1

Naziv knjige: Palestina

Naslov originala: The Palestine

Prijevod: Demo Redematovi Izdava: Meihat Islamske zajednice Crne Gore DTP: Admir Adrovi tampa: Grafokarton, Prijepolje Web promocija: www.monteislam.com www.bosnamuslimmedia.com

PALESTINA
O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita. (Kur'an, 49: 13)

Autor: HARUN YAHYA

Prijevod sa engleskog: Demo Redematovi 3

Gospodaru moj, uini prostranim prsa moja I olakaj zadatak moj; Odrijei uzao sa jezika moga Da bi raumjeli govor moj I podaj mi za pomonika iz porodice moje Haruna, brata mog; Osnai me njime I uini drugom u zadatku mome Da bismo Te mnogo hvalili I da bismo te mnogo spominjali Ti, uistinu zna za nas. Bratu Harunu
4

SADR PREDGOVOR: POZIV IZRAELCIMA................................................ 8 Kako se palestinski problem moe rijeiti? ....................................... 11 UVOD ................................................................................................... 13 JEVREJI PROTIV IZRAELSKOG TERORIZMA .............................. 16 Izraelski vojnici odbijaju da slue u okupiranoj teritoriji ................. 19 Citat iz otvorenog pisma vojnika ...................................................... 21 Gledite na Izrael Jonathana Sacksa britanskog poglavara rabina .... 22 Islamsko vienje idova ................................................................... 23 HISTORIJA JEVREJA ......................................................................... 26 MUSLIMANSKA PALESTINA .......................................................... 29 Halifa Omer donosi mir i pravdu Palestini........................................ 30 Krstako divljatvo i Salahudinova pravda ....................................... 32 Pravedna i tolerantna vladavina otomanske imperije........................ 35 CIONIZAM SEKULARNI NACIONALIZAM KOJI JE IZNEVJERIO JUDAIZAM .................................................................. 40 Cionistiko lano tumaenje Tore ..................................................... 41 Cionistiki sukob sa Jevrejima .......................................................... 45 Cionistiki sukob sa Arapima ........................................................... 47 CIONISTIKI TEROR ........................................................................ 54 Izraelski vojnik opisuje divljatvo..................................................... 58 Izraelski masakri ............................................................................... 59 Neki primjeri terora izraelske poluvjekovne vladavine .................... 60 ARIEL ARON JE ODGOVORAN ZA MASAKR U SABRI I ATILI ............................................................................................................... 72 ta je otkrila Panorama ..................................................................... 73 5

Smrtne prijetnje onima koji izjavljuju da je Ariel aron ratni zloinac ........................................................................................................... 75 Da li e Arielu aronu biti sueno kao ratnom zloincu? ............. 76 ta e promijeniti suenje Arielu aronu kao ratnom zloincu? ...... 78 Da li su svjedoci protiv toga da aron bude eliminiran?................... 78 IZBJEGLIKI KAMPOVI ................................................................... 81 ivot pod opsadom ............................................................................ 85 Naselja i blokirana palestinska podruja ........................................... 88 Surovost na kontrolnim punktovima ................................................. 90 Radikalni naseljenici vre teror ......................................................... 91 Torture u izraelskim zatvorima ......................................................... 95 Ekonomska opsada ............................................................................ 97 Paljenje maslinika ............................................................................. 99 Ruenje kua ................................................................................... 101 Predrasude zapadnih medija ............................................................ 104 INTIFADA .......................................................................................... 109 Al-Aksa intifada je djelo Arijela arona ......................................... 112 Da li je pravi cilj unitenje damije Al-Aksa .................................. 114 Napadi na damiju al-Aksa ............................................................. 115 Intifada al-Aksa u ciframa ............................................................... 117 Voenje bitke u skladu sa kur'anskom etikom ................................ 121 Zato su napadi na izraelske civile pogreni ................................... 123 Islam zabranjuje samoubistvo ......................................................... 126 Rasprava islamskih uenjaka o ovom pitanju ................................. 127 Rjeenje lei u implementaciji kur'anske etike ............................... 129 Zakljuak ......................................................................................... 131 IZRAELSKA IGRA MIRA ................................................................ 135 Porijeklo izraelskog mira sa PLO organizacijom ............................ 136 Teorija mir za rat ......................................................................... 137 Povrni pokuaji kompromisa: Mitchellov izvjetaj ....................... 138 Ariel aron se priprema za rat ......................................................... 141 Koliko je sporazum u Oslu bio pravedan? ...................................... 142 6

Stvarni put do mira .......................................................................... 143 POGOVOR ......................................................................................... 145 DODATAK: POSLJEDNJI NAPADI IZRAELA .............................. 147 Masakr koji se desio u Deninu ...................................................... 152 Miljenje britanskog rabina Jonathana Sacksa o Izraelu ................. 156

PREDGOVOR POZIV IZRAELCIMA

U vrijeme pisanja ove knjige, na Bliskom Istoku je u toku konflikt izmeu Izraelaca i Palestinaca. Izraelska armija nemilosrdno bombardira civilna naselja, puca u djecu i pokuava da ve napaenu Okupiranu Teritoriju napravi jo vie bezuvjetnom za ivot u njoj. Na drugoj strani, radikalni Palestinci svojim nemilosrdnim samoubilakim bombakim napadima napadaju civilne ciljeve i ire nasilje, fokusirajui se pri tom na nevine rtve, ene i djecu. Kao muslimani, iskreno elimo da prestane krvoprolie i nastupi mir na obje strane. Protivimo se izraelskom ubijanju nevinih Palestinaca i palestinskom radikalnom bombardiranju nevinih Izraelaca. Sa nae take gledita, najvaniji uvjet za prestanak konflikta i nastupanje pravog mira za obje strane je da stekne, a potom savreno i poteno implementira razumijevanje svojih osobnih ubjeenja. Sukob izmeu dva naroda je poprimio znaenje "vjerskog rata" izmeu Jevreja i muslimana. Premda u stvarnosti apsolutno ne postoji razlog da bude takvog rata. Jevreji i muslimani vjeruju u Boga, vjeruju i potuju mnoge iste poslanike, i posjeduju identine moralne kodekse. Oni nisu neprijatelji; radije reeno, oni su saveznici u svijetu u kojem ateizam i nipodatavanje religije su uveliko rasprostranjeni.

Bazirajui se na ove fundamentalne principe, pozivamo Izraelce (i sve Jevreje) da realiziraju sljedee odredbe: 1. Muslimani i Jevreji vjeruju u jednog Boga, Stvaraoca Univerzuma i svih stvari u njemu. Svi mi smo Boje sluge i svi emo Mu se vratiti. Zato bi onda jedni druge mrzili? Svete Knjige u koje vjerujemo su povrno razliite, ali su u biti iste jer dolaze od istog i jedinog Boga. Zato se mi njima povinujemo. Zato se onda borimo jedan protiv drugog? Da li e Jevreji radije ivjeti sa muslimanima ili ateistima i paganima? Tora je puna pasusa koji opisuju teke zloine koji su poinjeni nad Jevrejima od strane mnogoboaca. Teki genocidi su im naneseni od strane ateista i nevjernika. (npr. od strane nacista, antisemitskih rasista ili komunistikih reima kao to je bio Staljinov u Rusiji), to svi jasno moemo vidjeti. Te ateistike i politeistike snage mrze Jevreje i u tom cilju nad njima vre pritiske, jer Jevreji vjeruju u Boga. Zar nisu Jevreji i muslimani na istoj strani protiv ateista, komunista ili rasistikih snaga koje ih mrze? Muslimani i Jevreji vole i potuju mnoge iste poslanike. Boji poslanici kao to su Ibrahim (Abraham), Ishak (Isak), Jusuf (Josef), Musa (Mojsije), ili Davud (David), alejhim selam, su podjednako vani kako za muslimane tako i za Jevreje. Podneblja na kojim su oni ivjeli i sluili Bogu su, takoer, u krajnjoj instanci isto svete kako za muslimane, tako i za Jevreje. Zato su onda ova podneblja utonula u krv i suze?

2.

3.

4.

Osnovne vrijednosti Jevreja su, takoer, svete za nas muslimane. Rije "Izrael" je ime Bojeg poslanika Jakuba (Jakova), neka je Allahov mir nad njim, koji je pohvaljen u Kur'anu i koga se muslimani sjeaju sa velikim potovanjem. Davidova Zvijezda koja je simbol kralja Davida je, takoer, sveti simbol za nas. Prema Kur'anu (22:40) muslimani moraju zatiti sinagoge jer su one mjesta za bogosluje. Zato onda pristalice ove dvije religije ne ive zajedno u miru? Tora nareuje Jevrejima da uspostave mir i bezbjednost, a ne da okupiraju podruja i prolijevaju krv. Izraeliani su opisani u Tori kao "svjetlo nacija", kao to rabin za ljudska prava izjavljuje: "Mi smo rekli: "Pravdu, pravdu, ti e traiti.(Deuternomije: 16:20) Zato je rije "pravda" spomenuta dva puta? Zato to se po naoj tradiciji pravda ostvaruje samim njenim znaenjem. Da bi obranili sebe mi moramo uvijek imati poslaniku viziju pristojnosti i humanizma. Opstanak jevrejskog naroda nije odreena samo fizikom sposobnou, ve, takoer, i moralnom vrstinom.

5.

Ako Izraelci nastave da postupaju sa Palestincima kao to su da sada postupali, vjerovatno za to nee imati opravdanja kod Boga. Isto tako, Palestinci koji ubijaju nevine Izraelce nee vjerovatno opravdati svoja ubistva. Zar nije u oima Boga dunost da se stane na kraj borbi koja obje strane sve dublje vodi u beskrajno nasilje? Mi pozivamo sve Jevreje da razmisle o ovim injenicama. Nama muslimanima Bog nareuje da pozovemo Jevreje i krane na "zajedniku rije. Reci: "O sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i nama i vama zajednike: da se nikome, osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo. (Kur'an: 3: 64) 10

To je na poziv Jevrejima, pripadnicima Knjige. Okupimo se oko zajednike formule vjerovanja kao to to ine ljudi koji vjeruju u Boga i izvravaju Njegove naredbe. Hajde da volimo Boga, Gospodara i Stvaraoca svih nas. Hajde da se povinujemo Njegovim naredbama. Pomolimo se Bogu da nas usmjeri na putu pravde. Donesimo ljubav, saaljenje i mir jedni drugima i svijetu, a ne neprijateljstvo, krvoprolie i muenje. Tu se nalazi rjeenje palestinske tragedije i drugih konflikata u svijetu. Umiranja i muenja mase nevinih ljudi nas svakog dana podsjeaju koliko je ovaj problem vaan.

Kako se palestinski problem moe rijeiti? Koritenjem gore opisanih principa tolerancije i umjerenosti izraelsko-palestinski sukob koji je uzrokovao mnogo krvoprolia u posljednjih 50 godina se na taj nain moe rijeiti. Po naem miljenju uspostava mira zavisi od dva uvjeta: 1) Izrael se mora odmah povui sa svih okupiranih teritorija koje je okupirao tokom rata 1967. godine i mora prestati sa daljom okupacijom. To je dunost prema meunarodnom zakonu, raznim UN rezolucijama i shodno samoj pravdi. Cijela Zapadna Obala i Pojas Gaze se mora priznati kao posjed nezavisne palestinske drave. Istoni Jerusalim, predio istih mjesta za bogosluje pripada trima religijama koje su objavljene od Boga i one moraju biti ureivane palestinskom vlau. Dakako, on mora uivati poseban status tako to e biti grad kojeg mogu svi Jevreji, krani i muslimani komotno posjetiti u miru i dobrom raspoloenju i u kojem e moi bogosluiti u svojim svetilitima.

2)

11

Kada ovi uvjeti budu ispunjeni tada e i Izraelci i Palestinci priznati pravo drugog da moe ivjeti, biti u podruju Palestine i tada e se moi rijeiti stalna pitanja jerusalimskog statusa koji e zadovoljiti pripadnike sve tri religije. Na sljedeim stranicama knjige dotai emo se i analizirati historiju Palestinskog problema koji e biti baziran na naoj viziji koja je gore opisana. Naa nada je da e konstantno neprijateljstvo tokom 50 i vie godina, ubijanje i pokolj, koji su rezultat predrasuda, prestati i da e palestinski narod biti u stanju osigurati svoj zaviaj koji e im pruiti mir i sigurnost, blagostanje kojeg su zasluili; kao i to da e Izrael napustiti svoju politiku agresije i okupacije, koja ide nautrb svojeg naroda i Palestinaca, te e time biti u stanju ivjeti u miru sa svojim komijama unutar svojih legalnih granica koje su odreene prije 1967. godine.

12

UVOD

Nakon Prvog svjetskog rata Palestina se oslobodila otomanskog carstva uz pomo britanske invazivne armije, ali nikada nije ostvarila mirnu i sigurnu dravu kakvu je imala pod otomanskom vlau. Tijekom gotovo jednog vijeka, hiljade nevinih ljudi je izraelskim terorom ubijeno, masakrirano trpjevi razne torture. Milioni nevinih Palestinaca su silom protjerani iz svojih domova i ognjita, prinueni da ive u izbjeglikim kampovima u siromatvu na ivici egzistencije. Svi napori da se ta opresija i nasilje rijei kao i da se sagradi odrivi regionalni mir su okonane prije nego ih je svijet i vidio. Dokazano je da su telefonske mirovne inicijative pod pokroviteljstvom zapadnih vlada van upotrebe i da preko njih Izraelci kupuju vrijeme za izvoenje novih taktika za smanjenje broja stanovnika na okupiranim teritorijima. Prije svega, moramo shvatiti da dogaaji u Palestini znae vie od samog rata izmeu Arapa i Izraelaca. Borba za postojanje je pokrenuta preko Palestinaca ije su teritorije i prava silom uzurpirana izraelskom okupatorskom vojskom. ta vie, pitanje zemlje sadri podruja koja su sveta za muslimane. Palestina je veoma vana za muslimane jer se u njoj nalazi Jerusalim, prva kibla muslimana i mjesto Poslanikovog, a.s., fenomenalnog uzdignua, nonog putovanja (mi'rada). Dakle, Palestina nije sveta samo za Jevreje i muslimane, ve takoer i za krane. Zbog toga, ludorija je pokuati da se palestinska podruja, naroito Jerusalim, uvaju pod vlau izriito nacionalnog politikog entiteta, ili da se priznaju prava samo jedne religije ili nacionalne grupe. Palestina mora biti zemlja u kojoj e u miru moi

13

zajedno ivjeti idovi, krani i muslimani izvravajui svoje vjerske obaveze onako kako ele. Nemilosrdna borba se danas nastavlja izmeu dva naroda koji ive na palestinskoj zemlji. Na jednoj strani, dobro obuena izraelska armija vri politiku totalne destrukcije; dok na drugoj strani, radikalne palestinske grupacije vre suicidna bombardiranja protiv bespomonih izraelskih stanovnika. Ova knjiga e diskutirati ozbiljnu greku pokuaja rjeavanja postojeih problema popraenih nasiljem i predstavit e realno osmiljenu soluciju. Ovdje se ne smije zapostaviti jedna vrlo vana injenica Palestinci su bili subjekt nasilja i poniavanja dok je to cio svijet posmatrao. Velika odgovornost lei na sve muslimane koji vjeruju u Boga i koji se boje Sudnjeg dana za vrijeme u kojem su palestinski civili bili meta metaka izraelskih vojnika, za vrijeme u kojem su mnogi ljudi proveli puno godina u gladu i siromatvu u izbjeglikim kampovima, za vrijeme u kojem su mnogi muslimani (ukljuujui i ene) bili predmet torture u izraelskim zatvorima. Prva odgovornost oznaava borbu protiv rasistikih, netolerantnih, socijal darvinistikih ideologija koje su formirale temelje svih nepravdi u svijetu. itajui ove redove saznaje da se borba hiljade opkoljenih Palestinaca za opstanak na svojoj zemlji nastavlja unato svim vrstama nasilja. Izraelske okupacione snage moda bombardiraju palestinska podruja ili izbjeglike kampove. Moda e djeca otii u kolu ispod helikopterske paljbe i moda e porodice koje su bile prisiljene da pobjegnu prije 50 godina, jo uvijek pokuavati dohvatiti egzistenciju u izbjeglikim kampovima. U bilo kojem dijelu Pojasa Gaze, Zapadne Obale, ili Jerusalima, Palestinci e danas u velikom dijelu izdrati tlaenje i nasilje, jer su "muslimani. Zbog navedenih razloga, ova situacija se na svaku savjesnu osobu mora odraziti. Odgovornost na njih lei zbog navedenih medijskih pria o tom nasilju i barbarizmu, nakon kojih se nastavlja ivot kao da se nita nije dogodilo. Nema sumnje da e biti teko nositi to breme. Zapravo, Kur'an nam govori da je svaka osoba koja vjeruje i koja je savjesna, odgovorna da se bori u korist onih koji su ugnjetavani: 14

A zato se vi ne borite na Allahovu putu za potlaene, za mukarce i ene i djecu, koji uzvikuju: "Gospodaru na, izbavi nas iz ovoga grada, iji su stanovnici nasilnici. I Ti nam odredi zatitnika i Ti nam podaj onoga ko e nam pomoi!" (Kur'an: 4:75) Odgovornost takoer, lei na one koji uju ovu naredbu i ele pritei u pomo onima koji kuaju nasilje. To je oznaeno sljedeim ajetom: "I neka meu vama bude onih koji e na dobro pozivati i traiti da se ini dobro, a od zla odvraati, - oni e ta ele postii. (Kur'an: 3:104). Ta odgovornost je da se pozovu svi ljudi da vjeruju u Boga i da upranjavaju ljepotu religijskog morala, te da povedu intelektualni rat protiv svih ideologija koje se suprotstavljaju Bojoj religiji i kur'anskoj etici.

15

JEVREJI PROTIV IZRAELSKOG TERORIZMA

Ova knjiga se ne suprotstavlja, niti daje kritike na raun Judaizma, ili Jevreja, ve radije reeno, oponira rasistiko cionistikoj ideologiji i njihovim braniteljima. Sva tragedija koja se dogodila i koja se nastavlja u Palestini je identina cionistikoj ideologiji i njenim liderima. Cionizam je uzrok to izraelska armija raketira djecu koja se igraju u kolskim igralitima; gaa mecima po enama koje beru itarice u vrtovima; vri torture, nasilje i svakim danom dira po dijelovima palestinskog ivota. U cijelom svijetu danas postoji samo nekoliko intelektualaca, politiara i historiara koji se protive cionizmu. Razni kranski i jevrejski mislioci i autori osuuju cionizam i politiku izraelske Vlade. To isto ine i razni akademici u izraelskim univerzitetima kao to je Shahak, ili Benjamin Beit-Hallami. On je kritikovao izraelsko nasilje usmjereno protiv Palestinaca i izjavio da se mir moe ustanoviti samo kada se Izrael okani svoje cionistike ideologije. Noam Chomsky koji je i sam Jevrej, napisao je mnogo knjiga i lanaka u kojima otro daje kritike na raun cionizma i politike zemalja koje podravaju cionizam. Grupa jevrejskih akademika koji sebe nazivaju "novim historiarima", su iznijeli "svete lai", i istine koje su umetnute u zvaninoj izraelskoj politici, a koje su sa njima udruene od ranih 1980tih godina. lanovi ove grupe kao to su Benny Morris, IIan Pappe, Avi Shlaim, Tom Segev, Baruch Kimmerling, Simha Flappan i Joel MiKdal su izazvali jake reakcije kod Jevreja i pristalica cionizma. Oni su se dotakli sljedeih "svetih lai": Arapi su rasno odvojeni od Jevreja; 16

Izrael je mala drava koja pokuava opstati u podruju okruenom neprijateljima; svi Palestinci koji hoe unititi Izrael su teroristi i takvi ludi teroristi zasluuju sve naine odmazde. Jedan istaknuti lan "novih historiara", Tom Segev, na primjer, o oficijelnoj izraelskoj historiji kae: "Sve do skoro, mi nismo imali stvarnu historiju ove drave; imali smo mitologiju. Ova kritika je upuivana samo do muslimanskih akademika i uenjaka, ali se danas mnogo glasnije upuuje i od puno jevrejskih i kranskih akademika koji pokuavaju izraziti neautentinost svoje historije. Oni su svjedoci uasa cionistike ideologije i rasizma zasnovanog od strane kolonijalistike ideologije u devetnaestom stoljeu. Oni nemaju povjerenja u mit da je Izrael "mala i usamljena drava okupirana neprijateljima koji ga ele unititi. Naprotiv: Izrael se preko svojih akcija pokazao da je nasilnika drava koju prati politika nasilja i agresije. Spisatelj izraelskog lista Hazareta, Gideon Levy u svojem ispitivanju knjige "Correcting the Mistake: Jews and Arabs in Palestine/Israel, 1936-1956" autora profesora Benny Morrisa, brani odgonetanje "svetih lai. Nakon itanja dijelova cionistikog terora koji su u knjizi opisani i svjedoanstvima i tajnim snimanjima potkrijepljeni, Levy je napisao: Bili smo jako dobri (i uinili smo puno loih stvari). Bili smo puno u pravu (i uzrokovali mnogo nepravdi). Bili smo tako divni (a nae akcije su rezultirale sa puno runoe). Ah, da, i bili smo mnogo nevini i mnogo smo lai rekli - naih lai i poluistina koje smo nama i ostalom svijetu oglasili. Mi koji smo kasnije roeni, nismo cijelu istinu rekli; smatrali su nas dijelom golja, kojih je mnogo. Ali, nakon svega, bilo je mranih stranica o kojima nismo nita uli. Israel Shahak, Poljak jevrejskog porijekla, inae profesor hemije koji je proveo 40 godina u Izraelu i koji je 2001. godine nestao, daje kritike na raun cionistike politike Izraela koja se kosi sa ljudskim pravima. U svojoj knjizi "Jevrejska historija i religija, i trihiljadugodinji znaaj" autor opisuje nain kojim cionizam predstavlja prijetnju humanosti: 17

Po mojem miljenju, Izrael kao jevrejska drava, ne predstavlja opasnost samo za sebe i susjede, ve i za sve Jevreje i druge ljude i drave u Srednjem Istoku i dalje. IIan Pappe, poznati jevrejski akademik koji dijeli miljenje sa novim historiarima je za sebe rekao: "Ja sam Izraelac koji se u Izraelu najvie mrzi. Kada je u jednom intervjuu upitan zato Izraelcima nije uspjelo da zabiljee nasilje koje je uinjeno prema Palestincima, odgovor kojeg je dao je bio vrlo brian i provokativan: To su plodovi veoma dugog procesa indoktrinacije koja poinje u djejim vrtiima, ukljuujui u tom sve jevrejske momke i djevojke tokom njihovog ivota. Takav stav koji je tamo zasaen veoma snanim mainama indoktrinacije ne moe iupati lahko. On daje rasistiko shvaanje drugih ljudi koji su opisani kao primitivci, skoro nepostojei, neprijateljski on je neprijatelj, ali pojanjenje koje je uzeto jeste, da je on roen kao primitivac, islamista, anti-semit, a ne kao neko ko uzima svoju zemlju. Pored suprotstavljanja cionizmu ovi mislioci, stratezi i pisci, imaju dosta drugih zajednikih stavova. Najvei zajedniki imenilac meu njima je taj to je svaki od njih optuen za antisemitizam. Bilo koji od njih koji je upotrebljavao historijske injenice i dokumenta u vezi dogaaja u Palestini, a potom na osnovu toga pisao lanak ili knjigu dajui kritike na raun cionizma je optuivan za antisemitski stav. Posljednji primjer je britanski televizijski kanal BBC. lanovi redakcije koji su pripremali dokumentarnu emisiju o masakrima u Sabri i atili koji su se desili u izbjeglikim kampovima 1982. godine. Svi oni ukljuujui i direktore koji su bili odgovorni za prijenos emisije su od strane izraelske vlade bili optueni za antisemitizam. To je ustvari tehnika cionista I procionista za klevete i neutralizaciju onih koji daju kritike na raun cionizma. U cilju ogovaranja cionisti su ak izumjeli naziv za takve Jevreje rekavi da su to: "Jevreji koji sami sebe mrze. Ovaj termin se takoer upotrebljava prilikom opisa idova koji daju kritike na raun Izraela, a sve u cilju njihovog predstavljanja u liku izdajica koji imaju psiholoke poremeaje. Cionisti koji daju takve izjave bez sumnje ele da sabotiraju rad svojih oponenata. 18

Zapravo, takve optube koje su bazirane na rasi, a posebno kada su u pitanju muslimani, nemaju podloge i logike po miljenju nemuslimana, jer se svako rasistiko miljenje ili gledite moe braniti. Ovo je zaista historija potvrdila. Islamski svijet nikada nije vidio neto slino srednjovjekovnoj evropskoj praksi inkvizicije koja je prerasla u vjerski fanatizam i dosta skoriji nastanak antisemitizma (roen sa rasistikim vjerovanjem) u Sovjetskom Savezu, istonoj Evropi I nacistikoj Njemakoj. Sukob izmeu idova I muslimana na bliskom Istoku, koji do dananjih dana traje, rezultat je nekih idovskih pristalica cionistikog rasizma i antireligijske ideologije, a ne akcije muslimana.

Izraelski vojnici odbijaju da slue u okupiranoj teritoriji Pratei rat koji se dogodio 1967. godine, jedan od vodeih izraelskih intelektualaca Yeshayahu Leibowitz je naglasio da se Izrael mora povui sa okupiranih teritorija kako bi se zaustavilo krvoprolie. On je napisao da je jedini put sprjeavanja destrukcije Izraelaca, da 500 vojnika koji su stacionirani u okupiranoj teritoriji imaju snage kazati "neemo sluiti ovdje", i da se nakon toga povuku. U danima kada je poela Intifada al-Akse (poela je septembra 2002.) i Izraelska odmazda prerasla sve vie i vie u nasilje, tada se grupa izraelskih vojnika odazvala njegovom prijedlogu. Sredinom Januara 2002. grupa izraelskih vojnika, njih oko 25, je napisala otvoreno pismo izraelskoj tampi rekavi da odbijaju sluenje u okupiranoj teritoriji. To odbijanje nije bilo presedan, jer je u vrijeme invazije na Libanon 1982. godine, manja grupa vojnika odbila sluenje u izraelskoj armiji, rekavi da ne ele biti dio genocida koji se vri nad libanonskim civilima. Ova akcija vojnika koja je kasnije nazvana Yesh Gvul (Postoji ogranienje), je kulminirala njihovim hapenjem. Vojnici koji su javno izrekli svoj stav u januaru 2002. godine, jo uvijek nisu dobili kaznene mjere. U februaru, njihov broj se poveao do 250 19

vojnika. ta vie, oni sada uivaju veliku podrku od mirovnih grupa, nevladinih organizacija, vjerskih lidera i obinih graana Izraela i Palestine. Vojnici su u svojoj izjavi naglasili da je izraelska vojska brutalna i nemilosrdna prema Palestincima u Okupiranoj teritoriji i, da ono to se deava tamo, naruava ljudski dignitet, te da ta zbivanja, u krajnjoj instanci, nemaju nikakve veze sa obranom Izraela. Nastavljajui svoju izjavu oni kau: "Neemo nastaviti bobu za dominaciju nad teritorijem koji je van granica zacrtanih 1967. godine, niti emo protjerivati narod, moriti ga glau i poniavati ga. Potpisnik po imenu Shuki Sadeh je u izjavi za izraelski asopis pojasnio svoj stav kada su izraelski vojnici otvorili vatru na palestinsku djecu. Kako se tada osjeao, on to doarava ovim rijeima: "Ono to me je jednom naljutilo jeste izjava jednog od naih vojnika: Dakle, to je bio jo jedan Arap koji je nestao. Ariel Shatil, vodnik artiljerije koji je tada dao opoziv izjavio je da Palestinci prvi pucaju, a da Izraelci samo odgovaraju na vatru, zapravo: "Mi emo otpoeti paljbu, a oni e na nju odgovoriti. U brouri koja je pripremljena za vojnike koji i dalje ostaju u slubi u tom podruju se naglaava sljedee: "Kada uzimate udjela u bespravnom ubijanju (u vojnikoj terminologiji to je nazvano likvidacijom), kada uzimate udjela u demoliranju kua u dijelovima grada, kada otvarate vatru na nenaoruanu civilno stanovnitvo, ili na domove, kada upate vonjake, kada sprjeavate dotok hrane ili medicinske pomoi, tada uzimate udjela u akcijama koje su u meunarodnim konvencijama (kao to je etvrta enevska konvencija) i u izraelskom zakonu definirane kao ratni zloin. Vojnik po imenu Asaf Oron kojem je trebalo dosta vremena da odlui da ne slui u armiji, prepriava da su dogaaji kojima je bio svjedok bili ekstremni i brutalni. On pojanjava svoja iskustva i govori nam kakvo rjeenje vidi:

20

U redovnom saobraanju autobusa do Pojasa Gaze, vojnici su se takmiili ko e tokom Intifade biti vei heroj u priama ubijanja i premlaivanja. (u sluaju da nisi shvatio smisao rijei: premlaivanje u knjievnom smislu oznaava smrtonosnost: to je premlaivanje do smrti) Kako je vrijeme odmicalo, tako je i stepen ludila, mrnje i pobude rastao. Tim ritmom su i generali vodili izraelsku obrambenu armiju u teroristiku organizaciju i ja sam tada shvatio da nisam sam svi mi vjerujemo u Boga vjerujemo da tamo nee postojati soba za odreenu plemensku ifru, jer je plemenska ifra obina kamuflaa idolatrije, one idolatrije s kojom ne smijemo biti u dodiru. Oni koji nam nude takvu vrstu idolatrije i oboavanja e zavriti onako kako zavrava rtva paljenica.

Citat iz otvorenog pisma vojnika Mi, ratni oficiri i vojnici koji smo svake godine unato naim dragocjenim ivotima, sluili po dugi niz sedmica dravi Izrael, bili smo u rezervnoj slubi irom Okupirane teritorije izdavajui nareenja i upute koje nisu imale blage veze sa zatitom nae drave. Jedina elja je bila stalna kontrola nad Palestinskim narodom. Mi, ije su oi tano na obje strane, vidjele krvavi danak ove okupacije. Mi, koji smo osjetili izdavanje komandi u Teritorijima, tokom odgajanja u ovoj zemlji upili smo naredbu: sve vrijednosti uniti. Mi, koji sada razumijemo da je cijena okupacije gubitak identifikacije ljudskog karaktera i korumpiranost cijele izraelske zajednice. Mi, koji znamo da okupirane teritorije nisu Izrael i da e na kraju naseljavanja rezultat biti evakuacija. 21

Mi, ovim izjavljujemo da neemo nastaviti rat za naseljavanje. Mi neemo nastaviti borbu za dominaciju nad granicama koje nisu utvrene 1967. godine, niti emo nastaviti protjerivanje, muenje glau i poniavanje ljudi. Mi, ovim izjavljujemo da emo nastaviti sluenje izraelskim obrambenim snagama u bilo kojoj misiji koja slui izraelskoj odbrani. Misija okupacije i nasilja ne slui ovom cilju i neemo uzeti udjela u njoj.

Gledite na Izrael Jonathana Sacksa britanskog poglavara rabina Jaka kritika unutar jevrejske zajednice protiv izraelske politike je upueno od strane profesora Jonathana Sacksa, britanskog poglavara rabina. U intervjuu koji je izaao u The Guardianu 27. augusta, 2002. godine, Sacks je otro kritikovao Izrael, rekavi da je drava usvojila "neuvjetan" stav sa najdubljim idealima Judaizma i da je tekui konflikt sa Palestincima korumpiranje izraelskog drutva. Sacks, koji je 1991. godine doao za poglavara rabina britanskih ortodoksnih Jevreja i koji je bio voa 280.000 lanova idovske zajednice u Britaniji je poznat kao odani pomaga Izraela i kao veteran koji je radio na uspostavi mira u zemlji, u intervjuu kae: "Smatram da trenutna situacija nije nita manje od tragine. Ona u dugom toku tjera Izrael u anksioznom poloaju zajedno sa naim najveim idealima. On dodaje da: "postoje stvari koje su se dnevno dogaale i uinile da se kao Jevrej nelagodno osjeam. elio je kazati da je duboko potresen nad scenama izraelskih vojnika koji su nad ubijenim palestinskim leevima pozirali fotografima. U optubi na izraelsko divljanje poglavar rabina nas u ime judaizma podsjea na vane injenice: nije doputeno pravom 22

muslimanu, niti pravom Jevreju da prolijeva nevinu krv. Sve boanske religije zabranjuju nasilje, rat, nepravedno ubijanje, a nareuju mir i pomaganje onima koji su potrebni pomoi. Jonathan Sacks, naglaava takoer da Izraelci koji su vjekovima ivjeli u disperziji, moraju vrlo dobro razumjeti loe stanje Palestinaca: Ne moe zaboraviti naredbu koja se 36 puta spominje u Mojsijevim knjigama: Ti si prognan da bi znao kakav je osjeaj prognanog. Ja to smatram osnovnim projektom drave koji je autentian judejskom pravilu. U istom intervjuu, Sacks je takoer, odgovorio na pitanje vezano za tajni susret u vrijeme konferencije vjerskih lidera sa Abdullahom Javadi-Amolijem, jednim od visokih duhovnih voa u Iranu, koja je odrana 2000. godine. Vrlo interesantno je naglasio. Za par minuta smo pronali zajedniki jezik jer smo odreene stvari vrlo ozbiljno tretirali: ozbiljno smo tretirali vjeru i Tekstove. To je zajedniki jezik kojeg vjernici dijele. Rijei poglavara rabina gospodina Sacksa su primjer mirnog dijaloga koji se mora uspostaviti izmeu muslimana i Jevreja (i naravno krana). Sve tri vjere posjeduju pravdu, potenje, izbavljenje ugroenih, mir i ljubav. Pripadnici sve tri religije vjeruju u Boga, vole iste poslanike, pa nema razloga za neprijateljstvo meu njima.

Islamsko vienje idova Svaki musliman osjea prirodnu i zakonsku odgovornost naspram cionistikog terora koji se u praksi sprovodi nad Palestincima. Dakako, neophodno je sada, i u svim sluajevima, stati uz pravdu i djelovati bez predrasuda. Svaki musliman je duan zabraniti nasilno i nepravedno tretiranje nevinih Jevreja, a naroito onih koji se protive cionistikim Jevrejima. Antisemitizam i sve vrste rasizma su u 23

oprenosti sa islamskim kodeksima. Muslimani moraju ustati protiv svake vrste genocida, torture, nasilja i ne smiju diskriminirati nikoga na bazi religije, rase, ve to moraju osuditi. Protivljenje cionizmu ne smije biti alibi za mrnju svih Jevreja. Istovremeno, drugi primjeri rasizma, kao to je prema crnim Afrikancima, su devijacije potekle iz sujevjerja raznih ideologija koje ne spadaju u okviru objavljenih boanskih religija. Takva sujevjerja sankcioniraju raznolikost u miljenjima i socijalnim modelima, to je u oitoj oprenosti sa kur'anskim kodeksima. U korijenu antisemitizma se nalaze osjeaji neprijateljstva, nasilja i nemilosra. Na suprotnoj strani Kur'an pripovijeda poniznost, ljubav prema drugim, saaljenje i milosre. On nareuje muslimanima da budu pravedni, i ako je potrebno, da oproste svojim neprijateljima: O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite! (Kur'an: 5:8) ta vie, ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini kao da je sve ljude poubijao. (Kur'an: 5:32) Radi toga je ubistvo ak jedne nevine osobe zloin koji se ne moe opravdati. Postojanje raznih rasa i ljudi na Zemlji nije razlog zapoinjanja rata, ve je ono radije eksponiranje heterogenosti koja oznaava ljepotu Bojeg stvaranja i dareljivosti. Fizike razlike kod ljudi nisu markantne kod Boga, i svi muslimani vrlo dobro znaju da je bogobojaznost jedina odlika kod ljudi. Tu istinu Bog u Kur'anu navodi: O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali., najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita. (Kur'an: 49:13) Kao to Kur'an ne pravi razliku izmeu rasa i etnikih skupina, on takoer hrabri ljude razliitih vjerovanja da ive u miru i harmoniji u istoj zajednici. Drugo glavno naelo Kur'ana jeste da se ljudi ne smiju 24

tretirati kao klasa zato to pripadaju odreenoj rasi, ljudima ili religiji. U svakoj zajednici postoje dobri i loi ljudi i to Kur'an izjavljuje. Tako Kur'an navodi za primjer dio krana i Jevreja koji su neprijateljski nastrojeni prema Bogu i religiji, ali nakon toga kae sljedee: Ali nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji po svu no Allahove ajete itaju i mole se; oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i trae da se ine dobra djela, a od nevaljalih odvraaju i jedva ekaju da uine dobroinstvo; oni su estiti; bilo kakvo dobro da urade, bie za nj nagraeni. A Allah dobro zna one koji se Njega boje. (Kur'an: 3:113-115) Muslimani ne mogu podravati neprijateljstvo prema Jevrejima na bazi religije, jer se muslimani boje Boga i potuju kur'anske kriterije. Zato je nae poimanje sukoba izmeu Izraelaca i Palestinaca potkrijepljeno upravo ovakvom tezom. Ono nije upereno protiv Jevreja i judaizma, ve protiv cionistike ideologije kojom upravljaju neki lideri koji ele formirati i uspostaviti rasistiku i silniku vladu.

25

HISTORIJA JEVREJA

Kao to smo i ranije naveli i sada kaemo da je cijela palestinska zemlja sveta za Jevreje, krane i muslimane. Razlog tome je to su svi poslanici koje je Bog slao da opominju narod, proveli dio, ili cio svoj ivot na toj zemlji. Prema historijskim studijama koje su bazirane na arheolokim nalazima i svetim Tekstovima, poslanik Ibrahim ju u devetnaestom vijeku p.n.e. sa svojim sinovima i malim brojem pristalica prvi emigrirao u Palestinu koja se tada zvala Kan'an. Kur'anski komentari istiu da je Ibrahim, a.s., (Abraham) izgleda ivio u palestinskom podruju koje se danas naziva Al-Halil (Hebron). On se tu nastanio sa poslanikom Lutom, a.s. (Lot). Njegovu migraciju Kur'an ovako opisuje: O vatro, - rekosmo Mi postani hladna, i spas Ibrahimu! I oni htjedoe da mu postave zamku, ali ih Mi onemoguismo i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili. (Kur'an, 21:6971) Podruje koje je opisano kao Zemlja koju smo Mi blagoslovili u raznim tumaenjima Kur'ana je spomenuta kao palestinska zemlja. Prije pojave Ibrahima, a.s., stanovnici Kan'ana (Palestinci) su bili idolopoklonici. On ih je uvjeravao da se klone idolatrije i da prepoznaju jednog i jedinog Boga. Prema historijskim izvorima, on je svoju enu Hader i sina Ismaila (Ishmael) smjestio u Meki i njenoj okolini, dok je svoju drugu enu Saru i sina Ishaka (Isaac) ostavio u Kan'anu. Isto tako Kur'an navodi da je poslanik Ibrahim neke svoje

26

sinove smjestio u blizini Bejtu-l-harama koji je prema tumaenju Kur'ana lociran u dolini Mekke. Gospodaru na, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nita ne sije, kod Tvoga asnog hrama, da bi, Gospodaru moj, molitvu obavljali; zato uini da srca nekih ljudi eznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. (Kur'an, 14:37) Meutim, Ishakov sin Ja'kub (Jacob) se iselio u Egipat za vrijeme kraljevskog postavljenja njegovog sina Jusufa (Joseph). (Ja'kubovi sinovi su takoer upameni kao Djeca Izraela) Nakon Jusufovog izlaska iz zatvora i njegovog imenovanja za uvara egipatskog trezora, Djeca Izraela su u Egiptu ivjela u miru i sigurnosti. Na neki nain su se tokom vremena njihovi uvjeti promijenili tako da se faraon prema njima ophodio mnogo nasilno. U tom periodu je Bog poslao Musaa, a.s., (Mojsije), naredivi mu da ih izbavi iz Egipta. On je otiao faraonu i zamolio ga da ostavi paganska vjerovanja i da se posveti Bogu te da oslobodi Djecu Izraela koja su se, takoer, nazivala Izraelianima. Ali je faraon bio grub i surov tiranin. On je porobio Djecu Izraela koja su za njega radila do smrti. Zatim je naredio egzekuciju muke djece. Nastavljajui svoju surovost on se, takoer, neprijateljski odnosio prema Musau, a.s. Da bi sprijeio vjerovanje svojih sljedbenika, zapravo arobnjaka u Musaa, a.s., on je naredio da im se unakrsno prekinu ruke i noge. Iako je faraon odbio poziv, Musa, a.s., i njegov narod su uz pomo Allahovih uda 1250. godine prije nove ere, pobjegli u Egipat Oni su se nastanili na Sinajski poluotok i u istonom Kan'anu. U Kur'anu se navodi kako je Musa, a.s., naredio Djeci Izraela da uu u Kan'an: O narode moj, uite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmiite nazad, pa da se vratite izgubljeni. (Kur'an, 5:21) Nakon Musaa, a.s., Izraeliani su nastavili ivjeti u Kan'anu (Palestini). Vraajui se ponovo na historijske izvore saznajemo da je Davud, a.s., (David) postao kralj Izraela i da je formirao veoma jako 27

kraljevstvo. Za vrijeme vladavine njegovog sina Sulejmana (Solomon), granice Izraela su se proirile od rijeke Nil na jugu do Eufrata na sjeveru, odnosno do dananje Sirije. To je bio velianstveni period za izraelsko kraljevstvo obzirom na ostale mnoge oblasti, a posebno arhitekturu. U Jerusalimu je Sulejman imao sjajnu palau i graevinu hrama. Nakon njegove smrti, Bog je slao Djeci Izraela mnogo poslanika, meutim u veini sluajeva oni ih nisu sluali ve su se protiv Boga bunili. Kao rezultat njihove izroenosti, izraelsko kraljevstvo se raspalo i postalo okupirano od strane raznih idolopoklonika, tako da su Izraeliani, takoer, poznati kao Jevreji, ponovo postali porobljeni. Kada je Palestina okupirana od strane rimske imperije, poslanik Isa, a.s., (Isus) je doao i ponovo pozvao Djecu Izraela da napuste svoju oholost, sujevjerje i buntovnitvo, te da ive prema Bojoj vjeri. Nekoliko Jevreja je povjerovalo u njega, ali ga je veina Djece Izraela negirala. Kako nam Kur'an kazuje za njih saznajemo: Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali zato to su se bunili i uvijek granice zla prelazili. (Kur'an, 5:78) Nakon nekoliko vremena Bog je kaznio Jevreje tako to su ih Rimljani sve protjerali iz Palestine. Na cilj za ovo podue objanjenje jeste ukazivanje da pretpostavka Palestina od Boga obeana zemlja Jevrejima nije istinita. Ova tema e biti podrobnije ispitivana u poglavlju koji govori o cionizmu. Cionisti gledaju na koncept o Izabranom narodu, i Obeanoj zemlji, kroz rasistika soiva. Prema toj tvrdnji, svako ko vodi porijeklo od Jevreja je odabran i posjeduje obeanu zemlju. Ali, oima Boga rasa nema nikakve vrijednosti, ve su vrijedni bogobojaznost i pravednost. U oima Boga, jedino je odabran onaj koji nastavi slijeenje Ibrahimove vjere bez obzira koje rase bio. Kur'an, takoer, akcentira ovu injenicu. Bog objavljuje da Jevreji nisu Ibrahimovi nasljednici koji se hvale da su Djeca Ibrahimova, ve su to muslimani koji ive u skladu njegove vjere: Ibrahimu su od ljudi najblii oni koji su ga slijedili, zatim ovaj vjerovjesnik i vjernici. A Allah je zatitnik vjernika. (Kur'an, 3:68) 28

MUSLIMANSKA PALESTINA

Od samog poetka islamske historije, Palestina, a posebno grad Jerusalim, je bila sveta za muslimane. Nasuprot kranima i Jevrejima, muslimani su izrazili svoju panju prema svetosti Palestine i elju da donesu mir u tu oblast. U ovom poglavlju mi emo navesti par primjera koji govore o toj injenici. Isa, a.s., (Isus), inae jedan od poslanika koji su poslati Jevrejima, je napravio krupan preokret u jevrejskoj historiji. Kada su ga Jevreji odbili povjerovati nakon toga su protjerani iz Palestine i bili suoeni sa velikim nesreama. Njegove pristalice su kasnije prozvani kranima. Meutim, religija koja se danas naziva kranstvom je formirana od strane drugog ovjeka koji se zvao Pavle. On je dodao svoju linu viziju Isusa na originalno uenje i formulirao novu doktrinu po kojoj Isus nije definiran kao poslanik ili mesija to zapravo jeste ve kao boanska figura. Nakon dva i po stoljea rasprave meu kranima, Pavlovo uenje je umetnuto u doktrinu trojstva. To je bilo izoblienje Isusovog uenja i njegovih prvih pristalica. Nakon toga, Bog je objavio Kur'an Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., kako bi pripovijedao islam vjeru Ibrahima, Musaa i Isaa cijelom ovjeanstvu. Jerusalim je iz dva razloga svet za muslimane: prvi je taj to je on bio prva kibla muslimanima u toku namaza, a drugi razlog je to je on mjesto mi'rada najvee mu'dize koja je predstavljena Muhammedu, s.a.v.s., kada je u jednoj noi preao iz Mesdidu-lharama u Mesdidu-l-aksa i uspio se u Dennet. Taj dogaaj Kur'an ovako opisuje: 29

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba iz hrama asnog u Hram daleki, iju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja naa pokazali. On, uistinu, sve uje i sve vidi. (Kur'an, 17:1) Kada se u Kur'anu govori o Palestini, veinom se Poslaniku, a.s., kae da je ona blagoslovljena okolina (17:1). Kada se u Kur'anu govori o Mesdidu-l-aksa kae se da je to zemlja koju smo za ljude blagoslovili. (21:71). Govorei o egzodusu poslanika Ibrahima i Luta ta ista zemlja je opisana kao zemlja koja je za svakog blagoslovljena. Istovremeno je cijela Palestina bitna za muslimane jer su mnogi jevrejski poslanici ba u njoj ivjeli i borili se u ime Boga, svoje ivote polagali, ili umirali, te bili u njoj sahranjeni. Stoga, nije udo to su u proteklih 2.000 godina jedino muslimani bili snaga koja je donosila mir Jerusalimu i Palestini.

Halifa Omer donosi mir i pravdu Palestini Nakon to su Rimljani protjerali Jevreje iz Palestine, Jerusalim sa okolinom je bio naputen. Meutim, nakon to je rimski imperator Konstantin prihvatio kranstvo, (312), Jerusalim jo jednom postaje centralni interes. Rimljanski krani su sagradili crkve u Jerusalimu i grad pretvorili u kranski grad. Palestina je postala rimljanska (bizantinska) teritorija sve do sedamnaestog vijeka, kada je na kratko postala dio perzijske imperije. Najzad Bizantinci su je povratili. Glavni preokret u palestinskoj historiji predstavlja 637. godina kada je Palestina dola pod kontrolom muslimana. Taj dogaaj je donio mir i harmoniju Palestini u kojoj su prije toga vjekovima na sceni bili ratovi, izgnanstva, progonstva i masakri. ta vie, svaki put kada je mijenjana vlast u njoj, to je bilo frekventno, ona je bila svjedok novim 30

brutalnostima. Pod muslimanskom vlau njeni stanovnici, bez obzira na vjerovanja, su zajedno ivjeli u miru i harmoniji. Palestina je osvojena od strane drugog halife Omera ibn AlHattaba. Kada je on uao u Jerusalim svim stanovnicima je pokazao znaenje tolerancije, zrelosti i blagosti, bez obzira na vjeru koju su ispovijedali. To je bio znak njihove lijepe i nove budunosti. Vodea britanska komentatorka religija, gospoa Karen Armstrong u svojoj knjizi Sveti Rat, ovako opisuje osvajanje Jerusalima od strane Omera, r.a. Halifa Omer je u Jerusalim uao na bijeloj kamili uz pratnju mirovnog sudije grada, grkog patrijarha Sofronija. Halifa je odmah zamolio da ga odvedu do Mesdidu-l-aksa i tamo je na mjestu Muhammedovog nonog putovanja kleknuo molei se Allahu. Patrijarh je to sa zebnjom posmatrao. Mislio je da taj ovjek mora biti isti onaj na kojeg je nagovijestio poslanik Danijel, rekavi da e ui u hram. To mora da je antikrist koji e navijestiti posljednje Dane. Omer je potom upitao za kranske svetinje i dok je bio u crkvi Svetog groba, nastupilo je vrijeme muslimanske molitve. Patrijarh ga je uljudno pozvao da obavi molitvu tu gdje se nalazi, ali Omer je isto tako uljudno to odbio. Ako bih se ja pomolio u crkvi, objanjava on, muslimani bi to upamtili pa bi na tom mjestu sagradili damiju to bi znailo da ele poruiti crkvu Svetog groba. Umjesto toga Omer je otiao da se pomoli nedaleko, ali na dovoljnoj distanci od crkve. Nasuprot Svetog groba jo postoji mala damija koja je podignuta posveena halifi Omeru. Druga velika Omerova damija je sagraena na mjestu Uzvienog hrama kako bi se obiljeilo muslimansko osvajanje, zajedno sa Mesdidu-l-aksa koja se pamti po Muhamedovom nonom putovanju. Niz godina su krani koristili prostor poruenog jevrejskog hrama kao gradsku deponiju smea. Halifa je vlastitim rukama pomagao muslimane u otklanjanju ubrita i na tom mjestu su muslimani podigli dva svetilita kako bi zasadili islam u treem gradu po vanosti za islamski svijet. Ukratko reeno muslimani su donijeli civilizaciju u Jerusalim i u cijeloj Palestini. Umjesto dranja uvjerenja koje ne bi pokazivalo 31

potivanje prema svetim vrijednostima drugih ljudi, i umjesto ubijanja ljudi iz prostog razloga to slijede razliitu vjeru, islamska pravda, tolerancija i moderna kultura je donijela mir i harmoniju u muslimanskom, kranskom i Jevrejskom podruju i zajednici. Muslimani nisu nikada pribjegavali kampanjama nasilnog preobraaja. Nasuprot tome, kada su neki nemuslimani vidjeli da je islam istinita vjera u nju su slobodne volje preli. Taj mir i harmonija su trajali onoliko dugo koliko su muslimani upravljali podrujem. Meutim, krajem jedanaestog stoljea vanjske osvajake vojske iz Evrope su ule u podruje i svirepo i divlje, kako prije nije niko vidio, opljakali civiliziranu zemlju Jerusalim. To su bili krstaki osvajai.

Krstako divljatvo i Salahudinova pravda U vrijeme dok su palestinski Jevreji, krani i muslimani ivjeli zajedno u miru, Papa je odluio organizirati krstaki rat. Odazivajui se na poziv Pape Urbana II, 27. novembra 1095. godine na sveenikom saboru vie od 100.000 Evropljana je krenulo na Palestinu da bi oslobodili Svetu Zemlju od muslimana i da bi nali basnoslovno bogatstvo Istoka. Nakon dugog i tegobnog putovanja i mnogo pljake i ubistva tokom putovanja, oni su 1099. godine osvojili Jerusalim. Grad je pao nakon blizu pet nedjelja opsade. Kada su kriari uli u njega izvrili su divljaka krvoprolia. Svi jerusalimski muslimani i Jevreji su stavljeni pod ma. Prema rijeima jednog historiara: Oni su ubijali sve Saracene i Turke, bez obzira mukarce ili ene, na koje su naili. Jedan od krstaa po imenu Rejmond od Agile se tom nasilju diio: Bilo je predivnih prizora koje si mogao vidjeti. Neki od naih ljudi (a to je bilo mnogo saaljivo) je kidao glave svojih neprijatelja. Drugi su ih pak pogaali strijelama, tako da su padali sa kula; neki su ih 32

bacanjem u vatru due muili. Tuce glava ruku i nogu su se mogle vidjeti na ulicama grada. Bilo je neophodno da se raskri put od tijela ljudi i konja. Ali to su bile male stvari naspram onoga ta se desilo kod Solomonovog hrama, na mjestu gdje su vjerske sluge normalno pjevali u hramu i predvorju Solomona, ovjek je jahao u krvi do koljena. Tijekom dva dana kriari su na barbarski nain koji je malo prije opisan, ubili blizu 40.000 muslimana. Mir i harmonija koja je za vrijeme Omera vladala Palestinom, nestala je u tekim pokoljima. Kriari su proglasili Jerusalim za svoju prijestolnicu i formirali latinsko kraljevstvo koje se protezalo od Palestine do Antioka. Ali njihova uloga u svemu tome je kratko trajala, jer je Salahudin sakupio sve muslimanske kraljevine pod svojom zastavom u svetoj bitci na Hattinu koja se odigrala 1187. godine. Nakon te bitke dva lidera kranske armije Rejnald od atilona i Kralj Gaj su dovedeni pred Salahudinom. On je pogubio Rejnalda od atilona koji je bio sramni krivac za teke zloine koji su uinjeni prema muslimanima, ali je kralja Gaja pustio da ode, jer nije poinio takve zloine. Palestina je jo jednom vidjela pravo znaenje istine. Tri mjeseca nakon Hattina, tano u istom danu kada je Poslanik Muhammed, a.s., obavio nono putovanje kroz nebesa iz Mekke u Jerusalim, Salahudin je uao u Jerusalim i oslobodio ga od krstake okupacije duge 88 godina. Nasuprot krstakog osloboenja Jerusalima, Salahudin nije takao ni jednog kranina u gradu otklanjajui na taj nain njihovo strahovanje da e biti masakrirani. On je samo naredio da svi latinski krani (katolici) napuste Jerusalim. Pravoslavnim kranima koji nisu bili kriarije bilo dozvoljeno da ostanu i da se mole kako ele. Drugo zauzee Jerusalima, Karen Armstrong opisuje sljedeim rijeima: Salahudin je 2. oktobra 1187. sa svojom armijom kao osvaja uao u Jerusalim i za narednih 800 godina Jerusalim je ostao muslimanski grad. Salahudin je odrao svoju rije i osvojio grad u skladu najviih islamskih ideala. On se nije osveivao za masakr koji je poinjen 1099. godine, ve je ispotovao kur'anski savjet: (16:127) i 33

kada je on sprijeio ubijanja neprijateljstva su prestala (2:193-194) Ni jedan jedini kranin nije ubijen i nije bilo otimaine. Otkupnine su smiljeno bile veoma niske Salahudin je esto puta plakao zbog stanja familija koje su ostale razdvojene i mnogo njih je kao to Kur'an nalae besplatno oslobodio, iako je dugo imao problema sa svojim riznicama. Njegov brat Adil je bio jako uzbuen stanjem zatvorenika, tako da je zamolio Salahudina za hiljade njih da ih otkupi pa ih je nakon toga sve oslobodio. Svi muslimanski lideri su posmatrali sa uenjem bogate krane koji bjee sa svojim bogatstvom koje je moglo osloboditi sve zatvorenike. Patrijarh Heraklije je platio svojih deset dinara otkupnine kao svi drugi, ak mu je obezbijeena specijalna pratnja koja je uvala njegovu riznicu tokom putovanja do Tira. Ukratko reeno, Salahudin i njegova armija se veoma milostivo i pravedno odnosio naspram krana i pokazao vie saaljenja prema njima od njihovih vlastitih voa. Nakon Jerusalima kriari su nastavili svoje barbarstvo, a muslimani svoju pravdu u drugim gradovima Palestine. Riard Lavlje Srce, inae ovjek koji je poznat kao veliki heroj u britanskoj historiji, je u zamku Akre 1194. podmuklo pogubio 3.000 muslimana meu kojima je bilo mnogo ena i djece. Iako su muslimani svjedoili to divljatvo, oni nikada nisu uzvratili istom mjerom. Radije su potivali Boje komande: I neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite, zato to su vam sprijeili pristup asnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! (Kur'an, 5:2) Takoer, nikada nisu upotrebljavali silu prema nevinim ljudima. Dakako, oni nikada bespotrebno nisu pribjegavali nasilju, ak ni prema poraenoj krstakoj vojsci. Krstako divljatvo i muslimanska pravda su jo jednom otkrili historijsku istinu: administracija koja je sagraena na islamskim principima doputa ljudima razliitih vjera da zajedno ive. Ta injenica se nakon Salahudina protezala kroz svih 800 godina, tanije tokom cijelog otomanskog perioda.

34

Pravedna i tolerantna vladavina otomanske imperije Sultan Selim je 1514. godine osvojio Jerusalim sa okolinom i upravo tada je poela otomanska vladavina u Palestini. Kao i u drugim otomanskim dravama ovaj period je omoguio Palestini da uiva mir i stabilnost, nasuprot injenici da su u njoj ivjele jedna pored druge tri razliite religije. Otomansko carstvo je voeno nacionalnim sistemom. Osnovna karakteristika u tome je bila da su ljudi razliitih vjera mogli ivjeti sukladno principima svoje vjere i legalnih sistema. Krani i Jevreji koje Kur'an naziva onima kojima je Knjiga data, su u otomanskoj zemlji nali toleranciju, bezbjednost i slobodu. Najvaniji razlog tome je to je otomansko carstvo, inae islamska drava kojom su upravljali muslimani, nije imalo pretenzija natjerati graane da prihvate islam. Nasuprot tome, vidi se da su donijeli mir i sigurnost za nemuslimane i prema njima se korektno odnosili tako da su oni bili zadovoljni islamskom vladavinom i pravdom. U isto vrijeme su ostale vee drave imale nasilni, opresivni i netolerantni sistem vladavine. panija nije mogla tolerirati postojanja muslimana i Jevreja na njenoj teritoriji, ve je nad njima poinila veliko nasilje. U mnoge druge evropske zemlje Jevreji su, maltretirani samo zato to su bili Jevreji. (Oni su natjerani da ive u getoima), gdje su nekada bivali rtve masovnih pogubljenja. Krani ne mogu ak ivjeti zajedno sa sobom: borbe izmeu protestanata i krana koje su se deavale tijekom esnaestog i sedamnaestog stoljea su otjerale Evropu u krvava bojna polja. Rat koji je trajao 30 godina je upravo proizvod tog konflikta. Rezultat toga rata je taj to je centralna Evropa postala poprite, a samo u Njemakoj je 5 miliona ljudi (treina stanovnitva) iezlo. Nasuprot tim brutalnostima, otomansko carstvo i druge muslimanske drave su svoju vlast osnovale na kur'anskim naredbama tolerancije, pravde i humanog upravljanja. Razlog pravde i civilizacije 35

koja je predstavljena preko Omera, r.a., Salahudina, otomanskih sultana i mnogih muslimanskih voa, a koja je danas primljena od strane Zapada, lei u njihovom punom vjerovanju u kur'anske naredbe od kojih moemo navesti sljedee: Allah vam zapovijeda da odgovorne slube onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravino sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah sve uje i vidi. (Kur'an, 4:58) O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedoite Allaha radi, pa i na svoju tetu ili na tetu roditelja i roaka, bio on bogat ili siromaan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedoili ili svjedoenje izbjegavali, - pa, Allah zaista zna ono to radite. (Kur'an, 4:135) Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone Allah, zaista, voli one koji su pravini. (Kur'an, 60:8) A ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak uini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je uinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrano izmirite i budite pravedni; Alah, zaista pravedne voli. (Kur'an, 49:9) U politici postoji fraza koja glasi snaga korupcije. To znai da svako ko posjeduje politiku snagu na neki nain koritenjem svojih prilika i mogunosti postaje korumpiran. Ovo se zaista odraava na mnoge ljude jer oblikuju svoj moral prema socijalnom pritisku. Drugim rijeima, izbjegavaju nemoral bojei se drutvene osude ili kazne. Njima vlast garantira snagu i smanjuje vanost drutvenih pritisaka nad njima. Rezultat tome je da postaju korumpirani ili se lahko nagode sa svojim moralom. Ako posjeduju apsolutnu vlast, oni na taj nain postaju diktatori i mogu pokuati da zadovolje vlastite elje na bilo koji nain. Zakon o korupciji se nije aplicirao jedino na ljude koji vjeruju u Allaha i koji su prigrlili svoju vjeru iz straha i ljubavi prema Bogu i koji 36

ive sukladno vjeri. Njihov moral nije definiran od strane drutva, niti ak najvia vlast na njega ne moe utjecati. Bog u jednom ajetu kae: One koji e, ako im damo vlast na zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji e traiti da se ine dobra djela, a odvraati od nevaljalih a Allahu se na kraju sve vraa. (Kur'an, 22:41) U Kur'anu Bog predstavlja Davuda, a.s., kao primjer idealnog vladara, pojanjavajui pri tom kako je s pravdom sudio izmeu onih koji su doli da im se sudi. Takoer se vidi kako se on s kompletnom pokornou molio Bogu. (Kur'an, 38:24) Historija islama, koja inae odraava odgoj kome Bog ui muslimane u Kur'anu, je prepuna pravde, milosra, skromnosti i zrelih vladara. Sve dok se muslimanski vladari budu bojali Boga, ne mogu pasti u korupciju, uobraenost ili imati okrutan stav. Naravno da je bilo muslimanskih vladara koji su bili korumpirani i odvojeni od islamskog morala, ali su to izuzeci i odstupanje od norme. Prema tome, islam je dokazao da je jedini vjerski sistem koji nudi pravdu, toleranciju i saaljiv nain vladanja u zadnjih 1.400 godina. Palestinska zemlja je testament islamskog pravednog i tolerantnog vladanja koje prima utjecaj mnogih razliitih religija i ideja. Kao to smo ranije istakli, vlade Poslanika Muhammeda, a.s., Omera, Salahudina i turskih sultana su bile takve da su ih ak i nemuslimani prihvatali. Period pravednog upravljanja je trajao sve do dvadesetog stoljea kada se muslimanska vladavina zavrila u 1917. godini i kada je podruje gurnuto u haos, teror, krvoprolie i rat. Jerusalim, centar tri religije je pod vladavinom Turaka iskusio najdui period stabilnosti u svojoj historiji. Tada je mir, izobilje i razvoj ula u vlast i u cijelo carstvo. Krani, Jevreji, muslimani i njihova druga naimenovanja su bogosluili kako su sami eljeli. Oni su potivali vlastita uvjerenja i slijedili svoje obiaje i tradicije. To je bilo mogue jer su Turci vladali na nain koji je donosilo red, pravdu, mir, prosperitet, tako da je prema tom uvjerenju tolerancija naspram njihovih posjeda bila sveta dunost. 37

Mnogi historiari i politiki istraitelji su zabiljeili ovu injenicu. Jedan od njih je ekspert za Bliski Istok i poznati profesor na Kolumbija Univerzitetu, gospodin Edvard Said. Potie iz kranske porodice iz Jerusalima. Svoja istraivanja je nastavio u amerikim univerzitetima, daleko od svoje zemlje. U intervjuu kojeg je dao izraelskom asopisu Hazaret preporuuje povratak Otomanskog nacionalnog sistema, ako se eli uspostaviti trajni mir na Bliskom Istoku. Po njegovim rijeima: Jevrejska manjina moe opstati na putu sa drugim manjinama u arapskom svijetu, ako se uspostavi vlast kao to je bila u otomanskoj imperiji sa njihovim nacionalnim (milet) sistemom. Izgleda da je ono to su oni tada imali mnogo humanije od onog to mi danas posjedujemo. Zaista, od kako se zavrila turska vladavina, Palestina nije nikada vie bila svjedok drugog humanog upravljanja. U periodu izmeu dva svjetska rata, Britanci su slomili Arape sa svojom strategijom zavadi pa vladaj i istovremeno ovlaivala je cioniste koji su se kasnije i njima suprotstavljati. Cionisti su izazvali gnjev kod Arapa, a od 1930. godine u Palestini su na sceni sukobi izmeu te dvije grupe. Cionisti su formirali teroristike grupe kako bi se borili protiv Palestinaca, i ubrzo nakon toga, poeli su takoer napadati Britance. Britanija je jednom digla ruke i odbila svoj mandat kojeg je imala u tom podruju 1947. pa su se sukobi pretvorili u rat, a izraelska okupacija i masakri koji se do dananjih dana nastavljaju, su postali ozbiljni. Da bi u podruju jo jednom zavladala humana vladavina, Jevreji moraju napustiti cionizam i cilj da Palestina bude iskljuivo za Jevreje, i moraju prihvatiti ideju dijeljenja zemlje sa Arapima pod jednakim uvjetima. Arapi moraju napustiti neislamske ciljeve kao to je suavanje Izraela sve do mora, ili stavljanje svih Jevreja pod ma, i moraju prihvatiti ideju zajednikog ivljenja sa njima. Prema Saidu, to bi znailo povratak otomanskog sistema koji je jedino rjeenje da omogui zajedniki, miran i bezbjedan ivot u podruju. Takav sistem

38

moe kreirati ambijent regionalnog mira i bezbjednosti isto kao to je kreiran u prolosti. U posljednjem poglavlju emo ispitivati detalje ovog rjeenja. Ali prije nego to to uradimo, hajde da preispitamo prolost kako bi uoili nered i nasilje koje je obuzelo Palestinu nakon zavretka muslimanske vladavine.

39

CIONIZAM SEKULARNI NACIONALIZAM KOJI JE IZNEVJERIO JUDAIZAM

U posljednjoj dekadi devetnaestog stoljea austrijski Jevrej novinar po profesiji Theodor Herzl (1860-1904) je u svjetsku agendu donio cionizam. Herzl je zajedno sa svojim drugovima imao veoma slabo vjerovanje. Oni su na jevrejstvo gledali kao na ime rasne pripadnosti, a ne kao na vjersku zajednicu. Oni su sugerirali da su Jevreji zasebna rasa od evropskih nacija i da je za njih nemogue ivjeti zajedno sa drugima, tako da moraju osnovati svoju vlastitu domovinu. Osniva cionizma Therodor Herzl je mislio o Ugandi kao buduoj jevrejskoj dravi i to je postalo poznato kao Plan Uganda. Cionisti su se kasnije odluili na Palestinu. Razlog tome je taj to je Palestina smatrana kao historijska domovina Jevreja, to je za njih bilo vanije od bilo kojeg religijskog znaaja. Cionisti su uinili mnoge napore da bi privukli Jevreje da prihvate te nereligijske ideje. Nova svjetska cionistika organizacija je preuzela veliku propagandu u skoro svim zemljama u kojima je bilo Jevreja. Poeli su sa propagandom da Jevreji ne mogu mirno ivjeti sa drugim narodima i da su oni posebna rasa. Prema tome, oni su otili u Palestinu i tamo se naselili. Veina jevrejskih zajednica je ignorirala takve pozive. Prema miljenju izraelskog dravnika Amnoma Rubinsteina: Cionizam je revolt protiv njihove (jevrejske) otadbine i protiv sinagoga rabina. Stoga, su mnogi Jevreji kritikovali ideologiju cionizma. Glavni religijski lider po imenu rabin Hirsch je rekao: 40

Cionizam eli definirati jevrejski narod kao nacionalni entitet, to predstavlja bogohuljenje. Poznati francuski mislilac, musliman, Roger Garaudy je u vezi ove teme napisao sljedee: Najljui neprijatelj poslanike jevrejske vjere je nacionalistika, rasistika i kolonijalistika logika plemenskog cionizma koji je roen u XIX stoljeu nacionalistike, rasistike i kolonijalistike Evrope. Ova logika, koja je inspirirala sve kolonijalizme Zapada i sve ratove jednog nacionalizma protiv drugog, je samoubilaka logika. Za Izrael nee biti budunosti i sigurnosti, niti e za Bliski Istok biti mira, sve dok Izrael ne postane decioniziran i dok se ne vrati Ibrahimovoj vjeri koja je duhovno, bratsko i zajedniko nasljee sviju tri religija: judaizma, kranstva i islama. Na ovaj nain je cionizam uao u svjetsku politiku kao rasistika ideologija koja smatra da Jevreji ne mogu ivjeti zajedno sa drugim narodima. Prije svega, ova pogrena ideja je uzrokovala mnogo problema i pritisaka na Jevreje koji ive u dijaspori. A, takoer, muslimanima na Bliskom Istoku donijela je izraelsku politiku okupacije i pripajanja (aneksije), uz siromatvo, teror, krvoprolie i smrt. Ukratko reeno, cionizam je aktualna forma sekularnog nacionalizma koja izvire od sekularne filozofije, a ne iz religije. Meutim, kao i u sluaju drugih vrsta nacionalizma, cionizam je, takoer, pokuao da upotrijebi religiju za svoje vlastite ciljeve.

Cionistiko lano tumaenje Tore Tora je sveta Knjiga koju je Bog objavio poslaniku Musau, a.s. Bog u Kur'anu kae: Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo (Kur'an, 5:44) Kuran, takoer, kae da je Tora izobliena unoenjem ljudskih rijei. Ono to mi danas imamo je izobliena Tora. 41

Meutim, skoranja ispitivanja otkrivaju da u toj Knjizi postoji mnogo vjerskih istina, kao to su vjerovanje u Boga, pokoravanje Njemu, zahvala Njemu, bojazan od Njega, pravda, sauee, milosre, protivljenje nasilju i nepravdi i sve stvari koje se nalaze u Tevratu i drugim knjigama Staroga Zavjeta. Pored ovoga, ratovi koji su tokom historije proizveli masakre su povezani sa Torom. Ako ljudi ele nai osnove premda sa izopaenim injenicama za nasilje, masakre i ubistva, oni mogu itekako uzeti te odjeljke kao bibliografiju. Cionizam nalazi utoite u ovoj metodi da bi ozakonio svoj terorizam koji je aktualno faistiki terorizam. Dakako, on je u tome bio itekako uspjean. Kao primjer, uzeli su odjeljke koji imaju veze sa ratom i masakrom, da bi ozakonili svoje masakre prema nevinim Palestincima. Ovo je namjerno izvitopereno tumaenje, meutim, cionizam koristi religiju da bi legalizirao svoje faistiku i rasistiku ideologiju. Cionisti, takoer, zasnivaju svoje stavove na vlastite interpretacije stihova koji su u vezi sa odabirom kojeg je Bog zagarantirao Jevrejima. Nekoliko kur'ansklih ajeta govori o tom pitanju: O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao. (Kur'an, 2:47) Sinovima Israilovim smo Knjigu i vlast i vjerovjesnitvo dali i lijepim jelima smo ih bili opskrbili, i iznad svih naroda ih uzdigli. (Kur'an, 45:16) Kur'an pojanjava kako je Bog blagoslovio Jevreje i kako ih je ujedno nainio dominantnim nad ostalim narodima. Ali ti ajeti ne impliciraju odabir kojeg radikalni Jevreji razumiju, ve upuuju na injenicu da je veina poslanika dola sa te linije i da su Jevreji igrali veoma vanu ulogu u to vrijeme. Ajeti pojanjavaju da su oni svojim vrlinama i autoritetom privilegirani meu ostalim ljudima. Kada su odbacili Isusa, ta karakteristika je dola do ieznua. Kur'an smatra da odabir pripada poslanicima i vjernicima koje je Bog uputio ka istini. Ajeti dovode u vezu to da su poslanici izabrani i 42

izvedeni na pravi put, pa onda blagoslovljeni. Navest emo neke ajete koje se tiu ove teme: Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne dri do sebe. A mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom e biti meu dobrima. (Kur'an, 2: 130) I neke pretke njihove i potomke njihove i brau njihovu njih smo odabrali i na pravi put im ukazali. To je Allahovo uputstvo na koje On ukazuje onima kojima hoe od robova Svojih. A da su oni druge njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono to su inili. To su oni kojima smo Mi knjige i mudrost i vjerovjesnitvo dali. Pa ako oni u to ne vjeruju, Mi smo time zaduili ljude koji e u to vjerovati. (Kur'an, 6:87-89) To su ti vjerovjesnici koje je Allah milou Svojom obasuo, potomci Ademovi I onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog itali, oni bi licem na tle padali i plakali. (Kur'an, 19:58) Ali, radikalni Jevreji se oslanjaju na izoblienim pojanjenjima, smatrajui odabir kao rasnu karakteristiku, te zato svakog Jevreja smatraju superiornim njegovim samim roenjem. Zbog toga su Djeca Izraela zauvijek smatrana superiornim nad ostalim ljudima. Druga ogromna izopaenost u ovom gleditu je predstavljanje ovog navodnog prvenstva kao naredbu prakticiranja brutalnosti nad drugim narodima. Do ove mjere cionisti opravdavaju njihovo ponaanje okieno starom mrnjom koja se moe nai u nekim aspektima talmudskog judaizma. Prema tom pogledu, za Jevreje je obina stvar da varaju one koji nisu Jevreji, da pljakaju njihovo bogatstvo i imanje, te da ih, ako je neophodno, ubiju, ukljuujui u tome ene i djecu. U stvarnosti to je sve kriminal koji teti pravoj religiji, Bojim naredbama o zatiti pravde, potenju i pravima ugroenih, te ivotu u miru i ljubavi. Nadalje, takve neznaboake teorije oznaavaju kontradiktornost sa samom Torom koja u odreenim stihovima osuuje 43

nasilje i surovost. Meutim, cionistika rasistika ideologija odbija takve stihove kako bi napravila vjerski sistem koji e biti baziran na ozlojeenosti i gnjevu. Umjesto da padnu pod utjecaj cionistike ideologije, Jevreji koji istinski vjeruju u Boga, e radije prepoznati da im njihova religija govori da ostanu vjerni vjeri koja govori ne budi nepravedan u suenju, ne budi ravnoduan prema siromasima, ne potuj ovjeka zbog njegove moi. Mora pravedno suditi svojem komiji. Nemoj ii kao torokua meu svoj narod; nemoj stati protiv ivota svojeg komije. Ja sam Gospodar. Nemoj mrziti svojeg brata u srcu. Ti zasigurno treba koriti svojeg brata i ne smije nositi grijeh zbog njega. (Stari Testament, Leviani, 19:15-17) On ti je, o ovjee, pokazao ta je dobro; i ta Gospodar od tebe iziskuje. Onda radi pravedno, voli milosrdno i idi sa svojim Bogom ponizno. (Stari Testament, Mihaje, 6:8) Ne ubij. Ne ini preljubu. Ne kradi. Ne svjedoi krivo protiv svojeg komije. Ne prieljkuj kuu svojeg komije (Stari Testament, Egzodus, 20:13-17) Prema Kur'anu, takoer, rat je u osnovi manifest odbrane. ak i ako je rat objavljen zajednici, ivoti nevinih i uloga zakona moraju biti zatieni. Naredba ubistva ena, djece i staraca se ne moe dozvoliti ni u jednoj religiji, ve samo preko fabriciranja i lanog prikazivanja nekog religijskog stava. U Kur'anu Bog ne samo da osuuje takvu vrstu animoziteta, ve kazuje da su svi ljudi u Njegovim oima jednaki, te da njihova superiornost ne zavisi o rasi, srodstvu, ni nikakvom zemljanom kvalitetu, ve samo na pravinosti ljubavi i blizini prema Njemu. O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita. (Kur'an, 49: 13) Pored ove lane religijske maske, stvarni razlog cionistikog barbarizma i nemilosrdnosti, je veza sa devetnaestovjekovnim evropskim kolonijalistikim mentalitetom. Kolonijalizam nije samo politiki ili ekonomski sistem; on je simulacijska ideologija. Cionizam, 44

koji vjeruje da industrijalizirane nacije Zapada imaju pravo kolonizirati i okupirati nenapredne nacije u tom regionu, vidi to kao proces prirodnog rezultata meunarodne prirodne selekcije. Drugim rijeima, cionizam je proizvod socijalnog darvinizma. U okviru ove ideologije Engleska je kolonizirala Indiju, Junu Afriku i Egipat, a Francuska je kolonizirala Indokinu, sjevernu Afriku i Gvanaju. Inspirirani tim primjerima, cionisti su odluili kolonizirati Palestinu za Jevreje. Cionistiki kolonijalizam je postao mnogo gori od britanskih i francuskih kopija, jer su ovi zadnji, na posljetku, dozvolili svojim kolonijama da ive (nakon to su se predali) i da uestvuju u edukaciji, nepristranoj administraciji i infrastrukturi. Ali, kako emo kasnije vidjeti, cionisti ak ne priznaju pravo Palestinaca da ive; vidjet emo njihovu praksu etnikog ienja i ne davanje nikakvog doprinosa tim ljudima pod njihovom vladavinom. Moe ak rei, da oni nisu postavili ni jednu ciglu za Palestince.

Cionistiki sukob sa Jevrejima Druga karakteristika cionizma je oslanjanje na lanu propagandu. Moda jedan od najvanijih slogana jeste zemlja bez ljudi, za ljude bez zemlje. Drugim rijeima, Palestina, odnosno zemlja bez ljudi se mora dati Jevrejima, ili ljudima bez zemlje. Poetkom dvadesetih godina prolog stoljea, Cionistika svjetska organizacija je nepopustljivo koristila ovaj slogan da bi uvjerila evropske vlade, uglavnom Englesku i njen narod, da Palestina mora biti dodijeljena Jevrejima. Kao rezultat toga nagovaranja u 1917. godini, Engleska je u svojoj Balforskoj deklaraciji proglasila da njeno visoanstvo, Vlada, sa naklonou, smatra Palestinu narodnom domovinom za jevrejski narod.

45

Zapravo, slogan zemlja bez naroda, za narod bez zemlje, je bio neistinit. Kada se cionistiki pokret pojavio, Jevreji nisu bili bez zemlje, niti je Palestina bila zemlja bez naroda. Jevreji nisu bili bez zemlje, jer je veina njih ivjela u miru i sigurnosti u raznim dravama. Posebno u industrijaliziranim zemljama Zapada jevrejske vjerske skupine nisu imale bojazan za svoje ivote. Za veinu njih, ideja o naputanju svojih drava radi emigracije u Palestinu, im nikada nije padala na pamet. Ta ideja se pojavila kasnije kada su cionisti pozivali na seobu u Palestinu, ali veina Jevreja je to odbila. Kasnijih godina anti-cionistiki Jevreji su se preko vlastitih udruenja aktivno opirali tom cionistikom pokretu. Imajui slubenu podrku Balforske deklaracije, cionisti su se nali u tekoj poziciji jer je veina Jevreja odbila da emigrira. U tom kontekstu, rijei Chaima Wizmanna su vrlo upadljive: Balforska deklaracija iz 1917. godine, sagraena je bez osnove posljednjih deset godina, svakog dana i trena kad otvorim novine, ja pomislim kad e se sljedea nesrea dogoditi? Zbog toga, strepim da e me britanska vlada pozvati i upitati: reci nam ta je to Cionistika organizacija? Gdje su tvoji cionisti? Oni su znali da su Jevreji protiv nas; ostali smo sami na malom otoku. Mala grupa Jevreja sa stranom prolou. Od tada su se cionisti poeli obavezivati da u specijalnim poslovima ohrabruju jevrejsku migraciju u Palestinu, pa i ako je neophodno, da ih na to natjeraju. Ilustracija tome je muenje Jevreja u njihovim domovinama i saradnja sa antisemitima kako bi ih uvjerili da e vlade protjerati sve Jevreje. (vidi knjigu Haruna Yahye: Nasilje Holokausta, Yural Yayincilik, Istanbul, 2002.) Od tada se cionizam razvio u pokret koji je muio i terorizirao svoj vlastiti narod. Od prilike 100.000 Jevreja se iselilo u Palestinu izmeu 1920. i 1929. godine. Ako neko smatra da je tamo bilo oko 750.000 Palestinaca, onda 100.000 Jevreja nije tako mali broj. Cionistike organizacije su imale potpunu kontrolu nad migracijom. Jevreji koji su kroili na Palestinsku zemlju su susretani od strane cionistikih grupa 46

koje su odreivale gdje e se nastaniti i koju e vrstu posla raditi. Ova migracija je ohrabrivana od strane cionistikih izvrnih tijela raznim stimulacijama. Kao rezultat intenzivnog rada kroz Palestinu, Evropu i Rusiju, jevrejska populacija je u Palestini zabiljeila jak porast u broju i naseljima. Sa Nacistikom Partijom koja je razvijala snagu, Jevreji u Njemakoj su suoeni sa jakim pritiskom koji je kulminirao njihovom seobom u Palestinu. injenica da su cionisti pomagali nacistiki pritisak na Jevreje je stvarna, ali je jo uvijek ostala najvea historijska tajna. (vidi knjigu Haruna Yahye: Nasilje Holokausta, Yural Yayincilik, Istanbul, 2002.)

Cionistiki sukob sa Arapima Cionisti su nesumnjivo priutili najgore nasilje ljudima koji su pripadali zemlji bez naroda, odnosno Palestincima. Od kako su cionisti uli u Palestinu, njihove pristalice su prieljkivale da unite Palestince. Da bi napravili mjesto stanovanja za novopridole Jevreje, pod utjecajem cionistikih ideala, ili straha od antisemitizma, Palestinci su bili konstantno pod pritiskom, ili su prisiljavani na iseljavanje i protjerivani iz svojih kua i imanja. Ovaj pokret okupacije i iseljavanja ubrzan je formiranjem Izraela 1948. godine, unitivi ivote stotine hiljada Palestinaca. Sve do danas, oko 3.5 miliona Palestinaca se jo uvijek bori za svoje ivote imajui status izbjeglica pod najuasnijim uvjetima. Jo od 1920. godine, jevrejska migracija, koja je organizirana od strane cionista, je promijenila demografsku sliku Palestine i glavni je uzrok postojeeg konflikta. Statistika koja dovodi u vezu poveanje jevrejske populacije, esto potvruje tu injenicu. Te cifre su vana demonstracija strane kolonijalne sile koja, u stvari, nema prava na zemlju. Ona je upravo dola da otme prava domaem stanovnitvu.

47

Prema slubenim podacima, broj jevrejskih iseljenika u Palestini je porastao od 100.000 u 1920-oj godini, do 232.000 u 1930-oj. Takoer, 1939. godine, palestinska populacija od 1.5 miliona ukljuivala je 445.000 Jevreja. Njihov broj, koji je prije 20 godina predstavljao samo 10% stanovnitva, sada predstavlja 30% stanovnitva. Jevrejska naselja su, takoer, veoma brzo razvijana, a u 1930. godini, Jevreji su posjedovali dva puta vie zemljita, nego u 1920-toj.
GODINA 1920 (Septembar-Okobar) BROJ JEVREJSKOG ISELJAVANJA 5.514

1921 9.149 1922 7.844 1923 7.421 1924 12.856 1925 33.801 1926 13.081 1927 2.713 1928 2.178 1929 5.249 Slubeni proglas Balforske deklaracije je zabiljeio poetak velike i brze seobe Jevreja u Palestinu. Ova tabela prikazuje broj Jevreja koji su se iselili u Palestinu izmeu 1920-29. godine. Tokom ovog perioda prosjeno 100.000 Jevreja je ulo u Palestinu. Britanska Vlada, Politika historija Palestine pod britanskom administracijom, Izvjetaj palestinske kraljevske komisije, Cmd. 5479, 1937. P. 279

Slubeni proglas Balforske deklaracije je zabiljeio poetak velike i brze seobe Jevreja u Palestinu. Ova tabela prikazuje broj Jevreja koji su se iselili u Palestinu izmeu 1920-29. godine. Tokom ovog perioda prosjeno 100.000 Jevreja je ulo u Palestinu.

48

Britanska Vlada, Politika historija Palestine pod britanskom administracijom, Izvjetaj palestinske kraljevske komisije, Cmd. 5479, 1937. P. 279 U 1947-oj godini u Palestini je bilo 630.000 Jevreja i 1.3 miliona Palestinaca. Izmeu 29. novembra 1947. kada je Palestina odvojena od strane Ujedinjenih Nacija, i 15. maja 1948. godine, Cionistika teroristika organizacija je zauzela tri etvrtine Palestine. Tokom tog perioda, broj Palestinaca koji su ivjeli u 500 gradova, naselja i sela, kao rezultat napada i masakra, opao je od 950.000 na 138.000. Neki od njih su ubijeni, a neki protjerani. U pojanjenju okupacijske politike koja je prihvaena od strane Izraela 1948. godine, poznati izraelski mislilac IIan Pappe je govorio o tajni, napisanom planu o protjerivanju Arapa iz Palestine. Prema tom planu, svako arapsko selo ili varo koje se ne preda jevrejskoj vojsci i koje ne eli podii bijelu zastavicu bit e, zbrisano, porueno, a njegovo stanovnitvo protjerano. Nakon to je ta odluka prihvaena, samo etiri sela su podigla bijelu zastavicu, a svi ostali gradovi i sela bili su potencijalni objekt istjerivanja. Ovim nainom, 400 palestinskih sela su tokom 1948-49. godine zbrisana sa karte postojanja. Bogatstvo kojeg su Palestinci ostavili za sobom oteli su Jevreji potujui Zakon dsutnog bogatstva. Sve do 1947. godine, zemljite kojeg su Jevreji posjedovali u Palestini, bilo je samo 6%. Prolaskom vremena, drava se formalno osnivala, a procent zemljita kojeg su Jevreji posjedovali je tada iznosio ak 90%. Svaka nova konsignacija Jevreja je znaila novo nasilje, pritisak i surovost prema Palestincima. U cilju obezbjeivanja naselja za novopridole Jevreje, cionistike organizacije su se sluile pritiscima i silom, kako bi protjerali Palestince sa njihovih ognjita koje vjekovima naseljavaju. Predsjedavajui Komiteta za transfer u izraelskoj vladi 1948. godine, Joseph Weitz je u svom dnevniku 20. decembra 1940. godine napisao sljedee: Mora biti jasno da nema mjesta za oba naroda u ovoj zemlji. Nikakav razvitak nas nee pribliiti naem cilju da budemo neovisan 49

narod u ovoj maloj zemlji. Kada Arapi budu deportirani, zemlja e za nas biti irom otvorena; ostajui sa Arapima, zemlja e ostati uska i uskraena. Jedini nain je da se svi Arapi deportiraju odavde u susjedne zemlje. Svako selo, ili svako pleme, mora otii.
GODINA 1930 1931 1932 1933 1934 1935 1936 1937 1938 1939 BROJ JEVREJSKOG ISELJAVANJA 4.944 4.075 9.553 30.327 42.359 61.854 29.727 10.536 12.868 16.405

Talas jevrejske emigracije je nastavljen nesmanjenim intenzitetom tokom britanskog mandata. Kao rezultat skladnih napora cionistikih organizatora, vie od 232.000 Jevreja je nastanjeno u Palestini od 1930 do 1939 godine. Britanska Vlada, Politika historija Palestine pod britanskom administracijom, Izvjetaj palestinske kraljevske komisije, Cmd. 5479, 1937. P. 279

Talas jevrejske emigracije je nastavljen nesmanjenim intenzitetom tokom britanskog mandata. Kao rezultat skladnih napora cionistikih organizatora, vie od 232.000 Jevreja je nastanjeno u Palestini od 1930 do 1939 godine. Britanska Vlada, Politika historija Palestine pod britanskom administracijom, Izvjetaj palestinske kraljevske komisije, Cmd. 5479, 1937. P. 279

50

Predsjedavajui komiteta za reizbor Shloma Lahata, naelnika Tel Aviva, gospodin Heilburn je predstavio cionistiki pogled palestinskog naroda sljedeim rijeima: Mi moramo pobiti sve Palestince, izuzev ako pristanu da ovdje ive kao robovi. Poplava emigranata koja je nastupila nakon zavretka Drugog svjetskog rata je uinila Palestince svjesnim ta se deava, tako da su se poeli opirati tim nepravednim djelovanjima. Ali svako opiranje ugueno je veoma nasilno putem britanske vojske. Palestinci su se nali pod pritiskom cionistikih teroristikih organizacija na jednoj i britanskih vojnika na drugoj strani. Drugim rijeima, bili su suoeni dvozubom opsadom. Tokom britanskog mandata, vie od 1.500 Palestinaca koji su se borili za svoju nezavisnost, su ubijeni u koordiniranim sukobima sa britanskim vojnicima. Nadalje, mnogo Palestinaca je uhapeno od strane Britanaca, protivei se jevrejskoj okupaciji. Pritisak britanske vlade je uzrokovala mnoge neprilike za njih. Ali cionistiki terorizam je neusporedivo bio neprincipijelan. Cionistika brutalnost, koja je eksplodirala krajem britanskog mandata, je u egzekucijskom stilu ukljuivala paljenje sela; ubijanje ena, djece i staraca; torturu nevinih rtava; silovanje ena i djevojaka. Priblino 850.000 Palestinaca koji nisu mogli izdrati takvu opresiju i nasilje, su napustili svoja ognjita i kue i stacionirali se na Zapadnoj Obali, Pojasu Gaze i du granice sa Libanonom i Jordanom. Oko milion Palestinaca jo uvijek ivi u tim izbjeglikim kampovima, dok 3.5 miliona drugih, ive kao izbjeglice daleko od svoje domovine. Palestinci koji danas ive u izbjeglikim kampovima imaju teak dodir sa najvanijim potreptinama. Oni mogu koristiti vodu i struju samo kada im Izrael to dozvoli. Moraju putovati mnogo milja na posao za veoma niske nadnice. Za one koji idu na posao, ili posjeuju roake koji ive u blizini izbjeglikog kampa, putovanje koje ne uzima vie od 15 minuta, se esto pretvara u nonu moru zbog provjere identiteta na kontrolnim punktovima gdje vojnici izlau Palestince verbalnom i fizikom muenju, patronizaciji i ponienju. Oni bez pasoa ne mogu otii od take A do take B. Palestinci esto ne mogu otii na svoj posao, mjesto gdje ele otii, ili u bolnicu kada su bolesni, 51

zato to izraelski vojnici esto zatvaraju putove iz bezbjednosnih razloga. ta vie, ljudi koji ive u izbjeglikim kampovima, ive u strahu od bombardiranja, ubistva, ranjavanja i hapenja, jer fanatina jevrejska naselja koja okruuju kampove, predstavljaju stvarnu prijetnju ikaniranja i naruenih napada od strane fanatinih jevrejskih stanovnika. Naravno, biti izbaen iz jedne kue i biti primoran otii iz jedne domae domovine raa mnogo neprilika. Meutim, to je Boija volja. Tokom historije, muslimanske zajednice su protjerivane iz svojih domova i suoavane su od strane nevjernika raznim vrstama pritisaka, torture i muenja. Nasilni lideri ili ljudi koji su na vlasti, esto puta protjeravaju ljude iz svojih domova samo zbog njihovog porijekla ili vjerovanja. Ono to su muslimani u mnogo zemalja, kao i Palestinci, izdrali je nagovijeteno u Kur'anu. Ali, Bog pomae sve one koji ostaju strpljivi, moralni i koji odbijaju biti zastraeni nasuprot njihovom iskustvu i nevoljama. Bog u Kur'anu veli: I Gospodar njihov im se odazva; Nijednom trudbeniku izmeu vas trud njegov neu ponititi, ni mukarcu ni eni vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zaviaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mueni i koji se budu borili i poginuli, sigurno u preko ravih djela njihovih prei i sigurno u ih u dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, uvesti: nagrada e to od Allaha biti. A u Allaha je nagrada najljepa. (Kur'an, 3:195) U tom smislu, doi e dan kada e Palestinci ivjeti u miru, sigurnosti i bratstvu. Ali to e biti mogue samo putem irenja kur'anskih pouka meu ljudima. Te pouke su: opratanje i tolerancija; ouvanje mira; akcentiranje ljubavi, potovanja i milosra, te upuivanje svojih pristalica na nadmetanje u injenju dobra. Tamo gdje te pouke prevladaju, nasilje i razdor ne mogu postojati. I jo neto, kada se ove pouke potpuno iskuse, muslimanska solidarnost e se uveati i oni e postii snagu kojom e ojaati borbu protiv nasilja. Zato, uspostavljanje kur'anskog etikog sistema e privesti nasilje kraju ne samo u Palestini, nego u cijelom svijetu. Muslimanska odgovornost jeste da iri te moralne kodekse. 52

U sljedeim poglavljima emo blie prostudirati bol i potekou koju su palestinske izbjeglice iskusili. Ali, prije nego to to uinimo, adresirat emo cionistiki teror i tehnike koje su upranjavane u protjerivanju Palestinaca iz svojih domova.

53

CIONISTIKI TEROR

U prijethodnom poglavlju smo prostudirali cionistiki pogled koji stremi jevrejskom povratku u Palestini, a koji je ujedno i sveti cilj. Rat kojim bi se taj cilj ostvario bio bi sveti rat. Ta ideja igra veoma vanu ulogu u izraelskom obrazovanju. Zapravo, poznati izraelski lideri ponekada iskazuju svoje gledite kako djeca moraju proi kroz cionistiku edukaciju. Na primjer, izraelski ministar obrazovanja Limor Liynat je u najeim danima Al-AKsa Intifade izjavio da e djeca u dravi ubudue neophodno primiti jevrejskocionistiku edukaciju, i da su kole dio unutranje sigurnosti izraelske drave. Stari Zavjet ima zasebno ulogu u tom obrazovnom sistemu, a cionisti su odredili posebne stihove u njemu na koje se mora fokusirati. Ta knjiga sa ponosom poziva na brutalnost protiv domaih Palestinaca koja je zadata od strane Djece Izraela, voenih Jouom. U svojem klasiku The Case of Israel, studiji o politikom cionizmu, Roger Garaudy pojanjava ovu vrstu stanovita: Knjiga o Joui se vrlo esto danas kazuje putem rabinatske armije u Izraelu u cilju propovijedanja svetog rata. Takoer, ona je uinila puno toga u kolskom obrazovanju, zadravajui se na ienju grijeha pokorenih naroda stavljajui tom prilikom svakog od njih na otrici maa - oboje, ovjeka i enu, mlado i staro. (Joua, vi, 21) kao to to moemo proitati u Jeremijinom kazivanju i u drugim mjestima. Ponaanje koje pokazuju izraelski vojnici je odgojeno sa gore izreenim idejama i ono je u skladu sa izreenim stanovitem. Danas su 54

u okupiranoj Palestini uasne scene dio svakodnevnog ivota: Bebe od samo 18 mjeseci umiru u svojim kolijevkama dok njihove kue napadaju helikopteri. Mlade djevojke koje rade u maslinicima bivaju bez razloga upucavane i ubijane, djeca koja se svojim kuama vraaju iz kole bivaju ranjavana i doivotno onesposobljivana. Cionistiki edukativni sistem predstavlja korijen tih nehumanosti i njima slinih epizoda. Istraivanja pokazuju da su takva edukacija i ispiranje mozga, veoma efektivni. Test kojeg je vodio G. Tamarin, psiholog na Tel Aviv Univerzitetu opisuje Jericho masakr iz Jouine Knjige u Starom Zavjetu. On je distribuiran studentima na etvrtom i devetom stepenu. Oni su u tom testu upitani: Pomislite da je izraelska armija u borbi okupirala arapsko selo. Da li mislite da je podesno djelovati protiv stanovnika, kako je Joua postupio sa narodom Jericho, ili nije? Broj onih koji su pozitivno odgovorili je varirao izmeu 66 i 95%, a sve u zavisnosti od kole i mjesta gdje su djeca ivjela. Garaudy naglaava da su Jouina Knjiga i Stari Zavjet u osnovi izvor cionistikog terora. Koncepcija obeanja, zajedno sa smislom njegovog ostvarenja (kako to lideri politikog cionizma izvode iz Knjige u kojoj Joua prepriava svoje junake podvige unitenja prijanjih stanovnika koje je on protjerao uz Boju pomo, potujui Boje naredbe), dodajui tome izabrani narod i Veliki Izrael od Nila do Eufrata, ini ideologijsku osnovu politikog cionizma. Biljeke izraelskog vojnika koje su se pojavile u izraelskim novinama Davar su vaan primjer tome. Dotini vojnik je zapravo, u 1948. godini uestvovao u operaciji zauzimanja palestinskog sela EdDawayma i opisuje brutalne scene kojima je sam bio svjedok: Oni su ubili izmeu devedeset i stotinu ljudi, ena i djece. Djecu su ubijali (vojnici) tako to su im tapovima lomili glave. U svakoj kui je bio korpus. Ljudi i ene iz sela su utjeravani u kue i tamo su ostavljani bez hrane i vode. Nakon toga bi dolazili saboteri da aktiviraju dinamit u njihovim kuama.

55

Jedan komandant je naredio vojniku da dovede dvije ene u zgradi koja je trebala da eksplodira Drugi vojnik se diio to je silovao Arapkinju, prije nego to ju je ubio. Drugoj eni koja je imala bebu su naredili da isti, nakon nekoliko dana su ubili nju i njenu bebu. kolovani i pristojni komandanti koji su smatrani dobrim momcima postali su glavni ubice, i to ne u jeku borbe, ve u metodi istjerivanja i unitenja. to bude manje Arapa, to e biti bolje. Ovo je samo jedna od mnogo brutalnih epizoda koje su otkrivene posljednjih 50 godina. Prije nego to je izraelska vlada formirana, Hagana, Irgun i Stern brigade su bile odgovorne za protjerivanje Palestinaca sa njihovih ognjita. Ove teroristike organizacije su prije 1948. godine vodile teroristiku kampanju protiv arapskih civila. Nakon 1948. godine tu ulogu je preuzela izraelska armija. Menachem Begin, Irgunski lider i budui premijer pojanjava njihovu strategiju: Arapi se ilavo bore u odbrani svojih kua, ena i djece. Drugim rijeima, cionistiki rat e biti uperen protiv nevinih ljudi. Istina je, da se Palestinci od toga datuma bore za zatitu svojih domova, ena i djece od izraelske zvanine politike koja terorie cio palestinski narod. Novinarski izvjeta i ekspert za Bliski Istok, Flora Lewis u International Herald Tribune, pojanjava izraelski stil brutalnosti: Izraelski zvaninici su sada javno priznali politiku ciljanih napada na Palestince za koje su vjerovali da su umijeani u terorizam. To su planirana ubistva koja se od strane Neghija, izraelskog renomiranog novinara, s pravom nazivaju kriminalne radnjepogubljenja. Ministar odbrane Ephraim Sneh je na radio programu rekao da je njihova politika veoma jasna. Ako je bilo ko poinio ili planirao poiniti teroristike napade, on je morao biti upucan to je djelotvorno, precizno i pravedno. Mora se naglasiti da, kako prenosi Sneh, izraelska borba nije ograniena na teroristike elemente, nego na cijeli narod.

56

Detalji koji su ovdje prikupljeni su samo mali dio nasilja koje je pripremila izraelska vlada. Ali to je praksa koju palestinski muslimani svi dobro znaju, jer postoji veoma jaka slinost izmeu kur'anskog opisivanja faraona i onog to cionistiko-izraelski predstavnici ine nevinim Palestincima. U svoje vrijeme, faraon je ciljao slabe i bespomone Jevreje koje je nemilosrdno ubijao. Takoer, predstavnici faraonovog plemena su bili jako poneseni za svojom domovinom, te je zbog toga faraon Musau, a.s., rekao: on hoe da da vas izvede iz zemlje vae. (Kur'an, 7:110) Izraelski novinar Uri Avnery je zabiljeio tu slinost. U naslovu Ubistvo Arafata, ovaj novinar nas podsjea da se period jevrejskog ropstva u Egiptu nikad ne smije zaboraviti, jer je to jedan od fundamentalnih judaistikih naela. Po njegovom miljenju, ono to Izrael danas ini Palestini je samo varijacija nasilja kojeg su njihovi preci Jevreji, susreli od faraona: U novom mitu, roenom prije nas, aron je faraon, a mi smo stari Egipani. U prii o Egzodusu, Bog u Bibliji veli: Ja sam vezao faraonovo srce i srca njegovih sluga. nakon svake nesree koja ga je zadesila, faraon je prekrio svoje obeanje da oslobodi Izraeliane On (Bog) je elio da Izraeliani budu okrueni nesreama, prije nego to su poeli svoj dugi mar. To se upravo danas deava Palestincima. Sljedei ajeti opisuju kako je faraon ubijao nezatieni narod: I kad Musa ree narodu svome: Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama muili, koji su vam muku djecu klali, a ensku u ivotu ostavljali, - to vam je bilo veliko iskuenje od gospodara vaega - , i kad je Gospodar va objavio: Ako budete zahvalni, Ja u vam, zacijelo, jo vie dati: budete li nezahvalni, kazna Moja doista e stroga biti. (Kur'an, 14:67) Bojom pomou, Djeca Izraela su konano izbjegli faraonovu nemilosrdnost i nasilje. U naem vremenu, radikali Izraela su, podravajui nasilje, u faraonovoj poziciji. Palestinci moraju slijediti savjet kojeg je Bog dao Djeci Izraela u njihovo vrijeme: budi strpljiv, vjeruj u Boga i dri se Njegovog Puta.

57

Izraelski vojnik opisuje divljatvo Moj prvi napad na Libanon je bio 1986. godine. Bio sam devetnaestogodinji izraelski regrutovani vojnik. Vod moje paraformacije je poslat u selo ijeg se imena ne mogu sjetit. Razbili smo vrata jedne kue i gurnuli familiju ustranu, a srednje-vjenog ovjeka izbacili napolje. Nakon to smo mu vezali oi i sputili ruke na lea, odveli smo ga u usamljeni sokak i natjerali ga da klekne na koljena, a potom mu naslonili pitolj na glavu zaprijetivi da emo ga pucati ako progovori. Jedan mirovnjak iz UN.-a, se tada pojavio i prekinuo incident. Ali puno toga se kasnije dogodilo. Sljedeeg dana smo priredili smijeno pogubljenje desetogodinjeg djeaka iz Libanona. Utjerali smo njegovu porodicu u kuhinju, a njega odvukli u oblinji vonjak. Moj porunik je pritiskao lice djeteta u blato dok sam mu ja svojom izmom pritiskao glavu. U meuvremenu je narednik zaprijetio da e ga pucati u glavu, ali djeak nije nita odgovarao. Bio je miran (mrtav) Ja sam bio novi vojnik koji je prebaen iz druge jedinice, dok su moje kolege bili vie zauzeti vjebanjem... Starci, ene i mladi seljaci su zadrani u njihovim kuama i bilo im je nareeno da dvadeset etiri sahata potuju policijski as. Njihovi mukarci su bili sakupljeni na glavnom trgu. Voeni su na ispitivanje vezanih oiju. Izazivanje brutalnosti nije bilo ogranieno samo na novopridole regrute. Omri, dijete istraivakog nadzornika je volio paliti eksplozive meu seljacima. Tokom prvih mjeseci invazije, Izrael je ubio 12.000 15.000 rtava, a izgubio 360. Meutim, izraelske rtve su bili borci, dok je veina njihovih (palestinskih) rtava pripadala civilima.

58

Pisac ovog teksta je James Ron, profesor sociologije na Johns Hopkins Univerzitetu. On je podruni istraitelj organizacijama za ljudska prava. (Boston Globe, 25. Maj 2000.)

Izraelski masakri Neki od masakra koji su poinjeni od strane izraelske armije i teroristikih organizacija (Haganah, Irgun i Stern), izmeu 1948. i 1982. godine, bit e opisani na sljedeim stranicama. Nijedan od tih masakra nije bio usmjeren protiv naoruanih grupa. Historija Izraela je prepuna nasilnih akcija i masakra protiv civila. Samo nekoliko primjera e tome biti dovoljno: spaljivanje Hotela King David u 1946. godini; Deir Yassin masakr u 1948. godini, u kojem su nevini civili mueni i ubijani; nehumani masakr kod sela Kibje u 1958. godini; masakri u izbjeglikim kampovima Sabri i atili voeni proizraelsko-kranskim vojnim snagama iz Libanona, pod pokroviteljstvom Ariela arona koji je rezultirao sa skoro 3.000 mrtvih; napad na Mesdidu-l-Aksa u 1990. godini koji je uzrokovao 11 mrtvih i skoro 800 ranjenih; masakr u Ibrahimovoj damiji tokom jutarnje molitve u 1994. godini; masakr u izbjeglikom kampu Kana u 1996. godini, i zauzimanje tunela sa 4.000 vojnika u 1999. godini. To su samo neki primjeri spomenutog nasilja. Oni koji su stradali u tim napadima bili su nevini ljudi koji nisu imali nikakve mogunosti da se zatite. Masakri koji e biti navedeni na sljedeim stranicama su samo neki primjeri nasilja i terora koji se nastavlja od 1947. pa sve do danas. Ako su cifre vane da bi se pokazao opseg cionistikog nasilja, one s druge strane ne mogu ak poeti opisivanje uzrokovane tete, naroito ako se uzme u obzir da nasilje jo traje. Zapravo svakog dana poevi od 1947. godine, pa sve do danas, niu se vijesti i izvjetaji o napadima, ubijanju, torturi i nasilju sa teritorija koje su okupirane od strane Izraela. Na primjer, kada se izrauna broj svi koji su umrli od oktobra 2000. vidjet emo da e taj broj dostii cifru od skoro 2.000 ubijenih. (Ova cifra ne ukljuuje one 59

koji su ubijeni u operacijama obrambene zatite.) Drugim rijeima, Izrael na sistematski nain nastavlja svoja dnevna ubijanja.

Neki primjeri terora izraelske poluvjekovne vladavine Masakr King David 1946. godine: 92 mrtvih Ovaj napad je izvren od strane teroristike organizacije Irgun sa znanjem Davida Ben Guriona, tadanjeg najveeg cionistikog slubenika. Ukupno 92 ljudi ukljuujui Britonce, Palestince i Jevreje, je ubijeno, a 45 ih je ozbiljno ranjeno. Masakr Baldat Al-Shaikh 1947. godine: 60 mrtvih Spavajui u svojim krevetima, ezdeset Palestinaca, meu kojima su ene, djeca i starci, je izgubilo ivote, kao rezultat ovog napada koji je izvren od strane 150-200 cionistikih terorista. Napad je poeo u 2:00 poslije ponoi, a trajao je etiri sahata. Masakr Yehida 1947. godine: 13 mrtvih U Yehidi, jednom od prvih cionistikih naselja, cionistiki napadai, obueni kao britanski vojnici, su otvorili vatru na muslimane. Masakr Khisas 1947. godine: 10 mrtvih Dvoje auta punih lanova grupe Haganah je ula u selo Khisas na Libanonskoj granici i otvorila vatru na svakog ko je preao njihove putove. Masakr Kazaza 1947. godine: petoro mrtve djece 60

Petoro djece je izgubilo svoje ivote u oruanoj epizodi u kojoj su cionistiki teroristi nasumice napadali kue. Masakr u Semiramis Hotelu 1948. godine: 19 mrtvih U operaciji koja je namjeravala uiniti Palestince u nezgodnoj situaciji tjerajui ih iz Jerusalima, grupa cionistikih terorista voena prvim izraelskim predsjednikom Davidom Ben Gurionom, je aktivirala eksploziv u Semiramis Hotelu. Devetnaest ljudi je ubijeno. Masakr Naser al- Din 1948. godine Grupa cionistikih terorista, preruenih u arapske vojnike, su otvorili vatru na graane koji su izali iz svojih domova da bi ih doekali. Samo 40 ljudi je izbjeglo pokolj, a selo je izbrisano sa mape. Masakr Tantura 1948. godine: 200 mrtvih Tantura, sada dom za oko 1.500 jevrejskih doseljenika, je bila poprite velikog masakra nad muslimanima u 1948. godini. Izraelski historiar Teddy Katy ovako opisuje napad: Po broju, ovo je definitivno jedan od najveih masakra. Masakr u Dahma damiji 1948. godine: 100 mrtvih Osamdeset deveti izraelski Komandni Bataljon voen buduim ministrom odbrane Moe Dayanom, je poruio seljacima da e biti sigurni jedino ako se okupe u damiji. Meutim, 100 muslimana koji su tamo tragali za zaklonom su bili masakrirani. Napaeni stanovnici Lydde i Ramle su napustili svoja ognjita. Priblino 60.000 Palestinaca je emigriralo i vie od 350 na putu je umrlo uzrokom slabih medicinskih uvjeta.

61

Masakr Dawayma 1948. godine: 100 mrtvih Ovaj napad je jedan od najveih izraelskih masakra. Veina ubijenih je bila okupljena u damiji za vrijeme dume namaza. Tokom napada Palestinke su silovane, a kue prepune ljudi su dinamitom razruene. Masakr Houla, 1948. godine: 85 mrtvih Izraelski vojnici su natjerali 85 ljudi u kuu koju su onda zapalili. Nakon toga je veina napaenih stanovnika izbjegla u Bejrut. Od 12.000 domaih stanovnika Houle, samo je 1.200 ostalo u njoj. Masakr Salha, 1948. godine: 105 mrtvih Nakon to su seljani natjerani da uu u damiju, spaljeni su sve do posljednjeg. Masakr Deir Yassin, 1948. godine: 254 mrtvih injenica je da se svjetska agenda kontrolira preko zapadnih medija, koji su veinom pro-izraelski, nekada sprjeava dogaaje da iziu na vidjelo unutar Izraela. Ali neki incidenti nasilja i grubosti su dokumentirani u detalje od strane meunarodnih organizacija. U noi 9. aprila 1948. godine, stanovnici Deir Yassina su probueni zvunom naredbom da se evakuiraju iz sela. Ali prije nego da shvate ta se deava, bili su poklani. Kasniji istraitelji Crvenog Krsta i UN-a su pokazali da su kue prvo bile zapaljene, a onda su ljudi koji su pokuali izbjei poar, bili poubijani. Tokom napada, ivim trudnicama su stomaci parani bajonetima. Organi rtava su vaeni, a djeca su ak tuena i silovana. Tokom masakra u Deir Yassinu 52 djece je na oima svojih majki izmrcvareno, a zatim pogubljeno i ostalo presjeenih glava. Vie od 60 ena je ubijeno i njihova tijela su unakaena. Jedna ena koja je uspjela pobjei pripovijeda sljedee zvjerstvo kojem je bila svjedok: 62

Vidjela sam kako vojnik hvata moju sestru Salihu al-Halabi, koja je bila u devetom mjesecu trudnoe. On je postavio mainku na njen vrat, a potom je ispraznio municiju u njeno tijelo. Zatim je otiao kod mesara i zgrabio no, otvorio njen stomak da bi izvadio masakrirano dijete svojim silnikim nacistikim noem. Ne zadovoljavajui se samo masakrom, teroristi su nakon toga proetali sve ene i djevojke koje su ostale ive. Skinuli su njihovu odjeu i stavili ih u otvorena auta i odvozili ih gole ulicama u jevrejskom dijelu Jerusalima. Tadanji predstavnik Crvenog Krsta u Palestini Jackues Reynier, je tokom njegove posjete Deir Yassinu, dan nakon napada vidio izmrcvarena tijela, ali je mogao samo kazati: Stanje je bilo strano. Tokom napada je 280 muslimana, meu kojima je bilo ena i djece, paradiralo ulicama, a onda je u egzekucijskom stilu ubijeno. Veina djevojaka je prije pogubljenja silovano, a genitalije momaka su bile isjeene. Mora se istai i to da teroristi koji su izvrili ova zvjerstva nisu pripadnici radikalnih organizacija koji su djelovali van zakona ili kontrole vlade; bolje reeno, oni su kontrolirani direktno od izraelske vlade. Masakr u Deir Yassinu su izvrili huligani Irgun i Stern klape pod direktnim vodstvom Menachem Begina, budueg premijera Izraela. Poevi opisivanje ove nehumane operacije, a to je samo jedan primjer zvanine politike izraelskog zvjerstva, on je rekao sljedee: Masakr ne samo da nije opravdan, ve nee biti drave Izraela bez slobode u Deir Yassinu. Cionisti koriste takve napade da bi terorisali Palestince i protjerali ih sa njihovih ognjita, kako bi novopridoli Jevreji imali mjesta gdje da se nasele. Poznati cionistiki lider Israel Eldad je ovu injenicu itekako otkrio kada je rekao: To nije bilo za Deir Yassin pola miliona Arapa bi ivjelo u dravi Izrael [u 1948]. Drava Izrael ne bi mogla opstati. Cionisti smatraju da je ova vrsta etnikog ienja od vitalnog znaaja za uspostavu drave Izrael. Zaista, operacije koje se nastavljaju nakon napada na Deir Yassin, su uzrok da mnogi Palestinci radije 63

napuste svoju zemlju i odsele, nego da doive istu sudbinu stanovnika Deir Yassina. Masakr u Kibyi 1953. godine: 96 mrtvih Drugi cionistiki napad koji je poinjen u Kibyi je pripremljen da ohrabri Palestince da napuste Kibyu, selo na jordanskoj granici koje ima 2.000 stanovnika. Kasnije su istraivai voeni sa nekoliko spretnih posmatraa vrlo jasno otkrili prirodu tog zvjerstva. Masakr u Kibyi koji se dogodio 13. oktobra 1953. godine je sa sobom nosio demoliranje 40 kua i ubijanje 96 civila od kojih su veina bili ene i djeca. 101. brigada je voena Arielom aronom, drugim buduim premijerom Izraela. Ona je sadravala priblino 600 vojnika koji su prvo okupirali selo i prekinuli njegov kontakt sa ostalim arapskim selima. Uavi u selo u 4:00 poslije ponoi, cionistiki teroristi su poeli sistematski demolirati kue i ubijati stanovnike. aron, koji je lino vodio napad, je nakon masakra neuznemireno izdao ovo saoptenje: Naredbe su bile oito jasne: Kibya je morala biti primjer svakom. Tadanji jordanski ambasador u Ujedinjenim Nacijama dr. Youssef Haikal je u svojem izlaganju Bezbjednosnom Vijeu ovako pojasnio masakr: Izraelci su upali u selo i sistematski pobili sve stanare u kuama, upotrebljavajui automatsko oruje, granate i zapaljive bombe; aktivirajui dinamit u kuama povie glava rtava etrdeset kua, seoska kola i skladite je uniteno. Dvadeset i dvoje goveda je ubijeno, a est prodavaonica opljakano. Poznati katoliki urnal The Sign koji izlazi u SAD takoer je objavio zvjerstva koja su poinjena tokom tog napada. Urednik lista Ralph Gorman svoje miljenje ovako iskazuje: Teror je bio politiko oruje nacista. Ali, nacisti nikad nisu upotrebljavali teror u veem hladnokrvnom i obijesnom nainu kao to su to uinili Izraelci prilikom masakra u Kibyi.

64

Oni koji su kasnije doli na mjestu masakra bili su svjedoci stravinih prizora. rtvama je u veini sluajeva otpozadi glava bila probijena mecima, ili im je bila potpuno otkinuta. Meu ljudima koji su dali svoje ivote ispod ruevina svojih kua, je takoer mnogo nevinih ena i djece koji su muki ubijeni. Masakr Kafr Kasem 1956. godine: 49 mrtvih Napad na Kafr Kasem tokom kojeg je nemilosrdno ubijeno 49 nevinih ljudi bez obzira da li su to bili ene, djeca, stari ili mladi, se dogodio 29. oktobra 1956. godine. Tog istog dana Izrael je, takoer, napao Egipat. Izraelski graniari su poli u bezbjedonosno patroliranje oko 4:00 poslije ponoi, tvrdei da osiguravaju granice. Lokalnim slubenicima u pograninim gradovima su rekli da policijski as toga dana treba poeti u 5:00 ujutro, umjesto uobiajenog termina u 6:00 asova. Jedan od takvih gradova je bio Kafr Kasem koji se nalazio blizu jevrejskog naselja Betah Tekfa. Mjetani su o novom policijskom asu obavijeteni tek u 4:45 asova. Mjesni inovnik je rekao izraelskim vojnicima da veina mjetana radi van grada i da ne mogu saznati za tu promjenu, budui da se tada oni tek vraaju sa posla. U istom vremenu, izraelski vojnici su poeli podizati barikade na ulazu u grad. Malo zatim, oni koji su radili van grada su se vraali svojim kuama. Prva grupa je uskoro stigla do granice sa gradom. Ono to slijedi je komentar Abdullaha Samira Bedira, oevica onoga to se nakon toga desilo: Stigli smo u ulaz sela oko 5:55 sahati. Iznenada smo se susreli sa graninom jedinicom koja je brojila 12 mukaraca i jednog narednika koji su okupirali moj kamion. Pozdravili smo oficira na jevrejskom jeziku rekavi mu Shalom Katsin, to znai: "Mir s tobom, narednie. On na to nije odgovorio. Onda nas je na arapskom upitao: Jeste li sreni? Mi rekosmo: Da. Vojnici su poeli silaziti iz kamiona, a narednik nam zapovijedi da stanemo u liniju. Nakon toga on dade vojniku sljedeu naredbu: Laktasour Otem, to znai Pokosi ih Vojnici su otpoeli paljbu.

65

Bedir, koji je izbjegao ovaj uasni dogaaj glumljenjem smrti, nije bio jedini svjedok te brutalnosti. Od toga trenutka, izraelski vojnici su zaustavili svako vozilo koje je pokualo ui u grad, a one koji su bili unutar vozila su poubijali. Meu njima je bilo momaka i djevojaka od 15-16 godina, kao i trudnica. Oni koji su uli buku i otili van da vide ta se deava, bili su ubijeni zbog nepotivanja policijskog asa. Izraelskim vojnicima nije bilo nareeno da hapse, ve da ubijaju one koji naruavaju policijski as. Ovaj sluaj je u potpunosti zabiljeen na slubenim snimcima izraelskog parlamenta, to je ujedno jedan od najveih dokaza okrute zvanine politike Izraela. Masakr Han Yunis 1956. godine: 275 mrtvih Izraelski vojnici koji su napali izbjegliki kamp u Khan Yunisu su pobili 275 ljudi. UN zvaninici koji su vodili istragu na tom podruju, otkrili su da je rtvama pucano u glavu straga, nakon to su im ruke bile vezane. Masakr Gaza City 1956. godine: 60 mrtvih U ovom napadu, cionisti su ubili 60 ljudi, ukljuujui ene i djecu. Masakr Fakhani 1981. godine: 150 mrtvih Kao rezultat izraelskog vazdunog napada na ovaj libanonski region, 150 ljudi je poginulo, a 600 je ranjeno. Masakr u Ibrahim damiji 1994. godine: 50 mrtvih

66

U petak 25. februara 1994. godine se dogodio straan masakr u Palestini. U napadu kojeg su poinili cionistiki Jevreji nad muslimanima koji su se okupili na dumu namaz u Ibrahimovoj damiji, vie od 50 muslimana je umrlo, a gotovo 300 njih je ranjeno. Neki od ranjenih su kasnije podlegli ranama. Masakr je pripremljen od strane Jevreja koji ivi u, jevrejskom naselju Kiryat Arbi u Hebronu. Ovaj terorista je, takoer, bio rezervni oficir u izraelskoj armiji, kao i lan cionistike teroristike organizacije. Izraelski izvori navode da je vojnu uniformu obukao tokom napada. Napada se uunjao u damiju i sakrio iza stuba kada su se muslimani pripremali za jutarnji namaz. Kada su svi sagnuli glave, on je automatom otvorio vatru na njih. Prema pripovijedanju svjedoka, on nije samostalno djelovao. On je prosto povlaio obara, a kada bi istroio arer, njegovi drugovi bi ga zamijenili. Nakon ove nesree, izraelski vojnici su okupirali damiju i preprijeili reportere da joj se ne priblie. Mnogo ljudi je umrlo kada su vojnici otvorili vatru na palestinske muslimane koji su se okupili oko damije da protestuju zbog napada. Masakr Kana 1996. godine: 109 mrtvih Vie od 100 ljudi, veinom ene i djeca, je izgubilo ivote u izbjeglikom kampu Kana kojeg su bombardirale izraelske vazdune snage. Jezive scene pokolja, ukljuujui i djecu odrubljenih glava, se ne mogu nikada zaboraviti. Inspekcijski tim UN je otkrio da je masakr bio namjeran. Masakr u Sabri i atili Htio sam uzeti bebe i staviti ih u kofe s vodom, kako bi ih zatito od plamena. Kada sam ih uzeo, pola sahata kasnije, one su jo gorjele. Gorjele su ak nekoliko asova u mrtvanici. Ovo je izjava Dr. Amal Shama iz bolnice Barbir, koju je dao nakon to su izraelske fosforne granate ispaljene na Zapadni Bejrut 29. jula 1982. godine. 67

Cionistike teroristike operacije zastraivanja Palestinaca i protjerivanja sa njihovih vlastitih ognjita, potujui WWII, uzrokovale su smrt nekoliko hiljada nevinih ljudi. Ali izraelski napad na izbjeglike kampove Sabru i atilu tokom invazije na Libanon u 1982. godini, ostat e zabiljeen u historiji kao jedan od najgorih akcija genocida koju su ikada cionisti poinili. Tokom napada od strane grupa libanonskih kranskih vojnika teke pjeadije, uz pomo i direktivu izraelskih vojnika, vie od 3.000 ljudi, veina ena i djece, su ubijeni. Zadnja istraivanja i ispitivanja su pokazala da je Ariel aron, tadanji izraelski ministar odbrane, a sadanji premijer, bio odgovoran za tu operaciju. Zbog ovog krvavog napada, on je jo uvijek poznat kao Libanski kasapin. O uasnim scenama koje je vidio odmah nakon napada, novinar i ekspert za Bliski Istok, Robert Fisk nas u tekstu, koji je napisao nakon to je aron izabran za premijera, izvjetava: Za svakog koji je 18. septembra 1982. godine bio u izbjeglikom kampu Sabri i atili, ime Ariela arona je sinonim za krvolonika; naduvene leeve, ene izvaenih trbuha, mrtve bebe, silovanje, pljakanje i ubijanje ak i kada danas hodam tim smrdljivim ulicama, nakon vie od 18 proteklih godina, avoli me jo uvijek tjeraju. Tamo preko, na drugoj strani ulice koja vodi do damije u Sabri, leao je g. Nouri, ovjek star 90 godina koji je imao sijedu bradu. Bio je u pidamama sa malim vunenim eirom koji je jo uvijek stajao na njegovoj glavi, kao i tapom pored njega. Naao sam ga na gomili smea kako na leima lei. Malo povie puta, doao sam do dvije ene koje su sjedile uspravno. Mozak im je iscurio taman pored kuhinjskog lonca Jednoj od ena je stomak bio razrezan. Nekoliko metara dalje, naiao sam na prve bebe, koje su ve pocrnile od truljenja, prosute po ulici kao smee. Muhe su letjele izmeu usmrdjelih tijela i naih lica, izmeu sasuene krvi i novinarskih biljeki; kazaljke sahata su jo uvijek kucale na mrtvim zglobovima. Ispeo sam se na jednom jarku naputeni buldoer je nakrivo stajao u blizini samo da bih naao tijela rtava, jednom sam bio na vrhu breuljka koji se njihao ispod mene. Pogledao sam dolje i naao lica, koljena, usta, enske udove ispupene preko tla. Da bih jo uvijek mogao vidjeti ta tijela, morao sam sii na 68

drugoj strani. Tamo je bila jedna lijepa djevojka. Glava joj je bila okruena jednom vjealicom za odijela, a krv joj je jo uvijek toio iz rupe na njenim leima. U drugom naslovu, Fisk opisuje ta je vidio u bolnici gdje su se lijeili ranjenici: Ono to smo vidjeli ovdje, neemo lahko zaboraviti. Posjeujui bolnicu Barbir vidjeli smo ta pucnjava ini tijelu. Brutalnost kojom su ti jadni i nevini ljudi bili suoeni je bilo upozorenje vodee izraelske ideologije. Veina ubijenih ena je bila silovana. Trudnice su bile razrezivane tako da su njihove bebe mogle ispasti vani. Djeca od 3-4 godine su pred oima svojih roditelja ubijana. Mnogim ljudima su odsijecane ui i nosevi, prije nego to su pogubljeni. Vijest o masakru je izila na vidjelo u francuskom listu Le Monde 13. februara 2001. godine. Preivjeli Nihad Hamad koji sada ima 42 godine, opisuje ovako ta se dogodilo: Izraelske oruane snage su provele srijedu veer i etvrtak ujutro okupirajui kamp. Htjeli su zatvoriti istonu stranu. Nai mudahedini su otili. Tada nije niko otiao osim nekoliko djeaka od 15-16 godina. U etvrtak veer estoko smo dva puta bombardirani. Shvatili smo da nae svjetlee oruje ne moe biti u upotrebi. Svako u skrovitima je bio izbjeglica. Svako je bio uplaen. Stariji u grupi, oni koje su ljudi sluali, su odluili otii kod Izraelaca i rei im da e se kamp predati. Sa bijelim zastavicama u rukama otili su autom. Nikada se vratili nisu. Neki mlai ljudi su s orujem otili da ih trae. Tada smo najbolje shvatili da moramo odmah otii sa tog mjesta. Na stotine ljudi su odlazili u isti zajedniki salon u sjevernom dijelu kampa. Bilo nas je mnogo tako da smo se poeli guiti. U svanuu je svuda bila tiina smrti; tada je to mjesto bilo avolji grad. Bombardiranje je prestalo. Po nekad bi se zauli sporadini pucnji. Onda je iz pravca damije vrisak ene prekinuo tiinu. Njena kosa je bila jako zamrena, a poderana odjea joj je bila prekrivena krvlju. Imala je ponaanje onih koji su izgubili svoju pamet. Kod njenih nogu su bila djeca ija su grla bila prerezana Oni su se zloinaki ophodili i upotrebljavali noeve i druge predmete kako bi neujno poinili ubistva. Nakon to su vojnici zavrili svoj posao u 69

kampu, poslije su dovrili takoer svoj prljavi posao u bolnici Gaza. Izbacili su vani doktore, sestrice i ranjene i sve ih pobili. Ne raunajui one koji su nastali, saznali smo da je izmeu 3.000 i 3.500 ljudi ubijeno. Ove jezive scene su bile djelo Ariela arona poznatog po izreci: Arapi me znaju, i ja znam njih, te po runom opisivanju Arapa, kao na primjer, da su kukci. Nakon rata 1967. godine, aron je uzrokovao da 160.000 Palestinaca napuste Istoni Jerusalim i postanu izbjeglice. Njegove tehnike kanjavanja ukljuuju bombardiranje kua, upotrebu buldoera prilikom ruenja izbjeglikih kampova, hapenje hiljade mladia bez ikakvog povoda, kao i njihovo izlaganje torturi. Kada je aron bio odgovoran za sigurnost u Pojasu Gaze, hiljade Palestinaca je pogubljeno, uhapeno i deportirano, a u samoj Gazi 2.000 kua je porueno i 16.000 ljudi je po drugi put natjerano u egzil. Pored masakra u Sabri i atili, 14.000 ljudi (ukljuujui 13.000 nenaoruanih civila) je umrlo za vrijeme nekoliko nedjelja, a oko pola miliona ljudi su postali beskunici. Nasilje i surovost koji su ovdje opisani, proteklih 50 godina su se neprekidno odvijali na palestinskoj zemlji. ta vie, gore istaknuti primjeri, su samo masakri tokom kojih je mnogo Palestinaca izgubilo svoje ivote u jednom danu. Slini dogaaji, meu mnogo ostalih su sljedei: 8 ljudi u Samou 1996. godine; 9 ljudi u Aitharounu i 16 ljudi u Kawninu 1975. godine; 20 ljudi u Haninu i 23 u Bint Debelu 1976. godine; 7 ljudi u Adlounu 1978. godine; 80 ljudi u Abasiji 1979. godine; i 20 ljudi u Saidi 1980. godine. Pored njih, nekoliko ljudi je svakog dana ubijano i osakaivano u trajanju nekoliko godina. I svakog dana kue se jo uvijek rue, a ljudi protjeravaju iz svoje domovine. Otvoreno se moe kazati da je izraelski cilj zastraiti Palestince i protjerati ih iz njihove zemlje, te ih podiniti izraelskoj volji putem sistematske politike etnikog ienja. Cijeli svijet gleda na ovo drutvo koje je suoeno sa bunim genocidom. Iz nekog razloga, veina vlada je ignorirala i dalje ignorira te surove i nehumane postupke i ne uvodi nikakve sankcije, osim uobiajenih osuda.

70

U svom klasiku World Orders, stari-novi komentator Bliskog Istoka gospodin Noam Chomsky opisuje stav izraelske vlade po pitanju Palestinaca, kao i nain na koji amerika strategija ocjenjuje taj stav: Projektanti iz SAD nisu imali razloga da sumnjaju u procjenu specijalista izraelske vlade koja je data 1948. godine, da e se palestinske izbjeglice bilo gdje radije asimilirati, nego da e pristati na unitenje. Neki od njih e umrijeti, a veinu njih e pogubiti, neki e se asimilirati u drutvu, ili pak, otii u najsiromanije slojeve arapskih zemalja. Prema tome, ne postoji razlog da se neko zbog njih nervira. Ove elementarne interpretacije su ostale stabilne sve do danas, uzimajui pri tom konkretne forme koje dogaaji otkrivaju. Proroanstvo amerikih i izraelskih predstavnika je danas ostvareno. ta vie, politika nasilja i zastraivanja Palestinaca koja se prakticirala od ranog perioda Izraelskog formiranja se ne smanjenom estinom i danas nastavlja. Palestinski muslimani su suoeni sa slinim iskuenjima i nevoljama koje su muslimani iskusili tokom svoje historije. U Kur'anu Bog podsjea vjernike (Djecu Izraela), na vrijeme faraonovog nasilja: I kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim mukama muili: muku vam djecu klali, a ensku u ivotu ostavljali; - a to vam je bilo veliko iskuenje od Gospodara vaeg. (Kur'an, 2:49) Zaista, Bog pomae strpljivima, i prema Njegovom zakonu, ropstvo uvijek pogaa iskrene vjernike, ak i ako su oni malobrojni, slabi ili podjarmljeni. Ali, mi takoer moramo shvatiti, da to iskuenje nije svojstveno samo za palestinske muslimane; radije reeno, ono je svojstveno za sve one koji su svjedoci surovosti, ili za nju znaju. Bilo gdje i bez obzira u kakvoj situaciji se nalazili, muslimani su duni pomoi onima kojima je uinjena nepravda i nasilje. Drugim rijeima, najveu pomo ljudi mogu pruiti Palestincima, onima koji nastavljaju borbu za vlastite ivote usred tekueg haosa i sukoba, ako pokrenu intelektualnu borbu protiv cionistikih osnovnih socijalistikodarvinistikih stavova koji izazivaju sukob, haos i anarhiju. 71

ARIEL ARON JE ODGOVORAN ZA MASAKR U SABRI I ATILI

Veliki masakr koji je uinjen u kampovima Sabri i atili je vraen u svjetsku agendu putem emisije Osumnjieni koja se, 17. juna 2001. godine prenosila na BBC kanalu. Taj dokumentarac se fokusirao na ulogu Ariela arona u masakru u kojem je stradalo 3.000 ljudi. Svjedoci koji su preivjeli pokolj su govorili u njemu o divljatvu koje je trajalo blizu tri dana. Program se zavrio zakljukom da je tadanji ministar odbrane Ariel aron odgovoran za masakr i da se zbog toga mora suoiti sa suenjem. drave Emisija Osumnjieni se emitirala uprkos pritisku izraelske

U dokumentarcu kojeg je pripremio novinar Fergal Keane, su pored onih koji su izbjegli masakr, uestvovali voe falangi koji su ga izvrili, predstavnici izraelske armije, advokati i akademici. Dakako, prije nego to je dokumentarac poeo sa emitiranjem, izbile su se jake reakcije iz Izraela i radikalnih jevrejskih zajednica. Zbog toga se sve do zadnjeg trenutka oekivalo da se emitiranje prekine. Meutim, zbog stavova Keana, program je emitiran uprkos prijetnji dobivenih preko elektronske pote i upozorenja za bojkotiranje Nadalje, zbog velikog interesiranja, dokumentarac je repriziran nekoliko puta na BBC kanalu i prikazivan na drugim televizijskim kanalima u nekoliko stranih drava.

72

ta je otkrila Panorama Masakr u Sabri i atili je izvren od strane libanonskih kranskih falangi protiv kojih su libanonski muslimani ve due vremena bili u ratu. Izrael ih je uz to od poetka podravao, organizirao i naoruavao. Keane je tokom dokumentarca, u svojem stilu opisao odnos izmeu falangi i Izraela. Falange su predvoene harizmatinim i surovim Bairom Gemajelom. On je bio glavni izraelski oslonac u Libanonu. Izraelski Mosad je preko susreta sa njim znao da on eli rijeiti palestinski problem, a uz to je trebao biti predsjednik Libanona. Beirov izbor je zabrinuo ljude u kampovima, ali im je obeana sigurnost. Izraelska armija, koja je garantirala Palestincima da im se nita nee dogoditi, je upravo stajala iza falangi, odnosno snaga koje su izvrile masakr. Prije masakra, izraelska armija je nekoliko dana bombardirala, te je na taj nain preuzela kontrolu nad kampom. Kasnije su sve kapije kampa bile zatvorene. Svakom je bilo zabranjeno da u njega ue ili iz njega izie. To je dalo vremena falangama da izvre pokolj, ispaljujui svjetlosne rakete koje su osvjetljavale njihov put, a oni uz to nisu intervenirali za 40 sati. Nastavak masakra je olakan izdavanjem smrtnih prijetnji i vraanjem Palestinaca koji su pokuali pobjei, ili koji su tragali za bilo kakvom pomoi. Po rijeima Keanea, na ljunku su djeca bila masakrirana, a mladi ljudi ukopljeni. Jedan od preivjelih, Nebil Ahmed je u programu opisivao ta je sve pretrpio tokom masakra: Nadao sam se da u moju porodicu pronai ivu. Kada sam poeo pretraivati tijela na ulicama, onda sam shvatio injenicu da bih bio veoma zahvalan ako bi ih pronaao. Vidite ta se dogodilo sa tim ljudima. Stavili su ih u kuu, pobili ih, a onda buldoerima sruili kue na njih. Tako da smo morali iskopavati ruevine da bi ih pronali. Nakon toga smo pronali kosu mojeg roaka i tad smo spoznali da su na tom mjestu pobijeni.

73

Masakr kojeg su pripremile falange je bio neopisiv. Tokom programa izjave jednog izraelskog oficira su jasno dale do znanja da su falange bile neprijatelji muslimana. Narednik izraelskih paravojnih formacija Yoram Yair se prisjea okantnog zahtjeva kojeg je dobio od jednog falangiste: On je rekao: Uini mi uslugu. Potrudi se da mi donese toga dosta. Rekao sam: A ega to? On odgovori: Sluaj, ja znam da e prije ili kasnije otii u Zapadni Bejrut. Obeaj mi da e mi donijeti dosta palestinske krvi. elim da je pijem. Ariel aron je u srijedu ujutro doputevao u Bejrut, smatrajui da su snage PLO u kampovima. Nakon savjetovanja sa njegovim bivim oficirima, ukljuujui Amosa Yurona, komandanta za Beirut i izbjeglike kampove, Ariel aron se sloio na sudbonosnu zapovijed. Samo jedan element, a to je da e izraelske snage odbrane, komandirati snagama na podruju. Za operacije u kampovima, falange e biti u njih poslate. Ariel aron je otiao da vidi falange u njihovim tabovima kako bi diskutovao o bejrutskoj operaciji Sada, dan nakon ubistva njihovog lidera, Izraelci su traili od falangi da se bore u palestinskim kampovima. Da li je Ariel aron mogao imalo sumnjati ta e se desiti ako se falange poalju u palestinske izbjeglike kampove, zapravo nezatiene kampove? Keane je postavio ovo pitanje mnogim funkcionerima: Morrisu Draperu, tadanjem predstavniku SAD za Bliski Istok, Riardu Goldstonu, bivem efu tuilatva u UN, predstavniku suda za ratne zloine, profesoru Riardu Falku sa Princenton Univerziteta, i drugima. Svi su se sloili da je Ariel aron prvostepeno odgovoran za masakr i da je on ratni zloinac. Na primjer, Goldston je otkrio svoje miljenje ovim rijeima: Ako osoba koja daje komande zna, ili mora znati injenice koje su svakom dostupne, da e nevini civili biti ranjeni ili ubijeni, onda je ta osoba odgovorna. Zapravo u mojoj knjizi je ona vie odgovorna od ljudi koji su izvrili tu naredbu. Prekid programa je ustupljen telefonskom razgovoru koji je podravao ta miljenja. Izraelski novinar

74

Ron Ben Yiai je drugog dana na ovaj nain izloio razgovor izmeu njega i arona: Naao sam ga dok je spavao u kui. Probudio se i tada sam mu rekao: Sluaj, pria se o ubijanju i masakriranju u kampovima. Mnogo naih narednika za to zna i o tome mi je prialo, ako oni znaju za to, onda e i cio svijet znati. Ti to jo uvijek moe zaustaviti. Ja zapravo nisam znao da je masakr zapoeo 24 asa ranije. Mislio sam da je on tek poeo i zato sam mu rekao: Vidi, jo uvijek imamo vremena da ga zaustavimo, uini neto. On nije reagovao. Ukratko reeno, on je to godinama negirao. Ariel aron je znao za masakr i on ga je zajedno sa falangama planirao. Nije uloio nikakav napor da sprijei ubijanja u kampovima koji su bili pod njegovom odgovornou. Stvarnost koju je Panorama otkrila je godinama bila tema prepriavanja od strane onih koji su podrobno studirali taj sluaj i onih koji su preko njega prolazili. Meutim, razlog zbog panje prema tom programu je to je po prvi put tako znaajan kanal poput BBC prenosi izjave koje direktno optuuju Izrael i optuuje premijera Ariela arona.

Smrtne prijetnje onima koji izjavljuju da je Ariel aron ratni zloinac Nakon ovog prijenosa bila je veoma interesantna reakcija. Profesor na Princeton Univerzitetu Riard Falk koji je rekao da se Ariel aron mora optuiti za ratne zloine. U daljem izlaganju takoer je izjavio: Mislim da kod mene nema sumnje da se on moe optuiti za bilo koju vrstu znanja koju je posjedovao ili koju je morao posjedovati. Falk je od tada poeo primati prijetnje smru. Nakon toga, njegova kua i familija su bile pod policijskom zatitom. Izrael je jo 75

jednom pokuao da uuti ljude i sprijei kazivanje istine putem nasilja, pritiska i prijetnji. Meutim, Falk je u The Independent-u izjavio da je njegova savjest ista i da je rekao istinu. Nakon programa, zapoela je debata da li je mogue da se sudi Arielu aronu ili nije. Nekoliko meunarodnih irija je uestvovalo u njoj. Meutim, te debate su bile primjer neiskrenosti. Genocid nad Palestincima koji je izbjegavan vie od pola vijeka, sada je uzet u razmatranje nakon 20 godina od njegovog izbijanja. Oni koji su ga isprva odbacivali i oni koji nisu uinili nikakvog napora da sprijee Izrael, ponaali su se kao da su masakri tek po prvi put otkriveni. Zapravo, taj napad nije ogranien na arona, ve se protee na sami cionizam, odnosno na izraelsku zvaninu ideologiju. Dovoljno je pogledati na osnove izraelske principe da bi se to shvatila i razumjela filozofija koja stoji iza krvoprolia u Sabri i atili.

Da li e Arielu aronu biti sueno kao ratnom zloincu? Kada se Optueni emitirao na BBC programu, 28 Palestinaca koji su preivjeli masakr u Sabri i atili su tuili Ariela arona u Belgiji, tako da se njemu moe suditi kao ratnom zloincu u belgijskim sudovima. Belgija je jedna od nekoliko drava iji zakon doputa suenje bilo koga ko se ogrijeio o ljudskim pravima u bilo kojoj dravi. Optuba baca jako svjetlo na aronovu i izraelsku krvavu historiju. Optuba, koja u svojstvu evidencije predstavlja izjave komisija i istraivanja eminentnih historiara i pisaca, sadri vane informacije da je aron znao za masakr i da je pomagao izvrioce i da je ak zajedno sa njima sam uestvovao u masakru: Historiari i novinari su sloni da je mogue da se tokom susreta Ariela arona i Baira Gemayela u Bikfayi 12. septembra 1982. godine 76

odluilo opunomoiti libanonske snage da se oiste palestinski kampovi. Namjera slanja snaga falangi u Zapadnom Bejrutu je ve ozvaniena od strane arona 9. jula 1982. godine. U njegovoj biografiji zvanoj Warrior (ratnik) on potvruje pregovaranje o operaciji tokom susreta u Bikfayi. Prema izjavama Ariela arona u Knessetu (izraelskom parlamentu) 22. septembra1982. ulazak falangi u izbjeglike kampove u Bejrutu je odreen u srijedu 15. septembra 1982. u 15:30 asova. Takoer, prema generalu aronu, izraelski komandant je primio sljedee instrukcije: Snagama Tsahal nije dozvoljen ulaz u izbjeglikim kampovima. ienje kampova e izvriti falange libanonske armije. U tom smislu, general Drori je telefonirao Ariela arona i izjavio: Nai drugovi (falange) napreduju prema kampovima. Mi smo koordinirali njihov ulazak. aron je odgovorio: estitam! Drugovi, operacija je izvrena. Za cjelokupan tekst optunice i detaljnih izjava rtava vidi http://www.Mallat.com/complaint.htm Izneseni detalji su samo jedan dio evidencije koja otkriva vezu izmeu arona i Gemayela. aronova autobiografija Warrior prua mnogo vie pojedinosti masakra kojeg su izvrili falange. U svakom sluaju, injenica da izraelski vojnici tri dana nisu uli u kamp koji je bio pod njihovom kontrolom, da nisu znali ta se deava unutra, dok su cijelo vrijeme pripremali logistiku podrku i buldoere kako bi otvorili groblja i demolirali kue, znai da je tvrdnja da su bili dobronamjerni, lana.

77

ta e promijeniti suenje Arielu aronu kao ratnom zloincu? Suenje Arielu aronu za masakr u Sabri i atili e biti vana inicijativa. Meutim, postojea kampanja od strane nekih preivjelih nije dovoljna podrka od strane svijeta. Osim nekoliko organizacija za ljudska prava njih niko ne podrava. Najozbiljnija stvar je da takvi masakri jo uvijek traju u Palestini. U Palestini su hiljade ljudi natjerani da odsele iz svojih domova i ognjita. Buldoerima se rue njihove kue. Nezatieni otac je a sa sinom u rukama ubijen. Izraelske trupe izvravaju nova ubistva i napade svakim danom. A ovjek koji daje naredbe je Ariel aron. ak i kada bi na njegovom mjestu doao neko drugi, masakri bi se nastavili, jer je izraelsko nasilje bazirano na tako duboko korjenitoj ideologiji koja ne bi izbrisala nasilje i u sluaju da se Arielu aronu sudi. Dok god Izrael odbija da prizna svoju cionistiku ideologiju, on e nastaviti da donosi smrt i krv Bliskom Istoku. Naravno, vraanje u agendu prolih masakra je vaan poduhvat. Ali zbog toga stavovi moraju biti iskreni i moraju se nastaviti dok se nasilje ne zaustavi. Zato, svi iskreni ljudi moraju nastaviti sa velikim meunarodnim legalnim sankcijama (na primjer embargo) i politiku izolacije kako bi zaustavili ubijanja koja izvravaju cionisti u ime svoje ideologije.

Da li su svjedoci protiv toga da aron bude eliminiran? Dok je sluaj suenja aronu u belgijskom sudu za ratne zloine u Sabri i atili jo na agendi, interesantne glasine su poele pristizati iz raznih krajeva svijeta. Osobe koje su igrale linu ulogu u masakru 1982.

78

godine su u misterioznim okolnostima zaredom poele gubiti svoje ivote. Premda, Belgijski sud nije odredio da li e aron biti osuen ili ne, advokati preivjelih sakupljaju nove dokaze. Meutim, najvanija evidencija su sjeanja onih koji su uestvovali ili uestvuju u tom divljatvu. Iz nepoznatih razloga, pojedini uesnici u masakrima su u skoranjim mjesecima ubijeni kako bi se na taj nain uklonili najvaniji svjedoci. Prvi od svih je Jean Ghanem, najbliskiji drug Elia Hobeika, lidera grupa falangi koje su izvrile napad u 1982. godini. On je izgubio ivot u misterioznoj saobraajnoj nesrei. Njegovo auto je uoi nove godine oigledno ilo u pravcu drveta to je uzrokovalo komu, a nakon dvije nedjelje, smrt. Elia Gobeika, poznat kao jedan od najkrvolonijih i najsurovijih lidera u libanonskoj historiji, ubijen je bombom koja je podmetnuta pod njegovo auto. Razlog zato su sve oi bile uperene na izraelske snage, odmah nakon ovog dogaaja, je taj to je on priblino 24 asa prije smrti, izjavio da e u Belgiji dati evidenciju protiv arona. Na konferenciji za tampu, Hobeika je ak rekao: Ja imam dokaze ta se ustvari desilo u Sabri i atili, koji e baciti novu svjetlost na izvjetaj Kahan komisije. Takvi dokazi e oito staviti arona u tekoj poziciji. Hobeika je treniran od strane izraelskih sigurnosnih snaga u izraelskim kampovima tokom 1980. godina i postao je lider falangi koji su izvrili masakr u Sabri i atili pod direkcijom arona. Zapravo, Kahan komisija je ispitivala okolnosti masakra i osudila Hobeiku i tadanjeg ministra odbrane Ariela arona da su oni u prvom redu odgovorni za masakr. Ukratko reeno, civili koji su izgubili svoje ivote u kampovima Sabra i atila su bili rtve Hobeikinih falangi koji su djelovali pod izraelskom zatitom. Jedna od najpoznatijih anegdota u vezi njega dolazi nam iz perioda kada je napad bio u toku. Tada ga je jedan oficir falangi pitao ta e uraditi sa palestinskim civilnim zatvorenicima. Smijui se, Hobeika je dao nareenje da se svi strijeljaju, govorei: Nemoj mi vie postavljati tako glupa pitanja!

79

Michael Nassar, jedan od posljednjih bivih pomonika Hobeike, je oruje iz libanonskog graanskog rata prodao hrvatskoj vojsci tokom sukoba na Balkanu. Sa novcem kojeg je zaradio pobjegao je u Brazil. Nassar je zajedno sa svojom suprugom upucan u autu. Mada, se govorkalo da ga je ubila brazilska mafija. Ustvari, ta ubistva su uzastopno slijedila jedno za drugim to nam otkriva veliku zagonetku ta se zapravo desilo.

80

IZBJEGLIKI KAMPOVI

U 1948. godini, sa priznavanjem UN rezolucije 181, stotine hiljada Palestinaca su u svojoj vlastitoj zemlji odjednom ostali bez drave. Prema toj rezoluciji, Palestina se dijeli na sljedei nain: 55% zemlje, ukljuujui vei dio dragocjenog priobalnog podruja, pripalo je Izraelu, dok ostalih 45%, ukljuujui uski priobalni Pojas Gaze, polovina od Galileje, Judejske i Samarijske visije i mali dio Negeva, pripao je Palestincima. Kada su Britanci potpuno istjerani iz podruja, rat je poeo 15. maja 1948. godine izmeu Egipta, Transjordanije, Sirije i Iraka na jednoj strani, i Izraela na drugoj. Rat se zavrio u decembru i Izrael je iziao iz rata sa oko 50% vie zemlje nego to je imao pod odredbom UN plana, ukljuujui cijelu Galileju, priobalno podruje i sjeverozapadni Jerusalim ostavljajui samo Zapadnu Obalu i Pojas Gaze. Kao rezultat toga, vie od 750.000 Palestinaca je napustilo svoja ognjita ostavljajui za sobom sve to su imali. Oko jedne treine njih se naselilo na Zapadnoj Obali, druga treina u Pojasu Gaze, a ostala treina je otila u izbjeglitvo u susjednim arapskim zemljama, u veini sluajeva, Jordanu, Siriji i Libanonu. Tokom estodnevnog rata u 1967. godini, Izrael je okupirao Zapadnu Obalu i Pojas Gaze i veina Palestinaca je ostavila ta podruja i otila u susjedne arapske drave. Broj Palestinaca koji su se rasuli po svijetu, danas se procjenjuje na 3.5 do 4 miliona. Od tog broja, jedan milion ivi u izbjeglikim kampovima Zapade Obale i Pojasa Gaze i du granica Libanona, Jordana i Sirije. Drugi ive van kampova, ali bez ikakvog dravljanstva.

81

Veina dananjih srednjovjenih Palestinaca je roeno u izbjeglikim kampovima. Palestinski muslimani u tim kampovima ive u jako tekim i primitivnim uvjetima. Za svaku jedinku postoji 60 kvadratnih metara bez ikakve infrastrukture. Najvei problem naseljenika je nezaposlenost. Gusta populacija u Gazi, od 2.500 ljudi u jednom kvadratnom kilometru, samo poveava nesreenost i gorinu izbjeglikog ivota. Kada se uzme u obzir da su ti ljudi za sobom ostavili sve to su imali, kao i prilike zaposlenja tragajui za izbjeglikim kampovima u tim oblastima, lake je zamisliti uvjete u kojima ive. Profesor na Haifa Univerzitetu, Benjamin Beit Hallahmi u svojoj knjizi Israeli Connection: Who Israel Arms and Why, opisuje stanje Palestinaca u kojem ive i stav Izraela prema njima: U 1986. godini, populacija u Gazi se kratala do 525.000, a gustina naseljenosti oko 2.150 ljudi u jednom kvadratnom kilometru (u Izraelu je 186) Veina stanovnika Gaze, sazrijeva ponekad od devet godina i radi u Izraelu, sa nadnicom koja je 40% manja od prosjene izraelske plate. Oni plaaju taksu na prihod i taksu za socijalno osiguranje bez ikakvih beneficija, jer su definirani kao ljudi bez dravljanstva Po Izraelskoj savjesti, Gaza je postala simbol bespomonih i bijednih ljudi, ali tamo ne postoji simpatije prema stanovnicima Gaze zato to su neprijatelji. Zbog boljeg razumijevanja stvarnosti izbjeglikih kampova, uzmimo utiske Palestinaca i Amerikanaca koji su ih posjetili. Student medicine Yasmine Subhi Ali je tokom njene posjete atili u 1999. godini dala sljedee zapaanje: prolazimo pored ruevina. Mnogo je ostataka graanskog rata i izraelske invazije du cijelog naeg puta. Oekivala sam da emo zastati kod neke kapije koja bi nagovijestila ulaz u kamp kada joj se pribliimo, ali nita od toga nismo vidjeli. Nisam mogla da: razlikujem kamp i okolnu oblast (koja je bila najljepi dio grada). Tamo su bile gomile smea i kamenja koje su ocrtavale strane puta To je bilo jako upadljivo. Sada zbijene prodavaonice ocrtavaju strane puta, ali malo iza 82

njih sjeanja ipak ostaju: rupe od metaka, zgrade obojene barutomi groblje za koje (smo rekli) da stanovnicima nije dozvoljeno da sagrade na njemu nikakve spomen ploe, niti ak nadgrobne spomenike. Drugi po vanosti izbjegliki kamp je Dheieh, blizu Betlehema. U oktobru 2000. je u izdanju francuskog magazina Le Monde DiplomatiKue, Muna Hamzeh-Muhaisen, u njenoj sposobnosti kao tehnikom direktoru i menaderu za javni odnos unutar projekta Across Borders, pri Birzeit Univerzitetu, objavila odlomke iz njenog dnevnika u vezi ovog kampa. Dolje iznijeti dogaaji su interesantni zbog njihovog odraza na uvjete Palestinaca: Niko u Dheiehu nije imao prilike da ode na posao, osim onih koji su radili u Betlehemu. Svaki Palestinac koji je ivio u odjeljenju regiona A je bio odvojen tenkovima od ostalih. Nismo mogli otii iz Betlehema u Al-Halil ili Jerusalim. Cio dan smo proveli pratei vijesti Ljudi su podvrgnuti takvom pritisku da misle da je vrijeme dolo sve jedno za njih ili nas Ljudi su se zbog toga razboljeli i umorili. Bili su nasieni izraelskim provokacijama i truleima nadlenih organa. Bili su nasieni priama o stvaranju rasistike drave u toj zemlji, o podjeli Zapadne Obale na dvije stotine malih ostrva. Razboljeli su se od mirovnih sporazuma Dok se sve to deava, u Izraelu se nastavlja normalan ivot. Izraelci se svakog dana bude i njihova djeca idu u kolu, a oni na posao. Oni izlaze u restorane i posjeuju pozorita. Njih nije briga ta se ovdje deava. Ponaaju se isto kao da oni koji nas ranjavaju, mue i ubijaju, nisu njihovi muevi, sinovi i oevi, ve kao da su to unajmljene puke dobivene iz daleka Niko ne eli uti o novim dogovorima. Izrael e povui teku artiljeriju. A potom, ta? Oni e jo uvijek koristiti pravu municiju u ubijanju civila. Koristit e gumene metke i suzavac. Mi emo se jo uvijek buditi u aparthejd sistemu Kako moemo sada pogledati Um Hazem u lice? Mustafa, sin Um Hazem, je bio uesnik u ehidskoj armiji. Izraelski meci su pretvorili Mustafine grudi i ruke u ugalj. Pokazali su nam njegovo tijelo u bolnikoj sobi. Mogli smo vidjeti njegove kosti. etiri snajperska hica su razdvojila njegovo tijelo 83

Tamnog septembra 1967. godine sam kao dijete bila u Ammanu. Skoro tokom cijele Intifade ivjela sam u Palestini. Isprva me zvuci ahura me nisu plaili. Tada sam po prvi put shvatila zato Palestinci koji provode svoje ivote pod okupacijom, neprestano se bore sa Izraelcima i zato kamenje mijenja ulogu oruja Ovakvi uvjeti, kao i izraelsko nasilje, su i danas prisutni u kampovima. Autor Norman Finkelstein, koji je roen u jevrejskom, poljskom getu, u njegovoj knjizi Rise and Fall of Palestine, koja govori o godinama Intifade, opisuje primjere tog nasilja: Najuestalija forma izraelskog nasilja u izbjeglikim kampovima je bila u vidu pogroma. Ulazei u kamp nakon sumraka, vojnici ili naseljenici bi ih obasuli (Palestince) hicima i suzavcima, razbijali bi vrata, lomili prozore i solarne grijalice, upadali bi u kue, zatim bi se batinajui, brzo povlaili (obino sa jednim ili dva taoca). Jedina elja palestinskih izbjeglica jeste da se vrate u svoju zemlju i domovinu. Zapravo, njihov poloaj je jedna od glavnih diskusija tokom svih mirovnih pregovora. Meutim, Izrael ima veoma strogu politiku po tom pitanju. To se jasno pokazalo preko gesla premijera Ariela arona: Jerusalim se ne moe podijeliti izbjeglice se ne mogu vratiti. Dok god on bude ostao na dunosti, to e ostati zvanina politika Izraela. Kao to smo ranije spomenuli, cionisti smatraju zatitu i utvrivanje cijele jevrejsko-izraelske nacionalne drave svetim za formiranje Izraela. To utvrivanje je mogue samo preko irenja naselja i poveanja broja Jevreja koji ive u Svetoj Zemlji. U novinskoj izjavi marta 2001. godine, aron je objasnio da priblino jedan milion Jevreja mora emigrirati u Izrael u toku 10 do 12 godina, i do 2020. godine oni moraju stvoriti pogodne uvjete za one Jevreje koji idu, ili ve ive u Izrael. aronovo miljenje da {Izrael} mora stvoriti pogodne uvjete za njih kako bi se pokrenuliako oni hoe da ostanu Jevreji, moraju doi da ive ovdje. Svi napori se moraju uloiti da bi se Jevreji doveli ovdje. pokazuje koliko je vano za Izrael da porobi Palestince na njihovoj zemlji.

84

Nasilje koje se spremilo protiv Palestinaca je uinjeno jo od davnina. Izbjeglice ive u veoma tekim uvjetima i svakog momenta se susreu sa prijetnjama novih bombardiranja. Ali se ne smije zaboraviti da istinski vjernici imaju uvijek Boju pomo i podrku i na Zemlji ovdje i u Raju, kao to je opisano: Puno poslanika je ubijeno i onda kada su imali podrku nekoliko hiljada ljudi! Oni se nisu obazirali na nedae koje su ih susretale na Bojem putu, niti na njihovu slabosti ili gubitke. Bog voli nepokolebljivost. Ono to su poslanici rekli bilo je: Gospodaru na, oprosti nam krivice nae i neumjerenost nau u postupcima naim, i uvrsti korake nae i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje! I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na onom svijetu dae im nagradu veu nego su zasluili, a Allah voli one koji dobra djela ine. (Kur'an, 3:146-148) Kao to smo ranije naglasili, istinski musliman ne moe odobravati takvu surovost. Dok nevini ljudi, jedan po jedan, umiru, nemogue je da bilo koji musliman spava u spokoju, ide na dnevni posao i misli samo na lini komfor. Kur'an prua rjeenje, a oni koji ga mogu izvesti su muslimani. Sa sljedeim ajetima: A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upuuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje. (Kur'an, 5:15-16), Bog otkriva, da oni kojima se ini nasilje, mogu se spasiti preko kuranske upute. Rjeenje je prigrliti Kur'an uz zahtijevanje da se prava muslimana u svijetu potuju i boriti se protiv neprijatelja morala kojeg vjera zahtijeva.

ivot pod opsadom Izraelska vlada, takoer, prisiljava Palestince da ive pod blokadom. U tom smislu Palestinci obzirom na njihovu populaciju 85

posjeduju veoma mali dio zemlje. Oni su pod strogom kontrolom i nadzorom. (zapravo, oni trenutno ne posjeduju nikakvu zemlju. Primorani su da ive samo u onim dijelovima Okupiranih Teritorija za koje Izrael izdaje dozvolu). Izrael nastavlja da nadzorie nad preko 97% Zapadne Obale i 40% Pojasa Gaze, a ovi dijelovi spadaju pod autonomiju palestinskih vlasti. Meutim, mogue je da neko pomisli da Palestinci ive u ovim podrujima zato to njihova vlada to hoe. Izrael je postavio jake restrikcije slobode kretanja svim Palestincima koji ive u Zapadnoj Obali i u veini Pojasa Gaze. Od marta 1993 godine, putovanje Palestinaca koji ive u Izraelu i Istonom Jerusalimu je postao sluaj Vladine dozvole. To ne samo da ograniava palestinsku ekonomsku aktivnost, ve uzima, takoer, udio zabrane u osnovnim pravima edukacije, zdravstva i slobode vjeroispovijesti. Izraelska politika blokade je trenutno dvojaka. Najuoljiviji aspekt je postavljanje kontrolnih punktova na raznim mjestima i razvrstavanje velikih trupa koncentriranih blizu oblasti u kojima ivi palestinsko stanovnitvo, a sve iz sigurnosnih razloga. Skoro su izraelske snage poele ak postavljanje ograda sa bodljikavom icom i gradnju betonskih zidova oko palestinskog podruja kao i kopanje rovova preko glavnih puteva. Obzirom da su te snage jako agresivne kontrolni punktovi su esto mjesto smrtnih zavrnica. U tekstu koji je iziao u egipatskim novinama Al-Ahram, novinar Graham Usher opisuje izraelsku blokadu Gaze koja je zapoeta 2001. godine i njen odraz na Palestince: Postoji oko 90 vojnih barikada na putu na Zapadnoj Obali i 163 zemljanih barikada Palestinci prelaze preko itnih polja i kamenitih puteva kako bi doli do mjesta zaposlenja u Izraelu Postoji izmeu 10.000-30.000 Palestinaca koji rade u Izraelu najuestalije blokade su glibavi i pjeskoviti bedemi koji su visoki oko jedan metar i okrueni rovovima koji su duboki oko jednog metra skoro svi njihovi putevi koji na Zapadnoj Obali vode u ariju, selo ili kamp su ocijepljeni To su injenice koje uvjeravaju Palestince da je opsada kolektivno kanjavanje nedunih i nenaoruanih civila, to Izrael nikako ne 86

prihvata kao stvarnost. To zaista mui kao pakao Neiskazani cilj takve opresije je iscrpljivanje Palestinaca sve do izazova borbe. Te barikade sprjeavaju Palestince od pristupa osnovnim potreptinama kao to su lijekovi i voda. U mnogo kampova gdje nema infrastrukture i vodovoda ljudi uzimaju vodu iz kamiona, ali rovovi sprjeavaju kamione da im se priblie. Mnogo ljudi u takvoj situaciji pokuava nabaviti vodu sakupljanjem kinice. Pored ovoga, pravo kolovanja djece je u tim kampovima, takoer, ugroeno. Veina uitelja u izbjeglike kampove dolazi iz drugih mjesta, ali blokade ih sprjeavaju da stupe u kontakt sa svojim uenicima. Blokade, takoer, negativno utjeu na farmere, jer kamioni koji njihove itarice transportuju u skladita se esto zaglave u rovove. Stoga oni nemaju drugog izbora, ve da svoje proizvode nose na leima. Izraelski novinar Gordon Levy je u Okupiranim Teritorijama proveo puno vremena i bio svjedok teine koju podnose Palestinci. U svom radu ena u crnom, on je opisao ivot u tim blokiranim kampovima i selima: Zapadna Obala je pod opsadom. Gradovi i sela su blokirani i veina glavnih puteva je otvorena samo za Jevreje Vozai gestikulacijom prenose informacije jedan drugom. Na radiju nema informacija o saobraaju. To su poruke o ivotu i smrti na mjestu na kojem se nalaze vojnici i naseljenici Vojnici se primjeuju izdaleka kako posmatraju sa putne blokade i glavnog puta. Ponekada iznenadno upadaju u njihove dipove da bi stopirali zabranjeno saobraanje. Nekada oduzimaju lina dokumenta putnika a ponekad tuku vozae Oni, takoer, gone svakog ko pokua da pjeke pree poljanu. Ponekada otvore paljbu, kao to su uinili u sluaju putnice Fatme Abu Di iz susjednog sela, koja je ove sedmice u nedjelju ovdje ubijena, malo nakon to smo preli punkt.

87

Naselja i blokirana palestinska podruja Umetnuti aspekt blokade je to se ostala palestinska zemlja istiskuje stalnom izgradnjom jevrejskih naselja. Izrael slijedi politiku sistematske gradnje podruja za naseljavanje. ta vie, naselja, koja su sagraena na najveim posjedima, ima jaku vanost za Izrael. Primjera radi, jevrejska naselja u Gazi i Zapadnoj Obali, inae podruja koja su ostavljena palestinskim vlastima, se smatraju veoma vanim. Premda su ta podruja ostavljena Palestini, Izrael nee nikada pristati da povue doseljenike. Zapravo, palestinska policija nema ingerenciju da vri nadzor i kontrolie ta podruja. Takva situacija govori da se Izrael nee nikada povui sa tih de facto Okupiranih Teritorija. Ta naselja su, takoer, vana zato to okruuju palestinske enklave. Da bi otili iz jednog u drugo naselje, doseljenici mogu putovati preko tunela koje je izgradila izraelska vlada, a da pri tom ne zgaze na palestinsku zemlju. Ali, Palestinci koji ele otii iz kampova kod njihovih roaka u drugom kampu, ili koji hoe samo da odu na svakodnevni posao, moraju prei preko nekoliko vojnih kontrolnih punktova. ak i ako danas Palestina proglasi svoju nezavisnost, imat e mnogo nedodirljivih i iroko razdvojenih podruja. Povrh toga, sva ta podruja e ostati pod kontrolom izraelskih snaga. Kako e granice takvog naroda biti odreene? Kako e se razvijati ekonomija? Kako e se investirati u zdravstvo i obrazovanje? Jasno je da je cilj Izraela da uniti, preko asimilacije, one Palestince koje ne moe unititi fiziki. U tom smislu, Izrael planira formirati zajednice koje e biti odvojene i nepristupane jedna drugoj, a potom e ih kulturoloki i socioloki izolirati. Svjesno razvijanje naselja na srednjim ili poraenim palestinskim podrujima je zapravo osnovni razlog sukoba. Direktor za izdavanje magazina Le Monde Diplomaticue, Alain Gresh koji je postao poznat po njegovoj knjizi o Bliskom Istoku je u jednom lanku o izraelskim naseljima napisao sljedee:

88

Ta naselja su u sredini palestinske zemljeTa naselja svakog dana, malo po malo, uzurpiraju palestinsku zemlju. Hiljade izraelskih vojnika su postavljeni za njihovu zatitu. Nebrojeni kontrolni punktovi su postavljeni, a to Palestincima predstavlja nain poniavanja svakojake vrste. Putovi su napravljeni za doseljenike. Samo postojanje toga je dovoljno da oteti pojam stalnog i nezavisnog naroda. Naselja na palestinskoj zemlji su obojena najkrvavijim sukobima nove Intifade sa porukom Palestinaca iji je otpor jasan: Izrael je u poziciji da bira izmeu naselja i mira. Gradnja naselja je od strane Meunarodnog krivinog zakona okarakterisana kao ratni zloin. Gospodin Yossi Sarid, parlamentarac ljeviarskog pokreta Meretz je dao sljedee priznanje: Ta naselja su uzrok bjesnila i uvijek su izvor opasnosti za stanovnike i vojnike. Naselja se moraju rasturiti bez gubljenja imalo vremena. Eitan Felner je direktor B'Tselem izraelskog centra za ljudska prava u Okupiranim Teritorijima. Njegov esej o Ma'ale Adumim je ovako naslovljen "En AfriKue du Sud, On appelait cela l'Apartheid" (u Junoj Africi ga zovu aparthejdom). On naglaava da izraelska vlada gradnjom naselja, ulaganjem velikih investicija u njima i olakicama od strane vlade da bi ljudi krenuli tamo, tjera Palestince iz njihovih domova. Dok je na jednoj strani vodio mirovni dijalog, na drugoj je tadanji premijer Ehud Barak ubrzao gradnju novih naselja. Ovaj lanak naglaava njegov govor na ceremoniji otvaranja Ma'aleh Adumima. Svaka kua koju ste ovdje sagradili e biti zauvijek dio drave Izrael. Nova vlada e nastaviti jaanje drave Izrael. Ona dri Zemlju Izrael i mi emo nastaviti sa razvijanjem i jaanjem Ma'aleh Adumima. Rezultat, naglaava Felner, je jasan. Ali, Ma'aleh Adumim nije samo pria uspjenog urbanog razvoja kao to je opisan u sjajnim optinskim brourama i pomodnim Internet stranicama. Ma'aleh Adumim je izgraen na zemlji koja je uzeta od Palestinaca, tanije od sela Abu Dis, Al Izariyah, Al Issawiyah, Al Tuor i Anate.

89

Surovost na kontrolnim punktovima Zaista se izraelska dvolina politika pojavila jo od samog poetka mirovnog procesa. Kada je Oslovski sporazum 1933. godine stupio na snagu, Izrael je priznao autonomiju palestinskih predstavnika. Ti sporazumi su znaili da samouprava palestinske narodne drave moe stupiti u agendu iako njene granice nisu bile u potpunosti iste. Dok je to izgledalo kao pozitivan razvoj, izraelska vlada je iskoristila takvo stanje u vrenju nasilja nad Palestincima. Nakon to su granice palestinske samouprave postavljene, Palestinci su izloeni jo jednim oslabljujuim restrikcijama. Prelaenje preko granica je zahtijevalo dobivanje vize, to i danas sprjeava mogunost putovanja. Pored toga to su Palestinci suoeni sa estim provjerama identiteta, njih sada izvlae iz auta i pretresaju na barikadama koje su na putu podignute. Neemo ovdje spominjati maltretiranja i uvrede od strane Izraelaca. Drugim rijeima, oni su stavljeni pod potpunom izraelskom kontrolom. Jedan od rezultata takve prakse su uestali naslovi vijesti kao na primjer: Jedan stariji Palestinac je umro, jer ambulantnim kolima nije doputeno da ga odveze; Bolesna ena je umrla, jer joj nije dozvoljen ulaz u bolnicu... Izaslanik palestinskog ministra trgovine Sulejman Abu Kar, u intervjuu opisuje kako blokade unitavaju ivote Palestinaca: Znate li kako sam stigao do ovdje? Prostor izmeu nae kue i aerodroma je bio prepunjen izraelskim tenkovima. Da su me ubili, ko bi ih pozvao da odgovaraju? Izrael bi rekao da sam im bio sumnjiv i da su me za to ubili. Izraelski vojnici nisu dozvolili da nastavim do aerodroma. Sada idem kui, a moj sin na mi je telefonu rekao da su putevi zatvoreni. Ja ne nam da li u stii kui ili ne.

90

Engleski parlamentarac Bair Hanbhai, inae lan Evropskog parlamenta je tokom posjete Palestini bio svjedok takvih dogaaja. Ono to slijedi je dio njegovog izlaganja u Parlamentu u pogledu izraelske tiranske i agresivne politike. Izrael je pokazao svoju snagu u oduzimanju i ruenju kua i farmi, zatvaranju, torturi i ubijanju nevinih civila, te kolektivnom muenju preko policijskih asova i grubih zastraivanja, bez ikakvih sankcija od meunarodne zajednice. Izraelske obrambene snage (IDF) je najvee i najbolje snabdjeveno ministarstvo. Ono kontrolie sva izdavatva (novine) koje su u opticaju u Palestini; sve pokrete ljudi i prijevozna sredstva; upotrebu zemlje ukljuujui izgradnju novih zgrada i dotok neophodnosti za tu svrhu. Ono obuhvata zatitu stotina novih naseljenika koji su raspreni preko cijele Palestinske zemlje zemlje koja je okupirana bez nadoknade! Neki od tih naseljenika ive samo u 30 ili 40 kua, ali uz to imaju na stotine naoruanih vojnika Izraelski policijski as koji je uveden septembra prole godine je uzrok zatvaranja kola, nemogunosti ubiranja plodova od strane seljaka, ubijanja turista te uskraivanja posla u Izraelu za 120.000 radnika.

Radikalni naseljenici vre teror Radikalni izraelski naseljenici su uvijek bili najvaniji igrai u politici teroriziranja i nasilja nad Palestincima. Jevrejska emigracija u Palestini, koja je poela krajem Prvog svjetskog rata, rezultirala je protjerivanjem Palestinaca iz njihovih vlastitih podruja na kojima su se oformila jevrejska naselja. Izraelska vlada je iskoristila ta naselja kako bi proirila okupaciju palestinske teritorije. 91

Takva politika se nastavlja sve do danas. Na primjer, jo od Oslovskog sporazuma 1993. godine, broj naselja u Okupiranim teritorijima se poveao za 50 %. Nadalje, Izrael svake godine to razvija milionima dolara iz budeta. Prema izjavama u novembru 2000. godine, izraelska Vlada je odluila da uloi 500 miliona $ u proirenju naselja u Okupiranim teritorijima u 2001. Naselja ustvari predstavljaju pravu prijetnju palestinskom narodu zbog nekoliko razloga. Pored predstavljanja smetnje povratka domovima, naseljenici takoer svojim agresivnim odnosom predstavljaju opasnost. Izraelska armija i naoruani naseljenici, zapravo, djeluju kao partneri u napadu na Palestince. U lanku Otkrivanje Izraela: nacije kolonizatora, u amerikom urnalu The Palestine Chronicle, ekspert za Srednji Istok, Ramzi Baroud tu saradnju opisuje rijeima: Grekom, mnogi prave razliku izmeu izraelske armije i izraelskih naseljenika, kao dvije razliite strane iste kovanice. Vrlo esto se zapaa da ak dobronamjerne grupe za ljudska prava naivno pozivaju izraelsku armiju da zatiti palestinsku populaciju od naseljenikih napada, ne potujui injenicu da izraelski naseljenici i izraelska armija su dio izraelske ofanzivne strategije koje rade na jaanju jevrejske drave u Okupiranim Teritorijama. Dobar dio naseljenika ivi u oko 200 naselja predvoeni Kach organizacijom, jednom od najradikalnijih teroristikih organizacija. (Osniva Kach organizacije je rabin Meir Kahane, poznat po teroristikim aktivnostima 1994. godine u al-Khalil mesdidu i pokuaju bombardiranja Mesdidu-l-aksa.) lanovi Kacha su poznati po predvoenju bombardiranja izbjeglikih kampova uz pomo vojnika tokom kojih su ubijali nevine ljude i unitavali njihove kue i mjesta bogosluja. U svojem lanku Baroud opisuje te napade: Posluajte vijesti koje oito ukazuju na zajedniku saradnju izmeu jedinica izraelske armije i naseljenika. Izraelski vojnici ubili Palestinca koji je uestvovao u protestu, jevrejski naseljenici otvorili vatru na seljane, Izraelska armija granatira izbjegliki kamp, naseljenici blokirali glavni put koji vodi do kampa, Vojska 92

proglasila palestinsku zemlju ratnom zonom, naseljenici jurnuli ka proirenju naselja, Vojnici ne daju palestinskim zemljoradnicima da se priblie njihovim njivama, naseljenici ubili zemljoradnika dok je ubirao svoje masline Granatiranja koja su poinjena od strane naseljenika i vojnika u vrijeme kada je Intifada Al-AKse poela su, takoer, bila izvjetavana putem turskih medija. Na primjer, Yeni Safak je 10. oktobra 2002. izjavio da, naseljenici iz sjevernog izraelskog grada Nazareta su potpomognuti vojnicima iznenadno izvrili granatiranje na podrujima naseljenim muslimanima. Javljeno je da su dva muslimana poginula, a da ih je na stotine ranjeno Oevici su izjavili da je hiljadu Izraelaca otilo u arapska sela, kamenujui kue i napadajui orujem Arape. Takoer je javljeno da je izraelska policija bila podrana napadaima koji su palili signalne rakete na tom podruju. Ovi incidenti sluajno otkrivaju put ka meunarodnim medijima. U The Washington Report on Middle East Affairs, jednom od amerikih magazina koji ne prate proizraelsku politiku, pojavio se lanak koji jednog muslimana koji je bio oevidac deavanja tokom granatiranja. Samah Jabr opisuje ivot pod opsadom na periferiji Jerusalima: Od kako je Al-AKsa Intifada zapoela, mi ne moemo ostaviti kue nou i ponekad ne moemo vani otii tokom dana. ak i ako se neko od nas teko razboli, ne moemo otii na poziv ljekara, ili u bolnicu. Ako trebamo mlijeka iz prodavaonice, takoer je vrlo loe. I za to moramo ekati. Upozoren od svojih komija vikanjem Naseljenici napadaju! dok je sjedio sa svojom porodicom u kui, Jabr opisuje grozno muenje: Veina naseljenika ivi nelegalno na palestinskoj zemlji, vjerujui da im je to vjerska obaveza koja se ogleda u vraanju svete zemlje, zajedno sa njima, od Boga odabranim narodom. Drugi, pristalice rabina Meir Kahane, vjeruju da moraju vratiti zdanje hrama,

93

popraviti jevrejski hram Neve YaKoup je naseljenik iz Bojeg odabranog naroda koji nam je prvi komija. Vee napada je bila tamna i mrana, ali smo izvirili kroz prozor pokuavajui da vidimo. Mogli smo uti samo jaukanja i pucnjavu Iz oblinje damije, uli smo glas na megafonu Taj palestinski govornik nam je na arapskom rekao da pokupimo kamenje i flae za odbranu i da ostanemo u naim kuama sa ugaenim svjetlima. Napolju u naem dvoritu, uli smo ukanje djece dok su sakupljali kamenjedjeca su takorei oistila dvorite Naseljenici toga dana nisu uopte stizali. Oni su kao lisice u talu. Nou se u nju uuljaju. Dolaze pod punom opremom i esto sa izraelskim vojnicima Dok je rijetkost za njih da ubiju nekog od nas, oni esto imaju obiaj da unitavaju bogatstvo i teroriziraju nau djecu Kako je pucnjava i vika sve blie dolazila naoj kui, ulina svijetla su se ugasila. U tami sjedili smo na sprat oko pet sati Napokon, uli smo jednog komiju kranina kako zapomae: Upomo! Naseljenici su sa svojim orujem u damiji. Zatim je poeo da uzvikuje na islamski poklik: Allahu Ekber! Allah je najvei! Incidenti poput onih o kojima si gore itao, ak jedan od najeih, je iziao u medijima muslimanskih zemalja na internetu i nekoliko zapadnih medijskih izvora koji objektivno obavjetavaju o dogaajima na Bliskom Istoku. Ti dogaaji su vie od 50 godina svakodnevnica za Palestince. Kao to je opisano u navedenim primjerima, naseljenici koji izvravaju napade to ine uz pomo izraelske vojske. U jednom od svojih zapisa, izraelski novinar Amnon Denkner opisuje teror kojeg su izvrili naseljenici uz pomo vojnika: Trivijalna istina je da e Arap koji pokuava pucati Jevrejina, izgubiti svoj ivot i relevantnost toga postupka. Ali Jevrejin koji pokuava pucati Arapa je imun od gnjeva vojnika, ako djeluju po vojnoj direktivi. Oni ga nee sprjeavati ili odvraati od ubistva toga Arapa, oni nee pucati u vis ili u njegove noge, ili nee zapravo pucati da ga ubiju prije nego to ovaj izvri stravian zloin.

94

U nastavku svoga teksta, Denker izjavljuje da takvi gestovi pozivaju sve fanatine naseljenike da pucaju u Arape, garantirajui da im u tim akcijama nee faliti dlaka s glave.

Torture u izraelskim zatvorima Drugo taktiko zastraivanje se ogleda u bezrazlonom hapenju Palestinaca i hapenju bez naloga, a potom odvoenju u zatvor i namjernom odlaganju datuma za suenje. Ovi periodi hapenja nekad su trajali nedjeljama. Internacionalni izvjetaj za amnestiju od 14. juna 2000. godine pokazuje uasni primjer. Prema izvjetaju, petnaestogodinja djevojica po imenu Suad Hilme Gazal je uhapena decembra 1998. godine pod sumnjom da je napala Izrael. Ali po izvjetaju, ona treba jo da odraste prije nego doe na izraelski sud. U avgustu 1999. godine vie od 3.000 Palestinaca je drano u izraelskim zatvorima; njih 1400 je bilo osueno na smrt. Zajedno sa ovim zatvorenicima, novi su esto pritvarani pod izgovorom da su uestvovali u raznim neprijateljskim akcijama. Drani su pod veoma loim uvjetima a ponekad su bez presude provodili godine u pritvoru. Ovo se desilo Adamu Qatameu koji je, iako jo uvijek nakon 6 godina nije proglaen krivim, dran bez kaucije cijelih 6 godina, prije nego je osloboen. Pored ovih zatvorenika, izmeu 1989. i 1998. godine drugih 20.000 Palestinaca su drani u pritvoru kao administrativni zatvorenici. Ovaj termin podrazumijeva osobe koje je uhapsilo autorizovano administrativno tijelo bez objavljivanja datuma suenja. Zahvaljujui ovoj praksi, Izrael je u stanju da uhapsi Palestince bez razloga i da ih godinama dri u zatvoru bez obavijesti o optubi ili odvoenja pred sud. Za vrijeme ovog perioda zatvorenici nisu imali pravo da razgovaraju sa svojim advokatima ili familijom. Palestinci su drani u naputenim atorskim zatvorima pod nehumanim uvjetima. Jedan od takvih je pustinjski Nagev zatvor, gdje su hiljade Palestinaca drani pod optubom da su uvali tajne dokumente, ili formirali 95

svoje grupe. Svi oni, ak i stariji i ozbiljno bolesni ljudi, su podvrgavani fizikom i mentalnom muenju. Mjesto gdje je bio zatvor inilo je ivotne uvjete gorim i onemoguavalo je zatvorenicima regularnu posjetu porodice. atori nisu mogli da ih zatite od ljetne vruine ni od zimske hladnoe. ak i kad bi odleali kaznu ponovo bi ih vraali u zatvor, i to ba onda kad bi trebalo da odu kui, radi nekog prolog zloina. Tortura je bila taktika izraelske vlade za vrijeme ispitivanja i boravka u zatvoru. Prema izvjetaju, nevjerovatni naini torture su bili provoeni u zatvorima Nablus, Ramallah, Hebron, Gaza, u centru za ispitivanje u Jerusalimu poznatom kao Maskobija i u specijalnim vojnim zatvorima kao to su KfarYonah, al-Ramle, Sarafand i Nafha. Pored sistematskog premlaivanja drugi oblici muenja ubrajali su: ukljuivanje struje na spolne organe, stavljanje nagog zatvorenika u hladnu vodu, napadanje specijalno treniranih pasa na zatvorenike sa povezom preko oiju, gaenje cigareta na razne dijelove tijela i vaenje nokata i zdravih zuba. Neke kerke zatvorenika su bile uhapene i silovane pred njihovim oevima. A neki oevi su bili primoravani na seksualni odnos sa vlastitom kerkom. U lanku o izraelskim zatvorima, ekspert za Srednji Istok Robert Fisk, opisuje poznati Khaimski zatvor i razne tehnike muenja u njemu: Khaim je uasno mjesto. Elektrine ice prikaene za penis i stopalo, stalno bievanje. Upoznao sam jednog zatvorenika deset dana nakon to je osloboen. To je bio ovjek koji je proveo vie od godinu dana u Khaimu. Kada su me sasluavali, udarili su me po glavi, a onda sa kalanjikovom po leima. Pao sam. ovjek me je udario izmom po licu i slomio mi vilicu. Izgubio sam sluh na jedno uho. Bubna opna mi je pukla. Sada imam problema sa disanjem a doktor mi je rekao da tome nema lijeka. Cijelog ivota u imati taj problem. Mjesta poznata kao kampovi smrti, gdje su Palestinci poslije masovnog hapenja i prije odvoenja pred sud, postala su prava mjesta 96

muenja. Autor Norman Finkelstain citira izraelskog novinara Ari Shavita koji opisuje kamp smrti u kojem mnogi Palestinci ekaju na suenje. Tu i tamo, meu njima su neki djeaci koji su veoma mladi. Zatvor ima dvanaest osmatranica Shin Bet (Izraelska istraivaka agencija) dostavlja vojnicima listu sa imenima mladih ljudi Onda vojnici izlaze svako vee u grad i vraaju se sa djecom od 15 ili 16 godina. U nekim sluajevima oni su ve bili tueni. Mladi, bos, ranjen koji izgleda da ima epilepsiju, ima uasne modrice po cijelom tijelu. Doktor se okrenuo prema mladiu viui na njega. Jakim tonom mu govori: Moda e umrijeti! A onda se okrenu prema meni i smijui mi se obrati: Moda svi oni umru! Jedan od razloga zato je muenje tako esto i uobiajeno je taj da je agenciji za istraivanje, Shin Bet, do skoro od strane izraelskog zakona bilo dozvoljeno da mui za vrijeme ispitivanja. Ona moe da tretira zatvorenika kako hoe i moe da ih natjera da priznaju izmiljene zloine. Gideon Levy, anticionistiki izraelski autor je, poslije posjete Palestincima koje je Shin Bet muio i koji su proveli godine u zatvoru, napisao sljedee: Omar Ranimat ima problema sa sjedenjem. Takoer, ima problema sa ustajanjem, etnjom i penjanjem uz stepenice. Kada sam ga prije nekoliko nedjelja upoznao bio je slomljen. To je bilo dvije i po godine nakon sasluavanja od strane Shin Beta koje je trajalo 45 dana i noi Ranimat i Ahmed, kao i hiljade drugih Palestinaca, su bili podvrgnuti tretmanu Shin Beta.

Ekonomska opsada Jedna od tehnika da se Palestinci uplae, naroito u Zapadnoj obali i Pojasu Gaze, je da se dre pod pritiskom i ekonomski zavisnim tako da ne mogu stojati na svojim nogama i ivjeti pristojno. 97

Cionistika ideologija tvrdi da su Palestinci osueni da ive u siromatvu i u primitivnim uvjetima, te da njihove potrebe Izraelu nita ne znae. injenica da u spomenutim mjestima nimalo novca nije potroeno u njihovu korist, je samo jedan znak ove situacije. Na primjer, naselja u Gazi su zauzela veliki dio pojasa i pokrila najvrjedniju zemlju. Ova naselja, okruena icom i elektrinim ogradama, ispunjena su drveem i vegetacijom. U drugu ruku, scene u oblinjoj Palestini su uasne. Otprilike 4 000 Jevreja koristi ove naputene regije eksploatirajui vodu za zemljoradnju i vjetaka jezera koja su ispred luksuznih hotela, dok je Palestincima dozvoljeno da iste vodom koju vade iz prilino suhih bunara. Izraelski novinar i vojni korespondent Ze'e' if je opisao izraelsku politiku Gaze u martu 1993. godine: Nastavili smo da krademo tu vodu, iako je njen kvalitet iz godine u godinu loiji. Krademo viak zemlje da bi napravili to vie naselja da namjerno bacimo stanovnike u oaj. Druga izraelska strategija da satjera Palestince u oak je da im oduzme zemljoradnike sposobnosti gradei naselja na najplodnijoj zemlji. Na ovaj nain izraelska vlada ometa Palestinske napore da nastave njihove ve teke zemljoradnike aktivnosti, liavajui ih ivljenja. Primjer ovoga je zabrana ribolovstva, koje je za mnoge Palestince u Gazi predstavljalo jedini izvor prihoda. Dalje, iroki napadi izraelskih vojnika i doseljenika na palestinskim farmama doprinijeli su niskom standardu proizvodnje i prihoda. Palestinski proizvoai vie ne mogu direktno da prodaju svoje proizvode potroaima. Na primjer, u Gazi jake restrikcije postavljene na eksport narandi, glavni izvor prihoda, znai da vie od polovine proizvoakih plodova su sada prosto propala i moraju biti uniteni. Kao to Deni Rubinstajin, izraelski novinar koji pie za Ha'aretz, izvjetava: Sa ulovom i arapskim obraivanjem voa i povra, naseljenici Gaze su bili primorani da se oslone na rad pod uasnim uvjetima sa mizernom platom u Izraelu kao u ranim danima industrijske revolucije.

98

Citirajui Saru Roj, istraivaa o Gazi, Noam omski opisuje glavnu svrhu izraelske politike. Na kraju, Roj i drugi posmatrai zakljuuju, da je cilj da se vrate dijelovi Gaze u granu biljke ekonomije napravljene da slui izraelskim interesimakao prvo, da Izrael dri kontrolu nad zemljom, vodom i bilo kojim razvitkom koji moe da bude u dijelovima osloboenih od lokalne samoadministracije. Dajui te fabrike u Gazi i kantonima u Zapadnoj obali nudi lako eksploatisanu i veoma jeftinu radnu snagu, dranje ove regije ekonomski zavisne od Izraela je glavna komponenta izraelske politike. Palestinska ekonomija je najvie pretrpjela zbog policijskog asa i blokada u kampovima koje su nametnuli Izraelci od ranih dana alAksa Intifade. Prema izvjetaju UN-a od 5. decembra 2000. izraelska zabrana na pokret palestinskih radnika i robe je nanijela vie od 500 miliona dolara tete palestinskoj ekonomiji. Druga injenica koja nije citirana u izvjetaju je da je palestinski sektor izgubio dodatnih 120 miliona dolara zato to izraelski vojnici ne bi dozvolili palestinskim farmerima da sade i prodaju svoje plodove.

Paljenje maslinika Mnogo vjekova polja maslina predstavljaju jedan od glavnih palestinskih izvora prihoda. Ali ba kada su morali da ostave svoje kue i sve drugo to su imali, oni su takoer bili prisilkjeni da napuste maslinova polja i da migriraju negdje drugo. Mnoga od tih polja koja imaju stabla koja datiraju jo od 19. vijeka, a neke i ranije, su unitena. Nekoliko malih farmi koje Palestinci jo uvijek posjeduju naseljenici su esto napadali. Palei i krei sva drvea koja mogu nai. Situacija je opisana u magazinu The Washington Report on Middle East Affairs: Hiljade maslinovih stabala je takoer bilo uniteno. Palestinci koji su zaraivali za ivot na vonjacima koje su njihove porodice 99

odravale mnogo generacija, gledali su kako ih izraelski vojnici i doseljenici sjeu sa testerama. Za vrijeme prve Intifade, izmeu 1988. i 1992., izraelska armija je sasjekla 90 000 maslinovih drvea pod izgovorom da su se djeca koja su bacala kamenje krila iza njega. Izmeu 1993. i avgusta 2001. godine, drava Izrael je iskorijenila 280 000 stabala voaka i maslina koje su pripadale Palestincima iz Zapadne obale. A 2001. godine oni su sasjekli 23 551 voaka i maslinovih stabala. Radnici na maslinicima, koji su najee ene i djeca, esto bivaju istjerani od strane vojnih helikoptera. Mnogi Palestinci koji su bili bijeni za vrijeme etve nikad vie nisu posjetili ova polja. Vojnici koji su istjerali ove radnike nisu imali pravo tro da urade jer oni nisu gaali izraelske vojnike niti uestvovali u demonstracijama. Oni su samo pokuavali da zarade za ivot radei na ono malo zemlje koju jo uvijek posjeduju. Iz nepoznatog razloga, izraelska administracija nee dozvoliti ak ni ovo. Palestinci su suoeni sa preprekama u njihovim ekonomskim ivotima. Njima ak nije dozvoljeno da prikupe svoju ljetinu. Ako neko razmilja o iroj slici, jasno e mu biti da unitavanje polja maslina i drugih zemljoradnikih regija nije sluajno ve je to vie dio svestrane izraelske strategije, obzirom da je potrebno 6-7 godina da novo drvo da plod masline. Mnogi Palestinci dobijaju sredstva za ivljenje i izdravanje porodice od maslina i ita. Oni iji su plodovi stalno unitavani, nee biti u stanju da ive i poet e da trae posao za dnevnicu. Na ovaj nain palestinska sela su transformirana iz produktivne zemljoradnike jedinice u izvore jeftine radne snage za izraelsku industriju. Kroz historiju bilo je mnogo voa koji su praktivkovali takve tipove ugnjetavanja i nemilosrdnosti nad drugim ljudima. Tako i danas moni mue one koji su pod njihovom komandom. I kako Allah, kae jednom kada su ovi sijai smutnje na vlasti oni nastavljaju da nanose fizika nasilnitva nad svojim podreenim i ine specijalne napore da uklone njihove ivotinje i ljetine. Drugim rijeima, oni su sistematski koristili svaku tehniku u pokuaju da unite narod. Ova metoda je opisana u Kur'anu: 100

im se neki od njih doepa poloaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, nitei usjeve i stoku. - A Allah ne voli nered! (Kur'an: 2:205) Ovakve tehnike su danas esto viene kao uobiajeni nain u Palestini. Izraelska administracija predvodi sistematski program etnikog ienja i istovremeno prokopava sve palestinske poljoprivredne aktivnosti. U nekim oblastima mir i sigurnost ne mogu postojati, a neplodnost moe postati samo rasprostranjenija. Ali, Bog ne voli nered i poziva sve ljude da ive svi u miru. (Kur'an: 2:208)

Ruenje kua Sada 58 godina stari Mohana ivi sam u unitenom autobusu okruenom bodljikavom icom meu novim susjedima kojima jo ne zna imena. Kada je 1984. godine bilo aktuelno Gilo proirenje, koje je bilo poznato pod imenom Metzpe Bethlehem, Mohana se vratio iz Bethlehema sa svojim ocem Selmanom koji je kroja. Bili su u potrazi za buldoerom s kojim bi pomjerili svoje dvije stare kamene kue. Od tada veina Monahine zemlje je bila u procesu da postane misteriozno eksproprirana od izraelske uprave. Iako je Mohana i dalje prikazivao izraelskom sudu dokumenta iz osmanskog i jordanskog perioda da je to njegovo vlasnitvo, to ih nije sprijeilo u njihovoj namjeri. Izraelska uprava mu se kasnije izvinula govorei da je bila greka i to mu nadoknadila samo sa unitenim autobusima i zabranila mu da gradi neto vee od drvene tale koju je koristio za vanjski toalet i zalihe. Gore navedeno je samo jedan od stotinu incidenata irom Palestine. Zbog takvih stvari, vie stotina Palestinaca koji se kui vraaju, otkrivaju da su njihove kue i sve to imaju unitene i da nemaju dovoljno sree da dobiju ak ni uniteni autobus. Izraelska vlada se ne zadovoljava ruenjem kua preko naredbe za eksproprijaciju

101

dok ukuani nisu tu. Mnoge palestinske kue su bombardirane i razruene sa ukuanima koji su bili jo unutra. Prema izvjetaju Amnesty International objavljenom 14. juna 2000. godine tokom rane 1987. do januara 1999. godine je uniteno 2650 kua koje su pripadale Palestincima u Zapadnoj obali i Jerusalimu, ostavljajui tako 16.800 ljudi (od njih 7.300 djece) bez kue. Po rijeima ovog izvjetaja takva praksa nije prestala ak ni nakon Sporazuma u Oslu koji je bio potpisan od strane palestinskih i izraelskih predstavnika. Nije pravedno to to Izrael ne prvo ne da upozorenje da e unititi palestinske porodine kue. Prvo, da bi kua bila unitena ona biva okruena buldoerima i izraelskim vojnicima koji su opremljeni modernim naoruanjem. Poslije se ukuanima daje 15 minuta da pokupe svoje stvari. Nakon toga, vojnici ulaze unutra i izbacuju napolje sve preostale stvari i onda buldoerima porue kuu. Ako ukuani prue neki otpor, bivaju muki pretueni. Ponekad je ak na njih pucano sa strane izraelskih vojnika. To se, na primjer, desilo januara 1999. godine kada su neki Palestinci u Eziriji, selu pored Jerusalima, protestovali zbog ruenja kua. Izraelski vojnici su tada na njih pucali. Zakin Ubejd koji je imao 28 godina je ubijen. Po izvjetaju Amnesty international on je upucan u glavu u zatvorenom podruju. Ovo pokazuje da to ubistvo nije bila nesrea, nego da se desilo namjerno i s predumiljajem. Jo jedna od izraelskih praksi je da Palestincima daju papire za privremeno naseljavanje, posebno onima koji ive u istonom Jerusalimu i onda im oteavaju da obnove papire nakon njihovog isteka. Na ovaj nain Palestinci su jedan dio vremena udaljeni sa svojih vlasnitva. Oni koji su izgubili pravo na naseljavanje gube takoer i socijalno osiguranje pa na taj nain bivaju osueni na izgnanstvo. Informacije dobijene od ministarstva unutranjih poslova Izraela kau da su samo 1996. godine 1641 Palestinaca, zajedno sa svojim porodicama, izgubili pravo da ive u Jerusalimu. U 2001. godini izraelske aktivnosti su planirale da udalje Palestince od svojih kua i imanja. U svom lanku Uskrs u svetoj zemlji: porodice gledaju kako im unitavaju kue, Robert Fisk je opisao proirenja naselja koja su se dogodila u aprilu 2001. godine: 102

Jedan od najsvetijih dana na Srednjem Istoku, kako neko moe pisati o ovom suludom izraelskom unitavanju u Gazi? Da ne spominjemo 35 ranjenika, djeaka sa smrskanom nogom od izraelske granate, tinejdera sa jako uganutim kljunom kosti koji ne osjea svoju lijevu ruku koji mi mae iz njegovog bolnikog kreveta. Da li je ovaj namjeran napad na kue i graane tragedija ili ratni zloin? Prva velika la nedjelje, kao i obino dolazi od izraelske armije koja objavljuje da unitenje palestinskih kua u Rafahu nije nita drugo osim tehnike aktivnosti i da je to sluaj u kojima kue, koje su njihovi buldoeri i tenkovi pretvorili u ruevine, nisu bile okupirane. Ovo je bilo totalna neistina, jer su Izraelci koji su se doselili u velikim kuama iznad koliba, to znali vrlo dobro. Kada je prvi tenk u subotu prije sumraka eksplodirao preko pregradnog zida ispaljujui protivoklopne projektile u blizini bloka naselja otvorena je ak i mala prodavaonica udaljena 300 metara iz koje su na stotine mukaraca, ena i djece istrali vritei, do susjedne ulice Zapadni mediji su puno radili podcjenjujui dogaaj. Sve je to, po rijeima Izraela, kao unitenje kua u Khan Yunisu prole nedjelje, bilo nazvano ouvanjem reda Svi ovi incidenti i informacije pokazuju jednu jasnu stvar: glavni cilj cijele ove okrutnosti je narod Palestine. I ogromna veina Palestinaca je udaljena od svojih kua samo zato to oni imaju vjeru ili entitet. I ponovo zbog ovog razloga Izrael pokuava da ih uniti. I sve to su Palestinci ustvari uradili u svemu ovome je to to su pokuali da zatite svete zemlje koje su im pripadale hiljadama godina i koje su stavljene na emanet cijelom muslimanskom svijetu. Ali, svi muslimani su duni da obave ovaj zadatak. Svi ljudi koji vide ta se ovdje deava, a posebno muslimani koji znaju i prate kur'ansku etiku, imaju veliku odgovornost. Ovu sistematsku okrutnost, pred oima cijelog svijeta, moe samo shvatiti iskren musliman koji posjeduje duhovne vrijednosti koje ih veu za to mjesto.

103

Predrasude zapadnih medija Zato se izraelska politika okupacije ne moe zaustaviti? Zato Meunarodna zajednica ne iskoristi svoju mo da uvjeri Izrael da prihvati humanu i pravednu politiku? Odgovor ima nekoliko razmjera. Jedna od njih je predrasuda u nekim dijelovima zapadnih medija protiv Palestinaca. Kao to Edward Said dobro pojanjava u knjizi Prikrivanje islama, veina zapadnih novinara i komentatora vide Srednji Istok preko stereotipa u kome je terorizam uvijek povezan sa arapskim muslimanima u svijetu a da on nema nikakve veze sa Izraelom. Ovaj nesporazum je toliko oigledan da neke novinske agencije izvjetavaju da su dogaaji u Palestini usvojili stil i rjenik koji odgovara Izraelu. Na primjer, kada pratite vijesti o Palestini, esto nailazite na fraze Izrael je okupirao teritorije, ili Okupirane teritorije, ali u izvjetajima koji spominju izraelske napade upotrebljavaju se fraze: izraelska osveta. Ovo itaocima daje sljedeu poruku: Prvo su Palestinci napali a Izrael je udario kontranapad da bi sebe odbranio. Jedna od najee pojavljivanih fraza u medijima, kada izraelski vojnici ubijaju palestinsku djecu, je: Palestinsko dijete je umrlo za vrijeme pucanja. Ovo nosi sljedeu poruku: Da Palestinci nisu upali u agresiju djeca ne bi poginula. Ustvari, korespondent novina Independent, Robert Fisk je naglasio ta se misli pod unakrsnom vatrom, gdje je Izrael ukljuen: Kada sam proitao sintagmu unakrsna vatra, potraio sam hemijsku olovku. U Srednjem Istoku, to skoro uvijek znai da su Izraelci ubili nevine osobe. to se tie zapadnih medija, Palestinci uvijek umiru u unakrsnoj vatri. Namjera je da se sakrije injenica da izraelski napadai ciljaju Palestince i pucaju sa namjerom da ih ubiju. Ovaj utjecaj danas opisuju mnogi politiki analitiari i eksperti za Srednji Istok. Ovaj stav koji ignorie palestinsku patnju, izraelsku brutalnost i pokuava da napravi Izrael nevinim, prevladava u skoro svakoj zemlji, naroito u Americi. Fisk je o ovom

104

diskutovao u svom lanku Ogovarali su me zbog istine o Palestincima. Sada su vrijeanje i prijetnje upuene na bilo kog akademika, analitiara i reportera koji se usuuju da kritikuju Izrael. Uzmimo na primjer briljantnog palestinskog akademika, Edwarda Saida koji je profesor na Kolumbijskom univerzitetu. Bio je suoen sa uvredama od Amerike cionistike organizacije. Jevrej, Noam omski je jedan od najveih filozofa ovoga doba. Pisao je kritike na izraelsku okupaciju. Nepoznavanje Srednjeg Istoka je vrsto uvreno u Americi u toj mjeri da samo nekoliko nebitnih novina izvjetavaju o izraelskim gleditima. Neete nai ovmskog u New York Times-u. To je veoma dobro uradio Charlie Reese u skoranjem izdanju Orlando Sentitel, oznaavajui lokacije provincija, kada je napisao da Palestinci nee dobiti nezavisnost dok je Amerika ne dobije. Pokuaj da se mediji natjeraju da potuju izraelska pravila je sada internacionalnog karaktera. Moramo rei da je Izrael pod opsadom Palestinaca i da su Palestinci odgovorni za nasilje, da je Arafat odbio veliki dio na Kamp Davidu (iako mu je ponueno vie od 60% njegove zemlje, a ne 94%).i da Palestinci uivaju u rtvovanju djece (radije nego da pitaju zato su Izraelci ubili toliko Palestinske djece). Kako Fisk opisuje, mnogi zapadni medijski izvori ne oklijevaju da objave lane vijesti kada je Izrael u pitanju. Dogaaji su paljivo sakriveni. Izraelske operacije, ubistva, bombardiranja, okupacije, izgnanstva i stotine drugih vrsta okrutnosti ili su u izvjetajima zapadnih medija ignorisani ili su objavljeni na takav nain da naprave Izrael nedunim. Izrael je jo uvijek drava agresor koja okupira zemlje koje mu ne pripadaju u direktnom krenju mandata UN. Kada je vidio ove lane izvjetaje i dezinformacije u ranim danima Al-AKsa Intifade, Fisk nije mogao a da se ne upita: Zato uvijek padamo na iste lai? Zar reporteri ne nose historijske knjige da ih podsjete ta su pisali u posljednjem arapsko-izraelskom ratu? ak su i citati i izjave iste.

105

ak i kada je Izrael pojaao nasilje i teror, zapadna tampa je zauzela protiv izraelsku stranu i nije uspjela da nae nehumana krvoprolia vrijedna objavljivanja. U stvari, neke novine reaguju kao i izaslanik Izraela, predlagajui one koji lino vre masakre da bi pisali rubriku i od tada objavljuju lane verzije dogaaja. Noam omski, opisuje kako je New York Times 1986. godine predstavio Arijela arona, budueg premijera Izraela i poznatog po imenu kasapin Libanona, kao teroristiki ekspert. New York Times se pozvao na eksperta za terorizam da predloi njegovo miljenje kako se oduprijeti neprijatnostima urednici ovih novina dali su naziv njegovom lanku Prolo je vrijeme da se uniti teroristiko udovite, naglasivi rijei zaustavite krvoprolie nevinih (Izraelaca) identifikovali su autora samo kao izraelskog ministra trgovine i industrije. Njegovo ime je Ariel aron. Njegova teroristika karijera, koja datira iz ranih 50-tih ukljuuje pokolj 1953. godine 69 mjetana Kibye i 20 iz izbjeglikog kampa Al-Bureig; teroristike operacije 1970-tih u Gazi i sjeverno-istonom Sinaju, ukljuujui protjerivanje 10 000 itelja u pustinji. Njihove kue su sruene i obradiva zemlja unitena u pripremama za naseljavanje Jevreja. Naredni masakr u Sabri i atili, i dr. U moralno intelektualnoj situaciji bilo bi najbolje za najvee svjetske novine izabrati Ariela arona kao naeg vou kako se treba pobijediti terorizam. Mnotvo zapadno-medijskih izvora primjenjuje veoma prostu tehniku kada izvjetavaju o Palestini. Uzimaju zvanine izraelske izvore, prave mjesta za komentare ministra i dopunjuju lanke iz novih izraelskih izvora. Grace Halsell je bila meunarodno priznata kolumnistkinja i ekspert za Srednji Istok. U jednom lanku je opisala kako zapadni mediji opisuju dogaaje u Izraelu: Izraelci su rekli da je policija koristila municiju nad Palestincima nakon to su oni poeli napad na jevrejske vjernike. Bez izuzetka, zapadni mediji su prvo objavili ovo zvanino izraelsko objanjenje. Meutim, sada su izjave etiri palestinske i jevrejske grupe za ljudska prava, kao i tri video kasete otkrili da je izraelska verzija lana.

106

Svi dostupni dokazi podravaju arapske optube da je izraelska policija zapoela konflikt, a onda pucala na Palestince. Kada je Savjet bezbjednosti UN-a 9. novembra vidio jednu od video-kaseta, sovjetski ambasador Yuli M. Vorontsov kae da ovaj dokaz opovrgava izraelsku tvrdnju da su Palestinci inicirali nasilje Izraelska trolana komisija objavila je izvjetaj podravajui slubeni stav Izraela da su Palestinci zapoeli konflikt Meu drugima, komisija je kritikovala Aryeha Bibija da je gledao scenu ubijanja Ukratko nakon toga, izraelski zvaninici su pozvali Bibija i rekli da je on bio unaprijeen u komandanta izraelske policije. Bilo ta da je motivacija, njegovo unapreenje koje nosi ne samo vei poloaj, nego i platu, zvanino e signalizirati drugu policiju da to plaa da se pucaju Palestinci Meu amerike medije, koje imaju mnotvo novinara u Izraelu, prave malo ili nimalo pokuaja da razumiju znaenje ovih napada. Imaju samo objanjenja koja su im dali Izraelci. Ali moramo zapamtiti da odgovornost za nemilosre koje se javlja u Palestini, nije samo ovih koji samo to nanose, nego i za one koji to odobravaju i podravaju. Dok itamo: A oni koji ne ispunjavaju dunosti prema Allahu, iako su se na to vrsto obavezali, i kidaju ono to je Allah naredio da se potuje, i ine nered na zemlji - njih eka prokletstvo i najgore prebivalite! (Kur'an:13:25). Allah nas upozorava da oni koji ire nered e biti kanjeni na sudnjem Danu.

107

108

INTIFADA

Intifada, to na arapskom jeziku znai "ustanak", je naziv pobune koju su, naoruani samo kamenjem, goloruki Palestinci pokrenuli protiv jedne od najnaoruanijih armija u svijetu. Protiv armije koja na kamenje odgovara mecima, raketama i projektilima. Zapravo, ona rijetko oklijeva da gaa u one koji ak ni kamenje ne bacaju. Mnogo djece ubijeno je na taj okrutni nain. Prva Intifada poela je u politikoj klimi 1987. godine. Zapoeli su je palestinski omladinci, kao reakciju na ubistvo estoro palestinske djece od strane izraelskih vojnika. Prvi ustanak koji je trajao do 1993. godine i koji se tokom svog trajanja suoivi se sa nekoliko izraelskih odgovora, voenih principima po kojima "nasilje raa nasilje", pretvorio je Bliski Istok u haos. Tokom ovog perioda, svijet je obratio panju na djeje glave i ruke koje su lomili izraelski vojnici. Palestinski narod, od najmlaeg do najstarijeg, odupirao se nasilju i pritiscima izraelske vojske, tako to su bacali kamenje na vojnike. Kao odgovor, izraelski vojnici upotrijebili su irok arsenal oruja kako bi tukli Palestince, lomili im ruke i gaali ih svojim mecima u stomake i glave. Pored toga, 1989. godine oko 13 hiljada palestinske djece drano je u izraelskim zatvorima. tagod da je bio razlog, opiranje nasilju nikad nije rijeilo problem. I danas neke injenice treba imati na umu kada se razmatra okruenje u kojem je zapoela Intifada. Prije svega, prema proglaenim UN dekretima, izraelski vojnici su okupacione snage koje se, prema meunarodnom pravu, trebaju povui. Ako i pored toga Izrael tvrdi da 109

prisustvo vojnih snaga na palestinskoj teritoriji treba prihvatiti, ubijanje nedunih ljudi nije nain da se to u praksi pokae. Ljudi sa bar malo osjeaja moraju se sloiti, da je otpor Palestinaca koji kamenjem gaaju vojnike, pogrean koliko i vojnici koji pucaju u civile. Svaka drava ima pravo da se brani i zatiti svoje teritorije, ali ono to se dogaa u Palestini daleko je ispod pojma samoodbrane. Tokom godine Intifade, dogodio se incident u kranskim selu Beit Sahur, nedaleko od Vitlejema. Incident, iji je svjedok itelj Norman Finkelstein, je jedan od mnogih svjetleih primjera koji tvrdi da su vojne intervencije in samoodbrane: U izbjeglikom kampu Jalazun, djeca su palila gume kada se pojavio automobil. Vrata su se irom otvorila, i etiri mukarca ( jevrejski naseljenici ili vojnici u avijatiarskim kombinezonima) iskoili su iz kola, pucajui na sve strane. Djeak pored mene pogoen je u lea, metak je izaao kroz njegov pupak... Sljedeeg dana Jerusalem Post izvjetavao je kako je vojska pucala u samoodbrani. Palestinska Intifada, pokrenuta kamenjem i prakama protiv jedne od najjaih armija na svijetu, uspjela je u skretanju meunarodne panje na bliskoistoni region. Slike na kojima izraelski vojnici ubijaju osnovce jo jednom je pokazala politiku terora koju sprovodi okupaciona vlada. Ovaj period je trajao do Sporazuma u Oslu koji je dogovoren 1993. godine, kada su Izrael i PLO sjeli za pregovaraki sto. Na ovim sastancima, Izrael je, na zvaninom nivou, po prvi put priznao Jasera Arafata. Nakon to je prva Intifada okonana mirovnim sporazumom, narod je strpljivo ekao da se mir i sigurnost vrate na palestinsku teritoriju. Ovo iekivanje mira trajalo je do septembra 2000. godine, kada je Ariel aron, poznat kao "Libanski kasapin", praen desetinama izraelskih policajaca organizovao provokativnu posjetu damiji AlAksa. Ovaj dogaaj pokrenuo je Al-Aksa intifadu. Neprestani bol i patnje Palestinaca samo su eskalirali tokom ove intifade. Danas, dnevni izvjetaji javljaju o desetinama djece i tinejdera koji umiru na palestinskim teritorijima. Od njenog poetka u septembru 110

2000. godine do decembra 2001. godine, umrlo je 936 Palestinaca (podaci Palestinske zdravstvene organizacije). Tokom konflikta, izraelske jedinice su pokorile mnoge civile, ukljuujui djecu koja su se vraala iz kole, do bombardiranja helikopterima. Izraelski vojnici ne koriste oruje da bi razoruali palestinsku djecu, ve da bi ih ubijali. Sulejman Abu Kar, palestinski ministar trgovine, iskazao je osjeaje svog naroda o Intifadi u jednom intervjuu: Intifada je nastala kao posljedica izraelske okrutnosti i provokacije prema Palestincima i stvarima koje su nam svete. Palestinske jake veze za sveta mjesta posebno za damiju Al-Aksa, koja je bila prva Kibla muslimanima, njihova damija, i jedna od centralnih Haremi-erifa Izrael je uinio djela okrutnosti. Palestina, gdje 70% populacije ine mladi, ak i djeca doivljavaju migracije, protjerivanja, hapenja, zatvore i masakriranja jo od 1948. godine kada je Palestina okupirana. Oni su tretirani kao graani drugog reda u sopstvenoj zemlji. Oni su nauili da ive u veoma tekim uvjetima. Preko 29% poginulih tokom Al-Aksa intifade bili su mlai od 16 godina; oko 60% ranjenih bili su mlai od 18 godina; u podrujima gdje su sukobi bili najintenzivniji, najmanje petoro djece bilo je ubijeno svakoga dana, a deset ranjeno. Oni izraelski vojnici ije su puane cijevi uperene u civile i djecu, ne oklijevaju da pucaju ak i u djecu koja se igraju u kolskim dvoritima. Zahvaljujui izraelskim nametnutim policijskim asovima, veim djelom godine oni ne mogu ii u kole. Onda kada se i usude, postaju mete izraelskih napada. Jedan takav napad desio se 15. marta 2001. godine. Dok su se uenici osnovne kole Ibrahimija u mjestu alHalil igrali za vrijeme odmora, izraelski vojnici su pucali u njih. Ovaj dogaaj u kojem je estoro djece ranjeno, nije ni prvi ni posljednji takav primjer okrutnosti. U Palestinskom dnevniku, novinar Ruth Anderson opisao je neke od nehumanih dogaaja tokom al-AKsa Intifade: Niko nije spomenuo tek oenjenog mladia koji je otiao na demonstracije, i tamo ubijen, ostavivi svoju mladu suprugu kao 111

udovicu. Niko ne spominje palestinsku mladost ije glave razbijaju Izraelci i ije ruke su lomljene prije nego su brutalno masakrirani. Niko ne spominje osmogodinjeg djeaka kojeg su ubili izraelski vojnici. Niko ne govori o tome kako jevrejski naseljenici, naoruani svim vrstama oruja i ohrabreni od strane Barakove vlade, napadaju palestinska sela, unitavaju plantae maslina i ubijaju palestinske civile. Niko ne spominje palestinske bebe koje su umrle kada su njihovi domovi bili bombardirani tokom vazdunih napada. One su poginule od izraelskih projektila dok su prevoene na sigurnije mjesto. Svi znaju da bebe ne mogu da bacaju kamenje. Svi znaju, osim Izraelaca i Amerikanaca.

Al-Aksa intifada je djelo Arijela arona Kako bi razumjeli spiralu nasilja koja se otrgla kontroli u aprilu 2001. godine i pretvorila Izrael i Palestinu u klaonicu, treba se sjetiti kako je ova posljednja Intifada poela. Glavna linost u ovim dogaajima je Ariel aron, koji je iznenada postao i jo uvijek je, premijer Izraela (aktuelni premijer Izraela je Ehud Olmert. prim.prev). aron je muslimanima dobro poznat kao politiar koji preferira nasilje. Cio svijet zna za masakre Palestinaca, aronovo provokativno ponaanje i nasilne i grube izjave. Najvei meu tim masakrima je onaj koji se prije dvadeset godina desio u izbjeglikim kampovima Sabra i atila, tokom izraelske invazije na Libanon u junu 1982. godine. U ovom masakru, oko tri hiljade bespomonih ljudi je pobijeno i podvrgnuto tekim muenjima. Mnogi su ivi spaljeni. Mnogi leevi su spaljeni ili unakaeni toliko da se nisu mogli identifikovati. Drugo ime ukljueno u ovaj dogaaj je Ehud Barak, tada komandant izraelskih snaga i budui premijer. Islamski svijet nikada nije zaboravio ove masakre kao i ostale koji su, tokom pedeset godina, orkestrirani od strane izraelske vojske. Iz tog razloga, aronova provokativna posjeta damiji Al-Aksa znaajnija 112

je posjeta bilo kojeg drugog izraelskog politiara. aron i njegova Likud Partija slijede striktnu politiku ne povlaenja sa okupiranih teritorija, irenja novih naselja i odbijanja razgovora oko Jerusalima. Danas, svijet se slae oko jedne injenice. aron podrava nasilje i koristi svaku priliku da ga ohrabri ili primjeni u praksi. Posljednja spirala nasilja poela je kada je aron, praen sa preko 1200 policajaca, uao u damiju Al-Aksa, sveto mjesto za sve muslimane. Svi, ukljuujui izraelske lidere i narod, slau se da je aronov ulazak u mjesto, inae zabranjeno nemuslimanima, provokacija namijenjena da zategne uzburka ionako zategnute odnose i provocira konflikt. aron je u tome i uspio. Vrijeme kad se ovaj dogaaj desio veoma je vaan, jer treba znati da je za naredni dan Ehud Barak najavio da bi Jerusalim mogao biti podijeljen kao vid kompromisa sa Palestincima. Za arona, koji je otro kritikovao bilo kakav i odbijao da pregovara o statusu Jerusalima, to je bio razlog da posjeti Al-Aksu. Svakako, od arona se, kao od veoma religioznog Jevreja, moglo oekivati da bude humaniji i miroljubiviji. Njegova politika odlike revizionistikog cionizma, pokreta iji je predvodnik bio profaistiki cionstiki lider Vladimir Jabotinsky. Ideologija Jabotinskog svakako nije bila religijska, ve socijal-darvinistika, militantna doktrina inspirisana nacizmom i Musolinijevim faizmom. Nakon stvaranja drave Izrael, Jabotinskijev pokret naao je mjesto u desno orjentisanoj Herut Partiji koja se, tokom vremena, razvila u vjersku partiju. Herut je tokom narednih decenija prerastao u Likud, jednu od najjaih politikih partija u Izraelu. U svakom sluaju, stranka sa religijskom retorikom, kao i desniarskim politikim stavovima, je varljiva. Slikovit primjer toga je velika razlika izmeu militantnosti Likud partije i miroljubive poruke Tore. "Ne ubij" kae Stari zavjet, to je suta suprotnost radikalnim ciljevima Likuda da isprazne palestinsku zemlju. Nadamo se da e se Ariel aron i njegovi politiki sljedbenici vratiti pravim idealima judaizma i pokuati da stvore naciju koja e biti "svjetlo meu nacijama" kako je napisano u Tori.

113

Da li je pravi cilj unitenje damije Al-Aksa Kako bi se razumjela vanost damije Al-Aksa i Jerusalima i njihove oivienosti Izraelicima, neophodno je gledati na ovaj region cionistikim oima. Radikalno politiko vjerovanje Jevreja dokazuje da e se period koji je poeo cionizmom nastaviti do dolaska Mesije. Kako bi ostvarili ovaj cilj, radikalni Jevreji vjeruju u dogaanje tri vana dogaaja. Prvi, nezavisni Izrael mora se uspostaviti na Svetoj zemlji i jevrejska populacija te drave mora se poveavati. Naseljavanje svete zemlje od strane cionistikih lidera sistematski se obavlja od poetka dvadesetog vijeka. Pored toga, Izrael je postao nezavisna nacionalna drava 1948. godine. Drugo, Jerusalim je okupiran 1967. godine tokom "estodnevnog rata" i, 1980. godine, proglaen je "vjenom prijestolnicom" Izraela. Trei, i jedini uvjet koji jo uvijeknije ispunjen, je ponovno izgradnja Solomonovog (Sulejmanovog) hrama, koji je uniten prije 19 vjekova. Od tog vremena postoji Zid plaa. Dana, na ovom mjestu postoje dvije islamske bogomolje: damija Al-Aksa i Kubbet as-Sakhrah. Kako bi radikalni Jevreji obnovili Solomonov hram, ove dvije svetinje morale bi biti unitene. Najvea prepreka ostvarivanju ovog cilja je globalna muslimanska zajednica, posebno Palestinci. Dokle god oni postoje, radikalni Izraelci ne mogu unititi ova dva sveta mjesta. Pravi razlozi za sukobe koji su izazvali krvoprolie na ulicama je ovaj cionistiki san. Kako smo ranije razmotrili, Jerusalim je vaan kako muslimanima tako i kranima. Iz tog razloga, ovaj grad, koji ima status svetog za Jevreje, krane i muslimane ne smije biti potpuno u rukama cionista. Jedino rjeenje za ovaj gotovo nerjeiv problem je nalaenje naina da Jevreji, kranii muslimani ive zajedno na ovom prostoru u miru i slozi. Tokom historije, samo muslimanski vladari uspijevali su to da urade na najbolji nain i iz tog razloga jedino muslimani mogu to opet da urade i u budunosti. Izrael, sa nadreenim stavom prema muslimanima i kranima, jedino moe donijeti nasilje i bezakonje Jerusalimu i okolini.

114

Iz tog razloga, svi pregovori izmeu izraelaskih i muslimanskih zvaninika zapali su u potekoe zbog jerusalimskog pitanja. Jo od kada je Izrael uspostavljen 1948. godine, predlagana su razliita rjeenja za Jerusalim: proglaavajui ga kao neutralnu i slobodnu zonu, pod zajednikom vlau Izraela i Jordana, vlade koju bi sainjavali predstavnici svih religija, i koja bi davala prava na koritenje zemlje Palestincima dok bi prava za dio ispod povrine zemlje i zrak pripadala Izraelu. Pored ovog dati su i drugi slini prijedlozi. U svakom sluaju, Izrael je te prijedloge odbio i ubrzo nasilnom aneksijom proglasio Jerusalim "vjenom prijestolnicom" Izraela. Dokle god Izrael odbija da prekine sa dugotrajnom politikom nasilja, povlaenje sa okupiranih teritorija ili kompromis sa Palestincima, budui status Jerusalima i ostali problemi nee biti rijeeni.

Napadi na damiju al-Aksa Kako je i ranije spomenuto, prostor na kojem se nalazi damija al-Aksa je od posebnog znaaj za sve Jevreje, a posebno za cioniste. Iz tog razloga, Cionisti su se borili za etniki ist Jerusalim i radili su na "ienju" grada od kranskih i muslimanskih elemenata. Sudei prema radikalnim Jevrejima, damija al-Aksa trebala bi da bude sruena to prije. Dok prividno svi cionisti dijele ovo miljenje, neki svoje namjere pravdaju politikim, a neki religijskim stavovima. Koji god da je razlog, postoji jedna neizbjena injenica: Cionisti gledaju na damiju al-Aksa kao na veliku prepreku u njihovim vizijama, dokle god ona postoji. Suoeni sa realnou, svi radikalni cionisti trudili su se da unite damiju al-Aksa. Zapravo, neke grupe odane su u potpunosti ovoj misiji. Od 1967. godine, ove grupe napadale su damiju vie od stotinu puta i naravno, tokom ovih napada pobili mnogo muslimana koji su u njoj obavljali namaz.

115

Prvi napad izveo je, u avgustu 1967. godine, rabin lomo Goren, kaplar u Izraelskim oruanim snagama. Goren, koji e kasnije postati glavni rabin Izraela, uao je u muslimansku svetinju sa 50 naoruanih ljudi u pratnji. Kasnije, 21. avgusta 1969. godine cionisti su otvorili vatru direktno na damiju, unitavajui tako minber koji je napravljen od drveta i slonovae. Ujedinjene Nacije jedva da su osudile ovaj incident, direktni napad na muslimansku bogomolju. Treeg marta 1971. godine, sljedbenici radikalnog lidera Gershon Solomona takoer su se usmjerili ka Haremi-erifu. Nakon oruanog obrauna sa palestinskim snagama bezbjednosti, oni su bezduno izveli slian napad tri godine kasnije. Sljedea bitka je izvrena grubo od strane izraelskih snaga. Zatim, 1980. godine, oko 300 lanova radikalne teroristike grupe Gu Emunim napalo je damiju tekim naoruanjem. Dvije godine kasnije, Izraelac koji je posjedovao ameriki paso uao je u damiju sa automatskom pukom M-16 i poeo da puca po muslimanskim vjernicima koji su u tom trenutku klanjali u damiji. Nakon ovog traginog dogaaja, u kojem su dva Palestinca poginula a mnogi drugi su ranjeni, niko nije pitao kako je je naoruan ovjek proao "barikade" izraelskih vojnika oko damije. Nakratko napada je uhapen i zadran u pritvoru. Sve vrijeme branio se da je samo "obavljao svoju dunost. Te godine, uenik nepoznatog teroristikog voe rabina Meir Kahane izvrio je napad na damiju dinamitom. Prie o napadima time se ne zavravaju. Prie takvih napada se ne zavravaju ovdje. 10. marta 1983. godine, lanovi grupe Gu Emunim preli su zidove Haremi-arifa u pokuaju da postave eksplozive. Ovi teroristi uhapeni su, a zatim i osloboeni nekoliko mjeseci kasnije. Nedugo nakon ovog napada, grupa radikalnih jevrejskih terorista naoruana velikom brojem eksplozivnih naprava, ukljuujui veliki broj bombi, dinamita, i 12 arera metaka, pokuali su da dignu u vazduh damiju al-Aksa. Zatim, 1996. godine, novi cionistiki plan usmjeren na damiju izaao je na vidjelo. Kako oruanim napadima nisu uspjeli da ostvare cilj, cionisti su pokuali da damiju unite kopajui veliki tunel ispod nje. Njihov izgovor za kopanje tunela bilo je "historijsko istraivanje. 116

Incidenti koje smo nabrojili samo su neki od primjera naina na koje radikalni cionisti ele da unite damiju al-Aksa. Palestinski narod na svoja ramena preuzeo je odgovornost od islamskog svijeta, da sauva ovo sveto mjesto i Jerusalim. Oni su ti koji su i lino rtve napada na damiju. Njihova reakcija na aronovu skandaloznu posjetu, veoma je vana. Nasilje koje je aron izazvao ugroavanjem muslimanskih svetih mjesta, onog dana kada je u pratnji 1200 vojnika pokazao da nema jenjavanje. Dogaaji koji su kasnije uslijedili pokazali u koliinu nasilja koju je aron postigao.

Intifada al-Aksa u ciframa Od prvog dana duge Intifade, na kamenje Izraelski vojnici odgovarali su helikopterskim napadima, tenkovima i svim vrstama modernog oruja. Za sada, vie od hiljadu civila izgubilo je svoje ivote, dok je preko 20 hiljada ranjeno. (Obzirom da je Intifada jo uvijek bila u punom zamahu kada je ova knjiga pisana, treba uzeti u obzir da su ovi podaci znatno vei). Palestinske kue i bae jo uvijek unitavaju izraelski buldoeri, palestinska ekonomija trpi velike gubitke, a ljudi postaju 50 % siromaniji. U meuvremenu, oni su ogranieni novim betonskim blokovima, novim naseljima i autoputevima izgraenim za naselja jevrejskih doseljenika. Odgovor biveg premijera Ehuda Baraka na ove nehumane uvjete je veoma interesantan, jer pokazuje stavove izraelske vlade. Nemojte me pitati na koji nain e se prekinuti sukobi u Gazi i na Zapadnoj obali. Nae legitimno pravo je da koristimo sve naine borbe protiv palestinskih bandi. Nije me briga koliko je Palestinaca poginulo. Jedino to me interesuje je sigurnost mog naroda. Komentari Eitana, generala izraelske armije, su jo radikalniji:

117

Mi ne treba da alimo zbog stvari koje smo uinili. Spremni smo da uinimo sve kako bi obezbijedili sigurnost naih vojnika i naroda. Nai vojnici dobili su nareenja da pucaju u palestinske demonstrante. U njihova srca i glave moramo unijeti strah. Jo jednu vanu izjavu dao je i rabin Ovadia Yosef, ovjek kojeg u zemlji smatraju jednim od "uenjaka" desniarske Shas Partije, koalicionog partnera u aronovoj koaliciji nacionalnog jedinstva. Yosef je izjavio: Zabranjeno je biti milostiv prema njima, morate im dati projektile i sa bijesom ih unititi. Oni koji su zli, oni su i prokleti. Podaci pokazuju da su se izraelski vojnici ponaali u skladu sa ovim stavovima. Prema izvjetaju Palestinske zdravstvene organizacije od hiljadu ubijenih civila tokom intifade al-Aksa ak 23 % su bili mlai do 18 godina. Ono to treba naznaiti je da, ak vie od 84 % ubijenih uopte nije uestvovalo u sukobima i demonstracijama; 33 % povrijeenih na zapadnoj obali pogoeno je pravim mecima; i 65 % povreda zadobili su u gornjem dijelu tijela. Meu onima koji su povrijeeni u Gazi, 37 % povrijeeno je pravim mecima i 60 % zadobili su u gornjem dijelu tijela. Ukupan broj povrijeenih popeo se na ak 20 hiljada. Meu njima, preko dvije hiljade danas pati od trajnog invaliditeta. Pored toga, bolnice u kojima se ukazuje pomo ranjenim Palestincima este su mete izraelskih napada. Od ukupno 1,850 uhapenih ljudi, polovinu ine djeca; njih 900 su jo uvijek u izraelskim zatvorima. Preko 4 hiljade kua teko je oteeno, a ak 6,584 domova djelomino je uniteno. Meu njima, 580 domova potpuno je uniteno. Uniteno je 30 damija, 12 crkava i 134 bunara. ak 66 kola vie nije upotrebljivo, dok je 275 teko oteeno. Sedam unitenih kola postalo su izraelska vojna utvrenja. Trideset ostalih kola izraelski vojnici su zapalili, napravivi tetu od 400 hiljada dolara. Tokom prva dva mjeseca Intifade al-Aksa, 132 aka su ubijena kada su se vraala iz kole. Svi ovi podaci pokazuju jednu stvar: izraelska vlada sprovodi politiku sistematskog unitenja palestinskog naroda. Uobiajeni izgovor vlasti da su u pitanju "sigurnosni razlozi" su najobinija la. Ovi podaci 118

pokazuju da izraelski vojnici ne koriste oruje da bi razoruali ili neutralizovali, ve da bi ubili. Mnogi od onih koji su ubijeni ili obogavljeni, pogoeni su u grudi, glavu i lea. Sasvim je oigledno da vojnik ne moe neutralizovati nekog tako to e ga gaati u glavu i grudi, ili lea dok bjei. Rezultati ankete provedene tokom najnasilnijeg perioda u danima al-Aksa Intifade, koji su se odigrali u oktobru 2000. godine u izraelskom asopisu Ma'ariv, zapravo pokazuje koliko Izraelci podravaju militantnu politiku svojih voa. Dok Izraelci sebe opisuju kao sokolove, golubove i golubice, ova anketa pokazuje bitnu injenicu: Za veinu Izraelaca, nasilje je postalo sastavni dio ivota. Sudei po istraivanju, samo 7 % Izraelaca smatra da vojska koristi prekomjernu silu. Ostala 93 procenta smatraju da je reakcija vojske adekvatna, ili da bi ak trebala da bude i jaa. Nekih 60 % ispitanika vjeruje da bi Palestinci trebali u potpunosti da napuste Svetu zemlju. Kada su dvije nenaoruane ene ubijene od strane izraelskih vojnika, tadanji izraelski Ministar odbrane, Eprahim Sneh odgovorio je na pitanje zato vojska primjenjuje silu: Na naem terenu igramo po naim pravilima, i niko nije imun na kaznu. Ko, onda, odreuje pravila igre, i kako? Ko su oni koji formiraju ta pravila? Odgovori na ova pitanja, kao to smo ranije spomenuli, skriveni su duboko u rasistikoj cionistikoj ideologiji izraelskih lidera. Prema ovoj ideologiji, svijet je podijeljen na Jevreje i neznaboce i svi neznaboci su uvijek potencijalni neprijatelji. Prema ovoj rasistikoj ideologiji, nasilje i pritisak se podrazumijevaju. Premijer Ariel aron, koji je pokrenuo konflikt provokativnom posjetom damiji al-Aksa, dijeli ovakav pogled na stvari. Na primjer, povodom incidenata u izbjeglikim logorima u Sabri i atili, u kojima je i sam uestvovao, a u kojem je poginulo blizu tri hiljade. aron je komandovao i 101. jedinicom, koja je odgovorna za muenje i ubijanje hiljada ljudi u pobuni u palestinskim selima. On je i arhitekta okrutnog zloinakog akta koji je na sceni danas u Palestini. Izraelski autor Uri Avnery sumirao je situaciju u lanku opisujui aronov ivot i linost:

119

aron vjeruje u klasinu jevrejsko-cionistiku podjelu. Njegov svijet je podjeljen na Jevreje i Goje (nejevreje) Jevrejima je dozvoljeno sve to je potrebno, kako Goji ne bi njih unitili. Univerzalne vrijednosti su glupost. Mi protiv njih, svi oni protiv nas. Kao to popularna izraelska pjesma kae: "Sav svijet je protiv nas, ali mi ne marimo za to." Drugu vanu komponentu koju odreuje stavove izraelskih lidera prema Palestincima opisao je Izraelski profesor psihologije Benjamin Beit Hallahmi: Izraelski etnos je onaj koji se identifikuje sa pobjednicima i ne pokazuje milost prema gubitnicima. Nikad se nemoj identifikovati sa slabima, zato to ne elimo da budemo kao oni. Ovo je vodei duh izraelskog ivota Oficir roen u Izraelu ni pod kakvim okolnostima nije bio rtva. Jedina realnost za koju zna je da je dominantan, da ima kontrolu, da je iznad drugih ljudi Ono to je iskustveno kada ste u Izraelu, je da se konstantno borite, bez ikakve nade za eventualni mir. Rat je postao, ne samo nain ivota, ve i pogled na ivot On vodi ka svijetu koji se jedino moe opisati kao klaonica: gledanje na drutveni ivot i odnose izmeu ljudi kao u dungli, gdje najjai preivljava. Temelj izraelskog gledita na svijet je velika doza onog to se esto naziva drutveni darvinizam, vizija svijeta podijeljenog na vladare i potlaene, dominantne i ostale. Drugi primjer koji opisuje drutveni darvinistiki stav je izjava poznatog izraelskog lidera Jitcaka amira. Kada je davne 1975. godine pred Ujedinjenim Nacijama komentarisao rezoluciju koja cionizam opisuje kao rasizam, amir je izjavio da se rezolucija odnosi samo na palestinski narod, a ne i na ostale narode u svijetu: Neprihvatljivo je da nacije, koje ine ljudi koji tek to su sili sa drvea, postanu svjetski lideri... Kako tako primitivna bia mogu imati svoje miljenje? Menachem Begin, terorista odgovoran za mnoge krvave incidente u etrdesetim godinama prolog vijeka, kasnije je postao

120

jedan odvanih politiara u Izraelu, kao i premijer ove zemlje. On je iao i dalje od amira, opisujui Palestince kao "dvonone ivotinje." Izrael je ove izjave, ba kao i teror koji sprovodi nad Palestincima ve pola vijeka, transformisao u neku vrstu svetog djela. Slijedei sistematsku politiku Izrael unitava Palestince. Svaka vrsta teroristikih incidenata, od ekonomskog embarga do otvaranja sela jevrejskih naseljenika, od ubijanja djece po ulicama do muenja Palestinaca u zatvoru, planirane su faze unitenja ovog naroda. Ovaj plan imao je ulogu u svakom razvoju strategije od Drugog svjetskog rata. Cionisti su ostvarili svoj rasistiki san njegovim redefinisanjem i iskoristivi religiozna nadanja Jevreja o amortizaciji. To je uzrokovalo njihovu imigraciju i okupljanje u ovom regionu, i konano formiranje nezavisne nacionalne drave na ukradenoj zemlji. Izraelski lideri ovo su svijetu objasnili rijeima: Pojas Gaze i Zapadna obala su zemlje koje je Jevrejima obeao Bog; neemo napustiti mjesta na koja smo se naselili. Veina Izraelskih voa posveeni su ovakvom cionistikom konceptu "obeane zemlje" i "odabranog naroda." Posveenost Izraelaca ovakvim religioznim konceptima ne odudara od iskrene posveenosti Bogu, ve od njihovih veza izmeu njihove rasistike i faistike ideologije i nekih iskrivljenih interpretacija Starog Zavjeta. Drugim rijeima, drevna judaistika religija koritena je za postizanje cionistikih ciljeva, rjeitoj ideologiji. Ako su bili posveeni njihovim religioznim uvjerenjima, trebali su da zaustave brutalnost i muenja koja se ne spominju u njihovim knjigama, i kao to je anticionistiki rabin Dovid Weiss jednom rekao: Jevrejskom narodu svemogui Bog nareuje da ive u miru sa svim ljudima i narodima na kugli zemaljskoj.

Voenje bitke u skladu sa kur'anskom etikom

121

Pored kritiziranja etnikog ienja koje Izraelci sprovode nad Palestincima, treba kritizirati i ostale muslimane i njihove reakcije na ovakav teror. Svi muslimani treba da ive po etici koju je Bog dao u Kur'anu. Po tom etikom uenju muslimani treba da budu iskreni i vjernici u svakodnevnom ivotu, poslu, uzajamnim odnosima, treba da pokau iste te vrijednosti tokom rata, kada se brane, pa ak i kada su protjerani iz svojih zemalja. Svoju sudbinu treba uvijek da stave u Boije ruke, povinuju se Bojim zakonima i ponaaju se striktno po Bojim instrukcijama. Rije "islam" na arapskom jeziku ima znaenje rijei "mir. Kur'an ljude poziva etici islama kroz koju svijet moe postati raj za mir i toleranciju. Bog nam nareuje da pravedno vladamo i bez diskriminacije ljudi, zaite ljudskih prava, zabrane brutalnosti, zatitu onih koji su potlaeni i pruanju pomoi onima kojima je pomo potrebna. Ova pravda zahtjeva od svakog muslimana da titi prava obije zavaene strane, objektivno razmatra injenice i razmilja bez zapreka. Ona zahtjeva pravdu, iskrenost, milost i saosjeajnost. Kako pie u Kur'anu: "O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite!" (Kur'an, 5:8), iskreni muslimani ne smiju da dozvole da njihove odluke i djela budu uprljaju takvim osjeanjima, mrnjom i bijesom. Muslimani moraju uvijek da se upravljaju Kur'anom, ponaaju strpljivo i ispravno, i izbjegavaju pretjerane reakcije. Kako Bog napominje: Mi emo vas dovoditi u iskuenje malo sa strahom i gladovanjem, i time to ete gubiti imanja i ivote, i ljetine. A ti obraduj izdrljive. (Kur'an, 2:155). Stoga, ivot koji nam je dat na ovom svijetu je iskuenje i nikad ne smijemo da zaboravimo da Bog testira Njegove vjernike ratom, napadima, pritiscima i svim ostalim potekoama. Najvanija stvar za muslimane je da izdre ovakva iskuenja na nain kojim je Bog zadovoljan i da se uvijek ponaaju u skladu sa islamskim uenjima i principima. 122

Palestinci, dok trpe izraelsku okupaciju, treba uvijek da znaju da je svaka potekoa koju trpe zapravo test njihovog vjerovanja. Dakle, treba uvijek da se dre naela koja im je Bog dao, da budu pravedni i da ne prelaze dozvoljene granice. Dok se suprotstavljaju izraelskim napadima, pritiscima, i nepravednim djelima, moraju se rukovoditi Kur'anom. Rezultat ovakve borbe sasvim sigurno bie spas, jer To je Allah uinio da vas obraduje i da time pouzdanje u srca vaa ulije - a pobjeda dolazi samo od Allaha, Silnoga! (Kur'an, 3:126).

Zato su napadi na izraelske civile pogreni Ajet: Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravini - ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi ine nepravdu. (Kur'an, 60:8-9), opisuje kako Palestinci treba da se ponaaju prema civilima kada se suprotstavljaju Izraelskoj cionistikoj vladi. U Kur'anu, Bog zabranjuje ubijanje nedunih ljudi, nenaoruanih ena, djece i staraca. Boiji Poslanik, s.a.v.s., daje precizna nareenja svojim komandantima koji kreu u rat, upozorivi ih da ne ozlijede civile. U posljednjih nekoliko godina, neki Palestinci izvodili su samoubilake bombake napade na naselja koja su okupirali nenaoruani civili, djeca, ene i starci. Mete ovih napada bili su kafii, kolski autobusi i mjesta gdje se okupljaju tinejderi uzrokujui smrt desetine civila. Prema izvjetajima raznih izraelskih novinskih agencija, od septembra 2000. godine samoubilaki napadi uzrokovali su smrt 30 izraelske djece i ranjavanje jo 272. Od 177 ubijenih Izraelaca, 128 su bili civili; od 1,743 povrijeenih Izraelaca, ak 1,216 su bili civili. Prirodno, ovi napadi su provocirali snanu reakciju irom svijeta i palestinskoj stvari nanijeli vie tete nego koristi. ak i oni koji su se 123

godinama protivili izraelskoj okupacionoj politici bili su prinueni da osude Palestince i povuku svoju podrku. Naravno, takvi napadi nemaju opravdanje. Kao to smo prijethodno napomenuli, to je u apsolutnom, neslaganju sa islamom. Ako analiziramo Kur'an i ponaanje Boijeg Poslanika, a.s., vidjet emo da islam ne podrava napade na civile. Tako je tokom osvajanja Mekke ili tokom ostalih bitki i ratova, Boji Poslanik, s.a.v.s., titio prava nedunih i nenaoruanih ljudi, i vodio rauna da oni ne budu povrijeeni. On je muslimane podsjeao na razliite situacije govorei im: Pripremajte se za rat u ime Boga i za Boga. Ne sputajte svoje ruke na stare na samrti, ene, djecu i bebe. inite dobro, jer Bog voli estite i pobone. Druga poruka je: Nemojte ubijati stare osobe, djecu i ene. Ne ubijajte monahe u manastirima ili Ne ubijajte ljude koji sjede u molitvenom prostoru. Kao to kae u hadisima, muslimani moraju da se bore u skladu sa Kur'anom. Drugim rijeima, njihova borba mora biti pravedna, tolerantna, i osloboena ekstremizma. Zaista, Bog ohrabruje umjerenost: I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpoinjite borbu! - Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu. (Kur'an, 2:190). Muslimani treba da se suprotstave tiraniji i barbarizmu, i koriste nasilje kada je to neophodno. Drugi ajet kae da moraju biti na strani mira i dogovora: Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve uje i sve zna. (Kur'an, 8:61)

124

Cilj Izraela i Jevreja treba biti posmatran u svijetlu ovih osnovnih principa. Muslimani koji ive u skladu sa Kur'anom treba da imaju neutemeljen pogled na Jevreje. Kao to smo rekli ranije, Jevreji vjeruju u jednou Boga kao i da je Uzvieni vjeru dostavio preko svojih poslanika. Pored toga, u Kur'anu Jevreji se nazivaju "narodom knjige. Oni potuju odreene vrijednosti, bazirane na Bojoj objavi, kao to je koncept grijeha, haram (zabranjeno) i halal (dozvoljeno). U Kur'anu, moe se vidjeti prijateljski odnos izmeu muslimana i naroda Knjige. Iz toga razloga, kada neko od naroda knjige priprema hranu, musliman je moe jesti. Pored toga, muslimani ak mogu vjenati pripadnicu naroda Knjige. Ove zapovijesti pokazuju da se dobrosusjedski pa ak i porodini odnosi mogu uspostavljati izmeu Jevreja, krana i muslimana, kao i da oni mogu gostiti jedni druge. Drugi ajet poziva ove narode da se ujedine na osnovu zajednikih vjerovanja (Kur'an, 3:64). Iz ovih razloga, muslimanske zajednice su se historijski ponaale tolerantno prema narodima Knjige. Ovakvo stanje posebno je vidno u Otomanskoj imperiji, u kojoj su Jevreji bili prihvaeni nakon progona iz katolike panije krajem 15. vijeka, i nakon ega im je dozvoljeno da mirno ive u carevini. Pravda i umjerenost bi, takoer, trebalo da budu usmjereni i prema pripadnicima nemonoteistikih religija kao i onima koji uopte ne vjeruju, i koji su najudaljeniji od muslimana. Kur'an tvrdi da treba utvrditi razliku izmeu onih koji ne vjeruju, onih koji priznaju Boga i religiju i onih koji su neprijatelji vjere. Prema onima koji ne pokazuju neprijateljstvo treba se odnositi sa panjom: Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravini - ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviaja vaeg izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi ine nepravdu. (Kur'an, 60:8-9)

125

Jednostavno, muslimani koji su iskreni u svojem vjerovanju, oboavaju Allaha i potuju Kur'an, nikako ne mogu pokazivati animozitet prema Jevrejima zbog njihove religije i vjerovanja, niti se smiju prema njima odnositi sa neprijateljstvom samo zato to su Jevreji. Pored toga, muslimani ne mogu optuiti sve jevrejske civile samo zato to njihova Vlada sprovodi okupacionu i nasilnu politiku. (Ima puno Izraelaca koji se protive okupaciji.) Stoga, neophodno je izbjei fanatizam u borbi protiv cionistikog Izraela i oduprijeti se njegovim nepravednim djelima i nasilju pravdom i vrijednostima kojom nas ue kur'anske moralne vrijednosti.

Islam zabranjuje samoubistvo Kada govorimo o napadima na izraelske graane ne moemo a da ne spomenemo islamsko gledite na samoubistva. Neki ljudi su totalno neinformisani o islamu, vjerujui da ta vjera mira dozvoljava samoubistvo, to je najdalje od istine. Zapravo, kako islam zabranjuje muslimanu da oduzme sebi ivot, isto tako zabranjuje da se oduzme i tui ivot. Allah, d.., izriito zabranjuje samoubistvo: I ne ubijajte sami sebe! (Kur'an, 4: 29). Dakle, bez obzira na razlog. Poslanik, a.s., je takoer rekao njegovom sljedbenicima da samoubistvo vodi ka vjeitom izgnanstvu u dehennem: Ko sebe ubije nekim eljeznim predmetom, on e mu bit stavljen u ruku i njime e vjeno probadati svoj stomak u dehennemskoj vatri. Ko popije otrov pa se ubije, on e to vjeno kuati u denennmskoj vatri. Ko se baci sa nekog uzvienja pa se ubije, on e se tako vjeno bacati u dehenemskoj vatri. Kao to je u hadisu objanjeno, zloin samoubistva i sauesnitvo u samoubilakim akcijama, a da ne spominjemo ubijanje nedunih ljudi, naruava etiku Kur'ana. Svaki musliman treba da osuuje takve incidente koji stvaraju crne oblake nad Palestincima. 126

Ne smije biti zaboravljeno da oni koji pomau palestinskoj omladini da uspije u ovakvom nepravednom i iracionalnom ponaanju, takoer, vuku izraelsko-palestinski narod u beskrajni krug krvoprolia i odmazdi. Ta bombaka samoubistva koja se stalno ponavljaju, unitavaju budunost ovih mladih ljudi, a takoer i njihovu zemlju. Mladi ljudi koji aktiviraju eksplozive meu graane bivaju uniteni na putu koji ih nee povesti do uspjeha. Takve radnje tete nevinim ljudima na obje strane i stvaraju tekui konflikt jo vie beznadenim. U cilju da obje strane imaju budunost, nasilje koje je u toku mora biti odmah zaustavljeno. U lanku izdatom 3. februara 2002. u izdanju New York Timesa 2002. godine, lider PLO, Jaser Arafat osuuje ove napade, tvrdei da bez obzira na razlog, nikakav napad na civile nee biti tolerisan. Hou da budem veoma jasan, ja osuujem napade koji su izvreni na izraelske graane od strane teroristikih grupa. Ove grupe ne predstavljaju palestinski narod niti njihove legitimne napore za slobodu Palestinska vizija mira je nezavisna i sigurna palestinska drava unutar teritorija koje je Izrael zauzeo 1967. u kojoj e izraelski i palestinski narod ivjeti u miru i sigurnosti kao ravnopravni susjedi. Ali, nikakav stepen okrutnosti i nikakav nivo oaja ne moe opravdati ubistva nedunih civila. Ja osuujem terorizam. Osuujem ubijanje nedunih civila bilo da su to Izraelci, Amerikanci ili Palestinci; bilo da je ubijen od strane palestinskih ekstremista, izraelskih naseljenika, ili izraelske vlade Uprkos brutalnoj represiji Palestinaca u posljednje etiri dekade, vjerujem da kada Izrael vidi Palestince sebi ravnim, a ne podreenim kojima e manipulisati, da se ova vizija moe ostvariti. Zaista, mora.

Rasprava islamskih uenjaka o ovom pitanju

127

Pogledi raznih islamskih uenjaka na samoubilake akcije koji su upereni na izraelske graane su dokaz vie da su takvi napadi neopravdani. Vodea linost od tih uenjaka je ejh Muhammed Sejjid Tantavi koji je ejhu-l-azhar. Tantavijevi pogledi su naveliko cijenjeni u itavom islamskom svijetu. Kada je upitan ta misli o samoubilakim napadima, odgovorio je: Ja sam protiv onih koji kau da su napadi na ene, djecu ili bilo koje druge graane, dozvoljeni, samo zato to ta djeca mogu porasti i postati vojnici. To je besmislica i ruan tra koji je totalno odbaen. To je u potpunosti kontradiktorno Poslanikovim porukama. Agresija protiv nedunog naroda je po islamskom zakonu u potpunosti zabranjena. U drugoj izjavi, Tantavi je rekao da bombai koji aktiviraju eksplozive meu graane ne vode pravi rat. Jo jedan veliki uenjak, muftija Saudijske Arabie, ejh Abdulaziz bin Abdullah al-ejh istie sline poglede. Njegove rijei su da je to forma samoubistva i da se zbog toga osuuje. To je injenica da su ovakvi napadi nedostojni islamu. Dr Zaki Badawi, dekan Londonskog Muslimanskog Koleda, je jo jedan od uenjaka koji smatraju da su samoubilaki napadi inkompatibilni islamu. Dakle, Badawi je izjavio da, iako su uvjeti u kojima se nalazi palestinski narod neprihvatljivi, da ipak nije prihvatljivo da se civili napadaju na tako okrutan nain: Ja lino mislim da oni pogreno shvataju islam i mislim da je uasno poiniti zloin protiv nedunog naroda, jer je to protiv islamskog zakona. injenica da su napadi na graane u potpunosti protivni islamskim vrijednostima je od strane imama ponavljana mnogo puta. Jedna fetva (islamska pravna decizija), izdata 27. septembra, potpisana od strane velikog broja vjernika, sadravala je sljedei dio: Po islamu oni koji poine teroristike napade, poinili su zloin hirabah. Neki od uenjaka koji su potpisali ovu fetvu su:

128

ejh Jusuf al-Karadavi, veliki islamski uenjak i predsjednik Sunah-a Savjeta Sira, Katar; Egipat; Egipat; Tarik al-Biri, sudija, zamjenik predsjednika Savjeta Uenjaka, Dr Muhammed S. al-Ava, profesro islamskog prava i erijata, Dr Hajtam al-Khajat, islamski uenjak, Sirija; ejh Fahmi Huvejdi, islamski uenjak, Egipat; ejh Taha Dabir al-Alvani, predsjednik Visokog Savjeta Sjeverne Amerike.

Rjeenje lei u implementaciji kur'anske etike Kao to smo u prijethodnom poglavlju naglasili, palestinska borba protiv izraelske okupacije se mora u potpunosti podudarati sa islamskim vrijednostima. Bilo koji vid borbe van tog sistema vrijednosti - na primjer, gerila, koja je taktika uvedena od strane komunistike ideologije - nije ispravna i ne moe uspjeti. Zbog ovog razloga, aktuelna situacija mora biti paljivo i realno prouena i nova strategija shodno kur'anskim vrijednostima mora biti primijenjena. Dvije grupe ratuju sa nejednakih pozicija. Izraelska vojska ima jaku tehnoloku infrastrukturu i jedna je od najjaih i najvrjednijih u svijetu. Njihove vazdune snage im daju veliku prednost nad Palestincima. To im omoguava da bombardiraju palestinske teritorije bez podnoenja bilo kakvih gubitaka. U drugu ruku, Palestina nema regularno organizovanu armiju. Njene postojee sile obezbjeenja nemaju tehnologiju i vojnu opremu. Bez vazdunih sila, Palestinci su virtualno bespomoni da odgovore izraelskim napadima. Tinejderi i djeca koja su naoruana palicama i kamenjem, ine oslonac palestinske 129

ofanzive. Mogue je da e se takva nejednaka borba zavriti u korist Izraela. Takva palestinska borba moe da uspije samo ako se oruana borba prenese u ideoloku sferu uz podrku jake kampanje obrazovanja. Zbog ovoga Palestincima je potreban jak tim obrazovanih i bistrih ljudi koji su svjesni legalne diplomatske meunarodne politike i koji etikama Kur'ana sebe vode. Naravno, u palestinskom narodu postoji veliki broj visoko obrazovanih i nepristrasnih intelektualaca. Njihov glavni zadatak je da podignu svijest mladih i upute ih na pravi put, te da brane palestinske interese u svijetu. Ovaj posao moe da odigra glavnu ulogu u podizanju palestinske svijesti kada su u pitanju islamske vrijednosti, podizanje nivoa obrazovanja i pojanjavanje njihovih prava svijetu. Sada se veoma izopaena slika opravdane palestinske borbe prikazuje svijetu. Ta slika je totalno oprena istini. Palestinski proces preivljava ozbiljnu krizu na raun iracionalnih napada koji su nesuglasivi sa islamskim vrijednostima kojeg uzrokuje nekoliko fanatika i subverzivnih grupa koje se miru suprotstavljaju nasiljem. Ovakav nain iznoenja ove krize od strane mnogih intelektualaca, se podudara sa nainom izlaganja komentatora iz raznih zemalja, ukljuujui i Tursku. Na ovo je privukao panju pisac Kerim Bali koji ivi u Palestini, napisavi u dnevnom listu Zaman jedan lanak. Takvi napadi ne samo da su napad na fundamentalne islamske vrijednosti, nego oni takoer unitavaju palestinske napore. To nije samo moje, ve i racionalno miljenje veine Palestinaca. Proces osloboenja Palestine je problem cijelog islamskog svijeta. Oni koji su na elu ovog pokreta ne mogu da rade po svojim linim interesima iz elje za osvetom i brigom za ast i ponos. Vojska koja je ubijala nevinu jevrejsku djecu u Palestini, treba da zna da e odgovarati islamu. Njihove akcije ine stvari teim za one ljude koji pokuavaju da poprave tetu nanijetu muslimanskoj vjeri u cijelom svijetu Krajnje je oigledno da napadi ovakve vrste donose veu korist Izraelu nego Palestini. Postoje ak oni Palestinci koji zbog neupuenosti u pravu etiku Kur'ana, mogu uestvovati u ovim provokacijama bez shvatanja sutine 130

onoga to rade. Dobre namjere mladih ljudi koji ele da doprinesu Palestini i koji su voljni da rtvuju sebe, su iskoriteni. Zbog toga to je metoda koja se uspostavlja nesuglasiva sa vrijednostima Kur'ana uspjeh nikada i nije postignut. Znajui ovo, velika kampanja obrazovanja mora biti pokrenuta i biti proirena meu svim Palestincima (posebno meu omladinom) da bi se sprijeilo neznanje i fanatizam i da bi se ta mlade nauila istinskim vrijednostima Kur'ana. kole, univerziteti i kompanije opteg obrazovanja mogu podii njihovu svijest. Kaemo ovo zbog toga to kada ovi ljudi prepoznaju pravi islam opisan u Kur'anu, kada naue da je islam religija mira i pomirenja, kada shvate politiku svijeta, onda e razumjeti da bombardiranje i ubijanje nevinih ljudi u kafeterijama ili autobusima nisu samo pogrena metoda odbrane nego ni rjeenje. Mnogo je lake donijeti rjeenje kroz toleranciju i pomirenje, racionalnu politiku i intelektualnu borbu koja je saglasna sa kur'anskim moralnim vrijednostima. Mnogi ratovi XX vijeka kao i brojni incidenti koji su zapoeli XI vijek jasno pokazuju da nasilje ne moe sprijeiti nasilje, te da brutalnost ne moe suzbiti brutalnost. Jedini nain da se zaustavi nasilje, po kur'asnkim porukama, je skromnost, tolerancija, pomirenje i racionalnost.

Zakljuak Razumni i pravedni ljudi ele objema stranama bezodlono uspostavljanje drave Palestine u kojoj e vladati mir i bezbjednost na radost dveju strana. Meutim, mir koji e negirati prava nevinog naroda, osuujui ih da ive u gladi i oskudici, e biti doista pristrasni i jednostrani mir. to je jo bitnije takav mir e biti iluzija jer nee ostvariti sigurnost i blagostanje; naprotiv, jo vie e pojaati sukob i haos. Stanje u kome e obje strane biti zadovoljne e nastupiti samo ako 131

predloeni mirovni sporazum osigurava potpunu implementaciju pravde, jednakosti i vladavinu ljudskih prava. Zahtjevi za takav mir jesu da se Izrael povue sa teritorija koje je okupirao 1967. godine; da Istoni Jerusalim bude otvoren grad za sve zajednice, ali pod palestinskom kontrolom; da palestinske vlasti budu prepoznate kao nezavisna Vlada; i da Palestinci koji su protjerani sa svojih ognjita dobiju pravo na povratak. Zapravo, UN rezolucije 242 i 338 zahtijevaju da se ovi uvjeti ispune. Prema sporazumu u Oslu 1993. godine, Palestinci su se sloili da prepuste 78% svoje zemlje izraelskoj vladi. Njihovi zahtjevi sada su da im se dozvoli pravo bitisanja na preostalih 22%. Meutim, obje strane su se dogovorile da e se nezavisna drava Palestina formirati 1999. godine, meutim kasniji razvoji dogaaja su pokazali jo opresivniju izraelsku politiku. Izrael nastavlja da kri UN odluke pravei nova naselja, protjeravajui Palestince iz mjesta u kojima ive i uskraujui im slobodu kretanja. Priroda izraelskih i palestinski radikala se mora promijeniti prije nastupanja realizacije stalnog mira. Jasno je da trenutna izraelska administracija ne moe donijeti mir, jer je u njihovim srcima ideologija koja Palestince smatra dvonogim ivotinjama. Ekstremne palestinske grupacije koje ire nasilje predstavljaju drugu vanu bitnu prepreku. U takvom stanju svjesni i slini ljudi sa obje strane moraju se pojaviti radei zajendo na podravanju svih ljudi koji podravaju pravdu, jednakost i mir. Samo tada e Palestina postati zemlja u kojoj e ljudi svih rasa i vjera moi zajedno ivjeti u miru i harmoniji. Ljudi koji mogu donijeti mir Palestini a potom i cijelom Bliskom Istoku su oni koji razumiju da su svi ljudi, bez obzira na rasu, jednake sluge Boije koji e biti u stanju da sude ljudima i nacijama samo prema njihovim moralnim vrijednostima. To su iskreni ljudi koji se Boga boje jer je to Boija naredba. Osnova judaizma, kranstva i islama su ljubav i bratstvo. Takav savez ljudi koji vjeruje u Boga i uva Njegove granice e donijeti mir i stabilnost ne samo Palestini, ve i mnogim drugim djelovima zemlje u kojima vlada nered.

132

Ima razloga da gajimo nadu za to. Jer prije nekoliko godina broj Jevreja i krana koji promoviraju mir na Bliskom Istoku se znatno uveao. Na primjer, rabin Michael Learner urednik amerikog magazina Tikkun je famozni vjerski lider poznat po svojim modernim shvatanjima. On smatra da je izraelska okupacija nemoralna, da dri Palestince pod opresijom i da teti jevrejskoj vjeri. On vjeruje da e mir na Bliskom Istoku veoma brzo i jednostavno doi ako se radikalnim grupama stane na kraj i ako umjereni ljudi uzmu stvar u svoje ruke. Britanski ef rabin Jonathan Sacks kritikuje izraelsku politiku i predlae umjerenost. Rabini za ljudska prava, jedna pro-mirovna inicijativa, propagira prave judaistike ideale kao to su samilost i velikodunost. Neki lanovi Kranskog klera rade, sa onima koji ive preteno u Jerusalimu, na uspostavljanju mira na Bliskom Istoku. Na primjer, patrijarh Michel Sabbah je u svom govoru u Betlehemu (Bejutu lahm) 31. decembra 2001. rekao da mir znai, pravda za Palestince, pravda je kraj okupacije. A kraj okupacije i pravda su bezbjednost za Izraelce, kritikujui Arijela arova za izazivanje nasilja. Ova situacija nalae i muslimanima veliku odgovornost, onima koji moraju prii ovom problemu zajednikim osjeanjima za pravdu. Mnogi ajeti ukazuju na vanost pravde. Kur'an naglaava da muslimani trebaju biti pravedni ak i prema neprijateljima: I neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite, zato to su vam sprijeili pristup asnome hramu, nikako ne navede da ih napadnete! (Kur'an: 5:2) Bog zahtjeva da muslimani budu pravedni ak i prema idolopoklonicima protiv kojih se bore. To se jasno vidi u sljedeem ajetu: Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite! (Kur'an, 5:8). Jedini put za mir na Bliskom Istoku je imati administraciju koja e djelovati prema principima Kur'ana i Tore, potujui muslimansku i jevrejsku stranu. Takva jedna administracija e biti u mogunosti napraviti model za suivot ljudi svih rasa i religija, umjesto da se oduzima zemlja i protjeruju njeni stanovnici. Ukratko, oni moraju djelovati kao uvari zemlje. Palestinske teritorije su dovoljne za 133

muslimane, Jevreje i krane koji bi u njoj zajendo i komotno ivjeli. Ako bilo ko smatra da mu pripada ekskluzivno pravo na Palestinu, neka zna da je to kontradiktorno historiji i da to vodi neprestanom sukobu i ratu, to je skoranja historija pokazala. Na toj zemlji, koja je sveta za sve tri spomenute monoteistike religije, svako mora biti u stanju da bogoslui onako kako eli: Jevreji u sinagogama, muslimani u damijama a krani u crkvama. Njima treba biti omogueno da gaje i njeguju svoje tradicije te da zajedno stvaraju suivot na bazi potovanja. Materijalna sredstva bi morala da se ulau u kole, univerzitete i bolnice, umjesto na oruje i bombe.

134

IZRAELSKA IGRA MIRA

Sporazum u Oslu koji je potpisan 1993. godine zapoeo je novu stranicu u historiji Srednjeg Istoka. Voa PLO Jaser Arafat i izraelski ministar Yitzak Rabin, u prisustvu predsjednika SAD Bila Kintona, pozirali su za novinare, rukovali se i doveli izraelsko-palestinske pregovore do ostvarenja sa konkretnim dogovorom. Potpisujui Oslo sporazum dvije strane su po privi put u historiji prepoznale jedna drugu i napravili prvi bilateralni sporazum. Poslije potpisivanja ovog sporazuma, ideja o mogunosti mira je poela da se iri kroz svijet. Prihvaeno je da e arapsko-izraelski spor konano biti rijeen za stalno i da e mir donijeti blagostanje i sreu Srednjem Istoku. Shimon Peres, drugo-komandujui u Izraelu je napisao knjigu naslovljenu sa Novi masonski poredak, opisuje srenu scenu u problemu. Odjednom je knjiga postala bestseler. Izraelsko pojavljivanje kao vodi mira je svakog uvjerila u to. Meutim, knjiga Novi masonski poredak, objavljena februara 1996. opisuje kako to pojavljivanje nije osvijetlilo realnost da je izraelski mir bio samo lani mir. Objasnili smo da pregovaranjem sa PLO, Izrael je samo elio da pogora konflikt sa Hamasom i da da do znanja da nema namjeru da se povue sa Okupiranih teritorija i da je mir iskoristio kao taktiku varku. (vidi: Harun Yaha; Novi masonski poredak, Istanbul, 1996. str. 508-520.). Nakon est godina od pojavljivanja ove knjige pokazalo se da je ta tvrdnja bila tana. Cijeli svijet sada shvata da miroljubivi Izrael jo od sredine 90-tih nije bio realan i da je nastavio svoju politiku 135

okupacije. Proces lanog mira kojeg je Izrael zapoeo da bi sprijeio Intifadu samo je vodio do drugog konflikta kada je Izrael nastavio svoju okrutnu i agresivnu politiku. Poslije scenarija lanog mira, izbor Arijela arona za premijera, pokazao je da su cionisti odluni da nastave svoju politiku okupacije i okrutnosti radije nego mira. Ova realnost je bila dovoljno ist dokaz da ponuda izraelskog mira nije bila genijalna. Bez sumnje, zamjena mira sa ponovljenim konfliktima je alostan preokret dogaaja. Nadamo se miru i bezbjednosti u Srednjem Istoku. Ali to mora biti pravedan mir. Izrael eli da nametne nepravedan mir koji ne podrazumijeva povlaenje sa Okupiranih teritorija i to primorava muslimane da prihvate status quo. Razlog za ovo je cionistika ideologija od koje mnogi Izraelci nisu mogli da se oslobode. Uvjeti koji su potrebni samo za mir u Palestini ukljuuju sljedee: Izrael mora da se povue sa Okupiranih teritorija, izbjeglicama mora da se dozvoli povratak kuama, Palestinci koji su drani u izraelskim zatvorima moraju biti ispitivani za vrijeme tog procesa i konani status Jerusalima mora biti odreen. Izrael nastavlja da insistira na svojim pogledima na ove zahtjeve i odbija da napravi koncesiju. Razlog tome je cionistika ideologija. Dok Izrael ne napusti cionizam ostat e povezan sa nepotivanjem ljudskih prava i pravde. Iz ovog razloga, svi njihovi planovi za Palestinu e biti nepravedni. Za cionistiki Izrael ne vai nita drugo do stratekog obustavljanja vatre u veem ratu. Kada se vratimo unazad i pogledamo na period koji je poeo sa Sporazumom mira 1993. nalazimo da je ova injenica potvrena.

Porijeklo izraelskog mira sa PLO organizacijom Duga historija nemira izmeu Izraela i Palestine je poznata svima. Jo od poetka XX vijeka Srednji Istok je bio scena obrauna 136

izmeu domaih muslimana, arapskih krana i Jevreja. Poslije osnivanja Izraela 1948. godine, ovi obrauni su se pretvorili u ratove. Do 1967. godine bila su etiri glavna rata i jedan stalni rat izmeu Izraela i njihovih komija Arapa. Nakon 1967. godine poele su sa radom organizacije za oslobaanje Palestine. Otpor Palestinaca stupio je na snagu kada je Izrael 1967. godine okupirao svu palestinsku zemlju. PLO, pokret otpora kojeg su formirale neke ujedinjene grupacije, pojaao je svoje aktivnosti naroito u periodu 1970. godine. On je do 1980. igrao je glavnu ulogu u borbi palestinskog naroda. Dizanje islamskih pokreta 80-tih imalo je ozbiljan utjecaj na ovu organizaciju. Islamske grupacije naroite one organizovane u Gazi i Zapadnoj obali, postale su nosioci standarda Intifade 1987. i vodile su glavne pokrete. Nema sumnje da je ovo poboljanje navelo Izrael da promijeni taktiku i da pregovara sa tim novim islamskim pokretom, radije nego sa PLO koji je izgubio finansijsku podrku sada ve mrtvog Sovjetskog Saveza. Izrael je odluio da radije napravi strateke promjene nego da se bori sa dvije sile u isto vrijeme. Najpametnije je bilo da gledaju na PLO kao na zvaninog predstavnika palestinskog procesa i da onda igraju po kartama PLO protiv drugih palestinskih sila. Naravno, ovo je znailo da Izrael treba da postavi privremeni zastoj na svoju dugogodinju politiku agresije. Ovo je objanjenje po kojem su Izrael i PLO poeli proces mira za vrijeme ranih 90-tih.

Teorija mir za rat Povlaenje, da bi kasnije napravili snaniji pokret, je jedna od dobro uvjebanih politiki strategija. Izrael zna kako da primijeni takvo strateko povlaenje kada je potrebno. Jedan primjer se javio tri godine nakon to je u Camp Davidu potpisan sporazum sa Egiptom. Izraelske jedinice su osvojile Libanon u ljeto 1982. godine po 137

naredbama onog koji je potpisao sporazum u Camp Davidu, Menachema Begina, okirajui one koji su vjerovali u prie procesa srednje-istonog mira. Masakri koji su se desili u izbjeglikim kampovima Sabri i atili, jo jednom su pokazali ta stvarno Izrael misli s tim mirom. Ovi dogaaji su dokazali da Izrael nije potpisao sporazum zato to je elio mir u Srednjem Istoku; on je samo traio da skloni prepreku (Egipat) da bi se koncentrisao na vanije ciljeve. To znai da je mir iz 1992. godine bio samo drugo strateko povlaenje, kamuflirana postmoderna ratna taktika. Ovo nije izbjeglo biljeke eksperata i intelektualaca koji su blie pratili ovaj proces. Edward Said, jedan od ovih eksperata je na poetku razgovora o miru upozorio PLO da su zaboravili da su imali posla sa nacijom Talmudista. (Talmudist: vrsto povezan sa Talmudom, jevrejskom svetom knjigom). Prema Saidu, Izraelci su mogli da pripremaju zamku poslije svake rijei i svakog zareza tih pregovora za mir. Sa njihovom prvom ponudom za mir, koja je obeala Palestincima Gazu i Zapadnu Obalu, izraelska vlada je planirala da ugui palestinski pokret. Ovaj plan je zaista bio zamka. Isto tako, regije koje su Oslo sporazumom bile pod kontrolom Palestinaca iznosile su 22% palestinske zemlje. Po sporazumu, palestinske sile obezbjeenja morale bi da pregovaraju direktno sa grupama otpora. Izrael nije nita izgubio u pogodbi. Naprotiv dokazalo se da je to najprofitabilnija transakcija. U stvari, sporazumi koji su slijedili Oslo pomogli su Izraelu da proisti Jerusalim od krana i muslimana. Sigurno nije bilo sluajno to to je ubrzana izgradnja naselja blizu Jerusalima poslije potpisivanja Oslo sporazuma. Ova izgradnja je prosto bila rezultat struno izmiljene strategije iji je svaki korak bio unaprijed smiljen.

Povrni pokuaji kompromisa: Mitchellov izvjetaj

138

Tenzije na Srednjem Istoku su dostigle vrhunac izbijanjem alAqsa Intifade koju su vodili internacionalni krugovi i tako privukli nove inicijatore mira. Mitchellov izvjetaj je privukao najveu panju i njega je predstavljala delegacija na elu sa bivim senatorom George Mitchellom. U njemu se istraivao problem i predstavljeni Mitchellovi prijedlozi. Njegov glavni cilj bio je da odredi glavne razloge za izraelsko-palestinske sukobe i da predloi kako sprijeiti te konflikte u budunosti. Ovaj izvjetaj nije dao eljene rezultate. Mitchellov izvjetaj je radije bio vjetaka zamjena teza nego to je bio stvarni pokuaj u postizanju mira. Naravno, Mitchellov izvjetaj je sadravao materijal koji bi zadovoljio obje strane. Meutim, ono to je naalost nedostajalo, bio je uspjeh da se pravi problem adresira i postojanje iskrenih prijedloga ili sankcija. Dok je naglaavao da je Izrael koristio pretjerano nasilje, takoer, Jasera Arafata je optuio za sabotiranje sporazuma u Oslu. Ovaj izvjetaj nije uspio da identifikuje stvarni kriminal i prave rtve. lanovi komiteta, pod izgovorom da oni nisu tuilatvo, nisu spomenuli stalni izraelski teror ili skoranje masakre. Kada je izvjetaj analiziran u detalje, ispostavilo se istinitim da, kada su lanovi komiteta rekli da nee nikog osuditi, da su mislili da zaista nee donijeti nikakvu vrstu odluku protiv Izraela. Ekspert za Srednji Istok, Daniel Pipes objanjava vjerovatan neutralni stav izvjetaja, govorei: Da je Mitchellov komitet kojim sluajem pitan da osudi poetak II Svjetskog rata, ne bi alili to je Hitler preao granicu Poljske. Prije nego to je izvjetaj objavljen, objanjenje Izraelskog zvaninika objavljeno u izraelskim novinama Ha'aretz, daje vana rjeenja koja bi se ostvarila mir. Ovaj izvjetaj optuuje Palestince za sabotiranje pregovora za mir. Ali najvanija je bila primjedba da e Izrael biti u stanju da rjeava generalne albe kao kritike naselja i upotreba sile - ali tee e biti rjeavanje bilo kojih operativnih preporuka koje izvjetaj pravi. Ovo moe ukljuiti pozivanje meunarodnih posmatraa koji bi bili zajedno sa meunarodnim snagama u Hebronu. Drugi izraelski zvaninik je sa ovim komentarima digao prainu. 139

Insistiramo da se komisija dri svog mandata to znai rasvjetljavanje injenica i ne prelazi nita vie. Mi neemo dozvoliti da izvjetaj bude platforma konflikta koji e se internacionalizirati i dovesti strane posmatrae. Kada je izvjetaj prouen, ispostavilo se da nije sadravao specijalna uputstva, koja je Izrael elio. Ali, primijetivi glavne opaske u njemu, jasno je da seizvjetaj prilagodio izraelskim eljama. Zaista, i pored prolaska vremena od objavljivanja izvjetaja, izraelski tenkovi nastavljaju da bombardiraju palestinsku teritoriju, to pokazuje koliko je izvjetaj bio uspjean u donoenju mira toj regiji. Jedini nain da se obezbijedi stalni mir je da se usvoji nepristrasan stav i da se zatite prava onima kojima je nepravda uinjena. Kada je Palestina po srijedi, oigledno je kome uinjena nepravda i ija se prava trebaju zatiti. Prije svega, Izrael se mora povui sa Okupiranih teritorija i vratiti Palestincima sva prava koja su im oduzeta. Ovu injenicu su esto postavljali na dnevnom redu Izraelci koji trae mir. Pred nama se nalazi saoptenje pokreta Sada mir: Mi se sad nalazimo u jeku palestinskog rata za nezavisnost. Ovaj okrutni i nepotrebni rat je poeo zbog izraelske nasilne okupacije palestinskih teritorija koja je poela 1967. godine, i zbog utnje za nastradalih dva miliona ljudi koji su bili rtve te okupacije, kao i zbog elje Izraela da nastavi tu okupaciju. Moe biti izvjesan samo jedan kraj ovom ratu: povlaenje Izraela sa Okupiranih teritorija i osnivanje nezavisne palestinske drave sa istonim Jerusalimom kao glavnim gradom. Kraj okupacije i neprijateljskih napada mogu da donesu mir ovoj regiji. Sve dok se ovi uvjeti ne ispune, svi pregovori i sugestije za kompromis nee uspjeti. Sve dok Izrael ne napusti nasilje diplomatski napori nee znaiti nita. Poslije svega, u Palestini se zvuci topova, tenkova i projektila uju dalje nego zvuci diplomatije.

140

Ariel aron se priprema za rat Novinski izvjetaj dobiven krajem jula 2001. godine iz veoma poznatog asopisa za odbranu strategije Jane's Defense Weekly, jo jednom je pokazao kako je aron planirao da donese mir palestinskim teritorijima. Prema ovom izvjetaju, izraelska vojska je pripremala plan koji bi ukljuio 30 000 trupa, F-15 i F-16 avione, snano bombardiranje i teku artiljeriju. Cilj operacije je bio da se eliminie mogunost palestinskim snagama da se opet sastave. Najinteresantniji dio plana je bio, kako je izvijestio CBS News, kako sve to dovesti do ive slike. Izraelska vlada je osmislila plan vrijedan njihove ideologije i prolosti: rat je trebao da pone samoubilakim napadima u jevrejskom naselju. To je udno jer pokazuje da Izrael ne obraa panju na ivote svojih ljudi samo da bi ostvario svoje cionistike ciljeve. Ovu informaciju je javio CBS. Izvjetaj kae da e izraelski plan invazije poeti poslije drugog bombardiranja koji je izazvao veliki broj mrtvih. Sa ovim izvjetajem i aronovim jaanjem moi oekivalo se da e regionalna tenzija dramatino porasti i da e se Izrael povui iz procesa mira i pojaati svoju upotrebu sile. Izabravi libanonskog kasapina kao svog vou, cionisti su dali prve signale da rat pone. Palestina je oekivala takvu situaciju. Dok ovaj rat moe biti dio operacije koji je ciljao na PLO, moe se preobratiti u regionalni rat uvlaei u njega i susjedne zemlje. Naravno, svijet nee vidjeti pravu stranu ovog rata, ve samo onu koju oni ele da svijet vidi. lanak u Independent-u kae: Pretpostavljam da je to ista pria u kojoj samo Izraelci ele mir. Okrutni, pobunjeni, ubilaki Palestinci koji se krive za 95 % njihovih mrtvih razumiju samo nasilnitvo. To je ono to je izraelski vojni izaslanik rekao sino. Nasilje je jedini jezik koji oni razumiju, kae ovaj izaslanik. 141

Koliko je sporazum u Oslu bio pravedan? Kao to smo ranije naglasili, zapadni mediji i neke grupe koje su eljele Bliskom Istoku mir godine doekali su Oslo sporazum iz 1993. sa oduevljenjem. Ali naredne godine im nee opravdati njihov entuzijazam. Zapadni mediji su pratili pro-izraelsku normu mira kao to su inili i sa mnogim drugim. Palestinci su optueni da ne podravaju mir, iako su neki od njihovih zahtjeva opravdani, oni su prikazani da uporno odbijaju priliku koju im Izrael nudi za nezavisnost. Ali injenice su drugaije. Izrael im nije ponudio ono ta su zasluili. U stvari, Izrael je tajno ponudio Palestini novac da im ne staje na put. Prvo i najvanije, zemlju za koju se Izrael sloio da Palestincima d iznosila je manje od 22% stvarne palestinske teritorije. Uz to bila je okruena izraelskim vojnicima i te parcele su bile odvojene putem kojeg su samo Jevreji mogli koristiti. Drugi detalj koji se ne smije zaboraviti jeste da je zemlja bila naputena. Granice su bile pod izraelskom kontrolom. Neki krugovi su smatrali kao izraelska podjela palestinskih teritorija na tri glavne regije (A, B i C), kao znaajnu koncesiju. Prema ovom primjeru, iako bi jedna jerusalimska ulica bila pod kontrolom palestinske policije, sljedea ulica preko, bila bi pod kontrolom izraelskih vojnika. Kao rezultat toga, Izraelci bi mogli da prou do te ulice, a to dovodi izraelsku vojsku u palestinsku teritoriju. To isto Izrael danas kad god hoe radi u Gazi i Zapadnoj obali. Niko ne moe se govoriti o stvarnoj palestinskoj dravi u takvoj situaciji. Izraelski prijedlog da se Jerusalim stavi pod kontrolom Palestine je bio samo prevara. Izrael je jedino zainteresiran da manipulie Palestinom u svoju korist. Robert Fisk spominje tu injenicu u jednom od svojih lanaka:

142

I palestinska vlast zna vrlo dobro ta znai kontrola u Jerusalimu. Dok Arafatovi ljudi skupljaju smee, snabdijevaju saobraajce i dre svoje ljude u red, Izraelci nastavljaju drati vrhovnu vlast nad Jerusalimom. Pored ovoga, sporazum u Oslu nije dao Palestincima koji su napustili svoje domove i zemlju za vrijeme izraelskog terora 1948. godine pravo da se vrate. Nemogue je rijeiti problem Palestine bez dozvole izbjeglicama da se vrate. Sve dok Izrael gleda Jerusalim i cijelu palestinsku zemlju kao svoje vlasnitvo i gleda na Palestince kao dvonoge ivotinje, ne moe se donijeti mir u Srednjem Istoku.

Stvarni put do mira Pogledom na historiju se moe dati odgovor kako se moe postii fer i pravedan mir na Srednjem Istoku. Kao to je diskutovano ranije, jedina administracija u Palestini koja je ikada omoguila Jevrejima, kranima i muslimanima da ive zajedno u miru i bezbjednosti je bila islamska administracija; tj. otomanska imperija. Razlog za ovo je da stvarni islamski ideali ne kriju u sebi brutalne ideologije kao cionizam ili one koje su izazvale krstake ratove. Istinski pristalica islama nee gledati na svijet kroz prizmu socijalnog darvinizma kao to to cionisti rade. Takoer, islam vjernike ui, da bilo koja mrnja koju osjeaju prema nekoj zajednici ne ih smije odvui u nepravdu. Islam smatra Jevreje i krane ljudima kojima su objavljene Knjige i potuje njihovo pravo da ive, mole se i posjeduju svoje vlasnitvo. Zbog ovog razloga, jaanje Srednjeg Istoka kao i globalne islamske zajednice e donijeti mir i sigurnost ne samo islamskom svijetu, nego i drugim nacijama i ljudima razliitih vjera. Muslimani nee nikad napustiti Jerusalim ili prihvatiti ovaj sveti grad kao vjeni glavni grad Izraela. Najrazumnije rjeenje je da istonim Jerusalimom 143

rukovodi Palestinsko vladajue tijelo, ali pod direkcijom odbora u kojem e lanovi sve tri religije biti podjednako zastupljeni, predstavljajui razoruani i slobodni grad. Naravno, ovi administratori moraju praktikovati etiku svoje religije. Tako bi Jerusalim, krani i Jevreji bili slobodni, a takoer i muslimani. Ovaj plan sadri klju stvarnog spasa Palestine i Srednjeg Istoka. Ambijent mira, pravde i tolerancije ostvaren za vrijeme vjekova otomanskog upravljanja je najbolji primjer izloenoga. Od zavretka otomanske vladavine u oblasti Srednjeg Istoka nije bilo mira i stabilnosti.

144

POGOVOR

injenice koje smo ovdje ispitali otkrivaju da je glavni izraelski cilj da na svaki mogui nain opkoli Palestince i da im napravi ivote nepodnoljivim tako da bi odustali od borbe za svoju zemlju i otili negdje drugo. Izraelski voe kao to su: Ben Gurion, Begin, amir, Netanjahu, Barak i aron su pratili istu ideologiju: agresivni i osvajaki cionizam. Najvea prepreka za ostvarivanje cionistikog sna je palestinski narod. Put, da se realizuje ovaj san, je rezultirao u velikom genocidu koji se pola vijeka odvija u Palestini i koji je narod osudio na propast. Izgubili su sve: kue, bae i zemlju. I nova nacionalna drava, ona ija je ideologija bazirana na teror i anarhiju, je sagraena na njihovoj bivoj zemlji. Gdje su nekada bile palestinske kue i farme, sada su izraelske fabrike, zgrade, hoteli i supermarketi. Kao to historija kazuje, Izrael nije stao na ovome, on jo uvijek odbija da Palestince ostavi na miru. Palestinci, koji nisu u stanju da obezbijede svoje osnovne potrebe, podreeni su stalnom muenju u nehumanom tretiranju. Ekonomski opkoljeni, oni nisu u stanju da stoje na svojim nogama. U regijama u kojima je ribolovstvo glavni izvor prihoda, ribolov je zabranjen. Palestinci nemaju drugog izbora ve da rade kao polu-robovi za minimalnu platu u izraelskim fabrikama. Mladii, koji su imali kamenje, a ne oruje, su napadnuti vatrenim orujem. Mnogi od povrijeenih su pucani u glavu, grudi i lea. Izraelska vojska je slijedila okrutnu politiku prema cijeloj civilnoj populaciji. Na primjer, otac koji se vraao kui sa veknom hljeba je bez ikakvog razloga pucan pred svojom djecom i trudnom enom. ene, 145

koje rade u poljima su pucane iz helikoptera, djeca koja su se vraala iz kole su pucana iz izraelskih tenkova i izgubila ivot. Mnotvo ljudi umire od povreda zato to izraelski vojnici nee da dopuste ambulantnim kolima prolaz, ili im ne daju dolazak do bolnice. Dok ita ove retke, neko palestinsko dijete e moda biti ubijeno i mnogo nedunih ena, djece i staraca moda e izgubiti svoje ivote. U takvoj situaciji, nijedan pravi musliman ne moe samo stajati i gledati to to se deava i pitati se: ta je tu mogu uraditi? Nijedna svjesna osoba nee opravdati takvu uasnu ljudsku tragediju. U stvari, svaki musliman se mora potruditi da ovoj okrutnosti kae stop! Ne samo u Palestini, nego i u cijelom svijetu, najvea pomo koja bi se mogla ponuditi potlaenim muslimanima je da se usprotivi rasistikoj, faistikoj i socijal-darvinistikoj ideologiji koja podrava ovu okrutnost i brutalnost. Dok su muslimani irom svijeta drani pod vatrom od strane antiislamskih sila, oni koji nisu imali izvjesnih odgovornosti da daju glas ovih potlaenih muslimana u svijetu, napali su korijene ovih sila. Nastavili su jaati i iriti islam i kroz intelektualnu borbu neutralizovati cijelu antiislamsku propagandu. Svaki musliman koji je ubijen, ranjen i muen u Palestini treba nas podsjeati na ove dunosti. Kada muslimani ispune ove dunosti, sve antiislamske ideologije i sistemi e potpuno propasti u skladu sa Allahovim rijeima: I reci: "Dola je istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje. (Kur'an: 17:81). Dok pravda pobjeuje, nestanak lanog sistema je neizbjean.

146

DODATAK: POSLJEDNJI NAPADI IZRAELA

Dok su pripreme za ovu knjigu trajale, Palestina je prolazila kroz prve mjesece al-Aqsa Intifade. Od prvog dana ove nove Intifade izraelska administracija je nasilno odgovorila na palestinske uline demonstracije. U meuvremenu, obrauni u ovoj regiji su postali snaniji. Izraelske operacije, izvedene na kopnu, moru i vazduhu, bile su uperene protiv Palestinaca. Najei dani al-Aqsa Intifade su bili na poetku 2002. godine. U zadnjoj operaciji, koju su vlasti opisale kao najveu u posljednjih 20 godina na Okupiranim teritorijima, izraelska vojska je poslala 20 000 trupa. Sa ovim slanjem trupa izraelska vojska je poela da zauzima palestinske teritorije. Ova operacija je bila predviena prije nekoliko mjeseci. Kao to smo razmatrali u preanjem dijelu Pripreme za tar Arijela arona strani medijski izvori su oekivali ovakvu okupaciju. Prie koje su prodrle u javnost od strane izraelske vlade, takoer su nagovjetavale da se Izrael pripremao za veliki rat. Jednom, kada je okupacija poela, scene koje su podsjeale na izraelsku invaziju Libanona 1982. godine, poele su se ponavljati. Iste stvari su se ponavljale u svakom zarobljenom izbjeglikom kampu i susjedstvu. Poeli su prvo da se uju zvuci vatrenog oruja i tenkova, a zatim su prekinuli generatore koji su napajali strujom, dok regija je bila u mraku. F-16 je stigao da potpomogne tenkove. Sve je ovo bio samo prvi korak opsade. Izraelski tenkovi su uli u palestinske gradove: Gazu, Ramallah, Nablus i Tulkarem, unitavajui sve na putu; F-16 je bacao bombe na 147

ljude koji ive u izbjeglikim kampovima. Voa PLO-a, Jaser Arafat, nije mogao da napusti zvaninu rezidenciju; drugim rijeima, bio je u kunom pritvoru. Za vrijeme samo jednog dana takvih napada, etrdesetoro ljudi je ubijeno. Izraelska vojska je pucala na bolnice, ambulante i kole, ukljuujui i kolu za slijepe, koju su napravile UN. Strani novinari su izjavili da ranjenici za vrijeme ovih bombardiranja nisu mogli biti odvezeni u bolnicu zato to su izraelski tenkovi opkolili bolnice i sprijeili da bilo koja ambulantna kola uu ili iziu. Uz ovo, hiljade ljudi je pritvoreno bez ikakvog opravdanog razloga, a hiljade ih je poslano u zatvor. U nekoliko izbjeglikih kampova, mukarci izmeu 14 i 60 godina su odvedeni na ispitivanje. Neki od njih, poto su dva dana bili svezanih ruku i oiju, kasnije su bili uhapeni. Na primjer, u Deieh kampu 600 ljudi je primorano na pritvor; sedamdeset njih je uhapeno bez ikakvih optubi. tampa je objavila nekoliko drugih okrutnih radnji za vrijeme izraelske okupacije: izraelski vojnici poziraju za reportere gazei na tijelo Palestinca kojeg su upravo ubili; udaraju i ubijaju Palestinca na sred ulice uprkos njegove predaje; izraelske tenkove koji unitavaju ambulantna kola parkirana pored puta, Palestince koji bivaju gaani raketama. Ovaj teror se esto primjenjivao i na djecu koja su uobiajena meta. Izraelsku politiku nasilja prema djeci napadali su ne samo Palestinci nego i cijeli svijet, ukljuujui i graane Izraela. Poznati izraelski autor Gideon Levi, vjerni kritiar izraelske politike na Okupiranim teritorijima, je to otro kritikovao i pitao izraelsku javnost: Da li je iko naredio ovim vojnicima da pucaju u djeje glave i da li su vojnici reagovali na njihove inicijatore? ini li to kakvu razliku? Mogu li se ti incidenti jo uvijek nazvati nepravilnim? Ili je postalo normalno da se ubijaju bacai kamenja, bilo da su djeca ili odrasli? Da li je ovo jo jedna stvar koju neemo smatrati ratnim zloinom? Adam Shapiro, ameriki pobornik ljudskih prava koji ivi u Ramallahu, opisuje svoja gledita o izraelskim vojnicima koji su sluili na Okupiranim teritorijima: Okupacija je bazirana na dehumanizaciji. To znai da vojnici mogu da rade ono to rade oni su ueni i podstanknuti da ne gledaju 148

na Palestince kao na humana bia. Ne vjerujem da su izraelski vojnici zli, ali vjerujem da kada su na dunosti, svoju humanost ostavljaju iza lea. Kada Izrael na kraju shvati da je okupacija glavni razlog konflikta i pokua da ukloni to i dozvoli Palestincima da ive u slobodi, rijei koje treba da upotrijebimo da bi objasnili i razumijeli na svijet e jo jednom imati znaenje. Do tada ljudsko e ostati rije sa znaenjem, bez upotrebe Izraelska politika nasilja je poveala nasilnitvo. Neke radikalne palestinske grupe su ubrzale bombardiranje koje je bilo usmjereno na graane Izraela. Suoeni sa ovim, Ariel aron i izraelska vlada su odluili da ne prate promiljenu i mirnu politiku, nego su mislili da je potrebnije da pojaaju nivo ugnjetavanja i nasilja. Za tampu je aron rekao: Moramo da im izazovemo tete da bi razumjeli da nee nita dobiti Moramo ih udarati, i opet udarati, dok ne shvate. ta je sa prospektom politike situacije koji je traio ministar. Odgovorio je da sada nije vrijeme za politike prospekte, ve samo za vojne. Meir Sheetrit, lan Likud partije, u objanjenju za parlament je rekao da podrava nasilje koje izvodi izraelska armija na Okupiranim teritorijama, insistirajui da bi on podrao bilo koju vojnu akciju izvedenu da bi Palestinci vapili za obustavljanjem vatre. Ova tehnika nije nita postigla, ve je gurnula stvari u jo vee nasilje. Kao to smo diskutovali ranije, dogaaji u Palestini su jo jednom pokazali da se ovi problemi nikad nee rijeiti nasiljem. Prema rijeima onih osoba koje je oslobodila UN za vrijeme izraelske operacije, 1260 kua je pretrpjelo veliku tetu, kao i 14 javnih ustanova, ukljuujui i neke kole. U Deninu od 2500 zgrada koje su naseljavali 14 000 Palestinaca, 550 je bilo uniteno. est je bilo manje oteeno, a 541 zgrada je bila razliito oteena, dok su tri bile kompletno unitene. U Balati od 3700 zgrada sa 20 000 stanara, 670 je pretrpjelo tetu. Od ovih, deset je bilo kompletno uniteno ,a 14 teko oteeno. U Nur al-Shams 100 od 1500 kua sa 8 000 ljudi je bilo uniteno. Tri su bile totalno unitene. U Tulkaremu 300 od 2900 zgrada sa 16000 ljudi je bilo uniteno; od kojih je devet bilo kompletno 149

uniteno, a 30 jako oteeno. Kompletan finansijski gubitak je iznosio oko 3.5 miliona dolara. Ovaj period u kojem su UN i Evropska unija otro kritikovali Izrael, zavrio se sa potrebnim prvim korakom SAD-a koje su poslale pregovaraa da se umijea u krizu. Izraelski tenkovi su poeli da se povlae sa palestinskih teritorija, ostavljajui iza sebe unitenu oblast, pa su dvije strane zapoele pregovore. Za vrijeme ovog kratkog povlaenja jedan znaajan pokuaj napravljen da osigura mir je uao u formu mirovnog plana kojeg je objavio Saudijski princ Abdullah u New York Times-u. Prema ovom planu, u zamjenu za izraelsko povlaenje prema granicama iz 1967., Arapi bi normalizovali odnose sa Izraelom. Ovaj prijedlog su Palestinci pozitivno prihvatili. Meutim, radikalizam na obje strane blokirao je njegovo ispunjenje. Povlaenje tenkova Izraelu je samo oduzelo mnogo vremena. U nekoliko dana nova okupacija je poela. Ovog puta mete su bile Zapadna obala i naroito Ramallah, dio Arafatovih rezidencija. Rezultirajua operacija je postavila Arafatove odaje pod opsadom dok su Palestincima nanosili veliku tetu. Izraelska vojska nije ni malo zaustavila okupiranje Ramallaha i epala je skoro sve gradove Zapadne obale, jednog po jednog. Struja je bila iskljuena, a vode je nestajalo. Uveden je policijski as i ljudi su poeli da gladuju. Dok su bolesni i stariji ljudi i djeca pokuavali da nastave svoje ivote pod nepodnoljivim uvjetima, svi mukarci izmeu 14 i 50 godina su bili zarobljeni od strane izraelskih vojnika. Da bi odvojio Palestinu od ostatka svijeta, Izrael je brzo proglasio te oblasti zatvorenim zonama, kako svijet ne bi uo o okrutnostima koje se zadaju Palestincima. Uprkos ovim naporima, televizijske stanice iz cijelog svijeta su prenijele prizore horora koji prevladava u Palestini. Meu historijskim momentima bile su slike Palestinaca koji su pucani pravo u glavu, vezanih zarobljenika, sa povezom preko oiju, koje odvode u nepoznate, mrane i naputene palestinske ulice; bolnice koje su 150

podnosile bijes izraelskih vojnika; asnih sestara i svetenika koji su ubijeni iz tenka. Kada su mrtvanice bolnica u Ramallahu bile pune, poeli su sa stavljanjem po dva tijela u mrtvanicama koje su namijenjene za jedno tijelo. Onda su se napravile masonove grobnice. Mjesta poput: Tulkarema, Betlehema i Qalqilye su postala mjesta masakra. U Betlehemu, gradu za kojeg se vjeruje da je Isa, a.s., roen, mnogi Palestinci oajniki trae skrovite u crkvama, ali sa malo uspjeha. Ovo nije bila prepreka izraelskoj vojsci, kako vijesti izvjetavaju, da se meci ispaljuju i na crkve, ak i na lanove crkvenog klera. Dalje indikacije ove nehumane okupatorske okrutnosti su injenice kako su novinari tretirani. Dok je izraelska vlada silom uklonila neke novinare koji su pokuali da izvijeste o ovim dogaajima, drugi su ostali kao taoci, a neki koji su ostali iza su izgubili ak svoje ivote. Stroiju politiku su primjenjivali na radnike nevladinih organizacija. Neki su bili uhapeni za krenje izraelskog zakona, dok su drugi napadnuti suzavcem. Organizacije za pomo nisu mogle nita uradili. Na primjer, jednom prilikom zvaninici UN-a koji su pokuali da donesu hranu i lijekove, ne samo da su imali zabranjen pristup, nego su napadnuti suzavcem. U ovom momentu, masakri i nasilja se nastavljaju bez jenjavanja. Da bi krvoprolie prestalo, i da bi se osigurali ivoti, te da obje stane imaju mirnu i svijetlu budunost, Izrael mora zavriti okupaciju i zapoeti bilateralne pregovore. Ali, ako to smo naznaili ranije, jedini nain da bi se uspostavio mir i da prevlada sigurnost, je da se pojavi bitna promjena u zajednikoj grupi stavova. Ova promjena moe da se pojavi ako partije, koje su ukljuene, usvoje moderni, tolerantni i kompromisni stav to jest, ako prate moralne vrijednosti koje Allah nareuje u Kur'anu.

151

Masakr koji se desio u Deninu Kao to vijesti iz regiona potvruju, izraelska Operacija obrambenog polja koja je voena pod imenom tienja od terora, rezultirala je drugim masakrom nad Palestincima. Operacije nije izvedena iz obrambenih razloga, kako samo ime kae, nego zbog unitavanja. Cijela operacija je brutalno provedena u Ramallahu, Nablusu i Betlehemu, jer su izraelski vojnici vie ciljali graane nego naoruane grupe i ubijali su ene i djecu koji nisu bili borci. Izraelski vojnik koji je bio ukljuen u operaciju je za BBC rekao. Uzmite ovo za primjer. Postoji jedno selo gdje nam je reeno da neko planira teroristiki napad. Kada smo opkolili selo i upali, nali smo sedamnaestogodinjeg obanina na kraju sela dvoumio sam se da li da ga uhapsim, poveem m oi ili zaveem ruke? Da li da mu kaem da brzo ue unutra?... Mi smo uvjebani da se borimo sa etama i vojnicima, a sada, u ovakvim situacijama, imamo posla sa ljudima Najgora stvar je kada ulazimo u kue i vidimo da su to obine porodice. Da su to djeca sa velikim uplaenim oima. To mi pada najtee. Svi mi imamo djecu kui. Nasilni dogaaji koji su poeli krajem marta 2002. godine, uli su u historiju kao vrhunac brutalne opsade i masakra. Ono to su zapadni mediji nazivali drugim masakrom Sabre i atile, je bilo bombardiranje koje je organizovano na izbjegliki kamp u Deninu. Ovaj kamp je napravljen za Palestince koji su odvedeni iz svoje zemlje 1948. godine. Za vrijeme posljednje operacije, izraelske snage su opkolile kamp sa oko 15 000 ljudi, ba onoliko koliko imaju ostali palestinski gradovi i kampovi. Ali, Denin nije bio samo opkoljen, nego je pretrpio jedan od najveih masakara u zadnjih par godina. Odjednom kamp je bio opkoljen izraelskim tenkovima, onda je bombardiran raketama ispaljivanim iz helikoptera. Buldoeri su ruili kue, tenkovi su pucali na sve to se kretalo, dok su svi mukarci odvedeni. Oni koji nisu pogoeni raketama, ostali su pod ruevinama svojih kua, a one koji su i to preivjeli, ubili su izraelski vojnici. 152

Vojnici su sprjeavali prilaz ambulantnim kolima, to je direktno krenje dekreta UN, pa je zato bilo jo vie mrtvih. Prema novostima iz tog podruja, ene i djeca su krvarili do smrti, esto vritei do bola jer to ambulantnim kolima i doktorima nije dozvoljeno da uu. ak i poslije izraelskog obavjetenja da je opsada prekinuta doktorima, novinarima i zatitnicima ljudskih prava je jo uvijek bilo zabranjeno da uu u kamp. Izrael je izjavio da e pokupiti tijela i sahraniti ih u masovnoj grobnici na jordanskoj granici. U stvari, dok je ministar inostranih poslova priao za izraelski Knesset priznao je da je izraelska armija poinila masakr,: Kada svijet vidi slike onoga to smo tamo uradili nanijet e nam veliku tetu. Mnoge ljude koje smo traili ubili smo u izbjeglikom kampu, mnogo smo terora nanijeli i za stvaranje takvog uasa nema opravdanja. Nakon izvjesnog vremena, svijet je od Palestinaca koji su se snali da im to poalju i od novinara koji su uspjeli da pobjegnu, poeo da dobija informacije o masakru. Uprkos pokuajima Izraelaca da unite sve dokaze, Palestinci su kopiranjem biljeki uspjeli da izvjeste o tome ta se desilo. U ranim danima opsade Times je u lanku pod nazivom Djeca vape za vodu, od 9. aprila 2002. godine objavio dogaaje iz Denina. Hamidova posljednja slika sjeanja izbjeglikog kampa u Deninu je bila nalik gradu mrtvih. etrnaestogodinji uenik koji je posmatrao tridesetosatno bombardiranje drhti dok opisuje tu tunu scenu. Gomile leeva su u stranu uklonjene buldoerima. Kue su leale u ruevinama. Djeca su vritala za vodu; Neki su bili primorani da piju odvodnu vodu. Hamid nosi nove pantalone koje su mu kupili saaljivi Palestinci, nakon to su ga Izraelci skinuli golog. Troje ljudi je iz raketa ubijeno u kui iz koje je pobjegao. Ali najgora stvar je bila gledanje kako Izraelci sortiraju osmoro ljudi i streljaju ih; kazao je on, opisujui u detalje proceduru i povrijede koje su ljudi preivljavali. Nakon toga Hamid i njegov 153

blizanac Ahmed i stariji brat Kadir su napravili bijelu zastavicu i mahali sa njom kroz prozor. Nije im bilo drugog izlaza. Braa su bila skinuta do gole koe. Imali su lisice na rukama iza lea i bili su povezani oko oiju. A onda s odvedeni sa grupom od 100 Palestinaca u vojne barake unutar Izraela, gdje kau da su bili tueni i da su im nudili novac da budu Izraelski pijuni. Nakon 48 sati sasluavanja. ljudi su bosi odvedeni u susjedno selo i reeno im je da se vrate u Zapadnu obalu Ahmed je jako udaren u lea i bubrege, i leao je savijajui se do bolova. Kadir je imao ljivu na oko i nekoliko modrica, ali braa e preivjeti. Meutim, drugi nisu bili takve sree. Unutar damije neki ljudi koji su se predali u subotu priali su da su ih vojnici koristili kao ivi tit Halid Mustafa Muhammed lei na krvavom madracu licem prema dolje, a njegova lea su umotana zavojima. Halid je imao dva slomljena rebra i unutranje krvarenje. Jedini zdravstveni radnik u gradu, iscrpljeni zubar, dr Faruk al Ahmed je rekao: Plaimo se da e biti masakra. Jedan svjedok je izjavio da su djeca i ene bili odvojeni od mukaraca i bili su odvedeni u susjednu umu. Pravi strah nije za izbjeglice nego za ove koji su ostali. Sjeanja na izbjeglike kampove Sabru i atilu, jo nisu tako daleka. Gradonaelnik Denina, Walid Abu Muweis, je rekao na to da rijei ne mogu opisati to to je vidio svojim oima: Ono emu sam bio svjedok se ne moe izraziti rijeima. Kako moe ljudsko bie poiniti takav zloin?! Ne razumijem to. Muweis kae da to to se desilo u Deninu je bilo mnogo, mnogo uasnije nego ono to se desilo prije 54 godine u Deir YAssinu. Ono ta je vidio, objasnio je u lanku objavljenom u palestinskom Monitoru. Vidio sam djeja tijela koja su virila iz ruevina. Vidio sam raspadnuta ljudska tijela koja su ezdesetih i sedamdesetih godina leala na ulicama. Ovo je samo u maloj oblasti kampa u kojoj nam je bilo dozvoljeno da uemo Ovaj zloin e ostati sramota na civilizovani svijet koji je ostao ravnoduan naspram stotina

154

ljudi, ena i djece kji su nemilosrdno ubijeni od strane najvee zloinake armije na svijetu. Kao to je Abu Muweis izjavio, dogaaji u Deninu su napraviti sramnu stranu u ljudskoj historiji. Uasne scene koje su se pojavile kasnije u tampi to pokazuju. Na primjer, prve scene masakra u Deninu su ovako opisane u New York Times-u: Stanovnici kampa su rekli da su mnogi civili ubijeni. Dva tijela su viena danas Jedan je bio mukarac. Dio patike ostao je na desnom stopalu. Lijevo stopalo i ruka su bili aavi. ena obuena u crno Drugo tijelo, nekoliko vrata dalje, sahranjeno je ispod sruenog zida. Samo su bile vidljive crne bezobline face. Djeje patike leale su pored. U oba sluaja oruje se nije vidjelo Justin Higler iz Independenta u njegovom lanku Kamp koji je postao klaonica kritikuje to je svijet okrenuo glavu od ovog masakra. Petnaest hiljada Palestinca je ivjelo na kvadratnom kilometru u kampu. Hiljade uplaenih graana, ena i djece krili su se krili u svojim kuama dok su izraelski helikopteri bacali rakete na njih i tenkovima pucali na kamp. Ranjeni su ostavljeni da umru. Izraelska armija je odbila pristup ambulantnim kolima da im prui pomo, to je ratni zloin po enevskoj konvenciji. Crveni krst je javno rekao da su ljudi umrli zato to je Izrael blokirao ambulantna kola Izraelske vlasti e moda sakriti dokaze, ali nee moi da uutkaju prie koje su procurile od onih koji su uspjeli da pobjegnu iz kampa.. Munir Washashi je krvario do smrti, nakon sedam sati poto je helikopter proao kroz zid njegove kue. Kada su ambulantna kola dola za njega, izraelski vojnici su pucali na njih. Munirova majka, Merjem je istrala na ulicu traei pomo za sina, a vojnici su je pucali u glavu. Ovi izvjetaji su dobijeni uprkos izraelskim pokuajima da zabrane svu komunikaciju sa Deninom. Poto je opsada podignuta svijet je dobio vie dokaza. Jedini nain da se osigura da se ovakve tragedije kao ova u Deninu vie nee deavati u budunosti, je da se zaustave suze i bol na obje stane i da se nasilje potpuno zavri. U stvari, 155

ako je mogue da izvjesne palestinske grupe napuste praksu napadanja na nevine izraelske graane. Ovo je prije svega, napad na islamsku etiku. Ali Izrael isto mora da batali svoj cilj unitavanja Palestinaca i ispuni sve obaveze prema UN.

Miljenje britanskog rabina Jonathana Sacksa o Izraelu Jedna od veoma jakih kritika iz jevrejske zajednice protiv izraelske politike je upuena od profesora Jonathana Sacksa. U intervjuu objavljenom u The Guardian 27. avgusta 2002. godine, Sacks jako kritikuje Izrael, govorei da je zemlja usvajala stav nekompetentnosti sa dubokim idealima judaizma, i da je sadanji konflikt sa Palestincima korumpirao izraelsko drutvo. Sacks koji je postao glavni rabin britanskih ortodoksnih Jevreja 1991. godine i koji je bio voa jevrejske zajednice koja broji 280 000 lanova u zemlji, je poznat kao vjerni pristalica Izraela i veteran koji je radio na uspostavljanju mira u ovoj regiji. Smatram da sadanja situacija nije manje nego tragina. Ona tjera Izrael da zauzima stavove koji su nekompetentni sa naim najdubljim idealima, rekao je Sacks. On je dodao da postoje stvari koje se deavaju na dnevnim osnovama. Takvi stavovi me tjeraju da se kao Jevrej osjeam neprijatno. On nastavlja rijeima da je bio duboko okiran slikama izraelskih vojnika koji su se smijali dok su pozirali za fotografe nad leevima ubijenih Palestinaca. Judaizam nas podsjea: da pravom muslimani ili Jevreju nije dozvoljeno da prolije nevinu krv. Sve boanske religije zabranjuju nasilje, rat, nepravedno ubistvo i nareuju mir i pomaganje siromanim. Jonathan Sacks takoer, kae da Izraelci koji su vjekovima ivjeli u raskoju, treba veoma dobro da razumiju loe stanje Palestinaca:

156

Ne moete da ignoriete naredbu koja je ponovljena 36 puta u Mojsijevim Knjigama: Bili ste protjerani da bi znali ta znai biti protjeran. U istom intervjuu, Sacks je takoer odgovorio na pitanja o tajnom sastanku, kojeg je odrao 2000. godine sa Abdullahom JavadiAmoli, jednim od najveih klerika Irana, za vrijeme konferencije religijskih voa i interesantno izjavio: U nekoliko minuta smo uspostavili zajedniki jezik zato to izvjesne stvari shvatamo ozbiljno: vjeru shvatamo ozbiljno i probleme shvatamo ozbiljno. To je poseban jezik kojeg vjernici dijele. Rijei jevrejskog religijskog voe Sacksa su primjer mirnog dijaloga koji se mora uspostaviti izmeu muslimana i Jevreja (i naravno krana). Sve tri vjere dijele principe pravde, iskrenosti, mira i ljubavi. Vjernici sve tri vjere vjeruju u Boga, vole iste Poslanike i ne bi trebalo da postoji neprijateljstva meu njima.

157