M.

JURI ZAGORKA GORDANA III

MARIJA JURI ZAGORKA GORDANA Za izdavaa Petar Majstorovi Glavni urednik Marijan Sinkovi Likovna oprema Ferdo Bis STVARNOST ZAGREB Tisak: tamparski zavod "Ognjen Prica", Zagreb

SABLAST STRAVE rijestolje se trese. Kraljevskim dvorom vlada strah. Dru dravnici, doglavnici, dvorani, prevrtljivci, plaenici. Zebu pouzdanici, pravedni, poteni. Mrtav lei kralj: Do nogu mu obiKiovjela vlast i - pohotna, edna mami, dozivlje da je to prije netko uzme. Tko? To pitanje provlai se mrtvakom tiinom prestravljenim dvorom. Goni hodnicima kraljeve sluge, paeve, dvorane. Gui kraljeve roake, velikae, dravnike okupljene u krunskoj dvorani. Svi nijemo obaraju poglede, skrivajui strah. alost im je prepast, oaj pusti uas. ute, ekaju. kripe vrata. ute haljine. Ulazi kraljica. Lijepa u crnom velu. Suze teku niz mramorno lice kao rosa niz kameni kip. Za njom ide kraljev sin. Jecaj mu prolama prsa. Dravnici nijemo pozdravljaju. Ne progovaraju. Zgnjeeno klupko strave. Grobnim mukom neto zajei. Topot udara u kovni tit. A ipak je ljudski glas: - Goleme nas stee nesrea. Ako joj se pridrui strava, moe biti smrtonosna. Strah kosi sve snage, sve nade. Zapanjeni pogledi bulje u veliku okruglu glavu na kratkom vratu. Baka! Tomo Baka, tajnik pokojnog kralja. On nalazi snage da svlada strah, da obuzda jezu. Ili se ne boji? On jedini? Da, velemona gospodo! Vidim to vam mori due, ali pozivljem vas: skrenite oi k nebu odakle je poslana kunja i dig nite ruke k borbi da se kunji odrvamo. Dravnici bulje u govornika kao brodolomci u blijedu zraku pomoi. Svjesni smo da e se pred naputenim bogatim prijesto ljem naega kraljevstva pojaviti gladni vuci, ali nema straha ako

jednoduno i slono odrimo prisegu zadanu kralju Matiji. Duh miloga i velikog kralja prokleo bi nas kad bismo klonuli strahom. Osvjeuju se, bude ... - Istekla je prva ura otkako kraljevstvo nema kralja. Ne smije protei i druga da kraljevstvo bude bez vodstva. Predlaem: neka njime upravlja vijee onih kraljevih prijatelja i dravnika koji su bili suradnici, savjetnici i pomonici njegove ivotne os nove. A to ste vi, gospodo, i oni koji danas ovdje nisu prisutni. Na elu ovom vijeu neka stupi njezino velianstvo po zakonu pomazana kraljica i kraljev sin jedinac, nasljednik prijestolja. - Hvala budi bogu i vama, biskupe - usklikne Stjepan Zapolja. - Iz vaih usta protekla je mudrost da razbije bol i uas nad naom nesreom. Molim njezino velianstvo i njegovu visost da ovaj kri prime na svoja ramena. - Sine, budimo jaki! - ape kraljica, jecajui princu. Izjasni se. Gr bola stee mu grlo. Samo kimne u znak da prihvaa. A kraljica skuplja snagu i obraa se gospodi: Ljubav i dunost prema predragom muu i kralju nalau mi da pridonesem ovu rtvu. Ali samo do izbora kralja. Kad novi kralj zasjedne na prijestolje, povlaim se u samostan da molim i oplakujem. U duama kraljevih prijatelja zaprepatenje. Beatrica u samostan. Njeno se srce istinski obratilo? Vjerna je muu preko groba. U oima kraljevih dravnika pojavi se ganue. - Kraljice, ne naputaj me! - moli princ udovu svojeg oca. - Moja je odluka neopoziva, sinko. U samostanu elim moliti Boga da ti pomogne usreiti domovinu koja je i moja, a dok ne preuzme oevu batinu, vladat emo zajedno na elu ovom vijeu da uzdrimo ono to je otac tebi namijenio. Bijele ruke pokriju vrutak suza. Opet se uspravi velika okrugla Bakaeva glava. Debelo lice odrava sveanu ozbiljnost. Bog neka tjei vae velianstvo i uslii molbe njegove visosti. Vae velianstvo, srea i sigurnost kraljevstva zapovijeda da suspregnemo bol i odmah uredimo najvanije poslove. Sabor, sazvan za Jurjevo, valja odgoditi i objaviti kraljevu smrt. Treba sazvati sve stalee na izborni sabor i to u to kraem roku da zemlja to prije dobije zakonitog vladara. I vijee zapone posao. Sastavi poslanicu objave kraljeve smrti i saziv izbornog sabora na stalee za 17. svibnja. Kraljica i princ potpiu punomo Stjepanu Zapolji da mu povjeravaju vlast nad Beom i osvojenim dijelom Austrije. Odrede da se opozove biskup Filipec koji putuje u Moravsku da u kraljevo ime proklamira nasljednika prijestolja. Baka ima voditi poslove vijea dok se ne vrati Filipec. Zatim odlue da na Veliku subotu itav dvor krene s mrtvim kraljem u Budim. Vae velianstvo, vaa visosti i gospodo - naglasi Baka - vlast bez novaca je Herkul bez ruku. Novaca iziskuju poslovi i pripreme za izbor - i vojska. Molim kraljevskog rizniara da nam predoi imovno stanje kraljevske blagajne. Bradati mali ovjek ustaje: U kraljevskoj blagajni ima jedva toliko koliko nam je potrebno do Budima. Na licima gospode zaprepatenje. Zapovjednik kraljevske vojske Petar Gereb prosvjeduje: - To ne odgovara uvenom bogatstvu mojeg uzvienog ujaka i kralja. Jo nekoliko dana prije smrti ree mi kralj da e na Jurjevo nakon proklamacije dati princu ogromnu svotu da je razdijeli narodu. - Ne znam nita drugo da kaem - odvraa rizniar. Kraljica dade znak da eli govoriti:

Njegovo velianstvo svakog je dana slalo velike svote po svojim glasnicima. Zato se ovdje ne nalazi vie gotovine. Kralj je sigurno u Budimu spremio obilnu gotovinu koja e nam omoguiti bezbrinost u hitrom radu za izvrenje kraljeve osnove. Zabrinuta gospoda se smire. Onda ustaje Petar Gereb. - Prisegli smo za ivot mojeg kralja. Gospodo, nad mrtvim tijelom opetujmo prisegu! - Prisiemo! Beatrica polae ruku na Ivanovu glavu. Sve to prolazi nad mladim princom kao teak san. Baka ga nastoji razbuditi molei: Visosti, saberite se. Zovu vas vladarske dunosti. Paevi otvaraju vrata. Ulaze dvije grupe dvorana. Slijeva Napulj ci, dvorani kraljice, zdesna Hrvati i Ugri, dvorani mrtvog kralja. U grobnom muku kraljica objavi: itavo dvorstvo ima da se pokori vlasti batinika njegova velianstva, njegovoj visosti princu Ivanu. - Vaa visost eli promjene u slubama dvorana? - upita Baka princa. - Sve ostavljam onako kako je odredio moj otac. Prisegnite vjernost njegovoj visosti - pozove ih Baka. Dvorani izgovaraju prisegu. Prinevi pobjedonosno, kraljiini poraeno. Onda odlaze. Napuljci kunu, oni drugi blagosivlju. Beatrica pristupi princu i zagrli ga: Moram u samou da naem snage. Idi, sinko, i odmori se. Saberi se i pouzdaj se u nas, Ivane! - tjei ga Petar Gereb i zagrli. - Idi, treba ti odmora. I poao je u bunilu svoje alosti. Sagnut nad pismom sjedi Ivan u knjinici i pie: "U prvom bolu padam na koljena pred vama, Gordana. Pomo-zite da ne pukne srce moje majke to je pregaralo, opratalo. I ljubilo mojeg oca. Recite joj da njen ivot pripada i meni. Neka mi ga uva. To hoe on koji lei dolje na postelji. Njegovo tijelo jo je toplo i ne mogu vjerovati da nikada vie nee pomilovati dragu glavu moje majke. Njen jauk nad ovom smru smatram kaznom to sam nepravedno odgurnuo od sebe Damira. Prisegao sam mu vjernost na sreu svoje majke. I odgurnuo ga sumnjom. Pravedno i strahovito kanjava me bog. Ako je htio da ovaj potres razrui sve to je u meni zla, bit u zadovoljan. Dua mi se u tolikoj lomljivi proistila. Ipak, u nesrei razastire Bog nada mnom milosre. Dariva mi istinski obraeno kraljiino srce. Dariva mi duboku odanost svih savjetnika mojeg oca. Uzvratit u njegovom milosru. Budem li morao nositi krunu, neka ona bude svijetla vodilja dobrima i blagi lijek zlima. Neka moja vlast bude potovana po mojim djelima, a ne po strahu kojemu ciniki tirani hoe da podmetnu podaniku odanost. Pa ipak, Gordana, u ovom asu stee mi srce uplaeno pitanje ima li u mene snage da vladam sudbinama ljudi to u dui nose zakon boji: pravo da ive u dobru i slobodi? Mogu li biti Periklo u mudrosti vladanja, Sci-pion u bojnoj vjetini, Solon u narodnom dobroinstvu, Sokrat u obrani istine? Kao to je Prometej dao ljudima najdragocjeniji ivotni dar vatru - hou li ja moi dati najvei duhovni dar: ovjenost? Smijem li sve to htjeti? Mogu li sve to smjeti? Hoe li me na tom putu pratiti srea to je sluila Pompeju? Ili e me zadesiti sudbina Tiberija i Gaja Grakha? Dok mi srce para bol, mozak mi kidaju pitanja, suze teku licem, a oblaci sumnje razaraju mi duu. Gordana, ljubljena! Vi ste istok moje sree. Koliko bi bilo olakanje mojoj boli da ste sada uza me jer vi ste snaga mojeg duha. Gordana, gorua enja 10 moje mladosti! Kad budemo dolazili s dragim pokojnikom, ekajte me na dunavskoj obali, ekam susret vaeg pogleda kao to tama eka prvu zraku zore.

Vjeno va Ivan.." Odloio je pero i podupro glavu. Vrata se tiho otvaraju. Obazre se: - to je Berislaviu? - Visosti, kraljica vas moli da se okrijepite jelom. Oslabili ste. Dobra, brina kraljica. Onda mladom dvorskom metru pogleda u oi. Vi ste Hrvat, Berislaviu. A Hrvati su uvijek bili odani svojim vladarima. - Uvijek im nije bilo uzvraeno. Pokojni kralj bio je izuzetak. Od vae visosti nadamo se svemu dobrome. - Hou da se nikad ne prevarite. Ali, eto, ve molim dokaz vae odanosti, aljem vano pismo u Budim Gordani. Nikome ne smije dopasti u ruke, ve samo njoj. Koga da aljem? - Simono osjea duboku odanost prema vaoj visosti i nje zinoj milosti Gordani. Neka on nosi pismo. - Nitko osim vas, Berislaviu, i Simono ne smije doznati kome ide i to nosi. - Jamim, visosti. - I recite mu: nae li u Budimu Damira, neka mu isporui da Ivan iz dana u dan teko eka njegov povratak. - Gospodin Damir e doi im sazna za kraljevu smrt. - Ta me nada tjei. Neka Simono putuje jo danas. Putovat e. Idem da mu predam zapovijed. I ostavi odaju. NAPULJSKO VIJEE Svileni Napuljski narukavci vitlaju niz ramena, razmahujui se estokim kretnjama. Crveno-crne cipele glasno navjeuju tihu pobunu, udarajui o pod kraljevske dvorane. tropot te fizike pratnje plamenog im nezadovoljstva, naglo utihne. Kraljiin dvorski metar, crnoput bradati grof Enriko, ulazi i pristupa im: - to se to dogaa? - To mi pitamo tebe - odgovori poluglasno otmjeni napulj ski dvoranin. - Kraljica je predala sebe, nas, Napulj mladome gavranu i njegovim barbarima, to veli na to? - Nemam pravo da kaem to mislim. Tu bi mudrost savje tovao i vama jer kraljica ne trpi prosvjeda. U Grizu usne. Crnokosa ljepotica vrelih oiju prigovara, mrmlja. - Dona Izabela, to ne dolikuje kraljiinoj sestri - ukori je Enriko. - Jo niste dobili moj pristanak da mi budete gospodar odvraa ona ljutito. Sputene glave ulazi napuljski poslanik Pietro Ranzano. Lice mu je zguvana pergamena. Tamne oi bez trepavica kao dvije crne toke. Pogled neka tuga pitomog jagnjeta. Crnokosa Izabela mu prie blie: Mi smo izgubljeni, preasni gospodine. - Bog i kraljica nai su gospodari. Enriko upozori dvorane: - Njezino velianstvo! Mir! Paevi otvaraju vrata. Zatalasali bijes se pritaji. Crnina Bea-triine povlake uti dvoranom. Na dugim trepavicama drhti suza. Ispijaju je podmukli pogledi prevarenog oekivanja. Beatrica ne gleda nikoga. itavo joj bie skromna predanost, produhovljeno odricanje. Prolazi dvoranom i nestaje iza vrata. Tihom tugom jaganjca Ranzano ide za kraljicom. Napuljsko se dvoranstvo savija u klupko. Razbuktalo razoaranje prikriva aputanje.

U grimiznom naslonjau sjedi kraljica i plae. Napuljski princ Francesko stoji naslonjen iza nje. Gusta uma crne kose pada mu na oi, crne, uvijek poluotvorene i strasne. Lagano, lijeno ulazi Ranzano. Francesko ga znaajno pogleda. Jecajui podigne kraljica lice: - Kakva nenadana nesrea, Ranzano! - Bog odluuje o naim sudbinama. - Prebrzo se odluio, neoekivano. Koliko je dobrote pro sipao Matija nada mnom. uljivo odvraa Francesko: Tek od onog dana kad si prijestolje prepustila princu Ivanu. Ona uzdie kao da nije shvatila prigovor: Iskreno sam eljela da u na dom ue mir i srea. A eto, ula je smrt - i ispusti glavu. Pitajui, gledaju se napuljski princ i poslanik. Njegov razgovor pronose zjenice. Dugo ute sve troje. Beatrica ustane. Ide polagano sredinom prema vratima. Poslanik i princ prate je pogledima. Na asove se pogledavaju i opet slijede kraljicu. ekaju, iekuju. Zabrinuto, nestrpljivo, gotovo ljutito. Gre im se ruke. Nemirno plamte zjenice. A ona uti i koraa sagom. Kraj vrata se zaustavi. Prisloni glavu na rezbareno drvo. Ranzano vreba, Francesko mirka. 12 Bijela kraljiina ruka uhvati tamni zastor. Polagano ga povue. Mukarci dobacuju jedan drugome znakove uzbuene nade. Ona se obazrela. Vraa se sredinom sobe. Sjeda. Prinese ruke k licu, otare suze. Kao da su oi upile u sebe njenu tugu. Obrazi joj se pretvorili u mramor. Hrabro ape bratu i poslaniku: - Kraljevstvom upravlja vijee. Na elu ja i princ Ivan. - Zadovoljava se time, sestro? - Drugo nisu mogli uiniti. - ezlo e predati mladom gavranu? - upita poslanik. - Onome koga izaberu stalei. Nervozno lupka Francesko po koljenima. Ranzano gladi ljubiastu svilu svoje halje i pita: - A tko e biti taj sretnik? - Svi su uz princa Ivana. itavo vijee, dravnici i velikai vezani su kralju prisegom. Vojska, kruna, sve je u njegovim rukama. Hrvati su s njim. Njegovu izboru nema zapreka. Napuljski princ skoi rumen od ljutine: - Nisi vie ki napuljskog kralja? - Jesam. - Nijedna se Aragonka ne bi pokorila tome izboru. - I nee. - Beatrice, draga govori ve jednom. - Velianstvo, ipak smo se prevarili? - to ste mislili? - Grozili smo se tvoje sramotne pokore pomirenja s kraljem i princom. Tvoja odreka prijestolja igosala je aragonsku dinastiju. - Nisam li bila zarobljena u vlastitom dvoru od kralja? A Ramiro? Nije li mi taj nevidljivi lupe prijetio da e otkriti kralju moja ljubavna pisma iz mladosti ako se ne odreknem borbe protiv princa? Izmeu dva razbojnika napada nisam imala drugog za klona nego: navuci veo Magdalene pokornice. Odrei se zahtjeva na prijestolje i uzeti u naruaj kraljevo kopile. Grliti ga. - Kad Aragonci grle, uvijek dave. - I zadavit u ga. - Preko njegove leine uspeti se na prijestolje? - usklikne

ushieno napuljski princ. Poslanik se samo uozbilji: - Kojim putem sada kani velianstvo? Da ponovo zatrai pravo na prijestolje? - To bi bio najsigurniji put da ga izgubim. - Velianstvo ima pristaa u kraljevstvu. - Izgubila sam s njima vezu za moje pokajnike epohe. Sad su svi uz princa. Danas je moj jedini oslonac: puna blagajna.Do vrha. Francesko skoi: Puna blagajna? Izbor je tvoj. ....,.,.. _ n - Zaboravili ste, velianstvo: uz novac posjedujete i Bakaa u kraljevskom vijeu. - Vaa dalekovidnost luta mrakom, Ranzano! - Ali, Beatrice, Baka je za kraljeva ivota uvijek bio na tvojoj strani. - Na svojoj. - Velianstvo, zar nije ba sam Baka podupirao vau borbu protiv kraljeve osnove da princa Ivana uini nasljednikom prije stolja? - Iz osvete to mu je pretpostavio Varadija - odvrati ona. - Podupirao je neizravno va zahtjev na prijestolje, maknuo omraenog vam Varadija, dojavljivao vam preko mene svaki korak, dakle, radio je u vau korist. - Samo u svoju. Moji su se interesi sluajno podudarali s njegovima. Motivi njegova rada bili su: vlastiti probitak. A eto, taj motiv upuuje ga danas da vrsto pristane uz princa Ivana. To i ini. - Moda naoko. Neka me velianstvo saslua. Dan prije kra ljeve smrti natukne mi Baka da kraljevo pomilovanje nikad nee dospjeti u Varadijeve ruke. Njegovo dranje, dok mi je kazivao, odavalo je elju da to priopim vama. - Ne bi li ispipao: ne kanim li nakon kraljeve smrti ustati protiv kraljevog sina. U tom sluaju odobravala bih da se Varadi ne vrati. - Velianstvo, ini mi se da je Baka zadrao kraljevo po milovanje da ugodi vama. - On se ruga vaoj diplomaciji. Kako bi mogao zadrati kraljevu odredbu, a da ne bude kanjen od kralja? - Kralj je umro. - A da nije? - Rekao sam mu: kralja eka smrt. - Vi ste znali? I zadre pogled u njegove tamne oi bez trepavica. Savreno mirno on izdri pogled: - Napuljski astrolog prorekao je kraljevu smrt jo u Budimu. - A vi ste mi tajili? - Morali biste me kamenovati da srce vaeg velianstva prije reda zavijem u crno. Jedino sam vae velianstvo upozorio na kraljevu bolest i mogunost smrti. Naravno, rekao sam to i Bakau, drei ga za vaeg saveznika. - Kraljeva smrt iz temelja mijenja nae odnose. Baka je uz princa. - Obeaj mu, Beatrice, kancelarsku ast. - I princ mu je sigurno obeao. A uz neiskusnog mladia Baka moe vladati, a uza me samo sluati. On to zna i pokrenut e sve da princa podigne na prijestolje. Uostalom, ne mogu nikako povjeriti svoje osnove Bakau. Izdavao je Matiju, a izdajica gubi pouzdanje.

Uzmite, velianstvo, drugog saveznika. Okupite oko sebe bive pristae. - Nedostaje mi vremena. Evo, na prijedlog vaeg Bakaa izborni sabor se sastaje 17. svibnja. Dakle, ve za pet sedmica. Time je htio, a s njim i gospoda u vijeu onemoguiti razvitak kakve borbe protiv princa. - Velianstvo ne kani da se pokori, a niti da se bori za sebe? - Ono to ja kanim, razjurit e princa i njegove pristae. I Ranzano i Francesko zinue. Primaknu glave blie, a ona se sagne k bratu: - Francesko, jo danas kreni na put. - Danas? Kamo? - Za itav dvor u Estergon k Hipolitu, a zapravo na nje maku granicu. Tamo se nalazi Maksimilijan, nasljednik prije stolja Njemake. Kralj Matija pregovarao je s njim i s njegovim ocem Friedrichom. Uvjeti su bili: princ Ivan razrijeit e enidbu s Biankom Sforza i oeniti se Maksovom kerkom. A sad Francesko, nosi Maksu ovu poruku: ja kraljica Beatrica, nudim mu svoju pomo i privolu da zasjedne na ovo prijestolje uz jedan jedini uvjet: da zaprosi moju ruku. Zateenim Napulj cima zastane dah. Prvi se snae Ranzano. - Velianstvo, vaa diplomacija potamnjuje sunce. Njemaki vladar i njegov sin moraju objeruke primiti tu ponudu. - Nikad im se nee pruiti podesniji as da sjednu na ovo prijestolje i zauzmu prijanje svoje zemlje u Austriji. Traim da pismeno zaprosi moju ruku i da se obavee da e se sa mnom vjenati im ga izaberu za kralja. - A tvoj bojni plan? - im se dozna za kraljevu smrt, uhvatit e sve stalee strava od stranih kandidata na prijestolje. Maks neka odmah izda poslanicu za svoje pravo na prijestolje, onda neka hrvatsko-ugarskom kraljevstvu objavi rat. U mene je novaca za deset ve likih vojna. To naglasi Maksu. Princ Ivan nema gotovine. Kra ljevske su blagajne prazne, a Maksovu vojsku opremit u ja. Do e li do borbe ili ne, pobjeda je Maksova. Francesko je pun nade. - I tako e princ Ivan ostati sa svojim Varadijem, s Hrva tima i malim plemstvom. - Jo uvijek opasna vojska - naglaava Ranzano - a protiv Maksa jo e vie pristajati uz Ivana. - I za to imam lijeka. Pokojni Matija vjenao je moju dvorsku gospoicu Gordanu s Damirom da princu Ivanu onemo gui uzeti Gordanu za enu. Ali taj brak odrao je Damir privid nim, jer princ uva Gordanu za sebe. Ako princu ja bacim dje vojku u naruaj? - Za ljubavnu sreu princ e predati krunu. - Damir e zatraiti razrjeenje braka da se s njom uzmogne vjenati princ. Zapravo, to kraljevsko kopile ionako se nikad nije otimalo za krunom. Gurnuli su ga k prijestolju Varadi i nje gov otac. Gordana e ga zatraiti. Cim stignem u Budim, Gordana pripada meni. - Velianstvo, razabirem sve. Va plan ima velikih i malih bojita, a svi su utvreni i snabdijeveni svakim orujem. - Ipak ostajem i dalje pokornica i prineva pomajka po srcu. Pazite: budimo mueniki strpljivi u ekanju. krti u ljubaznosti meu sobom, ali rasipni u iskazivanju ljubavi prema princu i njegovim pristaama. Neka mu bude svuda prvo mjesto. Neka se uljulja u san da je kraljev nasljednik. S njim neka snivaju svi. Ivanov izbor mora im se initi bezuvjetan. Sigurnost nosi bezbrinost, a ova iskljuuje akciju. ekat e izbor svi zajedno skrtenih ruku. A to mi dostaje.

Plamen joj orumeni lice. Oi sijevaju. Proima je nada u uspjeh: - Ovog smo asa svrili. Jo samo upute kako e Francesko govoriti njemakom nasljedniku. - Upozoravam vae velianstvo da se napuljski dvorani bune protiv prineve vlasti. Mogli bi vaoj osnovi zadati neprilike. - Sputat u ih u lance. Neka doe Enriko. U odaju ue kraljiin dvorski metar. Beatrica mu naloi: Zapovijedam svojim napuljskim dvoranima da prema prin cu iskau najvee poitanje, a prema njegovim dvoranima ljubaz nost i uljudnost. Tko ne poslua, otvoren mu je put u tamnicu. Enriko, pazi, o tome ovisi ivotni plan tvoje kraljice. A sad ispo rui princu moju molbu da se potrudi k meni. Kad to izvri, pripremi sve za put njegove visosti Franceska. Jo danas odlazi u Estergon da mojem dragom Hipolitu odnese strahovitu vijest o smrti. Idi i dovedi princa, a onda brzo dalje. Pourio se iz odaje. Beatrica ustane. Strogost joj u licu kad govori o Francesku i Ranzanu.: Neka su vaa lica kamene ploe to pokrivaju nae na mjere. U prisutnosti drugih utrnimo ak i nae misli. Oi su kao izdajniko svjetlo. Neka oko nas bude neprozirni mrak. Iziite. Nitko nas ne smije vidjeti zajedno - sve do Budima. Na vratima zakucaju. U odaju ue kraljiin napuljski dvora-nin. - Velianstvo, milanski poslanici ele se pokloniti vaem ve lianstvu. - Reci da je kod mene princ Ivan. - Milanski poslanici su upueni da velianstvo raspravlja s napuljskim poslanikom i njegovom visosti napuljskim princem. - Reci im neka se malo strpe. Kad doe k meni princ, priekaj pol sata, a tek onda uvedi milanske poslanike bez posebnog najavljivanja. Dvoranin ode. Beatrica hitro sklone Ranzana i Franceska u svoju radnu odaju. I onda doeka Ivana zaplakana: Sine moj, sjedni do mene. Ne daju nam ni plakati u miru. Vani su milanski poslanici. Nemilosrdno e traiti da im dademo izjavu zbog Bianke. to e im rei? Bilo bi nedostojno traiti izjave u ovom tekom asu. Pregazit u svaku obazirnost da saznaju sudbinu svoje princeze. Dopusti da ih ja umirim u tvoje ime. On je plaho pogleda: to kanite rei, kraljice? Znam zbog ega se boji. Srce ti ljubi Gordanu. Njezin je brak s Damirom samo prividan. Poznajem tvoju tajnu, ali nije as govoriti o tome. Meutim, ako si u dnu svojeg srca odluio da se oeni Gordanom, osloni se na moju potporu. elim te ui niti kraljem i sretnim suprugom. Gotovo ushien, uzme njenu ruku i pritisne na svoje usne. U tom cjelovu Beatrica osjeti priznanje i duboku zahvalnost. Oi joj istrauju vrata u veliku dvoranu odakle oekuju Milance. Vrata se polagano otvaraju. Hitro pristupi Beatrica k Ivanu. Ovije mu ruke oko vrata i ne skine ih. Poslanici su preli prag odaje. I Mafeo i Marcelo snebivljeni ute i ekaju. Beatrica se trgne kao da ih je tek sada opazila: - Oh, jadni smo, nesretni oboje - ree ona tunim glasom. - Vaa preasnost, u ime dragog mi posinka, javite njegovoj svjetlosti, odlinom vojvodi Ludoviku, da e izbor njegove visosti za kralja biti jednoduan i izvren 17. svibnja. im to bude, elim doekati dolazak moje mile kerke Bianke, vjenane supnige njegove visosti princa Ivana, a onda odlazim u samostan da tamo naem utjehu svojoj boli. Grof Marcelo obori oi. Mafeo izree nekoliko rijei utjehe. Kraljica zaplae. Poslanici osjete potrebu da se udalje.

U predsoblju sretnu Bakaa na putu kraljici. Beatrica ga doeka tugaljivom naklonosti. Stadoe raspravljati o pripremama za put u Budim i o sprovodu. Zatim ona uzme govoriti: U danima velike tuge traimo uvijek one koji bi nas znali utjeiti. Stoga elim da se moja dvorska gospoica Gordana vrati k meni. Valja joj to javiti. alostan kraljiin pogled nezamjetljivo preleti Bakaevim licem. Odredit u, velianstvo - odvrati on. Molim vas aljite joj glasnika i poruku. Neka me doeka laa stigne u Budim. Vi znate njeno boravite Stanuje u kui svojeg mua Damira od Brezovice. Odmah u otposlati glasnika. Pri tom gleda ravno u oi kraljici i jedva primjetJjivo pogleda k princu. Ovaj uti i ne mie se. 2 Gordana III Kraljica kimne na oprotaj Bakau: Hvala vam od sveg srca. Dravnik zatvori za sobom vrata. Beatrica e tiho: - Ivane, ne povjeravaj Bakau osjeaje svojeg srca. Drav nici gaze ljubav i onda kad su nam najvjerniji pristae. Gordana te je dostojna i po rodu, to mi je otkrio Ivan esmiki. Neka to bude naa tajna, Ivane. A sad neto o tvojoj majci. Ispovijedam ti iskreno: nikad se neu potuiti, nikad zamjeriti ako svojoj majci dade uz svoje prijestolje mjesto to pripada eni koja te rodila. - I povjerenje? - itavo. Potpuno. Vratio se pun ganua sinovljeve njenosti prema udovi svojeg oca. Dok u dvoranama spremaju odar za mrtvoga kralja, Beatrica Aragonska sastavlja u svojem tajnom vijeu branu ponudu caru Maksimilijanu. SUMNJE U svojoj poslovnoj odaji Berislavi sprema Simona na put, obasiplje ga savjetima i porukama Gordani. Iz hodnika dopru do njih psovke i povici. Berislavi otvori vrata: Kakva je to nedostojna vika dok kralj lei mrtav? Visoki mukarac u arolikoj odori ispadne pred dvorskog metra. Iz zarumenjelog lica sijevaju oi: Hou svoj novac. - Gospodine Russ, ne dolikuje vam vikati dok je sva kua u alosti, vicarski poslanik stupi u sobu. - to elite? - uli ste u nedjelju na svoje ui kraljevu odredbu. Zapovijedio je da meni i mom drugu isplate trokove. - Dobro gospodine, to je s trokovima? Nisu vam isplatili? - Rekli su mi u kraljevskom uredu da doem danas u osam sati ujutro i da u posve sigurno dobiti novac. - A danas ujutro u osam sati? - Rekoe mi: nema novaca! Kralj je mrtav! Zato su me naruili u osam sati? Znate zato? Jer su znali da e kralj biti mrtav. - Tko je to mogao slutiti? Ludost. - Znali su, znali su. Morali su znati. Ja to velim. I zato su me naruili da me prevare. A kralj je ipak umro. Velim vam: tu neto nije u redu. Jo u nedjelju bio je kralj veseo, zdrav, radostan. A danas? Zaboga gospodine, vi ste gorue ulje. Duan sam paziti na mir u dvoru. Kraljevo se tijelo jo nije ni ohladilo. Imajte obzira. Obeavam vam da u se pobrinuti za vau stvar. Idite i ne

zaboravite da vam je pokojnik bio milostiv. Ba zato - mrmlja vicarac. - Idem, ali u opet doi. Simono sjedi uz veliki stol. Zuri u Berislavia. Dvorski me tar mrmlja: - Glupe li tvrdnje. Otkud bi znali da e kralj umrijeti? - Moda su znali da e pojesti smokvu. Berislavi osjeti udarac u prsima. Dah mu zapne. Bulji u Simona: - to si izvalio, mladiu? - Ono to me muci od Cvjetne nedjelje. Pogled dvorskog metra otro se usjekne u Simona. itavim tijelom sagnuo se k njemu: ovjee, izjasni se. Objanjenje nije opirno. ujte: kralj pati od uloga, a ipak radi, jede kao vuk, veseli se, za dvadeset dana da proklamira princa. Sve je spremno, samo jedan skok od dvadeset dana. Tada mu donesu smokve, naime donosi ih Nardela. Stara napuljska vjetica. Kralj zagrize, jede, ispljune, vie da su gnjile, psuje to mu donose pokvarene smokve. Nakon te gnjile zakuske nee nita da jede. Gadi mu se. Uskoro pada u nesvijest iz koje se vie ne budi. Recite sami: da tko ovo pripovijeda, ne biste li prisegli da su to izmislili? Berislaviev apat zadrhti. - to hoe da ustvrdi? - to? Da se to zbilo u Napulju, sav bi svijet glasno tvrdio: kralj nije umro prirodnom smru. - Napulj je daleko ... - Ali Aragonci su nam jako blizu. - Pokvario si predodbe u Napulju. - Gdje su Aragonci, tamo je rije o otrovu. Nema na tom dvoru naeg ovjeka koji u dnu due ne skriva sumnju... - uti, dolaze. - Pojavio se kraljev lijenik Julius i zatraio od Berislavia da se pobrine za njegovu plau. - Kau da u kraljevoj riznici nisu nali ni forinte - mrko e Julius. - Ludost. Svatko e dobiti to mu pripada. Neka vas ne bude strah. Ali kad ste ve tu, molim vas, gospodine, od ega je umro kralj? - Ja ga nisam lijeio. Napuljski Anelo zna. Kralj se od mene odvratio. - Povrijeeni ste to su pozvali drugog lijenika. Ipak, trebali ste se brinuti oko kralja, unato svemu. - Mene su Aragonci grubo odstranili od kralja. Kad nekoga otjeraju, taj vie nema to raditi. Nitko mi ne moe nita spoit nuti. Nitko. - Ipak, od ega je umro? - Ne znam, gospodine. Da sam ostao uz kralja, moda bi jo dugo poivio. To velim i vama i svakome, pa me ubijte. Opetovao je nekoliko puta te rijei ojaeno, ogoreno i ostavio dvorane. Simono opae ma za put. - Bi li prisegli da on ne sumnja? - upita Berislavi. - Da ona smokva nije bila po prirodi pokvarena, to bi se moralo opaziti. Od otrova tijelo pocrni. - Vidio sam u Napulju mrtvace bijele bjelcate, a eludac im je bio izgoren - smrt napitkom. Mnogo toga zna Napulj. - Ne govori o tome, Simono, nikome. Ne vjerujem. Nikad neu vjerovati. - Ni ja ne vjerujem, a ipak sumnjam, itav dvor sumnja i skriva. Tko bi se usudio govoriti? Ni lijenici, osim Juliusa. - Idi, vrijeme leti. uri se u Budim Gordani.

SAN VJERE Slavu uskrsnua navjeuju uskrsna zvona. Kralj Matija lei na posljednjem zemaljskom leaju. Sveani zvui uskrsnih zvona provlae se do mrtvakog odra. Vani uskrsnue, ovdje pokop. Vani slava ivota, ovdje odar smrti. Ivan klei uz odar. Na ramenima osjeti ruku, ivu i toplu. Digne glavu. Suutno ga gledaju kraljiine zaplakane tamne oi. - Kraljice, to elite? - Idemo s njim na put. Mladi ustaje. Smuen od bola priklanja se njenosti to probija iz Beatriina bia. Izlaze rukom o ruku. Suznih pogleda prate ih lanovi kraljevskog vijea, alosni dvorani i sumnjom izmuene Berislavieve misli. Utihnula su uskrsna zvona da se sprema na alost. Digoe lijes. Na Dunavu se ljuljaju kraljevske lae. Na obali svjetina. utei promatra kraljicu u crnini, princa, kraljeve roake i dravnike na palubi. Oprataju se sa Zapoljom, koji plaui grli Ivana. Kraljev miljenik dugo dri u naruju njegova sina i ape mu: - Doi u na izbor da vam estitam prvi. - ekamo vas - plae Beatrica. Zapolja odlazi na obalu gdje ga eka dunost zapovjednika. Beatrica uzme prinevu ruku: Sii dolje Ivane. Odmori se. Ne zabrinjavaj me u mojoj boli. Hvala vaoj dragoj brizi, plemenita kraljice. Izmjena njenosti bodri kraljevsko vijee. Mate i Petar Gereb, biskup Ernesto, rizniar Doi, biskup Baka, Ivan Batori stoje na okupu. Prilaze im milanski poslanici. Napuljski poslanik uzdie: - Dirljivi sklad princa i kraljice prava je utjeha u ovoj strahovitoj nesrei. - Neka bude hvala Svevinjemu. - Mi smo nali utjehu, a oni dvoje lieni su svakog olakanja. - Njezino velianstvo ovih je nekoliko dana strahovito pro palo - ustvrdi Ranzano. - Valjalo bi joj misli odvratiti od teke alosti, barem na asove - predlae Petar Gereb, a Ranzano odvraa tiho: - Kad stignemo u Budim, zaokupit e je poslovi oko izbora. Danas mi je saopila: "Smirit u se tek onda kad se izvri po sljednja elja mojeg mua da princ zasjedne na njegovo prije stolje." Petar Gereb zakima. Tko bi se tome nadao prije pola godine! Uistinu duboko dira njena plemenita portvovnost. Potpuno se promijenila. S tugom u licu primi rije Ranzano: - Princ nastoji sklonuti kraljicu da ne ode u samostan. Ali ona ne poputa. - Njezini mudri savjeti bili bi mladom kralju od velike va nosti - primjeuje rizniar Doi. - Prerano je o tom raspravljati u prvoj tuzi - naglasi Baka. - Kad se stia prva bol, moda kraljica ostane uz mladog kralja i njegovu mladu enu. im mine izbor, dovest emo nevjestu. Je li, preasni gospodine Mafeo? - Njezino velianstvo izvoljelo mi je naloiti da to javim svojem uzvienom vladaru u Milano - odgovori milanski poslanik. Berislavi stupi naprijed i nakloni se: - Vae milosti, odmah emo otploviti. - Dakle, do vienja, gospodo! - oproste se Petar i Mate Gereb s dravnicima i poslanicima. Ovi sioe s kraljevske lae. * * * Pala je no. Princ Ivan sjedi na palubi, zagledan u zvjezdano nebo. Dua mu je puna boli kao rijeka talasa. Tanina vitka sjena ulja se oko njega. - Tko je tu?

- Ja, Stjepko. - Zato ne spava? I - Jer vi bdijete. - Doi blie. Pa se zaustavi pred njim. - Ja samo vrim ... - uva me, Stjepko? - Slubu strae? - Da, visosti. - Mali moj, nije potrebno. Zar ne vidi da sam meu svo jima? Idi, Stjepko, lezi. - Visosti, ne smijem otii. - Zato ne smije? - Jer sam obeao ... - to? Kome? - Gordani. Prinevo srce zadrhti: - to si joj obeao? Rekla je: "Sada njegova visost nema vie gospodina Damira da bude uza nj. Zato kad god ne bi uz njegovu visost bio kralj ostaj ti" - a sad, visosti, kralja nema... Paev glas titra na rubu jecaja. Gledaju se kroz tminu i osjeaju da su im lica zalile suze. Dobro je da si tu. Ali ne da me uva. Ja sam okruen prijateljima i plemenitom dobrotom kraljice. Vjeruje u to punom snagom idealnog zanosa. Smatra Beatricu, od asa kad se nala na koljenima pred kraljem u pokajanju proienu, obraenu. 0 tom su mu pruali dokaze kraljevo vjerovanje u istinitost preobraaja, prisege za kraljeva ivota i poslije njegove smrti. Potuje njezine suze. Ljubi Beatriinu bol za svojim ocem. Duboko zahvalan prima izraze odanosti. U duu mu ne dopire ni sjena sumnje. Dogaaji prolosti izbrisani su. Davna njegova mrnja prema Beatrici nije ostavila u mladoj dui nita to bi moglo zametnuti sumnju jer je ona sve izbrisala. I u tom stanju potpunog mira sav se predaje bolima za mrtvim ocem, ljubavi prema ivoj majci, enji za Gordanom. Sav pretopljen njenim biem ape mladom pau. Sjedni, Stjepko, tamo, ostani sa mnom. Godi mu paeva prisutnost. Pojaava iluziju Gordanine blizine. Mata mu ivlje stvara osnove budunosti. Vjeruje u sreu, doarava ju duhom zanosa mladosti. Ne vidi mraka u neizvjesnosti. Ne vidi nita do Gordanine smee kose, bjeloe visokog ela, sjaja bademastih oiju, plemenitost, ljepotu, dostojanstvo vitke pojave. Gleda kako stoji na obali Dunava u crnini i oekuje ga. Svladavaju ga osjeaji sigurnosti. Laa plovi tihom rijekom, kroz mranu no. Nosi usnulog kralja, sina i njegove sanje. Nosi mladost koja vjeruje... A na lai dvorana promatraju zvjezde kraljevi uenjaci Bon-fini i Galeoti. Od asa do asa apu i nastavljaju razgovor. Galeoti dovrava raspravu: Da, da. Nema straha od Beatrice. Iskreno je ostala uz prin ca kao u posljednjim mjesecima kraljeva ivota. Bonfini zadovoljno domelne: - A Baka se ipak nije odmetnuo od kralja kako je tvrdio Varadi. - Mrzio je Bakaa bezrazlono. On, eto, najgovorljivije eli da Ivana to bre okrune. - Gospodine Bonfini, nadate se da e Ivan nadomjestiti kra lja Matiju? - Moj dragi Galeoti, kad zapadne sunce, ljudi upiru oi k

mjesecu. POSMRTNA ZAPOVIJED Tamne duge zavinute trepavice uokviruju smee bademaste oi, mirne, misaone, mudre. Mudrost im je napadno oprena mladosti lica, njenosti grudiju i vitkosti stasa to se nadvio nad knjigom. Na stolu plamte svijee, uta svjetlost prelijeva se pod smeim gustim pramovima odrazom bronce. Tamni zvuk glasa ulijeva ivot pisanim rijeima knjige. Djevojin pogled asomice odleti k vratima i opet se vraa knjizi. itanje prekine njean glas: Hvala, Gordana, ne itaj vie. Dosta smo te izmuile. Sunani sjaj oiju obuhvati dvije ene u naslonjaima. Plavokosu majku princa Ivana. Uz nju sjedi visoka gospoa. Bijele niti u crnoj kosi ne zasjenjuju tragove ljepote. Na savrenim Gordaninim usnama pojavi se topli smijeak: Oprostite, ne itam sabrano. - I sluaoci nisu paljivi - samoprijekorno e plavojka. Gordana zatvori knjigu. - Znam vaa milost neprestano oekuje pismo od princa. - Otkad nam je javio o Varadijevu pomilovanju nema vie glasa. itavih osam dana. - Uskrs je na pragu, svakog asa mogao bi se pojaviti glas nik da vam donese uskrsne estitke od kralja i princa - tjei ih djevojka. Topla nada osmjehne se u plavim Borkinim oima. Prijazno se okrene svojoj prosjedoj druici. I vas eka takva radost, gospoo od Brezovice. Damir e zacijelo poslati svojoj majci pozdrav i estitku. Damirova majka tiho uzdahne, ali ne ree nita. I tvoj se pogled, Gordana, preesto krade k vratima, to ti oekuje? - upita prineva majka. Oekujem vijest da je kraljevstvo osloboeno pogibije. Oekujem Jurjev dan. Odgovor ne obraduje ni Ivanovu ni Damirovu majku. Gordana im s lica ita nezadovoljstvo i danas i svakog dana, sve do asa otkad se kraljevski dvor preselio u Be. Sjedi s njima dane i veeri, ita im, raspravlja, slua razgovore o njihovim sinovima i ubire spoitanja u pogledu Damirove majke i drhtava pitanja u oima Ivanove. Dvije majke svakog dana opsjedaju djevojku to je ranila srca njihovih sinova. Ivanova uzalud trai u svakoj Gordaninoj rijei eljeno priznanje da uzvraa enje njenom sinu. Damirova povuena tugom, optuuje da je nanijela njenom sinu, jedincu, patnje ljubavnog odricanja. Jedna uvijek razoarana u oekivanju priznanja, druga vazda ojaena beznadnom tragedijom Damirove ljubavi. A Gordana vazda jednako njenom panjom obilazi spoitavanja i pitanja i nastoji im odvratiti misli od njihovih stradanja. ekam Jurjevo - opetuje djevojka - jer znam da Jurjevo nosi proljee kraljevstvu a to znai svima. ekamo dakle s pouzdanjem. ujte to veli filozof o pouzdanju i otvara knjigu... kripa vrata zaustavi joj ruku u listanju. Sluavka ue i pogleda gospou od Brezovice: - Vaa milosti, molim da se potrudite u blagovaonicu. Gospoa ustane i ostavi odaju . - Da nije vijest od mojeg Ivana? - upita Borka. Onda ne bi zvali domaicu, nego vau milost - upuuje Gordana. - Kako sam djetinjasta. Ali gledaj. Gospoa izvadi iz crne svilene monjice papir. - Vidi, Ivan mi obeaje pisati ve za koji dan, a ipak nita. Da se utjei, uzme po stoti put itati davno Ivanovo pismo, pa

razlae svoje dojmove: Beatriino srce istinski se obratilo k njemu i kralju. Znala sam: ne moe biti okrutna. Kraljicu su obmanuli njeni savjetnici. Sada se oslobodila njihove zloe. Gordana uti i gleda u plamen svijee. - Opet uti, Gordana. Zato ne dijeli moje uvjerenje? - Nemam odvanosti. Beatrica se uivjela u spletke. Ne mogu nikako uvjeriti samu sebe da negdje u mraku ne eka u zasjedi. - Ivanu ne bi nakodilo. Kralj bdi nad njim. - To mi prua vrstu nadu u sudbinu kraljevstva, ali nipoto uvjerenje da se kraljica obratila u dnu due. elim da se preva rim i neka bude da princ doista osjeti pravu Beatriinu dobrotu. To bi bila potpuna srea. - Potpunost Ivanove sree samo je u tvojem srcu, Gordana. - Princ pripada kraljevstvu. li. - Majka kralja Matije jednom je uskliknula: voljela bih da vidim sina mrtva nego bez krune. Ja velim: voljela bih da mi sin ostane bez krune, nego bez sree. A to si ti. - Ostanimo li bez krune, zavladat e pohlepni Napulj da nas opljaka, upregne u svoja kola. Va e sin to skriviti. - Zato ne prui Ivanu nade? Srea bi ga oeliila da izvri dunost. - Srea umanjuje snagu, mlitavi, uspavljuje, vodi sebinim putovima. - Da mi je pogledati to skriva tvoje srce. esto razmiljam: Damira ne ljubi jer se ne bi bila onoliko protivila da stupi s njim u brak i ne bi brak odrala prividnim. Ivana ne ljubi jer ga ne bi bila ba ti sklonula da potpie brani ugovor s Biankom Sforza. Lovru Ilokoga ne ljubi jer ne bi bila odbila njegov upros. Tko je, dakle, gospodar tvojeg srca? Ja. - Ni muko nema toliko snage kao ti. To nije prirodno. ena moe da se svladava. - Jest. Slavuljica je jaa od slavuja, on je dozivlje noi i noi, a ona ne dolazi... - Ne, ne, ti ne ljubi. - Ja mislim. - O bijedi koja bi nas snala da nam domovina padne u ruke aragonskog razbojnika. - Nisi ena, muko si. Beatrica te tako odgojila. To je njeno djelo. - Jedino dobro djelo. - Jer te otuila enskom osjeanju? - Sudite krivo, uzviena gospoo. Beatrica me dala odgojiti onako kao danas u Italiji odgajaju mnoge djevojke. Osvijetljeni su mi spoznajom svi putovi ivota. Ne poznajem straha na sedlu, na vodi, u borbi. Vladam svojim srcem kao maem. Sjetite se: da nisam umjela skakati iz kule napuljskog dvora u more, negdje bih na otoku postala plijen napuljskog princa Franceska. Nije li tako? - Priznajem, pa ipak me zebu tvoje muke mudrosti. Nikad nee upoznati sreu ljubavi. - Mudrost mukarce ne spreava da ljube, ali ih upuuje da ne doputaju vladati srcu kad ono ne smije da vlada. - Dakle nisi beutna? - Ne. Ja u dui nosim zavjet. - Kakav zavjet? - Neu da raam aragonske robove. Dosta imamo slabia.

Dosta podatljivaca. Hou da raam jake duhove, slobodne mu eve. Osloboditi valja domovinu Aragonaca i svih neprijatelja. To ekam. To sam prisegla i svojem ocu. - Kad to bude, onda e svojem srcu dopustiti da ide svojim putem? I M Moda u mu dopustiti da radi to hoe, a moda samo ono to hou ja... Iznenadni brzi koraci u hodniku zaustave razgovor. Obje ene sluaju. Netko je naglo proao uz vrata - apne gospoa Borka. - Pogledaj tko je. Gordana stoji i eka. Tko je tako snano zalupio vratima? A tamo iza njih u odaji od gospoe od Brezovice majka pade u naruaj mladom vitezu. Grli ga. Skida mu vizir, cjeliva lice i oi. Suze i ruke iskazuju njenost majinog srca. - Majko draga, emu alost? - O kakav si mi, Damire! - Zar sam se za tri mjeseca tako promijenio? Mati mu pregledava preiroku barunastu odoru, protanjeni vrat, preblijede obraze. - Sto uini od tebe bol. - Samo napor puta. A sada sam tu da se odmorim, ojaam na krilu svoje majice. Sjedne joj do nogu i prisloni glavu k njenim koljenima. Majine ruke glade crnu gustu kosu. - Gdje si bio, sine, da te nisu mogli nai? Princ je svuda razaslao glasnike. I u Brezovici su bili. Ni oca ni tebe nisu nali. - Nisu nas mogli nai. Putovali smo hrvatskim krajevima. Otac se trudio nagovoriti velmoe da svi dou na jurjevski sabor i proklamiraju princa za nasljednika. Osam dana ostajem s vama, majko, da zajedno provedemo Uskrs. Princ se nalazi u Beu, dakle, nee ni slutiti da sam tu. - Ali je naredio neka te odmah poaljemo k njemu kad do e. Princ sada zna da nisi preao prag Gordanine lonice, zna da si odrao rije i brak sauvao netaknutim. Sve zna i kaje se zbog svoje luake sumnje. Zna da ljubi Gordanu, ali vjeruje da si odrao rije pa sad eli tvoje oprotenje. - Oprostio sam mu odavno. Shvaam ga, majko. Ljubav lako zamagli razum i zavede srca. Moda na njegovom mjestu ni ja ne bih izdrao kunju... - Tvoja kunja prema njegovoj jest kao gora prema nizini. - Ne reci to.majko. Ivanovo srce nije krivo. Krv je u njemu zagospodarila. Nagla oeva krv. A ima li to nova? Kako je s Varadijem ? - Posljednje prinevo pismo javlja majci da je kralj po milovao Varadija, a za osam dana otpremit u te u Be. - Dijete moje, nemoj tako. Princ hoe da bude uza nj kao prije. - Nikad vie. Zaprepatena ena zagleda se u sinovljeve mrane crne oi. Odbija ponudu budueg kralja uz kojega te ekaju asti? - Da mi pokloni sve asti svijeta, nikad neu prekoraiti prag dvora. - Koliko je ljubi. Ne porii, vidim. - Ne, ne, majice.

- I sad jo gazi budunost to te eka uz nasljednika i budueg kralja. - ujte, majko. Princ i ja sili smo s puta istoe naih prijateljskih osjeaja. Okajali smo se sumnjama. - Samo on, ti nisi. Priznao si mu da ljubi Gordanu. A on? Obasuo te sumnjama, samo on. - I otjerao od sebe. Neka tako i bude. - Trebao si vidjeti njegovo pokajanje, sinko. - Ne, majko, kajanje ne moe izbrisati zadani udarac. - Sve se zaboravlja, ali ti nee da se vrati zbog nje. Ne bi mogao gledati Gordanu u njegovu naruju. Samo je to krivo. - Dajte da vam razjasnim, majko. Sjeate se to sam govorio u ono vrijeme kad su me stisle ljubavne boli? Rekao sam vam: samo onda moe utrnuti enja mojeg srca za njom ako ona bude njegova. Svetost prisege mojeg prijateljstva prema Ivanu mora rasplinuti ljubav koja mi se urinula u srce protiv moje volje. Zakleo sam se: Gordana e biti njegova ili pred oltarom, ili po svojoj ljubavi, svejedno. Mora biti njegova. Kad nju vidim uza nj, neu je nikad poeljeti. Srce nee imati odvanosti da me ne slua. Eto, dakle, nije ona uzrok to ne elim k princu, ve samo moji razrueni sni o istoi naeg drugarstva. - Ne, strah te goni s dvora. Strah od njezine blizine opasne i zaarane, smrtonosne. Gordana zavlada i ne moe joj se oteti. Znam to, sine. Htjela bih je mrziti, prokleti. - Ne, majko. Nikad me nije osvajala. Krivnja je na meni, samo na meni. - Na njoj okrutnici, slijepoj to ne vide tvoju muevnu lje potu, tvoju muevnu duu. Mrzila bih je, toliko bih je mrzila, a ne mogu. Ne znam to me zahvaa: njena ljepota, mudrost, dos tojanstvo? Ili avolski ar kojim zahvaa i uzima, vlada i upravlja, vee i zauzla? I mene, i prinevu majku, i Lovru Ilokoga, i princa, ak i sluinad u kui! Sve. Kako bi mi bilo lako da je mogu s ogavnou mrziti. A eto, mogu joj samo spoitavati. - Ni to nije zasluila. Majko, ne govorimo vie o Gordani. - Kako da ne govorimo kad samo o njoj mislimo. - Majko, doao sam jer me srce vuklo k vama. I neu da ovdje mislim na to drugo. Provest emo zajedno Uskrs, a vi ete se brinuti da ne mislim o njoj. - Mora misliti. - Ostavite, majko - upade on - mi smo zajedno, majko, a ona neka bude tamo gdje je. - Tu je. - Gdje tu? - U Budimu. - Nije otila s kraljicom u Be? - Kralj je odredio da doe na dvor samo onda kad se ti vrati. - Gdje je? - Tu u naoj kui Mladi skoi zadahtan nekom stravom: - U ovoj kui? Tamo u onim odajama? - Da, tamo je zajedno s prinevom majkom. - I ivi pod vaim krovom? - itav dan. Samo nou odlazi tamo u kuu to smo je ure dili za vas dvoje najtunijih mladenaca na svijetu. Duga teka utnja. Damir stoji nepomian, u oima mu jo uvijek odraz neke strave... - Majko, da vam neto kaem, razjasnim. - Nije dobro to mi ima rei. Odvie se teko sprema. - Teko jest, ali zlo nije. Kad sam dolazio k vama, bio sam

vrsto uvjeren da je ona na dvoru u Beu i da je neu vidjeti. A ona je ovdje. Da sam znao, ne bih dolazio. - Eto koliko je ljubi, Sluajte. Kad doznaju na dvoru da sam stigao, a ona je tu, princ bi naao povoda novim sumnjama. Mislio bi da sam se vra tio zbog nje. Vidite, majice, htio sam ostati s vama osam dana. Kad je ona tu, ne smijem. Majka uti, a suze govore. Kliu se niz tune obraze. - Molim, zaklinjem vau ljubav, pustite me da odem, pustite me smireni i zadovoljni. - Ljubi je vie od svega na svijetu, vie od majinog srca. Ostavlja me zbog nje - i zarida u bolu. On je povue k sebi, milujui srebrnu kosu. - Majice moj ivot pripada vama i srce, ali moram ii. Zbog princa, sumnjat e. - Ne, ne. Nju ne moe gledati. Nju. Bjei od nje, a gazi majino srce. Previe ljubi nevrijednicu. - Ne. Evo dokaza. Majko: pripravljam svoju i vau sreu. - Pripravlja sreu? Kakvu? Gdje? I gleda ga kroz suze, molei odgovor. Evo, majko, kako: enim se - nasmije se on, ali njegov smijeh zvui ledeno. Njegove rijei ne nose majci utjehu. Ni traak radosti ne osvijetli njeno lice. Jo gue su majine suze. - Vas to ne veseli, majice? - Srlja mladom glavom o zid. Gvozden je, razbit e glavu, a ne srce. - Barem pokositi. - Da jo bujnije poraste? - Zar sam slaba krhka djevica? Majko, omnevio sam se ova tri mjeseca vie nego drugdje u tri godine. Oenit u se djevoj kom mladom, lijepom, njenom, koja e me ljubiti. 28 - A ti nee ljubiti nju. - Hou, majko. Ako vi pomognete. Pomozite, zaklinjem vas. - ime da ti pomognem? - Na putu po zagorju upoznao sam mladu djevojku. I ocu se jako svia ... - Je li lijepa? - upita briui suze. Vrlo lijepa, dobra, njena, nita nema na njoj muko, nikakve mudrolije, nikakva dostojanstva, nikakva avolska cara. Sve je prirodno na njoj, podatno, toplo. - Onda je nee nikada ljubiti. - elim to, ve je volim. - Uzalud su tvoje puste elje. Gordana: enska ljepota s mukim krepostima. udovite to ga stvori avo da biuje srce mojeg sina. - Ne dam se bievati, majko. Opet sam se uspravio i ujte. Pomozite, nastojte, pokuajte da to prije dobijem razrjeenje toga braka s njom. - Idem makar do kralja. - I jo neto, majko. - Reci: to? - Pustite me da odem. Ovu mu pomo majka uskrati grevitim jecajem. - Sina mi otimlje s moga srca. Otimlje mojim oima. Zamrzit u je. Sad u to moi kad mi otimlje sina. Krv moja neka bude u. - Ostajem tri dana.

- Samo da je ne bih zamrzila. - Ostat u zbog vas ako uinite ovo. - to? - prenerazi se majka. Trai ponienje? - Naprotiv: uinite da se s njom ne sretnem. Majka ga obujmi i privine k sebi. - Ostaj, sine moj jedini. - Ne u je vidjeti, majko? - Ni uti ni vidjeti. Idem odmah. - Znam kako u. Ne boj se. ekaj tu dok se ne vratim. Brzo otvori vrata na trijem. U tmini stoji Gordana. Razabire gospou Brezovaki u svijetlom okviru vrata kako izlazi iz sobe zaplakana. To je ponuka da se pritaji. Hitro proe gospoa pored Gordane i nestane u Borkinoj sobi. Onda se Gordana pomakne iz tmine, pohiti neujno naprijed i otvori vrata. Damir digne glavu. Kao da su mu iz zasjede gurnuli no u prsa. U prvom trenutku boli stoji skamenjen. Krv mu se sledila. Mrtvi ugasli pogled pilji u nju. Gospodin Damir? inilo mi se da sam prepoznala vae ko rake kad ste proli pored vrata prineve majke. Nije bila varka. On uti, ne mie se, ne pozdravlja. Skamenjen, ne slua, ne uje. Govor i sluh ga ostavljaju. Gvozdena ledena ruka stisla mu prsi. Dah mu nadimlje grudi. - Napokon ste tu. Princ vas posvuda trai. Duboko se poka jao zbog svoje nepravde. Vi ste zacijelo upueni o proklamaciji na Jurjevo? - Da, znam. - I o Varadijevu pomilovanju? - I to znam. - Otkud dolazite? - Iz Hrvatske. - Svi su jednakoduni za proklamaciju? - Svi. Kratkim odgovorima prikriva drhtanje u prsima. Glas mu je dubok, poluglasan. Onda ide prema svjetlu. To ga prisili da se povue traei sjenu kako bi sakrio lice. Gordana ga gleda mirno, prijazno. Gospodin Damir, princ se kaje i moli da doete. Poinio je teki grijeh a time zadao sebi vei udarac nego vama. Znam vau plemenitu odanost princu. Nitko to ne poznaje kao ja i duboko sam uvjerena da ste mu oprostili. Dakle, bit e opet sve kako je bilo? Ne odgovara. Lice i pogled skriva mu sjena. Blagim glasom nastavlja Gordana: - Razumijem vae dranje. Pred va odlazak nas smo se dvoje rastali s malo preotrim rijeima. Vidite, zaboravila sam. Zaboravite i vi. Nas dvoje imamo jednaku zadau: izdrati dok se ne rijei sudbina naroda. Onda moemo svatko poi svojim putem. - Naravno. - A sad je prava srea to ste se vratili. Priajte mi kako ljudi misle o princu, a onda podijelimo posao. - To su muki poslovi. - I moji. - Donekle da. Nije mogao progutati ironini prizvuk mislei na princa. Ovako se ne govori sa mnom - ree strogo. A onda ode dalje od njega i zahvati ga pogledom u svjetlosti svjetiljke. Bademaste oi upru se u njegovo mravo blijedo lice, vie istraujui nego prijetei. U njenom dranju nema ni sjenke koja bi odrazila dojam njegova vladanja. Polagano se vrati k njemu promatrajui i prodirui u njegovu duu: - ujte, gospodine Damire, nema mjesta svai kad nas za okupljaju brige. Vi ste odabrali svoju zadau da vodite na sabor plemstvo.

- Jesam. - I neete ih ostaviti same da ne podlegnu uplivu kraljevih neprijatelja. - Uza nj su svi. - Ali tko zna nee li Beatrica svui janjeu kou? Ne krije li se pod platem iskrenog pomirenja bode spletke. Sumnjam. - Moda ispravno. - I mene progone te misli. - Bojim se zasjede, prevare, jer tko zna vodi li kraljica i dalje svoje spletke. Njoj se nikad ne moe vjerovati. - Gordanine oi gledaju ga kroz duge trepavice kao kroz tamnu koprenu: - Promatrajte budno kraljicu. Zamijenite me na dvoru. Prije tri mjeseca bili smo nas dvoje iskreni saveznici. Ostanimo to dotle dok ne udovoljimo svrsi koja nam je zapovijedila taj savez. Samo do Jurjeva. Cim je princu prijestolje osigurano, savjetnici su slobodni. Dakle putujete u Be? Nije joj odgovorio. Ona se zamisli. Pogleda ga ponovo i kao da shvaa to se u njemu dogaa, pozove ga vrlo blagim glasom: Doite gospodine Damire. Pozdravite majku svojeg druga, a sutra emo govoriti. Danas ste umorni od puta. U to Damir opazi na vratima preplaeno lice svoje majke. Gordana se vedro obazre k njoj: Znala sam da je stigao gospodin Damir. Zovem ga da pozdravi prinevu majku. Majka i sin izmijene poglede i slijede je. Sve troje stigoe u Borkinu sobu. Radosno pozdravi ona prijatelja svoga sina: Napokon. Ivan e kliktati od radosti. Sjednite uza me, gospodine Damire. Ivan vas eli vie nego ikad prije. Opratate mu zabludu, je li? I putujete k njemu? Sutra? A njegova majka hitro odgovori mjesto sina: - Gospoo, ostavite mi ga barem jo tri dana, a onda neka ide - Sebina sam i zaboravljam vae srce, gospoo. Dakako, ostat e da vas odteti za dugotrajno ekanje. Odmah sutra javit u Ivanu da mu je stigao vjerni Damir. Ni sada Damir ne doe do rijei jer majka opet upadne: Javite princu jo jednu radosnu vijest: Damir se vjerio s lijepom djevojkom iz Zagorja. Gospoa Brezovaki trai u Gordaninu licu dojam svoje objave. Ali ne nae nita osim savrenog mira. A Borka estita: - elim vam svu sreu, gospodine Damire. - I ja - doda Gordana mirnim vrstim glasom. - Zahvaljujem od srca - nakloni se Damir, a njegova majka nastavi, zahvaena drhtavom eljom da ponizi Gordanu. - Pourite se, Gordana, zatraite ponitenje braka s Damirom. Prije svog odlaska ostavio vam je pismenu izjavu kojom to moete odmah postii. - Samo dok stigne vojvoda Lovro. On mi je sada skrbnik. mjesto oca. - Oprostite - lagano se pokloni Damir - propustio sam is kazati svoju alost zbog smrti vaeg oca. - Znam da je iskrena. I vi osjeate koliko bi nam danas trebao. Gospoa Borka opet obnovi prijanji razgovor gledajui Da-inira: - Gordana se vjenala s vama na kraljevu elju. - Oboje nas je kralj prisilio na vjenanje - upadne mladi. - A mi smo htjeli da tom rtvom spasimo milanski brak -

prihvati rije Gordana. - Kralj vas je vjenao da milanskom poslaniku pokae kako princ ne ljubi tebe, Gordana, i to je uspio. Ali da nisi privoljela, kralj bi bio uvjeren da mu otimlje sina i rui ga s prijestolja i bio bi te bacio u tvravu. Ako sad zatrai rastavu s Damirom, prua kralju povoda da ponovo posumnja da te Ivan ljubi, da je tvoj brak prividan, da se on moe vjenati s tobom. Zaboga, po misli, to bi te dovelo u tamnicu - upozorava Borka. Damir se lecne: - Da, nije lijepo to traim tako hitno ponitenje braka, zap ravo princ nije traio vjenanje zbog milanske princeze, nego da od Gordane odvrati kraljevu nemilost. - Jo samo malo, gospoo, pa emo biti osloboeni i on i ja. - Priekat u, gospoice Gordana, dok ne mine pogibelj da ne padne na vas kraljeva mrnja - vitekom hladnoom pri mijeti Damir. - Neka nikoga ne zaboli glava za moju sudbinu. Uostalom, govorit emo o tome drugi put. - Da, da - prihvaa Borka - sad mi recite gospodine Damire: to da javim Ivanu? Kojeg dana dolazite? - Moj ivot pripada princu. Bit u uza nj kad bi mu pri jetila opasnost i kad bi trebao moj ma. - Ne kanite sada k njemu? - upita Gordana sumnjiavo. - Kad me bude trebao, bit u uza nj. - To znai uvijek - primijeti Gordana. - Ivan ne moe biti bez Damira, druga svojeg djetinjstva naglasi Borka. Gospoa od Brezovice se umijea: -Dopustite gospoo, da se oprostimo. Majka i sin imaju toliko toga da kau jedno drugome. - Istina je , sutra emo raspravljati - prihvati Gordana. - Dobro, do sutra - pozdravi Borka i smijei se ne slutei :to se odigrava u duama majke i sina. U odaji svoje majke Damir se baci na leaj i zabocfc* ruke u gustu crnu kosu. Mati mu sa strahom prilazi: - Kako se usudila ui u moju sobu? 32 On samo slegne ramenima i zuri preda se. Muka drskost vodi svuda. Htjela bi navesti sina da kae to misli otkad se s njom sreo. Svaki joj pogled istrauje hoe li Damir sada ostaviti kuu? Ili e ostati tri dana? Ali ne vidi nikakva znaka promjene u njegovoj odluci. Dakle, ostaje. Ili smilja kako da ode? Ne, ne da mu vremena domiljanju: A napokon svejedno, prodrla je u moju sobu, ali naredna tri dana jo e biti ovdje, itava tri dana nee te vidjeti. Ni jed nog asa. Pod mojim krovom ne moe ona biti ova tri dana. On se uspravi. Mati ga pogleda sa strahom. On uti. Promatra ga, pije mu s lica bol, a istodobno se divi plemenitim crtama lica, svjeini zagasite puti, dubokoj crnini oiju uokvirenih dugim trepavicama. Plai se svake kretnje kojom bi joj najavio odlazak. A ipak promatra vitki skladni i vrsti stas i rastapa se od milja. "Tko mu je ravan" - misli majka. - "A ona ne vidi to? Zar su bademaste oi slijepe?" Damir se okrete k njoj. Blijed, hladan, miran. ini joj se ljepim nego ikad. Odvie je teko, majko. Strah je preleti, estoko se brani i upada mu u rije: - Bilo je jo tee, sinko, kad si je viao svaki dan, kad ste putovali iz Napulja na jednom brodu, na jednoj palubi, itav put po dalekom moru sve do kopna. - Istina je to, pa ipak. - Bio si s njom svakog dana, bila ti je tako blizu.

- Da, ali tada ... - Nisi mogao zatvoriti oi njenoj ljepoti - drhtavo se uri majka da ne padne odluna rije - nisi mogao zabraviti ui njenim mudrim rijeima, nisi se mogao oteti njenoj opasnoj blizini. - Ali sam trpio, majko - uzvikne on - toliko da sam bo lestan u groznici govorio o svojoj ljubavi, a ona me sa Stjepkom sluala. - Eto vidi, sine, toliko si trpio da si morao u groznici bu lazniti, pa ipak si izdrao uz nju. - Nisam mogao bjeati s broda u more. - Zar nisi mogao bjeati kad si se vratio? Ostao si. tovie, pleo si s njome osnove kako biste princu pomogli do prijestolja. - Sve je to bilo lake nego ... Svim se strahom ona zaleti da prekine ono to je htio rei. - Sve je bilo tee od onoga u Viegradu kad je nju naas ostavila svijest, drao si je u rukama, na svojim prsima. Zna li kakve su patnje razdirale tvoje srce? - Prestanite raskapati prolost, jer sadanjost... - ... je mnogo laka od onoga kad ste se vjenali. Sjea se one noi? Sam si mi kazivao: kraljev se uhoda sakrio u njenu lonicu da vidi je li taj brak samo prividan... A Gordana III ._ ,*,.-,.,..,.._. ->-> - Ne muite me, majko. - ... a ona je spazila sakrivenog uhodu i da ga prevari, bacila ti se oko vrata, a ti si je u onom asu mogao ak odgurnuti. Mislio si da te iskuava jesi li vjeran princu, a ipak, bio si sam u lonici s kraljevskom ljepotom, punom mukih kreposti, koja te svega uzela i ovila ti ruke oko vrata, a ti si je mogao odgurnuti. Kad si se onoga odrvao, onda su ova tri dana to e ih provesti uza me, moja tri dana, sasvim nita. - Onda mi je pomogla sumnja da me ona iskuava i nepre stani zov opomene da sam princu prisegao vjernost na vau sreu, majko. - Najvie ti je pomoglo svladati saznanje da te ona ne ljubi. A to zna i danas. Gotovo je klonuo, izmoren mislima na prolost a majka mu je razotkriva ne bi li ga zadrala uza se samo tri dana. - Majko, danas znam i to da je ona sagledala tajnu mojeg srca. - Moda i nije. - Stjepko mi je priznao. Sluala je kad sam na brodu u groznici bulaznio. Otkad to znam, svaki njen pogled osjeam kao eravicu. Pee me, sramotni ponos. Ne znam kako bih govorio, kamo bih gledao, ini mi se kad stojim pred njom da sam pot puno razotkriven, nag, stidim se i htio bih da propadnem u ze mlju. Njoj se ini da joj sin izmie, odlazi, a s njom ona tri sretna doaravana dana. - Kad gledam u njene oi, majko, ini mi se da se smiju mojoj patnji, da iz njih gleda prezir na pregaenog crva to se svija do njenih nogu, a to neu podnositi. Neu. - I nee joj zagledati u oi ova tri dana. I nikad vie. - Ali u osjeati da je tamo. - Dakle, ipak, samo srce? Izgubila je snagu u borbi, predana, skrena sagne glavu. Suze se preliju uvelim licem. - Zato plaete, majko? - Jer gubim sreu od tri dana. Za nekoliko asaka svu je mladu snagu zahvatio i hrabro joj priao: - Ne plaite. Tri dana sam va. Srea je vie srva negoli borba.

- Hvala ti, nisi na me zaboravio. - A sad, majko, molim samo jedno: ne govorimo vie ni ri jei o Gordani. - Pravo veli: ni rijei. Stara gazdarica brezovake obitelji ulazi i nosi irr" veeru. Idi, Veronika, sama u posluiti sina, davno nismo zajedno veerali. Kad je starica izala, majka nudi sina da jede. Posluuje ga, avrlja. itavu veer odabire pitanja o svojem muu, o Brezovici, o poslovima na polju, o usjevima, pita o Zagrebu, o svojim ljudima koji su tamo, daleko od Gordane. Govore o svaemu, a misle samo o njoj. Obadvoje to osjeaju i znaju. A kad mati opazi da vie nema nito to ih ne bi opet dovelo k njoj, namjesti sinu u narednoj odaji postelju da potrai odmora u snu. Onda upali nonu uljanicu, ugasi svijee i polako, neujno spremi se na poinak. San joj ne dolazi na oi. Svakog asa prislukuje. Die li? Spava li? Ili bdi? Pritajila se da ne bi uo gibanje njenog tijela u postelji pa zuri u strop. Onda joj se priini da uje bolne uzdahe. Kao da joj sin u snu stenje. Prepadnuta digne glavu, oslukuje. Pritajeni uzdasi dopiru do nje i razdiru joj srce. Tiho se die, oblai haljetak, uzima nono svjetlo pa ide. Neujno ulazi, popostane, gleda. Damir lei nauzmak, otvorenih oiju. Ona digne svjetlo. Ne spava, sinko? Ne odgovara, lei, priinja se da spava. Stislo se majino srce. Vue je k postelji. Osvijetli ga uljanicom. Gusta duga crna kosa prosula se po jastuku, plemenito visoko elo je znojno, lijepo plemenito lice blijedo. Snane razgaljene prsi diu se kao val u oluji. Mati promatra mlaahnu muku ljepotu sina: "Kakva ljepota! A gizdava okrutnica ne vidi je! Prezire!" Sagne se k njegovu licu da ga dotakne usnama. Zaustavlja se. Prepast drhti u licu majke. Zuri u sina. Na crnim mu se trepavicama iskri suza i pada joj na dno srca, pee. Htjela bi da vikne a ne moe. Ne smije. uti. Odmie se od postelje. Hitro, bezglasno otprhne u drugu sobu da sklone gorki pla u jastuke. Teku majine suze nad suzom sina, teku i zaustavljaju se. Die se glava puna misli. Smilja mati dugo, beskrajno, a no plovi u krilu tiine. Odluka je pala. Majka ustane. Odijeva se, ulazi u odaju sina. - Damire, sine moj. - Majice, to je? Probudili ste me rano. - Probudila - opetuje tiho jer zna da je bio budan. - Smislila sam neto, Damire. - to to, majko? - pita, gledajui joj isplakane oi. . ~~ Dijete moje, ne mogu gledati tvoje srce na muilitu. Idi jo danas. Odmah, zaboravi je. Bez rijei ovije sin snane ruke oko majina vrata. Zagrljajem rekli su jedno drugome sve. A suze im se mijeaju, zatalasale boli potapljaju njihove jade u jedan jedini jecaj. " i*

- Zna, Damire, rei u da je doao glasnik Lovre Ilokoga pa si morao odmah krenuti u domovinu poslom, za sabor. Je li? - Dobro je tako, majko. On skoi s postelje i stade se spremati na put, hitro, tako hitro da se majci sapinje srce od te brzine. I ode da naloi osedlati konja. Vratila se, nosei mu jelo. Dok on uzima hranu, ona promatra bolni pogled arkih crnih oiju. "Kakva ljepota!" - uzdie u mislima puna mrnje prema ne-vrijednici to ga je prezrela. asovi lete kao munje, nemilosrdno gazei majinu elju da se tako ne uri.

Damir ustane. Srce joj drhti. Htjela bi da zaustavi suze, ali one teku, teku razotkrivajui sinu golemu majinu rtvu. - Kamo ide, sinko? - U Italiju da vidim mnogo svijeta, da ujem mnogo znanja i da naem snage. A onda se vraam i vjenat u se. Jo e moja majka ljuljati unuad. Mir, majice. Snagu u ake: i vi, i ja, nas dvoje dok nas ne bude vie. Privine je k sebi i potri na vrata. Kako su se brzo, munjevito zatvorila. A ne moe ga slijediti na trijem. Noge joj klecaju. Posre, tetura k prozoru. Gleda za sinom kako nestaje na vrancu pod prvim zrakom zore. I prati ga majina bol i mrnja prema Gordani. Kad se ukuani probude, ue u blagovaonicu. Uskoro se pojavi Gordana. Ona je pogleda neto paljivije nego inae. - Neto si blijeda, Gordana? - Muili su me runi sni. - O emu si sanjala? - Vidjela sam itav kraljevski dvor u plamenu, a princa u crnini. "Opet princ. Samo princ. Uvijek on i njegova mati - bolno smilja ona. Gorina joj ispuni duu. Da pozlijedi djevojku, stade priati: - Plamen znai svadbu. I oekujem svadbu. Sretna sam. Da mir se otrijeznio i eni se. itavu mi je no pripovijedao o svojoj vjerenici. - O tome svjedoe vae neispavane oi. Veselim se da je sretan. Miran odgovor raspiri majin jad. On je ushien njome. Lijepa je. Nema joj ravne. Prava ena. Ba zato je toliko ljubi. Divne joj pjeva pjesme, sve govori "ljupka je kao proljetni leptiri, mila kao djetece u kolijevci, podatna kao golupe drago, a njena kao latica pupoljka proljet nog. Ne takmii se svojom mudrou s mukarcima, ali njenu do brotu moe usporediti s anelom. Ne bi dodirnula maa ni malim prstom. Ruke su joj kao dva ljiljana, a oi? Plave ba kao nebesko plavetnilo mjeseca svibnja" - i ojaeno gleda Gordanine barunaste oi neodoljiva izraaja i klie: - Kako je Damir sretan. Ne moete zamisliti njegovu sreu. Nita mu ne stoji na putu srei, nita i nitko. Nema zapreke. Srea je to, srea. Molim vas pobrinite se da uklonite tu jedinu zapreku s Damirova puta. Zatraite iz Rima ponitenje toga braka, molim vas to prije. - Ve je uinjeno, ali moram govoriti s gospodinom Damirom o vanim stvarima. Molim vas recite mu da ga ekam. - On je otputovao. - Otputovao? - Tek to je zora progledala. - Kamo je krenuo? Mati se poveseli to se Gordana neprijatno iznenadila. "Nee s njime govoriti kad ti se svidi, gizdava ljepoto", zlurado misli, a glasno pripovijeda: - Stigao je glasnik vojvode Ilokoga s porukom neka Damir odmah putuje. - Kako je Lovro Iloki znao da se gospodin Damir nalazi ovdje? - Kako? To su muki poslovi. Ne dolikuje da o tome pitam sina. - Ako je vojvodi bilo poznato da gospodin Damir ide u po sjet k vama, sigurno bi poslao meni pismo. Skrivajui zabunu to se nala u lai, okrene se k prozoru: - O tome nismo govorili i ne znam. - Ni glasnik nije donio od vojvode nikakav glas za mene? - Bit e da nije.

- Molim vas da ne kazujete uzvienoj gospoi Borki nita o Lovri, odmah bi providjela izliku. - Velite izliku? - usplamti majka, Gordana joj se priblii. U pogledu joj lei suut: - Gospoo, razumjela bih sve kad Damiru ne bi zapovijedale obaveze da ostane ovdje. - Koje obaveze? - One koje nose svi nai. - Ne znam to mislite. - Spas nae domovine. Za Jurjevo se svi spremaju na okup da utvrde sudbinu kraljevstva. Damir je prisegao zaloiti ivot u tu borbu, a sad odlazi. Gospoa poraeno obori oi, a ipak brani sina: - Damir zna svoju dunost. - Nadam se njegovu povratku, jer ga nikad ne bih mogla smatrati izdajicom. - Gordana, sumnjate u mojeg sina? - Naprotiv, pouzdajem se, a to je dokaz najveeg potovanja prema njemu. Molim vas ne recite prinevoj majci o Damirovu : ,..,-. .....-." 37 putu u Hrvatsku. Neka misli da je krenuo u Be. To e biti moja briga. Idem da joj razloim - i odmah izie. Ojaena majka proli suze. "Uvijek princ, uvijek njegova majka!" Kad je nakon toga dola u Borkine odaje, nae s njome Gordanu. Njena krhka prineva mati ivo je pozdravi, uzevi njene ruke: - ujem da Damir ve putuje u Be. Tu rtvu pridonijeli ste meni i mojem sinu. Hvala vam. Samo to me Ivanova utnja plai. Ni danas nema vijesti od njega. - Strpljivosti. Moda danas stigne pismo - tjei je Gordana, premda i nju zabrinjuje to nema nikakvih vijesti iz Bea. Borka pomiluje Gordaninu smeu kosu: Dobra moja, uvijek nalazi utjehe majinoj brizi. "Miluju se, tjee, sretne su na raun ivota mojeg sina" plamti Damirova majka. Kod objeda razbudi Borku i Gordanu vijest da je stigao glasnik iz Bea. Odmah ga pozovu. Crnokosi plemi otra lica, u potpunoj odori, duboko se pokloni. - Vi ste iz kraljeva dvora? - upita ga majka princa Ivana. - Da, vaa milosti, radim u kraljevskim uredima, plemi sam: Bela Ferenci. - Znam gospodina - primijeti Gordana. - Nosite pisma ili poruke? - Ponajprije pozdrave od njegova velianstva kralja, a zatim molbu uzvienoj gospoi. Kralj moli da bi vaa milost izvrila nje govu vruu molbu i odmah otputovala u Brezovicu. Kad se svri proklamacija njegove visosti nasljednika prijestolja, tada e se uzviena gospoa vratiti s poastima. Onda se okrene Gordani: Kralj moli da bi vaa milost pratila uzvienu gospou. Ujedno velianstvo eli neka bi se odmah putovalo jer je to od velike vanosti. Evo kraljeva naloga i peata. Gordana pogleda pismo i preda ga prinevoj majci. Borka letimino pogleda zapovijed, a Gordana upita glasnika: - Od njegove visosti nema poruke ni pisma? - Kralj alje ovu poruku bez znanja njegove visosti. - Jesu li princ i kralj zdravi? - Zdravi su i ili. - Izvolite u drugu odaju - uputi Gordana glasnika - od mah ete dobiti odgovor.

Kad su ostale same, djevojka upita: - to e odgovoriti uzviena gospoa? - Kralj ne eli da moja prisutnost podsjeti Ivanove nepri jatelje kako mu je mati graanka i kako ga je rodila u ljubavi, nezakonito. Pokoravam se kraljevoj odredbi jer je vrlo mudra. Neka moje sluavke hitro spremaju za put. - I ja u se brzo opremiti - pouri se gospoa od Brezo vice. - Dugo eznem za svojim domom. Pratim vas radosno. - A ti Gordana? - Nije mi pravo to me kralj alje iz Budima. I nema razloga traiti da se maknem. - Da Ivan nije otkrio kralju svoju ljubav prema tebi, Gor dana? - Sasvim nemogue. Princ zna da bi me time bacio u kra ljevu nemilost. - Moda nesmotrenou, ili je kralj uhvatio pismo poslano tebi? - Ne vjerujem, makar ne poriem mogunost. - Ipak, bilo bi opasno da se usprotivi kraljevoj zapovijedi. - Idem s vama, a ipak u ostati u Budimu. - Oboje nije mogue. - Bit e ako mi gospoe dopuste da radim po svojoj volji. - Mi smo preslabe da se protivimo, zar ne gospoo! - upita Borka Damirovu majku. - Neka naini po svojoj volji - a u sebi doda: "Samo ostani u Budimu da te ne moram gledati!" Pozvae Ferencija i saope mu da putuju. Njegovo velianstvo poslalo je potrebnu pratnju i novac, a meni zapovijedio da sluim uzvienoj gospoi - saopi plemi. Do sutra smo spremne. Damirova majka pomisli: "Moda Damira zateknem u Brezovici. Kad bih ga nala tamo. Da je Ferenci doao juer. Ili da mi Gordana nije otjerala sina, sad bi on putovao s majkom." Do kasne veeri sva je sluinad radila oko spremanja na put, Ferenci je dovezao koiju i dvadeset naoruanih momaka na vrstim konjima. Kralj je ve davno bio mrtav kad su, nita ne slutei, krenuli iz Budima cestom prema jugu. Putem su nahranili konje pa nastavili put. Poslije podne Gordana pone razlagati gospoama: - Moram prisustvovati proklamaciji. Prisegla sam svojem ocu da se neu maknuti s pozornice dok princa ne proglase nasljed nikom. Tako je elio i vojvoda Iloki, dakle, nema druge: izigrat u kraljevu zapovijed. - Planut e na tvoju neposlunost - upozori Borka. - Sakrit u se u Budimu. Zato sam i pola prividno da Fe renci ne moe izvijestiti kralja gdje se nalazim. - Ako gospodin Ferenci posumnja? 39 Jo sam kod kue otvoreno odredila neka mi povedu osedlanog konja jer putem elim jahati. Ta je elja prirodna. I tako u izmaknuti njegovu oku. Samo vi morate pred njime glumiti zabrinutost. Kad stignem u Budim, progutat e me zemlja. Sunce se pribliavalo k zapadu kad Ferenci dojae koiji i oslovi Gordanu: Moda vaa milost eli konja? Da. Naruila sam ga. Dodijava stalno sjediti u koiji. Neto joj se ini neprirodno da ba sad pogaa njene misli, ali mirno prihvati. Plemi naloi da dovedu osedlanog konja.

Koija se zaustavi. Gordana skoi i odmah se popne na sedlo pa ravnoduno ree Ferenciju: Ja u cestom naprijed. Vaa milosti, ovom umom vodi lijep puteljak sve do put nike stanice. Gordana pogleda gospoe u koiji i odgovori: - Skrenut u umom. - Vaa milost eli pratnju? - Ne, vina sam jahati sama. Dakle, do vienja na stanici ree gospoama i nategne uzde. Konj preskoi grabu i zamalo se izgubi u umi. Koija krene cestom dalje, sprijeda jau momci, a Ferenci zaostade iza koije. Gordana zalazi trkom sve dublje meu stabla, prema Budimu. umom zatrubi lovaki rog. To je ponuka da zaustavi konja i prisluhne. S june strane oglasi se drugi rog. "Lovci?" - pita sama sebe i udari protivnim smjerom odakle dolazi zvuk. Jae brzim kasom, uri se prema gradu. Iza lea uje lave, obazre se. Hitrim trkom slijede je lovaki psi. Htjela bi da izbjegne susret s lovcima pa krene drugim smjerom. Psi udare ravno za njom. Gordana podbode konja, ali od stabala ne moe juriti. Gordana se obazre. "to je to?" Kao vuci bacaju se za njome, ve je dostiu, zalijeu se ispod konjskih nogu, hvataju. Lovaki psi ranili su njenog konja u nogu i on posrne. Gordana skoi sa sedla, umom dolaze jahai, dozivlju pse i zaustave se pred Gordanom. - Vai psi ranili su moga konja. - alimo, vaa milosti. - Od aljenja slabe koristi. Duni ste mi dati zamjenu ili pro dati mi kojeg od vaih konja. - To moe samo na gospodar. - Tko je on? Kako mu je ime? - Neak egerskog biskupa. - Vodite me k njemu. Izvolite uzjahati jednog od naih konja, dvorac je u blizini. Uspela se na drugog konja. Psi su neprestano reali oko nje. Lugari se trude da ih zadre. Ne trpe u umi svojoj gospodara stranca - razjanjavaju- Hajde, pourimo u dvorac - zlovoljno e ona. U dvoritu pred ulazom u zgradu stoji mlad plavokosi mukarac. U ruci mu debela knjiga. Pristalo rumeno lice i velike plave oi odaju plahost. ini se, sad e pobjei, ali ga Gordana zadri, obrativi mu se: Gospodine, vai psi ranili su moga konja. Vi znate svoju dunost, moram odmah nastaviti put. Mladi se nakloni, sav zbunjen i jo jae porumeni i plaho odgovori: - Plemenita gospoo, vaoj bih elji odmah udovoljio, ali ja sam ovdje samo gost. - Gost? Rekli su mi da ste gospodar. - Ona izazovno pro mjeri lugare, ali oni ute. Mladi plemi zaueno pita ljude: - Kako ste smjeli lagati? emu? - Tako nam je nareeno - odgovori jedan. Gordana osjeti neku zasjedu. - Prema tome neu dobiti konja? - Ne - odvrati prvi momak. - Onda moram otii pjeke. - Nemogue. Vrata vam se nee otvoriti. Djevojka se okrene plemiu: - to to znai? - vikne ona. - Gdje je gospodar? - pita lugare.

- Uskoro e stii. - Smijem li vas upitati tko ste? - upita Gordana plavokosog vitkog mladia. - Neak sam egerskog biskupa. Ime mi je Robert Batori. Moj ujak poslao me ovamo da uim u samoi ovog dvorca. Oprostite jer ja sam nemoan da to uinim za vas. Gost sam gospodara dvorca Ferencija. Uim od djetinjstva za sveenika. Promotrila je plahog mladia to je oborio pogled. U tom trenutku ujae u dvorite Ferenci. Velika se vrata za njim opet zatvorie, a on e Gordani: - Ostajem tu i pitam: zato ste doli ovamo, kad treba da pratite gospoe? - Neka se vaa milost potrudi ui u dvorac. - Vaa milost oito je htjela pobjei i tako me liila neprijat ne dunosti da vam silom pruim gostoprimstvo u mojem dvorcu- Vae gostoprimstvo, na silu? - Izvravam kraljev nalog da vas putem na jug milom ili si lom zatoim u ovom svojem dvorcu. Divno ste mi uli u stupicu- ini se, liila sam vas napora, ali nipoto posljedica. - Radimo po kraljevu nalogu. Velianstvo ne eli vau prisut nost u Budimu. - Ako ne eli, bila bi dovoljna odredba da idem u Hrvatsku. Dakle, ovaj nalog ne potjee od kralja. - Uzalud bih vas uvjeravao. Bit e mudro da se dragovoljno pokorite i sklonite u dvorac. Pcd vedrim nebom ne moete noiti. - Razbojnicima se ne mogu opirati. Gospodine - okrene se {Jordana mladom plemiu Robertu - vi ste bili svjedok ovog dogaaja. Gospodin Ferenci bit e prisiljen da odgovara za svoj in, mo emo poi. Ne bojim se niega. Robert se samo zbunjeno pokloni, Ferenci galantnom kretnjom pokae Gordani stube i ona krene gore. Ferenci je uvede u otmjeno ureene sobe u prvom katu i pokae joj odaje. - Ovdje vam nee manjkati udobnost. Dvije sluavke odre ene su da vas dvore. - Ako se to dogaa po kraljevu nalogu onda mi nee biti -uskraena sloboda kretanja. Oito nisam okrivljena zbog zloina? - Slobodno moete izlaziti u dvorite koliko vas volja. Upozo ravam vas: zidine dvorca su neprobuive, i ljudi posvuda straare. Odavle nema bijega. - Dokle u ostati va prisilni gost? - Dok kralj ne odredi drukije. - A gospoe? Gdje su one? - Oito su upuene u va bijeg, to mi je laki posao. One e mirno putovati dalje. - ujte, gospodine. Hrvatski vojvoda Lovro Iloki moj je skrbnik i zatitnik. Ako biste prema meni uinili i najmanji poku aj nedostojnog ponaanja ili mi nanijeli kakvo zlo, vojvoda nee mirovati dok vam ne skine glavu. - Zato se ne prijetite s gospodinom Damirom od Brezovice, svojim muem? - Damir je odsutan, a vojvoda Iloki bit e ovdje pred Jurjevo s tolikom etom da vam za nekoliko sati moe itav dvorac pretvoriti u hrpu kamenja.Neka vaa mudrost to dobro upamti. - Hvala na opomeni. On ravnoduno ostavi Gordanu i potrai mladog plemia Ro-berta. Ovaj se naljuti: - Zato si naredio da ovoj ljepotici lau kao da sam ja gospo dar dvorca? - Da su joj rekli pravo ime gospodara, morali bi je silom vui k meni. No, a to radi? - Mjesec dana uzalud te oekujem, a pri tom marljivo uim.

A sad e paziti da moje strae budno uvaju ljepoticu. Zato je zatvaraju? To zna samo odlinik koji je to odredio. Uistinu kralj?

- Nee on vie nikad izdavati naloge. Kad sam odlazio iz Bea, leao je u samrtnim asovima. Ve je mrtav. - Jao - usklikne mladi i prekrsti se. - O tome nikome ni rijei. Odlazim u Budim da ujem to u dalje sa zatoenicom. Predajem ti zapovjednitvo u ovom dvorcu i pasku nad Gordanom. Sebi je ne bih povjerio. Tebi, sveti Josipe, mogu je mirno ostaviti. Uini mi tu prijateljsku uslugu. - Dokle e izostati? - Dok ne saznam to je s kraljem. Ali uri mi se. Moram obaviti vaan posao. Dolje u dvoritu doekao ga bradati ovjek na konju. Ferenci mu nalae: Ti e, prijatelju, preuzeti od mene dvije gospoe to pu tuju na jug. Sutra u zoru najavit e im da se s juga pribliava horda razbojnika i da se toboe sklonu u samostan na Dunavu. Ja idem u Budim. Kad gospoe spremi u samostan, reci opaticama neka ih zadre dok kralj ne odredi kamo e s njima. Izravno reci: vodim ih po kraljevoj zapovijedi. A onda doi za mnom u Budim. Bakaev neak izjae iz dvorca. A u dvorcu Gordana oprezno obilazi svoje novo konaite. Ogledava zavore na vratima, zavirkuje u prozore, visoke zidove. Na kulama su strae. Zato je kralj zatvara? Zar je uistinu doznao o prinevoj ljubavi prema njoj? Ili se neto nenadano desilo? to? Sluavke ulaze, smjerno se klanjaju, prostiru stol, nose joj veeru. Gordana ih pomno promatra, pita o neznatnim stvarcama i polako doznaje kakav je ivot i kakvi su ljudi u dvorcu. Dugo pria s djevojkama, ljupko, priprosto, polako ih zagrijava ljubaznost ljepotice i veselo odlaze. U lonici Gordana zatvara vrata i nerazodjevena lijee na postelju. Strae se javljaju na kulama. Gordanine misli bde i trae izlaz. MRTVI KRALJ PLOVI DUNAVOM Crni oblaci lete sivim nebom. alobna laa plovi kalnom rijekom. U mranom danu talasa se svjetina na blatnoj obali. Pn> matra dolazak mrtvog vladara. Uplaen pogled tisue oiju hvata crnu koprenu oko glave mramorne kraljice. Stala je uz Ivana. Vitko tijelo zaodjenuto mu je crninom, lice bljedoom, izmueni eznutljiv pogled luta kopnom: "Je li tamo Gordana? Zato mu ne alje glasnika?" Izlaze na obalu punu svjetine. Velikai, biskupi, dvorani, plemstvo, sveenstvo u dubokoj utnji saginju glave. Dvorani nose lijes pokriven crnim barunom. Na uzglavlju poiva zlatno ezlo. Povorka promie izmeu svjetine. Kraljiinim licem teku suze. Turobni Ivanov pogled uzalud trai bademaste oi. Zvuk zvona odjekuje. Mnotvo bulji u zlatno ezlo. U njemu lee njihove sudbine. Milanski poslanik Mafeo ape grofu Marcelu: Gledajte, u tom moru strave uribario bi francuski kralj napuljsku krunu, Venecija tovar zlata, Rimljani pobjedu svijeta. Hoe li na princ uribariti ovo ezlo? Pliva mu na povrini strave ravno pred noge. Ima samo da se sagne i digne ga. Zvona pjevaju mrtvaku pjesmu. Strah drhti u blijedim licima. Grme topovi. Najavljuju poasni pozdrav mrtvome kralju pred eljeznim vratima budimskog dvora. Zapovjednik Itvan ulaj izlazi iz dvora k princu: - Vaa visost trai ulaz u dvor? - Prepoznajem vau visost grofa Hunjadija, vojvodu Liptavskog. Vjeran prisegi zadanoj kralju, predajem kljueve i dvor vaoj kraljevskoj visosti, nasljedniku prijestolja.

I na srebrnom pladnju prui kljueve. Ulaze u dvor. Mrtvi otac i ivi sin. Prati ih grmljavina i zvonjava. Za njima ulaze dravnici, velikai, poslanici, dvorani, plemii. Pljusak i vjetar protjera im konje kroz tri dvorita do pred ulaz raskonog dvora. Hitro skau sa sedla. Princ pomae kraljici i vodi je do kamenitih stuba. Bijelim se stepenicama uspinje crna povlaka. U tiini mramornog predvorja zvee maevi od dodira o kamene po dove. Onda se gube u katovima. Beatrica ide hodnikom od mramornih stupova. Ide ustrije nego to bi bilo dostojno otmjene gospoe, hitrije nego to bi smjela da ide u crno odjevena udovica. Jo vie se uri prijei prag kraljevskih dvorana. Sivo im je svjetlo. Na prozore pada mrak s oblanog neba. Beatrica hiti. Tjeskoba se provlai pred njom i za njom, a ona ide kao da je sunana svjetlost. Koraa kao da je pokree sto ivota punih radosti. Dignuvi glavu, kree dvoranama kao da im navjeuje: "Ja sam tu! Znajte, tu sam - ja, va gospodar." Stara Nardela slijedi gospodaricu, vrsto drei Enrikovu ruku. A on pita: - to je kraljici? Brza kao da je u radosti. - Nose je nevidljiva krila. Hajdemo. - Do avola. Pustite. Neu Ja vas slijedim. - Mora, golube moj - apu krezube Nardelinc usne. - Kamo me vodite, pitam vas? - U prijestolnu dvoranu. Sad e onamo unijeti kraljevski lijes. - Zato ga nose tamo? - Jer kraljica tako eli, a princ se ne protivi. Mila je on lju biica. Ti e, Enriko, ostati pred vratima prijestolne dvorane da uva strau. - Mrtvome kralju? - ivoj kraljici. - to e tamo kraljica? - Ono to je uinio njezin djed Alfonzo prvi kad je njegova tetka Johana leala na odru. Proroanstvo panjolske ciganke. uje li, mladiu, Alfonzo. I oteo je kraljevsko prijestolje i sjedio na njemu do smrti. I njegov sin, a sjedit e sin i sina sin jer je Alfonzo posluao ciganku. - Kralj Matija bio je protivan da Beatrica zauzme prijestolje i nee se odazvati. - I Johana Anjou bila je protivna, pa ipak se mrtvac odazvao. Alfonzo se uvukao u dvor u odori sluge i posluao cigansko pro roanstvo. I kraljica e to uiniti. Hajde pred vrata i pazi. Kraljica zapovijeda. - Sluam, idem. U raskonoj dvorani stoji Beatrica i promatra visoke mramorne stupove ureene vijencima od suhoga zlata. I stijene slikane freskama od stropa do poda. Uza zid podno uzvisine grimizni baldahin, vezan biserima i draguljima. Pod njim stoji naslonja od suhog zlata. Prijestolje. Ulaze dvorani u crnini. Nose kovni lijes u kome poiva kraljevo tijelo. Teki teret poloe ispod prijestolja. Dvorski metar Berislavi pristupa kraljici. - Vae velianstvo zapovijeda? - Da me ostavite. elim da se s pokojnikom oprostim posve sama. Dvorski metar dade paevima znak i sam poe, a vrata dvorane se zatvore. Polumranom dvoranom iza stupova ide Nardela, hiti kraljici: Enriko je vani, velianstvo, na strai. Dobro. Ostaj uza me, pazi, oslukuj, uje li? Jao tebi.

Beatrica sputa pogled k lijesu. Oi joj plamte arom raspaljene vjere u ono to ima da uini. Hladnim licem prelete trzaji. Na crnom barunu lei zlatno ezlo. Bijela ruka prua se za ezlom. Hvata ga grevito, uzima, die i drhti. "ezlo. ig vlasti. Bi zlatni. Od tvojeg dodira zemlja biva groblje" - kliu joj misli. ezlo u ruci. Njegov osjet izbezumljuje je, raspiruje strast da ga vjeno zadri. Obujmi ezlo, miluje ga svim svojim biem. Goni je neto da rui, razara, gazi ive i mrtve i svoj zdrav razum, i um, i sebe, pa kao da stoji pred ivim ovjekom, progovara mrtvome u lijesu: Kralju! Proroanstvo veli: ako potomak aragonskog roda pred mrtvim kraljem prvi uzme ezlo ili prvi sjedne na prijestolje, nitko ne moe da mu ga otme. Alfonzo Prvi, moj slavni djed ovako je zasjeo na prijestolje protiv volje kraljice Johane Anjou. Nardela klei, prislanja glavu k lijesu i slua bez daha. Uzimam ezlo. Meni ga je odredilo nebo. Pokorava li se, mrtvi kralju? utnja. Kraljiina se glava saginje napred, slua. Od grmljavine se stresu prozori. Kraljica govori otrije: Uzalud se opire, uti. ezlo sam uzela svojom desnicom ja. Ne pokori li se, ni onda mi ga nitko nee oteti. Grobni mir oko lijesa. Svijee drhte. Evo, uspinjem se na prijestolje, ja, Beatrica Aragonska. S njom ide nebo i pako. Jer pisano je tako u proroanstvu aragonskog roda. I uzlazi stubama gore sa ezlom u ruci. Prijete joj oi i misli. Crna pojava sjedne na zlatno prijestolje, zahvaena valom luake strasti vladanja. Vani grmljavina, tresak, grom. Beatrica sjedi na prijestolju i zapovijeda: Zanijemite gromovi kad govorim! Dvorana se strese, prozori zvee, grmljavina odlazi nekud daleko. Beatrica dahe: Nardelinim kostima prolazi zov, oslukuje. Sva su joj osjetila sluh, pripila se uz lijes. Blijedo kraljiino lice sputa se naprijed, sujeverna aragonska pria smuuje joj misli, potjera krv ilama, zagluuje srce. Raspli-njuje se svaka njenost, svaki osjeaj ovjenosti. "Vlast! Vlast je u mojoj ruci! Drhtite!" Stoji nad lijesom poput suca nad osuenim, ledene usne su otvorene. Sva je u omaglici, e za vlau potamnjuje svijet. Odazovi se, mora! Tako je pisano u knjizi osuda aragonskog roda. Sablasna tiina. Nardelino tijelo priljubilo se k lijesu, a Beat-riin ga pogled razbija, trese, drma mrtvim tijelom podivljalom strau. Kraljujem! Kraljevat u! Protiv volje tvoje i tvojih poda nika. Pokori se! Nardela dre. Udarci njenog srca odjekuju kovnim zidinama sanduka. Beatrica eka poput okamenjenog kipa. Ledeni pljusak udari u prozore. Nema ti pomoi, kralju! Meni je usud predao batinu pri jestolja. apat dre polumrakom i nosi trnce Nardelinim tijelom. Zamre sva, samo joj ivi sluh. Odazovi se! - krikne kraljiin glas u ludilu zaborava. Iza lijesa trgnu se u vis suhe ruke. Dvoranom tutnji, zidovi se tresu od groma, od lijesa. Uza stube k prijestolju sune Nardela, posre, pada, puzi, dovue se do Beatriinih nogu. Kraljica strese starakim tijelom: - Ugui se. ili govori. - O - daz - Odazvao se mrtvi kralj? - Da... da, da.

- Kojim rijeima? - "Po - kora -vam - se!" - Lae, Nardela. - Neka me taj grom ubije. - ula si posve jasno? - Jasno, jasno: "Pokoravam se!" Beatrica sjedi na zlatnom prijestolju kao crna avet. - Moje je prijestolje. Moje. Preko smrti. Aragonski boe. Udari vjenim prokletsvom svakoga tko mi se priblii, pljuskom ognja tko dotakne moje ezlo. Ja sam vlast - i digne glas, pogleda praznom dvoranom i uini joj se da mramor podaniki dre, stupovi se klanjaju. Nardeline blijede usne apu: - Gromovi su zanijemili od strepnje pred vama, boanska kraljice. Vlast ovog kraljevstva predana je aragonskom rodu. - Na sve vijekove. I obje idu. Mlada kraljica i stara dadilja. Obje u vruici vlasto-hleplja, u bunilu praznovjerstva da su dozvale nepobjedive sile i pred njima padaju u prah sve ljudske volje i sva ljudska prava. Idu iz dvorane, prolaze pokraj Enrika, pokraj dvorana i sluga. Idu hodnicima i odajama, a Beatriin grozniavi pogled izvikuje: "Ja sam tu! Beatrica Aragonska! Ja kraljujem i nitko drugi! ..." Beatrica ide i legne. Prizor pred lijesom iscrpio ju je. Nakon luake napetosti sve u njoj klone. Polagano ulazi Nardela, nosi u ruci dragocjenu kutiju. Velianstvo, nala sam kutiju. Leala je na zemlji pred vaim odajama. Ba tamo na hodniku. Evo nepaljivosti mladih dvoranka. Ostave kutiju bilo gdje. Trebalo bi ih bievati. To je prava venecijanska umjetnina. Sad Beatrica pogleda: - Moja kutija? Nikad je nisam vidjela. - Zapravo ni ja. Smijem li pogledati, velianstvo, to je u njoj? Nardela ogledava kutiju i otvori. Usklik starice trgne Beatricu: - to je? - Velianstvo - i prinese k njoj otvorenu kutiju. Na poklopcu s unutranje strane razapeta je pergamena s pomno ispisanim slovima: "Njezinom velianstvu alje - Ramiro!..." Na dnu je poloena smokva. U bijele kraljiine obraze udari krv. - Gdje si to nala? - Ba tamo uz vrata prijestolne palae. - Pozovi Enrika i Ranzana. Prvi je stigao napuljski poslanik. - Gledajte! - vikne Beatrica. Ranzano razgleda kutiju, natpis i smokvu, promatra risana slova, umjetniki iskiena kao da ih je izradio slikar. Uinjeno vjeto. Nitko iv ne bi mogao pronai ruku koja alje kutiju. : .-i._^._ ..i

- Tri mjesca imala sam mira. Od dana kad sam se pokorila kralju, kad sam uzela pokorniko ruho. - A sada se taj nevidljivi kronik ponovo javlja. Ve sam i zaboravila na nj. to hoe? Zato alje smokvu? Poslanik se smijei: - Niani na prianje o smokvi zbog koje se kralj pred smrt razljutio. Kao da je ta smokva skrivila kraljevu smrt. - Hoe da napada sumnjom kao da je smokva bila otrovana i skrivila smrt.

- Velianstvo je danas odvie uzbueno i ne moe razabrati pravo stanje. Ramiro je kraljevom smru izgubio svaku mo nad vama i sad bi htio da se osveti, makar i najnevjerojatnijim su mnjienjem. - Ali gdje se krije? Pod ijim obrazom? Kako je mogao kutiju postaviti pred moja vrata, a da ga nitko nije vidio? Vrata se otvore. Odgovorite, Enriko. Enriko pristupi, a kraljica estoko pita: - Kada je i kako neija ruka mogla kutiju postaviti pred moja vrata? - Dok se velianstvo opratalo s mrtvim kraljem u dvorani, imao je prilike da se s ove strane vrze tko mu drago. - Sve napuljske dvorane stavi na muke dok jedan od njih ne prizna da je glavom Ramiro. - Jamim kraljici: nema ga meu Napulj cima. Sjetite se nevino smaknutog Lorenza. Krivac e se odati prije ili poslije. Ne mislite vie o tome, moglo bi pokolebati borbu koja vas eka. - Nita ne moe da me pokoleba - i sagne se k njemu: Uzela sam ezlo s lijesa, sjela sam na prijestolje prva nakon kraljeve smrti. Kralj se odazvao, pokorio. Ipak ste se odazvali tome praznovjerju? Ona se malo raesti: - Nije to praznovjerje, ve iva istina kojoj se klanjaju Aragonci. Od ovog asa ekam sigurnu pobjedu. - Ipak, ne valja se pouzdati samo u proroanstvo ciganke. - Neto ste zapazili? Ne vjeruju mojoj iskrenosti? - Naprotiv: svi su zastravljeni vjerom da vae velianstvo ivi i umire za princa. - I milanski poslanici? - Mafeo drijema u miru sigurnosti. - A Marcelo? - uti i promatra vae velianstvo. S obzirom na ono to se dogodilo izmeu vaeg velianstva i njega izazivaju moju pozornost kad god on promatra vae velianstvo. - Luak, gaji nade da e osvojiti moju sklonost. - Marcelo promatra vae velianstvo osobito kad plaete. - Sumnja u moje suze. I vi. Ali, Ranzano, plaem istinski, plaem za devet godina mladog ivota uz kralja, u neprekidnom su .. ..._,..._*_ , rvanju da se odrim na vlasti. Plaem to sada nemam sina da s njim zavladam kraljevstvom. Zar su te suze lane? - elim da te suze otrem s vaeg lica neka ga ne nagrde jer moda je Maks pristao mu, moda i lijep. - Bio ruan, koziav, grbav, svejedno. Ne elim mua, uzimam ezlo. Ne eznem za zagrljajem, ljubim vlast. Ne elim brane lonice, nego prijestolje. Vi, obini smrtnici, ne znate odmjeriti to znai: smjeti sve to bi mogao htjeti. Moi sve.to je na zemlji mogue. - Velianstvo tom cilju rtvuje svoju alost za muem i uzima Maksa. - Samo ezlo, budunost, obstojnost moja diktira mi enidbenu ponudu. Imam pravo da se brinem za sebe, kad se nije bri nuo pokojni kralj. Tko mi to moe spoitnuti? - Nitko iv. - Kakva tiina na dvoru. Oito su se svi povukli u odaje i dvorane. Svatko raspravlja. Idite, prisluhnite, saznajte to rade i kako misle. Budite uvijek na oprezu i doite samo ako bude to vano. RAMIRO

U prvom katu lijevog krila otvori dvoranin milanskim poslanicima odaju. Stresli su s haljina pljusak kie. - Hoe li jo danas krenuti sprovod dalje? - pita Mafeo. - im prestane nevrijeme - odvrati pa. - Gdje ostaju druga gospoda? - Razili su se po odajama da se okrijepe i odmore. Vaa preasnost zapovijeda doruak ovdje? Da - odgovori Mafeo, a dvoranin se hitno udalji. Grof Marcelo prie k prozoru, Mafeo se udobno smjesti k stolu. Tamno lice puno brazda odaje spokojnost. Naslonio se o ruke i promatra Marcela: -- Sve vrijeme naeg putovanja Dunavom moj lijepi Marcelo neto razmilja? Sad smo napokon stigli u Budim. Dodijala mi la ftraJna Plovidba. Zato je Beatrica u svakom gradu prista-i odmarala se ak po itav dan i no? Ako ide u samostan, mo-a se opratala sa svojim kraljevstvom? pndGrf se udalji od prozora i priblii k stolu, ali ne ree nita. Poslanik ga gieda sve pozornije: ot" ~~ Ist"esite svoje misli, grofe. Ili, da vam pomognem? Mnogo ste promatrali Beatricu?! Da. Njezina alost pobuuje pozornost. 4 Gordana III 49 Eh, ima za ime aliti. Ali nema zato da ide u samostan. Aragonka, ki kralja Ferantea, pa u samostan! Od prirode obasu ta ljepotom i umom. Vjere mi, Beatrica je postidila aragonsku krv. Samo ena moe toliko promijeniti svoju prirodu! Brazde oko Mafeovih usana raire se u smijeak. Poloi ruke na stol i gleda Marcela. - Priinjate mi se kao zatvorena knjiga. Imam elju da je prolistam. Sto vi mislite o Beatrici? - Vjerujete li, preasni, da se ona uistinu pretvorila u vjernu Penelopu? - Nemam razloga sumnjati, a nije mi ni briga hoe li ona uvati svoje ari ili ih pokloniti drugome. Glavno je da podupire izbor naega princa. - Ne sumnjate ba nimalo? - Nema nita to bi opravdalo sumnje. - Ima preasni, ima. - Gle, Marcelo jedini na ovom dvoru nosi u dui nepovje renje? Ja jedini poznajem krojaa njezine pokornike haljine. Dvije bore izmeu Mafeovih obrva probude se, spustio je ruku ispod podbratka i digao glavu: Dunost vam nalae da mi razjasnite. Marcelovo lice pokrije mrana ozbiljnost. U ovom kraljevstvu desilo se neto: moje srce usplamtjelo je za Beatricom. Duboki ljebovi na Mafaeovu obrazu ispunili se uenjem. - to kaete? Vi ste usplamtjeli za njome? - I progledao njenu duu do dna. - Taj kraljevski mramor posjeduje i duu? - Njeni su se pogledi krali k meni i palili me, hvatali. Nisam ni slutio da me uzima kao oruje sve do onog asa kad mi je ponudila - sebe! - Malo pretjerujete. - Mafeove usne osmjehnu se prezir no. - ekajte, traila je ogromnu ucjenu: izdajstvo prema na em vojvodi Ludoviku ... Mafeo muklo udari po stolu. Marcelo nastavlja: - Prislonila se k meni, kazivala mi izdajniko pismo u pero, strast mi oduzme misli, uskipim od dodira njenih grudi, pero mi

leti, a krv vri od njenog obeanja da u te veeri prijei prag nje ne lonice. - Pismo ste zavrili? - I potpisao vojvodu, a onda zagrlio kraljicu. - I? to onda? - Uto zvekne zvonce, ue kraljiin brat Francesko. Mene po lije ledeni mlaz. Opazim kako Beatrica skriva u ruci srebrno zvon ce. To me udari u sljepooice. Osvijestim se, vidim njezinu glu mu, pograbim kobno pismo. 50 - A ona? - Htjede mi ga izmamiti plamenim pogledom i lukavim rijeima. Znao sam: namjestila je Franceska da me otjera kad pismo bude gotovo. Ali ja ga uzmem i pohitim iz dvora. - Spasili ste ast u posljednjem trenutku. - I popravio svoj grijeh jo jednim djelom. Znao sam: Beat rica e krivotvoriti bilo kakvo pismo da zaustavi vojvodu Iloko ga koji je vodio prosce u Milano. Napiem u vosak to Beatrica kani, platim itav imetak jednom dvoraninu da plou podmetne u kraljevoj radnoj odaji. Tako je kralj uhvatio Beatriino nedjelo: krivotvorila je kraljevo pismo kojim zove Lovru natrag. Dogodilo se to sve u Hrvatskoj, u Zagrebu. - Grofe, provukli ste se kroz pakao neopren. - Ovdje u Budimu, kad me sasvim osvojila, jednog me dana nagovori da idem u Hrvatsku gdje je boravio kralj Matija. Ona se spremala poi za njime. - S kakvom vas je svrhom slala? - Njezine su rijei znaile: Zagreb je mjesto naeg uitka. Idi tamo i pripravi kako bismo se mogli tajno sastati. Doslovce mi ree: "Sve ovisi o vaoj dosjetljivosti!" - A dosjetljivost vas je iznevjerila? - Naprotiv. Napuljski graditelj gradio je tamo privremenu ljetnu palau za kraljicu. Uoio sam poloaj i poslao glasnika, tobo iz Budima, s kraljiinim nalogom da u palau uzida tajni ulaz ispod grikih utvrda u njenu odjevaonicu. Graditelj izvri nalog koji sam mu zapovijedao, jo i to da o svemu ne spominje nikome, ak ni onoj koja to zapovijeda. Nisam htio da kraljica dozna prije od graditelja nego od mene. A i sami znate da su kra ljevski graditelji vini primati takve tajne zapovijedi. - A onda ste pokuali prodrijeti kraljici? - ekao sam da me upita emu sam se "dosjetio". Ali ona nije pitala, njoj je trebalo pismo. - A drugi se uljao tajnim putem k njoj? - Niste nikad uli o nekom napuljskom pau Ramiru? - O Ramiru? Da, kad je Beatrici bilo petnaest ili esnaest godina neto je bilo u Napulju. Beatrica je ljubavni ar oitovala u pismima. Jedno uhvati Beatriin otac Ferante i neke noi na oe Ramira u Beatriinoj djevojakoj lonici probodena bode om. I dade Ramira odnijeti u neku napuljsku krmu neka se misli da su ga proboli pijani u svai. Meutim, Ramiro se u dvo ritu osvijestio, prebolio i pobjegao u svijet, zaklevi da e se Taj se Ramiro pojavio u Zagrebu. Gle? Tamo ima Talijana pa se sakrio meu njima? v~ }uvukao se u kraljevski dvor. Upravo u ono doba zovne Ivan Matija i obavijesti da Napuljci ugroavaju ivot princu nu, vjereniku nae princeze, i neka mu pomognem tititi prin- i evo, to se dogodilo: odmah druge noi, kad je kralj bio u 51

Medvedgradu, Ramiro se uvue podzemnim stepenicama koje sam ja dao uzidati za svoje ljubavne sastanke. Beatrica je leala u postelji svoje lonice, kad Ramiro ue k njoj. Stao je pred njom u masci i zaprijetio se: ako princa Ivana zadesi bilo kakvo zlo, on e kralju Matiji otkriti njihov odnos i dokazati ga pismima to ih je pisala njemu, a on ih uva. - Tee stupice ne bi zamiljao ni vrag. - Zamislio sam je ja, preasni, iz osvete. - to je bilo zatim? - Ramiro je drao Beatricu u vjenom strahu da e stupiti pred kralja i raskrinkati njen djevojaki odnos. A treba da znate: kralj je onda bio toliko ogoren na Beatricu da bi objeruke tak vo otkrie prihvatio. - A Beatrica nije dala ubiti osvetnika? - Nikad mu nije zagledala u lice. Vjeto se krio. - Vi ste ga krili? - I pun uitka promatrao njezin uas kad bi prolazila dvo rom jer joj Ramiro ree da je na dvoru, svuda je prati, svuda uhodi. Tako je bila okovana lancima, vazda u strahu da njezina mladenaka pisma ne dospiju u kraljeve ruke ... - avolska stupica. - I tako je poloila oruje, pokorila se kralju, odrekla zah tjeva na nasljedstvo u korist princa. Nitko na ovome dvoru nije slutio da to obraanje nije bio preokret nego bijeg od strave da je Ramiro ne raskrinka pred kraljem. - Danas je kralj mrtav. Ona plae za kraljem, a grli princa? to je to? - Krinka. U svojoj svilenoj monji nosi sve vrste krinka: is krenost, odanost, ljubav, suze, alost i oaj. Savrene krinke. Ski da ih i uzima kad joj koje ustreba. Aragonska krv nala je u njoj svoje savrenstvo. Natkrilila je oca. Mafeo pone palcem i kaiprstom tipati debele brazde svojih obraza. Marcelo se ushodao po sobi, a onda naglo stane: Niste nikad razmiljali o onoj smokvi koju je Nardela do nijela kralju? Poslanik slegne ramenima: - to da razmiljam? Nema svrhe! - U Italiji nema drave gdje bi ljudi tako mirno vjerovali u sluaj ove smrti kao gospoda ovog kraljestva. - Svakako, kralj Matija je odabrao najloiji as da ostavi svoje kraljestvo i seli u nebesko, ali ljudi su ovdje odvie naivni da sumnjie, premalo ogoreni da se bune, a nadasve prestraeni za svoje line sudbine. - Trebalo bi ih prodrmati, uputiti na smokvu. - A zato, dragi Marcelo? Naem vojvodi, dakle, nama, nije vano kako je kralj umro, nego injenica da je mrtav i posljedica toga. Ali vi ste dokazali da je Beatriino odricanje od prijestolja, pomirenje i ljubav k princu samo puki bijeg pred Ramirovim pri52 jetnjama. E, onda je ona obukla pokajnike haljine i moe ih svakog asa skinuti jer Ramiro je izgubio mo. Nema kome predati pisma, ali vano je ovo vae otkrie da ne moemo vjerovati kraljici. - To je razlog da sam sve otkrio i oekujem da odredite to nam je initi. - Moram razmisliti, a za to treba da sam sit kao Rimljanin na Antonijevoj gozbi. Eto, nose doruak. Ulazili su sluge, nosei jelo. Za vrijeme doruka posvetio se Mafeo svom elucu. Obrisavi masnu bradu, povue iz srebrnog vra gutljaj i onda se udobno smjesti: - Dakle, to nam je initi? - Valjalo bi upozoriti princa ili njegove prijatelje - pred loi Marcelo. - Upozoriti? Na to? Nemamo nikakvih ina, ak ne moe

mo dokazati ni opravdanost sumnje. - Onda predlaete utnju? I glupana smatraju mudrim kad uti, a mi moramo sa sebe skinuti sumnju mudraca. - Slijedimo Beatriin primjer. Uzmimo krinku. Budimo bu dale. Ne vidimo nita. Ne ujemo nita. Ve vidimo Bianku, ok runjenu za kraljicu ovog kraljestva. Zato smo uvijek uz princa, uz Beatricu, gurajmo se naprijed kao venecijanski poslanici. Sli jepi smo, a vidimo kako zemlja die, gluhi smo, a ujemo kako trava raste. Ako Beatrica kani omesti prinev izbor, mora uzeti ortaka. - O tome nema sumnje. - Dakle, valja paziti koga Beatrica prima, a kad steemo opravdane sumnje, obavijestit emo Ivana i njegove pristae. Me ni se ini da smo mi jedini u ovoj zemlji koji ne vjerujemo u Be atricu. Mladi Marcelov roak i tajnik prekine razgovor, najavivi poslanicima da ih biskup Baka pozivlje u kraljevsku kancelariju. Mafeo ustane i apne Marcelu. Krinke na obraz. GLAS TAKMACA NA PRIJESTOLJE Dok vani bijesni oluja, u kraljevskim kancelarijama natisnuli se velikai i odlinici oko kraljevih roaka Mate i Petra Gereba. Obasiplju ih pitanjima. A oni razjanjavaju to se dogodilo u Beu, sve od prinevih turnirskih trijumfa do kraljeva smrtnog klo-nua. Dvoranom se pronosi mrmor, kretanje zaprepatenja, ojaeni poklici, uzdasi, brige, strah. Na svaijem licu prestraeno pitanje: "to e biti od nas?" Baka im najavljuje vlast kraljevskog vijea, princa Ivana i kraljice. "Kraljica na elu vijea? To je propast!" Baka im ita misli i naglaava. Njezino velianstvo obealo je princu nad mrtvim kra ljem da e mu biti druga majka i zatitnica njegova izbora. Uzdah sumnje ne izmjenjuje se s dahom olakanja. I nastavljaju, raspravljaju, sumnjaju tiho, nevidljivo. Onda ulaze Mafeo i Marcelo. Milanski poslanik ivo odgovara na pitanja, vrze se, ushien je kraljiinom dubokom iskrenom eljom da pomogne princu i uvjerljivo naglaava: A moj uzvieni vladar, milanski vojvoda Ludoviko, pruit e ovom kraljevstvu svu pomo svoje moi, ugleda i bogatstva. Napulj ski poslanik hoe da natkrili milanskog i obeava: - Moj uzvieni napuljski kralj otvorit e sva vrata svojih monih saveznikih drava du itave Italije, dozvati u pomo potporu rimskog pape koji prima mudre savjete Roderiga Borgie, najvjernijeg prijatelja slavnog oca nae kraljice. U potrebi rastvorit e zlatom nakrcane monje. - Od sjevera do juga svatko pozna bogatstvo vojvode Ludovi^a - pouri se Mafeo - nije ni potrebno naglasiti da je spre man pomoi svojeg zeta, budueg kralja ovog kraljestva. Idem u susret budunosti, pun iste vjere i mirne bezbrige. Zabrinutost u dvorani opada, ali ne iezava. uli ste, visoka i velemona gospodo - uzdie se snani Bakaev glas - nita nas ne spreava da naem kraljestvu to prije dademo zakonitog kralja i zatvorimo vrata svakom tuincu do naeg prijestolja. - Tako je. Tako neka bude - padaju povici puni elje. Na vratima proviri glava dvoranina i javlja: - Stigao je glasnik izBea od velemonog kneza Zapolje. Promoeni glasnik progura se kroz gomdlu velikakih odora, razmota konatu monju pa izvadi pismo. Utihnue svi. Pergame-na uti u rukama kraljeva roaka Petra Gereba. Svi pogledi itaju s njegova lica sadraj. Zla vijest? I opet javlja Baka:

- Nasljednik njemakog prijestolja rimski car Maksimilijan objavio je Beu udnu poslanicu: pozivom na ugovor s pokojnim kraljem Matijom iz godine 1462. on se smatra zakonitim nasljed nikom kraljevstva Ugra i Hrvata ... - Nijemac veli da e uzeti svoje pravo, makar i oruanom silom, jer da mu na to daje pravo ugovor. Zinue, trenutak prepadnute utnje, ali Baka je prolomi: - Ugovor vrijedi samo za sluaj da kralj nema potomaka. A on ga ima. - Ima ga! - viu drugi. - I vojsku ima kojom zapovijedam ja! - isprsi se Petar Gereb. - Ne bojimo se. - Nema straha - uju se povici. - Prosjak nema ime da obuje svoje sluge, a otkud bi opre mio vojsku da izvojti nau krunu - podruguje se Mate Gereb Maksu. Baka ohrabruje novim poklikom: - Naa sloga postavit e stupicu svakoj pogibelji. - Neka bude tako - potvruju svi odvanim glasom, ali plaha srca. Htjeli bi povicima prikriti strah to im se pritajio u prsima, strah od nepovjerljivosti. Na grimiznom leaju poiva umorna kraljica. Uz nju sjede braa. Najmlai brat Giovano i sestra, crnokosa dona Izabela. - Gdje je princ? - upita kraljica. - Povukao se u svoje odaje - odvraa Izabela. - Siromano ostavljeno dijete. - Vie se brine za nj nego za sebe. Vie nego za nas spoitava Giovano. - Brinui se za nj, brinem se za sebe, za vas, za sve nas. U mojoj skrbi, mojoj toploti prema njemu sve je moje uzdanje. Neka je i vae. Budite mu paljivi da bude dobro meni i vama. Tko je to na vratima? Pogledaj Izabela. Princeza prie k vratima i vraa se. - Ranzano eli govoriti s tobom. Vrlo vano. - Iziite svi. Nestrpljivo ih tjera. Uspravlja se i ustaje. Napuljski poslanik ulazi. - Francesko dolazi - pita kraljica unilog pouzdanika. - Jo ne, ali glas iz Bea. - Kakav: dobar ili zao? - Trijumfatorski! - Trijumfatorski? Razjasnite. - Ovog asa stigao je u kraljevski ured, gdje su sabrana gosPoda, glasnik iz Bea. - Od koga? ~ Saje ga Zapolja: Maks je izdao poslanicu da se smatra nasljednikom ovog kraljestva i zauzet e ga oruanom silom. Dak-Ie. primio je vau ponudu. Da nije primio moju ponudu, ne bi izdao poslanicu. Moja ruka prua mu odvanost. Kakav trijumf. Nije vie umorna, koraa dostojanstveno. U licu joj izraaj gordosti: - Dakle, ja kraljujem. - Nisam li rekao: danas ste na grobu kralja Matije jai nego ikad. - I on se odazvao iz lijesa. I ezlo sam uzela, sjela na pri jestolje prva. Sad recite da je proroanstvo aragonskog roda pra znovjerje. - Opozivljem, okajavam. - U sretan as prekoraila sam danas prag ovog dvora. Mrt vi se kralj pokorio, ivi oglasio.

- Neka Ramiro alje smokve, neka obere smokvina stabla itave Italije. - Pravo ste rekli, Ranzano: ne vrijedi misliti o kukavcu to se skriva u sjeni. - A kad zasjednete na prijestolje? - Izvui u krticu ispod zemlje, umrijet e Ramiro kako jo nitko na svijetu nije umirao. - to misli velianstvo sada zapoeti? - Priekati Franceska. Maks mu je sigurno dao na put tono odreene borbene osnove. Prema njegovim koracima mi emo odrediti nae. - Zacijelo je ostao na granici Austrije da uzmogne bre iz mjenjivati nae glasnike. - Sva drem, makar ve drim ezlo u rukama. Od toga osjeaja trepti svaka ila. Ali Ranzano, gdje su gospoda naeg vijea? - U kraljevoj radnoj dvorani. - to rade tamo? - Junae se pod teretom straha. Ja sam im zajamio potpo ru maa napuljskog kralja i njegove monje. - A to govore gospoda velikai o izboru kralja? - Jo nita. Strah od nenadane i brze kraljeve smrti zavezao im jezik. Nikada nisam vidio toliko straha. - To je slutnja, nesvjesna slutnja da je ezlo u mojoj ruci. A Baka? to kae on? - Pjeva pjesme vaem velianstvu. - Jer misli da nosim krunu kojom u okruniti njegova princa. - Ta misao izbija iz svake njegove rijei. - Rekoh vam uz Ivana su Bakaeve nade. Neka ih se samo napije, do besvjesti. Otrijeznit e se, izbaen pred vratima dvo ra. - Uistinu je pun vjere i pouzdanja, a velikai ga naroito uvaavaju. - Uvaavat e mene kad ue u kraljevstvo Maks. - Velianstvo, prije nego to Maks zauzme kraljevstvo, ne smijete se niim odati da ste mu saveznica. Zato molim kraljicu da se opet vrati u svoj mir. Ovog asa ne biste mogli zatajiti da vam dua neto snuje. - Da, da, odmah u se sabrati, smiriti. Samo jo recite kako se dre milanski poslanici? - Mafeo je isklicavao veliku mo milanskog vojvode i nje govu pomo. - S potpunom vjerom u prinev izbor? - To vie nije vjera, to je osjeaj sigurnog uspjeha. Mafeo sam sebe doarava uz desno mlade kraljice Bianke. - Drite ga u tome bunilu do posljednjeg asa mojeg us pjeha. A to kau kraljevi roaci? - Samosvjesni su i bahati. Kad su proitali Maksovu posla nicu, Mate Gereb nazvao je Maksa prosjakom koji nema novaca ni da obuje svoje sluge. - Rekao je istinu. I ba zato to nema novaca, posegnuo je za mojom rukom punom zlata. Sve ide dobro. Sad treba jo e kati Franceska da ujemo Maksovu bojnu osnovu, a onda poi njemo. - Princa zaboravljamo? - Njega moemo mirne due zaboraviti. Taj sanjar nee vidjeti nita i nikoga do bademastih oiju. - Gordana vas nije doekala kad smo sili s lae? - Zato sam i poslala k njoj dvoranina. Svakog asa ga oe

kujem - odgovori kraljica. Onda najave kraljici napuljskog dvorjanina. - Dakle - upita ga Beatrica - to je rekla moja dvorska gospoa? - Velianstvo - nikoga nema ni u njezinoj kui ni u kui prineve majke. Sluinad ne zna nita nego da su sve tri gos poe otputovale. Nitko ne zna kamo. - Zar nakon kraljeve smrti? - i pogleda Ranzana. Kraljica otpoalje dvoranina. Ranzano primijeti: - Onda je ipak Baka otpremio gospoe? - To bi mu moglo unititi poloaj kod princa. Ali zato da gubim vrijeme na Gordanu. Princ e se sam pobrinuti da mi je dovede u dvor. I dok on zapliva na valovima ljubavne sree, nai e glasnici nesmetano pronositi nae osnove. Jer ja u raditi za njega - i nasmije se ledenim smijehom. - Svima u zatrubiti u ui da inim sve za princa. - Opet kaem, velianstvo: vaa sudbina nikad nije bila to liko jaka jer nikad nije bila toliko u vaim rukama kao danas. - I drim je vrsto, divovskom snagom. A kad zagrabim ezlo, prvi udar pogodit e slijepooice kraljevu sinu. Razdrait u na njega sve vehnoe. Neka mu sabor oduzme sva imanja. - I objaviti velmoama neka podijele meusobno njegovu batinu. - I bacit e se na nj kao vuci. - Ipak, mogao bi vam uzvratiti urotama. Dok taj mladi bu de slobodan u vaem kraljevstvu, nikad neete imati mira. - Izudarat u ga ezlom u tamnicu. Mislite da to neu us pjeti? - Ne sumnjam. Lako je udariti ig urote na elo onome koji nam je na putu. - Napulj ski bog vraa se k nama. IVANOVA BRIGA U svojim odajama sjedi princ Ivan nemirna srca. Na obali Dunava nije naao eljenu utjehu. Uzalud je traio Gordanu. Od asa kad je preao prag dvora, ne misli ni o emu drugome. Zovne Stjepka i upita ga tiho i povjerljivo: - Nisi li vidio na obali Gordanu? - Nisam, visosti, a ba sam jako pazio da je naem u svje tini. - Ni moju majku? - Ne, visosti. - A Damira? - Ni njega. On e sigurno doi. - A nisi vidio na dvoru Simona? - Jo nisam bio u odajama dvorana. - Idi, potrai ga. Stjepko pohiti, ali se odmah vrati u sobu: - Visosti. Simono stoji u predsoblju i moli da ga sasluate. Ivanovo srce ivo kuca i sam ode k vratima: Simono ulazi, a pa se udalji. - Predao si pismo? - Visosti, kad sam iz Bea stigao ovamo, nije bilo ni uz viene gospoe ni Gordane. Otputovale su. - Kamo? Kuda? Zato? - pita u jednom dahu. - Sluavke u kui ne znaju kamo su krenule. - A Damirova majka? - I ona je otila s njima.

Nemirno mu srce bude jo nemirnije ... "Putuju, a da mi nita ne javljaju?! Onda naloi glasno: Zovi mi gospodina Berislavia. Vaa visost eli da vratim pismo koje mi je povjerilo? Bez rijei uzme princ pismo i uzdahne: "Da ga je barem mogla proitati! To bi mi podalo utjehe." Zamalo se Berislavi pojavi kod princa: Gdje je biskup Baka? 58 - U kraljevoj radnoj dvorani. Gospoda tamo vijeaju. - Kad svre, isporuite biskupu neka se potrudi k meni jo prije nego sprovod krene dalje. ekajte as, o Damiru nema ni kakva glasa u budimskom dvoru? - Nitko ne zna nita o njemu. - Idite odmah k Bakau. ekao je dugo, nestrpljivo, s trakom nade u razjanjenje tajanstvenog putovanja. Napokon Stjepko najavi Bakaev dolazak. Velika glava uzdigne se k princu: - Visosti, oprostite, tek sad su mi rekli da me zovete. Go spoda su htjela da se posavjetuju. Svi upiru svoje nade u vau visost. Svi su jedna misao i jedna elja da vaoj visosti povjere sudbinu kraljevstva. Neka mi bude doputeno da vam saopim to su govorili. - Sluao bih vas s premalo panje i odvie nemira. Dopu stite mi prije svega neto drugo. Moja majka nije u Budimu, na vodno je otputovala, a s njom su otile Gordana i Damirova maj ka. To me zabrinjuje. Baka se iskreno zaprepasti i upita: - Uzviena gospoa majka nije vam javila kamo putuje i zato? - Nisam primio glasa od nje, ni od koga. - Shvaam, visosti, vaa majka jo ne zna za nesreu koja e teko pogoditi njeno srce. - Nisu joj mogli predati pismo koje sam poslao da je pri prave na taj udarac. - Vaa je visost oito pisala gospoi od Brezovice? - Povjerio sam to snanijoj dui: Gordani. Ali kako rekoh, pismo se nije moglo uruiti. Kamo su mogle otputovati i zato? - Nasluujem, pa ipak... - Ne zatajite mi nita, to nasluujete? - Zadat u vaoj visosti boli. - Nema vee muke od neizvjesnih slutnja. - Pa dobro, saopit u, makar ne znam sigurno. Nekoliko dana prije vae pobjede na bekom turniru reklo mi je pokojno velianstvo: zamolit u prinevu majku neka se udalji iz Budima. Tamo bi stalee na jurjevskom saboru podsjeala da je mati mo jeg sina samo ki graana i da ga je rodila nezakonito. - Zatajili ste mi oevu namjeru? - Visosti, jo nisam zavrio. Znao sam kolika e biti bol majke kad je zbog toga udalje i spomenuo sam to kralju. Kralj je utio. Nisam dobio nalog da se poalje takva poruka uzvienoj gospoi. Bio sam, dakle, uvjeren da je kralj odustao od *voje na mjere. A sad mi se ini da se kralj ipak poslije predomislio i na loio nekome drugome. - Slutio sam to. Nije vam rekao kamo je eli otpraviti? - Nije, ali moja je briga da pronaem kome je kralj na dvoru izdao takvu zapovijed i gdje je skrovite vae uzviene maj ke i njenih pratilica. - Potkraj ivota mojeg oca pruili ste mi ivih dokaza svoje

odanosti. Ako priloite jo ovaj dokaz, moje srce ostat e vam otvoreno itav moj ivot. - Nemam druge elje, nego da sluim vaoj dobrobiti i li noj srei. I ako visost danas ili sutra, bilo kada, ustreba vjernog savjetnika i prijatelja, uinili biste krivo sebi kad biste propustili zapovijedati Bakau. - Ne slutite kako duboko dopire u moju duu odjek vaih rijei. One mi jame jak oslon kad doe as da izgradim osnove, danas jo duboko pohranjene u mojoj dui. - Sav se predajem srei kraljevstva i vaoj. - A sad vas molim: ispitajte boravak moje majke i njenih pratilica. - Nee biti teko slijediti njihov trag. Tri gospoe upadale su svakome u oi, to vie to je jedna od njih napadana ljepotica bademastih oiju. I svaki kmet upamtio bi onakve oi. Samo mo lim visost malo strpljenja. - Obeajem, a sada jo neto: to je s Varadijem? Vi ste mi pomogli zadobiti njegovo pomilovanje. Glasnik je otposlan jo za kraljeva ivota, a Varadi jo nije stigao. - Da, visosti, udim se to mi glasnik ni Varadi ne dolaze. - Pobrinite se za to. - Jo danas. Nastavak rasprave prekine Berislavi, najavivi kraljeva rizniara Doi ja. Princ ga odmah primi. Poklonivi se, rizniar stade neto alosno govoriti: Visosti, teko mi je to moram izrei neugodnu vijest. Princ zadrhe. U drhtaju spozna Baka strah za Gordanu i majku. - Visosti, kraljeve su blagajne i u Budimu prazne. - Nita gore? Onda dobro. Ovaj uzdah zapanji oba dravnika i oni se zagledaju. Princ udahne zrak kao da mu se sa srca skotrljao teret. Doi razjanjava: To je najgore zlo, visosti. Nemamo ni toliko gotovine da podmirimo trokove sprovoda pokojnog kralja. - Za sprovod mojeg oca nema gotovine? To nije mogue. Prevarili ste se. - Na alost, nisam se prevario. Kralj je uvijek sam uvao kljueve svojih blagajna. Sve sam pretraio, nigdje ni traga goto vini. Visosti, ako su blagajne prazne, tome se ovog asa ne moe pomoi, nego da zamolim kraljicu. - Ako nije imao novaca kralj, ne moe ga imati ni kraljica. 60 ". Moda je njezino velianstvo primilo togod gotovine iz svojih erdeljskih rudnika? Ne. Ne smijete traiti novaca od kraljice, dok sam tu ja s batinom dvorova i dragocjenostima. Zaloit emo bilo to. Za sprovod se to moe uiniti, ali nakon pokopa dolaze druge dravne potrebe, trokovi sabora, vojska, ona mora dobiti svoje. - Dopustite, visosti - istupi Baka - na vijeanju ponudili su nam napuljski i milanski poslanici monje svojih vladara, mi lanski vojvoda va je tast, nita razumljivije nego da zatraimo od Mafea. - Nipoto. Nikako. Odluni naglasak odaje vrstu odluku. - Onda napuljski kralj? - pokua Baka. - Ne, ne. Imam bogatstvo imanja. Jedno u zaloiti dok se novac opet ne skupi u kraljeve blagajne. Neka bude tako. Nisu se usudili da uzalud pokuavaju juriati na njegovu iznenadnu odlunost. Rizniar predloi:

- Predbjeno e dostajati da zaloimo dragocjenosti, a onda emo vidjeti. - Cijelo imanje - naglasi Ivan. - To je nemili udarac, visosti - ree Baka. - Najmanji, najmanji od svih to su me zadesili. Do vienja! Ne zamjerite, teko mi je. Dravnici se udaljie. S njima i prineve dravnike brige. Maksimilijanova proklamacija, pomanjkanje novanih zaliha, kraljevski izbor uope ne zabrinjavaju Ivana. Ne izazivaju ni jedne zabrinute misli. Jo nikad ti osjeaji nisu toliko vladali njegovom duom. Prieljkuje ih djetinjski, nestrpljivom tvrdokornou. Osjea da su one uza nj, alost bi se stiala, boli odlanule, nada ojaala. Bio bi jak, velik, nedostian. Visoko bi letio k cilju, zahvatio ga eljeznom snagom, uzeo bi ezlo rukom neslomljive dobrote. Bio bi itav. Sad je raskomadan. alost mu je uz oca, briga uz majku, ljubav uz Gordanu, samoukor uz protjeranog Damira. Uzalud uzdie za njima. Sam je. Razbijena dua luta odajama. Sputava ga tupa nesmiljenost samoe. Nemogunost ostvarenja mladenakih strasnih enja due. Zaustavlja se u knjinici, mjestu njegovih najljepih proiv-ljavanja. Tu su stolice: njegova i Damirova. Tamo police s knjigama. itali su dane i noi. Ispijali su knjige kao drugi slatko vino iz kristalnih vreva. Udisali iz njih sadraj ivota. Stvarali ideale. Ulijevali im snagu, zanos, krv, ivu kipuu mladost. Krstili je prijateljstvom to daje za druga, sebe i vlastitu sreu. I ivot. Prisegli su vjernost na drage glave svojih majka. U knjinici je JJamir sluao dok bi on pjevao pjesme svoje ljubavi prema Gor-uam Tu mu je otkrivao svoje osnove, grdio ih. U ovoj sobi obeao mu je Damir da e se prividno vjenati Gordanom i prisegao da e mu je predati kad kucne as. U toj sobi zbore knjige, stijene, stolice, dah, zrak samo o danima njegovih nada u srei i ljubavi. Sada ne moe sluati taj nijemi govor. Ne podnosi sjeanje i skrene k prozoru pa promatra pljusak u sivom danu. Tamo dolje u perivoju stoji ljetna kraljeva palaa. Onamo su unili nakon vjenanja Gordana i Darnir. Bila je no, a on je s ovog prozora ekao ugovorenu svjetlost. Imala je objaviti: sad se Damir povlai u Ivanove ljetne odaje, daleko od Gordanine lonice. A svjetla nije bilo svu no. Objava nije zasjala. I savijale su ga brige, muke, a najposlije sumnje. "Zato si, srce, posumnjalo u druga kad ti je zadao rije na sreu svoje majke. Blatno, pokvareno je srce koje ne moe vjerovati u istou drugog. Kako je bijedno u prostoti, kukavno zgaeno stidom, kalja samo sebe. Razorio sam prelijepe ideale kojih sam se napio iz nauke velikih ljudi. Iz uzora humanizma. Porekao sam njihovo proroanstvo. Sumnja me survala s visine u kal. Protjerao sam druga iz djetinjstva. A smatrao sam se dionikom drugarskog savrenstva." "Sunovraen u niskost, povukao sam ih sve za sobom, izgubio druga, izgubio prisutnost Gordane. Da nije bilo moje sumnje, svi bi oni danas bili uza me, u strahovitom asu, kad njihova odsutnost znai isto to je ona smrt dolje. Crv se htio pribliiti zvijezdi", kori Ivan sam sebe. Sve mu se rane otvaraju. Previja se u mukama, mladost oajava, biuje se biem, umoenim u kipuu krv oajnog srca. KAD DRAVNIK KANJAVA KRALJA Dolazei od princa, nae Baka u kraljevskim uredima svojeg neaka Ferencija. Odmah ga dade pozvati u pokrajnu malu odaju. Mladi plemi poe za njim. Baka ga doeka, apui: - Kako vidim, izvrio si kraljev nalog? - Ni za njegova ivota ne bih ga morao izvriti vjernije. - Gordana je bila jako ogorena? - Sama je htjela putem pobjei, uzela konja za jahanje, iz gubila se u umi i krenula natrag. - U Budim? - Ravno. Jedva su je uhvatili moji psi i bacili se na konja tako da je skrenula s mojim lugarima u dvor, ne znajui da je moj, a lugari moje sluge. - Za sigurno zna da je htjela bjeati u Budim?

- Sasvim sigurno. - To je vrlo vano otkrie. Vrlo vano. 62 Baka stade gladiti nos: - Izigrati kraljevu volju da moe ostati u Budimu? Smion pothvat, dok ne zna o kraljevoj smrti. - Znai da je uzrok vrlo vaan? Ja slutim, opravdano. - I ne ide vam u raun, ujae? - Nikako. Ali to je s prinevom majkom? - Odvedena je s gospoom od Brezovice u samostan. - Na dostojan nain? - Najdostojniji. Predao sam ih svojem katelanu, a on im je na prvoj stanici rekao da s juga dolazi horda razbojnika koji pljakaju putnike pa treba da se sklonu u oblinji samostan. I prole su vrlo spremno, a opaticama je reeno da se radi o kra ljevu nalogu pa da gospoe uvaju dok iz dvora ne stigne druga odredba. - Meutim, na prinevu elju sada istraujem smjer puto vanja njegove majke. - I nee joj biti traga? - pita mladi. - Samo dotle dok prineva zabrinutost ne poraste do vrhun ca. Onda u majku pronai i dovesti je sinu u naruaj. - Potenja mi, ujae, ne razumijem ni rijei. - Glava ti je uska i malena - i pri tom prijee rukom po svojoj velikoj i okrugloj glavi, a debele usne se nasmijee. - Princ najnjenije ljubi svoju majku. Kralj ju je dao mak nuti, sakriti, a ja mu je vraam. Sluaj, neae! Za kraljeva ivota teko sam se provlaio kroz mreu Varadijeve svemoi to je uivao u kralja. Sad sunce skree svoju svjetlost k mojoj tamnoj zvijezdi i doskora e biti vodi itavog kraljevstva. - Gdje je sunce od kojega e vaa zvijezda dobiti tu svjet lost? - Svakako budui kralj. - Jo se pita tko e to biti? - Vie se ne pita. Birat e princa Ivana. Svi se u tom slau. - Dakle, i vi? - I zalaem se za taj izbor. - Za kraljeva ivota kao da niste mislili tako? - Kralj nije cijenio moje snage, dakle, nisam imao razloga da ih za njega troim. - Princ vas uvaava? - Premda mlad, ipak je toliko razborit da spozna korist mojih sposobnosti. Uza sve to moram se posluiti malim smica licama da tu njegovu sklonost uvrstim. - Razumijem, ujae. Mudri ste. - A da princ potpuno spozna moju odanost, dobit e svoju majku koju je kralj odredio maknuti. To bi svaki drugi smatrao smijenom sitnicom, ali ja poznajem prinevu nevjerojatnu lju bav prema majci i znam da e mi za tu uslugu princ predati svoje povjerenje i srce. A veu uslugu ne moe iskazati sebi i kraljev stvu. No, dosta o tome. - to da radim s Gordanom? - To je mnogo zamrenije. Dakle: htjela je bjeati natrag u Budim? - Pouzdajte se u moju tvrdnju. - Ne moe biti drugi uzrok nego elja da bude to blie princu, a ja pouzdano znam: prineva ljubav prema Gordani nije prolazna strast. Dodue, jo ne znam kakve su prineve osnove, ali danas mi je neto natuknuo. Izmamio sam mu izjavu o nekim

osnovama to su duboko pohranjene u njegovoj dui. - Valjda ne kani zbog Gordane razrijeiti svoj brak s milan skom princezom? - Ako Gordana prihvati prinevu ljubav, nita ga nee spri jeiti da razrijei brak s milanskom princezom kad postane kralj. - I oeni se Gordanom? - I tako izgubi najbogatiju princezu itave Evrope, a povrh toga mone dravnike veze na jugu. Vidi, to bi moglo nakodi ti ugledu i snazi kraljestva kojemu elim biti na elu ja. - Mislite da Gordana ljubi princa? - Ljubi ili ne, primit e njegovu ponudu. - I zato ste je maknuli iz Budima u moj dvorac? - A sad je moramo maknuti mnogo dalje. Dakle, vratit e se u dvorac, skupiti svoje momke i odvesti Gordanu u Moravsku. - Gospodinu Galociju? - On mi je pouzdaniji prijatelj. U njegovu dvoru, navrh br da, usred ume, nee je nitko nai. im bude zavren kraljevski izbor, dopremit emo ovamo milansku princezu Bianku, a mladi kralj nee moi drugo ve da se pokori elji svojih izbornika i nevjestu uvede u svoje dvore. - A dokle e Gordana ostati u Moravskoj? - Kad Bianka bude ovdje, dovest u Gordanu mladom kra lju i nee mu preostati drugo nego da je uzme za ljubovcu. - A to e u tom sluaju biti sa mnom? Gordana e me op tuiti mladom kralju. - Tvoja e glava ostati itava i povrh toga ureena klobu kom kraljevskog prvog dostojanstvenika. Ti e zinuti, kad upozna lukavost svojeg ujaka Bakaa na elu kraljevstva. - A Varadija ne kanite izvesti na slobodu? - Kako ne. Ali tek onda kad ja zasjednem zdesna princu, novome kralju. Kralj nije mogao dignuti princa na prijestolje. Sad u dokazati njegovu sinu koliko mu je pogrijeio otac kad se nije posluio mojim duhom. Sad u ja sina podii na prijesto lje i osvojiti njegovo povjerenje. To je kazna kralju. Nakon nje gove smrti uzdie se moj duh, moj um. - A zato vas kralj nije uvaavao? - Jer nije uza se podnosio nikoga koji bi mu mogao dati bo ljih savjeta nego to su bili njegovi vlastiti. Da je kralj na Varadijevo mjesto uzeo mene, njegov bi sin ve pred Boi bio prokla64 miran za nasljednika, ali on je odabrao Filipca, notornu neznalicu, stvorenu da meni bude pisar. - Pa kako je taj tuinac dospio na na dvor i na elo kra ljevstva. - Filipec je iz osvojene Moravske pa se kralju inilo vrlo spretnim vladalakim zamahom ako ovjeka iz osvojenih krajeva podigne na ast da stekne privrenost novih podanika. To nije us pio. Filipec je uplja glava, puzavac i vrlo nespretno gramzi za punom zdjelom. Srea je htjela da za kraljeve smrti nije bio pri sutan. Tako sam ja uhvatio sve niti kraljevskog izbora u svoje ru ke. Kad Filipec stigne, opazit e da je uza me prinevo povjerenje. A kad svri kraljevski izbor, imat e da vidi kako novi kralj uza se posjeda Bakaa. - Ujae, dakle, vi ste odabrani da upravljate ovim kraljev stvom? - elim kraljevstvu tu veliku sreu. - A mislite li da se kraljica Beatrica iskreno zauzima za prinev izbor? - Kad bi se bunila, brzo bismo obraunali s njome. Mudra Aragonka zna da e idealni princ odrati zadanu rije ocu i s

njom estito postupati i pokorava se. Uza sve to stavio sam je pod pasku. - Neto vas je ipak potaklo da je sumnjiite? Neto je podu zela? - Odvie ivo eli da na dvor dovedu Gordanu. A ona smok va... - Tvoj brat Josip ima zadau da pazi na svakoga tko dola zi kraljici i odlazi od nje. A sad pazite, i ti, tvoj brat: o vaoj ut nji i spretnosti ovisi vaa budunost. - Kunem se, ujae, za sebe i Josipa: sluit emo vaim veli kim ciljevima. - Da spasim i usreim ovo kraljevstvo i sve koji su mu vjer ni. I ako te kada tko pita je li tvoj ujak Baka iskreni pristaa princa Ivana, znat e mu odgovoriti. - Temeljito, preasni ujae. - Sad bi mogao da ide. - Jo da vam neto kaem. Dok sam vas ekao, uo sam kako dvorani apu o kraljevim praznim blagajnama. - to govore? - Sumnjie kraljicu. to kaete na to? - Mrnja je nezakonita mati nakaznim sumnjama, a kra ljicu mrze. Dakako, ne da se razjasniti kamo su nestale kraljeve zlatne forinte i teki dukati. Praznina kraljeve monje moe da upuuje mudrog Bakaa na oprez. Prazne monje mogu biti prvi znak jugovine iz Napulja. Moj nos stri prema gore, debeo je i prostran. Jednim dahom moe onjuiti sve etiri strane svijeta. - Ujae, netko je tiho zakucao - upozori Bela Ferenci uja ka. - Da pogledam? - Da - odvrati Baka i uzme prevrtati knjige na policama. Ferenci otvori vrata i pusti u sobu plemia tamnoputa lica. Male svijetle oi blistaju. - Moj brat je ovdje, ujae. - Josipe, to je novo? - Ovog asa vratio se dvoranin kojeg je kraljica poslala da potrai Gordanu. Malo se zadrao u kraljiinoj odaji pa iziao, ali nije vie odlazio iz dvora. - Dobro. Je li jo tko bio kod nje? - Poslanik Ranzano dva puta uzastopce prije vaeg vijea nja u dvorani i poslije. - Saopio joj je o emu smo govorili. To je razumljivo. Bri ga za Gordanu moe znaiti i vie. Ima li jo to? - Ovog asa stigao je iz Moravske biskup Filipec. - Tako? Odvie je tjerao konja. Volio bih svakako da ga je putem konj izbacio sa sedla kao to sam ga ja izbacio ovdje, ali ne bojim se. Ali njega temeljito trese strah, kad je tako jurio iz Moravske. Znatieljno ekam izraaj njegova pjegava lica kad na njui moju snagu. No, sad idi, a do veeri doi da te uputim U tvoju zadau. Jedva se povukao u kraljevski ured, kad u sobu ue biskup Filipec. Visok, pedesetih godina. ute kose padaju na dugi suhi vrat. ukasto lice puno je sunanih pjega, izraaj mu je alostiv, ali ne moe izbrisati priroeni smijeak tankih usana. - Preasni, dobro je da ste stigli - pozdravi ga Baka. - Strahovita vijest zatekla me na pola puta u Moravsku. - Pala je smrt kao grom iz vedra neba. - Grozno je to. Za malo dana bio bih se vratio s vijeu da je Moravska poloila krunu na glavu mojeg dragog princa. "Uzalud ga naziva svojim dragim princem!" - odvraa Baka u mislima i ree uvjerljivo: - Nama je otvoren put da kunju hrabro izdrimo i princa izaberemo za kralja. Svi su u tome sloni. Da, svi se mi slaemo

- naglasi Baka i podvue rije "mi". - A sad jo oekujemo mnjenje mudrosti prvog dravnika i pouzdanika pokojnog kra lja - i gleda Filipca. - Zar biste mogli posumnjati u moj pristanak? - Nikad u to nitko nije sumnjao u itavom kraljevskom vi jeu, a najmanje ja. Znam koliku odgovornost nosi vaa preasnost za sreu i dobrobit kraljevstva. - I sluit u joj do zadnjeg daha. - "Samo ne kao prvi dravnik" - odvraa u mislima Ba ka, a Filipec pristupi blie i tiho povjerljivo upita: - Beatrica se nije promijenila od kraljeve smrti? - Utoliko to se jo vie priklanja prinevu izboru. - Posve iskreno? - Naravno. ute se trepavice malo stisnu, a pjegavo lice prisloni jo blie Bakau: Nas dvojica najbolje znamo njezine elje - naglasi Filipec. - I kraljica je uvidjela da se mora pokoriti interesima kra ljevstva. Ona je sigurno jamstvo. - Vae rijei pruaju mi hrabrosti. Dakle, o prinevu izboru ne moe biti sumnje? - Nikakve. To je svreno. - Onda nam ne moe zaprijetiti nikakva opasnost. - A mo lim vas, rizniar mi veli da u kraljevoj riznici nisu nali nikakve gotovine? - Bogatom princu nee biti teko namaknuti gotovine mirno odvraa Baka - pa nema svrhe da taremo glave. - A to kae kraljeva oporuka? - Oporuke nema. Drali smo da je to vama poznato. - Nikad mi nije govorio o kakvoj oporuci, a nije se mogao ni nadati da bi ga tako brzo i nenadano zatekla smrt. - ujte, Bakau, mi smo vazda bili prijatelji i danas se pouzdajem u vae povjerenje - tiho e Filipec. - Putem sam uo kako graani apcu nevjerojatne gluposti. - O emu? - O kraljevoj smrti. Okrivljuju Napuljce. - Nevjerojatna glupost. Kraljeva smrt liava Napuljce preli jepog udobnog ivota na dvoru. Kraljica, uostalom, nakon izbora hoe da ide u samostan. Trenutak su Filipeve oi ostale zapanjene. - Izjavila je to kraljevskom vijeu - naglasi Baka. - Filipevo lice nenadano osvijetli vedrina i gotovo usklikne: - Onda nemamo brige za budunost kraljevstva. Do vienja! Idem brzo da se preodjenem za sprovod. Obojica se oproste prijateljski, ali su u sebi bili neprijatelji. U uredu dvorskog metra sjedi Simono. Berislavi se uri da stojeki pojede doruak. Pritom slua aptanje mladog dvoranina i estoko zamahne glavom: - Ne, ne, Simono. Krivo ini kraljici. - Jer toliko plae? - Iz njenih oiju pljuti kao napolju iz oblanog neba. - Lako je eni za suze. Pod teinom sumnja Berislavi uzdie. - Kralja otpremiti na drugi svijet. ovjee, tu je dua koja gnze, sudi. - Ima li u Aroganaca due? Znate li vi tko je njezin otac? Na sva usta Napulj govori: njemu je trovati ljude kao ubijati muhe to mu oblijeu masno lice. Aragonsko kraljevsko prijestolje stoluje na groblju potenih i pravednih. Aragonci su vlasto-deri.

- Jei mi se dua, pa ipak kakve koristi Napulj cima od kra ljeve smrti? Beatrica nee vladati, naprotiv, sama eli da princ bude kralj. - Jo nije izabran. - U mene nema dravnikog uma, ja samo znam da je sve bilo kao na dlanu gotovo da princa proklamiraju, a onda udari smrt. - Pa dobro, a zato nitko od gospode ne sumnja? - Vidite li vi njihove misli? Dok se Beatrica previja u a losti, nitko ne smije sumnjati. A to onda ako je sam Ferante odabrao nekoga meu Napuljicima da otruje smokvu? Aragonci su zmijsko leglo i nitko iv ne zna kada ga i gdje eka alac otro va. Pogledajte dobro Ranzana. U Napulju govore da mu je zloa ljubovca i s njom je preao sve orgije. Tko zna kakve je to smok ve donijela stara Nardela kralju? - I tko bi mogao doznati? Tko dokazuje? Lijenici nisu dali odlune zajednike izjave. - Bolje da ne govorimo. Mui me dan i no, trese me do ko sti. Nosim u sebi sumnju kao zmiju. Obojica se trgnu. Na vratima netko zakuca. Tko je? Polagano ulazi Stjepko. Berislavi obrie znoj: - to je mali vitee? - Princ vam poruuje neka pustite k sprovodu puk i da voj nici ne bi ganjali ljude i neka se nahrani tko doe na sprovod i nadijeli sva sirotinja. - A blagajne prazne. - Nisu. Princ je zaloio dragulje. - Pokojni je kralj spremao zlato u vreice. Radulo je vidio na svoje oi. On zna da je bilo cekina kao pljeve - pria Simono. - I ja sam vidio - potvrdi Stjepko. - A gdje je sve to? - uzdie Berislavi. - Moda u Napulju - apne Simono u Berislavievo uho. - Pljakai su Aragonci od poroda. Srsi prolete Berislaviem i pobude nove sumnje, kad Stjepko upita: - Gospodine Berislaviu to vi mislite gdje bi mogla biti Gordana? - Ve me to pita trei put. - Njemu je Gordana od svega najvanija - ree Simono. - A vi ste je ba zaboravili. - Nismo, mili vitee, samo nas biju brige - odvrati Beris lavi. - Je li princ dorukovao? - upita dvorski metar. - Nije. Neprestano ide po sobama kao da neto trai, onda je dugo tiina, opet ide, ide i trai. - Ne plai, Stjepko. Vitezu to ne pristaje. Ve ti je pet naest. Pa pozdravi, briui suze i popne se u kat, tiho prijee preko sagova, prisluhne na Ivanovim vratima, slua uzdahe. Oluja se stiala. Oblaci se razili i sunce se pojavilo. Na znak trublje iz dvorita prekidaju se na dvoru vijeanja, rasprave, tihe spletke, povjerljiva aputanja. Iz odaja i dvorana izlaze. Hodnicima se uje zveket maeva i tropot koraka. Na dvoritu se svrstava povorka. Kraljev lijes nose niza stube. Na blatnoj cesti eka svjetina. Sprovod krene. Za lijesom krene princ. Zdesna mu kraljica. Slijeva papinski legat. Za njima kraljevi roaci Mate i Petar Gereb, poslanici, dravnici, biskupi, velikai, dvorski odlinici.

Ogromnu crnu povorku svakog asa prekidaju paevi u crnom barunu i vode kraljeve konje do poda prekrivene crninom. Zvui zvona tuguju. Povorka se pomie izmeu dva zida stisnutih ljudi. alost im na licu, suze u oima, apuu usne puka: - Ide dobri Matija na vjeni san. - S njim lijee u grob i dobrota. - Nije dao da nas ugnjetavaju velikai. - I robe nau sirotinju. - Po njemu su i graani imali svoje pravice. - A s njim odlaze u grob. Zaorat e po nama velikai kao po brazdama. - Prodrijet e nas Aragonci, oguliti do koe. - Jao, dobri kralju, zato si nas ostavio. - Otrovali su ga Aragonci, prokleti bili. Od usta do usta pronosi se apat uzdisaja, tube, kletve. Ali se opet hitro budi nada: - Gledajte tamo mladog princa. - Milosrdnost gleda iz njega. Bit e kao otac. - Nee dopustiti da nas velikai gone kao marvu. - Izagnat e Aragonce, ne dalo im nebo doekati sutranjeg dana. Izmeu svjetine vue se sprovod kao crna nit. Zaplakana kraljica prislanja se k Ivanu. - Ne mogu dalje. - Vratite se u Budim. - Moram, noge me izdaju. - Koiju - odredi princ Stjepku. On dade znak straga. - - M Princ povede kraljicu, obavijenu crnim velom, i pomogne joj da sjedne u jastuke od crnog baruna. Sakrila se ispod alobnih zastora. Ivan se vrati k sprovodu i stupa dalje, a svjetina ape i plae. Nakon svih obreda poloi Ivan u crkvi svojeg oca i kralja na vjeni san. * * * Drugog dana pred podne Baka je uao k princu. Visosti, vani stoji ovjek sa sela i donosi razjanjenje za to Varadi ne dolazi. Ivan dade uvesti bradatog ovjeka u seljakoj odori i pone ga ispitivati. ovjek pripovijeda kako su u umi nali ubijenog i oroblje-nog kraljevskog glasnika. Princ se snudi pa e Bakau. - Jadnik. Oduzeli su mu s novcem i kraljevo pomilovanje. Je li tako? - I vae pismo kojim ste mu najavili sreu - potvrdi Ba ka. - Nesretni sluaj ne smije Varadija dugo liavati slobode. Ali danas nisam ovlaten da odreujem. Moram predloiti pomi lovanje kraljevskom vijeu. Je li tako? - To je ispravna i zakonito promiljena nakana, visosti, a kraljevsko vijee ne moe se ogluiti o vau elju. Jedino bih upo zorio ako dopustite ... - Pouzdanik i savjetnik mojeg oca uvijek mi je dobro doao svojim savjetom. - Bilo bi mudro da visost ovaj prijedlog neto odgodi. Iz meu kraljice i Varadija uvijek je vladala velika mrnja. Moglo bi joj se rei, onako u svagdanjem razgovoru kad je mine prvi oaj. - Razumijem. Hvala na savjetu, kraljici dugujem najnjenije obzire. - I time ete joj dokazati da je prolost pregaena, izbrisa na, jer Varadijevo ime budi teke uspomene.

- Potpuno shvaam. Ipak bi Varadija valjalo obavijestiti. - Da, visosti, isporuit u mu da e biti puten na slobodu, neka se samo malo strpi. - Molim vas, preasni, aljite mu glasnika. - Jo danas, visosti. Osim toga, imam vaoj visosti saopiti to sam uinio u potrazi za vaom uzvienom majkom. - Ah - prihvati Ivan - i zaboravi prijanji razgovor. Sto? 70 - Ispitivao sam svu gospodu. Na ovom dvoru nitko nita ne zna o kraljevoj zapovijedi da se vaa uzviena majka makne. Dakle, onaj kojemu je kralj to povjerio s gospoama. Ranom zo rom otila su dvojica spretnih ljudi da tragaju kojim su smjerom krenule. Do prekosutra nadam se prvih vijesti. - Javite mi odmah, dragi prijatelju. Svaki glas bit e mi utjeha. A niste nikad pomisli da su gospoe moda upravile put na Brezovicu? - Ba zato sam slao svoje pouzdanike najprije prema jugu. - Hvala vam, preasni. Vaa dobrota neizmjerno mi olak ava brigu i bol. - Sve u skinuti s vaeg srca. - Dobro mi je to ste vi uza me u ovoj nesrei. - Sada je stigao Filipec. - Ve smo govorili. - On preuzima sve dunosti u vijeu. Ako mu visost eli po vjeriti i svoje line? - Ne, ne. To su nae tajne, dragi biskupe. Makar su mi svi prijatelji mojeg oca jednako dragi, ipak ove line stvari treba da iznosim na teret dravnicima. I onda, nakon smrti mojeg oca vi ste mi prvi doli u susret. Molim vas da ostanete uza me i sada. - Visosti, itav pripadam vama. Zapovjedate li da se odri danas kraljevsko vijee? - Samo onda ako kraljica uzmogne prisustvovati. Vidjeli ste juer na sprovodu kako je iznemogla. Idem k njoj da je vidim i upitam. Beatrica je primila princa njeno i toplo i pristala da se odri vijee. - Moram pridonijeti tu rtvu, sine, poslovi kraljevstva to iziskuju. Valja odgovoriti Maksovoj drskosti. Je li tako? - Ne bojimo se kraljice. Maksimilijan nije dorastao naoj snazi. - Prepoznajem u tebi oevo samopouzdanje i ponosna sam, puna sam nade u tebe. A to je s Gordanom? - Povjerio sam to Bakau, naem najvjernijem prijatelju. - Dobro si uinio. Idem na posao. Do izbora za kralja jo su samo tri sedmice. Dotle e se vratiti i Damir i Lovro Iloki. Da li se vojvoda javio? - Iz Bea je krenuo u Hrvatsku. Tamo ga je prekasno nala vijest o naoj boli. Jedva e stii prije izbora. - Treba da okupi sve Hrvate. Oni su vazda bili uza te. MisM li da nee krenuti dalje vjerom? - Nikada, kraljice. - Onda mirno ekam dan nae slave. I poljubi ga u elo. Princ ostavi kraljicu s osjeajem potpune smirenosti. .,__ 71 U UMSKOM DVORCU

Ujutro, poto je Gordana zatoena u dvorcu plemia Feren-cija, donesu joj sluavke zajutrak. Vedro je avrljala, a kad je ostala sama, lice joj je odraavalo brige. Tada sie u dvorite. Sluge, straari, konjuari, sva sluinad izviruje zablenuto u nevienu ljepoticu to polagano koraa mekom travom poput kraljice, smjeka im se rumenim usnama i ljupko ih pogledava bademastim oima, prilazi im toplim rijeima, veselim, zvonkim glasom. Prolazei dvoritem, opazi na kulama straare kako ne skidaju s nje poglede. Oito paze svaki njen korak ili se dive njenoj ljepoti? Prela je s taraca na travu i stala brati jaglace, obilazi okolo uza zidine, priklanjajui svu pozornost cvijeu. Kad god bi se sagnula, okrenuta leima prema zgradi i strai, kriom bi istraivala poloaj svojeg zatvora. Tek oko podne uspela se u prvi kat. Mlaa sluavka ovaj put sama je dvorila. - Kako ti je ime? - upita djevojku. - Magda, vaa milosti. Majke vie nemam, otac je zapovjed nik gospodareve strae u ovom dvorcu. Gordanin pogled ne odaje nita, osim vedrine. - Ima li momka? - Malo koristi kad sam sirotinja, a on slobodnjak. Oslobo dio ga kmetstva sam dragi kralj. - Daleko je odavle tvoj momak? - Ba na pola puta odavle u Budim. Ima kuicu i krmu "K umornom putniku". I svatko navrati tamo, pojede i popije. Dobro mu je. I uzeo bi me, ali roditelji ne daju da uzme sirotu - i suze joj obliju lice. - teta. Dobra si, hitra i lijepa. - Vie puta dolazi on ovamo u dvorac po vino. - Evo, uzmi ovo. Gordana izvue iz kone torbe zlatnik i dade ga uplaenoj djevojci. Uzmi. Neka ti slui kao amanet od djevojke koja ti eli sreu. Sva rumena izljubi joj ruku i zuri u zlatnik. - Bit u vjerna vaoj milosti kad bude naa gospodarica. - Ja? Tko to veli? - Tako mislim. Sigurno vas je gospodar oteo roditeljima jer ne daju da se za njega udate. - Vara se. Ja sam ve vjenana. Tvoj gospodar me zlona mjerno oteo muu. Djevojka problijedi. 72 Oh - ali odmah uuti i smete se. Opazivi to, Gordana uzdahne. Nesretna sam, draga moja. Mlada djevojka uti, a Gordana ustane: - Kad e stii gospodar? - upita Gordana. - Uzeo je sobom mnogo novaca i sveanu odoru, a to je znak da ide daleko i da se dugo nee vratiti. - A njegov prijatelj, onaj plemi otiao je s njim? - Nije. On itave dane sjedi dolje na klupi uz knjigu, ali kad je danas spazio vau milost, brzo se vratio. Bjei od ene kao od avla. Krije se od vas. - Je li gospodar naloio da me ne putate po ostalim sobama dvora? - Rekao je neka vas nitko ne smeta i neka vam svaku elju ispuni, ali da ne pobjegnete, dan i no moraju bdjeti. Dan je prolazio. Gordana je sama sjedila u sobi, razmiljajui. Ili bi pozvala k sebi Magdu i avrljala. Gotovo se ne bi mogla otkinuti od nje. Jednog dana doe Magda k njoj od svoje pobude i apne: - Vaa milost me nee odati ako vam neto kaem? - Sve mi moe rei, dobra moja.

- Pripovijedala sam ocu kako vas je gospodin ukrao muu. - Pa? - upita Gordana s nekom nadom. - Jako se saalio nad vama. Takve ljepote nikad nisu vidje le njegove oi, a ja sam ga upitala: bi li vam mogao pomoi, ali on kae kad bi vas pustio da bjeite, visjela bi njegova glava navrh zidova kule. - Da, znam i ne traim to od vas. - I kad bi vas pustio on, ne bi oni drugi jer bi svi visjeli, a svi vas jako ale i uzdiu nad vama. - Ne traim ja da zbog mene stradaju. Nikako. Ne bih to ni primila. Kakva ste vi dobrota! Zato ne mogu da pomognem. Uzdiui, djevojka promatra Gordanu. Ova neto razmilja. Najposlije zapita: - Kako se zove tvoj krmar? - Zovu ga Lajo. - A hoe li opet doi po vino? - Na Jurjevo. - Mnogo je to vremena. - Ni on vam ne bi mogao pomoi? - Mogao bi da u moje ime poalje glasnika ili sam ponese vijest u Budim. - Boe, to bi mogao. - A bi li i htio? - Dao bi, kae on, za mene oinji vid, a ja bih ga molila. - I postala bi bogata vjerenica. Vaa milosti, strpite se do Jurjeva. Gordana utone u misli, neprestano traei izlaz. Tako proe prvih pet dana u neprestanom smiljanju. Nika-Icav glas iz svijeta ne dopre u pusti dvorac usred umovitog kraja. A Gordana je zavladala svom sluinadi u dvoru. Satkala je putove od niti svoje dobrote i prela k tim duama, naviknutim da ih preziru. I oni su snano gledali u njenu sudbinu, nemoni >da joj prue pomo. Samo je smiljala kako e moliti Lajoa da ponese vijesti u Budim. Jednog jutra Magda donese Gordani zajutrak. Ona se ve odjenula i vedro pristupi k djevojci: - Umrijet u od samoe. Htjela bih da barem katkad go vorim s tim plemiem u vaem dvoru. - Svi se rugaju to se skriva pred vama. Nee na dvorite od straha da vas ne sretne, a ipak svakog dana pita to radite. - uj, Magda. Danas mu reci da leim bolesna i neu u dvorite. Razumije? Idem odmah da mu odnesem zajutrak. Zamalo da se djevojka vrati i nasmijana saopi: Vaa milosti, kako je ivo ispitivao je li vam jako zlo. Rekla sam da vas boli glava. On se odmah stao odijevati. Vrlo dobro. Sie li dolje, javi mi. Poslije objeda oniti Magda sva vesela: Dolje je. S knjigom u ruci. Tamo je iza dvorca pred kape* iicom. Sad emo ga zaskoiti - smijei se Gordana. Odjenula se, sila u dvorite i oprezno ide uza zid dvorca. Iza ugla zaokrene prema kapelici i gotovo se sukobi s mla dim ovjekom. - Ne zamjerite to vas bunim - ree ona, gledajui mu rav no u velike modre oi. - Zavist mi ne da mirovati kad gledam u vaim rukama knji gu. Zaskoen tim rijeima i strogim izraajem lijepih oiju, zbunio se.

- Da, gospodine. Prila sam vam samo zato to sam eljela knjigu, ali u srcu sam vas duboko prezirala. - Prezirali? - izlane neprijatno iznenaen. - Ali kad vas ovako gledam, kao da vam je dua bolja od vaeg ina koji je u meni izazvao prezir. - Kakav in? - zaprepasti se on. - Sto sam uradio da ste me morali prezirati? - Niste li vi sukrivac zloina to se ima izvriti u ovom dvor cu? - Zloina? U ovom dvorcu? I ostane skamenjen od uda. Da, zloina, nedostojna vas mladog plemia koji je na pu tu u sveeniki stale. ini mu se da propada u zemlju do grla. Nema rijei ni daha. A ona ga zatrpava objedama dovrh glave: Znam i to da ste se krili od mene, izbjegavali me jer nis te mogli pogledati u moje oi. Osjeali ste sramotu jer vam du a ne moe biti zla. Blagost njezina glasa dovede ga k svijesti pa gotovo zavapi: - Zbog kakvog me to zloina okrivljujete? - Zbog onog koji se ima dogoditi sa mnom. - S vama? Gdje? - Ovdje, u ovom dvorcu. - Ja - ja - ne razumijem. - Gospodine, ta valjda znate zato sam dosjepla ovamo? - Kralj je odredio tako. - Vi sami najbolje znate: kralj nije mogao zapovijediti da Ferenci mene uzme za svoju nasladu. Mladi problijedi. Sam ne zna kakva ga obuzima omaglica. U zabuni kao da govori sam sa sobom: - Sveti boe, uistinu nije mogao odrediti kralj. - Dakle, ne rekoh li? Sami priznajete. - Kralj nije mogao odrediti da vas zatvore. Bio je na samrti, a moda je ve mrtav. Gordana je kao munjom oinuta. Blijedi joj lice, pogled hvata mladia poput klijeta i, svladavajui se, pita: - To vam je rekao Ferenci? - I otiao da uje je li ve umro. Utuena je, ne mie se. uti. Skupljene obrve odaju da duboko razmilja. - Dakle, nemam li pravo kad kaem: nema kraljeve odredbe. Ja znam sve. Cim je vidio da je kralj na samrti, va prijatelj me ugrabio da zadovolji svojoj elji, ali se ipak pobojao i otiao da se uvjeri je li kralj mrtav i moe li uiniti to je naumio da ga kralj ne bi kaznio. - To bi bilo podlo. - Nije vam otkrio uzrok toj otmici? - Nije, makar sam ga pitao. - Eto, nisam mu uinila krivo. Zatajio vam je, poznavajui vau potenu duu. Znao je: kad bi vam otkrio istinu, ne biste se odazvali da uvate plijen njegovim neistim namjerama, da straarite nevinu djevojku i predate je u njegove ruke. Vi ste, dakle, preuzeli tu zadau, a da niste ni slutili kakva je podla svrha. Stoji udaren njenim rijeima. - Ferenci me, dakle, obmanuo? - Uzeo vas je kao slijepo oruje, ne brinui se to e vas zablatiti ortatvom sramotnog zloina. - Ne! Ne! - uzvikne branei se. - Ne preuzimam na sebe takvu strahovitu sukrivnju.

- Uzalud je svaka obrana. Vi ste ovdje postavljeni da pazite na strae, da uvate njegovu rtvu. Ne moete se tome oteti. Eno, i ona sluinad na dvoru i straari gledaju me samilosno, svjesni to me eka. - Dakle, svi vas na tom dvoru vole. - I svi bi oni meni pomogli kad bi mogli. Pognuo je glavu pod teinom njenih otkria da slui neasnoj namjeri. I obori oi od stida to su priprosti ljudi u dvorcu milosrdniji u njenim oima od njega koji je uva za neasnu gozbu svojem prijatelju gospodaru dvorca. - Sto da uinim, gospoice, da skinem sa sebe stranu op tubu? - Skinite sa svoje due zloin ortatva. - Zatiti u vas. Pobit u se s Belom Ferencijem za vas. - A kad vas on rani ili ubije i opet padam u njegove ruke vaom pomoi jer ste me vi uvali? Za ime boje, kako da popravim? to da uinim? Sklopio je ruke da u nje moli milost za svoje osloboenje. A ona ga kori pogledom i naglaskom svojih rijei: Samo je jedan jedini in koji moe oprati va obraz i du u od zloina. Da me Ferenci ne nae u ovom dvorcu. iroko se zagleda u nju: - elite da vam pomognem pobjei? - Ako niste sukrivac njegova zloina, uinit ete. - Recite: kako? Uinit u sve. - Kunete se? - Na grob svoje majke. - Vama je doputeno izlaziti iz dvorca kad vas je volja? - Da, ali dosad nisam nikad izlazio. - Tko na dvoru ima vlast da zapovijeda nad straama? - Zapovjednik strae, ali zapravo meni je Bela povjerio da nadzirem. - Dakle, vi zapovijedate mojim tamniarima? - spoitava mu ona. - Da sam slutio to kani! Zato mi to niste rekli prije? - Niste li me izbjegavali? Nisam li imala pravo misliti da ste njegov ortak? Sami priznajete da vam je povjerio moje straare. Sad sam vas upoznala i vidim da niste znali to on kani. Upoznala sam vau plemenitu duu i stekla sam povjerenje. Ne biste li vi mogli da me izvedete tobo u etnju? Vas ne mogu za drati ako elite izjahati. - Mene nikako. Savjetujete, smislite. Ja nisam vjet da se iemu domislim. - Doite gore u sobu. Smislit emo. Sutra osvane teko iekivani dan. Magda dohiti vrlo rano u Gordaninu sobu: Vaa milosti. Moj krmar je doao po vino. Eno ga dolje na dvoritu. To je moj Lajo. Vidite kako je lijep. Ali Gordana ne gleda. Razmisli i naloi joj: Reci mu neka ide u Budim i tamo potrai vojvodu Iloko ga. On je sigurno tamo. Svi tamo znaju tko je on. I neka ree vojvodi: Gordana je zatoena u dvorcu grofa Ferencija i eka osloboenje. Neka ide sam ili poalje glasnika. To e tebi donijeti miraz. Magda odjuri dolje. Uskoro se vrati sva crvena i uzbuena: - Rekao je da e sam otii i potraiti vojvodu. - Dobro, Magda. Moda mi pomogne. Sad idi. Djevojka se povue neto zauena: kako se ljepotica tako malo raduje to e joj njen momak pomoi.

Meutim digla se oluja i sprijeila Gordani da ide u dvorite. Zato potrai mladog plemia Roberta u njegovoj sobi. - Dakle? Jeste li odluili? - Jesam. Priredio sam sve to ste mi naloili. Mogli bismo pokuati sutra nou. - Nema pokuaja. Ako imate snage, onda nema odugovlae nja. Ferenci bi se mogao vratiti prije nego to se nadate. - Nadam se da se nee vratiti dok ne izvrim ovo djelo. Zvuk trublje odjekne dvorcem. - To je Ferenci - usklikne mladi prestravljeno. - Onda je sve izgubljeno. Roberta obuzme strah, eljezna se vrata otvaraju. U pljusku ujae u dvorac konjanik. Brzotea! Robert mu ide u susret. Otkud dolazi? - upita ga Robert. Iz Budima. Gospodar alje ovo pismo - i preda omot Robertu. Brzo ga razmota, proita i otpoalje glasnika pa dade Gordani pogledom znak da ue u sobu. Pohitala je za njime: - to je? - Ferenci javlja do sutra dolazi. - I nita vie? - Kralj je umro. Gordanine noge zaklecaju. Podupre se o stol. Omaglica je hvata, ali odolijeva: - Tko je preuzeo vlast? Javlja li to? - Kraljevsko vijee, na elu mu kraljica i princ. Novog e kralja birati 17. svibnja. Blijede Gordanine usne ne otvaraju se. Zuri u pod. ujete li, gospoice, on se vraa sutra u zoru? Dakle, pu tuje nou. Znak da mu se jako uri. itajte to pie. "Evo me sutra u zoru da te oslobodim uvanja moje ljepotice..." Mladi se razbjesni: - Moje ljepotice - kae on. - Iz mojih vas ruku nee pri miti. Nee. - Zahvaljivat u vam do smrti. Sad brzo na posao, gospo dine. - Samo kako? Preostaje nam samo ova jedna jedina no. - itava blagodat ako je netko vrst na odluci i hitar na inu. U jednom jedinom asu prebaci ovjek svoju sudbinu on kraj obale ivotne rijeke. A kad je mlitav i spor, pada u valove. - Evo. Spreman sam na sve to smo odluili. - U pogibelji misli su najhitnije, a odvanost najvratolomnija. Naprijed! itavo popodne Gordana nije izlazila iz odaje. Sluge su joj po Robertovu nalogu donijele u sobu krinju knjiga. - Gospodin plemeniti Robert alje knjige vaoj milosti jer sutra u zoru odlazi. Gospodar mu je pisao da odmah doe, ali moj Lajo e izvriti vau zapovijed. On e to uiniti, jo je do lje. Upravo tovari vino. - Da, da, Magda. Vjerujem mu i zato evo: pokai mu svoj miraz. I prui joj punu kesu. Djevojka problijedi. - Uzmi i sakrij da nitko ne vidi. Posumnjali bi da si neto uinila za mene. Samo njemu reci neka zna da ne ini badava. - Nikad ne bih sanjala da u biti tako bogata. Krma "K umornom putniku" imat e bogatu gospodaricu. I Magda otri dolje da o tom obavijesti svojeg momka.

Nakon veere poalje Gordana presretnu Magdu na poinak. Tada zatvori vrata i gurne zavor. Ide k krinji, digne poklopac i stane brzo vaditi knjige. Dolje na dnu lei muka plemika odora, pojas s maem, klobuk, konate izme i plat. Odjene muku odoru, opae ma, uelja vrsto kosu, povee je i duboko natakne na elo klobuk, iroki obod dopola joj pokriva obraze. Uzima plat i omota se itava od vrata do izama. Najposlije ugasi svijeu. Tiina u dvorcu navjeuje duboku no. Nitko se ne mie. Neujno ide k vratima. Sjedne na stolicu i prisloni glavu na zavor. eka u dubokoj tami i nepominom miru. Dugo nema nikakva znaka da jo netko u dvorcu bdi. Tad na vratima zamijeti tihi lagani dodir. Brzo ustaje, oprezno odrine zavor i otvara. U mraku trijema neujno prolaze muke siluete. Ne govore. Idu. Koraci im se jedva dotiu drvenog poda. Kao da lebde. Izlaze u dvorite. Zvjezdano nebo ublauje crninu noi. Gordana se povue pod stablo. Onaj drugi, glasno stupajui, ide iza dvorca k stajama i pokuca na vratima. Antone, izii! Gospodaru, zapovijedili ste mi u ranu zoru osedlati konja, Predomislio sam se. Putujem odmah. No miruje, a vri jeme hiti. U mraku izvede sluga dva konja. Osedlava ih. - Hajde, lezi, Antone. - Zar neu pratiti vau milosti? - Velim: lezi i spavaj. Do zore se vraam. Pratit e me go spodarev momak. Sluga ode u staju. Plemi vodi konje pa se izgubi u mraku iza dvorca. Gordana u plemikom odijelu eka. Opazivi konje, pohiti i popne se na sedlo. - Dosad je bilo lako - ape Robert. - Ali sad? - Samo nas odvanost spaava. I krenue prema izlaznim vratima. Hej, vrataru - vikne Robert hrapavo, muklo. - Tko je dolje? - pita straa. - Ja. Anton. Moj plemeniti gospodar gospodin Robert hoe da ide iz dvorca. Njegovo gospodstvo je odredilo da putuje u zoru. Ide kad ga volja - odgovara Robert u ime svojeg sluge. Evo me, idem da otvorim. tropou kljuevi i vratarevi koraci. Siao je i stao: Nije dobro izlaziti u pustu no, vaa milosti - ree strazar,, okrenut Gordani u plemikoj odori. Ona ne odvraa. Robert se u tmini sagne k vrataru i straaru pa e apuim glasom svojeg sluge: Bit e da mladi svetac ne ide u hodoae. Dakako. Brige nas kamo ga vode putovi. kripe eljezne preke. Struu kljuevi. Tekim tropotom pomalo se rastvaraju vrata. Jo trenutak. Gordana napne uzde. Konj se uznemiri. to mu je? - primijeti vratar i lupne konja po bedrima. Gordana osjea kraj sebe ruku to bi je mogla povui sa sedla. Boji se utnje, a ne smije progovoriti. U ilama joj struji krv. "Samo da taj as proe ..." I druga polovina vrata se rastvori. Djevojka upravlja konja, hotimice polagano, mjeri prostor do praga. Izala je. Iza nje jae Robert. Vrata su jo otvorena. Straar i vratar gledaju za jahaima to ih guta mrak. - Kao da je sluga plemenitog gospodina Roberta ohrapavio? - I meni se ini. Gledaju dolje, ali ih oblijeu slutnje. Obojica ute. Nizbrdo-odjekuje topot konja. Zatvarajmo vrata. Zaas je sve kao prije - sneno. Gordana slijedi svojeg vodia. Sili su s brda u poljanu i skreu u umu.

U gutari se zaustave: - Kamo da skrenemo? - Cestom ne smijemo. Mogli bismo u zoru susresti Ferencija. Dakle, umom. - Puta nema i ne znamo ga, ali zvijezde e nam pokazivati smjer prema Budimu. - Dozovimo svoju opreznost! I jau utei, pazei i uklanjajui se stablima. Jedva propu-palo mlado lie proputa svjetlost zvijezda. Gordana zaustavi konja, oslukuje. Nijema no, zrak i lie miruju, uma spava. - Da barem nije zaao mjesec, je li gospoice? - Razotkrio bi nas. Eno tamo slijeva je cesta s koje sam ja skrenula u ovu umu. Tu su me doekali Ferencijevi ljudi sa psi ma. Strahoviti psi. Mogli bi ih pustiti za nama ako otkriju da nas nema. - inilo mi se tamo gore da onaj straar sluti tko se skriva pod vaom plemikom odorom. - I meni se inilo. - utjeli su. I sutra e utjeti, a Magda e blagoslivljati. - Zaarali ste sve. - Proslijedimo put, gospodine. Zdesna je cesta, to dalje, a opet ne odvie lijevo da ne zalutamo. Provlae se kroz bezglasnu umu. Sve gua bivaju stabla. - Skrenuli smo s pravog smjera. Ne moemo ovuda - opazi Gordana. - Konji se plae stabala. - Valja priekati dok ne svane. - ekanje je prava vjenost. Nastavimo. Pokuavala je naprijed ali konji se opiru, naule ui, nazaduju od crnih sjena gustih debla. - Bit e pametnije priekati dok tmina malo ne popusti. - Vidite, gospoice Gordana da smo krenuli prema jugu, mo gli bismo cestom bez straha da sretnemo Ferenci ja. - Moram u Budim po svaku cijenu. Moram. - Prezirete opasnost? - Tko ne zna prezreti opasnost, tome su svi putovi zatvoreni. - Rekao bih: eznete za Budimom. Zar ste tamo ostavili srce? - Nisam zaboravna, gospodine! Pazite, neto ujem. Sluaju. Gotovo ne diu. - Ja ne ujem nita - apne on. - Neki daleki odjek kotrljanja. - Da, moda. - Kao da u daljini prolaze kola. Ferenci ne bi imao strpljivosti da putuje kolima. Uvijek putuje konjem. Svejedno. Sluajmo. Cesta nije daleko - upozorava ona. Dugo stoje okrueni mrakom gutare. Tmina, tiina, samoa i Gordanina blizina razbudi mladia. Sav se izgubi. I ne znajui to radi, posegne za njenom rukom. Ona je vrsto ustegne i jo otrije ree: - Odora sluge prelazi u vaa utila. - Uvrijedio sam vas?! - Sebe - odgovori suho. On uti i slua svoje teko disanje. Dugo stoje u mraku, ekajui svjetlost da mogu izii iz ume. Ne progovaraju. No plovi k istoku. Zvijezde gasnu, jo je malo do svanua - upozori Gorda na. - Da, skoro - primijeti on.

Ona se makne i ape: - ujete? Tamo s ceste. - Topot jahaa. - Jure kao pomamni. Da nije Ferenci? - Strah me da se ne varate. A mogu biti i drugi. Plave sjene probijaju tminu. Oni se ne miu. Topot jahaa ispuni umu bukom. Ukoeni sjede na sedlu. Gordana gladi vrat konju da ga smiri. Konjska kopita s ceste odjekuju i gube se prema jugu. - On je. Juri divlje u dvorac. - Sad naprijed! Kad je sunce izilo, nali su se na poljani pred umom i usmjerili put prema svojoj umovitoj dolini, gonei konje najbrim trkom. U ranu zoru ujahao je Ferenci u svoj dvorac i odmah zapovjedio katelanu: Neka deset momaka osedlaju najbolje konje. Za jedan sat kreemo na dalek put u Moravsku. Ali ni iva dua ne smije o tome saznati. Ljepotica Gordana ide s nama. Tada se popne u kat i zapovijedi da mu donesu jela. Kad se okrijepi, naloi katelanu: - Probudite gospodina Roberta. Neka odmah doe. - Kau da je izjahao. Nisam ga vidio. - Onda je ostavio poruku? - Meni nije rekao nita. Moda vrataru. - Zovnite vratara - zapovijedi i stade se umivati. I vratar doe gore pa najavi: - Plemeniti gospodin je izjahao. ,4 Gordana III ._ . .."_",._._,.," ..^ ,..

_"_

01

- Kada? - Poslije ponoi. - Tko ga je pratio? - Njegov sluga Anton. - Lae! Vidio sam ga pred vratima kad sam stigao kui. Zovni ga. Pozvae i Robertova slugu: - Vaa milosti, gospodar mi je rekao da e ujutro otputovati jer ste mu vi odredili da nekud ide. - Ja? Obratno: da me eka. - A nou ja sam doao u staju da osedlam konje. - Onda ga je pratio netko drugi? Mene je poslao da legnem jer e ga pratiti va momak. Nemiran ode u Robertovu odaju. Postelja nije dodirnuta. Sve je na svom mjestu. Ni pisma, niega. Istrauje tko je od slugu otpratio gospodina. Svi su na dvoru. Nitko ne manjka. "Stoje to? Izjahao je s dva konja, a nitko od momaka ne manjka?" - Razmilja. Neka slutnja ga goni. I potri trijemom do Gordaninih vrata. Kuca uzalud. Ona se ne javlja. Ferenci otvori vrata. Zatvor iznutra nije povuen. U njenoj lonici haljina na podu, knjige razbacane. Istri na trijem, zove sluavke, ispituje, viui i kunui. Sluge mu odgovaraju: plemi je s ljepoticom itao knjige i nita ne znaju. Svi su preplaeni, svi poriu da bi togod znali. - Plemenitog gospodina pratio je momak, nipoto ena prisiu vratari i straari. - Zapovijedio je da otvorimo, mi smo sluali. Ljepotica nije bila s njime. Bio je momak. - Bila je ona - vie pomamno Ferenci. - Vaa milosti, nismo to mogli slutiti. Bio je momak i mladi gospodin Robert. - Svi na konje! Pse s lanaca. Za njima nakraj pakla! - za povijeda Ferenci, zelen od gnjeva, brige i straha. "to e Baka kad dozna. Ne! Uhvatit e je moji psi. Svi tre i viu. Sedlaju konje, vode pse.

Ferenci dade donijeti Gordaninu haljinu i baci je psima. Neka omiriu njezin miris. Uhvatit e je na granici neba i zemlje. Psi nateu modru djevojaku haljinu. Gospodar im dovikuje naroite rijei, upozorenje, dozivlje ih za sobom, onda im odrijei lance. Psi trkom tre nizbrdo ispod dvora, njukaju, sluaju gospodara i najednom zaokrenu u umu, jurei tragom bjegunaca. Za njima pojure Ferenci i njegovi momci. AVOLSKI PSI Nebo je prekriveno snjenobijelim oblacima. Kroz njih prodire sunce kao kroz veo i pokazuje bjeguncima smjer. Oni su pro-jahali poljanama i umama. Kad jure otvorenom dolinom. S vremena na vrijeme se osvru, ne dolazi li otkuda Ferencijeva potjera. Ne zamjeuju nita, a ipak sve bre tjeraju konje. Dolina se pred njima suzuje. Stiu na ulaz u dugu, beskrajnu kotlinu. S desne strane die se brdo. Gordana se zaustavi: - U ovoj kotlini mogli bismo stradati. - Zato? - upita pratilac. - Ako nas slijede, ne moemo skrenuti ni lijevo ni desno. - to da se ini? - Obiimo brdo. Vijugajui lake je zametnuti trag nego u ravnoj kotlini i lake je izbjei potjeri. Tu nas na milje daleko mogu opaziti. I krenue desno oko podnoja brda. Kad su ga obili s juga, spaze puteljak to se uspinje. - Gospodine Roberte, popnimo se. Gusta stabla zatitit e nas oku progoditelja. Tu se moemo sakriti. Ferenci ne moe pre dmnijevati da smo u brijegu odabrali brdo. To nikad ne bi ui nili bjegunci i ba zato zavarat emo potjeru. - Zaboravljate njegove pse. Bez njih nije poao i oni e nas nanjuiti na milje daleko. - Zar su tako vjeti? - Nevjerojatno. Kad je Ferenci kod kue, svakog ih dana pouava. - Onda nam preostaje nada da nije stigao u zoru kako javlja u pismu, ili je prekasno doznao za na bijeg. Gordana je paljivo istraivala umu pred sobom. Uskoro su stigli ispod vrha kad ih trgne lave pasa. - Boe! Odakle je to? - zabrine se plemi pa se obazre. - Odozgo s vrha - tiho e Gordana i zaustavi konja. - Povucimo se s puta u gutaru - predloi Robert. - Bilo bi uzalud. Psi su nas zamijetili. Gordana nastoji uzalud prozrijeti kronje pred sobom: - Svakako, netko se nalazi gore na vrhu. - Ako nas je Ferenci obiao i dolazi u susret? Onda gore nasred puta izmilje dva psa i laju na putnike. - To nisu Ferencijevi - obraduje se Gordana. - I ne dolaze blizu. - Hajdemo odvano. I nastave se uspinjati. Psi tre pred njima, neprestano se okreui i lajui. S vrha brda prua se pog led na sve strane. Prema sjeveru nastavljaju se visoine, a presije ca ih cesta. - Izili smo k cesti to vodi u Budim - prepane se mladi Plemi. To nije najstranije. Cestom nas nee progoniti. Uspevi se na vrak, promatraju u dolini poljane i ume. U daljini bijele se tornjevi Ferencijeva dvorca. - Vie nema traga potjeri - poveseli se Robert. - U ume ne vidimo, dakle, preuranjena radost. Muki poklik oboje trgne i oni se obazru.

S druge strane vrha pridolazi mlad mukarac, uutkujui pse. Ide ravno k putnicima i skida kapu. - Vae milosti ele togod? upita ovjek. - Zalutali smo - odvraa Robert. - Tamo dolje ide cesta, a tu ispod vrha je moja krma. - Krma? Kako se zove? - upita Gordana. - "Krma k umornom putniku". Vae milosti ele togod zaloiti? - Svakako. Ali recite nam je li tkogod ovog jutra prolazio cestom iz Budima? - Ne, nije. Gordana i njen pratilac izmijene znaajne poglede. - Moda je ipak projahao na povratku iz Budima vlastelin, plemeniti gospodin Ferenci? - U Budim je odjahao ve odavno, a vraao se nije. - Moda se vraa preacem? Uvijek cestom. Gordana e tiho Robertu: - Ostanite ovdje i budno motrite dolinu. Ako biste opazili da iz ume izlazi potjera, brzo mi javite. - Krmar kae da se nije vratio. Gordana krene s mladim krmarom dolje. Malo nie vrha, prislonjena na kamenu peinu, stoji duga zidana kui. Gordana sie s konja i prie mladiu: Prijatelju, jesi li poao u Budim kako ti je juer rekla Magda? Mladi se prepane i sumnjiivo odmjeri njenu pojavu. - Ja sam zarobljenica o kojoj ti je govorila djevojka. Odje nula sam muko ruho. - Jao, Magda vam je pomogla pobjei? Ili njezin otac? - Ne boj se. Magdu i njenog oca Ferenci ne moe nikako optuiti. Mladi biskupov neak odgovara za sve. To smiri mladiev strah. - Jesi li mi rekao istinu? Ferenci nije projahao ovuda, nije se vraao u dvorac? - Istinu rekoh, a preacima ne ide rado jer tedi plemenite konje. Ne uri mu se nikad. Zadrava se kod mene, svakog puta i hrani konje. Mogao bi i obii ovo brdo. Ali emu? Eno, vidite opremljenog konja. Upravo sam htio da idem traiti vojvodu Ilokoga. - Moda nee biti potrebno da ide. Mjesto toga pokai mi siguran put. Ostavila sam Magdi toliko zlatnih forinti da e je tvoji roditelji objeruke primiti. - Vjena hvala vaoj milosti. Povest u vas sigurnim putem u Budim. - Dobro, odavle se vidi cesta nadaleko. Pripazi. Kad bi uoio jahae, odmah mi javi. Onaj mladi gore pazi s one strane. - Vaa se milost boji potjere? - Ako se Ferenci nije vratio, onda nema toliko brige. Idem u kuu da traim mlijeka. - Roditelji su mi jo u Budimu. Nema vas tko posluiti, osim mene. Odmah u s vama. Pa ode s njome prema kui. Morali su obii staju. S one strane staje opazi Gordana etiri momka kako izvode konje. To je zaudi: - Kakvi su to ljudi? - Pratnja jednog plemia to je kod mene prenoio. - Jo je u kui? - Upravo dorukuje. - Plemi putuje u Budim? - Iz Budima se vraa na jug.

Na jug? Kamo? U Hrvatsku. Kakav je? Vrlo otmjeni plemi, neka se vaa milost ne boji.

- Samo sam se zaudila to putuje tamo. Stala je navlaiti obod klobuka na oi. - Vaa milost pozna zemlju na jugu? - To je moja domovina. Ti e, dakle, paziti na cestu? - Pouzdajte se u mene. A prije me vodi u kuu i brzo mi donesi mlijeka i kruha. I ne odaj me nijednom rijei. Govori sa mnom kao da sam muko. Spustila je donji rub plata do izama, a gornjim omotala vrat do usta, navukla jo nie klobuk i stupila u kuu. Mladi joj otvori vrata i ree: Odmah u donijeti jelo vaoj gospodskoj milosti. Otrim mukim koracima ue Gordana u prostranu putniku sobu. Razabire da netko sjedi slijeva, ali se ne obazre kao da ga ne vidi i povue se u dno sobe, u mrani kut. Bila mu je iza lea. Oprezna je. Nije se osvrtala k njemu nego opustila glavu na ruke u jahaim rukavicama. Izmeu prstiju zaviri k njemu. On sjedi kraj prozoria i zuri napolje. Kao da je i ne primjeuje. Lea mu skriva plat, glavu klobuk. Ispod oboda pada mu na vrat crna kosa. Uto ue krmar, poloi pred Gordanu vr mlijeka i komad kruha. Ne primivi od Gordane nikakvu zapovijed, opet izlazi. Gordana uzme vr i stade piti. Iza ruba vra promatra kriom stranca to putuje u Hrvatsku. Znatieljno eka da se obazre. Nekoliko asaka kao da osjea neiji pogled. Gordana brzo okrene glavu i nastavi piti mlijeko. Stranac vikne kroz prozor: Je li sve spremno? Gordana spusti vr na stol i digne se. Onaj kraj prozora zakorai. Zapanjena Gordana vikne: Gospodine Damire! On se okrene u mrani kut. Tamo je visoka vitka pojava u plemikoj odori zaogrnuta platem. iroki obod klobuka se digne. Prepast se oituje u Damirovoj nepominosti. Velike crne oi jo su vee. U zjenici mu ukoeno pitanje: - Gordana? Gospoice Gordana, kako vi ovdje? - Znate li da je kralj mrtav? - naglo e ona. - Znam. Kad sam onog jutra otputovao iz Budima, zaustavim se kod znanca plemia u okolici grada. Poli smo u udaljene dvo rove da nagovorimo maloplemie neka svi pou na Jurjevo na sabor i tamo nas zatee strana vijest. - I vratili ste se u Budim? - Da, bio sam. Juer su ga pokopali. - Princu ste se javili? - Ne, nije potrebno. A sad idem dalje. - Idete? Kamo? - U Hrvatsku. - Ovdje vas ne vee dunost? - Smirite se gospoice Gordana, prineva je sudbina u do brim rukama. - Nisam zvana da se brinem za prievu sudbinu. Mi smo se zavjerili da titimo sudbinu nae zemlje, svih nas, a ova je vezana uz princa. Zato je vae mjesto uza nj. Glas joj zvui otro, a barunaste oi svijetle. - I ba zato budite spokojni. Pomno sam se propitao u Budimu. Sve je slono da biraju za kralja sina pokojnog Matije. A kraljica se nakon kraljeve smrti nije promijenila. - Vi ste, dakle, posve mirni za nju? - Da, gospoice. - Neu dijeliti va mir dok izbor nije obavljen. Vratite se u dvor. To nije moja elja, nego elja vojvode Lovre Ilokoga.

Jo na rastanku sa mnom za kraljeva ivota naloio mi je neka vam isporuim: ostanite stalno uz princa i budite na strai da kraljica ne isplete nove spletke. Vojvoda eli imati na dvoru oko koje budno pazi. - Nisam tome vjet i zato u vie koristiti naoj osnovi ako pohitim u Hrvatsku i okupljam izborne stalee. - Dakle, ne vraate se na dvor? Ne, gospoice Gordana. Tamo je moja prisutnost suvina. Izmijenjene su rijei pale hitro, mirno, hladno kao da govore stranci. Odbacite svoje line razloge, gospodine Damire. 86 ....... Od tih rijei zadrhte mu prsa. "Kako okrutno niani na moju ljubav!" - krikne mu srce, a usne govore grubo: - Nemam nikakva lina razloga da utjee na moju odluku. - Znam za taj razlog. Dakle, postoji. Pokolebao se spoljani mir kojim je prikrio talasanje u prsima od asa kad ju je spazio u kutu sobe. Ne moe joj gledati u oi, upravljene u nj i odvraa pogled na prozor. Strelimice mu se ukae slika na dalekom moru, na povratku iz Napulja. Na brodu lei u vruici i bunca o tajnom bolu svojeg srca. A ona slua. I sad u ovom asu hoe da ga pospe sramotom, da mu baci u obraz taj jadni razlog koji ga tjera iz prineve blizine. Stid ga bije. Ponos uskipi u dui i mozgu, isprsi se, spreman da joj odgovori osorno, grubo, najgrubljim glasom to bi ga smogao: - Tko vam, gospoice, daje pravo da se brinete za moje razloge? - Ona no na brodu kad smo se vraali iz Napulja. Krv mu se pretvara u hladnu bujicu. Zove u pomo ponos, smrtno ugroen i vie za obranom. On priskoi da joj zakri rije, odbije udarac, pa se smije ironino: - Vaa milost oito sebi ne umilja da je i jedna rije koju sam one noi izrekao bila istinska? - Ne umiljam jer znam da je bila istinska. - Izgovorena u bunilu. - Sad ste u bunilu. Onda ste znali to govorite. On zavapi u mislima: "Zar je odluila da me gazi?..." Sva mu se dua smuti, na crne oi padnu vjee, zasjenjuju ih trepavice to je sve govorio u bunilu. Gordana ga uzima vrsto u oko i hitro upada: Podsjetit u vas to ste govorili one noi. Htio bi vikati da joj zagluim rije i bjeati da utee sramoti i udariti u strop kue da ga pokopa i ne mora doivjeti sramotu, a ipak stoji zakovan i eka udarac od kojeg mora propasti u zemlju. Ipak se die i lati najotrijeg oruja. Suho se pokloni: Uistinu, nemam kad sluati, gospoice. I krene k vratima. Svaki drugi ovog bi asa rekao da ste se dali u izdajice domovine. Okrene se tolikom otrinom da mu ma buno udari o pod i zavikne: - To je odvie. - Ali ja to nikad ne bih mogla pomisliti. Znam ovog asa govori na vaa usta lino neprijateljstvo prema meni... "Neprijateljstvo" ? Srce mu jaukne od bola, a mozak zapanjeno pita: "Jao, moda ipak nije ula priznanje izreeno u vruici?" - i prsa mu se uzgibaju. R7 Shvaam vae neprijateljstvo - naglaava ona kao da osjea koliku mu snagu donosi ova rije. - Mene smatrate uzro kom to ste se raskrstili s princem. On uti i zuri u pod. Hotimice nisam kriva, ali moja linost vas je razdvojila s princem. Od onog dana kad ste se razili vae je dranje prema

meni vie nego neprijateljsko, zapravo prezirno. Razumijem. U pravu ste. Primam vae neprijateljstvo. Ali vas pozivljem, odloite ga samo dotle dok svrimo ono na to smo se zakleli - i vi i ja. "Stjepko je lud! Ona nije ula nita..." - uvjerava se on dok ona nastavlja sve bre: Dakle, tu ne stoji vie Gordana, ve samo saveznik. I taj vas podsjea na onu no na brodu kad ste zaloili asnu rije da se neete maknuti s dvora dotle dok ne bude sretno rijeena sudbina - naa, vaa, vae majke, svih nas koji ivimo u zemlji gdje smo se rodili. Rekli ste to svjesno, ne u bunilu, jer tada ste ve bili ozdravili od bolesti. "Ne - ne - nije ula" - klie mu sva dua i okuplja snagu i mir. - Ipak sada tvrdoglavo odbijate izvriti svoju rije? - Jer sam uvjeren da u naoj stvari vie koristiti ako... - Ne, drugi je razlog. "Opet" - i zadre mu srce. Ipak je sluala. - Rei u vam sama. - Ne moete to nikako znati. - Dopustite da izgovorim. Nemiran je, napola omamljen, brzinom njenih rijei. Ostavili ste princa dok nije bio ni nasljednik, a sada stoji na prvoj stubi prijestolja. Mogao bi tko pomisliti da vas vraa k njemu elja domoi se kakvih asti. To je razlog. Damir osjea kao da ga netko iz olujnog mora povukao na kopno. A naroito ste se bojali da to ne misle nai zemljaci. Da, ba oni - prihvati se ovih rijei kao vrste obale. - Nai su sumnjiavi. Da, teak je to porok nae krvi. Brat brata, saveznik saveznika u asu pospe blatom sumnje, ali vi se, gospodine Damire, pouzdajte u one koji imaju u sebi snage da vjeruju u vas kao to vjerujem ja. Eto, nala sam razlog koji vas odvraa da danas idete na dvor, ali vi ete pridonijeti rtvu i poi. "Govori li istinu, ili je izmislila taj razlog ne bi li me utjeila, prikazala mi kao da ne zna da je nosim u sebi? U njegovu pogledu lee misli to sijevnue pod visokim elom: - Mislio sam odjahati vojvodi da ga obavijestim. - Poslat u mu sama glasnika. Vraam se u Budim. - Odakle se vraate? - zaudi se on. - Prije nekoliko dana donio je plemi Ferenci kraljev nalog da se prineva majka preveze iz Budima u Brezovicu i da je mo ram pratiti. I tako je s nama morala poi i vaa gospoa majka. - U Brezovicu? - Ali putem sam htjela pobjei u Budim, a tu me Ferenci po kraljevu nalogu zatvori u svoj dvorac. - Sada vas je pustio na slobodu? - Naprotiv, njegov prijatelj Robert pomogao mi je pobjei iz dvorca gdje su me zatvorili. - Ne bojite se potjere? - Napolju su na strai mladi plemi i krmar, a Ferenci joi nije stigao na dvor i ne zna to sam uinila. A vi, kad se vratite na dvor, javite mi bude li to vano u kui prineve majke? - Ne kanite na dvor? - Ne, i molim vas da princu ne govorite o mojem boravku ni rijei. Zauen ovom odredbom uuti. - Do vienja, gospodine Damire. - Zapovijedate li da vas otpratim? - Hvala. Ne elim da svojom prisutnou ugroavam nae saveznike odnose. Ni ja ne volim prisutnost onih koji su mi ne prijatelji.

"Neprijateljstvo! Da! Ona mora misliti tako. Ona je kriva mojem sukobu s princem. Da, tako je. I neka to misli. Pobrinut u se da zadri tu misao dovijeka. Pobrinut u se i bit e mi lake^ Te misli jure mu mozgom, dok se ona vraa k svome vrcu, ispije ostatak mlijeka i uzme kruh pa ode: - Do vienja u Budimu. - Dopustite mi samo jedno pitanje: a moja majka je kre nula u Brezovicu? - Da, tamo prati uzvienu gospou Borku. - Hvala - ree on. Gordana izie. - Krmar je opazi i dohiti k njoj: - Nigdje ne vidim nikoga. - To bolje - odgovori ona i lagano klizne u sedlo. Uzjai i ti pa me vodi - naloi krmaru - bit e ti dobro plaeno - i pogleda gore k vrhu gdje je Robert, sjedei na konju, razgledavao dolinu. Siite dolje. Idemo. - zovne ga djevojka. Damir stoji na trijemu i promatra plemia. as se obojica gledaju. Robert mrko, Damir hladno. Krmar uskoi u sedlo. Damirova etiri momka ekaju pokraj opremljenih konja svojeg gospodara. Najednom krmarevi psi neprijateljski zamrmore i laveom tre na vrh. Jao! zamijetili su nekoga! - vikne preplaeni krmar. - Nije mogue - umiruje Robert. - Nisam vidio ni ive due u itavoj dolini. - Ne bi psi tako reali. Dolaze. Eno kako bjesne. - Tiho! - uutka Gordana krmarevo jadikovanje. i ^_",_ sa Negdje odozgo dopire do njih lave pasa kao da ih je opor. - Svreno! To su Ferencijevi psi. - Onda su obilazili brdo po naem tragu - zaprepateno e Robert. - Zato ih nisam mogao vidjeti. - Ja u zadrati pse - oglasi se Damir s trijema. - Ni pakao ih ne bi zadrao - odvraa Gordana. - Slijedit e moj trag i razderati konju noge. - A za njima dolazi Ferencijeva eta - upozori Robert. - Idite u kuu - ponudi Damir - to je zasad jedino uto ite. - Da, u kuu - odredi Gordana. - Branit u vas do zadnjeg daha - vikne Robert blijeda lica i uhvati ma. Damir pogleda bjeloputog mladia i plave usplamtjele oi i pristupi mu: Gospodin e dopustiti da mu se u obrani pridruim. Mrko Robertovo lice ne odbija i ne prihvaa. Gordanine misli munjevito lete. U asu skine svoj klobuk, razdere podstavu pokupi kamen, gurne ga ispod podstave, zavitla zrakom klobuk kao praku i klobuk odleti prema vrhu. Tako mislite zavarati pse? - pita krmar. Bez odgovora skida Gordana sa sebe plat i baci ga Damini. Evo vam moj - ree on. Strgne sa sebe plat i prui ga djevojci. Evo i klobuka, gospoice. Uzima ga i pokrije glavu. Onda oboje potre k staji gdje stoje Damirovi momci s konjima. Krmar i Robert nita ne shvaaju. Sa strahom pogledavaju gore na vrh kad e se pojaviti psi i opet dolje k staji gdje Damir i Gordana zapovijedaju momcima, tre, rade, vode konje amo-tamo, vraaju se i opet nestaju za krmom. to su to smislili? - udi se krmar. - Tko je taj plemi to se ovdje plete? - upita Robert kr mara.

- Neki njezin zemljak. - Ne treba mi njegove pomoi. U kuu - vikne Damir, dotravi iza krme s Gordanom. Robert ga osine prezirno, ali poslua. Zamalo pred krmom nema nikoga, samo su o trijem svezani Ikonji na kojima su dojahali Gordana i njen pratilac, ivotinje su nemirne i pokuavaju se otkinuti. Kuna vrata naglo se otvore. Izae Damir i zatvori ih za sobom. Potri prema brdu, baci Gorda-nin plat na travu pa ga brzim skokom vue zemljom sve do vrta. Tu ga rairi po zemlji. Tad skoi na trijem krme, gleda gore i slua divlji psei lave. Ve idu! - vikne Damir. ekamo spremni, gospodaru - odazove se muki glas iza vrata. Napeto promatra Damir kako se gore s vrha valjaju psi kao divlji vukovi pa natre na Gordanin klobuk. Reei, bjesomuno se bace na nj, razdiru ga, otimlju se. Jedan pas dotri, nosei klobuk, drugi navale za njim, njukaju, poskakuju kao da se utrkuju da to prije zgrabe plijen za kojim jure. Majim skokovima sputaju se ravno tragom prema krmi. Pred psima se otvore vrata. Gotovo padoe u kuu. Vrata se za njima zaklope. - Daj im derati. Baci im sve to nae u kui. - Hou gospodaru. - Do avola! - ree Damir. - Vie hajke zbog pet pasa nego zbog desetorice junaka. Onda prislukuje iz kue, istrauje gore vrh, pohiti k malom uskom prozoriu pa zatvara drvene kapke. - Zatvorite prozori i s one strane - zapovijeda. - Jesmo gospodaru. - Pazite na sve to se ovdje dogaa i sluajte moje zapo vijedi. - Hoemo, gospodaru. I stoji uz drveni trijem, eka, zuri na vrh. - Dolaze! - vikne na vrata. - Spremni smo. Gore se javlja lave domaih krmarevih pasa. - Psi su utihnuli? - deru kao vuci, gospodaru. Damir povue klupu s trijema, postavi je ravno pred vrata, prui se po njoj, poravna pojas o kojem mu visi ma i udobno prekrsti noge. Ferenci je dojahao i stigao na vrh brda iznad krme. Iz guste ume vidi samo krov zgrade. Zaustavlja konja i pita momke: - Kamo nas vode te proklete ivotinje? Gdje su? - Izmakli su nam ispred oiju, gospodaru. Nisu mogli dru gamo, nego ovim putem - primijeti njegov pouzdanik. - U krmu na doruak? Budalo! - Krmar je morao pse vidjeti ili barem uti kojim su smje rom odjurili. - Idi dolje i pitaj ga. Bradati se sputa dolje. Pogled mu se otvara na kuu, trijem i vrata. Zabezeknut okrene konja i opet se uspinje gore: - Gospodaru, vai su konji dolje privezani za trijem. Ovaj glas razbudi vlastelinove nade. - Ne bunca li ti? - Gospodaru, siite. I dade znak momcima da ga slijede. Spustie se naglo prema krmi. Jest. Moji konji i moja sedla. Sakrili su se u krmu. U naim su akama - ree bradati momak. - A gdje su psi?

- Nema im traga. - Valjda nisu s njima na doruku? - Na Herkul prije bi sve razderao nego se primirio dok ne uhvati plijen. Gospodaru, gledajte dolje razderani klobuk i ple miki plat. To je Herkulovo djelo. Taj pas je avo. - ekaj Roberte, izdajico! - prijeti se Bela Ferenci, kripa jui zubima. Prisjea se Bakaeve stroge zapovijedi i njegovih osnova povezanih s Gordanom i spreman je da se lati svakog sred stva da se domogne Gordane. - Oko krme ne vidim nikoga - upozori momak gospodara. Odmaraju se, nita ne slutei. Onda tiho zapovijeda: Sad oprez, momci! Jurnut emo na krmu, pozovite ljepo ticu da ide s vama. Ako ne poslua, sveite joj ruke pa s njome na konja. Ali ne grubo. Ja u ostati iza staje. Naprijed i oprezno. Ve prolaze pored staje i nau se pred kuom. Neki plemi, gospodaru! - apne momak. Iz kue zalaje pseto. Za njim drugo. Damir namjerno zijevne. - "To su moji psi!" - pomisli Ferenci pa ide naprijed. Pred vratima se zaustavi i usklikne: - Gospodine Damire? A Damir odvraa jednako iznenaen. - Gospodin Ferenci? - Dugo se nismo vidjeli, gospodine Damire? to radite ov dje? - Kau djevice da sam odvie bjeloputan pa hou da ogaravim i sjedim na suncu. Ferencijevi pogledi kradu se prema konjima to su vezani o trijem. Tano prepoznaje svoje ivotinje i svoja sedla. - A kamo putujete, gospodine Damire? - Upravo se odmaram. Ali vi putujete? - Poao sam malo u lov pa sam izgubio pse. Oito gone kak vog zeca. I tako sam skrenuo da malo zaloim. Damir se ne mie iz svojeg udobnog poloaja na klupi. Mirno promatra plemia na konju. "Ona je u kui! Ferenci zakljuuje: imam deset momaka. Gor-dana mora u Moravsku! Makar te taj mladi optuio. Damir lei na klupi kao da nema nikakve brige, osim da ljenari. Ferenci nastavlja mudrovanje: "Kako je Damir dospio ovamo. Zar je Robert dopustio da se Gordana iz dvorca s njime sporazumijeva? Izgubljen sam, sve osnove mojeg ujaka dim su na vjetru ako ne otmem Gordanu. Mora pasti u moje ruke, makar razorio kuu!" Ferenci se baci sa sedla na zemlju i poe prema Damiru. Molim vas da mi se malo ugnete. 92 _._ - Preudobno sam se smjestio, gospodine. - Rekli su mi da su Hrvati inae uljudni. - Na alost i onda kad bi trebali da gurnu akom u obraz i maem u rebra. - To bi znailo da su popustljivi? - Sve dok jednom ne planu. - Gospodine Damire, dopustite da pogledam u kuu. ini se da su tamo moji psi. - Tako? Vai su? Sad znamo od koga valja traiti naknadu za razderani plat i klobuk. "U krmi su, naravno! Samo kako da prokrim put? Navalom? Ili nadmudrivanjem?" Odlui da se uini kao da ne zna za Gordanin bijeg i prie k Damiru. - Ne biste mi odstupili malo mjesta uza se?

- Ne bih - i protegne se na klupi. - Nema mjesta. Ali eno, tamo dolje je jo jedna klupa. - Sjeo je na drugu klupu. Psi opet laju. To ga ponuka da us tane: - Ako provalim sa svojim momcima? - veselo e Ferenci kao od ale. Damirovi bijeli zubi iskoe ispod rumenih usana, a crne oi pustopanim izraajem gledaju protivnika: - Mi nismo neprijatelji, dakle, ne bih dopustio da se neupu eni bacite u tako nejednaku borbu. - Nejednaku? Zato? - Vaih je momaka svega deset, a mojih dvadeset i etiri. A svi u sveanom ruhu i oruju. Svi su utaboreni u kui. - A gdje su im konji? - Skriveni u umi da protivnik kojeg ekam ne vidi odmah kolika je moja snaga. Zauzeo sam ovu krmu i utvrdio je. Imam u kui kamenja, vatre, vrueg ulja, puaka i baruta, svega to je potrebno za obraun. He, momci - vikne Damir i udari na vrata. - Spavate, ili ste spremni za boj? Iz kue zazvekee oruje golemim tropotom kao da ih je itava eta. - Vi ste se ovdje pripremali za borbu? Protiv koga? - Ne smatram vas saveznikom, gospodine Ferenci, pa vam ne mogu razotkriti itavu bojnu osnovu. Meutim, protivnik e doi sigurno. - A ja vam ne kanim due smetati. Uzet u iz kue svoje pse pa idem. - Oprostite, sad ne mogu otvoriti vrata. Do veeri poslat u vam pse u dvorac. - Kojim ste ih pravom zatvorili? - Pravom njihove volje. Vai su psi dojurili kao divlji i rav no se bacili u kuu. A "5 .-.^.j^^.v

"Za njezinim tragom" - poveseli se Ferenci i s prikrajka promatra konje iz svoje staje, svoja sedla, a dolje razderani plat i klobuk. A kad su ve bili u kui, nismo ih mogli otkinuti od vrata u putniku sobu pa sam ih morao ostaviti da ne gubim vrijeme, jer ekam navalu protivnika. Ferenci mrko skupi elo pa se okosi: - Gospodine, hou da uzmem svoje pse. - Ve me itav sat izazivate. - A vi itav sat oklijevate. - To prelazi mjeru. Ferenci plane uvredom: - Evo me da krvavo oprem ovu uvredu - odvrati Damir. - Neka se nitko tamo ne mie. Jao onome tko izie da me smeta u ovom raunu. Neka svatko zna da bi obeastio moj ob raz. - Ja se bijem za ulaz u krmu. - Pobijeeni ima da svojem protivniku preda krmu bez ika kva otpora i obrane. - To i traim. Pobjedniku pripada krma, bez otpora pobi jeenoga. - Onda ponimo. Mirno povue Damir iz toka ma, zjenice im se sastaju na vrku maeva. Naprijed! - vikne Damir. Gvoe kljocne.

Napeto zure Ferencijevi momci u blistavo oruje. U kui zalaju psi, navaljuju na vrata. Zvee maevi, otrice se probijaju, odbijaju, spajaju, razdvajaju, nadmudruju, izigravaju, namamljuju. Uzmiu, vraaju se, uljaju, oblijetaju, edno traei meso protivnika. - Gle! Krv vam curi, gospodine Damire, ispod uha. Rskaju se otrice, nalijeu, upijaju se, kreu i opet udar. - Krv vam curi, gospodine Ferenci iza uha. Ma pada iz ruke vlastelina umskog dvorca. Damir digne ma s njegovih grudi. Momci zadrhte na sedlima. Gospodar ree protivniku: - Zabranjujem, gospodine Damire, da me tedite. - Gospodine Ferenci, vi ste hrabri. Ali on mu upada, viui: - Digli ste ma da me probodete. Smatram to uvredom, e lim osvetu. - Nikad se ne bih usudio da dignem ma s vaih prsa da smo se pobili za ast svoju, za ast ili srce ene, ali mi se bijemo za pse. - Ne radi se o psima. - Ni o emu drugome nije bilo rijei. - O krmi je rije. 94 ... - Vi hoete u krmu, gospodine, jer su tamo vai psi? - Da, tako je. - Recite: zar bi bilo vrijedno da vas probodem za slobodu pet pasa? - Ba ste velikoduni. Je li i to krepost Hrvata? - Na alost. Ne ubijamo kad pobjeujemo, a ni onda kad ubijaju nas. - Nije li to velikoduje u krvnom srodstvu sa slabou? - Ne oslanjajte se odvie na tu rodbinu jer znajte: ako uvri jeeno, nedostojno izrabljeno velikoduje pobjesni, ne moe ga u osveti obuzdati ni pakao ni nebo. - Nastavimo! - ree Ferenci. - Dakle, jo jednom: za pse? - Za krmu. Pristali ste na to. Pobijeeni preputa pobjed niku krmu bez otpora. Zadajete li na to rije? - Zadajem ako je zadajete i vi bez pasa. - Gospodine, to nije borba. Ili ste smalaksali? - veli Fe renci. - Odmaram se, gospodine - a u sebi razmilja: "Hrabar je i ponosit. Ne mogu ga ubiti, a ipak, ne smijem ga vrijeati." Biju se zadahtani protivnici. Iz kue reu psi, skau na vrata, laju, a maevi kreu. Damir navaljuje svom estinom, otrica mu potrai protivnikovu desnicu, ova klone. Damir pistupi k protivniku: - Gospodine, ast vaoj hrabrosti i vjetini. Iz Ferencijeve ruke tee krv. - Nastavljam, nastavljam! - Ljevicom? - pita Damir. - Vlastelin kune. Prolijeva ga u. Zar je pobijeen? I oaj no promatra probodenu ruku. Momci su iz bunara donijeli vode pa mu ispiru ranjenu ruku. - Gospodine Damire, ja sam pobijeen. Ipak, hoete li pus titi moje pse? - Do veeri, gospodine. Sutra u zoru idem dalje ako doe protivnik.

Gledajui kako mu momak povezuje ranu, Ferenci razmilja: "Ja moram odrati rije i prepustiti mu krmu, ali moj katelan ne mora odrati rije koju nije zadao. Gordana e u Moravsku!" Onda apne momku koji mu vee ranu: Uzjai. Vrati se u dvor i reci katelanu neka digne sve to je muko u dvoru. Donesite sjekire, pourite se. Katelan neka odmah navali na krmu, ali ja ne znam nita o tome. - Znam to hoe vaa milost, urim. Momak se popne na konja i ostavi krmu. - Va momak ini pravo to odlazi - primijeti Damir. - Mora nadzirati dvorac, a ja u ionako u Budini. Pozdravite sve znance na budimskom dvoru dok se ne Vratim i ja. - Ne bismo li putovali zajedno? - Ne. Ja idem tek sutra. Onda Damir glasno uzdahne: - Ba sam ogladnio. A vi gospodine, Ferenci? Priznajem - odvraa pun nade. Damir pokuca na vrata krme: - Marko, uje li? - ujem, gospodaru. - Je li to preostalo psima da mi zagriznemo? - Ima kruha, suhog mesa i jaja koliko god zapovijedate. - Otvaraj prozori i dodaj mi. Ako ima vina, nee nam biti ao. - Ima, gospodaru. Ferenci se zagleda u Damira: - Vi ste se ovdje udomili? - Nije teko kad je tako zabavno. - Tko bi slutio da se umijete aliti, gospodine Damire. - Zdravija je ala od jada. - Zar vam srce mori neki jad? - Kraljeva smrt sve nas je pogodila. - Da, istina. - ujete, gospodine Ferenci, makar smo se pobili za pse, raspravljamo kao ljudi. Molim vas recite mi: kad vam je to kralj naloio da prinevu majku vodite u Brezovicu? - Dva ili tri dana prije bolesti hitno me odslao. - I moja je majka putovala s njome? - Tako je sama odluila. - Vi niste pratili gospoe na putu? - S njima je poao neki drugi kraljev pouzdanik. Ja sam bio samo do mojeg dvorca. - Da zatvorite Gordanu? - Po kraljevu nalogu. - A niste je pustili kad se proulo o smrti. - Do juer nisam znao o smrti. - A danas ste ipak za njom poli u potjeru? - Pobojao sam se da je moj prijatelj ne bi odveo krivim putem. Lopov se oito u nju zagledao. - Branitelju enske asti! - Rugate se, a vidite da vam se ne mogu osvetiti? - Ozdravit e vam ruka i onda moemo nastaviti kad god vas snae elja. "Prokleti lupe" - bjesni u sebi vlastelin a lice mu se namr-ti od boli u ruci. - "U sve je upuen. Sve zna, dakle, sad nema tajne." Damirov momak otvori drveni prozori i prui gospodaru jelo i pie. 96

Damir postavi na klupu sve jelo i pogleda protivnika: Pozivam vas u goste. Eto, i posluit u vas. Odree mu mesa i kruha. Ferenci uzme. Damir ga saalijeva: - Mora da je neprilino jesti lijevom rukom ako ovjek ba nije ljevak? - ini se da me opet izazivate? - Mi Hrvati nikad ne izazivamo. Ni onda kad se osjeamo ja i, ni onda kad smo sigurni u pobjedu. Odvie smo krotki, odvie strpljivi, odvie ovjeni, ali to nam se jo nikad nije isplatilo. - ovjeni, velite? To se danas u Italiji naziva humanizmom i neke je vrsti lozinka dananjeg doba. - Kod nas Hrvata ta je ovjenost prastara hrvatska lozin ka, samo to se njome premalo sluimo prema sebi, a previe pre ma protivniku, neprijatelju, lanom savezniku i podmuklom zasjedniku, otimau. - Na koga niani te, gospodine? - Zaboga, gospodine, s vama se vie ne moe raspravljati? - Vi me razdraujete. - Krivce sve razdrauje. Krivac svako slovo osjea nianom na sebe, a vi ovdje niste ba nita krivi. Sto ja govorim o ovjetvu nas Hrvata, to je zato to se ljutim da nam se nikad nita nije isplatilo: ni velikoduje, ni uljudnost, ni dobrota, ni vjernost. Uvi jek se netko time posluio da nam isprazni monju. - Do avola! Va pogled mi govori da sve to primjenjujete na nas Ugre. - Onda u uutjeti. Nije ovjeno dopustiti da se uzbuuje te. Rana vas boli. - Ni spomena vrijedno. "Samo pripovijedaj" - misli Ferenci. - "Doi e moj katelan, a onda Gordani nema drugog puta do Moravske." Pee ga rana, a jo vie elja da Gordanu izvue iz krme. - Gospodine Ferenci, vai momci e umrijeti od gladi. Na a lost nemam vie zalihe da i njih ponudim. - Ba se ljubazno brinete za moje sluge. - I oni su ljudi. - Je li to u duhu vae ovjenosti? - Pogodili ste. Jer kad bi vai momci otili u va dvorac da objeduju, mogao bih ja svoje izvesti iz krme na zrak. Zamislite kako je zaguljivo dvadeset etvorici u ono malo prostora u ku i. - Tko njima zabranjuje da iziu napolje? - Moja mudrost - i bijeli Damirovi zubi iskoe iza zado voljnog smijeka. - Sumnjate da u odrati uvjet nae borbe, gospodine Da mire? - Boe sauvaj. Oprez nije sumnja, gospodine Ferenci. - Ovdje mi moja mudrost, gospodine Damire, nalae da leg nem i odspavam. Megdan dvaju mudrosti - ree Damir. - Mjesto megda na na mau. Ferenci naloi momcima da mirno ekaju i paze na kuu, a on e spavati. - Na tvrdoj zemlji? Ta jo ima na sjeniku sjena - uputi ga Damir. - Divim se, gospodine Damire. U vama se uistinu stapaju sve odlike vaega roda: i uljudnost i velikoduje, i ovjenost. - Od tolikih kreposti gotovo bih zasluio da mi se nita ne isplati i ostanem na suhom. A to se mojim zemljacima redovito dogaa. - Ako se popravite, mogli biste ipak uhvatiti kakvu korist.

- Hrvati nemaju od prirode dara da izvlae korist za sebe. No, spavajte. Neka vam se prisnije kakav lijepi san. Pokrio je klobukom lice da iza oboda moe promatrati svaku Damirovu kretnju. "Dvadest pet momaka prema mojih deset. To je premalo da pogazim zadanu rije, ali kad dou oni drugi, onda je druga stvar. Pogaziti rije za dobrobit kraljevstva, zapravo je junako djelo. Ubiti gospodina Damira znailo bi heroizam. Ali kako da ga ubijem kad mi je probo desnicu? Mogao me ubiti, na mjestu me probosti, a on je digao ma s mojih prsiju. Taj glupi Hrvat! Da nije bio velikoduan i ovjean, divno bi danas veerao za punim stolom i jo divnije spavao u svojoj postelji, a ovako e bez veere lei u grob, samo kad doe katelan. A doi e." Promatra iza oboda Damirove kretnje, vrsti hod, skladno visoko tijelo kojim struji mladost. Ferenci razmilja: "Prokleto je lijep. Zapravo divan momak. Gotovo ga je teta ubiti. Ali zar sam mu ja kriv to boluje od velikoduja i ovjenosti?" Sve upornije gleda Damira kako stupa gore-dolje. "Snaan je, vjet mau. Od-vaan, a srce? Golubinje. U princu Ivanu tee od te krvi. Kako e, do avola, to izgledati u tom kraljevstvu ako je velikoduan i ovjean. Iz kue ne uje nita. Psi su utihnuli, umorili se od rezanja, osjeaju da im gospodar miruje. Ferencijevi momci ne silaze sa sedla, pripravni su da pojure kamo im gospodar zapovjedi. A on se priinja da spava, a sve broji asove kad e stii katelan. Negdje odozgo zalaju krmarevi psi. Ferenci se digne: - Dobro jutro- pozdravi Damir. - Dugo sam spavao? - Ve sunce zapada. - Nee vam osvijetliti povratak kui. - Obratno, zna sunce koliko me veseli da silazi. "To neto znai" - pomisli Damir i slijedi vlastelinov pogled prema vrhu brda. Tamo se pojavila eta jahaa. Veseo dan - uzvikne Damir. - Novi gosti - i laa se drka maa. Ferenci uti i u sebi se smjeka. Jahai se spuste. Zaas se pred krmom. Nose sjekire i toljage. - Gospodine Damire, naoj je borbi kraj - ree Ferenci. - Sretan vam put! Ferenci poe prema staji i ondje se zaustavi. Njegovi se momci pridrue onima koji su stigli. Mirno, ali s napetom panjom stoji Damir pred vratima krme. Psi u kui kao da su se probudili, laju i navaljuju na vrata. Opkolite, momci, krmu! - zapovijeda katelan. eta od trideset est ljudi opkoli zgradu. Damir se ne mie. - Razbijte vrata! - odledi katelan. - ekajte, gospodine - zaustavlja Damir. - Znam to elite rei: vai su momci utvreni, napast e nas kamenjem, vatrom. Mi emo se braniti. - A zadana rije, gospodine Ferenci? - vie Damir prema staji gdje stoji Ferenci. - Zapovijedam li ja? - odvraa mu smijui se. - To je izdajstvo, gospodine Ferenci! - Neka vam pomogne vae velikoduje i ovjenost, estiti vitee - i Ferenci prasne u smijeh. - Zapalite krmu! - vie katelan. - ekajte - vie Damir. - Samo tri asa, gospodine. - Dostaje mi tri trenutka. Damir ode k vratima i udari: - Marko? Jesi li tu? - Jesam, gospodaru. - Gospodine Ferenci, ne dam da ukuani izgore. Protiv raz

bojstva ne mogu se braniti viteki, dakle, otvarajte, momci! - Predajte se! - vikne radosno Ferenci. Iz kue jurnu psi ravno na gospodara i skau po njemu. Iza pasa izlaze etiri mom ka. - A gdje su drugi? Svi neka izau - zapovijeda Ferenci. - Svi su - odvraa Damir. - Prevara - zarei Ferenci i prokune sam sebe. - Samo mudrolija, gospodine Ferenci. - Onda nema vie obzira. Za mnom! - pozove Ferenci svoje ljude. Pet momaka pohita u kuu: - Oprezno, ljepotica zacijelo ima oruje. Vjeta je mau kao onaj vrag napolju. Trae Gordanu, ali je nigdje ne nalaze. - Ovamo! Evo je! - vie Ferenci ljudima. - Gdje je? - pitaju sluge gospodara. - Evo, gledajte gore. - Na tavanu? Jest. Pazi. Iz rupe e se braniti maem, a udri da joj ga izbije, ali ne udari nju. ovjek se uspinje mranim ljestvama. - Idi za njim - gurne vlastelin drugoga i gurne mu u ruke buzdovan. - Ako prvi ne pogodi ma, udri ti, ali pazi: samo ma, ne nju. Uspeo se prvi. Drugi polako za njim i apne: "Hou li navaliti ili ne? to da radim? Kakva teta ljepotice!" Pred rupom sam - vikne prvi i dri pred sobom toljagu da doeka Gordanin udarac maem. Tiho! - zapovijeda dolje vlastelin. Sluaju. Nita, ni unja. Ferenci se smije: Pritajila se. eka u zasjedi. Naprijed! Oba su momka pokolebana, osjeaju da je gore na tavanu ljepotica to je tako milo razgovarala sa svakim siromanim slugom. Obojica su pod stropom. Hvataju se tramova. U tavanu uska rupa. Crnja od mraka. Ne vide nita do guste tmine. - to je? - upita Ferenci. - Tmina i tiina kao u grobu. - Lukava je, sakrila se i misli da je neemo nai. Provuci se na tavan. Jesi li? - vikne Ferenci. - Moje iroke grudi ne mogu kroz ovu rupu. - Smanjit u vam obroke, gadovi. Prvi ide mranim tavanom, dri pred sobom toljagu, ape u tmini: Vaa milosti! Lijepa gospodarice! Ne odazivlje se. - Neu vas odati. Tako mi due. Samo se dobro sakrijte. Pomoi u ako mogu - ape ovjek. - Na ljestvama je izgubila rukavicu. - Znam to, pa ipak je nema. I opet e tiho: "Vaa milosti, ne mogu svi za mnom, preuska je rupa, a dvojica, trojica bit e s vama milosrdni. Ferenci gurne drugoga u otvor stropa. - Idi za njim, gade. - Joj, majko, moja, zdrobit u se. - Svjetlo! Uzmite svjetlo - vie odozdo Ferenci sav u znoju od vruine, bola u ruci i uzbuenosti. Momak se sagne k ljestvama pa uzme lojenicu, a onda ide sagnut ispod niskog stropa. - to je, lupei? Zar drete od enskog eljadeta? - Nema nikoga, gospodaru. - Prokleta marvo! - krikne pa ljevicom uhvati ljestve, mu

i se, sagiblje i uspinje. Ne moe. Strop sprijeava snanom visokom tijelu da se uspravi. Ljevica mu nedostaje da se odri pa udari o ranjenu ruku i zaurla. Proklinjui, sputa se niz ljestve. Svi gore. Razrujte sve - zapovijeda gospodar. U malom prostoru Ferenciju je zaguljivo, a ruka ga boli. Izvucite je, ako vam je do ive glave! - zapovijeda. Bol u ruci prisili ga da sie. Sunce je orumenjelo bijele oblaie na zapadu. Mlaz crvenila pada po Damirovoj crnoj kosi, lijepom licu, oi su mu pune ara. Ferenci oslovi Damira ujedljivim smijehom: - Ba je vitka. Provukla se kroz rupicu. Gore na tavanu moji su je momci zgrabili. Sirotica. - S kime vi to govorite? - upita Damir. - Zar vas se ne tie vlastita ena? - Moji poslovi. Katelan dolazi iza staje i javlja svojem gospodaru: - Nema je ni u staji, ni na sjeniku, ni u podrumu. Sluge dohite iz kue usopljeni. - Na tavanu nema nikoga, gospodaru. - Istina je - potvrdi Damir hladno. - Nije mogla izai. - Gospodine - ree katelan - da je ovdje, nai psi ne bi mirno leali. - Straga krma nema izlaza. - Osim ako se s tavana spusti ljestvama u umu - upadne katelan. - Nije mogue, opkolili smo krmu im smo stigli. - Niste je mogli opkoliti prije nego to ste stigli ovamo, gos podine Ferenci. - Prije nego to sam stigao, nije mogla utei. Psi bi joj razderali konja. - Psi su bili utrali u krmu, a ona se istog asa spustila sa svojim pratiocem s tavana gdje su momci razbili daske. - Kamo se spustila? - Ravno u sedla mojih konja i odjahala sa svojim pratio cem jo prije podne, gospodine Ferenci. Rano prije podne. A sad je podveer. Zabavljao sam vas razgovorom i maem, pogostio i posluio, ne moete se potuiti na moje vladanje, gospodine Fe renci. - Vi ste me, dakle, zavaravali od prije podneva do veeri da ona ima kad pobjei? - Na drugi megdan na mudrosti izvojtio sam opet ja. - Momci, u Budim! - vikne on. - Tamo ne moete nai Gordanu. - Platit ete mi to, gospodine Damire. Svaki u dug namiriti s kamatima, gospodine Ferenci. Vlastelin se brzo sporazumije s katelanom. Polovica njegove ete krene s katelanom preko vrha brda, a druga polovica spusti se na cestu. Neko vrijeme Damir promatra kako protivnik juri, a onda skoi na trijem. Momci, mir. Jo uvijek bi se mogli vratiti, pazite gore na vrh i dolje. ekaju, paze i ute. Ferenci se gubi u daljini. Onda Damir nauli ui: - Marko, tamo dolje u umi netko se javlja. - Kao da je sova, a jo nije pao mrak. - Odazovi se. Sluga zazvidue u predveernji mrak. Netko se odazove. Opet. To je krmar.

ekali su napeto, istraujui umu onkraj ceste. Iz gutare se pomoli jaha i uspne krmi. - Kako je bilo? - upita Damir. - Sretno. Vodio sam gospodaricu putem kojim se stie u Budim za pol dana bre nego cestom. A malo tko pozna taj put kroz umu. - Kamo se sklonila u Budimu? - Poslala me natrag im smo stigli na milju pred grad. Dalje ju je pratio onaj plavi mladac to se jako mrgodio na vas. - Tko je taj? - Neak biskupa Orbana. Uvijek dolazi gospodinu Ferenciju na dvor. Kau: ujak ga sili u sveenike, zato bjei od ena. - Niste nikoga sreli? - Ni ive due. Samo smo se bojali tih prokletih pasa. - Rekao sam: zadrat u ih. I krv je potekla zbog njih. - I procurila vam kraj uha. - Ogrebotina. Spremaj nam veeru. Hajde momci, pomozite mu. Damir sjedne pred kuom. Mlada mjeseina osvijetli daleki kraj. Vjetri uti u Uu. U Damirovu srcu budi se sjeta. Kad je malo zatim sjedio u putnikoj sobi kraj veere, uleti krmar: - ujem jahae na cesti, gospodine. - Ne razabire tko su? - Vai momci misle da se vraa gospodin Ferenci. - Onda ga pee rana. Damir pogleda s prozora u mjeseinu: Ulaze. Samo dvojica. Pogledaj. Krmar izae iz kue. Damir se povue u kut i nastavi s veerom. Izvana se uje razgovor. Onda bude tiho. U krmu stupo dva visoka, brkata mukarca u graanskom ruhu. Pogledaju u mrani kut k Damina. Spazivi mladia u plemikom odijelu, pozdrave i sjednu. Krmar im donese kruha, suhog mesa i vina. - Moemo li kod vas prenoiti? - upita jedan? - Imam samo jednu komoricu s posteljom, ali je ve iznaj mljena za ovu no. . - Spavat emo na sjeniku. - Dobro, moete. Neko su vrijeme jeli i tiho razgovarali, a onda jedan upita krmara: Reci nam, ovjee: jesu li prije dvadeset dana ovuda pro li putnici na kolima s velikom pratnjom momaka? Mnogo ih prolazi, a svatko se zaustavlja kod mene. Kako da znam o kome pitate? - Bile su u koiji tri ene. - Tri ene? Mislim da jesu. - Dvije starije i jedna mlada, vrlo lijepa, smeih bademastih oiju. Iz kuta Damir pogledava k mukarcima. Istrauje im lica i odijela, a krmar odgovara: - Sjeam se, ali povorka se nije zaustavljala kod mene odvraa krmar i upitno pogleda u kut. Danas je vidio oi o ko jima govore ti neznanci pa trai pogledom Damirove upute. - Nisi ih vidio izbliza? - upita brkati ovjek. - Samo izdaleka kad su se uspinjali uzbrdo. - A reci nam: nisu se drugog dana ene vraale? - Ne, nisu. Stranci se gledaju i sporazumijevaju: A opet nisu nastavile put na jug kamo su pole. Onda ponovo ispituju: - Cuj, krmaru, ne valja ti oko. Drugog dana, razumije,

morale su one tri putnice krenuti natrag u Budim. - Kaem da nisu. Doznat ete tamo u velikoj putnikoj sta nici, nedaleko od voda plemenitog gospodina Ferencija. Tamo su zacijelo prenoile. - Jest, prenoile su da sutradan krenu na jug u Hrvatsku. Meutim, vratile su se istim putem natrag na sjever. - Ovuda nisu prole. Znam sigurno. - Eto, rekoh - razjanjava jedan od njih. - Ako nisu pro le ovuda, onda su otile drugim smjerom. - Samo su dva puta: ili prema dvorcu gospodina Ferencija, ili dunavskom cestom. Damir ne moe vie izdrati. Ustane i priblii se strancima i naoko ravnoduno pita: - Traite tri putnice? Tko traga za njima? - Preasni gospodin biskup Baka. uenje obuzme Damira, ali se priinja nevjet: - Zar su roakinje preasnog gospodina? - Ne znamo, vae gospodstvo. Samo nam je naloio da ide mo prema jugu i propitkujemo se na svim stanicama i krmama o njima. Bili ste na putnoj stanici? Rekli su nam da su stigle samo dvije starije, a mlade ni su vidjeli. Damir se sve vie udubljuje u sumnju da se njegovoj majci neto desilo i postaje nemiran: - Ako ih nadate to biste imali initi? - Zapovijed glasi da gospoe odvedemo u Budim. - I ako su otile na jug? - Biskup nam je zapovijedio da ih slijedimo, makar u Hr vatsku i predamo im poruku neka se vrate u Budim na krajevski dvor. Damir se vrati na mjesto i zamisli: "Otputovale su, ne znajui da kralj umire. Sad ih Baka trai. Oito princ eli da se majka vrati. Drugo ne moe biti. Po kraljevu nalogu morale su ostaviti Budim. Dobro. A Gordana? Zato je Ferenci zatvara u svoj dvorac? Zato to je nakon kraljeve smrti hvata? Tu neto nije u redu" - zakljui mladi. Srce mu se uznemiri. Onda pozove svojeg momka: Marko, kad se sutra u zoru dignu ona dvojica to su vee ras stigli, probudi me. Mi emo s njima. Kamo oni, onamo i mi. Moja se majka nalazi negdje u ovom kraju. Dok je ne naem, ne miem se odavde. NAPOJILI GA OTROVOM Kad je Gordana sretno izbjegla i naredila krmaru neka se vrati kui, proslijedi put sa svojim pratiocem prema Budimu. - Sad moemo usporiti trku. - Zato to inite? - zabrine se Robert. - Neu da stignemo po bijelom danu. Onda upita: - Tko je taj crnokosi plemi? - Odvie bi dugo trajalo da vam priam o njemu. - Govorili ste s njim nekim drugim jezikom? Mojim materinskim. Hajde, konji ve eaju. Napojimo ih. Evo potoia. Jo za dana stigoe ispod grada. Tu su se sklonili u hladovinu i priekali zapad sunca. Sve vrijeme Gordana je sjedila naslonjena na stablo sklopljenih vjea. Robert ju je promatrao, a da se nije usudio zapodjeti razgovor. Kad je sunce zapalo, ona se digne. - Gospodine, prije nego se rastanemo htjela bih vas neto zamoliti. - Ne molite. Zapovijedajte.

- Va ujak ima u Budimu palau. Jo ete danas s njim go voriti? - Ako je tamo, zacijelo u govoriti. - Ni ujaku nikome drugome ne recite da sam u Budimu. uvat u tajnu, kunem se. Nitko ne smije doznati gdje sam. Doe li Ferenci, recite mu da sam odjahala prema jugu. Kako god zapovijedate. A vi ete se opet vratiti u umski dvorac gospodine? Nikada. Ostajem kod ujaka u Budimu. Bit u vam od ko risti. - Va ujak nee dopustiti da mu smetate. - Zato bih mu smetao? - Doskora se sastaje izborni sabor, a u palai vaeg ujaka bit e sigurno mnogo gostiju, svakodnevna vijeanja o izboru. - Svejedno. Neu da se maknem iz palae. Dopustit ete mi da vas vidim, naime da vam smijem posluiti ako vam zaprijeti pogibelj. - Vaa plemenitost ne poznaje granica. Bude li mi od potre be pomo, javit u vam. - Gdje da vas naem? - Jo nije sigurno kako u se smjestiti. - Dopustite da vas ja sklonem. - Zasad jo nije potrebno. Opazim li da bih trebala vau pomo, poslat u vam pouzdanog slugu. - aljite ga u palau mojeg ujaka. - Sluga e vam donijeti poruku koja e glasiti: "Prijatelj Gajo eka vas predveer." - Gdje me eka? - Iz opreza neu javiti mjesto, nego ve sada odabirem: stabla pred kapelicom svetog Ivana. - Da, tamo. Podveer se nitko ne usuuje izlaziti u blizinu groblja, bit emo, dakle, nesmetani. Zarumenio se. Velike plave oi oituju nadu. - aljite poruku to prije. - To bi znailo da mi elite brzu opasnost. - Kako sam glup. 2elio sam samo... - Nisam vas htjela krivo obijediti - nasmijei se ona - as sad primite moju hvalu na plemenitom inu. - Vaa me zahvalnost boli. - Onda neu vie o tome. Predveerje pada. Mjesec rano* izlazi. Pourimo se dok nas skriva sumraje. I odmah se uspne u sedlo. Krenue u grad kamo su stigli u mraku. Ve u prvoj ulici ona se zaustavi: - Vas put vodi desno, a mene lijevo. Do vienja! - Do skorog vienja! Gledao je za njom dugo. A ona se urila da je ne zatekne-mjeseina. Ne zadrava se ni asa, ve zaokrene i gubi se ulicama, grada. Rasvijetljeni prozori kua i palaa pokazuju da je doba veere. Zaustavila se. U tmini se razabiru velika vrata u zidanoj ogradi dvorita. Onkraj ograde dvije velike zgrade. Kua u kojoj ivjela prineva majka posve je mrana. I prozori male palae u kojoj je ona provela zimu ne odaju traga svjetlu. Navue na obraz obod Damirova klobuka, povue visoko njegov plat i onda tri puta udari o vrata. Dvoritem trka. Muki glas iznutra upita: - Tko je vani? Gordana snizi glas: - Gospodar.

Jo hitrija trka, dozivanje. - Gospodar je vani, gospodar! Svjetla ovamo. Vrata se otva raju. Gordana ujae i skrene u dvorite. Na pragu njezine kue stoji sluavka sa svijeom. Sluge pozdravljaju i javljaju: - Vaa gospodska milosti, nema nikoga, gospodarica je ot putovala i stara i mlada i uzviena gospoa. Svi su otili. - Znam - odvraa ona dubokim glasom. U tmini silazi s konja i dade znak sluavci to stoji na pragu sa svjetlom u ruci da je slijedi i prva krene u kuu. Sluavka ide za njom. Kad su se nale u prvom katu, Gordana skine vizir, klobuk i plat. Sluavka se prenerazi: - Vaa milosti, u gospodarevu klobuku? I u njegovu plastu? Tko bi vas bio prepoznao. I kako ste stupali dvoritem. Boe, kao gospodin Damir. - Sluaj, Maro, mogu li se pouzdati u tvoju utnju? - Do smrti, vaa milosti. - Momci od vizira i tame nisu mi mogli raspoznati lice. Ne ka svi misle da sam gospodar. I ako bi tko dolazio i togod pitao neka kau da se gospodar vratio, ali ne noas, nego kao da se vratio sutra u zoru. - Bit e kako eli vaa milost. - A sad reci: gdje je vojvoda Iloki? Je li bio ovdje i pitao za mene? - Nije, vaa milosti. Vojvoda nije u Budimu. - Zar nije bio na sprovodu? - Nije bio nitko od naih iz Hrvatske. - Kad je umro kralj? - Kau na samu cvjetnu nedjelju. - Onda nai nisu mogli stii. A kad su kralja pokopali? - Dovezli su ga u Budim laom, a u dvije tvrave ak je kraljica izila i ostala po dva dana da se odmara. Zato su stigli tek nakon deset dana. - Nikakvo pismo nije stiglo za mene? - Da, bio je tu gospodin Simono i donio iz Bea za vas pis mo, ali vi ste ve bili otputovali, a pismo je imao uruiti vama pa ga nije htio ostaviti. - Dobro. Idi i donesi mi jela i pia. Djevojka potri iz sobe, a njena gospodarica odrijei plat, pojas i skine ma. Sluavka je hitro donijela hladnog mesa, vina i kruha. - Voljela bih mlijeka - ree Gordana. - Vaa milosti, gospodar pije vino, pa bi se sluinad u dila. - Valja ti dosjetljivost. Sutra mi kriom donesi mlijeka. Ona sjedne k veeri. Djevojka je poslui. - Jesi li vidjela kraljev sprovod? - Jesam. Bilo je svijeta kao mravi. Svu sirotinju princ je dao nahraniti i nadijeliti novcem. Bilo je alosno gledati siro manog princa. A kraljica! Suze su joj padale kao jesenska kia. - Prave suze? - Ovolike. Nije mogla ii daleko. Ovila je princu ruke oko vrata, a on ju je sam posjeo u koiju. Plakala je kao ljuta go dina. - A to govore ljudi? - Govore da nisu prave suze, ali kad sam ih vidjela, ovolike suze. A sva je u crnini od glave do zemlje. Svi su bili u crnini. - to govori svijet inae? Sigurno si ula to kau o kraljici, o novom kralju? - apu da kraljica ne trpi mladog princa i samo se pretva ra; da e biti zlo ako princ ne bude kralj, jer on bi sigurno bio

tako dobar za prosti svijet kao otac. Zato mu velikai nisu elje li dug ivot. Ali ne zna se hoe li princ biti kralj. - Kau da e aragonska kraljica pobrati sve: i krunu, i zla to, sve to ima i pobjei sa svojim Aragoncima. Zato su i otrovali onog biskupa to je bio uvar kraljevstva i princa, znate onog biskupa Varadija. - Otrovali Varadija? Tko to kae? - Svi kau da je otrovan, ak i advokati i gradska gospoda. Govore da su ga otrovali u tamnici. A princ o tome nita ne zna. Sve su pred njime zatajili. Kad su kralja pokopali, napojili su biskupa otrovom. Ova vijest zadala je Gordani udarac. - Jedite, gospodarice, nisam dobro uinila to brbljam. - Priaj dalje, sve mi priaj, to jo govore? Jo govore da kralj nije umro po bojoj volji jer da Aragonci robe, truju i tamane ljude. Kuga je to, pria svijet. Ugnijez dili se u naem kraljevstvu kao da su tu roeni. Izjest e nas, oguliti do koe, pune svoje monje naim uljevima, naim nov cem, a kad bi princ bio kralj, protjerao bi ih. Ovako sve priaju ljudi, krste se i mole. Daleko je Bog, a Aragonci sjede na iji. Jo vele da su kraljevske blagajne nali prazne. Sav novac pobra li su Aragonci, tako govori svijet, a ja ne znam. Zamiljenu gospodaricu djevojka upozori: - Druina e pitati: zato gospodara ne dvori sluga. - Pametno govori. Idi, zovni Mirka. Reci: gospodar ga zove. Vrati se kasnije i ti. Ugrijte mi vode, hou da se okupam. Djevojka ode, Gordana razmilja o novim vijestima. _ 1fl7 Doskora stupi u sobu snaan visok mukarac u odori etovo-e s grbom Lovre Ilokoga. Opazivi Gordanu mjesto Damira, zapanji se, ali ga ona prijazno oslovi: - Pristupi blie, Mirko. Zna li zato te vojvoda Iloki osta vio ovdje? - Da svoj ivot dadem vaoj milosti ako ustreba vjernog slu gu. - ivot ne traim, samo vjernu odanost. - Sluam vau milost kao da mi zapovijeda moj vojvoda. - U kui je samo gospodin Damir od Brezovice, sin brezovakog plemia. - Nitko drugi, plemeniti gospodin Damir. - Kad budem izlazila uveer, nosit u njegovu odoru. - Razumijem, vaa milosti. - Ti e me pratiti. Predajem ti zapovjednitvo nad svom sluinadi. Preko tebe saznat e sve moje odredbe. Kad budem silazila, neu govoriti ni rijei. Sve odreuje ti. - Na zapovijed! - Sutra prije podne idi i potrai u gradu palau erdeljskog biskupa. Nai kojeg slugu, daj mu pol forinte i reci da eli go voriti s biskupovim neakom gospodinom Robertom. A kad osta ne s njim nasamu, isporui ove rijei: "Prijatelj Gajo eka vau milost uveer." To ima rei i nita vie. On zna mjesto kamo da doe. Jesi li razumio? - Jesam, vaa milosti. - Sad idi dolje i priaj da gospodar nikoga ne prima. Jedi no ako se pojavi iz dvora Simono, onda mi javi. A sutra podveer izai e sa mnom. - Sluam, vaa milosti. - Naroito pazi ako stigne ili poalje glasnika plemeniti Ferenci koji nas je odveo odavle. Reci mu: Gospodar Brezovaki stigao je u zoru. Razumije?

Potpuno, vaa milosti. etovoa pozdravi. Ostani gore dok je tu Mara da sluinad ne posumnja zato ona gospodaru pripravlja kupelj. etovoi izbjegne smijeak i nakloni se: Razumijem, vaa milosti. I povue se na hodnik. CRNI GAVRAN Rano jutro. Dvorski sluge pospremili su kraljevske kancelarije pa odlaze. Dvorski metar Berislavi prolazi uredima. Simono ga prati i pozorno slua njegovo razlaganje: - Princ je elio da ti preuzme mjesto nadziratelja kraljev skih ureda. - Radulo nee vriti slubu? - Jadnika je srvala tuga za kraljem. Neprestano plae. Prin cu je ao sirotana. Ostavio mu je plau i sve drugo, samo ga oslo baa posla. Dakle, ti preuzima slubu. Samo vas molim da me uputite to mi je dunost. U ovim uredima gospodar si ti. Sve to je tu potpada pod tvoj nadzor. I vodi ga odajama, pokazuje, razlae, upuuje. Svrili su u radnoj sobi kraljevskih dravnika Filipca i Bakaa. - Sad znam sve - ree Simono. - Da, jo neto - sjeti se Berislavi. - Nije to posao i na oko je sitnica, a ipak je vano. Vidi li crnog gavrana na stolu biskupa Bakaa - i pokae crnog gavrana od mramora na sre* brnom staklu postavljenog na snop papira. - I na Filipevu stolu je jedan. - I na stolu kraljevskog vojskovoe Petra Gereba. Pokojni kralj mnogo je cijenio gavrana u svojem grbu. Vjerovao je da mu donosi sreu i zato je dao iskresati iz crnog mramora vie takvih gavrana i postavio po jednog na svaki stol gdje se rjeavaju kra ljevski poslovi. - Dakle, kraljevski amanet. Da. Gavran mu je bio amanet. Zato pazi: svi su gavrani namjeteni na stolu jednako. - Uistinu? Kako? - Eto kljunom prema istoku, a repom prema zapadu. To je za njih vano. - Ima li to kakvo znaenje? - Da. Kralj je rekao: njegov gavran okree se k istoku odak le svie sunce njegovu prijestolju i njegovu imenu. Kad bi bio na ao na kojem stolu gavrana okrenuta prema zapadu, to bi znailo zapad njegovu vladanju. - I princ se podaje tom vjerovanju? - Ne bih znao rei, ali je naredio da sve u ovim odajama ostane kako je bilo za kraljeva ivota iz potovanja prema pokoj niku. Ulaze kraljevski inovnici, pisari i smjetaju se u svojoj radnoj dvorani k stolovima jedan pored drugog. Onda se pojave dravnici. Biskup Filipec povue se u sobu pored kraljeve u koju nakon kraljeve smrti ulazi samo princ Ivan, Petar Gereb i ide, ne gledajui nikoga u svoju odaju. Biskup Baka odreuje pisarima posao. Na vratima se pojavi Ferenci i pozdravi ujaka svom smjernou potinjenog tajnika. Okrugla se glava naglo digne i dade znak da se udalji, a on ga slijedi. Ujak i neak nali su se u maloj sobi pored ureda. Tvoj dolazak s ranjenom rukom budi neprijatne slutnje, Bela?

- Ujae, izdao me neak vaeg prijatelja erdeljskog biskupa. - Robert? Kako, zato? U poetku slua Baka uzdignute glave, onda je spusti. Donja debela usna objesila se. Oi mu ibaju i nestrpljivo prekine ne-akovo prianje: - I pobjegla je? - Netragom - odvraa neak dok ujakove oi bijesno svje tlucaju. - Naao sam Roberta u palai njegova ujaka. - Onda je Gordana u Budimu. Trai je, jer... - Poslao sam jednog momka kao da je glasnik iz dvora da pita za Gordanu. Sluinad kae da se gospodarica nije vratila, samo je u kui Damir. - Damir u Budimu? To nije mogue. - Moja ranjena desnica dokazuje mogunost. - Damir te ranio? - Prekinuli ste me u prianju, dakle, ujte dalje - i Ferenci pria o dogaaju pred krmom. - Damir! Damir se, dakle, vratio? - tiho usklikne Baka. - A ne javlja se princu? Neka ga nova misao udaljila od neakova pripovijedanja i opetuje: - Damir se vratio, to nije ni loe. - Ali moja desnica je drugog mnjenja. Da nije bilo Damira, Gordana ne bi nikad izbjegla mojim pseim avlima. A moe te li vi navaliti na njegov dom da pretraite kuu? - Mogu, kako ne. Ali ne mogu se opravdati pred princem, a ja elim da nitko ne posumnja da sam kumovao njezinu zatoenju. Valja nai druge putove. - Nikako ne vjerujem, ujae, da se Gordana sklonila u vlas titu kuu. - Ako ju je Damir onamo doveo, nema straha. - Ostao je u krmi i oito se kasnije uputio u Budim. Gor danu je vidio Robert i sigurno se pobrinuo da je negdje sakrije. - Onda mora pokazati gdje se nalazi. - Zagledao se u nju i uti. - Ponajprije postavi svoje momke u blizini njene kue da je uhode. Ako bi izala, neka je slijede. Onda idi k Robertu i prisili ga da ti kae gdje se nalazi, i tree: kad dozna gdje se nalazi Gordana, odmami je iz zaklonita. Pazi, ovjee, da ne zae na dvor. Prije u Dunav nego na dvor. - I otvori vrata u predsoblje pa zovne: - Dvoranin nadzornik kraljevskih ureda. Odmah zatim ue Simono. - Gdje je stari Radulo? - Boleljiv je. Njegova visost odredila je mene na njegovo mjesto. Dobro. Isporuite na ulazna vrata u dvor: njezino velian stvo i njegova visost nee etiri dana primati nikoga. Sva pisma i poruke neka se predaju u kraljevski ured. Naroito se ne pri maju nikakvi enski posjeti. A ti, Bela, pazi to e ti govoriti Ro bert. Dok se Gordana nalazi onkraj dvora, u naim je rukama. Kucanje ih prekine. Baka srdito otvori vrata. - Zato me buni, Josipe? - Oprostite, ujae, ne bih naao priliku itavo dopodne da vam neto kaem. Juer uveer odletjela je iz dvora napuljska ptica. - Vidi, vidi, tko? - Grof Enriko. Krenuo je iz dvora predveer i zaokrenuo u palau egerskog biskupa. - Starom Beatriinom pristai? Gle, gle, Robert otima Gor

danu, u palau njegova ujaka alju Enrika istu veer kad Gor dana bjei. Je li se Enriko dugo zadrao u palai? - Gotovo dva sata, a onda je otiao u krmu, tamo neto popio i vratio se u dvor. - Reci, Josipe: poznaje li tebe Gordana? - Doao sam na dvor kad ona nije bila kraljiina dvoranka. - Izvrsno. Bit e od potrebe svojem bratu. Ima li jo to da mi kae? - Jutros nakon mise vidio sam pred biskupovom palaom koiju biskupa Filipca. iroki Bakaev nos rairi se. Kratki mu se vrat produi: - Kako? Flipevu koiju? - U njoj su sjedili biskup Orban i gospodin Filipec. Biskup sie s koije, ljubezno se oprosti i ue u svoju palau, a Filipec se odvezao ravno ovamo u dvor. - Biskup, najljui protivnik kralja Matije, sabire oko sebe udno drutvo. Josipe, dobro ti je oko. Ne skidaj ga s njegove pa lae. Bela, uzmi Josipa, on e ti dati oba svoja oka. - Desnica, zdrava desnica bi mi trebala. - Gordana mora u Moravsku. Razumije? Da je uhvati po trebne su dobre oi i valja nos - ree Baka i krene prema vrati ma kraljevskih ureda. Braa ostave sobu, dok njihov ujak ode da potrai kraljevog kancelara Filipca. Nae ga vrlo zadubljena u posao. On tiho pristupi. Kancelar mu ponudi stolicu: - to vas nosi k meni tako rano. - Preasni gospodine, smijem li zapitati je li stigla kakva vijest iz Hrvatske? - Dosad nita - odvraa Filipec vedrim glasom i pogledom. - Princ teko oekuje vijesti svojeg druga Damira, a ja opet glas vojvode Ilokoga. Iz Bea je poslan brzotea u Hrvatsku i Slavoniju i ekam da se vojvoda Iloki javi. Kancelarovo pjegavo lice puno je vedrine: Proljetni putovi ne pogoduju hitrom putovanju brzotea. Ipak mislim da nema razloga ni najmanjoj sumnji, da Hrvati ne bi stigli na izbor. Baka uvjerljivo odvraa: - Ni izdaleka. Doi e listom i dati svoj glas za princa. O tome je suvino gubiti rije. Ja samo elim da vojvoda to prije stigne i to zbog protivnika pokojnog kralja. Uvjeren sam da e se oni opirati prinevu izboru. - Ostat e u manjini, dragi Bakau. - Egerski biskup nije vam rekao to kane? Oba se dravnika uhvate pogledima kao da su u tom asu jedan drugoga uhvatili za iju. Nasmijeeno Filipevo lice ostaje nepokretno, dok odgovara: - Nisam ga navlas o tome ispitivao, neka ne misli da ih se bojimo. Danas, nakon mise, dovezao sam ga u svojoj koiji kui, to vaa preasnost zna. Namjerno sam ga zvao u svoju koiju ne bih li doznao to je juer kod njega radio kraljiin dvorski me tar Enriko. - On je bio kod njega? - zaudi se Baka. - Vaa bi preasnost morala svoju budnu panju skrenuti i na one koji nisu skloni princu, a meu ove se ubrajaju napuljski dvorani, naroito grof Enriko. - On sam i njegovi zemljaci ne znae nita, a kraljica je nepokoljebivo s nama uz princa - veli Baka jo spokojnije od Filipca. Simonov dolazak dokraji razgovor. On najavi milanskog poslanika Mafea. Radosno ekam njegovu velemonost - ree Filipec Simonu.

Kad je ostavio sobu, okrene se Filipec Bakau: - Mafeo dolazi svakog dana i sjedi ovdje kod mene po ita ve sate. Nije li to neto neobino vladanje? - Uzalud traim povod njegovim estim posjetima. - Kao da se boji za prinev izbor? - Ili sumnja u iskrenost? - iju? - pita Filipec naglasivi pitanje. - Tko bi to znao! Talijani su brzi na sumnji. - Vjeno se ovuda vrzu, bilo Mafeo, bilo Marcelo. Bilo bi nam milije da istresu svoje cekine u nae puste blagajne. - Princ je odluno odbio da od Milanaca uzme novac. Od luio je da zaloi jedan dvorac u gornjoj Ugarskoj - veli Baka. - Prazne kraljevske blagajne. Ipak je to nedokuiva zago netka. Nije li tako? - pita Filipec. - Kolika bi bila korist da je istraujemo? - Moda ipak naemo novac. - Sad nam je glavna briga da sretno prebrodimo izbor. A vrijeme ide. Do izbora nas dijeli samo jo dvadeset dana. Posla dosta jer...

Filipec vedro prekine: Kad smo jednoduni, nema to da radimo. Jo jedino meni preostaje pokuaj da predobijemo egerskog biskupa i njegove pristae. Evo Mafea. Milanski poslanik ulazi u dvoranu, ivo, nametljivo, pozdravlja, sjeda, pria, ispituje o izboru i onda primijeti: Jesu li vae preasnosti ve odredile dan kad e velikai krenuti u Milano da dovedu prinevu nevjestu? Baka prepusti odgovor Filipcu. Jo nismo odredili dan. O tome e odluiti kraljevsko viicc - Predloit u - ree Baka - da se ide na dan izbora kad princ ve bude kralj. Vrlo dobro - potvrdi Mafeo, promatrajui sad jednog sad drugog. - Javit u to svojem vojvodi. S princom neu o to me govoriti zbog njegove alosti. Dakle, na dan izbora. To je odlino. I pone im pripovijedati o slavlju to e ga prirediti grad Milano kraljevskim poslanicima. Njegova visost princ moli gospodina biskupa Bakaa najavi iznenada Simono. I poao je s jasno naglaenim ponosom to princ zove upravo njega. Bilo mu je vano da to vidi milanski poslanik, a jo vie takmac Filipec. U kraljevskom uredu uz stol pokojnog kralja pregledava Ivan raune to mu ih predlae pouzdanik i katelan budimskog dvora Ivan ulaj. - Dragi prijatelju - pozdravi princ Bakaev dolazak, po hiti mu u susret i prui ruku. - Molio sam vas da doete. Evo ulaj tvrdokorno savjetuje da ne zaloim nijedan svoj dvor. Njemu sam povjerio vrhovnu upravu nad svom svojom imovi nom, a on odvie misli na materijalna dobra, a premalo na moje dunosti da uzdravam dvor i sve izdatke kraljevstva. - Izdaci kraljevstva imaju se namiriti iz dohodaka kraljev stva - veli ulaj. - Ali dok nema tih dohodaka, moja je dunost da posegnem u svoju monju. Biskupe, nemam li pravo? - Nemate krivo, ali ni ulaj. Negdje moramo nabaviti no vaca. - Savjetovao sam princu da zamoli pomo od kraljice ree ulaj.

- Otkuda njoj novaca? - upada Ivan uvjerljivo. Baka i ulaj pogledaju jedan drugoga, dok Ivan vrsto naglaava: I zato elim da se zaloi moj dvor u gornjoj Ugarskoj. Kraljici se o tome ne smije govoriti. Na vratima to vode u kraljevske odaje zauti haljina. .8 .9rdana III -_ ..- 117 ita: Iznenaeni princ i njegovi prijatelji obazru se. Neto zbunjeno Ivan se pokloni i poe u susret Beatrici. Kroz bjelou njenog lica prodire neka napeta panja. Tamne oi gledaju mirno, a ipak vrebaju. to se to ne smije rei kraljici? - pita Beatrica vie po datno nego skromno. Pitanje zbuni princa, a Bakaa ohrabri: Velianstvo, njegova visost ne doputa da od vas zatrai mo novaca radi potreba kraljevskog dvora i drave. Napetost u njenom licu zamijeni bolna alost. Prie blie k Ivanu i pogleda Bakaa: Ivan osjea da bi mu kraljica ve davno ponudila kad bi imala to. Na dragi pokojni kralj morao je neke ljude i odvie bogato darivati kad nam je ostavio tako malo gotovine. Poslala sam u Napulj glasnika s molbom svojem ocu, napuljskom veli anstvu, neka mi alje veu svotu. A dotad sam zaloila svoj dje vojaki nakit, onaj to sam ga primila od kralja. Odvie mi je svet. Ivan se stidljivo opravdava: - Oprostite kraljice, to je Baka bio prisiljen da vam od govori na pitanje. Uvjeravao sam ih da vae velianstvo ne moe imati novaca. Zaloit u svoje imanje. Od te odluke ne odu stajem. - Moda u dotle i ja primiti novaca od mojih rudnika uzdahne kraljica - a glasnik e donijeti iz Napulja punu monju. Da, Ivane, ako zaloi imanje, brzo e ga opet iskupiti. - Jo danas provedite moju odluku, ulaj - zapovijedi princ. Katelan se pokorno nakloni i ostavi dvoranu da izvri zapovijed. - A ja sam htjela da te pitam, Ivane: slae li se da zadrim svojeg malog monsignora Hipolita na dvoru dotle dok se vrati Francesko? - Slaem se, kraljice. Zadrite ga dok vas bude volja. - Francesko je ostao u Estergonu da tamo nadgleda uprav ljanje Hipolitovih dobara. Danas sam primila dobrih vijesti. Fran cesko je doznao da su svi velikai i plemii onoga kraja prisegli predati svoj glas za tebe. A vi, gospodine biskupe - obraa se k Bakau - jeste li ve pokuali da se pribliite egerskome? - Smatrao sam nepotrebnim jer bi bilo uzaludno. - Moda uspijem ja to vi smatrate uzaludnim. Svojedobno je bio biskup na mojoj strani. To znate i vi. Tako sam iskoristila prolost da na njoj usavrim sadanjost pristankom biskupa uz Ivana - i pogleda princa s toliko tople njenosti da se on s ga nuem sagnuo nad njenu ruku i poljubio je. U Bakaevoj glavi namee se misao: "Moj nos i moje oi ovog asa nisu u skladu. Vidim njezinu iskrenost, a njuim la. Sto je to sa mnom?" O Gordani i tvojoj majci jo uvijek nema glasa? - pita kraljica princa. On se uspravi i odgovori.

- Jo nita, kraljice. - Dva dvorana otila su juer ranom zorom prema jugu. Oni e slijediti gospoe dok ih ne stignu - odgovara Baka, pro matrajui Beatriino raznjeeno lice. - Onda strpljivo ekajmo. Princ i ja posve se pouzdajemo u vae savjete, gospodine biskupe. Da, jo neto: recite, biskupe to da inim: milanski poslanici opet su zatraili da ih primim a tek su prekjuer bili kod mene. - Upravo sam htio da vaem velianstvu i vaoj visosti pred loim da nikoga ne primite bar etiri dana. Posvetite se odmoru i skupljajte snagu. - Hvala vam, gospodine biskupe. Recite to milanskim posla nicima. Vrlo je nezgodno u tolikoj alosti govoriti o Milanu i bu duoj svadbi. - U ovo doba alosti ne moe se govoriti o toj stvari - do vri debatu princ i znaajno pogleda kraljicu. "Gle, njih se dvoje sporazumijevaju i u ovom pitanju" - pomisli Baka. "Njih su se dvoje sporazumjeli za Gordanu. Ili mu ona eli pomoi do te enidbe da mu se ulaska? Ili ga potkapa? Jesam li izgubio vid ili njuh? - Hoe li, Ivane, doi da zajedno objedujemo? - Hvala, kraljice, na pozivu. Doi u. Ona ostavi princa i Bakaa i ue u svoje odaje. Tu je sjedio Ranzano, napeto ekajui. Ona apne umiruju-im glasom: - Ne bojte se. Nema pogibelji. Ne znaju nita o Enrikovu posjetu biskupu egerskom. Ako pak doznaju jednostavno sam najavila svoju osnovu da egerskog vuka elim predobiti za princa. - A Franceskova odsutnost? - Ne daju mu ni toliko vanosti da pitaju za nj. Ipak sam rekla da se nalazi u Estergonu. Princ vjeruje, ak i Baka. - I on je bio prisutan vaem razgovoru s princom? - Princ ne moe biti bez njega. Baka ne pokazuje ni traga da bi sumnjao. Naa je osnova zatiena najjaom utvrdom: po vjerenjem svih prinevih pristaa. Svi vjeruju u mene. - A Baka ne pokazuje ba ni traga sumnjama? - Njegove misli uvijek nose vizir, ipak i on vjeruje. Kakva me radost obuzimlje, Ranzano - pa izvue iz njedara smotani papir. - Spalite pismo princa Franceska. Jo as da se naslaujem sadrajem - i onda poluglasno 8* ... "Primljen sam od Maksimilijana Austrije divnom Ijubaz-nou. Divan, prekrasan mukarac. Sluao me oduevljeno. Za tri-etiri dana vraam se, nosei veselu divnu vijest." Uivajui, ide Beatrica po sobi: - Kad bi oni tamo slutili to Beatrica dri u svojoj ruci. Kruna je to, kruna na mojoj glavi. ezlo u mojoj ruci. Nema sretnijeg dana u mojem ivotu. Ranzano upali svijeu i spali pismo. U VATRI MLADOSTI U sjenovitom vrtu egerskog biskupa sjedi na klupi Robert. Pred njim na krilu knjiga. Uzalud pokuava itati. Gordanin mu je lik na svakoj stranici. Proli dogaaji su u svakoj izreci. Pitanja buduih dogaaja u svakoj misli. Jueranji bijeg jedini sadraj knjige. Sunce je ve visoko, a on zaboravlja ve drugi doruak. Zabrinjava ga Ferencijevo uzbueno traganje za Gordanom, a nema moi da ga od toga odvrati. I upravo iz dvorine ograde pomoli se glava Bele Ferencija. Robert ga upita: - Vraa se poto si jutros otiao? - Jer moram da te pitam: kamo si sakrio ljepoticu? - Rekoh ti: nisam je sakrio. Odjehala je na jug. - U Budimu je. Govori!

- Kad bih znao, i onda bih utio. Neu da budem ortak tvo jih namjera. - Kunem ti se: ne traim je zbog sebe. - Onda zbog esa? - Zbog sree kraljevstva. Razumije li? - Razjasni mi pa u razumjeti. - Prisega me vee, a ti zna to je svetost prisege. - I mene vee prisega. - Njoj si prisegao? Sav gori strau za njom. Krv mu oblije itavo lice: - Objeduje me svojim grijehom, Bela. - Nee odati gdje se nalazi Gordana? - Odgovaram po stoti put: ne znam. - A zna li da te lukava djevojka vara? Zato? Kako vara? - i pogled plavih oiju ispuni se plahim oekivanjem. - Pruila ti je nadu, a zapravo je ve vjenana. Mladi se prepao uzbuenja to ga je zahvatilo: - Vjenana? Ne, ti ne govori istinu. - Njezin mu je onaj mladi krasnik pred onom krmom na cesti iz Budima. Dok ti ovdje sanjari o njoj, ona lei u naruju mua i ruga se ludom mladiu to se dao oarati njenom ljepo tom. - Zato mi ti nisi rekao da je vjenana? - Zato to me nisi o njoj ispitivao. Ali valjda si pitao nju tko je onaj lijepi crnokosi vitez? - Da, pitao sam, ali je izbjegla odgovor. Uskipio je. Stid, sramota uvrijeenog ponosa i usplameno srce siku otrov u kojem se kupa njegova postojanost. A Bela to prozire i podjaruje. Visokom travom ute hitri i brzi koraci. Neki sluga dolazi i prie k Robertu: - Vaa milosti, tu je strani ovjek i eli govoriti s vama. - Pusti nas sada na miru - vikne Ferenci. Sluga se povlai. A tamo pred ogradom stoji visoki snani mukarac u modroj surki s nepoznatim grbom na rukavu. Roberta zahvaa uenje. Nikad nije vidio takvu odoru. Vue ga neto k njemu. Pribliivi se ovjeku, upita ga: - Tko si i to hoe? - "Prijatelj Gajo eka vau milost u predveerje na odree nom mjestu." Poruka natjera Robertu krv u lice. Robert odgovori strancu isto tako kao to je izreena poruka: - Doi u. Idi, ali pazi da te ovaj gospodin ne slijedi. ovjek ode, a Robert se brzo vrati k svojem prijatelju. - Je li u Budimu? - pita ga Ferenci. - Ne znam i neu da odgovaram vie ni rijei. - Dakle, taj nepoznati etovoa je njezin glasnik? - Glasnik jednog prijatelja. Pusti me u miru. Ferenci potee za Mirkom, ali je ovaj ve iziao iz palae. Napolju naloi Bela svojem momku: - Slijedi onog ovjeka dok ne vidi u koju je kuu uniao. I onda se dade najaviti egerskom biskupu. Uskoro Roberta pozove sluga da doe k ujaku. Suhonjavi gospodin srednjeg stasa, lijep makar i prosijed, stoji uspravljen. Lijepe male crne oi upire u Roberta i zagrmi: Bestidno mome! Ostavlja nauku zbog neke tue ene? - Bela me optuuje jer sam branio ast ene koju je zatvo rio u svoj dvorac s neistim namjerama. - Roberte! - grmi ujak pun ljutine. - Od nje si dobio vi

jesti? Govori pod zakletvom. - Da. Od nje. - Kamo te zove? - Ne mogu odgovoriti. - Dakle, vidite biskupe, mladi kojega ste odredili za svee nika pobjegao je iz mojeg dvorca s djevojkom. - Kamo si je sakrio, Roberte? Pitam te posljednji put zagrmi biskup. - Otila je, ne rekavi mi kamo e se sklonuti. Na to priseem. - Gdje e se s njome sastati i kada? - Ujae, ne znam hoe li doi ona ili e mi poslati poruku po kome drugome. Dajte mi vremena. Nastojat u da doznam gdje se nalazi. - I prokazati gdje se nalazi? - Ako doznam, hou. - Znaj, ako se ne okani ove ene, zatvorit u te u samo stan. - U samostan - prenerazi se mladi i problijedi. - Kunem se bogom, a ti zna to to znai. Ni sam pred so bom ne mogu natrag. Dakle: odlui do sutra o podne. - Ne mogu prije nego to je vidim. - Dakle, sutra kad zazvoni podne. - Robert ostavi sobu. Biskup mrko ukori Ferencija: - A vi niste trebali voditi u svoj dvorac svoje mislosnice. - Vaa preasnost se vara. Neka pita biskupa Bakaa, mo jeg ujaka. Pun nade, ostavi Bela sobu. - Jesi li slijedio onog ovjeka? - upita svojeg slugu. - Vaa milosti, odjurio je na konju u mrak. Ali va brat straari pred kuom brezovakog plemia. Preodjenuo se u pros jaka. Vaa milost bi mu udijelila milostinju tako se divno preo djenuo. - A drugi momci? - Oni su sjeli u oblinju krmu, piju, jedu i ekaju poziv njegove milosti gospodina Josipa. "Nee mi izbjei ni on ni ona, nee" - bodri se Bela i onda naloi momku: itav dan ostat e na strai pred ovom palaom, im se Robert udalji od kue. slijedi ga. Obru je oko djevojke vrst. Ne moe ga probiti. U prvom mraku izlazi Gordana iz kue odjevena u Damirovo ruho. Uz nju jae Mirko. Obaziru se na sve strane. Po ulicama mrak. Samo svjetla zirkaju s prozora. Na uglu ulice iz male krme dopiru ivahni glasovi. Dva jahaa skrcnue na brdo prema groblju. Svemir je mraan, a zemlja tiha i pusta. Nekoliko puta Gordana se obazre. Onda zaustavi konja. - ujem iza nas jahae. Prisluhni, Mirko. Svuda tiina samo se uje topot. - Jest, vaa milosti. Netko ide za nama. - Pustimo ih proi. To nije nitko drugi nego Ferenci. A si gurno nije sam. to emo ako nas napadne? - Kome je gospodar vojvoda Iloki taj ne poznaje straha. - Da, vojvoda je hrabar, neustraiv. Uza nj mogu da se nau samo junaci. Mirko ravnoduno gleda iza sebe na cestu i uzdie: - Vjena teta to vojvoda jo uvijek samuje. Kakvi bi to bili sinovi. Vitezovi. Sve uzalud ekam da uvede u Ilok divnu go spodaricu.

- Kad svre kraljevski izbori, dospjet e da se brine i za djevojku. - Kau da je ve odabrao i da joj nema ravne od juga do sjevera. I za njom mu srce gine u snu i na javi. Sretne li presret ne na koju je pao izbor njegova srca. Prizvuk njegova glasa odraava neto tajnovito upravljeno Gordani, ali ona uti, a on nastavlja: - Nikad zemlja nije rodila plemenitijeg meu najplemeni tijim vitezovima. Ona koju ljubi vojvoda ivjet e u njegovu srcu kao cvijet u perivoju, kao zvijezda na nebesima. On posjeduje srce to je vee blago od svih kraljevskih dvorova. - Ba od sve srca ljubi gospodara? - I njega i nju. Da znam gdje je ona, odjurio bih k njoj i rekao: ne dajte da sahne dan za danom, ne skraujte sreu svoju i njegovu. - Otkud ti zna da tvoj gospodar ljubi? - Vidim mu u srce. Kakav bih mu bio etovoa da ne vi dim. - Ti si, dakle, vojvodin pouzdanik? - Da, vaa milosti. - I povjerava ti sve? - Mnogo, ali ne znam je li to sve. Onda ti je naloio da mu javlja to se ovdje dogaa? On uti. - Nije u tome nita zlo. Samo hou da znam jesi li mu pos lao glasnika kad sam otputovala na jug? - Jesam, vaa milosti. - ekam od vojvode glas svakog dana. Sad znam zato ne dolazi. On uti. Pogaa gospodarevu ljubav, pogaa zato je Damir bjeao od kue. Veseli se svojem uvjerenju da brak s Damirom nije drugo no kraljeva volja, izvrena samo pred oltarom. Zna koliko se takvi velikaki brakovi razrjeavaju i sklapaju i ne sanja ni o emu nego o gospodarici bademastih oiju to e jednom obasjati dvore njegovu gospodaru. I ini mu se: drugaije ne moe biti. Kako bi moglo biti kad je njegov gospodar odabrao nju. A moe li se ensko srce oteti njegovoj snanoj vitekoj ljepoti? Nema na svijetu ovjeka kome bi on prispodabljao svojeg vojvodu. I ne bi sad njoj govorio o tome da mu srce ne razbudi Ijubomora to ga alje k nepoznatom mladiu i sad ide s njim na sastanak u takvoj pogibelji. U kui se ne bi usudio da joj govori. Ali ovdje, na sastanku s drugim ne moe utjeti. Mora je podsjetiti na vojvodu "to za njom gine u snu i na javi." - Zato mi nikad prije nisi rekao da si vojvodin naroiti pouzdanik? - Vae gospodstvo me nije pitalo. "Boji se to znam da ide na sastanak s tim mladiem. 0, jadni moj vojvoda!" uzdie etovoa. I stee ga u srcu. Osjea elju da onoga to tamo eka probode. Nastavimo put, Mirko. Oni tamo iza nas stoje. Nee da nas dostignu ni prestignu. Ferenci ne bi oklijevao. I udare brzim kasom. Uskoro ugledae kapelicu pred grobljem. Mrak pada niz toranj i pokriva stabla oko njega. Tamo straga stre u no crne siluete nadgrobnih krieva. Neki jaha izie ispod kroanja. Gordana mu prie blie, Mirko uz nju. Ne puta je samu s mladiem. - Ja sam. Dopustite da vam brzo saopim to je bilo. Gordana krene konja prema mladiu i ree: - Priekaj, Mirko. Ona se povue s Robertom ispod stabla. Sa svojeg mjesta Mirko nauli ui, rastvara oi i probada tminu pa ih dri na oku. U mraku Robert pita Gordanu gotovo bez daha:

- Vi ste vjenani s onim lijepim mladiem to mi je pomo gao da vas spasim? - Rekoh vam: predugo bi bilo da o tome priam. Bila je kraljeva volja. - Vi pripadate njemu? - Samo sebi. - Dakle, samo pred oltarem? - ape, guei se od radosti. - Za ime boje, to nije vano. - Htio sam samo znati govori li Ferenci istinu kad veli da ste... - Sve to on govori jest la. - Hvala bogu. ujte sada: ujak mi je zaprijetio da e me zatvoriti u samostan ako ne kaem gdje sam vas sakrio. A ja vas molim ne recite mi gdje ste se sklonuli da se mogu zakleti. Neu da me zatvori. - Ni ja to neu. On se gotovo raspline od milja, a ona ape: - Gospodine Roberte, ponudili ste mi ako mi zaprijeti po gibelj da vas pozovem. - Prijeti vam pogibelj od Bele Ferencija? - Jo samo jedna. Nakon smrti svojeg oca sama sam na svi jetu, imam samo jednog skrbnika, prijatelja mojeg pokojnog oca, o njemu se ire strahovite glasine. - Tko je taj? - Biskup Varadi. - Onaj to je u tamnici? - Svijet govori da su ga tamo otrovali. - Boe moj! Tko bi to uinio? - Svijet govori, u to ne vjerujem, a ipak, govori se da je to uinio va ujak. - Nemogue. Nikad on ne bi uinio takvo nedjelo. - Uvjerena sam, ali meni trne srce. Nitko mi ne moe iska zati veu dobrotu od ove koju traim od vas. Nastojte saznati to je s biskupom Varadijem. - Ve sutra u doznati. - U drugu ruku iskazujete uslugu svom ujaku. Svijet teko krnji njegovo asno ime, a on to i ne sluti. Moda su neto i ui nili s Varadijem drugi pa su prebacili krivnju na vaeg ujaka. - Zato bi to uinili? - Jer je va ujak uvijek bio Varadijev neprijatelj zbog nje gova pristajanja uz princa. - Nita ne znam o tim stvarima. - Ba zato ne shvaate zato svijet govori da ga je va ujak dao otrovati. Kad mu to kaete, on e planuti, a vi mu savjetujte neka zatrai od Bakaa ili Filipca da Varadija pokaete svijetu, neka ga vide, inae nikad nee prestati o tome govoriti. - Nee ga pustiti i ako je iv. - Barem doznajte to je s njim, gdje se nalazi? Va ujak druguje s Bakaem. Kad on doe, prisluhnite to govore. - Bakaa nisam vidio, ali danas ujutro dovezao se moj ujak nakon mise u koiji biskupa Filipca. - S njim zajedno? - Jest i vrlo su povjerljivo razgovarali. Filipec je obeao mo jem ujaku da e me namjestiti u kraljevskim uredima kako bi me prisilili da se jednom latim posla i muke. - Dakle, va je uiak u dobrom prijateljstvu s prvim drav nikom u kraljevstvu? Onda nema straha da ne biste mogli sazna ti to se dogaa s mojim jadnim skrbnikom. Dok je on u tamnici, nemam obrane.

- Kako bi bilo da zamolite kraljicu? - Jo prije nego to je dvor krenuo u Be, kraljica me otpu stila s dvora. - Ali moj ujak ima mnogo utjecaja na kraljicu. Kad sam vas juer doveo u Budim i stigao u palau, upravo je ujak pri mio kraljiinog prvog dvoranina grofa Enrika. - On je vrlo moan u kraljice. - I danas se najavio kod ujaka. - Oito je donio kraljiine poruke? - Ne znam. Povukli su se u radnu odaju, a dotle sam ja kriom odmaglio ovamo. - Ako biskup opazi da vas nema? - ekaju ga gospoda na vijeanje. - Gospoda? Oito njegovi prijatelji Banfi i Batori? - Da, ba oni, a ima i drugih. - Pourite se kui i odmah recite ujaku kako ga svijet obje duje. Ako puste na slobodu Varadija, ljudi ne mogu vie kaljati njegovo isto ime. - Ve sutra u vam sve javiti. - Vama je lako malo prisluhnuti to vijeaju, jer e zacije lo mnogo govoriti o Varadiju. Njega su svi mrzili. Jadni moj skr bnik. Teko meni ako je mrtav. - Umirite se. Ne vjerujem da je otrovan. Ali doznat u. Gdje da vas ekam sutra? - Na istom ovom mjestu, u isto doba. - Vaa milosti, gospodarice - oglasi se Mirko. - Netko je u blizini. Gordana krene ispod stabla i priblii se Mirku. Robert pohiti za njom. Cetovoa pokazuje prema groblju: - Tamo gdje stre krievi neto se mie. Gledajte, gospo darice. - Netko pue izmeu grobova. - Tko se to usuuje za mraka na groblje? - udi se Robert, a Gordana odvraa: - Ferencijev uhoda. - Ali mi smo svrili razgovor, gospodine Roberte. Njemu se ini da bi jo dugo imao o emu da s njom raspravlja i ne moe da potvrdi njene rijei. - Topot konja - upozori Mirko. - Oprez! - Pritajit emo se ovdje dok prou. Kronje nas dobrano skrivaju - predloi Gordana. Sve troje povlae se dublje ispod stabala prema kapelici i ekaju da ih jahai mimoiu? Ujednom utihne topot s ceste. Jahai skrenu na ledinu k crkvici i zatvaraju uski prozor izmeu kapelice i izlaza na cestu. - Opkoljeni smo - prepadne se Robert. - Njegova milost jako se boji - posprdno e Mirko kao da bi u Gordaninim oima htio poniziti Roberta. Osjeajui to, Robert pokua ispraviti: - Nikad se nikoga nisam bojao. - ini se, nekog ekaju. Ako zatraimo da nas propuste, uzet e to kao povod svai da mogu na nas navaliti - upozorava Gordana. - Gospodarice, udarit e na nas. O tom nema dvojbe. Nje govo gospodstvo neka se lati maa. Robert povue oruje iz toka. Gordana se obazre k njemu: - Vaa je ruka vina listati knjige.

- Ipak jo nije zaboravila vitlati maem - brani se Robert. - Mi smo njihov cilj. Nema sumnje. Mirko, spremi se. - Jo petorica - proape prestraeno Robert. - Poredaj mo se ispred zida da zatitimo lea - predloi Gordana. Sve troje primaknu se k zidu. Od jahaa ih dijele kronjata stabla. Tamo stoje jahai u slabom svjetlu tek izalog mjeseca. Kratka utnja na obje strane. Mjesec se digao nad vrhove brda. Odjednom se uje pitanje: - Tko se to skriva tamo ispod stabla? - Priglednite izbliza ako ste znatieljni - odvraa Mirko, gledajui ispod kronja k jahaima. Opet jedan od njih zove: - Iziite napolje ako ste junaci. - Junaci smo i ba zato radimo to nas je volja - opet od vraa Mirko. - Sklonite se u kapelicu, gospoice - moli je Robert. - Ne smijem nanijeti sramotu ovoj odori i mau koji no sim. Uzela sam ih hrabrom junaku. - Ruka moje gospodarice vitla maem kao u junaka - ree Mirko. Jedan od jahaa kroi naprijed, ali se pred stablima zaustavi: - Ima li tamo koji plemi da mi doe na megdan? - Ima - vie Mirko. - I vie nego jedan. - Gospodarice, zar ete povrijediti gospodina Roberta koji vas eli braniti? Vidite, ve je spremio ma - dok govori Robertu, ma visi niz bedra. Preneraen Mirko opazi da je Gordana izjahala i stala uz bok Robertu. "Sebe rtvuje za njega. Ve je tako daleko dolo!" - razbjesni se Mirko, gurne dva prsta u usne i stade zvidati. Onda krene konja i zaas je ispred Gordane. Sprijeda se obru jahaa odjednom suzio. Njih troje su izmeu zida, crkve i napadaa. Oruje se ljeska na mjeseini. Gordana izmakne k zidu da prokri put kroz obru. Die ma na obranu. Uhvaeni ste! - viu napadai. Mirko brani, udarajui po njima svim bjesnilom. Gordana razabire novu etu. Straga dolaze novi jahai udaraju u lea napadaima. Ovi se razbiju. Ne ubijajte siromane takore - komandira Mirko dolja cima - ali ih gonite. Prestravljeni napadai bjee glavom bez obzira, nadoli konjanici ih progone. U asu ostadoe njih troje sami i osloboeni pred kapelicom. to to ima da znai, Mirko? - pita zaueno Gordana. - Znai da sam dobro upamtio kad mi je jutros u biskupo vom vrtu rekao ovaj plemeniti gospodin - i pokae na Roberta - neka pazim jer e me gospodin Ferenci slijediti. Bilo je na dlanu da neto sprema. I kad ste mi, gospodarice, zapovijedili da vas pratim na sastanak, odredio sam neka nas nai momci krio mice slijede i kad zazvidim, dou u pomo. I tako se dogo dilo. - Gospodine Roberte, Ferenci vas je dao slijediti. Odsad se ne moemo sastajati ovdje. - Gdje da odaberemo drugo mjesto. - Doite u prvo sumraje na gradski trg. Pokrit u se vizi rom i platem kao sada Damirovim klobukom i njegovom perja nicom. Uinit emo kao da smo se sluajno sreli, malo projahati trgom i tako emo razgovarati bez ikakve pogibelji. Vaa dosjetljivost ushiuje me kao i vaa ljepota. "Bezobrazni mladac" - razgnjevi se Mirko u mislima. Momci se vrate i pojure najhitnijm trkom u grad. U blizini palae egerskog biskupa Gordana se zaustavi, primakne k Rober-tu i dugo mu neto ape. Mirko nije htio zaustaviti konja, ve ide polagano ne bi li nauo o emu govore. Odve su tiho govorili, a konjski topot zaglui mu svaku rije. Tek potkraj razgovora Gordana dovri glasnije: - Dakle, sad znate kako valja govoriti ujaku. A sutra u su

mraje na trgu pred upnom crkvom. - Teko ekam sutranji dan. "Opet ide s njim na sastanak" - pomisli Mirko duboko pogoen. "Vidjela je kakav je kukavac, a ipak htjela je sama ii na megdan, samo da on ne bude ranjen!" Uskro stigoe u dvorite kue. U svojoj odaji Gordana strogo pogleda etovou to je stao pred njom. - uj me, Mirko. Nisam vina da se moje zapovijedi ne slu aju. Zamalo da taj mladi plemi nije ugrezao u borbu i krv. - Oprostite, vaa milosti, nisam znao da je takva eprtlja na mau. - Nisi mu ba jako sklon? - Sluim glavnog junaka i teko mi je gledati ovakva pla ljiva momia. Gledala mu je u oi znaajno. - Vjeruje da ne prozirem to misli? Mlaz krvi ikne mu u obraze i pokunji se. - Doi blie i sluaj - i on poe. - Ovo to u ti sad rei, Mirko, treba da sauva za sebe. Gospodarica ti nisam. - Sad sluim vama. Vojvoda mi ree: sad je ona tvoja gos podarica. - No, dobro, vojvoda nema krivo i uj: da je tu glavom voj voda, on bi odobrio sve moje ine i sastanke s tim mladiem. Pokori se svemu to ja odredim. Taj mi plemi treba. Budi s njim vrlo uljudan. To zapovijedam. - Posluat u kad mora biti. - Jo noas ili sutra morao bi stii gospodin Damir. Odmah mu potri u susret i reci da sam gore. Neka doe k meni, jer mu imam kazati vanih stvari, im se Damir vrati, rei emo sluinadi da sam i ja ovdje. Prije nikako. Sad moe na poinak. Silazio je manje alostan, ali ne sasvim miran: "Zato joj treba taj plavokosi mladac? I veli ona: "Vojvoda bi odobrio njezine sastanke!" Ne bih ja odobravao sastanke s drugim pa da je ba hrom!" Plavokosi Robert jo se dugo ljuti zbog Mirkovih pokuaja da omalovai njegovu hrabrost i viteku vjetinu u Gordaninim oima. Robert ovih nekoliko dana ne misli o drugom nego o njoj, ne eli drugo do njezinu blizinu. Predaje se tom osjeaju, samo traei putove koji vode k njoj. Ne trai drugo nego da slui njezinim eljama. Omamljen njezinom ljepotom i blizinom hoe da ini ono to ona od njega trai. Ni asa ne razmilja da li time kodi ili koristi svojem ujaku. Poznanstvo s Gordanom, bijeg s njome i ovi sastanci otvaraju mu nov ivot, neto dosad nepoznato. Sve ga to obuzima naroitim arom i ispunja dosadanji pusti ivot. Kad se vratio u palau svojeg ujaka, doeka ga biskupov sluga i vrlo tajanstveno saopi zapovijed da ujaka prieka u njegovoj sobi. - Preasni je izaao? - pita Robert. - Nije, ali kod njega su gospoda. - Koja gospoda? - pita znatieljno. - Svakodnevno drutvo velikaa: Banfijevi i njegovi. Odmah e otii. Mladi sjedne, uzme knjigu i stade listati, a da nije proitao ni retka. Misli o Gordani. Za pola sata biskup otvori vrata i strogim, istraujuim pogledom omjeri neaka: - Dakle? Reci istinu, Roberte. to je s tom enom? - U jae, uzalud se Ferenci kune da mu namjere nisu bile neiste. - Ne zanima me to on hoe s njom, nego ti. Govori mi o svojem sastanku. - Na sastanak je doao plemeniti gospodin Damir od Brezo

vice. - Prinev drug i dvoranin? - Da, on. Gordanin mu. Htio je da mi se zahvali to sam mu enu spasio Ferencijevih ruku. A dok smo govorili, pokuali su Belini ljudi da na nas navale, mislei da e nai samu Gordanu. Nali su Damira koji ih je rastjerao. . 125 Otar biskupov pogled ne smete mladia. Hrabro doeka novo pitanje: - Keci mi: zato gospodin Damir ne bi dolazio k tebi? emu bi se skrivao s tobom na sastanku? - Ujae, zar ne znate da je princ jo ove zime otpustio Damira? Posvadili su se i zato se sada Damir krije. Nije bio ni na sprovodu. Princ ga zove, a on nee da doe. Zato se krije, nosi vizir i zato me zvao na sastanak izvan grada. - Gle, gle. To je zanimljivo: sin Nikole od Brezovice, voa malog plemstva Hrvatske, posvaen s princem? I nee da se po miri.- Je li ti on sam to rekao? - Da, on mi je rekao. - iog mladia valja estito iskoristiti. - U koju svrhu? - upita zauen. - Protiv prineva izbora za kralja. Ferenci mi sam prua oruje. Nije mnogo shvaao ujakove osnove, ali se obradovao to zaboravlja Gordanu. - Damir se nalazi u svojoj kui? - pita ga ujak. - Da, u svojo kui, ali izlazi samo uveer pod vizirom. - Moe li nai izliku da se opet s njim sretne? - Dakao, da mogu. - Nastoj da ve sutra govori s njime. Reci mu koliko cije ni njegovu uvenu hrabrost, osjea za nj veliko prijateljstvo i kako bi bio vrlo radostan da doe k tebi u goste. Robert obori oi, preneraen zbog ovog prijedloga. - Sklopi s njim prijateljstvo. Evo, to hou. - Vrlo rado. On je divan junak. - Neka ue u palau pod vizirom, nitko ga nee prepoznati. Mora mu to naroito obeati. - Hou, ujae, ve sutra u ga pozvati na novi sastanak. - Kad si mu uinio toliko dobroinstvo i spasio enu, da ti je zahvalan. - I te kako mi je zahvalan. - Mladiu, do tebe je da ujaku bude od koristi. - Radujem se tome. A doe li Ferenci da vas ispituje? - Ni primit ga neu. Neka me pusti na miru. Sad znam da se nisi zapleo u ensku mreu, a to mi jedino bilo vano. Ali pazi, Gordana je opasna ljepotica, meutim, tu je mu koji te potuje i s tobom se sastaje. - Dopustite da vam ispriam jo neto. Cuo sam kako itav grad govori da je biskup Varadi u tamnici i da ste ga vi dali ot rovati. - Ja? Ja? Kakva besprimjerna bezduna kleveta. - uo sam to priati idui gradom. U predveerje sjedili su pred kuama graani. Pokrio sam se vizirom. Nisu me poznali. - Prevario si se, oito su krivili kraljicu ili Bakaa. - Ba vas, ujae, spominjali su vae ime. Meni Varadi nije na putu, ni kraljici ne moe biti na putu, ve samo Bakau. ... __ Pa ipak ljudi govore da je Varadi otrovan i krivnju bacaju na vas, ujae. To je izmudrio netko iz redova prinevih pristaa da oblate mene i moje sumiljenike, nas koji ne elimo princa na pri

jestolje. .. Ba zato biste morali istraiti je li otrovan ih nije. Otvara ti se vidik u stvari za koje se nikad nisi zanimao. Kad se radi o asti vaeg imena, mogu li ostati ravnoduJo danas u zatraiti od biskupa Filipca razrjeenje. Ako Varadi nije otrovan, neka ga puste na slobodu da ga graani vide. - A to onda ako vijest nije lana? Nema grmljavine bez ob laka ni bure bez vjetra? - Glasine su, dakle, vjerojatne? - Dok ima ljudi kojima bi Varadi mogao ispred nosa oteti zdjelu lee, dotle je taj glas vrlo vjerojatan. - Bilo bi grozno, a jo groznije to kleveu vas. Ne dopus tite to. Tada se lagano otvore vrata i proviri glava sluge: Vaa preasnost, evo fratra. Biskup pohiti k vratima, ali se brzo okrene k Robertu: Idi tamo, uri se. Mladi pobrza, otvara vrata, izlazi, ali se obazre i ujaku. Preko praga ulazi visok, suh fratar. Glavu mu pokriva kapuca. Sami smo, preasni gospodine - ree biskup doljaku. Ovaj skine kapucu. Iz fratarske halje viri uta glava kancelara Filipca. Zaas se Robert povue u blagovaonicu i sjedne k stolu da veera. Vrata je ostavio pritvorena. Iz susjedne sobe dopire po koja glasnija rije. Mladi nauli ui. Sutranji dan provela je Gordana u svojim sobama. to se vie pribliavalo podne, to je nestrpljivije ispitivala Maru za Mirka. Jo uvijek ne dolazi -odvraala bi sluavka. Tek za objedom dohiti s vjieu da je Mirko na hodniku. Gordana ostavi jelo i s naroitom napetosti eka vojvodinog etovou. - Dugo te nema, Mirko. - Izmuio sam muku pred kraljevskim vratima. - Zato pred vratima? - Nisu me pustili u dvor. - I nisi govorio sa Stjepkom? Ni Simona nisi vidio? ML - Rekao sam vrataru neka javi Simonu da elim s njime go voriti, ali mi odvrati: "Zapovijed je da nikoga ne putam u dvor." Princ i kraljica su naloili da etiri dana ne primaju nikoga. On da sam tvrdio da nosim vane vijesti, a oni odgovorie neka vijes ti predam gospodinu Josipu Ferenciju. To mi se ime nije svia lo, i naravno, otiao sam. - Gdje si se toliko zadrao? - Dugo sam obilazio oko vrata, nadajui se uzalud da e moda izai iz dvora gospodin Berislavi. Dok sam obilazio oko dvora, htjeli su posjetiti princa i kraljicu neka gospoda velikai i velikaice. Ni gospodu nisu pustili u dvor. - udno da princ ne prima kad mu dolaze u posjete. A dru go nita nisi uo ni opazio? - Pomalo sam prislukivao velikae koji su htjeli u dvor. Nauio sam od vojvode dosta latinski i tako sam razumio u raz govoru da se kraljica i princ jako dobro slau i da se ona brine za njegov izbor. - Nisi mnogo nauio latinski. - Prisiem, gospodarice, tako su meusobno raspravljali, ali jo sam neto doivio: oko dvora vrzli su se neki jahai i sve bi htjeli da od mene doznaju tko sam i to hou. A ja utim i ne dam odgovora. Odjednom izae iz dvora gospodin Ferenci. Sad opazim da su oni to su se vrtjeli oko mene njegovi momci, pa pojaem dolje k Dunavu. Kad se obazrem, vidio sam kako se momci gospodina Ferencija skrivaju u grmlje oko dvora. Nekoga

su ekali u zasjedi. I ja se sakrijem kraj Dunava da vidim. Nita nisam vidio, jer nitko nije dolazio. Eto, zato sam tako dugo izos tao. - Koga su to ekali? I zato princ nikoga ne prima? Sve to sluti na spletke. Zapravo, pola bih sama na dvor, ali kad ne pu taju velikae ni njihove gospoe, ne bi pustili ni mene. Valja pri ekati gospodina Damira. - Moda stigne sutra. - Vidjet emo kakve e mi vijesti donijeti neak egerskog biskupa. Jo jednom te opominjem: budi prema njemu najuljudniji. - Obeavam vaoj milosti. - im padne prvi mrak, izlazimo na trg pred upnu crkvu. A prije dobro ogledaj cestu, ne ekaju li nas gdje uhode gospodi na Ferencija. U sumrak Robert eka Gordanu uzbuenije nego juer. Jae gore-dolje tragom po kojem prolaze graani i poluglasno priaju. Konjska trka razbudi ga i okrene ravno prema jahaima to su dolazili. Odmah prepozna Gordaninu muku odoru i bijelo pero na klobuku. Lice je pokrila vizirom. Iza nje jae Mirko. Robert i Gordana pozdrave se kao vitezovi i krenu zajedno uz pusti drvored. Ima vijesti - apne mladi pa joj ispria svoj jueranji razgovor s ujakom. Prekrasno! - smije se Gordana ispod vizira. - Dakle, vi ete se sprijateljiti s gospodinom Damirom? Rekao je da ga dovedem k sebi u kuu. Dobro si mu do ao protiv princa. - To je zanimljivo. Ali odve teko oekujem ono drugo to mi imate rei. Jeste li ujaku kazali da ga okrivljuju zbog trovanja biskupa Varadija? - Planuo je i odmah juer sve saopio Filipcu. - Iste je veeri bio kod njega? - Doao je k ujaku u odori fratra. Nagla Gordanina kretnja odaje jak dojam zbog tog otkria, ali ne ree nita, a Robert pripovijeda s nekim oduevljenjem, uivajui u svojim vijestima to ih ona pozorno slua. - aptali su dok sam ja u blagovaonici veerao. Tek kas nije dopru do mene neke rijei. - Koje? Opetujte. Sigurno ste ih upamtili - mami ga njezin topli glas ispod vizira. - Jesam. Spomenuli su kraljicu pa onda princa i opet su da lje aptali. - Kraljica je pozvala na dvor mojeg ujaka. Enriko mu je donio poziv. -- Pozvala ga je ba na dvor? Javno? - Bez sumnje, jer poslije me ujak pozvao da ga u nedjelju pratim kraljici. - O princu nije bilo rijei? O njegovu izboru? - Nisam mogao uti. Ali ujak veli da se Baka zalae za princa ne bi li ga ovaj uinio kancelarom. Mislim da ak sumnja da je Baka otrovao Varadija. - Otrovan je? - To jo ne znaju. Moj ujak je traio Filipca da to odmah raisti jer se klevee njegovo asno ime. Ljutit zbog te klevete govorio je tamo u sobi neto glasnije pa sam to razumio. Filipec mu na to odgovori, takoer glasnije, i obea da e poslati svojeg tajnika u kulu kraj Viegrada u kojoj se nalazi Varadi. - Kako? U onoj kuli navrh brda?

- Da, tamo je Varadi bio zatvoren. - Dobro. I koga e poslati onamo? - Poslat e svojeg tajnika zapovjedniku tamnice neka tono javi to se dogaa s Varadijem, ali tako da o tome ne dozna Baka. - To znai: sumnjaju u njega. 128. u III - Kad ide Filipev tajnik? - Sutra u zoru, jer prekosutra se mora oglasiti u upnoj crkvi da su sve vijesti lane. Filipec e poslati tajnika u ime kra ljevskog vijea, ali ne eli da o tome Baka togod nasluti. - Olakali ste mi srce. - To priznanje najvea mi je nagrada. Sluim samo vama, Gordana, samo vama, za drugo me nije briga. - Budite oprezni. Va ujak mogao bi se zauditi da se bri nete za stvari kojima dosad niste posveivali nikavu panju. A Ferenci nije bio kod vas? - Bio je, ali ga ujak vie nee da slua. Rekao sam mu: gos podin Damir sastaje se sa mnom i mi smo se sprijateljili, uvi to, Ferenci je kleo. I ne moe me vie trpjeti. Sve mi se ini da nas nee pustiti na miru. - U Damirovoj sam odori sigurna. - Ali dovijeka ne moete nositi tu odoru i vizir. - Samo jo koji dan dok uzmognem zadobiti vezu s mojim zemljacima na dvoru. - Ja u im odnijeti glas u nedjelju ako elite. - Ve sam vas htjela zamoliti, no do nedjelje ima jo vre mena. Sad idem. - A sutra? Hoete li doi? - Jo ne znam. Poslat u vam svojeg etovou s porukom ako ne budem mogla doi. Dok su razgovarali, jaui uporedo, Mirko ih je slijedio, polagano pratei svaku njihovu kretnju, pazei ne bi li gdjegod zamijetio uhodu gospodina Ferencija, ali nitko se nije pokazao. Vratili su se istim putem. Na trgu se oproste i Gordana krene kui. Brzo se uspela u prvi kat. Nekoliko se asaka zaustavila usred sobe. Oi su joj uprte u neto daleko. Brzim koracima prie k ladici stola, uzme dugu utavu pergamenu i povue k sebi pisai pribor. Polagano vue pero, riui krivudava neobina slova po uzoru kraljevskih kopista. "U ime kraljevskog vijea zapovijedam da se donosiocu ovog pisma prue sve upute u pogledu sudbine biskupa Varadija i da mu se otvore vrata njegove tamnice. Biskup Filipec." Gordana paljivo promotri potpis. Na usnama joj se pojavi smijeak zadovoljstva, smota pergamenu i spremi u konu mo-nju. Tada izvadi iz ladice kesu novaca. Uzme tok s bodeom i vre pripae ma pa naloi sluavci da pozove Mirka. etovoa se ustoboio pred njom, paljivo sluajui zapovijedi. 130 .._. Oboruaj se estito, izjahat emo. - U ovo doba? - Mora biti. - Odredit u momcima da se opreme. - Kad bi nas bilo mnogo, pobudili bismo putem nepotrebnu ^

pozornost. Cuj Mirko, moram izvriti vrlo vano djelo. Da su ovdje vojvoda ili gospodin Damir, predala bih to njima, ali Damir jo uvijek ne dolazi, a vojvoda je daleko. O tome ovisi mnogo, moda sve za to se bori tvoj gospodar. On e te pohvaliti, bude li me pratio. - Zapovijedajte. Sluam. - Dobro se naoruaj, uzmi dva dobra konja. Odjahat emo prema Viegradu, tamo na crnu kulu. - Gdje je tamnica? - Da, kula je blie Budimu. Za dva sata s dobrim konjima mi smo na cilju. - Ako nas putem nitko ne zadri. - Izai emo straga na mala vrata. Ondje nikad ne izlaze konji pa nas nitko nee uhoditi. Idi i pripremi sve to treba. Te je veeri egerski biskup doekao svojeg neaka u blagovaonici. - Gdje si bio? - Projahao sam u drutvu s gospodinom Damirom. - Dakle, ve sklapa prijateljstvo? Ti si vrlo mome. - Uzbueni ste ujae? Zar se to desilo? - Sreo sam se s Filipcem. Tvoja vijest potvruje. Gradom se uistinu pronose teke klevete, Filipec je sam uo. - Vidite, rekao sam. A to je uo kancelar? - Danas su doli k njemu graani da pitaju za Varadija. Traili su neka im se kae istina o Varadiju. Graani su bili vrlo uzrujani. Sutra e doi k Filipcu da im dade odgovor. - Sutra popodne doznat emo istinu? - Prije, mnogo prije. Ne moe se to odgaati. Dok mi tu sje dimo, oko nas grme klevete i krnje ugled biskupima, a najvie meni. - Dakle, sutra u zoru ide Filipev tajnik? - Jo danas, premda je no, Filipec se prepao tih glasina i odmah odredio da potrae njegova tajnika. - Ako pak nije kleveta? Ako je Varadi otrovan? to e onda rei svijetu? - Onda mora smjesta sazvati kraljevsko vijee i saopiti mu to se dogodilo. Vijee ima da pronae krivca i najstroe ga kazni. - Zaboga, ujae, ako su to uinili Aragonci? 9* ._ - Neka odgovaraju. - Kraljica sigurno nije kriva. - Narod e nam okrenuti lea. Sad idi i lezi. Dolaze moji prijatelji na vijeanje. To nas uzbuuje. >Jo danas" - razmilja Robert - "a ja sam Gordani rekao da ide tek u zoru." POSLANIK KANCELARA FILIPCA Na blistave zvijezde padaju zavjese crnih oblaka. Topot jahaa, odjekuje sablasnom tminom noi. Grad, brdine, polja, ume, utonuli su u mrak. Gordana jae obalom rijeke. Mirko je slijedi. Mrakom umi Dunav. Gordana se zaustavi. - Je li to prijevozni brod? - Jest, vaa milosti. - Ima li tko sada na brodu? - Ne, ostavljaju ga nou bez strae. - Pogledaj i dozovi mi prevozaa. uri se. ekala je, sluajui. Neki ovjek slijedi Mirkova konja i pristupi Gordani. Ona snizi glas: - to si ti na brodu? - Zamjenik prevozaa. - Koliko vas ima? - Ja i jo dva momka. - Treba mi brod za ovu no. - Ne smijem se udaljiti jer sutra u zoru moram prevoziti

kola i jahae preko Dunava. - Do zore si ve davno na svojem mjestu. Nitko ne treba da zna. Plaam deset cekina, svaki od tvojih momaka dobiva po sebno. ovjek bez rijei otri k brodu. - Mirko, ne zvui li moj glas ipak kao enski? - Vaa milosti, nema uha koje bi primijetilo da se pod vaim oklopom kriju enske grudi. - Dobro je. Tiho. Prevoza se vraa. I prevoza dohiti pa zadihan ree: - Pristajemo. Jesu li vai konji vini prijevozu na brodu? - Jesu. Evo etvrtinu zaslube, tri etvrtine dobit e kad se ukrcamo. - Ne ete se sada ukrcati? - Bre emo stii konjem. A ti sada smjesta upravi brod prema Viegradu i pristani ispod Crnog vrha. Tamo ostani dok ne stignemo. - A kad e to biti, vaa milosti? - Poslije ponoi. - A kamo u vas zatim povesti? - Velim ti: bit e ovdje davno prije zore. Ne uzimaj nikoga na brod, osim onih koji ti iskau lozinku: "Gospodin Damir!" - Bit e tako - odvraa ovjek. Gordana mu prui prvi obrok ugovorene svote i odmah zatim potjera konja. Topot konja gubi se u daljini. Projahali su vie od jednog sata kad se na jednoj uzbrdici Mirko obazre i zaustavi. Gordana slijedi njegovu kretnju. - Zato si stao, Mirko? - Oslukujem. Vaa milost ne uje? - Ne, nita ne ujem. - Sad - upozorava etovoa - tamo izdaleka. - Uistinu. uju se potkove nekog kljuseta. Lo jaha. - Ali idu istim putem, vaa milosti. - Jesi li pomno pregledao cestu kad smo odlazili od kue? - Najpomnije. Vani oko ograde uljale su se uhode. I pustio sam ih. Ali tamo gdje smo izlazili nije bilo ive due. - Onda nas nitko ne slijedi. Bit e putnici. Njih se ne bojim, ali sutra u zoru mogli bismo susresti nezgodne putnike koji e takoer doi na kulu. - Gospodarice, koliko e ih biti? - Ne znam. Ali da se s njima ne sretnemo na cesti, iznajmlia sam prijevozni brod pa emo natrag rijekom. Sad naprijed. - S juga nas slijede oblaci. To nije dobar znak, gospodarice. - Odvanost ne poznaje zlih znakova. Idemo. Pod oblanim nonim nebom, navrh brda, stri ogromna kula, opasana visokim zidinama. Gordana spusti uzde i krene uzbrdo. - Na cilju smo. Sad, Mirko, oprez. Dok budem u kub, ti ostani vani i ekaj. - ekat u vas, milosti, do sudnjeg dana. - Straar s kule upitat e, a ti odgovori mjesto mene to ti budem aptala. Uspinjali su se do pred kulu. Na vratima kule javi se gromki glas. - Tko je dolje? - Glasnik kraljevskog vijea - odgovori Mirko. Gordana skoi sa sedla i povue donji dio vizira, a gornji ostavi da joj prikriva oi. Onda povue rub plata sve do usta. - Prepoznat e vas ako ne dignete i donji vizir - ape Mirko.

- Bilo bi sumnjivo da se pojavim sasvim zastrta. Oi su mi dobro skrivene. I klonit u se svjetla. Ne boj se. Ovdje nitko ne poznaje ni mene ni gospodina Damira. Uskoro se na vratima otvori mali prozori. Nosite li pismenu poruku kraljevskog vijea? Mjesto odgovora Gordana prui ovjeku kroz prozor perga-menu. Proe dosta vremena kad zazvee eljezne preke i zastrue klju u bravi. Mala se vrata otvaraju. Gordana ue vrstim mukim koracima. Mranu veu tek malo osvjetljuje fenjer. Ona ide za vratarom. U dvoritu se nae okom u oko s nekim mukarcem. U mraku ovjek je oslovi: - alje vas kraljevsko vijee? - Da - odvraa ona otro. - Kako vam je ime? - Damir od Brezovice. - Dvoranin njegove visosti. Doite. Zapovjednik kule je boleljiv. Zapovjedio mi je da vas odvedem dolje, a zatim k njemu. Sve e vam rei to eli znati kraljevsko vijee. Gordana uzalud eka da joj neto ree o Varadiju. I pou naprijed. Pred njima ide momak s fenjerom. Gordana se vjeto ugiblje svjetlu. Otvori! - zapovijeda zamjenik zapovjednika. - Pleme niti gospodin ima dozvolu da nasamu govori s uznikom. Te rijei umire Gordanino uzbuenje. Snano zatropou eljezna vrata. Gordana ue i zatvori za sobom vrata. U tamnici na drvenom stolu gori svijea. Prosijeda glava sagnuta nad bijelu hartiju polagano se digne. Mrtve oi upru se u nju. - Ja sam, biskupe - apne Gordana i digne vizir s oiju. - Vi! Vi! to to radite? - i ruka mu spusti pera na ispisanu hartiju. - Samo da ste ivi - ree ona i poljubi mu ruku. Onda se jo dublje sagne k njemu: - Govorimo tiho da nas nitko ne uje. Jesu li vam rekli to se dogodilo s kraljem? - Sve znam. Tugujem i oplakujem kraljevstvo i nae narode. - Svijet govori da ste u tamnici otrovani. - Govore istinu! Otrovan sam u dui i srcu. Princ me zabo ravio. Smatra se sigurnim u zmijskom gnijezdu i ne pita za stare prijatelje. - Nije vam se javio? - Uzalud ekam od njega slobodu. - Biskupe, htjela sam saznati to je s vama i omoguiti vezu izmeu princa i vas. Slutila sam da vas je netko s njime razdruio kad ni danas niste na slobodi, a znam: kralj vas je jo za svojeg ivota pomilovao. Brzo uzmite pero i piite princu. - Da molim milost, dok se on zaokruio vucima i lijama? Neka se pouzda u njih. Neka se pouzda u Filipca, u sve njih re dom. - Princ im vjeruje, jer ih vee prisega zadana kralju. - lMj"k su prisezali krivo. - Opomenite, biskupe, princa, posljednji je as. - Zato ga vi ne opomenete? Nisam vie na dvoru. S nekoliko reenica saopi mu da vie nije na dvoru. - O, slijepci! Ne vide kako ih je Beatrica rastjerala s dvora da princ bude osamljen, a ona bez paske. - Nema sad svrhe troiti vrijeme o tom. Piite princu sve to mislite, sve to sumnjate, brzo biskupe. Egerski biskup neto vijea s Filipcem, dolazi k njemu u fratarskom ruhu, kopaju ispod prineve tvrave. Biskupe, znam, u vaem je peru naa sudbina, ujete li? Zaklinjem vas - uzmite pero, uri mi se. Vae oteza nje je naa propast. Zadrat e me u tamnici ako me otkriju.

Biskup estokim potezima pone pisati. Gordanino se uho prislanja vratima. Kroz debele zidine ne dopire ni glas ni kretnja. U tiini tamnice kripi pero, Gordana se trza kao da pie po njenom tijelu. - Hitro, biskupe! U zoru dolazi tajnik biskupa Filipca. Pre tekla sam ga s krivom pismenom zapovijedi. - To je vratolomija, Gordana. Ako vas zatvore, sve je izguj bljeno. - Ba zato, urite. Hitno dovri Varadi pismo. Gordana ga smota i spremi u njedra. Pazite, Gordana, zaigrali ste opasnu igru. Zato velim: do vienja na dvoru, ili u tamnici. Navue i drugu polovicu vizira pa izie u mrak. Sa stepenica digne se pospani uvar. - Neka plemeniti gospodin doe gore zapovjedniku. Odmah u vas otpratiti. - Ne treba. Dobro poznajem put gore. uvar zakljua eljezna vrata i spusti se na stube. Gordana hitro ue u pusto dvorite. Ogleda se, nigdje nikoga. Okrene ravno u veu ispod kule. Tu stoje momak i vratar. - Zapovjednik zove vau visost gore - ree vratar. - Dolazim od njega, otvarajte! - ree grubim mukim gla som, tekim kretnjama popravlja plat i kroz reetku vizira po gledava u mrano dvorite odakle bi mogao doi tkogod da je ponovo zove zapovjednik. A neto je upuuje da se ne odazove, goni je da to prije ostavi kulu navrh brda. - uri mi se, otvori - okosi se grubo. Klju zastrue u bravi. Dvoritem tapu koraci. Prelaze je drhtaji. Gui je vizir. Vratar otvara vrata izlaza polagano, teko kao da su zatvorena sa tri brave. U dvoritu iza njih je tiho. Ne uje su vie nita, osim tropota vratnice koja se pomie. Prag je slobodan. Zrak joj zahue kroz vizir. Pred njom otvoreni put. Skokne prema Mirku koji dri konja. Uspne se u sedlo brzinom bjegunca. Vrata kule zatvaraju se. Gordana krene nizbrdo, ali se odmah zaustavi. - Ne moemo silaziti. Netko se uspinje. Put je uzak. - Valja priekati, gospodarice. U mraku razabira jahae. - To su oni to smo ih uli izdaleka - apne Mirko. - Tiho! Povucimo se ustranu dok ne prou. - U tom ikarju nee nas vidjeti. Ako nas ipak spaze, odgo vorit e ako to pitaju. I sklonu se u gusto grmlje. ekaju. Stranci se uspnu sve do ispod kule. Odjednom se netko okrene k njima: - Tko ste vi tamo? - Momci iz kule, idemo u Viegrad. Nitko ne odgovori. Polagano proe pored njih sedam jahaa prema ulazu u kulu. Odmah zatim Gordana silazi strminom. Za njom Mirko. ekajte - apne Mirko - da ujemo tko su oni gore. I zaustavi se pa eka. Zamalo odozgo dopre do njih glas strae s kule: Tko je to dolje? - Glasnik u ime kraljevskog vijea, tajnik biskupa Filipca. Gordana protrne. - Imali su stii tek u zoru. - Znae li oni pogibelj vaoj milosti? - itavom kraljevstvu. Na vratima kule isprui se glava: - Tko ste vi? to hoete? - Otvaraj kraljevskom vijeu - vie srdito muki glas. Trka u vei, dozivanje, glasovi. Onda se opet prui glava na prozori. - Od koga dolazite? Gdje je zapovijed? - Evo zapovijedi biskupa Filipca. Zovi zapovjednika.

Unutar kule se zbunili, pohitili k zapovjedniku. On napola odjeven sie, ogleda kroz prozor dodanu zapovijed i naredi da se otvore vrata. Ulazi biskupov tajnik. Zapovjednik digne fenjer i pogleda u lice tajniku: - Preasni biskup alje ve drugog glasnika? - Kakvog drugog? - Prvi je ve otiao. - to to buncate? - Samo javljam da je prvi glasnik kraljevskog vijea upravo iziao. - Netko je tu bio u ime vijea? - I predao pismenu zapovijed. - Pokaite mi je. - Izvolite se uvjeriti, gospodine, da govorim istinu. Izvadi iz haljetka pergamenu. Tajnik proita. - To nije potpis biskupa Filipca. To je potpisala vjeta ru ka, ali ne biskupova. - Dopustio sam ovjeku da govori s Varadijem. - Dakle, je iv? - Dakako da je iv. - I s njim je govorio taj lani glasnik biskupa Filipca? - Poto mi je predao ovu zapovijed. - Vas su prevarili neprijatelji kraljevstva. - Nemogue. Donosilac je prinev najvjerniji dvoranin. - Kako mu je ime? - Damir od Brezovice. - Odredite neka ga uhvate. To je prevara. Za njim! - Zapovjednik druim glasom naredi momcima: - Izvucite iz staje konje. Kancelarov tajnik izie na prag kule i zapovjedi svojoj pratnji: Momci, vidjeli ste neke jahae? Pojurite za njima, uhva tite ih i dovedite ovamo. Da se niste vratili neizvrene zapovijedi. Momci skrenu nizbrdo, a zapovjednik gleda za njima zable-nuta lica: - Sad mi je jasno zato nije htio doi kad sam ga zvao k sebi. urilo mu se da to prije ode jer ste na putu bili vi. - Nikako nije mogao saznati za moj dolazak. - Onda ne razumijem i molim oprotaj. - Ljudi govore da su biskupa Varadija otrovali. Zapovjednik odvede biskupova tajnika dolje u tamnicu. - Gospodine biskupe, imali ste tajnog posjetnika? - to je poznato nije tajnovito. - Bolje bi bilo da ne spletkarite ovdje, jer... - Spletkari su na slobodi - vikne Varadi drhtavim bijesom. - Savjetujem vam da se suzdrite ovakvih ispada. - Da se suzdravam ja, lien danjeg svjetla? - Nije vas kraljevsko vijee okrivilo izdajstvom, nego pokoj ni kralj. Ako se ne svladate, nee ni kraljevsko vijee imati prili ku da ublai kaznu. Vaa je krivnja. - Moja je krivnja - upadne biskup - to sam htio da kra ljevstvo otmem iz panda grabeljivaca, to sam htio da iz njiho vih ralja istrgnem sudbinu naroda. Krivnja je to velika. Izdajstvo je neoprostivo: otimati sreu naroda razbojnikoj eti. Ja sam u tamnici, razbojnici pod peatima zakona pljakaju, otimlju, raz nose, harae i uivaju slobodu. - Poludjeli ste - nadvie ga biskupov tajnik. - I htio bih da mi bog oduzme pamet i da ne moram svo jom svijeu gledati grob to ga grobari kopaju domovini.

- Priznajte, netko se uuljao prevarom k vama da vam po mogne bijeg? - Bijeg? Dakle, sueno mi je da do smrti ovdje umirem? Ne priznajete? Svejedno. Uhvatili smo vaeg poslanika. Varadijevo lice oblije siva boja. - Prestravili ste se? Nema vie svrhe tajiti. Damir nam je sve priznao. - Damir! - opetuje lomeim glasom. - Govorite. Tko ga je poslao kriom?

- To otkrie vrati Varadiju dah. Ako mislite da je poslanik Damir, onda ga nisu uhvatili. - Pitajte njega. Neka vam iskae. I nasloni glavu na ruke. Na druga pitanja nije vie odgovarao. Tajnik izie i naloi zapovjedniku: Neka vai ljudi priteknu u pomo mojoj pratnji. Uao sam u trag uroti. Htjeli su Varadija izbaviti iz tamnice protiv prineve volje. Oblaci lete nebom, Gordana i Mirko obalom. S kule ih dostiu povici: Stoj! Stoj! Djevojka skrene prema uvali, silazi k Dunavu. Uz kopno se ljulja crna ploha. Brod! Pojure k njemu i zaustave se. Gospodin Damir - Gordana dovikne prevozau lozinku. On skokne i otvori drvenu ogradu broda. Zadahtani konji prelaze s kopna na ravnu splav: ivotinje su nemirne, tapu po drvenim daskama. - Zatvori ogradu - zapovjedi prevoza svojem momku. - Veslaj bre! - zapovijeda Gordana. - Kamo, kojim smjerom? - Prema sredini rijeke. Gordana i Mirko s konjima su ve usred splavi ograene drvenom ogradom. Dunav umi, bujica dere niz korito i nosi pre-voznu brodicu. - Stoj! urliu s obale. - Tko to vie s obale? - pita prevoza. - Nije te briga! Veslaj - zapovijeda Gordana. Prevoza i njegova dva momka upravljaju brodom. S obale vika. - Prevozau, stoooj! Plaam dvostruko! - I ja - dobaci Gordana ovjeku u veslo. - Sluim onome tko daje vie. Opet glasovi: - Dvadeset cekina. Stoooj! - Trideset! - ree Gordana prevozau. - Pomoi u ja - ponudi se Mirko. - Ne znate, prekinuli biste veslo - brani se prevoza. - Vi upravljajte smjer, a moj etovoa neka dade snagu odredi Gordana. - ini se da su odustali - ree Mirko, nastojei da pogle da kroz tminu. - Neka zajau u rijeku - nasmije se prevoza. Trublje zatrube s kule. Zovu na uzbunu. Nad rijekom zagrmi glas: - Stooj! U ime kraljevskog vijea. - Prevoza se zbuni, pokoleba i zastane. - Veslaj! - zapovijeda Gordana. Pozivlje me u ime kraljevskog vijea. Lae. Nema zapovijedi, upri. Trideset cekina. Cekini su lijepi, ali tamnica nije. Kad se vrati na slobodu, doekat e te kua - obea" Mir

ko na svoju ruku. - Veslaj! - zapovijeda Gordana. - Slijede nas amcima. - Povezi nas preko na drugu obalu - odreuje djevojka. - U ime kraljevskog vijea stani! zapovijedaju progonitelji. - Ja sam tu u prinevo ime - vie Gordana u uho prevo zau. - Hoe, ili nee! - prijeti Mirko, izvadivi bode. Gordana trgne ma i zavitla otricom u zraku: - Uzmi veslo i pokori se prinevu izaslaniku. Prevoza vesla brzo. - Znaj, ovjee, ako ne stignemo prije njih, izgubit e brod i slobodu. Ako stignemo na vrijeme, od princa ti nee uzmanjkati nagrada. - Vi ste uistinu iz dvora? - pita on sumnjiavo. - Prinev sam drug, oni su tamo razbojnici. Hoe da ugra be prinevo blago. - Sve bre veslaju k nama - upozori Mirko i prie k mom cima da im pomogne. Prevoza slua Gordanu i vesla, a ona istrauje nebo. Oblaci jure. Rasparani rubovi optoeni su svjetlom. - Mjesec nas slijedi - promrmlja ona. - Snuje izdaju- odvraa Mirko i promatra opasni oblak. Brzo se razdvojio. Svjetlo sijevne niz povrinu vode i padne na splav. - Stooj! Stooj! Ili e umrijeti! - viu s udaljenih amaca. - Sklonite se, siite - dovikne Mirko Gordani. Klobuk mu poleti s glave i zabode se u ogradu. - Strelice! Siite sa sedla - ree i dohiti Gordani. - Ne silazim. Povedi mi konja iza ove daare. I povue ga iza kobilice na splavi, zbite od dasaka. Oblaci opet sakriju mjeseinu, a oni veslaju zatieni tminom. S amaca viu i gaaju brod, strelice se zabadaju u ogradu ili visoko zvide nad njihovim glavama. - Ve su nam blizu. - Pobacat emo ih u vodu - prijeti se Mirko. - Ravno k obali, ljudi. Nije daleko - odreuje Gordana. Ispod nove raspukline oblaka opet padne nekoliko zraka na rijeku. Gordana zapovijeda: Eno, tamo su! Skrenite desno, desno. Novi mlaz mjeseeva svjetla padne na Gordanu. Brzo skloni glavu za daaru, strelica projuri. Konj se propne, udara nogama, zacvili, hoe da jurne u mranu rijeku. Oblak brzo pokrije mjesec. U tmini topot kopita o daske splavi kao da e ih probiti. Onda estoki pljusak kao da se gromada strovalila u rijeku... Mirko oajno gleda oko sebe. Gordane i konja nigdje na brdu. Vaa milosti, jao! Ne odaziva se. Potri iza daare. Nikoga. Jao! Prestravljen gurne Mirko prevozaa prema ogradi. Opet pljusak u tmini. um vode kao da rijeka vri. Strelice lete nad vodom i padaju. Mirko dre, lomata rukama, jaue. Ide k ogradi da se prebaci u rijeku: Bolje da i ja poginem. Teak udarac. Splav se potrese, etovoa zatetura. - to je? - Sudar s obalom. Tko e platiti odtetu? - pita prevoza. Jao meni!

Mirko skoi na travu i srui se. Kad se podigao, pred njim Gordana. Dri uzde, a konj joj se propinje. Prevoza grdi Mirka: - to viete kad znate da vam gospodarev konj pliva kao som. - Hitro, Mirko. Uzjai. - A nai cekini? - pita prevoza. Ve je Gordana izvadila kesu i baci mu je. - A teta broda? - vikne prevoza. - Sve e biti naplaeno. - Eno, tamo su oni u amcima. - Neka dou, nemaju konje da nas slijede - primijeti Gor dana. - Ali imaju vlast da mene utamnie to sam vas prevozio. - Na plemiku rije bit ete osloboeni. I ve juri Gordana u tminu, za njom Mirko. Jutro zatekne bjegunce u gutari. Oslukivali su iutarnii san ume. J Mirko je razderao haljetak i povezao nogu Gordaninu konju ranjenom strelicom. Gordana uzjae Mirkova konja i oprezno ostave umu. U selu etovoa kupi neko kljuse i nastave put. Nakon tri sata stigli su u buno pristanite nasuprot Budi-mu. Tu su se ukrcali na veliki prevozni brod i pred podne stigli kui. Mara se zaprepastila kad je svlaila Gordaninu haljinu: - Gdje je vaa milost tako unitila odoru? - Daj jela! - ree joj mjesto odgovora. Kad je donijela, Gordana naloi sluavci: - Priredi mi sveanu modru odoru mladog gospodara sa zlatnim grbom, onda njegov sveani klobuk s vizirom i velikim bijelim perom. - Zar opet odlazite? Nije odgovorila, nego se prihvati jela. LJUBAV I KRALJEVSTVO Otkad je Baka izdao nalog da nikoga ne putaju kraljici ni princu, na dvoru vlada mir. Kraljica u svojim odajama gradi osnove za svoj brak s Maksimilijanom i njegov izbor za kralja, a Ivana ispunjava bol za ocem, enja za Gordanom, majkom i elja za Damirovim povratkom. Svaki dan donosi mu nade i razoaranja. U tom uzaludnom ekanju prima dravnike i kraljeve roake, slua njihova prianja o sigurnoj budunosti svojeg izbora, polazi kraljici, prima i uzvraa izraaje iskrene odanosti. Vei dio dana provodi u svojoj knjinici i trai zaborav u prouavanju grkih i rimskih humanistikih filozofa. Zlatno kazalo pokazuje pet sati popodne. Pa Stjepko najavi glasnika iz Hrvatske. Princ odbaci knjigu. Pa uvede krnog plemia. Uzbueni princ ide mu u susret pun nade: Tko vas alje? Vojvoda Lovro Iloki - odgovori on i prui princu pismo. Razoaran to vijest ne dolazi od onih koje toliko eka, ipak raskine peat sa eljom da sazna to mu javlja. Sam u svojoj knjinici zadube se u itanje Lovrinog pisma. Ponovo ita retke slavnog vojvode Ilokog i voe Hrvata koji zavrava pismo:" ... u dubokom uvjerenju da e vaa visost, na po srcu odabrani kralj, ezlom slobode i pravde vladati u Hrvatskoj i u cijelom kraljevstvu, tititi na krov, kruh i potvrditi i uvati stare hrvatske pravice i slobotine. Neka bude blagoslovljena ruka koja ih uva, a prokleta ona koja ih iznevjeri. A jer znamo da e ih vaa visost potivati i uvati, i tititi, svi kao jedan dolazimo na izbore da vaoj visosti predamo ezlo po svojoj volji u svojem uvjerenju. Jo molim vau visost da mi alje glasnika ako bi se tamo moda tko kanio iznevjeriti prisegi danoj kralju ili bi bio sklon nasjesti spletkama. Mi smo zaas preko Drave uz vau visost, sina naeg slavnog kralja i unuka Sibinjanin

Janka, od puka opjevanog i od svih nas potovanog, Vau visost molim zapovijedi i ostajem do posljednjeg daha vjerni podanik. vojvoda Lovro Iloki." Proitavi po drugi put ovu vojvodinu poslanicu, odmah napie odgovor. Jedva je potpisao kad mu Stjepko najavi biskupa Bakaa. Ima li to novo? - upita princ. - Da, visosti. Moji su ljudi nali trag puta uzvienih gospo a. Krenule su na jug. - Dakle, u Brezovicu? Vjerojatno. - Ne, visosti. Gospoe nisu proslijedile put u domovinu, nego su se vratile. I - Kamo? U Budim? - To se jo uvijek nije moglo razaznati. Vani su moji izasla nici koje sam poslao u potragu za gospoama. Odmah uvedoe dvojicu brkatih ljudi. Princ ih stade ispitivati, a oni pripovijedaju potanko. Princ je sluao pomno, a onda bude nestrpljiv: - Kako niste mogli saznati kamo su krenule gospoe? - Vaa visost neka nam vjeruje. Nijednim putem nisu ljudi vidjeli da se vraa koija s pratnjom. Na pola puta od prenoi ta je krma "K umornom putniku". Ni tamo nisu vidjeli da bi se gospoe vratile u Budim. - Sve tri su zajedno bile u prenoitu? - upita Baka. - Ne, samo dvije starije. Treu je vidio s njima samo kr mar "K umornom putniku", a u prenoite su stigle samo dvije starije. - to to znai? - zabrinuto pogleda Ivan Bakaa. - Onda je Gordana izmeu stanica nestala? - Neshvatljivo. Oni kau da su se gospoe vratile zbog gla sina da prema jugu lutaju razbojnici. Moda su se sklonule kod kojeg plemia? - Tako je mislio i mladi plemi koji je bio s nama - ree jedan od obojice izaslanika. - Koji plemi? - upita ga Baka. - Njegovi momci rekli su nam da je iz Hrvatske. - Iz Hrvatske? Kako izgleda? - pita Ivan. - Veoma lijep, crnokos i crnook, visok, vitak. Nosi plavu odoru i bijelu perjanicu. - Damir! To je Damir! - usklikne princ. - Gdje ste sreli tog plemia? - U krmi "K umornom putniku". Sve nas je ispitivao i on da se pridruio k nama da trai gospoe. - A gdje se sad nalazi? - Rekao je da e sam dalje traiti gospoe. Mi smo krenuli u Budim. - Poto je princ otpustio Bakaeve pouzdanike, snudio se. - Zabrinut sam kamo su dospjele gospoe, a kamo Gor dana. - Ne mogu protumaiti kamo je nestala Gordana, i ba na putu izmeu krme i prenoita. - Neka odmah idu da ih trae na sve strane. Nemir me ubija. - Vaa visosti, pouzdajte se u moju vruu elju da vas umi rim i usreim. Ne moe nai mira. Cak ni knjige vie ne uzima u ruke. Neprestano ide gore-dolje i razmilja. U tom ga prene trka iz druge sobe. Zadihano utrao je pa Stjepko u odaju: - Vaa vi- vi - sosti! - to si se usplahirio? to je?

142 Da se visost ne bi uzrujala. Sva prineva dua zadrhti. Uzme paa za ramena: - Gospodin Damir! - Gdje je? Vidio sam s galerije njegovu modru odoru. Ide gore ste penicama. Princ i pa, jednako uzbueni, pohite iz knjinice. Ivan zaostane u sobi. Steu ga dva osjeaja: radost to e vidjeti dragog druga i strah, ne nosi li mu zlih vijesti o Gordani i majci. Vrata se irom rastvore. Raskriljenim rukama potri Ivan u susret pojavi u modrom odijelu sa zlatnim grbom na prsima. - Evo ga- usklikne Stjepko i gleda svojeg princa da mu ne bi izbjegla ni jedna rije ni kretnja sretnog sastanka. - Damire! Dragi drue! Prineve ruke oviju se oko vitkog tijela i privinu ga vrsto na svoje prsi. Prijatelju dragi! Oprata li? Ne otimlji se mojem zagrlja ju, oprosti, ogrli me. Kroz reetke vizira izlazi apat: - Visosti, ne mogu. - Neu da ujem tu rije. Neu - i privija ga na prsi u po kajanju i srei. - Prine, dopustite ... - to je to? Prineve oi zure u napola dignuti vizir. Ispod mjedene reetke sjaju dva smea oka, dva badema. Magla je prekrila Ivanove zjenice. Srvan je. Gui se, zuri u neto daleko, napola vidno, a tijelo privija u naruaj nesvjesnom tvrdokornou. Visosti, pogledajte me. Zvuk toga glasa zaustavi mu dah. "Ona! Ona!" Paeva raka dotakne se njegove. Visosti, to je Gordana. I pusti je. Sav izvan sebe, stoji nepomino. Pa skoi: - Ja sam kriv. Ja sam dotrao dolje s galerije i bubnuo da ide Damir. Samo sam vidio njegovu modru odoru, grb na prsima, klobuk, vizir sa zlatnim spajalicama, plat i bijelu perjanicu. Nisam ekao dok se uspnete, prozborite niti da skinete vizir. Visoki ste gotovo kao i gsopodin Damir. Ja sam svemu kriv. Tako mi moje viteke asti. Princ uope ne uje to pripovijeda Stjepko. U bunilu je. A Gordana se smijei, pogladi paeve gorue obraze i ljupko ga umiruje: Vjerujem ti, mali vitee. Samo malo tie. Neka nitko ne uje. Ne bi me pustili u dvor da nisam odjenula Damirovu odoru. Neka ne doznaju da sam ih prevarila. Samo ulaju sam rekla, razumije? 143. Dotle se princ toliko sabrao da je mogao pristupiti Gordani i tiho zamoliti: Oprostite, ekao sam Damira. Kao da se nita nije dogodilo, ona vedro odvrati: Primam pozdrav namijenjen vaem drugu, visosti. Dakle, nema razloga da se smatrate krivim. udne su me okolnosti ponukale da zamijenim svoje haljine odorom gospodina Damira: Ivan ne odgovara. Jo se gui u bujici to ga je preplavila i trai da se negdje uhvati, digne, ohrva, oslobodi. U prsima kao da se kidaju kucaji srca. Vrelost u glavi i zebnja u dui. ini mu se da nema glasa i da bi uzalud otvarao usta. uti i ne zna hoe li skupiti misli i dozvati nekud netragom odlutali razbor. A Gordana opet nalae pau: - Idi i pazi. Nitko me ne smije uti ni vidjeti. Neka svi vje ruju u Damirov povratak. - Ne brinite. Znam kako u. Ne moe nitko od njih prijei

prag dok sam ja pred vratima. - A kad iziem iz ove odaje, pratit e me sve do izlaza iz dvora i neka me nitko ne oslovi. - Pouzdajte se u mene ponosno digne pa ruku na djeake grudi i pri tom porumeni od njezina pogleda punog njene topline. - Idi sad, Stjepko. uri se. Sve to vrijeme Ivan pokuava izbrisati iz svijesti sjeanje na njenu blizinu, pokuava utrnuti gorue prsi, zaustaviti drhtanje, smiriti srce, srediti dah i potraiti rijei da kae ono to ne bi izdavalo oluju probuene mladosti. Nesvjesnu pomo prue mu njezine rijei izreene Stjepku: "Kad iziem iz ove odaje, Stjepko, pratit e me sve do izlaza iz dvora." U asu se probudi i usklikne: - Neete odavle otii, Gordana. - Moram, visosti. - Ne doputam. Kraljica mi je dobra i plemenita i eli da joj opet budete pratilica. Jo vie, Gordana, obeala mi je maj insku potporu kad bude vrijeme da mislim na svoju linu sreu i da... Mirnom ozbiljnou i blagom opomenom ona ga prekine: - Imam vam saopiti vrlo vanih stvari, visosti. - Vano je samo ono to doe u vezu s vama i s mojom majkom. - Oprostite. Zaboravljam uzvienu gospou. Dobro sam slu tila. Nije vam poznata kraljeva zapovijed? uo sam od Bakaa. Moj otac izrazio je namjeru da makne majku za vrijeme saborovanja kako ne bi bili ponukani govoriti o mojem nekraljevskom porijeklu. To je vaoj visosti rekao Baka? I odvraao kralja od toga nauma, ali on je iza Bakaevih lea proveo svoju namjeru. A vi ste otili s mojom majkom dragovoljno? - Ne. Nikako dragovoljno. - To sam predosjeao. - Visosti, niste primili vijesti, nalazi li se uzviena gospoa u Brezovici? - Nije tamo ni pola. Vratila se i sad joj se zameo trag od prvog prenoita iza Budima. Zabrinuta sam, ali se pouzdajem u Bakaa da e je pronai. Gordanine tanke tamne obrve stadoe se skupljati sumnjiavo. Princa obuzimlje samo elja da sazna gdje se krila i zato. - Niste doli da me utjeite u mojoj boli? - Mene su odmamili i zatvorili. - Odmamili? Zatvorili? Tko? - Gospodin Ferenci. - Nevjerojatna zabluda. Ferenci je neak biskupa Bakaa. Obavijestili su vas sasvim neispravno. - Sasvim ispravno. Sam gospodin Ferenci dade me uhvatiti i zatvoriti u svoj dvorac da tu ekam daljnje kraljeve naloge. - to kae Baka? Zato Ferenci tako postupa u kraljevo ime? - Baka o svemu tome nita ne sluti. - A Ferenci mu je neak? - Ta me okolnost zauuje. Ipak nita nije znao, sam je slao glasnike za vama. - A nisu me pronali. - Na prvoj putnikoj stanici nestao je va trag, Gordana. - Zato vam je Baka preutio Ferencijev in? - Ne vjerujem da je on o tome znao. - Ako su primili kraljev nalog? - Ispitat u odmah. - Bilo bi dobro ulaziti u trag toj stvari obilaznim putem. Prije svega ispitajte mene.

- Ponajprije vas je odveo i to za kraljeva ivota? - Kad se jo nije znalo da umire. - I nakon smrti pustio vas na slobodu? - Naprotiv. U njegovu dvorcu nala sam mladog plemia Roberta. Gospodin Robert pristao je uza me i pomogao mi pobje i. Ferenci, naprotiv, pojuri za mnom ak u Budim. Traio me kod kue i prijetio se gospodinu Robertu ako ne kae gdje sam. Mladi princ skoi kao da e sad nekoga zadaviti. A Gordana upita: - Zato sve to Baka nije saopio vaoj visosti? - Vidjet emo smjesta. No, to god bilo, nemojte, Gordana, sumnjati u Bakaevu vjernost. - Nikad nisam prema njemu gajila drugo nego sumnje. - Pruio mi je bjelodanih dokaza nepokolebljive vjernosti. 144 1(1 14S 1Q* - Molim vas, prine, ime? - Nakon kraljeve smrti, kad su svi izgubili glavu, on je prvi pristupio k meni, uzeo kraljevske poslove u svoje ruke i svojim prijedlozima, svojim uplivom stvorio ovaj mirni sigurni poloaj. A najvie me uvjerio o svojoj vjernosti za kraljeva ivota kad je svojim razjanjavanjem meni, okom u oko, dokazao mojem ocu Varadijevu nekrivnju. I tek onda je kralj pomilovao Varadija. - Ipak ami u tamnici. - Razbojnici su opljakali i ubili kraljevskog glasnika koji je nosio pomilovanje. Njezin pogled vrsto je uperen u Ivana. To ga ponuka da ponovo opravda povjerenje u Bakaa: - Nije li svaki glasnik izloen takvoj pogibelji? Bezbroj njih ba tako strada. - Priznajem. To je lako mogue. Ali vaa visost mogla je Varadija pomilovati naknadno. - Ne smijem nita uiniti bez volje kraljevskog vijea. - Zato vijee ne provede kraljevu presmrtnu volju? - Vae pitanje optuuje mene. - Ne optuujem vas i nemam to prava. Samo pitam da vaa visost lake pregleda poloaje prijatelja. - Samo ja zasluujem vau optubu. Ipak ete me shvatiti: vidite, uvam kraljiinu osjetljivost i zato jo nisam predloio vijeu Varadijevu slobodu. Odgodio sam to samo dotle dok uzmognem govoriti o tome s kraljicom. Vi znate kolika je mrnja iz meu nje i Varadija. - Ti obziri teko oteuju vae probitke. S tim prikazuju va u visost kao da zaboravlja svojeg najvjernijeg dravnika. - Zaboravio nisam, ali propustio sam mu javiti kakve su me obaveze prisilile na takav postupak. ujte me Gordana: na samrtnoj postelji moga oca rekla mi je kraljica: "Bit u ti dru ga majka," a istog dana obeala mi je svoju potporu. - Spretno je postavila stupicu. - Gordana, za ime boje! Vi niste sluali kraljiine rijei, njene prisege, niste vidjeli njezine suze. Neko nisam vjerovao u njeno obeanje, sad sam vrsto uvjeren. Beatrica se pokajala zbog svega zla to je prouzroila mojoj majci, ocu i meni. Rekoh: Gordana III

ona sama eli da moju majku poslije izbora dovedem u dvor. - A kraljica? to e ona? - Ide u samostan. To je navijestila. - Kraljevskom vijeu i svim poslanicima? - Javno, opetovano. - Obvezala se na to pred kraljevim roacima? - Okom u oko, svima. A do izbora podupire mene. Naloila je vijeu da se njene pristae pozovu na izbor. Ni s kime se ne sastaje, osim sa mnom. Ni s kim ne govori. U vijeu se dri i od vie povueno. Vjerujte, Gordana, ne moe tu biti himbe. Opazi146 li bi to moji prijatelji ako ne bih ja, opazili bi kraljevi roaci i upozorili me. itavo je vijee, dakle, uz vas? Uvjereni ste u to? Prisegli su mi ponovo na smrtnoj postelji mojeg oca. Za to bi to uinili? Zato prisizati nad mrtvim kraljem ako bi mis lili drukije? Da, ovim se razlozima ne moe prigovoriti. Tu se ne moe sumnjati, a ipak... to ipak? Zato nemate snage da vjerujete? Zato toliko iz laete svoj mladi ivot opasnosti, sve zbog mog izbora, Gordana? Zagledala se kroz otvoreni prozor u krajjevski perivoj. Lijepe bademaste oi stvorene da mame ljubav i budu cjelivane pune su briga. - Strepim za sudbinu naroda iju polovinu ini moja domo vina. Moji zemljaci trae od mene da nadzirem ovdje dogaaje, da budem od koristi naoj ivotnoj obstojnosti. - Tog asa on ne zaboravlja da su mu te oi zarobile srce i ree ivo: - Onda se vratite na dvor i uvjerite se da nigdje nema op ravdanja vaim sumnjama, a ova stvar s Bakaem i Ferencijem neka se odmah raisti. - Smijem li zamoliti da biskupa pozovete ovamo preda se? - Da. Neka doe da saznamo istinu o vaem zatoenju na Ferencijevu dvoru. - Dopustite mi da se sklonem u knjinicu i ne odajte moju prisutnost. Ni-zato. Bude li potrebno, sama u izai. - Pristajem, Gordana. I otvori joj vrata knjinice. Ona ih samo pritvori da moe sluati. Princ poalje Stjepka k Bakau s porukom neka doe k njemu, ali da mu nita ne kae o Gordaninu prisustvu. Pa pohiti dolje, a Ivan eka neto nemiran. Baka mu je obeavao da e nai Gordanu. Je li znao gdje se nalazi? Zar bi se mogao zabrinjavati pred njime s toliko iskrenosti? Ne vjeruje. Tu se neto krije drugo i odmah e se rasvijetliti Bakaeva nevinost. Stjepko otvori vrata biskupu. Princu su daleko sve lukavosti. Ne obilazi pitanjima, nego mu jednostavno ree: - Preasni gospodine, znam gdje se nalazi Gordana. Baka odgovori mirno i nasmijeeno: - Slutio sam da e njezin mu o tom donijeti vijesti. Rekli su mi da je stigao. - Da i saopio: Gordanu je zatvorio u svoj dvorac Ferenci. Velika Bakaeva glava digne se k princu: - Moj neak? - uzvikne zaprepateno. Da, gospodine biskupe. To me iznenadilo i ba sam zato molio da doete. 141 Izraaj ljutine iskoi u Bakaeve zjenice.

- Visosti, dopustite mi. Vidio sam gospodina Berislavia. Smijem li ga pozvati? - Nemam nita protiv. Baka otvori vrata i zamoli dvorskog metra da ue. Onda se okrene k princu: Visosti, molim odredite gospodinu Berislaviu da odmah poalje u dvorac mojeg neaka vojnike neka izbave Gordanu, a njega uhvate, svee i dovede pred vau visost da mu sudi. Uinite to, Berislaviu - naglasi princ. Dvorski metar odvrati: - Gospodina Ferencija mogu odmah dovesti. Ovog asa vi dio sam ga dolje pod galerijama. - To je srea. Ne recite mu nita i dovedite ga ovamo. U lance s nitkovom. Sve to promatra Ivan pozorno, u radosnom oekivanju da e Gordani pruiti dokaze o vjernosti njegova pristae. A Baka se rumeni i bjesni: U tamnicu ga bacite smjesta. Takva lupetina. Nitko ne bi slutio da je bacio oko na enu vae visosti. Platit e mi to. ekaj, mladi grijenie, zasluio si teku kaznu. Ve su otvorili vrata. Ferenci ue, pogleda preplaeno svojeg ujaka pa onda princa, ali ovaj ne ree nita. Baka istupi pred neaka i bijesno vikne: Gdje je Gordana? A onda zuri u nj kao da mu ulijeva odgovor. - Ne znam, u jae. - Ogrijeio si se o ast svojeg imena. Lae! - Istinu kaem: sad vie ne znam gdje je. I obori glavu. Gledaj mi u oi, besramno eljade. U oi mi pogledaj. Za to si je ugrabio? Govori, zapovijedam ti: kako je bilo? Zure jedan u drugog. Baka kao da mu dovikuje odgovor, a princ stoji sa strane, gleda napeto, pazei optuenikove usne koje se polagano otvaraju: - Ujae, smijem li prekriti prisegu? - Kakvu prisegu? - Zadanu kralju. - Pokojnom kralju si zadao prisegu? Kakvu? - Jest, prisegao sam. - Ovdje stoji kraljev sin, za dvije sedmice okrunjeni kralj. Tajnu predanu po njegovu ocu si otkriti sinu. Govori! I Ferenci pone ponizno: Pred smrt pozvalo me pokojno velianstvo i naloio da odvedem Gordanu u svoj dovorac, a uzvienu gospou u Brezovicu. Neka to ne kaem svojem ujaku Bakau, jer bi se estoko proti vio. Zakleo sam se da ujak o tom nee doznati ni rijei, da u Gordanu uvati i nitko iv nee o tom saznati. - Ni slutio nisam - snebiva se Baka od uda. - Da, on je radio po kraljevu nalogu - ree princ - shva am svojeg oca. Ali odgovorite mi na ovo pitanje: zato ste se prijetili svojem drugu Robertu, ako vam ne kae gdje se nalazi Gordana? Zato ste svom silom htjeli saznati gdje se nalazi? - Vaa visosti, Gordanu sam htio oteti ak i gospodinu Damiru pred krmom na putu iz Budima. - Kako? Sreli ste se s njime? - Branio mi je ulaz u jednu krmu i pobili smo se. Evo do kaza, moja desnica. - Zato ste je otimali Damiru? Govorite zato? - zapovije da Ivan. - Jer mi je kralj pod prisegom naloio neka Gordanu odvedem u Moravsku. Prisega je glasila: bio kralj iv ili mrtav svoj nalog imam ispuniti. A kad milanska princeza Bianka, vjerenica vae visosti, bude u Budimu, Gordana e izai iz tvrave.

Ovo posljednje zbuni mladog princa pa pogleda Bakaa koji od uenja sklopi ruke: - O boe, koliko sam kralja odvraao da to izvede i ba je zato kriomice proveo svoj naum. - Da. Sad je sve jasno - tiho e princ, gledajui svojeg pouz danika. - Moj dobri pokojni otac ve je nekom zgodom namje ravao Gordanu zatvoriti u moravsku tvravu. Znam sve. Jasno mi je. Razumijem gospodina Belu Ferencija. Ali Baka se jo buni na neaka: - I sve si to preda mnom tajio? - Vi najbolje znate to je prisega. I mislio sam: izvravam kraljevu zapovijed vjerno i preko groba. - Tu se ne moe nita - zakima Baka svojom omanom glavom. - Dobro je. Dosta o tome. Samo elim jo uti gdje je moja majka? Dokle ste je pratili? - Samo ispod svojeg dvorca. Tamo sam otiao za Gordanom. - A tko je poao s mojom majkom? - Jo prije nego to smo krenuli iz Budima, doe drugi glas nik, neki bradati dvoranin, i pokae mi kraljev nalog. - Jo ste spomenuli Damira. On se naao negdje gdje se sklonula Gordana? - Jest, u nekoj krmi i zadravao me dok ona ne pobjegne u Budim. Pitao me zato inim sve to, a ja mu rekoh kao i vaoj visosti: vee me prisega. Neka ga vaa visost pita je li bilo tako. - Idite, gospodine Ferenci - ree princ. - Izvrili ste du nost. I okrene se Bakau, pruivi mu ruku. - Zadao sam vam nepotrebno uzbuenje. - Sklapam ruke i zahvaljujem to se sve to ovako rijeilo. Smrvio bih ga da nije bilo tako. S nekoliko toplih rijei oprosti se Baka i ode u kraljevske urede. Za njim i neak. Princ pohiti Gordani. Naslonila se na ormar s knjigama i gleda mu ravno u vedro lice. - Evo, sve je jasno - usklikne on i upita: - Sreli ste se s Damirom? Je li to istina? - Sluajno ga naoh u putnikoj krmi kad sam bjeala iz dvorca. Obeao je odmah slijediti me i vratiti se k vama. - Trai svoju i moju majku. Tako je sada jasan uzrok zbog kojeg zakanjava. Vidite Gordana, sve se pokazalo u crnom svjet lu, a evo kako je stvar drukija. - Vi ste sretni, prine, zbog toga? - Jer nisam prevaren. Najvea je bol saznanje da si prevaren od svojih prijatelja. Sve se moe podnijeti, samo ne osjeaj da nas ljudi varaju. Varanje je rana zadana naoj najblioj asti, onome to smo mi lino. Varanje izdire sr u kostima, razara nas u prah. - Zato nam valja paziti, ouvati same sebe da ne budemo varani. - Od vas ovjek ne moe biti varan ni prevaren, Gordana. Iz njegova se glasa probija neki daleki vapaj. - Ne. Nikada. - Va odgovor divna je glazba - ree on tiho, pristupivi joj. Ali ona skrene razgovor: - Sluala sam Ferencijevo razjanjenje. - Ne vjerujete? - Nema protudokaza, ali ne vjerujem.

- Onda doite na dvor pa istraite. Kraljica stalno pita jesu li vas nali. - Da bih dola na dvor, stavljam uvjet. - Kakav? Kome? - Vama. Razborit, dostojan mukarca i kralja. - Pripravan sam sluati. - Moj uvjet glasi: da vaa visost ne vodi rauna o mojoj nazonosti na dvoru. Nitko i niim. Da ni u kojem sluaju mojoj linosti ne iskazuje vie panje nego to iskazuje viteko vladanje princa prema svakoj dvoranki. - Molim samo dvije primjedbe. - Ni jedne jedine. Hou da sluim srei kraljevstva i zato se elim kretati slobodno i neopaeno, a vaa visost ne smije da svojim vladanjem svraa na mene pozornost dvorskih odlinika, dvorana i spletkara. U tom sluaju ja bih se uklonila. Hou da neopaena opaam. Ako prekrite uvjet, sami ste me uklonili. - Razumijem i pokoravam se. - Vae obeanje uzimam kao zadanu rije. - Dopustite mi jedno pitanje. Ne uskraujem. - Budem li elio govoriti s vama? - Ve obilazite prihvaeni uvjet. - Strahovito ste gordi, Gordana. Pristaje vam ime kojim su vas krstili, ali molim, sluajte dokraja: ustrebam li od vas savjet ili me vi budete eljeli na neto upozoriti? - To su ve dravniki poslovi. Tu emo se posluiti Stjepkom ili Berislaviem. - Kako vi odluite. - Jo jedno, visosti. Zar se vojvoda Iloki nita ne javlja? - Evo, danas mi pie. Uzmite. Gordana brzo proita, a onda pogleda prinevo mlaahno, blago, gotovo ljupko lice. - Jeste li zadovoljni s vojvodinom poslanicom? - Posvema. Vojvoda mi vrlo otvoreno govori to oekuje od moje vlasti. To mi je drae, Gordana, nego da mi laska, elim znati istinu da mogu zagledati u srca. Zato mi je ovo pismo neiz mjerno drago. U njemu se zrcali potena istina. - Od nas Hrvata ut ete uvijek potenu istinu. Ravnim pu tem kroimo u borbi i u miru, u zlu i u dobru. A takvi ste i vi sami, prine. - Jedan Firentinac kae: narodi koji ne mogu poiniti infamiju nisu sposobni da vladaju. - Onda bi Hrvati morali propasti. - U meni ima hrvatske krvi, dakle, i ja... - Vjerujem u snagu potenja jer je dio dobra, a dobrota po bjeuje. Ona ne ostavlja ljudska srca ni onda kad gospoduje zlo a. - Ipak odvie gospoduje. - Zloa gospoduje samo onda kad je dobrota u rukama sla bih, a zloa u rukama drskih. Odvaan posrednik moe natjerati u bijeg vojsku zloinaca. - A gdje je taj jedan odvaan? Puna sam nade da stoji preda mnom. Uzdahnuvi, on zakima glavom. - Iskuenje je mjerilo naih snaga. Spremite se. Iskuenja nisu daleko - nastavi Gordana. - Vi ih proriete? - Donosim ih. Uzmite. Ovo vam pie biskup Varadi.

Izvukla je iz njedara pismo. - Otkud vam to? - Krivotvorila sam zapovijed kraljevskog vijea i uvukla se k njemu u tamnicu pod imenom gospodina Damira. - to ste to uinili, Gordana? - U gradu se ponijela vijest da su Varadija otrovali. Mojeg etovou nisu pustili u dvor. No, ne uzbuujte se. Nije to vano, nego pismo, itajte. On ita polagano opetujui svaku reenicu: "Visosti! Ne vjerujete onima koji vas okruuju. Ne podajte se slijepoj vjeri njihovim obeanjima da su vam odani. Otvorite oi! Zagledajte im u duu. Ogledajte njihove ine s nalea. Bojim se, prine, odvie ste mladovali s plemenitim filozofima i po njima gledate ljude. Odvie ste se bratimili s dobrotom i ne spoznajete lice zloe. uvajte se, visosti! Radije bih umro u tamnici nego iziao na slobodu u kojoj bih morao gledati prevareno kraljevstvo i vas. A prevarit e ga, budete li se vi dali prevariti. Kaem: otvorite oi, dok nije prekasno. ujte glas onoga kojeg su zloinci ocrnili vaem ocu samo zato da mogu upropastiti sina i prijestolje, veliko, mono i sjajno kraljevstvo. Biskup Varadi." Sputene glave promatra u crte pisane rukom ovjeka s kojim je neko njegov otac i kralj dijelio sve tajne, sve brige i osnove svojeg ivota. Sjea se ovjeka mrka pogleda i estokih kretnja, ali izdrljivog prijatelja i roditelja kraljeve osnove da njega posjedne na prijestolje. Osjea bol, samoukor i stid od propusta to ovog mukarca nije zatitio titom vjernosti. Gordana paljivo prati njegovo razmiljanje i eka objanjenje. - Kad Varadi sazna dokaze to su mu ih pruili odluujui dravnici nad mrtvim kraljem, kad dozna prisegu, i njemu e odlanuti. Ali stidim se to ga nisam znao izvesti iz tamnice, a da istodobno ne povrijedim obzire prema kraljici. - To mi daje nadu da ete ba vi dobrotu uhvatiti odvanim rukama. - Do ovog asa mirno sam ekao svoj izbor. Sad osjeam neki pokret u dui, zamah snage. To ste donijeli vi, Gordana. - Varadijevo pismo. Sad se moram udaljiti pod vizirom i Damirovim imenom. A sutra idem kraljici bude li me htjela pri miti. - Pozvat e vas i moliti da doete. - To bolje. Jo jednu molbu: prodrla sam u Vardijevu tam nicu u ime kraljevskog vijea pismom koje sam sama krivotvori la. Uvukla sam se pod Damirovim imenom. Kaznu, dakle, snosim ja. - Gordana, s kakvim strahovitim mirom govorite to meni, meni, Gordana. Samo vas upuujem, prijatelju, ako u kaljevskom vijeu togod spomene gospodin biskup Filipec. Obranit u Damira. Ona se osmjehne i doda: - Molim milost i za prevozaa koji se na moju prijetnju po korio da me preveze unato pozivu biskupova tajnika. - Ne samo milost prevozau nego i nagradu. Berislavi e to izvriti. - Hvala vam, a sad dopustite da se vratim kui. Sada u asu kad mi je krv smirena, zastidio se svojeg zagrlja ja za njenog dolaska i zamoli poluglasno, smjerno: Oprostite mi zbog onog doeka, Gordana. - Rekoh: bio je namijenjen Damini. I brzo pokrije vizirom lice. - Do sretnog vienja, Gordana.

Otvorio joj je vrata. Stjepko stoji na pragu i ponosno kimne kao da bi htio rei: eto, tu sam ja. Nakon njenog odlaska Ivanu se inilo da se neto novo dogaa s njim. Vedar je zbog vjere u svoje prijatelje, u kraljicu, sretan zbog Gordane i zadovoljan zbog neke odvanosti to mu se budi u dui, i srcu, i itavom biu ... Iz prinevih odaja uputi se Baka ravno u kraljevske urede. Sklonuo se u malu knjinicu da u samoi iskali svoj jad zbog neuspjeha da udalji Gordanu iz prineve blizine. Kad je k njemu uniao Bela Ferenci, bijesno ga osinu pogledima. - Jo se i ljutite, a nisam li vas presjajno oslobodio stupice u koju smo zapali? - vrsto sam se nadao da emo se ovom obranom posluiti tek nakon kraljevskog izbora. Kako je princ saznao o Gordani kad nikoga ne putaju u dvor? - Od samog Damira. Bio je kod njega popodne. - Kako? Zar nisam odredio da nikoga ne putaju u dvor? - Nije se dao ispred dvorskih vrata. Pozvao je katelana, neto s njim aptao i sam katelan odveo ga je sve do prineva predsoblja. - Izigrali su me. - Gordana vas je izigrala, obmanuvi Roberta nekim mojim neistim namjerama. A onda mu jo zavrtjela ludom glavom svo jom ljepotom. - Kakva lukavost u te djevojke. - to e biti sada? Hoe li doi na dvor? - Princ e jedva doekati prigodu da je pozove. Dakle, valja priekati. Ako namjerava da se uda za princa, doi e. Ali ja u se uhvatiti s Gordanom u borbu. Ljutu i odlunu. - Sad je ne moete poslati u Moravsku, a drugog sredstva nemate da se opre te njenom planu. Tako e se princ ipak njome oeniti. - Ne. Nikada to neu dopustiti. elim vladati uz kralja oba sutog ugledom. Samo onda moe Bakaeva vlast imati uspjeha i snage ako njegov kralj uiva ugled i strahopoitanje. Neugledna kraljeva enidba svakog e dana dizati stalee na otpor protiv mo jih vladarskih osnova. To je ivotni uvjet moje vlasti uz kralja, za to u se latiti svega da sprijeim prinevu enidbu s Gordanom. - Teka zadaa - ree Ferenci. - Kad sam znao nadmudrivati pokojnog kralja, znamenitog lukavca, nadmudrit u i jednu ensku glavu. A sad mi dozovi Jo sipa. Neka misao udobrovolji Bakaa. to due razmilja to je zadovoljniji. Braa Ferenci naoe ga potpuno vedra. On se obrati mlaemu: - uj, Josipe. Je li Damir gore kod princa? - Otiao je iz dvora. - Pitao sam Stjepka hoe li Damir opet biti na dvoru, a pa ree da je otiao za nekim prinevim poslom. - Princ ga alje da mu ne smeta sastancima s Gordanom. Oito je otiao najprije svojoj kui. alji pouzdanog ovjeka neka potrai Damira i odmah mu isporui moju poruku: elim s njim govoriti u svojoj palai. - Njega zovete u pomo svojoj namjeri? - upita Bela za uen. - Samo dvije osnove mogu onemoguiti brak Gordane s princom: ponajprije da stigne prineva nevjesta. - Neete princa sklonuti da poalje svoje poslanstvo po nju. - Poslat u ga bez njegova znanja. Ti e voditi to poslan stvo. - Ako vas princ zbog toga zamrzi i mene izbaci iz dvora? - Budalo. Moju e zamisao provesti kraljev roak Petar Ge-

reb. Mladi Ferenci pohiti iz sobe, a Baka zovne blie starijeg: - Ostani ovdje u uredu i ne mii se. - Ne mogu raditi s povezanom desnicom. - Posao prepusti luima od sebe. Sjedi, pazi, sluaj i ekaj kad te ustrebam. Neka rade tvoje oi i ui. To je najvaniji dvor ski rad. Onda se Baka vrati u kraljevski ured. Nasmijeen stupi u sobu kancelar Filipec i pozdravi. Baka digne glavu i gleda pjegavo kancelarovo lice. - Preasni donosi vedrinu pod ovaj tuni krov. - Dunost mi nalae vedriti sumrak. Bol srca ne smije pre vladati razum. - Vaa mudrost jedina je svjetlost u ovim tekim danima i uzdahne. - Duboka je vaa alost za kraljem - i promatra ga mir kajui. - Nad grobom nestaju sitne opreke to su me esto dijelile s njime. - Vrlo plemenito. Vae srce sve zaboravlja i predaje se kra ljevu sinu velikom odanou. "Boji se da te moja odanost ne pretee" - misli Baka, gledajui mu ravno u oi pa odvrati dostojanstveno: To je dunost i obaveza prisege. - Nas se obojica natjeemo u tim krepostima. - Jer obojica sluimo srei kraljevstva - ree glasno Baka, a u sebi posumnja: "uti lisac neto tajno smjera." Pravo kaete, Bakau, valja na sve zaboraviti i vazda imati u srcu i u mozgu samo: sreu kraljevstva. "Nee njime upravljati" - odgovara u mislima Baka, a glasno ree: - Mi smo se slagali i za kraljeva ivota u svemu, dragi kan celaru. - Danas smo se nali na novom putu sa svim odgovornosti ma! - odgovori mu Filipec, promatrajui ga mirno i vedro. - To je prava rije. Odgovornost je velika i teka. U to paevi otvaraju vrata i najave princa. Iznenaeni njegovim nenadanim dolaskom, ustanu. Princ ulazi. Miran je i sabran. U oku mu lei neto odluno. Prijazno oslovi obojicu: Zanemario sam poslove. Evo, dolazim da popravim pro puteno. Prvi mu priskoi Filipec: - Vaa visosti, ovdje je listina izbornih stalea. Oznaio sam kriem one koji e posve sigurno glasati za vau visost. Protiv nika ima vrlo malo. - Vidim - odvrati princ, promatrajui listinu. - Ako mi visost dopusti primjedbu - zamoli Baka. - Govorite, dragi prijatelju. - Moda ne bismo smjeli prezreti ni manjinu protivnika, to vie to se mnogi odlini velikai smatraju po odredbi pokojnog kralja nepravedno lieni bilo asti, bilo njihove imovine. Makar su kraljeve odredbe bile pravedne, vaa visost morala bi kanjene pomilovati. "Udvorica!" - dobaci Bakau Filipev skroviti pogled. Princ odgovori na Bakaevu primjedbu: Razmiljao sam o tome. Ima ih koji su za mojeg oca iz gubili imanja. Neu ispitivati kako. Upravo sam napisao ovaj prijedlog kraljevskom vijeu neka se svakome vrati to je bilo

njegovo, a onima koji su bili optueni zbog izdaje neka se pro lost zaboravi i oprosti. - Mudro ste uinili, visosti - ree Baka i pomisli: "Zar ga je vijest o Gordani pokrenula na rad?" - to kaete vi? - okrene se princ k Filipcu. - Slaem se s Bakaem - odgovara kancelar i odmah nas tavi: - Imao bih visost izvijestiti o vanoj stvari. - Govorite, preasni. - S granice Hrvatske stiu mi vijesti da se u turskom tabo ru neto ivo sprema. Baka prodirljivo pogleda kancelarove ute trepavice: "To bi mogla biti la. Ali u koju svrhu" Da, visosti. Vijest je pouzdana - uvjerava kancelar Filipec. Ivan se as zamisli, a onda mu oi sijevnu: - Dobro. Opremit u vojsku kako treba. - Samo nam nedostaje potreban novac - upozori Filipec. - Zagrabit u u vlastitu monju. Neka ulaj obavijesti sve upravitelje mojih imanja da nam poalju svu gotovinu. Bude li po trebno, zaloit u najvrednije dvorce. Ne bojim se borbe s Turci ma. - Visosti, prepoznajem u vama vaeg uzvienog oca - ved ro e Baka. - Ova jabuka pala je vrlo blizu stabla. "Nametljive" - dobacuju Bakau Filipevi pogledi, a princu odvraa laskajui: - Uvijek sam govorio kralju da je vaa visost roeni rat nik. - Ipak - uplete se Baka - za sedamnaest dana izbor je ve objavljen, a Turin ne moe navaljivati u tako rano prolje e kad se izlijevaju rijeke i potoci. Uredite, visosti, najprije iz borne poslove, uinite to ste odluili s obzirom na nezadovoljne velikae. Neka nitko od njih ne doe na izbor ojaen. - Uinit u svakako to mi savjetujete, a da nikako ne pro pustim pripravu za tursku navalu. Zatititi Hrvatsku znai ou vati itavo kraljevstvo tekih iskuenja od turskih navala. Crna eta nee potamnjeti bojnu slavu mojeg oca. Osjeam u sebi po let i snagu da branim kraljestvo od svakog neprijatelja. - Prije svega, visosti, va izbor - gorljivo zagovara svoj pri jedlog Baka - vjerujte, ovo je sad najvanije i molim da to prije sazovete kraljevsko vijee. - Jo ne, biskupe. Prije elim izraditi bojnu osnovu i gotovu predloiti vijeu. Idem. eka me njezino velianstvo. Filipec pobjednosno digne svoje pjegavo lice k Bakau, a princ pozdravi i uputi se kraljici. Ona ga primi alobnom prijaznou. Princ je brino upita za zdravlje, a onda saopi. - Velianstvo, smatrao sam dunou obavijestiti vas da se Gordana nalazi u Budimu. - Hvala ti. Neka odmah doe na dvor. Poslat u joj poziv. Gdje se nalazi? - U svojem stanu. - Jedina Gordana unijet e utjehu u moj ivot. Bit u joj kao majka. Jesi li zadovoljan, Ivane? On se prigne i obaspe njezine ruke cjelovima. Kraljica odmah pozove Enrika i odredi da poalju Gordani kraljiinu poruku: neka se ve sutra dopodne preseli na dvor. Tek to je princ ostavio kraljevsku radnu sobu, Baka zovne svojeg neaka Belu. Plemi se prepadne, ugledavi mrzovoljnog ujaka: Zar opet neka neprilika, ujae?

utoglava pjegava lija namee se princu. Izmilja neke turske pripreme za navalu jer nema to drugo predloiti, ekaj, vue! Nee mi ispred nosa ugrabiti ovcu. Lupe vas pokuava istisnuti od princa? - Ne bi ga imenovao za kancelara nakon izbora. A ja u iz baciti najjau kocku. Sluaj: tvoj je katelan sam glavom odveo prinevu majku u samostan? - Ve sam vam to jednom rekao. - I u samostanu se prikazao kao kraljev glasnik koji ima na log od kralja da je tamo sklone? - Da, tako je ujae. - Idi u samostan s mojim nalogom da ti odmah izrue prin evu majku. Dovedi je s gospoom od Brezovice ravno k meni u dvor. Javi mi po glasniku kad e stii da te doekam. - Vrati ete princu majku? A kako da se ja oslobodim kriv nje? - To je moj odluni udar protiv Filipca. Iskoristit u sla bosti prineva srca da sebi prokrim put. Bakaeva lukavost nadmudrit e lukavosti svih lija na ovom dvoru i u kraljevstvu. VOJVODA ILOKI Iz dvora se Gordana vratila kui. Ve se hvata sumrak. U dvoritu opazi sluge u sveanim odijelima. Svi upiru u njen vizir. Uklonila se pogledima i pojaala grubost koraka i kretanja pa se uspela u svoje odaje. Sluavka Mara doeka je na vratima. Daj mi svoju haljinu - zapovijedi. - Ve sam se umorila muevanja. I pone svlaiti Damirovu odoru, a pri tom ispituje Maru: - to je to? Svi su dolje sveano odjeveni, a ti izgleda kao da ide u svatove? - Vaa milosti, jedva diem od straha, to e to biti. Sluge gospodina Damira odjenuli su ovo sveano odijelo jer je danas predveerje roendana mladom gospodaru. Kod veere ele vam estitati. - Reci im da gospodin Damir ne eli estitke jer ba oe kuje svoju suprugu. - To mi nee vjerovati. - Jer im je sve poznato. - Sve? Poto meni nije poznato sve, uputi me. - Eto, tako, nee vjerovati da vi dolazite gospodinu jer svi govore da vaa milost ne trpi mladog gospodina, svojeg mua. Kad se ono mladi gospodin vratio kui nakon tri mjeseca izbivanja, vi ste otili na poinak ovamo u ovu kuu, a on je spavao kod majke. Kad je Veronika ustala, vidjela je staru gospou kako ga grli i govori mu: idi i zaboravi je. Sutradan gospodin Damir ostavi kuu. Mi smo vidjele u njegovim oima suze, u onim suzama bili ste vi. - Premalo ti rade ruke, a previe mata - smije se Gordajia. - Vaa milosti, dok ste vi otili, stigao je glasnik vojvode Ilokoga. - Napokon. Ima li pismo? - Evo vaa milosti. - Glasnika ste estito nahranili i ukonaili? - Da, vaa milosti. Izjeo je itavu lopaticu a ispio... - Daj mu svega to mu srce zaeli. Mirka sam poslala u grad. Kad se vrati, odmah ga uvedi k meni. Sluavka ostavi gospodaricu. Kraj svjetla svijee ita Gordana vojvodin dug izvjetaj o svojim putovanjima po Hrvatskoj i rasploenju stalea prema princu. Onda okrene stranicu i nastavi itati:

" ... S vaim pismom aljem poslanicu i njegovoj visosti. A vas molim, ako jo niste na dvoru, ne asite ni asa da odete tamo. Nastojte da vas kraljica pozove, jer vae su nam oi potrebne na dvoru, va um je nae svjetlo koje mora otkriti svaku stranputicu. Ako biste, Gordana, opazili kakve spletke, odmah mi javite. Krenut u na put s Bernardinom Frankopanom koji putuje prije nas, jer vodi u Budim i svoju kerku Bei. Zadivit e vas koliko je narasla i rascvala se za ovo nekoliko mjeseci u Bihau. Prije nego zavrim ovo pismo, puno dravnikih vijesti i razlaganja, molim za doputenje da pitam za vae zdravlje, meni toliko milo i drago. Ne prolazi dan kad ne mislim na vas, a to mi ne moete zamjeriti. Primili ste moju ponudu da se brinem za vas, odazvali ste se posljednjoj elji svojeg oca. I zato moram misliti na vas i vriti svoju dunost. Ali ne smijem ni lagati. Priznajem: nije samo dunost koja sve moje uzdahe nosi k vama. Kad sam se juer navratio u Ilok, svoj stari ponositi dvorac i preao dvoranama i odajama, stisla mi se dua. Kakva je to praznina u mojim dvoranama. Od vaeg bi glasa oivjele, od vaeg bi pogleda zasjale, od vaeg koraka zadrhtali bi kameni podovi. Sad su tune, puste. Ostavio sam dvorac da ne vidim njegovo tugovanje. - Na duu mi padaju sjetne misli. A moje srce posvuda vas trai. - Hoe li ga ikad doekati? Molim oprotenje to sam naas zaboravio poslove nae domovine kojoj tako vjerno sluite. Njoj moram sluiti i ja, po svojem srcu i potenju, po elji velikog Ivana esmikog i po vaoj. Teko ekam dobre vijesti i pozdravljam vas u vjenoj odanosti. Vojvoda Lovro Iloki." Naslonila je glavu na ruke! Pogled joj poiva na proitanim recima i eznutljivim uzdisajima Lovrine ljubavi. Od vrata je promatra Mara. Ne usuuje se koraknuti da gospodaricu ne trgne iz misli. "Kamo se to zamislila? to joj zastire ljepotu tolikom sjetom? Od ega su joj oi zamuene? Kakvo to pitanje lei u njima?" Mara eka, uti, hoe li se gospodarica sama prenuti i opaziti je. Stoji i uzdie. - to je. Mara? Zato ne prilazi? - Bojim se. inilo mi se da su se vae misli izgubile daleko, daleko. - U tvojoj glavi niu utvare kao jesenje gljive u umi. Je li tko doao? - Iz kraljevskog dvora donijeli su pismo za vau milost i do nosim ga. - Dobro. Odmah mi priredi sve haljine to ih nosim na dvor. Gordana skine peat i nae Beatriin poziv da se sutra vrati u dvor. - Vaa milosti, Mirko je doveo nekog plemia. - Upali sva svjetla i pusti gospodina u sobu. Mirko neka prieka vani. Svijee u tri svijenjaka napune sobu prijatnom svjetlou. Sluavka otvori vrata mukarcu umotanom u plat. Lice mu zasje-njuje vizir. Doite blie- gospodine Roberte. Skinite vizir i plat pa sjednite. Mladi se zbuni zbog njezine ljepote i samoe to ih okruuje. Plat mu se zapleo i jedva se oslobaa. Ona se ini kao da ne zapaa njegovu nespretnu smetnju i zapone govoriti: - Prije svega, elim razjasniti svoje vladanje sve ove dane. Skrivala sam se u muko odijelo da izmaknem pogibelji. To zaklonite mogli biste smatrati neprirodnim, moda i nepristojnim. Ali vi sigurno znate da se u vaoj zemlji ve skrivala i estita ena u muko odijelo? - Ne, vaa milosti, ne znam o tome nita. - Slabo vodite rauna o dogaajima svoje domovine. Pripo-

vijedat u vam. Kraljica Katarina, majka Postumatusa, odjenula je muku odoru i putovala iz Budima sve do Venecije u mukoj odori zbog straha pred novim kraljem. I ja sam se usudila da odjenem muku odoru. Vidite, nisam prva. - Sretan sam to mi vaa milost poklanja povjerenje. - Zasluili ste. Da nema vae plemenitosti, teko bih bila stradala. Ne recite nita, znam, osjetili ste da vam je dunost braniti ast djevojke. Spasili ste me Ferencijevih zlih namjera. Nikad neu zaboraviti vau plemenitu pomo. A ima li to novo o mojem prijatelju biskupu Varadiju? - iv je i zdrav. - Tu je vijest donio Filipev tajnik? - Otiao je juer. Svu no bio sam u strahu da e doni jeti crne glase. A danas ujutro doao je k ujaku i ne brinui se za moju prisutnost uzbueno mu je ispriao kako je neki ple mi prodro u Varadijevu tamnicu. Hvatali su ga na Dunavu, ali on pobjee bez traga. - Tko je to bio? - Gospodin plemeniti Damir od Brezovice. - Gle, naao je puta u tamnicu? - Sigurno je htio da stekne vae simpatije donijevi vijesti o vaem skrbniku. - A, eto, vi mi prvi donosite dobre vijesti. A to je dalje re kao tajnik biskupa Filipca? - upita ljupko, preavi na prvobitni razgovor. - Stao je tvrditi da neki Varadijevi pristae kane osloboditi biskupa kako bi radio za prinev izbor. - Onda se Filipev tajnik izraavao protiv prineva izbora? - On nije rekao nita, ali je ujak vrlo ozbiljno naglasio: "Prin eva je stranka vrlo velika i jaka." - Dakle, Filipev se tajnik izraavao protivno, to su jo go vorili? - Ne znam. Obojica su otila u drugu odaju. Opreznost me uputila da ih ne slijedim. - Opreznost je jednako tako vana kao i svaka rije koju biste mogli nauiti o Varadijevoj sudbini. - Spreman sam uiniti sve. elio bih da traite to vie mo je pomoi, da mogu uvijek biti u vaoj blizini. U njenim smeim oima lebdi neka misao i ona znaajno naglasi: - Onda biste morali sluiti mojem cilju. - Kojem? - pita on ivo. - Spaavanju kraljevstva. - Spaavanju? Od ega? - A gdje ivite, gospodine Roberte? Zar ne znate kakva nam nesrea prijeti ako domai i tui kandidati prue ruke za kru nom? Raznijet e nam domovinu, sve to je kralj Matija sagradio, sruit e se. Naprotiv, izaberu li kraljeva sina, nee biti borbe ni krvi, ni nesree. Slua je sa udnim osjeajem razoaranja i nehotice usklikne: - Na to vi troite svoju uzvienu ljepotu? - Svi darovi to ih dobivamo od prirode gube vrijednost ako ih ne ulaemo za lijepe i plemenite ciljeve. Zar vi nikad niste osjetili elju da sluite uzvienijim stvarima nego da ugaate vlastitim eljama? - Nikad nisam o tom razmiljao. - Ne vjerujem da je u vama prazna pusta dua bez zanosa za plemenitijim ivotom. Da ste takvi, zar bih vas mogla cije niti?

On obori oi od neke tajne radosne nade i straha da ne opazi u njegovu pogledu ono drugo to ga vodi da joj slui. - Da vam dua nije plemenita - nastavlja ona napadno naglaujui - zar biste rtvovali prijatelja Ferencija da oslobodi te mene? - Uinio sam sve to oaran ljepotom. - Ne ocrnjujte sami sebe tako runim djelom. - Kako? Vi to smatrate runim? - Jest. Ono to vi tvrdite bilo bi i odvie runo. Znailo bi da ste mi pomogli kako biste sami postigli ono to ste oteli dru gome. Onda bih vas uistinu morala prezirati. Gleda u pod, svjestan krivnje, i ne moe smoi odgovor. A ja vas potujem, gospodine, i cijenim. Moji osjeaji svje doe mi da niste onakvi kakvi biste se htjeli prikazati. I ne po kuavajte u meni razruiti dobro mnijenje. Sve upornije nastoji da ga oslobodi strasti i povede na polje plemenitosti. Sjedi sam pred sobom posramljen, a istodobno sa svojim dranjem ne bi ponovo priznao istinu i zauvijek ostao lien njezine blizine. Sad ve posve pouzdano zna da se te blizine ne bi mogao odrei. Samo ne moe shvatiti zato ona ne prozre ono to ga vue k njoj, ve u njemu otkriva neku plemenitost. A ona ne prestaje razvijati svoju misao: - Ne umanjujte svoju vrijednost, gospodine Roberte. I ujte to vam velim: va ujak borit e se protiv princa jer je bio pro tivnik njegova oca. Kralj Matija umio je stjecati i neprijatelja. Moda je uinio krivo i vaem ujaku, ali to sve ne moe spreava ti vau plemenitu duu da se ne zaloite za kraljevstvo dok je na pragu tekih nesrea. Hajde, dakle, udruite se. - S kim? - pita on zabezeknuto. - Sa mnom. Nas dvoje mogli bismo zajedno mnogo pomoi naoj domovini. - Da neto uinim zajedno s vama? Ja u vas rukovoditi u potpunoj tajnosti. Hoete li? Svladava navalu nade koju mu prua njezin prijedlog i us klikne: - Uvijek i svagda. - Znala sam da ste plemenita srca. Od ovog asa nas smo dvoje saveznici. - Divno - usklikne on zaarenih obraza. - Va sam. - Onda sluajte. Rekli ste da e vam Filipec pribaviti mjesto u kraljevskim uredima. - Tome se nada moj ujak. - Izvrsno. Sutra se vraam na dvor. Kraljica me zove u svo ju slubu. - Kako u se onda sastati s vama? Gdje? - zabrine se on. - Jo lake nego dosad. Tamo u blizini kraljevskih ureda nai e se pa Stjepko. Kad god imate kakvu vijest za mene, zovndte paa neka mi javi. - I vi ete doi? - Ili u vam poslati poruku gdje vas ekam. - Ako Filipec ne izvri obeanje? - Onda u ja moliti kraljicu za vas. Jesmo li, dakle, spo razumni? - Sluim samo vama, vaoj ljepoti. - Samo naem velikom cilju. - Da, sluim velikom cilju. U grlu ga stee. Smuuje ga njena blizina, samoa, tiina. uti. Gleda je. ini se da se ve odvaio da je zagrli. Tog asa Gordana ustane: - Sad vas moram zamoliti da se pourite otii. - Moj ujak nee se jo dugo vratiti. - Mi u kui oekujemo gospodara.

- Vaeg mua? - Ne. On je daleko. Njegov otac vraa se iz Hrvatske. Vidje li ste sluge na dvoritu u sveanim haljinama. ekaju svojeg gos podara. Mrko i teko mladi ustane d zlovoljno upita: - Kad u vas opet vidjeti? - Uskoro. Za koji dan sjedit ete u dvorskom uredu, a sada - do vienja. Zagledao se u njene bademaste oi i od njihova sjaja zamrai mu se pa jedva nae vrata. Ostavlja kuu osamljen. Buni mu se sva krv. Srce burno udara. Na zraku se osvijesti. "Zove me saveznikom, a elio sam da me zove ljubavnikom". I preplai se i pogleda u kuu: "Kad bi ti naslutila. Oarala me. Sad mi je ve jasno. Ne mogu drugo, nego da idem za njom. Ona od mene eka rtvu za plemenite ciljeve. Kako je divno govorila. Mogu li se preobraziti da budem ono to ona u meni nazrijeva?" "Pokuat u. Ako uspijem? to onda? Sluit u njenoj ljepoti, ona to nee opaziti. Evo, ne opaa koliko gorim. Neka misli da sam plemenit. Onda e me ljubiti." A dotle je Gordana sjela da pie vojvodi Ilokom. "... Osjeam zadah dima nekog podmuklog poara. Sutra polazim na dvor kraljici. Moda tamo naem arite podmetnute vatre. Jer negdje se nalaze palikue. Filipec vijea s egerskim biskupom. Nala sam saveznika u njegovoj kui. Ovog je asa ostavio moju odaju. Pokuala sam oplemeniti razlog to ga navodi da mi slui. Ovako mislim ukloniti opasnost da mi se razotkriva, jer bih ga morala otjerati i tako izgubiti njegovu pomo. Preko tog mladia otvara mi se pogled kroz vrata iza kojih se okuplja pogibelj. Ne mogu se oteti osjeanju: neto se sprema to bi nas moglo teko iznenaditi. Stoga vas molim pourite se. Princ vjeruje u sve, samo ne u izdaju. Ne velim da je oekujem, ali sve vie ulazi u moju duu tjeskoba od neega to ne vidim, a ipak osjeam. Vele da je kraljica sva uz princa. Ne mogu vjerovati. O tom u se uvjeriti kad budem na dvoru i zato sam odluila da idem k njoj. Varadi jo ami u tamnici. Nije li to poetak onoga ega se bojim? Odluujue ljude vee prisega kralju. Gotovo mi se ini runim to se u meni raaju sumnje da bi mogli prekriti prisegu. Bilo bi to i odvie, aragonski. Doite, vojvodo prije izbora da ne bude prekasno. Ne mogu zavriti svoje pismo kao vi, vojvodo. Odvie sam predana zavjetu zadanog Ivanu Cesmikom. Kad zavrimo djelo i njegovoj misli izvojtimo pobjedu, potrait u odgovor u svojem srcu." Dovrivi pismo, zovne Gordana s trijema etovou. - Odredila sam te da noas bdi. Dakle, pazi: sutra kai svima da sam stigla noas, a mladi je gospodar istodobno otpu tovao. Sutra ujutro idem u dvor, a ti putuj u Hrvatsku s vojvodi nim glasnikom. Reci mu sve to se ovdje dogaalo. Pismo spremi to najbolje moe. - Vaa milosti, vojvoda e me prokleti ako se vratim. - Kad te ja aljem, ne moe te ni ukoriti. Dopratit e voj vodu na Budim. Putuj sutra im ja odem u dvor. MAKSIMILIJAN NJEMAKI Nestrpljivo sjeda Beatrica k doruku. Na bijelom stolnjaku s izvezenim kraljevskim grbom stoje srebrne zdjele, ukraene zlatnim rubovima. Pune su svjeih kolaia, peene divljai, ukraene hladetinom i maslinama. Mlade dvoranke nose riblju juhu. Paevi donose juno voe na stalku od srebra to ga dre aneli od suhog zlata. Uzima zlatni jedai priboj Brat ovano i sestra Izabela sje-e joj nasuprot. Ne govori s njima. Jedva ih zamjeuje. Zamiljena gleda u tanjur od majolike i pije iz kristalne ae s urezanim

kraljevskim grbom od zlata. Ali misli su joj daleko od jela. Katkad digne vjee i pogleda u zlatno kazalo ure na ormaru. Potkraj doruka ulazi Enriko. Kraljiin pogled istrauje mu lice. Oi su mu strasno uprte u Izabelu. Mora se strpjeti, Enriko - odgovori kraljica njegovu po gledu. - Sad smo u koroti, ali kad skinemo crninu, tvojoj enji bit e udovoljeno. Ima li kakvu vijest? Vae velianstvo, preasni gospodin Ranzano eka. Spustivi iz ruke voe, ustane i bez rijei pohiti u narednu odaju. Ranzano se duboko pokloni kraljici i primijeti: Velianstvo nije dobro spavalo? Brojim sate od Franceskova dolaska. A svaki je dug kao itav dan. - Sigurna pobjeda oekuje se tee od poraza. Ipak sve ide divnim redom, ne valja da troite snage. - Pravo velite: divnim redom, a Gordanu su pronali. - Napokon. Gdje se krila? - Pokojni kralj odredio je da se makne iz Budima. Matija je znao kolika se opasnost krije u Gordani za njegova sina. A sad princ sam dovodi na dvor potporu mojim osnovama i svojoj pro pasti. - Dakle, Gordana se vraa na dvor? - ekam je danas prije podne. Pazite kako e se princ izmi jeniti. Sve njegove misli, svu panju zaokupit e mu djevojka. - Samo ako Baka ne spozna opasnost i ne ukloni djevoj ku? - Sprijeit u mu ako bi se odvaio. Nestrpljivo ekam Gor danu. Gotovo kao i Franceska. - Neka velianstvo pripazi: strast napuljskog princa prema Gordani jo nije izgorjela. Ako vam pokvari raune? - Aragonci rtvuju sve line elje vlasti. Francesko me nee izdati. Samo da se ve jednom pojavi. - Kraljevski odbor je za sedamnaest dana. - Niste nita nova opazili na dvoru, Ranzano? - Sve je mirno. Biskupi Filipec i Baka rade u kraljevskim uredima. Princ je danas s njima neto vijeao, ali vrlo kratko vri jeme. PrinceTo raspoloenje pokazuje znatnu promjenu: mir i spokojnost. - Jer dolazi Gordana. - Moda i zbog toga to se juer pojavio njegov drug Damir. - Dakle, njegovi se pristae okupljaju? - Damir se opet nekuda izgubio. Danas ga ne vidim na dvoru. - Sigurno su ga poslali u Hrvatsku vojvodi Ilokome. Neka se samo ta slavenska eljad veseli svojem miljeniku. Zaokrenut e im vratom aragonci. A to rade milanski poslanici? - Dakle, njegovi se pristae okupljaju? - Mafeo se propitkuje za zdravlje vaeg velianstva. - Njeni licemjerac. A lijepi Marcelo ne pita za mene? - Prolazi dvorem poput sjene i uti. - Savrena budala. Jo me ljubi. - Moda vam to jo donese koristi, velianstvo? - Osjeam da se neto dogaa. Pribliuje mi se neto veliko, vano. Taj osjeaj dopire mi do kosti. - Moda se u dvoru pribliava njegova visost Francesko. - Ispunilo se vae proroanstvo. Idite, ne mogu govoriti. Kad bude to vano, doite, ili u vas pozvati. Legne na grimizni leaj. Zaklopi oi. Hitre misli prebiru osnovu, jasno izgraenu, odasvud zaklonjenu od svake opasnosti. Zabavlja svoju matu,

proivljava uspjehe svojih namjera, pobjedu svojeg cilja. Razblauje se gledanjem u budunost. Podaje se uitku svojih trijumfa nad protivnicima to u njenoj predodbi lee savladani, zgaeni molei milost. A ona im se smije gordim smijehom aragonske zluradosti. Netko otvara vrata, ulazi i dodiruje joj ramena. Trgne se kao od sna i spazi Nardelu. - Zato me smeta, stara? - Njegova visost je vani. - Princ Ivan? - Princ Francesko. Gotovo jurne s leaja, bez daha hiti k vratima i sama ih otvara. Raskriljenim rukama utri k njoj Francesko i ogrli je. Ali ona se nestrpljivo izvine iz njegova naruja i zagleda mu u oi. Istrauje ih. - Tvoje lice sjaji, Francesko? - Jer nosim sunce. - Nardela, zatvaraj vrata. Nikog ne putaj k meni. - Govori, Francesko! Osjeala sam tvoj dolazak. Ovaj veliki as ivio je u meni svu no, itavo jutro. Dakle, govori. Doao si k Maksu, navijestio mu kraljevu smrt... - Ve je prije mene zasnao za kraljevu smrt. Krasan je to mu, Beatrice. - Rekao si mu? Predloio da me zaprosi? - Pri prvom susretu. - Prihvaa ponudu? - Nije lud da odbije. Prigueni, napola divlji krik izlazi iz njenih usana: Hosana! Hosana! Kraljevsko kopile pada u blato odakle je nastalo. Uspravila se, preobrazila. Udovika tuga pada joj s lica kao veo s glave. Trijumf pobjede sijeva iz zjenica. Zaogre se pla-tem vlasti: I ini joj se da gazi po Ivanovu tijelu. Vladati, zapovijedati. To je vrhunac svih njenih enja. Zarobila sam ovo kraljevstvo. Svi su moji, Francesko! Svi pod mojim nogama. Ne moe sjesti. Ide odajom. - Priaj, Francesko. Sluam pobono. Ali redom. Sve redorfl priaj. - Stigao sam na granicu u ranu zoru. Odmah sam poao u dvor, knezu, gdje stanuje nasljednik Njemake za svojeg boravka^ na granici. Dvor je velik. Ne odvie raskoan. Najavio sam se knezu domainu i rekao tko sam. Knez mi odredi odaje da se odmorim i obea da e me najaviti Maksimilijanu. Odjenem sve anu odoru i ekam. Beatrica ne trepne okom. Samo joj se lica rumene. Dva sata nakon mojeg dolaska ve mi jave da me nasljed nik eka. Beatrica se makne. Labui vrat se produi. - Uvedoe me u kneevsku dvoranu, punu titova. Iz nekog naslonjaa digne se mu. Zapanjen stadoh. Njegova ljepota me zbuni. Visok, vitak, plavokos, velike svijetle oi, pune lijepe us ne, divan orlovski nos, neto rimsko u njegovim crtama, ba car sko. - Dobro, dobro, to ree? - prekine ona nestrpljivo hvalos pjeve o Maksimilijanovoj spoljanosti. - Taj divni mu dolazi mi u susret otmjenim hodom, pri jaznim izraajem, lijepo mu lice ni asa ne gubi neki unutranji smijeak to se ne oituje samo na usnama. - to je rekao? - jo nestrpljivije pita ona. - O tome go vori.

Poklonim se. On mi uzvrati poklon i ree divnim glasom: "Dobro mi doli, visosti. Vrlo sam poaen", a ja odgovo^ rim, ponovo se poklonivi: "Na meni je ast to se smijem pokloniti velianstvu". Tada mi on prui ruku i sam pomakne naslonja i ree: "Velika mi je ast to me nenadano usreuje svojim posjetom sin monog napuljskog kralja. - A to je rekao nakon toga? - pita Beatrica uzbueno. - Rekao je, poklonivi se: "Neizmjerno sam ponosan odlikovanjem to mi njezino velianstvo alje kao poslanika vlastitog brata". Zatim mu priopim u tvoje ime glas o kraljevoj nenada noj smrti. On mi odgovori da je alosna vijest dospjela k njemu ve dan prije mojeg dolaska i vrlo ga potresla, jer je on... Kraljica prekine bratovo prianje? - Nakon toga si odmah poeo govoriti o novom kralju? - Rekao sam. "Teki su dani svanuli jer pokojni kralj ne ma zakonitog nasljednika." - Kako se drao kad si izgovarao te rijei? I Sasvim mirno. Njegove velike lijepe oi bile su uprte u mene. U njima ozbiljnost i pozornost. Sluao je, a ja sam ovako govorio: "Za kraljeva ivota radilo se o tome da princa Ivana posade na prijestolje. Kralj Matija nastojao je da sina pripravi vladanju i zacijelo bi uspio da je poivio jo desetak godina. Nenadana smrt teko je zabrinula itavo kraljevstvo. Stalei su sada prestravljeni zbog prineve mladosti, najblii pristae boje se njegova neiskustva, a protivnici opet jako istiu njegovo nezakonito porijeklo i tako je nastala opasnost." - A Maks sve vrijeme nita nije rekao? Nije te prekidao? - Samo je pozorno sluao. Onda sam nadovezao: "Stalei naglauju opasna vremena, mogunost rata s Turcima." Na to je Maks vrlo ozbiljno kimnuo: "Da, vremena su vrlo opasna. Svaki od nas ima zbog toga velikih briga." A ja sam odmah nastavio: "Nakon nesretne smrti dravnici su odmah uzeli vijeati i pozvali kraljicu da ona preuzme vrhovnu vlast, a da princa ne ozlijede, pridijelili su ga kraljici. Njezino velianstvo kraljica sazvala je odmah izborni sabor za sedamnaestog svibnja. Meutim, desio se neoekivani preokret." "U kojem smjeru?" Sad sam ve govorio ohrabren i slobodan: "Moda je vaem velianstvu poznato da se za kraljeva ivota velik dio stalea protivio nasljedstvu princa Ivana i uporno traio neka se za nasljednika prijestolja proglasi kraljica Beatrica. Pristae njezinog velianstva toliko su porasle u krugovima najuglednijih velikaa da kralj Matija nije mogao provesti proklamaciju svojeg sina i traio je potporu izvan svojeg kraljevstva. Tada je pokojni kralj saopio kraljici pregovore to ih je zapoeo s njegovim velianstvom kraljem Fridrihom, vaim uzvienim ocem i vaim velianstvom." "Da, pregovarili smo sve do kraljeve smrti" - odgovorio mi je Maks, a ja sam poduzeo posljednju navalu i rekoh: "I nastao je preokret. Staleima je poznato da je kraljica uz pokojnog sudjelovala, dapae i vodila svu upravu kraljevstva, znano im je koliku mo uiva kraljica naeg kraljevstva, potporom monog napuljskog kralja i njegovih veza u Italiji i rimskog pape. I tako se tada davni kraljiini pristae pomnoie i zatra-i od kraljice da nju biraju za vladara kraljevstva. - A on? to on? - drhtavo pita Beatrica brata. - Gledao me prijazno i primijetio: "Teko breme navaljuju na lea njezinom velianstvu." Presretan zbog tih rijei sav sam prosijao i nadovezao: ,~ - ,. 167

"Gotovo iste rijei izgovorilo je i njezino velianstvo. Dugo se skanjivala i najposlije me pozove i odredi da odmah putujem do uzvienog nasljednika Njemake s vanim prijedlogom." Na to se on sagne blie k meni. Osjeao sam kako teko oekuje moj prijedlog i ohrabri me: "Sluam vau visost!" - a ja rekoh: "Njezino velianstvo osjea da je ovo breme teko. Unato svom uvjerenju kraljica eli da nastavi pregovore to ih je vae velianstvo vodilo s pokojnim kraljem. Da, velianstvo, sasvim tako. I zato njezino velianstvo donekle mijenja sadraj pregovora. U potpunoj tajnosti ponudili su predstavnici stalea kraljici krunu. Po svojim umnim snagama ona je doista nadarena da upravlja kraljevstvom, ali kako su vremena opasna morat e jednom poloiti udoviki veo i pruiti ruku nekom vladaru da s njim podijeli vlast. A on? - dahne Beatrica - to je na to on? utio je. Zjenica mu se irila, a ja zavrih: "Njezinom velianstvu poznati su uvjeti ugovora kojim se kralj Matija obavezao njegovom velianstvu i poruuje ovo: voljna je svoje pristae sklonuti da izaberu vae velianstvo za kralja. Tako bi vae velianstvo dospjelo na prijestolje, dobilo natrag Be i sve osvojene njemake zemlje." On na to ozbiljno primijeti: "Vaa milosti, vai stalei nikad nee pristati da biraju mene." "Hoe ako im kraljica pismenim ispravama dokae da je vae velianstvo zaprosilo ruku kraljice Beatrice ..." A on? - rastvori oi Beatrica. Maksove oi napune se sjajem kakva nikad nisam vidio u oima ljubavnika. Lice mu je vedrina, rije prigueni kliktaj: "Njezino velianstvo obasiplje me divnim povjerenjem i velikom sreom." - Ah! - uzvikne Beatrica i klone bratu oko vrata. - Tada sam rekao: "Ovako bi se jedino dala mirno urediti trabina vaeg velianstva i elja naih stalea da kraljica ostane na vlasti. Dok se uzmogne provesti vjenanje, njezino e velianstvo vladati mudro primajui savjete vaeg velianstva." Na to Maksimilijan upita: "Ako vai stalei ne pristanu da biraju mene?" Vae velianstvo neka skupi vojsku. Naravno, za to je pot rebno mnogo novaca, ali kraljica e vaem velianstvu spremno otvoriti svoje bogate blagajne. Kad stalei to doznaju, pristat e. . - On je na to odgovorio vedro: "Vrlo dobro zamiljeno, upravo genijalno. Divim se njezinom velianstvu. Osnova je neprispodobiva." 168 Dakle, velianstvo prima? - upitam ja, a on odvrati: "Moj otac ne bi mi oprostio kad bih bez njegove privole dao odgovor. Posljednju uvijek ima moj otac. Odmah u poslati brzo-teu i zamoliti njegovo mnjenje. A dotle molim vau milost da mi bude dragi gost i mili brat." Mili brat - usklikne Beatrica. - Dalje, dalje - pou ruje. Nakon toga povede me Maks u blagovaonicu i pogosti do rukom. Njegov kuhar mi nije ostavio tako dragih uspomena kao njegov gospodar, ali u srei uspjeha jeo sam njemake kisele medenjake, neukusno peenje i pio vino koje mirie na staru bavu. Poslije doruka on je odmah sjeo da pie ocu i otposlao brzoteu. - Jeste li razgovarali o mojoj osnovi? - Ispitivao me o svemu, podrobno, kako je s princem, sa staleima, o dravnicima, o svemu, a ja sam mu pripovijedao. Tri dana nije Maks htio da se odijeli od mene. Obasuo me toli kom ljubaznou, tolikom panjom da se nisam mogao nauiti

divnih nada. Moj dvorski metar Bepo nauio je meu njemakim dvoranicima kako se itav dvor pita: to li sam to donio njihovu Maksu kad me obasiplje tolikom gostoljubivosti. Rekli su: otkako je udovac, nisu ga vidjeli toliko sretna i blaena kao od dana kad sam ja stigao na dvor. etvrti dan vratio se brzotea. Toga da na spremio sam se na odlazak, samo sam jo ekao na pismeni upros. - I dao ti je? - Poslije doruka, poto smo veselo razgovarali o lovu, on po ali to ve idem i zamoli me neka doem pred odlazak da uz mem pismo za tebe. Drhtao sam od radosti, opremio se i u put nom odijelu doao da se oprostim. On me zagrli i ree: - Vaa visost priredila mi je divnih asova. elim ih to prije obnoviti. Molim da predate njezinom velianstvu ovo pismo. Ono sadri odgovor mojeg oca i moj. Nadam se da e njezino ve lianstvo biti zadovoljno. Ispratio me pred dvor i ekao dok se nisam popeo na konja i odjahao pun sree. - Pismo! Daj pismo - trgne se kraljica i prui obje ruke. - Dopusti da raskopam haljetke. Takvu dragocjenost morao sam pomno sakriti. Evo njegova peata - pokae Francesko. Drhtavim rukama hvata Beatrica pismo. Prsti joj dru, raz-dirui dvorski peat. Peat pucketa, grudi joj se nadimlju, srce lupa. Nikad ena nije tako pohlepno otvarala pismo svojeg dra gog - apne Francesko, s uitkom promatrajui svoju sestru. Papir uti u njenoj ruci. Zjenice trae, drhte, slova lete kao roj muica. Rastvara vjee, upija naslov svakim vlakancem svojeg tijela. Drhte joj ruke. Papir pada na pod. Zamagljene zjenice zure. S lica nestaje krvi. Sva se pretvara u mramor. - Beatrice! Zaboga, radost te ubija. Brat priskoi i hvata je oko struka. - Sestro draga, saberi se. I posjedne je u naslonja. Ona bulji preda se bez rijei, kretnje i daha. Strava mu stisne srce. to se dogodilo? Okrene se. Na podu lei pismo. Skoi, podigne ga. Ruke mu zadrhtale. ita poslanicu njemakog Maksimilijana Beatrici: "Vae velianstvo, Moj uzvieni otac ovlauje me da zahvalim na velikoj asti to ste nas po svojem visokom poslaniku obavijestili o tekim asovima i velikoj boli. Smjerno podastirem svoju duboku suut nad udarcem koji je zadesio vae velianstvo i zavio velom udovice. Molim da primite dokaz mojeg najdubljeg prijateljstva koje se nikad nee promijeniti. Maksimilijan." Francesku se ini da je udario grom. Oboje su oinuti, opaljeni baeni na zemlju. Francesko plane: To je napisao taj nitkov? Ovako je pisao dok mu je izra aj lica klicao: primam. Ovako je pisao dok mu je lice sjalo sre om. To je snovao dok mi se ulagivao, ispitivao, istraivao, divio se tvojoj osnovi, uivao u njoj, neprestano sipajui u moju duu nade. To mi je pismo pruio slatkim smijekom i rijeima: "Na dam se da e velianstvo biti zadovoljno kao to smo zadovoljni i mi!" Kraljica dre. U jednom asu sjedila je na prijestolju, u drugom lei pod njim. Proklet bio, prokleto mu bilo koljeno. Kopiletu e dati svoju ker. Njega e podii na prijestolje, a ja u lutati ovim dvoranama kao sablast, okradena, opljakana, orobljena. I pade nauznak. - Ne oajavaj, sestro. Jo nije izgubljeno. Priroda te stvo rila za prijestolje. - I prevarila. Gnusno. Zato ba mene? I onoj kraljevoj

djevojuri dala dijete, a meni ga uskratila. I zarida, grei se. - Beatrice, ne jauci. Nitko nije uvrijeen. - Jauem, urlicem za sinom kojeg nisam rodila. Zato me priroda okrala? Zato nije blagoslovila moj brak? I dra klije i nastavlja ivot, a ja, princeza napuljska, ne nastavljam ivot slav nog roda? - Zaustavi smrtonosan oaj, sestro. Ponovo zarida. - Smiluj mi se, sestro. Saberi se. Jadikovanje ne pristaje aragonskoj princezi. Radije kuni, gazi, lomi, ubijaj, ali ne tuguj. - Ne tugujem. Ja optuujem! Optuujem prirodu i boga. Po slali su me na svijet iz kraljevskog krila, a oduzeli mi nasljedstvo. Optuujem ih za svoje pravo. Svoje vlasnitvo obeano, dano, za pisano svakoj eni na svijetu. Optuujem sve, i nebo, i zemlju zbog prevare. Vie ne moe govoriti. Jeca. Francesko klei uz nju, miluje joj kosu. Nakon male stanke opet se uspravi: Zar u se i dalje ponizivati, pretvarajui se pred Ivanom, izmetom koji mi je zagorio itav ivot? Zbog njega sam istroila mladost, traei oruje u borbi da mi kralj ostavi u batini ez lo. Ni asa mira. Beskrajni dvoboj s kraljevim kopiletom. Kree va na ivot i smrt. avoli su mu bili na pomoi, itav pakao da me orobe za moje pravo, jedino moje pravo. A sad? Stojim tu nasuprot ovom otpatku neke prostake djevojure, izgubljena, orobljena. On je bi kojim me biuje sudba. On je moj muitelj, moj usud, moj krvnik. Baca se po leaju, razdire grimiz, savija se i opet baca nauzmak. Francesko uzalud nastoji da je utjei. Tada se dosjeti da posegne za sigurnijim lijekom i priapne joj: - Da nema princa Ivana, bio bi kralj ostao u tvojoj vlasti, osigurao bi ti vlast. - Da nije bilo njega, kralj bi jo ivio. Da. Za njega je istro io snage da izvabi, kupi, iznudi pristae svojem kopiletu. Njega je smrt bacila u grob, a mene pod noge prijestolju. A to je isto. Sasvim isto. - Onda se osveti. Ova rije ulije joj snagu, ivot. Uspravlja se, die glavu. Osveta, osveta puna grozote. Doi osveto, pristupi. Daj mi utjehu. Sav moj ivot neka je posveen toj osveti. - Opet si nala sebe, Beatrice - ree Francesko. A ona usklikne puna nade: - Osveta neka je svaki moj dah, svaka kap moje krvi. Napad oaja se gubi, ustupa napadu osvete. Moram ga smrviti. S kraljevskom krunom na glavi strova liti u ponor napuljskih otrica. Bodei ga ekaju. Ustala je, pola k stolu i uzela Maksovo pismo: Prokleti kukave. Platit e mi to. im se sastane kraljev sko vijee, predloit u neka mu na granicu, kao odgovor, poalju crne ete. Uzdigla je glavu. Vie ne bukti. Plamen se stiao i sad gori tiho punim arom. Neka doe Ranzano. Dignut emo jugovinu s Napulja. Francesko ode da potrai napuljskog poslanika. Kad se poslanik poklonio kraljici, ona mu bez rijei prui pismo njemakog nasljednika prijestolja, gledajui mu u lice dok je itao. Kimnuo je i vratio pismo kraljici. Ona proape bijesno: - Kakav poraz. Gadi mi se zbog tog poraza. - Poraz jo nije slom, velianstvo. - Slaba utjeha.

- Velianstvo va slavni djed i va slavni otac zasjeli su na napuljsko prijestolje, pregazivi ive i mrtve. - Njihove su borbe bile lake. Tko nije pod otricom, sunovratio se od otrova, a ovdje u tom barbarskom kraju ne moe uiniti ono to se moe u Napulju. - Moe se, velianstvo. - Otrujte kraljevsko kopile. Otrujte Ivana ako se usuujete. - Jo danas, kraljice. - A kad osvane sutranje sunce, mi emo leati u tam nici. Svi i vi, i ja. Barbarska eljad ne poznaje vladarskih pra va nad ljudskim ivotima. Ova divlja horda jo ne zna da je Bog dao vladarima ivote podanika. Neznalice su to, prostota odnjihana u gluposti. Najvei velmoa ovog kraljevstva gluplji je od posljednjeg napuljskog roba. Oko napuljskog kralja pa dale su leine kao suho lie, a Napulj? Ni okom nije trepnuo. Ne dodirnite se toga kopileta, ne otrujte ga jer neu da mi lijepo mlado tijelo raznesu barbarske sjekire. Posegnut u za njihovim orujem i dotui ih. Ki kralja Ferantea nee mi rovati. - Vjena teta, ali moglo bi se bez vae krivnje. - Egerski biskup sa svojim pristaama. Zato su zatraili sastanak s vama? - Nema sumnje: eli me odvratiti da podupirem Ivanov izbor. - Prije svega egerski biskup mora vam rei to eli od vas, a onda vi moete postaviti uvjete, a u asu opasnosti otrov. Dok su o tom raspravljali, ue u odaju Francesko, napa-" dno uzbuen: Beatrice, pred zidinama dvora stoji egerski biskup. Ne putaju ga unii. Nije se dao otpremiti i zatraio je neka ti jave njegov dolazak i molbu da ga primi. Poslanik i kraljica se zagledae. - Dolazi prije ureenog roka. - Velianstvo, neto se vano dogodilo kad se toliko uri. Odmah zatim ue u odaju dvorski metar grof Enriko i saopi Beatrici molbu egerskog biskupa. Ona izree nalog da ga puste u dvor i uvedu u njezinu dvoranu za primanje. Savjetovala se jo neko vrijeme s Ranzanom, a onda uputila u zlatnu dvoranu gdje je ve ekao egerski biskup. Prela je prag u dubokoj crnini. Na licu joj alost. Ona mu ponudi stolicu nasuprot svojem naslonjau. Vae velianstvo, molim oprotenje to sam se usudio doi ve danas i gotovo provalio do vae uzviene linosti. - Dobro ste mi doli uvijek u svako doba - odvraa ona alostivim glasom i uvjerljivom tugom, vjeto skrivajui uzbuenost zbog njegova nenadana dolaska. I uuti da ga prisili govo riti. Oekuje neto vano. - Velianstvo neka mi dopusti da razjasnim. - Sluam vas, dragi prijatelju. - Doznao sam neki udan dogaaj to se zbio s bivom ljubimicom dvorankom vaeg velianstva, Gordanom. - Za to dolazi ta budala?" - govori u sebi razoarana Beatrica, ali ne ree nita. - Mladi plemi Bela Ferenci varkom ju je odveo u svoj dvorac, ne znam s kakvim namjerama, ali ondje se desio moj neak Robert Kalosi i spasio vau dvoranku. I sada je Ferenci okrivio mojeg neaka zbog nedostojnih namjera, a ja sam se pourio da vaem velianstvu kaem istinu. Robert je dobro znao koliko vae velianstvo cijeni svoju dvoranku i samo ga je ovaj

osjeaj potakao da je dovede u Budim. - Vaem neaku iskazat u za toliku rtvu svoju hvalu. Mladom spasitelju odredila bih ionako nagradu im bi me Gordana obavijestila o njegovu plemenitom inu. Meutim, vaa preasnost eljela je sa mnom govoriti o nekim drugim stvarima - nadovee ona, prekinuvi razgovor koji je nije zanimao. Iskoristite ovu priliku, gospodine biskupe, da se ne morate tru diti k meni u nedjelju. Male crne biskupove oi gledaju kraljicu mirnom prodir-ljivou. - Velianstvo je pristalo potkraj kraljeva ivota uz prin ca Ivana, a danas, kau, svom snagom pomau prineve pri stae? - inim ono to mislim da je u korist ovog kraljevstva. - Velianstvo misli da e taj mladi doista usreiti kra ljevstvo? - Prihvaam ono to misli vijee i gajim nadu. - rtva vaeg velianstva vrlo je lijepa i plemenita. Ona ne odvraa i teko eka njegov prosvjed protiv Ivana. - Osim toga, velianstvo, vremena su burna i opasna, a princ je vrlo mlad. Trebat e mu uz bok odlinih savjetnika. - Ni u to se ne kanim upletati. Samo sam nakanila da kraljevstvu, dragog mi pokojnika, pomognem i kandidata ko jeg odaberu stalei poduprem monim vezama svojeg oca na puljskog kralja, njegovim prijateljskim odnosima na dvoru svetog oca pape i bogatstvom moje obitelji. Moj otac u tu e mi svrhu otvoriti pune blagajne. Poto veina kae da je princ Ivan nada kraljevstva, ja im se odazivljem. Velianstvo se potpuno promijenilo. Ne, gospodine biskupe, drugi su se promijenili, a ja ne e lim biti kamen smutnje u ovom kraljevstvu. "Nije li ti ovo dosta jasno"? - misli Beatrica. - Dopustite mi jedno pitanje, velianstvo. - Pitajte to god elite, dragi prijatelju. - Kad bi veina stalea odluila da izabere za kralja drugu linost, bi li mu vae velianstvo pruilo svoju monu, veliku pot poru? - Da, prole godine spominjalo se samo jedno ime, moje. I vae pristae prisegle su na nj. - Velianstvo, ja i danas jo nosim u svojem srcu vae uz vieno ime. I kad vremena ne bi bila tako teka, a budunost opasna, ne bi mi bilo nemogue provesti svoju davnu osnovu. - Rekoh: kad bi mi predloili drugog, tek onda bih mogla izrei svoju odluku i svoje uvjete. Ggvorila je prijateljski, ali egerski biskup nije nadovezao ono to ona oekuje. Naprotiv, on ustane i nakloni se: Vaem velianstvu zahvaljujem to me poastilo dozvo lom da vam kaem sve to znam i to osjeam. Dubokim poklonom oprosti se biskup i ostavi dvoranu. Sva raspaljena pohiti kraljica u svoju privatnu odaju gdje su ekali Francesko i Ranzano puni nade. Hulja! Hulje su svi - vikne ona bijesno. Izraaj njenog lica i te rijei teko zabrinu i napuljskog poslanika i Franceska. - to je rekao? - pitaju obojica istog asa. - Navijestio mi je svoju izdaju. Licemjernom alou nagla ava da me ne eli posaditi na prijestolje jer su vremena teka i opasna. - Za koga e, dakle glasati? - Izmicao je odgovorom, a najposlije utvrdio da ne zna. Drski laac. - Zato je, dakle, doao?

- Toboe zbog Gordane, a zapravo mu se urilo da dozna hoe li Beatrica aragonska pristati uz njegova nepoznatog kandi data. eli da mu bez ikakva uvjeta pomaem protiv same sebe. - Zar je poludio? - usklikne Francesko. - Odrekli su se mene, a trae moju pomo. Dvostruko me vrijeaju. - Vaa je mudrost vazda na svojem mjestu, velianstvo. Ne biste li mi mogli saopiti itav razgovor da ga prouimo? Sjeda k stolu i pripovijeda redom. Poslanik hvata rijei, obnavlja, razglaba i ogledava tajfcoviti smisao svake reenice. Kad ona zavri, sve troje uuti. Razoarani su. Nakon dugog razmatranja poslanik se primakne kraljici: Biskupov dolazak jasno pokazuje da se neto dogaa iza zidina njegove palae. U palai egerskog biskupa postavili su novog kandidata za prijestolje. I raunaju na vau mrnju prema princu Ivanu. Glupi barbari misle da u se zadovoljiti osvetom. Za koga su se odluili? Koga su to mogli odabrati na moje mjesto? - Da nije Maks? - upadne Francesko. - Vrlo vjerojatno - potvrdi poslanik. - Onda u ja razviti sve snage za princa Ivana - strastveno odlui Beatrica. - to misli velaanstvo kakav bi bio va poloaj u kraljev stvu kad bi netko od stranaca zasjeo na prijestolje? Maks ili bilo tko? - Nisam o tom ni razmiljala. Toliko sam se pouzdavala da e Maks prihvatiti moj prijedlog. Vi mi oito elite neto naroito predloiti, Ranzano? - Predloiti nikako, ve samo potaknuti kraljicu da razmi lja i o tome. - Nema mnogo to da se razmilja. Nijedan stranac ne bi se brinuo to e biti sa mnom. Prije nego to se kraljica odlui neka dobro promisli. Jedva to je poela misliti, obuzme je gnjev: - Izdali su me, hulje. Podlo izdali, Ranzano, preda mnom se otvara straan ponor. Danas prije podne dva golema poraza. - Opetujem to sam naglasio prije jedan sat. Jo nije slom. - Preda mnom je tmina, neprovidna, a vi ste rekli: "Nikad nisam bila tako jaka kao nakon kraljeve smrti." - Ponavljam to i sada. Velianstvo, prinevi pristae vas tre baju i njegovi protivnici. Vaa mudrost znat e to divno isko ristiti. Leei, ostala je sama i smilja: to je pred njom? Ide li u susret jo veim porazima? Tko se to pomalja u palai egerskog biskupa da joj uzme vlast? Tko? Razmiljanje joj smiruje krv. Mozak uzima prevlast nad plamteim srcem. Kao da stoji posred kule, opsjednute tvrave, i promatra neprijateljske logore. Tu pred tvravom, posve blizu, brojna jaka naoruana prineva vojska. A tamo daleko? Tko? Ne zna, ali netko jest. I vreba, to? Da udari princa u lea, a nju u grudi. Da razrui njene utvrde, uzme joj krunu, vlast, da ue u ove prekrasne dvore, uzme joj sjaj, pravo, slavu, bogate kraljevske rudnike, sve to je dosad imala iz ega je zgrtala zlato. to onda? Kamo e? Natrag u Napulj? Liena prijestolja, posramljena pred cijelom Italijom. Ona, ki monog napuljskog kralja. Prije e umrijeti. Stoput radije umrijeti. Ne moe izdrati u ovoj odaji. Pohiti u drugu, veu. Ide dalje i zaustavi se u dvorani pozlaenih zidova. Pokustvo presvueno

zlatnim brokatom. Otvara mramorne dvorane i prijestolnu. To da prepusti drugome? Sve te divne zemlje, sve to bogatstvo? Prijestolje? Htjela bi da vie i da bije. Vraa se iz raskonih odaja, baci se na leaj od zlatnog bro-kata i zalijeva ga suzama. Skriva ih sama pred sobom, a ipak mora plakati. - Milo, drago velianstvo. Staraki hrapavi glas je budi. - Pusti me, Nardela. Idi. - Nije se odazvao kralj iz lijesa, Nardela. Lagala si. Nije se odazvao. - Oinjeg mi vida, pokoja mi moje due. Odazvao se. Ne moe biti drukije. - Velianstvo, Gordana eka. - Gordana? Vrlo dobro. Kad je stigla? - Ve davno, odmah poslije egerskog biskupa. - Poravnaj mi kosu. Uredi me. Gdje je Gordana? - Tamo u mojoj odaji. - Samo me uredi. - Obrisat u vam suzice. - Ne, suze ostavi. Bog ih je poslao. KRALJICA OSVAJA GORDANU U krajliinu predsoblju ekala je Gordana. Znatieljno razgleda odaju. Neuredno postavljene stolice oko stola dokazuju da se tu as prije vijealo. Na stolu lei nesmotana pergamena, napola zguvana, a ipak, sadraj je vidan. Primakne se i preleti pogledom Mak-sovo pismo. Sadraj naas izazove njezinu pozornost. Odmakne se od stola i promatra zastor iza kojeg oekuje kraljicu. Kraljevska pojava u crnom velu ulazi. Oi su joj zaplakane, lice natopljeno tugom, pogled bolan. Tek prolivene suze nad vlastitom sudbinom, duboka bol nad svojim porazima, siguran su dokaz Beatriina tugovanja za izgubljenim muem. Gordanin pogled upro se u nju. Ne moe sakriti iznenaenje. Nikad je nije vidjela takvu. Kraljica je oslovi umornim glasom: Dijete moje, napokon. Sad e mi odlanuti. Pristupi Gordani i ogrli je. Tolika ljubaznost izaziva neprijatan osjeaj: Vaem velianstvu smjerna hvala to me udostojalo poz vati. ekala sam te dugo. Jadno dijete. to su od tebe uinili? Zato te Ferenci odmamio u svoj dvorac? Reci mi sve. Ne znam drugo nego to on kae: po kraljevu nalogu. Razumijem. Kralj je tvoju prisutnost smatrao opasnou za prinevo prijestolje. No, o tom drugi put. Drago mi je to si opet tu. Je li istina da se neak egerskog biskupa pokazao vitezom prema tebi? On te izveo iz dvorca i doveo u Budim? Je li tako? Da, velianstvo, plemeniti gospodin Robert pruio mi je pomo. - Kakvu nagradu eli za nj? - Velianstvo, zahvalila sam mu. Drugo mu ne mogu dati, a niti on to trai. - Osim tvoje prijateljske dobrote. Sa svoje strane elim pru iti nagradu mladom vitezu koji mi te ponovo doveo na dvor. Moda zna ime bih ga mogla obradovati? - ini mi se da bi ga njegov ujak htio smjestiti u kraljevske urede, a i on to eli. - Zasluio je mnogo vie. Toj maloj elji lako u udovoljiti. Sjedni, Gordana. elim s tobom govoriti. Kako si divna. Jo divni ja nego dosad.

Gordana se priblii k stolu. Kraljica spazi Maksovo pismo. Pogleda na taj dokumenat, poraz svih njenih osnova, ponovo u njoj raspri bijes. Posegne za pismom, ponese ga prema ormaru i baci u ladicu gestom u kojem se odrazilo svo njezino razoaranje. Dok se vraala k stolu, jo uvijek sijeva mrnja u Beatriinu oku. Gordanina je panja prozire. Razabire Beatriinu klonulost. ini joj se kao pobijeena pa kani moliti milost. Jadni na, dobri kralj! - uzdie Beatrica. - Nije slutio da ga u zasjedi eka smrt. Nije li to upravo strahovita tragedija u oi proklamacije? Da, kraljice, neprispodobiva tragedija. Povjerljivim glasom i kretnjama Beatrica nastavi: - Hou da govorim s tobom, Gordana, kao to ni s kim nisam govorila. Znam, bilo je u prolosti nemilih dana. Ali smo pregazili prolost i zaboravili je. I ja i princ Ivan. Zna li to, Gor dana? - ula sam, velianstvo. - Danas mi je jedina zadaa Ivanu pomoi do prijestolja protiv onog luaka Maksa koji se proglasio nasljednikom. I ponovo joj u oima usplamti mrnja. - Dok je u mojeg oca moi i novaca, taj naduti Nijemac ne moe prijei nae granice. Jedino se bojim da egerski biskup radi za njega. Malo prije govorila sam s njim i pokuala ga sklonuti za Ivana. Obeao mi nije niti se kako drukije izjasnio, osim da ima nekog kandidata. - To je vrlo vjerojatno - odvraa Gordana. Mnogo se vijea u njegovoj palai. Enriko je uo razgo vore u biskupovoj sobi, ali vrlo tihe i nejasne. Ja sam ga, naime poslala k biskupu da ujem to misli. Obeala sam pokojnom kra lju da u se brinuti za njegova sina, uz mrtvo truplo zaklela sam se Ivanu da u mu biti druga majka. Izvrit u to do kraja, pa do godilo se sa mnom to mu drago. Dok ona govori, obje se ene nevidljivo promatraju. - Znam, mnogi ne mogu zaboraviti da sam jo prije nekoli ko mjeseci Ivana progonila mrnjom. Godinama sam nastojala izigrati njegovo nasljedstvo. I sad me sumnjie. Ne mogu se oteti sumnjama u moju istinsku namjeru da elim poduprijeti Ivanov izbor. Je li tako, Gordana? - Nisam imala priliku ni s kim o tom govoriti. - Pa ipak, svi se oni varaju. Dobro sam promislila sve. Htje la bih da mi pomogne i ti, pokae li se da bih trebala tvoju su radnju. I zato te pitam, Gordana: vjeruje li u iskrenost mojih namjera? - Velianstvo, prije nego odgovorim, smijem li izrei ono to mislim? - Ovog asa ne samo da smije nego te molim da bude is krena. - Kad sam doznala da se zauzimate za princa, nisam mogla sasvim vjerovati. Velianstvo je dobro spomenulo: prolost se umi jeala i zakrila put pouzdanju. I evo, zaboravljam kad vam ot krivam svoje naj skroviti je misli. Njemaki nasljednik prijestolja naglaava svoje pravo na ovo prijestolje. - Luak! Bahati naduti luak - ubaci ona s udvostrue nom mrnjom. - Recimo da ga ne podupire samo egerski biskup nego i svi stalei i da ga odaberu za kralja naeg kraljevstva ili da izaberu kojeg od drugih stranih vladara ili domaeg velmou. to bi se u tom sluaju dogodilo s vaim velianstvom? Beatrica ne trene okom, upijajui zjenice u Gordanine lijepe umne oi. - Maksimilijan bi sjedio na prijestolju i nastojao da biva

kraljica to prije nestane iz kraljevstva. - Da se vratim u Napulj? - promrsi Beatrica poraena. - Maksimilijan, a s njim i svi drugi poznaju velike umne vladalake darove vaeg velianstva i ba bi zato smatrali prisut nost vaeg velianstva opasnom. Dakle: prva bi im briga bila da udova kraljica ostavi zemlju. Njima ne bi trebalo vaih savjeta jer bi Maks, ili tko drugi, doveo sobom na prijestolje svoje savjet nike. Beatriino srce stegne se od jada, mrnje i straha pred istinom to se izvija iz Gordanina razlaganja. Vae velianstvo doivjelo bi sudbinu kraljice Katarine, majke Ivana Postumatusa. Vi znate da je ona morala bjeati z ovog kraljevstva i nikad se ne bi bila vratila da na njenu sreu pod srcem nije nosila nasljednika. U kraljiinu licu odrazi se muka kao da su je uhvatile tjelesne boli. Sudbina vaeg kraljevstva bila bi dragovoljni povratak u domovinu. Detronizirana kraljica. Liena krune, vlasti, liena sve ga to bi mogla uivati do kraja u ovom kraljevstvu. "O tome sam as prije razmiljala" - pomisli Beatrica i pot-krade joj se uzdah, makar je stisla usne da zadri provalu oaja. - A novi bi kralj mogao vae velianstvo i silom poslati u progonstvo, samo da se oslobodi prisutnosti vaeg uma. - Silom bi me otpravili? U progonstvo - prenerazi se Beat rica. - U prolosti ovog kraljevstva ima jo teih primjera kad je novi kralj toliko nahukao stalee da su nepoudnu kraljicu mak nuli u tamnicu, dapae u grob. Sjenke skrivene strave probiju bijelu Beatriinu put i zadr-u u zjenicama. Gorda, gizdava, vlastohlepna kraljica klone pred tom slikom kao osuenik pre stratitem. Gordana gleda kako pada u prah, lomei rukama, molei milost. Osjeajui snagu svojih prikaza, Gordana nastavi: A na primjer, da stalei izaberu princa Ivana. Prije svega princ je sin pokojnog kralja koji je vae velianstvo ljubio, po tivao i uvodio u kraljevske poslove. Princ ljubi svojeg oca i pri segao mu je da e vaem velianstvu biti dobar sin. Svi mi zna mo prinev znaaj. Nikad nee prekriti prisegu. Govorila sam s njim. On je pun vjere, ak i njene ljubavi prema vaem velian stvu. Dakle, princa sve upuuje da ne ogrijei duu i muku ast, nego da odri zadanu prisegu i asnu rije. Uza nj, dakle, vae velianstvo ostaje kraljica, kraljica udova i pomajka. Zauzima prvo mjesto na dvoru, ostaje vlasnica i rudnika koje vam je da rovao kralj. Ostaje ono to je bila. Nova Gordanina slika donosi Beatrici zraku nade koja joj se odrazu je u oima. - Ali princ jo nije vladao, neiskusan je, mlad, a vaem veli anstvu privren. Kolika bi to bila blagost za njega. - Bila bih mu uvijek spremna pomoi - sentimentalno pro ape Beatrica kao sama za sebe. - Eto, velianstvo. Sad mogu da vam odgovorim na pitanje: vJeruJem li u iskrenost vae namjere da poduprete prinev izbor. Razmiljajui o svemu tome, rekla sam sama sebi: nema sumnje, kraljica je o svemu tome razmiljala kao i ja. Kraljica je toliko mudra prema sebi i prema svojoj kraljevskoj linosti, toliko uvi avna da ne bi nikako mogla potkopati princa u korist nekog drugog kralja. Jer svaki drugi uzet e joj sve to je posjedovala na dvoru i u kraljevstvu. Jedini sin pokojnog kralja, samo on i nit ko drugi prua joj sva jamstva da sauva svoj odlian poloaj u ovom kraljevstvu do svoje smrti. Kraljica e mjesto pogibelji, progonstva, prirodno odabrati svoj probitak. Dakle: moram vjerovati.

Svrivi svoje mirno, hladno razlaganje, upre oi u Beatriine zamiljene, izgubljene misli to joj razotkrivaju jasno njezin poloaj. A palo je to razlaganje upravo u asu njezina poraza kod Maksa i egerskog biskupa. Maks njemaki nikad nee zaprositi njenu ruku niti e joj biskup egerski ponuditi krunu. Pod nogama joj izmie ne samo prijestolje nego i tlo kraljevstva. "Da, ova djevojka govori istinu, jedinu istinu. Pred tim ne moe ustuknuti. Ova istina lei pred njom kao jedini put upravljen k prijestolju." Promatra taj put, otvoren, ravan i siguran. A drugog puta nema ni blizu ni daleko. Uspravivi pogled, ree tiho, ali odluno: Pogodila si, Gordana. Drukije ne bi bilo mogue da se od rim. Danas nitko ne bi enu birao na prijestolje jer su vremena burna i opasna. Tako misli i biskup egerski i svi, ak i ja sama. Dakle? Ne preostaje mi drugo nego da se zaloim za princa. Tog se asa sjeti i svoje zakletve pa se brzo i ispravi, dodavi: - A obavezuje me i zakletva zadana kralju i njegovu sinu. Nas smo dvoje sklopili prijateljstvo i elim da princa nitko ne odvrati od mene. - Zar moda pokuava? - Ne znam. Biskup Baka neobino se tui meni i mnogo se vrze oko princa. Njega se bojim. - Kraljicu nee moi nitko istisnuti iz prineva srca ni kad bi to htio. - Bakau je mnogo stalo da mu on bude jedini savjetnik. Izdao je pokojnog kralja za njegova ivota, isto tako moe izdati i sina. Trebalo bi Ivana na to upozoriti. Kad bih to uinila ja, moglo bi izgledati da sam ljubomorna na Bakaev poloaj. - Kad bude vrijeme, velianstvo e znati sauvati princa od svake izdaje i tetnih upliva i nai osobu koja e sve to objasniti princu. Mislim: uvijek e uvaavati vae savjete rie od drugih. - A kad mu o desno zasjedne kraljica? - Milanska princeza Bianka nikad ne moe dosei um vaeg velianstva. - Bianka nikad nee biti Ivanova ena. On ljubi tebe, a ja mano i ti njega. - Velianstvo - upadne djevojka. - Kad bih ga i ljubila nikad ne bih prihvatila njegovu ruku. - Ne bi prihvatila? Zato? - Jer bi takvim inom potkopala snagu kraljevstva i sudbinu svih nas. Princ mora ovom kraljevstvu dovesti najbogatiju i naj ugledniju vjerenicu Evrope da ojaa prijestolje. - rtva? Gordana, tu rtvu princ nikad nee primiti i nije potrebno. Ja u se za nj zaloiti u Rimu. Kad zavlada, moe initi to ga volja. - Velianstvo, ne govorimo o tome. Sad je rije o vama, o izboru, o sudbinama to ekaju svoje rjeenje, o princu ija mla dost trai umnu, monu i vjernu potporu vaeg velianstva. Ne za boravite to nikada, kraljice. - Ipak, nai e se neprijatelji. Mogli bi pokolebati njegovu sklonost prema meni. Nitko nije tako mudar i princu tako sklon kao ti. Valjalo bi da ga uvrsti u toj vjeri. Da, upravo ti. - Bude li potrebno da tvravu ponovo utvrujemo, posluit u velianstvu i nai dosta prilike i sredstava. - Da, potrebno je utvrivati tvravu, kako ti kae, jer svi smatraju da sam utvrda paklenog zla. Na to ih ovlauje sve ono to se neko odigralo izmeu mene i kralja zbog Ivana. Beatrica ustane i poe po sobi. Sva njena linost kao da se prevrnula, pretvorila u neko drugo bie. Gordana, ti i svi drugi poznajete samo moje ine. Nitko od vas nikad nije mogao zagledati u moju duu. Kakve su to boli,

kakve muke, kakve patnje. Ne zna to znae drhtanja ene u oajnom oekivanju djeteta. Osjeaj da si od prirode prezrena, ostavljena, prokleta za sva vremena. To prokletsvo zametak je sve moje nesree, svih mojih patnja i svega mojeg zla. To prokletst vo bilo je izvor sve moje nesree, izvor svih mojih mrnja, vihor svih strastvenih borbi da se zadrim na povrini kraljevstva. Zaustavlja se pred Gordanom i govori arom punim samoop-tube: Da nisam bila prokleta od prirode, da sam imala sina, ni kad ne bih bila mrzila Ivana. Nikad se ne bih bila bacila u mre u spletaka. Da sam imala sina, bila bih sigurna svoje vlasti, mir na, sretna, dobra. Ne bih bila osjetila stravu igre sa strijelama od kojih moe opeci vlastite ruke, nikad ne bih osjetila jezu gaenja protivnika. Jer gaeni pati od boli, a onaj koji gazi pati stoput vie od groze da e se gaeni osoviti i baciti ga poda se. Znaj, Gordana, sila je nesretnija od silom ugnjetenih. Svaki dah sile jezoviti je drhtaj da se ne oklizne s ruba u ponor koji je isko pala drugima. Sila stupa samo rubovima strmoglavili bezdana nosi na usnama smijeak sablasne strave. Rvanje, mrnja s nevi nim protivnikom paklena je strahota. Dosta sam se napatila i od svega toga umorila, izmuena, slomljena leim tu i pitam se: ima li jo gdjegod dua koja e me shvatiti i povjerovati mi? Gordana slua. Prati trzaje Beatriine due, bljesak oiju, linih miia, provalu neega to je negdje duboko lealo u dui. Pred njom stoji Beatrica preobraena kao da je naas iskoila iz same sebe da ogleda sebe u zrcalu, prosuuje, osuuje i sudi. Gordani se ini da Beatrica ostavlja svoj lik, skida ljusku svojih zala i skree putem k dobru. Gordana, ti ne zna kolika je cijena mojim borbama za prijestolje. Njoj sam dala mladost, ljepotu, udobnost, mir, sreu, uitak, sve to moe imati i uivati ovjek na ovoj zemlji. A sad? 181 to mi preostaje? Nove borbe, novi strah, novo drhtanje, nove strepnje. - Mir i spokoj uz kralja i posinka. ast i slava uz njegovo ezlo. Uzmite to, kraljice. Uzmite istinskim srcem. Uzmite obje ma rukama dobrotu, mir i spokoj to vam prua vlast princa Ivana. - Vjeruje li da mi to on zajamuje? - Kraljice, imam li samo malo upliva na prinevo srce, za dajem vam rije: nikad se neete prevariti. Nikada. Do smrti. Slomljena pade Beatrica na sjedalo. Kao da je oekivala samo tu jedinu potvrdu sigurnosti. Sve u njoj trepti od izdranih na-pora itavog prijepodneva. Slabost je srva. Teke vjee pokrivaju do polovice tamne oi. utei, promatra je Gordana. - Doi blie - zovne je tiho kraljica. Pristupila je k njoj. - Daj mi ruku. I uzme pruenu bijelu djevojinu ruku. - Zasluila si ono to elim uiniti za tebe. Iskalila sam se kao nikad pred ivim biem. - Vae povjerenje potivat u vazda, kraljice. - Idi, preodjeni se, odmori. Nee mi biti dvoranka nego drugarica. - Vaem velianstvu hvalim na tolikom povjernju i asti. Gledala je za Gordanom dok je odlazila. I onda sklopi oi. Dugo je ostala tako, razmatrajui put koji je odabrala. Onda dade pozvati Ranzana i Franceska. - Imate li mi to rei? - upita poslanika. - Velianstvo, ekam vae odluke. - Onda sluajte to sam razmislila: jedin put koji mi pre ostaje vodi uz princa. - Znao sam: velianstvo e odabrati jedin mogui put. - I htjeli ste to predloiti?

- ekao sam vau odluku. Princa ne smijemo maknuti. - Nikako. To bi znailo strmoglaviti se zajedno s njim. Uz princa ostajem kraljica. Vlast e biti u njegovoj ruci, a na meni je da tu ruku upravljam, da me uzdri uz prijestolje. Gordanu u oeniti njime i ostat e mi vjeno zahvalan. - Gordanu e oeniti njime? - upita Francesko. - Protiv toga nema prigovora. - Znam. Samo sam mislio da bi ona... - Ne misli o njoj, ni o emu. Gordana mi je pruila ruku i povukla me na povrinu. Tu elim ostati. Princ je neizmjerno ljubi. Preko Gordane ulazim i ja u njegovo srce, a to znai u vlast. - A tvoja mrnja prema princu? - Neka umre da mogu ivjeti ja. Ona pogleda kroz otvorena vrata i usklikne: 182 Ovaj sjaj, ove dvorane, ovo kraljevstvo ostaviti zauvijek? Ne, nikada. Volim zapovijedati svojem srcu da ne mrzi. A sad sjednite. Napisat emo mojem ocu pismo. Kraljica je diktirala u pero napuljskom kralju povjerljivu ifriranu poruku kojom mu razlae uzroke svoje najnovije odluke i zatrai od njega da u Rimu podupre izbor princa Ivana za kralja i sklone papu neka ne prigovori njegovu nezakonitom porijeklu. Odmah poalje brzoteu u Napulj. I osjeti olakanje. Neizvjesnost je minula. Sad valja samo osvajati samoga princa. Poto je brzotea otputovao, Enriko najavi kraljici princa Ivana. Doekala ga je nepatvorenom toplinom. Razgovarala je s njim 0 izboru, o njegovu vjenanju s Gordanom, razotkrivala mu svoje elje da se njihov odnos pretvori u sklad. Primao je sve to presretan, sa suzama u oku, ljubio joj ruke 1 zahvaljivao. A kad se opet s njom oprostio, ona usklikne sklo pljenih ruku: "Boe, kad mi ne da kraljevstvo daj mi barem mladog kralja!" U predvorju kraljiinih odaja ekao je Gordanu Enriko s naroitim potovanjem kakvo joj dosad nije iskazivao: - Njezino velianstvo imenovalo vas je za svoju drugaricu. Prema tome, odreene su vam posebne odaje i dvoranka da vam slui. - Hvala, gospodine grofe - ree djevojka prijazno. - Jo vam imam isporuiti poklon preasnog gospodina Bakaa i molbu da mu odredite gdje bi vas i kada mogao pozdra viti. - Nipoto ne elim da se potrudi k meni. Sama u do nje gove preasnosti. Prolazei hodnicima i predvorjem, susretala je paeve i dvorane to su u nju upirali poglede vedrog radosnog pozdrava. Svi su se okupljali, hitili za nojm da je vide i steknu radost smijeka oboavane ljepotice. U velikom predvorju spazi Stjep-ka i pozove ga k sebi. Zavidni pogledi prate paa zarumenjelih lica i ponosna dranja. apui mu naloi: Reci gospodinu Berislaviu neka me potrai. Uputit e ga kamo da doe. Onda joj otvorie vrata u radnu sobu biskupa Bakaa i njegovih kopista. im je ula, on ustane i dade znak drugima da iziu. - Trebao sam ja potraiti vau milost - ree on, sagnuvi veliku okruglu glavu, iroke debele pune usne su mu ljubaznog smijeka. - Preasni, znam to dugujem vaem uzvienom zvanju. 183

- Molim, poklonite mi nekoliko asaka - i primakne joj sto licu. - Moj neak poinio je prema vama veliki grijeh i molim za nj oprotenje i dozvolu da vara razjasnim uzroke takvog postup ka. Razloio joj je isto onako kako je Ferenci juer ispriao princu Ivanu. inila se kao da to sve prvi put uje i pomno usporeivala jueranju priu neaka s ovom ujakovom. Slagalo se navlas i na kraju prijazno umiri biskupa. Poto sad znam uzrok postupka gospodina Ferencija, na ravno, oproatam i zaboravljam. Ali Baka nije imao nakane da prihvati njezin zaborav i zapone s naroitom povjerljivou: - Oito shvaate i opratate velikom pokojniku. Navela ga je na tu mjeru sigurnost prijestolja njegova sina. - udim se jer je pokojno velianstvo imalo bjelodane do kaze da od mene nema pogibelji, ve naprotiv potpore izboru nje gova sina. "Izbjegava prinevu ljubav kao da to i ne postoji. To opasnije po mene!" razmilja dravnik. - Pokojno velianstvo ispunjala su strahom prineva uv stva. - Prepustimo njegovoj visosti line osjeaje. On je svjestan svojih dunosti prema kraljevstvu. Tako mi se barem ini. Vaa preasnost slovi kao najjai prinev zagovornik? - Dobro ste uli, gospoo Gordana od Brezovice - naglasi on titulu - pa vas molim isporuite svojim zemljacima Hrvati ma, naroito njihovu voi vojvodi Ilokome: Baka je vrsto od luio sav svoj upliv i sve darove boje svojeg uma posvetiti sinu pokojnog kralja. Moja djelatnost dokazat e koliko pokojno veli anstvo uinilo krivo sebi to se nije oslonilo na moju glavu, preveliku, ali ispunjenu otrim umom. I zato sam danas - naglisi on - posve na strani prinevoj i on na mojoj. I ba nas zato ne moe nitko pobijediti ni silom ni spletkama, to Baka uzme u svoje ruke, to e provesti. Princ je mlad, potrebna mu je snana potpora duha i odlunosti. Bule li ustrajao uza me, vai e zem ljaci doivjeti izbor sjajne pobjede princa Ivana. Osjeao je da e stei u njoj saveznicu i vanrednu posrednicu kod princa. itala je njegove elje i odgovori mu: Razumijem vas potpuno, preasni gospodine. Od ovog a sa bit u va tuma vojvodi Ilokome i svakome tko ustreba uvje ravanja da se potpuno moe okloniti na vas. A uvjerena sam: nje gova visost osjea i zna a saznavat e svakog dana to posjeduje u vama. Odvie je uman da ne bi razabrao potrebu da se poslui u prvom redu vaim dravnikim genijem. Svatko e mu to sa vjetovati tko ga eli za kralja. Oboje su znali to su si objasnili ovim rijeima. A on se pouri da raisti jo jedno pitanje: 184 I njezino velianstvo poptuno se priklonilo prinevu iz boru. Nije naglasio upitno, makar je oekivao da ga shvaa. A ona odgovori: - Shvaanje njezina velianstva vrlo je mudro i jedino is pravno. Princ Ivan, kao kralj, nikad nee zaboraviti zadanu ri je pokojnom ocu i zato njezino velianstvo nalazi u princu jam stvo budueg poloaja. - Mudrost i plemenitost kraljiina umiruje mi srce. Mi smo, dakle, sa svih strana osigurani, osim neznatne manjine egerskog biskupa. - Misli li tako gospodin biskup Filepec? - upita ona znaaj

nim naglaskom i pogledom. - Ne vidim mu u duu. Pitanjem i odgovorom otkrili su oboje svoje sumnje. - Egerski biskup vien je u drutvu biskupa Filipca - re e ona bez ikakva prizvuka sumnje. - Znam - odvraa on isto tako mirno. - Biskup Filipec elio bi obratiti protivnika, to bi moglo postii jedino njezino ve lianstvo. - Nije uspjela - odgovori Gordana. - Po vlastitom priznanju? - Malo prije potuila mi se zbog neuspjeha. - Mi smo posve sigurni u svoj uspjeh i bez egerskog bis kupa. - Razumjeli smo se - ree biskup na odlasku. - Potpuno - odgovori Gordana. Pratio ju je kad je ve daleko odmakla. Onda ue neak Josip Ferenci. - Gordana vas je poastila posjetom? I svojim zaveznitvom. Nisam ni slutio koliko e mi ta lukava ena pomoi. Pa ipak: nee se udati za princa. Na to prisiem. Dvorski metar Mladen Berislavi ekao je Gordanu u predvorju. Pola je s njim ispod mramornik stupova kad se pred njom pojavi princ. Zaustavio se i pozdravio. Berislavi odmah odstupi, a Ivan proape: - Sretan sam to ste ovdje, Gordana. - A ja sam mirnija otkako sam progledala va poloaj. Nje zino velianstvo i biskup Baka ulijevaju pouzdanje. - Napokon ste se okanili sumnja. - Mislim: ustrebat e vam mnogo napora i lukave obzirnosti da izvedete na slobodu Varadija i zadrite Bakaa. - Varate se. Baka ne moe biti zapreka Varadijevu oslo boenju. - Ne nada li se moda Baka mjestu prvog dravnika? - Odvie je poten prijatelj, a da bi traio naplatu svojoj sklonosti. - Slaem se doslovce, samo sam mislila da ste o tome stvo rili zakljuak i raspravljali s Bakaem o buduem kancelaru. - Nemam prava govoriti o tome dok ne padne odluka na izboru. - Vaa je visost odabrala najmudriji put. Neka mi visost do pusti da se oprostim. - Prebrzo me otputate, Gordana, ali pokoravam se. Usreuje me pomisao da ste pod ovim krovom. Naklonili su se jedno drugome i ona krene dalje gdje ju je ekao dvorski metar. U njegovoj pratnji vratila se Gordana u kraljiin dio dvora. Tu je doeka dvoranka i odvede je u njezine odaje. Ve na pragu stala je osupnuta. Velika, lijepa dvorana ureena je svom udobnou. U dnu raskoni zastor. Dvoranka ga podigne i otvori vrata u lonicu. Svod i zastori nad posteljom od teke su modre tkanine, izvezene i ukraene zlatom. Leaj pokriven napuljskom svilom, pokustvo izrezbareno, slike po stijenama umjetnike. Do spavae sobe odjevaonica, kupaonica i soba za linu dvorkinju. * Kad je opet izala u pravu dvoranu gdje je ekao Berislavic, ponudi mu stolicu i zamiljeno primijeti: - Kraljica me obasula odve velikom raskoi. Gotovo me neto spreava da to prihvatim. - Grof Enriko kae da vas je Beatrica imenovala svojom drugaricom, dakle, sve to u novoj asti pripada vama. - Takve odaje posjeduje samo princeza Izabela, kraljiina

sestra. - A sad mi ispripovijedajte kako je kralj umro i to se do gaalo od smrti do danas na dvoru da onda uzmognem prispodo biti kraljiine ine s rijeima to sam ih danas ula iz njezinih usta. Jedva je doekao da Gordani moe iskaliti svoje sumnje o kraljevoj smrti, o praznini kraljevskih blagajna i nepouzdanju u Beatriino prijateljstvo prema princu Ivanu. Nekoliko puta Gordana prekine njegovo razlaganje pitanjima. Sluajui, spaja dogaaje, povezuje ih i razmatra. - Iz svega razabirem da kraljica nema drugog uporita do princa. To je nepobitno. Ali gospodine Berislaviu, ne bih mogla vjerovati da je Beatrica imala upliva na kraljevu smrt. Ranzano i Enriko spremni su na sve. Mnogo su vjerojatnije sumnje s ob zirom na ispranjene kraljevske blagajne. Moda se kraljica po bojala da e je princ napustiti pa se opskrbila, ali zabrinuje me Filipec. - Bojite se Filipca? On zapravo nikad nije bio opasna linost. Vedar i nasmijani dobriina. .186.,.,,..,.,,,,, ,...:_ "..,.,... .,.."...., , ,.,"."^ _.,.... ,; _ ,,",., - Jest, takvog ga poznajemo. Moda se nismo prevarili, a moda nas eka iznenaenje. U svakom sluaju valja da pazimo: vi, Simono, va brat i ja. Pazite na kraljicu i Bakaa, makar su s nama. A naroito budimo paljivi prema Filipcu. Uostalom: namjestila sam mu u egerskoj palai uhodu. Od njega ekam da mi razjasni to on trai ondje u fratarskoj halji. - Filipec! To me iznenauje. Bio bih uvijek prisegao na nje govu glavu. - Vidjet emo to snuje. Moj uhoda razotkrit e nam njego va vijeanja u egerskoj palai. Ako su uperena protiv naeg prin ca, jo emo na vrijeme moi razbiti neprijateljeve nakane. Budi mo, dakle, budni. Mladi dvorski metar jo se dogovorio s Gordanom o nainu kako e se izvjeivati, a onda izie. Tek to je Berislavic otiao, uoe velje s kraljiinim nalogom da Gordani saiju nove haljine. Rasprostrle su pred njom tkanine i svile. Dvor je u koroti, a vi hoete da mi ijete raskona odi jela? Dok su velje izabirale, sve vie su se udile to se uvena ljepotica ne veseli raskonim haljinama i novoj asti kojom ju je obasula kraljica. NEZAKONITA MATI I KRALJICA Stjepko vjerno uva vrata svojeg mladog princa. Poslanici Milana Mafeo i Marcelo hoe da ih najavi. Ali on sveanim izraajem gleda u Mafeove lukave oi: - Vaa preasnosti, njegova visost radi. Od juer u noi ne prestano radi. Naredio je da nikoga ne najavljujem. - Doi emo kasnije. - Vjenao se s naom princezom, zar bi smio da je napusti zbog obine plemkinje? - ape Mafeo. - Sami ste ustvrdili, Marcelo: ako kraljica ovu djevojku dovede na dvor, moramo to smatrati pokuajem da potkapa prin ev izbor. A to moramo zaprijeiti. I upute su dolje. Na stubama sretnu biskupa Bakaa. Pozdrave se najljubaznije i svatko poe svojim putem. Baka otvori vrata prineva predsoblja. - Stjepko, najavi me princu. - Jo uvijek radi. Ne smijem unii. - Onda u sam na svoju odgovornost. I pokuca. Nitko se ne odazove. Tek na drugi kucaj uo se prinev glas. lfiZ

Smjerno ulazi Baka i pristupi k stolu. Princ sjedi sav udubljen. - Vaa visost se jako uprla u taj posao. - Oprostite, biskupe. Nisam ni znao tko je tu. Izraujem bojnu osnovu protiv Turaka. Smiljam gdje bi se dalo Turina u Bosni namamiti i smlaviti ga. Postavljam svoje bojne redove. Ima li to vanije od toga? - Za kraljevstvo ne, ali za vau visost. - Za mene? Izvolite govoriti - ponuka ga princ, gledajui jo uvijek karte na stolu. - Zapovijedio sam svojem neaku Beli Ferenciju da smjes ta potrai gospou majku. Princ odbaci pero, digne glavu i pogled. - Zaprijetio sam Beli da se nikad ne vrati ako je ne otkrije bilo gdje i tako popravi grijeh poinjen prema Gordani. - I izvrio je vau zapovijed? - Da, visosti. Princ prie k biskupu pa mu uhvati obje ruke. - Visosti, vi drete. Nemate razloga bojazni. - Ne muite me dugo. - Pronaao sam vau majku. Stiskao je biskupove ruke, pitajui dalje: - Gdje? Recite da idem k njoj. - Doveo sam je na dvor. Ushien zahvalnou, princ privue biskupa. - ime bi vam mogao iskazati vjenu zahvalnost? Da vam mogu pruiti barem mali znak zahvalnostii. - Bit u previe nagraen ako mi visost dopusti da sluim vama i kraljevstvu. Ivanovo lice i tamne oi zaliju se ozbiljnom toplinom i uvaavanjem: - Od smrti mojeg oca vi mi naroito sluite svojom odanou. Ja sam, dakle, samo va dunik. Sluit ete kraljevstvu s mojom dubokom eljom da se svi okoristimo vaim umom. Ne mogu, dakle, pokazati zahvalnost s onim to ve davno posjedu jete. Htio bih da vam pruim neto to moda jo nemate. Postoji li to takvo? - Ne znam. Moda. - A to je? - Vae potpuno povjerenje. Mlaahna prozirna put lica ispuni se rumenilom uzbuenja. Obje ruke poloi u Bakaeve: - Moje povjerenje ve davno posjedujete. Ali sad u ovom asu utvrdili ste ga jakom nerazruivom utvrdom. - Naplata je velika, prevelika, mladi prine. Ovim povjere njem utvrdili ste svoje prijestolje, svoju vladavinu, sreu kraljev stva. Ne dajte nikome da se priblii utvrdi vaeg povjerenja u 188 mene i brod vaeg kraljevstva prebrodit e sve oluje, dole one otkud mu drago. - Upamtit u taj dan i ove rijei, biskupe. Hitim da zagrlim majku. U tom u vam zagrljaju poslati svoje misli i osjeaje du boke harnosti. - Visosti, ostanite. Uzvienu gospou ve vode gore. Tako sam naredio. - Zna li ona za oevu smrt? - U samostanu joj nisu rekli, ali im je opazila itav dvor u crnini, pitala je i zaplakala. Nisam joj odgovorio. Ipak sluti. - Moram joj u susret. I otvori vrata. U predsoblju guva. Evo, vode je. Ostavljam vas s njom nasamu. U tamnom okviru vrata stoji Ivanova majka. Vitka, njena, krhka. Plave oi pune suza uprte su u njegovu crnu alobnu odoru pogledom oajnog pitanja. I ta odora,

i lice, i itavo bie izvikuje strahoviti odgovor. Osjea no u srcu i vrisne. Sin uhvati njeno slabo tijelo: Draga, mila majko. Napola besvjesnu ponese je u naslonja, digne klonulu glavu, zagleda se u poluotvorene ukoene oi, dozivlje: - Majko, skupite snagu. Za mene, majice. Meni je potrebna, ujete li? - Za njim idem. - A mene ostavljate svojeg jedinca? Vratite se k meni. Treba mi vae srce, vaa ljubav. Odrvajte se. Blijede usne su otvorene, oi ukoene, a slabane grudi sle-ene. - Draga, slatka majko, zar je va sin umro u vaem srcu? - On? Mrtav? - apu drhtave usne. - A ja iv i sam. - Ljubav moja pade u grob zauvijek. - Vaoj ljubavi uzdiem ruke. Smilujte se sinu. I opet glava klonu. - Majice, ne uskratite mi svoju milost. Zagrljeni plau. - Ako me ljubite, majice, svladajte bol. Ako sam vam drag, odgurnut ete oaj. - Dijete, jedino, drago. Stisli se u jednoj boli za pokojnikom, u jednoj majinskoj i sinovljevoj ljubavi. I onda ona smogne snage pa ispituje tiho, plaho, prestraeno, a ipak sa enjom da uje kako se kraljeva dua dijelila s tijelom. Njenom obzimou umanjuje on strahote oevih posljednjih asova, ublauje njegove boli, muke i svoje oajanje. Prikazuje joj sliku prekritu maglom spokojne blage smrti. Ona sklapa ruke, opet pita, a on joj slae odgovore kao lijenik lijekove da ublai boli. I blage suze odnose oaj, a ostaje samo alost kao bezmjerna puina po kojoj plovi brod njezinog jedinca, svjetionik kojemu okree svoj ivotni stijeg. I ne osjeajui kako pokraj njih hite satovi. Naslonila je glavu u naslonjau i plavim oima trai u daljini davnu sreu svoje ljubavi. Mlada sam bila, vrlo mlada - ape. - Uao je u na grad kralj, slavan i ponosit. Neto me povuklo. Ne znam to. Drali su ga nelijepim, gordim. Moja se dua savijala k njemu kao skroviti cvijet k suncu. Sve sam ostavila i otila s njim. Ne s kraljem, s muem. Bio mi je dah, dua, ivot. Znala sam: nikad moju ljubav nee blagosloviti sveenik. Snivala sam sreu trinaest godina. Kao trinaest asova. I uuti. Ivan osjea zato ne govori dalje. Jer nakon trinaest godina ljubavi kralju je trebala ugledna, bogata kraljica da uresi dvor. I on je plakao s majkom sa ijeg su ga krila otkinuli da zaboravi na nj. Ali srce nije zaboravljalo. Ljubilo je, dozivalo majku bezglasnim krikovima, pritajenim suzama. itav svemir ispunio se njegovim vapajem i plaem udaljene majke dok se na dvoru slavilo slavlje, a njegov otac kleao do koljena lijepe mlade Bea-trice. I prepatili su devet godina dok ona ne pobjegne u domovinu da jo jednom vidi sina. Sjea se toga kao danas. Na Griu, u palai. Od otrova to su ga Napuljci nanijeli njemu pade vjeran majin sluga. I kad se pronese glas da je sin mrtav, prodre mati u kraljevske dvore, baci se kralju pred noge da zatrai mrtvo tijelo. Sjea se. Sjea se ivo. Prvi put se onda usudio isprsiti, usprotiviti ocu i zadrati majku u svojoj blizini. "Jadni, nesretni otac. Je li u posljednjem asu osjetio zabludu svojeg ivota? Moda je ak i patio? Moda je onako zanijemio u posljednje misli na nju, na onu

to sad lei tu u naslonjau? I oboje plau nad njegovim grobom, nad njegovom sudbinom, nad njegovim patnjama. Jadni.nesretni otac. Zato je sjaju krune dao svoj ivot? Zato je doveo na dvor onu drugu preko srca moje majke?" Ivana strese u dui. "to inim? Iskapam umrlu prolost, zakopane Beatriine grijehe, sada kad se u njoj probudila dobrota, kad melemom ovija zadane rane i ocu, i majci, i meni. Neka bude pokoj starim mukama. Nad tim grobom neka ivi pokojna dobra kraljica. Neka ivi u mojem naruju draga majka i moja ljubav Gordana." - O emu misli, sinko? - O onom to ima da doe. O budunosti. elim je sagraditi na spomen ocu. Mislim, majice, o neem to nas nikad nee ra staviti. O mojoj ljubavi prema tebi, a pratanju Beatrici. I o njoj. - O Gordani? Znam. Ona te ljubi. Je li vam to rekla? - Rijeima nije. Ne govori ona nikad o tome. Ali htjela je bjeati natrag u Budim da bude uza te. Zar to nije ljubav? - Vjerujem da jest, nadam se i u toj nadi ivim, majko. Ona je tu na dvoru. Kraljica je pozvala natrag. - Kraljica ti je dobra? - I vama, majko. I Gordani. I stade joj otkrivati Beatriina obeanja i ponude i njenu elju da njoj, njegovoj majci dade na dvoru poloaj dostojan kraljeve majke. A ona zakima i odvrati: - Nezakonita majka ne moe biti uz sina kralja. - Sve moe biti to je dobro, poteno i plemenito. Vi ete biti uza me jer hou tako, bio kralj ili ne bio. Vie vas ne putam od sebe. I grli je svom njenou mlade zanosite due. Onda se odjednom naglo prene: A Damirova majka? Gdje je? Ostala je u predsoblju. Nije htjela da nam bude na putu. On pohiti u predsoblje, uzme gospou za ruku i uvede je u sobu. Gospoa je snudena, nijema. Osjea tjeskobu u prisutnosti princa. Boji se spomenuti Damirovo ime da je ne bi pitao zato ne dolazi. Tad princ pozove Berislavia i naloi mu neka poalje u okolicu prenoita i krme "K umornom putniku" glasnika neka potrae Damira i jave mu da ga ekaju majka i on, njegov drug i prijatelj. BUDUA KRALJICA Beatrica stenje pod teinom poraza koji joj je zadao njemaki nasljednik Maksimilijan. Ne moe se odrvati tom udarcu to joj je jednim zamahom skinuo s glave krunu, oduzeo joj ezlo kojim je ve u svojoj mati odreivala sudbine. Osjea se baena u prah ispod prijestolja na kojemu se ve osjeala vrsta, nepobjediva. Vlastohleplje se buni. Grize oko sebe poput ranjene zvijeri to se uzalud opire ne bi li se digla i bacila na svojeg krvnika, osovila, osvetila. U tom jadu osjea samo bezvrijednost svojih napora, nitetnost svake kretnje. Preostaje joj samo jo nada u spasenje onoga to su joj ostavili. U tom stanju ne moe drugo nego da plae nad izgubljenom snagom. I ona plae. Dva dana otkako je Francesko donio sudbonosni odgovor njemakog nasljednika prijestolja plae i psuje. Suzama natapa ruevine svoje vlasti. Oplakuje krunu. A onda se opet utjee mudrom razlaganju svojeg razbora. Slua kad joj se razlae kolika je srea po nju to e uz princa ostati uz prijestolje. Ali srce se buni, hlepi gore k vrhuncu: zapovijedati ljudstvu. Dijeliti i uzimati. Podizati i ruiti. Gaziti preko ljudskih srca. To je uvjet njenom ivotu. Oduzee joj sve to. Kako da to podnese? Lica su joj blijeda, oi ugasle. Ne nalazi nigdje mira ni opstanka. Samo dok prolazi blistavim dvoranama izmeu mramornih stupova, skupocjenih kipova, dragocjenih ukrasa, sve te raskoi odlane joj. Srce smiruje strah da bi i to mogla izgubiti. Odmah prislukuje svojem

razboru kako joj dovikuje: ustaj. Sve to ostaje tvoj dom. Tu si blizu vlasti, ezla i prijestolja. Ranzano dolazi tiho i jedva ujno ape: - Velianstvo, uspravite se. Poraz boli, ali ne ubija. Mladi kralj vladat e preko vas. Na vama je da upravljate njegovim ezlom. U dvoranu za ekanje ulazi Gordana. Milanski poslanici pozdrave. Mafeo joj prilazi. Sav se pretvorio u smijeak: - Dugo sam oskudijevao sreom da gledam vau ljepotu. Marcelo hitro upadne: - Nenatkriljiva u svom savrenstvu. - Vae milosti zasule su me laskanjem do grla. Ne mogu smoi rijei da ih odbijem. - U oima tolike istine laskanje bi se moralo zastidjeti. itav ovaj dvor zasjao je otkako ste se vi vratili. Gordanine lijepe mudre oi promatraju mirno natjecanje ljubaznosti poslanika. - Naa princeza Bianka, budua mlada kraljica i ne sluti kakvu joj dvoranku donosi sudbina - ree Mafeo, laskajui. - Precjenjujete neznatnu dvoranku, preasni. - Naprotiv, vau vrijednost dokazuje sklonost njezinog veli anstva i uvjeren sam da e vas mlada kraljica Bianka, im stupi u ove dvore, oteti kraljici majci. - Moj boravak na dvoru samo je kratkotrajan. - elite pomraiti vedrinu dvora? To bi bilo okrutno. - Vaa preasnost zna da sam vjenana? - Budui mladi kralj ne bi mogao ivjeti bez gospodina Damira, a to e prisiliti njegovu divnu suprugu da ne uskrati dvoru svoju ljepotu i mudrost. - Smijem li vas najaviti velianstvu? - To smo povjerili grofu Enriku. Onda molim doputenje da se udaljim. Sluba me zove. Lako se poklonivi Gordana izie. Poslanici se gledaju. I - to kaete, Marcelo? - Princ bi morao biti slijep i gluh da ne poludi za njom. - Odgovor ne dolikuje slubeniku nae princeze. - Priznajem. Morao bih gurnuti glavu pod hladni vodoskok da se otrijeznim. - Vi ste divljak, grofe, nepopravljivi divljak. Zar ne osjeate kako nam je izmicala. Kae da nee ostati na dvoru kad tu bude Bianka. Nije li to znak da ljubi princa? Ljepotica te vrsti jedva dospijeva primati oboavanja. Gdje ima vremena jo i ljubiti. - S vama se ne moe pametno govoriti, Marcelo. Cim ugle date lijepu suknju... - Ova je ipak naroita. Grof Enriko otvori vrata i pozove ih kraljici. Doekala ih je s tragovima suza u oima, milostiva i alosna. Iza nje u pozadini stajao je Ranzano. Mafeo se trudio da to ljepim krasom rijei utjei udovu, da joj laska i onda spretno skrene razgovor na dolazak princeze Bianke: - Mlada kraljica razvit e svu svoju ljubav prema vaem velianstvu da vam ublai tugu. - Moja tuga ne da se niim ublaiti. Grof Marcelo nije progovorio. Nije ni gledao u Beatriine oi. Neprestano je traio neto ime bi zaposlio svoje poglede.

Na stolu opazi venecijansku dragocjenu kutiju, onu istu u kojoj je Beatrica primila smokvu s pismom Ramira. Ali Beatrica uhvati njegov pogled i brzo primijeti: - Svia vam se ova kutija, gospodine grofe? - Da, velianstvo. Odlina umjetnina. - Dobila sam je na dar onog dana kad sam stigla iz Bea. U tolikoj alosti plemeniti ljudi me jo i darivaju. Mafeu se nije sviao preokret razgovora i jedva se osvrnuo na kutiju. Ali Ranzano se uplete: - Grof Marcelo naroito ljubi venecijanske umjetnine. Ima ih itavu zbirku, velianstvo. - Tako? Onda nam je ukus jednak. Naroito potujem vene cijanske ukrase. Mafeo se pouri da to iskoristi. - To e princezu Bianku neizmjerno obradovati, jer je od luila donijeti vaem velianstvu prekrasni venecijanski dar. - Hvala joj to vodi rauna o nesretnoj kraljici - i uzdahne. - I jo javlja da se vrlo veseli asu kad e ugledati svojeg mladog supruga. Htio sam tu poruku saopiti njegovoj visosti, ali je zaposlen. - Jo u ga danas obradovati ljubaznom porukom lijepe prin ceze. - U Milanu su ve svi spremni za put, samo ekaju izasla nike njegove visosti. Baka mi kae da se ve spremaju. - Vijee je odluilo da krene po nevjestu nakon izbora kad se zavre svi poslovi. I ja se radujem Biankinu dolasku pa sam odluila priekati svadbene sveanosti i tek onda se povui u svoj samostanski mir. - Velianstvo uistinu kani toliko rastuiti Biankino srce? - Odluka je vrsta. - Bianka e neizmjerno aliti vau odsutnost. A ja ve danas molim vae velianstvo neka buduoj kraljici ostavi na utjehu svoju izvrsnu i mudru dvoranku Gordanu. Nju voli itav dvor. Kako je vedra i pametna mnogo bi koristila buduoj kraljici. - Ne mogu raspolagati s Gordanom. Ona ima mua, a osim toga oca joj zamjenjuje vojvoda Iloki. Imamo jo kad o tome govoriti, preasni, odve sam tuna i umorna. Mafeo doda jo nekoliko rijei strahopoitanja pa se udalji. Marcelo izie bez rijei. Beatrica se namrti. - Jeste li ih uli? Neprestano govore o Bianki. Nikad ona nee sjesti na ovo prijestolje. Nikad. - Velianstvo se potpuno odluilo na ovu prinevu enidbu? - Neopozivo. Uz Bianku ne bih nikad imala ono mjesto i upliv koji traim za sebe. A poto se princ eli vjenati s Gorda nom, ima li shodnijeg sredstva da ga sebi potpuno osvojim i pod jarmim? - Gordana je opasno darovita i muki mudra. - U nje je duboki osjeaj onog barbarskog potenja, a to joj nee dopustiti da mi uskrati zahvalnost. To upamtite. S druge strane odaja pojavila se Gordana. - Jesu li te oslovili milanski poslanici? - Obasuli su me laskanjem. - I pitali hoe li stupiti u Biankino dvoranstvo? - Otkud to zna vae velianstvo? - Evo, ujete li? - okrene se k Ranzanu. - Ne sluaj ih, Gordana. Pozvana si na druge zadae a ne da slui milanskoj princezi. - Uz vae velianstvo postigla sam svoju ast. Dalje nema vie uspona. - Uza me tvoj put vodi jo navie. Bit e sretna.

- Da, srea je uistinu najvii vrhunac. Mislim: malo tko ima snage uspeti se tako visoko. - Ja u ti pomoi. Ne udi se, Gordana. elim da usreim princa, dakle, i tebe. Uza nj u posaditi... - Kraljice, kako moete ovako neznatnu djevojku dovesti u veze s buduim kraljem? - Nije li se njegovo srce svezalo s tobom? - Kad bi to bila istina, njegova visost princ znao bi svladati svoje srce. - Zato da se svladava? emu? Da ima nezakonitog sina kao njegov otac? - Velianstvo, ja sam vjenana. - A nisi ena. Znam sve, dijete moje. Na tvoj vjenani dan dala sam te uhoditi, a danas iskoriujem to u svoju sreu. Udat e se za princa. To sam s njim ve ugovorila. I sa sobom samom. Pogledaj se. Svaka ti je kretnja kraljevska. Naobrazba tvoja da leko nadilazi sve vladarice na sjeveru. I tvoje porijeklo je odlino, tako mi je kazao tvoj skrbnik Ivan esmiki. - Ne mogu to sluati, kraljice, jer bih morala posumnjati da iskreno elite vidjeti princa Ivana na prijestolju. - Boji se da bi mu brak s tobom mogao potkopati izbor? - Snagu itavog kraljevstva i ugled i sreu naroda. Beatrica se irokim pogledom zagleda u djevjoku. - Snaga, srea kraljevstva i narod? to se to tebe tie? - Srea naroda ujedno je srea moje domovine u kojoj i vimo i ja i moji zemljaci. Na krov i na kruh svagdanji valja da nam budu osigurani, a i ivot na od neprijatelja. To je uvjet srei svakoga tko ivi u ovom kraljevstvu, a princ je jamstvo. - To te ne moe sprijeiti da prui ruku princu. - Da pruim ruku izdajnicu svakom stranom vladaru koji posie za ovim kraljevstvom i svakom naem protivniku? Velian stvo zna: prinevo nezakonito porijeklo, po ovdanjem shvaanju, bilo je jedina zapreka to ve nije proklamiran za nasljednika. To porijeklo trai neopozivo neku vrstu reparacije u otmjenoj ugle dnoj enidbi. A tko eli princa na prijestolje, nikad nee ni po misliti da ga oslobodi milanskog braka. Zapanjena Beatrica promatra Gordanu: "Kakva romantika. Kakva barbarska romantika. ensko vitetvo. rtva za sreu domovine. Pjesniki soneti. Junaki eposi. Kako je lijepa, kako kraljevska u ovom asu. I ujedno luda kao pjesnik u asu inspiracije. U asu kad stvara stihove. Kakav je to na ovom sjeveru nevieni trubadurski ivalj. rtvuje se za domovinu. Za sreu nekog pojma. Dugo promatra ljepotu njenog lica, nadahnutu zanosom duha, smee mudre bademaste oi pune nekog plamena. "to li je u tom biu? Prorotvo, duhovnost, prezir raskoi, zlata, sjaja, vlasti? Divna sjeverna barbarko, u oblacima nadzemaljskog ludila. Zna li ti to je to uitak vitlati ezlom milijunima sudbina, zadavati strah i trepet, gospodovati ivotima? Primati zlato objema rukama, uzimati sve to gleda, sve to moe, sve to je pod suncem mogue. U crnoj haljini kraljica se Gordani priini kao kip od crnog mramora s licem od bjelokosti. - Gordana, ti ljubi princa? - Ne ljubim nikoga. - A usne ti dru dok to govori. Ne, ne. Boji se priznati jer rtvuje svojoj ideji, pjesnikoj, zanositoj, srce? - Ne, velianstvo. -

- Nee da prizna, jer bi tada ovlastila princa da radi ba ono to ti smatra po njega pogubnim. Izlino bi bilo da te jo dalje pitam. Kad Ivana odaberu za kralja, uvjerit e se koliko su neopravdane tvoje bojazni. - Velianstvo, molim da o tome ne misli ni asa. - Dobro, idi Gordana. Shvaam te. U meni si ovog asa ste kla najjau potporu. Idi, dijete moje. Haljina oko savrenog tijela lagano uti. - Ranzano! - okrene se kraljica svojem poslaniku. - Ona hoe da srei domovine rtvuje zlato, krunu, sjaj. Jeste li ikad to takvo itali? Ali, znajte, ova je djevojka potpuno izlijeila moje srce. Sad sam mirna. - U kojem pogledu velianstvo? - Zar ne vidite, ovjee? Mogu li se nadati sigurnijoj samovlasti uz ovu enu i onog mladia Ivana? Sve je kraljevstvo u mojoj ruci. Dvoje pjesnikih sanjara, dvoje filozofa, humanisti kih zanesenjaka, dvoje luaka zanosa. Beatrice, tvoje zvijezde nisu te prevarile, a Gordanu u prevariti ja. - Dakle, njezin horoskop nije u suglasju s dogaajima? - Znameniti firentinski astrolog Aversa sastavio mi je Gordanin horoskop i prorekao joj veliku ljubav, velike borbe, rtve i nezakonitog sina. Njezina je ljubav princ, dakle, tom nezakoni tom sinu morao bi biti otac ako se oeni Biankom. U tom bi slu aju Gordana imala poloaj prineve ljubovce. Ali ja u je vjen ati s princem i prevariti zvijezde. Ona prijee po sobi sputene glave, a onda se opet zaustavi: - Svejedno sam eljela da njenom nezakonitom sinu bude otac moj brat Francesko. - Da vam je uspjela ta osnova, podmetnuli biste to dijete pod svoje i danas biste imali nasljednika. - Gordana je skoila s kule u more i spasila se od Franceska. Zamrzila sam je zbog toga. Ovog asa mislim: bolje je tako. Gordanina bi krv pokvarila aragonsku. Taj bi djeak ustao protiv mene, slijedei luake zanose svoje majke. Tu je granica prolo sti. Koraam prijeko jer me vodi razbor. Iz hodnika se uje tropot. Neki glasovi i apat. Beatrica lju-bopitno otvori vrata. Enriko i Nardela lecnu se u hodniku. - to se to dogodilo? Hou da znam to je. - Velianstvo, gore u prinevim odajama je neka gospoa i bojim se... - Bez straha reci tko je? - Majka princa Ivana. Beatrica se ne mie. Oi su joj mirne, samo visoke obrve malo se skupe. Onda zatvori vrata i gleda Ranzana i msli. Ruka joj posegne za srebrnim zvonom. Ulazi pa. Reci Enriku neka odmah doe. Dvoranke neka mi donesu veo od crnih ipaka. - Velianstvo kani izii? - zapita Ranzano, ne mogavi iz drati neizvjesnost njenog dranja i odredaba. - Gore kod princa nalazi se njegova mati. - Ne bih vam savjetovao taj sastanak. - Obratno. Idem gore. Ponizujem se kao djevojka to ide na sastanak sa starcem da se rtvuje za propalo imanje svojih roditelja, ekajte me ovdje. I uzme pruene ipke i pokrije glavu. Uspela se u prinevo predsoblje. Stjepko problijedi. ini mu se da ga kraljica gui. - Najavi me princu. - Djeakove noge klecaju, ruka to otvara vrata drce. Stoji

na pragu i javlja: - Njezino velianstvo. - Princ ustane. U prvom asu se zbunio, no brzo se snae. Majka mu se u naslonjau bori s nesvjesticom. Plave oi sklapaju se od slabosti. Sva se odaja iskri oko nje. - Mir, majko. Mir - ape Ivan - kraljica ne nosi zlo i potri prema Beatrici. Ponosita glava, pokrivena crnim ipkama, okrenuta je k princu. Mirnim alosnim glasom pita: to radi, Ivane? Kako ti je? Glas suparnice probija srce nezakonite majke. Svaka rije po jedan bode. Hladni znoj pospe joj elo. Hvata se naslonjaa. Pogled joj zasjeni oblak. Trepe joj itavo bie. Upre svu snagu da se digne. Samo napola uje Ivanove rijei: - Velianstvo, dobra kraljice, ovdje je moja majka. - Majka? Gdje? Odvedi me k njoj. - Slabo joj je. Evo tu je - i pokazuje desno gdje se u na slonjau upire njena, krhka plavokosa ena. Beatrica ide neto bre. Ostanite, ne ustajte. Blago zvui njezin glas i suutno gledaju oi dolje na enu to drhti kao prut. Ipak ustaje i smjerno se pokloni kraljici, eni onoga kojeg je itavog ivota ljubila, s kojim je provela trinaest godina sree. Ne uspravlja glavu. Boji se susresti s kraljiinim pogledom. Srce joj zastaje. - Sjednite, molim vas sjednite. Reci joj, Ivane. Vidim: nije zdrava. - Tek je danas saznala za nau nesreu - ape princ Bea trici. - Ovo je plemenita gospoa od Brezovice, majka mojeg dru ga Damira. - Mi se poznajemo. Vaeg mua kralj je smatrao najiskreni jim prijateljem i majka ste prijatelja mojeg posinka Ivana. Da kle, uvijek dobrodoli. Sjednite, gospoo, i smatrajte se naim gostom. Na te ljubazne rijei gospoa smjerno uzme stolicu. Beatrica sjedne u naslonja kao da sjeda na prijestolje. Ne moe sakriti kraljevsko dranje. Uvijek uspravljeno kao da od krune ne moe ni asa sagnuti glavu. I ljubazno oslovi Borku: - Drago mi je to vas vidim ovdje. Sad e Ivan biti potpuno sretan, a to mi je pola utjehe. Nas smo se dvoje nali u boli i ne elim da se ikad raziemo. - Nikad, kraljice - usklikne Ivan ushieno. A majka obara oi i opet ih die. Pred njom sjedi Beatrica, povod i uzrok njenih patnja i stradanja. Sva bol ovih godina sa-pinje joj duu i ne moe prozboriti rije. A Beatrica kao da to i ne oekuje. Prosljeuje svoj govor: elim da vam na naem dvoru bude dobro. Pobrinut u se za vau udobnost. Preplaeni plahi pogled uzdigne se k lijepoj uzvienoj suparnici: Velianstvo, prevelika hvala, ja sam u svojoj kui u Budimu. - Odsad je vae mjesto uz sina. Ivan radosno gleda kraljicu i usklikne: - Draga, dobra kraljice. - Nije to dobrota, Ivane, to je tvoje i njezino pravo. Male njene Borkine ruke poivaju na krilu, gre se u zabuni prosvjeda. Oprostite, velianstvo, i ti Ivane, ne bih se mogla privik nuti na toliki sjaj. "I ovoj smeta sjaj" - pomisli Beatrica i poprimi jo prijazniji ton: Nije to tako teko. Molim vas da ostanete uz sina, a nas dvije moramo se priviknuti jedna na drugu dok ja ne krenem u samostan.

Borka slua i trne. Srce joj se oslobaa trpkosti. Dakle, ipak je ljubila kralja? Ipak je njezino srce dobro, misli ona i sve joj oprata. Ne, kraljice - ne putam vas od sebe - odluno e Ivan. - Nikad neu dopustiti da idete s dvora. Ne elim vie sluati te rijei. Vaa mi prisutnost treba. Vi znate to ste obeali mojem ocu. Ona duboko uzdahne: - Ne govorimo o meni. Sad je rije o tvojoj majci. Nastoj je sklonuti da ostane. Meutim, smijem li vas neto upitati? - Izvolite, velianstvo. - Ve sam u Beu mislila da vam poaljem glasnika. Radi se o Gordani. Ivanovo srce estoko zakuca. Napeto pazi to kani kraljica. Damirova majka osjeti lak udarac u srce. Govore o njoj, okrutnici, od ije ljepote strada njezin jedinac. I napne sluh. Srce joj, dr-ui eka to e biti. I - Jednom mi je dragi pokojnik rekao da su vam poznati spisi o Gordaninu porijeklu. Je li tako? - Da, velianstvo. Njezin skrbnik pohranio ih je kod mene do njezine udaje ili do njegove smrti. - On je umro, a Gordanu kanim udati. Dakle, oba su uvjeta ispunjena. Damirova majka zadre. Ivanu udari krv u lice. - Kad biste mi htjeli iskazati ljubav i predati te papire. - Velianstvo, nakon smrti Ivana esmickog predala sam ih Gordani. - Nikad mi o tom nije govorila. Ona, dakle, zna odakle po tjee? Pokojni esmiki nekom mi je zgodom rekao da je vrlo odlinog porijekla. Sad to vie nije tajna? Biste li mi htjeli rei tko su joj roditelji? - Velianstvo neka mi oprosti esmikome sam se zavjerila utnjom. - Ali vi ste pokojnom kralju ipak neto spomenuli? - Toliko mogu kazati i vaem velianstvu: po majci Gordana vue lozu od kneevske krvi. Prinevo srce stade burno lupati. Damirova majka u dui za-stenje. Kraljica usklikne kao da su joj u dui navijestili ispunjenje svih elja i pogleda princa: Dakle, Ivane, sad vie nema nikakvih zapreka naoj zaje dnikoj srei. ini mu se da ga obasjava velika svjetlost. Beatrica nastavi: - Valja nam se sporazumjeti uetvoro. Znam kakvu je rtvu pridonio Damir. Danas je Ivanov izbor osiguran. Kad bude kralj, ima i pravo da bude sretan. Uloit u sav svoj moni upliv kod prvog tajnika svetog oca, mojeg prijatelja Roderiga Borgie. Brak s Biankom, kao i brak s Damirom, lako e se razrijeiti, jer su oba braka postojala samo prividno, elim Ivana potpuno usreiti da mu nadoknadim prolost. - Velianstvo, to e na to ona? - upita tiho Ivan. - Nisi jo s njom o tom govorio? - udi se Beatrica. - Jo prole godine, ali je odluno odbila i traila da potpiem milanski brani ugovor. - A ti si prihvatio? - Morao sam jer mi je prijetila da e me nazvati izdajicom kraljevstva, ali mi je za utjehu obrekla da nikad nee poi ni za koga. - Sve mi je jasno. Malo prije sam govorila s njom. Znam da te ljubi, ali slui ideji svojih zemljaka koji u tebi nazrijevaju jedi

ni spas kraljevstva i svoje domovine. Ona se rtvuje da uzme enu uglednog kraljevskog roda. Rijeeno je sve. Ne treba rtve. - Dobra kraljice, vi ste mi dali sreu. - Ali o tom neka ne padne ni rije dok se ne zavri izbor i ne uzmogne na vrlo lijep i pristojan nain otkazati milanska enidba. Sve u to sama uzeti u svoje ruke. Sva sretna promatra majka taj prizor i sva joj se dua zahvalno vraa k Beatrici. Samo Damirova majka osjea da nekamo silazi i trai svojeg sina na dnu ponora kako jaue u samrtnim mukama. A sada te putam, Ivane, s majkom i molim je da primi neto okrepe. Odredit u da vas poslue ovdje. Dovienja. Izree to ljubazno, toplo i ostavi sobu praena Ivanom sve do stuba. Njeno ga ogrlivi, kraljica sie u svoje odaje. Ranzano je ekao. Beatrica ga znaajno pogleda: Imam kralja i kraljicu. 2ezlo je moje. U prinevoj blagovaonici posluie dvorani njegovu majku i pratilicu. Kod jela Ivan je napokon pristao, na upornu elju svoje majke, da je ostavi u njenoj kui u Budimu dok se ne oporavi. A na odlasku ona zagrli sina: - Rekla sam jednom Gordani: kraljica se iskreno obratila Srce ene je progovorilo. Sine moj, dananji dan skinuo mi je najveu bol ivota i potkrijepio najveu nadu u tvoju sreu. To je moja utjeha. - Majice, mi emo jo uivati mnogo sree, velike, prelijepe. - Bog neka dade, je li gospoo? I vi mu to elite - pita ona Damirovu majku. - elim, uzviena gospoo - odgovori joj ona, a kad je iz lazila iz prineve odaje, osjeala je da su sada ovdje pokopali nje zina jedinca Damira. U pratnji dvorana stigle su gospoe svojoj kui. Iznenaena sluinad trcala se oko njih. Borka se uputila u svoje sobe i odmah pala na leaj. Izmueno tijelo, srvano tugom i uzbuenjem, lei nepomino. Na upalom blijedom licu odraavaju se trzaji oaloene due, silom suzdravana ljubav provali sad svom snagom. Vitla slabanom enom i nosi je u valovima bespomonu. ini joj se da ne moe preivjeti smrt nezakonitog mua, svoje ljubavi. - Ne plaite - tjei je Damirova majka, sjedei pokraj nje. - Trinaest godina sree ispatala sam u devet godina pro gonstva. Nakon mojeg povratka, evo, jedva godina dana, malo na grade mojem srcu. Bila sam sretna to on ivi, stvara svoje osno ve, kraljuje i makar se nikad ne spomenuo moje ljubavi. Samo kad znam da on blaguje sreu. I ta mi je srea oduzeta. - eka vas uitak u sjaju dvora. - U tom sam dvoru uivala samo jednom, ali ne u sjaju, ne go u ljubavi. Rasko dvora me ne zove. Ne, gospoo, ne elim ivjeti tamo. Obeala sam to Ivanu da ga ne rastuim. Gospoo, ne pokuavajte me tjeiti. Smrtno sam umorna. Moda naem odmora u suzama. Kad se gospoa od Brezovice povukla i stupila na trijem, dotri joj u susret sluga. Gospodarice, molim vas idite tamo u drugu kuu. - Zato? - iznenadi se ona. - Tamo je mladi gospodar. Od te vijesti htjela je uskliknuti, ali i zajauknuti. Ipak bez rijei sie u dvorite i skrene u pokrajnu kuu. Damir je doeka na hodniku i zagrli. Odoe u sobu. - Sinko moj, nisi poao u daleki svijet? - udnom igrom sudbine.

Ispriao joj je kako je doznao o kraljevoj smrti i to se sve dogaalo s njim, kako je susreo Gordanu, saznao o majinu odlasku iz Budima i konano stigao kui. - A to kani sada? - Majko, ne smijem ovog asa provesti svoju odluku da odem u svijet. Bilo bi kukavno da bjeim dok se kroji naa sud bina. - Ve su je skrojili, sine. - Tko? to? O emu to govorite? - Kad si prvi put dolazio kui, htjela sam da ide k princu. - A danas? - Kaem: ne idi tamo. - udna promjena ba u asu kad sam htio da idem k nje mu. Zato me od toga odvraate? - Dolazim odande. Jo sam sad skamenjena od onoga to sam tamo ula i vidjela. - Princa hoe da iznevjere? - Nisu ga iznevjerili niti ga kane. Kraljica mu se upravo namee svojom ljubavi. Ali Gordana je na dvoru. - Rekla mi je kad smo se sreli u krmi da moram ii k pri ncu. To je elja vojvode Ilokoga da pazim ako bi tko pokuao spletkariti. - Jedna njezina rije te vratila, a sto majinih suza... - Vratila me rije vojvodina. Ne smijem se povui iz vrtlo ga borbe, ako je bude, niti smijem manjkati u radu za sudbinu nae domovine. To bi bilo izdajstvo. - Njezine rijei. Nauio si ih doslovce. - Majko, zar tako malo cijenite samostalnu muevnost svo jeg sina? - Sve to si rekao, govorila je Gordana meni u ovoj sobi. - Govorila je ono to mi svi mislimo, to je prirodno, jedino mogue da se govori o svom sluaju. Da sam odem, bila bi to iz daja u oima svih Hrvata i svih prinevih prijatelja, a ja elim i hou da radim za nau domovinu. Na to sam prisegao. Mati mu ne vjeruje. Iz svake njegove rijei uje odjek Gorda-nine volje. - Tvoj rad nije potreban kad vaoj ideji nema pogibelji. - Onda u ostati na strai. - I otii na dvor? - Ako je Gordana tamo, nisam potreban ja, samo u se ja viti princu. - Ne javljaj se. - Zato me odjednom toliko odgovarate? - Bolje e biti da ti kaem: Gordana e biti tvoja kraljica? - Kraljica? Znate li to sigurno? - Sve je ureeno. Kraljica sama eli da to podupre u Rimu i time se odui princu za sve zlo to mu ga je nanijela. Preda mnom, u obraze moje, ugovorili su... - A Gordana je pristala - Nije bila prisutna. - Kraljica kae da ljubi princa, ali je htjela da rtvuje lju bav za sreu svoje domovine. I gleda u sinovljevo lice, ispruenih ruku, kao da bi ga htjela pridrati u slomu svih nada. On se ipak uspravlja poput diva kojemu su pruili britki ma na obranu: Majko, napojili ste me snagom. Zapanjena prodire u njegove lijepe velike crne oi. - Ti kae snagom? - Velikom i divnom snagom. Kao da su me oslobodili oko va. Ona e pripadati njemu. Znate li to to znai, majko? Sjeate se to sam vam jednom rekao: samo ako ona pripadne njemu,

moje se srce moe smiriti. Prisegli smo jedan drugome vjernost, prisegli smo prijateljstvo, ono veliko, najvee, najie o kojem smo itali u Ciceronovim spisima: sve dati za prijatelja, i svoju linu sreu. Prisegli smo na sree, na ivote svojih majki. Sveta je to prisega, svetija od svega to je sveto. Ona e istjerati i i vot moj, majko, zaloeni su na tu prisegu i sva moja dua i ast, sve to mukarac posjeduje dobra i plemenita, sve je to u prisegi. Zato sam se toliko borio da bude njegova. U tome je moj spas, osloboenje te ljubavi. Razumijete li, majko? Prisega je zaklonite, prijetnja, ma mojem srcu, i njegova pobjeda moje sna ge. - Hoe li se moi savladati, jer ona zna za tvoju ljubav? - Sluajte. Kad smo se sreli u onoj krmi na putu iz Budima, rekla mi je: "Znam, gajite prema meni neprijateljstvo jer ste se zbog mene raskrstili s drugom svoje mladosti!" Sve sam se kolebao da joj to vjerujem, ali napokon stekoh potpuno uvjere nje da ne zna. - Pa Stjepko ti je kazao da je bila na brodu kad si buncao o njoj. - Ne, djeaku se inilo da je ula. Leao sam na brodu, na palubi. More umi burno, a buncanje bolesnikovo je tiho, izne moglo. I nije Stjepko naroito tvrdio da je ula, samo da se na lazila tamo. Sve to sam govorio s Gordanom tamo u sobi one krme svjedoi da nije ula. Ona misli da je ak mrzim, jer je bila povod mojeg raskinua s princem. To me je nagnalo da se mirnije vraam na bojite za Ivana. Ne vara li me, Damire? Uistinu te ohrabruje ta vijest da Gordana polazi za princa? Pogledajte me, ne govore li vam to moje oi? - Da, neto su vedrije, svjetlije. itav dvor spava. Gordana bdi u svojoj odaji. Sjedi uz stol, sagnuta nad papirom. Raspletena kosa sputa se u valovima niz ramena. Svjetlost svijee pada joj na pramove to se are bronanim sjajem. Pero u ruci leti papirom: "Plemenitom i potovanom vojvodi Lovri Ilokome, Danas su kraljica i princ zasnovali osnovu o kojoj mi je pripovijedala sama kraljica. utjela sam i jedva ekala da mogu to prije stii u svoju odaju i doviknuti vam: doite u pomo. Njihova osnova, u dobroj namjeri sloena, mogla bi sruiti sve nade nae domovine. Zasnovali su da razrijee milanski brak, da princ moe zaprositi mene. Strepim od pomisli da bi moja linost pokolebala prinev izbor. Od njihove odluke do djela jo je daleko, ali pogibelj je blizu, jer milanski poslanici gaje neku sumnju. Danas su me neobino ispitivali hou li ostati na dvoru kad stigne princeza Bianka. Svoje sumnje nee tajiti pa bi mogle doprijeti do uiju velikaa. A njihov pristanak uz prinev izbor oslanja se na bogatu i jo moniju vezu prineve Bianke. Kad bi moju linost okruilo komeanje, stigao bi me prekogrobni ukor Ivana esmikog i moj vlastiti. Druge moje bojazni zasad jo nisu opravdane. Baka vrsto stoji uz princa i rauna na mjesto prvog dravnika. Kraljica opet zna da joj jedino princ zajamuje dostojan poloaj. Tako su na naoj strani dvije najmonije i najlukavije linosti. Ostali lanovi kraljevskog vijea, zajedno s kraljevim roacima Matijom i Petrom Gerebom, posve su odani. Varadi jo nije na slobodi. Tome je kriva Bakaeva pohlepa da on bude prvi. Tako e nesebinost sklopiti savez i gramzljivom sebinosti. Vojvodo, koliko sam nesretna to sada nisam muko. Sve bih poredala u jednom redu: i zle, i dobre, i pohlepne, i plemenite. Sve bih zatjerala na jedan most. Pisala sam vam u prvom pismu: osjeam zadah dima i bojim se podmetnutog poara. Na to me potakla vijest da Filipec ide u fratarskoj halji u egersku palau i sumnja na ostale. Sad sam se uvjerila da su Baka, kraljica i kraljevsko vijee svi jednoduno uz Ivana, ali previe mi je te ljubaznosti, odvie ljubavi da bih mogla mirno vjerovati. Filipec, kau, radi na svoju ruku, ako je doista to poduzeo. Nai su bojovni poloaji vrsti, a sva opasna

mjesta dobro straarimo. Jedina opasnost prijeti od prineve i kraljiine osnove da razrue milanski brak i da o tom saznaju milanski poslanici. To e sprijeiti va dolazak. Kad vi, vojvodo, ustanete protiv toga, napustiti e i te planove. Va moni upliv, vaa slava i junatvo svakome ulijevaju potovanje i uvaavanje, ekam vas, vojvodo, kao spasenje. Primite sve moje potovanje i svu moju elju da vas to prije ugledam. Gordana." Svrivi pismo, osui ga i smota, zapeati i spremi. Onda uelja i splete svoju svilenu bujnu kosu i skine kunu haljinu. Prekrasno mlado djevojako tijelo sakrije pokriva. Teka borba harai u Damirovoj dui. Ljubav i odluka da je svlada, ugui, uniti, rvu se za premo. Srce i volja jednakom snagom vode taj boj. Sad je volja dobila pojaanje od vijesti donesene s dvora da e Gordana poi za princa Ivana. Ponovo se uhvatio prisege, zadane prijatelju, i dragocjenog zaloga prisegi: sreu i ivot svoje majke. Svu no obnavljao je u mislima onaj prizor u palai na Griu kad su on i princ na svoje majke prisegli istou svojem prijateljstvu. Opetovao je u mislima sam svoje rijei: "ivot i svoju sreu dat u za svog prijatelja. Tako mi sree i ivota moje majke." Pod strahotom te prisege vazda je nalazio zatitu ljubavi prema Gordani. Cas bi ga titila, as naputala. Ali sad se uhvatio noktima i zubima. Djevojka e pripadati prijatelju, drugu njegove mladosti kojemu je dao svoje srce i ivot. Ta mu se prisega ukazala plamenim znakom neugasive opomene. Srce mu se pokorava pod snagom jaeg protivnika. Pobjeuje volja. Vee mu srce poput sunja i baca na dno tamnice. Tu neka lei dok ne zaboravi danju svjetlost, sunani ar, dok enja zauvijek ne ugasi. Osjea prevlast nad mladom ljubavi, prignjeenu, nadvladanu. Jo ivi, ali okovana i nee je odrijeiti dok ne izdahne. S tom odlukom Damir pred zoru zaspi. Spavao je dugo. Probudivi se, osjeti teki tjelesni umor kao nakon tekog boja na maeve. U srcu mukla bol. enje su mu otvorene rane to tiho krvare. Osjea kao iza prepaene vruice kad je pun nade u ozdravljenje. Majka mu donese zajutrak. - Dugo nisi usnuo ove noi, sine? - Mislio sam. A to je dobro. Misli su, majko, lijek. Gorak, ali koristan. - to si odluio? Jo koji dan ostat u uz vas i misliti dok se posve ne u vrstim. Onda idem k princu. Ne kani ii prijeko da se javi njegovoj majci? Nikome. Hou da budem s vama, majko. Na vratima netko zakuca. Damirov sluga Marko ue i najavi da neki plemi eli s njim govoriti. Kakav plemi? Otkud zna da se nalazim ovdje? Nalik je na onoga s kojim ste se pobili tamo pred kr mom. - Bit e Ferenci. On je na dvoru. Dobro, neka doe. - Ostavljam te, sinko, ree majka i ode iz sobe. Odmah zatim ulazi Ferenci i ree vrlo uljudno: - Gospodine, alje me biskup Baka i poruuje da biste se sutra uveer potrudili u njegovu palau. Ima neto vrlo vano da vam saopi za dobro prineva izbora. - Isporuite njegovoj preasnosti da u doi. Taj hladni odgovor ponuka Ferencija da se odmah oprosti. MRANA PODVALA U kraljevskim kancelarijama oprataju se visoki dravnici s Bakaem i kancelarom Filipcem. Sva su lica vedra i nigdje traga zabrinutosti. Oito je sve u

kraljevstvu puno vjere, mira i ekanja na izbore. Filipec, kancelar, oprata se s najbliim roakom kralja Matije Petrom Gerebom i ljubazno mu govori: - Upravo sam htio zamoliti vau velmonost, kao i vaega roaka Mateja, da biste se potrudili k meni u moju palau. Htio bih o nekim stvarima s vama lino porazgovoriti. - Zato ne, rado - primijetio je odmah Petar i ugovore sastanak nakon jednog sata u kancelarovoj palai. Filipec uvede visoke goste u sveanu odaju palae, a Matej i Petar Gereb, glavni vojskovoe, s prijaznim smijekom sjedaju u naslonjae. - Moram priznati da me zanima to bi to moglo biti o emu ne moemo razgovarati u kancelarijama. - Odmah e vae velmonosti upoznati itavu stvar. Prela zim preko toga da smo kraljevskom vijeu hladnokrvno odbili glasine da se njemaki nasljednik Maksimilijan sprema da osvoji pravo naeg prijestolja. To svakako nije vano. - Kako uope smije govoriti o svojoj vojsci koje nema nasmije se Petar Gereb. - Ali da ujemo to je dalje. - Kako znate, nakon Varadija, njegovo pokojno velianstvo kralj Matija odredilo mi je da budem njegova desna ruka. Tako sam saznao njegove tajne osnove. I danas dugujem srei kraljevstva da ih otkrijem, i to ba vama, najbliim roacima koji ste gospodari vojske i poznajete moda i mnoge od tih njegovih dravnikih osnova. Kancelar mirno pogleda svojim malim oima Petra Gereba i nastavlja: Zaudio sam se da je kralj pokuao s Friedrichom sklapa ti neke nove dogovore. Naime, postoji ugovor iz godine 1462. po kojem bi ovo kraljevstvo zapravo pripadalo Friedrichu ako kralj ne bi ostavio nasljednika. Kralj Matija je traio da se taj ugovor ukine, a u zamjenu on e raskinuti brak s milanskom princezom Biankom Sforzom i oeniti princa Friedrichovom kerkom, tj. Maksovom sestrom. Mate se smjeka, a Petar je zakimao. - Matija to nije kanio ozbiljno. On je uvijek volio pregovore i opet ponitenje pregovora. - Da, to je tono - naglasi kancelar Filipec - ali u ovom sluaju kralj Matija je htio osigurati sinu prijestolje na ovaj na in. - To bi znailo da bismo mi, kraljevsko vijee, nastavili pre govore - posve hladnokrvno dobaci Petar Gereb. - Ali mi smo u takvom sjajnom poloaju da nam to nije ni na kraj pameti. - Neto sam nauo, putujui u Budim - da se tamo spre ma vojska. - Koliko ima vojnika? - To bih htio znati - smije se sada Mate i pogleda brata. - Da, to sam vam samo htio priopiti da znate to se kralj Matija dopisivao s pruskim carem. Bila je to moja dunost. Ali ima neto drugo to je, naravno, vanije i ozbiljnije i zato ba priopujem samo vama, a vi ete znati da li da se to objavi vi jeu ili ne. Znate da Vladislav, kralj eki, po svojem rodbinstvu i ponovo ugovorom koji je sklopio s kraljem Matijom nakon za vretka rata s njim trai ugarsku krunu za sebe. - Neka samo trai. Mi emo odgovoriti. - Znate da sam rodom eh i jedan mi moj prijatelj pie vrlo nepovoljne stvari. On kae da je Vladislavu puklo u glavu bezuvjetno osvojiti ugarsko prijestolje i da e to uspjeti, bilo mi lom, bilo silom. - Gle, gle, dragi kancelaru. Vae su vijesti sve crnje, ali mene se nimalo ne doimlju. Znam sve to je i kako mislio kralj i kako je zapravo radio da osigura prijestolje svom sinu. - Bilo mi je samo do toga da vas obavijestim. Ovakve se stvari ne mogu iznijeti pred vijee jer se o tom ne smije govoriti

u javnosti. Izgledalo bi sve vanije i crnje nego to jest. - Dragi kancelaru, hvala vam za vaa obavijetenja. Mi zna mo da princ ima veliku veinu izbornika i kod nas u Ugarskoj i preko u Hrvatskoj i nije potrebno da bilo koji as posvetimo ovakvim razgovorima. Dobro ste to naglasili jer u egerskoj palai vode se neki tajni razgovori. I to sam ve uo - odmahne rukom Petar Gereb. Znam da je egerski biskup bio kruti neprijatelj kralja Matije. - To je stara stvar, ali sada e gospodin biskup ostati krat kih rukava. - Samo to on, ini se, ima vezu s Vladislavom. - Onda emo mi pozvati Hrvate na elu sa sinom bosanskog kralja Lovrom Ilokim i mislim da e im ovakve misli smjesta izii iz glave. - Sve sam to priopio samo zato jer mi je dunost da to kaem vama, velmoni gospodine, kao najbliem roaku kralje vom. Njegov sin je jo premlad da bi mogao govoriti o tim po litikim stvarima jer znam da se njegova visost bavi samo huma nistikim idejama, a toliko je mlad da je to i razumljivo. Stoga sam zamolio vas dvojicu da me sasluate i da svojoj dui dadem oduka. To me titilo jer je visoko plemstvo ipak za ivota kralja Matije bilo njemu protivno, a isto tako princu Ivanu. - Pitam vas: zar e se netko usuditi da prekri prisegu na em ivom kralju? A nisu li tu prisegu obnovili nad mrtvim tije lom? - Sasvim tono, vae milosti. Potpuno se s vama slaem, ali opet naglaujem da sam to morao rei jer ste vi po krvi i po njegovim umnim sposobnostima blii pokojnom kralju. - Razumijemo i vrlo je dobro da niste nikome drugome ka zali. Prema tome, potpuno se slaemo u svemu. Izborni dani se primiu, nita se ne mijenja i naom e zemljom upravljati mladi kralj s vijeem i saborom. - Ali je dobro da ste nas upozorili na egerskog biskupa primijeti Mate Gereb. - S kraljicom niste o tome govorili? - okrene se on k Filipcu. - Rekoh: ni s kim. - Dobro je. Sad znamo i te potankosti koje nisu vane, ali je dobro znati. Petar se digne na odlazak, s njim i njegov brat. Kancelar je sve vrijeme sauvao isti stav ljubaznosti i otpratio goste do izlaza. Kad su braa Gereb uzjahali konje i proli dio puta, priblie se jedan drugome, pogledaju se, a Petar je mirnuo: Ovo sve mi se ipak ini kao poetak neke podvale. Neto se ipak dogaa iza naih lea. Tog kancelara treba da drimo na oku. I potjerae konje brzim kasom. BAKACEVA SAVEZNICA Mrak je zavio Bakaevu budimsku palau. Pred vratima zgrade sjae Bela Ferenci s konja. Mladi brat Josip eka ga na pragu i skoi k njemu, uzme konja i svee o stablo. - A gdje su sluge? - upita Bela. - Sve je ujak odstranio da ne smetaju. Molim te ne govori glasno. Mogla bi uti tvoj glas i posumnjati. - Dola je jo za dana. - Dobrovoljno? - A gdje je ujak? - Odmah e doi. Gdje je Gordana?

- Doi da te uputim to ima initi. Pobrzali su stubama u prvi kat palae. Josip mu otvori mala vrata. Unili su u veliku, udobno ureenu sobu. Na stolu svijenjak sa tri svijee osvjetljuje do pola veliku mranu sobu. - Potenja mi, Josipe, ne prepoznajem odaju. - Preuredio sam to sve danas popodne da mladom paru bude udobno. - A kakav je posao odredio ujak meni? - Dolje u blagovaonici su dva fratra. Pogostili smo ih, upra vo veeraju. Tvoja je dunost da bude s njima dok ih ujak ne ustreba. - Da svjedoe o ljubavnom sastanku Gordane i Damira? - Bio ljubavni ili ne, svejedno. Glavna je stvar da fratri mo gu potpisati svjedoanstvo i prisei kako su nali mladi par. - Glavna vrata ujak je zakljuao iznutra, a izvana zatvorio zasunom. Mladi par nee moi izii, a mi emo ih sa svjedocima zaskoiti, uavi kroz ova mala vrata. Izvana i ova imaju zasun. - Vraka stupica, samo budu li njih dvoje zagazili? - Sve je ujak divno smislio,nema im izlaza. Kad bi, dakle, princ htio da se oeni Gordanom, fratarsko svjedoanstvo doka zuje da Gordanin brak s Damirom nije prividan. - I njihov se brak ne moe razrjeiti. - I ljepotica se mora odrei kraljevske krune i zadovoljiti se plemiem iz Brezovice. Obojica se smiju. - Iz ove odaje izlaze njih dvoje svezani nerazrjeivom ve zom braka. - Nadam se da Damiru nee biti krivo - oglasi se iza njih biskup Baka. Mladii se obazru, a Josip doda: - Da sam ja na Damirovu mjestu, mogao bih to prisei, u jae. - I tako vi, ujae, vrbujete svoju saveznicu za izborne pos love? - pita Bela. - Kad uzima zaveznika, neka ti je prva briga da mu oko vrata svee ue kojim moe potezati po miloj volji. - Dakle, saveznik mora biti u klopci? - Slobodan saveznik uvijek je takmac. Valja ga uiniti ro bom, tek onda moe od saveznika imati koristi. A od ega ne ma koristi u to ne paaj. - Upamtiti u vau pouku, ujae. - Trebat e ti, Bela, kad te namjestim u slubu kraljevskog kancelara. - Princ vam je ve obeao? - Ba ne izriito, tobo, nee da odreuje dok nije na vlas ti, ali imam ga u akama, a sve drugo dolazi od mene. Sad idite, djeco, ti Bela k fratrima, a ja u da zaponem dravna rasprav ljanja s ljepoticom. - Divnog li kraljevstva ija sudbina ovisi o eni. - Malo ima kraljevstva kojima sudbine ne prolaze kroz en ske lonice. Kraljevstvo i prijestolje Matije ugrozile su dvije e ne: jedna mu je bila ena, a nije mu dala sina. Druga je bila ljubovca i obdarila ga sinom, a sad moram ja ispravljati te enske nevolje i spaavati njegova sina i kraljevstvo. - Evo ga - klikne Josip, stojei do prozora - Damir je ujahao u dvorite. - Sii brzo, Josipe, i zadri ga dolje. Onda dovedi Gordanu, a zatim Damira. Ti, Bela, uvaj fratre.

Stubama se uspinje Josip i svijetli Gordani. Doprativi je do ulaza, pogleda znaajno ujaka i opet odlazi. Gordana ue u odaju. Oprostite, gospoo, predugo ste me ekali. Zadrao me princ i nisam mogao prije. Nita zato. Znala sam da ste sprijeeni. I povede je k stolu. - Odaja je neto tamna - ree on. - Ja ne volim odvie svjetla. - Lake se razmilja u polutami - ree ona. - Svucite se. Vrue je, nae vijeanje potrajat e dugo. Djevojka sjedne nasuprot biskupu. - Dakle? to mi eli rei vaa preasnost? - Samo as dok doe gospodin Damir. - On je tu? - Niste znali? Ne vjerujem da je vaa milost tako malo upu ena o kretanju svojeg mua. - Oekivala sam ga na dvor svakog dana. Bit e da je up ravo stigao pa se jo nije dospio javiti. - Neete me uvjeriti da se nije barem tajno javio ljubljenoj ljepotici eni. Ali to su vae ljubavne tajne. Zapravo, vas ste dvo je prava pogibelj dvoranstvu budueg kralja. - U emu bi bila ta pogibelj? 14 .209 ._.,

- Jao vama ako ene na dvoru bace oko na Damira. To one ve sada ine. Niste jo nikad pomislili to bi moglo biti kad bu de meu njima i lijepa Bianka, budua kraljica? - Princ je dovoljno lijep, pristao i uman da ga princeza lju bi. - Sve te divne prednosti jo nedostaju da zasjene Domirovu ljepotu i duhovitost. Kau ene da u kraljevstvu nema ljep eg mukarca od Damira. - Priznajem, lijep je duhom i tijelom, ali ima i ljepih i duhovitij ih... - Kaem samo to sam uo iz usta najodlinijih lijepih e na. - Otkud vaa preasnost prislukuje enskim razgovorima. - Otkad sam upoznao najljepu i najumniju, a ovog asa poauje me dozvolom da joj sjedim nasuprot! ... - Preasni gospodin odie dobrim raspoloenjem. Prema to me, predmet vaeg vijeanja nije nikakva opasnost naem kan didatu na prijestolje? - To je jedina briga koja ispunja vau duu? - Danas jedina. - Svakoj eni najprea je briga ljubav. - Svaka ena nije imala oca velikog Ivana Cesmikog. Nje gove plemenite misli upravile su moje osjeaje drugim smje rom. Bakaeve pune usne sumnjiavo se smijee. Na vratima se pojavi Damir. Prati ga Josip. Ovaj odmah odstupi. Baka tiho primijeti Gordani, gledajui na pragu Damira: Krasna li otmjena mua. Kakav plamen u divnim crnim oima. Ona se okrene prema mladiu i sa smijekom primi njegov pozdrav.

- Dobro mi doli, ve vas dugo oekujem u Budimu. On se pokloni i odvrati: - Zadrao sam se, traei svoju majku. Kako vaa milost? Preda mnom valjda neete ovako stranim nazivom oslovIjaviti svoju enu - opomene Baka Damira. Gordana mirno odbija biskupov napad: Oboje smo odgojeni na dvoru pa se drimo dvorskih obi aja. A sad sjednite, Damire. Preasni gospodin eli s nama govo riti o nekoj vanoj stvari. "Drske li enske", ljuti se biskup u sebi. "Presijee mi tok razgovora po svojoj miloj volji. ekaj, danas e posrkati orbu koju sam ti skuhao, htjela ne htjela!" Istodobno Baka promatra Damirovo otmjeno lice i mirno dranje. "Gle, taj mudrac se vlada kao da ovdje sjedi baka. Zar je mogue ne ljubiti ovu ljepoticu, toliko drsku, umnu?" 210 Promatra mirne otmjene Damirove kretnje dok ovaj uzima stolac i sjeda nasuprot Gordani. Baka zapone. Vaa plemenita supruga pravo kae: ono to elim s vama govoriti, vrlo je vano. Ponajprije valja razmisliti: zato sam ba vas dvoje odabrao za svoje pouzdanike. Vi ste, gospodine Damire, vjerni podanik i prijatelj naega princa, budueg kralja. Gospoa Gordana opet miljenica dvoranka kraljice. Oboje ste meusobno svezani vjernom branom ljubavi. I Gordana i Damir nepomino gledaju u biskupove oi to su sada zamijenile lukav izraaj ozbiljnim. - Izbor naega princa nema zapreka, ali ima i protivnika. Jer su nemoni da mu ometaju izbor, nastoje oslabiti njegov ug led. - Cime? - upadnu Gordana i Damir. - Time to ire glasine da princ ne kani dovesti na dvor svoju nevjestu princezu Bianku, ve da e brak razrijeiti i uze ti neku plemkinju koju ve odavna ljubi. - Kad bi to htio uiniti - upadne Damir - nitko mu nema pravo sprijeiti. - Ali takve glasine mogu loe utjecati na stalee - upadne biskup Baka. Gordanine bademaste oi upiru se u Bakaa naroito pozorno i potvrdi: - Da, biskup ima pravo i zato nam valja ponajprije ustano viti tko iri te glasine pa emo odmah znati gdje se skriva nepri jatelj. - U egerskoj palai - odvrati Baka - tako sam, naime, doznao. Tko je izumio tu la, naravno, ne znam. Ponovo odgovara Gordana: - Moda te glasine ire ene, a moda i plemkinja o kojoj govori vaa preasnost. Molila bih vas da nam kaete ime ene o kojoj se radi. - Ne znam postoji li uope - odvraa biskup, a u sebi usklikne: "avolski je lukava, s kakvom aneoskom ljubopitnou pita za ime prineve ljubavi. Ali ekaj, ja u ti ipak doi nakraj." - Ne bi bilo vrijedno ni spominjati ove prie - hladno e Gordana - ali oito vaa preasnost ima gotov plan? - Imam. A vas dvoje moete mi pomoi. - Dakle, vaa bi zadaa bila nagovoriti kraljicu, a vaa, gos podine Damire, sklonuti princa neka ve sada prije izbora, otpoalje sjajno odaslanstvo u Milano da dovedu princezu Bianku. - Ja to neu uiniti - odgovori odluno Damir. - A ja u uiniti - naglasi Gordana. - Vi ste - okrene se k Damini - duni da nagovorite princa. - Nitko nema pravo da se uplee u prineve stvari.

- To su njegove line stvari, nego interesi kraljevstva, gos podine Damire. 14* Slaem se s gospodinom biskupom - naglasi Gordana dok Bakaevim mozgom brzo preleti misao: "Ona pristaje jer se on protivi. Kakva lija" a onda se okrene k Damini: - Ako ste vjerni princu, ne moete mu iskazati veu uslugu do savjeta neka odmah poalje u Milano poslanstvo. Vae rijei djelovat e vie od svih odlinika kraljevstva. - Ne, gospodine biskupe. Prinev izbor ne moe se ugroziti prianjem o njegovoj buduoj eni. - Kako buduoj? On je vjenan - naglasi Baka. - Princeza mu jo nije ena. I opet kaem: ne odluuje o izboru budua prineva ena, nego elja stalea, prisega zadana kralju i sudbina kraljevstva. Svi su jednoduni u kraljevu izbo ru, a bude li tko na izbornom polju zapoeo kakvo brbljanje, brzo emo mu zaepiti usta. Nas Hrvata dolazi itava vojska. Neka se samo tko usudi da ometa izbor. Kupit e Rakoevim poljem zube i glave. Na to vam prisiem. Za to vam jame hrvat sko plemstvo, vojvoda Iloki i ja. "Taj luak je uistinu ne ljubi" - pomisli Baka. "Prema tome, moj mladiu, naprtit u ti enu ljepoticu, makar je uva za princa!" Baka zapone ozbiljno: Vae vrele rijei su me umirile, gospodine Damire. Moe mo, dakle, priekati izbor, makar se bojim, no pustimo to. "I latimo se odlunog sredstva" - odlui Baka u svojim mislima dok je svrnuo pogled na prozor kroz koji se razabirala osvijetljena zgrada s druge strane ceste. - Onda bi ova stvar bila svrena - naglasi Gordana i nap ree dirljivost, ne bi li u Bakaevu nesmetanom licu otkrila skro vite misli. - Prijeimo, dakle, na drugu stvar. Ova je vanija - ree Damir. - Da, gospodo - odvraa Baka, ne skidajui pogleda s pro zora. - Ovo to e slijediti jo je vanije. Baka govori oiju uprtih u prozor. Gordana i Damir slijede njegov pogled. - to je? - upita ona? - Pogledajte tamo na rasvijetljene prozore Batorijeve pala e. Vidite li togod? - Muke glave. Sigurno se rote protiv princa. - Zaboga, zar ne vidite tamo biskupa Filipca? Gordana se trgne, ispruivi vrat: - Ne, ne vidim. - Ni ja - ree Damir. Ostanite mirni - opomene ih biskup, sagne se k svije njaku i jednim dahom ugasi svijee. Ostali su sve troje u tami. Tako. Sad emo ga bolje uoiti. Gordana ustane da bolje vidi, a to uini i Damir. Jest, on je. On - usklikne Baka. Biskup egerski - apne Gordana, prilazei k prozoru ali Filipca ne vidim. Ba se sad udaljio, ekajmo jo asak, moda se vrati. Baka ide tminom prema prozorima. Dakle, on ide k protivnicima? - odjekne tminom duboki Damirov glas. Preasni gospodine, ovo je teka optuba - upozori Gor dana u tmini. -

Jest, gospoo od Brezovice, kakva teta, ne vraa se. Po vukli su se, oito, na vijeanje. Mi emo uiniti isto - ree Ba ka - ali prije zatvorimo kapke da nas ne vide kao to smo mi vidjeli njih. Damir u tmini poe k prozorima i pomogne Bakau zatvoriti eljezne kapke. Tada se Bakaev glas javi iz dna sobe: - Imate li, gospodine Damire, moda uza se paljiva? - Nemam, preasni. Pozvat u slugu. - Predugo bi trajalo. Svi su dolje da ne oslukuju, ali u mo joj spavaoj sobi gore svijee, zaas sam tu. I ve je za sobom zatvorio vrata. Duboka tmina u odaji. U mraku Damir uje Gordanin apat. - Gospodine Damire vi morate govoriti princu da poalje u Milano poslanstvo. - Nikada, nizato. Glas mu je otar, gotovo grub. - Onda u ja govoriti s njim - jo otrije odvraa njezin glas. - Nee vas sluati. - Uvjeravam vas: nai u sredstvo da me slua i poslua. - Vi to ne smijete uiniti, Gordana. - Niim me ne moete od toga odvratiti. Princ mora dovesti na dvor milansku princezu. - Nikada to nee uiniti. Uzet e za enu vas, za kojom ez ne. - Nisam dala pristanak, nikad. - Pristat ete jer ga ljubite. - Ako ga ne ljubim ili ne pristanem? - Prisilit u vas. - To ste mi ve jednom rekli. - Opetujem po stoti put da u uiniti. - Princ je odvie ponosan, a da bi vam odobrio da to i po kuate. Damir u raspravi nehotice prie blie: - Prislit u vas da priznate istinu, jer vi ga ljubite u dnu due. Ne gazite okrutno sami sebe. - Govorit u s njim i pri tom ostajem. - Smilujte se, ne uzmite mu vjeru u sreu - moli Damir. Molei glas mu zadrhti. Sam se prepao tog drhtaja i hoe da ga brzo izbrie iz njenog sluha i nastavi nekim neprirodnim dubokim glasom: - Mogao bi ojaen i odbaciti krunu. Vi ga znate. Ne dirajte u njegovo srce, ako vam je do sree nae domovine, do nae sudbine. - Nagodimo se. - Nitko od nas dvoje nee nagovarati princa niti ga sprijeavati. - Neka bude tako. uo je kako ona pomie stolicu i sjeda. U estini razgovara pribliio se odve k njoj i osjea kroz tminu njezin dah, miris kose, suanj haljine. Tijelom mu struji zebnja, dah zastaje. Privezan je na stup muke eljeznim okovima. Tmina oko njega ini mu se kamena crna peina. Jo samo svijest oajno vie u pomo, a svuda mrak, utnja. Zdvojno skuplja posljednju snagu da izmakne, bjei, nestane u daleku crninu noi. A ipak stoji na istom mjestu. Osjea se kao da je u groznici. Vidi Gordanu i sebe, kako joj klei do nogu, a tamo iza njih ide princ, kralj, s krunom na glavi. I zaboli ga udarac u glavi, krijesnice mu zaigraju u tmini, prsa mu pucaju i korakne naprijed. Mrak ga vue natrag strahovitom silom. Neto se ogromno svalilo na nj. Ili e pasti, ili se slomiti pod teinom strahovitog iskuenja. Na stepenicama Bakaa doeka Josip, nosei svijeu:

Hitro, djeae - apne mu on. - Ptiice su u krletki. I bojica preskau stube u prizemnu blagovaonicu. Bela sjedi kod veere sa dvojicom vedrih fratra. Spazivi ujaka, ustane, uzme ispod prsluka neki papir i prui ga bez rijei. Baka preleti sadraj: "... Ovime svjedoimo pod prisegom da smo kasno uveer sluajno naili na mladi brani par Gordanu i Damira od Brezo" vie same zakljuane u tmini sobe. Otvorili su tek na nae dugotrajno kucanje." Dobro si sastavio - potvrdi Baka. Onda se okrene k svojim gostima: Prijatelji, poto ste svili veeru, pozivam vas gore u knji nicu. Fratri ute. Pogledi im miluju pune vreve i ne miu se s mjesta. Doite sa mnom. Pokazat u vam divne knjige kakve jo niste vidjeli. Sjajno uvezane, poklon pokojnog kralja. A fratri jo uvijek sjede, ruke im nehotice poseu za vrevima. - Ujae, asnu gospodu zanimaju vie knjige samo uz vreve. Naravno. Gore ima vina. Je li, Josipe, odredio si da nam donesu gore vina? Sjaji se kao rastopljeni dukat. Ipak fratri istruse vreve, onda ustanu. Hajdemo, gospodo. Zaloit emo gore neto peenog ko puna, malo tuste jarebice. Znam ja to prija mojim prijateljima prije spavanja. Gosti se ve smijee, obrisu usta pa idu kao da lepraju. - Uzmite svijenjake, djeaci - naredi Baka. - Gore ne ma svjetla. - Zar nije tamo na mladi par? - upita Josip toboe za ueno. - Ostavio sam ih prije jedan sat. Ve su davno otili. A to bi radili gore sami? - Mladi brani par uvijek nae zabave. - Ali oni tvrde da su bili samo pred oltarom. No, hajdemo ve jednom. Josip nosi svijenjak s pet goruih svijea. Bela uzme drugi. - Ne biste li i vi uzeli jedan? - ponudi Baka prvome frat ru, utisne mu u ruku svijeu i naredi neaku da krene. - Idemo kao mudre djevice - nasmije se Bela. - Al one su ile utei - ree Baka. - Dakle, utimo. utjeti je mudrost. - Lijepa lukava Gordana ne sluti kakvi joj dolaze svatovi - apne Josip i otvori vrata blagovaonice. Svi utei izlaze na hodnik, ravno k stubama. U tmini sobe rve se Damir s olujom svoje mladosti, uskrslim enjama, to su postale ognjene munje. Svaki mu je dah val vihora, svaki kucaj srca udar groma to poarom upaljuje itavo mlado bie. Osjea se baen u valove ljubavne bujice. Jo mu je svijest budna kao svjetionik na olujnoj puini i pokazuje pravac k spasenju. U toj divljoj buri proveo je tek dva asa, a njemu je kao da je u toj tami, u Gordaninoj blizini, proletjelo pola ivota. Ve je osijedio i zamro na muilima. U etvrtom asu zagrabi u svoje ljubavne rane, nemilosrdno zabode u njih nokte i razrijei okove. Korakne vrsto mrakom sobe. tropot vlastitih koraka ini mu se grmljavina. - Baka dugo ne dolazi - dopre do njega Gordanin glas. - To je udno i neto prostaki. Zajealo mu je u uima kao srebrni zvuk veernjeg zvona i sve mu je bie ispunjeno tim odjekom. Podrhtava. - Idite, pogledajte to je. Nije nikakav uitak sjediti u ta mi. To me podsjea na napuljsku tamnicu. - Pravo kaete.

Glas mu je promukao i brzo odmakne prema vratima, udara o stolicu, ormar, nekako napipava vrata, pa kvaku. - No? Jeste li nali vrata? - upita ona. - Zatvorena su. - Kako zatvorena? - Ne daju se otvoriti. Zakljuana su. Njena haljina zauti u mraku. Hitni koraci pribliavaju se k njemu. Skamenio se. Osjetio je dodir njezine ruke. Prisloni se o zid. - Maknite se da ja okuam. Gordana pokuava otkljuati. Uzalud. - Zatvoreni smo. To ga probudi iz omame. - Kako, za ime boje? - Zakljuani smo, razumijete li? Neto se tropotom srui na pod. - to ste sruili? - Nisam se ni maknuo. - Ni ja, a ipak. asak sluaju. Dolje u dnu sobe neko gibanje. Korak, opet korak. Opet se neto rui. - Netko je tu u sobi - ree ona. - Tko je tu? - upita glasno. Nitko se ne odazove. Iz dna sobe koraci, a onda odaziv: - Ja sam. - ini mi se da je sve to zamka - apne Gordana. Tko si? - otro upita Damir u tmini. - Ako se ne odazove, potrait u te maem - i zazvei orujem. U tiini koraanje i struganje kremena. Mrakom frcaju iskre. Oboje idu prema mjestu gdje se neto svjetluca. Svijea se upali. Zapanjeni opaze kutravu i zapraenu glavu. - Gospodin Robert - vikne Gordana. A Damir doda: - Srea to ste se javili. Robert ne odgovara. Pogled mu je mrk. Otkud ste izmijili? Kako ste uli? Kako u ovoj kui? pita Gordana. Ni sad ne odgovara, samo oi are. - Otkud ste banuli? Kroza zid? Ostavila sam vas ispred dvo ra. - Da, odbili ste moju pratnju. urilo vam se na sastanak osorno e on i pogleda Damira. - Birajte rijei, gospodine - prijeti se Damir. - Pustite ga - opomene Gordana Damira. - Gospodine Roberte, kako ste unili? Zato? Hou da ujem. - Kazat u vam, ne bojim se. Odbili ste da vas ja pratim ovamo. udio sam se to to radi mlada ljepotica sama u palai u kojoj stanuje Bela Ferenci. I ekao sam do mraka. Onda se prebacim preko ograde u vrt. Vidio sam svjetlo u prvom katu, nikoga u blizini, uuljam se u kuu uza stepenice. Vrata jedne odaje su otvorena i uem. Onda ujem odozdo brau Ferenci ka ko se uspinju. Jurnem na galeriju sa sputenim zastorima i sa krijem se. I eto, uo sam sve, sve znam, lijepa gospoo. Sve. - to sve? - upita djevojka strogo. - Opinili ste princa. - Uutite - vikne Damir. - Dajte mu govoriti - zapovijeda Gordana. - Zaludjeli ste princa da se s vama oeni, ali Baka to ne e. Dovest e svjedoke da vas nau same, u tmini zakljuane i

nitko vas nee rastaviti od ovog gospodina. - Gdje ste to uli? Ovdje, govorili su Bela i Josip. Sad znam sve. Gordana pogleda Damira i ree mu hrvatski da Robert ne razumije. Baka je izvana zasunuo vrata, a iznutra zakljuao. Idite brzo galerijom i otkljuajte. On poslua. Gordana uzme svijeu to ju je zapalio Robert, zapali brzo svijee u svim svijenjacima po ormarima i pri tom e Robertu blago: Gospodine, oboje ste nas spasili. Ba vam hvala. Vi ste plemenita dua. A Robertove oi sijevaju bijesno, sumnjiavo, ljubomorno, ali ne dospije odgovoriti. Idu - upozori Damir. Stubama se uspelo pet mukaraca sve do pred vrata odaje. Josip je potrao naprijed da neopaeno rine zasun. Kad je prvi fratar preao posljednju stepenicu, tiho ga ponuka: - Na ova vrata, molim, asni oe. Otvorite. - Izvolite. Fratar uhvati za kvaku. Vrata popuste. Josip preneraeno zuri. Fratar otvara i ulazi. Soba sveano osvjetljena. Gordana sjedi. Njoj nasuprot Damir i Robert. Baka, Bela i Josip Ferenci zinue. Od iznenaenja ne mogu koraknuti. Ve su fratri unili, pozdravili, a ujak i neaci ostaju zable-nuti. Gordana nasmijeeno gleda Bakaa: Preasni gsopodine, zar neete poastiti nae divno dru tvo? Gospodin Ferenci, doite. Ujak i neaci ulaze kao poliveni hladnim mlazom. Ovo je moje iznenaenje, gospodine biskupe. eljela sam vam pripraviti veselje izmirenjem protivnika. Gospodo, pruite ruke pomirnice. Sva trojica. I uzme Ferencijevu ruku, pa je metne najprije u Damirovu, a zatim u Robertovu. Ovaj samo mrko gleda i uti. - Tako. Sad neka je mir. Je li, gospodine biskupe? Vrlo ste zadovoljni sa mnom? - Lijepo ste to izveli, vrlo lijepo - promrmlja Baka i kriom se ogleda kao da trai rupu kroz koju se mogao uvui Robert, a onda opazi galeriju. A fratri se smjekaju i ogledavaju za obeanim vinom i peenjem. Pomirbu e gospoda proslaviti bez mene. Moram se vra titi u dvor - primijeti ona. Onda se okrene biskupu Bakau: - Smijem li zamoliti preasnoga nekoliko rijei nasamu? - Svakako. Otpratit u vas dolje. Draesnim smijekom i gracioznom kretnjom ruke, poput mlade kraljice, oprosti se s gospodom, uze svoj klobuk pa ode. Mukarci gledaju za njom, upijajui gipke kretnje lijepog tijela. Dolje u blagovaonici nala se Gordana sama s Bakaem. On je utio, a ona se nasmije njegovoj zlovolji. Preasni gospodine, dopustite mi da podijelim s vama svoje veselje nad ovim divnim prizorom gore u vaoj odaji. "Jo mi se i ruga" - ljuti se biskup u sebi i upita: - Kako je vaa ljepota zamislila tu diobu? - Tako da jedno drugome kaemo istinu. Okom u oko. - Kakvu istinu hoete? - Ja sam se bojala vas, a vi mene. - Ne razumijem, gospoo. - Vrlo dobro razumijete. Dakle, molim vas, odbacite nad mudrivanje. Ovog asa budimo iskreni. Molim, preasni, s vama

sada govori pouzdanica svojih zemljaka Hrvata i pristaa kraljeva sina. Vojvoda Iloki odabrao me za svojeg poslanika na kraljev skom dvoru. - Klanjam se njegovu otroumlju. - Jo nemam prava primati pohvale i molim vas sluajte moje priznanje. Pouzdanica Hrvata i pristaa izbora princa Ivana gajila je nepopravljive sumnje u iskrenost vaeg pristanka. - I nakon onog naeg razgovora prije tri dana kad ste stigli na dvor? - Taj razgovor samo je smanjio moju sumnju. Tek danas pruili ste mi neoborivi dokaz svoje vjernosti princu. - Cime? - zapita on. Time to ste me zatvorili u tamu s amirom i htjeli me nemilosrdno vezati s njime. - Ako se varate? - Robert je uo sve. Zahvalna sam vam zato, jer ste mi pru ili uvjerenje svoje iskrenosti. Evo moje izjave. Ne troite svoje dragocjeno vrijeme sa mnom. Od mene princu ne prijeti pogibelj. Razabravi da mora skinuti diplomatsku masku, odlui se na izravan odgovor: - On vas ljubi. Vi to znate, a glas vaeg srca sigurno mu se odazivi je. - Glas mojeg srca ujem samo ja, a sluat u ga samo onda, bude li me vodio pravim putem. - Kojim smjerom vodi taj va pravi put? - Smjerom to mi ga je pokazao moj skrbnik, veliki duh moje domovine Ivan esmiki. Zadajem vam vrstu vjeru: ne sto jim na putu vaim osnovama da dovedete princezu Bianku. To je moja elja. - Oprostite, teko je vjerovati da bi se mogla nai ena koja bi odbila ruku princa Ivana budueg kralja. - Ve sam prije godinu dana odbila prinevu ruku. Uinit u to ponovo ako mi je ponudi. On je uporno kimao: - Nevjerojatno, nepojmljivo. Svaka bi ena prihvatila takvu ponudu pa kad bi ljubila i drugog. - Opetujem to sam ve danas kazala: svaku enu nije od gajao veliki ovjek Ivan esmiki. On me nauio sluiti plemeni tim ciljevima. A sad jedan savjet. Preasni, ne obraajte se Damiru elite li to prije poslati poslanike po milansku princezu. Povjerite tu zadau vojvodi Ilokome. Samo vojvoda moe sklonuti princa. Damir se bori za prineve line osjeaje vie nego to bi smio. Sve to biskup smatra nevjerojatnim otkriem. "Je li to mogue? Ova ena, ljubljena od princa, pridonosi rtve?" Malo je promatra i odgovori: - Posluat u va savjet. - A sad priznajte: nitko ne govori o "nekoj plemkmji koju bi princ htio uzeti". Ni biskupa Filipca niste vidjeli na onom prozoru. To vam je trebalo da pogasite svijee. Uzalud biste po ricali. - Recimo da se ne varate, ali kako je Robert upao u onu sobu? v- Kad sam izjahala iz dvora, pratio me. Odluno sam zatraila da se udalji i zato me slijedio, uvukao se u kuu i sakrio na galeriju. Na moju sreu. Dakle, i Robert se zagledao u vas? To je divna prilika da ga uinite uhodom u egerskoj palai. - Ve nekoliko dana vri tu slubu. - Kakva teta io niste muko. No, hvala bogu, moje zvanje i zrele godine zatiuju me od vae ljepote, dakle, mogu vas mirne

due nazvati svojim najjaim saveznikom. - To i jesam. Sad vidim: prinev je izbor u dobrim rukama. Vi ste njegov vrst oslonac i zato dananji dogaaj pokrijmo pla stom zaboravi. - Prihvaam. Sad je i meni odlanulo. Razjanjenje je izbrisalo Bakaeve sumnje da se Gordana hvata princa Ivana i uinilo ga potovanjem njezine mudrosti. On odredi slugama da je otprate u dvor. A gore u biskupovoj odaji Bela Ferenci tiho razjanjava svojem prijatelju Robertu. - Sad, dakle, zna zato sam Gordanu doveo u svoj umski dvorac. Princ hoe da se njome oeni, a odlinici kraljevstva nee to dopustiti. - I zbog princa je Gordana bjeala iz tvojeg dvorca u Bu dim? - I lukavo iskoristila tvoju ludu glavu, natovarivi joj neke moje neiste namjere. - Ona ljubi princa? - Ljubi li ga ili ne, hoe da mu bude ena, a ti si joj po mogao. I danas si se uuljao za njom ovamo iz ljubomore. - Istina je. - I predao je ravno u prineve ruke. Da nije bilo tebe, ne bi se mogao njome oeniti. Vodi te kao pseto na lancu. Povrijeen, stade se hvalisati: - Vara se. Zvala me ve na sastanak k sebi u kuu. - Gle, gle. A to je bilo na tom sastanku? Poljubio si je? Ogrlio? - Jedva sam se suzdrao da je ne grlim. - Suzdrao? Nisi zavrijedio ime svojeg oca. Divljao je za enama. Nijedna mu nije utekla, makar nosila i vojvodsku krunu, a ti se suzdrava od jedne plemkinje. Trebao si se posluiti po zivom. - Vani je bio njezin etovoa. - Da ih je deset, ne bi me suzdrali. Do vraga, nisi mukarac. - Ne bih je bio tedio, tako mi due, ali mi ona ree da oe kuje starog gospodara. - Lagala je. Vidi kako te mota, glupane. A zato te zvala? - Nagovarala me neka sluim plemenitom cilju kako bi prin ca izabrali za kralja. - Eto vidi, jadnice, upregla te u svoja kola da joj pomogne uhvatiti mladog princa za mua. Da sam to znao one veeri, ne bi me otpravila. Ne bi. Bela se sagne k njemu: Da sam ja na tvojem mjestu, ne bi ona nikad dobila prin ca. Ve bi davno imao u naruju njezino tijelo. Zamisli, takva ljepota. Mora da je sva bijela poput mramora. Sve bujnijim slikama ocrtava mu Bela ari ljepote. S pravom zluradou oarava mu uitke to ih je prepustio. Barata s mladiem kao s posudom punom vrueg ulja, primie sve blie k ognju i naslauje se, gledajui kako pomalo kipi i vri. Roberta uhvati vrtoglavica i sav usplamen ustane: Idem kui. Neu da je opet vidim. - Laka ti bila no. Robert gotovo istra iz sobe. - to mu je? - pita Josip tiho brata. Glupan, navinuo sam ga iz osvete to nam je ve drugi put pokvario raune. Sto si mu rekao? Ispripovjedi mu, smijeei se. Bela, to je paklena osveta. Osam dana nee sklopiti oka. Poludjet e.

Tamnom ulicom hiti Robert u dom svojeg ujaka. Osjea se poput krijesa pa trai smirenje u hladovitoj noi. Vrativi se u egersku palau, ide ravno u svoju sobu, otvori kapke na prozoru i sjedne. U glavi mu umi. Bulji u mranu no, a vidi svjetlost to obasjava Gordaninu ljepotu. Redaju se slike doarane Belinom zlobom. Jedna za drugom. Ne bori se, ne odvraa pogled od zamamnih slika. Predaje im se s uitkom. "Sve te slasti pripast e princu?" Digne se kao da su ga dotakli bodeom. Ide, gore-dolje, odajom. iri se oganj. Prevladava svega i zahvaa ga poput oluje. Kasno u no razodjene se i baci na postelju. Ustaje i nastavlja trku. Nadvije se nad prozor i bulji u no punu slika djevojake ljepote. Otrovan Belinim predodbama mata u vruici. San ga svlada pred jutro. U snu mu se prikae princ kako u naruju dri Gordanino tijelo, bijelo, meko, a on se uzalud bori da ga otme. Ona ovije ruke oko prineva vrata i nee da se odijeli od njega. Probudivi se, skoi pun bijesne snage. Nekoliko asaka ide odajom. Onda pozove slugu: - Gdje je katelan? - U vrtu ureuje voke. - Brzo ga zovi. Snani prosjedi ovjek uskoro doe. - Zaboga, mladi gospodine, izgledate kao da ste odluili ne koga zdrobiti, ubiti, to li? - ekaj, odmah e saznati. Ne skidajui zapanjeni pogled s mladia, pristupi i slua Roberta: - Bio si vjeran mojem ocu. - I vama sam, mladi gospodine. Trebam tvoju pomo. - Evo me, mladi gospodine. Zapovijedajte. - Stara palaa mojeg ujaka na Dunavu je pusta? - Jest, gospodine, sasvim pusta. - Ujak nikad ne zalazi tamo? - Nikad. Napustio je palau jer nee da je popravlja. - A nema ni sluga? - Ni ive due. - Dobro. Hou da se tamo sastanem s nekom ljepoticom. - ovjek se zablene u mladievo lice: - Sad razumijem zato mladi gospodin izgleda kao da e ne koga smrviti - smijeka se on. - Bit e moja. Dogodilo se to mu drago. Mora biti moja. - Dakle, ipak se budi oeva krv? - Nije me briga je li oeva ili nije. - Znao sam: nee gospodin ujak dugo doi da kroti lavia to u sebi nosi bijesnu, lavlju oevu krv. - Sluaj. Treba mi tvoje hrabrosti. Djevojka e doi u onu staru palau. - Dobrovoljno? - Domamit u je. - Dakle, nije vam sklona? - Mislio sam da joj se dopadam, a juer sam saznao: mami me da joj pomognem uhvatiti drugog. - Zasluila je osvetu, tako mi due. - Ne znam je li to osveta, ali poludjet u ne bude li moja. - Znam ja to. I otac vam je bio takav: to opasnije to milije. - Pusti oca, hou da pomogne meni. - Ne bude li ljepotica htjela sama unii, pustit u pratioca preko praga, a onda je moj. Bude li ih vie, bit e, dakako, tee. - Ne znam to je to sa mnom. Ali pustit je neu. Prije bih razorio palau do temelja. - Uvijek sam govorio preasnom ujaku: ne pripitomljujte

vuka. Jednog dana mora isceriti zube. Kome u ilama tee krv vaeg oca, ne moe postati janje. I eto, dogodilo se. Plave plahe Robertove oi sijevaju. Blage Ijepune crte preobrazile se. - Da zna kakva ljepota. Kakav struk. Kakvo tijelo u te dje vojke! - Bit e bolje da ne mislite o tome. Sve vam cvokou zubi. - Dakle: dogovorimo se. Uzet u nekoliko sluga, ali nipoto ujakove ljude, oni nas ne bi sluali. - Prepustite sve to meni. Izvjebao sam se u tim stvarima uz vaeg oca. A kada elite taj sastanak, gospodine? - Jo danas podveer. 222 ... ... .... .. ... ......,.,.,.,... ^^.M...^,,.^^^....,.,. "^"..u..*.. - U predsoblju pitaj za paa Stjepka. Razumije? Kad pa doe, predat e mu pismo. Odmah u ga napisati. - Da priekam odgovor? - Svakako priekaj. Ljepotica e privoljeti, a ti se vrati kui, odmah idi u staru palau i sve spremi. A sad me pusti da piem. Znojnom rukom uzme Robert pero i stade sastavljati pismo Gordani. Nakon viekratnog krianja i ponovnog pisanja prepie isto: "Sluao sam tajno vijeanje kojemu je prisustvovao biskup Filipec. Saznao sam nevjerojatnu urotu protiv kandidata na prijestolje. Nesreom je ujak otkrio moje zaklonite i zatoio me u staru palau da ne bih kome odao to su zakljuili. Podmitio sam zapovjednika koji donosi ovo pismo. Pustit e vas u palau i ne uzimajte velike pratnje da ne izazovete pozornost drugih uvara. Preodjenite se u muko pa ne trebate pratnje. Danas ujak odrava vijeanje do pola noi u Filipevoj palai. Doite podveer. Javite odgovor po donosiocu pisma. Pokorni sluga Robert" Proitao je dva puta, a onda sloio, zapeatio i onda pozvao svojeg pouzdanika: Sad pazi. Ja sam zatoen u palai, a ti si zapovjednik mo jih uvara. Moda e ljepotica sama donijeti odgovor. Ti ne zna nita drugo, nego da me ujak ne puta iz palae. Sad idi i ne daj pismo drugome nego pau Stjepku. Dok je Robert ekao povratak svojeg pouzdanika, dade donijeti jela i pia. Nije mu ilo u slast jelo, nego vie vino. Palila ga e. itavo vrijeme razmilja, sklada osnovu, u predodbama. Katkad ide k prozoru pa istrauje ulicu. Sve tee, uzbuenije iekuje kastela-nov povratak. Nakon jednog sata on se vrati. - Vaa gospodska milosti, gotovo sam propao u zemlju kad sam je ugledao. - Nju? Ljepoticu? - Da, nju. Najprije predam pismo pau. On otri. Malo zatim opazim ensko bie. Gorska vila. Zamaglilo se meni starcu, kako ne bi vama. - to je rekla? - Pogledala me otro i upitala jesam li ja zapovjednik. Po tvrdim, a ona odgovori: Recite svojem gospodaru da pristajem. Doi e - klikne Robert i krv mu udari u bijele obraze. Potenja mi, mladi gospodaru, sad razumijem sve. Ovo bi ensko stvorenje moralo i janje pretvoriti u vuka. Idi, spremi sve to si rekao, ali tajno i brzo. ZA KANCELARSKU AST Podveer istog dana svrili su kopisti i kraljevi inovnici svoj posao. Jo sunce nije zapalo kad se svi udalje. Ostali su samo kancelar Filipec i prvi tajnik Baka. Odloivi pero, opazi kako Filipec ide k vratima, pogleda u hodnik, zatim se vrati, zatvori i gurne zavor. Iznenaeno promatra Baka te mjere i eka to <5e biti. Filipec se polagano pribliava k njemu i ree neto tajanstveno:

Prijeka je potreba da se porazgovaramo, gospodine bisku pe. Uputno bi bilo da budemo to dalje od vrata. Ne ekajui odgovor, pokae stolice ispod velikih prozora obo-jadisanih arolikim slikama. Bez rijei Baka sjedne slijeva. Kroz crvene ornamente prozora padaju rumene zrake sunca i obojadiu mu itavu okruglu glavu na kratkom vratu. Casak se obojica promatraju. Filipev pogled krui oko Baka-eve purpurom posute glave i dade mu nadimak "izrezani Lucifer". A Baka promatra Filipeve pjegave obraze obasjane zelenim svjetlom i ree u sebi: - "zeleni demon", a onda eka. Gospodine biskupe, valja da pustite na slobodu Varadija. Udarac stigne Bakaa, naglo i neoekivano, i nijemo zuri i ze lenkasto lice pred sobom: "Dakle, to si smislila pjegava lijo!" - misli u sebi i mirno odgovara kancelaru: - To bi teko povrijedilo kraljiinu osjetljivost. Znate koliko ga mrzi. Varadi je progonio kraljicu za kraljeva ivota, a danas nam kruto treba Beatriina potpora. - Zaboravit e prolost i dopustiti da se Varadi vrati na slobodu ako doista eli podupirati princa. - Njegovu izboru nita nije na putu. Baka zamiri i u pjegavo lice. Trai ono to kancelar skriva pod vedrim smijekom. Baka istrauje, a Filipec rastvara plave oi obrubljene utim trepavicama. Moram govoriti otvoreno. Odluio sam predloiti vijeu da oslobodi Varadija i njemu povjeri vodstvo za izbor. Ja se po vlaim. "Nee me pregaziti zeleni demone!" - odvraa munja iz Bakaevih oiju dok mu je glasni odgovor hladan: - Zar nae vijee ne moe provesti izbor bez Varadija? - Vaa otroumnost pogaa. - Ne razumijem u emu vi nazrijevate slabost kraljevskog vijea, kad je prinev izbor nerazoriva tvrava. Podrovana. Debela se glava digne. .224 " - Podrovana? Vi to kaete? Da, kaem: podrovana i ugroena. Prevelike se nameu za preke, a da ih nas dvojica suzdrimo. Borbe bi bile bezuspjene. Zato mislim da se povuem i predam odgovornost u Varadijeve ruke. "Ili lae, ili se neto kuha u egerskoj palai" - smilja Baka i polagano pita kancelara: - S kim bismo se nas dvojica morali boriti bezuspjeno? - Zar vaa preasnost ustinu nita ne zna? - Znam samo to da je kraljevsko vijee jednoduno za prin ca i kraljica s nama, a stalei e posluati vijee. - Sasvim loa taktika to se vaa mudrost odaleila od pro tivnika naeg kandidata. Tako niste mogli doznati kako stvari stoje. Broj protivnika raste svakog dana. Tjera ih u egerski tabor: s jedne strane njegova mladost, a s druge strane uvjerenje i strah da e princ nastaviti vladavinu svojeg oca, uperenu protiv povlas tica visokog plemstva. - Tako misle u egerskoj palai. - I neto dalje od palae. - Pa dobro, koga bi protivnici princa Ivana posadili na pri jestolje? - Odluili su birati ovjeka koji je ve due vrijeme na pri jestolju i tvrde da im prua jamstvo odlinog vojskovoe i vlasti koja nee raditi protiv plemikog stalea, nego naprotiv, s njima dijeliti vladavinu.

- Tko je taj? - Kralj Vladislav eki. Bakaev se nos pretvori u usklinik, iroka se usta jo vie, raire. "Dakle Vladislav mu je obeao kancelarsku ast?" - A to kaete vi na to, gospodine Filipe? - Javljam vama to se zbiva iza naih lea. - Zato niste saopili vijeu? - Da izazovem otvoreni lom? - Lom? Izmeu koga? - U samom vijeu Vladislav ima veinu svojih privrenika. U prvi as Bakaa smlavi odgovor: - U vijeu Vladislav ima pristaa? - Najmonije i najuglednije. - Roaci pokojnog kralja? I Stjepana Zapolju u Beu. Svi su oni za Vladislava. Dra gi moj Bakau, mi smo pobijeeni ve danas. I zato sam odlu io predati vodstvo Varadiju pa neka radi to zna. Opet Baka odbije udarac: - Ako je sve to istina to kaete, onda ni Varadi ne bi mo gao otkloniti pogibelj. - Vjerojatno ne bi, ali ja neu da snosim odgovornost. A kako je princ ionako Varadiju namijenio svojeg prvog dostojanstvenika, pa vi to i sami znate, neka se Varadi mui, natee i snosi odgovornost. - Tko vam je rekao da je njemu namijenio tu ast? - pita Baka. - Zar je moda obeao vama? - Nisam to ni oekivao niti bih primio. "A samo te to dri uza nj" - dobaci mu Filipev smijeak dok je uvjerljivo nastavio: - Otkrit u vam tajnu. Prinev dvoranin i drug mladi Damir provalio je u Varadijevu tamnicu u ime kraljevskog vijea i s njim se neto dogovarao. Svakako nije to bilo bez prineve privo le niti bez njegova znanja. - "to hoe taj demon?" - upita se Baka. Ne mogavi nai odgovor, odlui da bude oprezan: - Povjerenje koje uivam kod princa ne moe mi nitko ote ti. Ni Varadi, ni Damir. - I ne radi se o tome, prijatelju. Htio sam vam samo saop iti da budete oprezni: nas smo dvojica gotovo osamljeni u vije u. S nama je jo jedino kraljica. Svi drugi su potajice pristali uz Vladislava. Ako jo pridobiju kraljicu, a to im nee biti odvi e teko, morat emo se obojica povui. - udnovato da mi nitko od njh o tome jo nita nije re kao - primijeti Baka sumnjiavo - a vi ste tako dobro upu eni. - Na tu vam primjedbu mogu odgovoriti sasvim iskreno. Obratili su se najprije meni, ne samo zato to vodim poslove vije a nego i zato to me smatraju slabijim i manje umnim od vas, s potpunim pravom, dok naprotiv poznaju vau jaku volju i nepokoljebljivost, vau mudrost i golemo povjerenje to ga uivate kod princa. Te okolnosti uvjerile su ih da vas nije lako pridobiti, a ne mogu vas mimoii, naprotiv, i te kako vas trebaju. Vaa po mo bila bi im tako dragocjena da bi vam zauzvrat ponudili kancelarsku ast i zajamili kardinalski klobuk, dakle, ogromni do hodak.

Baka zatrepe. Davni san njegova ivota izreen u dvije rijei: kardinal i kancelar. Pa ipak, snanom voljom odupre se priznanju i ostane naoko ravnoduan pa jednostavno pita: - Gospoda su, kako vidim, ne samo napustila princa nego ugovorila sve potankosti, podijelili meusobno i asti? - Da, tako je, dragi Bakau. - Vama nisu ostavili nita? - Meni su obeali samo tajniko mjesto jer mene ne treba ju toliko koliko vas. - I primili ste? - Ne, gospodine biskupe. Niti sam primio niti sam odbio. ekam vau odluku. Ako vi odbijete, postavit e mene za prvog kraljevskog dostojanstvenika i kancelara, naravno, ako prihvatim. A vi ste ipak odluili da dobrostivo odstupite meni prvo mjesto? - nasmijei se ironino Baka. Kao da ne shvaa krupnu ironiju, Filipec se sagne k njemu: - Mislite vi o meni to mu drago, priznajem vam u etiri oka: ne smatram se umno doraslim kancelarskoj zadai. Za kra lja Matije bilo je lako. On je zapovijedao, a ja sam samo izvra vao njegovu volju. Vladislav je, naprotiv, dobriina, nema svoje volje, on e sve prepustiti svojem kancelaru i na sve e rei: "Dobro". Ope je poznato da se Vladislav puta voditi. To naj bolje zna Petar Gereb koji je na elu Vladislavovih pristaa. - A prisega kralju? Zar su na to zaboravili? - upita Baka. - Spomenuo sam i to, a oni kau: prisega je bila poloena u asu kad smo mislili da je to na sreu kraljevstva. Neobino otro promatra svojeg susjeda. "Taj me kani navesti na izdaju da me izigra kod princa i sam zauzme moje mjesto. ekaj, lijo, moja glava je velika, ona je kupola, a tvoja samo njen lijeb." - Ovo to ste mi sad rekli jest poruka vijeu? - Da, gospodine Bakau. - Stvar je pala kao grom iz neba. Moram, dakle, razmisliti i dobro ispitati svoju savjest. - A moja je dunost da vam saopim zadau koju su vam gospoda namijenila. - Koja te to zadaa? - Vi biste imali ostati uz princa, kao i dosad, i budno uvati svoje povjerenje pred njim. Niim ne smijete odati da ste suglas ni s izborom kralja Vladislava. Tako se ima sauvati tajna pred onim prinevim pristaama koji ga nikako nee ostaviti. A to u prvom redu Hrvati. - A vaa zadaa, gospodine biskupe? - I ja u ostati uz princa. Kako e se to dalje razvijati i ka ko emo nastupiti, o tom odluuje Petar i Mate Gereb i Zapolja. On e ovih dana stii da se o svemu odlui. - A niste li se pobojali da bih sve to mogao priopiti prin cu? Ovaj upit pogodi Filipca poput bodea. Ipak e mirno: - Onda biste navukli na sebe mrnju vijea, Vladislavovih pristaa i njegovu nemilost. - Bude li, naime, izabran - doda Baka. - Bojim se da je to ve sigurno. - Mislim da se teko varate. - Mogu li ve sutra oekivati va odgovor? - Ne znam. - Svaki razgovor bi bio suvian. Moe se samo pristati ili odbiti. Eno na vaem stolu crnog gavrana. Ako pristajete, nai u ga okrenuta kljunom na zapad. To je razumljivo i jasan znak da ste pristali, a da se ne moramo sastajati na tajanstvene do mjenke.

Baka uti, Filipec ustane: - Teke su to stvari. Nas dvojica smo zapravo nedune rtve preokreta u raspoloenju vijea. Boriti se nemamo ime, dakle, Hi nestati s vodstva kraljevstva, ili se pokoriti sudbini. Tiho se oduljao vratima, odgurnuo zasun i stao se glasno opratati s Bakaem. Sam samcat sjedi Baka za stolom. Osjea se zaskoen nasred puta koji je tako ravno vodio do asti, do vlasti uz princa. Na tom ga je putu zaustavio Filipec s bodeom u ruci. Ili e ga strovaliti u jamu niz cestu, ili mora ii s njime. "Meni nudi kancelar-sku ast jer se on osjea nesposobnim. Kako me smije vrijeati, predmnijevanjem da u mu to vjerovati? Ili me kani prikazati izdajicom, ili je sve to strana istina. A onda sam izigran, pregaen. Sve je to njegova osnova koju prebacuje na lea Petru Gerebu. Sve je to skovao Filipec, a moje oi nisu zamijetile i moj nos nije nanjuio. to je to sa mnom? Zar sam potcjenio Morav-Ijanina? Nisam naslutio to se krije u onim utim pjegama? Ako je on sve to zamislio, sauvat e sebi prvo mjesto uz kralja. Zato bi inae radio za Vladislava? A ja neka mu pomaem? Za kardinalski klobuk? Ne, pjegave. Neu ti na lijepak." PODIVLJALI LAV S druge strane u kraljiinu dijelu dvora douljao se oprezno u Gordaninu sobu Simono, nosei sveanj. Brzo ga razvee pa izvue muko plemiko odijelo i preda ga Gordani. - Odabrili ste odvie skupocjenu odoru. - Za vau milost ni ova nije dovoljno lijepa. - Nee mi sluiti za sveanost, nego u tajnom pohodu. - Tko e jo pratiti vau milost? - Osim vas, nitko. Ne valja probuditi pozornost. Onaj kome idem zatoen je, dakle, moramo se uuljati k njemu oprezno i neopaeno. - Vaa milost se ne boji da bi vam prijetila kakva pogibelj? - Naprotiv, eka me saveznik da mi otkrije vrlo vane taj ne. - im padne sumrak, ekajte me na vratima dvora. im su se poele paliti svjetiljke du hodnika kraljevskog dvora, pojavi se Gordana u plemikoj odori s vizirom na licu. urei se, stigne do glavnog izlaza. Tu je ekao Simono. Pred izlazom iz dvora uzjahali su konje i nesmetano krenuli. Udarili su prema Dunavu, sve vie se udaljujui od grada. Na malom brdu, to se strmo sputa k Dunavu, razabira se u mraku obrisi palae. - To je palaa egerskog biskupa - upozori Simono. - Ba tamo idem. - Palaa je naputena? - Danas su je opet naselili. - Ne vidim nikakva svjetla - upozorava Simono. Saveznik me eka u tmini da ne pobudi pozornost. Uspeli su se na malo brdo. Gordana se spusti sa sedla i pre da Simonu uzde: - Sakrijte konje negdje u ikari dok se ne vratim. - Kako e dugo izostati vaa milost? - Vratiti u se moda za pola sata. Gordana se ulja prema palai. Sve je oko zgrade tamno i tiho. Nastoji prozrijeti gusti smrak da nae ulazna vrata. Ide uza zid i gotovo nasrne na stepenice. Neki se ovjek makne s vrata. - Tko je? - tiho upita muki glas. - Traim gospodina Roberta. - Vama sam danas donio pismo? - Da, meni - apne ona. - Najavite me. - Onda me slijedite.

Unila je u tamni hodnik. - Drite se neprestano zida- tiho e pratilac. Zalazili su u tminu. Pustim prostorom odjeknu njihovi koraci. Pratilac ue na neka vrata i uzme svijeu. Gospodin je gore. utei, slijedi Gordana pratioca. U prvom katu hitro otvori jedna vrata i pokae rukom: Neka se vaa milost potrudi. I prijee prag. U rasvjetljenoj sobi stoji Robert. Sav je ureen. Plava kosa lijepo ueljana. Odora nova, sveana. Lice mu je rumeno. Plave oi upiru u Gordanu s nekim tajnim smijekom, punim trijumfa. Ipak se duboko pokloni. Hitrim pogledom zaokrui Gordana namjetenu sobu i mladia: - Ova okolina i vae veselo lice ne pokazuju da bi vam zatoenje bilo neprilino. - Ovog asa znai mi pravo blaenstvo. - Dakle, vae su vijesti sretno otkrie naem plemenitom cilju? - Svakako. Ali prije svega sjednite na ovaj leaj. Nije tako raskoan kao oni na dvoru, ali udoban. Njezine lijepe oi promotre neto pozornije njegovo zarume-njelo lice sa udnim odsjajem radosti. I ostane stojei Zabavljena je promatranjem uarenog lica i plamenih oiju. Neto prijatno odraava se u njegovoj linosti. Nestalo je skromnog dranja, neodlunih kretnja, one vjene smetenosti u odgovorima, neprilike u vladanju. Naprotiv, itavo mu dranje izraava sigurnost, odlunost, gotovo drskost. - Gorim od elje da doznam to ste prisluhnuli na vijea nju svog ujaka. - Molim, ne mogu dopustiti da sluate stojei - ree Robert. Ona se spusti na stolicu i pogleda mu u oi: - Uistinu se radilo o uroti? - Da, o uroti. - Dakle, priajte. - Urota donosi opasnosti. - Protiv prineva izbora? - I protiv njegove enidbe. - To je manje vano, vie me zanima ono o izboru. - A mene vie ono o enidbi. Usne mu se iskrive, lice sve vie poprima tui iskrivljeni izraaj. Gordana sve to opaa, ali se priinja da nita ne vidi: - Pozvali ste me da ujem urotu to su je skovali u prisus tvu biskupa Filipca. Pourite se, gospodine Roberte jer mi se u ri. Molila sam u kraljice dozvolu da posjetim majku njegove vi sosti. - Svoju buduu svekrvu - izbaci on napola bijesno. - Gospodine Roberte, im sam unila u ovu sobu, inilo mi se da vi niste onaj kojeg sam smatrala svojim saveznikom. - Za plemeniti cilj da postanete prineva ena? Ona svladava svoju ljutinu ne bi li to prije doznala vane vijesti i odgovara: - Luda pria o kojoj nije vrijedno govoriti. - Pa dobro, ako je luda pria, a vi mi obeajte da ete poi za mene. Iznenaena uti. Gleda mrko i strogo. Napokon hlano odgovara: - Sjeate li se, gospodine Roberte, sadraja vaeg dana njeg pisma? - Kako se ne bih sjeao. - Ako se, dakle, sjeate pisma i ako se sjeate to ste mi ovog asa rekli, morali biste razabrati da je va postupak nedo stojan. Nedostojno je to se usuujem traiti vau ruku? Vi se os

jeate prinevom vjerenicom? Strogo ga pogleda i jo stroe naglasi: - Sve to znai: nije bilo tajnog vijeanja ni urote? Jedaostavno ste me prevarili? - ime? Kada? - Traili ste da vam budem saveznik za neki plemeniti cilj, htjeli ste mi utuviti u glavu da radite za neku domovinu ne bi li vam posluio da se doepate princa, kralja i kraljevske krune. - Poludjeli ste. Netko vas je obmanuo. - Vi ste obmanuli mene svojim plemenitim ciljevima. Gdje su vam oi ako ne vidite zato vam donosim vijesti, zato vam sluim? Vaa me ljepota zarobila, njoj sluim, njoj hou da udo voljim, ona je sav moj plemeniti cilj, vaa ljepota. I glas i ruke mu dru i prilazi joj. Ona se pomakne i grubo ga odbije: - Izmiljenom urotom domamili ste me ovamo? - Vi ste mene mamili na sastanke da vam donosim vijesti, a ja sam vas domamio da uzmem nagradu. I opet poe prema njoj. Ni koraka blie, gospodine. Toliko samosvjesna prijetnja naas ga zaustavi. Nehotice mu padne pogled na njene ruke to dri omotan plat oko tijela. Htio bih ga strgnuti, ali njezina prijetnja pobuuje na oprez. to kane ove ruke? Ne skrivaju li kakvu pogibelj? Ipak, mirne su, nepomine, dok njegove dru, pribliuju se k njoj i poseu za njom. Uas Gordana skoi natrag i gleda ga prezirno. - Gospodine, hou da iziem. - Iz ove palae nema izlaza. Odgovor joj sve razotkriva. Munjevitim pogledom istrai odaju. Tu su vrata na koja je unila. Straga dva zatvorena gotska prozora. - Nema vam odavde izlaza - promrsi on ponovo. Gordana bez rijei krene k vratima. On potri za njom: - Vi ste moji. Nema vam spasa. Gospodine Roberte - zapone ona blago - zar je mogue, vi, plemenita dua? On se grohotom nasmije. Htjeli ste da budem neka plemenitost, ali ja to neu, ja to nisam, ja sam sin svojeg oca, pseto s lanca, gladno pseto. Iskoristivi ovaj njegov govor, ona se primakne k vratima. Hoe ih otvoriti, ali ne poputaju. to to znai? - vikne ona. On se zaleti k njoj i obujmi je. Drhtave ruke osjeaju pod platem njezino tijelo to se otim-Ije. Blizina i oekivanje razbukte ga. Ve se osjea gospodar njene ljepote, ali zadobije snaan udarac i zatetura nekoliko koraka. Razabire da je trgnula iz toka ma. Zabezeknut zuri u oruje. Dakle, time se prijetila? Kakva ludost to joj je savjetovao da doe u toj plemikoj odori. Kako se nije dosjetio da nema plemike odore bez maa? Dodue, ma je kratak, ali otar. Branit u se - ree ona. Ovaj preokret nije oekivao. Razapinje ga e za ljepotom. Sam je s njom, a prijeti mu orujem. Raspaljen stoji goloruk i zuri u otricu. Osjea strah. - Izdrat u do sutra s maem u ruci - ree ona samosvje sno. - Pozvat u u pomo - odvraa on prij etnojm.

- Svojeg slugu? Sto ste vi? Plemi ili rob? Uzmite ma. Ako me svladate vjetinom maa, pobijeena sam. Svladam li ja vas, odstupate. "Nisam joj dorastao. Neka mi katelan savjetuje." - Gdje vam je ma? - upita ona izazovno. - ekajte, donijet u ga. Sva se krv u njemu zatalasa. Nasrnuo bi, ali se oruje svjetluca u njenoj ruci. - Donijet u ma - i kao pijan otetura do vrata. Udara i vie: - Otvaraj, katelane. Izvana netko otvori. Robert izie. Gordana pohiti k prozoru i otvori ga. Pogleda dolje. Strmina pusta i nedohvatna, visoka. Nagne se nad prozor i vikne dolje u tminu: Simono, Simono! u pomo, Simono! Prislukuje. Nitko se ne odazivlje. S ove strane otvaraju se prozori na Dunav. Vani u hodniku stoji katelan s etvoricom slugu. Robert ape: - Hoe da se bije sa mnom. Nisam ni sanjao da nosi ma. Idi ti i bij se mjesto mene. - Posramit ete se, gospodaru. Ni ja ve odavna nisam imao u ruci maa. - Do vraga, zar se boji enskog udarca? - Gospodaru, neu se s njom nagaati. Udarit u sa sluga ma protiv nje, prestrait e se i odbaciti oruje. - Naprotiv, branit e se do posljednjeg daha. - ta da se onda radi? - Pita mene? - Ve znam. Pobijte se s njom samo onako. Drugo je moja briga. - Ako me prepusti njezinu mau? Skinite mi glavu. Odmah u donijeti najotriji. I potri dolje pa se vrati s orujem. Robert ue u odaju s maem u ruci. Gordana stoji i mranim pogledom promatra protivnika. Razabravi da joj nema izlaza iz dvora, spremna je Roberta raniti, makar i ubiti. Evo me - ree on hrapavim glasom od tekog uzbuenja. Sve mu pred oima titra. Dakle, zaponite - dovikne joj on i postavi joj se nasu prot. Tek to su uzdigli maeve, on se neprestano udaljuje postrance, izbjegava borbu. Vladate se kao plaljivi djeak - vikne ona. - Stid vas. bilo. Njega to ne vrijea. Ne odgovara i uzmie prema sredini sobe. Gordana slijedi njegove kretnje. Sva joj je nada u tome da ga udari. - Branite se - vie ona i navali. - Tiho i neujno otvore se vrata. etiri mukarca gotovo neujno potre sagom i uhvate Gor-danu. Osjetivi zamku, ona vrsto dri ma i zamahne, ali joj dre desnicu. Katelan joj iskrivi ruku i ma padne. Otimlje se, ali je sluge s katelanom dre. Iskoristivi svu snagu svoga vrstog izvjebanog tijela, divlje se bori. - Ue ovamo - vikne katelan. - Evo, tu je - dobaci Robert. - asti mi, jaka je. - Ali i konopci su vrsti. Svaki otpor je uzaludan. Mukarci je svezu na leaju. Rober-tovo lice je uarena eravica, oi munje. - Podla kukavica - vikne Gordana. Sve ste to pripremili* razbojnice, gnusni podlace.

- Uzalud vam je sada, ljepotice - smije se katelan ironi no. - Vi ete jo sutra visjeti na uetu, kojim ste me danas ve zali! - Dobrovoljno ste doli, ljepotice. Prisei u. - Dobrovoljno ste pristali - smije joj se Robert. - Hulja - vikne ona. - Odgovarat ete kraljici. - I princu? Dok oni nau ovu palau, bit u daleko. - Tamo vani eka njezin pratilac, gospodaru, to da uinimo s njim? - pita katelan. - to god vas volja - odgovori Robert. - Bacit emo ga u Dunav. - Kraljevski je odlinik - vikne Gordana. - Za njegov i vot uzet e vae. - Hajde, dakle, sveimo ga kao i gospodaricu da mu ne bu de krivo. Smijui se, izlazi katelan sa slugama iz sobe: Laku no. Robert zasune vrata i potri Gordani. Sad si moja. Platit ete svojom glavom. Omamljen obujmi je. Gordana upire sputano tijelo, navlai uad. Otimlje se sponama. Nogama i rukama potresa, trza. Konopi ne pokutaju. Mladieve ruke obuhvaaju joj tijelo. Uareno mu se lice pribliuje njenom. Oajnom snagom pokuava se ona oduprijeti. Nema ti spasa. Moja si. A katelan i sluge potre niza stepenice, izau iz palae i osluhnu u no. - Gdje je taj mladac koji je eka? - Vidio sam ga u sumraku kad su dolazili. Negdje dolje uva konje. Idi, reci mu da ga gospodarica zove u kuu. Sluga ide i trai. Zauje rzanje konja. Skrene onamo i zovne Simona, isporu-ivi mu da ga gospodarica zove u palau. Nita ne slutei, Si-mono se uputi sa ovjekom. Cim je preao prag i vrata se za njim zatvorila, zgrabe ga. Zateen, pokua se oduprijeti. Ne moe odoljeti etvorici. Svezali ga vrstim konopima i odvukli u komoru. Sputan ne moe se ni maknuti. Pokuava vikati, ali njegov glas zagluuju debele zidine male komorice bez prozora. Valja se u oaju stranih slutnja. Uzalud pokuava ne bi li snazi otpora popustila uad, ali razabire da se savila oko njega kao okovi. Tjelesna i duevna nemo baca ga u zdvojnost. Tmina mu ubija svaku nadu. to ste uinili s gospodaricom? - vie on. - Nema tu nikakve gospodarice. Mladi gospodii je gore u gospodara i veselo s njim pije. - Jao vama, lupei, kad vas uhvati princ. - Pozvat emo ga u svadbu - nasmije se katelan, zalupi vratima. - Sad idite, pijte i zaloite - ree slugama. - Ne bojte se nita. I navali poprijeko eljeznu preku. Ljepotica e utjeti od srama i poi e za naeg gospodara bude li mu jo do nje. A ba je lijepa. I mlaka bi voda uzavrela u njenoj blizini. Katelan ode u prizemlje, a sluge ga slijede. PRED ZORU U kui gospoe od Brezovice spavaju dubokim snom. Na vra" tima dvorita zatutnje udarci. Kroz no se razlijee dozivanje. Zadrijemali noobdija prene se i potri k ulaznim vratima: - Tko je vani? - Iz dvora pa Stjepko.

- Ne mogu otvoriti dok ne pitam gospodara. - Onda pitajte, brzo. alje me njegova visost princ. Sluga pohiti u kuu, probudi sluge i posavjetuje se s njima, pa onda ide u prvi kat i pokuca na vratima. - Gospodaru, gospodaru! - to hoe? - upita iz sobe Damirov glas. - Tu je iz dvora pa Stjepko, alje ga princ. - Pusti ga u kuu. Sluga otri. Damir upali svjetlo i stade se odijevati. Majka mu se probudila i dolazi k njemu. Sva zabrinuta ispituje sina: A tko je princu rekao da si ovdje? - Sigurno Gordana. Prekjuer sam bio s njom kod biskupa Bakaa. - Juer se itav dan nisi pokazao kod princa i sad te zove. U to doba. Ba udno. - Moralo se desiti neto vano. Odjeva se gotovo nestrpljivo. Neprijatni osjeaji uznemire ga. Prepoznao je brze Stjepkove korake hodnikom. Djeak uleti u sobu. Blijedi mu obrazi navjeuju nemilu vijest. - Gospodine Damire! - usklikne mladi. Sad mi je lake. Ona je sigurno ovdje. - Tko ona? - Gordana. - Zato bi bila ovdje? - Nema je? - krikne pa. - Rekoh ve. - Ali otila je juer. - Kamo? - Da posjeti majku njegove visosti i sigurno je prespavala kod nje. - Niti je bila tamo niti je prespavala - odgovori Damirova majka. - Ne recite to, vaa milosti - zadrhti pa. - Stjepko, uj, kad je otila? S kim? - upita Damir uzev i paa za ruke. - Podveer u pratnji Simona. - A to je rekla? - Da e posjetiti prinevu majku. Obeala je kraljici da e se vratiti do itanja. Svi su se okuili i princ je prisustvovao i tanju gospodina Bonfinija. A nje nema. I kad su ve polazili na poinak, jo se nije vratila. - Majko, moda je ipak bila preko kod prineve majke? - Zadrala sam se kod nje do kasne veeri. - U to doba noi? - Ve je pred jutro, gospodaru. - Kraljica i princ bili su jako uznemireni, ali je njezino ve lianstvo ustvrdilo da je Gordana sigurno ostala da ovdje prespava. Kad su ve svi zaspali, princ me probudi i poalje da vidim je li tu. - Marko, sedlaj konje! - zapovijedi Damir. - Pet momaka ide sa mnom. - Gospodine Damire, princ mi je naloio: ako Gordana nije ovdje neka mu smjesta javim da mu sedlaju konje. - Onda posluaj njegovu zapovijed. Idi. Pa ipak oklijeva. - Sto jo eka, Stjepko? - Bih li princu kazao ono to znam?

- to zna? Reci meni, odmah. - U kraljevskom uredu dva ili tri dana sjedi neki novi ple mi, neak egerskog biskupa. - Robert. Sto je s njim? - Uvijek me ispituje o Gordani. Juer nije doao u red, ne go je poslao nekog slugu s pismom da ga predam Gordani. - I predao si? - Jesam. Ona je smjesta pohitila u predvorje i govorila s njim. - "Reci gospodaru da pristajem." Samo to je odgovorila, a u sumraku je izila, svakako sa Simonom, jer tako kau straari. Damirov se nemir pretvori u slutnju. U Bakaevoj palai jasno je razabrao Robertovu ljubomoru. - Stjepko, vrati se k princu, ispripovijedi mu sve to si re kao meni. - Da mu dadem i pismo? - Kakvo pismo? Daj ovamo - pa mu strgne iz ruke hartiju. - Kad sam vidio nemir njegove visosti, prije nego to sam poao ovamo, uvuem se u Gordanine odaje kao tat, traim i na em u njenoj nonji pismo to ga je juer primila. Damir brzo proita pa onda pohiti niza stepenice, vukui sa sobom paa: Idi princu. Predaj mu ovo pismo i reci da sam ja otiao u palau na Dunavu. Stigavi u dvorite, vikne slugama: Sjekire, oruje uzmite i za mnom! I baci se u sedlo. Momci uzimaju oruje. U asu poskakae na konje i trkom pojure. Topot konja buno ispuni puste mrane ulice. Skrenue prema Dunavu. Pribliavaju se brdu. Stara palaa na vrhu u polutami ini mu se kao Gordanina grobnica. I divlje bije konja, tjerajui ga uzbrdo. Momci slijede svojeg gospodara. Na istini meu drveem Damir ree svojem sluzi Marku: Konji su iz kraljevskih staja. Zaustavi se i ogleda dva osedlana konja svezana o stabla. Ona je u palai. Marko nita ne shvaa, samo slijedi gospodara to je udario prema palai. Pred ulazom skoi. U zgradi i oko nje pusto. Nitko se ne mie. Svi prozori zatvoreni. Svi opleteni tekim eljeznim reetkama. Svom snagom udari Damir u vrata zgrade. - Ja u, gospodaru! - pritri Marko. - Otvarajte - vie Damir. - Otvarajte! U ime njegove vi sosti princa! U ime kraljice! Po drhtanju gospodareva glasa Marko osjea veliku nesreu pa udara o vrata sjekirom, viui: - Otvarajte! U ime kraljice! - Pazite da tko neopazice ne pobjegne - zapovijedi Damir. Svakog mukarca sravnite sa zemljom ako bi bjeao. Drite sva koga. - Otvarajte u ime njezina velianstva! Iznutra nitko ne odgovara. - ujem trku u kui. - Pazite, momci. Nitko ne smije utei. - Otvarajte u ime kraljice! - vie Damir. - Nestali su. Tiho je, gospodaru. Slua, a onda pograbi sjekiru i zapovijeda. Sijecite, momci.

Teke otrice padaju po debelu hrastovom drvu. Damir razbija vrata kao peinu nad grobom ive zakopane djevojke kojoj pripada posljednji dah njegove due. Otkopat e je posljednjim kucaj em srca. Vrata su okovana. Teko e popustiti, gospodaru. - I eljezo mora pucati! - vikne i oajno udara. Snaga mu se pretvara u divljanje. - Udarajte, rasijecite sve. Moramo unii. Damir udara kao da mu je pod otricom Robert. Zvekeu eljezom spletena vrata, puca drvo. Mranom zgradom tutnje udarci i dignu na noge sluge u palai. Prestraeni tre hodnikom, sluaju tutnjavu udaraca. Posrui, ulete u kastelanovu sobu. - Grmljavina? - pita ih on, trgnuvi se iza sna. - Gospodine, razbijaju vrata. - Za ime boje, biskup je opazio da mu neak nije kod ku e. - Viu, ujte to viu. Ustremljeni sluaju odozdo gromke povike: U ime njegove visosti princa, otvarajtel U ime kraljice! Katelan skoi i pojuri mranim hodnikom. Za njim tutnje udarci s vrata palae. Preskakujui stepenice, uspne se u prvi kat. akom udara o vrata. - Gospodaru, gospodaru! - U ime princa hoe unii. - Otvaraj - vikne hrapavi glas. Gospodaru, brzo, sakrijte se u podrum. I potri, rui se stepenicama, a sluge se stiu u mranom hodniku. - Jao nama! U ime kraljice i princa. - Povjeat e nas kako je prijetila ljepotica. - Gospodar zapovijeda neka im otvorimo - javlja katelan. - Zar je pomjerio umom? - Sakrit emo se u podrum. Gospodar e odmah sii. - A mi? Zar da ostanemo tu? - Vi niste nita krivi. Samo ja i gospodar. - Gospodaru, hitro - ree katelan. - Ide li? - Jo ne. ekajte da se sakrijemo. Sluge dru. - Jao, pucaju na vrata. To su iz dvora. - Skupo emo platiti gospodarevu nonu zabavu. - On odgovara to je poinio. - A nas e sasjei zbog njegove odgovornosti. - Ljepoticu nitko nije silio da doe. To svi morate posvje doiti. - Istina, sama je dola. - Dakle, iako je dola sama, pravo joj budi. - Ipak, vezali smo je. - Gospodareva je stvar i njegova odgovornost. Na razbije nim vratima viu: - U ime princa, otvarajte! - Prekasno je - apne katelan i potri u mrak hodnika. - Gospodareva je stvar i njegova odgovornost. Na razbije nim vratima viu: - Gospodaru, jeste li tu? Sluge strepe u hodniku: - Ostavili su nas same. - Krivci bjee, a sluge stradaju. - Otvorimo im da spasimo glavu.

Poput ptice, dojae mladi pa u dvor. Pretrao je stepenice i uletio u prinevu sobu: - Visoti, nema Gordane. Tamo je Damir. Jako se prestra io i odjahao. - Kamo? - Tamo gdje je Gordana. - Gdje je? - Evo pisma, visosti. I ponovo pria kako je nepoznati ovjek donio pismo i kako ga je naao, a princ ga prekine: - Damir je odjahao? - I uzeo sjekire i oruje. Princ baci na sebe odijelo, plat, opae ma i tri niza stepenice. Stjepko za njim kao u snu. Ivan uzjae Stjepkova konja. Ovaj brzo stjera jednog svojeg pratioca sa sedla, uzme njegovo mjesto i s drugim momkom slijedi princa. Hitno projae dvoritem. Stjepko zapovijedi da otvore. Sva trojica zalete se nizbrdo i kreu prema Dunavu. Ivan goni vranca, a oi mu trae samotnu zgradu izmeu drvea. Pod brdom konj uspori korake: - Zato se Damir prestraio? - upita Ivan Stjepka. - Za to je uzeo sjekire? - Ne razumijem kakva bi to opasnost prijetila Gordani od Roberta. Prije deset dana pomogao joj je da pobjegne. Pismo go vori o nekoj uroti. Otkud opasnost? - razmilja Ivan. Plavetno jutarnje nebo odraava se ruiasto naranastim bojama istoka i proiruje Ivanu pogled do ulaza u palau. - Damirovi konji su tamo pred ulazom - upozori Stjep ko. - Razbijaju vrata - opazi princ i osjeti drhtanje u prsima. - to se dogodilo s Gordanom? Instiktivno mu se stee srce. Nita ne zna o onome to razapinje Damirove slutnje, dok kri put u zgradu. Zadnjim udarcem probio je vrata i utisnuo se u pukotine. Zdrobit e vas, gospodaru - vikne Marko, priskoi i pro dubi uski prostor. Katelanovi sluge ne dospjee da otvore. Pred njih bane Da* mir i trgne ma iz korica: - Gdje je gospodar? - Katelan je tamo - i pokau u dno hodnika na mala vra ta. Damir skoi i otvori. Stubama se sputa u podrum katelan. Natrag, lupeu - i zgrabi ga za iju. ovjek zatetura. Uhvaen, nema snage da bjei i vraa se. - Traim gospodina Roberta - najuri ga Damir. - Gdje je? - Mislim da jo spava - odgovori katelan. - Gdje je gospoica? - Nikakvu gospoicu nisam vidio. Prijetei digne Damir aku: - Hoe li da ti raskolim vilicu? - Gospodine, vidio sam juer samo nekog mladog gospodi na koji je doao u posjet mojem gospodaru. - Gdje je taj mladi gospodin? - Gore na prvom katu. - Vodi me. Pokua li me uvesti u krivu sobu, sasjei u te na komade. -

Katelan polagano vodi uza stube Damira. On ga estoko gui> ae. uri se - vikne hrapavim glasom. Damir ide za ovjekom, gotovo ne osjea vlastite noge. Tijelo mu je kamen, srce olovo. Ne uje tropot koraka, ni prinev glas to pita njegove momke pred vratima. Jezovita misao ukoila mu se u mozgu i od nje mu ilama kola jeza, ledena, smrtna. Ne vidi kamo ga vode. Ali kao da ve vidi strahotnu sliku to mu je stvorila jezovita slutnja. Razbijajui vrata, proivio je sve jade onoga to iekuje, to gleda i emu vie nema pomoi. Katelan gurne vrata. Damir sustane. Omaglica ga zadri. Nema snage da prekorai prag. Gurne pred sobom katelana, onda svojeg slugu. Samo da ne bude prvi. Jao - vikne Marko. Taj krik prouzroi mu ivu bol. itavo tijelo i noge mu klec-nue. Probudio se od ukoene jeze, a u prsima se skupljaju krikovi jecaja. Pretri prag. Na leaju Gordana u mukoj odori, svezana, razapeta, bespomona. Pogled joj je zamagljen. Haljeci muke odore su otkopani. Bezglasno dotetura k njoj, koljena mu se sagnu, silom skupi snagu, u asu dere sa sebe plat i pokrije djevojku. - to se zbilo, Gordana? Na vrata utri princ. - Gordana! - krikne Ivan i baci se k njoj na koljena. Njezin poloaj razotkriva mu strahotu. Ona gleda obojicu i uti. Svijest je ostavlja - prestraeno e princ. U borbi s omaglicom ona nijee glavom. Damir je ve stekao prisebnost. - Krivac! Gdje je krivac? - i krvoednom osvetom pograbi katelana. - Gdje ti je lupe, tvoj gospodar? - Ne znam, gospodine. - Presijei u te napola. Gdje je? Ivan ne vidi ne uje Damira. Utaplja se u Gordaninim oima to su uperene u polumrak sobe. - Govori, gdje ti je gospodar? Ne moe utei. - Odazvao mi se iz ove sobe. Ja sam se odazvala mjesto njega. Svi upru pogled u Gordanu. Tamo je - i pogledom pokazuje u mrak kraj zida. Damir skoi u tminu: - Otvaraj, Marko, prozor. Svjetla u sobu. Jutarnje svitanje razotkrije tijelo to lei kraj zida. - Robert. To je on. Damir se sagne k njemu i ogledava ga, a princ zuri u nepominog mladia. Prodrma tijelo, ali se ne mie. - Mrtav? - pita Damir, pogledavi Gordanu. - Ne znam - odvraa ona kratko i hoe da se pridigne, ali ne moe. Svezana je na leaju. Tek sad opaze da je nisu oslobodili spona. Ustrali se. Damir svojim maem razreze uad koja je sputava uz leaj. Ona uspravi ruke. Uad ostavi krvave tragove na bijeloj puti. Zareala joj se u meso. Brzo sakrije ruke ispod plata da zakopa muko odijelo. Kad su je odvezali, Gordana sjedne. U licu joj izraaj muke. Damir opet pogleda u Roberta i pita: - Sto se dogodilo? Recite nam Gordana? - Svejedno to se dogodilo. Ne pitaj je nita, Damire- za povijeda princ, uhvati njezine iskrvavljene ruke i sagne nad nji ma glavu. Ona hoe da ustane. Oba mladia pritre i uhvate je. Osjetivi njihovo drhtanje, blago otkloni pomo: - Hvala, sama u.

- I uspravi se. Zamotala se u plat. Njih dvojica ute. Blijedi su. Pogledi im trae njene elje, ali ih ne nalaze. Ni u oima, ni kretnji, ni u rijeima. Oito se sabrala. Uzima klobuk, pokriva lice vizirom pa ide, odbijajui njihovu pomo. Dopustite, Gordana, da vas pratim - moli tiho princ. Ona samo kimne. Ide k vratima, i ne obazirui se na Rober ta. Ali se zaustavi pred katelanom i dovikne mu: - Nitkove! - Morao sam izvriti zapovijed. - Je li ti zapovijedao da me drsko vrijea dok si me ve zao? ovjek uti. Gordana krene preko praga. Princ zapovijeda: - Damire, uredi tu sve to treba. Preputam ovog ovjeka tvojem sudu. - Hvala, visosti. im su preli prag, Damir zatvori vrata, potri katelanu i udari ga tolikom snagom da je pao na zemlju, jauui. - Marko, svezi ovu ivotinju istim uzetom. I one dolje neka svezu. Odmah emo ih otpremili u neku tvravu. Ni s kim ne smiju govoriti. Nitko iv ne smije doznati to se tu zbilo. Pazi na ue. Istim kojim je vezao nju, svezat u mu vrat. - Razumijem, gospodaru - odvraa Marko. - Je li ti zapovijedio da vrijea plemenitu djevojku, da je vee do kosti? Platit e to, tako mi moje asti. Vei ga. - A to emo s onim tamo? - i pokae na Roberta. 1A Gordana III Svucimo ga da vidimo je li proboden ili ga je avo zaguio. A dolje Gor dana ostavlja palau. - Gdje je Simono? - upita princa. - Nisam ga vidio. - Ovdje je - vikne Stjepko. - Nali smo vezana remenjem u nekoj rupi u prizemlju. Vikao je i provalili smo do njega. Crvenim oima od plaa gleda Simono Gordanu. Utuen, slomljen ree: Odmamili su me u palau na va poziv. Ona samo kimne i ne ree nita. Uspela se u sedlo. Jo sunce nije izalo, kad stigoe u dvor. U predvorju princ mahne Stjepku i Simonu da se udalje. - Gordana, ne recite nita kraljici. Nikome. Ona digne vizir. Izgled njezina lica prestrai ga: - Ne moe se tajiti. Njegovo blago lice zaliveno je toplom njenosti. Oi su mu vlane: Draga, ljubljena, svjedno to je bilo, svejedno. Ja sam va. U sumornim bademastim oima lei duboko udivljenje, ne to kao bol, alost, to li. Padam od umora - ree ona tiho. - Kad se odmorim, doite, visosti, kraljici. I ode polagano u svoje odaje. Dvoranka je ve bila na nogama. - Njezino velianstvo bilo je juer jako uznemireno. - Lei u. Pusti me samu. Ne budi me. I baci se na postelju pod modrim svilenim baldahinom. Poto je Ivan dopratio Gordanu u dvor i s njom se oprostio, otpusti Simona i Stjepka da legnu pa naloi ostalim paevima neka odmah jave im se vrati Damir. Tada se uputi u kraljevsku umivaonicu. Vratio se osvjeen, ali ipak nemiran kad mu Enriko donese Beatriin poziv da sie k njoj. to je? - pita ga Beatrica kad je ulazio u njenu sobu. Nije odmah odgovorio. Zato si tako blijed? Rekoe mi da si u zoru doveo Gor

danu. Gdje je bila? Bez rijei joj pokae Robertovo pismo. Zauena ita, a onda sjedne k njemu: Razjasni mi poblie. Ispripovijedi joj kako su nali Gordanu u staroj naputenoj palai. Problijedila je od straha i, lomei rukama, upita: - Ali to je bilo? to ti je rekla? to? - Damir ju je pitao, a ja nisam dopustio da odgovori. Bila je slomljena, cijelu no leala je svezana. .242 - Jao, zar da je ta strahota - i ona ustane pa nemirno ide gore-dolje. - Zbog mene se upropastila. Uvijek je traila neke urote, uvijek sumnjala, i to ju je zavelo da slijepo ide. - Eto Ivane, i u mene ne vjeruje, jer bi mi bila neto rek la o tome pismu i o svojem odlasku. - Ne, kraljice, vjeruje u vas. Ni meni nije nita rekla, a Si monu tek u posljednji as. Zaustavila se as kao pred nekom stranom slikom i uzviknula: - Kako je smjela ii na sastanak s tim nitkovom - Smatrala ga je plemenitim, dobrim. Zar je nije izbavio iz Ferencijeva dvora? - Oh - i ona zalomi rukama pa gleda sa strahom prinevo lice. "Zar e je sada ostaviti, a ja u izgubiti jaki oslon to sam ga gradila na prinevoj ljubavi?" 16* - to e biti sada? - pita sa zebnjom princa. - Rekao sam joj: bilo to mu drago, pripadam njoj. - Uza sve to se dogodilo? - Vie pripadam njoj nego prije. Ono to se dogodilo bilo je zbog mene. Htjela je doznati neku tajnu urotu. Sve je inila za mene. Sukrivac sam njezine nesree, dakle: jo ue pove zan s njom. - Rekao si joj to? - Ne sasvim ovim rijeima. Sigurno me razumjela. - Poslat u po nju neka doe ovamo. - Dvoranka je rekla mojem pau da je usnula. Ostavite je da poiva. - Ivane, nevjerojatno mi je, ti e se ipak njome oeniti? - Hou, kraljice. Sad me u tome ne moe sprijeiti nitko. Ni ona sama. Sad je njezina sudbina potpuno svezana sa mnom. Ja ljubim nju, a ne njezino tijelo. Sad je vie moja nego ikad. Zar ne vidite: upropastila se zbog mene, samo zbog mene. - Taj lupe zasluio je smrt. Samo smrt. - ini se da je pravda ve izvrila smrtnu kaznu. - Kako? Ubio si ga? - Nali smo ga na podu, nepominog. - Probodenog? - U onom uzbuenju nisam pravo vidio, a ipak je bio mr tav. - A Gordana svezana? - Da, kraljice. - To ne razumijem. Ona svezana, on mrtav. A njegov kate lan? - Uhvaen na bijegu u podrum. - Ne, ne, to ne shvaam. - Zapravo ni ja. ... 243

_ .^

_.

tii.L

- Nije ti razjasnila to se to dogodilo s njim? - Malo me zanimalo to je s njime, dok sam nju naao sputanu. - Ipak, neto se naroito moralo dogoditi. Uvjerio si se da je mrtav? - Ostavio sam ga Damiru. Oekujem svakog asa da mi ja vi. - Cim se vrati, poalji ga k meni. - A kad se Gordana probudi, zovite me, kraljice. im je ostala sama, naloi da joj pozovu poslanika Ranzana. Ali ga ne eka, nego se pouri u kraljevski ured. Kancelar Filipec prolazio je Bakaevom sobom, dok je on govorio u pero svojem pisaru. Kancelar kriom baci pogled na Bakaev stol. Mramorni crni gavran stoji na svom mjestu, okrenut k istoku. "Jo uvijek ne pristaje" - pomisli i pogleda Bakaa. Ali ovaj se udubio u pergamenu kao da uope ne opaa kancelara. Uto pa javi Filipcu da ga eka kraljica u kraljevskoj dvorani. Ispod oka zirne na Bakaa i pouri se kraljici. Doekala ga je u radnoj odaji pokojnog kralja i smjesta navali: - Gospodine biskupe, protiv vas die se strahovita optu ba. - "Izdao me!" - pomisli on, ali mu usne zadre smijeak. - Velianstvo, nisam svjestan krivnje. - Zalazite u egersku palau? - Da sklonem biskupa neka pristane uz naeg princa. I va e velianstvo u tu je svrhu primilo biskupa. Beatrica pozorno gleda to vedro dobroudno nasmijeeno lice i nastavlja: ovjek vrlo bliz egerskom biskupu tvrdi da je otkrio ne ku urotu. NjezifTje pogled vrst. Ni jedan treptaj oka ne moe joj izbjei. Ali on je miran: - Neprijatelji su vjeto postavili stupicu ne bi li pokolebali povjerenje vaeg velianstva i njegove visosti u mene. - Dakle, nema urote? - Svi znamo kako egerski biskup ne eli da princ bude kralj a kako o tom govori glasno, ne moe se to nazvati urotom, ve otvorenim napadom. - Da, ali samo s njegove strane. Meutim, kau da vi s njim radite za drugu linost, to jest za Maksimilijana Njemakog. - Velianstvo prisiem: prije bih umro nego se zaloio za Maksa. Moji posjeti u egersku palau imali su svrhu da spase kraljevstvo borbe i krvoprolia. - to, dakle znai, to pismo? Dok Filipec ita, ute mu se obrve trgnule. 7AA No im je ona digla pogled k njemu, ve se oporavio od uzbuenja. - Uistinu, velianstvo, ne shvaam to znae Robertove rije i. Kad bi doista postojala urota u kojoj bih ja sudjelovao, vje rujte, ne bih raspravljao s egerskim biskupom na mjestu gdje bi me mogao sluati taj mladi. A ne vjerujem ni to da bi Robert tu tajnu otkrivao nekome na tetu osnove svojeg ujaka. - Kako, dakle, tumaite da je ipak to napisao? - Kome je naslovljeno pismo? - Osobi vrlo blizoj meni. - Prema tome, to nije pisao Robert, ve netko drugi da me optui vaem velianstvu i zasjedne na moje mjesto. Istrait u to. Idem odmah u egersku palau da pitam Roberta.

- I recite biskupu neka ne troi uzalud sile za svojeg Nijem ca. Uloit u svu mo i sve zlato svojeg oca za princa Ivana. Uza lud raunaju s mojom mrnjom. Ona je prola. Ako ne vjeruje mojem osjeaju, neka zna: preda mnom je sadanjost i budu nost, a oboje me upuuju putem razbora. - Isporuiti u poruku vaeg velianstva, a ujedno donijeti razjanjenje o tom pismu. Zamalo emo vidjeti tko je spleo tu zamku i molim velianstvo da me na potvratku saslua. - Primit u vas - ree ona hladno i ostavi dvoranu. Filipec se vrati u Bakaevu sobu, pogleda ga kriom i zaprijeti u mislima, uvjeren da je izdaja potekla od njega. Ali mu ne ree nita i hitno ostavi dvor. Napuljski poslanik Ranzano eka kraljicu u njezinoj radnoj odaji. Kad se vratila iz kraljevskog ureda, hitro mu ispria dogaaj i pokae Robertovo pismo. Poslanikovo se lice zabrinulo. - Taj nitkov pomrsio nam je raune. - Princ kae da e se i nakon toga njome oeniti. Filozofira kako su im tek sada povezane sudbine. Moete li vi u to vjerovati. - Velianstvo, princ Ivan je najidealniji humanist. - Pustite, sve se u nae doba ukraava humanizmom da se pasu oi i duh. - Humanizmom se zaogrnulo nae doba da se sakrije sre dovjene haljine, ali ima duhova koji ga smatraju istinom. Ta kav je na princ. Sami ste ga nazvali sanjarem, zanositim pjesni kom. Po majci je batinio slavensku duu, a ova je posrkala hu manu nauku kao ivotnu istinu. Nahranio se njome do sri. U svakom asu ivota on e biti rob onoga to humanista nazivaju plemenitou. Moete se mirne due pouzdati: princ e u svojoj ljubavi prijei granice prirodnog mukarca i uzeti Gordanu. - Onda bi ipak Aversino proroanstvo bilo poraeno. Nje zin sin nee biti nezakonit. - Za svijet, ali zapravo ipak ostaje nezakonit. Rekli ste da je Robert mrtav? Tko ga je ubio? - O tome ne znam jo nita. - Ako je ona bila svezana, nije ga mogla ubiti. - Jedva ekam da se to razjasni. - Nimalo vas ne uzbuuje pismo kojim ju je Robert nama mio? - Velianstvo misli na urotu? To je mladi lupe izmislio. - Ako ipak nije? - Filipec, taj vedri, veseli dobriina pa da se roti - Ja sam, unato tome, s njim otro progovorila o tom pis mu. Ali nee im vladati Maks. Nee. Na to im prisiem. Moj otac poduprijet e prinev izbor svim silama. Uskoro dolaze Hrvati, a onda je egerovoima odzvonilo. - Ne mogu nikako vjerovati. Gdje da uti Moravljanin uzme napuljske lukavosti? Grof Enriko pojavi se na pragu: - Vae velianstvo, dvoranka donosi Gordaninu molbu, smije li se pokloniti vaem velianstvu. - Napokon. Javi joj da je ekam. Isporui princu neka sie k meni. Dvorski metar pohiti izvriti zapovijed. Sva sam uzbuena. Idite, Ranzano. Rei u vam sve. Ostala je sama i nemirna. Brzo je stigao Ivan. Oboje su teko iekivali Gordanin dolazak. Paevi otvaraju. Gordana ulazi. I kraljica i princ istog je asa zahvaaju pogledima. Beatri-in pohlepno ispituje. Ivanov njeno bodri. Ali itavo njezino bie odraava nadmo. U licu, u oima lei suvereni hladni mir. Sagnula je divnu glavu i ljepotu tijela na poklon i opet se uspravila.

Princ se istodobno pokloni. Kraljica samo zuri u nju. Na usnama joj delikatno pitanje. Suzdrava se i eka. Ali Gordanine lijepe ruiaste usne jo su uvijek nepomine. Princ ne moe govoriti. Upija njenu kraljevsku pojavu i nema druge misli do oboavanja. Beatrica zapone razgovor: - Gordana, kako si smjela vjerovati onom mladiu? - Donio mi je vijest iz egerske palae. - Ne tebi, nego tvojoj ljepoti. - Nastojala sam oplemeniti motiv i svrnuti u najljepe cilje ve, a inilo se da me on slijedi, jer mi je nosio vijest. - Toliko te zaokupio cilj tvojih nastojanja da si propustila pozornije promatrati mladieve namjere? - Nikad ne bih predmijevala. Potcjenjuje svoju ljepotu i zavodljivost svojeg bia. A ba ono ga nagnalo da ti je pomogao pobjei iz Ferencijeva dvora. Ne, kraljice. U onom sam se dvoru obratila samo dobroti i plemenitosti skromnog, plahog mladia koji je gotovo bjeao od mene. Naglasila sam da ga smatram sukrivcem zloina na koji se sprema Ferenci da izazovem njegov moral. Uvjeravam velianstvo: nala sam tada u mladiu najljepe moralne pobude da mi pomogne. S njim se dogodio preokret, upravo udan, neoekivan. - Zato si mi zatajila pismo kojim te namamio? - Mislila sam: valja se oprezno uvui k njemu da saznam urotu. Kad bih bila o tome govorila vama ili princu, ne bi se mogao zadrati oprez, a opet potpuno sam se uivjela da imam u njemu saveznika. - Zaboravila si da nisi muko. - Moda velianstvo pogaa. Postupala sam odvie s pouz danjem u svoje namjere. Princ je utio i samo pogledima molio kraljicu da bude obzirna. Ti ju pogledi prisile da joj se priblii i pomiluje kosu. Mi, princ i ja, smatramo da sve to se dogodilo, ne znai nita. Ivan joj se priblii i naglasi uvjerljivom toplinom: Kraljica je izrekla ono to duboko osjeam. Vi znate, Gor dana, i nije vrijedno da se o tome govori. A ona uzdigne glavu i glas pa odvraa: - Toliku obzirnost ne zasluujem, jer sam, ponavljam, po stupala na svoju ruku. - Razjasni mi, Gordana, samo jo ovo: to se dogodilo s tim nitkovom da su ga nali mrtva? - Zar je mrtav? - pita ona s prikrivenom napetosti. - Princ tako misli. - Gospodin Damir jo nita nije izvijestio vau visost? upita Gordana. - Uzalud ekam njegov povratak. - Od ega je umro? - nastavlja kraljica ljubopitno. - Velianstvo, molim, priekajmo gospodina Damira. Mo da e on razjasniti. - Ti ne zna? - Molim, velianstvo, rijeite me dunosti da odgovorim dok ne saznam vie. - Da, kraljica vas rjeava - uplete se princ, pogledavi kra ljicu Beatricu molei. - Naravno, ne traim da odgovori. Idi, dijete moje, i budi vedra. Kao da nita nije bilo. ekam te kod zajednikog objeda. Princ uini kretnju da ide s Gordanom, ali ga kraljica zaustavi. Ostani jo as, Ivane. Poto se Gordana udalji, kraljica pogleda princa:

- Zato uskrauje odgovor to je s Robertom? - Moda se smatra njegovim ubojicom. - Nemogue. Svezana ga nije mogla ubiti. - Istina je. Neto je zagonetno u ovom dogaaju. Ali mo da... - A njena utnja poveava zagonetku. - Draga, dobra kraljice, svako vae pitanje razdire joj du u. - Razumijem. Neu vie pitati. A ti naloi Stjepku i Simonu da o tome nikome ne kazuju nita ako se, unato toga, kani njo me oeniti. - Zar jo sumnjate, kraljice? - Ne, ne sumnjam i ba zato se mora pokopati utnjom. Svijet ne smije doznati. - I nee. -Moda Gordanu zbog toga naroito zanima je li mladi mrtav. Ako nije, hvalisat e se, moda, kako bi je prisilio da poe za njega. A to onda? Tu sam ja, kraljice. Ne bojte se, nita me nee zadrati da Gordanu obranim i uzmem za enu. Ja sam sukrivac. To upam tite, velianstvo. A sad idem. Dovest u Damira kad se pojavi. Do vienja, dragi sine - njeno e kraljica. Ostala je zadubljena u misli. "Ako taj lupe Robert nije mrtav i svemu svijetu ispripovije-di? Sve Ivanove namjere unitit e ova sramota. Nitko ne bi dopustio da uzme Gordanu. A on je premlad i preslab da se opre. Dovest e mu na dvor Bianku. A onda sam ja izigrana. Milanska princeza i milanski dvor istisnut e me iz prineve blizine i vladanja." Na njenu duu sputa se novi mrak sumnje da joj vlast izmie iz ruke. "Zar mi nije sueno da ostanem ni uz prijestolje?" "Ne, ne, to ne moe biti. Ne moe. Ne smije." Osjea se kao nasred pustoi. Krikovi straha prodiru prazninom. Nitko joj se ne odazivlje. Opet gleda zamraeno obzorje. Prititu je oblaci tamni, teki. Ne nalazi puta k cilju. "Svi su me izdali: Maks, egerski biskup, a sad i sudbina, tek to mi je pokazala put k jednom spasu, k princu!" "Ne, ne. Nije mogue. Taj nitkov je mrtav. Ne moe biti drukije. Zar da mi neki neznatni lupe svojim ivotom podupre jedinu utvrdu moje vlasti? To bi bila nepravda, suluda nepravda. On je mrtav. Ide, gore-dolje, u ponovnom nastupu grozniave neizvjesnosti, strepnje, drhtanja i strave za sebe. Uzalud uzvikuje: mrtav. Uzdrmana vjera ne prihvaa tu utjehu. Zove Enrika, alje ga da pita je li ve stigao Damir. L Donosi joj negativni odgovor. Ide po sobama, nemirna, razdraena, i kune Gordanin korak ui staru palau, kune sudbinu i eka vijest je li Robert zauvijek zanijemio. U tom joj raspoloenju Enriko najavi dolazak biskupa Filip*-ca. U nadi da e od njega doznati rjeenje strahovite neizvjesnosti, odredi da ga dovedu. Srdano lice gotovo je prepane. - Dakle, nije mrtav? - Velianstvo, ne zam o kome je rije. - Ne znate nita o neaku egerskog biskupa? - Ne, velianstvo. - Onda niste ni bili s egerskim biskupom? - Upravo dolazim od njega. "Zapleo sam se" - pomisli Filipec - "razabrat e da biskupa nisam naao u palai" - i nadovee: - Oito biskup jo i ne zna da se neaku neto desilo.

- Da, to je mogue, jer se nije dogodilo u kui u kojoj sta nuje. Nosite mi neke druge vijesti koje su pomraile vedrinu vaeg lica? Govorite bez oklijevanja - zapovijedi ona da ne mora misliti o Robertu. - Egerski biskup porie Robertove navode o uroti? - Velianstvo, urota postoji. Njezin pogled ukoeno poiva na biskupovu pjegavu licu. - Ispovijedat u kraljici sve to sam doznao od egerskog biskupa. Nita mi nije zatajio, znak da se osjea siguran. - Njegova sigurnost u mojim je rukama. - Ba sam zato krenuo ravno k vaem velianstvu da uje te i prosudite. - I sudit u. - Nekoliko sam puta nastojao da biskupa pridobijem za prinev izbor, dakako uzaludno. Kad sam mu predoio Robertovu ideju, mirno mi je priznao. - to je priznao? to? - nestrpljivo pita Beatrica. - U njegovoj palai sastaju se na vijeanje ne samo njegovi nego i mnogi prinevi pristae. - I prinevi? Nije mogue. Lae. - Osim toga, spremaju se na kraljevstvo i poljski Albert i Vladislav eki i Maksimilijan. - Pomrsit e im raune naa vojska. - Biskupu je poznato da ne raspolaemo novcem za opremu: vojske. - Otvorit u svoje monje. Napuljski kralj poslao mi je ita vo blago. - Velianstvo, o svemu sam tome uvjeren, ali egerski biskup i njegovi brojni pristae odluili su da biraju iskusnog ovjeka i vojskovou. - Kaem: nikad se Maks nee okruniti krunom kralja Matije. Nikad. Sve u zaloiti u ovu moju odluku: itavu sebe. - Ne radi se o Maksu. - Nego o kome? - O kralju Vladislavu ekom. Zuri u kancelara kao u udo, a on tumai: - Velianstvo, teak je to udarac ba zato to Vladislav spre ma veliku vojsku da zauzme kraljevstvo koje svojata po starim ugovorima. Ba zato je egerski biskup uspio da ovu osnovu pri dobije premnoge odlinike kraljevstva. Ime kralja Vladislava uli jeva svima toliko pouzdanje da su neki najuplivniji odlinici skre nuli u egersku palau i toliko su smjeli da se ak nadaju potpori vaeg velianstva. - Cime opravdavaju tu smjelu nadu? - pita izazovno. - Slino sam pitanje postavio egerskom biskupu, a njegov me odgovor ponitio. Rekao je: pouzdajem se u kraljiinu potpc* ru zbog davnog prijateljstva njezinog velianstva prema Vladisla vu. Ona usplamti i porumeni. - Neka se gospoda uvaju da izvlae podle Varadijeve kle vete o nekim odnosima to ih sada egerski biskup skriva pod iz razom: prijateljski odnosi. Kad je pokojni kralj sklapao s Vladislavom primirje u Linu, posluila sam svojem muu na njegovu elju da s Vladislavom igram ah, pleem, zabavljam ga i tako smekam njegove zahtjeve za mir. Zlobnici, na elu s Varadijem, nabacili su na mene klevete zbog kojih Varadi sada ami. - Velianstvo, da sam u rijeima egerskog biskupa opazio i najmanju sjenku dvosmislenosti, ne bih ni asa due s njim razgovarao. Govorio je glasom punim potovanja prema vaem velianstvu. Molim, velianstvo, smijem li nastaviti razlaganje

biskupa? - Da. elim sve znati. U njenoj se dui sve uzgibalo, ustalasalo. - Biskup nazrijeva: prijateljski da e mudrost vaeg veli anstva biti sauvana za kraljevstvo. - Vladislavljevom milou. A sad ujte to imam rei bis kupu za odgovor. I ona otvori ladicu rezbarenog ormara, izvue pergamenu, sakrije sadraj i pokae mu Maksov potpis i datum kad je pisan. "Maksimilijan, u dvoru vojvode Otona, na dan dvadeset osmog travnja 1490." Znai, najnoviji datum. Proitavi, pogleda zaueno kraljicu. - Znate li to mi je Maks ponudio u ovom pismu ako poduprem njegov izbor? - Ne bih znao, velianstvo. - Svoju ruku. ute mu se trepavice rastvore, a plave oi proziru mirnim oekivanjem. - Odbila sam Maksa. Voljela sam ostati uz princa, njegovo dobro, poteno srce zajamuje mi sve na to imam pravo. Dakle, biskup i svi njegovi pristae nee me sklonuti da primim milost iz ruku kralja Vladislava. - Velianstvo, dopustite mi pitanje: je li egerski biskup mo gao doznati za Maksovu prosidbu? Ili je ak znao? - Nitko pod suncem ne zna. - Onda je to neprispodobivo udo. - U emu se sastoji to udo? - Egerski biskup rekao mi je: Svi smo se sloili da ponu dimo krunu Vladislavu ekom samo uz jedan uvjet: da se od mah nakon izbora vjena s naom mudrom kraljicom. Tog asa sastadoe se njihove zjenice - gotovo se prodiru, traei prikrivene misli. Ovo ste ba diplomatski izmudrili. itav jedan as oboje se prozire, upoznaje. Ali nijedno od njih ne odaje izrazom lica ni kretnjom ono to bi htjeli znati. Velianstvo, to nisam izmislio da kraljici podvalim. To u doskora dokazati. Molim, velianstvo, neka sazove kraljevsko vi jee. Tamo u razotkriti itavu urotu. Da, to bi bilo najbolje. Zjenice jo prodornije istrauju istinitost prijedloga i njegov brzi prihvat. Jedno drugome zapravo provaljuju u duu da izvuku na svjetlo misli. Nakon male stanke prijee on u navalu: - Ujedno u odmah sve priopiti biskupu Bakau. - Moda je upravo on uskoio u egersku palau, dakle, bit e bolje da mu nita ne kaete i pripazite na nj. - On je jo uvijek uz princa. - Neko je izdao kralja. - Ovaj put radi za svoju kancelarsku ast, prema tome je nepokolebljiv. Osim toga, velianstvo, ne bih mogao i dalje vriti! tu teku dunost. Predat u je Bakau. - Ne razumijem to vas je preokrenulo na takvu odluku, gospodine kancelaru? - Nemo da spasim prinev poloaj. - Protiv nekoliko izgubljenih pristaa? - Rekao sam u poetku: utjecajniji velikai kraljevstva rade za Vladislava. - Najutjecajniji su kraljevi roaci Gereb i Stjepan Zapolja. - Ba oni.

- Protiv princa? - Za Vladislava, - Ne mogu vjerovati. - Imam dokaze. - Ovamo s njima. - Nemam ih jo u ruci, ali uvee. Okrenula mu je lea, prela sobu, skrivajui lice. Kad se vratila k njemu, upita: - O svim je tim dokazima saznao Robert? - Biskup egerski misli da je Robert samo naslutio. Jo nije s njim govorio, ali mladi nikako nije znao. Sve se to snovalo u palai jednog lana kraljevskog vijea kamo Robert ne smije ulaziti. - Mogao je uti u palai svojeg ujaka. - Biskup je odvie oprezan. Svakako, tajna ovog pisma jo nije razjanjena. - Robert je ovim pismom htio nekog namamiti k sebi u stanovitu linu svrhu. Eto, to je sve. - Dakle, on ne zna nita, osim da sam zalazio u palau nje gova ujaka. Da me njegovi ljudi ne prepoznaju, obukao sam fratar sko ruho. Takvom prilikom vidio sam Roberta i upozorio biskupa da zatvori vrata. Na tome je skovao svoje tobonje otkrie svojeg ujaka. - I mnogo je saznao i domamio neku osobu, znajui da e je zanimati. Velianstvo prima moj prijedlog da sve najavim kraljev skom vijeu? - Predbjeno istraimo kako tko misli u vijeu. - Vrijeme odvie brzo odmie. Ve je esti travanj. - Odluit u poslije podne kad mi pruite dokaze o uzmaku kraljevih roaka Stjepana Zapolje i brae Gereba. - Velianstvo, ipak bi trebalo obavijestiti Bakaa. Odluit emo o svemu kako rekoh. Morao se predati i utei, ode u svoj ured. Opet je proao velikom dvoranom gdje je radio Baka, kazi-vajui u pero kopistima. Ponovo Filipec pogleda crnog gavrana na Bakaevu stolu. Bio je netaknut. Kraljica je upravo bila na polasku k objedu, kad se pojavila Gordana. Beatrica je pogleda, istraujui: - Je li se Damir vratio? - Jest, velianstvo. - Kakvu donosi vijest? - Robert se osvijestio. - I zna sve to se dogodilo? - Ispripovijedao je Damiru. - A je li ti donosio vijesti iz egerske palae? - Da, velianstvo. - to ti je sve saopio? - Dosad nita, osim da Filipec dolazi k biskupu - odgovori ona zatajivi sve to je preko Roberta doznala o Varadiju, kao i svoj posjet tamnici, pa nadovee: - Ovo to pie o uroti, moe biti istinito. - Uzet emo u oko Filipca, nemaj brige. Sad si izgubila savez nika u egerskoj palai. - Manje zlo od svega drugog. Velianstvo, poto je Damir oito princu ve rekao sve to se zbilo, dopustite da i vama raz jasnim. - Draga djevojko, kako teko oekujem to razjanjenje. Reci mi sve, povjerljivo, drem od uzbuenja.

- Umirite se, drago velianstvo - odgovori Gordana jednako tako toplo. - Da biste me razumjeli, moram vam priznati proro anstvo firentinskog astrologa Averse. Kraljica se nemilo trgne i tiho primijeti: - Ah, znam, njegov horoskop prorokovao ti je nezakonitog sina. - U Napulju sam se bunila protiv toga, ali u Zagrebu prije odlaska odveo me Eskole Stroci k njemu na oprotaj. - Da bolje prozre horoskop? - Zapravo, da s njim malo raspravljam o tome kako djevojku moe zadesiti nezakoniti sin protiv njene volje i otkud on toliko vjeruje u zvijezde. Zapravo, nosila sam stalno u sebi veliko pita nje: kako je to mogue da je priroda postupila prema eni tako podmuklo, nepravedno da mlada djevojka ili ena mora padati u tako ogavnu opasnost protiv svoje volje. - I o tome si govorila s Aversom? - Govorila sam s uenjakom, starcem koji je mnogo iskusio u ivotu. Rekoh mu: ako vaa znanost pokazuje opasnosti unapri jed, onda bi mogla i upozoriti. - Svako proroanstvo smatram upozorenjem. - A kad bi vas sada zamolila za jedan ljudski, ovjeanski savjet, i to djevojka kojoj prorokujete nezakonitog sina, kad bi vas zamolila da joj kao mukarac, starac dadete neku uputu kako da se obrani od napadaja koji bi joj imao donijeti neeljenog nezakonitog sina? - to je rekao? Kai mi svaku rije. - Najprije me pogledao vrlo ozbiljno i mudrim tihim glasom rekao: djevojko, vama ne bih mogao uskratiti ono to mislim jer vidim da sam vas jako uznemirio. ujte to u vam povjeriti. Kraljica jedva die kako bi doznala sve, jer Gordaninu sudbinu sada smatra svojom: hoe li ostati uz Ivana ili e slijediti Filipca. Gdje je eka sigurnije ezlo? I tada mi Avers ree: Mnogo sam puta razmiljao o ne sretnim, napadnutim djevojkama. Branile su se, rvale do posljed njeg daha i, ve napola mrtve, ipak pale u ruke napadau. I onda sam mislio: zato se takva nesretnica ne dosjeti i lukavo popusti da odri snagu tijela i kad napada vidi da se ona vie ne bori, put mu je otvoren, a djevojka ima na grudima, pod vratom, u kosama makar samo jednu iglu ili uzme s ledine kamen, brani se i udari u onaj dio tijela kojim je napada eli napasti. Ako je udarac jak, ako je to no ili kakva druga jaka stvar, taj udarac je toliko bolan da napada ostaje nemoan. Vae velianstvo, vrlo sam esto o tome razmiljala i konano se spremila. U svako odijelo koje nosim na opasna mjesta vrlo sam brino spremila posebno malo, ali sigurno oruje, a kad sam uveer pola u onu palau na Dunavu, imala sam ga u pripremi. - Ali on te dao vezati, dakle, nije te koristio? - Ali ja sam pri vezivanju ve bila dosta lukava da ivotinju zavedem. Osobito u mukoj odori, to je bilo lako, i sluge su otile, a onaj lupe mi se pribliio, obuhvatio me, sva sam se uprla, navlaila uad, onda dignem ruku i zadam mu udarac. On padne kriknuvi. Ostao je nepomino leati. Pokuavala sam osloboditi ruke, ali nije bilo mogue. Sapeli su ih i zavezali za drvene podnoke leaja. - I on je ostao svu no leati u besvijesti? - Ne znam koliko je vremena prolo, kad se osvijestio i poeo se dizati. Spremala sam se na novi udarac, ali on stade jaukati. inilo mi se da sam izgubljena, bojala sam se slugu. On je kleo, prijetio i vukao se, oito je htio da se dovue do vrata i zovne, kad se odjednom ponovo onesvijestio. Mislila sam: mr tav je. - A njegove sluge?

- Da, velianstvo, bila je to jedina moja misao. Leei sve zana, prislukivala sam svaki um, svaki pokret u tmini. Prolazila me jeza od pomisli da e se pojaviti njegovi ljudi. Ovako je prola no. A kad je pred zoru zatutnjila palaa od udaraca na ulaznim vratima, znala sam tko dolazi. Njegov katelan najavi da razbijaju vrata. Dubokim glasom zapovijedim: Otvaraj! Eto, tako su me nali Damir i princ. - Jadno dijete! - usklikne Beatrica, ogrli je, ali se istog asa trgne i pogleda joj u lice: - Gordana, zato nisi odmah rekla kako je bilo? Ona ne odgovori. - Sad nema vie svrhe da taji. - Velianstvo, mislila sam: ako je Robert mrtav, nee moi da razjasni istinu. - Htjela si da na sebi odri ljagu? Da me princ ne moe uprositi. Beatrica sklopi ruke. - Sama si sebe htjela ograditi eljeznim zidom protiv napasti da privoli toj enidbi? - Samo sam htjela da utvrdim prinev brak s Biankom. - Uzalud. Oenio bi se tobom i da nisi utekla nesrei. Samo mi je rekao ovdje na ovom mjestu. Gordana, tebe je uhvatilo 254 _ , ,,.. neko ludilo u spaavanju toga kraljevstva. Zato to ini? Kakav te interes na to upuuje? Da osjetim zadovoljstvo, veliko, divno. Odbijajui sve te divne darove to ti se nude, lino osjea. zadovoljstvo? - Veliko i ponosno. - Nikad nisam slutila da postoje i takve due. - Svaka je dua za sebe tajna kao i one zvijezde gore koje gledamo. Beatrica zamiljeno gleda svoju dvoranku: - Svi su ljudi bezobzirno gramzljivi. Ti e im pasti rtvom. - Nikada, jer svijetom ide pravda, ona kanjava i nagrauje. - Vjeruje u pravdu? - Vjerujem. - Ako se prevari? - Moja vrsta vjera dri pravdu za skutove. Dotle u prvom katu Damir pripovijeda Ivanu kako se Robert osvijestio, to je sve rekao i kako se njegov napad na djevojku svrio sramotnom osvetom. On je teko ranjen i stalno su uza nj lijenici. Svoje pripovijedanje zlurado dovri: A sad lupe ispata, previja se u bolima i mukama zaslu ene kazne i dugo e biti prisiljen da lei. Ivan je sluao i utio, a onda tiho upita: - Zato nam je Gordana tajila kako se stvar svrila? - Teko je djevojci o tom govoriti, a vi ste joj, visosti, sami rekli neka nita ne kazuje. - Pravo kae. Onda su obojica utjeli. U Damirovu licu lee tragovi svih muka, svih potresa, oaja i sva srea nad ispovijesti osvijetenog Roberta. Princ nije proao Damirove muke i nova vijest nije ga toliko svladala kao Damira. Nije bio oajan zbog dogaaja, jer je njegova odluka bila rijeena, a sad nije pokazivao tragove tolike napetosti kao Damir. Ovaj je gotovo bio slomljen i pokloni se princu: - Smijem li se oprostiti, visosti? Ivan se zagledao u Damira:

- Ti me, dakle, ostavlja kao stranca? - Govorim s buduim kraljem. I nita vie? Nadao sam se drugaijem susretu s tobom. Otkad se nismo vidjeli? Damira obuzme ganue. Probudila se sva odanost to ga je proimala prema mladom princu od djetinjstva, ali ne nae rijei da to naglasi. Ali Ivan pone otkrivati prolost: Djetinjstvo i mladost proveli smo zajedno. Smijali se i plakali. Tebe su odijelili od tvoje majke da ja imam druga, a mene da oeva ena ne vidi onu koju je otac ljubio. Plakali smo J255 zajedno. Dijelili smo sve. A onda sam posumnjao da brak s Gor-<danom nije ostao netaknut. - Svatko bi u takvim prilikama morao posumnjati. - Samo ja nisam smio sumnjati u tebe. I sad me kanjava. - Ne moe biti kazne gdje nema krivnje. - Krivnja je tu i kazna. Ti mi nisi oprostio. - Oprostio sam ti i zaboravio, Ivane moj. I zagrli princa. U ganuu orosile se Ivanove oi. - To sam ekao, samo to, prijatelju moje mladosti. Tvoju toplu rije i tvoje srce. - Uvijek je pripadalo tebi, Ivane. Moju odanost ne moe nita umanjiti, nita naruiti. - Ni tvoja enja za Gordanom? - Ne, nikakve enje nije bilo. Spoznao sam svoj osjeaj prema njoj. Puki zanos, ne za ljepotom, nego samo za onim ne im neobinim u nje. Njezina snaga i um morali su u meni pro buditi zanos. Sad je sve nestalo i ja se enim. - eni se? - Da, Ivane, ve sam to rekao i majci. Kad provedemo rasta vu u Rimu, vjenat u se istog dana kad ti pred oltar povede Gordanu. Uzbuen Damirov glas, gotovo ushien, opaja mladu Ivanovu duu i usreuje njegovu ljubav prema Gordani. Sretnijeg asa nisam doivio, Damire. I ushieno zagrli druga. Onda mladi princ ustane: Idemo dolje kraljici da joj sve kaemo. A onda zajedno k stolu. Sad imam opet sve: Gordanu, majku i tebe. Dok su silazili upita ga princ: - Zna li Gordana kako se svrilo s Robertom? - Sreo sam je u predvorju, odmah me upitala i rekao -sam joj. - Ni rijei ne spominjimo pred njom o tome. Nakon objeda pohitao je Damir k majci. ekala ga je puna brige i straha i sluala njegovo prianje, to je zavrilo s usklikom: Majice moja, dananji dan znai za mene osloboenje mojih patnji. Miran sam kao da je nikad nisam ljubio. S nepovjerenjem slua majka tu izjavu. - Ne vjerujete, majko? - Kako bih mogla vjerovati kad ne razumijem. - Razjasnit u vam. Kad sam je naao u palai onako sve zanu, uvjeren da se dogodila strahovita nesrea, bilo mi je kao da se stresla zemlja i nebo i raznijelo me na hiljadu komadia. Smrvio sam se, ivot je u meni zamro. Takvog drhtanja, takvog oaja nikad nisam slutio. Mislio sam sve je za mene svreno. Kad ju je princ odveo, zahvatila me elja da sijeem, mrcvarim sve, itav svijet. Spopalo me ludilo. Majko, takvog bunila, nesree ne elim ni najopakijem neprijatelju. - I to je osloboenje od tvoje ljubavi?

- Onda se onaj nitkov probudio, jaukao, previjao. Vuklo me da pomalo reem, da mu svlaim kou s tijela. A on pone razja njavati i jaukati nad svojom nevoljom. I onda mi se zavrti. Sve mi je pred oima crno. Pao sam, jedva me Marko suzdrao da ne udarim glavom o stol. - Jao meni! - Bilo mi je kao da su me izvukli iz paklenih ralja i poloili u mlaku vodu. Polio me znoj. Drhtavica preuzme itavo tijelo, slabim i ginem. Srce i ne osjeam. U mene ulazi mir kao na posljednjem asu. Majko, dogodilo se udo. Iz srca su nestale ljubavne rane, iz due pecali. Lagano sam disao. - To je varka srca. - Jo nisam svrio. Tijelo se izdrhtalo i umirilo. Snage mi porasle. Jurnuo sam u egersku palau, pa natrag, pa na dvor, a u meni sve klie, inilo mi se da na istoku izlazi stotinu sunca. Sav svijet pretvara se u nebeski raj. Osjetim da mi je dobro, lije po. Ona je spaena. Sama se oslobodila nesree, nju titi sudbina. - I misli da si izlijeen? - Sluajte. Sreo sam je u predvorju dvora. Kad je inae vidim, osjetim udarac u prsima, zastane mi dah. A sad, kad je spazih, bio bih zapjevao, viknuo. I kad sam je gledao u blagova onici kod stola, nisu me prolazili trnci. Dah mi je slobodan. Osje am mir, vedrinu, sreu, radost. Majka slua sa spoznajom njegove obmane: - Danas sam spoznao da ima mnogo veih, strahovitih jada od mojih ljubavnih patnja. - Kakvi su to jadi? - Da nju zadesi nesrea ili smrt. Nijedna ljubavna bol ne moe dosei paklenih muka to sam ih prepatio, mislei da je pala rtvom zloincu. to su ljubavne beznadne enje. Sve u preturiti, veseo i radostan, samo kad znam da ivi. Nita ne osje am u srcu, osim veselja da joj je dobro. - I zato misli da si ozdravio od ljubavi? - Mir je u meni. Blagi i vedri. Pa to je to drugo nego dokaz da sam spaen one ljubavi to me razapinjala na kri? Majino srce plae, a lice joj se smijei. eljela bih da bude tako. Pun vedre nade oprema se pa ide na dvor, a majka gleda na prozor kako mu se lijepo stasito tijelo uspinje na sedlo. "Obmanjuje li sebe, ili tjei mene? Ili nije svjestan da ba ono to smatra dokazom osloboenja, pokazuje koliko je vezan uz nju? Svaka mu je rije eljezni okov." 17 Gordana III . . Suze joj teku niz lice. "Misli da je spaen, a prosuo se pred njom, pretvorio u sag pod njezinim nogama. Izgubljen mu je ivot, razoren zauvijek." I majka zarida u svojoj samoi i boli. KRALJICA JE IZREKLA HISTORIJSKU RIJE Beatrice eka ugovoreni sastanak s kancelarom. Mozgom joj jure misli, ilama krv. Smotala se na leaju pred onim to ima da vidi i uje. Svaka kretnja na hodniku uznemiruje je. Svaki korak hvata sluhom i osjetom. asovi se rasteu u sate. Jaki tropot u predsoblju trgne je s leaja. Poravna haljine, uredi kosu. Pretvara se u tunu udovicu. Ulazi Enriko i najavljuje: - Preasni gospodin Filipec moli velianstvo da ga primi. - Dobro. Uvedi ga i pazi: nitko neka ne dolazi blizu. Ona sjedi u naslonjau kao na prijestolju. Ohola, ledena, nepristupana. Gotovo neprijateljska prema onome to joj donosi Filipec. Velianstvo je eljelo vidjeti dokaze da prije podne nisam govorio prazne rijei. Evo, dokaz je tu.

Ravnoduno gleda kako Filipec vadi neka pisma. Velianstvo, tu je pismo kralja Vladislava s njegovim pea tom svojem pouzdaniku. Evo, tu izraava radost to je veina kraljevskog vijea uza nj. Petar i Matija Gereb, a naroito Stjepan Zapolja, najutjecajniji i najugledniji velika drave. Ona gleda pisana imena. Slova titraju. Ovdje opet kae kralj da je voljan prihvatiti sve uvjete to e ih predloiti izborni stalei: da potvrdi sve slobotine, vrati sva dobra koja je kralj Matija zaplijenio velikaima i da opet us postavi velikaku vlast to ju je kralj Matija okrnjio. I konano, da se obavezuje vjenati se s kraljicom, vaim velianstvom. Kroz ute trepavice promatraju kancelarove oi njezino lice, mirno, ravnoduno i nijednim pokretom ne odaje to se dogaa u njoj, kakve se misli roje pod visokim bijelim elom. Glas joj je ukoen, sluben, leden. Stavlja odsjena pitanja: - Tko bi imao da postavi te uvjete? - Izborni stalei kraljevstva. Svakako veina, to je sigurno. - Po emu je to sigurno? - Po utjecaju najuglednijih velikaa: Stjepana Zapolje, Petra Gereba i veine vijea. Oni su jamstvo za veinu. - A tko jami da e Vladislav prihvatiti uvjete? - Ovdje navedena izjava kralja Vladislava. - Predloit e mu sve uvjete odjedanput? - Sve, osim jednoga, to sam ih naveo i posljednji da uzima za enu kraljicu. Taj uvjet zapravo odluuje. - Tko jami da e biti izvren? - lanovi izbornog sabora predloit e kralju javno prije izbora. A ja se podreujem odluci vaeg velianstva: da li prihva a da sve javim vijeu. Upozoravam velianstvo: u vaim je ruka ma da ostanete naa kraljica. Beatrica mu vrsto gleda u oi: - Vi ste, dakle, sve to pripremili sa Stjepanom Zapoljem? - Na povratku iz Moravske, kad me velianstvo zbog kralje ve smrti pozvalo natrag. - Ovo pismo kralja Vladislava upravljeno je na vas? - Izvolite se uvjeriti. - Vama je obeao kancelarsku ast? - Vrim je samo do izbora. - Vrijedni ste da je zadrite i dalje. - Ustala je, on pita: - to kae vae velianstvo? - Vidjet u. I oholo ide odajom. Vrijeme ne doputa odgaanja, velianstvo. Opet otro naglaava: - Spoznavaju li gospoda to im donosi kraljica Beatrica Aragonska? - Kljueve za izbor kralja. - Moralne i materijalne. - Svi su toga svjesni i zato postavljaju kralju Vladislavu uvjet: da se vjena s vaim velianstvom. - Jeste li promislili na posljedice kad biste vi, stalei i kralj Vladislav, prekrili rije? - Sva bi Italija bila protiv nas, i papinski dvor, i itav svijet smatrao bi nas vjerolomcima. To neemo dopustiti. - to ete s milanskim poslanicima? - Mafeo voli darove, potkupit emo ga. - tedite novac. Princ ljubi Gordanu. On je odluio da nakon izbora poniti brak s Biankom i oeni se njome.

- Dragocjeno otkrie. Posluit e mi predobro. - A sad: kakva je osnova vaeg daljnjeg rada za Vladislava? - Da vijee prekine s princem. - Prebrzo otkrivate namjere. To nije shodno. - Velianstvo, ni izdaleka ne kanimo otkriti svijetu da smo pristali uz Vladislava, nego samo provocirati u vijeu nesporazum. - Smijem li javiti Stjepanu Zapolji i ostalima da vae veli anstvo pristaje da postane i supruga kralja Vladislava i naa kraljica? Beatrica stoji, uti, gleda Filipcu u oi, onda izree: - Da. - Ova je rije odluila sudbinu historije ovog kraljevstva. ~...~17* 259 Nakon pola sata oprostio se i ostavio kraljevsku odaju. Ona razgrne zastor na vratima, pohita ravno u svoj radni kabinet. Napuljski poslanik digne glavu i okrene svoje namreka-no lukavo lice kraljici. Pristali ste. S lica vam itam, kraljice. Ona stoji hladna, mirna, visoko uzdignute glave. - As vaeg lica itam zabrinutost - ree ona. - Dunost mi je upozoriti kraljicu - Moj um predoio mi je sve opasnosti i blagodati Filipeva prijedloga. - Upozorit u velianstvo na sve redom. Nasmijani dobriina kancelar raskrinkao se u besprimjernog lukavca spletkara. - Pripada mu svako priznanje. - Princ Ivan, pak, po vlastitom priznanju vaeg velianstva i mojem dubokom uvjerenju ista je sanjarska dua, zadojena ple menitim humanizmom. On e odrati obeanje i asnu rije i prisegu. Uza nj je velianstvu osiguran asni poloaj do smrti. - Samo uz prijestolje. Filipec mi nudi da ga zasjednem kraj mua, kralja. - Moe li se povjerovati ovjeku tolike podmukle prepredenosti da ono to nudi nee u danom asu uzeti? Beatrica pogleda svojeg pouzdanika gotovo uvrijeeno: - Zar sam naivna? - To su besprimjerni podlaci. - Saborskim zakljukom obavezat e Vladislava da me uzme. Znai da mi oni sami pruaju jamstvo. - Filipec, Petar Gereb i drugi dali su kralju Matiji jamstvo svete prisege, a ve je naputaju. Moete li se pouzdati u jamstvo svih saborskih zakljuaka koji se mogu svjetovnom rijei ukinuti kao i prisega? - Vi biste mi savjetovali da ostanem uz princa i otklonim Filipevu ponudu? - Velianstvo, zamislite se duboko. To je sudbonosni as za vas. - Za itavo ovo kraljevstvo. - I za vas, kraljice, posebno opetujem. - Vi se bojite za mene, makar poznajete i cijenite moje umne sposobnosti? - Samo upozoravam kraljicu da joj je srea dala princa Ivana, a uza nj je i sigurnost. - Kada je iz usta biskupa Filipca pala rije: ena kralja 258 .._.

Vladislava, uari se moja krv plamenom to se die do svemira. elim sjesti na grimizno sjedalo odakle padaju strijele i gromovi, pred kojim dru, gmiu u ropskom strahu. Na prijestolju mi je mjesto gdje je zlato, sjaj, mo i moja zapovijed kao boja. Gorue zjenice, plameni glas, stoljeni u divljem ognju otkrivaju njenu neopozivu odluku. 260 - Velianstvo, ponavljam: ovo je veliki as, jer je sudbo nosan. - Svjesna sam toga. - Toga asa Beatrica Aragonska baca kocku na svoju glavu. - Bacam je: ili prijestolje, ili opet prijestolje. - Ili nita? - Ne moe biti nita. - Kocka moe pasti na crno nalee. - Podmetnut u bijelo. Kad Aragonac baca kocku, ruka mu je hitra, lukava i drska. Tu u igru dobiti ja, po srei ili po mojoj sili ili lukavosti. - Velianstvo ne odustaje od svoje odluke? - Rekoh: ne! - Moja je dunost bila upozoriti kraljicu na sudbonosnu od luku kad ostavlja sigurnu vlast uz dijete, osamnaestogodinjeg princa, zadojena humanizmom, jer bi jednom imala pravo spoit nuti mi da sam propustio izvriti najveu dunost svojeg ivota u odsudnom asu. - Kanite me ostaviti i vratiti se u Napulj? - Potpuno preputam odluku velianstvu. Zapovijedam da ostanete. On se pokloni. - Prihvatila sam igru i vodim je. Prema princu se moji odnosi ne mijenjaju. Prividno sam jo njegova pokroviteljica. A to e biti dalje,ovisi o radu biskupa Filipca. Kocka je baena. Kotrlja se, znat u kako da je zaustavim na bijelom polju. - elim velianstvu sreu. Nakon poraza s njemakim nasljednikom prijestolja Maksimilija-nom, nakon uzaludnog pokuaja da opet sebe istakne za kandidata krune, nakon potpunog uspjeha sigurne zatite svojeg poloaja uz princa Ivana, odlui Beatrica Aragonska da izda sina kralja Matije, jedanaest dana prije kraljevskog izbora. UZBUENJE U KRALJEVSKOM VIJEU Drugog dana sastalo se kraljevsko vijee u velikoj kraljevskoj radnoj dvorani. Na proelju zdesna sjedi kraljica. Do nje princ Ivan. Gospoda zauzee mjesta uz dugi stol. Kraljica prva progovori: - Preasni gospodin biskup Filipec, na kancelar, predloio je princu i meni da odmah sazovemo ovo vijee. Prema njegovim obavijestima prijeti pogibelj od Turaka, a njegova visost princ ima s obzirom na to ve gotove osnove. Biskup Filipec smjerno se pokloni kraljici, a onda princu i ree: Molimo njegovu visost neka bi se udostojila priopiti nam svoje namjere. Mladi princ pone objanjavati svoje miljenje, pokazujui vijeu bojnu osnovu i svoju pripravnost da sam iz svojih imanja namiri bojne trokove. Obrazlae mirnim glasom, ipak ne skriva zanos i vjeru u sigurnu pobjedu. Katkad pogledava u nacrte svoje bojne osnove, pokazuje ih kraljici i gospodi. Baka razabire skriveno uzbuenje u pogledima lanova vijea. Opaa da su im misli odsutne i zabavljene neim drugim. ini mu se da je uhvatio tajno dobaene znakove glavama i mirka-njem oiju. Sve se to odigrava trenutano, jer kad princ digne pogled, sve su oi opet okrenute k njemu.

Uz to opaanje Baka pomno prati prinevo razlaganje i ne uskrauje mu svoje tajno udivljenje: "Ipak je od oca batinio vojnu spremu" - pomisli i gleda istraujui ostalu gospodu. "Neto spremaju. 0 tom nema sumnje. Vidjet emo odmah lae li Filipec, ili ne." Ivan dovri prijedlog, a Filipec ree: Prije nego to zaponemo vijeati, njegova visosti eli da neto predloi. Bakau se priini kao da sad dolazi ono to svi nemirno oekuju, a on o tome ne zna nita. Htio sam to predloiti prije svretka vijea - kae Ivan - ali kako njezino velianstvo tako eli, inim po volji kraljice. Svima je poznato da se u tamnici nalazi biskup Varadi. Moj po kojni kralj i otac prije smrti odluio se na pomilovanje. Glasnika koji je nosio njegovu volju uhvatili su, ubili i opljakali razbojnici na putu u Budim i uzeli mu spise o pomilovanju. Predlaem vije u da se biskup Varadi izbavi tamnice, kako je elio moj otac. Svi su nepomini. Kao da je i disanje utihnulo. To Ivana ponuka da obrazloi: Poto mi je njezino velianstvo danas spomenulo da nema nita protiv slobode biskupa Varadija, siguran sam da e i gospo da pristati. Jo je sve tiho i nijemo. Proao je itav sat dok se s dna stola oglasi rizniar Orban: - Smatram to opasnim, vaa visosti. - Zato - upita princ zaueno. - Izae li biskup Varadi na slobodu, jasno je da e on ui u ovo vijee. Poznajemo njegovu estoku ud to bi moglo narui ti sklad ovoga vijea. - Varate se - upadne princ. - Varadi nikad nee stupiti u vijee bez doputenja i odredbe svih nas. Meutim, u blizini Budima nalazi se odlini hrvatski voa i velika Bernardin Frankopan, a vojvoda Lovro Iloki dolazi skorih dana. Stoga molim da vijee primi pristup u vijee Bernardina Frankopana i vojvode Lovre Ilokoga. Prihvaamo - upada Baka, pogledavi oko stola. Ostali su pogledali Filipca kao da od njega trae pravu rije. On im odmah udovolji: Sasvim tono da prihvaamo - ree pripravno kancelar - ali to se tie biskupa Varadija, molim njegovu visost da me saslua. Nemogue je zamisliti, bilo bi ak neprirodno Varadijevu znaaju, kad ne bi traio ulazak u vijee. On smatra da smo nje govu tamnicnju krivi nas dvojica, biskup Baka i ja, a ne bih mogao prisei da mu se ne bi otela rije predbacivanja i najvioj linosti - i pogleda kraljicu. Ivan se pouri oslabiti te rijei: Jamim za njega, gospodo, da nee ulaziti u vijee, a jo vie jamim da bi se kruto zamjerio meni kad bi bilo to kome predbacio. Prema njezinom velianstvu iskazat e svoje duboko potivanje. Predlaem da se Varadi iz tamnice premjesti u kraljev ski dvor Viegrad, odakle se nee maknuti. To smo duni uiniti i prema elji prelata legata svetog oca pape i pokojnog kralja. Ponovo im zadre svijest. Pod teretom izdaje to je nose na dui, Petar odgovori brzo i prijazno: Naravno da se elji svete stolice ima udovoljiti, naroito kad princ predlae samo olakanje zatvora. A to velite vi? - upravi Ivan pitanje Filipcu. Nasmijeen gleda u princa i vedro pone govoriti: - Na drug, biskup Varadi, dobavio se tamnice po odredbi pokojnog kralja. Svijet je uo kad ga je kralj odbacio i zatvorio da je poinio veliko i strano izdajstvo. - Dokazano je - upada princ - da je Varadi bio rtva

spletke. - Da, vaa visosti, mi ipak moramo stavar promatrati s gle dita naroda u ijoj dui ivi slika Varadija izdajnika. Samo zbog sigurnosti izbora njegove visosti za kralja, protivim se da Varadi sada izae, makar samo u viegradski pritvor. Ivan htjede neto rei, ali uuti, jer je kraljica dala znak da e govoriti. - Rekla sam danas njegovoj visosti da nemam nita protiv njegova prijedloga i savjetovala mu da ga iznese. Nakon razlaga nja gospodina kancelara moram se pridruiti njemu jer ne mogu dopustiti da zbog jedne osobe, pa bio to i biskup, bude ugroen prinev izbor za koji se svi toliko zalaemo. - Kraljice! - usklikne Ivan glasom punim spoitanja i molbe. - Ne, Ivane, nikako ne pristajem da ti sam sebi kodi, da sam potkapa ono to inimo za tebe. Ako to ne vidi ti, naa je dunost da te mi titimo. - Slaem se s njezinim velianstvom - oglasi se biskup Fili pec - i molim njegovu visost da povue prijedlog. Velianstvo i gospodu molim da ne uskrate biskupu Varadiju barem toliko slobode da se moe kretati pod paskom u Viegradu. Bila bi sramota kad bih povukao svoj prijedlog. Filipec ustane: U tom sluaju moram navijestiti ovom asnom zboru da se povlaim iz vijea i ostavljam svoje mjesto. Moja svijest ne moe podnijeti da se ugrozi izbor princa koji postupa prema svojem srcu i zaboravlja glavni cilj kraljevstva. Ivan porumeni i upadne: - Moj je cilj pravednost i ovjenost. Stalei e odluiti o tome koga e birati. Neka njihova odluka bude slobodna bez iijih utjecaja. I kaem otvoreno: kad bi oni odustali da mene biraju zato to bi me smatrali slabim jer dajem slobodu pravednom ov jeku, onda mi je drae da me ne biraju. - Prema tome, ne mogu ni ja ostati u vijeu - ree rizniar Orban, a za njim ustanu i drugi lanovi. Mate i Petar Gereb ne mogu se odluiti da u oi sinu svojeg kraljevskog roaka opetuju sudbonosne odluke svojih drugova, makar se s njima slau. Gerebi, dakle, ute. Jao, gospodo, to znai raspad vijea - usklikne kraljica uasnuta. Svi su poustajali. Ivan sjedi vie zapanjen nego prestraen. Predlaem da se vijee prekine - uzvikne Petar Gereb i odgodi. - Javit emo kad e se vijee opet sastati. Gospoda kimnu pa izlaze, urei se. Baka stoji uz princa i ape mu: - Zato mi visost nije rekla to kani? - Odluilo se u posljednji as za objeda s kraljicom. Baka ide kraljevskim pustim uredima. Iznenada se sretne s Filipcem. inilo se da ga je oekivao. Pogledaju se dugim znaajnim pogledom. - Dakle? Jo vam nije dovoljno dokaza kamo ide vijee? upita Filipec. - Zato je kraljica savjetovala princu ovaj prijedlog? - Po elji bivega vijea. - Bivega? - Ovo se, dakle raspalo? - A preasni Varadi bio je samo izlika. Baka digne glavu prema nebu. utokosi kancelar upita: - Kamo ste dakle odluili vi, Bakau?

I pogledavi u crnog gavrana na stolu, naglasi: Odluite se do sutra ujutro. Baka se uputi u prvi kat i naloi pau da ga najavi princu. Ivan ga primi u knjinici, sjedei uz stol, zadubljen u bojne osnove. Baka pogleda spise: - Vaa visost nije uznemirena zbog dogaaja u vijeu? - Ve sam rekao: razlika u mnjenju o Varadijevoj slobodt ne znai nita. - Visosti, dopustite da vam otkrijem svoje iskreno opaanje - Dapae, molim vas. - Razmiljao sam ovog asa dolje i sve mi se ini da se net ko u vijeu boji Varadijeva dolaska iz puke ljubomore. - Kakve ljubomore? Kao da se netko od njih osjea pozvanim da utjee na vau: visost, a Varadi ga ugroava. - Svaki poten i uman ovjek imat e priliku da na menepovoljno utjee. - ini se da netko svojata samo za sebe prvo dravnikomjesto uz vau visost i osjea da bi mu Varadijev dolazak mogaodonijeti razoaranje u raunima. - O kome to govorite, preasni gospodine? - Visosti, ne bih htio da u vama pobudim sumnje koje nemogu dokazati. Moda su i sasvim neopravdane, ali meu gospo dom u vijeu pojavilo se pitanje: tko e biti savjetnik mladog; kralja? - Mislite da je samo to uzrok to su protiv Varadijeve slo bode? - Visosti, morali biste svakom pojedincu u vijeu obeati jednu ast. - Nisam kadar da ovako mamim pristae. Nisam. - Visosti, razumijem vas i nije potrebno da to uinite sami. Oslonite se na svojeg Bakaa. to ja kaem, niste rekli vi. I neu im saopiti nita obvezatno, naprotiv samo natuknuti: koga ste odabrali za kancelara, palatina, tajnike, savjetnike i odmah emo vidjeti to oni misle, boji li se tko od njih da ne uinite Varadija svojim kancelarom. Obeavam vaoj visosti najbolji rezultat. Zagledat ete u duu svojih prijatelja i itavu stvar smjesta izgladiti. Pouzdajte se u mene, prepustite mi da to provedem. Ivanovo lice pospe odlunost: Vi ste mi istinski kazali svoje miljenje pa u vam uzvratiit istom mjerom. Kad bih danas ve poeo dijeliti asti i odlina mjesta, do kraja ivota nosio bih u dui ljagu da krunu nisam primio po slobodnoj volji izbornih stalea, nego uz cijenu razdi jeljenih obeanja. Smatrao bih se svakome obaveznim, osjeaobih da sam svoju vlast od njih kupio. Stidio bih se u svojoj dui i nikad ne bih imao vjere u druge ni u sebe. Neu i ne mogu. Iza beru li stalei mene, tek onda smijem odabrati svoje pomonike i savjetnike i tek onda mogu pitati sve vas i sebe: tko e najboljeposluiti kraljevstvu. Duboko se klanjam uzvienoj plemenitosti vae visosti.. - Ne mogu primiti vau pohvalu, preasni. Nije plemenitost to me vodi u toj odluci, naprotiv: uvjerenje. - Vaa je visost sve to shvatila s uzvienog gledita i ostaje odluno na toj visini? - Ostajem, preasni. - Ushien sam. Dosad nisam poznavao velike moralne odlike vae due i sav sam obuzet uzvienim naelima da uzimam natrag svoj prijanji prijedlog. Ivan mu prui ruku:

- Htjeli ste mi pomoi. Zahvaljujem vaem prijateljskom srcu i nadam se da mi nikad neete uskratiti svoje umne savjete i svoju duboku sklonost. - Ve sam mnogo puta opetovao: jedina mi je svrha da slu im vaoj visosti i kraljevstvu kojemu ete stati na elo. Dopustite mi visosti, da posredujem kod lanova vijea kako bi se izgladila ta razlika u miljenju. - Molim vas, uinite to. Navijestite gospodi da bih se sma trao crnim nezahvalnikom prema biskupu Varadiju kad bi dopus tio da i dalje bude u tamnici. - Oslonite se, visosti, na svojeg najvjernijeg poklonika ree Baka i ostavi prineve odaje. Vrativi se u svoju radnu sobu, nae tamo svojeg neaka Ferencija. - Zar je istina da se vijee raspalo? - Tko to kae? - apat ide od usta do usta, itavom dvoranom, a vae mrko lice ne pria. Ili je princ uzrok vae mrzovolje? Je li vam to zlo kazao? - Sve to je kazao vrlo je plemenito i - pogreno. Nikad od njega pravi vladar. - Mlad je, neiskusan, lako e ga usmjeravati. - Nimalo. Dao sam mu prilike, podmetnuo mu na dlanu da se izjasni. Ni da bi samo jednom rijei zajamio kancelarsko mjesto. - Onda ga ipak uva za Varadija? - Pitat e savjetnike, odlinike kad bude izabran. Svijet nije vidio takve lude. Da mi je samo jednom rijei rekao: vi ste moj budui kancelar, razotkrio bih mu urotu i ustao protiv lava da branim njegov izbor. - Kaete urotu? - Da, urotu. - Tko je zasnovao? - Pjegava lija je sve izdala, nadmudrila me, povela za so bom vijee. - A vi utite? - Zato da odajem princu to se dogaa iza njegovih lea kad on i ne pomilja da mi bude zahvalan. Uzalud sam mu doveo u naruaj majku, uzalud sam mu dokazivao da se mora osloniti samo na mene ako hoe da bude kralj. On brani svoje uzvieno stanovite koje su mogli propovijedati starorimski puki tribuni: neka mu slue oni. Bilo bi strano, ujae, kad biste se dali nadmudriti od Moravljana. - I neu! - udari on po stolu. - Upamtit e me. - Dakle, prihvaate borbu? - I borbu i osvetu. Sluaj: ono to je zamislio Filipec, velika je pogibeljna stvar. Pustit u, dakle, utom avlu neka radi to zna. Ako propadne, platit e urotu sam. - A ako uspije? - Sto god se dogodilo, Bakaeva glava uvijek je vea i punija mudrosti. Pa najavi Bakau Gordanin posjet. On je primi u svojem uredu. Znam - ree on - dolazite jer se vijee raspalo. On joj pria. Pozorno je sluala, pitala i opet sluala. - Vi ete sve izgladiti, biskupe? - upita ona. - Sasvim lako, samo vas molim nastojte princa sklonuti neka pusti s mirom Varadija jo ovih jedanaest dana do izbora. Ako se, naime, pouzdajete u moje rukovodstvo prineve stvari.

- Potpuno, vae preasnosti. Nadam se da e moji zemljaci odobriti moj postupak. - Kad oekujete dolazak Lovre Ilikoga? - Ako ga je moje posljednje pismo zateklo na putu, mogao bi stii za nekoliko dana. - Bilo bi dobro da mu poaljete brzoteu s pismom neka ostavi plemstvo i sam pohiti u Budim najbrim trkom. - Dakle, ipak slutite pogibelj? - elim samo da njegova pomo bude blizu ako bi se poka zala kakva pogibelj. Opreznost je to i nita vie. - Vaoj sam elji unaprijed udovoljila. Moj brzotea ve pu tuje dva dana. Uinili ste to gonjeni slutnjom opasnosti? Ispripovijedi mu Robertov pokuaj nedjela i kaznu. Ali on je ispitivao o pismu, hotei znati koliko joj je poznato o Filipevoj uroti. - Uvjereni ste da je spomenuo neku urotu samo da vas pri mami - upita Baka. - Vjerojatnost je oita, ali nedostaje mi uvjerenje, naroito od asa kad ste mi saopili kako se Filipec protivio slobodi bisku pa Varadija. To je sve jasno. - To moe biti posve lina utakmica Filipevih ambicija na kancelarsko mjesto. - Oekivala sam razotkrie Filipevih rasprava u egerskoj palai preko Roberta. Sad vie ne mogu raunati na drugo, osim na njegovo neprijateljstvo. To je prava nesrea u asu kad me snalaze sumnje da Filipec snuje neto teko. Koga bi princ uzeo za kancelara, to mislite, Gordana? - Po svakoj njegovoj rijei vidim da nikoga toliko ne cijeni kao vas. Meutim, kad bi pitali mene, vjerujte, ne bih asa pre miljala, nego odmah predloila vae velike umne sposobnosti, a princ bi me posluao. - ujte me. Od danas idem tragom biskupa Filipca. Ako je neto zasnovao, uhvatit u ga i predati vojvodi Ilokome. - Njegova zahvalnost bila bi beskrajna. Nema toliko blaga i asti kojim bi se mogla naplatiti vaa zasluga. Kaem to kao voj vodin pouzdanik i on e moju rije iskupiti, ne samo po svojem vitekom osjeaju nego i po moralnoj dunosti. im je izala, vrati se u sobu Bela Ferenci. - Bolje ste volje, ujae? - Gdje ne pomogne avo, tu pomae ena. Moja se nada obistinila. Hrvati e imati mnogo uzroka da me smatraju spasi teljem njihova princa. Sami e me predloiti za kancelara. Njima se princ uistinu ne moe ogluiti. - Gordana je jamac? - Pouzdanik je vojvode Ilokoga. Hrvati e platiti ucjenu za princa. A on e njima donijeti mladoga kralja i moju mudru gla vu. Dakle, sklopit e unosan posao. - A Filipec? - Poslat u ga u samostan. To sam prisegao sam sebi: upam ti dobro dananji dan i spomeni mi ga onog asa kad Filipec krene u samostan, a ja se uspnem k novom kralju na prijestolje. Bit emo bogati, Bela. Bogatstvo e se prosuti pred nama. - Odbit ete kardinalski klobuk? - Iz njegove ruke nikad ga neu primiti. Meutim, moj odgo vor pouit e ga da kamati moje mudrosti tee vie od umne gla vnice itave njegove drube. Hajdemo. Dugo je soba pusta. Onda se pomole Filipec i Petar Gereb. Obojica idu ravno k stolu i promatraju mramornu pticu gavrana. - Nije okrenuo gavrana na zapad - usklikne Petar mrko. - Ipak ga je maknuo s mjesta, ali nimalo jasno.

- Uistinu, to bi to imalo da znai? - Da Baka, ostaje Baka. Berislavi se nae sa Simonom u kraljevskoj radnoj sobi i promatraju gavrana. Simon se okrene k Berislaviu: - Eto vidite, ve dva-tri dana ista igra. Dva gavrana nalazim ujutro okrenuta k zapadu, u Filipevoj sobi i tamo kod zapovijednika Gereba. Gle, i ovaj tu nije u redu. Ne ini li vam se to udno, gospodine Berislaviu? - Ne bi bilo nita naroito kad ne bih znao koliko je pokoj ni kralj pazio da gavrani budu kljunom okrenuti istoku. Juer je sam princ opazio obrnutog gavrana i opet ga namjestio. Sjetio se kraljeva uasa kad bi gavrana sluajno pomaknuli. - A eto: ve tri dana netko okree gavrane. To znai iz puke zlobe prema meni da me podgrize s tog mjesta - tui se Simono. - Drugi uzrok ne bih znao - potvrdi Berislavi. - Pripazite, moda naete krivca. - Ako ga uhvatim, gospodine dvorski metre, zaokrenut u mu vratom. - Preputam ga vaem sudu. Od usta do usta prenose se vijesti o sukobu u kraljevskom vijeu. Sve prinevo dvoranstvo, to se nakon kraljeve smrti jedva smirilo, ponovo zahvati strah. Okupljaju se prinevi prijatelji u odajama, u predvorjima, u predsobljima, oekujui razjanjenje. im se proulo o Gordaninu posjetu Bakau, pohitae k njoj Berislavi i Damir pa je zamole da im razjasni to se dogodilo u vijeu. A ona se zaudi: - Zar vam princ nita nije rekao, gospodine Damire? - Po njegovim rijeima nema sukoba, ve samo razlika mnje nja u pitanju Varadijeve slobode. Ali Simono pripovijeda da su gospoda u vijeu raspravljala vrlo otro. - Da, gospodine Damire. Bilo je zaista tako - potvrdi Gor dana, pa onda zabrinutim ljubopitnim dvoranima saopi sve to je ula od Bakaa o raspravi kraljevskog vijea. - to veli o tome Baka? - U prvom redu sam se boji ozbiljnosti dogaaja u vijeu, a primijetila sam i njegovu sumnjiavost prema Filipcu. - Vjerujete u Bakaa? - upita Berislavi dvojbenim glasom. - Nas dvoje, Damir i ja, imamo dosta razloga da mu vjeru jemo. Damir potvrdi i uvjerava Berislavia: - Neto je prekjuer uinio u svojoj palai, to je nepobitni dokaz koliko mu je stalo da princ bude izabran za kralja. - To bolje - smiri se Berislavi, a Gordana nastavi: - A ipak se Baka protivi Varadijevoj slobodi jer se boji za kancelarsko mjesto. Bojim se, svuda odvie linih interesa. - U svakom sluaju naruen je sklad vijea, a to moe do nijeti tekih posljedica - konstatira Damir. - Trebalo bi da pros pe obeanje na pune monje. na njegovo neprijateljstvo. To je prava nesrea u asu kad me snalaze sumnje da Filipec snuje neto teko. Koga bi princ uzeo za kancelara, to mislite, Gordana? - Po svakoj njegovoj rijei vidim da nikoga toliko ne cijeni kao vas. Meutim, kad bi pitali mene, vjerujte, ne bih asa pre miljala, nego odmah predloila vae velike umne sposobnosti, a princ bi me posluao. - ujte me. Od danas idem tragom biskupa Filipca. Ako je neto zasnovao, uhvatit u ga i predati vojvodi Ilokome. - Njegova zahvalnost bila bi beskrajna. Nema toliko blaga i asti kojim bi se mogla naplatiti vaa zasluga. Kaem to kao voj vodin pouzdanik i on e moju rije iskupiti, ne samo po svojem

vitekom osjeaju nego i po moralnoj dunosti. im je izala, vrati se u sobu Bela Ferenci. - Bolje ste volje, ujae? - Gdje ne pomogne avo, tu pomae ena. Moja se nada obistinila. Hrvati e imati mnogo uzroka da me smatraju spasi teljem njihova princa. Sami e me predloiti za kancelara. Njima se princ uistinu ne moe ogluiti. - Gordana je jamac? - Pouzdanik je vojvode Ilokoga. Hrvati e platiti ucjenu za princa. A on e njima donijeti mladoga kralja i moju mudru gla vu. Dakle, sklopit e unosan posao. - A Filipec? - Poslat u ga u samostan. To sam prisegao sam sebi: upam ti dobro dananji dan i spomeni mi ga onog asa kad Filipec krene u samostan, a ja se uspnem k novom kralju na prijestolje. Bit emo bogati, Bela. Bogatstvo e se prosuti pred nama. - Odbit ete kardinalski klobuk? - Iz njegove ruke nikad ga neu primiti. Meutim, moj odgo vor pouit e ga da kamati moje mudrosti tee vie od umne gla vnice itave njegove drube. Hajdemo. Dugo je soba pusta. Onda se pomole Filipec i Petar Gereb. Obojica idu ravno k stolu i promatraju mramornu pticu gavrana. - Nije okrenuo gavrana na zapad - usklikne Petar mrko. - Ipak ga je maknuo s mjesta, ali nimalo jasno. - Uistinu, to bi to imalo da znai? - Da Baka, ostaje Baka. Berislavi se nae sa Simonom u kraljevskoj radnoj sobi i promatraju gavrana. Simon se okrene k Berislaviu: - Eto vidite, ve dva-tri dana ista igra. Dva gavrana nalazim ujutro okrenuta k zapadu, u Filipevoj sobi i tamo kod zapovijednika Gereba. Gle, i ovaj tu nije u redu. Ne ini li vam se to udno, gospodine Berislaviu? - Ne bi bilo nita naroito kad ne bih znao koliko je pokoj ni kralj pazio da gavrani budu kljunom okrenuti istoku. Juer je sam princ opazio obrnutog gavrana i opet ga namjestio. Sjetio se kraljeva uasa kad bi gavrana sluajno pomaknuli. - A eto: ve tri dana netko okree gavrane. To znai iz puke zlobe prema meni da me podgrize s tog mjesta - tui se Simono. - Drugi uzrok ne bih znao - potvrdi Berislavi. - Pripazite, moda naete krivca. - Ako ga uhvatim, gospodine dvorski metre, zaokrenut u mu vratom. - Preputam ga vaem sudu. Od usta do usta prenose se vijesti o sukobu u kraljevskom vijeu. Sve prinevo dvoranstvo, to se nakon kraljeve smrti jedva smirilo, ponovo zahvati strah. Okupljaju se prinevi prijatelji u odajama, u predvorjima, u predsobljima, oekujui razjanjenje. im se proulo o Gordaninu posjetu Bakau, pohitae k njoj Berislavi i Damir pa je zamole da im razjasni to se dogodilo u vijeu. A ona se zaudi: - Zar vam princ nita nije rekao, gospodine Damire? - Po njegovim rijeima nema sukoba, ve samo razlika mnje nja u pitanju Varadijeve slobode. Ali Simono pripovijeda da su gospoda u vijeu raspravljala vrlo otro. - Da, gospodine Damire. Bilo je zaista tako - potvrdi Gor dana, pa onda zabrinutim ljubopitnim dvoranima saopi sve to je ula od Bakaa o raspravi kraljevskog vijea. - to veli o tome Baka? - U prvom redu sam se boji ozbiljnosti dogaaja u vijeu, a primijetila sam i njegovu sumnjiavost prema Filipcu. - Vjerujete u Bakaa? - upita Berislavi dvojbenim glasom.

- Nas dvoje, Damir i ja, imamo dosta razloga da mu vjeru jemo. Damir potvrdi i uvjerava Berislavia: - Neto je prekjuer uinio u svojoj palai, to je nepobitni dokaz koliko mu je stalo da princ bude izabran za kralja. - To bolje - smiri se Berislavi, a Gordana nastavi: - A ipak se Baka protivi Varadijevoj slobodi jer se boji za kancelarsko mjesto. Bojim se, svuda odvie linih interesa. - U svakom sluaju naruen je sklad vijea, a to moe do nijeti tekih posljedica - konstatira Damir. - Trebalo bi da pros pe obeanje na pune monje. Nikad neete navesti princa da se lati diplomacije. Gordana uzdahne, pogledavi znaajno dvorane: Njegov otvoren ravan put vrlo je plemenit. Baka veli po grean put. Moda ima pravo. Ma se izbija maem. Spletka splet kom. Princu to nije dano. I moda je ba u tome opasnost. Damir se zagleda neodreeno: - Ve sam nekoliko puta danas uo iz vaih usta rije "opasnost". Kao da ste i vi Gordana izgubili sigurnost? - Moda vam se samo tako priinjam jer sam tjelesno umor na, odvie sam doivjela ovih nekoliko dana to se nalazim u dvoru. Dogaaji i spletke upravo gaze jedna preko druge tolikom brzinom da se jedva dri uspravno. A kad sam iscrpljene tjelesne snage, duh je slabiji. Cim se odmorim i prospavam, vidjet ete. Jo nisam izgubila snagu sigurnosti. - Idemo - predloi Damir - da se odmorite. Uto pa Stjepko ivahnim korakom ue u odaju i najavi: U dvor je stigla ki Bernardina Frankopana. Trai gospodi na Berislavia da je najavi kraljici. Gordana vedro usklikne: Koja srea. S njom je stigao Bernardin Frankopan. On e sve preuzeti u svoje ruke. To me tjei. Idite, gospodine Berislaviu, i recite naoj Bei da je eljno oekujem. Dvorski metar hitro sa Stjepkom ostavi odaju, a Darnira Gordana zadri. - Jednu molbu, gospodine Damire. Danas popodne iskazivao mi je princ pred dvorom odvie panje, a obeao mi je prije nego to sam se odluila vratiti u dvor da e sa mnom postupati kao sa svakom drugom dvorankom. Recite mu da se dri ugovora. Naroito sada, kada je stigla Bei. - Nakon dogaaja one noi razumljivo je prinevo vladanje. Meutim, traite naroito prinevo suzdravanje u panji pred vama zbog Bei. Ona ljubi princa. Neka bude oprezan da ne opazi njegovu sklonost. - Vi uistinu niste krivi zbog te sklonosti. Nimalo se niste trudili da je steknete. - ovjek vie puta nosi itav ivot velikih krivnja, a da tome nije nita pridonio. Na meni se ta istina ve mnogo puta okuala. On obori oi da sakrije misli to su mu navrle u duu. Ona skrene pogled kao da je proitala to mu prolazi mozgom. Govorit u s princem i vaoj e elji biti udovoljeno ree on. Gordana mu zahvali kretnjom glave, dok se on nijemim poklonom oprosti i brzo izae. Premorena legne Gordana na leaj da razmilja o sukobu u kraljevskom vijeu. .270 GORDANINA ISPOVIJEST Sat kasnije najavi njezina dvoranka da se ki kneza Frankopana vratila od kraljice i eli pozdraviti Gordanu. Hitro ustane " leaja i pohiti k vratima.

Draesna ljepotica ue u sobu. Ruiasta haljina s modrim sponama savije se vrsto oko vitkih djevojakih kukova i sapinje njezine grudi. Divno njeno bijelo lice crveno je od uzbuenja. Plavi uvojci padaju ispod modrog klobuia. Velike modre oi sjaju radou. Sva je ljupka, a ipak izdie glavu ozbiljno i ponosno. Gordana je zagrli toplo i srdano, a ona njenim glasom pozdravi svoju prijateljicu: - Kako sam sretna, Gordano, da sam opet kod vas. - I ja sam te eljela Bei. Opet emo zajedno lutati perivo jem i avrljati. - Da, avrljati kao u prolim danima. To sam zapravo e ljela. Gordana usklikne: - Koliko si se razvila za est mjeseci! Zapravo si ve posve odrasla. Sad bih te morala ve osloviti: gospoica Bei. - Ne, to ne bih mogla sluati. Ali moram vam rei, gdje god smo se putem zaustavili, svuda su gospoda govorila mojem ocu o vama i svi su rekli: "Gordana je na dvoru ruka desnica vojvodi Ilokome." - Sad je na ovom dvoru mnogo potrebnija ljevica. Jedva e kam vojvodu. Jesi li ga vidjela? - Doekao nas je u Slavoniji kad smo putovali i pozdravio. alje vam ovo. Njena lijepa ruka izvue iz biserne monjice smotano pismo. Gordana ga hitro prihvati i, kidajui peat, upita: - Zato vojvoda nije doao s vama? - Pisali ste mi da za prinev izbor nema pogibelji. - Da to je bilo, ali u treem pismu sam ga pozvala. Dopus tite da proitam to pie. I ona uzme da preleti vojvodine retke. ... "Sva moja dua i srce alju vam pozdrave, Gordano, i rasiplju ih pred vae noge. Moje su misli stalno uz vas koji stojite tako nepokolebljivo u obrani domovine. Znam, nestrpljivo ekate kad u ve jednom poeti da javljam to se zbiva kod nas. Okupljamo se i kreemo idue sedmice svi zajedno na izbor. Bit e to divna poruka hrvatskih kraljevskih izbornika kakve jo nisu vidjeli u Budimu. elite uti moje mnjenje o Bakau i Filipcu? Prisegli su kralju, a prisegu ne mogu pogaziti. Cim stignem, odmah u im otvoriti srca i due pa da vidimo je li im do asti ili do oslobo271. enja kraljevstva tuinskog gospodarstva navijek. Kad ugledaju nau silu i snagu, prisjest e im svako spletkarenje. Svi smo mi Hrvati sloni kao jedan i neka se uvaju da skrenu stramputicom. Knez Bernardin pripovjedat e vam sve drugo to ne mogu pisati. Svakog dana srce mi klice od radosti jer se pribliava as kad u opet vidjeti vae mudre oi, sluati va glas. elim da to bude do smrti. Vjeno vjeran va Lovro, vojvoda Iloki" Doitavi pismo, Gordana zapita kneginjicu: - Niste putem sreli mojeg brzoteu? - Da, sreli smo ga ve blizu granice. Govorio je s ocem i rekao da vojvodi nosi vae pismo. - Onda ga je vojvoda primio. Mogao bi ve biti ovdje. - udno vam je lice, Gordana, smrknuto, im sam unila u sobu, opazila sam promjenu. Niste veseli kao neko. - Brige su to, ljepotice moja, teke brige. - A tvoj otac, je li otiao k princu? - Moj otac? Nije stigao sa mnom u Budim. Ja odoh s prat njom dalje, a on je proslijedio u Be. Na Gordani licu oituje se razoaranje.

U Be? A zato? - Vojvoda Iloki govorio je s mojim ocem da prije polaska u Budim ode Zapolji da rasprave tko e biti hrvatski, a tko slavonski ban. Raspravljali si o tome da bi se u Bosni morao postaviti lcralj kao to je to uvijek bilo. - Bei, kako je lijepo da se brine za poslove kraljevstva. - Uvijek sam vam zavidjela to o svemu moete razgovarati s gospodom. Htjela bih da i ja budem barem malo kao vi. I moj otac me u to upuuje, eli me udati za nekog hrvatskog plemia koji e na dvoru mladog kralja biti veliki odlinik. Kako me to boli! - Dakle, jo uvijek nisi svladala svoju ljubav prema princu Ivanu? - Moe li se to, Gordana? - Mora kad zapovjedamo srcu. - Ne slua me. Vidite, zamolila sam oca neka me dovede da "vidim princa okrunjena krunom. - Kruto se vara. Ja svojim srcem gospodarim i optereu jem ga dunostima i zadaama za domovinu. - Zar se srce uistinu moe obuzdati, Gordana? - Kad ovjek hoe, moe. - A zato bi netko htio da obuzda srce? - Da slui visokim ciljevima naroda. - udno je to, neshvatljivo, a tako bih rado znala. - Sluaj, priat u ti priu iz davnine nae historije pa e shvatiti. Sumrak pada odajom i zastire njihova lica. Tiina razbuuje djevojake due prepune tajnih osjeaja. S nekom obzirnom bojaljivou okrene se Bei Gordani. Promatra Gordanu u naslonjau, nepominu, potpuno predanu neemu udesnom. Pria je to, pria to ju je skladala zagonetna sudbina odavna, tko bi znao kakvim tajanstvenim zakonima. Pria turobne melodije odigrana na pretankim strunama srca prije mnogo godina. Kao vjeno odricanje, prenosi se Gordanin apat: Pria veli: bila su tri viteza, tri plemenita i ista srca. Tri due to u sebi nose svete ciljeve. Tri duha, tri snage. Tri mlada mukarca povezana jednim idealom, jednom prisegom, jednom i votnom zadaom: osloboditi svoju domovinu, svoju majku, svojeg suovjeka to nas hrani radom za sva vremena, osloboditi se tuinca. as Gordana uti, ne mie se i nastavlja jo tie: - Sva tri mukarca nosila su u svojim srcima lik jedne djevojke. - Sva tri? - dahne Bei jedva ujno. - Strahovita je sudbina odluila da tri viteka srca pripadaju jednoj bez njezine krivnje i volje. - A onda? - pita Bei i zadre. - Da odabere jednog od njih, rastrgala je plemeniti trolist. Od tri bojovnika za domovinu uinila je tri neprijatelja. Mrzit e se, progoniti ljubomorom. Plemeniti cilj zavit e u crno. Posegne li za jednim od njih, razara utvrdu na koju se oslanjaju sudbine jadnih naroda domovine. - Domovina? - opetuje neto nesigurno Bei. - Domovina? To su nae kuice, nae ognjite, naa zemlja, nai hranitelji. Sve to smatramo svojim: to je domovina. Veli narod: samo kukavica ispija jaje u svojem gnijezdu i zato tim imenom krste najpodlije, najgadnije ljude pod suncem. Sve gui i gui biva sumrak i sve dublji biva Gordanin glas. - Zar je ta djevojka mogla biti takva kukavica? Zar je smjela dopustiti srcu da se oglasi jednom od trojice junaka? A

da je jednog od njih njezino srce ipak uzelo, pozvalo? Taj bi zov bio glas kukavice na razorenom gnijezdu. - Oh - uzdie Bei i sklapa ruke - nije mogla. - Ona to nije mogla. Nije ni smjela, ona to nee nikada. Bei zatrepe od snage Gordanina glasa. ute samo as. - Moda je jednog od te trojice ipak ljubila? Kao daak padne to pitanje s Becinih usta. Opet duboka utnja, a onda miran odgovor: - Pria je davna, dalje se nita ne zna. Djevojke gledaju u gusti mrak to savija oko njih svoja krila, nosei u sebi slabosti od koje se rastvaraju due i tajne djevojakih srca. 272 - Sad mnogo toga shvaam, Gordana, to mi je prije bilo zagonetno. - Bei, ula si tu priu i misli o njoj kad gleda princa. - Znam, znam. U sobi gusti mrak i tiina. OPOMENA NAPULJSKOG POSLANIKA Napuljski princ Francesko protee se na leaju i zijeva. Ve je blizu podne, a on jo ne ustaje. Sluga mu donosi doruak u postelju i smjerno mu saopuje da ga je Ranzano ve dva puta traio. Odmah ga dade pozvati u sobu. Napuljski poslanik sjedne, dok je Francesko, jo neodjeven i neuredan, slasno prionuo doruku. Malo zamiri u Ranzanovo lice i zaudi se: - I napola slijep morao bih opaziti da se preasnom gos podinu neto ne svia. Zar je Beatrica opet promijenila svoju odluku? - Nije, a ba to me zabrinjava. Punim ustima okrene se Francisko k poslaniku: - Zauuje me vaa bojazan. Moe li Beatrica odabrati neto bolje i sigurnije za svoju budunost od ruku kralja Vladislava? Ta vi ste bili upravo ushieni kad je htjela da svoju ruku ponudi Maksimilijanu. On je ljepi. - Maksimilijan je neto drugo. Vaa visost uzima sve na laku ruku, a ne nosite odgovornost pred napuljskim kraljem za kraljiine ine. - Moj bi se otac potpuno sloio s Beatricom. - Mislim da bi se sloio sa mnom. Odobravao sam osnovu kad je njezino velianstvo zasnovalo da ponudi svoju ruku Maksamilijanu i svoju pomo da ga izaberu za kralja, ali odgovor nje makog nasljednika razorio je svaku nadu. - Vi se bojite da e to isto uiniti i Vladislav? Za njega od govara Filipec i kraljevsko vijee, Filipeva ponuda znai obavezu. - Ve sam rekao njezinom velianstvu: ako odlui da se po vjeri Filipcu, ne mogu drugo nego da je podupirem, ali dunost i odgovornost nalau mi da izloim svoju sumnju i upozorim da je odluka njezinog velianstva neizmjerno opasna za njezinu budunost. - Govorit u s Beatricom jo prije objeda. - Molio bih vau visost da to uini odmah. - Neka bude. To ponuka Ranzana da se udalji. Francesko se odjene i odmah krene u kraljiine odaje. Obrazloio joj je sve Ranzanove bojazni, ali nije naao nikakva odziva. - Ne, ne odustajem - ree ona odluno. - Nikako ne odustajem. Naprotiv: to vie razmiljam, jae me opaja nada u uspjeh. Kad bi me prevario Filipec, nikad to ne bi uinio Vla dislav.

- Dakle, u nj se pouzdaje? - Zar si zaboravio to je bilo u Linzu kad je kralj Matija sklapao primirje s Vladislavom? Vidio si vlastitim oima. - Da, uistinu, Vladislav je u Linzu bio zaljubljen u tebe. - Bio je oaran mojom ljepotom i mojim umom. Oboavao me i to je ba dalo povoda dvorskim zlobnicima da me ogovaraju. Vladislav e ushieno prihvatiti moju ruku. A sad razmisli, Fran cesko: kolika je razlika izmeu onoga to bi uivala uz princa i onoga to u posjedovati u Vladislava. Ja sam mirna. Napuljski poslanik nije naao mira i dade se najaviti kraljici dok je jo razgovarala s Franceskom. Odmjerivi ga izazovnim pogledom, oslovi ona Ranzana gotovo grubo: - to je, Ranzano? Zar ste bolesni? - Ako su oprez i savjesnost znakovi bolesti... - Znakovi su straha u vaem sluaju - upade mu kraljica u rije. / - To vam ne dolikuje. Jo prije nekoliko tjedana bili ste \ dvadeset godina mlai u odvanosti. - Pravo veli vae velianstvo. Danas sam dvadeset godina stariji u dalekovidnosti. - Sve to ste prije odobravali, nad ime ste se oduevljavali, sve to danas zabacujete odjednom, preko noi. - Preko noi nastupio je, velianstveno, na put vae budu nosti vrlo sumnjiv ovjek. Filipec vas okree drugim pravcem. A mi toga ovjeka ne poznajemo niti znamo kakvi su putovi, kamo hoe da vas vodi. - Nema natrag. Idem naprijed putem koji sam odabrala. Neoporecivo, neopozivo. Gotovo srdito ustane i mahne rukom kao da ne eli produiti razgovor. Male tamne Ranzanove oi upiju se u kraljicu: Velianstvo preuzima na sebe svu odgovornost? Ona se zaustavi i gnjevno okosi: - Svu. Ve sam vam jednom rekla: moete se odmah vratiti u Napulj. - Htjela sam Gordanu posjesti uz princa da sebi izvojtim to vie vlasti. A sad u Gordanu svrgnuti da mogu posjesti na prijestolje sebe. - A princ e ti i dalje biti posinak? - smjeka se Frances ko. - Bit e mi sluga. - Vae velianstvo, kako Gordana shvaa sukob u kraljev skom vijeu? - Naravno, rekla sam joj da se slaem s princom i ne pri dajem vanosti razlici mnijenja gospode vijenika. - I to ju je umirilo? - Ne bojte se. I ona i princ slijepo vjeruju u mene. Evo, upravo ide. Ranzano i Francesko ostave kraljicu. SMRTNA OPASNOST Gordana dri na krilu debelu skupocjenu uvezanu knjigu i gleda kraljicu na grimiznoj poivaljoi. - Ne, velianstvo - naglaava djevojka - nikako se ne slaem s vaim mnijenjem. I ja smatram krepost najveom sre om. I ne moe se zamisliti sretnijeg ovjeka od onoga koji zna da njegovi blinji mogu od njega primati samo plemenitu dobrotu u osjeajima, eljama i djelima. - Plemenitost nije srea za onoga koji je posjeduje, nego za one koji izrabljuju kreposnog i plemenitog ovjeka. - Ne, velianstvo, onaj koji dijeli plemenitost uiva ba u tome to drugima ini dobro. Taj uitak velika je, neprocjenjiva srea. Eto, velianstvo, stari filozof Plutarh tvrdi da je krepost

apsolutno sretna i onda kad ivi u najveoj neimatini. - Lijepo. A to on veli o zloi? - pita kraljica. - Veli da je zao ovjek i u najveoj raskoi i najveoj vlasti vrlo nesretan. Prema tome, samo je krepost sretna. - Ne slaem se s njim. Zlo ima sve prednosti ivota jer ne poznaje obzirnost, ni slabost, ni potovanja, a ni savjest. Moe li ovjek biti sretniji nego kad se ne mora bojati da ni za najvee nedjelo nee osjetiti ni najmanji samoukor ni duogrije? Lijepe Gordanine oi gledaju kraljicu otvorenim pogledom: - Zar bi vae velianstvo htjelo ovakvu sreu? - Na to se pitanje ne moe jednostavno odgovoriti. Filozofi su krojili svoje zakljuke dolje, u nizini, na posljednjoj stalekoj stepenici. Gore na visoini prijestolja vlada sasvim drugi ivot. Tu sjedimo mi, po prirodi pozvani na gozbu ivota. Ja velim za vladare vrijedi samo jedna filozofija: vladati tolikom snagom da uzmogne ovjeanstvo drati u stegi, podrediti sebi i svojim ci ljevima. Ako to vladar uspije, onda je to njgova krepost, dakle, njegova srea. Beatrice i Gordana gledaju se. Djevojka malo nakrivi glavu: Velianstvo, zar nije srea s prijestolja stvarati sretne ljude koji e vam biti prijatelji? Kraljica mahne rukom: - Vladaru ne treba prijatelja. - Onda bi prijestolje bilo samo po sebi strana nesrea jer vladar ne bi mogao uivati onu sreu o kojoj govori va ljubi mac Ciceron: "Najljepa je ljepota ivota uzvraati odanost." - Mislim glavom dananjeg stoljea, a danas vladarima ne treba odanost, ve samo strah i strepnja. Bi sile. - Da sebi stvaraju neprijatelje, tihe i javne, nevidljive, pri tajene, koji ga mrze i svim svojim mislima i svim eljama okup ljaju nad njim i oko njega crne oblake nesree? - A tko se od njih usuuje dii glavu? - nasmije se Beatrica. - Biem ih stjeramo u strah da padaju niice, slavei nas i vozei nas u trijumfu. Ne, draga moja, samo obini ljudi trebaju prijatelja. Mi, vladari, trebamo samo sluge. - I podanika. - To je za mene isto. Sve se u kraljevstvu dogaa po mojoj elji, za mene i radi mene. Dakle, zapravo su svi moje sluge. - emu onda sva velika humanistika nauka kojom se odu evljavaju tolike due? J - Za obine ljude. Mi smo vladari, iznimna bia. To e jedmno uvidjeti i princ Ivan. Humanizam i ezlo daleko su jedno od drugog kao sjever i jug i nikada se nee sastati. Iz hodnika dopre do njih buka. to se to dogaa vani? Pogledaj, Gordana. Ona otvori vrata predsoblja. Na hodniku se guraju napuljski dvorani. Ruke im izraavaju pretnju. Enriko opazi Gordanu, krene prema njoj i ue u kraljiine odaje: - Velianstvo, prinevi dvorani izruguju nae napuljske dvorane. - Zato? - Nisam bio prisutan, ali jedva sam ih smirio da ne doe do oruanog sukoba. - Zar opet svaa, kao za kraljeva ivota - ljutito e Beatrica i poe prema Enriku. Kad mu se nala nasuprot, mirne mu okom, odobravajui, dok glasno zapovjedi: - Zabrani naim napuljcima svaki sukob. im se Enriko udaljio, kraljica se vrati na prijanje mjesto. Nastavi itati da vidimo to dalje veli filozof. Gordana ita:

... "Prava su prijateljstva vrlo rijetka. A zato? Jednostavno zato to bismo svi htjeli imati mnogo prijatelja, a kraj toga ne dospijemo da s" jednoj jedinoj dui posve priklonimo. Time proputamo stvarati i, odgajati prijateljstvo prema jednom ovjeku. A to trai prijateljstvo? Tri vane stvari: krepost koja ini ljepotu prijateljstva, a to je potreba prijateljstva. Kraljica primijeti: Dakle, vidi: korist, to je vano. __ .,."",........,,,..,.. ,....^,.."", ,., ..... .... .. .... 277 - Da, tako veli Plutarh, ali Ciceron tvrdi da u prijateljstvu ne smije i ne moe biti koristi, ve samo odanost koja se sva pre daje za prijatelja, sebe daje za njegovu sreu. - Ciceron je lijepo pisao, ali je volio ono to je korisno. Ti, Gordana, naprotiv, ljubi sve to nije korisno, samo da je lijepo. To je, ini se, u tvojoj rasi. Opazila sam: svi Hrvati eznu za ljepotom. Prevelika je to rasko za neimatinu. Opet nas netko prekida. to je, Enriko? - okrene se kraljica k vratima gdje je stajao napuljski dvorski metar. - Velianstvo, egerski biskup moli da ga primite. Tako? Uvedi ga u moju zelenu odaju neka prieka. Kraljica isprati svog pouzdanika znaajnim pogledom, a onda se okrene Gordani: - Opaam u tvojem oku uenje to opetovano primam egerskog biskupa? - Neka mi velianstvo oprosti, ali on je i va i prinev neprijatelj i odvie vam se namee. - to nas neprijatelj vie trai, to bolje po nas. Proitaj to Ksenofon veli o neprijateljima pa e odmah vidjeti da sam dobro uradila. Gordana okrene nekoliko stranica knjige i proita: "... Mudar ovjek zna iz svoga neprijatelja izvui koristi. Ako poljodjelac moe izvui koristi iz drveta koje ne moe oplemeniti, a ovjek izvlai korist iz ivotinje koje ne moe pripitomiti, ako more svojom slanom i neprobavljivom vodom hrani ribe i promee saobraaj svijeta, zato ovjek ne bi, mogao izvui koristi iz neprijatelja koji mu je inae na tetu"... Eto vidi, Gordana ja sam mudra pa elim da iskoristim neprijatelja koji je na tetu princu i meni. Izvui u od njega korist i za princa i za sebe. Kad svrim s egerskim lavom,nastavit emo. Danas sam upravo raspoloena da raspravljam. A ti dotle potrai najzanimljivije tvrdnje naih filozofa. I ona izae. Gordana se zadubila u itanje, ali brzo digne pogled k otvorenim vratima druge sobe. Odanle dopre neko aputanje i pobudi Gordaninu pozornost. Ne maknuvi se s mjes-ta,nauli ui. aputanje prelazi od asa do asa u poluglasan razgovor. Ona zamijeti da govore talijanski i razabire rijei grofa Enrika. ... vi, gospoo Nardelo, najlake biste izazvali kavgu. Moram pitati kraljicu - odvraa Nardelin hrapavi glas. Gordana se nagne da jo bolje uje. Enriko neto ape, a onda opet produi poluglasno: - ... naloila je sama kraljica. Mora doi do sukoba meu dvoranima. - A zato to, mili moj mladiu? - O tome odluuju u kraljiinoj zelenoj odaji Ranzano, Francesko i biskup. - Ako se moraju svaati dvorani, posvadit e se i gospodari? 27& ., - Tako se ini. uri se. - Idem, sve u ih ja baciti naglavce.

itavo Gordanino bie ispuni ukoena napetost. Nalikuje na ovjeka koji je ugledao sablast i skamenio se. eka. Iz druge odaje ne dopire vie nikakav znak ivota. Oito su oboje izali u predsoblje. Gordanino se elo navora. Zjenice smre. Hitre i teke misli gone se pod bijelim elom. Stvara teku odluku. I ustane. Drei u ruci knjigu, ulja se k protivnim vratima. Onda se obazre. Nitko ne zaviruje za njom. Pree prag sobe i ulazi u kraljiinu odaju za primanje. Nema nikoga. uri se sagovima i zaustavi se pred vratima. Prislukuje. Tiina. Polagano otvori. Nae se u kraljiinoj radnoj odaji. Zaokrui je pogledom i ne nae nikoga. Polagano se pri-unja k zastoru to prikriva ulaz u Beatriinu zelenu odaju kamo se zavukla sa svojim pouzdanicima. Gordana ne promilja. Zaboravlja na sve pogibije i zavue se iza zastora odaje u koju se povukla kraljica sa svojim ljudima. Beatrica sjedi u naslonjau od zelenog brokata. Njoj nasuprot Francesko, Ranzano i egerski biskup Orban. Govore poluglasno. Da, gospodine biskupe - naglaava Ranzano - traimo jamstvo. Gotovo apui odvrati egerski biskup: udim se sumnjiavosti preasnog gospodina napuljskog poslanika. ) I okrene svoj lijepi profil k Ranzanu: -^ Mi ovdje na sjeveru ne moemo ni zamisliti da bi se moglo prevariti kraljicu. A Beatrica upadne oholo, samosvjesno: - Ne biste to ni mogli. Dok Vladislav ne ispuni uvjet, ne moe dobiti ni cigle forinte ni pristanak za njegov izbor. - Vae velianstvo, potpuno razumijem - odobrava tiho egerski biskup. - Drat u se povueno dok Vladislav propisno ne isprosi moju ruku - opet veli kraljica, apui. - Vrlo dobro - potvrdi opet biskup Orban. - Ipak, veli anstvo, na dvoru e vam neprestano smetati prinevi pristae, a kad dou Hrvati, ne bismo mogli ni do vas, kraljice. - To mi je ve rekao Filipec. - Svakog bismo dana morali nesmetano savjetovati i vijea ti s vaim velianstvom i donositi vam vijesti to ih alju nai ljudi. Zato neka mi vae velianstvo dopusti da ponudim svoju veliku palau sred Budima. Prostrana je i moe se ugodno stano vati, elimo da vae velianstvo bude uvijek u sreditu naih pre govaranja. Ali potpuno prikriveno. Za svijet ostajem posve neu tralna - niti za princa niti protiv njega. Tek kad Vladislav 279 isprosi moju ruku, otkrit u moje osnove - naglaava Beatrica opetovano, tiho apui. - Pokoravam se kraljiinoj elji da za princa sve predbjeno bude prikriveno tajnom. Ipak bi velianstvo moralo otii s dvora. Ovdje moramo aputati kao da su i stijene izdajice. - Kako ostaviti dvor, a da se ne razie s princem? -pita Francesko svoju sestru. - Sve je to lako kad primim jamstvo da je stvar s Vladislavom ozbiljna. - U mojoj palai primit e velianstvo dovoljno jamstva da Vladislav mora ispuniti uvjet. Okolnost to kraljicu elimo u svo joj sredini dokazuje da je smatramo svojim voom. - Vi, dakle, elite da se nastanim u vaoj palai? - Da, velianstvo. - Izrekli ste to pred moja dva pouzdanika, dakle, pred pos

lanicima. - Opetujem. - Dobro. Za tri dana bit u kod vas, biskupe. A sad jo ne koliko vanih pitanja. Vrata u predosoblje vrlo se tiho otvore. Ulazi Enriko neto smuen, koraajui na prstima, pribliuje se poslaniku Ranza-nu. Iako mu kraljica daje rukom znak neka se udalji, mladi grof priblii usne Ranzanovu uhu i ape: Beatrica prati Enrikove kretnje i spazi da se Ranzano uplaio, pogledao kraljicu i, ostale, a onda uzme sa stola pero, hitro neto napie i preda Beatrici. Ona proita: "Velianstvo, Gordana prislukuje. Poto je ula nae raspravljanje, mi smo izdani ako je smjesta ne maknete da ne uzmogne nikome odati nau tajnu. Ne recite ni rijei glasno da je ne zbunimo u prislukivanju." Proitavi, Beatrica se gotovo izoblii, preneraeno gleda poslanika i grozniavom brzinom napie odgovor: "Kamo da je maknem?" Ranzano odgovori: "Negdje na samotno mjesto dvora. Poaljite je onamo, drugo prepustite meni." Beatrica kimne, potvrujui. Ranzano opet pie: "Pozovite nas sve na tajno vijeanje, negdje u udaljenu odaju dvora." Ona kimne zadovoljno i ree glasnije nego to su prije raspravljali: - Potrebno je, moja gospodo, da jasno oznaimo itav na plan. Ali o tom valja da se dogovorimo s napuljskim poslanikom i mojim bratom potanko. Za etvrt sata sastat emo se u bijeloj kuli na konani dogovor. Prije toga elim se jo sprazumjeti sa svojim pouzdanicima. 280 Egerski biskup zaudi se tome govoru, ali ne ree nita, opa-zivi da se kraljica i Ranzano sporazumijevaju znakovima. Zatim Beatrica prui Enriku napisanu zapovijed: "Gordana e sada sigurno otii u bijelu kulu. Ako ide, slijedi je da te ne opazi. Ako pak krene drugamo, zaustavi je i reci neka odmah doe k meni. Ne putaj je da bilo s kime progovori samo rije. Dvorski metar kimne u znak da je razumio pa se odulja iz sobe. Nala ih je odtrinuta. Polagano ih otvori i prijee prag. Soba je prazna. Na njenom stolu lei, knjiga. - Bila je tu. Knjiga je dokaz - primijeti kraljica. - Do da nas je njezino povjerenje bilo netaknuto. - Zato je, dakle dola prislukivati? - Ne mogu se dosjetiti to bi je potaklo na tako vratolomno drzak in. Kako bih slutila da u mojim odajama ima uhoda. Sra mota je to. - Moda ipak nije sve ula? - Sve ili samo dio, mi smo jednako predani princu i njego vim pristaama. Mrani strah viri joj iz pogleda uprta u vrata na koja oekuje Enrikov povratak. - Optuit e nas zbog izdajstva. Beatrica osjea da joj klecaju noge. - to sad, Beatrice? Zar nema nikakva izlaza? Ponosna, samosvjesna kraljica bulji preda se. Oi sijevaju munjama. Osjea se iznenada opokoljena, zatjerana u klanac, odakle nema bijega. Iznenadna, smrtna opasnost naas joj odu zima hladnu prisebnost. / To je udarac iz zasjede - proape Beatrica. - Zmiju si milovala na svojim grudima, Beatrice, i smrtno te ujela. - Zdrobit u je. Ide k vratima, slua. Nestrpljiva je. Nalikuje na kip to odraava unutranju stravu od sloma. to e biti ako je otila ravno k princu? apat joj dre. Bjelou njene puti pospe smrtno bljedilo. Kakva nenadana katastrofa!

Stoje posred sobe, napajaju se strahom nenadanog otkria. - Svakako je neto morala znati kad se uvukla ovamo da prislukuje. - Da, Francesko, neto je bilo, ali prije vijeanja itala mi je i raspravljale smo vrlo mirno, ni traga sumnji. ekaj: smrknula se tek kad je ula da dolazi biskup. - Ti e, Beatrice, neto izmudriti da opere sa sebe sum nju. 2S1 - Ako je ula i otkrije princu da ga ostavljam, ne pomae nikakva mudrolija. Tko zna to e ona uiniti sa mnom. Tu na dvoru predana sam mu na milost i nemilost. - Strava te zavodi u nemogunosti, sestro moja. - Sve je mogue ako sazna princ. Baka se nije pridruio k nama. Da se ulaska princu, savjetovat e mu neka me zatvori. - Ali sestro, kakve misli. Pa ti gubi dostojanstvo. - Ono je u ruci te proklete djevojke. - Da zovnem Ranzana? Moda je to smislio. - Nema tu nikavih smiljan ja, a neu da egerski biskup na sluti da smo izdani prije reda. Jo uvijek ima blijeda zraka na de. - U emu? Gdje? - Govorila sam glasno da emo na vijeanje plana u bijelu kulu. Time sam u Gordani pobudila elju da dozna kakav je to plan. Ako je ula moje rijei i otila u kulu da prislukuje? - Nee se usuditi. Izmjenjuju rijei, apui poput uhvaenih u stupici. Ona ide odajom, gore-dolje, sjeda i opet ustaje. Progoni je nemir, sve svoje planove nalazi razbijene pred nogama neprijatelja. Jo samo korak i zgazit e ih. Kruna, prijestolje, ezlo, sve se kotrlja u nepovrat. ini joj se da je nenadano baena na rub bezdana. U smrtnoj stvari hvata se klimave stijene, a pri svakom dodiru prolazi njom nova strava opasnosti da se sunovrati. Dru joj ruke od straha, stisle joj se usne od prepasti i napela crte lica. Gotovo je runa u nastupu bespomone groze. Razotkrivena. Predana u ruke onome kojeg sam htjela iz dati. Zna li kakva nas eka sudbina, brate moj? Jezovitim apatom govori kraljica. Gleda zamagljenim pogledom i hvata se za glavu. - to je to, Beatrice? - Osjeam kao da e mi puknuti glava. - A ja nemam rijei da te utjeim. - Nema tu utjehe. Pogledaj ide li Enriko. Otvorio je vrata i pogledao u predsoblje. Tamo ukoeno stoje paevi i ekaju naloge. Francesko ne kae nita i povue se u sobu. Prolaze asovi. Beatrici se ini da se zlobno vuku, rasprostirui pred njom slike budunosti pune strahote. Nikad jo Beatrica nije osjetila grozotu straha. Nikad se kukavno stisla kao ovog asa. Francesko, nikoga jo nisam tako mrzila kolako ovog trenutka mrzim tu djevojku. Nitko me nije poprskao strahom i opasnou do nje. Jao njoj, ako... Tiho kucanje. Mladi princ potri, odkrine teka rezbarena vrata s pozlaenom kvakom. Laki poklik iznenaenja. Zadahtan uleti u sobu Enriko. 282 Beatrica skoi raskolaenih oiju, ispruenih ruku, rairenih zjenica. - to je? - Slijedio sam je. - Kamo? - U bijelu kulu. - Ona sklopi oi. Uhvati se za Enrikov lakat. Grof je pridri,

a Francesko dogura naslonja. Kraljica se baci u nj polumrtva, sklopivi ruke u krilu. - Ni s kim nije govorila? - Nije. Upravo sam izaao, kad je hitala malim hodnikom na drugi kraj dvora. Sakrio sam se iza stupova trijema dok je ona gotovo trala. - I unila u kulu? - Da, velianstvo. - Svojim si oima vidio ili samo misli da je tako? - Vidio sam kroz tminu hodnika kako je unila. - Nije te opazila? - Jurila je glavom bez obzira da to prije stigne. - Sad smo spaeni. - Idi, Enriko, za njom, ostani pred vratima u kuli da ne bi izila. Ako to pokua, pograbi je, gurni natrag i ekaj dok ne doe Francesko. Brzo, poteci, Enriko. Beatrica hvata dah i brzo se sabere: Napuljac hitro izie, a kraljica svojem bratu izdaje naloge to e uiniti s Gordanom. Gordana je uzvitlana jednom jedinom eljom i ciljem da sazna kraljiin plan koji tako pomno skriva^da ga kani raspraviti u bijeloj kuli, mjestu tajnih vijeanja. Snanom odlukom ue u kulu. S visokih uskih prozora ulazi danje svjetlo. Pokraj stijena poredane su velike krinje okovane eljezom. U sredini hrastov stol. Oko njega male stolice i veliki naslonja. U katu veliki kip to prikazuje roba koji dri mnogokrili svijenjak sa arenim votanicama. Do prozora kule dosee drvena galerija. Do nje se uspinju stube. Gordana potri ravno gore. Promotri situaciju. Da se sakrije na galeriju? Ako razgledaju itavu prostoriju prije nego zaponu vijeanje? Onda brzo sie. Dosjetila se sigurnijem zaklonu. Ide ravno prema tamnoj udubini ispod galerije. Tu su mala eljezna vrata. Odrine zasun. Vrata se otvaraju u gusti mrak. Gordana se obazre prema kamenom rubu od bronce. Uzme sa svijenjaka votanicu. Onda posegne za uzicom o kojoj visi kremenjaa, privezana na svijenjak. Brzo je odrijei i vrati 283 se na prag, otvorenih eljeznih vrata, zapali svjetlo i osvjetli mrak. Uske kamene stube sputaju se duboko dolje. Gordana se spusti na stepenice i povue za sobom eljezna vrata, ali ih ostavi pritvorena. Sie jo nekoliko stuba i polegne, prislonivi glavu na vrata. Kremenjau spremi u njedra, a svijeu stavi iza sebe. Ovako nepomina eka. A vani u uskom hodniku skriva se Enriko, prislukuje tihi tropot Gordaninih koraka i eka napuljskog princa. Doskora Francesko dotri k njemu: - Je li u kuli? - uo sam kripanje stepenica na galeriji. - Dakle, sakrila se gore - ree Francesko. Obojica uoe u sobu i odmah za sobom zasunue vrata. Enriko se uspne na galeriju i dade rukom Francesku znak da gore nema nikoga. Ogledavaju sve kutove. Francesku zapne oko o eljezna vrata ispod galerije i apne Enriku: Otvori, bit e da se sakrila iza vrata. Prvi tropot koraka iz kule trgne Gordanu. Posegne za svijeom pa se brzo sputa niz stube. Onda ugasi svjetlo. U mraku slua. Tada se gore otvore vrata. U okviru vratnica razabire dvije sjene. - Donesi svijeu - glasi Franceskova zapovijed. - Moramo imati svijeu. Francesko stoji na vratima, a Enriko ostavi kulu. Gordana je ula Franceskov nalog i povukla se posve dolje. Nala se na dnu uskog prolaza pa pogledava gore na stube. Napokon se Enriko vrati sa svijeom. Gordana opazi kako je na stubama bljesnulo svjetlo i netko ^e sputa. To je zabrine, povue se jo dalje i uri hodnikom tapkajui.

Ovamo dolje nee na vijeanje. Zar neto trae? Mora im utei. Ide nekoliko stopa mrakom, drei se zida. Tada napipa irom otvorena eljezna vrata. Zavue se iza njih. Tu je ne mogu zamijeniti. U mraku razabire svjetlost koja se pribliava. uje kako dolaze Francesko i Enriko. to trae tu? Hoe li proi pored nje? Stisnuta eka, slua. Zamalo se obojica priblie i trae, nosei pred sobom svijeu. - Gle, to su druga vrata. - Da - odvraa Enriko - to su prva vrata. - Oito smo se prevarili, ovdje nema nikoga. - Ne, vaa visosti, uo sam suanj haljine. Enriko gurne eljezna vrata i osvijetli Gordanu. - Vi lutate ovim katakombama, ljepotice? - udi se Fran cesko toboe. - Zanimalo me kamo vodi taj hodnik. 284 Kad ste toliko ljubopitni, a vi nastavite put. Ima ovdje tajna koja e vas zanimati. Odjednom Enriko stade zatvarati eljezna vrata. Gordana opazi namjeru i htjede izai onkraj hodnika, ali je Francesko gurne natrag. vrsto se uhvatila za vrata, no Enriko ih snano povue. A ona je povukla ruke k sebi da joj vrata ne odsjeku prste. Gordana ostane u tami onkraj vrata. - to je to? Zato zatvarate? - Da vas ne bismo smetali, ljepotice - odgovori Frances ko. - Nije mi ni na kraj pameti da se s vama alim. Ovo vam je plaa to ste sa mnom bili tako ljubazni u Napulju. - Visosti, ne navlaite na sebe neugodne posljedice ovakvih ala. Otvorite! Mjesto odgovora zatropoe s one strane preka to su je Enriko i Francesko navalili na vrata. Hladni znpj oblije Gordanu. Udara o vrata. Ne igrajte se svojom glavom, visosti. Ne dobije odgovora. Lupa, udara. Onda slua kako se njihovi glasovi gube. Ponovo udara svom snagom, tropot udaraca odjekne muklom tminom. Drugog odaziva nema. Zaprepatena pita se: "Zato je Francesko zatvara? Osveta zbog Napulja? Ne, to nije mogue. Neto se dogodilo. Inae bi se bojao kraljice i princa. Primijetili su je kad je unila u kulu? Otkud bi znala zato je to uinila? I to je tamo traila? Otkud bi znali da je sluala iza zastora kako kraljica objavljuje vano vijeanje s neprijateljem Lupa, slua, eka. Uzalud. Prelazi je strepnja. Nikako ne shvaa pravi uzrok tom Franceskovom inu. Ne vjeruje da e je ostaviti ovdje. Prislukuje, oekuje. Onda se sjeti kremenjae skrivene u njedrima i svijee to je jo dri u ruci. I zapali, vrsto se nada da e joj otvoriti. Ne dolazi nitko. Razabire da se dogodilo neto neoekivano. Nema kad razmiljati o tom. Sad joj je prva misao kamo vodi taj hodnik ispod dvora. I poinje ogledaviti neprijatno mjesto. Krene naprijed. Prolaz je uzak, leden i mraan. Ide sve dalje hodnikom, jednako uskim. Najednom osjeti da hodnik vodi nizbrdo. Pod nogama tlo biva sve vlanije, stijene oko nje mokre, to dalje, sve to jaa vlaga. Tlo se, dakle, sputa prema Dunavu.

Negdje mora biti izlaz. Gdje? Kamo? Moda vodi u tamnice. Tamo bi nala ljude i tamniara. Drei visoko svijeu, uri se naprijed. Nigdje nikakva izlaza iz tamnice. Stijene ne pokazuju nikakav izlaz. Hodnik vodi sve dublje nizbrdo. I ve zagazi u blato. To ju ispuni nadom. Ali pred sobom ugleda debele zidine. Hodnik je pri kraju. Izlaza nigdje. Digne svjetlo i ogledava stijenu. Kamen kao peina i mokar. A pod njim blatna zemlja. Tu je, dakle, kraj. emu slui taj hodnik kad nema izlaza? Razmilja neko vrijeme i vrati se. Ne gubi snagu i nadu. Put je vodi istim smjerom kojim je silazila hodnikom. Sad se uspinje. I opet je u suhom dijelu hodnika. Dolazi natrag odakle je pola. Stoji ponovo pred eljeznim vratima. Osvjetljuje ih, ogledava. Upre se, prodrma ih. Udara. eljezo tropoe samotnim hladnim hodnikom ispod dvora. Dugo slua. Nita se ne mie. Onda pronae neki kamen i nabija o eljezna vrata do beskonanosti. I eka, eka. Ne doeka nikakva znaka da je uje koje ivo bie. Vrijeme ide. ini joj se da je odvie dugo u tom podzemlju. Uzbuenje je umara. Spustit e se na tlo. Sjedi i razmilja. Dri u ruci svijeu pa zuri u iak uzgiban njenim dahom. I sine joj misao: svijea e izgorjeti i ona e ostati u tami. Ali ne klone duhom. Dohvati uzicu s kremenjaom i svee je oko vrata da je ne izgubi, namjesti se uza zid na pola leei, na pola sjedei pa uzme svijeu i ugasi je. Polagano gasne iak votanice. Gordana je spremi u njedra. Prepustila se mislima u grobnoj tamnici i mrtvoj olovnoj samoi. Zar je osuena da ostane ovdje? Da umre? Goni od sebe te misli. Nee se podavati strahu to je hvata ledenim pandama. Tmina i pusto, debele zidine ne proputaju njezin doziv ni tropot od udaranja o vrata. Kako e princu i dvoru opravdati njezin nestanak? Trait e je svi prijatelji. O tome je uvjerena. To je bodri. Naslonjena je o zid sjedi na zemlji i prislukuje. Nita se ne mie. Mukla, teki strahovita tiina u crnom mraku. Zar iva zakopana? A gore nad ovim debelim zidinama toliki njezini prijatelji. U PANDAMA JEZOVITE SMRTI Gordana otvori oi. Zuri u mrak. Slua tiinu. Ne zna gdje je, pipa oko sebe. Tvrde stijene, ledeno eljezo. Srce joj prestraeno bije. Svijest objanjava probuenoj djevojci mjesto boravka. Ve zna to se s njom dogodilo, kamo je zapala i kako. Dakle, spavala je? Koliko je vremena prolo otkako se nalazi iza ovih eljeznih vrata u mrtvome hodniku? Ne zna. Slabost i glad dokazuju joj da je prolo mnogo vremena. Strepnja joj se krade u srce. U hrabru duu ulazi beznadnost. Oko nje mrak i tiina. Nitko od njezinih prijatelja u dvoru ne sluti da se nalazi tu u podzemlju. Dokle e tu ostati? Do posljednjeg dana? Zar je predana stranoj smrti od gladi? Svom snagom odvraa te misli, to pilje u nju iz crne tmine i olovne tiine poput izobliene nemani. udni oblici izlaze iz tmine. Iskrivljene obrazine iz kojih se smiju neke svjetlucave oi. I spusti vjee. Ali slike se jo vie razvijaju u vruici. Teko die. Gui je pljesniv zrak, pun vlanog zadaha. Strah se javlja u dnu due, strah od nemoi, strah od sigurnosti jezovitog svretka. Mrtva tmina prikazuje samou jo strasnijom. Kad se pomakla, osjeti u njedrima svijeu. Posegne za njom i napipa na vratu uzicu s paljivom.

Upali votanicu. Svjetlost rastruje osjeaj samoe. U svjetlosti nalazi prisutnost svog vlastitog ivota. Svjetlost podie klonulu nadu. Zatakne svijeu o zemlju, dohvati kamen i poinje udarati o vrata. Zveket eljeza razbije krutu tiinu. Odjeci udaraca stvaraju joj iluziju kretnja ivota, doaravaju mogunost sporazuma sa ivim stvorovima gore. tropot joj umi u uima i onda kad se ve umorila od lupanja. Od asa do asa hvata je vrtoglavica. To joj se ini dobro. Nee biti tako strahovito umiranje kad joj ponestane svijest. Gas-nut e se ivot kao iak svijee. I klone k zidu. Je li to san, ili slabost to je uljuljava u zaborav? Tijelo je slabo, ali duh se svakog asa budi poput plamika na ognjitu. I skupi snagu duha, jakost volje i neumrlost nade. Ustane, uzme svijeu pa ide. Zna kamo. Pred njom je dugi hodnik, a na kraju debeli zid. Sve to zna. A ipak ne moe ostati na miru. Mora traiti, makar zna da nee drugo nego to je nala prvi put. Kad je to bilo? Juer, Prekjuer? Kad su je to zatvorili? Kako da to prorauna u toj vijenoj tami. Goni je, ide sve hitrije. Kretnje je tjei, pokree duh. Ide kao zalutali u pustinji, traei put a zna da ga nema. Pa ipak ide. Jer pokretnost joj svjedoi da jo ivi. Mirovanje nalikuje na umiranje. Samo ne mirovati. Ponovo se nae na kraju hodnika pred debelim mokrim zidom. ini joj se da je vlaniji nego kad ga je vidjela prvi put. udne guste kapljice cure niz kamenje. I kao da uje um vode? Ili je to predodba izazvana znanjem da hodnik vodi k Dunavu? Promatra zid. Stoji pred njim kao pred ogromnom i nepro-dornom peinom. Kroz nju ne moe ivi stvor. - Ipak, ne umi li neto iza toga zida? Pozornost skrene k svijei to je dri desnicom. I zagleda se u plamiak. Upija u nj oi ne bi li joj probudio misli iz mrtvila. Ali nijedna se ne budi. Nijedna joj ne objavljuje nita, osim neprodornih zidina, gladi i slabosti. 0 boe, svijea je sve manja. Od toga otkria preleti je ledena jeza. to e biti kad svijea dogori? Ta ju misao vrati natrag, uri se k eljeznim vratima. Ali tek to je stigla u suhi dio hodnika, poini joj se kao da tetura i muti joj se svijest. Hitro nasloni elo na ledeni zid. Od toga dodira opet se oporavlja, ali ne moe dalje. Klone na zemlju, bori se sa slabou. Misli joj se zbunjuju. Pred oima joj se pone tamniti... Slabost preuzima otporno tijelo. Misli joj zastaju. Ipak jo ima snage da se brine o jednoj svjetlosti u ovom grobu da ne umre u tmini. A jo ne eli umrijeti, jo osjea suvie ivotne snage. 1 utrne votanicu pa je spremi u njedra. Mrak i tiina polegoe joj u dui i mislima. Obuzme je potpuni zaborav. Lei na zemlji i ne zna vie nita. U dvorskim odajama napuljski princ i grof Enriko utre ravno kraljici. Pruila je glavu s leaja: - Da, ili ne? - Da. Sve je kako si naloila, Beatrice - ree Francesko. Ona digne ruke uvis: Spaena sam. Sigurnost joj prodre u duu kao svjetlost u tmini. Sigurnost joj igra u oima, u svakoj crti lica, unosi snagu u itavo bie.

Uspravlja se kao i uvijek kad bi osjetila svoju prevlast. Opet je na vrstom bedemu svoje bojne pozicije. Ve se osjeala da lei u prahu, zarobljena, svezanih ruku. Sad joj je ruka slobodna, ona die ma, stoji na tvravi, u stavu pobjednika. - Enriko, idi. Sad ekam bitku dvorana, najotriju. - Odmah, velianstvo. I mladi grof izgubi se u predsoblju. Beatrica uzme Frances-kovu glavu i poljubi ga: - Sretno je prolo. - Ako je tkogod ne izvue iz onog hodnika. - Osim mene, ne pozna ga nitko. Kralj mi je povjerio tu tajnu i pokazao mi sam kojim bismo se smjerom morali sklonuti ako bi nas zadesila bojna nesrea ili pak poar u dvoru. - Princ ne poznaje hodnika? - Kad bi i znao, nee tamo traiti Gordanu. Sve to kaem, on e vjerovati jo ova dva-tri dana to sam s njime. - Ona, dakle, ne moe izai iz hodnika nikako? - pita Fran cesko. ,-- Rekoh ti: deset bi ljudi trebalo da potkopa zidine u Du-/nav i makne eljezne brane. Nitko je ne moe uti, dakle, nitko naslutiti. - Dugo je udarala o vrata, a kad smo se uspeli u kulu, nis mo vie uli tropot. - I nee je uti. Idem da spremim svoje kovege, a ti sve saopi Ranzanu. eka te u tvojim odajama. Francesko potrai napuljskog poslanika pa mu ispripovijeda kako su se rijeili Gordane. Ranzanove bore na elu sasvim su se stisnule. - Neto vam se vrze u glavi? - primijeti Francesko. - Visosti, velite li da bi se morao odvaliti zid da bi se mog lo izii iz hodnika? - Zapravo zaplivati. Izlaz hodnika ugraen je tako da bje gunac mora zaplivati u Dunav. Razano stisne oi kao da u daljini gleda sliku i tiho promrmlja? - A kad bi se u tom kamenom zidu produbila rupa? - Zato? - zaudi se Francesko. - Da voda prodre u hodnik. - Poplava ispod dvora. - U njoj bi se zaguilo sve to je ivo u onom hodniku. - Voda bi odnijela svaku tajnu u vjenost. - Opasne su tajne najsigurnije na onom svijetu. - I bez toga e biti tako. Ondje mora umrijeti od gladi. - Kako dugo ovjek moe ivjeti u takvom hodniku bez je la i pia? - Nekoliko dana, ne znam tano. Nisam okuao - nasmije se napuljski princ. - I ovo nekoliko dana zadavalo bi nam brige. Ova djevojka nosi u sebi avla. Uvijek sam odvraao kraljicu od prevelike po vjerljivosti prema njoj. Hinila je povjerenje i uhodila nas. Uvje ren sam da ona zna sve. Vjerujte, nije ugroena samo kraljiina osnova ve su na kocki njezina sloboda i ivot. U samoobrani po see ovjek za svakim sredstvom. Nae je pravo da se branimo. - Kako bismo izveli poplavu pod dvorom? - Doznajete od kraljice na kojem se mjestu Dunava nalazi taj kameni zid to zavrava hodnikom. Moete li? - A zato mi to ne bi rekla? - Kad to saznamo, trait emo. - Ali zid ne moemo buiti. - Ima li na dvoru kakav klesar Napuljac? - Znam dvojicu. - Prema tome, to je lak posao. Kad saznate taan poloaj

zidina na Dunavu, odabrat emo jednoga od njih da probui zid. - Dokle e to trajati? - Ve sutra moemo na posao ako danas ispitate kraljicu. Ne odajte joj nau nakanu. - Nizato na svijetu. - A sad idemo iz dvora da se malo porazgovorim s milan skim poslanikom Mafeom i grofom Marcelom. Da ujem to ka u o jueranjem sukobu u vijeu. U zoru drugog dana ustaje itavo ensko Beatriino dvoran-stvo vrlo rano. U najveoj tiini uljaju se dvoranke odajama, slau Beatriina odijela, nakite, dragocjenosti u velike srebrom okovane krinje. Nardela rukovodi. Dijeli zapovijedi apui. ene hodaju na prstima, jedva se uju. Pokatkad koji apat, koji znak rukom. Svuda urba i tajanstvenost. Enriko pod panjom napuljskog princa Franceska sprema u eljezne kovege kraljiine srebrne kutije pune novaca. Kad je ogranulo sunce, dvije su odaje pune kovega tekih, punih, zakljuanih. Kad se digla, kraljica pretrai svoje ormare i ladice, pregleda spremljene krinje i onda zatvori odaje da nitko ne vidi opremljenu kraljiinu prtljagu. Doruak su joj donijeli u spavau sobu. Poto je izila iz kupaonice ureena i namirisana, uzme da se okrijepi. Nakon doruka pozove Enrika. Kad je iziao, uputi se glavnim predvorjem dvora. Tu je dugo ogledavao ogromne kipove. Onda spazi skupinu dvorana. Be-rislavi im dijeli naloge. Kao da ne vidi nikoga, Enriko se utisne u grupu i gurne Mladena Berislavia. Ovaj se obazre i upozori Enrika: - Gurnuli ste me laktom, gospodine grofe. - Jer mi stojite na putu. - Gospodine Enriko, bi u prisiljen prijaviti njezinom veli anstvu da se niste ispriali. - Tko je taj gospodin to trai da mu se ja ispriavam? Vrhovni dvoranin njegove visosti i upravlja reda i uljud nosti na ovom dvoru. - Barbari ne poznaju ni reda ni uljudnosti. Berislavievi dvorani siknue poput osinjeg roja. - Mir, mir - zagrmi nad njima dvorski metar Berislavi. - Ne damo se vrijeati od Napuljaca - viu oni. - Gnjide - dobaci im Enriko. I ve su tu svi Napulj ci: dvorani i paevi i sluge. Navaljuju na Berislavia i njegove dvorane. - U ime princa: zapovijedam smjesta se udaljite - vikne Berislavi. - Neemo se pokoravati barbarima - odvraaju Napuljci i jo ee napadnu protivnike. I zaas obnavlja se jueranja tunjava. Padaju psovke, po-\ grde, udara se orujem. Uzalud zapovijeda Mladen Berislavi. / Nitko ga ne slua. I njega zahvati bijes i stade udarati Napulj -ce. Uto dolazi u dvor Damir. U tren oka izvue ma i stava se uz bok Berislaviu. Tuku Napulj ce tolikom silom da su ustuknuli. Uskoro stjerae napuljske dvorane u pokrajne spojne hodnike. Bitka se nije zavrila. Bojovnici prijete jedni drugima. Mladen Berislavi uputi se s Damirom k princu i podnese prijavu kako je nastao sukob. - Visosti, Enriko me namjerno izazvao. Bit e da se isto tako dogodilo i juer. - Ne razumijem to sve to znai - udi se Damir. - Stara je mrnja opet provalila, ali neuvenim i jo nevi enim provalama - ree princ. - Moramo to suzbiti, onemogu iti.

I naloi Berislaviu neka ide kraljici i saopi joj to se dogodilo. Odmah je siao. Primio ga je Francesko, hinei zgraanje. Ne moete govoriti s kraljicom, sva je satrvena. Boluje od stranih dogaaja. Ne moe nita okusiti. Recite njegovoj vi sosti da kraljica lei. Kad se oporavi od uzbuenja, javit e mu. itavo prije podne raspravljao je princ s Berislaviem i Damirom kako da se zaustave sukobi s Napulj cima. - Mislio sam da se smirila ta nesretna mrnja izmeu napuljskih i naih dvorana. - Visosti, mrnja se samo pritajila - ree Berislavi. - Ovako se ne moe ivjeti, morate to rijeiti. - Molim vau visost neka za izazivae odredi teke kazne, najstrou tamnicu. - Zaprijetite im, moda e koristiti. U podne nije se pojavila u blagovaonici ni kraljica ni njezino dvoranstvo. Nakon objeda poslao je princ Stjepka da upita Gordanu kako je njezino zdravlje, ali se pa vratio s porukom: - Dvoranka me nije pustila unii. Veli da je tako naloila Gordana jer hoe da se odmara. - Samo da se ne bi razboljela - zabrinuto e princ Damiru. - Ne bojim se toga. Kraljica oito ima pravo. Tek sada se oituju posljedice prepaenog uzbuenja. Pustimo je da se od mara - utjei Damir svojeg druga i princa. DVOR SE RUSI itav dan oekivao je princ obeanu poruku od kraljice to se ima uiniti s dvoranima koji su izazvali tolike sablazni. Ali Beatrica ne dolazi k objedu niti mu togod isporuuje. Ve trei dan to se sukobi nastavljaju. Gdje god bi se sreli prinevi dvorani i paevi s napuljskim, dobacivali bi jedni drugima uvredljive rijei, pogrde i psovke. Sluge kao da su osjeale naroito slast gurnuti jedan drugoga u rebra i najuriti se pesnicama. Princ Ivan nije htio izdavati odredbe dok se ne sporazumije s kraljicom, a ona je zatvorila sve putove do sebe. I tako se stara velika mrnja prinevih dvorana prema napuljskim rasplamtjela poput neugasivog poara. im bi ga strae negdje uguile, na drugoj je strani iznova provalio. Kraljevskim hodnicima, predvorjem i dvoritima krue prinevi vojmci da svakog asa pohite rastaviti grupe to su se uhvatile ukotac. Dvorski metar se svim silama trudio da svoje vlastite ljude umiri. Ali im bi to naas uspio, Napuljci bi ih dvostrukim bijesom ponovo izazvali. A oni bi se odazvali strasnim bijesom. Hrvati, na elu im Berislavi, nosili su duboku mrnju prema Napuljcima, naroito prema kraljici. Nikad nisu vjerovali njezinoj iskrenosti prema princu Ivanu. I uvijek su je sumnjiili, dapae i zbog kraljeve smrti. Kad bi se po veerima nali u odaji dvorskog metra Mladena Berislavia, raspravljali su samo o svojem nepovjerenju i sumnjama. Onoga dana, kad je izbio sukob u vijeu, zapalile su se te sumnje i podmetnule vatru zapretanoj mrnji prema napuljskoj Aragonki. I sada su izazove napuljskih dvorana smatrali znakom aragonske obijesti to im kraljica nadalje ostaje na dvoru. Svi su oni eljeli da je princ otjera. Njegovo ponaanje prema omraenoj kraljici bilo im je zazorno. I sada se bacaju prinevi dvorani na svakoga Napuljca dvostrukom i upravo raspaljenom eom da da oduka svojoj mrnji. Usred tih nemira pojavio se u dvoru egerski biskup Orban, traei da ga puste kraljici. Prineve dvorane zahvati pravo bijes-nilo pa izjave biskupu da ga ne putaju u dvor. On se vrati u svoju palau i poalje Beatrici pismeni prosvjed zbog postupka prinevih dvorana. Ali taj prosvjed dvorani nisu uruili kraljici.

itavo dvoranstvo, podijeljeno u dvije stranke, u dva bojov-na tabora, iskoristilo je svaki as da se meusobno napadne. Princ je slao k Beatrici da mu javi to je. Saopili su mu da kraljica jo uvijek lei sva shrvana neposlunou vlastitih dvorana. Dva puta slao je princ u Gordanine odaje paa Stjepka da je zapita kako se osjea i to je s njom. Ali svaki put dvoranka ree pau da se plemenita gospoa ne osjea dobro i nemoe nikoga primiti. itav dan proao je u nemiru i uzbuenju. Princ se zagledao kroz prozor u kraljevski perivoj. Damir lista neku knjigu i od asa promatra Ivana. Ovaj se odjednom okrene k Damini. - Ne osjea li moda i ti na ovom dvoru neku naroitu ne prijatnost? - Da si ti ve trei dan stalno uznemiren? - Istina je. Ne mogu svoje misli usredotoiti ni na kakvu ozbiljnu temu ni u poslu. Raskidan sam, smuen, sve to se na dvoru dogaa, ispunja me nekim udnim osjeajem. Ne znam kako da to oznaim. Ali nekako mi je kao da se oko mene spre ma nesrea. Damir obori oi da sakrije priznanje vlastite potitenosti kojoj ne zna uzroka. I njemu lei na prsima neka teina kao da je sapet eljeznim oklopom. Ali se vjeto pritaji da ne povea Ivanov nemir. - Saberi se, Ivane, i odbaci te utvare. - Nisu to utvare. Ovim dvorom prolazi neko nevidljivo zlo i vreba na mene. Oko mene kao da lete tajnovite sjene, opominju me, doaptavaju, zovu, a ne znam zato. Uznemiruje me sve to gledam oko sebe. Sve to dolazi odatle to ve trei dan nisi vidio Gordanu. Blage prineve oi poprime sjetan izraaj. - Zato mi ne alje ni jednu poruku? Zato mi ne napie nekoliko redaka? Zar ne osjea da sam zabrinut? Ili sam je ime razljutio? - Nisam opazio ni traga kakvo ljutnji. Kad sam s njom go vorio posljednji put, zamolila me da bude prema njoj manje paljiv pred dvoranima, naroito zbog lijepe Bei, jer te jo uvi jek ljubi. - Neu niije ljubavi, osim Gordanine. A tko zna to je u njezinu srcu. Ljubi li uope mene - Uvjeren sam u to. - Zato nee da prizna? Zato uti? - Da ti osigura krunu. - Da mi je barem njezina ljubav tako sigurna kao kruna. I dao bih krunu stotinu puta drugome za jednu Gordaninu ri je pristanka. Kad mine izbor, nema vie povoda da uti. I progovorit e. Ivan uzdahne. - Salijeu me dvojbe pojaane njenom utnjom. Oito, oda tle moj nemir. Zato se krije ako nije bolesna? Ako ipak boluje, morala bi pozvati lijenika. A dosad nije bio kod nje. - Kad bi ga ti poslao k njoj ? - Dosjetio sam se boljem. Kraljica ni danas nee ostaviti svoje odaje, dakle, preko nje danas ne mogu nita saznati o Gordani. - Uistinu se udim da ti kraljica ne alje nikakvih vijesti o njoj. - Ba zato idem k majci. Zamolit u je neka ona posjeti Gordanu. Nju ne moe odbiti kao paa Stjepka. - Dobro si zamislio. Idem odmah. Provest emo veer s naim majkama. Damir se odmah spusti u predsoblje da izda potrebne naloge za prinev odlazak u grad.

Zatim su obojica otili, praeni dvoranima i kraljevskom straom. Kraljica lei u svojoj odaji i razmilja. Stvara osnove za budunost. Doarava ivot na prijestolju uz mladog mua. A njegova je vladarska dopadljivost uvena. I sad je gotovo usreuje. Neko 704 se u svojoj dui rugala Vladislavljevoj mekoi, popustljivosti i bezvoljnosti. Sad sve to mene blagoslivlje. Na njima e izgraditi svoju vlast. Zagospodariti kraljevstvom, suvereno, samovoljno, bez velikih muka to ih je morala proi dok je svladala vladarsku samovolju pokojnog kralja Matije. S Vladislavom nee imati borbe. Nestat e kralj Vladislav. Bit e samo kraljica Beatrica Aragonska. U tom naslaivanju nae je Nardela. - to je, stara moja? - upita Beatrica, raznjeena zado voljstvom. - Grof Enriko javlja vaem velianstvu da je princ Ivan ovog asa otiao svojoj majci. Naglo se uspravi: - I provest e tamo veer? - Odredio je da se iz dvora veera odnese u kuu njegove majke. Digne se, gotovo skoi. To sam ekala. Sad na posao. Zovni Enrika. Stara Nardela otvori vrata i zovne. Iz predsoblja ue grof Enriko. - Je li otiao - zapita kraljica - uistinu? - Pratio sam ga pogledom dok nije izjahao iz dvora. \ - Neka odmah upregnu kola i tovare. Zapovijedi dvoranima / da se spreme. A ti, Nardela, isporui oni Izabeli i mojoj brai neka se odmah urede kako sam im naredila. Da se preodjenu? Francesko i ovano neka uzmu haljine dvorana. I vizire. U kraljiinim odajama nastane trka. Dvoranke spremaju pr tljagu, odijevaju se, ure. U dvoritu krcaju napuljski sluge na kola bezbrojne kovege i krinje. Prinevi dvorjani promatraju to s prikrajka. Ne znaju to to znai i hitaju Berislaviu. - to se to desilo s Napuljcima? Zar sele? - Ne znam to da mislim o tome. - Ne govore ni s kim, ne izazivaju nas. ine se kao da nas i ne vide. Samo nose i ukrcavaju. - Trebalo bi pogledati to to voze. Okrast e itav dvor primijeti neki dvoranin. - Nitko da ih ne dira - zapovijedi Berislavi. - Moda ba sve to ine da vas izazovu. Onda dohite izvana drugi i javljaju: - Aragonska rulja tovari pune krinje. - Napunili su ih naom imovinom, pljakai. - Natrpali su u njih blago pokojnog kralja. 295 - Ako tovare, onda je to po odredbi kraljice i nitko ne smije da ih dira - zapovijeda Berislavi. - Princ mi je naredio da nit ko ne dira Napuljce, radili to mu drago. - Kao da se kraljica odluila da svoje lupee poalje k vragu? - Tako se ini. Napuljci su svi opremljeni za put - upozori dvoranin - stolnik, Mirko Mladeni kraj prozora. Svi potrae k njemu. Uistinu odlaze?

Sa itavog se dvora okuplja dvoranstvo princa Ivana pa s prozora i trijemova promatra ljubopitno u dvorite to se oko tovara na kolima okupljaju napuljski dvorani. Odjednom krenue. Najprije natovarena kola, a onda oni. Idu svi redom od dvorskog metra grofa Enrika, pa do posljednjeg sluge. Ne obaziru se na dvor. Ne oslovljavaju nikoga. Idu kao da su odagnani pa se stide. Na izlazu iz dvora otvore im se velika vrata. Zapovjednik strae zapita: - Kamo to idete? - U Napulj! - odgovori netko izmeu njih. Sretan vam put - ree zapovjednik, gotovo klikui od radosti. I tu vijest poalje zapovjednik odmah u dvor Berislaviu. Preletjela je poput radosnog usklika svim prinevim odajama. itavo dvoranstvo skupilo se da raspravi o tom preradosnom dogaaju. Nisu smogli rijei kako bi izrazili veselje nad odlaskom omraenih Aragonaca. - Sad smo svoji gospodari. - Kraljica ih je otjerala. - Ba udno - primijeti Berislavi. - Ne bih nikad ni po mislio da e ikad svoje mile i drage Aragonce maknuti s dvorai - Moda joj je ipak stalo do princa? - Nije joj do princa, nego do sebe. Boji se da je ne izjuri iz dvora i zato mu se ulaguje. - Ja bih je davno preko svih zidina prebacio u Dunav. I ne govori se ni o emu, nego o selidbi napuljskih dvorana. U Nardelinoj sobi stoje kraljiine dvoranke, odjevene za odlazak. Uzele su duge ogrtae, a glave omotale i pokrile lice crnim korotnim koprenama. Uzbuene su. Ne znaju kamo e i zato. 296 ^ ,.,.". "...... Nardela pak u kraljiinoj lonici odijeva kraljicu u ruho obine dvoranke. Kad je svrila kraljica je opomene: Pokrij mi bolje lice koprenom. Dvoranka zaogrne kraljicu ogrtaem obine dvoranke, a onda se i sama zamota. Beatrica se zagleda u otvorena vrata gdje joj se prua vidik na blistave dvorane i sobe u kojima je proivjela devet burnih i sjajnih kraljevskih godina. Njenim pogledom miluje hladne mramorne stijene, raskone lustere, umjetnike slike, kipove, teko rezbareno pokustvo, naslonjae od brokata, grimizne poivaljke, srebrno i zlatno sue. Sve to joj dohvaa oko cjeliva ljubavlju kojom nikad nikog nije cjelivala. I svemu tome dovikuje: "Do vienja, ljepoto moja, sjaju moj, raskoi moje. Do vienja! Vratit u se k vama, vratit se okrunjena novom krunom, u trijumfu." I onda mahne Nardeli. Idi naprijed. Neka me dvoranke okrue da se ne istakne moj stas. Nitko ne smije naslutiti da s njima iz dvora izlazi kraljica. Napulj ska enska povorka stigne do gradskih vrata i zatrai izlaz. - Ostavljamo dvor po kraljiinoj zapovijedi - ree Nardela u ime ostalih. - Stalei se okupili oko njih, nosei fenjere, osvjetljavajui ene pokrivene crnim koprenama. Onda im otvore vrata i puste ih izai. Iza njih na dvoru provali prava radost. Kad je prola prva radost zbog odlaska omraenih napuljskih dvorana, ozbiljniji su stali razmiljati: ipak je odvie neobian nenadani odlazak ljudi iz dvora. Zato su napustili svoju poziciju? Ne krije li se iza tog odlaska neto zbog ega se ne bi trebalo radovati? Onda pohite k pau Stjepku da ih predvede Mladenu Berislaviu. Dvorski metar udovolji njihovoj elji pa ree pau: - Idi, Stjepko, gore do Gordane. - Bio sam ve popodne u prinevo ime, ali me nije primila.

- Sad je druga stvar. Samo pokucaj na vrata i reci joj da ima javiti vanu vijest. A kad te primi, zamoli je u moje ime neka sazna od kraljice zato su otili Napuljci i kamo. Pa poslua. Pokucao je na Gordanina vrata. U sobi je tmina. Ipak ulazi i zovne Gordanu. Opetovao je nekoliko puta taj zov, ali je ostalo tiho. Osmjelio se i dopro do spavae sobe. I tu je pusto. Opet se vrati k Berislaviu i javi mu: Nema je gore. Nita se ne mie. Sve je tamno. 297 ... - Onda je sigurno kod kraljice. Moramo, dakle, priekati dok se ne vrati princ. - Poslije deset sati uveer pojavi se u dvoru Ivan. U Damirovoj pratnji odmah se uputi u svoje sobe. Ali ga doekaju neoe kivane vijesti o odlasku Napuljaca iz dvora. Zateen neshvatljivim dogaajem, potpuno je utuen, srvan, osamnaestogodinje srce ne sluti nikakvu zavjeru, ali je zadobilo udarac. Berislavi nastavlja izvjetaj: Mislim da su otile gotovo sve ene. Bilo ih je mnogo, naravno, u tmini nisam mogao tono vidjeti ni izbrojiti. Ivan izmijeni s Damirom znaajne poglede pitanja na koja nisu nali odgovora. Onda se princ obrati svojem dvorskom metru: - Je li kraljica veerala u blagovaonici? - Nije, nego u svojim odajama zarana. - Gordana bi vas mogla obavijestiti o odlasku napuljskog dvoranstva. - Stjepko ju je potraio, ali je nije naao u njezinim so bama. - Nije naao ni njezinu dvoranku? - Ne. Pa nije naao nikoga pa se ini da je Gordana dolje uz bolesnu kraljicu. - Nema za mene nikakve poruke od kraljice? - Ne, visosti. - Dobro, priekajmo do sutra. Nakon Berislavieva odlaska, Ivan se zagledao u Damira, ne rekavi nita. U tom pogledu lei nemirno pitanje. Damir se pouri da odgovorom smiri, iako je i sam osjeao uznemirenost. - Gordana je po svoj prilici znala za kraljiinu odluku, a nije smjela javiti. Otuda i njezina utnja i skrivanje. - Ne shvaam sve to: Gordana boluje, ne prima mojeg po slanika, a sad je nema u njenoj sobi. Te okolnosti uznemiruju jednako tako Damira, ali on to ne prizna i pokuava umiriti princa: - Sutra e kraljica sve objasniti. - Htio bih da to uini danas, ali sad je ne smijem buditi. Ipak, kako bi bilo da ti Damire ode dolje i vidi to je. Svakako budi obziran. Ako kraljica spava, ne buni nikoga. Dok je Damir poao da izvri prinevu elju, ovaj je nemirno etao odajama sve dok se Damir nije vratio. - U kraljiinu dijelu dvora vlada potpuna tiina. - Onda sam osuen da ekam do sutra. Bit e to duga no. Ali sad idi, Damire. Prijatelji se oproste, jednako uznemirena srca, jednako teko oekujui sutranji dan. SMRTONOSNA ZAVJERA PROTIV GORDANE S potpunom svijeu zuri Gordana u tminu. Ne zna je li to bio san ili nesvjestica iz koje se probudila. Ali zna da lei na zemlji u mranom hodniku. Neto joj neobino hladi noge. Kao da joj poivaju na ledu. to bi to moglo biti? Od ega je to prelazi zima?

Opipa rukama oko sebe. - Voda - usklikne. Noge i rubovi suknje plivaju u vodi. Kako? Zar nije vie u podzemnom hodniku dvora? Sjea se da je negdje na povratku k eljeznim vratima sus-tala od slabosti, nesvjestice i klonula na zemlju. Zna pouzdano da nije bilo nikakve vode. ak je tlo ovdje bilo suho. Ali to je to sad? Sluh joj obuzme naroita pozornost. Neto umi iz dubine hodnika to vodi nizbrdo. Kao um rijeke ili nekog slapa. Ne. Nije to predodba. Uistinu, umi voda. I zrak je hladniji nego prije. Treba izvidjeti. Posie u njedra. Izvadi svijeu i paljivo. Digne goruu svijeu iznad glave da moe bolje razabrati okolinu. Zrake svjetlosti prodru kroz tamu i jedva nekoliko stopa daljine razotkrivaju debele zidine hodnika. Da, jo se uvijek nalazi tu gdje je klonula od slabosti. Onda svijeu prinese k zemlji. Svjetlost zaigra na mrtvoj crnoj vodi. Preplaena, naglo se digne. Malo zatetura, ali se odri poduprta o zid. Zuri u donji dio hodnika bez izlaza, odanle dolazi voda, umi i odraava se u blijedoj svjetlosti votanice. Odanle dolazi um od neke bujice, provala vode, to li? Slua, promatra kako voda raste i sve vie zaprema suho tlo hodnika. Razmilja, provia, shvaa. Odnekle prodire voda u mranu grobnicu. To moe biti samo Dunav. Spoznaja nove opasnosti razbudi joj mlohave misli. Slabo tijelo prima snagu od jakog duha. Povue se natrag. Instinkt samoodranja goni je naprijed. Tmina njezine apatije zaiskri poput ika njene svijee. I trai mogunost spasenja. Pohiti u gornji dio hodnika, sluajui um to navjeuje sigurnu smrt. Voda ide za njom kao neman da je proguta. Osjea je iza sebe, uje i zna odakle polazi za njom. Gdje e je i kad dostii? Kad se uspne do onih eljeznih vrata, voda e sve vie rasti i rasti do nje, preko nje, sve do grla, navrh glave. Ona e plivati, uzdii se sve do stropa. A onda? Gore vie nema zraka, daha i svreno je. U tim mislima pohiti do eljeznih vrata. Iznova zapone udarati. Ali niko ne uje udarce. IH su slabi, jedva ujni. Zar je u rukama utrnula snaga? to sada? Ne. Valja se boriti. Traiti do posljednjeg asa. Vodi je snaga misli. Vraa se opet dolje, osvjetljuje stijene, istrauje strop hodnika. Nije svuda jednako nizak. Odjednom se die u visinu. Zato to? Mora da je neki razlog. Polagano silazi, promatrajui povieni strop. Tu bi izmeu povrine vode i stropa imala prostora da se odri nad vodom. Ali dokle bi to trajalo? Svejedno. Ne mie se s tog mjesta, neprestano osvjetljuje strop. Trai neto svim nagonom ei ivota. A voda dolazi sve blie. To razabire po umu to u gluhoj tiini odjekuje poput oluje. Poinje istraivati zidine i slijeva i zdesna. Ve je dva puta prola ovim hodnikom, urei se, a nijednom nije opazila povienje toga stropa. Sad u asu tolike opasnosti ba to pobuuje svu njezinu pozornost. Ogledava stijenu slijeva, pa zdesna, na svakom koraku. Osvjetljuje stopu po stopu. Ukoeni pogled i drhtave ruke klize mokrim zidinama. Trae sve strasnije. Prostor izmeu ivota i smrti, izmeu vode i nje, sve je manji, a sve jaa snaga borbe za ivot. Smrt je zapretala sve putove, zavalila sve prolaze, zasipala sve uzmake, a jo uvijek tinja u njenoj dui izdrljivost.

Smrt je hvata ledenom rukom. Ona se otimlje. U bespomonosti tu je snaga duha to ne naputa borbu do posljednjeg daha. Neka. Doi e voda, napuniti hodnik, a ona e se odrati nad njom gore. Jo pravda ivi. Jo ona vidi, makar i svezanih oiju kroz te debele i neprodorne zidine. Pouzdaje se u nju. Ustrajnost je ne ostavlja, makar joj se tresu ruke i drhti srce od uma vode. ^ Grevito dri svijeu ljevicom i prinosi je k stijenama dok desnicom trai, tapkajui odozgo prema dolje, u nadi da e nai nekakvu mogunost, uhvatiti se neega, kakve udubine, krhotine u zidu, uspeti se kad se do nje dovalja bujica. Trai, a mata joj stvara velike udubine u stijenama irom otvorene kroz koje blista danja svjetlost. Mata joj otvara putove kojih nema, a ruke tapkaju. Krikne. Odjek vlastitog krika prene je, dozove svijest, okupi misli. Zahvaa je neto kao vojnika u posljednjem asu posljednje navale da umre ili pobijedi. Ruka joj lei na neemu to je izazvalo njezin krik. Nastoji mirno prosuditi da se ne vara. Da nije to predodba? Da, to je uistinu tako kako joj donosi svijest dodir njene ruke. I prinese svijeu k izboini zida. Dugo gleda dok konano ne osjeti da to nije mata. To je stepenica. Jedva toliko iroka da na nju stupi jedna noga. Od tog otkria zaljulja se pod njom tlo. Prislonjena eka da je mine napad vrtoglavice. I onda mirno i hladno gleda stepenicu. A to je gore? Ima li jo to iznad nje? Ima. Druga. I digne svijeu. Gore je i trea. Niz malih uskih stepenica uzidanih u stijenu. Diu se okomito u kutu izboene stijene. Valja biti jak i vrst da se mogne uspeti gore bez omaglice. Hoe i mora biti mirna. Smiruje se, doaravajui izlaz iz hodnika. To joj daje novu snagu. Onda se odlui. Uspne se na prvu stubu i uhvati se za gornju. Nekoliko okomitih stuba. Onda se odjednom sputaju poloeno gore pod svod u neku tamu. Ljevicom dri svijeu, desnicom se penje, a pod njom dolje umi voda i raste kao da izvire iz zemlje. Dugo traje uspon. Oprez je zadrava. I nae se pred irokim otvorom. Tu sjedne. Odmara se, promatra tminu i slua kako voda udara o stijene hodnika. Pogleda oko sebe pa se digne. Pod je poploen. Uhvati je radost pa ubrza korake. Ponovo se nae pred stepenicama. Ali ove su iroke i njima se lako uspinje. Pri svakom se koraku bori sa slabou. Osjea kako tjelesna od asa do asa gine. Ali duh je dobar, uzdrljiv, tvrdokoran, nepopustljiv, nepobjediv. Pred njom se otvara iroki valoviti ulaz. I prijee prag. Zidovi se proiruju, strop se sputa valovito. Od svega toga raste nada. Kamo je to unila? Razgledava etverokutnu prostoriju. Izgleda kao neka tajnovita odaja, ali bez prozora i svjetla. Zapaa neke krinje, okovane eljezom. Daljnje zapaanje ponovo zaustavlja omaglica. Na oi joj pada mrak, ali se dri i bori. Onda klone na koljeno, vrsto dri svijeu, uspravlja glavu. Misli. Svijea je sve manja. Mora saznati gdje se to nalazi i dati znak onima u dvoru. Razabire da se nalazi negdje gore, blie ljudima. Ali gdje? To valja istraiti. Najprije e smjestiti svijeu. Na-kapa na kamen vreli vosak i zatakne votanicu. Hoe da se digne. Vjee joj se sputaju. S mukom ih otvara. Sad ne smije klonuti kad se ve nalazi izvan dohvata vodene smrti. "._*, "^.

Uhvate se u borbu volja i klonue, snaga duha i slabost tijela predana umiranju od gladi. Prkosi i hrani tijelo posljednjim iskrama duhovnih sila. Otvori oi. Dugo promatra neto tamno pred sobom, vrlo tamno. Zid nije. to je dakle? Ormar? Plamen svijee sjevne kao neka velika svjetlost, kao sunce, i opet ugasne. Nesvjestica je obori na pod. Ne mie se. Rub njezina odijela sloio se uz posljednji komadi svijee koja je dogorijevala. iak polako plamti, pribliava se tkanini, silazi sve blie i zahvati. Plamiak svijee polagano se stapa s rubom Gordaninih haljina. BOLNO RAZOARANJE Sutradan, vrlo rano, stigne Damir u dvor i nae princa ve budna. Obojica su izmueni, neispavani. Ni jedan ne govori nita, a obojica teko iekuju rijei. Ivan uti od straha pred nekom neizvjesnom nesreom, a Damir od strepnje da princ ne bi opazio brigu to mu svu no nije dalo mirno spavati. Napokon Ivan ree: - Je li to isporuila moja majka? - Odvie sam rano otiao, a da bih s njom govorio. Ali znam da e doi pred doruak da posjeti Gordanu. - I tako e se napokon rijeiti zato ona ne izlazi i ne daje od sebe glasa ve toliko dana. - I kraljica e se oito danas pojaviti - ree Damir kako bi skrenuo razgovor od Gordane. Boji se i spomenuti njezino ime. Ove noi njegovo je srce opet uzdrhtalo. Kao da se probudilo od prelijepog sna mirovanja kojim se toliko oduevljavao prije nekoliko dana kad je govorio svojoj majci. Noas se budio svakog asa. Prisnilo mu se da ga netko zove u pomo. Prenuo se i opet nije mogao usnuti. I stao je razmiljati o razgovorima s princem. Ispitivao je njegov nemir, potite-nost, strah pred nekom nesreom to se pribliava i tumaio sve to tjeskobom svoga srca. Dok je tako ispitivao uzroke Ivanova neraspoloenja, pronaao je uzrok vlastitoj strepnji. Zna zbog ega, ali taji sam sebi. To ga zastrai. Gotovo se ne usuuje pogledati u vlastitu duu da tamo ne nae ljubav neugaenu, netaknutu, samo prividno usnuiu. I sad, kad je princ spomenuo njezino ime, osjetio je udarac u srcu, burno kucanje, stezanje i elju da pobjegne, da nestane i ne mora s princem govoriti o Gordani. A ovaj raspreda razgovor: - itavu mi se no inilo da ovim dvorom odzvanja neiji zov. Tako muklo kao da dolazi izdaleka. Kao da me zove ona. Znam, sve su to predodbe nemirne due, a ipak se ne mogu oteti njihovu utjecaju. - Moda bi te razonodilo da malo izae - predloi Damir. - Nemam volje nizato. Sjedio bih i zurio preda se. Kao da stalno neto ekam. Doekat e kad stigne tvoja uzviena majka. Pozvali su ih na zajutrak. U maloj prinevoj blagovaonici poslue ih sluge jelom. Nije im ilo u slast. Ni razgovor se nije razvijao. Jedva su to progovorili. Onda su se vratili u knjinicu, prekapali po knjigama, poveli rije o kojem piscu, a misli su im bile daleko. Obojica su oivjeli kad se pojavio dvorski metar Berislavi. - Kraljica se digla? - upita Ivan, a zapravo je mislio na Gordanu. - U itavom dijelu dvora njezinog velianstva nita se ne mie. To je razumljivo, kad su dvorani otili. - A Gordana je kod kraljice? - Ne znam, visosti, jo se nije pokazala. Ali u dvor je stigao napuljski poslanik pa moli da ga primite. - Dakako, odmah ga uvedite.

Dolazak napuljskog poslanika ovaj ga as obraduje. ekao je nestrpljivo dok je Ranzano ulazio u sobu. S* maskom podatnosti stupi on pred Ivana. Smjerno se pokloni i pozdravi Damira. - Molim sjednite, preasni - ponudi mu princ, jedva eka jui da razjasni uzrok svojeg posjeta. - Vaa visosti, nosim od njezinog velianstva majinske pozdrave. - Zahvaljujem dragoj kraljici. Je li se ve oporavila? - Jo uvijek nosi posljedice nemilih sablazni to su ih izaz vali sukobi dvorana. - Savladat emo to zajedniki - naglasi princ. - Nemogue je to, visosti. Stara mrnja dvorana ne da se suspregnuti. A mi smo uoi izbora. Njezino velianstvo nije moglo spasiti svoj i va mir drukije nego da napuljske dvorane makne ispod ovog krova. - To je prevelika rtva. Njezino velianstvo ne moe biti bez svojih dvorana. Oni poznaju sve njezine elje i potrebe. Ranzano hitro uskoi: Da, visosti, kraljiina bi udobnost teko stradala kad bi sada uzimala novo dvoranstvo. I ba zato je odluila da iznajmi jednu palau u gradu i tamo se nastani. .-..J Princ se usplahiri i povisi glas: Kraljica ne ide iz dvora? Nikad to neu dopustiti. Zar zbog nedostojnih kavga naih dvorana? Kako je njezino velian stvo moglo i zamisliti da bih na to pristao. Prije u maknuti s dvora i jedne i druge dvorane. Nai u sredstva da ih prisilim na mir i red. Kako je kraljica mogla i pomisliti da se udalji iz svojih kraljevskih odaja gdje je provodila dane za ivota mojeg oca. Duh pokojnika ne bi mi nikad oprostio. I ja bih se sam sebe zastidio. Da visosti, ali... Ivan mu ne da govoriti: Ne, preasni, smjesta u izdati najstroe odredbe. Kakav bih bio sin svojeg oca, kad bih njezinom velianstvu dopustio da ode. Sav se zarumenio od ogorenja i uhvati srebrno zvonce. Promatrajui njegovo uzbuenje, Ranzano uzdahne: "Zato je kraljica ovo iskreno eljade zamijenila s dvosmislenim Filipcem!" Istodobno Ranzano digne ruku da sprijei Ivana na zvonjenju. - Visosti, zar ne znate to se zbilo na dvoru - Sto se zbilo? - Zar vaoj visosti nije poznato da se kraljica udaljila. - Kraljica se udaljila? Ne razumijem. - Udaljila se iz dvora. - Kada? - zapanjeno upita princ. Juer naveer zajedno sa svojim dvorankama. Ovaj odgovor zaprepasti princa i Damira. Prineva povjerljiva dua je smuena, zaskoena, oaloena. U Damirovoj dui bude se sumnje. Ivan ne moe da progovori rijei. Ustaje i pristupa blie. Ranzano se udi: - Zar visost nisu o tom obavijestili? - Nitko ni rijei. Nitko nita nije znao. - Moda kraljicu nisu prepoznali kad je otila s dvoranka ma. Bilo je kasno uveer. - Ivan je alostan, razoaran. - Dok sam ja bio kod majke? - Da. Kraljica je u to vrijeme otila, tako je odluila rijeiti sukobe.

- Vrlo sam nesretan to mi njeno velianstvo nije priopilo svoju odluku. - To sam i ja savjetovao kraljici, ali ona je odbila moj pri jedlog, bojei se da bi je vaa visost odvratila. Ne bi mogla odo ljeti vaoj elji, a kraljica tvrdi da je to jedini nain kako da se uzdri ljubav i sklad izmeu nje i vae visosti. - Kako? Zar dvorani da utjeu na nae odnose? - Juer su vai dvorani uskratili kraljici da primi egerskog biskupa i neke velikae s kojima je njezino velianstvo eljelo raspravljati u korist vaega izbora. - Moji dvorani? - usklikne Ivan i estoko pozvoni, sav cr ven od gnjeva. - Ako su to uinili, teko u ih kazniti. Njezino velianstvo neka se vrati. Sve u popraviti. - Ve se uselilo u iznajmljenu palau. Tamo e raditi svom duom za vau visost, posve slobodna, primat e koga hoe i daleko od nemira koji joj uzrokuje mrnja naih dvorana. Kad je na prinevu zvonjavu uniao pa, zapovijedi da pozove Berislavia. A dotle je neprestano opetovao svoju elju da se kraljica vrati. im se pojavi dvorski metar, estokim glasom ispita ga o dogaaju s egerskim biskupom. - Istina je, visosti - prizna on - u provali strastvenih sukoba, nai su se dvorani zaboravili i uskratili biskupu i njegovoj pratnji posjet kraljici. - Taj nedostojni postupak kaznit u po zasluzi - ljutito e princ. - Istraite tko je to uinio i javite mi. Dvorski metar se udalji, a Ranzano nastavi: - Njezino bi velianstvo ionako poslije izbora ostavilo dvor da se povue u samostan, ovako je to uinila samo nekoliko dana prije. - Ne preasni gospodine. Kraljica e ostati na svojem mjes tu to joj ga je namro moj otac. Uvjeren sam da se nee ogluiti mojoj molbi. "Da se barem nije ogluila mojem savjetu!" - pomisli Ranzano, promatrajui prinev pogled pun istinskog osjeaja. - Duboko me boli kraljiin korak, preasni, i zato u sam poi k njoj. - Jo uvijek ne moe primati. Lei u postelji i jo e nekoli ko dana biti prisiljena mirovati. Molim, dakle, vau visost da odgodi posjet. - Doista sam duboko oaloen - primijeti Ivan snienim glasom. Neki osjeaj nesigurnosti smuti mu duu. Daleka, nejasna maglena slutnja polako se uvlai u nju. I obori glavu. Ranzano ga promatra i odgovara: Vjerujem vaoj visosti. I moram iskreno priznati da nisam odobravao ovu kraljiinu odluku i otvoreno sam joj saopio. Ali vi znate: kad ona neto odlui, uzalud bi je bilo odvraati. U prvom asu osjetio je Ivan teko razoaranje i bol. Progovorio je glas srca. Ali odmah zatim zapone raditi njegov mozak. I zagledavi se u poslanika, naglasi: - Nije li velianstveno promislio to e na to rei vijee, stalei, svi koji nas okruuju? Ne ini li se da se kraljica na mene ljuti? Ili kao da smo raskinuli dobre odnose? - Visosti, kako moete pomisliti. - Jo vie: nemam li moda pravo smatrati da mi kraljica uskrauje sklonost? ->n r.nrH>"9 TTT - Nikako, visosti. Naprotiv, kraljica vam poruuje: ostaje

vjerna svojoj zakletvi vaem ocu za njegova ivota i nad mrtvim tijelom. - Ne sumnjam da bi ona krenula vjerom prisegi, ali njezin korak krnji moje nade i ljubav koju mu je poklanjala i koju ja tako iskreno uzvraam. "0, Beatrice! Nee li poaliti to naputa ovog mladia" - uzdie poslanik, a glasno ga uvjerava: - Vaa visost i danas posjeduje itavo kraljiino srce. Nitko i nita ne moe vam ga oteti. Njezino velianstvo ostat e do iz bora izvan dvora, a onda u sam nastojati da opet ue pod ovaj krov. A sad, poto sam izvrio svoju dunost, neka mi je dopu teno da isporuim kraljici vae poruke. - Recite joj da sam neizmjerno alostan zbog njenog odlaska i molim neka me udostoji izvijestiti o svojem zdravlju. Poslat u Damira svakog dana Gordani da ga obavijesti o kraljici. Ranzano se toboe zaudi pa se zagleda u Damira: - Kako? Zar vaa gospoa nije u vaoj kui? - U mojoj? Kako bi bila u mojoj kui kad je u slubi kra ljice? - Ne. Gordana nije uz njezino velianstvo. - Pa to je nemogue - upadne Damir i pogleda princa. - Uvjeravam vas, gospodine Damire. Gordana se juer op rostila s kraljicom i zamolila da joj dopusti nekoliko dana odmora u kui svojeg supruga. Prijatelji se gledaju zapanjeno, a Damir odvrati poslaniku: Ona nije stigla k meni ni k mojoj majci. Ranzano zabrinuto zaklima glavom. - Da se opet nije dala od nekog namamiti kao ono od Roberta? - Molim vas, gospodine poslanice, kaete da je juer zatra ila od kraljice dozvolu da ide kui? - Jest, gospodine Damire, juer. A njezina dvoranka mi je isporuila da Gordana nije zdrava i ne moe primiti nikoga. Tu se neto ne slae. Napuljski poslanik hini jo veu zabrinutost. - Ba to sluti na zlo. Kako vidite, zavarala je i vas, samo da nesmetano moe otii iz dvora i da je ne traite. Opet se negdje dala na izborne rasprave. O tom nema sumnje. Savjetovao bih vam, gospodine Damire, ne doputajte toliko svojoj eni. Odvie je lijepa, a da bi se smjela kretati bez vae pratnje. Vidite, kralji ci je rekla da ide kui, a vama da je bolesna. - Ne razumijem to, ne shvaam. - Moda je naete kod kue - utjeljivo e Ranzano. Njezino velianstvo, ne znajui nita o tome, zamolilo me da vam isporuim neka se Gordana to prije vrati. Upravo ne moe biti bez nje. Ranzano ustane da se oprosti. Ivan ga nije zadravao, jedva ekajui da ostane sam sa svojim prijateljem. I princ i Damir zaboravili su kraljiin odlazak iz dvora. Obojici je ovog asa na umu samo Gordana. - to je to? - nemirno e Ivan. - Gordana opet odlazi, a da ne kae nikome ni rijei? - Kamo je mogla otii? - pita Damir, prikrivajui drhtanje. - Moda je ipak stigla k mojoj majci? Ti si otiao rano. - Da nije moda otila k Bei? - I to je mogue. Ovo posljednje ispuni ih nadom. Damir potri niza stube, baci se na konja, pa izjae iz dvora. Njegovo kratkotrajno izbivanje priinilo se Ivanu beskrajnim. Neprestano je gledao u dvorite ekajui povratak svojeg druga. Kad ga je spazio kako jae u dvor i silazi s konja, uputio se k vratima.

Damir ue i najavi: - Nigdje se nije pojavila. Ni kod moje majke ni kod Bei. Nitko je nije vidio. - Kad je otila? I s kim? U ijoj pratnji? Odmah su pozvali Berislavia. Princ mu naloi da ispita strae i paeve kako je i kada Gordana izala iz dvora. Dvorski metar donese vijesti: - Nitko nije vidio izii iz dvora plemenitu gospou. Ni juer ni danas. Ni ovih dana. - Berislaviu, to nije mogue - usklikne Ivan. - Od kralji ce je zatraila dozvolu da ide. - Onda je izala s kraljiinim dvorankama. Sve su nosile crna odijela pa je nismo prepoznali. - Ni kraljicu nisu prepoznali, dakle, razumljivo je - doda Ivan. I sad obavijesti Berislavia o Beatriinu odlasku. Ovaj slua zapanjen i nakon male utnje primijeti: Ako je kraljica izala neopaeno, onda je s njom doista i plemenita gospoa Gordana. Zato bi je kraljica krila? - upadne Damir. Stoje pred tekom, nerazrjeivom zagonetkom. Raspravljaju, obnavljaju razloge, pitanja i odgovore i ne na laze nikakva putokaza objanjenju. Naposljetku se Berislavi povue, a princ i Damir ostadoe sami da ponavljaju to su ve toliko puta raspravili. Ne mogu nikako nai pravac kojim bi poli za Gordanom. Sve ih vie obuzima uvjerenje da je kraljica sakriva zbog neke nepoznate stvari. Ta faza raspravljanja dovodi ih opet kraljici. Tu se obojica zaustave. Ivan s nekim razoaranjem, a Damir sa sumnjom. I odmah to istakne: Kraljiin korak probuuje neprijatne osjeaje. ovjek bi gotovo rekao: sumnje. Ivan se naglo okrene k svojem drugu. - Ovo je otra rije, Damire. - Nisi li sam pitao napuljskog poslanika, ne znai li kralji in odlazak uskratu sklonosti koju ti je dosad poklanjala? - Neto me onog asa uhvatilo. Logino razmiljajui o tom, morao bih zakljuiti dvoje: ili je kraljica uistinu htjela da ovako rijei sablazni koje su izazvali njeni dvorani, ili mi zbog neega kani uskratiti svoju sklonost? - Gordana nije bila bolesna, ali je bolesna kad elim da je posjetim i zamolim neka se vrati. I zaista je otila kriomice. Ka ko bi mogla izai, a da je ne vide? Znai da se preodjenula. Nakon tih razmatranja princ se obraa Damini. - Kraljiin odlazak iz dvora ini mi se zapravo bijeg. Ali u koju svrhu? - to hoe time da kae? - Nita drugo nego konstatiram da je otila gotovo kriomi ce. Odluku je morala stvoriti ve prije. U svemu se sa mnom savjetovala. Zato je, dakle, utjela o toj svojoj nakani? Nije jed nostavna etnja ostaviti dvor i preseliti se u grad. Ona kraljica. Reci mi: to misli o tome? - Rei u ti iskreno to mislim: kraljiin odlazak smatram ili dobrom taktikom ili izdajstvom prema tebi. - Izdajstvo je strahovita objeda, Damire. - Kad bi Gordana bila s njom, ne bi stvar tako izgledala: Naprotiv, morao bih pretpostaviti da su se dogovorile otii samo zato da ljudi ne bi imali prilike stvarati sumnje o tvojim odnosi ma i nakanama prema Gordani. - Nitko ne moe slutiti to ja nosim u srcu. - Ne varaj se. Ne zna sakriti svoje osjeaje. Moda je kra ljica otila s Gordanom da sprijei govorkanje kako nee uzeti

milansku princezu, a sam zna da bi to loe utjecalo na tvoj iz bor. - Izbor, vjeno moj izbor. Svi se brinete za moj izbor, a nit ko za mene. Ni kraljica ni Gordana nemaju prava da me razapinju na kri. Nekoliko je puta poao po sobi i opet se okrenuo k drugu: - Kako bi bilo da ode k Beatrici i trai razjanjenje o Gordani? Pozovi se na pravo mua koji eli znati to je s njego vom enom. Ako su doista izale iz dvora s molitvom koji si malo prije razloio, tebi e sve razjasniti. - Pokuat u i to. Gdje se nalazi Beatrica? - Nisam ni pitao Ranzana. Toliko me iznenadio njen odla zak da nisam o tom ni mislio. Pozvat emo Berislavia neka od mah izvidi gdje se nalazi kraljica. Ponovo se pojavi dvorski metar. - Poaljite pouzdanu osobu da se raspita u kojoj se palai smjestilo njezino velianstvo. - Visosti, to ve zna itav grad. - Ve je svima poznato da je kraljica otila? - Na alost, visosti. - Gdje se nastanila? - U palai egerskog biskupa. Ta vijest udari princa i Damira kao grom. Potvrivala je sve malo prije izraene sumnje i objede. Damir zaboravi prinevu prisutnost i usklikne: - U kui prineva neprijatelja? ta kaete na to, Berislavu? - Ono to sam uvijek govorio. - to ste govorili? - upita princ svojeg dvorskog metra. - Visosti, jo u Beu i davno prije, uvijek sam sumnjao na kraljiinu istinsku sklonost prema vama. - Zabranjujem vam da ovako okrivljujete kraljicu. - Neka me onda vaa visost ne pita, jer sam vazda okri vljavao kao i svi nai dvorani. - I zato ste skrivili da je napustila dvor. Berislavi i Damir izmijenie poglede. Onda se dvorski metar nakloni i udalji. - Krivo ini Berislaviu - ukori Damir princa. - Nemojte, ljudi, to bi bila katastrofa moje due, moje vje re. Ona je prisegla mom ocu za ivota da e mi biti majka. Prisegla je nad njegovim mrtvim tijelom, prisegla pred svima. Na mrtvo tijelo ne polae se kriva prisega. - Da, priznajem. Tvoje se pretpostavke ispravne. Ne da se zamisliti da je nad pokojnim kraljem pala kriva prisega. - Eto, vidi, na nama je da razjasnimo zagonetku kojom je prikriven odlazak kraljice iz dvora. A da se rijei sumnja koja prividno lei nad njom, idi odmah kraljici i zatrai razjanjenje o Gordaninu boravku. Damir se pouri da izvri Ivanovu elju, a on se zatvori u knjinicu. Prije nego to se nadao, Damir se opet pojavi u njegovoj knjinici. Brzi povratak naas ga ispuni nadom. - Kraljica me nije primila. Enriko mi saopi da je bolesna, a Gordana se ne nalazi kod nje ve nekoliko dana. Tako su mi odgovorili i sluge, prije nego to sam se najavio. - To je prava strahota. U dvoru je nema - ni u kraljice. A nitko je nije vidio izai iz dvora. - Ipak je morala izai. - Kako? - Oito se opet preodjenula u dvorana i tako sakrila od lazak.

- Uvjeren sam da su razlozi zbog kojih su ostavile dvor sas vim razlini - melankolino veli princ. Sad je ve ustanovljeno: kraljica i Gordana otile su sva ka za sebe sa svojim motivom. A da je bilo i sporazumno, svejed no. Gordana nije mogla ostaviti dvor s drugom namjerom nego da uini kakvo dobro. Rjeenje zagonetke stajat e nas mnogo tonika. Sad jo vie osjeaju da su nemoni da pronau razrjeenje. Neprestano obnavljaju ista pitanja, s istim odgovorima. Beskonano rainjaju jedne te iste injenice, ali ne pronalaze zakljuke. U njihova srca ulazi nejasan strah da se tu krije pogibelj. Ali nijedan od njih ne usuuje se to spomenuti. U njihovoj dui instinktivno se pojavi zabrinutost. Ta briga sprijeila je princa da se zanima za dravnike poslove. Zato naloi da dozovu Bakaa. Kad je uao, ve je princ razabrao u njegovu licu da zna za kraljiin odlazak. Ipak Baka ne ree nita, ve se samo pokloni. Htio bih uti, preasni gospodine, vae mnjenje o nastalim dogaajima. Molim vas recite mi: to mislite o tome? Baka samilosno promatra princa Ivana. "Jadni mladiu kad bi znao biti zahvalan, sad bih ti sve razotkrio. Tvoja kruna je u ruci tvoje dareljivosti. ini se da nema ruke." Dok tako razmilja, uti, a princ se zavezao u tmurne misli. Baka ga prene: - Sa svih strana dolaze stalei na izbor. Ve je pola Budima napueno, a Petar Gereb poao je u susret svojim prijatelji ma iz gornje Ugarske. Mislio sam, visosti, da je to u sporazumu s vama. - Nakon onog nesporazuma u vijeu nisam ga vidio, makar ga svakog dana ekam da se izjasni o mojoj bojnoj osnovi. - Predloit u da itavo vijee zamoli kraljicu neka se vra ti. Kad je Baka htio otii, Ivan ga opet zadri. - Preasni gospodine, pozivam vas kao prijatelja mojeg oca i molim da mi kaete istinu. - Istinitost i ja vazda smo u slubi vae visosti. - Onda mi recite: ima li u kraljiinu odlasku, a sada i u ne nadanom putu Petra Gereba, moda i u otporu vijea da pustim na slobodu Varadija, ima li tu moda kakav znak nezadovolj stva prema meni? Ili moda kasnije to su se odluili da mene pre dloe za izbor na prijestolje? - Do ovog asa nisam opazio nita to bi mi moglo dati po voda da naem kakav znak nezadovoljstva prema vama. Uvjera vam vas: im mi odnekle bljesne najmanji traak kakve spletke ili nezadovoljstva prema vama, pojavit u se pred vama i razot kriti svaki pokuaj protiv vas. "Sad ima, eto, prigode da kupi urotu koju bih ti mogao otkriti." Tu misao prenosi Baka svojim prodirljivim pogledom u prinevu duu. Oito nije nala puta. Mladi zakima glavom: - Ne, niste me dobro razumjeli, preasni. Htio sam vas sa mo upozoriti da o tom razmiljate pa da mi kaete svoje mnije nje. Znam, vrlo sam mlad, spletkama ne vidim povrinu, kamoli da im zavirim na dno. Otuda moje pitanje stavljeno vama, mojem najbliem prijatelju. - Jest, to ste dobro rekli, najblii sam vaoj visosti i elim to ostati do smrti. "Ali kako to kani zasluiti?" - misli u sebi Baka, a princ Iskreno prijateljstvo moe se naplatiti samo iskrenou i odanou, a dua mi je puna toga.

"A moja monja jo uvijek prazna. Ni obeanja ni plae" - mrmlja Baka za sebe. - "to li je to humanistika nauka uinila od sina kralja Matije! Mogao bi biti sjajan kad bi znao da vladari ne stjeu prijestolje rijeima." im je Baka siao u kraljevski ured, smjesta pozove Belu Ferencija pa mu naloi: - Simono neka poalje glasnike svim lanovima vijea i sa zove ih za sutra popodne. - Kako? Bez kraljice e se vijeati? Ona je bolesna. - Princ kani predloiti vijeu neka ono zamoli kraljicu da se vrati. - to mislite vi, ujae, o svemu tome? - Mislim da je stvar opasna za princa. - Opaa li on tu opasnost? - Njegovo opaanje nije nikakvo. U mojoj su ruci dva vla dara: Vladislav, i princ Ivan. Mogu da jednog svrgnem, a drugog postavim. Ako princu otkrijem urotu, Vladislav je pao. Ako za sutim princu, Vladislav moe zavladati, a princ pasti. - Vi ipak utite, ujae? - utim jer ako se sada ne uspnem do blaga i asti, nikad mi vie to nee uspjeti. Moja je utnja lanani most po kojem e lim doi do vlasti. Jo samo koji dan i vojvoda Iloki bit e u Budimu. - I onda ete se tek odluiti na koju ete stranu? - Vojvoda Iloki ima odluiti. Ako mi prui nedvoumno jam stvo estite nagrade, otkrit u mu urotu. - A nije li vam Filipec rekao zato je kraljica otila? - Kae da je otila jer pristaje uz urotnike. - A to je s vaom saveznicom Gordanom? - Berislavi mi je rekao da je ostavila dvor. - S kraljicom u palau egerskog biskupa? - To jo ne dokazuje nita. Gordana je lukava i tko zna nije li otila s kraljicom samo zato da istrai sve tajne. Baka uzme klobuk pa ostavi dvor u pratnji svojeg neaka. STARI RADULO Stari kraljev pouzdanik Radulo ivi u jednom kutu dvora gotovo zaboravljen. Srvala ga bolest od alosti za kraljem. Dugo godina poivio je uz vladara. Bio mu je sluga i pouzdanik. Dvorio ga u lonici, a isto je tako dobio vlast da zapovijeda u njegovim radnim sobama, obavlja slubu nadglednika ureda u kojem su bile usredotoene sve kraljeve tajne. Njemu je u najslabijim asovima povjeravao najtajnije misli i boli svojeg ivota. Radulo je znao sve to je kralj tajio svima. I posljednje asove ivota proveo je kralj s njim. Nenadana bolest i smrt potpuno su srvali vjernog starca. Vie nije mogao voditi poslove u kraljevskim uredima i zato je Beri-slavi predloio princu da na njegovo mjesto postavi mladog zamjenika Hrvata Simona. Radulo se ve pridigao od bolesti i ivi samo od uspomena na prolost i svojeg gospodara. U vrtlogu priprava za izbor svi su ga zaboravili. Samo njegov nasljednik Simono dolazio bi k njemu i tuio mu se na neobinu pojavu koju je primijetio u kraljevskom uredu. Izjadao mu svoje opaanje da mramorne gavrane pokojnog kralja neka nevidljiva ruka okree na zapad. Simonova mrnja stvorila je uvjerenje da su to uinili Na-puljci. Meutim, drugog popodneva za kraljiina odlaska Simono utri u Radulovu sobu: Ne, nisu to Napuljci. Juer su otili, a danas se dogodilo isto. ujete li to, Radulo. to da radim? Starac je dugo razmiljao. Onda ree: Hajde da sam vidim kako to izgleda. Ali pazi: neka nitko

ne bude prisutan. im su Baka i Ferenci otili, Simono povede Radula u kraljevske urede. Gotovo je zaplakao, ugledavi odaje u kojima je uz svojeg vladara proivio toliko godina. I poli su iz odaje u kojima rade kopisti i uoe u sobe dravnika. - Evo, vidite - ree Simono i pokae na crnog gavrana. Obrnut je. - Uistinu je tako - ape Radulo. - Gledajte, i onaj tamo u Filipevoj odaji. Dugo promatra starac mramorne ptice. Onda zalomi rukama. Obrni ih hitro, hitro Simono. Duh pokojnog kralja svisnut e kad to vidi. Kako je pokojnik vikao kad bi gavran samo malo bio pomaknut prema zapadu. Odmah je mislio da prijestolju pri jeti pogibelj. Okreni ih, Simono. Mladi dvoranin pohiti da izvri starevu elju. Onda se opet vrati. - Uzalud se muim da otkrijem lupea koji mi priprema tu psinu. Juer su Napuljci otili, a danas su opet svi gavrani okrenuti prema zapadu. - Da, Napuljci nisu - zamiljeno e starac - a samo oni e le da zapadne vlast Hunjadija u ovom kraljevstvu. - U srcu mi neto veli: okrenuti gavrani znae izdajstvo, crno vjerolomstvo princu. Samo izdajnika ruka moe okretati gavrane. Pa dobro. Vi mislite da je to uinio prinev izdajnik. Ka ko bi mogao ui u ove urede? Starac se okrene i pogleda na stolove. Ako sjedi meu njegovim prijateljima? Simono nestrpljivo promatra Radula koji se okree kao da neto trai: - Uhvatit emo izdajnika. - Samo to elim. Dakle, kako? - Sasvim jednostavno. Gledat e iz prikrajka tko to radi u ovim odajama i uti to tko govori, a nitko nee ni slutiti da ih gleda i slua. - Kako? Otkuda? Najprije zakljuaj vrata predsoblja. Nitko ne smije unii. Simono izvri Radulovu zapovijed. Poto je zakljuao, opet pristupi k starcu, a on e vrlo ozbiljno: - Pazi, Simono! Otkrivam ti tajnu koju znam samo ja. Mo ram to uiniti da od princa odvratim pogibelj. Ali znaj: ovo je tajna pokojnog kralja i nikome je ne kazuj. - Moda je zna i princ, ali on neka nita ne sluti. - Sve e biti kako kaete. Starac uzme Simona za ruku. - Vidi li tamo onaj kip? Mladi pogleda arkadu u zidu kraljevske odaje gdje stoji umjetniki izraen ogroman kip od drveta. Vidim, sveti Antun Padovanski. Stali su pred kipom. Simono zaueno gleda starog kraljevskog pouzdanika. - Da se sakrijem iza ovog kipa? Tu e me svatko opaziti. - S ove strane. Ali s one nitko. - Kako s one? Ne mogu valjda kroza zid? - Kad ti otkrijem tajnu, ba e ravno onamo. Tekom mukom sagiblje se starac i vue iza kipa. - Doi za mnom. On ga slijedi s druge strane i uvue se iza ogromnog kipa pa stane uz Radula. A ovaj tumai:

Pogledaj sad ovo: tu ravno u zatiljku ovog kipa ima za druge nevidljivo dugme. Evo, opipaj ga. 313 - asti mi, ve ga imam. - Izvuci dugme i onda ga gurni desno, ali polako. ekaj, pomoi u ti. Starac prati Simonove kretnje. Tako. Sad se okreni k zidu i pazi. Mladi iznenaeno usklikne. Straga se zid u arkadi pomakne kao da se odlijepio. Vidi, to nije pravi zid, nego okreeno drvo kao da je sti jena i pomino je. Kad se dugme jae povlai, drveni se zid pomie sve vie udesno toliko da se ovjek moe provui. Simono se iznenadi. - emu je zapravo to? - Ovo je po kraljevu vlastitom nacrtu sagradio moj brat. - A to mu je to trebalo? - Da se moe sakriti i prislukivati to govore njegovi kan celari i dravnici kad su sami. Odavle je kralj uhvatio mnogu urotu skovanu protiv sebe. Sakrio se tu i dao dovesti u odaju one o kojima je sumnjao i sluao njihove razgovore. Starac povue k sebi mjedenu ipku to je izila iz kipa, a zid se potpuno pomakne. Simono zakorakne u tamni prostor. Iza njega stupi Radulo. - Tu je tamna komora. Ovdje moe stajati. Daj mi ruku, evo, sad ovdje gurni zid natrag. Tako. Tu ostaje samo malo od krinuto ako hoe da vidi u odaju. Gledaj ravno izmeu ruke svetoga Antuna. - Da, sasvim dobro vidim stol i gavrana. - Tu moe stajati sve vrijeme dok gospoda tamo rade. Odavle e moi gledati tko okree gavrana. - Stajat u do sudnjeg dana, samo da ga uhvatim. Pa to je udo. - Ti si u tami, a oni na svjetlu. Tko moe posumnjati da je ovaj zid drvo, a ti sve uje i promatra. - Kralj je bio vrlo mudar kad je to sagradio. Zato je on znao sve. - Njegova sumnjiavost potakla ga je na tu zamisao. Sad moemo opet izai. - udno kako u toj rupi zaudara. - Od ega bi zaudaralo? - udi se starac Radulo. - Kao od nekog dima, paljevine. - to ti pada na um. Tu su gole zidine. - asti mi. Udahnite malo. - Kao da je doista tako. Ali odakle bi ovamo mogao dolaziti dim? - to je u toj prostoriji? - Nita, samo mala komora. Ali tamo dalje vodi put. - Kamo? I to je kraljeva tajna. To ti ne mogu objasniti, jer nije potrebno. Samo pomakni drveni zid sasvim desno da dobijemo svjetla iz ureda. Kad Simono odmakne drveni zid okreeni zid, svjetlost padne k njima u komoru. Radulo potapka po zidu i eljezo zatropoe. - to je to? - iznenadi se Simono. - eljezna vrata vode putem druge kraljeve tajne. - asti mi, Radulo, kao da dim dolazi odavde. - Nemogue, ali ipak otvori. Tebi je lake. Vrata nisu za kljuana. Skini preku.

eljezna preka padne na pod, a Simono otvori vrata. Zaguljiv dim sune mu u obraze. Tu neto gori, Radulo. Simono ide naprijed. U mraku opazi svjetlost. Sagne se i istodobno krikne: - Zaboga, neko tijelo. - Lud si, mladiu! Ovamo ne moe nitko. - Gledajte, doite, gori haljina neke ene. Zauen, Radulo se krsti. Simono se brzo vrati i vikne: Idite mi s puta. Starac osjeti da Simono nosi neki teret. Izaite u kraljevski ured, ne mogu kraj vas u tom uskom prostoru. Starac se brzo izvue u kraljevsku uredsku sobu. Iza kipa Simono, provlaei se sa enskim tijelom. Suknja joj tinja. Sveti boe, Gordana! - vikne Radulo. Vlana suknja jo tinja. Radulo brzo ugasi goruu tkaninu, a onda obojica zapanjeno promatraju blijedu, nepominu djevojku. Kosa joj rasprena, blatna i vlana. - to je to s njom? - ape Radulo. - Da nije i ona znala za ovo skrovite i traila izdajicu? Radulu se zavrtjelo od nedokuivosti kako je Gordana dospjela ovamo i to se to s njom dogodilo. Simono preneraen, ne misli nita, ve ostavi starca s djevojkom i potri iz sobe du predvorja, preskakujui stepenice. Bez daha bane u prinevo predsoblje gdje stoje paevi i dvorani. Zaustavljaju ga da ne prodre k princu: Sad upravo objeduje. Ne sluajui njihove primjedbe, Simono rastvori vrata i ue u prinevu blagovaonicu. I on i Damir okrenue se k njemu. Buni iznenadni dolazak i blijedo lice odraavaju teko uzbuenje. - to je, Simono? - upita princ. - Nali smo Gordanu. Ivan i Damir sunue uvis. - Gdje je? - zapitaju obojica u isti mah. Dolje u kraljevskim radnim odajama. Simono mahne ru kom, ne mogavi izgovoriti to misli. Ali odmah prekorai prag, a princ i Damir pohite za njim. Simono je trao pred njima pa ga nisu dospjeli nita pitati. A kad stigoe pred kraljevski ured, nije im odgovorio na brza pitanja, ve samo gurnuo vrata. Obojica prijeu prag i ugledaju na podu nepominu Gordanu i uz nju Radula. Ivan vikne. Damir je zadrao krik, ali nije mogao zadrati uas to mu je preao itavim biem. Upro se o stol na kojem je stajao crni gavran. Ivan se baci na zemlju i uhvati Gordanine ruke: - Ledene su. - Lijenika! - zuzdravajui se, veli Damir, i stade trati, ali ga Radulo zaustavi. - Ve je Simono pohitao gore. Unato Radulovom saopenju, Damir ide da ne mora gledati Gordanino strahovito blijedo lice, nalik na mrtvaca. Naiao je na lijenike u predvorju i povukao ih sobom. urite se, urite, pomozite! U prvom asu nitko, osim Radula, ne misli odakle je i kako Gordana stigla u kraljevski ured u takvom stanju. Princ samo dre za njen ivot. Damira hvata oaj od pomisli da je mrtva, a lijenici se vrzu oko nje. Samo Radulo razmilja i stvara zakljuke, a pri tom promatra princa koji ne skriva zabrinutost. Gotovo u pozadini stoji Damir. Potresaju ga dvije nevolje: neizvjesnost Gordanina ivota i teka izvjesnost da se ljubav u njegovu srcu samo pritajila, a nova pogibelj Gordanina probudila ljubav pa jaue kao poludjelo dijete.

Lijenici se brinu oko Gordane i odgovaraju na Ivanova pitanja. - to je s njom? - Vaa visosti, bit e nesvjestica, iznemoglost od stradanja. - Onda je probudite. - Pokuat emo. - Morate je probuditi - oglasi se Damirov duboki zapovjed niki glas. - Trebalo bi je polei na postelji i razodjenuti. - Zovnite sve enske to su na dvoru, zapovijedajte im neka uine to je potrebno - naloi princ. Donesoe brzo nosiljke i poloie na njih Gordanu. Ne miite se od nje - zapovijeda Ivan lijenicima. - im se probudi, javite njenom muu Damiru i meni. Lijenici se pokorno poklone. - Da javim svojoj majci neka doe? - predloi Damir prin cu. - Neka doe moja majka, da i tvoja. Vani pred vratima skupili se dvorani i zapanjeno promatraju kako iz kraljevskih ureda nose nemonu Gordanu kao da je skinuta s odra. Njihovi zabrinuti pogledi ispituju, trae, nitko se ne usuuje nita da pita. Princ sjedi u naslonjau, rukama podupre glavu i nastoji srediti misli pravog tekog udarca, kad je opazio Gordanu. Damir stoji nasuprot njemu i uti. Radulo se jo uvijek ne mie od kipa, oito eka da bude princu na usluzi. Ali on ga i ne opaa. Jo uvijek ga ne zanima nita, osim Gordane. Jedina je njegova briga hoe li se probuditi. Trai uzrok stanju u kojem je naao Gordanu. Naprotiv, Damir, stariji i zreliji, u svome dubokom oaju baca na sve strane poglede to pitaju i trae razjanjenje. A ne vide nita do Radula kako stoji uz kip svetog Antuna. Dok je Simono pohitao gore k princu i Damiru, oprezni Radulo izravnao je zid iza kipa da sauva tajnu svojeg pokojnog gospodara. I tako Damir ne vidi nita, osim golog zida i kipa. Pojavi se Simono. Princ digne glavu. - to je? - Odnijeli su je u njezine odaje. - Nije se probudila? - Nije. Djevojke su otile gore da je razodjenu. I lijenici su tamo. Kratka utnja. Ivan sklopi obrve i zamiri. Damiru se ini kao da zaustavlja suze. Okrenuo se i poao prema naslonjau. Iskoristivi ovu priliku, Damir tiho zapita Simona: - Kako je dospjela ovamo? I otkud? Dvorani se okrene Radulu: - Duan sam to rei gospodinu Damiru ako vi dopustite. Tajna mojeg pokojnog kralja razotkrivena je mojom kriv njom - uzdahne Radulo - ali je spaen jedan ivot. Starac ponovo otvori zid i pokazuje princu i Damiru kako je pokazivao i Simonu. Uzevi iz ureda svijee i upalivi ih, stadoe sve pomno razgledaviti. Snebivajui se, sluaju princ i Damir i promatraju tajnu graevinu kralja Mati je. Kad su razgledavali komoru u kojoj je leala Gordana, Damir upita: Kako je mogla dospjeti ovamo? Princ razjanjava: - Vjerojatno je poznavala ovu kraljevu tajnu svetog Antuna. Samo tuda je mogla dospjeti u ovu komoru. - Ima jo jedan put - ree Radulo.

- Koji? - upitaju Damir i princ. - To je druga kraljeva tajna. Zar je vaa visost ne poznaje? - Smuen sam, podsjeti me, Radulo. - Iz bijele kule vodi put prema Dunavu ispod dvora, pre sijeca zidove tamnice i vodi ravno do rijeke, upravo tamo gdje su usidrene kraljevske lae. - Da, rekao mi je otac. Ima i nacrt o tome. - Nacrt je u kraljevoj ladici lijevo. - Prema tome, Gordana je krenula iz bijele kule da stigne ovamo - ree Damir. - Zato bi etala ispod dvorskih zidina? - Vjerojatno je ila za tragom nekog izdajice - naglasi Ra dulo. - Nali smo je ovdje nepominu. Njezina je suknja tinjala. - Od ega se upalila - primijeti Simono - ali tkanina je bi la vlana i zato se oganj nije mogao razviti, ve se samo dimilo i zaudaralo pa sam to primijetio. I Damir i princ blijedjeli su, gledajui u oi pogibelji to je rasprostrla svoja krila nad Gordanom. Radulo je nastavio razjanjavati: - Pokojni kralj kasnije je dao probuiti ove zidove u komo ri da spoji hodnik sa svojom kraljevskom radnom sobom ako bi trebalo bjeati iz dvora da moe sa sobom ponijeti dragocjenosti i vane kraljevske spise. - Idemo dalje da vidimo koji je put prevalila - predloi Da mir. Simono uzme svijeu i dade je Radulu. Koraao je polagano. Simono ga pretee i izgubi se u tmini. Zamalo su uli njegov poziv. I princ i Radulo krenuli su svijetlei votanicom. Stigavi do Simona, zaustave se. Nosei pred sobom svijeu, mladi dvoranin gledao je kroz otvor, niz zidinu u neku tamu. - ta to gleda, Simono? - upita ga Damir. - Tamo dolje u hodnik - razjasni Radulo. - Ne ujete neobian um? - upita starca. Svi su zautjeli i sluali. - Da, odozdo dopire um vode - ree princ. - Kao da je rijeka otvorila korito pod dvorom. - Odmah u posvijetliti da vidimo - ponudi se Simono. Nagnuo se nad otvor i sagnuo se dolje, svijetlei u mrak. - Hodnik je pun vode. - To nije mogue - ree Damir. U stijeni su uklesane uske stube - povie Radulo. - Mo e se silaziti, ali oprezno. Damir povue Simona pa ide naprijed. Naavi stepenice hodnika polako se sputa. Razabravi da je Simono rekao istinu, vrati se gore: - Voda kao da dolazi iz Dunava, upravo se valja gore. - Kako je to mogue? - zaudi se princ. - Hodnik zavrava debelim tekim zidinama od kamenja kao to je peina - ree Radulo. - Zar bi odande mogla prodirati voda? - Ovu peinu mogu maknuti samo oni koji su upueni u nacrte kako je graena - razjanjava princ. - Da, vaa visosti - potvrdi Radulo - ali voda moe pro drijeti kroz kamen ako ga netko probui. - To znai da me netko kani potopiti u mojem dvorcu. Vi dite, Radulo, vaa pretpostavka ne vrijedi. - Moda, ipak, visosti? - Ne buncajte, to ne moe biti.

- Vaoj visosti savjetujem neka odmah dade pregledati na Dunavu dzlaz iz hodnika pa e najbolje razvidjeti to je. - Da, to je potrebno - pouri se Damir - ako voda dopre do stropa hodnika, navalit e u prizemlje dvora. I podrovati temelje - uplai se Radulo. Svi se upute u kraljevske radne odaje. Kad su ve izali, Radulo savjetuje: - Vaa visosti, ne ulazite vie ovuda. Neka nitko iz kraljev skih ureda ne sazna za ovo skrovito mjesto. Simono e ga tre bati. - Idite Berislaviu, neka odmah uputi dolje ljude da se za ustavi navala vode iz Dunava. Princ se uputi kraljevu stolu i potrai u tajnim pretincima nacrt podzemnog hodnika. Radulo mu je pri tom bio od pomoi. Odmah su pronali gdje se nalazi izlaz. Princ pozove svojeg graditelja i s njim se odmah posavjetuje kako da zaustavi prodor vode. Dok je sve to obavljao, muila ga je Gordanina sudbina. Nekoliko puta slao je Damira neka pita lijenike, ali se on vratio s odgovorom da se jo uvijek nije osvijestila. To je jednog i drugog bacalo u sve vee oajanje. Dotle su stigle obje gospoe: prineva i Damirova majka. Sinovi su im izali u susret i saopili to se dogodilo s Gordanom. Gospoe su odmah otile k njoj. U krajnjem krilu drugog kata nale su je kako lei kao bez due. Oko nje lijenici. U pozadini sluavke. Lijenici su joj trljali ruke i sljepooice. Sve uzalud. Ona se ne budi. Prineva majka, gospoa Borka, budno prati uinak tih pokuaja. Suzne plave oi upijaju se u Gordanino lice, posuto mrtvakom bljedoom. Ona vikne: - Usne joj se miu. - I trepavice - doda Damirova majka. Lijenici brzo podmetnue boicu mirisa. Svi pogledi istrauju Gordanino lice. Polagano se budi. Ispod vjea provire zamagljene oi. I zure ukoeno. Vjee se opet sklope, ali se ponovo otvaraju. Privikla na tminu, ne podnosi svjetlost. Slabost joj ne doputa da se digne, ali duh shvaa gdje se nalazi, osjea elju da ustane, ide, govori. .319 - Kako me dugo nije bilo? - upita ona tiho. - Ve etiri dana. - Nisam nita okusila. Svi su se uzbudili, ustrali, savjetovali. - Gdje je kraljica? - pita Gordana. - Nije na dvoru. - Oh, prekasno sam stigla - i zatvori oi i usne dubokim snom. Gospoa od Brezovice izie iz sobe i poalje vijesti princu. Na hodniku naie na Damdra. Na usnama zadre pitanje: - Kako je? - Osvijestila se. Ti e odnijeti vijest princu? - Da, majko, to je rekla Gordana? - Pitala je za kraljicu. - I ni za koga drugog? - Samo za nju. Rekli smo joj da nije na dvoru, a ona uz dahne: "Oh, prekasno sam stigla." S velikim uzbuenjem eka princ glas da se Gordana osvijestila. Dugo je raspravljao s Damirom o njezinim prvim rijeima. Obojica su teko iekivali as kad e im moi razjasniti svoj pohod u podzemni hodnik dvora. Ali te veeri Gordana nije vie nita govorila. Poto su joj dali mlijeka i neki lijek, zdravo tijelo obuzme san.

Princ se uputio s Damirom k Dunavu gdje je kraljevski graditelj otkopao zemlju, tik uz obalu rijeke, traei rupu kroz koju ulazi voda. - Visosti - referirao je graditelj - netko je ve prije moga dolaska ovamo buio kamen, moda juer ili prekjuer. To se jas no razabire. - Zar nije to probuila voda? - Voda nikako. Ili avo, ili ovjek. To je izvreno juer ili prije. Ali mi emo obustaviti provalu vode u dvor. Poto zabrt vim ovdje rupu, iskopat u duboke jame pokraj dvora i isprazni ti hodnik. To princa zadovolji i vrati se s Damirom u dvor. itava no prola je mirno. Princ i Damir iekivali su svakog asa vijesti iz Gordaninih odaja. Sutradan prije podne Gordana zatrai da joj pomognu do sjedala. Zatim zamoli gospoe neka dovedu princa Ivana i Dami-ra. Gospoa od Brezovice sasluala je njezinu elju i javi im. Princ i Damir odmah se pojave u njezinoj sobi. Prinevi topli pogled odraavao je beskrajnu njenost i vrelu ljubav. Damirove crne oi kao da su se pretvorile u neprozirnu no. Nita nema u njima od zaguenog plamena njegova srca. Samo je skupio obrve kao da mu smeta svjetlost s prozora. Obojica istrauju blijedo Gordanino lice, propalo i umorno. Ali oi su ve zadobile sjaj. iroka haljina pokriva je do ruba cipela. Crveni haljetak obavija joj plemenite linije djevojakog tijela. Obojica se poklone. A ona ih gleda ozbiljno, gotovo zabrinuto. - to je to bilo s vama, Gordana? - pita princ. - Manje vano od onoga to vam imam rei. - Budite milostivi i recite nam to ste radili dolje ispod dvo ra? - Zatvorili su me Francesko i Enriko. Princ posumnja u Gordaninu prisebnost i saopi svoju bojazan Damini izraajem pogleda i kretnjom glave. Ali Damir se ne slae s njim, ve gleda u bademaste oi, oekujui strahovitu istinu. Gordana se okrene k princu: - Moje rijei zvue kao bunilo. - Kao zabuna, teka zabuna. - Nema zabune, visosti. Napulj skd princ i dvorski metar kraljice zatvorili su me u onaj hodnik. - Zato su to uinili? - upita Damir. Na te rijei Gordana naas ponikne pogledom. Osjea teinu udaraca to ga sprema mladoj potenoj prinevoj dui. Nitko u ovom asu nije toliko nesretan kao ja, visosti. Moram vam razoriti san o ljubavi i vjernosti onih na koje se os lanjate. Njezin pogled poiva na Damini sa znaajnom molbom da bude princu na pomoi. On joj odvraa odobravanjem i eka njezino otkrie. - Visosti, kraljica nije otila s dvora zbog sukoba svojih dvorana s vaima. - Otkud vi to znate? - Taj sukob kraljica je naloila, zapovijedila. Nardela je izazvala sukob. A kako je kraljica opravdala svoj odlazak? Damir odgovori umjesto Ivana: - Da eli sauvati ljubav i sklad izmeu princa i sebe. - Sama im je naloila - tihim e glasom Gordana, sumor no sjedei u naslonjau. - Vi ste sve to znali unaprijed, Gordana? - pita Damir. Zato nam niste rekli. - Nisam dospjela, itala sam kraljici rijei filozofa i ras pravljala s njom, kad je stigao egerski biskup. Beatrica me ostavi

da itam dalje a ona ode u zelenu dvoranu da primi biskupa i, kako je sama rekla, da ga iskoristi. Dok sam itala, ujem a putanje izmeu Enrika i Nardele u drugoj sobi. Enriko ju je upu tio kako ima izazvati dvorane njegove visosti na tunjavu. Tada su se u mojoj dui otvorila neka tajna vrata kroz koja sam sa gledala skrovite zasjede. Saznavi iz tog razgovora da u kraljii noj zelenoj odaji vijeaju Ranzano, Francesko i egerski biskup s kraljicom, bilo mi je jasno: tamo u saznati zato se moraju izazvati ti sukobi i jo mnogo vie. Ni asa nisam promiljala. Oduljam se do vrata zelene odaje. Vrata su bila pokrivena zastorom. - I uli ste itavu osnovu? - usklikne Damir, dok je princ utio osjeajui da e sada doivjeti teko razoaranje. - Isprva nisam mogla uti nita jer su govorili vrlo tiho, samo je koja rije doprla do mene. Ali se nije moglo razumjeti ni povezati. Ipak sam jasno razabrala tri imena: Filipec, Petar i Vladislav. Oni su nai prvaci. - Koji Vladislav? - prihvati rije Damir. - Vladislav eki. Tada je kraljica podigla glas, rekavi da se itava osnova potanko moe raspraviti u bijeloj kuli, neka se odmah svi upute onamo jer e biti nesmetani i tamo e sklopiti ugovor s egerskim biskupom koji je opetovano kraljici ponudio svoje konaite i vodstvo pristaa. - Poli ste u bijelu kulu da ujete? - oglasi se sada Ivan uzbueno? - Sasvim prirodno. Pohitala sam ravno u kulu i odabrala za skrovite stube to vode u neki podzemni hodnik. Francesko je stigao za mnom, gotovo me progonio i zatvorio me, nato mi se ciniki narugao da u tamo ostati dovijeka. Plamen osvete zaigra na prinevu licu. Damirove oi plamte, prijetei. - Idem kraljici - razbjesni se princ - neka mi dade raz janjenje o inu njezina brata. Kaznit u ga nesmiljeno. - Prepusti to meni - zamoli Damir. - Nitko mi nee za mjeriti ako povuem na odgovornost Franceska i grofa Enrika. Svatko me smatra Gordaninim muem. Dakle, pred ljudima je moje pravo. Ti, Ivane, ne smije sada ii kraljici. - Naprotiv - ree on i ustane. - Visosti, vi nemate pravo traiti razjanjenje jer biste grdno izloili moju ast, ne samo pred graanima grada Budima nego u oima svega plemstva. Nitko ne bi stradao samo ja. - Ne, ne, vi govorite tako, uvajui samo moj izbor. - Ako vaa visost ode kraljici d zatrai od Franceska zado voljtinu zbog mene, ostavit u Budim i nikad se vie neemo vid jeti. - Gordana, vi me upravo sputavate u slobodnom kretanju. - Mi se svi slaemo da budete kralj, to je na dobitak a ne va. I sada je prva vaa dunost da se pripremate za ono to e slijediti. - to to? - upita Damir. - Osnova o kojoj je kraljica imala raspravljati u bijeloj kuli nije bila preda mnom raspravljena jer su me zatvorili, ali poto je kraljica otila, vaa visost vie ne sumnja. - O njenoj crnoj izdaji? Gledala je kako se trgnuo i u njegovim se potenim oima pojavio gotovo uas. - Kraljica je prisegla mojem ocu za njegova ivota, prisegla je i nad njegovim mrtvim tijelom. - I pogazila obje prisege - naglasi Gordana, a Damir pot vrdi.

Prineve oi odraavaju preneraenje nad slomom njegove vjere, nad oitom grdnom izdajom kraljice Beatrice Aragonke. Visosti aljite odmah Damira u tamnicu da izvede Varadi ja, a Bakau smjesta obeajte da e biti va kancelar. Ivan pocrveni pa odluno izjavi: - Ve sam rekao: neu obeanjima kupovati svoj izbor. Ni kada. - Onda neka Damir Varadija ostavi u Viegradskom dvoru. Baka ne treba da o tome sazna. Molim vas, visosti, uinite mi tu ljubav - moli ona, uzevi njegovu ruku. Pristajem - odvraa tiho princ. Damir je ve skoio. Uzet u najboljeg konja. Za nekoliko sati se vraam. Sastat emo se opet ovdje kod vas, Gordana. Princ se oprostio s Gordanom. Vratio se u svoje odaje slomljen, osjeajui kako se nad njim razbija prvi val izdaje. Kad je Gordana ostala sama, dade zamoliti Bakaa neka je posjeti. Odmah je udovoljio njenoj elji. Nije mu ispripovijedila ni gdje je bila ni kako se opet pojavila. - Nije vano - odgovori mu ona na opetovano pitanje. Kraljiin odlazak danas je iznad svega jer znai izdajstvo. - Zapravo ne bih znao to da kaem na to - ree on, suz dravajui se od svake izjave. - ekam dolazak vojvode Ilokoga. - Morao bi ve prispjeti i ba me zato zabrinjava. - Do izbora su jo etiri dana. Vaa preasnost nije otkrila nikakav trag Filipeve nevjere? - Do danas jo ne. Za danas poslije podne sazvao sam vijee, a svi su lanovi, osim Filipca javili da su sprijeeni. Jo se nisam usudio da to javim princu, a ipak moram. - Dakle, vijee se nije odazvalo? to velite na to? - Moram priznati: zapanjuje me. - Vi biskupe treba da uzmete sve u svoje ruke, vas ionako u budunosti eka kancelarska ast i dunost. - Stigne li vojvoda danas ili sutra, sve e se brzo rijeiti naglasi Baka. Oprosti se s njom, mrmljajui u sebi: "Ne prodajem urotnike tajne eni. Imam jo etiri dana vremena." U podne vrati se Damir u dvor sav znojan, bez daha i rijei. Odmah se najavi princu. Zajedno su otili Gordani. Teko je ekala rezultat njegova puta. - Izveo sam Varadija iz tamnice i smjestio ga u Viegrad. I sve sam mu ispripovijedio. - to poruuje? - upita princ. 123 - Neka princ smjesta iz Vdegrada izveze kraljevsku krunu. - Zato? - zaudi se Ivan. - Jednom je Beatrica pokuala ukrasti krunu. Htjela je pri siliti Gordanu da joj u tom pomogne. Prole noi uli su u Viegran Napuljci i htjeli su prevarom odvesti kraljevsku krunu, re kavi da ih je poslao princ. Ta vijest padne kao peat na otkrie izdaje. Ivan se zagleda u pod i obori glavu, dok je Damir nastavio: Varadi poruuje princu: kraljica je izdajnik, valja s njom postupati kao to se postupa s izdajicama. On predlae i poziva princa neka smjesta opkoli palau egerskog biskupa. Ivan digne glavu i zagleda se u Damira koji otro naglasi: Varadi trai od vas, visosti, drue moj, da kraljicu sa ita vim dvoranstvom uhitite i zatvorite u tvravu kao linosti pogibejne za sreu i mir kraljevstva. Princ Ivan digne se blijed i drhtav:

- enu mojeg oca? - Ona je tvoj izdajica, Ivane, a ne vie ena tvojeg oca. - Vjerolomna Aragonka - pridrui se Gordana. - Prine, Aragonci vam rade o glavi. - Moji bratski saveznici - usklikne oajno. - Zapravo najsramnija eljad pod suncem - ivo e Gor dana. - Pruajui vam bratsku ruku da toboe podijele s vama svoje dobro, a zapravo da vam otmu vau imovinu, vau steevinu, vau djedovinu. Uzimaju vas u bratski zagrljaj slatkim rijeima koje zvue kao iva vjera, a svaka im se rije u srcu pretvara u ubojito tane, bode, ue vaeg ivota. Njihovo bratsko saveznitvo ima da zagui vae misli, vae pravo, vae osjeaje. U zagrljaj su vas uzeli da opljakaju vau imovinu i unite vas. Nema saveza, nema bratstva s Aragoncima. - Uhvati izdajicu Ivane - vikne Damir. - Posluaj Varadi ja. Neka zapone borba. Princ je sjedio, pokrivi lice rukama. Uto se otvore vrata. U sobu ue Stjepko sav zadihan. - S juga dolazi povorka Hrvata. - Borba zapoinje - vikne Gordana. - Pobijedit emo. Idu nai Hrvati. - Hrvati su tu, pravda je tu i pobjeda! - klikne Gordana, sagnuvi se niz prozor u kraljevsko dvorite. I promatra sveane odore, blistave maeve, sjajne titove hrvatskih plemia i njihovih eta. Poto joj nitko ne odgovori, djevojka se uspravi, obazre se u sobu i pogleda princa Ivana. Njegovo lice ne odraava zanimanje za one koji dolaze. Pogled mu je pun boli i razoaranja. Gordana mu pristupi: Visosti, kraljiina nevjera ne zavreuje vau bol. Zabo ravite. - Prisege mojem ocu, prisege nad njegovim mrtvim tijelom. Moe li se zaboraviti takvo svetogre? - Nita nije toliko sveto to Aragonac ne bi pregazio. Poslat e svojeg slugu da vam zarine ubojito oruje u srce, a doi e k vaoj postelji da tuguje nad vama. Pokvarena eljad do sri, jed nako lakoma za zlatom i bratskom krvi. Ne troite svoje sile, alostei se nad otkriem prevare. Evo, pogledajte dolje Hrvate. Naviru u dvorite poput bujice da rue zlou. Pouzdajte se u njih. - I u vas Gordana, u vas. Mladi princ gleda je s izraajem njene ljubavi. Ali ne izazove uzvraanje. Ispod njenih tamnih trepavica gledaju ga smee bademaste oi ozbiljno i mirno: - Pouzdajte se u sve nas, visosti. Najvie u vojvodu Lovru Ilokoga. On je mudar i hrabar i vaoj visosti odan do dna due. - Jeste li ga ve opazili meu plemiima? - priskoi Damir k prozoru i pogleda dolje. Gordana mu pokazuje: - Tamo daleko u prvom dvoritu vidim njegov modri bar jak. Odande mora doi. - On e vas uvjeriti da je prijeka nuda prihvatiti Varadijeve savjete. - Da dovezemo kraljevsku krunu na dvor? - Prije svega da uhitite kraljicu. Princ se gotovo strese od te misli i odvrati: - U toj stvari sudi biskup Varadi prebrzo i okrutno. - Pravedno i spasonosno. - to je zapravo uinila kraljica? Prevarila je samo mene, moje srce, moje nade. - Vaeg oca u grobu i itavo kraljevstvo, sve narode. Visosti, ne dopustite da se sudbinama svih naroda u ovom kraljevstvu

poigrava ta strana ena. - I on je zbog toga ne bi uhitio. - I zato hi se teko ogrijeio o budunost naroda. - I ti e se ogrijeiti, Ivane - uplete se Damir poluglasno - ogrijeit e se ako ne slijedi savjete biskupa Varadija. - Muite me oboje. Strahovito me muite - promuca princ i polako se udalji. Damir gleda za njim i apne Gordani. - Strahovito pati. - Bore se u njemu ovjek i vladar, ali vojvoda Lovro dokrajit e tu borbu. - Vojvodin dolazak pravo je spasenje. - Teko sam ekala taj as. Taj duboki Gordanin uzdah pun zanosa zadri Damirov pogled neto predugo u njenim zjenicama. Htjeli biste mi neto rei? - upita ga ona, izazvana upor nim gledanjem. - Da - zbuni se on, ali brzo nae opravdanje: - Hoete li vojvodi dopustiti da kazni Franceska zbog zloi na? Ili doputate da to uinim ja kojeg svijet smatra vaim mu em? - Ne troite misli zbog sitnica. - Bacili su vas u podzemlje i gotovo liili ivota. To je jezo viti zloin. - Sve je sitnica uoi otkria tako strane kraljiine prevare, ucii izbora kad valja raditi brzo, ozbiljno, hrabro i mudro. Upra vo je srea to dolazi vojvoda, pravi mukarac da uzme vodstvo i zamahne lijevo i desno. Eno nose njegov stijeg, vidim ve etovou Mirka. I njegova eta dolazi. Damir se ne sagne niz prozor. Smutilo ga Gordanino velianje muevnosti vojvode Ilokoga. Uto se pojave dvorani, paevi i Berislavi pa se poredaju pred Ivanom. Dvorski metar upita: - Vaa visost e primiti izaslanstvo hrvatskih plemia u sve anoj dvorani? - Da - odvrati on, probudivi se iz mranih misli. - Javite mi im uu u dvor i obavijestite gospodu biskupe Filipca i Bakaa neka prisustvuju doeku. Berislavi uputi jednog dvoranina da odnese poruku. I on potri u kraljevske urede. Tamo su za poslom kraljevski pisari. Biskup Baka sjedi u svojoj sobi. uvi buku, Bela Ferenci rastvori prozore i poluglasno dovikne Bakau. Ujae, Hrvati! On ustro ustane, pohiti k prozoru i zagleda se u dvorite. Bela upozori, apui: - Kliu princu, nazivaju ga kraljem, to velite na to, ujae? - Moj as se pribliava. - Otkrit ete vojvodi Ilokome urotu? - Prije nego zapadne sunce potpisat e vojvoda moje uvjete i zapeatiti ih svojim dukatima. - Znai: kad sutra prijeemo prag kraljevskih ureda, gazit emo preko leine kancelara Filipca. - Kakve li sveanosti! - uzvikne Baka. Bela Ferenci pokae prema vratima kancelara Filipca. U oima mu sijevne plamen osvete i itavo lice pretopi se u mrnju. Onda dotri dvoranin. Saopi Bakau prinevu poruku da prisustvuje doeku izaslanstva hrvatskog plemstva, a onda se uputi kancelaru. Baka ode za dvoraninom. Naao je Filipca kako s prozora gleda u dvorite. Zluradim smijekom pristupi Baka svojem takmacu: - Koliko mnotvo. Kao da kane zauzeti Budim. - Da, mnogo ih je.

- I svi e prisustvovati izboru - opet e Baka. - Moda - odvraa Filipec. - Moda? Uvjeravam vas da e sigurno biti tako. Bolje poz najem Hrvate nego vi. Duguljasta kancelarova glava okrene se k Bakau. Izmeu utih etkastih trepavica provire svjetle oi s prijeteim pitanjem: - Vi ste upueni u njihove namjere? - Ovo klicanje princu upuuje vas i mene. - Hajdemo. Njegova visost nas zove da prisustvujemo doe ku deputacije vojvode Ilokoga. Kancelar krene od prozora, ali ne izlazi u hodnik, nego u Bakaevu sobu. Ovaj ga slijedi. Ba pred njegovim stolom Filipec se zaustavi i sagne k mramornom gavranu: - Jo uvijek sjeveroistok? - Do sutra u zoru past e odluka. - Krajnje je vrijeme da se odluite. To osjeam i ja. Onda krenue. Filipec ide naprijed, Baka s neakom za njim. Zaustavili su se na otvorenim vratima dvorane gdje princ i pratnja promatraju dolazak hrvatskih kraljevskih izbornika. Gordana ih zapazi i stade promatrati. U Filipevu utom pjegavom licu razabire mirnu i spokojnu vedrost. Naprotiv, u Baka-evim malim oima plamteu iskru. Princ Ivan stoji na posljednjem prozoru s Damirom i ne vidi doljake. Oni su se privukli k drugom prozoru. Privlai ih slika oko dvora. Ve se i tree dvorite napunilo ljudima i kraljevska palaa nalikuje na bijel otok u moru plavih odora. Gledajte, preasni - izazivlje Baka kancelara Filipca. To je itava vojska. Uz hrabrog i mudrog vou moe poiniti uda. - Pobjeda vojske uvijek je u ruci mudrosti i hrabrosti voe. Uto se priblii Gordana i upadne: - Vojvodi Ilokom ne manjka ni hrabrosti ni mudrosti. I zato mi prineva pobjeda ne zadaje ni najmanje brige - galantno se nakloni Filipec. Baka naglasi, gledajui znaajno Gordanu: - Naoigled ove snage ne vjerujem da bi se tkogod usudio iznevjeriti prisegi i asnoj rijei zadanoj pokojnom velianstvu. - O takvom zloinu ne moe biti ni govora - uvjerljivo po tvrdi Filipec pa ide k princu, smijeei se. Iskoristivi taj as, Gordana okrene lea i apne Bakau: - Nedavno ste obrekli da ete pripaziti na njegove namjere? - Jo uvijek nisam nita zapazio. Danas u, meutim, rijeiti vae sumnje. - Postavili ste mu stupicu? - Kunju. Ako je ne izdri, moj e put voditi ravno k vojvo di. Uz moju i vau pomo vojvoda Iloki pobijedit e neprijatelje. 327 Vaa pomo, biskupe, bit e mu mnogo vrednija. Bude je uistinu uvaavao, nee poaliti do smrti. To naroito naglasi, a onda jo tie nastavi: - Samo princ ne prozire na kojoj je strani izvor njegovih pobjeda. - Ali prozire vojvoda. Obavijestila sam ga, a to je dovoljno. - to vojvoda zakljui, hoe li to princ odobriti, iskupiti? - Do posljednjeg slovca. I gledaju se oboje kao da stvaraju nijemi ugovor.

Kroz prozore dopire buka s dvorita. Topot konjskih potkova, zveket oruja, tropot titova, mrmor glasova, dozivanje, klicanje stapa se u val prijetee oluje, priinja se kao grmljavina. Vojvodin stijeg - vikne netko s prozora. Na te rijei svi su se uzgibali. Uzbueno oekivanje u utnji. Tek tu i tamo tkogod progovori rije. Baka obara oi da sakrije uzbuenje. Vojvodin dolazak ima da pokrene itav njegov ivot, da ga digne na ast uz koje je zlato, neiscrpivo vrelo imustva, san njegova ivota. I okuplja svu snagu da hrabro i mirno doeka in na koji se odluio. Naas digne pogled. I dok promatra Filipca kako podatno i ljubazno razgovara s princem, izrie nad njim smrtnu osudu. Pa Stjepko dohiti .i neto javi Berislaviu. Ovaj ide k princu: - Izaslanici hrvatskih plemia ele se pokloniti vaoj visosti i alju molbu da ih primite. - ekam ih od srca. I krene s kancelarom Filipcem i sveanom povorkom odlinika, dvorana i paeva. Baka je zaostao i odreuje svojem neaku: Idi naprijed. Dovui se k vojvodi Ilokome i povjerljivo mu saopi da ga noas oekujem u svojo palai. U nestrpljivom iekivanju vojvode, Gordana je izila u hodnik iz kojeg se prua vidik u iroko predvorje. Visoki mramorni stupovi stvaraju iroke galerije. Ondje se zamjeuje povorka kako ide prema sveanoj kraljevskoj dvorani. Gordana razabire siluete i uje kako zvekeu maevi o arene kamene ploe. Gdjegdje uoi visoke klobuke okiene perjem. Pokatkad zasvjetlucaju srebrom i zlatom ukraena prsa. Pogledi joj lete s perjanice k perjanici, s dolame k dolami. Onda nestaje slike iza visoke mramorne ograde. Skrivajui se iza kipova u hodniku, nastoji doi blie k predvorju. Iza njenih lea izlaze iz odaje Damir i Baka, urei se na doek. U hodu zahvati djevojka Damirovu ruku: - Pozdravite vojvodu. Nisam ga mogla zapaziti u povorci. - Oito je ve u dvorani. 178 Iz predvorja tamnim hodnikom tri Stjepko. Gordana ga zaustavi: - Je li vojvoda ve u dvorani? - Nije. Plemie predvode banovac plemeniti Derenin i vitez Ivan od Srednjice. Kako? Zato ih ne vodi vojvoda? I Damir i Baka zastanu i sluaju. Ne znam zato ih ne vodi vojvoda - odvraa Stjepko. Evo, dovodim vam vojvodinog etovou. Hoe da govori s vama. Snana etovoina pojava izie iz mraka. Ui u sobu - zapovijedi mu Gordana. uvi sve to, Baka i Damir se vrate u sobu iz koje su upravo izili. etovoa Mirko ustoboi se pred Gordanom. Ona ga odmjeri istraujuim pogledom: - Gdje je vojvoda? - Teko je to rei. Ovaj odgovor uznemiri Bakaa, zaplai Damira, a Gordanu raspali. Zar nije stigao? Morao je stii, kad ga ovdje tako teko iekujemo. Mirko slegne ramenima, neto se uznemiri i ogledava. - Govori: gdje je vojvoda? - zapovijeda ona. etovoa se priblii pa apui pita: - Smijem li govoriti pred ovom gospodom? - Smije. Reci zato vojvoda ne predvodi plemie k princu? - Jer nije stigao u Budim. - Nije stigao? Kako to?

- Vaa milost to zna bolje. - Ja - napola zapanjeno, napola ljutito pita Gordana. Ne zbijaj ludorije. Govori: gdje je vojvoda? - Ostavio mi je svoju etu i skrenuo ravno u Be. - Kako je mogao putovati u Be kad zna da je ovdje po treban? - Jer je vaa milost poslala vojvodi takve obavijesti. - Kakve obavijesti? - Da vojvoda odmah ide u Be jer se izbor kralja odgaa na dvije sedmice, a u Beu vojvodu ekaju knez Bernardin i Stjepan Zapolja na vane dogovore. Baka i Damir zure u Gordanu. - Varka! - vikne ona. - Spletkarska varka, ujete li gos podo? Vojvodu su poslali u Be jer je navodno izbor odgoen na dvije sedmice. - Otvorena zamka iz egerske palae - plane Damir. - Jasno je da su se pristae egerskog biskupa posluile va im imenom da vojvodu skrenu u Be. A zato? Da Hrvati u ovom asu ostanu bez voe. 529. - Nee im poi za rukom! - udari Damir o tok svojeg ma a. - Vojvoda e stii do izbora, odmah emo poslati glasnika da ga vrati. - Naeg e glasnika doekati, napasti, prevariti, samo da vojvoda ne dobije vau vijest. Je li tako, preasni? - Gordana pogaa. Gospodine Damire, nije dovoljan jedan glasnik. - Onda e Berislavi poslati nekoliko svojih pouzdanika raz nim putovima. Jedan od njih ipak mora na vrijeme stii k vojvodi. Nemila vijest teko ih pogodi. Baka se odetao pognute glave k prozoru gdje Ferenci promatra guvu u dvoritu i prislukuje klicanje hrvatskog plemstva. Gordana ga stigne: Preasni gospodine, htjela bih govoriti s vama. On se pokloni i slijedi je u dno sobe gdje je stala u osamljeni kut. Uzbuenost joj natjera krv u lice. - Preasni, vi ste naroito teko ekali vojvodu. - Ni manje ni vie nego vi. - Preasni gospodine, rekli ste mi malo prije da danas sta vljate na kunju Filipca. Ako, dakle, steknete vanih dojmova koje biste inae saopili vojvodi, molim vas otputite se princu. - Sve to mi radimo za princa moramo obaviti meusobno bez znanja svojeg kandidata. - To je ispravno. Ipak, ini mi se da neto lei u vama to bi trebalo da kaete, a moda oklijevate saopiti meni jer sam ena. - Va dar zapaanja ovog vas je puta zaveo predaleko. elim prinevu pobjedu kao i vi i svaka me spletka protivnika uznemi ruje, ali ne strai. Vjerujte: neu doi prekasno naem li i naj manju potrebu da saopim kakvu vijest, savjet, bilo to vano za princa i nau stvar. Ali ne njemu, nego vama. - Onda vas molim ne asite. - Javit u vam se. Iz hodnika do njih ponovo dopre buka i tropot. Gordana, Baka i Damir krenu u hodnik da vide to je. Iz kraljevske sveane dvorane izlazi povorka, sveano odjevenih plemia. Buno kliui, ostavljaju palau i silaze u dvo rite. Gordana pohiti u predvorje da tu doeka princa. Upravo je izlazio iz sveane dvorane. Spazivi djevojku, pristupi joj i saopi: - Vojvoda Iloki nije stigao.

- Zaustavili su ga varkom i skrenuli u Be izdajnici iz egerske palae. Ta vijest odrazi novo razoaranje u prinevu licu. Nita ne ini, visosti. Sad bar znamo na emu smo. Oni su se povukli u svoj tabor i otvorili borbu. Na njihovoj je strani zloa, na naoj je dobro i ono e pobijediti. - Preesto pobijeuje zlo. Ono je jae, Gordana, vjerujte. - Varate se. Dobro je jae od zla, ali je ruka koja upravlja zlim jaka jer je ruka sile. - A dobro u slabim rukama? - Zastavu dobra uvijek uzima ruka slabih, malenih. Samo zato toliko puta pobjeuje zlo. Ali vi se uspinjete na prijestolje, gore moete dobru izvojtiti sigurnu pobjedu. Uzdajem se da e vaa ruka biti isto tako jaka kao to je plemenitost vaeg srca. - Samo onda ako postignem vau ljubav, Gordana. - Neu da vam vjerujem u izjavu koja umanjuje vau mu evnu vrijednost. Vjerujem: sve odlike to ih protivnici i prija telji u vama oboavaju, stekli ste sami po sebi i odrat ete ih sami po sebi. Razumijem, Gordana. Vi ste moje nadahnue. Onda joj se pokloni i krene gore u svoje odaje. A ona ode ravno prema Damiru i zaustavi ga: - Nagovorite princa neka izvri Varadijev savjet. Priajte kako su zavarali Lovru da nas ostave bez voe. Sad idem Berislaviu da odmah otpoalje za vojvodom. I Mirka u poslati. On e ga dostii, makar mu se brda i gore sunovratili na put. - Gordana, htio bih vas podsjetiti... - Na to? - Nai neprijatelji spremni su na sve. - I mi. - Ako se Lovro Iloki ne vrati do izbora? to onda? Zar emo ostati bez voe? - Meu tolikim mladim junacima jamano e se nai jedan dovoljno hrabar i smion da se stavi na elo. Da, treba da se netko nae. Idem da ga potraim. Mjesto da ide za princem, on krene predvorjem. Spazivi da se uputio k izlazu iz dvora, pohiti u slubenu sobu dvorskog metra. Tu nae Simona i dvojicu prinevih graditelja kako su sagnuti nad nekom hartijom. to to promatrate s tolikom panjom? - upita ona. Mukarci se usprave i pozdrave. Stariji graditelj pokae pa pire. Promatramo nacrt podzemnih prostorija dvora koje su bile potopljene. Sa zanimanjem promatra djevojka nacrt hodnika u kojem je bila predana smrti. Evo gospodina Berislavia - upozori ona, okrenuvi se k otvorenim vratima. I odmah ispria svojem zemljaku uzrok vojvo dina izbivanja. Sat kasnije ve su Berislavievi pouzdani glasnici, zajedno s etovoom Mirkom, jahali raznim putovima u potragu za vojvodom Lovrom. Baka se opet otputio u kraljevski ured i povukao sa svojim neakom u knjinicu. Biskupovo se lice prometnulo u crni oblak: - Filipec je zavarao vojvodu. Nitko drugi. Zato je lupe s tolikim ravnodujem govorio o dolasku Hrvata. - Kao da je slutio da ete se sloiti s vojvodom protiv njega i kraljice. A vojvoda moe jo stii. - Ako ne utuku glasnike. Baka udari po stolu stisnutom pesnicom:

- Jo sam tu ja. Iskopat u utom Moravljaninu grob. - Ali vojvoda Iloki nije tu da pomogne. - Svejedno, ja kopam. - Ako se vojvoda ne vrati na vrijeme? - Otkrit u urotu vojvodinu pouzdaniku. - Gordani? - Natuknula mi je: Sklopili smo ugovor. Vojvoda e ga is kupiti. - Zato, dakle, oklijevate kad se radi o vaoj probiti? - ekam jo danas vojvodu. Moda ga ipak neki glasnik stigne. Milije mi je primiti od njega zadnju rije nego od ene. - Ima tu i drugih hrvatskih plemia kojima biste mogli ot kriti urotu. - Ali ne bih mogao dobiti jamstvo da e mi se isplatiti ucjena. U nje je vlast nad vojvodom. Gordana me shvaa, zna to hou, jo su dva dana do izbora. U TABORU UROTNIKA Usred Budima skuplja se radoznali svijet. Promatra novu impozantnu palau egerskog biskupa. Pred velikom veom stoji poasna napuljska straa i svakog asa zaustavlja gospodu i opet ih puta u palau. S one strane u udobnoj dvorani sjedi Beatrica uz veliki rez-bareni stol. Crne alobne ipke zaokruuju joj lice. Tamne oi promatraju paljivim mirom gospodu oko stola. Uz nju su egerski biskup Orban i njegovi pristae biskupi i velikai. Nasuprot njima sjede dva fratra. Pokraj nje stoji Filipec. S glave mu je pala fratarska kukuljica, ivo ispituje svoja dva fratarska druga. Njihovi odgovori i dranje pokazuje da nisu vini fratarskom nainu poniznog govora. Dranje otvoreno navjeuje velikako porijeklo. Stariji od njih poluglasno obznanjuje: - Njegovo velianstvo kralj Vladislav, na milostivi vladar, otposlao nas je da u njegovo ime tumaimo i odgovaramo na sva pitanja koja bi gospodi ovog kraljevstva moda bila nejasna! Vjerodajnice i kraljevski peat dokaz su da sve to mi ovdje izjavimo, prihvatimo i na to se obaveemo, vrijedi kao da je to uinilo lino velianstvo kralj Vladislav eki. Kancelar Filipec odvraa: I ja svjedoim za gospodu biskupe, pouzdanike njegova velianstva kralja Vladislava, jer ih lino poznajem. Prema tome proitat u nae pismene uvjete na koje se kralj Vladislav ima obavezati. I biskup Filipec stade itati: "Ponajprije, kralj Vladislav potvruje sve privilegije velikakog stalea i ukida slobotine kojima je kralj Matija velikaima oduzeo vlast nad maloplemiima, graanima i kmetima." Ostali pozorno sluaju i odobravaju. "Nadalje: imaju se ukinuti naroite slobotine pojedinih gradova i njihovih opina i vratiti velikaima povlastice to su ih uivali nad pojedinim gradovima. Imaju se vratiti svim velikaima imanja koja je oteo pokojni kralj. Poreze, dae i druga podavanja, kao i u prijanja vremena, snose samo kmetovi, a za kaznu i oni maloplemii koji sad vojuju protiv kralja Vladislava i bore se za nezakonitog sina kralja Matije princa Ivana ..." Pravo je tako - odobravaju velikai. "Na elo ove drave, na razne asti, kao i u kraljevskom dvoru, imaju se postaviti u prvom redu sinovi ovoga kraljevstva. U prvom redu oni koji su kralju Vladislavu pomogli do prijestolja, dakle, svi ovdje prisutni na elu s Petrom i Matom Gerebom, Stjepkom Zapoljom i drugim,koje emo predloiti. Filipec uzdigne glavu, neto povisi glas i sveano ita: "Meutim, ispunjenje svih tih uvjeta ne moe vrijediti ako njegovo velianstvo kralj Vladislav ne bi htio ispuniti uvjet koji ovom kraljevstvu omoguuje da i dalje uiva blagodat visoke mudrosti njezinog velianstva kraljice Beatrice, uzviene keri velikog, monog vladara Napulja. Mi elimo da njegovo velianstvo

kralj Vladislav zaprosi ruku nae kraljice i da se nakon krunidbe s njom vjena." Ona se ne mie. Bijelo mramorno lice u okviru crnih ipki nalik je kipu. Oi su uperene u izaslanika kralja Vladislava koji odmah sveano izree: Primamo sve ovdje navedene uvjete u ime njegova velian stva kralja Vladislava. Kancelar Filipec pita, naroito naglasivi: - I ovaj posljednji o vjenanju? - U ime kralja Vladislava primamo i ovaj uvjet doslovce. Jedino molim ovaj asni zbor da uvai ovu okolnost: kralj Vladi slav vezan je vjeridbom za brandenburku princezu Barbaru. - To je poznato njezinom velianstvu i nama - odvrati Filipec - kao to nam je poznato i to da je kralj Vladislav zatraio razrjeenje zaruka ve prije pola godine. I zato, to na vladar eli da to razrjeenje to prije postigne, molimo da budue zaruke izmeu njezinog velianstva i naeg kralja Vladislava ostanu tajna. Nakon tih rijei nadovee odmah drugi poslanik kralja Vladislava: - Molimo njezino velianstvo i preasnu i velemonu gospo du da tu izjavu prihvate na znanje i uvrste u na ugovor dodatak o tajnosti. - Ima li tko da o tome to prigovori? Jo prije nego je Filipec postavio to pitanje, Beatrica sagne glavu prema napuljskom poslaniku, a Ranzano zamoli da ga sasluaju: Prije nego to iskaem svoje mnjenje o ovom dodatku ugovora moram izaslanike njegova velianstva kralja Vladislava uputiti u historiju ovoga uvjeta. Njezino velianstvo kraljica is prva je odluila podupirati izbor princa Ivana svim svojim sred stvima. Njemaki nasljednik prijestolja Maksimilijan, poznavajui golemu vrijednost njezinog velianstva za izbor novog kralja, posebnim ju je pismom zamolio da podupre njegove zahtjeve za prijestolje, on joj nudi svoju ruku, no ona je to odbila. Svi burno odobravaju. Kraljica je isprva bila odluno uz princa jer je smatrala da je on srea kraljevstva. Meutim, odlinici su uvjerili kraljicu da se vara jer blagodat kraljevstva ne lei u izboru princa Ivana, nego u kralju Vladislavu ekom. Tada uzima rije kancelar Filipec i ita pisane ugovore mrtvim kancelarijskim rijeima, toku po toku. Poto je zavrio itanje, odjednom se digne Ranzano i predloi da se u ugovor uvrste ove rijei: "Njegovo velianstvo kralj Vladislav obavezuje se asnom kraljevskom rijei da e odmah, poto bude izabran za kralja prema svim propisima i obiajima ovog kraljevstva, zaprositi ruku njezinog velianstva kraljice Beatrice. Te zaruke neka se dre tajnom dok kralj Vladislav stekne slobodu, a odmah zatim ima se vjenati s njezinim velianstvom i okruniti je za kraljicu ugarskog i hrvatskog kraljevstva." Gospoda odobravaju i gledaju poslanike kralja Vladislava, a Ranzano izjavi: Ako poslanici njegova velianstva Vladislava ne mogu pre uzeti ovu obavezu u ime svojeg kralja, ja u lino napregnuti svu svoju snagu da njezino velianstvo sklonem neka se povrati u prinev dvor gdje e je doekati objeruke. Prijetnja izazove zabunu, gotovo strah. Svi ustanu, gledajui poslanike. Filipec je prepadnut. Uvjeren je: ako mu izmakne kraljiina potpora, ne moe se nadati izbornom uspjehu. I odluno pristupi izaslanicima kralja Vladislava, a ovi izjave: "Mi u cijelosti primamo taj prijedlog. Osim toga, izjavljujem da smo od njegovog velianstva kralja Vladislava primili sve punomoi da u njegovo ime sklopimo ugovor, zaprosimo ruku i vjenamo njezino velianstvo kraljicu Beatricu Aragonsku. Neka se posljednja toka ugovora ispravi prema elji preasnog gospodina na-puljskog poslanika."

S tim rijeima uzme Filipec predloenu pergamenu. Nakon toga ugovor bude potpisan i zapeaen peatima kancelara Filipca i Petra Gereba. Vladislavljevi poslanici udarie peat svojeg kralja. Dotle se Ranzano sporazumijevao s kraljicom, a kad su gospoda svrila ugovor, Napuljac najavi: Njezino velianstvo eli govoriti. Zaas je sve tiho i Ijubopitno. U dubokoj tiini zvonko odzvanja Beatriin glas: Na temelju ovog ugovora, sklopljenog po odlinoj gospodi dvaju kraljevstva, doznajem da u biti uproena od njegovog velianstva kralja Vladislava im bude izabran. Stoga molim nje gove izaslanike neka jave kralju svog kraljevstva da na dan vjen anja donosim miraz od dvije stotine tisua forinti u zlatu. Svi zinue. Jedva se suzdravaju da usklikom ne iskau za-panjenost. Toliko nisu oekivali. Kancelar Filipec oduevljeno usklikne: ivjela naa kraljica! Svi kliknu. Onda digne glas Petar Gereb. asna gospodo, uli ste plemenite namjere nae uzviene kraljice. Otvara svoju dareljivu plemenitu ruku da nam pomogne do uspjeha. Pobjeda je naa. Neka ivi Beatrica, kraljica ovog kraljevstva! Gospoda joj prilaze, ljube ruke i klanjaju se podanikom smjernou. Ova je ceremonija usreuje. Najposlije pristupa k njoj odaslanstvo kralja Vladislava. Oslovljuje ih obojicu, razvijajui diskretno i ar svoje ljepote i blistavost naobrazbe kako bi prisilila Vladislavljeve izaslanike da nekadanjem njezinu oboavatelju ponesu o njoj najljepe dojmove. Pol sata kasnije otpustila ih je osvojene i oarane. I ostali se oproste i ostave kraljicu s napuljskim poslanikom. Jedva zatvorie vrata, a ona raskrili ruke kao da nekoga grli. Podjarmit u ovo kraljevstvo od sjevera preko plavog junog mora. Izvrit u bez oklijevanja. Bez obzira, bez milosra. Beatrica uzme zvonce. Odmah zatim ulazi napuljski pa? - Je li jo ovdje preasni gospodin kancelar? - Jest, velianstvo, vijea s gospodinom grofom Enrikom. - Reci da ga molim neka se naas vrati k meni. Filipec se priblii kraljici, a ona ga oslovi: - Preasni, dugujete mi izvjetaj o Bakau. - Jo uvijek mudro uti. Ova je utnja opasna. Moda nije dobro to ste mu dali svoje osnove? - On ne zna sve, uti samo zato to eka kako bi uhvatio dragocjeni zalogaj. Prepustite ga mirno mojoj brizi. Sutra e okre nuti gavrana na zapad. - Unato ogromnom pojaanju to su ga dobili prinevi pristae od Hrvata? - Odvie je mudar, a da bi se oslanjao na vojsku bez voe kakav je Lovro Iloki. Bakau takoer treba jamstvo. - Kako da se ne nadate da bi Hrvati mjesto vojvode mogli brzo nai drugog vou? - Nemaju nikoga tko bi uivao njihovo bezuvjetno povje renje kao vojvoda, a u izboru novog vodstva nisu odvie povjerlji vi. Vano je to da im nedostaje vremena. Izvana provali u sobu klicanje. Oni se upute k prozoru da vide to je. Povorka plemia i njihovih eta preplavi cestu. Topot konja stvara zagluni tropot. - Neka kliu. Neka se razvikuju. Od toga nema tete. Izboru e pristupiti bez voe koji bi posjedovao povjerenje i snagu da ih

vodi. To u iskoristiti i kako rekoh: meu njih ubaciti spletku koja e ih rastjerati kao ovce bez pastira. - Velianstvo oni koji kupuju uvjerenja uvijek stavljaju na kocku da budu prevareni. Mito ne moe uzeti, ali iskoristiti pro tiv nas. Ne troimo dragocjeni novac za podmiivanje Hrvata. Historija nam je pokazala da se u njih mogu nai samo pojedinci koje moe kupiti, a od ovih kupac nema oekivane koristi jer kupljenoga njihove potene mase igou. - Vaa me lagodnost ipak zabrinjava. - Na sve sam mislio, na sve sam spremljen. Pouzdajte se u moje vodstvo, kraljice. Klicanje opet skrene svu panju na ulicu. Tko je to tamo? - upozori Beatrica. - Pogledajte! Sve troje skriva se iza debelog zida kako ih izvana ne bi zapazili i promatraju ulicu. Pred ogromnom povorkom hrvatskih plemia jae Damir. Svi se zaustavie, a on im neto govori. Onda ga prekidaju. Sve se ori od povika. On nastavi govoriti a oni kliu. - Otvorite da ujemo to govori. - Odmah, velianstvo - i Filipec dugom rukom odkrine prozor. Sonorni duboki Damirov glas ulazi k njima u dvoranu: ... i neka upamte nevjernici: branit emo svetost prisege zadane naem pokojnom velikom kralju! Jednoduno emo izai na polje izbora i pokositi izdajice! Grmljavina poklika odgovara. Drznik, niani na mene - ape kraljica. Izvana opet dopre Damirov glas: - Neka uju izdajnici: nitko se u ovom kraljevstvu ne moe okruniti za kralja, osim princa Ivana! Njemu priseemo, njemu dajemo asnu rije. - Prisiemo! - ori se iz tisue grla kao da je jedno jedino - Princa biraju poteni, pravedni, dostojni! Tuinca biraju plaene izdajice! - Smrt izdajstvu! - ori se napolju. - Prijete se. Kancelaru, ako navale na palau? - Mir, velianstvo, izvest u vas straga vrtovima. - Taj nitkov opet govori. - Za nau ast i za princa Ivana dat emo svoj glas i svoje maeve. Neka ivi na kralj Ivan Korvin. Poklici se razlijeu gradom. Tisue maeva sijevne u zraku kao prijetnja. - Gospodine biskupe, vaa filozofija o Hrvatima i voama ne vrijedi. Iako ste odstranili vojvodu Ilokoga, oni su nali dru gog i imaju u nj povjerenja. Vidjeli ste da jure za njim kao Tatari. - udno - zamiljeno e kancelar. - Nikad ne bih u nj primjetio astohleplja ili kakve druge kreposti to ih posjeduju svi koje vue elja da se istaknu. Oito ga je sada na to navela Gordana. - Gordana? - upadne kraljica. - Ona vie nije na dvoru. Otputovala je u domovinu. - Ali, velianstvo, vidio sam je prije nekoliko sati, kad su stigli hrvatski plemii. Beatrica klone na stolicu: - Sad je jasno zato se Damir prijeti. - to to vae velianstvo toliko zabrinjava? - upita Filipec. - Gospodine kancelare, mi smo izdani. - Izdani! Velianstvo, tko bi nas izdao? - Dok sam jo bila na dvoru, Gordana je prislukivala inoj

razgovor s egerskim biskupom. - Prislukivala? A o emu se govorilo? - O mojem bijegu u ovu palau. - To vam je moglo koditi za vaeg boravka na dvoru. Kad bi to bila priopila princu, mogao vas je zatoiti. Vi ste, oito govorili jo o neem drugom? - Govorili smo, dodue, vrlo tiho, ali spominjali smo Vladislava. - To je, naravno, opasnije. - Nisam slutila da prislukuje i zato ujte: da nas ne moe odati, Franesko i Enriko namamili su je u bijelu kulu i zatvorili u prolazni hodnik ispod dvora. Dali smo joj jela i pila da izdri, morali smo to uiniti da i vas ne izda. A ona se oslobodila svojeg zatvora i sve odala. 22 Izala je vrlo jednostavno - ree Filipec. - uo sam da je odnekle u dvor doprla voda iz Dunava. Oito su to opazili. Samo se tako mogla spasiti. Beatrica uti, dok kancelar uvjerava: - Velianstvo se uzalud uzrujava. Gordana ne zna naih osnova. - Po emu zakljuujete? - Jer je Damir proao sa svojim ljudima pored nas. Da zna za urotu, znao bi i princ i, vjerujte, ova vojska ne bi bila prola mimo palae, nego bi je opkolila i uhvatila sve nas. - Da, taj razlog prua nade. Ipak, djevojka je morala uti mnogo. - Spominjali ste i moje ime? - Ne. Govorili smo samo o mojem bijegu, o Vladislavu i pristaama. - Ne bojim se niega. Damirovo dranje pokazuje da ne zna nita. Sve to sluao je napuljski poslanik Ranzano, utei i duboko zamiljen. Tek sada se uspravi: - Vae velianstvo, nakon svega ovog upozoravam vas: vodite vie brige o svojoj sigurnosti. Gospodin kancelar nije uinio nita da vas zatiti ako se urota otkrije. Bilo bi najbolje da se ipak vratite u dvor. - Zar uzmak? - vikne ona. - enuli ste umom. - Umirite se, velianstvo. Gospodin poslanik pretjeruje. Da mir se prijetio samo za izbor i opetovano naglaavam: kad bi imao kakav nalog, ne bi proao mimo palae i pruio vam priliku da pobjegne te. - Recimo da se u tom ne varate, ali vi ste se svakako pre varili mislei da Hrvati nemaju voe. to onda kao onemogue izbor? Ranzano upravi to pitanje ozbiljno, gotovo strogo. Napolju jo uvijek kree povorka poput divljeg vala. Od njenog uma Beatrica se osjea tjeskobno. Filipec se, naprotiv, smjeka, makar namjeteno i odgovori Ranzanu: - Smislit u samoobranu. Molim vas, gospodine poslanice, da mi ne uskratite povjerenje. Sve u uiniti da se oslobodim i drugog voe. - Maknite mladog razbojnika. - Teko je u ovako kratko vrijeme maknuti prineva prija telja koji je sada opkoljen itavom vojskom. - Ima toliko naina. Kancelar zamiri, krene k izlazu i pokloni se: Velianstvo, smirite se. Sutra e sve biti rijeeno. Istina,

bujica na jednom kraju probija nasipe, ali u ih zabrtviti. Ve idem na posao. Ona namigne iza njegovih lea napuljskom poslaniku i apne: - Sad e opet gubiti vrijeme dok smisli kako bi se oslobo dio ovog drugog. Kako mi Aragonci brzo maknemo ljude koji su nam na putu. A to e taj uti barbarin? - Ne bojte se, velianstvo, on e ga maknuti. Pouzdajte se u nj, to nije ovjek, ve avo. - Imate o njemu tako uzvieno mnijenje, a ipak ste mi pred njim savjetovali da se vratim princu? - Samo sam ga podsjetio da jo uvijek moete natrag ako ne osigura pobjedu kralju Vladislavu. Lukav je do sri samo od vie uvjeren u svoju pobjedu. Valja ga uvijek podsjetiti da bi njegova osnova mogla propasti i da biste ga mogli ostaviti. Dvorski metar Enriko pojavi se diskretno i najavi: - Velianstvo ne eli vie nikoga primati? - Zar je netko vani? - Glasnik neaka egerskog biskupa Robert. Glasnik je ka telan u palai njegova ujaka na Dunavu. - aljite ga k meni - odredi Beatrica. Robertov katelan duboko se pokloni, a kraljica upita: Kako je s mladim neakom naeg dragog biskupa? - Trpi velike boli, a lijenici su stalno oko njega. Svakako e jo mjesec dana bolovati dok posve ne ozdravi. Veliastvo, alje vam pismo u kojem upravlja na vas neke molbe da ne bi saznao njegov ujak. - Dajte ovamo - i ona odmah razmota hartiju i stade i tati. "Vae velianstvo, usudio sam se obratiti na vas, a da moj ujak o tome nita ne zna. Nesretnik sam veliki. Leim u velikim bolima jer sam se, zastravljen ljepotom dvoranke vaeg velianstva, dao zaludjeti i bio sam njezin rob. Kad sam joj se htio za to osvetiti, ona je poinila pravi zloin. U ovim bolima nita drugo ne elim nego kleknuti pred vae velianstvo i zamoliti vas da mi dopustite s ovom djevojkom uiniti to je zasluila. Druga moja molba vaem velianstvu jest da me ne dopustite jo vie kanjavati jer me moj ujak eli do kraja ivota zatvoriti u samostan. Usudio sam se upraviti vaem velianstvu ove molbe jer osjeam da e mi vaa milost biti sklona i spasiti me. Vaem velianstvu bit u do kraja ivota najvjerniji sluga. Prilazem pismo kojim sam Gordanu domamio u palau." Kraljica smota pismo i pogleda katelana. Recite vaem gospodaru da sam obadvije njegove molbe potpuno prihvatila. Jo vie: kad doe as, elim da mu podije lim vrlo visoke asti. Jo danas u govoriti s njegovim ujakom i sve urediti. "Da, taj e mi sluiti" - misli kraljica, ekajui njegova ujaka. Prvu slubu iskazat e joj svojom osvetom Gordani.

33& 22* 339 "Mora platiti moje patnje. Svaki nemirni as. Svaki trenutak. Skupo, strahovito. Svi moraju platiti svaki as moje muke u tom kraljevstvu." ."

Egerski biskup odazvao se kraljiinu pozivu. Ona ga najprije ispituje o povorci Hrvata i o Damirovu nastupu. Biskup je uvjerava da su njezine bojazni neopravdane, potpuno se slae s Filip-evim mnijenjem i oekuje od njega da e Damira maknuti s puta kao to je uinio s Lovrom Ilokim. Najposlije ona se osvrne na Robertovu stvar i saopi svoju odluku. - Ne mogu odoljeti tolikoj plemenitosti vaeg velianstva. Neka mu, dakle, bude oproteno. - To je velikoduno, gospodine biskupe, i zato u se to vie brinuti za nj. Uzimam ga na svoj dvor da trajno pratim njegovo ponaanje. - Neizmjerno sam zahvalan svojo kraljici. Ujak se pomirio s odredbom jer je otvarala neaku zavidnu budunost na dvoru. Sat kasnije javili su Robertu da je stekao ast kraljiina poasnog viteza. AVOLSKA ZAMKA Kancelar Filipec, skriven fratarskom kukuljicom, pourio se iz palae egerskog biskupa. Izaao je straga dvoritem i vrtom ograenim visokim zidom. Sluga mu otvori mala vrataca pa izie u malu ulicu. S jedne su strane kuice, s druge vrtovi u zaleu palaa. Pognut, fratarskim korakom, ide niz ulicu, budno pazei da se ugne svakom graanskom prolazniku. Brzo stigne do vrata svojeg vrta. Obazre se. Nigdje nikoga. Udari na vrata. - Tko je? - pitaju s one strane. - Fratar putnik. - Lozinku? - "Jo dva dana." Vrataca se otvore. Tajnik pusti unutra kancelara i zatvori vrata. Filipec brzo krene prema svojo palai. Tajnik ga slijedi. Kad su unili u sobu, kancelar ljutito baci na stol fratarsku kukuljicu. - to vam je, preasni - Niste vidjeli Damira na elu Hrvata? - I uo njegove drske prijetnje. Odmah sam naslutio koliko e vas to iznenaditi. 340 - Na sve sam mislio, svakog sam prozreo, pronaao tko bi mi mogao iole smetati, jedino sam njega mimoiao. - Zar da sputate pogled na ovako neznatnog gospodiia? - Nije on gospodii. Gospodin je. Potjee iz otmjene hr vatske plemike obitelji, dakle, ima i suvie ugleda. Ali nisam ni u snu pomiljao da bi posjedovao toliko nadarenosti da govori jav no i povue za sobom ljude na borbu. - Valja svakako neto uiniti. - Pao je na moj put kao munja iz vedrog neba. Nestat e istom brzinom. - Ali kako? - Samo as pa da vidim hou li se moi rijeiti toga napa daa. Filipec skine fratarsku halju i zovne svojeg katelana pa mu zapovjedi: Odjai za povorkom Hrvata, isporui gospodinu Damiru moj pozdrav i reci da ga oekujem u svojoj palai na vaan do govor. Cetovoa se udalji. Filipevo je lice sve vie smrknuto: - Sve mi ide od ruke, sve tee ravno poput bistre rijeke dok, eto, nije zapelo o taj greben. - Nitko vam nije mogao potamniti vedri smijeak, valjda se neete uznemiravati zbog ovog mladia. Nadam se da nije nika kav heroj. - Znam da je vrlo hrabar na mau. - Ali takvi obino nisu bogati na pameti. - alim to je u tom iznimka, jer je s princem provodio da

ne uz filozofe i ba zato me njegov istup iznenauje. Ali unato svemu tome ipak mi nee izbjei. - to na sve to veli kraljica? - Strepi, ali se konano pouzdaje u mene. - I ini mudro. - Jo je mudrije uinila kad nam je obrekla pedeset tisua forinti za izbore, a isto toliko jo obeaje. - Otkud njoj toliki novac? - To bi mogla razjasniti prazna blagajna pokojnog kralja, dakle, ona vraa to je uzela i podrava temelje naeg uspjeha. - Biskupov sluga hitro ulazi u sobu i najavi: - Na vrtnim vratima stoji neki fratar i eli govoriti s preasnim gospodinom. - Netko od naih pristaa - apne kancelar tajniku. - ako se ne varam, dovedite ga! Uskoro se u kancelarskoj radnoj sobi pojavi napuljski poslanik s fratarskom kukuljicom i s umjetnom dugom bradom. - to se dogodilo? - upita ga hiiipec. - alje me njezino velianstvo. Ovog asa itao sam pismo neaka egerskog biskupa. Mladi pripovijeda stvari koje bjeloda no dokazuju da se Baka nerazdruivo svezao s princem. - Kako? Cime? Izvolite mi saopiti. - Ranzano sjedne. Neke veeri domamio je Baka u svoju knjinicu Gordanu i Damira i namjestio im stupicu kako bi nji hov prividni brak mogao proglasiti pravovaljanim. I stade pripovijedati sve to je uo od Roberta. Filipevo lice poprimi izraaj zabrinutosti. Ranzano dovri prianje spoitavanjem: Vi ste, preasni, otkrili Bakau svoje namjere, ali se on nije pridruio k vama. Ostaje uz princa i posjeduje tajnu kojom sve moe upropastiti. Sad vidite zato jo uti. To otkrie nemalo je kosnulo samosvjesnog Filipca. "Zar sam se prenaglio?" - upita sam sebe pa poe nekoliko koraka odajom. Razmilja, razmatra i slua neprestano razlaganje napuljskog poslanika. Tada se udari po elu kao da se neto dosjetio: - Preasni gospodine poslanice, naao sam izlaz, ujte: Bakaveva je nakana bila vrsta da ostane uz princa i zato je sve to radio. Tada jo nije znao da smo mi, kraljevsko vijee i ja, skrenuli k Vladislavu. Onog dana, kad sam mu to rekao, Baka je mislio ovako: utjet u da vidim gdje je moja kancelarska ast sigurnija. - Vi ste mu je obeali, a ipak se nije odluio za nas. - Jer jo uvijek misli da je njegova budunost jae osigura na uz princa. Dakle: dokazat u mu protivno. - ime? Moda dolaskom hrvatskog plemstva i nastupom onog bundije Damira? - Preasni opet gubi povjerenje u moje vodstvo - Samo vas upozoravam. Sloi li se Baka s prinevim pri staama, a naroito s hrvatskim plemstvom, on e svojim umnim odlikama izvojtiti princu pobjedu. - Mogao bi kad bih ja sjedio skrtenih ruku. Hvala vam to ste mi odmah dojavili Robertovo saopenje. Do sutra u Ba kau pruiti dokaze da ga princ vara i onda nema vie nikakva povoda bojazni da bi istupio na izboru za princa Ivana. Sutra nji dan bit e odluan. - U nau korist? - Uvjeren sam u to pa vas molim da umirite njezino veli anstvo. Ue tajnik i najavi da je stigao Damir. - Vidite, preasni - apne Filipec - mladi junak ulazi ml u ake.

- to kanite s njim? - Njezino velianstvo bit e zadovoljno sa mnom, a prema tome i vi, a sad vas molim da iziete na druga vrata. Neka plemi dugo ne eka. Odvie mi je dragocjen da ga uvrijedim - smjeka se on. I Napuljac se dade otpraviti. Odmah zatim ue u sobu Damir. Obradovani Filipec ide mu u susret. Priroeni smijeak znatno se rairio. Svijetle nasmijane oi pune su vedre ljubaznosti. - Dajte mi ruku, mladiu. Tako valja! Ushien sam to ste nadomjestiti vojvodu. - Njega nitko ne moe nadomjestiti, a kamoli ja. Ali naj kasnije do sutra uveer biti e vojvoda ovdje. - I ja se vrsto nadam. Ali sam radostan to niste dopustili da se vai zemljaci ratrkaju gradom, susretnu s protivnicima iz egerske palae i moda podlegnu njihovu utjecaju. - Moji zemljaci dre u asti svoju rije i dobro svoje do movine. - S ove smo strane zatieni. Meutim, recite: jeste li vi na cistu to znai da je kraljica ostavila dvor - Nita drugo nego izdaja. Moe li se njezin korak nazvati drugim imenom? - Nikako. No, bojim se da princ jo uvijek ne vjeruje da se ona odmetnula od njega. - Princ uti o tom - ree Damir, promatrajui pozorno kancelarovo lice. - Jer se jo uvijek nada njezinu povratku. Morali bismo mu razloiti da se vie ne oslanja na kraljicu. A sada ima neto va no. - Zapovijedajte, preasni gospodine. - Dakle: vojvoda Iloki moe stii do sutra uveer. A to je uoi izbora. Prema tome htio bih da imamo na okupu sve najva nije prineve pristae. Vi znate: im stigne vojvoda, najprije e pitati gdje je biskup Varadi. - To pitaju sve nae pristae. - Jer je to prirodno. Kako, dakle, ne moemo propustiti da Varadi ne sudjeluje u naoj borbi, odluio sam da ovaj poloaj dokrajim jer je na nau tetu. Vijee je uskratilo princu da ga dovede na slobodu, ali ve su se pokajali. I ja sam uistinu nesre tan to on ne upravlja izbornim poslovima, a svima je jasno koli ko bi Varadi znaio u ovoj borbi, naroito otkad se kraljica od metnula. Nije li tako? - Sasvim se slaem s vaim mnijenjem, ali neka kraljevsko vijee ispravi moju pogreku i odazove se prinevu pozivu. Neka se sastane i pristane da Varadi bude puten na slobodu. - To sam htio provesti, ali sam se uvjerio u nemogunosti toga sastanka. Svi su lanovi vijea otili u okolicu kako bi to vie glasova osigurali princu. Vrijeme je vrlo kratko i tako sam odluio da ovu stvar u ime vijea rijeim sam, na ivoju odgo vornost i uz pomo vojvode Ilokoga. Kako pak nije stigao, obra am se za pomo vama. - Kako? - upita Damir, gledajui zaueno biskupa. - Idite odmah na Viegrad i jo ove noi dovedite Varadija k princu na dvor. Tako emo se zajedno s njim dogovoriti o svim odredbama koje bi bile potrebne za izbor. Osim toga, im protivnici doznaju da je tu Varadi, ve sama njegova prisutnost zbunit e njegove redove, ba kao to ih je zbunio dolazak Hrvata, jednom rijeju: bez biskupa Varadija ne moemo provesti izbor. - Princ nee dopustiti da biskupa dovedem na dvor. On ga

je ve mogao pustiti na slobodu, ali to pravo posjeduje kraljev sko vijee, a princ potuje pravo vijea. - U tom sluaju radit e na svoju odgovornost. U ime vije a, kao dravni kancelar, napisat u vam nalog za katelana Viegrada da biskupa Varadija pusti na slobodu i preda ga vama. - To je onda druga stvar. U tom sluaju princ o tom nita ne zna. - Osim toga, preporuio bih da princa podsjetite neka iz Viegrada svakako prenese u svoj dvor kraljevsku krunu. Ve sam mu o tom govorio, ali jo nije uinio nita. Mi svi znamo ka ko je za kraljevskog kandidata vaan posjed krune i ba zato neka je kruna pod njegovim krovom. "I Varadi to savjetuje" - pomisli i kimne u znak odobravanja. Naravno, za taj prijenos treba vam prinev pristanak. Od lui li se, bit e najbolje da zajedno s biskupom Varadijem dovezete i krunu. Dakle, odmah u vam napisati nalog u ime kra ljevskog vijea. Odmah uzme pero i sastavi pismo, dade ga Damiru da ga proita i providi ga peatom. - Ako ustrebate, dat u vam potrebnu etu za pratnju. - Hvala, nije potrebno, imam dovoljno svojih momaka. - To je bolje. Do vienja sutra na vijeanju kod princa ljubazno e kancelar. Cim je Damir zatvorio za sobom vrata, Filipec zovne svojeg tajnika. Pun Ijubopitnosti, pristupi kancelarovu stolu. - Kako je bilo, preasni? - Mladi je vrlo povuen i oprezan. Ne moe mu se prigovo riti. Morao sam napadati kraljicu i zatraiti protiv nje dokaz. Ne zna nita to bi nas moglo zabrinuti. - I to je sve? - Samo uvod. Smjesta nam valja spremiti jaku etu koja e ove noi doekati Damira u zasjedi kad se vraa s Varadijem iz Viegrada. - Varadija kanite izvesti iz Viegrada? - I njega i kraljevsku krunu. - Ne vjerujem svojim uima. Odluili ste kraljevsku krunu prenijeti s Viegrada na dvor u prineve ruke? - U moje skrovite gdje je nee nai nitko, osim mene. - Tako? Ali zar kralj Matija nije predao Viegrad i kraljev sku krunu svojem sinu? - I prisegao viegradskog katelana da je izrui samo nje mu. - Kako e je onda predati Damiru na vau zapovijed? - Moja zapovijed uistinu ne bi koristila, ali princ e sam poslati nalog katelanu da krunu izrui Damiru, njegovu najvjer nijem drugu, a na putu ja u oteti princu krunu i druga. Jednim zamahom dva dobitka. U ovom kraljevstvu moete nekoga izabratiti i proglasiti za kralja, ali se kruna svetog Stjepana mora polo iti na glavu odabranika. Tek onda je pravi kralj. - I to ste odluili uiniti danas u noi? - Dosad sam uzalud nagovarao princa da uzme krunu na dvor pa da mu je putem otmem. Cim se pojavio Damir na elu plemia, ova mi se spasonosna misao vratila. - Moja je osnova da Damira, kad se bude vraao s Vie grada, iz zasjede uhvate moji vojnici i odvedu na kraljiin majur nekoliko sati iz Budima. - A to e biti s Varadijem? - Njega aljemo na dvor k princu. - Varadi e princu pomagati protiv vas?

- Ako vam prisegnem da nee? Meni pomau tajnovite sile. Dakle brzo pozovite mojeg etovou. Moram ga tano uputiti kako e izvesti napadaj, kako e uhvatiti Damira da mu otmu krunu. Sutra oekujem sveani dan. Iz kancelarove palae Damir ravno od jae u kraljevski dvor i najavi se Gordani. Spremala je sa sluavkom svoje haljine u veliku hrastovu krinju za povratak u svoj budimski stan dok su obje gospoe, prineva i Damirova majka, sjedile uz prozor, raspravljajui o dolasku hrvatskog plemstva. Na tropot ogleda se gospoa od Brezovice i opazi Damira. Naklonio se nijemo gospoama, priao Gordani i neto joj apnuo. I ona uzdahne pritajeno. Misao joj preleti glavom puna gorine: "Kako bi joj pristajala njegova ljepota!" Krasan je momak va sin - tiho primijeti Ivanova maj ka, a Damirova kimne, potvrdivi u mislima: "Ljepi od tvojeg. Ali on je princ, a moj samo plemi" Obje ene opaze da je Gordana kimnula Damiru i povela ga u drugu odaju. - to mi nosite tako vano? - upita tiho. - Smatrao sam potrebnim da vam saopim svoj razgovor s biskupom Filipcem. Pozvao me k sebi. udio sam se. Nikad me nije ni opaao. - Danas ste mu naroito upali u oi na elu plemstva. Ve znam sve. Donijeli su mi vijest trkom. To sam od vas i oekivala, ali to vam je rekao gospodin kancelar? Vrlo vanih stvari. I stade joj prikazivati itav razgovor s njime. Gordana slua sve pozornije i od asa do asa usklikne od iznenaenja. Kad Damir doree, ona upita: - Nije li vam naroito upalo u oi u tom razgovoru da on trai Varadija? - Da je mene odabrao da idem po krunu i Varadija. Ipak je to vrhunac svih ina u vezi s izborom. - Damire - nakon mojeg opasnog zatvora u bijeloj kuli sve mi se vie otvaraju tajne egerske palae. ula sam po koju rije, ime, a ovo mi danas skida zaklone s egerske izdaje. - Njegovi prijedlozi idu nam u prilog. - Tko zna nije li se pobojao Lovre Ilokoga i dolaska naih? - Prema tome valja nam uoiti cijelo nae bojite. Tu su i nai plemii sa svojim etama. - Ima ih pet tisua. - A ugarsko plemstvo? - Maloplemii su ve odavna pristali uz nas. I kad smo se danas sreli s njima na sjevernoj strani Budima, odmah su se pri druili k nama. To je oko osam tisua ljudi. - Dovoljno da utjerate strah u kosti protivnicima. - Dakle, da idem na Viegrad? - Lovro Iloki otiao bi bez oklijevanja i bez pitanja. - Vojvoda smije i moe sve po svojem ugledu i visokom poloaju. - Nisam li ja njegov poslanik? To priznaje i Baka. - I princ i ja. - Onda danas za vas imam veliku zadau, a uvjerena sam da ste joj dorasli. Ovo to u vam predloiti da izvedete sami, bez pomoi vojvode, najodluniji je in u naoj borbi. - Primam, Gordana. - Doite u sobu gdje nas nitko ne moe uti. Nakon puna dva sata ue Gordana opet u sobu Ivanove i Da-mirove majke. Borka je htjela saznati to je Gordana tako dugo vijeala s Damirom, a on joj saopuje sve predizborne dogaaje i prijedloge pristaa njezinog sina da opkole egersku palau. Tome se Borka protivila iz sve due. Gospoa od Brezovice, utei je sluala dvoboj izmeu prineve majke i Gordane. Ugledavi sada sina kako se nekamo sprema, zaustavi ga:

- Kamo ide, Damire - Ni spomena vrijedno. Ve u zoru bit u opet kod kue. Ali majin instinkt raspiruje u njoj slutnju da njezin sin polazi po nekom opasnom poslu. Nemir je mui pa upravi Gordani pitanje, puno zabrinutosti: - Kamo mi aljete sina? - Odvie je mukarac da bih ga morala slati. Odluio je sam i samo mi saopio svoju odluku. Muki su dosad odluivali sami o svojim inima i nisu pi tali ene. Rekla je to s tihim ogorenjem, ali Damir hitro upadne blagim prijekorom: Majko, Gordana je ovdje na dvoru vojvodin pouzdanik. "I tvoja nesrea" - doda u mislima mati. Ne pogledavi vie Gordanu, obraa se sinu: - Tvoja majka ne smije doznati kamo se sprema? - Nitko ne smije doznati. - Ide li da uhiti kraljicu? - Na alost, jo ne. - Sine, ako si ikad ljubio majku, ne ini ono to predlae Gordana. - Na alost, ova umna misao nije nikada u mojoj glavi, nego u glavi biskupa Varadija. Ja samo prihvaam to on veli, a Damir ini samo ono to je odredio princ Ivan. - Jeste li sad smireni, majko - zapita Damir. - Nisam. Podilazi me strah zbog tvojeg odlaska. - Umirit u vau majku, gospodine Damire. Gospoo va sin nosi vijesti na Viegrad i nita vie. - Da majko, Gordana veli istinu. Makar ona obori glavu pokoravajui se, ipak osjea nejasni strah za sinovljevu sudbinu. Ove se noi rjeavaju sudbonosni dogaaji preko vas, Da mire - apne mu na hodniku Gordana. FILIPEVA KOCKA JE PALA Crni jaha juri bijelom cestom. Okruuje ga no. Mrakom odjekuje topot konja niz obalu Dunava. No je bezglasna, nijema, samo topot konja zagluuje tihi um Dunava. Jaha se zaustavi. Grmlje na obali kao da se giblje. Neki ovjek uspravi se, potri konjaniku i upita: - Idu li? - Da, gospodine etovoo. Krenuli su iz Viegrada. - Kad e stii do ovog mjesta? - Otprilike za jedan sat. - Ima li ih mnogo? Nema ih malo. U mraku nisam mogao ustanoviti koliko broji eta. - Nose li sobom neku veliku krinju? - Da, gospodine etovoo, nose je dva jaka konja, a uvaju oboruani momci. - U kojem dijelu povorke nose krinju? - Otprilike u sredini. - To sam unaprijed znao. Dolazi li Varadi? - Jae iza krinje. Oko njega su naoruani momci. Krije se u fratarskoj halji. - Dakako, on im je druga dragocjenost. A gdje jae Damir? - Negdje na kraju povorke. Nikad bolje. Sii s konja i sakrij se u umu k ostalima. Cetovoa silazi malom strminom prema Dunavu. Ide od grma do grma. Iza svakog potrbuke lei ovjek, die glavu pa slua etovoine naloge:

Smjeteni ste kako treba. Pokrivaju vas grmlje i mrak. Neprijatelj ne moe nita spaziti ni zamijetiti ako budete mirni i oprezni. Kad spustim baklju k zemlji, svi u jednom asu na Damira. Pouava ih apui, a onda odlazi dalje uz Dunav, preskakuje grmlje i zaustavi se usred ikare nad kojom su se raskrilile guste kronje stabala. U potpunom mraku prenosi se etovoin apat: A vi ovdje pazite! Ne udarajte dok ne dobijete zapovijed. Sam u viknuti: "Naprijed!" To je lozinka za navalu. Svi treba da idete ravno na dva konja to nose teku krinju. Vi tamo lijevo udarajte, a vi zdesna skinite krinju i skotrljajte je nizbrdo u amac. cetovoa se sputa polagano na rub obale. Ne vidi nita. Kroz mrak se uje kako voda zapljuskuje amac. Tu sjede estorica. - Momci na vama lei sve. Iskaite se. - Ne bojte se, gospodine etovoo. - Cim krinja bude na dnu amca, veslajte hitro prema oto ku. Tamo vas ekaju ljudi. - Hoe li nam dati lozinku ili oni ili mi? - Najprije vi pitajte, a oni e odgovoriti: "Jo dva dana". Tek onda im predajte krunu. Cetovoa se uspinje dugim koracima, hvatajui se o granje. Brzo se nae gore, skriven iza stabla i gleda u tamnu zvjezdanu no. Tamo daleko bijeli se cesta. Iz ume se vraa jaha koji je onamo odveo konja. Obojica prislukuju. Od asa do asa zauti umom vjetar. Na mahove opet bude tiho. Ne miu se ni kronje ni grmlje. eta podijeljena u dva krila lei na travi, skrivena, nevidljiva. Nakon jednog sata dopru do njih odjeci konjskih potkova. Idu, gospodine etovoo. - Sad smo spremni. Pazite na moj znak, a onda kao oluja. Cetovoa potri du ceste i veli nekome u mrak: - Amo mojeg vranca! Na ovaj poziv izae ispod kronje ovjek, vodei osedlanog konja. Cetovoa se baci u sedlo. - Gdje je baklja? - Da je upalim, etovoo? Jo ne. Samo vi, momci, mirno. Plaa ove noi razveselit e vas za itav ivot. I hitro odjae niz cestu kao da se vraa u Budim. Sve vie se udaljuje od svoje ete i od onih koji dolaze sa strane Viegrada. Bijelom se cestom ve zapaaju crne sjene i odjekuje topot konja. Cetovoa se zaustavi. Polagano zapali baklju pa se vraa natrag prema Viegradu, raunajui gdje mu je eta i gdje treba da izvri svoju bojnu osnovu. Povorka jahaa uri se prema Budimu. Cetovoa s bakljom do jae im u susret i nae se okom u oko s prvom dvojicom momaka. Oni ga zaustave: - Tko si? - Glasnik biskupa Filipca. - Kamo ide? - Traim plemenitog gospodina Damira od Brezovice. Nai e ga na kraju povorke. Jedan momak ode s njim da ga prati. I krene dalje, nosei baklju pored Damirove ete. U njenoj svjetlosti dobro promotri njihove redove i oruje. Oni to okruuju krinje s kraljevskom krunom ponovo ga zaustave. Isto pitanje, isti odgovor. uvari krune alju ga dalje prema kraju povorke da potrai Damira. Ve iz daljine promatra on bakljonou i pozorno prati njegov dolazak. Tko to moe biti? - upita Damir svojeg momka. - Neprijatelj nije, jer ga momci ne bi pustili da se priblii

k povorci. - Zato ga ne bi pustili? Ne moe nikoga napasti ovako sam samcat. Cetovou opet zaustavljaju, pitaju, a jedan Damirov momak pohiti naprijed k svojem gospodaru: - ovjek s bakljom veli da je glasnik biskupa Filipca. Ima vanu poruku. - Pusti ga k meni. I momak ode da javi etovoi. Ovaj jae uz povorku i zaustavi se na rubu ceste. Damir skrene konja k njemu: - Tko te alje? - Biskup Filipec. Ja sam njegov cetovoa. - Donosi mi poruku? - Da, vaa milosti. Naloeno mi je da vam isporuim samo u etiri oka. Damir izie iz povorke koja nastavlja put. - Dakle, to mi poruuje gospodin biskup? - Moli vas da budete oprezni i da ove noi ne izlazite iz Vie grada. - Prekasno si stigao s tom porukom. - Molim vau milost za oprotenje. Konj je putem izgubio potkovu i stao epati. Morao sam se vratiti i zamijeniti ga s dru gim. Tako sam zakasnio, ali vaa milost moe se jo uvijek vratiti u Viegrad. - Zato me opominje preasni gospodin? - Rekao mi je neka vam kaem da su vas danas predveer vidjeli protivnici princa Ivana kako ste odjahali. - Morali su me vidjeti kad se nisam krio. Izlian je strah gospodina biskupa. Hajde, pridrui se k nama pa idemo. - Jo nisam svrio s porukom, vaa milosti. - Onda se uri - i Damir pogleda za svojom povorkom. Pokraj njega prolaze njegovi posljednji jahai. A etovoa se primakne k Damiru. Vae milosti, gospodin biskup je doznao da su vas protiv nici njegove visoste slijedili. Tako su doznali kamo idete. Zatim su se vratili u grad i zasnovali vam zasjedu. To ovjek izree poluglasno. Posljednje rijei zaglui tropot konjskih kopita povorke koja je odlazila. to si rekao? - upita Damir i sagne se k njemu da bolje uje. etovoa se upne i nastavi jo tie kao da mami Damira da se sasvim sagne: Uto etovoa spusti k zemlji baklju, upirui se Damiru koji ljubopitno slua, poklonivi mu svu pozornost, dok je njegova eta ve odmakla. I zato vas gospodin kancelar moli neka se vaa milost vrati u Viegrad. Tog asa iza Damirovih lea neujno se pojave ljudi i bace mu na glavu sukno. Odmah osjeti zamku i trgne za maem, ali ve su mu ruke uhvatili, ma izvukli iz korica, vrsto mu sapinju sukno oko glave. I ve ga trgnu s konja i odvlae. Sve se to zbilo u jednom asu, arolijskom brzinom, kao da su napadai svoj posao uvjebavali sto puta. Damir pod sobom osjeti amac. uje pljusak vesla. Netko ga vrsto dri za ruke. Svezi ga, brzo, brzo. amac odmie, a on je razoruan, nadohvat napadaima koji ga veu. Bori se s njima, upre se svom snagom i teinom tijela na rub amca. amac se nagne. Iznenaeni ljudi zateturaju i spuste Da-mirove ruke. Damir se jo jae upre i amac se prevrne. I on i otmiari padoe u rijeku. Sve to ide munjevitom brzinom. Damir zapliva svom snagom vjetog plivaa. I drugi se brzo snaoe pa ga slijede. S obale im dovikuju: Drite ga ako vam je do ive glave!

I nagnu za Damirom. On krene prema sredini rijeke. Za njim, preplivat e Dunav - dovikuju 350

progonitelji.

Samo trojica ga progone. Drugi, manje vjeti, zaostali su i promatraju povrinu vode u kojoj se odraavaju zvijezde. - Utei e na drugu obalu. - etovoa bi nas vjeao. Pazi, pliva ravno prema sredini rijeke. S obale viu, dovikuju. Onda pljusak za pljuskom. Nekoliko ljudi poskae u vodu, dignu prevrnuti amac i popnu se u nj. Veslajte to bre moete, momci - zapovijeda najstariji. amac klizi ravno prema sredini, a tamo gore s ceste razlijee se nad rijekom krika i kreevo maeva borbe. U amcu dru veslai, u valovima plivai, kao da nestaje snage. Uto vikne netko iz amca: - Gle, on gubi snagu. Ili ga je zahvatila struja? - Ne moe vie, tako mi ivota. - Uprimo, uhvatit emo ga. - Pazi, pazi. - to je? On tone? - Hitro, utaplja se. I plivai i veslai krajnjim naporom udrueni hitaju za Damirom. Gotov je, vue ga vir - vikne netko. Plivai se zaustave, ne usuuju se dalje. Vir ga je povukao u dubinu - dovikuju onima u amcu, - Ne moemo za njim. A ovi i dalje veslaju. Ne vide nita, osim puste povrine rijeker to hitrim tokom juri niz korito. - to e sada etovoa? Nije li nam rekao da budemo oprez ni? Mladi je jak. - Vrag bi se dosjetio da e mu pasti na um da prevrne a mac. Nadmudrio je sve nas. Gledaju, krue pogledom po tamnoj rijeci. Uzalud. Progonitelji se popnu u amac. Svaaju se, prepiru u strahu pred etovoom. Gore na cesti bije se boj. itava eta juria na sredite Da-mirove povorke. Navaljuju na one to uvaju krinju s kraljevskom krunom. U mraku noi udaraju, biju i ekaju kad e zagr-miti Damirove zapovijedi. Ali on se ne javlja. Opkolite krinju, dolje s njom! Napadai dobivaju sve vie na snazi, pridolaze kao da rastu iz grmlja, a njima upravlja neki snani glas iz tamne ikare. Neprijateljska eta savila se poput zmije oko krinje svezane o sedla dva konja. uvajte krinju. To je sveta stvar - vie straga gromki glas biskupa Varadija. Branite je. , 351 Momcima se ini da je to glas fratra to je poao s njihovim gospodarom. Ali i taj ih obodri, koncentrira njihovu borbu a e&-e se opiru. A pri tom svaki od njih pita: "Sto je s gospodarem?" Njegova rije i njegov ma udahnuli bi im borbenost. Bitka je sve ea. Napada sve snaniji, bjenji, opasniji. Upravo se divlje baca na krinju. Konji se propinju u obranu, onda udareni padoe na zemlju. Krikom se bace neprijatelji na dragocjeni teret. Hitro stadoe odvezivati krinju sa sedla. Na rijeci je tiho. amac se ljulja na istom mjestu. A Damirovi progonitelji vraaju kako bi se to bolje obranili pred etovoom. Tiho, ini mi se kao da netko pliva. Sluaju, promatraju povrinu rijeke prema drugoj obali. - Da, tamo s druge strane. - Ogledavaju se i trae. - Potonuo je, ne traite ga vie.

S druge strane prema onom kraju gdje se biju na cesti opet zapi j u ti voda. Na povrini se pojavi pliva. - Ako je on? - Kako bi bio on kad je potonuo. - Moda i nije potonuo nego zaronio i otplivao? Jao nama. Progonitelji zaveslaju bez daha. Tek sada razabira kako ih je Damir odvukao prema sredini rijeke i zavarao da gubi snagu, a zapravo je zaronio i otplivao k obali. Veslai se napreu, znoje, sopu. Damir se ve hvata tla, izlazi iz vode i poput vjeverice uspne se uz obalu na cestu. Tri onamo gdje se bije bitka. Istrgne jednom svojem momku ma, uzme mu konja i zaleti se na neprijatelja, viui: Udrite momci! Zatjerajte ih u Dunav, u rijeku! Njegov glas ulazi im u ile, upravlja otrice. Sve ei povici donose im snagu i vjeru da neprijatelj mora podlei. Svi se nau u polukrugu pa najure zaskoenog neprijatelja niz obalu. Padaju na zemlju, valjaju se, hvataju grmlja i stabala, dosjetljivi sami tre dolje pa se bacaju u vodu i zaplivaju. Borba je zavrila a on zove na okup svoje momke. Dignite krinju i sveite je na druge konje. Upalite baklje i pretraite bojite. Zapovijedi se izvravaju brzo, radosno. Planue svjetla. Momci trae u grmlju, pod kronjama drvea. - Jao! - dozivlje netko iz tmine. - Pomozite, vaa milosti! - Tamo netko jaue! Da vidimo - ree Damir. Na zemlji naoe Filipeva etovou. Polako ga diu. On se podupre o ruke. Jao, pomozite, ne ostavite me lupeima. 352 - Tko su bili napadai? - upita ga Damir, a on odgovara jauui: - Lako je pogoditi: egerovci, ubila ih puka crne ete kralja Matije. - Prepoznao si ih? - Kako ih ne bih prepoznao. Tko bi bio drugi? Sama je ne srea htjela to sam zakasnio! Jao, razbojnici su oito ekali vau milost negdje u blizini, inae se ne bi mogli douljati tako nena dano. - I kad sam govorio s vaom milosti, lupei su mi bacili na glavu sukno i odvukli me, a konjsko je kopito prelo preko mene. - A gdje si bio za vrijeme bitke? - Ne znam nita o bitki, obeznanio sam se, a kad se pro budim, opazim svjetla. Ne ostavite me ovdje, vaa milosti. - Moe s nama kui. - Samo da naem svojeg konja. Damir krene prema svojim momcima. Uokruili su veliku krinju, natovarenu na dva zajedno svezana konja. Neki glas iz ume vikne: - Gospodaru, tu je sva sila konja privezanih za stablo. - Povedite ih sobom. Kad neprijatelj izie iz Dunava neka nas slijedi pjeice. Lake e se osuiti. Onda izda naloge eti. Sve se stavilo u red i krenue. Varadi sjedi na konju u fratarskoj odori. Damir mu jae uz bok. - Samo da ste vi, biskupe, poteeni. - Mene nisu ni dirnuli, ve odmah navalie na krinju s krunom. - Mislio sam da se ele dokopati i vas. - Nitko se nije obazreo na mene jer me krije fratarska halja. Ali vi ste sasvim mokri. to se zbilo s vama? Damir mu sve ispripovijedi, poev od dolaska Filipeva glasnika. Biskup je sluao bez primjedbe.

- Poveo sam jaku pratnju jer je Gordana slutila Filipevu zasjedu. - Filipec? Kako? Zato on? - Juer me uputio neka svakako spremim krunu pod krov kraljevskog dvora. - Lijepo. On vas alje po krunu, a onda vam poruuje da vas netko kani napasti. Dok njegov glasnik s vama govori, povor ka odlazi, a iz zasjede njegovi udare na vas. U ranu zora uvede Damir u kraljevski dvor fratra. Nitko nije slutio da se pod smeom kukuljicom krije biskup Varadi. Doekao ih je Berislavi i poveo biskupa u skrovitu odaju u drugi kat. Tu je biskupa ekala okrepa, dok je Damir pohitio u svoju sobu da promijeni odijelo. Kad se vratio, ue u sobu Gordana. Potrala je k Varadi ju i obasula mu ruke cjelovima: Sad smo spaeni. Duh Ivana esmikog je s nama. On poloi ruke na njenu smeu kovravu kosu: Neka bude kako ste rekli, Gordana. Zazivljem ga da nam pomogne. Svi etvoro se zatvore da biskup Varadi obavijesti istomiljenike o svojim osnovama, a onda se spremi da poe k princu. BAKAC NA RASKRSNICI Kad je princ saznao od Gordane da je kraljica umjetno izazvala sukob svojih i njegovih dvorana kako bi mogla ostaviti dvor, palo je u njegovu duu prvo razoaranje. Pritislo ga prvi put poput more. Povukao se u svoje odaje da sam sa sobom izmui muku teke, sramotne prevare. Ujutro ue k njemu Damir i najavi da je stigao s krunom. A odmah zatim nastavi: - Mislim da se nee ljutiti, Ivane, ako sam ti doveo starog vjernog prijatelja: - Prijatelj mi je potreban vie nego ikad. Ba danas kad elim uiniti kraj neizvjesnosti. A koga si to doveo? - Biskupa Varadija. Damire, dovedi ga odmah. Uinio je odmah po njegovoj elji. Varadi stupi u odaju. Princa obuzme duboko ganue. Pred njim stoji bivi kancelar njegova oca, posjednik svih njegovih tajni, zaetnik ideje da njega posjednu na prijestolje, najodaniji prijatelj pokojnog kralja i njegov, a ipak nepravedno, okrutno baen u tamnicu. Ivanovu ganuu pridrui se i preneraenje. Neko visok, snaan i uspravan Varadi, sada je pognut. Lice uto, kosa napola sijeda, oko mrano, pogled pun spoitavanja. I zapee ga u srcu. Pristupi mu i uzme njegovu ruku da je poljubi. Ali je Varadi naglo istrgne. Gospodine biskupe, duboko sam sretan, to vas vidim ovdje. Utamnieriik ne moe prikriti svoje osjeaje pa ih ispovijeda bezobzirno: Mladi prine, bili biste sretniji da ste me pozvali odmah nakon kraljeve smrti. Ovaj prikor zaboli princa to vie to osjea da je opravdan. - Nije trebalo kraljevskog vijea u kojem sjedi kraljica ni onih kojima dobrobit kraljevstva lei u monji. Kako bi sve bilo drukije, da sam u asu smrti vaeg oca bio na mjestu kancelara - Istinu kaete, teku istinu. Moj nesretni otac osjetio je pred smrt svoju teku zabludu, odredio pomilovanje i otposlao ga, ali nesreom nije dospjelo u vae ruke. Tako sam morao po tivati pravo kraljevskog vijea da ono odreuje. - Koliko e ono potivati vae pravo i prisegu zadanu kralju?

- Pravo mi dolazi samo od sabora, a prisega je sveta. - Potenima i pravednima. - Ne ranjavajte me, biskupe. Bolni prinev usklik dopre do srca nepravedno prognanog i on potisne ogorenje pa e blaenim glasom: - Nisam doao da spoitavam, mladi moj prine, nego da vam pomognem. - Dakle, neto mi prijeti. - U redovima vaih prijatelja ima izdajica. - Onda sam najjadniji stvor pod suncem. Izdajstvo prijatelja kraj je svake nesree na svijetu. - Neemo raspravljati filozofski. Uoimo sve stvarno. Kra ljica vas je otvoreno izdala. Da nema ortaka, ne bi se usudila da vas ostavi. Ortaci su u kraljevskom vijeu, a vi to ne vidite. I njihova djela i rijei samo su himba. - Ako je to istina, onda recite tko su izdajice? - Da sam bio na slobodi, danas bi ve bili otkriveni. Sad mi preostaje da sumnjam po tome to znam o tim ljudima za kra ljeva ivota i to sam doznao ove noi od Damira. Po svemu za kljuujem: Filipec je nepouzdan, a s njim itavo Vijee. - Biskupe! Sumnjiite ih da su pogazili prisegu pred raspe lom? Recite: zato bi mi lagali? Zato ne bi izjavili otvoreno: mi vas ne elimo za kralja. - Jer se boje vaih pristaa. Jer znaju da oni ine veinu. I dok vas obmanjuju svojim izljevima vjernosti, hoe da vae pris tae rastjeraju, da ih odvrate od vas. A to elim sprijeiti. U prinevo srce navali sumnja, hvata ga, vue za sobom, a on se otimlje, brani oajnom eljom da se odrva. Ali Varadi nemilosrdno kida maske i bezobzirno mu otvara vidik u mrak izdajstva. I tada princ odluno trgne glavom: - Gospodine biskupe, utrcali ste otrov sumnje u duu i time je moja odluka zadobila snagu. - Smijem li zapitati kakva je to odluka? - Pozvat u k sebi Bakaa i Filipca i rei u im: ako se protive mojem izboru, je li protivno kraljevsko vijee, recite mi to otvoreno. Cim vi to potvrdite, evo asne rijei: odstupam od kandititure na prijestolje. To elim uiniti, gospodine biskupe. - To neete uiniti. Nikada! - Uinit u, jer je to moja volja. - Nemate pravo da radite po svojoj volji. Dobrobit kraljev stva ima da upravlja vaim koracima. Samo to. - Biskupe, smilujte se, ne oduzmite mi jedinu mogunost da steem svoje dostojanstvo. - Niim nije ugroeno. A kad bi bilo, prine, i ne slutite u kakvoj opasnosti lebdimo pod svojim krovom. Te rijei izreene od najvjernijeg pristae bolno djeluju na Ivanovu duu. Nakon duge stanke upita: - Ako nemam prava da izvedem svoju volju, to da onda inim? - Eto to: pozovite crnu etu kralja Matije, uhitite kraljicu, zatoite je u Viegradu i oduzmite joj novac koji vam je ukrala. - Ne recite to, biskupe. - Izrei u do kraja: ova je ena upropastila slavu i mo vaeg oca, mo, snagu i mir i sreu kraljevstva. Po njoj e narodi ovoga kraljevstva snositi nesree za nesreom u daleku budu nost, a moda i za sva vremena. Ona je zarobila kralja. Potkapala je bedeme to ih je sagradio dravi, potkapala ih je i svojom zlo om. A vi ste jo tu da stanete na put njezinu razaranju u poslje dnjem asu. Ako ona podupre izbor kojeg tuinca, znajte: neza

visnost svih naroda ovoga kraljevstva bit e pokopana u daleku budunost. Moda zauvijek. Ivan pokrije lice. Pognuo se pod tekim udarcem. Osjea svu strahotu odgovornosti i svu grozotu otpora njegove due da poslua biskupa. A on nastavlja: - Ustanite na noge. Dignite vojsku. Poaljite gospodi od kra ljevskog vijea ovu poruku: poto se nisu odazvali da pristupe" vijeanju, vi ste sastavili novo vijee. Jest, prine, sastavit ete novo vijee, postaviti mu na elo Lovru Ilokoga, Bernardina Frankopana, mene i druge koji su vam vjerni. Sadanje vijee stavite pod strogu pasku. Va odluni istup jo e danas obratiti sve koji su smalaksali u vjernosti. - Ne dam se silom nametnuti kraljevstvu. Ne dam. - Nitko ne moe staleima nametnuti kralja. Oni e ga birati po svojoj volji, ali dok oni nisu dali svoj glas, vlast e biti u vaim rukama. Morate je uzeti. Vaa je dunost onemoguiti zasjednike zamke to ih spremaju u egerskoj palai, ne na vau tetu, nego u korist tuinca, voeni, podupirani i plaeni od kraljice novcem vaeg oca. - Udarate me ognjenim biem. - Udaram vas da probudim vau snagu, jer vi ste pred lju dima i pred historijom odgovorni za sudbinu naroda, upamtite! Grudi mu se kidaju. Rijei starog prijatelja njegova oca raz-diru ga, strae, ispunjaju uasom. Da uzmem u ruke silu koju svom svojom duom prezirem, odbacujem? 7C/S ,,... :...". ......."..""...". "".." .....,_ ,,,,."" Kaete da vas nagovaram uzeti u ruke sfilu? Ono to ja predlaem nije sila. To je obrana kraljevstva od sile koja sprema umorstvo naem kraljevstvu. To je obrana od sile to pred vaim oima brusi sjekiru da odrubi nau slobodu, nezavisnost, da nas uini robom. Ivanu se ini da mu je Varadi zadro u srce noktima. Izdajice emo poslati u tamnicu, u prvom redu Napuljce. Varadi razvija svoj plan. Ivanovo lice nalikuje na muenika to su ga skinuli s muila. Znoj mu oblije elo. - Uvjereni ste da je to jedino to nae kraljevstvo moe spasiti od nesree, od tuinske vlasti? - Kunem se svojom duom. Princ jo gleda preda se, jo eka, a onda ree: - Ja ne mogu protiv sama sebe. Vi ste puni uvjerenja. Dakle, uzmite sve u svoje ruke. - Visost mi predaje punomo? - Da, predajem. - Dobro. Dugo neu zavlaiti. Idem na posao. Neka ne bude izgubljen ni trenutak. - tedite od svake okrutnosti enu mojeg oca. - Neete se moi potuiti. A sad idem da u fratarskom ruhu obiem u gradu svoje stare prijatelje. Do podne bit e novo vijee na okupu u vaem dvoru. Onda u dozvati u dvor hrvatsko plem stvo. Njegove ete neka zauzmu sva dvorita, a crna eta kralja Matije dvorske zidine. Zatim emo objaviti novo kraljevsko vijee i njegov zakljuak da se kraljica zatoi. ekajte mirno. Kad se vratim, sve e biti na svojem mjestu. Pouzdajte se u mene. I on stisne prinevu ruku i ostavi ga u mukama iznuene odluke. Varadi se vrati u sobu gdje su ga mirno ekali Berislavi, Gordana i Damir. Uzbueno i trijumfalno im javi: - Sve je predao meni.

- Sad na posao, moji prijatelji. - to treba da radimo? - pita Damir. - Vi ostajete ovdje i ekate moju poruku. Cim stignem, do vest ete na dvor hrvatske plemie i njihove ete, kako smo ve ugovorili. To e biti oko podne. - A do tada nema nikakve zadae? - Da umirite princa. Jako je potresen. - Ne zaboravite poziv biskupa Bakaa da doemo k njemu nakon doruka - upozori Gordana Damira. - Bude li to vano saopio, javite mi u moju kuriju - na redi Varadi. - I umirite Bakaa. Ja ne elim kancelarsku ast, preputam je njemu. - Kad ete biti tamo? - Poslije deset sati. Sazvat u onamo sve s kojima elim vijeati. Najprije idem k milanskim poslanicima. Onda se obazre k Damiru: - O vojvodi Ilokome jo nema glasa? - ekamo svakog asa da doe ili da nam barem navijeste njegov dolazak. - Ve su ga davno morali stii glasnici. - ekajmo strpljivo, a ja idem - apne Varadi, navue na obraz kukuljicu pa ode u Berislavievoj pratnji. Proli su hodnicima kraljevskog dvora. Dvorani se svrstavaju na jutarnji posao. Nitko ne posveuje panje pognutom fratru to prolazi kroz sva tri dvorita i ostavlja kraljevski stan. A Damir i Gordana u Varadijevoj sobi raspravljaju o nonom napadu na krunu i na nj. - Tono ste predmijevali Filipev postupak. Najprije savje tujete da se dovede Varadi ja i kruna, a onda napada na mene. Dobro sam uinio to sam posluao va savjet i sakrio ezdeset momaka. - Ali, gospodine Damire, leite, vrlo ste blijedi, itavu ste no bdjeli. Vaa majka imala je pravo da me okrivljuje zbog vaeg polaska, u Viegrad. - Ne recite joj nita o napadu, molim vas. Sad idem k princu. Kad me Baka zovne, poslat u ga gore k vama. Gordana izie u koridor. Tu se zaustavi. Po galerijama iza stupova u kutovima stoje skupine dvorana, paevi, dvorske linosti. Uzbueni su. Djevojka prolazi pored njih i sputa se niz stube. Nailazi na paa Stjepka i zovne ga: - O emu to govore tako uzbueno? - O kraljevskom izboru. - to kau? - Da je aragonsku kraljicu trebalo prognati u Napulj i da je zlo to nema biskupa Varadija i Lovre Ilokoga. Jako se ljute to ga jo nema. - Nijedan glasnik nije se jo javio? - Nije. Stojim ovdje po nalogu gospodina Berislavia i e kam da tko doe. - Javi mi kad bi se pokazao vojvoda ili glasnik. Pa ide dalje. Osjea kao da ide kroz maglu, kao da se mramornim i bronanim kipovima predvorja odraava bljesak oluje to dolazi. Svi je osjeaju, svi je ekaju nesvjesno uznemireni. - Gdje si bila tako rano, Gordana? - Pozvali su me. Gospodin Damir je stigao. - Oh, - dahne gospoa od Brezovice. - Samo da je opet

tu. Sad moemo krenuti kui. - Ali tek nakon doruka, ili popodne. Jo oekujem vaan posjet. - Vojvodu eka, Gordana? - Svi ga ekaju. Ali mu nema traga i ba zato molim uzvie nu gospou da se strpi do podneva, moda ipak stigne. Da zabavi gospoe, Gordana posegne za knjigom i stade im itati. Nije slijedila sadraj. Neprestano joj lutaju misli oko novog vijea, uhienja kraljice. Razmatra sve to se moe dogoditi, kako e se sve to provesti. Misli o Filipcu, o napadu i stvara stotinu mogunosti povezanih s tim dogaajem: "Ako je Filipec izdajnik, koga on eli na prijestolje? Jednog od trojice tuinaca to trae pravo na vlast?" Sjea se onog dana kad je Beatrica raspravljala s egerskim biskupom. I ivo joj zazvui ime: Vladislav. Jesu li doista spominjali samo svoje pristae od kojih dvojica nose to ime? Ili moda ipak kralja Vladislava? Sve je vie prelazi nestrpljivost. Ne nalazi mira. Neto ju pokree, podie. Ona spusti knjigu. - Loe itam. Rastresena sam. Napokon ih pozvae u blagovaonicu na doruak. Silom uzima Gordana jelo. Odvie je mui ekanje. A eka mnogo: Varadijev udar na neprijatelja, eka Bakaev poziv od kojeg se nada neem naroitom. I eka dolazak Lovre Ilokoga od ijeg sastanka s Varadijem treba da se potrese neprijateljska tvrava. Premnogo je to da bi se mogla svladati i prikazati mirnom. Obje gospoe ne znaju nita, a ipak od nje prelaze u njihove due neizvjesna neprijatnost. Dolje u kraljevskom uredu vrzu se Radulo i Simono. I oni su pod dojmom uzbuenja itavog dvoranstva. Namjetaju mramorne gavrane s odlukom da uhvate one za kojima su tragali onog dana kad su pronali Gordanu. Radulo se ogleda. Jedino su oni u uredu. Tako, Simono. Sad se ti povuci iza sv. Antuna u onu ko moru. Vidjet e napokon tko to okree gavrane mojeg dragog kralja. A budu li te trebali u uredu, ja u te zamijeniti. Simono ode k drvenom kipu u arkadi kad Radulo apne: ekaj, stani. Mladi se dvoranin okrene i trgne: Bela Ferenci otvori vrata i pusti pred sobom unii biskupa Bakaa. Netko ide. Tako rano nikad ne dolaze ovamo. Simono i Radulo su zabezeknuti. - Preplaili ste se? Nemate istu savjest? - izazovno e Bela. - Mislili smo da se neto dogodilo, kad asni gospodin do lazi tako rano. - Danas e biti strahovitog posla. Upozoravam gospodina Simona da ne smeta preasnome. 359 . Ovaj Ferencijev nalog uputi Simona da zajedno s Radulom ostave sobu. Sve to Baka i ne slua i ne vidi. Mjeri prostranu sobu go-re-dolje. Duboko je pognuo glavu. Samo mu nos stri uvis. Po koji put se zaustavio kraj velikog prozora. Male oi trepu. Snana mu odluka nosi misli kao vjetar oblake. Neak ga promatra utei i eka. Netko pokuca. Baka stane. Bela pohiti k vratima, proviri u predsoblje i najavi: Stigao je Josip. U sobu ulazi Ferenci. Bela pomno zatvori vrata. Baka digne glavu: - Dakle? - upita unilog neaka. - Nita. Nedaleko i nairoko vojvodi ni traga. - Ni glasnicima koji su odaslani? - Nikome? Svi su u dvoru kao na ivoj eravici. ekaju uza lud.

Baka otro zakima debelom glavom i pone bijesno psovati. - Kaem vam: nijedan glasnik nee stii vojvodu. Filipec se latio krajnje sile da zaustavi prineve glasnike. Vojvodu neemo vidjeti na izborima. - Zamjenjuje ga Damir. - Damir nije vojvoda Iloki. Nije slavan i bogat kao on. Nije sin bosanskog kralja. Ne uiva potrebno poitanje ni kod princa ni kod velikaa i svega plemstva to ga uiva vojvoda. Ni njegov otac ne moe zamijeniti vojvodu. - to da radimo? Da sam idem za vojvodom? - Prekasno je. Ne bi stigao dovoljno rano da vojvodi mogu na vrijeme otkriti urotu. Ima li jo to, Josipe - Danas u ranu zoru stigao je odnekle Damir s nekom kri njom. - Gdje je bio? - Ne znam. Podveer je otiao u plemiki tabor, noas nije bio na dvoru. - Je li tko doao s njim? - Nitko, osim nekog zakukuljenog fratra. - Otkud je stigao? - Damir je pripovijedao dvoranima da je stari doao iz Hr vatske. Odmah ga je odveo gore. Bio je kod princa, onda opet iziao iz dvora. - Oito kakav pristaa. Ostani u predsoblju. Neka nitko ne ulazi. Baka se opet proetao. - uta lija zabrtvila je vojvodi put. Nemam to ekati, ini se, sueno je da sklapam ugovor s Gordanom. - A to vam nije sasvim po udi? - Volio bih da je tu vojvoda. Ali kad nema nade da se vrati, neka ugovor potpie Gordana. - Ipak ste pozvali i njezinog prividnog supruga? - im ona pristane i potpie obvezu, Damir mora pozvati etiri najuglednija Hrvata da s njima podijelim svoje prijedloge gdje emo i kako sjesti za vrat Filipcu i njegovim ortacima. Ali prije toga elim jamstvo. - Da e vas postaviti za kancelara - I dobaviti mi kardinalski klobuk sa svim dohocima. - Svakako ste dobro raunali. - Jo traim od Hrvata zagrebaku biskupiju. - Zar je tako unosna? - Kao mala vojvodina. A kako je sadanji biskup prinev protivnik, nita lake nego ga skinuti i biskupiju predati meni. Postavit u tamo zamjenika. Osim toga, vojvoda mi u znak nagod be ima dati dvije tisue dukata. Ne traim mnogo. Drugi bi za ovu urotu traio triput toliko. Urota vrijedi pola kraljevstva. Ali sad sjedni i pii. Baka se nadvije nad neaka i tiho mu kazuje u pero. Poto je svrio, uzme jo jednom i proita. Onda osui har-tiju, sloi i gurne u njedra. Zovni Josipa. Zaas je mladi bio pred ujakom: - Idi Gordani i reci joj povjerljivo neka se potrudi k meni zajedno s gospodinom Damirom. - Prevelika blagost, ujae. - Kad Filipec doe u ove kraljeve odaje, bit e mu ve pot pisana putnica u tamnicu. - Jo jednom se Baka proee dvoranom kao da smilja posljednje pripreme. Onda se zlurado nasmijei: - Idi u drugu sobu i doi kad te zovnem.

Bela se udalji, a Baka sjedne, ekajui Gordanu s potpunim mirom svestrano smiljenje odluke. VARADI ULAZI U BORBU Milanski poslanik Mafeo vrsto je spavao u svom budimskom stanu, kad ga probudi sluga. - Preasni neka se ne ljuti. Vani je neki fratar, kae da ima vrlo vanih vijesti za vas. Mrmljajui poslanik ustane, napola se odjene, pa dade uvesti fratra u spavau sobu. Kad je sluga iziao, fratar skine kukuljicu: Mafeo iznenaeno usklikne: - Preasrti biskup Varadi! Kako vas je tamnica postarjela. - Nije me jo ubila, a to je ovog asa najvanije. - udim se da je princ tako dugo sluio obzirima prema kraljici. Oito vam je poznato da je pobjegla iz dvora u tabor prin evih protivnika. - Nee dugo ostati tamo. Htio bih s vama govoriti o prin cu. - Vrlo sam zabrinut za njegov izbor, preasni gospodine. i ni mi se da mu kraljevsko vijee vie nije sklono kao u poetku, a kraljica navodno novcem podupire protivnike. - Ipak e biti izabran ako se uhvatimo zajedniki u posljed njem asu. - Ovo je uistinu posljednji as. Sva je srea to ste izili iz zatvora. Imate li kakav prijedlog? - Da, gospodine poslanice. - Posjedujem njegovu punomo da radim prema svojoj os novi. - Vi ste uvijek bili puni energije i snage, a va je ugled u Staleima velik. To potkrepljuje moje nade da ete uspjeti. Dakle, to predlaete? - Pitam vas: elite li mi pomoi da princa podignem na pri jestolje? - To je elja mojeg uzvienog vojvode, dakle, moja dunost. Jasno je da e Milano svim silama podupirati njegov izbor, jer je naa princeza prineva nevjesta. Kako, dakle, da vam posluim? - Ponajprije, kako papinski legat u Budimu misli o prine vu izboru? - Legat mi je rekao da je papa zaboravio sve protivtine i prijepore s pokojnim kraljem. Voljan je zaboraviti nezakonito po rijeklo mladog princa i poduprijeti njegov izbor jer je mladi princ jamstvo obrani kranstva. - Onda vas molim da se jo danas pred podne potrudite k njemu i zamolite ga neka poduzme odluni korak i protivnicima objavi da papa nee priznati drugog kralja, osim Ivana. Time bismo dobili znatno uporite u onima koji bi se mogli odmetnuti, ali se boje pape. Osobito pak visokog sveenstva. - Papanski legat odazvat e se rado, to prije to papinski dvor pristaje uz princa i to je u najboljem odnosu s mojim mi lanskim vojvodom. - Druga je moja molba neto tea, moda i nametljiva. - Spreman sam prihvatiti sve to je u mojoj moi. - Moje osnove iziskuju trokove. Ne kanim nikoga potplatiti, nego uvati ljude da ne prime mito od kraljice. Zato treba platiti ete koje nisu ve davno primile svoj obol i druge sline stvari, a vama je poznato da je princ nakon kraljeve smrti ostao bez go tovine. - I mnogo se o tome govorka... - znaajno upadne Mafeo. 362 .

- Ljudi ovog puta pogaaju. Ipak za to sad nema vremena. Vanije je ovo: moe li vaa preasnost uzajmiti potreban novac za provoenje moje obrambene osnove? O toj u osnovi vau preasnost jo danas u podne tono izvijestiti. Dvor je bez gotovi ne, a praznih se ruku ne moe voditi obrana. - Ve sam princu ponudio novac, ali je odbio. - Vrlo je loe uradio, ali ja u jo dospjeti da sve to po pravim. Oba se dravnika nasmijae toj primjedbi. Mafeo, oito dobre volje, pokae se pripravnim: - Koliko trebate, preasni gospodine biskupe? - Trideset tisua bit e dovoljno dok princu ne stigne no vac s njegova imanja. Jo danas u izruiti zamoljenu svotu. Jedino bih vas mo lio da me uputite u vau osnovu kako bih vam mogao izdanije pomoi. - Do podne moji su prijatelji na okupu. Dovest u ih k va ma da zajedno odemo u dvor i tamo u vaoj prisutnosti stvorimo odluke koje e biti sudbonosne za kraljicu i ostale izdajice. - Dobro, gospodine biskupe. Prihvaam sve vae odredbe. - Molim vas da o mojem posjetu nikome ne kaete ni rijei. Jo nitko ne sluti da sam na slobodi. - utjet u. Vjerujem u vau staru energiju. - A ja u vau pomo. - Smjesta u otii papinskom legatu da to prije razvije svoju djelatnost. Bit e najbolje da javno proglasi kako se sveti otac zalae za izbor Ivana Korvina. Da, javni proglas djelovat e snanije u oi izbora. ZamoMt u ga. Prema tome, mi smo sloni bez ikakve sjenke zaplotnjatva? Nije li u interesu milanske drave da vjerenik njezine princeze bude izabran? - Prirodno je i nadam se vaem vrstom obeanju. - Evo moje ruke i rijei. - I moje - prihvati Varadi poslanikovu ruku. Onda Mafeo pomogne Varadiju da se opet zakukulji pa ga isprati u hodnik. On brzo ostavi stan milanskog poslanika, a Mafeo se vrati u sobu i dade probuditi grofa Marcela. Pojavio se jo neodjeven i zapitao: - to se dogodilo, preasni? - U posljednji as pojavio se ovjek da spasi prinev iz bor. - Tko je taj mesija? Sam Varadi. Ali nitko, osim nas ne smije o tom doznati. 363 Idemo odmah papinskom legatu, a zatim valja da mu pripremimo trideset tisua forinti u zajam. Pourite se. Sat kasnije izjahali su obojica do palae papinskog poslanika. A u kraljevskom dvoru Baka oekuje Gordanu. Od uzbuenja Gordanino se lice zarumenilo kad je prela prag kraljevskog ureda. Damir je slijedi. Oboje upru poglede u Bakaa. Pristupa im sveano, s izraajem duboke ozbiljnosti. Oboje mladih ljudi osjea da im nosi neto veliko i sudbonosno. To proizlazi iz itave njegove pojave, iz dranja, pogleda i naina kako im je ponudio stolice i kako im sjeda nasuprot. Neko drhtanje obuzme im due. ini im se da stoje na pragu neega novog to odluuje o preokretu sudbine njihove domovine i njihove vlastite sudbine.

Taj predosjeaj ne doputa im da pitaju o uzrocima njegova poziva, ve ekaju da on progovori i saopi ono vano to je Gor-dana ve juer zamijetila u Bakaevoj dui. Jakim instinktom zapazila je to pri dolasku hrvatskih plemia i u asu kad su najavili da Lovro Iloki nije stigao. I sad eka nestrplijvo, gotovo bez daha. Skrtenih ruku sjedi Baka nasuprot Gordani i Damiru. Gleda asak u pod, a onda digne pogled k njoj: - Vi ste mi, Gordana, jednom pripovijedali kako vas je ne ak egerskog biskupa Robert namamio u staru palau pismom u kojem vam javlja otkrie neke urote. - Da, tako je Robert napisao - odgovori ona, zamijetivi da se pribliuju odsudnom asu. - Jednom vam je Robert rekao da se u egerskoj palai spo minjalo ime Filipca? - I to je rekao Robert, kao i to da je Filipec onamo doao u fratarskoj halji. - Prema tome, obeao sam vam da u istraiti biskupa Fi lipca i uhoditi njegove korake. - A ja sam se pouzdala, uvjerena da e vaa preasnost is puniti obeanje. - Ispunio sam. Lijepim joj licem pree zraka nade da e se sada rijeiti zagonetka nonog napada i svih Filipevih prijedloga Damiru. I on sam zagleda se svojim crnim oima u Bakaeve usne, upijajui svaku rije. - Vi mi vjerujete, Gordana? - upita Baka. - One veeri u vaoj palai stekli ste moje nepokolebljivo povjerenje. - Vjerujete li mi i vi, gospodine Damire? - Potpuno - odvrati mladi plemi odluno. To Bakaevo pitanje povea napetost njihova ekanja. - Juer sam Gordani obrekao postaviti Filipcu odlunu stu picu da ga uhvatim ili u nepokolebljivoj vjernosti ili u nevjeri. - Ispunili ste obeanje, preasni? - Ispunio sam, gospoo. - A rezultat - ubaci ona, upirui pogled u Bakaa. - Rezultat je ovaj: doznao sam to je s tom urotom o kojoj vam je pisao Robert. Malo je zastao. Damir gotovo dre od nekog straha pred onim to e uti. Velika Bakaeva glava podigne se, pogled trai neto na stropu, onda se opet spusti: - Prije nego to vas obavijestim o Filipevoj vjernosti, elim od vas Gordana stei jamstvo. - Kakvo jamstvo? - upita ona. - Jamstvo nije teko, jer znam da ste ovlateni govoriti u ime vojvode, a onda ... Bakaeva desnica nehotice se dotakne njedra gdje je pohranio pismenu obavezu, ali je jo ne uzima i hoe da nastavi. Neto ga smeta i pogleda k vratima odakle se uju brzi koraci. Rekao sam da ne puste nikoga unii, neka nitko ne smeta - zlovoljno e on. Vani amor, zatim urba. Tog trenutka vrata se otvore. U sobu stupi kancelar Filipec vedar, nasmijan, veseo. I vi ste danas uranili? - usklikne, gledajui Bakaa, a onda pozdravi Gordanu i zahvali na pozdravu Damiru. Oboje ne prikriva zlovolju zbog njegova dolaska,ali on to ne eli opaziti, nego vrlo buno i veselo oslovi Bakaa: - Traio sam vas, preasni, u vaoj palai. Zaudio sam se to vas nema, onda sam doznao da ste otili u kraljevski ured i, evo, pourio sam se da ne zakasnim na vijeanje. - Dakle, i vi elite mladom paru pruiti upute na rastanku

s dvorom? - Kako? Zar odlaze? O tom ne znam nita. - Gospoa Gordana vraa se pod krov svojeg mua dok je nova kraljica ne pozove na dvor. - Princeza Bianka nikako nee propustiti da svoje dvoranstvo ne uresi svojom ljepotom -i on se nakloni Gordani. - Ali neu da smetam vaem razgovoru. Zove me dunost. I onda se okrene k Damiru pa isto tako vedro pita: - Molim vas, gospodine Damire, je li biskup Varadi kod princa? To pitanje odjekne kao grmljavina. Velima Bakaeva glava okrene se prema kancelaru. Pitanje iznenadi Damira jer mu je sam Filipec preporuio utnju i zato zaueno odgovori: Ne znam nita o Varadiju. Gordana ide u pomo Damini i hini iznenaenje. Ali Filipec ljubaznim smijekom potapa Damira i govori toboe dobrostivo: - Ne treba tajiti, dragi mladi prijatelju. Sretni smo to je Varadi preuzeo vodstvo i odgovornost za kraljevski izbor. Je li tako, preasni? - pogleda Bakaa s izrazom vedre radosti. - Ni ja ne znam nita o tome - odgovori on i suspregne gnjev pa se ini ravnoduan. - Ne znate, a ja znam sve: Varadi je stigao na dvor u odori fratra i vijeao s princem i s vama. Poto sve znam, ne tajite ni vi. Gordana se namjerno povukla u pozadinu i promatra Filip-ev istup. Damir izmijeni s njom pogled i prije nego bi Baka odgovorio, osine Filipca, rekavi: Kako bi vam preasni biskup Baka tajio ono to vaa preasnost zna bolje od njega. Ni to Filipca ne smeta pa odvraa: - Kako vidim, odgaate. Znam i radujem se to je Varadi stigao. - Sami ste predloili da ga dovedem na dvor. Damir i Gordana oekivali su da e ta primjedba Filipca poraziti i posramiti. Mjesto toga, on se jo povjerljivije priblii k Damiru i metne mu ruku na rame: Naravno da sam predloio. Bakaeve ga oi osinu smrtonosnim pogledom, ali on kao da to ne opaa, ljubazno se smijei i govori brzo i lako: - Predloio sam jer, priznajete, gospodine Damire: ima li smisla da princ vodi pregovore s Varadijem iz budimskog dvora u Viegradu? - Nije vodio nikakve pregovore. - Ali, gospodine Damire, zato tajite svoje posjete Varadiju na Viegradu? Vaa vam plemika ast ne doputa utvrditi da nis te bili na Viegradu i vijeali s Varadijem nekoliko sati prije nego to su stigli hrvatski plemii? - Nemam razloga da pokuam tajiti. - Dakle, sasvim je prirodno da princ vijea sa svojim naj povjerljivijim ovjekom i trai njegove savjete. emu, dakle, ote avati princu saobraaj s Varadijem? Zato da raspravlja s njim onako na daljinu, gotovo kriomice, kad mi svi to odobravamo? Zato biste svakog asa jurili na Viegrad po Varadijeve savjete? im princa izaberu za kralja, ionako e Varadija pozvati da pri mi kancelarsku ast koju mu je ve davno namijenio. Rijei pljute, ne da se zaustaviti, a Gordana zna i svrhu, pa istupi naprijed i otro upadne: itav dvor zna da princ nikome nije namijenio tu ast, a Varadi je ne bi htio ni primiti. On ak eli da princ odabere naj-

vjernijeg odlinika iz kraljevskog vijea - i pri tom pogleda Bakaa. - Varadi je smatrao svojom dunosti da to savjetuje princu. Kancelar se pouri da oslabi dojam Gordanine izjave: Vaa milost govori kao da se netko opire Varadiju? Za pravo svi mi znamo da e on nositi kancelarsku ast i samo zato se krije pod fratarskom haljom da moda ne bi dirnuo neiju osjetljivost ili osporio ije nade. Uvjeravam vas: svi mi elimo da biskup Varadi boravi uz princa, i to otvoreno. Neka meu nama doeka svoje imenovanje za kancelara. Zato da se krije u odori fratra? Jo je kralj Ma ti ja odluio da Varadi bude princu prvi savjetnik i desna ruka. Neka se, dakle, ne krije. Gordana se ponovo opire. Varate se preasni. Pitajte biskupa Varadija pred svima, on e sveano izjaviti da nikad ne bi primio kancelarsku ast niti kakvu drugu. Pitajte ga pred svima. Ponovo se Filipec smijei i ljubazno nakloni Gordani: - Da ste muko, prihvatio bih va prijedlog. - To je i moj prijedlog - naglasi Damir, stojei uz Gordanu. - Onda gospodin Damir misli enskom glavom? - Ne gospodine, ve Gordana misli mukom. - Ali vrlo mladom mukom glavom, gospodine Damire, jer logika kae: Varadi ne bi bio pravi dravnik kad bi priznao da ova ast ve danas pripada njemu. Time bi izazvao zavist mnogihi kodio bi sebi i princu. - Nije tako - upada Damir, ali Filipec se neda smesti: - Dakle, prinev drug odlazi k Varadiju po savjete. Varadi dolazi na dvor i skriva se da ljudi ne bi opazili kako on sve vodi, jer princ ima u njega toliko povjerenja da ak kriom prima nje gove savjete iz tamnice. Jasno je kao sunce da e primati njegove savjete i prepustiti mu vodstvo drave im bude proglaen za kralja. A ja vas elim uvjeriti kako nije potrebno da se Varadi krije preda mnom ili pred Bakaem kad mi odobravamo izbor budueg kancelara. Gordana i Damir osjeali su i suvie jasno da Filipec vodi ovaj razgovor kako bi u Bakau razbudio nepovjerenje prema princu. I ona se ponovo baci na put bujici njegovih dokaza: - Gospodin kancelar moe imati svojih osobnih pogrenih nagaanja, ali nitko nema pravo govoriti o prinevim buduim* odlukama. - Dakle, ni vi, gospoo - nasmijeeno odgovori Filipec. - Ba zato poriem vae izvode. - Naprotiv, sami ste utvrdili da princ nee postaviti Vara dija za kancelara. - Moja memorija postiuje vau. Rekla sam ono to je princ kazao pred svima: da nije odabrao nikoga, jer jo nije kralj. Naprotiv, ustvrdila sam da Varadi ne bi primio kancelarsku ast, a to je sam rekao meni. to se tie prineve osnove za budunost, o tome smijemo tek nagaati i svi se nadamo da e odabrati najvjernijeg u kraljevskom vijeu. Moda vas, a moda ba gospodina biskupa Bakaa. - Vae nagaanje, lijepa gospoo, nije ispravno. - A vi dokaite svoju tvrdnju da princ nee odabrati ni vas, ni Bakaa? - Ja nemam sposobnosti za kancelara, a ako me pokojni kralj postavio na to mjesto, bilo je vrlo lako jer je on sam vidio sve, a ja sam samo izvravao. Naprotiv, biskup Baka dorastao je zadai da sam vodi kraljevske poslove. Da je princ odabrao nje ga, ne bi traio i savjete biskupa Varadija niti bi ga krio na dvo ru. To je eljezna logika. - Ili eljezna volja, gospodine, ali - vaa da zbog nekog

tajnovitog razloga dokaete kako je samo Varadi odabranik bu dueg kralja. - A vaa milost po jednakim tajanstvenim razlozima eli do kazati da je taj odabranik biskup Baka. - Vidite - nasmije se ona - bit e iskrenije od vas. Tajni su razlozi ovi: svako od nas dvoje ima svoga kandidata za kancelarsko mjesto. - To je doputeno svakom podaniku. - I podanici. A ja tvrdim: moj kandidat biskup Baka sigu ran je na uspjeh. - Onda bi danas bio prisustvovao prinevu vijeanju s Varadijem. Bio je obavijeten da se nalazi na dvoru, jednom rijei: nita se ne bi dogodilo bez njegova znanja. - Princ danas jo nije govorio s biskupom Bakaem i vaa preasnost ne zna to e mu sve saopiti kad ga pozove. Razgovoru prisustvuje samo Damir. Baka se povukao k prozoru okrenut leima prema ostalima kao da mu razgovor dosauje. Gordana je esto pogledavala u snana lea ne bi li u njima proitala to se zbiva u dui njezina saveznika. Dok se u njenim pogledima krila zabrinutost, dotle je Filipe-va veselost porasla. Baka se odjednom okrene k njima: - Predlaem da raspravu o meni nastavite u mojoj odsut nosti. - Pravo velite - prihvaa Filipec - posve smo zaboravili da nas vi sluate. - Onda se okrene k Damiru: - Sad mi moete odati tajnu: nalazi li se Varadi jo kod princa? - Ne, nije gore. - Onda su svrili vijeanje. Zamolit u njegovu visost neka se pouzda u moju i Bakaevu iskrenu elju da Varadi preuzme izborno vodstvo. A vrijeme je vrlo kratko. I netko mora istupiti pred izborni sabor kao predlaga kandidata na prijestolje. Savjetovat u princu neka odabere Varadija. Nitko ne moe bolje izvesti. U njega je plameni dar govora i snaga ivosti u rijeima. "Moja je strijela upalila. Izgorjela je posljednju slamku o koju se hvatao Baka" - i raduje se u mislima Filipec. I onda sjedne k stolu i stade ogledavati mramornog gavrana okrenutog k istoku kako ga je jutros namjestio Simono. Kao da se zabavlja njime, vrti figuru, ali je opet ostavlja na istom mjestu. Tu nijemu igru zapaa Baka, a priinja se da ne vidi. Filipec okrene k njemu glavu: Moja prepirka s Gordanom asno je dovrena, gospodine biskupe. Vai mladi prijatelji ekaju da vi dovrite s njima raz govor. Svi su razabirali da Filipec ne kani otii. Ispovijed se ne vri u dvoje, dakle, ne mogu vam biti na smutnji - razloi kancelar svoju prisutnost. Njegove ute trepavice zamire, a svijetle oi se smijee. Gor-danine lijepe bademaste oi slijede kancelarov primjer pa mir-nu k njemu: - Najavljam prosvjed da se nae tajne raspravljaju u va oj prisutnosti. - To sam vie nepokolebljiv u svojoj ljubopitnosti. Za koji as dolaze neka gospoda velikai na vano vijeanje. Prisiljen sam priekati, zajedno s gospodinom biskupom Bakaem. Jo prije podne moramo dovriti odluke za kraljev izbor. I onda upre oi u mramorni gavranov kip i naglasi: - Moj crni ptiu, ti e za sobom povui i one posljednje koji jo oklijevaju.

- Dakle, neki jo oklijevaju? - upita Gordana. - I time upropatavaju sebe - odvraa kancelar pa gleda Bakaa. - Dovrit emo razgovor kasnije - predloi Damir Gordani. - Ali ja se vraam u budimski stan - ozbiljno e Gorda na, gledajui Filipca. Ovaj ljubazno uzvraa: Odgodite svoj razgovor do sutra. Gospodin biskup Baka bit e danas itav dan zaokupljen gospodom izbornim velikaima. Gordana ustane pa ide prema Bakau: Molim vas, preasni, slijedite me u drugu odaju da iz bjegnem prevelikoj znatielji gospodina kancelara. Bakaevo lice je mirno, ali oi su hladne. Debele se usne u-porno smijee: - Prevarit emo ga okom u oko. - Gle, gle, da ujem ovu umjetnost - nasmijei se Filipec. - Dakle - zapone Baka - kad je preasni gospodin ula zio, prekinuli smo razgovor kod jamstva. Gordana i Damir jedva skrivaju svoje zaprepatenje zbog Ba-kaeve odluke da im govori u Filipevoj prisutnosti i napeto oekuju Bakaevo razjanjenje. On zapone: - Rekao sam: prije nego to vam odgovorim neizraene sum nje prema stanovitoj linosti, traim jamstvo, a ja odvraam, jamstvo da ete vojvodu Ilokoga, vaeg uzvienog pokrovitelja, uputiti neka i on vjeruje mojoj izjavi kao to ste vi dvoje obrekli vjerovati svakoj mojoj rijei. - Je li dovoljno jamstvo obeanje? - upita Gordana, zurei u Bakaa jo vie snebivana. - Drugo mi ne preostaje. Primam ga. Svako od njih oekuje rjeenje svojih osnova. Filipec sam sluti svojim protananim instinktom. Baka udno monotono izgovara rije po rije: - Vae sam sumnje, Gordana, istraivao i osumnjienom postavio stupicu. - A rezultat? Filipeve svjetle oi nasmijae se. Gordana iroko rastvori oi, a Damir namrti elo. Baka govori mirno: ovjek o kojem se radi odolio je mojoj stupici, najsjajni je izdrao moje iskuenje. Svaka sumnja prema njemu neoprav dana je. Filipec se nasmije, a Gordana prodorno gleda u Bakaa kao da je rekao nepokolebljivu istinu. Tog asa polako okrene gavrana na zapad. - Dakle, to je sve to nam imate rei? - upita Gordana. - Bio bih sretan da nije tako. Gordana uoi situaciju, Filipec je dobio igru. Baka se osjeti prevarenim od princa, nje i Damira. Zato smatra suvinim da pred Filipcom dalje troi rijei i namigne Damiru neka ga slijedi. Dopustite da se oprostim - ree ona Bakau. Damir se nijemo pokloni i poe za njom. Kad se zatvorie vrata kraljevskih ureda, Filipec ostane, ne miui se. Gleda Bakaa i pokazuje u mramornu figuru na stolu: - Hoete li gavrana okrenuti na istok ili sjeveroistok? - Ni jedno, ni drugo. - To bi znailo da pristajete uza me? - uli ste to sam odgovorio Gordani. Mjesto da pokae naroitu radost, Filipec se samo smjeka: - im sam stupio u ovu sobu, bilo mi je jasno: tu se neto raspravlja o meni. Gordana me, dakle, poastila svojom sum njom? - Da Robertu nije smutila pamet strast za Gordanom, ne biste se sad imali prilike smijeiti. Ovako sam je lako mogao uvje

riti da Robert lae. Spasili ste mene i itavu nau stvar. Zasluili ste kardi nalski klobuk dvostruko. asti mi moje, kralj Vladislav e vam ga podijeliti. Nadam se i kancelarsku ast. Predloit u vas Vladislavu. O tom ne sumnjajte. Sva Bakaeva samosvijest plamti ponienjem. Ovaj uti Mo-ravljanin kojega toliko prezire, koji mu je nekad slijepo sluio, sad mu milostivo obeava. Ipak mrko gleda preda se i uti. Po bjednik - takmac svjesno ga drai: - Valjda ne alite to sam raskrinkao prinevu dvolinu igru prema vama? Princ vas je zavaravao. - Nije mi nita obeavao. - Gordana vam je obeala. I ovdje malo prije preda mnom. Divna igra. Princ uti, a ona obeava. A kad bi bio izabran, nije vam se ni na ta obavezao? Varadi bi primio kancelarsku vlast, a kako vas mrzi, vaa bi sudbina bila jadnija od moje. Obojica smo mu bili trn u oku. Bjesnilo ispunja Bakaeva prsa, ali uti. Filipec ustane i prie mu apui. - Dakle, moete li mi pruiti ruku u znak vrste vjere? - Evo - ree Baka. Filipec prihvati skrivajui trijumfalnu radost. - A nae dranje prema princu? - upita Baka. - Nas smo obojica njegovi vjerni sljedbenici, sve dok ne bude izabran Vladislav, jo danas i sutra. Dakle, recite mu da nas obojicu raduje to se napokon odluio za Varadi ja. - Zaboravljate da Varadi princa ne moe navesti na kraljeve ine i oboriti vae osnove. - A ja vam odgovaram: nee. - Odvie se pouzdajete u svoju snagu. Razgovor prekine Simono. Poklonivi se, javi Filipcu: - Preasni, glasnik iz vae palae javlja da vas ondje hit no oekuju velikai. - Ve odasvud dolaze pristae naega princa - naglaava Filipec pred Simonom i oprata se s Bakaem: - Dovienja - i pouri iz sobe. Poto se Simono nije udaljio, Baka ga upita: - Ima li meni to izruiti? - Da, gospodin Damir je vani i moli da ga primite. - Neka samo doe. Ovaj poziv zvui gotovo kao zlurada osveta. Kad je Damir ulazio, prikrije Baka mrki izraz lica maskom smjeka i ljubazno upita: - Moda me njegova visost treba? - Slobodan sam zamoliti da me sasluate. - to elite, mladi prijatelju? - Ne mogu shvatiti igru gospodina kancelara. Govorio je kao da princ i ja tajimo prisutnost biskupa Varadija na dvoru. - Dokazao je da ste ga zatajili. A tome ne treba opravda nja. Princ ima pravo da ga pozove na dvor. - Niti ga je princ zvao niti elio da doe. - Kako bi onda mogao izai iz Viegrada? - Ve sam rekao: gospodin Filipec predloio mi je da dove dem Varadija. - Da princ moe lako voditi pregovore. - To veli Filipec i ba sam zato doao da vam razjasnim. - Nije potrebno. Vrlo sam zadovoljan to je Varadi ovdje. - Ali neka se zna istina, prava istina. - Istina? O emu? - Molim preasnoga da saslua sve kako je bilo. Gospodin kancelar samo je stvarao zakljuke, a nije ispripovijedio tok i tave stvari. A to na princa baca lano svjetlo, to ne mogu do

pustiti. Dakle: juer me dade pozvati k sebi kancelar Filipec i na govori da neka idem na Viegrad i dovedem Varadija. Ja mu od govorim: princ tuje pravo vijea i nee Varadija izvesti na slo bodu ako to ne odredi vijee. A Filipec mi odgovori: Gospoda iz kraljevskog vijea ve su se pokajala to nisu primili prinev pri jedlog da biskupa oslobodi tamnice. Zato dovedite Varadija na moju odgovornost, jer je ovdje potreban. Princu treba Varadijev savjet." Zatim mi je dao pismeni nalog u ime vijea da se Va radi puta na slobodu. Princ nije ni slutio? To nije mogue. - Polaem na to svoju asnu rije. Baka razmilja, a Damir eka uinak svoje izjave. - Oito Filipec zna zato je to odredio - primijeti Baka. - Da, on je znao zato, ali ja ne znam zato mi je odredio da nikome ne kazujem ni rijei o Varadijevu dolasku, a onda je odjednom pred vama sam sve otkrio i jo mi spoitnuo da ja ta jim, htio je dapae dokazati da princ s Varadijem kriomice pre govara. A meni je najbolje poznato koliko se princ pouzdaje u va u sposobnost i vjernost, pouzdaje se i u kancelara. Princ nikad ne bi mogao igrati dvolinu igru, on je istinska dua. Ne obeaje nikome nita dok ne bude uistinu izabran. Pouzdano znam: nje gov izbor za kancelara moe pasti samo na onoga koji je od kraljeve smrti vodio itavo kraljevstvo, spasio gospodu u asu najveega uasa i straha, a to sve vi, preasni. - Recite iskreno: princ vas alje k meni da ga opravdate? - asne mi rijei, ne zna nita o onome to se tu govorilo. Nikad se ne bih usudio dovesti Varadija da me Filipec nije na to ovlastio i slao. A princ o tom nije znao. Kunem se svojom maj kom da je tako kako rekoh. Baka uti. Damir eka. U tiini zakripe vrata, zauti haljina. Gordana ulazi. Damir joj pogledom dade znak da je rekao sve. Baka se obazre. Spazivi djevojku, bude mu neprijatno pa se nakloni da izae iz sobe. Ona mu zakri put: Molim oprotenje, gospodine biskupe, to nisam prethod no zamolila dozvolu da uem. Poto sam ula da je gospodin Fili pec ostavio dvor, iskoriujem ovu priliku da vam neto otkri jem. Baka ostane da slua. Otkrit u vam po saveznikoj dunosti. Mi se zapravo mo ramo tako nazivati - produi ona - jer smo pravi saveznici. On joj potvrdi samo kimanjem glave, a ona prihvati uvjerljivim glasom: - Kad sam utekla iz dvora Bele Ferencija, krila sam se u Damirovoj kui. Tu mi rekoe: narod govori da je Varadi u tam nici enuo umom i da je otrovan. Od Roberta sam doznala da je kancelar Filipec sumnjiio vas da ste dali otrovati Varadija. - Mene osumnjiio? Kako? - Robert je to uo u kui svojeg ujaka. Ali jo nisam svri la. Da se Filipec uvjeri jeste li vi otrovali Varadija, odredio je tajniku neka odmah krene u tamnicu i ako je biskup otrovan, neka skupi dokaze da ste vi krivac. To natjera Bakaa u bjesnilo, ali se ipak sabere: - Otkud vi to znate? - Sve sam doznavala preko Roberta. To potvruje 1 ono pis mo kojim me namamio u staru palau na Dunav. Znala sam da vas Filipec nevina sumnjii, ali sam se htjela uvjeriti na svoje oi to je s biskupom Varadijem, je li enuo umom ili je mrtav. I tako odjenem Damirovu odoru, krivotvorim Filipev nalog za povjedniku tamnice, neka meni, Damiru od Brezovice, dopusti govoriti s Varadijem. Pod Damirovim vizirom doprla sam u tam nicu. Tu sam govorila s biskupom, uvjerivi se da je zdrav, a ni poto poremeenog uma. Onda sam pobjegla ba u asu kad je

u kulu stigao i Filipev tajnik da istrauje. Eto, to je doznao Filipec i sada to iskoriuje, ne bi li dokazao da princ ne gaji prema vama potpuno povjerenje. Bit e vam jasno: nisam eljela priznati gsopodinu kancelaru da sam krivotvorila njegov nalog i potpis. Osim toga, on bi to moje priznanje uzeo kao jo vei dokaz da sam otila k Varadiju po prinevu nalogu. - Jer je vrlo vjerojatno. - Ali smjesta biva nevjerojatno ako vas podsjetim na neto to opet nisam smjela pred njim otkriti jer to spada u okvir va ih tajna. - Zato? - Preasni je naredio Beli Ferenciju da me zatvori u um ski dvorac. Ne poriite, jer to slui samo kao dokaz vae vjer nosti princu. Dakle, poznato vam je da onih dana, kad sam se kri la u Budimu, nisam mogla doprijeti do princa nikakvim putem. Da sam to uspjela, ne bih se morala kriti pred gospodinom Ferencijem. Uzeo bi me u zatiti tu sam princ. To je barem vrlo vje rojatno. - Da, priznajem. - Poto, dakle, nisam mogla do princa, nisam mogla pola ziti u prinevo ime u tamnicu i jo krivotvorenim nalogom. Princ bi me poslao k Varadiju s pratnjom i ne bi me izlagao opasnosti da budem uhvaena zbog krivotvorenog naloga. - Ne, to on ne bi mogao dopustiti, - dapae, ne bi ni slao vas. To moram vjerovati. - Dosljedno morate vjerovati da princ nije slao k Varadiju po savjete nikoga, dakle, ni Damira ni mene. tovie, princ nije pokazao ni dovoljno brige za Varadijevo zdravlje i tuni ivot u tamnici. Sad vidite: ova spletka gospodina kancelara otpada. Gospodin kancelar nametnuo je Damini nalog da dovede Varadija s oitom nakanom ne bi li dokazao da princ igra dvolinu igru. Damir je s Filipevim nalogom doao k meni i odluili smo da ovaj pohod na Viegrad princu zatajimo. Pitam vas preasni, poznavaoca ljudi, kojemu ne moe izbjei pravilan sud o prin cu: zar je on dorastao dvolinoj igri spletki ili lai? - Uistinu nije batinio nimalo tih kreposti od svojeg oca. Zato sam iznenaen sve vrijeme utio dok je Filipec stvarao svoje zakljuke. - A inilo se kao da on ba eli izazvati vae nepovoljno mni jenje o princu. Gordana gleda u Bakaeve oi pa eka. Kad ju je Filipec zatekao u ovoj sobi u razgovoru s Baka-em, bilo joj je jasno kako kancelar nastoji u Bakau pobuditi uvjerenje da ga princ vara i da e Varadija uzvisiti do sebe. Sad joj je opet jasno kako je zajedno s Damirom nadvladala Filipe-vu spletkarsku pobjedu i u Bakaevoj dui pobudila sumnje prema kancelarovoj iskrenosti. I zato nastoji pojaati sumnje: - Gospodin kancelar ima neke naroite namjere da vas za vadi s princem ili barem navede da izazovete njegovo nepovjere nje. Ba zato je vjerojatno da je gospodin kancelar providio stu picu to ste mu je nametnuli i zato je tako asno prebrodio. - Moda opet i nije - odvraa oprezno Baka. - Vie ono prvo. Jer nekome je pukim sluajem pao u ru ke dokaz da gospodinu kancelaru nije odvie na srcu uspjeh iz bora kraljeva sina. Primjedba se kosne Bakaa i on paljivo pogleda Gordanu: - Kakve je vrsti taj dokaz? - Znam samo da se radi o nekom dogaaju prole ili pret prole noi, ne znam pravo. Ona obilazi oko napadaja na krunu i nastavi:

Linost u ijoj se ruci nalazi dokaz sigurno e o tome govoriti kad bude vrijeme. Nisam ovlatena da tu linost spomi njem. To je rekla kao opomenu da se o Filipcu sumnja, pa bi bilo bolje da ga ne titi i odmah joj otkrije ako to o njemu zna. Shvativi kamo Gordana smjera, Baka odgovara zamiljeno. Tko moe da ga prozre? Ovaj odgovor i itav razgovor razbije Gordanine nade da bi mogla iz Bakaa izvui kakvo priznanje o Filipcu i odlui da dovri. Prije nego odem - ree Gordana - htjela bih vam neto predloiti. Trebalo bi, naime, da se sastanete s biskupom Varadijem. Tako biste upoznali svu istinu njegovih namjera za budu nost. Sam biskup Varadi poruuje da eli s vama raspravljati. Gordanino se oekivanje ispunilo. Baka upita bez ikakve ograde: - Nalazi li se biskup ovdje na dvoru? - Gospodin Damir to bolje zna - i pogledom izazove plemi a da odgovori: - Sada je biskup negdje u gradu, ali do podne e se vratiti. Smijem li mu to isporuiti? - Neka odredi as i mjesto naeg sastanka. Za dobrobit prinevu rtvujem sve line opreke. A sad hitim na posao. Bude li me princ trebao, ja sam ovdje. - I zatvori vrata kancelarije. Gordana gleda za njim i apne Damiru: - Moda e Varadiju kazati to zna o Filipcu. Bezuvjetno neto zna. - Ali i vi, Gordana, morate sve svoje sumnje prikazati Va radiju da bude o svemu obavijeten. - Srea da je biskup Varadi ovdje. - On e uzeti uzde, projezditi kroz njihove redove tolikom snagom da se svi moraju sruiti. - U njemu lee sve nae nade i u vaoj hrabrosti, gospodi ne Damire. - Lako mi je biti hrabar na elu hrvatskih junaka. Idem gore gospoama, a vi se pourite k princu. Njemu je sigurno potrebna vaa dobra rije utjehe. Mnogo bi vie uinila vaa. Recite mu da mislim samo o sveanom danu koji ga e ka i molim ga neka bude miran i pun pouzdanja. - To je malo. On ezne za nekoliko rijei vae ljubavi. - U ovakvim asovima mukarci ne govore o ljubavi. - Vi ste ena. - Danas jo ne. Molim da to upamtite. Osovila se pred njim u svojoj ljepoti svojim junakim ponosom i mukom hrabrou. U bademastim oima lei strogost. I on prizna sam sebi: buni se protiv mukosti to izbija iz njezine blistave enske ljepote, a ovog asa osjea da ba tome robuju i princ i vojvoda, i on. Gordana odlazi uspravljene glave poput kraljice, ostavivi za sobom smuenog Damira. I juer i danas nalazi se on uvijek u njezinoj blizini. A to ga ispunja strahom da mu se u srcu opet ne probudi enja. - I pouri se da ide, juri da ne misli, kad iz predsoblja ue Simono, potri k stolu i zovne ga: - Gospodine Damire, osim biskupa, Gordane i vas nije nit ko bio u ovoj odaji, a gavran je obrnut k zapadu. - Uvjereni ste da to neto znai? - Svi poznaju tradiciju Matijaeva gavrana. A taj je gavran prinev grb. Tko je to uinio? Vi ste bili ovdje? - ekajte, sjeam se. Kad smo ovdje razgovarali, igrao se

biskup Filipec s gavranom. - Igrao se s gavranom? Sasvim bezbrino, kao od zabave? - Sve me strah da se tu igraju s princem i svima nama. - Jao njima kad bismo im tu igru uzvratili i poigrali se nji hovim glavama. ZAGONETNI DOEK VARADIJA Od milanskog poslanika Varadi se pourio svojoj kui u budimpetanskom predgrau. Razizemna duga zgrada nalikuje vie na dom imunog graanina nego na biskupski stan. Uspeo se stepenicama do uske vee to vodi u kuu i pokuca. Spazivi fratra, katelan ustane i smjerno pozdravi: - Koga trai asni otac? - Ne boj se, Stjepane. Nije razbojnik. Ja sam - i skine ku kuljicu. ovjek ugleda Varadijevu prosijedu glavu, ispijeno blijedo lice, sumorne oi. Stoji zablenut, preplaen, bez rijei. - Boji se da sam pobjegao iz tamnice? - Ne, ne bojim se, preasni. - ega se plai katelan moje siromane kurije? Nije ti is ta savjest? to? Nisi dobro gospodario? - i smijeka mu se do brostivo. - Sve je u redu, sve - odgovara plaho i opet uuti. - Cuj: nitko ne smije doznati da sam stigao. Razumije? Nitko. - Uinit u sve to eli preasni. - Odvie ti dre glas. Sto je s tobom? - Radost, gospodine biskupe, samo radost to vas vidim. - Dobro, donesi mi odmah sveanu halju, onu ljubiastu. Ali nikome ni rijei. I nikome ne dopusti da ulazi ovamo. Varadi gleda za njim pa se pita zauen: "ega se samo plai?" Ali trenutak kasnije zaokupljaju ga teke misli o svojoj zadai. Nestaje umornosti duha nakon dugotrajnog tamnovanja. Osjea snagu i mladenaku elju da izvede udar. Odluka je jaka, plan je smiljen. Ide k stolu, uzima pero i stade pisati. Ve je ispisao nekoliko hartija, kad se Stjepan vrati, nosei biskupovu haljinu. Ostao je stajati postrance i eka: Doi ovamo, Stjepane. Ovaj se malo lecne od toga poziva, ali ipak pristupi. - Povjeravam ti vanu misiju. Evo, uzmi ova pisma. Odnijet e svako onome na koga je naslovljeno. Ali to bre. - Hou, gospodine biskupe. - Prije nego odnese pisma, otri po velemonog gospodina Andrasija i reci mu u etiri oka da nitko ne uje neka se odmah potrudi k meni. Ako jo spava, probudi ga. Hoe li sve brzo izvriti? - Kako ne bih, gospodine biskupe. Sve u vam uiniti to god zaelite, sve. - Mnogo govori, prijatelju. To nije tvoj obiaj. - Idem odmah, gospodine biskupe. - Zatvorit u se. Nitko ne smije prekoraiti praga. - Bit e sve kako elite. I on uzme pisma i odbrza. Varadi skine fratarsku halju i obue sveanu, biskupsku. Poravna prosijedu kosu i opet sjedne. Zadubio se u misli. Sklada osnovu, kontrolira svaki naumlje-ni in, istrauje uinak, posljedice, mogunosti uspjeha. Gdjeto mijenja u osnovi i sve ide u mislima naprijed snanim jakim koracima, neustraiv, nepokolebljiv.

"Budi bezobziran, ali pravedan!" - nalae sam sebi. Nijedan korak ne smije pratiti sjena osvete. Ali ni popustljivosti ni slabosti. Jak je to zamah. Za spasenje kraljevstva moram ga izvesti. Moram. I ponovo rasporeuje u mislima svaku odredbu, svaku zapovijed, svaki budui dogaaj. Onda jo jednom pogleda itavo svoje bojite i zadovoljan kimne: "Jo nije usahnuo moj duh. Jo nije smalaksala moja snaga. Bit e vrsta i ruka." Mnogo je puta pogledavao na vrata u oekivanju. Napokon netko pokuca. "To je on" - i otvori. Ulazi mukarac u velikom odijelu. Malen, odebeo. Lice mu je rumeno, brada i brkovi tamni. Crne oi gledaju ga neobino pozorno. Neete zagrliti starog prijatelja? - pita Varadi doljaka i rairi ruke prema njemu. Velika se priblii i zagrle se. Dugo se nismo vidjeli, biskupe. Kako ste? Meni je bolje nego kraljevstvu. Ja sam na slobodi, a ono se sprema u tamnicu. Velika kimne i uzdahne: - Jadno kraljevstvo. Uistinu se sprema u tamnicu. - Dakle, jo smo uvijek istoga mnijenja. - Uvijek i do smrti, dragi biskupe. - Zato sam se najprije obratio vama. elim vam otkriti veli3cu stvar. - Kakvu, preasni? Sluam vas. - teta je troiti vrijeme uvodnim govorom. Ono to vam kanim rei mora se izvriti jo danas do podne i do veeri, dakle, svaki as je dragocjen. Hoete li me sasluati. Sluam preasni, sluam pozorno. Sjeo je i upro pogled u biskupa. - Hoete li da zajedno spasimo kraljevstvo? - povienim .glasom pita Varadi. - Hoemo. Svi smo mi puni povjerenja prema vama. Svi ovi? Evo, ujte. I proita desetak imena i pogleda odluno u oi svojem prijatelju: - Kaite mi istinu, Andrasi, istu istinu. Zaklinjem vas na spas vae due: jesu li svi ovi vjerni sinu onoga kojemu su prisegli? - Jesu biskupe, i za nj e dati svoj glas. - To nije dovoljno. Traim jo njihovu i vau smionost, hra brost, makar i ma. Traim to na oltar spasenja kraljevstva iz ruke aragonske i tuinaca koji se otimlju za nae prijestolje. Mo ete mi to obrei? - Uinit u to god zatraite. Sve otrije upija Varadi u nj pogled, sve je dublji, njegov .glas: - Uvjereni ste da e mi i oni drugi isto tako odgovoriti? -Sigurni ste? - Jesam, potpuno siguran. - Nijedan od ovih jo nije pao u mree egerske palae? - Nijedan i nee dok budemo ivi. - Hvala vam - dahne on. Obrazi mu poee gorjeti, a oi sijevati vatrom osjeanja da glatko kroi k cilju. - Prijatelju moj, na vama je da mi budete s onom desetori com uz bok. Vama otkrivam svoju osnovu i od vas traim prisegu da ete uvati tajnu dok ostali ne prisegnu princu. Prisiete li na svoju duu? - Prisiem - ree on, gledajui u Varadijeve zaarene zje nice. Sve se izmijenilo. Uspjeh ga razbuuje i preobraava. - Jo danas o podne svi emo krenuti do princa i sastaviti

novo vijee, a svrgnut staro izdajniko i liiti ga vlasti. Jeste li -sporazumni? - Potpuno sporazuman. To je divna zamisao. - Jedino tako moemo spasiti princa. - Da, jedino tako, ali mi se ne bismo dosjetili. - A sad o kraljici. Sumnjiim je da je odnijela nestalo kra ljevo blago u gotovini. to velite vi? - O tome govori itav grad, svi stalei i bit e da je tako. - Mi emo oteto blago vratiti nasljedniku sinu, a nju zatvo riti u Viegrad. to velite na to? - Dragi moj biskupe, hvalim usudu to vas je poslao da nas izbavi. Pristajem uz vas. - Jo nisam svrio. Kraljicu valja izagnati i smjesta poslati u Napulj, to ete rei vi i oni drugi na taj prijedlog? - Pristajem. Osloboditi se kraljice, to eli svaki ivi stvor u ovom kraljevstvu. - Budu li se ipak digli protivnici da kraljicu brane, da se nama suprotstave, imamo crne ete kralja Matije. Onda su tu Hrvati sa svojim etama, a i eta velikaa prinevih pristaa. Po zvat u zapovjednika crne ete kralja Matije Blaa. Prisegao je kralju i princu, vodit e sve svoje vojnike, bez Petra Gereba. Pa neka se onda usude doi na izbore na kojima bi se na prijestolje izabrao tuinac. Je li tako? - Divno ste to smislili, prijatelju. - Ve sada naglaavam: niim neemo sprijeiti slobodu iz bora ni protivnicima, ali glavno je da nae vijee predsjeda izbo ru, a ne njihovo. Da, to je glavno i najvanije. Varadi obrie znoj sa ela i odahne kao nakon tekog posla. Onda se zamisli, razmilja. Polagano okrene lice svojem prijatelju. Zirne otro, prodirlji-vo u njegove zjenice. Nekoliko trenutaka dri ga u oku. Velika se smijei, uzvraa pogled nekako toplo, suutno. - Andrasi, mi smo se uvijek slagali u principima, u svim idejama. - Uvijek, kao danas, nepromijenjeno. - Neto se malo ipak promijenilo. Vi ste obiavali uvijek u podrobnosti svaki prijedlog, svaku osnovu ispravljati, nadopunja vati u svojim savjetima, izricati svoje mnijenje. Vie puta vrlo opirno. Danas pristajete na sve bez ijedne primjedbe, kao da nemate to progovoriti? - Uistinu nemam. Sve je na svojem mjestu. Oito niste u tamnici leali besposleno i ve sve potankosti udesili. Dakle, to da prigovaram? Opasnost je velika, a vremena malo. Valja postu pati to bre. - Hoe li i oni drugi tako brzo prihvatiti? - Objeruke, moj prijatelju. Pogibelj nam je sjela na ramena. - Do sutra mi emo joj ve sjediti za ijom. Zgazit emo izdajstvo, unititi izdajicu, a kad to vide drugi, svi e dati svoj glas naem princu. - Ne sumnjam da bi moglo biti drugaije. Svi moraju za va ma. Svi emo slijediti i sluati. - Bit e da ste jako oajni kad se tako slijepo predajete meni. I kunem se bogom, neete poaliti. Nikad. Znamo, vjerujemo. To kaem za njih kao i za sebe. Varadi se naglo digne i pogleda na prozor pa se opet vrati. - Oni drugi ve bi morali biti ovdje. Mogli su stii ve prije pol sata.

- Skoit u k Desefiju, on je tu blizu, a onda u poslati nje gova katelana s pozivom da ih ovdje oekujemo. Za nekoliko asova vraam se. - Dobro, idite. Vrijeme upravo juri. ekam vas, brojei a sove. - Do vienja. Varadi je ostao sam. Lice mu se vedri. Ispunjava ga snaga to mu se prua sigurna nada da e raspriti crne oblake to su se okupili nad kraljevstvom. I koraa gore-dolje, sve ivlje, hitrije kao da se uri da ne zakasni. Napokon se vrati Stjepan sav zadihan: - Predao sam sva pisma. - Jesu li sva gospoda bila kod kue? - Jesu, gospodine biskupe. - I obrekli su doi? Odmah? - Dolaze, samo da se odjenu. - Jesi li sreo velemonoga Andraija? - Da, ba pred palaom velemonoga Desefija. Poruuje vam da e obojica odmah biti ovdje. Vrlo dobro. A sad sjedni tu i ekaj gospodu. Stjepan se povue u kut k vratima. Varadi ga gleda, promjeri i priblii mu se: - Reci mi, ovjee, to je s tobom? Kao da me se uistinu neto boji? - Ne bojim se, samo se ne usudim pitati: bi li preasni bi skup neto jeo? - Donesi mi mlijeka. To je dovoljno. Dok je preao nekoliko puta po sobi, Stjepan donese mlijeko. Poto je Varadi ispio punu au, opet pone etati. Najposlije prie k prozoru i pogleda na ulicu. Obuzme ga nestrpljivost i ree Stjepanu: Velemona gospoda Andrasi i Deseti dugo izostaju? - Mislim da su ba neto zaloili. Da idem opet k njima? Varadi prisluhne i zastane: - to je to vani? Tko to plae? - Stara gazdarica, ona plae. - Idi, pogledaj to joj se desilo. - Gospodine biskupe, neto je boli. - Zato joj ne zovete lijenika? Pozvat u odmah. I gotovo utee na vrata. "udno" - zamisli se Varadi. Zato me se taj ovjek boji? Gotovo bjei iz sobe. Zar se ogrijeio o moju blagajnu? Ili mi je nanio kakvu drugu tetu?" I slegne ramenima. Dravne brige izbriu svaku drugu. Ali pla izvana opet ga uznemiruje. Ide k vratima, slua kako Stjepan poluglasno umiruje gazdaricu: Ne plai. Nee time nita promijeniti. - alim jadnika, nije to zasluio - jeca starica. - Nemoj da te uje. uti. Idi u kuhinju. "to oni to priaju? Kojeg jadnika ale i zato?" Pogne glavu i upre oi u pod. Prislukuje nekom neizvjesnom utanju, neem sakrivenom u njegovoj kui. To ga sve jae zaokuplja da otkrije, ugleda i dozna tajnu. A ini mu se da iz nekog nevidljivog skrovita dolazi neto ledeno, mrano kao da ga opominje neka ne ispituje, ne trai. Pla se vani stiava. Vrati se k stolu. Opet zaboravlja sve oko sebe. Mjeri u duhu vrijeme. Proteklo je sigurno jo pola sata. Ve bi davno mogli sve utanaiti i krenuti u dvor. Gdje su tako dugo? Vijea li moda s njima Andrasi pa e ih dovesti sve ve spremne? Da, to je uzrok zakanjenju.

Prolaze asovi. Njegova nestrpljivost poraste. Obeao je princu da e do podneva sastaviti novo kraljevsko vijee. "Bit e, bit e" - tjei se on. - "Tko bi od njih oduivafo raspravu. Prihvatit e sve bez dugog tumaenja. Kad Andrasi nije imao prigovora, nee ni oni." udno. On je vazda sve nairoko raspredao, a sad tako kratko i hitro prihvatio. Naprosto je odobravao sve bez iznimke." Onda uje buku. "Dolaze. Oni su. Oito svi zajedno. Kakva srea, sve ide glatko." Grudi mu se diu i brzo ustane pa ode k prozoru. Da ga ne opaze s ulice, sakrije se iza zida pa proviri. Dolje je grupa graana i djece. "Gle, okupili se da gledaju gospodu koja dolaze. Svi gledaju u kunu veu." Varadi ne moe uoiti onako skriven s prozora, pa se uri vratima da ih otvori im pokucaju. "Dok mi vijee ovdje ne zada vjeru, neu se pokazivati nikome!" I eka napeto. Kako dugo trebaju od vee do ovih vrata? Izvana opet buka. to je to? I poe k prozoru. Ljudi je sve vie. "Kako se ti ljudi okupljaju im ugledaju velikae." Promatra ih. Svi stoje pred kuom i zure. U to? Onda zatutnji bubanj. Oni vani osvru se desno. Praen ljudima i djeurlijom, dolazi pandur. Nasuprot s druge strane jae Andrai. S njim su jo dva velikaa. Varadijevo lice bljesne radou. Vie ne vidi skupine pred kuom, samo one tamo. Zaustavili su se. I oni gledaju k vei. Tko je tu u njegovoj vei? Ne moe dohvatiti pogledom, a da se ne pokae ljudima. Odlui da prieka. Pandur se zaustavi pred kuom i vikne: Idite, ljudi, kui. Pustite jadnika. "Opet jadnik." Tko je taj? Stoji li u vezi? Kakva trka? Andrai ne moe prijei cestu. Netko vani vie. Pandur se svaa s graanima. Zaas se uzdigne pandurov glas iznad svih drugih: Nisam li u zoru proglasio da ga nitko ne dira? Onda se bubnjarev glas izgubi u vici. A tamo jo uvijek stoji Andrai s drugovima. "Valja mu dati znak da ga ekam" - odlui Varadi. - "Mah-nut u mu." I uzme bijeli ubrus. Sagne se da ga dolje ne vide ljudi pa otvori prozor da gospodi mahne neka dou. Na otvoreno okno Varadi uje prestraen upit: Zar je goropadan? Drugi glas odvraa: - Neka ga samo nitko ne dira. Svatko mu se mora ukloniti. Ako bi vas ipak nagovorio, sve mu odobravajte to on veli. Ako protuslovite, planut e i onda zlo. - Zar je luak dobar? "Luak u mojoj vei?" - opetuje Varadi. - "Tome valja uiniti kraj. Zbog neke lude neu da zakasnim s vijeem." I pohiti u hodnik, ravno u veu da odstrani luaka i strku svjetine. Izie na stepenicu vee. Vrisak djece, ena. Trka ljudi. Svi bjee na cestu. Varadi se ogledava. Trai iza sebe. Nema nikoga. Jedino on stoji u ulazu svoje kurije, a ljudi bulje. U koga? "U mene?" Pandur vie svjetini: Idite kui, ljudi. Pustite, jadnika. Zar je on kriv to mu je oduzeta pamet? Netko prestraeno usklikne: - Sto e biti od nas kad bog biskupima oduzima pamet?

- Siromani Varadi. Bio je tako poten i pravedan. - Sve mu morate odobriti to veli - poui ih pandur. Tako su naredila gospoda. 3R2 A on stoji poput kipa. Blijedi. Srce mu ne bije, dah mu zastaje, smrtna jeza prolazi ilama. Samo mozak je budan i razotkriva mu jaz nad kojim lebdi. I digne ruke uvis: Ljudi, nije mi bog oduzeo pamet. To je la. Silazi stepenicama bre nego ikad, ide prema ljudstvu: ujte me, izdajice su me oklevetale. Razbojnici su me proglasili ludim. Rije mu zagluuje krika ljudi to bjee glavom bez obzira,. vritei od straha pred biskupom, a ipak mu je oduzeta pamet. Preko ceste dojae neki konjanik velikau Andraiju i pita: - to je? Zar je uistinu lud? - Ve za kraljeva sprovoda pronijela se vijest o tome. Sad" vidimo sami. Tvrdi da su ga proglasili ludim protivnici. - Jadnik, smutilo mu se. Uvijek ludi tvrde da su pametni- Nesretnik. Zvao me k sebi na dogovor. - Sto ti je rekao? - Svuda vidi urotu, izdaju, hoe da skine vijee, da uhiti kraljicu, udarila mu u glavu neka izdaja. - Dakle, uistinu je lud? - Sve sam mu odobravao, sve sam prihvatio, jedva ekajui da mogu pobjei. Andrai, prijatelju - krikne Varadi preko ceste. - Doite, Svi se trgnu, podbodu konje i odjure u oblaku praine da to prije uteknu. Ostao je sam nasred puste ulice gologlav, blijed, potiten. Noge mu klecnue, zatetura. Dvije ga ruke zadre. Stjepan ga uvede u kuriju i posjedne u sobi. Nekoliko asaka je nijem, kao da se die iz tekog sna i jo. ne zna gdje se nalazi, to je java, to predodba sna. Onda se polako pribere kao ovjek kojeg su izbili, ali ga jo nisu ubili. Razabire da ivi. Makar izranjen, smlavljen. Skuplja snagu, podie se, lunja, a ipak se pridrava na nogama. Ne! jo me nisu ubili - vikne, a Stjepan se pokraj njega lecne i korakne natrag. Tunim ga pogledom gleda Varadi: Dakle, zato me se boji? Zato gazdarica plae - a u misli ma nastavi: "Zato je Andrai sve odobravao. Bez ijedne primjedbe, taka udno praznim rijeima?" as stie usne kao da kune, a onda upita Stjepana: - Kad su me proglasili? Reci mi. Ne boj se. - Danas u zoru kancelar Filipec naloio je pandurima da vas. proglase ludim. - Jer im nosim spasenje. Tada se digne i vikne: - Ne moe sve propasti. I uzme klobuk pa krene prema vratima: 383> Ako iz kraljevskog dvora tkogod doe ili mi poalje poru ku, reci da u u podne stii k princu. Proao je ulicama. Poznanici mu bjee s puta, neznanci se ugiblju, apu i pitaju, a djeurlija trkom tri da ih ne dostigne.

Tako su protivnici, dva dana prije izbora, na dan Varadijeva osloboenja, proglasili na elju Beatrice da je njihov najumniji dravnik enuo umom, znajui da ugarski narod nd u ta tako lako ne povjeruje kao u ludilo. - Naprotiv: najpametnijeg ovjeka u ovom kraljevstvu. - I najpotenijeg - doda Marcelo. - I najnesretnijeg - dovri Varadi. - Zato, gospodine biskupe? - Protivnici su me proglasili ludim. Ljudi bjee od meneprijatelji mi se uklanjaju, dadoe na bubanj moju pamet i moji istomiljenici, ljudi plemenita roda vjeruju toj kleveti. - I sramote svoju zdravu pamet - usklikne Marcelo iskreno. - Pozivam se na vae vjerodostojno svjedoanstvo, gospodo, budem li ga ustrebao. - Po dui i savjesti rei u svakome u kolikoj su zabludi. Papinskom legatu ve sam naroito preporuio princa. Jedino alim to vam ne moemo izruiti novac, ali oekujem iz Milana oveu svotu, odreenu za svatove koji bi imali da krenu u Milano i dovedu princezu. - Svatovi e krenuti u Milano. To vam jami moja izjava i zakletva. Meutim, ne kanim due tratiti vrijeme. Idem da obi em prijatelje. Sam u pokucati na zdravu pamet da skine mrak s mojeg uma. I poao je, jo uvijek oslonjen tijelom i duhom, a milanski poslanici raspravljaju: Varadijevoj se zakletvi moe vjerovati. Filipec je lagao ree Mafeo. - Nema ni govora o prinevoj enidbi s Gordanom. Rekao sam ve: kraljica je opet dovukla tu ljepoticu na dvor da oslabi njegov izbor. - Mi, dakle, stojimo izmeu etiri kandidata na prijestolje? A svaki moe uiniti nau princezu kraljicom ovog kraljevstva. - To bi znailo igrati na etiri strane? - Sve je jasno: kraljevske kandidate postavljaju kandidati za dravnog kancelara. - Poto, dakle, ne znamo tko e biti izabran, ne smijemo se zamjeriti nijednoj stranci. - Ali ni jednoj vjerovati. - Samo onome tko Bianku uini kraljicom ovog kraljevstva. - Na ovaj raun mogli biste svoju vjeru nekome predujmiti? pita Marcelo. - To u i uiniti. - Dakle, kome? - Svima. - To znai: nikome. - Ako, meutim, princ ne bude izabran, onda Filipec natuca ovo: stalei bi traili od drugog kralja da uzme Bianku. Mi smo u savezu s Filipcem i Varadijem i sa svakim koji bi doao da trai. - Nikako neete izruiti novac Varadiju? - Nipoto neu da se zamjerim Filipcu. - Onda je princ mnogo izgubio. - alim ga, ali neka se sam odrva ako moe. Za nas je vano samo to da se jedan od etiri kandidata vjena s princezom. Mi, dakle, idemo novim putem: u neutralnost. Kancelar Filipec vratio se u svoju palau, sjedne k pisaem stolu i naloi tajniku: - Odjenite se u fratarsko ruho i poite kraljici. Javite joj da je Baka pristao k nama, milanski poslanik nee podupirati princa, a Varadija sam pretvorio u luaka. - Da ste jo mogli dobiti u ruke Damira i krunu!

- Ne sjeajte me tog poraza. Na etovoa zasluio je da ga objesimo. - I on tvrdi da su s Damirom bile hrvatske ete, vie od ezdeset momaka, a mi smo etovoi dali samo etrdeset ljudi. - Kad bih se samo mogao rijeiti Damira. - I dobiti u ruke krunu. - Predat e mi je princ vlastoruno, ne bojte se. Pozdravite kraljicu i recite da kasno uveer dolazim k njoj. A sad, mislim, zasluio sam doruak. I ode u blagovaonicu. SUDBONOSNO PODNE Gordana i Damir ekaju Varadijev povratak. Raspravljaju, nagaaju, boje se i nadaju. Do podne je obrekao doi s novim kraljevskim vijeem. A podne je ve tu. Stjepko dohiti bez daha, javljajui: Gospodin biskup dolazi - i irom otvara vrata. Podne zvoni, udno odjekuju zvui u Gordaninoj dui. Visoka Varadijeva pojava prijee prag. Nije vie u fratarskoj halji. Dakle, vie se ne skriva. Ta okolnost uzvitla nade. I Damir i Gordana pohite mu u susret. Bljedoa njegova lica zaustavi ih na pola puta. Istrauju: ide li tko za njim? Nitko. 385 Biskup Varadi zatvori vrata, obazre se i uti. RORDANA III Dolazite sami? - pita Gordana poluglasno. - Sam i mrtav. Damir zaprepateno gleda Gordanu, pa onda biskupa. glasom najavi: - Pokopali su me. - Biskupe, to se dogodilo?

On sjedne i mranim

- Slubeno su me proglasili luakom. Odapeli su mi strelicu ravno u glavu. I nije promaila. - Biskupe, zar e i koji ovjek zdrave pameti u to povje rovati? - Znate li, Gordana, to znai u nae doba nekoga proglasiti luakom. Kad te proglase tatom ili ubojicom, lako se oprati ali ludom? - Vai prijatelji, znanci, potovatelji? - Oni su me prvi izdali. Prvi su povjerovali prijatelji. Dugo trajna tamnica prua im dokaze. Govorili su da sam enuo umom jo prije kraljeve smrti. Od tada to se vrijeme uvrijeilo njihovoj glavi. Andrai me ostavio, a narod je od mene bjeao. Obilazio sam ponovo sve redom. Traio ih da im dokaem kukav nu zasjedu. Nisu me primili. Obijao sam pragove poput prosjaka. Svi su se sakrili preda mnom. I milanski poslanik se predomislio i uskratio novac. Ludom su me proglasili protivnici jer luda ne moe zastupati princa, ne moe voditi njegov izbor. - Zapali smo u razbojniku spilju - apne Gordana. - Razbit emo je - vikne Damir. - Razbit ih moemo, ali svijetu ne moemo dokazati da nisam lud. Trideset est sati prije izbora ne moe dokazati da sve ono to bih uinio nije djelo luaka. Da su me ubili, prineva bi se stranka probudila. Ali oni su mi ubili duh da onemogue svaki moj korak u njegovu korist. Ako hou da spasim princa, moram se udaljiti od njega. - I nikad nije pakao izmislio gnusniju zamku - ree Gorda na - ali mi se moramo probiti. - Probiti. Da to je prava rije. Pokuat emo se probiti.

- Neprijatelj je brojno slabiji. - Ali u podlostima jai. - Jamim vam, biskupe - vikne Damir - nee izabrati nikog drugog, osim princa, dok nosim ivu glavu. Na to su prisegli svi nai. - Vjerujem vam mladi ovjee, vi ste spremni na potenu borbu, aragonci pak na zasjedu. - Borimo se, dakle, istim orujem. - To je oruje: besramna pokvarenost, a toga oruja u nas nema. Ima mudre lukavosti, biskupe. Vi ste je nauili od pokojnog kralja. - Da, Gordana, ali ja sam lud. to mi vrijede sve mudrosti i lukavost. Lud, lud. - Ipak, moda naete izlaz u razgovoru s Bakaem. Za vae odsutnosti govorili smo s njim ja i Damir. Gordana mu brzo prikae itav prizor iz kraljevskih ureda. Varadijeve oi zasjae nadom: - Dakle, kraljevski izbor vodi se u znaku pitanja: tko e biti kancelar? Filipec ili Baka? Pomoi emo Bakau da nad vlada protivnika. Zna li Baka da je Filipec predloio Damiru neka me dovede na dvor? - Jest. Gordana me uputila neka Bakau to saopim. - A zna li o napadaju na krunu? - To smo mu zatajili. - Izvrsno ste uinili. Jo je jedna mogunost da neprijatelja zavedemo u stupicu, pa da se onda probijemo. I Damir i Gordana se obraduju. - Znam, Baka je podmuklo potkopao sva kraljeva i moja djela da princa dignemo na prijestolje. On me i gurnuo u tamnicu. I to znam. Ako se sad kani uz princa podii k prijestolju, pomoi u mu. Govorit u s njim. - Damiru je naloio neka ga obavijesti kad se vratite. Izvijestite ga, Damire. Recite da ga ekam. Ali budite opre zni. Ne govorite da su me proglasili ludim. Dok je on poao dolje, Varadi pristupi Gordani i pogleda joj vrsto u oi: - Va brak s Damirom jo je uvijek prividan? - I ostat e. - Zbog ega? - Jer oboje to elimo. - Vi ljubite princa. Ako Ivana izaberu, on e vam ponovo ponuditi ruku. - A ja u je opetovano odbiti. Na to sam se zaklela. esmikom u Remetama. - Ja sam milanskog poslanika umirio, zaklevi se da su lane vijesti o vaoj enidbi s princem. - Onda se niste zakleli krivo. - Hvala! Damir otvori vrata i dade im znak da dolazi Baka. Gordana ostavi sobu zajedno s Damirom. Baka ue. Varadi ga doeka, utei. Neprijatelji se sretoe prvi put nakon kraljeve smrti. Varadi teko svlada mrnju prema ovjeku kojeg smatra uzrokom prineva i svojeg zla, dok Baka vjeto prikriva uskrsle uspomene da je ovaj ovjek stajao na putu njegovim ambicijama. Pozdravili su se, ni srdano ni hladno. I dva davna krvna neprijatelja sjedoe okom u oko. Baka seriozan, pun uvaavanja, Varadi jednostavan i prirodan. Varadi uzima rije, gledajui svojim sivim vrelim oima ravno u Bakaevu zjenicu.

1S7 - Ostavimo prolost jer je pred nama budunost i srea kraljevstva. Do nje vodi opasan put sadanjosti. A nas obojica snosimo odgovornost pred svojom savjesti. Znam da i vaa sa* vjet nije prema tome ravnoduna. - Pruio sam dovoljno dokaza i princu i njegovim najbliim pouzdanicima. - Po elji kancelara Filipca bio sam jutros doveden na dvor da budem na pomoi prinevu izboru. Obavijestio sam se u gradu o raspoloenju i otkrio injenicu koja odreuje nau sudbinu. Ve lika veina izbornih stalea kraljevstva nepokolebljivo je uz prin ca. Meutim, prinevi pristae ozlovoljeni su prema jednoj li nosti zbog njezinih spletaka. - Iz naih redova? - Da, i vodi spletku za svoju kancelarsku vlast. Imam doka za da je ta linost pokuala na sve strane sebi osigurati to mjesto ne bi li istisnuo vas, gospodine biskupe. - Mene? Oito se varate. Princ mi nikad nije ni izdaleka to slino natuknuo. - Da, - nastavi Varadi - ali svima je poznato prinevo povjerenje prema vama i zato su mu savjetovali neka o tome nita ne govori ni vama, gospodine biskupe Bakau, da spomenutu linost ne izazove jo vie na spletke. Baka odvraa zauen: - 0 svemu tome ja i ne slutim. - Zato vas izvjetavam o tome na dobrobit jednodunosti i mira meu pristaama. Ne moe se nikako dopustiti da gospodin kancelar Filipec troi dragocjeno vrijeme u borbi protiv vas, mje sto da radi za princa. Ovaj me razlog vodio kad sam zatraio s vama razgovor. Tek ovdje na dvoru doznao sam da me nije zvao princ, nego izriito Filipec. A zato? Nadao se da e moj dolazak vas izazvati na kakav in ili izjavu koja bi potkopala prinevo po vjerenje prema vama i promjenila njegovu odluka da se u budu nosti osloni na vae dravnike sposobnosti. Jedino tako nada se dokopati i kancelarske asti. - Meni se opet ini da je Filipec uvjeren da je princ odabrao vas. - Da se to ne dogodi, proglasio je da sam u tamnici enuo umom. To proizvede na Bakaa neoekivani dojam. Iskreno se zapanji. A Varadi tumai dalje: - Dakle, osigurao se protiv mene, a vas je htio potkopati jer, naravno, ne biste morali posumnjati u prinevu iskrenost kad bi on sada primao vae usluge, a sa mnom pregovarao za budunost. Ja sam, meutim, sretan to ste se nakon kraljeve smrti obratili k Ivanu i to je on vrsto odluan i pametan da odabere ovjeka vaih umnih sposobnosti. - Ni asa nisam to elio niti se spremam za tu zadau. 3 88 A ja vam se kunem na spas svoje due: kad princa pro glase kraljem, vi ete biti njegov kancelar. Ta zakletva razbudi sve Bakaeve tenje za vlau i novcem. - Ako me uistinu zapadne ova teka zadaa, vjerujte, bit u mladom kralju i dravi vjeran i koristan. - Ta me izjava smiruje pa u lako ostaviti dvor i princa. Sad je sve u vaim rukama. Pripazite i ne dajte da vam Filipec "meta poslove i narui jednodunost naih pristaa. Poite ravno k princu i otkrijte mu sve to biste zamijetili.

- Uvjeravam vas: ni asa neu pustiti iz vida Filipca i oba vijestit u o svemu njegovu visost. - Sad jo idem k princu da se oprostim. Tamnica mi je naela zdravlje i trebam mira. Oprostili su se isto tako kao to su se i pozdravili: ni srdano ni hladno. Jedva to je Baka siao stubama, dohite Gordana i Damir k Varadiju. Jeste li uspjeli, biskupe? - Samo djelomino. - Nije vam priznao da sumnja u Filipca? - Ni rijei. Ne mogu od njega ni traiti da se meni povjerava. Mrnja je meu nama prokopala preduboki jaz. Priekat u do poslije podne ima li Baka to da kae. Dolje u kraljevskoj kancelariji Bela Ferenci teko je oekivao svojeg ujaka. - Sklopili ste savez s Varadijem? - A da nisam platio ni dinara, a on je istresao sve depove. Zakleo se da kancelarska ast pripada meni. - I niste mu otkrili urotu? - Razabrao sam: dok je urota u mojim rukama, vladam nad svima. - Kako? Ne kanite im predati Filipca? - Neminovno, ali na drugi nain. Sad svi oni meni nude, dakle, ja sam u prednosti. Sve vie razabirem: ova je urota moja snaga, to je due uvam, to sam jai na obje strane. Odbilo je est sati podveer. U radnu dvoranu pokojnog kralja Matije ulaze predstavnici stranke princa Ivana: biskupi, izaslanici velikaa Hrvata i Ugra, izaslanici maloplemia, dvorske linosti, dvorani i paevi. Na elu su im kancelar Filipec i prvi tajnik Baka. Poluglasno obraa se Filipec Bakau. - to e to biti? Zato nas je princ zvao tako nenadano? - Nikome nije rekao nita - odgovara on zabrinuto - sum njiavo. - Zar kancelar ne zna to se dogodilo, kad nas, ovako sveano i hitno zovu? - Ni u ta nisam upuen, gospodine biskupe. Obojica odgovaraju isto, a predosjeaji se gomilaju u njihovim duama. Ne vjeruju jedan drugome, svaki od njih misli da onaj drugi zna uzrok iznenadnog prineva poziva. Filipec sumnjivo gleda Bakaa: "Nekoliko sati nakon razgovora s Varadijem princ sveano saziva svoje pristae, to su to zakuhali iza mojih lea?" A Baka ispod oka smilja: "Nije li princ doznao za urotu mimo mene i sad je kani objaviti? ar u izgubiti taj dragi kamen to ga tako pomno uvam kao amanet svojem usponu?" I gleda u visokog Filipca, a uzdignuti nos stri kao da poziva na oprez. to se vrijeme prineva dolaska vie otee, to vie mata raspiruje sumnje. Oni drugi nemaju niega na emu bi izgradili makar kakvo nasluivanje pa se u toj neizvjesnosti zabavljaju, promatrajui zidove kraljevske dvorane gdje su umjetnikim kistom prikazane junake borbe s Turcima, ratni prizori s Nijemcima i krunidba kralja Matije. Njihovo divljenje kraljevskoj raskoi umanjuje Ijubopitnost i nestrpljivost ekanja to se u duama Bakaa i Filipca pretvara pomalo u neki panini strah da ovaj iznenadni prinev poziv ne znai slom njihovih ciljeva. Filipec strepi za svoju kancelarsku ast uz Vladislava, a Baka za svoju uz Ivana. Odjednom se vrata otvore. Iz hodnika ulazi Simono i prati novu linost. Visoku muku pojavu, snanu, lijepu u biskupskoj odori. Lice otro, elo visoko. Svi ga pozdravljaju samo poklonom. Filipec apne Bakau: - to radi u Budimu biskup Ernut? - Oito je stigao na izbor. - Dakle - on je prinev pristaa?

- Inae ne bi bio ovdje. A princ se tog asa nalazi u treoj dvorani kraljevskog raskonog doma s Varadijem, u dnu arkade. Biskup ape mladom princu dugo i vano, a on ga pozorno slua. Njegove blage crte poprimile su tvrdi izraaj. Neto mu muevno ulazi u oi, ne trene okom i ne vidi kako ga s druge strane dvorane briljivo promatraju plave oi njegove majke to sjedi u naslonjau. Uz nju Damirova majka. Gordana stoji iza gospoa i kriom izdaleka prati prinev dogovor s Varadijem. A Damir, dvorski metar Berislavi i pa Stjepko stoje u sredini i ekaju. Tada Varadi uuti. Princ odvraa nekoliko rijei i pogleda dvoranom. Uhvativi Gordanin skriveni pogled, uzvrati ga toplim nainom i znaajno kimne. Tada se okrene k svojoj pratnji. U toj je kretnji odluka. - Dakle, idemo. Varadi mu zadovoljno mahne rukom. Gospoe se maknu i prate princa u njegovu odlunu pokretu. Prvi izlaze Berislavi, Damir i Stjepko. ure se kroz dvije odaje. Pa otvori vrata. U kraljevskoj radnoj dvorani ustre kretnje, a onda buni plameni poklici pozdrava. I tiina. Sve se zagledalo u Ivanovu vitku pojavu, odjevenu u crnu odoru. Baka i Filipec gotovo zarinue poglede u njegovo lice. Izraava sreenost, samosvijest, samouvjerenje da ide u susret nekom vanom inu i svjestan je povoljnih posljedica. Taj novi izraaj u prinevu liku iznenauje oba dravnika, pojaava bojazan i potkrepljuje meusobne sumnje. ekaju nijemi. Prinevi su koraci upravljeni prema stolu svojeg oca. Berislavi mu primakne kraljevski naslonja, ali on samo kimne glavom u znak hvale i ne sjeda. Polagano se okrene prema gospodi. Stoji im oko u oko. Njihova Ijubopitnost kao da mu silom eli otvoriti usta. I princ prozbori. Glas mu je osloboen svake zabune, zvui jednostavno, prirodno i prijateljski. - Preasna, velemona i plemenita gospodo, hvala vam to ste se odazvali mojem pozivu. Nisam vas zvao kao kraljevski sin, nego kao ovjek kojeg ste poastili svojim povjerenjem, elei da me posade na prijestolje. Odabrali ste me, oito jer elite u meni nai ispunjenje svojih nada. - Nadamo se da e vaa visost vladati po zakonu i praved nosti - ubaci jedan sjedokosi plemi. - Zato neka ivi na mladi kralj! Svi se pridruie govornikovu pokliku. Sve je u rukama naih pisanih prava i stalea. Mogu vam danas kazati samo ono to sam rekao za mojeg boravka u Hrvat skoj. Svejedno je li mi namijenjena najvea ili najmanja zadaa u ovom kraljevstvu, ja u vazda jednako sluiti i zakonu i praved nosti. Ma zadobiva vrijednost tek od onog koji njime upravlja i zakon vrijedi samo toliko koliko je krepostan ovjek koji njime upravlja. Ako mi povjerite zakon i pravednost da njima vladam, kunem se - ostavit u prijestolje i vratiti krunu ne budem li dorastao uzdignuti ovjeanske ideale najvie zemaljske vrijed nosti. I svejedno: budem li ivio kao jednostavni plemi ili me vi prisilite na tee odgovornosti, vazda u do posljednjeg daha biti vojnik pravednosti i ovjenosti. U njihovim oima plamti odjek njihovih nada, razbuenih njegovim rijeima. Diu im se due to vapiju ivotom u slobodi, pravdi i miru. I nalaze oduka. U klicanju pruaju mu svoje elje. - ivio na kralj! - ori se dvoranom. - Ne zovite me tako, prijatelji. Jo nije izreena slobodna volja izbornog sabora. - Slobodna je volja svih da vas tako nazovu - upadne snani glas nekog velikaa i bude potvren krepkim dugim poklikom iz svih grla.

Dotle je Baka zagledao u svaije lice, prozro svaku zjenicu, svaku duu, osobito Filipev nasmijeeni pogled, tako dobroudan i vedar kao da se rastapa od milja nad ovim dokazima privrenosti princu Ivanu. Onda se stia odjek oduevljenja, jer princ digne glavu da e nastaviti: A sad mi je dunost da vam objasnim uzrok mojeg poziva. Sve je tiho, pozorno i nepomino. Baka i Filipec jedva suspreu teko disanje. - Preasni gospodin peujski biskup Sigmund Ernut zamolio me da vas pozovem na okup. eli da vam neto kae javno pred svima. Odazvao sam se njegovoj elji i molim gospodina biskupa da uzme rije. Baka i Filipec puni sumnji upiru poglede u visoku biskupovu pojavu to istupa iz reda izaslanika prinevih pristaa i zaustavi se nekoliko koraka ispred princa. Otro lice s dugim ravnim nosom odaje ozbiljnost ispod koje proviruje neka prijetnja. Glas mu je dubok, tanak i snano odzvanja: Vaa visosti, preasni velmoo i plemenita gospodo! Za molio sam njegovu visost, naeg budueg kralja, neka mi dopusti da pred svima vama upravim nekoliko vanih rijei linostima koje se nalaze u ovoj dvorani. To su dva ovjeka uvaena po svojim astima. Obojica obdarena umom i povjerenjem njegove visosti. To su gospoda biskupi Filipec i Baka. Sve zjenice upiru se u njih. Pitaju me vai pogledi to im kanim rei. Mislim da obojica osjeaju ... I bude im tijesno u dvorani. Princ se okrene k njima. as promatra jednog, as drugog. Taj jedan trenutak promatranja, istraivanja prodire im do kosti. Smatraju se dovueni pred sud i ve unaprijed udareni osudom. I biskup Ernut gleda ih nekim udnim prodornim opasnim pogledom dok sveano zapoinje: Preasna gospodo, pokojni slavni kralj uvaavao je vae velike umne sposobnosti i gajio duboko pouzdanje u vau vjernost. Zato vas je i odlikovao svojim povjerenjem. I do kraja ivota vje rovao je da se nije prevario kad je vas odabrao za pomonike i savjetnike. Tu vjeru ostavio je u batinu svojem sinu. Velika Bakaeva glava kao da je sasvim propala u ramena pa se iz ovratnika die zdepasto lice. etkaste ute trepavice biskupa Filipca ukoene su, vedrina njegova smijeka pomraena. Osjea se kao da je pokriven ledom. Biskupov uvod priinja im se trubljom to navijeta pogreb. Preasna gospodo - nastavi biskup Ernut. - Kad sam jutros stigao, sastao sam se s naim najodlinijim ljudima, a od njih sam doznao i o nekim crnim izdajama. Sve se u Filipevoj dui potrese, u Bakaevoj uznemiri. Saznao sam mnogo toga emu se nikad ne bih nadao. Mi smo tada odluili to moramo initi. Male Bakaeve oi zatrepu, Filipeve svijetloplave zatvaraju se: "Svreno je. Baka me odao." Preasna gospodo, odlini ljudi, nepokolebljivi pristae njegove visosti, dogovorili su se sa mnom da vam u njegovoj pri sutnosti kaem okom u oko neto vano za vas i za nas. Bez daha obojica ekaju odsudnu rije: Preasna gospodo, evo, ovdje pred licem njegove visosti i pred licem odlinih izaslanika naih stalea molim vas da vi kao predstavnici kraljevstva i predstavnici pristaa princa Ivana stu pite pred izborni sabor i tamo predloite za kandidata na prije stolje njegovu visost princa Ivana Korvina. Filipec se trgne, a Baka ostaje nepokretan. Biskup Ernut digne pogled k slici kralja Matije:

Traimo to od vas svi: i njegova visost princ Ivan, izasla nici svih stalea preko mene, traimo to u ime onog kralja to vas gleda divnim plarnenim oima kao da vas opominje na prisegu koju ste mu za ivota poloili. Prisegli ste mu po svom slobodnom duhu, po slobodnoj volji i svijesti. Prisegli ste vjernost njegovu sinu, prisegli ste da ete uiniti sve da njega odaberu za kralja i nastojati da drugi spoznaju kolika je srea za kraljevstvo ako mu on bude na elu. Jer on je sin naeg kralja i upamtite: ako taj sin danas ne bi sjeo na ovo nae prijestolje, nikad vie nau krunu nee nositi sin naeg kraljevstva. Sjest e tuinci, slijediti jedan za drugim. Danas nai stalei odluuju historiju budunosti: hoe li ovo kraljevstvo zauvijek pasti tuincima u ruke. Kancelar Filipec osjea kao da su ga onako ledena iznenada gurnuli u vruu paru. Nakon zebnje sav se kupa u znoju i misli da e se uguiti. A Baka samo gleda ravno preda se skamenjen. Biskup nastavlja: - ... i srce je nae puno pouzdanja da ete vi u nepokolebljivoj vjernosti zastupati one koji u vae ruke polau tako veliku, vanu zadau. Zastupat ete je i po svojoj savjesti i po povjerenju prisutnih izaslanika stalea. Sa strane promatra Bakaa i Filipca. Opaa kako je Baka pogledao Filipca i povukao se da mu prepusti prvenstvo na odgovor. Ali Filipec uti. Biskup Ernut ga izazivlje: Ne samo mi nego itavo kraljevstvo zna kakvu ste prisegu poloili. Oekujemo od vas da je izvrite. Molim preasnu gospodu da odgovore. Baka se pomakne natrag, preputajui prvo mjesto kancelaru Filipcu. A on jedva otvara usta: Neizmjerno sam iznenaen zbog iskazane mi poasti. Du boko sam dirnut, ali sam najmanje vrijedan od onih mnogo vred nijih i odlinijih koji su pozvani. Ali mu biskup ne da dovriti: Preasni gospodine, vi, i biskup Baka, od svih ste najum niji i od najvjernijih najvjerniji. To je mnjenje njegove visosti. Princ prie blie obojici biskupa i glasno ree: - Da, to je moje mnjenje i uvjerenje kojemu dodajem i mol bu da se odazovete elji gospodina biskupa, izaslanika stalea i mojoj. - Preasna gospodo, poto smo ovako ustanovili da ste vas dvojica od svih najpozvaniji i da ste od svih nas vjernih najvjer niji i prisegom obvezni pokojnom kralju, nema vie nikakva ra zloga da i jedan as oklijevate prihvatiti zadau koju vam ovog asa zapravo nalaemo. Izaslanici ivo pristaju uz biskupove rijei. Filipcu se ini da su ga stegnuli u teke oklope. Ne moe ni dahnuti ni maknuti se, ve se ponizno predaje: U smjernom poklonstvu njegovoj visosti i poslunosti pre ma elji stalea ponizno primam to visoko odlikovanje. Odobravanje izaslanika stalea poprati njegovu izjavu. Baka vedro gleda u oi princu i odgovori odluno i sigurno: Svoje skromne sposobnosti polaem u slubu vae visosti, a time na sreu naega kraljevstva. I odazivljem se glasu svojega srca, elji mojega princa i stalea, a nadasve prisegi velikom kralju. Damir je stao u krug izaslanika mladih plemia. Dok su velikai i stariji ivo odobravali, mladi nastoje pod Damirovim vodstvom da se priznanje Bakau produi znatno nad priznanjem to su ga izrazili Filipcu. I provali odobravanje. Damir stoji s mladim plemiima na strani. Na njegov znak sve je bunije i traje dugo, mnogo due i bunije negoli za izjave kancelara biskupa Filipca. Traje toliko da se i odvie jasno razabire kome pripada vea sklonost.

Baka zadobiva svjedoanstvo da je to on. I sagne glavu da sakrije radost nadmoi i pobjede nad Filipcem. To odobravanje smatra prvim zvucima svoje kancelarske asti. U amoru i buci odobravanja princ pristupa biskupima s rijeima zahvalnosti. Ali odmah zatim oslovi biskupa Filipca. Preasni gospodine, prole noi dopremljena je u dvor na va prijedlog kraljevska kruna? Te rijei trgnu Bakaa i on pristupi blie. Princ prijazno gleda Filipca i pita: - Je li tako, preasni? - Da, visosti, preporuio sam da kruna bude pri ruci jer e se poslije izbora odmah obaviti krunisanje. - Neto je drugo vanije od toga. Naime, vi ste saznali da se protivnici putem spremaju oteti krunu. Tko vam je to saopio? - Visosti, dobio sam vijest bez potpisa. - Protivnika je, dakle, izdao pismeni uhoda. Na sreu, vi ste poslali svoju etu i pomogli Damiru obraniti krunu. Je li tako? - Moja dunost, samo dunost, visosti. - Ali zasluuje moju bezgraninu zahvalnost. Nijedna nagra da nije dovoljna da se oduim. Visoka kancelarova pojava sagne se na poklon, smijeak mu rairi tanke velike usne. A Baka sve to slua. Rije po rije kaplje u njegovu mrnju prema Filipcu kao eravica u vrelo ulje. "Dakle, to je on uinio da se princu ulaska? Tako me izigrava. Sad znam, huljo!" I ikne plamen neprijateljstva, neugasiv za sva vremena. Nije mogao sluati kako mu se princ zahvaljuje pa se udalji. Ali mu prilazi Damir s nekoliko svojih drugova: - Preasni gospodine, molim vas da vi preuzmete glavnu vo deu rije na izbornom polju. Vaoj umnoj sposobnosti Filipec nije dorastao ni izdaleka. Svi mi elimo da na izbornom saboru vi izreete glavni govor za naeg princa. - To je vaa dunost - doda mladi Ivan vitez od Srednjice. - Budui kancelar neka predloi svojeg kralja. I odjednom ponu klicati Bakau. On se nae opkoljen i obasipan izljevima priznanja. S naroitim zadovoljstvom potrai Baka zluradi pogled svojeg takmaca. itav sat razgovarao je princ s izaslanicima stalea, a onda se s njima oprostio i vratio se u odaju u kojoj su ga ekale gospoe i biskup Varadi. Tu se umorno baci na sjedalo: - Izveo sam to ste eljeli. Stavili ste me na muke. - Nee biti uzalud. Ako su i Baka i Filipec pravedni, pri hvatili su vau molbu s istinskim srcem. Ako pak nisu pravedni, onda ih je prijedlog biskupa Ernuta udario kao bi izdaje i stis nuo meu dva oklopa. Pribili smo ih na ovaj kri i ne mogu se maknuti ako ih nai ne skinu. Pouzdajem se i u trijeznu pamet stalea i nadam se sigurnoj veini. U posljednjem asu izgubit e egerovci svoju snagu. A meni dopustite da se oprostim i odem u svoju kuriju da nitko ne sluti tko vas je uputio. - Do veeri vas oekujem u kui svoje majke. Evo, upravo hoe da ide s dvora. Princ krene k majci, a Varadi k Damiru koji je stajao s Berislaviem: - Je li se princ zahvalio Filipcu to je spasio krunu? - Jest, izrekao je hvalu uvjerljivo i, ne slutei, da to ima raspiriti Bakaevu mrnju prema Filipcu. - 0 tom mu nikad ne smijete govoriti. Ne bi mi oprostio to sam ga naveo na spletku. A vi, jeste li Bakaa odluno istakli protiv Filipca? - Sva se dvorana orila. ute kancelarove pjege su bljedile.

Bakaevo se debelo lice irilo od sree. - Zamalo i bit ete lukavi kao Venecijanac. - Kitite me svojim perjem, preasni. - Vie vrijedi dobro provesti savjet negoli ga izmudriti. A sad zbogom! Varadi se oprosti s gospoama i s princem pa krene s dvora smireniji nego to je stigao. Princ i Damir odoe da isprate svoje majke i Gordanu u njihov stan. NA VRHUNCU BORBE Baka hoe vlast da stekne eljeno blago za kojim hlepi itav ivot, a Filipec hoe vlast da stekne itavo kraljevstvo za Vladi-slava. A meu njima stoji Beatrica s plamenom bakljom vlastohlep-ne strasti i elje da uhvati ezlo, vlada, od njega stvori plameni bi da utai poudu to nalazi uitka samo u gospodarenju. Tko e od njih dvojice pobijediti? To pitanje lei na svim usnama. Jer njihova lina pobjeda odluuje o izboru kralja, odluuje o sudbini kraljevstva. Jo samo jedan dan do izbora. Pred egerskom palaom drsko se koi kraljiina straa. arenilo napuljskih odora izazivlje staru mrnju graana prema ara-goncima. Ve su u sveanom odijelu kao da prisustvuju slavi uspona njihove kraljice na prijestolje. U predsoblju grof Enriko uvodi u kraljiine odaje njezine pristae. Dolaze, vijeaju s njom, pa opet izlaze zadihani, zaru-menjeni, puni nade i straha, vjere i sumnje. Ona ih prima i otputa ledena lica, ali vrelom rijei, odluno zapovijeda. U biskupskim kurijama i velikakim palaama svih stranaka vrzu se pristae. Princ Ivan sjedi u svojoj knjinici, a Damir je doao ravno iz tabora hrvatskog plemstva pa mu pria kako su hrvatski plemii podigli atore, zapremili pola Budima, puni su oduevljenja, nade, vjere u uspjeh svojeg princa. A njegove su sve misli uz Gordanu. U blizini izbora nazrijeva rjeenje svih nada svoje ljubavi. Biskup Varadi skriva nemir u ekanju sutranjeg dana, smilja, istrauje sve mogunosti koje bi mogle ugroziti ili poduprijeti Ivanov izbor. Gordana svraa pozornost k otvorenom prozoru. Kad odande dopre topot jahaa i trublje glasnika, digne ona svoju lijepu glavu, a sjajne blistave oi kao da nekoga zovu, dozivlju. Pa Stjepko najavi: Visosti, plemenita gospoda iz Hrvatske ele vam se poklo niti. Princ zamoli Varadija da ga slijedi. Ne, visosti, ne kvarite gospodi taj posjet. ele vas lino upoznati i neto o vama uti. Idite bez mene, molim vas. Neu ni jednoj bezazlenoj dui pruiti priliku da posumnja kako vam dijeli savjete luak. Princ odluno prosvjeduje: - Nemogue je da bi u njihovim duama nala odziv ova grdna kleveta. - Visosti ljudska je dua zemlja crnica u kojoj najprije isklije posipano sjeme klevete. - Ali kleveta ne moe dosei znaaj kakav je va. - Na prljavom se ruhu ne raspoznaje ni mrlja, na istom se razabire svaka kap kie. - Hou da vas plemii vide i uju. - teta je troiti dragocjene asove za stvari koje danas vie nisu vane. Napokon Varadi sklone princa da u Damirovoj pratnji ode u sobu za primanje. U blagovaonici je ostala Gordana s Varadijem. Jedva doekavi taj as, hitno se priblii biskupu: - Predveer ste opet razgovarali s Bakaem. Je li vam to

naroito rekao? - Govorio je o svojoj vrstoj nadi da e izabrati princa Ivana. Onda sam ga pitao to e kazati u svojem govoru kad princa predloi saboru. - Jo uvijek sam se nadala da e vam Baka priopiti kakvu sumnju ili dati kakav dokaz o Filipevoj nevjernosti - Kad dosad nita nije rekao, ili nita ne zna, ili je u ne vjernosti Filipev ortak. - Ba zato bi moda bilo bolje da ste vi, biskupe, predla gali na saboru princa. - Da me nisu proglasili ludim. Ali ovako bih sve pokvario. J07 - Htjela bih vas jo neto upitati, biskupe. Kad netko ide u borbu, oito je razmislio to bi trebao da radi u sluaju poraza. Vi ste sigurno nacistu i u sluaju takve nesree. - Pravo ste rekli: na bi poraz bio potpuna nesrea. Da po bijede protivnici, smjesta bi se bacili na princa, liili ga svih imanja, a moda bi poinili i mnogo strasnija nedjela. - Bacili bi ga u tamnicu. - Sve je mogue gdje su aragonci. - I vas i sve njegove glavne pristae zadesila bi ista sudbina. - Drugome se ne bismo mogli nadati. Sasvim jt razumljivo, i svaki drugi kralj morao bi princa Ivana smatrati pogibeljnim za svoje prijestolje. Prvo jer je Ivan sin slavnog kralja, drugo jer ga bogatstvo ini monim, dakle, prvi bi posao protivnicima bio da ga lie blaga i slobode. - Oito ste mislili i o tome to bi se moralo uraditi da princ utekne toj sudbini? - O svemu sam razmislio, ali do ovog asa nisam o tome go vorio nikome. Ako princ ne bi bio izabran, morao bi istog asa ostaviti Budim. - Ali stalei nee poiniti takvo strahovito izdajstvo - ree Gordana. - Vie puta volju stalea zahvati ludilo. Ali sav na poloaj opravdava najljepe nade. Ustanovili smo zajedno s predstavni cima hrvatskog plemstva i ugarskih prineva pristaa da smo mi u znatnoj veini. Dakle, ne smijete sumnjati, Gordana. - Naprotiv, gospodine biskupe: nitko nije tako pun vjere, ali onaj koji vjeruje u pobjedu dobro mora znati to mora initi ako bi pobijedilo zlo. Mora biti pripravan s koje e strane nastaviti borbu. On je promatra nekoliko trenutaka i upita: - Jo uvijek se nadate vojvodinu povratku? - Osjeam da bi sve bilo drukije kad bi on bio ovdje. - Barem bi naa sigurnost bila vedrija. - Citate mi iz due, gospodine biskupe. - Moda itam jo neto dublje. - A nemate odvanosti rei otvoreno? - Dakle bit u hrabar: vi ljubite vojvodu? - Knjiga moje ljubavi pomno je zatvorena. - Odgovor ste pokrili maglom. Ipak, dopustite da vas pod sjetim: kad biste odabrali vojvodu Ilokoga, izazvali biste prinevu ljubav na teku ljubomoru, a moda i neprijateljstvo prema voj vodi. To ne bi bilo za korist ni vojvodi ni princu. - Znam to odavna, preasni. - Niste li mi rekli da su princ i Damir razvrgli svoje prija teljstvo zbog vas? - Jer je princ pao kao rtva sumnji da moj brak s Damirom nije prividan.

- Sad razumijem, Gordana, zato princu ne oduzimate nadu da bi mogao stei vae srce. Stao bi sumnjati, ili na Damira, ili na vojvodu, a obojica su mu veoma potrebni. - Sva su trojica potrebni kraljevstvu u kojem je moja do movina. Biskup sagne glavu: - Potpuno shvaam vae dranje, Gordana. Uistinu, ne bi bilo mudro kad biste ljubili jednog od te trojice. - Mudrost i ljubav nisu sestre ali volja ih moe uiniti drugaricama. - Klanjam se veliini vae snage, Gordana. Damir ue u blagovaonicu i donese Varadiju prinevu zapovijed neka odmah doe k njemu u dvoranu za primanje. Gordana izae na trijem i zagleda se u no, tihu i vedru. Dolje u tmini sjede Damirovi momci. Ona slua njihov poluglasni, jedva ujni razgovor. DRU SVI No je duboka. Na nebu dru zvijezde, na zemlji ljudi. Dre Filipec u neizvjesnosti nad sudbinom svoje osnove. "to e biti sutra? Hoe li sjesti zdesna kralju Vladislavu, ili e bjeati glavom bez obzira?" Dre kancelar nad jazom provedene spletke. Dre urotnik zbog mogunosti otkria. Dre Beatrica kao plamiak svijee u njenoj odaji. Stvorena je da kraljuje. U to vjeruje itavim svojim biem. Pa ipak dre. Doarava prijestolje na kojem sjedi Vladislav, uza nj, zapovijeda ona, a do nogu prijestolja valjaju se ljudi u poitanju i strahm. Od ljudske strave drhti joj bie uitkom. "Zatrubit e trublja strahote kazne na itavom jugu kraljevstva. Zacvilit e Hrvati pod ezlom aragonskim." Dok se opaja osvetom, ulaze u sobu brat Francesko i poslanik Ranzano zabrinutih lica. - Prinevi su pristae udarili tabor na Rakoijevoj poljani,, pale kresove i pjevaju pjesme. - Kad ja zapalim kresove, zapjevat e pogrebno opijelo. - Ali mnogo ih je, vrlo mnogo. - Mnogo? - opetuje kraljica. Ova jedina rije pada kao oblak na divnu zamiljenu sliku njene vladavine. Kraljica hoda gore-dolje svojom odajom. Njezine su nade uzdrmane. Strah je goni iz jednog kuta sobe u drugi. Na muilima neizvjesnosti, as je uzdie nada do nebesa, as opet baca u prah prikaza neuspjeha. No je sve dublja. Kraljica as sjeda pobjedonosno na prijestolje, as se opet rui s njega. Baka dre u svojoj palai, ali taji samom sebi. Kamo, na koju stranu? To jo nije odluio. I ne dre od straha, nego od pitanja na kojoj se strani utvrdila sigurnost njegove kancelarske asti. Dre od teine pitanja: "Otkriti urotu pred itavim saborom u prinevu korist ili je zatajiti za Vladislava?" Dre Baka od spoznaje da ovog asa dri u ruci svoju pobjedu ili poraz. Dru svi okolo. Milanski poslanici u svojoj neutralnosti i velikai i plemii u stranim borbama. I Robert egerski dre od jedine elje da mu kraljevski izbor prui mo osvetiti se Gordani. I princ dre u onoj noj nadi da mu izbor nosi Gordanino priznanje, ljubavnu sreu. Dru i Varadi i Gordana, pitajui se: - to e sutra biti s princem. Kralj ili prognanik? Samo u logoru hrvatskih plemia odzvanja vedra pjesma. Po crnoj tmini penju se arki, plameni kresovi i lete iskre.

SUTRANJI DAN NARODA Na plavom nebu zlatno sunce. Zagledalo se u golemu poljanu ravnu poput zelene ploe. Pokrilo je arenilo kraljevskog izbornog sabora. Blistava slika staleke raskoi. Prelijevaju se sve boje sukna, baruna, svile, grimiza, velikakih odora. Iskri se srebrno vezivo, zlatni gajtani. Lepraju perjanice s klobuka. O pojasu miruju maevi u koricama ukraenim draguljima. Tisue lica, tisue zrcala. U njima mjeavina svih osjeaja: brige neizvjesnosti, muke neodlunosti, vedrina sigurnosti, strep-nja poraza, trijumf. Nitko ne miruje. Svatko hiti. Svi su zaokupljeni: nagovaraju, mole, prijete, obeavaju, apu i uzvikuju. Glas trublje preleti kroz mnotvo kao munja olujnim oblacima. Sve grne, svatko se uri prema sredini. Tu je tribina, pokrivena crvenim platem. A dolje sjedili su ljudi u etiri kruga. Prvo je uz tribinu viso-lco sveenstvo. Drugi su velikai. Trei itava vojska plemstva, a etvrti je obru naoruanih eta velikaa i plemia. areni i blistavi kolut okruio je ivi zid graana. Njima su u zaleu kmetovi. Samo je jedna pukotina u tom ogromnom kolutu ljudstva. Stvaraju je konjanici u dvoredu i uvaju put do tribine. Po njoj se smjetaju gospoda iz kraljevskog vijea. Straga iza tribine smjestili su se izaslanici trojice stranih kandidata na prijestolje: princa Alberta Poljskog, njemakog nasljednika Maksimilijana i kralja Vladislava ekog. Natovarili su na sebe i svoje sluge zlato i dragulje da izbornike uvjere u bogatstvo svojih visosti. Ali nitko ih ne gleda. Pozornost se okree k tribini. Kraljevsko vijee je nemirno. Kancelar Filipec gubi smijeak vedrine. etkaste trepavice skrivaju brigu. Svi su na okupu. Bakaa nema. Trae ga meu ljubiastim klobucima, velikakim odorama. Izgubio mu se trag. Nije li doao? Hitro odlaze jahai i opet se vraaju kroz dvored konjanika pa javljaju: "Preasnog Bakaa nema." - Moda zna Damir - upozori Filipec. - Izvrgli bi se ruglu da ga pitamo - okosi se Petar Gereb. - Kako ste mogli doi bez njega? - kori kancelara potpalatin Orban. - Vi ne moete predlagati princa, a da se nai ne pobune jer ste stranac. Filipec gleda dolje u tree polje arenog okruga gdje se poredae crvene dolame, bijele surke i modri haljeci hrvatskih plemia. Na elu im je Damir. Dugu crnu kosu pokriva crveni klobuk. S njega se sputa veliko bijelo pero sve do plave surke to se priljubila uz vitko, snano mlado tijelo. Plamene crne oi budno paze na sve strane. Njegov je pogled panja vojskovoe nasuprot neprijatelju. Nita mu ne izmie, sve vidi i na sve upozorava plemie oko sebe. U tihom mrmoru ljulja se areno more stalea to imaju da otkroje sudbinu kraljevstva. Sve su oi velikaa uperene prema tribini s jednim jedinim pitanjem: "Tko e se s ove poljane vratiti s punim rukama vlasti?" "Hoe li nas novi kralj osloboditi velikake sile i pljake?" - pitaju plemii. "Hoe ii novi kralj dati velikaima vlast da opet pljakaju gradove?" - pitaju graani. "Hoe li novi kralj dati novi bi u ruke velikaima da nas bi-uju?" - uzdiu kmetovi. Strah za sudbinu ispisan je na licima tisua to gledaju u tribinu. A na crvenoj uzvisini stoje dva ovjeka, svaki na svojem kraju: Baka i Filipec. Svaki za sebe ima samo jednu sudbinu, samo jedno pitanje: "Tko e biti gospodar monje kraljevstva? Ja, ili ti?" Damir gleda na tribinu. Oko mu se mrai, privue lakat mladog viteza od Srednjice: - Gle, tamo uz tribinu Petar Gereb uzima Bakaa ispod ruke.

- Da, neto mu ape. - Okrenuli su nam lea da im ne vidimo lica. - Sluti na zlo, kad se obrazi kriju. Promatraju ih nepomino, uporno, uhodarski: - Sto li tako razgovaraju? - Stisli su glave. - A Filipec stoji s druge strane, zakvaio ih je pogledom kao klijetima. Neto mu nije pravo. - A ne moe do njih od biskupa to sjede dolje. ini se iz gara od elje da uje to govore. Na tribini gibanje, lanovi kraljevskog vijea sjedaju redom k stolu. - Dvanaest ih je - primijeti plemi iza Damirovih lea. - Kao dvanaest apostola - odvraa drugi. - Tko e od njih biti Juda? Damir se okrene: - Ako ih bude dvanaest? - Na poljani nema dvanaest stabala, morat emo vjeati po dvojicu na jedno drvo - suvereno odvraa stariji plemi. - Petar Gereb jo uvijek razgovara s Bakaem - apne Damir. - Stisli su se, smotali kao guje. - A Filipec je blijed kao tvoja surka. - Sipa strijele na Bakaa ili na Gereba. udno je to. Svi se smiruju. Nasred tribine stoji kraljevski rizniar Orban. Sva dvanaestorica su se uzdigli i ivjeli po raskonoj kra ljevskoj milosti. Nad tisuama glava odjekuje Orbanov glas na latinskom jeziku: Stalei teko ale to kralj nije ostavio zakonitog nasljed nika. Po starim obiajima odreeno je da ovom saboru predsjeda onaj koji je bio prvi uz kralja. Prema tome ova teka dunost morala je zapasti mene i meni odredila ovaj teret. Zato sam du an pozvati preasnu, velemonu i plemenitu gospodu na mirno i ozbiljno vijeanje. Nitko ne progovori. Njegove rijei prolaze bez zanimanja, svi iekuju da govornik to bre zavri. Uzviena, velemona i plemenita gospodo. Na ispranjeno prijestolje ovoga kraljevstva poslae svoje zastupnike etiri preten denta. Po dunosti svakog od njih moramo sasluati da izloi svoje razloge. A kad se to zavri svaki lan izbornog stalea, po svojoj volji i savjesti, mora predati svoj glas za onoga kojega od predloenih, po svojoj volji i savjesti, eli izabrati za kralja. areno se mnotvo zatalasa. Te rijei pokreu sve misli i srca. Prvi su na redu izaslanici princa Alberta Poljskog, treeg sina kralja Kazimira Poljskog. Na tribinu se uspinje pet blistavo odjevenih velikaa i jedan biskup. Poljanom se pronosi amor odbijanja. Svatko je zabavljen neim drugim i raspravlja, ne brinui se za govornika. I kad se obraaju prema tribini, kao da se ude to stranac jo uvijek tamo govori. Poslanstvo silazi kao da nije bilo. Potpalatin iznova javlja: Njegova kneevska milost Hojlenberg, zastupnik njegova velianstva kralja Friedriha. Ova objava poveava pozornost. Promatraju skupocjenu barunastu odoru njemakog kneza, ukraenu zlatom, i ocjenjuju drago kamenje na odorama kneeve pratnje. Govor sluaju samo biskupi i oblinji velikai. Njihov je posluh uljudnost iskazan knezu, lanu visokog stalea.

Knez se trudi da biranom latintinom prikae ugovor kralja Matije s kraljem Friedrihom, ugovor to je bio zalog sklopljenog mira: kralj Matija ostavlja Friedrihu kraljevstvo, umre li bez zakonskog nasljednika. I knez predlae staleima na izbor nasljednika njemakog prijestolja Maksimilijana. Opirno i dugo slavi njegove kreposti i vladarske sposobnosti. Mjesto odobravanja pobuuje nestrpljivost. To znai otklon. Svjestan neuspjeha, knez sa svojima silazi. Nisu odluili eljeni utisak ni govor, ni rasko njegove spo-ljanosti, ni pratnje. Neto neobino jakim glasom najavljuje potpalatin: Izaslanici njegova velianstva kralja Vladislava ekog. Tiina. Biskupi i velikai okreu se k tribini. Pozornost je podijeljena. U velikaa pritajeno uzbuenje, u plemstvu prividni mir. Neto pokree itavo mnotvo. Vidno uzbuenje onih koji znaju za urotu izazivlje nemirne slutnje onih to ne znaju nita. Jedni i drugi pozorno promatraju izaslanike u velikakim raskonim odorama. Sluaju svi: sveenstvo, velikai i plemstvo. Prvi izaslanik govori. Isprva mu latinska rije ne zvui odluno, ali se brzo snalazi. U pogledima oblinjih velikaa crpi snagu. Slavi kralja Vladislava: "Zreo mu, nije mladac koji bi tek na ovom kraljevstvu poeo stjecati vladarsko znanje. Vladislav se ve iskazao, sjedei na ekom prijestolju. Njegova vlast urodila je zadovoljstvom velikakog i plemikog stalea!" Urotnici upijaju svaku rije: "... Vladislav je pokazao svijetu koliki je vojskovoa. Okrunio se slavom ratnih pobjeda. Moni kraljevi traili su njegovo prijateljstvo. U njega su ve poznata vladarska sposobnost, proslavljena bojna vjetina i muevna zrelost..." Sprijeda se velikai ogledavaju, pitaju se pogledima bi li to dobacili? Ali im drugovi dadoe znak da ute. Gospoda velikai boje se stvarati pozornost ili izazvati prosvjed plemstva. Egerovci se obavijaju mudrom utnjom. Na to ih upuuju znaajni znakovi kancelara Filipca. U pozadini oko Damira nitko se ne mie. ute kao da i oni utnju smatraju platem mudrosti. Izaslanik dovri govor i Vladi-slavljevi predlagai sioe. Neto je zapelo. Potpalatin nita ne objavljuje. Kraljevsko vijee na tribini nemirno je. Gledaju lijevo, pa desno. Slijeva sjedi Baka. Petar Gereb neto mu ape, a krv mu je zarumenjela lice. Baka slua hladno, beutno, gotovo omalovaavajui. Male oi prodiru u mnotvo, zadiru u nj, ne bi li izvukao odgovor na svoje pitanje, ne bi li prodro u te ljude pred sobom. Kao da i ne slua uzbudljivo Gerebovo aptanje i ne vidi zabrinute poglede lanova kraljevskog vijea i ukoene oi kancelara Filipca, s desne strane tribine. ute su trepavice nepomine. Pjegavo lice blijedo. Sagnuvi k njemu glavu, egerski biskup ape: - Baka se opire. Uzalud je sve. Izgubljeni smo. - Platit e to skupo. - Valja neto uiniti. Evo, svi mrko gledaju k nama. Sjedimo tu na tribini kao da smo se zbunili i ne znamo upravljati sabor skim raspravama. - Bojim se zla. Neka Gereb pusti Bakaa na miru i neka se rasprava prekine. - Rekli smo da e sva etiri predlagaa govoriti zaredom. - Javite da e prinevi izaslanici govoriti poslije. - Nije mogue. Izazvat emo plemstvo. Damir bi zaas po digao uzbunu, eno, vidite li? Upro se poput risa i pazi to emo. - Ne moe se prekinuti, nikako - tvrdi Orban, a egerski bis kup dodaje:

- Moramo nastaviti ne elimo li pobunu - i to mnjenje alje du itavog stola lanovima kraljevskog vijea. Zabuna vijea prelazi u smetenost. Gerebovo uzbuenje u bijes. Bakaev mir u zluradost. Filipeva bojaznost u strah. Nestrpljivost sabora pretvara se u poluglasni amor. Ispod tribine uspravi se visoka pojava u ljubiastoj biskupskoj haljini. - to to znai? Zato se ne nastavlja kako je odreeno? - ujete li to pita biskup Ernut - upozorava potpalatin Filipca. - On je uz princa? - I duhom i svojom imovinom. On ima svojih pristaa po svuda. Plemstvo zuri na tribinu. eka. Damirov pogled straari, a usne mu apu: - Neto se zbiva. Petar Gereb je crven kao kuhani rak, Ba ka hladan kao led. - Filipec se digao. Govorit e. Plemii isprue glave i naule ui. Osjeaju da se gore bije bitka za ast i savjest. Eto, die se i egerski biskup i uzima Filipca za ruku. Na tribini uzbuenje. Egerski biskup dri Filipevu ruku i dahe: Ne moete vi predlagati princa, zar ne vidite dolje sum njiava pogleda u velikaa i biskupa. Kancelar stenje u stupici. I vapi: Odgodite raspravu dok Gereb ne osvoji Bakaa. - To ste vi trebali uiniti ve odavno. Filipeve oi zatrepu. Gnjev mu sine u zjenicama. "Sad mi jo spoitavaju." Netko tiho klikne: - Baka se die. Valjajui se u prahu, Filipec zaklinje: Gospodo, Baka e nas izdati naoigled sabora. Opomena zadrhti nad lanovima vijea poput pogrebne trub lje. Drhtavo pitaju: - Izdati? - Zlobni smijeak nakrivio mu usne. Ima nas u rukama vapije Filipec dalje. A oni plamsaju i dru: Otkrit e urotu na saboru. Vidim mu to u oima. Eno, kako me gleda. Bakaev pogled osine Filipca i oituje mu trijumfatorsku slavu nad takmacem. Osjeaj guenja obuzme kancelara. Stoji onkraj tribine i ini mu se da je Baka preskoio itav prostor to ih dijeli i uhvatio ga za vrat. elo mu znojno, oi mu trae tajnika. Ovaj mu se priblii, podnese uho kancelarovim usnama i uje apat. Nai konji? - Spremni su. - Fratarske odore? Novac? - Sve eka na Dunavu. - Za vrijeme Bakaeva govora sii u neopaeno s tribine. - Gdje vidite poraz? - Gledajte u Bakaevo lice. itajte. - Prekinite raspravu. - Ovi glupani ni da uju. - Neka razbijaju glave, mi emo svoje sklonuti. Zamjenik palatina javlja, glas mu se lomi: ....._ _..," _ ..._"..__ ., ,405 Sada nastupa preasni gospodin zastupnik princa Ivana Korvina. I Baka stoji uspravljene glave. Filipcu se ini da navjeuje njegovu propast.

Dolje su sve glave uzdignute, vratovi isprueni, tijela uprta. Tiina je grobna, pozornost iva. Baka krui pogledom. Svi su se pretvorili u uho. Preasna, veiemona i plemika gospodo, odlini izaslani ci Ivana Korvina eljeli su da kraljevskog sina ovom saboru pred loi najvjerniji, najugledniji i najjai pobornik njegove visosti princa, onaj koji je za ivota pokojnog Matije radio najzdunije, najportvovanije da bi se kraljev sin uzdigao na prijestolje, a radio je na tom djelu nakon njegove smrti. I njegovom se radu ima zahvaliti to je danas sve ovako kako jest. Taj ovjek je pre asni gospodin kancelar Ivan Filipec. "Nadgrobni govor" - dahne Filipec. Petar Gereb se znoji. Vijee je uznemireno. Velikai zure, plemstvo se giblje, Damir ape svojem susjedu: Uvod navjeuje neoekivani svretak. Nakon male stanke Baka sputa glas: Njemu se ima pripisati sve to ete ovdje uti, izvriti i dokrajiti. Filipec se jednom nogom sputa s trijema. Mene je zapala ast da preasnog pratim na sabor i da mu budem na pomoi. Preasni gospodin biskup Filipec preuzeo je zadau da e predloiti saboru visokih stalea neka za kralja izaberu princa Ivana i da e obrazloiti svoj prijedlog u ime pristaa njegove visosti kao i njihov glavni voa. Sva ela egerovaca oznojila su se, sve usne kunu. A njihov kancelar skriva se ispod tribine da neopaeno nestane. Suvereno, zvonko, Baka nastavlja. Prihvatio je tu zadau pred nama da pred licem sabora uzmogne ocrtati sve odlike sina Matije Korvina onako, kako ih samo on moe poznati i kako to moe uiniti odanost kojom je sluio i radio u prinevu korist od poetka. Vijenicima se ini da se pod njima sputa tlo. Filipcu klecaju noge. Pristae Vladislava neodluni su to da uine. Da viu ili da ute. Da sprijee nastavak govora? Napet kao luk, Damir oekuje zapoeti govor, ini mu se kao uvod u neko otkrie. I ne die. U bijegu Filipec nastoji da se zakloni za visoko golemo tijelo svojeg tajnika. A Petra Gereba sve vrijeme prolaze srsi. Ne nada se vie pomoi. "Filipeva se sumnja obistinila. Odat e urotu." Orban je blijed i kune. Meutim, Baka uzvikne: 406 Biskup Filipec zamolio je mene da ja govorim u njegovo ime, jer je on izgubio govor. udno gibanje. Ne znaju: je li ton kojim Baka to ree aljiv, satirian ili ozbiljan. Napetost je dostigla vrhunac. Oekivanje Ivanovih pristaa i strepnja Vladislavljevih. Upijaju svaku Bakaevu rije: Prema tome, mene je u ovom posljednjem trenutku zapala ast i dunost da govorim mjesto njega. I ja se prihvaam i molim visoke stalee i plemie da pomno sluaju. Ono to u saopiti vaim velemonostima ima da odlui o sudbini i srei kraljevstva. Masa je nepomina. Nitko se ne usudi ni maknuti. Ono to dolazi, ini im se kao navijetena sablast. Baka preleti pogledom sliku: tisue lica okrenutih k njemu. I polagano sputa glas: Preasna, veiemona i plemenita gospodo, svi mi znamo veliinu pokojnog kralja Matije Korvina. Kraljevstvo je bilo na rubu propasti i rasula. On ga je podigao, uzvisio do moi slave i snage na kakvoj se dosad nikad nije nalazilo. Njegove su vla darske sposobnosti bile veliajne i takmiile su se s krepostima

Periklovim. Njegova bojna sprema takmiila se s umijeem i sla vom Hanibala. Nedostiivim je umom stjecao kraljevstvu ugled i spasio ga od mnogih nesrea i ratova. Damir i njegovi zadovoljno odobravaju. U vijeu gube snagu. Polagano se povlae s tribine. Svatko od njih osjea slom. Baka poput pobjednika naglaava: Pitam vas, gospodo, zato ove velike sposobnosti ne bi batinio i njegov sin princ Ivan? Istina, kralj je prerano umro, a da bi sina dospio uputiti u vladarske poslove, bojna umijea i vodstvo kraljevstva, sklapanje saveza s dravama ije nam je pri jateljstvo potrebno. Ali opet kaem: tko moe ustvrditi da Ivan Korvin nee stupati stopama svojeg oca? Nitko ne moe zagledati unaprijed kakve on ima vladalake sposobnosti. A kako je blizu stabla jabuka pala, to e nam princ dokazati ako ga odaberemo. Mlad je, istina, ali mladost nije porok. Neizvjesno neshvaanje ide od lica do lica. Danas ne smijemo oekivati od njega ono to je otac stva rao u zrelo doba. Kao da Baka pue u raspuklu trublju. U plemstvu uznemirenje, u kraljevskom vijeu ukoena paljivost. Razgibali se na sve strane kao kad vjetar sa dva kraja zahvaa cvijee na polju. Baka ne eka: Kad bude zreo mukarac, nadam se da e natkriliti slav nog oca. Ali dok govorim o prinevim krepostima, dunost mi je spomenuti okolnost koju bi neki mogli iskoristiti za prigovor. A to je nezakonito prijeklo Ivana Korvina. Stoljetne tradicije na ega morala smatraju nezakonito porijeklo tekom zaprekom, ne 407 samo u nasljedstvu prijestolja nego i nasljedstvu obiteljskih imanja. Ali danas je ve zavladao novi duh, kod nas omraen i pobijan, ali dolje na jugu svi su ga prihvatili. Egerovci se pogledavaju. Ivanovi pristae su zabrinuti. Svima je jasno da neto ne razumiju, neto se sudara s njihovim mozgovima. I jo jae napnu sluh i panju. U Italiji ima vladara monih drava koji su nezakonitog porijekla, ali su ipak mogli zauzeti i prijestolje i, unato svojem nezakonitom porijeklu, uivaju velik ugled izvan granica svoje drave. Odjek njegovih rijei ide od uha do uha i jo vie zbunjuje. Tisue oiju, tisue pitanja... A svi ute, ekaju. Ima u Italiji znamenitih vladara koje nije rodila ni jedno stavna plemkinja kao to je rodila princa Ivana kojega je slavni otac priznao i pozakonio. Lagano se uzgibaju plemike glave. to to govori Velikai se gurkaju laktovima. Biskupi pogledavaju, a Baka govori, ne sustajui: Unato nezakonitom porijeklu, svi su stekli uvaavanje, slavu i mo koju im prua novo shvaanje junjakog preporoda. Mi jo nismo poprimili to shvaanje, ali bismo ga morali usvojiti. Sad je vrijeme. Mrmor se javlja ispod irokih ljubiastih klobuka. Prezirni smijeak preleti s usana na usne meu velikakim odorama. Nemirni amor dopire sa strane plemstva. Iz redova plemia potri naprijed Damir i isprsi svoju snanu vitku pojavu: - Preasni, u ije ime govorite? - U ime izaslanika pristaa princa Ivana. - Odbijamo taj govor. - Odbijamo - vie plemstvo. - Branim prinevo porijeklo - odgovara Baka. - Nitko ga nije napao. - Tako je - udari do sto glasova za Damirovim leima, a on gromko nadvikuje:

- Sam sveti gospodin papa preporuuje princa na prijestolje. Dakle, smatra ga dostojnim. - Ba zato govorim. - Da podsjetite na nezakonito porijeklo? - Kad papa prelazi preko toga, moemo i mi - viu drugi. - Plemenita gospoda neka se izvole umirite i preasnom go vorniku razjasniti dopuste - die svoj prosvjed potpalatin. Poziv potpalatina stia ih, ali ne smiri. Bljesak ostavi za sobom sumnje prinevih pristaa, radosne slutnje Vladislavljevih, spasonosne nade gore u vijeu. Baka polagano naglaava. 408 - Preasna, velemona, plemenita gospodo, bila mi je du nost da sve to spomenem i time potkrijepim ovu moju molbu: ve zbog zasluga pokojnog kralja prijeimo preko zapreka prin eva porijekla. A moemo to uiniti jer ostale njegove prednosti potpuno zasjenjuju ovu jedinu njegovu manu. - Nije mana, nego priroda. Opet gospodin Damir od Brezovice prekida govornika. Baka nastoji da nadvie Damira. Preasna, velemona i plemenita gospodo, princ Ivan Korvin posjeduje najljepe kreposti. Blage je udi, miroljubiv, dobar. Padaju nade egerovaca, a rastu Ivanovih pristaa. Princ Ivan je dodue mlad i neiskusan. Plemii se uzbune, egerovci smjekaju. - Velim: mlad je, ali je uman, naobraen, pun ideala. Nje gov se duh visoko uzdigao do filozofskih nauka. On je dijete novo ga duha, dijete preporoda. Njegove misli, njegovi ideali, pokazuju a je najii humanist. - Trebamo kralja, a ne humanista. Povik egerovaca baci iskru meu plemstvo. - Neete ovjenog kralja? Velika egerovac protestira: - ovjenog hoemo, ali ne humanistu. Smijeh mladih plemia poprska govornika uvredom. Na koga niani taj nedostojni smijeh? Na velemonog gospodina koji ne zna da je ovjenost i humanizam isto. Potpalatin upozorava: - Pozivam gospodina Damira od Brezovice da ne upada. Na to mu ne daje pravo njegova mladost. - Ali mu daje pravo pamet - ree vitez od Srenjice. - I punoljetan sam odavna. - Zar e nas uiti plemii? - vikne velika ispred tribine. - Zapovjedi im da miruju. - Velikai su popili svu mudrost. Staleke protivnosti poinju se talasati. More je pred olujom, ali gore na tribini se vedri. Gospoda od vijea doaptavaju zadovoljno: Baka govori u prilog naoj uroti. Filipec se vraa k tribini. Potpalatin izvojti Bakau posluh. Preasna, velemona i plemenita gospodo, princ Ivan Korvin odlikuje se sasvim neobino razvijenim umom. esto je za divio sve koji su ga uli. Velikai se smjekaju. Plemstvo uti i eka Bakaev nastavak: Sam sam bio svjedok da je princ Ivan umom zasjenio ak i njegova oca. Plemstvo sikne poput osinjaka. Potpalatin udari po stolu: 409 Molim plemenitu gospodu da bude mir.

Ali nema mira, samo se snaga bure sputa dok se razlijee Bakaev glas: - Kralj i njegov sin princ Ivan raspravili su itavu rimsku prolost, kraljevsku i republikansku. Kralj je zastupao monarhi stiku vlast, a princ je dokazivao da je republikanski oblik vla danja mnogo bolji i ovjeanstvu korisniji. - Neka ide u Veneciju. Tamo moe predsjedati republici. - Neka ide u Italiju. Mi joj ga darujemo. Munja zapali poar. Snana pojava biskupa Ernuta visoko se uspravlja. Njegov glas odjekne: - Nije dostojno vrijeati kraljeva sina. - To je nedostojna rije - prihvate neki velikai uz biskupa. - Zar ete dopustiti da tjeraju nau krv? Ako ga neete bi rati, ne vrijeajte. I egerski biskup i njegovi velikai se slau, napadaju svojeg pristau: - Zato ste to rekli? - U saboru vlada sloboda. - Sloboda vrijeanja? A plemstvo se die, staro i mlado, i valja se poljanom prema tribini. Damir juri naprijed: - Tko alje kraljevog sina u Italiju? Gdje je taj? Iziite! - Neka se pokae junak! - izazivaju njegovi drugovi u pri jeteem stavu. - Velemona, plemenita ... uzdrite se. Mir! - Neemo kralja koji slavi republiku! - Bila je to samo filozofska rasrpava - povikne Damir. - Filozofu je mjesto u samostanu! - A ne na prijestolju! - Na prijestolju trebamo ma. - I uplju glavu koja e kimati na sve vae velikake pro htjeve. - I predati plemstvo i puk vaoj oligarhiji na milost i nemilost? - Tko je to rekao? - Ja, Ivan vitez od Srednjice. - I ja, Damir od Brezovice. - Svi mi - vikne tisuu plemia. - I maevi nai su s nama. - Molim gospodu mir, molim ... Potpalatinova rije nestaje u divljim talasima raspaljene mrnje plemstva prema velikaima. - Molim plemenitu gospodu ... - Neka opozove uvredu kraljevu sinu. Neka opozove! - Nema uvrede! - Ima dok je ne operemo naim maem. Molim, preasni gospodin Baka eli govoriti dalje - vie potpalatin. Nee govoriti dok smo mi tu - nadvikuje Damir. Za njim pada pljusak plemikog pristajanja. - Sami spreavate svojeg govornika da predloi vaeg kan didata? Zar ne ujete kako ga hvali? - Jednom rukom hvali, drugom mu podvaljuje. - Svaka mu je rije podvala ... - Sami ste ga izabrali za govornika. - Izdao nas je. - A to je izdajstvo skovano u egerskoj palai. - Tko se to usuuje rei? - Mi svi - viu plemii. - Vi ljivari, nadriplemii. Prolomilo se nebo. Plemii jure k velikaima kao oblak pun munja. I sijeva, grmi. Oluja se razmahuje.

Staleka mrnja plemstva protiv velikaa provali. Razjarena lica, rasplamsane oi, prijetei povici. Sve ruke hvataju se maeva. Zrakom zajee trublje. Svi gledaju k tribini. Potpalatin je okrenut k plemstvu pa vie: Stavite maeve u korice. Ovo je izborno poprite, a ne bojno polje. Gromko se uzdigne Damirov odgovor: Jest, izborno je poprite bojno polje. Tu se gubi ast, po tenje. Tu se domovina slui i izdaje, tu se stjee slava potenjaka i smrt podlaca. Ovo je jedino bojite gdje moemo i moramo braniti sebe i svoj krov i svoju zemlju. Samo na ovom saborskom bojitu moemo propasti u bijedu ili se osloboditi. Zaas se Damir dokopa tribine, uzdigne ma i vikne: Ne dajmo svoj glas tuincu! ivio Ivan Korvin! Snaga, odvanost, ljepota mladia rasputene kose s maem u ruci i plamenim rijeima na usnama zahvati sve kao delirij. Du poljane odjekuje odziv Damirovu poviku: ivio Ivan Korvin! Valovi oluje pljute preko pristaa egerskog biskupa, preko vijea, preko svih to pruaju sliku pregaenih, smrvljenih, utuenih. Hitro se udaljuju, gube, tonu u vruoj bujici. A pod tribinom Bakaevi neaci zaprepateno se pitaju: - to je to s ujakom? Zato je tako govorio? - Ne znam - odvraa Bela. - Nita ne znam. - Je li skrenuo od princa? Ili to je? - Ne znam, Josipe. Ne razumijem nita. - Pamet mi se muti. - uje li, prinevi su u veini? - Da barem znam jesmo li mi njihove pristae ili nismo? 411_ - Najbolje je da utimo. - Svi se s tribine izgubie. Kamo? - Najbolje da se i mi izgubimo, kad ionako ne znamo kamo pripadamo. Ni ujaka vie nema. - To prije. Doi. Du poljane valja se more, sudaraju se opreke i plamene mrnje. Egerovci poinju klicati: ivio Vladislav! Dvije rijei, dvije nove iskre, dvije novo upaljene baklje pod-jaru ju poar. Na tribini zatrube trubai. Trube dugo, beskrajno i opet hvataju pozornost du poljane. Polako okreu ljudi glave k tribini. Neki se velika popne na stolicu i, viui najavljuje: Od velikog napora velemonom gospodinu potpalatinu je pozlilo i poruuje: Kraljevsko vijee je zakljuilo da se zbog velike zabune, koja je nastala, zasjedanje sabora odgodi sa. sutra ujutro u isto vrijeme dok se gospoda ne smire. Odredba odjekne u redovima plemstva poput bure. arolika masa razdvoji se u dva tabora. Plemstvo s Da-mirom polazi k svojim etama. Uzjau i utabore se na jugu ogromne poljane kao na strai velikaa na polazak. BAKACEVA IZDAJA U palai potpalatina Orbana sastalo se kraljevsko vijee. Rasprava je uzbudljiva i uljiva. Jetkost raspoloenja traje sve dotle dok se ne pojavi biskup Baka. Svi krenu k njemu. Samo Filipec ostaje. Petar Gereb prui biskupu ruku: - Vaoj visosti moramo zahvaliti to ste nas izveli iz teke stupice. Da niste uzeli rije, mjesto kancelara Filipca, nai bi se pristae pobunili. Vidjeli smo koliko su stalni. Moram priznati da je u naem krugu bilo ljudi koji su se bojali kad ste digli rije. - ega? - zaudi se toboe Baka i osine Filipca.

- Zato da vam ne kaem istinu. Bilo je takvih koji su vje rovali da ete pred itavim saborom otkriti nau osnovu. Iznenaenje se pojavi na njegovu licu i nitko, osim Filipca, ne bi mogao naslutiti koliko je namjeteno: Duboko alim to ovog asa moram stajati okom u oko nekome koji me obasiplje najgadnijim sumnjama izdajstva. Filipec stisne usne da mu ne dobaci kakvu uvredu. A ne bi mogao ni doi do rijei jer gospoda obasiplju Bakaa priznanjem. - Takvim govorom mogao bi se podiiti svaki Firentinac, a kau da oni posjeduju najbolje dravnike svijeta, makar to za sebe svojataju Venecijanci. - Uistinu vanredni govor - prihvati Filipec - i rezultat bi bio neprispodobiv da nije Damir onako nevjerojatno iskoristio vae izvode. Neki su ak mislili da ste se meusobno dogovorili jer je Damir povukao za sobom ak i dobar dio naih pristaa. I tako je odjednom bila veina za princa. Gospoda su uznemirena. To tumaenje smanji njihovo oduevljenje za Bakaa, a on primijeti. - Prevarili ste se, gospodine kancelaru, veina je i prije bila uz princa. I gospodin Petar Gereb se prevario, uvjeravajui me tamo na tribini da su svi uz Vladislava. - Nismo se prevarili - naglasi Filipec, a uza nj pristane Petar Gereb: - Gospodine biskupe, vrsto smo vjerovali da je veina iz bornih velikaa uz kralja Vladislava, ali gospodin Damir pokolebao je i nae slabe pristae. Uvreda sa strane velikakih izbornika kra lja Vladislava bila je toliko teka po princa da su se digli i biskupi i prijatelji egerskog biskupa. Tek onda je Damir spretno iskoristio as. - Gospodin kancelar divno je zasnovao itavu misao, ali ini se nije imao dovoljno pomagaa. - Vi ste mu trebali, gospodine biskupe - naglasi egerski biskup, ija je sudbina najmanje vezana uz Filipevu dobrona mjernost. On slegne ramenima i opet poprimi izraaj krajnje skromnosti. Nije moja krivnja to nisam mogao da vam sluim mojom darovitou. Ovaj prigovor Filipcu nije doao u pravo vrijeme, ali se on pokua izvui: - Nisam mogao stei ni najmanji dokaz da bih gospodina biskupa smio povui u na krug. - Bit e krivnja u vidovitosti vae preasnosti. - Meutim, jo uvijek nije prekasno da nadomjestim pro puteno. - Da, pravo velite, gospodine biskupe - upadne potpalatin. - Treba nadomjestiti. Svejedno je kako su i zato prinevi pri stae u veini. Mi smo zapali u stupicu iz koje moramo izai. - Ali kako? - upita Petar Gereb. Nitko ne odgovori. Biskup Baka pogleda Filipca: Da ujemo to nam predlae gospodin kancelar? - U prvom smo se asu oteli prinevoj veini kad smo pre kinuli raspravu. Drao sam da je to najbolji izlaz. Provedemo li izbor sutra, princ mora pobijediti. - Tako je - potvrdi Petar Gereb. - Dananja vika plemstva ne znai nita - pobija Filipec. - To je asovito, a kad se bude glasalo, raspoloenje e ve biti drugaije, trijezno i mirno. - Ne bude li Damir s plemstvom opetovao dananje prizore. - Damir e i dalje izazivati ljude da ne glasaju za tuinca. Odnedavno nai stalei mrze svakog stranca.

- To su izazvali Napuljci svojim ponaanjem - kae Petar Gereb. - to da radimo? - to mislite vi, gospodine biskupe? - obrati se potpalatin Bakau. Filipec smjesta osjeti pogibelj da mu se u posao uplee Ba-ka i brzo se pouri odbiti taj pokuaj. Ljubazno se smijei: Moja gospodo, prepustite stvar meni. Vodio sam borbu od poetka i budite uvjereni da u je dovriti kako treba. Stvar se mora razmisliti, makar ve imam svoje planove, pa vas molim da se vijee sastane danas uveer. To je Baka smatrao svojim izgonom pa ustane da ode. Filipec brzo ispravi otrinu svojih rijei: Naravno, gospodin biskup Baka ne moe dolaziti na naa vijeanja jer bi to potvrdilo sumnju koju je danas izazvao protiv sebe. Molimo gospodina Bakaa neka ostane uvijek uz princa i obavijesti nas kad ima to vano. Time e iskazati najveu pot poru naoj stvari. Baka zna zato ga Filipec gura u pozadinu i skromno se nakloni. OSUDA KRALJEVU SINU Podveer na javie kraljici dolazak gospode iz vijea. Doekala ih je s turobnim mirom kojim ih je vazda primala, sluala njihova razlaganja i prijedloge i o svemu izrekla svoje mnjenje. - Ne mogu se nauditi - ree ona - da je izbor morao biti odgoen. - Bilo je potrebno, velianstvo, da odmamimo princu to vie pristaa. - To se moralo uiniti ve prije tako da izbor protee glatko. - Velika veina prinevih pristaa stigla je tek posljednjih dana, a mnogi su nas i prevarili, obeavi da e glasati za Vladislava, a na saboru poee klicati princu Ivanu. To je skrivio Baka - gnjevno e ona. Izjava obraduje Filipca. Danas je u vie navrata stekao dokaze da bi ga Baka lako istisnuo. Bilo je kao na dlanu da gospoda u vijeu vie cijene njegova takmaca. Kraljiina izjava dolazi mu u pravo vrijeme da smanji oduevljenje za Bakaa kojim su ga obasipala gospoda. - Istina je, velianstvo. Bakaev postupak me vrlo zauuje - potvrdi kancelar. - A vi ste mi govorili da ga preuzimate na sebe i jamite za nj - ree Petar Gereb. - Priznajem svoju pogreku. Prevario me. Ubudue izluit u ga iz svakog povjerenja i neu mu saopiti podrobnosti. - Njemu, dakle, nije poznata itava naa osnova? - Ne, velianstvo, nisu mu poznati ni uvjeti to bi ih potpisao kralj Vladislav. Uvijek sam osjeao stanovitu bojazan prema nje mu, makar je bilo potrebno da ga osvojim za sebe i princa liim njegove potpore. Bit u ubudue vrlo sustezljiv, a to predlaem i gospodi iz vijea. - Molila bih gospodu da se toga dre - ree ona i onda pro mijeni glas: - Dakle, kakve mi nosite prijedloge? S naroitom govorljivou Filipec iznosi nove osnove. Kraljica povlauje, ispravlja, upuuje. Vrlo brzo zavri vijeanje, ali kraljica zadri gospodu: Gospodo na kraju ove rasprave ima da slijedi ono to je temelj naem uspjehu. Vidjeli smo kako su brzo danas neki nai pristae preli k princu. U tome lei zametak opasnosti za budu nost. Sa zanimanjem sluaju kraljicu: Moja gospodo, nije dovoljno da steknemo prineve pristae i da ga na izboru pobijedimo jer on e uvijek imati u zemlji

velik dio pristaa, naroito plemstvo. Ta gospoda barunii vazda su spremni izazvati bune, a mi znamo koliko je princ privren tom malom plemstvu. Stoga je potrebno da se odlui: to se ima uiniti s princom kad zavre izbori? Nekoliko trenutaka nitko se ne javlja. To je ponuka da ponovo iznese: - Prisutnost kraljeva sina uznemirit e kralja Vladislava, s potpunim pravom. - Da, velianstvo, - ree Filipec - ve sam o tom jednom raspravljao s velemonim gospodinom Petrom Gerebom. Izborni poslovi spreavali su nas da o tom podrobnije razmiljamo. - Sada je vrijeme da itavo vijee o tom odlui. Princ e pasti na izboru, to je sigurno. Prirodno je, dakle, da e kao propali kandidat potraiti veze, bilo s njemakim prestolonasljednikom Maksom ili poljskim princom Albertom, i tako e to biti stalna pogibelj naem kraljevstvu, meni i mojem muu kralju Vladislavu. - Da, velianstvo, to je vrlo vjerojatno - potvrdi Filipec ivo, a oni drugi zabrinuto. - Tu opasnost treba ukloniti - ree Beatrica. - Ne moemo zapoeti vladanje s uvjerenjem da emo biti prisiljeni ratovati s Maksom, Albertom i s njima zdruenim princom Ivanom. - Da, to bi bila velika nevolja za nae kraljevstvo - naglasi Petar Gereb, a za njim potvrde sva gospoda. - I ova bi nas nevolja dugo progonila, moja gospodo. To vie to princ posjeduje etiri najjae tvrave u kraljevstvu. Zato e on na dan izbora, im dozna da nije izabran, pobjei, ili preko granice, ili e se povui sa svojim pristaama u jednu od tvrava, poslati svoje izaslanike Maksu i Albertu da ih pozove u pomo. A oni su dovoljno mudri da se od svega srca odazovu i osvete kra ljevstvu to nijednog od njih nije odabralo za svoga kralja. Svi su iroko rastvorili oi kao da su ugledali neko iznenadno strailo. - Razabirem da na to niste ni mislili. - Priznajemo, velianstvo - ree rizniar Orban - nismo nikad predmnijevali da bi sin kralja Matije pomiljao na takvu osvetu ovom kraljevstvu. Znali smo da bi nas mogao uznemiravati sa svojim pristaama, ali urotiti se? - To bi bilo izdajniki. Udariti svoju domovinu u srce trgne se Petar Gereb. - Nemogue je zamisliti takvu zasjedu - primijeti rizniar Orban. - Princ tome nije dorastao. - Ne poznajete ono to se u njemu skriva, a kad on ne bi znao da se na to odlui, ima uza se savjetnicu koja mu je zacijelo ve na tom planu govorila i koja e ga na to navesti. - Zar Gordana? - zapanje se gospoda. - Da, velemona gospodo. Dok sam podupirala princa, esto sam s njom govorila o mogunosti da princ ne bi pobijedio na iz boru. Ona je tada raspredala preda mnom bojnu osnovu koju sam vam as prije razloila. Polagano je nastavila: Oito vam je poznato da je princ ljubi i tako je utjecala na nj da je odluio kad bude izabran, razrijeiti brak s milanskom princezom i oeniti se Gordanom. To sam vam ve jednom priop ila. Kad se, dakle, odluio zbog nje na takav vratolomni in, onda je posvema u njenoj vlasti. Ona svim snagama nastoji da bude kraljica i upamtite: nee mirovati dok princa ne zavede na borbe protiv ovog kraljevstva. Za nju e uiniti sve. Teki nemir obuzme sve u kraljevskom vijeu. Sve im se to ini vjerojatnim otkriem. Kancelar Filipec, meutim, zamiljeno progovara: Vae velianstvo razloilo nam je strahotu koja prijeti kraljevstvu. Uistinu, nikad nisam slutio ta se krije u Gordani, a

Ivanovu ljubav prema njoj smatrao sam hirom. - Ta je ljubav njegova nesrea, a naa pogibelj, moja go spodo. - Velianstvo, kako da uklonimo pogibelj? - upita Petar Gereb. Zapravo sam o tom ve izrazila elju gospodinu kancelaru, a on me umirio, rekavi da se ve sporazumio s velemonom go spodom. Meutim, dananji dogaaj na izbornom polju upuuje nas da smjesta odluimo to moramo raditi. Vaem velianstvu izriemo zahvalnost to nas je uputila u tajnu prineve ljubavi i Gordanine namjere - zahvalno e Petar - i mi smo spremni da se od te pogibelji zatitimo. Jedino nam valja razmisliti. - Razmiljanje zaustavlja brzinu postupka. Evo, velemona gospodo: najprije je potrebno da princa potajno drimo pod pas kom, da postavimo svoje uhode i drimo spremne ete da ne moe pobjei ni prije, a ni poslije izbora. - Vrlo dobro - odazovu se gospoda. - Valjalo bi paziti i na Gordanu, jer bi i ona mogla bjeati. - Jest, velianstvo, princ u njoj ima ortaka. - Sama u se pobrinuti da Gordanu estito nadziru. Prepu stite to meni. - Predloio bih jo i to da princa odmah nakon izbora kra ljevsko vijee dade odvesti u Viegrad. Tamo neka bude zatoen dok kralj Vladislav i njezino velianstvo kraljica ne odlue to e biti s njim. Filipev prijedlog gospoda prihvate s odobravanjem. Jedino kraljica zakima: - to bismo time postigli? Pruili bismo priliku njegovim pristaama da se oko Viegrada vrte ili pokuaju ugrabiti princa. A ja vas, gospodo, podsjeam da je katelan Viegrada poloio za kraljeva ivota prisegu vjernosti princu Ivanu. Takvu prisegu po loili su i katelani prinevih tvrava. Dakle: zatoiti princa ne znai drugo nego poduprijeti njegove pristae. - I to je istina - odvraa Petar Gereb. - Ali to da se radi? - Evo to - odluno e kraljica. - im opazimo da se izbor pribliava kraju, smjesta ga zatvorite u tamnicu. Tako je potpuno rastavljen od svih pristaa. Nadalje, neka mu kraljevsko vijee zaplijeni sva imanja. Veina tih dvorova pripadala je neko kralju, neke emo od njih podijeliti svojim prijateljima, a drugi bi trebali da pripadnu buduem kralju, kralju Vladislavu. Jedino ovako, go spodo moemo se liiti opasnog neprijatelja. Uzmite mu slobodu i bogatstvo - predloi Beatrica. Neka mi bude doputeno upozoriti - uzme rije Petar ako bacimo princa u tamnicu, izazvat emo itavu Hrvatsku. Kraljica srdito upadne: - Gospoda se boje Hrvatske? - Sav je taj dio kraljevstva uz princa, ak i moni velikai. 27 GORDANA III_," 417 - Pokosit emo ih. Upokoriti. Stegnuti im ue oko vrata. Prepustite, gospodo, Hrvatsku meni. Moj otac u Napulju znao je upokoriti sve svoje buntovne barune i barunie. Moj otac bacio je u tamnicu mua vlastite sestre i oduzeo mu sva imanja jer ga je smatrao pogibeljnim za svoje prijestolje. - Da velianstvo - ree Petar Gereb - samo ne znamo kako emo dokazati princu krivnju da se rotio protiv kraljevstva? - Moj otac nije mogao dokazati vojvodi Marzanu nikakve krivnje, ali je imao pravo posumnjati da e uiniti protiv njega izdajstvo i pobuniti plemstvo. Zar sumnja nedostaje?

- Velianstvo ima pravo - ustvrdi Filipec. - Ne moemo ekati dok princ poini nekakvo nedjelo koje bismo morali teko oplakivati. Kralj i kraljica imaju pravo da zatite svoje prijestolje. Dobro ste naglasili, gospodine kancelaru - pohvali Filipca. Nekoliko trenutaka svi su utjeli. Na njihovim licima jo se uvijek odraava teina, zabrinutost i neodlunost. Dakle, to vele gospoda o mojem prijedlogu? Neto se mora uiniti da se zatitimo od svakog napadaja sa strane princa Ivana - javi se egerski biskup. - Preputam gospodi da odlue o kraljiinu prijedlogu. Oni as razmiljaju, a ona promotri njihova lica i osjeti krzmanje pa ree otro: Velemona gospodo, naglaavam da neu nikako odustati od svoga zahtjeva. Volim se povui i ostaviti vijee negoli da rt vujem sav svoj imetak izboru kralja koji nikada nee mirno sje diti na prijestolju. A prijestolje ne moe biti osigurano dok princ Ivan uiva slobodu i mo svojega golemoga bogatstva. Neka go spoda biraju. Odlunost kojom je to naglasila gotovo ih prepadne, ali biskup Filipec pohiti da pomogne vijeu: Budui kralj ne moe trpjeti uza se takmaca koji bi ga jednog dana mogao liiti prijestolja. O tom ne sumnja nijedan lan ovoga vijea. Kraljica pouri da nastavi: - Kralj Vladislav oito je oekivao da emo sa sinom po kojnog kralja obraunati, oduzeti mu za sva vremena mogunost da se roti protiv njega. - Ni asa ne sumnjam o tome - naglasi Filipec. - To su uinili i drugi kraljevi ovog kraljevstva - uzme opet rije kraljica. - Vi znate, gospodo, da je va kralj Ivan Postumatus smatrao brata pokojnog kralja Matije opasnim za svoju krunu. I to je uinio? Osudio ga je na smrt. Dao ga je pogubiti na stratitu. Posljednje rijei naglasila je tolikom snagom da su svi oborili oi, zakimali i potvrdili. 418 Pogubio je Ivana Hunjadija, a opet dopustio da ivi mlai brat pogubljenog, Matija. I on se kasnije uspeo na njegovo prije stolje, naravno, na sreu i blagodat ovog kraljevstva. Ali isto tako mogao bi zasjesti na ovo prijestolje i nezakoniti kraljev sin, na nesreu i strahotu kraljevstva. Shvaate li svu sudbinu pogi belji? Njezin glas kao da predlae princu Ivanu smrt, samo rijeima ne iskazuje svoju misao. Ona ne poputa i zadire im u due: Vai su, dakle, stalei dopustili da kralj Ivan Postumatus zatiti svoju krunu glavom opasnog takmaca. To je kraljevsko pra vo. Vladar ima sva prava da sebe odri. Njegova je dunost da u tom bude dosljedan. To je rekao i znameniti firentinski drav nik, a time se posluio va bivi kralj. Ja, u ime svoje i budueg kralja zahtijevam da princa Ivana najkasnije na dan izbora za tvorite u tamnicu, a kasnije e kralj Vladislav sa mnom zajedno odluiti o njegovoj sudbini. Molim, dakle, gospodu da se izjasne. - Svakako prihvaamo va prijedlog, velianstvo - uzme prvi rije kancelar Filipec. - Je li tako, gospodo? - upita ona, gledajui ih izazovno. - Da, velianstvo - odgovore svi odluno. - Prihvaamo. Drugo se ne moe uiniti - dovri Petar Gereb. Njihov je odgovor osuda kraljevu sinu. - Dat u svoje ete, neka su u pripremi da princa zaustave

u bijegu. - I mi emo uiniti svoju dunost da se pripremimo i od bijemo navale koje bi poduzeli Hrvati. - Hrvate emo upokoriti mi, aragonci - klikne Beatrica. I uspravi se udobno u nalonjau. Grudi joj se ire. "Gospoda u vijeu svojim su odgovorom osudila Ivana na smrt" - pomisli ona, pa uzme da opetuje svoje zahtjeve: - Mi smo, dakle, odluili da na dan izbora kralja Vladislava princa Ivana uhitimo i zatvorimo u tamnicu? - Da, velianstvo - odgovori Filipec. - Opetujem, gospodo: ve sada pred izbor postavite tajnu strau pred kraljevski dvor da princ ne pobjegne u inozemstvo. Jer ako stigne preko granice,- navalit e na svoje kraljevstvo na elu tue vojske kao to je Koriolan navalio na Rim. I budite uvjereni: Ivan ne bi uinio to je uinio Koriolan. Ivanova majka nee postupati kao Koriolanova mati. Ivanova mati uz Gordanu trovat e ga trajno, beskonano i svojim arolijama zavoditi na grdna djela protiv svojeg kraljevstva. Toj djevojuri, koja je kra lju rodila nezakonitog sina, dokazali su beki uenjaci da je vraarica. Stoga zahtijevam da se zajedno sa sinom uhiti i ona i da se stavi pred sud zbog vraanja protiv sree kraljevstva. Gospoda su zaueno podigla glave. 410 Samo tom vraanju mora kraljevstvo zahvaliti to nema zakonitog nasljednika. U korist kraljevstva duni ste odrati svoju rije - naglasi Beatrica, gledajui Filipca. Svoj dug emo iskupiti do posljednje rijei. I oni se oproste i ostave egersku palau. Jedva je kancelar stigao u svoju palau, ve mu jave da ga kraljica poziva pa se vrati. Naao je kraljicu samu. Primila ga je povjerljiv(c) i ponudila mu stolicu pokraj sebe. Morala sam vas pozvati da naroito naglasim svoje veliko zadovoljstvo. Vi ste, gospodine kancelaru, stekli moje itavo povje renje. Tom u povjerenju dati oduka kad sjednem na prijestolje. Danas mogu samo da vas obraujem malim darom. On se gotovo rastapa i sav zauen prati kretnje njene ruke kad je uzela sa stola dragocjeni zlatni kri, obloen blistavim draguljima. Ovo neka vam bude spomen dananjem danu, kad ste to likom umnou i odlunou ustali da branite prijestolje, dakle, mene i mojeg budueg mua. Pun smjernosti, Filipec zahvaljuje na dragocjenom daru i jedva uspije izgovoriti nekoliko rijei to su jasna, neprikrivena obeanja poslunosti za budunost. - A sad bih htjela da se s vama jo jednom porazgovorim. ini mi se, naime, da gospoda u vijeu nisu sasvim oduevljena da se princ Ivan zatvori u tamnicu. Kao da su pristali samo na moju odlunu prijetnju. - Priznajem, velianstvo, i meni se tako inilo. Mnogo sam puta morao uloiti sve svoje snage da prodrem do njihovih mo zgova i razjasnim svoje dravnike planove. Teko shvaaju. - To sam danas i te kako iskusila. U budunosti nastojte da se to lake otresemo njihovih naroitih mnjenja. - Velianstvo prozrijeva svaku stvar do sri. Evo, danas sam jedva gospodu uvjerio da biskupu Bakau nikako nema mjesta u naem vijeu. - Neu ni da ga vidim. - Molit u vae velianstvo da to na buduem vijeanju od luno zahtijeva. - uli ste to sam danas naglasila, a ubudue u jo otrije od njih traiti da se Baka ne zove.

- Neka vri slubu uhode kod princa i nita vie. - Ne vjerujem da e i to izvriti poteno. - Njemu nije ni do ega drugog nego da uhvati to masniji zalogaj i zato spletkari na sve strane. Nikad ne slui jednom gospodaru jer je pohlepan za svojim novcem i prua ruke na sve strane. Sad slui jednome, sad drugome. Velianstvo e uiniti veliku uslugu naoj osnovi ako nepovjerljivu gospodu u vijeu uvjeri da Baka nije umnik, nego samo spletkar. Cim se sutra sastanem s gospodom, proi e ih oduevlje nje za njega. Onda primakne malo glavu k njemu i pogleda ga svojim tamnim prodirljivim oima: - Kako rekoh: gospoda su prihvatila moj prijedlog prilino odlunim rijeima, ali premalo odlunim duhom. To bi moglo uro diti opasnim posljedicama. U posljednji as mogli bi sprijeiti kralja Vladislava i mene da postupimo s mladim urotnikom onako kako zasluuje. Ne velim da e ga kralj Vladislav svakako osuditi na smrt, ali kralj Vladislav je uman i oprezan, a ipak je neto bojaljiv, dakle, prisutnost princa Ivana vazda e ga ispunjati strahom, to mu se napokon ne moe zamjeriti jer je to oprav dano. - Potpuno opravdano. I mene poduzima strah od princa. - To vie to slijepo slua Gordanu. Ta je djevojka opasnija od itavog prineva bogatstva i svih njegovih pristaa. - Velianstvo, kako da je maknemo iz prineve blizine? - Taj posao prepustite Robertu. Njega vodi osveta prema Gordani i budite uvjereni da e je on izvriti bez nae pomoi. - Kako god odredi vae velianstvo. - Meutim, sad se radi o samom princu. Poto vijee nije sasvim oduevljeno pristalo uz moj prijedlog, odluila sam da nas dvoje maknemo princa zdruenim silama. - Sluam, vae velianstvo. - Dakle, namamit u princa iz dvora. - Svi ga uvaju velianstvo. - Ipak e doi, ne bojte se, a doe li s njim i Damir, mogli bismo obojicu u isti mah otpratiti u tamnicu. - Otkad su ovdje Damirovi zemljaci, Hrvati, vazda je u velikoj pratnji. - Neu se uriti, ekat u najzgodniji, pravi as. - Kako to kani provesti vae velianstvo? Pozvat u ga na sastanak s Gordanom i onda ga uhvatiti. Zatajit emo i kraljevskom vijeu to smo uinili. A vama preputam da princa predate kralju Vladislavu kao svoj dar pri nastupu na prijestolje. Pristajete li? Iz sve due, vae velianstvo, zahvaljujem na velikoj poasti koju mi je odredilo. Nakon odlaska kancelara Filipca kraljica je zadovoljno legla na poinak. Ali njene misli jo su uvijek budne. Diu stratita, sijeku glave, ubijaju.

Podveer toga dana vratio se biskup Baka u svoju palau tjelesno izmoren, ali duhovno budan. Njegov neak Bela Ferenci gotovo mu potri u susret kad je biskup uao u svoju radnu sobu. - Napokon ste tu. ekam vas itav dan u groznici. - Nisi jedini koga danas trese - odgovori Baka pa sjedne i podupre glavu.

- Za vas se to ne bi moglo rei, ali mene je temeljito streslo. Zapravo ne znam to se to dogodilo na Rakoijevu polju? - Dogodilo se to da mene, Bakaa ne moe izigrati nijedna stranka. Nikad neu biti izgubljen ni u ijim oima, to god ura dio i protuslovno i neshvatljivo, nita me ne moe razotkriti. Znam se zatititi sa svih strana. Rekao sam ti jednom: Filipec je igrao dvolinu igru, ja u trolinu. I ne moe mi nitko nakraj: idem naprijed, polako, korak po korak, dobro pazei kuda stu pam i zato se ne mogu spotai. - A sutra se nastavljaju rasprave i povest e se izbor kralja? - to e biti sutra ne znam. - Vijee vam, dakle, ne vjeruje? - Smjesta bi me primili za svojeg vou da tu nije Filipec. Uza nj su vezani. On je opunomoenik kralja Vladislava i tako su se morali odrei mene. On ih ima u akama. Ali Filipec dobro zna to vrijedim u oima gospode kraljevskog vijea i zato me danas naprosto izbacio najljubaznijim smijekom. Jedino me po stavio da uhodim princa. Nita mu ne pomae. Baka e se uplesti, pobijedi li princ ili kralj Vladislav. Sad Filipcu vie nema pomoi, ja mirno ekam. - Niste nimalo zabrinuti za svoj poloaj ovako izmeu dva kandidata, a ne pripadate zapravo ni jednome ni drugome ili, kako velite, obojici. - Je li bilo kakvih estokih ispada na Rakoijevu polju? upita Gordana Simona koji je upravo dolazio odande. - Nai su dovikivali egerovcima da ih nee pokoriti ni slo miti pa makar odgaali izbor godinu dana. Ali po dogovoru go spodina Damira s Varadijem razili su se posve mirno. Gospodin Damir poao je s plemiima u logor, gdje imaju atore, na dogo vor. I biskup Ernut s biskupima i velikaima otiao je s njima. - Jeste li javili biskupu Varadiju to se dogodilo? - Upravo dolazim od njega. - to je rekao na sve to? - Nikad ga jo nisam vidio toliko bijesnog. Oi su mu sjale upravo divlje. - Je li vam dao nalog? - Da obavijestim biskupa Ernuta i gospodina Damira neka se podveer s predstavnicima velikaa i plemia potrude do njega. Prineva majka nije progovorila rijei. U njezinoj dui pokolebalo se pouzdanje. Strah za sudbinu sina potpuno zauzme njezino srce. A Gordana hoda po sobi pa se ali: - Nije li prava strahota to vojvoda Iloki nije ovdje? Sve bi to bilo drugaije. Ni asa ne bismo imali povoda da budemo zabrinuti. - A o njemu ni traga ni glasa - primijeti prineva majka. - Zar ne bi bilo mogue da vojvoda okrene princu lea? pita Simono. Te rijei gotovo raspale Gordanu: - Simono, da nikad niste ni pomislili to takva, a kamoli izrekli! - Nije to moja misao, nego sam uo na Rakoijevu polju kako govore: oito je vojvoda ostavio princa. - Tako se ini - oglasi se prineva majka. - to god se dogodilo, uzviena gospoo, o vojvodi ne smije nitko sumnjati. Sve je mogue, sve, samo nije mogue da bi vojvoda pogazio zadane rijei. U Varadijevoj kuriji odrava se vano vijee. Varadi je prvo uzeo rije: Treba da se porazgovorimo o onim naim pristaama kojima je kraljevsko vijee podijelilo prineva imanja. Ako ih pri

hvate, izbacit emo ih iz nae sredine. Neka to uini Damir. A sada jo treba da odluimo o vojvodi Ilokome. Valja ga izvui na sunce makar ispod zemlje. Svi pristaju, burno odobravajui. - Izdajice su nam nanijele najveu zamku onog asa kad su vojvodu skrenule nekud gdje mu se zameo trag. U prvom redu izgubili smo pravog vou koji svojim ugledom i snagom moe provesti to god bismo smatrali potrebnim. Drugo: njegova od sutnost ne djeluje dobro na nae pristae, a protivnicima prua dvostruko oruje protiv nas. - Tako je - odobravaju svi. - A tko da poe potraiti vojvodu? - To treba da bude linost koju ne mogu i ne smiju zau staviti nikakva eta kraljevskog vijea. - To moe biti samo koji od naih biskupa - primijeti jedan od velikaa. - Evo me lino - javi se biskup Ernut - uzet u sa sobom ogromnu sveanu pratnju i jao onome tko bi me samo togod putem zapitao. Svi su obradovani i obasiplju biskupa zahvalnou. - Dovijeka emo biti zahvalni gospodinu biskupu - nastavi Varadi. - On e nai put kojim je vojvoda poao i dovest e ga. Kako nas je stigla jo i nesrea to je hrvatski ban sprijeen bo leu da nam bude ovdje jaka potpora, sve dunosti padaju na vojvodu. - Ima jo bezbroj odlinih utjecajnih velikaa iz Hrvatske i Slavonije koji nisu stigli na izbor, a ipak su prinevi pristae upozorava biskup Ernut. - I njih emo sve pozvati na sabor. A sada neka gospodin Damir izvijesti to je odluilo plemstvo. On se odazove pozivu i ustane: Izbor je ureen za est tjedana. Velika veina velikaa, naroito s protivnike strane, krenula je kui. I ugarsko je plem stvo danas otilo. Samo nai odlaze sutra u zoru. Meutim, ne valja vjerovati protivnicima i zato je plemstvo zakljuilo i odredilo da etrdesetorica naih ostane trajno u Budimu. Svi emo zajedno snositi trokove njihova boravka. Stavili smo im na srce da budno paze na svaki korak protivnika i im se neto naroito dogodi, pojurit e u domovinu da jave svojim drugovima. Sada se potanko dogovore o putu, o glasnicima, gdje e i kako dojavljivati sve vane poruke. Kasno uveer oproste se s biskupom Varadijem pa krenu u kraljevski dvor, da priope princu svoje odluke. On ih je sasluao i s povjerenjem pustio da rade. Onda se oproste s princem, dok je Damir ostao uza nj. Sutradan prije podne biskup Ernut krene na put u pratnji velike ete. Odmah iza njega digoe se hrvatski plemii na povratak u domovinu. etrdeset njihovih drugova otprati ih do prve putnike stanice, a onda se vratie u grad da budu na strai. BAKACEVA IGRA S TROJICOM Uz bogatu veeru sjedi biskup Baka sa svojim neacima Belom i Josipom. Mirisavo peenje zalijevaju vinom. Bela pripovijeda ujaku ale i sva se trojica smiju. Raspoloenje je vedro. Tada se pojavi sluga. - Preasni gospodine, vani eka gospodin potpalatin i moli da ga primite. - Vidi dolaze prije nego to sam mislio. Idi brzo i uvedi biskupa u knjinicu. Biskup obrie masna usta pa ode da primi posjetnika. Klanja se.

- Osjeam se neobino poaenim, iako ne znam emu imam zahvaliti ovu ast. Ili je neto vrlo vano? - primijeti potpuno ravnoduno biskup Baka. - Vano i sudbonosno. Prije osam dana htjeli su namamiti princa Ivana iz dvora i gotovo im je to polo za rukom. Pozvali su princa na sastanak s Gordanom. Sigurno vam je to poznato? - Da, uo sam o tom. Rekli su mi da je Gordana, meutim, sama dola na dvor i tako se zamka otkrila. "Gle, gle" - udi se Baka - "tu se neto iza brda valja" - i pozorno promatra potpalatina. Ponajprije vas molim, preasni da o naem razgovoru nitko ne sazna ni rijei. - Obavezujem se na utnju. - Rei u vam sve. Vidite, nakon kraljeve smrti smatrao sam jedinim spasom za nae kraljevstvo ako izaberemo princa Ivana. Ali kad mi je Filipec prikazao opasnost s Turcima i mo gunost rata sa trojicom stranih pretendenata na nae prijestolje, prestraio sam se prineve mladosti. Ozbiljnim glasom Baka naglaava: Da, mlad je, ali uman dravnik mogao bi ga voditi najbo ljim putem. Potpalatin naas poravna sijedu kosu kao da mu je sinula misao, ali je odbaci i nastavlja: Pravo velite, ali sada smo se ve odluili za kralja Vladislava i on e biti izabran. - Mislite da je to doista sigurno? - Svakog je dana sigurnost vea. Iako ne kanimo izabrati princa, ne bih nikada mogao dopustiti aragoncima da mladog prin ca ubiju. Poto su ga htjeli odmamiti iz dvorca samog samcatog, ima razloga sumnji. Neto su odluili. Vi znate da aragonci ne cijene ivot kad im je netko na putu. - Na koga to misli preasni gospodin kad naglauje "aragon ci"? - Naravno, na napuljske dvorane. Njihov poslanik Ranzano pravi je sluga napuljskog kralja, posjeduje i njegove krvave kre posti. Dakle, nakon pokuaja da princa odmame, raspravljali smo nas nekolicina iz kraljevskog vijea o tome dogaaju i tada sam odluio da se obratim vama. Dakle, ono o emu sam vam htio govoriti, u vrlo je uskoj vezi s tim dogaajem, ah prije nego to vam spomenem pravu stvar, dopustite da opetujem: mi smo odluili izabrati kralja Vladislava, a vi ste nam obeali svoju potporu. - Gospodin kancelar odredio mi je vrlo malen djelokrug da pripazim to se dogaa oko princa. Meutim, na dvoru se sada ne dogaa nita vano. - Ba u tome je velika pogreka. Va govor na saboru do kazuje koliko bismo napredovali da ste uz Filipca radili s nama vi, preasni gospodine. Ali gospodin kancelar izvjestio nas je da se niste mogli odluiti. Kako da se odluim kad ne znam temeljne uvjete pod koji ma je Vladislav prihvaen za kandidata. Ni to mi nije poznato da postoji kakav ugovor pa je shvatljivo da sam se morao drati po strani i tako nisam mogao vijeu koristiti svojim savjetima. Potpalatin se zamisli, pa onda uzme Bakaevu ruku: - Preasni gospodine, duan sam govoriti jasnije. Petar Gereb i ja odluili smo zamoliti vas za veliku uslugu, a sad, eto, vidim: ne mogu podastrijeti nau molbu dok ne saznate koji nas uvjeti veu s kraljem Vladislavom. - Drago mi je da je vaa preasnost to uvidila - odgovori

Baka i stade pomno sluati kako mu potpalatin Orban saopuje pojedine toke ugovora izmeu kraljevskog vijea i kralja Vladislava. Svreno je s posljednjom tokom ugovora kojom se Vladislav obavezuje uzeti za enu Beatricu aragonsku. uvi to, Baka protiv volje digne glavu i pogleda potpalatina tako zapanjeno da ovaj hitro zapita. - Ne odobravate da Beatrica bude ena kralja Vladislava? - Samo sam iznenaen. - Recite mi po istini svoje mnjenje o tom uvjetu. Kunem se utnjom. - Prije svega moram znati to je gospodu od kraljevskog vijea vodilo da veu kralja Vladislava s Beatricom? - Njemaki prestolonasljednik Maksimilijan ponudio je kra ljici ruku ako podupre njegov izbor. - Mislite da je ta ponuda vjerojatna? - Kancelar Filipec vidio je svojim oima Maksovo pismo, dakle, kraljicu je trebalo odvratiti od saveza s Maksom. Po mnje nju kancelara Filipca Beatrica bi bila velika pogibelj ako joj se ne udovolji zahtjevu. U njezinoj su ruci ogromne svote i moe rasipati po miloj volji. To znai da bi svojim novcem mogla podii veliku vojsku, a to je Filipec osigurao nama osvojivi Beatricu. - Ona posjeduje tako ogroman imetak? A odakle? - Moda je iz Napulja primila velike svote. - Njezin kraljevski otac glasoviti je krtac. Opet se potpalatin zamisli, ali i ovaj put odbaci nove misli. - Prekasno bi bilo istraivati, injenica je da ona novac po sjeduje i zato moe sve to hoe. Osim toga, uz nju je napuljska kraljevska mo sa svim vezama u itavoj Italiji i na papinskom dvoru. Filipec je morao ponuditi Beatrici ruku kralja Vladislava i njega obavezati na ovu enidbu da tako uzme princu ogromnu potporu koju ini kraljica. - I tako e ona opet biti naa kraljica. - Htio bih da ujem vae mnjenje o tome, preasni gospo dine. - Ona je vrlo umna, dostojna kraljevske krune, jedina je teta da se od nje ne moe nadati nasljedniku. - Varate se, preasni. Pokazala nam je pismo najodlinijih talijanskih lijenika koji tvrde da nije ona kriva zbog pomanjka nja potomstva. Isto nam je tako ona pokazala izjave bekih ue njaka koji tvrde da je kraljica rtva zloinakog vraanja. Vrlo mi je ao to se to odnosi na prinevu majku. - Znam, njezino velianstvo htjelo je na Griu predati tubu svjetovnom sudu protiv prineve majke, ali je kralj Matija to osjetio. Oito e tubu obnoviti? - Da, kraljica to eli. Ali ne radi se sada o tome, nego o princu, o njegovoj sudbini nakon izbora kralja Vladislava. - Oito je kraljevsko vijee o tom ve odluilo? - zapita Baka. - Da, odluka je pala i zbog te odluke doao sam k vama u svoje ime i u ime Petra Gereba. - Sluam, preasni gospodine. - Poto emo izabrati kralja Vladislava, princ nee mirno podnijeti poraz, prema tome moramo osigurati prijestolje protiv napadaja prinevih pristaa i njega samoga. Kraljica je zahtijevala uhienje princa Ivana, zapljenu njegovih imanja i tamnicu. Velika okrugla Bakaeva glava pokrene se. Oi miruju i nepomino gledaju govornika. - Kraljiin zahtjev bio je odreit. I Filipec vrsto pristaje uz

nju. - A kraljevsko vijee? - Da, i vijee. Meutim, prije osam dana htjeli su princa odmamiti iz dvora. Znamo da je to bio grof Enriko. Ako princa i utamnie, ali njegov ivot smo ipak duni zatititi. I sva bi se Hrvatska pobunila kad bismo prepustili princa takvoj stranoj sudbinu kakvu mu dosudie aragonci. - A tko je prvi prihvatio kraljiin prijedlog? - zapita Ba ka. - Naravno, kancelar Filipec i pozvao je gospodu da uine isto. Nije se moglo drugaije. - Prema tome. odlueno je udovoljiti kraljiinu zahtjevu? - Da, odlueno je, ali ba pokuaj da princa odmame iz dvo ra pobudio je u svima nama teke sumnje. Kako rekoh: ve osam dana o tom raspravljamo. - I gospodin kancelar Filipec? - On je posve u vlasti kraljice, s njim ne moemo o tom govoriti, barem jo sada ne. - Razumijem, Filipec je tuinac, naravno, on ne moe voditi rauna o naim dunostima. - Ba nas je to ponukalo da se obratimo vaoj umnoj glavi i zamolimo vau pomo. - O kome to govori vaa preasnost kad naglaava "mi"? - Velemoni gospodin Petar Gereb zamolio me da se obra tim vama. - Kad bi gajio toliko povjerenje u mene, sam bi me zapitao. - Naprotiv, njegovo je povjerenje sasvim na vaoj strani, ushieno govori o vama kao i svi ostali. On uvijek naglaava, Baka je svojim govorom pokazao to je dravnik. Ali meni je lake dolaziti k vama negoli Petru Gerebu. Znate: Filipec je pouzdanik budueg kralja, dakle, o Filipcu ovisi hoe li Petar Gereb i dalje biti zapovjednik vojske. - Razumijem potpuno i ba zato ne elim da moja linost bude povod kancelarova nezadovoljstva. - I to nezadovoljstvo mogli biste vi izravnati. Izvedite nas iz te mree u koju smo zapali, vi biste jedini mogli pronai mu dri izlaz da se ne zamjerimo kraljici, a da barem zasitimo prinev ivot. - Dakle, prema uvjetima s Vladislavom, Beatrica e za koji mjesec imati svu vlast da se osveti? - Toga se svi bojimo. - I zato ste odabrali kao rtvu mene? - Va je smijeak podrugljiv, preasni. Nisam tako mislio. Molim savjet kako da izigramo kraljiin zahtjev, a da ona to ne opazi. - Nadmudriti kraljicu, nadnaravni je pothvat. - Evo, kako smo smislili: nastojte princa nagovoriti neka se dragovoljno povue u Viegrad i ondje doeka odreenje bu dueg kralja. To biste mogli poluiti samo vi. - Ne elim se plesti u vodstvo vaeg kancelara Filipca. Potpalatin obrie znojno elo. - Sto, dakle, da radimo? - Kako glasi zakljuak vijea, odnosno kraljice? - im svri izbor, odmah e princa proglasiti uhienim i odvesti ga u tamnicu, to velite na to? - I opet naglaavam: ne mogu se plesti u posao vaeg voe

Filipca. - Ako vas zamoli vijee? - Onda u promisliti o tom prijedlogu. Iznova je Orban obrisao znojno elo, a onda se sagne blie Bakau: - Prava je nesrea to nam vi niste voa. - Nije moja krivnja. Meutim, bude li togod novo i vano u vezi s izborom, izvolite me obavijestiti pa emo vidjeti koliko se smijem uplesti i ja. To mi prua nade - odgovori potpalatin. Nakon toga se oprosti i ostavi Bakaevu palau. Prola su jo dva dana. Uveer zapljuti kia, a Baka s neakom Belom sjedi iza veere, piju i kartaju. Bela se dosauje: Nije to ivot. Nigdje se ne dogaa nita to bi ovjeku potjeralo krv ilama. U kraljevskom dvoru tiina, u egerskoj palai spavaju. Posvuda mrtvilo. Ali ga iznenade brzi koraci hodnikom. Vrata zakripe i naglo se otvore. Ulazi Josip, baci klobuk i plat. - Uletio si u sobu kao da te netko goni? - Vi me gonite, ujae, da hvatam dogaaje. I, evo me po toj pljutavici. - Nosi neto vano? - Nije sasvim bezazleno. Iz egerske palae otilo je danas podveer vie od desetak glasnika. Odjahali su na sve strane. A istodobno je u grad ulo nekoliko velikaa sa svojim etama. - Nisi se raspitao to nose ti glasnici? - Glasnici skupo prodaju svoje vijesti, a vi ste prevelika krtica, ujae. Da sam imao sitnia, znao bih kamo i emu ih alju. - Kupovati vijesti dukatima moe svaka budala. Uzimaj vijesti lukavtinom. Jeftinije je. Dolje u vei uje se udaranje. Hajde, pogledaj. Neka sluge ne putaju bilo koga u kuu. Htio bih lei. Spremao se da ide u lonicu, ali ga Bela zaustavi, utravi u sobu: Ujae, patpalatin Orban i Petar Gereb ele govoriti s vama. Obojica su u fratarskim haljinama, dakle, skrivaju se pred Filipcem, a to znai? Okruglim Bakaevim licem zasja smijeak. Sunanica se uvijek okree k suncu, a kraljevsko vijee k meni. Iziite obojica i ekajte me. Moda bih vas trebao. Neaci se ustrali i doveli goste u sobu pa se udaljili. U Bakaevoj dui sve klike. Osjea da se ima neto veliko dogoditi, pozdravlja doljake, nudi im stolice. Petar Gereb zapone: - Naa fratarska odijela morala bi vam pokazati da nas ova mo nosi tajnovita stvar. - Svakako, velemoni gospodine. - Moj prijatelj Orban saopio vam je moje miljenje prije dva dana. Obeali ste da ete razmiljati. - Ima jo vremena do izbora. Tek je deset dana to je izbor ponovo odgoen, to eli velemoni gospodin? - Filipec nas je zaveo predaleko, kad nam je iznudio da pri hvatimo kraljiin prijedlog. - Jer Hrvati mogu pobijati izbor. - Jednom prigodom spomenuli smo kraljici Hrvate, a ona je rekla: Hrvate e upokoriti aragonci. - A to je na to rekao Filipec? - upita Baka. - Povlaivao je kraljici. -

- A ja velim: kraljica se vara. Nee upokoriti Hrvate, a go spodin Filipec se igra vatrom ako to pokua. - ekajte - usklikne potpalatin. - Hrvati su ostavili svojih etrdeset plemia opunomoenika. Ako njih podmitimo da priznaju na izbor? to velite na to, gospodine biskupe? - Njih je etrdeset i oduevljeni su za princa, a njihovi e ih drugovi kod kue pozvati na odgovornost - upozorava Baka. - Bit e dovoljno ako nekolicina njih izjavi da pristaje uz Vladislava. - Ako zaponete s njima pregovarati, oni e odmah pitati to e biti s princom Ivanom, jer se ne bi usudili vratiti se u domovi nu kad ne bi bili sigurni za njegovu sudbinu. - itavo je vijee zakljuilo neka o tome pitamo vas. I vijee vas moli da to uzmete u svoje ruke. - Da gubim glavu i slobodu protiv kraljice i Filipca? - Recite preasnom gospodinu svu istinu- oglasi se sada potpalatin. - Zato okoliate. Baka naoko mirno pogleda Petra Gereba kako se sprema na neto naroito. - Slijedim savjet svog prijatelja potpalatina i saopujem: u asu kad Filipec nije bio prisutan, vijee je zakljuilo da e Vladislavu predloiti za kancelara vas, preasni gospodine. - Mene, lako je to rei, ali nije lako izvriti. Kraljica to nikad nee prihvatiti, a kralj Vladislav pristaje, naravno, uz svojeg ze mljaka Filipca. - Ne, preasni. Taj prijedlog stavit e kralju sabor. - Kralj moe odugovlaiti i tako odgoditi, a sabor e se smi riti. - Uvjeravam vas da se mnogi nai najugledniji ljudi bune zbog mnogih pogreaka koje je poinio biskup Filipec. Cak je i egerski biskup s nama. Vjerujte kad vam to potvrujem spasom svoje due. Mi vas svi smatramo Filipevim nasljednikom I zato vas molimo da pokuate provesti nae elje. Naime, odluili smo zamoliti princa neka se dobrovoljno odree prijestolja i povue u Viegrad da tamo eka odredbu kralja Vladislava. - Teko je to. Uza nj je Varadi koji ga mora odgovoriti. - Zar e sluati luaka? - Pametniji je od Filipca, na to vam se kunem, velemoni gospodine. Filipec ga je proglasio luakom i svijet mu to vjeruje, ali Varadijev je um zdrav i budan i nikad nee pristati da princ odstupi. - Ali Gordana bi mogla da ga sklone. On je ljubi i moe se njome oeniti ako se odree krune. Zna se da je u prividnom braku s Damirom, a to znai da i ona eli poi za princa. - Ali Gordana je pouzdanik vojvode Ilokoga koji bi se mo gao vratiti svakog asa. - Ne, vojvoda se nee tako brzo vratiti. - Vi znate gdje se nalazi i da se ne moe vratiti? - Filipec svima taji gdje je vojvoda. Nas uvjerava da se ne moe vratiti, a to mu se mora vjerovati jer se sigurno dobro pobrinuo da mu ne pomrsi raune. - Kraljica i njezin pouzdanik kancelar Filipec nee dopustiti nikakvu promjenu. Lice Petra Gereba oblije rumen uzbuenja: - Vi ste, preasni, umni dravnik, poznajete zakone stare i nove, znate kako je kod nas i to bi moglo biti. Jedino vi moete spasiti kraljevstvo i nau prisegu. - Da, znao bih. - Napokon! - usklikne Petar Gereb zajedno s Orbanom. - Imam uvjet, a taj nije teak. Ne smijete mi zamjeriti to se moram obraniti Filipeve osvete.

- to traite? - Da mi pismeno podnesete zakljuak vijea sa svim potpi sima koji e jamiti da je vijee predalo vlast u moje ruke. - Kad je vijee odluilo, mora to i pismeno potvrditi - pri hvati Petar Gereb. S njim se sloi i potpalatin: - Donijet emo vam taj spis. Vi ete, dakle, preuzeti zadau da se princ odree i poe u dobrovoljno zatoenje? - to u uiniti, to jo ne mogu objasniti. Razmislit u podro bno. Sutra vas oekujem u ovo doba. Gospoda se digoe na polazak. Zaklonie lica i ostave palau. BAKACEVIPUTOVI Sutradan nakon objeda Gordana uzme knjigu da ita prinevoj majci, kad joj sluavka najavi: Vaa milost, preasni gospodin biskup Baka eli govoriti s vama. eka vas u velikoj sobi. Zauena zbog nenadanog posjeta, Gordana krene u sobu za primanje i pozdravi Bakaa, dok joj pogled pomno istrauje njegovo lice, puno smjernosti i poitanja. Cim su se pozdravili i ona mu ponudi stolicu, zapone biskup poluglasno: - Nedavno smo se jo nazivali saveznicima? - Zar nismo i danas, preasni gospodine? - Vae dranje to ne potvruje. - Ni vae izbjegavanje od prvog dana sabora. - Priznajem. Nisam vas poslednje vrijeme potraio jer su me zadravali poslovi, ali evo me danas. elim s vama govoriti potpuno nasamu. - Nitko nas nee smetati. - Ne znam jeste li dijelili sumnje gospodina Damira o mojem govoru na saboru? - Jesam, Dreasni. - Teko ste se prevarili. - Na to u vam odgovoriti kad izbor bude proveden. - A ja u vam ve danas dati prigode da se uvjerite o pro tivnom. - Onda u to radosno pozdraviti. - Vai lakonski odgovori ne mogu me odvratiti od povjer ljivosti. Gospoo Gordana, jo i danas se smatram obavezan i princu i svojoj zakletvi kralju. - Mudro je ako ne izazivamo pravednost. - Ne samo mudro nego i potreba savjesti. Dakle, ujte me: odgodu izbora smatram stupicom da odvabe prineve pristae. - Poteni e ostati uza nj, a ja vas uvjeravam da u naim redovima ne manjka potenja. - Gordana vi znate da se protivnik hvata svega i svaega, ne bi li osujetio prinev izbor. - Vi ste potanje upueni u protivnikove namjere? - Vi znate, Gordana, da po aragonskom moralu nema nika kvih nemogunosti. - Onda smo u razbojnikoj spilji, a ne u kraljevstvu, u dravi slobode gdje vladaju ljudi sa ovjeanskim razumom i potenjem. - Mi smo u dravi gdje vladaju aragonci. - Oslobodimo ih se. - Kako se osloboditi, kad smo ih jednom sami primili? - to smo uzeli moemo i odbaciti. - A kako? - upita Baka. - Na to bi vam mogao odgovoriti vojvoda Iloki djelom. - Kad bi vojvoda bio tu, imali bismo vou. Ali on ne dolazi, a nesrea je to nema nade.

- Moja nada nikad ne klone. - Nema glasa o njemu. To protivnik divno iskoriuje protiv princa. - Znam sve, a ipak neu da klonem - odluno naglaava Gordana. - Tome se radujem. Ali moja je namjera zapravo bila upozo riti da se uvate jer vaa neopreznost mogla bi uiniti mnogo zla. Isto tako budite na oprezu zbog prineve majke. I nju bi protivnici mogli iskoristiti u izborne svrhe. Snosite odgovornost za svoje ko rake, Gordana. - Hvala vam, gospodine biskupe, to ste me upozorili. - Saznam li to vie, odmah u vam javiti ili u sam doi. - Uzdajte se u svog starog saveznika. Kad je Baka otiao, pohiti Gordana u blagovaonicu, dade dozvati Marka i poalje biskupu Varadiju poruku da odmah doe. Neto je vano rekao Baka? - upita je prineva majka. Vano je ono to je zatajio. Zato sam pozvala Varadija. Baka je govorio uvijeno, upozoravao me na pogibelj koja nije iskljuena. Ali zato me neprijatelj upozorava na ono to su njego vi zasnovali. Na ulici doekao je Bela Ferenci svojeg ujaka s pratnjom svojih momaka i Baka mu tiho odredi: Hitno u dvor. Za malo asaka ulazio je Baka u kraljevsku palau i odmah poao k Berislaviu: Moram smjesta govoriti s princem posve nasamu. Dvorski metar ga odvede ravno gore i najavi Ivanu. Ovaj odredi da ga odmah uvede. Princ doeka Bakaa u svojoj knjinici, srdano ga pozdravi i ponudi mu stolicu. to mi nosi vaa preasnost? Vedro pitanje i prostoduni pogled zaas zaustave Bakaevu rije. No brzo se sabere i uzdahne: - Visosti, dao bih pol ivota da me mine ova gorka asa. - Uvod nije radostan. - Kako da bude drugaiji kad sam pun jada. - to vas ojauje? - Visosti, od onog dana kad vas je kraljevsko vijee ostavilo, nisam ni koraknuo u blizinu vijea, ali nakon neprestanog zateza nja s kraljevskim izborom pokuao sam doznati to se tamo radi i zbog ega su vas zapravo ostavili. Moje nastojanje urodilo je poraznim otkriem. Spreman sam da vam kaem kako sam doga aje uoio i uo iz usta samih lanova vijea. - Dakle, koji je uzrok to su me ostavili? - Ljudska glupost koja se boji vae mladosti. Vele da su vremena opasna, neizvjesna, a u takvim tekim asovima ne bi se mogao snai ni ozbiljan mu, a kamoli mladi. - Ne mogu pobiti njihovo miljenje. - Ali bih ga ja mogao pobiti i sigurno bih gospodu uvjerio da su na krivom putu. Meutim, visost me nije posluala kad sam vam savjetovao da gospodi obeate preko mene razne asti i da odaberete kancelara jer su oni to oekivali. A kad nisu doekali, poeli su se od mene kriti, tajiti mi svoje sastanke i namjere. Na to se mogu zakleti. Baka govori s dubokim uvjerenjem znajui da u ovom asu govori istinu. Nije potrebno da se kunete, preasni. Kad vam ne bih vjerovao, ne bih vas ni sluao. Ohrabren ovom izjavom, primakne se blie: Vijee me postavilo pred gotov in u asu kad su ve

stvorili ne samo zakljuak nego razglasili po cijeloj Ugarskoj kako se plae vae mladosti. I tako se to pronosilo od velikaa do velikaa. Dapae, poelo se prenositi i u plemstvo koje vam je toliko odano. Sad se o tom govori na sva usta. I samo je to povod to vai protivnici dobivaju svaki dan sve vie pristaa. Tome su se pridruile jo dvije nesree: hrvatski ban je bolestan, a od vojvode Ilokoga nema glasa. Time, eto gubite dva glavna voe. Protivnici su iskoristili i jedno i drugo i preplaenim ljudima natuknuli da je banova bolest samo prividna jer nee da sudjeluje na izboru. A za vojvodu kau: ne dolazi blizu jer se i on boji vae mladosti. Baka ne opaa na prinevu licu nikakva znaka iznenaenja, ve samo pozornost. Istodobno Bakaev pogled hvata kazaljku sata i munjevito mu sine misao. Ako sad bane Gordana, to onda? A zatim se uri govoriti: Nadalje, visost zna, da nakon smrti bosanskog kralja Niko le, Bosna nije imala vladara, ve je zemljom upravljao sam kralj Matija. Bosna bi se opet imala uzvisiti na kraljevstvo i zato vam nude bosansku krunu kojom bi vas okrunili odmah im bi na prijestolje zasjeo novi kralj. Naravno, ako bi uistinu izabrali drugog, a ne vau visost. Princ se sagne blie Bakau kao da se boji da mu ne izmakne koja rije i ne govori nita dok on brzo iznosi svoje prijedloge: Sabor stalea proglasio bi toke toga ugovora obvezatnim za vas i za sebe kao i za novo izabranog kralja. Moram priznati: ova ponuda dokazuje da nitko nema nita protiv vae linosti, ve se jedino boje da vaa mladost ne bi mogla svladati sve napore i tekoe. Princ ustane. Polagano ode k prozoru i nasloni glavu na stol. Baka promatra njegove kretnje, razabire da mladi piinc razmilja. Mora ga pustiti u miru dok se ne odlui, a zlatno kazalo na uri nemilosrdno ide dalje i raspiruje u Bakaevoj dui strah pred dolaskom Gordane ili njenog glasnika, a moda i koga drugoga od prinevih najbliih prijatelja. Svi bi oni mogli upasti i razoriti ovu njegovu osnovu. U prinevoj se dui budi alost, osjeaj osamljenosti, sjeanje na nedavnu prolost, na dane kad su ga uvjeravali o svojem prijateljstvu, prisizali mu na odru mrtvog kralja. Razabire glasove Petra Gereba i Stjepana Zapolje, glasove njihove njenosti i topline kako mu obeavaju svoju zatitu i uvjeravaju ga da e uvati, braniti, nadomjestiti mu oca. "Zato su me svi vodili putem k prijestolju? Zato nisu odmah uoili moju mladost, odmah kod smrtne kraljeve postelje. Zato nisu odmah uoili sve ono to ih je sada sklonilo da se plae moje mladosti i doveli me u poloaj koji me ispunjava nepodnoljivim stidom to sam bio obmanjivan svakog dana i svakog asa.c &T.A. ... .._....*."_._. __ ...,.,. .. .:.."! ,, i^, ~.i,. "I Lovro Iloki? Zar i on? Nije li pokojni kralj jednom rekao da je vojvoda zaprosio Gordanu? Da, i ako je jo ljubi, nije li ga ljubav nagnala da me napusti?" "On ljubi Gordanu i boji se budem li kralj, ona bi prije pruila ruku kralju nego vojvodi. Da, on me ostavlja zbog nje da nju osvoji za sebe, samo zato se predomislio, ne zbog mladosti. To bi barem bilo shvatljivo." "Da su me napustili odmah nakon oeve smrti, bilo bi to ili izdajstvo ili mudra odluka, to je to sada? Besprimjerno podrugljivo stanje ovjeka kojega vode svezanih oiju sebi za zabavu, a na ruglo njemu." Nestrpljivost i strah to je obuzela Bakaa zbog preduge stanke prekine Ivanovo jadanje samom sebi: - Ako je vaoj visosti neto teko ili dvojbeno, molim da zatrai objanjenje. - Ne, hvala, nije mi potrebno nikakvo razjanjenje. Sve je jasno.

Okrenuo se od prozora, vratio se k biskupu i ostao stojei: - Velike su bile ideje, prevelike i prelijepe kojima sam elio sluiti prijestolju. Cesto sam se prenerazio od pitanja: hoe li moje snage dostajati da ih provodim? I titila me briga. Meutim, sad dolaze oni da skinu sa mene odgovornost pred sobom i pred svijetom. - Kako to misli vaa milost? - Odstupam. - Ne kanite se kandidirati na prijestolju? - zapanja se Baka - Poto sabor smatra moju mladost pogibeljnom za kra ljevstvo, odstupam bez ikakve njihove naknade ili, kako vi to velite, odtete. - Jo se ne zna hoe li izabrati koga drugoga. - Mene nee jer se povlaim. To im recite. - Vi odbijate asti koje vam nude? - Odbijam. - Visosti, nikad nisam slutio da e me bog toliko kazniti i nametnuti mi zadau da vaoj visosti predloim ovaj ugovor. Ali kunem se, to uje bog: kad ne bih vaoj visosti savjetovao da prihvati njihovu ponudu, pokojni bi me kralj prokleo u grobu. Jer ono to bi se moglo desiti s njegovim sinom... - to bi se moglo desiti sa mnom? - zapita princ otro. - Ako odbijete ponudu, to znai s vae strane otvoreni pro test. - Protiv koga? - Protiv novog kralja. - Ja ne protestiram. -

- Ali svatko kad dozna da ste odbili takvu ponudu, mora predmijevati, pa i sam kralj koji bi bio izabran, da ste odstupili s prijestolja, a time biste izazvali na otpor svoje pristae. - Ali ja to neu - jo otrije naglasi princ. - Dopustite da vam razjasnim: kad bi se uistinu dogodilo da bude izabran drugi kralj, a vi ste odbili sporazum, svatko mora smatrati da niste odstupili dragovoljno. I onda e vas su mnjiiti da ste ogoreni. Jo vie: njihova bi sumnja mogla natjerati u strah novog kralja. - U kakav strah? - Svi e vas smatrati nezadovoljnim takmacem izabranog kralja, a on sam mora strepiti da ete mu vi potkopati prijestolje. Nije vano to vi to, uistinu, nikad ne biste uinili, dovoljno je da kralj sumnja. Vaa visost dobro poznaje historiju svijeta i zna da kraljevi gube svijest kad odabiru oruje protiv onih koje smatraju svojim takmacima na prijestolju. Sjetite se samo ne djela to ga je poinio Ivan Postumatus prema bratu vaeg oca, a da nije skrivio ba nita. - Dao ga je smaknuti. - A va otac utekao je istoj sudbini, samo zbog njegove djetinje dobi. Princ ponosno slegne ramenima: - Neu biti manje hrabar i ponosan od mojeg ujaka ako me poalju na stratite. Moja im je glava vazda nadohvat. - Zaboravljate na dvije glave koje su vam milije od vlastite. - O kome vi to govorite? - upita princ, stisnuvi obrve.

- O onima koje ljubite. Vladar koji bi vas smatrao urotni kom najprije bi udario svojom otricom ene koje su tako blizu vaem srcu. Prineve zjenice se raire, usplamte, obavija ga magla, kroz nju razabire lice svoje majke i smee bademaste oi. Baka zna o emu princ razmilja pa se uri da mu razjasni: Upamtite, prine, to sam vam rekao na dananji dan: oni kane izabrati Vladislava. A taj kralj povest e kraljicu pred oltar. To je njezina osnova. Predoite sebi na kakav bi in Beatrica navela vladara koji bi protiv vas bio ispunjen vjenim sum njama? Kako bi strana bila Beatriina osveta koju bi izvodio kralj, vazda zabrinut da mu vi ne otmete prijestolje? Prve bi rtve bile vaa majka i Gordana. Svaki neprijatelj znao bi da e vas najjae udariti i najstranije smlaviti ako se baci na te dvije ene. Od tih rijei princa prolaze srsi strepnje. Zgrozi se do dna due. Nema rijei, samo ga zahvaa strahovita misao i prikazuje mu jezovitu budunost. Kunem vam se, visosti, Beatrica se ve sprema i kuje osnovu. Badava nije bacila u krilo vaim protivnicima ogromne svote. Veli se da su joj zajamili prevelike kamate. A vi znate da je ve jednom htjela optuiti vau majku da je vraarica jer da joj je onemoguila da kraljevstvu raa sinove. Visoko elo mladoga princa oblije znoj, oi izraavaju duboku prepast u koju Baka ubaci posljednju kap: A Gordanina sudbina bila bi bjednija od svih ena u kraljevstvu. Govornik je uzbuen pa ustaje, pribliava se k Ivanu i pogledava na sat. Ako pak prihvatite ponudu i sabor vam zajami ispunjenje ugovora, svatko e smatrati da ste odstupili dobrovoljno i pruili ruku na sporazum, da ste zadovoljni, a u tom sluaju niste dali povoda sumnji. Kad bi vas ipak netko sumnjiio, vi stojite pod zatitom sabora kao i svi oni koje vi ljubite. Ako ste hrvatski ban, vojvoda Slavonije i bosanski kralj, nitko ne moe dosei one koje ljubite. Bit e sretne uz vas. Uhvati ga za ruku pa dovri poluglasno: Jo je jedna prednost ako prihvatite ponudu. Gordana se oslobaa prisege koju je dala ocu i skrbniku. Bit e slobodna da svoju ruku prui vama kome poklanja i srce. itavo prinevo tijelo dre. Baka ga je udario strijelama, a odmah zatim obasjao suncem. U mladievoj dui bore se osjeaji. Moda ete ovako biti mnogo sretniji s Gordanom. Visosti, ne odbijte ponudu. Ne spalite mostove iza sebe jer za vama idu oni koje ljubite i koji ljube vas. Sve mu se ini jasnim, nedvoumnim, neizbjenim. Osjea se na rubu ponora i samo jedna njegova kretnja survat e ih bespomono. - Biskupe, - ree on hrapavim glasom. - Nikad nisam gramzio za krunom. Drugi su me gurnuli u borbu za prijestolje. Neu se nametnuti i odstupam dragovoljno. Povlaim se, ali ne elim ostaviti iza sebe put sumnji buduem vladaru ni onima koji budu uza nj jer taj put ustinu vodi najprije do ena koje posjeduju itavo moje srce. - Prihvaate ponudu? - Prihvaam. Posljednja rije pala je na Bakaeva prsa i zaustavila mu dah. Trebalo je vremena da kae: - Mladi prine, nikada nisam bio svjesniji da sam uinio dobro kao u ovom asu vama. - Zahvalan sam vam dovijeka. Ako se sve dogodi onako kako ele protivnici, tek onda

ete razumijeti to sam uinio. A sad, visosti, smijem li se oprostiti da kraljevskom vijeu odnesem va odgovor? Da, preasni. Izvolite im odnijeti moju poruku da primam ponudu. &.1.1 Baka prui princu drhtavu ruku i gotovo istri iz sobe, pobrza niza stube pa izae iz dvora. Tu ga doeka Bela s pratnjom. Brzo su uzjahali i krenuli. Tek to su proli pored zidina, zapazie pred sobom Gordanu i Varadija kako jau u dvor. Skrenimo natrag pa okolo dvora - odredi biskup. - Ne bih im htio doviknuti: dolazite prekasno. I obili su zidine kraljevskog dvora. - Zato ste prije bili kod nje? - Htio sam doznati ne vraa li se ipak vojvoda Iloki. Ali ona nema vijesti. To je uvrstilo moju odluku da princa sklonem na sporazum. A zatim, morao sam se uvjeriti bi li ona poduprla moju osnovu. Meutim, prevario sam se. Ona je elik znaaj. No urimo se. Kralj Matija mora me na drugom svijetu blagosloviti. Budem li kancelar u Vladislava, to e me hrvatski ban i bosanski kralj najgorljivije podupirati. Obvezao sam Vla dislava i princa. - Ujae, vi ste veliki Stigli su do potpalatinove palae. Tu doekaju Bakaa svi lanovi kraljevskog vijea. Samo Filipec nije prisutan. Kad se Baka pojavi na vratima, svi skoe na noge. Jedno jedino pitanje ita im se na usnama: - Pristao? - Da - ree Baka trijumfatorski. Svima se ini kao da su se oslobodili okova i opkplie Bakaa da im saopi sve potanko. - Vjerujte, zahvalni smo vam. Ovu emo zahvalnost iskazati tek onda kad kralj Vladislav prihvati prijedlog da vas postavi na prvo mjesto uza se. - Moja namjera nije bila da jo jednom ujem to obeanje, jer, ini mi se, imat ete jo prilike da me zovete u pomo. Ponovo ga zamolie da im ispripovijedi to je sve govorio s princom. Sluali su ga pomno, raspravljali i svakog asa odobravali njegov postupak. Meutim, Baka ih uputi kako moraju govoriti s Filipcem i onda brzo ode iz palae. Napokon je kancelar stigao u vijee. Odmah nakon njegova dolaska preuzme rije Petar Gereb i stade Filipcu tumaiti Ba-kaevim obrazloenjem i njegovim argumentima potrebu da se s princom Ivanom ne postupa onako kako je vijee prvobitno zakljuilo. S neizbrisivim smijekom slua Filipec, ne prekidajui govornika. Pri tom promatra ostale lanove vijea koji svakog asa odobravaju Petru Gerebu. Na kraju Petar Gereb naglasi: - Ne moemo i ne smijemo izloiti nemirima kraljevstvo niti smijemo izloiti na milost i nemilost kraljeva sina. - Nikad nisam ni mislio da to uinim - ree Filipec, povri jeen i zateen. - Drago nam je to uti, ali vaa je preasnost prihvatila prijedlog kraljice. - Ba kao i vi, gospodo - odvraa on. - Vi znate da se drugaije nije moglo. No, do provoenja prihvaenog prijedloga, naravno, prolo bi vremena, a dotle bi se moglo tota promi jeniti. Htio bih znati to je sklonulo gospodu da promijene svoj zakljuak.

- Pokuaj sa strane neprijatelja princa Ivana. - 0 kakvom to govorite pokuaju? - pita Filipec namje teno zauen. - Htjeli su ga prevarom izmamiti iz dvora bez pratnje. - Taj pokuaj - nastavlja Petar Gereb - dokazuje da se niani na slobodu i ivot princa Ivana. Ako mu uzimamo krunu, ne elimo mu uzeti ivot niti dopustiti da mu ga uzme tko drugi. - Uistinu, udnovat pokuaj. Sad razumijem. Dakle, princ ima neprijatelja koji mu radi o glavi i zato ste odluili promi jeniti svoj zakljuak. - Zapravo nije bio zakljuak. Ve smo prvog asa prihvatili prijedlog njezinog velianstva, ali mi se vrsto nadamo da e kraljica, ako joj vi sve to razloite, uvidjeti kako inimo dobro i pravedno jer e taj ugovor s princem u prvom redu posluiti sretnom vladanju kralja Vladislava. - Znate da je kraljica svoj prijedlog uvjetovala svojom novanom potporom, a svakog dana trebamo ogromne svote za izbore i sveanosti koje e slijediti i ete koje moramo lijepo op remiti i odmah platiti da moemo u sveanom ruhu otii u susret kralju. Zatim, dolaze krunidbene sveanosti, ali emu da vam nabrajam kad sami znate. - Da, sve to priznajemo - potvrdi Petar Gereb. - Ipak je potrebno da na ugovor s princom potvrdi njezino velianstvo i vi, gospodine biskupe. Tog asa Filipec iznenada upita: - Ugovor je sastavio Baka? - Ne, on i ne zna o tome. Ugovor je sastavio netko kome sam obeao utnju - razjanjava Petar Gereb. - Ne traim da mi kaete ime. To je napokon svejedno, Radi se o shodnosti ili neshodnosti prijedloga. - Dakle, kakav nam odgovor dajete, preasni? - pita potpalatin. Jesu li gospoda sva slona za taj ugovor? Svi potvrdie najodlunije. Razmislit u kako da stvar predloim kraljici. Je li taj ugovor sastavljen usmeno? 439 - Predbjeno samo usmeno. - Vidjet u to o tome misli kraljica. - A vi, preasni? Kako mislite vi? - pita Filipca Petar Gereb. - Mislim da bi trebalo svuda poputanja, samo da se osi gura mir i sporazum u samom kraljevstvu. - Znai da pristajete? - O meni se i ne radi, nego o kraljici. Trebat e joj razloiti, a da je ne ozlovoljimo i da nam ne uskrati pomo. I sami znate da bez nje ne moemo. - Zamolili bismo preasnog gospodina neka odmah ide kra ljici i donese njezin odgovor. - To je sad najvanije. I Filipec se digne na odlazak. Vani ga je ekao tajnik s kojim se uputio u egersku palau. Putem ovaj primijeti: - Mrki ste i zlovoljni, preasni? - Opaam da su gospoda u vijeu neto odvie mudra. Sa mostalno vode s princom pregovore. Netko se uvukao u vijee da ga vodi drugim putem. - Tko drugi nego Baka. - I ovo danas, kao da je izveo on, makar se vjeto sakriva. Samo ne znam da li se Baka uistinu zauzima za princa ili samo

kani mene posvaditi s kraljicom ne bi li on stupio na moje mjesto. - Ovo drugo mnogo je vjerojatnije. - Kunem se: to nee uspjeti. Do Vladislavljevog izbora moi u sauvati kraljiinu sklonost. - A kasnije vam nije potrebna? - Dragi moj prijatelju, to e biti kasnije, to ne zna nitko, osim gospodina Boga i neto malo mene. U kralja Vladislava lake se stjee povjerenje negoli u Beatricu. Njoj se moraju po koravati drugi, Vladislav se vazda pokorava drugima. Pobrinut u se da na prvom mjestu budem ja. Stigavi kraljici, dade se odmah najaviti. Cim je uao i pozdravio, prikae se vrlo uzbuen pa odmah zapone s izvjetajem: - Vae velianstvo, posvuda se pronosi vijest da su princa htjeli odmamiti iz dvora i ubiti. - Vi znate da smo ga htjeli utamniiti. - Da, velianstvo, ali Damirovi su momci prepoznali Enrika i vijest o tome strahovito je raspirila prineve pristae. itava ih je okolica puna, ne zna se odakle su doli i kada, rijeju su skovali urotu da e navaliti na ovu palau i zapaliti je. Ona problijedi. - Budite mirni, velianstvo, urotu sam sprijeio. - Pobili ste ih sve? - Velianstvo, njih je bilo toliko da mi ne bi dostajalo ni dva puta toliko vojske koliko ima vie velianstvo sa svim etama naih velikaa to su sada u Budimu. - A velite da ste prijeili urotu? - Lukavou. Ove noi dok je velianstvo spavalo, sazvao sam kraljevsko vijee i odmah poslao princu mirovne prijedloge. I tako smo uglavili sporazum. - Kakav sporazum? On joj samo povrno ispria toke ugovora koje mu je saopio Petar Gereb. Na polovici ona vikne: - Ne pristajem. Da jo podijelite asti tome kopiletu? Velim: ne pristajem na sporazum. Kome je palo na um da mu nudi banstvo, vojvodstvo? Jeste li sili s uma? - Velianstvo, sluajte me. On je odstupio. - Ne dam se postidjeti od toga mladog lupea da on od stupi. Bacit u ga, svrgnuti, unititi. Gurnut u ga. Traim tamnicu i zapljenu imanja. Filipec eka as, a onda odvraa: - Velianstvo, dopustite da zavrim. - Dakle? to jo? - itav taj ugovor samo je prividan. Sklopljen je samo zato da umirimo prineve pristae i sklonemo ih da odustanu od pobune. Ugovor je usmeni. - Prividan, uistinu? - Sklopljen je samo na rije, a to je isto kao da nije ni bilo govora o kakvem ugovoru. - Vi ste doista spretni, preasni gospodine, ali budite na oprezu da ugovor ne bi tkogod smatrao pravovaljanim. - Neka se velianstvo pouzda u mene. - A ima li togod drugo naroito vano? - Sve je u najboljem redu. Velikai pomalo dolaze. Preko sutra e svi biti ovdje, samo jo nisam uspio sastaviti dovoljan broj eta kako bih sjajno opremio povorku koja ide na granicu u susret kralju Vladislavu. - Zar jo niste kod Enrika digli novac koji sam odredila za to?

- Jesam, velianstvo, ili mi nije dostajalo da pratnja bude onako sveana kako ste eljeli. Od vijea sam primio znatnu svotu, a ova je iskoritena za priredbu gozbe u ast novom kralju. - Dat u vam na raspolaganje svoje ete. Osim toga, to god ustreba, Enriko e vam dati. elim da se moj budui vjerenik doeka sa svim sjajem dostojnim mene. Nakon jednog sata vratio se Filipec u potpalatinovu palau i navijestio: - Isprva je njezino velianstvo bilo protivno ugovoru, ali sam je najposlije sklonuo da svoj protest povue. - Prema tome, imat emo lak posao da provedemo izbor i odmah okrunimo kralja. - Sad vie nema pogibelji da proglasimo rok izbornog dana. - Moete proglasiti - ree Filipec potpalatinu. SUPARNICI Gordana i Varadi stigli su u dvor i odmah potraili Damira. Saznavi da je Baka bio kod princa, poure se gore da uju to je bilo. Princ ih primi u knjinici u kojoj se upravo odrekao prijestolja. Na prvi pogled spazie sve troje na princu teak umor, ali kad je preda nj stala Gordana, pogled mu zasja. - to je od vas htio Baka? - upita Varadi bez ikakva uvoda princa. - Razotkrio mi je itavu istinu. - Koju istinu? - upadne Gordana, uznemirena, osjeajui opasnost. - Istina glasi: protivnici, ba kao i moje pristae jednako strepe od moje mladosti i ele izabrati za kralja drugoga. - To nije istina - klikne Damir. - Baka lae - usplamti Varadi. - Ne bi li vaa visost bila tako ljubazna da nam ispria to ste govorili s Bakaem - moli Gordana. - Dakako. To sam i duan. I on itav razgovor s Bakaem razotkriva svojim prijateljima. Kad im Ivan saopi da je odstupio, svi troje skoe preneraeni pa gledaju princa kao da ga dre suludim. Varadi vikne drhtavo: - Napustili ste svoje pristae, prine? - Oni sami ele da odstupim. - Baka lae, opet velim. - Uinio sam ono to sam morao. - Ivane, sva Hrvatska planut e gnjevom na tebe - pri mjeuje Damir. - Povjerovali ste Bakau, a mene niste pitali za savjet? otro e Varadi. - Dragi prijatelju; tu nije bilo nikakve dvojbe da bih morao traiti savjeta na to da se odluim. Vama sam ve jednom rekao da se nikada ne bih htio nametnuti. Vi najbolje znate to mislim o svom nastupu na prijestolje i o borbi koja se vodi oko toga. Ne dam se nametnuti ni od koga. Pa ni od svojih prijatelja. Sve to mi je rekao Baka, ne moe se pobiti. - Ne bi se moglo pobiti kad bi izbor bio zavren. - Neu da se izvrgavam sramoti i smijehu koji me eka kad moj izbor propadne. - Ali ne moe propasti - klikne Gordana, a Varadi upada: - Ako je Batori odustao i ako odustane jo nekoliko njegovih, to ne znai nita. - A vojvoda Iloki? Sve troje se lecnue. Gordana prva ponovi: - Vojvoda Iloki? to hoete da kaete? - Samo opetujem o emu govore svi protivnici.

- O emu govore? - upita Damir. - Vojvoda koji je bio nepokolebljivo uza me isto se tako prestraio moje mladosti. I zato ne dolazi. Damir i Varadi usplamte: - Varate se, visosti. - Krivo misli, Ivane. Mrki oblak prekrije bjelou Gordanina lica i sjaj njezinih oiju. Gleda ravno u princa, ije su oi ovog asa upravljene u nju, s izrazom duboke sree. Ona ipak uti, dok Varadi uzvikuje: - Dakle, vie vjerujete protivniku negoli nama? - Ako su neprijatelji i odmamili vojvodu, zar nije ve mogao stii? Ili se javiti? Ne, on je ustuknuo pred odgovornosti koju uzima na sebe da se bori za mene. Sve vrijeme ne dolazi niti alje kakav glas. Bakau su rekli da vojvoda nee doi. I nije doao. - Ipak e doi - usklikne Gordana, a u oima joj sijeva teki prijekor princu. Ali on odreito odgovara: - Ne, Gordana, on nee doi. I neu mu spoitavati. Pravo ima. Premlad sam za toliku zadau. Njegov pogled ustaljen je na Gordani, Taj pogled govori sve to moe da kae rijeima. Ali ona otro trgne glavom i glas joj bude opor: - To znai, visosti, da ste svoje ostavili pristae kako bi sa sebe mogli skinuti sav trud i muku to bi vam zadavala briga za druge. Kako se to slae s vaim dubokim osjeajem ovjeanske dunosti? - Gordana, nemogue je da me vi ne shvaate. Boje se moje mladosti i nee da vladam. Ja se njihovoj elji priklanjam. - Njihova e elja biti izreena tek na izboru, a vi se ne smijete oslanjati na spletke protivnika kojima je Baka orue. - Bakaeve su bojazni ispravne. Zna to e stii, ne samo mene, nego sve vas ako me budui kralj smatra vjenim takmacem. Budui kralj ste vi - otro e Varadi. Damir se povue u dubinu prozora zajedno s Varadijem, dok djevojka ostane s princom i poluglasno ga pita: - Dopustite mi jedno povjerljivo pitanje. - Spreman sam na odgovor. - Nije li sjeme vaoj sumnji na vojvodu Ilokoga ljubomora prema vojvodi? - Ljubomora? Ne znam, ali zar nije vjerojatno da me na puta jer nee da digne na prijestolje onoga koji vas ljubi? - Unato tome vojvoda ne bi ni asa ustuknuo da radi za va izbor. - Kako je golema vaa vjera u vojvodu! - Opet sumnja. Jednom ste poalili svoje sumnje, otjeravi Damira. Ako opet zapadnete u mreu sumnji? - Nije sumnja. Beatrica je htjela da me utamnii, a moja majka i vi bile biste nian njenih osveta. - Ja imam skrbnika vojvodu Ilokoga. On bi obranio i vau majku i mene. - Gordana, ostavite to se ne moe promijeniti. Nije mi odreeno da nosim krunu. - Gdje su vam dokazi da su vas Hrvati ostavili? - Ve rekoh: vojvoda se ne javlja, ni knez Bernardin, ak ni biskup Ernut ne alje vijesti. I razotkrije joj sramotu koja ga je obuzela kad je prozreo kako su ga varali, a istodobno uvjeravali. Tu spoznaju ne moe podnijeti. I onda ispria razgovor s Bakaem, sve redom. - Ne bih ni primio njihovu ponudu da uzmem bansku ast

ni asti bosanskog kralja da nisam razabrao opasnost za one koje ljubim. Svoju glavu dajem Beatrici, ali vau, svoje majke nizato. Borio bih se da nisam ostavljen. Nema tu pomoi, nema nikoga da pomogne kad te golorukog napadnu razbojnici. Tu je borba nemogua, neprirodna i morao sam je dokrajiti. - Niste je dokrajili. - Jesam, Gordana. Svakoj je borbi sad kraj. - Mi emo borbu provesti na dan izbora. Ako ste vi odstupili, ne znai da nai prihvaaju Vladislava. Do izbora ima jo vre mena. Kucanje na vratima naas ih uutka. Damir ostavi Varadija pa otvori vrata. U sobu ulazi Berislavi, uzbuen, a glas mu dre: Sa svih strana dolaze velikai. Crkva Velike Gospe se ureuje. Tamo e zasjedati izborni sabor. Sve osjeaju da Berislavi neto preuuje. Da, razumijem, a to onda? - pita princ. I razglaeno je: izbor e se odrati u etvrtak, petnaestoga. I Varadi i Gordana i Damir stoje kao ukopani, bez rijei dok Berislavi doda: Zato su odgodili izbor na est tjedana da ga mogu provesti bez nas. Damir se odmah spremi na odlazak. - Idem k naim plemiima. Neto se mora uiniti protiv te prevare, pa makar nas stajalo glave. - Zabranjujem ti, Damire, da izlazi iz dvora, zabranjujem i onoj etrdesetorici da se maknu - odluno zapovijeda princ. - Visosti, vi ste se odrekli i nemate pravo zapovijedati onoj etrdesetorici. Otri Damirov odgovor iznenadi Varadija i Gordanu, ali oboje pristanu uza nj. - Ta vie nemate prava da raspolaete njihovim inima potvrdi Gordana. - uli ste, prine moj - upozori Varadi Ivana. - Moj prine i drue moje mladosti, ako mi zabranite da se maknem ispod ovog krova, onda molim da me smjesta otpustite iz slube. Poput hladnog mlaza padaju na Ivana Damirove otre rijei, ali Gordana posreduje: - Gospodine Damire, zadali ste rije da ete uvati prinev ivot i ne smijete ga ostaviti. - Prepustite meni da pozovem plemie i s njima se dogovo rim - odredi Varadi. Zapovijedajte sa mnom - ponudi se Berislavi. A princ uti, osjetivi se poraen. I drugi uute. Osjeaju se kao namamljena uhvaena eljad koja ima jedinu nadu da e opet slavno pasti u boju. Mukli oaj padne na njihove due. Samo princ uzdigne glavu: - Eto, sad tek vidite kako je radio Baka kad me nago vorio da prihvatim ponudu. Zacijelo je znao kakva se varka sprema. - A ipak je utio - uzvikne Varadi. - Ne bi se nita promijenilo. - Visosti, dogodilo se to mu drago, odustanite od pogodbe s protivnicima - moli Gordana. Svi gledaju u blijedo prinevo lice. Oborio je oi, osjeajui da ovog asa Gordana izvrgava kunji njegovu ljubav. Ali brzo digne pogled k njoj i uzbueno odgovori: Odrekao sam se po vlastitoj odluci jer sam uvjeren da se veina pristaa predomislila. I sada jo vjerujem u to pa izjavljujem pred vama, gospodine biskupe, i u prisutnosti svojih

najvjernijih Damira i Berislavia: ljubim vas, Gordana, vie od ivota, ali natrag ne mogu. Tolikoj odlunosti zaude se svi i ne rekoe nita. Gordana se sagne smjerno na poklon i polagano ode iz sobe. Prati je prinev pogled pun bolnog razoaranja, a ipak ne uini ni jednu kretnju da je zadri. Za njom su otili Berislavi i Damir, dok se Varadi zaustavio: - Da izbor nije za tri dana, ja bih vau odlunost smatrao tvrdoglavou. Ovako vas shvaam. Prevara je strahovita jer smo odijeljeni od svojih pristaa. Ipak se ini da ste nali odvanosti odbiti Gordaninu elju. rtvovali ste svoju sreu zauvijek. - Ako me Gordana ljubi, ne moe me odbiti zbog moje odluke. - Ona ima snage da svladava svoje osjeaje kad je po srijedi ponos. O kakvom to govorite ponosu? - Beatrica snuje o Gordaninoj glavi, o tome nema sumnje. Meutim, Gordani nije do toga da uva svoju glavu, nego trai zadovoljtinu. Ona hoe da tu zadovoljtinu uzme i zato eli sve ili nita. - A to znai? - Ili nita, ili da bude kraljica. To eli Gordana - ree Varadi, posluivi se lukavstvom. Magleni prinev pogled ispituje Varadijevo mrko lice. Gordana hoe da bude kraljica? To je rekla? Rijeima nikad, ali niste li u nje opazili tragove toj elji? Ivan se malo zamisli i odluno odvrati: - Da je tako, ne bi me prije godinu dana navela da potpiem Biankinu prosidbu. - Onda je ivio kralj i da ste zbog nje uskratili prositi Bianku, Gordana bi amila u tamnici. Ona je to dobro znala. Sad su druge okolnosti. Ne mogu dokazati svoju tvrdnju nekim na roitim njezinim izjavama, ali svaki njezin in opravdava sumnju: Gordana eli nositi krunu, jer samo tako moe uzeti zadovoljtinu od Beatrice. Novi udarac smrvi prinevo srce. Razoaranje mu se odraava u licu i oima. Varadi kimne pa nemilosrdno nastavi: - Naravno, Gordanina elja za krunom nema svoj izbor u vlastohleplju ili tatini, ve jedino u ponosu da ovako zadobije zadovoljtinu za sve zloine kojima je Beatrica napadala Gordanin ivot. Posljednji zloin, kad su Aragonci Gordanu zatvorili ovdje dolje pod dvoranom, proizveo je u njoj veliki preokret i neku elju da kazni Beatricu i njezine Aragonce. A to joj ne moete zamjeriti, visosti. Da su je odveli na stratite i odsjekli joj glavu, ne bi bilo tako strahovito kao ono to su uinili s njom: pustili su je da polagano umire od gladi. A kasnije ona voda bila je oito namijenjena da se Gordana ugui. Ne bi li to bila strahovita smrt? - Jezovito je to, biskupe, ne mogu ni sluati. - Zar je, dakle, udo da je ta grozota pobudila u njenoj dui bijesnu e za borbom koja joj omoguuje da trijumfira nad Beatricom? Slomljene due slua princ i onda zavapi napola oajno: - Da mi je o tom govorila, da mi se razotkrila davno prije. Sad je svemu kraj. - Svemu i svima je nama kraj. - Svima? Ne moe biti. Zatitit u sve. asti koje mi po ugovoru nude omoguit e mi da titim sve. - Kakvo ste dobili jamstvo da ete te asti i dobiti? - Jamstvo e pruiti sabor. - A jamstvo da e sabor uistinu potvrditi ugovor?

- Zadali su mi rije preko Bakaa, a jo prije izbora sklopit emo pismeni ugovor. - Oprostite mi, visosti, ja mnogo ne vjerujem. Kako? Zar u ovom kraljevstvu ne vrijedi rije? - Gdje se gazi prisega na raspelo, zar tu vrijedi asna rije? - Biskupe, ne tjerajte me da oajavam. - Ali ja oajavam, prine, jer nemam pouzdanja ni u Bakaa ni u vijee ni u koga drugoga. - Zato bi onda dolazili da sklapaju sa mnom ugovor? - Da vi pristanete, da obeate, da se obaveete, da pruite sve to im treba, a oni vam nee dati nita. Ne predajte krunu ni tvrave, prine, ujte me. Filipec je sluga Beatrice, a gdje je ona, tu nema sporazuma, nema ugovora koji ne bi bio pogaen, im izaberu Vladislava, vi ste izrueni aragonskoj sili, nemilostivo, bespomono. A sad ste se predali. - Biskupe, vitez sam i ovjek asti. Ako su me prevarili, ja sam predan. Ali neu povui rije. - Onda vam vie ne mogu pomoi. Zbogom, prine, izrueni ste na milost i nemilost aragoncima, a oni koje ljubite, izgubljeni su. - Vee bijede nema do moje - apne princ i obori glavu. Je li ikad sudbina tako okrutno bievala ovjeje srce? - pita on, guei se u svojoj nesrei. - Povui rije? Ne. Jo sam vitez, jo imam svoju ast. Ra dije na stratite negoli pogaziti ast. Umrijeti, ali nikada povui rije. Ostavivi princa, Varadi je izaao na koridor. Stjepko ga odvede u Berislavievu sobu. Tu su Damir i Gordana i nekoliko dvorana. Damir ih upuuje kojim putovima treba da jau prema jugu gdje da se klonu Filipevih zasjeda i kako da izvijeste hrvatske plemie o izbornoj prevari. A mladi glasnici, puni odlunosti i neustraivosti, primaju poruku, ostavljaju sobu da se zaas bace u sedla i pojure u domovinu. Ne mogu stii na vrijeme - razlae Gordana Varadiju ali ipak e ih obavijestiti. Damir uzme klobuk: - A sad idem potraiti nae plemie da s njima vijeamo. - Gospodine Damire, etrdeset plemia ne moe uiniti nita pa ni onda ako se dadu sasjei - upozorava Varadi. Ipak mogu uiniti neto to je vrlo vano: nijedan od njih ne smije se pokazati na izboru, a svi moraju najaviti prosvjed. Varadi slegne ramenima, a Gordana prekine razgovor, pitajui: - to je rekao princ kad sam otila? - Nepokolebljiv je. ak sam vas kruto ocrnio ne bih li ga smekao, ali sve uzalud. - Ocrnili ste me? ime? - Razloio sam kako elite biti kraljica samo zato da sebi moete uzeti zadovoljtinu za sve to ste pretrpjeli od Beatrice. Uzaludno. AA7 - Prekasno ste se sjetili toj spretnoj varci, gospodine bisku pe, prekasno ste izali na slobodu i uli u borbu. Sve je dolo prekasno. - Ne mojom krivnjom. Gordana potvrdi pa ode iz sobe u predvorje. Tu je eka Stjepko s ogrtaem. Pa je zaogrne i odvede u dvorite. Onda stigne Varadi i Damir pa sve troje odjau zajedno iz dvora ojaeni i svjesni svoje nemoi da bilo to stvarno uine. Jo se nisu udaljili od dvorskih zidina kad opaze dvojicu hrvatskih plemia kako se ure prema dvoru. Damir im domahne, a oni skrenu k njima. - Traimo vas, gospodine Damire - ree onaj prvi.

- to se dogodilo? Moda ste uli za izbor? Oba plemia pogledaju prema Gordani pa apnu Damini: Ne pristoji se o dravnim stvarima govoriti pred enom. Doite blie. U prvi as Damir se nae u neprilici, ali se ipak povue s plemiima k zidu. - Iz egerske palae alju k naim opunomoenicima svoje ljude, hoe da ih podmite. - Ne bi li pristali na izbor Vladislava? - Nude im venecijanske dukate, napuljsku svilu i zlatnike. - A to oni vele? - Zovu me neka doem da tkogod ne bi primio mito. - Tko bi primio, taj je izdajnik i neka se ne usuuje vratiti u domovinu. Recite im to, gospodine Damire - uputi ga Gordana. - Koja teta da im vi ne moete ovako govoriti. - Ne bi me ni sluali. Idite, pouzdajem se u vas. Nastojte da Aragonci ne obmane koju pohlepnu i slabu duu. - Idem, ali prije nego se vratim u dvor, dolazim kui da vas izvijestim. I rastadoe se. Damir krene s plemiima, a Varadi otprati Gordanu do kue. PLAMEN LJUBOMORE U strahovitim mukama princ Ivan ee se po svojoj odaji. Samo ga jedna misao dri uspravno. "Ako sam prevaren ja, moram spasiti one koje ljubim. Njih ne smije dotai nesrea to je namijenjena meni." I ne prestaje koraati gore-dolje po sobi. to bre koraa, to bre lete njegove misli. Nakon jednog sata zovne paa Stjepka. Djeak ulazi, potiten je. ..."^^ A A O Idi k mojoj majci, Stjepko, neka se spremi za vrlo dalek put, a onda reci Gordani da je usrdno molim neka ide s mojom majkom. Pa otro gleda princa i zapita: - Ako nee htjeti da ide? - Otkud ti zna da ne bi htjela? - Gordana nikad ne bi uzmaknula pred neprijateljem. - to ti zna o neprijatelju? - Sve ja znam to se dogaa, sve ujem i sve shvaam. Ivan pozorno promatra djeaka: - Dakle, zna to se sve zbilo ovdje? - Znam, visosti, i vjere mi teko mi je. - Zbog ega ti je tako teko? - Jer neete da budete kralj, a svi smo mi to htjeli. Princ uzdahne i pogladi paa po gustoj kosi. - Hoe li, Stjepko, pratiti Gordanu na put? - Htio bih, ali velim: ona nee otii. - Rekla ti je? - Ne treba ona nita rei, ja ipak sve znam. Viteka je u nje ud i u vas, visosti, kao u vojvode, kao u Damira i kakav e biti u meni kad budem mladi. - ini se da voli to je Gordana takva? - Da, volim. Da nije takva kakva jest, ne bi bila divna kao to jest. Reci, Stjepko: kad odraste, bi li htio takvu djevojku nazvati svojom enom? Pau udari krv u lice kao da se osjetio pogoenim pa odgovori: - Nijednu neu, nikada nijednu. - A zato? - Jer nijedna nee biti kao Gordana. Nijedna, nikada, makar

ja ivio sto godina. Sve upornije promatra Ivan djeaka i, spustivi glavu, odvraa: Pravo veli. Nijedna ne moe biti takva. Sretna li mua kojeg odabere. Pa se zbuni, gleda princa i odgovara: - Zna se koga e odabrati. Osupnut, princ se sagne pau: - Zna se? Dakle, reci: koga? - Onoga koji bude najvei junak u kraljevstvu. Ivan pristupi blie k djeaku i zagleda mu se u rumeno lice: - Ona je to rekla? Doslovce? - Da, rekla je tako. - Kad je rekla? Ve davno. Neto smo govorili, a ona na to ree: "Htjela bih da moj mu bude najvei junak kraljevstva!" Princ obori glavu i zamisli se: - Sad razumijem kako si znao ono to nije bilo poznato ni meni. - to, visosti? - Nisi li mi ti potvrdio da gospodin Damir ljubi Gordanu? Ona ti je poverila. - Pokojni kralj me jako ispitivao to je govorio gospodin Damir. Morao sam kralju kazati to sam uo, ali ne moe biti isti na to je buncao gospodin Damir. Jer kako bi on mogao ljubiti onu koja e biti najvea gospoa u kraljevstvu, a to joj i pristoji, to ona i hoe. "Dakle, i on nesvjesno navjeuje ono to svjesno tvrdi Varadi. Gordana eli biti kraljica. Da primi zadovoljtinu? Zato joj ne mogu dati krunu? Ja sam najbjedniji stvor pod suncem." A onda opazi da pa eka njegov odgovor. Neto smraenim, a ipak ispitujuim pogledom, promotri djeaka i odgovori: Ako nee biti najvea, ali mogla bi biti najsretnija. Princ Ivan sasvim se promijenio od onog asa kad je Gordana otili onako nijema i ponosna, iz njegove odaje, ne mogavi ispuniti elju da povue odreku od prijestolja. ispravi paz. to - Gordana je kazala da e uzeti naveeg junaka u kraljev stvu. - Da bi htjela imati mua najveeg junaka - to misli, koga je time mislila? - Tko bi to znao - odvano odvraa Stjepko. - Moda na vojvodu? - Ne znam, nita ne znam niti ne slutim. Pa kako bih mogao znati? - Ona ipak nekoga ljubi, to misli ti, djeae? - Mislim da e svakako ljubiti onoga kojeg odabere za mua. - Diplomatskog li odgovora. Ti e biti drugi Baka. - Toliko pameti nema mjesta u mojoj maloj glavi koliko je nakrcana u njegovoj velikoj. - Ne mjeri se pamet po obujmu glave, ali dosta. Eto vidi, ja sam s tobom povjerljiv, jer si mi dobar kao i Gordani. - asti mi - odvraa djeak s ushitom. - A sad idi k mojoj majci i Gordani. Sutra u im kazati kamo treba da putuju. Idi i donesi mi odgovor. Uzbueni pa pobrza niza stube, popne se na konja i odjae. Stigavi Gordani, saopi joj prinevu poruku. Ona salua pa mu naloi: - Vrati se k princu i kai da nikako ne mogu otpratiti uzvienu gospou.

- A molim vas recite mi zato? - ekam vojvodu. - To neu rei princu, planuo bi ljubomorom. - I o tom si govorio s princem? - esto on govori sa mnom o vama. Poelo je to tada kad me prisililo da mu kaem to je gospodin Damir govorio u vruici. - Kad je to danas govorio s tobom? - Odmah im ste otili i pitao me koga ljubite, ne ljubite li vojvodu, ali mu rekoh: Gordana e ljubiti onga koga odabere. - Tko zna. Moda i nee biti tako. Ako ipak ne budem lju bila nikoga? - Onda u kraljevstvu nema mueva. - Mueva ima dovoljno. A ja elim junaka duha, junaka potenja, junaka maa. - Ako danas ne budete nali takvih, moda e ih biti jednom, kad odrastu. U bademastim oima pojavi se smijeak i opri Stjepkovu samosvijest. Postidio se, spazivi da je nesvjesno rekao neto nedolino. Meutim, ona ga pogladi po kosi kao prije jedan sat princ Ivan. Dodir njene ruke natjera mu krv u lice. - Stjepko, budi mudar i reci princu da ne mogu otii dok ne vidim to e se ovdje dogaati. - Pouzdajte se u mene, neu mu kazati da ekate vojvodu. Nikad mu to ne bih rekao. Kad bi me on i pitao o vojvodi, kazat u da ne ekate vojvodu jer nee doi. - Naprotiv, nadam se da e doi. - Naravno, on mora doi, ne bi mogao ivjeti da vas ne vidi. On bi i iz pakla pobjegao. - Ne brbljaj ve idi. Pouzdajem se u tebe jer si pametan i mudar. - Potrudit u se za vas i u tome. Onda ode otrim koracima, gotovo mukim, ne bi li pokazao da je ve mladi. Srvana od umora i uzbuenja, Gordana legne. Probudila se tek predveer. Zaudi ju buka u kui pa sie stepenicama. U vei pod valovitim svodom u tmini opazi svijeu u ruci jednog sluge. Dri je uvis i osvjetljuje ovjeka svezanog na zemlji. Oi su mu izbuljene, pune straha. Marko mu pod grlom dri bode, a Damir stoji nad njim pa ga ispituje. Tko je to? - upita Gordana. Marko samodopadno odgovara: - Uhvatio sam ga kad se htio u tmini prebaciti u nae dvo rite. - Valjda tat? - Napuljac je, dakle, uhoda. - Govori - vie svezanome Damir - to si htio ovdje? ovjek strepi, ali uti. Gordana prilazi blie i oslovi uhvaenog Napulj ca na njegovu jeziku: Reci to te pitaju. Ako ne kae, ne mogu te obraniti gospodareve nemilosti. ovjek gleda Gordanu i razmilja, a ona ga pita: - to si htio? - Poslali su me. - Odakle i tko te poslao? - Gospodin Robert egerski. - Dakle, on? A zato te alje? - Da vidim kuda vodi put u lonice vae milosti i je li gospodin nou kod kue ili rije - Dakle, Robert hoe da se uvue u ovu kuu?

- Na dan kad izaberu kralja svezat e gospodina Damira, a princ e biti baen u tamnicu. - Nikad on nee biti u tamnici. Sve to lae, Napulje! - Istina je to sam rekao. Gospodin Robert zna da se princ odrekao prijestolja. - Ali zato e imati drugih asti. - Nee dobiti asti, sve su to samo tako napravili prividno. - to je napravljeno prividno? Govori. - Savez to su ga gospoda sklopila ili ugovor, to ja znam, sve je samo tako da princ odstupi, a oni e s njim obraunati. - Tko ti je to rekao? - Gospodin Enriko zna jer je kraljica tako kazala. - Prevarili su princa? - Jesu. To svi nai znaju. - A zato su poslali ba tebe amo? - Jer me ne poznaju vae sluge, a ni vi. - Sad e ostati kod nas do izbora, a onda si slobodan. Nitko ga ne smije zlostavljati ni grditi - naloi Gordana. I odvedoe ga u malu izbu s debelim zidinama, donesoe mu leaj i veeru. Marko je preuzeo da ga uva. Kad je Napuljac veerao, legne. Marko odnese svijeu i zakljua. - Dakle, sad ste uli - primijeti Gordana kad je ostala sama s Damirom. - Princa su prevarili, a on dri rije. Ne recite mu danas nita. Sutra neka doe Varadi s princem ovamo i neka sam saslua Napuljca, moda e onda vjerovati. A sad idite princu, oito mu je vrlo teko. - MogU li mu to isporuiti? - Hvala, nita. - Ljutite se jer nee da povue odreku? - Prosvjedujem protiv njegova ina. I nikako ne smijem, neu i ne mogu da odem odavde, ekat u dok ova razbojnika prevara dosegne vrhunac. Isporuit u po vaoj zapovijedi. Ostajte zbogom! Damir hitro proe dvoritem. Sve je u kui utihnulo. Gordana lei u postelji, ali ne moe usnuti. Tada je prene iznenadna buka u dvoritu. Grubi Markov glas prodire do nje i ona digne glavu. Prislukuje kako Marko vie: - Doite sutra. Sad ne moete govoriti s njezinom milosti. - A ja ti velim ovjee: moram s njom govoriti. Gordana razabire da taj tanak piskutljiv glas dolazi s onkraj dvorine ograde. - Kaem ti ovjee: ne daj da dugo ekam. Zbog njezine milosti moram unii. - Njezina milost spava. - Probudi je odmah, zaklinjem te. Ovaj razgovor ponuka Gordanu da ustane, irom otvori prozor i pogleda dolje. U tmini razabire da se Marko popeo na ogradu i razgovara s nekim s one strane. I zapita dolje u dvorite: - Tko je tamo. Marko? - Neki neznanac. - Zar je sam ili ih je vie? - Sam je, vaa milosti, kao lutajue pseto. - Dovedi ga gore pod dobrom paskom. Gordana se brzo odjene i eka. Marko ulazi vodi ovjeka sitnog, suhonjavog, u poderanoj fratarskoj halji. Zaustavi ga nasred sobe, stane ispred njega i nadzire njegovu kretnju. - Koga trai? - Traim plemenitu Gordanu esmiki. Je li to vaa milost? - pita ovjek i mirka malim oima. - Neka bi se vaa milost odmah odjenula da bude spremna poi. Poslan sam od vojvode

Ilokoga kojeg sam pratio na putu. - Uistinu? A kamo da poem? - Jo ne znam. To e vam javiti onaj drugi, kako se ono zove... - Uhodo! odmah da si odgovorio na sva moja pitanja. - Takvog laljivca nema u vojvodinoj eti - prezirno do baci slabanoj pojavi Marko, a Gordana ga promatra sumnjiavo: - Reci: kamo si ti to pratio vojvodu? - Pratio sam ga vrlo daleko na putu u eku. - Krasno. Vojvoda putuje po nekoj tuoj zemlji, a ti si mu pratilac? - Vojvoda je primio i proitao kraljevo pismo s pravim kraljevim peatom. Potenja mi, peat je bio pravi i onda voj voda odlui da krene Vladislavu. I krenuo je. - I ostao je u njega titonoa - izruguje se Gordana. - Kako je vojvoda mogao biti titonoa kad je sam kraljev ski sin. Ali je ipak poao. Kako ne bi kad ga kralj zove svojim peatom. Vodili su ga konjanici koji su donijeli kraljev poziv. Vojvoda je odmah opazio da je posrijedi neka varka i poli smo naprijed. I lutali smo dane i noi. Nesrea je htjela da su padale kie i polja su bila potopljena. Mnogo smo prepatili. Dok on pria, Gordana ga promatra i ne vjeruje, ali ga ipak puta da govori i pria o lutanju po stranoj zemlji. - Ili je istina, ili ova pripovijest ima naroitu uhodarsku svrhu - ree Gordana Marku. - Vjeno oblano nebo, nigdje zvijezde ni sunca - pria fratar dalje - pa smo izgubili smjer. I tako smo jo dublje zali u tuu zemlju dok napokon nismo nali cestu i dostigli i preli preko granice. - Uistinu udna pria. - Da, vaa milosti, pria je udna. Vojvoda je doznao da su ga prevarili i da ga eki kralj ne zove. I tako smo prelazili cestom, kad odjednom naie na nas onaj drugi jaki mukarac, vojvodin etovoa, i donese plemenitom vojvodi neku vijest. I opet mu ne znam ime - ree on. Jo ne proe pola sata, kad se dolje u dvoritu sve uzbuni. Po stubama trka, glasovi po hodniku i vrata se naglo otvaraju. U sobu ulazi visok mukarac, naoruan i pokriven vizirom. Obuzeta slutnjom, Gordana mu pobrza u susret, gleda u vizir koji nestaje s lica i zvonko klikne: - Mirko, Mirko, gdje je vojvoda? - Dolje pod Budimom, skriven u umi. - Zato se skriva? - Jer nee da saznaju za njegov dolazak. - Moram govoriti s njim jo noas. - To eli i on. Zar fratar nije tu? - Da, dolje je. Istina je to pripovijeda? - Istina. Isporuio sam vam da budete spremni, a vaa milost nije posluala. Gordana potri k vratima, pozove sluavku i naredi da joj donese odijelo, pa se opet vrati i pita sva uzbuena: - Kad je stigao vojvoda? - Danas o podne. Zadrali smo se u umi pritajeni. - Niste sreli biskupa Ernuta? - Kako da nismo. On je s nama. - Dobro, priekaj me. Brzo u se odjenuti. Da, jo jedno: jesi li bio na dvoru kod princa? - Sad u onamo poslati glas. - Bit e bolje da ide sam. Damir nee vjerovati toj vijesti ako ne doe sam. Idemo zajedno.

Kad stigoe na dvor, Mirko potrai Damira i izvijesti ga o dolasku vojvode Ilokoga. Dok je Gordana pred dvorom ekala, Damir pohiti k princu: - Ovog asa bio je kod mene etovoa vojvode Ilokoga. - Oito kakva varka - veli princ hladnokrvno. - Ovog puta nije varka. Poznajem etovou Mirka odvie dobro. Donosi vojvodinu molbu da se ti potrudi odmah k njemu. Nalazi se ispod Budima. - Kako da rastumaim sam sebi iznenadni vojvodin dolazak nakon tvrdokorne dugotrajne utnje? - Neto se neobino moralo zbiti i mi emo to doznati. Spremi se da idemo. - Idemo. Sam u odnijeti vojvodi vijest o svojoj odluci. - Ne vjerujem da e mu sam donijeti tu vijest, sigurno mu je ve Gordana o tome govorila. Princ uini estoku kretnju. Gordana je ve govorila s njim? U tom pitanju nanovo se budi ljubomora. - etovoa Mirko mi ree da je pred dvorom Gordana koju prati k vojvodi. - U to doba noi ona ide k njemu? Srce mu udara. Kao neman die se u njemu ljubomora, a Damir se baca izmeu prineve due i nemani da ga obrani: - to se s tobom dogaa? Zar Gordana nije bila vojvodin pouzdanik na dvoru? Nije li joj dunost da ga izvijesti bilo danju ili nou? Zar si Gordanu poeo gledati kao obinu enu? - Ne gledam je drugim oima, pa ipak moje srce sluti. Reci, Damire: zar me i tu varaju? - Kako su ti rijei rune. - I srce, i ono je rugoba, znam, unakazila ga je sumnja. Bojim se, bijem se s onim to se od asa do asa strahovito razvikuje u mojoj dui. Ipak ne mogu podnijeti. Kakvim ga divnim rijeima velia. I tada je njezin glas poput srebrnog zvo na to navjeuje neku sreu. Ne, ne. Ovdje u prsima neki mi sveznajui glas ape: Gordana ljubi vojvodu, nipoto mene. - A sve to je inila i radila ovu godinu dana sve je bilo za tebe. - Varadi kae da je eljela biti kraljica da uzme pobje donosnu zadovoljtinu nad Beatricom. uje li to? - Prijatelju moj, kamo je skrenulo tvoje plemenito srce? - Zapljusnuo ga je neki val. Nestalo je sve dobro u meni. - Najprije slijepa vjera u svakoga, a sad slijepa sumnja prema svakome. - Slomljena mi je dua, gubim vjeru u sve to je oko mene i preda mnom. - Tolike nevjere izranile su ti srce i sad je izgubilo snagu da vjeruje i onima koji te ljube. Ali, Ivane, jednog e dana ipak doznati da sam ja imao pravo, jer Gordana se jednom mora izjasniti. Ali treba ekati. - One veeri, kad su me htjeli izmamiti iz dvora, obeala mi je dati odgovor kad minu te borbe. Dobro. Za tri dana borbe su svrile. Izbor e se obaviti i onda je red da se rijei sva moja sudbina. Ona e odgovoriti. Zato drem pri pomisli da u za tri dana doznati svu istinu? Damir se sagne k njemu i stavi mu ruku na glavu.

- Zato je tvoj glas tako beznadan? - Jer me u posljednje vrijeme neprestano mori misao da

ona ljubi vojvodu. - A ja sam uvjeren, ja znam i osjeam, mogao bih ak i prisei da ljubi tebe. "Ako te ne ljubi, prisilit u je" - klikne u sebi Damir. To je ve jednom rekao Gordani u mahnitom strahu da ne odbije prinevu ljubav. Damir se vjeno nada da e se njegovo srce smiriti samo onda ako Gordana pripadne njegovu drugu i prijatelju prema kojemu ga vee zakletva. Nada se da e zakletva razoriti njegove enje i ubiti osjeaj. Zakletva poloena na sreu i ivot vlastite majke vrsto je uporite njegovih nada da e se osloboditi svojih muka. - Kunem ti se, Ivane, nikad Gordana ne smije biti niija, samo tvoja. Kunem se na to opetovano, na ivot i sreu svoje majke. Razumije li sada? - to da razumijem? - Da u bdjeti nad njom i prisiliti je neka prizna istinu koja je na dnu njenog srca, a to si ti. Iskopat u istinu, pa morao joj razderati srce. - Moj drue, koliko si mi odan! - I uvjeravam te ako i velia vojvodu, to je samo oboava nje voe za ije je ime vezana sva nada nae zemlje. Ali njezino srce pripada tebi. - A sad ona ide k njemu, uri se da ga to prije vidi i ne eka da je ja otpratim. - Sav si smeten. Zaboravlja kako si joj odbio molbu da povue svoju odreku od prijestolja. Otila je od tebe poraena, razoarana. Te rijei digoe princa na noge, a Damir izvijesti: Dao sam ve unaprijed osedlati konje, ekaju nas. Princ uzme ogrta i klobuk pa potri niz stepenice. U dvoritu sjedoe na konje princ Ivan, Damir, Berislavi i njihova pratnja pa krenue iz dvora. VOJVODA LOVRO ILOKI uma je snena, tiha. Oko tamnog lia pletu se srebrne niti mjeseine. Zraka se ulja oko otrica maeva o pojasima stotine junaka to spavaju pod stablima. Sva je uma velika lonica kojoj je mahovina postelja, a no pokrivalo. Vojvoda Iloki bdi. Sjedi na panju i promatra zvijezdu nad vrkom stabla. ini mu se da se jasnije svijetli i sve vie drhti. "Javlja mi da se Gordana ve nalazi na putu k meni." "Kako e izgledati? Kako e me pogledati? to e mi rei? Kako je dugo nisam vidio. Pa ipak, svakog sam dana gledao bademaste oi, svakog dana promatrao njezin lik." Svaki dah ume, svaki suanj lia, svaki tajanstveni zvuk to prolazi umom, najavljuje njezin dolazak. I ustaje. Budi slugu. Zapali ognjite. Odvie je tamno, dolaze iz grada, treba da ih raspoznam. "U toj svjetlosti nagledat u se njenog lica" - misli Lovro i sam pomae sluzi loiti ognjite. Onda dovue oboreno stablo blizu ognjita, uzima sa sedla crveni grimizni pokriva i poloi ga na deblo, slae nabore, uvijek iznova da bude to ljepi. Oni tamo straga daleko po umi spavaju dubokim snom ree vojvoda sluzi. - Da ih probudim, gospodaru - Jo ne. Rei u kad treba da ih probudi. U crnoj noi gmiu mali plamici poput ognjenih zmija i dru svijetle sjenke o mrana stabla. Vojvodi se ini da su to sunca to su izala usred noi jer ne mogu ekati jutro da se nagledaju Gordanina lica. - Vojvodska milost, ujem topot konja - najavi sluga. - uje li? - i opet prisluhne, eka, trne. Gordana i Mirko ulaze s pratnjom u umu. Topot njihovih

konja odjekuje. - Eno, ono svjetlo, tamo su - upozorava Mirko Gordanu. Ona krene naprijed izmeu stabala ravno prema svjetlu. - Vidite li vojvodu ozarena svjetlom? - pita je Mirko. - Da, vidim ga, vidim. - Kakvog li divnog mukarca. Naslikati ne bi mogli ljepeg. Kakva snaga, hrabrost i ljepota. Je li tako, vaa milosti? - Istina je, Mirko, sve je kako ti veli. Vojvoda hita u susret Gordani i zadri konja, a onda prui ruke prema njoj, dotakne se njenog struka i skine je sa sedla. - Gordana, Gordana kakav je to blaeni as! - Vojvodo, dugo sam vas ekala. Ali vojvoda ne moe ni progovoriti. Ganue ga stee. Samo dri njene ruke i gleda u barunaste oi, u lice prozirne bje-loe i ini mu se da tone u nekoj milosti. Obuzima ga osjeaj, neto to je kao poitanje i srea i beskrajna voljkost. I osjea elju da je obujmi sasvim lagano kao to lahor obujmi list na stablu, da je pomiluje i, ne dodirujui je, da je cjeliva, ne pri-bliivi se svojim usanama. Stoji nepokretan. Lovro ne moe razbiti predivni osjeaj toga sastanka to ga je toliko puta doaravao na javi i u snu. Na njegovu licu, punom snanih i otrih crta, odraava se svaki glas srca. U tom odrazu 457 njegovo lice poprimi izraaj mekoe, asovite slabosti, u kojoj tone sva volja i sva snaga. Zagonetno je da niste dolazili, ali nikad nisam gubila nadu da ete doi vojvodo. Te rijei razbiju sveti as njegova uitka. Ali rijei i glas pun tamnog zvuka, glas to ga je sluao toliko puta kad bi legao na poinak u nonoj samoi, taj glas uzrokuje nov uitak i nadomjesti upravo izgubljeni. Spusti ruke i odgovori pun zanosa: - Znao sam da vi neete posumnjati u mene, makar sam netragom nestao i od mene niste dobili vijesti. - Vi ste mi slali glasnike, zar ne? - im sam opet preao granicu, javio sam se esto, ali dakako, nijedan glasnik nije stigao. Filipec je sve zadrao. Sve mi je to ispriao biskup Ernut. - Samo je fratar stigao, ali tek danas kasno u no. - I sve vam ispripovijedao? - Isprva sam drala da je uhoda ili luak. - Jo u vam i ja jednom ispriati kako je bilo. Ali doite, spremio sam vam sjedalo - i povede je k panju pokrivenom grimiznim pokrivaem. A on se nasloni njoj nasuprot na stablo. - Najprije vas molim da mi ne zamjerite to nisam doao k vama, ali u naoj je osnovi da se ne pokazujemo do sutra. - Vojvodo, vi ne znate to se sve dogodilo ovih dana. - Znam, Gordana, sreli smo putem jednog glasnika kojeg ste vi slali u Hrvatsku da obavijesti kraljevske izbornike. - Dakle, znate da e izbor biti pretnaestoga? - im sam to saznao, pourili smo se dvostruko, uvi za tu odredbu vijea, biskup Ernut je planuo. - to e rei kad dozna ono najstranije? Vojvodine se guste obrve naboraju, tamne oi zabrinuto gledaju djevojku: - Zar ima neto strasnije od prevare naih protivnika? - Ima, vojvodo, posljednji udarac koji niste oekivali. - Strae me vae rijei i alost u vaem licu. - Princ se odrekao prijestolja. Vojvoda se trgne ako gromom oinut. Ukoene crte lica i ukoeni pogled odaju zaprepatenje to oduzima rije. Stoji poput kipa. Da mu to nije rekla Gordana, ne bi mogao vjerovati.

- Odrekao se? to se dogodilo s njim? - Protivnici su mu poslali Bakaa s gotovim ugovorom: ponudie mu i bansku ast i vojvodstvo Slavonije i bosansku krunu da odstupi, a oni e birati kralja Vladislava ekog. - Zar princ nije Bakaa izbacio s dvora? - Prihvatio je ponudu i odrekao se. Vojvoda digne ruke i uhvati se za elo kao da mora skupiti misli i vijest prozreti i shvatiti. Gordana, moralo se ipak zbiti neto naroito to ga je pokrenulo da prihvati tu ponudu. Neto veliko to mu je bilo nesavladivo. - Vrlo dobro pogaate, vojvodo. Ono to je pokrenulo nje govu odluku da se odrekne, bila je sumnja u vas. - Gordana, kako je to mogue? Ja sam mladom princu vjeno iskazivao samo odanost, on zna da sam njegovu ocu, kra lju, bio najodabraniji pouzdanik. Kako se u njegovu srcu mogla poroditi sumnja? to je pokrenulo tu sumnju? - Ljubomora. - Princ je ljubomoran? Na koga? - Na vas. - Nemogue - glasi drhtavi odgovor. - Stojimo pred ra zorenom sreom naih naroda. - Otrovali su ga sumnjom da ste se i vi pobojali njegove mladosti. Lake su ga otrovali tim uvjerenjem, jer niste dolazili niti se javljali, a nije bio dovoljno jak da odoli iskuenju ljubo more. - Jer je njegova ljubav prevelika. - I sad imamo dva teka udarca: njegovu odreku i sumnju. - I zna se koji je udarac tei. - Odreka je samo bujica koja se moe zaustaviti, ali sumnja je kao zmija to potajno, neujno puzi, uvue se u srce i truje. - Treba da sumnji na vrijeme stanemo na put otro, nemilostivo. Uinimo to, vojvodo, jer sumnja je crv to toi sve do brote ovog svijeta. Ne dajmo da nam taj crv rastoi jednodunost, snagu naeg naroda, nade da spasimo svoj dom. - to da uinimo, Gordana? - Pomozite mi iz prineva srca iskriti tu sumnju. - Kako? - Zatajite i pobijte sve to nosite u srcu za mene, vojvodo. Ne traim nita to bi vas moglo boljeti, ali se bojim da e vas princ jednog dana zapitati to je u vaem srcu, a vi mu zanijeite ljubav prema meni. - Gordana, previe je to za muku ast. - Ali samo mala rtva voi jedne itave drave koja od njega oekuje pomo. Samo mala rtva. - Vi sami znate to traite od mene. - Vojvodo, Ivan esmiki rekao mi je: "Kad svi klonu pod bilo kakvim teretom, ti ih, Gordana, podsjeti: nijedan strani vladar nee se brinuti za Hrvatsku koja je neprestano bojite tur skih navala i zato stratite naroda. Samo Ivan Korvin branit e nau domovinu. U njegovu srcu tee majina krv. I kad stupi na prijestolje, prva e mu briga biti da zagradi putove turskim provalama, a to znai: zatitit e krov i kruh naem narodu. Obra na od tih provala srea je koja e se odraziti u naoj zemlji u daleka pokoljenja, u dalekim vremenima. Mjesto da vjeito nosi u ruci krvavi ma, narod e moi da nosi u rukama prosvjetljenje uma." Da, tako je govorio pokojni Ivan Cesmiki. - ! dodao je: "Ako pak dopustite strancu da zavlada prijes

toljem, zatitit e on samo sebe i sjeverni dio kraljevstva koji je blie prijestolju a nas e prepustiti razaranju Turske." - Kakve strahovite slike prikazuju vae rijei. - I eto, vojvodo, za to veliko, golemo dobro morate pridoni jeti ovu malu rtvu svojeg linog ponosa i zatajiti svoje osjeaje prema meni da time razorite prinevu sumnju koja bi razbila obranu nae domovine. - Da, nita nije tako opasno kao prineva sumnja. - Eto, to sam htjela rei, vojvodo. Kako me vi dobro razumi jete. - Razumijem vas uvijek. A vi mene? - I ja razumijem vas, znam vas u duu i srce. - Onda znate koliko sam mislio o vama dok sam lutao stra nom zemljom i znate da mi je dua bila puna vaeg imena, moj vid ispunjen vaom slikom, sluh tamnim zvukom vaeg glasa to je kao zapovijed i milovanje, i dobrota, i volja. Vi ste ena, i mukarac, junak i aneo. - Takva sam samo u vaem srcu, vojvodo. - Takvu vas je upoznalo moje srce jer takvi jeste, a vi hoete da svojem srcu nanesem nepravednu bol i da kaem: ne ljubim Gordanu. - Kad biste time popravili moju linu pogreku? - Zar vi moete pogrijeiti? ime? - Ispovijedam se iskreno, vama, vojvodo: ljubomoru u princu pobudila sam ja - to to velite, Gordana? - Istinu velim: ljubomoru je budila u njemu moja rije kojom sam dokazivala svoju vjeru u vau stalnost, u va dolazak, u vas. Dok sam u princu htjela uvrstiti nade, budila se u njemu ljubomora, a ona ga je najvie zavela da sumnja, gubi vjeru u vas i da se odree. to velite sad, vojvodo - Evo, to velim: vjerujte i dalje u ovo moje srce i pouzdajte se, jer Lovro e pregaziti sam sebe da naoj zemlji donese spa senje. - Junak na mau, junak na duhu, evo, junak je i na srcu. Slutila sam to i moje me slutnje nisu mogle prevariti. - Nita vie ne elim, samo jo jedan odgovor: kad mine borba i sve opet bude sretno i puno nade, hou li onda smjeti da pitam vae srce kome je odredilo raj na zemlji? Hou li onda dobiti odgovor? - Da, vojvodo. I prui mu obje ruke: A sad vas molim zovnite ostalu gospodu. Princ mora stii svakog asa, neka nas ne zatekne same. Jo asak pridri on njezine bijele ledene ruke u svojima, jo asak upija njen pogled. Snovi sree prelete njegovom duom. Onda se mukom snagom otkine od njenih ruku pa vikne sluzi: Probudi svu gospodu! Sluga nestaje u dubini ume. Ona sjedne pokraj ognjita i stade mu pripovijedati sve dogaaje u vrijeme njegove odsutnosti. Vojvoda slua, ne gleda Gordani u oi jer se boji da ne bi mogao pozorno pratiti i mirno razmiljati. Odvie ga zahvaa nje zina blizina ovdje u umi, u toploj lipanjskoj noi, u umskoj tiini, pod vedrim nebom pa gleda zvijezde i ini mu se da mu zaviaju. Kad je ispripovijedila kako je Baka ponudio princu sporazum, on je prekine: - Kakvo su princu pruili jamstvo da e odrati ugovor? - Nikakvo jamstvo. Baka je bio samo posrednik. Meutim, doznali smo neto vano, hvala budi napuljskoj drskosti kojom neprestano obilaze nae kue. U egerskoj palai ve se sada govori

da ugovor nee orati jer su ga ponudili samo prividno. - Dakle, prevarili su ga? - A ne bi ga mogli prevariti da nije sumnjao u vas, a potom u sve ostale. Jer kad voa naputa bojite, vojska ide za njim. I sad razmislite: princ se osjea naputen, a majku koju ljubi izruuje na milost i nemilost novom kralju i Beatrici. - Kakvog bi udjela imala Beatrica uz novog kralja? - Zgrozit ete se kad vam na to odgovorim: Vladislav e uzeti Beatricu za enu. Ova ga vijest pogodi nemilo. Nad nama, dakle, lebdi ma aragonske vlasti. Ni pako nam ne bi mogao dosuditi strasniju sudbinu. - Eto, vidite vojvodo: sa svih strana zareale su na nas nemani kao da su gladni naeg naroda. Ako se ne odrvamo sami, propali smo. - Prisiem vam na svoju ljubav, Gordana, odrvat emo se bude li princ Ivan s nama. - Ne znam to ste nakanili, ali znam da e sve biti mudro. Slijedit u vas i pruiti vam svoju pomo, bilo to mu drago. - Evo vam moje ruke, Gordana. Poklekne pokraj nje i prihvati ruku kao neku svetinju, vrsto je pritisne na svoje elo i ostane tako as-dva kao da polae zavjet upijajui snagu njenog bia. Nas smo dvoje vojvodo, sporazumni. I nita nas u tome ne moe razdvojiti. - Nita - ree on, skine njenu ruku sa ela i blago je stisne. Iz ume se uju glasovi, razgovori i koraci. - Dolaze moji drugovi - upozori on. - Tko je sve doao s vama? - Ponajprije biskup Ernut, zatim vranski prior Berislavi, bosanski ban Imbro Derenin i Ladislav uli. Zatim su sa mnom knezovi Franjo i Bernardin Frankopan, obojica vode sobom veliku etu. - Kako e se Bei radovati. A tko je jo s vama? - itav niz odlinika, naih velikaa i plemia. Tu su i Ladislav i uro Kaniaj, Ivan Elerbah, makar nosi njemako ime, onda znameniti Stjepan Horvat, pa senjski kapetan Petar, onda Nikola Hedervar, braa Banfii, sva trojica odlini junaci, i oba srijemska bana: Nikola Se i Andrija Sokoli, onda srpski despot uro Brankovi sa etom. S nama su dola i oba beogradska kapetana, a tu su i druga dva brata naega Berislavia, pa i plemii Brezoveki, Damirov otac Nikola, tko bi sve nabrojio. Vidjet ete ih redom. - Oito su tu i plemii koji su bili na prvom izboru? - Jedan dio je ovdje, a drugi dio dolazi za nama. Svaki je od gospode doveo banderije i ete snanih momaka. - Onda je to gotova vojska. - Ima nas vie od osam tisua. Gordana sklopi ruke i lice joj se zasjaji. - Vojvodo, pa vi ste onda slutili o emu se radi? - Vidio sam prvi put prevaru o kojoj vam je priao fratar. - Meni se sve to inilo izmiljotinom. Jer niste mogli vjerovati da bi se vojvoda Iloki dao zavarati, pogotovu kad je s njim mudar ovjek kao to je Ber nardin Frankopan. Ali peat kralja Vladislava bio je uistinu pravi, dakle, taj je poziv bio nedvouman, pogotovu kad znamo da Vladislav potrauje nae prijestolje. Zar nije bilo prirodno to smo mislili da bi se Vladislav htio s nama nagoditi, jer zna da je princu Ivanu Korvinu osigurana pobjeda? A poto su mi donijeli

ovu vijest da me vi molite neka idem u Be jer je izbor odgoen, odluili smo knez i ja da pohitimo Vladislavu. Rekoe nam da se nalazi u blizini granice. Ali su nas lupei vodili da nas to due zadre. Kad sam opazio varku, vratio sam se i sreo putem biskupa Ernuta. On mi ree to se dogodilo i tako odmah krenusmo u domovinu da skupimo sve nae ljude. Odmah smo se dali na put u Budim da traimo neka se provede izbor. Meutim, naili smo na vae glasnike koji su nam javili da je izbor odreen za pet naestoga. To me ponukalo da ostanemo ovdje skriveni, neka pro tivnici ne saznaju za na dolazak dok princu ne predloimo to smo nakanili. Uto se hrvatski crkveni dostojanstvenici, velikai, plemii, buno priblie. Spazivi Gordanu, svi zanijeme i upiru zauene poglede u ljepoticu, obasjanu arom plamena. Odmah pristupaju blie i pozdravljaju. Vojvoda ih redom prikazuje Gordani. Kad su je pozdravili, priopi im vojvoda kakvu mu je vijest donijela. U prvi as nisu mogli vjerovati, a onda ih obuzme negodovanje, ogorenje i ljutina. Raspravljali su, ispitivali Gordanu to je i kako bilo. - Hoe li princ doi? - zapita bosanski ban Imbro Derenin. - Sigurno - odgovori Gordana. - Onda predlaem neka probude sve to je ovdje ivo. Neka Ivan Korvin vidi kakvu nam je nanio nepravdu. I odredie da se probude svi plemii i sve ete, a vojvoda s prisutnima zapoe vijeati kako da doekaju princa. PRISEGA Ivan stee uzde, skree poprenim putem preko polja u umu kamo ih vodi Berislavi uri se da to bre stigne na mjesto gdje se ona srela s vojvodom. Goni ga strah da se tamo neto dogaa, da mu ondje neto otimaju. Ljubomorno srce stvara bolne slike: Ljepota svjee noi, vedra sanjarska mjeseina, arobne sjene ispod lia bujne ume, a njih dvoje sami. To ga uzbuuje, tjera mu krv u glavu. to se vie pribliava umi, to je slika jasnija, vjerojatnija. Gotovo osjea miris ume i stvarno gleda mjeseeve zrake to su protkale smee kovrave uvojke s odsjajem bronanim, a na uvojcima snanu, jaku vojvodinu ruku kako je miluje. Osjea se kao da je pripit pa juri. Njegove crne misli prelaze i na Damira i sam ne zna kako mu se odnekle iz due pojavljuju pitanja: "to tamo radi Gordana? Kako se srela s vojvodom? Kako s njim govori. Kako ga gleda. Priznaje li joj on ljubav s rijeima, pogledom ili uzdahom?" A onda? Odbija li vojvodu kako zna odbijati Ivana, njegova druga kojemu je namijenio Gordanu zakletvom na sreu i ivot majke. Jedan uz drugog, prijatelji mladosti, obojica u svojoj mati vide Gordanu obasjanu mjeseinom i zanosnim vojvodinim pogledima. I od toga budi se u njima strah, bol, i muka i ljubomora. U princu snano ustalasan, u Damiru jedva probuen. Prineve su boli buran orkan na povrini mora, Damirove patnje virovi u dubini mrane rijeke. Ivanove patnje su munje i gromovi, Damirove podzemna sablasna tutnjava. Odjednom se Ivan trgne i zaustavi konja. - Ako je vojvoda tamo prosi? - Nastalo bi preveliko zlo - odvraa Damir, ali ga opet tjei: - Otkuda nam te misli, Ivane. Moda ona ovoga asa eka tebe, samo tebe. Idemo.

Uklanjajui se stablima, hite naprijed. Sve ivlje bivaju sjene u umi. I ini se kao da je drvee oivjelo i sagiblje se. Sve im se pred oima stapa u neki mravinjak. A Damir klikne: - Ivane, gle, tamo je mnogo ljudi. - Da, mnogo ih je. I vojvoda je tamo. - I ona. Nisu bili sami. Nisu mogli ni govoriti nasamu. - Da, nisu mogli. Koliko je tu ljudi! - Dakle, vojvoda ju je pozvao da ga izvjesti to se sve do gaalo. Ona je ila da izvri svoju dunost i nita drugo. Da je vojvoda htio biti s njom nasamu, doao bi k njoj u kuu da nitko ne zna - a on je zove ovamo gdje su toliki ljudi. Gotovo s ushienjem pripovijeda Damir, uvjerava Ivana i sam osjea pravu sreu zbog slike koja se prua pred njima. Utjeha nalazi odjeka u Ivanovoj dui. Smiruje se plamen, gasi se ljubomora, dua mu lake die i srce laganije bije. Pribliavaju se plemiima, smireni i zadihani, od prebrzog jahanja. Pribliavaju se mnotvu, a vide samo svijetlu Gordaninu haljinu, samo bijele skutove. Oko nje skupina plemia i dalje iza njih gusti redovi sjena, obasjanih mjeseinom izmeu granja. Iskri se oruje, titovi i dragulji na koricama maeva. To opomene i Damira i Ivana zato su pozvani i zato su stigli. - to e im rei, Ivane? - Ono to se ne da promijeniti. U svjetlu plamika s garita opazi vojvodu okruenog plemiima. Princu bude drago to ne mora govoriti s njim nasamu. - to hoe toliki u toj umi? - udi se Ivan. - Zato su se tu sklonili? - Vidjet emo - odvraa Damir. Obojica tog asa upiru pogled prema Gordani. Ona stoji u sreditu skupine hrvatskih velmoa i plemia. - Skupili se oko nje kao pele oko slatkog cvijea - ree Ivan. - A ona gleda tebe. Vidi kako joj je pogled tuan, zabrinut. Zatim, nesretna je to si odstupio. Vrlo nesretna. Stigli su k plemiima. Dok su prije svi bili u ivom pokretu, sada se umire i utihnu. Nitko ne pozdravlja poklikom. Samo nijemi pozdrav hrvatskih odlinika doeka Ivana. U tom doeku osjeti neraspoloenje prema sebi. Kad je prije godinu dana bio na Griu i na Brezovici gdje su se skupljali na dogovor, kako su ga buno pozdravljali. Kakva promjena - ree Ivan tiho Damini. - Od neko i danas. To je zato to si odstupio. Ivan se zaustavi. Skoi s konja, poe prema Gordani, dubokim je naklonom pozdravi, a onda ide k Lovri Ilokome: - Doao sam, vojvodo, po vaoj elji. - Hvala vam, visosti, to ste se odazvali i duboko sam alostan to na susret nije onako srdaan i svean kako sam ga putem zamiljao. - Ne govorimo o tome, vojvodo. Shvaam vae bojazni i potvrujem ih. Sam sam u sebe najvie sumnjao da bih mogao izvriti zadau koju ste mi htjeli povjeriti. Dobro je tako, i sretan sam zbog toga. Moja je mladost teka pogibelj. Dobro je tako. Damir stoji iza njega i opaa nemirne pokrete odlinika i plemia i mraan vojvodin pogled kad je odgovorio: Niti se tko od nas pobojao niti je itko od nas ikada promijenio svoje elje i potovanje prema vama. Kakvi smo bili neko, takvi smo i danas. Isto srce donosimo vam itavo, ali ne nalazimo u zamjenu vae.

Princ porumeni i odvrati: - Ne osjeam se krivim, vojvodo. - Vi ste nas ostavili. Dakle, uskratili ste nam svoje srce. Ali visosti, pogledajte svu ovdanju gospodu ovdje i velik broj ple mia i nae ete: ima nas devet tisua i bilo bi nas jo toliko da smo mogli slutiti to se dogaa. Odluili smo doi u Budim da tu ekamo izbor, a oni nai drugi imali bi doi na dan izbora. Ali prevarom hoe da biraju ve u etvrtak, dakie, oni drugi nee nas stii, no dovoljno nas je po broju, a previe po juna kom srcu, jakoj desnici i otrom mau. - Da, vojvodo, u to ne sumnjam, samo ne znam to kani ova doista slavna i brojna vojska? - Saznat ete, ali prije svega po elji odlinika i plemia imam da upravim nekoliko rijei. uli smo to ste uinili. Stra hovito nas je zaboljelo i prenerazilo. Ne pitamo koji vas je uzrok ponukao da inite takav korak. Pitam vas neto drugo: hoete li ostati vjerni elji svojeg oca i naoj da primite izbor na prijestolje? - Plemeniti vojvodo i odlina gospodo, teki su me snali asovi. Samo sam ovjek i sudim po rijeima i djelima. Vidim: pogrijeio sam vjerujui onima koji su me varali, ali ja sam ponudu prihvatio. - Ovaj se ugovor ne moe odrati. Iznova njegovo lice porumeni. U dui mu se ponovo digne sumnja: "Vojvoda hoe da povuem rije, osramotim svoj obraz pred njom!" I teko svlada bjesnilo, to se porodilo kao novi oganj. Ali ne moe prikriti ar svoje krvi: Zapanjen sam kad vojvoda od mene trai ono to se nikad ne trai od asnog ovjeka. Gordana osjea to se u njemu dogaa i, pristupivi blie, ree princu: Vojvoda jo nije rekao sve. Sasluajte ga mirno. "Brani ga" - prosvjeduje itava prineva dua, a Damir dolazi da ga primiri: Ne daj se, Ivane, zavesti ljubomorom. Ispod crnog klobuka kaplje mu znoj i srce mu je puno muke i straha da ga kane ovdje pred njom poniziti. Vojvoda Iloki, knez Bernardin Frankopan, srijemski i bosanski banovi tiho se savjetuju, a zatim opet izlazi vojvoda i oslovi princa: - Visost e me odmah razumijeti kad se izrazim jasnije. Nikad ne bih mogao zatiaiti od vae visosti to ne biste mogli uiniti ista obraza. Ovdje prisutna odlina gospoda i plemii opunomoili su me da vaoj visosti iznesem to je zakljueno. U prvom redu odluili smo da se ugovor ne moe odrati. - Dao sam svoj pristanak. - Upueni smo u sve i ba zato smatramo da taj ugovor vie ne postoji. Poniten je. - Tko ga je ponitio? - Sam protivnik koji vam ga je ponudio. - Razjasnite mi to, vojvodo. - Juer podveer uhvaen je na ogradi kraj kue plemeni tog Damira od Brezovice aragonski uhoda. Tekom mukom iz mamio je gospodin Damir od njega priznanje da je ugovor koji su vam ponudili samo prividan. Neugodno dirnut, sjeti se Ivan Varadijevog proroanstva, ali jo uvijek ne moe vjerovati. Ako je htio lagati da se spasi, mogao je ispripovijedati stotinu drugih stvari i nije trebao spomenuti ugovor. Bilo bi dovoljno ono to je priao o Robertu egerskom kako se sprema da na dan izbora, kad vas odvedu u tamnicu, provali u vau kuu i zarobi Gordanu.

Ledeni srsi prolaze mu tijelom. Zaas zaboravlja ljubomoru, misli samo na Gordanu i strepi za nju. A vojvoda mu razlae: - Dakle, ako je ugovor ponuen samo prividno, onda nema vrijednosti. - Oprostite, vojvodo, ja sam dobrovoljno odstupio i odbio Bakau za naknadu ponuene asti. No, on me dugo i ustrajno nagovarao da ih prihvatim. Kad bi mi samo prividno poslali Bakaa, zato bi me nagovarao da primim ast? - Ako je bilo tako, onda su i njega prevarili, a on, osjeaju i to se kuje protiv vas, nastojao je zatititi vau glavu. To je onda samo njegova zasluga unato tome to je on jednom nogom u protivnikom taboru. Prevaren je on, to e lahko podnijeti, ali prevareni ste najvie vi. "Dakle opet prevaren?" Ova rije odzvanja u Ivanovoj dui, a osjeaj beskrajnog stida zbog te prevare sve vie raste. - Stoga, visosti, prepustite taj ugovor nama. On je naa stvar, mi emo to rijeiti s protivnikom. - Vojvodo i gospodo, upozoravam vas na posljedice. - Posljedica moe biti samo jedna: nikad neemo priznati Vladislava. - To je naa odluka - naglase knez Bernardin Frankopan i njegov brat Franjo, a za njima banovi i sva ostala gospoda. - Ova vaa odluka ne moe biti ni u kakvoj vezi s mojom osobom - ree Ivan. - Varate se, visosti - upadne knez Bernardin, gledajui u princa ispod gustih dugih obrva to su mu se mrko nabrale. - Knez vam je jasno odgovorio, a ja u jo jasnije. Mi ne priznajemo Vladislava i elimo izabrati za kralja vau visost ako se jo niste odbili od nas. Ivan osjea prodorne poglede, zamjeuje njihova pitanja, razumije tisue ljudi to sada ute i ekaju njegov odgovor. - Ne zaboravite, gospodo, ja imam majku na koju vreba biva suparnica, tu su drugi za koje strepim - i nehotice mu se pogled naas zaustavi na Gordani. - Sve to znam i mi smo uz vas i za sve to je vae, ako ste vi s nama. Oborenih oiju razmilja princ, a knez Bernardin istupi korak blie princu: - to je rekao vojvoda, to je naa odluka. Taj je ugovor prividan, dakle, ne moe vas vezati. Prekinuo ga je sam protivnik, dakle, nije povrijeen ni trunak vae asti. - Jeste li s nama, prine? - usklikne nekoliko glasova. - Svi su me varali. Pouzdajem se jedino u vas, pouzdajem se jer neete dopustiti da na moju ast padne sjena. - Zar bismo htjeli uzeti kralja ije obraze ne obasjava svijetla ast? Svi ostali povlauju, kliu. Ivan trai Gordanine oi to ga gledaju otvoreno, snano molei, ali i ponosno zapovijedajui. "Zar ona samo eli kralj evati?" Ova misao naglo mu proleti mozgom pa se okrene k Damiru: - Ne smijem je ni rijei pitati o svojoj Jjubavi dok ne mine borba. Zadao sam rije, ali uini ti to, zaklinjem te. - to da pitam? - i prinese uho prinevim usnama. Onda Damir prie Gordani i pita tako da princ uje odgovor dok oni drugi bue. - Gordana, elite li biti kraljica? - elim da princ bude kralj - odvrati ozbiljnim dubokim naglaskom. - Varadi mu je govorio da vas oarava kruna. - Ocrnio me, ali ne zlonamjerno. Moja je elja da princ bu

de kralj, to je elja mojeg oca i nae zemlje kojoj sluim. Tog asa bude lako Ivanu i Damiru. Ona se opravdala, oslobodila ih obojicu teine i muke. U Ivanovu duu brzo ulazi srea, isto tako brzo kao to je zaharaio ovaj oaj, iznakazivi plementu dobrotu njegova srca. Sad se dobrota opet vraa u staro ognjite. Ivanu se uini da je od juer sam sebe izgubio i sada je opet onakakv kakav je bio. A Damir se povue od Gordane i priblii se k Ivanu: Ivane, ljubi tebe, a ne vojvodu. Vidi kako s njim razgovara kao mukarac s mukarcem, a ne kao ena s ljubljenim. Izbrii sumnje. Meu gospodom i plemiima sve se uzbuni, sreuju se kao da spremaju bojne redove. Vade iz korica maeve na ijim dr-cima blistaju dragulji. A Bernardin knez Frankopan dovikne: Ovamo barjak! I nose ga. Na modroj tkanini svjetluca se zlatom izvezen grb Ivana Korvina, batinjen po ocu kralju Matiji. Vojvoda prui drak barjaka Gordani. Ivan se trgne. Njegov grb dri ona. Kako njeno, a muevno. Toplo, a junaki. Stidljivo, a ponosno. Neka udna snaga izvire joj iz oiju, oituje se u dranju. Sve to ita u njenom biu Damir sa sreom u srcu. Knez Bernardin upre rukom u barjak i gleda princa: Evo modrog barjaka! Neka ga za sva vremena resi grb potomka Sibinjanin Janka! A vojvoda snanom desnicom trgne ma i zove ih: Pristupite svi! Oni dolaze, ukrtavaju maeve. Muevna vojvodina glava zabaena je unatrag. I on progovara vrstim i jakim glasom: Prisiemo svojoj domovini i unuku Sibinjanin Janka Ivanu Korvinu da emo samo njega birati za kralja. Prisiemo svojoj zemlji da nikad neemo priznati Vladislava niti bilo kojeg tuin skog vladara. Tako nam Bog pomogao! - odjekuje umom prisega. Tisue glasova stapa se pod stupovima stabala, pod svodom zelenih kroanja kao u hramu kojemu je krov zvjezdano nebo, a tamjan miris mahovine. A iza velikaa stoji Ivan, poduprt o svoj ma slua prisegu, a vidi samo barjak u ruci ljubljene. To mu daje snagu i odlunost. Vojvoda pristupi blie i ree mu: - Sad ste uli nau rije. Oekujemo vau. - Polaem svoju volju na oltar vae i moje domovine. Osjea da ga obavezuje tisue ljudi i maeva i tisue nada. I dok je juer bio slomljen sumnjama, sada se die, zove na okup odloene osnove, proete plemenitim nakanama to su ga uznosile tada dok je jo vjerovao. Vraa se izgubljena vjera i pouzdanje u mlado srce. Onda se redaju oko njega. Pruaju mu ruke i zbore rijei koje znae vrstu vjeru i nadu. Jo ga neko vrijeme zaokupljaju, razlazu mu, tumae i zapitkuju. Tada se mjesec stade gubiti s vrka stabala, umom uti lie, razlijee se topot osedlanih konja. Spremaju se za odlazak. Gordana pristupi k vojvodi: Laku no, vojvodo, do sutra! On se duboko pokloni, a onda poe k Ivanu i ree mirnim glasom: Pokojni Ivan esmiki, najvei prijatelj vaeg oca, roditelj ideja da vas pozovemo na prijestolje, oduzeo mi je picd smrt zak letvom obeanja da u biti Gordanin skrbnik. Kao njezin skrbnik, molim vau visost da je otprati u grad pod svojom monom i junakom zatitom. Mirno izreena molba sputa se u Ivanovo srce kao melem. Vojvodo, povjerenu ast ponosno prihvaam i zahvalju jem vam.

A Gordana je ve u sedlu i pogledom izrazi vojvodi njenu hvalu za te rijei utjehe princu. Onda krene. Pogledi tisue mukaraca prate njenu vitku pojavu to se u sedlu dri kraljevim dostojanstvom. I vojvoda gleda za njima. Ne uznemiruje ga ljubomora. Svu njenost svojeg srca alje za njom pogled njegovih tamnih oiju. Mirno pouzdanje i plemenita nada uzdiu mu grudi, ispunjene ljubavi, odlukom i hrabrou. - Sad nastavimo snivati - poziva gospodu bosanski ban Imbro Derein. - Da sanjamo o nevienoj ljepotici, asti mi, izgleda kao mladi junak enske ljepote. - Vojvoda je njezin skrbnik i tedite svoje ushienje opomene knez Bernardin gospodu. Polegoe svi na gunjeve, mahovinu i pod atore. I Lovro poiva. Lie uti, zvijezde trepere, a Lovro im pria svu dragost svojeg srca, presretnog to je mogao gledati Gordanu. A oni odmiu iz ume pa odlaze u polje. Ivan oekuje da e ga Gordana koriti zbog njegovih sumnja, zbog svega to je bilo juer. Ali ona ne spominje ni rijei. Kao da se nita nije dogodilo, govori o svemu, samo ne o njenom inu. To mu godi. Zahvaljuje jo u dui. - Moramo stii u Budim ja za tmine - upozori Gordana Ivana i Damira. Neprijatelji ne smiju doznati da smo nou izjahali. I potjeraju konje. Djevojka jae izmeu dva prijatelja, izmeu dva ranjena srca. Zvijezda jutarnjica pozdravila je Gordanu kad se s njima oprostila pred svojom kuom i krenula na poinak. BEATRICA SE OSIGURAVA Drugog jutra digla se Beatrica ranije nego obino. Zadjenula se crnom svilom, uredila kosu i pokrila je crnim prozirnim ipkama. Nakon doruka unie u svoju veliku radnu sobu, ujedno sobu za primanje. Napuljski poslanik Ranzano i brat Francesko ve je ekaju. Dvorski metar Enriko dolazi da prima naloge. - Gospoda od vijea jo nisu stigla? - pita kraljica. - Velianstvo je zakazalo vijee za deset sati. - U Napulju ekaju knezovi i vojvode dva sata prije ureenog roka. Ova gospoda ovdje naprasita su, ohola kao da je svaki od njih vladar. Oprit emo im krila kad sjednem uz Vladislava. Nauit emo ih kako se pred vladarem sagiblje koljeno. Jo ne znaju da su stvoreni samo zato da imam to vie podnoaka. Polagano prolazi mekim sagom, a crna svila uti oko bijelog tijela i lagane ipke lepraju u zraku. Ispod velikih, bijelih vjea, obrubljenih trepavicama, samo napola proviruju tamne oi i ini se kao da samo drijemaju. I ne pogledavi Enrika, pita: - Ima li to nova? - Sav svijet govori da je princ odstupio. Zloban, podrugljiv smjeak nakrivi joj rumene usne: - Jo dva dana moe se hvaliti, ogrtati onim lanim ogrtaem. Ali im odjekne poklik ivio kralj Vladislav, strgnut u taj ogrta s tijela kraljevskom kopiletu i zamijeniti ga lancem. Kako bih ga htjela provesti ulicama grada svezana, okovana, posram ljena! - Ne bih vam to savjetovao, velianstvo - uje se iz kuta staraki Ranzanov glas. - Kad ete vi jednom prestati da neprestano zvonite na op rez? Gdje je pogibelj? Za dva dana ja sam na povrini i nitko me ne moe skinuti. Ni Vladislav. Francesko se nasmije:

- Jadni slabi, puzit e pred tobom kao pu bez kue, Stara ljubav prema tebi i tvoja nova vlast zlatni su okovi u kojima e se osjeati sretan dok god ti bude htjela. - 0 tom nema sumnje - potvrdi Ranzano - ja jedino elim velianstvo zadrati da ne istupi iz one skromne plemeni tosti koju pred svijetom sada pokazuje. U ovom se kraljevstvu ljudima jo uvijek sviaju dobrota i plemenitost. - A to znai glupost i slabost - naglasi Beatrica. - Prekrojit u njihove mozgove i ukuse. Drhtat e sjever pred Aragoncima. Onda se opet okrene dvorskom metru: - Je li se tko pojavio? - Da, velianstvo, plemeniti Robert egerski eka ve od jutros. - Moj ljubimac dvoranin. Neka ue. Plavokosi plemi ve je odloio tap pa ide lagano sve do sredine dvorane i pokloni se. - Dakle, to je nova? Je li tvoj uhoda zadovoljan svojim izvidom u Gordaninoj kui? - Ne bih mogao znati jer se nije vratio. - Nije se vratio? Bilo bi udo da su ga uhvatili. Tek je nedavno doao iz Napulja, nitko ga ne poznaje. - Vidio ga je samo princ. Ako su ga prepoznali, onda je princ bio u noi kod Gordane. I opet se zabijele Franceskovi zubi ispod debelih usana: - Kratio joj je vrijeme. - Za dva dana ja u joj prekratiti vrijeme - nadovee Robert. - Ako su uhvatili uhodu, trait e od njega priznanje - raz milja kraljica. - Jesi li togod, Roberte, pred njim govorio o onome to se dogaa na dvoru? - Velianstvo, ovdje nitko ne uti i ne zatvara ui. - Uostalom, jo samo dva dana. Nitko nam vie ne moe nauditi pa doznali to ih volja. A ti se spremi. Na dan izbora primit e ast katelana budimskog dvora. Ve ti mnogi zavide jer si mlad, a ja se nadam da e tvoja mudrost natkriliti prokuanu starost. Enriko odgrne teke svilene zastore i najavi: Preasna i velemona gospoda kraljevskog vijea. Robert se odmah udalji, a Francesko i Ranzano stupe iza kraljice. Ona sjedne na proelje stola za vijeanje pa doekuje gospodu laganim naklonom glave i turobnim udovikim smje-kom na usnama. Sjedaju oko stola. Zaponu vijeanje. Filipec izvjetava o buduim govorima na izboru, iznosi kraljici redoslijed svih sveanosti koje e slijediti: - Odmah poslije izbora odlazi sjajna povorka biskupa, veli kaa i plemia u sveanim odorama u pratnji banderija i eta na granicu da se pokloni kralju. - Je li kralj Vladislav ve stigao na granicu? - Da, velianstvo, sa itavom vojskom spreman da doeka nae izaslanstvo. - A zatim? - naglaava ona izazovno. - Zatim e svi dopratiti kralja u Budim i unii u dvor. Jo istoga dana posjetit e kralj vae velianstvo i zaprositi vau ruku. - A nakon toga? - Ve poslije tri dana idemo na krunidbu, est mjeseci na kon krunidbe bit e kralj Vladislav ve rijeen obaveze prema princezi Barbari i odmah e slijediti vjenanje i krunisanje, vae

velianstvo. - A gdje e stanovati kraljica do vjenanja? - upita posla nik Ranzano. - Velianstvu se puta na volju da stanuje u ljetnoj kra ljevskoj palai ili da ostane u palai biskupa egerskoga. - Odluit u o tom kasnije - odvraa ona. - A je li princ Ivan ve predao krunu? Filipec pogleda Petra Gereba. Ovaj shvati da kancelar preputa odgovor njemu i preuzme ovu dunost: - Velianstvo, s princom jo nije sklopljen pismeni ugovor. - Drim da je potrebno priekati dok na prijestolje ne za sjedne kralj Vladislav. Takav bi ugovor kralja mogao povrijediti ako se njega ne pita. Uvjeravam gospodu: kralj je vrlo dobar, postupat e s nezakonitim kraljevim sinom dolino. Gospoda od vijea tek se kriomice pogledaju, ali se nitko ne usuuje prigovoriti. Jedino Petar Gereb primijeti: - Princu je zajameno da e sabor potvrditi na dogovor. - Princ je odstupio, dakle, nemamo razloga troiti vremena na tu stvar. Na vratima se pojavi grof Enriko. Njegovo lice odaje kraljici da ima saopiti neto vana i neprijatna. Velianstvo, s june strane dolazi ogromna povorka, itava vojska, kao da su Tatari ili Turci. Svi digoe glave i gledaju Enrika kao da sumnjaju u njegovu zdravu pamet. - Sto to govori, Enriko? Kakva vojska? Kakvi Turci? Odmah e vae velianstvo doznati. Ve se uje odjek to pota konja. Kraljica ustane, gospoda je slijede. Francesko je ve na prozoru pa istrauje ulicu. Oblaci praine potvruju Enrikovu vijest. Biskup Filipec proviri kroz prozor, zamiri utim trepavicama-Ukoene su mu kao bodljike, a lice mu se rumeni. U sobu dohiti novi glasnik: - itav jug dolazi. Knezovi, biskupi, vojvoda Iloki! - Vojvoda Iloki? - Ludost. - Predodba. Luae, nije to vojvoda. Nitko ne ostaje na svom mjestu. Svi tre k prozorima, zure na cestu gdje se na zaokretu pomaljaju jahai, gusto poredani jedni uz druge. Na suncu se ljeskaju sveane odore, lepraju pera na klobucima. - Jest, vojvoda je. - Hrvati su - vikne Petar Gereb. - Zar oni? - to to znai, gospodo - mrko upita Beatrica i zaviri su mnjiavo u njihove oi. - Kako su oni mogli doi dan nakon sklopljenog ugovora s princem Ivanom? Dva dana pred izbor koji smo drali u taj nosti? To otro pitanje postavio je Filipec koji, prijetei istrauje lica prisutne gospode. - To je izdaja! - vikne egerski biskup. - Netko nas je izdao i pozvao Hrvate. - Baka - vikne Filipec. - Samo on. - Nemogue - brani Petar Gereb. - Nitko drugi nego on - veli kraljica. - Samo ja poznajem njegovu dvolinost. Casak je tiina. Gospoda promatraju jedan drugoga, kraljica blijedi. Bjesnilo joj suklja iz oiju. Izdaja, Bakaeva izdaja. Ne sumnjam nimalo. A to sad,

gospodo? Izvana se uju estoke trublje, topot konjskih kopita odjekuje kao grmljavina. Ranzano promatra ulicu pa se okrene kraljici: - Velianstvo, konjanici poput mrava. Vidim samo odlinu gospodu. I biskup Ernut je s njima. - Vojvoda Iloki ih vodi - javlja Francesko. - A kamo ih vodi? - Ne znam. Idu prema ovoj palai. - Gospodo, odgovarate za sve to e se ovdje dogoditi otro e kraljica. A Filipec istupi pred kraljicu: - Svojim ivotom odgovaram za vas, a gospoda e me sli jediti. - Velianstvo - najavi Enriko - povorka se zaustavlja pred palaom. Dakle, dolaze mi u posjetu. Dobro - ree ona prkosno. - Gospodo, vi ete prisustvovati. - Ni koraka se ne miemo od kraljice. Gospoda od vijea poredala se oko nje. - Je li straa dovoljno jaka da ih ne pusti u palau. 473 Velianstvo, njih je na tisue. Beatriine oi sipaju strijele. Svi ekaju. Savjetuju se. Okrivljuju Bakaa, a u sebi kunu i sudbinu, i izdaju, i one tamo vani. Enriko ponovo utri u dvoranu. - Velianstvo, vojvoda Iloki, knez Bernardin Frankopan, i>anovi bosanski, srijemski i biskup Ernut mole da ih primite. - Nemam nita protiv, kraljica uvijek prima odlinu gos podu. A Ranzano stoji do prozora, promatra dogaaje i najavljuje onima u sobi. - Sve se modri od plemikih odora, nepregledan je broj ple mikih eta. I nose barjak s grbom Ivana Korvina. - Izdani smo - veli Beatrica - saznali su da je izbor u etvrtak. Baka im je javio. Iza svilenog zastora upravi se visoka i snana vojvodina pojava. Sav je u odori od crvenog sukna. Zlatom su mu izvezeni prsluk i jo bogatije haljetak. Grudi su mu ureene nizom od pet stotinu dukata. Smee guste kose pokriva klobuk s kopama od zlata i dragulja. Uza nj stoji knez Bernardin u odori od smeeg i crvenog baruna. Blista drago kamenje na haljetku i eiru. U sredini je biskup iz Meimurja, Ernut u halji od teke ljubiaste svile. Na grudima mu blista zlatni kri. S obje strane poredaju se banovi u arenim odorama. Klanjaju se kraljici s dunim potovanjem. Knez Bernardin govori u ime svih: Molim vae velianstvo da primi na smjerni poklon. Njeno lice prekrila je maska tune, sirote udovice. U oima joj bol i govori alosnim glasom: U mojoj tuzi dolazak mojeg roaka Bernardina Frankopana donosi mi utjehu. Sad se nakloni vojvoda Iloki: - Neka velianstvo primi izraz nae duboke alosti nad stra hovitim gubitkom najslavnijeg vladara. - Hvala vam, odlina gospodo. Vaa mi je utjeha blagi me lem dui, odvie izranjenoj strahovitom nesreom. Hvala vam. inilo se da ih ona otputa, ali vojvoda ne odlazi: - Vae velianstvo, na dolazak ima jo jednu vanu svrhu. Neka mi kraljica dopusti da o tom govorim, to vie to se tu nalaze i lanovi kraljevskog vijea.

- Svakome je doputeno da kraljici izloi svoje elje - ree ona mirnim glasom. Vojvodini drugovi pogledaju svoga vou u znak da mu preputaju rije. Velianstvo i gospodo! I vojvoda zaokrui pogledom lanove kraljevskog vijea. Znamo kako stoji stvar s izborom. Svjesni smo da su tu dva tabora, svaki ima svoje odabranike. Ne elim gubiti vrijeme, spoitavajui onima koji su zaboravili kako smo i to odluili jo za ivota kraljeva i zaboravili plemenite elje pokojnog kralja Matije. elim rei samo ovo: princu Ivanu, naem odabraniku, ponuen je sporazum. Oni koji su to uinili, postupali su nepra vilno, pogreno i nedopustivo. amor negodovanja zauje se sa strane lanova kraljevskog vijea. - Odmah u vam dokazati, gospodo. Kraljev sin Ivan Korvin nije sam nastupio kao kandidat za prijestolje, nego smo ga mi svi zajedno odabrali za svog kandidata. I vi, gospodo, i mi. Samo to ste vi krenuli k tuincu, a mi smo ostali uza nj. - Pogibelji koje prijete naim granicama uputile su nas da traimo ozbiljnijeg ovjeka - brani se Petar Gereb od prezirnog vojvodinog pogleda i njegova spoitavanja. - Ivan Korvin znao bi te pogibelji isto tako odluno odbiti i vladao bi u napretku i blagostanju - upadne knez Bernardin. Protivnici ute. Kraljica je naoko potpuno mirna, toboe nepristrano promatra i slua, a vojvoda zvonkim glasom nastavlja i tamnim, potenim oima promatra svakog lana kraljevskog vijea: - I ba smo zato ostali uz Ivana Korvina kojeg smo posta vili za kandidata. Dakle, ako gospoda ele kakav sporazum s ob zirom na izbor novoga kralja, mogu se obrati samo na nas. Samo mi imamo pravo ugovarati, primati ili odbijati sporazume, a ni poto princ. On je samo na kandidat, a nipoto na opunomoe nik. On nema prava ni da kae "da" niti "ne" na taj sporazum koji predlaete vi, gospodo. On moe samo da odbije ili primi izbor, ali s vama ne moe sklapati nikakav ugovor. Samo vi i mi imamo mo i vlast da se sporazumijemo. Ipak ste vi poli k mladom ovjeku i po svojem pouzdaniku, ije ime ne znam, po ruili mu da smo ga mi ostavili. - Nita ne znamo o toj poruci - srdito ubaci Petar Gereb. - Znali vi ili ne, sasvim je svejedno. Vi ste mu poslali spo razum koji on nema prava ni da odbije ni da primi. Ako je on rekao da prihvaa i odstupa, izjavljujemo ovdje sveano u ime itavog juga, u ime svih Hrvata do mora da nas taj sporazum ne vee niti nas moe vezati, jer mi nismo dali ni punomo ni pri stanak na bilo kakav sporazum. - Kako? - zapita Petar Gereb. - Ivan povlai svoju rije? - Ivan Korvin pristao je na sporazum u svoje ime, ali mi ne primamo ni njegov pristanak ni vau ponudu. Mi odbijamo. Mi emo birati za kralja Ivana Korvina jer je to naa elja, naa volja, jer je to srea kraljevstva i, napokon, jer smo prisegli kra lju. A mi nikad neemo pogaziti prisegu kralju Matiji koji je vazda branio nau zemlju i cijelo kraljevstvo od Turina. - Zar ete kraljevstvo baciti u borbu? - pitaju gospoda uzbueno. - Ba zato to ne elimo kraljevstvo baciti u borbu, pozi vamo vas da se vratite pod barjak Ivana Korvina. Kad ste izbor ve odgodili, zadrite svoju rije i odredite ga u roku koji ste naglasili u Budimu skupljenim staleima. - Ovako iznenada odreeni izbor mogli bismo okrstiti grd nim nazivom - ree knez Bernardin Frankopan.

A kancelar se pouri da odgovori: Odluili smo da to prije provedemo izbor samo zato jer nam prijeti pogibelj od stranih pretendenata i Turina. Zemlja ne moe tako dugo ostati bez vladara. Snosimo odgovornost za sudbinu kraljevstva i ne moemo nikako odustati od izbora u etvrtak. Vojvoda se okrene kraljici: Obraam se vaem velianstvu koje je u svojoj velikoj ljubavi prema pokojnom kralju priseglo da e tititi njegova sina i molim da svojim utjecajem umirite duh svojeg ljubljenog mua koji sve to promatra i teko trpi. U dvorani je tiho kao da ljudi ne diu. Prestraeni pogledi uprti su u kraljicu, ini im se da bi morala propasti u zemlju. Mjesto toga ona uspravlja glavu, a glas joj je miran i zastrt tugom. - Ne obraajte se na mene, plemeniti vojvodo. Nisam vladar. Nemam moi. Vijee odluuje. - Ali savjetujte, velianstvo, neka odlui mudro i poteno. Ne moe se uguiti volja velikog dijela kraljevstva koji ima svojeg monog bana, kraljevog namjesnika, i koji ima pravo birati kralja po svojoj volji. - Da, velianstvo - ree knez Bernardin - naa je volja velika mo. Recite to gospodi od vijea. Neka ne razdrauju tu volju i tu mo. - Knee, roae - nita nemam protiv kraljeva sina, htjela sam ga podupirati, ali me uvjerie da je premlad. - Kralj Matija bio je mlai kad je preuzeo kraljevstvo koje je tada bilo razrueno i digao ga do velike moi i sjaja. - Ali bio je umniji i odvaniji. - Kad princ ne bi posjedovao oeve kreposti, ne bi ni vae velianstvo prvobitno pristalo da ga uinimo nasljednikom prije stolja. Vae velianstvo zna koliko je u princa Ivana uma, odva nosti i junatva, ali ga do danas nije imao priliku pokazati. Mi vjerujemo u njega. - Ne mogu vam se ni na to obvezati, vojvodo, jer vijee odluuje. Ta izjava ne uini nikakav uinak na prisutne, ali Filipec pohiti kraljici u pomo: A7A - Odlinoj gospodi evo moje izjave u ime itavog vijea: ovog asa ne moemo dati nikakav odgovor. Sastat emo se i raspra viti sve to smo ovdje uJi i vaoj velemonosti saopiti odluku. - ekamo poruku do veeri - odree kratko vojvoda. Zatim se okrene kraljici s nekoliko rijei oprotaja. Svi se poklone pa iziu iz dvorane. Tek to se vrata zatvorie, gospoda od vijea prometnu se u plamen koji priguuje samo prisutnost kraljice. Filipec estoko okrivljuje Bakaa i spoitne vijeu tajne dogovore s njime pa dovri: Ne dam se preplaiti od toga bosanskoga princa, ni od kneza Bernardina, ni od svih njihovih banova. A kraljica jedva eka da moe upozoriti: - Oni su proglasili nitetnim sporazum s princom Ivanom. Neka gospoda dobro upamte ovo ponitenje. Izmeu vas i princa, dakle, ne postoji nikakav ugovor. On ne moe traiti nikakve a sti u ovom kraljevstvu. Princ stoji pred nama potpuno nezatien. - Sam je poruio sve ograde koje smo mu dopustili da se odri - prihvati egerski biskup. A Petar Gereb slijee ramenima: - Uinio sam sve to je u mojoj moi da spasim svoga ro

aka. Jadnik, pao je u vlast ovih divljaka i u vlast vojvode. - Ali, kako je vojvoda stigao? - uju se pitanja gospode. - Gospodin kancelar uvjeravao nas je da vojvoda ne moe doi. Filipec se smrkne: Gospoda mi spoitavaju s nepravom, razjasnit u vam to kasnije kako se izvukao iz onih uma. Ovoga asa zove nas du nost na vijeanje. Razjareni, potiteni i puni bijesa ostave gospoda palau eger-skog biskupa i odu da nastave uljiva vijeanja u palai Petra Gereba. Samo je Filipec na kraljiinu elju ostao u dvorani. U kutu kraj prozora sjede Francesko i napuljski poslanik Ranzano. Opazili su u Beatriinu dranju da je vojvodin dolazak prouzroio na nju dubok dojam. Poduprla je rukom glavu, skupila visoke obrve i nekoliko asaka razmiljala. S naroitim zanimanjem Filipec i poslanik Francesko oekuju to se biti. Odjednom ona uspravi glavu i strogo pogleda kancelara Fi-lipca: - Vi ste, gospodine kancelaru, tvrdili da je vojvoda Iloki tako daleko da ne moe stii. - Velianstvo, poslao sam mu tobonje poslanike kralja Vladislava i pismo u kojem mu kralj javlja da eli govoriti s njim i odrei se prijestolja u korist princa Ivana. - Kralj je ve tada bio na granici. - Ali moji su ljudi vojvodu odveli putovima s kojih ne bi mogao izai barem dva tjedna. Naravno, tada nisam ni slutio da e izbor biti odgoen. Kad se izbor ipak otegnuo, poslao sam brzo na granicu etu da vojvodi sprijei prijelaz. Meutim, on se oito domislio prevari i preao granicu sporednim putem, a ne cestom. Krivnja je u neprestanom odgaanju, a ja se ipak nisam bojao vojvodina dolaska. - Premalo ste vanosti posveivali vojvodi. - Neka se velianstvo pouzda u mene. Vojvoda ljubi rasko i bogatstvo. Slomit u ga. To je moja briga. - Oekujem izvrenje vaeg obeanja. Ali ima jo neto mnogo vanije to elim da vam kaem ovdje u prisutnosti svojeg brata i napuljskog poslanika. I ponudi mu stolicu. Biskup se zahvali i priblii. Beatrica ga strogo pogleda. - Vi znate, gospodine biskupe, da mi je njemaki nasljednik prijestolja ponudio ruku ako mu pomognem do vlasti u ovom kraljevstvu. - Na to nisam zaboravio, velianstvo. - Znate i to da posjedujem dvije jake tvrave: jedna je re zidencija mojeg neaka nadbiskupa primasa vojvode Hipolita od Ferare. Kad bih nasljedniku njemakog prijestolja Maksimilijanu i njegovim etama dopustila unii u estergonsku tvravu, protiv nik kralja Vladislava bio bi vrlo dobro zatien u ovom kraljev stvu. - Boe sauvaj da to vae velianstvo dopusti. - Jo neto: jamano niste zaboravili da se Maksimilijanovi izaslanici jo uvijek nalaze ovdje, a njihov gospodar eka sa svo jim etama na granici. - Sve to znam, velianstvo, ali ne mogu pogoditi to time elite rei. - Odmah u vam razjasniti. Nije dugo trebalo da iskonstruira prijetnju koju Filipec nikako ne moe istraiti i kontrolirati. - Dobila sam od Maksimilijana obavijest kojom me opomi nje neka ne vjerujem kraljevskom vijeu ni ostaloj gospodi veli kaima i biskupima jer e me oni ostaviti kad im ne bude vie potrebna moja potpora. - Vae velianstvo valjda ne vjeruje podvalama kojima bi

Maksimilijan htio da vas odvrati od nas? - Nisam vjerovala pa vam to nisam ni saopila. Meutim, ovo to se odigralo malo prije i to se dogodilo juer znatno je potkopalo moju vjeru. - O kakvim to dogaajima govori vae velianstvo? - Ponajprije ugovor sklopljen s princem, a zatim dolazak vojvode Ilokoga sa itavom vojskom hrvatskih velikaa i plemia. - Da, to je opasno, ali to nije trebalo pokolebati povjerenje vaeg velianstva. I zato? - Brzo u udovoljiti vaoj znatielji, ali prije toga upozo ravam vas na jo jednu pojavu; uli ste kakvim se rijeima utekao k meni vojvoda Iloki. Koliko me molio neka vijeu savjetujem, da odustane od izbora kralja Vladislava. Uvjeravam vas: jo danas, poslat e vojvoda svojeg glasnika k meni s najopsenijim ponudama da me opet pridobije za princa. Dakle, otvaraju mi se dva puta: jedan k Maksu, a drugi natrag k princu. - to mi to govori vae velianstvo? - Neu da budem prevarena od vae gospode. - Nemogue je to, kraljice. - Vaa tvrdnja pokazuje da ste lakovjerni. Za vrijeme bo ravka vojvode Ilokoga u ovoj dvorani opazila sam da su vaa gospoda jako prevrtljiva. Evo, nedavno su gospoda prihvatila moj prijedlog da se princ Ivan utamnii i lii imetka. A juer ste me obavijestili o sklopljenom ugovoru. - Ali prividno, vae velianstvo, samo prividno da ih umi rim. - Zar se gospodin kancelar ne sjea da je as prije vojvoda Iloki u lice dobacio gospodi da je ugovor prividan? A to je uinio gospodin Petar Gereb? Najotrije je prosvjedovao protiv prividnosti ugovora. Taj su prosvjed potvrivala i ostala gospoda. - Nisu mogli priznati da je ugovor sklopljen samo onako. - Gospodine kancelaru, ja i ne govorim o onome to su oni toga asa govorili. Ali u njihovim duama proitala sam naj ozbiljniji prosvjed protiv mogunosti da bi oni sklapali prividan sporazum. Kancelar Filipec osjeti kraljiinu nadmo i opasnost da razotkrije kako kraljevskom vijeu nije mogao nametnuti privid-nost, a njoj je ugovor ipak prikazao prividnim, pa hitro odgovori: - Uistinu ne znam to je bilo gospodi da su tako uvjerljiva ustali protiv prividnog sporazuma. Istina, nisam njihov zemljak, ne prozirem dovoljno udi ove gospode, moda velianstvo ima pravo, ali sad je sam protivnik ugovor proglasio nitetnim. - Na nau sreu, no ja sam u tom postupku nala oprav danje da ne vjerujem gospodi, ne vjerujem u stalnost njihovih obeanja koja su mi dali, s obzirom na moju vjeridbu s kraljem Vladislavom. - Velianstvo, kralj Vladislav se obvezao ili, bolje, mi smo ga obvezali. - Meni pristoji pravo da zatraim ili nepokolebljivo jamstva da e obeanje ispuniti ili... - Ili? to kani velianstvo? - Ili u krenuti drugim putem koji e mi to jamstvo nesumnjivo pruiti. - Kakvo bi jamstvo moglo uvjeriti vae velianstvo? - Kad gospoda odlinici, koji su odgovorni saboru, jo danas dou k meni i u ime sabora i kralja Vladislava zaprose moju ruku. Ako je njihova odluka stalna i nepokolebljiva, oni e touiniti. Ne uine li to, smatrat u se slobodnom da svoju punomo dadem ili princu ili da prihvatim Maksimilijanovu ponudu. To je moja neopoziva rije. Da, velianstvo - oglasi se napuljski poslanik - to jam stvo treba da vam se prui. Sam bih vam to savjetovao da me ni

ste pretekli svojom mudrou. Napuljski princ Francesko ustane i priblii se kancelaru Fi-lipcu: Sada je na vama rije, gospodine kancelaru. Ovaj as vrlo je ozbiljan i odluan. Ako gospoda odbiju, putovat u sam u Rim da tamo sve iznesem na papinskom dvoru. Ni najmanjim znakom Filipec ne odaje da ga je zahtjev neugodno zatekao ili da mu je ugovor teak. Mirno se pokloni i vedro odvrati. Velianstvo, vaoj pravednoj elji, kao i elji vaih uzvi enih pouzdanika, bit se udovoljeno jo danas. Meutim, napuljski poslanik zamoli kraljicu da Filipcu postavi nekoliko pitanja. Primivi dozvolu, lukavi se Napuljac priblii lukavom Moravljaninu. Obojica se vrsto gledaju u oi. - Molim gospodina biskupa kancelara da mi razjasni: s juga su najurili Hrvati, iako je rok izbora bio tajna. Kako je to mo gue? - Sad sam o tom razmiljao i opetujem to sam rekao go spodi: jedino je Baka mogao da ih obavijesti. - Ako je on to uinio, morao je od nekog saznati za rok izbora, a taj netko mogao je biti samo iz kruga kraljevskog vijea. To me ispunjava opravdanom sumnjom da sva gospoda u vijeu nisu pouzdana. - Da, to je ono zbog ega traim prije naglaeno jamstvo - oglasi se Beatrica. - Vjerojatno su neki meu njima poalili to su napustili princa, ali neka velianstvo, napuljski princ i gospodin poslanik Ranzano vjeruje da gospoda ne mogu odstupiti. Sada je ve pre kasno. - Jo uvijek nije prekasno, gospodine poslanice, da vojvoda Iloki i njegovi ugledni prijatelji odvuku nae pristae na svoju stranu kad su u kraljevskom vijeu tako nestalni ljudi. - Gospodine poslanice, ne bojte se, odve ih dobro drim na uzdi. A Beatrica zakima: Dobro ste to primijetili, Ranzano, a ja dodajem neka go spodin kancelar opomene gospodu: skrenu li na Ivanovu stranu, ostat e kratkih rukava. Kad bi i pobijedio njihovom pomoi, vie im ne moe tu uslugu platiti nikakvim astima jer je ve sve po dijelio meu one svoje pristae koji su bili s njim od poetka. To je sasvim prirodno, a i oni ne bi dopustili da s njima dijele makar i najmanju ast i slubu oni koji su dosad bili uz Vladislava. I obratno: ostanu li gospoda u vijeu uz Vladislava, njihova su mjesta sasvim osigurana jer su bili prvi u borbi za njega. Ne izaberu li Vladislava dragovoljno, on e prijestolje osvojiti orujem, doem li mu ja u pomo svojim novcem i svojim etama. Tako bi gospoda i u tom sluaju izgubila ne samo kraljevske darove, milost i povjerenje nego bi na sebe navukli i njegovu osvetu. Budete li im to jasno rastumaili, vae e zasluge znatno porasti u mojoj milosti i u novog kralja. - Pouzdajte se, velianstvo, u svojeg vjernog slugu. - Jedino se jo u vas pouzdajem. - I neete se prevariti. - Sad idite, gospodine biskupe, i razloite gospodi moj pra vedni zahtjev da mi prue jamstvo koje sam zatraila. Oprostivi se, Filipec pohiti k vijeu, a Beatrica je sjela u naslonja odahnuvi: - Dananji dolazak vojvode Ilokoga pobudio je u meni tako jake sumnje da ni asa ne elim ostati u neizvjesnosti. Vidim una prijed dolazak vojvode Ilokoga koji u nau stvar unosi novu borbu. Ona e opet progutati dobar dio mojih dukata. I zato ne dam vie ni prebitog talira dok nemam od njih slubeno pri znanje da sam vjerenica Vladislava.

- Mudro ste to uredili - pohvali kraljicu Ranzano. - Vrlo oprezno i mudro iskoristili ste iznenadnu pojavu vojvode Ilokoga i prisutnost Maksimilijanovih zastupnika. - Ne kanim se dati prevariti od tih barbara. - A to e biti - pita Francesko Beatricu - ako gospoda ne dou u prosidbu? - Ako ne dou? Neu ni aska asiti da odaberem drugog vjerenika i posadim ga na prijestolje. Za to je vrijeme Filipec stigao u vijee, razjanjavao kraljiine prijetnje i njezinu mo da prijetnje izvri. S prozora svoje palae opazio je Baka nepreglednu povorku koja je vojvodu Ilokoga pratila kraljici. Njegovi neaci Bela i Josip prestraeno promatraju svojeg ujaka i obasiplju ga pitanjima i bojaznima: Otkud dolazi vojvoda Iloki? Filipec je tvrdio da je izgub ljen za princa Ivana. Je li to opet prevara, ujae? Opet vas je nadmudrio? Baka samo kima i zadovoljno se smjesi. - Rekao sam vam, djeco: odsad uti Moravljanin ne moe nadmudriti ovu veliku okruglu glavu. U njoj je toliko lukavtine da je ne moe iscrpsti ni deset Filipca. - to e sad biti s vama? - to budem htio ja. I onda se povue u svoju sobu i razmilja. Vrativi se od kraljice, vojvoda Iloki najavi se u palai biskupa Bakaa. Vedar i miran, poe mu Baka u susret. - Da sam mogao slutiti va dolazak, bio bih sporazum s princem zavukao do danas. - Ne mogu se dovoljno nauditi, preasni gospodine, da ste preuzeli takvo posredovanje. - Vae vojvodstvo ne bi se smjelo uditi kad poznaje moju odanost princu. - Zar da ovakav in smatram znakom odanosti? - pita voj voda, gledajui otro Bakaa. On odgovori, spoitnuvi: - Zar sam princa trebao ostaviti na milost i nemilost divljoj ei kraljiine osvete? Vas nije bilo. Ni glasa od vas nismo primili, a kraljica je traila od svojih saveznika da ga utamnie i zaplijene sva dobra. Vijee je primilo taj zakljuak. Kad sam o tom doznao, razloio sam gospodi teke posljedice i jedva sam ih pridobio da princu ponude taj sporazum. Samo sam tako mogao spasiti ivot i imanja kraljevu sinu. Uvjerit ete se u to, gospodine vojvodo. - Njega su htjeli baciti u tamnicu, oduzeti mu imanja? - Ve su poeli da mu oduzimaju. Kraljevsko vijee darovalo je nekoliko prinevih imanja njegovim pristaama da ih potkupe. I Batori je na taj raun ostavio princa. - Skupo e to platiti - zaprijeti se vojvoda. - Ali, gospo dine biskupe, vi ste princa sklonuli da prihvati ponudu, rekavi mu da sam ga ja ostavio, zajedno sa svojim prijateljima. - Gospodine vojvodo, to sam uinio jednostavno zato to su svi to tvrdili, a ja nisam gospodin Bog da bih iz daljine mogao prozrijeti to je u vaoj dui, gdje ste i to radite. - Primam vau izjavu, ali ujedno naglaavam da nije imao pravo odluiti u nae ime. - Ako vi ne priznajete taj ugovor, on naravno gubi vrijed nost, jedino vas upozoravam da budete na oprezu. - Ne bojte se za nae odluke. - A meni ne moete prigovoriti drugo, nego da sam spasio princa Ivana. Da niste doli, taj ugovor spasio bi Ivanu ivot i slobodu. - Morao bih potvrditi da kraljica taj ugovor nije proglasila

samo prividnim. Htjeli su, dakle, samo da princ odstupi? - Ako bi bilo tako, onda su aragonci ve zatrovali i due naih ljudi. Boe, kako emo se izlijeiti od toga otrova? - Prognati aragonce i doskora e se izgubiti svaki njihov trag. Doznao sam uzroke vaeg ina, opratam se. - to kanite uiniti, gospodine vojvodo? - zapita Baka. - Vidjet emo - odgovori oprezno vojvoda. - Jo emo se nai.

hitro

Nije se zadravao s Bakaem, nego ostavi njegovu palau i uputi se u svoje konaite u budimsku palau princa Ivana. Tu sve pristae sazove na vijeanje. A u gradu se sve ustralo. Dolazak vojvode Ilokoga pobudi zabrinutost Vladislavljevih pristaa, a nade u pristaa princa Ivana Korvina. Nitko ne zna to ih eka na izborima: tko e pobijediti, a tko pasti. Izaslanici Maksimilijana, Alberta Poljskog i kralja Vla-dislava ne miruju. Obilaze gradom, ispitujui koliko izgleda ima njihov kandidat. Svi vijeaju i istrauju, ispituju, nagaaju. Svi alju svoje poslanike ne bi li iznali to misle oni drugi. Spletkari su odjednom izgubili na svojim spletkama jer su izgubili orijentaciju. Nitko ne zna tko koga podupire, a tko koga potkapa i to misli papinski legat. Milanski poslanici hite od jedne stranke do druge, uvjeravaju obje o svojoj pomoi, a ispituju ne bi li pronali na ijoj je strani teite da svoj uteg bace na teu stranu. Venecijanski poslanici trae uvjete za koje bi povezali svoje spletke kako bi od novog kralja dobili obeanje da ne kani traiti Dalmaciju. Svatko trai svoj interes. Beatrica hoe kraljevstvo za aragonce, Filipec za Vladislava, gospoda kraljevskog vijea ele osigurati ast sebi, Baka eli uhvatiti klju blagajna kraljevstva, milanski poslanici osigurati krunu svojoj princezi, papinski legat zatititi kranstvo, a vojvoda Iloki hoe da osigura granice Hrvatske od Turina. Pored toga, ima jo desetak malih, sitnih, ali jakih prohtjeva to se isprepleu, suprotstavljaju, sukobljuju, biju usporedo. A svi ti interesi padoe u jedan jedini kotao i vru na ognjitu to ga svi zajedno loe i podstrekavaju. Popodne istog dana, kad je stigao vojvoda Iloki, izaao je Filipec, sav crven u licu i uzbuen, iz palae Petra Gereba. S njim dolaze najodliniji ljudi iz kraljevskog vijea. Jo je sunce bilo visoko kad je napuljska straa bunom trubljom najavila da su stigli odlinici u palau kraljici Beatrici. Sva izvan sebe ode ona u dvoranu da ih primi. Ali niim ne odaje uzbuenje. U sveanim odorama, sveana izraaja i jo sveanijeg dranja stupie gospoda pred kraljicu. Petar Gereb duboko se pokloni: - Vae velianstvo, dolazim u ime sabora ovog kraljevstva da sveano zaprosimo ruku uzviene kraljice za naeg budueg kralja Vladislava. Mramorno kraljiino lice ne odaje znakove ivota. eka i uti. Filipec preuzme rije: Shvaamo duboku alost koju vae velianstvo osjea nad velikim gubitkom ljubljenog mua i kralja Matije. Potujemo tu alost, a ipak molimo svoju kraljicu da zatomi bol u dobrobit kraljevstva koje je neprestano u pogibelji da ga uznemiri nepri jatelj. Molimo vae velianstvo da rtvuje kraljevstvu svoju tugu i svoje srce i da prihvati prosidbu koju je izrekao velemoni go spodin Petar Gereb u ime najodlinijih predstavnika kraljevstva i sabora. Ujedno molimo vae velianstvo neka dade svoju privolu da kralja Vladislava izaberemo za svojeg kralja. Filipec se ne moe nauditi dubokoj alosti koja se odraava u njezinim oima, njezinu pogledu i glasu to je tih i ganut: Bornim srcem sluam vae rijei koje otvaraju jo svjeu ranu. Vi traite od mene rtvu za dobrobit kraljevstva. Htjela sam poi u samostan da tamo dovrim svoj ivot, ali ne mogu se ogluiti onima koji su zabrinuti za mir i sreu kraljevstva.

I evo, pridonosim tu rtvu za opu sreu, prihvaam ruku vaeg odabranika, budueg kralja Vladislava. Ujedno dajem svoj prista nak da ga izaberete za kralja. Tada uzme rije potpalatin: Zahvaljujemo veleduju kraljice koja sebe rtvuje srei kra ljevstva i molimo je da sada odloi alobni veo jer od ovog asa ima se smatrati vjerenicom budueg kralja Vladislava. Kao takva ne smije i ne moe vie nositi crni veo. On pokorniki sagne glavu i odgovori: - Ne mogu drugo nego da se pokorim elji sabora. - Vae velianstvo neka nam dopusti da izrazimo svoju ra dost to emo u budunosti biti toliko sretni i uivati vau mu drost i dobrotu na prijestolju. Neka mi Bog bude milostiv - ree ona tiho i ustane. Gospoda se duboko poklone pa izau. Bilo je to 13. lipnja godine 1490. IZBORNI SABOR Unutar crkvenih zidina to su navikle na svetu tiinu i pobone molitve odjekuju povici i estoki plameni govori. Sabor zasjeda da odabere kralja. Zdesna su Vladislavljevi pristae Ugri, slijeva pristae Ivana Korvina iz Hrvatske, Slavonije i Bosne. Na elu im je vojvoda Lovro Iloki. Na stubitu ispred oltara predsjeda saboru potpalatin. Kraljevsko vijee oko njega. Gospoda govore, navjeuju, preporuuju na prijestolje kralja Vladislava. Vladislavljevi izaslanici povueni su sa strane. Mjesto njih sada uzima otvoreno rije Filipec i neustraivo predlae, hvali njegovu vladalaku mudrost, bojnu slavu. Filipec vodi rije i ne sustaje ni onda kad se s lijeve strane digne val prosvjeda. Tada netko zdesna vikne prema vojvodi Ilokome: - U ije ime prosvjedujete? - U ime itavog juga koji eli kralja Ivana Korvina. - Prihvatio je sporazum. - Mi ga ne prihvaamo. Ivan Korvin nema prava da odlu uje u nae ime. - Odstupio je. - Mi nismo odstupili i neemo nikada - ori se vojvodin glas. - Ne priznajemo odstup. Uzbuene prepirke zaustavlja potpalatin i najavljuje: Poto njegova velemonost vojvoda Iloki nije imao pri liku da ovdje iznese svoje mnjenje, zatraio je rije koja mu po zakonu pripada. Protivnici, mrmljajui prihvaaju, a vojvodine pristae okupe se oko njegove visoke pojave pune odlune samosvijesti. Preasna, velemona i plemenita gospodo, odluio sam da ovdje ne iznosim stvari na koje bih morao podii teke optube i neke odline linosti pozvati na odgovornost jer sam bio sprijeen da budem ve na prvom zasjedanju. Odreit vojvodin pogled prezirno se upre u Filipca. Ali on se samo smijei i gleda vedro kao da se to ne odnosi na njega. Polagano zaokruuje vojvodin pogled itavo vijee i zaustavi se prijekorno na bradatom licu Petra Gereba. Ali on ne podnosi ono to mu taj pogled govori i okree glavu. Ta nijema otpuba iznenauje protivnike koji su oekivali provalu strastvenih ispada. - Rekoh: neu da dotaknem sve ono to bih s pravom mogao da igoem jer sluam glas svoga razbora koji mi odvie jasno kazuje da je ovaj as sudbonosan za sve nas. I zato ne zalazim unatrag k prolim dogaajima ni onima koji su izazvali prilike u kojima se nalazimo ovog asa, ali moram govoriti o gotovoj stvari da prikazem nae mnjenje. Nali smo ovdje neki ugovor koji je ponuen princu Ivanu Korvinu. Ve sam juer izjavio kraljevskom vijeu da taj ugovor ne moe vezati nas koji ga nismo sklapali, a ne moe se smatrati valjanim jer ga je sklopio

princ, a da mu na to nismo dali nikakvu punomo. Jednom ri jeju, princ nije imao pravo da bilo to obea u nae ime. - On je odstupio - viu sa svih strana protivnici. - I opet naglaujem: mi nismo odstupili. Htio on ili ne htio, mi imamo pravo da dademo svoj glas onome koga smo odabrali. Ispod tih crkvenih svodova ponovo zagrmi protivnik. Potpalatin nastoji zaustaviti provalu, a vojvoda mirno eka i savjetuje svojim pristaama da ga u tom slijede. Ne naavi odaziva svojim izazovnim povicima, Vladislavljevi pristae napokon umuknu. A vojvoda nastavi. Glas mu je gromak, odluan, a rije snana: Mirno u razloiti i razjasniti gospodi to hoemo i kako smo i zato tako odluili. Za ivota kralja Matije bilo je sve spre mno i skladno da se jednoduno proklamira za nasljednika ovog prijestolja kraljev sin Ivan Korvin, znamo da su tu odluku po svetile i prisege. Nitko ne odgovara. U toj neprijatnoj utnji svi osjeaju ne-izreene prigovore i otpubu. - Kad su se onda gospoda odluila da slobodnom voljom proklamiraju princa, unato onoj manjini koia je prosvjedovala, bit e da su i znali to ine. Svatko je osjeao da nam je blii kraljev sin negoli itko drugi. A svatko je smatrao da je sin dora stao zadai koja ga eka jer je svatko imao pravo da kralju pri govori, da se odupre i pristupi onoj manjini koja je radila protiv princa Ivana. Pa ipak, to veina nije uinila. A danas, nakon kra ljeve smrti, vele mi da su odluku promijenili i preli preko pri sege zato to ih je prestraila mladost princa Ivana. A ja vam velim i ponavljat u po sto puta: kralj Matija bio je mlai kad je stupio na prijestolje ovog kraljevstva koje je tada bilo gotovo razoreno, pa ipak se nitko nije prepao da bi mladost Matije Korvina, mogla biti zapreka njegovu izboru. Nikome nije palo na um porei da nee biti dovoljno mudar i jak da vlada. Svatko se pouzdao da sin Sibinjanin Janka ne moe biti premalo mudar, i previe slab da dobro upravlja ezlom i hrabro maem. I taj mladi, kralj Matija, digao je kraljevstvo iz ponora, iznova ga sagradio, ovjenao slavom pobjeda i pribavio mu mo i snagu na kojoj jo nikad nije bilo! Moe li se to zaboraviti? - Da, to je bio kralj Matija - vikne glas s Vladislavljeve strane, a pridrui mu se i drugi. - A danas je tu kraljev sin, unuk Sibinjanin Janka. Pa ipak, predlaete da za kralja izaberemo tuinca sa dalekog sjevera. Obasipljete ga slavom i hvalom. Ne poriem da je on u zreloj mue vnoj dobi, to vazda naglaujete. Hajde da vidimo djela toga zrelog ovjeka, to se zna o njegovoj mudroj vladavini? Da je popustljiv i slab, da se dade voditi od svakoga tko mu se zna pri bliiti. Daleko dopire glas o njegovim mudrim odlukama koju ljudi kod nas poznaju ve u alama. Zna se da on na sve veli: dobro! - Dobar je - viu zdesna. - ekajte, drugo je, gospodo, dobrota, a drugo slabost. Njegovoj je dobroti ime slabost, plahost, bojaljivost. A to je s njegovom bojnom slavom o kojoj gospoda govore? Izgubio je u ratu s kraljem Matijom jedan dio svoga kraljevstva i pristao je na mir koji je prilino otetio eku, njegovo vlastito kraljevstvo. Dakle, slabo je vodio vojnu i jo slabije pregovore za mir. - Jer ga je zavela ljepota kraljice Beatrice - promrmlja netko tiho u vojvodinoj blizini. Ali on brzo nastavi povienim gla som da nitko ne zamijeti te rijei.

- Dakle, njegov bojni vijenac samo je suho jesensko lie koje bi neki htjeli prikazati lovorima. A Ivan Korvin sin naeg najveeg kralja, po naem sudu i po sudu znamenitih talijanskih uenjaka batinio je po svojem ocu umne darove i bio uenik ve likih umnih ljudi s juga kao i uenik svoga oca u bojnoj znanosti. Prirodno je od njega oekivati djela koja e barem dosei djela njegova oca. Osim toga, Ivan Korvin odrastao je u naem krilu, poznaje nae rane, zna da mo i snagu ovog kraljevstva moe razoriti samo Turin. A ovaj stoluje tamo na jugu kraljevstva, kod nas u Hrvatskoj i Bosni. - Govorite u svoju korist. Mislite samo na svoju zemlju viu protivnici, a vojvodini pristae odvraaju: - U vau korist. Opet se digne vojvodin glas: - Mi smo dolje na pragu preko kojega hoe Turin. Ako ga prekorai, neemo stradati samo mi Hrvati nego i vi Ugri, ovdje preko Drave. Turin e pokrenuti sve svoje sile, i nebo, i pakao da proe taj prag, a onda e lagano poruiti krovove i nad va om glavom i poharati itavo kraljevstvo. Onaj koga vi elite za kralja niti pozna Turina ni njegove bojne pokrete, zasjede i sna ge. Niti e shvatiti niti razumijeti s koje bi ga strane mogao uhva titi i kako. Ivan Korvin sigurno je jamstvo da nikad neemo pasti rtvom Turina i nae e granice biti uvijek zatiene. Preko naeg praga nee moi nesrea od koje s uasom strepi svaki ovjek na jugu. Eto, kome je do ove zemlje i kraljevstva, do sama sebe, do ivota i imetka svih ljudi, ne samo do svoje koristi, taj e dati svoj glas Ivanu Korvinu. - Na vau korist - ponovo viu protivnici. - Naa korist, a vaa srea - odvraa vojvoda. Kao odgovor vikne nekoliko glasova, a svi ga slijede: - ivio Vladislav! ivio Ivan Korvin! - jednoglasno i gromko nadvikuju pro tivnike Hrvati. I buka se die, izmjenjuju se prijetnje, diu pesnice. Kraljevsko se vijee komea, potpalatin Orban die ruke i glas: uli smo razloge vojvode Ilokoga izreene u ime pristaa Ivana Korvina, dok drugi predlau Vladislava ... Palatin hoe da najavi drugog govornika, ali vojvoda Lovro protestira: Jo nisam zavrio svoju rije. I velim: s Vladislavom biste navukli novu nesreu na kraljevstvo jer on uzima za enu kraljicu Beatricu koja kraljevstvu ne moe dati potomka. Zar ete dopu stiti da kraljevstvo jo jednom zapadne u nesreu da samo sebe razara u borbi sa svima koji hlepe za naim prijestoljem? Upam-...-...." .,_ ..,.,__ ". ,.._.. 487 ti te to vam kaem danas: izaberete li Vladislava, kruto ete opla-kati taj in i vi, i vaa djeca, i vai unuci. Vojvodin poklik opri protivnikovu odlunost. ini se kao da je neke njegove protivnike uhvatila jeza. Zautjeli su i poku-njili se. To ponuka Filipca da pohiti potpalatinu: Odreite rije tome vojvodi. Pokolebat e nam redove. I potpalatin se hitro digne, a Filipec potri meu svoje pristae i nuka ih da zaustave raspravu. I oni stadoe vikati: Dosta je toga razlaganja. Birajmo. Sa strane Hrvata buni odgovori: - Ne moe biti izbora dok je vei dio hrvatskih plemia da leko odavde. - Jer ste ih lukavo nadmudrili, prevarili.

Prosvjed se saspe s desne strane na lijevu prema Hrvatima. Potpalatin, Filipec i Gereb mau rukama i uzalud se napreu: - Neka bude mir! - Ne moe se due ekati. Birajmo kralja. Birajmo - viu Ugri. Ban Imbro Derenin krikne: - Prosvjedujemo. Ne moe biti izbora dok tu nisu svi stalei iz Hrvatske i Slavonije. - Ne moe biti izbora - dozivlju se svi Ivanovi pristae. - Birajmo! Neka se bira - odjekuje crkvom zahtjev Filipevih ljudi. - Nema izbora bez nas - nadjaa sve glas vojvode, a knez Frankopan digne ruke: - Neemo priznati kralja kojeg bi nam nametnuli ugarski stalei. - Nikada! Ni do smrti - grmi Lovro Iloki. - Svi smo s vama, vojvodo - pridrue se i vranski prior, i banovi, i despot, i velikai, i biskupi. A protivnici urliu: - Birajmo! Na izbor! Na izbor! Toga asa skoi vojvoda Iloki na klupu, podigne ruke, a glas mu zaori kao pucnjava gromova: Ne damo da nam Ugri nametnu kralja. Prosvjedujemo jednoduno i ostavljamo sabor. Urnebesni poklici iza njegovih lea potresaju crkvenim zidinama. Ostavljamo sabor - odjekuje od jednog kraja crkve do drugog. Plamen prosvjeda die se kao poar. Zanos samosvjesnog osjeaja pravednika plamsa kao krije zapaljen munjama. Goruih lica, svijetleih oiju i uzdignutih ruku grnu biskupi, velikai i plemii na vrata i ostavljaju crkvu. Protivnici viu za njima. A oko potpalatina okupljaju se gospoda kraljevskog vijea. U licu im iznenaenje, prepast i neodlunost. Svi su oni neugodno zateeni, zaskoeni, nemoni. 488 < .._.,. ,. ,.. , t. ; .......; Uskoro Vladislavljevi pristae s kraljevskim vijeem ostadoe u crkvi sami. Neka se bira kralj! - trae sa svih strana crkve. Iza jednog oltara izmili velika glava. U profilu stri uzdignuti nos i gotovo se smijeno odraava u toj slici uzbuenja, bijesa i kaosa. Baka ide polagano i zaustavi se ispod stuba kraljevskog vijea. Potpalatin ga spazi. Biskupe, gdje ste bili tako dugo? Doite. to da radimo? On samo slegne ramenima i zamiljen odvraa: - Gospodin kancelar Filipec znat e to treba raditi i kako savjetovati vijeu. - On hoe da se pristupi izboru. - to ekamo? - viu stalei iz dna crkve. - Na izbor! Odmah na izbor! Filipeve ute trepavice vedro trepu i povlauju. Da, birajmo! Neka gospodin potpalatin nastavi. Petar Gereb i potpalatin neto apu, a zatim se ovaj okrene staleima: - Pozivam preasnog gospodina biskupa Bakaa koji je upra vo stigao neka nam kae svoje mnjenje. - Da, neka govori - prihvate rizniar Orban i Matija Gereb ivo. A kancelar veli: - Ima li tu jo drugo da se kae, osim da pristupimo izboru? Ima. Neka kae biskup Baka - predlae Petar Gereb. itavo vijee odobrava, a oni dolje pristaju. Baka skromno spusti glavu i glas, a ostali uute. - Preasna, velemona i plemenita gospodo, nisam zvan da vas upuujem.

- Cujmo! - i sve se glave diu i pojedinci se pribliuju. tropot koraka brzo utihne, a Baka zbori u tiini kao da se svi spremaju na molitvu. - Uzmimo da se Hrvati pogode s Turcima i puste ih preko Drave? - Nee to uiniti. Nema primjera da bi se ikad zdruili s neprijateljem. - I odvie su edni bojne slave, a da bi to dopustili. - Ako ih natjerate na to, mogli bi sve to zaboraviti. Moda i nee, ali bi mogli. U crkvi utnja. U njihovim licima mrak. Filipec osjea pogibelj da se izbor odgodi i nastupa otvoreno protiv Bakaa: Gospodin biskup Baka oito zagovara izbor Ivana Korvina? Te rijei probude sve kao od sna i mrmor prigovora Bakau prolazi crkvom. A on mirno naglaava: 489 - Zagovaram samo sigurnost naih glava, sigurnost kraljev stva, na ijoj zemlji, osim Turina stoje i Maksimilijan Njemaki i Albert Poljski. - I Vladislav eki - upadne Filipec pa osine Bakaa po gledom, a ovaj mu uzvrati ubojitom strijelom svoje zjenice. - Da, i on. I ba zato je potrebno da s pristaama Ivana Korvina potraimo sporazum. - Sporazum je sklopljen, ali su ga oni odbili - hitro odbija strelicu Filipec. A jo hitrije napada Baka: - Sporazum je sklopio princ. Njegovi pristae su odbili, daJde, mudro je ako se pokua nanovo sklapati sporazum s onima koji imaju pravo da ga i sklapaju. Uvjeravam gospodu da e sabor uiniti uslugu kralju Vladislavu ako mu ponudi prijesto lje. A Vladislavu bi bilo vrlo krivo kad bi tu na prvom koraku naao ogoreni protivniki tabor pristaa Ivana Korvina koji bi mu zadavao borbe i jada. - Pravo veli Baka - upada nekoliko glasova iz dna crkve, a Baka gradi na tim povicima: - Zato predlaem da sabor izaalje svoje zastupnike k pri staama Ivana Korvina i da mudro i pametno nastoje s njima sklopiti mir i sporazum. Neka se pregovara - odzvanja sa svih strana. Pjegavo uto lice biskupa Filipca orumeni se bjesnilom pa se sagne Bakau, a usne mu uljivo apu: - Bakau, vi ste odluili da po svaku cijenu steknete kralji ino neprijateljstvo? - To je najbolji znak da ne elim osvojiti vae mjesto uz nju. - Ne igrajte se milou kralja Vladislava - prijeti se Fi lipec. - Igram se samo svojom glavom, ili moda mislite vaom? Zaboli su jedan u drugog zjenice kao dva bodea. Filipeve usne se iskrive: - Moju glavu tite moni Vladislav i njegovi pristae. - I vaa velika mudrost - pri tom Baka pogleda Filipca i smijei se nekim udnim nagovjetajem. Njihovu prepirku zagluuju buni glasovi gospode. Napokon se javi potpalatinov glas i predlae: Neka se, dakle, izaberu izaslanici da pregovaraju s Lovrom Ilokim. Baka - viu sa svih strana. A on prosvjeduje, maui glavom: Ja sam nepodesan. Neka pregovore vodi voa kraljevskog vijea i va voa, plemenita i preasna gospodo. Gospodin biskup

Filipec vodio je itav ovaj izbor, po njegovu savjetu dogaalo se sve, vodilo se sve, pa tako neka i danas uzme u ruke te prego vore. Samo voa zna kakav mu je plan i to sve moe poduzeti, 490 a to ne. Stoga nikako ne elim da vodim te pregovore, ve molim da za taj vani posao izaberete svojeg vou biskupa Filipca. Mirni govor ini dojam razboritosti, ali prizvuk svake rijei prikriva ironiju namijenjenu i onima kojima govori o onome o kojem govori. Ali sve je odvie razbueno, a da bi tko to primijetio. Svi su premalo osjetljivog sluha i duha da bi razabrali Bakaevu ironiju i njegovu nadmo. Ali lukavi duh Biskupa Filipca osjea da mu Baka plete zamku i sprema se na oprez. Uto se javi bivi pristaa Ivana Korvina, ugarski plemi Batori: - Poznajem misli protivnika s kojima sam do nedavno bio na istoj strani. Zato se bojim da pregovori s njima nee imati us pjeha, a onda bi se moglo dogoditi da emo se posluiti orujem. Upozoravam vijee i nudim se u takvom sluaju da vodim ete. - Moe ih voditi, dobro je plaen - ironiki se podsmje huje Filipec apui egerskom biskupu, a ovaj tiho odvraa: - Batori je vrsni voa eta, ali koga smo mogli kupiti mi, taj bi se mogao prodati i protivniku. Dobro je uzeti sluge onih koji prodaju svoje uvjerenje, ali ih valja uvijek toliko prezirati da im nikad ne prepustimo samostalno vodstvo. Doe li uistinu do borbe, neka Batori ide naprijed kao voa, ali emo iza nje govih lea postaviti naeg ovjek da mu uvijek za ijom dri bode. Zasjedanje je obustavljeno. Dana 15. lipnja 1490. ponovo se odgodi izbor kralja jer je vojvoda Lovro Iloki u znak prosvjeda ostavio sabor. Nezadovoljan i mraan prelazi kancelar Filipec preko ulice u palau egerskog biskupa. Njegovu postojanu vedrinu pomutio je nastup vojvode Ilokoga, povlaenje njegovih pristaa iz sabora, a naroito Bakaeve uvijene prijetnje. U nevoljkom raspoloenju ue k Beatrici pa je izvijesti o dogaaju na saboru. Sluala je izvjetaj o ponovnom neuspjehu kraljevskog izbora. I ne prekide ga rijeima, ve pogledima, a on nastoji da slika dogaaja ne bude tako beznadna. Svrivi svoje pripovijedanje, Beatrica se okrene k poslaniku Ranzanu i bratu Francesku: - Dobro sam slutila kad vam rekoh: dolazak vojvode Ilokoga navjetaj je novih borba. Ali skupo e to platiti kad sjednem na prijestolje. I vojvoda i njegovi junjaci. Turin e im biti samo blaga kazna prema onome to e na njih svaliti Napulj. Upamtit e kad su se borili protiv vlasti aragonaca. Filipec upadne s odgovorom mjesto poslanika: 491 Da, velianstvo, zasluili su vau pravednu teku osvetu. Ipak, izbor ne bi bio odgoen da netko drugi nije predlagao novi sporazum i odgodu. Tko? Ona upre pogled u nj pa eka kao da e progutati ovjeka ije ime spomene i zato Filipec izgovara, polagano naglaavajui: Bio je to biskup Baka. Baka. Zar je izgubio zdrav razum? Inae se ne moe za misliti kako se mogao izvrgnuti krutoj nemilosti kralja Vladislava. Nemilosrdnom biu uvrijeene Beatrice? Zar on ne zna da e moj bi osvete biti spleten od uarenih bodea? Bakaev postupak prorie kao da se nada skoroj svojoj vlasti. Nikad! Upamtite: Bakau je mjesto u tamnici ili u samo

stanu. - Prije sam mislio da se Baka bori samo protiv mene jer bi me htio izbaciti s mojeg mjesta. Meutim, tek sam danas za mijetio uzrok koji ga je vodio da odgodi izbor kralja Vladislava. - Koji je uzrok? Sve su nae pristae jasno razabrale da je Baka protiv izbora kralja Vladislava, ne zbog mene niti zbog njega, nego samo zbog vaeg velianstva. Drhtavim glasom kraljica upita: - Samo zbog mene? - Da, velianstvo. Juer je vojvoda Iloki bio kod biskupa Bakaa, a danas je vojvoda rekao u saboru da bi bila nesrea kad bismo birali Vladislava zato to e se vjenati s Beatricom aragonskom. A to mu je rekao Baka. On je jedini mogao ovako pouiti vojvodu. Zaudo Beatrica ne plamti, ne vie, ne prijeti, ve pita: - Baka je izvijestio vojvodu? Dakle, oni su protiv moje vlasti, protiv Beatrice aragonske? - Velianstvo je ve posljednji put primijetilo: netko od kraljevskog vijea oito izdaje nae tajne, a to je nepobitno. Ja sam danas primijetio, kao i svi drugi, da je Baka protiv vaeg velianstva. On apue okolo, i javno i tajno, da je velianstvo nesrea za ovo kraljevstvo jer mu ne moe dati potomka. To je vojvoda rekao na Bakaevu uputu u saboru javno, pred svima, a Hrvati su divlje povlaivali. Stisla je zube i spustila usnu pa ini se kao krvolona zvijer, spremna da davi. - Jao Bakau i vojvodi. I itavom jugu. Nikad u Hrvatskoj nee izlaziti sunce. To je moja zakletva na dananji dan. A to je dalje bilo na tom saboru? - Poslali smo protivnicima izaslanike da pregovaraju. - Opet e pregovarati. Zato? emu? - bjesni ona. Kada? 492. - Danas, a sutra nastavljaju, a moda i prekosutra, i nekoliko dana. - Zar opet ekanje? - Samo dotle dok ne steknemo vremena da se opremimo. - Za to? - Moglo bi doi do oruanog sukoba. - Onda smo s njima svrili. Imate li dovoljno eta? Ne, nemamo. Ba zato smo odmah dali odredbe da ih skupljaju. Dakle, oruje e odluiti? - Bez krvavog boja nema kraljevskog izbora. - Izvijestite me kako stojimo s naom bojnom opremom. - Biskup egerski preputa nam svoj banderij, isto tako i drugi biskupi, nae pristae. I velikai, ako su njihovi banderiji u Budimu. Naravno, to nije dovoljno. - Koliko ima tih hrvatskih junjaka? -- Oko devet tisua. - To je mnogo, premnogo - mrano promrsi ona. Kancelar ree znaajno: - Princ Ivan posjeduje jo i crnu etu svojeg oca. - Gdje se nalazi ta eta? - Negdje na granici Moravske. Tamo eka. - Prineve zapovijedi?

- Prije svega eka novac jer princ nema gotovine da plati eti pola godine duga. Princ jo uvijek nije znao da pribavi novac. Od milanskog poslanika nije dobio nita, navodno nije htio ni da uzme. A venecijanski poslanici mudro ekaju gdje e biti premo kako bi dukatima otkupili novom kralju obeanje da nee voditi s njima rat za Dalmaciju. Tako princ nema kome da se obrati. - I nema ime da plati crnu etu. On nema novaca, mi nemamo dovoljno eta, a imamo novaca. Kako? Zar ne znate to treba raditi? - Ovog asa samo izvjeujem vae velianstvo. - A ja zapovijedam: crnu etu odvabit ete od princa. Po aljite joj sve to joj princ duguje, a pored toga ponudite joj vei obol za ubudue. - Zapovjednik crne ete Bla prisegao je princu. - Za dukate prisezat e meni. Poaljite pouzdane ljude da im urue novac. Crna se eta mora kupiti za nas. - Velianstvo, to bi nam bezuvjetno osiguralo uspjeh. - Dakle, stvar je svrena. Osim toga, uzmite dio mojih eta, dobro su uvjebane, dobro plaene i mrnjom zadojene za svakoga tko je protiv mene. Moja eta divljih aragonaca pobit e sve. - Velianstvo Vladislavu spaava kraljevstvo, a kraljevstvu Vladislava. - To ini kraljeva vjerenica zaproena od vaeg sabora. Vi dite, kancelaru, kako je bilo potrebno da osigurate moju pomo? - Hvala bogu to sam shvatio misao i namjere vaeg veli anstva i dovrio ovo vano djelo. Samo vjerenica moe toliko rtvovati buduem kralju. Velianstvo, uz takvu vjerenicu Vladislav ne moe propasti. - A gdje bi moglo doi do bitke? Nee li se moda princu prohtjeti da se utvrdi u kraljevskom dvoru? - Odvie je pametan da bi to uinio. Kralj Matija nikad nije dvor dovoljno utvrdio, zato je vjerojatno da e protivnici svoje bojite udariti negdje ispod utvrda i onda izazvati nae ete da ih napadnu sa strane dunavske obale kako bi ih lake zatjerali u rijeku, ali mi emo se pobrinuti da tamo budu sprem ne lae. - Vi se, dakle, ozbiljno spremate za bitku? - Hrvati nee popustiti. Bitka je, dakle, gotova stvar. - Pokosit emo ih. Moja vam je monja otvorena. A gdje je novac tu je i bojovnika. Kraljica pozove Ranzana i Franceska blie pa sjedoe k stolu da potanko rasprave sve to bi se moralo poduzeti radi bitke i zatite kraljiine palae. Nakon toga dola su gospoda od vijea. Kraljica im razloi svoje osnove i najavi svoju pomo. Gospoda radosno prihvate. Kraljiina potpora razbudi njihovo bojno raspoloenje. Istog dana ve nekoliko sati nakon sabora u crkvi Velike Gospe zaponu se kraljica i njezini pristae spremati na bitku. Poput sjene obilaze gradom milanski poslanici. Svakog dana alju svoje ljude da sluaju, paze, gledaju, donose vijesti. A oni ih brzo skupljaju, razmatraju i alju u Milano vojvodi Ludoviku Sforza. Iz sabora vratio se biskup Baka u svoju palau ravno u spavau sobu. Ne rekavi nikome nita, stade se razodijevati i legne. Uskoro dooe neaci Bela i Josip Ferenci. Obojica se zaude, a Bela pita: - Ujae, to vam je? Po bijelom danu lijeete u postelju? - Bolujem, djeco, bolujem. - Rumen zdravlja zalijeva vam obraze. - Pa ipak bolujem. Iznenada mi je pozlilo, im sam iziao iz crkve Velike Gospe, zahvatila me slabost, bol, gr, ve prema tome kako dugo ima trajati bolest: recimo da su grevi. Napadnu te i opet smjesta popuste. To je najshodnija bolest za dravnika.

o -

Dakle, diplomatska bolest? to bi drugo moglo biti. I nastoj da to prije pronese glas mojoj bolesti. To je najlaki posao, ali zato treba da bolujete?

- Jer neu da me zovu k sebi ni gospoda iz vijea ni vojvoda. Ne elim da me itko vidi kako zalazim bilo k jednoj, bilo k drugoj strani, a obje e me trebati, vie vijee nego vojvoda. Zato, dakle, da se zamjerim vojvodi ili vijeu? Hou da imam za sebe jedne i druge. GORDANIN JUNAK Od asa kad je vojvoda Iloki iziao iz sabora, itav dan zasjedali su Ivanovi pristae kod Bernardina Frankopana, a njihovi glasnici neprestano tre, nose poruku od princa u vijee i opet u dvor. Svi ure, a ljudi osjeaju da se u toj jurnjavi sprema neto teko i sudbonosno. I Gordana je nemirna. Tada joj najave dolazak vojvode Ilokoga. Pola mu je u susret sve do vrata s rjeima: - Sva sam se ukoila ekajui, ula sam da ste ostavili sabor, to ste odluili? - Ono to se nije moglo izbjei. Protivnici trae da prihva timo ugovor sklopljen izmeu Bakaa i princa. Mi to bezuvjetno odbijamo. - Zar ste im to isporuili ve danas? - Ne bojte se. Pregovarat emo da steknemo vremena i da se spremimo za odlazak. - Dakle, ipak ste se odluili za osnovu koju smo ugovorili? - Nijedan glas nije bio protiv. - I ovdje nee biti oruanog sukoba? - Ne. Budimski dvor nije utvren. Na je cilj naa domovi na. Odlazimo u Hrvatsku da ondje okrunimo princa Ivana. - Hoete li ravno u Zagreb? - Ravno. Tamo nas Ugri mogu opsjedati godinu dana. Grad je divna tvrava, a opskrbljen je iveem, bojnim orujem, puanim prahom, svima to nam treba. - Ugri e vas, svakako, progoniti. - Dok oni opreme ete, dotle smo mi daleko. - Ve ih opremaju. Doznala sam od naih momaka. I njih su htjeli kupiti za svoje ete. Nude im velike novce, ali gospodinu Damiru su njegovi momci vjerni. Dobro su plaeni, estito s nji ma postupa pa se nee dati od njega, ali njihov pokuaj da ih odmame dokazuje da se spremaju. - Neka. Za to me ne boli glava. - A jeste li pozvali crnu etu iz Moravske? - Ve onamo hiti na glasnik i nosi novac koji princ dugu}e eti. Prema tome je sve udeeno? ak imamo i novaca. Sve, samo nam jo manjka prineva rije. Kako? - zapanji se ona. - Jo mu niste predloili taj plan? Jesmo. Sve smo mu razloili, ali je zatraio rok do uve er jer eli razmisliti. Kako se drao kad ste mu predlagali? Priznajem, osupnuo me. Najprije je pokazivao uzbuenost, hodao je gore-dolje. Nekoliko me puta zapitao da li to sve znai produiti borbu. Rekao sam mu: bez borbe nema uspjeha i, naravno, borba e se produiti. - A to je on na to? - Neko me vrijeme gledao kao da ga prolaze neke sumnje to li. Onda je opet koraao po svojoj odaji, a na kraju me za

molio da mu dadem vremena razmisliti do veeri. Razabirem: njega uzbuuje borba. A zato? Znam da je hrabar i odvaan, dakle, ne shvaam, ne pogaam. - Ali ja znam uzrok. - Zato se uklanja produenju borbe oko izbora? - Jedne veeri morala sam mu obeati da u odgovoriti na njegovu prosidbu kad svre borbe. - Odgovor? Oh, Gordana! On se snudi i gleda je zabrinuto. Ona zakima glavom: - Kakva je to nesrea, vojvodo, to se u nau borbu uplela ljubav. Ali kad je tako, kunju valja izdrati. Kad mine borba, past e odgovor. - ije e srce razoriti va odgovor, Gordana? On je uhvati za ruku i zagleda joj se u bademaste oi pogledom to otkriva drhtavu stravu. Gordana gleda kroz prozor, nekud u daljinu, pa odgovara poluglasno, mirno: - Moda e razoriti samo moje srce. - Zato, Gordana, samo vae? - Dragi prijatelju, ne govorimo o tome. Sad ne, danas ne. Pred nama su dugi putovi zastrti maglom. Kad iziemo iz nje na sunce, onda tek smijemo misliti na sebe. - Neto mi krijete, Gordana, neto teko. - Vi neete traiti da to razotkrivam dok ne budem sama htjela. Je li, vojvodo! - Pouzdajte se u mene, Gordana. as utnja. Ona gleda na prozor, a onda promijeni glas: - A sad mi recite: to kae Varadi na to da kanimo okruniti princa. Varadi je Ugrin. Pristaje li uz nas? - Potpuno. Samo nam savjetuje da se ne pobijemo s pro tivnicima, a tome se nije lako ukloniti. - Vi ete, vojvodo, mudro izbjei sukob, naravno, bude li mogue. - elim svakako da bude tako. Zbog toga sam ostavio nae ete jo uvijek u onoj umi. Mi emo krenuti da nas protivnik uope na zapazi. Odluili smo otii kradomice, samo da iybje-gnemo prolijevanje krvi. Tako je elio i princ, dakle, svi smo sloni. Jurit emo u domovinu da to prije stignemo, ali kaem: nastojat u da izbjegnem bitku, no ne bude li drugaije, dogodit e se to ima biti. - Naravno. Bjeati ne kanite pred njima. Mislim: piedomislit e se prije nego se upuste u borbu. - A sad, Gordana, jo neto vano elim s vama ugovoriti. Protivnik bi mogao uhititi prinevu majku, zatoiti je i od njega iznuditi da poloi ezlo. Jo vie bi pokuao uiniti s vama. Beatrica zna koliko vas princ ljubi. Kad mi odemo, prvi bi joj posao bio da vas uhvati. Tko zna kako bi vas muili da od kralja Ivana iznudi novu odreku. - Moda bi to uinila. - Sigurno. A to bih ja pretrpio, Gordana? - to, dakle, elite da uinim? - Da idete s prinevom majkom i Bei Frankcpan u tvr avu, kako je odredio princ. - Ve je o tome s vama govorio? - Da, rekao mi je: vi ste joj skrbnik i traim vau pritolu. A ja sam pristao, makar bih vas htio sklonuti ja, sam - i uzdahne teko pa doda: - Prepustio sam tu sreu njemu da ne izazovem njegovu ljubomoru. - Prijatelju, kako sam vam zahvalan to sce tako vjerno odrali rije. - to obeam vama kao da sam obeao majci.

- Onda dopustite da priekam sa svojom odlukom hou li poi s prinevom majkom. Rijeit u o tom kad ujem njegovu rije da je prihvatio va plan. - Obeao je da e doi ovamo. Odmah smo posumnjali da kani govoriti s vama. - I dobro je odluio. A sad mi jo podrobno ispriajte kako teku pregovori i to vele protivnici. Dok joj je razlagao, etovoa Marko najavi princa Ivana. Ostat ete ovdje, vojvodo, i ne smijete se udaljiti - naglasi Gordana. - Pokoravam se vaoj zapovijedi. Ako princ trai da odem? - Znat u da vas zadrim. Princ Ivan doao je s Damirom i Varadijem. - Vi ovdje, vojvodo? - oslovi princ Lovru Ilokoga, dok se Gordana pozdravljala s biskupom. - Izvrio sam dunost da Gordani razloim nau osnovu. Dobro ste uinili - odgovori princ, gledajui Gordanu. Ve se pribliila vrlo vedra lica. Ivan pogleda vojvodu pa opet Gordanu. Uutkao je ljubomoru jo juer u umi kad mu je 497 32 GORDANA III vojvoda najavio da se smatra Gordaninim skrbnikom, pa ipak, vedrina njegova pogleda opet ga uznemiri: "Kao da je to od sree to je on bio tu". Onda upita glasno, ali nimalo sumnjiavo: - Vi ste vrlo radosno raspoloeni, Gordana? - Jer smo tako blizu uspjeha i zavretku borbe. - Obratno, Gordana. Borba bi se imala produiti u nedogled. - Ne, visosti, borba e se svriti im vas okrune. - Ne vjerujem da protivnik dijeli vae miljenje. - On se sprema na borbu, ali ne zna to mi kanimo pa e biti prisiljen da se preda. - Varate se, Beatrica se nikad nee predati. - Vama ne, ali pravednosti se mora predati. Ona e je dos tii, mora je dostii. - Kad e to biti? - usklikne Damir. A ona odvraa oito nezadovoljna njegovim pitanjem: - Sunce izlazi svakog jutra. Pravednost ima svoje dane kad izlazi. Samo to ih unaprijed ne javlja. Beatrica e, naravno, jo ekati svoju osudu, dok emo mi ve davno svoju borbu sretno dovriti. - Tko zna hoemo li moi svretak nazvati sretnim? uzdahne princ. - To ovisi samo o vama, visosti. - O meni? - i gleda je pitajui. Damir se okrene k vojvodi pa ga pozove k prozoru kako bi Gordana ostala sama s princem. Meutim, ili ne vidi, ili je namjerno odluila drukije, okrene se k njima: Doite blie, vojvodo, i vi, gospodine Damire, pa recite: koliko je dana potrebno da stignete u domovinu i izvrite kruni sanje? Vojvoda joj se priblii brzim koracima, Damir ide oteui, razljuen to ne moe odstraniti vojvodu. Princ je zlovoljan to ne moe da s njom bude nasamu. - to mislite, vojvodo? Koliko vremena? - opetuje ona. Vojvoda se odazove njenom pozivu. - Mislim da bismo mogli sve izvriti za dvije do tri sedmice. I time e borba potpuno svriti, a mi emo odahnuti. I onda treba da iskupimo svoje line obaveze - nastavlja ona, napadno naglaavajui. Vojvodino srce zadre, Damirovo usklikne. Princ je uznemiren jer gleda Lovru.

Vojvodina prisutnost stalno mu oduzima spokojnost. To opaa Lovro Iloki i teko se zabrine: "to me eka, bude li me progonila ljubomora mojeg kralja". Onda ga poput zmijskog alca ubode misao: "A kad bi ona ljubila njega?" 498 Kao da mu je hladna ruka stisla prsa. Gordana se okrene i opazi Damira kako, uhaajui promatra vojvodu, i zato hitrim pogledom opominje vojvodu na mir i svladavanje. Sve to prozire Damir i crne mu se oi smrae: "Sporazumijevaju se? Zato? Zar Ivan pogaa? Njezino srce pripada vojvodi?" I stresu ga ledeni srsi. Zaas se izgubi u oblaku od munja. Vojvoda razabere neko tamno svjetlucanje u Damirovim crnim oima i uzdie: "I taj me proklinje zbog nje?" A princa obuzima sve vei nemir i pita sam sebe: "Zato Gordana toliko nastoji da se borba produi? Da mi ne mora dati odgovor? Da mi ne mora priznati ljubav prema vojvodi?" Dok sva trojica stoje oko nje i ute, ona prozrijeva njihove misli i pogaa instinktom to progoni njihove due. Ide dalje od njih pa ih zahvaa ozbiljnim pogledom i ree sveanim glasom: Prozrijevam vas, visosti. I vas, vojvodo, i vas, gospodine Damire. Sva trojica se lecnue. Da, okupljaju vas teke brige za mir i sreu nae domovine. itam vam to u oima. Sva trojica nosite odgovornost. Vae savjesti ovog asa same sebi polau raun o tome. Duboko po tujem te vae brige. Vjerujte, nikad ensko srce ne potuje mu karca nego kad je sav proet i predan svojim velikim ciljevima. Oni se osjete poraenima. Naas obore oi. Onda ih opet dignu. Svaki se povlai k sebi, postien omamom svoje ljubavi. Tri srca to biju za nju nastoje se svladati. Svako se bori za sebe. I svaki od njih osjea kao da onaj drugi zna to je mislio i kako je postien. Jedva se diu i snalaze. A ona suvereno govori, provodei svoju osnovu: Dopustite da vam pomognem razvedriti brige. Svi ste vi jednoduni. I osnova vam je skladna. I mudrost vam ne manjka. emu, dakle, sve vae brige? Hrabri ste svi. Vojvoda kao da joj s lica ita to bi htjela da on odgovori. - Briga nas mori samo zbog toga to se princ jo nije od luio. - Samo je uzeo rok za promiljanje - nastavi Damir - a to je potrebno i razumljivo. - Kako? Visosti, jo niste dali sankciju tom divnom planu? Da, sad razumijem zato ste malo prije obarali poglede. Visost, dakle, jo razmilja? - Da. Gordana, razmiljam. - O emu? - Da li da prihvatim, ili ne! 499 - Unuk Sibinjanin Janka razmilja: bili ostao s nama ili bi nas izdao? - Gordana - usklikne Ivan povrijeeno. - Oprostite, visosti. Kad biste odustali, odbili tu osnovu, ne bih va in nikada mogla nazvati drugim imenom, nego ... - Izdajstvom? - Ima li za takav in drugi izraz? U naem materinskom hrvatskom jeziku nema. Ni u latinskom ni u talijanskom, a neki etvrti jezik ne poznajem, osim neto malo ugarski. - Okrutni ste, Gordana - mrano e princ. - Naprotiv. Blaga i obzirna jer sam rekla izdajstvo, a nisam

rekla slabost. - Izdajstvo je takoer energija. - A slabost je valjanje u prahu, dakle, sramotno kao izdajs tvo, a isto tako nedostojno kao i ono prvo. - Vi, Gordana, slabost smatrate najveim porokom mu karca? - Vi se, oito, sa mnom slaete, visosti? I vi, vojvodo. A vi, gospodine Damire, to vi velite na to? No, gledajte mi u oi i odgovorite. - Ja velim: ne muite princa. - Varate se. Princ se ne osjea muenikom. Muenici su slabi. Kad bi se osjetio muenikom, ne bih troila rijei. Ona sjedne u naslonja i svu trojicu gleda otro: Iskreno velim: muenike ne volim. Ne, nikako. Junake hou da gledam, junake, odlune na djelima, neustraive u odluci. Snage koje ponovo idu naprijed, obarajui diu, ruei grade. Iza titova takvih junaka ne bih zadrhtala ni okom u oko Turinu. Sva trojica osjeaju izazov. Izazov princu, a ipak, i vojvoda i Damir ne mogu se oprijeti jakom udarcu njezina izazova. Princ blijedi. Uzbuenje mu dre u glasu: Neko, ne tako davno, vi ste, Gordana, veliali junatvo duha, a ne tita i maa. - I nisam promijenila miljenje. Ni za paukovu nit. Sad sam to miljenje samo upotpunila. Junaka elim u kojega je postoja nost odluke. Neslomivost volje, jakost vjere u sebe i u druge. Junaka u kojemu se snaga duha spaja sa snagom maa. - Postoji li takakv junak? - upita princ s gorinom. - Postoji - usklikne ona uvjerljivo. - Jer kad ga ne bi bilo, morala bih poi u samostan. A to se ne moe dogoditi jer mi je stari astrolog Aversa prorekao drugi sud. Vojvoda se Iecne. "Kakav je to sud?" A Damirovo se srce stegne: "Jao meni ako taj sud vodi k vojvodi!" to vam je prorokovao? - pita princ, pristupivi blie, a glas mu trepti kao od groznice. znn .. ... ._..__ i^.j...-. . \ .:.",*..., Ne mogu vam to otkriti, ali proroanstvo prua nadu da ima negdje junak nad junacima koji ozivotvoruje moje ideale. I moda e ba on moju domovinu oteti nesrei to sad lebdi nad njome. Njene bademaste oi pune sjaja ne gledaju nikoga. Ni princa ni vojvodu ve se gube u daljini i ne odaju nijednim odrazom tajnu srca za kojom hlepe i strepe sva trojica. Sve vrijeme biskup Varadi sjedi straga kod stola i lista neku knjigu. Samo katkad istrauju njegovi pogledi lica trojice ija je srca zarobila udesna Gordanina snaga. Da prereze nit razgovora, djevojka se okrene k Varadiju: - Troim ovdje vae vrijeme, a biskup eli s vaom visosti govoriti nasamu. Dopustite da se oprostim. - Molim vas ostajte, Gordana. Nema nita to ne bismo mogli dogovoriti pred vama. Princ se uspravi. Lice mu je neobino blijedo, ali pogled odluan. - Gospodo, moja je odluka stvorena. Prihvaam vae pri jedloge, ali elim osigurati svoju majku i Gordanu. - Sluam vas, visosti - primijeti Varadi, dolazei blie. - Predlaem Gordani neka s mojom majkom ide u moju tvravu Peuh. - A zato, vaa visosti? - Ne elim da vas dostigne Beatriina osveta kad dozna da smo ostavili Budim i krenuli u Hrvatsku.

Varadi, vojvoda i Damir se usprave. Vedrina im zasja iz lica. Sva trojica krenue k princu puni zadovoljstva. Ali kao da se nita naroito nije dogodilo, on upita Gordanu: - Hoete li poi s mojom majkom? - Kad vi to elite, hou. - Hvala vam. A sad, vojvodo, izvolite odreivati sve to sma trate potrebnim za na odlazak iz dvora. Ivan se uputi s vojvodom i Damirom svojoj majci. Varadi je takoer poao za njima, ali se na vratima okrene i vrati: - Mudro ste ga svladali, Gordana. Ipak, jedno me zabrinjava. - to to, biskupe? - Govorili ste neto o vaem horoskopu, o proroanstvu starog Averse. - Zato bi to zabrinjavalo vas, gospodine biskupe? - Kralj Matija doznao je od kraljice sadraj tog horoskopa i priopio ga meni, a danas ovo proroanstvo jednako tako zabri njava mene kao to je neko zabrinjavalo kralja Matiju. - Ne shvaam. - Aversa vam je prorekao da ete roditi nezakonitog sina. - Pa onda? Zato bi to moralo prouzroiti brige vama? - Ne vjerujem u horoskop, ali vjerujem u sina. - Vjerovati se moe u sve to nam je drago, a vama bi to moglo biti svjedno. - Varate se, Gordana. S tim je horoskopom povezan uspjeh vojvodine osnove. - Molim vas razjasnite. - Vi ste danas vjenani s Damirom? - Da, ali on je ve predao svoju izjavu princu. Na prividni brak razrijeit e papa. - Princ e zatraiti razrjeenje samo onda ako bi mogao uzeti vas. - Ali to se ne moe dogoditi, im ga okrunite, zatraite od njega neka smjesta dovede princezu Bianku. To je danas vie potrebno nego ikad. Mona i bogata nevjesta bit e najjai povod da Ugri priznaju Ivana za svog kralja. - Uzimate mi rije iz due. Bianka se mora dovesti odmah nakon krunisanja. - A svadba neka se odri u Zagrebu na Griu. - Tko e princa na to sklonuti? To vas pitam, Gordana. - Ponajprije vi i svi nai hrvatski stalei. - A vojvodu ne spominjete? - Ne. Vojvoda o tome ne smije progovoriti ni rijei. - To je vrlo mudro, ali princ nee sluati stalee. - Onda u ja govoriti s njime. - Toga se najvie bojim. Kad vi princa odbijete, moglo bi doi do sloma. - Znam, gospodine biskupe, bit e to najtei dan u mom ivotu. Ali spremit u se, oboruati svim snagama. - Ipak ne vjerujem da bi princ mogao svladati svoju lju bomoru i prepustiti vas drugome. - On ve posjeduje moju rije da ne polazim ni za koga. - Znam. I ba bi se zato Aversino proroanstvo moglo ispuniti. - Kako to mislite, preasni? - Neete poi ni za koga jer ste princu zadali rije, onda se morate baciti u naruaj ljubljenom bez blagoslova. - Tako vi razjanjavate sebi moj horoskop? - Samo je tako mogue i to me zabrinjava. Ne znam koga ljubite: princa ili vojvodu. Ako je princ pobjednik vaeg srca, onda mi je jasno to ete uiniti.

- Ako vam je tako jasno, nee vam biti teko da me uputite. - Uinit ete isto to i prineva majka. Ljubit ete princa kao to je neko prineva majka ljubila kralja Matiju, samo to Matija onda nije bio oenjen, a Ivan e biti vezan uz kraljicu Bianku. - Gospodine biskupe, ipak sve to nije vano za kraljevstvo. - Naprotiv, bilo bi i te kako vano. Princ bi, dodue, od vas crpao mudrost. - Zato se ipak bojite mojeg horoskopa? - Bojim se one druge mogunosti. Naime, ako je odabranik vaeg srca vojvoda, u tom bi sluaju mladi kralj planuo prema njemu strahovitom ljubomorom a to bi imalo tekih posljedica i za njega i za vas. Ivan kralj progonio bi vojvodu. Vi sami znate da naginje strasti ljubomore. A ipak, mladi kralj ne moe sretno i uspjeno kraljevati bez vojvodina prijateljstva. - Odavno upravljam svoje ivotne korake prema tom saz nanju i udim se to vi to ne vidite. Ne shvaam zato o svemu tome razmiljate, kad je to jo daleko, vrlo daleko. - Vrlo blizu, im princa Ivana okrune i on se smjesti u kraljevskoj palai u Zagrebu, prva e mu elja biti da od vas zatrai odgovor. A va odgovor, bilo kakav, donosi zlo kraljevstvu. - Ali taj odgovor ne moe pasti dok ne svre borbe koje nas ekaju. - Ne vjerujem. Princ je ve nestrpljiv. - Ba zato sam od njega zatraila asnu rije da nee traiti odgovor dok ne minu borbe. - I zadao je zatraenu rije? - Jest. Dakle: sve brige o mojem horoskopu preuranjene su. I sami vidite: nae e borbe trajati vrlo dugo. - Kad je tako, ne bojim se. Princ ne moe preko asne rijei. - A vi, biskupe, im princa okrune, putujte u Milano. - Smjesta u dovesti princezu Bianku. Sa mnom e poi knezovi Frankopani. Tada je stigao Damir s Ivanovim pozivom da Gordana i Va-radi dou k prinevoj majci na dogovor. Tamo su nali u ivom razgovoru gospou od Brezovice, Bei Frankopanku i njezina oca kneza Bernardina i vojvodu. Princ saopi Gordani kako su zamislili putnu osnovu u peu jsku tvravu i zatrai njezino mnjenje. - Moram upozoriti visost - ree Gordana - od Napulj ca koji je uhvaen u naem dvoritu doznali smo okolnosti koje nas upuuju da smo pod neprestanom paskom aragonskih uhoda. Stal no paze oko nae kue. Ako opaze da selimo iz Budima, brzo bi pohitali za nama. - Pratit e vas jake ete - ree princ. - Bit e bolje ako prikaemo kao da majka vae visosti polazi samo u posjet samostanu gdje je provela neko vrijeme nakon kraljeve smrti. Takav posjet bio bi prirodan. Zato neka uzme sobom to manje robe, a ova se sva moe sakriti u kola. I eta koja ih prati ne smije biti velika. Sluinad neka ostane u kui. Tako protivnici moraju misliti da se ustinu radi o posjetu u sa mostan. Uz kola s gospoama neka ide samo desetak momaka, -

ostali

pak

neka

krenu

u noi i

doekaju povorku na nekom ureenom mjestu.

- Iz vaih rijei razabirem, kao da vi, Gordana, ne kanite ii s mojom majkom? - U isto vrijeme nikako. Kad bi vidjeli da sam i ja otputo vala, znali bi da zauvijek ostavljamo Budim. Ako ja ostanem ovdje, bit e posjet samostanu vjerojatan. itav sutranji dan pokazivat u se gradom naoigled Robertu egerskom, kraljici i Filipcu, a kasno u noi ostavljam kuu i Budim odjevena u muku odoru i hitam za gospoama. - Vrlo dobro - prihvate svi. Odmah nakon toga izda Damirova majka odredbe etovoi Marku da spremi sve za put i otie u svoje odaje na kraju trijema. Tu je ekao Damir, stojei kraj prozora, im ona ue, okrene se i priblii k njoj. Ona ga pozorno pogleda u lice puno mranih sjena. U mraku crnih oiju neto se ljeska, kao da frcaju iskre. Iz njega se ispoljava udna pritajenost kad se naslanja na stol, poravnava nabore svojeg barunastog rukava i namjetenom ravnodunou pita: - Recite mi, majko, jeste li na Gordani opazili kakvu pro mjenu? - O kakvoj promjeni govori? - Nije li nekako naroito uzbuena, iva, razgovorljiva? - Da, nekoliko dana. - Otkad je tu vojvoda? - Da, od tada. - Primijetili ste kako se sporazumijevaju? - Kako bih to mogla zamijetiti? - Kod stola u razgovoru. - Moda mi se samo tako priinilo. - Nije vam se priinilo, jer su se sporazumijevali. - Kako? Znakovima? - Pogledima, pritajeno, neopazice. - Ipak si opazio? - I vi ste, jasno opazili. - Jer sam slijedila tvoje poglede. On poe po sobi otrim koracima. Mati ga ne puta s oka. I kad se opet okrene, lice mu je blijedo, oi ispunjene munjama. ekala je drhtavim srcem to e kazati. A kad je ponovo doao do majke, sagne se i apne: - Rekla mu je: "Mi emo se oprostiti sutra uveer!", a on joj zahvali na tolikoj milosti. - Znai da su urekli sastanak? - Da, majko, sastanak nasamu. - Ali gdje? - U kraljevskom dvoru ne bi se mogli sastati. - Doi e, dakle, k njoj, tamo u kuu. Je li, sine? - Jer e sutra ovdje biti sama. Mislio sam da je odredila svoj odlazak, uistinu, samo zato da zavara protivnike, ali ne. Ona hoe da se s vojvodom oprata nasamu, da bude s njim ovdje sama, hoe da mu kae to nitko ne smije uti ni znati. - I on njoj. - Sprijeite to, majko. Utroio je svu snagu da bude ravnoduan. Majka ipak zamijeti tajne drhtaje u njegovom glasu. - Kako da sprijeim kad u sutra biti ve daleko? - Ostavite u kui odredbe koje e joj onemoguiti da ovdje primi vojvodu. - Ne da se to sprijeiti ako oni hoe da se sastanu. - Onda u se sam pobrinuti za to. - Dakle, nakon toliko vremena opet si jednom progovorio. - Ne shvaam na to nianite.

- Na tvoju utnju. Vidim sve. utei ide okolo, a tvoja utnja odve je glasno izvikivala tvoju bol. Sad te prisilila da doe k majci i progovori! - Posve ste na krivom putu. - Nema dubine i daljine kamo bi mogao sakriti boli maj inom srcu. Osjeam ih u tvojem dahu, u pogledu, u smijehu, u svemu. - Ali, majice, varate se. Potpuno sam izlijeen od svoje ljubavi. - A ono to si as prije govorio ovdje meni okom u oko? - Razjasnit u vam. - Ve su mi razjasnile bljedoa tvojeg lica, sjaj tvojih oiju. - Ali, majko, sluajte. - Sine, nosi u sebi pakao ljubomore. Izgorjet e na toj lomai, propasti. - Obratno je nego to mislite. Bdim nad Gordanom i voj vodom, drem od straha, ne od ljubomore. Od straha da e princ zamijetiti to se dogaa izmeu njih dvoje. Hou da sprijeim sukob izmeu vojvode i princa jer bi to bio slom svega to smo eljeli poduzeti, slom svih naih nada, muka i napora. Bila bi to strahovita nesrea. Shvaate li, majko? - Sve ja shvaam, vidim i strepim od toga, ali jo vie od pomisli da ti izgara od ljubomore. - Nisam li vam otkrio svoju zakletvu da nikad ne bih po elio Gordanu za sebe. - Mladost zaboravlja zakletve, gazi preko svega. I preko vaeg ivota, majko? Ona pokrije lice rukama i zaplae. - Moja zakletva poloena je na vas, majko. Vjerujte barem tome. - Vjerujem ti sine, a ipak ne mogu preutjeti kad gledam kako se kida, razdire od ljubomore. - Jer sam se zakleo da u Gordanu sauvati princu. - Skrene li k vojvodi? to onda? - Onda, majko, dogodit e se ono emu se nitko ne nada. - to? Govori? Reci, ne mui majku. - Bacit u se u borbu protiv vojvode i Gordane za princa. - to to znai: u borbu? Kakvu borbu? - Jo ne znam, majko. - Zna i krije mi, ubija me. - Majice, sluajte me. Sad nije as da o tome govorimo niti mislimo. Kad svri borba za krunu, rijeit e se ta strahota, a onda: uinio ja to mu drago, odluio se na kakvu mu drago stvar, nita neu zapoeti a da prije ne saopim vama. Neka vam to bude dovoljno. Jer sad, majko, hou da mislim samo na one velike dane koji nas ekaju i kojima idemo u susret. Pohitio je kroz dvorite iz svoje kue. Na ulici se obazro na Gordanin prozor. Gorjelo je svjetlo. Od toga svjetla bude mu u dui mrak, crniji od noi kojom je jurio u kraljevski dvor.