Dave Eggers roen je u Chicagu 1971. godine.

U devedesetima je radio kao strip crt

a i grafiki dizajner te urednik online asopisa Salon.com. Potom je osnovao nezavisn
u izdavaku kuu McSweeneys koja jo od 1998. objavljuje istoimeni tromjesenik, danas j
edan od najutjecajnijih knji evnih asopisa u SAD-u, te mjesenik The Believer. Dosad
je napisao ukupno pet knjiga proze. Njegov jo uvijek najpoznatiji i komercijalno
najuspje niji naslov, memoari Potresno djelo nasigurna genija, bili su u naju em izb
oru za Pu-litzerovu nagradu.
Koliko smo gladni je prva zbirka pria Davea Eggersa koji ivi u San Franciscu sa su
prugom Vendelom Vidom, takoer spisateljicom, te kerkom October Adelaide Eggers Vid
a.
9
Dave Eggers Koliko smo gladni
vlblz
biblioteka AMBROZIJA
knjiga 199.
glavni urednik: Nenad Rizvanovi
Dave Eggers Koliko smo gladni
copvright za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o.
10010 Zagreb, Draevika 12 tel: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr w
ww.vbz.hr
za nakladnika: Bo ko Zatezalo
urednik:
Nenad Rizvanovi
lektura i korektura: Ivana Zima Galar
grafika priprema: V.B.Z. studio, Zagreb
tisak:
Impress d.d., Ivanna Gorica, Slovenija listopad 2007.
Dave
Eggers
Koliko
smo
gladni
s engleskoga preveo: Milo urevi
biblioteka AMBROZIJA
knjiga br. 199
naslov izvornika:
Dave Eggers
HOW WE ARE HUNGRY
copyright 2005, Dave Eggers AH rights reserved.
copyright 2007. za hrvatsko izdanje:
V.B.Z. d.o.o.
Zagreb
&l.ll|tti)-A
KHlltNICA ZELINA
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuili ne knji nice u Zagrebu po
d brojem 647502.
ISBN: 978-953-201-788-9
sadr aj:
7 Jo jedna
15 to to znai kada gomila u nekoj dalekoj zemlji uzme vojnika koji predstavlja tvo
ju zemlju, ustrijeli ga, izvue iz njegovog vozila i onda izmrcvari u pra ini
17 Jedino znaenje vode natopljene uljem
43 O elji da se podignu barem tri zida prije nego to se ona vrati
45 Popeti se na prozor, pretvarajui se da ple e
67 Ona eka, nemirna, usijana
69 Ti ina
95 Tvoja majka i ja
103 Naveed
105 Bilje ke za priu o ovjeku koji nije htio umrijeti sam
115 O ovjeku koji je poeo letjeti nakon to je upoznao nju

117 Uspon na planinu i sporo sila enje

163 Neke bi stvari trebao zadr ati za sebe
167 Kada su nauili jaukati
171 Nakon to sam baen u rijeku i prije nego to sam se utopio
Jo jedna
Oti ao sam u Egipat kao kurir, bez problema. Nekom tipu na aerodromu dao sam paket
, i do podneva prvoga dana bio sam gotov i slobodan. Bilo je to lo e vrijeme za bo
ravak u Kairu, nije bilo pametno biti tamo upravo tada s obzirom na jadne dr avne
odnose izmeu na e nacije i cijele regije, ali ipak sam to uinio jer, u tom razdoblju
svog ivota da mi se ukazao bilo kakav izlaz, ma koliko neznatan i nezgodan, ja b
ih ...
Imao sam problema sa razmi ljanjem, dovr avanjem stvari. Rijei kao to su tjeskoba i de
presija tada su bile posve prikladne, po tome to nisam imao interesa za stvari ko
je me inae zanimaju, nisam bio u stanju bez oklijevanja popiti ni a u mlijeka. Dijag
noza bi sve to uinila manje zanimljivim.
Bio sam o enjen, dva puta; bio sam ovjek koji je s prijateljima navr io etrdeset godin
a; imao sam kune ljubimce, poslove s ministarstvom vanjskih poslova, ljudi su rad
ili za mene. Godinama nakon toga, negdje u svibnju, zatekao sam se u Egiptu, bez
obzira na preporuku moje vlade, s blagim proljevom i posve sam.
Tu se osjeala neka nova vrelina, suha i zagu ljiva, meni nepoznata. ivio sam samo u
vla nom podneblju - Cincinnati, Hartford - gdje su ljudi koje poznajem suutni jedni
prema drugima. Meutim, pre ivjeti egipatsku vrelinu bilo je okrepljujue
ivot pod tim
suncem uinio me lak im i sna nijim, kao da sam od platine. U nekoliko dana izgubio s
am pet kila i osjeao se dobro.
Bilo je to nekoliko tjedana nakon to su neki teroristi pobili sedamdeset turista
u Luxoru, pa su svi bili ivani. A ja sam tek stigao iz New
Yorka, s vrha Empire State nebodera, nekoliko dana nakon to je neki tip tu otvori
o vatru i ubio jednog ovjeka. Nisam svjesno slijedio nevolje po svijetu, ali onda
kojeg sam vraga radio ...
U utorak sam obi ao piramide, hodao, zaljubio se u pra inu, mirkao na suncu; malo pri
je sam izgubio druge sunane naoale. Le inari koji rade na platou Giza - doista su me
du najmanje armantnim ar-merima na svijetu - poku avali su mi prodati bilo to - male
skarabe-je igrake, privjeske za kljueve s Keopsovom piramidom, plastine sandale. Zn
ali su dvadesetak rijei na deset jezika, isku avali su me na njemakom, panjolskom, ta
lijanskom, engleskom. Odbio sam, glumei nijemost, pre lo mi je u naviku da im svima
jednostavno ka em Finska!, sigurno ne znaju ni rijei finskog, sve dok mi neki ovjek n
ije ponudio jahanje na konju, na amerikom engleskom, opsceno gutajui r. To su zais
ta dovitljivi gadovi. Ve sam nakratko i za znatnu svotu jahao na devi, bilo je be
z veze, i premda nikada nisam jahao na konju koji nije polako koraao, niti me to
zanimalo, slijedio sam ga pje ice.
Kroz pustinju, rekao je, vodei me pored srebrnog turistikog autobusa, stariji vicarci
su izlazili. Slijedio sam ga. Idemo uzmi konja. Jahamo do Crvena piramida, rekao
je. Slijedio sam ga. Ima svoj konj za sebe, rekao je odgovarajui na moje zadnje neiz
reeno pitanje.
Znao sam da je Crvena piramida nedavno opet otvorena, ili je trebala biti, ali n
isam znao za to je zovu Crvena. Htio sam na konju jahati po pustinji. Htio sam vid
jeti hoe li me taj ovjek - vitak, smeih zuba, iroko razmaknutih oiju, s brkovima poli
cajca - poku ati ubiti. Jako je puno Egipana koji bi me stra no voljeli ubiti, u to s
am siguran, pa sam bio spreman da se sukobim s bilo kime tko eli moju smrt. Bio s
am sam, nemiran, istodobno pasivan i brz da planem. Vrijeme je bilo predivno, sv
e elektrino i ogavno. U Egiptu sam bio primijeen, neki su se derali na mene, neki
su me prigrlili. Jednog dana neki uglaeni gospodin koji je ivio ispod mosta, a hti
o je predavati u amerikoj koli s cjelodnevnim boravkom, platio mi je sok od eerne tr
ske. Nisam mu mogao pomoi, ali on je bio siguran da mogu, glasno je razgovarao sa
mnom kod tanda sa sokovima, vani, u prenapuenom Kairu, dok su ostali tupo buljili
u mene. Bio sam zvijezda, bezbo nik, neprijatelj, nitko i ni ta.
U Gizi sam s iznajmljivaem konja - nije zaudarao - krenuo dalje od turista i auto
busa, preko platoa. Grubi pijesak zamijenio je mekani. Pro li smo pored prastarog o
vjeka u pilji, ispod zemlje, rekli su mi da mu dadnem baksheesh, napojnicu, jer j
e to slavan ovjek i uva tu pilju. Dao sam mu dolar. Nastavio sam hodati s prvim ovjeko

m, nekih kilometar i pol, i na mjestu gdje pustinja sree cestu upoznao me sa svoj
im partnerom, debelim ovjekom, ofucana ko ulja pucala je na njemu, koji je imao dva
konja, oba vranca, arapska.
Pomogli su mi da se uspnem na manjeg. ivotinja je bila prepuna ivota, stra no nemirn
a, natopljena znojem. Nisam im rekao da sam do tada samo jednom jahao, to je bil
o na va aru za etvrtog srpnja, napola pijan u krug. U Arizoni sam tragao za kostima
dinosaurusa -neko vrijeme sam mislio da sam arheolog. Jo uvijek mi nije jasno za t
o sam postao takav kakav sam sada.
Hesham, ree konju ar i pokaza palcem prema svojim prsima. Klimnuo sam glavom.
Dobio sam manjeg crnog konja, ostavili smo debeljka. Sa Heshamom sam se klimao d
esetak kilometara po seoskom putu, nedavno poploanom, prolazili smo pored farmi d
ok su taksiji jurili pored nas i trubili. U Kairu se uvijek trubi! - vozai voze l
ijevom rukom kako bi desnom mogli to bolje izraziti svaku nijansu svojih osjeaja.
Moje sedlo bilo je jednostavno i maleno; dobru minutu sam poku avao shvatiti kako
je privr eno za konja i kako sam ja za njega privr en. Pod sedlom sam osjeao svaku kost,
mi i i hrskavicu to su dr ali konja u komadu. Pomirljivo sam mu pogladio vrat, a on se
stresao. Prezirao me.
Kada smo skrenuli s puta i krenuli kroz uski klanac, pred nama se prostirala pus
tinja u beskraj. Osjeao sam se kao gad to sam uope posumnjao da nije toliko velianst
vena i pomirljiva. inilo se da je sramota kroiti u nju, bila je tako pomno oblikov
ana, sloj za slojem bar una.
Kada je konj zakoraio na pijesak, Hesham ree: Da?
A ja sam klimnuo.
Zatim je o inuo mog konja, spustio se na svome te smo krenuli galopom po Sahari, p
rema dini veliine etverokatnice.
Nikad prije nisam galopirao. Nisam imao pojma kako se ja e. Moj je konj letio; inil
o se da mu se to svia. Zadnji konj neprestano me grizao. Ovaj je samo ritmiki zaba
cio glavu prema budunosti.
Spuznuo sam prema stra njem dijelu sedla i zatim se opet uspravio. U ruci sam skup
io uzde i sagnuo se, da budem bli e tijelu te ivotinje. Ali ne to, odnosno sve nije b
ilo u redu. Sa svih strana sam osjeao udarce. Toliko nasilja nisam godinama iskus
io.
Hesham je, vidjev i da se muim, usporio. Bio sam mu zahvalan. Svijet je utihnuo. Op
et sam vrsto dr ao uzde, namjestio se na sedlu i nagnuo prema naprijed. Potap ao sam
konja po vratu i jedva umakao njegovim zubima kad mi je poku ao odgristi prste. Op
et sam bio spreman. Sada u bolje znati. Start je bio kaotian, jer je do ao tako nagl
o.
Da?, ree Hesham.
Klimnuo sam. estoko je o inuo mog konja, jurnuli smo.
Kada smo pre li prvu dinu, pogled je bio kao da sam osvaja, ocean za oceanom, milij
un nabora. Sjurili smo se niz dinu i krenuli uz drugu. Konj nije usporavao, a se
dlo mi je ka njavalo kimu. Isuse Bo e, kako boli. Nisam se mogao uskladiti s konjem poku ao sam, ali ni debeljko ni ovjek bez mirisa kojega sam slijedio nisu mi rekli
kamo se ide, kima mi je golemom snagom nalegla na sedlo, u u asnom ritmu, ubrzo je
bol bila nesno ljiva, stra na. Kao da sam neprestano iznova padao s trideset metara
guzicom na mramor ...
Nisam bio u stanju ni progovoriti i rei Heshamu neka uspori, stane, da odmorim kim
u. Ne to je trajno o teeno, u to sam bio siguran. A nije bilo anse da se odmorim. Nisa
m mogao ni rije izustiti. Hvatao sam zrak, poku ao jahati dr ei se vi e na konju, ali ni
sam mogao stati jer sam htio pokazati Heshamu da sam vrst, nepopustljiv. Svako to
liko bi se okrenuo prema meni, a ja bih za kiljio i nasmije io se na najte i mogui nain.
Ubrzo je opet usporio. Nekoliko minuta smo kaskali. Prestali su udarci po mojoj
kimi. Bol se povukla. Bio sam neizmjerno zahvalan. Udahnuo sam koliko sam god mog
ao.
Da?, ree Hesham.
Klimnuo sam.
A on je opet o inuo mog konja te smo galopirali.
Bol se opet pojavila, jo jaa, suptilnija, ilice su prodrle do novih i nepoznatih pr
edjela jurila mi je kroz kljune kosti, pazuha, vrat. Zaintrigirala me novina u to
m muenju, htio sam se prouavati, nekako u ivati u njoj, ali ti nagli udarci sprijeili

su me da zauzmem neophodnu distancu.

Trebao sam tom egipatskom luaku dokazati da mogu jahati s njim. Da smo ovdje jedn
aki, da sam u stanju otrpjeti i progutati tu agoniju. Da mogu biti ka njen, da oeku
jem kaznu i mogu je podnijeti, koliko god on to bude elio. Mo emo zajedno jahati po
Sahari, iako se meusobno mrzimo zbog stotinu dobrih i neodr ivih razloga. Postao s
am dio kontinuuma to se prote e tisuama godina unatrag, ni ta se nije promijenilo. Got
ovo sam se nasmijao, jahao sam kao to je bilo tko mogao jahati u bilo kojem trenu
tku povijesti, to znai da postojimo samo on, ja, pijesak, konj i sedlo - sa sobom
nisam ni ta ponio, odjeven u bijelu zakopanu ko ulju, kratke hlae i sandale - i Isuse,
ma koliko da smo bili ogavni, ma koliko bio pogre an razmak meu nama, doista smo l
etjeli.
A ja sam promatrao. Kada bi konjsko kopito dotaknulo pijesak, a konj udahnuo, i
ja sam udahnuo, kada me griva o inula po rukama, a pijesak mi zasuo noge, bockajui
me po golim gle njevima, promatrao sam kako se ovjek zajedno kree s konjem. Negdje,
nakon jo dvadeset minuta kontinuiranih udaraca, dok je konj jurio u punom galopu,
nauio sam. Dopustio sam konju da me tue, poku avao sjediti iznad sedla, u nadi da e
ta distanca svaki put ubla iti udarac, ali postoji nain da se bol u potpunosti izbj
egne.
Nauio sam. Kretao sam se s konjem, pa kada sam se konano poeo kretati s tim proklet
im konjem, nagnut prema naprijed, usklaen, u razumijevanju, bol je nestala. Jahao
sam tog blesavog i bo anskog konja, priljubljen uz njega, nisko, glavu sam uronio
u grivu, pa sam ...
Hesham je zamijetio da se vi e ne muim, pa smo krenuli jo br e. Jahali smo sa suncem i
znad nas. Vjetar nam je puhao u lice, osjetio sam dio tereta kojega su ikad podn
osile sve vojske svijeta. Zavolio sam ovjeka kojega sam slijedio onako kako volit
e samo one koje elite
ubiti. A kada sam najvi e osjeao ljubav, u pijesku se ukazala piramida, manje savr en
vr ak medu dinama.
Po Crvenoj piramidi poeli smo se uspinjati sa strane, podizali se na svakom korak
u, svaki je golemi etvrtasti kamen visok gotovo metar i pol. Kod ulaza, na petnae
st metara, ovjek mi je pokazao mali crni ulaz u prostoriju u sredi tu piramide. Sli
jedio sam ga prema dolje, i kroz strmi, uski, mrani i vla ni prolaz, koji je bio pr
emalen za bilo koga veeg od nas dvojice. Tu se nalazilo u e koje je vodilo prema dn
u. Uhvatio sam ga i spustio se; nije bilo stuba. Vonjalo je po kredi, zrak je bi
o te ak, naporan za disanje. Ispred mene ovjek je dr ao svjetiljku koja je treperila
u mraku.
Na kraju spusta stali smo, skrenuli u drugi prolaz, koji je bio ravan, ubrzo se
spustili da prodemo kroz ulaz i na li se u kamenoj kutiji. Bila je to prostorija b
ez ikakvih ukrasa, s visokim stropom, svr ene geometrije. Hesham je ponosno mahao
rukama i obilazio prostoriju. Dom kralja, ree Hesham, svjetiljku je odnio sa strane
i pokazao dugu kamenu kutiju, grobnicu. Prostorija je inae bila prazna, li ena bil
o kakvih oznaka, nakita ili kamenih uresa. Takve su prostorije stoljeima nemilice
pljakane, pa su sada ostali samo goli zidovi, glatki bez ikakvog znaka o ...
Zrak je tu bio te ak od pra ine, osjetio sam da u umrijeti ako se tu dulje zadr im. Hoe
li me poku ati ubiti? Okrasti? Bili smo sami. Bez ikakvog razloga ni ta me nije brin
ulo. Gledali smo jedan u drugoga u toj prostoriji, ni on ni ja previ e impresionir
ani kutijom u kojoj smo se zatekli, iako smo se obojica u prvi mah pretvarali da
smo zadivljeni. Bio sam razoaran, iako sam znao da je to nekad bio pomno obraen p
rostor, ali nije bilo nikakvog dokaza da je ikada bila drugaija nego to je sada, t
a kocka s pijeskom, i ta me injenica rastu ila. Tako velianstvena vanj tina, a sr tako
gruba. Hesham je svjetiljku dr ao pored lica gledajui prema meni, a zbog slabog svj
etla nisam bio siguran da li me uope vidi.
Glasno je uzdahnuo. Na licu su mu se vidjele emocije: arogancija, dosada, zlovol
ja. Bio je du an ostati koliko me je volja. Meni se uope nije ostajalo, ali u ivao sa
m u njegovoj patnji, makar i neznatnoj.
Uspeli smo se stubama do iskrivljenog prozora od svjetlosti, kroz koji je pirami
da ispijala nebo. Smrkavalo se. Kada smo iza li, ovjek je
rekao: Ima jo jedna. Upitao sam ga kako se zove. Rekao je da se zove Nakrivljena pi
ramida.
Opet smo bili na konjima.

Da?, upitao je.

Klimnuo sam, a on je dlanom pljesnuo po mom konju. Slijedio sam ga, a on se ubrz
o pretvorio u crnu sablast naspram srebrnog neba. Na i su konji bili bijesni, disa
li su u hidraulinim izbaajima. Shvatio sam da Hesham to ne ini zbog novca, svota ko
ju u mu dati nije bila va na. Nije se pogaao ni za jedan izlet nakon Crvene piramide
. To to smo radili bilo je ne to drugo, a obojica smo to znali. Sada sam bio sigura
n da me nee ubiti, znao sam da mu to nije namjera kao to nije bila ni meni.
Nakon sat vremena stigli smo do Nakrivljene piramide, ova je bila vea, ali i manj
e sigurna, a svjetla vi e nije bilo. Uspeli smo se do ulaza, spustili te smo se op
et zatekli u svetoj komori, prostoriji u kojoj je poivala kraljica, ili neki fara
on, ali prostorija je opet bila ogoljena. Gledali smo jedan drugoga, udisali zag
u ljiv zrak, jedan prema drugome nismo osjeali nikakvu suut, ba ni ta.
A to si oekivao? upitao me pogledom.
Htio sam znati da neu umrijeti kao buba, rekao sam.
Zao mi je, rekao je. Ovi su ljudi umrli, balzamirani su i zatim ukradeni. Ljudi
ih uvijek iznova kradu. Sve to je njihovo, njihove kosti, prodano je za zlato. Ni
ti nee bolje proi.
Nema razloga da ulazimo u te piramide, rekao sam.
Ne, ustvari nema, rekao je.
Unutra nismo ni ta saznali, rekao sam.
Ni ta, rekao je.
Ako su ti kraljevi vjerovali, za to su se onda skrili u obinim kutijama ispod tog t
e kog kamenja? O, ali oni nisu vjerovali, rekao je. Sada mi je jasno, rekao sam.
Opet smo izi li i stali na tlo pored piramide. Bio je mrak kad smo uzjahali. Zamah
nuo sam rukom da obuhvatim sav zrak. Dobro je sada vani, rekao sam.
Nasmije io se.
Ima jo jedna, rekao je taj ovjek. elim do nje, rekao sam. Da?
Klimnuo sam, on je o inuo mog konja, poletjeli smo.
to to znai kada gomila u nekoj dalekoj zemlji uzme vojnika koji predstavlja tvoju
zemlju, ustrijeli ga, izvue iz njegovog vozila i onda izmrcvari u pra ini
Postoji jedan ovjek koji je osjetio golemu stravu. Osjeao se tjeskobno i nemirno.
Takve osjeaje nije poznavao. Nikada nije osjetio takvu vrst nedodirljive dosade,
a osjea je cijelu godinu. Ponekad bi samo hodao oko kue, nije bio u stanju rei za to
je tako napet. Dan bi bio vedar, sunce iznad njega, sve u redu, ali on bi hodao
i hodao. Sjeo bi itati knjigu i onda brzo ustao, mislei da mora telefonirati. Kad
bi do ao do telefona, shvatio bi da ne treba telefonirati, ali ima ne to s druge str
ane prozora to treba pogledati. Treba se negdje odvesti, treba brzo pojuriti. Tog
je jutra ovjek vidio sliku, u novinama. Vidio je tijelo jednog vojnika, le ao je n
a tlu ispod kamiona. Imao je tamnu odoru, taj vojnik, le ao je na leima, izme su mu
bile gotovo bijele na podnevnom suncu, s vrhovima prema gore. U meuvremenu, ovjek
je sjedio u svom domu, bilo mu je ugodno, imao je tople arape, iz glatke i te ke a e p
io je sok od narane. Od slike mu je zastao dah, bio je sam u svojoj kui. Prouavao j
e fotografiju, gledao ju i onda mu je, zbog krvi, sinulo - gdje je taj vojnik us
trijeljen? Krv se nije vidjela. Okrenuo je stranicu, krenuo dalje, ali ubrzo se
vratio slici, gledao je da vidi je li u kadru neki graanin te daleke zemlje. Nije
bio. ovjek je ustao. Promatrao je stup dima desno od tvornice na obzoru. Za to se
osjeao ugro eno? Osjeao se izudarano, opljakano, silovano. Da je vojnik ubijen i izmr
cvaren u svojoj zemlji, ovjek ne bi osjetio takvo gaenje. Ne osjea se tako kad uje o
sudaru vlakova, ili kako se neka obitelj, u Missouriju, u prosincu utopila u sv
om kombiju u nekom jezeru. Ali ovo, na drugom kraju svijeta, taj vojnik izvuen iz
svog vozila, taj usamljeni vojnik, to mrtvo tijelo bez krvi u pra ini ispod kamio
na - za to se ovjek toliko uzrujao, za to ga je to toliko pogodilo? ovjek kod kue sada
se jako esto tako osjea. Osjea se kao da su ga probili, vrsto svezali, isu ili. U oima
osjea napor jer se previ e napre e da vidi u mraku. ovjek promatra dim iz tvornice, i
premda postoji mno tvo stvari kojima bi se mogao posvetiti tog dana, on nee ni ta uini
ti.
Jedino znaenje vode natopljene uljem
Pilar nije preboljela razvod, nevjeru ni smrt. Ona nije ni ta osjeala. Jednog je da
na po la u Kostariku, promijenila je dva aviona, iz Champaigna i zatim Miamija, je
r je imala slobodnog vremena, a Hand, njezin dugogodi nji prijatelj, bio je tamo o

dnosno u blizini. U ovoj prii gotovo da nema nikakve tuge.

Pilar: koliko joj je poznato, ona uope nije Latinoamerikanka, ali jo od malih nogu
od prijatelja i neznanaca slu ala je da je njezino ime latinoameriko, ili da tako
zvui. Uvijek joj je bilo neugodno da prizna, premda je to priznala stotinu puta,
da nikada nije potra ila podrijetlo svog imena, njegovo znaenje, kao ni bilo to drug
o u vezi s njime. Imala je ten poput bjelogorice, brzo bi potamnila na suncu, ko
sa joj je crna, to je potaknulo pretpostavke o njezinim latinoamerikim korijenima,
iako su joj roditelji uvijek govorili da je Irkinja i samo Irkinja - mo da ima ma
lo kotske krvi, mo da koju njemaku kap. S kosom vezanom u rep i dugim nogama, jako d
ugim za enu koja je visoka jedva metar ezdeset, najvi e je na nalikovala na popularn
e prikaze Pocahontas. Oduvijek je eljela da u sebi ima malo krvi amerikih starosje
dioca, kao to to svi ele, jer bi s tom krvi, glupavo je mislila, bila plemenita i
imala izgovor da sve radi pogre no, ili da ni ta ne radi, da radi to je volja. Ali um
jesto toga ona je Irkinja, mo da i Vel anka, ali ne na neki oigledan nain, to e rei da j
roena neoptereena mukama svojih neposrednih predaka, pa bi se trebala zahvalno sm
ije iti i ni iz ega stvarati dobre stvari, a mo da bi jednostavno mogla spa avati ljude
od ko nih bolesti. Pilar je lijenica, mlada, dermatolog. Njezino zvanje u ovoj prii
nije va no.
PILAR HODA: noge joj idu prema sjeverozapadu i sjeveroistoku, kao u balerine.
PILAR SE SMIJE: grlenim smijehom, glasno, a oima pro dire sve oko sebe.
PILAR ZNA: kad e se ne to dogoditi, a kada nee.
Hand je est mjeseci u Granadi, u Nikaragvi, i ohrabruje sve posjetitelje. Radi za
Intel, bavio se neim to Pilar nije bila u stanju shvatiti, ak i da je htjela, a ni
je, jer njezin mozak, vjerovala je, treba biti ispunjen ivopisnijim stvarima. Int
el se ustoliio u Srednjoj Americi, i svake godine ili dvije mijenjao mlade savjet
nike poput Handa koji su govorili panjolski. Pilar nije mogla zamisliti to bi to H
and mogao znati da bi bilo potrebno nikaragvanskom Intelu, ali to nije posao kak
av je inae dobivao - dobro plaen, malo obaveza, nemogue ga je objasniti. Pilar je p
rihvatila Handov poziv, ali se nisu mogli dogovoriti to e biti nakon tog tjedna. H
and, kojemu je tada Nikaragve bilo preko glave, htio je provesti tjedan u Kostar
ici, surfati i gledati ene kako trkaraju po mokrom i ravnom pijesku. Pilar je htje
la vidjeti Nikaragvu, jer ini se, svi su bili u Kostarici, a nitko od njenih znan
aca nikada nije stupio u Nikaragvu. Nikaragva je zvuala opasno; sviala joj se ta r
ije. Nikaragva! Zvuala je kao neka vrst pauka. Eno ga tamo, ispod stola - Nikaragv
a!
Bilo je kako je Hand elio. Surfat e u Kostarici, na pacifikoj obali. A Pilar se nij
e bunila. Ionako e svima rei da je bila u Nikaragvi.
U San Joseu vlaga ju je obujmila mno tvom ruku s rukavicama, Unajmila je auto i od
mah po la u krivom smjeru, krenula ravno u sredi te grada, a namjeravala je suprotno
. Bilo je sigurno preko trideset stupnjeva, nalazila se u trgovakoj etvrti prepuno
j jeftine elektronike i ljudi koji su prodavali stvari iz bijelih aluminijskih k
olica. Agencije za iznajmljivanje automobila, banke i studenti. Grupice pje aka tre
kroz prometnu gu vu. Uredske zgrade od elika i stakla Erector vrste u stilu ezdeset
ih, zapu tene i zanemarene. Ulica je imala pet prometnih traka, bila je zakrena, al
i promet je tekao dalje. San Jose je izgledao kao L. A. negdje 1973. godine, mil
ila je gradom trubei kao luda.
Mo da zbog vreline. Mo da zbog irokih plonika. Kroz vjetrobran je promatrala ene, a one
su promatrale nju. Prona la je stanicu gdje su govorili engleski, pu tali su Rock wi
th You Michaela Jacksona, a njoj je do lo da se rasprsne. Bila je sretna, ve je neko
liko godina to bila u stanju raspoznati, tu jednostavnu tupu sreu, kada bi do la iz
bilo kojeg razloga. Kada bi je ljudi pitali kako je, rekla bi da je Sretna, a n
eki bi se onda naljutili. Promet je tekao prema gradu, a ona se kretala sa Micha
elom, noge, ruke i vrat, znala je da bi joj se svidio da ga je upoznala. Ona bi
ga shvatila, u njegovoj kuhinji smijali bi se i smijali ni zbog ega.
HAND JE: volio tri najstarije Pilarine prijateljice, a ona je sve znala.
HAND BI: napustio ovaj svijet i sve u njemu ako bi mu se pru ila prilika da nekoli
ko minuta provede u svemiru.
HAND JE VIKAO: kada je itao o ljudima koji su bili zatoeni pod la nim optu bama, oslob
oeni u etrdesetoj i bez zlobe hodaju ulicom.
Uspjela je izii iz grada, krenula je ravno prema zapadu, kroz naplatne kuice kod a

erodroma i zatim po zavojima s dvije trake, stotine zavoja po brdovitom kraju, ek

anje iza bezbrojnih kamiona, svi su tako spori. Krajolik je uredan, zelen, bujan
, sve je na prodaju. Na aerodromu su prodavali nekretnine; u agenciji za iznajml
jivanje automobila, na svakoj benzinskoj stanici, privlani plakati i runo izraeni l
eci obavje tavaju o slobodnom imanju, na pla i ili u dolini - posvuda du ceste nude s
e parcele i imanja. Kostarikanci su ponosni na to to su stvorili - najvi e neumolji
va, najvi e predvidljiva, svakako turistima najvi e naklonjena nacija u Srednjoj Ame
rici - a sada kada je sazrijela, sve su stavili na prodaju. Autoput je bio prepu
n SUV-a i autobusa. Pilar je oekivala stare krntije i kamione za voe s drvenim ogr
adama, ali njih je bilo malo. Ova zemlja pjeva od prostora, neba i blistavih, el
egantnih novih vozila sa istim crnim gumama. Vrue je, ali izmeu sunca i vrhova stab
ala nalaze se oblaci koji se brzo kreu, po kro njama se nadvise crne sjene.
NISKI OBLACI KOJI SE BRZO KREU: Neu jo dugo ivjeti.
KRO NJE, OKRUGLE I GRUBE: To je zacijelo istina.
KNJUH1CA ZELINA
NISKI OBLACI KOJI SE BRZO KREU: Neu uspjeti stii do mora. Ve mogu vidjeti gdje u skona
ti.
KRO NJE, OKRUGLE I GRUBE: Ne znamo to bismo vam rekli.
NISKI OBLACI KOJI SE BRZO KREU: Ali radi se o tome da mi se doista svia ovo kretan
je, iako znam da neu uspjeti.
KRO NJE, OKRUGLE I GRUBE: Postoje prednosti u odnosu na let.
NISKI OBLACI KOJI SE BRZO KREU: Ali misao je njihova neprikladna pratnja.
Pilar je Handa srela na Plava Alta, jer Hand je rekao da su tu valovi pristupani
i nisu preveliki, voda je topla, a pla a gotovo pusta. I kada je gu va djeluje pusto
, ova pla a, rekao je. Velika sona pla a, rekao je, a ona je ustuknula, jer e Hand, to
je znala, rei playa kada misli na pla u, ako se ta pla a nalazi u zemlji panjolskog g
ovornog podruja. Voljela ga je. a av je.
Nije bilo naina da se suptilno izrazi za to je Pilar u Kostarici. U trideset i prvo
j godini jo uvijek je neudana, a Hand je jedan od nekolicine njezinih starih prij
atelja koji takoer nije o enjen, i jedini zgodni stari prijatelj s kojim jo nije spa
vala. Stoga je znala, kad je prije pet tjedana Handu sklopila slu alicu, da e spava
ti s njim na Alti, znala je to u avionu i u vo nji prema obali.
Je li na bilo koji nain bila o alo ena predvidljivim ishodom? Je li to neromantino? Odl
uila je da nije. Seks i sve poput seksa - stvari zbog kojih se ljudi pretvaraju d
a ale - nisu se ticale odluke donesene usijanom glavom. Odluka se donosi kad napu t
ate kuu, kad ulazite u avion, kad okreete broj.
Doi e i nadati se da jo uvijek izgleda onako kako se njoj svia - vitak, brbljav, ure
dan. Prvi e se dan pretvarati da su samo prijatelji, jedva e se dodirivati rukama.
Druge noi malo e popiti za veerom, i jo malo nakon toga, meu surferima bez ko ulja sa
dreadlock frizurom, a onda e zajedno spavati na oprezan i civiliziran nain. To je
posve sigurno, jer je Pilar to i ranije inila - sa Markom u Torontu, sa Angelom u
San Diegu - taj se plan nikada nije mijenjao; jedino su
posljedice bile podlo ne izmjenama. Nakon toga, s Handom, nee doi do znatnijih promj
ena u njihovom odnosu i meusobnom po tivanju: ona je previ e oprezna, a on je previ e o
pu ten. Nakon toga, sa Markom, morala je trpjeti njegove este aluzije na zajedniki v
ikend, one gotovo- aljive - Vidio sam te golu! - i one koje su mu pomogle da osjeti
neko osobno olak anje - to si nosila onog vikenda? Reci mi jo jednom. ekaj, stani malo
... - ali sa Handom je znala da e biti blago, mo da ak i zaboravljeno, ukoliko se ne
pretvori u ne to drugo. A hoe li i dalje voditi ljubav? To je posve jednostavno i j
edino pitanje. A to ovisi o bezbroj stvari: hoe li jezikom raditi ne to udno? Je li
njegovo nago tijelo udno na katastrofalan nain? Kree li se udno kada je gol? Hoe li v
ikati (Mark) ili postati oprezan (Angela)? Noge su mu mo da pretanke ili blijede,
mo da mu je penis grimizno crven, usta previ e Ova pria ne govori o ljubavi koja se raa izmeu Pilar i Handa.
Kada je bila nadomak Alte, asfaltirana cesta s dvije trake pre la je u jednosmjern
i makadam prepun rupa. Auti iz oba smjera su mahali i sklanjali se, putnici u nj
ima rukama su se dr ali za krov. To je potrajalo dvadesetak kilometara, a kao da j
e trajalo satima, sve dok stabla i farme nisu uzmaknuli pred straarama i trgovina
ma koje su najavljivale Altu. Kombinacija bara sa sokovima i umjetnike galerije n
azvane Zaboravi, Sue. Zatim centar za recikla u. Jo parcela na prodaju. Mjesto je i

dalje sirovo, cesta i dalje pra njava. Bosonogi djeaci na biciklima i mopedi pretiu
aute, bolje izbjegavaju rupe po cesti, dok enama namirnice u plastinim vreicama s
plavim prugama vuku ruke prema tlu. Odmah do Najbolje na zapadu, s desne strane
ceste, prorijeeni niz stabala skriva pla u, iroku i ravnu, mre ka se prema delti na ko
joj se zibaju amci od natrulog drveta.
Hotel u kojemu su se trebali nai zove se Shangri La, iznad glavne promenade, bez
imena. U gradu ulice nisu imale imena, postoji glavna prometnica, duljine tri gr
adska bloka, na kojoj se nalazi veina trgovina i restorana. Shangri La, na bre uljk
u, bijel, blistao je poput spomenika nasuprot zelenkasto plavog neba. Nadvio se
nad malim vrtom
prepunim iguana, zmija i mi eva, svoju je sna nu eljust uperio prema oceanu.
Vlasnik, Nijemac, sportski tip opaljen suncem koji se zove Hans, dao je Pilar kl
jueve i upute kako da doe do svoje sobe, br. 5, i dok se uspinjala stubi tem i zatim
terasom, pored bazena, s neumjesnim pogledom na golemi smije ni Pacifik s njezine
lijeve strane, sunce joj treperi nad glavom, valovi veselo nose surfere, za tre
nutak je osjetila da se ona ustvari ne nalazi tu, da je ustvari jo uvijek u Chica
gu, ili mo da Wisconsinu, i sve to zami lja - da je samo obuzeta sanjarenjem, recimo
za rukom popodne u nekom slabo osvijetljenom restoranu sa salatama kod Wendy. To
je doista djelovalo uvjerljivije od njezine realnosti u tom asu, kada je doista
bosonoga hodala oko bazena u obliku svijene make, obrubljenog runo raenim naranastim
i plavim ploicama, prekoraila dva tamno smea surfera na le aju od slame, dok je i la p
rema svojoj sobi, du dugog bijelog hodnika gdje gekoi trkaraju po stropu, u hotelu
na bre uljku u Kostarici, u kojoj se nalazi Hand, njega poznaje sedamnaest godina
, jo uvijek je iv, ne samo to je iv, on je tu.
Pilar se brinula to su joj lea mokra od vo nje, da e Hand osjetiti da je mokra i u asnu
ti se. Ali kada je otvorila vrata, kada su primili jedno drugo i zagrlili se, i
on je bio mokar poput nje. Mirisao je na ananas i znoj. Osjeala je njegove vrele
obraze na svom ramenu, kosa mu je mokra.
Ovdje nema klima ureaja, rekao je. To je izgovorio s grlenim panjolskim akcentom. Pi
lar je po eljela da prestane.
O, rekla je.
Daaa, tou je jakoou vruuue, daaa, rekao je, a zatim uzdahnuo i prestao.
Soba ima visok strop, prostrana je, s kuhinjom, ankom za doruak, spavaa soba nalazi
la se par stepenica povi e. Iznad njih se vrtio ventilator, uzica je kuckala svaka
dva do tri okretaja. Terasa je gledala na bazen, grad i prema oceanu. Jo nije mo
gla povjerovati.
Ovo je a avo, rekla je.
Znam, rekao je, sada je normalno govorio. Poznavala ga je od sedmog razreda.
Pod je oblo en ploicama. Sve je u ploicama. U hotelima je oekivala tepihe.
Ovdje je to posve uobiajeno, ploice, ree Hand. Tako je posvuda ju no od Teksasa.
U kutu sobe stajala je guma za odepljivanje s rukom koja je izgledala tono kao dild
o. S time se namjeravala na aliti kasnije. Hand je stajao u kutu. Kroz otvoreni pr
ozor puhao je vjetar i pokretao cjevaste zvonie iznad vrata.
Pribli ila se Handu, zagrlila ga oko struka i udahnula njegov miris. Sklopila je oi
i zamislila svoju staru kuhinju, tapete na zidu sa Disnevevim patuljcima nateeni
ma od vreline i vlage.
Stvari su ostavili u sobi i krenuli niz bijele kamene stube. Vani, na svjetlu bo
je erbeta koje e ubrzo, slegnuv i ramenima, prepustiti dan noi, nalazili su se konji.
etiri, odmah nizbrdo do hotela: jedan je nepomino stajao na cesti, dva u bujnoj,
sivkasto zelenoj travi uz cestu, a etvrti, bijeli (ostali su bili crni), stajao j
e kod potkresane hotelske ivice, odmah zapadno od hotelskih vrata boje tre nje. Pil
ar i Hand su pogledali naokolo tra ei vlasnike tih konja. Bili su potkovani, ali be
z sedla i orme. etiri mr ava konja, sama. Svaki je konj gledao prema Pilar i Handu,
dvoje ljudi iz Wisconsina.
Gotovo sam zaboravio da dolazi , ree Hand.
Stajali su i priali dok su ih konji promatrali.
Sto to znai?, ree Pilar. Prstom se e kala po glavi, kru nim pokretima.
Ne znam. Krae vrijeme je petljao, uzmicao, obja njavajui kako ju je jedva ekao vidjeti,
ali je u protekla dvadeset i etiri sata odgodio njezin dolazak.
Zaboravio si da je to danas, ili si posve zaboravio?, upitala je. Kosa ti je tamna,

rekao je.
Jo je zima tamo odakle sam do la. Nee odgovoriti. Je li ti inae tako tamna? Ne znam.
je?
Pro li su poreci konja; konji su gledali bez veeg interesa. Pilar nije znala to mo e oe
kivati od tih konja. Ni po emu nisu djelovali zanimljivo, ali zbog njih se sttesl
a, a nije bila sigurna za to. Rijetko je viala konje bez pratnje ili izvan ograde,
izgledali su golemo, zlokobno, napeto. Oarali su je, bilo joj je posve novo to su
tako blizu njezinog hotela, a istodobno je htjela da odu. Veliina njihovih oiju uk
azivala je na znatnu i fokusiranu inteligenciju, zamislila je da e iskoristiti pr
vu priliku da provale u njihovu sobu i oboje ih ubiju.
Tu je neka ena koja svake noi tri po pla i, ree Hand.
Pilar je od Handa oekivala ne to drugo u vezi te ene, ili tranja -neku poruku u prii.
Ni ta od toga. Pogledao ju je i onda spustio pogled.
Blizu obale su neke stijene na koje treba paziti dok pliva , rekao je. Hoe li sada na p
ivanje?
Pilar nije htjela. Htjela je jesti.
Neasfaltirana cesta bila je obrubljena manjim kamenjem i velikim kamenjem, a tam
o gdje nije, bila je pra njava i grbava. Do pla e nije trebalo dugo hodati, ali bilo
je predugo. Nakon to je putovala tisue kilometara da doe do vode, ak i ta etnja od p
et minuta bila je okrutna. Pla a, nakon to su se sagnuli da prou ispod razgranatih s
tabala, je iroka i ravna; bila je oseka. Neka ena trala je uz more u pratnji svog p
sa, koji je naglo poskoio, kao da ga je netko potegnuo prema gore poput psa-mario
nete. Inae, mjesto je pusto, to je bilo dobro.
Je li to ta ena?, upita Pilar.
ini mi se, ree Hand.
Tre li i druge ene nou po pla i?
Ne znam. Smrailo se.
Do lo joj je da si staklom raspara trbuh.
* * *
Hand je dovoljno visok, dobro graen, ima ravan i mi iav trbuh, sna ne i smee ruke. U sr
ednjoj koli bavio se plivanjem. A isto tako je izgledao kao seoski luak, to su zami
jetili svi koji ga znaju. To se nije uvijek
vidjelo - samo kad bi ga ne to obuzelo, a on bi se bezuspje no trudio, poput Lassija
kod bunara, da prenese to ga ti ti. Bio je nemirnog duha, nemirno je spavao kad bi
uope spavao - ali njegov je mozak bio nerafiniran, to se izrazito kosilo s pa njom
koju je posveivao po njemu vrlo znaajnim licima i brojkama. Zgodan na nain da je po
nekad djelovao isprazno, ali ima karakter - malu jamicu na bradi, duge usne resi
ce iako ih nikada nije probu io, sjedine u plavoj kosi - zbog svega toga se istica
o i toga je bio svjestan. Povremeno je pu tao bradu, sad mu je bila crna, to je bil
a gre ka.
Zadnjih godina je naveliko putovao. Sa zajednikom prijateljicom, koja je sada mrt
va, u tjedan dana obi ao je pola svijeta.
Krenuli su glavnom ulicom tragajui za veerom. U malenim trgovinama prodavao se Mia
mi Heralds od pro log petka. Male kuice. Trgovine u kojima se samo prodaju runici, u
glavnom s motivima ptica i majmuna. Prona li su restoran sa bo inom rasvjetom koja je
visjela s krova, prepun amerikih tinejd era, svi su bili veliki, deki vei od cura, g
oleme majice prebaene preko mi iavih prsa. Pilar i Hand su sjeli, a maka, siva s bujn
im krznom, pobjegla je od njih i nestala na limenom krovu.
Do la je konobarica. Rekla je Buenos nochas. Odgovorili su Buenos nochas. Hand je
ne to rekao na panjolskom zbog ega se konobarica glasno nasmijala. Dok se smijala, H
and je opet ne to rekao na panjolskom, a konobarica se opet poela smijati. Na trenut
ak se rukom oslonila na stol. Pogledala je Pilar; sjajno se zabavljala. Pilar ni
je imala pojma to se dogaa. to je Hand rekao? Hand je urnebesan.
to si joj rekao?, upita Pilar, nakon to je oti la.
Kome?
Konobarici. to je tako smije no? Ni ta, ba ni ta. Rasturio si je. to si rekao? Hand
bjasniti.
Veerali su, piletinu i ri u, usta obrisali siu nim plavim trokutastim ubrusima koje su
dobili. Maka se vratila i poela trljati o Handovu potkoljenicu, tamo amo i opet,
na nain koji je djelovao nedolino.

NEIZVEDENA PJESMA ZA HANDA: Postoji ne to na tebi / Poput tvog irokog struka, to me

/ odbija, ali tvoja usta, nasmije ena / zadrhtim, a tvoja tamna ramena / podi u me m
alo iznad tla / dode mi da te o amarim to jae mogu. ZBOR: Doe mi da ti skoim na leda i
ja em kao mazgu / Dode mi da ti skoim na lea i ja em kao mazgu / Dode mi da ti skoim n
a leda i ja em kao mazgu. DRUGA STROFA: Ti si od onih koji bi mogli voditi bilo ko
ju manju naciju / ako to eli , a ne eli / jer si napola udan / a ipak ima
arm predvodni
a, / glumca koji je prvo bio tesar / netko tko se vikendom jo uvijek igra kao dij
ete / s prijateljima koje oduvijek ima / mislim da su ti usne previ e tanke / oi pr
evi e blizu / na a bi djeca mogla biti ru na / ali ti si mu ko, a tako je malo mu karaca n
a svijetu. ZBOR: Dode mi da ti skoim na leda i ja em kao mazgu / Dode mi da ti skoim
na leda i ja em kao mazgu / Dode mi da ti skoim na leda i ja em kao mazgu.
Nakon to su pojeli i prije nego su ustali od stola, Hand je rekao: Mislim da bih h
tio praviti kobasice.
Pilar se pretvarala da gleda maku na limenom krovu.
Postoje mali strojevi koje mo e kupiti koji prave kobasice, nastavio je. Kupi kui te i
a tu stavi meso koje eli . Govedinu, svinjetinu, mast, zaine. Jesi li ikada radila ko
basice?
Pilar je odmahnula glavom. Hand se zagledao u nju, u arenim, luakim, opsesivnim pogl
edom.
Postoje mnoge takve stvari, stvari koje se mogu nauiti. Recimo pereci. Ili vrata.
Obini ljudi mogu nauiti kako se to izrauje. Jastuci. Moja je mama pro le godine poela
praviti jastuke. Do sada ih je napravila oko osamdeset.
Vratili su se po promenadi. Amerikanci, Kanaani i vicarci i li su amo tamo po ulici;
neki su stajali i gledali TV-e postavljene iznad barova na otvorenom, prenosila
se uzbudljiva ko arka ka utakmica izmeu koled a, ali bez tona. Suncem opaljeni parovi
u bijeloj pamunoj odjei s ko arama su ulazili u trgovine suvenirima. Surferi su ekali
na klupama na jednu od dvije telefonske govornice. Dvanaestogodi njaci jurili su
na biciklima, po troje na svakom, golemi bijeli osmjesi.
Razmi ljala je za to bi trebala spavati s Handom: jer ju je jako zanimalo da spava s
njim, htjela ga je vidjeti golog; jer ga voli; jer bi spavanje s njim bio priro
dan i dobar nastavak njezine privr enosti; jer postoji mogunost da e biti tako dobro
, pa e se predomisliti jedno u vezi drugoga i poeti o sebi razmi ljati kao o paru; j
er je poricanje interesa za te stvari uskogrudno i jadno, a ona nije takva i ne e
li biti takva; jer doista ima predivne ruke, od tricepsa osjea probadanje u rebri
ma i zastaje joj dah; jer joj nije previ e zgodan kad nije s njim -nikada nije pom
islila na njega dok je u kadi, ili dok na leima le i u svom krevetu
a kad je s njim
ne eli ni tetati ni jesti, eli biti gola s njim, pod prljavim plahtama u tuoj kui. el
jela ga je primiti za ramena; eljela je hodati po snijegu s njim; eljela je s njim
ii na pogreb; eljela je da joj bude otac njezine djece, kao i njezin otac i brat;
sve je to eljela i istodobno da bude slobodna; eljela je spavati s drugim mu karcim
a, vratiti se kui i o njima priati Handu. eljela je da jedan ivot ima s Handom i ist
odobno jo tri druga.
Kod hotela, konji: dva su sjedila na travi, kao da ne to ekaju, strpljivo ali neodl
o no, bijeli je blago blistao, poput zvijezde na stropu djeje sobe. Trei i etvrti su
stajali na cesti, uz ivicu, sa sjajnim crnim grivama.
KONJI: Nikada nije kako smo planirali.
KONJSKE SJENE NA PRA NOJ CESTI: Kad bi barem bilo jo . KONJI: elimo nasilje, da se mo e
mo ritati i rastrgati svijet na komadie.
KONJSKE SJENE NA PRA NOJ CESTI: Bespomoan sam da vam pomognem.
KONJI: Samo nam treba iskra.
KONJSKE SJENE NA PRA NOJ CESTI: Kada se to dogodi, recite mi to da radim. Isuse, ree P
ilar. Mo da tu ive, ree Hand. Konji nemaju nikakvu simboliku vrijednost.
Pilar je Handu htjela opisati kako se osjea, svakih dvadesetak minuta, dok je tu
s njim. Zajedno su u sobi, koja ima krov i topla je. ivi su,
iako ni jedan ni drugi nisu mogli biti sigurni da e u tim godinama i dalje biti iv
i - ljudi lete avionima i voze se nakon to su puno popili, a svaki put kad su raz
dvojeni, kad nisu s obiteljima ili prijateljima, postoje dobre anse da im je to z
adnji put; na odreeni nain loginije je umrijeti ili nestati. Ona nije odrasla - rod
itelji su uvijek kod kue - mislei da ljudi mogu otii jako daleko, u vi e navrata, svu
da po svijetu, negdje drugdje zapoeti i zavr iti svoje ivote, i onda se opet sresti.

Po eljela je natrljati se bananama. Po eljela je da pred makama rastvori ki obran, da i

h upla i i da vrisnu. Kako mo e u ovoj sobi spavati s Handom? Da je to samo jednom,
posvuda bi po eljela ogledala, da to upamti na desetine naina.
Ali to nee biti ove noi, jer ju jo nije poljubio u elo. Ali to e se dogoditi. Sutra e
jedno od njih imati razlog da se zagrle, dugo e ostati zagrljeni, mrmljati o tome
kako je dobro to su tu, a onda e se on malo odmaknuti od nje i poljubiti je u elo.
Ostalo e uslijediti ubrzo. Zamislila je kako njegov penis leti po sobi prema njo
j, a zatim ulazi i izlazi iz nje. Glavom se odupire o zid.
Hand je izabrao kau, a Pilar krevet, spavali su uz cvranje cvraka, a iznad njih je
revno kuckao ventilator.
Jutro je stiglo s aplauzom, pa su mu nazdravili. Na suncu, pra na cesta bila je bi
jela. Sve je bilo bijelo. Kao da su Pilarine oi bile do kraja ostru-gane od pigme
nta.
U mranoj trgovini koja je imitirala slamnatu kolibu, unajmili su dvije daske za s
urfanje, a ena, naranaste kose, duguljastog lica, Australka, pokazala im je najbli u
stazu do vode, preko ceste i iza svijetlog pijeska.
Nosili su daske preko bijele prasne ceste i po stazi, pijesak je mek, pepeljast.
Kroz usko iskrivljeno drvee i iza kua s limenim krovom, pla a se prostirala lijevo
i desno, ravna i vrsta, za oseke smee sivkasto parkirali te. Pored vode vrsti pijesak
je mokar, odr avao je plavo nebo, iroko i mi iavo od golemih bijelih oblaka ravnog dn
a.
Vani se ve nalazilo na desetke surfera, deset tono ispred njih, jo deset par stotin
a metara s desne strane. Valovi su maleni, djeca su se igrala u pliaku. Stijene n
a lijevoj strani, krupni stanari blizu obale.
Pilar je Handu lea natrljala uljem, a on njoj. Pogledav i ga, zamislila se. Ima sna n
o lice. to bi mu karac radio, pitala se, bez brade! Ko a na leima mu je napeta i glatk
a. Vrat orlovski, ako je to mogue. Tu na Handovom vratu se nalazi, osjetila je, s
vijet prepun prekrasnih buduih lidera, svaki ima tisue obeanja koja mo e ispuniti.
Pilar nije dobro surfala. Mogla je veslati. Mogla je le ati na dasci, balansirati,
polo iti lice na glatku hladnu mokru povr inu od fiberglasa i odmarati se. Bilo joj
je dobro. A kada naiu valovi, mo e uiniti nekoliko stvari. Mo e ustati. Mo e stati, okr
enuti se (samo nadesno) i nekoliko sekundi ostati uspravna.
Ali za nju je tog dana sve bli e obali bilo daleko te e. Brinula se da li ispravno d
r i dasku. Brinula se je li ispravno potegnula dasku s police kad ju je uzimala. B
rinula se treba li dasku nositi tako da je ispupena prema van, u odnosu na njezin
bok, ili prema njemu. Brinula se treba li za nogu privrstiti Velcro traku, koja
je onda privr ena za dasku i spreava dasku da odleti nakon to surfer i daska padnu, do
k se nalazi na podruju gdje se iznajmljuju daske, kad doe do pijeska, ili kad zako
rai u vodu. Nije znala treba li dasku, kad se ne koristi, staviti na pijesak lice
m prema gore, ili prema dolje. Muilo ju je ako pogrije i u neemu od toga da e joj se
smijati, upirati prstom u nju i odvesti je.
Stoga je gledala. Gledala je dok su drugi unajmljivali daske da vidi kako ih vad
e s polica. Gledala je da vidi kako ih dr e, kako ih nose, kada privr uju trake za nog
u. Uinila je kao to su oni inili, premda esto ni oni nisu znali. Svatko je amater, s
vi se samo pretvaraju -zato unajmljuju daske, a nemaju svoje, zato surfaju tu, n
a Alti, gdje su valovi maleni i blagi, a voda topla, kao unutar ljive.
BOG: Imam te kao to imam i pilje. OCEAN: Nema anse. Ne mo e usporeivati. BOG: Stvorio s
am te. Mogu te ukrotiti. OCEAN: Jednom mo da. Ali ne sad. BOG: Doi su, smrznuti te,
slomiti.
OCEAN: Ra irit u se poput krila. Ja sam milijardu siu nih pera. Nema pojma to se dogaa s
mnom.
Pilar i Hand su u li u vodu, temperature iste kao i zrak, a Hand se previo u struk
u, uronio lice u pjenu i smoio glavu. Kosu je podigao s lica i pogledao u Pilar,
a ona je znala da neki ljudi neoekivano izgledaju bolje kada su mokri.
Voda je tako topla, rekla je.
Ovo je najbolja voda za koju znam, rekao je.
Veslali su prema otvorenom kroz valove koji su se razbijali o obalu. Nisu bili v
eliki, ali proces je bio naporniji nego to se sjeala. est puta su ju prevrnuli, a k
ada su stigli do mirne vode bila je iscrpljena, tricep-si su je boljeli, mahali
su nogama, djeca u muzeju.

Pilar i Hand su smirili svoja plovila i gledali prema obzoru da vide dolaze li v
alovi.
Nai ao je jedan veliki, visok metar i pol, s dva brza zaveslaja Hand je bio na nje
mu. Pilar je gledala kako ide prema pla i. Otraga je izgledao kao da se vozi jako
brzim liftom. Ili pominom stazom. Pominu stazu ganjao je val. Otraga je samo vidje
la oblinu na vrhu vala, koja je skrivala Handov donji dio. Gledala je, a on je i a
o i i ao. Dobro se dr ao na dasci, stajao je uspravno, koljena blago povijena, nagnu
t unatrag, cijeli njegov lik jedna savr ena dijagonalna linija.
A zatim se vratio, brzo je veslao, nasmije en. Stao je do nje i sjeo na svoju dask
u.
To je bilo dobro, rekao je.
Izgledalo je dobro, rekla je.
Pilari se svialo to to je uinio, ali za sada joj je dra e da samo sjedi. Ili mo da legn
e. U tom je gradu dan i pol, jutros je bila budna sat vremena, bila je spremna d
a se jo odmara na vodi, ak i na tom mjestu. Ra irila se na dasci, bradu je polo ila na
mokru snje no bijelu povr inu, vosak oblijepljen pijeskom, grub na njezinom licu. V
oda se blago prelila preko daske i poljubila je. Rekla je uka uka i poljubila je. T
u je mogla zaspati. Tu bi mogla ivjeti, na toj dasci, lea joj gore na suncu. Nema
nikakve razlike kad je tu uronila lice i kad bi kao mala lice zagnjurila u
majin trbuh, nema razlike dok osjea svoje spljo tene grudi na dasci i dok ih osjea pr
iljubljene uz leda mu karaca. Voljela je tako zaspati, s mu karcima potrbu ke i grudim
a uz njihova lea. Nikada nije uspjela - nikada nije mogla zaspati u tom polo aju, a
li voljela je poku ati.
Jednim je okom vidjela Handa, jo uvijek uspravnog, kako gleda naokolo. Desno od p
la e, daleko s desne strane, le i planina, boje bojlera, poput slomljenog tijela.
Hoe li poku ati na jednom od ovih, ili nee ?, upitao je Hand prije nego to je glavu uro
u more, opet se ukazao stra no zgodan, savr ena glava lutke natopljena uljem za kuh
anje.
Mo e. Oprosti, rekla je.
Treba li te pogurati?
Ha. Da. Ha.
Morala je poku ati. Opet je sjela. ekali su, oboje sjedei, na plavom obzoru tra ili iz
boinu. Izboina je krenula. Uzmi ovaj, rekao je. Znam, rekla je.
Okrenula je dasku, zalegla prsima i poela veslati. Tri zaveslaja i uskladila je b
rzinu. Prepustila se i val ju je ponio. Val je stigao sa u kanjem zgu vanih novina. S
daskom se visoko uzdigla nad tlom, trideset centimetara, metar, metar i pol. Vo
da ju je ponijela u svojoj zaobljenoj a i, a ona je veslala br e dok ju je podizala i
namje tala ispod sebe. Zatim jo dva sna na zaveslaja, s obje ruke istovremeno, i spu
stila se. Znala je da je spu tanje kljuna stvar. Ako ne bude dovoljno brza, ili ako
se ne uskladi, val e projuriti preko nje, a ona e ga gledati kako odlazi, isto ka
o kada gleda u sve manji stra nji dio autobusa koji ti je proma-knuo. Ali ako bude
brza, ako se odgurne u pravo vrijeme, spustit e se niz njega, a daska e joj juriti
, postat e auto, skoit e na noge i daska e postati vrsta poput eline grede, krem boje,
glatka, dvostruko ira.
Uzela je taj val. Daska je vrsta, skoila je, stajala i jurila prema obali - stigla
je na autobus. Ispod nje je pravi kaos, pjena i buka, jurcanje po bijelom plonik
u. U jednom trenutku se pokolebala - gore! stani na noge! pogledaj prema suncu,
planine poput tijela koje le i ili
je slomljeno - i tada da je znala da se mora potruditi. Val se obru avao s desne s
trane, znala je da ima samo sekundu ako se ne okrene ulijevo, da bi uzjahala val
. Ako uspije mogla bi ii minutu, mo da cijelu minutu, samo bi stajala i stajala i s
tajala. Vidjela je ljude kako minutama voze te duge daske, samo stoje, idu tamo
amo, sjede - najbolji surferi mogu staviti ruke iza leda, sjesti i ustati se, sj
esti i ustati se, ve po svom nahoenju, toliko je pouzdana duga daska na dobrom val
u, mogli bi staviti finu stolicu i sag i sjediti pred kaminom ...
Htjela se okrenuti nalijevo, slijediti i dalje zaobljenu a u daleko od zamagljene a e,
pa se malo nagnula unatrag, te inu je prebacila na lijevu stranu daske, malo gurn
ula rub ...
Gotovo je. Daska je iza nje, oti la je. Uronila je pjenu. U i su joj eksplodirale od
zvuka ispod vode. Bilo je mrano i stra no nasilno. Izronila je i pojavila na povr in

i na vrijeme da vidi dasku, htjela se osloboditi, a bila joj je privezana za nog

u, trzala se, propinjala ravno prema nebu prije nego to je pala i ostala le ati na
sada mirnom moru od plavo zelenog gela.
Ali opet se uspela. Dobra stvar, lo a stvar - ostatak dana bit e antiklimaks. U naj
boljem ima jo dvije ili tri prilike, bez obzira koliko se tu zadr e. Veslala je kro
z pjenu, opet prema mirnom moru, sunce joj je gotovo trenutano osu ilo lea. Hand je
sjedio, nogama mahao u vodi i ekao je.
Ova pria se jednako tako bavi surfanjem. Ljudi su jednako zanimljivi kao i valovi
i planine.
Popodne, na vrstoj pla i, prikrao im se vjetar, siktao je i pijeskom im zasipao sen
dvie, Pilar i Hand su mirkali na suncu da bolje vide vodu. Cijeli su dan na oceanu
, a sada ga gledaju poput glumaca koji e dalje glumiti bez njih. Ocean ih nije tr
ebao. Hand je poeo pljeskati rukama.
Pljesnut u svake dvije minute do kraja dana, rekao je. Neki ovjek s kaubojskim e irom b
io je vani i surfao. A to tono radi za tu kompaniju?, upita Pilar. Savjetujem. Pronala
zim nova rje enja. Oni vole moja rje enja.
Ali za to opet ovdje?
Zbog mog panjolskog. I javio sam se dobrovoljno. Tu se novcem mo e puno toga. Imamo
amerike plae, a tro kovi su upola manji nego bilo gdje drugdje.
Dobro, ali za to je Intel uope ovdje, a ne u Koreji ili negdje drugdje?
Mi jesmo u Koreji. Tamo je veliki pogon.
Jesi li upravo rekao 'mi'?
Nisam.
Jesi!
Surfer kauboj jahao je na savr enom valu, urlao je. Hand je zaboravio pljesnuti. P
ilar je razmi ljala treba li to zamijetiti, znala je da e vjerojatno potaknuti novo
pljeskanje. Zaboravio si pljesnuti, rekla je.
Slu aj. S njima kao kompanijom nemam nikakvih problema. Oni proizvode ips. Cips je d
obar. U Granadi su jer je radna snaga obrazovana, barem u gradu, i dobro rade. I
nfrastruktura je dobra, aerodrom je dobar, ceste prohodne, komunikacije dobre, b
anke pouzdane, inflacija dobra, pogodnosti pristojne, barem u Granadi. A Intel t
u nema sindikate u tvornici niti u prijevozu, ni ta od toga. Mnoge kompanije napu ta
ju Portoriko, kao prvo jer su tamo sindikati sve jai. U osnovi radna snaga je ist
a kao i ovdje, ali u ovom dijelu svijeta nitko se ne eli petljati sa sindikatima.
Pilar se nije mogla odluiti je li joj to zanimljivo.
Hand se sjetio to je rekao, pa je cijelu minutu pljeskao.
Konji su opet bili vani, gnojili su dalje uz cestu, kod plave kue sa nekom Njemic
om, nije bila u rodu s Hansom, zalijevala je svoj kameniti vrt. Jedan crni konj
je klipsao po cesti, mahao glavom, kao da broji. Hoe vode, ree Hand.
Pilar je po la u svoju sobu i napunila zdjelu vodom. Vratila se; Hand je imao skep
tian izraz lica. Po la je prema konju. On se uzmaknuo i kasom krenuo uzbrdo. Ona je
vodu dr ala u visini trbuha, odbaena.
Hand joj je pri ao da ju utje i. Ali kad joj je trebao obgrliti ramena, gurnuo je zd
jelu s donje strane, namjerno ju je prevrnuo, i smoio joj ko ulju.
Ups, rekao je.
estoko ga je o amarila po ustima, od tog o trog zvuka naglo se nasmijala.
ivotinje su posvuda. Pod nogama se uvijek ne to micalo - gu teri, cvrci, mi evi. Ima i i
guana. Mogli su ih vidjeti kako tre po hrpi drva i po umi. Kod tankog drvea ispod h
otela vidjeli su kako iguanu ganja uti traktor koji je uni tavao grmlje.
ena u trgovini imala je prljavo plavu kosu, poput margarina punog mrvica. Pilar i
Hand su kupili sladoled iz hladnjaka u trgovini. Poderali su tanku blistavu pla
stiku i prvo pojeli okoladnu oblogu, a zatim bijeli hladni sladoled. Na suncu je
omek ao.
Nou su trali po aleji iza susjednog hotela, El Jardfn del Eden, du mrane pra njave ces
te do mjesta gdje se labava bo ina rasvjeta smije ila izmeu stupova, a techno tre tao iz
zvunika skrivenih u kro njama stabala. Veina restorana jo je radila, u njihovim baro
vima malo gostiju. Na kraju ceste, kod govornica i surfera koji su strpljivo ekal
i u redu kod mje tanke, bebe im do nogu, stali su u Earth baru, njegov logo pola-s
rce-pola-globus nisko je visio nad otvorenim vratima.
Unutra su ljudi dr ali pia. Vitki suncem opaljeni surferi bez ko ulja i bijelci, mlad

i, s crnim dugim uvojcima, bosi ili u sandalama, uvijek s pletenim narukvicama,

ogrlicama od perlica. ene su bile vi e raznolike. Mno tvo surferica, ali i onih koje
putuju s naprtnjaama skandinavskog roda - bijelo plava kosa i gornji dio bikinija
, plastini digitalni satovi, opekline od sunca.
Pilar i Hand su stajali jedno uz drugoga kod stola za biljar i pili jako hladan
Imperijal. Prva dva su brzo oti la - shvatili su koliko je vrue i koliko su edni. Tr
ee boce su ponijeli na terasu koja je gledala prema crnom oceanu. Tama je bila bl
izu i posve konkretna. Govorili su o bebama koje imaju njihovi prijatelji, o Pet
eu i April i njihovim trojkama. Kad je Hand zadnji put vidio April i Petea, klin
ce su ostavili sa petnaestogodi njom curom i ostali vani do tri ujutro, nisu se te
noi htjeli brzo vratiti. Kada su se vratili kui, zatekli su curu koja je
uvala bebe kako vrsto spava u njihovom ormaru, cipele im je zgurala sa strane. Jed
na je beba na leima imala modricu veliine novanika.
U ormaru?, ree Pilar, a Hand nije ni ta rekao, mo da je nije uo. Pria nije imala puno de
alja, pa se Pilar naljutila. Ali muzika je odjednom postala glasnija, cijelu min
utu nisu ni ta rekli. Na pla i je pas trao u krugu, ganjao ga je manji pas.
Hand je sebi privukao Pilar i dr ao je.
Dobro je to si do la, rekao je. Ona je promrmljala da se sla e. Poljubio ju je u vrh ela
.
Ispred njihove hotelske sobe bio je mravojed.
To nije mravojed, ree Hand i une. To je ljenivac.
Ljenivci nemaju takvu nju ku, ree Pilar, nemaju tako duge nju ke.
Nije se kretao, ali sa stane se moglo vidjeti da di e, grubo krzno se dizalo i spu t
alo.
To ponekad ine, ree Hand. Tu ponekad to ine. Pogledaj mu no ne prste - ima tri prsta, k
o ... Nema pojma o emu govori . Hand otvori usta i zatim ih zatvori. Mo da je mravojed
.
Krvario je. Iz duge nju ke spu tala se opaka supstanca koja je dopirala do ploica, ml
az krvi i sline.
Pilar je donijela tanjuri s mlijekom. ivotinja se nije pomaknula prema njemu.
Umire, zar ne?, upitala je.
Ne znam. Ne vidi se gdje je ozlijeena. Samo joj krv curi iz nju ke.
Odluili su ivotinju ostaviti vani. U Alti nema bolnice za ivotinje, a unutra za nju
ne mogu ni ta uiniti.
Ali kako je k vragu do ao ovamo?, upita Hand. Jedva se kree. Kako se uspeo svim tim st
epenicama? Sigurno je krenuo prije nekoliko tjedana. I za to je stao kod na ih vrata
? Ovo je tako udno. Mora postojati razlog. Moramo ga unijeti unutra.
I onda su ga unijeli unutra. Hand ga je unio.
Kao da di em jako debelu maku, rekao je.
Sada je mravojed le ao ispod stolice kod vrata. Pilar je uz njega opet stavila tan
juri s mlijekom, dodala je i tanjuri s vodom. ivotinja je izgledala kao da je mrtva
.
Ako noas ugine, smrdjet e, ree Pilar.
Nee uginuti, ree Hand.
Hand je sjeo na njezin krevet, a Pilar je stala pred njega. Za trenutak Hand se
zabuljio u mravojeda. Zatim je pogledao, zgrabio je za hlaice s prednje strane i
privukao sebi. Sjela mu je u krilo i nagnula prema njemu, ali kad ga je htjela p
osvuda izljubiti, on je progovorio.
Odmara se. Ovamo je do ao da se odmori.
Jedini grafit koji je za Pilar bio poticajan bila je reenica koju je neprestano v
iala po kupaonicama: Bog je izmislio seks. Svaki put kad bi ugledala te rijei, sat
ima nakon toga, na taj je nain gledala svijet, blesavo kako se povodom toga i osj
eala. Voljela je svoj ivot, ali jedino transcendentalno iskustvo koje je imala poel
o je s iritacijom ko e.
ivotinja se nije micala. Pilar i Hand su jedno uz drugoga, sporo se ljube. Pilar
ga je htjela jae poljubiti, gurnuti na lea, stati mu na prsa i zaplesati, ali nije
, jer vi e nisu mogli priati i bili su stranci. Dok su le ali na boku okrenuti licima
jedno prema drugome nastavila ga je tiho ljubiti. ekali su presudu, pitali se im
a li tu i ta, nadali se da e se uzbuditi.
Haj, rekla je.

Hej, rekao je. Trebali bismo ostaviti vrata otvorena. U sluaju da po eli otii.
Hand je ustao, od krinuo vrata i skoio natrag na krevet. Pilar je preko njega preba
cila nogu. Bila je na njemu, zajahala ga je, otuda joj je Hand izgledao tako dal
eko, tako staro i mrtvo. Sagnula se i rukama mu primila lice. Ovo lice, rekla je.
Kao da je dr ala kamen obojan zlatom.
Skinuli su se, onda je legla na njega, uho prislonila na njegovu prsnu kost, a v
oda u njemu oglasila se uka uka i neprestano je ljubila.
Kada je zadnji put ronila? Na Floridi, kod Pensacole - jo jedno mjesto gdje je sv
e na prodaju. Cijeli je dan padala ki a, a s ocem je ipak po la, unajmili su opremu
i udaljili se samo par stotina metara.
Tada nisu ni ta vidjeli, sve je bilo tako mutno pored valova koji su se razbijali
na obali. Ali ovo, ovdje, to se eli od ronjenja. Koralj je tamne boje, nema nikak
vih jata riba. Tu ribe putuju same, velike blistavo plave i jarko naranaste, male
ne i jedna sa crno bijelim prugama na boku, crvenih lea. Jedna roba posebno jarke
ute boje htjela se pridru iti Pilar iza njezine maske. Slijedila ju je, gotovo joj
se okaila za nos.
Zatim su veslali u tro nom krutom kajaku za dvije osobe do otoka u zaljevu, nadajui
se da e tamo gledati zalazak sunca, kako bi bili bli e. Izvukli su kajak na obalu
otoka, koje nije, kako su oekivali, bila pje ana nego od koljki. Sve bijelo - otok je
promatran s pla e bio bijel - zbog koljki. Na milijune, rubovi i meusobne razlike i
zlizani do neprepoznatljivosti. Pilar i Hand su ih svakim korakom drobili na des
etke. Daljnja strana otoka koja je gledala prema Pacifiku prepuna je neega to je i
zgledao poput pelikana, ali to nisu pelikani; elegan-tniji su od pelikana, bilo
ih je oko pedeset. Povr ina je poput lave, ali vi e naborana. Po teksturi i boji nal
ik na izgorjelu ribu.
Iz kajaka su uzeli opremu za ronjenje, u usta stavili plastiku koja je ve stotina
ma puta bila u neijim ustima. Uronili su s hladnim perajama.
Plima i oseka su gurali i vukli svu ribu na dnu. Iako je ovo njihov dom, nije se
inilo da su imalo navikle na podvodni vjetar. Djelovale su zbunjeno i na oprezu,
kao kada Kalifornjani voze auto po ki i. Pilar je ruke stavila ispred sebe, ukaza
le su se ispred njezine maske, blistale na suncu, aneoski. Ona je aneo, pomislila
je. Ali to te ribe rade ovdje, kamo ih gura i vue ta vra ka plima i oseka? Tu se ne
mo e ivjeti. Ali ove blistave ribe postoje samo zato da ih se gleda, gura naokolo i
li pojede. Pomislila je na ljude koje poznaje. Slo ila je metafore. Sunce probija
povr inu kako je to Bog zamislio, u ravnim i fantastinim zrakama. Voda je puna riba
koje je vidjela na slikama i po trgovinama kunih ljubimaca.
Pilar i Hand se bude okrenuti prema suprotnim zidovima, ali noge su im ispreplet
ene. Nasmije ili su se jedno drugome, on se okrenuo i
uhvatio je za nos, kao da ga eli i upati. Znala je da e i dalje spavati zajedno jer j
e pro le noi bilo dobro, ni ta se lo e nije dogodilo. Moglo bi biti ovako: nou e prati zu
be, sjediti na krevetu, mahati nogama i uvui ih pod tanki prekriva. Nee jurnuti jed
no prema drugome, rukama e pipati kao djeca kad se pretvaraju da su slijepa.
Lijevo od Pilar nailazila su tri mala morska psa, prugasta, graeni kao mla njaci. K
renuli su prema njoj. Bila je mirna, znala je da e sve biti u redu. Glavu je okre
nula prema obali, a perajama je morskim psima mah-nula za dovienja, kao maramicom
na povjetarcu. Uz obalu je stala u topli pliak, noge su joj posrtale po klizavom
kamenju, i potra ila Handa. Nema ga nigdje. Nije htjela da ga napadnu morski psi.
Htjela je sjesti na njega, na tom otoku, licem prema zalasku sunca - u njemu sv
e boje krvave rane.
Ali na otoku je neki ovjek. Prije ga nije vidjela. Ili se tek pojavio, a Hand se
nije vidio nego taj ovjek, nije bio daleko, mahnuo joj je i krenuo prema njoj. Im
ao je oko etrdeset godina i nosio malene kupae gaice i sunane naoale, neonski okviri,
refleksna stakla. Skoila je u vodu, nije se bojala morskih pasa. Slijedio ju je
u vodu i onda viknuo prema njoj, lupnuv i se po prsima.
Na putu natrag prema obali, nakon to je prepriala tu epizodu i opisala ovjeka - Han
d ga nije vidio - Hand ju je prekorio to nosi odjeu koja privlai pa nju mu karaca u gra
du o kojemu njih dvoje ni ta ne znaju, niti moraju imati povjerenja.
Oduvijek sam se pitao kako bi to bilo biti lovina, rekao je.
Na iroko je priao o tome to mu karci u gradu rade kad ona proe pored njih. Ispred banke
je stra ar s poluautomatskom pu kom, a, po Handu, pogledom dobro i pa ljivo odmjeri P

ilar svaki put kad idu u banku ili prou pored njega. Kako to da ne eli nositi grud
njak? Hand je to htio znati. Ne eli ju uzbuniti, rekao je, ali mu karci ude za nekim
enama, enama koje viaju svakog dana. Onda bi joj mo da bilo preporuljivo - iskoristio
je tu rije - da manje privlai poglede tih mu karaca.
Ostala je bez rijei. Bila je bijesna, zbrkana, posramljena, htjela ga je zatui, ud
ariti nogom, skakati mu po glavi.
Stalo mi je do tebe, Pilar, rekao je. Ne ljuti se. I nemoj mi praviti te grimase.
Isturila je donje zube, poput pirane. Znala je da to radi. Bila je bijesna to je
sada u tome s njim, a ubrzo: ona nije slobodna. Dobit e savjet, ili togod to bilo.
Veslali su, a ona se usredotoila na izrovanu padinu. Handa je stavila u novu kat
egoriju. Bio je ono. Ovo je ovo, i ni ta vi e.
* * *
Sutradan su odlazili iz Alte - Pilar kui, Hand za Granadu, nije bilo planova za b
udunost - pa su rano iznajmili daske i u devet bili u vodi. Bio je to nekomplicir
an dan.
Hand je bio u moru prije nje, a ona ga je gledala sve dok joj nije bilo previ e vr
ue da bude suha. Veslala je kroz valove, to znai da se probijala kroz etiri velika v
ala koji su, poput pijanaca, padali po njoj. Svaki bi put okrenula dasku prema v
alu u nadi da se nee prevrnuti, ili bi se unaprijed predala, zaronila bi i ekala d
asku da odskoi i vrati joj se. Nikada nije bila tako umorna.
Hand je ubrzo projurio pored nje, na veem valu, koji bi zdrobio Pilar da je poku al
a. Gledala ga je kako juri prema pla i, izgledalo je kao da je br i od vala. Zamijet
ila je da ljudi koji ja u na valovima, kao da se daleko br e kreu od valova kada putu
ju bez suputnika. Hand je ulovio taj val u savr enom trenutku, jahao je na lijevoj
strani, opet i opet, dok je ubrzavao prema estuariju. inilo se beskrajno. Mahnuo
je Pilar. Ona mu je odmahnula. udno je, pomisli Pilar, mahnuti nekome dok stoji
na vodi. Mo da ga je zavoljela.
Opet je sjela i promatrala mirno plavetnilo nee li se ukazati nabori.
Da postoji pitanje na koje bi u ovoj prii trebalo odgovoriti, ne bi bilo samo jed
no nego bi to bio cijeli niz pitanja, kao to su ova: Kako svijet to mo e dopustiti?
Dopustiti tim ljudima da ive tako dugo? Da putuju tako daleko na jug, do mjesta
koje je toliko drugaije, a ipak tako ugodno, i opet se sreu na tom mjestu? Dopusti
ti im da prvi put zajedno budu goli? Sto bi pomislili njihovi roditelji? to bi po
mislili njihovi prijatelji? Hoe li se netko pobuniti? Tko e planirati umjesto njih
? Koliko puta u ivotu mo emo donijeti odluke koje su va ne, a nikoga nee povrijediti?
Jesmo li obavezni - mo da jesmo - da ka emo da kod svake odluke koja nee nikoga povri
jediti? Rije povrijediti
koristimo kad govorimo o stvarima kao to su ove, jer kada te stvari krenu ukrivo,
osjetite kao da vas je u prsnu kost udarila neka golema ivotinja koja je kilomet
rima trala samo da bi vas udarila.
U dva sata na la je dva vala. Do valova joj je sada stalo. Ali vi e joj je stalo da
ih ugleda nego da ih ulovi, vi e da ih ulovi nego da ih ja e, a iznad svega samo je
htjela da se dr i dalje od valova koji su se obru avali na obali. Jer povratak kroz
valove nakon svakog jahanja, to je bilo previ e.
Ruke su joj se inile tako tanke, poput uzanih avlia koje prolaze kroz sirup. Od bol
i u ramenu do lo joj je da zaplae. Nije u redu to mora biti tako naporno, pogotovo o
vdje. Valovi bi se razbijali ispred nje, visoka sna na pjena sruila bi se po njoj,
i zatim je prekrila. Zbaena s daske, brisala je vodu s lica, pljuvala, ispuhivala
nos, skakala natrag na dasku, dvaput zaveslala, stigla mo da na tri metra, a zati
m bi opet pala. Duh je joj bezbroj puta bio slomljen.
Sklopila je oi. Otvorila ih i zatvorila. Mogla bi okonati s ovim svijetom ili ga p
rimiti. Bio je to trenutak kada bi vjernik, promi ljeni vjernik, pomislio na Bo je d
jelo, kako je dobro. Valovi su savr eni s desne i savr eni s lijeve strane. Tamo dal
eko ulo se otegnuto i sna no vikanje ovjeka s kaubojskim e irom, jahao je na dugim nisk
im sporim valovima do same obale. Pilar je pomislila na ovjeka iz njezine crkvene
grupe, koji je sve uio kako se pobjeuje na fliperu. Pomislila je na iskrivljene p
enise. Neko su je vrijeme oarali oni koji vjeruju da se Bog nalazi u prirodi, pos
vuda je oko nas, akumuliran je u prirodnom svijetu. Bog je, govorili bi, u svim ivi
m stvarima. Bog je ljepota, Bog je u visokoj travi i pjeni na dnu slapa. Takve st
vari. Svidjela joj se ta ideja, Bog je u stvarima koje mo e vidjeti, jer je voljel

a gledati stvari i htjela je vjerovati u te stvari koje je voljela gledati -volj

ela je koncept da je sve tu i posve vidljivo, neije su oi na neki nain sveenstvo, ve
za izmeu Boga i...
Ugledala je Handa, skoro kod estuarija, konano dovr ava svoju vo nju, brzo silazi s d
aske i ulazi u vodu, kao da silazi s koija. Stajao je sekundu, u vodi do koljena,
namje tajui kupae gaice. Zatim se opet sagnuo i uronio glavu. Zar mu se kosa osu ila d
ok je jahao valove? Nevjerojatno. Nee ga biti neko vrijeme.
Ali jedan sadr ani Bog implicira ili inzistira na hijerarhiji koju ona nije mogla
prihvatiti. Bog je napravio mjesto za sustav ekstrema, implicirao je izbor, a iz
bor zahtijeva razdvajanje, podjelu, suptilne osude. Nije bila spremna izabrati j
ednog Boga, onda takvog boga nee biti u Pilarinom svijetu, stoga je transcendenta
lno bo anstvo Ali emu onda uope Bog? Voda natopljena uljem nije Bog. To nimalo nije spiritualno.
To je voda natopljena uljem, savr ena je kada Pilar u nju uroni ruku, neprestano
ljubi njezin dlan, nikada joj nee prestati ljubiti dlan, zar to nije dovoljno?
Daska joj je pokazivala gotovo tono prema sada prigu enom suncu. Prigu eno sunce uinil
o je da voda izgleda jo vi e kao ulje, a tamo gdje sunce nije istaknulo vodu, voda
je bila crna. Sunce je bilo golemo, vi e trodimenzionalno nego inae. Voda je bila c
rna gdje je sunce nije uinilo zlatnom. Voda je postajala toplija, surferi oko nje
iz minute u minutu postajali su sve vi e apstraktni, nalik na sjene, kretali su s
e usporeno.
Sjela je na dasku i zajahala. Nije joj se dalo surfati. eljela je tu dugo sjediti
, valovi iza nje, tjerani nejasnim crnim likovima. Samo je htjela sjediti, gleda
ti ispred sebe i ekati da jo vi e vode poprimi zlatnu boju.
Kad sunce zae, a voda postane crna, vratit e se na zadnjem valu i zaspati. Osjetil
a je da zna kako e se osjeati u starosti. Bit e previ e umorna da se kree. Znala je da
ako krene vi e nee biti u stanju da se opet vrati.
* * *
U suton su oti li iz grada. Obrubljena cesta je sva u rupama, puna turista u SUV-i
ma koji su sporo vozili, jako su pazili na iznajmljene aute, poput slonova koji
oprezno gaze oko lokvi. Pilar i Hand su pro li i stavili ih iza sebe, odvezli se d
alje od grimiznog sutona. Cesta je od zemlje prelazila na makadam i konano do asf
alta bez rupa, ali ostale su samo dvije trake, i le su tamo amo preko vrda, uvijek
ispod savr enog baldahina od stabala s dugim prstima nadvijena nad glavom.
Kada se spustila crna no shvatili su da su im farovi previ e jaki. Auti u prolazu m
islili su da voze s maglenkama, pa su im bljeskali. I
oni su njima bljeskali, pokazujui ima pravu jainu farova, a onda bi im iz osvete a
uti opet bljeskali. To se ponovilo stotinu puta. Mrzili su da ih se upozorava na
nepromi ljenost, stra no su naprezali vid, zbog tolikog bljeskanja, toliko brzog ja
rkog bijesa.
Sino je vani puhao vjetar, bilo je nemirno, a Pilar i Hand su tek zaspali, i dalj
e su le ali licem okrenuti prema leima, Handova koljena iza Pilarinih koljena. uo se
glasan tresak. Hand je sjeo, a kad se Pilar pokrenula da vidi o emu se radi, ruk
om joj je pokazao neka ostane u krevetu. To je uinila jer je htjela vidjeti to e on
uiniti. Je li se bojala? Bojala se. Hand ju je uvjerio - vi e kad bi razmi ljala o t
ome nego kad ne bi - da e doi onaj ovjek iz banke, s pu kom, ubiti Handa, a nju silov
ati.
Hand je bio kod ulaznih vrata kad je Pilar pogledala gore i ustanovila odakle do
lazi zvuk. Na krovu je bila rupa, iznad kreveta, na mjestu gdje je bio krovni pr
ozor. Vjetar je otrgnuo krovni prozor, a Pilar je kroz kvadrat na stropu mogla v
idjeti bistro crno nebo. Hand se vratio u krevet, opet su bili prijatelji u krev
etu, goli. Hand je rekao da mu se svia poi do vrata potra iti uljeze, a Pilar je rek
la da joj je drago to se radilo o rupi na krovu.
O elji da se podignu barem tri zida prije nego to se ona vrati kui
On gradi kuicu u dvori tu kad njihova beba bude dovoljno velika da joj poslu i kao tv
rava, klub ili skloni te, a on eli podii barem tri zida prije nego to se njegova ena vr
ati kui. Ona je kod svoje majke, jer se majka poskliznula na ledu - zabava s kliz
anjem na temu Bo ia - i treba pomoi oko priprema za njezinu prazninu zabavu koju je p
lanirala prije te nesree. Snijeg pomalo pada, a zrak je dovoljno hladan da se mo e
vidjeti. On radi na kuici s novom bu ilicom koju je kupio tog dana. To je prijenosn

a bu ilica i on se divi njenoj uinkovitosti. On svojoj eni eli ne to dokazati, jer ne g

radi takve stvari ba esto, a ona je natuknula kako joj se svia kad on ne to gradi, i
kad ide voziti bicikl ili igrati ragbi u mu koj ligi. Bila je impresionirana kad j
e napravio teleskop, poklon za roendan, za dva sata, a u priruniku je pisalo da je
potrebno etiri. Stoga kad je preko dana odsutna, a zrak je siv, te ak i snijeg pad
a poput pepela, on brzo radi, nastoji dovr iti temelje. Kad je zgotovio temelje, k
ako bi je impresionirao - a on je na ovaj ili onaj nain eli impresionirati svakog
dana i uvijek eli da ju eli impresionirati - odluio je da barem tri zida te kuice tr
ebaju biti gotova kad se ona vrati kui.
Popeti se na prozor, pretvarajui se da ple e
Tri sata na autoputu 1-5 za sada, pravom kao strijela, a svakih dvadesetak minut
a on ugleda jednu od onih ptica. Uvijek uz cestu, na iskrivljenim stupovima od o
grada ili skakuu po sivoj svilastoj travi, izgledaju kao vrane, ali na prsima ima
ju militantnu nijansu naranaste boje. Dolaze jezovito redovno, ve ih je deset, a s
ame su. Fish, pribli ava mu se trideseta, a vozi sto trideset, ne zna kako se zovu
te ptice. To su jadne ptice.
Vo nja od San Josea do Bakersfielda je nemilosrdna - pomislili biste da se nalazit
e u Iowi ili Teksasu da nekako ne osjeate morski zrak koji struji preko brda na z
apadu. U ovakvom zaleu je vi e vrue i vea je vlaga nego to Fish, koji je odrastao u Il
linoisu, eli da u Ka-liforniji bude. Vrelina u tekuim valovima odzvanja pored cest
e, automobili hripaju od astme, a Fishu se penis prilijepio za bedro na nain koji
djeluje nepovratno. To je ustvari neko vrijeme pristojna vo nja sva ta bar unasta b
rda na suncu tamno crvene boje koje zalazi - ali onda cesta ide dalje, zavija pr
ema jugu, a tako je ravna da vam doe da sve pobijete i otkinete si prokletu glavu
.
Fish si je glasno rekao, to mu nije prvi put, da e ubiti svog roaka Adama ako mu s
e pru i prilika i ako se bude mogao izvui neka njeno. Kao djeca, on i Adam su naueni d
a se smatraju braom, jer su njihove majke bile bliske, a oni nisu imali mu kih roaka
.
Izgledali su doista posebno.
Adam je sin jedinac, a Fish ima mlau sestru, Mary, sada je udana i ima dva para b
lizanaca, svi su pjegavi i ludi
kao psi skau po gostima. Adam ivi u Aurori, a Fish
je ivio u Galeni, pa su se viali jednom
mjeseno, a ljeti su odlazili na bezline izlete kanuom u donjem Wiscon-sinu, svojim
bi tihim kanuom prolazili pored skupina bezobrazne djece koja su nosila marame
oko vrata i bijele narukvice od konopa.
Fish se vozi da vidi Adama - evo jo jedne od tih crnih ptica, s perjem kao da su
joj prsa eksplodirala - jer se Adam opet poku ao ubiti. To mu je sedmi poku aj, a sa
da Fish zna da je trebao putovati avionom. San Jose, gotovo je siguran, ima izra
van let za Bakersfield, manje od sat vremena u zraku. Sranje! Svaki put kad dovr i
vo nju zaklinje se da nee nikad vi e, a onda nakon dva mjeseca eto ga opet, lupa po
prozoru, lea su mu mokra, lijeva ruka opeena od sunca, proklinje samog sebe.
Barem pet sati, ova vo nja, dovoljno vremena da smisli nekakav plan, da ne to ka e. Po
ku ava se koncentrirati na Adama, ali neprestano se zatie kako mu misli vrludaju pr
ema drugim temama, kao to su hrana i rat. Prije vi e godina mislio je da mo e utjecat
i na Adamov ivot, ali sada mu je jasno da je samo promatra, roditelj koji gleda sp
ortsko natjecanje svog djeteta, ste e pesti jer je nemoan i ta uiniti.
Fish prolazi pored goleme tvornice za preradu mesa, u kojoj je zgurano stotine t
isua goveda i dr e ih toliko blizu da nisu u stanju ni mahati repom da otjeraju muh
e. Ispod njihovih ko a osuenih na propast ne mo e se vidjeti zemlja. Podigao je prozo
r, smrad je estok, kao kazna. Te blesave krave, pomislio je, roene da umru, roene d
a gaze po vlastitom izmetu. Isuse! U asno smrdi, po krvi i znoju, poput ljudske ut
robe, ukoliko bi bili u stanju da se otvorite, da to unesete u svoj nos i udahne
te.
Adam ne razgovara sa svojom mamom ni sa Fishovim roditeljima, nikada nije radio,
koliko je Fishu poznato, to je na svoj nain impresivno, kako mu je uspjelo da se
provue tolike godine bez ikakvog legitimnog prihoda. Postoje ljudi koji tako ine,
koji od svojih bli njih uzimaju tono toliko energije, sredstava i dobre volje da mo
gu pre ivjeti a da se na njih ne obraa pa nja; to je poput krae kablova, ali u veim raz
mjerima. Fish je Adamu kroz nekoliko godina dao oko dvije tisue dvjesto dolara, k

oje je ovaj polako tro io

u tome je pametan. Ustvari, on je pametan u svemu, ak i u
pre ivljavanju brojnih pokuaja da si oduzme ivot. Mo da ga se ne mo e ubiti, razmi lja Fish, i odjednom je glasno f
rknuo na tu pomisao.
Drugi Fishov roak, Chuck, porezni odvjetnik iz Charlotte s ru iastim iznenaenim licem
sveenika, ka e da Adam sada izgleda kao da ima etrdesetak godina, iako mu je samo d
vadeset i osam. To je zbog droga, ka e Chuck. Chuck to zna.
Fish nije vidio Adama gotovo godinu dana, a sada se toga pribojava. Ako Adam izg
leda staro, to znai da je i Fish star, da su obojica stari, svi su stari, a - Jeb
ote, jo jedna od onih ptica. Te stvari sigurno imaju nekakvo ime.
Fish je siguran da Adam eli biti tajnovita mrlja koja mijenja oblik u ivotu svoje
obitelji i svojih prijatelja. Problem je u tome da Fisha nikada nisu impresionir
ali ljudi koji se poku avaju ubiti. Da se vi e zainteresirao za taj koncept, Adam mo d
a ne bi nastojao da doka e koliko je to privlano. S resursima koji su mu potrebni o
d svih oko njih, Adamov ivot i njegovi napadi na njega bili su neka vrst vakuuma,
u koji je usisao dobar zrak oko sebe, i sve koji su mu bliski - uzeo im je rijei
i mogunost da se raduju. A ipak na brojne naine Adam ni izbliza nije tako udan kao
, recimo, tip koji Fishu donosi po tu, ovjek koji se zove Kojo.
Skraeno za Kojak?, upitao ga je Fish kad su se upoznali. Dan je bio pra an, vjetrovit
, sunce poput pje ane planete. Po tar se nasmijao. Smijao se oko deset minuta zbog te
izjave. Fish je bio polaskan, a zatim se upla io. Kojo se voli smijati, smije se
buno, neuvjerljivo razdragano, ali ne voli nositi po tarske hlae. Uvijek je u kratki
m hlaama, bez obzira na hladnou.
Jednom je bio kod Fisha na pivu, pio je ustima obujmiv i grli boce, kao da obavlja
felatio. Zatim je spustio rukave i Fishu pokazao presaenu ko u koju je dobio - iz z
ajebancije, rekao je. Uzeli su mi malo ko e s kri a i stavili mi na ruku. Pore na novo
j ko i bile su manje, povr ina glatkija, manje pohabana. Postoje doktori, ree Kojo, k
oji e za pravu svotu sve uiniti.
Tjedan kasnije Kojo je Fishu donio kola , od onih koje izrauju curice u osnovnoj kol
i, s frazama izrezanim iz enskih magazina Samo najbolja prijateljica zna! Kviz: Jesu li njegovi frendovi pravi deki? - i nalije
pljenima preko slika, izrezanima iz knjiga, kako se Winnie Pooh i Piglet zajedno
igraju zmajevima, nou hodaju umom, izmeu stabala mi iavih debla.
Fish privlai takve ljude. U srednjoj koli bio je jedan stariji tip, maturant kada
je on bio bruco , visok i povijen u pasu. Imao je golemu, gotovo savr eno etvrtastu g
lavu, a htio je da Fish poe s njim da voze cross-country, iako su samo jednom por
azgovarali, nakratko, dok su gledali trening enskog plivakog tima.
Meni se svia leptir, rekao je tip. Zvao se Brendan, Brandon ili Stuart, tako nekako
.
Leptir je dobar, rekao je Fish.
To je bio taj njihov razgovor, u cijelosti, a nakon dva mjeseca pojavio se zadih
ani Brandon, cerekao se, elo znojno od koncentracije, kad je Fish odlazio s nogom
etnog treninga. Nemoj rei ne, Fish. Idemo odavde, zajebi ovu jebenu kolu, vozit emo
se do Floride, jebe ovu jebenu kolu!
Fish, koji je htio rei ne, samo je rekao Zao mi je, i po ao za ostalima iz tima preko
brda, prema donjem igrali tu, pravokutnom i nagnutom na svakoj strani, poput neto
m zatrpanog groba.
Kad je Kojo pokazao kola Fishu, inzistirajui da ga otvori odmah na vratima, Fish n
ije znao to da mu ka e. Odmahnuo je glavom zapanjen, zatim zahvalio i dogovorio da
se vide nakon tri tjedna - popit e pivo krajem mjeseca, jednostavno se rasturiti,
nego ta - a narednog jutra Fish je dobio po tanski sandui.
Fish vozi, amara se da ostane budan, i broji da bude siguran da je to Adamu sedmi
put. Prvi: zape a (s malenom pilom po njegovim mr avim, kao papir bijelim rukama). D
rugi: otrov - popio je vosak za pod, prvo ga je natoio u visoku istu a u. Trei: upucao
se u trbuh. Ili pored trbuha
metak ga je okrznuo, pro ao kroz prozor i zabio se u
Episkopalnu crkvu pored njegove kue. Nitko nije poginuo niti stradao, ali Adam s
e zbog toga tako lo e osjeao da si je, etvrti, sjekiricu zabio u nogu. Peti: poku ao j
e unijeti sa sobom fen u kadu, ali oigledno je bio za tien u sluaju samoubojstva - sam se ugasio, Adam je ostao drhturiti, vo
da se ohladila dok se nastojao pribrati. esti: to je bilo esti put? Autom u stablo?

Raspravljalo se je li taj put bilo namjerno.

Ovaj put, prije dvije noi, Adam, napola pijan - uvijek je bio grogi kada je isku av
ao te stvari - skoio je s krova motela. Tako je barem Chuck uo od bolniara koji je
na ao Adama, bez svijesti na parkirali tu, ra irenog poput jelena na haubi kamiona. S
otprilike trinaest metara, rekao je Chuck.
Adam je trebao skoiti u suhi klanac nekoliko blokova od motela, sigurno bi poginu
o - tu visina iznosi oko trideset metara. Umjesto toga pao je s etvrtog kata u dv
ori te, slomio kljunu kost, lijeva mu je noga napukla, iskrivio je kimu.
Cesta je mirna. 1-5 je usjek, uska udolina izmeu onih koji dolaze i onih koji odl
aze, pa Fish, mozak mu je zamagljen, oi staklene, mo e samo vidjeti lica ljudi koji
idu u suprotnom smjeru, smi ljati prie o njima, po eljeti im dobro ili lo e, ali to ni
je ni ta, ta vo nja - to je jad i bijeda. Doe vam da smrznete cijeli svijet i razbije
te ga sjekirom.
Tog je jutra Fishov jastuk bio mokar, a pokriva napola preko prozora; probudio se
uz zvuk strojnica i vrisku. Ni ta neobino, ali taj put bio je u avionu, nije ga pr
omatrao. Jo nisu uzletjeli. Ne to nije bilo u redu, zrak cijelog svijeta skupio se
u sebe, a onda su upali ljudi. Izvukli su oru je iz pretinca i poeli pucati, bez kr
aja i konca, iz prednjeg dijela prema stra njem, sve se previ e sporo kretalo. Fish
je bio u jednom od zadnjih redova, slu ao krike, konstantne i valovite, planirao j
e, stiskao i otvarao pesti, gledao oko sebe, izmeu sjedi ta, iza i ispred sebe, da
pronae jo par ljudi koji bi mu pomogli da to okona. injenica to je iv i slu a patnju, z
ai da mu je sueno da to zaustavi.
Za dorukom Fish je i dalje funkcionirao pod mutnom pretpostavkom da je napad bio
stvaran, ali na CNN-u nisu ni ta o tome rekli. Ipak, bio je depresivan, mutilo mu
se, osjeao je kajanje. Na prilazu do gara e gnjeio je aluminijske konzerve, rastrese
n, ivan, kada ga je nazvao Chuck iz Charlotte i opisao mu to je Adam uinio.
Ovaj put neu ii, rekao je Fish.
Mogu doi za etiri dana, ree Chuck. Budi tamo dan prije mene. Provjeri nije li paralizi
ran. Provjeri jesu li mu dali dobru sobu i sve ostalo. Prije dvije godine, nakon
br. 3, Chuck je Adamu sredio osiguranje, skup plan, i stalno je provjeravao da g
a ne zakinu.
Chuck ne poznaje tako dobro Adama kako se pretvara, pa njegova dobronamjernost m
o e biti manje komplicirana od Fishove. Nikada nije dijelio sobu s Adamom. Nikada
nije prona ao Adamovo krastavo tkivo zgurano, poput mozga izlo enog u tegli, u obloj
plavoj boci koju je osvojio na karnevalu. Nikada nije zatekao Adama kako se nak
on utrke trlja Mary o nogu, rukama je kao pipcima obuhvatio njezina bedra.
Fish je iznajmio auto. Nazvao je agenciju koja vas pokupi automobilom umotanim u
smei papir. Nazvao je oko podne, a oni su rekli da e u dva poslati auto. Gledao j
e bejzbol na televiziji. Stavio je video snimku na kojoj s ocem tri maraton u Chi
cagu. Njegov je tata imao naramenice koje je nosio tih godina i brkove. Kada je
spazio kameru, okrenuo se i poeo trati natra ke. Zatim je Fishova mama spustila kame
ru, a traka je bila gotova. Adam nije sporta . Fish je s njim igrao jednu igru - b
ila je to Adamova jedina dobra igraka - u kojoj se siu ni metalni nogometa i kreu po ig
rali tu koje vibrira pod njima. Bila je to udna sprava, jer ustvari niste mogli kon
trolirati te male gadove - samo ste gledali kako se trzaju pokretani igrali tem, k
ako se zbijaju ili sami od sebe padaju.
Fish je neko vrijeme pratio nacionalno prvenstvo u aerobiku. Zatvorio je sve orm
are u kui, s novom je bu ilicom uvrstio sve arke. Oti ao je do trgovine da vidi mo e li n
e to uzeti za Adama. Nisu imali puno toga. Dobio je estitku povodom svog Bar Mitzva
ha, razmi ljajui kako je to smije no, a znao je da Adam, kojemu treba rei kada se treb
a smijati, nee shvatiti alu.
Vani bilo je ljeto. Od sitnog ovjeka s kolicima kupio je stakleno plavi sladoled,
umotan u isti slabi vo tani papir kojim se koriste stotinu godina. Pa ljivo ga je d
r ao medu prstima. Bio je fantastian, doista previ e savr en da se promijeni. Nije htio
pojesti taj led - bila je tako dobra, ta plava kupola, poput siu nog izgubljenog m
jeseca koji je mogao dr ati u ruci.
Poeo se topiti, pa ga je brzo progutao.
Vratio se kui, razmi ljajui treba li mo da priekati jo dan ili dva. Ustvari, im prije do
tamo, Adam e se osjeati bolje i izii iz bolnice, i tim e prije opet poku ati. Sto je A
dam dulje u bolnici, zacijelo sputan na neki uinkovit nain, tim bolje. On je spoko

jan, Fish je bio siguran. Adam je uvijek spokojan u bolnici.

U dva i pol Fish je nazvao agenciju, a oni su mu rekli da su ve krenuli, neka im
jo jednom ka e svoju adresu. Rekao je i ekao.
U tri sata opet ih je nazvao, javio se neki novi tip. Novi tip je rekao da nema
Fishovu rezervaciju. Znate, ree Fish, to je stra na zbrka. ekam cijelu vjenost, a moram
stii do prokletog Bakersfielda. Novi tip je uzdahnuo i rekao da e opet pogledati. Z
atim se vratio do telefona i rekao da mu je ao, prona ao je rezervaciju koja je bil
a na oglasnoj ploi.
Netko, rekao je, ju je stavio na oglasnu plou a da nije nikome rekao. Obraao se nekom
bezimenom suradniku izvan kadra.
Naravno, ree Fish, ali zar vam tome ne slu i ta jebena oglasna ploa, da ne morate svima
govoriti o tome? Fish je htio vidjeti tu agenciju. Isuse, dodao je. To je skroz sje
bano.
Pa, ao mi je, ree novi tip.
Prijatelj mi je u bolnici, mater ti jebem. Fish je bio iznenaen; on nije pomislio n
a tu reenicu. Shvatio je da je to jedan od onih trenutaka kada neije nestrpljenje
- ili valja rei bijes - krene u pogre nom smjeru. Svejedno, pomislio je da bi tako
rado tukao tog novog tipa sve dok ne bi poeo aptati.
Novi tip rekao je Fishu da e netko ubrzo doi do njega, a onda je sklopio slu alicu.
Fish je po ao do malog utog dvori ta ispred svoje kue i iz trave izvadio vrata ca na kri
ket. Tu su sjedili tri mjeseca, kad bi Marvna djeca bila gotova. Nisu mogli igra
ti da spase njihove ivote, te djece. A nisu marili ni za pravila. Samo su kao maj
muni udarali lopte, vri tali, mahali i istravali na ulicu.
Sada je sedam sati, jo ima dva sata. Ova vo nja ismijava na e shvaanje vremena. Ova bi
vo nja ubila svakoga.
Adam previ e krivi usta. Nikada nije bio u stanju da se smije i bez cerekanja, ili d
a slu a bez podrugljivosti. Ustvari, nije to njegova gre ka.
Jednostavno tu ima previ e mi ia, u tom podruju oko usta. Veini ljudi uroen je neki hend
ikep.
Prije nego to je krenuo u srednju kolu preselio se u Baltimor, pa ga Fish nije tak
o esto viao, ali jednog ljeta, nakon razvoda Adamovih roditelja, a on i Fish su bi
li prestari za kampiranje, Adam je ostao kod Fishove obitelji u Galeni. Isprva j
e spavao u podrumu, pored ploe za pikado, ispod prozoria napola zatrpanog zemljom.
Kada se po alio na kuckanje i jecanje bojlera, prebacili su ga u Fishovu sobu. To
je sobica s jednim prozorom, iznad Fishova kreveta, premazanog bojom, donji kuto
vi prekriveni naljepnicama s hologramima i izbuljenim oima.
Tog ljeta, kada bi Adam s Fishovim prijateljima svake nedjelje igrao ameriki nogo
met u blatnjavom okruglom parku na kraju ulice, igrao je previ e grubo i previ e se
svaao. Fish se ispriavao umjesto njega. Svima je bilo jasno da je jednostavno nape
t, da ne to mora dokazati, poput klinaca koji su primljeni u tim, ali nisu ostali
do kraja. Ali Adam je bio drugaiji, manje kontroliran, manje usredotoen na ishod u
takmice.
Jednom je nekom tipu slomio nogu. Preko vikenda je bilo toplo; oko dvadeset utak
mica na rasporedu. Jedan tip je s gradili ta donio tuljce, pa su shvatili da bi mo
gli imati prave utakmice, ukljuujui i ispucavanje. Stoga su se podijelili i ispuca
li loptu. Poeli su se zalijeta-ti jedan u drugoga kao luaci, a momak koji se zvao
Catanese, stariji ali mr av, sama kost i ko a, uhvatio je ispucanu loptu koja je odj
eknula kada ga je sna no udarila po prsima.
Trao je da postigne zgoditak sa strane, kad se Adam probio kroz igrae, poletio, u
zaustavljenoj sekundi bio je gotovo savr eno vodoravan, i na kraju se zabio u njeg
a, ramenima je u ao u Cataneseove noge. uo se pucanj kao da se tap lomi, i svi su po
vikali jer je Catanese bio tik do kraja igrali ta, a njegov bi tim imao lo iju pozic
iju. A onda je Catanese pocrvenio, krv mu je jurnula u lice, dr ao se za nogu s ob
je ruke, blago, kao da je previ e vrua na dodir. U asnuo se, vri tao je, bio je izvan s
ebe, mahnit.
Potkoljenica mu je pukla na dva dijela. Bilo je stravino kao na bojnom polju, kos
t mu je provirila kroz samt poput tapa kroz vreu za smee.
Jesi li vidio to sam uinio?, ree Adam. Fish ga je na ao na brdu, kod novog igrali ta, sk
ivao se u kanalu. Mislio je da e se Adam poeti hvalisati to je tako estoko udario Ca
tanesea, ali umjesto toga rekao je: Za kojeg bih vraga nekom klincu slomio nogu?

Koji to vrag ne tima sa mnom?

Fish mu je rekao da je bilo sluajno, nije on kriv, to je ameriki nogomet, nasilna
igra, pa to onda. Adam je razvlaio ko u ispod brade, hvatao bi je i tipao. Nisam ga sm
io pomesti, rekao je i jo jae se tipnuo. Najlue je to to sam mislio da e se tako ne t
iti, zna ? Zatim je znakovito spustio glas. Znao sam da e se to dogoditi. Kad nekoga
zgrabim onda me obuzme... Osjeam se kao da u ga prepoloviti, zna o emu govorim? Kao
da se elim probiti, oko sebe okupiti mno tvo ljudi i onda eksplodirati.
Fish je klimnuo glavom. Adam je istodobno djelovao u asnuto, ponosno i oarano. Imao
je neku auru koja nije bila dobra, divlji sjaj znanstvenika koji je otkrio form
ulu koja mo e pobiti milijune.
Catanesea su ukrcavali u hitnu, do la je ravno na igrali te, svi su mislili da je to
super; to se nikad prije nije dogodilo. Fish je s Adamom i ao po travi, sada je b
ila crna i mokra, nisu ni ta rekli. Svjetlo je gotovo nestalo, pa su krenuli kui, u
strahu od noi koja e ubrzo donijeti ponedjeljak. U kui, kroz predsoblje, pored Fis
hovih roditelja koji su igrali Pong i uza stube, Fish tih, prstima je prelazio p
o svakoj preki na rukohvatu, a Adam je priao, uzdisao, nije ni ta dirao.
Fish se parkirao kod irokog zida bolnice od ru iastih cigli, podijeljenog onakvim me
talnim ljestvama koje mo ete vidjeti na vodotornjevi-ma - mo da je to po arni izlaz. T
lo je bilo prepuno, ili se barem tako inilo u mraku - poploane staze krivudaju oko
vrba i palmi, prskalice siku. Dok je Fish ulazio, neki ovjek u institucionalnom p
lavom mu je pridr ao vrata.
Pretpostavljam da ste posjetitelj?, rekao je.
Ne znam, ree Fish.
Naravno da jeste. Zraite na taj nain.
ovjek se hihotao, a Fish je rekao hvala vam, nije bio siguran treba li ga ohrabri
ti. On ka e hvala vam, ka e tom ovjeku, nekakvom
pomoniku, kamo je krenuo, a pomonik, u toj odori s plastinim vreicama na nogama, isp
ratio je Fisha sve do odjela Porodiljstvo/Trauma. Inae bi vas samo zbunio, rekao je
. Fish nije siguran je li to uvreda ili ne to drugo.
Adam je u sobi 318, na samom kraju zgrade. Fish se nada da nee imati cimera, jer
su cimeri u bolnici uvijek deformirani, ili su previ e bolesni, ili nisu dovoljno
bolesni da bi se tu uope nalazili. Slu aju razgovore i misle svoje. Ali kada je u ao
u sobu cimera nije bilo, samo je neka sitna ena, nalik na sovu, boleiva, sjedila n
a stolici pored Adama i jela okoladne kekse.
Fish je mahnuo eni s keksima i obi ao je da dode do Adama. Le ao je na leima, imao je
ovratnik, buljio je u strop. Fish se nagnuo nad Adama.
Hej, ree Adam iznenaeno.
Fish proguna.
Adam nije izgledao kao da mu je etrdeset godina. Izgledao je dva-naestogodi njak. N
osio je bejzbol kapu, lice mu nije bilo ni izborano ni napeto ni oteeno. S pjegic
ama i kapom imao je auru klinca kojemu su upravo izvadili krajnike.
Kakva ti je to kapa?, upita Fish. Imala je logo tima iz juniorske lige, dabar s pa
licom koju je glodao.
to radi ovdje?, upita Adam. Jo malo je otvorio oi koje su odra avale svjetlo farova aut
mobila na parkirali tu.
Tko ti je to dao?, ree Fish.
Jedna od sestara. Ronnie.
Mo e li je zadr ati, ili je samo dok si ovdje?
Ne znam. Mislim da je mogu zadr ati. Jesi li do ao autom?
Da.
O. Hvala, ovjee. Zajebana vo nja, ree Fish.
Znam, rekao je, po Fishu s prikladnom koliinom uenja i zahvalnosti. Oprosti. Hvala ti.
Na njegovom pokretnom stoliu nalazili su se ostaci veere ili ruka, ili oboje - nepo
jeden puding od tapioke i dvije mandarine, a pored njih malena nakrivljena pagod
a od plastinih posuda. Gospoa s keksom pojela je kekse i sada je pribadaom istila no
kte. Fish klimnu Adamu i glavom pokaza prema njoj. Na bluzi je imala privr enu bolnik
u propusnicu.
Ona tu sjedi sa mnom, rekao je. Uvijek mi nekoga po alju da ne bih ne to uinio. Jasno je
da je Adam sretan to ga dr e za tako ozbiljnu mu teriju, da je tako opasan. Fish pogl
eda prema eni s keksom da provjeri slu a li, ali ona nije slu ala; gledala je neki fi

lm na Adamovom televizoru - Fred Thompson u ulozi predsjednika, ima svoj nezadov

oljan izraz na licu. Fish se zagledao kroz prozor. Na parkirali tu automobili su p
oprimali bakrenu boju odozgo, nad njima nadvijene lampe poput visokih mr avih svet
aca nad bebama. Ugledao je svoj iznajmljeni auto, htio je biti u njemu.
Adam je dr ao tubicu s kapicom.
To je za morfij?, upita Fish.
Da, ree Adam.
Dakle kad se baci sa zgrade daju ti morfij u neogranienim koliinama?
Ne. Mogu samo dobiti ogranienu koliinu svaki sat. Sku ili su.
Fish zna da je samo pitanje vremena kada e mu Adam poeti priati za to je skoio s krova
motela, ali to ne eli uti. Uh, samo da nije zanimljivo! razmi lja. Ali nikada nije.
Htio sam se ozlijediti, rei e, ne znam za to. Ni jedan ni drugi nee rei ni ta zaniml
dam e rei, Ponekad se osjeam tako mrano, ili Kao da ponekad viam neke stvari... kroz
nu vodu. Adam eli da Fish shvati, ali Fish nije zainteresiran, a osim toga, upozor
it e Adama odakle je ukrao to o tamnoj vodi - Krvnikova pjesma, Adamova omiljena
knjiga - i podsjetiti ga na stotinu naina po kojima su njih dvojica, Fish i Adam,
jednaki u toj tami. Vidjeli bi iste stvari, osjeali iste potrebe. Adam e se slo iti
i poeti ispriavati zbog svega, i to e previ e trajati. Previ e e se kajati, bit e previ
pokoran, a Fishu e doi da ga izgazi.
Ali u jednom trenutku poet e planirati to e raditi kad Adama otpuste. To je jedino to
uope zanima Fisha: koraci koji slijede nakon toga. Fish e biti nadahnut, izlo it e to
e se dogoditi prvih nekoliko dana, tjednima nakon toga, svaki potez u narednim g
odinama. Prvo, drugi stan u novom gradu, daleko od terapeuta-kriminalaca iz Bake
rsfielda koji Adamu neprestano daju recepte za sve mogue lijekove. Zatim neki jed
nostavan posli dok bude pohaao veernju kolu, i na kraju ena, starija, ovrsnula, pametn
a, ali topla koja e ga svezati za stup u podrumu kad mu to bude potrebno. Ili mu
je ustvari potreban mu karac. Treba mu neki snagator, kosmati homi koji obilazi med
vjede barove. On e voljeti i po tivati Adama, a bit e mu kao otac, vrst, dovoljno poz
oran da Adama spasi od njega samoga.
Pa kako je Mary, ree Adam.
Dobro je, ree Fish.
Gdje sada ivi?
Ne mogu ti rei.
Ona mi je roakinja. Ne mo e mi rei gdje ivi?
Ne. Za to?
Jer ima malu djecu, Adame, a ti si tip koji puca na sebe i skae s krova. Jebi se.
Za trenutak Adam je izgledao povrijeeno, ili se pretvarao da je povrijeen, a zatim
je sklopio oi. Fish se bojao da je Adama nagnao da se osjea jedinstveno i prijetee
- upravo to Adam eli.
Brada mu je smea i uvr ena crnim ravnim koncem, nazublje-nim kod ava, kao da su mu pau
ci u iveni u lice.
Uh. Nemoj, ree Adam.
Fish je dodirnuo avove.
Prestani, seronjo.
Koliko ih je? Izgleda kao kaktus, tako nekako. avovi su fantastini.
Dvanaest. Odjebi odavde. Fish ga pogleda.
Oprosti, ree Adam. Ali on tu nema nikakvih prava. Nakon pet sati vo nje, Fishu je dop
u teno da dira to ga je volja. Fish se sjetio estitke te je spusti na Adamova prsa.
Adam ju je poku ao pogledati.
Treba mi je pridr ati. Ne vidim.
Fish ju je otvorio i pokazao mu prednju stranu. Tu je bio slon okru en hebrejskim
slovima, ispod toga pisalo je Sretna Bar Mitzvah. idovski slon, ree Adam. ini se, re
.
Fishu su se sviale bolnice. A najvi e ekaonice. Kad su njegovoj zadnjoj curi, Annie,
izvadili slijepo crijevo, u bolnici je proveo trideset sati i sjajno se proveo.
Upoznao je ljude, nauio puno toga - ta je veer imala neku udnu kolegijalnu vibru.
Igrali su karte u troje, a Fish je dobio sto trideset i dva dolara na skali u bo
ji od tipa ijem su bratu pri ivali prst. Bu io je rupu u zidu sobe svog sina, mislio
je da klinac prodaje kristalni metadon, pa ga je htio uloviti. Bila je to dobra
no.

Ali nije htio ostati s Adamom. Fish pogleda na sat. Bilo je 20:40. Otii e u devet,
odluio je. Zatim e nazvati Annie da vidi mo e li prenoiti kod nje. Annie prati lokal
nu politiku i ima urnebesne usne, pune kao ivotinja od balona, glas joj je dublji
od njegovog. Kad ju je zadnju put vidio, tako mu je majstorski izmasirala glavu
, kru no i posve uvjerljivo, da je pomislio da se podi e, da lebdi. esto su razgovara
li, ona ivi u L.A-u, on misli da e se poslije odvesti do nje, ne zbog seksa, ak ni
zbog romantike, samo da ima gdje otpoinuti tamo gdje jo netko di e osim njega, gdje
nee morati cijelu no dr ati upaljen televizor. Ako je nema, veeras se vraa u San Jose.
Mo e on to. Nou je lak e voziti.
Zna li tvoja mama?, upita Fish. Zna da Adamova mama ne zna, jer je Adam rekao Chuc
ku da ako ona sazna, idui put e to uiniti zapravo.
Ne. Mislim da ne zna, ree Adam.
Adamov otac umro je prije nekoliko godina, sfu ana premosnica, pa sada njegova maj
ka ivi u Australiji. Tamo je oti la s ovjekom kojega je upoznala na amaterskoj kazal
i noj predstavi Fiorella! On je imao glavnu ulogu, iako je plav i visok preko meta
r devedeset.
U la je sestra. Ona je Filipinka, mlada. Na ploici jo pi e Hope [Nada]. Fish je osjetio
potrebu da prokomentira njezino ime, u smislu njezinog posla u bolnici i tako to
, ali onda je pomislio da ona to jako esto slu a.
To je dobro ime za medicinsku sestru, ree. Kojeg vraga.
Izmjerila je Adamu krvni tlak. Fish gleda, obo ava kako se brzo traka oko ruke pun
i zrakom, kako se vrsto dr i. Ta sprava uvijek izgleda kao ne to ilegalno.
Boli li te?, upitala je Adama.
Ne ba , ree Adam.
Sestra je uzela estitku za Bar Mitzvah s Adamova trbuha i stavila je na stoli, por
ed tegle sa spravama boje trapera, poput lizalica, ali sa zvjezdaama na vrhu. Mo da
neke sprave za i enje, za bris iz usta ili drugih vla nih otvora. Fish zakratko razmi
sli o tome da uzme jednu lizalicu i zabije je u Adamov debeli jebeni nos. Nad ti
me se skoro nasmijao.
Fish odlazi dok je Adam u polusnu, bezizra ajnog lica, gotovo svetakog. Kad je uspi
o zakratko otvoriti oi, Fish mu je rekao da e ga sutra opet posjetiti.
No je o tra, sva svjetla bistra, Fish se vozi prema motelu u kojem je, ka e Chuck, od
sjeo Adam. Treba uzeti Adamove stvari - etiri torbe. Adam tu ivi mjesec dana, nako
n to su mu rekli neka ode iz stana jer je u sobi peru ao koko . Barem je tako Chuck r
ekao. Ako je Adam doista operu ao koko , to je uradio samo zato da mo e rei da je to ur
adio. Potra i g. Alija, rekao je Chuck. Chuck se brinuo za logistiku. Bio je Adamov
odvjetnik, dobroinitelj, medicinski povjesniar. Fish je netko tko e se dovesti i po
kupiti torbe.
Kad je stigao do motela, enski odbojka ki tim uzimao je sobu. ekao je dvadeset minut
a dok se nisu rasporedile po sobama i odluile ija e prtljaga ostati u autobusu. Fis
h je proitao sve bro ure kod recepcije premi ljajui se oko posjete Muzeju navodnjavanj
a.
Kad je do ao na red, upitao je za g. Alija, ali ena za recepcijom, te kih onih kapaka
u sariju boje limuna, ree da ga nema. Ja sam gda
Ali. Da molim? Fish joj je pokazao pismo koje mu je Chuck faksirao, tra io je Adamo
ve stvari. Chuck je inzistirao da na kraju pisma stavi, vjerujem da oko ovoga nee
biti nikakvih problema. Svaki slu beni dopis Chuck zavr ava na taj nain. Izgubio je po
la sluajeva na sudu.
Fish je ugledao torbe odmah iza nje, u uskom hodniku s betonskim podom. Tu su bi
le dvije plastine vreice, prozirne, i dvije sportske torbe, jedna blatnjava. Gda A
li je proitala poruku, a zatim pogledala u Fisha. Tada mu je do lo da zaurla. Kao d
a mu je voda ispunila elo; oi su mu tek rupe kroz koje se mo e vidjeti da se utapa.
Sto gleda? Koliko toga ona zna? Sigurno zna. Hitna je tu pokupila Adama, a ona i
li njezin mu sigurno su spakirali i spremili njegove stvari. Adama zna kao propal
icu, onoga koji je skoio, a sada Fisha zna kao nekog tko je jo ni e, nekoga tko uzim
a torbe ljudi koji ive po motelima i skau s krovova motela. Iznad motela nalazi se
autoput, a po njemu ljudi prolaze pored toga mjesta vozei sto pedeset na sat, pi
taju se to se dogaa u prljavom svijetu ispod njih.
Moram nazvati g. Alija, rekla je i to uinila, koristei se slu alicom veom od njezina li
ca. Zavr ila je razgovor s g. Alijem i pustila Fisha u hodnik iza recepcije.

Hvala, rekao je u prolazu.

Sve u redu, rekla je i otvorila mu vrata. Dobro!, dodala je, a kad je pro ao gurnula j
e zasun, s desna na lijevo.
Fish je torbe stavio u prtlja nik i onda se sjetio da je htio istra ivati. Zaboravio
je pogledati, sada se sjetio, pa je odjednom osjetio uzbuenje. Po ao je do dvori ta
da vidi gdje je Adam pao. Ali nije mogao pronai krilo motela koje ima etiri kata.
Tu je samo jedna dvokatnica u obliku slova L oko bazena, a krov joj je visok sam
o pet i pol metara. Seronja! Fish je sku io. Naravno! Uostalom, dvanaest metara ni
je za Adama, nego pet i pol. Otuda je skoio. Seronja! Kukavica! Pizdal'Tko skae s
pet i pol metara? Tko to radi? To je posve pogre no. Posvuda tu ima previ e pogre nih
stvari za takve nakane, za taj skok s pet i pol metara. Adam je sigurno znao da
pet i pol metara nije dovoljno da se ubije, dovoljno je da slomi kosti. A jedina
jadnija stvar od motelskog krova visokog pet i pol metara je tip koji bulji u n
jega.
Vratio se do auta i otvorio prtlja nik. Posegnuo je u jednu plastinu vreicu, tra ei ne to
vrsto. Veina stvari su bile mekane, odjea, tu i tamo vla na, ali ubrzo je prona ao tro
fej, jedan manji sa tenisaem na vrhu i neijim tuim imenom ugraviranim na njemu. Izm
eu ko ulja i arapa nalazio se jo dezodorans, pregr t traka koje je Fish izvukao za vo nju
do kue, i boica kolonjske vodice s nazivom Together, koja ga je nasmijala. Adam j
e jedini kojega Fish zna da upotrebljava tu vodicu. Osim toga jedine stvari vrij
edne pa nje bile su pet remena, smotanih u jedan poput zvearke, i posuda s dvije i
pol kile djejeg pudera.
Neka je ena i la po parkirali tu prema Fishu. Na njoj se sve bilo pokretno
no ni lanci,
nesigurna na visokim petama; mahala je rukama; njezina glava, koja se klimala sa
svakim korakom, kao da i ona sudjeluje u njezinom kretanju. Izgledala je neskla
dno malena brada, irok nos, ledene, gotovo bistre oi vuice. Nosila je traper jaknu
i iljaste bar unaste izme, imala je vitko, upotrebljivo tijelo neobuzdane tinejd erke.
Haj, rekla je.
Haj, ree Fish.
Sto radite?, upitala je. Dolazite ili odlazite? Podsjetila ga je nekako na Jug. Sjet
io se Kentuckvja, ne zna za to. Ima li devetnaest ili trideset godina? Fish nije m
ogao odrediti. Pakiram ove stvari, rekao je. A onda?
Onda idem posjetiti prijatelja. Pro lo je deset sati, a jo nije nazvao Annie. Ako naz
ove prekasno, nee mu dati da ostane kod nje. Mo ete li me povesti?, rekla je ena. Poku a
am doi do San Diega. O. Da. Vidite, ne idem tako daleko. Iza njega parkirao se kamio
n i duboko uzdahnuo. Mogu izai gdjegod stali.
Pogledao ju je da vidi ima li pi tolj ili batinu. eli joj pomoi, ali vi e od toga eli o
tii. Nedavno, na benzinskoj stanici u Daly Citvju, neki je dugonja sa slamnatim e ir
om rekao Fishu da nema ni prebijene pare, mo e li mu Fish posuditi dvadeset dolara
- zauzvrat Fishu e dati ek na donosioca. Fish je shvatio da e se spustiti ispod ra
zine
ljudskosti ako mu ka e ne, pa je rekao da. Uostalom, ovjek je imao auto, nosio je s
portsku jaknu, to je onda samo manja transakcija izmeu plate no sposobnih graana. Ti
p je na eku napisao svoj kuni telefon i sve ostalo. Ali ek je bio ni tavan.
Fish je samo htio pomoi tom ovjeku. Prvog je dana razmi ljao kako mu je pomogao, vje
rovao je u zajednicu du a, u Daly Cityju ili bilo gdje drugdje. A taj je ovjek to o
dnio. Posegnuo je u Fisha i uzeo to iz njega.
Fish je u ao u auto i otkljuao druga vrata. Polugu i karton mlijeka je stavio u kut
iju za alat, pa je ena sjela na mjesto za suvozaa, nekoliko centimetara od njega.
S poda je uzela mapu, brzo je presavila, struno, i stavila sa strane u pretinac n
a vratima.
Hvala vam za ovo. Ba ste slatki, rekla je kraljevski mu pru ajui ruku. Kako se zovete?
Eddie, rekao je. Ruka joj je bila hladna. Nije znao treba li je poljubiti ili stis
nuti. Nije uinio ni jedno ni drugo, samo ju je dr ao par sekundi i onda ispustio.
To je udno, rekla je. Moj brat se zove Eddie. Zvao se.
Sada se Fish premi ljao hoe li joj rei svoje pravo ime. Umjesto toga rekao je: Promij
enio je ime?
Ne, umro je.
O. Zao mi je.
Nema problema, rekla je.

Fish je izi ao iz parkirali ta i prenuo glavnom cestom. Nema problema. Htio joj je r
ei koliko mrzi taj izraz, ali nije. Ne brinite ima smisla, to je tap anje po ramenu,
jedna osoba time umiruje drugu, ali Nema problema implicira da na cijelom svijetu
nema nikakvih briga, a to jednostavno nije istina.
Stigli su do autoputa. Fish je upita kako se zove. Zvala se Wendy.
Kamo ste krenuli?, upitala je.
Redondo Beach, ini mi se. Tamo ivi Annie. Blizu pla e, ima futon u pilji od stana pored
gara e peterolane obitelji. Stan joj je
zatrpan figuricama od stakla mitolo kih ivotinja, u i se razvlae dok se staklo topi
hi
pogrifi, hidre, satiri, siu ne sfinge boje dinje.
Moj biv i ivi u Redondu, ree Wendy. O enjen je. Ona ima etvero djece. Dvoje su Dovvnovc
Aha, ree Fish. Zurila je u njega. Pitao se kako izgleda iz profila.
Pa to ste radili u motelu?
Ni ta. Uzimao stvari.
Kakve stvari?
Neke stvari. Od prijatelja. To mu nekako zvui sumnjivo. Ali nije se obazirao. Djelo
vala je impresionirano.
Wendy je nekoliko puta gurnula gumb za biranje stanica i prona la pjesmu Oooh-oooh,
Jackie Blue.
Obo avam ovu pjesmu, rekla je i glasno se pljesnula po krilu. Ruke je zadr ala tamo, u
hvatila se za bedra kao da ih eli zadr ati na mjestu.
Pa zabavljate li se?, upitala je. Molim?
Zabavljate. Li. Se.
Inae? Ne znam ="-4
Znate. Zabava.
Izgubio se. Pogledao ju je preklinjui.
Vi i ja, zabava, zgodni. Trebali bismo nekamo poi da se zabavimo. Mogli bismo stat
i, uzeti pie i tako to. Ili sobu. Uzeti malo trave. Ve ne to.
Fishu je konano svanulo. Sranje. Normalne ene mu karcima se ne obraaju sa zgodni - to i
e samo konobarice i prostitutke. Ipak, to je sramota. Zgodni je tako divna rije.
Fish je malo razmislio nad njezinom ponudom. Od njezinih bedara zavrtjelo mu se
u glavi. Koliko bi to ko talo, tono, da se provede s takvom enom? Nije znao. Kako sa
m napunio toliko godina, a jo uvijek ne znam koliko ko taju te stvari? Ali on ne mo e
. Nikada nije skinuo ko ulju ispred njemu nepoznatih ljudi. Vidjela bi da ima dlak
ava ramena i njegov o iljak od hernije, daleko udniji nego to bi trebao biti, pa e po
misliti
da je neki mutan tip, da su malje i o iljak nalik na iskrivljeni osmijeh dokazi da
on mora plaati za dru tvo koje mu ona pru a.
Ne, moram dolje do Redonda, rekao je, kao da se premi lja hoe li popodne otii u kino. e
a me prijatelj. I njegova ena i moja mama i svi ostali. Roaci. Br e je na glas nabraj
ao lanove obitelji nego to ih je mogao u glavi izbrojiti. Sigurno me svi ekaju.
Mo emo na brzinu, ako eli , rekla je.
Ukazala se jo jedna naranasto crna ptica, nisko i brzo je preletjela preko ceste.
Fishu je do lo da upita Wendy zna li kako se zovu -drozdovi? Zebe? Nije da bi se t
ime i ta promijenilo, kad bi znao kako se zovu. Ime je dijagnoza, a ni jedno ni dr
ugo nimalo nije va no. Brzo ju je pogledao; ramena su joj sada bila tik do njegovi
h, spustila je bradu. Nisam skupa, rekla je.
Fish je skrenuo s autoputa i stao ispod nadstre nice benzinske stanice; blistala j
e kao da je dan te se sjetio Renoa. Wendy ga je pitala mo e li u zahod, tu je njez
ina ko a izgledala plava, prozirna, kao da je obasjana iznutra, a vlaga se podigla
. Meutim, umjesto da ode u zahod, krenula je ravno prema telefonskoj govornici, d
ok je telefonirala mahnula je Fishu kao da joj je otac koji ju je dovezao na kon
cert. Oti ao je.
Kada je uspio nazvao Annie, bilo je prekasno. Probudio ju je, ili se ona pretvar
ala da je spavala. Prve rijei bile su joj prepune prezira, a on se pitao je li We
ndy jo uvijek na benzinskoj stanici gdje ju je ostavio, na nekoliko kilometara. Mo
ra poeti misliti i na druge ljude, dragi, ree Annie, sada nije bila ljuta, nije se n
i ta osjealo, i sklopi slu alicu.
Nakon dvadeset minuta vratio se u bolnicu. Pono je odavno pro la, nije bilo anse da
kroz vrata ue u Adamovu sobu. Parkirao je na istom mjestu i poeo razmi ljati koji je

njegov prozor. Zna da je Adam na treem katu, a dva prozora kandidata nalaze se s
a svake strane metalnih ljestvi. Stoga je pojurio ispod vrba i palmi i poeo se pe
njati.
To je lijevi prozor. Mo e vidjeti Adama u svjetlu televizora. Njegovo dvanaestogod
i nje lice sada je okrenuto prema Fishu, oi sklopljene. Oti la je ena s keksima. Kad j
e ugledao Fisha, nije mogao povjerovati. Zatvorio
je jedno oko, kao da gleda kroz teleskop, da bude siguran. Fish mu mahnu, a Adam
mu odmahnu, samo s prstima.
Fish dalje od toga nije razmi ljao. Da ima neku posebnu poruku za Adama mogao bi j
e pantomimom prenijeti kroz prozor, ali on nema takvu poruku.
Adam je ustima oblikovao rije Kako? i pokazao prema Fishu. Fish se spremio da mu pa
ntomimom poka e uspinjanje po ljestvama, ali je shvatio da to ne mo e a da obje ruke
ne odmakne od preki. Poku ao je jednom rukom, ali izgledalo je kao da kupuje, kao
da ple e sa kolicima iz samoposluge. Adam nije shvatio.
Fish odmahnu glavom, treba sve iz poetka. Odluio je da poku a otvoriti prozor, ui i r
azgovarati. Ali prozorski okvir je uzidan u zgradu, nije popu tao.
Fish je glavom lupnuo po prozoru, dva puta. Adam se nasmije io. Fish je to uinio jo
nekoliko puta da ga zabavi. Adam se pretvarao da umire od smijeha. Nije ba tako s
jajno kako se obojica pretvaraju da bi moglo biti, ali ni ta se drugo nije moglo ui
niti. Ubrzo Adam zijevnu. Fish zijevnu. Adamove oi su treperile, pa mu je Fish ge
stama pokazao da e ga vidjeti sutra, mahao je rukom kao da pravi valove, valovi z
nae sutra, valjaju se i valjaju.
Fish se dovezao do Redonda i uzeo sobu u Red Roofu kod autoputa. Zakljuio je da b
i Annie mogao nazvati sutra ujutro i onda posjetiti Adama kad se bude vraao na sj
ever, treba ne to uiniti s tim torbama nakon to ih pregleda i baci tablete i sve ost
alo to ne eli da ostane kod Adama. Odluio je da mu nabavi pravi koveg ili dva, ne to vr
sto, otporno. To bi mogao sutra.
Sutra!
Sutra mo e staviti Adamove stvari u vrste kovege i odnijeti mu ih, ostaviti ih u bol
nikoj sobi, kod vrata da budu tamo kada bude spreman da ode. Adam bi mogao biti m
ladi koji obeava s urednim vrstim kovezima. Fish e sve prepakirati, sve e slo iti u dva
reda, hlae s jedne, a ko ulje s druge strane, u drugom kovegu bit e ostale stvari - ar
ape, rublje, stvari za osobnu higijenu i remenje, djeji puder. Sutra e sve to bolj
e obaviti nego to je danas inio. Sutra! Sutra!
Fishova soba u Red Roofu je u mraku, on zna da je glup. Zidovi miri u na ljude, on
to nije zaslu io, da ga opet tako prevare. Sebi je toliko puta obeao da vi e nee gubi
ti vrijeme, nee nikad vi e darovati isto povjerenje, kao da je juer roen, nekome tko j
e tako nemaran. Dovoljno su ga namagarili. Za to mu je taj ovjek u Daly Citvju uvali
o ek bez pokria? To je tako nasilno. Nee on vjeito pu iti. Ne eli pripadati svijetu isp
od autoputa. Ne. Danas je sutra, a sutra je uvijek isto. Ne, zaobii e i Annie i Ad
ama, nabavit e samaricu, poi do one farme na 1-5 i pobiti gomilu blesavih krava. Ha
ha! Ionako ni ta od njih - tolikim je ivotinjama sueno da umru. Mo da da im odsi-jee g
lave, izdubi ih i nosi kao masku. Da! Iz zajebancije. Samo da to uini. Vlaga u je
dnoj od tih golemih te kih glava - tako bi za trenutak htio vidjeti kako je unutra
. Njegova ista kosa bit e sva krvava, lice mokro, prljavo od svega to nije uspio ois
titi prije nego to je navukao tu jebenu stvar.
i
Ona eka,
nemirna,
usijana
Ona je samohrana majka i mu karci, osim njezinog sina koji ima petnaest godina i n
ije se javio, nimalo je ne zanimaju. Sada je 2:33 ujutro, a on nije nazvao od 17
:40 kad je rekao da e vani veerati. Ona gleda Elimidate, pije crno vino pojaano d ino
m, zami lja kako svog sina jedinca tue palicom za golf. Zami lja kako ga udara estoko,
ravno po licu, i razmi lja da bi taj zvuk mogao kompenzirati njezinu brigu, to to
ne mo e zaspati, i stotine stra nih misli koje su je izmuile u proteklim satima. Gdje
je? Ona ne zna ak ni kamo je mogao otii, niti s kim. On je samotnjak, on je eksce
ntrik. On je, razmi lja ona, od onih tinejd era koji se na internetu petlja sa svako
jakim kriminalcima. A ipak, nekako zna da je na sigurnom, da mu je dobro i da iz
ve nekog razloga nije mogao nazvati, ili da o tome nije previ e razmi ljao. Mo da isku a

va koliko mu je toga dopu teno, a ona e ga podsjetiti na posljedice takve nepromi lje
nosti. A kada je pomislila to e mu rei i kako e se izderati na njega, osjetila je ne
ko udnovato zadovoljstvo. To zadovoljstvo je poput onog koje se osjeti nakon stra
snog e anja po tijelu koje trpi u asnu iritaciju. Predati se e anju, posvuda i bijesno to je uinila prije samo mjesec dana kada se opekla na otrovnom br ljanu to je najvee
zadovoljstvo koje je upoznala. A sada, dok eka svog sina i zna koliko je opravda
na njezina ljutnja, koliko su opravdani razlozi za sve to e mu sruiti u njegovo neo
dgovorno lice, zatekla se kako njegov dolazak oekuje poput pro drljivca koji eka na
svoj obrok. Ona klima glavom. Ona se lupka olovkom po suhim usnama. Ona se poku av
a pribrati, donijeti odluku kako e zapoeti s njim. Koliko bi njezine kritike treba
le biti openite? Trebaju li se odnositi samo na ovu no, ili bi to trebao biti prol
az kroz koji e
proi kako bi razgovarali o svim njegovim proma ajima? Kakve mogunosti! Imat e dozvolu
da pode bilo kamo, da ka e bilo to. Natoila je jo d ina u a u s merlotom, a kad je podig
a pogled, u 2:47, njegovi farovi su se ocrtali na prednjem prozoru. Ovo e biti bo a
nski, pomislila je. Bit e sjajno, fantastino; ona e se e ati i e ati i u ariti se. Jurnu
je prema vratima. Ne mo e doekati poetak svega toga.
Ti ina
Kada sam zadnji put priao ovu priu, zavr io razgovarajui sa srebrnastim treperenjem m
jeseca na crnom jezeru na otoku Skye. I la je otprilike ovako:
Ti ima sree, Tome, to ima Erin i ostale poput Erin. Glas na srebrnastom odrazu mjeseca
nije bio dubok kako bi mogli oekivati. Meutim, to je glas pjevaa, tenora, onaj koj
i nesebino voli sebe.
Hvala ti, rekao sam. Osjeam se blagoslovljeno.
Cesto razmi ljam da siem dolje i ivim s vama, da tu napravim stra nu zbrku, rekao je. Uv
jek izgleda tako zbrkano, pa mislim da bih se tu mogao snai.
Pa zbrkano je, ini mi se.
Uvijek izgleda stra no zbrkano. Pravo da ti ka em, izgleda kao da je gotovo nemogue pr
e ivjeti. Koliko sve to boli. Nije ba toliko bolno, rekao sam.
Ali Tome, rekao je, njihanje va ih klatna! Svaije se klatno nji e, naprijed natrag, a uv
ijek te tresne neije tue klatno to se nji e. Gleda svoja posla, ali neije rude klatno n
ji e se naokolo, i tras! mlatne te po glavi.
To se dogaa, da.
Vidio sam tebe i Erin kod skladi ta.
O.
Bio sam tamo.
To ima smisla. I ja sam tebe vidio.
esto te promatram, Tome. Imam dovoljno vremena. Vrijeme je meni drugaije nego tebi.
I dalje sam razmi ljao to je to srebrnasto treperenje moglo vidjeti. Meutim, on se r
askomotio uz zvuk svojih misli.
Vrijeme osjeam kao to ti osjea snove. Tvoji su snovi kaotini. Ne mo e upamtiti kojim s
edom i li, a kad ih se sjeti , pamenje se koleba. Lica mijenjaju. Sve je u baricama i
potoiima. Takvo je vrijeme za mene.
Prije tri dana, na aerodromu, ostao sam zapanjen kada se Erin doista pojavila. S
to je uope do la. Sto ima auto. I mo e se voziti drugom stranom? Rade li i oni tako tam
o? Rade. Kao i ja. Dobro je izgledala. Blijeda. Ima dugi nos, malo povijen, izgleda
kao da je slomljen, savr eno je usklaen s njezinom iznimno gustom kosom boje okolad
e, kose koju kao da su tisuu puta oe ljali patuljci iz bajke.
Uvijek sam bio dobar prijatelj. Bezazlen, pozoran, strpljiv.
Izgleda puno bolje, rekla mi je.
Hvala, rekao sam, nisam znao na to misli.
Otputovao sam avionom preko produljenog vikenda, ona i ja planirali smo se odves
ti do otoka Skye. Zagrlili smo se, a ja sam zajeao na njezinom d emperu, odmaknuo s
e i opet je pogledao. Njezine oi su i dalje plave kao ocean na karti. I dalje ima
tamne pjege, gotovo da su mrlje, okrugle i diskretne, poprskane oko njezinog no
sa i po obrazima. O njima sam bio ovisan, obo avao sam njezine stare traperice boj
e kave, malo pre iroke, izblijedjele na njezinoj smjeloj, samouvjerenoj stra njici glumila je u studentskoj predstavi o enama Roberta Crumba. Ona je tako fantastina
- pa kako je onda meni, s mojim bezlinim torzom i masnim vratom, bilo dopu teno da
joj budem tako blizu? Stajao sam i propinjao se na no ne prste, suzdr avao se da se

ne ponem znojiti ili vikati, da ju ne podignem i odnesem na ramenima.

U podne u Edinburghu je padala ki a, smrailo se. Zbunilo me to je Erin - Erin Mahatm
a Fullerton - tako sigurna u sebe ovdje, prije samo godinu dana ostavila je mene
i D. C. to je tako samouvjereno u stanju voziti pogre nom stranom ceste.
Nevjerojatna si, rekao sam u vezi njezine vo nje. Kako to da nisi zabrljala? Kako to
da nismo poginuli?
Mislim da mi je normalno da sam dobra u svemu.
Bila je dobra u svemu. Ne sjeam se neega u emu nije bila dobra. Nisam zbog toga bio
ljubomoran. Nisam bio ugro en. Trebao bih biti u stanju da jednostavno iznesem ta
kve tvrdnje a da je ne osuujem.
Vozila je polo iv i ruku na gornji dio volana, nije ga vrsto dr ala, zape e joj je poivalo
na vrhu. Posegnuo sam prema njoj i uhvatio je za koljeno.
Ovo je tako udno, rekla je i onda se nasmijala sna no zabaciv i glavu. To je prvi put d
a vidim da tako ne to radi. Znam, rekao sam. Ali dobro je, zar ne?
Da, dobro. Dobro je. Opet se nasmijala na isti nain. Svaki put kad bi to uinila goto
vo bi se licem zabila u volan. Bila je to nova i la na navika - u kojim godinama p
restajemo afektirati na taj nain? Nadam se da to nee ponoviti, jer ako ponovi mora
t u joj rei neka prestane.
Upoznali smo se na jednom protestnom skupu, ili na putu prema njemu, zbunjeni pa
ak i oajni. To je trebao biti mar protiv IMF-a/ Svjetske banke, ali je organiziran
kao akcija protiv potencijalnog bombardiranja Afganistana. To je bilo u rujnu.
Njezine hlae bolje ljubiice spazio sam ve na udaljenosti od nekoliko ulica, brzo sa
m krenuo za njom i upitao ju je li krenula prema Feedom Plazi. Rekla je da. Bila
je pristupana, primila me u dru tvo da zajedno poemo do tamo. Samo je radoznala, ne
eli se previ e pribli avati demonstracijama, jer radi za Ministarstvo financija i ta
ko to.
Nasmijao sam se. Ozbiljno? Da. A ime se bavi na poslu? Radi kao veza izmeu Minista
rstva financija i MMF-a. Opet sam se nasmijao. Nikada nisam upoznao nekoga iz Mi
nistarstva financija.
ekaj malo, rekla je. Stala je, ruka joj je bila na ustima.
Buljio sam u ruku na njezinim ustima. Ne to se dogodilo to nije moglo biti mogue: ne
ka ptiica sletjela joj je na rame. Erin nije bila iznenaena.
Pa ptiice- iv- iv!, rekla je ptici. Nije li to udno?, rekla je meni.
Ptica je odletjela, a Erin me je povela preacem. Pro li smo ispod mramornog nadvo nja
ka i preko tr nice na otvorenom. Prste sam uronio u malu fontanu, voda je bila pre
topla. Cartierova trgovina bila nam je s desne strane kad su zvukovi s protesta
postali jai, dopirali su negdje iznad na ih glava. Ispred nas bile su uglaane stube,
a s lijeve strane park. Slijedio sam je.
Ima u njoj ne to eksperimentalno, pomislio sam, fiziko. Kao da nije imala lijevu ru
ku. Spu tali smo se stubama, bio sam joj s desne strane, pa nisam mogao bolje vidj
eti.
Nagnuo sam se prema naprijed i utvrdio da ne ma e lijevom rukom, na tom mjestu nij
e imala lijevu ruku. Postajao sam sve vi e siguran da ima samo jednu ruku. Ispred
nas je stao veliki crni kombi, pa sam u prozoru mogao jasno vidjeti njezin odraz
. Iza la su etvorica policajaca ili agenata s protudemonstracijskom opremom, pogrbl
jeni, mrki, a Erin nije imala ruku. Meutim, to nije djelovalo o teeno ni slaba no, neg
o nekako skladno - nije to bio hendikep nego samo prihvatljiva varijacija. Umjes
to da joj se jedan rukav klati, ona ga je prisila za rame. Ili je to uinio proizv
oa. avovi se nisu vidjeli. Zamijetila je da ju gledam. Okrenula se i oti la.
Gledaju li ljudi Erin udno? Kao prvo, to ovisi o njihovom stajali tu. Oni koji mogu
shvatiti i biti sigurni da joj nedostaje jedan ud, mogli bi nakriviti glavu ili
nakratko zastati. Ne zbog gaenja. To je vi e kao jednostavno iznenaenje, kao kada u
gledate identine blizance, u odrasloj dobi, jednako odjevene, ili maku na povocu.
Htio sam biti bli e njoj jer mi je djelovala kao budunost, kao nova vrst osobe, nov
a vrsta stvorenja. Kad sam imao trinaest godina imao sam prijateljicu, pola Fran
cuskinja pola Vijetnamka, koja mi je davala isti osjeaj satisfakcije - premo ivala j
e razmak izmeu mog svijeta i meni novog.
Na periferiji protestnog skupa brbljao sam kod TV kamera, muvao se naokolo. Gled
ali smo kako demonstranti ulaze i izlaze s trga. Nije bilo jasno da li je protes
t poeo, da li zavr ava, ili je u punom zamahu. Energija je bila mlaka. Odnos demons

tranata i onih koji su ih dokumentirali bio je otprilike jedan jedan.

Ne djeluje previ e sretno, rekla mi je.
To me razgalilo. Nasmije io sam se. Osjeao sam se kao ona ptiica koja joj je sletjel
a na rame. Ona je bila neiskvarena zemlja na kojoj bih se mogao nastaniti. Mogao
bih donijeti sve to imam.
Upitao sam brine li je da e izgubiti posao, ako je poka u na snimci. Ruku sam stavi
o na usta.
Ustvari ne, rekla je. Ima dosta poslova. Toliko toga treba uiniti. Ustvari, ima ih p
rokleto puno. A mo da je vrijeme za promjenu. Ovaj me grad gu i.
Nasmijala se sklopljenih oiju. I ja sam se smijao promatrajui je. Znao sam da u joj
nai posao tamo gdje radim, da emo postati bliski, da su saznati stvari koje sam h
tio znati o njoj.
Sjela je na rubnik.
Pored nas neki je bradonja nosio transparent Prijatelj Zemlje.
Erin pokaza prema njemu. On je prijatelj Zemlje, rekla je.
Pro ao je neki par, mladi, dr e se za ruke, s crnim maramama preko lica. Erinino se
lice smrailo. Moram na neko vrijeme otii iz ove zemlje, rekla je.
Bilo je to prije vi e od dvije godine. Sada, u na em malenom autu koji je zaudarao n
a plastiku, smucali smo se oko blistavo crnog edinbur kog zamka. Na brdo i po park
irali tu zamka jurili smo i vikali po ki i, a kad smo stigli do debelih kamenih zidi
na, krenuli smo u obilazak da ne to saznamo o povijesti krunskih dragulja te zemlj
e. Smi ljali smo stra no smije ne ale na raun tih krunskih dragulja, o ulozi seljanki ko
je su ih titile i skrivale. Gledali smo film o kotskim vojnicima u Drugom svjetsko
m ratu, mo da je bio Prvi svjetski rat, a vei dio filma prikazivao je vojnike kako
stoje i pu e lule. Stari ubrzani film ih je ivcirao, kretali su se kao ptice. Prika
zan je dugi red vojnika u kiltovima, plesali su u parovima, dr ali za ruke, na poz
ornici na otvorenom, vjerojatno kako bi zabavili druge kolege. Okretali su se, v
rtjeli, ponekad s rukom iznad glave, ponekad s jednom na trbuhu - te ko je objasni
ti.
Vi e ne ue vojnike da ple u kako su nekad inili, ree Erin.
Sada su svi prikazani na filmu mrtvi. Kad sam bio mali nisam mogao na televiziji
gledati ni ta u crno bijelom, jer sam znao da su ljudi
koji se kreu sada prah. Zagrlio sam Erin straga, a ona je promatrala moje ruke ko
jima sam je blago obuhvatio oko struka.
Znao sam da nije zadovoljna otkako se preselila u London. Ali njezine brige odno
sile su se na dom. Dobivala je vijesti od svoje obitelji i bila je bespomona. Nje
zin najdra i roak, marinac, bio je u Kabulu. Njezini su roditelji jo bili u braku, a
li su viali druge ljude; njezina se majka nalazila sa nekim penzionerom koji je n
a kolskoj zebri dr ao znak Stop. Izmeu prelazaka ulice sjedio je na vrtnoj stolici.
Uvijek sam mislila da mu nisu sve daske na broju, ree Erin o tom ovjeku, zvao se Jed
ediah. Nije retardiran, zna ..., napravila je grimasu kao zombi. Protrljala je sljep
ooice i ukrstila oi. Sada je taj ovjek spavao u postelji njezine majke.
Prije me nisu zanimale osobe kao Erin. Imala je magisterij, koji nisam shvaao - m
agisterij openito, ili zato jer ga eli imati. Poznavala je menije, sireve i Karips
ke otoke nazvane po svecima. A bila je vrlo sna na i nemirna. Ostavila je posao u
D. C.-ju i sada je ovdje.
Namjeravala je pokrenuti zajednicu prognanika u Londonu, ili u kotskoj, Irskoj. I
li Norve koj. Nije se jo odluila, pregledavala je mogue lokacije - negdje, rekla je, g
dje sve crkve nisu pod skelama. Otok Skye je bio meu kandidatima. Nedavno je bila
u Crnoj Gori i razoarala se. Oekivala sam vi e brkova, rekla je. Brkova i e ira.
Imao sam osjeaj da je previ e romantina u vezi ideje o ivotu negdje drugdje, ali to j
oj nisam rekao. Obilazili smo muzej u zamku, toliko starih stvari iza novih stak
ala. Po alila se da zbog narkotika i beba gubi prijatelje, da se preko telefona sv
aa sa svima koje zna u SAD-u. Bila je uvjerena da je svaki put u pravu, a ipak, el
jela je znati djeluje li kao luakinja. Rekao sam joj da je savr ena.
Uvijek sam na tvojoj strani, rekao sam.
Super. Ostani uz mene, pa emo zajedno sustavno ukloniti sve ludorije iz mog ivota.
Auto nije imao CD ureaj, ali Erin je imala adapter s kojim je spojila svoj prijen
osni CD ureaj za kazetofon. Dok nas je vozila nizbrdo prema
gradu, sve sam spojio i na kraju shvatio da se ice ne mogu spojiti bez nekakvog l

jepila.
Stani malo, rekla je.
Zaustavila je auto kod manje tr nice sa stra nje strane zamka i utrala unutra. Tada s
mo se prvi put razdvojili nakon aerodroma, a bilo je prerano. Stavio sam ruku na
ko u na kojoj je sjedila. Po elio sam da je toplija.
Trei se vratila do auta osmjehujui se kao da je ne to ukrala. Otvorila je vrata, ki a i
vjetar buno nahrupi e, i u la unutra. S treskom je zatvorila vrata za sobom.
Pogodi to sam upravo kupila?
Pogaao sam: Ljepljivu traku.
Tonoooo.. Mahala je ka iprstom po zraku izvlaei nove rijei iz mojih usta, kao da se igr
yo-yom. Skoro sam podivljao od udnje.
Specijalna traka?, nastavio sam, do lo mi je da je primim za lice, stisnem ga i obli e
m.
Ne bilo kakvu traku. Selotejp.1
Dobro.
Ku i , kotska traka. O.
Ki a je sipila.
Pobjedonosno ju je izvadila iz bijele papirnate vreice. Razrogaio sam oi trudei se d
a djelujem impresionirano.
Traka je bila ukasta, boje jantara. Izgledala je kao traka koju smo koristili u os
novnoj koli, prije nego to su izmislili dobru ljepljivu traku.
Izgleda staro, rekao sam.
Ne, ne, ova je najbolja. Oni su je izmislili, ovi ljudi! Mo da upravo tu, u ovom za
mku. Hrpa redovnika, to je trajalo stoljeima. Oajniki je poku avala odmotati dio trake
, ali ova nije bila privr ena za bilo koji standardni tip naprave za odmotavanje. Ht
io sam joj pomoi, ali sam znao da e mi rei kad joj to bude bilo potrebno. To je pra
vilo.
1
Engl. Scotch tape, doslovno kotska traka; prim. prev.
Nakon nekoliko sekundi omotala je traku i zalijepila adapter za walkman. Ali tra
ka nije dr ala. Smjesta je otpala. Bila je poput papira. To nije bila ljepljiva tr
aka. Nije imala nikakva ljepljiva svojstva.
Nasmijao sam se i onda stao. Bila je ljutita. Odmotala je jo trake i na prstima i
sku ala ljepljivost.
Uope ne dr i, rekla je. Ne mogu vjerovati.
Upalila je auto i krenula.
Ovo je selotejp, zar ne?, rekla je. Proklet bio.
U sutonu po brdima. Diljem jarko zelenih brda, bijele stijene razbacane poput zu
ba.
Kad ovo vidim pomislim na bla enstvo, rekao sam Erin, obo avao sam zvuk rijei bla enstvo,
htio sam je na neki nain impresionirati. Sada sam ja vozio, ubrzo sam shvatio da
vo nja krivom stranom nije nimalo te ka.
Volio bih da tu ivim, rekao sam nastojei da zvuim sneno. Ne mo e tu ivjeti, rekla je
a niega. Nema posla. Mogao bih telekomunicirati. Erin uti.
Kad bi ti bila ovdje, poeo sam i onda odbacio tu misao. Blijedo mi se nasmije ila. Up
io sam svaki atom tog osmijeha.
Kad sam upoznao Erin, radio sam u firmi za obradu statistikih podataka, manjem ur
edu koji je osnovao Dean Denny, jedan od vodeih igraa bejzbola. Imao je duge ruke,
smu en i brkat. Kada se u trideset i drugoj godini povukao, kandidirao se za upra
vu, nije pro ao, deset godina je lobirao za sve i svakoga, od Exxona do Greenpeace
a, a onda pokrenuo Ameriki institut za statistika istra ivanja. Firma se nalazila u
adaptiranoj viktorijanskoj zgradi u Alexandriji, opslu ivala neprofitne organizaci
je u D. C.-ju, neke federalne agencije, i one koji su htjeli utjecati na jedne i
druge odnosno na oboje. Sa mnom su jo radili Michael
i Derek, Michael je Deanov sin, a Derek je stari Michaelov prijatelj i biv i osobn
i asistent Alana Simpsona, senatora iz Wyominga.
Dva mjeseca nakon to sam upoznao Erin, na ao sam joj posao i AISI-ju. Pribojavao sa
m se da e zamrziti Michaela i Dereka, da e je oni otjerati. Kako bi se zabavili, n
edavno su iz naziva firme izbacili jedno slovo, na posjetnicama je stajalo A. S.
S. Oni su zajebanti, oni su seronje. Zvali su me Kornjaa.

Zatim ovjek-kornjaa.
Zatim ornjaa.
Zatim ori. Zatim vor.
A na kraju opet Kornjaa.
Bili su smije ni i lojalni. Smijali su se zbog hlaa Dockers, a nosili su hlae koje s
u okantno podsjeale na Dockersice. Ponekad su na poslu nosili bejzbol kape, ilt pa lj
ivo svijen poput izokrenutog osmijeha, otrcanih rubova. Uvijek su imali savr enu o
buu - stare niske Nikeice boje zemlje, ili bijele visoke koje su savr eno izblijedj
ele i bile zgu vane. Odijevali su se kako su u katalozima Cape Coddish odjeveni nj
ihovi modeli, ali ova dvojica su bili jo bolji, nisu se trudili, uvukli bi jednu
stranu ko ulje unutar hlaa, odjea im je bila izno ena, ali nikada otrcana ...
Zvui kao da sam pomno pratio kako se oblae, ali ja to ne pamtim na taj nain. Znate
takve ljude. To su fini ljudi, znaju to je dobro, a to lo e. Imao sam izrazit osjeaj
da bi u trenutku vi e uinili za mene nego to bih ja uinio za njih. To im je bilo uroen
o; to nisu ljudi koji se premi ljaju.
Ameriki institut za statistika istra ivanja bio je jedini te vrste na Istonoj obali,
dakle bili su najbolji u svom poslu. Bili smo ljudi koji su se latili statistike
- koliko je ljudi ozlijeeno na poslu svake godine, koliko je djeaka zlostavljano
od strane sveenika u svakom desetljeu, koliko je automobila obijeno u urbanim podr
ujima svakog tjedna, bilo to - i izmeu ostaloga s tim brojkama raunali dnevnu uestalo
st, po satu, minuti, sve to je bilo naj kodljivije. Znali smo sve relevantne podatk
e - 525.600 minuta u godini, 31.536.000 sekundi - pa smo uvijek mogli odrediti k
ako da bilo koje pitanje ili trend djeluju
prijetee to je vi e mogue. Jedno je tri milijuna vjeverica potrovanih konzerviranom h
ranom godi nje, ali ako javnost sazna da jedna od tih vjeverica umire svakih dvana
est sekundi, onda, kako se ka e, imate populaciju koja je motivirana za akciju.
S obzirom na fiziku bliskost, nas etvero znali smo jako puno toga jedni o drugima.
Mogli smo uti, ako smo htjeli slu ati, svaku rije koji bi bilo tko od nas izgovorio
, na telefonu i drugaije. Brzo smo jedno drugoga poeli tititi, a napose Erin, za ko
ju smo dr ali da joj je potrebna na a za tita. Odgojena je kao jedinica izvan Ashevill
ea - imala je blagi akcent - a sada se osjeala, esto bi rekla, kao da je dobila tr
i brata. Kad je to prvi put rekla, nakon to smo zajedno radili nekoliko mjeseci,
nas trojica smo venuli za njom, dr ati nas za njezinu brau
to je Dereka nagnalo da
barem pone dizati utege. Ali ako bi se bilo tko poku ao udvarati Erin, to bi bilo p
rotuprirodno, odnosno kosilo bi se s Bogom. Prije toga svi smo imali odreene namj
ere razliitog intenziteta. Moji su osjeaji prema Erin bili zbrkani. Volio sam je.
Zamijetila je neke stvari kod mene. Kad bih sjeo preko puta, za bilo kojim obrok
om, imala bi vremena, nakon to bi me promatrala nekoliko trenutaka, da ne to izjavi
. Ima oi kao male ribice, rekla je. Miri e isto. Kao djeai, rekla je. Nije bilo va
a, uvijek sam bio presretan. Ne to je ispod tebe, rekla mi je jednog dana dok je jel
a sendvi, kradom mi otvarala svaku poru i itala svaku moju uspomenu. Poput gomile z
uba koji ekaju da izbiju van.
Htio sam je voljeti junaki, nesebino - veliati je i braniti, ka njavati ljude koji su
gledali u njezin batrljak na nain da joj je bilo neugodno. Ali ubrzo sam shvatio
da ona ima vi e nego dovoljno udvaraa, a barem ih je nekolicina bolja od mene. Svi
su djelovali kao mirni, nekomplicirani ljudi, obino su bili stariji i u pravilu
su izgledali starije nego to su bili, nosili su vunu. Ali povremeno bismo spazili
starog prijatelja ili znanca iz ove teretane ili one grupe
i la je na brojne predst
ave - zbog kojih bismo se zabrinuli. Oni su bili mr avi, neobri-jani, nosili su izm
e.
Svoju je pa nju tako ravnomjerno podijelila na nas trojicu da nas je to izluivalo.
Obino smo zajedno jeli, ali povremeno, po ustaljenom
i pa ljivo sraunatom redu, nasamo s njom. Neko vrijeme Derek i Michael bi kroili u p
odruje u kojem su imali dopu tenje da zbijaju neslane ale na raun njezine jedne ruke.
Nikada im se nisam prikljuio, kao ni Dean. Dereku je dopustila da je zove Lijeva
, ali u jednom trenutku Michael je izgubio dozvolu da se ali s njezinom rukom, ne
znam za to. Bio sam presretan.
Michael, Derek i ja, svi nesigurni glede namjera onog drugog, kao i u na e vlastit
e, pijani smo se jedne noi slo ili da je nikada vi e neemo dotaknuti, ak ni u stanju ka
o to je bilo to u kojemu smo se tada zatekli. Ali svi smo bili intimni s njom. De

rek ju je vozio na motoru, Michael ju je nauio kako se pee prase. A ja sam joj - z
ato to me vi e voljela ili jer sam bio najmanje mu evan
priao o mu karcima.
Tvrdila je da nikada nije htjela previ e razgovarati o njima, ali je govorila, s m
alim provokacijama. uti njihova imena ili nadimke koje im je davala Prsti, Sefior
con Queso, g. Robinson
stvaralo mi je nelagodu; bilo je jasno da su mnogi od nj
ih jo uvijek u blizini, da nije odluila niti ih se htjela otarasi. Kukala je nad in
jenicom da privlai mu karce koji su od nje htjeli ne to posebno. esto je koristila tu
rije posebno, kad bi govorila o tim neimenovanim mu karcima. Po meni, ona je bila s
avr ena, premda sam htio da je opreznija, ili da se vi e kloni tih lo ih mu karaca. Lo e m
u karce, rekao sam joj, isprva nije lako zamijetiti, iako nisam bio siguran je li
to tono.
Ne mogu razmi ljati o namjerama svih koje poznajem, rekla je.
Pogre no, rekao sam. Mora razmi ljati o njihovim namjerama. Tri minute nakon to upozna
o kojeg mu karca, on je u potpunosti odredio svoje namjere prema tebi.
Ne vjerujem u to, rekla je.
Stali smo na istini, magla se obavijala oko nas kao da e probuditi duha iz boce, a
zatim se razi la, zagrlio sam Erin s lea. Glavu sam joj zagnjurio u vrat. Na to je
pristala, okrenula se prema meni, zatim se vrsto zagledala u mene - i pustila me
. Znala je da sam slab i glup. Ali kada me pustila, opet sam je privukao sebi, s
na nim zagrljajem pokazivao sam da je elim dr ati barem par minuta, pripijen uz nju,
to bi
me usreilo. Bio sam shrvan osjeajima: obo avao sam nju i svijet, tim redoslijedom.
Dr ao sam na oku njezinu sljepooicu da vidim hoe li se licem okrenuti prema meni. Ak
o se to dogodi brzo u je poljubiti i onda stati, zatim se nasmijati pretvarajui se
da smo samo blesavi. Dugo u je ljubiti da zadovoljim svoju radoznalost o tome ka
ko to izgleda poljubiti je, ali dovoljno brzo da mogu otpisati taj poljubac - ha
ha ba je a avo, nimalo nije va no.
Ali uvijek je va no! Uvijek u razmi ljati kako je bilo ovaj put, o ovim zagrljajima,
poljupcu, ukoliko do toga doe. Katalogizirat u ga i esto spominjati, nadati se da e
me uskoro u ivanje u ovakvim platonskim osjeajima sprijeiti da kasnije ne uinim ne to d
rastino. Suoen sa zraenjem kakvo je tu bilo, istim pravednikim zrakom, trebalo bi se
vra ki potruditi da se izbjegne ne to pogre no. Grlili smo se tri minute, zatim razdvo
jili, a ja sam je poljubio u elo dok mi je ona zurila u vrat.
Vratili smo se u auto.
Kada smo pre li most koji vodi do otoka Skye bilo je osam sati, plavo kao ispod vo
de. Bila je magla, mutna kondenzacija od koje je sve bilo sivo. Imali smo mapu,
ali bila je previ e neodreena, pa smo se ubrzo izgubili. Na otoku je vladala neka d
uboka ti ina, a ja sam samo htio neko maleno toplo svratiste, slobodna je samo jed
na soba, nemamo s dva kreveta, ao nam je
pa emo morati dijeliti krevet.
Stali smo kod manjeg pansiona sa znakom na kojemu je pisalo Mrs. Macllvane's i pit
ali za sobu. Svjetiljke su vodile posjetitelje do vrata, golemih grimiznih vrata
, sa zvekirom u sredini napravljenim od jelenskih rogova. Vrata je otvorila veli
ka blijeda ena, koja je toliko sliila na Terrvja Jonesa u enskoj odjei da sam skoro
prasnuo u smijeh. Htio sam da progovori cvrkutavim falsetom, ali glas joj je bio
iznenaujue nijansiran, ak hrapav.
Erin je pitala ima li slobodnih soba, a ja sam uvidio da nije zamijetila da Erin
nema jednu ruku. Erin je stajala na poseban nain, a tako je inila - rekla mi je p
oslije kad sam je upoznao. Neprimjetno bi se
okrenula na tri etvrtine, ljudima bi otkrila malo vi e desnog ramena nego to je uobia
jeno.
Dok nam je ena govorila da joj je sin kod kue, da je zauzeo jedinu slobodnu sobu,
vlasnik kue, debeo nalijevo zalizane sive kose, do ao je iza nje i lupnuo u stra nji
dio koljena tako da je izgubila ravnote u. Okrenula se, pljesnula ga po ramenu, pa
su se oboje iscerili, skromno i ponosno, prema Erin i meni.
Imat ete odreenih pote koa da veeras naete sobu, ree ovjek.
Preko vikenda je jako puno promatraa ptica, ree njegova ena. Netko je rekao da ovdje i
ma njorbi, pa ih svi tra e.
Vi ste promatrai ptica?, upita ovjek.
Da, ree Erin. Nego to.
Pa, ao mi je zbog sobe, ree ovjek. Poeo je zatvarati vrata. Pozvali bismo vas unutra,

li biste morali spavati s nama.

A to vi e ne inimo, ree ena smijui se otraga. I velika grimizna vrata zatvori e se pred
ma.
Vozili smo se bez cilja i nagaali kakav im je seksualni ivot. U jednom sam trenutk
u Erin rekao ne to o tome da mo da eli u troje sa starijim parom.
Zvui kao da se eli
eviti cijele noi sa Terrvjem Jonesom i njezinim mu em.
Mislim da sam to rekao. Bila je to ala, ali rekao sam je na pogre an nain, zvualo je
gadno.
Erin ree, veselo koliko je god bilo mogue: Ne hvala. Ne ovaj put.
Upitao sam je to hoe rei.
Ni ta.
Dakle bila si u troje.
utjela je.
Erin! Kuo stara.
Opet utnja.
S kim?
Ni ta.
Reci mi. Mora mi rei.
Uzdah. Nije ni ta bilo. Bilo je udno. Zaboravi. Vidi li neko drugo mjesto za noenje? N
a mapi? Ne da mi se vraati u Kvleakin.
Ovaj razgovor po sebi ukazuje na intimnost koju nikada nismo imali. Kad smo prij
e razmjenjivali prie, to je uvijek bilo dobrovoljno - kakljivo i bezopasno. Sada s
am je nagovarao i osjeao da smo jako bliski.
Reci mi s kim! Drugom curom, nekim parom, s kim?
Ne znam. Prestani vi e.
Tko su oni? Znam ih li? Kladim se da su bila dva deka! Sjajno smo se provodili. A i
stodobno osjeao sam se kao da glavu guram sve dublje i dublje u penicu. Nije bilo n
i ta. Bilo je udno.
Usta su mi bila suha, pretvarao sam se da se smije im. Za to toliko elimo informaciju
za koju znamo da nam nikada nee otii iz glave? U svoj sam dom pozivao nasilnog go
sta da ostane zauvijek. On e zagaditi moju postelju. Poderat e mi odjeu, spaliti zi
dove. Mogu ga vidjeti kako dolazi, ja stojim na vratima i znam da u biti budala a
ko ga pustim unutra. A ipak sam otvorio vrata.
Zna da neu prestati dok mi ne ka e , rekao sam poku avajui zvuati aljivo.
Magla je prekrila auto, Erin je upalila maglenke.
Tko je bio?, upitao sam, a znao sam. Gotovo sam znao dok su mi se oi privikavale na
mutno svjetlo medu nama.
Odakle ti to?, upitala je. Za to si tako uporan?
Pogledala je u retrovizor i onda spustila prozor da ga namjesti. Ve sam znao da s
am pogodio.
Reci mi, rekao sam prigu enim glasom.
Zaustavila je auto i okrenula se prema meni. Pona a se kao seronja. Mislila sam da z
na .
* * *
Ja u voziti, rekao sam.
Izi li smo bez rijei i sprijeda obi li auto, hauba se pu ila, na a lica u farovima bijela
i prestravljena.
Vozio sam br e. Kako je jadna. Oni su zlikovci, njih trojica. Crvi u Dockersicama.
I la ljivci. Sklopio sam oi, nisu se ukazale nikakve boje.
Crna cesta pro dirala je na e farove. Krivudao sam lijevo desno preko duple crte; po
igravali su se sa mnom. Nisam mogao zamisliti kad u opet htjeti razgovarati s njo
m ili njima. To je gotovo bilo olak anje.
Tome.
Nisam odgovorio. Htio sam da budemo u ratu. Ili kutiji. Negdje gdje u uvijek znat
i to mi je initi.
Nisam elio biti u kotskoj. Otii sa Skyea znailo bi ne to, izmeu nas bi bio zaljev. Poi
u Muck ili Eigg, Benbeculu ili Rhum. Kako to da sam znao? Znao sam daleko prije
nego to mi je natuknula. Odluio sam, tono, elio sam da je lagala. Njezino mi se lice
vi e nije svialo. Postalo je crveno i izdu eno - gotovo da ima spu tene obraze, zar ne
? Tko je ta osoba? Ona je ivotinja.

Dva bijela bljeska, zatim bum, ne to crno i dva oka - udarili smo ivo bie. Erin se t
iho zagrcnula, a ja sam smjesta osjetio neko udnovato zadovoljstvo to se toliko st
ra i svojih grijeha da je u trenutku nesree u autu bila tiha. Nije mogla vrisnuti.
Zaustavio sam auto.
Pas, ini mi se, rekla je.
Krenuo sam u rikverc. U retrovizoru se tono na sredini ceste nalazila neka crna h
rpa. Nisam ju mogao dovoljno osvijetliti stra njim svjetlima. Okrenuo sam auto da
ju osvijetlim farovima. Nije bio pas. Bila je ovca.
Imala je crnu vunu, oi gotovo bijele, ali i sive i plave. Odra avale su farove. Iz
usta joj je curila krv. Glava joj je bila iskrivljena. O Bo e, ree Erin.
Pored ceste su bile dvije bijele ovce. Razgovarale su sa mrtvom crnom ovcom. Pol
ako su krenule prema sredini ceste, gdje je le alo tijelo crne ovce. Htjeli su da
se mrtva ovca ustane i poe dalje.
Erin i ja rekosmo O moj Bo e, o moj Bo e, pogledaj. Po prvi put u ivotu pomislio sam
da e postojea znanost na svijetu biti promijenjena neime to sam vidio. Ta komunikaci
ja meu ovcama, ta spoznaja smrtnosti, sigurno nije bila predviena.
Hoemo li je maknuti?, upita Erin. Razmislio sam.
Ne. Na sredini je. Vi e je nee udarati - nikome nije na putu. Ostavimo je.
Dvije ovce su pogledale prema autu i razgovarale s Erin i sa mnom. Kako mo ete? Za
tim su blejale prema autu. Zar vam nije dosta? Vi jebena udovi ta!
O Bo e, ree Erin, sada razgovaraju s nama.
Obje ovce krenu e prema autu. Ubrzale su i poele trati prema nama.
Doista me pla e, ree Erin.
Uzmaknuo sam. Uzmaknuo sam pedesetak metara. Opet sam zaustavio auto i gledao. J
edna je ovca jo uvijek razgovarala s nama, a druga se opet okrenula i nastavila r
azgovarati s polomljenom crnom ovcom.
Zatim smo se vozili, oboje smo se razbudili. Dok smo usporavali kroz Portree, gr
adi sa visokim da anim tavernama i svrati tima, trgovinama s vunenom robom, bio sam na
pola slomljen, ali samo onda kad bih se na to usredotoio. Jebe ove ljude. Kad sam
to pomislio, usta su mi se pomaknula, a onda sam se nasmije io. Erin je vidjela da
se smije im, ali mi se nije osmjehnula jer je znala za to se smije im.
Hotel u Portreeu imao je previ e zvjezdica - bio je dobro sagraen i bezlian. Dvanaes
t razliitih novina prostrto na stolu s debelim lakom u salonu, robusna vatra vae sv
oju hranu u uglu, kasetni stropovi i kreveti s baldahinom, ali svjetlo je bilo b
oleivo, zidovi su zaudarali po ki i i frustraciji. To je jedino ubla avala maka koja j
e spavala na recepciji. Zijevnula je prema meni i pokazala mi umjetne zube.
Dobili smo apartman s dva kreveta.
Tome, rekla je dok smo se uspinjali tihim stubama.
Nisam joj odgovorio.
U sobi sam bijelim pominim vratima odvojio svoj dio od njezinog. Presvukao sam se
i spustio stubama, odluan da blagovaonica bude moja. Za mojim stolom mualjivi par
ovi su me gledali i puhali u svoje
tanjure. Odraz mjeseca nemarno iscrtan kredom na crnom ravnom zaljevu. Pribor za
jelo bio je prete ak.
Probudio me ka alj. Erin se dovukla do kupaonice da tamo ka lje, ali postalo je jo gl
asnije, lupalo je po ploicama zidova. Sunce je upravo izlazilo. Ispuhala je nos.
Pomaknuo sam vrata i zatekao je na izlasku iz kupaonice, nagu ispod malene majic
e. Na otvorenim vratima kupaonice, straga ju je obasjavala zlatna svjetlost. Uga
sila je svjetlo i opet je sve bilo crno.
Oprosti, rekla je. Vrati se u krevet.
Za kiljio sam prema njoj. Noge su joj bile tanje nego to sam mislio, mek e. Pomislio
sam na bijelo ljepilo. U asno se osjeam.
Bio sam razdragan. Bog je brzo djelovao. Erin se promijenila: juer sna na i hitra,
sada krhka i jadna. Progutala je tabletu za smirenje i onesvijestila se.
Povukao sam pomina vrata i spavao do devet. Htio sam otii, ali me brinulo to e o men
i misliti hotelsko osoblje ako svoju jednoruku prijateljicu ostavim samu, bolesn
u, dok ja obilazim otok. Oti ao sam, a ovjeku za recepcijom rekao da se Erin odmara
, neka je ne uznemiruju.
Pro lo je pola dana i bilo je mokro, ali glava mi je bila bistra. Te e mi se ljutiti
na Erin dok ona spava, a ja se vozim, dalje, sam. Bio sam u Kyle-akinu, gradiu n

a sjeci tu sa kotskim zaleem, stao sam kod mosta preko kojega sam mogao natrag. S de
sne strane nevelika skupina zgrada, iza njih ru evine omanjeg zamka.
Stao sam kod hostela. U zajednikoj prostoriji svi su bili mladi, pretvarali su se
da su siroma ni osim, s lijeve strane, u kafiu, petero-lane obitelji, Rusi, jeli su
pagete i sastavljali slagalicu.
Na recepciji sam pitao za amac.
Imamo jedan na vesla.
amac je le ao na sivoj obali od stijenja i granja, posvuda crna morska trava poput
kose stotina mrtvih sirena, prevrnut i srebrn. Odvezao sam
vor, ispravio amac i odvukao u vodu. Gurnuo sam ga i skoio sa stijene, nastojei da n
e smoim noge. Voda bi tu trebala biti nemilosrdna. Smoio sam vrh desne noge, ostal
o je bilo u redu. Bio sam u amcu i udaljavao se od obale. Izletio sam u zaljev u
tom iznajmljenom amcu, bio sam sam, mogao sam kamo me volja.
Ali amac se okrenuo u pogre nom smjeru. Jedino sam mogao vidjeti kako se pla a i zgra
de smanjuju. Za putnika u amcu na vesla sva se avantura nalazi ispred njega, a ve
sla mora raditi, ubacivati ugljen u strojarnici. Veslao sam dok hostel nije posta
o mutan, a ru evine zamka samo mrlja. Krenuo sam prema oceanu.
Nikada nisam imao amac, a sada sam osjeao da sam stratio tolike godine. Smijao sam
se i smijao koliko je sve to jednostavno, taj amac, ta voda. Nisam mogao povjero
vati koliko je to glupo. Sve sam mogao uhvatiti palcem i ka iprstom.
Veslao sam dvadeset minuta i onda zauo lave . Pogledao sam prema obali da vidim psa
kako tri po pla i. Ali nisam vidio nikakve pse. Okrenuo sam se i shvatio da sam na
petnaest metara od dvije hridine koje su cijepale povr inu vode, paralelne, crne,
svaka veliine autobusa. Jedna je bila ogoljena, ali onu iza nje, na nekih trides
et metara, okupiralo je barem etrdeset tuljana, odred tuljana, lajali su, mahali
i od neega poku avali pobjei. Ali od ega? Uh.
Okrenuo sam amac i krenuo dalje od hridina; bilo mi je grozno to sam ih uznemirio.
Brzo sam veslao kako bi se vratili. Bio sam na pola puta do obale kad su se vraa
li na svoju hridinu.
Opet sam okrenuo amac i krenuo prema tuljanima. Htio sam ih vidjeti, morao sam. S
ada u biti tih, veslati sporo, jedva zamjetno povremeno okrenuti glavu da provjer
im smjer i stanje tuljana. Tuljani ne djeluju slo no. Hrvaju se. Laju, skau jedan p
o drugome. Jedan bi skoio u vodu, a drugi bi se vratili, skakali bi iz oceana kao
da padaju iz rupe u nebu. To me muilo, iznurilo me, to njihovo kretanje, besmisl
eno, sudaraju se jedan s drugim, trljaju uzbibanim tijelima, te njihove nju ke. Oek
ivao sam da te ivotinje budu uredne. Tijela su im osjetljiva, stanice i ile matematiki tone. Zar na staninoj razini, dobro odr avanoj, loginoj
i nepromjenjivoj, sve nije poput saa? Ali u jednom trenutku, negdje se na razvoj
noj ljestvici gubi poredak, pa imamo ovo, guranje i lajanje, sve je pogre no.
A noge su mi bile mokre. lanci mokri. Pogledao sam prema dolje. amac je tonuo. Bio
sam tek nekoliko centimetara iznad vode, koja je veselo tekla kroz rupu ispod m
og sjedi ta. Poku ao sam veslati, ali amac ni makac, nepokretan. Rupa je bila golema.
Do obale je bila barem pet stotina metara. Smrznut u se prije negoli stignem. Bil
o mi je jasno da bih tu morao umrijeti, a jedino sam mogao misliti to e njih troje
raditi preko vikenda kad budem pokopan, kad opet budu zajedno. Ostavio sam hlae,
cipele i opasa u amcu i skoio prije nego to sam uzeo u obzir ok na prsima. Lamatao s
am rukama i ubrzo se poeo kretati jednolikim tempom, plivao sam prema obali, kljue
ve od auta stavio sam u usta, sunce je za lo, zapuhao je vjetar. Plivao sam s nu nim
bijesom. Gutao najhladniju vodu.
Na pla i sam se uspravio i osjetio kao div. Ugledala su me ruska djeca iz hostela
kako se pomaljam, pa su otrala u hostel. Svijet me poku ao ubiti, ali eksplozije u
mojim prsima i ja smo pobijedili. Stigao sam do obale i ubrzo u biti u autu, upal
iti grijanje. Presvui u se i biti kao nov.
Vozei se prema hotelu bio sam svjestan da je Erin tek ljudsko bie na ovom svijetu
- ne vrijedi se ljutiti zbog njezinih nepodop tina. Nije se mogla kontrolirati ni
da je htjela, a sve to sam mogao uiniti, kao netko tko je sposoban da pre ivi u bilo
kakvim uvjetima, bilo je da budem milosrdan prema Erin. Poput takora ona e se par
iti s bilo kime i bilo kada u njezinom kavezu. Bijes me je pro ao. Htio sam je zag
rliti, oprostiti joj, pomilovati kao kunog ljubimca.
Vratio sam se kui kod Erin i htio proslaviti. U ao sam u njezinu sobu dok je ustaja

la i teturala prema kupaonici da povrati. Gledao sam kako spu ta glavu u koljku, sl
u ao zvuk vode koja se slijevala u vodu. Trebao mi je kontakt. Htio sam da vidi da
sam iv. Htio sam pojesti njezinu rigotinu - bilo to samo da svoja usta stavim na
njezina.
Budna si?, upitao sam. Kleala je pred koljkom.
Nisam dugo. Mo e li me na sekundu ispriati?, rekla je i polako zatvorila vrata.
Oprosti, rekao sam i vratio se u svoju sobu.
Promatrao sam Sky News u baru i prvi put popio dva pia, oba s viskijem, koji sam
uvijek prezirao, ali sada sam osjeao kako je to jedino pie za nekoga kao to sam ja,
nekoga tko si mo e spasiti ivot. Kasno popodne opet sam pogledao kako je Erin, odm
aknuo sam vrata i zatekao je odjevenu, izgledala je gotovo normalno.
Ustala si.
Jesam. Dobro se osjeam. Upravo sam te uo u kupaonici.
Da, ali to je bilo zadnji put. Prazna sam. Dobro se osjeam. elim se nekamo odvesti,
rekla je. Odvezli smo se.
Spustili smo prozore i sve je mirisalo po vlazi, svaka vlat trave obeavala je cvj
etanje. Uz cestu su bile ograde, ovce su bile na sigurnom. Stali smo tri ili etir
i puta na obali, hodali po mokrim smeim stazama da pogledamo dolje prema dalekom
sivom moru, pored padina s ovcama i bijelih kuica.
Poela je ki a. Vjetar je bio jak, a zrak isprugan ravnim crtama, od neba do zemlje.
Jednom smo izi li, u zaljevu Moonen da se pro eemo po malenoj pla i sa velikim okrugli
m kamenjem, za nekoliko minuta bili smo mokri do ko e. Ona je progovorila.
Hvala ti to si dobar, Tome.
Klimnuo sam. Stresao sam se, posve mokar. Ona nije ni ta znala.
Dok je padao mrak zatekli smo se na vrhu otoka. Ja sam vozio, a Erin je itala kar
tu. Prona la je svjetionik i htjela ga vidjeti prije nego to se posve smrkne.
U Loch Moru smo se spustili spu vastom nizbrdicom u dolinu. Sunce je zalazilo i on
da za lo, na nebu su ostali rumeni nabori. Ubrzo
je izi ao mjesec. Dolina se nakrivila oko jezera nalik na suzu, ru iasto s bizarnim i
zdancima boje fuksije od kasnog zalaska sunca. Kad smo skoili dolje, ljubiasti vri
jes ostavio je modricu na zelenom korovu na tlu. Ovo je mjesto smi ljeno u izljevu
emocija nekog melankolinog djeaka.
Uhvatio sam Erin oko struka, podigao je i prebacio preko ramena. Pogledaj ovo mj
esto! Htio sam rei, ali odluio sam biti nijem, mo da da je kaznim. Spustio sam je, a
ona je otrala od mene.
Sustigao sam je kada se naslonila na kameni zid, gledajui prema jezeru nalik na s
uzu. Pogled sam zadr ao na slomljenom bijelom kamenu prekrivenom mahovinom. Je li
se kamen raspukao da napravi mjesto za mahovinu, ili je mahovina raspuknula kame
n? Bradu mi je polo ila na rame.
Ovo je fino, rekla je.
Gdje je svjetionik?, upitao sam.
Sigurno tamo iza.
Pokazala je prema golemoj izboini, visokoj trinaest metara, u obliku prevrnuta na
kovnja. Krenuli smo stazom koja se spu tala, zatim je nadesno vodila prema dolini.
Svjetionik se nije vidio. Kada se staza izravnala do li smo do litice - pad od dv
adeset pet metara do kamenite pla e i zlokobnih valova. Mjesec je sada bio dovoljn
o visoko da se odrazi na jezeru i srebrnasto treperi.
Oekivali smo da staza zavr ava i ocean da pone, umjesto toga staza je i la dalje, prem
a dolje, kroz jo jednu malenu dolinu, na ijem je kraju bio svjetionik, kao da se n
alazio na samom plavo-crnom kraju ovog svijeta. Erin je ostala bez daha. Svjetio
nik nije bio mali i samotan, nego golem, okru en mno tvom tamnih kua. Izgledao je kao
zatvorski kompleks, s ogradama i stra arskim kulama.
Idemo dolje, rekao sam.
Ti podi, rekla je. Gledat u te odavde.
Neu ii sam. A stvarno ga elim vidjeti.
ao mi je, rekla je. Mene to previ e podsjea na Vje tiju planinu. Okrenuli smo se, a vj
je jurnuo u dolinu, motivi su mu bili sumnjivi. I li smo u vjetar i hodali uzbrdo,
prema autu. Erinina jakna
nije imala zatvara ni gumbe. Pokazao sam prema skupini ovaca, nama daleko s desne
strane. Na tamnom vjetru djelovale su sablasno, urotniki. Znale su za onu koju s

mo ubili. Potrimo, ree Erin.

Potrali smo, uzbrdo po stazi, i stigli do malenog skladi ta i odmorili se. Bio sam
vru od napora, a na vjetru je bilo jo toplije. Erin se leima i glavom oslonila na z
id graevine, te ko je disala. Na natpisu, tik nad na im glavama, stajalo je PAZI NA V
ITLO IZNAD SEBE DOK JE U RADU.
Privio sam se uz Erin. vrsto je dr ao i zatim poljubio u kosu.
Zao mi je, rekla je govorei mi u prsa.
Zbog ega?
Svjetionik je bio moja ideja.
Ne govori ao mi je.
Ali ao mi je. Zao mi je inae, rekla je.
Lice joj je bilo crveno i grubo; izgledala je kao da joj je stra no zima. Opet sam
se privio uz nju i nemirnim rukama joj protrljao lea. Hladnoa i njezina bedra uzb
udi e me, bio sam pijan od vjetra.
Okreni se, rekao sam.
Okrenula se prema skladi tu, leima prema meni. Otkopao sam jaknu i omotao ju oko nje
, ruke sam joj ovio oko trbuha. Toplije?, upitao sam.
Da. Ubrzano je drhtala da poka e kako joj je ugodno, priljubila se uz mene. vrsto mi
je stajao. Mislim da je zamijetila, jer se prestala micati.
Spustio sam usta do njezinog uha i liznuo ga po vrhu. Nije se oglasila. vr e sam ju
stegnuo oko trbuha i bli e privukao, dahtao sam na njoj. Sve je eksplodiralo, glav
a mi se razletjela na sve strane. Posegnula je rukom i protrljala me po kri ima, a
ja sam cijelo njezino uho stavio u usta i te ko disao u njega. Povila je koljena
i okrenula licem prema meni.
Ne, rekao sam i opet ju okrenuo. Skinuo sam joj hlae, a onda i svoje.
Sto radi ?, upitala je.
Tako sam...
Nisam mogao zavr iti reenicu. Kako?, dahnula je.
Samo hou... Pipao sam je izmeu nogu da osjetim vla nost. Uvukao sam prst. Ah! To boli.
o mi je, rekao sam.
Smjestio sam joj se izmeu nogu pro av i ispod nje. Bilo je toplo, suho. Trebala mi je
... ekaj, rekla je.
Ne mogu, rekao sam. Prona ao sam ulaz i gurnuo. Lice sam joj priljubio uz vrat, njez
ina meka kosa u mojim ustima. Gurnuo sam dublje. Ra irila je noge, ruku podigla iz
nad sebe, dlan naslonila na skladi te. Uzmaknuo sam, ruke su mi bile na njezinim k
ukovima, i u ao do kraja. Unutra sam se osjeao kao div; bilo je tako blisko, sve je
bilo. Njezina ko a, ogoljena, bila je hladna.
Otvorio sam oi, pogledao naokolo i ugledao tri ovce, na pet metara, kako stoje i
zure. Vjetar nas je milovao, siu ne u dolini. Ovce se nisu micale.
Nisam mogao dr ati sklopljene oi, a nisam mogao prestati gledati ovce koje su nas g
ledale. Ostao sam bez daha, smrznuo sam se, vrtjelo mi se u glavi. Nisam svr io, a
svr io sam. Izi ao sam iz nje i odmaknuo se. Zakopao sam hlae i krenuo natra ke prema v
jetru. Srebrnasto treperenje mjeseca bilo je smireno, nije ni ta radilo.
Zao mi je, rekao sam.
Pribli ila mi se i navukla hlae preko bokova. Nemoj da ti bude ao. Bit e jo udnije.
Sranje, rekao sam. Ovo je tako lo e.
Nemoj to govoriti, rekla je. Lo e je ako ka emo da je lo e. Nije lo e. Dobro je.
Htio sam joj pomoi s hlaama, ali sam znao da e odbiti. Htio sam sjesti. Htio sam da
me isijeku na komade i pojedu. Erin.
Spuznula je niz zid i sjela. kiljila je prema meni. To boli, Tome. Zao mi je.
Jebote!, rekla je. Jebote! Jebote! Jebote-jebote! ao mi je. To boli. ao mi je.
Mogao si barem priekati.
Do lo mi je da se bacim preko stijene oblika nakovnja. Ili sam htio rei Erin da se e
lim baciti, kako bi patila zbog mene, vidjela moju bol. Oboje smo sjedili minutu
, povremeno se pogledavajui. Do lo mi je da izbri em cestu koja me dovela do nje.
Poku ao sam dodirnuti njezino rame bez ruke. Odmaknula mi je ruku.
Sranje, rekla je. Cijela ova jebena godina.
U Erininoj sobi bila je maka. Vidio sam tu maku u predvorju hotela, ljupko je hoda
la po granitnoj polici iznad kamina. Kada smo u li, bila je jako mala i kukavna. Gl
adna je, ree Erin.

Nisam se slo io. Mislio sam da ta ivotinja hoe vi e nego to je zaslu ila, da je sigurno h
rane cijelo vrijeme, ali nisam ni ta rekao. Bilo mi je drago to Erin razgovara sa m
nom.
Erin je rekla da ide dolje po mlijeko za maku, a kad je otvorila vrata, maka je ht
jela otii s njom. Ali Erin ju gurnu unutra i zatvori vrata.
Nahranit emo maku i voljeti je, dati joj ime. U malenom fri ideru ispod televizije p
rona ao sam hranu. Orasi. Otvorio sam konzervu i bacio smrvljene orahe na sag. Maka
je skoila i zagrizla orahe; bila je gotova nakon nekoliko sekundi. Bacio sam joj
jo jednu aku, a ona je sve pojela. Vrata se otvori e i ude Erin s a om savr eno bijelog
mlijeka. Nikada nisam bio sretniji nego kad je u la u sobu. Nee me otjerati, jo ne.
Nakon nekoliko sati maka je spavala, a Erin le ala pored nje napola sklopljenih oiju
. ulo se predenje. Bio sam spokojan. Za to se osjea
toliko zadovoljstvo kada ste odgovorni za nekoga dok spava? Svi mi -zar ne?
elimo
da u na oj kui spava neko stvorenje dok idemo naokolo i gasimo svjetla. To sam sad
a htio. Dodirnuo sam Erininu meku glavu, a ona mi je dopustila. Dopustila mi je,
jer je bila umorna. Izgledala je posve iznureno. Nakon kotske vi e ju neu uti.
Dok sam prstima prolazio kroz njezinu kosu, pogled mi je privuklo neko svjetlo i
zvana. Mjesec je bio sputan zastorima, ali mogao sam vidjeti njegovo srebrnasto
treperenje u zaljevu. Izgledao je kao aluminijska folija, kada se zgu va i onda na
ravna palcem ili gornjim dijelom no a. Nasmije io se, odmjerio me s negostoljubivim
poznavanjem stvari, i poeo govoriti.
Tvoja majka i ja
Priao sam ti o tome, zar ne? O tome kako smo tvoja majka i ja usmjerili svijet pr
ema solarnoj energiji i vjetru, prema vodi, tim stvarima? Nisam ti priao o tome?
Mo e li mi dodati taj sir? Ne, onaj drugi, cheddar, tono. Stvarno sam mislio da sam
ti o tome priao. to se to dogaa s mojom glavom?
Pa, morali smo uzeti kredit, tvoja majka i ja, kako bismo smanjili na u ovisnost o
nafti i zapoeli Eru vjetra i sunca. To je doista sjajno. Ali nismo mi smislili t
o ime. Sjetio ga se tvoj ujak Frank. Uvijek je htio da ima bend i da se tako zov
e, Era sunca i vjetra, ali nikada nije nauio svirati gitaru i nije znao pjevati.
Kada je pjevao previ e je deklamirao, zna ve? Pjevao je kao da tursku djecu ui engles
ki. Tursku djecu iz specijalne kole. Bilo je jako udno, njegovo pjevanje.
Jesi li ve gotova? U redu, evo Monterev Jacka: samo ga istresi u zdjelu. Do kraja
, dobro. Sve je to bilo vrlo jednostavno, promijeniti vrstu energije za vei dio z
emlje. U odreenom trenutku svi su znali da se moramo rtvovati i platiti cijenu - j
er jebemu sveca, isprva je bilo jako skupo! - srediti gradove da prave svoju str
uju. A one solarne elije i vjetrenjae na zgradama po gradu? Zna , nisu oduvijek bile
tamo. Ne, nisu bile. Pogledaj neke slike, draga. Nije ih bilo. Krovovi tih mili
juna zgrada nisu bili iskori teni na pravi nain, pa sam rekao, Hej, hajmo da same z
grade generiraju jedan dio ili cjelokupnu energiju koju tro e, a povrh toga to bi
moglo izgledati kako dobro svi vole vjetrenjae, zar ne? Vjetrenjae su sjajne. I ta
ko smo poeli u Salt Lake Citvju i onda krenuli dalje.
E hej, mo e li naribati ovaj komad? Samo uzmi pola onog komada Muenstera. Evo zdjel
ice. Hvala. A onda emo cheddar. Cheddar mora
biti sljedei. Nakon cheddra, pecorino. Nikad obrnutim redoslijedom. Slu aj me, drag
a. Jack, Muenster, cheddar, pecorino. Tako je. Jedini nain.
Odmah nakon toga poelo je razdoblje ispunjeno aktivnostima. Tvoja majka i ja namj
erili smo se na veliki projekt kao to je konverzija energije, a zatim je uslijedi
la gomila manjih, br ih stvari. Stoga smo sve ceste zacrvenili. Toga se ne mo e sjeati
jo nisi bila roena. Tada smo svi bili zagrijani za ceste, pa smo odluili veinu oboj
iti crvenom bojom, vei dio, pogotovo autoputove - tamnocrvena koja izgleda dobro
gotovo sa svime, sa zelenilom, plavim nebom, umama cedrova, zlatnim movarama i pla a
ma boje snijega. Mislim da smo bili u pravu. Sviaju ti se, zar ne? Bile su sive,
te ceste. a avo, zar ne? Tvoja mama misli da bi i uta bila dobra, oker ali ljep a. Kak
o bilo, tog tjedna otarasili smo se kolskih fondova vezanih za lokalne poreze na
nekretnine - mo e li vjerovati da su smislili takvo sranje? - svima zabranili bicik
listike hlaice osim profesionalcima, i svima posvijetlili kosu. To smo bili mi. Tv
oja majka i ja.
Bilo je to odmah nakon na eg rada sa lobistima - ni o tome ti nikada nisam priao? S
igurno sam si ao s uma. Nikada ti nisam spomenuo lobiste, o tome kako smo ih sve d

eportirali? Taj dio, deportacija, bila je to ideja tvoje majke. A ja sam samo re
kao, Hej, za to ne bismo u potpunosti zabranili lobiranje? Ili barem zabranimo sve
lobistike donacije, natjerati ih da nose kravlja zvona kako bi svi znali da dola
ze? A onda je tvoja draga mama, koja je, po meni, tada bila malo pripita - bili
smo u baru u kojem su imali Zima specijal, zna ve koliko tvoja mama voli pivo Zima
- rekla je, Kako bi bilo, da budemo sigurni da se ti gadovi vi e nee vratiti u Was
hington, da ih sve po aljemo na Grenland? I evo, ideja je roena. Ljudi su je obo aval
i, a Grenland ih je toplo doekao; oigledno su tra ili neki nain da potaknu svoj turiz
am. Postavili su nekakve kaveze i podruje za razgledavanje, bio je to veliki hit.
Pravo da ti ka em, tada smo svi bili puni sebe. Hej, recimo ta stvar, pogotovo to
sa lobistima, ovjee, na to se tvoja majka stra no napali-la. Tonije reeno, mislim da s
i negdje tada zaeta. Bila je kao nekakav cunami ...
O, nemoj me tako gledati. Kako? Jesam li pretjerao? Zar ne eli znati kada je tvoje
sjeme posaeno? Mislio sam da bi htjela znati takve stvari. Dobro onda. Bit u pris
tojan.
Kako bilo, dobro nam je krenulo, pa smo se otarasili genocida. Osnovna ideja bil
o je formiranje i odr avanje vojnih snaga od nekih 20.000 vojnika pod nadzorom UNa, koje bi se mogle brzo poslati u bilo koji dio svijeta za otprilike trideset i
est sati. To ne bi bile ustaljene plave kacige, koje promatraju pokolj. Ti bi ti
povi bili jako nezgodni. Bilo nam je muka od civiliziranog svijeta koji vrti pale
vima dok se stotine tisua ljudi meusobno ubijaju u Ruandi, Bosni, ak tamo u Armenij
i, i tako dalje. Zatim UN po alju dvanaest belgijskih vojnika. Fini momci, ali ust
vari, u Ruandi bjesni genocid, 800.000 rtava u mjesec dana, a ti alje dvanaest Belg
ijanaca?
Stoga smo iznijeli taj prijedlog, UN su zagrizle, i nakon godinu dana trupe su b
ile spremne za akciju. I, ovjee, o ovjee, tvoja se majka opet popalila. Tada si zaeta
i zato smo ti dali ime Johnna. Dobro se toga sjeam - prije sam grije io. Uhvatili
su tvoju majku i mene u zahodu UN-a, nakon to su glasali kako smo mi htjeli. To m
jesto, sve u mramoru i mjedi, bilo je krcato ljudima, i to u najgorem moguem tren
utku, u ao je Kofi glavom i bradom. Stra no se iznenadio kada nas je tamo ugledao, n
a umivaoniku, ali moram rei bio je fakat super u vezi toga. Ustvari, kao da mu se
to svidjelo, ak je neko vrijeme gledao, jer nije bilo anse da prestanemo usred ..
.
Dobro. Neu to vi e initi. To je samo dio prie, draga. Sve to smo inili zapoinjalo je lj
bavlju, a zavr avalo stra u Ali u pravu si. To nije prikladno.
Odmah nakon genocida krenuli smo s poslom, bilo je stra no puno posla. Dio toga pr
ipisujem vitaminima koje smo uzimali - vrlo intenzivan program s travama, vitami
nima i proteinskim napicima. Izletjeli bismo iz kreveta i skakali naokolo kao zee
vi. Tada smo Cleveland prekrili br lja-nom. Vidjela si slike. To smo mi uinili. Sam
o smo rekli, Hej Cleveland, kako bi bilo da sve zgrade prekrijemo br ljanom? Zar t
o ne bi izgledalo super, a bila bi i velika turistika atrakcija? A oni su rekli, N
aravno. Ali ne ba odmah. Zna tko nam je u tome pomogao? Dennis Kucinich. Zvao
sam ga Sparkv, jer je bio tako sjajan momak. A tvoja mama zvala ga je The Kooch.
Trebat e nam sve tri vrste al e, draga. Da, uzmi manje zdjele. Samo nalij sve do vrh
a. Tako. Tvoj brat voli sve to smije ati. A ja, meni je dra e blago.
Odmah nakon Clevelanda i br ljana sve smo klince natjerali da opet napamet naue poe
ziju. Odrasli je nisu znali napamet - bilo je to sedamdesetih i osamdesetih, lju
di nisu godinama predavali - pa smo shvatili koliko nam to nedostaje. Curama se
ideja svidjela, a momci su se prikljuili kada su shvatili da e im to pomoi da stari
je komade uvuku u krevet. Negdje u to vrijeme zabranili smo no enje krzna izvan ar
ktikog podruja, preplavili smo tr i te dijamantima, zlatom i srebrom u mjeri da vi e nis
u imali nikakvu vrijednost, pokrpali ozonsku rupu - mogu ti pokazati; imamo to n
a videu - a onda smo uinili onu stvar sa lamama. to to radi ? Vrhnje u al u? Ne, ne. Ta
ko se ne smije, draga. Moj Bo e.
I tako smo lame stavili posvuda. To smo bili mi. Jednostavno smo ih voljeli vidj
eti naokolo, pa smo ih uzgojili oko est milijuna i poslali posvuda. Prije ih nije
bilo, draga. Ne, nije. O ovjee, eno jedne u dvori tu. Zar nije dra esna? Sada su posv
e obine kao vjeverice ili jeleni, a na tomu treba zahvaliti svojoj mami i svom tat
i.

Vrijeme je za jalapeno. Uzmi manji no . Stra no e se porezati po rukama. Ne treba ti t

ako ne to. Vidi ovaj o iljak na mom palcu? Izgleda kao srp, zar ne? Dobio sam ga kada
smo pregovarali o uklanjanju velikih oglasnih ploa po dr avi. Popeo sam se na jedn
u plou, ustvari u Kentuckvju, da ponem s nekakvim trajkom glau, bilo je to ipak bles
avo, pa sam do kosti porezao lijevi palac.
Za to velike oglasne ploe? Jesi li ih uope vidjela? U knjigama? Pa, mislim da mi se
nikada nisu sviale - izgledale su tako ru no, tako nametljivo u kolektivnoj prisiln
oj svijesti, kuga na zemlji. Vermont ih je zabranio zakonom, ovjee kako je poslije
toga sve bilo drugaije. Onda smo tvoja mama i ja o ivjeli kampanju Lady Bird Johns
on protiv njih, i naravno da je 98 posto javnosti bilo na na oj strani, pa se sve
to brzo odigralo. Za godinu dana maknuli smo najvei dio ploa. Odmah nakon toga zaet
je tvoj brat Sid, negdje u to vrijeme sam se sterilizirao.
Dodaj mi malo te vone salate, draga. Nakon glavnog jela imat emo salatu s breskvam
a. elim na nju staviti tueno vrhnje i onda ide u frizer na par minuta. To je Frank
ov trik. Frank je smislio mno tvo dobrih ideja za pobolj anje smrznutih i rashlaenih
deserta. Ne, to nije njegov posao, draga. Frank nema posao kao takav.
Mislim da je dobar dio toga to smo uinili - to je omoguilo znatan dio svega ovoga bilo eliminiranje bipolarne naravi mno tva stvari o kojima se raspravljalo u to vr
ijeme. Pa bi mediji esto uzeli ak i najloginiju ideju, kao to je privatno financiran
je svih sportskih stadiona, ili da u svim koled ima diplomanti moraju imati etrdese
t sati dru tveno korisnog rada, i uinili da izgleda kao da postoje dvije jednake st
rane u raspravi, a tako je esto i bilo. Logika gre ka, o tome se radilo. Stoga smo i
h natjerali da stvari malo stave u perspektivu, ne moraju svi toliko ludovati, p
olarizirati ama ba svaku debatu. Mislim, bilo je vrijeme kada nisi mogao ni arulju
promijeniti, jer bi novinari prona li nain da citiraju jednog jedinog luaka na svij
etu koji nije htio da se promijeni ta arulja. Stoga smo ih posjeli, sve novinare,
i rekli, Slu ajte, jedno to elimo je progres, svi mi elimo bolji svijet za na e unuke i
te stvari. Mi znamo da nam treba bolje gorivo za aute, da e svim buduim klincima
trebati Dobar start, svima e nam trebati tjedni parade u svakom mjestu i gradu da
se podigne moral, morat emo se otarasiti zakona o Tri prekr aja, obaveznih minimum
a i egzekucije maloumnih zatvorenika - a sve se to mora dogoditi prije ili kasni
je, onda nemojte previ e napuhavati opoziciju bilo emu od navedenoga. Nemojte da se
svi popale. Iskreno reeno, kad je lin prvi put stavljen izvan zakona, mo e se kladiti
da su novine to prikazale kao da postoje dobri razlozi za podr avanje strane koja
je zagovarala lin. Mo e biti sigurna da e u treem paragrafu bilo kojeg lanka stajati:
isu svi zadovoljni zakonom kojim se zabranjuje lin. Obraamo se mje taninu koji s tim
e nije posve zadovoljan.... Kako bilo, svi smo sjeli zajedno, poslu ili mrkve i uma
k od luka, i nakon nekoliko sati tvoja majka i ja smo to rije ili.
Negdje u to vrijeme imali smo jako produktivno razdoblje. Nakon nekih est mjeseci
odredili smo globalnu minimalnu nadnicu, sredili da se
detektori dima mogu ugasiti a da ih se ne poupa sa stropa, nagovorili smo Sorosa
da kupi Amazonu kako bismo je ouvali. To je bilo sjajno - poveo nas je svojim mla n
jakom, prekrasna stvar, oblo ena najfinijim tre njinim drvom i tikovinom, imali su s
odu u koju sam stavi obojeni sirup. Jesi li to ikad probala? Dobro onda, ali s ti
me ne mo e pretjerati - previ e sirupa i tjedan dana si napuhnut. Dakle, onda smo se
vratili kui, odmarali se nekoliko dana, a zatim smo prona li lijek za Parkinsona. M
i smo to uinili, draga. Da, to smo bili mi. Zar nikada nisu prelistala onaj lijep
i spomenar koji smo napravili? Trebala bi. U gara i je kod ujaka Franka. Sigurna s
i da spava? Ne, nemoj ga buditi. K vragu, mislim da bi ga ionako trebala probudi
ti, jer on ne bi htio propustiti comida grande.
Nakon Parkinsona sredili smo i AIDS. Nismo ga izlijeili, ali smo sredili da lijek
ovi budu dostupni po cijelom svijetu, besplatno, kao uvjet da farmaceutske kompa
nije mogu poslovati u SAD-u. Tada je njihova dobit bila suluda, pa su zavlaili, p
ostavljali uvjete, i na kraju je dobro ispalo. Negdje u to vrijeme sredili smo d
a sve zgrade budu zaobljenije, a svi auti etvrtastiji.
Nakon AIDS-a i zaobljivanja pozabavili smo se izborima. Prvo, nisu smjeli trajat
i vi e od dva mjeseca, financiranje je postalo javno, a televizijske mre e smo prisi
lili da svake veeri dva sata posvete kampanjama. Kad si roena, svaki je kandidat t
ro io oko $200 milijuna na TV oglase, jer vijesti nisu pokrivale izbore vi e od 90 s
ekundi dnevno. To je bilo a avo! Stoga smo i to sredili, a onda smo usavr ili glasanj

e putem telefona i interneta. ovjee, sudjelovanje je skoilo do neba. Svi su mislili

da nema niega osim te apatije, jer je glavni problem bio kako da nae svoje proklet
o glasako mjesto! I sva ta birokracija - registriraj se sada, glasaj poslije, dod
i u ovu osnovnu kolu - i otii s posla da to obavi - nikad kraja. Glasanje utorkom?
Bo e moj. Ali glasanje internetom, glasanje telefonom - ovjee, to je bilo sjajno, su
djelovanje je odjednom eksplodiralo, od nekih 40 posto na 88. Mislim da smo to o
bavili preko vikenda na praznik Columbus Day. Sjeam se da sam se jako kratko o i ao.
Da, kao na slici u hodniku. Taj smo stil zvali Timberlake.
Tada je tvoja mama opet postala udna. I la bi van, uzela bi onu spravu, bila je to
neka vrst palice koja je imala odreenu vrstou i ...
Dobro. To ne treba znati. Ali u to vrijeme je do lo ono sputavanje, jer tada je tvo
joj majci palo na pamet - neke je najbolje ideje smislila dok je le ala
da se zbra
ni vi e od jednog predsjednika iz iste u e obitelji. Rekla je da je to previ e osobno.
Imali smo Adamsove i Bushove, trebali smo dobiti i Clintonove, i tvoja se majka
naljutila. Koji kurac? rekla je. Zar emo sad ovdje imati monarhiju? Jesmo li tak
o glupi da svaki put moramo ii na isti bunar? Ovo nije poziv na biranje Aarona Sp
ellinga, ovo je prokleto predsjedni tvo! Rekao sam A to je s Kenne-dvjevima? A ona
je rekla Tko ih jebe! Ili to mo da nije rekla, ali o tome se radilo. Ona je stra na,
tvoja mama, stra na kao ...
Ahm. Dakle, onda je progurala ustavni amandman.
Time smo u li u novo razdoblje prepuno aktivnosti. Jednog tjedna sve smo aute pril
agodili za struju i u svaku osnovnu kolu stavili slapove. Prosjeni ivotni vijek pov
isili smo na 164 godine, zakonom zabranili proizvodnju i no enje arenih Cosby d emper
a, popravili izgled penisa postali su elegantniji, ljep ih boja, manje dlaka. Zna ,
ljudi doista cijene te stvari. A zadnje to smo uinili, znam da sam ti o tome priao,
bio je program u kojem su svi mogli opet pro ivjeti jednu godinu iz svog djetinjs
tva. Za $850 mogao si se vratiti u godinu po svom izboru, sve uiniti drugaije, ali
morao si opet biti tamo, pro ivjeti cijelu godinu sa svim znanjem koje si naknadn
o stekao. O ovjee, to je bila dobra ideja. Svi su je obo avali, time smo se ispriali
svim ljudima koji su podivljali kada smo Kansas premazali grimiznom bojom, svaki
centimetar. Ja sam izabrao razdoblje izmeu deset i pol i jedanaest i pol godina.
Peti razred. Uh, to je bilo fantastino.
Kad ve govorimo o desetogodi njacima, sti e tvoj brat. I ujak Frank! Nismo ga trebali
buditi! Hola hermano, tiosl Esta la noche de los nachosl Si, si. A evo i tvoje
majke, spu ta se stepenicama. Podigla je kosu. Na to sam posebno bio ponosan, kad
sam uvjerio tvoju majku da e e podigne kosu. Kad je to prvi put uinila, tjedan prije
na eg vjenanja, ostao sam bez daha, lebdio sam, osjeao sam se kao da sam upoznao nje
zinu blizanku, i o jao kako sam se zbunio. Jesam li varao svoju ljubljenu enu s t
om njezinom verzijom, s dugim vratom koji se
mogao vidjeti, kosom koja pada u viticama, ljubi joj obraze? Uvjeravala me da ni
je tako, i onda smo se vjenali, imala je podignutu kosu - tako smo hodali uz muzi
ku i fanfare, sve u utom i bijelom, jedno uz drugoga, dugi ujednaeni koraci, ona i
ja, tvoja majka i ja.
Naveed
Stephanie je u svojoj sobi, sa svojim stvarima, u njezinoj sobi je James, poznaj
e ga preko prijatelja, ima savr ene ruke. Veeras su se na li kao zadnji par na tulumu
za prijatelja, koji odlazi iz zemlje u Boliviju da uzgaja lame, ili mo da kavu. S
ada su u njezinoj sobi, Stephanie i James, jer se jedno drugome jako sviaju, pogo
tovo veeras, kada njegove ruke doista izgledaju fenomenalno. Ali James e u Stephan
inom gradu ostati samo jo tjedan dana, zatim mora poi u Oregon da bi ivio kao nekak
av nadglednik umskih po ara. Radi se o tome da nemaju zajedniku budunost, ali Stephan
ie oajniki eli voditi ljubav sa Jamesom. Ako to uini, s Jamesom e se broj njezinih se
ksualnih partnera popeti na trinaest, to je po njoj previ e. Nije previ e za nju
jer
joj je ao samo zbog dvojice od njih, obojica se zovu Robert, obojica imaju previ e
sala po leima ali previ e za bilo koga s kime e se na kraju vjenati. Ve mo e uti njiho
razgovore, godinu ili pet godina nakon toga, s ovjekom iz njezine budunosti, tkogo
d to mogao biti i on e imati fantastine ruke kada se nakon puno petljanja, nagaanja
i sumnji, na kraju slo e da razmijene informacije o partnerima iz pro losti: broj,
imena, uestalost, lokacije. A ona sada zna da e trinaest djelovati pretjerano. Ona
vjeruje i da e dvanaest, koliko ih za sada ima, zacijelo ustra iti ovjeka koji nije

previ e siguran u sebe. Ali trinaest je ne to drugo, ima drugaije, zlokobnije implik
acije. Trinaest je 13 komada, problematian je taj izraz 13 komada.2 Ona zna da e se
udati za dobrostojeeg, pouzdanog ovjeka sa smislom za humor, a ovjek sa smislom za
humor kada uje brojku trinaest, u to je
2
Engleska fraza glasi bakeKs dozen, doslovno pekarevo tuce, (op. prev.)
sigurna, smislit e alu koja ukljuuje taj izraz 13 komada. Premda e se oboje smijati ka
da njezin suprug rekne taj izraz, jo vi e e se smijati dok bude zami ljao kako izgleda
tih trinaestero tipova, s bijelim pregaama, kapama i bra njavim rukama, ekaju u red
u da po eve Stephanie - ha ha ho ho!
i Stephanie i njezinom buduem e privatno biti m
uka od te slike i fraze na kojoj se slika temelji, to e biti poetak brzog raspada
i njihove ljubavi i meusobnog po tovanja. Nee se oporaviti od pomisli na nju i to mn
o tvo pekara, ona umrljana bra nom, ili ju guraju po tijestu, a zacijelo se nee moi iz
bjei spominjanje oklagije. Zbog svega toga ona nema izbora, u pitanju je njezina
budunost: ona mora spavati ne samo sa Jamesom, nego i sa svakim tko se nae pri ruc
i narednog vikenda. Zvat e se Naveed, i on e joj, to joj je do lo u trenutku po udnog
otkrivenja, dati brojku etrnaest, a ne trinaest, a za etrnaest nema fraze koja se
odnosi na pekare, nema te fraze koja bi ukljuivala bilo kakve zanate.
Bilje ke za priu o ovjeku koji nije htio umrijeti sam
Oko 8.000 rijei.
Brz tempo. Jednostavan jezik. Bez opisa prostorija ili namje taja. ovjek ima vi e od
sedamdeset godina. On je agilan, lucidan. Mogua imena: Anson. Ili Basil. Greg. On
ne eli umrijeti sam.
Vi e od toga, on eli umrijeti okru en sa to je vi e mogue ljudi. Prii govori to bi tada
o i kako da to postigne.
Za to eli biti okru en s tolikim brojem ljudi? Razlozi su brojni, mecti njima visoko
kotira strah, naravno. On voli ljude. On voli sretati ljude U danu kad uspije sr
esti pedeset ljudi, kao na primjer na crkvenon skupu ili dok skuplja potpise za
neku peticiju, on je daleko sretnij nego kada ne sretne nikoga. Kad ide na spava
nje ostavlja televizo: ukljuen. To je jedna slika/motiv koji se stalno pojavljuje
. Mnogi oc nas ostavljaju upaljen televizor kada idemo spavati. Neki to inimo sam
o kad smo u hotelu. Ali za to to inimo, za to smo to inili kat djeca? Za to smo kao mali
toliko u ivali zaspati ispod stola dok su s-v gosti jo bili u kui? Ili na tvrdom ka
uu dok je na a obitelj gledaL film? Jer ne elimo biti sami dok napu tamo budni svijet?
sigurna, smislit e alu koja ukljuuje taj izraz 13 komada. Premda e se oboje smijati ka
da njezin suprug rekne taj izraz, jo vi e e se smijati dok bude zami ljao kako izgleda
tih trinaestero tipova, s bijelim pregaama, kapama i bra njavim rukama, ekaju u red
u da po eve Stephanie
ha ha ho ho! i Stephanie i njezinom buduem e privatno biti muk
a od te slike i fraze na kojoj se slika temelji, to e biti poetak brzog raspada i
njihove ljubavi i meusobnog po tovanja. Nee se oporaviti od pomisli na nju i to mno tv
o pekara, ona umrljana bra nom, ili ju guraju po tijestu, a zacijelo se nee moi izbj
ei spominjanje oklagije. Zbog svega toga ona nema izbora, u pitanju je njezina bu
dunost: ona mora spavati ne samo sa Jamesom, nego i sa svakim tko se nae pri ruci
narednog vikenda. Zvat e se Naveed, i on e joj, to joj je do lo u trenutku po udnog ot
krivenja, dati brojku etrnaest, a ne trinaest, a za etrnaest nema fraze koja se od
nosi na pekare, nema te fraze koja bi ukljuivala bilo kakve zanate.
Bilje ke za priu o ovjeku koji nije htio umrijeti sam
Oko 8.000 rijei.
Brz tempo. Jednostavan jezik. Bez opisa prostorija ili namje taja. ovjek ima vi e od
sedamdeset godina. On je agilan, lucidan. Mogua imena: Anson. Ili Basil. Greg. On
ne eli umrijeti sam.
Vi e od toga, on eli umrijeti okru en sa to je vi e mogue ljudi. Pria govori to bi tada
o i kako da to postigne.
Za to eli biti okru en s tolikim brojem ljudi? Razlozi su brojni, meu njima visoko kot
ira strah, naravno. On voli ljude. On voli sretati ljude. U danu kad uspije sres
ti pedeset ljudi, kao na primjer na crkvenom skupu ili dok skuplja potpise za ne
ku peticiju, on je daleko sretniji nego kada ne sretne nikoga. Kad ide na spavan
je ostavlja televizor ukljuen. To je jedna slika/motiv koji se stalno pojavljuje.
Mnogi od nas ostavljaju upaljen televizor kada idemo spavati. Neki to inimo samo
kad smo u hotelu. Ali za to to inimo, za to smo to inili kao djeca? Za to smo kao mali

toliko u ivali zaspati ispod stola dok su svi gosti jo bili u kui? Ili na tvrdom kauu
dok je na a obitelj gledala film? Jer ne elimo biti sami dok napu tamo budni svijet?
Pria se dogaa u Memphisu. Trebala bi sadr avati golemu staklenu piramidu, onu kod ri
jeke, ispod mosta.
Basil.
Basil je smrtno bolestan. Rak kostiju. Ali ova pria se ne bi smjela baviti samoub
ojstvom. Treba postojati nain po kojem e znati da umire, i da mo e srediti ili poku at
i da sredi smrt okru en tisuama, a da pri tome sebi ne oduzme ivot.
Poinje kako mu je jednog dana na pamet pala ta ideja. Mo da je mnogo godina tako ne t
o nasluivao, ali sada se kristaliziralo, i on polazi da to ka e svojoj djeci i brat
u. Ima jednog brata, malo starijeg od njega, i troje djece: dvije cure, koje sad
a imaju preko pedeset godina, koje je odgojio sa enom u dugotrajnom braku, ona je
umrla prije dvadeset godina. Bila je vi a od njega. Mirisala je na ljiljane. Imal
a je ko nu bolest. On ima i sina, puno mlaeg, oko dvadeset i tri godine, ija je majk
a bila puno mlaa od Basila. Bila je to ljubavna afera. Sada se iznova udala i ivi
u Tokiju.
Dvije keri su u asnute tom idejom. Posramljene. One nemaju pojma to je to s njihovim
ocem. Sestre ele da njihov otac premine kod kue. Mo da ih je u par navrata osramoti
o dok su bile male. On je posve normalan ovjek - recimo da je opstetriar-ginekolog
ali je ekscentrian. Odjea mu je uvijek neuredna i umrljana. One i njihova majka s
u urednije. Povremeno se stra no napije, opsesivno radi na Modelu T koji je kupio
u srednjoj koli, od onih je koji e ustati u restoranu i jednoj od njih na sav glas
zapjevati Sretan roendan. Do svoje ezdesete vozio je stari Trans Am, zatim je pre ao
na Hvndai zbog manje potro nje goriva. Godinama je skupljao kaktuse.
Njegov sin, prije godinu dana zavr io je koled i radi kao umski ren-d er/vatrogasac, r
azumije o emu govori njegov otac. Na primjer, on se oduvijek bojao mraka. S druge
strane, on je vei samotnjak od svog
oca. Obo ava obilaske po planini St. Helens - tamo mu je radno mjesto - premda je
ljubazan i dru tven, treba mu daleko vi e vremena nasamo nego Basilu. Ima li bradu?
Ima.
Zove se Dennis. Ili Daniel, Derek. Prijavio se da pomogne ocu u tom projektu.
Ali kakav je ustvari to projekt? Nisu sigurni odakle da krenu.
Basil je nazvao staru prijateljicu Helen, s kojom je izlazio kada je imao dvades
et godina. Desetljeima je poznata kao organizatorica - sveanosti, premijera, polit
ikih skupova, prijema. Ona zna kako unajmiti dvoranu i dovesti ljude. Po pojavi i
dr anju, pomalo podsjea na Ann Richards. Basil i Helen nisu razgovarali dvadesetak
godina, ali jo uvijek su prijatelji, spori prijatelji.
Opet su u kontaktu. Jednog je dana do ao u njezin ured, znao je da je prije toga t
rebao nazvati. Ali on voli iznenaditi ljude - jo jedna stvar koju ne podnose njeg
ove keri. Uveli su ga u Helenin ured, pogledali su se i uvidjeli odreene slinosti.
Ka e se da ljudi koji nalikuju jedno drugome meusobno se privlae, to se upravo dogod
ilo. Slini su na neki temeljan nain na koji njihove godine nisu utjecale - mo da obo
je imaju mali razmak izmeu oiju i pjege. Zagrlili su se, ona je sjela na stolicu p
ored njega, dr e se za ruke - ona ga je uhvatila za prste. Ona blista, pomislio je
. On je a av, pomislila je. Pristala je da mu pomogne.
Derek se vratio u Tennessee da pomogne ocu. Ostat e do samog kraja. S ocem i Hele
n na ao se jednog dana u Basilovu dvori tu. Basil ima tri psa koji se neprestano kol
ju. Svaki dan kui se vraaju s novim ozljedama. Ipak, svi spavaju u njegovoj sobi,
zajedno i mirno.
Helen zna taj posao, posao oko dogaaja, pa je nabacila neke ideje. U poluvremenu
nogometne utakmice? Sveuili te Tennessee? Ko arka ka
utakmica Memphis Statea? Bejzbol utakmica druge lige? Nije problem
0 tome to publika nee htjeti prisustvovati takvom dogaaju, to ne bi bilo fer. Basil
je donio odluku da svoju smrt ne eli nikome nametnuti. Nazonost mora biti dobrovo
ljna.
Ali ima neeg privlanog u distanci, ree Derek. Gledati s nogometnog igrali ta, ako Bas
il bude u sredini igrali ta, bilo bi daleko prihvatljivije negoli ostati u zatvore
noj prostoriji. Derek je gledao kako njegov prijatelj vatrogasac prestaje disati
, na kamionetu, nakon to je po cijelom tijelu zadobio opekline. Bio je shrvan tim
e koliko je te ko gledati kako prestaje disanje, svaki udisaj sve slabiji, za pola

, a onda slijedi zadnji udisaj. Bilo bi bolje, inzistira, ako bi se moglo nesmet
ano udaljiti.
Pojasnili su to Basil eli: on eli stotine, pa i tisue ljudi. eli da bude distance ako
nekome treba. eli da mu se omogui susret s ljudima. Trebao bi postojati red za pr
ijem, da mu ljudi mogu prii i po eljeti sve najbolje, dodirnuti ruku ili rame. Kao
kod bdijenja, ali ovo bi bilo za osobu koja je jo
iva, a to, naravno, ima vi e smisl
a. Razgovor Dereka
1 Basila:
DEREK: Hoe li da se red za prijem ogranii na one koje poznaje ?
BASIL: Ne, ne. Za bilo koga.
DEREK: Onda e ti i potpuni stranci moi prii i rei zdravo, zbogom? BASIL: Da.
DEREK: Ali ljudi su udni. Mnogi ljudi su udni. Zar se ne boji da e tu biti i udaka?
BASIL: Kad se radi o takvoj stvari? Onda bi to bilo selektivno, ne misli li tako?
Ljudi su udni, ali vi e od toga, oni su dobri. Prvo su dobri, a onda su udni.
DEREK: ini mi se. Kladim se da e biti i darkera. I vjerskih fanatika.
Treba li bila neka vrst zabave? Helen to eli znati. Orkestar? Dogaaj bi se mogao p
retvoriti u koncert. Cijelo umiranje popraeno muzikom. Tu su ideju svi prihvatili
kao dobru. Mo da bi muzika mogla prikazivati odreeni ciklus, od roenja do smrti, mu
zika bi isticala sve faze izmeu toga.
Basilu se sada jako svidjela ideja o muzici. Ne previ e glasna, ipak. Bez estokih u
dara inela.
Ukratko su razmotrili da jednostavno organiziraju dogaaj na otvorenom stadionu i
pozovu publiku da doe i pozdravi se s ovjekom koji se zove Basil.
Pria bi se mogla zvati Svi se opra taju s ovjekom imenom Basil.
Mo da bi za probu mogli organizirati manji skup. Stavili su oglas u novine s gore
spomenutim rijeima i to je sve. ekali su i ekali, a pojavilo se samo sedmero ljudi,
svi su brzo oti li kad su ugledali samo Basila, Helen i Dereka.
Pribli avali su se rje enju. Znaju da bi dogaaj trebao biti masovan, da bi trebalo bi
ti muzike, mo da malo plesa, ne previ e brzo. Bez ludog plesanja, ree Basil. Ali spor
i ples, valcer, takvo ne to bi bilo lijepo.
Basil nije previ e dobar u obja njavanju za to eli da bude tako, ali njegov sin i njego
va prijateljica Helen, uvjeravajui druge da pomognu ili dou, postat e glasnogovorni
ci. Jedan ogledni razgovor izmeu Dereka i dirigenta simfonijskog orkestra Memphis
koji je roen u Rusiji, Derek ga nagovara da sviraju na tom dogaaju:
DEREK: Mislim da on jednostavno voli biti s ljudima. S mnogo ljudi.
NIKITA: Za to se onda ne upuca usred hokeja ke utakmice, tako ne to? Zao mi je, mislim
da to nije smije no.
DEREK: On se ne eli nametati ljudima. On eli da dobrovoljno prisustvuju. Razmi ljali
smo da to bude koncert, a vi biste dirigirali.
NIKITA: Nekako djeluje ruski po svojoj odurnosti.
DEREK: Nadamo se da e biti predivno.
NIKITA: U povijesti ovjeanstva nije bilo predivne smrti.
Razgovara se o tome kakav se presedan time uspostavlja. Razgovor izmeu Helen i nj
ezine pomonice:
POMONICA: Mislim da je to sjajno, ali to ako to svi po ele? Zemlja e svakoga ispraati
sa paradama, zabavama i koncertima.
HELEN: U tome nema ni ta lo e. Ve imamo Nagrade za ivotno djelo - sada ih svatko dobiv
a. Osim toga, nema ba previ e Basila naokolo. Mislim da se na to gleda kao na jako u
dno pona anje, malo ih je mojih godina koji bi pristali na tako ne to. Veina e biti sa
mo sa svojom obitelji, a mo da ni s njima.
POMONICA: Zar slonovi ne umru nasamo? Odlaze pronai neko mirno mjesto?
HELEN: Mislim da veina slonova tako postupa. ini mi se i veina ivotinja. Make, nosoro
zi.
POMONICA: Ali postoje li ivotinje koje bi ovo radile, ivotinje koje ele preminuti u
dru tvu tisua pripadnika svoje vrste? Ne mislim da ih ima.
Raspravljalo se o tome treba li biti hrane, pa je Basil odluio da je hrana dobra.
Vino e biti dobro, ali protivi se pivu i estokim piima, gomila bi mogla postati pr
evi e nametljiva. A vino potie melankoliju, odluio je. Crno vino, plaa se gotovinom.
Postoji ona pria o Rimljaninu, Petroniju, koji je za Nerona organizirao zabave. S
vake veeri morao je smi ljati sve bolje zabave, svaka je morala biti jo slo enija, udni

ja, nezaboravna. Pria ka e da je jedne

veeri usred proslave donio kadu i sjeo u nju. Zatim si je prerezao zape a i pustio d
a mu krv polako tee u kadu. Povremeno bi omotao zape a, privremeno zaustavljajui krva
renje, da porazgovara s nekim gostom. Ali na toj je zabavi polako umro, za te lj
ude.
Basil zna tu priu i eli provjeriti da on nije nalik na tog tipa. Helen se slo ila i
rekla ne to zanimljivo: da bi ovo uspjelo, da bi bilo dostojanstveno - kako bi Bas
il i oni koji e gledati bili dostojanstveni - treba se raditi o Basilu, a ne o pu
blici. Ne smije biti razloga da se gleda osim to ih je Basil zamolio da dou, to ele
sudjelovati u znaajnom trenutku u ivotu nekog stranca. Kao kada ljudi kliu onima ko
ji prolaze u paradi, premda ih ne poznaju.
Basil se ne mo e odluiti hoe li to biti po danu ili po noi. Preko dana bilo bi otvore
nije, sveanije, s vi e svjetla, on bi mogao vidjeti lica ljudi, ako to po eli. Ali nou
, to bi svakako bilo daleko ljep e, svi bi dr ali svijee, iznad njih bi zvijezde sjal
e. Na kraju je izabrao kompromis: to e biti u suton.
Izmeu Basila i Helen postoji bogato i melankolino strujanje. Mnoga desetljea nisu b
ili u kontaktu, a sada se sjajno provode, jedno drugo nasmijavaju - Helen se smi
je iz trbuha, s ramenima, lice joj brzo poprima grimiznu boju - meusobno se dive
njihovoj snazi i volji. Ba
teta to su se opet sreli kad mu u osnovi ona poma e da umr
e. Pojavila se i mogunost da bi opet mogli biti zajedno, ali odluili su da se nee t
ime gnjaviti. Basilove kosti su uplje, koljke koje na okupi dr i ica. Umjesto toga mo
gu samo klimnuti glavom nad injenicom da su mogli imati mnoge sretne godine zajed
nikog ivota, na alost. I ona skuplja kaktuse.
Basilov stariji brat je ili vrlo o trouman i veseo, ili je izgubio svoju lucidnost
i ivi u starakom domu. Vjerojatno potonje. Netko, jedna od keri, predla e da se smrt
prati na televiziji zatvorenog kruga, kako bi se svi mogli vidjeti (ali treba p
aziti da ne doe do javne
sramote). Ta je ideja odbaena. Ne radi se o tome koliko e oiju gledati izdaleka, ob
ja njavaju Basil i Derek, rije je o tome da se bude u dru tvu mno tva, da se osjeti nji
hova vrelina.
Zanimljiva opaska: Basil nee jo dugo ivjeti, a njegova dugovjenost u odreenoj mjeri b
ila je uvjetovana relativno neutjecajnom egzistencijom. Ali kad je poeo ii naokolo
, planirati ovu stvar, nazivati, voziti se da pogleda lokacije i sretati ljude,
zatekao se s paradoksom. Planiranje mu oduzima mnoge dane njegovog ivota, to znai d
a treba raditi naporno, jer mu se pribli ava zadnji dan.
U jednom trenutku Basil bi se trebao nad time zamisliti. Nakon to obave pripreme.
Mo da usred planiranja. Jo bolje: kad se ini previ e komplicirano on eli odustati. Org
anizacija im nije previ e uspjela, osjea se grozno to je Dereku i Helen oduzeo tolik
o vremena da naprave puno toga. Odustao je, a Heleni i Dereku je ustvari laknulo
. Oni su vjerovali u njega, i u taj projekt, ali su relativno sretni to mogu kren
uti dalje. Mirna smrt je dobra smrt. Na taj nain mo e biti pre-divna.
Ali nakon tjedan dana, dok je gledao inauguraciju novog filipinskog predsjednika
, opet ga obuzima nadahnue. Naziva ih i pita hoe li opet poku ati. Ili jo bolje: poinj
e sam raditi, ne eli ih gnjaviti. Derek je za to saznao kad se jednog dana Basil
sru io od iscrpljenosti, dok je razmatrao unajmljivanje palube nosaa aviona.
Vi e se ljudi ukljuilo da mu pomognu. Prijatelji od Helen i Dereka, susjedi, prijat
elji, znanci, nepoznati. Rade u Heleninoj kui za goste ili u sjeniku na njezinom
imanju, cijeli pothvat poinje nalikovati na nekakav pokret, ne to nadahnuto to posje
duje vlastitu nezaustavljivost. Prido lice tvore udnovatu mje avinu ljudi - socijalni
radnici, mladi idealisti, sijedi hipiji s divljom raspu tenom kosom, nekoliko ih a
li to nisu vi e uinili za lanove svojih obitelji. Ti su najgorljiviji.
Basil postaje privr en ideji da e ui na stadion, ako se bude radilo o stadionu. Za s
ada recimo da je to na stadionu, Basil poinje osjeati da ga ne bi trebalo dovesti
na kolicima, kolima hitne pomoi, ili golf vozilom. Umjesto toga trebao bi sam ui,
i onda zauzeti svoje mjesto na le aju. Ne na krevetu. Najbolje na divanu, ka e Helen
.
Kada su po li zatra iti dozvole od vlasnika, administracije, vijenika, poduzetnika i
ostalih, neki su ih odmah shvatili, a drugi su bili u asnuti. Tu bi se mogla ukljui
ti policija, pravosue i neke vjerske organizacije koje to ne odobravaju i ele sve
to prijeiti. Ali ovo ne bi trebala biti takva vrsta prie. Malo emo suspregnuti svoj

u sumnju, neka sve proe glatko, za razliku od pravog ivota. Imamo samo osam tisua r
ijei.
Na kraju, on se nalazi na neoekivanom mjestu. Pria se prekida, umjesto sportskog s
tadiona koji zami ljamo cijelo vrijeme, tu je ne to drugo - na primjer amfiteatar uz
rijeku. Ili u sredini stadiona za auto trke. On juri kroz gomilu, svi ga dodiru
ju. Osjea opekline na rukama. Ili se padobranom spu ta na predvieno mjesto, privezan
za profesionalnog padobranca. Umire dok se spu ta. Ne. Natrag na poetnu ideju: ula
zi u procesiji, recimo kao sporta i na Olimpijadi kad ulaze za vrijeme sveanog otvo
renja.
Ljudi plje u. Kucnuo je as. Skupilo se oko etiri tisue ljudi. To je igrali te druge lige
za bejzbol usred Memphisa. Helen je sredila da se sve reklame prekriju bijelim
platnom. Ustvari, sve je u bijelom. Od lokalnog sindikata soboslikara posudila j
e neumrljano platno. Igrali te je bijelo kao raj. Basil je zapanjen.
On ulazi, a svi kliu. On ma e. S njim je njegov sin Derek. Njegove su keri morale doi
, ali one su na tribini, puno piju pa detalji, sve zbog ega bi se kasnije mogle s
jetiti s nelagodom, nisu posve razgovijetni. Prizor je ganutljiv; svi su prijate
ljski raspolo eni. Tko su ti ljudi? Neki su doputovali izdaleka, zbog znati elje. Vei
na ih je iz tog kraja. Basil
je u svom ivotu porodio mnogo beba, na tisue, a stotine ih je sada tu, odrasli su
i Basilu ele sve najbolje.
On sjedi na divanu; umoran je od hodanja, uzbuenja. Svira muzika; nagovorili su r
uskog dirigenta, kao i vei dio njegovog orkestra, ali nema drvenih puhaa. Sviraju
izbor iz Brahmsa, Mozarta, Liszta, Elling-tona, Commodorese, Sama Cookea. Sviraj
u temu iz Jahaa izgubljenog kovega, Basilova omiljenog filma. Sunce zalazi. Trebal
o mu je gotovo dva sata da se smjesti, da se navikne na sve te ljude oko sebe. V
idi pojedinana lica, oi, glave, ruice i dlanove koje mo e ponijeti sa sobom. Tu je je
dna tinejd erica, odjevena u traper, koja neprestano klima glavom, uvija kukove po
nekom svom ritmu. Ima jako puno minke, trbuh joj ispada ispod ko ulje, velike na min
kane oi sklapa na du e vrijeme, kada je potaknuta muzikom koju stvaraju izmueni ljud
i, a tu je da Basilu ka e zbogom.
Postoje periodi kad svi pjevaju zajedno uz odreenu pjesmu, recimo You Send Me. Hele
n, Basilova prava ljubav, sjedi pored njega i promatra njegovo spokojno lice. Br
ine se nee li sada odustati. Sto smo to uinili? pita se ona. On sada promatra skup
inu mu karaca i ena koji su do li s bebama. On obo ava bebe i sada eli ostati zauvijek;
ovo je bla enstvo, kako mo e sve to napustiti? Ona poinje shvaati za to se umire nasamo,
u hladnim pomonim sobicima po predgrau - te prostorije nee nikome nedostajati, prij
elaz je tu toliko lak i...
Ali Helenin strah je neutemeljen. Dok ona promatra Basila, Derek promatra svog o
ca, a tisue promatraju ovjeka koji zadovoljno sklapa oi, Basil se zatekao kako iz o
vog svijeta prelazi u neki drugi, tone u san. uje muziku koji stvaraju ljudi, nji
hovi glasovi posvuda, razgovaraju ni o emu, smiju se niemu, a on je spreman.
O ovjeku koji je poeo letjeti nakon to je upoznao nju
Kad je nju upoznao, a stra no su se zavoljeli, sluh mu se popravio, a u njegovim oi
ma oblik izvanjskog svijeta postao je o triji nego prije. Postao je pametniji, bio
je svjesniji, pomislio je to bi sve mogao napraviti sa svojim ivotom. Razmi ljao je
o aktivnostima koje su mu prije djelovale blago interesantne, ali sada su djelo
vale neodlo no, i koje mora, pomislio je, uiniti sa svojom novom dru icom. S njom je
htio letjeti pomou kao pero lakih sprava. Oduvijek su ga privlaili zmajevi, padobr
ani, ultra laki zmajevi na kojima se visi, a sada osjea da e to obilje iti njihov no
vi ivot: bit e par koji preko vikenda i praznika leti naokolo, u malenom avionu. N
auit e terminologiju. Upisat e se u klubove. Imat e nekakvu prikolicu, ili veliki ko
mbi, u kojem mogu dr ati svoje nove sprave i sklopljena krila letjelice, vozit e se
do novih mjesta da ih vide odozgo. Ona vrsta leta koja ga zanima nije visoko iz
nad tla - manje od tristo metara iznad Zemlje. On eli vidjeti stvari kako brzo pr
omiu ispod njega, eli ljudima mahati odozgo, da vidi kako krda gnua jure i da broj
i delfine koji se brzo udaljavaju od obale. Nada se da i ona eli takvu vrstu lete
nja. Postao je toliko zagrijan za ideju o takvoj osobi, tom letenju i takvom pre
pletenom ivotu, da vi e nije siguran hoe li to uiniti ako mu se doista uka e prilika. A
li udno je, pomislio, ideja o takvom letenju je njegova, on e biti glavna pokretaka
snaga u realizaciji takvog plana, a treba mu jo jedna osoba, ta nova osoba u nje

govom svijetu, kako bi to mogao uiniti. Nije htio letjeti sam; radije to nee uiniti
nego da to uini bez nje. Ali ako je upita hoe li letjeti s njim, a ona bude suzdr a
na, ili je to nee ponijeti, hoe li onda ostati s njom? Hoe li moi? Odluio je da nee. A
ko se ne bude vozila u kombiju u kojem su krila
pa ljivo sklopljena, on e morati otii, nasmije iti se i otii, a onda e opet krenuti u po
tragu. Ali kada i ako bude prona ao novu dru icu, zna da se njegov plan nee odnositi
na letenje. Bit e to neki drugi plan s nekom drugom osobom, jer ako pode letjeti
na manjim visinama iznad Zemlje, to e biti samo s njom.
Uspon na planinu i sporo sila enje
Ona le i, ona le i, Rita le i na krevetu, gleda prema gore, u sobi u Tanzaniji u kojoj
je ve od ranog jutra stra na buka. Ona je u Moshiju. Stigla je sino Jeepom, vozio g
a je ovjek koji se zove Godwill. Ovog jutra je previ e svjetla, a sino je vladala su
manuta, nemogua tama.
Let joj je kasnio, a carina bila spora. Neki mladi ameriki par poku avao je unijeti
veliku kutiju s loptama za nogomet. Za siroti te, rekli su. Carinik, odjeven u ka
ki od glave do pete, izvadio je svaku loptu i odbio ju o isti pod u kojem se sve
odra avalo, kao da provjerava kvalitetu svake lopte. Na kraju je Amerikanac odvede
n u pokrajnju prostoriju, vratio se nakon nekoliko minuta, kolutao je oima prema
svojoj eni trljajui ka iprstom i palcem da poka e kako ele novac. Nogometne lopte su uk
lonjene, a par je krenuo svojim putem. Vani nije bilo vla no, bilo je otvoreno i is
to, zrak hladan, puno svjetla, a Ritu je neujno doekao stariji ovjek, bijele kose,
mr av i uglaen, ko ulji sa smeom kravatom. On je Godvvill, hotel ga je poslao da ju ok
upi. Bila je pono i ona je bila posve razbuena dok su se vozili, a vozili su se br
itanskom stranom ceste u ti ini po ruralnoj Tanzaniji, samo njihovi farovi i pokoj
e stablo jacarande, cestu je obrubljivala visoka trava.
U hotelu je eljela popiti pie. Sama je po la do hotelskog bara, to nikada nije uinila
, i sjela na stolac pored stenografkinje iz Brisela. Stenografkinja, ije ime nije
ula, a nije ju mogla pitati da ga ponovi, imala je kratku kao tinta crnu gustu k
osu, preklapala je svoj ubrus i pravila neobine figure, sitne izobliene mumije. St
enografkinja: okruglo i bezlino lice kao u djeteta, glas melodiozan, naglasak mek
. Razgovarale
*1
su o smrtnoj kazni, stenografkinja je kamenovanje uobiajeno u nekim muslimanskim
podrujima usporeivala sa smrtonosnim injekcijama i elektrinim stolicama u Americi.
Razgovor je bio nekako veseo i opu ten. Obje su vidjele isti dokumentarac o ljudim
a koji su prisustvovali egzekucijama, bile je zapanjene to je to neznatno utjecal
o na sve njih, promatrae; bili su mrki i bezosjeajni.
Svjedoiti smrti! Rita to nikada ne bi mogla. ak i da je natjeraju da tamo sjedi, i
za paravana, sklopila bi oi i pjevu ila pjesmicu o slatki ima.
Rita je bila pripita i ugrijana kada je stenografkinji iz Brisela rekla laku no,
ova joj je dugim vitkim prstima predugo zadr ala ruku. Rita je izi la van kroz franc
uska vrata, pro la pored bazena na putu prema svojom zemljanom bungalovu, jednom o
d dvanaest iza hotela. Pro la je pored ovjeka u obinoj zelenoj odori s pu kom na leima,
nekakvim automatskim oru jem, cijev mu je virila iznad ramena, u mutnom svjetlu i
zgledalo je kao da mu je uperena u potiljak. Nije znala za to je taj ovjek tu, nije
znala hoe li joj pucati u leda kada proe pored njega, ali pro la je, pro la je pored
njega jer mu je vjerovala, vjerovala je toj zemlji i tom hotelu - da svi oni zna
ju za to je potrebno da do zuba naoru ani stra ar sam stoji kod bazena, mirnog i istog,
s li em na povr ini. Nasmije ila mu se, a on joj nije uzvratio osmijeh, pa se opet osj
etila sigurna kada je zatvorila vrata kolibe i vrata od malene kupaonice, i sjel
a na hladnu zahodsku koljku rukama prelazei preko no nih prstiju.
Jutro je stiglo poput vriska kroz rupicu. Rita bulji u koncentrine krugove od bam
busa od kojeg na napravljena kupola bungalova. I dalje le i, ruke je prekri ila na p
rsima - ona se tako budi - a kroz mre u protiv komaraca, previ e pribli enu, zastra ujuu,
nekako zagu ljivu kad o njoj previ e razmi lja, ona vidi koncentrine krugove na stropu
iznad nje, tih je krugova dvadeset i dva, jer ih je vi e puta izbrojila. Brojila
je dok je le ala budna, slu ajui nekoga izvan bungalova kako vodom puni kantu za kant
om.
Zove se Rita. Kosa joj se crvena kao u Rumunja, ima velike ruke. Velike oi i tank
e usnice, a ona mrzi, oduvijek je mrzila, svoje tanke

usnice. Kao mala ekala je da joj se usnice ukazu, da se popune, ali to se nije do
godilo. Svake godine nakon njezinog esnaestog roendana usnice joj nisu rasle nego
se smanjivale. Krugovi tvore strop, ali krugovi se nikada ne dodiruju. Njezin je
otac bio pastor.
Sino je mislila, neprestano, da zna za to je u Tanzaniji, u Moshiju, u podno ju Kilim
and ara. Ali ovog jutra ni ta joj nije jasno. Ona zna da bi danas trebala poi na plan
inarenje, za dva sata, ali sada kada je stigla, preko Amsterdama, kroz hladnu no
s aerodroma, cijelim je putem sjedila sama i utjela, nekih sat vremena nakon ponoi
, pored Godwilla - on se doista zove Godwill, stariji ovjek kojega je hotel posla
o da ju pokupi, toliko ju je usreio jer je Godwill tako ... tanzanijsko ime - sad
a kada je stigla ovamo, budna je i ne shvaa za to je do la. Ne mo e se sjetiti razloga
koji ju je nagnao da se etiri dana penje po toj planini, tako zasljepljujue bijelo
j pri vrhu - netko joj je rekao da je planinarenje stra no naporno, esto fatalno, a
drugi su govorili da je to samo etnja po parku. Nije sigurna ima li dovoljno kon
dicije, nije sigurna hoe li se na smrt dosaivati. Najvi e se brinula zbog visinske b
olesti. ula je da su mladi podlo niji, a u trideset i osmoj ona nije sigurna je li
jo uvijek takva - mlada - ali osjea da je iz nekog razloga upravo ona uvijek podlo n
a toj bolesti, pa bi trebala znati kad se treba vratiti. Ako pritisak u glavi bu
de prejak, morat e se vratiti. Planina je visoka gotovo sedam kilometara, svakog
mjeseca netko umre od cerebralnog edema, a postoje naini da se to sprijei. Dubokim
disanjem vi e e kisika ui u krv, u mozak, a ako to ne pomogne i bol ne nestane, tu
je Diamox, koji razrjeuje krv i br e ostvaruje isti uinak. Ali ona mrzi uzimati tabl
ete i zarekla se da ih nee uzimati, jednostavno e pasti kad bol bude neizdr ljiva ali kako e znati kada da padne? Koje su faze prije smrti? U jednom bi trenutku mo
gla shvatiti da je vrijeme da se okrene i spusti se niz planinu, ali to ako bude
prekasno? Mogue je da e odluiti da ode, bit e spremna da opet ivi na ni oj visini, ali
do tada e planina uiniti svoje i ona e tamo, na stazi ili u atoru, umrijeti.
Mogla bi ostati u kolibi. Mogla bi poi u Zanzibar i piti na suncu. Ni ta nije tako
voljela kao pie na suncu. Sa strancima. Piti na suncu!
Osjetiti kako joj trne jezik i udovi dok joj se ko a polako pr i, a noge sve dublje
tonu u fini pijesak! Pijana na suncu osjea se bliska svim ljudima i zna da joj ele
sve najbolje.
Ruke su joj i dalje prekri ene na prsima, izvan njezinog bungalova jo uvijek pune k
ante vodom, tako glasno, neprestano. Uzima li to netko vodu da bi se mogla istu ir
ati? Kod kue, u St. Louisu, njezin stanoda-vac u jakni od dabrova krzna uvijek jo
j donosi vodu - za to onda i ovdje ne bi bilo isto, u bungalovu u Moshiju, s gotov
o prozirnim ge-kom koji juri po njezinom konusnom stropu, iji se sve manji krugov
i nikada ne ukr taju?
Kupila je nove izme, skupe, posudila je naprtnjau, veliku, madrac koji se sam napu
huje, vreu za spavanje, alicu i tuce ostalih stvari. Sve je od plastike i Gore-Tex
a. Te stvari su pojedinano lagane, ali zajedno su jako te ke, a sve je spakirano u
velikoj, visokoj, ljubiastoj naprtnjai u kutu okruglog bungalova, a ona ne eli nosi
ti tu naprtnjau i pita se za to je do la. Ona se ne penje po planinama, ne bavi se pl
aninarenjem, nije od onih koji svoju kondiciju dokazuju planinarenjem i poslije
to uzgred spomenu prijateljima i kolegama. Ona voli badminton.
Do la je jer joj je to rekla njezina mlada sestra, Gwen, morale su zajedno kupiti
karte, mislile su da e to biti savr en izlet prije nego to Gwen sa svojim mu em, Brado
m, zasnuje obitelj. Ali Gwen se po urila i za svaki sluaj ostala trudna, est mjeseci
prije plana, sada ne mo e na planinarenje. Ona ne mo e na planinarenje, ali to ne i
skljuuje -Gwen je tu rije koristila esto i po svom nahoenju, kao to neki upotrebljava
ju curry - mogunost da Rita poe. Nema povrata novca za kupljenu kartu, za to onda ne
bi po la?
Rita je pomaknula ruke s prsa i stavila ih na bokove, tu ih zadr ala, na svojim mr a
vim bokovima, kao da ih umiruje. Tko to puni kante? Zami lja da je to netko iz str
aara iza hotela, krade toplu vodu iz bojlera. Tamo je zamijetila gomilu tinejd era.
Mo da kradu Ritinu vodu za tu iranje. Ova je zemlja stra no siroma na. Siroma nija od bil
o kojeg mjesta na kojem je bila. Je li siroma nija od Jamajke? Nije sigurna. Jamaj
ka bi trebala biti poput Floride, zdravo mjesto koje napreduje od intenzivnog turizma niz generacija, od stalnog i iracionalnog priliva amer
ikog novca. Ali Jamajka je gotovo posvuda oajno siroma na, a njoj ni ta nije jasno.

Mo da je Tanzanija manje siroma na. Oko njezinog hotela nalaze se straare, ali i dobr
o stojee kue s vrtovima i ulazima. Ovdje postoji zakon, rekao je Godwill lo im engle
skim, po kojemu svi mu karci moraju raditi. Mo da su ljudi izabrali da ive u spartans
koj jednostavnosti. Ona ne zna dovoljno toga da prosudi to je tono. Nezaposleni id
u u zatvor! Godvvill je rekao, inilo se da je to zakon. To je rekao i poeo se smij
ati i smijati.
Jutro je brzo prolazilo, sunce je bistro, izravno i besprijekorno, a Rita eli izb
jei da proe pored tih ljudi. Ve je dva puta pro la pored njih, a ni ta im nije imala rei
. Ubrzo sti e autobus da je odvede s drugima do podno ja planine, konano je ustala iz
kreveta i obavljala neophodne stvari
jela, spakirala se, nazvala Godwilla svaki
je put trebala iz svog bungalova poi do hotela, morala je proi pored ljudi koji s
u sjedili i stajali kod stepeni ta u predvorju hotela. Osam do deset mladia, sjede,
ekaju i ne govore ni ta. Godwill je priao o tome, da mu karci kao svoje zanimanje sta
vljaju vodi, nosa, trgovac, bilo to da zadovolje vlasti, i da se od njih ne tra i da
budu stalno na istom mjestu, jer ustvari nije bilo previ e posla. Vidjela je dvoji
cu kako se zakratko nate u oko amerike prtljage, za napojnicu od jednog dolara. Kad
a je Rita pro la pored njih poku ala im se malo nasmije iti a da ne djeluje previ e srdan
o, ili bogato, ili seksi, ili sretno, ili ranjivo, ili da je kriva, ili ponosna,
ili zadovoljna, ili zdrava, ili zainteresirana - nije htjela da pomisle da je b
ilo to od navedenoga. Pro la je pored njih kao da je obuzeta uobiajenim mislima.
Ritino lice je iroko i gotovo etvrtasto, a vilica skoro kao kod mu karaca. Ljudi su
rekli da izgleda kao Kennedv, neka od Kennedy ena, ona s televizije. Ali ona nije
lijepa kao ta ena; umjesto toga nekako je neugledna, sa i bez minke, neugledna na
bilo kakvom svjetlu. Toga je svjesna, iako joj prijatelji i Gwen govore drugaije
. Nije udana, a neko vrijeme bila je pomajka djevojici od devet godina i djeaku od
sedam,
slabo hranjenima od njihove majke po roenju, pa se Rita premi ljala da ih usvoji dobro je razmislila kakav bi joj ivot tada bio, zamislila je i isplanirala svaku
godinu s tim klincima, ona bi to svakako mogla
ali na to su je natjerali njezini
roditelji. I oni obo avaju te klince, u njihovoj kui ima dovoljno mjesta, raspravl
jali su i brzo donijeli odluku. Proveli su produljeni vikend svi zajedno u kui u
kojoj su Rita i Gwen odrasle, tu je bila Rita sa roditeljima, J. J. i Fredericko
m, klinci su stavljali svoje trofeje po svojim sobama, u nedjelju naveer Rita se
oprostila od njih, a klinci su ostali. Bilo je jednostavno i bezbolno za sve, a
Rita je tjedan svojih praznika provela u krevetu s drhtavicom.
Sada radi dvije subote mjeseno i ne mo e ih esto viati, Riti njih dvoje nedostaju na
previ e neposredan nain. Nedostaju joj u njezinom krevetu, to dvoje malih ljudi, od
sedam i devet godina, kada su cvrci previ e buni i boje se da e narasti, cvrci, zajed
no e odnijeti kuu i po derati je sa svima koji su unutra. To su priu uli od svoje majk
e po roenju, o golemim cvrcima koji odnose kuu.
Rita spava u autobusu i budi se kada se cesta poela uspinjati. Vozilo je bijelo i
etvrtasto, zaobljenih rubova - nekako je podsjea na ne to to je natra ke si lo iz svemir
skog broda i spustilo se na mjesec - cvile i drmusanje po rupama na blatnjavim ce
stama, dobri Bo e, pada ki a! - pada neprestano na putu do ulaza u Kilimand aro park.
Godwill vozi, on vozi prebrzo, ne usporava u o trim zavojima, ne staje zbog pje aka
koji na glavi nose svoje stvari, ni zbog kolske djece koje ima posvuda, u odorama
koje su gore bijele, a dolje plave. Nesrea je u svakom trenutku posve izgledna,
ali Rita je previ e umorna i ne mo e zamisliti da bi se pobunila ako bi bus sletio u
provaliju.
Probudila se!, ree neki ovjek. Pogledala je i spazila Franka kako joj se veselo, got
ovo luaki smije i. Mo da je lud. Frank je ameriki vodi, vrst i energian ovjek, iz Oreg
osrednji u svakom pogledu, kratko potkresane plave brade koja mu omotava lice ka
o to bi zavoj stajao na nekome tko je prije vi e desetljea patio od zubobolje. Mislil
i smo da emo te morati nositi. Kladim se da si od onih koji su u stanju sve presp
avati. Zatim je ispustio visok, enskasti smijeh, usiljen i neveseo.
Pro li su pored velike kole iji je znak postavljen uz cestu. Gornji dio: Vozite osvj
e eni: Coca-Cola; ispod: Sred. kola Marangu. Uz cestu ide skupina ena s bebama u mar
amama na prsima. Autobus je pro ao pored Dru tvenog kluba Samange, koji izgleda kao
prikolica neke graevinske firme. Dalje uz cestu, manja ru iasta zgrada, K & J Trgovi
na najnovijom modom, na njoj golemi lik Angele Bassett naslikan sprejem. estogodi n

ji djeak vodi magarca. Dvije siu ne djevojice u kolskim odorama nose vreu krumpira. Kol
ni prilaz vodi prema Institutu za istra ivanje tropskih pesticida. Ki a pada jo jae do
k prolaze pored druge kole - Coca-Cola: Vozite osvje eni; Katolika sred. kola sv. Mar
garete.
Tog jutra u hotelu Rita je naula razgovor neke Britanke i hotelskog portira.
Ovdje ima jako puno katolikih kola!, ree turistkinja. Upravo se vratila s izleta do l
okalnog vodopada.
Vi ste katolik?, upita portir. On je zdepast, ima bistar nazalni glas poput klarin
eta.
Jesam, ree turistkinja. A vi?
Da molim. Jeste li vidjeli moj grad? Marangu?
Jesam. Na brdu?
Da molim.
Bilo je prekrasno.
A portir se nasmije io.
Autobus je pro ao pored FEM-a dispanzera, YMCA, jo jednog dru tvenog kluba nazvanog M
illenium, reda tinejd erki u odorama, vestama boje ljive i plavim sportskim suknjic
ama. Sve su mahale. Ki a je gotovo stala. Ljudi pored kojih prolaze mokri su do ko e
.
Pogledaj Patricka, ree Frank pokazujui prema zgodnom Tanzanijcu u autobusu, koji je
sjedio preko puta njega. On samo tu sjedi i smije i se, pita se za kojeg vraga netk
o plaa da bi ovo trpio.
Patrick se smije i, klima glavom i ne govori ni ta.
Na izletu je petero planinara koji su platili, pa su se predstavili. To su Mike
i Jerry, sin i otac u istim jaknama. Mike je u kasnim dvadesetima,
a njegov otac ima mo da ezdeset godina. Jerry ima akcent koji zvui britanski, ali sa
zaobljenim australskim samoglasnicima. Jerry je vlasnik lanca restorana, a njeg
ov sin automehaniar specijaliziran za vozila hitne pomoi. To su visoki mu karci, irok
ih prsa i tankih nogu, a Mike je krupniji, opu tenog trbuha kojega nosi s naporom.
Imaju iste crvene jakne prepune zatvaraa, na lijevom d epu na prsima izvezeni su i
m inicijali. Mike je mualjiv, kao da mu je muka od tre nje u autobusu i brojnih zav
oja. Jerry ima irok osmijeh, kao da se eli iskupiti zbog mualjivosti svog sina - ce
rekom ih eli predstaviti kao sretne i spremne ljude, kao igrae.
Ki a dalje pada, neuobiajena hladnoa. Nad stablima se nisko spustila magla, zelenilo
djeluje mrtvo, blijedo, kao da su se umske boje iscijedile u tlo.
Ki a bi trebala prestati za sat dva, najavio je Frank, dok se autobus kretao uzbrdic
om klimajui po blatu. Svuda naokolo li e je zamr eno i mlitavo. Sto misli , Patrick?, re
rank. Hoe li ve jednom prestati ova ki a?
Patrick jo nije progovorio, a sada samo slije e ramenima i smije i se. Ima neega u nje
govim oima, pomisli Rita, to procjenjuje. Procjenjuje Franka i planinare koji su p
latili, nagaa hoe li se ovaj put uspjeti popeti i spustiti niz planinu, a da ne siu
s uma.
Grant je u stra njem dijelu autobusa, gleda kako krajolik prolazi kroz prozor, sje
di na sredini stra njeg sjedi ta kao neka vrst ljudskog kormila. Manji je od druge d
vojice, ali noge su mu enormne, kao kod dizaa utega, listovi debeli i maljavi. No
si odrezane traperice, iako su se zbog hladnoe svi ostali dobro obukli. Kosa mu j
e crna i kratko pod i ana, oi malene, vodnjikavo plave. Promatra kako krajolik prolaz
i kroz prozor pored njegovog desnog obraza, a vjetar navodnjava njegove sitne sm
irene oi.
Shelly je u kasnim etrdesetima, izgleda kao da ima tono toliko godina. Ona je vitk
a, u dobroj kondiciji, gotovo napeta. Njezina kosa, duga, svezana u rep, nekad p
lava, poela je sijedjeti, a ona ni ta ne poduzima zbog toga. Ona zrai kao lavica, po
misli Rita, ali ne zna zbog ega je pomislila na tu ivotinju, lavicu, kada je ugled
ala tu malenu enu koja sjedi dva mjesta ispred nje, u jakni jarke i izrazito uoljive ute boje.
Ona gleda kako Shelly vezuje maramu oko vrata, brzo, s odreenom nehajnom estinom.
Shelly izgleda onako kako bi Rita htjela izgledati: mali tanki nos, savr eno povi
jen prema gore, pravilne i pune usne, usne koje su sigurno bile seksi bez imalo
naprezanja i ivotne dok je bila mlada.
Vani je doista tako jadno, ree Shelly.

Rita klimnu glavom.

Ugnjavio me ovaj autobus, ree Shelly.
Rita se smije i.
Autobus je stao kod neke da are, iskrivljene, nagnute, poput trgovine mje ovitom robo
m u vesternu. Sa strane su prikaene reklame i ratarski alati, a na trijemu, za tiene
od ki e, nalaze se dvije sredovjene ene koje, jedna uz drugu, provlae tkaninu kroz iv
ai stroj. Pogledom su na brzinu preletjele po autobusu i putnicima, a zatim se vr
atile svom poslu dok je autobus krenuo dalje.
Frank govori o nosaima. Nosai e, ka e on, pratiti na u skupinu, nosit e madrace, atore,
tolove na kojima emo jesti, hranu, spremnike s propanom, hladnjake, pribor za jel
o, vodu i druge stvari. U njihovoj skupini je petero planinara i dvoje vodia, a s
njima ide trideset i dvoje nosaa.
Nemam pojma, ree Rita Grantu, koji je iza nje. Mislila sam nekoliko vodia i mo da dva n
osaa. Odjednom je zamislila sluge kako nose kraljeve na pozlaenim prijestoljima, za
njima idu slonovi, trublje najavljuju njihov prolazak.
Nije to ni ta, ree Frank. Frank prislu kuje svaiji razgovor i ubacuje se kada je to po n
jemu potrebno. Kad sam zadnji put i ao na Everest, bilo nas je estero, a imali smo o
samdeset erpa. Ruku je dr ao vodoravno pokazujui visinu erpa, koji su po tome visoki n
ekih metar trideset. Maleni su, ree, ali gadni. Jai od ovih tipova ovdje. Bez uvrede,
Patrick.
Patrick nije slu ao. On je glavni tanzanijski vodi, navr io je trideset godina, ima n
ovu opremu - jaknu boje kupina, hlae za snijeg, sunane naoale priljubljene uz glavu
. Promatra rub ceste gdje skupina
djeaka ide ukorak s autobusom, nose kolske odore, a svaki nosi ne to to izgleda kao m
ali srp. Tre pored autobusa, njih etvero, ma u srpovima, viu, ali ih Rita ne mo e uti zb
og prozora i cvile a vozila koje ide gore dolje po raskva enom tlu. Otvaraju usta, oi
su im bijesne, a zubi tako maleni, a kada je Rita otvorila prozor da uje to govor
e, autobus je daleko odmaknuo, sa svojim srpovima odjurili su dalje od ceste. Sp
ustili su se nizbrdo po nekoj uskoj stazi koju su sami napravili.
* * *
Tu je prostrano crno parkirali te. Na znaku iznad ulaza pi e MACHAME VRATNICA. Na pa
rkirali tu stoji stotinjak Tanzanijaca. Gledaju kako autobus ulazi na parkirali te,
parkira se, a njih dvadesetorica smjesta kreu prema njemu, iz autobusa vade naprt
njae i madrace. Prije nego to je Rita izi la s ostalim planinarima, sva je prtljaga
na hrpi pored autobusa, po njoj pada ki a.
Rita je zadnja izi la, a kada je do la do vrata, Godwill ih je zatvorio, nije vidio
da je ona jo uvijek unutra.
Oprostite, molim, rekao je i potegnuo ruku kako bi opet otvorio vrata.
Ne brinite se, meni se ne uri, rekla je i malo se nasmijala.
Izmeu parkirali ta i ulaza u park ugledala je nekog ovjeka, ovjeka nalik na onog u nj
ezinom hotelu, u obinoj zelenoj odori, na leima mu automatska pu ka.
Je li to pu ka za ivotinje ili ljude?, upitala je.
Ljude, ree Godvvill i malo se nasmijao. Ljude daleko opasnije od ivotinja! Zatim se sm
ijao i smijao i smijao.
Temperatura je oko sedam stupnjeva, pomisli Rita, mo da osam. I pada ki a. Ki a nepres
tano pada, to je ledena ki a. Rita nije pomislila na ki u. Kada je zami ljala planinar
enje nije razmi ljala o hladnoj, hladnoj, upornoj ki i.
Izgleda da imamo malo ki e, ree Frank.
Planinari koji su platili pogleda e ga.
Nema dvojbe oko toga, rekao je.
Sve se brzo odvijalo. Prtljaga skupljena, madraci postavljeni. Koliko nosaa! Svi
su mokri do ko e. Patrick razgovara sa skupinom nosaa. Odjeveni su u arke boje, kao
i planinari koji su platili, ali njihova odjea - jednostavne hlae i veste - ve je p
rljava, na nogama nemaju velike i komplicirane izme, kakve nosi Rita, nego tenisi
ce, papue, laganu obuu. Nitko nema kabanicu, ali svi nose kape.
Razvila se iva diskusija, neki su pokazivali rukom i slijegali ramenima. Jedan je
nosa pao na tlo i ostao le ati, kao da se pretvara mrtav. Ljudi oko njega urlali s
u od smijeha.
Rita se skupila u svom ponu, navukla ga preko gornjeg dijela tijela i naprtnjae. P
ono je dio opreme koji su organizatori naveli pod razno; ini se da nitko nije pred

vidio ki u. Sada je presretna to ga je kupila - $ 4.99 u Targetu na putu prema aero

dromu. Gledala je kako nekoliko nosaa bu i rupe u vreama za smee i navlae ih na sebe.
Grant je napravio isto. Zamijetio je da ga Rita promatra.
Zaboravio pono, rekao je. Ne mogu povjerovati da sam zaboravio pono.
ao mi je, rekla je. Nema se vi e to rei. Smoit e se do ko e.
U redu je, rekao je. Ako je dobro za njih, dobro je i za mene.
Rita je uvrstila vezice na svojim izmama i ostale trake. Pomogla je Shellv oko pona
, ra irila ga po njezinoj naprtnjai i namjestila joj kapuljau na njezinoj lavljoj ko
si, neurednoj i gustoj, plavoj i bijeloj. Dok je plastiku navlaila tik do Shellvn
a lica, pogledale su se u oi, a Rita je u trbuhu, glavi, ve negdje, osjetila o tru b
ol. Ona eli da su tu. To su njezina djeca, ona im je dopustila da ih odvedu. Ljud
i su uvijek potiho uzimali njezine stvari, uvijek s razumijevanjem da e svima bit
i bolje ako Ritin ivot bude jednostavan. Ali ona je spremna za komplikacije, zar
ne? Ona zna da je ve neko vrijeme tako. Svi su se zabrinuli zbog stana; gotovo ga
je kupila oekujui da e usvojiti djecu, a odustala je - ali za to? - upravo prije skl
apanja ugovora. To mjesto nije bilo dobro; nije dovoljno prostrano. Htjela je da
bude prikladnije; htjela je da bude spremnije. To nije dobro, a klinci i njezin
i roditelji e znati, pomislit e da nikada nee biti plate no sposobna, da e uvijek
morati dijeliti sobu. Gwen se ponudila da bude jamac za drugo mjesto, mjesto koj
e su pogledali sa dvori tem i tri spavae sobe, ali to ne bi bilo u redu, uvaliti Gv
ven hipoteku. Stoga je odustala, a klinci su sada u njezinoj staroj sobi, s njez
inim roditeljima. Ona bi htjela da budu uz nju i od nje tra e savjete. Ona bi im h
tjela namje tati kapuljae, potegnuti uzice da im lica ne budu izlo ena, da ostanu suh
i. Shelh/no lice je staro, izborano, ona se ceri Riti i proi ava grlo. Hvala ti, drag
a, rekla je.
Sada su obje za tiene od vlage, a ki a kucka posvuda po njihovom pokrovu. Planinari k
oji su platili stoje na parkirali tu na ki i.
Nosai su odustali, ree Frank obraajui se skupini. Moraju zamijeniti nosae koje ne el
Potrajat e nekoliko minuta.
Je li zamjena blizu?, upita Shellv.
To su vjerojatno mladi momci, ree Frank. Mladi momci su vi e gladni.
Kao rezervna momad, zar ne?, ree Jerry. Dobit emo rezervnu momad. Pogledao je oko seb
mije li se netko, ali nikome mokro lice nije bilo nasmijano. Druga liga, zar ne?,
ree i zatim odustade.
Rita zna da je sada prekasno za povratak kui. Ipak, ne mo e potisnuti pomisao da ot
ri, svih petnaest kilometara, uglavnom nizbrdo, natrag do hotela, a onda e - neka
ko ta koliko ko ta -u topli i ravni Zanzibar, piti i piti dok napola ne oslijepi na
suncu.
U blizini na parkirali tu, Patrick kao da je ne to dogovorio s ovjekom s kojim pria, p
a se pribli io skupini.
Jako mokro, ree s grimasom. Dug dan.
Skupina e poi do vrha, etiri dana do gore, dva za dolje, po Machame ruti. Uz planin
u vodi barem pet staza, ovisno o tome to planinar eli vidjeti i koliko se brzo eli
uspeti do vrha, a Gwen je obeala da ta ruta odgovara njezinim sposobnostima i ima
daleko najljep e prizore. Svaki se pripadnik skupine prijavio preko Web-stranice,
EcoHeaven Tours, namijenjene avanturistikim putovanjima. Stranica je nudila ture
za manje skupine na desetak raznih mjesta - kotske planine, indonezijske ravnice
, rijeke gornje Rusije. Izlet uz ovu planinu neoekivano je
zvuao najmanje egzotino. Rita ne poznaje nikoga tko se popeo na Kilimand aro, ali po
znaje ljude koji poznaju ljude koji su se popeli, pa je zbog toga to bilo neznan
o manje intrigantno. Sada, dok stoji kod ulaza, ovaj se izlet ini neva nim, iracion
alnim, neobranjivim. Ona ide putem kojim su pro le tisue, bit e joj hladno i mokro d
ok bude hodala.
U redu, kreemo, ree Frank i krenu uzbrdo irokom zemljanom stazom. Rita ga je pratila
s jo etvero. Riti je drago, barem ne to, to se kree, jer e se u kretanju ugrijati. Svi
nose ponoe, Grant u svojoj vrei za smee, svi ispod imaju naprtnjae, djeluju kao grba
vci ili vojnici. Zamislila je spomenik Korejskom ratu, sve te mladie, izlivene u
bronci, irom rastvorenih oiju, ekaju da ih ustrijele.
* * *
Ali Frank ide jako sporo. Rita je iza njega; njegov korak je slonovski. Tako odm

jerene kretnje, tako veliki napor. Frank predvodi petorku, Patrick je na zaelju,
a nosai su sada prilino zaostali, jo uvijek su na parkirali tu, skupljaju madrace, sp
remnike s propanom i atore. Stii e nas, ree Patrick.
Rita je sigurna da e poludjeti od takvog tempa. Ona igra badminton jer badminton
iziskuje kretanje, zgoditke i viku, postoji mogunost da vas u glavu pogodi loptic
a koja ide brzinom aviona. Stoga se brinula da e na ovom izletu poludjeti od dosa
de. A sada je dosadno; ovdje u Tanzaniji njoj je dosadno. Umrijet e od nesno ljive
monotonije prije nego to uope bude imala priliku da dobije visinski cerebralni ede
m.
Nakon deset minuta skupina je pre la dvjesto metara, vrijeme je za pauzu. Mike se a
li da ga boli rame. Treba namjestiti remenje naprtnjae. Frank je stao za pomogne
Mikeu, i dok je to radio, Jerry i Shelly su ekali s Patrickom, Grant je krenuo da
lje. Nije stao. Pro ao je zavoj na stazi i izgubio se iz vidokruga. Na ki i i u d ungl
i lako je na brzinu nestati, i prije nego to je razmislila, Rita krenu za njim.
Stigla je Granta i ubrzo su odmaknuli za jo dva zavoja i vi e ne vide skupinu. Rita
lebdi. Grant hoda brzo, a onda hoda s njim. Gotovo da tre. Idu korakom koji njoj
najvi e odgovara, sportskim tempom, korakom prikladnim za ljude koji jo nisu stari
. Rita jo nije stara.
Pro le godine odustala je od Brze trke na deset kilometara, ali to ne znai da nije
mogla, samo da nije bila tako dosadna. Poela je na posao odlaziti biciklom, ali o
nda se predomislila; na kraju dana, kada je do 17:30 napravila sve to je mogla, j
ednostavno je previ e umorna.
Probijaju se kroz blato, uskoro staza se su ava i postaje strmija, okomi-tija, obr
ubljena stablima i golemim, mlitavim, nazubljenim li em banane. Staza je raskva ena,
blato duboko, noge se te ko izvlae, a posvuda je ispresijecana korijenjem koje poma e
pri hodanju. Skakali do od jednog do drugog korijenja, a Grant je neumoran. On
se ne zaustavlja. Ravnote u odr ava rukama. On je najuravnote enija osoba koju Rita uo
pe poznaje, a to je ubrzo pripisala njegovom niskom stasu i irokim sna nim nogama. O
n je blizu tlu.
Govore vrlo malo. Ona zna da je on nekakav telefonijski programer, nekako povezu
je skupine korisnika. Zna da dolazi iz Montane, zna da mu je glas kao kod starijeg
ovjeka, slabiji nego to bi trebao biti, piskutav i sklon da napukne. On nije zgod
an; nos mu je gotovo prasei, a zubi sprijeda slomljeni, ima trokutasti razmak med
u zubima, kao da je poku ao zagristi malenu piramidu. On nije privlaan na neki seks
ualan nain, ali ona ipak eli biti s njim, a ne s drugima.
D ungla je gusta, isprepletena i mokra. Izmaglica im je zadnjih dvadesetak metara
zaklanjala pogled u svim smjerovima. Ki a uporno pada, ali umski pokrov usporava i
stotinu puta preusmjeruje vodu prije nego to stigne do Rite.
Sada joj je toplije, znoji se ispod ponoa i pusta, a ona se voli znojiti, osjea se
sna no. Njezine hlae, plastine hlae koje je platila stra no jeftino i do sada dva puta
nosila na skijanju, stvaraju buku, noge se taru jedna o drugu i proizvode konst
antan, nasilan um. Ona eli nositi kratke hlae, kao Grant. eljela bi ga zamoliti da s
tanu, da skine hlae, ali se brine da on nee stati, ukoliko on i ona stanu, stii e ih
ostali planinari, pa sa Gramom vi e nee biti sama, ispred ostalih, i dobro se prov
oditi. Nije ni ta rekla.
Nema ivotinja. Rita nije ula ni pticu ni majmuna, nije vidjela ak ni abu. U njezinom
su bungalovu gekoi, vei gu teri izle avaju se kod hotela, ali
na ovoj planini nema niega. U njezinom vodiu spominju se plavi majmuni, kolobus ma
jmuni, lemuri, maslinasti pavijani, antilope gustog krzna, malene afrike antilope
, tropske ptice, turakosi. Ali uma je tiha i pusta.
Neki nosa spu ta se stazom, u traperu, d emperu i tenisicama. Rita i Grant su stali s
a strane da mo e proi.
Jambo, ree Grant.
Jambo, ree ovjek i nastavi dalje nizbrdicom.
Pozdrav je bio brz i izniman. Grant je spustio glas do dubokog basa, par sekundi
produljio drugi slog gotovo na muziki nain. Nosa mu je uzvratio identinim izgovorom
. Kao da su se pozdravili igrai iz iste ekipe, partneri u dvojcu - jednostavno, t
oplo, nenametljivo i razumljivo.
Sto to znai?, upita Rita. Je li to svahili?
Je, ree Grant i preskoi lokvu.

To je pristojno rekao, ali ipak se mogla zamijetiti njegova zabrinutost. Ritino

lice buknu. Zna da je ona za Granta trapava i krotka turistkinja. Ona eli da se s
vidi Grantu, da se osjeti poput njega - brza, umje na, okorjela - barem vi e od osta
lih, koji su tako tankoutni, potrebiti i spori.
* * *
Hodali su sat vremena uzbrdo u ti ini. Hodanje je meditativno u mjeri za koju je m
islila da je nemogua. Rita se brinula da e li morati razgovarati s istom nekolicin
om ljudi - ljudima koje nije poznavala i koji joj se ne moraju svidjeti - stotin
ama sati, ili da e biti sama, ukoliko se planinari ne budu dr ali zajedno, da nee im
ati s kime priati, da e biti sama sa svojim mislima. Ali ona ve sada zna da nije pr
oblem u tome. Planinare dva sata, a ona ne misli ni o emu. Previ e je svojih snaga
posvetila tome gdje e stati nogom, kamo e zakoraiti lijevom, a zatim desnom nogom,
a njezine ruke, s kojima ponekad hvata stabla da odr i ravnote u, ponekad dotiu mokru
zemlju kad bi mogla i pasti. Takvo razmi ljanje nu no onemoguava gotovo sve ostale m
isli - a svakako one koje imaju ikakvu dubinu i slo enost. I zbog toga osjea zahval
nost. Njezin krajolik je prostran i dobro ograen, spokojni hektari njezina uma sa
zvunom podlogom: kuckanje ki e, um ponoa
kada se oe e o grane, sito zveckanje kopi na njezinoj naprtnjai. Sve je to muzikalno
na minimalan i umirujui nain, ona udi e i izdi e s nekompliciranom i mehanikom snagom ujednaeno, mono, robusno.
Poli poli, ree nosa koji se spu tao. On nosi poderane papue. Poli poli, ree Grant.
Ovdje sam stigao par dana prije vas ostalih, ree Grant obja njavajui i ispriavajui se k
da je nosa pro ao. Osjea da je posramio Ritu i da joj je predugo nametao patnju. Neko
sam vrijeme bio u Moshiju, uzeo sam neke stvari.
Jambo znai zdravo; ree. Poli poli znai korak po korak.
Iza njih se stvorio jedan nosa.
Jambo, rekao je.
Jambo, ree Grant s istim naglaskom, istim razvlaenjem drugog sloga, kao da izvodi ne
ki sveti napjev. Jaaammmboooo. Nosa se nasmije io i produ io uzbrdo. Iznad glave nosi
spremnik za propan, na leima mu velika crna naprtnjaa na kojoj vise dvije vree kru
mpira. Optereen je s barem etrdeset kilograma.
Pro ao je, a Grant krenu za njim. Rita upita Granta o toj naprtnjai, koja je golema
, dva puta vea od njezine, a u njoj su tapovi, tava i prostirka. Riti su rekli da
ponese samo malo hrane i presvlaku, neka nosaima dadne da ponesu ostalo.
Mislim da je malo vea, rekao je. Glas mu je gotovo ljubazan, previ e susretljiv. Nagi
nje prema pedantnom, pa se Rita upitala hoe li nakon nekoliko sati zamrziti tog ov
jeka.
Je li tu i tvoj ator?, upitala je obraajui se njegovim leima.
Je, rekao je i stao. Oslobodio se svoje naprtnjae i potegnuo zatvara pretinca na vrh
u.
Nisi ga dao nosau? Koliko je to te ko?
Pa, mislim... ustvari, radi se o izboru. Ja sam... pa, mislim da sam htio vidjeti
mogu li sam nositi svoje stvari. To je samo osobni izbor. ao mu je to nosi svoje s
tvari, ao mu je to zna rei zdravo. Ispljunuo je mlaz smee tekuine na tlo.
vae ?
Da. Odurno, zar ne?
Nee valjda to sranje vakati i ovdje.
Grant je razmotao Charms lizalicu.
Bojim se da hou. To ja radim. Hoe jednu?
Rita bi htjela ne to poput Charms lizalice, ali sada nije u stanju odvojiti iste li
zalice iz njegovog pretinca - tu ih ima barem deset komada - od one u njegovim u
stima, zacijelo natopljene sokom duhana.
Nakon nekoliko minuta staza skree, a ispod stabla su ugledali ne to nalik na bolnika
nosila kri ana s runim kolicima. To djeluje robusno, iroko je, a ima samo dva kotaa
smje tena po sredini, sa svake strane nategnutog vrstog platna. Na kraju su ruke, mo e
se vui poput rik e. Grant i Rita su zbijali plitke ale o toj spravi, o tome tko bi
se mogao spustiti na njoj, ali zadr ati se dulje pored toga, jer je hravo, zastra ujue
i djeluje kao da je esto kori teno, potie razmi ljanje, a oni ne ele razmi ljati, pa su
krenuli dalje.
Do istine im je trebalo est sati brzog hoda. Nalazili su se na mjestu za koje su p

retpostavili da je njihov kamp, bili su sami. Stabala vi e nije bilo - sada su izn
ad razine drvea - stoje na padini, u magli, posvuda visoka trava, tanka poput kos
e. Ki a nije prestala padati, temperatura je jo ni a. Ve satima nisu ugledali ostale p
laninare i vodie, niti su vidjeli nosae. Rita i Grant su i li brzo, prestigli su sva
koga na stazi, a njih nije nitko pretekao, ona se zbog toga osjea sna no i ponosno.
Mogla bi rei da je i Grant takoer ponosan, ali zna da on to nee rei.
Nakon nekoliko minuta poela se tresti. Nema vi e od est stupnjeva, ki a je tu jaa; nema
stabala da ubla e ki u. A nema ni atora, jer su prije nosaa stigli do kampa. ak je i G
rant uvidio da nisu dobro osmislili svoju strategiju. Grant jedino nema nepromoiv
o platno, a bez njega nema smisla da postavi ator na mokrom tlu. Morat e priekati,
sami na ki i, dok ne stignu nosai.
Potrajat e barem sat vremena, ree Grant.
Mo da manje za nosae?, predlo i Rita.
Ovoga se svakako nismo dosjetili, rekao je, a onda ispljunuo smei mlaz na isti zelen
i list banane.
Pod grmljem visokim jedva metar dvadeset, slab je to zaklon, sjeli su zajedno na
vodoravno i mokro deblo, pustili da ki a pada po njima. Rita je poku ala suspregnut
i drhtavicu, jer je drhtavica prvi korak, sjetila se, prema hipotermiji. Usporil
a je disanje, umirila tijelo, izvukla ruke iz rukava i stavila ih na golu ko u.
Frank je bio izvan sebe. Oi mu divlje blistaju. Osjea se iznevjerenim. Planinari k
oji su platili nalaze se u hladnom platnenom atoru, sjede za stolom ne veim od ono
ga za poker, veeraju - ri u, tjesteninu bez iega, krumpire, aj, kri ke narane.
Znam da neki od vas misle da su face, ree Frank pu ui u svoj aj da ga ohladi, ali ovo o
dje nije promenada. Danas ste demoni brzine, a sutra vas sve boli i bolesni ste,
imate uljeve posvuda, malariju i pitaj Boga to sve jo .
Grant gleda ravno u njega, vrlo ozbiljno, niti mu se ruga niti ga izaziva. On zu
ri u Franka kao da Frank obja njava ne to na meniju.
Ili ete dobiti aneurizmu. Ljudi, postoji razlog to imate vodia. Ovu sam planinu pro ao
gore i dolje dvanaest puta, a postoji razlog za to. Opet pu e u svoj aj. Postoji raz
log.
Zatresao je glavom kao da mu je odjednom hladno. Moram znati hoete li se pona ati ka
o odrasli ljudi, a ne kao ... seljaine! To je rekao i stavio palac i ka iprst na one
duplje, ovjek s jako puno briga.
Hrana za skupinu bila je svakako skuhana, ali dok su je nosai donijeli od atora gd
je se kuha do ovog, njihove improvizirane blagovaonice, hrana se ohladila. Svi j
edu to se mo e pojesti, ali bez veselja. Dan je bio dug, svaki planinar ima neku oz
ljedu ili problem. Mikeu je muka u trbuhu, u jednom trenutku Shellv se poskliznu
la i porezala ruku na nazubljenom panju. Jerry osjea prve napade visinske bolesti
. Samo su Rita i Grant, za sada, bez problema. Rita je pogrije ila kad je to rekla
, Frank se jo vi e naljutio.
Pa, to e se dogoditi prije ili kasnije, gospodo. Ne to hoe. Bilo bi vam bolje da ste
sada bolesni, jer nakon par dana pogodit e vas jae i dublje. Stoga se vas dvoje mo
lite da se veeras razbolite.
Ako sjedne tamo, umrijet e , ree Jerry pokazujui prema kutu atora gdje je kroz rupu ki
dala po podu. A kakvu ste nam opremu spremili za ovdje, Frank? Jerrvjev ton je pre
tjeran, ali poruka je jasna.
Jeste li se osu ili?, upita Frank. Jerry klimnu glavom. Onda vam je dobro.
Sjede na malim sklopivim platnenim stolicama, a planinari koji su platili moraju
se pogrbiti da bi jeli; nema mjesta za laktove. im su sjeli, medu njima je kru ila
tekuina za dezinfekciju ruku koju su im osigurali i koju su upotrijebili - poput
tekueg sapuna, ali hladna i blago bockava. Rita je natrljala ruke i poku ala skinu
ti prljav tinu sa dlanova, ali nakon toga je uvidjela da joj ruke nisu istije. Gled
a u svoje dlanove, nakon to je dva puta upotrijebila sredstvo za dezinfekciju, ia
ko su istije, svaka linija i pukotina je smea.
ovjek koji je donio pladnjeve s ri om i krumpirima - zove se Steven - opet je provi
rio u ator, osmijeh je i ao ispred njega. Nosi ljubiastu vestu od pusta i kapu od is
tog materijala. Najavio je da sti e juha i svi su poeli klicati. Ubrzo sti e juha i s
vi ju poinju gutati. Toplina tijela planinara koji su platili polako je ugrijala
platneni ator, a svijee na stolu stvaraju privid komfora. Ali oni znaju da je izva
n atora temperatura zraka oko nule, a preko noi e biti jo ni a.

Za to nema logorske vatre?

To je prvo to je Mike rekao za veerom.
Skupljai meda, ree Frank. Spalili su pola planine.
Mike je djelovao zbunjeno.
Da bi skupili med trebaju dimom otjerati pele, objasni Frank, ali to je izmaknulo ko
ntroli. Barem tako ka e teorija. Moglo bi biti iz kojekakvih razloga, ali planina
je spaljena i sada su zabranili vatru.
I drva za lo enje, ree Patrick.
Tono, tono, ree Frank klimajui u svoju juhu. Nosai su posjekli stabla da lo e vatru.
li su sa sobom odozdo donijeti drva za vatru, ali im je ponestalo, pa su poeli sj
ei sve to su mogli. U pravu ste, Patrick. Sada im je zabranjeno da pale vatru na p
lanini. Ilegalno je.
Pa kako onda su e odjeu? To je Jerry, pod svijeama djeluje mlade, a Riti je odjednom p
alo na pamet da izgleda kao ovjek koji bi mogao glumiti u nekoj sapunici, kao pat
rijarh mone obitelji. Ima bijelu i gustu kosu, ravnu i glatku, koja mu se uzdi e s e
la poput stra njeg dijela kreste vala.
Ako sutra bude sunano, osu it e se, ree Frank. Ako ne bude sunca, ostat e mokri, reka
zatim opet sjeo i ekao da se netko drugi po ali. Nije nitko, pa je postao bla i. Stav
ite mokru odjeu u vree za spavanje. Tamo gdje ju neete osjetiti. Osu it e se od toplin
e, obino je tako. Inae rade okolo u mokroj odjei dok ne izae sunce.
Zato su oni nosai odustali, samouvjereno e Jerry.
Slu aj, ree Frank, nosai odustaju cijelo vrijeme. Neki su praznovjerni. Neki jednostavn
o ne vole ki u. To ni ta ne znai.
Rita ne mo e shvatiti kako bi to moglo uspjeti. Ne vidi kako e dalje uz planinu, eka
ih jo ki e, sve je hladnije, zrak je rjei, a ako ne budu mogli osu iti odjeu, ostat e m
okri. Zar se ljudi tako ne razbolijevaju i onda umiru? Ali nju brine ne to tupo i
udaljeno, jer je gotovo odmah nakon to su joj odnijeli tanjur osjetila neizmjernu
iscrpljenost. Muti joj se pred oima, udovi joj trnu.
Mislim da spavamo zajedno, ree Shellv, koja se stvorila iza nje, iznad nje. Svi su
stajali na nogama. Rita je ustala i po la van za Shellv, padala je najhladnija ki a.
Planinari su svi rekli laku no, Mike i Jerry krenu e prema atoru zahodu, netom su g
a podigli - trokutasta struktura, tri tapa omotana nepromoivim platnom, zatvara na
ulazu, ispod iskopana rupa metar duboka. Otac i sin svaki su nosili male role pa
pira, titili ih od ki e plastinim torbicama u kojima su dr ali etkice i pastu za zube.
Njihove sjene su mrlje ra irene sivim linijama hladne ki e.
Shellyn i Ritin ator je malen, pa se brzo ugrijao. Unutra su puzile, spremale stv
ari koristei se svjetiljkama na glavi - par rudara koji tra e izgubljene kontaktne
lee.
Jedan dan manje, ree Shelly.
Rita progunda u znak slaganja.
Za sada ba i nije veselo, ree Shellv.
Ne, jo nije.
A ne bi trebalo ni biti, ini mi se. Radi se o tome da se popnemo do vrha, zar ne? Va
ljda.
Pod svaku cijenu, zar ne?
Tono, ree Rita, iako nije imala pojma o emu Shelly govori.
Shelly se ubrzo smjestila u svojoj vrei za spavanje, okrenula prema Riti i sklopi
la oi. Shelly je zaspala nakon par sekundi, buno je disala. Udisala je kroz nos, a
izdisala kroz usta, brzo i s naporom. Shelly je joga osoba, a Rita je pred sat
vremena mislila da je to zanimljivo, a sada mrzi jogu i sve koji bi je htjeli na
metnuti.
Ki a i dalje pada, sipi cijele noi, gotovo ritmiki, a Rita je budna cijeli sat, slu a
Shelly kako di e i ki u koja nailazi na mahove, kao da ju izbacuju avioni koji preli
jeu iznad njih. Brine se hoe li ikad vi e moi zaspati, da e sutra biti previ e umorna, d
a e joj sustav postati slab i podlegnut e pred cerebralnim edemom koji, zna ona, s
amo eka da skoi. Aneurizmu vidi u obliku golemog crvenog trola, poput plastine bebe
, kose u plamenu, s golemim karama nalik na one s kojima se otvaraju trgovaki cent
ri i auto saloni - trolovi e skoiti s planine i golemim cirkuskim karama prerezati
Ritinu lenu mo dinu i njezine spone s ovim svijetom.
Gwen je kriva. Gwen je htjela pomoi Riti da uini ne to veliko. Gwen ve desetljeima nem

ilosrdno pru a pomo, alje novac, naziva umjesto Rite, sreuje joj razgovore za posao i
razvedene mu karce, koji se na prvom sastanku ele dr ati za ruke, a ruke su im uvije
k grube i debele, Rita vi e ne eli da joj Gwen poma e. Rita voli Gwen na objektivan n
ain, divi joj se i to potpuno razdvaja od obaveze da bude privr ena svojoj sestri.
Gwen je tako visoka, tako uska, ne mo e nositi visoke pete a da ne izgleda kao aplj
a s crnim arapama, ali njezin je smijeh zvonak, kotrlja se, kao i sve ostalo izla
zi iz nje irom rastvorenih ruku da te zagrli. Mogla bi biti predsjednica ukoliko
po eli taj posao, ali nije - umjesto toga izabrala je da svojom promi ljeno u mui Ritu.
Ko arice sira, poruke hvala-ti, dugi vikendi u San Miguelu, gdje su iznajmile Bubu
kabriolet. Riti je ak kupila novi po tanski sandui i instalirala ga, s betonom i lop
atom, kad je stari ukraden jedne noi.
Time se Gwen bavi, ona je to uinila, zabavlja Brada i eka bebu, vodi manju firmu,
unosnu koliko je i oekivala, koja jako bogatim ljudima u Santa Feu nudi planove z
a reorganizaciju mimo oiju javnosti.
Rita zna da ne mo e pitati Shellv da ude u njezinu vreu za spavanje, ali htjela bi
uza se imati neko tijelo. Ne spava dobro otkako su J. J. i Frederick oti li, jer s
e ne mo e utopliti. Nitko nije ni ta rekao, ali svi su mislili da nije prikladno da
djeca spavaju s njom u istom krevetu. Gwen se zaudila kada je Rita kupila vei krev
et, ali Rita je znala da e ta dva tijela uz nju, nee ih nigdje dirati osim po list
u ili no nom lanku, njezino tijelo umiruje njihov strah, predstavljati jedino neoph
odno iskustvo u njezinom ili bilo ijem ivotu.
Dok joj srce brzo tue, Rita je sebi obeala da e sutra biti manje okrutna, manje nap
orna. Jutro e biti bistro i suho, kad se magla razie, bit e tako toplo, mo da ak i vrue
, sunce e biti posvuda i su iti im mokru odjeu. Ujutro e krenuti uzbrdo u kratkim hlaa
ma, sa sunanim naoalama, gore prema suncu.
Jutro je bilo mokro i maglovito, nije bilo sunca, sva to je bilo mokro pro le noi sa
da je jo vi e mokro. Rita je posve oajna; ne eli izii iz vree za spavanje, eli da svi t
prljavi ljudi nestanu, eli da su joj svari suhe i iste. eli biti sama, jer pored at
ora su drugi planinari, tu je dvadeset nosaa, sada i grupica njemakih planinara, a
na samom kraju kampa tri Kanaana s dvanaest nosaa - sigurno su stigli nakon to je
pao mrak. Svi se bude. Ona uje nalijevanje vode, lupu lonaca, u -tanje atora. Rita je
tako umorna i toliko razbuena da joj je do lo da zaplae. Ona eli biti u vrei za spava
nje, ne budna nego jo uvijek u snu, jo dva i pol sata. Nakon dva i pol sata u potp
unosti e povratiti snagu. Danas e krenuti trkom i zatim sve prestii.
Kod atora se vodio razgovor. Glasovi ne apu, niti se trude da budu tihi.
Zafrkava me, ree jedan glas. Zna li koliko sam platio ove karte? Koliko smo planirali
da doemo ovamo, koliko sam dugo tedio? To je Jerry.
Zna da nisi morao tedjeti, tata.
Ali, Michaele. Ovo smo godinama planirali. O tome smo priali kad si imao deset god
ina. Sjea se? Kad se vratio ujak Mark? Isuse! Tata, samo sam ...
A ti se hoe vratiti nakon jednog blesavog dana!
Slu aj. Nikada nisam osjeao ovakvu slabost, tata. Jednostavno je daleko napornije ne
go ...
Michaele. Juer je bio najte i dan - ostatak nije ni ta. uo si kako-se-ono-zove... Frank
a. Ovo je bilo naporno. Shvaam za to si zabrinut, ali sada se mora srediti, sine. Jue
r je bilo gadno ali ...
S .
Nitko nas ne uje, Michaele. Za Boga miloga. Svi spavaju. S !
Nee ti mene u utkavati! I necu ti dopustiti ... ulo se kako netko namje ta vreu za spav
e, zatim su glasovi postali ti i i mek i.
Neu ti dopustiti da ode iz ovog - Zatim su glasovi pali ispod praga ujnosti.
I Shelh/ se sada razbudila. I ona je slu ala, podigla je obrve prema Riti. Rita jo
j uzvrati i pone kopati po svom madracu da nae to e danas odjenuti. Ponijela je troj
e drugih hlaa, dvoje kratkih hlaa, pet ko ulja, dvije vrste od pusta i jaknu s perje
m. Nazula je arape, vunene, oblikovane kao njezino stopalo, pojaane oko lanaka sa d
vostrukom postavom, pita se hoe li doista Michael ubrzo krenuti natrag. Tu je rez
ervna vrea za smee u koju je stavila prljave arape, juera nju ko ulju i sportski grudnja
k, osjea kako zaudaraju - po ki i, stablima i pljesnivom znoju.
Trebat e mi slomiti nogu, apnu Shellv. Jo uvijek le i u vrei za spavanje, vidi joj se
o lice. Riti odjednom padne na pamet da na nekoga lii. Glumicu. Jill Clavburgh. J

ane Curtin? Kathleen Turner.

Slomi mi nogu i presijeci tetive. Morat e . Ne odustajem od ovog uspona.
Rita klimne glavom i krene prema izlazu iz atora. Ako ide van, ree Shellv, reci mi kak
vo je vrijeme.
Rita proturi glavu kroz atorski izlaz i ugleda petnaest nosaa. Svi stoje u magli,
s druge strane kampa, na ki i, neki dr e alice, svi u odjei koju su juer nosili. Stoje
kod atora kuhinje i svi gledaju prema njezinom licu koje se promolilo iz atora. Br
zo se uvukla natrag u ator.
Kako je vani?, upita Shellv.
Isto, ree Rita, nikada se nije osjeala tako jadno.
Za doruak ka a, aj i kri ke narane koje su predugo stajale na otvorenom, pa su sada suh
e, gotovo smee. Ima tosta, hladan je i tvrd, sa tvrdim maslacem kojega valja maza
ti znatno se napre ui. Opet se petero planinara koji su platili zguri e nad malenim s
tolom za kartanje, jedu sve ega ima. Dodaju jedan drugome smei eer i stavljaju ga u
ka u, dodaju si mlijeko za kavu, pitaju se hoe li ih kofein protjerati, pa e morati
dodatno naprezati da stignu do zahoda, ega se sada svi u asavaju. Rita se pita nije
li izlet mogao biti previ e blag, previ e lagan, ali sada, im su tu stigli, ona zna
da se nalazi negdje drugdje. To je ne to posve drugaije.
Kako je u va em atoru?, upita Frank pokazujui bradom prema Grantu. Nije ba bilo vrue,
Bilo je malo hladno, u pravu si, Frank. Grant si nalijeva treu alicu aja.
Grant je mislio da treba poi sa starim tatinim vojnim atorom od platna, ree Frank. Ali
nije raunao na ovakvu ki u, je li tako, Grante? Tvoj se tata mogao osu iti uz vatru,
ali nema ti toga ovdje, prijatelju.
Grant je ispred sebe sklopio ruke, udnovato su ispru ene, kao da sam sa sobom obara
ruku. On slu a i gleda Franka ne pokazujui nikakve emocije.
To ti se nee osu iti do veeras, morat e spavati sa mnom ili nekim drugim, prijatelju. F
ank se poe e po bradi tako da to djeluje bolno. Inae e se od ki e i vjetra tvoj ator pre
voriti u hladnjau. Smrznut e se u snu, a toga nee biti ni svjestan. Probudit e se mrta
.
Staza sat vremena vijuga poput uske rijeke kroz gustu umu, danas je vi e suha, a za
tim vodi uz padinu koja je ra i ena po arom. Sada svi
idu zajedno, tlo je golo i crno. Iz tla se uzdi u izoblieni ostaci stabala, nemaju
vi e grana, ali korijenje im je gotovo netaknuto.
Evo vam va eg umskog po ara, ree Frank.
Magla se konano razi la. Premda idu sporije, oko polja s oblim kamenjem do visine k
oljena, nisu tako spori kao juer, a kako je Rita umorna, noge je posvuda bole, od
lanaka do bedara, pristala je na sporiji uspon. Grant je iza nje, i on djeluje r
ezignirano.
Ali Mikeu je danas daleko lo ije. Petero planinara koji su platili to znaju, jer j
e svima pre lo u naviku da paze na zdravstveno stanje svih ostalih. Na ovoj planin
i pitanje Kako ste? nije retoriko. Svaki planinar mo e pojedinano dati odgovor, na pos
eban i kompliciran nain, koji ukljuuje izbijanje ili povlaenje uljeva, sve jau glavob
olju, nateene lanke i bedrene mi ie, ramena koja jo uvijek uljaju, bez obzira na namje t
nje remenja. Mike svima govori da se osjea kao da mu je u trbuhu golema trakavica
. Osjea kako se neumoljivo pokree, ka e, dao joj je i ime: Ashlev, po svojoj biv oj cu
ri. Izgleda kao da mu je srea oajniki potrebna; izgleda kao bolesno dijete, le i na p
odu kupaonice, obgrlio koljku, iscrpljen i pora en, zaboravio je kako to izgleda os
jetiti se sna nim.
Danas nosai presti u planinare koji su platili. Svakih par minuta prestigne ih jeda
n od njih, ili cijela skupina. Nosai idu sami, ili u trojkama. Kada ih prestignu,
uine jednu od ove dvije stvari: ako pored planinara ima mjesta, kad je staza dov
oljno iroka ili ima prostora da se proe po zemlji ili kamenju pored njih, oni e ih
pretrati; kada je staza uska, priekat e dok se planinari ne maknu sa strane.
Rita i Grant su stali sa strane.
Jambo, ree Grant.
Jambo, ree prvi nosa.
Habari, ree Grant.
Imara, ree nosa.
Pro ao je s jo dvojicom. Rita upita Granta to je rekao. Habari, objasni Grant, znai K
ako ste, a imara znai sna no. Ona ih gleda kako prolaze zamijetiv i zadnjeg od te tro

jke. Ima dvadesetak godina, nosi CBS News majicu, kaki hlae i Timberland planinar
ske cipele,
gotovo su nove. Na glavi nosi dva madraca. Jedan je Ritin. Skoro da mu je to i r
ekla - Hej, nosi moj madrac, ha ha! - ali se ipak suzdr ala. Ni ta nije u stanju rei n
a engleskom na to bi mogla biti ponosna.
Vedro!, povie Jerry pokazujui prema malenoj krpici neba koju magla nije prekrila. Ta
prva naznaka vedrog neba otkako su krenuli na izlet u Riti je izazvala neprirod
ne greve radosti. Do lo joj je da se popne kroz taj prolaz i izvali iznad oblaka, k
ao kad se ljestvama uspi-njete na vrh stabla. Ubrzo se plavetnilo pro irilo, a sun
ce, jo uvijek zamagljeno, ali sada je bilo tono iznad njih, poelo grijati kroz tank
i sloj oblaka. Zrak oko njih gotovo se smjesta ugrijao pa Rita, zajedno s ostali
m planinarima koji su platili, zastaje da skine dio odjee i stavi sunane naoale. Fr
ank je iz svoje torbe izvadio mokre hlae i vezao ih za planinarske kope; vise mu d
o peta, prljave su.
Mike sada djeluje napeto, kao da onesposobljava bombu. Na elu mu se neprestano na
laze kapljice znoja koje poivaju na rubovima triju duboko urezanih crta. On si e iz
srebrne tube, nalik na bocu s keapom, ali je vea.
Energetska hrana, objasnio je.
Svi jedu u inu koju su ponijeli. Svakog dana Steven planinarima koji su platili da
je vreicu s jajima i krekerom, ali to nitko ne jede. Rita udi e miris kikirikija, g
ro ica i okolade. Jerry vae suhu govedinu. Svi dijele hranu, nu nu odjeu i pribor za prv
pomo. Shelly je Mikeu dala iroki zavoj, da ga omota oko lanka na nozi, ka e da mu je
nate-kao. Jerry je Riti dao rukavice Thinsulate.
Dok su planinari koji su platili jeli i razmjenjivali stvari, pored njih je pro lo
petnaest nosaa. Jedan, sna niji od ostalih, koji su uniformno mr avi, nosi radio na
kojemu svira amerika country muzika. Nosa se pomalo epiri s tom muzikom, nehajno je
zbog toga ponosan. Svakom nosau Grant ka e jambo, veina mu uzvraa jambo, da bi ih on
da Jerry dodatno pozdravljao - sada mu se svia da glasno izgovara tu rije.
Jahm-BO!, zaurlao je na nain kao da nekoga eli ustra iti.
Shelly prie Franku.
A to nosai jedu?, upitala je.
Jedu? Nosai? Pa, uglavnom jedu to i vi jedete, ree Frank, zatim ispru i ruku i potap a S
elly po boku. Mo da nemaju grickalice, ree i namignu joj.
Zau se prasak kao da je pro ao mla njak. Ili artiljerijska vatra. Svi pogleda e prema g
ore, a zatim i prema dolje niz planinu. Nitko ne zna kamo pogledati. Nosai koji s
u odmaknuli stazom, ali su jo u vidokrugu, nakratko zastanu. Rita vidi da jedan p
okazuje pucanje iz pu ke. Zatim su krenuli dalje.
Sada Rita hoda sama. Razgovarala je s veinom planinara koju su platili i osjea se
u stupici. Zna za Shellyn brak, njezinu nedovr enu disertaciju iz filozofije, sin
joj ivi u popravnom domu u Indijani nakon to je prestao uzimati lijekove i no em za
pizzu nasrnuo na svog kolegu. Upoznala je Jerryja, zna da Jerry smatra da njegov
i restorani uvr uju zajednicu u kojoj se nalaze, zna da ih je opremio tako da vi e nal
ikuju na grka sastajali ta nego na suvremene restorane - eli da se nad njegovom hran
om raaju velike ideje - a kad je to poeo potanko obja njavati, pokazujui tapom koji no
si ve tri sata, upla ila se da e upotrijebiti rije peripatetiki, sto je ubrzo i uinio.
Znala je da e se trgnuti, a to je i uinila. Zna da Mikeu nije dobro, da je sve bol
esniji, da je poeo zbijati ale o tome kako bi bilo aljivo da mehaniar za kola hitne
pomoi umre na planini na koju se ne mo e doi.
Teren je raznolik, a Rita je sretna; ruta se ini kao da su je zacrtali planinari
koji nemaju previ e strpljenja. Pro li su kroz gustu umu, zatim savanu, zatim opet uma
, zatim spaljena uma, a sada staza prelazi stjenovitom padinom prekrivenom ledeno
zelenom niskom travom, kao isu eno dno oceana, posvuda goleme stijene s kojih kap
lje li aj naizgled sintetike naranaste boje.
Nosai ih sada presti u u pravilnim razmacima, ne samo nosai iz njezine skupine nego
njih jo stotinu, iz kanadskog, njemakog i drugih kampova. Pro la je pored sitne Japa
nke koja sjedi na okrugloj stijeni, uz nju ekaju vodi i nosa.
Nosai se sada vi e napre u. Prvog dana djelovali su gotovo kava-lirski, hodali su tak
o brzo da je sada iznenaena to ih vidi kako se
mue, rintaju i nisu veseli. S leda joj je pri ao jedan manji i stariji nosa, pa je s
tala kako bi pro ao pored nje.

Jambo, rekla je.

Jambo, ka e on.
On na glavi nosi veliki madrac s Jerrvjevim imenom, privezao ga je irokom trakom
koja mu se urezala na elu. Ispod trake znoj tee po hrptu njegovog nosa.
Habari?, rekla je.
Imara, ka e on.
Vode?, upitala je. On je stao.
Izvadila je bocu iz pretinca na naprtnjai i dodala mu. On je stao i primio ju, sm
ije i se. Dobro je potegnuo iz irokog grlia prozirne plastine boce, a zatim nastavio
hodati.
ekaj!, rekla je i nasmijala se. Oti ao je s bocom vode. Samo gutljaj, rekla je pokazuju
mu da bi htjela da joj vrati bocu. On je stao i opet potegnuo, zatim joj je vra
tio bocu i malo pognuo glavu dok je nadlanicom brisao usta.
Hvala vam, rekao je i produ io stazom.
* * *
Podigli su kamp. Sada je tri popodne, a magla se opet spustila. Nadvila se nad z
emljom, koja je smea, prostrana i ogoljena. Na magli kamp izgleda kao srednjovjek
ovna boji nica, pusta i spremna da primi smrt ljudi.
Dok im podi u atore, Rita sjedi s Jerrvjem na stijeni veliine i oblika vree graha. Mi
ke le i na zemlji, na svojoj naprtnjai, gleda Ritu i izgleda upravo kao da je netom
preminuo. Mike je gotovo plav u licu, di e toliko plitko kako to Rita jo nije ula.
Njegov tap za hodanje izlazi mu ispod pazuha kao da je proboden s leda.
O Ashlev?, ree svojoj trakavici, ili ve neemu. Za to mi to radi , Ashlev?
Daleko u magli netko pjeva. Rijei zvue njemaki, ubrzo se raspr- uju u smijehu. Bli e mj
estu gdje je sjela, Rita zau o tar, slab zvuk, neko kucanje koje je periodino isprek
idano ti im klicanjem.
Magla se ubrzo razi la i Rita ugleda Granta, koji je okru en nosaima ve podigao svoj at
or. On i jako mlad ovjek, najmlai i najmr- aviji od svih koje je vidjela, tankim drv
enim lopticama odr avaju plavu lopticu u zraku. Grant je bosonog, cereka se.
Evo nam ga, ree Jerry. Sveti Grant, za titnik nosaa!
Za veeru isto - hladna tjestenina, bijela ri a, krumpiri, ali veeras umjesto kri ki na
rane imaju lubenicu narezanu na pravilne tanke trokute, maleni zeleni amci sa crve
nim jedrima na srebrnom okruglom jezeru.
Netko je gore ponio lubenicu, zamijeti Mike.
Nitko nije komentirao.
Pa, nije sama doletjela, ree Frank.
Nitko ne jede lubenicu, jer je planinarima koji su platili reeno da izbjegavaju v
oe, jer bi od vode mogli dobiti malariju. Steven, nosa koji poslu uje jelo, ispred n
jega uvijek ide njegov osmijeh, ubrzo se vraa i odnosi lubenicu natrag u veliki at
or. Nije ni rije rekao.
Sto je bilo s tipom koji je nosio lubenicu?, upita Jerry cerekajui se.
Vjerojatno se vratio, ree Frank. Mnogi su se od njih poeli vraati
momci koji su nosil
hranu koju smo pojeli. Jednog dana vidite mno tvo tih momaka, a zatim odlaze.
Natrag na planta u banana, ree Jerry.
Rita je nagaala otkuda joj je Jerry poznat, a sada se sjetila. Izgleda kao ovjek k
ojega je ugledala u Targetu, debeljko koji je isprobavao odjeu, a jedna mu se tol
iko svidjela da je gotovo cijeli sat etao u njoj po trgovini
dva puta je pro la por
ed njega. Kao i kod Jerryja, ona je istodobno zapanjena i zadivljena njihovim za
nemarivanjem konteksta i ukusa.
Planinari koji su platili razgovaraju o svojim snovima. Svi uzimaju Malarone, li
jek protiv malarije koji kod veine izaziva uznemirujue i halucinantne snove. Riti
popu ta pa nja, jer je nikada nisu zanimali tudi snovi, a na ovom izletu ni ta nije sa
njala.
Frank pria o svom izletu na Puncak Jayau, najvi i vrh Indonezije, planinu visoku pe
t i pol kilometara, jako hladnu. Tra ili su alpinista koji je tu stradao 1934. god
ine, britanskog istra ivaa kojega su desetine grupa
poku avale desetljeima pronai. Ali Frankova grupa mogla se koristiti dnevnikom koji
je vodio partner tog alpinista, nedavno pronaen par kilometara ispod vrha. Pribli n
o poznavajui rutu kojoj je istra iva i ao, Frankova grupa je prona la ovjeka petnaest min
uta nakon to su stigli do odgovarajue visine. Evo ga, ree jedan alpinist, bez imalo s

umnje, jer je tijelo bilo tako dobro ouvano da je izgledalo tono kao na njegovoj z
adnjoj fotografiji. Padao je barem sedamdeset metara; noge su mu bile slomljene,
ali nekako je pre ivio, puzao je kada se smrznuo. Jeste li ga sahranili?, upita She
llv.
Sahranili ga?, ree Frank teatralno i konfuzno. Kako smo zaboga mogli sahraniti tog t
ipa? Tamo je snijeg visok tri metra, a stijene ispod njega ...
Pa to ste onda - ostavili ste ga gore?
Naravno da smo ga ostavili! Tamo je i danas, kladim se, na istom prokletom mjestu
. Znai tako je ...
Da, tako vam stvari stoje na planini.
Negdje nakon ponoi Ritin mjehur je zatra io svoje. Poku ala se tiho % iskrasti iz ator
a, iako je zvuk otvaraa s unutra nje strane, a zatim i vanjskog, bio previ e glasan.
Rita zna da je Shellv bila budna kada je glavu promolila izvan atora.
Vidi gusti mlaz pare od svog daha, na zraku sve je plavo. Mjesec je sada ivnuo, s
ve je prelio plavom bojom. Sve je ispod vode, ali sa nemoguim crnim sjenama. Ispo
d svakog kamena nalazi se crna rupa. Ispod svakog stabla nalazi se crna rupa. Is
koraila je iz atora u hladan hladan zrak. Skoila je. Pored nje je neki lik, ne mie s
e. Rita, ree lik. Oprosti.
To je Grant. On stoji s rukama prekri enima na prsima, promatra mjesec kao i - sad
a je zamijetila - cijeli vrh Kilimand ara. Ostala je bez daha.
Nevjerojatno, zar ne?, apnuo je. Nisam imala pojma ...
Neizmjeran je. Bijelo plav, golem, ravnog vrha. Jasnoa je nevjerojatna. Doista je
zasljepljujui bijel, ak i sada u jedan iza ponoi. Mjesec je njegovom bijelom vrhu
dao izgled porculana pod svjetlo u svijea. A ini se da je tako blizu! To je planina i
oni idu do samog vrha. Ve su gotovo na pola puta, Ritu zbog toga obuzima osjeaj is
tog neiskvarenog ostvarenja. To joj ne mogu oduzeti.
Oblaci su se upravo razi li, ree Grant. Prao sam zube.
Rita pogleda prema polju sa atorima i spazi druge likove, same i u parovima, takoe
r stoje i promatraju mjesec.
Sada je donijela odluku da e se popeti na vrh planine. To je isto kao da, razmi lja
ona, gleda mjesec i zna da se i tamo mo e doi. Izmeu nje i vrha stoji samo vrijeme i
kondicija. Ona je mlada. Uinit e to, i to e biti obavljeno.
Okrenula se prema Grantu, ali on je oti ao.
Rita se budi i osjea sna no. Ne zna za to, ali sada, brzo je otvorila oi, tijelo joj j
e odmorno, osjea da joj je mjesto na toj planini. Spremna je za napad. Danas e trat
i stazom, bosonoga. Sama e nositi svoj madrac. Na leima e nositi Shellv. Dva puta j
e spavala na ovoj planini, a ini se kao da su pro li mjeseci. Osjea se toliko sigurn
o da ako bi tu ostala sama, pre ivjela bi, uklopila bi se poput najotpornijih bilj
ki - ko a bi joj bila ledeno zelena, noge postale vrste i vornate, te ke i umje ne poput
korijenja.
Izlazi iz atora, a zrak je jo uvijek siv od magle, sve je smrznuto -izme su joj pre
krivene mrazom. Vrh vi e nije vidljiv. Nazula je izme i otrala iz kampa da se popi ki.
Putem je odluila da e trati dok ne pronae potok, u njemu e oprati ruke. Sada kad je
ova planina njezina, mo e prati ruke u njenim potocima, piti iz njih ako tako bude
htjela, ivjeti u njenim piljama, trati po licima njenih stijena.
Trebalo joj je petnaest minuta dok je prona la potok. Hodala je voena zvukom tekue v
ode, bezuspje no, a na kraju je samo slijedila prugastu vestu nekog nosaa koji je n
osio dva prazna spremnika za vodu.
Jambo, rekla je tom ovjeku upravo onako kako to Grant izgovara.
Jambo, ponovi nosa i nasmije i joj se.
On je mlad, vjerojatno najmlai nosa kojega je vidjela, nekih osamnaest godina. O ilj
ak mu presijeca usta, tono od nosa do iznad jamice na bradi. Spremnici su veliinom
i oblikom kao oni koji se koriste za benzin. Jednog je spustio pod maleni slap
i poeo ga puniti, stvarao je upravo onaj zvuk koji je ula iz svoje postelje, u svo
jm Moshi bungalovu. Ona i nosa ue na nekoliko koraka jedno od drugoga, njegova vest
a ispru-gana ru iastim i crnim zebra uzorkom.
Voli zebre?, upitala ga je. Zakolutala je oima jer nije bila u stanju zvuati nikako d
rugaije nego kao idiot.
On se nasmije i i klimnu glavom. Ona dotaknu njegovu vestu i poka e palcem prema gor
e. On se nervozno nasmije io.

Uronila je ruke u vodu. Temperatura upravo onakva kakvu je oekivala - hladna, ali
ne ledena. Noktima je ostrugala prljav tinu s dlanova, nakon svakog poteza, kao s
a patulom, inilo joj se kao da oslobaa zemlju iz crta na svojim dlanovima. Zatim je
pustila da joj voda tee po dlanu, obuzeo ju je osjeaj golemog postignua. Bez sapun
a oistit e te prljave ruke! Ali kad je bila gotova, kad je ruke obrisala na kratki
m hlaama, izgledale su kao i prije, prljavo.
Dok ih je promatrala ukazalo se sunce, okrenula se prema suncu, sada je bilo nis
ko i jako. Sunce ju je uvjerilo da ona ovamo pripada vi e nego ostali planinari, v
i e nego nosai. Jo uvijek nije obula arape! A sada je grije sunce, govori joj neka se
ne brine to ne mo e oistiti ruke.
Sunce, rekla je nosau i nasmije ila se.
Kako se zove ?, upita ga.
Kassim, rekao je.
Upita ga neka joj ponovi slovo po slovo. Poslu ao ju je. Poku ala ga je izgovoriti,
a on se nasmije io.
Misli da smo ludi jer plaamo za uspon na ovo brdo?, upitala je. Ona klima glavom nad
ajui se da e se slo iti s njom. On se smije i i klima glavom, ne shvaa.
Ludi?, ree Rita i pokaza prema sebi. Sto plaamo uspon na ovo brdo? Ka iprstom i srednji
prstom hoda prema gore po zami ljenoj planini u zraku. Pokazala je prema vrhu Kil
imand ara, obrubljenog oblacima, ispupene o trice oznaavaju zadnjih tri stotine metara
.
On ne shvaa, ili se pretvara da ne shvaa. Rita je zakljuila da je Kassim njezin omi
ljeni nosa, dat e mu svoj ruak. Kada stignu do podno ja, dat e mu svoje izme. Pogledala
je njegove noge, na njima prastare tenisice od umjetne ko e, zna da su njegove no
ge prevelike. Mo da ima djecu. Mogao bi izme dati djeci. Riti onda padne na pamet d
a on radi. Da mu je obitelj kod kue dok je on na planini. A njoj to toliko nedost
aje, vratiti se kui onim klincima. Buci! Ona e samo krenuti, priat e o milijun stvar
i. Ometali su je cijele noi dok nisu zaspali. Nimalo ne po tuju njezinu privatnost,
a ona ih voli zbog njihove neodgojenosti. eli potpisati jo dozvola za izlete u pr
irodu. eli da potiho psuje njihovog nastavnika tjelesnog jer ih uznemiruje. eli uk
loniti vakau gumu sa J. J.-ine naprtnjae, oprati Frederickove plahte natopljene uri
nom.
Kassim je gotov, spremnici su puni, ustao je, mahnuo u znak pozdrava i otrao prem
a kampu.
Planinari i nosai prostrli su mokru odjeu po suncem obasjanim stijenama, objesili
je na gole grane stabala. Temperatura je za sat vremena skoila od nule do petnaes
t stupnjeva, svi su izvan sebe od topline, samo misle na su enje, da sve osu e. Kamp
koji se sada vidi sa vi e stotine metara, prepun je ljudi - mo da ih je etiri stotin
e - i njihovih stvari koje su ponijeli na planinu. Posvuda su arene krpe, kaplju
sa stabala, krvare u zemlju. Planinari hodaju u svim smjerovima, s toaletnim pap
irom u ruci, da pronau skrovito mjesto i odlo e svoj otpad.
Rita guta ka u i zna da se osjea sna no kao to su neki od njih sve slabiji. Zbili su s
e oko karta kog stola, u atoru, krila su po prvi put rastvorena dok blaguju, sada j
e previ e vrue, previ e sunano. Oni koji su na suncu nose naoale.
Bo e, kako je dobro, ree Grant.
Bogu hvala, ree Jerry.
Jesi li siguran, dragi Bo e, da smo ovo zaslu ili? Siguran si da nismo dovoljno propa
tili?, ree Shellv, a oni se nasmija e.
Ne elim kvariti raspolo enje, ree Frank, ali ne to vam trebam rei. elim pojasniti da v
je dopu teno da nosaima dajete stvari.
Jutros je Mike pomislio da bi bilo dobro da nosau dade svoje sunane naoale, i to se
dogodilo, Mike? Nosi ih neki drugi tip.
Koliko je trebalo da sunane naoale uzme taj drugi tip? Petnaest minuta. A za to, Mike?
Jer sam ih prvo trebao dati Patricku.
Tono. Slu aj, narode. Tu postoji strogi red, a Patrick zna kako stvari stoje. Ako do
bijete napad dare ljivosti i nekome elite dati svoj ruak, vezice, bilo to, dajte to P
atricku. On e ih onda razdijeliti. To je jedini po ten nain. Razumijete li? Tu ste d
a hodate, a oni su tu da rade.
Svi klimnu glavom.
A za to si uope dao svoje sunane naoale, Mike? Mo e sto posto biti siguran da e ti treb

narednih nekoliko dana. Stii e do vrha i ...

Vraam se natrag, ree Mike.
Kako?
Moram se vratiti natrag, ree Mike zurei u Franka, od sunca su njegove plave oi postal
e sive poput veste, gotovo bezbojne. Pro la me elja.
Zelja, a?
Frank zastane za sekundu, kao da je potiho htio od zbijanja ala sa Mikeom prijei n
a nagovaranje da to ne uini. Jasno je da eli da Jerry ka e ne to, ali Jerry uti. Jerry e
nasamo razgovarati sa Mikeom.
Pa, ree Frank, kad ne to zna onda to zna , ini mi se. Patrick e ti dati nosaa da te o
do dolje.
Mike i Frank su razgovarali kako da to obavi. Cijelim put do dolje u jednom danu
? Tako je najbolje, ree Frank. Na taj nain nee ti trebati namirnice. Tko e ponijeti
moje stvari? Ti nosi svoju naprtnjau, a nosa madrac. Vjerojatno ete stii prije nego to
padne no, a Godwill e vas dolje doekati. Tko je Godvvill? Voza. Aha, stariji ovjek.
Da. Godwill. On e doi da vas pokupi. Ako uvari parka budu smatrali da je hitan sluaj
, pustit e ga da se vozi do pola puta. Koliko emo onda hodati do
dolje? est sati. Mislim da to mogu. Mo e , Mike, mo e . Morat e . Nema problema. Hvala ti n
sudjelovanju. Vi e sree drugi put.
Jerry jo nije ni rije rekao. Brzo jede svoju ka u, slu a. Sada vae ka u, crven u licu, u
ma mu se vidi da razmi lja.
Nakon doruka Rita je po la do atora zahoda, pro la je pored kuhinjskog atora. Unutra je
estero nosaa, a vani manja zbijena skupina
uglavnom mladi nosai, svaki sa malenom a
licom, stoje oko velike plastine kade poput onih koje se koriste za pranje suda i
pribora za jelo. Kassim je tu; ona gaje smjesta prepoznala jer, kao i svi ostal
i nosai, svakog dana nosi istu odjeu. Zna ona za jo jednu vestu, bijelu s naranastim
rukavima, na prsima cvjetni natpis Hello Kitty. Rita je poku ala uloviti Kassimov
pogled, ali on se usredotoio na kuhinjski ator. Steven je izi ao iz njega sa srebrn
om zdjelom izruiv i je u kadu. Mladi nosai nagrnu prema kadi grabei alicama manje kolii
ne ka e, pojeli su je za nekoliko sekundi.
Staza se polako uspinjala zavijajui oko planine, a Mike, koji je jeao na svakom ko
raku, jo uvijek je s njima. Rita ne zna za to je jo uvijek s grupom. Zaostaje za nji
ma, sa Patrickom, djeluje beskrvno i beznadno. Blijed je, zanosi se na jednu str
anu, tapovima za hodanje koristi se kao to se starci koriste tapom za etnju, nesigur
an je i previ e se oslanja na toku na samom vrhu tapa.
Oblaci slijede skupinu uz planinu. Trebali bi biti iznad oblaka, ree im Frank, ak
o ele da im danas bude toplo. Razgovarali su hoe li opet padati ki a, ali Frank i Pa
trick vjeruju da u narednom kampu nee ki iti
previ e je visoko. Planinare po pustoj v
isoravni koja se zove Sedlo, izmeu vrhova Mavvenzija, meusobno udaljenih kilometar
i pol i nazubljenih, a Kibo je iznad njih. Vegetacija je sada krta, stabala ve od
avno nema. Ravno iznad staze stoji planina, ali vrh joj je i dalje skriven pokro
vom od oblaka. Ona i Grant su jo uvijek jedini koji su ga vidjeli, u pono po jarko
j mjeseini.
Nakon dva sata Ritu je poela boljeti glava. Nalaze se na tri tisue etiri stotine me
tara, bol je naglo do la. Boli je zatiljak, rekli su joj da
se bol tu javlja i zatim pojaava. Poela je disati s veim naporom, poku avala je u krv
i mozak unijeti vi e kisika. Disanje joj je zakratko pomoglo, bol se povukla, i o
nda postala jo jaa. Ubrzano i glasno di e, kad br e hoda i uspon je strmiji, manje je
boli, po tome zna da mora nastaviti dalje.
Hoda s troje Ju noafrikanaca koji su se iz Johannesburga dovezli do Tanzanije. Pit
a ih koliko im je trebalo, vo nje, nagaa mo da esnaest, osamnaest sati. Oni se nasmija e
, ne, ne - tri tjedna, prijateljice, rekli su. Nema super-autoputova u Istonoj Af
rici! rekli su. Hodaju zajedno lakom stazom koja u polukrugu obilazi planinu, pr
eko polja kriljevca. Stijene su boje hrde i kitova, sa zupcima koji im pod nogama
glasno zveckaju i odzvanjaju.
Staza ide po strani Kilimand ara koja je najvi e opustjela, podruju koje djeluje kao
da je vulkan umjesto lave rigao rdavo eljezo. Djeluje kao vjetrometina, komadi kri
ljca nako eni dalje od planine, kao da jo uvijek nastoje pobjei od sredi ta, od vatre.
Spustili su se u dolinu, kroz rijetku umu afrikih stabala, svako djeluje ridikuloz
no, svako ima sivo deblo stabla kokosa sa pretjeranim izbojem zelenila na vrhu,

divljom glavom s o trom bujnom kosom. Uz stazu tee potok prema uskoj i plitkoj puko
tini na dnu doline, stali su da napune boce za vodu. etvero ih ue kao gargojle i di
jele malenu boicu s tabletama za proi avanje vode. Stavili su u boce dvije tablete, s
itne, boje elika, i pro-tresli ih. Priekali su, i dalje uei, dok se tablete nisu rast
opile, zatim su ubacili sitne bijele tablete kako bi pobolj ali okus vode. Ustali
su.
Odluila je da e trati stazom ispred Ju noafrikanaca. Premi ljajui se izmeu mogunosti da
o sazna o ekonomskoj situaciji u subsa-harskoj Africi i toga da br e stigne do kam
pa, izabrala je tranje. Rekla im je da e se vidjeti na dnu, a kada je poela trati, o
dmah joj je bilo bolje. Dublje di e, glava joj se izbistrila nakon nekoliko minuta
. Shvatila je da treba intenzivno i neprestano izdisati.
Neki ovjek le ao je ispred nje na stazi koja je prolazila ispod afrikog bunja. Potrala
je br e, prema njemu. Tijelo je zgreno kao daje baen. To je Mike. Ona je nad njim,
ko a mu je gotovo plava. On spava. Le i na
stazi, a naprtnjaa mu je jo uvijek privezana na leima. Odbacila je svoju naprtnjau i
kleknula pored njega. On di e. Puls mu je spor, ali nije alarmantno. Rita.
Dobro si? to ti je?
Umoran. Bolestan. Ashlev me ubija. Hou kui.
Pa, sigurna sam da e ti se elja sada ispuniti. Grozno izgleda .
Nasmije io se.
Rita mu pomogne da ustane, polako idu dolje dolinom prema kampu. Prostro se u iro
koj dolini, atori na rubu litice - treeg dana kamp je zapanjujui. Stigli su kasno p
opodne, sunce je gore i posvuda. To je Velika Barranco dolina, nalazi se visoko
iznad oblaka, koji le e poput oceana ispod ulaza u dolinu, kao da su na distanci i
za stakla.
atori su podignuti i ona mu poma e da ude u jedan ator, stavi glavu na jastuk od odj
ee, od sunca unutra njost izgleda ru iasto i alarmantno. Kada je Jerry, ve je u kampu i
pere arape u potoku, zamijetio da je njegov sin tu, u ao je u ator i zamolio Ritu d
a izie, a kad je to uinila zatvorio je ulaz u ator.
U svom atoru Rita je slomljena. Sada dok miruje, bol u glavi kao da je ivo stvoren
je. Velika je poput takora, ivahna kao ta ivotinja, osjea je iza ela. Ali iza njezino
g ela nema mjesta za tu ivotinju, pa stoga u lubanji osjea znatan napor. Bol joj je
stigla do kutova oiju. U kutovima sljepooica netko joj polako gura olovku ili kem
ijsku, odmah iza oiju i dalje, prema sredi tu njezine glave. Kad je prvi i drugi pr
st stavila na dno svoje lubanje, osjetila je pulsiranje.
ator je ut. Na suncu djeluje kao da je iv; ona se nalazi u limunu. ini se da je zrak
ut, sve ega je tu svjesna je uto - njihova slava i anemija. Postaje toplije, sunce
sja cijeli dan, daje i daje, ali jako te ka srca.
Nou je hladno. Nalaze se na etiri tisue esto metara, zrak je rijedak, a kad je sunce
nestalo, vjetar postaje okrutan, prodire do kosti. Opet pada ki a. Frank i Patric
k su zadivljeni ki om, jer su rekli da je vrlo rijetka u toj
dolini, a poela je upravo kada je sunce za lo, sitna, do veere pada neprestano. Temp
eratura se naglo spustila.
Za veerom su odredili sutra nju rutu
zavr ni uspon. Ustat e u est, hodati osam sati i s
tati u visinskom kampu, tamo e jesti i spavati do jedanaest naveer. U jedanaest se
grupa ustaje, pakira stvari i po mraku prelazi zadnjih esti sati uspona. U zoru e
stii na vrh Kibo, napraviti snimke i zadr ati se sat vremena prije nego to se ponu s
pu tati, osam sati do posljednjeg kampa, na pola puta niz planinu, ovaj put staza
vodi drugom stranom, manje pitoresknom, br om, izravnijom.
Shellv upita hoe li svi nosai poi sa skupinom.
Kako, gore do vrha? Ne, ne, ree Frank. Ide ih petero, kao i vodia, rekao je. Doi e sa
skupinom, u sluaju da nekome ustreba pomo oko prtljage, ili ako se bude trebao vra
titi. Ostali nosai ostaju u kampu, zatim ga raspremaju i kreu prema skupini u zadn
jem kampu, daleko dolje stazom.
Kada je pojela, vrlo malo, Rita je izi la iz atora i odmah glavom udarila u uho nek
og nosaa. To je ovjek s vodom kod potoka. Jambo, rekla je.
Zdravo, rekao je. On dr i malenu naprtnjau. Nekih dvadesetak nosaa nalaze se oko atora
za veeru, a samo trojica odnose sude. Kada se ator ispraznio, jo dvojica sklopi e kar
ta ki stol i stolice. ator se ubrzo ispraznio, a nosai poeli ulaziti unutra, vjerojat
no, misli Rita, da ga oiste prije sklapanja.

Rita le i. Legla je vrlo oprezno i promi ljeno, jako sporo spustila glavu na jastuk
koji je Shellv napravila od vree za smee napunjene mekom odjeom. Ali i neujno u tanje v
ree za smee je glasno kao da se sudaraju planete. Rita se boji. Ona vidi nadgrobni
kamen mladia koji je tu umro prije est mjeseci - imaju i njegovu sliku - predivno
g mladia koji se iroko smije i ispod plave marame vezane oko glave - u hotelu, uokvi
rena je na recepciji kao upozorenje gostima da ne pretjeruju. Ona vidi kako njez
ino tijelo nose dolje nosai. Hoe li biti pa ljivi s njezinim tijelom? Ne vjeruje im
da e biti pa ljivi. Htjet e se to br e spustiti. Nosit e je dok ne stignu do kolica rik e
i onda e pobjei.
Slu a kako se planinari koji su platili spremaju za spavanje. Ona je u svojoj vrei
za spavanje, jo uvijek joj je hladno - navukla je tri sloja odjee, ali i dalje joj
je hladno. Drhti, ali od drhtanja je toliko boli glava da je tijelo prisilila d
a miruje; sama umiruje svoju ko u, kao da ju ma e toplim uljem i di e sporije. Ubrzo o
sjeti da je ne to grize za noge. Leopard joj gloe noge. Ona gleda kako ju leopard g
loe i to osjea, osjea kao da joj tene li e no ne prste, samo to ima krvi, kostiju, vidi
e ko tana sr ; tene joj si e ko tanu sr i gleda u nju, smije i se, pita: Kako se zove ? Vol
zebre?
* * *
Probudila se kad je ula kako ki a jae pada. Otresla se sna i gotovo smjesta zaboravi
la na njega. Ki a joj je obuzela misli. Ki a je jaka i gusta, poput kucanja na vrata
, kucanje postaje sve jae, ne prestaje, kucanje - dragi Isuse, hoe li se molim vas
netko javiti? Smrzavala se cijele noi. Budila svaki sat da jo ne to odjene, na kraj
u se jedva mogla pokrenuti. Zakratko je razmi ljala da ostane u tom kampu sa nosaim
a, da ne poe na zadnju uspon. Postoje fotografije. Postoji IMAX film. Mo da e pre ivje
ti bez uspona na vrh.
Ali ne eli ostati s Mikeom. Ona je bolja od Mikea. Postoji razlog da se dovr i ovaj
uspon. Mora ga dovr iti jer e ga Shellv dovr iti, i Grant e ga dovr iti. Nije ona lo ija
od tih ljudi. Dosta joj je toga da nije u stanju krenuti dalje. Toliko je godina
inila sve to je mogla da dovr i, ali uvijek bi i opet stala prije kraja, zadovoljav
ajui se time to je poku ala. Utjehu je pronalazila u nijansama izmeu uspjeha i neuspj
eha, izmeu ostvarenog i postignutog cilja, i cilja koji je prilagoen.
Navukla je jo jednu majicu i jo jedan par arapa. Opet je zaspala. Budi se po mraku,
do svitanja nije puno ostalo, Shellv je dr i u naruju i cjeliva.
Svjetlost kroz mokri ator podsjea na pukotinu prema svijetu nedirnutim oblikom ni
definicijom. Jedino postoji bjelina. Bijelo na bijelom. Za mirila je i posegnula z
a sunanim naoalama, bezuspje no pipa naokolo, osjea samo kamenje ispod atora. Di e to du
lje mo e, ali ne poma e. Zna da
joj glava ne dobiva dovoljno krvi. Gubi svoje sposobnosti. Poku ava obaviti jednos
tavne mentalne radnje, isku ava se - abeceda, dr ave unije, latinska konjugacija - i
shvaa da joj misli blude. Tako je duboko udahnula da osjea o trinu zraka, i izdahnu
la s takvom snagom da su joj se prsa udubila. Shellv jo uvijek spava.
Prvo jutarnje svjetlo. Ako je sunce, ki a je zacijelo prestala padati. Danas nee bi
ti tako hladno - sunce je. Ve joj je toplije, ator se brzo ugrijao, ali vjetar je
jo uvijek jak, ator se buno trese.
to je to? Izvan atora nekakva gu va. Nosai viu. uje Franka, posve blizu, otvara i zatva
ra svoj ator, zatim uje njegove korake kako prilaze glasovima. Glasovi se uspinju
i padaju na vjetru, raspr eni klo-paranjem atora.
Netko poku ava ui.
Shelk/, ree Rita.
Da, draga.
Tko je to?
Ja sam, draga.
Prodo e sati ili sekunde. Shellv se vratila. Kada je oti la? Shellv je u la u ator, sad
a polako zatvara ulaz, nastoji da joj ne smeta. Sati ili sekunde? Rita, du o.
Rita eli odgovoriti, ali ne mo e pomaknuti jezik. Svjetlost je pala po njoj, svjetl
ost je ispunjava, kao da ne to tekue struji prema kutovima kalupa, ubrzo je opet za
spala. Sati ili sekunde?
Rita, du o, ne to se dogodilo.
Rita sada ja e konja, ona je na nekakvom bojnom polju. Ja e po strani na sedlu, izbj
egava metke. Ona je nepobjediva, njezin konj kao da leti. Potap ala je konja, a ko

nj ju pogleda, bez topline, ugrizao ju je za ruku i nastavio trati trzajui uzdama.

Kasnije je otvorila oi i nije ju boljelo. Ne to se promijenilo. Glava joj je lak a, b
ol slabija. Shellv je oti la. Rita ne zna koliko je sati. Jo uvijek je dan. Je li t
o isti dan? Ona ne zna. Svi su mogli otii. Ostavili su je.
Ustala je. Otvorila vrata atora. Oko dvojice ljudi koji zatvaraju veliku vreu za m
adrac skupila se gomila. Zatvara je zapeo o ne to ru iasto,
tkaninu, prugastog uzorka. Sada su vreu podigli u zrak, vrea im povezuje lijeva ra
mena, ljudi oko njih se raspravljaju. Patrick nekoga gura od sebe i nosaima sa vr
eom pokazuje na stazu ispod njih. Zatim jo jedna velika vrea, nose je druga dvojica
nosaa koji se spu taju stazom. Grant je tu. Grant sada poma e da se podigne trea vrea.
Svoju je polovicu stavio na rame, a nosa podi e drugu stranu, poeli su hodati stazo
m, u suprotnom smjeru od vrha planine.
Rita je opet sklopila oi i odletjela. Dijelovi razgovora ulaze joj u glavu, kroz
ventile njezine svijesti. to oni nose? Pa, shvati to opet kao taksiste. To je posao,
zar ne? Postoje rizici. Hoete li donijeti i kikiriki? Ako sve prespava , to nee nestat
, draga. Nemam svjetiljku za glavu. Imaju li svi ostali svjetiljke za glavu?
J. J. i Frederick su na elektrinim stolicama. Tu je briselska stenografkinja, sto
ji uz Ritu, smije e se djeci. Po logici sna jasno je da e J. J. i Frederick biti po
gubljeni, jer su izgubili nekakvu okladu. Ili su jednostavno roeni da se nau u toj
stolici, a Rita i briselska stenografkinja su roene da se dr e za ruke. J. J. i Fr
ederick okreu glavu prema Riti. Rita ih dr i za ruke kad je poelo vibrirati. Ona je
rezignirana, zna da postoje pravila, a ona nije osoba koja e ih promijeniti. Ali
zubi im poinju cvokotati, oi su uprli u nju, ona se pita treba li ne to uiniti da to
prestane.
Kako si, draga?
Glava joj je bistra, ne osjea te inu. Osjea kao da opet pripada njoj.
Kladim se da ti samo treba malo vremena da se prilagodi . Shellv joj miluje noge.
Rita podignu glavu i ne osjea bol. Nije joj bilo te ko da podigne glavu. Zadivljena
je lakoom svoje glave.
Pa, ako ide s nama, mislim da bi se trebala spremiti za nekoliko minuta. Ve kasnimo
. Mora se pokrenuti.
Rita vi e ne eli biti u atoru. Ona to mo e dovr iti, i to e uiniti, togod to bilo.
Teren je stjenovit, nesiguran od sipine, strm, ali inae nije to najte i uspon, rekl
i su joj. Jednostavno e ii prema gore dok ne stignu. To e biti ne to
to mo e rei sebi i drugima da je uinila, bila je u stanju rei da kad su je pitali hoe l
i joj uspon na vrh znaiti ne to, po tedjet e je obja njavanja za to se vratila kad je dvoj
e planinara starijih od pedeset godina krenulo prema vrhu.
Rita je spakirala jaknu i hranu, ostalo je stavila u vreu za madrac, koju e nosai o
dnijeti do narednog kampa. Vjetar je zapuhao i zatre-sao ator, brzo ju obuze pani
ka. Ne to se dogodilo. Sjea se da je Shellv rekla da se ne to dogodilo dok je ona spa
vala - ali to? to je ...
Mike. O Isuse. Trbuh joj se stegnuo.
Je li Mike u redu?, upitala je.
Zna da e odgovor biti ne. Pogledala je prema Shellvnim leima. Mike? Mike je dobro,
draga. Mislim da danas nee s nama, ali bolje se osjea.
Rita se sjea da je Grant krenuo nizbrdo. to se dogodilo Grantu?
Sigurna sam da emo ga poslije sresti u podno ju, ree Shellv premazujui nos bijelom krem
om protiv sunca. Mo e ga tada pitati. Ali on ba i nije normalan, zar ne?
Nebo je vedro iako je zrak jo hladan, mo da oko pet stupnjeva, sunce je toplo na Ri
tinom licu. Ona sada stoji na nogama, jedva mo e povjerovati da je ustala. Krenula
je po kriljcu prema atoru blagovaonici, tanke krhotine kamenja zveckaju poput zat
varanja eljeznih vratnica.
Mike je na doruku. Osam sati, kasne dva sata. Brzo su pojeli doruak od ka e, tvrdo k
uhanih jaja i aja. Svi su iscrpljeni i mualjivi. Grant se spustio niz planinu, a M
ike ne ide dalje. Nasmije ila se Mikeu koji je zagrizao jaje.
Ostali planinari koji su platili - Rita, Jerry, Shelly - Frank i Patrick se pozd
ravljaju. Mikea e opet vidjeti nakon dvanaest sati, rekli su, bit e mu bolje. Doni
jet e mu malo snijega sa Kiboa, rekli su. ele krenuti i dovui svoja tijela do vrha,
od tamo ga mogu gledati s visine.
Velianstveno je. S vrha Rita vidi stotine kilometara Tanzanije, zelenilo se prost

ire do niske razine oblaka koji presreu i pro diru zemlju.

Mo e vidjeti Moshi, siu ne prozore kako blje te na suncu, poput zlatnih mrlja u/plitkom
potoku. Svi se slikaju ispred znaka koji se hvali visinom planine i svojim stat
usom najvi eg vrha u Africi, najvi e samostojee planine na svijetu. Iza znaka je udub
ina Kibo, golemi vulkanski krater, ravan, obrubljen snijegom.
Na Moshi strani planine gleeri su niski i visoki, bijeli po vrhu i prugasti s mje
sta na kojem se nalazi, iznad njih. Ona vidi goleme zube bijelog kita. Ledenice
visoke sedam metara vise prema dolje i kaplju po golim stijenama.
Nestaju, ree Jerry. On stoji iza Rite, gleda kroz dvogled. Svake godine otope se za
metar. Polako i postojano se spu taju. Nestat e za dvadeset godina.
Rita je zaklonila oi i pogledala to to Jerry gleda.
Na vrhu Kiba su i drugi, vea skupina kineskih planinara, svi pedesetih godina, i
desetak Talijana sa laganim naprtnjaama i elegantnom crnom opremom. Planinari koj
i su stigli na vrh klimaju glavom dok se mimoilaze. Svoje kamere daju strancima
da ih slikaju. Vjetar u zapu-sima pu e preko planine, duhovi jure preko vrha.
Uspon je bio spor, strm i divljaki hladan. Odmarali su se deset minuta svakog sat
a, dok su sjedili ili stajali, jeli suho voe i pili vodu, tijela su im se hladila
, a vjetar ibao u irokim o trim naletima. Nakon etiri sata Shelly je posustala, rekla
je da e se vratiti. Skidaj tu naprt-njau!, proderao se Frank i strgnuo joj naprtnjau
kao da je u plamenu. Nemoj se junaiti, rekao je i dao naprtnjau jednom nosau. Shelly
je nastavila dalje, lak e joj je bez tereta. Kako bi pre li zadnjih petsto metara,
kad su tik iznad sebe mogli vidjeti vrh planine, trebalo im je gotovo dva sata.
Na vrh su stigli dok se sunce pomaljalo iza gomile ljubiastih oblaka.
Rita sada di e brzo i duboko koliko god mo e - glavobolja se jo bori za prevlast nad
njezinom lubanjom, te ko di e kako bi to ubla ila. Ali ona je sretna to se uspela na tu
planinu, ne mo e povjerovati da je skoro odustala prije vrha. Sada, razmi lja ona,
kad se sve vidi u svim smjerovima, kada je iskusila zajedni tvo s drugima koji su
tu stigli, nee dopustiti da jo i ta omete njezin uspon. Sada shvaa za to je onaj
mladi htio nastaviti sve dok ga nije pokosio edem, za to su ga noge nosile dalje do
k mu je glava ostajala bez krvi i motiva. Rita je ponosna na sebe, voli svoje dr
u tvo, sada se osjea vi e povezanom sa Jerrvjem, Patrickom i Frankom, nego sa Mikeom,
pa i Grantom. Pogotovo ne sa Grantom, koji se odluio vratiti, premda je bio dovo
ljno sna an da uspije. Grant je za nju ve postao mrlja, netko koga ustvari nije upo
znala.
Rita je prona la Shellv, koja sjedi na maloj metalnoj kutiji vezanoj lancem za jed
an od znakova.
Pa, svakako sam sretna, ree Shellv. Znam da ne bih trebala biti, ali jesam.
Rita je sjela do nje, te ko di e kako bi joj glava ostala bistra. Za to ne bi bila sret
na?, upita Rita.
Osjeam se kriva, ini mi se. Kao i svi. Ali jednostavno ne znam kako bismo svojim od
ustajanjem mogli o ivjeti one nosae. O ivjeti? Koga?
Sino, ree Shellv. Ili preksino. Zadnje noi kad smo spavali, kada si bila bolesna, Rita
Sjea se? Ki ilo je? Bilo je tako hladno, oni su spavali u atoru blagovaoni, tamo je
ona rupa, a ator je bio tako mokar...
Za to nismo ... Zar netko nije ...
Jednostavno se nisu probudili, Rita. Nisi znala? Znam da si spavala, ali stvarno
nisi znala? Mislim da si jednim svojim dijelom znala. A to si mislila, koga su od
nijeli dolje?
Nisam vidjela.
To su bili mladi deki. Nisu imali dobru odjeu. Mo e li zamisliti da se ovo uini bez odg
ovarajue opreme? Doista, Rita? Mislila sam da mo da zna . Mislim da ljudi to osjete,
kada se ne to takvo dogaa, zar ne?
Ali za to nismo -
Nisam ti htjela sve ovo pokvariti. Toliko smo se namuili da stignemo ovamo. Drago
mi je to su svi odluili da idemo dalje, jer je ovo toga vrijedno, ne misli li? Zami
sli da stigne sve dovde, a ne stigne do vrha, bez obzira kakav je razlog. O, pogle
daj kako gleeri blistaju na suncu! Tako su golemi i mirni, ali kao da pulsiraju,
zar ne, draga? Pogledaj kako snijeg drhturi, gura se i vue s nama! Rita to to ... t
o radi ?
Rita je cijelim putem prema dolje oekivala da e pasti. Planina je prvog sata bila

strma, stijene su posvuda bila labave. Ni ta od toga nije njezina ideja. Ovamo, na
to mjesto, do la je zbog svoje sestre, koja vodi evidenciju. Rita to nikada nije
htjela. Vrh planine njoj ni ta ne znai. Trala je i onda skakala, trala i onda skakala
, letjela sedam metara sa svakim skokom, a kada bi se doekala na noge, stotine st
ijena se otpustilo i krenulo nizbrdo, u padu ih je bilo jo vi e. Nikada ne bi stigl
a tako daleko da je znala da e biti ovako, tako pogre no, tako hladno s ki om koja pr
odire u atore onih ljudi. Stigla je do visinskog kampa, gdje su joj nosai spremili
veeru i po la spavati, nije se budila. To ne mo e biti njezina krivnja. Patrick je n
ajvi e odgovoran, a zatim Frank, onda Jerry i Shellv, oboje su stariji, iskusniji,
trebali su znati da ne to nije u redu. Rita je zadnja koju se mo e okriviti; ali gd
je je onda Grant, po ao je dolje, a nije joj rekao. Grant je sve znao, zar ne? Kak
o bi ona mogla za to biti odgovorna? Mo da ona sada nije tu, tri niz planinu, nikad
a nije bila tu. Ovo je ne to to e zaboraviti. Ona ne mo e biti tu
nikada nije bila tu.
Juer se zatekla da eli ne to to nikada nije po eljela. Da mo e rei Gwen da je to uinila,
jela je donijeti kamen ili ve ne to odavde za J. J. i Fredericka, jer e onda misliti
da je sposobna za bilo to, a jednog dana e joj se vratiti i - o Bo e ona i dalje tri
, pred sobom razbacuje kriljac, baca kamenje niz planinu, jer ne mo e prestati trati
, ne mo e prestati da za sobom ne povlai i planinu.
Na dnu, nakon deset sati, ona je opet bosonoga. Djeak koji sada nosi njezine izme,
dala mu ih je kada ju je upitao treba li ih oprati, usmjerio ju je prema okrugl
oj kolibi od valovitog lima, sagnula se i u la u hladnu tamu. Iza stola, obrubljen
og mapama, sjedi tanzanijski umski uvar. On je jako ozbiljan.
Jeste li stigli do vrha?, upitao je.
Klimnula je.
Potpi ite se ovdje.
Otvorio je dnevnik. Okree stranice i tra i zadnje upisano ime. U knjizi je tisue ime
na, uz svako ime nacionalnost, dob i rubrika za komentare.
Prona ao je njezino mjesto, na jednoj od posljednjih stranica, pri dnu, ispod svih
imena prije nje ona je stavila i svoje.
Neke bi stvari trebao zadr ati za sebe
r i
Kada su nauili jaukati
Bili su stariji od veine ostalih kada su nauili jaukati. Veina ljudi, iz veine nara ta
ja, u veini naroda svijeta, naui se jaukati u mladosti. Neki su roeni dok su jaukal
i, drugi su nauili kada su nauili svoj materinji jezik. Jaukanje je, kako ka u, sast
avni dio zanata. Ali ti ljudi, oni o kojima priaju - roeni u Sjedinjenim Dr avama u
odreeno vrijeme - nisu nauili kako se jaue.
to pod time misli ?, ree njihov prijatelj iz inozemstva. to vam to znai da se niste na
jaukati? to je to, vi ste Kanaani?
Da bi jaukao: otvori usta. Zgri trbuh, kao kada eli podrignuti, ili prije povraanja.
Sada oblikuj neku rije, tisue rijei, ali ni ta nemoj izustiti. Umjesto rijei koje eli
zgovoriti, ispusti zvuk. Taj zvuk je kombinacija triju zvukova. Svaki od njih pr
edstavlja treinu tvog jauka.
Prvi: postoji prodoran zvuk koji bi mogao ispustiti kada glavom udari o donji rub
otvorenih vrata kuhinjskog ormaria. On je nenadan, visok, bijesan. Govori o glup
osti bola.
Drugi: postoji aspekt cvile a. Zamisli da nisi spavao nekoliko dana, i nakon tih p
ustih dana udare te u trbuh. Zatim ti ka u da tri do onoga tamo dalekog brda i natra
g. Kada se vrati , udare te u prsa. Preklinje za milost. Oni se smiju i ubiju ti ps
a. Razbiju tvoje stvari do kojih ti je stalo. Taj cvile treba upamtiti. To je iscr
pljenost.
Trei: zadnji imbenik u tvom jaukanju je jecanje. Jecanje je jecanje bespomonosti. J
ecanje je ok u suoavanju s prirodnim u asom. Odron zemlje. Lavina. Brutalnost. Popla
va. Maete. Ovaj dio tvog jaukanja govori da nisi mislio da e biti iznenaen ili svlad
an, ali pokazalo se
da si pogrije io. Nisi pomislio, nakon to si na televiziji vidio desetak tisua pa i
vi e ubojstava, nakon to si proitao toliko povijesnih knjiga, da bi te bilo to moglo
probiti svojom pesnicom. Ali pokazalo se da si pogrije io. Ti ne eli da se poka e kako
si pogrije io.
Kada kombinira te tri stvari - vrisak, cvile , jecanje
i kondenzira ih u o tar izbaaj k

oji ti izlazi iz jetara i izbacuje ti se odjednom iz tijela kroz svih est ili sed
am otvora, onda si jauknuo.
Jaukanje se ne mo e uvje bati niti nametnuti. Jaukanje dolazi samo kada je izazvano.
Jaukanje je uinkovito. Jaukanje puno toga vrlo ekonomino govori. Rijei, pitanja i i
zjave koje su zahvaene jednim brzim jaukom: Jebote! Sranje! Popizdit u! Kako si mo
gao? Kako si mogao? Kako su tvoje ruke to mogle uiniti? Ne mogu vjerovati. Presta
ni vi e. Molim te prestani. O bo e. O bo e. O bo e. Jebamvammater! ivotinje! Taj nesretni
k. Ta nesretnica. Pogledaj joj ruke. Pogledaj mu lice. Ne mogu vjerovati. Ne elim
vjerovati. Ti gadovi. Jebem vam mater, gadovi. Tako ne bi trebalo biti. Ni ta ne
bi tako trebalo biti. Prokleto bilo. Dosta mi je. Ne, borit u se. Ne, odustat u. N
e, borit u se.
Ali za Amerikance u odreenim godinama donedavno uope nije postojalo jaukanje. Mnog
e su od navedenih rijei izgovorene, bilo je emocija, postavljena su pitanja, ali
nikada nisu bila dovoljno koncentrirana - jer mora postojati premona navala stimu
lansa, postupna, koja se odjednom srui - kako bi nastalo jaukanje. Njihovi su rod
itelji jaukali, veina roditelja, a svakako njihove bake i djedovi. Ali oni nisu,
po emu su istodobno sna niji i manje sna ni.
Onima koji su jaukali izmaknuli su pod ispod njih. Podovi su pali, a onaj koji j
aue, pao je kroz uski otvor dubok izmeu sto i petsto metara. Zatim onaj koji jaue m
ora pronai svoj put natrag, do svjetla.
Jaukanje se mo e initi po vedrom danu. Jaukanje se mo e initi u bilo koje godi nje doba.
Ljudi su jaukali u predivnom Sarajevu. Ljudi su jaukali na snje no bijelim pla ama
Haitija.
Ali jaukati se takoer mo e - i esto se ini
jako daleko od izvora jaukanja. John Lundg
ren iz Pittsfielda, u Massachusettsu, izvje tava da je jaukao dok je sjedio na tri
bini na hokeja koj utakmici svog neaka; ovjek pored njega je rekao, Mo e li povjerovati
o se dogodilo?, a kad je John uo to se dogodilo, jauknuo je. Abby Peterson iz Cliff
sidea, u Idahou, izvje tava o jaukanju dok je plela pletenice svojoj keri, gledale
su vijesti. e ljala je glatke uvojke boje hre svoje keri, kada je ne to ugledala na tel
eviziji, ruke je dr ala na glavi svoje keri i poela jaukati. Chinaka Hodge iz Oaklan
da sjea se da je bila u biblioteci, sjedila je za bijelim kompjutorom, tepih ispo
d nje tih i plav. Na ekranu, kada je sjela, bio je kratki zrnast film koji je gl
edala bez obzira to je znala da ga ne bi smjela pogledati. I jauknula je. Pala je
sa dvije stotine metara i sada, nakon mnogo mjeseci, jo uvijek se probija prema
povr ini.
Postoji odreena nada da ti ljudi nikada nee upoznati zvuk o kojemu govorimo. Da e p
ro ivjeti svoje godine bez jaukanja. Ali sada oni i milijuni drugih, Amerikanaca o
dreene dobi, slijede put svojih roditelja, baka i djedova, i milijardi drugih pri
je njih. Nauili su kako se jaue. Ne mogu zaboraviti kako je bilo - to pee, to pee kada je taj zvuk izbio iz njih, a mogli bi pomoi onima koji jo nisu jauknuli da im
aju ivot bez jaukanja. To mi elimo. To je sve to mo emo uiniti.
168
Nakon to sam baen u rijeku i prije nego to sam se utopio
Uh ja sambrzo pseto. Ja sam brz-brz. Istina je da obo avam biti brz i priznajem da
to obo avam. Znate brze pse. Psi koji samo protre, a ti ka e : Vidi vraga! To je brz p
as! Pa to sam ja. Brzi pas. Ja sam brzi brzi pas. Hooooooo! Hooooooo!
Trebali biste me ponekad vidjeti. Samo gledajte kako sam brz kada najbr e jurim, k
ada doista ima razloga da idem za neim, kada sam u punom pokretu
ovjee, kako poneka
d znam krenuti, kreem se kao projektil, kreem se kao projektil izmeu stabala, oko g
rmlja i onda puf. Mogu ii preko ograde, bebe, stijene, bilo ega, jer sam brzi brzi
pas i mogu skakati kao jebena gazela.
Hooooooooo!
Obo avam to obo avam to. Trim da osjetim hladan zrak hladan u mom krznu. Trim da osjet
im kako mi hladna voda tee iz oiju. Trim da osjetim kako mi se eljust opu ta, jezik is
pada van i ma e iz kuta mojih usta, a ja idem i idem i idem zovem se Steven.
Mogu jesti pizzu. Mogu jesti piletinu. Mogu jesti jogurt, ri u i kruh sa sjemenkam
a kima. Nije nimalo va no. Oni ka u Ne, ne, nemoj to jesti, to nije za tebe, to je z
a nas, za ljude! A ja to ipak jedem, osjeam se dobro, ivim dalje i trim, trim, gleda
m te ljude i slu am njihove glupe razgovore kako im izlaze iz otvora gdje su im us
ta i iz u asnih oiju.

Vidim kroz prozore. Vidim to se dogaa. Vidim mirne trenutke zajedni tva, kao i preva
re, i trim, trim. Recite mi da je va no, to to svi govore. Slu ao sam i odavno sam pres
tao. Samo mi recite da je va no i ja u vas poslu ati, htjet u da me uvjerite. Recite m
i da je to to se ka e va no, da
su te rijei vrijedne rijei i da ne to znae. Vidim to se dogaa. ivim s ljudima koju su N
jemci. Oni skupljaju pivske krigle. To su dobri ljudi. Njihov sin je mrtav. Vidi
m to se dogaa.
Kada trim mogu skrenuti kao da sam zaaran tako nekako. Mogu skrenuti kao da uope ni
sam skrenuo. Skreem se i idem tako brzo kao da i dalje idem samo ravno. Pored sta
bala poput projektila, pored stabala volim trati ispru enih pand i, grabim tako brzo
kao da sve elim uzeti.
Prokletstvo, tako sam zaljubljen u sve ovo.
Jednom sam bio u rijeci. Bacili su me u rijeku kad sam bio mali. Jednostavno ne
znam za to. Plivao sam, poku avao shvatiti za to su me bacili u rijeku. Imao sam est mj
eseci, oi su me pekle, voda je bila lo a. Veslao sam, bilo je kao da sam preklinjao
. Zemlja sa svake strane crna traka, ravnodu na. Vidio sam sivu vodu, zatim tamnij
u vodu ispod sebe, zatim su mi noge otkazale, zapele su u nekakvoj morskoj travi
ili pauini, a zatim sam se na ao u zraku.
Otvorio sam oi koje su me pekle i ugledao njega u utom. Ribara. Podigli su me iz v
ode, vode ispod mene. Zatim drhturenje na bijelom plastinom dnu njihova broda, on
i su me gledali i imali su brkove.
Osu io sam se na suncu. Odnijeli su me do mjesta s kavezima, vikao sam danima. I d
rugi su vikali. Svi su bili izlueni. Zatim ljudi i auti i bio sam novi u kui. Jeo
i spavao, bilo je suho, drveni zidovi. Dvoje ljudi i dvije djevojice, mr ave blizan
ke koje spavaju u susjednoj sobi, izmeu njih kuica za lutke.
Kad sam vani, trim. Trim po betonu pored raznih mjesta, zatim tamo gdje ta mjesta
zavr avaju i onda u umu. U umi su drugi psi.
Ja sam najbr i. Otkako je Thomas oti ao, ja sam najbr i. I najdalje skaem. Vi e ne moram
vikati. Mogu proi pored zgrada gdje se ljudi ale i onda do ume gdje ih mogu uti i sa
mo trati s tim psima. Hooooooooooool Tu se osjeam dobro, osjeam se sna no. Ponekad sa
m stroj, tako se brzo kreem, stroj u kojemu sve savr eno radi, pand ama grabim zemlju
kao da je na meni da ju okreem. Prokletstvo, da.
Svakog dana na ulici prolazim pored istih ljudi. To su mu karci, njih dvojica, pro
daju buritose iz eljeznog kombija. To su sretni ljudi; njihova muzika je glasna,
odzvanja poput ogrlice. Vani su ene iz ljekarne na pauzi, pu e i smiju se, ramena im podrhtavaju. Tu je ovjek koji spava na t
lu, ima rupu na hlaama, vidi mu se gola, naborana, smee plava guzica. Ispru io je je
dnu ruku, poku ava dohvatiti vrata zgrade. On previ e spava.
Svake veeri odlazim iz susjedstva i kreem prema umi da se sretnem s ostalima. Vani
je mrano, oblaci su niski. Vidim kako plava boja skae s druge strane prozora. elim
da svi ti ljudi nestanu iz zgrada i presele se u pustinju kako bi mogli napuniti
te zgrade vodom. To je jedna moja ideja. Zgrade bi bile dobre ako bi se napunil
e vodom, ili bile ispod vode. Da se nekako oiste, bilo ime. Koliko bi trebalo da s
e oiste te zgrade? Gospode, nitko o tome ni ta ne zna. Toliko zvukova ujem da ih vi e
ne mogu podnijeti. Te ljude.
Od njih jedino volim djecu. Dolazim djeci i li em djecu. Trim do njih i guram svoju
nju ku u njihove trbuhe. Ne elim da ona rade. alim da ostanu kakva jesu i tre sa mno
m, premda su spora, jako jako spora. Trim oko njih i opet oko njih dok ona tre nap
rijed. Ona su spora, ali to su savr ene stvari, gotovo savr ene.
Prolazim pored zgrade. Unutra ene stavljaju uvojke iza svojih u iju, a starija djec
a satima stoje pred zrcalom, polako se pokreu uz svoju muziku. Njihovi oevi igraju
ah s njihovim strievima koji su kod njih nekih mjesec dana. Oni se sretni to su za
jedno, a ja prolazim, pand e mi zveckaju po hrapavom betonu, pored ovjeka koji le i s
ispru enom rukom, pored eljeznog kombija s muzikom, vidim svjetlo iza krovova.
Nisam bio na krovu, ali jednom sam bio u avionu i pitao se za to mi nitko nije rek
ao. Ti oblaci daleko bolje izgledaju odozgo.
Kad se zgrade ra iste ponekad vidim vlak kako klizi kroz o tra crna stabla, svi su pr
ozori zeleni, a ljudi unutra imaju bijele ko ulje. Gledam iz ume, zemlja na mojim n
oktima tako je meka. Jednostavno ne mogu izrei koliko sve to volim, taj vlak, ovu
umu, zemlju, miris pasa koji u blizini ekaju da potre.

U umi se utrkujemo i skaemo. Trimo od ulaza u umu, gdje poinju staze, kroz crnu tamu
unutra njosti prema livadi i preko livade do naredne ume, preko potoka i zatim du po
toka sve do autoputa.
Veeras je svje e, skoro hladno. Nema ni zvijezda ni mjeseca. Svi smo nemoni, ali tu
je tranje. Trkaram po stazi i vidim ostale. Veeras ih je estero - Edvvard, Franklin,
Su an, Mary, Robert i Victoria. Kad ih spazim po elim da sam odjednom zaljubljen u
svakoga od njih. elim da smo zajedno; tako se dobro osjeam kada sam s njima. Neka
vrst braka. Razgovaramo kako je svje ije. Razgovaramo kako je toplije u umi kada sm
o zajedno i blizu jedno drugome. Poznajem sve te pse, ali tko ih ne zna.
Veeras se utrkujem s Edwardom. Edward je bulterijer, brz je i sna an, ali u oima mu
se vidi da previ e eli pobijediti; on nas pla i. Ne znamo ga dobro, smije se previ e gl
asno i samo na svoje ale. On ne slu a; on eka.
Ruta je jednostavna. Trimo od ulaza kroz mrano crnu unutra njost do livade i preko l
ivade do naredne ume, du potoka, zatim preko procijepa iznad kanala i onda du potok
a do autoputa.
Te i dio je skok preko kanala. Trimo du potoka, a zatim se obala rijeke iznad njega
uzdi e tako da se nalazimo na tri, pet metara iznad potoka i onda gotovo na sedam
metara. Zatim obalu presijeca kanal, visok oko metar i pol, tako da obala na est
metara visine ima procijep irok etiri metra, a mi moramo trati i preskoiti ga. Moram
o biti sna ni da to uinimo.
Na obali potoka, pored kanala, na zemlji, po korovu i na granama grubog sivog dr
vea, nalaze se vjeverice. Vjeverice mogu puno toga rei; priaju i prije i poslije na e
g skoka. Ponekad priaju dok skaemo.
On smije no tri.
Ona nee uspjeti preskoiti.
Kad doskoimo, sva ta govore.
Ona je sna no doskoila. Ljuta sam jer se lo e doekala.
Kada ne uspijemo preskoiti procijep i umjesto toga padnemo na pje anu obalu, vjeveri
ce govore druge stvari, u oima im neizmjerna naslada.
Dode mi da se nasmijem to nije uspjela preskoiti procijep.
Jako sam sretna to je pao, ini se da ga boli.
Ne znam za to nas vjeverice promatraju ni za to priaju o nama. One nisu poku ale preskoi
ti procijep. Tranje i skakanje je tako dobro
- ak i kad ne pobijedimo ili kad padnemo tako je dobro dok trimo i skaemo - a kad s
mo gotovi vjeverice priaju o nama, jedna s drugom svojim tankim nervoznim glasiima
.
Gledamo vjeverice i pitamo se za to su tamo. elimo da one tre i skau s nama, ali one
nee. Sjede i priaju o tome to mi radimo. Ponekad jedan od pasa, kada mu je toga dos
ta, ustima hvala vjevericu i zdrobi ju. A onda naredne veeri sve se vraaju, sve vj
everice, jo ih je vi e. Uvijek vi e.
Veeras se utrkujem s Edwardom i dobro se osjeam. Dobro vidim, u smislu da u sve na
vrijeme vidjeti. Vidim boje kao to vi ujete mla njake.
Kad trimo pored potoka osjeam se sna no i brzo. Ima mjesta da obojica trimo, ja elim t
rati du potoka, elim trati pored Edvvarda i onda skoiti. To je sve to vidim, taj skok,
razmak ispod nas, ar trenutka me nosi preko procijepa. Prokletstvo, ponekad jedn
o elim da se taj osjeaj zadr i i potraje.
Veeras trim i Edward tri, vidim ga kako estoko grabi, i njegove pand e grabe, ini se ka
o da obojica grabimo istu stvar, da smo obojica posegnuli za istom stvari. Ali m
i i dalje grabimo i grabimo, ima toga dovoljno da obojica grabimo, a nakon nas b
it e drugih koji e zagrabiti tu zemlju na dnu potoka, a ona e uvijek biti tu.
Edvvard me gurka dok trim. Edvvard me gura, zabija se u mene. A ja samo elim trati,
ali on vie i zabija se u mene, poku ava me ugristi. A ja samo elim trati i onda skoit
i. Govorim mu da samo trimo i skoimo bez zabijanja ili ugriza bit emo br i i dalje emo
skoiti. Bit emo jai i uiniti jo divnih stvari. On me grize, zabija se u mene i dobac
uje mi sva ta dok trimo. Kada smo stigli do zavoja poku ao me zabiti u stablo. Okrznu
o sam ga, zadr ao ravnote u i nastavio trati. Brzo sam ga stigao, a kako sam br i stiga
o sam ga i prestigao, nalazimo se na ravnom dijelu, ja ubrzavam, brzinu skupljam
odasvud, upijam energiju svega ivog oko sebe, ona prolazi kroz tlo kroz moje pan
d e dok grabim i grabim i posti em punu brzinu, a zatim ugledam procijep. Jo dva zama
ha i skaem.

To bismo trebali ponekad uiniti. Ja sam raketa. Moje vrijeme preko procijepa je iv
ot. Ja sam oblak, tako spor, u trenutku sam oblak koji se sporo kree elegantnim k
retnjama, kavalirski, kao u snu.
Zatim ubrzavam, prema meni leti li e i crna zemlja, ja se doekujem i skliznem, pand e
mi se pune zemljom i pijeskom. Preskoio sam procijep za pola metra, okreem se da v
idim kako Edvvard skae, Edwardovo lice preko procijepa, gleda prema mojoj strani
procijepa, oi su mu i dalje uperene prema travi, eksplodiraju zbog nje, a onda je
pao, iznad ruba su samo njegove prednje ape i pand e. Ne to vie dok grabi, oi mu poku av
aju izvui ostali dio njega, ali skliznuo je niz obalu.
Dobro mu je, ali prije su se mnogi ozlijedili. Jedan pas, Wolfgang, tu je umro,
prije puno godina. S drugim psima skaem dolje da pomognemo Edvvardu. On jeca, ali
je sretan to smo trali zajedno i to je skoio.
Vjeverice sva ta priaju.
To nije bio ba dobar skok.
To je u asan skok.
Nije se dovoljno potrudio kada je skoio. Lo e je doskoio. _
Grozno je doskoio.
Stra no sam ljuta zbog njegovog lo eg doskoka.
Ostatak rute trim sam. Stigao sam, vratio se i gledao ostale trke. Gledam i svia m
i se promatrati ih kako tre i skau. Sretni smo to imamo ovakve noge i ovo tlo, to na
m mi ii brzo rade, krv kola, to sve mo emo vidjeti.
Kako smo svi otrali odlazim kui. Neki psi ive s druge strane autoputa, tamo ima vi e
zemlje. Neki ive u mom smjeru, zajedno trkaramo natrag, kroz umu, izvan parka, natr
ag na ulice do zgrada u kojima skakue plava svjetlost. Oni znaju kao to i ja znam.
Oni kroz staklo vide mu karce i ene kako razgovaraju i ni ta ne ka u. Oni znaju da unu
tra djeca guraju svoje igrake po drvenom podu. A u svojim posteljama ljudi pose u z
a pokrivaima, navlae ih, ritaju se.
Grebem po vratima koja se ubrzo otvaraju. Bijele gole noge ispod crvenog haljetk
a. Crna kosa str i iz bijele ko e. Jedem hranu, odlazim u spavau sobu i ekam dok ne za
spu. Spavam na kraju kreveta, na njihovim nogama, osjeam kako iz netom otvorenog
prozora ulazi svje i poznat zrak. U drugoj sobi blizanke spavaju uz svoju kuicu za
lutke.
Sutra naveer idem sam u umu, moje pand e zveckaju po hrapavom betonu. Uspavani ovjek
spava pored vrata, ruke je sklopio izmeu koljena. Vidim skupinu ljudi kako pijano
pjevaju na uglu, ali oni su savr eni. Glasovi im se spajaju i ispunjavaju zrak iz
meu njih, osloboen i usavr en od njihovih starih i pijanih usta. Sjedim i gledam dok
me nisu zamijetili.
Gubi se odavde, jebeno pseto.
Vidim zavr etak zgrada i ekam da vlak proe kroz granje. ekam i gotovo jo uvijek mogu ut
i pjevanje. ekam, a ne elim vi e ekati, a to dulje ekam tim nestrpljivije oekujem dolaz
k vlaka. Vidi kako ispred mene skakuu vrane, paranoino okreu glave. Zatim se uje vla
k u crnom gustom dijelu ume gdje se ne mo e vidjeti, zatim se ukazuje, prolazi kroz
rjeu umu, juri kroz nju, zeleni kvadrati blistaju, unutra su tijela sa svojim bij
elim ko uljama. Poku avam sve to upiti. Ne mogu povjerovati da to zaslu ujem. elim sklo
piti oi da to bolje osjetim, ali onda shvatim da ne smijem sklopiti oi. Oi su mi ot
vorene, gledam, a onda vlaka vi e nema.
Veeras se utrkujem sa Su an. Su an je goni, malena je, brza i zgodna, crnih oiju. Krenu
li smo, od ulaza kroz crnu mranu unutra njost i na livadu. Na livadi udi emo zrak i o
sjeamo svjetlo polumjeseca. Imamo o tre crne sjene koje jure po visokoj sivozelenoj
travi. Trimo i smije io se jedno drugome jer oboje znamo koliko je ovo dobro. Mo da
mi je Su an sestra.
Zatim dolazi druga uma, uranjamo u umu kao u seks i mijenjamo se, prolazimo zavoj
gdje me Edward gurnuo, a zatim du potoka. Trimo zajedno, ustvari se ne utrkujemo. e
limo da onaj drugi bude br i, bolji. Gledamo se zaljubljeni su svoje kretanje i sn
agu. Su an je mo da moja majka.
Zatim ravan dio prije procijepa. Sada moramo misliti na svoje noge, mi ie i usklaiva
nje prije skoka. Su an me pogleda, opet se smije i, ali djeluje umorno. Jo dva zamaha
i ja skaem, zatim sam spori oblak koji
gleda lica svojih prijatelja, drugih sna nih pasa, zatim tvrdo tlo jurnu prema men
i, doskoio sam i zauo njezin krik. Okreem se i ugledam njezino lice kako pada u pro

cijep i trim natrag do procijepa. S njom dolje ve se nalaze Robert i Victorija. No

ga joj je slomljena, krvari na zglobu. Ona vri ti i zatim zavija, sve joj je odmah
jasno.
Vjeverice su iznad nas i priaju.
Pa, ini se da je dobila to je zaslu ila.
To ti slijedi kada skae .
Da bolje skae to se ne bi dogodilo.
Neke se smiju. Franklin je bijesan. On ide polako prema mjestu gdje sjede; one s
e ne miu. Jednu je zgrabio eljustima i zdrobio joj sve kosti. Njihovi glasovi nepr
estano priaju, ali zaboravljaju da su tako malene, glave i kosti su im tako siu ne.
Ostale su se razbje ale. Polomljenu vjevericu bacio je u sporu vodu.
Odlazimo kui. Trkaram do zgrade sa Su an na leima. Pro li smo pored prozora sa treperav
om plavom bojom i ljudi u srebrnom kombiju sa zvonkom muzikom. Idem kui, pogledam
mr ave blizanke sa njihovom kuicom za lutke, idem u sobu s krevetom i padam u san
prije nego to su do li.
Sljedee veeri ne elim do ume. Ne mogu gledati kako netko pada, ne mogu slu ati vjeveri
ce, ne elim da ih Franklin zdrobi u eljustima. Ostajem kod kue i igram se s blizank
ama koje nose pid ame. Stavile su me na jastuk i vukle po hodniku. Volim brzinu, o
ne se kikou. Mijenjamo se kada ja trim do vrata, a one se smiju. Trim dalje od njih
i onda prema njima i kroz njihove noge. One vri te, to obo avaju. Tako bih htio da
blizanke podu izvan i tre sa mnom. Veeras ostajem s njima, zatim sam danima kod kue
. Dr im se dalje od prozora. U kui je toplo, vi e jedem i sjedim s njima dok oni gled
aju televiziju. Ki a je padala tjedan dana.
Kada sam opet do ao u umu, nakon deset dana, Su an je ostala bez noge. Svi psi su tu.
Su an ima tri noge, zavoj na lijevoj prednjoj nozi. Sada se drugaije, ranjivije sm
ije i. Vani je hladnije, vjetar je opak
i neumoljiv. Mary ka e da je od ki e potok nabujao, struja je jako brza. Procijep pr
eko kanala je iri pa smo odluili da neemo skakati.
Utrkujem se s Franklinom. Franklin je jo uvijek ljut zbog Susanine noge; ni on ni
ja ne vjerujemo da se takve stvari dogaaju, da je izgubila nogu i kad se sada na
smije i ini se kao da preklinje da umre.
Kad smo stigli do ravnog dijela, osjeao sam se tako sna no da sam zna
to u uiniti. Nisa
m siguran hou li moi, ali znam da mogu ii daleko, dalje nego to sam do sada skakao,
znam koliko e potrajati kada budem lebdio kao oblak. To elim. Toliko to elim, to le
bdenje.
Trim, vidim vjeverice, njihova usta ve tvore rijei koje e kazati ako ne uspijem pres
koiti. Na ravnom dijelu Franklin je stao i viknuo mi da bih trebao stati, ali jo s
amo nekoliko koraka, nikada se nisam osjeao tako sna no, stoga u skoiti da skaem. Dugo
sam lebdio i sve sam vidio. Vidim svoj krevet i lica mojih prijatelja, ini se ka
o da oni ve znaju.
Kad sam udario glavom svima je bilo jasno. Udario sam glavom i u jednom trenutku
jo uvijek sam vidio - vidio Susanino lice, njezine razro-gaene oi, vidio sam ukr ten
e grane iznad sebe i onda me struja odnijela dalje, zatim sam potonuo.
Kad sam pao i izgubio se iz vidokruga, vjeverice su progovorile.
Nije se trebao odluiti na taj skok.
Svakako je izgledao blesavo kad je udario glavom i skliznuo u vodu.
On je budala.
Sve to je ikad uinio je bezvrijedno.
Franklin je bijesan, dograbio je njih pet ili est, zdrobio ih i pobacao jednu za
drugom. Ostali psi gledaju; nitko od njih ne zna hoe li od ubijanja biti sretniji
.
Kad sam umro dogodile su se brojne stvari koje nisam oekivao.
Kao prvo jako dugo sam bio tu, u svom tijelu. Ja sam na dnu rijeke, est dana zaro
bljen u gomili prua i cjepanica. Mrtav sam, ali i dalje sam tu, mogu gledati svoj
im oima. Mogu se micati u svom tijelu kao da sam topla mlitava vrea. Spavat u u top
loj mlitavoj vrei, okretati
........................... ............i
Eggers je sposoban o bilo emu pisati sa stilom, literarno uvjerljivo i emocionalno
vrijedno.
New York Times

Njegove prie su zabavne ak i kad vam zabija no u srce.

San Francisco Chronicle
Eggers je ponovno na ao svoje literarno mjesto izmeu izvanrednog humora i strahotne
tuge...
Newcity Chicagt
Jedna od rijetkih knjiga koja itatelju nudi mno tvo razliitih pria.
The Oregonia
Krasna zbirka pria... Knjiga godine.
Entertainment Weekly
se u njoj kao da je maleni dom od ko e i krzna. Svako toliko mogu gledati kroz oi t
e vree da vidim to je vani, u rijeci. U prljavoj vodi nisam uspio puno toga vidjet
i.
Jednom me neki ovjek bacio u rijeku, jednu drugu rijeku, kad sam bio mali, jer se
nisam htio boriti. Trebao sam se boriti, on me tukao nogom i po glavi, nastojao
me uiniti opakim. Ne znam za to me tukao nogom i udarao po glavi. Htio sam da bude
sretan. Htio sam da vjeverice skoe i budu sretne poput pasa. Ali one su drukije o
d nas, a ovjek koji me bacio u rijeku isto tako je drukiji. Mislio sam da smo svi
isti, ali dok sam bio u svom mrtvom tijelu i gledao u mutno dno rijeke znao sam
da neki ekaju da potre, a neki se boje tranja, mo da su slomljeni i zbog toga bijesni
.
Spavao sam u svom polomljenom tijelu na dnu rijeke i pitao to e se dogoditi. Unutr
a je bilo mrano i pljesnivo, zrak je zagu ljiv. Pjevao sam samom sebi.
Nakon est dana probudio sam se i sve je blistalo. Znao sam da sam se vratio. Vi e n
isam bio u mlitavoj vrei, sada sam u tijelu nalik na moje vlastito, od ranije; bi
o sam isti kao prije. Ustao sam i na ao na irokom polju zlatnica. Osjeao sam njihov
miris i hodao kroz njih, oi mi u ravnini ute boje, velika mrlja ute pruge. U glavi
mi se mutilo od fantastinog mutnog utila. Obo avam to opet mogu ovako disati i sve vi
djeti.
Trebao bih rei da je tu gotovo isto kao i tamo. Ima vi e brda i vi e vodopada, sve je
istije. Svia mi se. Svaki dan dugo hodam, a ne moram se vraati. Mogu hodati i hoda
ti, a kad se umorim mogu zaspati. Kada se probudim, mogu opet hodati, nikada mi
ne nedostaje mjesto s kojega sam krenuo i nemam dom.
Jo nikoga nisam vidio. Ne nedostaje mi hrapavi beton pod nogama, ni zgrade s uspa
vanim ovjekom koji pose e rukom. Ponekad mi nedostaju ostali psi i tranje.
Jedino veliko iznenaenje jest da se pokazalo, Bog je sunce. To ima smisla, ako ma
lo razmislite. Za to to nismo prije shvatili, ne mogu rei. Svaki dan sunce je tu i
sjaji, na i i drugi planeti lebde oko njega, uvijek se ispriavaju, a nismo pomislil
i da je to Bog. Za to bi postojao Bog kao i sunce? Naravno da je Bog sunce.
U ivotu su svi bili ivani, ini mi se, jer su samo htjeli saznati.