M.

JURI ZAGORKA


GORDANA X




MARIJA JURI ZAGORKA


GORDANA


Za izdavaa Petar Majstorovi


Glavni urednik Marijan Sinkovi


Likovna oprema Ferdo Bis


STVARNOST ZAGREB


Tisak Grafiki zavod Hrvatske - Zagreb




Kune gromko prvi lugar i voa Lucievih momaka. Kune, trai, bijesni,
istrauje. Prolazi itavim dvor-v em, pretrauje svaki kuti u
sobama, u kuli, u podrumu. Najposlije su se skupili u dvoritu da
"se posavjetuju.
- Kamo su mogli nestati? Valjda ih nije avo odnio u svojoj torbi. A
to veli stara Kusevika? Ona mora znati. Naao sam je leati.
Obeznanila se. to nam koristi ako je i ubijemo? Ne moe nam kazati
gdje su.
- to emo sada? Luci e nas poubijati.
- On je svemu kriv, mislio je samo na Jasenku i pograbio nju.
- Znate li kai u su nestali djeaci postoje Luci odnio djevojku?
- Tko bi to znao kad smo svi trali amo-tamo za gospodinom Luciem
- Vi ste izgubili pamet za zlatom, a on za djevojkom - ljuti se lugar
- I onaj mali lupe, Damir, sigurno je pograbio svog druga pa MI nam
lijepo izmakli.
Ako su izmakli, ali kamo? Pretraili smo svu ikaru oko dvorca,
trali daleko u grmlje i tamo im ni traga.
- Diisio su oni u toj umi, znadu dobro kamo e se sakriti. Negdje u
naoj blizini sakriveni ekaju dok mi ne odemo. To je sigurno.

Najednom im se uini kao da iz ume dolazi udni tropot, kao da se
neto valja kroz lie i grmlje. Napeli su ui, pogledali onim
smjerom odakle dolazi utanje, pucketanje.
- Netko dolazi. Da. idu ljudi, ujete li? - upozorava lugar.
- Zaista dolaze.
- To je Stanislav, vodi moje lugare iz kneevskog dvorca. Jo ima
dosta vremena da prije zalaza sunca pretraimo itav ovaj dio ume
oko dvorca. Ni njihova se tijela ne mogu provui kroz trnje i
gutaru. Svi emo zajedno u potragu.
Lugar izlazi kroz poruenu ogradu i putem koji su probili u dvorac da
doeka svoje ljude, ali ljudi su s one strane dvorca i lugar ih iz
sveg grla zove:
- Ovamo! Ovamo! Kamo ste to zali? Stanislave tu smo.
- Stanislav je zaboravio na na ulaz - veli mu momak i po-hita u
dvorac.
S one strane ograde velika buka. Odjednom opazi da se na protivnoj
strani otvorila ograda. I on vikne:
- Tamo su vrata? to je to?
Zaprepastili su se i lugar i momci. Na otvorenim vratima ograde
pojavi se visoki plemi u sivoj odori sa sivom kacigom na glavi. Na
rukama nosi djevojku.
- Sto mu avola! - zaudi se lugar i njegovi momci. - Zar se vraaju

s Jasenkom?
- Jao! To nisu nai, nije Stanislav ni lugari. .."- .
- Ljudi, Kuevi ide! Zateeni stoje kao ukopani.
- Izgubljeni smo - promuca netko. Zaas momci to su u dvoritu
nagnae kroz razruenu ogradu s ove strane i bjee u umu.
Dok s ove strane bjee Lukavani, s druge strane ulazi na vrata sve
vie plemia i tre dvoritem. Odmah zapazie razvaljeni dio ograde.
Jedan glas izdaje zapovijedi:
- Za Lukavanima, uhvatite ih i sveite.
Uzalud Lukavani nastoje sklonuti se i pobjei. S onu stranu trnovite
ograde doeka ih mnogo ljudi, pograbe ih snane ruke. Kratko rvanje
uzaludno i beskorisno. Padoe u ropstvo.
S one strane kroz vrata ulazi u dvorac visoki mladi i nosi Jasenku.
Starim se dvorcem rastrali plemii u strahu i trepetu iz sobe u
sobu, iz trijema na trijem.
Uzbuna, povici, dozivanje i prepast.
Staroj se Kueviki vratila svijest. Sjedi na klupi sklopljenih ruku,
potpuno slomljena i predana sudbini. Spazila je sina koji je uhvatio
za ruke i trese je kao da je kani probuditi svojim povicima:
- Majo, majko, ne bojte se, tu je Jasenka. Oteli smo je razbojniku.
Sreli smo ga u umi kako je nosi...
Starica dugo ne moe shvatiti njegove rijei. Odvie je izmorena. U
blagovaonicu mladi unosi djevojku. Plemii brzo skupe sag,

donesu jastuke i stavljaju joj pod glavu. Antolkovi se sputa do nje
na koljena pa joj uzima ruke, tare elo i dijeli zapovijedi:
Dajte estokog pia ili vode, samo brzo, ima tamo neki lijek to ga
je donijela gospoda Gordana.
Svi su se skupili oko djevojke, ute i prestraeno zure u blijedo
lice. Sva nalikuje li i mu to su ga otkinuli i zamire i vene.
- Kake bi tako dugo bila u nesvijesti? - ape jedan glas.
- Kad sam je oteo, nije bila bez svijesti i govorila je.
- to je rekla?
- aptala je: majka je ostala u dvorcu i djeaci...
- Onda je na rukama onog razbojnika ipak bila prisebna?
- Bila je prisebna, samo su joj oi bile mutne i onda ju je opet
obuzela nesvijest
Svi su pogledali mladievo lice. Blijed je, gotovo zelen i sve to
govori kao da je u nekoj omami, a smee oi stalno su prikovane uz
blijedo Jasenkmo lice. Izvana se uju povici i dozivanje. Antolkovi
odredi da odmah svi iziu. Oito se Lukavani opiru. Sve ih sveite.
Tko se opire, udarite ga maem.
Buka biva sve ea. Antolkovi i njegov sin sami su uz djevojku.
Vojko, tari joj elo i sljepooice i ruke, samo brzo. Moram pogledati
to je to vani. Ni Jelenka nema ni majke joj nema, neto se vani

dogaa Ti pazi na nju. Probudit e se, sva je uruena, sva je

klonula.
Antolkovi ode iz sobe. Vojko je ostao sam uz djevojku, spustio se na
koljena, tare joj elo, sljepooice, laktove. Ruke mu dru. Onda
prisloni uho na njene grudi, slua i pun strave digne glavu i /avapi:
Jasenka. Jasenka, vrati se! Probudi se!
Glas mu je gotovo plaan kao da jadikuje nad neijim grobom Ona je
mirna i nepomina. Oajno je hvata za ramena, trese je, gleda u
sklopljene oi gotovo propale u onicama.
Ponovo je stade trljati, sve uzalud. Gleda po sobi to bi uhvatio,
ime bi joj pomogao. Htio bi vikati, dozivati u pomo, ali vani je
strahovita buka, ne zna to je tamo, zbog ega viu, to se dogaa, a
ne moe se otkinuti od nje. Onda je uhvati za glavu, pridigne i,
teko dinu, gleda joj u lice, pa ape:
Jasenko. ljubim te, Jasenko, umrijet u za tobom, Jasenko!
Ni trepavice nije maknula. Onda skoi k stolu, uzima vode i zalijeva
joj elo. Ne zna to bi uinio.
Jasenko, Jasenko, otvori svoje drage oi, preziri me, tjeraj od sebe,
ali ivi.
Na vratima opazi staricu. Stoji kao sjena. Ne moe pravo razabrati je
li to uistinu Kuevika, ili samo njezin duh. Blijeda je, propala,
ukoena Velike oi uprte su u njega, udno, zapanjeno. Zato ga tako
gleda? Ne moe shvatiti i ne moe progovoriti. Polagano dolazi
starica, korak po korak blie, i jedva ujno proape:
- Sto radite ovdje?

- Budim je uzalud.
- to se s njom dogodilo? Tko ste vi?
- Ne pitajte, ve recite to da joj donesem da joj pomognemo?
- Tamo na polici dosegnite onu zelenu posudicu.
Potrao je i donio starici posudicu. Kleei, promatra Jasenkino
lice. Mati joj otvori usta i ulije joj neku tekuinu u nos, a onda
polijeva elo i tare.
- Pomozite mi da joj natarem ile ovom tekuinom.
Drhtavim rukama izvrava Vojko stariinu zapovijed. estoko pie to
ga je majka ulila u usta i nos budi djevojku. Maknula je glavu i usne
kao da se brani od gorkog pia. Oi jo ne otvara.
- Jadno moje dijete - uzdahne starica - i nastavi joj trljati
sljepooice. Krv je poela lagano kolati. Usne joj se .miu, trnu se
trepavice i ispod vjea napola proviruju oi. Ali jo su ukoene i
staklene.
Mladiev pogled upire se u nju, sva mu je dua predana tom jedinom
pogledu to joj predaje sav svoj ivot. Jasenkine zjenice polagano se
bude i promatraju majku. Mladi se uspravi, povue da ga ona ne
opazi.

- Dijete moje, uje li, Jasenko?

- Kako ste promijenili glas, majko - apne ona.
- Nisam, dijete moje.
- ula sam drugi glas, vrlo udan. . .
Stariin pogled padne preko Jasenkine glave k Vojku to se nepomino
ustoboio, utei. udno ga promatra stariin" pogled, onako udno
kao u asu dok je ulazila u sobu.
- Pokaite se Jasenki, zato se skrivate? - zapita ona.
- Zar sam bolesna? - pita djevojka.
- Ne, dijete moje, nisi.. .
Mladi domahne rukom starici neka ne otkriva Jasenki to se dogodilo.
estoko se otvore vrata. U sobu utri Gordana u odijelu viteza.
Kaciga joj visi niz ramena, kosa joj razbaruena, lice smrtno
blijedo.
Starica digne glavu i gleda Gordanu, ali ne moe nita pitati.
Gordanin je pogled iznova preplai. Mlada ena sputa se na klupu, ne
pita nita za Jasenku.
- Zar vam je pozlilo? - pita starica Gordanu. - Eto, moja se ki
osvijestila. Mogu li vam pomoi? Ovaj lijek je izvrstan. Skuhala sam
ga od bilja to sam ga nala u dvoritu ovog dvorca.
Gordana smueno pogleda staricu.
- to vam je, plemenita gospoo? - pita Vojko, prilazei Gordani.
Ona digne pogled k njemu.
- Zar ne znate?
- Vi me plaite, plemenita gospodo, to bih morao znati?
- Nigdje u dvorcu nema Damira ni Ivana. Starica se trgne. Jasenka
digne glavu. Ne moe jo uvijek shvatiti to se dogaa oko nje.
10


, , ,. .<..
0Mdui: ,
su qjim* otitii prije, a tek
- Djeaci su nestali.
Vojko uti, a zatim
_ Omi su djeake
onda uzeli Jasenku. , .-..-.^ .,,-.. , ,-. .... ,. ,...-.; , , f ,- >,
Starica brzo ispravlja:
Ne. ne. nije bilo tako. Najprije je Luci ugrabio Jasenku.
uvi to, Gordana skoi k staroj gospodi, uzima je za ruke i nastoji
svu njenu panju svratiti na svoga sina:
- Kak velite? Najprije su uzeli Jasenku, a Damir?
- Da gospodo. Najprije Jasenku, a djeaci su ostali u kuli sa mnom.
- Gdi Recite mi: zar su se sakrili? Sve smo pretraili od krova do p

l ui t i stari zaputeni dio dvorca, ali nigdje nikoga. Recite: to

se dogodilo s mojim sinom i s kraljeviem?
Stara se gospoa nastoji dosjetiti. Od asa kad je Luci digao na
ruke Jaseni n i s njom otrao kao da ju je svijest ostavila, kao da
se obavila gustim i neprozirnim velom. Zna da se izvukla iz skrovita
i koraala trijemom, a djeaci su bili uz nju. I pripovijeda Gordani:
Samo znam da su me djeaci pridrali da ne padnem.
Moji djeaci, moj sin i kraljevi? Vidjeli ste ih? A kad je Luci
otiao.
- Vidjela sam ih i osjetila kako me podupiru, ali dalje nita ne znam
do asa kad sam ugledala pred sobom Jelenka.
Oajnim pogledom eli Gordana probuditi u starici da napregne svoje
sjeanje Ona se trudi, ali ne zna nita.
Uhvatili snu ovdje u dvorcu Lucieve vojnike, ali oni tvrde da ne
znaju gdje je moj sin. Vele da su ga traili. . .
- Ne vjerujte im, lau. Lau, pseta.
-- Jelen k o e izvui iz njih priznanja ako su lagali. Otila sam
gore. Ne mogu ih gledati. ekam da Jelenko javi to je.
Jasenka slua razgovor i polagano poinje shvaati to se dogodilo
Tek sad razabire da nije bolesna to joj se uinilo u prvi as.
Sjea se kad ju je Luci digao i s njom otrao niza stube. Bespomono
je leala na njegovim rukama i sve to se zbivalo inilo joj se
strani san Onda se Luci spotaknuo, estoko se tresao i opazila je
da netko Lucia udara u iju. Vidjela je neko lice ispod sivog
vizira, ispod kojeg su je gledale udne oi. Ona mu je neto rekla,
sama ne zna to, a sad je ula neiji glas kako je doziva, muki
glas. a onda spazila majku kako joj tare elo.
Gordana ide gore-dolje sva u groznici, strahu i trepetu. Vjeruje da
su Lukavca n i oteli Damira i Ivana i opet odveli u Lukavac.
Zagledava kro/ prozor preko trijema u dvorite, slua, eka Jelenka
da joj ja\i to e priznati lukavaki momci.
Starica se bavi svojom kerkom, a Vojko svakog asa pogledava
Jasenku, a tada ponudi majci svoje usluge. To podsjeti Gordanu da se
mora brinuti i za Jasenku:

- Ja ovdje mislim samo na sebe. Dignite Jasenku, gospodine - ponuka
Vojka - i ponesite je da je polegnemo.
Vojko paljivo, gotovo njeno digne Jasenku, i ode s njom u njezinu
sobu i poloi je na postelju. Gospoda Kuevi dohitala je za njima.
Gordana savjetuje majci kako da pomogne Jasenki, a tada naloi Vojku
neka majci bude u pomoi i pouri dolje. Ne moe doekati Jelenka.
Na stubama Antolkovi joj dolazi u susret i javlja:
- Sve je uzalud. Lukavani ne znaju to je s Damirom. Vele da su
djeaci nestali. I oni su ih traili da bi ih odveli u Lukavac
gospodinu Verbeciju. Majku hvata muka i nastavlja

razmiljati i vijeati.
Iza ugla dvorca ide Jelenko. Gordana mu tri u susret. Ni Jelenko ne
nosi nikakva razjanjenja.
- to se moglo dogoditi s djeacima? - pita Antolkovi.
Jelenko pripovijeda to mu je rekao lugar. Luci je uzeo Jasenku, a
djeaci su ostali. S Jasenkom je Luci pohitao ravno u Lukavac i
naloio mu neka dovede Damira.
Onda Jelenko opet dozove lugara, ponovo ga ispituje pred Gpr-danom i
ovaj pripovijeda sve kako je bilo.
- Kad sam se vratio od gospodina Lucia i potraio djeake, nigdje ih
nisam mogap nai. Nestali su.
- Recimo da govori istinu - uzima sada rije Antolkovi - trebalo bi
ustanoviti kamo su djeaci nestali. Zar moda kroz razruenu ogradu?
Lugar tvrdi da to nije mogue jer su momci uvijek bili uz ovu ogradu.
- Onda su izali kroz vrata nasuprot - kae Gordana, pokazujui
ogradu s druge strane dvorca.
- Ta vrata nismo ni primijetili - odgovori lugar -- jer je gospodin
Luci trao u dvorac da bi naao gospoicu Jasenku. Nikada dvorite
nije bilo prazno, uvijek su tu bili momci i oni bi opazili djeake
ako bi htjeli bjeati.
Konano Davor Antolkovi zakljui:
- Djeaci su pobjegli. Tko zna kada i u kojem su asu nali priliku i
oduljali se, bilo kroz vrata, ili razruenu ogradu. Oito se
skrivaju negdje u umi.
- Valja ih smjesta potraiti. Kad bi no proveli u_umi, njihov je
ivot u mnogo veoj pogibelji nego da su ih odveli u Lukavac.
Odluili su da nekoliko plemia poe u potragu. .V;,;..jjr- Mi emo
ih dozivati, daleko nisu. ".^Antolkovi potvrdi i onda pristupi k
Jelenku.
- uj me, mladiu. Sad smo otkriveni, dugo nam nema opstanka u ovom
dvorcu. Sutra u ranu zoru smjesta ostavljamo ovo mjesto. U noi se ni
Luci nee usuditi u dvorac, ali ujutro bit e mu prvi posao da nas
ovdje potrai. Dakle, im zabijeli zora, ostavljamo ovo sklonite.

Dok (Antolkovi raspravlja s Jelenkom o njihovu odlasku iz dvorca,
Gordana upuuje ostale plemie kakve e znakove davati Damiru.
Samo se hitro spremite, sunce e skoro zapasti, a onda bi bilo sve
uzalud
Antolkovi odreuje tko ima poi, a tko e ostati.
Jasenka se ve potpuno osvijestila, a gospoa Kuevi se smirila.
Vojko osjeti da vie nije potreban pa se htjede oprostiti. Tek to je
krenuo Tomislava Kuevi ga zaustavi:
Tko ste vi, mladi gospodine? - upita ona, elei poblie upoznati
mladica koji joj je spasio kerku.
- Sin sam sivog oklopnika, kako ga ljudi zovu, naime Davora

Antolkovia.
Zapovjednika plemike ete koji je ovdje gospodar u dvorcu. Zato ste
nalutali sasvim, ne slutei na onog avla koji mi je oteo Jasenku.
Ne. plemenita gospoo, ja sam znao da Luci ide u Pakleni lug traiti
Jasenku i vaeg sina Jelenka. Doznao sam to u Lukavcu.
U Lukavcu? - prepadne se ona. - Dakle, tamo su doznali za ovo
sklonite.1 To je oajno.
Staricu obuzme elja da sve u jednom mahu sazna jer od toga ovisi i
sigurno-t njene keri i ubrzo pita:
U Lukavcu, dakle, poznaju put ovamo? Otkuda?
Ovog asa to zna samo Luci, a u Lukavcu sam pukim sluajem dozmu da
ide u ovu umu da trai Jelenka i vau kerku.
- Kako ste mogli izai iz dvorca bez zapreke?
Vojvoda od Ferare naao je, toboe, izliku da me mora poslati na
Kaptol Znao sam da je bilo krvave borbe u Turopolju, dakle, i moj je
otac vjerojatno u Turopolju.
- I tamo ste ih nali?
- Na moju nevolju nisam ih naao, ali upan mi ree da su otili iz
Turop. estito naoruani, prividno, kao da idu na bojno polje, ali e
se opet vratiti u ovaj dvorac. No, ja nisam mogao ekati njihov
povratak i poao sam da ih stignem na vrijeme.
Oni ni imali stii tek sutra.
Otiao sam preacima, tu sam sreo nekog Lukavanina koji je jahao
istim putem kao i ja i rekao da ide za mladim plemiima neka se vrate
jer tako eli kanonik Benko. Nisam pravo ni razumio zhg ega. On me
zaustavljao, ali ja sam ga ostavio. Bio je mnogo loiji jaha od mene
i tako sam stigao svog oca i gospodina Je-enka sa itavom etom. Kad
su uli to se sprema, smjesta smo krenuli u Pakleni lug.
I tako ste sreli Lucia?
13

- Da, plemenita gospoo, morali smo ga sresti jer drugim putem ne bi
mogao izai iz ume. Bili smo svi izvan sebe, videi kako nosi
Jasenku.
Dok on pripovijeda, Jasenka lei sklopljenih oiju pa on ne zna da li
slua ili moda spava.
Starica nastavi ispitivati mladog ovjeka kako je naao Jasenku i to
se s njom sve dogodilo, a on joj ponovo pripovijeda:
- uo sam enski vrisak u umi - veli Vojko - inilo mi se da je to
ba glas gospoice Jasenke...
Oborio je oi jer je osjetio da mu je krv poletjela u lice, a
Kuevika promatra mladia koji je sav porumenio pa mu onda veli:
- Hvala vam, gospodine, sad znam: vi ste nas sve spasili, ba vi.
- Ne, plemenita gospoo, to je zapravo sve zasluga lakrdijaa Petra
Pana, on me o svemu izvijestio.

Nije mogao odoljeti i pogleda Jasenku. Upravo je otvorila oi, ali ne

primjeuje jedne jedine rijei.
- uje li, dijete? - okrene se starica svojoj kerki - sinu
gospodina Antolkovia mora zahvaliti to te oteo Luciu i doveo
gospodina Antolkovia i Jelenka u pravi as.
No, ona ne odgovara. Umjesto toga, ponovo sklopi oi. Blijeda je,
tiha i ini se da od slabosti ne moe nita reci, dok on odluno
odbija svaku Kuevikinu zahvalu.
Pogledali su oboje Jasenku. ini im se da djevojka spava.
- Smijeni li sada otii? - zapita mladi Kueviku. Ona mu prui ruku
i proape nekoliko rijei zahvalnosti; dok on, ne sluajui, brzo
izlazi iz sobe.
Vojko je siao dolje upravo u asu kad su njegov otac i Gor-dana,
ispitujui lugara, ustanovili da su djeaci morali pobjei iz dvorca.
Polako dolazi prema njima Galekovi koji se ve oporavio, ali jo
uvijek izmuen i izranjen od teke borbe. Za njim dolazi arko.
Smjesta se Gordana okrene k njima i stane ponovo ispitivati svaku
sitnicu o sinu i kraljeviu. Obojica tvrde da nita ne znaju o
djeacima, nego to su ve iskazali.
- Kad su nas djeaci u kuli odvezali, pomogli smo staroj gospoi
Kuevi izai iz sklonita. Ona je pola u trijem i posrnula. Ivan i
Damir su je pridrali svaki s jedne strane, na to je ona sjela na
klupu i poela jecati. Odmah sam sa arkom otiao dolje da vidim to
je s gospoicom Jasenkom. Od tog asa nismo vie vidjeli ni Damira ni
Ivana.
- Nigdje niste uli da bi se djeaci otimali ili vikali?
- Nigdje nita. Kad se lugar opet vratio u dvorac, pripovijedali su
da je Luci odnio Jasenku. O Damini i Ivanu nitko nije govorio.
Gordana zamiljeno gleda preda se, dok Galekovi poinje
pripovijedati :
- Plemenita gospoo, da nije bilo Damira, ve bismo mi svi leali u
lukavakoj tvravi. On je ostao sam s Ivanom u kuli,
14

itavo pn i c podne i poslije podne pucao je na neprijatelja i
zaustavljao ga t! 4 se probijao u dvorac.
- Od nas nitko ne zna baratati pukom kao on i oni bi ve prije pod n
L provalili da nisu strepili pred ognjenim orujem i svaki as
pobjegli-To im je oduzelo mnogo vremena.
Di a-n moji hrabri djeaci - uzdahne Gordana, a oi joj se ovlae. Prema tome, on je ipak morao pobjei iz dvorca.
arko se zamisli i odjednom potri u stranji dio dvorca. Pust je.
prazan, napola poruen. Promatrajui visoku travu, dra i grmlje,
morao razabrati da se ovuda nitko nije mogao verati. Sve se ogleduv i
promilja, razmilja i nehotice zirne u guste kronje. Neto mu sine

u glavi pa skrene, potri u dvorac i pohita trijemom sve do om^

mjesta gdje se teke debele grane prislanjaju na trijem i padaju r. a
krov.
p, i mu podai zapne o nekoliko svjee otkinutih granica. Popne se
gore i promatra, onda brzo skoi dolje i gotovo poleti trijemom, pa
niza stube i zaleti se prema Gordani:
Vaa nul 11, "znam kuda su pobjegli.
- Zna9 Najedanput? Kako?
- Vaa milosti, kad niste bili ovdje, jednog me jutra djeak zatekao
kako se vraam u dvorac udnim putem. Gospodin Jelenko zabranio mi je
odlaziti u Turopolje. Ja sam ipak odlazio da donesem gospodi Ja^eriki
togod. A da me gospodin Jelenko ne bi vidio, uspeo sam se na stablo
i odlazio s jednoga na drugo i tako se uvukao u dvorac. Tu me jednom
Damir zatekao. I on bi se onda esto skrivao tamo od ale kad ga je
traila gospoica Jasenka.
I Jelen k i Antolkovi sluaju njegovo pripovijedanje. Svima je
jasno: Dam r je s Ivanom utekao oito ovim neobinim putem.
$>ivno! - uzvikne Gordana - sad imamo trag kojim su
poli Ti e arko, voditi gospodina Jelenka. Sigurno su se sakrili
na kojem stablu
arko stade vikati i dozivati Damira, ali niotkuda nije uti glasa.
Bit e da su daleko odmakli - utjei se Gordana - ovdje bi ih
Lukavcani bili zamijetili. To su oni znali. Moj mali junai. On je i
dosjetljn. Sad znate kojim je pravcem imao poi. Samo hitro.
Spremali "u se na odlazak. Gordana zatrubi u rog. Nekoliko asaka
sluaju.
Daleko su. Da nam se i oglase, ne bismo ih ovamo mogli uti. Ne
vratite se bez njih.
Svaka kap majine krvi dre od nestrpljivosti, dok se mladi
ljudi spremaju Davor im dijeli upute. Gordani se ini da se zemlja
pod njom ljulja Sva trepti od pomisli da e brzo no i da e
njezina sina zateei u umi izvrgnutog pogibelji od zvijeri. Sa strepnjom die <o$ u onaj plavi komadi neba to viri kroz guste kro
nje i zaboravlja sve oko sebe. . . .
Na trijemu pojavi se plemi i vikne:
i*





- Gospodine Antolkoviu, netko dolazi. #L - Zar moj sin i kraljevi?
.,, Ali nitko ne uje njezin uzdah. Svi su nagrnuli na stube kojima
se sputa Velislav Arbanasi.
- Poao sam gore na krov da promatram ne bih li gdjegod zapazio

djeake. Najednom zabljesnue izmeu drvea koplja.

- Koplja? - opetuju svi zaueno.
- Zar se Luci usuuje vratiti?
- Ne vjerujem da se on vraa - primijeti Vojko - udario sam ga
temeljito u zatiljak.
- Ali oni koji su ga pratili mogu se vratiti.
- Bjeali su i skrivali se.
- Nismo se ni brinuli za njih, bilo nam je glavno da to bre
stignemo u dvorac, gdje su bili djeaci i gospoa Kuevi.
- Tko to dolazi? - sa strepnjom se pita Gordana, dok su Velislav i
Antolkovi pohitali gore, uspeli se Ijestvama u potkrovlje i odande
gledaju dugo u umu. Tako je gusta da jedva razabira pojave to se
veru.
- Kakva su im to odijela? - udi se Velislav Arbanasi.
- Zaboga, poznam tu odora - veli Antolkovi. - Ovako se odijevaju
budimski kraljevi vojnici. Arbanasiu, pogibelj je ogromna.
- Kako bi mogli stii iz Budima u ovu umu?
- I meni se to ini kao grdni san, a ipak je tako. I koliko ih ima!
- A to sada?
- Neemo gubiti glavu. Mi smo jo uvijek u dvorcu, a oni moraju
navaljivati. Ima ih mnogo, a sigurno nose sobom i vatreno oruje.
- Otkad kraljevski vojnici u Lukavcu? Nismo uli da je kralj doveo
sobom i vojsku.
- To bi sigurno znao Petar Pan i rekao mome sinu. Bilo kako, moramo
se braniti. Pamet u glavu, a oruje u raku.
Pohitali su u dvorite gdje svi jedva ekaju vijesti, a Gordana im
pohita u susret:
- Plemenita gospoo, dolaze iz Lukavca. Ako je uistinu Damir pobjegao
onako kako veli arko, nee se oglasiti neprijatelju, a mi ga moramo
doekati zajedno. Oni imaju i vatreno oruje. A od nas samo Jelenko i
moj sin znaju baratati pukama, dakle, ne moe u potragu. Svatko tko
izae iz dvorca, past e u rake neprijatelju.
Klonula je od uasa, drei se za ogradu.
Neprijatelj ide umom u kojoj ona nasluuje svog sina, a s njim i
kraljevia.
Ali se svlada, trgne ma iz korica pa e hrabro:
- Zapovijedajte, gospodine Antolkoviu! Smjesta je izdao zapovijed.
Najprije odredi da se to bre zabrtvi onaj dio ograde koji je
razruio Luci.

Po/ui ili su dolje i dovaljali odsjeena stabla to lee u dvoritu,
a drugi su opet pohitali u prolaz to ga je neprijatelj prokrio
sjekirama i stadoe ga zatrpavati trnjem.
Za malu je prolaz postao nevidljiv i onda su na ogradu navalili teka
debla i pokrili ih odsjeenim granama. Dragi opet spremaju oruje,

dok Jelenko i njegov pouzdanik arko vuku na trijem vreu s paljivom

to su ga donijeli sobom.
- Srea i to ste ponijeli toliko hrane.
- Uini 1; smo to zato da bismo Lukavane uvjerili kako uistinu
odlazimo u bojno polje. Tamo su kod istrage pred opinom i njihovi
ljudi pa smo htjeli da pripovijedaju svojim gospodarima o naem
odlasku na bojite.
U dvorcu se svi spremaju na obranu. Jelenko se sjeti svoje majke i
Jasen k, i pobrza k njima.
Ispripovijed im da se pribliava neprijatelj, ali ih ujedno i umiri
kako im se nita zla ne moe desiti.
- Mi smo donijeli mnogo oruja i paljiva pa emo se lako braniti. San
se vi ne smijete bojati.
Nova pogibelj ponovo unosi stravu u srce Tomislave Kuevi. I sama
Jasen k ve oporavljena, digla se i bacila oko vrata svome bratu.
- Tko to dolazi? Reci mi, Jelenko? Zar opet Luci?
- Ne znam, sestro, svakako su iz Lukavca. Molim te budi mirna i l u M
Sto god gospodin Antolkovi zapovjedi, svemu se moramu pokoravati.
N ci ni kad s njima due razgovarati pa izlazi iz sobe na trijem.
Dolje jo uvijek trka. Antolkovi mirno odreuje to se ima initi.
Jelenk" promatra Antolkovievo lice. Vrlo je ozbiljno i to ne sluti
na dobro
I mladi sie k njemu. Antolkovi odmah oslovi mladog vou
"plavih strijela
- to miMiv Jelenko, otkud Luciu toliko ljudi?
- Ne bih se mogao dosjetiti.
- Vidi, u tome je taj ponueni mir gospodina Verbecija. Dok nam je
pruio jednu raku na pomirbu, dragom je davao zapovijedi protiv nas.
M o/da je ba zato predloio istragu i obeavao kazne krivcima i
odtete oteenima.
- Da mo/e pronai nae skrovite? Pozvao nas je da se mirno vratimo
svojim kuama. Nije nas, dakle, trebao traiti.
- Nas. dakako, ne, ali kraljevia. Znali su da ga je Gordana dovela i
negdje sakrila. Slali su uhode oko Brezovice i na Savu, poznato im
je. dakle, da nismo mogli nikako kraljevia i Damira odvesti u
zagrebaki i ! i n. Oni su uvjereni daje djeak sakriven u Turopolju.
A oni ele imati kraljevia.
Ali Luci je najprije uzeo Jasenku.
Strast ga je zavela na pogreku. A kako si uo od Vojka, njegovi su
nas vojnici uhodili I Galekovi tvrdi daje Luci neprestano nudio
zlatne dukate.

16

- Ako dolaze sada po kraljevia, ogledat emo se estito. t. Vojko, ti i ja posut emo ih vatrom. Dotri Antolkoviev sin:
- Oe, bio sam gore i dobro ih uoio. Vidim u grmlju njihove kacige.
Ima ih mnogo, idu jedan za drugim, kacige svjedoe da nisu odavde.
- Takve kacige nose samo kraljevi vojnici. Verbeci je opet poinio
avolsku lupetinu. Doveo je ak vojsku iz Budima. Jelenko i Vojko
promatraju lice svog zapovjednika:
- Kako je Verbeci mogao dozvati ovamo vojsku? Za ovih nekoliko dana
nisu mogli stii.
- Ponudio je Turopolju mir da ga moe napasti kraljevskom etom.
- Tako je. A ti, Vojko, nisi nita zamijetio u Lukavcu? Loe si pazio
kad nisi doznao to oni smjeraju.
Mladi je smuen. Razmilja, ne moe se dosjetiti. Nikakve promjene,
nikakvih naroitih dogaaja nije bilo u dvorcu. Sve je bilo mirno,
nije vidio da bi Verbeci neto naroito spremao.
- Oe, kralj i Verbeci raspravljali su s vojvodom o enidbi princeze
Olive koju e provesti u jesen. To je bilo sve. Nitko nije dolazio u
Lukavac. Ako su oni poslali kakvog glasnika, to im je bilo lako. To
nisam mogao opaziti. A vojvoda se uvijek bojao da e moja i Mladenova
uhaanja otkriti njegovu linost i nije nas rado putao da njukamo
po dvorcu.
fc - Ili princeza? - pita Jelenko, pogledavi Vojka. .* Ovaj
se smrkne i odgovori:
- I ona.
- A kraljev lakrdija? Zar je moda krenuo vjerom? - pita opet
Jelenko.
- Nikako. Neprestano smo se sastajali, ali kasnije je zamijetio da se
kralj iznenada od njega odvratio i otuio. Nije mu nita kazivao niti
mu se tuio na Verbecija kao prije.
- Bit e da je Verbeci svog glasnika slao u Budim po kraljeve ete
mnogo prije nego to je ponudio mir - konstatira An-tolkovi - a
zatim se kralj potpuno otuio od svog prijatelja lakrdijaa. To
svakako sluti na veliko zlo.
- Neto sam ipak doznao. Govorili su da oekuje Bakaa, i to juer,
ali nije stigao. Sve su spremili za njega i Petar Pan je rekao da je
blagovaonica iskiena kao za svadbu.
Sve se to pobrkalo u Antolkovievoj glavi. Razabire da se neto
krije.
- Moda su samo govorili o Bakau, a zapravo su ekali vojsku iz
Budima.
- Moda. Bio bih poblie ispitivao Petra Pana, ali mu se priblii
Pencinger i ree mu da ga zove kralj da ga prati u dvorite. Ja sam
odmah otiao da se spremim na put i nisam vie nikoga od njih vidio.

Na krovu Arbanasi budno prati na kretanje neprijatelja koji se sve

vie Sribliava utvrdi dvorca.

Svatko je stao na svoje mjesto. Izvana se uju povici i zapovijedi.
Onda se odjednom oglasi promukli glas: Pozivan one u dvorcu neka se
predaju.
Nitko se ne oglasi. Onda nekoliko hitaca prasne preko visoke ograde
na nepi i v1!..
Momci su zaklonjeni. Gore su Vojko, Antolkovi i Jelenko. Zatvorili
su kapke prozora i promatraju, kao prije Damir, kroz rupu
neprijatelje i odgovaraju hicima.
Zatim opi bude tiho, a uskoro se s one strane ograde uje kako puca
granje kako kre put. Antolkovi odreuje Jelenku i sinu: I mi emo
se posluiti istom obranom. Stalno ih zaustavljajte Dugo ne moe
potrajati borba jer u umi ve pada mrak.
Antolkovi je h r/o opazio da njegovo predmijevanje nije ispravno jer
ve juriaju na otiniJu, ali put do ograde je tako uzak da ih samo
malo moe doprijeti onamo. Vojko, Jelenko i on sam stalno niane na
njih i redom ih gaaju.
Tamo je mrak Najednom plane nekoliko baklja.
Odluili su nastaviti bitku usred noi - primijeti Antolkovi.
- Budale su oni. Zapaljene baklje pokazivat e nama smjer kamo
moramo pucati Nitko ne smije kod nas zapaliti nikakvo svjetlo.
Bit e strahovita no - apne Vojko. - Jasenka e se
bojati.
Ali ne dobije odgovor. Jelenko je zauzet traenjem svjetla preko
ograde u mranoj umi da upravi onamo svoje hice. Gordana je ula u
kulu.
Dajte i meni jednu puku da vam pomognem. U boju u zaboraviti muku.
Nisu je mogh tjeiti, ve joj dadoe oruje i ona im se pridrui.
Hitac za hicem praska u noi. S one strane opet se vraaju, ali ne
gaaju nikoga Dolje su Antolkovievi zatitnici, a i oni gore.
- Dokle e to trajati? - pita Gordana.
Kad prova l L ogradu, sjurit e se u dvorite - odgovori Antolkovi
ali tamo ih ekaju nai hrabri junaci sa imuniem na elu. Nee im
biti dobro kad pojure u tminu na njihove maeve.
Ve je pao gusti mrak. U grmlju se baklje stadoe gasiti.
Budale tek su sada opazili da svjetlo daje put naim hi
cima u mraku katkad sijevne po koji hitac i ispuni umu grm
ljavinom. *
Mi smo svakako u prednosti - naglaava Antolkovi - jer e nas ograda
i dosta dugo zatiivati. Njihovo vatreno oruje nas ne dostie dok
su izloeni naim hicima. Jedina je pogibelj da naslute onaj na, m,!:, prolaz koji smo, dodue, vrlo dobro prikrili, a|i nije nemogue
da ga pronau.
U noi to nee uspjeti, ali sutra u zoru - opomene Jelenko.
19


K"jl -* ekaj, sinko, do zore je daleko - odgovori Antolkovi - do
zore je jo daleko i moe se kojeta dogoditi.
- Va glas navjeuje pouzdanje u sreu - veli Jelenko - ali
Antolkovi ne odgovara jer je ve na prozoru i namjeta cijev, a novi
prasak poleti kroz no preko ograde u redove napadaa. Gor-dana hitro
puni oruje i nastavlja raspravljati ime bi neprijatelja zaustavili,
ali nita ne moe zagluiti stravian krik majine due po kojoj
plaze grdne prikaze to u dalekoj umi ekaju na njenog sina i
kraljevia Ivana.
* *
* Pred dvorcem stoji kapetan kraljevskih eta sa svim svojim momcima
i udom ogledava nevienu sliku pred sobom. Ne vidi nita do golemih
stabala ije su grane iroko razgranate stvorile mranu sjenu u kojoj
ispod kronja viri komadi tornja, jedini znak da je pod tim
kronjama iza goleme ivice skriven neki dvorac u kojem stanuju
ljudi. To je kapetanu danas navijestio Luciev eto-voda. Nakon
razgovora s Draeniem, ovjek je otiao ravno k njemu i donio
Draenievu zapovijed neka smjesta ide s kraljevskom vojskom tamo
kamo e ga odvesti jer to eli gospodin Verbeci, Dra-eniev uzvieni
ujak. Ni asa nije posumnjao i odmah se pokorio nalogu to je stigao
od njegova najvieg gospodara. Odmah je poao sa etovoom da ekaju
na ugovorenu mjestu. Tada se pojavio Stanislav i pozvao ih Luciu u
pomo. Vodio ih je kroz gutaru kakve kapetan nije vidio u Ugarskoj.
Nije mogao shvatiti da negdje u toj umi moe postojati dvorac.
Nekoliko je puta zaustavio momke iji su se konji jedva provlaili
kroz uski prohod to su ga pro-krili Antolkovi i njegovi
prijatelji. Jedino ta injenica pokazivala mu je da je to krila
ljudska ruka. A etovoa je naglaavao odvie odluno da je poslan od
gospodina Draenia i nosi zapovijed samog njegova ujaka.
Konano su stigli do kraja prohoda u ikari. Stanislav upozori
kapetana da ovdje moraju zakloniti konje pod drvee jer se k dvorcu
moe samo pjeke.
Kad je sva eta sila, nagrnuli su polagano naprijed, jedan po jedan,
krei put.
Neto je udno zbunilo Stanislava koji je koraao prvi.
- to je? ega se boji? - ljutilo zapita kapetan kraljevske ete.
- ujem kako u ikari netko stenje.
Prislukivali su. Kapetan se uvjeri da je tako. I poao je naprijed.
Koraajui kroz visoku travu i grmlje najednom se zaustavi. Poprijeko
puteljka lei ovjek. I pohita k njemu.
Stanislav se sagne k njemu:
- Gospodine Luciu, to je s vama? - i pridigne mu glavu. Sav je
krvav.
20


- Gospodaru. Sto se to s vama dogodilo? Tko vas je izranio? Gdje su
vai ljudi?
Jech i moe otvoriti usta:
- Ranili su me vojnici, lupei su oteli Jasenku. ..
- Vai vojnici su to uinili? - udi se kapetan.
Mon vlastiti momci. Htjeli su dukate prije nego dovedem Jasenku i
odnijeli i u Lukavac.
Da su nosili Jasenku u Lukavac, mi bismo je morali sresti. Nije,
dakle, moLiu valjda su se s njom sklonuli u umu.
Ne, ne. napustili su me odjednom svi. Ne znam kamo su nestali. Samo
sam osjetio udarac u zatiljak, ostavila me svijest. Kad sam se
probudio nije bilo nikoga.
Stanislav ra/dav rukav svoje koulje i povee Luciu ranu dok se
kapetan razgled,i\ .> po umi. Nigdje ne opaa nikakav trag ivom
stvorenju i stade ispitivati ranjenog katelana kamo su i kojim
smjerom krenuli. On ne moe dati nikakva objanjenja, nita mu nije
jasno pa misli da su jahai, to ih je vidio, dok je nosio Jasenku,
bili IIJCL pomo. Uvjeren je da su ga vojnici ranili i oduzeli mu
dje\ >]-|;
Ve sam se jednom digao i gledao okolo, ali nigdje nikoga. Opet sam
mora" lei, slabost me obuzela.
Kapetan tau razloi da je od gospodina Draenia primio zapovijed
koju mu je donio etovoa, mora smjesta krenuti iz kne-/evskog dvorca
i doekati Lucieva glasnika. Sada je doveo momad njemu u pomo
Prekasno ste doli - veli on jedva diui. - Ne znam to si radio,
Stanislu. tako dugo.
urio ._- se koliko sam mogao, ali ovi vojnici nisu pri-vikli verati
se kroz takvu gutaru.
Konji nisu mogli naprijed - razlae kapetan - a ja opet nisam
vjerovao da tu ima ivih ljudi i esto sam se zaustavljao pa smo
polagano n;tpredo\ali. Kad smo ionako prekasno doli, to da radimo,
gospodine Luciu?
Razmilja Ve mu je isteklo mnogo krvi, ipak je jo priseban i
odreuje:
Ako niste sreli vojnike, onda su se oni oito vratili u dvorac
Ponijeli su sobom Jasenku. Lupei su mislili da sam mrtav i
tako se oni sada hrane u dvorcu. Moramo za njima.
- Tako, dakle? Gospodin Draeni vas je poslao zbog jedne djevojke i
zato sam morao dii itavu etu? Gospodin Verbeci je
dao svoju privolu.
Kapetanove rijei prestrae Lucia i on pokua brzo ispraviti
sto je pogrijeio
Djevojka koju sam oteo iz dvorca, sestra je voe hrvatskih urotnika
proti\ drave i kraljevstva pa je gospodin Verbeci uvjeren, ako

uhvatimo njegovu sestru, domoi emo se i voe i njegovih pristaa To

je bio razlog da sam je uzeo sobom. Ali lupei, vojnici izdali su me.
. .
21

f - Razumijem - naglasi kapetan. - Vai momci poinili su
izdaju. Nauit emo ih pameti.
- Hajde, poduprite me, gospodine. Stanislav i kapetan uhvate Lucia i
podignu ga na noge. Luci jedva koraa. Uvjerivi se da ne moe
hodati, kapetan odredi vojnicima da ga nose.
Putem se dogovaraju. Luci pripovijeda to je sve uinjeno popodne,
kako su prodrli u dvorac, ali su nali samo Jasenku i njezinu staru
majku, nekoliko momaka i dva djeaka.
- Jedan je od njih sin glavnog junaka hrvatskih urotnika Damira
brezovakog, gospodine kapetane, ako ste ikad uli za njega.
- Kako ne bih uo. Glas o tako velikom junaku dopire daleko. Dok je
bio na dvoru kralja Matije, itav je Budim govorio o njegovoj snazi i
nevjerojatnoj vjetini u maevanju. Nije ba sigurno sresti se s
njime, gospodine Luciu.
- To mi se ne moe desiti jer je Damir mrtav.
- Mrtav? Tko ga je svladao?
- Turin nam je iskazao to veselje i oslobodio nas voe hrvatskih
urotnika.
- Zato je njegov sin u ovom dvorcu? To ne razumijem.
- Zato to ga je sakrila njegova majka.
- Danas taj djeak ne moe tetiti kraljevstvu i sasvim je suvino
skrivati ga.
- Nije ba. tako, gospodine kapetane, naprotiv, gospodin Ver-beci dao
je djeaka zarobiti da bi tako prisilio majku da oda kamo su hrvatski
urotnici sklonuli kraljevia Ivana, nezakonitog sina pokojnog bana
Ivania Korvina.
- Ona zna gdje je skriven taj kraljevi? itav Budim govori o njemu
otkad su doznali to kane Hrvati. Osobito se kralj strahovito pobojao
za svog sina Ljudevita da mu taj mladi kraljevi ne zasjedne na
prijestolje.
- Da, tako vam je, gospodine kapetane, a taj sin Damira brezovakog,
koji je mrtav, nalazi se u dvorcu.
- Zato niste odmah i njega poveli sobom? - udi se kapetan.
- Naloio sam vojnicima neka djeaka dovedu za mnom, a ja sam
najprije htio ponijeti djevojku.
- A onaj drugi djeak bio je s njim?
- To je sin nekog etovode iz Brezovice i drug u igri malom Damini.
Neko su vrijeme polagano kroili dalje. Kapetan razmilja o onom
drugom djeaku i stane ispitivati katelana kojeg nose vojnici. Luci
se pravo i ne sjea kako je taj djeak izgledao jer se sav izgubio u

elji da nade i otme Jasenku. Ipak sjea se: djeak je bio odjeven u
ruho plemikog kroja. im je to spomenuo kapetanu, ovaj uzvikne:
- Gospodine, ako je taj drugi kraljevi kojeg skriva Gordana?
- Taj? Nikako. Odgovarao je glupo i cerio se. Odijelo mu je bilo,
uistinu, gospodsko, ali drugo nita.

Ako je Gordana skrivala sina, a s njim i nekog djeaka,
onda bi to moL-1 biti onaj kojeg trai gospodin Verbeci.
Luci je utio. Ta mu se misao ini vjerojatna i ba ga se zato
neizmjerno kosnula. Zar je tako poludio za tom djevojkom da mu to
nije moglo prije pasti na um? Ljuti se sam na sebe. Koliko je mogao <
l r ul \;iii Verbecija i stei u njega milost da mu je predao
kraljcsK V Zacijelo bi ga maarski dravnik obasuo jo veom milosti,
dao bi mu naslov baruna. Koliko je ve sanjao o tome. Imao je moda
kraljevia ve u rukama, a nije ga ni opazio. "Prokleta dje\u-ka. to
me obmanula. Kako sam mogao otii, a da ne izvidim tko je taj djeak.
ini se, dodue, glup, ali kraljevski sin Ljude* 11 ima najgluplje
lice na svijetu. Kad otvori usta, sipa gluposti kakve ovjek ne bi
mogao zamisliti ni u sina naeg dvorskog konjunika. Ba sam poinio
ludost!"
Poto je razmislio, zamoli kapetana:
Gospodine moram hitro u dvorac. Tamo sam ve prodro put u ikari i
razruio debelu ogradu koja je sva zbijena od debelih stabala Sad je
lako. Svezat emo sve te lupee. Oteti im kraljevia, ako je to on. I
Damira, i majku, i sestru glavnog voe hrvatskih urotnika. Morate
unaprijed sve spremiti i pripremiti svoje momke.
O : : ve razmiljam, katelane, samo je nevolja to se dan primie
kraju
Bit emo u dvorcu jo prije nego padne no. Vojnici su u dvorcu sami
s nekim seljakim plemiima, nisu vini voditi borbu, umiju samo
sluali Svladat emo ih.
Tako su k on Ka 11 stigli pred samotni dvorac i kapetan se naao pred
tajnovitom umskom utvrdom.
Momci su poloili Draenieva katelana na zemlju. Luci se prisloni
uz stablo. Rana ga boli, krv mu tee, Stanislav se dade na posao da a
a bolje povee kako bi zaustavio krvarenje. Svrivi to, stade
trait-, mje^i gdje je Luci prije razruio ogradu. Opisao je
Stanislavu gdje bi to moglo biti, ali se vrati, najavivi da nema
nigdje ni traga takvom prodoru, svuda je okolo dvorca visokaivica,
nigdje nikakva prolaza. Uzalud se Luci mui, htio bi ustati i sam
traiti, ali ne moe. Kapetan je pozvao one u dvorcu neka se predaju.
Odgovorili su s nekoliko hitaca.
To iznenadi katelana. Otkud vojnicima vatreno oruje? Nisu ga nikad
imali u rukama.
- Sad znan to je. Lupei su prisilili nekoga u dvorcu da puca. ili

je uistinu Damir gaao kako je to preda mnom tvrdio pa im sada pomae

Onda e kapetan:
Gospodine, oni su znali da e im doi pomo pa su se pred tom pomoi
zatvorili u dvorac i zabrtvili prolaz koji smo mi s tolikom mukom
pn.kruli. Udarimo lupee silom.
Kakvom silor i gospodine Luciu? Troenje streljiva nee nita
pomoi, jer,f" oni dobro zatieni dok smo mi izloeni njihovoj
tanadi. I gjdjama smo pokazali put tanetu.
23


- Gospodine kapetane, sigurno ste sobom ponijeli smolu i ku-ddju?
- Samo se po sebi razumije.
- Onda je stvar laka. Neka bacai upale kudelju i bacaju na krov koji
je od drva, dobro sam ogledao itav dvorac. Ograda koja ih sad titi
protiv nas bit e njihova nevolja. Ako se zapali ograda i ikara
okolo njih, oni su izgubljeni. Kukavice e brzo pojuriti iz dvorca u
nae ropstvo.
- Kad bi se nae nade ispunile, bilo bi dobro.
- Velim, gospodine kapetane, kad im krov nad glavom pone gorjeli,
smjesta e dohrliti k nama.
Neki su vojnici stali razgrtati i sjei ikaru da bi se domogli
ograde. Kapetan ih ostavi na tom poslu, dok su drugi spremali kudelju
i smolu, zataknuti na eljezna bacala, upalili lopte i bacali ih na
krov dvorca.
Zrakom lete upaljene baklje.
iva vatra plane na krovu, kugle se razgaraju, hvataju grane. Krov
brzo stade gorjeli.
- Samo naprijed, naprijed, bacajte - zapovijeda Luci, sjedei
naslonjen na drvo, potpuno iznemogao.
Iz dvorca najednom planue hici. Nekoliko ljudi krikne...
- Sakrijte se iza stabla - vie kapetan - ne nosite lude glave na
nian - zapovijeda svojim momcima. - Nitko od njih nije privikao
borbama u noi.
Nekoliko ranjenih stalo je zavijati od boli.
- To je zagonetka - veli Luci - znam da su u dvorcu samo dvije puke
i uvijek su pucali naizmjence dvojica, a sad etvorica. Otkuda
najednom etiri strijelca?
- Ima ih vie nego etiri, palo je est hitaca odjednom - tvrdi
kapetan.
- Svejedno moramo zapaliti krov. To je jedini nain da se domognemo
onih koji su se tamo utvrdili. Jo uvijek ima nade, moja e osnova
uspjeti.
Vojnici su se posakrivali iza stabala, dok s druge strane bacai

bacaju oganj na krov. Kapetan i Luci promatraju i raduju se:

- Plamen je uhvatio krov, sad im nema pomoi. Dugo nije bilo kie i
krov se estito osuio. Eto, vidite, kako se oganj iri? Sad moramo
jo baciti nekoliko, a zatim ih pozvati da se predaju.
Ponovili su napadaj vatrom. Ve plamsaju i grane to su po-legle po
drvenom krovu. Onda zagrmi gromki glas kapetana:
- Upalit emo ogradu i itav dvorac, ako se ne predate. Iz dvorca se
nitko ne oglasi, a kapetan ponovo vikne:
- Ovdje pred dvorcem stoji kapetan kraljevske" ete i zapovijeda vama
vojnicima, lugaru i svim vojnicima to su ovdje ostali poslije
gospodina Lucia, da smjesta izaete ili ete izgorjeti. Ako pak
izaete iz dvorca, oprostit e vam se izdaja koju ste poinili
gospodinu Luciu.
- Oni u dvorcu nisu uli - primijeti Luci. - Trebalo bi se
24

uspeti na divo i doviknuti jo jednom tu zapovijed.
Stanislav M brzo uspne, obnovi zapovijed i doda jo opomenu:
- Kapetan oprata svima koji izau i predaju se. Ostavljam vam samo
m.ilo vremena da se predomislite: izgorjeti ili izai na slobodu i
primiti milost gospodina Lucia. Lude, ne mislite da ste ga ubili. On
je tu io i zdrav, samo je bio malo omamljen. I onome k oj; ga je
udario oprostit emo. Napolje, vi, glupani! Jac jao - uju se neki
glasovi iz dvorca.
Stanisl se bre spusti i sve dojavi kapetanu.
- U sam glas naeg vojnika, vikao je.
- Sac! moemo mirno ekati sami e provaliti dvorac i doi nam u
ake Polomit emo im kosti.
- M oran biti oprezni da nam nitko od njih ne utee jer bi nam
lupe/: mogli odnijeti djeake.
- I djevi - primijeti Luci. Kapetan zapovijeda vojnicima:
- Neka se nitko ne makne. Svi utite. Neka ekaju u zasjedi. Na krovu
dvorca arki plamen suklja u no...
U Draenievu sobu u Lukavcu ulazi ovjek, zadahtan, praSan, i/muen.
Leei n;i postelji, Draeni digne glavu i pita:
- Tko si ti, ovjee?
- Momak sam etovode Lucia.
Sve su sile pok Draenia i on napola sjedne na postelju.
- Sto javlja.
Sluga se (frimakne nekoliko koraka:
- CetovoHa javlja da je kraljevska eta otila u pomo gospodinu
katelanu Luciu.
- Sto? U po i . Kako u pomo? Nali su ih?
- Plemeniti gospodine, Stalislav je stigao na ureeno mjesto gdje je
etovoda t kapetanom i momcima ekao Lucieva glasnika. Onda su svi

otili u umu, a mene je etovoda poslao s nalogom da vaem gospodsu

kaem ovo: Luci je prodro u onu umu gdje su stabla kao kuk- a
grmlje visoko kao ovjek i granje kao topovi. Tamo je naao dvorac.
Draeni se prene, isprui glavu i izbulji oi od uda:
- Dvorac ovjee, to to govori? Valjda kolibu?
- Rekao je; dvorac s tornjiima, a okolo da je ivica gusta,
visoka i trnovita i morali su sjei put do ograde koja je debela
kao da su sama stabla zabili u zemlju. I sada Stanislav vodi ka
petana s kra1jc\sk.m Luciu u pomo.
- U Paklen lugu neki dvorac? To jo nikada nisam uo. Ako Je ipak
tako, tko je u dvorcu?
- Stanisl i je pripovijedao etovoi da su tamo hrvatski odmetnici.
Te rijei digoe Draenia. Skoi na noge kao da e sad po
trati ravno u umu k svome katelanu.
- Hrvatski urotnici utaboreni u umi, u dvorcu tako je rekao?
- Da, plemeniti gospodine, tako je rekao i vodio je sve onamo, a mene
poslao da vam to javim.
- Po emu zna da su oni u dvorcu? Zar ih je vidio? - ispituje
Draeni potankosti da bi nahranio svoju nestrpljivu znatielju.
- I gospodin etovoda je tako pitao Stanislava, a on mu je rekao da
su tamo sigurno odmetnici jer pucaju vatrenim orujem, a gaati umije
samo Jelenko Kuevi. Ve su desetoricu naih ranili.
- Jelenko Kuevi u umskom dvorcu? - opetuje u sebi Draeni i
obuzima ga neizrecivi osjeaj nade da e mu sada jednom omraeni
dumanin pasti u ruke. Ali kako to? Rekli su mu da je Kuevi sa
svojim ljudima otiao na bojno polje. Onda su oito sve prevarili.
Ako iz dvorca gaaju pukama, onda to moe biti samo Jelenko Kuevi.
Tada se opet obrati glasniku i stade ga ispitivati, ponovo rije po
rije, to je sve govorio Stanislav, to je pripovijedao, kako su
nali taj dvorac i kako su na nj navalili i kako je Stanislav odveo
kapetana s kraljevskom etom. A kada je sve ispitao, odredi glasniku
da izae. Ovaj se jo jednom okrene i primijeti:
- Plemeniti gospodine, Stanislav mi je naroito naloio da vam kaem:
gospodin katelan Luci poruuje: kad zapadne sunce, bit e u
njegovim akama va svadbeni dar Jelenko Kuevi!
"Jelenko Kuevi!" protrne kao da su mu navijestili neku sreu. Ovako
ranjen i nemoan, dvostruko mrzi svog takmaca koji je zdrav, stasit,
jak i sposoban za borbu.
Onda opet gleda kroz prozor. Ve je posve tamno. Tmina ga oivljuje,
tamne sjene nose mu svjetlost radosti.
"Sada, sad je ve on slomljen, nemoan, sputan. Grize li ve
bjesomuno svoje rumene usne kojima je elio ljubiti nju? kripi li
ue na onim rukama to su podivljale jer nisu mogle grliti nju?"
Vidi pred sobom unitenog, smotanog poput klupka, predanog na milost

i nemilost Luciu.
Neprestano su mu oi upravljene na prozor. Mrak je, potpuni mrak. to
tamnije biva u sobi, to je svjetlije u njegovoj crnoj dui.
"No je tu. Svreno je. Kuevi je moj! Samo moj".
"Kad bi ona znala da je sada onaj kojeg lukavo skriva u svojoj dui u
vlasti moje osvete? Kad bi ona znala da sam ja njegov gospodar? to
bi rekla? Zaplakala? Molila za njega? to bi uinila? Kako bi se
drala? Kako bi one modre oi gledale u nj? Svijetlo, nasmijeeno ili
bi se zamaglile suzama? Otkrila bi tajnu ljubav u dnu srca prema
Jelenku? Sama je to rekla, sama je priznala. to bi rekla ovog asa?"
Iznenada ga zahvaa strana elja da je vidi sada pred sobom,
da gleda u njeno lice, uje njenu rije, promatra kad bi joj spo
menuo Jelen ka Kuevia. "
26

Ne moe svladati tu elju. Pretvara se u strast Sto ga hvata da je
izmui tu pred sobom, da se napije njene slasti, dobe i osvete i muke
Zove slugu koji sjedi u kutu sobe, spreman na svaku njegovu
zapovijed.
Smjesta me obuci!
Sluga se ponizno izvue iz kuta i dolazi blie:
Plemeniti gosp<-dmi:, lijenik je rekao da morate leati.
- Leat e zaas kao krepano pseto ako izree jo koju rije. Obuci
me!
Odijevanje mu zadaje boli i muke, a to ga ispunja bijesnom nestrpljivou. Kune, vie na slugu, prigovara, navlai se, dok konano
nije navukao itavo odijelo.
Lijevo ozlijeeno rame i ruku daje pokriti dolamom. Onda sjedne.
Znoj ga oblije. Nekoliko asaka predaje se obnemoglosti, ali se opet
otima natcovjecar^kin snagama.
Nikakvim ranama neu dopustiti da me sprijee raditi to hou. Neu
bolovati. A kad neu, onda sam zdrav.
Prkosi ranama, prkos mu poneto i omamljuje boli i pomae tjelesni
otpor. Obrise znoj sa ela i dade pozvati paa koji stalno stoji pred
njegovim vratima. Kad je mladi uao, naloi mu:
Idi u sjevernu kulu, reci gospoici Vileni neka doe naas k meni,
elim s njom neto vano govoriti.
Kad je pa izaao, naloi on svome sluzi:
Zapali sva svjetla i nikoga ne putaj u sobu dok je ovdje moja
vjerenica.
Ve od zapada sunca Vilena sjedi u sobi spremna svim silama na
sutranji dan. Zagledala se u prozor, s kojega se polagano odmie
svjetlo, koji ustupa mjesto tami. I tako je nastao mrak, a da nije ni
primijetila.
Hladna joj je dua, mirna, spremna. Ne prepoznaje samu sebe. Sva se

promijenila Nita vie nema u njoj od njenog djevojatva,

razmaenosti. prkosa i samodopadnosti. Kao da je djevoe iz upanova
dvorca kojem se dua skamenila. Osjeajnosti ni traga.
Promatra se postrance kao neko strano bie, sasvim nepoznato, a ipak
je na nj jako ponosna i zadovoljna. Ne ali za onim dje-vojatvom, TA
onim njenim djevojetom to je neko bilo u njoj. Dapae, i ne mi M.
na nj. Sada je sasvim udruena s onom drugom koja se odnekle
pojavila, a ona ne sluti odakle.
Osjea se snanom, osjea se kao neki ratnik koji se sprema da ide
daleko na bojite, da se zaboravljajui na sve to je oko njega,
rtvuje za sve.
Misli samo na dumanina koji je tamo daleko i kojeg treba svladati i
unitm Tako sjedi dok je ne omota tamna no u svoj tamni veo.
Kucanje joj svrati pozornost k vratima. Lecne se. to je to? Zar ve
zora?

Glas paa s one strane objavljuje:
- Plemenita gospoice, gospodin Draeni moli vau milost da doete.
Ima s vama neto govoriti.
uti, misli kao da se ne moe sasvim probuditi. Tamno je. Valjda ne
sjedi ovdje ve itavu no pa se ve pribliava zora?
- Plemeniti gospodin eli sa mnom govoriti? Sto radi?
- Sjedi odjeven i eka vau milost. .
?. "Sjedi odjeven i eka mene!" "^ -11;"; " * AVk> - Koje je doba? - pita ona paa. <"*&fW>*P*.W<*< -r,-...
k
- Veer.
Svejedno je to se zbiva. On hoe govoriti? Dobro.
- Reci da u odmah doi.
Polagano zapali svjetlo i misli. Neto je pokrene, obazre se. Na
postelji lei vjenana haljina, crvena haljina. Zuri u nju, neke joj
se slike prikazuju pred oima, lete joj hitro duom, roje joj se
misli, misli rade kao neka bia, zauje glas iz daljine.
Zagleda se u malu svjeicu.
Hitro poe k postelji i odluno uhvati svoju vjenanu haljinu.
Smjesta se skida, oblai crvenu haljinu, onu istu u kojoj je juer
stajala u blagovaonici kad je trebala da bude s njime vjenana. Misli
se niu hitro i brzo, ispunjaju joj svu duu odlukom, osnovama,
sitnim i malim, a dotle se odijeva.
Skopa hitro haljinu, prsti joj se ure kao i misli u glavi.
"eka me! Dobro, moda tako mora biti. Jo bolje, mnogo bolje, mnogo
bolje nego poslije vjenanja".
Uhvatila je ipke desnog rukava i vrsto stisnula aku u kojoj nosi
sudbinu svog biveg vjerenika, sudbinu svoju i njenog oca, itavog
Turopolja i itave zemlje. Osveta za sve nevino unitene i

osloboenje za sve one koji jo imaju biti uniteni.

Brzo ide k vratima i otvori. Vani eka pa s fenjerom u ruci. Slijedi
ga hitro trijemom, a onda ulazi u Draenievu sobu. Osjea: sad je
sve svreno. Ne moe natrag.
Draeni ustane, eli da ga ona vidi uspravna, lijepa, ila i zdrava.
Smatra se takvim u ovom asu.
Tatina ga je sva proela.
Jo joj se pokloni, ide u susret dva-tri koraka i ponudi joj
naslonja...
Ona je tako lijepa i udno izmijenjena, ali takva ga sada do ludila
osvaja. Obuhvaa je pogledom da je ne bi obujmio desnicom koja mu je
zdrava i vrsta. Mora se svladati. Mora uti i mora vidjeti to e
rei kako e se drati.
Ponudi joj ponovo da sjedne uza stol u naslonja, ba tamo na ono
mjesto gdje plamti svjetlost i obasjava divni bijeli vrat to ga sada
zove u zagrljaj?
- Kako? Vi ste od juer u vjenanoj haljini? - opazi on zauen.
Nasmijeila se i odgovara mimo, ljupko:
- Ne, nije tako. to bih radila od jutros u tom odijelu? Kad

je va pa pokucao na vrata, ba sam spavala. Probudila sam se naglo.
uvi vau poruku, miljah: ve je skoro zora pa sam se brzo odjenula
Tek na trijemu saznala sam da je veer. Zaspala sam od zapada -.unca.
Miici mu na licu zadrhtae.
O zapadu sunca vi ste spavali? Niste ga vidjeli zalaziti? :
Ne. nisam, ba sam vrsto usnula. ;
Niste sanjali to nosi zapad sunca i meni i vama?
- Ne z: to sam snivala, ali znam: nosi sutranje vjenanje. Jo
neto danas. Saopit u vam. Dananji zapad sunca i prve mrane sjene
donose svadbeni dar meni.
Vilena promatra kako mu oi plamte, a u blijedom licu mu neto dre.
A on joj se ne pribliava, dok je ona tako lijepa i poeljna u
svjetlosti svijee na stolu. Povlai se, dapae, natrag prema stolici
Osjea potri u da sjedne, nee priznati slabost, ve se ponaa kao
da eli s njom avrljati. Ona ga pozorno promatra.
Oboje sjede jedan prema drugome.
- Doli sei dakle - veli on - doli ste na moj poziv?
- Zar nisam trebala doi kad ste me zvali?
- To je protiv svih propisa da ulazite u sobu vjerenika sami. "to 16
znai?" - pita se ona u dui i jo ga pozornije promotri, dok
nastavlja udnim pogledom:
Znailo bi to da se ve osjeate mojom enom... Prije nego stupim k
oltaru, ne mogu se osjeati vaom enom, ali vi ste eljeli da doem.
Slijedila sam glas i elju svoga vjerenika.
Pogledavi ga svijetlim plavetnilom svojih oiju, malo se smjeka kao

da bi htjela time rei da je to uinila od srca.

Njegove usne dru, snalazi ga elja da je zagrli, izljubi, a s druge
strane vue ga avo i ape mu da joj kae ono to je naumio.
- Sretan sam to me toliko ljubite i ispunjavate moju elju. Neu vas
dugo zadravati. Mislili ste da je ve zora i odjenuli ste se u ovo
svean ruho. Ali jo ima mnogo sati do zore i teko u ih doekan Ali
moram vam razjasniti koji je moj svadbeni dar.
Nikako ne razumije to on kani, ali osjea pogibelj pa gleda i uti.
Njegove oi plamte.
Onog a- kad je zapalo sunce, tamo daleko u gustoj umi, u Paklenom
lugu, kako ga zovu u Turopolju, tamo su mi spremili vjenani dar moji
prijatelji.
U Paklenom lugu? - zapita ona zaueno. - Zar kakvu divnu zvijer".1
Pred i \ zvijer, lijepa Vileno. Zvijer koja mi je nagrizala i srce, i
duu i ivot, i gotovo mi otela vas...
Lako joj zatrepti dua od slutnje kao da se pribliava neman,
svladava M i sjedi mirno, gleda mu ravno u oi, dok je on u

svjetlu svijee promatra. Nijedan njezin treptaj oka ne moe mu
umai.
- Ta divna zvijer, mila moja, znate li tko je? Jelenko Kuevi.
Bila bi moda trznula, zadrhtala da nije dola ovamo tako kruta,
smirena, odluna kao da je oklopljena nekom junakom snagom, nekim
gvoem ratnika. Ni trepavice joj nisu zatreptale.
- Ne razumijem vas, vjerenice moj, to kanite time reci - odgovara
zvunim glasom. - Koliko je to vano?
- Vie nego sve drugo. Uhvatili su Jelenka ba o zapadu sunca.
Srce joj se naas probudilo, burno zakucalo. Stee je u grlu, ali
uti, eka dok se smiri da joj glas bude hladan i miran. ini joj se:
sad je as o kojem ovisi sve.
"Sad stupam na bojite" - ree sama sebi i podboi rukom glavu da ne
bi moda kojom kretnjom odala misli i osjeaje. Njegov pogled vrsto
je uperen u nju i pomno pazi.
- Uistinu je uhvaen? Tko ga je uhvatio? I zato? Zar je uinio neto
zla?
- Pitate, Vilena, to je taj ovjek uinio? On vas je oteo meni.
- Ba ne biste mogli reci da je mene oteo vama. On me nikada nije ni
elio.
Kao da mu je munja prola kroz itavo tijelo, trgnuo se da ustane,
ali se prepao jer ga je rana zapekla. Ostane na mjestu i sikui
pita:
- A da vas je elio, onda biste mene odbili?
- udna pitanja. Cijeli svijet zna da me uprosio, a ja sam ga odbila.
A nije me prosio od elje, ljubavi, ve kao to se prosi djevojka
koja je lijepa i imuna. Ali srcem me nije elio.

- Da, srcem vas nije elio, to je ono to vas je nagnalo da ne

odbijete moju pronju. Samo ste zato pristali uza me. On vas nije
ljubio kao to vas ljubim ja...
- Neobian razgovor u predveerje vjenanog dana, moj vjerenice. to
vam je palo na um da sad govorimo o mladiu koji me uvrijedio i
pogrdio i nije me briga za nj.
Njezine su oi tako blage i tople, gotovo bi ga svladale, ali je jai
avo u njemu koji mu ape da ona ne govori istinu, a njega povlai
neka zadre u njeno srce:
- Moj katelan Luci uhvatio je Jelenka Kuevia. Svezao ga, sputao i
dovest e ga moda do zore u tamnicu, a moda tek sutra do veeri, ne
znam, a moda jo danas u noi. Ali on je u njegovim rukama. To je
moj svadbeni dar.
Uutio je i gledao je. eka. Ona ne odgovara, naprotiv, kao da je
malo slegnula ramenima. Zar se to nje tie? Sto to znai? Nije
ljubila Jelenka? udno.
U toj utnji ona gleda u svjetiljku mirna i hladna, ni straha ni
strepnje u njenim oima.
- Vileno, zar ne ujete to govorim? Jelenka imam u akama
30

, moja ga osveta nee minuti. Razumijete li?
Djevojka spusti obje ruke na stol, gleda ga i smijei se. Ne
moe je prepoznati. , "
Tko t.- pred njim ovdje sjedi? I njezin je glas tako blag i umiljat
dok jnu odgovara:
Os na vjenani dan ne bi znaila sreu. Kad se ljubav napokon dt n c
do onoga za kojim je eznula tako dugo, onda ne moe misliti na
nekakve osvete. I kome?
U mojem srcu jo uvijek plamti mrnja na onog kojeg vi nosite u srcu,
prcu d i pruate ruku meni na elju mog ujaka i na elju Hrvata Vi se
r; nicic /hu- pomirenja koje je moj ujak sklopio.
Samo je malo oborila oi, ali je opet brzo podigla vjee, pogledala
mu u lice to je stalo gorjeli kao od vruice:
Vi me kanite izazvati da vam govorim o svojim osjeajima pred vama.
Prije vjenanja neu da kaem, premda bih imala togod moda pri/nati
To ga zapanji, ali se opet uzvie:
Pri/n;ui da me ipak ljubite? Ne. To je nemogue vjerovati. Neu to
vjerovati. Vi ste mi tamo u onoj odaji, kad je tu bila jo Gordana
znate li taj dan - kad sam rekao da u vaem srcu stalno bonu i
Jelenko koji vam je kratio cjelov, kratio vam da dopustite mojim
usnama dotaknuti vae...
Sada je sasvim mirna, hladna, povukla je obje ruke u krilo. Ljevica
joj padne na desni rukav i ini joj se da je tamo stotinu bodea, ah
je odluna, osjea da e se ovog asa rijeiti njegova i njezina

sudbina.
On je ustao i stoji. Ne dolazi joj blizu, stoji, a ona eka kao
lovac, nepomino, tiho eka zvijer koja mora doi pod oruje. Ali
zvijer ne izlazi iz svog skrovita. Jo je tamo kao da se boji, kao
da joj instinkt ne da naprijed.
Osjea li pogibelj kad joj ne dolazi blie?
Odgovonk- mi, Vilena, vi ste mi onog dana priznali da je on u vaem
srcu.
"Tu je as" - ape joj dua i ona mu otvoreno pogleda u oi. Zato
sto sam ja htjela da vam se osvetim to ste me tako napali, htjeli me
prisiliti da vam budem ena, odvukli me pred oltar i onu drvenu
crkvu? Rekla sam to da vam se osvetim to ste bili izdajica moga
naroda. Sve je bila osveta. A kasnije, kasnije kad ste ranjeni leali
ovdje i kad je va ujak donio poruku da me molite za oprotenje, onda
mi se dua poela nadati da ete se popraviti, uza me napustiti svoje
izdajniko djelo, okaniti se izdajstva i biti dobar i potovanja
vrijedan.
V: ste, dakle, istinski htjeli poi za mene? Oprostili ste mi i vaa
se ljubav opet budi?
Ona obori oi, vrsto stisne pesnice. Hoe li sad doi, hoe li je
sad zagrliti ako mu slae?
- Ne izazivajte priznanje.
- Vilem ne igrajte se sa mnom. Sve mi je to nerazumljivo.

S tolikim ste arom govorili o tom mladiu. Varate me. inite se kao
da vam nije do njega kako biste ga moda spasili moje osvete. Nizato
na svijetu neu ga pustiti iz ruke. Ni da kleknete preda me i da mi
prisegnete ljubav, ne mogu to vjerovati. Previe se ivo sjeam vaih
rijei i vaeg punog glasa dok ste slavili njega, Jelenka.
Spustila je vjede i odluila da izree posljednju rije:
- Niste li nikad mislili da taj ar mojih oiju, dok sam slavila
njega, nije pripadao onome koji me kruto razoarao? Da su moje usne
govorile, a srce krvarilo od jada i nevolje, od muke, alosti,
razoaranja?
"Kako to govori ova djevojka? Kakve su to mudrolije? Otkuda joj te
kiene rijei? Samo je tijelo njeno. Misli i nain govora sve je to
drugo. Nita nema od one podatnosti i milote kojom se arile njene
oi i lice i svaka rije koja bi pala s tih usana. Ta je ena samo
misao, misao. On to osjea, pa ipak sav dre". Zahvati ga e da je
ogrli, zagui cjelovom svaku njenu rije.
Ide korak po korak prema njoj. Vilena je gurnula prste lijeve ruke u
desni rukav, pretvorila se u komad leda, kruta je, nemilosrdna,
odluna.
estoko se otvore vrata i u sobu uleti gospodin Verbeci. Preneraen,
zaustavi se i uzvikne:

- Neae, to je to? Gospoice, to to znai? Zar vas dvoje ovdje

zajedno sami?Vjenano odijelo? A ti potpuno odjeven? to vam je? Zar
ste oboje poludjeli? Ne moete ekati sutranji dan?
Oni ute, dok on gleda, sad nju, sad njega. Ne moe shvatiti to se
dogaa, kakva se to igra odigrava iza njegovih leda.
- Govorite to ste naumili? Kako vas nalazim ovdje, gospoice, u
vjenanoj haljini?
- Uzvieni gospodine, va je neak elio sa mnom govoriti. Kad me pa
probudio, mislila sam da e skoro zora i brzo sam se odjenula u
vrstoj vjeri da moram uskoro pred oltar. Tek kad sam bila vani,
razabrala sam svoju zabludu, ali sam dola da ujem to mi ima vano
rei moj vjerenik.
Istraujuim pogledom gleda Verbeci neaka pa e Vileni:
- Samo sam se zabrinuo za njega to je ustao. Oprostite, neu Vam
smetati, samo naas vas molim poite na trijem. Moram neto vano
saopiti Draeniu.
Njena haljina zauti i ona se udalji preko praga, ali ostane napolju
i promatra Verbecija kako se nagnuo k svome neaku i neto mu tiho
ape:
- to si to htio s njom? - pita ga tiho ujak.
- Luci je uhvatio Jelenka pa sam htio vidjeti koliko je on jo u
njenom srcu. Samo je to bio uzrok da sam je zvao. Osta-tavite me sada
s njom nasamu da dovrim taj razgovor.
- Kasnije. Sad se mora pretvarati da ti je pozlilo i lezi u
postelju.
- Zato to traite od mene ba sada?
32

- Ovo t: asa prispio je mladi rimski poslanik da me izvijesti o
istrazi prol opinom i hoe da vidi Vilenu i s njom govori.
- To n moe biti. Zar da nam opet taj pop neto pokvari? .- Cm sine
moj - ape mu tiho Verbeci - nitko vie ne moe sprijeiti
vjenanje, nitko pod suncem, ni njezin otac, ni ona. Imam pismenu
dozvolu za taj brak. Ali elim da upan i kanonik Benko. a osob pak
taj rimski poslanik, ne saznaju moju varku prije vjenani^ Kako je
ona tu, neka i nju vide uza te. Lezi hitro, zaklopi oi da si bez
svijesti. Ona ne smije nita slutiti.
- On e mu kazati da sam as prije stajao tu pred njom odjeven i ft
njom govorio.
- Lei i ih i .:- smjesta. Ide lijenik, u sve sam ga upu
tio, a ti lezi i sklopi oi. Mladog popa nee pustiti u tvoju sobu
pa e vas oboje vidjeti s trijema. To inim da to bre ode, inae
se nee odmah vratiti kako je odluio.
Lijenik kojeg je Verbeci ve prije pozvao ulazi u sobu i otro ukori
mladog ovjeka to je ustao i odjenuo se.

- Pravo imate, gospodine, to sam kruto platio, osjeam se vrlo

slabo primijeti Draeni da bi ula Vilena. Verbeci prisu:: k
njoj i ree:
Opn>..!; razljutio sam se to je ustao i sada mu nije dobro. Lijepa
moja, je li da ga neete ostaviti ako mu je malo pozlilo? Sutra e
biti vrsto na nogama.
Ako je i. elja, ostat u vrlo rado - prihvaa ona spremno. I
njcuo ete ga? To e ni od sutra biti dunost. Verbeci slua
njene odgovore i veli sam sebi:
Niani i rekao? ensko srce smjesta se rastvorilo im se mladi
pokajao Ona rana koju je zadobio u Turopolju bila mu je na sreu,
njezina se ljubav opet vratila k njemu.
- Slabo je gospodinu, moramo ga poteci odjevenog - javlja lijenik.
Draen i e spusti glavu, a lijenik mu pridigne noge i smjesta ga
onako odjL\em pokriju do vrata. Ve je u sve upuen. Vilena je toliko
zabavljen;: svojim osnovama da joj ovaj as i ne pada na um kako je
mladicu ba sad pozlilo, ba u trenutku dok je aptao sa svojim ujak
mi:
Odvie i odsutna i zaokupljena ujakovim pozivom da ga njeguje.
Uvjeren je da mu je pozlilo samo zbog velike uzbudenosti to mu je
tin,n u oima i licu dok je govorio o Jelenku.
Nikad nije bila odlunija do ovog asa. Sad zna da je Jelenko
uhvaen, to l je saopio Draeni u predveerje vjenanja. Uhvatio je
Jelei , dok taj Verbeci predlae mir? To je razumljivo. Ujak e nec.a
unato svemu, dopustiti da radi sa svojim takma-cem to ga volja. I
svejedno joj je to su oni nakanili, ne brine se nizato, zn;i da e
ih sprijeiti.
Lijenik se bavi oko bolesnika. Verbeci se okrene k Vileni:
- EM stolice, sjednite kraj njega, sasvim blizu, bit e mu lake,
iORUAr

odmah e se oporaviti, omaglica e ga uminuti. govu ruku u svoju, u
nj e ui novi ivot...
"Ui e u nj smrt!" - dodaje ona u sebi.
I sjedne kraj postelje sasvim blizu. Lijenik, toboe, tare Dn-eniu
elo i sljepooice, a Vcrbeci pohita iz sobe trijemom ravno u
blagovaonicu. Tamo sjedi Stjepko i eka.
Verbeci ulazi naoko oaloen i sputenim glasom navijesti:
- Mladi poslanice, ne moete k njemu, on vie ne poznaje nikoga, na
umoru je. Ona je uza nj, neka mu bude taj posljednji as, nesretniku.
Nita ne slutei, Stjepko zakima glavom:
- Pa dobro, neu ii k njemu, ali s njom bih htio govoriti.
- Sjedi uz njegovu postelju i ne mie se. Plemenito mu je oprostila.
Imate li moda nekakvu poruku za nju od oca?
- Samo pozdrave i nita drugo, ali morate razumjeti: gospodin upan

pitat e me za nju to je rekla i kako joj je. Ne mogu

otii, a da je ne vidim. Moda bih ostao ovdje ovu no i otiao sutra
u zoru.
- Vidjet ete i govoriti s njom ako je mogue, ali vi dobro znate:
dunost mi je da smjesta otputujem s mrtvim tijelom u Budim k
njegovoj majci. Molim vas, dakle, doite u ranu zoru zajedno s
kanonikom i s gospodom koja su vodila istragu da sve svrimo prije
odlaska. Zato vas molim: pourite se preasnom gospodinu. Dat u vam
pratnju koja vas mora zatititi od svakog napadaja u noi.
- Hvala, nije potrebno, u Turopolju nema razbojnika.
- Doite, ipak vam kanim dati priliku da vidite enu mojeg neaka.
Pogledajte tunu sliku, doite.
Poveo ga je na hodnik u poao s njim oko ugla na trijem.
Vrata Dracnieve sobe su otvorena. Lijenik stoji na vratima. U
svjetlosti svijee razabire se postelja.. Draenieva glava. Uza nj
sjedi Vilena. Lijenik gleda na trijem, tono upuen od Verbecija ito
mora initi, tj. u posljednji as zatvoriti vrata da Stjepko ne bi
uao.
Stjepko stoji na suprotnom trijemu Draenieve sobe i opazi kako se
Vilena sagnuta k postelji i dri Draenievu ruku u svojoj. To mu
dokazuje da on umire.
- Vidite - primijeti Verbeci - ostavite sada Vilenu, sutra ete s
njom govoriti.
- Dobro, glavno je da sam je vidio - veli on pa ide niza stube. Onda
lijenik zatvori vrata i dolazi k postelji. Vilena sjedi kao ukopana.
Neto ledeno prolazi joj itavim biem. to sada? Da uti ili da to
pita? Ne moe govoriti od prevelikog uzbuenja i vrsto stie u
desnici malo oruje, to e biti sada? - pita se jo uvijek hladna i
mirna. Kad je lijenik zatvorio vrata, pribliio se postelji.
- Zaboga, gospoice, to vam je? Drete, bojite te za vjerenika?
34

Ona ne odgovara, ne moe smoi ni jedne rijei, samo ispod oka baci
pogled na Draenia koji lei na postelji. as prije pru-xio je nrema
njoj ruku traei njenu, a ona ju je prihvatila.
_ Zlo vam je od straha i trepeta? Ne bojte se, to je bila samo
vrtoglavica, brzo e proi - tjei je lijenik, znajui zato je
morao poleci Draenia.
- Hoe li ga uistinu minuti? - pita ona.
_ udno iu pitate. Kakav bih bio lijenik kad to ne bih znao.
- Onda dobro. Bila bih vrlo nesretna, do smrti oajna kad ne
bi bilo kako vi velite.
Dracnic makne glavu, otvori oi i gleda u nju:
_ Zar je M ULL l ona sada rekla? Recite mi, lijenice,
hvata li me obmana? G li pamet, ili je ona to uistinu rekla?

- Naravno, da je rekla, gospodine. I nije ludo to je tako rekla.

Mladi ste, lijepi i bogati, na usponu najviih asti i naslova. Zar
da vas ne ljubi0
- Da, da, ali znate, meni je uistinu slabo, uistinu - naglasi on i
hoe da pridii^ glavu, ali mu klone natrag...
- Rekao sam ne oblaite se, ne silazite s postelje i mirujte, ali vi
ne sluate - govori lijenik, uvjeren da se Draeni jo pretvara.
Vilena stoji postrance. Zapaa kako se Draeniu sklapaju oi i
upozori lijenika:
- Mislim da j hvata san.
- San ili oma Bilo bi najbolje, gospoice, da odete i prepustite ga
sasvim meni. Moram ga svui da mu bude udobnije, stee ga ova dol 1:1
ta odora. Neprestano ga opominjem da to ne ini. sutra treba da bude
na nogama.
- Da, sutra
- Ali i vi gospoice.
- Da, i ja .
Lijenik proma ranjenikovo lice. Postaje sve blijede, usne mu se
iskrivljuju pa se sagne k njemu rijeima:
- Opet vam se vraaju teke boli? Zar ne? Rekao sam vam: ne izlazite
iz postelje, ali, naravno, vi ne sluate. Nisam vas smio ni asa
pustiti samog.
Vilena ukoeno zu: u bolesnika, dok lijenik eka odgovor. Uzalud.
Draeni uti. Lijenik opetuje jo jednom pitanje. Mladi ni
kretnjom ne odaje d neto uo ili zamijetio.
Zato se lijenik jo vie sagne k njemu, oslukuje, dok Vilena
slijedi svaku njegovu ki i i gleda Draenia. Debele kaplje znoja
posule su mu elo ita njegovim licem odraava se neka strahovita bol
Sav K iskrivljuje, izobliuje, usne razvlai, ali ne daje od sebe
nikakva glasa. Lijenik ga uhvati za ruku, pogleda Vilenu i apne:
- Ruka mu je ledena.
- Kako j to mogue najednom?
Postelja se stade tresti. Draeni se trza sve vie i ee.

Usred sobe stoji Vilena kao ledeni kip. Lijenik M hvata za glavu
i oajava. " -:" f>* *"*
- Zimnica je to, ubit e ga. to u sad?
Tiho je, samo se tijelo na postelji trese. Vilena okrene glavu da ne
vidi onoga u postelji i pokrije lice rukama. Lijenik misli da plae
i stade je tjeiti:
- Gospoice, jo nisam izrekao posljednju rije. Jeste li uli? Jo
nisam izrekao kobnu rije ...
Onda on ide k vratima i naloi pau:
- Brzo dozovi uzvienog gospodina.
Protrnula je. Sad e doi on. Kako e to biti? to e on rei?

I Vilena sjedne u naslonja. Svu pozornost svraa sluhu, ekajui

Verbecijev dolazak. Osjea studen u tijelu i dui. I promatra samu
sebe, udi se svojem miru i ne zna da je taj ledeni mir samo
posljedica najveeg trenutka uzbuenosti.
Izvana se pribliavaju koraci. Instinktivno ponovo pokrije lice da bi
pruila sliku zdvojnosti.
Verbeci ulazi ravnoduno, ne sluti to ga eka i zato ga je zvao
lijenik. Jednim pogledom zaokrui sobu. Vilenin stav, lijenikov
oajniki pogled, pogleda na postelju i krikne, trei k svome
neaku:
- Sine, sine, to se dogodilo?
Pitanje odjekne Vileni kroz kosti. Lijenik nastoji gospodaru
razjasniti to je bilo i kako se razvijalo:
- Najprije omaglica, onda mi se inilo da spava, a tada izo-blii
lice pa ga je stala tresti zimnica, a sad se i ne odazivlje. Verbeci
bijesno vikne na lijenika:
- Niste pazili na njega. Radio je to je htio, ustajao je iz
postelje, hodao ...
- Ne moe to biti samo od toga, uzvieni gospodine. Bit e neto
drugo, moda veliko uzbuenje u razgovoru s vjerenicom?
Tek sada okrene se Verbeci k Vileni. Uzbueno zapita neto odvie
otro:
- to ste s njim govorili? Zbog ega se to dogodilo? Ne skidajui
ruke s lica, djevojka odvraa:
- Gospodine, uhvatilo ga je dok ste vi bili ovdje, ba vi sami.
- Samo je prividno legao - dosjeti se sada Verbeci i nasmije .ugursuz nam se svima ruga. Pretvara se i dalje kako bi vas zastraio.
Uvjeren da Draeni nastavlja svoju igru, uzme ga za ruku, ali odmah
preneraeno ustukne:
- Hladna je. Mrtvaki hladna. to je to? Onda ste ipak neto
uzbudljivo govorili, Vileno? Moda ste ga ponovo odbili? ujete li,
Vileno? to ste mu rekli?
Sjetila se kako e se najbolje obraniti i odgovori, pokazujui na
lijenika:
- Neka gospodin ree kako je bilo i to smo govorili prije nego to
mu je pozlilo. t , , -VM^ r-,,-;
36

[ ijenik ne proputa saopiti Verbeciju sve kako je teklo redom i
kakve je Vilena izrekla rijei kad je Draenia hvatala prva
omaglica. . .... ... ..
Zatim io je pruio desnicu, a ona ju je prihvatila - veli lijenik.
- Vidio sam sve tono, stojei kraj vrata.
Vilena osjeti hladan dah oko sebe i burno kucanje srca.
Kad sam zatim zatvorio vrata - pripovijeda lijenik dalje priao sam

po l Draeni je na to spomenuo da ga hvata omaglica i uutio. Mislio

sam da ga je uhvatila nesvjestica i spomenuo gospoici. Na to je ona
izjavila da bi bila oajna do smrti kad se on ne hi probudio iz te
nesvjestice. Na te je rijei on iz-buljio oi. inilo mu se da ne
uje dobro, da je sve predodba i opet je sklopio oi.
- Tako vi se Verbeci - prevelika srea od izjave lju
bavi potresla je n . Nije bilo pametno da ste mu to sada
rekli. Bilo je TA to vremena i kasnije kad ozdravi. Ve e ga to
umiriti.
Ne, gospoil , takvo uzbuenje ne moe prizvesti zimnicu, prije
vruicu, bit e neto drugo po srijedi - razlae lijenik.
Vilena pomno osjeti ledeni dah blize pogibelji, uti i pokriva lice.
to bi to moglo biti po srijedi? - pita otro Verbeci svojeg
lijenika.
- Kad bih mogao na to odgovoriti. .. ;"
Taj odgovor jo vik- razdrai Verbecija pa vikne:
Stojite tu bezumm skrtenih ruku i ne znate to vam je posao. To vam
moram zamjeriti.
Uvrijeeni lijenik mrko odgovori:
Znam svoj posao, neu nita propustiti, ali dopustite: morao bih
ostati sam s bolesnikom pa u vidjeti to je.
Pri tom lijenik kimne uzvienom gospodinu, pokazujui na Vi-lenu.
Ah, da istina, Vilena, snaho moja, vi ste nam ovdje samo na putu
Molim vas ostavite nas same da lijenik moe vriti svoju dunost.
Idite brzo Ne, ekajte, odvest u vas ja sam.
Ve je blai prema ni j i uzima je za ruku. Ona ide sputene glave k
vratima, ne obazrevi se na Draenia. Izlazi u pratnji njegova
ujaka.
Napolju sto 11 pa s fenjerom i na njegovu zapovijed svijetli mu
trijemom sve do M. a t kule. Verbeci je tjei:
-- Vidite k"-! k u vas ljubi. Srea ga je potresla do kosti, ali ne
bojte se, jak je. Do zore bit e priseban i provest emo vjenanje.
Ne bojte se.
Ona uzdahne, a njemu se ini da sva dre od straha za njegov
21VOI.
Vidite, znao sam. U vama je skrivena ljubav i neizmjerno se
tome radujem.
Opet je razabrao da je uzdahnula i nastavlja:

- Hajde, smirite se i leite. Ako bi mu bilo gore, poslat u po vas.
Samo se odmarajte, sve e biti dobro.
I on je ostavi na pragu sobe. Vrata se za njom zatvore. Jedna jedina
rije lebdi u dui koju je u sobi izrekao lijenik: "Pregledati".
Jeka joj prolazi kroz sluh.
"Hoe li sve otkriti?"

Zatvorila je vrata i zasunula ih, onda potri vrsto, stiui desni

dlan k svojoj postelji, gurne desnu ruku pod uzglavlje i spusti
oruje.
Koljena joj klecaju. Slabost je prelazi, klekne, glava joj klone na
leaj. Tek sad spoznaje treptaj itavog tijela, tek sad osjeti da je
onaj kameni mir bila tek posljedica napetosti itavog bia. Kao da je
pala s neke visine, lei sva izmuena i slomljena. Misli su joj se
odjednom zaustavile. Sjeanje se pretvorilo u prazninu. Zapravo, ne
moe se sjetiti kako je sve to izvela, kako je bilo i Sto je eka.
Samo odjekuje glas lijenika: "pregledat u ga."
"to e sad zapravo biti? to je ostalo nakon dodira onog malog
oruja u stisnutom dlanu? Zar znak? Vidljiv, nejasan, izdajniki?"
Klei na podu, a gornjim tijelom lei na postelji. Gusti noni mrak
pokriva je debelim pokrivaem. Nepokretna je i tjelesno i duevno.
Napetost jezovitih asova umorila ju je do iznemoglosti.
Sama ne zna kako je dugo ovako provela dok ne uje neko gibanje na
trijemu.
Laki Stropot, tranje. Digne glavu i vrsto stisne uzglavlje. Slua.
Ljudi tre. Kamo?
Trka se udaljuje od njenih vrata, opet se pribliava i nanovo
nestaje. Obuzima je znatielja. Polagano se digne i sjedne na
postelju pa slua. Nekoliko kletava padne na trijemu. Odmah zatim
povici zaprepatenja. Prepoznaje Verbecijev glas i prestraeno
pitanje:
- Umire? Zar umire? Recite, barune.
Odgovor nije mogla razumjeti.
Polagano se digne na postelji pa ide k vratima. Pritisne uho da bi
sluala to govore na trijemu.
Trka na sve strane i dozivanje. Netko se zatrao ba pred njena vrata
i pozvao nekoga tko stoji tamo, oito se obojica udaljuju.
Stropot, hitno izmjenjivanje udaljenosti i pribliavanje ponovnog
tropota ne da joj da ostane u ovoj sobi. Odlui izai.
Daleko na trijemu neto se komeSa. Oito ispred Draenieve sobe.
Ruka hvata zasun, neujno ga povlai natrag. Vrata se otvaraju.
Vrlo oprezno provue glavu. Mrak je pred vratima i na trijemu, nigdje
ivog stvora.
S lijeve strane uje poluglasni razgovor. Jo je vie izvukla glavu i
pritisla se ispod luka drveta ograde.
Pred Draenievom sobom su dvije muke pojave. Kroz otvorena vrata
iznenadni odraz svjetla pada na lea mukaraca. Prepozna

Verbecija i Pencmger t. Stisla se i zaustavila dah. di uti to
govore. Kad god dopre do nje koja rije, zatim bi otiSli u sobu i
zaas
se opet vratili.

Verbeci ne moe mirno stajati od prevelikog oaja. Dolazi blie

i ona razabire njego glas:
- Bili su njih >l sami u sobi, to je sve to znam.
- Sasvim sam - pita Pencinger.
Vileni se im da mu je glas sumnjiav. To potvruje i Verbecijevo iznenaeni pitanje:
- Zato takc ne"h]emi n H.aviwu u dvije rijei: "sasvim sami"?
ekajui odgovor. Vilcna drfe. Kroz mrak dolaze do nje lagane i
ravnodune barunove UK:..
- Zar vjerujete da se njeno srce uistinu vratilo k njemu? Djevojka
osjeti leda mlaz po itavom tijelu. Mala stanku. Onda iznenaeno
pitanje Verbecija:
- Sto vas je nap. barune, da ovako govorite? Recite: Sto
mi skrivate? Sto znate?
- Ne znam m- samo mislim, razmiljam, nagaam. Zar nije neuveno?
Dra/enic i. ve bio na putu ozdravljenja, a im se ona pojavila uza
nj i osi t! s njim sama, smjesta ga hvata omaglica, dua mu lebdi na
usnama.
- Sa ime vi t. dovodite u vezu? - nastrpljivo pita Verbeci.
Tiina je. Ne u u; se vie njihovi koraci, oito je Verbeci stao i
eka odgovor. VOena se vrsto prisloni na vrata, nepomina je, bez
daha. Barunov gla razlijee se tiinom:
- Sa im dovodin u vezu? S tim da se ona nikad nije obratila k njemu,
nikada. Znam od samog Draenia to mu je ona okom u oko govorila o
Kueviu. S tolikom strau kao da sva luduje za njim. I vie K nego
vjerojatno da ljubi Kuevia...
- Do vraga, izreci; ve jednom itavu misao, ne razdirite moje srce.
Ve i sam ne znam to bih mislio.
- Velim vam, uzvieni, ako D:u-, i,i 11 -e. kriva je upanova
ki.
Nijemi muk u mraku Vilenino tijelo je ukoeno. S one strane
zatropotala je estoko VerK-dje\a izma, udarivSi o drveni pod.
Hrapavi mu glas mumiju.
- Ona? O.ia velite vi? *<,* ^
- Ako umre. tamo ona. ^v1>f; .Wl*: "
- Sto to rekoste Kako bi ona to uinila?
- Da znam uzvieni, bilo bi ve sve jasno.
Otkud onda snu ,1 tvrditi da je ona ubila njega?
- Sve se tako iru
Muklo se provlai ; : ograde trijema crnim mrakom sumnja
i dotakne Vileninu dobi. Tamo je jo uvijek tiho. Njoj se ini da
se u onom mraku okupljaj nemani svijeta, spremne da K bace
na nju eka bez daha i pokreta. Onda Verbeci plane:
- ujete li? Otkud ova sumnja da je ba ona ubila dok mu je izrekla
najljepe prizna n K MM i,]

- Moda ba zato da joj se ne bi ulo u trag.

38


, - to ste naumili? Zato me razdirete ba u ovom asu straha i
Ifepeta za njegov ivot? Ludost je to govorite. Nevjerojatna lutfit. Nije ubijen. Ona .ga ljubi, ljubi...
- Kad ste to proitali u njenom srcu?
"- Rekla je jasno pred lijenikom Draeniu u lice i od toga se
on...
- Usne mogu rei sve to nikad nije osjetila dua ni pomislila misao.
- Vi tvrdite da je ona uinila neko zlo?
- Ako se ne varam?
- Tako jezovitih muka nitko nije izmislio kojim bi ona morala plaati
itav vijek smrt mojeg neaka. Ne, ne, ne smijem ni pomisliti o tome.
Ni misliti. Ako je ona neto uinila, onda bi on morao umrijeti. Ne,
ne, nije, nije. Ali kad ve tvrdite, recite kako. Recite: ime bi ga
ubila?
Opet tiina, ali Verbeci brzo nastavlja:
- Ne bi se odmah opazilo da ga je udarila orujem, noem, maem?
- A da ima uza se otrov?
Ledena struja prelazi Vileninim tijelom. Neman je blizu, sad e je
zahvatiti svojim raljama.
Zaprepateno proape Verbeci u tmini:
- Otrov?
Tiina. Onda se najednom uju brzi koraci koji se udaljuju.
Vilena se brzo povue preko praga. Otili su u Draenicevu sobu. To
joj je jasno. Sad se mora brzo povui da prislukivanjem ne potvrdi
objedu. ini joj se da e smjesta dohitati k njoj i odlui da zatvori
vrata i vrsto ih zasune. Potri opet k svojoj postelji i sjedne.
Ruku je poloila na uzglavlje...
"ivu me nee muiti!" - apne sama sebi. - "ivu me nikada nee
dobiti pred svoj sud".
Dugo sjedi ukoeno, oslukuje. Ali nitko ne dolazi na vrata. ekat e
tako, makar cijelu no.
Kao lud zaleti se Verbeci u sobu svojeg neaka i estoko uhvati
lijenika:
- Stoje pio moj neak? 0" n
( - Ne znam, uzvieni gospodine, to bi pio.
,
- Niste nali pred njim vr - ni veliki ni mali? ;
-V - Ne, nisam. " r
- Je li togod pio dok je ona bila s njim sama?
- Uzvieni gospodine, kako bih to mogao znati. Mene je gospodin

Draeni izriito poslao da odem iz sobe jer eli ostati sam i dao je
pozvati svoju vjerenicu. Dakle, nisam smio unii.
- A kad ste unili, nije li ona to s njim pila?
- Uzvieni gospodine, vi ste bili prvi koji ste ga nali samog s
gospoicom.
Da, sasvim je zaboravio u velikom uzbuenju. Ona je sjedila kraj
stola, obasjana svjetlom, ali na stolu nije bilo nita. Neak je

stajao podaleko od stola. Toga se sjea.
I okrene se barunu kao da bi tim iznenaenim otkriem htio
norei njegove su
- Dakle, nita nije bilo na stolu, znam tono. Oboje su bili
jedno od drugoga daleke _ ."..,-
Pencinger se ne da smesti, sumnja ga sve vie obilazi l zapita
U - Kad mu je pozlilo? Jeste li ve bili ovdje?
- Jesam. Naao sam ga u postelji u koju ga je spremio sam uzvieni
gospodin, p"-^ odjevenog.
- Ali to je bil j ! da zavaram mladog nmskog
poslanika pa da ode ispod mojeg krova. Ja sam lijeniku rekao da
je to samo prividno i ostavio sam opet sobu.
- Je li ona ost ii u sobi? - ispituje Pencinger.
- Da. ostali snu ,au - potvrdi lijenik. - Ona je bila ovdje, a meni
je gospodin Verbeci naloio neka zatvorim vrata ako bi rimski
poslanik htio u sobu. Tako sam uinio, a tek Sto sam zatvorio i
vratio se k postelji, ve je Draenia hvatala omaglica.
- A gdje je bila ona? Moda blizu njega?
- Da, on joj je pruio ruku i ona je prihvatila. udio sam se: dvoje
mladih se i/rnr .
No, dakle, vidite - upada Verbeci. - Otkud vam, barune, te strahovite
misli?
On i ne slua svojeg gospodara, ve se okrene k lijeniku:
- Recite: moe li se ovjek otrovati, a da mu se otrov ne ulije u
jelo?
- Naravno, da ^Boe.
- Kako? - vikne Verbeci, gledajui u lijenika.
- Moe se, recimo ubosti nekoga otrovnim maem ili bodeom, moe mu
se podmetnuti pod nos praak i samo udisanjem prouzroiti smrt. Ima i
takvih otrova kojima se ovjeku natrljaju ile. Tko bi sve to
nabrojio emu je vjet trovatelj. Puk zna mnogo vie od nas.
- Puk? - pita Verbeci.
- I ovaj u Turopolju - upada barun.
Svuda. Napulju koji su neko bili na dvoru kralja Matije u Budimu
ostavili su Dam mnogo takvih naina trovanja, nauili su oni nae
ljude toj majstoriji.
Verbeci obrie zno; sa ela. Glas mu je sasvim snien i tiho

pita:
Recite: je li moj neak moda otrovan? Pitanje smete lijenika.
Pogledava Draenia, pa opet Verbecija.
Ovaj se estoko oko na nj:
Kanite li to moda pitati mojeg neaka koji ne zna ni da Postoji?
Odgovorite
Lijenik se poni. zguri i odgovori:
- Nisam na to ni pomislio, uzvieni gospodine, da bi moglo ">ti neto
takvo, ni u snu.

40


- Onda razmislite o tom na javi - vie velika. - Vaa je dunost da
to znate.
Taj preokret sasvim je zbunio lijenika i ne moe se snai. Nikako mu
ne ide u glavu tko bi ga mogao otrovati. Svi u dvorcu paze na tog
mladia kao na oko u glavi. Kome bi moglo pasti na um da ga otruje? I
otkud bi on mogao prema tome ustanoviti to se dogodilo?
Promatra bolesnikovo lice. Blijedo je, upalo, ali to jo nije dokaz.
Tako ne moraju izgledati otrovan! ljudi. Nije jo nikad vidio nikoga
tko bi umirao od otrova. Na dvoru kralja Vladislava i kneza Brandenburga malo je lijenik uope imao posla s bolesnicima. Otkud sad
da zna to je s tim mladim ovjekom?
Uzalud promatra njegove obraze, opipava mu sljepooice i bilo. Jo je
na ivotu. Zar otrovan? ime i kako?
I poinje na policama pregledavati vreve i posudice s lijekovima.
Svi su vrevi prazni, a lijekovi zatvoreni, netaknuti. I vr s vodom
to na nekom pladnju na velikom stolu u kutu sobe nitko nije
dodirnuo. Nigdje nita sumnjivo, samo su ruke bolesnikove ledene i
padaju niz pokriva, a nokti su plavi.
"To su znakovi blize smrti" - veli lijenik sam sebi, a ne usuuje se
ni podignuti oi prema maarskom velikau. Barunovo lukavo mirno oko
zamjeuje lijenikovu smutnju i njegovu bespomonost pa ga tiho pita?
- Moda je uboden otrovnom iglom?
- ovjek kraj postelje se lecne i zime u Pencingera kao u neko udo.
I oi i usta su mu otvoreni i puni uda i prenaraenja. Bijesan tim
njegovim izraajem neznanja, Verbeci vikne:
- to ste se ukoili? Zar ne ujete barunovo pitanje? uje on dobro,
ali nema odgovora. Toliko se zastraio jer zna da ne moe odgovoriti
i uzalud nastoji pronai kakav izlaz.
- Gospodine, nema pod ovim krovom ovjeka koji bi ovom mladiu elio
smrt samo milju, a kamoli otrovom.
Ta mu obrana donese samo jo veu nevolju jer se Verbeci razbjesni i
vikne:

- Preglupi ste, a da bi o tom smjeli voditi rije. Ne pitani vas da

li mu tko eli smrt ili ne. Pitam vas: nije li ga netko ubio otrovom,
ubo noem?
Jadni lijenik sputa vjede i pogleda na postelju. Nije mladia ni
svukao, a nije to mogao ni uiniti jer je zimnica odvie tresla
ovjeka pa ga je samo jo jae pokrio da bi se ugrijao.
- Uzvieni gospodine - pokae barun s veseljem na lijenika koji mu
nikada nije bio osobito drag. - On ga nije ni pregledao i ne zna ima
li gdjegod kakvu ranu od noa ili bodea.
Skinuli su s njega pokriva. Jo je odjeven u sveano odijelo koje je
odjenuo prije nego to je dola Vilena, a u tom ga je odijelu polegao
u postelju. To strahovito razjari Verbecija:
- Niste mu skinuli odijelo? Tako ste ga ostavili? Vi ste moj
neprijatelj, vi pomaete onome koji ga je doveo do ovoga.

- To su, gospodine, preotre rijei.
Lijenik se ir pi ^ i uvrijeeno nastavi:
_ Uzvieni gospodine, moete me otpustiti, ali mi ne smijete
spoitnuti da sam u bilo s kakvim neprijateljem vaeg neaka. Vj ste
mi ga po \JLTI h i on je bio na putu ozdravljenja mojom zaslugom, to
sami znate, iako sada tvrdite...
- Ni rijei vie - srdito upadne Verbeci. - Skinite s njega odijelo i
pogledajte, nije li gdjegod trag kakve ranice ili moda kakav drugi
znak zloinstvu.
Lijenik ne mo/L nadvladati bujicu psovki to padaju iz usta
razdraenog velikaa ali tek to gaje dotaknuo, bolesnik strahovito
iskrivi lice.
- Mora da ga neto strahovito boli - veli lijenik. - Zapovijedate li
da ga unato tome svlaim?
Neko su vrijeme razmiljali. Najposlije e barun:
- Vjerojatno ga neto boli, ali sad se ne moe odgaati. Valja ga
svui da se uvjeri ima li gdje ranu.
I sam barun stade polagano otkopavati gornje odijelo mladom ovjeku.
Draeni se svakog asa trzao, razvlaio usta i katkad zastenjao.
- Kakve glupe,i: - umijea se Verbeci jer ga je mladievo stanje
potreslo rasporite odijelo, neka idu do avola i barun i zlato dok
on toliki iiji i umire.
I preda lijeniku britku otricu. Polako je rezao njegovu odoru sve
od vrata dolje.
I rukave ra/re/ne - zapovijedi Verbeci - da vidimo to je.
I to poslua lijenik, ali uvrijeen u svom znanju i poslu primijeti
- Uzvieni gospodine, ako je netko uistinu imao nakanu otrovati ga
ubodom otrovanog oruja, vjerujte, taj e ubod biti tako slabo
vidljiv, ili moda ak nikako da ...
Zar mi silom oduzimate mogunost da saznam to mu je? uzvie se na

nj Verbeci i stane ga promatrati sumnjiavo, ali barunu Pencingeru

je jasno zato lijenik tako govori. Uvrijeen je u svome poslu.
Moda ipak nee biti tako. Mora se nai trag. Ako je netko gurnuo u
njegovo meso bode, makar samo malo. Ne moe biti da ne bi iscurilo
malo krvi.
Razreite mu i izme, oslobodite ga tih okova - zapovijeda Verbeci.
Dok on to im i oslobaa Draenica od haljina, mladi sve vie stenje
kao da je svaki taj dodir ubod noem.
Lijenik se mora asak zaustaviti. Svaka kretnja, svaki dodir mladog
ovjeka navlai na muke.
Verbeci osta\lj,i sobu i naloi na vratima barunu Pencingeru:
ekat u napolju. Ne mogu sluati kako stenje. Ostat u na
j,njifmu a vi pazi dobro pregledajte itavo tijelo, nije h
gdje
kakav trag ubodu Ne moe biti drugo. Ako je otrovan, a popio ga

nije, onda je oito smrt zadana dodirom otrice.
- Samo se odmorite asak. Sam u voditi sve,
deni - prepustite sve meni. VjV
Ostao je i ekao to e pronai lijenik i Pencinger. ^*<*
Ul ."*..*.-. III
U MRAKU GUSTARE
Bijeg iz umskog dvorca radovao je Ivana i Damira. Osjeali su se
nadmoni nad Lukavanima koje su prevarili i pobjegli im. Smatraju se
mladim junacima kao u priama to su ih sluali za zimskih veeri.
Nastavili su udesno putovanje po debelim gusto obraslim granama s
jednog stabla na drugo. Najposlije ih na putu zatee mrak.
Crna sablast noi uvukla se u umu. Vie ne vide pred sobom ni granja
ni stabla. Sjeli su na kronje hrastova debla. Isprva se ne uje
drugo, osim utanje lia gdje dosjetljivi i spretni Damir trai
pravo mjestance da bi mogli udobnije sjediti, dapae i malo lei.
- Eto, tu moe, Ivane, spavati. Ja u bdjeti, a onda idem i ja
spavati, a ti e bdjeti. Jedan mora biti na strai i uvati drugoga.
- A sutra ujutro moemo sii i ravno u Turopolje, je li? Zna li put,
Damire?
- Put ne znam, ali lako se ravnati prema onom drvu. Zdesna vodi
iskreni puteljak u Turopolje.
- Mogli bi tamo biti Lukavani?
- Vidjet emo sve sutra. Sjedni ovamo, tu je za obojicu lijepo. Dok
se smjetaju jedan uz drugoga, oko njih uti granje kojim povezuju
sebi udobne leaje. Kad su svrili, zaponu razgovor.
- Traili su nas, uo si, Damire?
- Sigurno su bjesnili da im je utekao kraljevi. Taj naziv pobudi u
Ivanovoj dui sjeanje na razgovor to su ga vodili Lukavani ispod
trijema u dvorcu pa zapita Damira:

- uo si to su oni tamo rekli? ^ - Zato sam se i sjetio da

bjeimo.
Sve ivlje kopka sjeanje u Ivanovoj dui: w - Rekli su da mene
skrivaju Hrvati, tvoj otac i majka...
- Naravno, da te skrivaju. Neprijatelj bi te htio oteti, to valjda
zna. Govorili smo o tome u kuli.
- Uistinu me Hrvati kane okruniti za kralja?
- I onda e nau zemlju ti, kao ma, odsjeci od Budi ma i vie se
neemo boriti s Lukavcem ni s Budimom i Turina emo pobijediti.
"Kralj" - razmilja Ivan. Kraljevska kruna lebdi u njegovu shvaanju
negdje daleko, visoko, nedohvatno i nikako ne moe shvatiti da bi on
bio kralj, on kojeg su zatvorili najprije gore na onoj
44

visokoj peini, onda ovdje u dvorcu, a sada tu sjedi na umskom
stablu kao bjegunac Sve to je uo od Damira danas i tamo u kuli i od
onih koji su govorili pod trijemom zauzima mu itavu panju.
Zaboravlja svoj pouvai i sve opasnosti i zapada u neku tugu.
Zato uti Ivane? - pita Damir, osjeajui da mu se drug u tami
snudio.
Mislim, tako ba nije lijepo biti kralj. Tebi je, Damire, ljepe.
Ima svoju majku i oca ima, dakako, on je na ratitu, ali doi e. .
.
- Da. doi e - opetuje Damir - onda ga obuzme tjeskoba i vre se
privine i nj.
- Neto u ti kazati, Ivane. Ne odaj to nikome. Sanjao sam prole
noi da "u doli s bojnog polja i ban, i vojvoda Iloki, i svi
knezovi, samo nije bilo mojeg tate.
Ivanova ruku vrsto uhvati Damirovu kao od neke intimne suuti:
- Nije ua bilo? Zato?
- Rekli N.i Ja je pao na bojitu, to sam samo sanjao.
- I plakao M u snu?
Strano sam plakao, vikao i zvao majku, ali ni nje nije bilo. Nisam
je vidio nastala je oko mene takva tama kao ova sada, bojao sam se i
plakao. To ba nije pristajalo. Mukarci ne smiju plakati, a ja sam
ipak vikao i plakao. Kad sam se probudio, pomisli, jo su mi LI suze.
Sva srea da u dvorcu nije bilo majice. Kako bih se stidio.
Srea to si to samo sanjao. Bilo ti je drago?
I kako san radovao. Samo suze su jo dugo curile. Srdio sam se. Ovako
pla samo djevojice. Zato nikome ne reci ni rijei.
Kako bih ga odati svojeg druga. Ali znaj: i ja sam vie puta plakao.
Bilo je to ondje gore, na onoj peini. To ti je na pola puta do neK..
Najednom |e obojica trgnue u isti mah. Prasak puke poleti umom, pa
drugi trei. Djeaci su se uhvatili za granje, okreui se prema onoj
str. ak i L , u i pucnjava. Damir odmah ustanovi:

- To pucaj 11 "k; i dvorca.

- uj, Damne to je vie hitaca u isti as?
- Da, a mi smo imali samo dvije puke. Lukavani nemaju nijedne,
dakle, mogu i samo nai.
- Misli da se Jelenko vratio s plemiima u dvorac? T. niJa ma.ik
Sad iz dvorca tjeraju lugare - ape Damir, sluajui jo pomnije
pucnjavu.
- Nai su, samo nai, nitko drugi ne moe imati vatreno oruje klie usln, Damir. - Moda su uhvatili Lucia i oteli mu Jasenku.
Malo je tiina a zatim opet hici.
Oni su, Ivane. Sidimo. Idemo u dvorac, tamo je moja majka.
Naemo li put u ovoj noi?
Samo ravno prema onoj strani odakle se uje pucnjava.

i - Sad su sasvim prestali pucati. , - Nita zato, hajdemo.
Damir i ne misli nita vie nego na blizinu dvorca u kojem je njegova
majka. Sve mu o tom svjedoi i sprema se spustiti niz stablo.
Iznenada ga Ivan zadri:
- ekaj, neto u ti kazati. Gore na onoj peini uili su me asni
oi da u Turopolju ima divljih uma kojima jo nije koraala ljudska
noga.
- To je ova u kojoj se nalazimo - nestrpljivo odgovori Damir. Idemo!
- Da, ali su me uili da u tim umama borave divlje zvijeri, velike i
strane. Kad su ovamo doli nai pradjedovi, bile su te zvijeri
velike kao onaj dvorac, a ovi turovi imali su strahovite rogove. - Po
njima se ovaj kraj i nazvao Turo poljem.
- Ali sada ih vie nema.
- Ali ima manjih takvih ivotinja i svakojakih drugih zvijeri.
Ivanovo prianje ne smanjuje Damirovu hrabrost. Ne moe ga nita
zaustaviti. On ide, ne osjeajui straha, ali ga sada zahvaa neto
drugo i pita tiho, moda se pobojao da e to netko uti:
- Ivane, ti mi to ne govori zato to bi se bojao ii umom? Djeak
eka to e rei. Iz mraka mu dolazi odgovor:
- Nije lijepo to misli da laem i samo od straha pripovijedam o
ivotinjama. Zar nisi nikada uo kakvih zvijeri ima u ovim umama?
Takvih nema ni u Ugarskoj. Zato brandenburki knez eli zarobiti taj
kraj da bi sve te ume bile njegove i ova divlja.
Od tog odgovora Damini odlane. Ivan se, dakle, ne boji. Onaj koji e
biti kralj ne smije se bojati. Meutim, Ivan nastavlja obranu:
- Damire, morao si znati kakvih zvijeri ima u ovim umama - spoitne
Ivan.
- Lovci mojeg oca odlazili su u lov i dovukli kui ivotinje koje
nikad nisam vidio, ali ne znam nita drugo.
Damini je glavno da Ivan ne govori od straha. Uio je kod fratara o
stranim ivotinjama u umi. To ga umiri i on opet sjedne na

prijanje mjesto.
Tamo u tmini ponovo prasnue hici. Obojica se trgnu.
- uje li, opet pucaju? Kako pucaju i koliko ima tih puaka! Posut
e Lukavane, a mi emo moi u zoru opet u dvorac. Veselit e se kad
nas opaze.
- Da, samo do zore moramo izdrati i paziti da nas ne nanjue.
Sluaju praskanjc puaka, izriu svoje mnjenje i svoj sud, pa opet
sluaju, okrenuvi se prema onoj strani odakle dolazi prasak.
Po odjeku hica djeaci ne mogu prosuditi koliko je od njih udaljen
dvorac, ali Damir broji koliko su proli stabala i opirno tumai
Ivanu kako su se doista daleko udaljili od dvorca.
Nakon nekog vremena pucanje je prestalo.
- Ne uje? Kao da dolje netko koraa?
Ivan nauli uho. Uistinu, gutara uti, pucketa kao da se netko
46

provlai kroz granje i potvrdi Damirovo otkrie, a ovaj apne Ivanu:
_ Odvie ."no glasno govorili, moda nas je uo kakav Luka vanin.
Ivan se sagne i stade oslukivati. Dolje pod stablom razabire
korake. Opet digne gl;r i tiho e Damiru:
- To nije korak . ve zvijeri.
Otkrie iznenadi Damira i nastoji svojim sluhom uhvatiti um
koraka:
- Da. im; pravo, Ivane, to nije vrsti snani korak ovjeka,
sigurno se to . zvijer.
Opet ne dom. nekoliko trenutaka nikakav odgovor, a to ga zabrinjava.
ini m se da Ivan zna mnogo vie od njega o tim zvijerima i prepuu
se posve njemu. A on jae sagne glavu i nastoji sluhom otkriti to se
tamo dolje dogaa pa saopuje Damini:
- To je sigur zvijer. Pribliava se naem stablu...
- Zato? Val nas ne zamjeuje?
- Njuhom jnoe zvijer otkriti ovjeka. Da, ide k nama neka zvijer jer
nas je nair.i.-:1
asak su djeaci tihi i nepokretni. Tad se Damirova desnica polagano
uspravlja i trai neto na grani.
- Sjea li se ht n otkopati svoj ma kad sam se uspeo u dvorcu na
stablo Ali sam se odjednom sjetio majke koja mi je rekla: nikad
ovjek ne smije biti bez oruja. I nisam otpasao ma. Da jesam, bili
bi_ga >ii sigurno nali u trijemu i sjetili se kamo smo utekli. Sada
ne bismo imali ba nikakva oruja uza se.
- Osim ovog nu.j.i hod oko pasa - odgovori Ivan - a to je igraka za
takve zvijeri. Jesi li dobro sklonuo ma? Pazi da ti ne padne na
enili.;
- Ve ga vrsto drim, ali zvijer ne moe gore k nama?
- Vara se, ima ovdje i takvih koje se penju na stablo, izgledaju kao

strahovite velike divlje make.

- Dakle, tu ima pogjbljenih zvijeri koje se penju na stablo?
Ni asa nije zadrh i od ii iiia: a ipak osjea zebnju. Nemilo ga se
kosnulo Ivanov prianje. U mati razabire neku strahovitu zvijer to
se penje k njima. Kako bi od takve zvijeri obranio Ivana i sebe?
Pokuava to pi.d"ati u mislima, ali ne moe dovriti sliku. Dolje
stade pucketati nje, a onda do njih dopre neki grdni glas. Kao da se
neka elju kesi Srce mu zakuca. Ljevicom potrai Ivana, uhvati ga a
rame i apne:
Misli, Ivane, da e se ta zvijer popeti gore? Ne Vldim ^e * ne mogu
(tm)** kakva je. Da je vidim, sigurno bih pogodio asna braa tamo
na Oravi naslikala su mi mnogo ivotmja, odmah hih znao da li se
penje, ali je tmina.
Damira hvata nemir, ini mu se: sad je as da prui drugu
zadovoljtinu. im to i od nesvjesnog straha koji ga hvata od
kripanja granja ispod stabla.
Sluaju nekoliko trenutaka, zatim Ivan prinese svoje uho sasvim blizu
Damirovu uhu:
47

- Pazi to e sada biti. Ako je ona grdna divlja maurina, penjat e
se k nama.
Obojica napinju sva svoja utila i stavljaju ih na strau sumnjivim
glasovima i koracima ispod stabla. Koraci se pribliavaju k deblu.
Onda je najednom sve tiho. Djeacima se ini da zvijer pod stablom
istrauje neto vano, ili se sprema popeti na stablo.
S druge strane u umi estoko zakripi grmlje, neko cvilenje dopre do
njih. Djeaci su se vrsto zgrabili za ruke, spaja ih strah od
zajednike pogibelji. Dolje se neto silom probija kroz ikaru i
grdnim gladnim roktanjem baca se k stablu na kojem sjede.
Neki vrisak, rezanje, borba.
Damirova dua dre, gleda dolje prema zemlji u tminu. Ivan se trese,
ali on je manje zaskoen i prisloni se k Damini:
- Sukobile su se dvije zvijeri, valjda e se razderati, oito se
meusobno prodiru.
Jurnjava, a onda dreka sa susjednog stabla. Djeaci jasno raza-biru:
neto je poletjelo, dere koru, lie, granje i onda sve pada dolje uz
utanje i pucketanje.
Ne znaju to je, ali im se ini da su prisustvovali nekoj umskoj
bici neprijateljskih ivotinja. Gore na stablu je tiina, dolje pod
njima rezanje i zavijanje.
- Pazi, to su neke zvijeri koje su se pograbile, ali ne mogu
prosuditi kakve su.
- Jedna je utekla na ono stablo kraj nas, je li?
- Da, sasvim sigurno je tamo. Sad se ne smijemo maknuti jer bi po

debelim granama lako prela na nae stablo kao to smo se mi verali.

Kao da je hladni vjetar prouzroio u Damini zebnju. Na drveu je
stekao mnogo iskustva, majstor je u kronjama, uvijek se penjao na
najdeblja stabla i zato mu je jasno u kakvoj su pogibelji. Njegov je
nemir to vei, to mu je Ivan otkrio da ih zvijer moe nanjuiti i
suanj lia izdati. Objema rukama uhvati Ivanovu glavu, samo da
nijedan apat ne izbjegne na susjedno stablo.
- Moramo biti sasvim mirni i razgovarati samo tiho.
Drei se tako zajedno, sasvim blizu debla, sjede na golemim granama
to su izrasle iz stabla, dodirujui se meusobno i stvarajui iroka
sjedala.
Mirni su kao i stoljetno stablo. Svu panju obraaju na susjedno
deblo. Nita se tamo ne mie, oito se ivotinja, pobjegavi od
neijih ralja, pritajila i ne usuuje se otkriti. Tako se djeacima
ini. Uzalud ekaju kakav znak.
Prolo je prilino vremena uzaludnog ekanja. Djeaci su neto
mirniji i poinju se ogledavati. Ivan odjednom proape:
- Gledaj, vatra ! i - Gdje je vatra?
- Vidi ognjena kugla leti zrakom. Sad je pala. Damir gleda
zaprepaten u daleke ognjene kugle pa se onda dosjeti: l

- Tame mora biti dvorac. _
_ Tko t moe bacati ognjene kugle? WX> naWB, Dinre?
- M o/ci i su to kakvi znakovi nama? "
- Onda nas trae?
- Ali tk Nai ili Lukavani?
Za gon ci k im mui duu: iz ijih ruku lete ognjene kugle i kamo
padaju Zato? Zbog ega? Misle i nagaaju.
Damiru i poznata bojna sredstva kao Ivanu znanje o ivotinjama i brzo
pogaa:
Zna to? To su vatrene kudelje. Ili se Luci vratio i napada dvorac,
ili su nai stigli u pomo pa navaljuju na njih. Drugo ne moe biti
To su bacai vatre. Ali tko baca i kome to se ne moe razabrati,
predaleko smo otili od dvorca i odve je gusta
tmina.
Ivan prihvac;: to Damirovo tumaenje kao jedino vjerojatno i uti.
Obgrlili su se oko vrata, a zjenice im kroz no trae okrugle vatre.
Kao da padaju plameni mjeseci.
Svakojake su im misli u duama i brige to se tamo dogaa: jesu li
njihovi zatitnici ugroeni, ili oni unitavaju vatrom Lucia i
njegove vojnike1
Ne smiju go < : i glasno jer moraju paziti na susjedno stablo
gdje se sigurno pritajila zvijer i ako ih zamijeti, moglo bi biti
zlo.
Ivan osjea svu opasnost na tom stablu. Stalno mu je pred oima

divljaka, grd ni glava kakvu mu je nacrtao jedan od fratara, a on

sigurno zna, rodom je iz Turopolja, i njemu Ivan vjeruje, ali svoj
strah nikako ne eli prenositi na Damira. Bolje je da on pazi na
onu vatru koja / itavo njegovo bie dok e on sam budno
oslukivati svojini sluhom na susjedno stablo gdje se sakrila zvijer.
Damirova je glava okrenuta prema onoj strani gdje je kroz
malu rupu izmedi dobro uoio oganj. U toj daljini nepres
tano trai svoju majku.
Je li moda ona tamo i na kojoj je strani? Da li ha strani onih koji
bacaju vatru ili moda na strani onih na koje se baca. Laka zebnja
budi mu srce i tjeskoba mu obuzima svu duu.
Dok tako razmilja, osjea na svom vratu vrsti pritisak Ivanove
ruke. NL i odvie vrst. I obrati panju k njemu. Zar je zamijetio
nei novo? Na svojem uhu osjeti Ivanove hladne usne: Budi miran,
neto uti na susjednom stablu, samo polagano dohvati ma i poloi
ga tako da ti ne padne ako bismo ga trebali. Mo/da bi bil i ; ga
preda meni. Znam: ti si mnogo vjetiji od mene, ali zvijer bi te
mogla prevariti. Ne zna kako izgleda, kako napada kao prava maka.
-Ti Ivane, uti bolje od mene, a ja u bolje vidjeti kad ni skoila
na nae stablo. Nee me prevrnuti, ne boj se.
A k ona zvijer koju sam vidio nacrtanu kod fratra i uo ! njoj,
onda znaj: ona nou vidi kao i danju, oi joj se strahovito knjese.
Damir jjjleda na vrh stabla: dva oka. to su kao dva mala

48


l
stablom moda bi se bolje sklonuli od oluje. Tu se na ovoj grani
osjeaju suvie izloeni oluji, ali od zvijeri se ne usuuju sii.
Zar e ostati na ovom stablu ovako gologlavi bez ogrtaa, bez
zaklona?
Svaki za sebe skriva svoju bojazan da ne bi druga uinio ma-lodunim.
Blijesak za blijeskom sijeva kroz mrak, a za njim tutnjava, jezovita
i mrana. Svaki taj odjek stostruko se odraava u toj grobnoj tmini
kao da se uma pretvorila u pakao po kojem bjesomuni divljaki avli
udaraju o neke bune goleme stijene iz kojih izlaze gromorni
tropoti. Lome se i zemlja i nebo.
Djeaci se zagrlili, ute, ali suze im teku od strave i jeze.
Zaboravljaju sve svoje junatvo. Nikada nisu uli takvu lomljavu. Ona
je jaa od njihove volje da se odupru sablasnoj strahoti koja im
oduzimlje dah i tjera na oi sramotne suze.
Odjednom kao da se sva uma pretvorila u neki slap.
Sve zagluno zauti, lomi se granje. Po njima se izlijeva pljusak.
Zebe ih u srcu i tijelu.

- Da se primaknemo malo blie k stablu. Tamo su guste kronje pa e

nas bolje zatiti - predloi Damir.
- ekaj, Damire, svui u svoj haljetak da nam bude krov.
- Da, tvoj haljetak je od tekog sukna, to e nam koristiti.
I povlae se blie k stablu, pokuavaju splesti granje nad sobom da
stvore mali krov. Ivan je svukao svoj haljetak od debelog sukna i
rairio ga nad glavama.
Prislonili su se., uz debelo stablo. Zavukli su se pod granje,
haljetak razapeli nad glavom i vrsto se uhvatili oko vrata.
Ne govore. U grlu im je zastala svaka rije. A ne bi se ni uli od
prevelikog pljuska. Sve ari i dugotrajniji biva pljusak.
U tom svjetlu stvaraju i grmlje i drvee, i stoljetna stabla u
njihovoj mati udne oblike groznih pojava to su nalik na demone.
Ugodniji im je mrak negoli strahota svjetlosti iz podivljalih oblaka,
Pljusak je gui, bjesomuniji kao da se neko veliko more izlijeva u
umu, nepreglednu i gustu. Sve im se ini da e voda narasti do vrha
stabala, nastat e potop, strahoviti potop.
Djeaci sjede na stablu. Due su im strava, tijela skamenjena od
grmljavine, blijeska i pljuska. ini im se da su dvije male grudice
zemlje, izgubljene, potopljene...
* *
Davoru Antolkoviu bilo je odmah jasno to smjeraju oni s onkraj
ograde im su poeli bacati ognjene kugle, a znao je odmah i to da e
stoljetni krov dvqrxa pohlepno uhvatiti plamen i dvorcu nema spasa.
Smjesta je pozvao prijatelje u kulu. Tu su Jelenko i Gordana
neprestano slali ognjene pozdrave tamo gdje bi planula kudjelja da
ponovo poleti na krov. Razabiru da je baca vrlo spre52

tan i vrlo vjet svom poslu Gotovo nijedna ognjena kugla ne pada
dvorite svaka dostie cilj.
Antolkovi je doveo Simunia i Velislava Arbanasia i pozvao lelenka
i Gordanu da obustave pucnjavu.
- Sada nam je zaprijcul teka pogibelj. Napadai na na dvorac doista
su vjeti boju Bit e, dakle, iz Budima.
Gordana ih slua pa e neobino potitenim glasom:
- Prevara, sve je prevara. to god je uinio Lukavac i to god uini
Budim, sve je prevara Ni asa vie nitko od nas ne moe sumnjati
Nudili su nam mir da nas doekaju u zasjedi. Verbecijev pakleni
cinizam dobro mi je poznat, nauio je vrlo mnogo od Beatrice aragonske. ..,,." ,
- Plemenita gospodo, dvorac e nam dati sklonite samo jo sat-dva. A
onda e izgorjeti
- to emo mi11 - pitaju mladi ljudi u jednom dahu.
Gordana pogleda Antnlki.\ic:i.

Vae lice odaje opasnost. Ako su oni napolju doista eta kraljevske
vojske, bit e ih svakako toliko da mogu opkoliti itavu nau
tvravu. Gusto staro grmlje to ga je vlasnik dvorca zasadio da se
njime utvrdi u toj gutari bilo nam je zatita.
Ako su malo vjeti boju, onda e lako planuti sva ograda.
Primjedba Davoni Antolkovia zabrine sve njegove prijatelje. Nitko se
gotovo ne usuuje progovoriti. Svatko je uvjeren da e svaka rije
koju bi izrek nn i jo vie razotkriti golemu pogibelj.
Antolkovi uti i gleda preda se. Gordana je spustila ruke. Njene su
misli daleko, u nepoznatim krajevima ume. Majino srce puno brige
trai sina. Gotovo i ne haje za pogibelj to okruuje dvorac.
Jeste li, oe, osta\ili dolje nekoga tko e nam javiti kad plane
krov? upita Vojko da svog oca prisili da govori. utnja zabrinjava
Vojka, ne /bou sebe, nego zbog Jasenke. Kako spasiti djevojku? Ta ga
misao mui sve vrijeme.
Mrani Antolkoviev pod cd javlja sinu da ga pitanje ovog asa
ozlovoljuje i bez rijei izlazi na trijem.
U tmini nitko se od njegovih ne mie. Dakle, oito krov jo uvijek ne
gon. Postavio je ljude na vrata i na ogradu. Odanle ne uje nita.
Oito je svatko na svome mjestu. Stoji na trijemu pa gleda u tamu Za
njim izlaze Jelenko i Gordana.
Gospodine Antolku uu, baca se opet sprema. Tamo vidim iskre.
Dopustite mi da izbijem iz ruku ognjenu kuglu - zamoli Jelenko. Time
u barem odgoditi taj gadni as koji nas eka.
Moe Jelenko pucmi koliko te volja, nemaju oni samo jednog bacaa.
Najposlije e krov ipak planuti. Ako to odgodimo, od toga nikakve
koristi, ali mi pada na um neto drugo. ekajte dok se ne vratim.
Dolje imam momka s kojim u se malo porazgovarati.
Siao je u potpunu tminu. Ostali su sami Vojko, Gordana, Je

lenko, Arbanasi i imuni. Mladi Antolkovi prilazi Gordani:
- Plemenita gospodo, tu su Jasenka i njezina majka. Kako bismo njih
zatitili. Smislite neto, spreman sam uiniti sve...
- Da je ponesete kroz grmlje u umu, donijeli biste je neprijatelju u
krilo. ini mi se da je va otac naao neku misao, samo jo nije
nala stvarnog uporita.
- Vi ste tako dosjetljivi. Nikad vam ne nedostaje nova misao na
obranu.
- Danas je svaka moja misao mutna. U glavi mi je sve zas-talo kao da
su mi misli od olova, ne pomiu se naprijed. Lutaju umom, odve su
daleko zalutale u tmini Paklenog luga, a da bi bile kadre vratiti se
ovamo, u ovaj dvorac i neto smisliti.
Osjetili su ta znae njene rijei i uutjeli su. Vie nitko nita ne
pita, svatko osjea s njom i svakome se ovog asa pred oima stvara

lik divnog crvenokosog djeaka s lijepim tamnim bademastim oima,

pametnim elom i hrabrim, vrsto razvijenim tijelom. Uza nj pak
kraljevia Ivana, blijedo lice, okrueno smeom kosom, neto
prenjeno za djeaka. Htjeli bi o njemu govoriti, ah smatraju da je
pametnije utjeti.
Vojko je uznemiren i odlazi trijemom pa se doulja do vrata iza kojih
su Jasenka i majka. Lagano pokuca. Gospoda mu otvori vrata.
Sitna svjeica u kutu zaklonjena je da ne bi svjetlost navirala kroz
prozor i pokazivala neprijatelju nian. Jasenka je ve potpuno
oporavljena i sjedi na stolcu kraj majke.
- to je napolju? - pita Tomislava Kuevi.
- Neto su prestali pucati, spremaju nam oito neku zamku, ali ne
bojte se nita, plemenita gospodo. Niega se ne bojte, moj otac je
vjet svim zamkama i zasjedama. Sve e nas tititi, a ponajprije vas,
plemenita gospodo.
Sve on to govori majci, a misli samo na kerku, ali se ne usuuje
nijednom rijeju spomenuti njeno ime niti je osloviti.
- Sad nai opet pucaju - upozori Vojko - ali neprijatelj se ne
odazivlje. ujete li? Ne odvraaju.
- Ne moe se rei da je to dobar znak. Sigurno su zaposleni neim
drugim.
Nekoliko asaka gospoda Kuevi uti pa onda ustane, gleda ravno u
lice mladom ovjeku i pita:
- Recite mi istinu gospodine: doli ste da nas opomenete? Prijeti nam
teka pogibelj, je li tako?
- Onda bismo morali svi umrijeti.
Razabire da je Jasenka okrenula glavu prema njemu. Moda mu i ne
vjeruje i on ponovo naglaava kao da bi joj htio u duu uliti
pouzdanje.
- Plemenita gospoo, vjerujte u mojeg oca, on toliko potuje vas i
Jclenka i gospoicu Jasenku i toliko je voli. Sve e uiniti da bi
neprijatelju zakrio put do vas. Dat e i posljednju snagu da mu
sprijei korake.
54

Po drvenom trijemu trka, Vojko osjea to je i nastavgl jo
- Ne bojte se niega Dogodilo se to mu drago, niega. Mi* lim da
neprijatelj kani zapaliti dvorac.
- Jao! knkne najprije tiho stara gospoa. Jasenka ustane sa
stolice i prilazi posve blizu k majci. Time se pribliava i k njemu.
Osjetio je dahtanje njenih grudi.
- Ne bojte se Onda je priao k vratima, malo ih otvorio i ponovo
zamolio majk i ker neka u miru ekaju.
- Bude li kakva pogibelj, smjesta e moj otac poslati k vama
bilo koga.

Opet je izaao. Jasenka zadre i baci se majci na grudi.

- Zar je mogue da bismo ovdje mogli izgorjeti, majko?
- ula si ovog mladia, to je rekao, dakle, ne boj se.
- Marim ja. Go\ n t bilo to.
- Ba ne bih rekla da taj mladi govori togod. ula si kako
mu je glas teko i/laz ;/ ; sva mu je dua podrhtavala dok
je govorio, dakle, osjea to govori. Ti ga ne trpi ve otprije?
- Ne brinem se za nj.
- Mora se brinuti spasio te ve drugi put iz Lucievih ruku.
- Znam i zahvatit u mu i vi ste mu zahvalili.
- Valja ga i potivati.
- Nije li ga vojvoda poslao da me otme Luciu? Pitajte ga,
majko.
- Jo uvijek ti se vrze po glavi vojvoda. Ostavi se toga, dijete,
stranac nije za tebe.
- Majko, vi ste odvie mirni na ovu pogibelj od vatre.
- Umirio me mladi Antolkovi i sad mi je lake.
Jasenka uuti. majka je gied. i neto zamiljeno kima glavom.
Vojko je pohitao prenut kuli Na trijemu su se skupili njegovi
drugovi. U tmini ne vidi nikoga, samo osjea da se ondje uje neki
apat. Dolazi im blie Neki momak javlja Antolkoviu:
- Krov je ve uhvatio plamen . . .
- to dakle, to nam je zapoeti? - pita netko tiho. Iz svih usta
padaju Aihrimn.t pitanja. Tek za nekoliko trenutaka uje Vojko
odgovor svojeg oca:
- Svi ete uiniti ono to ja odredim, moda se izbavimo bijegom.
- Ako izaemo iz dvorca ravno u pande neprijatelju?
- Ne mutite pouzdanje - ukori Antolkovi glas onoga koji je to rekao.
Svima je vjerojatno da bi morali pobjei iz dvorca i sukobiti
se s mnogo jaim nepn Pasti u boju to je svakome pri
rodno, ali nikako izgorjeti u dvorcu. Bolje je, dakle, provaliti u
no
i sumu.
- Vatri nema junatva - ape Antolkovi Gordani. - Doite sa mnom,
rei u vam to mislim. Svi su oni odvie uzbueni. arko se^
douljao na trijem i tiho javlja:
- Sve vie gori krov.
55

- S koje strane?
"f*1*- S istone, prema maloj kuH.
r!f" _ Dobro, sii i reci momciraifr neka su spremni dok im ne
odredim to valja initi. >,
Sve je vea svjetlost u dvoritu, svima objavljuje da krov sve vie
zahvaa vatra. Tada Davor tiho zapovjedi:

- Svi neka idu iza sjeverne kule gdje je tmina, neprijatelj ne smije
zapaziti nijednog od vas. Reci momcima, arko, neka se uljaju oko
dvorca na trijem.
- to to kani gospodin Antolkovi? - pita arko Gordanu.
- Nije te briga, izvri to ti kae.
Istona strana dvorca plane u svjetlu, osvjetljuje drvenu ogradu i
preko nje gusto grmlje. Gorue kudjelje padaju povrh grmlja i ve
gori niz plamena kao da su zapalili male kresove oko dvorca.
Jelenko i njegovi drugovi gaaju iz kule palikue. Unato njihovim
hicima, svaki as poleti po koja ognjena kugla sad na krov, sad na
grmovitu utvrdu.
S one strane gdje je dvorac jo u tami okupili su se branitelji.
Vojko je pohitao u sobu i pozvao Jasenku i njenu majku da ga slijede.
Izale su u mrani dio trijema dok s druge strane plamen osvijetli
jedan dio dvorita. Luci i kapetan viu gromornim glasom.
- Predajte se ako neete da se pretvorite u prah i pepeo. Jeste li
uli?
ute i ekaju. Antolkovi se uspinje stubama.
- Jo imamo vremena - veli Antolkovi Gordani - valja ih zavarati i
bjeati, ali jo nije pravi as. Samo mi Jasenka i njena majka zadaju
brige. Na trijemu je omara. Svima se ini kao da su im udovi od
olova. Kroz umu neto zamrmori. Gromki udarac. Kao da se probudila
golema zvijer i riknula.
- to je to? ujete li? - apne Gordana i pogleda prema nebu, ali ne
vidi nita. Mrak je gust, teak, olovan.
Ponovo udarac kroz umu, jo jai, kao da je nebo zatutnjilo.
- Vidi, vidi - apne Antolkovi - moda nam dolazi pomo. Daleko kroz
umu blijesak, ponovo se prodrma itava uma. Plane blijesak, sve se
potreslo.
- Dolazi oluja. Tu onda ne treba vie ljudske pomoi - ape
Antolkovi i zuri u umu kroz koju svakog asa zagromori strahovita
tutnjava. Blijesak za blijeskom, grmljavina za grmljavinom i udari
strijela.
Gordana se uhvati za ogradu kao da e pasti i zastenje. Znali su
zato.
Zaas kao da se drvee probudilo u ivot. Zavitla vjetar i zauti
lie pod divljom bujicom pljuska to se spustio. Kao da se izlijeva
itavo more na zemlju.
- Brzo u sobe - zapovjedi Antolkovi. - Ve je manje svjetla tamo,
pogasit e vatru.
Jasenka osjeti kako je netko uhvatio na ruku i vodi je. Ne pita tko
je, ve hita naprijed. Svi se ure, zaas je sav trijem pun
56

vode, U tmini ulaze u blagovaonicu. Samo katkad im zasvijetli

blijesak s neba.
Vojko je ostao na strai s Jelenkom. Sili su da bi bolje uoili
krov. Jo se neto ari, ali pljusak je poharao vatru, potopio je i
ugasio I grmlje oko dvorca progutao je mrak. I tamo je prolom oblaka
ugasio oganj.
Sve jae grmi, sve gue pada kia, ini se da lijeva, a pod njom se
lomi granje. Neki glasovi s onkraj ograde dozivaju, viu.
Uzalud.
Otvonu ili emo vas postrijeljati. Nema odgovora.
Vojko i iJelenko uvjerili su se da je oko dvorca sve u redu. Mokri do
koe pohitaju gore da se sklonu.
S one strane ograde Luci kune kao bijesna ivotinja, valja se u
blatu i u vodi Kapetan i momad viu, kunu, bjesne, skrivaju se pod
debele kronje.
Isprva su zatieni, ali onda kao da ih i samo nebo eli svojim
mlazovima unitili. Pljusak probija kroz sve lie i granje i baca ih
na zemlju.
- Stotinu oblaka izlilo se na nas, prokleto bilo - veli Luci pa kune
sve i svoju sreu i avla, jer mu ne pomae, jer je preao na stranu
onih u dvorcu, a njegovi momci bjesomuno se valjaju ispod drvea, i
ne mogu nai sklonita. Zamalo su potpuno izloeni prolomu oblaka.
- I strelivo. i smola, i puke sve je uniteno - bjesni kapetan. Kad je do vraga nebo stvorilo tu oluju da se nita nije zamijetilo?
Nismo mogli zamijetiti jer su do neba izrasla ova prokleta stabla.
Tako mi imena, ne sjeam se takvog pljuska - veli Dra-eniev
katelan.
To je slaba utjeha, gospodine Luciu. Sve e otii k vragu, i oruje,
i strelivo ito smo ga ponijeli, i sve odore kraljevskih vojnika. Tko
e platiti Ja, bogme neu. Vi ste, Luciu, odgovorni.
- Pitanje je hoemo li odavde ivi, gospodine, a ne tko e platiti
odore Vidi se da ste podanik Bakaev koji misli samo na imovinu, a ne
na ljudski ivot. Strahovito me pee ta rana - veli on i previja se
od boli.
Nitko mu ne dolazi u pomo. Nitko se vie ne brine za Lucia. Svatko
misli kako bi se zatitio od nevremena.
Vojnici su oborili oruje, rastrali se i popeli na stabla, ali i tu
kratko vrijeme nalaze zaklonita. Koliko je vode palo s neba, toliko
je kletvi palo iz njihovih usta.
Napadai oko dvorca su razbijeni, ratrkani, nemoni.
Nad starim d\mxeir valjaju se oblaci, bljeskaju munje, grmljavina se
razlijee gromornom bukom. ini im se da peine udaraju jedna o drugu
i uzrokuju tako zaglunu buku kroz umu i stari dvorac.
U dvorcu, u blagovaonici, mrak. Antolkovi nije dao zapaliti da
57

nitko izvana ne bi ugledao svjetlo. Neka nitko ne zna gdje su i kako

su.
Svi oko stola ute. Samo bi katkad udarac prodrmao kuu, a gospoa
Kuevi cikne.
- Ne bojte se, nee grom u na dvorac - tjei je Antolkovi. - Dugo
sam stanovao ovdje. Strijele su esto udarale oko mene ili u ona
stabla, a nikada u dvorac.
Jedno je srce duboko stenjalo. Antolkovi uuti. Poinio je pogreku,
spomenuvi kako gromovi udaraju u drvee. Ta rije poput noa ree
Gordanino srce. Svi osjeaju strahotu koju gleda oko majine ljubavi.
Svi gledaju istu sliku. Tamo negdje djeaci su se popeli na stablo,
moda su i sada negdje daleko i Gordanin sin moda sjedi negdje na
drvetu kojemu prijeti grom.
Samo je tiho zastenjala i zgrozila se. Svi su uli drhtaj zastraenog
srca.
- Ali tamo daleko, uma se razrjeuje - pokuava Antolkovi - ima
tamo mladog drvea i gustog grmlja, irokog lia. To su neke udne
biljke koje rastu samo u ovoj umi. Ondje su se djeaci sigurno
sklonili.
Svi osjeaju da je ta utjeha samo kapljica u bujici majinskog
straha.
Sjede u mraku i pripovijedaju o tom udovitu od grmlja. Kad zagrmi,
Jelenko eli skrenuti razgovor na neto drugo da bi Gordana
zaboravila na sina i kraljevia, pa upita:
- Kad si ti, Vojko, doznao da Luci smjera poi za nama u potragu?
Jo nismo dospjeli ni da ujemo kako se to zapravo dogodilo.
- Ve sam pripovijedao tvojoj gospoi majci. Bio je to puki sluaj, a
moda i nije. Naime, Petar Pan je toliko urlikao, dakle, neto se
dogaalo u dvorcu, a izgubio je kraljevo prijateljstvo i nita nije
mogao doznati.
- A vojvoda? Zar on nije znao o emu se radi?
- Ne, on nije znao, samo sam ga zamolio da me pusti jer imam neto
vano saopiti vama.
- I nisi mu rekao to?
- Nisam, a zapravo ima nekih udnih pojava u tom ovjeku. On nije
sklon lakrdijau. Petar Pan uvijek nam pomae, svuda je uz nas,
uvijek se brine za upanovu kerku, a vojvoda ga ne trpi. To mi nije
jasno. Morao bi se vojvoda zapravo vie brinuti za nesretnu Vilenu.
On joj je mogao pomoi da je htio.
Vojko ne bi smio spomenuti Vilenu pred Jelenkom i zato mu nitko ne
odgovara. Svi ute. Osjeaju kroz tminu nevoljkost koja je spopala
Jelenka, ali Arbanasi prihvaa i pita:
- Kamo je ona mogla nestati da nitko o tome nita ne zna? Niste uli
nita o njoj, gospodine Vojko.
- Vi ne znate to se dogodilo? - udi se Vojko.

- to se dogodilo? Oito je pobjegla u samostan - nastavlja

Arbanasi. .,, ^,," ^".v^, fc.t ,,...," .".,.-.*," " ^ , ^
58

- Zar vam nita nije rekao upan o svojoj keri? . _ Ne, nita,
on i ne zna gdje je.
_ Verbeci je bio kod gospodina upana i donio lino vijesti i sve mu
kazao. Dakle, vi ne znate nita?
Zaokupio je svu njc^i\:: p^zorm-i i nastavlja:
- Sam Verbeci bio K u l uropoliu kod upana i sve mu rekao.
- Verbeci je bio kod upana? Tko ti to ree? - pita otac.
- Jasno, niste mogli saznati jer je Verbeci doao kad ste ve bili
daleko od Turopolja To mi je kazao sam upan. I kad sam doao k
njemu, mislei da u vas tamo nai, upan me pitao kako je Vileni u
dvorcu Rekoh mu da nita ne znam o njoj jer nisam ni bio s one strane
dvorca, gdje lei smrtno ranjen Draeni. Na to mi je upan ispnp
ijedn da se Vilena nalazi u Lukavcu, a to mu je saopio sam gospodin
Verbeci.
On to lino javlja upanu - digne sad glas Gordana- Zar je lagao
gospodinu Benku, tvrdei da je Vilena pobjegla?
- plemenita gospoo, mi u dvorcu nita nismo znali, dapae, ni sam
Petar Pan da bi upanova ki bila u Lukavcu. Gospodin Benko pak tvrdi
da je Verbeci doao na opinu gdje se vodila istraga i pred gospodin
i kanonikom sve ispripovijedio. Vilena se navodno negdje sakrila u
strahu pred Draeniem i tamo su je nali tek dva dana poto je
gospodin Benko napustio Lukavac.
uenje se poja\1jujY iz tmine. Jedva to vjeruju. Ispituju Vojka dok
im on pripovijeda
-- I sam kanonik Benko sve je potvrdio to je rekao upan.
Zaueni sluaju vijesti o Verbeciju, dok im grmljavina i pljusak
objavljuju da se ne trebaju bojati neprijatelja koji je potuen
tekim nevremenom i ne moe ni pokuati napadaj. Antolkovi se sve
vie zanima za Vilenimi sudbinu:
Dakle, sam je Verbeci doao rei da se Vilena nalazi u dvorcu?
- udno - oglasi se Gordana - mogao je upanu poslati glasnika.
AH ono zbog ega je doao smio je samo on lino kazati upanu.
to to? - pitaju Gordana i Antolkovi. Draeni je na umoru i htio bi
popraviti to je nanio zla upanu i njegovoj keri. Tako je govorio
Verbeci gospodinu upanu. Antolkovi estoko upadne, udarivi rukom
po stolu: Ne moe se to nikada popraviti.
- Verbeci je spomenuo i gospodinu upanu i preasnu kanoniku da se
Draenie obratio u posljednjim asovima i htio bi Jelenka moliti za
oproteni,
im je Vojko spomenuo to ime, svi su uutjeli. Svatko bi elio
potedjeti mladia jer misli na njegove osjeaje prema Vileni koju mu

je preoteo Draeni. U tmini kao da svi gledaju prema onoj stram gdje
sjedi Kuo i. Zamijetili su kretanje kao da se pomaknuo na klupi,
ali ne veli nita, pa se Vojko osjea ponukanim da nastavi:

l
- Zapravo je Verbeci zaelio da se Jelenko vrati s puta i doe k
Draeniu kako bi ovaj mogao umrijeti s njegovim oprotenjem.
- Dosta o tom lupeu - javi se duboki Jelenkov glas iz tmine. - Ni
uti ne elim o njemu, makar je na umoru.
- eljela bih saznati sve to je Verbeci htio od upana - veli
Gordana. - Recite: kako bi Draeni htio popraviti zlo koje je nanio
upanu i njegovoj keri? Na koji bi on nain to popravio?
- Verbeci je rekao upanu da e Vileni vratiti ast i ugled.
- Kakvu ast, kakav ugled? - pita Gordana, a Vojko ponavlja upanove
rijei:
- Gospodin Berislavi je rekao: "Sav svijet vjeruje kako Vilena nije
vie ..."
Vojko uuti. Gotovo se prepao da govori pred Jasenkom to ljudi misle
o Vileni. Gordana ga izbavlja iz neprilike:
- Ono to danas ljudi misle o njoj nije istina. Draenieva tatina
spasila je Vilenu od nevolje. Onaj koga ele sve ene nee uzimati
silom onu koja ga je javno odbila. To bi za njega bila sramota.
Svatko bi mu mogao u lice dobaciti da je ipak jednu djevojku morao
uzeti silom. A tko zna, moda je Vilenu ipak istinski ljubio i ovom
izjavom samo pokrivao svoje osjeaje. Ne moe se to znati.
- Takva neman ne moe nikoga iskreno ljubiti - tvrdi Antol-kovi.
Gordana nastavlja:
- Glavno je to to se Vilena oslobodila tog groznog ovjeka.
- Jo nije, plemenita gospodo - uvjerava Vojko - nisam jo
ispripovijedao to je sve rekao gospodin upan. Verbeci ga je na
opini zamolio neka dopusti umiruem Draeniu da izvri posljednje
djelo da nitko vie ne bi mogao obasuti Vilenu sumnjama da se s
Vilenom vjena.
- Vjena? - iznenadi se Gordana - Zar je on lud?
- Tako je, plemenita gospoo, gospodin Verbeci od upana je
jednostavno zatraio dozvolu da na samrti vjena Draenica s njom i
zato je doao u Turopolje, a onda se vratio u Lukavac da Draeni ne
bi prije vjenanja umro.
Antolkovi vikne, pitajui: ;
- upan je dao privolu? , . .,
? - Jest, oe, privolio je.
* - To je strahovita zabluda - usklikne Gordana sva
uznemirena.
I oni drugi su uznemireni. Antolkovi korakne nekoliko puta u tmini,
ali se opet vrati, sjedne i pita sina:

- Vojko, moda nisi dobro uo. Nije mogue da bi upan dao privolu.
- Jo mi je razlagao da je to jedini nain kako bi svoje dijete mogao
spasiti sramote jer bi sumnja svijeta uvijek lebdjela nad njom i
unitila joj itav ivot.
Antolkovi se uzbudi:
- Eto, Gordana, oinski strah, da mu se ki nee vie nikad udati,
smetala je upana. Nije smio tako misliti. Valjda ima na svijetu

jo plemia jcoji bi vjerovao da je ostala djevojka kad to ona veli.
Varale se, gospodine Antolkoviu - primijeti Gordana - nitko joj nee
vjerovati.
Kako" Zar gospodin Pogledi ne bi vjerovao? uo sam da
je ljubi.
- Da. uistinu je ljubi - odgovara Gordana - ali znam kako misli o
tome I tko zna kako misle ostali plemii u ovom kraju? Moda vi to
znate, plemenita gospoo, vi ste iskusili?
Svi napeto oekuju njezin odgovor. to e odgovoriti majka Jelcnka
Kuevia Svima se ini da Gordana namjerno pita ba nju. Nakon male
stanke starica odgovori:
- Ne /nam to misle sada o njoj i kako misle. Dugo nisam bila u
Turopolju.
Vani grmi i pljuti. Blijesak se razabire tek na pukotinama
zatvorenih kapaka Svaki put kad bi se koja zraka probila kroz
pukotinu, svi pogled uprli bi se u Jelenka. Svjetlost je prebrzo
utrnula da bi mogli razabrati dojam razgovora na licu mladog plemia.
Nijednom kretnjom ne prua im mogunost naslutiti kako mu je u dui.
Unato vlastitoj nevolji, Gordana ne moe ostaviti Vilenu bez zatite
pred Jelenkom. I Antolkovi namjerno razvije razgovor o njoj. dok bi
Gordana htjela da izazove Jelenka ili majku na izjavu. Strogim,
gotovo uvrijeenim glasom ree:
- Zapravo nije teko pogoditi to svi misle o njoj. Neto sam do/nala
i kod upana kad se pronijela vijest da je pobjegla. Ali upamtite to
velim nitko ne smije sumnjati u moju tvrdnju koju sam ve dosta
jasno naglasila. Znam kako je bilo s Vilenom, znam sve u tanine.
Strogost njenih rijei i naglasak razljegao se kroz tminu i svima se
ini da je to izrekla samo Jelenku i njegovoj majci. I Antolkovi ima
razloga da raspreda razgovor o Vileni pa naglaava:
- Plemenita gu^pnuV. ali vi ne znate to se dogaalo nakon vaeg
odlaska iz Lukavca i zato vaa obrana nee imati dovoljnu mo. A to
mi je najvie ao jer sam istinski upanov prijatelj.
Ponovo nastupi utnja. Svi gledaju Jelenka. Odande se nita ne
javlja. Samo grmljavina ispunjava novu stanku u razgovoru.
itavim dvorcem odjekuju gromorni udarci. Na krovu zapljuti kao da
se razlio novi oblak,
Zautjeli su Gordana ne moe nastaviti. Uhvatila se za glavu kao da

grmljavinu, blijesak i pljusak, osjea na svojim sljepooi-cama.

Sapinje je u prsima. Sve to nanovo oivljuje jezovitu sliku koja joj
prikazuje sina s kraljeviem negdje u umi, bespomone, predane oluji
i s\im pogibeljima gutare. Njezin dah u ovoj dvorani otkriva svima
muku to savija majino srce.
Svi sluaju novi udar oluje. Nitko se ne usuuje progovoriti. A moda
su zaokupljeni i vlastitim brigama?
Vojko sve vrijeme misli o Jasenki. U mraku mu je blia nego u
svjetlosti dana U tom mraku, gdje ne moe vidjeti njeno lice

- Zapravo je Verbeci zaelio da se Jelenko vrati s puta i doe k
Draeniu kako bi ovaj mogao umrijeti s njegovim oprotenjem.
- Dosta o tom lupeu - javi se duboki Jelenkov glas iz tmine. - Ni
uti ne elim o njemu, makar je na umoru.
- eljela bih saznati sve to je Verbeci htio od upana - veli
Gordana. - Recite: kako bi Draeni htio popraviti zlo koje je nanio
upanu i njegovoj keri? Na koji bi on nain to popravio?
- Verbeci je rekao upanu da e Vileni vratiti ast i ugled.
- Kakvu ast, kakav ugled? - pita Gordana, a Vojko ponavlja upanove
rijei:
- Gospodin Berislavi je rekao: "Sav svijet vjeruje kako Vilena nije
vie ..."

Vojko uuti. Gotovo se prepao da govori pred Jasenkom to ljudi misle

o Vileni. Gordana ga izbavlja iz neprilike:
- Ono to danas ljudi misle o njoj nije istina. Draenieva tatina
spasila je Vilenu od nevolje. Onaj koga ele sve ene nee uzimati
silom onu koja ga je javno odbila. To bi za njega bila sramota.
Svatko bi mu mogao u lice dobaciti da je ipak jednu djevojku morao
uzeti silom. A tko zna, moda je Vilenu ipak istinski ljubio i ovom
izjavom samo pokrivao svoje osjeaje. Ne moe se to znati.
- Takva neman ne moe nikoga iskreno ljubiti - tvrdi Antol-kovi.
Gordana nastavlja:
- Glavno je to to se Vilena oslobodila tog groznog ovjeka.
- Jo nije, plemenita gospodo - uvjerava Vojko - nisam jo
ispripovijedao to je sve rekao gospodin upan. Verbeci ga je na
opini zamolio neka dopusti umiruem Draeniu da izvri posljednje
djelo da nitko vie ne bi mogao obasuti Vilenu sumnjama da se s
Vilenom vjena.
- Vjena? - iznenadi se Gordana - Zar je on lud?
- Tako je, plemenita gospodo, gospodin Verbeci od upana je
jednostavno zatraio dozvolu da na samrti vjena Draenia s njom
i zato je doao u Turopolje, a onda se vratio u Lukavac da Dra
eni ne bi prije vjenanja umro. . ( . ,.
Antolkovi vikne, pitajui: Jt *" !/
- upan je dao privolu? , , .... , . ..
j .. - Jest, oe, privolio je.
* - To je strahovita zabluda - usklikne Gordana sva
uznemirena.
I oni drugi su uznemireni. Antolkovi korakne nekoliko puta u tmini,
ali se opet vrati, sjedne i pita sina:
- Vojko, moda nisi dobro uo. Nije mogue da bi upan dao privolu.
- Jo mi je razlagao da je to jedini nain kako bi svoje dijete mogao
spasiti sramote jer bi sumnja svijeta uvijek lebdjela nad njom i
unitila joj itav ivot.
Antolkovi se uzbudi:
- Eto, Gordana, oinski strah, da mu se ki nee vie nikad udati,
smetala je upana. Nije smio tako misliti. Valjda ima na svijetu

jo plemia koji bi vjerovao da je ostala djevojka kad to ona veli.
- Varate se, gospodine Antolkoviu - primijeti Gordana - nitko joj
nee vjerovati.
- Kako Zar gospodin Pogledi ne bi vjerovao? uo sam da
je ljubi.
- Da, uistinu je ljubi - odgovara Gordana - ali znam kako misli o
tome I tko zna kako misle ostali plemii u ovom kraju? Moda vi to ,1
n. plemenita gospoo, vi ste iskusili?
Svi napeto oekuju njezin odgovor, to e odgovoriti majka Jelenka

Kuevia S\i ; se ini da Gordana namjerno pita ba nju. Nakon male

stanke starica odgovori:
Ne znam Sto misle sada o njoj i kako misle. Dugo nisam bila u
Turopolju.
Vani grmi i pljuti. Blijesak se razabire tek na pukotinama
zatvorenih kapaka Svaki put kad bi se koja zraka probila kroz
pukotinu, svi pogledi uprli bi se u Jelenka. Svjetlost je prebrzo
utrnula da bi mogli razabrati dojam razgovora na licu mladog plemia.
Nijednom kretnjom ne prua im mogunost naslutiti kako mu je u dui.
Unato vlastitoj nevolji, Gordana ne moe ostaviti Vilenu bez zatite
pred Jelcnkom I Antolkovi namjerno razvije razgovor o njoj. dok bi
Gordana htjela da izazove Jelenka ili majku na izjavu. Strogim,
gotovo uvrijeenim glasom ree:
- Zapravo nije teko pogoditi to svi misle o njoj. Neto sam doznala
i kod upana kad se prenijela vijest da je pobjegla. Ali upamtite to
velim: nitko ne smije sumnjati u moju tvrdnju koju sam ve dosta
jasno naglasila. Znam kako je bilo s Vilenom, znam sve u tanine.
Strogost njenih rijei i naglasak razljegao se kroz tminu i svima se
ini da je to izrekla samo Jelenku i njegovoj majci. I Antolkovi ima
ra/loga da raspreda razgovor o Vileni pa naglaava:
- Plemenita gospudu. ali vi ne znate to se dogaalo nakon vaeg
odlaska iz Lukavca i zato vaa obrana nee imati dovoljnu mo. A to
mi je najvie ao jer sam istinski upanov prijatelj.
Ponovo nastupi utnja. Svi gledaju Jelenka. Odande se nita ne
javlja. Samo grmljavina ispunjava novu stanku u razgovoru.
itavim dvorcem odjek uiu gromorni udarci. Na krovu zapljuti kao da
se razlio novi oblak.
Zautjeli su. Gordana ne moe nastaviti. Uhvatila se za glavu kao da
grmljavinu, blijesak i pljusak, osjea na svojim sljepooi-cama.
Sapinje je u prsima. Sve to nanovo oivljuje jezovitu sliku koja joj
prikazuje sina s kraljeviem negdje u umi, bespomone, predane oluji
i s\im pogibeljima gutare. Njezin dah u ovoj dvorani otkriva svima
muku to savija majino srce.
Svi sluaju novi udar oluje. Nitko se ne usuuje progovoriti. A moda
su zaokupljeni i vlastitim brigama?
Vojko sve vrijeme misli o Jasenki. U mraku mu je blia nego u
svjetlosti dana U tom mraku, gdje ne moe vidjeti njeno lice
61

l
i ne treba se bojati da bi ona mogla razabrati to se dogaa u njemu,
mladi je hrabriji i stalno gleda prema onoj strani gdje sjedi ona.
Ne treba skrivati koliko pati. Dobro mu je u tom mraku. Htio bi da
tako potraje dugo, vrlo dugo.
Sve je tiho. Nitko ne primjeuje nita. Vrata zakripe, netko ulazi.

Antolkoviev se momak javlja:

- Dolje s one strane ujem dozivanje. Mole nas neprijateljevi momci
da ih uzmemo pod krov, predat e se goloruki.
- Reci im neka ne vrijeaju gospodara ovog dvorca. Nije lud da primi
pod okrilje neprijatelja, pa makar i golorukog. Neka se samo kupaju u
bujici s neba, a sutra emo se ogledati.
Momak odlazi iz sobe i s trijema dovikuje Antolkoviev odgovor.
Tek to je momak zatvorio vrata, Jelenko oslovi Davora:
- Plemeniti moj zatitnice, htio bih znati to ste odluili? to emo
kad proe oluja?
- to emo uiniti kad mine oluja? Nije teko pogoditi. Ponajprije,
neprijateljeve streljivo je uniteno i njihova smola i kudjelja, sve
je propalo u pljusku. Nigdje nisu mogli nai mjesto da se zatite, a
ne bi imali ni kuda. Oluja je dola iznenada, udarila na
neprijatelja, a nas spasila. Rekoh: neprijatelj je potuen. Nama su
ostale puke i streljivo i moemo pucati na njih koliko nas volja. To
je jedno. Drugo, Lucievi momci ratrkali su se u pljusku i potpuno
iznemogli. itavu no provesti u umi i vodi nije ba u korist
hrabrosti i odanosti plaenika. Kad svane, bit e gladni i izmueni,
nee znati iz ume i predat e nam se. Ti e, Jelenko, sa
dvadesetoricom svojih drugova na elu s Vojkom izii iz dvorca i
uzeti dva dobra strijelca.
- A na mojega sina i ne mislite, gospodine Antolkoviu? - pita
Gordana.
- Ba zbog njih elim neprijatelja baciti iz Paklenog luga, a zatim
neka Arbanasi i imuni podu u potragu za Damirom i kraljeviem.
Svakome u odrediti zadau.
Oluja je sve vie jenjala. Blijesak i grmljavina kao da odlaze sve
dalje, a pljusak prestaje.
KAO OSAMLJENE PI7ICE
Kao dvije osamljene ptiice, stisli su se djeaci sjedei na stablu
pod kronjama. Nad njima oluja. Svaki blijesak potresa njihova srca,
svaki udarac grmljavine osjeaju u kostima. vrsto su se zagrlili i
stisnuli. Munja sijeva za munjom, grom za gromom udara, oblaci se
izlijevaju. U dui djeaka prevladava strava. Osjeaju se usamljeni,
izgubljeni, od cijelog svijeta, odijeljeni u dalekoj pustoi, daleko
62

od svojih. ini im se da e poginuti ovdje usred ume sami sam-cati.
Hrabrost i junatvo ugasnue, bol djeje due prevladava i suze im
teku. Ali uio taje, jedan drugome nee priznati kako su rasplakani,
bijedni kako je i posljednji traak nade u njima ugasio, osjeaju da
e klonuti, pasti s grane, strovaliti se. Pa ipak, jo ih neto dri,
nesi" ih die.
Damirove su misli kod majke. Ne zna gdje je, ali stalno je gleda okom

u oko. Njena mu je slika tako blizu i jo je tuniji i bjedniji.

Plakao bi iz dna due da nema Ivana. Ne smije mu odati oajnu bol.
Ali i misli Ivanove su uz Gordanu koju smatra svojom pomajkom i duom
mu prolazi jedna jedina misao: kamo srea da je sada uz nju, kod nje.
Gdje je sada. To se pitaju djeaci. I tijela i due njihove
stisnute su, spaja ih bijedno stanje i Gordanina slika koju obojica
gledaju, k njoj se utjeu i za njom plau . . .
Napokon im se ini da grmljavina odlazi i blijesak biva sve slabiji,
a i pljusak. Dok za nevremena nisu progovorili nijednu rije, sad se
Damir usudi progovoriti:
Mislim da e brzo prestati. I tebi se tako ini, Ivane? Da, i meni
. ini. Vie nema onog stranog uma u liu.
Najposlije su skmuJ s\o] mali krovi od haljetka kroz koji se
prolijevala voda. l osjeaju se kao da je netko po njima izlio itavu
vedricu vode. Hvat i ih /ima. vjetar trese kaplje s Ua i ini se da
je iznova poelo padati.
itava se um.1 napokon umirila, samo gdjegdje uti lie.
to e uiniti sada? Nijedan se od njih ne usuuje zapitati kamo e i
kako e. Umor ih hvata, makar su mokri od zime, a hvata ih san. Svom
se snagom odupiru. Znaju: ako zaspe, past e sa stabla. Vie ne nude
jedan drugome strau, obojica su oslabljeni, izmueni. Ivan pita
svojeg druga:
- Tko zna hoe li skoro zora?
Ve smo dugo u toj tmini, moralo bi jednom i svanuti.
Gledaju oko sebe i gore u guste kronje.
Vatre vie nema, sigurno ju je pogasio pljusak - primjeuje Damir. A
tko zna, jesu li tamo nai ili nisu? Tko zna gdje je majka? Valjda
negdje u Turopolju? to ti misli?
Damiru se im J i je najbolje razgovarati kako ne bi zaspao. Jedan
drugome zadaju pitanja na koja nijedan ne zna odgovoriti, ali samo da
se go\nr Zaboravili su i na zvijer na drugom stablu koja ih je tako
uplai l,i ove noi.
- Kako u se kosa prilijepila? Sav si mokar. Govore, pripovijedaju,
dok Damir ne spazi Ivanovo lice:
- I ti si mokar, ali sad da vidimo. To je znak da svie.
Polagano svki Djeaci su budniji i svjeiji. Ipak ih zaokuplja
"riga to e uiniti kojim e smjerom poi. Raspravljaju sve
ivlje:
- Hajdemo u dvorac - odlui Damir.
- Ali kojim smjerom? Mislim da smo ipak zalutali i neemo znati
natrag odgovara Ivan. - Damir ga uvjerava da im valja

l
poi onim smjerom gdje su vidjeli vatru. On e obojicu izvesti na
pravi put.

- Zar da siemo sa stabla? - pita opet Ivan zabrinuto. - Dolje je

ikara i trava tako visoka da e nas potpuno prekriti. Kako bismo
mogli proi tom gutarom?
- Vratit emo se onako kako smo doli. S drva na drvo, ja u te
voditi.
I ponu se dogovarati. Jedan drugog bodre i uvjeravaju da e stii
natrag istim putem kojim su izali iz dvorca. Dok ovako raspravljaju,
nijedan se ne usuuje spomenuti pogibelj koja im prijeti ako meu
granama sretnu koju zvijer. Kad su juer izali iz dvorca, nisu ni
pomislili na to. Nenadani susret s onom zvijeri danas ih zaokuplja
brigom.
Obojica su se istog asa okrenuli prema stablu na koje se juer
popela zvijer i pritajila, ali nita ne vide. I nemogue je vidjeti.
Kronje su se ispreplele i gusto su obrasle liem. Njihove su misli
sada posve zaokupljene tom pogibelji. Damir je posegnuo za malim
maem, to ga je juer spremio medu granje. Ta kretnja odaje Ivanu da
je opasnost blizu i pita:
- Zar si neto opazio?
- Ne, nita nisam opazio, ali je dobro da privezan ma dok se verem s
drva na drvo. Ni juer mi nije smetao.
I nastavljaju razgovor i dogovor, stvarajui osnove kako da se
oslobode ume i njezinih pogibelji.
A dolje ni nekoliko stotina stopa u gutari, ispod kronjatog drvlja,
kao pod nekom strehom, sjede dva Lucieva vojnika. Mokri kao da su
isplivali iz rijeke. I blatni su. Pogledavaju kroz gusto drvee,
odakle zora sputa blijede zrake.
- Vedro je, bit e skoro dan.
- Prokleto je bilo ove noi. Kako je strahovito grmjelo i plju-talo!
- Tako mi oinjeg vida, nikad u ivotu nisam uo takve oluje. Tu mora
da su neki zli dusi koji se razdiru meusobno i vode divlje kolo.
Bilo je oluja svakojakih i grmljavina i gromova na irokom polju, pa
i na brdu i u umi, ali ovo to je bilo ove noi to nije ljudski, to
je paklenski.
- Nisu ljudi uzalud ovu umu nazvali Paklenim lugom. Tu se veru
Luciferi. Mislio sam da u umrijeti od straha. Zeblo me vie od
straha nego od pljuska.
- Trebali smo otii kao to sam .ti rekao, a ti si se sakrio poput
kukavice i zavukao se u ovo grmlje.
- A kamo bismo krenuli? Zar nisi vidio kako je onaj vitez udario
Lucia po iji, on je pao, a vitez mu je oteo Jasenku. To ne mogu
biti nai, nikako. Nita nisam pravo mogao shvatiti, ali neprijatelj
je morao biti jer inae ne bi Lucia tako udario.
- A gdje su oni drugi nai to su ili pred Luciem?
- Tko bi znao. Rastrali su se od strana pred tim jahaima i svatko
se sklonuo kud je stigao. Posakrivali su se od straha pred

64

tim jahaima i svatko se sklonuo kud je stigao. Posakrivali su se u
umi kao i nas dvojica.
Ve je zora dobro osvijetlila umu. Sad se moramo oduljati istim
putem kojim su doli jahai. Nije daleko, upamtio sam. Treba ii
ravno naprijed, pa onda brzo desno, ali valja dobro paziti da nas
tkogod ne zapa/I.
Oni iz dvorca nee nas dostii. Ako tko doe izvana pa krene prema
dvorcu ba emo se s njim sresti.
Vidjet emo izdaleka i uti. Vjetar je prestao, a onda se lako
zavuemo u grmlje dok oni prou.
Ustali su i razgledali umom, verali se kroz grmlje odreenim
smjerom. Jedan tvrdi da je bolje poi malo lijevo, drugi desno, najposlije se sporazunik c i idu ravno naprijed. Iznenada se jedan
zaustavi: Nisi li uo neki ljudski glas? Bit e ptica ili tvoja
utvara.
Opet nastave put, ali se obojica zaustave, gledaju u umu, trae i
apu:
Vjere mi. ljudski glas - apne drugi. - Pazi: kao da negdje
razgovaraju
Od straha su obojica unuli u grmlje i oslukuju. Ljudski glasovi
dopiru do njih . .
Nigdje nikoga ne vidim da bi dolazio, ne uje se pucke-tanje grmlja
ni granja, a ipak ljudi govore.
Da to moda nisu zalutali nai pa razgovaraju kao i mi. Da se
oglasimo?
Ni glasa ne smijemo dati od sebe dok ne znamo tko je i gdje je.
Sve jasnije dopiru do njih glasovi. Kao da dolaze iz neba... Gledaju
gore u guste kronje nad sobom. Nema sumnje, razgovor dolazi s
kronja. Uvjereni da su se to popeli njihovi drugovi, pohitaju prema
stablu. Glasovi su im sve blie. Jest, gore je netko.
Zavukli su se Ispod stabla i nastoje pronai tko to govori. U prvi im
as bude tjeskohnu Ne vide nikog, a uju glasove. Zar su zlodusi u
toj sumi o kojoj se pronose tolike prie u Turopolju? Uhvatili su se
/a ruke od nekog neprijatnog osjeaja. Glasovi su ipak ljudski. To ih
ohrabruje. Stariji prisloni uho na drvo, a drugi gleda izorc Kroz
pukotine to ih stvara granje spaze dva djeaka Iznenaen
priopuje to drugu. Gledaju, promatraju, oslukuju. Odmah su se
dosjetili.
- To su ona dvojica, to smo ih nali u kuli drvenog dvorca kad je
Luci oteo Jasenku. Drugo ne moe biti.
Jest, oni su Gdje bi tu bilo drugih djeaka. Zacijelo su oni. Jedna
ih misao pokree:
To su oni djeaci to je Luci zapovjedio da ih odvedemo za njim u

Lukavac
65
- Znam jednoga od njih. Sin je one ljepotice to je bila zaORDANA N

tpena u dvorcu. Spremao sam i kovao lance za njega i nju. Ne bi gni
djeaka zadrali da im nije mnogo vrijedan. ,111., Drugi se vojnik
zadivi i poluglasno klikne:
- Eto vidi. Djeaci su valjda pobjegli iz dvorca. Kako bi nam dobro
platili da ih sada dovedemo u Lukavac. Sjea li se kad smo ekali
tamo na Savi gospodaricu Brezovice? Rekli su nam da vodi nekog
kraljevia i mi smo ih trebali doekati, uhvatiti, pa odvesti u
Lukavac, ali nas je lukava ljepotica prevarila, a Luci je cvilio kao
ljuta godina i onda stao obeavati dukate ako pronaemo djeaka i tu
ljepoticu.
- I Jelenka Kuevia, ali njega uhvatiti, to je kao da bi ptici
stavio soli na rep.
- Ove su ptiice gore u naim rukama. Samo ih valja skinuti. >% Sii e oni sami. .v, - Bilo bi najbolje da se popne.
J. - Nije lako penjati se na to iroko stablo. Ponajprije zovnimo
djecu dolje. Zato ne bi sili?
- Hej, vi tamo gore, to radite? Zar vas je ubila oluja? Na ovaj
poziv trgnue se Ivan i Damir. Radost im obuzme due. Ljudski glas.
Netko ih je pronaao i uo dok su razgovarali. Sigurno su ljudi iz
dvorca - misle djeaci i odgovaraju:
- Jo smo ivi i zdravi. A tko ste vi?
- Mi smo iz drvenog dvorca, poslao nas je gospodin Kuevi da vas
traimo.
- Jesi li uo, Damire? Sad emo lijepo iz ume.
I djeaci se sputaju.
Stigavi do polovice velikog stoljetnog stabla, obojica su se za
ustavili. Spazili su dolje dva ovjeka. Njihova odijela ne pobuuju
pouzdanje. Ivan priapne drugu:
- Ba ne izgledaju kao da ih je poslao Jelenko Kuevi. Promatraju
ih neko vrijeme, a onda Damir stvori odluku:
- Neemo sii. Ovi ljudi izgledaju kao Lukavani. Mislim da mi je
jedan od njih uzimao mjeru za okove kad sam bio zatoen s majicom.
Ne, ne, to je neprijatelj. Uspnimo se.
A oni dolje ekaju, kad najednom opaze kako se djeaci opet penju
natrag. Lukavanin povikne za njima:
- to vam je, zato ne silazite?
- Zaboravili smo neto gore - odgovori Damir. - Brzo su opet dosegli
prijanje mjesto. to e uiniti sada? Vojnici im dovikuju:
- Odmah da ste sili dolje. Gospodin Jelenko vas eka. Damir uhvati
Ivana za ruku i primijeti:

- Oni bi se mogli uspeti k nama. U mene je ma, ali je malen. Ako

udarim, tko zna hou li ga moi stresti dolje s drveta? Jaki su i
ilavi, mogli bi nam oteti ma - upozori Ivan.
- Ljudi su vjeti i jaki. Vidi: prijete se.
- Moda se ipak nee popeti - tjei se Damir. Promatraju pozorno i
uporno svoje nove neprijatelje. Sva je njihova panja zaokupljena tom
jednom milju kako da se oslobode
66

Lukavana. Jasno im je to bi oni htjeli s njima. I pomno paze na
svaku milim u kretnju. Razgrnuli su lie da mogu pozornije
promatrati Oni neto ivo raspravljaju, ali tiho i ne mogu ih uti.
U isti rruih djeaci uzviknu. Jedan od Lukavana spremio se na
stablo. to im je sada initi? Istog asa obojica pogledaju u sus
jedno stablo- _ _
To e biti dobro, Ivane. Moramo im umaknuti. Ove jake Ijudeskare nee
se moi tako brzo i spretno verati za nama.
Ivanu padne na um zvijer, a to ih ispuni novom brigom.
- Ako je tamo jo uvijek ona zvijer od juer?
- Morali bismo prijei na drugo stablo - predlae Damir.
- Sva su mnogo dalje i nije tako lako.
Pokuat u se verati granama, a ti, Ivane, ostani sjediti.
Damir ustane i stane se, jaui, uspinjali debelom irokom granom. Ta
kretnja prouzroi jaki suanj. S drugog stabla neto se zakesi.
Djeaku zadre srce. Svreno je. Zvijer se skriva tamo od juer. Ne
mogu se tamo sklonuti. I hitro se sputa natrag k svome drugu.
Zvijer je jo uvijek na stablu. .,
A ovaj se penje polagano, ipak moe stii do nas.
Obu/me ih drhtanje.
Istrauju grame stabla s lijeve strane onome na kojem su oni udarili
zakionkti Mnogo je dalje od njihova i tanje su grane. Srca im trepte
Tiho se sporazumijevaju. Moda e ipak ove tanke grane izdrati
njihova tijela. Ako ne, vratit e se i pokuati da se maem brane od
ovjeka koji se penje.
Ve je dosegnuo i drugi red granatog drva. Ivanu i Damini ini se da
se priblian zvijer. I trae po stoljetnom stablu. iri debele grane
da bi ih jedva mogao obujmiti objema rukama.
Da se uspnu vise i tamo potrae zaklonite? Ta Ijudeskara zacijelo ne
bi mogla dospjeti do njih. Ne bi se mogla odrati na mnogo tanjim
granam;-,.
I odlue Penju se. Ivan radosno klikne. Njima nasuprot urinulo je
jedno stablo svoje debele grane prema njihovu vrhuncu. A oni i ne
misle na pogibelj ogromne visine. Ne pada im na um opasnost da bi se
mogli okliznuli i strovaliti. Ne osjeaju strah, jedino ih vodi elja
da umaknu Lukavanima koji ih hvataju da ih zarobe i vode svojim

gospodarima Ali oni su jednako vrste volje da umaknu neprijatelju.

Brzo su se sporazumjeli i prihvatili razgranjenu kronju to se
utisnula u vrh njihova stabla i kao da im prua svoju ruku na pomo.
Damu prvi uhvati tu pomo, onda se obazre na Ivana nadzire njegov
prijelaz. Ve su vrsto uhvatili granu susjednog stabla, a srce im
zakuca od radosti. ure se, veru novim stablom, ra/gledavaju svoj
poloaj i zamjeuju da su naredna stabla sve gua i porasla jedno dr
drugoga. Sve se splee u neophodnu gutaru i grmlje i granje drvee.
I oni hitaju, uljaju se dalje i dalje. Odjednom ih iznenadi krik i
pad. Zaustavljaju se i gledaju.
Lukavaninu koji se uspinjao za njima omakla se noga i pada

s drveta na zemlju. Onaj drugi pritri k njemu. uli su kletve i
pogrde i odluili da se pritaje.
ovjek koji je pao neko vrijeme sjedi, a zatim se polagano digne.
Psuje, grdi, svaaju se, ali opet gledaju gore i trae ih. Djeaci su
im nestali s vida.
Neki zviduk prolomi se Sumom. Damir i Ivan naule ui. Zaas jedan
od dvojice Lukavana zazvidi. Smjesta dobije odgovor.
- Eto vidi - klikne dolje Lukavanin - to su nai posa-kriveni
umom. Damir vrsto uhvati oko vrata Ivana l;5*
- uje li, ima ih mnogo. # i{##t
- Svi e nas hvatati. "jtA
- Tu smo, doite brzo. Nali smo plijen. Ivan opazi kako negdje iz
grmlja proviruju glave. Teko se probijaju.
- Svi e na nas.
- Vidi, ovdje su stabla tako gusta da se gotovo ni disati ne moe. A
lie nas je sasvim sakrilo.
- Moda nas ipak nee pronai. Samo se ne smijemo maknuti.
Sluaju napeto. Katkad kroz neku malu rupicu zapaze neku pojavu.
Odluili su ostati sasvim nepomini. Nita vie ne vide, samo uju
utanje grmlja, pucketanje granja i dozivanje, onda glasove i
razgovor. Glasovi se pribliavaju i udaljuju, pa opet pribliavaju.
Jasno im je: trae ih.
Odozdo dopire dp njih i po koja rije sasvim razumljiva, a od nje
trnu obojica, sjede nepomino, zatieni gustim liem.
Dolje puca granje, vrste jake ruke razgru grmlje, traei svoj
plijen.
|* Za vrijeme oluje Luci je gotovo izgubio svijest od boli to mu
prouzrokuju rane. A nije se imao kamo sklonuti. I sad sjedi pod
stablom sasvim sam, naputen. I momci i kapetan pobrinuli su se za
sebe, a Draeniev katelan lei u blatu. Po njemu su se izlijevali
oblaci, a nad njim sijevale munje. Uzalud je kleo, dozivao svoje
ljude, nitko nije posluao njegove zapovijedi. Neki njegovi momci, u
strahu od nevremena, pokuali su prodrijeti u dvorac, zamoliti milost

i predati se, ali su bili odbijeni. Kapetan je nestao, oito se

sakrio u gutaru, ne brinui se za Lucia.
Kad je oluja prestala, on ponovo dozivlje. Bez ikakva uspjeha. Sam
samcat, ranjen, valjajui se u kaljui u neophodnoj umi, ne zna to
e biti s njime.
"Valjda neu crknuti?" - pita sam sebe, oekujui zoru.
Ponajprije su se osvijetlili vrhunci ume, a zatim se polagano sputa
svjetlo na zemlju. A ipak je i u toj zori mrko i maglo
ito jer do zemlje padaju kronje od ljudskih ruku netaknute. % Ve je
Luci mogao vidjeti daleko kroz umu i neprestano trai pogledom,
hoe li se tkogod pojaviti od njegovih ljudi ili e se barem vratiti
kapetan. To bi mu bila dunost. to bi Draeni uinio s njim kad bi
doznao da se nije pobrinuo za njega i pustio ea tako bespomonog,
ranjenog usred krutog nevremena. Hoe li to saznati Draemc Ta ga
misao prestravi.
Zar e ipak ostati tu i poginuti?
Tiina zavlada umom. Ni vjetria nema. Ne zamjeuje se ni najmanji
suan] koji bi mu dojavljivao da se netko pribliuje. Sto je s tim
momcima, sa itavom tom vojskom? Zar su propali u zemlju, utopili se
u blatu ili su ih poubijali gromovi?
Tako razmilja okrutni Luci i boji se za svoj ivot. Onda mu se
priini da je sva uma oivjela. Odnekle uje i korake. Kao da je
mnogo ljudi. I uje glasove. Napokon e ga dignuti i ponijeti k
njegovu gospodaru. I poinje dozivati.
- Ovamo, ljudi! Ovamo, momci! U pomo!
Nije dugo potrajalo kad pred sobom opazi Jelenka Kuevia i njegove
prijatelje.
"Jao meni padam u ruke Turopoljaca" - pomisli Luci. Ali tjei se.
Bolje je o,,ik nego poginuti. Mnogo bolje.
Glavno je spasiti glavu.
Jelenko se MLH k njemu i nasmije:
Tu si. ivotinjo? Dvojnice svoga gospodara. Tu si se zavukao i
zapovijeda, kraljevskoj eti?
Ne odgovara Blijed je, izmuen i zbunjen.
- Ostavit u te ovdje zvijerima za hranu. Jesi li uo?
Nemojte, gospodine Jelenko. Vrio sam zapovijed gospodara i nita
drugo.
- I po zapouiedi tvojeg gospodara otimao si moju sestru?
- Da, po njenoj zapovijedi.
- to mu je trebala moja sestra? Hajde, reci.
- Sve u vam rei, samo me izvucite iz blata i odnesite pod krov,
napojite i nahranite. Umrijet u od slabosti i rane koja mi je puna
blata.
Jelenko prihvati ponudu i odmah dozove svoje momke neka dignu Lucia

i ponesu u dvorac. Zatim poalje Vojka u kuu da dovede Antolkovia

koji e odrediti to se ima uiniti s Luciem.
Davor je siao pod sivim vizirom da Luci ne vidi njegovo lice.
Jelenko mu saopi Lucievu ponudu.
Kimnuo je glavon: i odredio neka ga odnesu u neku komoru u prizemlju.
Tu ga poloe na klupu. Mutne oi Luci upire u vizir. Zna: to je sivi
oklopnik koji je toliko nevolja navalio na Draema. a sad on od
nje;:; .vekuie milost. Treba je iskupiti. Njemu je svejedno to od
njega zatrae, samo da spasi svoj ivot.
Dakle, sad ka/i zato je tvom gospodaru trebala Jasenka? - pita
Jelenko poto se sporazumio s Antolkoviem.
Trebala mu je Jasenka zato da uhvati vas. Htio vam je

69



,vnamjestili stupicu da doete spaavati svoju sestru i tada>fci vas
zarobio. >,
- Tako me ljubi da bi me elio imati pored sebe?
- Nije potrebno tumaiti kako je izmeu njega i vas.
- Kako je izmeu mene i njega, to e on tek doznati. Ranjenik se
jedva dri na nogama i uzdahne:
- Slab sam, dajte mi neto popiti.
- Prejeftino bi kupio taj napitak, moj Luciu! - primijeti Jelenko.
- Reci: Sto bi tvoj gospodar htio sa mnom?
Razmilja asak, bi li rekao ili ne, ali brzo odlui da e govoriti
istinu:
- Stavio bi vas na muila i polagano pustio umirati. To mu je jedina
elja.
- Nikada mu tu elju neu ispuniti. To mu moe rei, bude li jo s
njim razgovarao.
- Valjda me ne mislite ubiti? - proape prestraeno Luci. - Ne bi
to bilo ljudski, nisam vam nita uinio po vlastitoj volji, nego
sluim gospodaru.
- Od tvog ivota ba nikakve koristi, ti ljudsko smee. Bilo bi me.
stid ubiti takvog nitkova.
- A zato onda velite da neu s njim razgovarati?
- Sam si ga izvukao napola mrtvog s turopoljskog zgarita.
- Da, to znam, zadobio je opekline.
- Od kojih je umro.
- Umro? Kako je to mogue? Ta bio je zdrav i svje. Ustao je i obukao
se za vjenanje. Nije mogue da bi umro. Ako ga nisu ubili.
Jeienko pogleda svog zatitnika, a zatim se obrati Luciu:

- Tako eli stei milost da nam lae? Bacit emo te u umu neka te
razderu zvijeri.
Sve vie zapanjen, promatra Luci svog neprijatelja i stade se kleti:
- Izgubio oinji vid ako laem. Ranjen na lijevom ramenu i lijevoj
ruci strahovito je trpio, ali se ve toliko oporavio da su ga obukli
i sam je otiao na vjenanje u blagovaonicu.
- A vjenanje se obavilo? - upada Antolkovi ispod vizira, osjetivi
da Jelenko nee ispitivati kad se radi o Vileni.
- Bilo bi se obavilo da nije doao kardinal koji je traio da se
vjerenici ispovjede. Samo se vjenanje odgodilo za danas u zoru.
Moda se upravo sada obavlja.
- Ali on je, ovjee, bio smrtno ranjen i ne bi nikada mogao sii s
postelje, a kamoli se odjenuti - otro e na njega Davor Antolkovi.
Luci ne zna kako bi dokazao svoju tvrdnju, ime bi ih uvjerio da
govori istinu. Ne moe nikako shvatiti zato.
- Umro na ovom mjestu ako ne govorim istinu, a htio bih jo dugo
ivjeti. Sjedio sam uz svojeg gospodara u njegovoj sobi, gledao
svojim oima sveanu odoru koju je spremio za drugi dan, 70

bjesnei na fcardinala koji je odgodio vjenanje.
I on je s tobom govorio sasvim prisebno?
-- Da. gospodine, sasvim priM-hio, Kako ne bi, kad je ve mogao
hodati. Br/o K oporavio od rane. Sam je kraljevski lijenik rekao da
je rana runa, ali nimalo opasna za ivot.
Novo iznenaen ie zahvati Davora i okrene se k svome sinu je stajao u
kutu sobe iza Lucia. Vojko se sakrivao jer nije
pokrio lice vizirom, a Luci e odmah prepoznati da je on z pratnje
vojvode < >d Fcnrc Otac ga sada upozori pogledom na ono to je
izjavio Luci. Ali Vojk slegne ramenom i tom kretnjom objavi ocu da
nita ne moe primijetiti. Davor pode prema njemu, a sin mu apne u
uho:
- upan mi je rekao da je Verbeci bio kod njega jer Draeni umire pa
eli izmirenje i urio se natrag da Draeni ne bi prije izdahnuo
nego on donese upanovu dozvolu da se njih dvoje vjenaju.
Tu neto nije u redu. To je Antolkovicu jasno. Ili lae Luci, ili je
lagao Veri i Zato? Zato bi silom vjenao upanovu ker sa svojim
neak koji je djevojku jo i ponizio? I opet pristupi k Luciu koji
se ne moe ni maknuti, premda bi htio vidjeti s kim je to ovaj u
sivom viziru progovorio nekoliko neujnih rijei. Sa svih strana,
osjea se ugroenim. $to vie naglaava kako Dra-enieva rana nije
smrtonosna, to mu manje vjeruju.
Jelenko pri i l njemu:
Zna h. Luciu, da te imam u akama? Trebam samo da
zarinem u tvoj vrat ove moje pande i ti si mrtav. Oruje ne bih
omastio tvojom gm i moj ma odvie je astan a da te

njime ubijem. Noktu bih te zadavio.

Dre vie od straha nego od boli, izbulji oi kao da ve osjea na
vratu Jelenko\e duge i vrste prste.
Smilujte se. Jelenko, smilujte se. Ako hoete, reci u da je
umro. ali vi traite od mene otkupninu, dakle, moram rei istinu.
A to je istina ? l Dat u ti lijeka i povezat u ti rane.
- Evo to je istina Gospodin Draeni ve je napola ozdravio i nikada
nee umrijeti od rane. Velim vam: poao je na vjenanje u sveanoj
odori, tamo je povezao rane i ruku i pokrio je dola-mom. Nije, dakle,
nn^ao umrijeti. To je istina i poslije toga me poslao da idem u
Paklen lug traiti vas.
- A otkuda zna da smo mi tu udarili svoje sklonite?
- Obeao je vomiLim i zlata ako vas uhvate, a oni bi za dukate
prokopali i zemlju d dr Tako su po itavom Turopolju pazili na vas.
Jednom je netko od njih vidio arka kako nosi u umu neki sveanj.
Tako se saznalo na kojem mjestu ulazite. Uhodio vas je i pripovijedao
gospodinu I > emci a on me slao da idem za vama.
- A gdje si uzeo tu vojsku, kraljevske vojnike?
- Gospodin Verbeci da\ i pozvao iz Budima svoje ljude,
a Draen i je izdao zapovijed da mi dou u pomo. Sve potanko
pnpovljeda. Antolkovi alcima Jelcnku glavom u znak da se toj
U

izjavi mora pokloniti povjerenje. To sve ne moe Luci lagati. Sve je
moralo biti tako, ali se ponovo obraa k njemu:
- Ovo to ste kazali, bit e istina, ali zato tajite da je Dra-eni
na samrti i da se zato htio vjenati sa upanovom keri da popravi
sve zlo to je uinio? Govorite ako vam je stalo do ivota.
Luci tekom mukom prozbori:
- Ni izdaleka to nije istina. Gospodin Draeni ve je napola
ozdravio, i etao dvorcem, a upanovu kerku hoe da uzme za enu u
zdravlju, a ne za smrt. A to je sve zamislio gospodin Verbeci.
- I ona je dobrovoljno pola na vjenanje? - pita Antolkovi.
- Jest, dola je sama dobrovoljno u blagovaonicu to su je iskitili
za nju i za njega. On ju je molio za oprotenje, a ona mu je
oprostila, pruila mu ruku i pred svima kazala da mu oprata.
- Tako? A kako je kardinal sprijeio da se vjenaju?
- Doao je iznenada u blagovaonicu, mislei da kralj kani izigrati
princezu i vjenati se s drugom, jer je Petar Pan bulaznio da se
kralj vjena. Onda je kardinal sam htio obaviti vjenanje upanove
keri. Kad je pitao jesu li se mladenci ispovjedili i pri-estili,
ustanovilo se da na to nitko nije mislio. Zato se moralo odgoditi
vjenanje da se ispovjede.
- Tko je ispovijedao gospoicu Vilenu?
- Sam kardinal, a zatim su odluili da obave sve danas ujutro. I

sigurno je vjenanje ve izvreno.

Antolkovi dade znak Vojku neka s njim ostavi komoru, a Je-lenku
odredi da ranjenom Luciu dade povezati ranu.
Na dvoritu zatrai Antolkovi od svojeg sina razjanjenje:
- Zar nita o tome ne zna Vojko?
- Odmah nakon lakrdijaeva urlanja saopio mi je sam lakrdija da
Luci kani otii u Pakleni lug. Otiao sam k vojvodi i zamolio ga
neka mi dopusti ostaviti dvorac jer moram k upanu, ali mu nisam
rekao zbog ega. Tada sam uo kako s princezom sumnjii kralja da se
kani s nekom vjenati, jer Petar Pan ne bi inae priredio takvo
urlanje. Dalje ne znam nita. Odmah sam ostavio dvorac, a sve ovo
drugo dogodilo se nakon mojeg odlaska.
- Po svemu se ini da Luci govori istinu.
- Ne vjerujem da je Draeniu oprostila i dragovoljno pristala, to
mislite vi, oe?
- Po svemu to pripovijeda Luci, Vilena je bila s vojvodom sama i
mogla mu je kazati da nee Draenia, a vojvoda bi odmah poslao
Mladena k upanu. Ne, ne vjerujem da mu je oprostila - veli
Antolkovi.
- Zato ne biste vjerovah? - upada Jelenko, dolazei iz komore. Lako je mogla rei vojvodi kad je s njim ostala sama to hoe, a to
nee. Vojvoda bi sigurno poslao Mladena k upanu i stigao bi onamo
jo prije Verbecija. Vojvoda je sigurno i ponudio svoju pomo
upanovoj keri, a ona nije prihvatila. . .
72

_ Time eli rei da je Draeniu istinski oprostila i drago
voljno ga uzima? i >
- Sasvim prirodno, drugo joj ne preostaje.
- Nije lijepo da o tome govorimo tako ravnoduno. "Ji
- OproMiii, ali njena udaja nije moja briga.
- Moja je briga. I svih nas - ljutilo e Antolkovi. - Zar ne zna
to znai to vjenanje kojemu je dao privolu otac? Draeniu e biti
otvorena sva vrata u nae krugove. Tko e izbaciti iz svojeg drutva
ili zatvoriti vrata zetu upana Berislavia? Tko e ga izbaciti iz
naeg sabora? Tko to moe uiniti s muem jedne Be-rislavike?
Jelenko hladnokrvno odvraa:
Sve to znam Ali za sve odgovaraju ona i njezin otac, a ne ja.
"Je li to ponos i krutost?" - zamrmlja Antolkovi, gledajui svojeg
tienika i ne puta ga iz ruke kako bi postigao svoju
svrhu:
Ne odgovara za ono to su uinili oni, nego za ono to nisi
uinio ti.
Otro pogleda Antolkoviu u oi i pita:
- ime me prekoravate?

Da ne vri dunost koju si obrekao izvriti, vov Okrenuo je glavu

prema umi i onda rekao: ; **">
Sto mi naloite, spreman sam izvriti. Zapovijedajte 8to da inim,
kada i kako.
Zadaj mi asnu rije da se nee predomisliti.
Kad vam neto obeam, onda nema uzmaka, pa da je iza mene smrtni
ponor.
Dobro, sporazumjet u se s Gordanom. Kad pukne as, saopit u ti
nau odluku.
Zar ete Vilenu odvesti iz Lukavca dok je tamo dragovoljno?
Sve u prije ispitati. Vojko se mora vratiti u dvorac i donijeti
najpouzdanije vijesti pa emo doznati to se to skriva iza te
zagonetke. Zato je Verbeci ja\io /uputni da Draeni umire, a Luci
tvrdi da mu je gospodar napola zdrav. A sad pouri, Jelenko. Lucia
valja odvesti u Turopolje. Zato e ti pratiti sestru i majku u
Brezovicu, a Vojko neka otpremi Lucia u Turopolje na opinu. Drugi
dio naih ljudi ide sa mnom i Gordanom traiti djeake. S nama idu
imum i Arbanasi. Sad se stvar promijenila. Prije nego idemo, neka
nai pohvataju Lucieve momke, razoruaju ih i onda bace iz ume da
ne nalutamo na njih, traei djeake. Sve se to ima obaviti brzo da
to prije ostavimo dvorac.
Jelenko se odmah upin da izvri njegove naloge, a Antolkovi se
okrene k svojem sinu
~ JvJa Je zadaa da se vrati u Lukavac i to prije donese vijesti.
elim Vilenu oteti iz dvorca, bila ona vjenana ili ne. Dra-zemc ne
smije vie medu Hrvate.
Oe, moemo je oteti, samo ako to ona eli.
- Ako mu je oprostila i eli ostati s njim, onda se u njoj
73

pokvarila hrvatska krv. Ali u to ne vjerujem. I kad bi mu oprostila,
neu dopustiti da ostane s njim, prisilit u je da ga napusti.
Hrvatska ne smije imati Draenievih sinova dok sam ja iv. Razumije
li me ili ne? To je zadaa u kojoj mi mora pomoi ti. A Jelenko mi
je zadao rije da e izvriti to hou.
- Jelenko nee nikada pogaziti rije, uli ste.
- Samo jedno bih elio znati: ima li taj mladi okrutno srce, ili je
uistinu potpuno iupao ljubav prema Vileni?
- Tko bi ga znao. Ne moe se k njemu blizu. Svi mi ostali jedan
drugome povjeravamo svoje misli i osjeaje, a on je nijem kao grob.
Govori s nama samo o borbama protiv Budima i Lukavca, a nikad ne bi
spomenuo rije o Vileni ni o kakvoj drugoj djevojci. Ne moe se
nikako prozrijeti to mu je u dui.
- Kad bih znao ima li jo u njemu ljubavi prema njoj, bilo bi lake
osloboditi Vilenu iz Lukavca.

- Meni se ini, oe, da se njegova ljubav pretvorila u mrnju. Moda

e biti bolje da uzmete Pogledia. On stalno uzdie za njom.
- Pitat u Gordanu. Prije dva dana natuknula mi je neku svoju zamisao
kako bismo Vilenu mogli osloboditi iz Lukavca. Vojko pristupi k svome
ocu i oslovi ga moleim glasom:
- Znam od Petra Pana: Luci hlepi za Jasenkom i Draeni mu je obeao
djevojku. Nadam se da to niste zaboravili, oe? Antolkovi mahne
rukom:
- Ne boj se, Vojko. Volim to divno mlado djevoje i stalno mi je na
pameti. Jamim ti. do nje ne moe vie nitko. Sam e je brat pratiti,
a Luci sada vie nema pomoi. Svi su ga ostavili. Zarobit u ga na
opini, ali tebe opominjem: kad doe u dvorac, vladaj se prema
vojvodi kako treba.
- Sluam vas, oe.
- to e kazati vojvodi o Jasenki? Saznat e da je Luci ovdje
potuen.
- Nita mu neu kazati, ni rijei.
- Nemoj ga uvrijediti, Vojko. Jo nam treba, a bio nam je od pomoi.
- Mislit u na vae opomene.
Za jedan sat plemii su pronali vojnike kraljevske ete. Blijedi i
gladni, sami su se predavali Jelenku i njegovim momcima. Ovi su
pokupili njihove maeve i naloili im da nose Lucia. Kapetan
kraljevske ete nestao je netragom. Nikako ga nisu mogli nai.
Najposlije se Antolkovi oprostio s Jasenkom i njenom majkom:
- Zbogom, plemenita gospoo, i vi, moja lijepa i draga gospodarice.
Jelenko e vas voditi daleko od Turopolja, a onda zaokruiti
sporednim putovima. Svi emo se nai u Brezovici.
Gordana stoji naslonjena na trijemu, izgubljena u svojim mislima. Na
posljednje se rijei prene, pristupi blie k Jasenki i njezinoj
majci:
- Put vas vodi ravno u Brezovicu, a odande je lake do zagrebake
tvrave. Jedino tamo ne mogu dosei nikoga od nas. Ali dok ne naem
sina, neete me vidjeti. + .--;

Djevojka joj poljubi ruku, a Kuevika prua nade da e pronai
djeake pa se onda oproste.
Svatko kri1 svojim putem. Vojko je stao na dvoritu, izdaleka
gledajui Jasenku
"Vie je nikad neu vidjeti!" - ree sam sebi i srce mu se gri, u
grlu ga stee, htio bi plakati, viknuti za njom.
"Neu dopusti da ide za vojvodu" - zakune se sam sebi.
Iza Jeienkove i u ide Vojko i njegovi momci s vojnicima koji nose
zarobljenog Lucia.
Najposlije kreu Antolkovi i Gordana i njihova pratnja. Antolkovi
se nekoliko puta obazre na stari dvorac.

- ao vam je? - pita Gordana.

- Proveo sam u toj tiini samotnih dana, spremajui svoje momke za
borbu, a kasnije mlade borce vaeg kraja. A najljepe mi je bilo kad
sam ovdje sluao zapovijedi moje Jasenke. Bio je krasan ivot dok
nisu stigli vojvoda i njegova pratnja, a onda se Jasenka iznevjerila
svojem zatitniku i svima nama. Dok ostavljam dvorac, alim one
lijepe asove, a moj sin ostavlja ovdje svoju sreu. Hajdemo sto
bre, moramo paziti moda naemo kraljevskog kapetana. Bilo bi mi
drago da ga zarobimo.
Ostavili su dvorac i zali u gustu umu, traei Damira i Ivana.
Pretraili su sve grmlje i drvee, dozivajui daleko u umu, u/alud.
Nastavljaju sve dalje. Dozivlju djeake i trube u rog. Uzalud.
Nitko se ne odazivlje. Njihovi glasovi i zvukovi roga odjekuju kroz
umu. Jeka se vraa i ne donosi odgovor. Gordana ipak ne sustaje.
Razderat e grmlje, prerovati gutaru, samo da nae sina i kraljevia
koji joj , povjeren. Ne osjea umora, neprestano hrli naprijed. to
ide dal , to je jaa, otpornija, nosi je nada, ljubav, enja za
djetetom
Antolkovi dijeli njenu brigu, ali ne dijeli nadu.
Od tekog probijan;! kroz umu svi su umorni, samo Gordana ide jo
ustrajnije, jo snanije se probija.
Ve je sunce visoko, vrhunci umskih kronja su pozlaeni, a dolje u
umi oko njih neprijatna sjena.
Od asa do asa ponovo dozivlju i trube u rog. Sve glasnije odjekuje
umom.
. ~~ Trebalo bi neto /alo/iti. plemenita gospoo - opominje
Antolkovi Ponijeli ino kruha, suhog mesa i sira. Jasenka je
spremila vina za sve nas.
- Jedite, odmorite se, ja ne mogu.
Svi uzimaju kruha, njoj nije do jela. Neka nevidljiva sila razdire
Pred njom gutam i kri joj put, sila koju mladi plemii ne poznaju,
njima je zagonetna i nedohvatna.
vi m t
Strah me. zatei e me no u umi - apne imuni svome arugu
Galekovicu. - Jo emo i zalutali. Ona neprestano hita putola KOlim.l nilrB/la nii" nmX1n i:..^.L-" _~_~
kojima nikada nije prola ljudska noga.

pokvarila hrvatska krv. Ali u to ne vjerujem. I kad bi mu oprostila,
neu dopustiti da ostane s njim, prisilit u je da ga napusti.
Hrvatska ne smije imati Draenievih sinova dok sam ja iv. Razumije
li me ili ne? To je zadaa u kojoj mi mora pomoi ti. A Jelenko mi
je zadao rije da e izvriti to hou.
- Jelenko nee nikada pogaziti rije, uli ste.
- Samo jedno bih elio znati: ima li taj mladi okrutno srce, ili je

uistinu potpuno iupao ljubav prema Vileni?

- Tko bi ga znao. Ne moe se k njemu blizu. Svi mi ostali jedan
drugome povjeravamo svoje misli i osjeaje, a on je nijem kao grob.
Govori s nama samo o borbama protiv Budima i Lukavca, a nikad ne bi
spomenuo rije o Vileni ni o kakvoj drugoj djevojci. Ne moe se
nikako prozrijeti to mu je u dui.
- Kad bih znao ima li jo u njemu ljubavi prema njoj, bilo bi lake
osloboditi Vilenu iz Lukavca.
- Meni se ini, oe, da se njegova ljubav pretvorila u mrnju. Moda
e biti bolje da uzmete Pogledia. On stalno uzdie za njom.
- Pitat u Gordanu. Prije dva dana natuknula mi je neku svoju zamisao
kako bismo Vilenu mogli osloboditi iz Lukavca. Vojko pristupi k svome
ocu i oslovi ga moleim glasom:
- Znam od Petra Pana: Luci hlepi za Jasenkom i Draeni mu je obeao
djevojku. Nadam se da to niste zaboravili, oe? Antolkovi mahne
rukom:
- Ne boj se, Vojko. Volim to divno mlado djevoje i stalno mi je na
pameti. Jamim ti. do nje ne moe vie nitko. Sam e je brat pratiti,
a Luci sada vie nema pomoi. Svi su ga ostavili. Zarobit u ga na
opini, ali tebe opominjem: kad doe u dvorac, vladaj se prema
vojvodi kako treba.
- Sluam vas, oe.
- to e kazati vojvodi o Jasenki? Saznat e da je Luci ovdje
potuen.
- Nita mu neu kazati, ni rijei.
- Nemoj ga uvrijediti, Vojko. Jo nam treba, a bio nam je od pomoi.
- Mislit u na vae opomene.
Za jedan sat plemii su pronali vojnike kraljevske ete. Blijedi i
gladni, sami su se predavali Jelenku i njegovim momcima. Ovi su
pokupili njihove maeve i naloili im da nose Lucia. Kapetan
kraljevske ete nestao je netragom. Nikako ga nisu mogli nai.
Najposlije se Antolkovi oprostio s Jasenkom i njenom majkom:
- Zbogom, plemenita gospodo, i vi, moja lijepa i draga gospodarice.
Jelenko e vas voditi daleko od Turopolja, a onda zaokruiti
sporednim putovima. Svi emo se nai u Brezovici.
Gordana stoji naslonjena na trijemu, izgubljena u svojim mislima. Na
posljednje se rijei prene, pristupi blie k Jasenki i njezinoj
majci:
- Put vas vodi ravno u Brezovicu, a odande je teke do zagrebake
tvrave. Jedino tamo ne mogu dosei nikoga od nas. Ali dok ne naem
sina, neete me vidjeti. v .*

Djevojka joj poljubi ruku, a Kuevika prua nade da e pronai
djeake pa se onda oproste.
Svatko kr., svojim putem. Vojko je stao na dvoritu, izdaleka

gledajui Jasenku
"Vie je nikad neu vidjeti!" - ree sam sebi i srce mu se gri, u
grlu ga stee, htio bi plakati, viknuti za njom.
"Neu dopusti! da ide za vojvodu" - zakune se sam sebi.
Iza Jeienkove i u ide Vojko i njegovi momci s vojnicima koji nose
zarobljenog Lucia.
Najposlije kreu Antolkovi i Gordana i njihova pratnja. Antolkovi
se nekoliko puta obazre na stari dvorac.
- ao vam je? - pita Gordana.
- Proveo sam u toj tiini samotnih dana, spremajui svoje momke za
borbu, a kasnije mlade borce vaeg kraja. A najljepe mi je bilo kad
sam ovdje sluao zapovijedi moje Jasenke. Bio je krasan ivot dok
nisu stigli vojvoda i njegova pratnja, a onda se Jasenka iznevjerila
svojem zatitniku i svima nama. Dok ostavljam dvorac, alim one
lijepe asove, a moj sin ostavlja ovdje svoju sreu. Hajdemo bre,
moramo paziti moda naemo kraljevskog kapetana. Bilo bi mi drago da
ga zarobimo.
Ostavili su dvorac i zali u gustu umu, traei Damira i Ivana.
Pretraili su sve grmlje i drvee, dozivajui daleko u umu, uzalud.
Nastavljaju sve dalje. Dozivlju djeake i trube u rog. Uzalud.
Nitko se ne odazivlje. Njihovi glasovi i zvukovi roga odjekuju kroz
umu. Jeka se vraa i ne donosi odgovor. Gordana ipak ne sustaje.
Razderat e sve grmlje, prerovati gutaru, samo da nae sina i
kraljevia koji joj je povjeren. Ne osjea umora, neprestano hrli
naprijed. to ide dalje, to je jaa, otpornija, nosi je nada, ljubav,
enja za djetetom
Antolkovi dijeli njenu brigu, ali ne dijeli nadu.
Od tekog probijanjii kroz umu svi su umorni, samo Gordana ide jo
ustrajnije, joj snanije se probija.
Ve je sunce visoko, vrhunci umskih kronja su pozlaeni, a dolje u
umi oko njih neprijatna sjena.
Od asa do asa ponovo dozivlju i trube u rog. Sve glasnije
odjekuje umom.
. r Treba hi neto /ukviti, plemenita gospoo - opominje
Antolkovi. - Ponijeli ino kruha, suhog mesa i sira. Jasenka je
spremila i vina za sve nas.
- Jedite, odmorite se, ja ne mogu.
Svi uzimaju kruha, njoj nije do jela. Neka nevidljiva sila razdire
Pred njom gutaru i kri joj put, sila koju mladi plemii ne poznaju,
njima je zagonetna i nedohvatna.
Strah me. zatei e me no u umi - apne imuni svome a rugu
Galekovicu. - Jo emo i zalutali. Ona neprestano hita puto-V|ma
kojima nikada nije prola ljudska noga.

- Neemo zalutali dok je s nama Antolkovi. umu poznaje bolje od

svih nas.
- Vidi tamo ravno oznaio je on zajedno s Jelenkorri posebnim
znakovima da ne zalutaju kad su odlazili u umski dvorac - razlae
Pogledi.
- A ako nas zatekne no?
- Ne smijete je pustiti lijevo - odreuje Antolkovi i alje imunia
za Gordanom koja neprestano kree u jo veu gutaru. imuni ju
dostigne i nastoji sklonuti da se vrati:
- Plemenita gospodo, gdje biste tu mogli nai djecu kad se ne moe
naprijed. Prije bismo ih mogli nai puteljkom to ga je pro-krio
Antolkovi.
- Ali djeca to ne znaju, nisu nikad vidjela ovaj puteljak.
- Varate se, plemenita gospodo. Damir ga zna, mi smo ga ovuda vodili
u dvorac.
Ona stoji zagledana u stabla:
- Kakva uma! Jedno se drvo splelo s drugim kao da su sve grane
meusobno zagrljene.
- Nitko od naih nije proao ovuda i nije udo ako je svijet ovo
mjesto nazvao Paklenim lugom.
- Sada mi pada na um - usklikne Gordana. - Kad smo juer dolazili
ovamo, sjeate se gospodine imuniu, sreli smo Lucia s nekim
vojnicima. Oni su se razbjeali i posakrili pa ipak nigdje ne
nalazimo nikoga. Nitko se od njih nije odazvao naim glasovima i
znakovima.
- Da - vojnici su se razbjeali - veli on.
- Ali onda borave u toj umi. Nisu mogli izii, osim ako bi bili
sluajno n al u tali na onaj na put za jahae - veli Gordana,
protrnuvi od pomisli: "Ovi su vojnici mogli naii na mog sina i
kraljevia!"
Te misli mue Antolkovia jo od prole noi, ali o tom uti.
Pribliio se Gordani i uje njezin razgovor sa imuniem. Nastoji
ublaiti Gordanin strah:
- Rekao bih da se djeaci skrivaju negdje na drveu i moramo poi
dalje. Vojnici su bez sumnje nalutali na na jahai prolaz.
to god joj rekli, sve ona smatra samo namjetenom utjehom. I samo
kimne glavom pa ide naprijed. Koraa lagano. U mukom je odijelu,
nita je ne spreava u hitrom hodu kroz grmlje, a mladi joj plemii
nastoje prokriti prolaz.
Antolkovi se sve vie zabrinjava. elo mu je puno bora. Ne nada se
niemu dobrom. I zbog toga zaostaje da ne bi morao razgovarati s
Gordanom o djeacima. Smatra ih izgubljenima. Ili su pali plijenom
umskih zvijeri, ili vojnicima.

u LUKAVCU EKAJU SMRT
Prva zora nala je Verbecija budnog. Od brige za neaka i strahovite

oluje nije mogao spavati. I sada u zoru iziao je na trijem, ekajui

svakog asa od lijenika vijesti koje mu donosi barun Pencinger.
Velika se ne moe umiriti zbog sudbine svog miljenika Drae-nia.
Sam ne moe u njegovu sobu, odvie ga uzbuuje gledati kako se s njim
poigrava smrt.
Kad opazi Pencuiszeia spopadne ga strah. Barun mu se priblii. Jo
uvijek nikakve promjene, samo vie ne stenje, kao tada dok smo ga
pregledavali.
Moda ipak niste uoili ranicu koja ga je otrovala?
- Uzvieni gospodine, nikako nije mogue da smo neto propustili.
Nema nikakve rane. Ako je bio uboden, onda to izgleda kao ubod od
igle, * to se ne moe razabrati. itavo mu je tijelo oznojeno, ne
moe te pronai je li istekla koja kap ili ne. Sve je to oprao znoj.
- Pripovijedao mi je lijenik da je Draeni pruio Vileni desnicu, a
ona je prihvatila. Dakle, tamo bi morao biti neki trag.
- Koliko mu je puta ve lijenik obrisao znoj s dlanova, nemogue je
to spaziti. Vjerujte: znam kako se to izvrava na jugu. Sve mi je
pripovijedan Petar Pan. On zna svakojakih lopovtina. Otrovnim
bodeom ubode se neosjetljivo, toliko da otrov dopre ispod koe. Ne
treba ni da krv procuri.
Raspravljaju na sve mogue naine i nagaaju. Onda Verbeci ustane:
- Svie zore, sad smo trebali obaviti vjenanje. Valjalo je
svadbovati, a mi emo imati pokop.
- Nadam se, uzvieni gospodine, oslobodit e nas srea tako velike
nevolje. Idem opet da vidim to je.
Ponovo doe u bolesnikovu sobu. Doskora se vrati i najavi dravniku:
- Jo uvijek na nesretnik ne poznaje lijenika ni mene.
- Zato taj lijenik jednom ne razloi to mu je?
- Uzvieni gospodine uvijek sam tvrdio da taj lijenik nita ne
razumije. Poaljite u tvravu Zagreb, tamo ima vrsnih lijenika koji
e vam sigurno biti od koristi.
- A u Turopolju nema neki vra?
-- Ne znam o tome nita - odgovori barun.
U to se Verbeci udari po glavi. Neka mu misao iznenada sjevne:
- Barune, zar nije knez Brandenburg bio otrovan u ovom dvorcu?
- Da, sjeam se, samo se nije ustanovilo ime je bio otrovan.
- Kako mi to prije nije palo na um? Sam knez pripovijedao Je da ga je
izlijeio netko iz Turopolja nekim lijekom. Tko je taj
ovjek?

77


- Uistinu, ne znam, uzvieni gospodine - odvrati barun. fv - Odmah u
doznati. Kako se prije nisam sjetio?

I pojuri trijemom i hodnikom ravno u sobu kneza Branden-burga i

estoko udara po njegovim vratima.
Otvorio je kneev brati markgrof Danijel. Sneni se mladi sav
prepao, spazivi Verbecija koji hitro zakorai u sobu i prodnna
kneza:
- Knee, tko je taj koji vas je izlijeio od onog otrova? Onaj o kome
ste mi priali.
U prvi se as knez ne moe snai. Jo je snen, ali im prepozna
Verbecija, iza njega katelana, die se i tare oi.
Ponovo Verbeci pita, a knez se sjea. Njegova je bolest bila samo
prividna. Sad mu se zavrtjelo u glavi. to da odgovori.
U potpunoj nemoi bulji u Danijela koji je bio upuen u varku. Mladi
se markgrof brzo snae, pa odgovori umjesto kneza:
- Uzvieni gospodine, kneza je izlijeio neki ovjek iz Turopolja
kojeg je preporuila Gordana Petru Panu i uputila ga k njemu.
Lakrdija je doista otiao i donio lijek. Vi znate, katelane, to je
bilo onog dana kad je Petar Pan skoio u vodu na opkopima i tada...
- Petar Pan zna gdje je taj lijenik? - upada Verbeci u Danijelovo
prianje.
- Da, uzvieni gospodine, on je izjahao u Turopolje k vrau.
- I znali ste mu rei od kakvog je otrova obolio knez i donio je
protuotrov?
- Ne, gospodine, nismo znali. Gordana je tvrdila da taj vra u
Turopolju moe izlijeiti od svakog otrova jednim lijekom. Lakrdija
je taj lijek donio i knez je ozdravio.
Svima je olakalo. I knezu koji se pobojao da e biti prisiljen odati
la kojom se tada posluio da izigra katelana Pencingera i Verbecija
koji stjee nadu da e mu neak ozdraviti. Otro naloi barunu:
- Smjesta izvedite Petra Pana iz tamnice. Neka odmah doe k meni.
Mladi ljudi ne znaju o emu se radi pa zinue u velikaa i u
katelana koji se usuuje spomenuti:
- Uzvieni gospodine, vi ste Petra Pana kaznili tamnicom i odluili
ga izgnati iz dvorca.
- ivot mojeg neaka je prije svega - vikne on, a barun ne moe
drugo, nego posluati.
- Smjesta aljite k meni Petra Pana i neka mu potkastelan opremi
konja.
Pencinger srdito izlazi iz sobe. Ve je bio uvjeren da e se zauvijek
osloboditi lakrdijaa. Mrzio je Petra Pana jer ga je optuio zbog
trovanja kneza Brandenburga i svuda mu je smetao kad god je htio
poluiti neki vaan uspjeh i stei milost u svemoguega Verbecija.
Sada mora izvriti zapovijed da ga izbavi iz tamnice. Ljuti se zbog
toga jo vie jer ba svojom krivnjom mora osloboditi Petra Pana. Da
Verbecija nije upozorio na otrov, sad ne bi morao otva78


rati vrata Petru Panu. Nezadovoljan sam sa sobom, silazi niza
stepenice.
Danijel i knez navalili su na Verbecija pitanjima to se to dogaa.
Sa dvije tri rijei oznauje im zato Draeni umire, zatim ostavlja
mlade ljude sasvim zaprepatene i pohita iz sobe.
U oajnom strahu za ivot svojeg neaka, jedinog mukog potomka u
njegovoj obitelji dao bi sve da ga moe spasiti, a kamoli ne bi dao
slobodu Petru Panu. I jedva eka da se ovaj pojavi. Doekat e ga u
Draenievoj sobi. Ulazi, saginje se nad njim, zove ga, ali niti
odgovara niti otvara oi. Od asa izobliuju mu se obrazi kao juer
kad je ta muka zapoela.
Od jada i nevolje psuje lijenika i spoitava mu da nije posvetio
dovoljno pa/nje IM njeni k u
A lijenik jasno razabire: mladieva smrt past e na njegovu glavu. I
odlui se braniti svim sredstvima.
Odmah mu se uinilo sumnjivo kad ga je Pencinger toliko ispitivao o
Vileni kako se ona juer vladala u sobi. Sad mu to dolazi u horu za
obranu.
- Uzvieni gospodine, prva je greka to se gospodin plemeniti
Ferenci ne nalazi u dvorcu. On je stalno pazio na gospodina Draenia, uvijek je bio uza nj, odvraao ga od svih ludosti to su mu
padale na um. Da je on bio ovdje...
Istina, istina, ali njega sam morao iznenada poslati po vanom poslu.
Da sam to slutio.
Tako je Draena- bio bez nadzora, ali i bez njega bio bi ve danas
gotovo ozdravio da nije ta djevojka u dvorcu.
Kako? - trza se ugojeno Verbecijevo tijelo i ustane. - to vi o tome
znate" Brzo: kaite mi sve.
Ponajprije, zbog nje je gospodin Draeni poinio neoprostivu ludost
i dva puta ostavljao postelju i odijevao se kao da ima na ramenima
ogrebotine Druga, jo vea ludost, bila je to se juer obukao i
pozvao nju k sebi na razgovor. Ne kanim sumnjiiti ali uz sve to to
je ona preda mnom Draeniu izrekla priznanje ljubavi, tko zna to
joj je u dui?
- I vi mislite da. . .
Mislim ovo: naao sam gospoicu kod njega, bili su sami. A tko zna
to su ovdje raspraljali. kako su se vladali, nije li je moda
zagrlio, a ona tom prilikom neto uunih. Moda i nije? Ipak udno je:
juer je mogao ustati, a danas umire. Mogu li, dakle, odgovarati za
ono to je moda uinjeno dok nisam bio u sobi?
Zato niste bili? U tome je vaa krivnja. Niste ga smjeli ostaviti.
Gospodin Draeni zapovjedio je neka se maknem iz sobe, dakle, moram
sluati. Pitajte slugu kako je bilo. Odredio je da ne smije nikoga
pustiti k njemu, dakle, ni mene.

Verbeci zov n e- >kii:u Sve to on pripovijeda, jo vie zastire

Vilenu sumnjama. Sluga potvruje:
- Zapovijedio mi je gospodin Draeni da ga odjenem ili u

leati mrtav. Morao sam ga urediti, a on se eljao, gledao u zrcalo,
a onda je dola gospoica sveano odjevena. Meni je gospodin Draeni zapovjedio neka se nosim iz sobe i nikoga ne pustim unii.
- A gdje si bio dok su njih dvoje razgovarali?
- Na trijemu.
- I uo si to su govorili?
- Nisam, govorili su tako tiho da ne bih mogao uti ni da sam uho
prislonio na vrata. Dugo su bili sami u sobi.
Sumnja koju je pobudio u velikau barun Pencinger poprima jasnu
potvrdu. Verbeciju se ini da nitko nije mogao poiniti zlo, ve
jedino ona.
Sjea se kako se branila protiv vjenanja, a onda odjednom pristala.
"A ja sam mislio da se u njoj. nanovo probudila ljubav. Bio sam
igraka u ruci lukave ene. Ja, budala!"
Pencinger mu je ove noi- savjetovao neka ne pita djevojku i njemu
prepusti da od nje iznudi istinu. Pristao je, sad ne moe vie
odoljeti. Bilo to pravo barunu ili ne, mora djevojci pogledati u oi,
mora priznati to je uinila s vjerenikom.
I odlui da pozove Vilenu.
Smjesta poalje paa u sjevernu kulu s nalogom da doe k njemu.
Pa pokuca na vrata. Vilena je svu no sjedila, oslukujui svako
gibanje u dvorcu. A kad je zatutnjila oluja, gledala je kako no
araju munje i sluala gromove to su joj se inili objavom da umire
najcrnja dua na ovoj zemlji. A onda je smiljala kako e se braniti
ako Verbeci povjeruje Pencingerovim rijeima to ih je sluala juer
pred vratima svoje sobe. Tako je svu no sjedila odjevena i spremna
da je pozovu pred sud.
Paev dolazak je uvjeri da je sve svreno. Ne pita ga nita i skuplja
svu snagu pa ide za njim.
Na pragu sobe doeka je Verbeci. Njegov izgled i ono to je juer
ula na pragu kule dovoljno joj osvjetljuju njenu sudbinu.
Verbeci pokae na postelju i vikne.
- Evo vae rtve - i gleda je oima punim plamene osvete.
- Moje rtve? - opetuje ona pojaanim glasom. - Kako smijete to reci,
uzvieni gospodine? Zato je on moja rtva? Nije zbog mene odlazio u
Turopolje.
"to je? Zar opet lae? Pretvara se da ne zna?" To ga raspali, sagne
se k njoj, uhvati je za rame i zasike nad njom:
- Otrova ste mu sasuli u pie? Otrovnog praka metnuli pod nos? Uboli
ga otrovnom iglom? Je li?
Oi mu sijevaju. Zna to joj obeavaju, ali ve je spremna na sva

pitanja i zna kako e se braniti. I digne glavu:

- Uzvieni gospodine, na ovakve objede nemam rijei. Molim zovite
kardinala i kralja. Stavite me pred njihov sud, ali objedivati me ne
smijete. "$ *** **......., .* .- .:.;",./-" ",/. ^,,
,.-..,....,,.,,,
80

To ga jo vie razjari i vie: ..t -,- - Na vjeala u vas povui. Na vjeala ako mu odmah ne
pomognete.
to elite? Ne razumijem. Kako bih mu pomogla? Da barem
znam. .
Imate uza se protuotrova. To ima svaki trovatelj za sluaj da sam
sebe otruje Znam to, djevojko, dajte mi taj protuotrov i sve u vam
oprostit
itavu no smiljala je svoju obranu vrsto, odluivi da nita ne
prizna jer bi time bacila sumnju na hrvatske plemie u Turopolju da
se oni skrivaju iza njenog ina.
On je otrovan - pita ona, vjeto zapanjujui se.
Govorite - razjareno e on - ime je otrovan? S trijema kroz otvorena
vrata vikne poznati muki glas:
- to? Draen i L je otrovan? Tko to veli?
Taj glas trgne Vilenu, obazre se i spazi na pragu Petra Pana.
Barun Pencinger izvrio je zapovijed. Izveo je lakrdijaa iz tamnice,
putem mu samo neto rekao o Draeniu, a kad je Petar Pan stigao u
Draenievu sobu, uo je kroz otvorena vrata Verbecijeve posljednje
rijei To mu je dovoljno objasnilo da se dogodilo neto teko zbog
ega okrivljuju Vilenu.
Obuzima ga uvjerenje da je djevojka doista mogla neto uiniti.
Glavom mu pol ci i sjeanje koliko je esto puta govorila zagonetno
kad bi dolazio k njoj u onu malu sobicu. Vie puta je bio uvjeren da
djevojka u dvorcu nije sasvim goloruka. Kad god su zapodjenuli
razgovor o Draeniu. opazio bi u njenim oima udni plamen
prijetnje. Pokuao ju je ispitivati, ali je ve pri prvom pokuaju
Vilena vrsto stisnula usne i uutjela.
Zavmvi sad u njeno lice, ne moe ni asa sumnjati: Vilena je neto
uinila, a to je izobliilo njene crte lica i pogled i dranje.
"Kako da joj pomognem?" - prvo mu je pitanje.
Kad bih barem mogao s njome progovoriti koju rije. I gleda djevojku,
blijedu, ali ojhumi. Dok se Verbeci okretao k njoj bijesnim rijeima
i plamteim oima, traei pomo za svojeg neaka. Petar Pan upadne u
rije gospodinu Verbeciju da bi Vileni ostavio vremena promisliti
odgovore.
Samo kad ne bi priznala. To je lakrdijau glavna briga i smjesta je
nastavio zabrinuto:

Jadni Draeme Uzvieni gospodine, spreman sam vam na svaku slubu

koju zatraite. Evo, gospodin barun mi je naloio da smjesta doem k
vama.
- Zna li ovjeka koji ima lijek protiv otrova?
- Znam, bio sarn kot.1 njega u Turopolju kad je kne/ bio otrovan. Te
rijei povrate Verbecijev gnjev prema djevojci i on vikne:
- Recite: ime ste ga otrovali? Moramo to znati ili od vas dobiti
protuotrov.
81
Ne znam nita drugo nego to sam rekla Draeniu: bila "ih oajna kad
ne bi ozdravio. Krivo me optuujete, nepravedno.
6 OORUANj

leati mrtav. Morao sam ga urediti, a on se eljao, gledao u zrcalo,
a onda je dola gospoica sveano odjevena. Meni je gospodin Draeni zapovjedio neka se nosim iz sobe i nikoga ne pustim unii.
- A gdje si bio dok su njih dvoje razgovarali?
- Na trijemu.
- I uo si to su govorili?
- Nisam, govorili su tako tiho da ne bih mogao uti ni da sam uho
prislonio na vrata. Dugo su bili sami u sobi.
Sumnja koju je pobudio u velikau barun Pencinger poprima jasnu
potvrdu. Verbeciju se ini da nitko nije mogao poiniti zlo, ve
jedino ona.
Sjea se kako se branila protiv vjenanja, a onda odjednom pristala.
"A ja sam mislio da se u njoi nanovo probudila ljubav. Bio sam
igraka u ruci lukave ene. Ja, budala!"
Pencinger mu je ove noi* savjetovao neka ne pita djevojku i njemu
prepusti da od nje iznudi istinu. Pristao je, sad ne moe vie
odoljeti. Bilo to pravo barunu ili ne, mora djevojci pogledati u oi,
mora priznati to je uinila s vjerenikom.
I odlui da pozove Vilenu.
Smjesta poalje paa u sjevernu kulu s nalogom da doe k njemu.
Pa pokuca na vrata. Vilena je svu no sjedila, oslukujui svako
gibanje u dvorcu. A kad je zatutnjila oluja, gledala je kako no
araju munje i sluala gromove to su joj se inili objavom da umire
najcrnja dua na ovoj zemlji. A onda je smiljala kako e se braniti
ako Verbeci povjeruje Pencingerovim rijeima to ih je sluala juer
pred vratima svoje sobe. Tako je svu no sjedila odjevena i spremna
da je pozovu pred sud.
Paev dolazak je uvjeri da je sve svreno. Ne pita ga nita i skuplja
svu snagu pa ide za njim.
Na pragu sobe doeka je Verbeci. Njegov izgled i ono to je juer
ula na pragu kule dovoljno joj osvjetljuju njenu sudbinu.
Verbeci pokae na postelju i vikne.

- Evo vae rtve - i gleda je oima punim plamene osvete.

- Moje rtve? - opetuje ona pojaanim glasom. - Kako smijete to reci,
uzvieni gospodine? Zato je on moja rtva? Nije zbog mene odlazio u
Turopolje.
"to je? Zar opet lae? Pretvara se da ne zna?" To ga raspali, sagne
se k njoj, uhvati je za rame i zasike nad njom:
- Otrova ste mu sasuli u pie? Otrovnog praka metnuli pod nos? Uboli
ga otrovnom iglom? Je li?
Oi mu sijevaju. Zna to joj obeavaju, ali ve je spremna na sva
pitanja i zna kako e se braniti. I digne glavu:
- Uzvieni gospodine, na ovakve objede nemam rijei. Molim zovite
kardinala i kralja. Stavite me pred njihov sud, ali objeivati me ne
smijete. *"$>**t *,-.,...,..,..... * .u. ..Ji""^ ".",, ",, .......<,,,;,
80

To ga joarie razjari i vie: . - < -;,
- Na vjeala u vas povui. Na vjeala ako mu odmah ne
pomognete.
to elite? Ne razumijem. Kako bih mu pomogla? Da barem
znam. .
Imate uza K protuotrova. To ima svaki trovatelj za sluaj da sam sebe
otruje Znam to, djevojko, dajte mi taj protuotrov i sve u vam
oprostit
itavu no smiljala je svoju obranu vrsto, odluivi da nita ne
prizna jer bi time bacila sumnju na hrvatske plemie u Turopolju da
se oni skrivaju iza njenog ina.
On je otnnan - pita ona, vjeto zapanjujui se. Govorite razjareno e on - ime je otrovan? S trijema kroz otvorena vrata
vikne poznati muki glas:
- to? Draen i je otrovan? Tko to veli? :
Taj glas trgne Vilenu, obazre se i spazi na pragu Petra Pana.
Barun Pencinger izvrio je zapovijed. Izveo je lakrdijaa iz tamnice,
putem mu samo neto rekao o Draeniu, a kad je Petar Pan stigao u
Draenievu sobu, uo je kroz otvorena vrata Verbecijeve posljednje
rijei To mu je dovoljno objasnilo da se dogodilo neto teko zbog
ega okrivljuju Vilenu.
Obuzima ga uvjerenje da je djevojka doista mogla neto uiniti.
Glavom mu poleti sjeanje koliko je esto puta govorila zagonetno kad
bi dolazio k njoj u onu malu sobicu. Vie puta je bio uvjeren da
djevojka u dvorcu nije sasvim goloruka. Kad god su zapodjenuli
razgovor o Draeniu. opazio bi u njenim oima udni plamen
prijetnje. Pokuao ju je ispitivati, ali je ve pri prvom pokuaju
Vilena vrsto stisnula usne i uutjela.
Zavirivi sad u njeno lice, ne moe ni asa sumnjati: Vilena je neto

uinila, a to je izobliilo njene crte lica i pogled i dranje.

"Kako da joj pomognem?" - prvo mu je pitanje.
Kad bih barem mogao s njome progovoriti koju rije. I gleda djevojku,
blijedu, ali ojluinu. Dok se Verbeci okretao k njoj bijesnim rijeima
i plamteim oima, traei pomo za svojeg neaka. Petar Pan upadne u
rije gospodinu Verbeciju da bi Vileni ostavio vremena promisliti
odgovore.
Samo kad ne bi priznala. To je lakrdijau glavna briga i smjesta je
nastavio zabrinuto:
Jadni Drainic Uzvieni gospodine, spreman sam vam na svaku slubu
koju zatraite. Evo, gospodin barun mi je naloio da smjesta doem k
vama.
- Zna li ovjeka koji ima lijek protiv otrova?
- Znam, bio sam kod n]cga u Turopolni kad je kne/ bio otrovan. Te
rijei povrate Verbecijev gnjev prema djevojci i on vikne: _- Recite:
ime ste ga otrovali? Moramo to znati ili od vas dobiti protuotrov.
Ne znam nita drugo nego to sam rekla Draeniu: bila bih oajna kad
ne bi ozdravio. Krivo me optuujete, nepravedno.
<iORDAN,

Morala bih izgubiti pamet da trujem vjerenika kojeg ljubim.
Tek sad stekne Petar Pan uvjerenje da je kriva. Lakrdijau je poznata
njena mrnja prema Draeniu. Sad mu je sve jasno.
- Nije istina. Pretvarate se. Odgovorite: gdje je protuotrov?
- Ako me vaa milost i sad jo okrivljuje za Draenievu bolest,
nemam drugog odgovora: inite sa mnom to vas volja.
Istupila je naprijed, rairila ruke kao da se predaje, ali Verbeci
vie oajan, izmuen, neispavan, slomljen:
- U tamnicu s njom, na muila, priznat e na muilima sve. Zovite
kovaa.
Nijednim pogledom ne pokazuje Vilena strah, naprotiv ide k vratima,
izlazi na trijem i eka muitelja.
Petar Pan nasluuje: ne bi se ona tako mirno predala kad ne bi imala
neko pouzdanje u nekoga. U to? Zar je moda nakanila obraunati sa
svojim ivotom? To bi moglo objasniti njezin mir.
Kad bi barem mogao s njom govoriti samo as. Ta misao neprestano
kucka u glavi Petra Pana.
Vilena je otila trijemom, dok Pencinger stoji iza Petra Pana,
ekajui naloge i tada predloi Verbeciju:
- Povucite je na muila koja smo spremili za Kuevia.
- Da, da, brzo, to bre, priznat e. Moramo saznati kakav je otrov
upotrijebila i ima li uza se lijeka. To moramo saznati.
- Evo me da izvrim vau zapovijed - brzo e Pencinger i krene k
vratima, ali ga Petar Pan uhvati za lakat i povue blie, apui:
- Ali gospodo moja, dopustite najprije da uinim svoje ja, a onda

emo obraunati s ubojicom.

- to e uiniti? - pita Verbeci. - Hou da ide u Turopolje i da
donese lijek, ali prije toga moramo znati kakav je otrov.
- Uzvieni gospodine, ekajte malo, prije svega moram pomoi
vjereniku.
- Ti e mu pomoi? Ti? ime?
- Onim lijekom koji sam prije dva mjeseca donio za kneza. Rairenih
ruku okrene se Verbeci k lakrdijau, gotovo mu se baci na grudi.
- Ima taj lijek?
- Naravno, da imam, gospodine. Knezu nije trebala itava po-sudica.
Jo je ostalo dovoljno, ja sam ga spremio.
Uzradovao se Verbeci, gotovo gubi pamet. I Pencinger se zadah-tao i
gura Petra Pana iz sobe:
- Brzo, brzo, idite! Lakrdija dovikne Verbeciju:
- Smjesta u donijeti lijek.
Skoio je preko praga i potrao trijemom prema sreditu dvorca gdje
se nalazi njegova soba. Osjea da negdje na trijemu mora stajati
Vilena. I spazio ju je ba na uglu gdje trijem zaokree. Ne usuuje
se okrenuti da vidi gledaju li Verbeci i Pencinger za njim. Meutim,
pogledima izaziva Vilenu. Debele obrve pomiu se gore82

-dolje, dajui joj znakove da neto od nje oekuje. Stigao je do nje,
potaknuo se naumice, taj as iskoristi i apne joj: Slijedite me u
hodnik i ekajte.
A tada potri dolje u svoju sobu. Brzo prevre razne boce, posudice
kojima ma/e v>oje oma/e za veernje predstave. Trai, razbacuje,
najposlije nae najpogodniju posudicu od kovine, brzo je ispere,
natrpa u nju smljevene mirodije koju svake veeri mijea u vino prije
spavanja
Lakrdija se odulja iz sobe, pogleda na sve strane i kad vidi da
nema nikoga, hita prema blagovaonici. Tamo stalno stoje vrevi puni
vina. Nema nikoga. Nalije brzo u posudicu vina, sve to promuka,
uzima iz nekog vra svjee vode, nalije je i tada okusi. Zadovoljno
kimne glavom i hitro ulazi u hodnik.
Tu stoji Vilena Sad mu je Iako nadzirati vrata Draenieve sobe jer
mu lei nasuprot Zapinje pogled onamo, a djevojku pita;
- to da uinim za vas? alju me u Turopolje.
- Dovedite Stjepka ili kanonika Benka.
- Ali dotle e vas oni baciti na muila.
- Uine li to. onda je ionako sve svreno. Ne smijete svriti sami
sobom. Spremna sam na sve i ne bojim se.
Potpuno je uvjeren da se htjela osloboditi Draenia, ali je i sama
spremna umrijeti Mora joj pomoi. Ne moe due govoriti s njom da ne
bi tko opazio, ostavlja je i tri trijemom, namjerno stvarajui

veliku buku i tropot pa se zaleti u Draenievu sobu, visoko

uzdignuvi posudicu.
Lijenik zuri u nj. Verbeci i Pencinger puni su nade i slijede svaki
njegov korak Lijenik ne zna to Petar Pan kani. U velikoj je
neprilici. On zna kako je ono bilo s knezom da se samo prikazivao
otrovanim, a on, lijenik, morao je na njegovu zapovijed potvrditi da
boluje od otrova. Dakle, ne moe nita protiv lakrdijae vi h ina, a
da ne bi odao svojeg gospodara i njegovu prevare. Zato uti i eka
dok ne ostane sam s Petrom Panom pa da se s njim sporazumije. I
doputa mu da ini s bolesnikom Sto ga je volja. Samo izdaleka
promatra kako Petar Pan nalijeva neto iz posudice u Draenievu usta
Ne zna da je to obino vino, pomijeano s vodom i mirodijama, dok
Verbeci pun nade stoji iza njega i eka. Najednom Petar Pan uzvikne
zabrinuto:
- Jao, to je to?
- Sto je? - prestrai se uzvieni gospodin.
- Jao, nema dovoljno lijeka mislio sam da ga ima vie, valjda se
tekuina osuila.
- Ako nema dovoljno, nee mu pomoi? Petar Pan se namrti
- Zasad je dovoljno, ali vra u Turopolju rekao mi je kad sam bio kod
njega zbog kneza da mu treba lijevati ove tekuine vie puta u roku
od tri sata. Dakle, ovo je za jedanput dovoljno, ali to emo dalje?
83

Morala bih izgubiti pamet da trujem vjerenika kojeg ljubim.
Tek sad stekne Petar Pan uvjerenje da je kriva. Lakrdijau je poznata
njena mrnja prema Draeniu. Sad mu je sve jasno.
- Nije istina. Pretvarate se. Odgovorite: gdje je protuotrov?
- Ako me vaa milost i sad jo okrivljuje za Draenievu bolest,
nemam drugog odgovora: inite sa mnom to vas volja.
Istupila je naprijed, rairila ruke kao da se predaje, ali Verbeci
vie oajan, izmuen, neispavan, slomljen:
- U tamnicu s njom, na muila, priznat e na muilima sve. Zovite
kovaa.
Nijednim pogledom ne pokazuje Vilena strah, naprotiv ide k vratima,
izlazi na trijem i eka muitelja.
Petar Pan nasluuje: ne bi se ona tako mirno predala kad ne bi imala
neko pouzdanje u nekoga. U to? Zar je moda nakanila obraunati sa
svojim ivotom? To bi moglo objasniti njezin mir.
Kad bi barem mogao s njom govoriti samo as. Ta misao neprestano
kucka u glavi Petra Pana.
Vilena je otila trijemom, dok Pencinger stoji iza Petra Pana,
ekajui naloge i tada predloi Verbeciju:
- Povucite je na muila koja smo spremili za Kuevia.
- Da, da, brzo, to bre, priznat e. Moramo saznati kakav je otrov

upotrijebila i ima li uza se lijeka. To moramo saznati.

- Evo me da izvrim vau zapovijed - brzo e Pencinger i krene k
vratima, ali ga Petar Pan uhvati za lakat i povue blie, apui:
- Ali gospodo moja, dopustite najprije da uinim svoje ja, a onda
emo obraunati s ubojicom.
- to e uiniti? - pita Verbeci. - Hou da ide u Turopolje i da
donese lijek, ali prije toga moramo znati kakav je otrov.
- Uzvieni gospodine, ekajte malo, prije svega moram pomoi
vjereniku.
- Ti e mu pomoi? Ti? ime?
- Onim lijekom koji sam prije dva mjeseca donio za kneza. Rairenih
ruku okrene se Verbeci k lakrdijau, gotovo mu se baci na grudi.
- Ima taj lijek?
- Naravno, da imam, gospodine. Knezu nije trebala itava po-sudica.
Jo je ostalo dovoljno, ja sam ga spremio.
Uzradovao se Verbeci, gotovo gubi pamet. I Pencinger se zadah-tao i
gura Petra Pana iz sobe:
- Brzo, brzo, idite! Lakrdija dovikne Verbeciju:
- Smjesta u donijeti lijek.
Skoio je preko praga i potrao trijemom prema sreditu dvorca gdje
se nalazi njegova soba. Osjea da negdje na trijemu mora stajati
Vilena. I spazio ju je ba na uglu gdje trijem zaokree. Ne usuuje
se okrenuti da vidi gledaju li Verbeci i Pencinger za njim. Meutim,
pogledima izaziva Vilenu. Debele obrve pomiu se gore82

-dolje, dajui joj znakove da neto od nje oekuje. Stigao je do nje,
potaknuo se naumicc taj as iskoristi i apne joj: Slijedite me u
hodnik i ekajte.
A tada potri dolje u svoju "obu. Brzo prevre razne boce, posudice
kojima ma/e >\oje oni.i/e za veernje predstave. Trai, razbacuje,
najposlije nae najpogodniju posudicu od kovine, brzo je ispere,
natrpa u nju smljevene mirodije koju svake veeri mijea u vino prije
spavanja
Lakrdija se odulja iz sobe, pogleda na sve strane i kad vidi da
nema nikoga, hita prema blagovaonici. Tamo stalno stoje vrevi puni
vina. Nema nikoga. Nalije brzo u posudicu vina, sve to promuka,
uzima iz nekog vra svjee vode, nalije je i tada okusi. Zadovoljno
kimne glavom i hitro ulazi u hodnik.
Tu stoji Vilena Sad mu je lako nadzirati vrata Draenieve sobe jer
mu lei nasuprot Zapinje pogled onamo, a djevojku pita:
- to da uinim za vas? alju me u Turopolje.
- Dovedite Stjepka ili kanonika Benka.
- Ali dotle e vas oni baciti na muila.
- Uine li to. onda je ionako sve svreno. Ne smijete svriti sami

sobom. Spremna sam na sve i ne bojim se.

Potpuno je uvjeren da se htjela osloboditi Draenia, ali je i sama
spremna umrijeti Mora joj pomoi. Ne moe due govoriti s njom da ne
bi tko opazio, ostavlja je i tri trijemom, namjerno stvarajui
veliku buku i tropot pa se zaleti u Draenicevo sobu, visoko
uzdignuvi posudicu.
Lijenik zuri u nj. Verbeci i Pencinger puni su nade i slijede svaki
njegov korak Lijenik ne zna to Petar Pan kani. U velikoj je
neprilici. On zna kako je ono bilo s knezom da se samo prikazivao
otrovanim, a on, lijenik, morao je na njegovu zapovijed potvrditi da
boluje od otrova. Dakle, ne moe nita protiv lakrdija-evih ina, a
da ne bi odao svojeg gospodara i njegovu prevaru. Zato uti i eka
dok ne ostane sam s Petrom Panom pa da se s njim sporazumije. I
doputa mu da ini s bolesnikom to ga je volja. Samo izdaleka
promatra kako Petar Pan nalijeva neto iz posudice u Draenieva usta
Ne zna da je to obino vino, pomijeano s vodom i mirodijama, dok
Verbeci pun nade stoji iza njega i eka. Najednom Petar Pan uzvikne
zabrinuto:
- Jao, to je to?
Sto je? prestrai se uzvieni gospodin.
- Jao, nema dovoljno lijeka mislio sam da ga ima vie, valjda se
tekuina osuila.
- Ako nema dovoljno, nee mu pomoi? Petar Pan se namrti
- Zasad je dovoljno, ali vra u Turopolju rekao mi j)e kad sam bio
kod njega zbog kneza da mu treba lijevati ove tekuine vie puta u
roku od tri sata. Dakle, ovo je za jedanput dovoljno, ali to emo
dalje?
83

<"Jj - Tri vrau neka dade jo lijeka, naplati mu koliko god hoe
- i prui mu kesu novaca.
Lakrdija hitro razlae lijeniku:
- Sad ostanite uz bolesnika, ne miite se od njega ni asa. Moda e
se za ovo vrijeme, dok odem, probuditi iz nesvjestice. Knez se
probudio ve za jedan sat, a to je znailo da mu lijek pomae.
- Da, da, ostanite uz bolesnika i ne miite se - zapovjedi Verbeci
lijeniku - dok ovaj bulji u Petra Pana, ne znajui to da misli o
svemu tome. Lakrdija mu nalae:
- Dakle, gospodine, bdijte i pazite. Probudi li se Draeni, on e
vam rei to se s njim dogodilo. Moe se probuditi i za dva sata. On
najbolje zna kako je bilo s njime i tono ga ispitajte jer vana je
svaka rije zbog lijeenja.
U to se Petar Pan zamisli i okrene se katelanu Pencingeru:
- Molio bih vas, gospodine barune, da vi sjednete ovamo uz bolesnika
i ne miite se od njega. im on pone micati usnama, primaknite uho.

Tako sam ja radio kod kneza i odmah sam doznao to mu je. Sam je
poeo pripovijedati da mu je vino bilo neto gorko, ali on ga je opet
popio i osjetio je da neto nije u redu. Ako je vino bilo gorko, onda
je naroiti otrov od biljke. Ako je pak drugog okusa, sve e vam to
on pripovijedati.
Sve to slua katelan, a Verbeci povlauje Petru Panu i nalae
katelanu da se ne makne iz sobe.
- Knez mi je onda poeo pripovijedati o tom otrovu kako su mu ulili u
vino - ponovo pripovijeda lakrdija Verbeciju i sasvim ga zahvaa
svojim prianjem, dok on upadne u rije:
- Ulili su mu u vino, ali tko, tko mu je ulijevao otrov? Petar Pan
slegne ramenima i namrti elo:
- Preuzvieni gospodine, to se nikada nije doznalo i zato se knez
bojao u ovome dvorcu jesti prije nego to smo mi okusili. Bio je to
neki udni otrov. Kneza je najprije uhvatila omaglira, a onda
nesvijest i najednom nikoga vie nije mogao poznati oko sebe.
- Boe moj, upravo kao i Draeni - primijeti Verbeci, a Petar Pan se
strahovito udi:
- Kako? I kod Draenia je tako poelo?
- Jest, sasvim tako, tresla ga je zimica.
- Jao, uzvieni gospodine kneza je treslo. Dakle, sve je isto kao i
kod gospodina Draenia. Uzvieni gospodine, to je onda sasvim isti
otrov. Je li, gospodine lijenice? I vi tako mislite?
- Da, bit e sasvim tako - odgovori on jer mu drugo ne preostaje u
ovoj situaciji. Ne moe odati kneza, a ni samog sebe osramotiti to
je stalno drao kneza bolesnim od tobonjeg otrova.
- Dakle, uzvieni gospodine, netko je u dvorcu ve dva mjeseca tko
truje. Sad treba ponajprije pronai tog nevidljivog ubojicu.
Oito se Verbeciju ini vjerojatnim to uvjerenje da se tu radi o
nekom nepoznatom ovjeku koji je htio otrovati kneza, a sada i
Draenia, ali dodaje: " - ." .i.rv*-**.*-**.-.*j >.
84

_ To bi mogli poiniti Hrvati. Mrze Draenia, a mrze i kneza.
Nekoga su oito podmitili u dvorcu.
Lukavaki katelan ne vjeruje u takvu mogunost, ali neko je Petar
Pan na njega baci ci sumnju da je on otrovao kneza pa ga sad "leda
jasnim pogledom i mrnjom koja lakrdijau obeava osvetu. No Petru
Panu je vano samo jedno: da s Vilene skine sumnju
pa smjesta upada. .....
- Lako je mogue da su nekog podmitili.
- Draenia je otrovala samo njegova vjerenica - upada Pen-cinger ona
ga mizi ba kao i njezini zemljaci. Ne vjerujem da je tko drugi u
kui podmien. Nikako, samo je ona to uinila. A zar je kne/a ona
otrovala? - pita Petar Pan. - Gdje je ona bila dok se knez savijao u

bolovima od otrova, a ja sam ga spaavao?

Katelan odmah nalazi novu objedu:
Da, Vilena tada nije bila ovdje, ali je tu bila Gordana, a to je
svejedno. Svi su Hrvati zadojeni jednom mrnjom, jednom osvetom prema
nama.
Gordana? - udi se Petar Pan. - Ako je ona otrovala kneza, kako bi
bila mene poslala k vrau u Turopolje da donesem knezu lijek? A vi
/naic da me Gordana uputila kamo moram poi po taj iijek koji je
knezu spasio ivot. Dakle, Gordana je knezu spasila ivot.
Pencinger je ponovo poraen u svim argumentima. I njegova mrnja
prema Hrvatima i/.m.Hl.s i c novo uporite. Verbeci se zamislio: ako
nije kriva Vilena. tko je onda mogao to uiniti? inilo mu se da se
ljubav djevojke opet vratila k njegovu neaku, ali moda je lukava pa
se samo pretvarala. Tko zna? Ne moe sumnju svaliti na nju, a nikako
je ne moe osloboditi krivnje. I onda odlui:
- to se tie vjerenici, upanove keri, ne znam to bih mislio, ali
ini se da bi ona to mogla uiniti i vjerojatno je.
Uzvieni gospodine, dopustite da je zatvorim u tamnicu i stavim na
muila i bit e sve jasno.
Da, to emo uiniti, ali sad je ostavite u sjevernoj kuli, ali tako
da se ne moe maknuti. Neka mi bude pri ruci ako bi on umirao.
Prisilit u je, makar je sam ovdje pred njim razapeo na muila.
Petar Pan se pretvara kao da mu je to ravnoduno, ali ipak predlae:
Najprije bih pre! i dvorac. Ako ne naem nikakvog krivca, onda bih se
obratio na djevojku. Moje je vrsto uvjerenje da je netko u dvorcu
uzeo zadau da sve skupa otruje. A vi ne traite krivca, nego sve
svaljuju- na djevojku.
Lakrdija ve dri gospodara kraljevstva u svojim rukama i kao da mu
je zarinuo prst L u iju, odlui estito stegnuti.
Bilo bi bolje uzvieni gospodine, da uistinu traite tajnog ubojicu
koji ima tko zna odakle i od koga nalog da vas sve otpremi na drugi
svijet, kad vas ne moe otpremiti u Budim.

l
l
- Hrvati! Hrvati! - ape Verbeci sada ve potpuno u vlasti Petra
Pana.
Verbecijev pogled prua lakrdijau dokaz da bi mogao postii svoju
svrhu. I doista: Verbeci pristupi Petru Panu kojeg je dao zatvoriti u
tamnicu i, molei, uzima njegove ruke:
- Idi, Petar Pan, molim te, potrai vraa u Turopolju i ne vrati se
bez lijeka.
Ovu je zapovijed hitro i veselo doekao, ali prije mora govoriti s
lijenikom. Boji se da bi u njegovoj odsutnosti izdao varku s
kneevim trovanjem kojim je u ono doba Petar Pan izigrao Pen-

cingerovu elju da kneza otpremi u Budim i uini s Gordanom to ga

volja. I sad ide tiho k postelji i pogleda Draenia. Dade znak
lijeniku pa proape:
- Moram vam dati upute kako treba postupati. Iziite da ne bismo
bolesniku smetali.
To je sasvim prirodno i Pencinger i Verbeci putaju mirno Petra Pana
s lijenikom na trijem. I tiho mu naloi:
- Ni jednom rijei ne smijete odati da knez nije otrovan. To je
njegova elja i njegova zapovijed. Ako se ogrijeite, otpustit u vas
zauvijek.
- Kako bih ga odao - odgovori tiho lijenik - ta vidite da sam
potvrdio sve ono to ste rekli. Ali ovaj put vaa varka s lijekom ne
moe uspjeti. Htjeli biste djevojku oistiti od sumnje. Vjerujte, ona
je kriva.
- Mislite da je kriva? Vidjeli ste neto?
- Ne mogu ba posvjedoiti da sam je naao na djelu, ali samo znam da
je drala njegovu ruku i od toga asa uhvatila je Draenia omaglica.
Dobro sam pogledao njegov dlan.
- Nali ste kakav trag?
- To se ne moe tono ustanoviti, dovoljno je nekoga samo toliko
ubosti da otrov doe pod kou.
- Znam to mislite, ali ona nije tome dorasla. Zapravo po emu ste vi
stekli uvjerenje da je Draeni otrovan? Kako ste to mogli
ustanoviti?
- Ja nisam ustanovio, nego gospodin Pencinger. On je odmah bacio
sumnju na vjerenicu, a sami vidite da je vrlo vjerojatno...
- Pa ako i jest vjerojatno, pazite, gospodine, na vama je velika
odgovornost. Ako djevojku okrivite, Hrvati e vam se osvetiti, makar
se sakrili ispod kraljevih nogu.
Petar Pan opazi na stubama Stjepka. Iza njega ide potkastelan.
Iznenadio se tom dolasku i smjesta alje lijenika u sobu:
- Hajde, brzo k bolesniku. Ne miite se od njega, moda e se
probuditi iz nesvjestice i prije nego umre, saznat ete to se s njim
dogodilo. Ne putajte od njega ni Verbecija ni Pencingera. A ja idem.
Gotovo ugura lijenika u sobu pa za njim zatvori vrata, onda pohita
trijemom i zaustavi Stjepka pa e potkastelanu:
- Gospodine potkastelane, uzvieni gospodin nalae da odmah
86

spremite jo dva konja. Sam e sa mnom u Turopolje da potraimo vraa
koji je izlijeio kneza.
Dobra van je misao pala na pamet. Vra je spasio kneza, a moda e i
naeg mladog gospodina.
Samo brzo priredite konja, sam u otpratiti rimskog poslanika
uzvienom gospodinu

Stjepko stoji i eka. Petar Pan nadzire pptkastelanov odlazak, a

zatim uzima Stjepki za ruku i krene s njim u tamni hodnik.
- Vilena mi je rekla neka idem u Turopolje. eli govoriti s vama ili
s preasnim gospodinom. Ja moram otii smjesta da potraim lijek.
Kakav lijek? Kome?
- Sve ete dozn.tn, ali brzo umaknimo.
Petar Pan se uri naprijed da Stjepku prokri put ako bi ga
tkogod zaustavio. Iz tamnog hodnika stupe na drugi dio trijema
iza ugla, skrivajui se iza stupova drvene ograde. Nikoga ne susreu.
Lakrdija brzo vodi Stjepka prema sjevernoj kuli i onda mu ape:
Ja sada montm traiti vraa jer Draeni je otrovan.
- Otrovan? Cime bi se otrovao?
- Sumnjaju na upanovu kerku, prijete joj muilima. urite se i
brinite se za nju. Idem u Turopolje da togod ne posumnjaju. Sam
Verbeci odredio mi je da doem danas ujutro i donesem spise o istrazi
protiv Lukavana.
- Sam vas je pozvao? Tu sve pada naglavce. Ne razumijem nita - veli
tiho Pet;n Pan i as uuti jer se odnekle uo odjek koraka.
Najposlije bude sve opet tiho, a on upuuje Stjepka:
Ako vas je Verbeci oekivao, pitat e vas kako ste dospjeli k Vileni,
Malo prije naloio je Verbeci katelanu neka odredi pred vratima
upanove kcn strau, ali ja sam ih tako zastraio da su na to
zaboravili. Htio sam govoriti s njom prije nego odem. No, sad nije
potrebno kad ste stigli. Ja moram odigrati malo teu komediju i ne
elim da padne s.snm traak sumnje na mene da sluim njoj, inae ne
bih mogao izvesti namjeru. Znajte: tek danas ujutro izvadili su me iz
tamnice To recite Vileni. Ovih dana nisam ni slutio da je ovdje, a to
je Verbeci pomno zatajio pred svima, a ja budala sam vjerovao.
Proaptavi to, ide brzo zaklanjajui se iza stupova da umakne
stepenicama ravno u dvorite. Tu je ve potkastelan ekao s osedlanim konjima.
- Gospodin Draeni bi se mogao probuditi od lijeka koji sam mu dao,
zato uzvieni gospodin nee sa mnom - veli Petar Pan.
Stjepko je posve tiho pokucao na vratima kule i najavi se tihim
glasom:
im je Vilena razabrala da netko kuca, povukla se k vratima.
prepoznala je rimskog poslanika i brzo otvori. Mladi sveenik ulazi.
una opet za njim zat\mi vnui i povue zasun, pozdravi ga. Stjepko joj
ne odgovara. Ne moe .vjerovati svojim oima. Naao je tu ne-kg- ah
ne moe prepoznati upanovu kerku. Sva je izmijenjena.
87

l
- Hrvati! Hrvati! - ape Verbeci sada ve potpuno u vlasti Petra
Pana.

Verbecijev pogled prua lakrdijaju dokaz da bi mogao postii svoju

svrhu. I doista: Verbeci pristupi Petru Panu kojeg je dao zatvoriti u
tamnicu i, molei, uzima njegove ruke:
- Idi, Petar Pan, molim te, potrai vraa u Turopolju i ne vrati se
bez lijeka.
Ovu je zapovijed hitro i veselo doekao, ali prije mora govoriti s
lijenikom. Boji se da bi u njegovoj odsutnosti izdao varku s
kneevim trovanjem kojim je u ono doba Petar Pan izigrao Pencingerovu elju da kneza otpremi u Budim i uini s Gordanom Sto ga
volja. I sad ide tiho k postelji i pogleda Draenica. Dade znak
lijeniku pa proape:
- Moram vam dati upute kako treba postupati. Iziite da ne bismo
bolesniku smetali.
To je sasvim prirodno i Pencinger i Verbeci putaju mirno Petra Pana
s lijenikom na trijem. I tiho mu naloi:
- Ni jednom rijei ne smijete odati da knez nije otrovan. To je
njegova elja i njegova zapovijed. Ako se ogrijeite, otpustit u vas
zauvijek.
- Kako bih ga odao - odgovori tiho lijenik - ta vidite da sam
potvrdio sve ono to ste rekli. Ali ovaj put vaa varka s lijekom ne
moe uspjeti. Htjeli biste djevojku oistiti od sumnje. Vjerujte, ona
je kriva.
- Mislite da je kriva? Vidjeli ste neto?
- Ne mogu ba posvjedoiti da sam je naao na djelu, ali samo znam da
je drala njegovu ruku i od toga asa uhvatila je Draenica omaglica.
Dobro sam pogledao njegov dlan.
- Nali ste kakav trag?
- To se ne moe tono ustanoviti, dovoljno je nekoga samo toliko
ubosti da otrov doe pod kou.
- Znam to mislite, ali ona nije tome dorasla. Zapravo po emu ste vi
stekli uvjerenje da je Draeni otrovan? Kako ste to mogli
ustanoviti?
- Ja nisam ustanovio, nego gospodin Pencinger. On je odmah bacio
sumnju na vjerenicu, a sami vidite da je vrlo vjerojatno...
- Pa ako i jest vjerojatno, pazite, gospodine, na vama je velika
odgovornost. Ako djevojku okrivite, Hrvati e vam se osvetiti, makar
se sakrili ispod kraljevih nogu.
Petar Pan opazi na stubama Stjepka. Iza njega ide potkastelan.
Iznenadio se tom dolasku i smjesta alje lijenika u sobu:
- Hajde, brzo k bolesniku. Ne miite se od njega, moda e se
probuditi iz nesvjestice i prije nego umre, saznat ete to se s njim
dogodilo. Ne putajte od njega ni Verbecija ni Pencingera. A ja idem.
Gotovo ugura lijenika u sobu pa za njim zatvori vrata, onda pohita
trijemom i zaustavi Stjepka pa e potkastelanu:
- Gospodine potkastelane, uzvieni gospodin nalae da odmah

86

spremite jo dva konja. Sam e sa mnom u Turopolje da potraimo vraa
koji je izlijeio kneza.
Dobra vam je misao pala na pamet. Vra je spasio kneza, a moda e i
naeg mladog gospodina.
Samo brzo priredite konja, sam u otpratiti rimskog poslanika
uzvienom gospodinu
Stjepko stoji i eka. Petar Pan nadzire pptkastelanov odlazak, a
zatim uzima Stjepki za ruku i krene s njim u tamni hodnik.
- Vilena mi je rekla neka idem u Turopolje. eli govoriti s vama ili
s preasnim gospodinom. Ja moram otii smjesta da potraim lijek.
Kakav lijek? Kome?
- Sve ete dognan, ali brzo umaknimo.
Petar Pan se uri naprijed da Stjepku prokri put ako bi ga
tkogod zaustavio. Iz tamnog hodnika stupe na drugi dio trijema
iza ugla, skrivajui se iza stupova drvene ograde. Nikoga ne susreu.
Lakrdija brzo vodi Stjepka prema sjevernoj kuli i onda mu ape:
Ja sada monmi traiti vraa jer Draeni je otrovan.
- Otrovan? ime bi se otrovao?
- Sumnjaju na upanovu kerku, prijete joj muilima. urite se i
brinite se za nju. Idem u Turopolje da togod ne posumnjaju.
Sam Verbeci odredio mi je da doem danas ujutro i donesem spise o
istrazi protiv Lukavana.
Sam vas je pozvao? Tu sve pada naglavce. Ne razumijem nita - veli
tiho Pet n Pan i as uuti jer se odnekle uo odjek koraka.
Najposlije bude sve opet tiho, a on upuuje Stjepka:
Ako vas je Verbeci oekivao, pitat e vas kako ste dospjeli k Vileni.
Malo prije naloio je Verbeci katelanu neka odredi pred vratima
upanove keri strau, ali ja sam ih tako zastraio da su na to
zaboravili. Htio sam govoriti s njom prije nego odem. No, sad nije
potrebno kad ste stigli. Ja moram odigrati malo teu komediju i ne
elim da padne s mio traak sumnje na mene da sluim njoj, mace ne
bih mogao izvesti namjeru. Znajte: tek danas ujutro izvadili su me iz
tamnice To recite Vileni. Ovih dana nisam ni slutio da je ovdje, a to
je Verbeci pomno zatajio pred svima, a ja budala sam vjerovao.
Proaptavi to, ide brzo zaklanjajui se iza stupova da umakne
stepenicama ravno u dvorite. Tu je ve potkastelan ekao s osedlanim konjima.
Gospodin Draeni bi se mogao probuditi od lijeka koji sam mu dao,
zato uzvieni gospodin nee sa mnom - veli Petar Pan. Stjepko je
posve tiho pokucao na vratima kule i najavi se tihim glasom:
im je Vilena razabrala da netko kuca, povukla se k vratima. i
repoznala je rimskog poslanika i brzo otvori. Mladi sveenik ulazi.
Ona opet za njim zatvori vnui i povue zasun, pozdravi ga. Stjepko

joj ne odgovara. Ne moe .vjerovati svojim oima. Naao je tu ne-kg.

ah ne moe prepoznati upanovu kerku. Sva je izmijenjena.
87

Moda to ini odijelo? On ju je vidio samo u haljinama sluavke.
- Konano ste doli - proape ona.
- Verbeci mi je odredio neka danas donesem spise iz Kaptola. Uranio
sam, makar je teko prolaziti cestom jer je sve poplavljeno od
noanje oluje.
- Da, strahovita je bila oluja. Nisam ni oka stisnula.
Pola je nekoliko koraka, povukla naslonja i zamolila ga da sjedne.
On promatra svaku njenu kretnju. Tekom mukom koraa kao da e joj
sada dua izletjeti iz mlaahne pojave. Gleda je i razmilja o onome
to je uo od Petra Pana i odlui da sazna istinu:
- Sjednite mi nasuprot, gospoice, i recite: to vam titi duu?
- Nita me ne titi, sasvim nita.
- Ipak, ne moete porei: vidim u oima, govoru i svemu.
- Opetujem: nita mi ne titi duu. Samo sam molila Petra Pana neka
dovede vas. Moram poloiti priznanje. Uinila sam ono to mi je bilo
nareeno.
Te rijei potvruju Stjepku vijest Petra Pana, a ipak ne moe
vjerovati da je djevojka mogla poiniti takav zloin.
- to vam je bilo odreeno? - pita je.
- Osloboditi sve nas ove izdajnike nemani. "Zar ipak?" - misli on i
gleda je odlunu, blijedu, minu pa zapita, naglasivi svaku rije:
- Otrovali ste ga?
- Ve su vam rekli?
- Nisam jo govorio s njima, samo s Petrom Panom. On veli da vas
sumnjie. Ne vjerujem da biste to poinili.
Uspravila se pa naglaava odvano kao ovjek koji je uinio neSto
veliko:
- Ubola sam ga otrovanim bodeom. Nisu nali traga oruju jer je
oruje sitno.
Mladi sveenik ide uzbueno k prozoru i gleda dolje u vodene opkope.
Duboko ga se kosnulo to priznanje. Jedva se svladava. Nakon due
stanke vrati se k njoj i zapita: uai - Otkud vam taj bode?
*).*.. - Primila sam ga od plemenite gospoe Gordane.
Zanijemio je. Davne uspomene oivjele su u njegovoj dui, uspomene
s dvora kralja Matije dok je bio mali pa i sluio Gordanu s tolikim
oduevljenjem i toliko je ljubio. Zna to se sve tada zbivalo na
dvoru, sjea se dvoboja izmeu Damira brezovakog i brata kraljice
Beatrice koji je htio usmrtiti Damira otrovanom otricom bodea. Tom
je dvoboju sam prisustvovao. Jasno je: Gordana je nauila ovaj nain
obrane. Nije mu spomenula dok se nalazila zatoena da posjeduje takav
bode. Zadrala je to kao tajnu koju je uvala samo za obranu od

gospodara u ovom dvorcu.

Kad je odlazila, nije vie trebala taj bode i predala ga je ovoj
djevojci, a ona se posluila njime uvjerena da e osloboditi sebe i
Hrvate od te nemani. Ipak se njegova pobona dua tome protivi. Htio
bi opravdati Vilenu pred samim sobom i pita je: >:.", <t
88

- Vi ste to uinili da sebe obranite od nasilnika?
- Nisam se trebala braniti.
- Kako Pristali ste na vjenanje s namjerom da ga ubijete?
- Verbeci me najprije htio zavarati s Draenievom smrti. Odbila sam
da pri min: ime crnog dumanina naeg roda. Crveni oklop-mk grada Luk
i ci nosit e vazda ig nemani koja se uvukla u hrvatske redcni da
uhodi i svoju krivnju nametne drugome, junaku i najvrednijem mladiu
ovog kraja. Sve mi se to strahovito zgrozilo i ja sam odluno rekla
"ne". Ah tada mi Verbeci otvoreno ree da e me prisiliti da poem
za Draenia.
Najprije su vas uinili sluavkom, a sad odjednom preokret?
- Nisam pitala niti bi mi Verbeci odgovorio to ga je na to nagnalo.
Razlagao i o pomirbi s Hrvatima. Kad sam sve to vidjela i razabrala
da mi nema spasa, stala sam razmiljati i odluila da poem za nj i
da ga kaznim.
- Vi ste privo L!I na vjenanje samo zato da ga uzmognete ubiti?
- Jest, zato.
- Gospodin Verbeci tvrdio je pred upanom da ste mu oprostili i
pristali.
Izrekla tata oprotenje, ali ga nikada nije osjetila dua. Morala sam
tako govoriti da uzmognem prikazati vjerojatnim svoj pristanak.
Gledajui djevojku i sluajui njene izjave, ini mu se da je Vilena
Gordanina uenica. Ili je ta odluka njena samonikla misao? Ubili ste
ipak ovjeka i svoga mua. Trebala sam se vjenati danas, ali on me
juer zvao k sebi da mi kae neto vano. Smjesta sam pohrlila jer je
to bolje nego da uzmem njegovi ime. Odazvala sam se i otila k
njemu. Nala sam ga u sveanom ruhu kao da je ve ozdravio.
I pripovijeda sve kako je bilo, to se dogodilo i kako je nastojali
ostati uza nj. On joj je pruio desnicu, ona je prihvatila, stiui
u desnoj ruci malo oruje.
- Dakle, niste vjenani.1
Nisam odgovori ona i razjasni mu to se sve zbilo dan prije i
kako je kardinal prouzroio da se vjenanje moralo odgoditi. Tako mi
se pruila prilika da sve izvedem ve juer, a da ni asa ne moram
nositi njegovo ime. Skupio je obrve i razmislio o svemu.
Gospoice, to se ne slae s onim to je Verbeci rekao na opini kad
je govorio s vaim ocem. Njegovo je lice bilo odraz pravog oaja dok
nam se tuio kako mu je neak na samrti i moli dozvolu vaeg oca da

pristane na ovaj brak.

- A to je rekao moj otac?
Privolio je jer mu se inilo da je to jedini nain kako bi vas
oslobodio sumnje koja lei na vama. Sav svijet e misliti, vi znate
sto Jadni va otac. Htio je spasiti ugled keri, svog djeteta, dok je
Verbeci oajno plakao nad svojim neakom koji umire. Jo nam Je rekao
da ste se sakrili od straha pred Draeniem i zato vas nisu

Moda to ini odijelo? On ju je vidio samo u haljinama sluavke.
J"iy - Konano ste doli - proape ona.
- Verbeci mi je odredio neka danas doneseni spise iz Kaptola. Uranio
sam, makar je teko prolaziti cestom jer je sve poplavljeno od
noanje oluje.
- Da, strahovita je bila oluja. Nisam ni oka stisnula.
Pola je nekoliko koraka, povukla naslonja i zamolila ga da sjedne.
On promatra svaku njenu kretnju. Tekom mukom koraa kao da e joj
sada dua izletjeti iz mlaahne pojave. Gleda je i razmilja o onome
to je uo od Petra Pana i odlui da sazna istinu:
- Sjednite mi nasuprot, gospoice, i recite: to vam titi duu?
- Nita me ne titi, sasvim nita.
- Ipak, ne moete poreci: vidim u oima, govoru i svemu.
- Opetujem: nita mi ne titi duu. Samo sam molila Petra Pana neka
dovede vas. Moram poloiti priznanje. Uinila sam ono to mi je bilo
nareeno.
Te rijei potvruju Stjepku vijest Petra Pana, a ipak ne moe
vjerovati da je djevojka mogla poiniti takav zloin. r;
- to vam je bilo odreeno? - pita je. .-,";
- Osloboditi sve nas ove izdajnike nemani. -^
"Zar ipak?" - misli on i gleda je odlunu, blijedu^jnirnu pa
zapita, naglasivi svaku
rije: #.,.
- Otrovali ste ga? tf.,.
- Ve su vam rekli?
- Nisam jo govorio s njima, samo s Petrom Panom. On veli da vas
sumnjie. Ne vjerujem da biste to poinili.
Uspravila se pa naglaava odvano kao ovjek koji je uinio neto
veliko:
- Ubola sam ga otrovanim bodeom. Nisu nali traga oruju jer je
oruje sitno.
Mladi sveenik ide uzbueno k prozoru i gleda dolje u vodene opkope.
Duboko ga se kosnulo to priznanje. Jedva se svladava. Nakon due
stanke vrati se k njoj i zapita: tjui - Otkud vam taj bode?
ifhJ - Primila sam ga od plemenite gospoe Gordane. v Zanijemio je.
Davne uspomene oivjele su u njegovoj dui, uspomene s dvora kralja
Matije dok je bio mali pa i sluio Gordanu s tolikim oduevljenjem i

toliko je ljubio. Zna to se sve tada zbivalo na dvoru, sjea se

dvoboja izmeu Damira brezovakog i brata kraljice Beatrice koji je
htio usmrtiti Damira otrovanom otricom bodea. Tom je dvoboju sam
prisustvovao. Jasno je: Gordana je nauila ovaj nain obrane. Nije mu
spomenula dok se nalazila zatoena da posjeduje takav bode. Zadrala
je to kao tajnu koju je uvala samo za obranu od gospodara u ovom
dvorcu.
Kad je odlazila, nije vie trebala taj bode i predala ga je ovoj
djevojci, a ona se posluila njime uvjerena da e osloboditi sebe i
Hrvate od te nemani. Ipak se njegova pobona dua tome protivi. Htio
bi opravdati Vilenu pred samim sobom i pita je: MI,.,-.t
88

- Vi ste to uinili da sebe obranite od nasilnika?
- Nisam se trebala braniti.
- Kako? Pristali ste na vjenanje s namjerom da ga ubijete?
- Verbeci me najprije htio zavarati s Draenievom smrti. Odbila sam
da primam ime crnog dumanina naeg roda. Crveni oklop-nik grada Luk
n L nosit e vazda ig nemani koja se uvukla u hrvatske redove da
uhodi i svoju krivnju nametne drugome, junaku i najvrednijem mladiu
ovog kraja. Sve mi se to strahovito zgrozilo i ja sam odluno rekla
"ne". Ali tada mi Verbeci otvoreno ree da e me prisiliti da poem
za Draenia.
- Najprije su vas uinili sluavkom, a sad odjednom preokret?
Nisam pitala niti bi mi Verbeci odgovorio to ga je na to
nagnalo. Razlagao je o pomirbi s Hrvatima. Kad sam sve to vidjela
i razabrala da mi nema spasa, stala sam razmiljati i odluila da
poem za nj i da ga kaznim.
_ Vi ste privoljeli na \iencanje samo /ato ila ga uzmognete ubiti?
- Jest, zato.
- Gospodin Verbeci tvrdio je pred upanom da ste mu oprostili i
pristali.
Izrekla sam oprotenje, ali ga nikada nije osjetila dua. Morala sam
tako govoriti da uzmognem prikazati vjerojatnim svoj pristanak.
Gledajui djevojka i sluajui njene izjave, ini mu se da je Vilena
Gordanina uenica. Ili je ta odluka njena samonikla misao? Ubili ste
ipak ovjeka i svoga mua. Trebala sam se vjenati danas, ali on me
juer zvao k sebi da mi kae neto vano. Smjesta sam pohrlila jer je
to bolje nego da uzmem njegovi ime. Odazvala sam se i otila k
njemu. Nala sam ga u sveanom ruhu kao da je ve ozdravio.
I pripovijeda sve kako je bilo, to se dogodilo i kako je nastojali
ostati uza nj On joj je pruio desnicu, ona je prihvatila, stiui u
desnoj ruci malo oruje.
- Dakle, niste vjenani1
Nisam odgovori ona i razjasni mu to se sve zbilo dan prije i

kako je kardinal prouzroio da se vjenanje moralo odgoditi. Tako mi

se pru/ila prilika da sve izvedem ve juer, a da ni asa ne moram
nositi njegovo ime.
Skupio je obrve i razmislio o svemu.
- Gospoice, to se ne slae s onim to je Verbeci rekao na opini kad
je govorio s vaim ocem. Njegovo je lice bilo odraz pravog oaja dok
nam se tuio kako mu je neak na samrti i moli dozvolu vaeg oca da
pristane na ovaj brak.
- A to je rekao moj otac?
Privolio je jer mu se inilo da je to jedini nain kako bi vas
oslobodio sumnje koja lei na vama. Sav svijet e misliti, vi znate
sto jadni va otac. Htio je spasiti ugled keri, svog djeteta, dok je
Verbeci oajno plakao nad svojim neakom koji umire. Jo nam je rekao
da ste se sakrili od straha pred Draeniem i zato vas nisu
89

mogli nai kad je preasni traio da vas puste na slobodu.
- To je Verbeci lagao. Oni su me sakrili u ovu kulu i postavili pred
vratima strae. Nitko nije mogao k meni, a svima su rekli da sam
pobjegla.
Stjepku je jasna Verbecijeva prevara. Prizor koji je odigrao pred
ocem djevojke i pred svima na opini ne moe nitko odigrati, osim
komedijaa. Nitko ne bi mogao posumnjati da lae.
Dok on ovako razlae, djevojka nastavi:
- asni gospodine, Verbeci je doista komedija jer njegov neak
nikada nije bio na samrti. Bio je ve na putu ozdravljenja sve do
juer naveer...
- Gospodin Antolkovi i Gordana jedini pogaaju pravu istinu. Nijedan
od njih nije vjerovao u ovu pomirbu. Oboje su tvrdili da je sve to
la, prevara koju su zasnovali da izvuku korist za sebe.
- Htjeli su dobiti od naih plemia etu za obranu kraljevstva.
- A tko zna, moda i jo fo drugo - doda djevojka. - Kad mi je
kasnije prilazio, bio je tako ljubazan kao da me smatra svojom
ljubljenom snahom. Zato se meni ulagivao dok sam bila ovdje
zatoena? Toliko mi je govorio o svojoj ljubavi i svojoj naklonosti i
o svim astima kojima e me obasuti...
- Jasno je sve. eli poslati Draenia preko vas meu Hrvate da ih
uhodi.
- Zar bi mogao biti tako lud i vjerovati da bih ikada bila ena ovog
ovjeka?
- Ali sad je vano za vas, gospoice, ono to ima slijediti.
- Spremna sam na sve, asni oe. Jedino sam htjela, prije nego sa
mnom obraunaju, govoriti s vama ili s kanonikom da znate to je
bilo.
- Niste smjeli okaljati ruke takvim djelom.

- Namjeravala sam to jo prije nego to je otputovao u Slovaku po

kraljevia kad mi je govorio nedostojno i prijetio to e sve uiniti
s Kueviem. Ali je uzmaknuo kao da je slutio to nosim u njedrima.
Zar bi mi sada, kad su me htjeli prisiliti da se vjenam, mogli
zamjeriti to sam spasila itav na rod od te ivotinje?
Stjepko uti. Sva mu se pobona dua buni protiv tog shvaanja. Zar
je to uistinu kazna, ili se ova djevojka sama nametnula da e
izvriti kaznu koju je zasluio?
Sad se dosjeti kako bi Verbeci mogao saznati da se on nalazi ovdje i
saopi joj to mu je povjerio lakrdija, kako je kane staviti na muke
da prizna kakvim je otrovom unitila ivot Verbecijeva neaka. Ona se
nimalo ne uplai, ni muenja, ni smrti.
- Neka ine sa mnom to god hoe.
- Odvie ste mirni uoi neprijateljevih prijetnji.
- Rekoh: spremna sam na sve.
Promatrajui Vilenu, sjea se junakog djela njezina djeda i ujaka
bana Berislavia i njezina oca upana. Nekoliko je Berislavia hrabro
i slavno palo na bojnom polju protiv Turina. Zar se uistinu u toj
djevojci probudila krv njenih djedova? Inae ne bi sada mogla

ovako odgovarati Neko su mu sasvim drugaije opisali tu ljepoticu
draesnu, razmaenu i nestanu. Dok on razmilja, ona ga iznenadi
pitanjem:
- Recite: postoji li mogunost da Lukavani nau, uhvate Je-lenka
Kuevia?
- Na to vam ne bih mogao odgovoriti.
- Gdje se nalazi Jelenko?
- Znam da su poli svi zajedno s Antolkoviem na bojite, ali samo
prividno jer su odluili da se vrate.
- Vrate? Kamo? - upadne ona, drui.
- U svoje sklonite gdje su se skupili svi plemii. Zapravo oni su se
sklonu!i negdje u gustu umu i tamo ekaju jer Antolkovi nije
vjerovao p<nnirhi koju je ponudio gospodin Verbeci. im su Antolkovi
i Gordana podigli svoju rije, rasprilo se povjerenje sviju nas i
oni se sad ine kao da vjeruju. Uzeli su da se bore orujem kojim
napadaju. Lukavost se izbija lukavou.
- Molim vas: zar je Jelenko stalno s prijateljem mog oca, s
Antolkoviem.
- Da on je stalno s njim i on je voa ustanika. Draeni je poslao za
njima svoje ljude. Sam mi je rekao da mu je u tragu i zna gdje se
nalazi pa e mu ga njegov katelan poslati kao vjenani dar. Sam se
preda mnom hvalio kako e mu Jelenko Kuevi biti dragocjen vjenani
dar.
- Vama je mnogo do toga da saznate neto o tom plemiu? Ona obori
oi, ali odgovara nevano:

- Da, asni gospodine, mnogo mi je stalo. On je moj drug iz

djetinjstva. Draenu, je svu svoju podlost iskalio na njemu. Juer se
s toliko samosvjesti prijetio kako e ga postaviti na muke da
polagano i jadno umre. Zato bih htjela da ga obavijestite o tome neka
se uva. Ako Verbecijeva sumnja i dalje ostane na meni, jo e se
vie osvetiti Kuevicn. Bit e uvjeren da me moj drug iz djetinjstva
uputio na ovaj in da se moe osvetiti meni. On e se uhvatiti svih
najnevjerojatnijih optubi, samo da opravda sebe ako ga tko pozove na
raun.
-- Jelenko Kuevi dobro zna kolikoj je opasnosti izloen, ali ja u
mu sam saopiti vau poruku.
Ne recite mu da ga upozoravam ja, nego vi. Molim vas obeajte mi.
- Vrlo rado. kako god elite. No, vi kao da se uope ne nadate izii
iz dvorca?
Ne znam sto e biti sa mnom, ali sasvim mi je svejedno to me eka.
Ona je neman primila svoju kaznu.
Njihov razgovor prekine estoko kucanje na vratima.
Otvorite, smjesta otvorite, uzvieni gospodin Verbeci zapovijeda.
To je glas baruna Pencingera - ape Vilena Stjepku. Sklonite se
smjesta u drugu sobu i ne javljajte se dok vas
ne pozovem. Doekat u ih ovdje sam. <" /*.">;
90


l
Pohitala je u drugu sobu i odluila je da oslukuje na vratima.
Stjepko gurnu zasun na vratima i otvori ih. Pred njim su se
zaustavili Verbeci i katelan Pencinger sa dvojicom momaka. Jedan od
njih dri u rukama okove. Uli su brzo, a zaustavili se jo bre. Kao
sablast, stoji pred njima mladi sveenik. Verbeci osjeti da je
raskrinkan. Taj mladi sveenik doznao je oito sve to nije smio
doznati. Odvie je uzrujan da bi se mogao svladati i smjesta poprimi
neku masku. Stjepko iskoristi njegovu zabunu:
- Uzvieni gospodine, moja prisutnost vas zbunjuje. Budite uvjereni:
nisam se nadao susresti s vama u ovoj kuli i s dvojicom slugu koji
nose okove. Zar kanite okovati mene?
Stotinu kletvi prolazi kroz misli maarskog velikaa i ne moe se
dosjetiti kako bi se mogao sada izvui. A Stjepko nastavlja:
- Donio sam vam spise kako ste eljeli.
to bi sada odgovorio? Kako je ovaj dospio ovamo? Pun je gnjeva.
Jedina mu je misab bila sapeti Vilenu u okove, odvesti je na muila i
od nje iznuditi priznanje. Na to ga je navelo stanje ranjenika. Ipak
se snae:
- asni gospodine, kad sam vas juer zamolio da donesete spise o

istrazi, bio sam oajan zbog svog neaka, ali danas je preda mnom
otkriven zloin koji je poinila ki upana Berislavia. Ona je
otrovala moga neaka.
- Kako i kada je uinila, uzvieni gospodine?
- Kada? Juer uveer dok je sjedila uz njegovu postelju. Ja sam vam
pokazao djevojku i zamolio vas da ih pustite u miru.
- udnovato, uzvieni gospodine. Dan prije bili ste kod gospodina
upana i plakali to umire. Onda bi ga ona morala otrovati dan prije,
a ne tek juer? Je li istina ono to je uzvieni gospodin govorio kad
je doao k upanu ili ono to veli sada?
- Premda stojim pred rimskim poslanikom, ne smatram vas pozvanim da
mi sudite. U ovom kraljevstvu ja sam gospodar i imam pravo kazniti
zloinku.
- Imali biste je pravo samo optuiti pred sudom, a sud ima pravo da
je kazni ili rijei, prema tome, je li kriva ili ne. Vi imate pravo
kanjavati svoje sluge, ali ne kerku plemia.
Bijesan Verbeci se okrene slugama i zapovjedi:
- Onamo! Provalite u onu sobu, potraite je, sveite i odvedite u
tamnicu.
Stjepko stane brzo na vrata na koja je izila Vilena i povisi glas:
- Gospodine, vi zapovijedate da vae sluge taknu rimskog poslanika?
Smijete li me maknuti s ovog praga?
Njegova je opomena prijetea i Verbeci se pone svladavati. Taj
rimski poslanik doao je zapravo iz Rima zbog procesa to ga vodi
Ugarska s vojvodom od Ferare Hipolitom. Kako e Stjepko izvijestiti
Rim, tako e biti. A tu je jo i kardinal koji mu sjedi na vratu. I
taj e stati u obranu rimskog poslanika.
Sve to probere Verbeci u svojim mislima i zaas je nacistu da su mu
vrata do Vilene zatvorena. Zatim promijeni glas i prozbori:

- Ne moete shvatiti nevolju, gospodine, to vlada nada mnom.
Draeni je moj jedini nasljednik. Nemam sina, njega smatram svojim
djetetom, a on umire otrovan i nita nije vjerojatnije nego da ga je
ona otrovala. Oprostite. Nisam odgovoran za ono to inim. Spo-palo
me toliko bjesnilo da nisam znao to govorim. Imate pravo, zloinku
moram staviti pred sud.
A dotle tra/m da gospoicu pustite kui, gospodine Verbeci. Va neak
oteo je djevojku na sramotan nain. Upravo se stidim to moram
gledati okom u oko takvom nedjelu mladog viteza.
- Vi ga optuujete dok je on elio popraviti svoj grijeh vjenanjem ?
- A ona je pristala. Dakle, kako je smijete optuiti da ga je
otrovala?
- Sve dokazuje da je ona.
- Gospodine primite moj savjet. Najprije se smirite, razmislite o
svim okolnostima, sve ispitajte to se tu zapravo dogodilo. To vam

zapovijeda u prvom redu pravednost, a zatim vaa plemika ast koju

svjetovni plemii toliko uzdiu. Ili ova plemika ast nije uvijek
jednaka9
- Molim da ne sumnjate u moju ast - isprsio se Verbeci povrijeen,
ali ipak svladava ton govora.
- Razumijem min-ii. toga, pa ipak elim od vas obeanje da ete
djevojku vratiti ocu ako je togod kriva. Putovi su vam otvoreni do
kralja i suda.
Previe traite. Nikako se ne mogu odazvati toj elji. Naprotiv,
traim da mi kae kakvim je otrovom otrovala neaka, moda se nade
lijek, a moda ga ona ima.
- upanova kei porie da je kriva zbog Draenieva stanja pa,
naravno, ne moe nita znati o otrovu. Govorio sam s njom.
- Onda vas molim doite, pogledajte Draenia i prosudite kako je.
- Upozoravam vas - veli Stjepko - djevojku uzimam pod svoju zatitu
kao to sam uzimao i Gordanu.
Verbeci poalje iz sobe slugu s okovima, a Stjepko prihvati poziv da
sam vidi bolesnika. Verbeci mu pokae bolesnika kako lei u
besvijesti, sav isceren, iskrivljen, katkad stenje, a onda opet
zanijemi. Promatra ga neko vrijeme, razgovara s lijenikom, s
Verbeci-jem i katelanom, ispituje sve mogue sitnice.
Raspravljanjem o Draenievoj bolesti, razvlai Stjepko vrijeme kako
bi doekao Petra Pana.
Odjednom su svi utihnuli. Draeni se pomakne, teko uzdahne. Otvori
oi i zuri u strop. Verbeci priskoi i gotovo druim glasom zove:
Sinko. sinko, kako ti je?
Bolesnik ne < di: \ara; ponovo sklapa oi. Lijenik mu se priblii 1
metne ruku na srce. ini mu se da ne kuca. To ga zbuni, uznemiri. Sam
m zna to bi, ali ne ree nita Vara li se, ili, uistinu, to srce
vie ne udara? Tada se okrene, sjedne i uti.
93

- Zar spava? - pita Verbeci zabrinuto.
Lijenik kinine. To ponuka sve ostale da iziu na trijem.
Tamo stoje knez Brandenburg i Danijel. Iz svoje sobe izlazi i
vojvoda od Ferare, tobonji kardinal i nekoliko njegovih plemia.
S njima je Mladen, vitez od Srednjice. Spazivi Stjepka, izmijeni s
njim poglede. U Stjepkovu dolasku Mladen nazrijeva posljedicu Vojkova izlaska iz dvorca pa stoji mirno i eka da mu se prui mo
gunost da bude sa Stjepkom sam. Ali to je sada nemogue. Svi
su na okupu... . ..". . . . . ..... -,".VRA PETRA PANA
Verbeci se tui kardinalu nad nesreom svog neaka i ispripo-vjedi
sve to se s njim zbivalo preko noi dok sluga ne najavi da je
doruak na stolu.

I sada redom odlaze u blagovaonicu.

Tek to su pojeli, najavie Verbeciju da je stigao Petar Pan. To
Stjepka digne sa stolice i odmah ide za Verbecijem iz blagovaonice.
Gotovo tri da uje to nosi lakrdija.
Nali su ga na trijemu. Ali nije sam. S njim je neki stariji ovjek u
graanskoj odori. Petar Pan se pokloni Verbeciju koji zaueno gleda
stranca.
- Vaa milosti, donio sam lijek - veli Petar Pan.
- Je li to vra koji je dao lijek?
- Jest, uzvieni gospodine, doveo sam uvenog vraa koji je ujedno i
najslavniji ranarnik, dakle, razumije se u lijekove i u rane.
- Moj neak ne boluje od rane, nego od otrova - odgovara Verbeci, ne
dajui nikakve vanosti ranarnikoj sposobnosti ovjeka koji ne
govori ni rijei, ve ozbiljnim mudrim pogledom promatra Verbecija.
Ali Petar Pan na svaki nain eli izvojtiti uvaavanje za svoju
namjeru i nastavlja raspredati:
- Molim vas, uzvieni gospodine, ionako nita ne stoji.
- uti. Sve bi dao za mojeg neaka - uzvikne Verbeci jer se Petar Pan
dotaknuo njegove uvene krtosti.
- Dakle, evo prilike, ovome na daleko i iroko uvenom vrau, da
pogleda vaeg uzvienog neaka. On e tono istraiti njegovu bolest.
Ali morate odrediti lijeniku neka pri tom ne smeta vraa. Znate da
je vrlo ljutit ako tkogod dolazi u blizinu bolesnika ili se paa u
njegov posao.
- Idi, brzo, Petar Pan, neka se dade lijek Draeniu, najprije lijek
protiv otrova.
- Zar mislite da smo ekali dok vi iziete? Ve sam kao lud potrao
ravno u njegovu sobu, ulio mu lijek u usta kako je odredio
94

vra i tek tada sam vas dao pozvati. A sad e ga pregledati - doda
lakrdija, dok Stjepko ne sluti to to znai. elim biti prisutan naglasi Verbeci.
- Naravno m vra i eli, uzvieni gospodine, da vi tono vidite kako
je i Sto za svaki sluaj da se ne dogodi nesrea.
Verbeci ide za Petrom Panom koji vodi starog ovjeka u Dra-enievu
sobu. dok je Stjepko ekao na trijemu.
Lakrdija uvede vraa. Verbeci ulazi za njim, a tada se Petar Pan
okrene k izlazu na trijem:
Uzvieni meni bi pozlilo da moram gledati ranu - veli on pa izlazi na
trijem i hita Stjepku koji ga eka i apui saopuje: Jahao sam
ravno u opinu da naem upana ili drugu gospodu pa da im sve kaem.
Nedaleko od Kurilovca na cesti sreo sam preasnog ii^p.-dina Benka
koji je upravo dolazio s Kaptola. Rekao mi je d; se u Turopolju
okupio narod da ide k Verbeciju jer se ljudi bune. Sve sam mu

ispripovijedao.
to je rekao, to je odluio? Je li mi poslao kakvu poruku? Kanonik
e doi ovamo jedan sat nakon mene kao da se nismo sreli. Naloio mi
je neka pohitam naprijed.
- Otkud vam ovaj vra?
- To je puki sluaj. Ovo je kaptolski ranarnik koji je jahao s
gospodinom kanonikom u Turopolje k prijatelju Modecu kojeg je nedavno
zapalio Draeni. Tada sam predloio kao dobru izliku i zamolio ga da
doe sa mnom kao da je turopoljski vra.
- Mislite da e pomoi?
Dogovorili smo se neka Verbecija uvjeri da neak umire od rane. Ako
mu povjeruje time bi sa Vilene bila odvraena sumnja.
- Verbeci je htio djevojku ve svezati u okove.
- Zato sam i doveo ranarnika, a ovaj e odvratiti od nje svu krivnju.
- A vi ste, uistinu, donijeli neki lijek Draeniu?
- Donio sam neku mjeavinu kuhanih trava to sam dobio u selu. Glavno
je uvjeriti Verbecija da je to lijek. Sad bi bilo dobro da vi, asni
gospodine, odete k Draeniu, a ja u stajati na pragu ako bi trebalo
ranarnika poduprijeti mojim rijeima.
Stjepko prijee naprijed, a lakrdija je zaostao da prikrije vezu sa
Stjepkom.
Ulazei u sobu, naao je Stjepko ranarnika u velikom pripovijedanju :
- To je prava strahota, gospodine, to se s njim dogodilo. S ramena
mu je oderan povez pa se rana ponovo otvorila, gotovo rastrgla,
upalila i ognojila. Tko mu je razderao tu ranu?
Ogledao se okolo, ali svi ute, samo Verbeci plaho odgovara:
- Mislim da mu nitko nije mogao razderati ranu. To nije mogue.
- Nije li moda mladi ustajao?
- Jest. dvi puta i oblaio se.
- Onda nije udo ako je razderao ranu. Sad je to ve druga
95

rana. Ona prije bila je poela cijeliti, a to je sad mnogo gore nego
ono prvo. Kad mu se rana razderala i upalila, moralo mu je pozliti.
Nije li ga moda tresla i groznica?
- Jest, jest - hitro odgovori Verbeci - jako ga je tresla. Lei ve u
besvijesti od juer uveer.
- Mogao bi od toga i umrijeti, uzvieni gospodine - ustvrdi ranarnik
- to je veliko zlo. Verbeci mu padne u rije:
- Od toga nikako ne moe umrijeti, on je otrovan. Ranarnik digne
glavu i pogleda Verbecija, pa onda zanijee:
- Nikako, to nije mogue. Da je otrovan, rana bi bila crna kao
ugljen, a i on bi ve bio sav crn ili barem plav kao ljiva. Ja to
znam, nisam uzalud vra.
"Dobro ga je uputio Petar Pan" - pomisli Stjepko, stojei kraj vrata.

"Moda e se Vilena ipak spasiti." Malo se ogleda na trijem gdje

blizu praga stoji lakrdija, pazei na svaku ranarnikovu rije. On
nastavlja ogledavati Draenia, saginje se i neto radi.
Lakrdija izdaleka sve to nadzire i opaa da Verbeci priklanja sve
vie panje razlaganju tobonjeg vraa pa sve blie prilazi k njemu,
postavlja mu pitanja o pojedinostima koje ulijevaju Petru Panu nadu
da e njegov ranarnik svratiti krivnju na ranu, a rasteretiti Vilenu.
On sve to razlae s toliko dara govora i s tolikim uvjeravanjem da se
Verbeciju ini sve to vrlo vjerojatnim. Ba tako kao to mu se inilo
vjerojatnim kad mu je barun Pencinger govorio o otrovu i kad je
tvrdio da je neaka otrovala Vilena.
Sve vie panje posveuje Verbeci svemu to starac radi oko
Draenia. Izvadio je iz neke velike monje itav omot svakojakih
trava, ve sasvim osuenih, polagano ih naslagao na rame, a zatim
stao mazati nekom masti. Kad je to svrio, uzme nove poveze i stade
ranu lako vezati. Bez rijei gleda Verbeci, ekajui da mu stranac
kae to oekuje. Kad je svrio posao, brzo e uzvienom gospodinu
Verbeciju:
- Do zapada sunca mora se odluiti hoe li mu to pomoi ili ne.
- Kako emo to znati? - pita Verbeci kao da se poeo nadati, a ovjek
mu odgovori:
- Ostat u uza nj. Bude li mu bolje, jo jednom u obloiti ranu.
Svi u sobi ute. Lijenik je sve to iz prikrajka promatrao s
ironijom, ne vjerujui strancu do kojega nita ne dri. Verbeci ne
zna to da misli, a jo manje to da kae. Hvata se nove okolnosti
kao utopljenik slamke. im se ranarnik okrenuo k lijeniku i upitao
moe li ostati ovdje, Verbeci smjesta naloi:
- Da, ovaj e gospodin ostati uz postelju mojeg neaka. To je moja
elja.
- Bio bih vrlo sretan kad bi to pomoglo. Nitko sretniji od mene veli lijenik.
Promatrali su bolesnika. inilo im se kao da spava, a za vrijeme
96

ranarmkova posla esto je zastenjao, iako nije otvarao oi.
Sto mislite o tome? - pita Verbeci Stjepka. Ovaj ne zna to bi rekao
jer sad zna da je sve to uputio ranarnika Petar Pan i ne moe
uvjeravati da se neemu nada. Ali Petar Pan ivo tumai kako on
vjeruje uvenom vrau da je ipak sve kriva rana, a otrovu nema ni
traga. Dok ovako govore, do-hita sluga, pokloni se i javi:
Stigao je preasni kanonik Benko i eli razgovarati s vaom
uzvienou
Ovaj posjet oito je nemilo iznenadio velikaa pa pita Stjepka: Niste
mi nita rekli da dolazi gospodin kanonik? Nisam to ni slutio. Juer
mi nije ni spomenuo da kani k vama. Moda se neto dogodilo zbog ega

dolazi. I Verbeciju je to jasno, pa ostavlja sobu. Otvorio je vrata

velike dvorane gdje ga eka kanonik. Smjesta ga pita za Dra/emca. a
ovaj mu odgovara potiteno: Jo uvijek umire, strahovito je to
gledati.
- A upanova je ki uza nj?
Da - odgovori on - odluivi da preuti svoju optubu protiv Vilenc.
kako bi time bre otpremio kanonika iz dvorca i odmah upita Sto
kanonika tako iznenada nosi u Lukavac.
Znao sam, uzvieni gospodine, da e vas zauditi moj dolazak. Ni ja
nisam slutio da u biti prisiljen smetati vas, ali, evo, to se
dogodilo. Pred opinom se skupio silan narod, netko je dojavio
ljudima da gospodin katelan Luci sprema veliki napadaj na cijelo
Turopolje. Vele: vidjeli su ga negdje s velikom etom svojih vojnika,
sve se to prenijelo itavim ovim krajem pa se narod uzrujao, skupio
pred opinom i eli odmah saznati jesu li kaptolski prijedlozi
primljeni. Svi me ekaju s odgovorom.
- Jo nismo stigli ni da proitamo. Vama je jasno, preasni
gospodine, da nisam kadar sada to rjeavati.
- Uzvieni gospodine, sami ste eljeli i naglasili da pourim i
smjesta aljem spisi Juer je bio ovdje rimski poslanik. Vi ste ga
poslali ravno k nama da donese spise o istrazi koju smo proveli i
dovrili. On je oito ve ovdje?
- Da, ali u ovoj velikoj nevolji nisam dospio jo ni pogledati, a
kampli predati kralju. Ali, velite, narod sakupljen eka? Tko ga je
sazvao?
- Vijest da e danas biti sve odlueno, a narod eli uti to
ste odluili.
- A tko im je rekao da e danas biti odlueno?
- Vi sami uzvieni gospodine, objavili ste narodu pred opi97
7 ",
Na to je zaboravio. Tada pred opinom mislio je da e vjen
ati Vilenu s mladim neakom, a zatim javiti da je neaku izne
nada bolje, da e ozdraviti, i tek onda zatezati istragu i rjeenje
aok mu bude potrebno. A sad je neak uistinu na samrti i sas
vim se zbunio od te nesree. ^i-v, ;
iORDANA X

- Toliko sam nesretan da i ne znam to sam sve tamo rekao pred
opinom.
- Svakako bih vas molio. Nekako se stvar ipak mora rijeiti da se
narod uzmogne vratiti svojim kuama i umiriti.
- Sad je to nemogue, sav sam izvan sebe. Potrudite se sutra. Ali
kanonik se ne da otpremiti i odgovori:
- Razumijem vas, uzvieni gospodine, uistinu ste odvie zaokupljeni

svojom nesreom, ali bih vas zamolio da me povedete njegovu

velianstvu.
- Kralj je neto bolestan i ne moe vas primiti.
- Uzvieni gospodine, istraga je povjerena i kralju, meni i mojim
drugovima. Njegovo velianstvo je reklo da ustanovim krivce, a vi ste
to obeali. Moram govoriti s kraljem da barem nekako umirim narod.
Uvidjevi da je najbolje da kanonika otpremi u miru, Verbeci mu stade
pripovijedati kako e on sve uiniti da se ispuni njegova elja i
odmah sam otri kralju.
Ostavio je kanonika samog i pohita k Vladislavu da ga uputi to treba
govoriti s kanonikom.
Nije potrajalo duga kad je kraljev tajnik stigao preasnom i najavio
da ga kralj eka.
Kanonik Benko naao je uz kralja i njegova neaka kneza Brandenburga
i prvog dravnika Verbecija. To mu se odmah uinilo sumnjivim pa je
oekivao neku naroitu odluku.
- Neka mi preasni razloi svoje elje - ponuka Vladislav kanonika
poto je primio njegov pozdrav.
Benka zaudi kraljevo hladno dranje, ali ga nije smelo:
- U prisutnosti vaeg velianstva, predloio je uzvieni gospodin
Verbeci, pomirenje izmeu mojih zemljaka i kneevskog vlastelina
kneza Brandenburga. Opunomoenik je utanaio sa mnom i s mojim
drugovima, kao zastupnicima Kaptola, da se krivci kazne, a svima
oteenima naplate tete. Zatim: knez Brandenburg jasno e svima
izjaviti da stanovnicima ovog kraja priznaje njihove slobotine i
pravice. Nitko nije duan davati dae niti kakva davanja gradu
Lukavcu. Nitko, ni knez ni budimska vlast nee dopustiti da se dira
slobotina naroda ovog kraja. Mi smo po elji vaeg velianstva, i
uzvienog gospodina Verbecija, sve to utanaili, podrobno napisali,
pa molim vae velianstvo, neka izvoli proitati i potpisati.
Izvadio je iz pojasa sloeni papir i pruio ga kralju. Verbeci opazi
da ga je kanonik oito nadmudrio. Donio je kralju sve ono to mu je
on obeao dok je dolazio na opinu i od upana iznudio priznanje za
vjenanje njegova neaka s upanovom keri. To su, dakle, gospoda sve
napisala i sada je kanonik to donio kralju, a da mu ni rijei nije o
tome kazao. Oito je Vladislav bio iznenaen. Nije znao to da kae,
ali kanonik mu predoi pismo i jo jednom naglasi:
- Narod eka pred opinom da donesem od kralja potpisano
98

utanaenje. Time e nastati mir i narod e se vratiti poslu.
Mrkim okom iba knez Brandenburg iza leda svoga ujaka ka-nonikovu
pojavu. Dok njegov kraljevski ujak uzima od njega predani spis, svi
ute Pospane kraljeve oi polagano itaju. Nitko se gotovo i ne mie,
a kad je kralj podigao vjee, susretne se s pogledom svog dravnik;!

Oito ga je razumio i kimnuo glavom pa zatim odgovori kanoniku

To je vrlo vana stvar, preasni, vana i teka. Mnogo se tu
nabrojilo to bi trebalo izvriti i priznati vaim zemljacima, vrlo
mnogo.
Velianstvo, nita vie ni manje nego to smo utanaili i to je va
opunomoenik sam jasno i glasno kazao meni i mojim drugovima kao
zastupnicima Kaptola kojemu ste povjerili istragu. Ujedno ste
zatraili da predloi to sve treba uiniti da se narodu dade
zadovoljtina.
Opunomoenik da - muca kralj, gledajui svojeg gospodara Verbecija
ali on moe i pogrijeiti, ih krivo shvatiti potrebe kraljevstva.
Gospodin Verbeci odvie je dobro upuen u potrebe kraljevstva. kao i
u elje vaeg velianstva, a da bi mogao prekoraiti granicu.
Vladislav dugo gleda u spis kao da ga prouava, zapravo razmilja to
da sada na to odgovori. Napokon se dosjeti i skrene pogled kanoniku:
- Prije nego izreeni konanu rije, trebao bih dobiti zalog za
vjernost naroda za kojeg molite od mene slobotine.
Velianstvo, nita ne molim, dakle, ne molim ni slobotine za narod
jer on nema gto moliti, ve jedino traiti da mu se prizna ono to je
oduvijek posjedovao i za to se stalno i uporno bori i zbog ega
neprestano dolazi do sukoba.
Na te rijei ne moe se vie suzdrati knez Brandenburg pa korakne
naprijed i uzbueno vikne:
Nije istina. Nikad nisu posjedovali nikakvih prava ni slobotina, ti,
vai Hrvati Sve to nije istina. Turopoljci su uvijek bih vazali grada
Lukavca
Kanonik se malo nasmijei knezu i odvraa:
- Ponajprije, vaa kneevska milosti, moji su Hrvati sami sagradili
Lukavac vlastitim sredstvima. Dakle, nikada nisu mogli biti vlastitog
grada Dru8- vas su- gospodine knee; krivo
umili
Verbeci dade znak knezu neka se ne uplee jer je upravo htio upasu
kanoniku koji nastavlja zapoetu izjavu: ,7v^i i Sim toga ~ okrene
se sada kralju - vae velianstvo jestolju ^ rC1 da **" dbiti
ZEl0g M J6(tm)0* naroda vaem Pri~~ Da, taj zalog traim.
nost, , Vela"stvo da taj narod nije toliko strpljiv u svojoj
vjernosti, ve bi davno okrenuo lea Budimu.

l
Uzbuen pogleda kralj najprije svojeg velikaa koji takoer uzbuen
upada kanoniku:
- Sto? Okrenuo lea? Jo i to? Zar nije dovoljno da su vai Hrvati
uskratili vojnike za obranu ugarskih granica? Kralj je po itavom
kraljevstvu, vaem, pa i u Zagorju, traio momke za vojsku, ali su

svi vai plemii to uskratili.

- Vi, dakle, preasni, ne smatrate da su Hrvati duni braniti Budim?
- Velianstvo, Budimu nikada nee zaprijetiti pogibelj bude li
Hrvatska zadovoljna, bude li ivjela u svojim pravicama i slobodama
koje je vazda posjedovala.
Na te rijei Vladislav ne zna to bi rekao, ali Verbeci odgovara
mjesto njega.
- Preasni nije valjda razumio to eli kralj. Vama je poznato da sam
vam ve govorio i da smo objavili narodu u itavom Turopolju kako
kralj eli pet stotina vojnika za obranu Ugarske koju Turci kane
napasti preko Drave. Objavit ete narodu neka se unovai, a onda emo
tek moi potpisati ono to smo nas dvojica ugovorili.
- Mislim da nikoga ne biste nali u Hrvatskoj koji bi se usudio to
proglasiti narodu.
- Tako? - vikne Verbeci. - Vi traite slobotine i pravice, a ne
dajete zalog vjernosti?
- Vjernost moe traiti samo onaj koji je sam vjeran. Ono to ste
sada izrekli ini se da kanite prekriti obeanje, svoju rije. To
proizlazi iz injenice to vi ne drite utanaenje koje ste sveano
obeali, ne samo meni, ve i pred opinskim sucima u Turopolju. A
sada da jo jednom razjasnim svoje prijanje rijei: ne moete nikoga
nai tko bi se usudio traiti od naroda da ide u vojsku, a da mu ne
bi donio ono to narod u prvom redu zahtijeva, tj. da mu se vrati
oduzeto i nadoknadi sva teta koju je poinio gospodin knez.
Knez se ustrao kao da e neto grubo i osorno doviknuti kanoniku.
Meutim, Vladislav ustane i zakri put svojem neaku pa e onda
kanoniku:
- Ne, gospodin Verbeci nije nita kriv. On nita ne odbija, nego ja.
Ja ne prihvaam uvjete vaih zemljaka.
- Na to je, velianstvo, vrlo teko odgovoriti, ali odvait u se:
velianstvo je opunomoilo uzvienog gospodina Verbecija da govori u
vae ime, utanauje i nudi mir izmeu Lukavca i Hrvata.
- Sada povlaim svoju punomo.
Kanonik neobino pogleda kralja i odgovori mu, naklonivi se:
- Ako sad povlaite predanu punomo, onda to znai da vae
velianstvo odbija ono na to je prije pristalo i odredilo: da nas
dvojica to zajedniki uredimo i stvorimo sve mogunosti kako bi
jednom nastao mir izmeu Budima i hrvatskog naroda.
- Naravno, povlaim sve jer imam jo mnogo toga prigovoriti.

- Onda neka mi vae velianstvo dopusti da se udaljim i da
to proglasim narodu.
Vladislav prestraeno pogleda Verbecija koji povikne:
Zabranjujem vam objavljivati. Kanonik zakima i sputenim e glasom:
- Vaa uzvienosti, zaboravljate da ne govorite sa svojim dvoranima

kojima moete zapovijedati.

To podsjeti Verbecija da je poinio pogreku pa se stade ispriavati.
Rijei su vae prele granice, ali razumijem: uzbuuje vas narod koji
eka sakupljen. Ipak, narodu se ne moe rei sve to se pojavilo za
vrijeme \iieuanja A svijet se moe umiriti i na drugi nain. Na vama
je da umirite svijet, a sad molim, preasni, htio bih najprije
vidjeti to je s mojim neakom. elim biti uz njegovu smrtnu
postelju. Stigao je vra iz Turopolja i donio udan lijek. Podvorit
emo preasm"j gospodina u blagovaonici i zamoliti da se jo strpi
neko vrijeme.
Videi da drugo ne moe, kanonik Benko odlui da prihvati ponudu, ali
nikako ne eli otii bez odluke.
Tada se jo jednom okrene kralju i Verbeciju:
Vae velianstvu eljelo je dobiti u zalog vjernost od naeg naroda.
Evo, u1 znak tog zaloga priekat u. Ali u znak te vjernosti jo
jednom opominjem velianstvo i vas, gospodine Ver-heci, ne dajte da
narod predugo eka na vau odluku jer bi se moglo dogoditi . . .
- Dogoditi? to1. - upadnu u isti mah kralj i Verbeci. Osjetivi da
ih je estito uhvatio, kanonik odgovara povienim glasom:
- Moglo bi se dotrudiii, velianstvo, da narodu dodija ekati pa e
jednostavno rei. "Pomirenje nam ne treba."
Verbeci se gotovo zablenuo. Ne moe shvatiti kako bi se to moglo
dogoditi da taj jadni opljakani, istrebljeni i progonjeni narod jo
uvijek ima hrabrosti da odbije izmirenje. Ba sada, kad bi Budimu
trebali vojnici za obranu granica Ugarske.
Vladislav je gotovo izgubi rije. Ovdje na usta kanonika kao da mu je
netko rekao: hrvatski narod nee tvoje prijestolje.
Verbeci vie ne uspijeva da se svlada pa vikne:
- Vi ste odbili pomirenu jer ste odbili kraljevu elju da narod dade
pet stotina vojnika u njegovu etu?
Ovako moe vaa uzvienost govoriti s nepismenim ljudima, s
kneevskim vojnicima u ovom dvorcu, ali s opunomoenikom Kaptola koji
je imao da povede istragu u sporu hrvatskog naroda ovog kraja s
gospoini n knezom Brandenburgom neete moi ovako razgovarati. Rekao
san . narod bi mogao odbiti izmirenje ako kanite predugo zavlaiti i
dopustiti da narod bude u neizvjesnosti. Pustiti narod da eka na
svoj pravicu, gospodine Verbeci, najvea je 1 najopasnija greka to
je moe poiniti dravnik. Pogreka koja se nikad ne da popraviti.
Tko narod puta da predugo eka na "vojd prava, taj moc jn^j s^o
revoluciju. >^n-t . , ,
101

Kralj se hvata za sljepooice. To je odvie za njegove lijene misli.
Tako je mnogo rekao taj kanonik da ne moe odmah sve shvatiti, ali
vie instinktivno osjea koliko se njegove rijei odnose na njega i

njegovo prijestolje i na itavo ugarsko kraljevstvo. Zar bi uistinu

mogao izgubiti Hrvatsku? Ve osjea kao da je gubi. Okrenuo se
Verbeciju moleivim pogledom. Ali gospodar drave se ne boji, on
prkosi. U njega nema straha, ve samo volje da provede silu. Samo
eli stei toliko vremena da moe govoriti s kraljem pa se onda
ljubazno obraa kanoniku i ree:
- Sve sam razmislio, gospodine. Znam: narod od vas trai rezultate
istrage, vi ste u tekom poloaju. Oni hoe da odmah znadu to e
biti. Stoga vas ponovo molim: priekajte, uvjeravam vas da emo stvar
rijeiti poslije podne.
Kanonik kimne. Dakle, on mora ostati do popodne. Netko otvori vrata i
pojavi se pa:
- Velianstvo, ovdje je glasnik kapetana kraljevske ete.
Kanonik je opazio da su se kralj i Verbeci zbunili kad je pa pred
kanonikom najavio kapetana kraljevske ete. I Benko se sam udi. Zar
je kapetan stigao s kakvom kraljevskom etom iz Budima da upokori
narod koji on zastupa? udno je to kanoniku pa se ne mie s mjesta.
Ostat e ovdje, osim ako ga silom ne izbace, istjeraju. Kralj uti, a
Verbeci odgovori pau:
- To je sigurno glasnik kapetana kraljevske ete iz Budima. Reci mu
da emo ve s njim razgovarati.
Ne smije saznati pravu istinu, zato Verbeci odlui da izie na trijem
i kapetana odvede prije nego izae kanonik. Ali kapetan predugo eka.
Najednom se na otvorenim vratima pojavi ovjek kojeg i sam Verbeci ne
prepoznaje. Odijelo je natopljeno blatom. S hlaa mu vise krpe, sav
je izderan, oderan, lice krvavo kao da su ga sada izvukli iz movare.
Jedva se dri na nogama. Samo po oima Verbeci i kralj prepoznaju
svojeg kapetana.
- Vae velianstvo, uzvieni gospodine, oprostite, morao sam ui bez
dozvole. Ne znam hou li moi nekoliko asaka izdrati, a da mi ne
potamni svijest. Moram javiti...
utao je, naslonivi se na vratnice, pa su ga morali pustiti u sobu
i ponuditi mu sjedalo. Sad ionako ne mogu zatajiti da se kapetan
kraljevske vojske nalazi u Lukavcu, ali o eti ionako nee saznati.
Pitaju ga:
- Netko vas je bacio u movaru?
- Izvrio sam s kraljevskom etom napadaj na hrvatske ustanike.
- Napadaj? Taj bulazni. Kakav napadaj? Gdje? Kada?
- U Paklenom lugu ...
- Kako si tamo dospio, ovjee?
- Po nalogu uzvienog gospodina.
- Po mojem nalogu? To nije istina. On je pomjerio umom, ili su ga
bacili u movaru na putu iz Budima u Lukavac, ili je sam pao - tumai
Verbeci.
- Ne, ne. Priseban sam, vi ste poslali nalog po Luciu.

102

- Po Luciu1 Dajte mu brzo vr vina, moda ga privede k
SV1JCpa uzima sa stola vr s vinom i ponudi kapetana. estito je
potegnuo i uzdahnuo,
- Oprostite, ne zamjerite, prepatio sam odvie...
Okupili su se oko njega Verbeci, kralj i knez, svaki bi htio to
prije od njega izvui ono to nosi, to je doivio i zato je tako
iznemogao i pun blata, a kanonik se povukao u sjenu sobe.
Uzvieni gospodine. Luciev je glasnik doao u kneevski lovaki
dvorac gdje sam smje.Mio kraljevsku etu na odmor, ekajui vae
zapovijedi. Glasnik ree da nosi nalog od gospodina Drae-nia, u ime
uzvienog gospodinu, neka odmah krenem u Sumu gdje e me doekati
Luciev etovoda i povesti u Pakleni lug da stignemo u pomo
katelanu Luciu koji je tamo udario na umski dvorac hrvatskih
ustanika
- Kakav umski dvoruc
- Nikad nisam fiuo da bi tamo postojao kakav umski dvorac primijeti
knez - Varate se, gospodine kapetane.
- Vidio sam dvorac svojim oima. Na putu u dvorac naoh Lucia
ranjenog u ikari.
- Luci ranjen? Gdje?
Kapetan teko uzdahne od Ijutine to ovi ne shvaaju. Vino ga je
neto okrijepilo i uspjeno se bori s omaglicom pa razjanjava :
Bilo je to u Paklenom lugu, pred dvorcem ustanika. NaSli smo negdje u
umi Luciu i otili s njim pred taj dvorac.
- A tko je tamo? , ;. , >
- Hrvatski ustanici sa svojim zapovjednikom.
- Jelenkom Kueviem? - pita Verbeci obradovan. Glavni je sivi
oklopnik koji nikada ne skida vizir.
- To je taj klikne knez - koji je stigao u Turopolje sa etom plavih
i napadao Lukavane. Ali recite, kapetane, to je bilo dalje?
- Izvrio sam napadaj na dvorac i vatrom... dvorac je gorio
- A oni se nisu branili?
- Pucali su na nas
To je Kuevi. Taj umije baratati vatrenim orujem. Dakle, ipak, oni?
Dvorac je izgorio, je li?
Bio bi izgorio da im nebo nije poslalo ove noi pljusak i sve
pogasilo, a mi u toj strahovitoj oluji bili u umi bez ikakva krova.
Moji vojnici su pobjegli, tko zna kamo, odbacili oruje, streljivo je
uniteno. Znao sam da je sada sve uzalud. Sakrio sam se
PI u dva stabla gdjc su &*ne srasle i tvorile ^ov. no uzalud. Pljusak
i vjetar bacili su me na zemlju. Kad je prestala ta strahota J pala
prva zora, potraio at put iz ume. Sve sam dobro upamtio kuda smo

doli. Stadoh bjeati i zakrvario sam u grmlju. Htio sam izai iz

ume da vam to sve javim. Sad je do vas, uzvieni

gospodine, da odluite to mi je initi. ."" - Poraeni ste od Hrvata? - zapanjeno pita kralj.
- Pomou oluje. Inae bi oni loe proli. >,v
- A Luci? Gdje ste ga ostavili? i
- Ostao je leati negdje u umi. Po onom to sam zamijetio u ranu
zoru u svojem sklonitu bit e da su Lucia zarobili. : Luci zarobljen, vi poraeni. Neuveno. Ali niste smjeli otii bez
pitanja. Kako ste to smjeli? - ljuti se Verbeci.
- Glasnik je donio nalog gospodina Draenia u vae ime. Najprije sam
primio poziv od mladog gospodina u svatove, a zatim zapovijed za
pohod. Morao sam se pokoriti.
Verbeci ne zaboravlja da je kanonik svjedok ove objave. Da on ne bi
spoitavao njemu, sam se odlui posluiti ovim sredstvom:
- Dakle, preasni, to je vjernost vaih zemljaka. Traite izmirenje,
a oni se zatvaraju u umske dvorce i biju s kraljevskom etom.
- Obratno, gospodine, vi nudite mir, povjeravate Kaptolu neka povede
istragu i predloi odtetu i zadovoljtinu narodu, a dotle ste
poslali svoje kraljevske vojnike na turopoljske plemie i podmetnuli
im vatru. Kako se to ima razumijevati? Kakav je to moral, uzvieni
gospodine?
Maarskog velikaa obuzme bjesnilo, ali nema odgovora i nastavi
spoitavati:
- Vai ljudi odlaze, toboe, u vojsku, a sakrivaju se u Paklenom
lugu, razbijaju nae ljude, zarobljuju moje slubenike.
- Zar se ne bi smjeli braniti kad vai ljudi iz zasjede napadaju neki
samotni dvorac gdje su se sklonili na svom putu na bojite?
- Nita drugo ne radi preasni gospodin, ve stalno brani urotnike i
bundije, a vi ovdje mirno sluate, - upadne uljivo knez i stade
bijesno koraati gore-dolje. Urotnici, izdajnici kraljevskog
prijestolja. Svi su Hrvati izdajnici i urotnici.
Kanonik okrene glavu prema mladom bahatom ovjeku, a zatim pogleda
kralja u oi:
- Velianstvo, na rijei vaeg neaka pitam: zar se obrana protiv
Draenia i Lucia smatra za nevjeru kralju i zakonu? To bi onda
znailo: tko ne doputa da mu vaa vlada otimlje slobodu i imovinu,
tko ne doputa da ga uine slugom raznih Draenia i Lucia, taj je
nevjeran vama, kralju? Pitam to, vae velianstvo, i molim da
odgovorite sami sebi: ima li zdravog razuma u ovoj kneevoj tvrdnji?
Ili je moda pokornost podlosti, pohlep-nosti i otimaini vlade
jedino mjerilo za vjernost naroda prijestolju?
- Velianstvo, ne odgovarajte na te strahovite rijei - upada
Verbeci. - Sad nam je jasno zato hrvatski sabor neprestano pre

govara, zato velmoe i plemstvo kad god dolaze u Budini napa

daju nau kraljevsku upravu. Svaka kanonikova rije odaje tko je
uitelj, tko inspirator i njemu i hrvatskom saboru. To je sve nauka
gospodina biskupa bana Petra Berislavica. ,
104

- Za moje rijei odgovaram ja lino, a sva Hrvatska s dubokim
povjerenjem i nadama upire oi u svijetlu linost naega
hkkuoa i bana. .
- Da. toliko ga volite da zemlja voli ostati bez uprave nego
li uzeti banu zamjenika .... ,
_ Banovac je preuzeo tu dunost. Tako je odredio hrvatski
Sd - Zato hrvatski sabor nije prihvatio onoga kojeg je predloio
kralj?
- Knez Brandenbm^ ne moe u naoj zemlji biti nita drugo
nego obini posjednik batinjenih imanja jer je tuinac.
- Pokazat u vam ja tuinca, upoznat ete ga svi - okosi
se knez.
Kralj ga uutka\a: a Verbeci nastavi:
Onda ste mogli uzeti ovjeka koji se rodio ovdje i po krvi je va, a
ja bih bio naao takvog ovjeka i bilo bi pomirenje svrena stvar.
- A tko bi to bio?
Da ste u/eli Draenia, bilo bi sve drukije i on ne bi sad leao na
umoru.
Kanonik mu dobaci pogled koji je govorio jasnije od rijei. Kneza je
to otkrie i/iKn ( l . Dakle, Verbeci se u tajnosti spremao na to
mjesto za koje se natjecao on, knez. Tu je htio posjesti svog neaka.
- Dosta je te svae. Najbolje da se svi smire i da se onda sve to
rijei predlo/i Vladislav da bi prekinuo razgovor.
Svakako je Verbeci i njega iznenadio. Ali njemu je sad svejedno.
Neak mu umire i vie ne treba tajiti namjere. Na kraljev poziv da se
svri to vijea M, on odgovori:
- Velianstvo, htio sam da se jednom obustave ta neprijateljstva
izmeu Hrvata i nas, ali traio sam kao uvjet da se ustanici vrate
svojim kuama.
- Ne, gospodine Verbeci. Vi niste to postavili kao uvjet - upadne u
rije kanonik - nego ste zamolili da posredujem kako bi se oni
vratili. Ali om su radije krenuli na bojno polje. Zbog ega su se
uputili u iiunu, to e vam oni sami kazati.
- Sad je sve jasno Dok smo mi ovdje nastojali da provedemo pomirenje,
dotle su vai ljudi poslali u Pakleni lug svoje ustanike da i dalje
napadaju Lukavane, tavie pucali su na kraljevsku vojsku, zarobili
Lucia Ali uinili su jo neto. Uinili su veliki zloin. Sad ovdje
pred kraljem optuujem hrvatske ustanike da su mojeg neaka dali
otrovati

Kanonik se baci na obranu Hrvata:

Zar svoju mrnju na Hrvate zaodijevate i klevetama? upanova je ki
u ime ustanika otrovala mojeg neaka. Sutra e to isto uiniti s
kraljem.
Verbeci je bacio posljednju kocku. Vladislava hvata omaglica. F u
upanovu kerku poslali su, dakle, njegovi neprijatelji Hrvati da
05

l
ga otruje? Nita nije tako vjerojatno i razumljivo. Od prvog dana,
kad je stupio na prijestolje, bili su Hrvati protiv njega, oteli
krunu i odnijeli je da okrune Ivania Korvina. Od onog asa
neprestano ga mui sumnja da e ga Hrvati skinuti s prijestolja. Sad
su poslali upanovu ker da otruje i njega, i Draenia, i Verbecija.
Meutim, kanonik opet uzima rije:
- Optuba uzvienog gospodina prelazi sve granice potenja j pravde.
Nitko nije poslao upanovu kerku ovamo da truje, nego ju je va
neak nedostojno ugrabio dok je htjela putovati u samostan. Pazite,
gospodine, moglo bi vas to teko pogoditi.
- Samo vas visoki sveeniki poloaj spaava da ne uzmem stvarnu
zadovoljtinu - vikne velika. - Zabranjujem vam dalje govoriti.
- Meni mogu zapovijedati samo biskup, ban i savjest koja mi nareuje
da branim narod kojemu pripadam.
- Va biskup i vaa savjest nee me sprijeiti da vas bacim u
tamnicu.
Velikaa obuzme divlje bjesnilo, ali on ne sluti da je Stjepko
ostavio sobu njegova neaka i otiao trijemom da potrai kanonika
kojeg je prije najavio pa, ali se zaustavio na vratima kroz koja je
dopirala vika. Sluao je to se dogaa, a zatim pohitao prema drugoj
strani dvorca vojvodi od Ferare, tobonjem kardinalu. S nekoliko
rijei ispripovijedi mu to se dogaa u kraljevskoj sobi.
Vojvoda odlui da posreduje. Mora pritei u pomo Hrvatima, obavezao
se Antolkoviu za uzvrat to mu je pomogao ui u Lukavac.
Vojvoda brzo pozove iz druge sobe svoje plemie da ga prate.
Stjepko se povukao na drugu stranu, a sam kardinal odlazi prema
kraljevoj sobi. asak se zaustavio i poslao svojeg paa da ga najavi.
Naredi mu da ostavi otvorena vrata. Kada pa javlja kralju
kardinalovu elju, on ve stoji pred vratima na trijemu, dok Verbeci
vie u sobi, a knez sav u vatri sipa pogrde na kanonika:
- Urotnici ste vi svi. Urotnici, izdajnici, a vi ste im voa. Znam: i
Kaptol me prezire i zagrebaka tvrava nije mi htjela otvoriti vrata,
meni, kraljevskom neaku. Ni vi me niste pustili na Kaptol. Samo zato
to mrzite kralja.
Benko stoji u bujici bijesnih ispada Brandenburga i gospodara drave
Verbecija. Promatra ih skrtenih ruku i eka da tome bude kraj da

kae svoje. Ali kao da je Verbeciju iznenada zapela rije u grlu,

zanijemi, gledajui u vrata. I Vladislav se zbuni, a knez tiho
prokune. Preko praga ulazi kardinal. Pozdravio je kralja. Vladislav
mu eli neto rei, ali ga kardinal predusretne:
- Velianstvo, neka mi bude oproteno. uo sam viku, etajui
trijemom i molim dopustite mi da izvrim svoju dunost. Zatim se
okrene kanoniku rijeima:
- Preasni, izvolite u moju odaju da vas zatitim od obeanja
gospodina Verbecija. Velianstvo, alim to moram javiti u Rim i
zatraiti zatitu za crkvene dostojanstvenike u ovoj zemlji.

Vojvoda je znao da e se kralj i Verbcci brzo ispriati, a to
je bila i jedina svrha, pa se prikazao to vie uvrijeenim.
Vladislav odmah pouri obraniti svojeg dravnika i smekati kardinalovu strogost ... , VI , ,
- Eminencije uzvieni gospodin sasvim je izvan sebe. Neak
mu umire. .
A otrovahi ga je njegova zarunica - doda sam velika, priblii se
vojvodi od Ferare i stade se ispriavati i moliti za opKako? Ona je otrovala gospodina Draenia? - udi se kardinal. Mislim da su gospoda u zabludi.
- Ne, eminenciji to je istina - veli Verbeci. Stjepko je s
nekolik rijei izvijestio kardinala ime okrivljuju Vilenu, tako
da je vojvoda ve spremio odgovor.
- Ta djevojka nije dorasla takvom inu - naglaava vojvoda od Ferare.
- Ja sam je ispovijedio. Ona je ista dua. Sve bih mogao prije
vjerovati nego to. Odluno branim ovu djevojku od takve sumnje. ,
Onda je i vama lagala na ispovijedi i podlo se pretvarala - primijeti
Verbeci.
Svakako e vaa uzvienost znati to da radi. Djevojku ete, naravno.
sta\iu pred sud da se ustanovi je li kriva ili ne. Ali neka mi
veliana dopusti da se porazgovaram s preasnim kanonikom. elio bih
za koji dan zahvaliti se na vaem gostoprimstvu i otputovati u Rim pa
elim po dunosti posjetiti i zagrebaki Kaptol.
Protiv toga nisu mogli nita ni Verbeci ni kralj. Ionako su eljeli
ostati sami pa su tako pristali i najspremnije dopustili da se
kanonik Benko udalji s kardinalom.
Kanonik se nijemu pokloni i ode zajedno s vojvodom od Ferare u
njegovu odaju.
Kralj je ostao sam sa svojim pouzdanikom i malo prestraen gleda u
njegovo, ljutnjom , ,u ~unii:n]en<> lice.
Zaboravili ste se. Zamislite, dragi Verbeci, ako nas taj kardinal
optui u Rimu da smo htjeli baciti u tamnicu kanonika? Sam kardinal
nastojat e da nae parnice s Hipolitom, vojvodom od Ferare, i
princezom Olivom propadnu, jer znajte: neu je uzeti za enu. Ni uz

cijenu onoga to ste mi vi obeali.

Verbeci Ijutito izlane:
Vae velianstvo zaboravlja da mora sluiti kaljevstvu, a ne sebi?
Nee vam drugo preostati nego da iskupite rije, bude li to
zahtijevala dobrobit naega kraljevstva.
Ovaj put Vladislav se ojunaio pa e zajedljivo:
- Dobrobit kraljevstva ne trai tu enidbu, nego krtost onih koji su
duni platiti Beatnamm nasljednicima miraz i sve ono to su potroili
za kraljevski izbor.
-- _ Velianstvo, kralj za iji smo izbor potroili taj novac jeste
vi i nitko drugi. Sami ste obeali Beatrici enidbu i protiv nae

107
106



volje otiSli k njoj u tvravu Estergon i ivjeli s njom kao mu. Zar
da mi sada platimo vau zabavu tolikom svotom?
Kralj se osupne. Nikad se nije usudio ovako otro govoriti s
gospodarom drave koji odluuje o prijestolju njegova sina. Sluajui
kako Verbeci govori s njegovim ujakom kraljem, knez Bran-denburg
plane, razgoropadi se i potri dravniku u susret:
- Usuujete se tako govoriti s kraljem?
- Ne primam ukor od pijanca - bubne ve ionako razdra-eni Verbeci.
Te su rijei iznenadile kralja, a mladog kneza razjarile. On stisne
pesnice, digne ih prema bradi gospodina Verbecija i zarei na nj:
- Vi meni... vi...
Sav prestravljen potri Vladislav k njemu, pograbi neaka za ruke i
gotovo zajaukne:
- Sta radi nesretnice? Jao meni, udarit e me kap.
I klone, gotovo se srui. Tog asa zaboravi knez na sebe i priskoi
kralju u pomo. Verbeci niti ne trene okom, ide k vratima i zalupi ih
pa odlazi prema Draenievoj sobi. Jedva eka da vidi kako mu je. Da
li se neto promijenilo od asa kad mu je vra obloio rane.
POTRAGA U lUMI
Dva se ovjeka uljaju grmljem. Sjeverni vjetar uti i pokriva
njihove korake. Obojica su gologlavi, kutravi, zaprljani, lica su im
obrasla bradom, koraaju vukui tijela poput tekog tereta. Na mahove
se zaustavljaju, ogledavaju se plaho, a onda kunu i proklinju,
oajavaju. Jedan kri put izmeu grmlja. Lice mu je dugoljasto,
jabuice dva lijeba. Usne iroke, blijede, oi mrane. Visok je,
mrav i ilav. Onaj drugi uza nj mnogo je stariji i nieg stasa.
Ovaj se zaustavi i dahne:
- Gapare, nikad vie iz ove ume ni ivi ni mrtvi. Svreno je-

Suhi Gapar izbaci nekoliko bjesomunih kletvi pa se onda izdere:

- Zato to sam sluao tvoju uplju tikvu. Je li nam bilo potrebno da
bjeimo juer pred Kueviem i njegovim plemiima? Kad je onaj vitez
sloio Lucia na zemlju i uzeo mu Jasenku, zato smo bjeali kad ne
znamo ovu umu? Reci. Zato si etovodo zapovjedio da se sklonimo?
Luciu su slomili iju, dakle, nismo se imali za to boriti, mogli
smo se predati. Ali ti, ulizica, nisi to dopustio.
- Bio bi nas Kuevi objesio.
- A sad imamo nadu da emo umrijeti od gladi, ili e
108

nas ive doruke va,, divlje zvijeri, a sve na tu prokletu ludu
zapovijed da se sakrijemo.
etovoda se nastoji obraniti:
_ Mislio sam da emo se svi skupiti i izai iz ume. Zar sam mogao
slut.t. da e ih gutara progutati? Do vraga, kao da su ^pokopan, na
dno pakla. Ni ivog m mrtvog nigdje. A to su krivi oni sumi Svatko je
bjeao na svoju stranu, umjesto da smo se drali zajedno Valjda su
svi zalutali.
- Ta ti si ct a sve si krivo radio.
Vidio sam jednu istinu i mislio sam da tamo vodi put iz

Um i- l slavno me odveo u pakleni ponor od trnja koje zabada u meso

kao vraje vile. Da si me vodio drugim putem, bili bismo barem
zajedno s dn .
Sto zna kako je s njima i tko zna kako su om stradah. Ga.spar strah
OM t proklinje etovou pa opet spoitava:
- Oni sigurna imaju sobom jela. Mi od juer nismo nita
okusili, a uz to "u itavu no oko nas plesali vragovi s gromo
vima. Neka te vrat odnese. Mi sve dublje padamo na dno Pakle
nom lugu. .
Nastavljaju se provlaiti kroz trnje i gustaru, granje,- drvee sto
pada sve do zcn l a ikara i trava ne da im brzo naprijed. Kamo god
se okren>-. nepregledna uma.
U to se etovsjLj. u. ^ i nauli ui:
- Ne moe dalje, je li? - bijesno e Gapar. ujem kao da netko
trubi. Vrag trubi u tvojim magareim uima. etovoda se pom
zaustavi, a s njime i Gapar pa sluaju.
Ipak neto jest Nekakvo trubljenje.
Kroz umu slabo odjekuje jeka. Dugo sluaju da bi uhvatili smjer
kojim im valja poi. Najposlije Gapar isprui vrste grdne ruke i
oznai smjer kojim im valja poi. Puni nade krenu desno.
- Netko ide um. To je sasvim sigurno. Sad to bre, moda nas
poslui srea - veli etovoda.
- Srea bjei od tebe kao vrag od tamjana - okosi se GaJ-par, ali
opet ide i estok zamahom snanih ruku kri prolaz. Zvuk roga dri ga
stalno na panji.
Nakon itavih pola sata opet dopre do njih jeka, sad mnogo glasnija.
To ih iznenadi i Gapar se gotovo obraduje.
Netko trubi, to je istina. Bit e rog. Valjda nisu ljudi doli ovamo
u lov. Svejedno idemo tim smjerom dalje. ini mi se po zvuku da oni
idu prema nama.
Sav sretan da se vojnik udobrovoljio, etovoda ide s njim.
itav sat pazili su na trubljenje roga to se stalno pribliava.
Puteni opaaju da su stabla sve gua, deblja, a naposlije bivaju
upravo udesnog opscL-a. To ih malo plai jer se ini da zalaze sve
dublje u umu. Ipak glas roga biva sve jasniji i blii zato ne

sustaju. to se ee javlja rog, to oni ivlje koraaju. Taj ih zvuk
privlai, zove i vue k sebi.
Neto zamiljeno najednom Gapar upita: * - to misli,
etovoo, tko bi to mogao biti? - Lovci nisu, tu nitko iv
jo nije lovio. " - Svejedno. Bio avo ili ovjek, samo da nas
izvede iz ume. Predat emo se.
I nastave put, a pri tom razgovaraju:
- Kakvo je to drvee. Stabla su kao kule. Tko moe ovuda veselo
trubiti u rog? Da to nisu zli dusi koji nas plae? - primijeti

etovoa.
- Zli dusi ili avli, meni je samo da se spasim jer u namah krepati
od gladi.
Kroz umu proleti prasak vatrenog oruja. Obojica padoe u gutaru
kao pogoeni tanetom. Dah im je zastao. Drui, skrivaju se u
grmlju. Kad su se malo pribrali, etovoa apne: ^;
- Dakle, vatreno oruje. L,
U - Onda su Hrvati. Lijepo emo stradati. $.
i; Malo razmiljaju, nijedan se ne makne.
*>;
- Zar ti se ne ini da su opalili nad naim glavam*? Moda
su nas
vidjeli?
^;
- Jao meni, onda su to nianili na nas.
Opet se javi rog, sve jae i ee. Odjednom rog pone udno trubiti
kao da nekome daje znakove. Oni sluaju. Ukoili su se od straha.
Opet prasak hica kroz umu.
Obojica zadru. Strah im ulazi u kosti od puke.
- Zacijelo su vidjeli nae glave dok smo prolazili grmljem i sada
niane na nas. Jao nama!
Poinju se savjetovati to da rade. Ako krenu dalje, moglo bi ih tene
pogoditi u glavu.
- Moju glavu nisu mogli vidjeti - veli etovoa - jer sam nizak, ali
tvoja, izrastao si kao umsko drvo.
- Samo ti uti, glupane. Svemu si ti kriv. to sad, etovoo?
Nesretnik razmilja, a zatim predlae:
- Evo to mislim: ako su nas opazili i pucali u nae glave, a ono
izdaleka ipak ne znaju gdje smo. unut emo i ovako emo se
provlaiti kroz grmlje i ikaru to dalje i negdje se sakriti. Lei
emo tamo gdje je granje i grmlje najgue. Tko nas ondje moe nai?
- Ako su lovci, mogu nas otkriti njihovi psi.
- To su ustanici i nitko drugi. Oni imaju vatreno oruje.
Posavjetovali su se da idu dalje, probijajui se kroz grmlje.
Odjednom Gapar posrne i prokune:
- Do vraga, tu je neka jaruga. Gusto je obrasla visokim grmljem i
travom. Nisam ni opazio. etovoa usklikne:
- Ba kao narueno. Zavui emo se u tu jarugu i ekati.
110

_ I ovdje krepati.
- Pazit emo kuda oni kreu. Dobro upamti smjer pa kad odu, onda
lijepo za njima i tako smo nali put iz ume, a da se ne moramo
predati nikome na milost i nemilost.
Novi ih prasak prenerazi. Gledaju gore, ogledavaju se. Hitac kao da

leti nad njihovim glavama.

- Kao da se hitac zauste vio na onom silnom deblu to je od nas
udaljeno samo nekoliko stotina koraka.
- Tko bi to znao? Mora da su vrlo blizu.
Obojica te sputaju u jarugu i naprave toliko mjesta da su
mogli sjesti. . . .
.. ., ...
- A sad moramo biti minu, ovdje nas ne mogu otkriti pa
da nas ba traiv
Ostali su mirni, sluajui kako se svaki as javlja rog, a zatim
opet prasak.
* * *
Antolkovi. Gordana i plemii prolaze umom u potrazi za Da-mirom i
Ivanom Jo uvijek nigdje traga. Ona se ne da zaustaviti nikakvom
zaprekom i nastavlja put. Antolkovi ih vodi uskim prohodom kroz
umski gusti. Gordana se zaudi:
- Kamo to idenu Tu su ve prolazili ljudi. Nije li to va
put? ...
- Da, iskrili smo ga za prolaz do naeg dvorca.
- Ali tu neemo niu-i nikoga.
- Molim vas, slijedite me - upozorava je on.
Ovim putem bre napreduju pa se ona pokorava. Plemii ih slijede.
Seljaki plemi Galekovi, s vremena na vrijeme, trubi u rog i stalno
daje znakove, ne bi li se djeaci odazvali. Ve je davno izgubio nadu
da e dobiti odgovor. Ipak mora izvriti zapovijed.
Plemii se vie pute zaustavljaju, gledaju na drvee, oslukuju ali
nigdje ni traga ni glasa, ni djeacima, niti kome drugome.
Nastavljaju put. sustaju i opet istrauju. Svi su beznadni i
oaloeni.
Galekovi opet zatrubi.
Antolkovi dade /nak svima da se zaustave. Gordana istrauje uzrok
njegovoj odredbi. Opet dade znak Galekoviu neka zatrubi. estoki
glas prodre kroz guteru. Uskoro odnekle dopre slaba grmljavina.
- to to moe biti? Nebo je vedro - primijeti imuni.
-- Tiho, tiho - zapovjedi Antolkovi.
Svima je odredio da stanu na mjestu da grmlje pod njihovim nogama ne
bi utalo. Onda naredi Galekoviu da ponovo zatrubi. Neko vrijeme
uti. a onda se ljuti.
- Vjetar je zapuhr to mi smeta. Sve mi se ini da sam neto neobino
4uo. Mislim, kao prasak puke.

- Prasak? - iznenadi se Gordana. - Moda se kapetan probio Sumom.
- Ne vjerujem. On nema ime pucati, a nije mogao izai iz Sume. I da
jest, ne bi jo dugo stigao u Lukavac, a ni oni drugi. Morali bi
letjeti kao ptice. Idemo dalje.

Antolkovi se neobino uri, a to ih sve ispunja znaajnom panjom,

naroito Gordana upravlja svoju pozornost Antolkoviu. Njegovo lice
ini joj se znaajnim.
Nakon pola sata provalili su dobar dio puteljka.
Tada Antolkovi dade zatrubiti. Svi su nepomini. Samo nekoliko
asaka je mir, a zatim odjekne prasak.
- Jasan prasak puke ...
- I to sasvim blizu - vikne Gordana. - to to znai, gospodine
Antolkoviu?
- Priekajte plemenita gospoo, odmah emo izvidjeti.
- Prasak je odjeknuo vrlo blizu - ponovi imuni. - Ali nikoga ne
vidim. Ne ini vam se da to netko puca iz zasjede?
Ni na jedno pitanje Antolkovi ne odgovara. Vrlo je ozbiljan. Ne
znaju kako da to tumae. Poinju se zabrinjavati. Zar Antolkovi
sluti kakvu pogibelj? Samo se zgledaju i pogledima objavljuju svoje
misli. Gordana napeto slua i upire pogled u Antloko-via.
- Dajte mi rog - zapovjedi iznenada.
im mu Galekovi prui rog, stade trubiti, ali na neobian nain
prekida zvukove jedan za drugom. Oito su znakovi. Plemii se
gurkaju. Gordana ne puta ni asa s oka Davora Antolkovia. Tu se
neto dogaa. Ili opasnost, ili...
Zaas novi prasak.
- Slijedite me - klikne Davor Antolkovi i pohita jo bre naprijed.
Gordana uzalud ispituje. On ne odgovara, ve hita naprijed.
Najednom se zaustavi i zamoli Gordanu da se sa svim ostalima udalji i
malo prieka, a on e sam naprijed.
- Nemogue. Idem s vama. to mi tajite? Zato ne kaete o emu se
radi? Zar neto nasluujete? elim znati.
On ne odgovori, ve pouri naprijed, a oni svi za njim. Uskim
puteljkom mogu prolaziti samo jedan iza drugoga. Tada se Antolkovi
opet iznenada zaustavi. Oko sto koraka pred njima je ogromno stablo.
imuni zaueno uzvikne:
- U itavom Zagorju ne bi mogli nai takvo deblo. Pripovijedali su mi
kakva su stabla ovdje, ali nikad nisam vjerovao.. .
- Gdje biste vi u Zagorju imali takvih uma. ekajte malo kad uete u
to stablo, vidjet ete.
- Zar se tu moe ulaziti?
- Bilo je uplje, pa je gospodin Antolkovi ovdje izdubao i
tavu malu izbicu, a ono to je bilo jo zdravo, izdubli su njegovi
momci. Radio je dok nije u deblu nastala mala izbica za nau
strau. Tu su se skrivali gospodin Antolkovi i Jelenko kad su u
umi hvatali crvenog oklopnika. (v *wt;>. !<:

- Zar je odavde do kneevske ume blizu?
- Samo sat jahanja. Odavde je Jelenko sa svojim zatitnikom uhodio

Draenica.. kad bi ih oni opazili, nestali su u umi i sakrili se u

stablo. Tu su vie puta proboravili nekoliko dana.
imuni promatra golemo drvo i ne moe se nauditi. Antolkovi hita
naprijed i neprestano gleda prema stablu o kojem govore plemii.
Onda Du\ stane, ponovo dugo zatrubi, opet isprekidano. Ali praska
vie niotkuda. Svi ekaju uzalud.
- to to znai? Sad se ne odazivlje neznana puka u umi? primjeuje Gordana.
- Ne moe se vie javiti - odgovori Antolkovi - digne ruku uvis,
pokazuje prema stablu, viknuvi. - Nisam se prevario.
Svi kao da su se pretvorili u kamen. Ukoeno gledaju kamo to pokazuje
Antolk .. Gordana u prvi as vidi samo granje, lie, dok Antolkovi
dovikuje:
- Gledajte, plcm i 1 gospoo, gledajte.
Svi su se razbudi]1
Iz upljeg drveta, kao kroz neki prozor, vire dvije glave, pruaju se
dvije ruke. a druge dvije ruke gurnule su kroz upljinu puku na
ijoj cijevi visi djeaki haljetak.
Svima se ini da je to obmana, predodba u samoi ume. Gromki
djeaki glas vie:
- Evo nas, evo nas, majice.
Gordana se strese i poleti kao da je vjetar nosi, diui ruke u vis
prema djeaku Njeni povici ore se umom.
Svi su se plen razvikali, digli uvis kacige, klobuke. Ushieno
pozdravljaju djeake.
Galekovi je potrao ispred svih, a oni drugi s Antolkoviem dolaze
polagano iza njega. Galekovi se uspne na drvo k djeacima.
- Gospodine Antolkoviu, zar ste slutili da ete djeake nai u naoj
straarnici? - pitaju plemii svojeg vou.
- Otkud bih to mogao slutiti. Bojao sam se umskih zvijeri, a jo
vie lukavakih. Tek kad sam uo prvi prasak, sijevnula mi je misao
da su djeaci nali straarnicu. Onda sam mislio: pobjegli Lukavani
u umi. ne n -.< pucati, streljivo im je pokislo. Nitko jo nije
mogao nita javit, u Lukavac. Ako, dakle, ne mogu biti oni, onda to
mogu biti samo djeaci koji su u pravi as nali u deblu straarnicu.
Tako sam razmiljao i pogodio.
- Ali nismo nali nikakva traga da bi tu koraala djeaka noga. Ja
sam pomtui pazio - oglasi se Pogledi koji je iao prvi ispred
Antolkovia
- Damira je ovamo donio Jelenko onog dana kad je utekao 12 Lukavca i
nosio ga u umski dvorac. Djeak se moda dosjetio i naao znakovi
Hajde da ujemo kako je bilo.
Puni uzbuenja dovikuju plemii djeacima i sporazumijevaju se s
njima.

112
13
8 GORDANA X


Galekovi je uzeo iz upljeg stabla ljestve i spustio ih. Prvi silazi
Damir i baci se majci oko vrata. Gordana nema rijei, samo vrsto
privija sina na grudi, grudi svoje velike ljubavi, jedine svoje
sree. Sve Sto sada posjeduje na ovom svijetu. Damir bije boj s
grevima u prsima. Pred ovim mladim junacima Turopolja, koji su ga
upoznali u dvorcu kao junaka, ne smije plakati i nee. To je vrsto
odluio pa grli majku i ne govori da ne bi ipak proplakao.
Po Ijestvama se sputa Ivan. Antolkovi ga eka. Veseo i vedar
pozdravlja se Ivan sa svima.
- Kako ste nali ovu straarnicu? Kaite nam - pitaju svi redom, puni
znatielje.
Gordana je pruila ruku za Ivanom i grli ga zajedno s Da-mirom. Ovaj
jo u Gordaninu naruju dovikuje plemiima:
- Bilo je to pravo udo. Vidjet ete kako je bilo neobino.
- Pripovijedaj - nuka ga majka i blago se izvine iz zagrljaja.
- Kako ste nali putove do ove tvrave u deblu? - pita Antolkovi.
- Reci. Ti zna bolje. On e pripovijedati - odgovori Ivan. -"<Tic
Damir digne svoju lijepu glavu i odgovori: ja.\ - Ne, nismo mi
nali put ovamo prokrenim puteljkom kojim ste vi doli. Mi smo se iz
naeg dvorca verali po stablu kako me nauio arko.
I stade pripovijedati kako su ostavili dvorac, uljajui se po
arkovu primjeru.
- Ali ova naa straarnica lei u sasvim drugom smjeru. Kuda ste
stigli ovamo? - pita Antolkovi.
- To je bilo vrlo zgodno - uzvikne veselo Damir. - Ujutro su nas
opazili na stablu Lukavani. Negdje su se pojavili iz grmlja i onda
se htjedoe uspeti do nas, a mi smo se dogovorili da emo utei na
drugo stablo, nama zdesna. Ali onamo nismo mogli jer je gore bila
neka zvijer to se pritajila i puhala kao maak. Onda velimo mi:
hajde na stablo to je pred nama. Naravno, puhao je vjetar i tako nas
Lukavani nisu mogli uti. Tamo su stabla, kao i ovdje, srasla jedno
za drugo. Lukavani su mislili da smo jo na onom stablu pa su
uhvatili za granje i poeli tresti, ali jao njima. Znate to je bilo?
Tresli su nas, stresti nesreu. Gore je bila ona zvijer i odjednom se
bacila na njih dolje, a oni viu, urliu i bjee kud je tko mogao, a
mi bre na drugo stablo. Je li, Ivane?
- Da, ba nas je ona zvijer oslobodila. Tako je to bilo. Ta se zvijer
itavu no skrivala na drugom drvetu i onda nam dola u pomo,
natjerala je Lukavane.
- A kako je bilo dalje? Kako te doli dovde? - pita opet Antolkovi.

- Nismo vie gledali za vojnicima, nego smo se urili s jednog stabla

na drugo. Odmarali smo se pa opet dalje. Bilo nas je strah sii jer
je grmlje visoko, a i trava. Tako smo skakali s grane na granu, s
drveta na drvo. Ivan je to izvrsno nauio. Verao se kao arko koji me
to nauio. Onda sve tako dalje, kad najednom
14

opazim na drvetu Strelicu. To poznajem, mislim ja. To je znak koji
mi je pokazivao gospodin Jelenko kad sam ga pitao kako mogu nai ba
ovo stablo u umi, a ima mnogo takvih. I viknuo sam: Ivane, sad je
dobro Kod kue smo.
- Bila je prava srea da si to upamtio.
- Kako ne bih pamtio. Bio sam sretan jer sam znao: to je
ono drvo na koje me sakrio. Spustio sam se gdje poinje
rasti grmlje iz debla da vidim. Brzo sam naao i onu rupu. To
je straarnica. Gotovo sam stao pjevati i onda pozvao dolje Ivana.
- Ili smo dolje, a dolje cma no. Pipali smo, ne bismo to nali.
Damir mi je rekao da tu ima jela i pia, svega, ak i oruja. Bili
smo jako gladni.
- A mene po nosu neto udari - nasmije se Damir od srca - i viknem
"Joj, to je to?" I opet pipamo. Divno je bilo: skinuli smo vreu,
visjela je na avlu. Sigurno ju je tamo objesio gospodin Jelenko jer
znam: kad su na strai, moraju imati jela.
I stali smo jesti - pripovijeda Ivan. - Suho meso bilo je kao kost,
ali ipak dobro.
Zato ne govori dalje - nuka ga Damir. - Bili smo edni, a u dr\enoj
posudi bilo je vina. Znam, kad me gospodin Jelenko donio ovamo, pili
su svi, a onda smo i mi malo gucnuli. Kako ne bi, kad smo bili edni
Ali poelo nam se vrtjeti u glavi.
- I zaspali smo kao mrtvi - primijeti Ivan.
- Tako - nasmije se Antolkovi - nai mladi junaci malo se ponapili i
zaspali? Zato niste uli nae trubljenje kroz umu.
Ivan se prvi probudio i htio vidjeti je li dan ili no. Malo se
uspinjao, vidite onu rupu gore, i pogledao kako je vani. Dok sam ja
spavao i sanjao o majici, Ivan me strese i zove: "Hajde, ustani,
trube u rog". I ustao sam. Ivan se najprije bojao da to nije
neprijatelj. Ako mu se oglasimo, mogao bi nas zarobiti.
Ali Damir je reku - preuzme rije Ivan - da ne moe to nikako biti
neprijatelj, nego sigurno nai.
Pametna je to glavica - primijete plemii, a Gordana slua sva
predana svojoj "reci to ga je nala.
Reci, Damire: kad sam ti onako davao znakove, jesi li me odmah
razumio?
Odmah sam znao da je netko od naih. Tako ste uili svoje momke da se
ne bi odazvali drugom trubljenju roga ako kad zalutaju u gutari

Luka\im Bio sam sretan, presretan. Ispalio sam "z puke da je bila
milina. Klicao sam od radosti. A kad sam vas opazio, brzo svuem svoj
haljetak i objesim ga na cijev, napravim oarjak da vas pozdravni,
Nisam se htio izvui dok nismo vidjeli ua ste vi.
Svi uivaju u djefakovu pripovijedanju. Gordana jedva eka da "ioze
upitati ono to majino srce najvie zanima...
-- Sad mi recite, djeco, gdje ste bili za vrijeme oluje? , ai/mJence
pripoviiL-JUHI >\> ]C doivljaje, od onog asa kad su trijema sluali
lukavake momke kako raspravljaju da e dje
cake voditi u Lukavac i nagaaju nije li onaj dragi djeak kraljevi.
Tada se Damir dosjetio neobinog puta u umu sa stabla na stablo i
tako sve dalje dok nisu ostali sjediti na velikom hrastu meu
kronjama gdje ih je stigla oluja. Damir vjeto preuuje da su
plakali dok su nad njima sijevale munje i izlijevao se pljusak. Sve
on to preuuje da majka ne bi znala kako im je bilo teko i odmah
prelazi na drugo.
- Sad je dosta toga prianja - prekine Antolkovi. - Po-dvorimo nae
mlade junake. Imamo sobom jela i pia, a onda emo smjesta krenuti
dalje. Pred nama je jo dalek put u Brezovicu, a tko zna, nije li
opasan?
Odmah su rasprostrti pred djeacima svoje svenjeve. I Gordana je
osjetila glad i stade slasno jesti s djeacima. Mladi borci sa svojim
zapovjednikom, Gordana s djeacima pruaju sliku veselih lovaca koji
sjedoe jesti i avrljati.
"." *
Prilino daleko od tog mjesta, u grabi zarasloj gutarom, sjede
Gapar i njegov etovoa. Grmlje je poraslo i stoji visoko nad
njihovim glavama. Ni apatom se ne usuuju izmijeniti nijednu rije.
Od onog asa, kad su oslukivali pucnjavu i sakrili se u grmovitu
jarugu, neprestano su pratili svaki glas u umi i odjednom opazili da
netko dolazi i domahuje nekome upravo prema njima. U prvim trenucima
obuzela ih je strava. Tek su kasnije razabrali da plemii nekoga
pozdravljaju tko ima doi upravo s one strane gdje su oni odabrali
sklonite. Uskoro su razabrali da se onaj koga pozdravljaju nalazi u
njihovoj blizini na golemom stablu. Nikoga nisu vidjeli, samo su uli
viku. Prestraeni za svoj ivot, smatrali su najpametnijim da se
pritaje dok ne budu potpuno sigurni da nije nitko od neprijatelja.
Uskoro su se uvjerili da dolaze naoruani Turopoljci.
Sad ih je ve prola volja da im se predaju. Sad e lako iz ume jer
i ne treba drugo, nego slijediti trag onih koji dolaze.
Duboka graba, obrasla visokim gustim draem, travom i ikarom,
sigurna je utvrda. im su razabrali da je netko na stablu s kim se
Turopoljci prijateljski sporazumijevaju, smjesta su se sakrili u uski
prostor to su ga prokrili da mogu leati. Ovako leei, uli su, od

asa do asa, razne povike veselja i smijeh. I Dami-rovo glasno

prianje, povici i upadice, sve ih to ispunja strahom da ne bi tko
doao i otkrio ih. Ukoeni ekaju dokle e to trajati i kad e ve
jednom krenuti. Jasno im je: ovi ljudi moraju iz ume, a oni e za
njima i tako nai izlaz.
Ve im je cijelo tijelo odrvenjelo od nepominog leanja. Premda
umom uti laki vjetri, ipak se ne usuuju maknuti da ih tkogod ne
zamijeti.
etovoina ruka se odjednom dotakne Gapara. Tako ga upozori da se
pribliava neka pogibelj. Obojica su izbuljili oi prema

i strani odakle im se pribliavaju koraci i neki razgovor. Sve im ie
jasnije da netko ide prema ikari. I dah im je stao u prsima, ali
odluka je: pritajiti se do posljednjeg as*.
* * "
Kad je Gordana pojela, Antolkovi joj dade znak da se s njim udalji
od veselog drutva. Poveo ju je prema gustoj ikari onkraj ogromnog
stabla, a kad im nije vie smetala buka veselih plemia, Antolkovi
se zaustavi.
- Oprostite, plemenita gospoo, to sam vas naas oteo vaem uivanju
s djeacima Neu imati priliku s vama govoriti, moda, i dva-tri
dana, a u naem dvorcu nisam se usudio smetati vam jer ste bili
zaokupljeni strahom za Damira. Preostaje mi jedino ovaj as da s vama
govorim o vrlo vanoj stvari.
Sad se mogu potpuno posvetiti svim dunostima. Dakle, o emu je
rije?
Sjeate li se kad smo juer odlazili iz Turopolja, toboe, na
bojite, vi ste mi spomenuli da bi bilo lako spasiti VUenu iz Lukavca
protiv volje Verhecija i Draenia. Htio bih uti to o tome mislite.
Da, to sam vam spomenula, ali ove smo noi doznali od Vojka da se
stvar znatno promijenila. Draeni umire, a prije toga htio bi se
vjenati s Vilenom.
Antolkovi prekine Gordanine rijei i saopi joj to je danas uo od
Lucia.
Tako? Dakle, Luci tvrdi da Draeni nije teko bolestan? A Verbeci
je sam bio kod upana na opini i plakao za njime.
- Tu je opet neka spiska, ali Vilenu svakako valja osloboditi naglasi Antolkovi.
- Ona se odrekla te slobode i prepustila gospoi Kuevi da ona izae
iz dvorca mjesto nje, a za uzvrat Jelenko i ne misli neto uiniti za
nju. To je vrlo runo i to zamjeram mladiu.
- Da, Gordana, istina je, ali dok mu zamjeram, pada mi na um koliko
ga je Vilena uvrijedila, tvrdei da je prosi samo zato jer eli
pokrpati svoje siromatvo. Vjerujte, ni ja nikada ne bih oprostio
takvu uvredu pa da umrem od ljubavi. Ali Jelenko mi je obeao

izvriti ono to mu naredim Stoga vas molim, plemenita gospoo,

recite kako bismo je mogli izvesti iz dvorca?
- Moja zamisao nije sasvim jednostavna. Recite: jesu li vam poznati,
gospodine Antolkovicu. putujui vitezovi?
- Oni koji putuju iz dvorca u dvorac i ive od gostoljubivosti?
~ I donose vijesti pokupljene u svijetu, ili dobro izmiljene.
Ali glavno je da ih gospodari dvorca /adr/a\aiu sad ovdje, sad ondje.
- Nisam poznavao nijednog, ali uo sam da ima takve putujue viteke
klase.
- Eto, ba zato je stvar vana za nas jer ovakve putujue-vitezove
primaju svuda u dvorcima s najveim veseljem. Nikome
H?

ne pada na um da bilo to posumnjaju jer su ti ljudi plemii, makar i
propali, i svatko je sretan kad im dou pa ih zadravaju kod sebe u
dvorcu i svi se okupljaju oko njih.
On je pozorno promatra. Htio bi prozrijeti zato to spominje, a ona
nastavlja:
- Takav putujui plemi redovito uzima sa sobom kakvog starca, obino
svojeg slugu, ili svojeg biveg katelana koji slijedi propalog
plemia. Takvog ovjeka odjene u pustinjaka, ili u fratra ili ga
opravi nekako fantastino i nazivlje velikim i glasovitim gatao-cem.
Dok se vitez odmara i smilja nove odgaaje, zamijeni ga koji dan
njegov gatalac. Svoj eljadi u dvorcu prorie sadanjost i budunost.
I kad se njih dvojica sloe, onda ih ljudi u dvorcu zadre i po
nekoliko mjeseci. Svi uivaju u njima, poev od kneza, baruna, grofa
do posljednjeg sluge.
- Uistinu, ne bih znao na to to niani vaa milost.
- Odmah ete razumjeti. Doivjela sam neto neobino s ga-taocem na
dvoru kralja Matije. Tamo je vie puta zalutao koji vitez, a jednom
sam vidjela neto to bi nama bilo od koristi. Naime, taj gatalac
htio je pobuditi duboko uvjerenje da je on doista neki prorok. I
prikazao se naroito mistinim. Odredio je da se s glavnog izlaza
dvorca odstrane vratar i straar i svi sluge jer on mora na tim
vratima dozvati duhove koji e ga uvesti ravno u budunost stanovnika
dvorca. Zato se omotao crnim plastom, a preko glave spustio fratarsku
kukuljicu pa tako izaao na izlaz lananog mosta na drugu stranu
utvrda. Tada je ispruio ruke i vraao se, govorei neke udne
rijei. Mi smo ga svi iz daljine promatrali. Ovako je tri puta preao
ispod ulaznih vrata preko mosta i opet se dostojanstveno vraao. Meni
je to, naravno, bilo sumnjivo, ali kralj Matija, premda vrlo
naobraen, rado je vjerovao svim gatao-cima. Uvijek je dao da mu
gataju i tako je ovog ovjeka smatrao izvanrednim ga taocem. Dugo se
u dvorcu prialo o tome.
- Moram priznati, sve mi je to jo zagonetka gospoo.

- Hajde da je rijeimo. Nama treba takav putujui vitez i takav jedan

gatalac kao to je bio na dvoru kralja Matije. I dok vitez bude
pripovijedao knezu, kralju i svima najuvenije dogaaje u svijetu,
dotle e taj gatalac izvesti etnju preko mosta, ali prije nego to
e na tu etnju, mora se odjenuti u crno. O tome ve mora biti
obavijetena Vilena i, umjesto gataoca, otii e ona na tu etnju. To
se mora izvriti upravo u sumraku. Vi ete sa svojim mladiima ekati
skriveni u umi, dojurit ete, povui djevojku na konja i nestati.
- Vrlo opasno, gospoo.
- Ne, nipoto, sve ovisi o spretnosti viteza koji e zaokupiti
Verbecija, Pencingera i potkastelana svojom priom dok taj gatalac
ide na etnju u budunost. Vjerujte, smiljala sam svakojako, nikako
nisam mogla nai neto bolje. Sjeam se, kad je taj gatalac stigao na
dvor kralja Matije, svi su zaboravili na svoje poslove i na svoje
dunosti. Svi su izgubili glavu i zinuli u viteza i toga
118

sataoca. ali mu nitko nije smio blizu kad se on dao u sumraku
na put svoje s po/n a je o budunosti svih onih kojima e na dvoru
prorokovati. _
- Ovakav pohod u raznim dvorcima smuti itav poredak. To znam, samo
ne razumijem.
- Sve ete razumjeti. Znam: kralj Vladislav silno je predan mistinim
stvarima On e prvi zaeljeli da sazna svoju budunost, a Verbeci
nije nita manje praznovjeran. Draeni je ranjen, bilo smrtno ili
ne. svejedno on je bolestan, a poto emo mi nai tamo saveznika,
lako je sve to provesti.
- Samo nemamo viteza i gataoca.
- Jasno je: neem ekati da nam taj vitez padne s neba, dakle, moramo
ga stvor sami.
- Da poaljemo u dvorac nekog koga ne poznaju?
- Ne vjerujem da bismo nali lice koje ne poznaju u Lukavcu. A takav
vitez mora biti duhovit, dosjetljiv, vjet u govoru, a i neustraiv.
Ja sam za tu ulogu odabrala Jelenka Kuevia.
- Taj bi to uistim. znao dobro izvesti. Ali kako ete izmijeniti
njegovo oblije d: ga ne prepoznaju?
- Vojvoda od Ferare pokazao vam je itav sveanj raznih brada, brkova
i vlasulja. masti i boja kojima on stalno mijenja svoje lice kad god
ne eli da ga prepoznaju.
Ostavio mi je neko l svojih brada i brkova, upravo umjetnikih, za
sluaj da bih mu morao slati kakve vijesti po kojem plemiu ije lice
ve poznaju u dvorcu, ali sve je ostalo u naem umskom dvorcu.
- Sve sam predala prije odlaska gospodinu Jelenku da odnese u
Brezovicu.
Prema tome. Jelenka biste otpremili tako da ga ne bi prepoznali?

- Nikako ga nee prepoznati kad ga ja uredim. Dovoljno je da on pol

dana iz.dri u dvorcu nepoznat, a to e uspjeti. Radi se samo o tom
da taj njegov gatalac ima priliku izvesti tu svoju mistinu etnju.
Zato bi vitez morao doi u dvorac popodne, tako da od dolaska do
sutona n proe mnogo vremena.
Vjerujete, plemenita gospoo, da e u dvorcu vaem gataocu uistinu
odstraniti s puta str, vratara i sluinad? Ova e naprotiv zinuti u
njega i svuda ga slijediti.
U svim dvorcima ve su privukli ovakvim posjetima i slijepo
izvravaju svaku elju gataoca. Ako mu se protive, onda im ne moe
proreci budunost To su putujui pustolovi ve tako uredili, jer to
su njihovi /aht. neobiniji i udesniji, to ljudi vie vjeruju u
njihova proroanstva. Zato sam tako dobro upamtila toga gataoca koji
je prelazio preko mo-^i i opet dolazio na dvor kralja Matije Ne
bojte se Nauit u Jelenka i njegova pratioca tono Sto e raditi.
- Jo ne znam kojeg u od plemia odabrati, ali nai u ga. mora hiti
spretan i hrabar. Sad je samo pitanje, hoe li se Jelenko

Kuevi odazvati - upadne Gordana.
- Zadao mi je rije da e posluati sve to mu god naloim.
- Ako je tako, onda e naa osnova uspjeti.
- Vilena e svakako moi iz dvorca, ali postoji opasnost da e brzo
otkriti viteza i gataoca.
- Kako e se oni udaljiti iz dvorca i to u tono s njima dogovoriti.
Vano je da sve ljude zaokupe svojom prisutnou.
- To e uspjeti i zbog naih veza u dvorcu - primijeti An-tolkovi.
Tog su mu asa pred oima vojvoda od Ferare i njegov sin Vojko i
Mladen.
- O svemu sam tome razmislila i rasporedila itavu stvar. Dakle, vi
govorite s Jelenkom, a zatim u odabrati njegova suputnika. To u
sada jo lake provesti jer sam nala i sina i kraljevia.
- Prije svega, moramo doznati kako je u dvorcu. Uostalom, o tome se
moemo sporazumjeti i razmisliti putem. Sad nam je najvanije
sklonuti vaeg sina i kraljevia u Brezovicu. im stignemo, odmah u
se vratiti u Turopolje i naloiti Jelenku da iskupi rije.
- Svakako moramo nastojati da to bude to prije dok je Dra-eni jo
bolestan ili dok ne umre.
- Za dva-tri dana mora se svakako provesti. to vie odugovlaimo, to
e biti tee.
- O svemu u jo putem razmisliti. Neka ova naa osnova ostane naa
tajna.
Okrenula se i pri tome spotakla. Antolkovi je prihvati i povue.
- Nisam opazila da se tlo sputa oito u neku uvalu. Zamalo da nisam
pala u grabu.
I ne brinui se dalje za tu sitnicu, uri se zajedno s Antol-koviem

prema stablu oko kojega sjede plemii s djeacima. Opazili su da je

Antolkovi vedriji i zadovoljniji nego prije, dakle, neto je s
Gordanom ugovorio to ga raduje. Zatim se svi digoe na odlazak.
- Hajde, brzo na put! - zapovjedi Antolkovi. Nai e nas ekati s
konjima na ugovorenom mjestu izvan ume. Tada emo krenuti obilaznim
putovima.
Galekovi je spremio ljestve u udubinu stabla, pokrio ulaz odozgo i
zatim su svi krenuli puteljkom koji je prokren kroz ikaru i vodi
ravno iz ume.
** *
^letovoa w gledaju
Njihovi glasovi i um ikare polako M diu se i polagano proviruju
kroz gaUtr za njima, onda se prvi digne etovoa y.,, ,.,j.
- Mislio sam: svreno je kad se od" gotovo MBIfeu nau
grabu. \->ri* ;
- I meni je bilo ledeno pri dui. iy*(vi4 . -
120

_ Proli su me srsi i rekoh sam sebi: sasjei e nas na koNe bi nas oni sasjekli, nego objesili. Ne bi bilo milosra ni kad bih
ja sto puta prisegao da nisam uo to se dogovaraju. etovoa
zaueno pogleda Gapara:
- uo si, a leao si mnogo dalje od mene?
- Ali nisam leao na uima. Zar misli da moda nisam nauio njihov
jezik? Otkad K knez u Lukavcu, otada sam u dvorcu. Neko vrijeme
vojnik uti, smilja, nije mu neto pravo i veli:
- A da ti plemii nn i i govore latinski, kao to govore nai u
Lukavcu, bi li onda togod razumio, Gapare?
- A ti bi valjda razumio?
- Razumio bih tolik", koliko mora razumjeti etovoa da zna primiti
zapovijed od svojeg gospodara. Ali to si uo, uo si. To
se tebe ne tie.
Gaparu se zamrai pogled kojim je oinuo etovou, dok on promatra
kroz krmlje knko dolazi povorka hrvatskih plemia s djeacima.
"Mene se ne tie" - misli Gapar. "Znam to taj lupe time hoe" - i
sve mu zubi cvokocu od bijesa. Odmah svojim velikim rukama razgrne
grmlje Obojica se izvuku i popnu gore.
Stigavi do stabla, malo zastanu. etovoa alcima glavom:
- Dakle, odavde je pu taj djeak to je iziao otud s Ijes-tvama? Sto
mu avola izdupsti stan u deblu, to moe pasti na um samo tom
prokletom Kueviu. Sad znam gdje je ekao mojeg gospodara Draenia.
Mnogo sam nakupio zlata u ovoj umi. Vele da je to Pakleni lug, a ono
je spilja dukata.
Gapar ne odgovara Odsutan je mislima. etovoa as pogleda kako tamo
odlaze pa opet ogk\l,i\;i deblo.

Tu su oni sebi stvorili svoju tvravu. Zato nam se inilo kao da nam
netko puca nad glavom. Mislili smo: pucaju oni koji dolaze i trae
nas. a kako bi nas vidjeli ovdje. Pucao je taj mali lupe, dajui
njima znak da se nalaze ovdje. Da mi je to bilo znati, evo ti
kraljevia u mojoj ruci.
- to bi ti znaio kraljevi da si ga drao i u krilu kad ne bi mogao
iz ume bez onih tamo? Sad nam je put otvoren. Hajdemo.
- Istina je - veli etovoa pa obojica slijede trag kojim su ve
daleko odmakli Antolkovi i njegova pratnja.
etovoa je dobre volje, pun radosti. Gotovo bi klicao od veselja i
pjevao, ali mora biti oprezan i paziti daleko naprijed kamo odmie
Antolkovieva povorka. Dri na oku njihove klobuke koji vire iz
ikare, a naas opet nestaju iza drvea. Polako ih slijede. Nema
nikakve pogibelji da bi ih mogli spaziti. etovoa ne moe svoju
radost zadrati za sebe i stade se hvaliti pred svojim momkom:
Kad stignemo u dvorac, svi e zinuti u mene. Mislit e da sam s^ao s
uma. Nita mi u prvi as nee vjerovati.
Sto ti nee vjerovati? - pita podmuklo Gapar.
- Ono to u im kazati Samo, naravno, moram biti oprezan.
121

Verbeci bi me lako prevario. > "v"<~- > -..m IM ;?

Gapar zamiljeno ide za njim pa ispituje: ;.

- U emu bi te prevarili?
- U emu? U nagradi. Kralj nema ni jedne svoje forinte, a Verbeci
prije prespava sto noi na jednom cekinu nego to ga dade iz ruke.
Gapar se pogne. Mrak mu je na licu, oi mu trepcu:
- U emu bi ti s kraljem trgovao? Zato bi on tebi davao svoje
forinte?
- Kako ne bih s kraljem trgovao kad imam u akama robu koju bi on
radije kupio nego vidio raj.
- Taj kraljevi, je li?
- Naravno, kraljevi, boji se njega kralj da ne bi zasjeo na
"prijestolje njegova sina.
- A otkud zna tako sigurno?
- Lako meni, etovoi gospodina Draenia, sve to doznati. Trae
kraljevia tko zna kako dugo. Mi smo uvijek s gospodom sve to znamo.
Gapar je nabrao obrve, nakrivio usne, stupa dalje od svojeg etovode
i pita:
- Ne bi kralj dao za kraljevia novaca ako mu ga netko pokae.
Zapovjedio bi: "Reci gdje je. Ako nee, udri biem."
- Kad bih ja ludo radio, bilo bi tako, ali znam ja kako u to
udesiti. Prije nego to prokaem, vrludat u amo-tamo. Ve znam to
u. Nije to za tebe, ne bi ti razumio.

- Da, ja ne bih razumio - odgovori mrko ovjek iza njegovih lea i

nastavi koraati za njim. To bre se kreu njegove misli. O tom
svjedoe ubojiti pogledi to ih upire u lea svojeg etovoi.
Neprestano griska usne, dok mu vjee stalno trepcu, odajui pritajeno
uzbuenje. Za malo asaka zapita eto vou:
- A to misli o Jelenku Kueviu? Kako e to izgledati kad on doe u
Lukavac?
- Veselim se tome. Bit e mi Kuevi sigurna kesa dukata.
- Tko e ti ih dati?
- Moj mladi gospodar sasvim je drukiji nego njegov ujak. Dao bi sve
na svijetu, osim upanove keri, da dobije u ruke svojeg
neprijatelja. Ne bih htio biti u Kuevievoj koi kad se pojavi u
dvorcu.
- Dakle, ne boji se da bi te gospodin Draeni prevario i da ti ne
da nita?
- Ne moe me prevariti sve i da hoe. Neu mu sve objesiti na nos
prije nego to se pojavi taj vitez. Sve u lukavo pripremiti. Dok mi
kesa ne pada u ake, nita nee doznati.
Sve vee uzbuenje obuzima Gapara i sve vie ispituje eto-vou.
- Rekoh ti: sve u to udesiti kako sam zamislio, a ti mora utjeti
kad se vratimo u Lukavac. Da nisi ni jednom momku pro122

govorio rijei Svezat u te kao pseto i prikovati u najdublju rupu
crne komore.
Dobro, dobro - odvraa Gapar.
Opet su svu pa/ni a priklonili onima koji su ve vrlo daleko pred
njima. Sad im je ve jasno: moi e ovim tragom za njima i ako
zaostanu, a to im se ini vrlo poeljnim, pa idu polaganije. Gapar
ne prestaje pitati to je odluio etovoa:
Ti onda hocc^ da utim dotle dok Kuevia ne preda Draeniu?
I dok ne kaem kralju gdje se nalazi takmac na prijestolju
njegovu sinu.
Dobro da znan - veli Gapar pa onda uuti kao da je time razgovor
svren. Ali njegove su misli ivo zaposlene oko eto-vodine osnove
kako e iznuditi dukate za svoju tajnu. Po svemu to je rekao, ini
se da je zaboravio na Gapara i ne misli mu dati nita od onoga to
kani pobrati. To momka najvie uzbuuje. Jasno mu je: za njega nije
odredio nita.
"On misli da sam lud i da neu traiti nita. Sve bi htio sam. A tu
stojim ja. On zna da sam sve uo i razumio. A on e me vezati ako
zinem?"
Sva mu kn zakola tijelom. Stie ake:
"Nee ti mene, lupeu, ostaviti praznih aka" - prijeti se u mislima

i nastoji opet razviti razgovor:

U onoj grabi lealo je bogatstvo, nema sumnje: bit e novaca kao
pljeve.
etovoa nee da govori o novcu. Nije mu ni na kraj pameti da momak
misli na kakav dio i nastavlja se hvaliti:
- Vidi kako san 1 nhro pogodio to sam i5ao svojim putem. A ti si me
neprestano grdio. Vladao si se kao da nisam tvoj gospodar. Jo e za
to ispatati.
"Sad se pogospodio, a u nevolji bio je manji od crva. O novcu ni
rijei. Uistinu, misli da ja neu traiti svoj dio."
Dok on uti. etovoa je uvjeren da se prepao svoje drskosti i
nastavlja se hvaliti:
Znao sam da me neto eka u tom Paklenom lugu, neto dobro za moj
ivot Ba sam njuio zlato. Dobar je nos u mene.
- Ne moe rei, etovoo, da nisam ja nita pridonio dok smo ili
ikarom im su poeli pucati, moje je uho odmah uhvatilo smjer i dok
si ti htio drugim putem, ja sam ti rukom pokazao kamo moramo poi.
. , T" Ne trabunjaj, glupane. to bi ti mene uputio. Otkud je u
tebe bolje uho nego u etovode?
Jeko se ovjek svladava. Lice mu se iskrivi od bijesa i muke, al>
ide iza njegovih lea, a etovoa nita ne zamjeuje. Momak se
pretvara i govori mirno da bi to vie doznao:
Pronaao sam sklonite u onoj jazbini ja, i da nismo tamo iegn, ne
bismo nas dvojica nita uli.
123

< - Nismo uli nas dvojica, nego sam uo ja, a ti kao da si
zanijemio.
- Kako nisam uo kad jesam - izlane Gapar.
etovoa se okrene i pogleda momka to se pred njim ispruio suh i
visok. U obrazu mu neto mrano, sumnjivo. Sto li taj misli? Kako se
to ponaa? Zato tako drsko govori? To etovoi nikako nije jasno pa
se podboi i pita:
- to se ti ovdje gura k meni? Valjda ne misli da si mi ravan?
- Znam, nisam ti ravan, ti si etovoa, ja obini vojnik, no ipak
imam ui, kao i ti, i uo sam ono to si i ti uo.
To mu je sumnjivo. Taj momak zapravo neto hoe kad ne
prestano naglaava da je i on uo. wt.-^w*
- uj, Gapare, to ti to kopa po glavi? ,j ft,^,.*
" - Ono to i tebi... T,,:. \"e,..
- Ono to meni kopa u glavi ne moe kopati tebi, upamti.
- Nee biti tako - vikne Gapar. - Ono to nosimo iz ume, nije samo
tvoj plijen, nego i moj.
- A tako ti misli? - plane etovoa. - Uzdie se k meni, umilja
da bih mogao tebi dati koju forintu?

- Dat e mi onoliko koliko mi pripada.

Ispruivi vrat, korakne etovoa blie plamteim oima:
- Tebi neto pripada? Tebi, smee? Vidjet e ti to ti pripada kad
stignemo u Lukavac.
- Meni pripada polovica. Sad zna.
etovoa mu se nasmijao i poao naprijed, mahnuvi rukom:
- Pamet ti se smutila u toj umi. Hajde da ne zakasnimo. Razgovarat
u s tobom u dvorcu.
"Meni, dakle, nije kanio dati nita" - veli u sebi Gapar i oblije ga
znoj od uzbuenja. Sav se strese. uo je na svoje ui takvu tajnu, a
pobrat e korist etovoa. To ne moe biti. Polovicu on trai za
sebe. Zaustavi se i vikne:
- ekaj i uj: hoe li mi dati polovicu, ili ne?
etovoi se ini da je momak enuo. Inae se ne bi usudio neto
zatraiti. I bolje pogleda u Gaparovo lice. U njemu se odraava
odluna volja ili moda jo neto gore to etovoa ne moe
prozrijeti. Njegovo dranje ispunjava ga tekom sumnjom i poe
nekoliko koraka blie:
- Nakanio si u Lukavcu kazati to smo uli da ti uhvati moje novce?
- Ne pogaam se vie s tobom. Znam kako u. Suho Gaparovo lice odaje
da je spreman na sve. I etovoa mu osorno dobaci:
- Reci ako ima odvanosti: to si nakanio? Gapar pristupi etovoi
i okosi se tako gnjevno da se ovaj prepadne.
- Pitam te jo jednom: hoe li mi dati polovicu ili ne?
- Neu i nemam ti zato dati. Ja sam etovoa, ti momak.
124

Nitko te u Lukavcu ne bi pustio na stube dvorca, a kamoli pred
Draenia ili pred kralja:
Onda je novac moj. Sav novac, razumije li, etovoo? Moe poi
ravno u Lukavac, a ja ostajem u Turopolju.
etovoa se trgne. - , ,
- to si nakanio - pita ga poluglasno jer ga je steglo u grlu.
- Idem Jelenku Kueviu. to misli: koliko e mi dati ako
mu sve iskaem? .. ..
etovoa problijedi Pred njim, dakle, ne stoji vie momak koji se
slijepo pokorava svakoj njegovoj zapovijedi i dre od vlasti koju
ima nad momkom Zaboravio je da nisu u Lukavcu gdje je sva njegova
vlast Nalaze se u umi, od svih udaljeni, sami samcati. Tu se Gapar
osjea njemu ravan. Nije se ni u snu nadao da bi se on mogao
suprotsta\iti njemu i njegovoj volji. A on zna sve i uo je sve i
trai za sebe polovicu. Ako mu ne da, otii e Jelenku Kueviu, a
taj. naravno, mora istresti pred njim svoju kesu do dna.
"Nee, prokleto smee - odlui etovoa. "Smjesta u uiniti
kraj."

Odmjerio je momka Oruja nema uza se. Na bijegu je oito izgubio

koplje, skrivajui se od groma i oluje. Ali etovoa nosi sobom u
koricama no. Sad valja postupiti oprezno da lupe nita ne zamijeti.
Dok je Gapai miran, lako e uoiti ako on povue bode, a visok je i
jak, mogao bi se baciti na nj i oteti mu oruje. Mora ga iza/1, at i
da se razgoropadi, tada e moi neopa-eno trgnuti bode i zariti mu
ga u prsa.
ovjek tono proraunat kako e to bolje izvesti pa zauzima stav
gospodara prema momku strogo zapovjedi:
uj. Gapare, jo jednom u opominjem: budi pametan. Bit u prema tebi
milosrdan i oprostiti ti kaznu koju sam ti namijenio ako. . .
Nema ti meni Sto opratati. to je tvoje, to je i moje. Obojica
nosimo istu tajnu !/ ove ume. To znai: nosimo isto blago koje emo
jednako podijeliti
A ja ti velim: nee u Turopolje Kueviu, nego sa mnom ravno u
Lukavac. Idi naprijal. ja U za tobom.
Ve davno prije nego sto je etovoa izrekao zapovijed, Gapar je
nekoliko puta sasvim neopaeno bacio pogled na njegov bode kako bi
ga izvukao iz korica i uinio mu kraj. etovoa je zadrao u bijegu
oklop koji ga je u\,iu od pljuska. Prsa su mu zatiena, valja ga
pogoditi u vrat. J on preraunava as i vrijeme da to uini hitro.
Zaskoit e ga lako jer mu se ini da njegov pretpostavljeni i ne
misli na svoj bode.
Stoje jedan prema drupime. Svaki u sebi slae osnovu kako bi onog
drugog to lake svladao i maknuo s ovog svijeta.
Odluke su stvorene, planovi zamiljeni.
Dva ovjeka od kojih je svaki u svojim mislima ubio protivnika.
etovoa je oprezniji, rauna i promilja. Gapar bjesniji, goroPadniji. Odjednom ga etovoa pita: h. ,<

:* - Ako ti, Gapare, obeam polovicu, nee ii Kueviu?
To pitanje podjari u njemu jednu jedinu misao: "Hoe me prevariti."
Planuo je kao iv oganj, skoio k njemu jednim korakom, ispruio ruke
prema njegovu vratu i zgrabio ga vrstim rukama. Uvjeren je da su
njegove ruke smrtonosno oruje. Zadavit e ga i onda je tajna
njegova, ravno e kralju i Draeniu da proda sve to je uo u
ikari.
Tek to Gapar osjeti etovoin vrat pod svojim prstima, istodobno mu
se ini da ga je neto udarilo u lea. im Gapar ko-rakne k njemu,
etovoa trgne bode. I dok ga on hvata za vrat, ve je debela snana
etovoina ruka zarinula bode u Gaparova leda. Gapar svu snagu
upire u dlanove. Potisne vodu u ikaru kako bi mogao koljenom udariti
u njegova prsa i prignjeiti ga. Dok svoju snagu upire u dlanove, u
prsima mu je stao dah, mrai mu se pred oima...
Osjea kao da pada u neku dubinu. Obuzima ga slabost. to bi vie

htio uprijeti snagu u ake, to jae osjea malaksalost.

Dvije su snage jo asak napete, jo asak napojene ei ubijanja, a
onda klonu Gaparove nike s vrata njegova etovode. Strovalio se na
nj.
etvoa se brzo izvue ispod svog napadaa. Okrene ga nauz-nak,
oslukuje da li jo die. Gapar lei blijed, ispruen, ni daha ni
kretnje. etovoa se uspravi i odahne. Odlanulo mu je.
"Tako, sad moe ovdje sa avlima etati dan i no. Kuevi e biti
moj. Kraljevi e napuniti moju kesu."
Obrisao je otricu liem, rukavom otro znoj s lica, bode za-rinuo u
korice i poao. Ipak se zaustavi i gleda kao da ga je strah da se taj
mravi i ilavi ovjek ne probudi. Neto ga vraa natrag. Opet
ogledava Gapara i oslukuje mu srce.
"Morao bi biti sam vrag ili demon kad bi jo ivio. Ne, nema vie u
njemu ivota. Ve se njegov duh bratimi sa avlima Paklenog luga."
I nastavlja put. Isprva ide polagano i katkad se okrene. Zaao je ve
tako daleko u umu da vie ne vidi nita. Koraajui tragom koji
ostaje iza Antolkovica i njegove pratnje, razmilja:
"Tko bi pomislio da e se taj pomamiti za mojim dukatima. Htio je da
mu dadem polovicu. Ja, etovoa, koji sam prvi do Lucia, do
gospodareva katelana. A on bi sasvim sigurno otiao Kueviu. I ne
bi mu bilo badava. to bi mu sve taj Kuevi dao. I ja bih dao
polovicu imanja kad bih imao da mi netko spasi ivot. Taj prokleti
lupe. Nisam ni slutio da se osjetio ravan meni. A ba sam bio lud i
sve mu tumaio to u i kako u. Tko bi mislio da ovakav glupan moe
i pomisliti na neki svoj dio? Otkuda njemu pravo na to?"
Ovako filozofira pa ide dalje, slijedei trag koji ostavljaju za
sobom Turopoljci. Ve su vrlo daleko. On ih davno vie ne primjeuje,
ali trag je jasan.
uri se. Obuzima ga zebnja. Sam samcat u toj neprohodnoj

umi Dosad je barem imao s kim razgovarati. Sad je posve sam.
Izvadi bode i? korica da mu bude pri ruci. Sjetio se zvijeri. Ako mu
koja padne na put, mora misliti i na tu opasnost. Oko njega uti
grmlje. I taj suanj djeluje neugodno. Sve mu se ini da netko drugi
ide Sumom, a to pod njegovim koracima puca granje.
Neprestano ae ogledava i ide sve bre dok konano ne pone trati
Iznenada izmeu drvea opazi koplja. Toliko se urio da je ve stigao
blizu Antolkuuecve pratnje. Makar su neprijatelji, ipak mu je
prijatnije osjeati neiju prisutnost u umi.
Paljivo se sakriva i promatra. Oni idu desno. Sada bi ga mogli
opaziti. Mora ekati ini mu se da je ve blizu izlaz iz ume. To
pokazuje i promjena smjera kojim odlaze hrvatski plemii.
Najposlije kopl;; se izgube. I klobuci su nestali. urio se za njima
i razabrao da su stabla sve manja i rjea, iako ikara i trava dopiru

jo uvijek do pojasa.
Opet se baci u gutaru. Njegovi su se neprijatelji zaustavili. Po
njima pada svjetlost dok je on jo u polumraku ume.
Nastoji upamtiti kuda su prolazili i gdje izlaze iz ume.
Nakon pola sata bilo je sve tiho. Nikoga vie ne vidi i ne uje. I
dade se u trku uskim prohodom kroz grmlje. Obua mu je razderana,
ruke krvave od trnja.
uma se prorijedila a danja svjetlost pada kroz granje i otvara mu
vidik. Duboko je uzdahnuo. Sada je napokon spaen.
Kad je stupio na istinu, inilo mu se da je izaao iz pravog pakla.
Pred njim turopoljska polja, umice, ljivici, dvorci i kuice, ali
nigdje ne zapaa Antoklovia i njegove ljude. Bit e oprezan.
Sakrio se iza jednog hrasta i promatra okolicu. S desne strane mlada
uma, ipak je gusta i granata. Bit e da je neprijatelj krenuo onim
putem. Govorili su tamo u ikari kako e u Brezovicu zaobilaznim
putem. Samo kojim?
Gleda, istrauje. Rekli su da e ih izvan ume doekati prijatelji s
konjima. Onda su uzjahali i ve su daleko. Stii e u Brezovicu prije
nego on u Lukavac. Da on stigne prije, da im presijee put i otme
kraljevia Jalan je od one dvojice djeaka zacijelo taj od kojega
strepi kralj da e zasjesti na prijestolje koje eka njegova sina.
Razmilja ovjek to da uradi, gdje bi mogao uzeti konja i najbrim
trkom poletjeti do Lukave:. Ali konja ne bi dobio. Kuda su oni
krenuli? Lijevo, desno ili ravno? Svuda ima ljivika, svuda mladih
umica.
Gleda da nade trag turopoljskim plemiima. Da se nije tako bojao,
mogao ih je slijediti bre, ali ovako nije imao hrabrosti pa su mu
umakli.
Onda se sjeti kako bi bilo da se uspne na stablo. On je i
tome vjet. Uskoro je gore Gleda: itavo mu je Turopolje pred oima.
Poljanama i oranicama ne vidi nikoga. Ugleda mladu umu MO se stere
sve dalje i dalje preko ceste koja vodi sredinom ita-<- Kraja.
Sigurno su zali u mladu umu. Da bi zali u koji ljivik,

morali bi izai ako ele jo danas do veeri biti u Brezovici.
Istrauje umu, poljane i oranice, ali nigdje ne vidi one koje trai.
Onda silazi sa stabla i krene uz rub ume. Ogleda odijelo. Svatko e
u njemu prepoznati Lukavanina. Odlui da baci kacigu i oklop u umu
da tako zametne trag. Kad se oslobodi oklopa i kacige, svue haljetak
i obue ga naopako da ga nitko ne prepozna. Onda ide gologlav, s
preokrenutim haljetkom, sav blatan. Hlae su mu razderane, a ruke
krvave. Sjeo je i stao brisati dlanove, a zatim krene razmiljajui:
kako bi bilo da zae u selo? Daleko pred njim nekoliko kuica. Tko bi
mu tamo dao konja? Uza se nema ba nita, dakle, bilo bi sasvim
uzalud. Moda bi ga ipak netko prepoznao, a onda zlo po njega.

ovjek razmilja. Htio bi to prije stii u kneevski dvorac, ali mu

se ta elja ne moe ispuniti jer mora pjeice.
Dok koraa, stvara osnovu kako e govoriti s Draeniem kako bi ono
to je uo u ikari to bolje unovio. etovoa je ipak samo sluga.
Gospodari u Lukavcu nisu ba tako dareljivi.
Ve je zapalo sunce kad se naao pred vodenim utvrdama Lukavca i
pozvao strau da mu spusti most.
U dvoritu nade potkastelana. Sav se zapanjio gledajui ga.
- etovodo, to je s tobom, otkuda ti ovako poderan, bez ljema,
kacige i maa? to je s tobom?
- avli su me svukli, razderali i liili oruja, kacige i oklopa,
davli u Paklenom lugu. ,3 - Dakle, i ti si bio tamo?
u - Zar je ve netko stigao odande? - preplai se on. M Stigao je kapetan kraljevske ete koja je otila u Pakleni lug.
- Kapetan kraljevske ete? Nita ne znam o njemu. Znam jedino kako su
doli Hrvati, oteli Luciu Jasenku, a mi koji smo poli s Luciem
razbjeali smo se od straha i vie ga nismo nali.
- Niste nali svog katelana? Kako je to mogue? Ostavili ste
- Samo polako, potkastelane, nemojte vi sa mnom tako. Gospodina
Lucia nitko nije ostavio, nego je on nas ostavio. Nestao je. Zar vi
mislite da je to uma kao uma? Kad tamo zade, ne vidi prsta pred
nosom takva je tama. A mislite da se tamo moe etati kao u umi
naega kneza? Kad ue u tu umu, trava i ikara su do navrh glave i
moe samo sjekirom kriti put.
Slua potkastelan, slua i ne vjeruje. Nekako udno promatra,
ovjeka, udan mu je ton kojim razgovara.
- Ti kao da si tamo u Paklenom lugu veerao s Luciferom na proelju
je li? Tako govori.
- I jesam veerao s Luciferom na proelju stola, a tko zna, neu li
uskoro veerati s jo veom gospodom.
Potkastelan ga promatra. ovjek je razderan, krvav i kutrav, blatan,
morao je proi kroz nevolje i po bena vi ti. Inae nikako ne bi mogao
razumjeti njegov drski stav koji pokazuje prema potkastelanu. .js - A
sad bi trebalo da ove krpe zbacim sa sebe i da se umijem.

_ Ne bi li moda zatraio da ti donesem vode i ponudim svoj
Ne bi mi kodilo, gospodine potkastelane, moda bi mi ba
to i pristajalo.
Ne moe se oteti slutnji da se ovjeku smutila pamet pa samo mahne
rukom i odredi;
Hajde, hajde, uredi se, a onda e doi na posao. A zatim se dosjeti
pa ^a opet zaustavi:
A nema li ti togod javiti Draeniu ili barunu Pencingeru? Valjda
si neto vidio i uo u praumi?
To pitanje okrene ga k potkastelanu kojemu je inae uvijek bio

podloan pa mu se dvolino nasmije:

- uo sam, dakako, i vidio. U Paklenom lugu ne ivi se kao ovdje.
Tamo je sve avolsku Sivu onuda napola ljudi, napola ivotinje. I
neke udne zvijeri koje jo nitko nije vidio. Dakako, tamo se i uje
i vidi o emu vi ovdje i ne slutite. Da ste vi sada na mom mjestu,
gospodine potkastelane, dali biste valjda pol ivota. Tebi se uistinu
zavrtjelo u glavi. Pakleni hig ti je smeo pamet.
- Ne bih rekao da mi je smeo pamet, ali mi je pozlatio ivot, onaj
kojim u odsad ivjeti
Smjeka se i ode dalje.
Ne trpim dalje ovakvo vladanje. Idi gospodinu barunu ili Verbeciju i
kai mu to si "ve vidio i uo u Paklenom lugu. Doao je kapetan i
javio da su gospodinu Lucia zarobili Hrvati.
Ta ga vijest iznenadi. Zablenuo se i stao.
- Gospodin Luci zarobljen? O tome nisam nita znao.
- Kako si smio ostaviti svojeg katelana da ga oni zarobe?
- Zna gospodin Luci kako je bilo tamo i to je bilo. Tko doe u tu
umu, izgubljen je. Ne zna vie ni puta ni staze jer je nema. A kad
je bio zarobljen?
-- Sve e uti i odgovoriti gospodinu barunu.
ovjek razmilja. S Antolkovicem i njegovim plemiima nije vidio
nikoga od Lukavana. Moda su ga sklonuli u umu i samo javih da je
zarobljen. Ali ga odvie ne boli glava. Niega se ne boji i naglaava
potkastelanu.
- Znam samo da su se svi razbjeali i da je neki jaha odveo LUICU
djevojku. I proveli amo stranu no u oluji i jedva smo danas nekako
nali puta iz ume, naime, ja, a oni drugi, ne znam gdje su.
Odgovarat e ti - zaprijeti mu se potkastelan.
U to se iz dvorca pojau kapetan kraljevske vojske. Siao je. ^e
poznaje etovou. Potkastelan mu razjanjava tko je i otkuda je
uosao. Kapetan ga stade ispitivati kako je iziao iz ume. Ovaj mu
hrJ^ ?a su mu se rni"1K r<hl^.li umom od straha pred nrvatskim
plemiima koji su dolazili nekim irokim putem da je mogao prolaziti
konj. On je dugo lutao dok nije naao neki mali S-K! pute.jaK samo
toliko prokren da se ovjek mogao provlaiti Kroz sumu. etovoa je
zabrinut, nije li kapetan neto doznao o

\A x


ga
kraljeviu pa ga ispituje o svaemu i uvjeri se da ovaj nije ni vidio
kakve djeake niti je vidio bilo koga iz umskog dvorca. To ga
umiruje. Dakle, on je sam posjednik tajne na kojoj gradi svoju
budunost.

Kad se naao u prizemlju, u nekoj izbici, gdje je spavao s drugim

etovoama, stvori vrstu odluku: ni rijei nee iskazati dok ne doe
u dvorac putujui vitez.
"Ako elim robu dobro prodati, treba je imati u aki. Ne mogu prodati
ono to je jo u Turopolju. Kad je roba tu, onda je moja i mogu
udariti visoku cijenu."
Sjeo je na postelju i stade u svom sjeanju ponavljati sve to je u
ikari uo i saznao. Da nije moda jo neto uo to bi bilo vano pa
bi se dalo unoviti? Pokuao se sjetiti svega to je sluao. Vidio
nije nijednu osobu, ali govorile su dvije. Mukarac je nazivao enu
Gordanom. Ona je bila tu dugo zatoena i pobjegla je. To zna i ne
ini mu se vanim. Onog mukarca koji je s njom razgovarao oslovila
je ona: gospodin Antolkovi. A, tako ga je oslovila. Ne poznaje ba
nikakva Antolkovia u Turopolju. Zacijelo je taj plemi moda iz
zagrebake tvrave ili otkud drugdje. Taj je vodio njenog sina i
kraljevia u Brezovicu. Davno su prije morali stii tamo, nego on u
Lukavac. Tu, dakle, nema vie nikakve zarade. Kad bi sada priznao da
su iz Paklenog luga vodili djeake u Brezovicu, moda bi ga jo i
izgrdili to nije prije njih javio, premda nije imao konja. Ali tko
bi to uvaio? To se, dakle, mora zatajiti. Rei e da je samo uo
kamo su sakrili kraljevia. Treba odabrati dobar as.
"Gospoda u dvorcu misliti e: ovo je samo etovoda, sluga, njemu se
ne plaa. On mora reci sve iz poslunosti. Jo neto: ja znam da su
kraljevi, Gordana i njezin sin otili u Brezovicu i da e Kuevia
poslati u dvorac neki gospodin koji se zove Antolkovi. Dakle, to je
moje davanje. Kad bih barem znao tko je taj Antolkovi. Kroz onu
ikaru mogao sam razabrati samo visoku pojavu u plastu i sivoj
kacigi. Vidio sam samo straga kacigu. Da, gotovo sam zaboravio:
govorili su da imaju saveznika u dvorcu. To bi bilo neto. Ali tko
su? Tko bi to znao od tolike eljadi to se tu nalazi? Moda ipak?
Njih dvoje govorili su da e im ba saveznici pomoi da upanovu ker
izvedu iz Lukavca, umjesto ga-taoca. Sad je ulog moj. Lako bi bilo
opaziti tko su ti koji se brinu oko upanove keri. Nee sada biti
teko. Luci je zarobljen, gospodin Draeni nema nikoga uza se.
Hajde da mu se ja ponudim, umjesto Lucia, pa da mu sluim. Primit e
me zacijelo i tako u lijepo nanjuiti saveznike nepoznatog
gospodina.
Smislio i uinio. Potpuno se uredio, pa onda ode gore u dvorac.

Uz Draenievu postelju itav niz ljudi. Verbeci sjedi i zabrinutim
pogledom promafr; vraa koji se neprestano bavi oko ranjenika Sad mu
podie glavu i napaja ga nekim lijekom, onda opet pokriva, brie mu
znoj sa ela, tare mu sljeppoice. Petar Pan prebire razne posudice
t< ih je donio ranarnik i dodaje mu sad ovu sad onu. Lijenik stoji
iza njega, mirno promatra i samo se makne ako ga ranarnik pozove u

pomo.
Stjepko je stao sasvim u dnu sobe i gleda to se dogaa. Dra-eniev
sluga alosna lica stoji iza Verbecija i eka zapovijedi.
Ranarnik digne bolesnik glavu, stade mu puhati u lice i dozivati ga.
Verbeci pogleda, slua, ne usuuje se prozboriti ni rijei. Oekuje
sa strepnjom to e se dogoditi.
Ranarnik mu je obeao da e ve popodne doznati je li mu pomogla
trava kojom mu je obloio rame i kako mu pomae lijek. Jo uvijek se
Verbeci ne moe odluiti, bi li vjerovao da je Dra-enieva bolest
krenula na gore od rane ili otrova. Koleba se izmeu jedne i druge
okolnosti i napeto eka to e taj nepoznati starac kojeg je Petar
Pan predstavi n kao uvenog vraa.
U sobi je tiina. Tobi i vra dade znak rukom. Svi uute i ekaju.
Oito oekuju neki naroiti uinak od napitka koji je bolesniku ulio
u usta. Ali bolesnik lei kao mrtav. Lice mu je blijedo, usne
stisnute, znoj oblijeva elo. Vra mirno gleda bolesnika. Svi dru
od uzbuenja, svaki s drugog razloga. ekaju odluku.
Nakon itavog sata uzaludnog ekanja bolesnik poinje duboko disati.
Usne mu se miu. obrve stadoe drhtati i treptati. Draeni polagano
otvara oi. Svi su ispruili glave. Draeni gleda oko sebe, miri,
ponovo die vjede, gleda sad jednog sad drugog, sve redom promatra.
Tobonji vra namigne Verbeciju. Velika se ne usuuje ni maknuti s
mjesta, samo bulji u svog neaka. Sve upornije bolesnik promatra
ljude oko sebe.
Petar Pan se polaganu doulja straga Verbeciju i apne mu:
- Sto sam vam rekao, uzvieni gospodine? Za nekoliko sati osvijestit
e se. Vidite, nije li otvorio oi?
Ne usuuje se na to odgovoriti ni rijei ni vjerovati da je to aobar
znak, tovie boji se da su to asovi pred smrt. Zbunjen je i ne moe
skinuti pogled s Draenia.
Htio bi ga neto upitati, dozvati, ali nema hrabrosti. Ipak ga
Hoe li ih opet zatvonu Moda zauvijek? To ga pitanje strese
> povue
neizvicsni>L uhvati Petra Pana
Misli li, Petar Pan, da je to prvi znak ozdravljenja, ili. . .
uzvieni gospodine, bit e onako kako sam
vam
OCaU >L

130
- jpak misli da je bio otrovan, je li?
Bio otrovan ili ne. vra mu je vratio snagu i ivot. Vra
131

kraljeviu pa ga ispituje o svaemu i uvjeri se da ovaj nije ni vidio

kakve djeake niti je vidio bilo koga iz umskog dvorca. To ga

umiruje. Dakle, on je sam posjednik tajne na kojoj gradi svoju
budunost.
Kad se naao u prizemlju, u nekoj izbici, gdje je spavao s drugim
etovoama, stvori vrstu odluku: ni rijei nee iskazati dok ne doe
u dvorac putujui vitez.
"Ako elim robu dobro prodati, treba je imati u aki. Ne mogu prodati
ono to je jo u Turopolju. Kad je roba tu, onda je moja i mogu
udariti visoku cijenu."
Sjeo je na postelju i stade u svom sjeanju ponavljati sve to je u
ikari uo i saznao. Da nije moda jo neto uo to bi bilo vano pa
bi se dalo unoviti? Pokuao se sjetiti svega to je sluao. Vidio
nije nijednu osobu, ali govorile su dvije. Mukarac je nazivao enu
Gordanom. Ona je bila tu dugo zatoena i pobjegla je. To zna i ne
ini mu se vanim. Onog mukarca koji je s njom razgovarao oslovila
je ona: gospodin Antolkovi. A, tako ga je oslovila. Ne poznaje ba
nikakva Antolkovia u Turopolju. Zacijelo je taj plemi moda iz
zagrebake tvrave ili otkud drugdje. Taj je vodio njenog sina i
kraljevia u Brezovicu. Davno su prije morali stii tamo, nego on u
Lukavac. Tu, dakle, nema vie nikakve zarade. Kad bi sada priznao da
su iz Paklenog luga vodili djeake u Brezovicu, moda bi ga jo i
izgrdili to nije prije njih javio, premda nije imao konja. Ali tko
bi to uvaio? To se, dakle, mora zatajiti. Rei e da je samo uo
kamo su sakrili kraljevia. Treba odabrati dobar as.
"Gospoda u dvorcu misliti e: ovo je samo etovoda, sluga, njemu se
ne plaa. On mora rei sve iz poslunosti. Jo neto: ja znam da su
kraljevi, Gordana i njezin sin otili u Brezovicu i da e Kuevia
poslati u dvorac neki gospodin koji se zove Antolkovi. Dakle, to je
moje davanje. Kad bih barem znao tko je taj Antolkovi. Kroz onu
ikaru mogao sam razabrati samo visoku pojavu u plastu i sivoj
kacigi. Vidio sam samo straga kacigu. Da, gotovo sam zaboravio:
govorili su da imaju saveznika u dvorcu. To bi bilo neto. Ali tko
su? Tko bi to znao od tolike eljadi to se tu nalazi? Moda ipak?
Njih dvoje govorili su da e im ba saveznici pomoi da upanovu ker
izvedu iz Lukavca, umjesto ga-taoca. Sad je ulog moj. Lako bi bilo
opaziti tko su ti koji se brinu oko upanove keri. Nee sada biti
teko. Luci je zarobljen, gospodin Draeni nema nikoga uza se.
Hajde da mu se ja ponudim, umjesto Lucia, pa da mu sluim. Primit e
me zacijelo i tako u lijepo nanjuiti saveznike nepoznatog
gospodina.
Smislio i uinio. Potpuno se uredio, pa onda ode gore u dvorac.

Uz Draen i evu postelju itav niz ljudi. Verbeci sjedi i zabrinutim
pogledom promafr vraa koji se neprestano bavi oko ranjenika Sad mu
podie glavu i napaja ga nekim lijekom, onda opet pokriva, brie mu

znoj sa ela, tare mu sljepooice. Petar Pan prebire razne posudice

Ko ih je donio ranarnik i dodaje mu sad ovu sad onu. Lijenik stoji
iza njega, mirno promatra i samo se makne ako ga ranarnik pozove u
pomo.
Stjepko je stao sasvim u dnu sobe i gleda to se dogaa. Dra-eniev
sluga alosna lica stoji iza Verbecija i eka zapovijedi.
Ranarnik digne bolesnik glavu, stade mu puhati u lice i dozivati ga.
Verbeci pogleda, slua, ne usuuje se prozboriti ni rijei. Oekuje
sa strcpnjom to e se dogoditi.
Ranarnik mu je obeao da e ve popodne doznati je li mu pomogla
trava kojom mu je obloio rame i kako mu pomae lijek. Jo uvijek se
Verbeci ne moe odluiti, bi li vjerovao da je Dra-enieva bolest
krenula na gore od rane ili otrova. Koleba se izmeu jedne i druge
okolnosti i napeto eka to e taj nepoznati starac kojeg je Petar
Pan predstavi > kao uvenog vraa.
U sobi je tiina. Tobonji vra dade znak rukom. Svi uute i ekaju.
Oito oekuju neki naroiti uinak od napitka koji je bolesniku ulio
u usta. Ali bolesnik lei kao mrtav. Lice mu je blijedo, usne
stisnute, znoj oblijeva elo. Vra mirno gleda bolesnika. Svi dru
od uzbuenja, svaki s drugog razloga. ekaju odluku.
Nakon itavog sata uzaludnog ekanja bolesnik poinje duboko disati.
Usne mu se miu. obrve stadoe drhtati i treptati. Draeni polagano
otvara oi. Svi su ispruili glave. Draeni gleda oko sebe, miri,
ponovo die vjede. gleda sad jednog sad drugog, sve redom promatra.
Tobonji vra namigne Verbeciju. Velika se ne usuuje ni maknuti s
mjesta, samo bulji u svog neaka. Sve upornije bolesnik promatra
ljude oko sebe.
Petar Pan se polaganu doulja straga Verbeciju i apne mu:
- Sto sam vam rekao, uzvieni gospodine? Za nekoliko sati osvijesti t
e se. Vidite, nije li otvorio oi?
Ne usuuje se na to odgovoriti ni rijei ni vjerovati da je to dobar
znak, tovie boji se da su to asovi pred smrt. Zbunjen je i ne moe
skinuti pogled s Draenia.
Htio bi ga neto upitan dozvati, ali nema hrabrosti. Ipak ga
ga k vam
Hoe li ih opet zatvonu Moda zauvijek? To ga pitanje strese.
V neizvcsnv uhvati Petra Pana Z" (tm)ku i povue
Misli li. Peta. Pan, da je to prvi znak ozdravljenja, ili. . .
mei" uzvieni 8osPdine, bit e onako kako sam

130
-- Ipak misli da bio otrovan, je li?
Bio otrovan ili ne, vra mu je vratio snagu i ivot. Vra
131




moe ovjeka zaustaviti ba na rubu groba i ne da mu da umre. Taj
starac je udovite kakvo nije vidio svijet. Ali on tvrdi da je rana
... to ste sami uli...
- Slabo vjerujem u ranu. Otrov je to, otrov.
- Bilo to, gospodine, glavno je da ga vra otme smrti. Ipak vjerujem
vrau. Cijeli svijet mu ovdje vjeruje.
Draeni neprestano gleda okolo, a Verbeci uzima za ruku Petra Pana.
- Opaa li da mene gleda? Moda me i prepoznaje.
- Sigurno. Vidite: vra vas zove da doete blie. Ustajte hrabro.
Slutim, uzvieni gospodine, da sam vam donio sreu...
Sve ga tako Petar Pan nuka i sav je sretan to Verbeci uope ne
spominje Vilenu i njezinu krivnju.
Polagano se Verbeci pribliava postelji neaka i opaa kako se njegov
pogled sve vie upiljio u nj. to li to znai? eli li mu moda
togod rei?
- Sjednite ovamo k njemu - odreuje ranamik Verbeciju i primakne
stolicu. Ali on ne sjeda, ve gleda u svog ljubimca.
- to e biti sada? - pita tobonjeg vraa s velikim potovanjem.
Osjea da taj ovjek vlada nad sudbinom neaka i njegovim nadama.
- Sve e biti dobro, samo ga nita ne ispitujte dok ne bude dovoljno
jak da vam na sve odgovori.
- Da ga ispitujem? Zar me prepoznaje?
- Sigurno vas prepoznaje, ali se mora snai. Ostajte sada potpuno
mirni da vidimo to e biti.
I ponovo ranarnik uzima neku tekuinu i stade Draeniu trljati
sljepooice i elo. Sklopio je oi, a zatim ih opet otvorio i maknuo
glavom desno i lijevo. Petar Pan je stao uz uzglavlje i poeo neujno
skakutati s noge na nogu i mahati rukama kao da ga je zahvatilo
ludilo.
- Rekao sam ja: sve e biti dobro. Ali Verbeci vjeruje da ga samo
tjei.
Bolesnik odjednom uzdahne i pogleda svog ujaka. Usta mu se stadoe
micati.
- Boli me, ujae, boli.
Ujaka prolaze srsi. Gotovo bi kliknuo od radosti. Napokon je uo
njegov glas, a to mu prua nadu. Sagne se k njemu i ape:
- Poznaje li me?
- Kako vas ne bih poznao.
Zaueno gleda ujaka, a zatim stranog ovjeka. Onda svrati pogled k
podnoju postelje iza koje stoji lijenik.
- to je sa mnom, ujae? Zato me pitate da li vas poznajem?
- Nita, nita, mladi gospodine - odgovori, umjesto Verbecija,

ranarnik. - Ve je dobro. Popijte malo jakog vina i spavat ete. San

vas mora okrijepiti, a onda emo razgovarati.
Vra ponovno digne bolesnikovu glavu i uzme vr koji mu doda Petar
Pan. Bolesnik srkne nekoliko gutljaja, a ranarnik mu opet

spusti glavu na uzglavlje Jo malo promatra oko sebe i onda sklopi
I _ Boe moj, kako je blijed - apne Verbeci od straha da vie
nikad nee progledati.
Ranarnik poziva velikaa u dno sobe pa e onda vano:
- Sad treba ekati da se okrijepi snom. Kad se probudi, ne smijete
uzvieni gospodine, nita govoriti o onome to je bilo da se ne
uzbuuje. Ne valja mu kazivati da je bio na rubu groba jer bi ga to
suvie uzrujalo.
_ Mislite da vie nije na rubu groba? - pita Verbeci.
- Uzvieni gospodine, mislim da e se izvui. Rekoh: za nekoliko sati
doznat emo koliko mu je pomoglo to sam uinio, ali nadam se ve
stoga to se osvijestio Svakako ostanite uza nj, uzvieni gospodine.
Kad se probudi, rijeit e se sve.
- Nitko me ne moe maknuti od postelje - naglasi Verbeci.
Opet se vratio i sjeo u naslonja, upiljivi pogled u neaka. inilo
mu se kao da ne die i plaho ape svoju bojazan ranar-niku. Ovaj mu
odredi mir i uvjerava ga da je bolesnik uistinu zaspao.
- Sad u malo na trijem - najavi ranarnik - moram odahnuti. Ako biste
me trebali, neka me vaa milost smjesta pozove. Recite da vam dadu
okrepe - apne Verbeci - niste okuali jela sve vrijeme. I dobrog
vina neka vam dadu.
- Za to u se pobrinuti ja - veli Petar Pan.
Verbeci mu kimne prijateljski kao da mu je uvijek bio od srca sklon.
Meutim, Petar Pan je izaao s ranarnikom hitro trijemom i poveo ga u
svoju sobu. Stjepkn stoji na trijemu i eka. Zna da e Petar Pan
ranarnika o svemu ispitivati i doznati to je zapravo s Draeniem:
hoe li umrijeti ili ne, radi li se o otrovu ili o emu drugome. Nije
prolo ni etvrt sata, ve se Petar Pan pojavio i dao znak Stjepku da
mu se priblii.
Doite sa mnom, moram govoriti s Vilenom - veli on mladom sveeniku.
- O emu je rije?
Vrlo je vano i hitno, idemo brzo u sjevernu kulu.
Najprije naredi slugama da podvore uvenog vraa po nalogu uzvienog
gospodina, a tada se sa Stjepkom uputi prema Vileninim odajama,
uvjeren da se nitko nee brinuti za nj. Verbeci je zauzet s neakom
od kojeg se nee maknuti, a Pencinger je otiao da se odmori jer je
itavu no bdio. Tako se poure k upanovoj keri.

132
J33



TEKA ZAGONETKA
Stjepko i Petar Pan pokucali su na vratima sjeverne kule i oglasili
se Vileni. Smjesta odgurne zasun, a kad su unili, lakrdija sam
zatvori.
- Oprostite, gospoice - naglasi - morao sam k vama. Valja neto
raistiti u prisutnosti preasnog gospodina. Recite ovdje pred njim,
jeste li uinili to Draeniu ili ne?
- Zato pitate kad ionako znate da sam uinila.
- Vrlo je vano da mi tono sve kaete i rastumaite. Uputio sam
ranarnika kako ima govoriti zbog vas da sve svali na teret rane...
- Ne moe to nikako koristiti - primijeti ona. Lakrdija stane
hodati po sobi, a onda se zaustavi: 1 - asni gospodine, vrti mi
se u glavi.
Vilena pomnije pogleda Petra Pana, a Stjepko ga zaustavlja i pita:
- Zato se toliko uzbuujete? to se opet dogodilo? Zar neto novo?
- Ranarnika sam putem u Lukavac uputio kako ima govoriti. On je
govorio tono tako kako sam mu ja naloio. A sad, sad odjednom dok
sam bio u Draenievoj sobi, ovjek na samrti se probudio.
- Probudio? - pita Vilena mirno. - Onda je to pred smrt.
- Ne, nije tako, on se probudio od nesvijesti ba onako kako sam ja
prorokovao gospodinu Verbeciju. A sve sam uinio zato da ne bi bacio
na muke vas, gospoice, prije nego to stigne mladi sveenik ili
kanonik. Dakle, on se probudio, kao to sam prorokovao, a nisam mu
dao nikakav lijek, ve neto vina izmijeanog s vodom i mirodijama.
- A to je radio s njime ranarnik?
- Povijao ga i stavio mu neki lijek na rane. Ali to je sve uinio na
moju elju kako bi uvjerio Verbecija da Draeni umire od rane, a ne
od otrova.
- Jo uvijek ne znam razlog da se vi tako estite i uzrujavate - pita
Vilena.
- Ranarnik je otiao sa mnom u moju sobu i znate to mi je rekao?
Zaista mi se pamet smuuje. Sve je uistinu tako kako sam ga uputio,
dakle, nije samo govorio nego i jest tako...
- Gospodine Petar Pan, ne razumijem vas, razjasnite.
- Kako bih razjasnio kad sam ne znam nai razjanjenja. Tu se neto
kotrlja naglavce. Ve sam rekao: ranarnik veli da sve ono to je
govorio Verbeciju nije tumaio zato to sam mu ja tako naloio, nego
je iva i prava istina.
Vilena gleda preda se, a Stjepko se naprotiv nagne blie Petru Panu i
gotovo radosno pita:
- Kako? Sve je ono istina to je on govorio kad smo tamo
stajali u sobi? ,~:,w ,y ... ... . . ,
134


_ Tako je On tvrdi da je Draeniu uistinu postalo tako zlo
>H toea to je s rane oderan povez i sva se rana sama razderala,
naila i ognojila. Stresla *a groznica, a zatim nastupila vruica.
upaiiu Alier,^arnik je rekao da Draeni od toga moe umrijeti
UPZDa SadP0n tvrdi da jest tako, Draeni bi mogao od toga
umrijeti, a mogao hi i ozdraviti. To e se rijeiti kad se probudi
iza sruNee se probu(jiti - upadne Vilena - mora umrijeti. O
tome nema nikakve sumnje ,,...,.. ,
Kako? Vi ste ga otrovali? - upita lakrdija djevojku. Otrovanim
bodeom - odgovara ona odluno.
- Bodeom? Gospodi^ on bi ve davno morao biti mrtav. A on je od
juer proivio itavu no, to je nemogue ako je uboden otrovom. .,". i ._
Stjepko je sve znatieljn";, Vilena sve odlunija i estoko obara
lakrdijaevu primjedbu. ...
Gospodine Petar Pan recite: zar moda otrov takvog bodea gubi
djelovanje tokom vremena? Recite: to moram tono znati.
- Ne. asni gospodine Ako je bode uistinu otrovan, ne gubi snagu.
Znam to sasvim tono iz Napulja gdje su godinama radili otrovanim
orujem.
- Onda Draeni mora umrijeti - naglasi Vilena.
- Jest, onda mora umrijeti, mora umrijeti ako je uboden. Vilena
radosno klikne. Stjepko primijeti:
- A ja opet velim: vidio sam Draenia i nadam se da e ozdraviti.
Obuzme je muka. Stade trgati ipke s haljine. Bijes je proima od
pomisli da bi Draeni mogao umaknuti smrti. Petar Pan raspravlja o
tome sa Stjepkom. ra/ja^njava mu djelovanje otrovane otrice dok ona
grize usne i trga ipke.
- Ne, ne, ne moe on umaknuti kazni - otro e ona.
- Vi ste ga uboli?
- Jesam, ba u dlan.
- Gospoice Vilena, pokaite mi taj bode. Pogledala je Petra Pana.
oklijevajui, a tada naglasi:
- Pokazat u vam samo onda ako mi zadate asnu rije da nijedan od
vas to oruje nee oteti. To je moje vlasnitvo i ne dam ga.
Zadali su rije da .e joj ostaviti oruje. Onda ode u drugu sobu,
otkopa prsluk, posegne u njedra i izvadi male srebrne korice s malim
bodeom, opet zakopa haljinu i vrati se u sobu.
Pruila je Petru Panu.
Stjepko i Petar Pan s najveom napetou promatraju srebrne konce. Iz
njih viri mali drak bodea.
Petar Pan ga izvue, ogleda, a zatim upita:
~ Izvadili ste bode i uboli ga u dlan?
Nije potrebno vaditi bode. Dugo sam razmiljala je li pa-

135

metnije povui otricu iz korica i tako ubosti Draenia. To bih
mogla uiniti samo onda da sam mu bila na uzglavlju. No, iza mene je
bio lijenik, a Draeni mi je pruio desnicu. Odmah sam odluila da
bode ne vadim, nego se posluim napravom...
- Kakvom napravom? - upita Petar Pan, ogledavajui korice.
- Ako se ovaj veliki biser pritisne, izlazi iz srebrnih korica samo
vrak bodea. Nitko na svijetu ne moe nikada posumnjati da je uboden
otricom. Tako se moe jednostavno ovaj srebrni predmet nositi u
ruci, a da ga nitko ne zamijeti. Ako nekoga zagrli ili mu samo
metne ruku na vrat straga i pritisne ovaj biser, iljak izlazi da
ga jedva opazi i on izvri svoju slubu.
Petar Pan promatra napravu, s njim i Stjepko i ude se.
- udesno, vrlo vjeto. A vi ste bai tako uinili i pritisnuli taj
biser?
- im mi je dao desnicu, povukla sam iz rukava spremne korice,
napipala najvei biser i kad sam poloila ruku na njegovu, vrsto sam
pritisla taj vrak u njegov dlan. Otrica ga je morala estito
zabosti jer sam vrsto stisnula njegovu ruku. Dakle, mora umrijeti.
To potvrdi i Petar Pan, uzme korice i digne iljak uvis, pa onda
pritisne biser.
Tada ga digne prema svjetlu da razabere koliko otrica izlazi iz
korice.
Najednom se okrene k Vileni:
- Gospoice, uzalud prititem, otrica ne izlazi. ..
- Nije mogue - i prilazi k Petru Panu, oprezno hvatajui .gornji dio
korice pa opet pritisne biser.
Uzalud. Naprava ne poputa. Otrica ne izlazi.
- Gospoice, ini se da moj ranarnik ima pravo.
- Nikako nije mogue - brani se ona.
- Vidite, naprava se pokvarila. Nijednom otrica nije izala, dakle,
ni tada kad ste je vi htjeli zabosti u njegov dlan...
Obuzima je uas od tog otkria.
Tajni udesni mehanizam ne radi. Lakrdija izvue bode iz korica i
ogledava ga.
- Da ste ga tada ovako izvadili, svakako bi Draeni danas ve bio
mrtav.
Obuzme je strahovita Ijutina. Zar je sve pretrpjela nizato? Ne moe
vjerovati. Lakrdija tumai Stjepku:
- Kako vidite, ovaj bode opremljen je za dvije mogunosti. Mora li
nekoga napasti i obraniti se okom u oko ili se zaprijetiti otrovanim
bodeom, izvadi bode iz korica. Druga je mogunost skrivena u toj
napravi. Ako nekoga eli ubiti potajno da nitko ne moe naslutiti,
onda je tu ovaj biser, naprava je tu smjetena. Vidi se: venecijanski

posao. I venecijansko proroanstvo.

Stjepko ga ogledava i primijeti:
- Gordana je to oruje oito dobila od nekog Aragonca na dvoru kralja
Matije kad je bila dvorska gospoa kraljice Beatrice.
136

- O tom nema sumnje. To pokazuje i ovaj lukavi pronalazak kao i
vjeta izrada Bit e da se naprava nekako pokvarila, tko zna kojim
povodom, ili moda meu ovim biserima ima jo kakav drugi znak koji
valja dotui da se srebrni koluti otvori? Vi ste, gospoice Vilena,
mislili da je otrica izala?
Sve sam iskuala vrlo dobro i sve pregledala i razmiljala dugo kako
u uiniti. Izvodila sam pokuse.
- A ipak se naprava nekako pokvarila. Tko zna zato. Sto vie Petar
Pan uvjerava Vilenu da nije mogla izvesti naumljeno ubojstvo, to vie
nju zahvaa oaj. Zar je mogue da se naprava nije odazvala njenoj
elji i ba onda pokvarila? Ne, ne, to je moralo sigurno uslijediti
kasnije poto je onu neman ubola u ruku. I odmah to priopuje Stjepku
i Petru Panu.
- Varate se, kasnije se pokvarila.
- On e umrijeti, mora umrijeti - naglasi ona.
- Ako umre, nee umrijeti od otrova niti od rane.
iroko je otvorila svoje lijepe plave oi. U njima sijevne prepast.
- Velite da nee umrijeti Ni od otrova ni od rana?
- Ne. gospoice, nikako
- Onda. onda u izvui bode. . .
- Ne smijete to uiniti - oglasi se Stjepko.
- Moram. Ako Draeni ozdravi, nee me staviti pred sud niti kazniti
niim drugim nego vjenanjem. A onda me nitko ne moe odavde
izbaviti, osim ovog bodea.
Mi emo vas izbaviti prije nego do toga doe - veli Stjepko.
Ne, ne, bit e prekasno, ali ja u se priuljati k njegovoj postelji.
. .
Ne, vi to neete uiniti, gospoice. Dobro je da svoje ruke niste
okaljali zloinom.
- Draeni sam po sebi nije sila koja eli za sebe ovu nau zemlju.
Nije on onaj koji hoe Hrvatsku sa svim njenim plodovima i svim
njenim pravima za sebe. Ta su sila oni s kojima su nai vode neko
sklopili bratsku zajednicu da se zajedniki branimo, zajedniki
potpomaemo i zajedniki napredujemo. Ta sila, to je vlada, to je
Budim Razumijete li? Draeni je samo sluga te sile. Silu treba
udariti posred srca, nju treba gurnuti od sebe tako daleko da nas
vie nikad ne moe dostii To bi doista znailo osloboditi hrvatski
narod. Osloboditi se Budima.
- Samo to?

iT Da Jer uzalud lomi ma koj" te ranjava. Ruku valja pogo-\A H

barata macem- Akn ..staje itava ruka kojoj izbija ma, tad dohvaa
drugi, odabire drugog izdajicu koji te bije. Draeni je samo jedan
od bieva kojima nas biuje sila. Ako taj bi is-trgnemo s,h I2 ruke,
uzet e smjesta drugi. Ne biste, dakle, mnogo Post.gl, da izvrite
svoju namjeru.
"" s, Ah Draenic JC najstr;rnm bi kojim nas bije sila. Ako
njega unitimo, zar to nije dobitak
- Nije jer bi trebalo polomiti sve bieve kojima se slui sila.

Sve bi trebalo rastrgati, zgaziti, unititi, tako da bi sila ostala u
naoj domovini goloruka, ne bi vie mogla nai oko sebe ni jedan
jedini bi, ni jednog izdajicu.
Zagledala se u nj irokim pogledom plavih oiju. Strahota to on
govori. Toliko bi njih trebalo unititi, toliko njih udariti tim
otrovanim bodeom.
- Ne bi li to bila itava gomila kad bih htjela da sve uklonim?
- Da, bila bi gomila, ali ne tako velika kao Sto vi mislite. Jednom
je Gordana rekla, dok smo bili na dvoru kralja Matije: "Naa domovina
ima zlih sinova, zlih, izdajnikih, ali i onih koji su dobri, poteni
i vrijedni. Njihova dobrota, potenje i portvovnost toliko su veliki
da nadoknauju i nadomjetaju ono zlo to su ih uinili zli sinovi."
I, vidite, to je velika istina. Zato se ne bojimo nikada za svoju
domovinu, unato tome to imamo zlih i nevjernih sinova. Kad se nai
silnici ne bi imali na koga osloniti u Hrvatskoj, kad u ovoj domovini
ne bi nali ni kap vode, ni mrvicu kruha, ni krova nad glavom, lako
bismo se odhrvali i lako ih suzbili zauvijek.
Na te njegove rijei nije odgovorila. Zamislila se. Sve to joj on
veli, razoruava je. Razbor sve vie shvaa njegove rijei, sve vie
se osjea slomljenom i koleba se. Jo se danas osjeala vojnikom koji
ide protiv naprijatelja. Smatrala je dunou neprijatelja udariti u
srce i maknuti ga, uvjerena da ubija neman, a ne ovjeka i da smrt te
nemani oslobaa svega zla njezin narod. Usredotoila je u Draeniu
sve zloe to udaraju na itav hrvatski narod. U njemu je nazirala
izvor svih nevolja, a sada joj to Stjepko prikazuje drukije. Sva se
slika preokrenula naglavce. Netko vei i jai uzrok je patnjama
naroda, a njen bivi vjerenik samo je orue. Maknuti s puta jedno
orue ne znai pomoi narodu. Silu bi trebalo udariti posred srca.
Zato ve prije nije znala ovo to joj sada pripovijeda Stjepko?
Njegovi razlozi smrvili su je, smlavili. Osjetila se kao vojnik koji
lei ranjen, a preko njega je preao voz neprijatelja pobjednika. Sve
je u njenoj dui urueno. Sad i odvie dobro zna: nita nije uinjeno
ako taj bode zarine u Draenieve grudi. Ona je poraena. Taj poraz
vie niim ne moe popraviti. Sve to je juer doivjela, sve je to
ovog asa zatreptalo u njenom biu. Sada je tek slomljeno i njeno

tijelo. I zajeca.
Stjepko ju je, utei promatrao, i puta neka joj suze odvale s due
teki teret.
Kad se jecaj stiao, odlui s njom govoriti o njenoj sudbini i
zapone:
- Trebalo bi sada ustanoviti to e biti s vama. Ovdje se nalazi
kanonik Benko, s njim i s onim kardinalom poi u Verbe-ciju da vas
pusti iz dvorca. Ako ne poslua, idemo kralju.
Ona digne glavu i pogleda ga zaplakanih oiju:
- to prije, to prije iz ovog dvorca. Ne mogu podnijeti, ne mogu
disati meu ovim zidinama.
- Uinit u sve i osloboditi vas, ali to e najprije uspjeti gos
nodin kanonik i kardinal. Nosim im odmah vau poruku. A onda, kao da
ju je neto sasvim umirilo, upita: - Ako se pak taj starac Petra Pana
vara, a Draeni ipak
umre. onda unuUK svemu pada sumnja na mene i nee me pustiti
iz dvorcu.
Idemo da vidimo to je. Nadam se da e ostati na ivotu.
Bilo bi strahovito da zbog njega stradate vi.
Prvi korak vodi Stjepka u bolesnikovu sobu. Tamo ga eka razjanjenje
tekoj zagonetki DIM/VIIKV\LI ivota ili smrti. Odgonetka e moda
spasiti Vilenu iz kaveza to je sada zatvoren trostrukim eljeznim
vratima. Svaki korak mladog sveenika vodi ga blie k onim vratima
iza kojih lei sudbina njegove tienice.
Malo je zastao pred vratima, a onda pokuca i ulazi.
Verbeci stoji iza u/iilavlja. Petar Pan iza njega. Dri ga za lakat,
oito ga ne puta naprijed da ne doe na oi bolesnika. Velikaev
pogled, to odaje krajnju napci i uperen je u ranarnika, tobonjeg
vraa. Ovaj stoji uz Draema Blijedo mu je lice, ali oi nisu vie
mutne. Vra mu postavlja pitanje. Stjepko je ostao na pragu vrata da
ne bi privukao na sebe panju.
- Moete li sasvim bez napora govoriti? - ispituje vra Dra-/cnia.
- Mogu, kako ne. Zato to pitate?
- Pitam jer vam je bilo zlo.
- A vi ste doli da me izlijeite?
- Poslao me va uzvieni u]ak.
- Hoete li mi pomoi? Izlijeite me brzo.
- Hou, samo traim pomoi i od vas.
- to ja mogu uiniti?
- Vrlo mnogo. Moram, naime, znati kako se moglo dogoditi da vam je
iznenada pozlilo?
- Vele ljudi: kad se ovjek prikazuje bolesnim, a nije, onda bolest
sigurno doe.
- Vi ste se prikazivali bolesnim? Zato?

Verbeci se maknuo da mu zabrani odgovoriti, ali mu vra dade znak

tako strogo da M Opet pokorio.
Petar Pan ga je povuVa.* k sebi da mu ne pokvari s ranarni-kom
ugovorenu namjeni,
- Gdje je moj ujak? - pita Draeni, dok vra brzo odgovori:
- Bili ste zaspali i molio sam ga neka izie da vas ne bi svojim
jadanjem probudio
- To je dobro. Moram vam neto otkriti...
dade
"Sad e optuiti Vilenu" - pomisli Petar Pan, ah vra brzo
razgovoru drugi smjer, upadajui: Najprije mi morate pruiti pomo
koju sam prije spomenuo

139


da vas uzmognem izlijeiti. Dakle, moram znati kada vam je i tko
oderao ranu?
Nepomino ekaju odgovor. Mladi uzdahne, sklopi oi, ali ih opet
otvori, a vra pita:
- Samo vas onda mogu izlijeiti ako mi odgovorite redom na sva
pitanja i to istu istinu. Dakle, tko vam je oderao ranu i kad se to
desilo?
- Onda sam dobro slutio, rana mi se ponovo otvorila? Tiho pitanje jo
ih vie sve ukoi.
- Slutili ste da se rana otvorila? Po emu?
- Rei u sve, ali ujak ne smije doznati.
Ranarnik baci pogled prema Verbeciju, a on tek kimne u znak
pristanka. Uvjeren je da mladi tedi Vilenu pred njime, a sad e
ovim putem ui u trag strahovitoj istini. Tobonji vra obea Draeniu:
- Neu kazati ujaku ni vie ni manje nego to vi odredite. Bolesnik
stade pripovijedati:
- Juer poslije podne i predveer zaokupile su me svakojake misli i
muke u srcu.
- Zbog ega?
- Strasna ljubav me rastae. Imam takmaca u nekom plemiu iz ovog
kraja. Doli su mi javiti da e mi ga predati kao svadbeni dar. Kad
zapadne sunce, bit e u mojoj vlasti. Obuzela me ljubomora i elja da
saznam to e rei moja vjerenica kad dozna to kanim s njime
uiniti. Hoe li se prepasti, zaplakati ili moliti za njega? Htio sam
vidjeti njeno lice, pogledati joj u oi, uti glas, morao sam znati
koliko ljubi njega.
I sad mu oi planue mrnjom i osvetom, a vra zna kako e mu ugoditi
i ujedno eli naglasiti da ne zna nita o* Draenievoj ljubavi:

- S ovako lijepim mladiem ne moe se takmiiti nijedan.

- ene su prevrtljive, a on nosi ime junaka.
- Nema junaka do vas. Ali ostavite to i nastavite ono to mi je
potrebno. Dakle, to je bilo dalje?
- Odluim se pozvati djevojku...
- Ona se nalazi tu u dvorcu? .
- Zar ne znate, gospodine?
- Ne znam nita. Zanima me samo vaa rana.
- Onda morate sasluati. Dakle, istjerao sam lijenika iz sobe i
zapovjedio sluzi da me obue, ali nije bio dovoljno brz pa ttn mu
pomogao.
- Oblaili ste se? Zato?
- Ne mogu dopustiti da me ona gleda ovako nemonog dok u srcu nosi
sliku drugoga, a u junakom dranju s maem oko pojasa. Da njega ne
usporeuje sa mnom, odijevao sam se da se pred njom isprsim vrst,
snaan. I pozvao sam je.
- I dola je?
- Jest, ovdje je stajala uza stol i sjela. Ja sam se jedva drao
140

na nogama, strahovito me zaboljelo u lijevom ramenu, peklo kao da sam
iznova pao u vatru. Govorili smo, htio sam k njoj, dio sam je
zagrliti, a onda kao da mi se smutila svijest. Morao sam sjesti da ne
padnem,
- Niste i oj K pribliili?
- Klonuo sam n sjedalo, onda je doao moj ujak i htio da smjesta
legnem zbog ...
- Svejedno zbog ega. To me ne zanima - prekine ga ra-narnik,
razabravi d a "ta stvar neugodno djeluje na Verbecija. Oito ne voli
da to uju drugi, te ranarnik odluno upravlja njegovo
priznanje:
- Od straha Sto vas je ujak vidio odjevena vi ste se brzo
svlaili?
Nisam, nego sam se bacio u postelju odjeven i zato sam osjetio
neizmjernu bol u ramenu, u itavom tijelu klonulost, omag-licu u
glavi. Znao sam i zato.
- Zato? - ubaci hrabro ranarnik.
Rekoh: oblaio sam se da je doekam i silom sam htio obui haljetak
na povc/ Osjetio sam kao da mi je netko razderao ranu. Bilo mi je
jasno: u bijesu to haljetak nije mogao na povez, povukao sam svom
silom i osjetio da sam povez skinuo s ramena. Petar Pan, ranarnik i
Verbeci pogledali su se dok ranarnik nastavi :
I niste odmah pozvali svojeg lijenika?
Onog asa bilo mi je samo do toga da to prije govorim s njom. Bol je
sve vie rasla kad sam govorio s njom, osjetih kao da me oblijeva krv

dok nisam klonuo.

Jest, jest, naao sam pune rukave zgruane krvi. A koliko ste vremena
bili ovako s oderanim povezom?
itav sat. dva. dok nije stigao ujak i rekao mi neka odmah legnem.
Kad sam htio leci, bilo mi je slabo i pap sam u postelju ba na
lijevo rame. Mislio sam: svreno je, rana mi se oderala do kosti.
Zamislite, legao sam na oderanu ranu.
- Zato niste odmah po/vali lijenika?
- Bio je tu i htjedoh mu sve reci, ali obuzela me paklena muka od
koje mi se zamrailo pred oima. ViSe niana znao za sebe.
- A to je vaa vjerenica na to? .
- Rekla je da ne bi mogla ivjeti bez mene. Te rijei toliko su me
usreile da sam joj htio pruiti ruku i neto milo rei i priznati
to se dogodilo s mojom ranom.
A niste joj pruili ruku ili to rekli? Moda nisam, a moda jesam,
ne znam, ve mi je u glavi "ua magla.
- Dake, vi ste sumi v oderali povez, a ne sluga ili tko drugi?
f\ A i ga n * drugi, nego moja luda krv Sto nije mogla
uocekat. da vidim , ujem, ljubi li ona onoga.
- Otkrilo vam se njeno srce, ali ste skupo platili. Sva srea
41

ito su me nali i dozvali k vama. -
- I bit e opet dobro?
- Odmah sam pogledao ranu. inilo mi se da se rana otvorila i
obnovila. A sad ste mi vi to sami potvrdili. Poto sve znam,
sad mi je jasno kako u postupati da to prije ozdravite.
- Izlijeite me, nagradit e vas moj ujak. ",
, - Moje mi asti, za tjedan dana rana mora zacijeliti.
" - A kad u opet na noge, jer... *
> - Tek onda kad vam odredim. Ne posluate li, nema vam
t , Ta ga odredba naas uutka. Onda upita:
J. - Gdje je Vilena? if;
, - Pitate za vjerenicu?
- Da, nju bih htio vidjeti i svojeg ujaka.
, Verbeci vie ne moe izdrati u skrovitu iza uzglavlja i
dohita k njemu:
- Sinko moj dragi, samo kad je pogibelj prola. Izmuio si me. Odmah
se izmeu njih postavi ranarnik:
- Ne valja sad govoriti o prolim asovima, ve o buduim. A sve
ovisi o tome da mladi gospodin ostane u miru.
- Ujae, gdje je ona? Ranarnik se smijei i prijeti:
- Ne smije k vama dok ste tako slabi i nemoni. Prije svega, valja
skupiti snage da vas susret s ljubljenom ne bi bacio u vruicu.
Uzvieni gospodine, zapovjedite potpunu poslunost.

Verbeci osjeti veliku radost to e neak ozdraviti i naloi mu:

- Da se nisi maknuo. Sluat e gospodina vraa to god on kae i to
ti ja zapovjedim, ako hoe da ne legne mlad u grob.
- Uinit u sve, samo sam elio vidjeti nju. Je li uistinu u dvorcu?
Niste je poslali kui?
-. Nisam kunem ti se na to i zadajem ti asnu rije: nee ispod ovog
krova. Sad mi valjda vjeruje.
- im ozdravim, vjenat emo se, je li ujae?
- To sam ti upravo htio rei i zato je na tebi da poslua svaki
vraev nalog.
- Ipak bih htio znati to ona veli na sve to?
- Sve ete doznati, plemeniti gospodine - umjea se vra. - Sad bi
trebalo da oko njega budu ljudi koji e ga paziti.
Dok o tome odluuju, ulazi pa i tiho javlja Verbeciju da je stigao
Luciev etovoda. Premda je zaokupljen svojini neakom i njegovom
boleu, smjesta izie na trijem. Pred njim stoji etovoda. Nikad jo
Verbeci nije govorio s njim. etovode ne dolaze u blizinu takvih
odlinika. Zato ga velika sumnjivo gleda i pita:
- Ti si jedan od Lucievih etovoda? Kako se zove?
- Da, ja sam prvi etovoda. Ime mi je Vencl Maha. Ve deset godina
sluim u Lukavcu pa me preuzeo gospodin Luci.
- Gdje je on? Je li istina da je zarobljen? - pita velika
etovoda mu veli ono isto to je kazao i potkastelanu. Sve
drugo preuuje pa na kraju dometne:
142

_ Doao sam uzvieni gospodine, ako me trebate, da sluim
mladom plemenitom gospodinu dok se Luci ne izbavi.
- Ba si mi doao u horu. Treba mi pouzdana osoba da bude uz mladog
gospodina. Ali ne smije nizato gospodinu pripovijedati to se
dogodilo u Paklenom lugu niti o Luciu. Sad moj neak mora mirovati.
Reci da nisi bio u Paklenom lugu, razumije li?
Sve je to etovodi u prilog jer ionako ne eli govoriti o do
gaaju u umi dok ne kucne njegov as. To je kao narueno.
Osim toga. uz Draenia mu se prua prilika da bude u gornjem
katu gdje mora prolaziti trijemom i pomno paziti da one saveznike
o kojima je govorio Antol s Gordanom. Sve ide kako eli.
- Bude li traio da mu ree o Luciu, ti kai da je otiao za
Kueviem koji odlazi na bojite pa e ga dovesti natrag. To je sve
to mu smije rei.
Trijemom dolazi Petar Pan. Verbeci otpremi etovou, a lakrdija
primijeti:
- Dopustite, uzvieni gospodine, samo nekoliko asaka... Gospodar
drave vie i ne misli na neprijateljstvo to ga je gajio prema onome
koji mu je doveo sigurnu pomo za Draenia.

to eli. Petar Pan, kako bih te nagradio to si mi doveo ovog

vraa?
Nagrade ne traim, uzvieni gospodine. Dovoljno mi je velika nagrada
to njegova milos; mladi gospodin, nee umrijeti.
Ta ga izjava ponuka da bolje prozre Petra Pana. ini mu se da je to
odvie sklonosti od lakrdijaa kojega smatraju saveznikom Hrvata.
Reci mi samo poteno i iskreno: kako to da si uvijek pomagao Hrvate
protiv mene. protiv kralja i kneza?
Lakrdija zakima glavom, nasmijei se i onda odgovori vrlo
uvjerljivo:
- Uzvieni gospodine, po emu vi sudite da sam pomagao Hrvate protiv
vas?
- Rekli su mi to katelan Pencinger i Draeni, a i meni si uvijek
zagovarao Hrvate.
Opet se Petar Pan smije i odgovori:
- Uzvieni gospodine, ponaipiiie. dunost je lakrdijaeva da uvijek
bude drugog mnjenja od njegovih gospodara. Kako bih onda mogao
podravati veseli i buni ivot u dvorcu? Kad ste jo uli da
lakrdija odobrava svome gospodaru? Iz toga ne moe nikad izii m
ala ni dosjetka, a ni svaa A kad nema ale, onda lakrdija mora
barem izazvati opreke, svau, galamu i buku. To mi je sluba.
Gleda mu u kose oi i zavinute obrve. Da vjeruje njegovim rijecima^Zapravo, on ima pravo Ipak, jo mu je krivo:
Sve to ti veli istina je, ali kad se radi o mojim nepri-jateoirrui,
a to su Hrvati, ne bi ih smio pomagati. Samo si ti kriv \v" ?rdanu
nisu mog1 skloniti na priznanje gdje se nalazi kraljevi Ivan kojeg
tako uporno tra7in.
- I to je utvara baruna Pencingera. U etiri oka rei u vam
43

pravu istinu: gospodin barun nije bio dorastao mudroj ljepotici, nije
mogao nita od nje saznati, dakle, valjda nee priznati da je tome
kriva njegova barunska kratka pamet. Na koga bi onda svalili krivicu
negoli na jadnog lakrdijala? A kako on neprestano grdi i psuje
Hrvate, kako bi dokazao da je njihova zloa vea nego to je njegova
sposobnost, ja sam, naravno, Hrvate uzimao u obranu. I to sve u ali.
Tko mi moe dokazati da se nisam izrugivao, ili da sam neto uinio
da Hrvate?
- Zato si govorio da e se kralj vjenati i zato si toliko tulio da
su svi doli? Ne zna da si time pokvario vjenanje? I otkuda si
doznao da Draenia kanim vjenati s Vilenom?
- Da sam glup kao posljednji vojnik, morao bi zaboraviti da se u
dvorani, iskienoj cvijeem, ne oekuje Baka, nego e se tamo
obaviti svadba. I oltar su podigli. Naravno, mislio sam da se eni
kralj. O toj upanovoj keri nisam ni sanjao. A tulio sam zato to

ste me htjeli odvui u zatvor. Valjda se neu veseliti. Htio sam da

se svi okupe da za mene mole milost. Nema nita, uzvieni gospodine,
ime biste dokazali da sam uz Hrvate, ali ja imam dokaza da vam
dokaem kako sam uz vas i vaeg neaka.
Opet se zgleda u Petra Pana i ponuka ga da mu iznese svoje dokaze.
Lakrdija poprimi vrlo ozbiljan izraaj lica i onda se primaknc:
- Recite, uzvieni gospodine, to bi Hrvati dah da vie nema
Draenia? ..:<,.- To ga pitanje iznenadi i smjesta odgovori:
- Jest, dali bi blago zemaljsko.
*^KJ - A tko vam je izbavio neaka? Ja, za kojeg velite da pomaem
Hrvate protiv vas. Otiao sam i doveo vam vraa, a da sam saveznik
vaih neprijatelja, zar bih doveo vraa? Obratno, doveo bih nekoga
tko bi mu uistinu dao otrov da umre.
injenice su toliko jasne da ne moe protusloviti. Mora priznati:
Petar Pan mogao mu je dovesti nekoga tko bi Draenia otpremio na
drugi svijet. To je tako nepobitno da ne moe ni asa dulje o tom
razmiljati. I nasmijei se lakrdijau i potapa ga po ramenu:
- Sad vidim: ti si mi prijatelj. Ali reci: zato barun uvijek govori
protiv tebe.
- upljoj glavi uvijek je na putu pamet, a kako je on prazna .tikva,
a ja u svojoj imam i pameti, to sam trn u oku gospodinu barunu. On
nastoji stei vau milost, valjda bi htio i jednu stepenicu vie u
naslovu. Htjelo bi mu se grofovske titule. Moda i kakvog drugog
dara. Ali tko je kriv? to god je uhvatio u ruke da pronae
kraljevia, sve mu je propalo. Nita nije znao provesti. Jednostavno
zato to je budala. A ja to god uhvatim, sve mi ide kao lojem
namazano. Da mu se i rugam, to je istina. Stalno mu se rugam, a onda
ima jo neto, uzvieni gospodine, ako smijem primijetiti... -;...?.-*-*: ..:,><*, , . .-.,. .-.....
144

- Moe rei sve to misli, sve mi moe kazati jer si mi
spasio neaka
_ Kad je knez leao otrovan, sumnjao sam da je gospodin katelan s
gospodinom Batorijem neto umijeao knezu u vino, a ja sam mu to
otvoren: rekao.
im je uo o otrovu, Verbeci se lecne i sjeti svega to mu je juer i
danas govorio o tome lakrdija.
- Nisi mu to smio rei ni posumnjati. Kako bi on takvo to poinio i
zato bi to uinio?
Tko bi znao zato. Moda je knez nekome na putu, a ini
se da ga ni barun ne voli. Jednom rijeju: jesam li imao pravo ili
krivo, sad je svejedno, ali poto sam ga osumnjiio, on me zamrzio.
Onda si aam kriv da te mrzi, jer barun ne bi nikad uinio
neto takvo.

Lakrdija osjeti Ja e biti vrlo pametno da ne optuuje Pen-cingera

jer mu je sad samo do toga da ue u milost godpodinu Verbeciju pa se
odmah ispravlja:
Vaa milost ima potpuno pravo to me kori, no u ovom asu sumnjao sam
na svakoga. Veoma volim kneza. On je, istina, pijanica, ali je vrlo
zahvalan slua, a vi znate, uzvieni gospodine, lakrdija od svih
ljudi najvie voli one koji se smiju i tada kad mu dosjetka nije ba
duhovita. Moja je sluba da sve nasmijem. Oni kojima je sve smijeno
stjeu sklonost svakog lakrdijaa. Uvijek treba polaziti sa
stanovita zvanja. Ne trpim one koji se nikad ne smiju dosjetkama, a
volim one koji se smiju svemu. Tako sam i ja volio kneza. A
Pencingera sam mrzio jer kad sam izveo i najbolju alu, on nije ak
ni nakri\in svoje debele usne.
Verbeci se nasmijan prvi put za vrijeme Draenieve bolesti.
Tumaenje Petra Pana tako je razumljivo i prostoduno. I vjeruje mu
svaku rije, a onda ga upuuje neka ubudue nastoji stei sklonost i
katelana Pencingera, ali lakrdija mahne glavom i odgovori:
- Uzvieni gospodine stei njegovu sklonost bila bi odvie us-pjela
lakrdija koju ni prvi lakrdija ovog svijeta ne bi mogao provesti, a
ja sam sigurno meu prvima. Tu nema vie pomoi, on e mene uvijek
grditi Ali sada ne moe vie rei da sam saveznik Hrvata kad sam
vratio ivot vaem neaku. Nai e zato neto drugo, ali ja se
pouzdajem u svijetli um vae uzvienosti da mu nee vjerovati.
Istinu nitko vie ne moe oboriti. Ti si spasio jedinog mog
nasljednika u imetku i na vlasti. Sad si pod mojom zatitom. Samo
rnidi uvijek Ijuba/an i pristojan prema katelanu. On je dobar slunemk. a ti e mi ostati uvijek tienik, mrzio te on koliko god
asak je razmiljao, bi li mu poljubio ruku ili ne. Njegova mrnja
odvraala ga jc od toga, ali je osjetio da bi to bio peat na
sklonost koju on jo uvijek treba da pomogne Stjepku i njegovim
prijateljima da izvedu Vilenu na slobodu. I svojim usnama dotakne
njegovu ruku pa se onda uspravlja:
145
DANA \

f _ Uzvieni gospodine, nisam od vas drugo ni oekivao. Ovakav
veleum, kao to ste vi, ne moe drukije govoriti ni drukije
shvaati, Ovo je najsretniji as mog ivota jer je va neak izvan
svake pogibelji, a sretan sam i zato to sam ba ja to uinio.
- Ako ti tko ini krivo u ovom dvorcu, smjesta se potui meni. Uvijek
u te braniti. Hajde, lakrdijau, prui mi ruku. Mi smo sada
prijatelji i to god zatrai od mene, bit e ti ispunjeno.
Sretan to je napokon postigao svrhu za kojom je toliko teio, izree
ono zbog ega je zapravo htio s njim govoriti:
- Uzvieni gospodine, sad vidite da je ipak netko u ovome dvorcu

pokuao otrovati kneza. Ne znam tko, ali netko je bio, a moda je i

danas jer knez je doista bio otrovan. Zato sam u prvi as mislio da
je taj isti dao i Draeniu otrov, ali kako je ta njegova bolest samo
od njegove rane, to je jasno i nedvoumno dokazao vra i sam mladi
gospodin, moramo malo vie paziti na ljude. Tko zna ne nalazi li se
negdje netko kojega bi trebalo baciti preko vodenih utvrda.
- Gle, gle, to ba nije sasvim nevjerojatno - odgovori Ver-beti. Pozabavit emo se s time, samo kad Draeni ozdravi.
- Naravno sad nam je jedina briga mladog gospodina postaviti na noge.
A jasno je i ovo: njegova ga vjerenica uistinu ljubi. Tome se silno
veselim jer gospodin je Draeni upravo do ludila zaljubljen u
ljepoticu. Ona je neto tvrda, ali ipak ne moe zatajiti srce.
Kad je danas Verbeci sluao necakovu ispovijest, smjesta je skinuo
krivnju s Vilene, ali poslije, mislei samo na Draenia, nije se ni
sjetio djevojke. Sad pone razmiljati o njoj:
- Da, ona ga zaista ljubi. Bio sam potpuno uvjeren da je ona otrovala
ga jer moj neak sumnja da ona ljubi Kuevia.
- Ali djevojka nije dorasla takvom inu. Podatna je, tiha, mirna,
privikla se samo sluati, a nikako ne ljubi Kuevica. Ta odbila ga
je. I da znate kako grubo.
Sad mu Petar Pan ispripovjedi i ono to je uo od Vilene dok joj je
bio jedino drutvo i zatitnik. Upoznavi to, Verbeci stekne duboko
uvjerenje da se njegov neak kruto vara.
- Ovako se ne moe uvrijediti mladi, kojega se ljubi. Pravo si
rekao.
- Trebali biste joj, uzvieni gospodine, isporuiti tu veselu vijest
da e njezin vjerenik ozdraviti i da je bila sasvim nevino
okrivljena.
- Ima pravo, lakrdijau. Morao bih joj kazati sam. Ipak, neprilino
je. Okosio sam se na nju vrlo grubo, htio sam je okriviti i baciti u
tamnicu, razapeti na muila, sve to ona zna. Kako da sad stupim pred
nju?
- Umorni ste, bdjeli ste tolike noi, proli ste kroz tolike brige.
Kad se dobro prospavate i steknete potpunu sveinu, lako ete joj sve
to rei. Meutim, ako uzvieni gospodin eli, odnijet u joj
146

poruku. Bit e sretna to je gospodin Draeni izbjegao smrti i "ve
e zaboraviti.
Hajde, reci joj a sutra u doi sam i nastojat u da steknem njenu sklonost.
Moramo je svakako udobrovoljiti. Ponosna je, mogla bi prkositi
doda Petar Pan, ali Verbeci mahne rukom:
- Sve bi joj bilo L Tlu l Imam pismenu oevu privolu, s time je sve
svreno. Iz OVP_ dvorca nema joj drugog puta nego pred oltar. Ve i

zato to ji nitko ne bi smatrao djevojkom. Konano, nedavno je bila

puna mrnje i puna uvreda prema njemu, pa ipak je popustila. Uinit
e to i sada, samo je meni neto neprilino da je molim. Ti e to
uiniti.
- Sve u udesiti, u/ gospodine, nee vam biti potrebno
da se pred njom ponizujck
Stigli su do vrata bolesnikove sobe. Verbeci se nasmijei lakrdijau,
namigne mu da ide k Vileni, a sam se pouri opet k Draenievoj
postelji. Mladi lei nauznak, posvema svje. Vra ga hrani.
- Evo, sre juhu kao novoroeno dijete. Ide mu u tek, je
li? - nasmijei se ranarmk gledajui Draenica. On potvrdi kiranuvi glavom i dalje MLC Verbeci osjea da je time svrena
sva briga oko neako\ ivota. Sretan je i ljubazan prema svima,
govori s tobonjim vraem s najveim potovanjem i moli ga da
ostane jo koji dan u dvorcu. Ovaj pristaje i sam Draeni veli:
- Ne bih dopust i" da odete dok mi ne bude sasvim dobro.
Praznu zdjelicu prala ranarnik etovoi. Draeni gaje tek sada
opazio. Smjesta zapita za Lucia. Odgovorio je onako kako mu je
naredio Verbeci.
- Dok on doe, slur e te etovoa - veli mu ujak.
7 I Luci e dovesti Kuevica? - zapita Draeni dok mu se u oima
javlja neugasivi phmun mrnje.
Verbeci se zaudi. Ni sada, u toj bolesti, nakon svega to je
prepalio jo uvijek nije u njemu nimalo popustila ona velika mrnja.
I ba mu zato ne da govoriti o neprijatelju jer se ranarnik odmah
usprotivio da razgovara s mladiem, bilo o onome to ljubi, m o onome
to mrzi.
Jo nekoliko dana, gospodine - odredi tobonji vra - a ete mete
razgvarati i s vjerenicom i sa svima o emu god hodi, HTak JC U8vorio Pet;ir Pan s kaptolskim ranamikom, a ovaj
slijedi sve njegove odredbe.
* * *
pn/01 u kralJev<*oj odaji, kad se Verbeci tokao
.""T ubea tamnicu doveo Je vJvoda od Fen",
vojvodi "m -al> kanomka u svoje odaje. Kanonik priopuje
ojvod, samo ono to. je bilo potrebno da sazna saveznik, ali mu
147

pri tome ne odaje nikakve tajne namjere svojih zemljaka. Sporazumjeli
su se kako e nastupiti pred kraljem i Verbecijem da zatrae Vilenino
izruenje. Kanonik jedva eka da stigne Stjepko pa da mu razjasni
zato je Verbeci okrivio Vilenu da je otrovala Draenia. inilo mu
se to samo spletkom. ekajui mladog sveenika, vojvoda se tui
kanoniku na kraljevo hladno dranje prema princezi Olivi. Ni kralj ni

Verbeci ne posveuju joj dovoljno panje, a to ga ispunja sumnjom.

Maari su izigrali njegovu tetku Beatricu, ali on se ne da prevariti
i nee se maknuti dok se kralj ne vjena s Oli-vom. Jedino moli
kanonika neka nastoji da njegovi zemljaci ne otkriju tko se krije pod
imenom kardinala Ronalda.
- Ne bih smio dopustiti da vi, vojvodo, ovdje igrate ulogu rimskog
kardinala, ali kako niste poinili pod tim imenom nikakvo zlo, a
pomaete moje zemljake, naravno, pouzdajte se u nas. Nitko vas nee
prokazati, svatko e smatrati svojom dunou da uva vau tajnu dok
god ne poinite kakvo zlo.
- Naprotiv, vladam se uzorno, ali vjerujem da me nitko od vaih nee
odati hotimice. Jedino bi se to moglo dogoditi propustom ili
nepanjom. Stoga vas molim: naloite svima neka budu oprezni. Samo
ako me smatraju poslanikom vojvode Hipolita i odlinim kardinalom,
mogu pomoi vama i sebi. Meutim, ako Draeni umire, ne znam zato
bi taj maarski velika zadrao djevojku dalje pod ovim krovom?
- Ni meni to nije jasno, vojvodo. ekani danas da me posjeti Petar
Pan, ili mladi sveenik Stjepko Brodari pa da ujemo to se dogaa s
Draeniem i djevojkom.
Na vratima se napokon pojavio Stjepko, brzo i tiho saopi kanoniku i
vojvodi to je saznao o Draeniu. Jedino je pred vojvodom preutio
Vilenin in. Samo je na kraju rekao hrvatskim jezikom da kanonika
obavijesti to je Vilena nakanila uiniti, ali joj to nije polo za
rukom.
Tih nekoliko rijei, kojima je Stjepko obavijestio kanonika, bilo je
dovoljno da shvati zato Vilena nije prihvatila vojvodinu pomo, ve
se htjela vjenati s omraenim ovjekom, a zatim odmah nastavi
latinskim jezikom govoriti o Draenievoj bolesti. Stjepko mu saopi
sve to je doznao od Petra Pana. Raspravili su o svemu, oekujui da
lakrdija mora donijeti podrobnije vijesti.
Pojavio se vrlo brzo, paljivo zatvorio vrata i pripovijedao tako da
ne spomene Vilenu, ve samo govori o Draenievoj bolesti.
Pa je najavio kanoniku da gospodin Verbeci nikako ne moe doi jer
mora biti uza svog neaka. Bio bi neposluan prema vrau, ne bi
ispunio ni jednu njegovu zapovijed da ga ostavi samo naas.
Kanonik se najavi kralju. Vladislav je dao pozvati k sebi Ver-becija
i s njim dogovorio to ima rei kanoniku. Verbeci odluno odredi
kralju:
- Velianstvo, nikako ne smijete potpisati to utanaenje dok ne doe
voda do grla. Poslao sam Ferencija u Budim da od Ba-kaa uje to je
s Turcima, hoe li biti rata ili ne. Ako oni kane
148

a nas preko Drave da bas odsijeku od Hrvatske i prodru, onda moramo
prii Hrvatima u pomo. Tada ete to potpisati.

- Zato ste tako unli s tom istragom? - ljuti se Vladislav.

Zato da pobudim Sto vie njihova povjerenja kako bih od /uoana mogao
iznuditi privolu da se moj neak vjena s njegovom keri Poto sam
dobio upanovu pn .1 vjenanje njegove keri s mojim neakom, mi smo
prolih u redove Hrvata. Ve sam vam jednom razjasnio da e se tim
brakom Draeniu otvoriti sva, i najtajnovitija vrata, u svim
hrvatskim dvorovima. To je najvanije.
Oni e sigurno sada traiti izruenje upanove keri? - pita
Ali tu je dozv upana Berislavia da se vjena s Draeniem. Vi ste
tu do/i vidjeli svoji oima i vjenanje e se obaviti.
Vladislavu je muno da sve to obavi to mu je naloio Verbeci. Boji
se susesti s kanonikom i sluati njegove prigovore i odgovore koji ga
biju u sljepooicc a ne moe i ne zna se obraniti. Zato pozove k sebi
kneza, povjeri mu svoju muku i predloi da on sve to izvede u njegovo
ime.
Knez je vrlo rado prihvatio ujakove naloge. Smjesta je otiao u
blagovaonicu, isprsio se pred kanonikom i uivao to mu moe saopiti
nekoliko neprijatnjih i grubih rijei. Opetovao je sve tono to mu
je rekao krali .ledinu mu je neprijatno to se s kanonikom nalazi i
rimski poslanik. Njega se vie boji nego kanonika.
Vaa kneevska milosti - odgovori kanonik - ne smatrate li neasno za
va kneevski dvor to drite ovdje djevojku, makar ona i sama eli
da se vjena s mladim ovjekom, ali je tu sama samcata?
Ne bismo li joj mo$da poslali nekoliko dvorskih gospoa?
Vaa kneevska milost ovaj odgovor ne dolikuje vaem obrazu i vaoj
kneevskoj asti, /hm govoriti s kraljem.
Moj ujak ne eli vas primiti. Turopolje je moja kneevina, dakle, tu
sam gospodar ja.
Knez ode, a da i ne pozdravi Stjepko i kanonik ostali su sami. ....
Kako vidite, dragi moj Stjepko, imamo posla s najokorje-lijim
lupeima. Dok je dolazio taj Verbeci da izmami od upana privolu i
dok je pourivao istragu dotle je kapetan s kraljevskom vojskom
poslao traiti nae mlade plemie da ih razbije, a sada narn knez
dobacuje da je to nViioui kneevina. Pa dobro. Bit e borbe. Ali sad
se urim kui
- Nisam vojvodi htio priznati da se moram pouriti u Turopolje da
ujem to je s Antolkoviem i njegovim plemiima, to je s uordanom i
s kraljevi i s malim Damirom. Sve me to uz-em.ruje^Da se nije
vrati onaj kapetan i sve ispripovijedao kraste i" i m sada
nita mao- A vi" Stjepko, ostajte ovdje. Vi " ionako rimski poslanik,
kneev gost. Dakle, imate pravo ostati udje u dvorcu i molim
vas: titite Vilenu dok se ne vratim.

"c Kanonik ostavi Lukavac.
Petar Pan je, meutim, otiao Vileni i uputio je u sve to se

dogodilo, kako je u Verbecija stekao veliku milost i preuzeo zadau

da je opet izmiri da bi sutradan budueg tasta doekala ljubazno i
oprostila mu.
- Vi sada morate igrati vrlo lukavu ulogu. initi se kao da ste
duboko uvrijeeni, a ipak mu opratate jer je ujak vjerenika kome ste
se ponovo vratili.
- Ali kako e to dugo trajati, pitam vas, gospodine Petar Pan?
- To ni sam ne znam, gospoice. Sve ovisi o tome kako e se Draeni
oporavljati. Taj tobonji vra sve e voditi po mojim uputama, a on
uiva autoritet u gospodina Verbecija pa se ne moramo bojati. Ali sad
je pitanje: kako vas osloboditi iz ovog dvorca? Valja o svemu
promisliti i pripraviti.
Nakon tog razgovora lakrdija je etao trijemom i razmiljao.
Neprestano mu se vrze u mislima Vojko. Doznao je vijesti to ih je
donio u dvorac kapetan kraljevske ete pa teko oekuje mladog
plemia da od njega sazna neto vie. Svoje oekivanje priopuje
Stjepku, a ovaj se udi:
- Vi ste znali da je Luci u tragu ustanicima u Paklenom lugu?
- uo sam kad je izdavao naloge i as prije nego to su me bacili u
tamnicu, priapnuo sam Vojku da Luci neto zna. Vojko je odmah
otiao da javi svojim prijateljima. Kako vidite, izvijestio ih je u
pravi as.
Ve je sunce zalazilo, kad se Vojko najednom pojavio u Lukavcu blijed
i izmuen. Petar Pan ga prvi ugleda na trijemu, priblii mu se i
priapne:
- U svojoj je sobi rimski poslanik, moete odmah mirno k njemu. Svi
su sada zabavljeni samo Draeniem. Doi u za vama.
Mladi Antolkovi otiao je ravno k Stjepku, a nakon nekoliko asaka i
lakrdija.
I Petar Pan i Stjepko sluaju Vojkovo pripovijedanje kao neku bajku.
Zure u blijedo lice lijepog plemia i u njegove umorne smee oi.
Puni snebivanja proivljuju sve to on tako ivo i plastino ocrtava.
Kako je pohitao iz Lukavca u Turopolje, a zatim pojurio dalje i
stigao svojeg oca i njegove mlade plemie, kako su svi pohrlili u
Pakleni lug i tamo u posljednji as zatekli Lucia kako nosi
onesvijetenu Jasenku. A zatim pripovijeda redom dogaaje prole
noi, a onda kako su ostavili u zoru umu dok je Gordana otila s
Antolkoviem i ostalim plemiima da trai djeake.
- to se dogodilo s njima? - uplai se Stjepko.
- Nali su ih i stigli u Turopolje. - Govorio sam s njima samo
nekoliko rijei. Moj otac me tada uputio da odmah idem u Lukavac, a
on je otpratio djeake i Gordanu s mladim plemiima u Brezovicu. Otac
me alje - naglasi Vojko - da pripravim sve za osloboenje upanove
keri.

To obraduje Stjepka i Petra Pana. Ovaj je ustao, otiao k vratima,

pogledao malo na trijcn. po kojem je ve pao mrak. Onda sune vrata i
pristupi k su-Hi
Sasvim tiho apui, razlae Vojko Stjepku i Petru Panu Gordaninu zamisao koju mu je otac propio u Turopolju. Petar Pan
slua i svakog asa udara po stolu, dok je Stjepko posve miran i
malo zabrinut. .
- Vama se to ne svia, asni gospodine? - pita Vojko.
_ Ne bih rekao da mi se ne svia, ali je vrlo zamreno i
opasno. .
Samo naoko veselo upadne Petar Pan - ali je upravo divna i lako
provediva zamisao Zamislite takav putujui vitez. itav e dvorac
pasti naglavce i svi e se radovati da uju neviene i neuvene
novosti iz cijelog svijeta. Kad takav vitez stigne u dvorac, znate li
kako ga prima;u.1 Nitko ni o emu ne govori i ne sanja, ve samo o
njemu. A tek o gataocu? Taj e ovdje imati pune ruke posla.
- Eto, vidite, gospodin Petar Pan to odobrava - veli Vojko. - Isprva
se i meni inilo da je to odvie zamreno, ali onda sam ipak
promiljao i sjetio se kako ljudi na dvorovima jedva ekaju da im
doe takav posjetilac i nee sumnjati.
A znate li - smjeka se Petar Pan - kakav e ugled uivati gatalac u
Lukavcu? U kui lei bolesnik koji mora ozdraviti i mora se vjenati.
Taj gatalau mora biti vrlo bistar da upamti to u mu sve isporuiti
Ve sutra treba da odete iz dvorca i nauite gataoca to e govoriti.
Pokoravat e mu se svi i sluati ga vie nego samog kralja.
Veselo ide po sobi Petar Pan, gotovo bi pjevao. Svakog asa mae
rukama kao da on sam glumi i gataoca i viteza. Smilja, zamilja i
smije se pa se opet vraa k Stjepku i Vojku:
- Niste mogli nita bolje zamisliti. Samo na taj nain moi e se
gospoica Vilena sasvim bez zapreke proetati preko mosta i zauvijek
umaknuti. To e biti moja briga.
I opet su skupili glave, a Petar Pan isprui suhi vrat i podigne
visoko kose obrve:
- Onaj dan, kad doe taj vitez s gataocem, priredit u neku veselicu
u ast to je srea zadesila Draenia i to mu se vraa zdravlje.
Priredit u takvu komediju kakve nikad jo nije vidio ni jedan
kraljev ni kneevski dvorac S\c u dii na noge, sve u ude-siti tako
da na dvoritu i na strai ostane samo vrlo malo ljudi: vratar i
izvidnik koji stalno stru/an na kuli. Sve u druge ja upotrijebiti za
svoje kazalite Nemajte brige. Odstranit u sve to je opasno s one
strane i sve u ih nagurati u dvorac.
vi (tm)~. ,,r- Lobro to Je sve HJeP - Primijeti Stjepko - ali
mladi i praeni eli dobiti u ruke Jelenka Kuevia. Taj
^PrijateljuC m Je di BU W teta da padne u nke svom
- Ne bojte se za njega, nee oni tako brzo otkriti da je Vi-

151


lena nestala. Dok su tu vitez i gatalac, tko e misliti na sjevernu
kulu i na vjerenicu koja tamo mirno poiva i spava.
Stjepko sve vie razabire da je Petar Pan razvio sve svoje dosjetke,
pronaao takve dogaaje i sklada takvu komediju u kojoj e biti
zaposleni svi, a panja e biti obraena vitezu i gataocu i nitko
nee ni misliti na upanovu kerku.
- Ako bi i nju pozvali da prisustvuje? - sjeti se Stjepko.
- Ne bojte se, nee ona moi prisustvovati, bit e bolesna i lei e
ve rano popodne ili ako hoete, prije podne.
- Vi uistinu nikad niste u neprilici, dragi Petar Pan - nasmije se
Stjepko sada ve pun nade.
-i - Smije li lakrdijaju uzmanjkati dosjetka ili rije?
ft Vojko uiva u svemu to razlae Petar Pan, najposlije ga upita:
# - Zato se vi tako ivo i iskreno zauzimate za nas?
- To sam jednom priznao gospodi Gordani, ali sada ne smijeni na to
troiti vrijeme. Pa i mladi sveenik bi se moda zgrozio nada mnom
kad bih rekao da sve to inim zbog osvete, ne zbog plemenitosti. Ali
nije ba sasvim tako. Moram priznati: osvojila me vaa Gordana i za
nju bih poao u vatru i u vodu. U vodi sam se ve okupao zbog nje, a
u vatru u moda jo imati priliku. Zao mi je Vilene. Jednom rijei:
pouzdajte se u mene. Upravo se veselim to u moi provesti tu divnu
kazalinu komediju. A znajte, Vojko, da mi je Verbeci sada zatitnik
i Petar Pan moe sve to hoe. Ipak je vano da budemo vrlo oprezni i
da se dogovaramo samo onda kad vas ja pozovem. Nitko od njih ne smije
vidjeti nas trojicu zajedno.
- Bit e najbolje da se uvijek naemo kod vojvode.
Sporazumjeli su se i u tome. Zatim je Petar Pan prvi iziao, a nakon
njega Vojko. Stjepko mu je naloio da ide k vojvodi, jer je on ve
mnogo puta pitao za njega.
Mrsko mu je ovog asa stupiti pred ovjeka koji mu otimlje njegovu
jedinu ljubav. Oi su mu pune mraka i Stjepko razabire da se neto
dogaa u njegovoj dui. Ispituje ga. Vojko osjeti potrebu da se nekom
povjeri. Mladi sveenik pita ga tako oinskom ljubavlju da se napokon
potpuno povjerava.
Stjepko ga slua i razumije njegovu bol:
- Bilo bi uistinu strahovito kad bi ta lijepa mlada djevojka pola za
ovog vojvodu. Treba to sprijeiti. Ja bih pokuao.
- Znam da je nikad; neu dosei - uzdahne Vojko - ali vas molim,
asni gospodine, uinite ako je to mogue, da ne ide za tog vojvodu.
Neka uzme bilo koga od naih plemia. Boljet e me, ali ja idem im
se oni vrate s bojita. Otac i ja opet idemo u Veneciju. Oca ne smije
nitko vidjeti ni doznati da se nalazi u Hrvatskoj. Bacili bi ga u

tamnicu. Verbeci njega smatra njaveim neprijateljem Budima i ne vara

se. Kad bi sada doznali da je otac ovdje, ne bi iznio ivu glavu.
Prema tome, daleko odavde sve u zaboraviti, ali na vama je da
Jasenku odvratite od tog vojvode.
- Obeajem vam jer poznam razvratan ivot tog ovjeka. Poz152

mi je sve. uo sam o njemu u Rimu.
- Kako? On vodi ra/vrntun >ivot
_- Nema tih raskalaenih /1 i na kojima se on ne pojavi- > 7a vrijeme poklada on je stalno na ulicama, na svim zabaSa zalazi preodjeven u najzabitnije krme gdje se sastaju najrazvSii ljudi, mladii i djevojke. I zato stalno preobraava lice
Tas uzima crnu bradu, brk.u, i vlasulju. sad je plav, pa sme, sad
rmet crn itav imetak utroi. na razvratne zabave, karte i koc
ke i na svoje maske. To je n, najvee veselje. Uiva da je
svakog dana na ulici Napulj, , t uvijek netko drugi.
Vojko slua gotovo sa zadovoljstvom i sreom. Kad sve to uje
Jasenka, morat e ga napustiti _
- Kako sam veseo - usklikne Vojko. - To mora osvijestiti Jasenku
Recite joj neka radne ide za imunia ili Arbanasia, obojica je
ijube i htjeli su je prositi. A moda je jo ljubi Mladen, vitez od
Srednjice, koji se n,:! ovdje sa mnom uz vojvodu. Neka je on prosi
Svi, samo neka se okani vojvode i neka se on okani nje jer ja bih bio
sprem ne znam to uiniti.
- Vojko, budite pa mirni. Vojvoda se boji da ete ga
otkriti, a preasni mu JL obeao potpunu utnju jer e i vojvoda
pomoi da Vilenu izbavimo iz dvorca.
- Ne treba nam njegcn L ni zato na svijetu. Petar Pan
je dovoljan, a Jelenko Kue njegov pratilac bit e takoer tu.
Nikoga drugoga ne trebarm Ne prihvatite vojvodinu pomo.
Teka mrnja plamti a oima mladog ovjeka prema takmacu. Stjepko mu
obeaje da nee traiti pomo, ve jedino u krajnjem asu. A tada ga
umiri i naloi mu.
Sad idite k njemu jcr vas pitati gdje ste bili tako dugo i zato ste
otili. Sve to bisu uinili krivo, bilo bi na itetu divno zamiljene
osnove, na tetu osloboenja upanove keri.
PRINCEZA OLFVA
U jednolinom ivotu t.Q ga vojvoda provodi u Lukavcu jedina mu je
zabava da se sa tvojom pratnjom okuava u igri, ali i to samo iza
zatvorenih vrata. Nitko ne smije u dvorcu slutiti da kardinal Ronaldo
baca kocke s d, MX" i svojih plemia koji su stigli iz Ferare. Odmah
bi posumnjali da nije kardinal, ve svjetovnjak i prevara bi se
otkrila.
Svakog se dana sastaje vojvoda s princezom Olivom. Ona je vrlo

strpljiva, premda eljna zab podnosi ovaj monotoni ivot, oekujui

da e biti kraljica Ali nije tu samo snaga koju joj prua misao za
buduu ast na prijestolju nego i druga okolnost. To je dapae
veseli: razonoduje i vie nego njezinog roaka kockanje

s plemiima. Nestana princeza uvijek je traila zabavu s lijepim
mladiima. Pogiedavanja izdaleka, oijukanje, smijeak ili koja
rije, sve je to inilo ivotnu radost mlade princeze. Ve u umskom
dvorcu odabrala je Mladena viteza od Srednjice i Vojka Antolkovia.
Zabavljala se s jednim i s drugim jednako u umskoj pustoi, a
nastavila u Lukavcu. Samodopadna je. Nitko ne moe odoljeti crnomanjastoj ljepoti, vrelim crnim oima, ivom temperamentu, duhovitim
alama. Dakle, smatrala je da su Vojko i Mladen izgubili srce za
njom, premda se i jedan i drugi dre povueno. To je prirodno. Ona je
princeza, a oni obini plemii i ne mogu se dosjetiti kako bi smjeli
prikazati svoje osjeaje.
Ona je i budua kraljica. To je najtea zapreka da joj se bilo koji
od njih usudi pribliiti.
Tako ona misli i dri ih stalno s onkraj te zapreke jer ba to joj
prua neizmjeran uitak.
Svakog dana promatra sad jednog, sad drugog, znatieljna, koji e od
njih hrabrije podii k njoj pogled, kako e je pogledati, kriomice
ili otvoreno. Promatra svaku njihovu kretnju kad god bi boravila u
sobi svog roaka vojvode od Ferare.
U svemu nazrijeva njihovu pritajenu prikrivenu ljubav. I kad bi je
jedan od njih, bilo s kojeg razloga kriom pogledao, dok bi
razgovarala sa svojim roakom, smatrala bi to ljubomorom, a kad bi
pristupila kojemu od svojih talijanskih plemia to su igrali s
vojvodom Hipolitom kocke, budno bi pazila kako se ponaaju njeni
hrvatski plemii.
Oni su je gledali samo iz znatielje, ali je ona u tome nazri-jevala
ljubomoru.
Osobito je Vojko esto promatrao vojvodu kojeg smatra svojim krvnim
neprijateljem, otimaem Jasenke. Kad god su se nalazili zajedno u
vojvodinoj sobi, nikada se Vojko nije mogao oteti, a da ne bi
pogledao lijepo garavo lice vojvode od Ferare, njegove crne oi koje
su esto blistale ognjenim sjajem. Gledajui ga, razmiljao bi stalno
o njemu i o Jasenki. Usporeivao bi velike razlike izmeu nje i njega
u godinama i navikama. I dok ga tako promatra i usporeuje, njegove
oi ljeskaju udnim plamenom mrane elje da vojvoda nestane, da
nekako otkine od njega Jasenku. Oliva se pak zagledava u njegove oi
i u njima ita blijesak koji ne pripada njoj, ve onoj drugoj. Daleko
u umskoj zabiti esto bi princeza pogledavala Mladena iju je glavu
sam vojvoda u umskom dvorcu obojio tako vjeto da plavokosi mladi
nalikuje potpuno na crno-kosog Talijana. I nitko se u dvorcu ne brine

to su mu oi plave, nitko ne gaji ni najmanje sumnje, pa tako nema

ni razloga da promatraju mladog hrvatskog viteza. Ali princeza se
zabavlja, gledajui Mladena jer je uvjerena da je Vojko ljubomoran.
On to svaki put opaa i promatra svojeg prijatelja i princezu. U
svojoj se dui raduje zbog toga. I otac mu je rekao da je princeza
bacila oko na njega i od toga je uvijek strepio. Ali im opazi da
princeza poklanja svoje poglede Mladenu, obuzima ga nada da se njegov
otac
154

* Jasno mu je to bi se sve moglo dogoditi kad bi princeza, nostavi
kraljica, odabrala njega za svojeg ljubimca. Uvjeren je da bjTo
Mladen lake podnio On kao da u posljednje vrijeme rijetko
cnnminic Jasenku.
Moda ju je zaborav, Nikad Vojko nije bio ljubomoran na ndeiie svoe
prijatelja prema Jasenki. Samo bi iz vlastitog interesa elio da se
princeza odlu, na Mladena. To ga toliko obuzima da uvijek slijedi
princezine poglede kad ona pogledava Mladena.
Ali tu budnost mladog plemia i osjetljivost na sve njene po-elede
tumaila je princeza sebi u prilog. Kako bi i mogla drukije Gdje se
jo naao plemi velika, pa ili tko drugi na dvoru od Ferare, a da
ne bi odmah pao niice pred njom kad bi ga pogledala svojim divnim
oima i najavila svoju naklonost? Dakle, sasvim je prirodno i
ncpohitn. da taj lijepi smeokosi mladi danju i nou misli samo na
nju. Potukao bi se smjesta sigurno na maeve sa svojim prijateljem
kad bi ona pokazala veu sklonost prema njemu. Vie je puta zahvaa
elja da obojicu zavadi pa je stala izazivati Vojka.
U toj igri provodi princeza svoje dane i nalazi zabavu u dvorskoj
jednolinosti ivota. K objedu i veeri dolazi sa svojom pratilicom i
vojvodom u blagovaori !i Tu joj kralj i Verbeci uvijek iskazuju
jednako potovanje i ast, ali i hladnou. Zatim se opet vraa u
svoje odaje, potpuno mirna jer su Verbeci i kralj vojvodi od Ferare
najavili da e u jesen odrati vjenanje.
Njih se dvoje ne kane maknuti od kralja dok on ne iskupi svoju rije.
Oni e ga slijediti i u Budim. To je ve sasvim sigurno ustanovljeno
pa se tako mirno podaje svome ekanju, uvjerena da e njena lijepa
glava biti okrunjena, a uz nju, kraj prijestolja, stajat e lijepi
miaJ smeokosi plemi.
Vojko ude u odaje tobonjeg kardinala. Naao je tu i princezu. I ona
se pridruila ign na karte. Sva se zarumenjela od uzbuenja i
napetosti koju joj prua igra. Spazivi dolazak mladog Antolkovia,
vojvoda smjesta zaustavi igru i ustane. Princeza digne glavu i uperi
oi u mladog doljaka. Vojko se pokloni i ree:
- Vaa visosti, stigao san, opet natrag iz Turopolja.
- Nosite mi sigurno vrlo vanih vijesti?

- Nita osobito. Bio sam u umskom dvorcu.

- Prisustvovali ste svemu to se tamo dogodilo?
S nekoliko rijei prizna da je prisustvovao napadaju kraljevske ete
na dvorac. Zatim su se svi vratili u Turopolje, a on je krenuo
vojvodi u Lukavac.
Dok mladi pripovijeda, opaa kako je vojvoda nestrpljiv, hoe " mu
neto poblie rei. I kad on svri, upadne vojvoda:
Sto se dogodilo s Jasenkom? Gdje je sada? ^ Mislim da se
nalazi u dvorcu gospodina upana Berislavia
_e vojko, ne hoi mu kazati pravo Jasenkino boravite. "v
u e /nate sSun Zato se niste pobrinuli, kad teko ekam
svaku vijest o njoj? pjta on suzdravajui Ijutinu. :,.

- Visosti, u toj bici nije se moglo misliti ni na to drugo, ve samo
na obranu od kraljeve ete.
- Kad ste me zatraili neka vas otpustim iz dvorca, molio sam vas da
mi donesete bilo kakvu vijest o Jasenki.
- Sve je to istina, ali u gutari, u oluji, u svemu tome nikako nisam
mogao pomisliti na gospoicu.
- Znate li barem da su svi sretno umakli i ona s njima?
- Da, to znam, samo mi nije poznato gdje se nalazi. Nazri-jevam da bi
mogla biti kod upana.
- Sutra moete otii, tobo, s porukom kanoniku Benku, a zapravo ete
potraiti Jasenku i odnijeti joj moje pismo. To se ve jednom mora
rijeiti.
to se mora rijeiti nije se Vojko usudio pitati, ali ve sluti o
emu se radi. Vojvoda eli znati Jasenkinu odluku, a Vojko pogleda
pri tome princezu. Zna da ona nije sklona tome braku s priprostom
plemkinjom i pokuava je izazvati da i ona neto kae.
U Vojkovoj dui sve treperi od ljubomore i muke. To se odraava u
njegovim zjenicama to su upravljene u Olivu.
- Posljednji put rekla je gospoica Jasenka da je spremna poi za
vas, vojvodo, ali o tome e odluiti njezin brat i majka. Je li ve
pitala i to su oni rekli o tome, ne znam nita. Svi su zabavljeni
drugim stvarima, ali vjerujem da nitko od njih nee kratiti da tako
siromana i jednostavna maloplemkinja zadobije vojvodsko ime i jo k
tome da bude roakinja kraljice.
Ili se Oliva htjela umiljeti mladiu, ili je izazvana njegovim
platnenim pogledom, ili osjea da bi je ponizivalo kad bi njezin
brati doveo na kraljevski dvor jednostavnu djevojku. Sva se
raspirila i na svojem materinjem jeziku okosila se na vojvodu:
- Ti si, uistinu, sasvim izgubio prisebnost duha u tom jednolinom
ivotu. Zaboravio si da tamo u Italiji na svim dvorovima ekaju prave
pravcate princeze, hoe li im ponuditi ime.
- Marim ja za njih. Ova mi se djevojka svia, neto je novo i

neobino u njoj.
- Meni na ovom prijestolju treba monih, sjajnih veza. Tako si i
prije govorio. Kao roak kraljice ovog kraljevstva, moi e dobiti
za enu kerku najodlinijeg vladara Evrope.
- Znam, to sam tada govorio. Ali emu nam te veze? Zar nije dovoljno
ako si ti kraljica takvih kraljevstva, kao to je ugarsko i hrvatsko?
Postigla si cilj, a i meni je dojadilo neprestano se klatariti po
svim tim dvorovima, a i po ulicama gradova. Svuda sam bio i sve me
veselilo. Bio sam u perivoju gdje cvjetaju samo oplemenjene rue i
oplemenjeno cvijee, a onda sam zaao u umu i naao cvijetak koji me
omamio svojim mirisom, jednostavni obini umski cvijetak i upravo
taj elim ubrati.
Svaka rije pali Vojkovu duu, trepte mu oi, svakog ih asa obara da
ne bi otkrio plamen svog srca. Oliva je zlovoljna. Sva se smrkne,
ustane i otro odgovori.
- Dragi moj Hipolite, vara se. Neu to dopustiti. Kraljica
56

oe kraljevstva ne moe imati takvu roakinju. Ne moe i nee.
Zaeledao se u nju pogledom punim sarkastinog izraaja:
-^Htjela bi meni gospodariti ti, koju ja po svojoj vlastitoj snazi
krunim kraljicom Po meni e to postati i po nikome drugmel A ti e po meni biti kraljev roak.
Samo te ja momi postaviti na prijestolje. I ne zaboravi da ne
doputam da mi itko zapovijeda. To je moja posljednja rije.
Tako je otro izrekao svoju volju da su se njene crne oi ukoile, a
itavo njeno bie izraava plahost. Tako grubo jo nikada nije
govorio s njom.
Zar je uistinu tako zaljubljen u tu djevojku? Ona je nee,
nikako je nee na svoj dvor. eli oko sebe otmjenu okolinu, eli
princeze i vojvotkinje, a nikakve sirote plemike keri. eli
raskono
cvijee, plemenite rue, a nikakvo umsko cvijee. Zna da je okvir
vrlo vaan svakoj slici a ona eli najdragocjeniji okvir na dvoru
u kojem e kraljevati. (XI e i muke i enske dvorane, oko
linu, sve treba da bude sjaj i rasko kako je privikla u Italiji. Pro
tivljenje njenog roaka raesti je, ali ne pokazuje vie Ijutine, ve
ga gotovo nestano upita:
~ si, uistinu, izgubio srce za tom djevojkom?
- Zar tako? Ti Zar je ba ljubi?
- to si mislila?
djevojku i tvrdio da e je uzeti za enu.
l v: sam mislila: ne bi bilo pametno
::. osjeanja dopustila uvesti u dvor
- Ve si esto veli Onda si se opet pronu kad bih ti zbog ovakvom

siromanu plemkinju.
- Oduevljavale su me, sad ovdje, sad ondje, ali odmah i razoarale.
Ova me djevojka ne moe nikada razoarati. Neto je posebno u njoj
to me talu privlai.
Ako je ljubi istinskim pravim osjeajem, onda naravno, Hipolite,
neu braniti.
Da, ja osjeam i elim da mi ona bude ena.
Vojko je razumio razgovor. Za vrijeme dugog boravka s ocem u Veneciji
potpuno je nauio talijanski jezik. Ni jedna mu rije nije izbjegla.
U to se vojvoda okrene k njemu i ljubazno ga zamoli:
- Molim vas sutra otiite iz Lukavca. Ne smijete se vratiti dok ne
budete govorili s Jasenkom i predali joj moje pismo. Bit u vam
zahvalan.
Vojko se nakloni pa izie.
Ve je pao mrak i on koraa gore-dolje trijemom, dok mu u srcu bukti
ljubomora i vrua elja da zaprijei vojvodi put do Jasenke. Smilja
osnove to bi uinio da omete svaku mogunost saobraaja izmeu
Jasenke i vojvode.
Trijemom zauti /etil haljina. Pritajio se uz stup ograde i ekao.
Znao je da to ide princeza Oliva. Pola je u svoje odaje sa svojom
pratilicom
157

, - Visosti, u toj bici nije se moglo misliti ni na to drugo,
ve samo na obranu od kraljeve ete.
- Kad ste me zatraili neka vas otpustim iz dvorca, molio sam vas da
mi donesete bilo kakvu vijest o Jasenki.
- Sve je to istina, ali u gutari, u oluji, u svemu tome nikako nisam
mogao pomisliti na gospoicu.
- Znate li barem da su svi sretno umakli i ona s njima?
- Da, to znam, samo mi nije poznato gdje se nalazi. Nazri-jevam da bi
mogla biti kod upana.
- Sutra moete otii, tobo, s porukom kanoniku Benku, a zapravo ete
potraiti Jasenku i odnijeti joj moje pismo. To se ve jednom mora
rijeiti.
to se mora rijeiti nije se Vojko usudio pitati, ali ve sluti o
emu se radi. Vojvoda eli znati Jasenkinu odluku, a Vojko pogleda
pri tome princezu. Zna da ona nije sklona tome braku s priprostom
plemkinjom i pokuava je izazvati da i ona neto kae.
U Vojkovoj dui sve treperi od ljubomore i muke. To se odraava u
njegovim zjenicama to su upravljene u Olivu.
- Posljednji put rekla je gospoica Jasenka da je spremna poi za
vas, vojvodo, ali o tome e odluiti njezin brat i majka. Je li ve
pitala i to su oni rekli o tome, ne znam nita. Svi su zabavljeni
drugim stvarima, ali vjerujem da nitko od njih nee kratiti da tako

siromana i jednostavna maloplemkinja zadobije vojvodsko ime i jo k

tome da bude roakinja kraljice.
Ili se Oliva htjela umiljeti mladiu, ili je izazvana njegovim
plamenim pogledom, ili osjea da bi je ponizivalo kad bi njezin
brati doveo na kraljevski dvor jednostavnu djevojku. Sva se
raspirila i na svojem materinjem jeziku okosila se na vojvodu:
- Ti si, uistinu, sasvim izgubio prisebnost duha u tom jednolinom
ivotu. Zaboravio si da tamo u Italiji na svim dvorovima ekaju prave
pravcate princeze, hoe li im ponuditi ime.
- Marim ja za njih. Ova mi se djevojka svia, neto je novo i
neobino u njoj.
- Meni na ovom prijestolju treba monih, sjajnih veza. Tako si i
prije govorio. Kao roak kraljice ovog kraljevstva, moi e dobiti
za enu kerku najodlinijeg vladara Evrope.
- Znam, to sam tada govorio. Ali emu nam te veze? Zar nije dovoljno
ako si ti kraljica takvih kraljevstva, kao to je ugarsko i hrvatsko?
Postigla si cilj, a i meni je dojadilo neprestano se klatariti po
svim tim dvorovima, a i po ulicama gradova. Svuda sam bio i sve me
veselilo. Bio sam u perivoju gdje cvjetaju samo oplemenjene rue i
oplemenjeno cvijee, a onda sam zaao u umu i naao cvijetak koji me
omamio svojim mirisom, jednostavni obini umski cvijetak i upravo
taj elim ubrati.
Svaka rije pali Vojkovu duu, trepte mu oi, svakog ih asa obara da
ne bi otkrio plamen svog srca. Oliva je zlovoljna. Sva se smrkne,
ustane i otro odgovori.
- Dragi moj Hipolite, vara se. Neu to dopustiti. Kraljica
156

kraljevstva ne moe imati takvu roakinju. Ne moe i nee.
Zagledao se u nju pogledom punim sarkastinog izraaja:
- Htjela bi meni gospodariti ti, koju ja po svojoj vlastitoj
snazi krunim kraljicom Po meni e to postati i po nikome dru
gome. .... ,. > ,
- A ti e po meni biti kraljev roak.
Samo te ja mogu postaviti na prijestolje. I ne zaboravi da ne
doputam da mi itko zapovijeda. To je moja posljednja rije.
Tako je otro i/rekao svoju volju da su se njene crne oi ukoile, a
itavo njeno bie izraava plahost. Tako grubo jo nikada nije
govorio s njom.
Zar je uistinu tako zaljubljen u tu djevojku? Ona je nee,
nikako je nee na svoj dvor. eli oko sebe otmjenu okolinu, eli
princeze i vojvotkinje, a nikakve sirote plemike keri. eli
raskono
cvijee, plemenite rue, a nikakvo umsko cvijee. Zna da je okvir
vrlo vaan svakoj slici a ona eli najdragocjeniji okvir na dvoru

u kojem e kraljevati. (XI e i muke i enske dvorane, oko

linu, sve treba da bude sjaj i rasko kako je privikla u Italiji. Pro
tivljenje njenog roaka raesti je, ali ne pokazuje vie Ijutine, ve
ga gotovo nestano upita:
Zar tako? Ti si, uistinu, izgubio srce za tom djevojkom? Zar je ba
ljubi?
- to si mislila?
Ve si esto volio djevojku i tvrdio da e je uzeti za enu. Onda si
se opet promisli, j sam mislila: ne bi bilo pametno kad bih ti zbog
ovakvoj; pn l i/n. j osjeanja dopustila uvesti u dvor siromanu
plemkinju.
- Oduevljavale su me, sad ovdje, sad ondje, ali odmah i razoarale.
Ova me djevojki ne moe nikada razoarati. Neto je posebno u njoj
to me slali,< privlai.
Ako je ljubi istinskim pravim osjeajem, onda naravno, Hipolite,
neu braniti.
Da, ja osjeam i elim da mi ona bude ena.
Vojko je razumio razgovor. Za vrijeme dugog boravka s ocem u Veneciji
potpuno je nauio talijanski jezik. Ni jedna mu rije nije izbjegla.
L1 to se vojvoda okrene k njemu i ljubazno ga zamoli:
- Molim vas sutra otiite iz Lukavca. Ne smijete se vratiti dok ne
budete govorili s Jasenkom i predali joj moje pismo. Bit u vam
zahvalan.
Vojko se nakloni pa izie.
Ve je pao mrak i on koraa gore-dolje trijemom, dok mu u srcu bukti
ljubomora i vrua elja da zaprijei vojvodi put do Jasenke. Smilja
osnove to bi uinio da omete svaku mogunost saobraaja izmeu
Jasenke i vojvode.
M, Trij^mom ""uti /cn4 haljina. Pritajio se uz stup ograde i ceKao.
/inao je da to ide princeza Oliva. Pola je u svoje odaje sa svojom
pratilicom.
157


l
Mladen izie. Tiho su razgovarali o vojvodinoj namjeri, ali ih nade
princezina pratilica i javi Vojku da ga Oliva zove k sebi.
Vojko vrsto stisne ruku svojeg prijatelja Mladena. to to znai? Jo
ga nikada nije pozvala k sebi u to doba. Sto to moe biti? Ali nema
to razmiljati. Princezina dvoranka zove ga, povede do ulaza i
otvori mu. On ulazi hitrim koracima i duboko se pokloni. Princeza
sjedi u naslonjau. U crnoj kosi blistaju dragulji. Na stolu gore
svjetiljke, oito je htjela da joj budu osvijetljeni lice i bijeli
vrat.
Neka udna slutnja obuzima Vojka. Ogleda se k vratima. Mislio je da

tamo stoji princezina dvoranka. Ali vrata su zatvorena, ona je,

dakle, ostala vani. Vjerojatno je princeza tako htjela. Zato?
Ljepotica podigne glavu svojom bijelom, divnom rukom, punom prstenja,
i vrsto upre u njega oi:
- Mladiu, ini se da me vi beskrajno ljubite? Pitanje je palo kao
udarac. Trenutak dva ne moe odgovoriti. Skupio je svu svoju snagu i
umnu sposobnost, oborio oi da to bre smisli odgovor pa se onda
nakloni:
- Visost me smatra odvie drskim.
- Drskost je ljubiti buduu kraljicu?
t - I vie nego to - odvraa on tiho. ; .
Ovaj otpor podstrekava njenu strast za Vojkom.
- Ako vas budua kraljica rijei sumnje, zar bi to znailo drskost?
Pribliava mu se as od kojeg je vazda strepio. to sada?
Ne zna se snai. Kako da joj odgovori? Niti je smije uvrijediti niti
je eli privui k sebi.
- Teko je mladiu stajati nasuprot princeze koja je ipak divna
djevojka, puna asti, pa mora mimo sluati ovakve ale - veli
napokon.
Spustila je ruku na stol. Dragulji su zaplamtjeli kao i njene oi. On
stoji u sjeni.
- Doite blie, mladiu.
Jedva se mogao odluiti da poslua. Prilazi dva koraka i opet stane.
Ona namjesti svjetiljku da mu obasja lice i ape, smijeei se:
- itava vaa pojava, sve to izvire iz vae muke ljepote, protivi
se tome da vas drim plahim. A ipak oklijevate muevno rei istinu.
- Princezo, nasuprot vama samo sam pokorni podanik.
- Samo dotle dok vas ne pozovem k sebi.
I prui ruku prema njemu da doe blie. Mladia u kojem kola vrela
krv, uzburkana ljubavlju prema Jasenki, ne bi ta ljepota mogla
ostaviti hladnim. Ali Jasenkin lik odvie je urezan u itavom njegovu
biu. Mlaahno tijelo, to je kao pupoljak u rano proljee, njene oi
u kojima as plamti neka vatra, as blaga alost, onda opet nasmijani
veseli traak, tako veseli da mu se itav svijet i sav ivot ini
proljetnim. Ta slika jo je tako iva u njemu od ove

~M , iutra kad ju je vidio posljedn put. " MJ-Sda taj lik
stoji izmeu nje njega?
Josi nSto odvraa od te ljepotice. Njezin ?^<W"b od odvesti Jasenku
zauvijek iz ove zemlje. Njegove e je njegove usne ljubiti. Mrnja na
vojvodu postav ja se
, i niega Promaf, , je Olivu samo kao lijepu sliku l
.zmeu i njegsL j h ^ fto mu jfi
nita drugo . to ga ^ ze z^ao J ako x princcza pomami za Neka
totkor(tm) ^ "S^e ciljeve. Ba ga zato odvraa Te ^SA^popu, vojnika

na strai. Na njenim
-Pred kime stojite,
i h neu da mislim na to. .
On uti i ne odgovara. Srce mu kuca, misli mu se roje, osjea se na
mukama. Princeza zaboravlja na svoj visoki poloaj > pnznaje
mu ^J^J asa kad ^ dola u Sum8ki dvorac, ugledala sam tamo itav
roj plemi. Svi su bili stasiti, neki (tm)(tm)L<*(tm)" vie Sviali
su mi se redom Prebirala sam ih kao to prebirem niz bisera koji je
ljepi, koji e mi se vie svidjeti.
Gleda ga tako zamamljivo i paljivo, a on obara oi, ne znajui to
bi rekao i kako bi se vladao. To je sve vie razdrauje i priinja
joj mladia jo ljepim i poeljnijim. Sasvim se nagnula k njemu i
nastavlja:
Prebirala sam medu svim vitezovima. udom sam se cuiia kako su
mukarci kod vas lijepi, .siti. odluni i hrabri. Pravi prav-cati
mukarci od glave do "pete. Najprije se moj pogled zaustavio na
plemiu koji ima tako neobinu glavu punu kovrave kose, s nekim
udnim sugestivnim tamnim oima, visokim elom i drskim stavom. Kako
ga ono nazivaju1 Da, znam, brat je odabranice mojeg bratia.
- Ime mu je Jelenko Kuievi - odgovara on, sretan to ona govori o
drugome, a ne o njemu - On je najljepi meu svima i najhrabriji. "TO
je pravi vitez, junak kakvih je malo rodila naa zemlja, premda je
rodila mnogo junaka i vitezova.
- Da, da, imate pravo, promatrala sam ga esto, ali onda sam
zaustavila svoje oko na drugom mladi i Sva sam se prepala od uda.
Smea mu je kosa i udno smee oi, ali u njima gori tamna vatra tiho e ona, zurei u nj, dok joj se zjenice ire. Prelazi ga udan
osjeaj nespok i i i nemira, htio bi da istri iz sobe daleko iz
Lukavca Taj njen glas tako je omamljiv, drai mu uho, umiljava se oko
njega, a njemu jo zvuti u dui Jasenkin glas od prole noi.
i - Dugo sam ga gledala vrlo dugo i neto me pogodilo. Munja je
sijevala iz njegovih smeih oiju i ravno se uprla u mene. Opet sam
traila pogledom sve ostale. Nisam htjela gledati tu smeu ljepotu.
Hou da naem drugoga Onog sa crnom kutravom kosom
159

Mladen izie. Tiho su razgovarali o vojvodinoj namjeri, ali ih nade
princezina pratilica i javi Vojku da ga Oliva zove k sebi.
Vojko vrsto stisne ruku svojeg prijatelja Mladena. to to znai? Jo
ga nikada nije pozvala k sebi u to doba. to to moe biti? Ali nema
to razmiljati. Princezina dvoranka zove ga, povede do ulaza i
otvori mu. On ulazi hitrim koracima i duboko se pokloni. Princeza
sjedi u naslonjau. U crnoj kosi blistaju dragulji. Na stolu gore
svjetiljke, oito je htjela da joj budu osvijetljeni lice i bijeli
vrat.

Neka udna slutnja obuzima Vojka. Ogleda se k vratima. Mislio je da

tamo stoji princezina dvoranka. Ali vrata su zatvorena, ona je,
dakle, ostala vani. Vjerojatno je princeza tako htjela. Zato?
Ljepotica podigne glavu svojom bijelom, divnom rukom, punom prstenja,
i vrsto upre u njega oi:
- Mladiu, ini se da me vi beskrajno ljubite? Pitanje je palo kao
udarac. Trenutak dva ne moe odgovoriti. Skupio je svu svoju snagu i
umnu sposobnost, oborio oi da Sto bre smisli odgovor pa se onda
nakloni:
- Visost me smatra odvie drskim. ::XV>?- ,
- Drskost je ljubiti buduu kraljicu? >f;;.-> j
f.$$f - I vize nego to - odvraa on tiho.
;* Ovaj otpor podstrekava njenu strast za Vojkom.
; - Ako vas budua kraljica rijei sumnje, zar bi to znailo
drskost?
Pribliava mu se as od kojeg je vazda strepio. to sada? Ne zna
se snai. Kako da joj odgovori? Niti je smije uvrijediti niti je eli
privui k sebi.
- Teko je mladiu stajati nasuprot princeze koja je ipak divna
djevojka, puna asti, pa mora mirno sluati ovakve ale - veli
napokon.
Spustila je ruku na stol. Dragulji su zaplamtjeli kao i njene oi. On
stoji u sjeni.
- Doite blie, mladiu.
Jedva se mogao odluiti da poslua. Prilazi dva koraka i opet stane.
Ona namjesti svjetiljku da mu obasja lice i ape, smijeei se:
- itava vaa pojava, sve to izvire iz vae muke ljepote, protivi
se tome da vas drim plahim. A ipak oklijevate muevno rei istinu.
- Princezo, nasuprot vama samo sam pokorni podanik.
- Samo dotle dok vas ne pozovem k sebi.
I prui ruku prema njemu da doe blie. Mladia u kojem kola vrela
krv, uzburkana ljubavlju prema Jasenki, ne bi ta ljepota mogla
ostaviti hladnim. Ali Jasenkin lik odvie je urezan u itavom njegovu
biu. Mlaahno tijelo, to je kao pupoljak u rano proljee, njene oi
u kojima as plamti neka vatra, as blaga alost, onda opet nasmijani
veseli traak, tako veseli da mu se itav svijet i sav ivot ini
proljetnim. Ta slika jo je tako iva u njemu od ove

noi i Jutra kad ju je vidio posljednji put. = -Moda taj lik stoji izmeu nje i njega?
jo ga neto odvraa od te ljepotice. Njezin roak vojvoda od Ferare
kani odvesti Jasenku zauvijek iz ove zemlje. Njegove e je ruke
grliti i njegove usne ljubiti. Mrnja na vojvodu postavlja se izmeu
nje i njega. Promatrao je Olivu samo kao lijepu sliku i nita drueo.
to ga blie zove, to je on hladniji. Zna to mu je rekao otac i kako

mu je prikazao ako se princeza pomami za njim. Neka to iskoristi za

njihove ciljeve. Ba ga zato odvraa blizina djevojke koja ga
dozivlje.
Pristupio je i stoji uspravno poput vojnika na strai. Na njenim je
rumenim usnama udan smijeals, u oima elja.
- Razumijem vas, mladi ovjee, svjesni ste pred kime stojite, ali ja
neu da mislim na to.
On uti i ne odgovara. Srce mu kuca, misli mu se roje, osjea se na
mukama. Princeza zaboravlja na svoj visoki poloaj i priznaje mu
svoje osjeaje:
- Od prvog asa, kad sam dola u umski dvorac, ugledala sam tamo
itav roj plemia Svi su bili stasiti, neki manje, drugi vie.
Sviali su mi se redom Prebirala sam ih kao to prebirem niz bisera
koji je ljepi, koji e mi se vie svidjeti.
Gleda ga tako zamamljivo i paljivo, a on obara oi, ne znajui to
bi rekao i kako bi se vladao. To je sve vie razdrauje i priinja
joj mladia jo ljepim i poeljnijim. Sasvim se nagnula k njemu i
nastavlja:
- Prebirala sam medu svim vitezovima. udom sam se udila kako su
mukarci kod vas lijepi stasiti, odluni i hrabri. Pravi prav-cati
mukarci od glave do pete. Najprije se moj pogled zaustavio na
plemiu koji ima tako neobinu glavu punu kovrave kose, s nekim
udnim sugestivnim tamr. i m oima, visokim elom i drskim stavom.
Kako ga ono nazivaju Da, znam, brat je odabranice mojeg bratia.
- Ime mu je Jelenko Kuevi - odgovara on, sretan to ona govori o
drugome, a ne o njemu. - On je najljepi meu svima i najhrabriji. To
je pravi vitez, junak kakvih je malo rodila naa zemlja, premda je
rodila mnogo junaka i vitezova.
- Da, da, imate pravo, promatrala sam ga esto, ali onda sam
zaustavila svoje oko na drugom m.hulicu. Sva sam se prepala od uda.
Smea mu je kosa i udno smee oi, ali u njima gori tamna vatra tiho e ona, zurei u nj, dok joj se zjenice ire. rreiazi ga udan
osjeaj nespokoui i nemira, htio bi da istri iz sooe daleko iz
Lukavca Taj njen glas tako je omamljiv, drai mu uno, umiljava se oko
njega, a njemu jo zvui u dui Jasenkin glas od prole noi.
.- Dugo sam ga gledala, vrlo dugo i neto me pogodilo. Munja t -ai Z
nJeSvih smedih oiju i ravno se uprla u mene. Opet t .ti po/edom
sve ostale. Nisam htjela gledati tu smeu iu. HOU da naem drugoga.
Ono" sa crnom kutravom kosom

159


to je tako beskrajno drzak, pa ipak nisam se mogla zadrati kod
njega. Sudbina me vukla k onom drugom. Iza njega je uvijek i stalno

sjedio ili stajao onaj mladi plave kose i plavih oiju. Bio je va
drug Mladen, vitez od Srednjice. Lijep i plavokos. Rekli bi ljudi:
pristaje crnokosoj ljepotici. Onda sam gledala u nj, ne bih li
izazvala ljubomoru u onom drugom ije su zjenice tako esto zalutale
k meni. Naroito otkad sam ovdje u Lukavcu.
Blijed stoji pred njom kao na muilitu i uti uporno. Njezin je glas
sve tii, sve zamamniji i kao da zove:
- Mislite da nisam itala svaku rije koju mi je doaptavala vaa
zjenica? Mislite da nisam itala to sve klie vae srce?
Ona je, dakle, u dm pogledima koji su bili namijenjeni vojvodi, puni
ljubomore i mrnje na ovjeka koji mu otimlje Jasenku, ona je u tim
pogledima itala oitovanje sebi? Sad mu je jasna teka zabluda u
koju je zapala princeza. Sam ne zna da su njegove oi plamtjele dok
je promatrao vojvodu kad je ona s njim igrala kocke ili kartala.
Razjasniti joj zabludu, znailo bi iskopati jaz izmeu oevih osnova
i budue kraljice. Njega je otac slao s njom da preko njega ulazi u
namjere vladalakih tajni Budima. U oaju, kad ga je Jasenka onako
grdno otjerala iz umskog dvorca, prepustio se tome. Sad se preplaen
pita: hoe li podnijeti tu rtvu?
Dok se tako pita, njezin je glas sasvim tih, jedva ujan:
- Doite sasvim blizu, ovamo, sasvim ovamo.
Osjea da e sada pregaziti sebe, svoje srce i sve to je lijepo u
njegovoj dui. Pregazit e svu svoju beznadnu ljubav.
I pristupio je.
Prihvatila je njegovu ruku, pogledala ga vatrenim oima i apnula:
- Kleknite ovdje uza me.
Spustio se na koljena, podigao oi k njoj i zadrhtao. Je li od
straha, od blizine mlade ljepotice? Svojim bijelim rukama uhvati
njegovu glavu, punu guste smee kose i pridigne mu lice samrtno
blijedo.
Najednom mu se oi raire. to je to? to znai to? San, obmana,
prikaza, ludilo?
U pozadini, u tmini sobe, kao da je netko digao zastor i ukazala se
slika svijetla od sunca, slika otvorenog prozora nekog dvorca. U
okviru prozora najslaa, najmilija glavica na ovom svijetu: Jasenka.
Na glavi joj vrpce od svjetlucavih arenih zrnaca. U velikim crnim
oima blista smijeak koji mu je itav svijet priinio velikom
sreom. I sad ona prua ruke prema vrtu punom cvijea, a tamo stoji
vojvoda od Ferare. Njene pruene ruke kao da ga pozivaju gore, jest,
ona ga zove. A on je digao klobuk, pun perja i pun sree, pozdravlja
je.
Ne moe se snai. Ta mu je slika tako jasna, tako iva. On uje njen
uzvik i razabire drhtaj njenih zjenica. Poletio bi onamo da razbije
sliku, da svoje nokte zarine tom ovjeku u vrat.
Upire oi u sliku to se ukazuje iza lea princeze Olive.

160

"Kamo on to gleda?" - misli ona i okrene se, ali ne vidi n"ta Sa
smijekom skrene svoj pogled k njemu i ape:
- Ne boj se, lijepi moj mladiu, nikoga tamo nema, nikoga.
Samo on zna da je sva soba ispunjena drugim biem kojemu nripada
itav Unato tome M> je Oliva progovorila, jo uvijek postoji obmana.
Kao da je nek.i via sila naslikala u tami taj prizor, obasjan
suncem, najljepim na ovoj zemlji.
Oliva shvaa njegov pogled kao strah da e se netko pojaviti.
"Ili se boji da ga samo iskuavam, ili mu se izrugujem?" i
pouri se uvjeriti ga da se vara: _
- Ti nisi, mladiu, moja igraka, nego moja ljubav.
Sva mu se grud sledila Ni jedan trzaj nije prouzroio njeno
priznanje. Sav je proet onim slatkim hicem -,10 ga jo uvijek gleda
kao da je ivo. Tek sada, u asu kad mu divne bijele ruke poee
milovati glavu, tek sada osjea Liko K beskrajno duboko
neiskorjenjiva njegova ljubav koja ga je zahvatila u onom starom
dvorcu. Do juer, kad je Jasenku otimao Luciu, nije osjetio da ga je
to bie ugrabilo, svezalo, ulo u nj i ukorijenilo se tamo. On je
njegov rob bez pomoi i bez obrane Kad je Jasenku oteo Luciu, i sad,
kad ga Oliva otima za sebe.
Ne usuuje li se, mladi vitee, zagrliti me?
- Vitez klei pred princezom. To je nemilo kosnu.
- Znam to mi kazuje, znam.
Onda njene rumene usne zaute. Svladava se. Sve vie skuplja svijest
koja ju je gotovo ostavila.
- Bio taj moj kralj kakav mu drago mu, svejedno treba ekati, ali
znaj ljepoto moja, onog dana kad pred oltarom postanem kraljica, bit
e ti moj jedim ljubavnik.
Pogledao joj je ravno u oi. Miran je. Ona e biti kraljica tek u
jesen.
Razabire da je ona mirna i njene ruke ne dru na njegovu licu kao
to su drhtale as prije.
- Ustaj! Ba takva te volim. Suzdrljiva, krta, ba to u meni
podrauje enju za tobom Moj je mozak budan i opominje mi srce.
Pourit u s vjenanjem moram to prije stei krunu, a to si d.
Neko je vrijeme utjela i gledala u zemlju. Zadm je opet dig-nuia
vjede i nasmijeila se:
- Vi ste, moj vitee. ne samo strastveno zaljubljeni u mene i mudri
Neu u vama imat samo cjelova, zagrljaj, nego i umnog savjetnika Vi
ete me voditi. Uistinu, taj va kralj i nije kralj, m mukarac, ni
ovjek Njegovi podanici vele da nosi krunu kao vol jaram.
On potvrdi glavom i nasmijei se, a ona nastavi:
- Ja bih rekla da r.i t<MIK- nije dorastao da bude yol jer vol je

ipak korisna ivotinja Vi znate to je spuva? Stvar koju moe

umoiti u bilo kakvu tekuinu i opet je istisnuti. To je taj va
Kral] i moj budui suprug. Je li tako? v.-^ifci,..- r-- -.:
GORI)

6- - Na alost, princezo.
Onda ga neko vrijeme gleda i opet ga uzme za ruku:
- Prijatelju moj, stekla sam u ovom kraljevstvu najvee
dragocjenosti: krunu, kraljevstvo, vlast, to sam i traila. To moe
stei svatko. Meni je sudbina dodijelila mnogo vie, divnog mukarca
koji e me ljubiti i voditi da kraljevstvo zadrim, vladam. Veoma sam
nestana, moda i premlada da ozbiljno mislim, ali slutim da je u
vama taj mukarac i taj um koji treba ovom kraljevstvu.
- Precjenjujete me, princezo, nisam vrijedan ni...
- Uvjerili ste me da je u vas isto toliko mukog samovlada-nja koliko
i ljubavne strasti. Sad se vie ne bojim. Istina je, Baka upravlja
dravom, a Verbeci je kralj nad kraljevima. Ali znajte: ja elim
vladati. Ja! Zato mi treba odluan mukarac koji e mi rei kako da
zavladam, to da uinim. Gospodovati elim. Kako? To je vaa zadaa,
miljenice moj.
Vojko slua potpuno beutan, srce mu je prestalo kucati, krv
prestala kolati tijelom. Pred sobom gleda svojeg oca. Kako je to sve
mogao predvidjeti? Otkud mu tolika dalekovidnost kad je sve to
unaprijed tono opredijelio? Rekao mu je sve to tada kad je opazio da
je princeza bacila na nj oko. Rekao je sve tono kao da mu je neka
nevidljiva sila unaprijed apnula. Sve je to prorekao i sve to je
prorekao, to je otac i elio. "Sine, ti si onaj preko kojega u ja
uhvatiti kormilo vlasti i sapeti ue oko vrata neprijateljima nae
domovine. Zato sam se povezao s vojvodom, zato sam se napokon odluio
pomoi toj princezi do kraljevstva. Isprva nisam bio sasvim nacistu,
ali tek kasnije sazrela je u meni misao: ako ve drugaije ne mogu
osloboditi svoju domovinu spona koje je veu s Ugarskom, ono barem
neka zavlada itavim kraljevstvom volja Hrvata!"
Borio se protiv toga, spominjao ocu kako taj put ne odgovara moralu,
ali on je odgovorio: "Moe li se u kraljevstvu, gdje su moral ve
davno pokopali na dno movare, vladati moralom?"
Princeza ga je pozvala neka sjedne. Stolac je bio udaljen od nje i on
je pun poitanja sjeo. Ona odlui da se s njim ve sada posavjetuje.
- to mislite: zato je kralj odgodio vjenanje do jeseni?
- Princezo, po svoj prilici zato to su mu sve blagajne prazne, a
vjenanje mora biti sjajno, raskono. To e biti jedini uzrok odgodi,
ali se ne usuuje priznati.
- Nije li moda u toj odgodi neka prevara? Prevarili su jednom
Beatricu, moju tetku.
- Kralj Vladislav morao bi biti sretan i objeruke prihvatiti brak

koji mu donosi tako mnogo blaga u ljepoti i mirazu. Sve e prije

uiniti kralj i Verbeci negoli isplatiti golemu svotu koju duguje
vama i vojvodi od Ferare. A boje se i kardinala Ronalda.
- Samo dokle emo moi prikazivati mog bratia za kardinala? Bojim se
da kakav sluaj ne razotkrije varku. (>

_ Ne bojte se, princezo, nita ne moe razotkriti varku. O
tome vodi brigu moj otac.
Ako kralj kru u Budim, mi emo svakako s njim, ali elim da
doete i vi. Neu ni asa biti bez vas.
Naklonio se i tinu prihvatio njenu odredbu.
Dok tako sjedi udaljen od nje i ona razgovara s njim kao s
prijateljem, odjednom mu sine mudra misao pa odmah primijeti:
- Prije negoli Sto krenete u Budim, obavit e se oito vjenanje
vojvode s onom MH mirnom plcnAmjom.
Znao je to e time izazvati. Princeza se smrkne, ljutilo udari po
stolu i pogleda ga mrku;
To se vjenanje ne smije odrati. Nikako. Ja to neu. To je samo
vojvodin hir.
A on slegne ramenima pa e posve ravnoduno:
- Nikako, to je d u bok LI ljubav koju ne moete niim ugasiti. Znam
mnogo vie od vas, princezo.
Ustala je uzbueno i pristupila mu blie:
- Dakle, vi ste njegm jnm/danik u toj ljubavi? -.. ivlm
- Princezo, nisam ovlaten o tome govoriti. i ,, "fji. Ona ga uhvati za ramena i pogleda mu u oi: ri -i
- Morate mi ka/ati duni ste to ako me ljubite, ako primate sve ono
to sam vam malo prije ponudila, ako uzimate moju ljubav.
Povukao se malo od nje i rekao mirno:
- Kako da i/dam vojvodu koji me odabrao za svojeg pratioca i
pouzdanika?
- Odsad pripadati: samo meni. Ja vam se kunem na svoju ljubav prema
vama da mu neu nita govoriti. Obratno: utjet u, ali u s vama
smisliti neku zasjedu da mu otmemo tu djevojku. Taj brak treba
onemoguiti
Samo je to oekivan Za taj jedini cilj spreman je na sve. Priinja se
kao da se bon sa:n sa sobom, bi li joj rekao ili ne, a ona ga dri za
ramena, gleda mu u oi, privlai ga sve blie k sebi: Odaberi,
mladicu izmeu vojvode i mene.
Stigao je na cilj. Sad treba uhvatiti as da izvede djelo to je ovog
asa postalo svrha njegova ivota. Vojvodi iskopati jaz preko kojeg
ne moe nikad dosei Jasenku. Moda mu se i zato ukazala ona slika
kako ona pru>a ruke vojvodi, a u njenom licu je raj, sunce svjetlosti
i sree"

Stao Je na raskru Poi e putem koji mu je odredio otac - **

Jasenku Ne da je tom strancu o kojemu je sada doznao i to dd je
pustolov.
nego to u e geao pe, uva ama. Pogledao je u njene oi i ini
narua, Lijepe usne tiho apu: -li mene?
ih k usnama
u njegov naiu>.j|.
Odabire li mene?
Vas, princezo
U svojim mishma korakne prema princezi. Pogleda je sasvim rugim
pogledom nego to ju je gledao prije, uhvati njezine ruke i .
Pogledao je u njene oi i ini mu se: sad e

Ona vrsto stisne njegove ruke i njena glava klone na njegove grudi.
"Svreno je. Jasenka nikad nee poi za tog vojvodu. Spasio sam je."
Ta mu misao proleti mozgom dok prelijepa crnomanjasta glava lei na
njegovim grudima. Sjetio se da bi je morao pomilovati. Digne desnicu
i poloi je na njenu glavu, ali samo naas i odmah se spusti pred
njom na koljena:
- Vaa visosti, zapovijedajte sa mnom. Prva vaa zapovijed jest da
vojvodu odvratim od tog braka. Je li tako?
Kao da je batinila od svoje tetke Beatrice veliku zalihu hladnog
razbora, smjesta stekne prisebnost. Upravo oboava prisebnost tog
mladia i okrene se k njemu:
- Moj vitee, prelijepi i odvie ljubljeni, nas emo dvoje drmati
vlau nad kraljevstvom ugarskim i hrvatskim. Vi ete biti moj mozak,
a ja ezlo jer ezlo bez mozga moe postati u ruci samo ukras ili
bi.
- A ne smije biti ni jedno ni drugo, princezo. Vlast i ezlo treba da
budu pravednost, sloboda i briga.

ini joj se da pred njom stoji neka mudrost. Vrua krv pretjeruje u
oboavanju:
- Mladiu, vi ste moja sudbina, moj vodi, moja ljubav.
Ali on bi htio govoriti o onome to njega vie zanima i zato se
okrene k vratima, nauli ui kao da je nekoga uo, a to pobuuje
njenu pozornost.
- Oito me trai vojvoda ili prijatelj - veli on. - Predugo sam ovdje
sam s vaom visosti.
- Jest, netko ide trijemom. Nita zato. Moramo se porazgo-voriti to
emo initi. Vas e vojvoda opet poslati k toj djevojci. Sutra? On e
joj poslati pismo? Kako bi bilo da to pismo donesete meni?
- Princezo, ne bi bilo lijepo, ali ni odvie opasno. Ima i drugih
naina.
- Vi ete pismo razderati?
- Mogao bih ga razderati, ali nije sasvim poteno, princezo. Najbolje
je predati ga bratu one djevojke.
- Zato njemu? On e biti presretan da vojvoda uzme njegovu sestru.
- On ne eli da njegova sestra pode za vojvodu zbog toga to je
uvjeren da e se vojvoda brzo zasititi svoje ene.
Hi. - I hoe. Zapravo, inite to hoete, ali to pismo ne smije
dospjeti u Jasenkine ruke. ^f:^
- Time neemo mnogo postii, " :
- to, dakle? ><" <f;<
- Trebalo bi nai nekog plemia da se s njom vjena Sto prije. .
Ona klikne od radosti:
- Dat u mu miraz. Vi ste boanska mudrost. Da, dat u plemiu miraz
da uzme Jasenku. ; Vojku je zadrhtalo srce i odmah primijeti t
T.t&i&i- . . t

_ Nije potrebno, princezo, dati miraz. Djevojka ve ima dva
a trei je ovdje u ovom dvorcu. proscd. o? (J ovom dvorai i
k( _ j gleda ga udnim pogledom.
- Moj prijatelj Mladcu vitez od Srednjice. Znam sigurno: izgubio je
srce za njom Bit e sretan, a znam pristat e na taj brak i
djevojina majka, svi.
Opet pode k njemu, stisne mu zahvalno ruke:
To je divno. Upravo prekrasno. To emo uiniti. Trebalo hi dakle
govoriti s ovim mladiem, a zatim nai izliku da on ode iz dvorca,
zaprosi djevojku i tajno se s njom vjena. Neka se vie ne vraa u
vojvodinu pratnju.
- Izrekli ste kratko i tono to sam mislio. Tako treba uiniti.
- Vi ete to izvesti, hoete li?
- Obeajem, princezo
- To je zajedniko djelo budue kraljice i njezina savjetnika i

ljubimca. Jeste li sretni?

- Neizmjerno sam sretan, princezo.
A kad budem kralju -a., to emo nas dvoje moi uiniti iz Budima!
Imat ete posla da izvrite sve moje elje.
Moram otii - veli on - i odmah potraiti Mladena. Pokloni se i
krene.
Nju zahvati enja da je on zagrli i poljubi. Potrala je za njim i
uhvatila ga za ramena:
- Zagrli me, poljubi me, to jo jedino elim.
Uzeo je njene ruke da je tako dri daleko od sebe i ree: Ne valja se
aliti s poarom. Moglo bi se izgorjeti do temelja.
Uzdahnula je. On otvori vrata i hitro izie na trijem.
Osjeao se slomljen, skren. Najradije bi se bacio na zemlju i
beskrajno lijevao suze Titi ga u grudima, htio bi plakati!
"Predan sam, predan, /au\i]i-L<
I poeo je etati, gorc-dulje, trijemom, a hladan noni zrak puhao mu
je u lice. Tog asa u tmini opet ugleda etverokutni okvir prozora, a
na njemu najslau, najmiliju glavicu. Ali vojvode vie ne vidi.
Lijepe tamne oi gledaju nekud daleko kao da ekaju, a nitko ne
dolazi.
"Nema vojvode. Uguio sam ga, unitio sam ga, ja sam ti ga oteo,
Jasenke!" - ape on sam sebi i sklapa oi.
"Sad moram poi k Mladenu. On e je uzeti. On je mora uzeti. Njemu u
je dati SIVL mi se svija od boli. Neu svisnuti, neu poludjeti kao
to bih poludio da je otme onaj stranac, pustolov - razvratnik."
I pouri se k Mladenu. Obojica su spavali zajedno u jednoj sobi.
Mladen ga je ekao pun znatielje.
Sto Je, Vojko. zato si tako skren, a bio si kod princeze? Zar te
zvala?
- Moda nije sve onako kako ti misli, ali ja sam ve poao "m putem
i vie mi nema natrag.
- Ona te ljubi, odabrala te svojim ljubimcem?
165


h - Tako je kako je moj otac slutio. Sve je kako je on zamislio.
Vojko osjeti da je Mladen uzdahnuo:
- Teko je to, vjeruj mi, vrlo teko. Morat cei se potpuno odrei
Jasenke.
- Ona me zapravo nije mogla ni vidjeti. To zna - odgovara Vojko i
razmilja kako bi prijatelju rekao to kani, ali ga ovaj sada upita:
- Reci: zato ona ljubi tog vojvodu? Nije li to zabluda ili tatina?
Htjela bi biti vojvotkinja i nita drugo.
- Rekla je da samo zato eli poi za nj jer je on ljubi, a meu nama
nema nikoga tko bi je ljubio. Vidi: velika je pogreka to smo se

nas dvojica dogovorili da joj neemo udvarati. Tako ona eli poi za
onog vojvodu iz puke osvete. To su mi rekli nai dobri prijatelji. I
Mrnjavi. On je miran i ozbiljan. Sve prozrijeva. I on je tvrdio:
kad bi Jasenki netko udvarao od naih, ona bi smjesta ostavila
vojvodu.
- Ona se tako vlada da joj se ne usuuje pribliiti. Ni ti se nisi
nikad usudio ni rijeju ni pogledom iskazati to osjea. Je li tako,
Vojko?
- Sluaj: nisam se usudio zato jer sam znao to me eka: ili e moj
otac poi u Italiju, ili Oliva postati kraljica, on e pokuati da
provede svoje ciljeve. Ja nikad ne bih smio posegnuti za Jasenkom pa
kad bi me ona i ljubila.
- Jer si princezin ljubavnik?
- Jo nisam. Znao sam joj dokazati da prije svega mora biti vjenana
s Vladislavom.
- Tada e biti prisiljen da ostane na dvoru u Budimu?
- Jest, Mladene, a ti e ostati ovdje, ti koji ljubi Jasenku moda
vie od mene.
- to ti pada na um? Ja sam se ve smirio i nekako prebolio. Kunem ti
se na svoju pokojnu majku: svladao sam se samo zato to tebi nisam
htio zadati bol. Znaj, Vojko, prodro sam u tvoje srce. Ti do ludila
ljubi Jasenku. Bio bih hulja da sam se preputao tom osjeaju. Nisam
tako vrele krvi kao ti, znam vladati sa sobom.
Bilo mu je da mu se baci oko vrata i zagrli to vjerno, beskrajno
poteno prijateljsko srce, a opet: sam je Jasenku namijenio njemu i
razmilja kako bi priopio Mladenu to ga eka. Ta e mu vijest opet
otvoriti rane srca i ponovo zapaliti oganj. I eka da se smiri pa
ree prijatelju:
- uj, princeza nee da se vojvoda vjena s njom. Od mene je
zatraila da to sprijeim. Predloio sam joj da u Jasenki nai
vjerenika koji bi se tajno vjenao s njom i tako je oteo vojvodi.
Odluio sam odabrati tebe.
U tmini duga utnja. Mladi vitez od Srednjice istrauje svoju
unutranjost. Ve je u poetku svoje ljubavi sa svim naporom mozga i
osjeaja prema prijatelju gasio osjeaj koji je bio tek u raanju.
Kad mu sada priopuje tu vijest, osjea neku milinu u dui:
166

Mladen. hladan na te moje rijei? Zar mi moda ne
> Zna* sam predan princezi. Tu vie nema povratka, a
molim eh uzme Tako emo je spas", od vojvode. Znam
klik JIstnaVje: trcbaliTbi je spasiti. Ne mogu rei da sam hlaH,n ali ne osjeam on^ ushienja koje bi bilo potrebno da iska m lasenki ljubav koju ou od svog mua.
zem Jasenki iju^ ^ ^ ^^ Trebdo ^ da " 8mjesta s

niom tajno vjena a onda emo priopiti vojvodi da je Jasenka vic

pola za drugog Kako u toga dana b"ti sretan, Mladene
Sve mu je saoPn> to se dogovorio s princezom. Razmislili su
itavu stvar, sa svih strana razgledali i promislili i najposlije Mla
den odgovori: . .
- Rekli su mi d i je imuni ludovao za njom i prosio je, a
ona ga je odbila arm to je napustio njenog brata u
najteem asu. Moda Mmi;:i ?
- Znam sve. dra^i Mladene. Da je ljubila Simuma, opet bi
mu se vratila poto se pci i - Prema tome, ne bih pokuao to
ni spomenuti Simuniu. Znam - i je Arbanasi ljubio djevoj
ku, ali i on ju je napustio zbog Jelenka. Je li prema njemu os
jetila kakav osjeaj, to ne zrne...
Mladen je razmiljao i o Simuniu i o Arbanasiu.
- Nekoga je morala ljubiti. Moda iz osvete ide za vojvodu. Vojko.
kako bi bilo da K sutra tonije raspita o svemu? Ponajprije: je li
Jasenka togo osjeala za imunia ili za Arbanasia.
- Rei u Jelenku s% to se dogodilo. Otkrit u mu tog vojvodu i
prepustiti njenom bratu da on kae svoju.
- Ako Jasenku niti ne vee za njezine bive prosce, onda dolazi red
na mene.
- Sutra Jasenki nosim vojvodino pismo.
- To e sigurno h njegovo pitanje zbog vjenanja, jer mu je ve
isporuila da je spremna poi za njega ako majka i brat dopuste.
- Bit e sretni ako je ti uzme, Mladene.
Osjetili su teinu as, Mladen uhvati za ruku prijatelja:
- to e s tim pisn
- Predat u ga b -_ razjasniti mu tko je vojvoda i saopiti mu da si
ti prosac. Neka vas smjesta vjena tako da zaskoite vojvodu.
- Ako se zbog v razljuti i ne bude nas vie pomagao?
Zna da moramo jo o-,U Vilenu.
- Ne boj se, Vik-na & izii za koji dan, a da nam ne treba ni
vojvoda. A princc/a je s nama. Ona se eli osloboditi ove urjakinje.
- Sad razumijem1 ti si sam tako udesio.
. - To je moja du/n Morao sam se odrei svake nade, a
i nisam se odricao, jer UK nije nikada podavala nikakve nade.
Ah sam se zakleo u dui da je vojvoda nee dobiti. Na tome sam
167


- Tako je kako je moj otac slutio. Sve je kako je on zamislio.
Vojko osjeti da je Mladen uzdahnuo:
- Teko je to, vjeruj mi, vrlo teko. Morat e se potpuno odrei
Jasenke.

- Ona me zapravo nije mogla ni vidjeti. To zna - odgovara Vojko i

razmilja kako bi prijatelju rekao to kani, ali ga ovaj sada upita:
- Reci: zato ona ljubi tog vojvodu? Nije li to zabluda ili tatina?
Htjela bi biti vojvotkinja i nita drugo.
- Rekla je da samo zato eli poi za nj jer je on ljubi, a medu nama
nema nikoga tko bi je ljubio. Vidi: velika je pogreka to smo se
nas dvojica dogovorili da joj neemo udvarati. Tako ona eli poi za
onog vojvodu iz puke osvete. To su mi rekli nai dobri prijatelji. I
Mrnjavi. On je miran i ozbiljan. Sve prozrijeva. I on je tvrdio:
kad bi Jasenki netko udvarao od naih, ona bi smjesta ostavila
vojvodu.
- Ona se tako vlada da joj se ne usuuje pribliiti. Ni ti se nisi
nikad usudio ni rijeju ni pogledom iskazati to osjea. Je li tako,
Vojko?
- Sluaj: nisam se usudio zato jer sam znao to me eka: ili e moj
otac poi u Italiju, ili Oliva postati kraljica, on e pokuati da
provede svoje ciljeve. Ja nikad ne bih smio posegnuti za Jasenkom pa
kad bi me ona i ljubila.
- Jer si princezin ljubavnik?
- Jo nisam. Znao sam joj dokazati da prije svega mora biti vjenana
s Vladislavom.
- Tada e biti prisiljen da ostane na dvoru u Budimu?
- Jest, Mladene, a ti e ostati ovdje, ti koji ljubi Jasenku moda
vie od mene.
- to ti pada na um? Ja sam se ve smirio i nekako prebolio. Kunem ti
se na svoju pokojnu majku: svladao sam se samo zato to tebi nisam
htio zadati bol. Znaj, Vojko, prodro sam u tvoje srce. Ti do ludila
ljubi Jasenku. Bio bih hulja da sam se preputao tom osjeaju. Nisam
tako vrele krvi kao ti, znam vladati sa sobom.
Bilo mu je da mu se baci oko vrata i zagrli to vjerno, beskrajno
poteno prijateljsko srce, a opet: sam je Jasenku namijenio njemu i
razmilja kako bi priopio Mladenu to ga eka. Ta e mu vijest opet
otvoriti rane srca i ponovo zapaliti oganj. I eka da se smiri pa
ree prijatelju:
- uj, princeza nee da se vojvoda vjena s njom. Od mene je
zatraila da to sprijeim. Predloio sam joj da u Jasenki nai
vjerenika koji bi se tajno vjenao s njom i tako je oteo vojvodi.
Odluio sam odabrati tebe.
U tmini duga utnja. Mladi vitez od Srednjice istrauje svoju
unutranjost. Ve je u poetku svoje ljubavi sa svim naporom mozga i
osjeaja prema prijatelju gasio osjeaj koji je bio tek u raanju.
Kad mu sada priopuje tu vijest, osjea neku milinu u dui:
166

Mladene. ti si hladan na te moje rijei? Zar mi moda ne

di mm princezi. Tu vie nema povratka, a

da je S- Tako emo je spasiti od vojvode. Znam
klik ^na-bal bi je spasiti. Ne mogu rei da sam hlaH*n "ali ne osjeam on ushienja koje bi bilo potrebno da iska" " lasenki ljubav koj od svog mua.
em ^s^ljue se ,: obnoviti. Trebalo bi da se smjesta s
niom tajno vjena a onda emo priopiti vojvodi da je Jasenka
ve oola za druge- Kako u toga dana biti sretan, Mladene
Sve mu je sao to se dogovorio s princezom. Razmislili su
itavu stvar, sa su strana razgledali i promislili i najposhje
Mladen odgovori : ....
- Rekli su mi d;i je imuni ludovao za njom i prosio je, a
ona ga je odbila sam. to je napustio njenog brata u
najteem asu. Moda ._: Sin :;: "_.
_ Znam sve. dragi Mladene. Da je ljubila Simuma, opet bi
mu se vratila posto se poka]a" Prema tome, ne bih pokuao to
ni spomenuti imuniu. Znani je Arbanasi ljubio djevoj
ku, ali i on ju je napustio zbog Jelenka. Je li prema njemu os
jetila kakav osjeaj, to ne /n;i.
Mladen je razmiljati | o imuniu i o Arbanasiu.
- Nekoga je morala ljubiti. Moda iz osvete ide za vojvodu. Vojko,
kako bi bilo da M sutra tonije raspita o svemu? Ponajprije: je li
Jasenka togod osjeala za imunia ili za Arbanasia.
- Rei u Jelenku s\ . to se dogodilo. Otkrit u mu tog vojvodu i
prepustiti njenom bratu da on kae svoju.
- Ako Jasenku nit;i ne vee za njezine bive prosce, onda dolazi red
na mene.
- Sutra Jasenki nosi n vojvodino pismo.
- To e sigurno bm njegovo pitanje zbog vjenanja, jer mu je ve
isporuila da je spremna poi za njega ako majka i brat dopuste.
- Bit e sretni ako je ti uzme, Mladene.
Osjetili su teinu as. Mladen uhvati za ruku prijatelja:
- to e s tim pisni
- Predat u ga hm razjasniti mu tko je vojvoda i saopiti mu da si ti
prosac. Neka vas smjesta vjena tako da zaskoite vojvodu.
- Ako se zbog iui:a ra/l|u i ne bude nas vie pomagao? Zna da
moramo jo osloboditi Vilenu.
- Ne boj se, Vilena e izii za koji dan, a da nam ne treba ni
vojvoda. A princeza je s nama. Ona se eli osloboditi ove urjakinje.
- Sad razumijem ti si sam tako udesio.
- To je moja d u/ n Morao sam se odrei svake nade, a
nisam se odricao, jer ma nije nikada podavala nikakve nade.
Ah sam se zakleo u dusi da je vojvoda nee dobiti. Na tome sam

167

s princezom sklopio savez. Ona e nam biti zahvalna, i meni i tebi.
- Dobro, Vojko, radi kako zna, ali ne elim se narinuti, moda imaju
prednost imuni ili Arbanasi. Tko zna kome se priklonilo to
djevojako srce prije nego Sto smo mi doli. Raspravljah su dugo u
no, a onda je Vojko iziao na trijem. Odvie ga je stezalo u
grudima. Ne moe tako lako podnijeti svoju sudbinu. Udaje Jasenku za
drugoga da je moe spasiti od stranca.
Duboki je mrak ispunio sobu. Njih su dvojica jo dugo polagano i tiho
koraali iza ograde, promatrajui zvjezdanu no.
U SVOJEM DOMU
Na putu iz Paklenog luga u Brezovicu, Davor Antolkovi sa svojom
povorkom i djeacima, nije naiao ni na kakve zapreke. Luci je bio
zarobljen i ranjen, kraljevska eta pohvatana ili se raz-bjeala na
sve strane, kneevski vojnici kojekuda lutali ikarom, a etovoda
Vencel, poto je udario Gapara, nije mogao dospjeti na vrijeme u
Lukavac da izvijesti Verbecija kamo kreu hrvatski plemii s
kraljeviem.
Prvi put je cesta osloboena od neprijatelja koji je dva mjeseca
neprekidno bio u zasjedi, bilo da eka one to su odveli kraljevia,
bilo da hvata Jelen ka Kuevia. Sad su svi razoruani, pa je
Antolkoviu i Gordani bilo lako do Brezovice.
Ve su izdaleka opazili tornjeve. Djeca su se neizmjerno radovala.
Gordanino se srce stezalo. Snaga se ruila. Damir nije mogao shvatiti
kako se njegova majica ne raduje svojem domu kao on, a ne smije
pitati. Samo bi je ispod oka pogledavao dok su se njezine bademaste
oi katkad sklopile i ona je popustila uzde.
Radost obuzme djeaka kad su sputali most.
Damira sve zanima, jesu li stabla granata kao prije, jesu li sluge i
sluavke jo tamo i sve to je ostavio onog kobnog dana kad su ga
prevarom odveli u susret majci i uhvatili kneevi ljudi da dovabe
Gordanu i od nje izmame boravite kraljevia. Sve to je od onog dana
prepalio, zaas je zaboravljeno. Svaka travica, svaki kameni,
svaka stvarca u dvoritu, sve ima za nj posebni ar, sve ga
pozdravlja, sve mu klie kao da su sve to iva bia koja mu se
vesele, smiju, dovikuju i domahuju.
U toj radosti odjednom ugleda pred sobom milo i drago Jasenki-no
lice. Sva sretna ogrli ona djeaka za kojega je ve mislila da je
rtva umskih zvijeri.
- Jasenka! Jasenka! - klie on radostan - ivi smo i zdravi, Ivan i
ja. Kako u vam mnogo pripovijedati, to smo mi sve doivjeli?! Vidio
sam kako je gorio dvorac dok ste vi bili tamo.
Smjesta bi joj ispripovijedao, ali dolazi stara gospoa Kule-168

vika pribliuje se Gordu m i pozdravlja je sretna to su se

napokon nali u sigurnom "klonitu.
A gdje je Jelenkr - pita Damir.
__ On je smjesta krenuo natrag u Turopolje da tamo eka gospodina
Antolkovia, i to u Arbanasievu dvorcu - izvijesti JaSCn l onda je Jasenka pola prema Gordani koja ih pozdravlja u svom
domu i odreuje sluavkama da im spreme najljepe sobe za
Damir ve zaboravi i goe. Njegova je dua ispunjena pozdravom
dragom domu u kojemu je sve puno ljepote, miline, dragosti, uspomena
Sve ga poziva. On tri uza stube da to prije moe pretrati onim
trijc n gdje je odrastao, gdje se igrao s Ivanom i svojim drugom, si:
kmeta Vojkovia.
Smjesta pita za nj i naloi da ga dovedu, a onda potri dvoranama da
vidi je li sve kao to je bilo, nije li tko to dirao, nije li tko
to odnio, to mu je milo i drago.
Zaustavlja se pred velik uljenom slikom svog oca, u modroj
plemikoj odori s otrim maem u ruci. ini mu se da je otac tako
lijep kao nikad dosad ini mu se kao da mu otac s ove slike govori,
neto pripovijeda a on ne moe uti ni razumjeti. Majice, doite.
Otac mi neto ape. Majice, brzo.
ula je sinovljev poziv, krenula natrag, smjesta ula u svoju lonicu
i zakljuala vrata. Snage su konano klonule. Baci se na po-ivaljku,
gurne glavu u baruna^.: jastuk da zatomi jecaj.
Preputa se boli, ba kao o: dana kad je stigla u ovaj dvor i kad su
joj javili da je Damira rastrgao vepar.
Nala je sina iva, probijala se kroz teke muke da ga oslobodi i
napokon je on tu I on i kraljevi i sada mu ne moe vie zaprijetiti
opasnost. Ali nad njom, nad njenom mladosti i sreom koju je eljela
jo dugo i dugo uivati pala je no.
Kad je ugledala vrak brezovakog tornja, zarinuo joj se u srce kao
otrica. Sto je dola/il i blie, to je njeno srce vie krvarilo.
U ovom dvorcu nikad vie nee biti sree. Sve je palo u grob, tamo
daleko na bojnom polju
Jedva se uspinjala stubama jedva je dola na trijem. uvi klicanje i
dozivanje sina. smalak i posljednja njena snaga. Jo je jedino mogla
pohitati u lonicu da se zatvori i utopi u svojoj boli.
Zalud su djeaci kucali na vrata. Potkastelan je ve o svemu davno
obavijeten Zna zato . njegova gospodarica zatvorila pa je odvraao
djeake da je ne bune. Tumaio im je kako je umorna, Kako joj Je
potreban mir. Saznao je od stare Kuevike o borbi Kroz cijelu no i
sve je to navodio bistroumnom Damini. Ali on neprestano sumnja da se
s njegovom majkom neto dogaa to mu
Uvaio je i napor i besanicu, sve, pa ipak se njegov ivi duh raca
onoj zatvorenoj odaji u koju on ne smije ui. Nikako ne

moe vjerovati da bi ba taj napor mogao svladati i njegovu hrabru,

junaku majku pa da ne bi mogla izii. S tim se ne moe pomiriti. Ide
trijemom, silazi u dvorite, razgovara s pojedinim slugama, ispituje,
avrlja, oekuje sve radosti koje je uivao u ovom dvorcu. Svakog se
asa zaustavljaju njegove lijepe oi tamo gore i on se kriomice
odulja na trijem, prema onoj odaji gdje je zatvorena majka, a u
svojoj dui nosi upitnik, pun neke plahe slutnje.
Napokon, predveer, kad je ve pao mrak, Gordana pomno opere lice i
svim sredstvima nastoji prikriti tragove suza. Sa smijekom na usnama
krene u blagovaonicu.
Svi su se okupili. Ona je sjela na poivaljku, uza nju gospoa
Kuevi i Jasenka, onda Damir, pa Ivan s dvojicom plemia to su
ostali u dvorcu jer je Antolkovi s drugima smjesta krenuo natrag u
Turopolje.
Oko stola obredali su se potkastelan, zatim sva druga kuna eljad,
muka i enska. Opazila je kako se svi pogledi kriomice obraaju k
njoj. Svatko s nekim strahom i poitanjem trai u njenom licu tragove
boli. Zna se svladati pred djeacima, pripovijeda pot-kastelanu kako
je bilo prole noi i kako je bilo u gradu Lukavcu, ali sve samo na
odlomke da bi neim zabavila ljude i odvratila pozornost od svoje
tuge.
Onda je odredila svojoj staroj gazdarici neka odvede djeake na
spavanje. Sluinad se udaljila od stola, a ona ostane sama s
potkastelanom i s dvojicom plemia. Gospoda Kuevi i Jasenka takoer
su otile spavati.
- Nitko u dvorcu ne smije ni jednom rijeju spomenuti pred Damirom i
Ivanom to se dogodilo na bojnom polju. Neka dijete nita ne zna dok
se bude moglo tajiti. ula sam da je naloio neka mu dovedu malog
Vojkovia. Znade li njegova majka ili kmetovi u blizini togod o
bojnom polju?
- Ne, vaa milosti. U svom pustom malom selu nisu nita mogli
doznati. Juer sam bio s njima na oranicama i razabrao da nita nisu
uli. Naravno, onda ne zna ni djeak.
- Ako ne zna, dovedite ga. Damir ga voli u igri, neka se to vie
zabavi da bude to manje sa mnom. Ponajprije se moram dobro naspavati
da opet steknem snagu ako me dijete pita za oca.
Malo su utjeli. Onda e potkastelan:
- Vaa milosti, zar je uistinu tako kako je s bojnog polja javljeno?
Zar nema nikakve nade da moda ipak...
- Svi su glasnici javili jednako. Tko se tu jo moe emu nadati?
Najbolje da o tome ne govorimo.
Ustala je i opazila da joj potkastelan eli jo neto reci. Oklijeva,
bi li ga zapitala ili ne. Ipak se odlui:
- Imate li jo to rei? Ne skanjujte se, ve govorite. Zelina znati
sve.

Dobroudni ovjek obori glavu pa e malo mucajui:

_ Vaa milosti uo sam da ste bili s gospodinom Kueviem daleko u
Slovakoj
_ Da istina je. dobro ste uli.
_ Za ono vriicn L stigao je u Brezovicu va katelan Mladen1 Sasvim je zaboravila na tog ovjeka koji je svojim izdajstvom
^krivio da je morala otii tako daleko i toliko pretrpjeti dok je
Ivana oslobodila Draemew AMO k- Mladeni je ostao u Lukavcu ranjen
Istina, pokajao se. Nije imala ni prilike ni vremena da upita za nj
Odvie je njezin ivot bio ispunjen borbama u Turopolju, zatim
strahom za sina i kraljevia, brigom za Vilenu i svim osnovama koje
je plela zajedno s Antolkoviem. A onda i sa svojom boli. Taj joj je
nesretnik pao letimice u sjeanje i opet je nestao, uvjerena da je
ostao u Lukavcu. Zauena pita svog potkastelana:
- Zar je doao? Bio je ranjen. Kako je mogao doi?
- Dovezao se, vaa milosti. Lukavani su ga ranili - ree on - ali mu
je rana ve zacijelila. Dakako, brzo smo ga spremili i odmah sam
pozvao naeg vraa. On je to elio...
- To je dobro, razum i L se - poprimi ona dranje gospodarice.
Mladeni nije, dakle, nita govorio kako je zadobio rane. To joj je
drago i smjesta zapita:
- Kako mu je sada11 Je li ve zdrav?
- Bilo mu je svaki dan bolje, dok jednog dana ne izjavi da mora otii
k vama.
Ona se zaudi On je, dakle, ostavio dvorac? I oprezno zapita
potkastelana:
- Zar je rekao da mora k meni? Istina je, ali oito nije mogao do
mene.
- Ba mi je zato bilo udno to nije stigao s vama.
Samo ako ga Lukavani nisu opet putem uhvatili - veli ona prividnom
brigom - A recite mi, potkastelane, kako je otiao? Sam, ili je vodio
koga sa sobom? Ima li oruja?
Uzeo je sa sobom dva kmeta, oruje i tri konja. .
- Je li ve bio dovolj jak? Je li mogao jahati? /, , _- Gospodin
katelan je vrst. Istina, jo mu rana nije bila sasvim zacijeljena,
ali to je to mukarcu koji je takve snage kao on. Odgovarao sam ga
da ide i ponudio da u ja potraiti vau milost, umjesto njega. a!i
on nee. Rekao je da nikome ne moe otkriti gdje se nalazite Tako se
zakleo. Ne moe mi odavati vae tajne.
Bademaste oi su se smanjile kao da je u daljini ugledala bra-aatog
pristalog ovjeka l.f a je u Lukavcu strast prema njoj navela na
izdaju. Kamo c mogao otii? I zato? Moda je osjeao aa e ona
uskoro se vratiti u dvorac i pobjegao? Drugo joj se ne im nita
vjerojatni. Kamo bi inae bjeao i zato dok jo nije sasvim

ozdravio?

170
71


"*" Po svoj prilici je krenuo u zagrebaku tvravu. Da je u
Turopolju, ve bi to davno doznala. A moda se sklonuo i u kakvu
seosku kuicu. Sve je vie zanima njegov put. Nita nije prirodnije,
nego da se ne eli s njom sastati u ovom dvorcu. A opet joj se ini
da nije mogao jako zdrav sjesti na konja. Njegov je odlazak
uznemiruje.
- Ne bismo li mogli doznati od ukuana onih kmetova to ih je poveo
sa sobom kamo su se spremali?
On se nasmijei i potvrdi glavom kao da je oekivao to pitanje:
- I mene je vaa milosti, zanimalo zato on ide, dok moe ovdje
lijepo ivjeti i potpuno ozdraviti ili poslati mene. I ja sam vjeran
kao i on. A kako e vam sluiti i braniti vas dok jo ne moe vitlati
maem? I tako sam otiao pitati domare one dvojice mladih kmetova.
Ali oni rekoe: gospodin katelan zapovjedio je dvojici momaka da ga
ne prate i neka ponesu sa sobom haljetke jer idu na dui put. Drugo
nita nismo mogli doznati.
"ovjek zna da mi je teko skrivio i otiao je u kakav dvorac nekom
prijatelju koji je vrlo daleko. Zna da pod mojim krovom ne moe
opstojati." Onda se Gordana sjeti Stjepka. Kad se s njim sretne,
doznat e kako je otiao iz Lukavca.
Nakon tog razgovora vrati se ona u svoju lonicu. Ne misli vie na
Mladenia, ve se spusti na leaj, pust i prazan, i predaje se
svojoj boli.
Gomila naroda ekala je pred turopoljUMifJOplfeMML Katkad
bi se zatalasala u narodu nestrpljivost i pala IM {Mkvfeigl primjedba
iz usta mladih razdraenih momaka. fc^>^*?l*Y
eka svjetina, eka i neprestano gleda prema Lukavcu, odakle ima
stii na konju kanonik Benko sa svojom pratnjom.
Tad se napokon pojavi onaj iz ijih usta ele uti je li potpisano
ono to je Kaptol utanaio sa sucima. Ozbiljna lica stupa kanonik
pred narod. Sto da mu kae? Da je odbijeno utanaenje to ga je
ponudio Verbeci Turopoljcima? Da baci goruu baklju u vrelo ulje i
zapali oganj mrnje i bijesa u duama ovih pravednih ljudi? Da ovaj
opljakani, izrabljeni, iskoriteni, okradeni narod razdrai, da mu
ubije nadu u pravdu? Moda e klonuti pri prvim njegovim rijeima,
dok on u svojoj dui, unato svemu, nosi vrstu vjeru da pravda ne
moe proi kraj nepravde, a da je ne kazni.
Vjeruje u zadovoljtinu i ne ubija posljednju iskru pouzdanja. I tako
saopi ljudima nekoliko rijei:

U gradu Lukavcu je teka nesrea. Verbecijev neak umire, svi su

izgubili glavu u velikom oaju i zato nismo mogli donijeti eljeni
odgovor. Priekajte, a dotle se vratite svojim kuama.
Ljudi su mrmljali, prigovarali, no ipak su na kraju posluali
72

njegove rijei , suci su smirivali narod i uvjeravali ga da e za
danpoaloamuje ,a rukom da umiri ljude i poalje ih svojim ku-,ma
A dok odla/e. svakom je na ustima ime Verbecijeva neaka. C -
Mui se i natc/ sa ivotom. To mu je kazna.
Narod se vraa kuama, a ljetni povjetarac pozdravlja predveerje i
svuda nosi narodne kletve izdajici. "; , -
* * *
U upanovoj kuci zapalie svjetla. Kanonik Benko sjedi nasuprot
upanu i pripovijeda mu to je doivio u dvorcu. Razlae mu sve
redom. upan slua. Podboio je glavu, jedva se dri. Od kanonika je
sada uo svu sudbinu svoje keri. Gurnuo je prste u prosjedu kosu kao
da bi je htio iupati.
Kanonik ustane, pnst ipi mu, uhvati ga za obje ruke koje su upale
kosu i poloi ili na stol:
Budite prisebni dragi prijatelju. Ne gubite snage. Sabente se. Ne
dolikuje to mukarcu. Razumijem vau bol, ali je ne smijete
izraavati na ovaj nain.
Nema u meni vie ni trunka snage. Sve bih razderao, sve do ega
doem. Moje dijete1 Kad se ogledam ovim sobama, vidim lijepu
plavokosu glavu, nasmijeeno lice, plave oi, pune sree i veselja.
Gdje je to sve sad;. Zato sam vlastitu kerku predao najveem svojem
neprijatelju.1 Recite: nisam li glupan, povjerljiva luda? Kako sam
smio vjerovati onome koji me ve jednom prevario? Kako sam se smio
pou/Jati u suze onoga koji je jo donedavno mamio suze na oi naem
narodu?
- Mi smo gospodine upane, stvoreni u potenju i zato smo vjerovali.
Vidite: esto sam zamjerao Davoru Antolkoviu koji u svemu i svaemu
nala/i sumnju, a ipak je poten. Da, ali on je bio tamo na jugu gdje
se ni kruh ne moe jesti bez lukavosti. Ali ne valja sada oajavati
Pravedni smo i poteni. Pred nama je razbojnik bez due. S njim nam
je teak boj ali emo se ipak s njim boriti dalje.
- A moja ki, moja ki? Ona e nositi ime tog lupea. Dokle?
- Ako umre, srea m i ako ne?
- Uvjeren sam da pr ! nje Verbeci eli opet uvesti izdajicu u nae
krugove.
A vi mi to s tolikim mirom kaete, gospodine?
Moram, gospodine upan. Treba da znate sve i da pogledate istini u
oi.
Vani se uje buka. koraci, kretnje. upan se zaustavi. Od svake

kretnje strepi da mu >! i neke strane vijesti.

Ulazi Antolkovi. upanu odlane. Kanonik mu pode u susret 1 prua mu
ruke.
Zatvorili su vrata Antolkovi je blijed, izmuen. Tek sada ga zahvaa
teak umor.

- Ni oka nisam stisnuo, a pogotovu to zaloio. I moja snaga granica.
** Smjesta upan dozove sluge i naloi im neka donesu veeru. "*J Svojeg sam Vojka poslao u Lukavac, a zatim sam otpratio OoManu,
kraljevia i njenog sina u Brezovicu. Sad su potpuno si-gatu saopuje im Antolkovi.
- Zato se niste tamo odmarali i neto zaloili?
- Nisam imao vremena. urio sam se natrag zbog vas, gospodine upane,
prijatelju moj.
- Da plaete nad mojom nevoljom?
- Ne, dragi moj Stjepane, nego da vam saopim kako emo za koji dan
osloboditi Vilenu.
ini mu se da je to nemogue. Ali kad Antolkovi neto veli, onda se
njegovo srce poinje nadati. Pristupa mu i prua obje ruke.
Antolkovi ih prima i obeaje:
- Zadajem vam rije da u rtvovati slobodu mladia kojeg neizmjerno
volim, nakon sina najvie, samo da spasim Vilenu.
- Kojeg to mladia?
- Onog koji e iznijeti svoju glavu i svoju slobodu na nian najveem
svojem neprijatelju.
- Zar je moda Pogledi?
- On nije dovoljno drzak. Nema u njega te snage.
- Ako se govori o drskosti, onda valjda ne mislite... Zastao je.
Antolkovi kimne glavom.
- Jest, Jelenko Kuevi. On e to uiniti.
Ne moe u to vjerovati. Kako bi se on izloio za njegovu ker koju je
toliko osramotio pred itavim Turopoljem i okrutno je kaznio?
Antolkovi pogaa njegove misli i razlae mu:
- Jelenko Kuevi duan je to uiniti jer je Vilena u Lukavcu
izloila sebe kad je Draeni htio biem prisiliti njegovu majku da
opozove priu o nemani, uvjeren da je Vilenu odvratila od njega ona
pria o nemani. Vilena je stala pred Kueviku i primila udarce bia,
umjesto nje.
Bulji u Antolkovia. Zar je izgubio pamet? I kanonik potvruje
Antolkovieve rijei. uo je od Stjepka i uvjerava upana da je tako.
Ali to to znai, kako da se snae? Gdje da se zaustavi?
- Moja ki izlae sebe za staru Kueviku, majku onoga koga je
protjerala, tako kruto uvrijedila? Znam da joj tu uvredu Jelenko ne
moe nikad oprostiti, znam da joj ni ja ne bih mogao oprostiti kad bi
mi to bila rekla ona, koju prosim. Nije li moda time htjela

popraviti stranu uvredu?

Sve mu se to smutilo, nita ne moe shvatiti. Tako je izmuen da ne
moe ni misliti. Samo slua to mu priaju kao dijete bajku.
- Jelenko e izvriti dunost, dragi prijatelju, vratit e milo za
drago. Zato e on otii i osloboditi Vilenu, bila ona vjenana ili
ne.
I upan vie ne razmilja. Vijest mu prua nade. Naas je odahnuo,
muka poputa. Slua razgovor Antolkovia i kanonika
74

koji meusobno saopuju dogaaje prolih dana i noi, upuuju se
i stvaraju nove osnove. _
Sluge su donijele veeri Svi su prionuli uz jelo. upan je kanonika
i Antolkovia zadrao pod svojim krovom da prenoe.
NOVI LJUBIMAC DVORCA
Vedar i veseo sjedi Verbeci s kraljem, knezom i Pencingerom u
blagovaonici. Petar Pan lei kao neko pred kraljevim nogama, pod
stolom, i smilja ale. Sada ga slua i Verbeci, smije mu se i
izaziva dosjetke. Sretan je u/vieni gospodin jer je Draeni ovu no
malo spavao, a danas JL vedar, jede i udesni vra mu ulijeva nadu da
e ve za osam dana bio zdrav. U to vie i ne sumnja. Njegov je neak
spaen, a sve ostalo ini se Verbeciju samo sitnica. Sve ono drugo
moe uiniti svojom voljom, svojom snagom, sve moe ravnati, samo
ivot neaka nije bio u njegovoj vlasti.
Najposlije uutka ale Petra Pana i stade ozbiljno pripovijedati
kralju i knezu:
- ekam vijesti koje mi ima donijeti Ferenci. Poslao sam ga Bakau u
Budim. Neka sazna to se dogaa na bojnom polju. Znam da Baka ima
mnop.i bolje glasnike od nas. On sigurno zna to radi Petar
Berislavie. a to opet Turci na istoku. Kane li preko Drave ili ne?
Baka ne bi ni za ivu glavu poslao pisma, oprezan je. Prema tome,
morao sam poslati njegova neaka da mi donese istinite vijesti. Ako
Turci kane prijei Dravu i udariti na Budim, onda nam nema druge nego
pomiriti se s ovim narodom ovdje.
- Rekli ste da nee biti ozbiljna pomirba - zapanji se knez
- a sad opet govorite .
Svaki as se dogaaji mijenjaju pa ne moe ni on ostati isti -
naglaava Petar Pan.
Dravnik potvrdi primjedbu radosno i ree:
- Knee, morate progutati ovaj zalogaj, iako je gorak. Bude li
potrebno, jo stvar nije jasna, priekajmo.
Ah, uzvieni gospodine, koliko je tu blaga i bogatstva? I ,u u
Zagorju gdje je moje imanje. Koliko je tamo vinorodnih ordma.
dvoraca. Sve bih to mogao nazvati svojom kneevinom da se mogu
doepati povelja hrvatskih plemia koje mi je obeao Pen-nger. Sve

bih pretvorio u svoje sluge, a vi biste, uzvieni gospo-ane, imah

koristi i kralj...
~ Sad je Ptrebno pn> ti dok se ne vrati Ferenci. Ako do-vijesti
da Turin ne kani prijei Dravu, onda vam pruam
m

slobodne ruke, knee, pa moete haraiti po Zagorju i Turopolju
koliko vas volja.
- Ako ne donese?
- Onda nema druge: kralj e morati potpisati utanaenje, a narodu
dati odtetu za poinjenu tetu.
To razbjesni mladog kneza i on skoi kao divljak:
- Ja da platim? Nikada. Ako elite dati kakvu odtetu, iz. volite
platiti iz svog depa.
- Ovaj mali djeai plee na ici, okliznut e se i razbiti glavu opomene Petar Pan kralja, pokazujui na kneza. - Joj je dijete pa
zaboravlja uljudnost prema uzvienom gospodinu.
I kralj se umijea i uutkava kneza dok ga Petar Pan ne pri-sili da
moli uzvienog gospodina za oprotenje. A uinio je to na aljiv
nain i svi su bili zadovoljni. Petar Pan budno pazi kako bi ostao
uvijek prema Verbeciju najpaljiviji, a prema Draeniu vrlo obziran.
Kad su se umirili, opet e Verbeci:
- Sve bi bilo dobro da moj neak nije ranjen. Sve se to ne bi bilo
dogodilo. Ni ova sramota da su razbili kraljevsku etu u Paklenom
lugu niti bi trebalo utanaenja. On bi svojim maem pokosio pol
Turopolja i prisilio Hrvate da pou na ratite. On je strah i trepet
svim tim plemiima to god ih ima.
- Ve davno bio bi uhvaen i Jelenko Kuevi koji buni itavo
Turopolje protiv vas - uplete se Petar Pan, a Verbeci ivo potvrdi:
- Pravo veli, taj lupe buni ostale, ali i neki sivi oklopnik.
- Ve mi je preko glave sramota da se ovdje klati neki strani vitez
pod sivim vizirom i nitko o njemu nita ne zna, a Kuevi se isprsuje
kao neki vitez ili vojskovoa.
- Te ste se sramote mogli lako osloboditi - veli Petar Pan] knezu trebali ste uzjahati konja i, umjesto Draenia, koji je ra-j njen,
izvriti zadau.
Knez se namrti na tu rugalicu koja je izreena vrlo ozbiljno; i
promrmlja:
- Kraljev neak ne moe izii na megdan nekom malom plemiu niska
roda. Ali on e za dravu uiniti sve, dapae, poni- ziti se i
baciti u borbu protiv tog Kuevica.
- Tako je - potvrdi Verbeci - ali tko je taj to pokriva lice vizirom
da ga nitko ne prepoznaje? Toga bi trebalo uhvatiti. Vidite, knee,
moj neak je ranjen, Luci je ranjen i zarobljen^ Poslali su mi
danas glasnika da ga izmijenim s Vilenom.

- Slabo cijene upanovu kerku u turopoljskoj opini! Glupani - veli

lakrdija. - Neka samo hrane i njeguju Lucia, a kad ozdravi, ve
emo ga oteti ili iskupiti. Je li tako, uzvieni?
Verbeci uiva u svom novom ljubimcu i odobrava, a on sad upita:
- A to e biti sa svatovima?
- Vra je odredio da barem jo pet do est dana Draeni ne smije
vidjeti zarunicu. Moglo bi ga stresti uzbuenje, a to bi

mu kodilo. Potpuno sam prihvatio njegove savjete. Taj ovjek pravo
je udo od vraa.
- Da. njemu imate zahvaliti. uzvieni gospodine, ivot svog neaka primijeti Pencinger.
Petar Pan se uspravi. Njegovo mravo tijelo kao da se prijeti. \li
Verbeci mu zapovijeda neka izie iz sobe. On odmah poslua pa
oslukuje na vratima dok uzvieni odluno izjavi:
- Varate se. za ivot neakov zahvaljujem Petru Panu. On je doveo
vraa.
Kralj, knez i Pencinger zapanje se nad toplinom glasa kojim Verbeci
govori o lakrdijaju, ali Pencinger je zaelio razuvjeriti svog
gospodara :
- Uzvieni gospodin fini krivo vrau - veli barun - jer je ba on
spasio ivot vaem neaku. On je pronaao da je rana razderana i ranu
obloio svakojakim travama...
Velika osjea Pencingerov /al;u protiv Petra Pana i ne moe to
dopustiti. Lakrdija ga je pridobio za sebe i stupa u njegovu obranu:
- Varate se, gospodine barune. Petar Pan je doveo vraa, a nije ga
trebao dovesti. Krivo ste mu inili da je saveznik Hrvata.
Jednostavno je mogao dovesti nekoga tko bi Draeniu dao otrova da
nestane. To bi Hrvati eljeli vie nego hrpe zlata. Petar Pan mogao
je ostati i u Turopolju i ne vratiti se, a on je trao za tim vraom
i dovukao ga ovamo da spasi ivot mom neaku. Dakle, neu vie
trpjeti da bilo tko ini krivo Petru Panu, da ga napada ili mu
iskazuje neprijateljstvo On je moj tienik i odsad e uivati sve
slobode koje su na svim dvorcima zajamene svakom lakrdijau. Njegovo
velianstvo nije moglo ivjeti bez njega i tako e sada Petar Pan u
Budim elim ga nagraditi na njegovu vjernost.
Pencinger se prepao Verbeci je lukav, ne eli baruna uiniti
lakrdijau jo veim neprijateljem pa mu onda ljubazno ree:
- Svi smo mi krivo inili Petru Panu, a ja najvie. Ja sam ga bacio u
tamnicu. Zato molim sve da odsad s njim postupamo lijepo. Svi vidite
da ne bih viSe imao Draenia da nije bilo vjernosti Petra Pana.
Kralj napokon odahne Sad smije i on svog ljubimca zvati k sebi, smije
opet s njim govoriti, povjeravati mu tajne, razgovarati s njim o
svemu to mu je na dui. I knez misli tako. I njemu je mar Pan bio
uvijek na pomoi. Jedino katelanu Pencingeru nije arago to mora

lakrdijau pruiti sve slobode. Ah se predaje elji vrhovnog

gospodara.
m i i T8DSlf se asa Pelru Panu otvorila sva vrata. Zadobio je svu
most Pol sata kasnije priopio mu je tu sreu sam kralj. LaKraija nije Vladislavu spodtm to je nekoliko dana bio prema nje-u
sutijlv, nepovjerljiv, dapae ga izbjegavao i dopustio da ga bace
dobro TsUrtiV Pnm" * ^ PniZn ^St kJU
Verbeci u
ka
Petra Pan*

176
iORDA


Kao vitez, stupio je pred nju i zamolio je da mu oprosti to)
je bio zaveden svakojakim nagaanjima i posluao one koji su mi-1
lili da ona ne ljubi Draenia pa ga je htjela maknuti s puta.
Priznao je kako je bilo ludo sumnjati i sam ne moe shvatiti kako
je u to mogao vjerovati. Vilena, poduena od Stjepka i Petra Pana, ;
spoitnula je to Verbeciju blago: -.j
- Vrlo sam alosna to ste tako mislili o meni, uzvieni gos-i
podine. >
- Oprostite, dijete moje. ovjek moe pogrijeiti. Ali sad je-sve
dobro. Moda emo ve za osam dana slaviti sretne svatove.
- Samo bih vas molila da mi dopustite da vidim svog oca1"
kad ne smijem jo posjetiti zarunika. A mislim da nisam zasluila.;
da me drite zarobljenom. l
- Uinit u po vaoj elji. Bit e vam ovdje dobro. Uivajte.!
potpunu slobodu. Moete silaziti na dvorite u etnju. Isporuit u
vaem ocu vau elju. <
I onda se s njom oprostio. Izili su sva trojica na trijem^
Verbeci je bio vrlo zadovoljan i odmah se uputio s lakrdijaem u sobu svog neaka. -;
Nikad Petar Pan nije podravao toliku ivahnost u itavom^ dvorcu,
kao od asa, kad je njegov tobonji vra objavio dobre vijesti o
Draenievoj bolesti. Ali je zapravo uzrok njegove radosti samo to
to je uspio stei u Verbecija milost, i to ba povodom te bolesti.
- Dobra mi je vila bacila na put Draenievu bolest - pripovijeda on
Stjepku. - Samo da jo upanovu ker izvedemo na slobodu. Onda u i
ja zapoeti drugaije s njima. Svakog dana mogu na dvor k caru Maksu
pruskom. Ali sad treba misliti i sve dobro pripraviti za dolazak
Kuevia pod ovaj krov. Znojit e se do kosti kad se pojavi, ali
nikad mi nita ne moe poi po zlu. Samo moram znati dan njegova
dolaska da unaprijed mogu prirediti komediju. Zabavlja me to ba zato

to je opasno i vano. Cijeli u dvorac omotati oko malog prsta.

Sve mu oi svjetlucaju, dok o tom apue Stjepku:
- Ve sam smotao Verbecija. Moram mu natuknuti da u u Draenievu
ast prirediti veselicu kakve nije vidio. Sve mi se roje misli,
poalice lete u mozgu kao krijesnice. Samo da se gospodin Vojko vrati
i donese vijesti kada e doi mladi vitez. Jutros je Vojko otiao
vrlo mrk i zlovoljan. to li mu je bilo? - pita Petar Pan, ali
Stjepko ne veli nita. Nije ovlaten da Vojkovu tajnu priopi nekom
drugom.
Obojica se sporazumjee, poto je Verbeci dao Vileni slobodu
kretanja, da se Petar Pan vrati Vileni i pripremi je na ono to ima
doi.
Dok je Verbeci sjedio uz postelju svog neaka, Stjepko je etao na
trijemu, a Petar Pan ode hitro k Vileni da je uputi.
- Dobro ste se drali prema starom lopovu - veli joj povjerljivo ali elim vas upozoriti: ne iskoristite odmah njegovu doz178

volu da idete u dvorite i drite se kao da vam nije toliko stalo.
Nita vam ne smije biti vano, osim zdravlja vaeg zarunika.
Nekoliko puta dnevno pitajte kako mu je. Vi ste sada zaljubljeni u nj
do ludila. Verbeciju poljubite ruku kao svom buduem tastu.
- U koju svrhu sve to?
- Gospoice Vilena, prijatelji vas kane osloboditi, ali morate
posluati sve to vam odredimo asni gospodin i ja.
Kako bi me mogli izvcsii ispod ovog krova? Vi ste mi jednom neto
govorili da bi to mogla pokuati Gordana nekom porukom kralju?
Mnogo jednostavnije, bre sigurnije. U dvorac dolazi putujui vitez s
gataocem, a onda U ja > diuraii komediju.
Razlae joj sve kako su zamislili, .kakvom se dosjetkom kane
posluiti, dok e vitez i on. Petar Pan, zabaviti itav dvorac.
Lakrdija opaa kako se ona zamislila i kao da se odvie ne raduje pa
primijeti:
Ako vam je milije biti ena onom savrenom razbojniku, zato bismo se
onda mi drugi muili?
Pogledala ga je odluno, izazovno. U oima joj opet neka magla kao
tada kad je htjela ponovo izvriti ve uspjelo djelo nad
Draeniem.
- I vi, i vi ste, dakle, na strani mladog sveenika da taj
razbojnik i dalje ivi?
- Danas on ne smi|e umrijeti. Ja bih se od radosti bacio naglavce u
vodene opkope da Verbecija liim njegova ljubimca, ali ne moe biti,
ne smije .
- Zbog toga da ne bi na meni ostala sumnja? Svejedno mi
je. gospodine.

Ali vaim zemljacima nije svejedno. Osloboditi se jednog smeta ne

znai da ste pomeli itavu kuu. Dakle, budite mili i ljupki kao to
ste bili prije napadaja njegove bolesti.
- Kad e doi taj vitez?
- Upravo ekamo gospodu.a Vojka. Do veeri mora biti ovdje s porukom.
dao u
-- Ne, vi nemate ovdje takvih danguba. tamnicu tC> stran^ vas
moe prevariti, odati i opet spremiti u
Go8poda Gordana odabrat e nekoga od
- Prepoznat e ih Pencmger
ridjeli ovdje. Ima dosta ple^ --- - ".n*w liv JJVJ/.MilJC
Uakle, nikoga iz Turopolja.
Ovdame plemie poznaju. Mislim da su odluili nekoga iz zapravo je
svejedno tko e biti putujui vitez. Naj
vaniji je taj gatalac jer njega zapravo morate vi oponaati doljt
na mostu preko opkopa.
Nee da joj imenuje Jelenka. Ve davno zna to joj je u srcu i
vjeruje da bi ona odbila tu njegovu rtvu i razorila svu osnovu. Tad
joj veli kako e je pouiti o svemu kad se vrati Vojko i donese
vijesti. Sad je samo htio od nje zatraiti da se priinja vrlo
sretnom to se Draeniu vraa zdravlje, a prema Verbeciju da
pokazuje ljupkost.
Ponovo je ostala sama. To joj godi. Nakon velikih oekivanja da e
svoj dom osloboditi izdajnike nemani, pretrpjela je tekih udaraca.
Nakon tolikih zanosa, drhtanja i treptaja potreslo ju je saznanje da
je neka via odluka sprijeila unititi ivot ovjeka koji je omamio
i lanim podmuklim sredstvima osvojio njeno srce, izdavao njezine
zemljake i klevetao Jelenka.
Na asove bi zaplakala od muke, na asove se opet pokorila. U srcu
joj jo lei zabodeni alac line mrnje i osvete. Sama sebi to
porie, ali ne moe svladati elju osvete. Kad joj je Petar Pan
navijestio osloboenje, uskrsne u njezinoj dui elja da ne ostavi
iza sebe ovjeka iji ivot nosi u sebi nevolju i nesreu.
"Nikad, do kraja ivota on nee mirovati. Nikad nee pustiti u miru
nikoga od onih koje ljubim."
Ali, zar svojim inom ne bi ugrozila sve one to ele osloboditi nju
i one koji nastoje izvojtiti opljakanom narodu povratak njegove
imovine? *> Opet njome stade vitlati mrnja i osveta, ali i
slabost i-jad. .
etovoda Vencel stoji u kutu Draenieve sobe i promatra kako ranjeni
mladi spava. Promatra ga i razmilja. Stalno ga mue brige kako e
unoviti tajne koje su mu pale u krilo u umi.
Osjea se kao ovjek natovaren tekim teretom to ga je naao na

cesti i neprestano ga mue brige hoe li ga sretno prenijeti pod svoj

krov.
Vrata bolesnike sobe otvorena su na trijem. S druge strane zamjeuje
Petra Pana u razgovoru sa Stjepanom. Polagano koraaju i razgovaraju.
Lakrdija ima pravo sa svakim ii uporedo, dapae i s kraljem. Ipak
mu udara u oi povjerljivo dranje mladog sveenika prema lakrdijau.
Tamo u umi govorili su Gordana i Antolkovi da u dvorcu imaju
saveznika. I sada etovoda svakog sumnjii i svakoga promatra u
bojazni da mu tkogod ne bi pomrsio tako divno sastavljene raune.
Bogatstvo e nakupiti kad doe putujui vitez kojeg oekuje.
Stjepko i Petar Pan toliko zaokupljaju njegovu panju da je morao
poi k vratima i pogledati za njima kamo idu. O emu govore? Izmiljio
je na vrata i zamijetio da se Stjepko zadrao na trijemu, a lakrdija
otiao dalje sve neto poskakujui. Onda se na180

g|o okrenuo. Vencel se povue iza vrata da ga Petar Pan ne opazi
i zatropoe.
Za kim se to n-Kd.i, i etovoo?
To ga pitanje lecr, pa ide natrag k Draeniu. Probudio se i promatra
kako zirka na vrata i naginje se, a istodobno se skriva kao da nekoga
uhodi.
Nenadano pitanje smete etovou. Ne zna odgovoriti. Draeni-eva je
svijest budna, unato tome to je tijelo oslabilo. Panja, oprez i
lukavost probudile su se vrlo brzo. Pogled-dva i ve raza-bire: ovaj
momak nije tako blesav kako ga prikazuje njegovo okruglo, crveno
podbulo lice. Dobru mu zaviri u sive oi i primijeti:
- Koga si uhodio i zato
Od prvog pitanja do drugog naao je spretan odgovor:
uo sam korake i mislio da e vas probuditi. A kad htjedoh izgrditi
slugu, opazim da to tropou rimski poslanik i lakrdija. Zajedno
prolaze trijemom I sakrio sam se.
Odgovor je vjerojatan i Draeni ne veli nita, ali ne skida pogled
sa etovode. Osjeajui se svjeiji, Draenieve se misli vraaju
svemu onome to je ispunjalo njegovu duu prije bolesti pa zovne
etovodu blie:
- Reci: gdje se sada nala Luci?
- Ne bih mogao /nati Sigurno daleko od Turopolja, negdje trai
Kuevia. . .
- Je li sasvim sigurno da je Kuevi otiao na bojno polje? Zar nema
o tome nikakve sumnie1
Na kakljivo pitanje euniula slegne ramenima:
- Tko bi znao je li se ba uistinu dao na bojno polje. Tako su
govorili u Turopolju. Ali mogao je to objaviti samo zato da ga Luci
ne trai u Turopolju.

U Draenia zaiskri zjenica. etovoda odvie jasno nasluuje koliko

mu lei na dui taj hrvaki plemi i eli pripraviti gospodara na
dolazak putujueg viteza:
Ako se krije u Turopolju tako mi imena i pokoja due, saznat u to,
gospodaru, i predati ga.
Draeniev pogled opet zahvati etovodino lice, promotri ga asak i
upita:
- Kao da neto zna. A moj je ujak zabranio da se sa mnom govori o
Kueviu?
iir,n, odgovori0
PrVenio Je U7vrPoljio se- Sad bi morao priznati, a ako ttf he H
mu dati novaca- Uvjerio se da nee, pa
reknh Gospodaru< lstina- ne smijemo govoriti o njemu. Ono to Ku4Pv
Sam tvoriti putem u Lukavac. Tako misle kneevi lugari. moeu , f m
ga Pro8lasiti d! >de na bojite, ali i ostati. Po tom se nila"Jatl da Je moda "Pak ovdje. A zapravo u Turopolju
se nalazi njegov sivi oklopnik
- Sto? Otkud zna?
- Vidio sam ga juer jahati s nekim seljakim plemiima, obo
jica su otiSli u Kurilovac, ba preda mnom, dok sam se vraao iz
kneevskog umskog dvorca i sakrio se da me ne vide.
Draeni se toliko iznenadio da se gotovo nadignuo. Osjetivi bol u
ramenima, zastenje i prokune.
- Gospodaru, uzvieni gospodin e me otjerati od vas. Ne smijem
govoriti, ne smijem.
- Mora. Ti si vidio sivog oklopnika. Da mi je znati, tko je taj.
Poznaje li tog plemia s kojim je otiao sivi oklopnik?
- Neki seljaki plemi. Znam mu i kuu. Puka sirotinja. Kad bih mu
ponudio prilinu kesu zlatnika, rekao bi mi smjesta kako se zove taj
sivi. Sasvim bi sigurno odao. Zato ne bi kad mu je surka poderana, a
pojas otrcan? Znam ga ja. Nikada nije odvie estoko napadao na nas
kad god smo izlazili plijeniti. Ako mi zapovjedite, otii u. Nije
daleko od Lukavca. Za dva sata eto me natrag.
- Gle, gle u tebe je otrije oko nego to bih se nadao. Gledaj tamo
onu krinju. Kljuevi su na mojoj polici. Otvori, nai e tamo
naslagane kese.
U Vencelu je zaigrala gramzljivost i slijedi odredbe svog gospodara.
Brzo nade kljueve krinje koja stoji u dnu sobe iza postelje pa
klekne, ogleda se. Draeni ga ne moe vidjeti. Buno otvori pokrov i
gleda u dno. Gusto poslagane monje, velike i male, sve nabrekle, a
kroz mreice se sjaji srebro i zlato. Iskre mu se oi dok javlja
Draeniu da je naao kese.
- Uzmi jednu od onih zelenih, moda e seljak dati oklop
nika za srebro. Ako ne, a ti daj zlato. Treba pokuati najprije s

manjim. l
etovoa zuri u krinju, dru mu ruke dok se dotie kesica, \
velikih i malih. Ogleda se na postelju. Gospodar ga ne moe vidjeti.
J
Uzme jednu zelenu i dvije crvene. Jednu od njih ubaci u njedra, .1
a druge dvije nosi gospodaru. Tono slua njegove odredbe i sprema ;
se na odlazak. i
- uri se, ali prije zovni nekoga k meni. Ujak bi te ubio da me
ostavi sama. I pazi: obavi li zadatak dobro, brzo e postati
potkastelan za nagradu. "Eto, novaca ne bi dao", misli ovjek "i
potkastelan je sluga. Hou da budem gospodin. Dobro sam se sjetio.
Sad u u Kurilovac, toboe, kao da sam bio u kmeta, a sve tri kese
moja su batina. Dobra ti je pamet, moj Vencelu". Zatim izlazi.
Na trijemu sjedi Petar Pan i zijeva. Javi mu da poe zabavljati
mladog gospodara. Lakrdija se digne i gleda za etovoom to odlazi
hitrim koracima kao da ga netko goni.
"to li je taj zirkao za mnom?" - udi se lakrdija, gledajui za
Lucievim pouzdanikom i onda ue k Draeniu.
- Kako se taj lupe usudio ostaviti vau milost? - namrti se
lakrdija.
- Poslao sam ga po poslu, ali ne reci nikome nita. Smjesta mora u
Turopolje.
- Valjda nije taj bucmasti objeanjak na tragu naem neprija82

telju Kueviu? - pita on, naglaujui rije "naem" kao da se to
samo po sebi razumije. .......
- Naalost, njemu jo nema traga, a m Luciu koji ga trai, no
etovoda zna plemia koji. e mu odati sivog oklopnika, Kue-vieva
zatitnika. To bi nas n navesti u trag mladom lupeu. . .
- Ba bih htio uti kak delija nema hrabrosti da pokae
svoje lice. Ali vi ne biste smjeli ni misliti o tome. Ako vam se
vrati groznica? . . .
- Ne boj se. Petar Pan. Ovo mi je drugi lijek. Ionako ne mislim ni o
emu, nego Kueviu.
- Sad znate da vas Vilena ljubi kao prije?
Mladi, utei, gleda u otvorena vrata. Lakrdija mu prozire u duu,
razabire mutne misli to mu se roje u glavi. Oito ne vjeruje u sva
ta uvjeravanja da ga ona ljubi. Od asa do asa vraa mu se svijest i
snaga, a uspoi i nepovjerenje. U krajnjoj je nemoi bio spreman
vjerovati u Vilenino obraanje, ali sad ga pouava zdrav razum i
slutnja da to ipak sve nije tako kako mu pripovijedaju.
- Nikad ne bih vjernva da si mi ti, uistinu, tako vjeran da mi nisi
spasio ivot. To je dokaz koji se ne da niim pobiti, ali kakav dokaz
ima da se ona opet vratila meni?

- Jedva eka da onlra\itc i da se s vama vjena. Kad vas ne bi

ljubila kao prije, zar ne bi nastojala sprijeiti vjenanje?
- ime bi mogla sprnciti? Nema te moi.
- Ako bi se utekla kardinal.1, on ne bi asio asa da sprijei
vjenanje. Taj kardinal u a visoki moral i nikako ga ne biste mogli
niim sklonuti da dopusti vjenanje ako se djevojka k njemu utee. A
ipak to nije uinila Onog dana, kad je kardinal nenadano uao u
blagovaonicu i ustanovio da ni vi ni ona niste izvrili svoje vjerske
dunosti, mogla je kardinalu rei: ne elim se vjenati, prisiljavaju
me. I zato bi govorila pred rimskim poslanikom da vam je sve
oprostila i opet se vratila k vama itavim srcem?
Sve je to sasvim razumljivo Draeniu, a opet nije smiren:
- U njenom srcu ipak jo ima mjesta za njega. To mi niko ne moe
izbiti iz glave. Sto dalje mislim, to vie vjerujem.
- Opet se kanite utopiti u strasti ljubomore i poiniti ludost. Moram
vas optuiti uvaenom gospodinu. Neu da se ponovo raz-nolite. Neu
to dopustiti.
~;. ^to nee dopustiti? - pada s trijema Verbecijevo pitanje.
Lakrdija odmah optui Draenu da se ponovo stao muiti sumnjama o
Vileninoj iskrenosti i zatim stao na iroko i dugo tumaiti Kako su
Draenieve sumnje samo posljedica njegove sumnjiave udi potpunog
nepouzdanja u sama sebe.
-- Vi ste zaboravili moj mladi gospodaru, da ete uskoro
on .-uf"1111 SVJU dVnU J sl " s " g"*111 tamnU kSU
oarana ^ ^"^ maCa ^^ U SV^ ^ePoti: Vilena ** Wti Ali K u
se vic11 upadne bolesnik.
183

- Davno ga vie nee biti pod ovim suncem - upadne Ver-beci.
Odmah opazi da ne bi smio otkriti svoje planove ni pred Pet-rom Panom
pa se ispravi:
- Nee ga biti pod suncem ovog kraja, njega vodi sada jedna elja:
bojno polje. Svi nesretnici, odbijeni od svojih ljubljenih, eznu da
umru na bojitu.
- Ako se ovjena slavom junatva? - opet e Draeni.
- Dosta, neu o tome pripovijedati. Ali hajde da zaloimo, jest u
ovdje s tobom, neu da misli na Kuevia. I ti Petar Pan ostani s
nama.
Uzalud je Verbeci odredio da mu se objed donese u neakovu sobu,
fizike i duevne snage donose Draeniu muke te stalno misli o
svojem takmacu i nepokolebljivo ga nazrijeva u Vileninu srcu.
"To je crv to mu toi ivot" - misli u sebi Verbeci i zaklinje se
sam sebi da e tog crva zgaziti kako bi njegovu neaku odlanulo.
Nakon objeda ulazi u sobu ranarnik i strogo zabrani bolesniku
govoriti i misliti o svemu to nije vedro i veselo. Ali on neprestano

raspravlja o Kueviu. i njegovu boravku u Turopolju.

- Bilo bi najbolje da se to vjenanje obavi odmah - srdito e
Verbeci. Kad bude s njom svezan, nee mu vie padati na pamet taj
nesretni takmac.
Petar Pan se prepadne i pogleda tobonjeg vraa. Ovaj ve zna svoju
dunost i odluno se protivi.
- Uzvieni gospodine, bit e to jo mnogo gore. Ako vam je do
neakova zdravlja, sluajte mene.
- Ali barem u subotu - veli opet Verbeci.
- Bit u miran kao janje ako me odmah s njom vjenate. Osjeam kao da
e mi je netko odvesti. Snilo mi se neto slino ove noi, ujae.
Odveli su je meni naoigled. I zato ne mogu mirovati.
- Onda ne odgovaram za novu groznicu - veli vra - i radije idem.
ekajte barem nekoliko dana.
- Zato se ne bi vjenali u subotu? - veli Petar Pan. - Naravno, bude
li mladi gospodin miran, dobar i posluan. Je li tako, uzvieni
gospodine? U subotu?
Lakrdija se uhvatio ovog prijedloga od straha da Verbeci ne bi
pristao uz elju svog ljubimca. Do subote su jo etiri dana, misli
lakrdija, i dade se mnogo toga provesti i uiniti.
- Danas, danas - naglaava Draeni gonjen nekom nezado-voljenom
slutnjom da mu se sprema zasjeda.
Sve mu se opet pobrkalo u mislima. U prsima mu gori oganj ljubomore.
Strah ga progoni i bjesnilo ga obuzima, plamte mu zjenice. Osjea se
poput zvjerke koja u daljini njui opasnost.
Vra pristupa k njemu, uzima ga za ruku, opipa mu elo i mrko
naglasi:
- Uzvieni gospodine, opet se javlja vruica. ,y..
184

TM viiest zaprepasti, ne samo ujaka, nego i Draenia. Briga
za vlastito zdravlje nadjaala je duevno uzbuenje. Opet se u njemu
Kudi snaga samosvladavanja. .... . . ,, . .
Uuti i predaje se, prima prijedlog koji je nabacio Verbeci, a
kasnije ivo prihvatio Petar Pan.
- Dakle, u subotu. . . .
Sve je prolo preko Draenieve due i potpuno se smirio i nredao
ujakovim opomenama i prijedlozima. Onda ga obuzme san. Verbeci izie
iz sobe i pc/.m Petra Pana. Ovaj veselo prati svog eospodara i saopi
mu da ,-,- jednog dana prirediti veliku predstavu pa ga moli neka mu
dopusti uzeti neke vojnike, sluge, oklop-nike i razne ljude na dvoru
koji e sudjelovati prema njegovim
uputama. . . . .
Ve bih sada morao pripremati svoju najveu predstavu u znak veselja
to nam se na mladi opet vratio u ivot.

- Ali on ne moe prisusin toj predstavi, dragi moj.

Za njega ja i spremam Sve e se odigrati u njegovoj sobi i u
kraljevoj koja je do nje gore. Ne bojte se, vratit u mu veselje,
izlijeiti ga sumnje. Bio sam opet kod nje. Dala me zvati i pitala
sva rumena: kako mu je, hoe li skoro ozdraviti? Bliza smrt uskrsnula
je djevojaku ljubav i sad gori kao suha smola.
Svaka tvoja rije vnjoh, moj prijatelju. Otii u svakog dana k njoj
da i ja steknem njeno srce. Vjeruj, zavolio sam je, ali kad me
Pencinger iznenadio sumnjom, pao sam.
- Kao aba u vodu. Lako u vama pobuditi sumnje, no sada je sve kako
treba Smijem li, dakle, pripremati svoju predstavu i uzeti ljude?
- to god hoe i eli sve to ti ustreba, pa makar to bio i sam
kralj.
Taj bi mi trebao za malog djeaia koji lie med iz lonca. Obojica
su se nasmijali, Petar Pan bi gotovo skakao od veselja. Samo da mi
Pencincci ne kvari - ogradi se lakrdija - zavidjet e mojoj
dosjetki
Naloit u mu neka ti ne smeta i neka te pusti da radi to hoe.
Otprativi ga do njcgmc sobe, Petar Pan se polagano vraa i samo
postrance pogledava trijemom. Nigdje nikoga. Ovako je doao do
Stjepkove sobe. uuljao se k njemu i priapnuo:
- Luciev etovoa ima donijeti iz Turopolja vijest tko se skriva
pod sivim vizirom Prijeti li od toga kome pogibelj? Jest, velika
pogibel] Otkud ste to doznali?
- Od onoga kojemu m spasio ivot. Pazit u na tu bucmastu tustu liju
Neto se u njemu krije. Jedva sam ga dosad Primjeivao.
Stjepko se ozbiljno zabrinuo, uvi tu vijest, ali je uveer oeKivao Vojka i odluio da ga odmah obavijesti kakva opasnost prijeti
njegovu ocu.
185

JASENKINE SUZE
Gordana se smijei svojem domu, a u srcu nosi teku alost. Glavna
joj je sada briga da njezin sin ivi u radosti i da njegovu mladu
duu ne dotakne ni sjena slutnje Sto se zbilo daleko na bojitu.
Majina ljubav danju svladava golemu tugu ene koja osjea da je
njezin mladi ivot uvenuo negdje daleko u nepoznatoj planini. Samo,
kad mrak uljulja zemlju u duboki san i kad joj sin spokojno sniva,
ide ona na trijem i u samotnoj toploj ljetnoj noi rosi svoje lice
suzama, pokriva svoje lijepo lice to ga je njen mu milovao vrelim
cjelovima i obnavlja sjeanje na onaj posljednji dan u hrvatskom
taboritu, onu posljednju no kad joj se inilo da je s cjelovima na
njezino lice pala i njegova suza.
"Zar je slutio, osjetio?" - pita se, svijajui se u boli da njezin
uzdah ne bi poremetio proljetnu sreu dragog sina to sniva san

svojih nada.
Suanj je trgne. Prenula se. U mraku stoji pred njom djeak.
- Sad sam vas uhvatio, majice. Vi odlazite na trijem. Zato ne
moete spavati?
- Vruina je velika, dijete moje. A zato si doao, zato ne spava?
- Ne mogu spavati kad mi vi neto krijete.
- Luda mala, zar ti nisam rekla ...
On se prisloni posve k njoj, okrene njezino lice prema zvijezdama i
ree:
- Majice, to sjaji u vaim oima?
- Zvijezda s nebeskog svoda.
- Zvijezda? A to izgleda kao suza. Juer ste obukli grdnu crnu
haljinu. Nikad niste tako izgledali, majice.
Njegova je dua uznemirena. Gordana ga uzima, grli i smije se, smije
prisilnim smijehom to je pomijean sa strahom za njegov mir i
vedrinu.
* * *
* Sutradan prije podne iznenada se u Brezovici pojave Antolkovi i
Jelenko. Davor je doveo mladog plemia k njoj da ga ona uputi u sve
to mu je initi za Vilenu.
Davor je dotle zabavljao majku i sestru kako one ne bi znale o emu
se radi jer bi ih Jelenkov opasni pohod u Lukavac oito uzbuivao.
Gordana povede Jelenka u malu sobu u kojoj nae Damira i Ivana.
Razvezali su sveanj s bradama, brcima i raznim mastilima to
pripadaju vojvodi od Ferare, a to ih je Gordana donijela iz umskog
dvorca. Djeaci su sebi privezali brade i brkove grohotom se smijui.
- Dakle, i to ste ve otkrili, nestani djeaci? .- kori ih ona
186

vie od milja jer se Damir zabavlja. Odmah uzme sa stolca plat i
odijelo i pozove Jelenka
Evo to sam spremila za vas. S jednom od ovih brada i ovom odorom
prodrijet ete u Lukavac da izvrite svoju dunost i oslobodite
Vilenu.
Dok mu ona predaje ruho, osjea se ponien i baci pruene
haljine na pod.
Gordana ga zapanjeno gleda.
Zadali ste rije gospodinu Antolkoviu. Dakle, povlaite obeanje?
Tome se nisam nadala.
Nisam se nadao da biste me, plemenita gospodo, vi i moj zatitnik
toliko ponizili
- Time to vas zo\n i zahvalnost osloboditeljici vae majke?
- Ponizuje me va^a elja da se opremim kao dvorski lakrdija. Evo i
djeaci se smiju toj opremi.
Pokazao je na Ivana i Damira koji veu brade i pritom se

smiju.
- Da te kose veem na svoje estito lice i uvuem se k neprijatelju
poput kukavice? To nitko ne smije traiti od mene.
Nije mu odgovorila., ve naredi djeacima da iziu iz sobe i ostave
brade na stolu, a sama ide na trijem i pogledava dolje u dvorite
gdje Antolkovi razgovara s gospoom Kuevi i Jasenkom. Odmah ga
pozove.
Po Gordaninu dranju opazi da se Jelenko opire. Gordana mu bez uvoda
ree:
Gospodine Antolkoviu. ne bismo li zamolili zagorskog plemia
imunia da on preuzme ulogu putujueg viteza, a Darko Mrnjavi e
ostati gatalac.
- A Jelenko? - iznenaeno e Davor. "
- Gospodin Jelenko je odbio.
Mladi estoko prosvjeduje: .... .
- Plemenita gospodo, to nisam rekao. *" (V
Rekli ili ne, ali odluka mi je jasna. Ona mu okrene lea i odluno
oslovi Antolkovia:
Dakle, hoemo li imunia, ili mi preporuujete kojega drugoga? Moda
mladog Pogledia? On ne govori tako vrsno latinski, no zapravo je
glavna uloga gataleva.
Sputene glave stoji Jelenko i osjea kako gubi Gordanino potovanje,
dok Antolkovi ne moe vjerovati.
- Odluite vi sami gospoo, koji je od njih spretniji za taj posao. A
ti, Jelenko, nikad nisi zaboravljao zadane rijei...
- Ni sada ni ubudue neu pregaziti rije. Rekao sam jedino da neu
nikad otii u Lukavac pod nekim krinkama. Draeni me javno pred
itavom vojskom mojih drugova pozvao neka doem ako nisam kukavica.
Sami , to uli, moj zatitnice. Vama sam se po-onog dana, rman preao
most jer su tako traile vae osnove. se danas uvuem onamo kao
kukavica? Jelenko Kuevi kojega
187


l
je Draeni pozvao moe otii pod njegov krov samo razotkrivena
lica ili nikako.
- Dakle nikako! - upadne Gordana i, pogledavi Antolkovia, pone
govoriti o Poglediu.
- Da, otii u ovakav kakav jesam, zapovijedajte!
- Neu vam pruiti pomo da nesretnu Vilenu gurnete jo dublje u
propast. Ve sam vam jednom rekla: ne biste vie imali majku da se
ona nije rtvovala za nju. Tada ste rekli da ete izvriti dunost.
Vaa nezahvalnost i ovo dananje vladanje ne dolikuje vaem imenu.
Udara ga rijeima dok on jedva svladava muku i obraa se Antolkoviu:

- Sve u uiniti, samo nita takvo da mi se taj lupe jednom u ivotu

moe narugati kako sam se bojao njegove osvete.
- Moj sinko, duan si neto rtvovati za majku.
- Ponienje, rugobu, njegov smijeh? To nije ivot.
- Ostavite ga, gospodine Antolkoviu - ljutilo e Gordana. - Ne radi
se tu o rugalicama, o ponosu, o rtvama, ve o mogunosti da Vilenu
oslobodimo iz Lukavca. Tko god doe razotkrivena lica, nee postii
nita. to bi mu rekli da zatrai djevojku? S pravom bi se nasmijali.
Jelenko dobro zna da djevojku moe osloboditi samo lukavstvo, ali on
ba nee da se Vilena oslobodi te nemani. Naprotiv, on eli da bude
Draenieva ena, eli to iz sve osvetnike due.
- Gospodo, udarili ste me u obraze.
- Zavrijedili ste. Kad bi vam doista majin ivot bio drag i svet,
onda biste se zavukli u Lukavac poput krtice ispod zemlje i doveli
djevojku na slobodu. rtvovali biste i to da vam se Draeni naruga.
Prevarila sam se u vama - veli Gordana i brzo izlazi, osjetivi da
mora ostaviti Jelen ka s njegovim zatitnikom. Sad je na njemu da
tvrdoglavog mladia upokori. On jedini posjeduje duha i drskosti da
izvede svoju ulogu dokraja.
Blijed, postien i uvrijeen, gleda mladi Antolkovia.
- Sjeate li se? Draeni me pozvao pred cijelim naim svijetom neka
doem u Lukavac na megdan.
- Kad on ozdravi, idi. Sad mora vriti dunost. Gordana je u pravu
kad te osuuje. Sad ekam Vojka da ujemo to se zapravo tamo dogaa.
Davor sjedne i uuti. eka dok Jelenko razmisli. Ali mladi moe samo
osjeati. Mladenaki ponos u njegovu shvaanju prosvjeduje, otimlje
se. Sve, sve samo nita to prua sjenku kukavtine. Htio bi se
isprsiti u Lukavcu sam samcat da ga sasijeku, samo nikako ne
osramotiti se.
* Mladi se ve pribliava Brezovici. Doznao je kod upana da je
njegov otac s Jelenkom otiao u Gordanin dvorac i ostavio poruku neka
pohita ravno za njima.
188

Skrenuo je konja poljskim putem da to prije stigne. Zna da tamo pod
onim tornjcvim.i u Brezovici sada ivi i Jasenka. Nosi ioi vojvodino
pismo pod haljctkom. Pee ga kao gorua eravica. N epa ba je njega
odabi nesretna sudbina da nosi poruke svojeg takmaca. On joj nosi
njegove uprose i poruke ljubavi. I mora je iskupiti od vojvode, /n uf
se lijepoj princezi? Smije li se sudbina s njim tako bezdun
poigravati?
Tjera konja, dok mu naviru pitanja na koja ne nalazi drugog odgovora,
nego da se opre svemu svijetu, razdere pismo, okrene konja i odjuri
daleko i nikad se vie ne vrati, da nikad vie ne vidi Jasenku ni
oca. nikoiM od onih koji mu pripremaju tolika iskuenja. Onda opet

okrivljuu sam sebe, naziva se kukavicom to ne moe u svojem srcu

raenu prenjene osjeaje. elio bi pobjei daleko, a sve bre tjera
konja prema Brezovici.
Stigao je u dvorac i naao svojeg oca u razgovoru s Jelenkom.
im ga otac ugleda, .ii.iv. ".i vii.jijii,a.
Mladi sve redom pi ;i l to oca zanima i to je doznao od
Petra Pana i Stjepka Jelenko slua postrance i jedva pokazuje
da bi ga zanimalo.
- Dakle, nisu ih vjci i il To je sasvim sigurno? - pita ponovo
Davor.
Pouzdajte se u lakrdijaeve vijesti. Sve on zna. Vojko saopujc to
sve kani prirediti Petar Pan kad putujui vitez stigne u Luka
: Meutim, sada skrene na ono to mui njega. Izvue pismo i
ree:
- Vojvoda mi je naredio da ovo predam Jasenki i trai odgo
vor. A pred odlazak me i Jelenku predam njegovu poruku
neka zajedno s gospodi Kuevi privoli da se vjena s gospoi
com Jasenkom.
Jelenko je toliko zabavljen svojim mislima da ne opaa kako Vojku
trepti glas. Malo prije bila mu je rije glatka, a sad se njegov
govor nenadano promijenio To zamijeti samo njegov otac. Bez rijei
proita Jelenko pismo i prui ga Antolkoviu:
- Sto velite na to? Savjeti mi.
- Nikad ne bih dopustio da Jasenka uzme stranca. Na tebi je da
odlui. Vojvoda trai hitan odgovor. emu to kad se jo mjesecima
mora prikazivati kardinalom? Ne shvaam to hoe.
- eli dolaziti u posjete da moe vidjeti gospoicu Jasenku odgovori Vojko Imam tu jo pismo od mladog sveenika Stjepka
Brodarica za tebe, Jelenku
Da pomogne Vojku odluio je Stjepko otkriti Jasenkinu bratu
sve sto zna o vojvodinu ivotu i opomenuti ga neka svoju sestru
ne udaje za nj pa da je mladom Antolkoviu, prije nego to je
ostavio danas Lukavac, i>t pismo za mladog Kuevia.
Proitavi i ovo. Jdenko najednom predloi:
- Upitat emo moju sestru. Dovest u je. Jeste li sporazumni,
gospodine Antolkoviu?
- Ne bih joj pokaza, vojvodino pismo. Sve sam te rijei ve
189


davno itao. Napisali su ih razni pjesnici. Prepisao je tue misli i
sad ih alje k njoj. Uostalom, reci mi Jelenko otvoreno: valjda nije
tebe zabljesnula vojvodska kruna?
Mladi smota pismo i spremi ga u njedra pa e onda alosno:
- Danas nemam sree. Svi me potcjenjuju. Pozvat u Jasenku. Cijeni

vas i voli kao oca. Pitajte je ovdje to misli i onda emo odluiti
majka, vi i ja.
Vojko jedva doeka da ostane s ocem sam. Brzo mu iskae kako je s
princezom ugovorio da bi trebalo odmah Jasenku vjenati s Mladenom,
vitezom od Srednjice. I obeava ocu:
- Uinit u za vae namjere sve to mi odredite, predat u se i
princezi, buduoj kraljici, samo ne dajte da Jasenka poe za tog
ovjeka. Njemu je ve blizu etrdeseta, stranac je, razvratnik, ne
dajte to.
Davor slua i promatra svojeg sina pa e onda uzdahnuvi:
- Sinko moj, kako si mi ti odjednom tako duboko zapao u ljubav? Kako
se to desilo?
- Ne znam, oe, sam ne mogu to shvatiti, ali uzalud je o tome
raspravljati. Spreman sam na svaku rtvu, na sve, ali nju otmite
vojvodi jer bih ga mogao ubiti prije nego se s njom vjena.
Sinovljeva bol nalazi u Antolkovievu srcu duboko suosjeanje, ali on
trai rijei da njegovu ljubav prema Jasenki omalovai, a opet ne
povrijedi:
- Istina je, djevojka je mila, ne bih je ni ja htio dati strancu, a
kamo li ti. Vatrena mladost morala je i tebe zagrijati kao i mnoge
druge tamo u osamljenom dvorcu gdje nije bilo druge enske mladosti.
- Znam to elite time naglasiti, oe. Ipak ste se prevarili. Bio sam
u krugu prelijepih ena u Veneciji i na naem putu u Rim. Sjeate li
se? Bilo je ljepih od Jasenke, a nikad nijedna milija, slaa, draa.
Najdraa mi je i ostat e. Nikad do danas nijedna nije dosegla do dna
mojeg srca.
- To je, dakle, ona prava koja znai sudbinu tvojeg srca?
- Kao to je to draga, pokojna majka znaila vama.
Antolkovi obori pogled. Ne moe gledati sinu u oi, one oi to su
mu ostale jedina utjeha nakon ene, najvee njegove ljubavi. Vojko je
pokucao na najosjetljivije oevo uvstvo, nikako namjerno, i gotovo
se prepao svoje smjelosti. Antolkovi se ispravi. Lice mu je hladno,
ali tamna prosijeda brada kao da je istakla neto dublje bljedilo
njegove puti. Upro je oi u sina to stoji pred njim lijep,
plemenitih crta, batinjenih od majke.
- Vojko, ako je ova djevojka odluila tvojim srcem, borit u se
protiv Jasenkine udaje za vojvodu i onda ako ga ona ljubi.
- O tom nema nikakve sumnje.
- Vidjet emo. Povuci se u dno sobe i prepusti sve meni. Jelenko
dovede Jasenku. Vojko je nijemo pozdravi dok ona ide ravno k
Antolkoviu.
- Zvali ste me, plemeniti gospodine, evo me.
- Vi znate, Jasenka - zapone on bez uvoda - mi smo sada
190

s vojvodom od Ferarepii nae borbene svrhe. Moda se na

savez produi, moda ne, ati sad naoj borbi nije nimalo u raunu
da on prosi vau ruku. ..,..,*, ,I brat i zatitnik otro gledaju djevojku. ele u njenom licu
proitati misli i osjeaje. Nije pokazala nimalo uzbuenja, ve posve
mirno upitala:
^ Sto da inim? Zapovijedajte -i pogleda brata i zatitnika.
_ Najprije elimo saznati to zapravo mislite vi? to osjeate?
Djevojka ni asa ne odugovlaa s odgovorom:
- Mislit u onako kako trai naa borba. Osjeaji u srcu ne
daju se upravljati kao uzde.
Neobian odgovor tako mlade djevojke zaudi ih. Jelenko prepusti i
dalje rije Antolkoviu
- Potpuno se slaemo s vaom glavicom. Ali da vidimo dalje. Vaa
majka, va brat i ja nismo nikako skloni da poete za vojvodu. Mnogo
je vanih razloga. Ipak on trai odgovor jo danas. Eno, tamo stoji
moj sin Vojko, njega je vojvoda poslao s tom porukom i mora je odmah
odnijeti.
Okrenula se naglo prema Vojku, gleda ga okom u oko i smjesta
odluno odvrati:
Gospodine vojvodin glasnice, isporuite vojvodi ovo: "Spremna
sam poi za njega, ali mi krate." Antolkovi odmah upadne:
- Brzo odluujete, gospoice, a to bi moglo razbiti nau vezu s
vojvodom ija e roakinja biti budua kraljica. Dakle, taj je
odgovor vrlo opasan Javite vojvodi da ne moete poi za nj jer ste
dali rije i srce drugome.
- Ne mogu tako ka/ati kad nisam dala rije i srce nikome.
- Ni vojvodi? - upadne Antolkovi.
- Rije nisam dala. ve samo srce.
Vojko stoji skamenjen i ne odaje da su ga njene rijei ranile do dna
due. Brat mrko gleda Jasenku i estoko prosvjeduje:
- Ne. Stranac nee voditi sestru ispod mojeg krova. Ne, stranac
nikada.
Ona obori glavu. AntoH je uzme za ruku i povue je k sebi:
- Moja mala gospodin sluajte me: vojvoda ivi razvratno, nema krme
u kojoj on nye bio. Stotine je ena prolo kroz njegovo srce.
Potroio je sav imetak na nedostojne zabave. Sva Italija zna njegove
pustolovine On , za mjesec dana ostaviti za volju arugoj, kao to je
to ve nekoliko puta uinio.
-_ Svejedno. Ako je i lo, on me ljubi - naglasi ona vrsto.
Odgovor uzbudi Jdenka, Antolkovi objema rukama uhvati Ja-senkmu
glavu i povisi gla-.
, .. ~ A 7ar xvas nc ljubi nitko od vaih zemljaka? Smijete li to
rta? Tu su i imuni i Arbanasi.
Svom estinom on mu upadne u rije:

iP i ~ ^i1 im Je na mJe8 Drata P^a sumnja izdajstva, ugasnula J^

ia velika njihova ljubav. Nijedan me ne bi bio tada uzeo. JoS
191

vie: oni su ga sami hvatali, nitko se od njih nije brinuo to e
biti s Jelenkom.
Antolkovi je estoko ustao i okrenuo se k Jelenku:
- Eto vidi, mladiu. Ona hoe da ide za vojvodu iz prkosa protiv
jednoga od te dvojice. Ili je imuni ili Arbanasi. Jednog od njih
tajno ljubi, a prima vojvodine ponude njima za osvetu. Tako je, tako
- opetuje on. - Izdala ju je rije i Ijutina kojom je to naglasila,
izdali ste se, Jasenka moja. Iz osvete pristajete uz vojvodu. Iz
prkosa.
- Ne, ne - brani se ona odluno i porumeni do vrh ela.
- Uzalud se brani, Jasenka, sva si se uarila, na zatitnik te
razotkrio - rumeni se.
- Od Ijutine, da nizato drugo, srdim se to me krivo sudite.
- A ti reci to je pravo. Kai istinu. O tvojoj odluci ovisi na
savez s vojvodom.
- Ako trebate taj savez, zato mu ne date povoljan odgovor?
- Prije emo i savez razbiti nego dopustiti da vi poete za starog
razvratnika.
- On me jedini od svih ljubi. Bit e urjak kraljev pa ipak se kani
mnome oeniti. Moe dobiti najbogatiju i najljepu princezu, a ipak
eli samo mene koja nemam nigdje niega. Recite: je li to ljubav ili
nije? A to moe biti ljepe od ljubavi?
- Ovakav raskalaenik ne zna ljubiti, sve to zna, a ipak ga jo
ljubi? Nemogue je to, Jasenka.
- A ti, Jelenko? Vilena te udarila usred asnog obraza, raz-derala ti
srce i duu, a ipak je ljubi.
- Ni daha nema u mojim prsima za nju. Razumije D: ni daha. Ona mi je
kao dim od lanjskog zimskog ognjita. Svau brzo dovri Davor:
- Ostavite, djevojko, Vilenu i Jelenka, nije to prispodoba. Sad se
radi o vama, Jasenka i o vojvodi. Nikad razumna djevojka ne bi pola
za mukarca koji je dvostruko stariji od nje, makar bio i pristao.
Nikad se ne biste smjeli zanositi za strancem. Vi ste tu da raate
sinove, junake ovoj zemlji, a ne polutane. Ili kanite dovesti svojoj
majci i bratu u posjet sinove koji u svojem srcu nee osjetiti
nikakvu ljubav za svoju zemlju, svoj dom, za one koji su vaa braa i
sestre? Kako ete pogledati u oi svojem bratu, majci, meni, svima
ovdje u Turopolju ako jednom doete da nas vidite? Otuit e stranac
i vas i vau djecu.
Pognuta je glavu, okrenuvii se od njih da joj ne vide lice, a Davor
proslijedi:
- Jasenka, isporuite vojvodi da ste ve svoje srce davno obeali i

dali drugome. A zapravo ete vi poi za onoga kojega odaberete. Tu su

imuni, Arbanasi i Mladen, vitez od Srednjice.
- Mladen? - pita ona, iskrenuvi se k Antolkoviu. - Zato i njega
upleete u ovo?
- Prosi vau ruku. Moj Vojko nosi vam i njegovu poruku.
192

Okrenula se prema mladom Antokloviu kretnjom i nekako pre
zirno odeovori: _ .
Ako ne mogu poi za vojvodu, ne udajem se ni za koga.
I dosta mi je te muke, dosta ...
Glas joj zadre. brzo se okrene od gospode i pohita k vratima
Jelenko joj zakri put i stane n;i-uprot Ona pokrije lice rukama da
ea zatiti od bratovih pogleda To uzbudi svu njegovu brigu za
sestrinu sreu. Skine joj s lica obje ruke, nemilosrdno je povue k
sebi i pogleda joj u oi. Zapanjeni strah odraava se u. bratovu
muevnom licu, strah od onotia to mu je sada zahvatio duu. Suze? U
tvojim oima. Jasenko, nikad nisu sjale suze zbog muke glave. Zar
vojvoda0 On? Govori. uje li, priznaj: kome pripadaju tvoje suze?
Srdito je trgne k sebi i ona padne na koljena. Zaplamtio je. Njena
dua uistinu pripada onome o kojem je upravo doznao najtee objede.
Nikad Jasenkinu sklonost prema vojvodi nije smatrao ozbiljnom. Vazda
mu se inilo, kao i Antolkoviu, da ta sklonost nije drugo, ve prkos
prema imuni n ili Arbanasiu. A sad je ugledao suze u njenim oima
dok govori o vojvodi. Te suze, izdajice su njenog srca. Stranca,
ra/\ ratnika, dakle, ljubi? Gdje inu je dosad bila pamet? U borbama
nije se ni sjetio da bolje pripazi na nju. U ovom trenutku ukazala mu
se sva nevolja. Ako iz ljubavi prema njemu odbije drugoga? to je
radio dosad da mu nije palo na um ono to je as prije razloio
Antolkovi. I drei je vrsto za ruke, trese joj itavim mlaahni n
tijelom i vie:
Kunem ti se. Jaseni . nikad nee poi za njega. Nikad. Uzet e koga
ja odredim ali nikad vojvodu. uje li? Prije u te zatvoriti u
samostan nego dopustiti da bude igraka raskalaenom, preivjelom
strancu.
Debele suze teku iz lijepih oiju dok pupoljasto tijelo tresu jake
bratove ruke. Vojko to ne moe gledati, priskoi k Jelenku, povue ga
za ramena i moli:
- Nemoj je muiti.
I njegov otac mu pomae. Otac i sin uhvate ga za ruku i opominju neka
je ostavi na miru dok ona gleda brata pogledom, pu-nim suza i dubokog
oaja
- Ni ti me ne ljubi, brate. Ni ti ...
Ovaj njen uzvik teko se kosne Jelenka. Ostavi je na miru. Una klone
na pod. Antolko\u je pridigne i povede k stolici, onda ctomahne Vojku

i Jelenku neka ga slijede. Htio je da zaplakanu ostavi samu.

Sva trojica izila su na trijem, duboko potreseni.
- Jelenko, bio si odvie grub.
- Vjenat u je " drugim, mora zaboraviti vojvodu, mora...
- b kime e je vjenati - pita Antolkovi.
faprosit e je imuni Arbanasi ako saznaju daje udajem.
-Mladena odbija1 - upadne Vojko.
lek sada pogleda Jdeoko prijatelja, zamisli se i pita:
193


i Jelenkom ulaze u sobu i puni napete znatielje ekaju to
- On je prije bio ljubimac princezin. Ne bih je dao nekome koga je
odbacila takva namigua.
- Ne, nije bio njezin ljubimac. Ti zna: za svakim joj se otimlju
oi. I na tebe je estoko nianila, Jelenko.
- Ima pravo. Sad si ti ta rtva, Vojko?
Ne moe potvrditi, ali nee ni priznati, pa odluno odgovori:
- Jo nije odabrala. Ponajprije bit e kraljica, a tek onda smije
birati svoje ljubimce. Dakle, Sto da kaem Mladenu?
- ekaj, sine, ne pouruj, neka Jelenko dobro promisli i Ja. senki
moramo pustiti daha. Mi mukarci vidimo bojnu otricu na milje
daleko, a slijepi smo vidjeti u srce ene koja nam stoji okom u oko.
Tu smo pred zagonetkom: kome pripadaju Jasenkine suze? Moda vojvodi,
moda Simuniu koji je izdao svoju ljubav kad si ti Jelenko bio u
nevolji.
- Vojvodi, samo vojvodi - naglasi Vojko. Jelenko Kuevi potvrdi to
mnjenje.
- Vidjet emo. Valja nam smisliti mudar odgovor vojvodi, a i Mladenu.
Ali jo moramo rijeiti najteu zadau: upanovu kerka odvesti iz
Lukavca.
Poput kladiva udari Jelenka taj preokret u razgovoru, dok Antolkovi
saopuje svojem sinu:
- Znam, velika je pogibelj za Jelenka da ide u dvorac kao putujui
vitez. Ako ga otkriju, moda bi ga Draeni bacio u tamnicu. Stoga
smo odluili uzeti Pogledia.
- Nema za mene pogibelji. Idem otkrivena lica kako sam rekao.
- Moe otii, Jelenko, kad god hoe, ali sada nee. Meni nije do
toga da pokae kako se ne boji Draenia, nego do svete dunosti da
oslobodi djevojku. Taj opasan posao izvest e Pogledi idue
nedjelje pod veer, ili u ponedjeljak. Kad misli da je bolje, Vojko?
Antolkovi ne svraa pozornost Jelenku, nego raspravlja sa sinom o
svemu to je rekao Petar Pan. Jelenko stoji sputene glave,
zamiljen, naslonjen na ogradi trijema. Onda hitro ide u sobu gdje je
ostala sestra. Davor gleda za njim i ree sinu:

- On se ljuti to mu je sestra jednako tako tvrdoglava kao i on sam.

Pobjegao je da ne mora sluati.
U dvoritu zatopcu konjska kopita. Sluge su pustile u dvorite
jahaa. Otac i sin prepoznaju Mladena, viteza od Srednjice. To dodokazuje da se u Lukavcu neto vano dogodilo i oni idu trijemom.
Antolkovi otvori vrata sobe u kojoj ugleda Jelenka kako je zagrlio
sestru. Davor ga zovne. On se otkine od Jasenke:
- Ne plai, bio sam okrutan, ne boj se, ne kanim te prisiliti ni za
koga - ape joj i brzo pohita na trijem kamo se ve uspinjao Mladen.
Sluge su javili Gordani da je stigao plemi s vanim vijestima. Ona
je odredila neka glasnika uvede u blagovaonicu. Antolkovi sa
194

sinom
im nosi Mladen
Zapravo je utrao u sobu, po/dra\io , ne ekajui pitanja, rekao: _
Stjepko Brodari zamolio je vojvodu neka me otpusti da
"vim neto kanoniku. Zapravo, rne al K: k vama, plemenita gospoo.
Draenia je danas zahvatilo neko bjesnilo straha da e mu netko
oteti Vilenu. a Verbeci je odredio vjenanje.
- Kada? - upadoe Antolkovu i Gordana. _ Za subotu prije podne.
- Dakle, u nedjelju bismo zaklanih - usklikne Antolkovi. - Prema
tome, valja otii ti etvrtak, ali do toga roka ne moete Pogledia
uputiti u sve mora initi i govoriti. Nije dovoljno spretan. Idem ja.
Preboju u bradu da me ne prepoznaju.
- Ni za ivu glavu iine Antolkoviu - veli Mladen. Na vas vreba pogibelj, liagaju za sivim oklopnikom.
I razjasni im kako se Lucuv etovoda spremio u Turopolje da od nekog
seljakog plemia dozna tko je sivi oklopnik.
- Plemii koji znaju moje ime nee me izdati. Ne bojim se toga uvjerava Antolkovi. - Dakle, idem ja.
Iz pozadine izie Jelenko. stane okom u oko Gordani i Antolkoviu:
- Dopustite mi da postavio: Vojku jedno pitanje: da li gospoica
Vilena eli da je oslobock iz Draenieva naruaja ili ne?
- Nita toliko ne eli nego da joj se otvore vrata Lukavca. asnu ti
zadajem rije.
Na te se rijei Jelenko okrene Gordani i svojem zatitniku:
- Oprostite mi. plemenita gospodo, i vi, moj zatitnice, htio sam
otii razotkriven, ali vidim da se tako ne bi mogla osloboditi
upanova kerka. Ako ona uistin eli ostaviti Lukavac, pokoravam se
svakoj elji i odredbi plemem gospode i mojeg zatitnika. Idem kako
ste eljeli.
"Glava mu je tvrda od grikih bedema" - pomisli u sebi Gordana i
odmah zatim pozove gospodu k stolu na vijeanje kako valja udesiti
opasno poslanstvo u Lukavac.

Kad su svrili vijeanje, Jelenko otprati Vojka preko vodenih

opkopa Brezovice, a Davor Antolk , s Gordanom i ree joj:
- Bojim se za vas, Gordana
- Zato, gospodine Davore - zaudi se ona.
- Bojim se. Oslobodimo li vaom osnovom jo i Vilenu, vai e uspjesi
biti tako veliki da bi se mogli pojaviti zavidnici...
- A zavidnici imaju britke je/ii. ; v ,im i Cc udarati po
meni?
- Po vaim najplemenitijim i najnesebinijim djelima za domo-nu po
vaoj hrabrosti kojom ste se odrvali u Lukavcu i oslobodi kraljevia,
sebe i sina.
u i ,7 Spremna sam - veli ona, smijeei se - rei im da sam
A ^rovala s neprijute; ,,.M ,JM,,,,,,;",. bila im sklona, po-podatna,
radila protiv naih sloboda, moda e i to kazati da

nisam ostala potena. Sve je to lako doivjeti, gospodine, ali nimalo
me to ne strai.
- Ne strai vas takva nepravda?
- Ne moe me straiti zato to ovakve objede niu samo u plitkim,
praznim, malim mozgovima ljudi ije su due konaite svih podlosti i
niskosti svijeta. A takvih izroda u nas ima malo. Svi oni koji su
uvijek bili poteni, koji su proli kroz iskuenja, a nisu nikad
zaprljali svoje due pa ni kad su morali ivjeti pod istim krovom ili
u krugu prljavih. Takvi poteni i isti nikad se ne bi mogli ni
milju ni rijeima nabaciti na mene. Ovi poteni i isti bit e
uvijek na mojoj strani. Oni su moj bedem.
ti tOKXvcu EKAJU
Stjepko Brodari i Mladen, vitez od Srednjice, nestrpljivo ekaju
mladog Antolkovia. Ve je popodne daleko odmaklo, a Vojka jo nema.
Svi su u Lukavcu u najvedrijem raspoloenju.
Knez i njegov roak markgrof Danijel sjede u kneevoj odaji i sluaju
Petra Pana koji im otkriva tajnu svoje najnovije komedije to je kani
prirediti u proslavu ozdravljenja mladog gospodina Draenia. Knez je
ushien. Nita ga toliko ne veseli kao zabave koje on sam vodi i
ravna ili barem pripomae Petru Panu u priredbi. Ba sad mu lakrdija
nudi neki posao, ali ga Danijel zlovoljno odvraa od toga.
- Otkako je iz dvorca nestala lijepa Gordana, nema vam nigdje
opstanka, gospodine markgrofiu - veli Petar Pan. - Dosaujete se, a
tko vam je kriv to se za njom otimao i knez i tako divno zaokrenuo
vratom srei da stekne ljepoticu za sebe. Da je knez posluao mene,
dragi moj Danijele, mogli biste sada gledati Gordanu u naruju svojeg
kneevskog roaka, a to bi za vas bilo uistinu golemo zadovoljstvo.
Sad vam se prua prilika da iskaete neaku uzvienog gospodina
Verbecija poast, a to ste duni, moja gospodo, jer prvi i
najslavniji mladi ovog kraljevstva i dalje e svojim ivotom sjati

na dvoru ovog kraljevstva.

Namrteno pogledava Danijel kneza, dok lakrdija ozbiljnim tihim
glasom slavi Draenia. Vedro raspoloenje nestane i prvi plane knez
Brandenburg.
- Tko je prvi mladi u kraljevstvu? Ja, kraljev neak to je barem
jasno kao sunce.
- Sunce je jasno samo dotle dok ga ne zasjeni oblak, a taj oblak je
neak najveeg gospodara drave gospodina Verbecija. utite, uzmite
svoje uloge i ponizno slavite onoga koji dolazi na mjesto bana
Berislavia.
Ta vijest pada na kneza poput munje, skoi, kune, ali mu P*


taf
ako vam je do milosti Draenievc,
kneeviu moj mladi. On e uskoro biti ban Hrvatske po vlastitoj -?
iii i DO volji Hrvata A to ic prirodno, djeaiu moj, pnrodno,
r e se vjenati s banovom ne.akm, <>,,,. Uzvieni je gospodin Verbeci najvei veleum pod suncem, on umije drukije osvajati Hrvate,
nego vi, dragi knee od Brandcnburga
Nabuhlo kneevo lice poprima izraaj bjesnila pa tiho kune,
dok lakrdija kima glavom: ,,-,,,.,,
- Tako, tako, dobri djeae, tiho moete kleti koliko vas volja samo
ne glasno. Dragi moj. sve se mijenja. Prije dva mjeseca, kad ste u
ovaj dvorac odvukli Gordanina sina i namamili nju ovamo leala je
pred vama na stolu osnova kao peena prasetina. Rekli ste: bit u ban
Hrvatske, gospodar ove lijepe plodne zemlje gdje ima peenja i bijele
pogae Iskrsnuo vam je pred nosom lijepi mali crveni oklopnik,
prekrasni batimk naeg uzvienog gospodina Verbecija, a njemu pada u
krilo divna upanova ki, a s njom i banska ast.
- to? Banska ast? Bit e moda kakva grofovija. Ban je potkralj, a
moe li to postati obini plemi kao to je Draeni. Ja, ja sam knez
i kraljev neak.
Ni sto kraljevskih neaka, kneeva i vojvoda ne znai nita prema
jednoj jedinoj keri upana Berislavia. Ta djevojka nosi za miraz
bansku ast. Hrvati e Draenim primiti za bana jedino zato to je
ona njegova ena.
Kako? Ve su ih vjenali1 - upadne knez zablenuto.
Jo nisu, ali u subotu e se obaviti obred. Draeni ivi u
neprestanom strahu da e mu vjerenicu netko oteti jer zna: izgubi li
djevojku, odletjela je banska ast kao ptica. Meni su strogo naloili
da pazim na nju, a zapravo u ovom dvorcu nema nitko ni najmanjeg
razloga da uskrati naem dragom mlacu tu veliku sreu. Pripovijeda
ravnoduno i plete vrpce to ih je objesio na svoju iljatu kapu.
Lakrdijaevo pnpm ijL\i a me neobino je dirnulo kneza. Zamislio se i

zabuljio u vr pred sobom pa uti. Danijel pak nakon male stanke

upita:
- Petar Pan, zato si se odjednom okrenuo k Draeniu?
~ Svaki se dra okrete k suncu zar da ja budem iznimka? Draeni,
budui ban. nae je sunce, dragi markgrofe. Trebali biste pouiti
kneza da okrene lice tamo gdje je vlast. Svi oni koji su Pnje bili uz
vas, knee, sad e padati niice pred Draeniem. Da je i vama pala u
krilo ast i banska vlast, okretali bi se svi oni, pa i Draeni,
svoja lica k vama. Sunce biste bili vi, a sad, eto, pomrine koja e
vas u subotu sasvim pokopati u mrak. A to ja mogu protiv toga? Ni
vi. a kamoli ja. Draeni uva pod ovim Krovom svoju bansku vlast,
nitko mu je ne moe oteti, ni sam djevojin otac jer je ve dao
privoh, A kad se obavi vjenanje, pot-pomirbu s Hrvatima " vaoj je
vlasti ovdje odzvonilo na

197


i Sad sam odan jednako kao i prije. Niim nisam dokazao uotivno Ako
pak nel<> od "ene elite, recite. Ne znam to vam
ie u glavi. |R .
On primakne usne k njego, uhu:
Ispitaj upanovu kerk- ide li dragovoljno za Draema.
Lakrdija je iznenaen pa pogleda sad jednog, sad drugog:
- Ako ne ide dragovoljni Sto bi bilo onda?
_ Mogli bismo joj pomo da pobjegne iz Lukavca.
Silnom gestom zalomi Iptar Pan rukama, smrkne obrve i za
panji se: v .,
_ Vi biste eljeli Dra/emc
Sve se vie budi kneeva panja i mrmlja kletve, dok e Da-tiho
lakrdijau:
- A kad bi mu djevojku ukrali? to onda?
- Jao meni, poubijao bi nas sve redom. A pravo bi i uradio jer bi mu
se sve osnove strovalile u ponor.
Roaci se postrance pogledavaju, a lakrdija plete vrpce kao da ga
mlada gospoda ni najmanje ne zanimaju. Uporno radi svoj posao, ne
skidajui oiju. Danijel nastavlja razgovor:
- Nee ti meni, lakrdijau, dokazivati da upanova ki jedva eka
vjenani dan. Nije li taj drski bradati mladi jo nedavno ljepoticu
uinio sluavkom i bievao je kao ivotinju? Verbeci je prisiljava da
ide za njegova neaka kako bi se preko njega doepao vlasti u
Hrvatskoj.
- Moda je tako, a moda i nije, tko bi znao Sto djevojka misli.
Nisam je pitao, njezini su to poslovi odgovara Petar Pan pletui
vrpce.

Odjednom knez skoi, stade juriti gore-dolje po sobi i mrmljati:

- to se to dogodilo? Jo prije dva mjeseca bio sam gospodar u ovom
dvorcu i itavom kraju, ja jedini odabranik za bansku ast, a sad su
se tu oko mene u mojem dvorcu, na mojoj batini razvaganili Verbeci i
njegov neak? Njihovi ljudi rade u Turopolju to god hoe, gospodare
kao da je sve njihovo. A moj kraljevski ujak jo im pomae. Ne, to
neu dopustiti. Idem ujaku, kralju.
A Petar Pan ga gleda pa se smije:
- Prekasno, mladi knee. Verbeci je ve sve uredio, a kako ne bi kad
zna: tko dobije Berislaviku za enu, taj e biti ban. Razumijete?
Tko se vjena upanovom kerkom danas, sutra e mu u desnici zasjali
bansko ezlo. Tu, dakle, moj knee, ne moe pomoi ni kralj.
Mladi se knez zaustavi kao pred nekim strailom. Markgrof Danijel ide
blie k Petru Panu i poluglasno ape:
- uj me: kad bi ti bio opet onaj koji si bio knezu, ne bi te moglo
zadesiti sve ono ime te nagradio gospodin Verbeci za tvoju sklonost.
Znaj, ovjee, obeao je da e te predati barunu Pencingeru, tvojem
zakletom neprijatelju da uini s tobom to hoe. A kakve je on volje
prema tebi, to zna. Sreom su te trebali da pomogne Draeniu.
Pazi, ne pouzdaj se odvie u to novo prijateljstvo gospodina
Verbecija. Kad te vie ne bude trebao, nai e se opet na dnu
tamnice.
- Oni koji ljudima ine dobro, uvijek su u milosti samo dotle dok ih
izrabljivai trebaju. A kad su im njihove dobrote suvine ili vie
nee da ih izvravaju, onda ih odbace. Privikao sam na to.
- Jo uvijek ne razumije to mislim - ljuti se Danijel, pri-bliivi
se sasvim blizu lakrdijau. Brandenburg osjea to e njegov roak
rei Petru Panu.
- Sve to govorim kako bih te podsjetio na prolost kad fl f
bio odan knezu i meni. -T^


nosi tu ast?
ne moe postati ban koga Hrvati ne oda-sabor. Draenica, uistinu, ne
bi htio u za bana nitko, ali kad uzme banovu nenaravno, svi e
pristati, bilo bunim odoNjemu je svejedno, glavno je da pristanu, onoga tko ima za enu
Berislaviku.
izigrati da ne doe do banske asti? Je li tako?
- Veli da mu on
- Naravno, jer nii beru i ne potvrdi njih itavoj Hrvatskoj prizn
akinju. upanovu kerk bravanjem, bilo utnjom A tko bi prosvjedovao
pn To valjda razumijete?
- l ba bih zat* htio Draeniu poruiti sve mostove koje
on gradi do banske t - veli knez jedva ujno. - Na tebi

je Petar Pan da mi poi upanova kerku ukloniti iz Lukavca.

Petar Pan ee gon.-dolje, duboko zamiljen, kimajui glavom, a
onda, se zaustavi.
Stvar je vrlo opasna. Ali znajte, knee, uvijek bih radije da ste vi
b;in, negoli Draenu, ve zbog toga to ste mi obeah veliku ast na
svojem dvoru jo prije dva mjeseca kad ste u Lukavac domamili Gordanu
Mi kako bi bilo mogue djevojku odvesti iz ovog dvorca?
I Danijel i njego brati knez Brandenburg gotovo blesavo bulje u
njega:
- Ne znam kake - veli Danijel - a ni knez ne zna kako bi se to moglo
izvriti
- U mojem vlastito: odredim u to ne bi gurn se obraam tebi Petar
Pan
dvorcu nemam toliko vlasti da neto nos gospodin Verbeci. Ba zato
Kai mi kako bi se to dalo provesti?
- Hajde, hajde, Petar Pan, bit e bogato nagraen. Zna i sam koliko
ti je knez odan. Smisli neto. Kad god je knez bio u neprilici,
uvijek si naao peki izlaz. Smisli i sada neto da uz-mognemo
upanovu ker otet Draeniu. Ako ide dragovoljno za nj, tada joj
mora mladu ogaditi, a moda to i nije potrebno, jer nikako ne mogu
vich da e ena zaboraviti bi.
- Imate pravo. I meni se tako ini, a nije ba ni jako ra-aosna. Samo
sjedi i m; Knee, predlaete mi stvati koje bi me mogle stajati
glave. RCUK zar ste se, uistinu, odluili na taj pot-nvat. ih je to
reeno samo u asovitom uzbuenju jer vidite da
je banska ast zamnek. izmakla?

198


Knez prui ruku lakrdijau i vrsto je stisne:
- asnu ti zadajem rije: spreman sam na sve to god mi predloi da
maknemo Draenievu vjerenicu.
I markgrof zadaje lakrdijau rije i obeaje mu svoju pomo. Ali on
namrti obrve i vrlo ozbiljno primijeti:
- Zapravo, pripadam vama, knee, vie negoli ikome. Razmislit u,
moda uspijem neto poduzeti, ali kad od vas zatraim pomo, morate
uiniti sve to ja odredim.
Obeali su mu ponovo, a zatim su ga otpratili do praga sobe, elei
da mu to prije padne na um kakva dobra misao. Kad je zatvorio za
sobom vrata, markgrof Danijel srdito e svojem roaku:
- Sve je to kriva tvoja lakoumnost. Taj mladi lupe bio je neprestano
u vezi s barunom Pencingerom, a pod crvenim oklopom radio je za sebe,
vjerio se sa upanovom kerkom i zamalo se nije s njome vjenao.
Jasno je da bi onda postao ban. Svaka je rije Petra Pana iva

istina. Kad je ve kralj, tvoj i moj roak, tako slab, neodluan i

ponizan, ne dopusti da tebe opljakaju. Ne samo to taj lupe uzima
tebi bansku ast nego se Verbeci kani na tvoj raun pomiriti s
Hrvatima, a ti e platiti odtetu za sve to su tvoji ljudi odvukli
iz hrvatskih kua, dvoraca i kmetskih koliba. Sve e platiti to si
oteo i od ega smo mi tako divno ivjeli. Povrh toga upamti: sve e
pljake biti obustavljene, nee moi oteti kmetu pijetla iz
dvorita, a kamoli debelo svinje, kravu ili vola, a jo manje
plemiima prazniti monje. Hoe li sve to gledati i dalje lakoumno,
podatno kao budala?
- Nastupio sam estoko pred kraljem protiv Verbecija, a on mi je
dobacio da sam pijanica. Kralj se gotovo onesvijestio, mislio sam:
udarit e ga kap. to da radim? Zar svojim prosvjedom da ubijem
ujaka?
Danijel izbaci nekoliko kletvi pa se onda prohoda, a zatim nastavi
aputati:
- Moramo se urotiti protiv tog prokletog Verbecija, jer postane li
uistinu Draeni ban Hrvatske, to misli kako e on postupati prema
tebi? Svojom banskom vlau oduzimat e prava na Turopolje. Tko zna
to on moe sve protiv tebe.
Mladog je kneza oblio znoj i stade sam sebi spoitavati to je dosad
sve to bespomono gledao pa odlui bilo kako izigrati Verbecijeve
osnove.
Petar Pan pohitao je s Stjepku i apnuo mu:
- Osvojio sam dva vana saveznika koji e nam u svakom sluaju
pomoi. Sad se osjeam potpuno siguran, samo da jo doe Vojko.
Trijemom su se rastrali neki ljudi. Petar Pan izie. Zapanjio se,
gledajui momke to dolaze potpuno prani i zapita ih otkud su.
Odgovorili su:
- Dopratili smo iz Budima plemenitog gospodina Ferencija.
Lakrdija se lecne, pitajui sam sebe je li mu taj iznenadni
dolazak ide u prilog ili ne. Ne mogavi rijeiti to pitanje, pohita

sobu. znajui da e tamo biti i Ferenci i Verbeci. ie u pravi as
Mladi Bakaev neak upravo je saopio ,ruku svojeg ujaka kralju i
Verbeciju. Ova je poruka samo uvod P \Yhoe eea je Ferenci tamo
poslan u Budim l sada se vratio " i .kivac Bakai ponajprije >al,e
kralju i Verbeciju elje da ih neak nae zdrave i javlja im da se
mali Ljudevit, kraljev sin, n,la7j dobro i esto pita za svog oca.
Dok Ferenci to pripovijeda. Verbeci jedva eka da se propisi
uljudnosti to prije svre i da moe postaviti pitanja koja ga vie
Snimaju Dotle Petar Pan polagano zijevajui, odlazi k prozora,
noeledava u nebo. ponovo zijeva i onda se sputa u naslonja,
uzima kapu s glave pa rasplet i plete raznobojne vrpce. Ferenci
se nemirno ogledava prema njemu, ali mu Verbeci dade znak da

moe govoriti to god ga pita. ...

- Pred njim moe govoriti sve. Dakle, radujem se da je kancelar
zdrav i da mu je dobro, a sada bi me veselilo ako si mi donio dobre
vijesti.
Ferenci se nakloni pa stade pripo\ i;cdati
- Moj je ujak poslao najbolje uhode tamo daleko gdje Drava ulazi u
Dunav. Oni su uspjeli saznati sasvim tono to kane Turci.
- Oito, nisu poludjeli da prela/c Dravu? Bio bi im predug put u
Budim. Neka svu silu bace u Bosnu, tamo su Hrvati, s njima su ve
privikli bojevati. je li tako? Tu si mi vijest donio? Na alost, nije
tako kako ste zamislili. Hrvatski ban s Hrvatima ve je potjerao
Turina iz Bosne. Ban je od Turaka osvojio Jajce i otjerao ih daleko
Uhode vele da se Turci boje biskupa i bana jer je neuveni vojsko,
"iia a njegovi su Hrvati zmajevi. Turci ne mogu naprijed, svaka im
je provala suzbijena, pa su ako odluili da idu preko Drave Nadaju se
da e mnogo lake osvajati Ugarsku jer mi. Ugari, nismo privikli
boriti se s njima i ne slutimo njihove bojovne mudrosti, nismo
spremni otpora protiv turskih bojeva i tako e brzo do Budima.
- Prema tome su uhode gospodina kardinala pronale pravu istinu. Zato
bi Turci htjeli provaliti na sjever preko Drave. Dakle, oni se ne
nadaju da bi hrvatsko kraljevstvo dolo Ugarima u pomo? to to
znai? Valja ipak Petar Berislavi nije sklopio s Turcima kakav
savez?
- To bi bila naa propast - veli kralj i zaplaeno oekuje od
glasnika odgovor, a Ferenci odgovara:
O nekom savezu izmeu Petra Berislavia i Turaka ne moe biti govora.
Moj ujak veli da hrvatski ban Petar Berislavi ni kao biskup nee
sklopiti savez s Turcima. On dobro poznaje njegova ocjelna naela.
Ujak misli da je Turin predloio Petra Beri-slaviu primirje, naime,
ponudio mir, a on je prihvatio. Zato se Turci misle sabrati na Dravi.
Verbeci pocrveni i ustane Uzbuenje mu proima itavu po
javu: J f
Ako su Hrvati u Bosni sklopili mir ili primirje s Turcima,
201


onda e se vratiti i ban Berislavi, a sigurno i mnogi njegovi prijatelji. Moda su ve i na povratku. Bilo bi mi vrlo neugodno da se
pojave prije nego Sto svrim ovdje svoj posao.
- Vjenanje banove neakinje mogao bi ban i sprijeiti - primijeti
tiho kralj.
- Zato mu neu dati priliku. Ve je tu veliko neprijateljstvo u kojem
se nalazimo ovdje s Hrvatima.
Svaka najmanja neprilika ispunja Vladislava strahom i strep-njom.
Svuda vidi ugroeno prijestolje svoga sina. Ovo to je sad donio

Ferenci, ini mu se strahovito porazno, to vie, to je Ver-beci

uzbuen. Ponovo ispituje mladog glasnika, a ovaj potanje razjanjava
kralju i Verbeciju opasnost da Turci izvedu svoju nakanu.
- Tako se samo nagaa da su odluili navaliti u Ugarsku ili je to
gotova stvar? to o tome veli gospodin kardinal Baka?
- Kako bi mogao doznati to misli turski vojvoda, ali je sasvim
sigurno da se o tome dogovaraju u turskom taboru i to ba stoga to
ih ban Berislavi neprestano spreava da provale u Hrvatsku.
Verbeci pogleda kralja:
- Prevelika hrabrost hrvatskog bana ovog nam je puta na tetu. Turci
ne mogu pobiti Hrvate u Bosni i provaliti u Hrvatsku i zato su
odabrali Ugarsku. A nai nisu nikada vidjeli tursko oruje niti e se
znati snai kad im stane nasuprot. Trebamo, dakle, za obranu
kraljevstva Hrvate, njihove bojovnike. To je nepobitno.
- Ako je tamo sklopljen mir, onda uzmite Hrvate i povedite ih u
Ugarsku - savjetuje kralj.
- Ostavit e ban u Bosni dovoljan broj vojske da opet suzbije Turina
ako provali. Ne moe se vjerovati neprijatelju. Petar Berislavi vrlo
je oprezan, stoga trebamo mnogo, mnogo mladih hrabrih Hrvata iz ovih
krajeva. Dakle, velianstvo, stvar je rijeena. Vi ete potpisati
nae utanaenje o pomirbi s Hrvatima. To se mora smjesta proglasiti u
itavom Turopolju, proglasit emo i to da se svi ustanici vrate u
svoje dvorove. Svima se zajamuje potpuna zatita u imovini i u
ivotu. Oni e nam biti najhrabriji bojovnici. Odmah u o tome
obavijestiti kanonika Benka koji je vodio istragu.
Petar Pan sjedi u naslonjau. Naoko, pletui vrpce, zadrijemao je.
Verbeci ga pozove i naloi mu neka odmah dovede kneza Brandenburga.
Kad je on izaao, Verbeci ispituje Ferencija o ivotu na dvoru u
Budimu, to se sve tamo dogaa i trai vijesti o svojim prijateljima.
Dok je sve to ispitivao, pojavi se mladi knez u pratnji Petra Pana.
Oito mu je ovaj ve sve putem rekao o emu se radi jer je
Brandcnburg od uzbuenja zaboravio pozdraviti pa ide kralju i
Verbeciju. Ovaj ga smjesta ljubazno oslovi:
- Dragi moj mladi knee, kraljevstvo je u pogibelji i prijes
i<. nieeova velianstva, vaeg ujaka, takoer je u pogibelji. Turci
ane oreko Drave, a nama <|ieba hrvatska vojska za obranu. Vi tete
dakle potpisati pomirenje koje e odobriti njegovo velianstvo.
Kneevo se elo nabora i pogleda svojeg ujaka. Ovaj mu potvrdi
Verbecijeve navode. -U kneza zadre bijes, ali se svlada i
upita:
- Na to se obavezujem tim potpisom?
- Dragi knee. obavezujete ^ platiti sve odtete za ono to su
poinili vai ljudi u Turopolju i polaete obeanje da nitko od vaih
ljudi nee i ne smije odu/ n plemiima ni kmetovima bilo kakvo blago

ni kakvu drugu imovinu ni dae, jer su svi oni slobodnjaci. Dakle,

obavezujete se potivati sve zakone i slobotine
Hrvata.
- Ako vam trebaju, gospodine Verbeci, Hrvati, onda i vi platite raun
pomirbe. Ja ne samo Sto neu platiti, nego nemam ni
ime.
- Vi ste imali koristi od svega onoga to ste oteli i ubrali
od ljudi u ovoj zemlji. Ne mogu, dakle, platiti ja, a ni kraljevstvo.
Njegovo velianstvo, va ujak, nema i ne smije troiti kraljevske
novce. Ali znam: u vas IL uihk" zlata, dragocjenosti i bisera to ste
batinili po svojoj cm Ik-atmi Frankopan. Ono zlato i biseri jo su
iz doba kralja Matije. Ako nemate gotovine, zaloit ete Hrvatima
svoje dragocjenosti Morate to uiniti ako vam je stalo do sigurnosti
prijestolja vaeg kraljevskog ujaka.
Mladi je knez gotovo po/,Lr U bezbojnim mu oima sijevaju kletve. Ali
ga Petar Pan opominje:
- to je, knee, jedna krinji.. prijestolje vaeg ujaka?
- Dobro, kad mora biti, neka bude. Moj kraljevski ujak moe raunati
na moju pomo
- Bit e sve dobro, osobito veselo kad ja pripremim svoju veliku
komediju u proslavu naeg mladog uzvienog gospodina Dra-enia i
njegove vjerenice U subotu emo svadbovati. To znate, knee?
- Meni nitko nita ne kazuje. Tu sam u ovom dvorcu kao vlastiti
zatoenik. Ako je svadba, trebalo bi sve prirediti da se ne kae kako
je knez Brandenburc ;krKu.
Petar Pan se grohotom smije:
- Rasipnik nad rasipnicima 11 c IDU/L nikul1 >-lobiit naslov
krca. dine?6 Sprcmite se knee ** suboti Je li tako, uzvieni
gospo- Da, da, ako ne prije, a ono u subotu svakako. Vrlo su vane vijesti
to ih je donu. Ferenci pa bi tako moglo doi do vjenanja i prije.
tan 7 Ja sam za subotu - usklikne Petar Pan - subota je sre-wn dan,
vjerujte, tko se u subotu vjena, taj e biti sretan do suh", ziyota,Tako vele Bvi talijanski astrolozi. Ne odustajte od subote, ta
valjda neete " petak?
- Moda u etvrtak


- To je odluno zabranio gospodin vra. On veli da se gospodin
Draeni mora jo oporaviti. Ali vidjet emo, meni je glavno da
dospijem pripremiti lakrdiju.
Verbeci i kralj odmah su dozvali glasnika da ga poalju n? zagrebaki
Kaptol gospodinu Benku. Verbeci je potpuno spreman na ono to je
odluio. I ostavi ostale u razogovoru, a Petar Par, otprati kneza u
njegovu sobu gdje ga je ekao Danijel. Tu je tek provalilo bjesnilo

mladog kneza protiv odluke uzvienog gospodina Verbecija da se

Turopolju plati odteta. Lakrdija ga jo podstre-kava:
- Jesam li vam rekao? Na va e se raun pomiriti s Hrvatima. Vi,
ete to platiti, a njegov e se neak popeti na bansku ast.
Podmetnut e oni Petru Berislaviu da je zato Turin provalio preko
Drave jer je on s njim sklopio savez. Vidjet ete, ne laem. Nemam ni
razloga, samo me ljuti to su prema vama tako nepravedni.
- Petar Pan, kunem ti se, Draeni ne smije dobiti za enu banovu
neakinju, razumije li? Sad tek vidim: ova e enidba mene baciti u
pozadinu. Ja, toliki posjednik u Hrvatskoj, neu imati rijei. Nada
mnom e gospodariti Draeni. Ne, to ne mogu dopustiti. Mora neto
smisliti, Petar Pan. Ima li ve togod?
- Mogao bih vam pomoi onog dana kad priredim svoju lakrdiju. Trebam
za tu ludost svu silu ljudi. Vi ste ovdje gospodar, razumijete li? Vi
jedini moete izdati odredbe u dvorcu koje trebam.
- Neka mi se oduzme oinji vid ako neu uiniti sve to mi god
odredi.
- Jo je stvar potpuno u zametku, ostavite me sad. Idem razmiljati,
a dotle utnja i svladavanje. To je va posao.
Ostavivi razbjesnjelog kneza, ode Petar Pan, etajui polagano k
Stjepku Brodaricu. Tu je naao Mladena viteza od Srednjice i navalio
na nj pitanjima:
- Vi ste otili iz Lukavca tek danas prije podne, a stigli ste prije
negoli Vojko. Da mu se nije to dogodilo?
- Javio sam u Brezovicu da je vjenanje u subotu, a zatim sam ih
ostavio vijeati. Mislim da je Vojka zadrala stvar s vojvodinim
pismom Jasenki, zatim je otiao u Turopolje da odnese poruke
gospodina Antolkovia nekim naim prijateljima. Mora i tamo sve
pripremiti, a ja sam se pourio naprijed da Lukavanima ne bi upalo u
oi to smo ba nas dvojica izvan dvorca. Danas su o svemu odluili
Gordana i Antolkovi, a ostalo ovisi o vama.
- Verbeci mi sada radi u prilog - smjeka se Petar Pan. - Ba je sada
navijestio kralju da potpie utanaenje s vaim Hrvatima pa e
gospodin Benko biti pozvan ovamo. Zbog toga bi se Verbeci htio
pouriti s vjenanjem, ali vra to nee dopustiti. A znate koga sam
jo sreo na trijemu? Onog etovodu to ga je Draeni poslao u
Turopolje da sazna ime sivog oklopnika. Gledao sam upravo dolje u
dvorite dok je taj ovjek prolazio pored me-204

i nekoliko se p okrenuo za mnom. Moja ljepota nije ga privukla. Bit
e neto drugo, a to ne moe biti nama u prilog. Pazite taj nas
ovjek ne smije vidjeti da odlazimo.
Raspravljali su o Lucievu etovoi i o njegovu ponaanju, kad netko
otro pokuc na vratima i odmah zatim ude u sobu
J Zatvorili su se i sobu i sluali Gordanine i Antolkovieve poruke

Sto ih je Vojk > saopio apui.

Razloio im je sve potanko, a zatim se pourio da ode k vojvodi od
Ferare.
Ve je na trijer uo da je vojvoda s princezom u ivoj igri
na kocke. Koraknu je u sobu i ostao uz vrata. Princeza ga od
mah opazi i dobac pogled. Vojvoda mu je okrenut le
ima i potpuno je , i<i L i u igru. Oko igraa su talijanski voj
vodini plemii. Princeza iskoristi priliku i svakog asa alje Vojku
ljubavne poglede. On ih prima kao zapovijedi, naloge budue kralji
ce. Iz Brezovice se vrati sa svim dokazima svoje sudbine. Jasenkine suze neizbrisivo su priznanje da ljubi vojvodu. A kad je od
lazio iz Gordanina dvoiv i u/, vili MI mu ona i otac potanko nje
gove dunosti na dvorcu budui- kraljice. zato mu je svejedno
to se s njim zbiva. Ali dok jlai.i <.. ;.,>,: i lea, ova ga
upravo
izazivaju da u njih gurne hode, Tako Jasenka ne bi imala vie
koga ljubiti. Da se oslobodi te kunje, ide korak dalje. Sad ga pri
mijeti i vojvoda, odmah zaustavi igru, ostavi princezu i svoje ple
mie, povede Vojka k prozoru i tiho upita:
- Jeste li predali Jasenki pismo?
- Nigdje je nian mogao nai pa sam zamolio njenog brata neka mi kae
gdje se nalazi, a isto tako da odgovori na vau poruku i pronju.
Rekao je da smatra za veliku ast to gospodin vojvoda prosi
Jasenkinu ruku. Uzeo je pismo i obeao da e ga poslati svojoj
sestri.
- Poslati? Dakle, ne nalazi se u Turopolju?
- Ne, gospodine \ Vi znate da je Luci, katelan gos
podina Draenia, htio ugrabiti Jasenku. Dakako, ne za sebe, jer
tada gospodin Draenu ne bi slao itavu kraljevsku etu da navali
na umski dvorac gdje se nalazila Jasenka. Protiv tolike opasnosti
morao je brat zatititi sestru pa su Jasenka i njena majka otputovaie u neki dvorac, vri, daleko odavde prema moru da tako ne
budu nadohvat Draeni,
Prava je ludoM poslati je tako daleko. Draeni ima svoju
vjerenicu.
- Ali s njom kani samo otvoriti putove u hrvatske krugove dokopati
se asti, a Jasenku eli uzeti za Ijubovcu.
o k nm M^ Je.takm neak onoga koji gospodari kraljevstvom i
kome ovisi da Oliva bude kraljica ovog kraljevstva.
Na to vas upozoravi va saveznik sivi oklopnik i poruuje
205
svjetlucav3 ^ ^ stisklLii P*81 kripati zubima, ali oi mu

da budete oprezni. I on je govorio s mladini Kueviem. Obojica bi
vrlo rado da taj savez izmeu njih i vas, uvrste ovim brakom i ba

zato su sklonih Jasenku tako daleko. Gospodin Kuevi poslat e

pismo naroitim pouzdanim glasnikom Jasenki i javiti vam tono u
kojem se dvoru ukonaila. Nisu jo odluili, hoe li sasvim do mora u
koji dvor svojih znanaca, ili e se zaustaviti blie. U roku od trietiri tjedna imat ete vijest o Jasenki i pismenu privolu njene
majke i brata.
Ovako je Gordana uputila Vojka da zadri vojvodino prijateljstvo kako
ne bi kodilo njihovim namjerama.
Vojko je u daljnjem razgovoru sve vie hukao vojvodu na
Draenia, a ovaj mu ide na lijepak i sve se vie uzbuuje. Bio
je ve potpuno uvjeren da e moi ee posjeivati Jasenku u dvor
cu njene majke i brata, a sada mu je sve to razbio taj Draeni. Nezadovoljan i srdit, zahvali Vojku na usluzi i onda se vrati
k svojoj roakinji, ali nema volje nastaviti igru, ve izae iz sobe.
Ona je brzim koracima prstupila k Vojku. Zanima je zato je voj
voda tako neraspoloen. Rekao joj je ukratko to je bilo. Ona
mu se nasmijei i podigne k njemu usne kao da bi htjela da ih
poljubi, makar zna da joj ne moe ispuniti tu elju naoigled onih
koji stoje straga. Zato mu ona prui ruku koju on vrsto stisne
i poljubi. Njoj se ini da je taj cjelov izljev sve njegove vrele
strastvene ljubavi koju sebi zamilja ve tako dugo i za kojom
ezne i oekuje ba tako vrue kao i kraljevsku krunu. ,
TBKO OTKRIE
Te veeri sastali su se svi u lukavakoj blagovaonici neobino
uzbueni. Svako je imao svoj posebni razlog da se uzrujava. Kralj
zbog straha za prijestolje, knez zbog otkria da e ban postati
Draeni, Petar Pan i saveznici zbog svoje urote, a Verbeci zbog
brige to se to dogodilo na hrvatskom bojitu u Bosni, je li ban
sklopio primirje ili moda ipak neki savez.
"Ako su Petru Berislaviu javili sve to se dogaa u Hrvatskoj i kako
Lukavac postupa s Hrvatima, imao bi Petar Berisla-vi dosta uzroka da
se pogodi s Turinom."
Ta misao neprestano se ulja Verbecijevom duom i pokazuje mu opasne
posljedice takvog banovog ina.
"Bilo to uinio Petar Berislavi, mir ili savez, sve je to na tetu
Ugarske."
Zacrvenio se, oi mu se are, kretnje su mu nemirne, sav je rastresen
i esto ne odgovara na pitanja koja mu stavljaju lanovi dvorca.
Mladi knez Brandenburg iva je vatra u tom drutvu to sjedi
206

stolom Tek malo prije nasamu razgovarao je s kraljem u najveem
uzbuenju i kk, Verbecija koji odreuje da knez plaa ra-pomirbe s
Hrvutn u Turopolju. Stjepko i Vojko i Mladen,
itez od Srednjice. i Petar Pan, njih etvorica urotnika, znadu se

svladavati ali ipak njihovo vladanje ne moe prikriti nemir to

prouzrokuje plan koji imaju izvesti. I vojvoda od Ferare u svojem
kardinalskom odijelu samo je prividno miran. Sve to je saznao od
Vojka razdrauje ga. Pencinger nije nimalo obradovan to se mora
poniziti pred Hrvatima i proglasiti u itavom kraju da je Lukavac
pristao d;i - zahtjeve plemia i naroda i to mora zajamiti potpisom
da vie nee pljakati. A najvie ga ozlovoljuje to mu se Verbeci
zaprijetio da to obeanje mora drati dotle dok mu on ne dopusti da
opet harai i robi.
Jedino vedro stvoren] te veeri je princeza Oliva. Ukrasila je
najljepe to je mogla i obukla opravu od zelene svile koja joj
toliko dobro pristatc pa se podaje uitku, gledajui krasnog mladog
Vojka. Smatra - 1 svojim. Na to joj daje pravo i posljednji njegov
razgovor * dananji pozdrav kad je stigao iz Brezovice. Sve joj
objavljuje da se lijepi mladi potpuno predao njenoj ljubavi. U
blagovaonici zamiri; peenje. Nose velike zdjele, toi se vino, svi
su se podali jelu Nitko ne govori kao obino. Svatko je zabavljen
svojim mislima Sto pobuuju najrazliitija drhtanja, a ova kao da jo
vie raspiruju gl
Kad su svi ve namirili svoje eluce, najavljuje pa Verbeciju da je
stigao etovoda Vencel. alje ga Draeni jer nosi vrlo vane
vijesti. Odmah se sjetio o emu mu je govorio neak i dade pozvati
etovodu u sohi Nema razloga sasluavati glasnika nasamu, okrene se
prema debek bucmastom momku i zovne ga blie:
Ti si danas bio u Turopolju i tamo si naao plemia koji zna tko se
krije pod vizirom sivog oklopnika?
- Jest, bio sam - odgovori on.
- Dakle, tvoj plen ; uisli zna ime neobinog voe ustanika?
- Zna, uzvieni gn-.podiiK
Mladen, Vojko i Stj >.-f 4 , o osjeaju da se pribliava neka ognjena
magla. Iako ih je Pet; Pan obavijestio o etovoinu putu, nisu nikako
mogli vjerovati da bi se naao netko tko bi, osim ustanika, znao
Antolkovie. ime. Vojko, drui, eka odgovor. Verbeci, pun
znatielje, upi pogled u etovodu:
Dakle, onda ti je kazao. Govori - odredi Verbeci Drae-nievu
pouzdaniku.
Ponajprije san, mu ponudio srebrnu kesu. Malo ju je ogledavao i onda
mi odgovori: "Lijepo je to srebro, ali ime toga ovjeka je zlato,
dakk ako ima zlata, moe doznati tko je sivi oklopnik." Dao sam mu
srebro, a on ga je odmah spremio u njedra. Onda sam mu dao zlato. I
to je spremio u njedra, a tada mi je rekao ime.
Nitko nije mogao razabrati koliko su zadrhtali Vojko, Mladen
207

i Stjepko na te etovoine rijei. Svi drugi bulje u okruglo i de-

beljkasio eiovoino lice.

- Uzvieni gospodine, taj se sivi oklopnik zove Davor Antolkovi.
Vojku se ini da mu je srce prestalo kucati. Mladenu je stao dah, a
Stjepka obuzima osjeaj teke brige. Sva su trojica osjetila da je
ispod nogu Davora Antolkovia pukao ponor.
Verbeci skoi, udari po stolu i vikne:
- Taj izdajnik kraljevstva, ipak se vratio? Velianstvo, vi tako
mirno gledate kao da je Antolkovi va prisni prijatelj? Zar ste
zaboravili?
Vladislav se prepao tog ukora jer je uistinu zaboravio ili moda
nikada nije uo o tom. On dri sve Hrvate neprijateljima svojeg
prijestolja, a ovo ime ne ini mu se nita osobito.
- Velianstvo, zar ne znate? Davor Antolkovi bio je onaj velika to
je na budimskom saboru, kad su se Hrvati tuili na na nepravedni
postupak i ubiranje daa, stao vikati: "Najbolje je da raskinemo, da
se rastavimo, da svaki ide k svome. Vi, Ugri, ostanite na svojem, a
mi emo sami kao to smo i bili." I gotovo je pridobio sve Hrvate tim
svojim povicima, svi su mu povlaivali, osim dvojice, trojice i stali
vikati: "Raziimo se." A vi znate to to znai. Predlagao je da se
otcijepe od vaeg prijestolja i od vae vladavine. I da sami izaberu
kralja i sami vladaju sa sobom, a to je protiv vaeg sina.
Zima prolazi Vladislavljenim suhim tijelom i ugleda sablast koja
negdje izdaleka dolazi protiv njegova prijestolja, krune, a njegov
sin jedinac je prosjak. Ako nee biti kralj, to bi mogao biti drugo?
Kralj bez krune u njegovim je oima bogalj.
Dok se kralj valja u strepnji, Verbecija spopadne iznenada pitanje:
"Ako je taj Antolkovi obavijestio bana o svemu to radi Lu
kavac, o svemu to se dogodilo ova dva mjeseca protiv naroda,
Gordane i Vilene, pa se zato sloio s Turinom? Katolika vjera
morala bi ga odvratiti od toga, a ako je Turina znao pridobiti
da ostavi Hrvatima vjeru, a zato e mu on pomoi preko Dunava
u Budim?"
Jo ga nikada nisu snale pretpostavke kao ovog asa kad je uo da se
u Turopolju nalazi Davor Antolkovi. Znoj ga oblijeva i sue mu se
usne. Sva uzbuenja dananjeg dana zapalila su ve prije u njemu
vatrenu e. I prije objeda morao je ispiti puna tri vra vina, a kod
jela dvostruko. U vinu mu se vazda pojavljuju strahote kojih se
trijezan ne boji pa sada jo vie nego inae oslika Vladislavu
sablast Antolkovieva povratka.
Vojko sjedi nepomino i kao ostali slua. Sve mu u prsima dre, ali
je lice mirno, samo su mu se oi neto smanjile. Stjepka obuzima
strah da mladi nee izdrati teku kunju i apue Mladenu, nudei
mu kolae to lee na srebrnom tanjuru kao da ga otkrie o
Antolkoviu ne zanima. Zatim nudi kolae Vojku da
208


mu uzmogne pogledati u oi. On je razumio to mu govori Stjep-kov
pogled pa se arna],aic na kolaima, uzima i jede. Stjepko ,e uspio
prikazati da se njega i mladia sve to ne tie jer se Verbeci gotovo
okosio na Vojka i Mladena:
Neka je mir dok ja govorim. Koga ne zanima, moe ostaviti
blagovaonicu.
Preotre rijei odnosile su se i na Stjepka, no on se uini kao da to
ne opaa, a Vojko i Mladen samo pokorno uute i prestanu jesti. Petar
Pan uzima masku ovjeka koji je pun odanosti prema uzvienom
gospodinu i sve to on pripovijeda duboko ga se doimlje. A uzvieni
biva sve razdraeniji, ne moe vie ni o emu misliti ni govoriti,
ve samo o Antolkoviu. as se obraa kralju, as opet barunu
Pencingeru. predlae i razlae to bi se sve imalo uiniti da se
Davor Antolkov ic domami u zamak.
Antolkovi opetuje Vladi^lav blijedim usnama. Jedva muca ime od
kojeg obilaze srsi Vojka i njegove drugove na dnu stola. Nije li
Antolkovi pobjegao - pita kralj svojeg dravnika koji je ispio jo
jedan vr vina i odmah pripovijeda ubrzano, uzbueno:
Jest. Kad se vraat iz Budima u Hrvatsku, postavili su mu nai Ugri
zasjedu da ga uhvate, ali je doznao to smo uinili i nestao. Vidjeli
su ga na-a u Veneciji, a sad se pojavio ba ovdje u Turopolju gdje se
nui\i-v gloemo s Hrvatima i gdje knez Brandenburg eli plemie
uiniti svojim kmetovima, unititi im povelje i zagospodariti itavim
ovim divnim bogatim krajem. Pojavio se ba ovdje jer mu se tu prua
najbolja prilika da buni narod.
Znam ja sve. Naravno Tko V ; ; usudio na tako vratolomni
in, osim njega? A znate li tko je njegov tienik? Jelenko Ku
evi. On je doveo Antolkoviu u krilo sve turopoljske i zagorske
mlade plemie. Svi su oni usial protiv kneza i protiv mene i pro
tiv vas. Kuevi je njegov Jprvi saveznik. Ali platit e to.
Ne moe zatomiti svoje mivii Svi napeto sluaju to otkrie to ga je
donio etovoa, a razloio . ;k ,
Vojvodi od Ferare tek je sada sve jasno. Sivi oklopnik u umskom
dvorcu nije mu rekao svoje pravo ime. Sad, dakle, zna. Ta okolnost
prenerazi Vojka. Osjea u vojvodinim rukama oca i sebe. Krv mu udara
u sljepooice. Jo ne moe dosei posljedice te opasnosti, ah ga mori
zla slutnja.
~A. ekaJ- nesto Je vano - sjeti se Verbeci i okrene se k
cetovodi: Zna li togod o sinu Davora Antolkovia? brzo j
vj skupi cl- nel mu se u glavi iskri, neko sjeanje pa
TP ~ Kad Sm se ono davno Pred 0Pinom sukobili, mi, Lukav-f.,1- l
"s tanicima to ih Je vodio taj sivi oklopnik - to je bilo taj si* vf
evi skinu" gospodinu Draeniu vizir s lica - koii rtu lpmk
obratio se n.! i puta nekom drugom jahau

je takoer nosio sivi Jjklop i vizir pa mu je govorio "sinko".

razigran ovim odgovorom Verbeci vikne

- Da, to je on. Antolkovi ima sina. Traili smo ga posvudj da bismo
ga uzeli i prisilili oca neka se preda kralju. Ali i mUnl dog je
oito uzeo sa sobom i tako otiao u Veneciju. Naravno/ sad je jasno,
velianstvo, zato se Turopoljci bune.
- Moj ujae, sad smo otkrili krivca koji huka ovaj narod protiv
mene. Da, to je, sve je to on uinio, naravno - klikne knez sretan
jer u tome nalazi nadu da bi ipak mogao iznijeti pobjedu i ne bi
trebao platiti odtetu.
Uhvatio se tog otkria kao utopljenik prutia i vie:
- Kralju, ujae, svi su ovdje bili kmetovi, svi, a taj Antolkovi i
njegov sin uputili su ljude da se prikau plemiima. Krivotvorili su
povelje i pobunili se protiv mene, a sad neka ja te povelje priznam,
neka se pokajem, platim odtetu za ono to smo uzeli s pravom jer su
oni svi moji kmetovi. Ne, to ne, to se ne moe. Vi neete potpisati
nikakvo utanaenje, uhvatit ete Antolko-via i sina i suditi im.
Sav se uznojio od estokog govora. Ali sad se javi mnogo vei
predstavnik pohlepnosti za novcem i ree:
- Sve to velite, istina je, ali prijestolje vaeg ujaka u pogibelji
je - lukavo pecne Verbeci Brandenburga. - Zato je pomirenje s
Hrvatima svrena stvar, ali samo dotle dok nam trebaju hrvatski
vojnici za obranu, Jeste li uli knee? Najbolji i najhrabriji nalaze
se u Turopolju, u okolici Zagreba i Zagorju. Ako bi se ustanovilo da
nam ti vojnici ne trebaju, odmah u vam dati slobodu da uradite s tim
hrvatskim buntovnicima to vas volja. Poaljite ih za prehranu
divljim zvijerima u ove strane ume kakvih nema u kraljevstvu, ili
ih jednostavno potopite u ovim movarama kakvih jo nisam vidio.
Vjeajte ih na ures, umjesto ita na hrastove grane
Vino mu je ubrzalo rijei i fantaziju, a zatim uzvikne: ,
- asne rijei, knee, moete s njima to vas volja, ali sad u ovom
asu, dok nam trebaju vojnici za obranu naeg kraljevstva, sad emo
sve priznati i prihvatiti. O Antolkoviu i njegovu sinu neu ni
govoriti kao da ne znam o njima. Ali on e pasti u moje ruke
zasjedom. Stari Antolkovi je dodue lukav, ali mladi e mi kao
drijebe u ake. Vidjet ete vi kako to sve vodi Verbeci. Nije udo
to me se boje i prijatelji. Samo da znam u ijem je dvorcu taj
mladac.
Sad se sjeti da u sobi jo uvijek stoji etovoa Vencel pa ga pozove
k sebi:
- Mora doznati gdje se nalazi sin toga sivog oklopnika. To nee biti
teko otkriti. On je vrlo mlad. Sigurno je naao i djevojku u
Turopolju pa bi ga preko nje mogao lako uhvatiti. ovjee, zasluit
e kuu i zemljite ako me uputi gdje se nalazi sin Davora

Antolkovia jer tada bih smjesta imao u akama i oca.

- Uzvieni gospodine, vrlo bih rado, ali plemi koji mi je pokazao
njegova oca sigurno ne zna za sina jer bi mi tada ponudio i njega za
kakvu debelu kesu.
- Tko je taj plemi, kako se zove?

Na to pitanje nije bio spreman, ali se izvlai: _ _ L Vaa milosti ne
znam mu ime. Nisam ga m pitao. Vidio ga izdaleka jahati Turopoljem.
Vidio sam u koje su selo i koiu kuu uli. a ja danas ravno onamo i,
ne bnnui se kako i? ime domaem plemiu, ve me zaokupila briga da
doznam ime sivog oklopnika. Potrait u ponovo plemia i doznati kako
mu je
"Koji bi to plemi mogao .biti?" - zapanjuje se Vojko. Nikako ne moe
vjerovati da bi itko od njegovih prijatelja izdao oca.
Gonjen nekim udnim osjeajem, Verbeci neprestano govori o
<\ntolkovievu sinu. o zasjedi kojim bi ga morao uhvatiti.
Jeste li ga kada vidjeli. - pita barun Pencinger. - Kad bih znao
kakav mu je lik, dalo bi se ui u trag.
Nikad ga nisam vidio, premda je otac mladia dovodio sa sobom u Budim
kao to su i drugi hrvatski velikai dovodili sinove da sluaju
rasprave u saboru Nikada mi nije palo na um tu mlade naroito uzeti
u oko. Ako je taj mladi slian ocu, bit e tamne kose. Oi
Antolkovievc nisam upamtio, ali lice mu je duguljasto i blijedo. Bit
e ve dosta prosijed, nosi bradu. Njegov sin, koji je s ocem boravio
u Veneciji, oito danas nosi, kao Talijani, drske tamne brie, a
moda je i stasit kao otac?
Zato je u tom asu Verbecijev pogled pao ba na Vojkove tamne,
vrsto savijene brie. Onakve, kako ih je as prije opisao. Od toga
pogleda bude mladicu ledeno. Mladen kraj njega zastrepi za druga.
Stjepko Broane baci se na Verbecijev instinktivni pogled to mirnije
na Vojka. uhvati ga svojom kretnjom i rijeima i skine s Vojka:
Tko zna, uzvieni gospodine, nije li mladi nalik na majku koja je
moda bila plavuu, pepeljasta ili smea? Teka e vam biti potraga
za sinom kad ne znate opis njegove pojave. Ali savjetujem vam da
uzmete dobi i spretne uhode. U ovaj kraju oito ljudi nisu vrlo
spretni i nee biti teko otkriti boravite oca jer znate kakva mu je
pojava
Veleasni gospodine, ve sam ovog asa smislio to u. Ba me
razbudila svijest da se taj ovjek usudio opet doi, ali u zao as po
njega. Kad doe kanonik Benko sa svojim drugovima, a velianstvo i
knez potpiu utanaene, zatrait u da svi mladi ustanici dou k meni
jer elim svima pruiti ruku. Pogledat u onda svakog pojedinca, meu
njima je zacijelo taj njegov sin.
Premda su Stjepko, Penemgn i kralj sudjelovali u raspravi o
Antolkoviu, Verbeci se stalno vraa na njegova sina. Ta ga rasprava

uzbuuje, uznemiruje kao da neke tajne sile odnose nevid-Jve zrake

s Vojka k Verbeci m i dojavljuju dravniku da sin njegova
neprijatelja sjedi uz stol i tek je malo prije donio u dvorac roiu
kako e oteti vjerenicu njegovu ljubimcu Draeniu. Kao da m neka
sila doaptava nerazumljivim rijeima da se pod krov
Jelenko
eli
kao rtvu svo
211



A sin Davora Antolkovia okrenuo je k Verbeciju mlado, ali muevno
lice sa vrstim punim malim savijenim brkovima, vrstim i odlunim
pogledom tamnih oiju i slua paljivo, dok mu blijedu put lica
probija vatra uzbuenja. Od njegova mira moda zavisi ivot i sloboda
njegova i oeva. Stoji na rubu ponora koji mora preskoiti.
Veera se beskrajno produuje razgovorom gospodina Verbecija. Vojko,
Mladen i Stjepko jedva ekaju da odu u svoje odaje. Ali sad se uplete
i princeza Oliva i kao da je neto ulo u nju, zapone se zanimati za
mladia o kojemu pripovijeda gospodin Verbeci. Neto je naula da se
i Vojko nalazio u Veneciji, a to joj ne da mira. Pogledava as Vojka,
as Verbecija. Sve je vie obuzima elja da bi on bio sin onog sivog
oklopnika koji ih je uko-naio u umskom dvorcu i pomagao vojvodi i
njoj ui u Lukavac. Nikad joj Antolkovi nije govorio o sebi, ak ni
bratiu Hipolitu nije rekao pravo ime, ali sad je bilo lako i vojvodi
i njoj napipati istinu. A ona i eli da se ne prevari. Iz ovoga bi
stanja skovala okove i mladievu vrelu mladost nerazreivim lancima
zakovala uza se.
Vojko je zaposlen s vojvodom. Srsi ga prolaze kad pomisli da bi on
mogao to strano otkrie postaviti kao uvjet za Jasenku kako bi ga
odmah vjenali s njome. Nikad mu nije vjerovao, a sada te male crne
oi pohlepno i strastveno pobuuju u Vojku grdne sumnje.
Ne moe vie pogledati vojvodi u oi i sa strane zaviri u to garavo
lijepo lice. Usne mu se smijee, tako udno smijee: trijum-fatorski.
Vojku zakuca srce slutnjom.
Svaka se kap krvi u njegovim ilama uzbudila, srce mu burno kuca,
misli su mu bodei od kojih bi vojvoda morao na mjestu ostati mrtav.
Zato gaje ba sada pogledao? Razumije zato ga gleda Oliva, ali on.
Pogled mu je himben, dvolian slavodobitan.
Svi bi oko stola htjeli rei svoje mnjenje i Pencingcr i mladi
Ferenci kojemu Verbeci zaboravlja iskazati dunu panju kao Baka-evu
neaku, ah uzvieni gospodin, zapaljen vinom, uiva da druge zapanji
svojim umnim osnovama i ne da im do rijei:

- Jo samo nekoliko dana i vidjet ete to su dravnike vuje jame u

koje se kotrljaju ovice, a ne vuci. Ban Berislavi moe raditi to
ga je volja. Prije nego to se on vrati s ratita, narod e pod moj
ma na Dravu. Moja je pamet kilometre dua od banove, moja, je vlast
dvjesta konjskih snaga jaa od njegove.
Petar Pan razabire da bi dobro uinio ako uzvienom ugodi i ree:
- Pamet vaa, uzvieni, do neba dosie kao to njenost vaeg srca
prema Oraeniu dosie do sredita zemlje. Blago vama i njemu i svima
koji smiju biti u vaoj blizini, a najvie blago meni koji se sunam
na suncu vae pravednosti.
- Sunaj se, sunaj - prihvaa Verbeci nasmijeen, opet iskapi vr i
doda: Svi se sunaju na sunanoj svjetlosti moje dravnike glave.
212

Sve vie izaziva Petar Pan njegovu umiljenost kojoj vino skida i ono
malo prozirnih haljina i ukazuje je u svoj golotinji.
Umiljenost tetura, glavni prevalila je sve zaslone dravnike
lukavosti Princeza Oliva i od\i-v dobro opaa kako Verbeciju godi
laskanje i potpuno ga zaluduje Inalospjevima svojeg udivljenja.
Umiljena veliina, odjevena u gnmi/nu tatinu, plijen je vina.
Govori o svemu kao da je medu svojim pouzdanicima. Oliva mu laska i
laska, a on joj uzvraa.
Nemilo se doimlje Vladisla\a to se Verbeci odjednom ushitio za Olivu
kojoj su dosad obojica iskazivali vrlo slubenu uljudnost. Premda je
jasno da to ini sam u vinu, ali joj time prua mogunost da se ba
ona popela na vrh razgovora i vjeto se dri na povrini.
Uskoro govore samo ona i Verbeci. Njihov se dijalog rasplee oko
izdajstva to ga je poini- Davor Antolkovi.
Svima oko stola i odvie upada u oi princezino zanimanje za neznanog
mladia. Odvie je oito da je vie zanima tajanstvenost mladieve
linosti nego okolno da bi preko njega mogli uhvatiti oca. Ali
Verbeci u svojoj razigi i ne vidi nita drugo nego vrue oi divnog
sjaja i ne osjea dm osim elje da uhvati onoga kojeg smatra uzrokom
bune u Turop _ i
I uzme princezinu ruku, neto je odvie grubo poljubi pa onda ree:
Uzviena princezo, nd / i crn o me alosti to vas ne mogu provesti
Turopoljem, prikazati ustanicima pa da mi vaa divna mladost uhvati u
zamku lijepog mladia. Zaas bih imao i oca i sina.
Nasmijala se ljupko i uz\it i;ia:
Hajde, vodite me. Tkt> zna moda ga ba ja izvuem van. Budete li
vrlo ljubazni prema meni, predat u ga. Ako dokaem da je nevin?
Jedan je ovjek ipak uspio da se ubaci medu njih dvoje i vikne:
- Jao, ujte moja budua vladarice, vaa usta, to su kao mirisavi
pupoljak, dirnula su moju savjest, a mnogo bih vie zadobio da su
dirnula moja usta. Ali i savjest se moja raalila, razbuktala,

poklekla pred vama i prisilila me da svima ovdje priznam istinu.

I baci se pred njom na kol|cn,
Svi gledaju u nj. Verbeci se estoko okrene prema Petru Panu, unato
ugojenom i odvie natrpanom nhul, i i zapanji se:
- Sto si rekao? Zar uistmu zna o Antolkovievu sinu? M vrt
, uzvieni gospodine U menije dosad bila pohranjena u velika teka
tajna. Sad je svreno. Dalje ne mogu.
li si dosad o tom uti Ti, Petar Pan, zar tako, a veli da s mi
vjeran?
Ali n^Zakle0 Sam se uljeti P"Je nci to s3(tm) Postao va tienik,
ie nrirl "C (tm)?laste usne- ove prejasne tamne oi, ljepota
koju
e "!, m * stvr,a kad je bila " ^^ raskone volje, te usne skinut
<-e Sd mene zakletvu.
sobi je tiho. svi su iznenaeni.

- Znam gdje je Antolkoviev sin. Molim vas princezo, prigrlite ga k
sebi, uzmite ga za svog slugu, bit e vam vjeran do groba, "to to
znai?" - dre Vojko. Ne zna Sto da misli.
- A gdje je? - upita Oliva. - Gdje je taj mladi? Petar Pan rairi
ruke, pokajniki spusti glavu i ree:
- Tu je u ovoj sobi. Duhom i tijelom. Uzmite ga. Taj mladi sam ja!
Verbeci mu dobaci kletvu od Ijutine Sto se dao zavarati. Svi drugi
prasnuSe u grohotan smijeh. I Petar Pan pograbi za iju svu njihovu
panju, vrsto natee uzde razgovora, ne doputa nikome ni pitanja ni
ozbiljne rijei, polijeva ih pljeskom svojih ala. Glava mu je kabao
pun dosjetki kojima raspreda Sale. Stao je razvijati svoje porijeklo,
svoju lozu koju vue od Davora Antolkovia, nepoznatog viteza kojemu
je on neznani sin.
itavo je drutvo zarobljeno snagom njegove kominosti dok ih smijeh
nije umorio. Kralj se digne da ode na poinak. Svi se razilaze
trijemom i trae odaje.
Vojko osjeti da su mu ue, sapeto oko vrata, malo popustili pa ima
nade da bi se mogao i posve osloboditi.
im su svi izili na trijem, pozove ga tobonji kardinal neka doe s
njim. Bez rijei ga slijedi.
StigavSi u vojvodinu sobu, Vojko se zaustavi kod vrata iz bojazni da
ne bi stvarno napao Hipolita ako mu navijesti kakvu prijetnju. Ovaj
mu se, meutim, priblii, pogleda ga kod svjetla uljanice Sto gori
pred slikom i tiho pita:
- Meu vaSim drugovima ima neki izdajica. Samo on je mogao odati mog
saveznika iz umskog dvorca.
"Dakle, sve je pogodio. I nije bilo teko" - pomisli Vojko, dok
Hipolit tiho nastavi:
- Nitko drugi nije znao tko se krije pod sivim oklopom? Je li?

To pitanje askom skrene u Vojka sumnju na njega koji se pred njim

isprsio, ali sam osjea da je to odraz njegove mrnje i mirno
primijeti:
- Nijedan od mojih drugova nije mogao poiniti izdajstvo. Svakako je
izvor etovoina otkria sumnjiv. Nije nikako saznao od kakvog
plemia jer svima je nevjerojatno da ne bi znao ime izdajice, kad
Vencel poznaje itavo Turopolje.
- Sad je mnogo vanije obavijestiti mojeg saveznika Antolkovia kakva
prijeti opasnost njemu i sinu. Taj ste sigurno vi, gospodine?
- Antolkovi me naziva sinom jer sam njegov tienik. Crne male
vojvodine oi ne mogu prozrijeti zato Vojko prikriva istinu.
- Bit e zla ako mi uskratite povjerenje. Mi smo konano duni
meusobno se potpomagati. Ja sam zapravo postigao svoj cilj. Kralj e
se s princezom vjenati u jesen, ali vi ste joS uvijek u
neizvjesnosti za svoje ciljeve. Zato je najbolje da mi kaete istinu.
- Onako je kako rekoh. Zove me sinom od milja. Vojvodino nagovaranje
potvruje sumnju nemirnog srca da vojvoda kani isko
ristiti situaciju. Odjednom e vojvoda: ......
_ odvie sam vas esto slao iz Lukavca Sto bi lako izazvalo sumnje
Zato neka sutra va drug u pratnji dvojice mojih plemia izie iz
dvorca i odnese mojem savezniku pismo. Isto tako gospodinu Kueviu.
Sve u im javiti
Svaka vojvodina rije opravdava njegove sumnje. Odgovor mu je zapeo,
uti i mui muku.
Vojvoda se odmah zaveo g inim u raspravu o nenadanom otkriu. Stjepko
predlae neka vctju otpusti Vojka iz Lukavca da se vie ne vrati.
- Kako bih mogao opravdati Verbeciju da se prvi plemi moje pratnje
ne vraa u dvorac? Neka. ide njegov drug Mladen.
- Slaem se - naglasi Vojko ponosno. - Poto me vojvoda smatra
Antolkovievim sinom, ostajem kao talac da emo svi mi uvati tajnu
gospodina "kardinalaTek sada opazi Hipolit skn\m neraspoloenje mladog ovjeka prema
sebi.
- Ne znam ime sam zasluio nepovjerenje mladog plemia?
- Nisam obradovan dogaajem ove veeri, to je uzrok mojeg uzbuenja.
Ostajem ovdje, a Mladen neka ide. Imam i drugih razloga da ne elim
otii. Pokloni se. pa izie. Pourio se k svojem drugu. Na trijemu
gotovo se sukobio s princezom.
Htjela sam govoriti s kardinalom - veli ona Sapui - ali doite,
otpratite me, osjeala sam s vama, slutim sve, uzimam vas u svoju
zatitu, moj miljenice.
Stao se ispriavati, kao i vojvodi, a to je gotovo ljuti jer joj
oduzimlje radost da ga svee uza se.
Uto izie Stjepko i pomrsi < raune. Pred sveenikom ne

moe u to doba govoriti s mladiem, a kako se s druge strane

trijema uju koraci, ona umaknc 11 svoju odaju.
Stjepko povede Vojka k sebi. Tu ih eka Mladen. Sva su trojica puni
brige. Vojko im razlo/i sumnje. Stjepko ne porie da bi se vojvoda
mogao posluiti nemilim poloajem Vojka i zatraiti da smjesta vrate
Jasenku i vjenaju iza s njom.
- To bi se, meutim, lake odgodilo izlikama - raspravlja Stjepko
dalje - no, ja mislim da e on zatraiti od Jelenka rije, a to se ne
da dugo odgaati. Ipak moja gospodo, etvrtak je blizu. * Kad se iz
Lukavca izvede Vilcna nitko vas ne moe sprijeiti da onog dana
podveer i vi umaknete Mladen e isporuiti kanoniku. oenKu neka tog
dana i on doe s veim poslanstvom, nitko im nee sprijeiti ulaz u
dvorac kad se radi o pomirbi. Tada moete lake izii.
ni"ta~ V^.^ odluno cc Mladen - ti sutra moraS otii. Meni
NP[Jet1 Uinit u se bolesnim.
se fvv- 7?ko. Ne 7elim niojc takmacu pruiti razloga sumnji da
neprijatdja tajCm Namjc(tm):t biti " Jelen"" **d bu^ " spilji Jo
prije nego to su legli, doe im u posjet Petar Pan i saopi
215

im da je i tobonji vra uo kako etovoa pripovijeda Draeniu sve
ono to je rekao ove veeri u blagovaonici, tvrdei da je otkrie
kupio za teke novce od nekog hrvatskog plemia. To im se ini
prevelikom zagonetkom jer ne mogu nikako predmnijevati da bi se medu
njima naao jo jedan Draeni.
Raspravljali su dugo u no i sutradan odluili da poalju Mla
dena Antolkoviu. r
Drugog jutra probudio se Verbeci neobino rano. Leei u postelji,
razmiljao je o jueranjem otkriu, neto mu nije bilo sasvim* jasno
pa se uznemirio i dao dozvati baruna Pencingera.
- Katelane, nisam li ja juer bio neobine volje? Mnogo sam
pripovijedao?
- Htio sam vas upozoriti, uzvieni, ali nikako mi niste poklanjali
panju. Vaa milost iznijela je svoje nakane u prisutnosti mladog
sveenika, a ni drugi nisu trebali sve to uti.
I stade doslovce pripovijedati kako je otkrio sve svoje varke s
pomirbom s Turopoljcima i namjere sa zasjedom Antolkoviu.
Sluajui baruna, razbjesnio se sam na sebe, a zatim odredi:
- Ni rije ne smije o tome preko vodenih opkopa u Turopolje sve do
nedjelje kad sam ih pozvao da dou u dvorac na sve->i cani potpis.
Upamtite: ako tamo doznaju samo jednu rije o svemu, pa i o
Antolkoviu, propadaju svi moji planovi. Razumijete?
- Ako rimski poslanik odlui da ide na Kaptol, taj e oito
pripovijedati.
- Recite: pokvarili su se kotai, nitko ne moe iz dvorca.

- Nitko, Ni sam kardinal, ni kralj, ni ja. Svi moramo ekati dok se

ne popravi. Vaa je briga da prikaete sve to uvjerljivim. Do avola,
ovo hrvatsko vino odvie je dobro i opasno. Sad shvaam zato je knez
Brandenburg toliko edan. Dakle, pourite se, ali neka nitko ne
sumnja da smo sve to uinili samo naoko.
Mladen se toga jutra ve opremio.
Kod doruka iznenadio je barun Pencinger goste i domae ukucane
dvorca da su pukli kotai za dizanjem mosta. Stjepkova diplomatska
glava smjesta je pogodila o emu se radi. Verbecijeva go-vorljivost
pri vinu otkrila je svima njegove tajne namjere. Stjepko je ve juer
znao da e Verbeci to danas kruto poaliti, ali se nije nadao da bi
sprijeio izlaz iz dvorca. Svi su na tu vijest utjeli. Vojko i
Mladen u dui su se zaprepastili, dok se kardinal zabrinuo jer eli
poi u crkvu. Barun ga zamoli neka prieka. Za dva dana bit e sve
popravljeno, a moda i za tri.
Petar Pan skae od tobonjeg veselja i ruga se:
- Sad ste, moja gospodo, zarobljenici dvorske budale. Njegovi ste
teaci. Barune, sad mi svi moraju pomagati u pripremama za moju
veliku lakrdiju. Sveano javljam: u etvrtak nakon objeda poinje
moja velika proslava ozdravljenja dragog, divnog naeg neaka
Draenia. Gospodo, na posao! Barune, da ti kotai nisu pukli, ne bi
oni htjeli nita raditi, klatarili bi se u lovu, je li?
- Nismo mislili ovog tjedna u lov - veli knez kao narueno,
216

, kardinalovi plemii potvruju i stupaju dobrovoljno u lakrdijaevu
slUbVerbeci sve redom istrauje svojim pogledima i zadovoljan je to
njegova varka nije naila na kakav vei prosvjed
Nakon doruka razilaze se svi tnjemovima, u dvorite. Vojko sjedi s
Mladenom i Petrom Panom u sobi i oajava. Lakrdija
mu otkriva: .
__ Ne brinite se za kotae, svi se osjeamo divno u dvorcu, nitko i
ne misli izii. Svi ste uposleni na mojoj maskeradi. Tako e oni
vidjeti da nikome ne pada na um da ostavi dvorac, a kotai e se
vrtjeti kad to zaeli Petar Pan.
- Ali ne mogu obavijestiti ni oca ni druga.
- Glavno je da doe Kuevic pa da se rijeimo uboge upanove keri, a
tada e svemu ovdje biti kraj i njihovim tragedijama i mojim
lakrdijama.
"Samo nee biti kraj mojoj nesrei" - veli Vojko sam sebi.
Ve drugi dan, nakon odredbe da se gostima prikaze kao da je pukao
kota za sputanje mosta vodenih utvrda, javio je Pencinger svojem
gospodaru Verbeciju da nitko niim nije pokazao elju da izie iz
Lukavca. Svi su zaposleni oko Petra Pana. I mladi rimski poslanik s
najveim marom rezucka po nacrtima ukrase za itavu vojsku nekih

udnih klobuka kojim, e Petar Pan uresiti glave dvorana i sluga.

Time se Verbeci mirno predaje smiljanju buduih osnova i vei dio
dana proboravi uz Draenia koji se brzo oporavlja.
Saveznici pak cijeli dan pripremaju s bunim oduevljenjem garderobu
za lakrdiju, a naveer se povlae u veliku oruarnicu gdje ih Petar
Pan ui to e raditi i govoriti.
VELIKI
U LtJKAVU
Nakon dobro prospavane noi, iziao je gospodin Verbeci na trijem.
Zaustavlja se na ogradi i zaueno gleda oko sebe. Buka i trka,
uzbuenje na sve strane. Koliko ljudi tre dolje ispod trijema u
dvorite? Zato svi viu, galame, dovikuju? Trijemom tre sluge i ne
opaaju uzvienog gospodina A svaki neto nosi, nekamo se zuri.
Sukobljuju se na stubama. U dvoritu se vrzu, nose kojekakve naprave
i sprave. Onda se pojavljuji kuhar sa svojim slugama, vuku masnu
oienu perad, prasetinu i divlja.
Sav Je dvorac kao vrzin. kolo koje tjera Petar Pan, stojei
usred dvorita, drei u ruci neku palicu i upravlja sluge, vojnike
i avorske slubenike. Izdaje naloge i samom kuharu. A okolo stoje
encmger, potkastelan i dvorani, svi u njegovoj vlasti. Svi ga
sluaju,
OK n odreuje i nalae, zap^ijc-ki, gospodari.
Grohotom se nasmije Verbeci, gledajui ovu trku to je gone

zapovijedi Petra Pana. Dravniku je ve sve jasno. Danas je etvrtak
kad je Petar Pan urekao svoju najveu lakrdiju u ast njegova neaka.
I veseo ode ujak k njemu. Kaptolski ranarnik jo uvijek u ulozi vraa
stoji uz postelju i saopuje mu veselu vijest da su boli mladom
gospodinu sasvim popustile pa se mogao estito naspavati. To ga
razveseli, pa sjedne kraj postelje.
- Kao da je Petar Pan vidovit, kad je ba za danas pripremio proslavu
onog sretnog asa, kad si ti, moj sinko, s ruba groba krenuo natrag k
meni. Kad sam izaao na trijem, uini mi se dvorac kao kotao gdje se
vrzu ljudi. Prava ludnica nad kojom gospodari lakrdija. Vjeran je,
vrijedan je taj na Petar Pan. Bila je prava ludost okrivljavati ga
da uruje s Hrvatima. On koji je tebi spasic ivot. Da je umro za
tebe, ne bi mogao dati bjelodanih dokaza o svojoj vjernosti kao onog
dana kad je otiao u Turopolje i dovukao nam ovog udotvorca vraa.
Ne mogu oprostiti naem barunu Pencingeru to je bio tako zatucan ili
zloban pa okrivio najvjernijeg naeg prijatelja. To je barunova
gramzljivost. Htio bi biti na jedini pouzdanik. Mrzi Petra Pana i
zato to je gospodin barun tat. Ne moe svojom pameu nikako dosei
pamet Petra Pana, ali umjesto tolike pameti, ima barunsku ast i
katelansku vlast. Jo moe kojeta stei.
Ovako govorei, zabavlja svojeg neaka iji pogled stalno nekud luta.

Na vratima se odjednom ukae glava Petra Pana. Videi da je tu

Verbeci, ulazi i zadahtan stade tuiti:
- Uzvieni gospodine, gospodin Pencinger hoe da bude lakrdija, da
pie lakrdije, igra se redatelja. Uskrauje mi naeg vratara kojemu
sam toliko noi bubao u glavu njegovu ulogu. On je ve tako glupo
govorio, bio je tako divan u svojoj pozi da bi morao nasmijati i
mrtvoga. Molim vas, ne dajte da mi barun krade moje djelo. I klekne
preda nj i zaplae, a Verbeci se smije kao dijete i tjei ga:
- Umiri se, moj lakrdijaiu. Izdajem nalog: neka se gospodin
katelan okani tvojeg posla, ti si danas ovdje gospodar, a on te ima
sluati.
Krikom veselja prihvaa Petar Pan tu odredbu.
- Ja, katelan, i pptkastelan, stolnik, sluga i vojnik. Sve, sve sam
ja. Svima odreivati? Kad ne bi bilo tako, uzvieni gospodine, onda
bi iz toga svega bila tragedija, a ne lakrdija nad lakrdijama. Barun
je tragian kao stara gospoica. A danas se moraju nasmijati mojoj
komediji i pijetao i prase to e stajati na stolu peeni i mirisavi.
Njegovo brbljanje razveseljuje i Draenia pa se on sam zauzima za
njegovu elju:
- Moj spasitelj hoe da svakoga razveseli to sam ostao iv. Reci
dolje: tko te u tome spreava, tome je krivo to u opet biti zdrav i
primiti vlast u ruke.
Skoio je visoko kao perce i smjesta se naao na koljenima pred
posteljom. ,..,., .,.....

Naisretn,,, moj dan bit e kad siete s ove postelje. asti
Ao m dopu ti u/Vieni ^p,*!:, nikad vas neu ostavit,, pazit
mi, ako mi "J R ]lk , to danas ne moete gledati sa
VISC 7O I t* * J^* l*-^*
IIX
j . j* m t
U svoje
-Ije moju lakrdiju jer ovaj nesnosni vra tvrdi da bi vam kodio
Pravo uli vra: od smijeha bi vam popustio bih radije smjesi:. sam
skoio na kolac na koji Turci
nf\\[f*7 it !** L11 i u\jijv. _ "j
.-, *i vp liude neeo da vam bude zlo. M Brblja brzo da ne bi
tkogod mogao upadati pa onda mirka
Mri7f*TllU , . "
i j
i_ji az,tii"^" j.,-fc-"ii tlrrt f*+ Kiti ir%c crpfntil
Vad VI
Im a netko U OVO Hl OVOrCU IKO CC DHI J vo al
ciniji nau v i
n/dravite a taj netko ezm za tim zdravljem. Otiao sam danas k moj

da je pozovem na moj predstavu. Znate to je rekla?

_ Zito ne pita - ponuka Verbeci neaka, zauen to je neprestano
zamiljen. Umje- i , upadne brzo Petar Pan:
_ Rekla je hvala, gosp- i ivt n Pan, meni bi vaa lakrdija bila tuna
kad je ne bih mogla gledati uz svojeg vjerenika. Znate, kaznila me
l]ubav to sam dopustila da je tako dugo davi ponos. S-id patim zboe
svega, a najvie od straha, hoe li me moj vjerenik Draeni ljubiti
kao prije? To je djevojka. To su rijeci. Kad vi siete s postelje,
one veeri priredit u vam pjesniku Petrarkinu veer.
S nekoliko ljubaznih rijei opet se obratio Verbeciju:
Uzvieni gospodine, trek m vrlo lijepu svilenu ensku haljinu i onaj
klobuk koji sam vidio kod rimskog poslanika. Smijem li zamoliti
gospoicu Vilenu jednu od onih haljina to ste joj ih vi poklonili? A
mogu li zatraiti rimskog poslanika da mi pozajmi klobuk?
- Zato ne ako ti dade. A Vilenu moli. Moda ti uzajmi haljinu i reci
joj da ja i Dra/en i c teko oekujemo as vjenanja. Govorio sam s
njom i sve viie osjeam da ona jedva eka.
I ja bih jedva ekao da sam na njenom mjestu - veli Petar Pan, okrene
se, zavrti i uini kaci da je pao preko praga na trijem. Verbeci se
gotovo prestraio, ali on skoi, nasmije se i potri trijemom.
- Nismo znali cijenili ovaj dragulj u naem dvorcu - ree Verbeci i
vraa se k svom neaku.
U sjevernoj kuli stisla se Vilena. itavo jutro slua glasove to se
provlae itavim dvorom Kad bi se buka pojaala, ide k vratima i
slua, opet se vraa, sjeda k stolu i eka. Obukla je sveanu modru
haljinu, ueljala se i okitila kao da se sprema na etnju na trijem
ili u dvorite. Nije vie zatvoren niti straare pred vratima, moe
silaziti na dvorite i prolaziti trijemom. Svakog dana bila je kod
Verbecija i rekla mu nekoliko ljupkih rijei kako bi sasvim osvojila
njegovu sklonost. Po vraevu nalogu ne smije odlaziti k Draeniu da
se njegova divlja ud ne bi razbudila. Tako je poduio vraa Petar
Pan jer bi njezin sastamr s Draenicem bio opasan za sklad koji sada
vlada izmeu Verbeci Vilene i vjerenika. Ljubomora koja ga gnze
navela bi ga na izja koje nikako ne bi bile na korist onome to
spremaju Stjepko Brodink Vojko, Mladen i Petar Pan.
I sad se Vilena spremila da izie na trijem. ula je kucanje, a odmah
zatim dolazi Petar Pan.

219
18


j*> _ Moram li na vau komediju? - pita ona.
1 - Vaa poruka je djelovala. Nee vas Verbeci zvati. Dakle
ostanite mirno u sobi. Kad bude vrijeme, pazite dobro: poslat u k

vama nekoga od slugu ili vojnika, dakle, njihovi ljudi. Tako moj
poziv ne moe biti sumnjiv. Poruka e glasiti: Petar Pan moli
gospoicu neka doe da vidi lakrdiju. Ova je poruka prirodna, nitko:
na svijetu ne bi mogao nita posumnjati. A vi onda krenite trije
mom u oruar niu. Tamo vas ekaju Vojko i gatalac. Ovaj e skinuti"
svoju haljinu i plat, bradu i kukuljicu i vas opremiti kao gataoca.
Nikoga neete sresti ni na trijemu ni u dvoritu, osim Mladena,
mene, kneza i Danijela. Ova dvojica e sii dolje i ekati vas. Vojko
ide s vama s kotlom punim eravice. To smo smislili da je netko
uz vas ako bi moda bilo kakve neprilike. Sve je to ve smiljeno
i udeeno. Ako se po eravici polije neka tekuina to sam je dao.
Vojku nastat e velika vatra iza koje moete pobjei. Dakle, uzmite
ulogu gataoca koji odlazi na most i tamo izvodi sve one arolije
koje sam vas juer nauio. A kad stignete onkraj opkopa, skrenite
ravno u umu. Bit e ve polumrak. Nitko se nee brinuti za vas.
- A to e biti s vitezom i gataocem?
- Sve je to moja briga. Oni e vas brzo slijediti, ali vi morate
stei mir i hladnokrvnost.
- Jo uvijek ne znate tko dolazi u tako opasnoj zadai?
- Znate da nismo mogli iz dvorca, ali u dvorac e svakako ; moi ona
dvojica, na to bih zaloio glavu. Sad moram od vas uzaj- miti
haljinu, nisam htio jo jednom dolaziti bez razloga.
Zatim uzme iz krinje krasnu ensku haljinu, gurne gornji dio pod
pauh, a suknja se povlai po podu. Ovako izie on na trijem.
Polagano bez ikakva straha ulazi k Stjepku Brodaricu. Smjesta mu
saopi kako mu je Verbeci dao svu vlast nad svima, kako je Vilena
spremna, a sada ide dolje da odjene sve one koji sudjeluju u njegovoj
lakrdiji. A to su gotovo svi u dvorcu.
- to ste odluili s knezom? Savjetovao bih da mu ni u kojem ;
sluaju ne kaete koga danas oekujemo.
- Gospodine, potpuno se slaem s vama.
- Kao to se nismo pouzdali u vojvodu i zatajili mu dolazak
prijatelja upana Berislavia, tako neka nita ne doznaju ni knez ni
Danijel. A kad su vitez i gatalac u dvorcu, bit e Brandenburgu i
markgrofu lak posao pripaziti da Vilena nesmetano izie. Uistinu,
spremljeno je sve kao drama koju emo sada odglumiti - veli Stjepko.
- Ne moe, dakle, biti smetnje jer je sve u vaim rukama.
- Ni iva dua ne moe osujetiti na plan.
Petar Pan uzme njegov klobuk kao dokaz zato je doao, a onda izie.
Stjepko je ostao smiren, sam je s Petrom Panom izradio Vilenin put.
Ni asa ne sumnja u potpun uspjeh.
Lakrdija se sputa niz stube u dvorite, vukui sa sobom ha
ljine. Svi se smiju. On se svakog asa spotie da bi to vie razve
selio ljude. Zabavlja danas i sluge i sluavke, straare i vojnike, a
onda se isprsi pred svima: , . ,". i

220

Uzvieni gospodin Verbeci javlja: od ovog asa imenovan kaTteSm
ovog dvorca njegova visost Petar Pan. Upamtite: tko Jl bude dobro
sluao, toga u zago^a.i kod uzvienog gospodina. T H? na oosao
Nemamo vremena dalje razgovarati. Za mnom u s^u potkastelanovu , tamo
u vojniku j/bu. Sve u vas odijevati. no obicda morate svi biti
odjeven, i naliem. Gospodine knee, i vi, oospodine markgrofe.
pazite: to ja zapovijedam moro se izvrit,. Danas sam ja na lijevu
ruku knez, a na desnu uzvieni gospodin,
dakle, uvajte se. ......
Sve to poprauje kominim kretnjama, a svi se oko njega smiju. Svi su
veseli sluge, vojnici i slubenici. Dananji dan ini im se kio
velika sveanost kakvu jo r I doivjeli. V,e nekoliko dana ne
moraju raditi stalne poslove, neprestano ih Petar Pan pouava za
svoju komediju. Danas e dobiti svi mesa i vina u poast mladog
uzvienog gospodina. Takve "lave jo nije bilo u Lukavcu, a sve
zahvaljujui lakrdijau, onome kome je Verbeci dao svu vlast u dvorcu
i podredio mu i Pencingera i potkastelana. To je znak velike milosti
najveeg gospodina u kruljew\u. I oni gledaju Petra Pana u slavi i
asti, dive mu se. sluaju ga i zahvaljuju mu.
Iz Draenieve sobe pozvali su Verbecija k objedu. I tobonji vra
otiao je zaloiti. Draeni je objedovao ve prije i sada jedva eka
da svi odu da se moe predan razmiljanju. Uza nj je samo etovoa.
On miruje, uti. a bolesnik se preputa mislima. Poto je bio na rubu
groba, u njemu se obnavlja stara ud to je vladala zdravim tijelom.
Ve se dobro odrvao bolesti ovih nekoliko dana i misli su mu opet
smjele, dr^ke sumnjiave, pune osvete i mrnje. Ovih nekoliko dana
neprestano razmilja. Nikad u svom ivotu nije imao prilike toliko
misliti o sebi. U zdravlju je lomatao maem, izdavao okrutne
zapovijedi. zamHiiao /amk , zasjede i stvarao lukave osnove. O sebi
nije razmiljao Sad, ovako prikovan uz postelju, misli mu
raiavaju ono to mu se je najvie upilo u duu: strasna ljubav
prema Vileni.
to mu vie govore da Vilena ljubi njega i teko eka dan njegova
vjenanja i ezne za njim, sve vie sumnja.
Stekao je vrsto uvjerenje kuk ona ljubi svoga druga iz djetinjstva.
A otuda se namee jedim pitanje: zato ona govori Verbeciju i Petru
Panu i drugima da ljubi njega i teko eka vjenanje? Kad ne bi bio s
njom razgovarao one veeri koja je prouzroila njegovu bolest,
vjerovao bi da ga varaju, lau, ali on je stajao s njom licem u lice,
okom u oko, ona mu je sama rekla toliko toplih rijei i izraza
ljubavi. A zato? to je skriveno iza tih rijei? Da neto skriva, o
tome ni asa ne mo/e sumnjati.
Nitko od svih u dvorcu ne zna tu injenicu prosuditi jasno i Bistro.

Njegov ujak, tako luka\ dravnik, koji je znao prozrijeti i oakaca, m

on to ne uvida Ili moda nee jer po svaku cijenu
221


eli prodrijeti medu Hrvate, a to moe samo preko njega, svojeg
neaka, ako ga vjena s upanovom keri, s neakinjom samog bana.
Samo da jednom ve prou ti dani koje strogi vra trai za njegovo
ozdravljenje. Srdi se, a ipak prilagouje zapovijedi, vjeruje u vraa
i od njega oekuje zdravlje i ivot. Ali kad se obavi vjenanje, onda
ona mora sjediti ovdje uza nj, barem koji sat na dan, a on e joj
stalno istraivati lice dok joj bude govorio o Kueviu. Sve e
prozrijeti. Prozirna, bijela put lica nee moi sakriti to se dogaa
u djevojinoj dui. Plavetnilo njenih oiju mora potamnjeti,
zamraiti se dok joj bude govorio o posljednjim danima ivota Jclenka Kuevia.
Neto ga uznemiruje u mislima, ljutilo pogleda na vrata. U sobu se
ulja etovoa.
- to se ti danas neprestano vrze sad ovamo, sad onamo? Sad si vani,
sad si u sobi. Koji ti avo ne da mira da mi smeta u. mislima?
- Neka mi oprosti vaa milost. Dolje prave ludorije, svi su smijeno
odjeveni pa me vue znatielja.
- Zato nije tebe Petar Pan uzeo u svoju komediju?
- Rekao je da me ne moe uzeti jer sam odreen sluiti vaoj milosti,
a oni su svake veeri dugo uili u oruarnici.
- Kad pone komedijati, moe otii pogledati.
ovjek se zadovoljio s tom odredbom. Moda e tamo na okupu
nai sve te dvorane i sluge, medu kojima ve nekoliko dana uzalud
trai one koji su u savezu s Antolkoviem. Tko su? Gdje su?
Nigdje nikoga nema. * * *
Puna dva sata kostimirao je Petar Pan glumce. Svakom je dospio
namazati lice bojama koje su mu pruile neodoljivu kominost. Kad je
svrio sa slugama i vojnicima, odjenuo je Pencingera i njegova
pptkastelana u odore to ih je izvukao iz krinja, a nosili su ih
kraljevi sluge na zagrebakom kraljevskom dvoru. uvenu Pen-cingerovu
bradu namastio je i sloio je uz lice pa je barun izgledao kao
obrijan. Glavu mu je preobrazio vlasuljom, crnom kao ugljen. Nitko u
tome ovjeku ne bi mogao prepoznati svemonog katelana grada
Lukavca. Smiju se njegovu izgledu i knez i markgrof i Petar Pan, a on
se konano pomiri sa svojom maskom.
- Vas sam, dragi barune, spremio kao naroitu poslasticu uzvienom
gospodinu. Taj e danas tri puta veerati dok vas bude gledao. Smijeh
je prodrljiv.

Potkastelanovo je lice zalijepio strahovito dugom bradom i potpuno ga

sakrio u neku visoku kutravu vlasulju.
- Sad je na meni red i na vama, knee i markgrofe, gore su
ve svrili objed, dakle, uskoro zapoinjemo.
Poveo je markgrofa i kneza u posve malu izbicu gdje je ve spremio za
njih odijela. Petar Pan pritvori vrata i apne knezu:
222

- Jo jednom vas opominjem: svaki u vam vr istrgnuti iz ruke a
P" sam rtvovao da izvuem ispod Draenia bansku
stolicu Jo u izdrati dananji dan,
_- Ne zaboravite, knee kad biste danas neto rekli, skinuli biste
krinku najprije sa svojeg lica a Verbeci bi vas optuio da urujete s
Hrvatima i oteo bi vam sva imanja u Hrvatskoj.
Markgrof Danijel mahne tukom:
Suvino je opetovati tvoja upozoravanja, ja sam tu da pazim na
bratia. Odvie mi je jasno, ; valjda i njemu to bi se dogodilo kad
bi Verbeci nanjuio to smo odluili. Ali reci: zar ti je Verbeci,
uistinu, dopustio uzeti vratara u komediju?
- Kako bih se inae usudio ustvrditi? Sve mi je dopustio. I strau
sam poveo u svoju pratnju. Samo jedan jedini je ostao gore koji mora
paziti ako b se netko pribliio dvorcu. To je razumljivo. Jedan mora
ostati
- A kota je uistinu popi a. ha: - pita tiho knez.
- Dobro sam ga ogledao kad sam odabirao strau za svoje
dvorane.
Petar Pan oblai markgrofa Danijela u ensko odijelo, glavu mu
resi plavom enskom vlasuljom na koju je privrstio krunu od raznih
papira, zatim je namazao markgrolr ; mlado lice.
- Samo ti jamice u obra/ima nei.luiLu.ju da bude potpuna ljepotica u
dananjem smislu. Ako ne bude miran, izdupst u ti jamice noktom opominje Petar Paii, - A sad vi, knee, siniu moj.
Brandenburg s velikim veseljem oblai odoru malog djeaka, a
lakrdija Uilom podaje kne/cv u Hcu izraaj glupog i prestraenog
djeteta. Petar Pan zadovoljan, sretan i iroke volje, ne zna je li to
veselje ili uzbuenje od onoga to ima slijediti.
I knez je nemiran. Pod utjecajem Petra Pana ovih dana nije ni na to
mislio, nego na svoj jadni poloaj ako postane ban Hrvatske Draeni.
Bansku vlast bezuvjetno mu donosi upanova ki. Hoe li uspjeti da
otme djevojku mladom takmacu na bansku vlast? I zabrinjava se:
- Hoe li samo ona biti d^olinn spretna da neto ne pokvari?
- Za nju se brinem ja. a vi se brinite samo za sebe da neto ne
pokvarite. Traim poslunosi nita drugo.
U razgovoru se Petar Pan hitro oblai, dok se oni smiju i
pomau mu. Njegov kompliciran kostim zadaje im prilino truda.

Napokon je svrio i poveo kjic/a i markgrofa u dvorite. Tamo ve

stoje svi u gustom paliru nevjerojatno smijenih tipova. Petar Pan
je stao pred njih, u irokoi M i: M al , K i halji, s dugim
Patem . krunom na glavi i onda "prikae kneza i markgrofa.
lonasled k*1"(tm) ^^ V ^ kraljica a OV8J dJeaic naS P
Trzaju se sve usne, nitko ne moe zaustaviti smijeh.
krai dakle? Vi ete se o\u , rugati svojem vlastitom kralju,
J1C1 svojem prestolonasljedniku? Na kojem ste to kraljevskom
223


dvorcu sluili kad tako dobro znate Sto rade dvorani? JoS treba da/
iza naih leda ogovarate svoja velianstva. Hajde u red, kako san vas
uio ovih dana.
Svojta Petra Pana se poredala. On oslovi Pencingera i potkas-telana:
- ujete li vas dvojica, sluge? Smjesta idite gore najaviti na
dolazak. Trubai naprijed!...
* * *
U blagovaonici je svrio objed, dva momka odnijeli su sude, povukli
stol, namjestili okolo naslonjae i stolice kako bi udobnije sjedili
kralj i uza nj princeza. S druge strane sjede kardinal, Ver-beci,
rimski poslanik, uza nj je sjeo Ferenci. Iza kralja i princeze stoji
njihova talijanska pratnja, s njima Mladen i Vojko. Svi promatraju
zastore pred kojima stoje dva straara Petra Pana to ih je dovukao s
izvidnike kule. Oni e uvati ulaz iza velikog zastora gdje je Petar
Pan spremio svoje lakrdijake tajne. Straare je pokupio s kule da ne
bi smetali kad Vilena bude izlazila iz dvorca.
Tada se otvore vrata i pojave dva ovjeka. Jedan visok i snaan,
drugi onizak i mrav. Zaueno ih gledaju. Nitko ih ne poznaje.
- Velianstvo, uzvieni gospodine, eminencijo, ast nam je javiti da
e predstava ovog asa zapoeti. Po glasu su prepoznali Pencingera.
Praskavi smijeh progutao je kraj njegove objave. Pencinger i
potkastelan postavili su se na otvorena vrata kako dolikuje slugama i
ekaju povorku.
Trijemom se ulja Draen iev etovoda. Izaao je da malo zaviri u
dvorite i nadgleda priredbe Petra Pana. Od rana jutra znatieljan
je. Od onog dana kad je doao iz Paklenog luga traiti saveznike
Hrvata u dvorcu. Dobro je uo kako Antolkovi s ljepoticom Gor-danom
spominje svoje saveznike u Lukavcu. Do danas nije uspio nai ni sjenu
koja bi ga dovela na trag. Lakrdija je ovih dana okupio oko sebe sve
ljude, zato nije mogao nita opaziti. Premda je izgubio nadu u
otkrie saveznika Hrvata u Lukavcu, opet se naao na trijemu i
promatra to se zbiva. Draeni mu je dopustio da gleda lakrdiju. Ali
on misli samo na putujueg viteza. Drugo ga nita ne zanima.
Podaje se i sada svojim mislima, kao i njegov gospodar na postelji.

"Moda zato nije doao vitez jer se pokvario kota?"

Svakoga tko se pojavi pred dvorcem mora najaviti trublja strae. Ne
moe, dakle, nitko ui a da on to ne uje. Ovih se dana ni iva dua
nije pojavila u Lukavcu. Ako se nisu predomislili, putujui vitez
mora doi sa svojim gataocem i donijeti mu bogatstvo iz Draenieve
srebrom okovane krinje.
Razmiljajui ovako trijemom, obuzima ga as malodunost, as
ustraivost, as opet elja da ide u Turopolje i trai Antolkovia.
Stubama se uspinju neki smijeni ljudi, ulaze u blagovaonicu i
224

,. i , niih beskrajno smijena povorka. Ali ta ga veselost ljuti
le" sC u dvorcu sve prevrnulo i sprijeilo mu da trai saveznike
DaV0BudnontcioPe?ra Pana smjesu primijeti etovou. Promatra ga, ,
da nije nimalo okrenu" glavu k njemu i sam sebi ree:
"Tko se ne moe nasmijati toj povorci, taj nosi u svojoj dui
nekUblagovaonici lakrdijaa eka ve spremljeno raspoloenje za
i odmal se postavili na svoja mjesta kako
ih ie nauio Petar Pan.
Dostojanstvenim, gordim korakor visoko uzdignute glave, mra-n.m
grubim pogledom ulazi lakrdija- Vodi zdesna ljepoticu, slijeva c mka
knez kao djeak. uurio se pod pelerinu da bude to nii,
Pozdravlja ih smijeh. Prin.cc/1 vodi. Njen srebrni glas odjekuje
dvoranom i povlai sve za tobom. Vladislav se hvata za eludac, a
Petar Pan gleda Pencingera i vie bijesno:
- Slugo, beskrajni glupane, /u uutkati tu masu budala?
Pencinger se isprsuje, govori ulogom propisane rijei, ali se one ne
mogu uti. Njegova pojava pmt.i na koljena pred lakrdijaem to
Verbecija i kralja goni na smijeh. Sad Petar Pan povue svoju obitelj
naprijed i vikne prema gospodi oko stola:
- uti, marvo, kad ja t:. \,unu Znaj: ja sam kralj sile, gospodar
tvojeg pljesnivog ivota, tvoje k koju ti mogu svui s mesa i svojoj
lijepoj kraljici saiti obuu. Ja sam gospodar tvoje imovine,
gospodar sam tvojeg eluca i mogu iz njega izvaditi i posljednji
zalogaj. Ali kad ja umrem, mvej se imati emu radovati jer ti
ostavljam nasljednika prijestolja, svojeg sina kojemu sam dao u
junake ruke elini ma i kad on zamahne njime, svi ete od uasa
popadati niice.
Knez une i visokim piskutljivim glasom, diui svoje budalasto
idiotski nalieno lice, muca:
- Pazite: kad ja sjednem gdje sad sjedi tatica, skakat ete od straha
kao zeii.
Pljusak smijeha onemogui Petru Panu da nastavi. Markgrof Danijel u
ulozi lijepe kraljice pre\i^L oi i pogledava mlade pratioce
kardinalove pratnje. To prua smijehu u ! zamah. Onda Petar Pan dade

znak, a straari povuku zastor. Otkrilo se prijestolje. S baldahina

vise vrpce, papiri, razni zastorii. Ldkrdija povede svoju kraljicu
i prestolonasljednika k prijestolju. S\ troje sjednu ispod baldahina.
Njegova pratnja sva se poredala oku. Glavni mu je dravnik vratar.
Pristupa kralju, nosei na jastuku ezlo. Lakrdija ga pograbi i pita
svojeg dravnika:
- Zna li to je to? ,i- i pokazuje ezlo.
- Kladivo kojim, uzvieni kralju, bijele magarce.
- Tko su ti magarci?
15
GORDANA X
- Nai podanici koji vuku volju naih dravnika. Vrataru se spotie
jezik Smiju se. Petar Pan skoi,


udara ih, sve ih idi potui, unititi, razbiti. Njegove kretnje jo
ih vie gone na smijeh. Tad on digne ruke uvis, zaurla kao bijesna
ivotinja usred ume:
- Jao meni dok sam htio upokoriti roblje, pala mi je s glave kruna!
Kruna se kotrlja, a on poprimi tragian izraaj lica, pun strave,
oaja:
- Ja njih bijem, a oni se smiju. Razbijam ih, opet se smiju. Hoete
li upamtiti kakvo je strahovito oruje smijeh? Udri maem, branit u
se! Bodeom pokuaj, i ja ga imam u pripremi! Za-i mahni buzdovanom i ja sam ve zamahnuo! Ali kad te udara! hihotom, umre bespomono.
Obrane nema protiv oruja porugalice. Upamtite ljudi: bolje je biti
lakrdija, nego kralj. Kad udara kralj, padaju podanici; kad udari
lakrdija, padaju kraljevi.
Istodobno skida sa sebe kraljevske haljine i ostaje u arolikom
haljetku dvorske budale. iroke hlae doseu mu sve do obue. A on
vie:
- Tko sad moe dosei mene? Ja sam dvorska budala. A to ste vi?
Uobraena, lijena, glupava, bezobrazna banda. Tko bi znao da ste vi
dvorani nekog monog kralja kad medu vama ne bih bio ja? Samo
podvorskoj budali ovo je kraljevski dvor. Samo po meni vi ste
netoBez mene nitice.
Smiju se svemu. Ako ne rijeima, a ono kretnjama i maski.
- Znam, najvie vas zanima tko su moji prijatelji. Od njih biste
mogli saznati jesam li koga okrao, ubio, opljakao, jesam li hulja
ili lupe? Samo od prijatelja saznat ete da sam zloinac, nitkov
izdajica. Hajde, pokazat u vam svoje prijatelje. Ali ja znam
prijateljske jezike i zato sam odabrao sebi prijateljstvo onih koji
ne. mogu govoriti. ivotinje. Otkud pametan i poten moe imati druge
prijatelje, osim ivotinja? Hajde, doite, pogledajte moje carstvo
ivotinjskih prijatelja.

Rastvaraju se drugi zastori. Tamo je velik ormar s nekim prozoriem. S druge strane na stolu neka udna krinja. Odozgo su rupe.
Ima jo svu silu raznih naprava udnih oblika, ormaria i stolia,
svaka pojedina obeava gledaocima neviene ale. Petar Pan uzme za
ruku kneza, skida mu kraljevsku pelerinu i veli:
- Poto smo izgubili kraljevstvo, nema vie batinu prijestolja.
Stat e, dakle, ovdje na klupicu i izvikavati svojem tatici to ti
on kae. A ti, ljepotice, biva kraljice, prestani ve jednom
prevrtati oi za mladim vitezovima. Svui kraljevsku haljinu, zasui
rukave, prat e sude to ga trebam u svojem novom zanatu.
Sve se ori od smijeha, dok s Danijela skida ensku haljinu, pa je
ostao u opravi slukinje, a knez, u kratkim poderanim hlaicama, stao
capkati oko krinje.
Smjesta se uhvate posla oko stolia, ormaria i naprava. Petar Pan
stane uz ormar s prozoriem. Knez pone vikati piskutljivim glasom:
- U tom su ormariu krasne ivotinjice, prave pravcate velike
226

male divlje i pitome, krvolone i blage. Svi prijatelji mojeg dragog
tatice^ .^ hrabrosti pogledati moje prijatelje neka izie Ppdr Pan gledajui Verbecija i ostale.
WVeMko ne ustaje. Ipak princc/a. Za njom uti svila na glavi joj
blistaju dragulji. Pristupa k Pe.ru Panu sa smijekom. A on e joj
^ ^ ^ smijeak kao najsjajniji dragulj svijeta. Po-v,7at u vam svoju
prijateljicu u ivotinjskom carstvu. Evo, zavirite kroz ovaj
prozori. vidjet ete svoju sliku i priliku.
Pogledala je u rupu. U svjetlosti svjetiljke to ju je Petar Pan
smjestio u krinji opazi ona sliku bijele golubice.
Okrcnuvi se prema gospodi, MI nj c se i vraa sva sretna to je
mogla ovaj as iskoristiti da gleda Vojl iza lea njenog roaka,
vojvode od Ferare. A Petar Pan proziva gospodu oko stola. Najprije
kralja Vladislav ide k njemu, lakrdija mu apne u uho:
Velianstvo, vidjet CL i mojeg vjernog prijatelja, vau sliku i
priliku. Pogledajte.
Sagnuo se k prozoriu U krinji slika to pokazuje zeca kako u
stravi tri preko oranice.
Pravo veli, Petar Pa taj je meni nalik - nasmije se kralj i vraa
se.
Verbeciju pokae Petar Pan lava to mu silno laska, a Pencin-geru
liju.
Svi slubenici dvorca, i vratar, straari i sluge, svi gledaju
ivotinje s kojima ih je usporedni lct.n Pan. On to ini da proe
poslijepodne jer putujueg vite/a eka o zapadu sunca. Po danu bi se
moglo opaziti da su mu a Brezovici lice premazali i izlijepili
umjetnom bradom.

- Vidjeli ste moje prijatd ali oni me nisu mogli ocrniti. Dakle,
niste se mogli dobro /;ilv.\m. Stoga u vam sada prikazati proroicu.
Ona e vam proreci budunost. Evo, biva se kraljica dala u gatalice.
To je vrlo dobar zanat - nastavlja lakrdija.
Zato nisi doveo pra\ i proroicu koja bi nam uistinu ga tala? upadne
Verbeci. Obradovan tim rijeim, Petar Pan odvrati:
Naravno, da bih to uinio, ali ne znam ima li u Turopolju takva
proroica.
- Kad bi bila, ne bi mori., do nas, pukao je kota - javi se knez, ne
slutei na to niani njegov saveznik.
- Ve je popravljen - veli gospodin Verbeci. - Reci: ima "u Turopolju
kakva proroci. Poslao bih da je dovedu. Ba bi hilo divno uti to
skriva budunost.
- Da, da, uzvieni gospod; to je istina, ali ozbiljna proroica
micako ne pristaje dananjoj mojoj lakrdiji. Drugi put potrait emo
pravu proroicu ili proroka Danas sam ljubomoran na svoju predSlaVlJ.
Kolika teta - ree Vladislav - to nemamo proroice.

Rije o proroanstvima oduzima kralju i Verbeciju daljnji interes za
lakrdiju. I jedan i drugi imaju goruih pitanja na koja bi htjeli
uti odgovor proroice da barem malo zavire u putove koji se prostiru
pred njima. im to opazi Petar Pan, stade ivo vikati i razmahivati
se:
- Ne kvarite mi moju glumu. Sad tek dolazi ono pravo, ono najjae. To
se ne moe vie nikada vidjeti ni uti. Ponajprije emo uzvienu
publiku zabaviti glazbom i plesom na ici, a zatim slijedi tajnovita
proroica koja e svakome aljivo kazati neto o njegovu znaenju i
budunosti.
- Istinu, istinu bismo htjeli znati, a ne alu - vie Verbeci
Petru Panu. j
- Strpite se, drugi tjedan potrait u proroka ili proroicu, i
Sada vam zapovijedam: smijte se, nastavite se smijati, hou da seJ
smijete. ]
Petar Pan u oaju bjesni i razdire haljine dvorskog luaka. Ispod"
svilenog haljetka dvorske budale, izmilji mravo tijelo uz koje se
pri-; ljubila tanka tkanina ute i crvene boje. I rebra mu se mogu
izbro-! jiti. Ruke su mu gole, izgleda kao neki obojadisani kukac.
Tome-ne mogu odoljeti. Opet smijeh. On uzima ic.u i poloi je na
pod. < Knez i markgrof razdijelie neka udna glazbala itavoj
pratnji. Svatko neto radi: jedan trubi, drugi udara, trei prebire
lutnju, sve te ruke jo nikad nisu imale u rukama nikakvo glazbalo,
proizvode grdnu buku, dok Petar Pan u nekom ritmu plee po ici na
podu.
I Brandenburg i njegov roak nali su se iza drugog sputenog zastora

i brzo izmijenie nekoliko rijei:

- Sunce ide na zapad. Strah me da nas ne zatee Pencinger dok
djevojku vodim iz dvorca.
- Ne znam kako sve to zamilja Petar Pan. Treba ekati dok nam sve
kae. Zato nas dri u neizvjesnosti? Boji se tvojeg jezika.
Uz luako udaranje glazbala zaree glas trublje. Nitko tome ne
posveuje panju. Svi bulje u drastine lakrdijaeve kretnje i nitko
ne sluti to je prouzroila trublja u duama Vojka, Mladena i
Stjepka. Ovai sjedi samo naoko mirno. Mladen je zajedno s Vojkom iza
princeze. Ona iskoriuje situaciju, pogledava Vojka, neto
primijeti, ali buka je tolika da se ne moe voditi nikakav razgovor.
To ponuka mladia da se povue malo dalje. Misao mu je na opkopima.
Premda ovih dana nije mogao nitko iz dvorca, ipak su sva trojica
saveznika vrsto uvjerena da trublja najavljuje dolazak njihovih
drugova. I misle samo o njima. Vjeruju da oni napolju nisu oekivali
nikakav glas iz Lukavca. Antolkovi i Gordana odredili su Vojka neka
doe u Brezovicu samo onda ako bi se desilo neto to bi njihov
dolazak moralo odgoditi. Kad bi slutili etovoino otkrie, bi li
doli? - pita se Vojko.
Zadrhtao je. Bilo bi mu drae da ne dolaze. Obuzeo ga tajni strah.
Moda se Jelenko pobunio protiv toga da iskrivi svoje lice. Onda bi
putujui vitez bio njegov otac. "i Opet trublja. Pencinger se prene.
To je znak da netko dolazi.

valia dati odredbe. Vratar je ovdje i straari su tu. Petar Pan pre; nlrrene se prema katel m stane i okrene ^^ ^ ^^ u Lukayac ^
ja pleem na
"ii* Ova me trublja moe smesti i ja padam u ponor
Opazivi da barun Pencinger neto govon s potkastelanom, prekmC ^Ne zaboravite, uzvieni gospodar predao je meni danas svu last
u ovom dvorcu i katelansku. A ja ne putam nikoga u dvorac.
- Ako je vaan glasnik0 - upozori barun.
Neka ide u movaru Sto mu avola - srdi se lakrdija i odredi nekog
vojnika da side na kulu i upita tko dolazi u Lukavac
i to hoe.
Tada opet nastavi ples. a glazba svirku.
Petar Pan ulae u taj ples svu svoju lakrdijaku sposobnost da pobudi
to vie smijeha.
Tako ih zabavlja dok se vojnik nije vratio. Onda uutka sve ljude u
dvorani, a vojnik javi:
- Na opkopima su dva ovjeka na nekoj kljusadi.
- to hoe ta kljusad" - pita lakrdija.
Jedan je putujui vitez i vodi sobom svojeg gataoca. Daleko im je
cilj, a ve je blizu veer. Da bi mogao dalje u nepoznatom kraju,
moli konaite. Sutra e nastaviti put.

- Gatalac! - klikne \esdn princeza.

Stoo? Konaite. danas - i lakrdija skoi kao ris. - Danas hoe
konaite? To nije ni kljusad, ni putujui vitez, ni ga-talac, to su
davli, zavidni mome uspjehu. ele pokvariti djelo mojeg uma, dar
mojeg duha. Ne dani konaite. Neka gatalac ide u Turopolje. Tamo ima
ljudi koji umiru od znatielje kakva im je budunost. Jesi li uo?
Neu ni gataoca ni putujueg viteza.
Sve ee se brani i buni Petar Pan protiv doljaka, gledajui kako
se Verbeci i kralj diu i zovu vojnika natrag.
- Ali dragi Petar Pan, mi emo tvoju komediju sluati do zore. Mora
pustiti gataoca u dvorac. Dolazi kao naruen.
Da pokvari slavu mojem djelu kojem nema ravna na svijetu? Sto me
gledate? Jest, moram sam sebe uzdizati do nebesa, a ja u duhu
nenatkriljiv. Neu gataoca.
- to ti pada na um - srdi se opet Verbeci - nita ljepe od tvojih
lakrdija, ali elim uti to bi tu prorokovao gatalac. Neka doe. ne
budi tvrdoglav
- I ja molim, divni, arobni Petar Pan - raskrili princeza ruke prema
njemu. - Molim, molim, neka dou, pustite gataoca u dvorac.
Miice na licu Petra Pana prava su igraka njegove volje. Pomou tih
miia prua licu izraaj to bi ga mogao dati samo umjetnik ugljenom
na platnu. I sad se raznjeuje, rastapa, pada na voljena i svim
izraajem lica izvlai grohotan smijeh, a kad je zaPlakao, stadoe svima navirati i./._ na oi:
- Suze lijem, ljubavi moja jer ne mogu nai u mukosti svo229

joj rije "ne". Dakle, neka dou vitez i gatalac jer to hoete vi.
Svi nagrauju tu milost to im je danas podjeljuje Petar Pan
odobravanjem i klicanjem, a on uzme za ruku vojnika koji je donio
vijest i naloi mu:
- Na stolu u vratarevoj sobi nai e kljueve. Neka straar spusti
most. Reci putujeem vitezu i gataocu da ih pozdravlja Petar] Pan,
prvi lakrdija juga, koji je danas gospodar Lukavca i eka ih \ u
blagovaonici.
"Te e rijei razumjeti" - doda u sebi Petar Pan pa se onda opet
ljuti:
- Mojem je umijeu kraj. Nikad svoju lakrdiju neu odigrati do
svretka. To je sve samo uvod. to je sve tamo iza zastora. I to je
sve jo spremno? Vi i ne slutite. Svoje sam djelo rtvovao eljama
lijepih slatkih usana koje ele saznati od gataoca tko e ih
cjelivati. Tko ezne za njima, je li?
- Jest, elim znati tko me ljubi - veli ona i obori oi jer joj
kardinal ree:
- Vi to znate, princezo, sjedite mu zdesna, nije lijepo o tome

ispitivati gataoca - ree on, gledajui kralja. l

Princeza spazi nasuprot stola Vojka. Vrlo je blijed. Ni zbog!
ega drugog ne moe blijedjeti ve samo od enje za njom.
Ovako princeza tumai Vojkove poglede uperene u Petra Pana koji
neprestano udvara princezi, govori o njoj i potcrtava njeno prvenstvo
u dvorcu. A Vojku srce ubrzano kuca jer mu je svaka misao dolje na
opkopima. Pogledom potrai Mladena. Oprezno moraju uvati tajnu svoje
osnove, paziti na pogled, izraaje lica, kretnje, na sve to bi moglo
odati s kakvim su interesom povezani s najavljenim putujuim vitezom
i ga taocem.
aljivina Petar Pan majstorski uva svoj mir. Njemu je lako glumiti
to hoe, sve mu je slobodno, svaku mu rije i kretnju smatraju
lakrdijatvom. Ovog asa posveuje se samo svojim savez* nicima da im
pomogne sauvati potreban oprez i mir. Ponajprije pogleda Stjepka
Brodarica. Okruglo lice mladog sveenika je savreno mirno, zato mu
lakrdija prorokuje diplomatsku budunost. Za nj, dakle, nema straha.
Ali Vojko je odvie blijed, a to bi mogao svatko opaziti. Stoga mu
nareuje neka ide k ormariu gdje uva svoje ivotinjske prijatelje i
tamo pripremi ostale sliice, a Petar Pan odlazi da pogleda svoj
udotvorni ormari. Iz njega e curiti divno vino u koje je namoio
mak da svima to prije omami pamet i zamrai vid. Nitko nee pitati
niti se sjetiti Vilene. I kad se svi napiju, odigrat e svoju
komediju, usred noi, a u guvi nestat e i putujui vitez i gatalac.
Tako su oni snovali i dogovarali se iza zastora.
- Zato si dopustio strancima unii? - pita ga tiho knez. - Opet si
preao na Draenievu stranu? Jao tebi ako si skrenuo vjerom.
Smjekajui se uhvati ih za glave i udari jednu o drugu.
- Ove bi tikve trebalo razbiti. Ugovorili smo da emo djevojku
izvesti u mraku. Sad su odjednom najavili nekog putujueg viteza
230

"oca Ne vidite li da taj nenadani posjet skree vodu na na mhV* Ne
paajte se. nego ekajte moje naloge. Ako sve to ne Svrim, zakoljite
me.
To zadovolji Danijela:
Rekio sam ti uru Petar Pan je opet smislio neto nova.
Ovi nenadani posjetioci rod su u njegovoj glavi neto novo Mi
Scamo a t. Petar Pan idi da kralj i Verbeci ne bi mislili to se
dogovaramo iza zastora. ...... . _
Lakrdija ne moe povjeriti ovoj dvojia tako vanu tajnu i opet
odlazi k ostalima u dvoranu.
* *
Na trijemu stoji etovoda Veooel i bulji u pusto dvorite. Mui ga
neodlunost. Smilja: bi li ostao u dvorcu i ekao viteza, ili bi
otiao u Turopolje da uhodi Aniolkmk,i: e za novcem ne da mu vie

mirovati. Valja se odluiti jo danas. Nerad ga ubija.

Iz blagovaonice se ori smijeh, a on se sve vie ljuti. Uvjeren je: da
ovih dana nisu svi ovdje ludovali oko lakrdije, moda bi naiao na
trag saveznika Hrvata.
Da ipak ide u dvoranu? Svi su sluge ondje, zato ne bi tamo bilo
mjesta i za njega, etovod Neto ga odvraa od toga.
Plah je i kukavan. ini mu se da e svatko pogledati u nj, osjetiti
da nekoga uhodi i nos u sebi neku tajnu.
Otkako je ubio Gapar u umi i doao u dvorac, uvijek se neega boji,
osjea kao da mu ljudi itaju iz oiju to ini, radi, misli i kani.
Vidio je da trijemom vode magare pa se povukao iza stupa. Nema
odvanosti da pristupi ni k slugama. Ovi su otvorili vrata u dvoranu.
Odatle je tono promatrao ljude i sve to se dogaalo, sluao buran
smijeh, promatrao slugi- i vojnike, slubenike, Pencingerai
potkastelana. Nita ga ne veseli, nita ga ne nuka na smijeh. Odsutan
je. Stoji iza nekih bedema i stalno eka budunost povezanu s
putujuim vitezom, njegovim pratiocem, a sada i s Antolkoviem i
sinom. Promatra pojedine lino-,,: oko stola. Gleda Vojka kako mu
doaptava princeza, kardinal LI kako se smije, kralja koji uiva,
Stjepka koji prati lakrdijaeve ludorije i kneza koji svaki as neto
ape s markgrofom Danijelom U raspojasanosti ovih ljudi ne moe
uoiti ba nita pa se povlai natrag. Ide polagano trijemom.
Vrata blagovaonice se zatvaKI,\ ! buka dopire do njega.
Opet se oslanja na ogradu
Odjednom se lecne. U prcima mu se sledio dah. Trublja. Tko to
dolazi.1 Ve nekoliko dana IK L bilo nikoga. Slua, gleda. Iz
blagovaonice izlazi vojnik i potri niza stube. etovoda eka bez
daha.
Vojnik se vraa, tri uza stube. Vencel mu je zaas nasuprot i
strogo pita.
- Tko to dolazi? ,
231

- Neki putujui vitez i gatalac. Ne znam hoe li ih pustiti u dvorac
- i odmah potri u dvoranu.
etovoa se ukoio. Zar ipak dolazi? Hoe li ga pustiti ili ne? On
mora smjesta Draeniu, ali mora ekati. Stoji prikovan. Vojnik opet
potri pored njega.
- Stoj! Kamo ide? Trebam te za gospodara.
- Nemam kad. Moram dovesti viteza i gataoca, kralj i uzvieni
gospodin ele da dou.
I ovjek potri niza stube. Vencel se uhvati za stup ograde. Ruke mu
dru. -Nee s mjesta dok svojim oima ne vidi viteza i gataoca.
Povue se u potpuni mrak hodnika.
uo je vrste korake na stubama, onda trijemom. Idu dvojica. Prvi je

visok. Ramena su mu iroka. To ne moe biti Kuevi. Taj je poput

gorostasa. Kakva je to udna nonja? Brada? On ne nosi bradu. Glup
sam, naravno, nee doi razotkrivena obraza. Da mu barem mogu
zaviriti u lice? Trijem je u sjeni sumraka. Valjda je to izabrao da
mu ne mogu zirnuti u oi. Vitez proe pored njega. Sad ide gatalac.
Zna da je netko preodjeven u gataoca. Ipak, njegovo crno mistino
odijelo neprijatno ga se doimlje. U sumraku crna pojava ga polagano
prolazi kao avet. I vue za sobom veliki crni plat. Kukuljica mu
pada straga duboko, sprijeda jo dublje. Nije li to ba zato da se
ona moe zavui ispod crne halje? Dakako, i one dvije opatice dole
su tako pod haljinama pod kojima je onda izala Gordana. Pljesnuo bi
od radosti u dlanove to se sjetio toga.
Htjeli su i sada iskoristiti taj plan kad je tako dobro uspio prvi
put.
Sve u njemu igra, drhti, ali eka. uje kako su se otvorila vrata i
kako se iz blagovaonice sasula na trijem buka, vika, veselje,
iznenaenje. uje kako Petar Pan pozdravlja viteza. etovoa ide malo
blie da bolje uje:
"to e govoriti vitez, to gatalac? Samo o tome sve ovisi. Hoe li
njih dvojica raditi onako kako sam sluao u onoj umi u razgovoru
izmeu Gordane i Antolkovica?
To moram uti. Ako se slae, onda su oni.
Sakrio se iza stupa jer na trijemu jo uvijek stoji gatalac. Svaka
Vencelova ilica igra, eljno oekuje to e govoriti vitez, a to
gatalac.
Na vratima blagovaonice stoji vitez. Znatieljne oi upiru se u nj.
Na glavi mu udan klobuk irokog oboda, dok je gornji dio neke vrsti
ljema. Koni zaklon sputa se straga preko ije, a sprijeda
zaokruuje lice sve do brade i svezan je pod vratom. udno,
starovjeno bojovno.
Nitko u dvorani ne zadrava panju na tom neobinom pokrivalu glave
niti na njegovoj, malo prosijedoj bradi, koja je do polovice svezana
konim zaklonom klobuka, ni na njegovu ogrtau, to ga je ovio oko
sebe. Ne mue se da bi mu zagledali u lice zasjenjeno irokim obodom.
Povrno gledaju viteza, i kralj, i Verbeci, kardinal i princeza.
Mnogo su puta vidjeli takve putujue vitezove, ne odvie uredne, loe
obuene i mnogo su se puta dosaivali njihovim rjeitim prianjem.
Sve zanima
232

, ^ koii se jo nije pojavio. Ometa ih vitez Ito stoji u prvim
veernjeg mraka. Nitko mu KC p.isvecme pan]u. a iz svaijih
"a Patalac? zar nije doao gaUlac?
"">nko Vojko i Mladen pozorno su pogledah ovjeka koji je
-" riniim se odvie visok i odvie irokih grudi. Zar je ipak sam

Skovi krenuo na taj opasni put? Tvrdoglav, Jdenko ipak se preHomisl.o kad su mu htjeli promijeniti lice? _
Hladan mlaz prolazi Vojkovim tijelom. Po stasu i snazi vitez "awim
nalikuje na njegova oca,
I Mladen misli isto i Sljepko Ali ostaju potpuno ravnoduni uz
kraljevski stol. Ipak. lice tog ovjeka toliko je izmijenjeno da se
Voiko ohrabrio. Najvie prigovara vojvoda to jo nema gataoca i
nimalo se ne brine za viteza. Ni on ni princeza ne slute da je to
lice nenapadno izoblieno i promijenjeno umijeem koje su om sami
pokazivali u umskom dvorcu gospodinu Antolkoviu. Ne slute da su
ovdje upotrijebljena njegova vlastita liila koja je Gordana sa sobom
ponijela iz umskog dvorca, s unaprijed stvorenom osnovom kako e
Vilenu osloboditi iz Lukavca.
Premda svi trae gataoca. Petar Pan ide prema vitezu i po- Ovdje sam danas ja gospodar i domain, dakle uli ste pod krov
kralja budala. To je za vas velika ast. Ja sam veliki pisac
najklasinije lakrdije dananjega vijeka. Vi ste nemilo prekinuli
izvedbu djela. No, smatram to vrijeme odmorom u kojem e moji glumci
odahnuti. Nadam se da neete dugo ostati nai gosti? Puna je kua
eljadi koja ivi na na raun
Vitez kimne i odgovori vrlo duhnknu glasom. Oito ga iskrivljuje:
- Samo do sutra u "oru molio bih vau milost za konaite. Onda
odlazim dalje. Putujem u Njemaku caru Maksimilijanu.
- Dopustit u vam malo vremena da mo/eie i vi neto pripovijedati.
Time plaate svoje konaite.
- Znam svoju dunost. Mogu vam pripovijedati mjesec dana.
- Boe nas oslobodi kuge, uladi i pripovijesti putujuih viteza.
- Gatalac! Gatalac! Gdje je gatalac? - trae kralj, Verbeci i
princeza. Nee da sluaju razgovor viteza s Petrom Panom koji se
primakao doljaku, zagleda se u njegovo lice i udom se udi.
"Onaj koji je ovoga ovakr preobrazio nauio je tu umjetnost samo u
Italiji", ustanovio je lakrdija u sebi. "Ne moe ga nitko
prepoznati." Svi trae gataoca i Petar Pan ga pozove.
U okviru rastvorenih vrata stala je crna slika kao kip, pokriven
ogromnim crnim platem. Ne vide mu se ruke ni noge ni glava. Sav se
izgubio u crnoj tkanini
Svi su zanijemjeli, uzdigli se, ispruili glave. Svu eljad Lukavca
zebe u dui od te pojave. Covj. : uhvati tkaninu to mu visi preko
lica i digne je do ela. Ugledali su udne velike oi, okruene crnim
podonjacima. Sijeda mu brada viri ispod nutarnje kukuljice to mu se
je priljubila uz obraze.
233

"Pribliuje se as od kojeg zavisi Vilenino osloboenje" - po. misli
Petar Pan. Gatalac dolazi blie i proizvodi svojom pojavom sablasni

dojam. Svi su krenuli k njemu. Petar Pan e vitezu:

- Va gatalac pobjeuje. To je razumljivo. Dakle, neka on najbre
kae svoje, a zatim emo kod veere sluati vas pa mene.
Dade gataocu znak neka ide k princezi. Oito se prepala to e joj
reci. On je uzima za ruku. Zatim prozbori monotono, poluglasno:
- Neto neobino veliko eka vas u skoroj budunosti.
- to me eka? - pita tiho.
Neko vrijeme on eka, a zatim nastavi:
- Maglu su mi prostrli pred oi crni demoni koji vas mrze. Zatim
pogleda kralja Vladislava to sjedi uz princezu i pita:
- Moda vi, gospodine vitee, imate demonskih neprijatelja? Uzima
njegovu ruku, dugo gleda i tiho prozbori:
- Ovaj vitez uspeo se vrlo visoko.
Kralj mu prui i drugu ruku i eka gotovo drui. ;-*(*<- Vitee,
u vas je sin, vi ste udovac?
t* f-- Jest. Pogodili ste. Hoe li i moj sin tako visoko kao ja? r
Gatalac stisne oi, otvori ih, uhvati se za elo i onda odvraa s
mukom:
- Opet mi magla zastire vid u vau budunost. Moram otjerati demone
to su razastrli svoja krila da ne mogu gledati vau budunost i
budunost vaeg sina.
- A meni, meni moe rei togod eli, nee me zastraiti primijeti Verbeci - znam: ne usudi se kazati ni ovoj gospodi ni ovom
vitezu istinu.
I u Verbecija zime mrani pogled. Zatim zakima i monotoni se glas
sablasno pronosi dvoranom:
- Netko tko ti je drag kao da je bio na rubu groba, ali ozdravit e.
- Istina je. Ali to mu predstoji? Velika ast u ovom kraljevstvu i
jo to?
- Demoni su mi zali na put. Odvie ih je mnogo u ovom dvorcu! Svu
vau budunost mogu razotkriti ovdje pred vama samo ako rastjeram
demone.
- Kako e to uiniti, ga ta oe? - pitaju gotovo svi, a najvie
Petar Pan.
- Reci. To i mene uzbuuje. Govori, ga taoe!
- Uoh u dvorac, ne mislei da e me ovdje tkogod zatraiti da dignem
zastor s njegove budunosti pa nisam mislio na demone. Istjerat u ih
da saznate sve. im stupim preko neijeg praga, zli demoni navale
magle da ne bih upozorio dobre ljude na opasnosti koje vrebaju na
njih na putovima njihova ivota. Zato, kad poinjena gledati u
budunost, najprije moram rastjerati magle demona koji ih preda mnom
razvijaju.
- Ali kako, kako? - pitaju kralj, princeza i Verbeci.
- Neka sa mnom ide jedan od vitezova i uzme kotao sa eravicom. Zatim
neka se preko opkopa spusti most. Na ledini iza

234

ekaju me demoni. Zatim u se vraati u dvorac, a putem m te
zlokobnice Vitez ide kraj mene, a ja uzimam klijetima jerrwTcu iz
kotla to ga on nosi polijevam je mirisima i izgovaram \ od kojih
bjee demoni Bacam eravicu s jedne i s druge strane Ka edje sjede
demoni i prav,- m^lu pred mojim duhovnim oima. Trinut to moram
opetovati. Trei put su preda mnom, nestaje magla i vidim neizmjerne
daljine i puiove svih onih koji se nalaze pod ovim
kroVmOtjeraj te demone Sto prije da saznam svoju budunost i
budunost sina - odredi kralj. _ .......
Svi su uprli pogled u gataocu. Svi su vrsto uvjereni u istinitost
svake rijei. A katelan Pencmyer ree Petru Panu:
- Neka se spusti most da gatalac moe izii.
- Ostavite to sada sve meni. Kad sam ve ja danas katelan, izvrit
u sve to treba - nagla-, ,>/i!|M Petar Pan i pita gataoca:
- Da vam izaberem viteza koji e vas pratiti?
- Takav vitez mora biti jak i vrst ako bi mi se demoni suprotstavili
i mora biti naboan. Zato ga uvijek odabirem sam. I onda polagano
okree glavu i zastane na Vojku:/
- Taj vitez bit e vrlo zgodan. Od njega e demoni bjeati, jak je.
Svi su se uzbudili. Jedva ekaju da gatalac to prije ode. Gibanje u
dvorani pokazuje da bi ga htjeli slijediti. On se zaustavi i digne
ruku:
- Nitko ne smije za mnom samo ovaj vitez. Na vae skute objesit e se
demoni i sakriti se m,, >jem pogledu. Samo onda mogu jasno i daleko
gledati u vau budunost ako se ni jedan od demona ne sakrije u
dvorcu. Osim togu. neka mi donesu kotao i eravicu. Ima li ovdje
kakva osamljena soba gdje u se prije odlaska pomoliti i dozvati u
pomo anele?
- Oruarnica, tamo jestaro raspelo. Vodite ga.
- Ovaj vitez neka me vodi sam.
Sve je u njegovoj vlasti. Njegov monotoni duboki glas, crna pojava i
njegove kretnje, polagane, ukoene, sve ih je zahvatilo do dna due,
zarobilo im misli i potpuno ih podvrglo njegovu mistinom utjecaju.
Nitko vie ne misli da je Petar Pan hikrdijav da svi oni to su oko
njega i on sam pobuuju smijeh. Zaboravljaju da su bili sudionici
lakrdije od koje su im frcale suze smijeha.
Svi su ustali, svi trepte od tajnog uzbuenja, straha i poitanja
pred udesnim ovjekom koji tjera demone, zagleda u ljudske sudbine i
gleda daleko u budunost.
Svi mu vjeruju, svi se pokoravaju i pristaju na sve to on
Pan odmah nalo/i vojniku koji je malo prije donio vijest gataoca:
-- Reci straaru da polagan., sputa mali most. Gatalac se okrene
lakrdijasu;

mol Molim da se pobrinete za kotao i eravicu. Ali prije svega,

im viteza da me odvede u sasvim samotnu sobu jer moram u
235

potpunoj samoi izmoliti milost da me nijedan demon ne prevari. Odmah
se javi Petar Pan:
- Odvedite ga, gospodine, u oruarnicu, tamo je staro bakreno
raspelo.
Svima je to sasvim razumljivo i svi pokorno sluaju. Vojko izlazi iz
pratnje vojvode od Ferare i pribliava se gataocu. Princeza prati
njegove korake s ushienjem. On je pogledao Mladena, a zatim Stjepka
Brodarica. Naao je u njihovim oima blagoslov svojem pothvatu. Vojko
zovne gataoca da ga slijedi. Dvorska se eljad gura k vratima, ali se
gatalac okrene:
- Ostanite svi mirni da pred mojim oima ne pomognete demonima
zastrti budunost koju u vam redom iskazati.
- To ih umiri i na dani znak gataoca jedan od dvorana zatvori vrata.
Petar Pan ostaje s Pencingerom i potkastelanom. Ne zanima ga nimalo
ni taj gatalac ni odabrani nosilac kotla sa eravicom. Vojko e ga
uputiti u sve to je potrebno, a lakrdija raspravlja s barunom.
Ljuti se na djetinjaste elje kralja i Verbecija, ali zbog princeze
je pristao. U razgovoru ga povede k stolu gdje svi ivo raspravljaju
o gataocu. Stjepko smjesta povede razgovor s katelanom. Protivi se
gatanju, o tome razlae svoje mnjenje kako bi zadrao katelana u
drutvu s kraljem i Verbecijem. Dok su oni u najivljoj debati koju
je izazvao Stjepko svojim stavom protiv gatanja, osjea se Petar Pan
slobodnim. Brzo se uputi knezu i Danijelu, povede ih k svojim
napravama i tu im razlae:
- Sada ste vidjeli kako je taj gatalac zakoraio na nae putove,
otvara nam vrata i sputa most. Moe li ovjek eljeti neto vie?
Slutio sam: ovaj vitez nosi dobro i zato sam ga ipak pustio u dvorac.
A vi sada lijepo iziite najprije jedan, pa zatim drugi, polagano da
nitko ne opazi. Siite u dvorite i pazite: poslao sam poruku
upanovoj keri neka side i prijee preko mosta. Vi morate mirno
ekati u dvoritu sakriveni. Pazite da nitko ne smeta djevojci dok
bude prelazila.
A vitez sjedi podalje od stola i promatra sasvim ravnoduno sve te
sluge, vojnike i dvorane u smijenim odijelima i maskama. Petar Pan
ni sada ne otkriva knezu istinu, ve ga jedino eli isKoristiti ako
bi se pojavila opasnost.
- Eto vidite - oslovi on viteza - svi su zaboravili na vas i na mene.
Briga njih za moje mudrolije. A to sam ja probdio noi i uloio
dragocjenu glavnicu svojeg uma u tu lakrdiju? Nita ih nije briga.
Nee da se smiju, neka radije sluaju tragedije svoje budunosti. Ba
su budale.

- to emo, takvi su ljudi - veli vitez poluglasno. Kao da mu je

sasvim svejedno to se ovdje dogaa.
Petar Pan htio bi s njim progovoriti nasamu, ali ne uspijeva, svi se
guraju oko njega. Toliko su puta uli kako putujui vitezovi umiju
svata pripovijedati pa se sve vie kupe oko njega. A dolazi i pot236

katelan i dvorani stolnici pa ispituju viteza otkud je, to je gdje
vidio
doMH"ien vitez od Srednjice pnla/i k krinji gdje je lakrdija
prije okazivlo svoje ivotinjske" prijatelje. Opazivi to, Petar Pan
pristupi
k njem Sve ide kako treba. Nee proi ni pol sata, ona e ve stii u
umu uzjahati konja i pohitati U Turopolje.
Neto me uzbuuje, gospodin Petar Pan. Bojim se da taj vitez
nije Jelenko Kuevi.
Ako nije. bit e netko drugi, svjedno tko dolazi.
Nije jer se pod tom maskom skriva sivi oklopnik gospodin Antolkovi
kojeg je etovoda otkrio gospodinu Verbeciju i kralju. Petar Pan
stegne usne i namrti obrve.
Ba nije zgodno ako je on. Verbeci ga vrlo dobro poznaje
zar ne?
Ba zato. Jelenka nikada nitko nije vidio u ovoj dvorani, osim
Pencingera. Ali taj mu ne posveuje nikakvu panju. Ali kasnije, kad
Vilenu odvedu preko mosta, vitez e pripovijedati svoje doivljaje.
Premda je promijenio glas, ipak bi ga mogao prepoznati.
Na uzvieni gospodin uistinu ga vrlo dobro poznaje kad je s njim
tako estoko raspravljao o budimskom saboru.
Antolkovi bi tako ulazio ravno u Verbecijevu stupicu.
Rekli ste mi da je tu zadau preuzeo Jelenko Kuevi.
- Odabrala gaje gospoda ( "mrdanu jer je vrlo spretan, dosjetljiv i
vrlo vjet latintini, to je vano.
- Zato bi, dakle, dolazit Antolkovi?
Kuevi je prosvjedovao da promijeni svoje lice jer bi mu se Draeni
mogao jednom narugati da je kukavica. On bi radije da ga Draeni
raini na muilima nego da ga nazove kukavicom. I nije htio da ide
pod maskom. Kad sam ja odlazio iz Brezovice, Jelenko mi ree: znaj.
im Vilena izie iz dvorca, skinut u svoje lano lice neka vide kako
se ne bojim. Smjesta sam priopio Gordani neka mu to zabrani.
Nasluujete da je Gordana htjela sprijeiti tu njegovu, uistinu, ludu
namjeru i u posljednji as poslala nekog drugog?
Ba Antolkovia koji se ve i sam prije nudio. A dok gledam viteza,
vjerujem da to nije Jelenko. On ^ mnogo vitkiji. Taj je irokih
ramena i grudi, jak je i snaan. Bit e da je stariji mukarac.
Petar lan se okrenuo i pogledao viteza kako sjedi na stolici u

visokim izmama, u udnom ogrtau, kratkom prsnom oklopu, sa

starovjenom limenom kacigom na glavi iji mu obod zasjenjuje oi. 7Bilo kako ree Petai Pan - nee ga nitko prepoznati kad ga ni vi
ne poznajete. Ali ve znam to u uiniti. Kad gatalac vrsi svoje,
tada u ih sve iznenaditi svojim ormariem iz kojeg curi no "o sam ga
pripremio Ve prvi vr sve mora omamiti. I gospo-vrl - frbecija
Pencingera i potkastelana, a s onim drugima bit e
mini- - u smJesti
t LUJUCI vitez nee imati
- * (tm) u smesti lakrdiju i tako ih razigrati da
priliku pripovijedati svoje putne doivljaje.
237


Onda neka se vitez priinja da se opio, odvest u ga u svoju izbu i
prebaciti ga preko opkopa. Nastojte se douljali k njemu i kad bude
posve sam, saznajte je li Kuevi ili Antolkovi. Ako je mladi
gospodin, pobrinut u se da mu ne preostane vremena da otkrije lice.
- Trebalo bi tu rulju udaljiti od viteza. Tamo kod stola otro
raspravljaju. Pokuajte potkastelana i dvorane udaljiti od viteza.
*
U razbuenu Draenievu duu pala je misao da je Vilena pristala na
vjenanje samo zato da spasi Jelen ka Kuevia od osvete o kojoj je
govorio djevojci one veeri. Ta misao ga pridie.
Lijenik mu je namjestio leaj da moe sjediti. Ovako se osjea
gotovo ugodno. Kao da ve sjedi u naslonjau napola zdrav. Drago mu
je to je etovoda iziao, barem moe nastaviti razmiljanje. Ne
misli ni na to drugo, osim na Vilenu i Kuevia.
Vrata se hitro otvore. Ulazi etovoda Vencel. Draenia to razljuti
jer je prekinuo njegove misli.
- to je? Zato si doao? Zar je komedija ve gotova? i - Vaa
milosti, moram govoriti s vama nasamu.
- Zato me buni u razmiljanju?
- Izbievali biste me kad vas ne bih smetao. Ta primjedba probudi
Draenievu panju i zatrai od lijenika da se udalji iz sobe.
- Vaa milosti, Vencel e vam sigurno pripovijedati kakve uzbudljive
pripovijesti, a vra je to zabranio. Pozvat u ga iz blagovaonice.
- Ne, nije potrebno - upada etovoda - samo za mene je uzbudljivo.
Radi se o mojoj djevojci, elim gospodaru sve povjeriti, to se ne
tie njega.
Poto je Draeni ponovo zatraio, lijenik ostavi sobu. Na stolu
gori svjetiljka. etovoda se priblii.
- Zato si tako blijed? to se dogodilo? - pita ga Draeni. Dru mu
grudi, udahne zraka da bi mogao govoriti:
- Gospodaru, jo uvijek elite dobiti u ake Jelenka Kuevia?

Draeni se desnom rukom upre u postelju i nagne se k ovjeku: ;

- Iza tog pitanja se neto krije? Oito se vratio Luci?
- Nije. Luci se ne moe vratiti jer lei ranjen u Turopolju.
- Dakle, lagao si da je otiao za Jelenkom Kueviem koji ide na
bojite?
- Zapovjedio mi je da tako govorim, uzvieni gospodin, i zaprijetio
mi. Morao sam sluati.
Jo jae se upire Draeni o desnicu i jo se vie nagne k njemu.
itavo bie ispunjeno mu je nekom slutnjom, ali se PC usuuje
vjerovati. etovoda nastavi:
- Sada vas molim, vaa milosti, ne uzbuujte se, ve mi odgovorite:
to biste dali kad bi vam netko doveo Jelenka Kuevia? Slutnja se
pribliava istini, prolazi ga laki drhtaj:
- Dovesti? On je u Turopolju. -V
238

n." mu zadru i oi zatrepu. Blijedi mu lice a ovjek pred
VarabU-e svaki pokret i razjanjava ga ispravno: "Taj ovjek dao J
Ktina ne zna je li taj vitez kojeg je vidio u dvorani doista b,Stn
KuTevi Crni mu se odvie snaan i jak. Ako je ipak on, SSo ?e nje
ovo Dakle, igrat e na kocke^ K A" ili onako". Obojicu ?u eru
Gospodara zlurada srea od blize osvete, a slugu blizina iS^a za
kojim strepi njegova pohlerm-i Zadrti su poglede jedan u iriieoea
etovoda je nadmoan i snae se prvi:
_ to biste dali. gospodaru, za Jelenka Kuevia? Polovicu kesa to
lee na dnu one krinje.
etovodu stee udnja za zlatom to ga je vidio u krinji. Sav je
uao u sebe i predahnuo:
- Mogli biste ga imati sigurno ako ga kupim za one kese...
- Kupuj to bre moe. Uzmi. ah da\ u u u di i.V.. na mjestu,
Vencel se okrenuo prema onom kutu gdje stoji krinja. Svjetiljka na
stolu kraj postelje osvjetljuje samo sredinu sobe. Sve je ostalo u
tami. Vencel pogaa tono. Draeni zapovjedi:
- Dovui krinju ovamo i pnpo\in_aL:j.
Bacio se na krinju kao gladan vuk, iako je od teke hrastovine i
okovana tekim srebrom. Digne je kao perce, poloi pred posteljom i
otvori. Drhtave mu ruke poseu u dno. Kesa do kese. Kroz rupe sja
zlato i srebro. Nejverojatnom brzinom Vencelova ruka premetne jednu
po jednu i broji. Draenia raspaljuje etovoina gramzljivost za
novcem, i ravnodunost prema rtvi koju eka.
- ivino, broji, a ne odgovau Udarit u te.
- Gospodaru, urim se da mi Kuevi ne izmakne. Za njega moram
poloiti novac ako hou da mi ga predaju.
- Kome? Gdje? Kada e poloiti.
Opet ne odgovara. Osjea nadmo nad mladim gospodarom. Tek kad je

polovicu kesa stavio na pod. zatvori krinjii: ponese je i bunim

tropotom baci u kut. Vraa se, digne s poda hrpu svilenih vreica
punih dukata. Draeni ne gleda vile novac, zaboravio je u tom asu
svoju ljubav prema zlatu. Osornim gla^-iv eli istresti iz etovode
ono to /na. a na to mu ne odgovara Udario bi ga u prsa, razbio bi
mu zube, a ne moe se maknuti s postelje, pa se upire o desnu ruku,
nagnuo se, zamalo da ne padne
uje li to pitam, slueo. Hoe li da ti moj krvnik izvue
odgovor?
Prestaio se te prijetnje, a tuke mu dru od dodira kesa. urno
se udalji od kreveta:
- Gospodaru, moram se/unti i i Ji;ein, a kamoli da govorim.
- Ostavi novac ovdje - vikne Draeni.
- Bez plae ne mogu dobiti Kuevia.
- Nee novac odnijeti u Turopolja prije negoli mi ga dovede.
Osjea opasnost da mu istrgne iz ruku tu dragocjenost. Jo vie <*
povlaci , smjesta predloi:

- Vaa milosti, pohranit u kese na onoj donjoj polici, na onoj uz
vrata. Pokrit u je ako me moj ovjek prevari i ne preda KuJ evia.
Moda je taj koji drugi od ustanika, ali vam i on moe vrijediti
barem polovicu od onoga to drim u ruci.
Ne eka pristanak, ve tri k polici. Tamo sloi kese i pokrije ih.
Draeni bi mogao od bijesa skoiti do stropa i zaurla nad njime:
- Gramzljive, sebi sprema taj novac, samo o njemu misli, dok ja
pitam za svojeg neprijatelja?
Pograbio je sa stola srebrni tanjur s voem i bacio ga u etovodu.
Zamalo mu nije teko srebro razbilo sljepooicu. U posljednji as
otkloni udarac debelim akama pa umiruje bolesnika:
- Morao sam to spremiti ako hou da vam predam Jelenka Kuevia.
Moram platiti ovjeku koji mi ga je odao . . .
- Plati, ali govori. Reci: gdje je? Kako e ga dovabiti ovamo? . On je tu!
iroko rastvori oi, isprui vrat i upre u nj zjenice:
- Tu? Kako tu? Gdje tu? Otvori gubicu, ovjee, dok ti ne bacim u
glavu svjetiljku.
- Tu je pod ovim krovom, u Lukavcu. Odvie je to. Taj ovjek to
stoji uz podnoje postelje izgubio je pamet.
- Bunca, ili ja imam vruicu?
- Nijedno ni drugo, Jdenko Kuevi nalazi se pod ovim krovom. Tako
sam uo od svojeg plemia kojemu sam obeao blago.
- to to znai? Jelenko ovdje u Lukavcu. Gdje, kako? Sad znam, da ...
douljao se u Lukavac. Zato? Govori: to ga je dovelo ovamo?
Samo jo eka da etovoa potvrdi sumnje to su mu ispunile duu.
- Hoe da vam izvede iz dvorca gospoicu Vilenu.

Strop se rui nad njim, zidine su se poljuljale i zasipale ga. Ne

moe odgovoriti. Srce mu prestaje kucati, kotunjava ruka stisla mu
grlo.
Sve njegove sumnje lee pred njim ostvarene. Zato ona njemu hini
ljubav, zato pristaje na vjenanje. Zna da on dolazi da je izvede iz
dvorca, oslobodi, ponese na svojim grudima k sebi. Uzet e je ispod
njegova krova. To moe samo Jelenko. Samo u nj imade toliko drskosti.
Tko bi drugi to mogao?
Disanje mu se ubrzalo, krv to se naas pretvorila u ledene kapi,
zaas se opet razbuktala, zakolala ilama.
Sva mu dua doziva osvetu.
- Ne! Svijet jo nije vidio osvete, nije vidio strahote kojom u mu
ja platiti tu smjelost.
U jednom jedinom trenutku preletjele su njegovim mozgom te misli.
Nekoliko trenutaka buljio je u strahovitu sliku to je stvara njegova
mata. Onda prui ruku prema etovoi i ape:
- Kako se uuljao u dvorac?
- Sav preobraen, s umjetnom bradom na licu i udno odjeven. iroki
obod na nekom starom ljemu obrubljuje mu elo i zaklanja

x i; ie oreobrazio i crte, ba tako kao na Petar Pan kad hoe da
U di kralja i uzvienog gospodina Verbecija pa ue u dvoranu, a
ea ne prepoznaje. A gotovo se ne opaa da je to sve nalieno. V ere
mi, tako je divno opremljen Nitko ga ne bi prepoznao, m
- Zna zasigurno da je on?
- Sve sam doznao od onog plem,c.i u Turopolju, ah sam utio, bojei
se da nee doi kako vas unaprijed ne bih uzalud uzbuivao. No, sad
je stigao kao putujui vitez
Putujui vitez? Divno. On pripovijeda prie. Onda e ovdje prenoiti.
Ali kako bi u noi mogao oteli dn.*. > jku. Pa/i. ne lai jer
v __ ekajte, gospodaru, dajte mi do rijei. Vidio sam ih i
ostavio u dvorani. S njim je gatalac MV u crnom plastu i kukuljici.
To je s njim preodjeven jedan njihov
Draeni zastenje i vrsto stisne ruku etovoi kao da je uhvatio
drak maa.
ujte: gatalac e odvesti gospoicu, sve je to ugovoreno. Moram u
dvoranu. Sad treba raditi, zadrati viteza i gataoca i razotkriti ih.
Gdje su sada?
U blagovaonici. Vite/je prozborio samo nekoliko rijei, a gatalac je
govorio vie. Sve to on veli, slae se s onim to sam ja uo od
plemia, kako e spustiti most, otjerati demone. ujte: gatalac ide u
oruarnicu, onamo ee se uuljali Vilena, uzeti njegov plat,
kukuljicu i, umjesto, njega, otii preko mosta.
- To su iskoristili, dakle to, znam kako rade ga taoci, tjerajui
demone.

- Pobrinuo sam se im oni krenu iz oruarnice, moj vojnik e

zatrubiti. Zadao sam mu obeanje n,i deset dukata.
Ne ekam ni asa Moram sprijeiti da se ne sastane s njim. Tri.
- Odvie ste nemirni, gospodaru, ujte me: nee je. voditi vitez,
nego gatalac, dakle, s njim sam utanaio cijenu.
Sad je i on u mojoj vlasti, zato da kupujem to ve imam u akama.
Groznom kletvom odgovori etovoa u sebi, ali odlui da se boji za
novac koji smatra svojim i proslijedi:
-- Ne date mi do rijei. Jo je jedan trei. On eka iza mosta, u
sumi s konjem, on e je doekati . uzeti sa sobom.
Taj moe biti Jelenko, a gatalac je lukav. Dobije li novac, pozvat e
i onog treeg u dvorac ili na most, a mi emo ga imati. ^ato velim:
za sebe ne traim mnogo, ali gatalac je Kueviev drug, Prodat e ga
ako ga platimo.
- Zato si prije rekao: Kuevi je tu u dvorcu? ,~ Da<tu Je, stoji
dolje kraj m< M; lruite ruku za njim, samo ne "oete ga dobiti
praznom rukom. Hoete li sad, sad je posljednji as? K prodan,
vitez ne bi bio Jelenko, imate gataoca i novce. Brzo, idi. Nju moram
zadrati da ne govori s njima.

241
1 . NA X
240


- Ako je ona ve u oruarnici? "
;"*i - Provali onamo brzo, dovedi je ravno k meni. ,.
;

- Silom je ne mogu dovui sam, a moda jo eka u kuli? * ekaj, da, moda je jo u kuli. Onda joj kai da smjesta ima doi.
Ne, to bi bilo ludo, reci joj da je Petar Pan moli neka mu se
smiluje, makar nije htjela bez vjerenika sluati komediju, da barem
uje samo jednu alu. Razumije li? To je najprirodnije. Ako se ne bi
odazvala, doi brzo natrag. Ako je ne nade, idi ujaku, vii, zovj u
pomo.
etovoda potri k vratima i opet se zaustavi:
- A viteza? Ne bih li i njega doveo?
- Najprije nju da znam gdje je, idi. Strepim od elje da je
> - A onda viteza da ga raskrinkate? Je li?
- Da, onda njega. Idi, ovjee.
Bacio se u mrak i potrao prema sjevernoj kuli. Pokuca.
Vrata se otvore. ovjek ulazi, Vilena p L l L\11 C"d > ^1 \ c ju >
ga, ali eka glasnika Petra Pana. Gotovo dre. Malo prije ula je iz
blagovaonice, oito su ve stigli iekivani vitez i gatalac.

- to si doao? - pita nestrpljivo doljaka.

- Gospodin Petar Pan moli vas da biste se predomislili. la vam je
teko poi bez svojeg vjerenika, moli da barem sluate jedu njegovu
alu.
- On moli? Dobro, neka mu bude.
Lukavi ovjek osjea da je prebrzo privoljela, tako brzo i tako
radosno. Kao da je pri tom njen glas drhtao. Da nije ekala glasnika?
Svejedno, glavno da se odazivlje i odmah spremno izlazi na trijem i
skree desno. To je put do oruarnice. Dakle, ipak? Bilo je
ugovoreno. Vencel smjesta shvati o emu se radi, ali se i dosjeti:
- Ne moete onuda, nije tamo zgodno. Rekli su mi da slijedite mene
jer vas ekaju na drugom mjestu.
"Neto se promijenilo kad me ne ekaju u oruarnici" - nagaa Vilena
pa ide hitrim korakom za njim.
U blizini Draenievih vrata etovoda se zaustavi i smjelo se lati
varke:
- Gospodina Draenia prenijeli su iz ove sobe u odaju gospodina
Verbecije, odanle moe ipak sluati lakrdiju. Ova je odaja prazna i
tu vas oekuju. Samo brzo da nitko ne vidi.
Otvorio je vrata samo toliko da moe proi, a da s praga ne bi mogli
vidjeti postelju u Draenia.
Uzbuena i drhtava, od onoga to oekuje, pristupi u sobu. eto-voa
za njom. im je zakoraila, zaustavi se kao ukopana. N" postelji lei
Draeni. Uza nj na stolici svjetiljka. Vjeto je namjestio ljubazni
smijeak i vjeto izmijenio glas:
- Ne plaite se draga i ljubljena, bio je ovdje lijenik. Morao sam
ga zavarati i pred njim sam poslao etovou kao da vas Petar Pan moli
da biste sluali malo njegovu lakrdiju. Tako je etovoda otiao da
vas zovne. Lijenik se ljutio i otiao k mojem ujaku da sprijei
razgovor s vama. Dakle, imam vremena samo nekoliko asaka
142

boriti s vama. nekoliko rijei i vidjeti vas .jrozbonti * . yrata
jer je ^mo sknva mrak. Zrake male svjetiljke
tako daleko, a o\unn> ne moe doprijeti ni njegov pogled koliko je
problijcd da Sve joj je razumljivo i prirodno
*m ,e reKao pa e onda toplu: .,..,. ....
l mene je obuzela elja da vas vidim i ujem, ali vie mi
> do vaeg zdravlja i mira negoli do ispunjenja svojih elja. u
dotvorni vra zabranio mi je doi jer bi vas razgovor mogao odvie
n7nemiriti Vi to znate. ....
Nee se vie opetovati ono to se dogodilo one oveen kad me obuzela
strastvena ljubomora Danas znam da me ljubite i
miran sam. ...... ,-
Drhtave su mu rijei. Svjetlost otknva bljedou njegova lica, ah to

se ini prirodnom posljedicom bolesti. I ona veli:

- Ne smijem udovoljiti fli vaoj ni mojoj enji, nego dunosti
da idem.
"Strasnoj elji da mu padne oko vrata, da te ponese odavle! Zmijo,
imam te! Drim te za vrat!" Ovako on misli, a govori ljubazno:
- Samo asak. mila moja.
Onda zovne etovou i naloi mu da zapali vie svijea. Nalae mu da
uzme svijenjak sa pet svijea i postavi na stol uz postelju, a zatim
ga pozove blie i apne mu:
Idi u blagovaonicu i redi: elim da mi vitez doe pripovijedati.
Dovedi ga svakako odmah. uri se.
Onda se Draeni okrene k Vileni i zamoli je za oprotenje:
- elim vam samo neto rei nasamu prije nego to se lijenik vrati.
Sigurno e doi i moj ujak da me grdi.
etovoda opazi da je Draeni sasvim izgubljen zbog blizine djevojke.
Sad je as da se pribli/i polici i uzme kese. Zato ih je i poloio na
policu kraj vrata. Okrenuo se i baci pogled na postelju. Gospodar
gubi oi i svijest u njoj. Jedan pokret i kese su u njegovoj ruci.
Jedan okret i ve je na trijemu.
"Ako je Jelenko, dobro, ako nije, opet dobro." Dukati su u njegovim
njedrima i nee ih vratiti. Ako onaj tamo nije Kuevi, bjeat e iz
dvorca
Ve je i na trijemu mrane, pa se u polutami sukobi s nekim
maskiranim ovjekom, a on se izdere:
- to trai ovuda, vojnice?
- Gospodin lakrdija moli gospoicu neka bi svakako dola vidjeti
neku njegovu ludoriju, ali je u kuli nisam naao.
"Lakrdija? Saveznik Hrvala ( kl njega je ekala glasnika? Zato je
brzo pola? Zato je htjela u oruarnicu?"
Je li ti lakrdija rekao da eka gospoicu i doprati je u dvoranu?
- Rekao je neka odnesem poruku i odmah donesem odgovor: hce h doi
ili ne. Neka se m ,,
"Da sluga ne bi vidio kako e gospoica, umjesto u dvoranu,
143

Draeniu kodilo. Jedva sam ga izvukao od smrti.
bi gospodinu
7 r 101 onet kani u susret1
Ne zmm to hoe moj neak ali neu mu dopustiti nita to bi mu
kodilo. Reci, etovodo. Sto mi poruuje?
- Nita ne eli protiv odredbe gospodina vraa, jedino ne eli
biti sam.
_ Poslat
ravno u oruarnicu" - doda u mislima etovoda i opet pita: *4;"nr
Gdje je sad ga talac? X^*T U oruarnici moli se da potjera zle

duhove. .::.-" Sigurno e ih potjerati. Ne bojim se. Je li tamo

sam?
- Pratio ga je crnokosi visoki plemi Talijan iz kardinalov" pratnje.
Nosit e kotao, upravo sam mu donio arke eravice
"Gle, mladi to neprestano tri s nekakvim vijestima iz Lukave* na
Kaptol? Gospodin kardinal valjda nije saveznik, a tko zna? Hrvat
moraju pristati na enidbu princeze i kralja. Sve je mogue. Ja sam
prepun, prebogat tajnama. Gdje da ih predam? No, sad najprije valj
otkriti: je li to Kuevi ili nije? I onda pita slugu:
- Most je sputen?
- Sigurno, gospodin lakrdija dao je nalog.
"On, sve on. Saveznik je on. Tu nema nikakve sumnje. Imami viteza, a
moda i Jelenka i saveznika. Mogao bih kupiti plemstvo i dvorce."
Ipak proraunat duh ne da mu zagristi u pohlepu i pogrijeiti Odlui,
dakle, sauvati ono to grije njegova njedra i odredi vojniku
- Idi dolje i reci kuharu da za gospodina Draenia treba donijet
peenje. Vrlo je gladan. Ja u sam rei gospodinu Petru Panu da
gospoica nije u kuli.
Oslobodio se tako glasnika da ne bi odnio lakrdijau vijest otiao u
blagovaonicu ...
im je otvorio vrata, zamijeti na sebi pogled Petra Pana. Dol je iao
prema lakrdijau, on neprestano gleda na vrata. Venclovo lukavosti ne
moe umaknuti oekivanje Petra Pana, no sad mora brzi raditi.
I etovoda se ogleda dvoranom. Sve se tu komea, glasno raspravlja,
smije i buci. Oko viteza okupili su se dvorani i Petar Pan, i
potkastelan i neemu se smiju. Samo lakrdija pogledava nekoliki puta
k vratima.
Kod stola sjede princeze, kralj, vojvoda, Verbeci, s njima Stjepk<
Brodari i Pencinger, u najivljem razgovoru.
Nitko ne obraa panju na Vencela, samo lakrdija. Ne zna to da
misli o njemu, a ne zna kamo taj smjera i to krije. Sumnjiv mu je
etovoda je stao izmeu stola i skupine to je okruila putujueg
viteza i duboko se nakloni Verbeciju. Tek sad ga ovaj opazi i sjeti
se neaka koji tamo sam samcat lei na postelji. Nema sumnje: alje
neku poruku i vikne preko stola:
- to je, etovodo? Kako je mojem neaku?
- Vrlo se dobro osjea, uzvieni gospodine, i ve sjedi u postelji.
Vrlo je alostan to ne moe gledati lakrdiju gospodina Petra Pana.
- Valjda mu nije pala na um neka luda misao da ga prenesu ovamo?
Nikako to neu dopustiti.
Smjesta se iz skupine pojavi kaptolski ranarnik i tobonji vra to
slui Petru Panu i njegovim saveznicima. Odmah je razabrao to mora
initi i digne svoj glas, nakloni se uzvienom gospodinu Verbeciju.
- Kad biste to uinili, uzvieni gospodine, onda perem ruke. To


u mu nekolik prihvati Verbeci - i sam u
k da ga malo zabavljaju ,au ""- - k njemu. To e vra dopustiti?
On potvrdi, ne slutei Sto ima slijediti. etovoda pristupi posve
blizu velikau i ree: ^
- Uzvieni gospodine, gospni.lin Drazemc eli da mu doe putujui
vitez pripovijedati svoje d"/i\].UK. Moli vas da mu ga svakako
dovedete. To bi mu najljepe prikratilo vrijeme.
Na to sam sasvim za bora i . Da, on e ga zabaviti bolje nego svi
nai plemii. Hajde, hajde gospodine, putujui vitee, doite sa
mnom, imam ranjenog nec Rado e sluati to ste vidjeli i uli na
svojim putovanjima. M svi ekamo gataoca.
I Petar Pan i Stjepko B iri /aieiv:ii su tim iznenadnim zahtjevom
to ga je Draeniev pouzdanik tako lukavo namjestio.
Vitez je ustao da slijedi velikaa. Stjepko, Mladen i Petar Pan
osjeaju da je nemogue sprijeiti Vcrbecijevu namjeru. Sve bi
izazvalo negodovanje gospodina Verbecija ako ne i sumnje. Vra je ve
unaprijed dopustio Draeniu drutvo da LM /aktvija. Dakle, nema
pomoi. Bit e najbolje da su ravnoduni kao da ih vitez ne zanima.
Ipak je Petar Pan odluio da prati Verhecija i veli:
Neka malo i mene ~vSi moj ljubljeni mladi.
"Bit u tamo ako bi prijetila kakva opasnost da prepozna viteza" odlui u sebi lakrdija.
Doite da otpratimo naeg viteza k neaku - pozove Verbeci
Pencingera. - Rastumaite gostu neka pria mladicu samo vedre i
zanimljive dogaaje.
- Uinit u po vaoj elji - odgovori putujui vitez dubokim glasom,
dok je oko njih buka ; Itropot.
Verbeci odredi potkastelanu da ne dopusti nikome izai na trijem ni u
dvorite kako ne bi smetali gataocu
~ im on svri svoju Ltroljju i potjera demone, pozovite me.
* *
Kad je etovoda za sobom zatvorio vrata, Vilena je ostala na istom
mjestu i razmiljala kako bi to prije izala iz sobe, a da njega
ne povrijedi.
f rtmda Je Vencel zapalio veliki svjenjak s pet svijea, do nje jo
uvijek dopire malo svjetlosti. Naprotiv, Draeni je obasjan i ona
pazijuo Promatra njegovo lice to nosi sve tragove teke bolesti. Izaj mu Je sada neobino blag, pogled pun oitanja prema njoj. JH
i*!3 Je on sada dozvao "" posluivi se varkom? I ba Je u
kuli ekala svoje osloboenje? Je li nesvjesno osjeao

244


f; <
Sto mu prijeti? Uznemirio se po nekoj tajnoj spoznaji da e se neto*
dogoditi? Drugo Vilena ne moe pronai. To vie to je on gleda
toplim pogledom, a njegove su rijei mirne i obeava joj da za
nekoliko asaka moe ostaviti sobu. On se nasmijei vjerenici:
- Svi se danas raduju i radovat e se itavu no meni u poast
Sto sam ozdravio. Ja jedini nemam nita od te radosti. Zaelio sam]
nekoliko kratkih asaka da zajedno proslavimo moje ozdravljenje,}
samo toliko da vas vidim i ujem. j
- Proklet e me uzvieni gospodin ako vas taj razgovor uzne-j miri, a
sebe u prokleti ja to sam to prouzroila. Stoga vas molim J
pokorimo se vraevoj odredbi. Jo dva dana valja vam mirovati. \
- Kao da u ova dva dana stajati na nogama io i zdrav ako vas ne
vidim. asti mi moje, ne traim vie, ve samo nekoliko kratkih
asaka, a onda moete natrag u kulu. Brzo usliite tu malu eljicu da
vas vidim izbliza. Ne oklijevajte, sigurno e moj ujak brzo doi s
vraem i prigovarati. Doite na svjetlost da vas svu vidim. Recite mi
samo koju lijepu rije, a onda se pourite u kulu, jo prije nego to
se nai strogi gospodari vrate.
Smatrala je da je najpametnije ako ga poslua. Pribliit e se,
k njegovoj postelji, izmijeniti s njim nekoliko ljubaznih rijei i
sve]
je svreno. -
Tih nekoliko asaka proi e brzo, a onda se mora pouriti u i svoju
odaju i ekati lakrdijaevu poruku. Petar Pan joj je dao lozinku !
koju svatko mora danas smatrati prirodnom. Trebao je odabrati neto
drugo, a ne ba to. Brzo je prou te misli i polagano mu prilazi.
Zrake svjenjaka obasule su je svjetlom. Zadrhtao je, gledajui to
lijepo mlado lice, sjajne modre oi, zlatnu kosu u kojoj blista ures.
Svila uti oko njenog jedrog mladog tijela. On dre i blijedi od
strastvene ljubomore. U njenoj dui vidi izrazitu ivu sliku onoga
koji je otimlje, za ijom smru on ea gotovo vie negoli za ovim
rumenim usnama. Desnica mu je zadrhtala, pokazujui joj stolicu.
- Ovih nekoliko asaka darujte meni, ljubljena, kao zalog vae
radosti to sam ostao na ivotu. Sjednite uza me na ovu stolicu dvatri aska. Prevarit emo ujaka, samo da vas vidim asak izbliza i
ujem vae mile rijei.
Sagnuo se da povue stolicu blie k postelji.
- kodit e vam, sama u - opomene ga ona vrlo briljivo kao da se
prepala zbog njegove kretnje. Ta njena briga razdire mu duu i
okuplja svu njegovu zlou da kazni onoga zbog kojega ona sad lae,
zbog kojega se pretvara i hini ljubav.
Sjela je na stolicu sasvim uz postelju. Svjetlost svjenjaka obaspe
je, izgleda kao mjeseevim sjajem obasjana slika, usred tamne

pozadine. Jo je bolje namjestio svjenjak da je to vie osvijetli.

- Hou da vas vidim u svem sjaju vae ljepote, arobna, bajoslovna.
Tih nekoliko trenutaka dat e mi snage da to prije ozdravim. Smoi
u dvostruku snagu, dovui zdravlje eljom svoje mladosti.
Govori zanosno i vjeto prikriva bjesomunost to mu razdire

A ona nita ne sluti i slua dok joj on
duu i govori.
^ srctan s vama sluit vas, svu duu posvetit u samo Oprostili ste
mi sve Sto sam uinio, a ja vam obeavam: bit Vn vj-iied m vae
ljubavi i oprotenja. Popravit u sve to je bilo, due mi daha mi
mojeg. Uinii ,vie n li m i plemenitim ovjekom.
- Znala sam, osjetila sam to, i zato sam oprostila i zaboravila.
"Podla himbo, kako umu Mupl govoriti, mudro lagati za njega. Samo za
njega skuplja s. u podlost laganja."
"Ljupko govori, dok u tebi dre elja da se to prije sastane s
njim i pobjegne ispod ovog krova."
Te misli odzvanjaju u njemu dok savreno svladava bijes i hini
zanos ljubavi:
- Ne bojte se, ljubljen j. Dopustite da uzmem ruku, tu dragu meku
ruku s kojom e me u subotu svezati za cijeli ivot. Neka mi bude
barem danas na dar ova ruica. Svi se vesele to sam ozdravio, a mene
su zapravo zaboravili svi, samo me vi ne zaboravljate.
Djevojka osjeti odvratnost kad je prihvatio njenu ruku i lako je
stisnuo. Ne otimlje se, puta na volju, samo da bi to prije mogla
ostaviti sobu, pohitati na trijem, proi izmeu stupova u oruarnicu
gdje je moda ve ekaju Moda e doi glasnik u kulu ba sada dok
ona uz ovu postelju slu^i Iju IK rijei onoga kojeg mrzi najvie na
svijetu.
Mora prekinuti taj nesnosni prizor, otkinuti se od njega. Kako?
Gleda mu u oi, slua njegove rijei, smijei mu se. Njen duh je u
polumraku trijemova, ulja se u uru/arnici gdje joj gatalac sprema
crnu sablasnu haljinu da bjei preko opkopa u umu. Tamo je ekaju.
Trepti u njoj svaka kap krvi, dre svaka ilica, oekujui
osloboenje ispod ovog krova.
Iskazuje mu ljubaznost rijeima, pogledom i broji asove kad e
otii. Gotovo i ne uje to joj on govori. Sluh joj skree napetu
panju na trijem, ne bi li uhvatila glas, korak, suanj, troppt to
bi joj omoguilo da se digne On je sam rekao: doi e ujak i vra, on
im eli ukrasti samo ovih nekoliko asaka da ispuni vruu elju.
Dri li njenu ruku na oprotaj.1 Hoe li sad svriti ova strahovita
kunja?
Sve jae stee Draen ic njenu ruku.
, Sretan sam to drim vau ruku i gledam vae oi. Znam:
kratkotrajna je ova srea samo jo as-dva. Ali vie puta su asovi

vea dragocjenost od dami i mj^-u Sagnite se blie ka meni da sasvim

izbliza vidim plavetnilo vaih oiju, a onda se odriem vae blizine
do vjenanog dana.
Obuzima je strah Poljubit e je. Tako joj se barem ini i oklijeva.
Jn vrsto dri njenu ruku i ponovo ape:
"
ilite
, BJlte se da cu vas poljubiti prije vjenanja? Znam: vi to ne
dopustili. Ne. n", h nee vas dodirnuti. objegla bi da to
uinim, a ja neu jer spremam osvetu, muza onoga kojeg gledam u ovim
oima. Vidim ga u tvojoj dui.
247

Isprsio se ponosno, grubo, gleda me podrugljivo. Dovikuje mi: ti sam.
I doao sam pod krov gdje ii lei nemoan. Otet u je, a ti se ne
moe sa mnom ni pobiti. Uzet u je za sebe."
ini mu se da odnekle njegov glas vie podrugljivo, nasmijano i
izazivlje ga. uje njegov smijeh u njenoj dui, osjea njegovu
blizini i gleda njegove ruke kako se pruaju za njom, hvataju je oko
stru otimlju i nose je daleko, zauvijek.
Gotovo se izgubio u tim predodbama. Vjetina pretvaranja asa ga ne
izdaje pa je gleda toplo, zaljubljeno, blago.
- Kratkotrajan je moj uitak. Dolazi as da vas moram osta\ "Napokon"
- i ona htjede ustati, ali je on povue natrag:
- Jo samo as, trenutak vas molim, neka mi se dua napija! ovog
asa^Jake u doekati subotu. A tada ete ostati uza me uvijek,, zar
ne?
- Da, uvijek - apu usne da bi ovim obeanjem otkupila; slobodu i
ostavila sobu.
Njegova desnica su klijeta. Onda se opet panja svraa na vrata, na
trijem:
"to je to? tropot koraka? Ili uzbuenje vara sluh?" .
Razapeta je na mukama. Njemu nita ne moe utei pa veli:,
- Sad u vas pustiti da odete, trenutak se sagnite k meni bliej jo
blie, neu vas taknuti usnama, zadajem vam asnu rije. Samo]
blizinu vaeg pogleda elim, ljupkost vaeg smijeka, vaeg srca, to
je] sad na oprotaj do oltara.
Rijei je otputaju, a ruka vrsto dri i blie povlai k sebi. U
trenutku, kad je izgovorio rije "oprotaj", lice joj se nasmijeilo,
oi zasjale, gleda ga milo da pusti ruku i to bre pohita u susret
osloboenju. Zbog toga hini ljupkost i dragost i ne sluti da njezin
himbeni smijeak stvara najstrahovitije osvete onome zbog kojeg se
sada pretvara.
"Platit e on taj himbeni smijeak. Strahovito ga IjuBi kad se umije
tako smijeiti, tako zamamno gledati da se otkupi iz mojih panda."

I povue njenu ruku k sebi tako vrsto da se morala sasvim sagnuti k

njemu.
- To je oprotaj, to je zadnji trenutak to ste mi ga darovali . .
_..
Vrata u dnu sobe irom su otvorena. Na pragu stoji Verbeci,;j uza nj
udno odjeven snani vitez, onda Pencinger i Petar Pan. Dra-eni se
priini da ne opaa, i ne uje pa apne Vileni dok ona okrenuta k
vratima:
- Ne ogledajte se, moj ujak stoji na vratima. Psovat e me, ali ne
marim za njegove prigovore. Sad barem i on svojim oima gleda da
uistinu ljubite mene.
Djevojka se osjea spaenom. Sad joj se otvaraju vrata sobe, ali zna:
mora i dalje pokazivati sretnu zarunicu da ne ostavi iza sebe ni
najmanju nevoljkost. I ujaka i neaka mora nedvojbeno uvjeriti da je
sretna.
as-dva, ovako sjedi, ljupko se smijeei uz Draenia koji je dri
za ruku. ,. " . , . .,
Iza lea ulaze u sohu ljudi. uje tropot. <" :>
Sad moram otii, uzvieni gospodin e se ljutiti - veK ona. Vilenina
nazonost prcj i je Verbecija:
Opet ste zajedno Opet e platiti svoju neposlunost - pri
govor^ v^ate se ujae p0n _ ;i:ie r . Nisam li ve zasjao zdravljem
od sree9 Svi se vi veselite nisam htio biti sam, pa i ona je eljela
moju blizinu. . . .,
Lakrdija gleda zapanjen prema vratima prizor uz Draemcevu postelju.
Oboje su pruili sliku najvee sree.
"Vilena se pretvara" uvjVr.p, i n - "drugaije ne moe biti. Ali
zato je sada kod njega 4ok on uzalud eka glasnika da mu javi njenu
poruku? Oni je tamu u oruarnici sigurno ekaju. Odmah e je Verbeci
poslati iz sobe, a on e je otpratiti. Zato se pridrui dravnikovu
prigovoru:
Vra je rekao: bit e zlo ne budete li posluati. Uzvieni gospodin
ima pravo. Otpratit c gospoicu u njezinu odaju.
Ne, nikako, dragi moj - usprotivi se Draeni. - elim u prisutnosti
svojeg ujaka uivati blizinu vjerenice. Zato bi se ona i dalje
dosaivala u svojoj sobi? T , nesmisao. Vileno, ljubljena moja,
sjednite, sluat emo zanimljiv;) pripovijedanja gospodina viteza.
Pokorite se vraevim odredbama - opet e lakrdija. Neka sjedne barem
malo. Jo e misliti da je vi, ujae, tjerate od mene. Zar bi vam to
bilo drago?
Istina, neu da odete, snaho moja, sjednite. Bolje da vas pustim
zaju-i :i ^amu dok budete sluali prie. Sad malo ostanite - moli
Draeni toplo - a budu li vam prie putujueg viteza dosadile,
slobodno iziite.

Mora posluati. Gatalac je sigurno oekuje, ali tu je Petar Pan,

prepustit emo njemu neka joj dade znak ili uputi to da uini. I
odmah sjedne u naslonja pokraj zida kamo dopire samo malo
svjetlosti. Razabrala je da se i Petar Pan slae s njom. Lakrdija se
brzo predomislio i veli ravnoduno:
Neka bude kako eli na ljubljeni svear. Odluio je da ostane dok se
vitez raspripovijeda i sjedne k Vileni da je moe uputiti kad ima
ostaviti sobu.
Dotle je katelan Penun^cr u odori i maski kraljevskog sluge povukao
stolicu blie putuju^m vitezu, ali on ne sjeda, ve stoji i aalje u
mranom dijelu sobe, u blizini vrata. Vilena se ne usuuje m
pogledati stranca da to ne bi zamijetio Draeni. Ne sluti da je
njegovo lice maska, samo /M .^n, ,, i u oekuje. On e svoje prianje
uaesm tako da njoj omogui odlazak. Meutim, vitez stoji daleko a
postelje u tamnijem dijelu sobe.
Ni Pencinger ni Verbeci ne posveuju nikakve panje doljaku.
azumljivo je: poto se navratio u dvorac, mora zabavljati ukuane.
lena i Petar Pan ne smiju pokazati zanimanje za tog ovjeka pa
priinjaju hladnokrvni prema njegovoj linosti. Draenia obuzima U
viteevoj poja\ i ne moe prepoznati Jelenka Kuevia.




kad
J
Gleda jake iroke grudi i ramena, dok je Kuevi vitka stasa nosi
oklop
Ogledao se okolo. Trai svojeg etovou da ga pita to to znafi| Ali
ovjeka nema.
- Gdje je moj etovoa? - pita Pencingera.
- Mislio sam da nas slijedi, valjda je ostao u blagovaonici.
- Trebam ga. Neka doe.
Katelan izlazi na trijem. Napolju nitko. Vrata blagovaonice su
zatvorena. Zdesna preko trijema zasvijetli neto iza vrata
oruarnice. to je tamo? Zar gatalac jo nije otiao na most?
Na to pitanje ne moe potraiti odgovor jer iz Draenieve sobe uje
opet dozivanje etovoe. Pouri se u blagovaonicu, otvori vrata.
Vencela nema. Pouri se prema oruarnici, ali u mraku hodnika nasrne
na nekog ovjeka. On mu izmakne.
- Tko si? - vikne Pencingen i zgrabi ga za ruku.
- Ja sam, etovoa - odgovori plaho glas.
- to ti je? Zar si poludio? Ne uje li kako te zove gospodar? Zato
si se prepao?
Katelan ga uhvati u asu kad je ovjek odluio pobjei preko mosta.

I dok ga dri za ruku, osjeti da etovoa drte. Ne shvaa to to

znai, ali mu zapovjedi da odmah doe s njim gospodaru.
- Da li taj vitez pripovijeda svoje prie? Htio sam dotle na veeru.
Ne moe vie umaknuti s novcem. Mora natrag. Dakle, ide. Vrata
Draenieve sobe su otvorena i svjetlost pada na prag.
Blijed od straha, da te mu Draeni oduzeti kesu, etovoa ulazi u
odaju. Vitez stoji u dnu sobe. Pred njim stolac. Verbeci, Petar Pan i
Draeni u ivom su razgovoru. Vilena sjedi u sjeni.
- Doite blie - zapovjedi Draeni svojem pouzdaniku. - A ti,
lakrdijau, pobrini se da svi oko mene sjednu. Moja vjerenica neka
doe blie.
Ta zapovijed omogui Petru Panu da ide k djevojci. On iskoristi taj
a\da joj dade znak neka bude mirna.
Njezin pogled upro se u nj s plahim pitanjem, ali on oito nije
zabrinut i to joj prua nade da te taj nemili susret u ovoj sobi brzo
i spretno rijeiti i omoguiti joj da izae, a da je nitko ne
slijedi. Verbeci i Pencinger razgovaraju s vitezom o emu kani
pripovijedati. "-Iza njihovih lea pristupa etovoa k Draeniu i
pita: sy.!tv- Zapovijedajte, gospodaru.
s"
v- Poravnaj mi leaj.
Dok se on primaknuo i pridigao uzglavlje, apne mu Draeni:
O
- Ovaj ne moe biti onaj kojeg elim.
- Gospodaru, rekoe mi da jest. Nisam kriv ako nije. * - Vidjet
u odmah.
uvi da tamo razgovaraju, opet te apui Vencelu:
- Stani pred vrata. Ni on ni ona ne mogu ostaviti sobu dok ja ne
odredim.
- Dakle, dobro - primijeti Verbeci - vitez te pripovijedati 250

neaku samo vesele dogaaje sa svojih putovanja. To ne moe io
uznemiriti njegovu bumu ud. Vi tete, barune, ostati ovdje. im me
pozovu u blagovaonici moram uti gataoca.
Ne bih se sloio s uzvienim gospodinom za vesele putne doivljaje
oglasi se Petar Pan i odmah se priblii.
Ljubomoran si na svoje umijee, moj lakrdijau? - pita velika,
smijui se. Tebe nitko ne moe dostii.
Ne bojim se takmaca o tome nema ni govora. Ali ipak molim:
nikako vesele prie.
- Valjda neu sluan pogrebne tualjke - mrmlja Draeni - elim
vesele, samo vesele, odvie sam dobre volje. Ne dam da mi pokvare
raspoloenje.
- Ako elite vesele prie, dobro. Ali, uzvieni gospodine, sasluajte
me: sve vesele prie prepune su neslanih ala, a vi ste zaboravili da

je ovdje prisutna nevina djevojka, dakle, dopustite da je otpratim u

blagovaonicu da , i ,i IMV -,ale koje su pristojnije i duho-vitije.
Doite, gospoice.
Vilena ustane, ali Draeni estokom kretnjom ruke i glasom izraava
negodovanje.
To ipak prelazi granice potovanja, Petar Pan. Zar ti misli da sam
prostaina i nemam poitanja prema svojoj vjerenici? Vrijea me. Ona
e ostati uza me. Pogledaj je i bit te ti jasno. Nije joj ni na kraj
pameti da ostavi svojeg vjerenika. Nas smo dvoje nerazdruivi. Ujae,
ne snuju mi uskratiti veselje. Svi se radujete mojem zdravlju,
valjda,i ja imam prava na tu radost?
Naravno, ti u prvom redu, a s tobom i moja draga lijepa snaha. Dijete
moje, sjednite i ja u ostati s vama, a kad se gatalac vrati, povest
u vas sobom da i vi ujete kakva vas velika srea eka uz mojeg
neaka.
- Sjednite, vitee veli Pencinger - i pripovijedajte nam najprije
otkuda ste rodom, kakvog ste roda i to ste sve doivjeli na svojim
putovanjima.
Sjeo je, zakimao glavom Debeli prosijedi brkovi padaju preko usana pa
se ne mogu razabiaii ni usne u koje su sada uprli znatieljne
poglede. Jedino Vilena zuri preko svih u Petra Pana. Ne moe sjesti,
naslonila se o naslon velike stolice i eka to kani Petar j" Jel mu
niJe uspio Prvi pokudi da je spasi iz ove sobe. Lakrdija jedva eka.
da vitez zapone i nada se da te mu on sam pruiti prilike da odvede
Vilenu Prie te sigurno biti neslane i nepristojne. C pohital1 u
blagovaonicu i donijeti vijest da gatalac
Hajde, hajde, ;vitee - veli Petar Pan - ekam krijesnice
g duha da ujem kolik ste dorasli dvorskoj budali u Lukavcu.
Urscem od straha pred takmacem.
- I vitez se boji s\oc: i ili ali uzalud mu strah i trepet.
Njegov takmac ujedno je i puh]L\!mk, nenatkriljiv je, nesavladiv,
odnijet
Le mu ispred nosa blago ovoga svijeta. to misli Petar Pan? - pita

Gleda jake iroke grudi i ramena, dok je Kuevi vitka stasa i kad
nosi oklop.
Ogledao se okolo. Trai svojeg etovou da ga pita to to znai. Ali
ovjeka nema.
- Gdje je moj etovoa? - pita Pencingera.
. , - Mislio sam da nas slijedi, valjda je ostao u
blagovaonici.
*M! - Trebam ga. Neka doe.
Katelan izlazi na trijem. Napolju nitko. Vrata blagovaonice sa
zatvorena. Zdesna preko trijema zasvijetli neto iza vrata
oruarnice. to je tamo? Zar gatalac jo nije otiao na most?

Na to pitanje ne moe potraiti odgovor jer iz Draenieve sobe uje

opet dozivanje etovoe. Pouri se u blagovaonicu, otvori vrata.
Vencela nema. Pouri se prema oruarnici, ali u mraku hodnika nasrne
na nekog ovjeka. On mu izmakne.
- Tko si? - vikne Pencingen i zgrabi ga za ruku.
- Ja sam, etovoa - odgovori plaho glas.
- to ti je? Zar si poludio? Ne uje li kako te zove gospodar? Zato
si se prepao?
Katelan ga uhvati u asu kad je ovjek odluio pobjei preko mosta.
I dok ga dri za ruku, osjeti da etovoa dre. Ne shvaa to to
znai, ali mu zapovjedi da odmah doe s njim gospodaru.
- Da li taj vitez pripovijeda svoje prie? Htio sam dotle na veeru.
Ne moe vie umaknuti s novcem. Mora natrag. Dakle, ide. Vrata
Draenieve sobe su otvorena i svjetlost pada na prag.
Blijed od straha, da e mu Draeni oduzeti kesu, etovoa ulazi u
odaju. Vitez stoji u dnu sobe. Pred njim stolac. Verbeci, Petar Pan i
Draeni u ivom su razgovoru. Vilena sjedi u sjeni.
- Doite blie - zapovjedi Draeni svojem pouzdaniku. - A ti,
lakrdijau, pobrini se da svi oko mene sjednu. Moja vjerenica neka
doe blie.
Ta zapovijed omogui Petru Panu da ide k djevojci. On iskoristi taj
aSsda joj dade znak neka bude mirna.
Njezin pogled upro se u nj s plahim pitanjem, ali on oito nije
zabrinut i to joj prua nade da e taj nemili susret u ovoj sobi brzo
i spretno rijeiti i omoguiti joj da izae, a da je nitko ne
slijedi. Verbeci i Pencinger razgovaraju s vitezom o emu kani
pripovijedati. Iza njihovih lea pristupa etovoa k Draeniu
i pita: - Zapovijedajte, gospodaru. J - Poravnaj mi
leaj.
i-t Dok se on primaknuo i pridigao uzglavlje, apne mu Draeni:
t*.1 - Ovaj ne moe biti onaj kojeg elim.
- Gospodaru, rekoe mi da jest. Nisam kriv ako nije.
- Vidjet u odmah.
uvi da tamo razgovaraju, opet e apuci Vencelu:
- Stani pred vrata. Ni on ni ona ne mogu ostaviti sobu dok ja ne
odredim.
- Dakle, dobro - primijeti Verbeci - vitez e pripovijedati 250

. ne,ku samo vesele dogaaje sa svojih putovanja. To ne moe mmalo
uznemiriti njegovu burnu ud. Vi ete, barune, ostati ovdje. Km me
pozovu u blagovaonicu, moram uti gataoca.
_ Ne bih se sloio s uzvienim gospodinom za vesele putne doivljaje
- oglasi se Petar Pan i odmah se priblii.
- Ljubomoran si na svoje umijee, moj lakrdijau? - pita velika
smijui se. - Tebe nitko ne moe dostii.

- Ne bojim se takmaca o tome nema ni govora. Ali ipak molim:

nikako vesele prie.
- Valjda neu sluati pogrebne tualjke - mrmlja Draeni - elim
vesele, samo vesele odvie sam-dobre volje. Ne dam da mi pokvare
raspoloenje.
- Ako elite vesele prie, dobro. Ah, uzvieni gospodine, sasluajte
me: sve vesele prie prepune su neslanih ala, a vi ste zaboravili da
je ovdje prisutna nevina djevojka, dakle, dopustite da je otpratim u
blagovaonicu da slua moje ale koje su pristojnije i duho-vitije.
Doite, gospoice.
Vilena ustane, ali Draeni estokom kretnjom ruke i glasom izraava
negodovanje.
- To ipak prelazi sve granice potovanja, Petar Pan. Zar ti misli da
sam prostaina i nemam poitanja prema svojoj vjerenici? Vrijea me.
Ona e ostati uza me. Pogledaj je i bit e ti jasno. Nije joj ni na
kraj pameti da ostavi svojeg vjerenika. Nas smo dvoje nerazdruivi.
Ujae, ne smijete mi uskratiti veselje. Svi se radujete mojem
zdravlju, valjda,i ja imam prava na tu radost?
Naravno, ti u prvom redu, a s tobom i moja draga lijepa snaha. Dijete
moje, sjednite i ja u ostati s vama, a kad se gatalac vrati, povest
u vas sobom da i vi ujete kakva vas velika srea eka uz mojeg
neaka.
- Sjednite, vitee7^ veli Pencinger - i pripovijedajte nam najprije
otkuda ste rodom kakvog ste roda i to ste sve doivjeli na svojim
putovanjima.
Sjeo je, zakimao gla\om. Debeli prosijedi brkovi padaju preko usana
pa se ne mogu ra/abraii ni usne u koje su sada uprli znatieljne
poglede. Jedino Vilena zuri preko svih u Petra Pana. Ne moe sjesti,
naslonila se o naslon velike stolice i eka to kani Petar Han jer mu
nije uspio prvi poku^j da je spasi iz ove sobe. Lakrdija jeova eka,
da vitez zapone i nada se da e mu on sam pruiti Pnlike da odvede
Vilenu. Prie e sigurno biti neslane i nepristojne. dol nC nda e
pohitatl u blagovaonicu i donijeti vijest da gatalac
hajdL vitee ~~ veli Petar Pan - ekam krijesnice da ujem koliko
ste dorasli dvorskoj budali u Lukavcu.
- I vitez se boji Njegov takmac ujedno je i p<
, ali uzalud mu strah i trepet.
, . " ., . , , nenatkriljiv je,
nesavladiv, odnijet
e mu ispred nosa blago ovoga svijeta. to misli Petar Pan? - pita
LJraeni.
251
Drscem od straha P,ed takmacem.

Tijek) putujueu viteza ujedno je i njegova putna torba - se Petar

Pan- tu ste se opekli, dragi mili moj. Ovi potepuhi

smije
:> - Mislim da meni nitko nee prepustiti ni kese starog srebraP
a kamoli blago svijeta. l
- Dragi lakrdijau, ovog asa tvoje rijei nisu vie lakrdija, ve
neka tajna strepnja od neke slutnje . . .
- Slutnja da e taj vitez polomiti krila mojem duhu? Onda ne znate
Petra Pana. Molim, vitee, zaponite. Ja i vi naizmjence emo
pripovijedati, zovem vas na megdan rijeima.
- Primam - veli dubokim glasom vitez, a Draeni smjesta upada:
- ekajte, vitee, tu sam jo ja. Kanim biti trei na tom megdanu.
Pazite: moglo bi se dogoditi udo da pobijedim ja.
Katelan i Verbeci, smijui se, oekuju veselu prepirku ili utakmicu.
Verbeci se okrene k Vileni pa joj domahne neka doe blie kako bi i
ona uivala. Pola je dva-tri koraka naprijed. Sve vrijeme prati
Draenia i osjea kao da on svakog asa pogledava k njoj, a ovi su
pogledi udni, plamtei, znaajni i osjea se nevoljko.
- Molim, dakle, priekajte - nastavlja Draeni - megdan zapoinjem
ja.
I otro pogleda viteza. iroki obod klobuka zaklanja mu oi, a ne
smije zatraiti da se razotkrije. To bi za gosta znailo uvredu.
Oito je plemi pa ima pravo sjediti pokrivene glave. Ali tko je?
Jelenko ne moe biti, dakle, netko drugi koji e zabavljatiljude dok
gatalac bude vodio Vilenu? "ekaj, saznat u tko si?" - pomisli
Draeni i, drei estoko u oku stranca, zapoinje:
- Ja, dakle, navaljujem prvi svojim orujem rijei, a vi se drite,
vitee . . .
- I ja sam tu - upada lakrdija.
- Ali sad e priekati jer najprije elim ja izai na megdan vitezu.
Samo to ja neu pripovijedati, nego pitati, a vitez e odgovarati pa
da vidimo kako e odbijati odgovorom moja pitanja. To je novi nain
duhovite zabave. Moja lijepa ljubljena, doite blie, sve to pitam
viteza i to on odgovori, zanimat e nas oboje, upravo nas dvoje vie
nego sve ostale. Je li, draga? - i on se smijei.
- O tom nema sumnje - odgovori ona ljupko a da nije sjela u njegovu
blizinu, ve je ostala oslonjena na zid.
- Gospodo, pazite - veli on vrlo ozbiljno - moja vjerenica ve zna
to u ga pitati. Njoj nije potrebna tolika panja, ali vama zbog
utakmice i pobjede - bit ete svjedoci pobjede.
udan prizvuk njegova glasa ispuni cijelu sobu nekim neugodnim
odjekom. Svi su se maknuli i pogledali Draenia. Njegov etovoa
kraj vrata sve je nemirniji.
Vitez, naprotiv, ravnoduno sjedi podaleko od postelje i eka.
Draeni isprui prema njemu glavu i promatra udnu kacigu s obo
dom, bradu to je tako vrsto svezana u konom zaslonu.

- Otkud dolazite, gospodine vitee? - pita Draeni. ^

- S juga, gospodine, i to ... :
(< - Zaista. S juga? A ne sa
sjevera? jf
- Zato to sam dobro zaogrnut, mislite da dolazim sa sjever""
252


iiei i gleda putuju maknuo blie uzvien dranje pokazuje da .l Ne
nije odije vitez. Ali znam da n vam je porasla ova
i k.!;.! -L Nain kako Draeni naglaava viteza, udno se
doimlje. Pencinger se prigospodinu i neto mu apnuo. Draenievo
ovjeku htio suditi.
putokaz s koje strane svijeta dolazi gospodin
loa juga. A ne biste li mi rekli otkad
je porasa i.^a pn brada?
- Od onog dana kad m priroda proglasila starim gospodinom.
_ A tome nije davno ;- veli Draeni, zurei u nj.
U sjeni je zautala cvilena haljina Vilene. Sjela je jer su joj
odjednom noge poele drhtali Poznaje Draenia i osjea u njegovim
pitanjima sablast. Jo je u mraku, ali ona je nasluuje.
- Netko treba du/c da osijedi, netko ne - odgovori vitez
hladno.
- Netko opet za mladih godina navue na sebe starost - veli
Draeni. - Ljubav je \e mnogo puta skrivila da je mlad ovjek preko
noi ostario.
Petar Pan se zaprepasti^ Vilena se jedva dri, a Verbeciju se to
ispitivanje ini tjcskobno. Zar je njegova ljubimca opet zahvatila
vruica ?
Prilazi mu. hvata ga za ruku, gleda u blijedo lice i svjetlucave oi.
- to je tebi, moj sinko? Kakva su to pitanja?
- Nisam li ja i da vra ima pravo? Drutvo kodi naem mladom
gospodinu spoitava Petar Pan.
- Jest, tako je. i: emo ga nasamu.
- Ne, ujae - pi. ,\ dni- Draeni - drutvo mi ovog asa vrlo
koristi, zamalo ete se uvjeriti.
Pogleda k Vileni i miMniKS. M, pitajui je ljubazno:
- Zar ne, moja ljubici :a. oni e odmah doznati kako mi godi u tom
drutvu. Sav plivam u srei, u sjaju svoje pobjede. Pobjeda je moja.
samo moja.
Zaboravio se tog asa. Njegove su rijei toliko arke i napadne da su
Petru Panu pruiu mogunost da otro upadne:
- Uzvieni gospodine, iako mi / .. i;i, ako se va neak opet ne
razboli, onda nisam vie Petar Pan Moja e lakrdija svriti tragino.

L>O vraga, tu nitko ne slua lijenika, a ni zdravu pamet. Izidimo

svi, ovdje je mjesto samu lijeni k u.
Odreitim glasom d|eli;K Petar Pan na Verbecija i Pencingera i
odluno pristaje na prijedlog, Draeni prosvjeduje, ali njegov
jx)d dojmom Petra Pana ostaje odluan:
- Moj neak opet j u vruici, sav se izobliio. Ostavimo sobu.
konk J" JC odlanul o""68 se spaena. Vitez ustane pa ide nekoliko
Ad u vratima< ali taIK> " ^t 1 i ne mie se ispred
stranca da brani izlaz. Petar Pan ljutilo mu dovikne:
153

- to ti tamo stoji, budalo? Makni se, danas sam ja ovdje!
gospodar, jesi li uo? J
etovoda trai pogledom svojeg gospodara da on odredi to mu]
je uiniti, ali i Verbeci vikne etovodi da se makne, no Draeni*
brzo zagrmi: ,
- Skoit u s postelje ako sve ne zaustavite. Jeste li uli, ujae?
Sve to Verbeci smatra vruicom i sam stane na vrata pa zadrava i;
viteza i katelana, dok je Petar Pan ponudio svoju ruku Vileni daje
vodi.
- Dobro, dobro, samo malo priekajte - tiho e velika i opet se
obrati k svojem neaku. - Sinko, sluaj, neka samo naas doe; vra
da vidi to ti je.
- Ne treba meni vra, ve samo odgovor na jedno pitanje koje ste mi
sprijeili svojim sumnjama da sam opet u vruici.
- Kakav odgovor trai? Pitaj. \
Mladi ovjek uspravi glavu i plamtei pogled upilji u viteza to;
stoji blizu izlaska iz sobe:
- Gospodine vitee, ne biste li malo primakli k meni svoj estiti ]
obraz? Ali najprije treba da doete blie. :
Koraknuo je dva koraka i stao. Draeni se smijei:
- Bojite se moda?
udno naglaava to pitanje, dok vitez izgovara ravnoduno monotonim
dubokim glasom:
- Nikada se nikoga nisam bojao.
- Lijepo. Kad ste tako hrabri, onda, gospodine vitee, ispunite mi
jednu jedinu elju.
- Koju elju?
- Da prije ne izidete iz sobe dok mi ne poklonite svoju bradu.
Zbunili su se svi, vrsto vjerujui da je Draeni uistinu zapao u
vruicu. Vilenu spopada vrtoglavica od pomisli da je Draeni mogao
negdje saznati odakle je vitez. I sam Petar Pan prepao se i gleda
Verbecijeva neaka. Ali se pouri zavladati situacijom i uzvie se:
- Uzvieni gospodine: vraa, vraa! Brzo vraa! Jao meni, mladi
gospodin se strahovito razbolio.

- Vraa, brzo, vraa - vie Verbeci - a Petar Pan pogleda Vilenu.

Shvatila je: sad su joj otvorena vrata iz te situacije. Makne se od
zida da ide toboe dopratiti vraa.
Na zatvorenim vratima nepomino stoji etovoda. Njemu je jasno zato
Draeni to govori. Ovaj tamo die ruku i znaajno gleda Vencela, a
glas mu nareuje:
- Ujae, samo asak. Sve e biti razjanjeno, a moja vruica
izlijeena. Doite, Vileno, vi, i ti, Petar Pan. Ovamo.
Morala je slijediti njegov poziv i dola je blie. Njoj nasuprot
stoji Petar Pan, oboje napeto eka to e biti. Draeni pokae na
viteza, a gleda Petra Pana:
- uj ti, majstore u preobraavanju lica, kai mi je li ova brada
ovdje porasla na nekom estitom licu, ili je umjetno prilijepljena?
Trenutak su svi uprli poglede u viteevu bradu. Draeni tumai:
- Ovaj starovjeni klobuk omoguio mu je da bradu lijepo
254

aokrui okolo naokolo konim zaklonom i ne vidi se gdje je priliienliena Zar ti ne vid Onda nisi pravi majstor, Petar Pan.
to to rekoste, gospodaru? - vikne lakrdija zauen, a u sebi
prokune od uasa Primakne se k vitezu i stade ga ogledavati sa svih
strana. Zatim op gleda Draenia i zaueno apne VerNe znam je H to vruica, to to znai, ne vidim u toj bradi
nita udesnog. .
Ni ja ustvrdi Verbeci - mojem je neaku opet pozlilo.
Katelane, dovedite vraa.
Svaku je rije uhvatio Draeni i udario desnicom po stolu kao
da je potpuno zdrav. Verbeci i katelan prestrae se tog udarca,
dru
nad svakom kretnjom mladu.- jek;i pohitaju k njemu da ga
umire.
Neu vraa, nego da me sluate. Izreem li ludost, jo uvijek
moete zvati lijenika.
Ali kai to znae te tvoje primjedbe pa u biti miran - moli ujak
neaka.
- ekajte, strpite se, ne prekidajte me i odmah ete znati sve. Petar
Pan, je li ta brada porasla ili je prilijepljena - pita Verbeci tiho.
Lakrdija opet obila/i oko viteza. On stoji mirno, gleda ravno preda
se, ravnoduno kao da se ne govori o njemu. Sam Draeni ne zna ima
li pravo ili ga je moda etovoda prevario, samo da uzme njegov
novac.
Ja uistinu nigdje ne vidim tragove umijea - veli Petar Pan. A zato
bi vitez sebi lijepio bradu i uz to jo runu? Valjda ne kani
sudjelovati u mojoj maskeradi?
Ipak to neprestano naglaavanu.- aa brada nije prirodno porasla,

ponuka Verbecija i Pencingera da pristupe blie. Prije bi ustvrdili

da neak govori u groznici negoli da ovaj ovjek nije bradat i
prosijed.
Iz blizine promatraju strane\o IKC ali se ne mogu snai. Budui da
vitez stoji odvie u sjeni. Pencinger ga pozove neka doe blie k
svjetlu. Dotle Verbeci pristupa k postelji:
- Ali, sinko moj. ne mogu razumjeti zato bi putujui vitez dolazio u
na dvorac s umjetnom bradom?
U to se Petar Pan baci meu njih pa stane na put vitezu, grubo ga
oslovi i sumnjiavo i inati,
- Da niste moda vi dvorska luda bez slube i kuate mene maknuti s
mog uzviene a mievi i dvorske budale grada Lukavca? To ni jedino
moglo biti pm, ,d da takvo neto uinite.
Vitez mahne ravnodunu rukom kao da mu je dosadno i ree:
- Smijeno je to.
H- n veli da Je smiJeno- Dakako, da je smijeno. Tko bi -e usudio
izii na borbu ovakvoj svjetskoj duhovitosti kao to je OJ 1Fx 1 A
tko bi na;" u svijetu strpljivost da vue taj teret to ga vue Petar
Pan u svoj, r slubi?
Vilena se povukla jo vie u sjenu da bi bila potpuno u tami. ztia
e na nju zaboraviti. Svi stoje pred svjecnjakom.
255

se g>"sn ^mi3ko se umjetna brada lijepi na obraz niti kako se
,ice mae. dakle, ne bih znao ni skinuti.
7,n,nienie jo vie obuzima Verbacija i Pencingera (tm)*(tm)*
PSva u ga. barun digne mUi da se dotakne brade. Oe-njemu,
ogi j vjte2 ulj "
Vilena brzo izmjeri prostor kojim bi morala proi. Kraj vrata tt^
njezin pogled zaustavi na etovodi. Ako je on sprijei? Svaki njezin
korak smatrat e bijegom, a sve to je rekao Draeni, razotkriva joj
da neto zna. Zato ju je Draeni oito prevarom pozvao k sebi.
Prizor koji se ovog asa odvija pred posteljom potvrdi joj tu misao.
- Ujae, vi ne razumijete zato tvrdim da mu je brada nalijepljena.
Molim ostanite ovdje i sasluajte odgovore ovog ovjeka.
Hitre misli prohujalc su mozgom lukavog katelana Pencingera, uri se
ulaskati svome gospodaru i saopi mu svoje sumnje:
- Uzvieni gospodine, tu se neto krije. Neka mladi gospodin kae
svoje predmijevanje. Moda neto zna o emu mi nismo upueni. Jo
nikad nisam uo da bi putujui vitez dolazio pod neiji krov, a da se
ne bi usudio pokazati pravi obraz.
- Tako je, gospodine barune - potvrdi Draeni ivo.
Lakrdija se osjea u stupici. Oito nema vie nikakve mogunosti da
Draenia zaskoi. U polutami sobe razabire siluetu upanove keri,
na vratima stoji etovoda tako vrsto i u stavu koji izrazito

pokazuje da djevojci nee dopustiti iz sobe. Petar Pan je svjestan da

ne moe sprijeiti katastrofu. Ali jo se ne predaje. eka hoe li se
malo odkrinuti vrata da moe pustiti na slobodu Vilenu. Ni izdaleka
ne moe razumjeti kako bi Draeni mogao saznati o emu se radi.
Pogleda preko k vratima eto vodu. l sine mu misao: moda je taj
neto nauo dok su dolazili gatalac sa svojim vitezom, neto su se
sporazumijevali, a etovoda je bio na trijemu.
Petar Pan eka da uhvati koju rije i njome se poslui. U njegovoj
glavi vrzu se misli, a u Verbecijevoj pukne sumnja da se netko od
Draenievih neprijatelja posluio kakvom varkom, i uvukao u dvorac.
Ali zato kad je on ponudio itavom ovom kraju mir, zadovoljtinu i
odtetu? Zato bi onda dolazili preobraeni i preodjeveni pod ovaj
krov da se domognu njega? To mora smjesta razjasniti.
- Reci mi, neae, to zapravo misli. Kai mi sve, onda neu
smatrati tvoje izjave posljedicom vruice. Razjasni!
Zakimao je glavom, gledajui as ujaka, as Pencingera, koji pomno
promatra viteevo lice, ali on je i sad okrenuo glavu toliko da je
samo dio njegova lica osvijetljen.
- Moj ujae, tvrdim da su ova brada i ovo lice umijee, a ne pravi
obraz ovjeka koji tu stoji. Sad primjeujem jo neto. ini se da
uistinu ima na sebi svu svoju prtljagu. Pogledajte ovaj udni
nevieni klobuk s tim obodom.
Svima je udno to vitez nita ne govori. Naprotiv, skrstio je ruke
na prsnom oklopu i ma mu visi oko pojasa a da ga nije ni dodirnuo
desnicom. Znak da se nikako ne kani ni od koga braniti, to je to
zapravo?
Sve im se ini i nemogue. Draeni digne ruku u znak da ga sluaju.
vrsto upire pogled u viteza i otro veli:
- Pozivam vas, vitee, skinite bradu i liilo s lica, onda emo lake
prosuditi tko ima pravo.
Vitez zakima glavonj, pode dva koraka prema vratima, nasmije
256

vjte2 ulj "^nti. Naprotiv, on je miran, ne i stalno dri
skrtene ruke. To privue Verbecija i promatra (tm),eza
alijeon.koraknuvidaljeodv .A -"> ; * "m osvjetljenju.
ftnak ea gledaju svi. a onda ^arun pozove Petra Pana: A to velite
vi, majstore nad majstorima? Kad hi ovo lice i ova brada bili
umijee, onda sam ja tek na drugom mjestu svjetskih mazalica koji
umiju preobraavati lica.
Tko ste vi? - pita Draen.: viteza. On samo slegne ramenima i
odgovori:
Pogodite!
Odgovor ih iznenadi.
Premda su svi to pod svojim krovom zatieni, ipak ih obuzima osjeaj

bojazni od neega to se ,|uiva u tom ovjeku.

- Predlaem, uzvieni gospodin - veli katelan - da se uvjerimo, je
li brada umjetna ili ne.
A ja zapovijedam gospodinu Pencingeru i Petru Panu da ovog ovjeka
potpuno razotkriju da vidimo tko je.
S najveom pripravnou odazo\c se Petar Pan toj zapovijedi.
Tako je to najbolje i jedino prirodno. Onda se pokloni pred vitezom i
ree vrlo uljudno:
- Smijem li vas, gospodine vitee, ovdje svui, a da me ne dotakne
otrica vaeg maa?
- Evo, predajem se.
im je Petar Pan uhvatio njegov ogrta, uzvikne:
- Uzvieni gospodine, molim vas odvedite gospoicu iz sobe. Valjda
neu viteza svlaiti pred njom.
Istog asa ubaci Draeni svoj prosvjed:
- Moja vjerenica ostaje. Nisam rekao da svlai viteza, nego da
skine bradu i klobuk i to liilo kojim je pretvorio pravo lice u
nekog drugog ovjeka. Ti e ve znati kako se u t,ni. Sam si
pripovijedao o velikoj umjetnosti kojom danas umiju Ijiu u tvojoj
domovini preobraavati svoja lica i to si umijee ve mnogo puta sam
dokazao. Ne znam zato sad odjednom neei da izvri moju zapovijed?
Opasno pitanje trgne Petra Pana pa gleda Verbecija i tui se:
- Uzvieni gospodine, objedine n Uistinu, to nije lijepo, ali
priznajem: kukavica sam, strali me da e me vitez udariti ako
dotaknem njegova lica.
Rekoh ve: predajem "es-*- odgo vitez. "Naravno, drugo i ne
moe uiniti/. - misli u sebi Petar Pan. Nema mu pomoi. Sto ebiti uda? Da sam barem uspio Vilenu odstraniti, bila bi preko mosta,
ali Draeni joj ne da iz sobe. Moda
7T\ J rt -t . _
l
_ _
zna da
-- -.... v, j->i \.rvv uiisaia, a 11 L -j.tj^.i, ii.iv
|v l tlv Utt l*. "H^l/v. ivi\/*A*4"
a je gatalac tamo eka kako bi joj obukao svoju haljinu i,

da nju oslobode viteza i gataoca, nosi u smijeku i pogledu kojinjl
gleda svojeg vjerenika, u svakoj svojoj rijei kojom mu iskazuje sklo
nost. I ne tedi toplim pogledima, slatkim smijeScima. Saginje se lp
njemu i ape mu: 4
- Ba sam znatieljna tko je taj i zato je doao ovamo ovako
preodjeven?
- I ja sam znatieljan, ljubljena moja - veli joj on i uzme je za
ruku. Vilenina je ruka ledena, a njegova gori kao u vruici. Ako ipak

tamo sjedi Kuevi ili moda njegov prijatelj? Onda e ga pu-1 titi
na slobodu samo zato da bi Kuevi doznao kako ga Vilena ljubi.
Pripovijeda! e mu kako se ona k njemu saginjala i ljupko ga milovala
pogledima. A ipak sva mu dua zatrepti od elje da bi to bio on i
smijei joj se, gleda je pohlepnim pogledom i privlai njenu ruku k
svojem licu. Pri tom se naas njegov pogled otrgne od nje i odleti k
vitezu. Ali ga ne moe vidjeti. Petar Pan se nagnuo nad njegovim
licem. Udario bi ga u leda jer hoe da vitez gleda kako se njih dvoje
miluju. eli ve jednom vidjeti taj obraz.
I nastavi govoriti Vileni mile i zaljubljene rijei da on uje.
Ispituje je, izazivlje njene odgovore pitanjima:
- Hoete li u subotu biti sretni, Vilena?
- Da, u subotu u biti sretna - ape mu tiho.
- Zato to ne velite glasno? Zar se stidite da bi ljudi uli kako
vjerenica polazi za svojeg vjerenika po sklonosti svojeg srca?
- Ni zakonita ena ne smije o tome govoriti pred ljudima.
"Petar Pan, natkrilila je i tvoju lakrdijaku vjetinu. Posramila te.
Kakva li pogleda i smijeka, a ipak je sve la. Njega hoe da spasi,
njega. Dao bih pol ivota da je to on. Trista puta u ga due muiti
za svaki lani smijeak i lani pogled."
Verbeci i Pencinger povukli su se u dubinu sobe i neto se tiho
dogovaraju.
Petar Pan je ve pri kraju s poslom. Videi da ga nitko ne slua niti
se brine za njega, apne vitezu:
- to sad?
Mjesto odgovora on stade otkopavati svoje teke duge neborane
pelerine to ih je navukao na sebe. To iznenadi lakrdijaa. Taj se
ovjek sam eli razotkriti. Tu, dakle, ne moe nita drugo nego da mu
pomae. Uzica kojom je straga svezan prsni oklop pukne, gornji oklop
spada mu s ramena. Vitez ga otkopa. Tek sada razbire Petar Pan da
ima na prsima dva oklopa.
- Zato ste vi u tim ogrtaima izgledali tako snani. Uzeli ste dva
oklopa jedan na drugi. Moj vitee, ba ste se estito namuili u ovoj
sredovjenoj prtljazi.
etovoda se odmakao od vrata blie k stranom vitezu, gleda i eka. I
on dre od neizvjesnosti, hoe li ugledati Kuevia ili nekog
drugog. O tom ovisi njegovo blago i sve ono to je sanjao.
- to je to? - tiho se zaudi Vencel. Taj poklik preplai Draenia.
Dakle, nije onaj kojeg toliko eli? Ipak vrsto stisne Vileninu ruku.
Bio tko mu drago, neka vidi kako mu je ona blizu,


, "
tu vijest Kueviu.
JJ

Poh,ta k postelji svojeg neaka koji se uznemirio se naslonila na

uzglavlje Draenieve postelje. SmijeSak na usnama gasne. Ne imm
vie razvui svoje rumene usne dok nraS upro u desni,., kojom jo
dri njenu ruku, a gleda u poluS "kamo je Petar Pan zavukao svojeg
viteza da b, sve to
dUZeVCTbecTse zapravo ne brine toliko za udesnog stranca, koliko ra
svojeg neaka jer on sav gori, oi mu plamte i elo mu oblijeva znoi
Grozniavim pogledima , ^k-d;, o.s Viknu. as opet u polumrak sobe
gdje se Petar Pan jo i sada bavi oko viteza.
Sine, strepim nad tobom - veli Verbeci - tvoje je zdravlje u
opasnosti. Oajavam.
- Jo as i vidjet ete koliko sam zdrav i sretan. Ostanite samo uza
me, ne smijete mi uskratiti uitak koji oekujem.
- Tko ti je kazao da taj putujui vitez nosi umjetnu bradu?
- Saznat ete, ujae. Prije svega, moram ga vidjeti.
- Razumljivo je to je moglo navesti nekog plemia da ovako neuveno
dolazi k nama, ali to ipak nije razlog da se ti toliko
uzbuuje? .
Odmah emo znati jesam li imao razloga da se uzbuujem odgovara Draeni.
- Dakle, svrili smo - odredi Draeni i zabode oi u lea Petra
Pana, oekujui da a se maknuti ispred onog ovjeka.
Poznajete li ga Vi Petar Pan? - pita barun Pencinger lakrdijaa.
- Ne, gospodine katelan, nikad ga nisam vidio.
- Neka doe da ga pokaemo uzvienom gospodinu i njegovu neaku.
Sad je Petru Panu jasno d:i vie ne moe sakriti ovjeka i odlui da
ga odvede sam, ali se prije pokloni i veli:
Hvala vam. gospodine vitee, to ste bili tako ljubazni i strpljivi i
niste me ni jednom udanu dok sam vam derao s lica krivu put, bradu i
brkove, ali nikad vam neu oprostiti to ste mi pokvarili dananju
veer i unititi moju lakrdiju. A sad izvolite ustati i poi da vas
vide svi.
Verbeci, Draeni i Vilem usmjerili su poglede onamo gdje se visoka
pojava Petra Pana uspravila pred vitezom. Jo ga pokriva poput
zaklona, a onda lakrdija- "1 k >ci, otvorivi vidik onome koji lei
na postelji i onima koji stoje uza nj.
Neka se muka pojava digne sa stolice, uspravi pa ide vrstim mirnim
koracima u svjetlost, p.4, "ni se i nasmijeena lica ree:
- Dobar veer, gospodo1
NiJema tiina. Nitko se ne mie. Zure u njega kao u sablast. Verbeci,
i Pencinger, i Petar Pan, i etovoa. Vilena je naslonjana na
uzglavlje postelje. Zjenice joj se ukoile, Draenieve zaigrale.
- Dakle vi, vi ste to?
- Glavom.

260


J
1
- Usudili ste se?
- Kako vidite, jesam.
! ; - Jelenko Kuevi, vaa drskost nema granice. .\f\~ _ Drskost?
Ali - i nasmije se grohotom. c- Jo se i smijete? * Ovakvoj se ali mora svatko nasmijati.
- Doi pod ovaj krov za vas je ala?
M s;- I vrlo unosna. :t
"y--"- to ste mislili zadobiti tom alom?
"% - Imetak od tisuu dukata.
Nitko ne upada u izmjenu tih rijei. Bez daha sluaju i promatraju
mladog vitkog i visokog ovjeka to stoji tu nasmijan, ravnoduan.
Njegovo modro odijelo, bogato ureeno crveno modrim i srebrnim
gajtanima neto mu je preiroko kao da je omravio. Ni jednini
pogledom nije se osvrnuo na Vilenu. Kao da i nije prisutna. im ga je
opazila, sledilo joj se srce, nestao joj je dah. Povukla se. Draenia je obuzelo toliko uzbuenje da je pustio i njenu ruku.
Zadrhtao je u itavom tijelu i glas mu je treperio u prvim rijeima.
Ali sad je ve miran i posluuje se darom pretvaranja. Nee da
Jelenko zamijeti kako to uzbuenje pripada takmacu na ljubav. I on se
nasmije glasno i pita:
- Dobit ete, gospodine Kueviu, tisuu dukata za alu? To nikad
nije zasluio ni Petar Pan. A recite nam, gospodine Kueviu, kako
ste se dovinuti tolike plae za jednu alu?
- Zato vam ne bih razjasnio ako vas to veseli. A valjda mi je i
dunost saopiti gospodarima ovog krova to me dovelo ovamo.
Verbeci nije uo te rijei jer mu Pencinger tiho razjanjava da je to
Jelenko Kuevi kojeg njegov neak smatra svojim takmacem, onaj isti
koji je razotkrio crvenog oklopnika pred opinom i skinuo mu s lica
vizir. Tek kad je Jelenko stao pripovijedati, okrene se Verbeci k
njemu i slua kako Jelenko razjanjava:
- Evo, moja gospodo, kako je to bilo. Nekoliko puta pripovijedali su
mi plemii u Turopolju: plemeniti gospodin Draeni zvao te da doe
u Lukavac njemu na megdan. Nisam imao kud. Bilo je borbe s
Lukavanima, to znate, najposlije su me zvali na bojite. Putem me
neki plemi uvrijedio da se nisam usudio otii u Lukavac u posjet
gospodinu Draeniu. Razumljivo je, gospodo, planuo sam. A zapravo
smo gospodin Draeni i ja u Slovakoj, pod gradom Oravom, jedan
drugome obeali da emo se nai. Ja sam obeao doi im budem imao
vremena.
- Prema tome, gospodine Kueviu, priekat ete dok uzmog-nem s vama

stati okom u oko jer vi ste doli da se pobijemo?

- Ne, gospodine Draeniu, znao sam da ste bolesni.
- Dakle, niste doli da se sa mnom pobijele? Onda oito s nekog
drugog razloga?
- Rekoh vam: unosna ala. Rekoh ljudima: otii u kad ozdravite, ali
neki stari vrlo bogat dobaci mi: "Jelenko, ako si junak, ili u
Lukavac. Ako ode, nudim ti tisuu dukata."

ljistinu je tako rekao? - pita Draeni, promatrajui Jelenka i-nja
dobaci pogled Vileni. Ona stoji sa strane da ne mora gledati
i l nku Kueviu u lice i uzvrati pode. svojem vjereniku smijekom.
Je Da tako je rekao. A ja odmah prihvatim: "Hoete li okladu? daiete
mi tisuu dukata?" On zada asnu rije da e mi isplatiti Ld se
vratim iz Lukavca. Kako ne bih to prihvatio ja, pusta siro-f nia?
Danas-sutra u se oeniti, a koja e djevojka za mua ovakvog
jadnika. Odluim smjesta otii, a om ne-,, i ,kn dok se ne vratim.
- Zato ste se preodjenuli u nekog i i \n i u L v,v
viteza
i naliili lice?
- Razumije se. Kako biste me vi inae primili u Lukavac? Oito
mi ne biste otvorili vrata niti biste mi dali konak.
Razmiljaju i sluaju o onome to Jelenko razlae, a Draeni
ispituje: .... .....
- Bili ste uvjereni da v;i neemo p.:miti i zato ste promijenili
svoje lice tako savreno da ak i Petar Pan, najvei majstor, nije
raspoznao krivu bradu od prave?
Rekao sam ve: ne znan; kako se lice mijenja i kako se lijepi brada
jer mi je to sve udesila drui\i spretna ruka. Ali to nije vano, ve
moja odluka da idem na ovaj nadn jer sam samo tako mogao prodrijeti
pod ovaj krov i jaslu/m okladu.
- Vi ste. dakle, doli u Lukavac samo zbog oklade?
Vidim, mladi plemeniti gospodine, vama je to nevjerojatno. Ne mogu ne
zamjeriti to sumnjate u m V rijei. Vi ste visoka, bogata roda i ne
znate to meni znai tisuu dukata. Trebam ih, gospodine Draeniu,
da okrpam svoje siromatvo. Vidite, samo sam se zato odvaio na tu
alu.
Te rijei zadrle su se u Vilenu kao bodei. Ovim je rijeima odbila
Jelenka prije mnogo mjeseci kail I> je razotkrio svoje osjeaje.
Magli joj se pred oima i sklapa ih od muke, ali opet brzo digne
vjede jer osjea na sebi Draenicev istraujui pogled. ita u tom
pogledu kao na pergameni sve prijeti sve osvete o kojima joj je
govorio Draeni one veeri kad je pozvao k sebi nju i slavodobitno
pripovijedao kako je dobio u svoje ruke Jelenka Kuevia i predoio
joj sliku njegove strahovite sudbine. Hvata je uas.
ne bi U *vata>

Za vrijeme razgovora njenog vjere i ;k 1 - Kueviem pred njom se

razotkrila strahovita sudbina. I srce joj -r,, n a brzu odluku. Samo
jedan
je cilj pred njenim oima : otkloniti opa-m .,i >,( njega. I eka
naslonjena
na zid, povuena dalje da ne mora gledati u oko Jelenku. A on, za
ve vrijeme razgovara s Draemu m ni jednom nije pogledao prema
ti-p3, " , , omice To Je opazio sam Draeni, budno pazei svaki
ireptaj Jelenkova oka. I Verbeci i Pencinger i Petar Pan jo uvijek
nr,- mm neocckivang otkria uML utei i sluaju istragu kojom
azemc nastoji doznati to je .v-uikln Jelenka Kuevia na tako
dPdsan pothvat. Verbeci i katelan smatraju da je taj drski mladi
od n h VOJ okladi naPo1^ mu vjeruju. Ali Draeni zna vie
o emu iStl"agU daje Di

262


- Htjeli ste, gospodine Kuieviu, pokrpati svoje siromatvo? Ponosan
plemi vaega kova ne bi nikada priznao pred tolikim ljudima da mu
siromatvo treba zakrpe - veli Draeni.
Jelenko se nasmije i udnom vedrinom odgovori:
- Da, oholi plemi ne bi priznao, a ponos je drugo. Ponosan mogu biti
na ast svojeg obraza, na junatvo i potenje, nikako na bogatstvo.
Prema tome, siromatvo ne moe biti sramota, a ono to nije sramota,
to i ponosan plemi moe priznati.
Nehotice je Verbeci zakimao glavom, odobravajui i pogledao Petra
Pana. Ovaj brzo prihvati dobru priliku i primijeti poluglasno svojem
gospodaru:
- Da, uzvieni gospodaru, on ima pravo. Siromatvo nije sramota, jer
da jest, onda se najsiromaniji od svih ovdje, Petar Pan, zbog svojeg
siromatva, ne bi smio pokazati svijetu.
Ta primjedba razbija Draenievu namjeru da stisne Jelenka za
vrat svojim pitanjima pa srdito dovikne: >;
- Sto se uplee? uti dok ja ne svrim svoj razgovor s pto" miem.
Zbog tog ukora Verbeci potape svojeg lakrdijaa i apne mv neka se
ne uplee. Draeni nastavi pitati:
- Recimo da se uistinu radi o okladi. emu je onda trebao gatalac,
gospodine Kueviu?
- Putujui vitezovi putuju u drutvu takvog gataoca jer ih svuda
radije primaju. Htio sam osigurati okladu od tisuu dukata.
- A va je gatalac pravi pravcati vidovnjak?
Otro promatra svojeg neprijatelja ne bi li ga smeo, ali Jelenkove
crne oi mimo pogledavaju i Verbecija i Pencingera i Petra Pana, a
naizmjence svojeg suca na postelji. Ni asa ne odaju smetnju ili

zabunu. Bijeli zubi skoili su ispod rumenih usana kad se pustopano

nasmije:
- Jest, pravi pravcati gatalac. O tom e se uvjeriti uzvieni
gospodin i svi koji zaele saznati neto o svojoj prolosti i
budunosti.
Neak gospodara kraljevstva isprui vrat i lice mu zasja zlobnim
veseljem. Vjerujte: sad takmac pada u stupicu.
- Kad skinemo bradu vaem gataocu, bit e jasno da nije istina to
ste rekli.
- Neemo tako, gospodine Draeniu. Birajte rijei. Moj gatalac vidi
u budunost mnogo dalje i mnogo jasnije od svih staraca koji
prorokuju budunost.
- Priznajete, dakle, da je mlad, a rekoe mi da gatalac ima sijedu
bradu.
- Samo se po sebi razumije - nasmije se Jelenko. - Tko e vjerovati
mladom ovjeku da je vidovit? Tako sam ga nagovorio neka uzme sijedu
bradu kako bi stekao poitanje.
- Gle, gle - smjeka se Draeni i jo vie isprui glavu prema
Jelenku Kueviu - va je gatalac vidovit? Zato nije prorekao da u
vas danas ovdje otkriti?
Mladi zaokrui pogledom oko postelje i nasmije se od srca pa se ini
kao da ga to ispitivanje zabavlja: .*t%; -..,<:!

_ Dakako, prorekao mi je gospodine Draeniu. Zar bih mogao
tako miran kad ste primijetili da ovaj obraz nisam donio sa sobom
a svijet? Doekao sam vae otkrie ravnoduno jer sam unaprijed
/nao to e biti. .
Oni iza Draenia spremni su da vjeruju, ali on namrti obrve i
udnim glasom upita
- Znali ste unaprijed da u vas ja razotkriti, a ipak ste se
USU _ A zato ne bih kad mi je taj korak osigurao tisuu dukata?
Gospodine Kue\ i u, zaboravljate da smo mi krvni neprijatelji?
- Ni asa nisam zaboravio. im ozdravite, evo me vama na
megdan. .
- A sad? to mislite Sto e biti sad?
- Vratit u se svojini drugovima, pokupiti svojih tisuu dukata,
predati ih majci, a onda idem na bojite dok vi ne ozdravite.
- Mogao bi vas Turin na bojitu ubiti i liiti me zadovoljtine
koju mi dugujete.
- Ako se toga bojite, spreman sam ekati u Turopolju vae
ozdravljenje.
Da, to elim, jer vama je oito jasno da nae lino neprijateljstvo
nema nikakva \ c/e s pomirenjem koje je moj ujak utanaio s vaim
narodom u ovom kraju?
Oito ne mislite da sam se oslanjao na ovu pomirbu i zato se usudio

doi? Time biste me kruto uvrijedili.

- Drago mi je to se u tom slaemo - naglasi osobito znaajno ranjeni
mladi, podupirui se o desnicu i gleda prijetei mladog plemia.
Verbeci, Pencinger i Petar Pan povukli su se u pozadinu i apu
Verbeci jedva ujno primijeti svojim pouzdanicima:
Recite: nije li taj Kuevi teka opasnost enskim srcima? Toliko
smionosti, bistroumnosti i ljepote u tom stasu, u muevnim crtama
lica. Sad razumijem svog neaka. Pazite: opet ga neto pita. Sluajte
dalje.
Recite mi Jelenko Kueviu: zato je taj va gatalac traio da spuste
most da ide preko vodenih utvrda sve do ledine, s one strane opkopa?
Smjesta mu upada u pitanja vedrim i veselim odgovorom i pobuuje u
Verbecija i Pencmucnt potpuno uvjerenje da govori istinu:
Vi ne znate da su to poznate arolije svih ga talaca?
- Dobro, neka bude Recite mi: to biste uinili da vas sada nisam
otkrio? to biste uinili? Ostali biste u ovom dvorcu gost? Sam bih
se bio otkrio i priznao okladu.
- Nevjerojatno ste smioni
To ne bi bila smjelo^, nego dunost da se gospodaru dvorca zahvalim
to mi je pomogao da /aslu/mi tisuu dukata.
A recite mi sada: ako bi va gatalac otiao preko mosta s ne strane
dvorca, bj li se vratio?
-_ Kakvo je to pitanje, gospodine Draeniu? Valjda ga ne bi moni
rastrgali na tom putu? Morao bi se vratiti kad sam mu obeao

264


r

- Htjeli ste, gospodine Kueviu, pokrpati svoje siromatvo? Ponosan
plemi vaega kova ne bi nikada priznao pred tolikim ljudima da mu
siromatvo treba zakrpe - veli Draeni.
Jelenko se nasmije i udnom vedrinom odgovori:
- Da, oholi plemi ne bi priznao, a ponos je drugo. Ponosan mogu biti
na ast svojeg obraza, na junatvo i potenje, nikako na bogatstvo.
Prema tome, siromatvo ne moe biti sramota, a ono to nije sramota,
to i ponosan plemi moe priznati.
Nehotice je Verbeci zakimao glavom, odobravajui i pogledao Petra
Pana. Ovaj brzo prihvati dobru priliku i primijeti poluglasno svojem
gospodaru:
- Da, uzvieni gospodaru, on ima pravo. Siromatvo nije sramota, jer
da jest, onda se najsiromaniji od svih ovdje, Petar Pan, zbog svojeg
siromatva, ne bi smio pokazati svijetu.
Ta primjedba razbija Draenievu namjeru da stisne Jelenka za vrat

svojim pitanjima pa srdito dovikne:

- Sto se uplee? uti dok ja ne svrim svoj razgovor s plemiem.
Zbog tog ukora Verbeci potape svojeg lakrdijaa i apne mu neka se
ne uplee. Draeni nastavi pitati:
- Recimo da se uistinu radi o okladi. emu je onda uebaov
gatalac, gospodine Kueviu? l
- Putujui vitezovi putuju u drutvu takvog gataoca jer ih svuda
radije primaju. Htio sam osigurati okladu od tisuu dukata.
- A va je gatalac pravi pravcati vidovnjak?
Otro promatra svojeg neprijatelja ne bi li ga smeo, ali .icicnkove
crne oi mirno pogledavaju i Verbecija i Pencingera i Petra Pana, a
naizmjence svojeg suca na postelji. Ni asa ne odaju smetnju ili
zabumuj Bijeli zubi skoili su ispod rumenih usana kad se pustopano
nasmije:
- Jest, pravi pravcati gatalac. O tom e se uvjeriti uzvieni
gospodin i svi koji zaele saznati neto o svojoj prolosti i
budunosti.
Neak gospodara kraljevstva isprui vrat i lice mu zasja zlobnim
veseljem. Vjerujte: sad takmac pada u stupicu.
- Kad skinemo bradu vaem gataocu, bit e jasno da nije istina
to ste rekli. ,
- Neemo tako, gospodine Draeniu. Birajte rijei. Moj gatalac
vidi u budunost mnogo dalje i mnogo jasnije od svih staraca kojh
prorokuju budunost. i
- Priznajete, dakle, da je mlad, a rekoe mi da gatalac imai
sijedu bradu.
- Samo se po sebi razumije - nasmije se Jelenko. - Tko cei
vjerovati mladom ovjeku da je vidovit? Tako sam ga nagovorio;
neka uzme sijedu bradu kako bi stekao poitanje. J
u i
d
- Gle, gle - smjeka se Draeni i jo vie isprui glavu prenut
Jelenku Kueviu - va je gatalac vidovit? Zato nije prorekao da "
vas danas ovdje otkriti?
Mladi zaokrui pogledom oko postelje i nasmije se od srca se ini
kao da ga to ispitivanje zabavlja: i"t?.r;, - .. <

__ D ikako prorekao mi je, gospodine Draeniu. Zar bih mogao
u- ,*Vn miran kad ste primijetili da ovaj obraz nisam donio sa
sobom
a svijet? Doekao sam vale otkrie ravnoduSno jer sam unaprijed
zna0m jza Draenia spremni su da vjeruju, ali on namrti obrve
^iHnim glasom upita
Znali ste unaprijed da u vas ja razotkriti, a ipak ste se
usudih dou._^ nc bjh kad mi je Uj korak osigurao tisuu dukata?

Gospodine Kueviu, zaboravljate Ja smo mi krvni neprijatelji Ni

asa nisam zaboravio im ozdravite, evo me vama na
_ sad? to mislite? to e biti sad?
Vratit u se svojim drugovima, pokupiti svojih tisuu dukata, predati
ih majci, a onda idem na bojite dok vi ne ozdravite.
Mogao bi vas Turin na bojitu ubiti i liiti me zadovoljtine koju
mi dugujete.
Ako se toga bojite, spreman sam ekati u Turopolju vae
ozdravljenje.
Da. to elim, jer vama je oito jasno da nae lino neprijateljstvo
nema nikakva veze ^ pomirenjem koje je moj ujak utanaio s vaim
narodom u ovom kraju?
Oito ne mislite da sam se oslanjao na ovu pomirbu i zato se usudio
doi? Time biste me kruto uvrijedili.
Drago mi je to se u tom slaemo - naglasi osobito znaajno ranjeni
mladi, podupirui se o desnicu i gleda prijetei mladog plemia.
Verbeci, Pencinger i Petar Pan povukli su se u pozadinu i apu.
Verbeci jedva ujno primijeti svojim pouzdanicima:
Recite: nije li taj Kuevi teka opasnost enskim srcima? Toliko
smionosti, bistroumnosti i ljepote u tom stasu, u muevnim crtama
lica. Sad razumijem svog neaka Pazite: opet ga neto pita. Sluajte
dalje.
Recite mi Jelenko Kueviu: zato je taj va gatalac traio da spuste
most da ide preko vodenih utvrda sve do ledine, s one strane opkopa?
Smjesta mu upada u pitanja vedrim i veselim odgovorom i pobuuje u
Verbccija i Pencingera potpuno uvjerenje da govori istinu:
Vi ne znate da su to poznate arolije svih ga talaca?
- Dobro, neka bude. Recite mi: to biste uinili da vas sada nisam
otkrio? to biste uinili? Ostali biste u ovom dvorcu gost?
- Sam bih se bio otkrio i priznao okladu.
- Nevjerojatno ste smioni
- To ne bi bila smjelost, nego dunost da se gospodaru dvorca
zahvalim to mi je pomogao da zasluim tisuu dukata.
- A recite mi sada: ako bi va gatalac otiao preko mosta s ne
strane dvorca, bi li se vratio?
- Kakvo je to pitanje, gospodine Draeniu? Valjda ga ne bi aemoni
rastrgali na tom putu ? Morao bi se vratiti kad sam mu obeao
265

i
nagradu ako steknem tih tisuu dukata.
- Vrlo vam nuno trebaju? s".v
- asti mi, trebaju mi. ; :
- Valjda se ne kanite eniti?
Te rijei izree polagano, naglasivi svako slovo. Verbeci je osjetio

na to njegov neak niani, ali ni izdaleka ne sluti kamo vodi to

pitanje i kakav e biti kraj.
- Naravno - nasmije se Jelenko - svaki mladi plemi misli na enidbu,
ali do moje je jo daleko. Prije moram okrpiti siromatvo i tek onda
potraiti djevojku koja bi pod ovako jadni siromani krov kao to je
moj. No, dosta, s time neu da vas due zadravam. I okrene se prema
Verbeciju i savreno se uljudno nakloni:
- Uzvieni gospodine, molim za oprotenje to sam prekinuo sveanost.
I gospodina lakrdijala molim neka mi oprosti. Vi ete razumjeti to
je znailo za mene tisuu dukata. Ako elite, gatalac e vas uvjeriti
koliko valjaju njegova proroanstva, a ja hitam natrag k svojim
drugovima. Opratam se s vama i jo jednom zahvaljujem to ste me
primili pod krov i tako mi omoguili ubrati okladu. Odjednom Draeni
povisi glas:
- Ujae, ovaj plemi lae.
Tek sad se Jelenkovo lice zamrailo i on povisi glas:
- Gospodine Draeniu, za ovu uvredu morate mi dati drugu
zadovoljtinu. Dvaput emo stati jedan drugome pod ma.
- Neete dospjeti da me zovete i drugi put.
- Zavisi o tome hou li na prvom megdanu pobijediti ja, ili vi.
U tamnim Draenievim oima pritajeno sijeva, kriom baci hitri
pogled k Vileni. Ona je mirna, sabrana, gotovo ravnoduna kao to je
prije bio Kuevi. To Draenia zaudi pa odgovori na Jelenkove
rijei, polagano i znaajno:
- Htjeli biste me sasjei ve u prvom sukobu? Ako vam uope pruim
priliku da se sa mnom pobijete? Ako neu da se s vama pobijem?
Kao da Jelenko ne opaa znaajnu prijetnju u Draenievu glasu,
odgovori:
- To bi znailo da se elite sa mnom izmiriti jer se Lukavac miri s
Turopoljcima. Gospodine, naa se stvar ne da tako rijeiti, vi to
sami znate.
- Znam vie nego to bi vam bilo dragi. Ujae, pogledajte ovog
mladia koji se usuuje ovdje pred vama izrei itavo brdo lai.
- Gospodine Draeniu, to je trea uvreda - vikne Jelenko.
Ali mu mladi ne odgovara, nego ga optuuje: ^
- Taj mladi nije doao ovamo zbog neke oklade, nego datj ispod ovog
krova ugrabi Vilenu.
Trgnuli su se Verbeci, barun Pencinger i Petar Pan, prva dvojica od
iznenaenja, ovaj posljednji od prepasti. U tiini je zautalar
Vilenina haljina. Pola je dva koraka prema Draeniu i gleda ga
zaueno, dok su ostali uprli poglede u Jelenka koji se grohotom
smije. Ovaj smijeh jo vie razjaruje Draenia i on vie:
266

Jest doli ste da otmete ispod ovom krova moju vjerenicu. iplenko se

okrene k Verbeciju:
Na alost plemenu ilnu, va je neak teko bolestan.
7/imvome ne bi mogla pasti - um takva zamisao.
^ uzvieni gospodine barem mi kaite zato bih otimao goSf> Draeni rairi usne kao da bi ga htio ugristi od bijesa i
vikne: _ Odbijeni prosac eli se osvetiti. Odmahnuo je ravnodune
rukama i posve obinim glasom odgovori: .. .
alim, gospodine Draenu , to se moram opet smijati.
- Uzalud vam obrana. Ludovali ste za njom, prosili je.
- Potujem ljepotu upan ov. keri kojoj sam u djeakoj dobi bio
drug u igri, ali nikada joj nisam kanio biti drug u ivotu.
- Niste joj nikada govori!; o ljubavi? Odgovorite sad, gospodine
Kueviu.
l pustopano se nastavlja smijati:
- Gospodine Draeniu, to sve mladii priaju lijepoj djevojci.
Valjda sam i njoj govorio onako kao to to govorim ljepoticama koje
nikad ne mislim uzeti za /-onu. Dunost je svaku ljepoticu uvjeravati
da je oboavate. Igra je to koju svi znamo.
- Ovakvim ispriavanjem ne n M. v k- uilv, >i:;t uvjeriti da moj
neak bulazni - upada Verbeci, jer ga obuzima sumnja da je neak
otkrio pravi uzrok Jelenkova dolask,,
Jelenko ide prema njima povisi glas:
- Kad ne vjerujete, uzvieni gospodine, onda u vam pruiti dokaze da
nikada nisam ovu gospoicu poelio za svoju enu.
- Hajde da ujemo - ponuka ga Draeni, ne bi li iz njegovih rijei
izvukao kakvo priznanje o Vileninim vezama s njim.
- Evo, uzvieni gospodin crvenog oklopnika, naime gospodina
Draenia. Bio je sasvim u mojim rukama. Mogu n sam nad njim izvriti
stranu osudu koju je izrek;n mrunil-ki sud. Tada se upanova ki
meni ponudila sama da spasi svojeg ljubljenog. to bi bio uinio
svaki mladi koji ljubi djevojku, a mrzi njenog vjerenika? U prvom
redu ponizio bi njega pred itavim svijetom i, ako ne bi izvrio
osudu, ono bi uzeo krutu osvetu, naime, onda bi javno prihvatio
ucjenu. Uzeo bi ljepoticu, dakle, trijumfirao bi nad svojim takmacem.
sto Ja lo nisam uinio, nego sam odbio ponuenu mi ruku Ijepo-ice
znak je da je uistinu nikada nisam ljubio, dakle, nisam imao razloga
uzimati sebi takvu zadovoljtinu.
-Govori li istinu Vi ste mu se, Vilena, ponudili? - pita verbeci s
nekim negodovanjem.
.
- mrzio gsP0l-"n;t Draenia samo zato to je svoja poinjena na
Hrvatima naprtio meni. Zbog toga sam ga mrzio
267
_," ~~ D,a "inila sam to da spasim svojeg vjerenika - vrstim

giasom odgovori djevojka - To zna itavo Turopolje. ljubio H

Vldte- A bila bi prava slava za mene kad bih gospoicu Ja si
Sam prihvatio ponudu. Jasno: nije mi bilo ni na pameti.
"1 " e


i mrzim ga jo danas, a ne zbog bilo kakve djevojke.
- Zato vam moj neak spoitava da ste doli oteti Vilenu? -pita ga
maarski velika.
- Kako vidite, gospodin Draeni je u dubokoj zabludi. Prvo nema
razloga otimati ispod ovog krova djevojku koja potpuno nnpada
gospodinu Draeniu od onog dana kad je prela prag ovog dvorca. Za
svakoga je ona njegova i nema te lude koja bi mogla amisluj
mogunost da otima djevojku iz naruaja mladog viteza kojeg >na ljubi
i ne eli ga ostaviti do smrti. To gospodin Draeni i predobro zna.
- Znam, ali vi ste je ipak ljubili?
- Tko vam je to rekao htio vas je ili protiv mene imukati, ili u
vama pobuditi ljubomoru.
Nehotice gleda Draeni Vilenu. Ona mu je pripovijedala o Je-lenkovoj
ljubavi i sad mu to pada kao s neba da moe nastaviti:
- Ljubljena moja, vi ste ljubomorom htjeli ojaati ljubav prema sebi,
vi ste htjeli oganj mojeg srca jo vie rasplamljeti? Otvorila je
oi, okrenula od svih glavu i odgovorila:
- eljela sam da me ljubite do ludila.
- Onda ste postigli vie nego to vam je srce eznulo, mila moja.
Luaki vas ljubim i u tom sam ludilu uinio sve svoje grijehe. U toj
sam ljubomori progonio hrvatske plemie i sve svaljivao na Kuevia
da ocrnim onoga koji ljubi vas. Svakoga bih isto :ako progonio.
- A vidite, gospodine Draeniu, progonili ste krivoga, jer gospoicu
je ljubio plemi koji joj je pristao i po rodu, bogatstvu i po >rcu.
- Gospodin Pogledi? - upadne Draeni. - Znao sam io, a"
on se viteki povukao, videi da Vilena ljubi mene, dok ste me
progonili. ,
- Zato jer mi je sivi oklopnik rekao da se skrivate pod crvenim
oklopom i svoje ine svaljujete na mene. Dakle, sad smo nacistu veli Jelenko tako veselo i nasmijano kao da su otkrili neku veliku
radosnu tajnu pa se okrene Verbeciju:
- Uzvieni gospodine, od mojeg dolaska u ovaj dvorac stekao sam dvije
sree: tisuu dukata, to je najvanije, a zatim otkrie da ste bili u
tekoj zabludi vi i svi oni koji su zamiljali da Jelenko Kuevi
troi svoje srce na neke ljubavne pustolovine, a ve sam jednom
rekao: ako sam koji put uzdisao ili rekao kakvu rije udvaranja, to
je dunost svakog mladog mukarca. Vi mi odobravate, uzvieni
gospodine?
- Tako sam inio i ja u mladosti i svi ostali. Sad mi je jasno:

dovela vas je ovamo oklada. Nita drugo nije mogue.

Jelenko se smije, pa se njegov smijeh i Petru Panu ini potpuno
prirodan, ali se ne plete u razgovor, preputajui da Jelenko sam
upravlja situacijom koju je tako dobro rijeio.
Svi misle: sad je stvar svrena. Draeni jedini zna da je Kuevi s
nekim drugom u halji gataoca doao po Vilenu i svaku Jenu izjavu
smatra unaprijed dogovorenom puteni nekog posrednika ispod
268

Tn sa iba razdire i sramoti. Ne bi mogao podnijeti
ovog krovah^Dgred Kuev.-n priznati to zna. Naprotiv, eli nad
toliku rugobu Pr^ ^ k[wn muCila. ! ema se na
d.
radosno i veselo da
SU
Dr niim mu ne moe izbiti uvjerenje da
V w wo ee druga iz djetinjstva. Niim mu Jelenko ne moe
Te" ubi vnenu Sad stoje tu i ona i on. Oboje u njegovoj
nadaju udare, njegove osvete. Sami mu se dodaju.
oPpT jedno, gospodine Kueviu - veli on , okrene se
V bUzetkob? je ^ svijeS i razotkrio mu svaku
l a da u njemu fcta to se dogaa duboko u nevinoj
sprema neto novo i teko. Ali ona ide.
o s pribliava k svjetlu ,,/^nuu- Lbw, od "ckoe ponosa.
nrko" ili neke tajne odluke> Gkxl" ravno u oi svojm vjeremku^
AU Jdeika to ne zamma, Smjdfca se Petru Panu koj, je poeo
ravnodunost
l Kcnciij^ri i * ti uw. iju n - ^ - - -1 ---r - - ~ - ^ f ,.
mladog ovjeka prema Vileni. Lice mu je postojano, vedro i ^^ niim
ne pokazuje ni najmanji interes za onu koja je stala uz po-steliu
svoiee vierenika.
Svu panju privue na sebe Draeni pitanjem to ga je upravio
m- Oito se pronijela kriva vijest u Turopolju da biste vi mene
mogli ostaviti i otii s ovim plemiem?
Tko bi mogao neto tako ludo izmisliti - veli ona. - Nije
ni vrijedno o tome govoriti. .
Sve to shvaam, ali trebalo bi razjasniti gdje je nikla ta luda misao
i zato su je donijeli pod ovaj krov kad u Turopolju svi znaju da ste
mi sve oprostili i opet se vratili k meni itavim svojim srcem l Ili
moda netko ima pravo o tome sumnjati? - pita on i gleda je vrstim
pogledom.
- Nitko ne moe o tome sumnjati do smrti.
O tome smo uvjereni i ja i moj ujak. Vi me opet ljubite svom duom.
- Jest, tako je i nikako drugaije.

Naglasila je to odluno, snanim glasom, a nijedan titraj bca m

pogled oiju nije protuslovio om MI, to je rekla.
Uzalud trai Draeni u licu neprijatelja kakav trzaj, ili u
njegovim oima mranu sjenu Vedar je, veseo.
Sad je Draeni poprimio Kuevievu veselost i, pogledavi mu
pustopanim smijekom u oi, zapone:
Kako vidim, pravo ste rekli, gospodine Kueviu. Pod ovim krovom
ekala vas je dvostruka radost. Dokazali ste da nikad niste m
269

u snu pomislili na moju vjerenicu i da ste joj samo udvaraUj n
dunosti viteza. Sada ne bi smjelo biti nijednog ovjeka koji bi s
usudio pomisliti da moja ljubljena vjerenica ne polazi za mene i/
duboke ljubavi.
Ona se ljupko nasmijei i ree:
- Uistinu, to ne moe nitko rei i teta je o tom gubiti vrijeme
Stoje bilo, zaboravljeno je. Nitko nije bez pogreaka, a sve je
napravo skrivila ljubomora kojoj sam ja pridonijela. Neka to bude
pokopano
ude se tom njenom odlunom govoru to ga je izrekla, gledajui as
vjerenika as Verbecija i Pencingera. Svi smatraju da je time stvar
svrena, a lakrdija preuzme rije:
- Napokon je i to rijeeno. Hajde da nastavim svoju lakrdiju.
- ekaj Petar Pan, jo neto. Razjasnili smo sve, samo nismo rijeili
vrlo vanu stvar za budunost. Netko je izvan ovog dvorca sumnjao u
ljubav moje vjerenice jer je odluio da je otme u uvjerenju da bi ona
pola . . .
- Kako? - zaudi se Verbeci - dokazalo se da gospodinu Kueviu to
nije bilo ni na kraj pameti.
- Jest, ali je netko drugi htio oteti Vilenu - upada Draeni - jer
inae ta vijest ne bi dola pod ovaj krov i ne bih ja imao razloga
gospodina Kuevia okriviti da je zato doao. Prema lome. neto je
moralo ponukati nekoga izvan ovih zidina da moja vjerenica ne polazi
za mene po svojoj ljubavi.
- A to bi to bilo? - upita Verbeci, dok Jelenko slegne ramenima
sasvim ravnoduno, pokazujui da ne moe ni slutiti to misli
Draeni. A on se radosno sprema odgovoriti na to pitanje i alcda
asak Jelenka, a zatim se okree k njoj:
- Mislim, naime, da ste to skrivili vi, moja ljubljena.
Stajala je okrenuta leima prema Jelenku i smjekala se gied.ajui
vjerenika:
- Ja? Kako, ime? l
- Svi su, naime, u ovom dvorcu vidjeli vas, draga moja ljubljena,
kad sam ono u svojoj ludosti poinio veliki grijeh u ovom dvorcu.
Onda je neki va in zaveo ljude na krive putove. J

Zaueno ga gleda i trai razjanjenje, a On odvraa: v 1

- Sjetite se, Vileno, kako sam ono jednom zapao u bjesnilo.
mislei da ste vi pod utjecajem ovog plemia o kojem sam neko
sumnjao da vas ljubi. l
- Uistinu, ne znam o emu govorite? - pita ona uvjerljiva!
- Kad sam ono navalio na njegovu majku, vi ste potrali na-j prijed
pod moj bi. Ljudi su mislili i u ovom dvorcu da ste htjeli zatititi
njegovu majku. I, naravno, vojnici i sluinad koja odlazi u
Turopolje pronijeli su moda svoja nagaanja.
Trenutak pogleda Draeni Jelenka. Ovog se asa ne smije. Ozbiljno,
ali mirno eka, dok Draeni brzo nastavlja i opetuje:
- To je, naravno, moglo zavesti ljude na krivo mnjenje, a vi ste ba
tim inom htjeli u meni jo vie podjariti ljubomoru? IH ?te mi
htjeli dokazati da me vie ne ljubite, nego branite majku svojeg^
270

. ,"" u jari koji ljubi vas, dok vi ljubite mene?
Osjetili su svi pogibelj si lei u odgovoru koji e dati Vilena.
Verbeci se gotovo prepao te okolnosti na koju je ve zaboravio.
Petar Pan iza leda svih zabrinuto eka to e odgovoriti Vilena.
n k se govori o njegovoj maja Jelenko izraava poitanje. A Dra) li upire pogled u Vilenu. Ona se uspravi i ozbiljno, mirno,
odluno
i nekim patosom odgovara, poloivi ruku na prsa:
Evo, pred vama u rei istinu: nikad je nisam priznala pa
ni svome vjereniku. .... . .
Vilena gleda preda se i odluno naglaava:
- Jest. istrala sam pred -aan; gospou i bila bih istrala pred
svako i najjadnije stvorenje kad biste digli na nj svoju ruku. Iz
oaja sam htjela umrijeti od vaeg bia.
Strelimice gleda Draeni Jdmk pa opet Vilenu. U tom jednom pogledu
stekaoje uitak. Jelenko se ne smije, gleda ravno, odreito, ni
treptajem oka ne odaje svoju duu ali jedno ipak ne moe prikriti
nikakvim snagama: problijedio je. Draeniu je to dovoljno da osjeti
kako je bode kojim ga je udario naao cilj ravno u njegovo srce. To
bljedilo govori mu vie nego to bi mu rekle rijei ili kretnje ili
zamraeni pogled. Svaka se njena rije pretvorila u bode i zabola u
njegovo srce.
"To je njegov trijumf, njegova pobjeda. To e Jelenku biti po-putnica
na drugi svijet."
itav jedan as nitko ne govori. Kao da su svi zapanjeni nad tom
izjavom mlade djevojke.
Draeni uiva u tiini. Ve je gledao Jelenka na svojim mu-ilima
to mu ih je davno spreman ali nikad se ni u snu ne bi nadao da e mu
pruiti toliku slast da mu razdire duu i srce. Svejedno mu je to on

zna zato Vilena tako govori.

"Znam: tako je morala rei da Jelenka oslobodi moje ovete. Meni
prisie ljubav, meni dopust;i slavlje, a njega spaava. Obasiplje me
izjavama najportvovanije l juha . i k.iK" li njega oslobodila
tamnice i smrti. Prisilio sam je da izbrie iz njegove due, moda,
nadu da mu je sauvala osjeaj kad mu zatiuje majku. Onda je morala
tako govoriti, a on sve to slua. Neka se prije smrti previja u
duevnim patnjama. Jelenko, nikad nisam s LM <la e > ma hm krvnik,
preko kojeg e se tvoje srce svijati u najgrozm mukama. Ali jo nije
dovoljno."
Sa smijekom na usnama prua Draeni svojoj vjerenici ruku i
zahvaljuje:
- Ova vaa izjava, najmilija moja, utaplja me u slasti najvee
sree Sad tek vidim kolik.. M me ljubili, ali potrebno je da to
saznaju i u Turopolju, svi vai plemii. Jer kad se mi pojavimo zajeano meu vaima, nitko ne smije dotai ni vas ni mene svojim
sumnjama. Pobrinut e se gospodin KLIV.UL Ja se to dozna, je li tako?
viieH^i ^ gspodine Draeniu kad je moja majka o tom pripojeaaia, svi smo bili uvjerenja da je gospoica u oaju htjela
umrijeti
u ruke onoga kojeg ljubi. Te. smo odmah svi znali, bilo je i odvie
J<"sno da Je to bila njena namjera.
271


- Ipak, netko je valjda tumaio drukije - primijeti Drazeni ne
putajui Jelenka s oka. - Sada je samo jo pitanje: tko je lonio tu
vijest pod ovaj krov? Zar ne, ujae, i vas to vrlo zanima?
- Ba sam htio o tome pitati. Sve to dokazuje da je ipak netko u ovom
dvorcu imao vezu s tim neznanim otmiarima, to se i sad negdje
spremaju na otmicu i to su javili u dvorac.
- Ne, nisu meni . . .
- Ipak si doznao, dakle, tko ti je kazao da Vilenu kane oteti?
Lice mu sjaji zadovoljstvom. Ovaj as smatra vrhuncem svoje pobjede.
Uzima ruku svoje vjerenice, pi h t > n< >M > km ] pogledom sve da da
bi tako mogao konano pogledati i Jelenka:
- Moja najmilija, najdraa vjerenica odala mi je to kane uiniti A
to je najvei dokaz koliko me ljubi. Je li tako, Vileno?
- Da, tako je, moj vjerenice.
I Draenieve i njene rijei djeluju kao blijesak u ijoj se tvjetlosf?
naas osvjetljuju njihova prava lica. Verbeci je zasjao od radofl
Ovaj odgovor navjeuje mu da se Vilena, uistinu, svim srcem vratS?
vjereniku. Dakle, ona? 11
Ta rije lebdi svim mislima. Petar Pan okrene glavu od djevojke,

dok ona uporno gleda u svojeg vjerenika s izrazom kao da e mu

odmah pasti oko vrata. Draenieve plamtee zjenice trae u
Jelenkovul
licu napitak osvete. edno iziskuje u njegovu licu znak da mu je taji
bode probio grudi i srce. elja mu se ne ispunjava. Ravnodunost
lei u itavom izraaju njegova bia, ali nije li opet problijedio?^
Nisu li mu na oi pale trepavice i miri onako kako je znao miriti i
kad god bi ga progonio strahotom svoje mrnje? Draeni se nada?
da to nije obmana, nego to doista Jelenko miri, to je znak najvee.
duevne napetosti.
Zar je bode promaio? Njegove su ruke zarinute u pojas i kaoi
da nita nije uo, nita ga se ne tie, posve vedro primijeti: 1
- Uzvieni gospodine, nikako ne mogu vjerovati da u Turopolju \
ima neki luak koji bi mogao misliti da je gospoica zlatna kesaj
koju moe ukrasti protiv njene volje iz tue monje. l
Tom razlogu doista nema prigovora. Verbeci se sasvim slae s ;
Jelenkom. Ne zna to se odigrava i to se odigralo prije njegova]
dolaska i pita Vilenu: "
- Otkud vama pod ovaj krov vijest da vas netko kani oteti?-Draeni
je spreman na odgovor, umjesto Vilene, no eli iskuati
njenu dosjetljivost i eka to e ona na to. I brzo, jo prije nego
to je oekivao, djevojka odgovori:
- Uzvieni gospodine, to je moja tajna koju u vam iskazati nasamu.
Uzvieni gospodin prima to kao neto posve razumljivo, a Draenieve
se usne smijee sretno i blaeno. Okrene se k ujaku da potvrdi njene
rijei, ne bi li se pretvorile u otrice i zabole u Jelenkove grudi.
- Sve u vam otkriti, ujae, sve redom kazati kad budemo nasamu.
- Gospodine katelane, kad su mojoj snahi mogli poslati tajnu
272

. onda ti neznani otmiari imaju svoje saveznike? p ii Ukoi
ie neprilici to da odbori svome gospodaru. On odgo" sve u ovome dvorcu, a Draeni potvruje ujaku: varala *
no ujae ti otmiari o kojima vi ne slutite, imaju vim krovom
doista saveznike Doznat ete koji su. Vilena ih
hrn noznaie Donijeli su joj glas mimo svih u ovom dvorcu kako netko
eli oteti meni i vama i pitali su je hoe li ispod ovog je "
ona im je rekla da je spremna, ali mi je odmah javila to oni kane da
mi dade prigode da ohvatim jadnike.
"Zar je mogue?" - pita se lakrdija. - "Ona izdajica? Nesmisao,
nemogunost. Ali ona to ne opovmna ni M;nun pogledom koji bi on
shvitio i razumio. Sve doputa, sve potvruje i udara peatom svojeg
smijeka i ljubavnog pogleda vjeremka. Zar je i ova ena kao i sve
druge"? Predomislila se. Ona koja je jo nedavno htjela ubiti svog
vjerenika?" ....... -i

Sjetivi se toga. Petar Pan se nastoji osloboditi nemile sumnje. Sam

joj je jo prije koji dan sa\jetmao neka se vlada milo, ljubazno i
zaljubljeno.
Sumnja je tako brza i hitra da je razum ne moe dostii.
"To se dogaa i meni. drukaju i ne moe biti. Ali kako misli onaj
mladi to stoji onkraj postelje? asti mi, to je div u snazi
svladavanja. Ili je tako hladan u dnu svoje due? Tko bi ga znao."
Nikad nije imao priliku gov oriti s Jelenkom i ne moe ga prozrijeti
niti naslutiti to se dogaa u njemu. Lice mu je tako mirno i hladno.
Smijeh mu nije namjeten, ali nee biti ni radostan. Neto je u njemu
od prezira, u kutovima njegovih usana zamjeuje Petar Pan gnuanje,
to li? l te oi pune sjaja i plamena i smijeha prava su mu
zagonetka.
Jelenko se okrenuo i pohitao onamo gdje su ga svukli i skinuli mu
masku. Pokupi ogrta, oklope, smota ih i pristupi gospodinu
Verbeciju:
Mislim, uzvieni gospodine, da je sada ipak sve razjanjeno,-- Samo jedno nije, mladi moj pri|au-iiu - oslovi ga on ljubazno.
Tko su ti neznani otmiari koji su zamislili neizvedivu otmicu? I
tko je taj koji je donio ggihovu poruku mojoj snahi?
- To e vaa uzvienost biti prisiljena da istrai. Glavno je za mene
da ste se uvjerili kako to nisam mogao biti ja.
- Zao mi je to smo posm i na vas, ali vidite povod -je bila ova
tajanstvena vijest donesena gospoici Vileni.
- Time je stvar za mene sretno svrena. Nitko mi ne moe osporiti da
sam svojih tisuu dukata estito zasluio. Doista je tako.
estit vam, mladi plemiu.
i Opratam se s vama gospodine Draeniu, i velim: kad god
elite da rijeim svoje stare raune, spreman sam pristupiti.
Htjeli biste me liiiti moje mlade sree? - nasmije se Dra-"mc
ljubazno.
Jelenko mu uzvrati istom Ijubaznou: , ,Ne elm vas " asa
oteti vaoj mladoj srei i preputam
"na da me vi zovete kad budete eljeli.
>R|) i
273

4
Verbeci se priblii Jelenku i potapa ga po ramenu: vr - Mladi
ovjee, moram priznati da mi se vrlo sviate.
- Neobino ste me poastili, uzvieni gospodine - odgovori on
smijeei se.

- Vi ste, dakle, mome neaku prepustili da on odredi kad tete se

pobiti. To je vrlo lijepo i plemenito. Zato mi se ini da mi ne biste
odbili kad bih posredovao u pomirenju izmeu vas i njega
Jelenko pogleda Verbeciju u oi i odgovori ozbiljnim ::lasorn
- Nai se rauni tiu neprijateljstva koje je nastalo izmeu nas
dvojice zbog crvenog oklopnika. Gospodin Draeni prolazio je Turopoljem, progonio narod, a sva svoja nedjela strpao na moja leda i ja
sam ga uhodio sve dotle dok nisam raskrinkao crvenog oklopnika. Htio
me pred mojim vlastitim Hrvatima iva spremiti u grob sramote. A oni
su me i posuli svojim sumnjama i objedama. To se ne da tako lako
rijeiti kao to bi se dalo da se radi o kakvoj djevojci.
- Ali, mladiu, sad znate da je to inio iz ljubomore, vile o tome ne
moe biti rasprave. Nadalje, u nedjelju dolaze u Lukavac izaslanici
Hrvata da s njima potpiemo utanaenje koje je provedeno
posredovanjem zagrebakog Kaptola i sad mislim: moj neak uinio bi
pametno da poslua moj savjet, te da ba kao i vi obojica primite
posredovanje da se i ova stvar rijei mirnim putem.
asak je oborio oi i zamislio se.
- Znam, mladi plemiu, teko je pristati na pomirenje kad je
ovjek tako mlad kao vi, tako smion i samosvjestan svojih prava kao
to ste vi, a nita manje nije smion ni moj neak, a ipak vas poziva
da odgovorite. On vam je ve dao zadovoljtinu i priznao da je sve
uinio u zabludi ljubomore, on e to opet priznati. Ako se vas
dvojica izmirite, bilo bi vam lako izvriti elju da poete odmah na
bojite gdje vas eka bojna slava. H
- Da, moja je elja da odem to prije na bojite kamo me, zove i srce
i dunost i elja da se ogledam s neprijateljem, ali . . .]
- No, dakle, gospodine Kueviu, odrecite se megdana s mojim neakom.
- Ali, ujae, vi molite za mene? To neu dopustiti.
- uti, mladi vjerenice. Za tebe nita ne molim, naprotiv, nudim
gospodinu Kueviu pametni mir, a on, zanositi hrvatski junak,
stotinu e puta radije pohitati na bojite i pobiti neprijatelja
negoli ekati tvoje ozdravljenje da se bije s tobom. Njemu je
neprijatelj na bojitu stotinu puta dragocjeniji cilj negoli obraun
s tobom u svoju linu korist. Mislim, gospodine Kueviu, da nema
pametnijeg rjeenja nego ovo to sam predloio.
- Priznajem i prihvaam.
Uskomeali su se na taj odgovor. Ni Petar Pan nije to oekivao, a
valjda ni sam Draeni.
- Vidim, mudri ste kao to ste i beskrajno hrabri i smioni, mladi
plemiu - pohvali ga Verbeci. - A te dvije kreposti otvaraju svakom
mukarcu sva vrata do uspjeha. Dobro baratati maem moe svaka mirna
ruka, ali mudro odluivati, tome treba pameti. Sad bih va"

. i vmitati edie je va gatalac?

 "io
ujak trgnuli,
htl f "io sluaju, bez ikaU , upaJice Draeniu se ini da njegov
ije im je zapitao za gataoca, svi su se Zato on pita za nj?
Jelenko odgovara
^ svojem gatalakom
7akonu tjera demone. Ja ih nikada nisam vidio, ali on tvrdi da se
femoni hvataju skutova ljudi i zastiru vid vidovitom ovjeku da ne bi
ioiao vidjeti u budunost i upoznati ukuane ega se moraju uvaU.
Hekoh vam: tono mi je ka/no da CL- me razotkriti i zato me otkne
gospodina Draenia nimalo nije iznenadilo.
Htio bih da dovedu ovamo gataoca - ree Verbeci. Petar Pan se smjesta
prvi javlja da e ga potraiti:
- Dovui u ga ovamo za iju i stresti tako da e upamtiti kad je
meni pokvario moju divnu lakrdiju.
Nitko nije imao nita protiv toga da Petar Pan ide. Dotle se Verbeci
uputa s Jelenkom u razgovor o bojitu, o Turcima, a zatim o
utanaenju pomirbe koju oekuju u nedjelju.
Sav uzbuen potrao je Petar Pan okolo trijema ravno u oru-arnicu.
Tamo jo uvijek si> gatalac i Vojko, smeteni u tekoj neizvjesnosti
zbog onoga fco se dogaa jer jo uvijek nema Vilene.
Lakrdija zatvori vrata i na brzinu im saopi to se dogodilo. Uputi
ih kako e se opravdan to jo uvijek nisu bili preko mosta.
Vojko je ostao u oruarima a Petar Pan povede gataoca trijemom u
Draenievu sobu.
Dok je Verbeci ispitivao Jelenka, ovaj nae shodan as da ga opet
podsjeti na svog druga
- Uzvieni gospodine, kad me tiospodin Dra/eni ispitivao otkud
gataocu brada, priznao sam: ni njegova nije prava. Evo zato. Taj
mladi plemi bio je ve u svojoj esnaestoj godini udo. Znao je
ljudima proricati budunost Svi su se tome divili. Tu je sposobnost
batinio od svoje bake. I danas, protiv svoje volje prorokuje bolje
od svih staraca, ali, naravno, mladome se ne vjeruje, jer gatalac
mora biti sjedobrad. Kad sam ga zamolio da ide sa mnom, molio sam ga
neka se preobrazi u starca On, dakle, nije pustolov ni laac, nego,
uistinu, pravi pravcati vidovnjak. Izvolite se o tome uvjeriti i
dovesti mu ljude koje nikada nije vidio pa e pogoditi tko su i to
se sve s njima dogodilo u prolosti.
Ne bojte se, nisam ga dao zvati da ga pozivam na red. Ni asa ne
kanim dirati u njegovu masku ni u odoru. Naprotiv, elim neka svima
redom gata, pa makar se Petar Pan sto puta ljutio. U subotu je svadba
i moe nastaviti svoju lakrdiju.
Pencinger, meutim, slua razgovor izmeu svog gospodara i mladog
Kuevia i pomno prati svaku rije. Na vratima stoji etovoda yencel,
ne mie se i eka fto e se iz toga razviti.

Petar Pan otvori vrata, a gatalac u svojoj tamnoj haljini s visokim

tuijcem i crnom tkaninom zasjenjenim licem stupi u sobu. Verbeci ga
oslovi vrlo prijazno:

275
274


- Gospodin Kuevi dobio je svoju okladu. A vi neete pri tome loe
proi. Nadam se da emo svi biti zadovoljni man-stvom. Jeste li bili
na mostu?
Draeni eka odgovor. Taj mu odgovor, to mu je rekao eto-voda,
mora potvrditi ili porei.
- Nisam jo bio, uzvieni gospodine, jer plemi kojeg sam odabrao da
mi nosi kotao sa eravicom tek je ovoga asa stigao k meni u kulu
gdje sam molio.
Petar Pan brzo razjanjava:
- Evo to se dogodilo. Kardinalov plemi otiao je u kuhinju da trai
kotao sa eravicom, ali ga nitko nije razumio. Zaboravili smo da on
ne zna jezik ovih ljudi. Natezao se s njima dugo, onda je opet doao
gore i zamolio nekog slugu iz blagovaonice da sie, ali uzvieni
gospodin je ovima zapovjedio da se nitko ne smije maknuti iz
blagovaonice. Tako talijanski plemi eka. Nije slutio gdje se nalaze
uzvieni gospodin ili moje velianstvo.
- Nita zato - naglasi gatalac - otii u sada na most, majcar je ve
pao debeli mrak, samo trebam gorue eravice.
- Uinite sve to je potrebno da istjerate demone koji vam spreavaju
vid - ozbiljno e Verbeci gataocu. - ekat emo snpljivo u
blagovaonici. Vi ste oito iz Turopolja, domai sin, je li?
Gatalac potvrdi:
- Jest, odavle sam. ;
- Dakle, ne elim se ogrijeiti o domae obiaje. Zato, gospo
dine Kueviu, pozivam vas: ostanite s nama na veeri i na konaku,
isto tako i gatalac, a sutra kad god vas je volja, moete ostaviti
dvorac. Nemojte se uditi - nasmijei se Verbeci gataocu - to
elim gospodina Kuevia pozvati kao milog gosta. Malo prije se u
ovoj sobi zbio vaan dogaaj. L
ovjek u crnoj halji okrene se prema Jelenku, a Verbeci naglsf
ava svaku izreku kao da mu je naroito stalo da gatalac upamti
svaku rije: *
- Gospodin Kuevi i moj neak prihvatili su moje posredo
vanje i pomirili se. Nestalo je medu njima neprijateljstva. Gospodi*
Kuevi i moj neak rijeili su sve mirnim putem i tako e gof
spodinu Kueviu biti omogueno da izvri svoju najtopliju elju!
da ode na bojite. *

Gotovo zapanjen stoji gatalac i oito ne moe vjerovati svoji"

uima ni oima.
- Uistinu je tako kao to veli uzvieni gospodin - potvrdi Jelenko, a
iza njega i Draeni. - Verbeci se neobino uri da opet preuzme
rije:
- Moja budua snaha priznala je glasno i jasno da ljubi mojeg neaka
i ne eli ga ostaviti do smrti. Svi smo zadovoljni, a sad vas molim,
slijedite me. Tamo u blagovaonici sigurno su svi ve napola mrtvi od
nestrpljivog ekanja.
- A to kanite sa mnom, uzvieni gospodine? Zar sam ja danas suvian
pod ovim krovom? - ljuti se Petar Pan. - Moju slubu
276

a-itilic odnijeli ga svi demoni. preuzima gatare, Jd.nc
^ ^ ^^ _
* r ^dovoiiti svojim prorounMvm gospodare ovog dvorca.
e glas i zaotrio svaku rije da pobudi u svima uvjerenje
shvaa svoju zadau. Jo se nadaju i on i Petar Pan
a^^-pan jer pouruje da se ide u blago-vaonicu. ^. ^^ onamo
j nai gosti.
Dneni slua kako njegov ujak odreuje. Zar njegov ujak kam s
Kueviem sklopiti mir da se ulaska Hrvatima jer ih treba?
Gospodine Pencingem. vi ete odvesti gospodina Kuevia u
hheovaonicu veli velika - a zatim gataoca otpratite dolje neka
notiera demone. Tada e se vratiti i svima nam redom kazati bu
dunost I ti, Petar Pan, idi s gospodinom Kueviem i podvon ga
veerom. Ti si katelan i wim upravlja. _
- Kakav sam ja katel i , posljednji sam sluga - ljuti se on.
- Svi ste mi razorili moju komediju.
I Petar Pan otvori vrata, a Kuevi se nakloni Draemcu, istodobno
Vileni. Gleda sad jedno sad drugo, kao dvoje obinih znanaca i veli
mirno, sabrano, ali vedro:
Zbogom! Bilo sretno! I okrene se da ide prvi na vrata to ih dri
otvorena lakrdija. Nije ek.,. > m njezin ni Draeniev odgovor.
Djevojka se malo povukla za uzglavlje i uhvatila se za postelju.
Pogled joj se upro u ledeno Kuevievo lice. Dok je rekao zbogom,
naklonio se i izaao, njoj se zamrailo pred oima. Osjea kao da ga
je vidjela posljednji put u ivotu. as-dva slua odjek njegovih
koraka. Vrata su se zatvorila, a njoj je kao da su to vrata groba.
Kad su oni izali. Verbeci pristupi k postelji svog neaka i uzme
Vileninu ruku.
Za danas je dosta, djeco moja. Odvest u vas u vau odaju, lijepa
moja snaho. Va je vjcrcnik izmoren, treba da spava.
Noge joj klecaju pa ide polagano kao da joj je teko ostaviti sobu. I
prui vjerniku ruku sa smijekom:

Veselim se to u vas sutra vidjeti. Sutra ete biti jo svjeiji

nego danas.
Jedva je smogao toliko snage da joj ree nekoliko ljubaznih rijei.
Napor od stalnog prct n :ij potpuno ga je skrhao. Dok ona ide,
Draeni dade znak ujaku. On samo kimne i pode za njom. Cetovoda se
makne i otvori vrata.
Kad su oni izali, Dra/aiu zovne etovou:
- Doi ovamo. to veli? Je li oklada ili otmica?,);"r . >*
- Sigurno je otmica, znam zasigurno. ; V-:-.- -.
- Gatalac ti je prodan tajnu?
- Netko drugi. Rei u vam sve. Sad bi nju trebalo uvati da je
gatalac ne odvede.
- Da. da, brzo slijedi uzvienog gospodina, pred njenim vratima.
- Ako bi htjela izai na trijem.
277


- Nee joj dopustiti, poslat u nekoga da straari nou. Reci ujaku
da ga ekam.
Pouzdanik otri sav sretan, kese su njegove. KuJevi ga je obo
gatio. A Draeni je ostao sam, oslukujui korake na trijenm j
oekujui povratak svog ujaka. f
Klonuo je na jastuke. itavim mu tijelom prelazi umor. l enje ga je
sasvim unitilo. Sklopi oi i miruje, ali samo kratak > Ve se
otvaraju vrata i ulazi Verbeci:
- Poslao si eto vodu da straari pred njenim vratima?
- Da, ne smije izlaziti ni koraka.
- Ne razumijem te, sinko. Tvoje ispitivanje as sam shvac
as opet ... ^ ,",! >]>< "
- Shvatit ete me. >;,V - r - Kuevi je oito doao za okladu? .
- Lae. Doao je da otme Vilenu.
- Bulazni. Kad bi je htio oteti, morala bi ona pristati.
- A zar mislite da nije pristala? Jest, ekala ih je.
- Da je pristala, ne bi te ljubila, ne bi ti odala to oni kane
uiniti.
- Nije mi nita rekla, samo sam to kazao da Jelenku razderem duu. I
vi ste pali u mreu njenog smijeka, u mreu njene himbe.
- Ona himbena, poto je tako istinski priznala ljubav?
- La, la je sve to veli ona. Ona to je neko bila tako ljupka,
mila, podatna, posluna. Nekad je vjerovala svakoj mojoj rijei,
oboavala me, opajala se mojim junatvom, svakom mojom rijei pa i
mojom ljepotom.
- Zato je lagala? Zato.
- Zato to ljubi Jelenka.

- Ona ne bi mogla tako uvjerljivo govoriti pred njim, razumije ii?

Nikada se ne bi mogla tebi umiljavati pred njim ni da je bacimo u
tamnicu. Ne bi tepala tako slatko, ljupko i gledala te kao da bi te
najvoljela ogrliti.
- Ba zato to ga tako ljubi, zato je to sve uinila, to joj je dalo
snage da se pretvara do besvijesti, ekajte. One veeri kad sam
nehotice rastrgao svoj povez, stao sam joj govoriti da imam Kuevia
u svojim rukama i slikao joj muke to e ih prepaliti. Rekao sam
kakva ga ekaju muila i umrijet e izmrcvaren.
- To si joj rekao? Zato si joj to rekao luae?
- Da je prisilim da se oda. Htio sam iz nje izvui, makar nijemo
priznanje, ljubi li ga i koliko.
- Sad se ona posluuje tvojom ludom ljubomorom? im ga je vidjela,
znala je: stavit e ga na muke, naravno, pretvarala se samo da
dokae kako ljubi tebe?
- A kad me o tome uvjeri, neu ga muiti ni smaknuti. To je ona
zamislila. I to sam ja bio s njime prijazniji, to.je ona bila
Ijupkija prema meni da Kueviu osigura slobodan izlaz ispod ovog
krova.
Namrtena lica slua Verbeci svog neaka. Dakle, ipak ona ne , 78

u nireova neaka? On ima pravo: u svom srcu nosi lijepa plavua J
druga iz djetinjstva. Je li sve to mogue? Nekoliko trenutaka ^ove u
pamet Vilenino nasmijeeno lice, sjajne oi, itav izraaj do bia
to je odraavao du L istinsku ljubav prema Draeniu. nje"Dok
promatra tu sliku, fini mu se da je njegov neak u zabludi, ali kad
on razjanjava, vjeruje njegovim tvrdnjama. A subota?
- uj, sinko, neka je sve onako kako ti predmijeva. Ali u subotu se
ima obaviti vjenanje Zar e ona poi za tebe iz ljubavi
prema tom Kueviu? ...*..
- Ona e se vjenati sa mnoir i a njega spasi kad ve nije mogla
pobjei. etovoda mi je donio tu vijest u posljednji as kad je
Kuevi ve bio ovdje i, vidite, obistinilo se. Jelenko je doao s dm
gataocem da je odvede. Bilo je ugovoreno da ona doe u oruarnicu,
tamo uzme njegovo odijelo i pod .onom crnom haljinom s tuljcem na
glavi i crnom kukuljicom na licu, ode. Zato je traio da nitko ne
doe blizu, jer e se demoni javili " njihove halje. Zato da nitko
ne bi bio u njenoj blizini dok bude prelazila preko mosta i moda u
koru ili kojoj kretnji zamijeti enu. Sve je to bilo divno
zamiljeno.
Verbeci razmilja, ogledava tu zamisao sa svih strana i onda mu se
oi irom otvore:
- Ako je sve tako, onda je netko Vileni morao donijeti vijest o tome
to e se dogoditi?
- Da, ona je tu vijest sigurnu primila. Kad sam je pozvao k sebi samo

zato da ne bi dospjela otii u oruarnicu, sva je bila blijeda i

drhtala je.
- I nisi je pitao o tome.
Nisam htio priznati da neto znam. Ni za ivu glavu ne bih priznao da
je ona htjela pobjei, ni njoj ni njemu. Uzimam njene rijei kao
istinu. Zar niste opa/ili u svakoj :iii>ioj njei zato sam namjetao
ona svoja pitanja. Da i/a/o\cm n|cne odjiovoie KUH moraju njega
smrtno izmuiti, ra/dirat: Uivao sam, gledajui kako mu derem srce.
komadi po komadi. Jnk on ne sluti zato ona dokazuje svoju ljubav
prema meni Sad mora i on vjerovati da ljubi mene, da se opet vratila
Mora vjerovati kao to ste vjerovali i vi, iskusni lukavac.
Razumijete li? Ona je morala pred njim otkrivati svoju ljubav
~ Od koga si ti batinu tu dosjetljivost u muenju drugih? Majka to
nije bila, a kau ni otac. ovjeka jeza hvata kad pomisli Kako si
oboje razapeo na muila.
- Bakaev neak Fcrenci \> i a r ; i .hn mrnja, valjda ju te mrnje
stvorile od mene okrutnog krvoloka. Ali uivam. No, <znije je sada
to ste kanili tom pomirbom izmeu mene i njega? viisnte da u ga
pustiti sutra u Turopolje kako biste vi zadobili "jegovo
Prijateljstvo i u hrvatskim kr.tieuma P ka to vie vojnika *
obranu granice vae zemlje? Tu se, ujae, varate.
Jo nije dospio odgovoriti, kad na \iaia uia/i potkastelan i javlja:
Njegovo velianstvo Moli uzvienog gospodina neka odmah
279


doe k njemu. Kralj, princeza i kardinal dosauju se i u trpijivo
ekaju gataoca. Mole uzvienog gospodina neka odredi da to prije
doe.
- Sad ne moete otii, ujae - usprotivi se Draeni. - ?eb da mi sve
kaete Sto ste nakanili.
- ekaj, sinko, strpi se, nisi jo ni veerao. Moram se odazvati
kraljevu pozivu, ve zbog kardinala i princeze. Odmah u se vratiti,
a ti, potkastelane, ostani ovdje, poslat u ti vraa. Vrlo si blijed]
sinko moj, sve se bojim da ti je to uzbuenje nakodilo.
- Znajte: on ne smije ispod ovog krova.
- Dobro, dobro, vratit u se - i pohita iz sobe.
* * *
U blagovaonici su svi strpljivo ekah gataoca da istjera demone^ da
se vrati i svakome kae to ga eka u budunosti. Nestrpljiviji od
svih je kralj Vladislav. Neprestano slae u mislima pitanja koja e
postaviti vidovitom ovjeku.
"Kako u dugo ivjeti, hoe li moje prijestolje naslijediti moj
Ljudevit? Hoe li biti zdrav, ili e ostati nezgrapan? Moda e ipak
izravnati svoja leda i odrasli u mladia?"

I poinje se nadati da e tijelu njegova sina kakav arobnjak dati

prirodne oblike. I hoe li on imati enu, hoe li imati djece i hoe
njegov rod ostati na tom prijestolju dugo, zauvijek?
Neprestano pogledava na vrata kad e se vratiti vidoviti ovjek.
Princeza takoer oekuje od gataoca svoju sudbinu. Premda je ve
unaprijed smatra sigurnom, ipak rado bi ula da on to potvrdi.
Nestrpljiva je i zbog toga to je Vojko otiao s njim i jo se ne
vraa. A njega eli uvijek gledati.
I vojvoda je praznovjeran i on teko eka gataoca. Vie od svih
nestrpljivi su Mladen, vitez od Srednjice i Stjepko Brodari. U
mislima ga neprestano prate kako je otiao u oruarnicu, kako onamo
dolazi Vi lena, odijeva se u njegove halje. Dogaa li se sve kako su
zamislili? Dok razgovaraju s drugima, misle samo o tome. Jedva koju
misao posveuju vitezu kojeg je Draeni pozvao da mu krati vrijeme.
Sakriva li se pod onom maskom: Jelenko Kuevi ili Antolkovi?
Uvjereni su da ga Draeni ne moe prepoznati. Oito vrlo dobro
pripovijeda kad se ne vraaju ni Verbeci ni Pencinger, a ni Petar
Pan.
Vrata se otvore. Sve su se glave okrenule. Svi ekaju ovjeka s crnim
visokim tuljcem i crnom kukuljicom na licu. Preko praga korakne s
jedne strane Pencinger, a druge Petar Pan, a u sredini mlad mukarac
u odori hrvatskog plemia, uzdignute glave, pristao, uspravan, gotovo
drzak. Stjepko Brodari i Mladen ukoili su se od uasa. Vojvoda od
Ferare i princeza zapanjeno zure u nj. Odmah su ga prepoznali. Mnogo
su dana sproveli s njim u onom umskom dvorcu. Pogled, rije ili
usklik lako bi ih mogao odati. Okrenuli su se oboje jedan k drugome i
samo pogledom sporazumjeli: sad se moraju svladati i priiniti kao da
ga nikada nisu vidjeli. I Ferend
280

, v ,H ie orat.o crvenog oklopmka u Turopolje, vidio je tamo * w?u iS
a ne poznaje i Boi mu se da je stigao novi gost. Jelenka. ."^JJ^
utc j nijemo /ure u nj. Samo vojma i Draemevi
momci kliknKluSSe"ic^onajato ga tak." /edno tra/i gospodin Draeni.
J T uci obeao dukate On glavom tu, pod ovim krovom a 23 "okova*
Dolaz nasmijan. ve*o, vedar i smijei se. Stoto znai? mjc
okovdpnn(,7neer j pclar Pan" Poznaju vojnici svog gospodara, ne Vde
gAn3ti kako h, Jelenko doao k njemu u posjet. Svi ve mogu:" ,,, ,
(tm) Jelenkove t\w vjeala. Jelenko Kuevi ulazi. use duboko princezi i
_",,. - . noi?-pitakndj.
Jelenko zna tko to pita, ali se ini kao da ne zna i odgovara
UJUdn Dopustite, gospodine, razjasnit u. Okladio sam se da 6u pod
ovai krov za tisuu dukata. Pretvorio sam se u putujueg viteza i
potraio najboljeg gataoca u ovmi kraju kako bi me pustih u dvorac.

Ime mi je Jelenko Kuevi, plemi sam iz ovog kraja

Kraljeve male oi zatreptal ,u. clcdajiu-i. mladia. Je h dobro uo/
To je taj voda ustanika koji je raskrinkao Draenia i vodi borbu
protiv kneza Brandenburga? r.
im je knez uo to ime ustane i htjede neto reci, ah mu brzo
pristupi Pencinger i stade mi aptati i umirivati ga. Sav crven od
Ijutine, knez se pokori Pencigerovim razlozima i sjedne natrag uz
Danijela. .
- Dakle, za okladu ste doli pod ovaj krov? - pita kralj. - l
dobili ste okladu?
- Jesam i sad sam bogata. Smjesta se umijea Pencinger:
- Mladi se plemi ra, : ki "n u sohi gospodina Draenia, a zatim je
uzvieni gospodin pozva mladog vite/a d.i mu bude gost do sutra.
Ali sutra vie nee izii iv ispod ovog krova. Ta jedna jedina misao
lei u svakom oku Samo se on smije i veselo gleda oko sebe ljude,
odjevene u najsmjcM.i i odijela. Lica su im raznobojnim ma-stilom
iskrivljena pa ni tali"-^ od njih ne prepoznaje. Samo po vrstim i
snanim rukama i po kotunjavim visokim pojavama sudi Jelenko Kuevi
da su to oito vojnici i Draenievi momci s kojima &e ve negdje
sreo i pobu Meutim, kralj pozove k sebi potkastelana i naloi mu da
dozove Verbecija.
- Po/i vam vas mladi plemiu, sjednite k stolu.
- Sluge, podvt-nu gosta - odredi katelan Pencinger.
Na stolu su pune zdjele peenja i kolaa. Dok su oni tamo
raspravljali, sluge su ilt i jelo. Oni drugi ve su estito namirili
glad, a sada im svakog asa pune vreve.
Jelenko sjedne i uzme ponueno peenje. Samo letimice izmijeni
Pogled s Mladenom .c " . opazi uas u oima druga.
Nastoji ga ohrabriti vedrim smijekom i doskoicama.
281

***" - Tako je to - vikne Petar Pan. - Ja, koji sam sve to danas
spremio, mene nisu ni pozvali k jelu. Sve to mogu zahvaliti mladom
vitezu. Kao razbojnik, provalili ste u ovaj dvorac i razorili moje
umno djelo. Platit ete to jo veeras.
Onda Petar Pan ustane i uzme u ruke vr: - Svima ovdje javljam: ovaj
vitez koji je razorio moje umno djelo duan je platiti od svoje
oklade petsto dukata meni za odtetu. Vi ste, gosodine bili drski i
dobili zato tisuu dukata, a ja sam uman, dosjetljiv, duhovit, a ne
mogu oekivati ni prebitu krajcaru. Gospodar ovog dvorca je krtac.
Ne skaite, knee, krtac ste, to znamo svi. Za sebe ne, samo za
mene. Svi ste vi krti prema meni jer imate novaca, a ja pamet, a to
je vrlo jeftina roba.
Pripovijeda i dri zdravicu, izaziva Jelenka, a on mu odvraa,
protivi se da mu isplati odtetu.

Nastaje boj rijeima izmeu Jelenka i Petra Pana. Ljudima nikako nije
do smijeha. Princeza, vojvoda i sam kralj ne mogu shvatiti smionost
mladog plemia. Ne mogu razumjeti kako i sad moe zbijati ile dok
svi u dvorani vide iza njega stratite. Svako je od njih ve uo
stotinu prijetnji kojima se Draeni prijeti i svatko je bio svjedok
koliko ga je puta svojini rijeima smaknuo. Svi oekuju da se neto
ovdje mora dogoditi. Svi smatraju da je Jelenko osuen na smrt, dok
on slasno jede i duhovito odgovara alama Petra Pana.
Svi vjeruju da mu je to posljednja veera. Vojnici, momci i sluge ne
osjeaju zbog toga alost, ali poitanje. Smionost i hrabrost u
njihovim su oima najvee kreposti i vrijede im vie od svega blaga i
bogatstva. Kad Jelenko sjedi i veera pod krovom grada Lukavca, onda
im se to ini prevelika smjelost. Sve ih sapi nje izvjedljivost i
teko oekivanje to e biti s njim. Kad e pasti smrtna osuda? Zar
jo ove noi, ili sutra u zoru? Na koji ga nain kane smaknuti? Nitko
od Lukavana ni asa ne sumnja da bi ga Draeni mogao pomilovati.
Junak, voa hrvatskih ustanika, to se usudio doi pod krov grada
Lukavca i sad oekuje teku sudbinu, toliko ih zaokuplja da su ak
zaboravili i gataoca koji bi imao doi i koji je prije zaokupljao sve
njihove misli.
Otvore se vrata i ulazi Verbeci. Svi pogledi uprli su se u nj i pali
na Jelenka Kuevia da dovedu tu dvojicu u vezu. Ali uzvieni
gospodin isto je tako vedar i veseo kao i onaj koji sjedi za stolom.
Otiao je na svoje mjesto u blizini kralja i vedro se nasmijao:
- Sve se bojim da e na mladi gost ostati gladan.
- Uzvieni gospodine, nisam toliko pohlepan za jelom da bih mogao sve
to pojesti - veli Jelenko Kuevi.
Zatim Verbeci sjedne, uzme vr i stade govoriti. Svi bez daha
sluaju:
- Dogodilo se udo. Mladi plemi za okladu dolazi pod ova) krov, a
ispred postelje mojeg neaka on se razotkriva. Svi smo se obradovali
tom posjetu, svima javljam preradosnu vijest: ne samo to emo u
nedjelju slaviti izmirenje s narodom u ovom kraju, nego su se moj
neak Draeni i gospodin Jelenko Kuevi malo prije izmirili j
282

H ekli svakog neprijateljstva Gospodin Kuevi odluio je sluiti
X domovini i odlazi na bojite. Ali prije nego ode, pozivam ga
H u subotu prisustvuje vjenanju mojeg neaka sa upanovom keri.
Svima se ini da su demoni zaplitan vrzino kolo, sve se sruilo
lavce nitko to ne moe shvatili Draeni i Jelenko Kuevi izmini? Kao da je bijeli dan SviNSekaju to .e rei mladi plemi.
T - Da. istina je - naglasi Jelenko Kuevi - uzvieni gospodin
oozvao nas je obojicu da se izmirimo. Mi smo ga posluali. I zato
L rpkam dok gospodin Dra/emc ozdniv i da se s njim pobijem kao to

nc ctiv1** c1 f *
j i " *w t i*
sam to obeao i njemu i KM, ve idem na bojite. Zahvaljujem
uzvienom gospodinu na pozivu. Htio bih ve sutra krenuti u Bosnu
gdje trebaju svaki ma i svaku^ desnicu
Verbeci je popio vr vina i odgovorio:
Vidim: vrsto ste odluili krenuti na bojno polje. Ne smijem vas
zadravati. Danas ste na gost, a sutra u zoru moete slobodno otii
svojim putem kojim vag zove dunost prema domovini. Veseo sam i
radostan to idete i/mireni s mojim neakom koji e u subotu biti
vjenan sa upanovom kerkom.
Sve to promatra Stjepko Broane s neobinom pozornou, Ne zna jo
kako je dolo do razotkria putujueg viteza, ali vjeruje da je
Jelenko pristao na pomirbu g Draeniem jer je uvidio da mu drugo ne
preostaje. Pomno promatra Verbecija. Sve je izrekao uvjerljivim
glasom. Pogledava preko tula Petra Pana. to misli on? Vjeruje li
to se tamo dogodilo? Srce Mladena viteza od Srednjice sapinje
strava. Ne smije ni jednim pogledom pokazati interes za Jelenka, a
kamoli pristupiti k njemu. Nadaju se da e Petar Pan svojim alama
neto uiniti kako bi se oni mogli neopaeno pribliiti i saznati to
se zbilo i to se ima oekivat:, kakve e biti posljedice Jelenkova
razotkria. Kralja Vladiskivu najvie zanima gatalac koji jo uvijek
ne dolazi. I dok su vojvoda i princeza zabavljeni dolaskom Jelenka
Kuevia, a Stjepko i Mladen zabrinuti i puni neizvjesnosti, kralj
Vladislav misli samo na proroanstva i najposlije zapita preko stola
Pencingera:
to je? Zato ne dolazi gatalac?
- ini se, velian t - ubaci Petar Pan - u ovom je dvorcu itava
vojska zlih demon.i a opkopi nisu puni vode da bi mogao sve potopiti.
Katelan se pouri kralju da ga umiri:
- Pratilac kojeg je gatalac uzeo nije se mogao sporazumjeti s onima u
kuhinji i nisu nu. j i eravice. Po svoj prilici kuhar se boji aa ne
bi tkogod to zapalio, morat u sam pogledati to je.
bvi su uli odgo\ r. Jelenko pogleda Petra Pana je li on uo.
^ospodin Verbeci po, M. vr vina i odreuje kastalenu:
... ekajte malo. barune moram pogledati svojem neaku, a vi se
pobrinite za gataoca. Morali bi mu spremiti veeru.
I2ish su zajedno iz sobe. Lakrdija se razmahao i stao vikati: su .
Uzviena ljepotice, najljepa princezo, gospodo, svi oni koji
e prejeh na ovoj sjajnoj veeri pa ih titi eludac, neka prihvate
283


moj lijek, a taj je smijeh. Sad u vas toliko nasmijati da biste
mogli odmah naruiti kuharu neka spremi drugu veeru.

- Da, daj - vie mu kralj - skrati to vrijeme dok ?atalac ne protjera

zle duhove. Samo se uri, elim zaboraviti sve zlo Sto se negdje
skriva pod ovim krovom.
Petar Pan skae gore-dolje, sav sretan to je dobio od kralja,taj
nalog i odreuje tko od slugu i vojnika ima da ostane i tko e 5to
raditi. Zatim je stao u blizinu kralja i digao ruku u znak da svi
zaute:
- A sad upamtite to u kazati. ala koju u sad izvesti zaklonjena
je iza onog zastora gdje straarc moji kraljevski "jmci. Da je mogu
pokazati, trebam dva pleata snana momka, ne - as vojnike, pismene
ljude trebam koji e znati baratati onim to sam tamo pripremio.
Trebam duhovite, dosjetljive glave na jakim pleima. Gospodine, vi,
kako li se ono zovete? Da, gospodine Kueviu, pokvarili ste mi
komediju koju sam prikazivao. Ne samo da mi morate platiti petsto
dukata, nego ete mi platiti i vaim vrstim pleima, a noneto i
vaom glavom jer ba niste bez duha. Biram vas i ; i ijedam: doite
iza onog zastora, pokorite se mojoj zapovijedi i odjenite se kako ja
elim.
Stjepko osjea da Petar Pan ima neto na umu, a oito i sam Jelenko,
jer je smjesta ustao i pokorno sagnuo glavu:
- Vi ste jedini, gospodine lakrdijasu, kome se pokoravam. Dakle, evo
me i duhom i tijelom u vau slubu.
- Dobro, dobro, ve ete vi cviliti kad vam ja odredim posao, a sad
jo jednoga koji je barem donekle jak kao vi. Ne bi li mi vaa
kardinalska milost dopustila zaposliti i vau pratnju koja > nako
nita drugo ne radi pod ovim krovom, ve badava jede i pije?
Vojvoda od Ferare se nasmije, princeza mu pomae i "gledae se na
svoje talijanske plemie. Meu njima je Mladen.
- Budui da mi eminencija doputa, biram onog mladia iamo - i pokae
na Mladena. - Vi ete biti druga rtva koju uvbarn.^ Hajde iza onog
zastora ekaju vas odijela i moje zapovijedi.
Skoi dolje i povede iza zastora Jelenka i Mladena.
U etverokutnom prostoru lee odijela i dva ormaria s rupama
postrance. S onkraj zastora je buka. Petar Pan uhvati oba mladia za
ruke i ape im:
- Oblaite se da imamo izliku i sporazumite se. Gospodin Ku-evi
neka odredi to misli i to eli, dotle u ih ja podravati u
smijehu, a zatim dolazim da ujem to ste odluili. urim se tamo da
zaborave na vas.
Odmah pohita natrag, zasue rukave i tek to je otvorio usta, ve se
ori smijeh.
Sami u kutu iza zastora uhvatili su Jelenko i Mladen neke crvene i
ute halje i plateve pa ih navlae na svoje plemike odore i pri tom
hitro izmjenjuju misli:
- Jelenko, to je bilo? Zar si se razotkrio?

- Draeni je znao tko se krije pod imenom putujueg viteza.

2*4

" ovom dvorcu bilo poz-* *> ".
? Brodariu. Vojku, meni i Petru Panu.
A ona? \ ona je znala. je.
adi
Mladen se zaea
Naravno,
.. MUdi raiabere
""*! S"K E* Ono "o vidin, u tvojem pog.edu "
S"S- D"! arahou je l. kakvu nikad nisam oSekiv".. a Vojko je
kriv on me naveo.
1 da upanova ki eli ispod ovog krova.
- l jest tako. jedva eka.
ojou, u njenu blizinu. Morali smo paziti da
nas tkogod ne vidi s njom Draeni bi smjesta planuo >J"bom^omJ
a to bi dovelo do suvinih razmirica. Drali smo se svi daleko od
nje, samo Petar Pan odla/io k njoj. ""inhnHiti
- A taj vam je lakrdija donio vijest da se ona eli osloboditi
Draenia?
- To nam je javio, naravno.
- \ to da se ona ne eli s njim vjenati? .. ____
- Samo se po sebi ,a/m Gospodin Stjepko Brodan razgo
varao je s njom za vrijeme teke Draenicve bolesti prije nekoliko
dana, pa bi ti on o tome znao neto vie kazati. Ali sad ga ne
moemo pozvati, Petar Pan ne moe sveenika uzimati za svoju
lakrdiju. .
Vi, vi ste svi vjerovah da ona eli osloboenje?
udno pita, Jelenko. vrlo udno. .
- Lakrdijasu je govorila da se eli osloboditi i znala je da dolazim?
- Kako ne bi /nala ZaSto to opet pita?
- } nitko, osim vas. nije znao tko dolazi u dvorac? Nitko, osim vas
etvorice: Vojko, mladi sveenik, Petar Pan i ona?
- Ona je izdala Draemcu Ona. >
285

37
Mladen se strese, zamahne tijelom u estokom prosvjetu:
- Ne, to nije istina. To ne moe biti.
- ime mi jami da ne moe biti? Reci: gdje su ti dokazi"? Stoji
razoruan, ne moe niim dokazati, ali ipak:
- Moje uvjerenje dokazuje mi da eli otii odavle kako je cjela
Petru Panu. ij
- Pa ipak je ona odala da dolazimo. I ono to je govorenoj o

gataocu jasno dokazuje da Draeni zna kako ju je imao o L! vesti

To mu je samo ona mogla rei i rekla je. "
- Tvoja tvrdnja tako je odreita kao da ti ima i dokaze? *
- Nisam li ti, Mladene, rekao da su mi to kazali oni rami?
- Valja upitati nju. Petar Pan e do nje.
- Ne brini se. Naao sam je tamo uz njegovu postelju.
- Vilenu si naao tamo? Uistinu ne razumijem. --
- Da, naao sam je uza nj, svu slatku, njegovu. -"*
- Onda ju je on dao dovui silom i tko zna kako ju je naveo na
priznanje ako je odala.
Jelenko je vrst i jak i podrugljivo se smije pa grubo i osobno
naglasi :
ali
II
si
*
- Vara se. Nije je dovukao silom. Nikakve sile nije moglo biti. Kad
smo stigli do Draenieve sobe, otvorili su preda mnom vrata, a ona
je sjedila uz njegovu postelju. Nije ni osjetila da su vrata
otvorena. Kako ga je gledala. Smijeila mu se, nagnula k njemu,
drali su se za ruke.
- Ona se oito pretvarala. Ponovo se Jelenko gorko nasmije:
- Sve vrijeme u onoj sobi priinjao sam se kako je ne vidim, ali sam
pratio svaki njen pogled. Razumije? Gledala ga je tako kao da emu
se baciti oko vrata. Sve mu je oprostila, zaboravila je najcrnja
njegova izdajstva. I neka je. Mene se ne tie. Sramota je njena, ali
ne daj se zavarati i ti.
Ponovo mu oi sijevaju, licem mu se prosipa bljedilo. Mladena ponovo
zahvaa strah da e poiniti neko zlo i upropastiti se. Pod ovim
krovom moe ga uvijek snai nevolja. Da bi smirio njegovo ogorenje,
Mladen brani Vilenu:
- Pretvarala se. To joj je savjetovao Petar Pan.
- Jadni lakrdija, zapao je u mreu njene himbe. Znaj, Mladene, sama
je jasno i glasno izrekla da je sve zaboravila, prela preko
prolosti. Kad se netko pretvara, ne moe govoriti ushieno kao to
je govorila ona. Glasno i jasno rekla je preda mnom: "Nikad ne bih
mogla ni htjela ostaviti Draenica." Oekuje s njim svoju sreu.
- Sve to moe biti samo uspjela obmana.
- Moe li biti uspjela obmana to je Draeniu odala nae namjere?
Sama je to potvrdila. Tko bi drugi mogao odati ako ste samo vas
etvoro znali o emu se radi? Potvrdila je svoju izdaju pred svima.
- ini mi se to upravo nemoguim, Jelenko. Zar nije problijedjela kad
je to rekla, zar te nije znaajno pogledala da ne vjeruje? j
286


Smjeila se puna sree. I kad ju je Verbeci pitao tko joj je u
Lukavac da je kane odvesti ispod ovog krova, zna kako je jar orila:
"Rei u vam to nasamu." Petar Pan osjetio je u onom iTkoliko je
ugroena njego \ a sigurnost. Moda je i zato rekla T* e mu rei kad
budu na sa mu.- Stidjela se optuivati Petra Pana, niemu okom u oko,
ali nema mu spasa, odat e ga.
- Kakav strahoviti pora/ Znai da je ipak htjela ostati? l zato je
Draeniu rekla to spremamo.
- Zalo nije smjesta ka/ala da se predomislila?
Ljubila ga je. l neka joj bude. Neka ga ljubi, ionako nikad ne moe
ni jedan mladi uzimati djevojku koja je ivjela s Drae-niem pod
jednim krovom, dakle, ima samo taj jedini put da njega ljubi. Mene
se, rekoh, ne tie. Ali tie me se to to ste me vi svi nagnali da
doivim ovdje mtjV-cu sramotu u svom ivotu, da zado-bijem smrtni
udarac njene osvete.
- Ne reci to, Jelenko.
Da, osvetila mi se za ono to sam je osramotio pred upanovim
dvorcem. Poruio sam je, odbio, kad mi je sama ponudila da otkupi
svog vjerenika. Zato je utjela, zato nije rekla istinu Petru Panu da
mi se moe osvetiti Gordana mi je utuvila u glavu da se moram oduiti
za ono to je uisi a /a mo]u r.uiku Ja sam to vjerovao. Nije li
moda i ona poruila po Vojku da sam to duan uiniti?
- Samo je Petar Pan govorio s njom.
- U svojoj je dui zasn<>\ ala osvetu i priredila mi onaj prizor u
sobi.
Ali. Jelenko, zar fei se bila stavila pred tvoju majku da nije htjela
sebe rtvovati za staricu. Kad je to uinila, ne moe ti se
osveivati !
Kako ste svi pali rtvom njene himbe. Svi. Zna li to je rekla pred
svima u onoj sobi, kraj njegove postelje? Rekla je: "Pred svakoga bih
bila istrala i zatitila ga jer s.im htjela da umrem od ruke onoga
kojeg ljubim!" .Sada govori, Mladene, ako zna.
Nije mogao odgovorni Tu se vie ne moe pronai nita to bi moglo
ponititi, opovri ono to je ona sama rekla.
Sad uti. Ne moe nai nita. Ni ja, ni ti, nitko. Rekla je pravu
istinu. A to sam naslutio onog dana kad mi je Gordana govorila o tom
njenom inu. U oaju je htjela da je on zatue. Moe li biti neto
razumljivije, neto prirodnije za djevojku koju je tako strahovito
poruio onaj kojeg Ijuhr. I ja bih tako uinio na njenom mjestu I ja
bih potrao pod onaj bi da umrem, spaavao koga mu drago.
Skren, Mladen klinu glavom. Protusloviti se ne moe. Sve je
takojcako veli Jelenko. Drukije ne moe biti.
Samo mi jedno K\i: kako se drala, kako je naglaavala te eci^- pita
Mladen.

. ,
glasom Ne moe slutiti, kako je to izrekla istinski. A
;M~ Kfko Polila je ruku na svoje srce, ono srce poklonjeno e se
ne moe otkinuti. Rekla je povienim, vrstim

19
drugo i ne moe biti, samo je to prava istina, samo je to ~>ravi
povod da je istrala pred moju majku.
- A ja sam povjerovao svima da sam duan uvui se pod ovaj krov na
tako kukavan nain u maski viteza da je oslobodim, a iaao sam je
kraj njegove postelje sretnu, nasmijeenu, i sluao kako mi u lice
naglaava da ljubi onoga kojem sam je htio oteti i eli M-CCU s njim.
Kakva je sramota pala na moj obraz. Da sam tada rogao smrviti itav
svijet! Ona je htjela umrijeti od njegove ruke, a ja^, ja budala,
vjerujem da je htjela spasiti moju majku. Moe li se* to podnijeti,
Mladene? Ne bih vie mogao nikome pogledati u vi u ovom kraju. Ne bih
mogao ivjeti ovdje gdje sam doivio n i inije ponienje, najcrnju
sramotu. To mi je nanijela Gordana. to laflje skrivio Antolkovi. I
Vojko. On je najvie kriv.
- Zato ba on, Jelenko?
- Jer mi je zadao rije da Vilena eli ispod ovog krova, a i vijek
sam sumnjao da bi to bila njena elja. Ona je ljubila onu hulju^A sad
pod ovim krovom, kad ju je namuio i uinio sluavkom, .krila se.
im joj je opet ponudio svoju ljubav i asti koje joj uonosi taj
brak, predala se. Uzviena gospoica, supruga gospodina Jraenia,
koit e se na dvoru i sjati svojom ljepotom. Raskoi e se okruiti,
a nita toliko ne ljubi kao rasko. Prezire siromatvo. Zato je iako
drsko ponizila moje potenje i dobacila mi da se kanim okrpidj njenim
bogatstvom. Sad mi je dala drugi udarac, oko u oko s njiHLJ Slutio
sam sve to. Slutio. Kad mi je Gordana u umskom d\ ivu predoila to
sam duan za uzdarje njenoj rtvi za moju ma;k u. neprestano su me
salijetale sumnje: nije li moda ona to r:.!,^ ; Gordani, nije li
moda ona probudila u Gordani tu misao, ne t li me ...
Odjednom se Mladen neega dosjeti i uhvati prijatelja za ruku.j
- uj, Jelenko, Vilena se mogla spasiti one noi kad je tvoja;] majka
izlazila, ali je sama odluila prepustiti opatiko ruho tvojoj majci,
a ona je ostala.
- Ti si lud. Nije mogla otii ispod ovog krova, eljela je ostati uza
nj. Zar ti to moram deset puta rei? Ne moe se otkinuti od, tog
ovjeka, u krv se uvrijeila strasna ljubav prema tome nitkovu-i
Otac, upan, sigurno je poznaje, inae ne bi dao privolu za
vjenanje, j
- Nemoj, Jelenko. Cijeli svijet smatra je ve njegovom. Tko bi^
vjerovao da se nije posluio njenim bespomonim poloajem? }
- I ne mo*e to nitko vjerovati jer je to sasvim nemogue. j

- Onda je samo zato pristala da ostane i vjena se s njim da

spasi svoj ugled. J
- A dovijeka zablati Berislaviev rod imenom izdajice. U onojj
sobi sve sam vidio i uo. A Draeni mi se u lice smijao dok j"
Vilena priznavala da je htjela umrijeti od njegove ruke. Stajao sam
zasut stidom. Moe li se to proivjeti, Mladene? . \
Stoji i blijedi, opet mu se trzaju trepavice. Licem mu sijevaju <
munje i navjeuju neto strahovito od ega zastrepi i sam Mladen. \
- to e sada, to?
288

_ Molim te reci mojoj majci i Jasenki to si uo, a ja idem iz no
dvorca jo danas i nikad me vise nitko nee vidjeti. _ Sad u ovo
doba noi? Verbeci te zove da ostane do sutra.
Mora ostati da se o tom porazgovorimo. posa\ ictujemo. Priekaj dok
nreboli prvu bol. I1C - Nema tu nikakva prebolijevanja. Ne mogu
ostati ni asa pod
-im krovom gdje boravi ona. Shvaa li to? Mene su sapeli okovi,
nestaje mi dah. Moram s onkraj opkopa. Otii u u svoj dvorac,
uzeti to mi treba, pozvati sobom arka i nekoliko momaka pa idem
ravno na bojite. .
Poraen, slua Mladen, ne moe se protiviti. I on bi to uinio kad bi
ga snala takva strahovita nesrea. U svemu to je uo od prijatelja
trai zraku svjetla da sve obori naglavce.
"Zato nije barem oporekla da nije i/dajica kad je vidjela da nema
nikakva puta iz dvorca, da je itava osnova propala? Da, nije ni
kanila izii. Odavala je Petra Pana. Stidjela se priznati da ljubi
izdajnika. Ili nije vie netaknuta pa taji?"
to vie Mladen misli, to mu je razlaganje druga jasnije,
vjerojatnije. I na kraju sam sebi prizna da ne moe nai nikakve
isprike.. Onda primijeti:
- udim se zato je taj mladi sveenik Brodari uporno tvrdio da se
ona eli spasiti ispod ovog krova. On je za vrijeme Draenieve
bolesti dugo, uporno govorio. Sigurno mu se ispovijedila.
Jelenko se saalno smjeka svome drugu:
- Taj mladi ovjek posveuje se svetom zvanju, otkud njemu lukavost
da zapazi njenu himbu . Sve to mu je govorila, bila je la. Pitaj
ga to mu je rekla i vidjet e da je i njega varala.
- Zato te molim, Jelenko ostani do sutra. Petar Pan sve e ih omamiti
vinom, a mi emo se povui u sobu mladog sveenika i onda govoriti s
njim i s Petrom Panom. Moramo se nai da svaki kae to zna i to
misli.
- Da uzmem na svoju duu jo vie tereta, jo vie dokaza i sve to
vuem sa sobom na bojice Ne. Ne elim nita uti o tome. Dosta mi
je teine. I previe Sam si vidio kako me gotovo bacilo na tlo i

razmrcvarilo. Idem.
- Privui u se mladom sveeniku ovdje u dvorani i priapnuti mu da
bi morao govoriti s tobom. Neka neto pronae da nitko ne posumnja u
kakvoj Je vezi s tobom. Nitko ne smije znati da je i on Hrvat, samo
tako moe biti od pomoi onima koji su jo u ovom uvorcu Kad se ona
odluila za Draenia, tu je jo jedino etar Pan, a on je bio vjeran
saveznik i Gordani. Njemu e jo trebati pomo ako bi ona odala
Verbeciju lakrdijaa, a tada bismo mogu ^ stradati i Vojko i ja. Zato
moramo uvati mladog sveenika
nasu obranu Kako je teko vjerovati da ona pripada njima, a nds
je samo varala.
~
himh
Cne
se mi da bi
VKrcnati jer nikad nisi bio uhvaen u mreu pri tom mu ^ sUevnu"
strahovitim arom. Jelenko u tom asu mogao ubiti djevojku
11 UDAN-\ \
289

koju je toliko ljubio. Zato ga odvraa od misli na Vilenu i upozorava
- uj kako se oni smiju. Petar Pan je htio da se mi ,p0ra zumimo.
Dotle e na gatalac s Vojkom sigurno uiniti sve ifl, ovdje
pripovijedao da, toboe, rastjera demone i onda e doi jiotati
- A ja u traiti Verbecija neka mi spuste most. ]
Zautjeli su i sluaju to se dogaa s one strane zastora, laa
se pojavi Petar Pan, hihoui se i
viui: ,
- to je s vama, sluge moje? Jeste h ve jednom svrili?, Zakoraio
je iza zastora i kratko pita:
- to ste se dogovorili?
- Ja moram smjesta ispod ovog krova - naglasi Jelenko 1-luno.
- Prije se moramo sporazumjeti. Kad doe gatalac, slijedite moje
zapovijedi, sve u udesiti da se svi naemo u oruarnici?
- Kad zapovjedim, nosit ete ovu krinju za mnom, a< ove haljine
pobudit e uvjerenje da vas trebam za lakrdiju. Sad moram brzo opet k
njima. .;. I smjesta nestane, a drugovi ostadoe sami.
im se Petar Pan opet pojavio kod kraljeva stola, stao je knezu
Ferenciju, Danijelu, kralju, vojvodi i princezi s najveim ushienjem
razlagati da je najveu poslasticu svoje lakrdije spremio za pono.
- Nema rijei kojima biste mogli pohvaliti ono to ete idjeti i
uti. im doe gatalac, odoh ja sa svojim plemiima da sve pripremim.
- Strahovito dugo izostaje taj gatalac - ljuti se kralj.
- ini se da sad ide.

U sobu je uao Vojko. Napeto eka gataoca, ali su se vrata zatvorila.

Kralj smjesta dade znak Vojku da pristupi i stade ga pitati to je.
- Ve je istjerao demone i ponovo se dao na molitvu. Odmah
e biti ovdje. M
To ih obraduje. Vojvoda je ustao i pozvao k sebi Vojka. Petar ; Pan
opazio da ga vodi podalje od stola. Dakle, ima mu neto rei nasamu.
To je palo u oi Petru Panu, dok je ovim drugima razumljivo da
kardinal ima neto reci nasamu lanu svoje pratnje.
- Mladi Kuevi dolazi ovamo u odori putujueg viteza. - Nije li
gatalac takoer maskirani plemi.
- On je plemi, ali duhovit i poznat kao gatalac - odgovori Vojko,
znajui da su Darka Mrnjavevia pouili kome to ima proricati i
kazati.
- Zar je, uistinu, oklada?
- Samo se po sebi razumije - odgovori Vojko. - Sve je onako kako je
rekao.
- Nije mi ba drago da se moj budui urjak bavi ovakvim okladama,
ali kad je tu, recite mu da elim s njim jo noas govoriti.

To nee hiti mogue, vojvodo, a da drugi ne opaze. Vae veze
m mogle bi biti na vaiu tetu. Zato mu isporuite po meni.
S Uvia da je bolje prihvatiti Vojkovu ponudu i saopuje mu:
Recite gospodinu Kuevicu ako on, uistinu, kani otii na
ite kako je rekao, traim od njega da mi prije toga ostavi svoju
privolu za vjenanje s Jasenkom
Tu je poruku Vojko unaprijed slutio i jedva suzdrava uzbuenje
na odgovori:
- Budem li mogao s njime govoriti, uinit u. _ Idite odmah. elim
uti to on misli. Va drug je s njim iza zastora. Moete lako
onamo a da u toj vrevi nitko ne zamijeti. Otii u u dno sobe.
Smjesta mi donesite odgovor.
Nee li to upasti u oi drugima? - upozori ga Vojko.
Vi ste moj plemi, a kako je Petar Pan odabrao za svoju alu vaeg
druga, imate pravo da ga pogledate. Ne razumijem zato se ne biste
zanimali kako e va drug sudjelovati u ali Petra Pana. Potvrdio je
vojvodi. Prihvatio je njegovo shvaanje i smjesta se uputio iza
zastora. Naao je Jelenka i Mladena u dubokom muklom razmiljanju.
alje te Petar Pan - pita Jelenko svog druga.
Vojvoda. Htio bi, Jelenko, govoriti s tobom nasamu, ali sad ne smijem
ovdje dugo boravjn Vojvoda eka odgovor.
Kakav odgovor? - zaudi se Jelenko.
- Rekao si da e sutra u zoru na bojite. On eli tvoj pristanak na
brak s Jasenkom.
Sada nam zabada svojom ludom prosidbom, dok Jelenka biju brige ljuti se Mladen

- Brzo odgovori. Jelenko, da mu odnesem odgovor.

Zaboga, pazi. Jelenko sd e odgovoriti - upozori ga Mladen. Vojvoda nam jo treba.
- Reci mu: prije nego idem na bojite, govorit u s majkom, a njegovo
pismo poslao sam /a Jasenkom.
Smjesta se Vojko vrati k vojvodi. Oni kod stola zinuli su u Petra
Pana koji im neto naroito pripovijeda, dok vojnici i sluge stoje
okolo u grupama i ekaju njegove zapovijedi. Vojko se zaustavi Pred
tobonjim kardinalom i saopi mu Jelenkovu poruku.
Vojvoda mrko gleda, smilja, osjea se povrijeen. Kako se taj mali
plemi usuuje poslati tako neizvjestan odgovor, umjesto da je
sretan^ to on nudi ruku njegm, .-i sestri. I pogleda otro Vojka:
- Tako, dakle? Ne smatra potrebnim odgovoriti kao to se do-malom
plemiu odgovoriti jednom kraljevskom vojvodi? to vi e: hoe li se
ovo u ovom dvorcu po njega dobro svriti? v^C- iznenad vJka i
pozornije pogleda vojvodu:
-- Vaa vojvodska milosti, ne razumijem na to nianite. ~
RazumiJem poglede ito su ih izmijenili Verbeci i Pencinger. jem zato
oni izlaze . ulaze i alju okolo potkastelana. Sve je Verbeci glban^e
kJc ^je moglo izbjei mome oku. A znam tko je

290
291


m
** - Nasluujete da bi se Jelenku moglo krojiti neko zlo? To je
nemogue. Pomirenje je ponudio gospodin Verbeci itavom rodu i kad bi
neto uinio naao Jelenku, proao bi gospodin Verbeci vrlo zlo. Sve
bi njegove osnove s pomirenjem bile razbijene, a on ireba vojnike,
gospodine vojvodo, to vie i bre. Dakle, ni najmanjoj se ne bojim
za Jelenka. I Draeni se s njim izmirio.
Ta pretpostavka nuka vojvodu da se malo dublje zamisli i ne moe to
porei, pa ipak neto je zamijetio:
- Velim vam: neto kane. Ne slutim i ne znam to, ali u ovom dvorcu
neto se snuje protiv gospodina Kuevia. Idite i kaite gospodinu
Kueviu: ako mu se togod neoekivano desi u > m dvorcu. urjak e
uiniti sve da ga obrani, a odbijeni prosac nita.
"Raskrinkan je taj razbojnik" - pomisli u sebi Vojko i nakloni se kao
da e otii, ali vojvoda ga uzme za ruku i s njim se vraa k stolu.
Onda mu odredi da poe odmah k Jelenku i donese odgovor, i to samo
jednu rije: "da" ili "ne" na talijanskom jeziku, to nee bitko uti
ni razumjeti.
Mladi osjeti kako mu se ljulja tlo ispod nogu. U toj buci smijeha i
lakrdijakog raspoloenja zatrubio je vojvoda nad njim posmrtnu

trublju. Vojvoda eli prisiliti Jelenka da mu dade Jasenku, Posluio

se u tu svrhu njegovim poloajem.
Blizu je zastora. S one strane zastora Jelenko ima odluiti o njegovu
ivotu i smrti.
"Mislim samo na sebe i na svoju ljubav, a tko zna nije li Jelenku
zaprijetila smrtna pogibelj? Zato je to spomenuo v.- : i" Moda
zna vie nego to je rekao?"
Zazebe ga u srcu. Obilazi oko grupe maskiranih ljudi pa se po
lagano izgubi tamo gdje su naslagani ormari i kojekakve naprave i
polagano se nade iza zastora. 4
- to je, Vojko? Zato me tako gleda? - pita Jelenko. 4
- Ne misli li da ti ovdje neto prijeti? ij
- Meni? Nada mnom se sruilo sve. to god bi se sada dogo
dilo, sve to nije nita i ne moe biti nita. Sve bih sa smijehom
prihvatio. -*?
Primjedba je Mladena zabrinula. Bez razloga nije Vojko postavit
Jelenku to pitanje. ^
- Po emu ti sudi, Vojko, da bi moglo neto zaprijetiti Je^
lenku? Od koga? ,1
- Ne slutim i ne mislim da ima pogibelji, ali uo sam odDarka Mrnjavia, dok je tjerao demone, da je Verbeci posredovao.
u pomirenju izmeu Jelenka i Draenia. Zato mislim da ne mo";
biti pogibelji, ali tako ne misli vojvoda. .
Mladen se trgne. Kao da se to njega i ne tie, Jelenko zun preda se.
- Vojvoda, dakle, misli? to je rekao? - pita Mladen. Znaajan pogled
upravi Vojko u Jelenka i tiho saopi vojvodina, poruku. On digne
glavu, strahovito namrti lice, u oima mu bije": j
- uje li? To je prijetnja da mu obeam sestru? Znam stt>|
292


Odnesi mu odgovor: m
svie
tada kad bi se moglo neto dogoditi,
tada neu nizato na svijetu pristati da uzme moju sestru. Nee "
nikada vidjeti pa da ona umre od alosti za njim. Moda bih i l umro
za sestrom, ali iv nikada neu pristati.
Vojku je odlanulo, ali se >>-, uvijek ne mie da odnese odgovor.
Mladen ga uhvati za ruku
Ne kai mu to je rekao, ne zna to se dogodilo u onoj
sobi. Jelenko mi je sve iskazao.
- A meni je rekao Darko Mrnjavi.
On ne moe znati sve - upada Jelenko - znam samo da sam se pomirio s
Draeniem. ono drugo kazat e ti Mladen. Idem. Neu ostati pod ovim
krovom, sainujn-, ixkam Petra Pana. Molim te, Vojko, zamijeni me.

Budi na uslugu ovoj lakrdiji, hoe da se sastanemo na razgovor.

- Ne mogu to doekan, umro bih kad bi mi jo natovarili
vie muke na duu.
Premda Vojko nije upuen to je posrijedi, umiruje druga. Ali Mladen
tjera Vojka neka to prije ide i zove lakrdijaa da sve udesi kako bi
se sastali na zajedniki razgovor.
- Zatim reci, Vojko, mladom sveeniku neka i on doe da se meusobno
o svemu uputimo. Mnogo se toga dogodilo u onoj sobi to je upravo
strahovito i pora/no. Idi, ali ne reci vojvodi Jelenkove rijei,
ublai poruku. Reci mu da se Jasenka ne eli udati, eli otii u
samostan.
- Ne bojim se nikoga i niega - upadne Jelenko - ne treba mi
vojvodina pomo.
- Zato si tako goropadan - ukori ga Mladen. - Tko zna kad emo
trebati vojvodu.
- Neu da mi se prijeti pa da sam sebi moram spoitnuti ku-kavtinu i
dati mu istinski odgovor. Prije nego odem na bojite, dobro je da i
to rijeim. Pravo veli Mladen, Jasenka neka ide u samostan, to je
moja elja i elja moje majke i ona e sama na to pristati jer drugog
izlaza nema. Zato je svoje srce poklonila ovom nitkovu? Drugog nije
nala. Jedino joj je spasenje da se zatvori u samostan. To joj reci u
umje ime. Idi sad i ne pitaj dalje.
Vojko ide i putem sam sebi spoitava to je mislio samo na svoju
ljubav i u Jelenka izazvao takav odgovor.
Kad je izaao i/a /astma princeza i kralj zaokupili su vojvodu Pa
nije mogao pristupiti k njemu. eka zgodan as.
Uto se pojavi gatalac. Svi su se uskomeali kao daje neka tajna sila
stupila u dvoranu.
Svi su okrenuli glave prema mistinoj pojavi od koje oekuju
razotkrie njihove budunost! Svi su zahvaeni njegovom pojavom.
etar pan zna to trepti u njima. Vjeruju da taj ovjek gleda u
njihovu
ouducnost, da mu tajne sile otvaraju pogled daleko naprijed. I vojC1 v KgC- utihnuli su * Puni potovanja okreu se k njemu.
Vcrbeci ulazi odmah za njim, a isto tako i Pencinger. Vojko je P
imijetio da su obojica pogledali, vrlo znaajno izmijenili poglede i
293

neto primijetili. Trae li Jelenka? Onda je vojvoda mogao imati
pravo da mu neto prijeti. Zato? Izmirenje s Draeniem nagrada je
za <ve Zar moda nije?
I opazi kako se Verbeci pribliio Petru Panu i zapita za Ku-evia.
Petar Pan glasno odgovori i doziva za zastora:
- Ovamo, sluge moje. Nosite udotvorni koveg. Izlaze Jelenko i
Mladen, odjeveni u zelene halje sa crvenim pla-itevima. Glave su

pokrili klobucima od perja i nose teku krinju.

- Dakle, Petar Pan je i vas zaposlio? - nasmije se Verbeci Vrlo
dobro. Barem e vam proi vrijeme do zore. Jelenko odmah odvraa:
- Uzvieni gospodine, spreman sam pomoi Petru Panu u njegovoj ali,
ali nikako ostati do zore. Moja gospoda koja su mi obeala tisuu
dukata mogli bi pobjei kad saznaju da sam se uvukao u dvorac.
- Vrlo vjerojatno, bit e tjeskobno njihovoj monji.
- Vi me shvaate, zato ih elim neugodno iznenaditi. Jo ove noi
sjest u na svoju okladu.
- Zato vas molim: pomozite mi. Mogli bi pobijati da sam bio ovdje.
- Kako da vam pomognem?
- Napiite mi nekoliko rijei i udarite peat da sam bio ovdje.
- Vicrula) k ;ul sa/ii.im da NIC dobili okladu, mod! hi vam uistinu
pobjei. Pouzdajte se u mene, dat u vam jamstvo da ste dobitnik. A
kad zaelite, samo recite, odmah u to uraditi i zapovjediti da vam
spuste most. I pratnju u vam odrediti, ali jataoca nam ostavite.
- Neka ostane dokle god hoe. Imat e posla dok svakom po
jedinom namiri znatielju. -*
- Kako? Vi kanite otii? - razbjesni se Petar Pan - a dunf ste mi
sluiti? Rekoh: traim odtetu.
- Izvrit u ono to elite i pomoi vam u vaoj lakrdiji, ali
onda me nee nita vie zadrati ovdje. Morate, gospodine fakrdijau,
misliti i na to: ako ne dobijem tisuu dukata, ne bih vam mogao
dati ni dva koja sam vam namijenio.
- Dva? To je uvreda. Dva ne primam. Radije u ih baciti preko opkopa.
- Vie ne dam, dragi lakrdijaju, dosta je to vam besplatno
iznajmljujem svoja lea.
- Onda naprijed, naprijed - tjera ga lakrdija. - O broju dukata
odluujem ja.
Mladen i Jelenko odlaze nosei krinju, Petar Pan ide za njima
Pencinger pristupi Verbeciju i obojica se povuku u dno sobe. Vojko
prati svaku njihovu kretnju. to li to imaju oni danas tako neobino
ozbiljno kad je itava veer posveena samo ali- i smijehu?
Obilazi ga tjeskoba. Dok tako promilja i promatra, pristupi k njemu
vojvoda.
- Dakle, odgovor? to je rekao? - pita tiho.
- Rekao je da gospoica Jasenka mora u samostan jer je to
294

, t voija njene majke, a brat ne moe nita protiv toga.
Crne vojvodine oi sijevaui poput munje. Uvrijeen je, ponien.
vniko osjea zadovoljstvo, ali se piepa-a i stade braniti svojeg
druga:
- Rekao je da ne moe protiv toga jer je majka gospodar u
ci a ona nikako ne moe podni^ti misao da bi njezina ki otila

daleko Zato e je radije dati u samostan, jer, jer vas ona ljubi . .
.
Znoj oblije Vojka od muke i nastavlja:
_ Moda e ipak brat uspjeti nagovoriti majku da popusti keri.
Velika je to neprilika za Jelenka
_ Ne mucajte, gospodine Antolkoviu, u obranu svojeg druga. Vidjet
emo nee li mu to jednom biti ao to nije poslao svoj
pristanak. ,,...". ^ .
U tom asu Vojko potrai pogledom Verbecija i Pencingera. Om
su kraj prozora i neto apu. Odjednom se katelan naglo uputi
preko dvorane ravno k potkastckm i neto mu odreuje, jer se brzo
okrene i pouri prema vratima Nestao je. U tim kretnjama Vojko
osjea opasnost. Nekako mu se ini da se na neto spremaju, a to
ga uzrujava. Sve to i ne <fat opazio da mu vojvoda nije prije spo
menuo pogibelj. Sad je ve uvjeren da je tako.
Vaa vojvodska milosti, moe li Kueviu zaprijetiti ovdje
kakvo zlo?
Ne vjerujem da je pomirenje izmeu Draenia i njega bilo u korist
Kueviu. Ba obratno. Neka se, dakle, ne igra svojom glavom.
Razumijete li? Prije nego bude pono, traim od njega rije da e
Jasenka biti moja.
- Moda bi bilo najbolje da sami s njim govorite, vojvodo?
- Ne. Sada vie ne kanim govoriti s njime. Ne moe vojvoda od Ferare
ponovo traiti milost r,ek ^ malog plemia. Oekivao sam od Kuevia
da ili ne, to bi bilo junaki, on se izmotava.
- Ne. gospodine vojvod", on se nije izmotavao, nisam naao ni vremena
da s njim due govorim. Mislim da bi on mogao nagovoriti svoju majku
da dopusti Jasenki.
- Tako? On je, dakle, kazao odluno "ne", a vi ste to dodali na svoju
ruku?
- Vojvodo, tolika je buka u dvorani da pravo nisam ni razumio Sto
govori, a Petar Pan je smetao.
- Dosta je. Moj odgovoi gospodinu Kueviu: nai u Jasenku bila ona
gdje mu drago. Nema samostana na svijetu, a da je ne bih odanle oteo,
ako me bude volja. to mi je vie otimlju, to je vie elim. To mu
recite.
Okrenuo se pa otii k stolu. Gatalac stoji uz kralja, zagledao se u
njegove o,i, uzeo njegovu ruku i neto govori. Drugi su se
odstranili jer kralj oito eli da sam slua sudbinu koju mu
prorokuje gatalac.
Petar Pan je nestao iz dvorane. Vojko spazi Stjepka kako mirno i
promatra gataoc; ^pohita k njemu pa e mu tiho:
asni gospodine morali biste se sastati s Jelenkom. Neto se
295

vrlo teko dogodilo u onoj Draenicevoj "obi. Mladen veli da f

potrebno da se sastanete s Jelenkom i sa svima.
- O tom razmiljam itavo vrijeme, ali sada je nemogue da iziem i
odem na razgovor. Ako me tko vidi s njima, razotkriveni smo svi.
Pencinger odvie budno pazi na sve koji govore s Kueviem.
- I vi ste to opazili?
- I uo sam.
- to?
- Barun je rekao potkastelanu: idi neka ti Draeni dade nal j to da
uinimo s njim.
- Idem brzo, a vi oslukujte i pazite. Sve vie me obuzima sumnja.
Na trijemu je bilo tamno. Sluge nisu palile ni baklje ni druge
svjetiljke. Sve je Petar Pan zapalio u dvorani namjerno da olaka
Vileni bijeg. I poto je gatalac otiao na most i sve tamo izvrio
zajedno s Vojkom u tekom raspoloenju to su bili otkriveni i poto
se vratio, Petar Pan nije ni sad zapalio svjetlo ni na jednom
trijemu. Tamno je gore i dolje u dvoritu. U toj tmini nose Jelenko i
Mladen lakrdijaevu krinju. Obojica su mislima odsutni. Mladen je
teko zabrinut za svojeg druga u ijem je licu itao oaj. Koraaju
trijemom u potpunom mraku. Ravno negdje iza njih, oito s ugla
trijema, uje se enski glas. Mladenu se priini da to dolazi upravo
iz sjeverne kule. Stali su obojica i sluaju. To je Vilenin glas.
Jelenko sputa krinju na zemlju. Mladen ga slijedi da krinja ne bi
zatropotala. Po tihim koracima razabire da je Jelenko poao prema
onoj strani za enskim glasom. Bojei se da ne uini neto na svoju
vlastitu tetu, slijedi ga. Koraaju tiho. Jelenko se zaustavi.
Mladen ga dohvati za ramena, ali on skine ruku otrom kretnjom koja
mu razotkriva skrajnje Jelenkovo uzbuenje. Nastave obojica sluati.
Tamo se neto dogaa, enski gias samo se naas die. Neki mukarac
govori tiho, ali mu je glas prodoran.
- Velim vam: neu vas pustiti, ne smijem.
- Nitko nema pravo da mi krati - odgovara ona poluglasno Jelenko i
Mladen jo vie razabira da to govori Vilena. I mukarac se uzbuuje
i brzo odgovara:
- Molim vas vratite se u sobu, prije u upitati uzvienog gospodina.
- Ne trebate pitati, njemu e biti drago.
- Onda idem pitati lijenika. Lijenik je zabranio da ove noi tkogod
dolazi k Draeniu, dakle, ni vi.
asak je tiho. to sad? Najednom njezin glas stade moliti:
- ujte me, vojnice, zar ste izdajica svojeg gospodara? Moda ste i
vi u slubi njegovih neprijatelja?
- Tako mi due nisam, gospoice Vilena.
- Ako vas nisu kupili i platili njegovi neprijatelji, pustit ete me
k njemu, moram ga vidjeti, moram sjediti kraj njegove postelje, nemam
mira, neprestano mislim da e mu pozliti. Odvie su ga uzrujali

296

i nesretnici to su doli da mu ogoravaju ivot. Umiriti ga elim,
njegov^ ^ejcajte gOSpodice lijenik mu sada previja rane.
- Svejedno, pustite me.
Ali, gospoice, ne pnsioji se da budete prisutni kad previjaju
mukarca koji vam jo nije mu
Vi ne znate nije h mi ve davno mu. Njemu pripadam, a on meni. Idem
i protiv vae volje.
- Onda dobro, pustu u vas, ali moram javiti uzvienom gospodinu.
Otro je naloio da neaka ne smije nitko uznemirivati, jer znajte:
sasvim je smalaksao kud je ovdje vidio Kuevia. Mogao bi ponovo
zapasti u bolest. Nije to mala stvar gledati pred sobom onog lupea,
a ne moe ga sasjei. Da nije bolestan gospodin Draeni, ne bi
Jelenko Kuevic vie ni jednog asa troio ovaj zrak.
- I pravo mu bilo. samo me hitro pustite k mojem vjereniku.
- Evo, idem gospodinu Verbeciju, a vi budite mirni. Ove sluge to
ovdje stoje ne znaju tako gospodski razgovarati kao ja.
Svaki put, kad se ona oglasila, osjetio je Mladen udarac u prsima, a
kako stoji sasvim blizu Jelenka, osjea u mraku da je njegovo tijelo
potpuno mirno kao da ne ivi i ne die. Nepomian je, skamenjen. Ne
zna bi li mu sto rekao. Ono to sluaju i samom Mladenu zaustavlja
pamet. Nema savjet, ni odluke, ni rijei da mu kae. Potpuno je bez
volje i misli to e biti ve u drugom trenutku, ne moe zamisliti, l
dok se ovako mui, opazi da pred njime vie ne stoji Jelenko. Zar je
otiao naprijed? K njoj? Slua. Koraci tro-pou, poznaje Jelenkove
korake. Otiao je natrag.
I potri za njim. U mraku nikoga ne vidi, samo tropot koraka vodi ga
i tiho zove:
- Gdje si? Javi mi se.
Zbogom. Reci majci i Jasenki.
Te rijei padoe i/ tmine. Pune su znaenja i pune vrste odluke da
ga je /azeblo Kamo je krenuo? Ne moe nikamo iz dvorca, nai e ga.
Ide za njim, pred njim je na trijemu potpuna tiina. Tamo gdje se
sputaju stube u dvorite tropot. to je to? Odlui da zove.
- Jelenko. gdje SI?
Tiina, nitko mu ne odtn .;ua tropot na stubama je zanijemio.
Mladen osjeti u toj tmini zebnju kao dijete to se negdje izgubilo.
Htio bi vikati, dozivati Tjeskoba mu stisne grlo i sam sebe ukorava:
zar je lud? Kakva ga to hvata strava usred dvorca, na trijemu, njega
junaka koji je lm i Paklenim lugom usred noi i niega se nije Dojao?
Sto se to sada s njim dogaa?
to
Ja strepim Kaka zloduh to mnome vlada? Zar sam kukavica?
mi je zapravo? Otkud ova muka, tjeskoba?

Svjetla treba, svjetla na taj trijem. Moram vidjeti to je, kamo je

zapao Jelenko, ne dogad.i li se tamo neto strahovito? Da nije moda
otrao k njoj i zadav"> je?
Te ga misli udare kao bi i potri prema blagovaonici, ali opari
297

i
na vratima svjetlo. Netko je izaao, ali brzo za sobom zatvara.
- Tko je? - pita Mladen u tmini.
- Ja sam, Petar Pan. to je? Zar ne moete ekati dok ne doem? Evo
me sada - pristupi k njemu i apne mu da e i Vojko doi, a moda i
mladi sveenik. Sad e mu Vojko saopiti sve
- Jelenka nema. Ne znam kamo je nestao u toj tmini. Moda k njoj.
Petar Pan nije siguran da ga netko ne slua i povue Mladena u svoju
sobu da se tamo sporazumiju.
Jelenko je potrao stubama kao da su ga gurnuli. Zaas bio i na
dvoritu i naletio ba na potkastelana. Ovaj oito nekoga eka ili je
na strai. Na otvorena vrata iz katelanske sobe dolazi malo svjetla.
- Gospodine potkastelane, elim odmah izii iz dvorca. Uzvieni
gospodin je rekao da mi spustite most kad god zaelim. Moram se
pouriti da mi gospoda ne pobjegnu s mojih tisuu dukata. Znate kako
je. Ljudi se razmeu rijeima, ali kad treba posegnuti u monju, onda
im je kiselo.
- Neto ste se prepali, gospodine Kueviu? - veli potkastelan. Strahovito ste blijedi.
- Gotovo sam se skotrljao niza stube, a valjda sam i previe pio.
urite se da iziem. Ove haljine to sam ih navukao na svoju estitu
odoru ostavljam dragom lakrdijau neka ih obue nekome tko je
dostojniji da ih nosi od mene. Spustite mi most.
- Odmah, odmah, moram prije nai nekoga. Svi su gore zaposleni kod
Petra Pana.
- Ali molim vas: ne kazujte lakrdijau da odlazim. Silom bi htio da
mu pomaem u njegovoj lakrdiji, a dotle ostadoh praznih ruku. Uzalud
se nisam dao opremati i mazati. Idem po dukate.
- Samo as sjednite u sobi. Smjesta u dozvati strau. Danas je
upregnuta u lakrdijako kolo, umjesto da vri svoju dunost. Mogao bi
Turin lako provaliti u dvorac.
Pohitao je gore, priapnuo neto Verbeciju. On smjesta kimne, a onda
se priblii Pencingeru i vijeaju.
U sobi eka Jelenko. ini mu se da je njegov duh daleko od tijela.
Osjea kao da je pao u neku veliku vodu, odora mu se prilijepila uz
tijelo. Mokar je od znoja. Lice kao da se umivao.
Uzbueno ide gore-dolje. Onda uje korake potkastelana. Sad e mu
otvoriti vrata, izii e ispod ovog krova gdje mu je kao u grobu.
Krov sobe osjea na tjemenu, zidine su oklopi. Tu nema zraka ni

prostora ni visine. Samo to prije napolje, na ledinu pod nebeski

svod, u turopoljsku umu, u njegov dvorac. Sto prije jer e se
zaguiti.
Nita ne uje, osim enskog glasa u kojem trepti briga za onoga to
lei u sobi ranjen. Taj glas u njegovoj mati vie, urlie, pretvara
se u buru i on se topi. Samo napolje! Napokon ponovo opazi
potkastelana.
Dolazi hitro i prijazno ga oslovi:
- Ne zamjerite to ste malo ekali. Nisam mogao dovui ni jednog
straara, toliko su svi zabuljeni u gataoca da me nijedan nije

7;ti a znali sii da ih ne smijem glasno zvati niti smijem trati ]tl0
?nom izgubili su oi i misli u vaem gataocu i kralj i sluge.
dv Znao sam to unaPr,Kd izvrsno pogaa.
Bit e da je tako, jer ga kralj, knez, princeza i svi sluaju kao
" ljuti jer sve to nije nita drugo
nego praznovjerje, je li? _ .
ste mu pokvarili lakrdiju.
.- Oprostite mi. moram da ne izgubim svoje dukate. Ali sad
idemo, most je sigurno ve dolje? .
- Bit e. izvolite, idem prvi, a vi me slijedite, u dvontu je umno
Danas nema ni bakljonoe, istjerao ih je va gatalac.
Izili su na vrata ka-.-.l.nisk*;L ureda u potpunu tminu dvorita.
Katelan ide naprijed Kad su stigli do izlazne kule, upozori ga;
- Samo ravno za mnom, ovdje je neka klada, pazite da se ne
spotaknete.
On se sagne. da bi u tmini opipao najavljenu zapreku.
Istog asa osjeti kao d i mu se itavo tijelo zaletjelo u neki golemi
oklop. Noge mu je neto -,r,Uo. RUM se i osjeti: obje su mu
nadlaktice u eljeznim klijetima. Oko pojasa obuhvatio ga neki
obru, noge su u stupici. Kao da su iza njegovih lea ekali
nevidljivi zlodusi i na dani znak poloili na nje^i ruke. Sve se
dogodilo tolikom brzinom da je morao tek skupiti misli kako bi
shvatio to se dogaa. Dua mu je bila tako daleko da su mogli
uiniti s njegovim tijelom to ih volja.
Zaustavljen je, sapet, bespomoan. U glavi mu zvee lanci i tropou
vijci. Zna Sto je. Sad zna. I vikne iz svega glasa:
- Lupei, lukav^-ki razbojnici. Htio bi dozivati lakrdijaa ili nekog
od svojih, ali se sjetio da bi ih time odao . . .
- Ne tako glasno, pk i r u i: 11 ^ -.podnio - uje potkastelanov
glas.
- Imate pravo, pr;r - odgovori on cininim smijehom - u ovom mi
dvorcu nitko nee pomoi.
- Ne varajte me. Ima ih koji e vam pomoi, gospodine, ali ne viite,
radije mi tiho kaite kome bih javio vau nevolju.

- Vi mi nudite pomo, dok ste me uhvatili u tlaku? Ova stupica

prokleto zahvaa ovjeka, ni dihnuti nema kada - veli Jelenko da bi
razmislio to da uini u svoju korist.
- Oprostite, gospodine Kueviu, morao sam izvriti nalog gospodina
Draenia.
- Mojeg najnovije^ prijatelja? Glupo je to udesio. Najprije se
izmirio, a onda me uhvatio. Recite: gdje je tu pamet? Mogao me odmah
baciti u tamnicu stvar bi bila jednostavnija. emu izmirenje? To je
preglupo.
Izmirenje je htio u i e:ii gospodin Verbeci zbog vaih Hrvata da ih
to vie osvoji jer ste vi voa, dakle, godi mu da se Dra-eni s
vama izmiri i zato je tako uinio.
299

- A u znak izmirenja dade me uhvatiti u ovu stupicu kao u jamu?
- Ne, gospodine Kueviu, nije to bilo ni na kraj pameti ni Verbeciju
niti Draeniu, ali poto ste se izmirili, dogodilo se neto drugo.
Naime, gospoica Vilena zadrhtala je od straha da ete se vi osvetiti
i njoj i njenom ocu to je Draeniu odala da dolazite ovamo u odori
putujueg viteza s gataocem. A kad je Draeni vidio da se njegova
vjerenica boji, odluio je zadrati vas u dvorcu i sapeti. Zato mi
naloi da vas zavedeni u ovu staru napravu.
Groza mu je stisla duu, osjeajui u kakvom se stranom muilu
nalazi. Novo otkrie nanovo apne njegovu duu i ini mu se da od
svega toga mora umrijeti.
- Zato je gospodin Draeni i protiv volje i znanja svojeg ujaka
odluio da vas zadri i apne u ovu najstraniju stupicu. Nitko se ne
bi usudio napasti vas i sapeti da nije on naredio. Ba zato sam vam
rekao: ne tako glasno jer bih vam mogao pomoi, naime: pri-apnite
mi: koga da zovem dolje od vaih ljudi?
- Prije bih smio pozvati kralja negoli gataoca, onda bi moja namjera
bila otkrivena, a dok on tamo prorie, mogu vas vai prijatelji
spasiti.
- Nemam prijatelja u ovom dvorcu, gospodine - veli Jelenko.
- Onda ih nazovimo saveznicima. Zovite one koji su javili gospoici
Vileni da je dolazite spaavati.
- Nikad nju ne bih spaavao. Rekao sam ve: oklada me eka, a kako
vidim, neki razbojnik kani mi oteti dukate. Sve to vi velite, samo
je obmana.
- Ne vjerujete da vas se Vilena boji?
- Nema razloga bojati se. to me se tie ona.
- Onda ste vrlo priproste pameti, gospodine, a to ipak ne dolikuje
plemiu. Zapravo, gospodin Antolkovi ima ovdje svoje saveznike.
To ime zaprepasti Jelenka. Dakle, i njegov je zatitnik otkriven?
Moda i Vojko? Priini se ravnoduan i pita:

- Kakvu slubu ima taj gospodin u vaem dvorcu?

- Kako ste dosjetljivi, gospodine Kueviu. To e vam biti potrebno,
budete li ponovo govorili s gospodinom Draeniem.
- Onda me vodite k njemu.
- Dobio sam nalog da vas odvedem sutra. Sad je kod njega ona i ne
eli vas vidjeti. Ali sluajte me, gospodine: ne kanim vam pomoi iz
sklonosti, nego znam da bi va voa Davor Antolkovi estito platio
kad bih spasio od sigurne smrti najveeg junaka meu turopoljskim
plemiima. Zato vam nudim pomo. Samo jedan jedini va saveznik
potreban mi je da vas mogu prebaciti preko opkopa, onda u i ja
pobjei s vama. Znam slubu koju bi mi dali vai plemii, osobito
Davor Antolkovi i njegov sin, a znaila bi za mene osloboenje. U
ovom dvorcu ne plaaju me nikako, a postupaju sa ovjekom kao sa
.psetom, kako se pijanom knezu svidi. Dakle, budite sa mnom iskreni,
elim se osloboditi i nai dobru budunost, nita drugo. Danas je
as, sve je zaokupljeno gataocem.

M>Bove rijei prelaze mu u tijelo stisnuto oklopom. Ne odgo!r;v mu ie naglo otkrio Zna o Davoru Antolkoviu i o sinu.
vafai oni su razotkriven, To je strasnije od drvenog oklopa koji ga
Sve vlseAsJ,eozemi vi ne gajete ime svog saveznika, onda u sam otii
v niemu Nasluujem ga, znam, imam otvorene oi, lako sam pro-,So
sve redom Jo> uvijek ne vjerujete da kanim steci novaca i (tm)Uenu
slubu? Onda ste sebi iskopali grob.
"Lako je mogue. On hoe da zaslui novaca i nae estitu "lubu Da,
to je i razum!,. . I jest tako. Kojega bi od svojih prija-tdia nozvao
da doe u r" ovom ovjeku kako bi ga oslobodili? Mnr-1 uedieti Vojka,
a i Mladena ne bi htio otkriti. Na vojvodu se
dan Najmanje bi naudio mladom sveMora" tedjeti Vojkt
ne moe osloniti. Petra Pi
eniku Stjepku Brodaricu
Dok ovo trai u mislima, zastane kao pred nekom uvalom.
"to su me to napali,- - pita se. "Da izreem neko ime?" Protrnuo
je. U toj groznoj krinji, sapet kao da su ga zatvorili iva u lijes,
u asu oaja, zaboravlja da ga taj katelan oito vara.
Opet je priseban i odlui utjeti. Kad ga potkastelan ponovo pozove
da mu prokae ime saveznika koji bi mu mogao pomoi, on naglasi:
Svi ste ovdje izgubili glavu. Nemam nikakvih saveznika. Niti sam ikad
kanio oteti gospodaa: Vilenu. Biste li vi uzimali djevojku koja je
ve u naruaju drum>:j.i. A ima drugih vrednijih, istih i lijepih.
Radilo se o okladi, ali i: e kakav drugi jadnik koji moda ljubi
gospoicu, pa je u svojoj ludoj pameti zamislio da bi ona htjela
ostaviti vjerenika. Mora biti sretna to se on uope kani njome
oeniti. Kako vidite, netko je drugi namjeravao izvriti tu budalastu

otmicu, a taj oito ima ovdje saveznika, slugu ili vojnika. Njima je
vrlo lako prodati svoju vjernost za dobar novac.
- Ako se ne kanite i"avle spasiti, onda vam ne mogu pomoi - veli
potkastelan.
Kako ne bih kanio, pogotovu kad sam ni kriv ni duan dospio u ovu
stupicu/ I kako bih se spasio, kad me zamjenjujete s drugim?
Na te rijei potkasu:.m zapovjedi nekim ljudima to stoje oko njih u
mraku. Smjesta uhvate Jelenka, sapeta u stupicu, i zajedno ga sa
itavom napravom nose nekoliko koraka ispod trijema. Tamo su ve
otvorena vrata Dolje se sputaju mokre stepenice. Zid mokar, zrak
leden. Nose ga etvo-La. I ne moe ni prstom maknuti, a kamoli se
braniti.
ponijeli su ga u podzemnu tamnicu. Crno je kao u grobu. Po-stavih su
ga uz stijenu da ne bi pao i ovako sapeta u tu udnu napravu pnveu
ga jo lancima o zid. Ispod nogu raanj od eljeza. rozna on ta
muila. Predan im je na milost i nemilost. Kako je to mogue? Tako
nenadana i strana promjena u njegovoj sudbini? To nije nikako
oekivao Kako bi se tome mogao nadati kad se Verbeci izmirio s
itavim turopoljskim narodom? Valjda nije tako lud i misli

301


da se nitko nee brinuti za nj, za Jelenka i u nedjelju kad dou na
potpis, nee ga traiti. A Sto e biti s Darkom Mrnjaviem? Ostavio
ga je da gata kako ne bi bilo sumnje. Njemu se nita ne moe
dogoditi. Ili, moda, ipak? Ako i njega ovako uhvate i bace u
tamnicu?
Sve je to uinila ona.
Neprestano mu je pred oima kako sjedi uz njegovu postelju gleda ga
ushieno i kako se dre za ruke. Ta mu se slika uvukla ii mozak. Ne
moe se osloboditi. Tu sliku vidi kao da nema niega drugog na
svijetu ni u dvorcu ni izvan njega, ni ovdje u ovoj tamnici. Ne
razabire ni zidine ni mrak oko sebe, svuda ta slika, osvijetljena
velikim svijenjakom. Potkastelan ga ponovo nagovara neka mu povjeri
svoje saveznike.
- Ne znam nikoga, osim gataoca. Ali javite gospodinu Verbeciju da
elim smjesta s njime govoriti.
- Bilo bi pametnije da vas ja oslobodim. Jo uvijek nije prekasno.
- Vama nemam to rei, ali moda e zanimati uzvienog gospodina ono
to imam rei samo njemu.
Potkastelanu je jasno da ne moe nita izvui iz ovog mladog ovjeka
pa nestaje u mraku. Jelenko razabire: baklja se u mraku uzdie sve
vie. Zna da se potkastelan uspinje i odlazi.
Oko njega duboka grobna tiina. On stoji u drvenoj napravi privezan

uza zid, ukoen, nepokretan. Kao da mu je tijelo mrtvo. Samo duh jo

ivi. Volio bi da ne zna to se zbiva oko njega. Uoigled takve
strahovite zasjede najradije bi smjesta umro, ali mu u uhu odjekne
ime Davora Antolkovia i njegova sina. Kako javiti njegovu zatitniku
i voi da su Lukavani ve u tragu sivom oklopniku? Moe li se to
kroz ove zidine? Ovako sapet, okruen debelim zidom na dnu Lukavca?
Nemogue.
Osjea elju da to prije svre s njim. Jedva eka Verbecija. A da e
doi, u to je uvjeren. Svaki as priinja mu se kao itava no. eka
i oslukuje.
Napokon brava zakripi. Dvije baklje zasjale su u tmini i osvijetlile
bradato lice maarskog velikaa. Iza njega dolaze sluge s bakljama.
Potkastelana nema. Verbeci pristupi k Jelenku i, kao da se nita nije
desilo, upita:
- Dakle, to bi mladi gospodin htio sa mnom govoriti?
- U mojoj domovini nije obiaj da se s gostom postupa kao s
razbojnikom. Ako se zloinac utee pod neiji krov, ni tada ga nitko
ne vee niti predaje tamnici.
- Nisam jo dospio nauiti obiaje vae domovine, mladiu - odvrati
ciniki maarski dravnik.
- Pitani uzvienog gospodina: zato ste me pozvali da se s Draeniem
izmirim, a sad me na podli, prosti nain hvatate kako se hvataju samo
vuci?
Dravnik se smije, podboi svoj ugojeni struk debelim akama i
odgovori:

_ Dragi moj mladicu, kad se neprijatelji izmiruju, ne radi se
"riiatelistvu, nego o tome tko e koga izigrati. 0 ^prevariti,
htjeosle rei?
- Dakle, i prevariti. Neka bude na vae. _ Nije se radilo medu nama o
prijateljstvu, nego o tome da hmtavimo borbu i mrnju DM/OIK i j.i i
proglasimo meusobno mir. _- Takav mir moe se i odrati onda ako je
taj mir bujna nliana na kojoj e obje stranke imati jednako dovoljno
da se do t" napasu U ovom sluaju u nije. Od toga mira Draeni eli
imati vie nego to vi dajete. Niste dorasli da to shvatite?
Ne. nisam dorasta. <Ja shvatim izmirenje koje znai podmukli
razbojniki napadaj. .
Jclenkovim elom curi znoj. Sluti zlo. im mu se da pred njim stoji
neka nepoznata ivotinja i ne zna hoe li ga prodrijeti u jednom
napadaju ili e ga polako raskidati. Verbeci kao da se zabavlja time
to je sapet u pande stare sredovjene stupice i tumai mu kao da
razgovaraju u/a stol kod veere:
-"Mladi buntovnice. por.ajpnK vim vam oprostio ustanak protiv Lukavca
i protiv samog kralja! Odbili ste da poete braniti granice
kraljevine.

- Nisam duan braniti kraljevinu Ugarsku koja je najvei neprijatelj

moje domovine.
- Dakle, vidite, ipak ste buntovnik.
- Koji je ustao za prava svoja, svoje domovine i njenih slobotina.
- Ali ja sam proti\ mk tih prava i slobotina. Ja ih neu priznati.
Zato ih jednostavno uzimam ja, uzimaju ih Ugarska i kralj.
- Uzeti znai krasti, u/viem gospodine. Samo kukavica bi pustio da
ga tat okrade jer nema hrabrosti braniti se. Kukavtina nije svojstvo
moje domovine.
Kad bi kuk a\ ti na bila svojstvo Hrvatske, nikad ne bi meu nama
bilo ni borbe m svae. Lijepo bi sve dali to od njih traimo. Kako
naalost nisu kukavice, stalno se bune, prosvjeduju i bore. U tom
lei razlog to srnu niprc^mn na ratnoj nozi. Kako god ovjek
postupao s vama, nikako i niim ne moe pobuditi u tom narodu
kukavtinu.
- I nikad to nee nitko, ni vi, ni tko drugi. I sve to radite,
suvini je gubitak snage gospodine. Vaa e sila jednoga dana smalaksati, a neete postii nita drugo, nego da jednog dana budemo
heroji u svojoj obrani.
- To bi mi bilo krivo, mladiu moj, zato se laam drugog oruja. Kad
ste odvie go^ \u.l;n. -,kkiputn i/medu turopoljskih Hrvata i Lukavca
mir. Nudim opet bijelog kruha dok vas proe bjesnilo. To je
dosjetljivost, lukavost dravnika, dragi mladi gospodine. Malo emo
se izmiriti da vas onda mogu lake zgrabiti za iju i baciti na
koljena. Tamo sam vas izmirio s Draeniem, primio vas, pogostio
sjajnom veerom i obasuo svojom Ijubaznou. a kad ste htjeli kui,
postavio sam vam stupicu. A sad, kamo ete? Sto ete sada sa svojim

302
303



junatvom, svojom hrabrou i odlunou? Ovako iznenada u stupjcj
dragi moj, i div postaje slabi, kukavica.
- To neete doivjeti - raspali se mladi.
su
- ekajte, idemo redom. Vidite: vi ste najprije bili u prednosti
Uspjeli ste prodrijeti pod moj krov. Nisam vas ni prepoznao. Samo to
je vaa dosjetljivost bila prekratkih rukava. Niste se dosjetili da
svaki neprijatelj i svaka vlast imaju jo jednu desnu ruku, a to
izdajice. Tako ste nali pod ovim krovom izdajicu i to onog, u s ste
se najvie pouzdavali da e otii s vama ispod ovog krova.
- Nikad nisam to ni mislio ni elio, niti sam po nju r Li/10. Zato
mi to ne vjerujete? Da me moete optuiti kao otmiara?1

- Ne, nikako, ve vas kanim uvjeriti da niste dorasli : >]em

protivniku. Radili ste samo po svojem raunu ili moda po ^rcu, ne
videi da i drugi imaju svoje raune i svoja srca. Gospodine, niste
bili prodorni, niste znali to kani ona. Dakle, va je pothvat morao
propasti. Jednom rijei: propali ste.
Gospodin Verbeci raspripovijedao se s nekim uitkom i ponovo
naglasio:
- Vjerovali ste i meni i mojem neaku i zato ste propali. To
je bio moj raun. fl
- A zar vi mislite, gospodine, da se va raun ne moe nikada
pomrsiti? Bilo bi sve onako kako vi velite i kako ste to sebi zamislili kad ne bi bilo Hrvata. Sve ste vi to lijepo zbrojili:
izmiriti Draenia sa mnom, a onda mi podmetnuti stupicu. I ja sam
uao u nju, ali gospodine, zar mislite da iz te stupice ne mogu
nikada izai?
- Ne moete, gospodine. Sasvim sigurno, ne moete.
- To jo uvijek nije sasvim sigurno. Samo se ini da sam bespomoan.
- Potpuno ste bespomoni, mladi moj plemiu.
- Recimo da je tako, ali to to znai? Ja sam samo jedan.
Zaboravljate da iza mene ima stotinu drugih, starijih i pametnijih
koji nee u stupicu, nego e vas gurnuti s puta.
Verbeci se opet smije nekim podmuklim smijehom:
- Koliko je ta mladost luda kad se jo i sad prijeti.
- Varate se, ne prijeti se moja luda mladost, nego sasvim prirodan
razbor. Gospodine, rekli ste mi da sam ja stvarao raun, ne mislei
na to da i drugi imaju svoj raun. A sada vam velim: to isto inili
ste i vi, gospodine. Zaboravili ste da i drugi imaju svoje raune i
prerano se smatrate sigurnim u svoje osnove.
- to time mislite naglasiti, gospodine? - pita ga velika sa
zanimanjem.
- Ponudili ste pomirbu mojim zemljacima u Turopolju, a mene, koji sam
njihov voda, hvatate u stupicu. Nadate se da e oni mene zaboraviti?
Strahovito ih potcjenjujete. Velim vam, uzvieni gospodine Verbeci,
varate se u raunima. Pomirba koju ste vi ponudili u svoju korist
mogla bi ba biti vaa nesrea.
- Gle, gle, vi prijetite sa nekim nepoznatim orujem? - na"
304

mrti gospodin obrve, a Jelenko mu brzo odgovori: m __ fujte: im
moji Hr\ ii opaze da ih varate, onda, moj godine uzvraamo tu
ljubaznost takvim strahovitim zagrljajem da vam nee samo pucati
kosti nego se iscijediti. Bilo bi korisno kad biste to dobro
upamtili.
- Hvala vam na uputi. Imam dobro pamenje i valjda neu zaboraviti.
Imate li mi jo to rei?

- Imam. Bilo je uistinu mUise ludo kad sam vjerovao da me elite

izmiriti s Draeniem i krivo sam uinio potenju, vjerujui da ste i
vi poteni A ud vam otvoreno velim: vi Ugri, na vrhu kraljevstva,
niste drugo nego UiVd.ic:. Opetujem: sinje ste kukavice. Samo u
strahu da vam neprijatelj ne prodre preko granice i odnese va
haljetak, odluili ste se miriti s nama ne bismo li vam pomogli
braniti vau monju, vaa ugojena leda, gospodine. Treba vam naih
momaka, dakle, ponudili ste izmirenje u strahu i kukaviluku. A kad
kukavica i podlac vie ne bude u pogibelji, kad vam vie ne bude
prijetio neprijatelj da vam odnese to ste ugrabili, onda ete mojim
Hrvatima postaviti stupicu kao Sto ste je postavili sada meni. Jo
vie: poslat ete svoje placemU i.i/hojmke i tate irom itavog naeg
kraja da otimlju i biju, bune narod i dignu ga protiv vas.
Zapanjeno zuri Verbeci u mladia slua, ne prekidajui ga, a Jelenko
uzbueno nastavlja
- Sami ete ga buniti, sami dii protiv sebe da biste ga mogli
okriviti zbog izdajstva protiv kraljevstva kojemu ste vi svi najvei
/lotvori. Da, vi ete u /asjed .k i i moete udariti, unititi
bijedan narod, sputati ga u lance kao buntovnika, izdajnika, razaraa
mira i sigurnosti. Lagali ste da vam je do mirnog ivota s nama.
Urliete od straha i samo elite od nas stvarati svoje titove.
- Rekao bih da ste vi gatalac, a ne onaj gore - veli Verbeci
nasmijeeno.
- Ne treba tu gatanja, ve samo razuma. Ta vi ste sami sebe
osvijetlili ove noi, u ovoj tami u kojoj ste mi postavili stupicu.
Tu ste mi napisali plamenim si L \ 1111.1 svoje zloinake namjere.
- Dobro pogaate, mladicu. To je bila moja osnova kad sam ponudio mir
i ta me osnova vodi i danas. Istina je.
Casak Jelenko zastane. Ne mu/e Ui, inu zato mu tako odgovara. Sasvim
mirno, otvoreno, bez ikakvih ograda?
Kao da je neto tajnovit< zadrhtalo u njegovoj dui i znaajno
nastavlja.
- Gospodine Verbeci. vi ste lukav.
- To znaju ve odavno.
- Unato tome priznajete da sam pogodio vau zloinaku namjeru?
- Kako vidite, priznajem doslovce.
- Nije obiaj dravnika da neprijatelju prizna svoje nakane okom u
oko.
Ne, to nije obiaj, gospodine Kueviu. Zato ste to ipak uinili i
meni priznali?
20
GORDANA X
305

- Zato jer ete vi sve to ponijeti sa sobom u grob . .

Uutjeli su. Verbeci ga promatra. Jelenko gleda u njegove tamne oi u

kojima lei okrutnost. Trenutak eka. Verbecijeve rijei pro hujale
su mu duom kao sjene neke sablasti to odnekle dolaze.
- Vilena je odala da ste je kanili nagovoriti neka ode ispod ovog
krova u halji vaeg gataoca, a dotle biste vi zabavljali nae
drutvo. Zbog toga ete se vazda osveivati. Tako je ona uputila mene
i svojeg vjerenika. Da me nije toga sjetila, bio bih vas uputio da
izaete. Ali vidite: ena misli na sve. Ona veli ovako: Draeni e
dolaziti s njom u svakoj prilici meu Hrvate, ve po svojoj asti, a
tamo e, naravno, sresti i vas. Vi ete pokuati da bunite svoje
zemljake protiv Draenia. Ne samo to bi se osveivali upanovoj
keri jer je odala vau nakanu nego i zato to se nikad neete
okaniti mrnje protiv njenog budueg mua. Ona veli da ste vi samo
prividno pruili ruku pomirnicu.
- Uzvieni gospodine, ponajprije, Draeniu nema mjesta medu Hrvatima
ni da je oenio deset Berislaviki. Dakle, nee imati prilike da me
vidi.
- Ali vi ete imati mnogo prilike da vidite njega. Svi ete biti
prisiljeni dolaziti k njemu, sluati njega i njegove odredbe.
- sluati njega i njegove odredbe? Vrlo lo raun, gospodine
dravnice. Ni da ivi tisuu godina, nikad Draeni nee odreivati u
naoj zemlji. A ni njemu slini.
- ekajte, dragi Kueviu. Ne napreite se toliko. Odat u vam i ovu
tajnu o kojoj ne sanjate.
Neto ga stegne u srcu. Ne zna je li tome kriva stupica u kojoj je
sapet ili je ono to je rekao gospodin Verbeci. Zato mu otkriva sve
tajne? Obuzima ga tjeskoba, ali odgovara odluno:
- Spreman sam uti sve.
- A ja sam spreman rei sve. Evo sluajte: Petar Berislavi ostat e
dugo na bojitu. Turci mu nee dati mira i zaposlit e ga u Bosni da
mogu to lake pripremiti napadaj na Ugarsku. Ban je vojskovoa. Ne
smije se, dakle, maknuti s bojita. Ovdje u Hrvatskoj moramo banu
postaviti zamjenika.
- Njega odabiru ban i hrvatski sabor - upadne Jelenko.
- Tako bi moralo biti prema zakonima, ali ja prelazim preko zakona
jer smatrani zakonom svoju volju i sve to je u moju korist i u
korist Ugarske. Zato u postaviti za zamjenika bana svojeg neaka
Draenia.
Ta izjava udara ga u grudi. Jedva je naao dah:
- Sto puta neka je to vaa volja. Ne moete je provesti, tH su Hrvati
i njihova volja.
- Polako, mladiu. Moj neak vjenat e se prekosutra neakinjom bana
Berislavia. Ki tako slavne hrvatske obitelji, kao to je
Berislaviceva, bit e ena banova zamjenika, dakle, s jedne strane
moja volja, s druge strane Berislavieva ki, njezin zagovor.

- Nema kod nas zagovora preko enske lonice.

- I sam e Draeni omiljeli Hrvatima, on je linost koja na306

stupom osvaja i osvojit e vae ljude. _ Onda ne poznajete Hrvate.
- Ba zato to ih dohu poznajem. Znate li to je najvea pogreka
Hrvata, koja najvie dolazi u prilog neprijatelja?
- ekam da mi kaete
- Zaboravljivost. Slabo sjeanje. Ne gledajte me tako zaueno, nego
ujte: nitko na svijetu i.ik. brzo i savreno ne zaboravlja zloe to
ih je netko poinio na Hrvatima kao oni sami. Hrvati brzo zaborave
sve zlo to su ino uinili neprijatelji. I djela takvog zloinca, kao
to vi smatrate mojeg neaka, oni e zaboraviti. Sve e zaboraviti
to je bilo i opet e ga primiti u svoj krug, postavit e ga na
bansku ast!
- Jo vam moram neto saopiti da vam mogu odgovoriti na vae
pitanje: zato se pou/dajem da ete sve odnijeti u grob. Vilena se
boji da biste vi od prvu J;m:i radili protiv Draenia. Jest, ima
pravo, to bih uinio.
- Onda se ne udile to sam ja posluao kad me na to sjetila. Dakle,
umjesto mosta za evlla/ak iz Lukavca, spustio sam vam stupicu da vam
zaprijeim otii ispod ovog krova.
I tako mislite mene prisiliti na obeanje ili prisegu ili zadanu
asnu rije da nikad neu raditi protiv Draenia?
Vae mi obeanje i treba, to se tie Draenia, kralj je ve pristao
na sve, a za vae zemljake pobrinut e se moja sila i Vilenin
smijeak. Ali traim od vas neto drugo.
S najveom napetou uperi Jelenko svoj pogled u tog ovjeka koji se
pred njim pokazuje u svoj golotinji svojeg cinizma. I eka ono to e
slijediti.
- Gospodine Kueucu, traim od vas malu uslugu: kaite mi smjesta
gdje bih mogao sutra u zoru nai gospodina Davora Antol-kovia.
Otkud bih ja znao gdje se on nalazi. Znam samo to da je u inozemstvu.
Dragi moj mladicu, onda ja znam mnogo vie od vas. Pod sivim oklopom
i vizirom skriva se ovjek koji je htio da se Hrvati otcijepe od
Ugarske. On se vratio iz inozemstva kamo je otiao da ga kralj ne bi
pozvao na odgovornost. A kako se sada nalazi u Turopolju, htio bih ga
posjetiti.
- Gospodine, ponovo velim: ne znam nita o njemu.
- Valjda neete ustvrditi i to da ne znate o njegovu sinu?
- Ne, ni o njemu.
- Tvrde ste glave. Zato je moram malo smekati. Dakle, vi ete mi
napisati pismo na gospodina Antolkovia i zamoliti ga neka doe oo
kapelice sv. Barbare sutra prije podne. Tamo emo ga doekati. Neto
mu vano motate saopiti to ste doznali u Lukavcu.

- A vi biste ga tamo doekali kad bi on uistinu bio ovdje?

- Samo se po sebi razumije.
- Gospodine, krvavo me vrijeate.
- Ja u vam samo dati krvavi odgovor. Odaberite: vi ete njemu
307


poslati takvo pismo po mojoj elji, ili u mu ja poslati vau glavu
- Radije aljite moju glavu. .1
Dravnik se razbjesnio, ali to ne pokazuje. Okree se i podf|D
mraku tamnice. Bakljonoe stoje daleko od njih. Nekoliko l i.rak
njegova se pojava opet pojavi u svjetlosti baklje. Kao da je
rekao jednom od vojnika koji dri svjetlo, a onda se opet
k Jelenku:
- U prvi as ovjek brzo odlui, no kad dobro razmisli, da je ludo
dati glavu dok je ovjek mlad, a ivot lijep.
- Ali ivot pod vaom vlau, gospodine, jo je uvijek odvr negoli
smrt.
- Moete se lako osloboditi moje vlasti ako uinite to "e>od
vas trai. ..
Jedan od bakljonoa pristupi k Jelenku i potpuno osvijetli njegovo
lice:
- Vi traite od mene da odam nekoga o kome nita ne znam? Ali kad bih
znao, gospodine, i tada ne biste mogli od mene izvui nita niti me
prisiliti da svoj vlastiti obraz oblatim najpodlijim zloinom
izdajstvom.
- Opet se junake. Dobro, kad vi odbijate, neka to isto uini
njegov vlastiti sin. -\
Pristupio je blie k njemu i otro ga promatrao. Znajui da j
potpuno osvijetljen. Jelenko vrlo vjeto sakriva koliko ga u/buuje
spominjanje njegova druga Vojka pa samo makne glavom to nadvisuje
drvenu krinju u kojoj se nalazi, ali gospodin Verbeci eli ga
zaskoiti:
- Smjesta idem da pitam njegova sina gdje mu je otac. I on e mu
napisati to pismo. Vjerujte hoe.
Jeza prolazi Jelenka. Vojko je razotkriven? I on je izgubljen? Ali
mimo gleda u Verbecija, niim ne odaje svoju muku, a velika nastavi:
- Valjda vam je dobro poznato, gospodine Kueviu: imam u svojim
akama pod ovim dvorcem i sina, samo sam mislio da e vam biti drago
ako vam ponudim mogunost da se oslobodite.
To zamuti Jelenkov pogled. Zamiri i nastoji se smijati:
- Kad biste imali Antolkovieva sina, uzvieni gospodine, ne biste
sigurno osjetili prema meni toliku dobrotvornost i nudili mi
osloboenje. Tko zna kud svijetom luta Antolkoviev sin.
- Znam ja, a uskoro u ovako razgovarati i s njegovim ocem. Ba ovako

kao to razgovaram sada s vama na istom ovom mjestu.

- To vam ne bi mogao nitko zaprijeiti kad biste ga imali u vlasti.
I opet je Verbeci poao malo dalje i posve ravnoduno ree:
- Ako vam je tako milije, ne mogu nita protiv toga. Ostavljani vas,
dakle, na milost i nemilost Draeniu i njegovoj vjerenici.
- S njima nemam nikakva posla. To sam ve naglasio - odgovori
Jelenko.
- Mladi gospodine, moj neak nikako ne eli ivjeti pod istim

nphom s vama. Njegova je namjera da vas smakne.
n __ jako? Kukavica s nije usudio sa mnom na megdan pa me
^vui na stratite? Protiv toga ne mogu prosvjedovati. Kd _
Svejedno vam je Vrlo ste nesretni u ljubavi kad vam je
svejedno, ivot ili smrt? ....... . A
- Za takve budalastu kao to je ljubav, junaci ne umiru. A ia se jo
uvijek smatram junakom.
_ Mladi gospodine, velika je teta ovako hrabrog i odlinog mladia.
alim vas, unau L tome, to ste buntovnik protiv mene i kraljevstva i
zato nastojim da vas odrim na ivotu. Razmiljam i dolazim do
zakljuka: vi mi oito ne vjerujete. Sumnjate u moju volju da ouvam
vau gla\u. a ja to uistinu elim. Ali moj neak ne eli vas pustiti
ispod o\ oy kr.ova. Ja sam prema njemu slab, vrlo ga volim. Jedini je
muki lan nae obitelji, a sada je ranjen. Jedva je utekao smrti i
zaprijetio mi da e iskoiti iz postelje i rastrgati sve poveze ako
vas ne zaci r/ mi ovdje. Kad bi on uo da nisam izvrio njegovu
elju, poinio bi ludosti. Opetujem: on vas nee ostaviti dugo na
ivotu. Ja Mm ovog asa smislio plan. Uinite mi to od vas traim, a
za naknaJu dat u vas odvesti u Medvedgrad. Tu odluku opravdat u
pred svojim neakom vrlo spretno, naime, daje to zbog Turopoljaca
koji dolaze u nedjelju i sigurno ne bi potpisali pomirenje s Lukavcem
dok se ne uvjere da vama nisam uinio nikakvo zlo. I oni e htjeti da
im otvorim sve kule i sve tamnice. To e moj neak odobriti u nadi da
u vas njemu predati kasnije kad se potpie izmirenje. A kad jednom
ozdravi, nee biti pogibelji da mi se mladi prijeti. Onda u ja biti
gospodar. Prema tome, meni je stalo da vas zadrim u ivotu.
Razmislite, ipak je lijepo ivjeti dok smo jo mladi i pristali, a
moete dobiti i ast u kraljevstvu.
- Jednom rijei, gospodine, odluili ste od mene polagano stvoriti
neku drugu vrst Dracnia1
Iskreno priznajem: U mi je misao pala na um tek sada u toku razgovara
s vama. Osobito bi mi dobro doao ovakav hrabar i odluan mladi kao
to ste vi.
- Hvala na vaoj ponudi, ali nikad neu promijeniti svoju odluku.
- To bi znailo da se dobrovoljno predajete u ruke mojem neaku,
umjesto da iz moje ruke primite slobodu i asti i mogunost da vrlo

lijepo i udobno ivite

- Taj udoban ivot i te asti bili bi movara, a tamo se ugodno valja
samo jedna vrst ivotinja.
Verbeci se rashodao tamnicom. Kakav bi mu bio vrsti oslonac u borbi
protiv Hrvata. Kako bi ga mogao osvojiti? Ovaj bi mu mladi stvorio
udesa. Pokupio bi itavo udo Hrvata u ete na obranu Ugarske Jest,
ovaj hrvatski plemi mogao bi zavesti Hrvate, povesti ih k Budimu.
Njegova divna pojava, snana rije, uvjerljiva odvanost, vratolomna
hrabrost, bile bi mi od vee koristi negoli Draeni koji e sada
tee zadobiti meu Hrvatima sklonost, dok Jelenko uiva njihovu
slavu, povjerenje
Poto vi tako mislite, moj e vas neak dati ve sutra smaknuti

309
308


da umiri sebe i svoju vjerenicu - veli glasno.
- Neka to uini. Ali upamtite: odgovarat e saboru.
- Nee jer e sve lukavo udesi ti. Ve je prije znao preko tko e
doi u maski putujueg viteza i zato je jo prije nego ste bili
pozvani u njegovu sobu, zatraio od mene da posredujem u pomirenju.
Imao je naroitu namjeru.
- To sam odmah znao, samo nije mi palo na um kakva* je namjera.
- Sad u vam i to kazati, samo da vam otvorim put k mojoj
ponudi. On je rekao: "Ponudite mu izmirenje i recite da moe "ii
na bojno polje, a zatim proglasite to svima u blagovaonici, a kad
bude htio izai iz dvorca, uhvatite ga i tipajte u tamnicu. Svi: e
oni, dapae, i njegov drug gatalac, proglasiti u Turopolju da je
otiao
na bojno polje. Zato gataoca valja sutra pustiti kui. Svatko e
vjerovati da je Kuevi otiao, to vie to Vilena nije htjela s njim
izai iz dvorca, nego se vjenala. I dok budu mislili da je na
bojitu,
bit e mrtav." ,
- Takvu je podlost mogao izmisliti samo Draeni. j
- Ali svatko e vjerovati da ste otili na bojno polje, a zapravo
ete u grob. Da to nije odlueno, zar bih odao sve svoje dravnike
tajne? Ali kad sam sada upoznao vae vrline, elim sam sve takoij
udesiti da vas ova sudbina ne stigne, ve da vas naprotiv iskoristim!
u svoje svrhe. Drat u vas sam skrivena pred neakom, a kad se dosl
sita naljubi ljepotice ene, vie ga nee razdirali ljubomora prema
vama. Tada u mu otkriti da vas nisam smaknuo, nego oslobodio njegove
osvete. I bit e miran. Dakle, ako mi pomognete da doem do
Antolkovia, smjesta u vas otpremiti u Medvedgrad. Tamo ete ivjeti

sasvim slobodno, a kad poem u Budim, uzet u vas sa sobom. To vam

nudim sasvim odluno, istinski.
- A ja vam odluno i istinski odgovaram da to nikako neu prihvatiti.
Sto me prije smaknete, vi ili Draeni, to e mi biti milije.
Snebivajui se, zuri Verbeci u Jelenka. Mladi je pri svijesti, a
ipak odbija tu njegovu tako dobro smiljenu ponudu?
- Vi ste rekli svoje, a ja svoje - ree mu Verbeci. - Sami ste
odabrali svoju sudbinu.
- Nametnuli ste mi je vi.
- Ostanete li i dalje pri svojoj odluci, posegnut u za Antolkovievim sinom. Imao sam druge namjere s njim, ah* svejedno.
Dugo ne mogu ekati, samo do zore. -^
- Bilo bi mi drae da ne ekate. i,
- Strah vas je da ne biste primili moju ponudu? ?
- Ne poznajem straha niti znam gdje je Antolkovi kojeg traite. Ja
sam iv uao u svoj grob. Ostavite me barem na miru umrijeti.
Srdito prokune Verbeci, pozove bakljonoe i odlazi iz tamnice.
Gore je kljocnula brava. kripaju eljezne preke kojima vojnici
privrstie vrata. Jelenko osjea da je izgubljen. Na asove ga
obuzima
310

-iin i umorne mu misli klonue. U mraku vie ne moe razmi-ni o sebi
ni o svojoj sudbini, ni o Antolkoviu. Zamire u muci
i bolima.
* * *
Kad je Petar Pan iziao iz blagovaonice na trijem, naao je Mladena
Ispripovijedi mu to su uli, nosei krinju i kako je Jelenko nestao
u mraku. Da ne bi togod zla poinio Vileni ili Dra-eniu lakrdija
odmah po/ove 17 blatim aonice shitic da donesu svjetla i trae
Jelenka na sve strane Ide u oruarnicu, oslukuje ispred Draenieve
sobe Tko W mogao znati gdje je u tom velikom prostoru trijema gdje se
okolo naokolo redaju vrata svih odaja? Kamo je moeao nestati? U koju
sobu? Lakrdija se uvjerio da nije ni u Draenia, niedje u bli/ini i
obuzima ga neka sumnja pa stade vikati:
- Gdje je taj plemi to mi je obeao svoju pomo? Gdje u nai takva
eljezna lea koja bi mi mogla posluiti u mojoj peli-vanskoj
mudroliji?
Svi se polako kupe oko njega, izlazei iz dvorane i sluaju njegovu
bijesnu viku:
Ja ovako visu L kao Ijestva, popeo bih se njemu za vrat da izvodim
uda kakva niste vidjeli. Sto? Vojnik da to uini? Preglup je. Ili da
skaem po ramenima gospodina kneza koji jedva stoji na nogama? Ili
Danijelu kome vie pristaje enska haljina negoli muki haljetak?
Na viku pojavi se potkastelan, Petar Pan vie:

- Gdje je u/vieni gospodin?

Otiao je iz blag! i ; L ne znam je li kod Draenia, ili u svojoj
odaji.
Hou da zapovjedi svojem gostu neka smjesta doe ovamo. Nee on
badava jesti i piti pod naim krovom.
Dohitao je i barun Pencinger i pita Petra Pana zbog ega se ljuti.
ovjek se ponovo razvie, a Pencinger se grohotom smije:
- Plemi vas je izigrao, prevario.
- Mene prevario? \ arak ^-. Smjesta neka mu uzvieni gospodin
zapovjedi da mi bude na uslugu.
- Ne moe to vie nitko na svijetu zapovjediti gospodinu Kueviu.
- Kako vi to govorite, gospodine Pencingeru? Gdje je taj gospodin1
- Tko bi znao kud se vere. Ostavio je sve i nestao.
Taj odgovor propir;: Petra Pana i on jo bunije uzvikne:
Pobjegao da mi ne mora sluiti? Pobjegao taj kukavac. Kako je to
mogue?
Rekao je da eli otii jo danas jer e mu odnijeti njegovu okladu.
Tko ga smije zadravati?
Valjda nije otprhnuo zrakom?
- Spustili TO mu most.
Ml

- Kako? Bez moje dozvole? Znate li vi da sam danas katelan
dvorca ja? Nije li uzvieni gospodin zapovjedio i sam tako odredio?
- Sve je to istina, Petar Pan, ali gospodin Kuevi traio , da ga
puste.
- Pod ovim krovom moe, dakle, svatko zapovijedati da mu te sputa
most?
Da dokae svoju tvrdnju, Pencinger zove potkastelana.
- Nisi li ti doao gore i javio da gospodin Kuevi eli smji
ostaviti dvorac i moli neka mu se spusti most?
- Jest, gospodine barune. I ja sam izvrio njegovu elju. Petar Pan
utri u blagovaonicu:
- Hej, vi, gataoe, to je to s vaim vitezom? Ostavio vas ovdje i
otiao iz dvorca?
- Govorio je da ide jo ove noi. l
- A nije vam rekao hvala to ste ga pratili? Moj gataoe,] ostali ste
praznih rukava. Kuevi ode da pribere tisuu dukata, a; vi ste
ostali tu.
Lakrdija se stade razmahivati, bjesnjeti, grditi, psovati i vikati:]
- Vi ste krivi to mi je sve propalo. Vi i va vitez. Idite do
sto avola! Bacit u vas naglavce u opkope, razumijete li? Neu da
gatate. Nosite se ispod ovog krova. Tu sam ja gospodar, ja koji se,
brinem da ovdje svi ne crknu od dosade. A sad glumim ulogu pr- j
palog stvaratelja najduhovitije komedije. j

I stade bijesno bacati oko sebe sve naprave, lakrdijaka odijela, (

sve to je tako pomno priredio. Svi su se prepali. Oito ga je
zahvatilo, istinsko bjesnilo. Svi se toga boje, svi mu se miu.
Stigavi iz tam-, nie, Verbeci ulazi na vrata i stoji bespomoan.
Uzalud dozivlje. Petra Pana da bi ga smirio. On jo ee baca oko
sebe sve ono emu su se svi toliko veselili. A onda, spazivi
dravnika, vikne:
- Vi ste tome krivi. Samo vi kad ste traili od mene da pustim pod
ovaj krov te dotepence to su htjeli zasluiti na mojoj lakrdiji
tisuu dukata. Znao sam: neto nee biti dobro kad me moj nos,
odvraao da ih pustim gore. Ali, dakako, uzvieni gospodin, umni
dravnik htio bi vidjeti jo dalje od nosa. Nikad se vie neu
truditi da vam priredim veselje, pa makar me smjesta bacili iz dvorca
i slube. Trebali ste, moj uzvieni gospodine, posluati i ostaviti
strance na ledini da tamo prenoe. Mene ovako prevariti? Kad sretnem
tog Kuevia, razbit u mu lubanju kao to sam razbio sve ove naprave
koje bi vas bile zabavljale mjesec dana.
I bijesno istri iz sobe. A gatalac, Stjepko Brodari i Vojko
nekoliko su se puta pogledali. Mladi sveenik misli da je Petar Pan
odigrao tu scenu da im najavi nestanak Jelenka Kuevia. Ali njegov
odlazak ne ispunja nikakvom brigom nikoga, pa ni Mrnjavia. On je
ve prigodom veere jasno naglasio da e otii u noi da mu znanci ne
bi utekli s ucjenom oklade. Poto mu nije uspjela zadaa, uri se u
Brezovicu da javi Gordani i Antolkoviu. I sretni su to je otiao
jer nikako ne bi bili mirni da je ovdje prenoio. Tako misli i Vojko
i svi njegovi suradnici. I Mladen se smirio, uvjeren da je

ko otiao Valjda mu je i zato kazao neka odnese Jasenki i H niesov
oprotaj. On najvie shvaa njegov brzi odlazak. Drae ie to nego da
se dao zavesti ljubomorom i uvukao u Drae-sobu ili k njegovoj
vjerenici. Sad je na slobodi. I to mu
ojvoda od Ferare plane bijesom kad je Petar Pan
doiivo odlazak Jelenka Kuevia. Sad mu je sasvim izmaknuo. Ne moe
ga vie prisiliti da mu obea ruku svoje sestre. Jo uvijek se nadao
da e ga zadesiti kakva neprilika koja bi mu dola u horu da iznudi
Jasenkinu ruku Ba nju eli posjedovati. Ne pita sam sebe je li to
strast ili ljubav, ali zna: to je due ne vidi, to je vie eli
Danas ga jo vrijed i i otpor njenog brata, obinog plemia. Oito je
pobjegao da ga ne bi prisilio na obeanje? Jedva skriva uzbuenje od
Ijutine.
U buci razgovora u blagovaonici, Mladen se priblii k Vojku. S
nekoliko rijei saopi mu kako je vani u mraku Vilena govorila sa
etovodom, to mu je rekao Jelenko i kako je nestao. Dakle, ostavio
je dvorac. To umiri i Vojka.
ekali su obojica d;i mogu govoriti s Darkom Mrnjaviem koji je

neprestano zauzet gatanjem. Svatko od gospode oko stola eli neto

znati, a rije mu ide hitro i spretno. O svemu ga je pouila Gordana
to ima kome kazati. Svi se dive kako pogaa. Njenom pronicljivou
zaokuplja sada svu njihovu panju, dok u njegovoj dui neprestano
kopka jedno pitanje: tko ih je odao? Tko je pod njima iskopao jamu i
razorio im uspjeh?
Bijesan, zalupio je lakrdija vratima, otiao na trijem i zapovjedio
slugama koji jo tamo stoje neka ugase svjetlo, pa se vrati u
blagovaonicu Ne eli nikoga vidjeti i sve po stoti put alje k vragu.
Ostao je na trijemu sam. Zaas pohita niza stube u dvorite.
Nigdje nikoga Svi su gore, dakle, moe raditi to ga. volja. Ide
ravno pod ulaznu kulu. Ispod stropa mrak kao u grobu. Otvori usku
malu vratarevu sobicu. Jedan jedini straar sjedi budan. Uza nj na
stolu sitno svjetlo. Bjesomuno vikne na nj Petar Pan:
Tko ti je dopustio da puta most bez moje dozvole? l kad bi sam
kralj htio izai ispod ovog krova, mora pitati mene. Nisu li ti
rekli: danas sam ja gospodar i svi imate sluati mene?
Ali, ali, gospodine, molim, gospodine . . .
- Lupeu, pustio si izii ba onoga koji mi je najvie trebao za moju
lakrdiju Sad e ti, umjesto njega, kleati na podu, a ja u gaziti
po tebi kao pseto.
ovjek ne moe do rijei, dre i moli, baca se na koljena, a Petar
Pan uuti jer straar die ruke kao na molitvu i vikne: Nisam. Nisam
pustio nikoga. Onda reci tko je spustio most da pobjegne moj
pomonik?
- Gospodine, n u k. Nikog nije bilo. Most nije sputan. Evo,
gledajte, tu je kota, gotovo sam na njemu spavao. Ni ive due nije
bilo ovdje. itavu veer sam bdio.

313
312


- Gle, ima pravo, Kuevi ljubi Draenievu vjerenicu. Ali zar je
doao oteti?
- Spoitavaju mu to, dok on tvrdi da je bila oklada. Moda se
izgovarao, no svejedno, luduje za djevojkom, iz ljubomore je toliko
progonio Draenia.
- Sad mi je jasno. Sigurno je Draeni odmamio Kuevica u kakvu izbu
dvorca, ili je to po njegovoj elji uinio Pencinger.
- Mislite da bi tako moglo biti - ini se Petar Pan nevjet. Knez
potvruje, a lakrdija e odluno:
- Bilo to mu drago, uvjeren sam da me Pencinger izigrava. Dosta mi
je svega, neu vie biti ovdje. Idem. Svuda e me doekati objeruke.
Knez ga moli i trai neka mu kae to eli. Sve e uiniti. I zatim

dugo raspravljaju.
Kad su se vratili u blagovaonicu, stade Petar Pan kupiti svoje stvari
i vezati ih u sveanj. To je razbilo svako veselje. Gatalac je ve
dovrio svoja proroanstva i sada svi oekuju da ih nadalje zabavlja
Petar Pan. Mole ga, ispituju. On im ne odgovara i sprema svenjeve
naoigled svima. Tada se knez odjednom isprsio i stao odluno u pozu
gospodara kue:
- Neu dopustiti da mi ode tako sjajan lakrdija ispod krova. I moj
kraljevski ujak to nee dopustiti. I lijepa princeza duboko je
potresena. Svi mi elimo da Petar Pan ostane. Ali ja u mu pruiti
dokaz da ga nitko nije kanio izigrati.
Svi to odobravaju i pristaju uz kneza. Nitko ne sluti to e
slijediti i nastavi predlagati:
- Dakle, neka smjesta nekoliko vojnika pregleda itav dvorac, sve
odaje i kule i sve izbe.
- Mene elite uvjeriti da me nitko ne izigrava, a povjeravate
pretragu vojnicima koji e izvijestiti onako kako eli gospodin
barun. Vjerovat u tek poem li s njima da sam vidim jesu li Kuevica
sakrili ili ne.
- Naravno da e i ti s njima - upadne knez, ne ekajui niiji
odgovor. - I ja sam elim s tobom. Hajde, idemo.
Nitko nije protuslovio. Verbeci i Pencinger ostavili su knezu da
izvede pretragu sa svojim momcima u prisutnosti Petra Pana. I svi
odoe.
U blagovaonici su ostali svi na okupu. Kralj, princeza, vojvoda,
Ferenci, Danijel, Stjepko Brodari i sva pratnja tobonjeg kardinala.
Nitko od njih ne sluti to se zbiva pa sa zanimanjem ekaju to e
donijeti pretraga. Naprotiv, Mladen, Vojko i Stjepko razumiju sve.
Sad im je jasno zato je Petar Pan odigrao sve te prizore. Jelenka
nema u dvorcu, lakrdija je dokazao da nije ostavio Lukavac, dok,
naprotiv, Verbeci, Pencinger i potkastelan, tvrde da je otiao.
Dakle, maarski dravnik sa svojini pouzdanicima lae. Zato? Zbog
ega? Izmirio je Jelenka s Draeniem, prema tome, nije mogao uiniti
Jelenku nita zla? Da je imao takvu namjeru, ne bi trebao posredovati
u izmirenju obojice protivnika? Tu tajnu prikriva neprozirni mrak.
Uvlai

se u due teka briga. Mladen je Vojku Antolkoviu ukratko
!"Vj ovjedio sve dogaa L Draenievoj sobi kako mu je to saopio
m Jelenko iza zastora Ako je Jelenka uhvatilo bjesnilo i potrao
sa mraku trijemom k Draeniu, a on ga je moda dao uhvatiti,
svezati? Kamo bi inae mogao nestati kad nije iziao iz dvorca?
Teko ekaju, a ne smiju se o tom porazgovoriti pred gospodom niti se
smiju povui od njih jer bi Verbeci i Pencinger opazili svaku njihovu
kretnju. Obuzimaju ih zle slutnje i nestrpljivo ekaju povratak kneza

i Petra Pana.
A oni trae u ita\"m dvorcu. Najprije ulaze redom u svaku sobu koja
se otvara u trijem, u sve kule. Nigdje nita. Zatim silaze u
dvorite. Najprije knez odlazi u straarsku kulu na izlazu dvorca i
tamo ponovo ispituje vratara. Pred svojim gospodarom vratar dokazuje
da nikome nije sputao most, ve samo gataocu, jo u sumraku. Nakon
toga mtk> nije izlazio iz dvorca. Kuevica dobro poznaje i nigdje ga
nije vidio.
Lakrdija i njegov gospodar odlaze u staju i obilaze redom sve
prizemne prostorije i urede. Petar Pan otvori komoricu u kojoj je on
amio prije Draeniceve bolesti, ali ni tu nema nikoga. Zatim odlazi
u drugo dvorite, ispituje u kuhinji kuhare i sluavke. Nitko nita
ne zna i nigdje nita nema K i; su ponovo izali ispod krova, Petar
Pan obilazi dvorite i osvjetljuje zidine dvorca. Zastane pred
vratima tamnice:
- Gle. gle. kakve su to preke na vratima? Knee, ova se vrata
otvaraju na stepenice koje vode dolje duboko u podzemne tamnice.
Knez se zaustavi i promatra vrata. Petar Pan se sjea kako je bio
dolje s Vilenom one jedne noi kad su ovamo dovodili zarobljenike iz
Turopolja, a nju je naao skrivenu uza zid i vidio muila to su ih
vojnici spremali /a Jelenka Kuevica.
Pristupi k elje/mm vratima i estito ih prodrma. Zatvorena su
lokotom.
To znai da je netko u tamnici - veli Petar Pan. - Zato bi inae
tako pomno zatvarali eljezna vrata?
Tko bi bio u tamnici? - upita knez. - Valjda su nekoga uhvatili u
Turopolju?
Ne, gospodine knee, s Turopoljem sada postupa gospodin Verbeci
oprezno. Ni jednog ovjeka ne bi dotakao, ali tu je ipak netko . . .
- U dvorcu nitko ne nedostaje - konstatira knez.
Da, knee, nitko, osim Jelenka Kuevica. Knez gleda znaajno svojeg
prijatelja.
Valjda ne misli da su njega zatvorili u tamnicu? To bi bilo
neuveno. Ja ga zaista ne branim, on se bori protiv Lukavca i bijesan
sam to moram pristati na mir koji mi zabranjuje da se gostim
turopoljskim peenjem, ali kad vele da su ga pustili iz dvorca, zato
bi ga onda zatvorili u tamnicu? Zbog tog jednog plemia, neu valjda
pustiti iz dvorca tebe.
- Zato su ga zatvorili u tamnicu? Odmah u vam rei - apne

116


knezu u uho. - Zato Sto je on jedini koji bi mogao oteti Drae?
nievu vjerenicu. Sad vam otvoreno priznajem svu tajnu: Kuevi je

bio s njom vjeren, ljubili su se, ali je ludu djevojku zablistao sjaj
Draenieva bogatstva i asti koje ga ekaju na kraljevskom dvorcu pa
se vjerila s njim, a Kuevia ostavila. Draeni je upanovu ker
prosio samo zato da preko nje postane ban. Sad je doao da je otme. A
ona? Vjerujte, ona bi bila htjela poi s njim, znate, ena je ena]
poalila je sve, srce je progovorilo. Evo, zatvorili su ga jer on
jedini moe sprijeiti Verbecija da vjena svojeg neaka s onom koja
mu nosi bansku ast. "Taj Kuevi je pravi zmaj u hrabrosti, a u
lukavosti lisica.
- Kako mi to nije palo na um? Pa naravno. Nita drugo nego to. On je
zato doao, sigurno ima kakvu osnovu, ali zato se otkrio?
- Nije on sam, Draeni je nekako doznao.
- Kad bismo ga mogli dozvati da znamo sigurno je li dolje?
- Ni da ispalite vatreno oruje, pa ni turski top, ne bi mogao uti
kroz ove zidine. On je dolje daleko pod zemljom. Vidio sam tamo
jednom lance na zidu kojima veu opasne zloince. Sigurno su i njega
svezali pa ne moe gore na stube. Zapomagati su ve mnogo puta razni
utamnienici kad su ih muili i nikad ih nitko nije uo. To nam ne
pomae.
- asti mi, Petar Pan, ako uistinu taj Kuevi nije iziao, a po
svemu se vidi da nije, onda je on ovdje dolje. Morao bih pitati one
vojnike koji su otili s potkastelanom kad ih je poveo dolje.
- Uzalud se trudite. Vojnici se ne bi usudili pisnuti protiv
katelanove volje pa da im dadete ne znam to. Boje se oni za svoj
ivot.
- to da uradimo?
- Prepustite to meni, knee, vidjet ete to misle oni gore. Za svaki
sluaj neto emo se dogovoriti.
- Dobro, idemo brzo gore.
Tiho apui, prolaze pustim dvoritem i krenu uz stube.
- Tek to su otvorili vrata blagovaonice, svi su pogledali u kneza i
Petra Pana. Ovaj je preuzeo rije:
- Nigdje ga nema. Sve smo pretraili. Samo je tamnica zakljuana.
Dapae, zatvorena prekom i lokotom.
- Niti nismo mogli ui - veli knez. - Valjda ga u tamnicu ne bi
sakrili od puke ale?
- Kakve lude misli? - nasmije se Pencinger. - Dakle, uvjerili ste se
da vas nisam izigrao, Petar Pan?
- Naprotiv, uvjerio sam se da ste me ne samo izigrali nego potkopali.
Kuevi je u dvorcu. Na to prisiem.
- Krivo prisiete. Ja sam s vojnicima spustio most plemiu - veli
potkastelan - vratar to nije uo jer je spavao.
- A tako? - usklikne Petar Pan. - Kako ste odjednom paljivi? Niste
htjeli njegovu kraljevsku visost, vratara probuditi i uvijek ste ga
gurnuli nogom kao krepano pseto ako je samo malo drijemao.

- Neka kau vojnici. Jeste li sputali most?

318

_ Jest sputali smo - odgovaraju svi.
__ Ubojice i razbojnike zovete za svjedoke potenom ovjeku? 7
hraniujem takvu uvredu - vie Petar Pan. Kneza raspali to njego-im
slugama zapovijedaju drugi i toliko se raspali na to svjedoanstvo da
ga je morao stiavati sam kralj.
- Lau. Razbojnici, tati, ubojice, pokupio sam ih iz tamnice, skinuo
ispod vjeala. " sad e oni svjedoiti kao vjerodostojni ljudi meni
okom u oko? Lau, pseta! Kuevi je u dvorcu, a ja, gospodar, ja
moram to podnositi da se potkapa moj prijatelj koji mi je spasio
ivot od nekog lupea t< me htio otrovati? Moda je netko platio i
ove razbojnike ovdje? Kneev bijes jedva se stiao na kraljevu
opomenu. .
Sve te okolnosti pobudi l. su u svima vidljivu sumnju. I kralj je
pogledao Verbecija Princc/a pogleda Vojka koji je stajao iza njih.
Okrenula se k njemu Smatra ga i danas jo sinom Antolkovia kojeea je
prokazao prije dva d;m;i Draeniev etovoda. I razabravi da je
mladi plemi problijedio, a oi su mu pune briga, nastoji ga svojim
pogledom ohrabriti Vojka probudi iz misli princezina kretnja.
Osjetivi njen pogled, zagleda se u nju. Dok su ostali stalno buno
govorili o Jelenku Kueviu, mlada princeza dade Vojku znak da joj se
priblii i apne mu:
itam vam sve s lica. Va je drug oito zapao u nevolju.
Nadam se u vau pomo, princezo. Vojvoda ga moe spasiti. Trebao bih
s njime ra/-<naraii nekoliko trenutaka da drugi ne uju.
Vi znate da vam nita ne mogu odbiti.
I gleda mu nekolik trenutaka arko u oi. Nitko nije iza njega i ne
moe opaziti taj pogled. Tada se ona okrene k ostalima i slua Petra
Pana:
Danas mi valjda nitko ne moe kazati da sam u kakvoj vezi s Hrvatima.
Sam uzvieni gospodin pristao je k Hrvatima, s njima se izmirio. A da
sam pi bio saveznik Hrvata, gospodin Draeni ne bi vie ivio. Bio
bih mu poslao u dvorac takvog vraa koji bi mu sjeo za vrat i dao
kapljice na vjeni poinak. Je li tako, uzvieni gospodine?
- Dragi moj pnjaidiii. ti si spasio mojeg neaka, to znadu svi.
- Zato mi barun zavidi na vaoj milosti i eli me potkapati.
Verbeci uvjerava Petra Pana da nema razloga ljutiti se na baruna, no
on i dalje dokazuje:
Uvijek me potkopa\;t Kad ste vi, uzvieni gospodine, zapovjedili da
se u dvorac puste vitez i gatalac, ja sam se protivio jer sam znao:
pokvarit e mi lakrdiju. Ali gospodin barun je traio Ja pustim
strance, znajui kako e moja igra propasti. Nitko mi nije mogao
skuhati tu poparu samo onaj koji me mrzi, koji me ve htio spremiti

na drugi svijet.
Sav je pocrvenio. Znoj ga oblijeva. Nitko ne bi mogao posumnjati
Ja glumi U petru Panu doista kipi u, ah ne zbog onoga to
prikazuje uzrokom svoje Ijutine, nego zbog podlosti kojom sumnjii
erbecija, Pencingera I Draenia. Sve to se dogaa poto je
razotkri
ven Jelenko, strahovito ljuti Petra Pana pa udara, vie, galami,
"azrna-huje se, htio bi sve izudarati jer mu nije nita polo za
rukom. Sve to je zamislio i proveo ove veeri, sve se srozalo.
- Najljepa princezo ovoga svijeta, vi ete me razumjeti. idjdi
ste u Italiji desetak dvorskih lakrdijaa i njihove predstave, a
jedini
znate koliko je vano za nas koji troimo svoj um i duh da D.i-mijemo
kojekakve besposliare na prijestolju i uz prijestolje. Vi znate to
maci
nama pokvariti jednu veer. Eto, to u vam odati: kad mi je i a
talac
oduzeo svu panju itavog dvorca, smislio sam neto drugo. Vi ete
me razumjeti i vi, eminencijo. Zaas sam smislio neto novo. Dofcise
gatalac ovdje banio i gospodario vaim panjama i vaim puhovima,
pala mi je na um genijalna misao kako u njega potui, uitkriliti,
poraziti. I brzo sam odabrao tog nesretnika Kuevia koji mi je pao
u ovu moju veer kao cjepanica na golu nogu. Tada sam mu rekao:
"Imam ideju. Vama u je otkriti i to ete sa mnom izvesti, ali nitko
ne smije ni slutiti to e to biti. Uzet ete s ovim mladim vitezom
ovu krinju, odnijeti je u kulu, a onda uiniti ovo i ovo." On jedini
znao je moju tajnu i pristao na asnu rije da e mi pomoi A
zato je ba on iznenada nestao? Zato ba on koji nosi moju :ajnu
i jedini je toliko vratolomno drzak da bi mi pruio pomo u , iome
to elim izvesti. Razumijete li? -jl
- Uistinu vas razumijem, dragi gospodine Petar Pan - veli|
princeza ljupko. ,
- Recite: bi li se to takvo smjelo uiniti kojem od lakrdijaa<;
na dvoru u Napulju, u Milanu, u Firenci ili Rimu? }
- Boe sauvaj, to se nitko ne bi usudio - veli ona, a sam; kardinal
potvruje to dvorskog lakrdijaa ponuka da izvede svoje djelo do
kraja:
- Dakle, vidite da sam ja u pravu kad velim: to mi je namjerno uinio
taj barun koji me progoni ve dva mjeseca i dva tjedna. Otkad je u
ovom dvorcu bila zarobljena ljepotica Gordana, svojim ga je
neprispodobivim umom stalno izigravala. Doivljavao je iz dana u dan
neuspjeh za neuspjehom i onda je krivio mene kao da sam se ja uvukao
u bie te ljepotice i borio protiv njega. Kad nije dorastao ni pameti
njezine obue, mene je progonio da prikrije svoje neuspjehe.

Uvrijeeni Pencinger die pesnice, silom hoe da zaustavi rije Petru

Panu, ali ga on nadvikuje i tui se. I nema nikoga meu gospodom koji
bi samo naas posumnjao da svaka rije Petra Pana ne znai ono to
govori. I barun je potpuno zaveden i nastoji ga umiriti i doi do
rijei da se opravda, ali mu je uzaludno nastojanje. Lakrdija dalje
dokazuje povredu svojeg uzvienog zvanja tolikom rje-itou i tako
jasnim razlozima da je svatko uvjeren kako je K.U-evi uistinu
negdje skriven, a to je djelo baruna Pencingera. Lakrdija* ne gleda
svoje tienike koji teko ekaju to on kani izazvati svojim
jadikovkama pa se opet obraa princezi:
- Barun hoe da me makne iz ovog dvorca i zato mora dokazati da nemam
sposobnosti prirediti onu veliku sveanu lakrdiju na koju sam se
odvaio. On eli da me kralj ne povede vie u Budim,

knez otpusti i uzme drugog lakrdijaa. Mrnja je to njegova i ,
drugo. Kako bi Kuevi mogao otii, a da se ne pokloni ovdje "red
kraljem, da se ne pokloni njegovoj eminenciji? Zar mislite da e
plemi otii, a da te prije toga ne pokloni tako visokom crkvenom
dostojanstveniku, da ne padne pred noge princezi? To ne moe nitko
dokazati ni glupavom vojniku, a kamoli meni. Kuevi je u ovom dvorcu
sakriven Kako ga je na to naveo gospodin barun, ne znam. tko bi znao
to mu H rck.i ali plemi nije otiao iz dvorca. On se nalazi tu. Vi
to sami znate, princezo, jer drugaije ne moe biti.
Iza Petra Pana u pozadini stoji Vojko i promatra princezu koja slua
Petra Pana, a od asa do asa pogledava mladia kojeg je odabrala za
ljubavnika
Petar Pan zavri jadiko\ anjc i naglasi da e otii. Princeza
prihvati rije kao pod nekom sugestijom:
Mislim da bi se moizin umiriti naeg duhovitog lakrdijaa ako mu se
otvore sve prostorije u ovom dvorcu, sve do posljednje.
- Otvorili su mi sve, samo su tamnicu vrsto zakljuali - upadne
Petar Pan. sav sretan to je napokon princeza dodirnuta ono to svom
snagom nastoji izvui na povrinu.
- Tamnica je zatvorena prekama i jo privrena lokotima ogromnim
kao moja glava - upada lakrdija.
- Valjda ne mislite da u gosta zatvoriti u tamnicu? - uvrijeeno
prigovara Pencinger.
U to Petar Pan skoi na noge i estoko odgovara.
Nijedno vam sredsi. nije dovoljno runo kad elite meni dokazati da
nisam dorastao svojoj zadai. Zar me niste nastojali ve davno
maknuti iz dvorcu Nije li me vaa mrnja jo prije nekoliko dana
spremila dolje u crnu komoricu kamo zatvarate neposlune vojnike?
Jest, istina je zatvorili ste me kao sunja i da me uzvieni gospodin
nije izvukao, danas bi ovaj dvorac bio zavijen u crno. Draeni bi
leao u grobu. To zna najbolje uzvieni gospodin Ver-beci. Eto, rekao

sam pred svima istinu. To mi je uinio barun kako ne bi vjerovao da

mi je sada zatvorio ispred nosa ovjeka koji je bio spreman na
nevienu vratolomiju da mi pomogne izvesti prikaz koji bi i princezu
zadivio. Jest, htio mi je onemoguiti da pred buduom kraljicom
pokaem to /na:n 14 >nao K poda mnom jamu da ne bih mogao na dvor
njegova velianstva i nae budue kraljice. To je i nita drugo.
Princeza osjea to znaL zadobiti prijateljstvo dvorskog lakrdijaa
i predloi:
, ,~ Dopustite da posredujem. Pruite gospodinu Petru Panu kljueve
tamnice neka se sam uvjeri je li tamo onaj koga trai - 1 Pn tom
pogleda Pe:i,:ncj-.
Njegovim licem preleti trzaj koji nije izbjegao ni panji Stjepka
Brodarica, a ni Petra Pana. I sama princeza i vojvoda opazili su se
Pencinger i njegov gospodar Verbeci osjeaju neprijatno.
Kralj Vladislav nita i ..pi/.i ali njemu je Petar Pan toliko
prirastao srcu da se nije ni sjetio pitati Verbecija za njegovo
mnjenje

pa se i on zalae neka Petru Panu urue kljueve tamnice.
Skrivajui svoje neraspoloenje, ugojeni velika naredi pot katelanu
neka side dolje i dade kljueve Petru Panu, pa lakrdijaa upuuje da
odmah sie. Ali ovaj primijeti ciniki, ne maknuvi se s mjestd
- Da siem pa da me odvuku u onu komoricu u kojoj san?
amio i onda navijestite kako sam i ja ostavio dvorac jer sam .
razljutio i otiao? Ne. Nisam tako glup. ^
- Ali, dragi moj prijatelju - ljubazno e Verbeci - kako smije$i
izricati takve sumnje kad zna da si pod mojom zatitom? Moj najbolji
prijatelj na ovom svijetu koji mi je spasio neaka?
- Vas e oni prevariti. Ne vjerujem ni barunu ni potkastelanu.
- Neka potkastelan donese gore kljueve, a zatim e sa mnom :sii
knez i gospodin Danijel.
- I ja u s tobom - obeaje Verbeci, samo da bi Petra Pana, nekako
umirio.
Potkastelan je iziao iz dvorane, silazi trijemom i eka hoe li;
mu Verbeci poslati kakvu poruku. Ne zna to da uradi, kako da se:
snae, opravda to ne moe donijeti kljueve jer ih sam Verbeci nosi:
u svojoj monji. J
U dvoritu eka. Nitko ne dolazi. To je jasno. Ne usuuje se nijedan
od njih, ni Verbeci ni Pencinger poslati poruku. To bi smjesta i svi
opazili i odmah bi svima bilo jasno da su Kuevia zatvorili u
tamnicu. Naravno, gospodin katelan i prvi gospodar kraljevstva oe->
i kuju rjeenje od njegove dosjetljivosti.
Ali ne moe pronai nita. Nita mu ne pada na um. Otkud njemu toliko
lukavosti da nae neto potpuno uvjerljivo. Dugo ee i eka uzalud.
Napokon se mora vratiti.

Vraa se nakon duljeg vremena u dvoranu i sav smuen javlja svojem

katelanu:
- Gospodine barune, u vaem uredu nisam naao nita. Valjda ste vi u
kojoj ladici zatvorili kljueve poto smo dolje u podzemlju spremili
vree sa itom?
- Novu etvu spremili ste u podrum da zrnje to bolje istrune? Bit e
kruh slaniji kad ito bude pljesnivo - upada Petar Pan. - Tko e vam
vjerovati da ne znate gdje su kljuevi?
Maarski dravnik opazi da se stvar neugodno razvija. Da predu-sretne
dalje neprilike, stane pred kralja, kardinala i princezu, poloi ruku
na prsa i ree ozbiljno:
- Izjavljujem ovdje pred svima Petru Panu, na moju asnu rije, u
tamnici nema ivog stvora. Uistinu su tamo smjestili prije nekoliko
dana neke zalihe ita koje emo sutra ve otpremiti u Ugarsku da
spremim hranu za vojsku koja e biti potrebna za obranu ugarskih
granica. Petar Pan, valjda vjeruje mojoj asnoj rijei?
Lakrdija je nacistu, na put mu je pala nepremostiva zapreka. Dalje
ne moe. Mora prihvatiti to jamstvo ako nee da izgubi milost kojom
ga je obasuo Verbeci. Nakloni se i odgovori:
- Kad vi jamite svojom asnom rijei, onda moram vjerovati da nema
nikoga u tamnici, ali vaa uzvienost nije mi zajamila da
322

Kuevi nije uope u dvorcu, a meni je samo to vano.
- Kuevi me zamolio da smije otii kad bude htio. To sam
dopustio, to je normalnu Traim, dakle, od baruna Pencingera
neka mi zajami asnom rijei Stoje s plemiem: je li izaao ili
nije?
Jest odgovori Pencinger, osjeajui da njegov gospodar
svaljuje svu odgovornost na niusia l kune ga zbog toga, a ipak
odluno
naalasi da su Kueviu spustili most dok je vratar spavao.
" - Eto vidi, Petar Pan, sve sam uinio da te umirim - naglasi
Verbeci.
- Vjerujem sve to mi vi velite, uzvieni gospodine. Kamo je nestao
Kuevi ne znam Uvjeren sam da mi je barun htio napraviti psinu i
zato sam duboki oaloen. I ja sam samo ovjek, a moj duh se danas
buni, ne moe poletjeti u visine dok se ja valjam u kaljui bijesa i
zlovolje. Zato molim da me danas oslobodite dunosti da nastavim
komediju.
Razumijem te, dragi Petar Pan - ljubazno e Verbeci, sav sretan to
je stvar svrila - Naravno, ima razloga sumnjati u baruna, ali ovaj
put uistinu nije kriv. Tko bi se usudio zatvarati Kuevia dok se ja
s Hrvati n , mirim?
Neu vie da timu troim vrijeme, izbrisat u dananji poraz novim

uspjehom, moda nekoga naem u ovom dvorcu da mi izvede ono to sam

zamislio i povjerio Kueviu.
Napokon odahnue i Verbeci i Pencinger i obojica stadoe
pripovijedati kralju i princezi kako je Petar Pan bio u zabludi.
Princeza Oliva zauzima se za lakrdijaa koji e na njenom dvoru
zabavljati i nju i njene pouzdanike. Vojvoda od Ferare poveo je Vojka
dvoranom. Princeza mu je priapnula neka saslua mladia jer mu ima
kazati neto vano. Nije ni ekao dok se situacija ne razjasni, nego
je uzeo svojeg plemia za lakat i ee s njim u dnu sobe. To ne
pobuuje ni najmanju panju. Tobonji kardinal nikad nije dugo sjedio
kod stola, pa su ve svi privikli da esto ustaje, unato kraljevoj
prisutnosti, i odlazi bilo na trijem ili u dvorani koraa od prozora
do prozora. Nemirnu vojvodinu ud teko se snalazi u dunostima to
ih nalae tobonje njegovo zvanje. Teko mu je ivjeti daleko od
pustopanih zabava, po vie sati raspravljati o temama koje ga uope
ne zanimaju. im se vojvoda udaljio s Vojkom od stola, ape mu:
- Princeza mi ree da elite sa mnom vano govoriti.
Htio bih vau vojvodsku milost ponajprije upitati: vjerujete h da je
Kuevi iziao iz dvorca, a da potkastelan ne moe nai kljueve
tamnice?
- Ni izdaleka. Mladog su plemia zatvorili u tamnicu. Pot
kastelan je vrlo glup kad je donio takvu izliku. Gospodin Verbec^
nije se usudio poslan za njim nikakvu poruku jer bismo to smjesta
opazili. F" J t
~ Sasvim se slaem s vaom milosti. Kuevi je nesumnjivo
zatvoren u tamnicu
- Ali zato su to uinili?

- Zato su Kuevia zatvorili? Zar ne pogaate? l
- Ni dosjetiti se ne mogu. Promatrao sam Kuevia dok jej
pripovijedao kod veere da se pomirio s Draeniem. Upoznao sam
tog mladia u vaem umskom dvorcu. Uinilo mi se da je danas!
govorio sasvim iskreno o tom pomirenju.
- Da, govorio je istinu. Draeni i njegov ujak ponudili su
mu mir. J
- Boje se Kuevieve vrake smionosti i hrabrosti. To je razlog!
da su mu ponudili mir. l
- Ne, ponudili su mu izmirenje zbog Jasenke. ]
To ime razbudi vojvodinu strast i uhvati Vojka za lakat, vrsto.*
ga stisne pa okrene lea prema stolu da nitko ne opazi svjetovni!
izraaj lica tobonjeg kardinala. i
- Zbog moje Jasenke? jj
- Da, vojvodo, vi znate da je njegov katelan Luci ugrabio] Jasenku
i onesvijetenu nosio svojem gospodaru, ali smo ga uhvatili J Znate
kako je sve to bilo, sve potanko, a sad se sve nastavlja . . J

Vojko je postigao to se vojvoda stao ivo zanimati za Drae-" nievo

pomirenje s Kueviem:
- Velite da je on ponudio vaem drugu prijateljsku ruku zbog Jasenke,
sada uoi enidbe sa upanovom keri?
- Gospodine vojvodo, Draeni je trebao ponajprije izmirenje da od
Kuevia moe zatraiti Jasenku. Poto su se uz njegovu postelju
pomirili, zadrao je Draeni kod sebe Kuevia i zatraio od njega
neka mu dade svoju sestru.
- Kako? Za Ijubovcu? Jasenku?
- Jest. Obeao mu je da e djevojci darovati dvorac u kojem e
ivjeti kao kakva kneginja i priznao da upanovu ker uzima samo zato
da postane ban Hrvatske. Sve to pripovijedao je moj drug iza zastora
vitezu Mladenu od Srednjice.
Vojvoda je dobro opazio kako je Petar Pan Mladena i Jelenka poslao
iza zastora da se tamo obuku u lakrdijaka odijela. Tamo je, dakle,
Jelenko mogao ispripovijedati svojem drugu to se dogodilo. Odande mu
je poslao i odgovor da mu uskrauje Jasenkinu ruku, to ga duboko
vrijea. Vojko nastoji da vojvodu jo vie uvjeri o Draenievoj
krivnji:
- Vidite, vojvodo, to je nagnalo Jelenka Kuevia da svoju sestru
poalje u samostan. Zato joj nisam mogao predati vae pismo. Ku-evi
je htio zatititi sestru pred pohlepama Verbecijeva neaka.
- Sad mi je stvar jasna. Draeni je dao zatvoriti Kuevia u tamnicu
jer mu je odbio dati svoju sestru za Ijubovcu?
- Tako je. Jelenko je odluno odbio. Prije bi ubio i sebe i nju nego
bi pristao na to. Ni za enu mu je ne bi dao. To je, dakle,, razlog
to je danas uveer i vama poslao takav odgovor, samo se nisam usudio
to izrei da ne pobudim u vama neprijateljstvo protiv Draenica.
- Sad sam nacistu. Kuevi mi nije htio obeati Jasenku da se
ne zamjeri Draeniu. ,. , "*u-.,,;...,.*J-, .
324

_ Ne on se ne boji Draenica, ali vi biste se smrtno zamjerili
Draeniu kad biste uzeli Jasenku, poto skinete sa sebe kardinalsku
haljinu i prikaete se onim to jeste. .........
J Kuevi ini ludu to mi ne povjeri svoju sestru. Kad bi bila
moja ena. ne bi je mogao nitko dosei, pa ni sam kralj. To mu
recl __ Kako da s njim govorim ako je u tamnici? Zapravo bilo bi
najbolje, gospodine vojvodu, da tu stvar vi sami raspravite s
Kueviem.
- Kada su ga zatvorili"
- Po svoj je prilici siao u dvorite i tad su ga odvukli u
prizemlje. Sad e ga tamo drati i muiti, naravno, on nee obeati
Jasenku, prije e umrijeti.
- Od Kuevia drugo i ne oekujem.

- Ali Draeni e poslati za Jasenkom svoje ljude.

- Otkud bi znao kojim je putem otila?
- itavo Turopolje zna da je krenula na jug prema moru. Jedna je
cesta, lako e je dostii.
To iznenadi vojvodu Namrti obrve, u oima mu zasja mrnja i on
ponovo uhvati Vojka za lakat:
- To je razumljivo, poslat e za njom. Moram ga preteci.
- Moj drug je jasnu i glasno kazao Draeniu da je svoju sestru
otpremio u samostan enskih samostana ima samo na jugu, on zna da
kanonik Benko tamu ima prijatelja, pa su Jasenku uputili dolje.
Pokuat e muilima iznudni <>d KU;C\ILLI priznanje gdje se ona
nalazi, i to jo ove noi. Ako on ne iskae, slat e svoje ljude za
djevojkom i poslati joj tobonju bratovu poruku da se vrati. To je
vrlo jednostavno.
Mladi promatra Vojvodu i opaa da nije promaio cilj, a zatim
nastavi:
Ponajprije bih sutra morao izii iz dvorca da obavijestim sivog
oklopnika to se dogodilo. On e vam biti vrlo zahvalan ako prisilite
gospodina Verbecija i kralja da puste na slobodu naeg vou Kuevia.
On e tada pohitati najprije za svojom sestrom da onemogui Draeniu
svaku potragu za njom.
Sve se to vojvodi ini sasvim razumljivim. Razmilja kako da to
provede, kad mu s" priini da je Vojko vrlo blijed, a oi su mu
vlane od muke.
- Vi ste takoer zabrinuti za Jasenku - upita vojvoda iznenada kao da
instinktivno osjea u ovom savezniku takmaca za Jasenkino srce. Vojko
zadre Lice mu se trza od nevolje dok odgovara vojvodi:
- Njoj danas jo ne prijeti pogibelj, vie sam zabrinut za brata.
On bi mogao jo ove noi umrijeti na muilima. Kad Draeni nije
uspio milom stei djevojku, pokuat e silom. Jelenko nee priznati
ni u najstranijim mukama. Tako bi ga mogla zatei i smrt. Od toga
drem, vjerni smo drugovi. t . .
325

l
l uni
mm
Vrlo dugo vojvoda uti, razmilja i promatra mladia. Odjednom ga
upita:
- Oito mi niste sasvim iskreni?
Vojko se prepao. Pomno je skrivao svoje osjeaje prema Jasenlti,
dakle, zaSto ga okrivljuje zbog neiskrenosti? I zaueno zapita:
- Po emu to sudi vaSa vojvodska milost? Mi smo saveznici, dakle, ne
bih mogao biti neiskren.
- Ba zato se udim zato mi tajite pravo ime?

- U umskom dvorcu prikazao vam je sivi oklopnik sve nas redom. Ne

znam otkud najednom vaSa sumnja da tajim svoje ime?
- Sivi oklopnik, kojeg trai Verbeci, nije nitko drugi ve Davor
Antolkovi. A vi ste mu sin.
- Na alost, moram to porei, makar bi mi to bilo na ast.
Vojku je udno Sto se vojvoda stao baviti njegovim ocem dok je as
prije sav plamtio ljubomorom zbog Jasenke. Hvata ga tajni nemir.
esto se pitao: ako taj vojvoda doista nije pouzdan? Sad bi to bila
gotova katastrofa. A zaSto se baS sad zanima za njegova oca i za
njega? Vojko brzo upita:
- Htio bih znati zato gospodin vojvoda sam spominje te sporedne
stvari kad se radi o nevolji jednog lana vaih saveznika?
To je vojvodu oito podsjetilo da je doao predaleko i odgovori
sasvim prijazno:
- Spomenuo sam to samo onako, uzgred, jer vidim da je Ku-Sevi u
velikoj nevolji, a nema sumnje, zatvorio ga je Draeni da bi od
njega izmamio Jasenku. Mi smo saveznici, kako ste vi dobro spomenuli,
pa mi se ini loe to mi ne vjerujete, a moda ni va otac.
- Mojeg oca jo nikad niste vidjeli, gospodine vojvodo.
- Od asa kad je etovoda za ovim stolom u ovoj dvorani govorio o
Antolkoviu, a Verbeci razjanjavao zato je taj buntovnik bjeao u
Veneciju, od toga asa bio sam potpuno uvjeren da je taj moj saveznik
iz umskog dvorca Davor Antolkovi, a vi ste mu sin.
- Gospodine vojvodo, varate se. Meutim, sivi oklopnik pomogao vam je
prodrijeti u ovaj dvorac, on e princezi Olivi pomoi do vjenanja s
kraljem Vladislavom. Mi uvamo vau tajnu u ovom dvorcu, a uvat emo
je i dalje . . .
"To je opomena drskog mladia. ekaj, nee me ti voditi na uzici" misli vojvoda i odgovori:
- Ne sumnjam ni asa.
U to se digoe od stola kralj, Verbeci i princeza. Oito se spremaju
na odlazak. Na tu okolnost upozori Vojko Hipolita:
- Oni odlaze, moda biste govorili s kraljem i s Verbecijem o
Kueviu?
- Naravno, to mi je dunost kao savezniku. Sve u uiniti Sto je u
mojoj moi.
I odmah krene prema stolu gdje su joS princeza i Verbeci i kralj u
razgovoru s Petrom Panom.
Vojko je ostao pun sumnja i briga za Jelenka Kuevia i za
326

vojeg oca. to je nagnalo vojvodu da sada ispituje o Davoru Antol1CV1Nema vremena razmiljati. Zaokuplja ga Stjepko koji ide u susret
vojvodi i prije nego to je stigao do kralja, mladi sveenik zaustavi
tobonjeg kardinala. Stjepko mu tiho spomene:

Sad je na vama da posred Zatvorili su u tamnicu mla

dia koji je doao pod ovmj krov s okladom. Trebalo bi kralja pod
sjetiti da je takav postupak u njegovoj i vaoj pnsutnosu dvostruki
zloin. Kardinal ne moe dopustiti iak;r. pr-.iip ^. u N\OJOJ
prisutnosti.
- Razumijem Kao kardinal ne smijem utjeti. Ve razmiljam
kako u to uiniti.
- Zaustavite kralja i njegova dravnika jo ovdje.
- Ne. radije CL zatraiti neka me primi u svojoj odaji, a vi ostanite
ovdje dok se ne vratim. Svakako u vas izvijestiti to sam postigao.
Najprije moram otpratiti princezu do njenih vrata, a zatim se
najaviti kod kralja i Verbeciia
- ekam vas, vojvodo.
- Doi u bezuvjetno, ali neka nitko ne izlazi da ne bi mislili da
zagovaram Kuevia na vau molbu. Petru Panu recite da poalje svu
sluinad i sve dvorane dolu neka je trijem pust i prazan. Ne bih
htio da me vide kako dolazim k vama. Iz ove dvorane moram se tada
uputiti u moju odaju, toboe, na. kartanje.
Kad su kralj, Verbeci, Pencinger i potkastelan izali, poalje Petar
Pan sve dvorane u pri/enilp. na poinak, a oni ostadoe u dvorani.
Knez i Danijel jo nee na poinak, dok Ferenci, koji je sve te
dogaaje s prikrajka promatrao, takoer ostavi blagovaonicu. Njemu je
takoer jasno da su Kuevia utamniili i potpuno odobrava Verbeci ju
to . oslobodio opasnog buntovnika.
ovd^c priekati vojvodu s kojim
U dvorani su Mladen, Vojko, Stjepko i Petar Pan kao svjesni
saveznici. Kneza i Danijela ni sada ne ele uputiti u svoje tajne.
Razgovaraju s njima o Kueviu, sasvim hladno kao da ih njegova
sudbina nimalo ne zan - ti vovodu s koim
sudina nimalo ne zanmuu l .uii --u ov^c e onda na tobonju igru u
njegovoj sobi.
IZDAJA
Vojvoda od Ferare prats princezu s njenom drugaricom, s druge strane
trijema. Tiho raspravljaju o dogaaju. Princeza eli udovoljiti Vojku
i priapne roaku Hipolitu:
Ja sam potpuno uvjerena da su toga Kuevia zatvorili.
Po svoj prilici kane 1 njega izmamiu guje se uouua UJM.". voda,
na saveznik sivi oklopnik. To je barem razumljivo - veli
eli princezi saopiti da te sve to dogaa zbog
327
prilici kane l njega izmamiti^gdje se nalazi jijihov
i, nas saveznik, sivi oklooi " """ " """"""" "*
tiho princeza.
Vojvoda

Jasenke. Ona se protivi njegovoj enidbi s njom i zato prihvaa njeno

mnjenje. Ona dodaje:
- Oni su nam pomogli u ovaj dvorac da prisilimo Vladislava na
vjenanje. Dakle, duan si toga mladia osloboditi. Idi kralju.
- to ti pada na pamet? Da pred kraljem kaem u lice Ver-baciju kako
ne vjerujem njegovoj potenoj rijeci? Izgubit emo igru nas dvoje.
Odgovor princezu zaprepasti. Gotovo se preplaila. U svojoj elji da
pomogne lijepom Vojku nije se toga ni sjetila.
- I sama si se prepala svojeg zahtjeva. Ali znam Sto te na to nagoni.
Tvoja strast za lijepim mladiem koji nije drugo, nego sin buntovnika
Antolkovia.
- Ako jest, moramo zatititi barem njega.
- Samo pazi da zbog njega ne izgubi kraljevsku krunu.
- Neu izgubiti glavu, ali ne bih htjela ni da taj mladi izgubi
glavu.
- Na prvom je mjestu naa dobrobit, a to znai: uiniti sve da to
prije doe do vjenanja, makar i uz cijenu line rtve.
Ona malo razmilja, dok njena drugarica dri svjetlo, stojei iza
nje. Tako je Oliva mogla primijetiti da se Hipolit znaajno smjeka,
a u njegovim oima razabire neku skrovitu misao.
- Sto misli pod tim rijeima: bilo uz cijenu line rtve? Valjda ne
kani Verbeciju predati mladog Antolkovia?
Nije odgovorio, ve je otvorio vrata njene odaje i ponuka je da ude.
Za njima ide njena dvoranka sa svjetlom u ruci. Najposlije ulazi
Hipolit i zatvori vrata. Princeza ga gleda upitno. Zar se razljutio
to mu je onako odgovorila? Vojvoda se priblii i pogleda joj u oi:
- elim ovdje raspraviti vanu stvar prije nego uinim ono to sam
naumio. Prema tvojem pitanju na trijemu ti bi se protivila da preko
Antolkovia ve sutra bude kraljica hrvatskog i ugarskog
kraljevstva?
Zrake svjetla razlijevaju se njegovim licem. U oima mu blista lukava
zamisao pa nastavlja, gledajui svoju roakinju:
- Boji se za dragana? Jo se nisi zasitila toga plebejskog plemia?
Reci otvoreno: to je vano za nas oboje. Istinu reci.
- Ako mora biti istina, onda priznajem: nisam se imala ni prilike
zasititi. Nije mi nita, sasvim nita . . .
- Kad bi to bila istina da ti on jo nije nita, ne bi u tvojim
ilama tekla aragonska krv istog panjolskog porijekla, dakle, mnogo
si istija panjolska krv od moje, to se ve izmijeala s krvlju
talijanskog vojvode od Ferare. Ili se moda taj lukavac uvukao, ne
samo u tvoju krv, nego i u srce? Priznaj. Ako odbije ono to kanim
uiniti, skida sama sebi krunu s glave. Pazi.
- Ne kanim skidati krunu s glave, ali htjela bih znati to kani ti?
- Ponajprije moram znati hoe li se odrei Vojka, je li ti ve dosta
njegovih zgrljaja ili nije?

Rasrdila se na to pitanje, ali ga on obnavlja i trai odgovor.

328

Odgovorila je nekaku postieno:
_ Ne poznajem njegovih zagrljaja.
_ Tu se neto krije to mi ne eli priznati.
Uzme je za ruko i strogo pita:
_ Tvoj odgovor nije istinit. Znam: taj Vojko bio je u tvojoj odaji,
zvala si ga. a odanle nije mogao izai samo . . .
- Jest. iziao je. ne /aiMini me ... - upadne mu u rije.
_ Oliva. zato laAV Znaj, o tvojem istinskom odgovoru ovisi
sudbina tvoje krune, nae zajednike elje da se ugnijezdimo u ovoj
zemlji.
Princeza se razljuti i prkosei odgovara:
- Dakle, ba hoe da priznam svoj poraz?
- Ne vjerujem ti - kimne glavom i sumnjiavo upita - odbio je tvoju
mladu ljepotu, Taj mladi? Da ti to vjerujem?
Nije mi ast hvaliti se da sam ga uzalud mamila u svoj naruaj.
- Uzalud mamila? - opetuje on i spusti vjede kao da oslukuje neto
to se ulja u njemu. Ona primijeti neko udno uzbuenje to izlazi
iz itave Hipolitove poja\c. Paljivo ga promatra, ali ne razumije
stoje to. Ne zna kako bi mu doka/ala da yo\ uri istinu i uti. On
ponovo pita, a glas mu je razbuen, otar, osoran.
- Ti si ga mamila na cjelove, na zagrljaje, a on nije uzvratio? Nije
te zagrlio?
- Ne, nije.
- Nisi mu rekla sasvim jasno da mu se predaje?
- Rekla sam mu sa svim mogunostima i rijeima i pogledom, poloila
mu ruke na vrat, a on se povukao, stao mi govoriti da je moje
vjenanje daleko i neto je buncao o ekanju . . .
Zautjela je pred neim to se pojavilo u vojvodinim oima. Tu neto
plamti. Kao da se u njemu raspaljuje neka vatra ljubomore, strasti.
Zato? to to znai?
Odbio je tebe pred kojom su ginuli i padali na koljena? Ako mi lae,
bit e ti krivo.
Uiva to se moram poniziti, priznati svoju sramotu? Evo, naslonila
sam se na njegove grudi, razumije li, a on je govorio o potovanju
budue kraljice, o ekanju svadbe i okrenuo je od mene glavu . . .
Uspravio se estokom kretnjom i veli otro, odsjeeno:
- Onda ljubi drugu. Jest, drugu.
Rastvorila je velike crne oi. Munja sijevne u njenoj zjenici.
Prijetee pitanje /uri iz tamnoputnog lica, a Hipolit ponovo ustvrdi
odluno kao da zna neto posve pouzdano:
- Jest. On ljubi drugu . . .
- Tvoja bijesna tvrdnja zapanjuje me, Hipolite.

~ Povrna si. zato ga nisi mogla progledati. Gdje su ti oi? Gdje

pamet? Drugu ljubi - naglasi Hipolit grozniavo kao da to najvie
oteuje njega. estokom kretnjom uhvati je za obje ruke i pita:
329

l
- Sjeti se, Oliva, tono kako je sve bilo, kako se vladao, Sto je
govorio, kako su tekli vai razgovori. to si uinila da ga osvoji i
kazat u ti svu istinu.
Zaprepatena zagleda se u sliku dok je sjedila ovdje u toj odaji,
raskono ureena, blistava, mlada, lijepa. Sjea se svega to je
rekla Vojku i pozvala ga da joj klekne do nogu, ovila mu gotovo ruke
oko vrata, sjea se svih napora da zavede lijepog mladia, dok se on
sve vie udaljavao od nje kao od straha. Buljio je u neto drugo,
daleko ...
I pripovijeda doslovce Hipolitu, a njegove oi svjetlucaju mranim
svjetlom to ona ne moe nikako odgonetnuti, dok on opetuje
posljednje rijei:
- Kako? Opazila si da je buljio u neku sliku, okrenuo glavu kad si mu
pribliila svoje usne? Oliva, ti si sasvim sila s uma. Zar ne vidi
da je tog asa mislio na onu koju ljubi?
Nije bila spremna na to otkrie. U njenoj prisutnosti mukarac nikad
nije mogao ljubiti neku drugu, osim nje. A u ovom dvorcu nema nikoga,
osim one upanove keri za koju se ona ne brine i koja ne dolazi ni u
blagovaonicu ni na trijem.
- Nemogue da bi ljubio drugu. Koju? Draenievu vjerenicu?
- Nisi nikad posumnjala, a niti sada ne pogaa? - pita je on
izazovno. - Zaboravlja da smo bili u umskom dvorcu gdje je Vojko s
vitezom Mladenom posluivao u kuhinji malu ljepoticu.
Gotovo je uvrijeeno uskliknula:
- Jasenku? Takvu plebejsku plemkinju da zamijeni sa mnom? Sad si ti
enuo pameu. Vrijea me kruto. Ponizuje.
Sjeo je. Ne moe vie izdrati na nogama. Plamen ljubomore ga
proima, nasloni se i sagne k njoj:
- Oliva, danas dok sam govorio s njime o Jasenki kojoj je zaprijetila
pogibelj, opazio sam daje blijedio, crvenio se i opet blijedio.
Drhtao je. Jasno sam opazio stravu u njegovu licu, a oi su mu
gorjele plamenom ljubomore protiv mene. Mrzi me. Razumije li? Mrzi
me zbog te djevojke. Htio je da preko mene spasi njenog brata. Strepi
za nj, jer ljubi djevojku. Dok mi je govorio o njoj, lice i oi nisu
bile drugo ve zrcalo strasne ljubavi za Jasenkom. Sad se sjeam
njegovih pogleda dok smo nas dvoje igrali u mojoj sobi karte. Gorjeli
su mrnjom zbog Jasenke, a ja sam mislio da je ljubomoran na mene
zbog tebe.
as bi povjerovala, as opet sama pred sobom branila Vojka, mislei

da to govori Hipolit samo zato to bi htio postii da ona odbaci

mladia koji bi mu mogao posluiti kao ucjena za njeno vjenanje s
kraljem. Ali to vie razmilja o onoj veeri, kad mu je tako jasno
rekla da ga ljubi, da eli i ezne biti sva njegova, a on je vrlo
lukavo odbijao, sad se obistinjuje svaka Hipolitova tvrdnja. Osjeti
se odbijenom, prevarenom, osramoenom. Da, sad prozrijeva: Vojko je
sam svoje vladanje nazvao vitekom dunou prema buduoj kraljici, a
dao joj nade kad bude jednom vjenana s kraljem, samo da ga ona
ostavi na miru. Sve je tako prikazivao, mislei
330

samo na onu drugu Na neku malu plebejsku plemkinju. Krv joj poleti
lice osjeti elju da mu dobaci pogrde, kazni ga. Mora platiti skupo
njenu elju da je ba on zagrli. On koji nije pao u njen naruaj,
eznui za drugom.

Vojvoda se udara o ^K > > VK i ide po sobi i opet dolazi s novim

razlozima koji je jo vie uvjeravaju o prevari.
Oliva, i mene je taj mladi obmanuo. Razumije li? Ponudio mi se sam
za glasnika i odnosio je Jasenki moje poruke u umski dvorac. Pazi:
traio je svakog asa izlaz iz dvorca, uvijek je imao nekakve poruke
da odnese u umski dvorac, sve je bila izlika, njega je vuklo k njoj.
Je li joj uope isporuio ono to sam naloio? Moda je sve naopako k
. i meni donosio lane vijesti? Tada sam Jasenki poslao pismo i
zatraio od brata da mogu dolaziti u posjet Jasenki u kuu. Htio sam
k njima doi preodjeven u obinog plemia, pod vizirom. Sve sam mu to
razloio, a on mi donosi vijest da je ona otputovala Razumije
li?,Uzeo sam ga za glasnika svoje ljubavi, a on me oblagao da je
otila na put. Kuevi mi je uskratio Jasenkinu ruku samo zbog njega.
Prisni su prijatelji i Kuevi je odluio dati svoju sestru Vojku. To
je nesumnjivo. Sad se sve razotkrilo. Nju ljubi, njoj uva vjernost,
a odbija tvoju ljubav, tvoju ljepotu, buduu kraljicu odbija za drugu
koju otimlje meni.
Nehotice joj izmakne poklik koji Hipolita ponuka da uuti i zatrai
od nje razjanj. V,;
- Oliva, ti zna neto vie o tome. Jest, tvoj poklik otkriva da zna
neto to nisi izrekla.
Sad se sjetila SVLT to je bilo one veeri kad ga je zvala k sebi i u
iekivanju zagrii sasvim smetnula s uma. I odlui priznati Hipolitu:
- Vojko mi se ponudio da e sprijeiti Jasenkino vjenanje s
tobom.
Vojvoda udari pesnicom po stolu, rairi usne. Ti si ga sama na to
opunovlastila? Priznaj.
- Vojko je prisustvovao naoj svai kad sam se protivila da uzme
plebejsku plemkinju. Napokon sam uvidjela da ti nee odustati i
pokorila se. Tada je on meni poeo o tome govoriti one veeri. Sad
znam. sjeam K svake rijei.
I pripovijeda mu kako je govorila s Vojkom o vojvodinoj enidbi, kako
je Vojko naglaavao daje Jasenka maloplemika djevojka, nedostojna da
bude roakinja tako ugledne kraljevske princeze i kraljice.
Toliko je govorio o tvojoj enidbi s tom djevojkom i toliko
naglaavao da ne mo>L- biti dostojna mene da sam mislila kako mi se
nudi kao saveznik da sprijeimo tu enidbu, samo zato da bude sto
ee sa mnom. Da me moe izdaleka oboavati.
Da moe igu oteti meni, a ti, luakinja, dala si se od njega
zavarati, odbiti, prc/reti Lukavac, htio se okoristiti tvojom
ljubavlju aa se domogne Jasenke.
Svaka njegova rije sasvim je vjerojatna. Dala se prevariti, odbiti.

l
- Jasenku ljubi, a preko mene je nastojao tebi sprijeiti da se njome

oeni. To je ustanovljeno tek sada. Kako nisi to uvidio prije?

- Ne bih nikad naiao na tu himbu da nije bilo ove veeri. Ti si me
sama poslala da s njim govorim. Kad smo spominjali Jasenku, kad sam
rekao da u sam poslati svoje ljude neka je vrate natrag, kao da sam
mu skinuo masku s lica. Nije mogao sakriti preda mnom drhtanje ruku,
stravu u oima. Ne bih nikada saznao zato mi Kuevi ne da svoju
sestru Jasenku da danas nije zapao u podzemnu tamnicu. Prava je srea
da se tako dogodilo. A zna li jo neto, Oliva? Danas, kad je
Kuevi bio s vitezom Mladenom iza zastora, poslao mi je po Vojku
poruku da mi ne da Jasenku, ve je eli dati u samostan jer je
Draeni otimlje da mu bude Ijubovca. Jo danas u to raistiti.
Smjesta.
- Dakle, to kani?
- Samo polako. Ovdje su svi lukavi. Moram se dobro naoruati mirom.
Sad mi reci: jesi li ikada doivjela da bi te mlad ovjek, pun
plamene mladosti, prezreo ako si svrnula pogled k njemu?
- Nikad, uistinu, nikad, ali vidi: on me ipak stalno pratio svojim
arkim pogledima. Dok si ti sa mnom igrao na karte, esto sam opaala
kako mu oi plamte.
- Ljubomorom prema meni, a ne ljubavlju prema tebi. Sjedili smo jedan
kraj drugoga i dok je gledao mene, palila ga strast i ljubomora. Zar
je tebe tamo u umskom dvorcu takoer pratio svojini arkim
pogledima?
- Ne, tamo nije, ali valjda nije smio, a esto sam ga pitala zato se
ne usuuje gledati tamo gdje ja sjedim.
- I opet je govorio o potovanju budue kraljice? Ah pratio je
zajedno s vitezom Mladenom svaki Jasenkin korak kad bi dola u
blagovaonicu ili bi odlazila u kuhinju. Uvijek su obojica gledali za
njom, ali Jasenka nije gledala ni jednoga od njih, a vidio sam da su
se oi svih plemia otimale za Jasenkom i ljubomoran sam na sve
jednako.
Oliva je na istu zato je Hipolit s toliko strasti i uzbuenja pita,
je li istina da je Vojko odbio njene zagrljaje. Ta mu okolnost
dokazuje da Vojko ljubi Jasenku.
- Oliva, to ste ugovorili da sprijeite da ne uzmem Jasenku?
- Rekao je da e ti Jasenku oteti jedino tako ako se ona to prije
vjena s drugim.
To otkrie raspali Hipolita, udari po stolu, skoi sa stolice i stade
ljuto kleti, koraajui po sobi kao da gazi Vojkovim tijelom. Rei
kao nadraena zvijer.
- Zdrobit u ga. Slomiti i unititi. On se htio oeniti Jasenkom.
- Rekao je da e potraiti svojeg druga i nastojati da je uzme.
- Lae. On se htio njome oeniti, ali znao je: ako ti sama pristane
da meni otme Jasenku, neu mu se moi osveivati. Divne li osnove.
Ali sad je razgolien.

- Ako je sve tako kao to ti veli, Hipolite, sasut u mu u

liCe . ."-^H-.l- .>, J !V "**X.I .";../*.
Mi (" - - , fc**4# "!*,**.
<:. .
332

_ Dosta. Ne prijeti se. Osvetu e prepustiti meni. Kad sam vani orio
s tobom, imao sam gotovu osnovu da s Antolkoviima iznudim Verbecija
da te smjesta vjena s kraljem jer sam ve sumnjao da ljubi Jasenku
Sad imam dokaze i svreno je.
Sjeli su oboje k stolu, jedno do drugoga. Oboje su udareni
istom sudbinom.
Tebe vara onaj koji ljubi moju djevojku, prevaren sam ja, a prevarena
si i ti. Osvetit u nas oboje, a tebe uiniti kraljicom. Za etrdeset
osam sati bit e Vladislavljeva zakonita ena i moi e uiniti to
te volja s mladiem koji odbija tvoju ljubav.
- To jedino elim. Ali ja moram s njim govoriti smjesta. Jo su svi u
blagovaonu i Lako ga je pozvati.
Govorit e s njim u mojoj prisutnosti. Sakrit u te iza ovih
zavjesa, iza moje postelje, to e biti mnogo pametnije, ali nemoj se
pokazati.
Pristao je. Ona pozove iz pokrajne sobe svoju dvoranku i naloi joj
neka odmah po/ou mladog plemia iz vojvodine pratnje jer kardinal
eli s njim govoriti vrlo hitno u princezinoj odaji.
Hipolit se povue iza irokih nabora postelje koju je postavio ovamo
jo kralj Matija i uresio kraljevskim zastorima.
Uskoro su uli brze muke korake. Dvoranka otvori i pusti Vojka
unii.
Spazivi pnncc/u. kao da se neto smeo, duboko se pokloni i
primijeti:
Vojvoda me zvao. Oprostite, visosti, to sam tako naglo uao.
Razumijem vas, moj mladiu, vrlo ste zabrinuti za svojeg druga - veli
ona ljubazno.
Istina, nem im mira ni spokoja. Vojvoda je obeao da e ga osloboditi
i vi ete, princezo, pomoi da se nevin ovjek oslobodi. Vi ste s
njim vrlo dobri?
Vee nas duboko, istinsko prijateljstvo kao da smo roena braa . . .
Pristupila je k njemu, poloila mu ruke na grudi i zavodljivo ga
gleda apui.
Lijepo je imati vjernog prijatelja, je li? Da, lijepo je. a on je
uistinu drag, para mu nema na svijetu - iskreno tvrdi Vojko i sve je
smeteniji njenim vladanjem, pa se ini da i ne opaa kako mu se
umiljava.
Vojvoda me oito eka? Dvoranka mi ree da se urim. Strahovito vam
kuca srce. U tim je grudima prava oluja. Velika briga za druga,

princezo, molim vas, gdje bih potraio vojvodu? U njegov..i sobi?

ekajte jo malo, ne urite se tako.
A on je pun drhtave brige za Jelenka i nita drugo ovog asa nema
mjesta u njegovu licu. Odmaknuo se od Olive, a njene su ruke pale s
njegovih .pnn.;
Pola je k stolu da bi se sabrala. to je to bilo? Opet se mladi
odmaknuo kad mu je ruku poloila na grudi. A nita ne bi bilo
333

prirodnije nego da je ogrli. Osjetila je koliko on strepi za Kuevi*
brata svoje miljenice. Opet se polagano vraa k njemu i naglasi?
- Gospodine, budite oprezniji kad govorite s vojvodom.
- Ne znam na to misli vaa kraljevska visost?
- Vi znate koliko ljubi Jasenku i vrsto je utuvio u glavu da je uzme
za enu. Nas smo dvoje odluili to sprijeiti i nadam se da me ne
kanite ostaviti samu u toj borbi?
- Ne, princezo, nikako, naprotiv, javljam vam: vojvoda je od-7 bijen
i nikada nee dobiti Jasenku. Nikada.
- Vi ste se pobrinuli da je ne dobije? :
- Da, ja, ne trebate se bojati.
- Rekli ste da e je Kuevi vjenati s nekim drugim? - pita
princeza. - To biste morali provesti to prije.
- Visosti, vaa je elja moja zapovijed. Jasenku predbjeno nee
vidjeti nitko, ona putuje u samostan. Ima i drugih koji je ele
otimati, a to su Draeni i Luci.
- Oni nisu vani. Draeni se eni. Ali upamtite: vojvoda e Jasenku
traiti i na kraj svijeta. Kuevi je nee ostaviti u samostanu, ve
samo sakriti, je li? Dakle, to ne znai nita. Vojvodi moemo oteti
djevojku, samo ako se uda za drugoga.
- Svakako, i ja mislim tako. Razloit u bratu neka je uda to prije.
- Odaberite monog plemia da uzmogne braniti svoju enu.
- Ima i takvih. Neka se princeza pouzda u moje obeanje. Nita nije
lake nego Jasenki nai enika.
- Da, vrlo lako, bilo bi najbolje da je uzmete vi.
Zanijemio je. Ona ga uhvati za ruku, a on je nemoan da se
otme.
- Strahovito ste zadrhtali, mladi vitee? Drugu mu ruku poloi na
grudi i nastavi:
- Srce e vam probiti ove jake grudi. I dah vam nestaje. Nesretni ste
to od vas traim toliku rtvu? Ili je razlog uzbuni vaeg srca u
drugome?
- Visosti, moje su misli sada samo uz druga u nepoznatoj tamnici.
Strahovito je stajati na sagu to pokriva pod ispod kojeg svagdje u
podzemlju ami ovjek. S njime me vee vjernost prijatelja ...
- Moda jo to drugo?

- Zajedniki ciljevi nae domovine, ba oni su nas tako usko svezali.

Ona pusti njegovu drhtavu ruku i promijeni dranje:
- estiti vitez nee zatajiti djevojku koju ljubi jer bi je time
izdao i ponizio. ujte: poznato mi je da vi ljubite Jasenku i ona
ljubi vas. Odgovorite na asnu rije: je li tako?
On je problijedio, zagledao se u nju, nekoliko trenutaka bez rijei,
a onda odluno odgovori:
- Jest, ljubim Jasenku, istina je, ali ona ne ljubi mene i to je iva
istina.
- Ljubi vojvodu, mojeg bratia, je li tako? u,,, .

_ Nikome nije rekla, ali brat i majka i svi misle da je tako.
_ I kad ste ovdje kleali preda mnom a ja sam vam poloila
ke na vrat i primakla usne k vaima, okrenuli ste glavu i buljili u
neto kao u sablast Vidjeli ste nju kako vas dozivlje, odvraa od
"^ -L Da, vidio sam nju, ali nije dozivala mene, nego sam vidio
predodbu kako Jasenka vrlo sretna domahuje vojvodi. Evo, nita nisam
zatajio, istmsk, rekoh kako ste eljeli.
Htjela sam znati koliko je u vas hrabrosti priznati istinu
kraljici ... .... .
- Moje vclianst\o, mogli ste se uvjeriti da ne znam lagati.
- Ali one ste veeri ipak lagali?
- Na sve sam odii -tlo istinski, sve, ali ispriavao sam se, dakako,
emu govoriti da ljubim Jasenku, kad je nikada neu stei?
- Vama je Kuevi L obeao Jasenku. I to znam.
- Nije Niti sam je tnt/io. Ne prosim djevojku koja ljubi drugog.
- Branite Kuevia i tajite da vam je obeao Jasenku.
- asti mi, nije. Nitko ne zna da ljubim Jaenku, a najmanje Kuevi.
- Zato je onda Kuevi ne da vojvodi ako je nije obeao vama?
- Smatra vojvodu udvi^c visokim velikaem za svoju sestru.
- Za vas e biti dobra?
- Predobra, ali nije meni poklonila srce.
- Svejedno mi je. Idite. Nije vas zvao vojvoda. On je otiao kralju
da se pobrine za sudbinu svojeg budueg urjaka. Vi mi jamite svojom
glavom da gospodin Kuevi nee odbiti vojvodi Jasenkinu ruku.
- Predajem svoju glavu, ali jamstva ne mogu dati jer ne raspo-laem
pravom odluivanju Kuevi i njegova majka rekoe: bila bi ast za
njih ovaj brak, ali Jasenka se ne bi snala na toj visini i sam bi je
vojvoda napokon morao napustiti. Ali savjetovao sam vojvodi neka sam
govori s Kueviem. Moda e se okaniti tih bojazni kad sam vojvoda
jednom s njim govori.
- Sad idite - veli ona hladno. - Ako vas tamo pitaju to je kardinal
rekao, nai ete pravu izliku. Poten vitez ne pripovijeda o emu je
s njim govorila kraljica.
Vjerno vam sluim i sluit u vam do smrti, samo molim pomozite

nevinom mladiu.
- Uinit u sve to mogu.
Poklonio se i brzo za sobom zatvorio vrata.
Kad je vojvodu i 5 iz svoje zasjede, lice mu. je bilo slika
strastvene mrnje Nekoliko asaka koraa gore dolje. Oliva uti. Sad
je ula od Vojku da je odbio njene usne jer je eao za Jasenkinim.
Napokon se vojvoda zaustavi pred svojom roakinjom:
- Sve sam sada vidio i uo. Nikad to ne bih mogao vjerovati. Vidic
sam malo pm e sluge kako nose veeru u kraljevsku odaju, sigurno je s
Vladiski, >t i Verbeci. Raspravljaju o Kueviu i o njegovoj sudbini
Bit u odmah sa svima nacistu. urim se, a ti ekaj.

335
334


Ona otvori vrata i pogleda na trijem da pregleda situaciju.
Pred blagovaonicom stoje sluge i svijetle etvorici koji nose jelo.
Dvojica odoe u blagovaonicu, a druga dvojica u kraljevu odaju, ij
Draenieve sobe izaao je etovoda i viknuo slugama neka donesu jela
i njegovu gospodaru pa se onda vrati k bolesniku.
- Svi su budni - apne vojvoda - to mi dolazi u horu. Ne
bih mogao ekati do sutra. ..., "... .
* * *
Polagano ide vojvoda Hipolit na drugu stranu dvorca gdje su vrata
otvorena. Iz mraka razabire postelju na kojoj sjedi Draeni, kraj
njega su vra i etovoda. Na stolu je vr s vinom. Iz blagovaonice
dolazi buka. Sve nadvikuje Petar Pan. Hipolitu to ide u prilog pa ide
dalje trijemom. Zaustavi se ba pred Draenievim otvorenim vratima.
Mladi to spazi, pozdravi i vidno se obraduje:
- Vaa eminencijo, bio bih vrlo sretan kad biste me poastili svojim
posjetom.
- To je za zdrave, a vama bi trebalo odmora i sna.
Ulazi u sobu i pristupa k njegovoj postelji. Lijenik mu odmah
primakne naslonja. Ispituje najprije mladia kako se osjea, a onda
zapone razgovor:
- Bio bih vas ve u poetku dananje veere posjetio da nije bilo ove
zbrke s putujuim vitezom iz kojega je izaao neki drugi mladi plemi
sa svojom okladom. Moj mladiu, kad ozdravite, govorit u o tome s
vama u etiri oka. Danas bih morao otii zbog tog plemia i vaem
ujaku . . .
- Eminencija oito gaji neku sumnju?
- Pogaate, ali vi ste bolesni. Nije shodno o tom govoriti s vama.
Ba zato sam htio zamoliti uzvienog gospodina da me saslua.
Nenadani nestanak plemia vrlo se loe doimlje itave moje pratnje, a

i meni se ini ... ali ne mogu s vama o tom raspravljati. Moglo bi

vas uzbuditi.
Osjetio je da kardinal dovodi nestanak Jelenka Kuevia u vezu s
njim. Ne bi mogao spavati da ne zna to taj kardinal misli i uvjerava
kardinala da nita ne moe pomutiti njegov mir. O spavanju ionako
nema govora dok je sva kua jo u veselju. Odmah odredi vrau i
etovodi da odu na trijem, a on e vojvodi:
- Molim vas, eminencijo, recite mi sve bez ikakve bojazni za moje
zdravlje. O emu se radi?
- Moj mladi prijatelju, razumijem vae osjeaje, mladi ste, vrele
udi, imate prijatelja i neprijatelja. Najljui neprijatelj - kako su
mi rekli - dofeo je pod ovaj krov. Kuevi je oito to uinio s
obzirom na elju vaeg ujaka da se izmiri s Hrvatima u itavom kraju,
a kako rekoh, razumijem vas. Kuevi vam je uinio mnogo zla, inae
ga ne biste mogli smatrati neprijateljem. Pa ipak sve ima svoje
granice.
Svaku rije Draeni pomno razglaba u svojim mislima. I promatra
svojeg posjetioca. ,^., ,".,,.," ^ "."".*...

_ Kako rekoh, sve ima svoje granice. Kad bi vaie neprijateljstvo rema
njemu bili neki viteki obrauni i tada ne biste smjeli tako
rjeavati, ali se to u onom -Juuju ne bi ticalo mene, ovako, u mojoj
prisutnosti? Mene to ninr.i tiubokn . /] o volji n. kaVo hi h mogao
pravdati u Rimu i pred svojom pratnjom i svijetom da sam prisustvovao
gozbi u dvorcu u kojem su bacili u tamnicu nevinog ovjeka.
Kminencijo, snebivam se, jedva dolazim do rijei.
- Nije tu ni vnjcuu ni pravo mjesto da opirno o tom raspra-vljamo.
Moja je dun^i upozoriti vas i vaeg ujaka da sam suodgovoran 7H
takav in. Taj je plemi, po svemu estit i astan, doao je u dvorac
kao strani putujui vitez, okladio se da ima odvanosti stupiti preko
ovog praii; Pozvali su ga k veeri, va ujak dopustio mu je da moe
otii iz dvorca. Dakle, postupao je vrlo otmjeno i viteki prema
njemu No, vi, moj mladiu, bez znanja svog ujaka, odluili ste
drukije Uzvieni gospodin i ne sluti to zapravo imate protiv tog
plemia i ne sluti da ste ga zatvorili. Vi ste to uinili protiv svih
obiaja i protiv morala koji moram zastupati i braniti.
Eminencijo, on je doao ovamo s namjerom da mi otme vjerenicu.
Kako bi mog;n i i ii vau vjerenicu ispod ovog krova kad vas ona
ljubi. Mladiu, znam sve i opominjem vas: ispravite svoj grijeh pa
neu nikome nita rei ni vaem ujaku ni kralju.
Da pustim na slobodu izdajnika kralja? Zar vaa eminencija ne /na da
je to voda ustanika? A on je htio da me rastavi s vjerenicom. Tko zna
to joj je htio rei o meni da bi me ponovo ostavila. Samo on i
njegova majka krivi su mojoj patnji jer me djevojka ve jednom
odbila.

Vojvoda mirno sjedi u svojoj kardinalskoj haljini i zakima glavom.

- Ne. dragi mladiu ne radi se o vaoj vjerenici, o drugoj je
djevojci rije. Vi dobro znate o kojoj . . .
- Pamet mi /ustaje, kunem se, ne znam o kojoj to djevojci govori vaa
eminencija
O onoj koja je vama zamutila mozak. O Kuevievoj sestri.
O njegovoj sestri? Kunem se, eminencijo, ne razumijem.
Ne kunite se, htjeli ste oteti njegovu sestru, ali niste uspjeli, a
sad kad je doao u ovaj dvorac, zatraili ste neka pristane da vam
bude Ijubovca jer upanovu ker uzimate samo zato to vam ona
/ajamuje neke asti u ovoj zemlji.
Toje neuveno Tko me u ovom dvorcu mogao tako ocrniti? Prisiem:
nikada nisam ni pomislio na sestru Jelenka Kuevia. Obratno, lud sam
za upanovom keri i otuda sva moja nesrea i nevolja. I stradao sam
zbog, te lude strasti koja me obuzima.
- Niste naredili svojem katelanu da je otme? To ne moete porei.
U prvi as ne zna to bi rekao, ali se odmah dosjeti. Dozivlje
cetovou kojeg je PI. l na trijem. Ovaj j" odmah dotrao u sobu.
Uraeni pogleda svojeg pouzdanika:
Gledaj sada u oi njegovoj eminenciji i odgovaraj na pitanja

336


koja u ti postaviti. Okreni se tamo.
S najveom panjom vojvoda eka to e biti.
- Reci, ovjee, sve onako kako je bilo i kako zna. Tko ugrabio
Jasenku u umi kad si i ti bio tamo? i . - Gospodin Luci, va
katelan.
- Zato je ugrabio Jasenku? Za koga? <v
- Za sebe, jer je lud za njom. <"1,1,
- A otkud ti to zna?
- Zna to svaki momak u eti. Ve smo je davno prije trebali^
, ali je ona doznala i umakla. a kasnije smo hvatali Jelenka da j
IMEDO moda nali sestru. i
:..- Gdje je Luci vidio Jasenku da je toliko izgubio glavu? j
- - Kad je bio u upanovu dvorcu s vama, uvijek je preko plota
buljio u Kueviev vrt i uvijek se kleo da e je oteti i vjenati se
rajom, makar ga i odbacili. jf-Ct. - Dobro je, sad idi. 411 Ostali
su sami. Draeni primijeti:
>rn - uli ste, eminencijo. Moj je katelan lud za tom djevojkom, to
znadu svi. Onaj koji vas je uputio da je elim za sebe ili je budala
ili je zlonamjerno lagao.
- Pruili ste mi dovoljno dokaza. Prema tome, uinio sam vam krivo.

Mislio sam: dunost mi je braniti nevinu djevojku i njezina brata

koji se rtvuje za svoju sestru. Ali moda je tu posrijedi kakav
prijatelj vaeg katelana i oito je htio od Kuevia ishoditi
pristanak da svoju sestru dade tome vaem katelanu. A kad nije
uspio, zatvorio je plemia. Kako vidite, u tom sluaju bila bi to
grdna povreda svakog morala, pa bih morao zatraiti da Kuevia
pustite na slobodu,
- Moj katelan jo je uvijek ranjen i zarobljen u Turopolju, a budite
uvjereni: Jasenku su vrlo dobro sakrili. Luci je nikada nee
vidjeti, a kamoli dosei.
To je vojvoda htio doznati. I to ga smiruje i zadovoljava.
Da bi kardinalu onemoguio svako posredovanje za Jelenka Kuevia,
Draeni mu sveano izjavi:
- Rekoh vaoj milosti: Kuevi je ponajprije otmiar, imam pravo da
ga kaznim, zatim je buntovnik. Meutim, pravo velite: zadrao sam ga
protiv volje i znanja mojeg ujaka samo s jednog jedinog razloga: da
spasim svojeg katelana. Ponudit u im Kuevia u zamjenu za mojeg
Lucia, to je eto razlog. Vjernog pouzdanika ne mogu ostaviti na
milost i nemilost svojem neprijatelju. U tom nema nikakve nepravde ni
zloina, ve jedino dosjetljivost nadmudrivanja.
- Vidim, krivo sam upuen i drago mi je, neizmjerno drago da crne
objede nisu istinite . . .
- Molim, eminencijo, recite mi tko vam je to sve kazao, jer to znai
da u ovom dvorcu imam krvnog neprijatelja.
- Ostavite to za sutra. Evo, nose vam i jelo. Danas je itava ta
gozba svrila loe za Petra Pana i on se ne moe umiriti. Oito je
slutio svoju sudbinu kad se toliko protivio da prime pod krov

tog putujueg viteza i ga taoca. Ali svrilo se u vau korist,
gospodine Draeniu.
Vie se nije mog.io zadrati. Gonilo ga je naprijed. Oprosti se s
Draeniem, ostavi sobu i pouri na trijem.
Jo uvijek momci stoje na vratima blagovaonice i svijetle slugama
koji neprestano nose jelo u uski hodnik to vodi do kraljevih odaja.
Vojvoda naredi jednome od njih neka javi uzvienom gospodinu da bi
elio s njim govoriti.
Vladislav i Verbeci sjede uz stol, povjerljivo razgovaraju i ponovo
se goste slasnim peenjem. Verbeci upuuje kralja zbog ega je
Kuevia morao zadrati silom u dvorcu.
Nije uspio nagovoriti Vilenu da ostavi mojeg neaka. Zamislite, ako
mladi u oaju poini kakvo zlo sam sebi ili nestane iz ovog kraja?
Cijeli bi svijet bio uvjeren da gaje Draeni dao ubiti. Zato sam ga
zadrao i sutra po bijelom danu pustit u ga iz dvorca da ga svi
vide. Tako u imati svjedoke. Vjerujte, taj je mladi gotovo lud /a
upanovom keri. I ba smo uli u sobu kad je sjedila kraj postelje

mojega neaka i sva se rastapala od milja, gledajui njegove lijepe

oi. Drali su se za ruke. Opet ga ljubi kao neko. A mi smo ba
naili na to. U oaju on se sam razotkrio i govorio takve ludosti da
sam se pobojao.
A kamo ste ga sakrili? - upita kralj. Dolje u prizemlju, u sobu
baruna Pencingera. Zato sam mogao zadati asnu rije da se ne nalazi
u tamnici. Drugo se nije moglo. Kardinal je pomno pratio taj dogaaj
pa je trebalo nai estit izlaz.
- Dobro ste uinili a sad mi radije recite, dokle e ta princeza s
tim kardinalom sjediti pod ovim krovom?
- Dok se vi ne maknete u Budim. Onda e vas pratiti onamo.
- Nemogue je podnijeti te goste. Neto se mora uiniti da ih se
rijeim.
Najbolje je, velianstvo, drati ih u nadi. A tko zna. Svakog se dana
moe neto promijeniti to bismo mogli iskoristiti da ih poaljemo k
vragu.
Kralj mu ra/janjava kako mu je teko gledati ovdje princezu koja je
nalik na kraljicu Beatricu. U tome razlaganju prekine ga dvoranin i
javi Verbeciju da kardinal eli s njim hitno govoriti u etiri oka.
- Moda kani ostaviti dvorac - veli Vladislav. - To bi mi bilo vrlo
drago. Vratite se brzo i donesite radosnu vijest.
Verbeci se udi kardinalu da u to doba trai s njime razgovor
i ostavi kralja.
Uputio se u svoju odaju. Tu ga je vojvoda ve ekao u vrlo "/biljnom
stavu visokog dostojanstvenika.
- Ne zamjerite. u/\iseni ^i^poiiinc, to vas sada moram smetati, a"
tohko je hitno da sam to morao uiniti.
Ne moe se dosjetiti to se moglo dogoditi. A kardinalovo je "e tako
mrko i sveano.
Nema dana ni noi da ne bih bio na usluzi vaoj eminenciji.

l
Izrekavi to s velikim poi ta njem. sjedne svojem posjetitelju na
suprot.
- Govorit u bez uvoda i kratko da bre svrim. One veeri kad je
doao u blagovaonicu va etovoa i najavio neko otkrie, vi ste,
uzvieni gospodine, itavu veer razglabali koliko vam je opasna
linost nekog hrvatskog plemia koji je u budimskom saboru hti<
navesti vae saveznike Hrvate da se otcijepe od Ugarske.
Neobino se duboko dojmio Verbecija taj poetak. elo mu st_
nabralo od napete panje kojom upire pogled ispod debelih crnih
obrva u tamnoputo vojvodino lice. J
- Jest, taj je ovjek vrlo opasan - veli on. \
- Jo uvijek niste nita doznali o tom ovjeku niti o njegovu sinu?;
- Nisam jo nita doznao, a uvjeren sam da i neu. Vrlo sei dobro

krije, a kako sad moram sklapati mir s Hrvatima, nije tako! lako
sjedne strane se miriti, a s druge strane uhoditi, a da to Hrvati ne
bi nanjuili.
- One ste veeri priznali, uzvieni gospodine, da se izmirujete samo
zato da bi vam dali vojnike za uvanje granice vaeg kraljevstva jer
su Turci oito odluili pusdti naas Hrvate u miru i baciti se na
vaiu zemlju.
- Da, to sam rekao - ponovi Verbeci i sam sebe prokune to se one
veeri podao tolikoj slasti pia da je izbrbljao svu svoju dravniku
osnovu. Zato je onemoguio svima izlaz iz dvorca, a sada, gledajui
svojeg gosta o kojem ne sluti da nije nikakav kardinal, poinje se
zabrinjavati. Ako taj izie ispod ovog krova i obavijesti Hrvate o
njegovu planu? To prokleto vino. kako ga je prevarilo. I pokua
ispravljati svoje priznanje:
- Moja osnova nije zapravo prevara. ve samo mudrost. Dravnik se
mora miriti s onima koji se bune protiv njega ako treba njihovo
prijateljstvo. Vi to najbolje znate, tako rade svi i nema nikakva
grijeha.
- Ne kanim izricati sud o tome. Podsjeam vas na to zato da bi mogao
postaviti pitanje: ako se morate miriti s Hrvatima jer trebate
njihove vojnike, to biste uinili da istodobno, kad s njima sklopite
mir, iznenada naete opasnog Antolkovia i njegova sina?
"to taj kani s ovim pitanjem?" - udi se Verbeci i ostaje nekako
neodluan pa odgovara oprezno:
- Pomirba koju sam predloio i koju u provesti uope ne spominje
Antolkovia. On je izvan svega. Hrvati ga ne spominju, a niti ja.
Oito ni oni ostali ne slute da se on skriva u Turopolju. I kud bismo
ga mi iznenada uhvatili, ne bi to nikako moglo djelovati na moje
planove da se izmirim s pobunjenim Hrvatima.
- Prema tome, on je opasan ako se i izmirite s ovim kraljem i uope
sa itavom Hrvatskom o kojoj se veli da je s vama nezadovoljna?
- Eminencijo, uvjeravam vas: taj Antolkovi toliko mrzi Ugre i nau
vlast i toliko mrzi ugovor koji su Hrvati sklopili s nama da e mi
taj ovjek biti mnogo opasniji ako sklopim mir negoli dok su

Mrviti protiv mene i moje vlade.
\ i i ne slutite kako je taj ovjek lukav, kako posjeduje i odlino
otren nos. esto smo neto preporuili Hrvatima i nastojali ih
smiriti kad su se uzbunili zbog njihovih irokih slobotina. Uvijek
je tii nesretnik u/digao svoj glas i stao trubiti na uzbunu: "Lau,
varaju nas. podvala, prevara." To su njegove rijei. Smjesta je
Antolkovi posumnjao u istinu"M naih ponuda, pa i tada kad smo
smislili i najmanju podvalu, ve ju je prozreo. Sad mu ne bi bilo
teko baciti u narod sumnju da se mirimo zato to trebamo vojnike.
- Prema svemu tome bi vam danas Antolkovi vrijedio vie nego

- Naravno sto puta vie. I zato sam rekao etovoi da bih ga uinio
bogatim i plemiem da mi moe pokazati trag do njega, ali ne nadam se
da bi me zadesio takav dravniki trijumf da dobijem u ruke Davora
AnfolkoviLi. To bi za itavo ugarsko kraljevstvo /nailo sveano
osloboenje.
- Ako ipak ima netko tko bi vam to osloboenje izvojtio ili, bolje,
dao vam ga izravno u vae ruke?
Ugojeno Verbecljcvo tijelo ukoilo se. Male crne oi izbuljile se,
debele usne ostale oi\orene.
to taj govori? Da nije krdinal, rekao bi mu neto grubo. Ali ne moe
li kardinal izrei kakvu glupost, ili neslanu alu? Vojvoda opa/i
njegovu /abunu i pita:
- Ne moete dok uili Ja je io mogue? Je li, uzvieni gospodine?
Ne. to ne mogu ni dokuiti ni vjerovati.
Ba /ato vas pitam: ako ipak ima netko tko to uistinu moe. to biste
mu dali /au/\raip
to god ta zatraio? Blaga, bogatstva, imanja, visoke asti. I dok
sve to nabraja, jo uvijek ne vjeruje i bulji u njega kao u
udovite. Napokon je vojvoda nacistu. Nitko, dakle, nije otiao da
hvata Antolkovia Nitko mu ne moe pomrsiti raune. Putevi su mu
slobodni, ni s kim se tu ne moe sastati da mu nakodi. I sad /na to
mora naglasiti:
- Zadajem \ >m riji L uzvieni gospodine, postoji ovjek koji vam
moe predati i sina i oca.
Velika skoi u vis lak kao pero i dahne:
- Tko? Gdje?
Kardinal digne obje ruke i lagano prisili dravnika da sjedne.
- Onaj koji to moe uiniti trai najprije nagradu.
- Rekao sam: to god eli sve u mu dati, ako ne zatrai neto to ne
posjedujem
- Ne, uistinu nee traiti to nemate.
- Dakle, to da mu dadem?
- Samo oru to ste jednom ve obeali. I opet se zapanji, ponovo
otvara usta, ne zna to bi zapravo pit.10.
- Obeao? Prema tome, poznajem onoga koji mi moe predati
najljueg neprijatelju Ugarske? , .
341


1
- Naravno, poznajete ga.
- I neto sam mu obeao?
- Jeste, uzvieni gospodine.
- to?
- Kraljevsku krunu.

Skameni se. to je to rekao? Gdje da trai ovjeka kojemu je on

obeao kraljevsku krunu? Ili je opet pijan, smuen?
Sasvim mirno nasloni se vojvoda na stolicu, podupre rukom glavu, malo
podigne obrve, nasmijei se nekim ravnodunim smijekom, digne lijevu
ruku i slegne ramenima:
- Uzvieni gospodine, ja sam u toj stvari samo posrednik izmeu onoga
koji posjeduje mogunost da vam ve sutra popodne preda oca. a jo
mnogo prije sina. najopasnijeg ovjeka za ugarsko kraljevstvo. Moram,
dakle, govoriti onako kako mi je naloeno. Preuzeo sam tu stvar u
svoje ruke s jednostavnog razloga to bi time zavrilo moje
poslanstvo u vaem dvorcu, s jedne strane, a s druge strane, izvrio
bih dunost* prema vama, odnosno prema kralju, koji se ove jeseni ima
vjenati s princezom Olivom, sestrinom mojeg prijatelja, vojvode
Hipolita.
Polagano razlaganje gotovo raspali Verbecija jer mu je na ustima samo
jedno pitanje: gdje je taj Antolkovi, gdje mu je sin i tko mu to
nudti tako neuvenu lovinu?
- Da, da. razumijem vas, vi ste poslani, ali tko je taj koji vas
alje kome sam ja obeao kraljevsku krunu?
- Zaboravili ste? - iznenadi se kardinal. - To bi znailo da obeanje
nije bilo istinito.
- Kako bi se smjelo posumnjati u moju-rije?
- To odluno poriem, samo se udim da ste zaboravili.
Velika se toliko uzrujao da je sasvim zaboravio na svoju ulogu i na
svoja obeanja zadana princezi Olivi. Zapravo je to bila pogodba, a
ne obeanje. Ako se njome kralj oeni, ne mora platiti utroen miraz
kraljice Beatrice koji je ona ostavila u ostavtini princezi Olivi i
svojem neaku Hipolitu.
- Eminencijo, tko je taj to mi moe predati Antolkovia? v
- Rekoh: obeali ste joj krunu ... :7i
- Valjda ne mislite na princezu?
- Da. Princezu. Ona vam moe izruiti neprijatelja.
Ne razumije. Ne nalazi mogunosti da bi princeza mogla predati
Antolkovia i sina. To je samo aragonska izmiljotina. Ali svoju
misao
ne izree, ve pita:
- Ne ini li se i vama, eminencijo, gotovo nemogue da princeza moe
znati gdje se oni nalaze, a pogotovu da bi ih mogla predati?
- Da. ini se nemoguim, ipak je to mogue, jer je doista tako! Znoj
curi niz velikaeve elo. to to znai? Ona mu moe predati tako
golemog neprijatelja? I ba ona? Vojvoda nastavi ru/lagati ponudu:
- Uzvieni gospodine, princeza mi je naloila da vam kaem sasvim
jasno njenu ponudu. One veeri saznala je kod veere i ona
342

kolika je pogibelj vaem kraljevstvu Antolkovi. a i njegov sin.

Razmislila je o tome i poruuje ako e ona biti kraljica ovog
kraljevstva, onda je Antolkovi njezin neprijatelj. U tom ga sluaju
mora predati. Ona ga, dakle., ipak ima u vlasti? Kako? Vcrheci se
uspuhao i poeo dokazivati: _ Kako moe sumnjati kad smo ve sve
ugovorili?
- Ali nismo izvrili A to je razlika. Ugovoreno, a nita izvreno.
Ra/umijetc li. uzvieni gospodine, to znai neizvreni ugovor? Dobro
smiljena prevara.
Pri tom ga vojvoiU gleda prodirljivo i neto ironino i kao da mu
svojim pogledom veli: "Ti si varalica." A to ne smije dopustiti, jer
ako prineeza nudi takvu ucjenu, onda je valjda i posjeduje. Zato
brzo predloi:
- Najbolje da se sasvim jednostavno i istinski razjasnimo. Princeza
nudi neprijatelj, kraljevstva. A to trai za odtetu?
- Moralno opravdanje to je predala krivce.
- Kakvo moralno opravdanje?
- Ako u/ krah ovog ugarskog kraljevstva sjedi ona, onda je moralno
opravdano o vam preda buntovnika. Ako ona nije kraljica, nema razloga
brinuti ic : sreu i mir vae zemlje.
- U jesen e biti vjenanje. Mogu to pismeno potvrditi, a kralj e
udariti svoj potpis i peat.
- I pismo i potpis s;mm su obeanja. A obeati je isto toliko koliko
dugo ati. Princeza eli da se obeanje smjesta izvri.
- Kako smjesta? - uznemiri se Verbeci i gotovo kune u sebi, a vojvoda
mirno nastavi razlagati ponudu:
- Prince/a veli: "Za dvadeset etiri sata neka se provede vjenanje s
kraljem. Za svadbeni dar dat e mu starog Antolkovia, zajedno sa
sinom1"
- Nevjeroj.iti t ponuda, nemogue - klie Verbeci - kako bi ona mogla
izvriti takvo obeanje. Eminencijo, i ja moram naglasiti: "Obeanje
je isto Ito i dugovanje."
- Razumijem uzvieni gospodine: odgovaram i jamim da ete za
dvadeset i etiri sata imati ovdje u vaoj kui, u tamnici Davora
Antolkovia i njegova su istodobno e se ovdje obaviti vjenanje.
Svjedoci tome vjenanju bit emo vi i ja, knez i markgrof Danijel.
To je zanimljivo, ni a sa k ne moe razmiljati. Ushien ustane.
prui ruku kardinalu klikne:
- Prihvaam a nas obojica jamimo da e biti sve onako kako smo
ugovorili. Sve potanje izvolite mi razjasniti i odrediti.
- Dobro, spreman sam sve s vama tono ugovoriti. Samo obavijestite o
tome kralja i donesite odgovor.
- Obavijesni u ga smjesta i donijeti vam njegov odgovor, a znam: ne
bi se mi HM n ni asa predomisliti. Ako se princeza zadovo-ijava s
tako ftkromnim vjenanjem, onda je i nama pravo.

- Jest, njoj : do sveanosti, ve do toga da bude sasvim mirna, a vi

i sami razabirete: kralj treba njegu to mu moe pruiti samo ena.
343

- Da. eminencijo, i kralj bi htio iz ovih potankosti naeg ugovora
primiti sigurnost da e uistinu dobiti pravog Antolkovia i njegova
sina.
- Kad se princeza hvata takvog sredstva da rijei svoj proces s vaim
kraljevstvom i kraljem, onda moraju jedna i druga strana posjedovati
potpunu sigurnost.
- S nae strane zadajemo asnu rije. Stvarnije jamstvo predloit
ete vi, eminencijo.
- Da, odmah, samo elim princezi javiti da je ponuda prihvaena.
Smjesta u se vratiti. No, prije jo imam jednu molbu.
- Molim, izvolite zapovijedati.
- U mojoj pratnji, medu mojim plemiima, dolo je do urote. Jedan od
njih kruto se ogrijeio o vjernost prema meni. Moram posegnuti za
najstroom mjerom i toga nevjernika kazniti. Krivac je jedan od onih
pristalih plemia koji su esto izlazili iz dvorca. Htio bih ga
zatvoriti nekoliko dana. a zatim u ga poslati u Rim pod pratnjom.
- Takva mladost nikad nije pouzdana. Vrlo u vam rado posluiti:
elite li tamnicu ili koju kulu?
- Ako imate dolje kakvu izbu ili dio tamnice gdje bi bio potpuno sam.
Samo ga otro kaznite.
- Poinio je neto strano pa moram prestraiti one druge.
- Mislim, uzvieni gospodine, za mojeg nevjernog plemia bit e
najbolji zatvor koji je potpuno odijeljen od onog prostora gdje je
danas zatvoren mladi Kuevi. Ne bih htio da se moj uhienik sastane
s njim ili s kim drugim.
Osjetio se u klopki. Uvjeren je: kardinal tako odluno tvrdi o
Kuevievu za toenju u tamnici, ne bi li iskuao koliko se moe
pouzdati u njegovu asnu rije koju je dao prije u blagovaonici.
Smjesta e ga nadmudriti:
- to to uju moje ui? Vi smatrate, eminencijo, da je Kuevi
zatvoren dok sam ja zadao asnu rije da nije?
Vojvoda se nasmijeio i povjerljivo uzeo Verbecija za ruku:
- Kako smijete i pomisliti to takva ? Ja znam mnogo vie nego vi.
Niste bili upueni to je uinio va neak. Protiv vae volje i vaeg
znanja zatvorio je Kuevia, sam e vam to kazati. Htio sam
posredovati, ali on je u potpunom pravu, sve mi je razjasnio. Dakle,
u to se ne paam, samo ne elim da moj uhienik doe u istu tamnicu
gdje se nalazi Kuevi. Dva buntovnika mogu i u tamnici biti opasni
svojim tamniarima.
Verbeci se, toboe, ljuti na neaka to je zatvorio Kuevia.
kardinal najusrdnije brani.

Tako obojica izlaze iz sobe i dok ga prolazei hodnikom, dolaze na

trijem. Smjesta Verbeci dade pozvati potkastelana i odredi mu:
- Po zapovijedi njegove eminencije zatvorit e u tamnku jednog
plemia njegove pratnje, ali s ove strane, razumije, tako da se ni s
kim ne moe sastati u zatvoru.
- Sam u ga preko svojih plemia nadzirati - veli kardinal.
344

- Sluaj /apovijedi njegove eminencije.
Vojvoda po/ove pntk.i^ielatKi u svoju odaju da mu dade tone upute
kuko ima postupati.
Verbeci je smic^i potrao k Vladislavu. S uitkom kralj gloe mirisni
batak, dok mu dravnik saopava to je uo od kardinala.
Kad je svrio, kralj spusti batak na stol i gotovo zajaue:
- Zar ste vi enuli? Predlaete mi da se vjenam s njom? _- Za
dvadeset etiri sata, velianstvo.
- Onda se odriem krune u korist svojeg sina.
- Sad da nam na prijestolju sjedi djeak? Sad, za vrijeme rata. kad
se spremaju na nas? Sad trebamo na prijestolju odlunog mukarca. kao
to sic vi.
- ujte, \crtxvi, ba se ne biste trebali rugati svojem kralju okom u
oko. inite to iza mojih lea, a ne ovako. Ja i energija!
Ne rugam se, ve vam estitam na energiji kojom se branite od
prince/e. Ona nu i li i na grudi bode, ali ujte kakvog imate
dravnika. Ja u hoJ maknuti, velianstvo, s vaih grudi.
Maknuti. Da, lijepo, ali kako?
Sveenik koji e vas vjenati nee biti kardinal. On se sam ponudio
da bude svjedok na vjenanju. To mi divno ide u prilog. On je dakle
kum. a ne izvritelj vjenanja.
- Sasvim obini plemi, Rupreht. Prijatelj kneev koji se sada nalazi
u Medvedgradu i tamo pije. Odjenut emo ga kao preasnog kanonika s
Kaptola zagrebakog. On zna tono itavu ceremoniju vjenanja. Ve je
tako mnoge prijatelje krivo vjenao. Kakvo to krivo vjenanje.
Sam mi je pripovijedao kako je nekom zgodom izvrio vjenanje s
velikim sveai inr . Preodjenuli su ga u odlinog crkvenog
dostojanstvenika. Tako je mlada snaha mislila da je uistinu vjenana.
To emo vjenanje mi priutiti princezi.
Kralj razmilja, onda e svojem savjetniku:
- Pazite da na-, ne zadesi nevolja pa da kardinal u posljednji as ne
preuzme vjenanje.
- To ne moe uiniti kad se sam ponudio da bude svjedok i kum vaem
veliansu u a kardinal je uvjeren o mojoj iskrenosti. Pazit u na vas
kao dadilja da mi se ne skotrljate u krilo lijepe Aragonke.
- Recite, kralju: pristajete li da vam predam Antolkovia? Upozoravam
vae veliansu o: s Antolkoviem imat emo odavno eljenog kraljevia

Ivana. Antolkovi najbolje zna gdje se nalazi. Slomit u sinu kosti

ako tni ne predaju takmaca na prijestolje vaeg sina.
Jedva je dotaknuo kraljevia, ve je Vladislav bio mekan kao vosak i
spreman na sve to on predlae.
- Mislite da je Antolkovi sukrivac onih koji bi htjeli nezakonitog
sina hrvatskog bana Ivania Korvina posjesti na prijestolje protiv
mojeg Ljudevita?
- Sukrivac? On je to zamislio, on je predloio, on je voda hrvatskih
buntovnika . Kad je Hrvate na budimskom saboru htio nagovoriti neka
izjave da e se otcijepiti od nas, ve je imao skrivenog
345


kraljevia. Znajte, velianstvo, nikad ne bih prihvatio princezinu
nudu da mi nije do kraljevia. A kad se jednom domognemo to".
djeteta, nema vie straha za vae prijestolje. Dakle, molim vas, prp
stanite: odigrat emo vjenanje.
- Zadajte mi rije da me nee vjenati pravi sveenik.
- Evo stotinu asnih rijei. Nisam lud da vam na glavu na-< kopam tu
Aragonku.
Ipak se Vladislav nekako ne pouzdaje u Verbecijevu potenu
rije. Toliko ih je prekrio, ali on spominje stalno kraljevia i ko
nano kralj pristane. !
Dok oni raspravljaju o princezinoj ponudi, vojvoda se uri daj
izvri vaan in. Ne odlazi k princezi, nego je poveo u svoju odaju
potkastelana da ga pridobije za svoju namjeru. Ponajprije mu dade i
dukat. Od tog sjaja probije potkastelanovo elo znoj. .
Duboko se pokloni, gotovo do zemlje. Sad je vojvoda mogao
raditi s njim to je htio. Vrlo mu ljubazno razlae: ;
- Moj plemi, onaj crnomanjasti Guriko, kako su zvali u mojoj?
pratnji mladia, poinio je neoprostivi grijeh. elim ga kazniti i
zatvoriti. Znam da je dolje u vaoj tamnici Kuevi pa neu da se s
njim sastane.
- Uinit u kako god eli vaa eminencija.
- Zatvorite ga tako da se ne moe ni s kim sastati. Razumijete li?
Ba ni s kime. Ponajprije emo ga pustiti dvadeset etiri sata bez
jela i pia neka osjeti to znai buniti se protiv svojeg gospodara.
- Jo bih ga due ostavio bez jela. To se u tamnici osjea dvostruko.
- Pravo velite. Neka se upokori. A kad dobije zalogaj, nosit e mu
jedan od mojih slugu. Sam u se brinuti za nj, elim ga samo
nadgledati. A sad, kako emo ga otpremiti dolje?
- Dat u ga svezati ako ne bi htio ii sam - ponudi pot-kastelan.
- Nipoto. On je divlje udi, mogao bi se opirati i u to doba
izazvati sablazan i uznemiriti kralja i uzvienog gospodina i
Draenia.

- to mi zapovijeda vaa eminencija?

- Otii ete u blagovaonicu i pozvati ga k meni. Naglasite da imam s
njim vrlo vaan razgovor. Ali prije mi zovnite dva plemia moje
pratnje, ona dva starija to uvijek stoje iza mene. Njih u uputiti
kako valja postupati da nemirnog urotnika spremimo s one strane
brave, a da on to nee ni slutiti. I vi i ona dvojica morate biti
upueni u svemu da nezahvalnika spremimo u zatvor, a da nitko ne bude
uznemiren. Isto tako neka o tom nitko u dvoru nita ne sazna.
Ponajprije mi recite: gdje ga kanite zatvoriti? - pita na kraju
vojvoda.
- Ima podrum, to je gotova tamnica, samo nije tako nisko dolje pod
zemljom, ali odanle ne moe nikud. To je etverostruki prostor s
debelim zidovima, a zatvaraju ih dvoja eljezna vrata.
- Dobro. Kad ga onamo zatvorite, izruite klju meni.
- Na zapovijed, eminencijo. **. -..346

Vojvoda tono upuuje potkastelana to e initi, a on pohita u
h|-igovaonicu. Ponajprije K po^to \ojvoJi J\a starija mukarca
njegove pratnje, a kad su oni bili upueni, na vojvodin znak potri
opet u blaeovaonicu i apne Vojku.
Kardinal vas hitno zove. Ima vam neto vano rei. eka vas
u svojoj odaji.
Gotovo radosnu Vojko pogleda Stjepka Brodarica i Mladena i, ne
rekavi nita, pohita za potkastelanom.
Pourio se u sobu vojvode od Ferare. Vojvoda se prikazuje vrlo
uzbuen i stade pnpi \ij i Vojku kako je nastojao izbaviti Jelenka.
ujte: kralj i Verbeci htjeli bi pustiti Kuevia na slobodu, ali tu
je Draeni. on se opire i ne da ga.
- Zar mu nema spasa? - prepao se Vojko.
Ima samo jedan nain da ga spasimo. Kralj i Verbeci e /amiriti kao
da nita ne znaju. Mi moramo izvesti neto na nazu ruku kao da smo mi
krivci, ali tu treba i vaa pomo.
- Spreman sam na sve.
- Mogli bismo izvesti Kuevica na slobodu. Tu e pomoi moji plemii.
Naravni nije lako.
Trebalo bi imati kljueve tamnice?
- Podmitio sam katelana s dukatima, dakle, lako za kljueve. On e
uiniti sve to elim. Znam to sam duan onima koji su pomogli da
uem u ovaj dvorac i svoju roakinju vjenam s kraljem. Tako u se od
u/i ti i to je vano stei u Kuevievu zahvalnost. Ne elim ga
ucijeni! za Jasenku, ah vi ste rekli da bi se mogao predomisliti ako
sam govorim s njim. Taj u va5 savjet posluati. Ali prije ga moram
osloboditi.
Dakako sad je to najvanije. Neizmjerno se radujem to i vojvoda to

uvida. Dakle, kako emo ga izbaviti?

Moj mladicu, od vas se trai vrlo mnogo.
Nita ne moe biti mnogo ako je za Jelenka.
Onda uite vi ete sada dolje u dvorite u pratnji dvojice mojih
plemia. Dolje vas eka potkastelan.
- to da onda inim?
- Sii ete u podrumske prostorije gdje je zatvoren Jelenko Kuevi.
Tobo/c. da s njim razgovarate, tako ete rei potkastelanu.
- Samo toboe? - zaudi se Vojko.
- Potkastehn. misli da ete vi s njim razgovarati, ali dogodit e se
drugo. U tmini izmijenite odijelo s Kueviem, a potkastelan e
ostati napolju.
- Jelenko e izai u mojem odijelu?
- Tako je. Potkastelanu to jo nije poznato. Dakle, vi ete ostati,
umjesto KUUK , u tamnici, a on e izii u vaem odijelu. U dvoritu
ekaju osedlani konji. Rekao sam Verbeciju da aljem svoje plemie u
tun p i k u upnu crkvu neka sve prirede za sutra u zoru jer elim
duiti misu. Kako vidte, stvar je dobro zamiljena.
347

- Sjajno, vojvodo. Tako e onda Jdenko ostaviti dvorac f pogibelji.
Kao da sam ja. U mojoj odori i klobuku? - pita Voik"
- U tmini potkastdan nee opaziti - odgovara vojvoda
* *
Vojko je sasvim omamljen. Mnogo je proivio i prepalio ove noi.
Vijest koju mu je doSapnuo vojvoda smatra jedinom svijetlom zrakom u
mraku toga dvorca. I potri niza stube. Gotovo je sretan to e se
moi rtvovati za Jelcnka, brata i one koje tako vrelo ljubi. uri se
niz mrane stube u dvorite. Siguran je da e osloboditi Jelenka iz
tamnice. Govorit e sada s njim i smjesta izmijeniti odijela. Taj
plemi zacijelo je ponio za njega klobuk i vizir i sve to mu treba.
Vojvoda se oito pobrinuo za sve i uputio plemia.
Banuo je u tminu dvorita. Tamo su dva vojvodina plemia. Jedan mu
apne:
- Slijedite nas, ve je sve spremno. Samo vrlo oprezno i neujno.
- Imate moj vizir i ogrta?
- Sve sam ponio. Neemo paliti svjetlo dok nismo u podrumu. Netko bi
nas mogao zamijetiti s trijema.
- Samo se po sebi razumije. Svako svjetlo odalo bi da tu neto
traimo i njukamo. Hoe li potkastelan doi?
- Ve nas eka. Hajdemo.
U dubokoj tmini slijedi Vojko plemie iz vojvodine pratnje. Tiho
koraaju prizemljem ispod lukova. Ne vide pred sobom nita. uju samo
tropot vlastitih koraka.
Tada se vojvodini plemii zaustave. Pred njima je zijevnulo neto

mranije od noi.
Uz vrata stoji neka sjena. Jedan od Vojkovih pratilaca apne:
- Ve nas ekaju otvorena vrata. Treba oprezno koraati. Kad uemo
Kueviu, moj drug e straariti, a nas dvojica brzo emo izmijeniti
odijela. Taj Lukavanin nita nee zamijetiti. Ostao je iza nas.
- Dobio je zlatni dukat - odgovori drugi plemi.
Jedan od plemia ulazi prvi i stade tapkati rukama o stijenu. Vojko
je na drugoj strani zida i takoer koraa oprezno. Sve u njemu
strepi. Misli su mu uz Jelenka: kako e i to e sve uiniti da
uspije to prije izvriti ono to mu je vojvoda priopio.
Ide naprijed, uri se. plemi s druge strane zida zaostaje. Vojko to
i ne opaa, pazi neprestano kamo koraa. Nema stuba, ali svakog se
asa o neto spotie i on i njegov drug s druge strane.
Ne zna koliko je prolo vremena od asa kad je zakoraio u tu tamu s
tim plemiem i koliko je preao koraka ovom hladnom crnom
prostorijom. Samo mu se ini da je neto zatropotalo. udarilo kao da
je neto teko palo. I tiho upita:
- Zar ste se moda spotakli, gospodine? Ili ste pali? Ne dobije
odgovora. Okrene se. Ne vidi nita, u mraku se dri rukom o stijenu,
pa zuri natrag u onaj prostor kojim je ulazio, li
348

ponovo pita i domlje imenom vojvodinog pouzdanika. N" javlja se.
udno je to. Ako je ovjek nesretno pao i naas izgubio svij"tt Sto
bi drukije moglo hiti1
Oslukuje. Do uiju mu dopire grobna tiina.
Nekoliko trenutaka lebdi mu jedno jedino pitanje: to se to moglo
dogoditi?
Isprui pred sobom ruke pa ide poprijeko, uvjeren da e naii na
drugu stijenu tamo opipati zemlju da nade plemia koji je morao
pasti.
Ali mu se put tini predug. Stane i napne sva osjetila. Nigdje ni
daha. Sjea se: kad su uli, vrata su bila irom otvorena. Morao bi.
dakle, strujiti u ovu tminu zrak? U dvoritu je sigurno svjetlije
nego ovdje u podrun u. No je zvjezdana.
iroko rastvorem!: oiju trai u tmini neku svijetlu toku koja bi mu
o/narila gdje su ta vrata. Ali ni traga kakvoj svijetloj plohi koja
bi mu se morala prikazivati na ulazu u tamnicu.
Sto to ?na eka. Onda mu sijevne misao. Brzo posegne u njedra.
Sjetio se neega to mu prua nade. Kad je danas otiao s tobonjim
gataocet > mu je dvije lojanice. Bilo je ugovoreno: kad Vilena bude
pr! r mosta. Vojko e nositi gorue svijee. Ako bi u dvorcu prije
reda opazili da je ona pobjegla u haljini gataoca. tada on. koji
.: nosi kotao sa eni vicom, mora posipati most nekim prahom i
baciti u nj zapaljeni kremen.

Sjea se tono* uzeli su sa sobom kremen i dvije svijee. Sve je to

spremio pod goni n h, M K L-, u podstavu da nitko ne vidi. Svijea i
kremen su tu jer nije trebalo za Vilenu. Jo je sve tu s unutranje
strane gornje- haljetka.
Povue hitro kremen i lojanicu. Brzo mu pode za rukom da upali i
stade tra/m svojeg druga s kojim je otiao. Nema mu traga. to je to?
Gleda, di/e svjetlo, istrauje gdje su vrata. Spazi ih i vraa se. Tu
su mu odmah iza leda. Ipak mu se ini da su se dosta dugo uljali
mrakom, a ova su vrata tako blizu. Pristupi blie i gurne. Zatvorena
su. Drma ih. zove vojvodinog plemia. Nitko se ne oglasi.
Snala/i ga tu- k. . Crna sumnja preleti mu duom. Zar su ga
/atvorili?
I opet drma i zove. Njegov glas nema odjeka. Pregledava vrata,
ne bi li naao ka k. pukotinu. Dolje, uz zemlju, vrata ne pristaju.
Privrsti svijeu uza zid i pone rukama kopati rupu. Prislanja uho,
nigdje nita ne uje. Bude mu uskoro jasno da su to neka unu
tranja vrata. O ona zatropotala kad ih je netko s one strane
Aitvorio, a on ji. mislio da se vojvodin pouzdanik spotaknuo i pao.
Ra/abire: s one druge strane su jo jedna vrata kroz koja su obojica
uniSli. Ova druga u mraku nije mogao primijetiti jer su bila sirom
otvorena
U ovom sir asu odjednom je sasvim miran.
Uoi opasnu M i smjesta se snalazi, pregledava situaciju odmah
odluuje. Zna fto se dogodilo.
349

Ono to mu je vojvoda gore priapnuo, bila je oita prevanr Hipolit
je znao da e Vojko smjesta poletjeti da spaava svojeg druga
Jasenkina brata.
To je bilo najprirodnije sredstvo da ga uhvati u zasjedi.
"Zato?" - pita se preneraen. "Princeza? Njena osveta? Dala ga je
pozvati, postavljala mu je pitanja na koja nije smio lagati." I nije
htio, dogodilo se to mu drago, ne bi se znao i mogao tako
pretvarati. Kako bi se usudila? Zar ne bi njegovi drugovi vojvodu
smjesta odali Verbeciju?
Nema kad razmiljati zbog ega je zatvoren, valja injenici pogledati
u oko.
Hoe. li tu nai Jelenka? I opet posegne za svjetlom. Digne u vis
svijeu pa ide polagano u mrak i onda zove:
- Jelenko, jesi li gdjegod ovdje? Javi mi se, tu sam ja. Vojko.
Slua bez daha, hoe li mu se iz kojeg kuta ovog mranog podzemlja
tkogod javiti.
Uzalud opetuje dozivanje.
Poao je dalje, drei se lijevog zida. Napokon stigne do jednog
ugla. Koraa preko neke slame, istrunulih dasaka, velikih komada

iskrene hrastovine naslagane u visoke hrpe. Onda slama i opet daske.

Stigao je na isto mjesto odakle je poao. Nikoga u tom etverokutnom
prostoru. ini se da je tu ve bilo ivih bia koja su ovdje
zatvarali.
Spazivi da je opet stigao na isto mjesto odakle je poao, ra-zabire
svu svoju bespomonost. Prevarili su ga da je ovdje Jelenko i
zatvorili ga negdje drugdje. uo je od momaka da su se jedan drugome
prijetili da e ih potkastelan baciti u tamnicu koja je dublja od
vodenih opkopa. Ovo gdje se on nalazi u istoj je razini s dvoritem,
o tom nema sumnje, dakle, njegov je drug oito daleko od njega. Tko
zna gdje ami, u kojem groznom podzemnom kutu ovog dvorca?
Opet digne svjetlo i ogleda se oko sebe. Valja mu potraiti neko
mjesto u tom zatvoru da sjedne. Od krevine sloi sjedalo i tu se
spusti da eka sudbinu. Slomljen je. Zuri u iak svijee. Plamen je
ravan, nepomian. Zrak je ukoen u toj tmini. Onda odlui da ugasi
svjetlo. Tko zna kako e dugo amiti ovdje u tom mraku? Kad mu bude
vrlo bijedno i jadno u dui, ponovo e zapaliti za nekoliko asaka.
Ta e ga svjetlost podsjetiti da je jo iv.
I pomno spremi kremen, ugasi svijeu i opet je zatekne s unutranje
strane svojeg haljetka.
Po njemu pada grobni mrak. Oko njega tiina. Misli mu se u glavi
bude. Tek sad u toj tmini, iza eljeznih vrata izlazi mu pred oi sve
to se danas dogodilo, poev od popodne, pa sve do onog asa kad su
ga prevarom dovukli u ovu tamnicu.
Kolo sudbine vrtjelo se hitro. Tjerali su ga oni sami svojim opasnim
pothvatom. Tjerala ga je Gordana tamo u Brezovici kad je slala
Jelenka Kuevia i njegova druga u ovaj dvorac. Vrtjeli su to kolo
mnogi u ovom dvorcu. Svaki ga je okretao na svoju stranu,
350

sad ovamo, sad onamo, u grevitoj elji da uspjeh bude na njegovoj
strani. Vrtjeli su to kolo svim svojim snagama dok nije puklo. A sad?
Gdje je Jelen k to su uinili s njim? to li e tamo Vilena? Vjenat
e se u suKu s Draeniem? Nee li osjetiti grinju savjesti?
Ili moda nee ni doznati za Jelenkovu sudbinu?
Mladen im je saopio tvrdnje njihova druga da ga je ona sama izdala I
Vojko to vjeruje kao to je vjerovao i Mladen kad mu je Jelenko
doka/ivao njenu krivicu. On je sve to uinio da moe spasiti dragog
druga. Jascnli brata. Dao bi za njega i dva svoja ivota.
O sebi Vojko ne vodi rauna. Svejedno mu je to e biti s njime.
Jedini cilj njegova ivota bio je do danas sprijeiti Jasenki da poe
711 vojvodu od Ferare. A taj je cilj postigao. Tomislava Kuevi i
Gordana nee nika l dopustiti da vojvoda sazna gdje se nalazi
Jasenka. Sve putove do nje zakrit e majka i Gordana. Danas ima novi
cilj za koji je uao u ovu stupicu: osloboditi Jelenka Kuevia

kukavne
osvete.
U dui mu bljesne Jasenkina slika. Ba onakva kakvu je gledao onog
dana kad je morao kleknuti pred noge princezi, kad je ona primakla
svoje usne k njegovim. Tamo je sijevnula slika djevojake milote u
ruiastoj haljinici, s divno vezanom partom na glavi, s nasmijeenim
oima kako prua ruke za vojvodom. Koliko je strave poletjelo
njegovom duom onog asa. Tada je jo bilo izmeu nje i vojvode
mostova. Sad ih je poruio on sam donijevi Jelenku vijest o
vojvodinom raskalaenom >i\oiu N i Jasenka ne moe vie poi za nj.
Ako vojvoda zatrai od Jelenka Jasenku da otkupi svoju slobodu?
Ne, on nikada nee platiti tu ucjenu ni za svjetlost sunca ni za
razrjeenje okova. Nikad nee platiti slobodu svojom Jasenkom. To mu
prua umirenje, ah se istoga asa strese: a to e onda biti s njim?
Verbeci je ponudio mir. itav kraj dolazi u nedjelju na elu s
preasnom gospodom. Moda e s njima biti i upan da uglave mir
izmeu Lukavca i turopoljskog naroda. Hoe li pitati za Jelenka?
Moraju.
Od velikog umora kao da mu je pao san na oi.
Onda se odjolnom trgne, zuri u mrak. Kao da je u toj tmini vidio lik
svojeg oca. Tek sada mu pada na um: vojvodino neprestano ispitivanje
je li sivi oklopnik Davor Antolkovi, a on njegov sin. Danas je
voj\tn.1,i odluno ustvrdio da je sivi oklopnik njegov otac
Antolkovi.
itavo mu se bie potreslo od odgovora koji mu je zagrmio duom.
" Tebe je /at.!> zato da moe izmamiti priznanje gdje se nalazi
otac."
"Neka sad uine sa mnom to ih volja. Neu potamnjeti ast svojeg
obraza. Ni ocu ni narodu. ekam to donosi sutranji dan."
Ogleda se oko sebe u moru mraka.
"U ovoj tmini neu znati kad je dan, a kad no. A Jelenko? Ni on nee
znati. Drue, da te mogu osloboditi."

* * *
l
Vojvoda je ekao plemie koji su Vojka pratili u tamnicu, njima se
vratio i potkastelan i predao mu kljueve. Onda vojvi ode k princezi
Olivi i javi joj:
- U subotu e biti kraljica. Rairila je ruke od sree. Ta joj
vijest ne donosi samo kruni nego i osvetu.
- Znaj, Olivo, sutra do veeri imat e u rukama starog A tolkovia,
a ti se ne upusti s Verbecijem ni s kraljem ni u kak razgovore. Sutra
ne izlazi iz sobe. Sve moram sam provesti da ne bi spotakli u kakvoj
nesuglasnosti.
- A gdje je Vojko?

- U tamnici. Klju je u mene, preuzeo sam brigu nad njim Rekao sam:
"Urotio se protiv mene moj aragonski plemi i kazni sam ga."
- Onaj drugi vitez, Mladen, ne zna nita?
- Nita ne zna i nee znati. Ne boj se, sve je u mojim ru-h
kama. Sad u jo s Verbecijem ugovoriti potankosti da me ne pre-f]
vari. Sve u ti jasnije razloiti. Sad idem k njemu.
- eka te rimski poslanik koji se zauzima za Kuevia.
- I to u urediti, a ti lezi, ve je daleko iza ponoi. U ranu*, zoru
imam vanog posla. Meni ove noi nema sna. Do vienja.
Nj ona ne misli na spavanje. Koraa po svojoj odaji. Sva joj krv
kipi. Oekivanja lijepog tijela izdana su, prevarena.
A dotle vojvoda od Ferare odlazi trijemom. Svuda je tmina, samo kroz
vrata koja su otvorena na trijem viri svjetlo. Draeni jo uvijek
bdije. Iz njegove sobe pada mlaz svjetlosti na mrane stupove. Dalje
je tmina. Kraljeve i Verbecijeve odaje su u hodniku gdje nema
otvorenog trijema.
Vojvoda se uputio onamo, ali se prije toga zaustavi pred vratima
blagovaonice. Tu stoji sluga postojano drei svjetiljku da bi j
posvijetlio kad tko dolazi na trijem. Spazivi kardinala, smjesta mu
J je na usluzi. Hipolit otvori vrata blagovaonice. Znakom ruke pozove
Mladena i opet se povue na trijem.
Mladi je iziao, pun tekog oekivanja, a vojvoda ga povjerljivo
uzme za ruku, povede podaleko od sluge u tamu i apne:
- Recite rimskom poslaniku da vodim estoku borbu za vaeg
druga. -3
- I uspjet ete, vojvodo? i
- Moram uspjeti. Draeni se protivi, ali svladat emo ga. *** .j
- Nije li Vojko iziao na vau elju, vojvodo?
- Jest i rekao sam mu to mu je posao. Vratite se jer nemam kad o tom
govoriti.
- Moda biste trebali rimskog poslanika da vam pomogne?
- vrsto se nadam izvesti stvar vlastitom snagom. Odve veliko
zanimanje za Kuevia s vae strane moglo bi Verbeciju dati povoda da
se udi to se vi toliko zanimate za njega. A zagovor kardinala
352

razumljiv je svima Ja moram tititi moral.
Pravo velite vojvodo. Bolje je da vi sve to sami izvedete, ali rimski
poslanik mi je naloio neka vas pitam, ne bi li se pridruio k vama.
- To bi /nailo da sumnja u mene? Ali recite mu da u izvriti
dunost prema onima koji su mi pomogli u ovaj dvorac.
_ Rimski poslanik ne sumnja, ali moda vas je Kuevi razljutio . . .
- Odbio je da mi dade ruku svoje sestre, ali va drug Vojko sve mi je
ra/loio. Nema Kuevi nita protiv mene, samo se boji da Jasenka
nije dorasla vojvodskoj kruni. O tom u sam govoriti s Ku-eviem jo

prije nego to ode iz Lukavca. Uvjerit u ga da e njegova sestra

biti vrlo pristala i mudra vojvotkinja. To emo mi lako i/ravnati.
Recite to rimskom poslaniku, ali mu recite i to da sam obavezan sivom
oklopni k u kao savezniku pa u izvriti dunost po svaku cijenu A
sad jo neto. Kad svi odu na poinak, doite u moju odaju Tamo u
vam sve saopiti o Kueviu i dati naloge za sutra.
Rimski poslanik misli da bismo se trebali sastati zajedno jo prije
zore na vijeanje.
Nikako se ne smijete sastati. Potkastelan ili Pencinger lako bi to
zamijetili. Rekoh: ostavite stvar meni, a Kuevi e sutra u zoru
biti na slobodi. Na moju rije.
- ekat u vau visost.
Sad idem kralju i Verbeciju da ujem to su odluili na moje
prijedloge da se Kuevi pusti na slobodu.
S tim rijeima vojvoda ostavi Mladena u tmini pa ide dok mu sluga
svijetli. Videi da je otiao ravno u hodnik gdje su kraljeve i
Verbecijeve odaje. Mladen se vraa u blagovaonicu, pun nade.
Tu su ga doekali znatieljni pogledi Stjepka Brodarica i Petra Pa
na. Knez i ma rk ti mi Danijel ve su temeljito pripiti i brbljaju s
gataocem koji im pripovijeda razna uda, dok Petar Pan sprema
pozornicu svoje nedovrene predstave Mladen se povukao sa Stjepkom
Broduriem i saopio mu svoj razgovor s vojvodom od Ferare.
Stjepka Brodarica poipuno umiruje vojvodina poruka da e izvriti
dunost prema savezniku.
ovjek ne zna to da misli o vojvodi - veli Stjepko. - Nekoliko
asaka OM veeri bilo mi je njegovo ponaanje sumnjivo. Vojko mi je
sam rekao da bi vojvoda htio iskoristiti Kueviev poloaj pa
iznudili ruku njegove sestre, ali se nada da e Jelenko biti
popustljiv kad sazna da ga on spaava iz tamnice. Jedino je vano
izbaviti tog mladog ovjeka ispod krova u kojem zapovijeda Draeni,
a sve drugo je sporedno.
- Vidio sam vojvodu kako ide ravno k Verbeciju i kralju. Odluno je
rekao da e sutra u zoru Jelenko biti na slobodi.
Ja bih ipak /da da se naemo kod mene na malo vijeanje.
Vojvoda veli da to danas nije shodno. Moglo bi se zamijetiti.
353
Moda i nije shodno, ipak moram govoriti s Petrom Panom. U tom ih
razgovoru zatee katelan barun Pencinger. Zaokruio
"RDANA

je blagovaonicom i zaustavio pogled na Stjepku Brodaricu. Mladi
sveenik smjesta opazi da se katelanu ini udnim to on bdije s
knezom i Danijelom koji nemaju drugog uitka, osim ludorija i vina.
Stjepko mu smjesta ide u susret:
- Dugo ekam na vas, gospodine katelane. Ne znam jeste li upueni da

smo odluili gospodina Draenia i njegovu vjerenicu ispo-vijediti. U

tu svrhu moram poslati gospodinu kanoniku u Turopolje svojeg
glasnika.
- Ba zbog toga vas traim, asni gospodine. Gospoica Vilena vas
moli da biste ispovijed odgodili do subote ujutro. Vjenanje e se
ionako odrati prije objeda, dakle, ima ujutro vremena da se obave
crkveni propisi. Pozvala je danas u noi lijenika, silno je boli
glava i ne moe spavati.
- Da nije kakvo vee zlo?
- Bio sam kod nje s vraem. On veli da e do subote ujutro biti
zdrava i ila. Samo je moramo pustiti u miru i zato je molila da
biste je ispovijedili u subotu.
To jasno pokazuje Stjepku da sutra ne moe itav dan govoriti s
Vilenom, a to mu je bila jedina nada da sazna kako ima shvatiti njene
izjave uz Draenievu postelju, o emu ga je izvijestio Vojko prije
no to ga je vojvoda pozvao iz blagovaonice.
Pencinger, meutim, oslovi gataoca Darka Mrnjavia:
- elite li krenuti iz dvorca kad svane, ili biste htjeli prospavati
do podne?
- Radije idem kui. urim se za Kueviem.
- Nama je kazao da ide ravno na bojite. Nismo li ga ime povrijedili
jer je na odlasku bio vrlo mrk, zlovoljan i utljiv? Oprostio se sa
mnom i rekao da ga srce vue na bojno polje i nee se vratiti dok se
ne ovjena slavom. Uvjeren sam da e mu to poi za rukom.
Stjepko se stao spremati da ide na poinak pa nagovara kneza da ve
jednom prestane piti. Knez se opire, ali Pencinger pomogne mladom
sveeniku i opomene kneza da je vrijeme za poinak. Pozove i plemie
kardinalove pratnje da i oni odu na poinak. To je bio znak da svi
moraju ostaviti blagovaonicu. Katelan Pencinger otiao je sa
Stjepkom. Taj as iskoristi Mladen da se brzo sporazumije s Darkom
Mrnjaviem:
- Vi ete izvijestiti Antolkovia i Gordanu o svemu to se zbilo.
Vojvoda veli da e jo danas u zoru Kuevi biti na slobodi. On je to
vrsto obeao. Znajte, gospodine Darko, nikad nisam vidio Jelen ka
tako ponitena, poraena i toliko ogorena. Nee on ni asa izdrati
u Turopolju. Sad znam zato je rekao da ide ravno na bojno polje.
Strahovke je udarce primio od nje, ali o tome u vam pripovijedati
kad se naemo izvan dvorca.
- Mislite da je Vilena odala Draeniu?
- Sve to mi je pripovijedao Jelenko, bjelodani je dokaz i ona je
sama priznala. Jelenko tvrdi da ona nije nikad mislila ostaviti ovaj
dvorac i jedva eka da bude vjenana s njim. Zar mi znamo to se
dogodilo izmeu nje i Draenia i zbog ega ona eka to
354

vjenanje? Svata se moe misliti i vjerovati. No, sad idem, vojvoda

me treba. Sve emo sutra raspraviti sa Stjepkom Brodariem. On oito
vie zna o njVi negoli mi i lake e prosuditi.
Knez, i markgrof Danijel izali su iz dvorane, Petar Pan pohita k
mladim plemiima, bijesno apui:
- Meni pamet kipi. gospodo. Ova je djevojka enula umom ako je odala
Draeniu, ili smo enuli mi. Mladi sveenik i ja upueni smo to je
ona kanila uiniti da se oslobodi vjerenika, a sad je tamo ushieno
pjevala psalme tome ovjeku. Kao da mi kladivom neko udara po glavi.
Ali, to e biti s njim? To me sad najvie mui. Je li vojvoda uinio
togod za vaeg druga?
- Zadao mu je rije da e biti na slobodi. Vidio sam da je otiao
kralju i Verbeciju - veli Mladen. - Sad idem. Recite im sve to ste
uli i vidjeli - opomene Darka Mrnjavia i ode.
Petar Pan. meutim odlui da otprati Darka u dvorite da vidi hoe li
ga uistinu pustiti iz dvorca.
Obojica sioe u dvorite. Sa svemira su se sputali prvi bijeli
odrazi zore. Neko su vrijeme ekali, puni neizvjesnosti, kad iz staje
izae sluga, vodei o sedlano t: konja. Ta okolnost prui Mrnjaviu
i lakrdijau nade da je vojvoda ipak uspio izvojtiti slobodu Kueviu, kad njegovu drugu alje osedlanog konja. Darko se popne na
sedlo, a Petar Pan ga isprati do izlaza. Tu je ve sputen most i bez
ikakve zapreke Mrnjavic prijee na drugu stranu vodenih opkopa.
Neko se vrijeme Petar Pan ogledavao dvoritem, obilazio vrata tamnice
koja su jo uvijek vrsto zatvorena, a zatim ode na trijem gdje jo
vlada tmina Sakrio se iza stubova. itav dvorac umukne. Lakrdija
eka: hoe li Mladen izii iz vojvodine sobe?
Neko je vrijeme Darko Mrnjavi jahao putem prema Kurilovcu, a kad je
ve bio zaklonjen drveem i razabrao da ga nitko ne moe vidjeti,
skrene desno u umu i potjera konja natrag prema Lukavcu, zaklonjen
umom Brzo se naao nasuprot vodenim opkopima Lukavca. Ogleda se
umom, onda stade tiho zvidati. Odnekle mu odvrati isto takav
z\iduk. Odmah skrene onim smjerom. Ispod gustog drvea izlaze
Turopoljci. Prvi je sivi oklopnik pod vizirom, s njim mladi plemii.
- to je bilo? - pita Antolkovi. - itavu no ekamo, a Vilene
nigdje Tjerao si demone. Vidjeli smo te, a ona?
Okupili su se oko njega, dok im on brzo i kratko ispripovijeda
dogaaje ove noi u Lukavcu. Snebivaju se, upadaju, pitaju, nitko ne
vjeruje svojim uima, a Darko im prikazuje sve crnje vijesti, najzad
nestanak Jclenka KuSevia. Uzbuenje ih razdrai do uasa. Draeni
ga je bacio u tamnicu O tom nitko ne sumnja. Pazili su itavu no,
ekajui Vilenu. nitko nije iziao iz dvorca, dakle, Verbeci i svi
oni lau da je ostavio Lukavac.
Vojvoda je rek > Mladenu da e ispuniti dunost prema vama kao
savezniku koji pomae do vjenanja princezi Olivi i da e osloboditi

Jelenka.
- Mora to izvriti - naglasi sivi oklopnik ako nee da

razotkrijem njegovu varku. Svi su zabavljeni Jelenkom Vilenom i
izdajom. Antolkovi na kraju zakljui:
- Ostat emo u zaklonitu i ekati. Netko od vas neka ide blie
Lukavcu, neka se popne na gustu kronju i odanle pomno pazi tko e
ostaviti dvorac. Ako se pojavi Jelenko, valja mu dati znak da ga jo
uvijek ekamo.
imuni se ponudi za ovu slubu, a svi se ostali sklonu u gutaru.
* * *
I vojvoda od Ferare i Verbeci raspravljali su jo jednom kako e
princeza Oliva predati starog i mladog Antolkovia za svadbeni dar
svojem muu kralju Vladislavu. Dvojica lukavih ljudi sjeli su jedan
nasuprot drugome, svaki je iznio svoj prijedlog. Vojvoda se nije
udio to Verbeci tako brzo prihvaa njegovu elju kad mu je toliko
stalo do Antolkovia i sina. Najposlije su ustali obojica, pruili su
jedan drugome ruku i zadali asnu rije.
- Ono to smo ugovorili, uzvieni gospodine - veli vojvoda - prua
nam nepobitna jamstva da se ni jedan od nas ne treba bojati drugoga.
Obojica smo se obvezali izvriti uvjete. Prema tome e princeza Oliva
sutra, u subotu - jer danas ve svie zora - biti ena kralja
Vladislava. Vi ete imati svojeg najveeg neprijatelja i njegova
sina, a princeza krunu. Nakon toga doista smo zasluili da slatko
usnemo i da se do veeri naspavamo.
- Uistinu nas je doekala zora koja nam nosi velike darove i kralju i
princezi. Vrlo zadovoljan Verbeci prui ponovo ruku vojvodi. Oni se
oproste i svaki ode u svoju odaju.
Verbeci se u sebi smije kako je zavarao princezina posrednika, a
vojvoda, ne slutei zla, odlazi u svoju odaju sjajui zadovoljstvom.
Tu nade Mladena. im je ugledao vojvodino lice, usklikne:
- Uspjeli ste osloboditi ga?
- emu bih se inae mogao toliko obradovati. On e za nekoliko asaka
biti slobodan. Ve je potkastelan siao da mu osedlaju konja. Sve to
mora biti vrlo oprezno da nitko nita ne opazi. Pazite to u vam
rei: Jelenko mora odjenuti odoru lukavakog momka, uzeti kacigu i
vizir da ge nitko u dvorcu ne prepozna i ne javi Drae-niu. Osobito
njegov eto voda. On bi smjesta potrao svojem gospodaru saopiti da
Kuevi izlazi, a vi znate kako je Verbeci slab prema svojem neaku.
- Kako je ipak pristao da ga oslobodi? - pita Mladen.
- Kad bi zadrao Kuevia, ne bi mu tako lako uspjela pomirba s
Turopoljcima. Ali sad ujte: - Verbeci e zapravo prevariti svojeg
neaka, dakle, sam mi je predao klju od tamnice kamo je Draeni
zatvorio Kuevia. Dao sam taj klju Vojku i /apovijedio mu neka se
neopaeno uvue u tamnicu i tamo preodjene svojeg prijatelja. Zatim

e obojica izii na dvorite gdje e potkastelan ve spremiti konja.

I sam Vojko morao je prije svega obui odoru Lu-kavana. Vojko e,
dakle, izvriti svoje, a vi ete svoje. Pohitajte

miesta u Turopolje i potraite mojeg saveznika, sivog oklopnika. Rtzumijete li? Recite mu da u ja danas uveer, vani ve svie zora,
/tjedno s njegovim sinom doi k njemu na vrlo vaan dogovor. Kad smo
dolazili u ovaj dvorac, opazio sam na samotnoj cesti, oko pol sata
jahanja odavle, drveni kri koji visi na ogromnom hrastu. Znate
li gdje je to?
- Znam. nije odvie daleko odavle, s jedne je strane uma.
_ Da. da, to sam gotovo i zaboravio. Prema tome, bih ja s Vojkom
doao krtv onu umu do kria. Trebalo bi da to bude danas, ba prije
/.upadu sunca. Mladiu, ne pitam vas gdje se skriva moj save/nik sivi
oklopnik ier vi to i ne smijete otkrivati nikome, ve vas pitam
moete li vi stii k njemu, a on do spomenutog kria jo prije zapada
sunca?
- Da. gospodine vojvodo. Imam dovoljno vremena da stignem k njemu, a
on do onog kria.
- Vrlo dobro. Recite mu: stvar o kojoj kanim s njime raspravljati
nei/mjerno je vana, vie za njega, negoli za mene i za princezu.
Kralj je odluio daru n noi da se s princezom vjena u subotu, a ja
sam obeao sivom rk . pniku da u prije vjenanja s njim ugovoriti
to sve on trai u zamjenu za iskazanu pomo princezi i meni. On je
nama pomogao do prijestolja, neka, dakle, tono sve ustanovi. Sutra
e se obaviti vjenanje, u nedjelju e kralj potpisati pomirbu i/meu
Lukavca i Tui i lj i a nakon toga putuje sa enom u Budim. vrsto su
odluili da ne plate miraz kraljice Beatrice, nego da pristanu na
enidbu koja e im donijeti golemu svotu novaca. Kako vidite, sve je
u nau korist. Dakl, moram ustanoviti raune sa svojim save/nikom.
Mislite da ete ga nai kod kue?
- Sasvim sigurno - odgovori Mladen, znajui da njegov voa teko eka
povratak Jelenka Kuevia, Mrnjavia i Vilene.
- Da li biste me moda mogli obavijestiti jo tokom dana. hoe li
doi? - pita vojvoda da bude potpuno siguran.
- Mogu vas obavijestiti, gospodine vojvodo jer nije potrebno da
pratim vodu do drvenog kria na hrastu. On sam zna gdje to, a znadu i
drugi.
- Samo oprezno gospodine. Neka ne vodi sa sobom itavu vau mladu
vojsku, previe jahaa die prainu i odmah pobuuje pozornost u
Lukavcu.
- Pouzdajte se u mojeg vodu, on e sve to udesiti tako da nitko nita
nee nasluti!!. Uzet emo dva-tri moja druga u pratnju, sve e biti u
potpunoj tainoMi
Pozdravite ga i recite da se vrlo veselim to smo postigli svoje

ciljeve. Mi vjenanje s kraljem, a on e dobiti jamstvo za sve to

eli za svoj naroil. urite se jer e Vojko otpratiti Jelenka tek kad
vi odete. Odmah nakon vas odlazi iz dvorca vie lugara i momaka u
umski kneev dvorac da spremaju za velik lov, a s njima e biti i
Jelenko. Sad trite
Na trijemu je ekao Petar Pan. S nekoliko rijei javi mu Mladen da e
Jelenko izii iz dvorca i onda nestane.
357


Mladen je pohitao u dvorite i doista naao osedlanog konja kojeg mu
je drao sam glavom potkastelan. Primio je od tobonjeg kadinala
lino nalog i naplatu da plemia njegove pratnje smjesta otpusti iz
dvorca.
Mladi upravlja konjem ravno preko mosta i pojuri prema Ku-rilovcu da
to prije doe do Antolkovia i saopi mu vojvodin poziv na sastanak
kraj kria i osloboenje Jelenka Kuevia.
U gustim kronjama drvea sjedi imuni i neprestano promatra preko
opkopa Lukavac. Opazi da sputaju most. Udvostrui panju i ugleda
jehaa kako je projahao preko mosta. Iako je dosta udaljen, po
klobuku, peru i po ogrtau prepoznaje Mladena, viteza od Srednjice.
Ali taj nije krenuo u umu, ve potjerao konja prema Kurilovcu.
Smjesta imuni sie s drveta i potri u gutaru gdje ekaju
sakriveni njegovi drugovi s Antolkoviem i javi da je iz dvorca
izjahao vitez Mladen. Antolkovi poalje turopoljskog plemia
Velislava Arba-nasia da ode najkraim putem i doeka na cesti
Mladena. Posluao je svog vou.
Naao se brzo u blizini ceste iza grmlja. Ve iz daljine pojavio se
Mladen. Arbanasi izie preda nj.
^,- Gdje ste vi? Zar jo uvijek ekate u umi? - pita Mladen.
;|VV,^_ r>a5 tamo smo. I Darko je s nama, ekamo Jelenka. rN-v_
Pozovite me brzo k Antolkoviu. Nosim mu vane poruke.
Zora je svoje bijele zrake razasuta po umi gdje zaklonjeni ekaju
mladi plemii.
Nitko se ne mie. Svi su na svome mjestu da ne prouzroe utanje.
Samo Antolkovi se digne i poe u susret Mladenu. Prvo mu je pitanje:
- to je s Jelenkom?
Ponajprije mu saopi kako je vojvoda objasnio da Verbeci kani
prevariti svog neaka i pustiti Jelenka iz dvorca u redovima dvorske
momadi.
Antolkovi smjesta poalje natrag zagorskog plemia da pazi to se
tamo dogaa, a zatim slua Mladena koji mu isporuuje vojvodinu elju
da se veeras sastanu na cesti ispod drvenog kria.
- Ako se Vladislav ve danas kani vjenati s princezom, tada su
dobili zle vijesti iz Ugarske, pa im uistinu treba novac za obranu

kraljevstva. Ili mu je vojvoda poloio otricu na prsa?

- Ne znam nita. Do onog asa kad mi je vojvoda to saopio, nigdje se
nita nije moglo opaziti niti se govorilo o kakvom vjenanju kralja s
nrincezom.
- udno je to, vrlo udno. Zacijelo vojvoda ne bi imao razloga
traiti sa mnom sastanak da ne oekuje vjenanje. Doi u tono pred
zapad sunca k drvenom kriu.
Antolkovi malo razmilja pa se onda okrene k Mladenu:
- to je s Vilenom? Zar je mogue da bi poinila sve ono to nam je
pripovijedao gospodin Darko Mrnjavi?
- Nisam uo ni vidio nita drugo do onoga to mi je govorio Jelenko
iza zastora u onoj dvorani. Strahovito je potresen, do dna
358

due ogoren. Gospodine, bojim se za Jelenka. Tako mi se inilo kao
da bi mogao ubiti i njega i nju.
Ne znam to da kaem o tome - zamiljeno e Antolkovi. - ut emo
to o tome misli Gordana. Svakako, jo ostajemo ovdje da priekamo
Jelenka.
- Rekao je tamo javno da e iz Lukavca na bojno polje. Rekao mi je to
i u etiri oka Osjeam: nijednog dana ne bi mogao izdrati u ovom
kraju gdje ga sve podsjea na nju i njeno izdajstvo.
- Zato smo pokuali da je odvedemo iz Lukavca? emu smo utroili svu
tu muku i bacili samog Jelenka u toliku opasnost ako nije htjela da
ide?
To sam se i ja pitao. Sasvim je nemogue da bi netko drugi mogao
znati za Jelenkov dolazak.
Antolkovi prekine razgovor. Kako e o tom izvijestiti Vilenina oca?
to e on na to? Sve je odvie zamreno, a da bi mogao odgonetnuti.
Ponovo se vratio k svojim mladim plemiima da, prema poruci vojvode,
ekaju Jelenka.
- I sunce ve poinje izlaziti - primijeti Antolkovi. - Bilo bi
dobro da ode; Mladene, u Brezovicu i javi Gordani to se dogodilo.
Reci joj vojvodinu poruku, a onda se vrati. Nai e me kod Pogledia
ili ovdje.
Uzeo je sa sobom Velislava Arbanasia i obojica krenue na put u
Brezovicu.
itavu no ekala je Gordana s Jasenkom i s njenom majkom dolazak
Vilene. Jelenka i njihova pratioca Darka Mrnjavia. Kad je sunce
napunilo s\ojim svjetlom itav dvorac, Gordana se zabrinula. Neto se
moralo dogoditi. Da nisu moda otkrili Jelenka? Ili je on poinio
kakvu ludost0 Nije se usudila o tome govoriti njegovoj majci ni
Jasenki. Puna je brige i straha da je moda uzrok krakvoj nesrei. To
e joj spoitavati majka i sestra Jelenka Kuevia. Morala im je
priznati kamo je otiao mladi pa su majka i ki jednako drhtale za

njega.
ene su se nale na trijemu gdje je sunce napunilo dvorite svojom
toplinom. Mali Damir i kraljevi Ivan trkaraju ispod trijema i
klicanjem ispunjavaju itav dvorac. Gordana se zagledala u sina to
je tako vedar i veseo i ne sluti sudbinu svog oca. Nemirna je i
zabrinuta. Dovoljno joj je vlastite tuge, a sada jo nosi odgovornost
pred majkom i sestrom a Jelenka Kuevia. Tako je vrsto vjerovala u
uspjeh ove Osnove. Sve joj se inilo razumljivim, lakim i jednostavmm. Kako bi se moglo dogoditi da ih razotkriju? Ili je bilo
togod s Vilenom pa je nisu mogli povesti?
S kule javi straar da se pribliuju plemii. Jasenka je kliknula i
pozvala majku Pohitale su dolje.
Spustili su most preko vodenih opkopa to opasuju Brezovicu. Djeaci
su nahrupili na vrata i ekaju Jelenka.
Razoaranje se odrazi u svim licima. Dolaze Mladen i Velislav

1
Arbanasi. Svi slute zlo. Gordana se ne usuuje pitati, ali Mlaeg
javlja:
- Jelenko se spasio, a Mrnjavi iziao, ali nju nisu mogli izvesti.
Gordana ispituje. Mladen je zamoli da ga salua nasamu jer ima vane
poruke od Antolkovia. Nije htio odgovoriti u prisustvu majke i
sestre Jelen ka pa ga Gordana povede gore i gotovo ukoeno gleda
mladog ovjeka koji svojim rijeima iznosi grdne slike. Kad je
izrekao sve do posljednjeg dogaaja, i do svog razgovora s vojvodom
koji mu je prikazao kako e Vojko izvesti iz dvorca Jelenka u odori
luka vakog momka, Gordana ubaci pitanje:
- ovjee, niste rekli tko je izdao dolazak naih plemia?
Mladen joj obnavlja itav svoj razgovor s Jelen kom kako je vidio
Vilenu da sjedi kraj postelje, kako su se drali za ruke i to je sve
govorila Draeniu, Verbeciju i Petru Panu.
- Ne, ne, to nije mogue - porie odluno Gordana, - Jelenko nije
priseban. Obuzela ga je divljaka ljubomora kad je vidio nju uz
njegovu postelju, ostavila ga je svijest, sve mu se prikazalo
drukije.
- Nije mogao uti drugo nego to je ona govorila.
- Ne moemo znati to ju je na to ponukalo, tko zna kakvu je imala
osnovu ili namjeru, to je htjela sve postii, zbog ega je to
uinila.
- Istina je, ne znamo, ali zato bi rekla da je samo zato istrala
pred staru Kueviku jer je htjela umrijeti od ruke onog kojeg ljubi?
To nije trebalo rei. I zato je toliko govorila o svojoj ljubavi, o
svome oprotenju: sve to je bilo neka bude zaboravljeno jer ona mu
oprata i ona ga ljubi, a onda mu otkriva da e nai doi u dvorac.
Plemenita gospodo, da ste gledali Jelenkovo lice. Nije to bio vie

iv ovjek. Naslonio se k zidu i klonuo. Lice mu je bilo mrtvaki

blijedo, zeleno, oi upale, strahovito je izgledao, jedva sam ga
probudio u ivot. Ne, ne, tako ne moe Jelenko klonuti, ne moe pasti
pod udarcem kad ga ne bi bio primio. Sve je bilo tako kao to on
pripovijeda.
Crna joj misao preleti mozgom, a srce zakuca. Rairene oi odraavaju
neku stranu misao.
- Moda i vas snalazi neka sumnja? Neto se moralo dogoditi da je
prisiljena pristati na to vjenanje i prikazati se kao da ga ljubi? pita Mladen.
- Dala sam joj prilikom odlaska u ruke oruje kojim se mogla
zatititi od njega i svakoga tko bi joj se pribliio. Ili je njena
ruka bila preslaba da to izvede? Bilo to, Draeni je izopeni
izdajnik, ona mu ne bi mogla oprostiti, ne bi ga mogla i dalje
ljubiti.
Ustala je i nekoliko puta pola po sobi. Puna suuti za Vilenu, brige
i neizvjesnosti. to li se moralo dogoditi s tom djevojkom?
- ujte, mladiu, sve je mogue da je govorila kako pripovijeda
Jelenko, ali da bi odala svoje osloboditelje, to je nemogue. To je
nevjerojatno, ne odgovara zdravom razumu. Tu se krije neto drugo. Vi
mukarci mislite: s njom je svreno i sada je stala na stranu tog
izdajnika samo daje vjena. Varate se. Ne moe Vilena ljubiti
izdajnika.
360

Ne moe uzeti njegovo ime. Vi mukarci ne znate to prosuditi, ali ja
to osjeam. Ne mo/.e biti tako.
Mladi uti. ne vjeruje (iordani. Gledao je Jelenka, sluao njegove
razloge, svom duom osuuje Vilenu i priklanja se k svome drugu.
- Vi ete sad krenuti natrag u dvorac - veli mu Gordana - neka Sjepko
Brodari s njom govori. Danas je petak, sutra ima biti vjenanje.
Treba se pouriti.
- Vraam se u dvorac s Antolkovievom porukom. I saopi joj porukt.
to je vojvoda poslao Antolkoviu i da e se ve sutra kralj vjenan
s princezom Olivom.
- Oliva e mu donijeti bogat miraz, a Verbeci radije rtvuje kralja
negoli da isplati Hipolitu i princezi ogromnu svotu koju trae kao
ostavtinu kraljice Beatrice. Da eli ponovo nakopati na glavu
Aragonku, to je teko vjerovati. itav taj dvorac bio je ove noi
kipui kotao. Nitko nije mogao shvatiti to se zapravo dogaa i ovdje
i tamo kod Draenia. Tko zna to se sve zbivalo. Dogaaji su
/aplesali pakleni ples. Taj gatalac uistinu nije istjerao demone jer
su vas sve estito zavrtjeli.
- Pravo velite, plemenita gospoo, to je uistinu bio ples, pakleni
ples i/dajstva i svih zloa, a najstranije je bilo to to smo

mislili da e nas i vojvoda izdati.

- Vojvoda? Kako?
Htio je /.i sebe osigurati Jasenkinu ruku i nekako je udno govorio
Vojku i naglasio da e uiniti sve za svog urjaka, ali Jelenko mu je
odbio Jasenkinu ruku. Meutim, ujutro kad sam ja odlazio, naglasio je
da e sam s Jelenkom govoriti i izvriti dunost saveznika.
Taj vojvoda morao bi biti vrlo smion da nas prevari jer bismo mi
pokvarili njegovoj roakinji put na prijestolje. To on zna. Svakako
treba da se vratite to prije u Lukavac i saznate to je ove noi
bilo s Vilenom. Zato je sve to govorila i hoe li se sutra uistinu
vjenati? Nadalje, recite Antolkmicu da u ga pratiti na sastanak s
vojvodom. S njim u govoriti o Vileni i moda saznati vie negoli
znate vi. Recite Antolkovicu da emo se nai kod upana Berislavia.
- Gospodi Kuevi i Jasen k i ne recite ni rijeci o Vileni. Starica
je ionako u dnu due okrivljuje jer smatra da je njezin sin zbog nje
nesretan.
On tvrdi da mu uope nije do nje. Jedino ga mui izdajstvo to ga je
poinila. I mrzit e je zbog toga.
Svi Berislavici poev od onog Mladena Berislavia to je bio Ivaniu
Korvinu prvi dvoranin, pa do naeg junaka biskupa bana Berislavia,
svi su oni ista potenja, iste nae krvi. Sve su dali za domovinu.
Vilena im je potomak. Ne moe poiniti izdajstvo. Ne moe biti izrod
slavne Berislaviceve krvi. Zato vas molim: zatraite od Stjepka
Brodarica neka svakako s njome govori jo danas. Na sastanku s
vojvodom od Ferare neto u utanaiti. On mora sprijeiti vjenanje s
Draeniem pa kad bi Vilena zbog svoje asti i morala poi za njega.
Mladi je pozorno sasluao Gordanine naloge i obeao da e "vriti po
nje/inoj elji.
361

Zatim je siao dolje, oprostio se s Jasenkom i njenom majkoijP
izruivi joj pozdrave Jelenka i pruajui im nade da e ga jo danas
vidjeti. Kad je sjeo na konja, stara Kuevika ree svojoj keri i
Gordani:
- Vrlo mi je bolno u grudima. Kao da se negdje izdaleka valja neka
nesrea. Slutnja me obilazi da neu vidjeti svojeg sina.
- Ali, gospoo - upadne Gordana estoko - nemate razloga gubiti nade.
Zar niste uli da je danas u ranu zoru iziao iz dvorca?
- A ona? - zapita Jasenka.
- Zadrali su je silom u Lukavcu. Odgovarat e Lukavac za tu stranu
nepravdu.
- Vjenat e se s onom nemani? - pita Kuevika.
- Nikad ne bi ona polazila za njega od svoje volje, moda po volji
Verbecija, ali vi sada mislite samo na Jelenka, a on e se vratiti.
Gordana ostavi svoje goe da se spremi za polazak u Turopolje i na

sastanak s vojvodom.
U svojoj lonici skrene pogled k velikoj slici to prikazuje Damini u
bojnoj odori. Gleda je crnim oima tako prodirljivo kao da joj govori
sa slike. Bol joj stegne srce. Htjela bi kriknuti, jecati da nae
odaha.
U Lukavcu zora je zatekla sve u dubokom snu. Samo vojvoda od Ferare
raspravlja u svojoj odaji s potkastelanom. Pencinger mu je ve
saopio da e se drugog dana, u subotu do podne, obaviti dva
vjenanja: kralja i princeze, a zatim Vilene i Draenia. A tobonji
kardinal brine se, ne samo za princezu i za vjenanje Verbecijeva
neaka, nego nalae Pencingeru kako ima podignuti oltar u
blagovaonici i to ima spremiti da bude to sveanije. Sve mu to
govori samo zato da bi mu mogao na kraju dati vane naloge, s obzirom
na Vojka i svoj izlaz iz dvorca uveer.
- S mojim uznikom ne vodite nikakve brige. Danas i sve do sutra o
podne nee dobiti ni jela ni pia. Poslije podne kanim izjahati sa
itavom svojom pratnjom u Turopolje. Neu da bilo tko od mojih sazna
neto drugo, nego da je Kuevi puten iz dvorca. Tako treba govoriti
svakome, jer ne bih elio da moji ljudi raznesu tu stvar koja bi
uzvienom gospodinu nanijela neprilika. S pratnjom u se vratiti tek
uveer, dakle, u mraku. Zato me priekajte na ulaznoj kuli. Odmah mi
spustite most da ne ekam dugo.
- Sve e biti po elji vae milosti - pokloni se potkastelan, a novi
zlatnik pade u njegovu aku.
I vrlo zadovoljan izlazi iz sobe. Sada vojvoda pozove pouzdanika iz
svoje pratnje koji ga ve dugo eka u lonici.
- Dakle, upamti sada sve to u ti rei. Izjahat emo svi zajedno
koliko vas ima kroz umu, zaustaviti se uz ono ogromno stoljetno
stablo na kojem visi drveni kri. Tu u se sastati sa sivim
oklopnikom. Ti e mu ii u susret i saopiti da elim razgovarati
sam. Tako e on svoje ljude ostaviti na cesti, a ja u ga ekati sam
samcat. Zatim

re ti dohitati s nekoliko naih plemia i javiti da nam prijeti pobcli jer su u blizini vidjeli vepra. Istog asa dok to javi, najai
n ,i plemii moruju uhvatiti sivog oklopnika, ali vrlo vjeto da
nema vremena posegnuti za maem, brzo ga odvui u umu. To se mora
dogoditi u sumraku tako da njegovi na cesti nee imati prilike
primijetiti to se dogaa
- to da uinim ako bude s vama na razgovoru i kanonik koji je uvijek
dolazio u umski dvorac?
- Bio tko. svezat e ga, odvesti duboko u umu i ostaviti tamo, a
sivog oklopnika vodit u sam u Lukavac. Potkastelan nas ima tamo
doekati i spustiti most, a ti brzo s Antolkoviem u zatvor k Vojku.
Klju mora smjesta predati meni. Kad sutra kralj s princezom stupi

pred oltar, predat u nae uznike Verbeciju. Razumije kakvo su mi

blago otac i sin? Uvjet da doemo na prijestolje.
Vojvodo znate kako seja bacam na plijen. Nee imati vremena ni
dahnuti.
- To oekujem od tebe. Bude li Antolkovieva pratnja to zamijetila
prije nego ga mi odvuemo, mogla bi se razviti bitka i zato trebam
barem deset Lukavana da se s njima tuku dok mi ne odmaknemo u umu s
naim uhienikom.
Antolkovi nee, dakle, sumnjati kad doe na sastanak?
- Naprotiv, dol;!/- r,;t pnj^ :Jhki r ,/i:t>\(irkao saveznik i ne
moe ni u snu slutiti Sto mu spremam. A ako bi ovdje u dvorcu danas
uveer ili sutra u zoru netko pitao koga smo to doveli, reci da smo
uhvatili nekog naeg plemia koji se izgubio iz pratnje i poinio
neka kanjiva djela a sad smo ga uhvatili i zatvorili s njegovim
ortakom. Nitko se za njih nee brinuti. Svi e u dvorcu biti
zaokupljeni pripremama za Jv;i sveana vjenanja.
Dogovorivi se o svemu, vojvoda otpusti svojeg pouzdanika.
Legao je i jo dugo razmiljao to e razgovarati s Antolkoviem i na
koji e nain sebi osigurati mogunost da govori s njim daleko od
njegove pratnje
A saveznik u zaklonitu ume eka kad e iz dvorca izii Je-lenko
Kuevi.
I Mladen se ve vratio iz Brezovice i donio Gordaninu poruku Davoru
Antolko\ku. Tad odredi Mladenu neka poslije podne javi vojvodi od
Ferare da e o zapadu sunca biti na odreenom mjestu.
- Arbanasi, Pogledi i Simuni neka me prate na sastanak, a drugi
neka ekaju moj povratak kod upana.
VELIKI DANI NA BOJNOM POLJU
- Tko je tu - vikne umom prijetei muki glas. Ma svjetluca na
srebrnastim pjegama mjeseine to se provlae granjem. Nitko K ne
oglasi. Nita se ne mie.
363

Lovro Iloki digao se s bojnog leaja od umskog lia. No je topla,
uma gusta, srebmasto tkanje poleglo du ume po ljudima to poivaju
u mrtvom snu. Promatra ih. Nitko nije uo njegovo pitanje. Neizmjerni
umor srvao je ete da nau snage u snu. to je to? On je ipak uo
neki suanj kroz mrtvu tiinu ume. Sjeo je na svoju umsku postelju.
Moda je samo sanjao. Od nekog doba stalno ga progone grdni sni.
Razmilja, spaja pojedine slike to mu se prikazuju ve itav mjesec
dana svake noi. Sve te slike izradio je pred sobom. Sve prikazuju
crnu grdnu priu koju mu donose nevidljive sile u san. Svaka slika
prikazuje Gordanu, ali nikad nije nasmijeena, nikad u dobru, uvijek
u nevolji. Gleda u snu njezin dvorac u Bre^ zovici u plamenu, a
vjetar ih raznosi oko nje kao plat od plamena. On pokuava ugasiti

plamen, izvui je, ali je nemoan. Drugi put je gleda na vrh kule to
se rui. Zatim opet stoji na vodenim opkopima svojeg dvorca. Bujica
raste sve do vrha zidina, a ona eka svoj kraj.
Opet neto uti kroz umu. Zamrlo je lie na granama, ukoio se
zrak od dnevne vruine, ili od bojne vatre? Opet zove u no, ali nema
odgovora.
Ustane pa ide smjerom odakle uje suanj. Da su momci, odgovorili bi
mu. Tamo gdje su stabla rjea, opazi ovjeka. Po njemu padaju
mjeseeve pjege. Nee da budi borce i potri. Onaj tamo ne bjei pred
njim, naprotiv, dolazi mu u susret. Lovro ga uhvati za ramena i
povue na svjetlo.
- Gospodine vojvodo, ja sam to, plemeniti Blagaji sa zagrebakog
Kaptola.
- Mladiu, to se vere kao neprijatelj tom umom? Kako te strae
nisu opazile?
- Od juer ujutro sam gore na stablu, itav dan. Tamo sam se sklonuo
da me ne zahvati topovsko tane.
- Kako si dospio ovamo?
- Dalek je moj put, gospodine vojvodo. itav mjesec dana lutam brdima
i klancima Bosne. Nikako nisam mogao nai banovu vojsku. Ali juer
iznenada dopre mi do uha grmljavina topova. Odluim prodrijeti do
vas.
- Doi, ovjee. Reci to je i kako je? Nosi li dobre vijesti? Zna
li to o Gordani?
- Sve u vam ispripovijedati, povedite me u svoj ator.
- Moj je ator plavo nebo, a zavjese su moje mjeseevo tkanje. Ve
osam dana nismo vidjeli atora ni toplog jela. Sutra e biti tek
pravi pakleni boj koji ima odluiti.
- Onda bi bilo bolje da nastavite spavati, sutra u vam sve kazati.
Banovac je elio da vas naem, unato tome to niste poslali vijesti
gdje se nalazite. A ovdje ljudi nisu znali nita rei.
- Slutim: ne nosi dobre vijesti kad si toliko vremena izdrao,
traei nas?
I vojvoda povede glasnika kojeg je.tako nenadano otkrio do svojeg
leaja i posjedne ga. , ^,


Ali i/nov
a zauti lie kroz umu. Neki bojovnik pristupa k
Svijetli bar se probudio. uo je va glas. Pitali ste tko je tu eli
/n a ti o emu se radi.
I u snu je na hrabri vojskovoa budan. Reci da je doao o\ isnik s
Kaptola
Gospodine vojvodo - upada mladi Blagaji - velite da e danas u zoru
biti odluna bitka. Zato tedite bana, jer ono Sto ja nosim, slomit

e mu duu
Otiao je k Petru Benslavicu Na prostrtom plastu, na goloj zemlji
mokroj od rose. granjem pod glavom, to je postelja bana biskupa Petra
Berisluvia Oko njega lee njegovi voe u dubokom snu. Vojvoda sjedne
kraj njega pa se ispriava da ga je probudio neki san i tako umiri
bana Mora ga potedjeti ove noi.
Kad se opet vratio, pun elje da uje glasnika, nae ga kako
spava.
Ne priinja li se ovjek da spava? Moda nam donosi crne vijesti? Kad
ga je pitao za Gordanu, nita nije odgovorio.
Htio bi glasnik i stresti, dii i prisiliti ga da mu kae to nosi.
Sagnuo s k njemu Nema sumnje, glasnik je srvan umoran zaspao. I
vojvoda se pru/i na leaj, ali mu nema sna. Glavom mu prolaze crne
misli. to ga sutra eka? to e doznati?
U polusnu prolaze mu slike ratita. Vidi crni klanac gdje je pao
Damir, gleda kako lei na zemlji nepomian, a preko njega kotai i
ljudi Zebe ga u kostima od te slike. Muka para srce. A ona, to se
dogaa s njom Svakog bi asa htio buditi iza sna ovjeka to tako
duboko die kraj njega. Ali osjea da bi mu u boju zadrhtao ma i
neprijatelj bi se time okoristio.
Polagano se gasi mjeseevo svjetlo i uma se zamraila kao da je u
velikoj nekoj dvorani ugasnula svijea.
Glas trublje ga digne. Modrikaste zrake padaju po ljudima oko njega.
Svi su spremni. Trgnuo se uvis, izvukao ma, pred njim stoji ban
mrav i blijed, u oima mu gori vatra ivota i sjaj neke velike
odluke.
Vojvodo, danas je as. Sad ili nikad. Zaponimo ono to sam odredio
juer.
Vojvoda za bora v lj: i na sve muke ove noi i na glasnika. Sva je
uma iva, tisue srljaju u boj.
* * *
Crvenim arom obasjava nebo bosanske vrhunce i klance. Podno
breuljka pust se jo dim od topova i polako se rasplinjuje u predveernjem /raku A gore je brdo puno ljudstva. Svi su ivi, razbueni.
rasplamsani, buka i kreevo. Boj se svrio. Hrvati promatraju bijeg
neprijatelja. Sav zadihan i oznojen, s golim maem u ruci, stoji
hrvatski ban Petar Berislavi. Suhonjavo lice je oznojeno, zaprljano.
A oi mu se smijee. S uitkom se naslonio na svoj ma i gleda

364


u daljinu. Vidik mu je otvoren, gdje su njegove ete nametom po^
tukle neprijatelja. Ogledava se na sve strane i eka svoje glasnike
Hitro dolaze, donose mu vijesti i odnose naloge vojskovoe. Sve se

mora urediti jo prije nego padne no.

Vojskovoa je izdao posljednje zapovijedi nakon goleme pobjede nad
neprijateljem. Krvavim arom sputa se sunce na zapad. Sva su lica
orumenjena. Sve se vie skupljaju banove ete i uspinju na brdo.
Dolaze knezovi i vojvode i plemii k svojem banu i vojskovoi!
- Napokon e se moji junaci odmoriti. to velite, Lovro? Kakva
pobjeda. Divno ste se drali svi. Divno i hrabro. Nadao sam se da tu
moramo stisnuti neprijatelja, ali nisam slutio da nai Hrvati, nakon
toliko vremena, muke, gladi, oskudice, neprospavanih noi, mogu
izvesti ovakav nevieni udarac neprijatelju.
- Svijetli bane, vi hvalite ete i nas, a zaboravljate da je voa
snaga vojske. Njegove odredbe vladaju sudbinom vojske, a svaka je
vaa odluka bila dalekovidna, zato i nije mogla promaiti cilj.
- Zato sam vojskovoa da znam kamo i kako mi je poi kad valja
postii cilj. Ako to uini obini bojovnik, tamo dolje, vrijedan je
hvale. Vojskovoi je dalekovidnost isto to i ma. Zato ste me
podigli na elo vojske da je vodim pravim putem, krivim je moe
voditi svatko. A to mi vrijedi odredba i zapovijed ako ih dajem
mlohavim, kukavnim i slabima? Samo odluna i hrabra vojska moe
izvriti zapovijedi. Neizmjerna je bila hrabrost naih bojovnika.
Polako se sputa predveerje. U sivom sumraku zatrepere veselo
vatrice i posule brdo kao ognjeno grmlje. Hrvatski borci spremaju se
da prirede veeru. Ve tjedan dana nisu okusili toplog jela. Pobjeda
se slavi i pjeva se.
Ban skine s glave bojnu kacigu i sjedne na zemlju na koju su mu
prostrli plat. Govore i raspravljaju, obnavljajui dogaaje i muke i
napore u boju to je trajao dva mjeseca, a sad tjedan dana
beskonano. Ban Petar Berislavi okrene se k svojim voama:
- Dva mjeseca proivljavali smo i muke i nevolje. Nakon ove pobjede
Turin ne moe naprijed. Trebat e mu dugo, moda ak do jeseni da se
oporavi, a dotle mi neemo mirovati. Valja nam se dobro spremiti za
nastavak borbe.
- Istroili smo vrlo mnogo streljiva, svijetli bane - javlja vojvoda
Iloki - i mnogo smo polomili maeva. U boju za dom izgubili smo i po
izbor junaka.
- Sutra u zoru slat u glasnika i banovcu i bratu neka im javi sretnu
vijest o naoj pobjedi.
Tek sada, dade vojvoda znak straarima pod brdom da dovedu glasnika
to je stigao prole noi.
Svi su se uzvrpoljili, spazivi dolazak mladog Blagajia. Svi su se
okupili oko njega.
Baklje u sumraku trepere breuljkom, a glasnik zapone crnu priu.
Najprije o banskim poslovima, o sudovanju suda, o napadajima
Lukavana na Turopolje. O crvenom oklopniku, o borbama turo

noliskog naroda i plemia, o sukobima. Pripovijeda bez kraja i konca.

P svi su sustegli dah. Glasnik pripovijeda kako je pukao glas o n
imirovu sinu da ga je rastrgao vepar, onda opet da je samo ranjen, a
Gordana je pojahala u Lukavac k sinu i nije se vie vratila. Glasniku
os nije dovoljno. Nastavlja pucali o Jelcnku Kuse\ieu k a k o j c
razotkrio crvenog oklopnika, skinuo mu vizir i pokazao njegovo lice
Turo-poljcima, a to lice bilo je Slavimira Draenia.
Bulje u glasnikovo lice, osvijetljeno arom s garita...
"Ovaj je ovjek poludio. Jaka sunana ega udarila mu je u mozak.
enuo je umom. Nita drugo!" - misle oni redom.
Gledaju ga saalno. Htjeli bi mu pomoi jer je jadnik teko obolio na
putovanju, a smueni mozak stvara strahovite prie od kojih im se
jei koa. A netko od njih vikne:
Da je samo polovica istina to taj ovjek pripovijeda, bilo bi
previe.
Glasnik s Kaptola se brani:
- Svijetli baiC; r ij m i san: priseban. Ovo to sam dosad rekao,
moda je tek poetak nevolja. Jer znajte: otiao sam iz Zagreba
mjesec dana nakon vas i lutam tjedne i tjedne Bosnom. Nisam vas mogao
nai.
- Nismo slali glasnika da ga ne uhvate Turci i ne iznude od njega
priznanje gdje smo - objanjava mu.
- Moda su se nakon mojeg odlaska dogaale jo grozovitije stvari,
ali to to vam pripovijedam, iva je istina. Slavimir Draeni hio je
taj koji je vodio napadaje na Turopolje. On je izdajica.
Vijesti teko pogode banovo srce. Ispituje ponovo o Draeniu, o
Vileni. a glasnik odgovara ozbiljno, istinski.
Pobjednike obu/ima ogorenje, elja za borbom, odmazdom, osvetom
Padaju plameni povici, jo plamenije i gorue odluke.
Vijeali su dugo u no. Ban odlui da prije promisli, a onda e
objaviti svoju odluku jer sutra u zoru nastavit e da gone
neprijatelja.
I opet je mjeseina pala na gustu umu po kojoj snivaju ljudi
prelijepi san o pobjedi, miru, srei to ih eka u domu. Voe koji su
upueni o dogaajima kod kue jo uvijek ne mogu nai sna.
Raspravljaju i ekaju banovu odluku.
Onda im vojvoda javlja:
- Ban veli: pobjeda bi mogla biti zametak novih sukoba. Neprijatelj
ne nastoji da prikupi to.vie vojske za novi okraj. Ali neprijatelj
se moe oporaviti tek u jesen. Dotle bi se mogao dio vojske vratiti u
Hrvatsku da tamo oistimo svoj krov od neprijatelja, savc/nika, brata
naeg izdajnikog. Ali vi znate: ban ne ini nita dok nije dobro
promislio.
Davno |e ban povukao u ator to su mu ga podigli ove veeri i
prostrli mu bolji leaj da uzmogne odmoriti u boju iscrpljeno tijelo.

Najposlije leci ^ svi. Lovro uzalud trai san. U njegovoj dui lebdi
Gordanin lik, zarobljen usred grada Lukavca. Jedna ga misao razapinje
r nuke. Zna: Brandenburg je svojedobno ludovao za njom. Sad ju je
odmamio u svoj dvorac, sebi na milost i nemilost.

Znoj mu oblijeva elo. Nee misliti o grozotama i nastavlja glasnikom
kojega je pozvao k sebi da ga uzmogne u noi ispitivati potankosti.
- Dunost je moja prema Damini brinuti se za nju - objanjava vojvoda
mladom glasniku svoju veliku brigu za Gordanu. - Prju nego to smo
krenuli u boj, ostavio mi je Damir u batinu skrb zrf Gordanu i
njezina sina. Zato moram znati sve to se s njom dogaa!
- Gospodine vojvodo, mjesec je dana od mojeg odlaska iz Zagreba i
opet velim: tko zna to se za to vrijeme sve dogodilo? Ali dok sam ja
bio kod kue, pripovijedalo se da ona njeguje svojeg sina u Lukavcu
jer ga nisu mogli otpremiti kui. Lukavani su govorili Turopoljem da
je tamo dobrovoljno, a s njom je i njezin katelan Mladeni.
- Ako je dobrovoljno tamo, onda je zacijelo izala koji put, da
pogleda Brezovicu? i
- Nikad nije izala ni ona ni njezin katelan koji ju je pratio u
dvorac.
Sve dokazuje vojvodi da je zavarana i odmamljena, a to se dogodilo s
njom ovih mjesec dana koje je potroio glasnik, lutajui Bosnom i
traei hrvatsku vojsku? Hoe li preivjeti tolike nesree? I
Damirovu i onu koja je oito stigla Gordanu?
Drugog dana u samu zoru nastavili su goniti razbijenu tursku vojsku.
Onda vojskovoa dade odredbe da se ete zaustave. Neprijatdt
se razbjeao. Ban Berislavi naloi svojima: "
- Brao, neprijateljski bjegunci uznemirivat e narod. Naa je ovo
zemlja, naa su braa, na narod. Valja se zatititi. Stoga odre*
dujem da jedan dio nae vojske ostane ovdje kao zatita narodu pred
izbjeglicama koji nee tedjeti njihove kue ni kuita. Drugi dio
vojske neka se odmara, a zatim e se izmjenjivati u zatiivanju
naroda. Trei pak dio polazi sa mnom kui da obraunam s domaim
neprijateljem.
U poitanju posluae bana.
Razdijelio je ete kako je predloio, postavivi na elo jednog
dijela svojih eta knezove Blagaje, a zatim krene s drugima na elu s
vojvodom Ilokim prema Hrvatskoj.
SUSRET NA PUTU
*va Za tihog predveerja preli su Savu. Ban odlui da se odmore u
oblinjem selu. Skrenuvi onamo, opaze cestom etiri jahaa. Ve
izdaleka upadne im u oi hrvatska odora. Uvjereni su da ide neki
glasnik u Bosnu da im donese nove vijesti. I zato se vojvoda vraa na
cestu i skrene prema jahaima najbrim kasom. Naao se okom u oko s
Mladeniem.


__ Katelane, to je s Gordanom? - vikne on.
- Utekla je iz Lukavca.
Vojvoda gotovo klikne od sree. Mladeni blijed i izmuen na_1 Evo vidite, krenuh na put bolestan. Odluio sam da vas potraim na
bojitu Imam za vas poruku od pokojnog gospodara. Zgrijeio sam njemu
i Gordani. Neu da grijeim i dalje.
- ime ste zgrijeili njoj i njemu?
- Ne pitajte Nisam doao optuiti sebe nego da vam predam poruku.
Prije dva mjeseca u naem taboru, uoi vaeg polaska na ratite, dao
mi je Damir pismo u kojem veli: ako padne, budite njegovu sinu
/astitniV, a njoj mu. To mu je bUa posljednja
elja . . .
Vojvoda protrne Potreslo ga je do kosti. Zato mu je to rekao?
- Gdje je ona.
Kad sam krenuo na put, nije bila u Brezovici, ali sam uo da se
sklonula negdje u Turopolju. Smatrao sam: olakat u duu ako vas
potraim i odoh.
A mali Damir i kraljevi?
Draeni je h\atao kraljevia. Gordana gaje predusrela i kraljevi
nije pao u ruke Pra/eniu. I Damir je s njom. Ne znam gdje. Bilo mi
je do toga da vas, vojvodo, sjetim posljednje elje palog junaka.
Zima ga trese. On da zaprosi nju koja je toliko ljubila mua? Sjetio
se njegove rtve u onom klancu i zadre od pitanja:
"Gordana moja ena? Smijem li na to pomisliti?"
Onda su otili u selo.
itave noi nije sklopio vjee. Zurio je u mrak po kojemu plaze
strana pitanja, ispisana plavkastim iskricama.
"Kako bi ga ona pogledala? to bi rekla da joj to kae?"
Ali srce mu /akuua nekom nadom, ali se zgrozi sam nad sobom. Osuuje
se, brani, otimlje mislima. Trnci ga prolaze, tijelo mu je kao
mravinjak. to su to uinili s njim? Zato su mu oteli mir i pokoj?
Je li mu sam da\ nanio na put Mladenia?
Ustao je i iziao pred seosku kuicu na svjei zrak. Uzalud. Smireno
njegovo srce odjednom se zapalilo. Suhu baklju gurnuli su u plamen. U
mraku noi roje se misli i rvaju s osjeajima.
Ne moe ra/umjeii zato ga sudbina opet vue na putove to vode
Gordani? Dosta se napatio u odricanju. Zar se opet sve vraa? I bol i
muka? Ili to iz groba dolazi k njemu zapovijed prijatelja da /atiti
enu i sina? Zar to ne bi mogao i kao skrbnik?
Opet osjeti enju . . .
U zoru mu je ostalo samo jedno teko, nerijeeno pitanje:
"Prositi Gordanu Je li to svetogre ili dunost, ili podlost prema
Prijatelju?"
Od prevelike muke klonuo je na ledinu. Odluio je da zamoli savjet u

mudrog bana, biskupa im stignu u Zagreb.

Nali su ga ujutro pred kuom kako sjedi budan, blijed, izmuen.

369


Jo istog jutra Mladeni javi banu da eli otii u Bosnu i:
sluiti hrvatskim etama. "
Ovako je pokajnik odluio da okaje svoje grijeh.
Ban i vojvoda sa etom krenue dalje.
"Putujem u susret novim nevoljama svojeg srca!" - uzdahne Lovro i
trne. Sad se boji sastanka s Gordanom.
SVADBENI DAN
Draeni otvori oi i pogleda oko sebe. U kutu lei ""^
Vencl u dubokom snu, a u naslonjau spava dvorski lijenik. Kroz,
otvorena vrata zagledao se u sobu bijeli dan. Ne snalazi se. Snen je
i umoran. Ipak pozove svoje ljude. Cetovoa i vra se prenue.
- Po bijelom danu spavate?- to je to? - pita ranjenik. fc
- Probdjeli smo svu no, gospodaru - odgovara Vencl pa se digne.
- I vi ste zaspali tek ujutro - primijeti vra - sad je ve prolo
podne. - Ne sjeam se takve noi u ovom dvorcu - veli lijenik. Ali
to vam je, valjda neete skoiti s postelje - vikne ovjek i pridri
Draenia. Iznenada se trgnuo uvis, jedno mu je ime sinulo u glavi:
- Kuevi. Gdje je on? uje li, etovoo?
- Ba ste me prestraili, gospodaru. Ne bojte se za njega, dobro je
spremljen. Potkastelan ga uva kao da je ljepotica njegova srca.
- Pozovi ga odmah. A to radi ona?
- Ne mogu ja do nje, gospodaru. Ali na trijemu je gospodin
potkastelan.
Dozvali su ga u sobu. Jedva se dri na nogama od neprospavane
noi. Draeni ga strogo ispituje: v
- Je li straa pred vratima upanove keri? iffl
- Jest, gospodine Draeniu, nije se maknula odanle.
- Nitko nije bio kod nje. .
, - Jo svi spavaju kao mrtvi. r
Onda ga zovne blie, a lijenika t etovou poalje iz sobe. .
- Reci barunu Pencingeru da Kuevia ne elim imati pod ovim
krovom na svadbeni dan. <
- To je ve sutra, mladi gospodine.
- Misli da sam lud kad tako blesavo odgovara? Ove noi ima se s
Kueviem svriti. Neka odmah doe Pencinger.
U oima mu nemir, u licu i kretnjama zdrave desnice strastveno
uzbuenje. Pogledava oko sebe kao da ga okruuju zli dusi.
Teko oekivani katelan ulazi. Blijed je i sumoran. Draeni ga
pogleda i srdito ree:

- I vi jo spavate, gospodine barune?

- Nisam zapravo ni legao. Spremam dva vjenanja.
370

_ Dva? to vam je, gospodine?
Ispria mu da e M ,utra prije njegova vjenanja izvriti i kraljevo
vjenanje.
- Bit e, dakle, sveani svadbeni dan - veli Draeni i zovne
Pencingera blie pa mu gleda u oi nekim bespomonim strahom:
-^Gospodine barune, glavom mi jamite za Kuevia.
- Dolje je, sve/an o zid, zatvoren eljeznim vratima. Ni pakao ga ne
moe osloboditi.
Ne bojim se da bi pobjegao, ve neto drugo. Malo je oklijevao, a
zatim e nasmijeeno kao da se ispriava zbog onog to e sad rei:
Sad mi pada na um. Snilo mi se da sam ve bio odavno vjenan, a kad
je u svoju lo/nicu naem Kuevia kako dri u naruju moju enu.
Recite: nije li to budalasto? A ipak me dri neki strah. Neu da
Kuevi doeka sutranji dan. Gdje je moj ujak?
- Upravo je ustao, ali je vrlo umoran. itavu no vijeali su s
kardinalom o vjenanju.
- Hou da budem nacistu. Zovite ga.
Uzvieni gospodu Verbeci, barun Pencinger i potkastelan uli su u
Draenievu sobu. Zatvorili su vrata i zasunuli ih da nitko ne moe
unii. Draeni ra/la/u svoje elje, Verbeci pomno slua neaka, a
jo ga pomnije promatra. Lice mu gori, oi sijevaju, oito ga rastae
ljubomora Ne moe podnijeti misao da e njegov takmac ivjeti. Ve se
boji njegove sjene.
- Ne vjerujem u okove, ne pouzdajem se ni u lance ni u deset
eljeznih vrata. I njegov e me duh uznemirivati, ujae. Zato vi
oklijevate?
- Sad vie ne oklijevam - odgovori Verbeci odluno.
A prije ste ga kanili, moda, ostaviti na ivotu dok ste mi
obeavali da ete me osloboditi tog vraga to mi progoni duu, sreu
i ivot?
- Samo sam ga htio iskoristiti - ree Verbeci.
To digne Draenia s postelje. Siao je, as ostao stojei, ali ve
zatetura i jedva su ga zadrali da ne padne.
Verbeci dre, groznica ga je potresla. Ne, taj mladi nije vie pri
zdravoj pameti. Krv mu je otrovana imenom Jelenka Kuevia, njegovim
prisustvom, svaki njegov dah strahovita je slabost.
Zaas je Verbeci suono odluku. "Pokuao sam sve da Kuevia
pridobijem za svoje ciljeve, nudio mu sve to se moe ponuditi. Svaki
bi ovjek na slobodi primio moje ponude. On je odbio. Neopozivo
odbio. Dakle, meni nee sluiti, neka slui crvima u zemlji. Neka ga
nose avli. rtvovan bih mnogo vie da utjeim svojeg neaka nego to

je ivot one lude koja odbija asti i blago za svoje uvjerenje. Takva
budala ne zavreuje drugo nego da umre. Nee zlata, nee imanja, nee
zemaljska dobra, voli siromatvo, tamnicu i oskudicu negoli da svoje
prirodne darove poda meni. Neka ga, dakle, avo nosi u pakao."
I onda stane pred svojeg neaka oko kojeg su se ustrali lijenik
371

<
,1
i barun Pencinger pa e onda odluno:
- Tako mi asti, ivota i zdravlja, ispunit u to hoe!.
- Kuevi mora umrijeti jo danas. w-r*-- i deset puta, tako mi due.
r^J- Sam u gledati njegovu smrt, jer nikome ne vjerujem.
- Ne moemo ga smaknuti ovdje u dvorcu.
- Nosit ete me dolje u tamnicu, zato emo izvriti smaknue uveer
kad svi budu na okupu u blagovaonici. Tada me nitko nee vidjeti da
me nosite dolje.
- Dobro, sinko, to se moe. Lijenik veli da se to moe.
I dogovorili su se kako e Draenia odnijeti na nosiljci dolje u
tamnicu. Odredili su sat i tko e ga nositi, kako e izvriti
smaknue.
Poto je Verbeci odluio, odmah dade Pencingeru odredbu.
Trijemom dolazi Petar Pan mrk, zlovoljan, ibajui pogledom i mislima
svakoga s kim bi se sreo. Ne moe ni pomisliti da dopre do Vilene.
Pred vratima straa ga je ponovo odbila. Ide trijemom i eka da se
pojavi Stjepko. im je ugledao mladog sveenika, polagano krene k
njemu. I on mu saopi da ga nisu pustili k Vileni jer lei i ne moe
nikoga primiti. Vojvoda od Ferare duboko spava i njegovi ljudi
straare da mu tko ne smeta. Vojko je izginuo iz dvorca, a vojvodini
ljudi vele da je ostavio dvorac.
U velikoj uzbuenosti prolazi vrijeme. Sunce je pripeklo i po
njegovoj toplini razabira da je ve prolo podne.
Sluge ih zovu u blagovaonicu na objed. Nitko ne dolazi, svi spavaju.
Stjepko, Petar Pan i barun Pencinger naoe se za stolom.
Razgovor tee pospano. Lakrdija je najutljiviji. Tada je barun
ostavio sobu, a Petar Pan i Stjepko ostadoe sami. Sluge dolaze i
skidaju lakrdijaeve zastore i njegove krinje s kojima je juer imao
izvoditi lakrdije.
Sprema se oltar za vjenanje. Stjepko pogleda svojeg saveznika i tiho
pita:
- Izgubili ste sve nade?
- Nemam nikakve misli. Otkud bi ovjek poeo kad se ona predomislila
i izdala svoje osloboditelje?
- Vjerujete li?
- Sluao sam svojim uima i gledao svojim oima i njezine oi i

smijeak. ene su prevrtljive, promjenljive, to su rekli veliki

pjesnici.
- Ja bih se usudio poricati miljenje tih veliina. Prevrtljivi su
robovi jer trae sad ovdje, sad ondje spasenje jadu. Ako se Vilena
osjea zarobljenom, lako je nai razloga onome to si smatrao
prevrtljivou.
- Naoigled onome to se dogodilo mislite da nije nita odala?
- Zaboravljate na Gordanin bode koji mi Vilena nije htjela izruiti?
- Taj me jedino jo dri da tu djevojku ne poaljem do vraga i vie
se ne brinem o njoj. j jfei^W" "io- rj *>*>.*> <., - >

_ Moe h se ovjek toliko promijeniti i danas ljubi onoga kojeg je
juer htjehi ubiti? J _ A izdajstvo. Moe li ga poiniti tko
drugi?
- Nekoliko ste mi puta spomenuli Draenieva etovodu. Rekli ste da
je neprestanu njukao trijemom itav jueranji dan.
Gdje bi taj ovjek doznao tko e doi? Ve nekoliko dana nije izlazio
i/ dvorca
To i Stjepka razoruava i oduzima mu nadu da izdajstvo protiv jelenka
Kuevia prebaci na koga drugoga. Obojica sjede kod stola, polagano
grizu kolae Ja bi mogli nesmetanu i nenapadno razgovarati.
Najposlije Stjepko predloi:
- Na vama je da poemo k upanovoj keri. To nas jedino moe
osloboditi neizvjesnosti.
- Meni nita ne dolazi na um.
Vi ste barem uvijek bili dosjetljivi.
Za Gordanu sam uvijek imao stotinu dosjetki jer sam vjerovao da svaki
moj in ima svrhu. U Gordani se nisam mogao prevariti. Ova me
djevojka sada odbija. Nemam volje izloiti se za nju pa bila deset
puta lijepa i odluna. Kad sam vidio kako je gledala onu ivotinju,
osjetio sam odvratnost.
Prijatelju ii"c li \ama dana sposobnost glumakog pretvaranja? Zato
upanova k i ne bi to posjedovala kao i vi? A nije li moda Vilena
odluila vjenati se s Draeniem ba sada kad je zarobio Kuevia da
bi izvrila ono od ega sam je odgovorio?
Misli Petar Pan, a ne moe vjerovati. Zavodi ga izdaja koju ne moe
nikome druimo pripisati, ve jedino njoj.
- Da ljubi Kuse\ na. zar bi u njegovoj prisutnosti mogla ustvrditi i
potvrditi da je ona odala dolazak putujueg viteza? I recite: nisam
li ja u pogibelji da izdam Verbeciju tko joj je najavio Kueviev
dolazak? A napokun, i ja sam sebi netko i neto. Ne mogu ja kruhom
onoga od koga mi prijeti kamen u glavu.
Ra/laganje mu je uljivo, puno ogorenja.
- Vi. dakle naputate djevojku?
Nemam nikakve misli. To sam ve rekao. Neu skakati u neizvjesnost.

Hoete da vam predloim kako biste mogli doprijeti u sjevernu kulu?

Sluam vas, samo molim, govorite oprezno. Svakog asa ulaze.
Lukavaka eljad udne su ivotinje, uvijek mijenjaju dlaku i ne zna
kojem ivotinjskom rodu pripadaju.
Uzimaju vreve i piju pa se opet laaju jela da bi tako mogli
prirodnije raspravljati
Gotovo ravnoduno zapone Stjepko govoriti lakrdijau:
Napustili ste izvrsnu mi i , za ovih dana zaboravili ste jednog
monog saveznika u dvorcu.
Vrata je naglo otvore. Potkastelan ue i navali na dvorskog
lakrdijaa:

- Svuda vas traim. Gospodin Draeni vas hitno treba. brzo u njegovu
sobu.
- Ni jesti nemam vremena. Molim vas, neka nitko ne dira moje kolae.
asni gospodine, hoete li tititi kolae dok se ne vratim.
- Ako ih sam ne pojedem, ekat e vas netaknuti - nasmije^ eno
odgovori Stjepko.
Dok Petar Pan otri, potkastelan zamoli mladog sveenika za
oprotenje to se u dvorani radi jer oltar mora do veeri biti na
svom mjestu.
- Gdje u ispovijediti vjerenicu? - pita Stjepko.
- Ovdje u dvorani prije nego pristupi k oltaru. Draenia u njegovoj
sobi. Donijet emo ga na nosiljkama. Ve su spremne.
- Dobro. Bit u spreman. Javite mi sutra kad trebam doi.
- Kralja i princezu mora ispovijediti asni otac. I oni e se sutra
vjenati. A zatim e se odrati gozba kojoj e prisustvovati mladi
gospodin, leei na nosiljci. Ve je silno uzbuen. Teko eka taj
as.
- Kralj i uzvieni gospodin Verbeci nee danas doi k stolu?
- Uveer dolaze svi zajedno.
Potkastelan ode iz blagovaonice, a njegovi sluge ga slijede. ZA pola
sata vrati se Petar Pan. Tajanstveno se ogledava i, videi da nema
nikoga, sjedne opet k stolu pa e tiho:
- Neto se opet sprema.
- to vam je rekao Draeni? *
- Trai od mene da veeras nastavim lakrdiju to je nisam mogao
dovriti juer. eli da bude itav dvorac na okupu u dvorani. Neka
pozovem gore momke i sve koji su mi potrebni. I njega e donijeti na
nosiljkama u dvoranu nakon veere da slua moje ale.
- udna elja u predveerje vjenanja.
- Ve sam vidio nosiljke. Priredili su mu grimizni plat kojinl e se
pokriti. I crveno-uti klobuk od baruna s bijelim perjem. Sve to za
danas uveer.
Razmiljaju obojica, ali se nikako ne mogu domisliti zato Draeni

odjednom danas eli u lakrdiju dok juer nije prisustvovao predstavi.

- Svakako ima neki poseban razlog - veli Stjepko. - Nee li moda i
ona doi?
- Pitao sam ga, toboe, zbog ale da ne povrijedim djevojku, a on
odgovori da njoj treba mira.
- Dobro, vidjet emo. Sam u ga jo danas posjetiti. A gdje je
Verbeci?
- Bio je kod njega, a onda se vratio u svoju sobu. Tamo je objedovao
i opet legao. Tako mi kau sluge. Kralj itav dan lei. Oito plae
to e sutra izgubiti slobodicu.
- Trebali biste provaliti k njemu, moda togod saznate. Recite da
vam je pomaem u odabiranju ala jer ne elim uti neslane. U vaoj
u vam izbi moi nesmetano saopiti to ete uiniti da saznate to
misli upanova ki. Ovdje neprestano ulaze i izlaze.
I obojica odoe. "

Na trijemu opazili su sluge kako nose nosiljke, opremljene crvenim
jastucima i resama.
Kao da e nos u kralja - veli tiho Petar Pan. - Taj uistinu kani
danas proveseliti rmc prije svadbe.
U Draenievu sobu nose kneevske nosiljke. Draeni ih dobro
promotri i zapovjedi da ih prislone na trijemu. Potkastelan prima
njegove odredbe
- Svima kai da u na nosiljkama prisustvovati lakrdijaevoj
predstavi. Time sam zabaurio svoj pohod u tamnicu. Nitko nee pitati
emu su nosiljke, a kad momci pou sa mnom dolje, tvoja je briga da
nitko ne izae iz blagovaonice, da nitko ne bude na trijemu, osim
tebe i Pencingera. Moj ujak me prati. Tamniar i krvnik neka ekaju
dolje. Svi ostali da mi se nisu pokazali. U koliko sati da dou
nosai?
- im svri veera, kad ve svi budu razigrani. Nitko ne smije ni u
snu naslutiti da u tamnici pada glava mojeg dumanina. Svi moraju
vjerovati da je Kuevi otiao na bojite.
- Nosai e znati.
- Njih emo otpremiti iz tamnice.
- A krvnik tamniar?
- Lako za njih. Uutkat u ih zauvijek. Ti i barun nosite glavu na
nian ako pisnete.
Gospodine Draeniu, moja je i barunova sluba utnja.
- Hoe li skoro zapasti sunce?
- Jo je daleke tome. Bilo bi vam od -koristi, da se estito.
naspavate. Jo su vam oi krvave i pogled mutan. Uitak e vam biti
smaknue ako se odmorite.
Dobro mi savjetuje. Ali pazi da ona ne bi prodrla iz kule. Jo bi se
mogla sresti s njim.

- Vidite ut\, rc gospodine, sasvim ste podjetinjili. Kako bi se njih

dvoje mogli nai kad je ona zatvorena u kuli, a on na drugoj strani u
tamnici privezan uza zid kao ivine?
- Niste mu dali ni jela ni pia?
- Ne. Pred smrt gospodin mora postiti da mu dua moe lake u nebo.
Draeni se smijao tako udnim, gotovo sablasnim smijehom da se i
potkastelan napadno okrenuo prema njemu i pogledao ga.
to ti je? udi se mojoj radosti? Jesi li vidio kako mi je skidao s
lica vizir pred opinom u Turopolju? Kako me vukao, a ja sam
strahovao da J\ mi izrezati jezik? Tamo pred upanovim dvorcem?
Njegov ivot, moja smrt.
Da, to ;c rekao i uzvieni gospodin. Odredio je krvniku kako
osuenika mora vui objeena na uetu do stropa, spustiti ga na
uareno elje/o, a onda mu odsjei glavu. Neka to prije umre.
- Polagan mora umirati, to polaganije da se nauijem, da mu mogu
pjevati MTII i opijelo rugalicama, neka zna da gaja razdirem, da
umire od moje muke.
- Ali uzvieni gospodin se boji za vas i veli neka taj lupe

umre to prije, to bre da moj Draeni ponovo oivi.
- Zapravo, nije ludo to misli ujak. Otezati s njegovom smru, znai
produiti moj strah od njegova ubojstva. Kad on izdahne, ja u
odahnuti.
- Oi vam se ipak sklapaju, treba vam poinka. im sunce zae,
probudit u uzvienog gospodina da se spremi za smaknue.
- I mene probudi ako bih spavao.
Hitro ode potkastelan k svojem gospodaru Verbeciju i saopi mu kako
je njegov neak uzbuen. Poto ga je sve ispitao, Verbeci ree:
- Gotovo me obuzima uas. Da sam ostavio na ivotu Kuevia, moj bi
neak pomjerio umom. Pazi: kad se smrai, odmah me probudi. I neka je
sve spremno. Svi neka dou k veeri na moju zapovijed. Hoe li Petar
Pan prirediti svoju predstavu?
- Ve se priprema. Tri iz sobe u sobu, trai i skuplja sve to mu
treba.
- U buci i galami nee se nita primijetiti. A kad dolje bude sve
gotovo, zakopat ete Kuevievo tijelo negdje iza opkopa u umi. Zato
sluge i sluavke ne smiju izai u dvorite.
- Ve mi je tako odredio mladi gospodin.
- Sad idi. Ali jo jedno: hoe li princeza i kardinal doi?
- Popodne e kardinal izjahati, a podveer dolazi.
- Pazi da se s njime ne sjetnemo.
- Rekao mi je neka ga ekam im padne mrak i spustim most. Uinit u
to sam, dakle, ni tu nema pogibelji. A princezu je ve pozvao barun.
Oito je i ona legla da uveer bude svjea. I barun je prilegao, a ja
nadzirem spremanje za svadbeni dan.

- Samo da to jednom proe. Onda e ona sjediti uz Drae-nia dan i

no i mladi e se umiriti. Sad idi i reci mojem lakrdijau da mu
danas nitko ne moe pokvariti predstavu, a kad mi svrimo s
Kueviem, donijet emo Draenia u dvoranu da se sve prikrije.
Umoran i pospan nadzire potkastelan pripreme za sutranje svadbe.
Momci i sluavke nose potrebne stvari i hodaju oprezno da ne probude
kralja, uzvienog gospodina Verbecija, njegova neaka, kardinala,
kneza Brandenburga i obje vjerenice.
Poslije podne pojavio se Mladen. Vojvodin pouzdanik probudio je
svojeg gospodara i poveo k njemu mladog viteza od Srednjice. Saopio
je Hipolitu da e Antolkovi doi na dogovoreno mjesto u pratnji
Gordane i trojice njegovih mladih drugova. Vojvoda primi tu vijest
naoko vrlo mirno, gotovo ravnoduno, dok mu je srce poskoilo od
radosti.
- Jelenka Kuevia nismo doekah - nadovee Mladen na svoju vijest o
sastanku.
- Valjda ste se s njim mimoili - odgovori mirno vojvoda - gledao sam
s trijema dok je izlazio s Vojkom meu lukavakim momcima koji su
odlazili u kneevski umski dvorac.
- I Vojko je s njim? Nigdje ni jednome nije bilo traga. ekali smo ih
u umi nasuprot dvorcu.
^a Kuevi nije, uistinu, ispunio svoje obeanje i otiao na

bojite? Moda ga je sutranje vjenanje upanove keri ojadilo? Znam
jo i/ vaeg umskog sklonita da je ljubi. Vojko e vas o svemu
obavijestiti kad se s njim sretnete.
- Da. bit cc tako. Kuevia je otjerala bol, ut emo sve od Vojka.
Treba li vojvoda moju pratnju podveer na sastanak?
Vi ete ostati ovdje. Moda bi upanova ki htjela govoriti sa svojim
zemljakom prije svadbe, a nee nai ni Vojka ni vas.
Rado je prihvatit vojvodinu odredbu. Sam je elio da se to prije
sastane sa Stjcpkom i preda mu Gordaninu poruku.
Jo imam vremena da nastavim spavanje - primijeti vojvoda i spusti se
na leaj. Mladen ga ostavi, dok je Hipolitov pouzdanik ostao, znajui
da mu gospodar ima neto saopiti.
- Dakle, eno si: Antolkovi dolazi samo s trojicom. Vrlo nam je lak
posao odvui na plijen. A lijepu gospou Gordanu zadrat e nai
vrsto sve/a n u dok mi ne stignemo u Lukavac. Tu e nas doekati,
kako rekoh, potkastelan. Treba ga uputiti ve prije da vodimo sobom
druga mojeg i/dajnika koji ami dolje u tamnici. Bit e iznenaen kad
mu dovedemo oca A sad neka mi donesu neto da zaloim.
- Nee van; koditi ako jo malo odspavate jer danas uveer lakrdija
nastavlja nedovrenu lakrdiju na elju gospodina Draenia. Donijet
e ga na nosiljkama u dvoranu. Morate i vi biti na veernjoj /abavi.
Kad su vojvodi donijeli jela, njegov pouzdanik zapone:

- Mislim da vaoj milosti ne smijem nita preutjeti to mi se

priinja sumnjivo
Vojvoda ga pogleda iznenaeno i estoko zatrai razjanjenje. Ne mogu
prlsoci da je onako kako mi se prikazalo. Ipak u rei, a vi sudite.
Danas poslije podne doao je u dvorac neki nepoznati sveenik. Preao
je trijemom k mi li se susreo s gospodinom Ferencijem. Ovaj ga
pozdravi veselo i upita: "to ti Ruprehte opet u sveenikoj halji?",
a na to mu on ree: "Pozvao me Verbeci, valjda neu vjenati
Draenia?" Dugo sam razmiljao o tome i poslije kad sam susreo
Draenieva etovodu, upitam ga tko je gospodin Rupreht, a on veli da
je to veseljak i prijatelj gospodina kneza Ferencija i esto je za
alu vjenao neku gospodu kad su htjeli prevariti djevojke.
Vojvoda slua zapanjeno, ali uti.
- Znao sam da e Ferenci naruiti jela i pia za svojeg gosta i
naslonih se tako na trijem da budem blizu, kad se otvore vrata
njegove sobe I tada sam se okrenuo i opazio toga sveenika u potpunoj
plemikoj odori kako se grohotom smije.
Vojvoda se sjea L,ko se iznenadio da se uzvieni dravnik tako
hitro odluio na kraljevo vjenanje. Zar bi se usudio prevariti ga?
Nita mje nemogue - primijeti vojvoda. - Mlada su mi
gospoda u svojo] neopreznosti posluila dobrim savjetom. Sluaj: Kad
sutra pristupimo vjenanju, odluno u traiti da kralja i princezu
vjena isti sveenik koji e vjenati Vilenu i Draenia. Gospodin
Verbeci je Ijja, ali ja imam pouzdanije uhode od njegovih. Ne boj se,
mi emo ga zaskoiti. :..,A ...... .
77

- Nisam najlui ovjek na svijetu. Bilo mi je sumnjivo i to to je
taj, tobonji sveenik, doao estito pripit.
- Tako? Ali ekaj: kod veere u ga dobro pogledati. Mene se ne moe
prevariti. Sad u jo malo spavati, a ti me na vrijeme probudi.
Poto je Mladen ostavio vojvodu, potraio je Stjepka Brodarica.
Odmah mu saopi Gordanine poruke i njeno mnjenje o Vileninu dranju
juer uveer uz postelju Slavimira Draenia, a zatim mu donese
vijest kako nitko nije vidio da je Jelen ko iziao iz Lukavca.
Stjepko se zamisli: j(.;!*_ Ako ga nisu ni pustili izai?
,Ji- Vojvoda ga je vidio da izlazi s Vojkom. ^^Sve to iznemiruje
Stjepka. Pronicljivost njegova duha, opaanje i osjeaj navode ga na
razna nagaanja i sumnje.
- Od juer uveer taj vojvoda pobuuje u meni sve vee nepovjerenje.
- Govorio mi je vrlo uvjerljivo, a napokon odgovarat e i Antolkoviu. Danas polazi s njim na sastanak. eli od njega uti to
trai u zamjenu jer mu je pomogao dn se ostvari princezino vjenanje.
Stjepko pomno slua sve to mu pripovijeda Mladen i razmilja.
Nailazi na mnoga protuslovlja u miljenju i dogaajima i sve vie

osjea nejasnosti vojvodina zauzimanja m Kuevia. Uvjeren je da

mladia nisu pustili iz dvorca kad ga oni u umi nisu vidjeli. Zato
onda vojvoda tvrdi da je gledao njegov odlazak?
Stjepko nema nikakva uporita da ustanovi jasnu sumnju ili in to bi
ga ovlastilo da neto poduzme m Jelenka. A gdje je Vojko? Zato se on
nije pokazao?
Sva pitanja ostala su bez odgovora. Odatle neizvjesnost koja
prouzrokuje velike brige.
Mladen podsjeti Stjepka na Gordanine elje:
- Ne moete nikako do Vilene?
- Vidjet emo kad se vrati Petar Pan. On e neto poduzeti.
ekam ga. _
* * *
Mladi knez Brandenburg probudio se kasno poslije podne i naredio da
mu donesu itavo brdo peenja.
Zajedno s markgrofom Danijelom jeo je u postelji. Pripovijedaju, piju
i raspravljaju o jueranjim dogaajima i sutranjem vjenanju.
Ovako ih nae Petar Pan. Mrka lica sjedne na rub kneeve postelje i
uzdahne:
- Gdje su ona lijepa vremena kad ste vi, knee, bili gospodar svojeg
dvorca?
- Petar Pan ima pravo. Ti si ovdje sluga, a nema hrabrosti da se
pokae gospodarom - doda markgrof.
- Nisi li mi juer obeao, Petar Pan. da e pomoi da demo
vjerenicu? Zato nisi izvrio obeanje?

- Knez je gospodar svojeg dvorca. Svi su ovdje njegovi gosti. Tako i
upanova ki. Sutra je vjenanje. Knez ima pravo poi k njoj,
pokloniti se. don".! joj vjenani dar i zapitati je gdje eli budue
konaite i koje bi joj odaje prepustio. Smije li se straa
suprotstaviti? Gospodaru svojem, knezu?
- Ti si najvei umnik svijeta - veli knez.
- Kraj tako slabo nadarene glave ispadam, naravno, velikanski um. Ali
sad vas pitam n,i kneevsku ast: hoete li stati za vrat svojem
takmacu na bansku ast, ili se samo prijetite?
- Pljuni mi u obraze ako se predomislim. Prije e ti meni okrenuti
leda nego ja tebi.
- Sasvim ozbiljno velim, Petar Pan - pridrui se Danijel - juer sam
ve posum: i o u vas. Bilo bi, vjerujte, i veoma dobro kad bi
oslobodili kne/a Draenia banovanja. Samo je pitanje kako se to
moe. Zar. uistinu, sve ovisi o njegovoj enidbi?
- Dovest u vam rimskog poslanika. Njega je Verbeci o svemu
obavijestio, on bi sutra morao otii k upanu da mu najavi vjenanje
i saopi kako se sada hrvatski velmoe i plemii ne mogu protiviti
Draenicvoj asti. Jednom rijei: mladi sveenik ima posredovati.

Hoete li uti Sto on veli? Dobro, a vi se odjenite u sveano odijelo

da posjetite vjerenicu i rimskog poslanika. Pazite to velim: nema
vam divnije prilike nego sada, kad svi u dvorcu spavaju kao zaklani.
Dok se oni odijevaju, Petar Pan ih upuuje u svoju i Stjepkovu
zamisao.
A kad su svrili, potri preko trijema k Stjepku gdje nae Mladena.
Sve su prihvatili. Izaite na trijem i zasolite im lude glave.
To znaci baciti ivot i slobodu na jednu kocku?
Koja bi mogla pasti na moju glavu. Knez ne poznaje asti ni morala
Moe svatko zamijesiti od njega pogau za sebe. Budite oprezni.
Tu nema opreza. Idite na sreu. Hajde, Mladene, moda ete nam
trebati.
Neka straari na trijemu. Bit e od velike koristi.
* * *
U dnu blagovaonici podignut je oltar za vjenanje. Sve su svrSfli
sluge i potkastelan, samo jo treba urediti gornji dio, svijee i
druge urese. Stjepko ulazi u dvoranu. Potkastelan ga smjerno pozdravi
i pohita mu u susret, pitajui ga zabrinuto to eli.
- Poto e se sutra kralj vjenati, htio bih sam urediti oltar da
bude sveano, dostojno kralja.
Koliko e katelan biti zahvalan vaoj asnosti. Mi nikako ne znamo
prirediti oli.iv. Izvolite zapovijedati to treba, sve emo donijeti.
Mnogo toga treba, nadam se da u ovom bogatom dvorcu ima svega.
Omi Stjepko zapone nabrajati sve to eli. Ali potkastelan ne zna
zapravo to to mladi rimski poslanik trai i pohita odmah

k Petru Panu neka bi mu razjasnio kakve stvari trai mladi sveenik o
kojima on ni uo nije:
- Najbolje e biti da potraimo kneza, on sigurno zna to ima u
svojem dvorcu - odgovori mu lakrdija i odmah povede ovjeka
Brandenburgu.
Gospodar dvorca upravo je dovrio odijevanje, kad su oni stigli k
njemu:
- Dobro, dobro - odgovori knez - idem sam onamo. Ako se eni moj
ujak, valjda mi je dunost pobrinuti se da dvorac bude sveano
ureen. Doite sa mnom svi.
Danijel, lakrdija i potkastelan slijede kneza u dvoranu, Stjepko
opet nabroji to se sve ima metnuti i donijeti kako bi uredio oltar.
A najposlije zatrai da se oltar okiti zelenilom.
- Cvijea i zelenila lako je nabaviti - veli knez. - Ionako elim
itav trijem iskititi zelenim granama i vijencima. Nisam na vrijeme
saznao za to vjenanje, ali jo uvijek nee biti kasno. itavu no
neka sluavke i momci pletu vijence.
- Onda valja s momcima otii u umu? - pita potkastelan.
- Na krovu dvorca nee nai zelenila - okosi se knez. - Uzmi

pametnije momke i odvedi ih u moju umu pa donesite sve to je

potrebno. Knez odmah odredi tko sve ima otii:
- Draeniev etovoda poznaje ljude u Turopolju. Neka ide tamo i
zamoli cvijea za oltar to ga treba asni gospodin. Dakle, idi,
smjesta i pouri. Dotle u ja pretraiti stare krinje gdje ima
svakojakih dragocjenih tkanina, srebrnih i zlatnih uresa jo iz
ivota Ivania Korvina. Sve emo to upotrijebiti za oltar.
Odmah se potkastelan dade na posao. Knez ga slijedi na trijem kamo su
pozvali odreene momke. I Vencl se naao medu njima. Sluajui kneev
nalog, nekako se nevoljko uputi dolje.
- Ako se moj gospodar probudi prije nego to se vratimo? - pita on
potkastelana.
- Knez hoe da iskiti itav dvorac za kraljevo vjenanje. Ne moe se
ti ovdje jedini etati kao gospodin. Spremi se. Idemo u umu.
Mladi se knez vratio opet u- dvoranu da razgovara sa Stjepkom. Petar
Pan mu je rekao neka ga ispita o Draenievu banovanju, uvjerivi ga
da je taj rimski sveenik posrednik izmeu Verbecija i hrvatskih
velmoa i plemia koji u saboru odluuju o banu. Dok je Stjepko
razgledao oltar kako bi ga to ljepe priredio, upita ga knez:
- Hoete li opet odlaziti u Turopolje i na Kaptol u poslanstvu
gospodina Verbecija?
- Nakon vjenanja - odgovori Stjepko. - Bit e vanih poruka i jo
vanijih ugovora. Oito je sve to vama, knee, poznato? Vama, kao
neaku samoga kralja, nita se ne taji?
- Naravno, sasvim naravno - odvrati knez. Njemu nitko nita ne veli
niti ga uope opaaju otkad su tu Draeni i njegov ujak. Osjeajui
koliko je zapostavljen u vlastitom dvorcu, gotovo se trese od jada,
ali o tom ne moe govoriti Stjepku dok ovaj prema svojem diplomatskom
planu nastavlja: .5^ ^ *.,;;,#" -><{ .vt;.
380

Kad se svri vjenanje upanove keri s gospodinom Drae-niem.
mladom se gospodinu otvaraju vrata na velike asti u ovoj
zemlji.
Bit e ban. Da. znam, ali udno mi je kako e ga primiti u
ovu zemlju kad i toliko omrazio dok se zalijetavao u Turopolje u
odori crvenog oklopnika. Kako su na to ve zaboravili?
Nisu/ahnr i knee, ni izdaleka. Mladi Draeni to sigurno i predobro
7na. ali on je naao nain da ih prisili da ne zaborave, neco da
zamire za nijeme i pokore se sudbini.
Ah uzrujano e knez - /nam, to je njegova enidba.
- Nije teki ploditi, knee. zar ne? Kad se otkrilo da je on skriven
u crvenom oklopu i kad je narod prigovorio, djevojka ga je odbila.
Onda se domislio. Oteo ju je i odveo u Lukavac.
I to e mu npnMiti - drhtavo e knez - i primiti ga za bana?

- Glavni su upravljai ove zemlje na bojitu. Draeni je, naravno,

mogao iskon im njihovu odsutnost i vjenat e se s djevojkom iz
najodlinije obitelji ove zemlje.
I preko nje dobiti banstvo.
Samo se po sebi ruzumije. Zar bi inae djevojku drao zatoenu i
prisilio je na vjenanje?
Verbeci veli da ga ona ljubi.
- Obratno. Mrzi ga i kad bi mogla utei, nikad ne bi pristupila k
oltaru s Draenim Sama mi je to priznala. Uistinu Ona je to
rekla?
- udite se kao da niste o tome uvjereni?
Samo sam se iznenadio. Nikako ne shvaam kako se gospodin Verbeci
usuuje poiniti takvo nasilje i silom vjenati djevojku.
- Za vlast i ast svojeg neaka uinit e sve. Kad se mladi ne bi
vjenao s gospoicom Vilenom, vjerujte, nikad ne bi smio ni pomisliti
da bi ga Hrvati primili ni za zamjenika ni za bana.
Ta izjava tu! ri kneza tako silno da je morao sjesti. Osjetio je da
je njegov n o banovanju raspren. Draeni mu uzima ono to je on
toliko vremena nastojao stei preko svojeg ujaka. Ali ni kralj nije
mogao poluiti ono to e postii taj mladi bahati Verbecijev neak
preko mlade djevojke koju je zarobio i prisilio je da poe za njega.
Razlaganje mladog sveenika posljednji je i najjai dokaz da mu
Draeni otimlje najveu radost i elju njegova ivota. Sad je o
tome, ne samo potpuno uvjeren, nego do kosti utuen. Danijel sjedi
kraj kneza i samo slua. Tek kojim pogledom podsjea svojeg bratia
da bi se morao probuditi iz svoje nemoi. A gospoda i njezin otac?
- Prosvjeduju i viu, ali to mogu. Svi su na bojitu, ne mogu u
Lukavac doveli vojsku i opsjedati grad, ugrabiti upanovu ker, ne
mogu nastavlja Stjepko.
Tu je juer bio njezin drug iz djetinjstva, htio je djevojku oteti,
ali ga je netko izdao, a nju uvaju. Ne mogu je ni ispovijediti za
vjenanje. alim iijevoVu. Ne mogu joj pomoi, jedino mi preostaje
da prosvjedujem protiv nasilja, ali to mi vrijedi prosvjed?
381

Sve to govori Sjepko tihim glasom, a pri tome sve ogledava i ureuje
oltar pa e onda knezu:
- Trebalo bi to drvo presvui nekim lijepim starinama. Nai ete
neto, knee. Sami ste kazali da ima toga dosta u dvorcu.
- Istina, ima, da, ali, asni oe, biste li mi odgovorili ako vas
zapitam, to bi se dogodilo kad bi Kuevi uspio izvesti iz dvorca
upanovu ker?
- Draeni bi zauvijek izgubio svaku mogunost da zadobije bilo kakvu
vlast ili ast u Hrvatskoj. Ne bi mogao ni ivjeti ovdje, a kamoli
vladati. Preko noi izmakla bi ispod njega banska stolica. No kad vas

stvar toliko zanima, evo to u vam rei: gospodin upan i drugi

stari plemii, koji su bili sa mnom na vijeanju, rekoe mi: prije
bismo za bana prihvatili Brundenburga nego Draenia. Istina, on nije
po rodu na, volimo njega vie nego polutana izdajicu. Knez Brandenburg je, istina, haraio sa svojim ljudima nau zemlju, kue i
kuita, a Draejii je uhoda, izdajnik, ubojica, otmiar.
Brandenburg nam je sto puta miliji jer nije izdajnik, neman. I
predlagali su: ako bi im predloili novog bana, neka radije predloe
vas, nego Draenia. .
- A vi ste rekli to Verbeciju?
- Naravno, rekao sam po dunosti.
- A to on na to?
- Planuo je otkud Brandenburgu sposobnosti za takvu ast. On je
pijanica i posve slabo nadaren umom. Nema nikakvih osobina za toliku
vlast i ast, nita ne zna, nego piti i jesti. A moj neak
bistrouman, trijezan, uen mladi. Kako smiju vrijeati Draenia i,
umjesto njega, predlagati Brandenburga.
Mladom knezu objesila se donja usna, vodene oi se zamutile, a lice
mu pozelenjele.
Stjepko ga pogleda i tiho primijeti:
- Zapravo, to nisam smio rei vaoj kneevskoj milosti, ali uinio
sam zbog toga to smatram velikom zabludom kad knez tako malo pazi na
svoju korist. Mogli biste u ovoj zemlji uivati prijateljstva, stei
sklonosti ljudi i tako uivati asti i vlasti koje odgovaraju vaem
rodu.
- Dosad nisam imao prilike sve to rei, ali kako u nedjelju putujem
natrag u Rim, odluio sam da vam sve to kaem na odlasku. Vi ste me
izvoljeli ba sada upitati to mislim o Draenievpj enidbi s mladom
djevojkom i tuko sam vam izrekao ovo ve danas.
Umjesto svojeg bratia, odgovori markgrof Danijel:
- Uinili ste knezu neprocjenjivu uslugu, asni gospodine. Usluga je
to koju vam nikad nee moi naplatiti.
- Rekoh: sve to inim u zahvalu to sam tako dugo kneev gost. Uope
bi knez morao traiti svaku priliku da omili ovom narodu ovdje.
Zapravo, pokuajte uiniti neto takvo ime biste bezuvjetno morali
nai u narodu sklonost. Ima dostu mogunosti.
- Jest, ima, ima - potvrdi markgrof. - Doi da potraimo
rese za oltar i za cijelu dvoranu, a dotle molimo asnog oca da nas
prieka. t , v
382

Neobino hitro od ose roaci iz dvorane. Stjepko se uri k vratima i
eka. Uzbunila mu se sva dua od onoga to je govorio knezu i sam
sebe umiruje Drukije se nije moglo. Samo ovako moe izvesti plan to
ga je zasnovao s Petrom Panom. Zaas ulazi u sobu Mladen i tiho pita:

to je bilo?
K n c/a moram opiti rijeima, ba kao i vinom. Sad je potpuno pijan
dojmovima. Ako se prije reda ne otrijezni, moglo bi nam sve
uspjeti.
- Lakrdija vam poruile u; e potka^tel.m vi etovoom svakog asa
otii po /clenilo i u selo po cvijee. Doekao je napolju kneza i
markgrofa. Otili su odmah u lakrdijaevu sobu. ekaju da Draenievi pouzdanici ostave dvorac.
Divno ste se sjetili, asni gospodine. Zelenila mora biti za ures
dvorca, osobito oltara. U dvoritu nema ni travice, a kamoli kakvog
zelenog grmlja.
A kad je uzimam na sebe ureenje oltara, a knez ures dvorca, onda ne
moe biti nikakvih sumnja. Samo da se nitko od njih ne probudi.
Vruina je, sunce strahovito pee, a oni su svi umorni od jueranjeg
dogaaja Svi spavaju kao usred noi.
apui govore i ekaju da ih Petar Pan pozove na trijem.
Petar Pan ekao je kneza Brandenburga i Danijela u svojoj sobici,
prepunoj svakojakih naprava, odijela i pribora za maskiranje. Obojica
su otili u kneevu odaju da se sporazumiju.
Sto, dakle veli, Danijele? - upita Brandenburg svojeg bratia.
Izigran si. Nee nikad postii bansku ast. Verbeci je to namijenio
Draeniu
U prvi se as knez osjea utuen. Dakle, nema mu pomoi. Ni kralj,
njegov ujak, ne moe ga nikako uiniti banom. Njega, kneza od
Brandenburga
Odjednom on Ijutito prokune i ree svojem bratiu:
Doi, idemo kralju. Neka se to jednom rijei. I pode preko hodnika.
Tamo su kraljeve odaje. Pokucao je i smjesta ulazi. Kralj se
razljutio na svojeg neaka to ga budi.
Moram znati, ujae, to sam ja u ovom dvorcu. Gospodar ili sluga?
Vladislav gotovo zastenje.
Nesnosan si, moj ljubimce. Kakva su to glupa pitanja? Meni niste ni
rekli da se enite. Moram to saznati od drugih. Omalovaavanu, mahne
kralj rukama: Ostavi me, moram spavati.
Recite mi. prije svega, hoe li se sutra vjenati i taj va veliki
bog Draeni?
383

n.
- Naravno, i on i ja. : "rv-t
- I vi ete dopustiti da onaj bahati glupan, upravo nitko i nita
postane toliki gospodar u Hrvatskoj?
- Koliko me mui, uro.
- Moram znati je li istina da e ga Hrvati primiti za bana.
- Valjda zna da uzima ker iz znamenite obitelji. Tko bi se usudio

prosvjedovati.
- A vi niste mogli takvu ast pribaviti svojem neaku, knezu
Brandenburgu?
- Nisi roen u ovoj zemlji.
- Da, nisam, ali kralj je moj ujak. Razumijete? Kralj po imenu, ali
nikako po vlasti.
- Ostavi me, ne mui me.
- Vi ste sluga gospodina Verbecija. Nita, nego njegov sluga. Izmuen
tim neprijatnim razgovorom, kralj se podigne i Ijutito ree:
- Mogu li ja protiv toga da se Draeni rodio u ovoj zemlji? Jesam li
kriv to je u dvorac doveo upanovu kerku i njom se eni? Jesam li
kriv da su obiteljske veze jae od svega na svijetu? Ti e me ubiti.
I sav slomljen, klone na leaj, pa onda stade moliti Danijela:
- Reci ovom ludom djetetu da ne mogu protiv Verbecija. Ne mogu protiv
obiteljskih spona koje veu Draenia s Berislaviima. To se ne da
promijeniti. upanova ki osigurala je Draeniu sve to je izgubio.
- A vi utite?
- Bjesnim, ali moram utjeti kad se tu ne da nita uiniti.
- Vidjet emo - otkree Ijutito Brandenburg pa hitro izlazi iz sobe,
a Vladislav je sretan to se tako lako oslobodio neakovih prigovora
i zaspi.
Knez se uputi ravno k Petru Panu. Blijed je. mrk i ljutit. Zatvori
vrata, stane okom u oko lakrdijau.
- Sluaj me: ono to sam sada uo. dokazuje mi da sam velika budala.
- Najzad - veli lakrdija. - Um vam se bistri kad to opaate.
- Ali ujedno velim i dosta. Dalje neu. Tolika budala ipak nisam. Ako
ve ne mogu postii ono to hou. ne elim dopustiti da mi to pred
nosom otimlje onaj bahati gad.
- A to ste nakanili?
t"t-- Ono to si mi savjetovao. r*
- * - Koliko ete asaka ostati pri toj
odluci? "
- Ne drai me, Petar Pan, jer nisam dobre volje.
- Oho, prijeti se, bit e bure, a kad istrese svoj bijes, opet e
biti pokoran, podatan i bezbrian.
Danijel prilazi blie i zabrinuto pogleda Brandenburga.
- Sasvim te ozbiljno pitam: hoe li ustrajati ili ne? Ja ne kanim
nositi na sebi zamjeru gospodina Verbecija ni Draenievu mrnju.
- Tako mi imena, vas me obojica smatrate idiotom. A ja velim:

nisam jo tako daleko. Spreman sam Draeniu pripraviti najveu
pakost koja te dade zamisliti. Idem protiv njega na ivot i smrt. Na
borbu do krvi Ja sam gospodar u ovom dvorcu.
.- Dobro, uro - veli mu Danijel - onda smo odluili?
Jest. idemo. Proklet bio ako se predomislim. Je li ti to dovoljno?

upita Petra Pana.

- Hoete 1i utjeti, knee?
- Ako hi h i tebe, onda sam odao i sebe.
-- Dakle idemo. Sad u jo potrati dolje da vidim jesu li oni otili
u umu po zelenilo.
Spusti se niza stube u dvorite du ispita jesu li potkastelan i Vencl
otili u umu. Strae mu potvrde da su upravo sad poli preko
opkopa.
Poletio je gore. Knez i Danijel ekaju na trijemu. Brandenburg je
duboko ojaen i potpuno odluan.
Ja sam potpuni luak - veli on Danijelu - kad doputam takve
nepra\ile Ja, knez i kraljev neak, pa ustupam svoje mjesto toj hulji
Ne nizato na svijetu. I tko mi to moe? Hajdemo.
Poao je ravno trijemom, ali vrlo oprezno da ne bi koga probudio.
Krenuo je s Danijelom i Petrom Panom prema sjevernoj kuli. Tu stoji
stru/a
- Maknite se - zapovijeda Brandenburg. Momci se povuku natrag.
- Idite ne treba ovdje nikakve strae.
- Gospodin Draeni nam-je naloio.
- Ali sad je odredio da se maknete - veli knez. Da momo ne bi
otili i javili Draeniu. Danijel odredi Petru Panu. da bdije nad
njima.
- ekat ete dok se ne vratim - veli Brandenburg i pokuca na Vilenina
vrata.
* * *
Slabost i iznemoglost smotala je Vilenu na postelju.
Kad je juer ostavila Draenievu sobu, klonula je bez snage.
Sve dotle dok je juer bio Jelenko u Draenievoj sobi, drala se
hrabn Strah za njegov ivot i slobodu dade njenom tijelu nadovjeansku snagu da odoli drhtanju due.
Tako je niu^l.i izdrati muenje stoje Draeni namjerno priredio
njoj. a jo^ vie Jelenku.
Ni sama nije slutila otkud joj toliko pretvaranja da Draeniu moe
prik i/iii ljubav, njenost i enju. to ga je vie obasipala
rijeima i pogledima, to se on vie trudio iznuivati jo vee izraze
ljubavi.
7n.il je sve, osjeala, vidjela. Draeni je htio Jelenka izmuiti,,
poniziti, osramotiti, izmrcvariti mu, ne samo srce, nego i ponos.
A to mu je ilo od ruke. Udarao je po njegovu ponosu, udarao

385
25


I

ga sramotno, zlonamjerno, zlurado s uitkom mukarca koji zna gdje je

taj ponos najosjetljiviji. Htio se nauivati njegove sramote.
A Vilena je bila potpuno svjesnu na kakva muila razapinje Draeni
Jelen ka.
Morao je gledati svojim oima kako on miluje Vileninu ruku i lice
one, koju je Jelenko ljubio od rane mladosti, zbog koje se bio na
maeve sa svim mladiima Turopolja, koju je oboavao kao neko velebno
bie, a koja ga je krvavo uvrijedila kad je naao odvanosti da je
zaprosi da mu bude ena. A Draeni sve to zna. I sad je Jelenko
morao gledati kako mu onu ispovijeda svoju ljubav, uzvraa stisak
ruke i poglede ljubavi. Morao je primiti ponienje okom u oko smrtnog
neprijatelja, omraenog takmaca.
Znala je koliko se Draeni naslaivao u nadama da dobije Jelenka u
svoje ruke i na muilima ga lii ivota.
Sam joj je to Draeni govorio i /uto nije prezala ni pred ime da ga
pslobodi strahovite sudbine.
Nije prezala ubiti u njegovu srcu sebe da spasi njegov ivot.
Je li uspjela? Ne moe znati. to se dogodilo kad ju je Verbeci doveo
u kulu?
Pokuala je juer izai iz kule. naglasivi da eli k vjereniku. Ali
joj etovoda nije dopustio maknuti se trijemom.
Onemoguili su joj da govori i s Petrom Panom.
Najposlije klone polumrtva na postelju. Sve je uinila to je bilo
mogue.
Uzalud je molila neka joj dovedu rimskog poslanika da se ispovijedi
za vjenanje. Rekoe joj da e se ispovijediti sutra pred oltarom,
as prije vjenanja.
Razabrala je: zarobili su je kao nikad dosad. Samo je sluavka smjela
donijeti jelo i morala je smjesta ostaviti sobu.
to moe u toj velikoj nevolji? Ni to ne moe doznati kako Draeni
sada misli o Jelenku? Je li se umirio ili nije? Zar su bile uzaludne
sve njene izjave ljubavi pred Jelenkom? Uzalud je u njemu ubila i
oprotenje?
Leei tako nemona da jo neto uini za njega, preputa se sjecanju
jueranjih dogaaja razgovara o izjavama to su pale u onom
strahovitm asu pred posteljom one nemani.
Puna joj je dua Jelenkovih izjava, rijei, smijeha. Svaka rije pada
joj na duu kao teki kamen. Jedva die od modrica to ih je primilo
njeno srce u onom groznom prizoru. Grohotan smijeh jo sad joj
odzvanja u dui. Smijeh, kad mu je Draeni rekao da je ljubio Vilenu
i prosio je.
"Govorio mi je o ljubavi kao to to govori svaki plemi lijepoj
djevojci. Dunost je mladia ljepotici rei da ju ljubi."
Je li bilo tako? Zar. uistinu?
Muklo joj jeca dua od njegovih rijei, popraenih smijehom.

Strahovito ju je boljelo njegovo poricanje da bi njegov osjeaj prema

njoj bio neka ljubav. Sve je bila samo mladenaka igra, ludost i
nita
drugo. : .
86

"to je mogao drugo reci?" - poinje se sama tjeiti. "Nije mogao
pri/mm da me ljubi."
"Moda je i sam osjetio da e ga Draeni ubiti ako govori o svojoj
ljubavi. Ne, drugo nije smio ni mogao. Kako sam glupa i sebina. Da
je govorio drukije, zapleo bi se u smrtonosnu mreu to je bila
razapeta oko njega."
"Ali taj njegov smijeh nije bio namjeten. Poznajem ja njegov smijeh.
Znam kako zvui kad se on smije podrugljivo, a kad istinski. Jest. on
se smijao iz due. On me prezire iz dna srca. Ako me tada ipak ljubio
sad me prezire kao vjerenicu izdajnike nemani."
Od velike muke i brige za njegovu sudbinu zaboravila je kako je
Draeni podlo podmetnuo da su Kuevi i njegov drug otkriveni
njezinim i/da] i ; . A ona je to morala priznati. Morala je ako nee
izdati i Vojka, i Mladena, i Stjepka i Petra Pana.
"Za sve sam njih uzela krivnju na sebe. Hoe li to koristiti Jelenku
Hoe li mi oni zahvaliti za moj samoprijegor?"
"Prcnei i c svojim priznanjem, u onom asu straha i trepeta za
Jelenka primila sam sve na sebe. Izdajstvo! to mi je bilo? Drhtale
su mi ko^ii kl je prokletnik mene oznaio kao izdajicu svojih
osloboditelja Hoe li me oni shvatiti? Braniti pred njim?"
Teke su joj slutnje izmuile duu.
"Zar e me jo okriviti?" Mukli oaj hvata se njenog srca.
Tada se sjeti svojeg ubojitog oruja. Neto joj apne da bi brzo
mogla uniii sebi kraj.
"Samo mali ubod i mojim je mukama kraj."
"to se dogodilo s Jelenkom? Samo da to doznam. Ako je Draeni
posti: i za osvetom?"
Opet se osovi na noge i ponovo zadobije snagu.
"Ne mogu umrijeti bez njegu. Kad njegu kaznim, tek onda dola/im na
red ja. I nema mi drugog izluza. Smrt me spaava nevolje. Njega
kazniti i onda sklopiti oi i vie nemu niega."
Gluho , dobu noi. Vilenu bdije. Sprema na svadbeni dan dva pokopa
Tek kad je pala ta odluka, padne u san.
* * *
Strahovitu joj muka stee srce. Nekud je vuku dolje niza stube u
dvorite u kut gdje je jednom Draeni digao bi na Jelenkovu majku,
a ona je potrala da je zatiti. I onda su tamo bila podignuta
vjeala. Jo uvijek su netaknuta. Srsi je prolaze. Ispod vjeala
spazi Jelenk , Kuevia. Htjela bi vikati, ali je stislo oko vrata.

Probudila se od strahovitog sna. Srce joj burno udara, sva je zadahtana i zaplakana.
DILniivsi glavu, spazi da je ve dan. I sunce je ve doprlo na
prozori kule.
Jfva dre, leei u potelji. Strahoviti joj san prolazi kroz kosti.
Od u> ne moe vie izdrati i skoi.

I
Jo je odjevena kao juer. Ni skinula se nije. ***
Tiho se priblii k vratima. Vani je mrtva tiina. Jesu li strae
ispred njenih vrata otile? Neko vrijeme oslukuje. kripanje oklopnika objavi joj da je uvaju.
Koje je doba?
Malo kasnije donese joj djevojka objed. Sad joj bude jasno-prolo je
ve pol dana. Jo je dijeli polovica dana i no od svadbe Pokuava
ispitivati sluavku, ali ona joj ne odgovara, ve se uri iz sobe.
"Svejedno mi je, odluila sam" - veli sama sebi.
I kao one veeri, kad su je prvi put htjeli voditi na vjenanje,
osjeti potpun mir. Dogodilo se to mu drago, uvali je ne znam kako!
nee se obazirati ni na koga. Izgovoru e se da je boli glava i zato
ne moe biti vedra. A sutra, kad svane dan i kad je odvedu u
blagovaonicu pred oltar, nai e toliko snage da im se nasmije u
lice. Bit e to posljednji njezin smijeh i posljednja objava njenog
ivota. Ti posljednji asovi neka su posveeni kazni kojom je
odluila kazniti Draenia.
"Jo u jednom pogledati u zloinako lice one nemani i onda neka
bude kraj. I njemu i meni. I da me ba kane osloboditi, ne bih to
vie prihvatila."
Sjela je k prozoru i zagledala se u modro ljetno nebo. Tiina je u
itavom dvorcu. To je ispunja zanimanjem. Zato je tako tiho ako se
sprema svadba? I ne dolazi joj nitko od Verbecija ni od Draenia.
to se to tamo dogaa?
Na to joj pitanje odgovara kucanje. Oslukuje, ali ne ustaje i ne
otvara. Zatvorili su je izvana, a ona je gurnula zasun iznutra da ne
mogu do nje.
Pritajivi se, slua hoe li uti kakav razgovor. Ponovo kucaji i
opet tiina, a zatim netko zovne Petra Pana.
To je ime digne sa sjedala, ide hitro k vratima i slua. Razabire
tono kneev glas.
- Petar Pan, idi ti, meni nee da odgovori.
Odmah nakon toga pozove Petar Pan njeno ime i zatrai da ga pusti u
sobu. Bez predomiljanja odsune Vilena vrata i ubaci mu pitanje:
- Gdje je Jelenko?
- Jelenko? - opetuje Petar Pan zaueno. - Zato pitate za njega?
- Pitam vas gdje je. Traim odgovor i nita drugo.

- Ne znam - veli Petar Pan. - U dvorcu svi tvrde da je iziao. Mladen

veli da je vojvoda traio od Verbecija neka ga smjesta puste iz
dvorca.
- Dobro, vrlo dobro. Onda je sigurno iziao - dahne ona umireno. Oni svi vjeruju da je vojvoda kardinal. Dakle, poslu-ali su ga.
To je smiruje, pa ide korak naprijed. Petra Pana obuzima Ijutina.

5,0 to opet sada znai? Kakva je to zagonetka u toj djevojci? I
tihu |C pita
Gospod K-e Vileno. ako elite, moete izii iz dvorca. ; ,
Rairenih oiju zime u njega i odluno odgovori: ... .",.
- Ne, ostajem ovdje.
- Ili sam ja lud, ili vi, gospoice. Zar niste uli to sam rekao?
- ula sam i razumjela.
- Vi, dakle, ne kanite ostaviti dvorac?
- Sutra u se vjenati s njim - odluno je izrekla te rijeci.
- Vidio sam ve svakakvih ena, ali to me udara u sljepooice. Do
avola, ito se brinem za vas kad ste odluili poi za njega. Idite do
vraga
Razljutio se i pocrvenio. Ona se okrene k njemu i gleda ga bez
rijei. Lakrdija zaboravlja svojuneuljudnost i dalje kune. Onda se
okrene k njoj i uljivo se okosi:
- Dakle, istina je. Istina je to mislimo svi mi i to misli on.
- A to misli on? to mislite vi? - dahne ona.
- Sto mislimo Ono to se jedino moe misliti.
- Recite molim vas - drhtavo moli Vilena.
- Vi se pretvarate da ste se htjeli osloboditi iz ovog dvorca. Niste
govorili istinu mladom sveeniku. Zato ste onda pristali i molili da
vas oslobodi kad ste eljeli ba protivno?
Sva je zadrhtala. Osjea da iza njegovih rijei govori Jelenko. To su
njegove misli, njegove sumnje.
- On. dakle, tako misli? - pita tiho i dre.
- Mora tako misliti jer zdrav razum ne nalazi nita tree.
- On! - uzvikne ona tiho i sklopi ruke,
- Ne razumijem vau igru. to zapravo hoete, a to neete? Brzo jer
nemam vremena
- Sutra nakon vjenanja saznat ete svi.
to emo saznati? Da ste ipak ljubili tog lupea i ne moete ga
ostaviti
Ona mu pogleda u oi iz kojih suklja bijes sumnje i ne ree nita, a
onda srdito nastavi:
U/a lu d NO hnneni / a vas. Recite, dakle: odbijate li osloboenje?
- Meni nema osloboenja.
- Zar je mogue da su ene tako slabe?
Ona ne odgovara. To ga raspali.

Jednom ste ga htjeli ubiti i vjerovali smo, a sad vidim: bilo je to

sve samo tako reeno. Sami ste se stidjeli to se ne moete odrei
tog nitkova i sve ste nas obmanuli onim otrovanim bodeom kojim ste
toboe, htjeli ubiti Draenia.
Ne kani se pred njim pravdati. Onaj kome bi htjela dokazati svoju nev
ni i ve je izvan dvorca, a to ovi misle, to joj je dvejedno. Sutra
e znati, vidjeti i on i svi drugi.
Nakoti vjenanja nee ivjeti ni on ni ona.
Uvjeren; je da samo tim inom moe dokazati Jelenku kako je mrzila
Draenia. Ako eli da joj on oprosti i zadri u svojoj dui
389

za nju osjeaj suuti, mora izvesti svoju nakanu. Nizato na svijet"
nee odustati od toga.
- to elite od mene, Petar Pan? - pita ona strogo.
- Nosim vam poruku od mladog sveenika.
- A ta poruka glasi? "- - Va otac zapovijeda vam da smjesta
ostavite ovaj dvorac.
>\ - Moj otac? Zar je mladi sveenik s njim govorio? <: - Da
nije, ne bi valjda ni znao to va otac misli. asni gospo-4b Stjepko
Brodari nosi poruku vaeg oca. Osramotit ete sve svoje
Ittljake, a najvie rod Berislavia. Oborila je glavu i hladno
odgovorila:
- Sutra nakon vjenanja znat e moj rod sve. Bit e sa mnom
"dovoljan. Draenievo ime nee ivjeti uz moje ime . . .
v- s Uzbuen sagne se k njoj i izazove je estinom svojih rijei:
- to to znai? Ubit ete ga? I sebe? To znai ovaj odgovor?
- Ostavite me, gospodine - veli odluno.
- Dakle, toliko ljubite tog ovjeka? Poto ne moete s njim fivjeti,
povest ete ga sa sobom u smrt? Ona se trgne i pogleda Petra Pana:
- To nisu vae misli. To vam je rekao Jelenko? - pita ona.
- Jest, on tako misli i on je to rekao vaim ljudima. Sad vidim da
ima pravo. Gospodin Stjepko rekao vam je to bi slijedilo da ubijete
Draenia, koliko biste nevolja navukli na sve vae zemljake. Oni
koji se nalaze u ovom dvorcu morali bi platiti va in svojom glavom.
Mirno stoji kraj njega i gleda u pod, dok on ljutilo nastavlja:
- Dosad smo mislili o vama drukije, ali sad ne mogu drugo nego
vjerovati svemu to je rekao Jelenko. Niste nikad htjeli ubiti
Draenia. Sve ste to tako prikazivali jer ne moete priznati svoju
strasnu ljubav prema tom ovjeku. Volite umrijeti jer se ne moete
otkinuti od njega. Bez njega vam nema ivota, a s njim ivjeti je
sramotno. Da nije tako, ne biste mislili poi u smrt za tog
razbojnika.
to li on to govori? Svaka mu je rije bode u njeno srce.
Nitko joj ne vjeruje. Iako bi svoj ivot dala, smatrali bi oni da je

umrla jer ne moe ivjeti bez one nemani.

ini joj se da je iznenada ostala u tami iz koje nema izlaza. Svi su
je ostavili. On je prezire i njezinu e smrt smatrati dokazom da je
ljubila Draenia.
Pred njom je, dakle, pustinja sumnje i prezira njegove due.
- Dakle, stoje? Kakav odgovor da odnese mladi sveenik vaem ocu? Ne
moet ivjeti bez te hulje? Je li?
- Takav odgovor ne moe i ne smije ponijeti mojem ocu nitko iv.
- Onda recite: to da mu odgovorim kad ne elite ostaviti ovu kuu?
- Ima li mi izlaza?
- Da nema, ne bih troio vrijeme ni uzbuenje niti bih stavljao na
kocku svoju glavu. Ali obeao sam mladom sveeniku da u vam
390


javiti fea vas otac trai: vratite se u njegovu kuu, ako neete, on
e vas prokleti.
Prol ML lj,i je, stresla se od tih rijei. Dakle, i otac misli kao i
Jelenko i Petar Pan i svi ostali? Ni svojom smru ne moe dokazati
jda mrzi tog ovjeka i da se grozi od njega? Ovim bi inom zauvijek i
u osramoena pred njim i pred ocem.
i Gospodine, ako mogu izai, spremna sam.
r Ono to u vam sada kazati iznenadit e vas, ali ne pitajte nita.
|fve je to djelo vaeg zemljaka koji radi u ime vaeg oca. Moete,
izai odmah.
- Izvest e vas sam knez Brandenburg.
Poiji . ga je zapanjeno, dok joj on tiho razlae:
- Kako smo to udesili, neka vas se ne tie. Ali upamtite: ako elite
ipak ostati i dalje u dvorcu i sutra otii s njim pred oltar i putem
houmiLL bilo kome u ovom dvorcu dati znak, poigrali biste se tv :::
vlastitih vaih zemljaka u ovom dvorcu, a i moja glava neto mi je
vrijedna.
ime bih vam zajamila da neu ni pisnuti?
- Neete ni pisnuti niti to pitati bilo koga u dvorcu. Zakunite mi
na to grobom svoje majke.
Kunem se - odgovori ona-, sva poraena i shrvana. Tim pitanju: i
traenjem zakletve razotkriva joj kako runo o njoj misli Jelenko
Kiievi. Iza lakrdijaevih rijei ona osjea njegovo mnjenje,
njegove sumnje i njegove objede. Nakon toga, to je sad ula od Petru
Pana, jasno joj je da bi svojom nakanom da umre na svadbeni dan dok l
samo protivno to je htjela postii. Umjesto da dokae svoju nevinost
i mrnju prema Draeniu, navukla bi na sebe sramotnu ljagu da umire
jer ne moe ivjeti s onim koji je toliko okaljao svoje ime.
Mot utei od te strane sablazni koja joj prijeti da se omrzne Jelen
k u Kueviu preko groba, da rastui oca nad rakom i zauvijek poknic
sramotom svoje ime.
- Dakle, gospodine, prisegla sam. to da radim?
- ujte: knez Brandenburg doi e sa svojim bratiem u ovu sobu da,
toboe, u ovim srebrnim krinjama trai neke stare dragocjeno n i
brokate koji su potrebni mladom sveeniku da priredi svet iiu oltar,.
Oni e to iznositi polagano na trijem, a vi ete dotle otii u drugu
sobu i tamo odjenuti odoru koju vam donosi mladi markiir.
Petar Pan ide k vratima, otvori ih i pozove kneza i Danijela u sohu.
Tiho apui, zapita knez Vilenu:
- Prisilili su vas da se sutra vjenate s Draeniem?
- Jest - odgovori ona.
- elite li utei tome vjenanju?
- Da, gospodine knee.
- Upamtite: nitko ne smije doznati tko vas je izveo iz dvorca.

Snebiva se. Ne sluti da se knez odluio na ovaj in u pohlepi

za -banskom asti koju eli oteti Draeniu. Ali ona ne smije nita

f
l
pitati. Zaklela se Petru Panu da nee ni pisnuti niti togod pitati.
I preputa se da rade s njom to su odluili.
Petar Pan je uputi da prieka. Markgrof Danijel uzme iz krinje neke
srebrne i bakrene ukrase, svijenjake i kutije i veliki smotani komad
brokata. S tim izlazi van. Tamo stoje momci koji su stra-arili pred
vratima. Knez ih neprestano promatra.
- Evo, nosite to smjesta rimskom poslaniku. Stoji tamo s kardinalovim
plemiem.
Poli su s drugog kraja trijema gdje ekaju Stjepko i Mladen. Poveli
su momke u blagovaonicu i zatvorili za njima vrata. Stjepko im naloi
da mu pomognu ureivati oltar.
Tako su se knez i Petar Pan oslobodili i ove dvojice.
U kuli eka Vilena. Za nekoliko asaka Danijel se vrati sa svenjem.
Petar Pan ga preda Vileni:
- Idite u drugu sobu i smjesta se odjenite, ali vrlo paljivo da
nitko ne bi mogao u vama otkriti enu. Evo, plat e vam dosizati do
zemlje. Klobuk s vizirom i odora pripada markgrofu Danijelu. Svi je u
dvorcu poznaju, uvijek je oblai kad izlazi iz dvorca. A to je vrlo
vano.
Prihvativi sveanj, protrnula je do kosti. Zar e uistinu izai
ispred ovog krova? Od te spoznaje misli joj se zamagle. Za teturala
je prema vratima druge sobe i unila. Tu baci sveanj na veliku
krinju i stade ga hitro otvarati. Ruke joj dru. Dok rastvara
sveanj i uzima odijelo, misli su joj zaokupljene jedino Jelen kom
Kueviem. Vjeruje da se nalazi daleko u Turopolju. Pustili su ga.
Oito je postigla svoju svrhu i Draenia uvjerila da ne osjea nita
za njega i tako mu je vojvoda mogao lako otvoriti vrata. Potpuno je o
tome uvjerena. Ako uspije izai, Jelen ko e saznati sve to ona eli
da mu kae.
I uhvati je elja da potri niz Turopolje i vie da bi se ulo do
neba kako ne ljubi izdajnika. A sve to je juer rekla, samo je bilo
u obranu Jelenkova ivota.
Dre, a misli joj munjevitom brzinom jure plavokosom glavom. Klecaju
joj koljena dok oblai muku odoru markgrofa Danijela. U svenju je i
prsni oklop. To je mora potpuno sakriti. Onda svee kosu i natakne na
glavu klobuk s vizirom.
Najposlije privee oko vrata plat. Sputa joj se do poda. Obua joj
je prevelika, ali to bolje. Nitko ne moe zamijetiti ensku nogu.
Ogledava se u malom zrcalu od srebra. Uvjerena je da je ni iva dua
ne moe prepoznati.

Ve je sasvim odjevena i spremna. Opasala je i ma. Onda uzme bode

koji joj je poklonila Gordana i spremi ga ispod haljetka. Tko zna,
nee li ga trebati. Ovako eka da je Petar Pan pozove.
S one strane dvorca u blagovaonici Stjepko slae oltar za kraljevo
vjenanje. Vileninu je strau uposlio. Mladen od asa do asa izlazi
i oslukuje. Njegova je zadaa da pazi da se gdjegod ne pojavi tko od
opasnih ljudi, Verbeci ili barun Pencinger. Onda promatra preko
trijema kretanje oko sjeverne kule. Tiho, neujno pohita k njemu
Petar Pan i, apuu, preda poruku za Stjepka: *<;-,<
392

- Nije htjela ostaviti dvorac dok joj nisam rekao da to eli
njezin otac
- Jelenko je u pravu. Ljubi Draenia.
Reci K asnom gospodinu da sam uinio sve to mi je naloio.
I pohitu natrag u kulu.
* * *
Vojko jo uvijek ami u zatvoru. Ne sluti koliko je vremena prolo
otkad su ga odmamili u ovaj crni mrak. Niotkuda traka svjetla. Ne
zna je li prola no ili je ve proao i dan i opet nastupila no
Zaspao je od umora i jada.
Koliko je spavao? Ni to ne moe znati. Sjedi u mraku. Mue ga misli i
ekanje. Nadao se da e mu netko donijeti jela i pia. Ve osjea
slabost od gladi. I e ga pee. Nitko ne dolazi. Tiho je oko njega
kao da iza ovog mraka nema ive due. Dvorac je mrtav poput grobne
rake.
Zar e ga ubiti glau i ei?
Onda nastoji zaboraviti na fiziku muku i dozivlje u misli Jasenku.
Gleda nje/in lik i obnavlja doivljaje u njenoj blizini u onom starom
umskom dvora;, a duom mu struji blagost. Kao da se opaja nekim
arobnim mirisom to ga uljuljava u polusan i priinja mu se da je
opet u umskom dvorcu sretan i vedar, sjedi uz ognjite oko kojega se
vrze lepava, draesna djevojka, vesela, aljiva i stroga. Zapovijeda
mu, a on posluno obavlja poslove sluge koji se osjea sretnim da joj
smije nositi vodu i pomagati u poslu to nimalo ne odgovara vitezu.
On d i se probudi, pogleda u tamu. Opet se sjeti kako je daleko od
nje i svega svijeta.
Sto . biti? Zar, uistinu, nee doi nitko da mu donese barem vode i
kruha? Onda bi barem znao je li dan ili no.
Zuri u tminu. U crnpm mraku utisnula se neka bijela crta.
"V c c mi biva slabo" - veli sam sebi - "ovo mi titra pred oima.
Zato vidim neku bijelu crtu, sasvim bijelu."
Sklapa oi. Ovako e lake umrijeti. Tko zna koliko je prolo vremena
kad je ponovo otvorio oi.
"Glava mi je teka, vrlo teka. Bijeli traak. Jao, proiruje se, ve

vidim prikaze od slabosti. Ili umirem?"

U tiini tmine, u nepominosti gubi misao za zbivanje, tone u
zaborav.
Naas opet pogleda.
"Crta se proiruje, bijela crta, sad, sad se opet suzila."
Prepao se. uje udarce svojeg srca. Ona bijela crta priinja mu se
kao slabost.
Bude mu tjeskobno. Sjeti se svoje svijee i kremena. Posegne u
haljetak izvue svjeicu i zapali.
S\j ga osvjeava, vraa mu snagu svijesti. Da, sad se opet pnbire
Gleda oko sebe. Gdje je to bila bijela crta?

"Leao sam. Bila je, dakle, na stropu. Kako je strano kad ti se u
mraku prikazuju bijele sjene."
Onda ustane i vrsto dri svijeu. Ide okolo. Zato? Juer je ve
ustanovio da ovdje nema nikakve rupe. I zrak je tako teak kao u
grobu. Dakle, nema ni mogunosti da ue traak svjetla koji bi mu
javio je li dan ili no.
Beznadno ide okolo etvorokutnim prostorom kojim je poao kad su ga
zatvorili.
Koraajui polako, osvjetljava put, trai, a zna da ne moe nita
nai. Odjednom se spotakao i gotovo pao. Neto se rui na njega.
Osvijetlio je. Na zidu su vrsto prislonjene neke stube, nalik na
ljestve. Spotaknuo se o donji kraj i gotovo su se sruile na njega.
Tome se obraduje. Tu su te udne ljestvice. Ukuani ih trebaju. Mora
netko doi da ih uzme.
I tu su cjepanice i krevine. I to treba za gorivo. Valjda e jednom
netko doi.
Nastavlja traganje, ne bi li jo neto otkrio. Nada mu se nije
ispunila.
Da ne bi potroio previe svijee, ugasi je pa opet legne na krevine
i bulji u mrak. Dugo tako gleda kad se trgne.
Sto je to? Ova bijela crta nije prikaza. Nije plod utvara, slabosti
od gladi? Ne, sada je potpuno priseban, svje i osjetljiv. Ono je
gore na stropu bijela crta, iroka kao palac, bijela, bijela. to Je?
Zraka danjeg svjetla? Otkuda? Kako? Na stropu ovog prostora? to je
gore nad ovim stropom? Trijem?
Ni asa vie ne eka. Upali svijeu, dobro je zatakne u zemlju,
potrai komadi zgodnog drveta i povue ljestve. Visoke su gotovo do
oniskog stropa.
Iskopa rupu u zemlji, podupre tako ljestve pa se onda uspinje. Udario
je glavom o niski strop. Gleda u bijelu crtu. Gleda, gleda. Nema
sumnje, to je pukotina u podu u koju se uprlo danje svjetlo. Sad je
to ve posve jasno i nedvoumno. to da radi? Dosjetio se. Silazi
Ijestvama, uzima svijeu i vraa se gore. Osvjetljuje strop ne bi li

nekako mogao pogoditi to bi moglo biti gore.

Zamalo da nije pao s Ijestava od uzbuenja. Razabrao je posve toan
etverokut izrezan u drvenom stropu. etverokut nije nita drugo nego
vrata u podu koja se diu i vode u neku prostoriju dvorca. Iz nje se
moe sii u podrum.
Bit e to nekakva prostorija za gospodarstvo ili oruarnica. Stade
pipati okolo. Takva vrata moraju imati neku daicu koja se mora
uhvatiti da se pod digne gore ili spusti. Stade traiti, ali ne nade
nita.
Onda drveni tapi gurne u pukotinu na kojoj se bijelila iroka crta.
Uzalud. Vrata ne moe ni maknuti. To mu dokazuje da vode u
neku prostoriju koja se redovito upotrebljava. Dakle, gore nije
nikakva
gospodarska soba iz koje se silazi u podrum. Bit e neka zabitna
izbica. To mu prua nadu da e izii negdje gdje ga nitko nee
opazid.
394

Ali ne moe otvoriti. Razmilja: vrata u podu nisu mu nikakva
zagonetku. Svaka kua i dvorac slue se takvim usponom i silaenjem u
pri/em l N Oito se nakupilo toliko praine da su se vrata slijepila
s okvirom u podu. Kako ih dii? Pokuava ponovo sa tapiem kopkati
tamo gdje se proiruje bijela crta, odakle dolazi svjetlost. Jasno
je: tu se daska otkrhala i nastao je mali otvor to mu je sjao u
gustom mraku dok je leao na krevinama.
Neprv- radi tapiem u strahu da e prouzroiti tropot. Oslukuje
ali gore je potpuna tiina. Odlui, dakle, uprijeti ramenima i tako
podii vrata. Odjednom osjeti kako daske nad njegovom glavom
poputaju. Zar mu netko odozgo pomae? Jest, to je nesumnjivo. Netko
odo/go die vrata.
Obu/me ga nemili osjeaj. Tko je? Hoe li pasti u ruke svojem
tamniaru i gospodarima dvorca?
Ali nema uzmaka. Dolje tamnica, gore neizvjesnost. Neka se rijei
samo sto prije te tame i neizvjesnosti to se dogodilo s Jelenkom.
Napokon su vrata popustila. Val danjeg svjetla udari mu u oi. <)>
svjetla ne vidi nita. Bole ga oi. Malo ih sklopi i opet otvara.
Gdje je to?
Iz danjeg svjetla sagnulo se k njemu muko lice. Bulje u njega s\ii
oi. Zagledao se u vrlo poznato lice. Vid mu se jo nije pri \ i L i
na sunanu svjetlost.
Neki usklik dopre mu do uha: Vi iz podzemlja?
Glas poznaje. Srce mu veselo zakuca.
- Ne vidim dobro. Povucite me.
Jake ruke uhvate ga ispod pazuha. I sam se upre. Malo napora i pod
sobom vrsto tlo. Onda pogleda u lice svojem pomagau:

- Gospodine Petar Pan, gdje sam to?

- U maloj izbici sjeverne kule. to ste radili dolje ispod ovog po u
podrumu?
Vojko opazi u kutu stisnutu pojavu u plastu i viziru.
- Tamo netko stoji. Moram s vama hitno govoriti nasamu.
- Ostanite tu i ne miite se. Petar Pan pohita u dno sobe i veli:
- Moete otii u drugu sobu, gospoice, odmah u doi.
- Prepala sam se, jo sva drem. Mislila sam da e izii neki uh a
kad tamo je gospodin Vojko.
- Nemam kad o tome raspravljati, sve je spremno, asovi su
Vilena osjea da joj lakrdija neto taji jer nema u nju vie
povjerenja, i otvori vrata pa izlazi u drugu sobu. Petar Pan se vraa
k Vojku.
- to ste traili dolje?
- Vojvoda me zatvorio.
- Udarate me u mozak. To je nevjerojatno.
- Ipak je tako. Namamio me da u u tamnici izmijeniti odijelo
elenkom.

-a - A on nije dolje u podrumu? ,,>
- Mora biti negdje u pravoj tamnici. <,"..; <- < -;.] Rekao je vojvoda?
O - Naravno, da je rekao. Inae me ne bi mogao namamiti. Sve nas je
vojvoda izdao. Jelenka sigurno nije pustio iz dvorca. Moete me
sasluati potanko?
- Priekate samo malo. Stjepko eli silom odvesti odavde upanovu
ker. Sad emo na taj opasni put. ekajte dok se ne vratim. Izvana u
zakljuati sobu, spustite opet vrata u pod.
Petar Pan hitro ode iz sobe, zaokrene velikim kljuem i uzme ga sa
sobom.
Vilena stoji usred sobe ukoena, ledena, bez rijei. Vrata na trijemu
su zatvorena. Pogledala je u oi lakrdijau. Neobino je blijed.
Svaka mu crta izraava da je sva njegova unutranjost u velikoj
napetosti. Kao da doivljava teke asove. Ve joj pitanje lebdi na
usnama, ali se sjeti da je prisegla nita ne pitati, a htjela bi
znati zato se Vojko uspeo i to je radio u prizemlju. Neizvjesni
nemir nuka je da trai razjanjenje.
- Silno sam se prepala od onog neprestanog kuckanja u podu kule.
Mislila sam da netko kri put do mene.
- Dobro da ste me pozvali. Sad je sve opet na pravom mjestu. Ali
ujte vi morate s knezom.
- On e me sam izvesti iz dvorca?
- Ne bojte se, ne ini to za volju vaeg oca. Uvjeren je da e
Draeni preko vas postati ban, a on za sebe eli tu ast. Vladajte
se prema tome. A sad evo: vi ete iz ove sobe s knezom. Sluge e vas

vidjeti. Svatko od njih mora biti uvjeren da je to markgrof Danijel.

- Stupat u koliko budem mogla, muki.
- I knez e pokriti lice vizirom, ve ovdje na trijemu da ne bude
nikome ni najmanje napadan Danijelov vizir. Zatim ete u dvoritu
sjesti na konja. Va korak i uspon na sedlu neka je vrst, siguran.
- Toga je ne bojim, vjeta sam.
- Kad izaete s one strane opkopa, vodit e vas knez samo dotle
dok ne umaknete pogledu lukavakih straa na kuli, a zatim moete
krenuti kud vas je volja.
- Nai u svoj put.
- Uklanjajte se umi to se prostire iz dvorca pa sve do Kuri-lovca
da vas ne nadu Lukavani:
- Hvala vam na savjetu. Rekoh: nai u svoj put.
Iz njegovih hladnih pouka odvie jasno proizlazi uvjerenje da s njom
ne smije govoriti povjerljivo. Podnosi to sve mirno. Zahvatila je
elja da smjesta ode ispod ovog krova i to prije stigne u dvorac
svojeg oca gdje e saznati neto o Jelenku. Odande mu eli po
glasniku poslati razjanjenje i sa sebe skinuti objede kojima se sama
ocrnjela pred njim, juer, u Draenievoj sobi.
, Petar Pan se sagne k njoj:
tii - Imali ste uza se bode koji vam je poklonila Gordana. ,, Da, i sad ga imam u haljetku. ,",..-.
96

- Molim vas ostavite bode meni.
- Da se liim jedine obrane koja mi moe pomoi?
- Vie vam nee trebati:
- Ne moete znati nee li me na trijemu zaustaviti tkogod ili moda
dolje na dvoritu.
- Ako se to dogodi, vratit u vam oruje.
- Zaklela sam se da vas neu nita pitati, ali se udim zato vam
trci i oruje kad ste u milosti gospodina Verbecija?
- Uvijek mi prijeti da izgubim milost. Lako bi me osudili na smrt to
sam se dao u slubu mladoga sveenika i vaeg oca. Knez je u vinu
brbljav, mogao bi me izdati!
Teka joj je pomisao da se lii tog oruja koje joj je prualo sve to
vrijeme neku sigurnost. Trai ga ovjek koji joj je pomogao, nastojao
K osloboditi i toliko se rtvovao zbog nje. To bi mu oruje bila napi
u I sada se Petar Pan izlae velikoj opasnosti. Sve bi mogli s n i im
uiniti. Kad Draeni sazna za njen nestanak ispod ovog krova, mogao
bi doznati da je lakrdija krivac i zacijelo bi ga osudio na
najstivismia smrt.
Vidim - ree ona - va pothvat je crna pogibelj i duna sam vam
zahvalnosti.
- Ne traim zahvalnosti, nego oruje da se zatitim u krajnjem asu.

I opet velim: ako bi vas uhvatili pred odlazak,. dobit ete oruje
natrag.
Posegnu je s unutranje strane haljetka, izvadila srebrne korice i
pruila Petru Panu. Blistavo srebro nestane u njegovoj velikoj jakoj
ruci.
Izvana se nita ne uje. Lakrdija ide k vratima i malo ih otvori.
Tiina. Jedna strana trijema je u sjeni, dok se sunce uprlo u drugu
stranu ograde i sve sijeva od vruine.
Jo nekoliko asaka i pojavi se knez potpuno odjeven za jahanje. Na
gla\i mu kaciga, na licu vizir. Dolazi prema Petru Panu i ue u sobu
- Spremna je - apne lakrdija. - Sve sam je poduio. Nee prozboriti
ni rijei. Ako to bude potrebno, odredite joj vi. U dvorcu
JO s\i sp;i\j|u.
Lakrdija se okrene i dade znak Vileni.
Prela je preko praga. Ide usporedo s knezom. Koraaju s on c strane
gdje je ve pala sjena. Vrata blagovaonice irom su se otvorila Tu se
pojavi Stjepko s dva momka koji mu pomau u poslu i briu debelu
prainu sa starih svijenjaka. To je dogovoreni znak s Petrom Panom
kako bi momci vidjeli kneza i Danijela. Ni asa ne bi mogli
posumnjati da onaj drugi nije kneev brati Danijel.
Silaze niza stube. Petar Pan stoji na trijemu iza stupa.
U dvoritu ekaju osedlani konji. Vitez Mladen stoji naslonjen na zid
izlazne kule i eka dok knez sa svojom pratnjom izae. Branden-buri:
se uspne u sedlo. Vilena ga slijedi vjeto i odluno. Oko njih momu
ekaju zapovijedi. Dvojica su odreeni da prate kneza. I oni vei
sjede na sedlu. Knez ide prvi.
397




i - A on nije dolje u podrumu? ,"> ;...
- Mora biti negdje u pravoj tamnici. </;.; .,-.. < i! - Rekao
je vojvoda?
O - Naravno, da je rekao. Inae me ne bi mogao namamiti. Sve nas je
vojvoda izdao. Jelenka sigurno nije pustio iz dvorca. Moete me
sasluati potanko?
- Priekate samo malo. Stjepko eli silom odvesti odavde upanovu
ker. Sad emo na taj opasni put. ekajte dok se ne vratim. Izvana u
zakljuati sobu, spustite opet vrata u pod.
Petar Pan hitro ode iz sobe, zaokrene velikim kljuem i uzme ga sa
sobom.
Vilena stoji usred sobe ukoena, ledena, bez rijei. Vrata na trijemu
su zatvorena. Pogledala je u oi lakrdijau. Neobino je blijed.
Svaka mu crta izraava da je sva njegova unutranjost u velikoj

napetosti. Kao da doivljava teke asove. Ve joj pitanje lebdi na

usnama, ali se sjeti da je prisegla nita ne pitati, a htjela bi
znati zato se Vojko uspeo i to je radio u prizemlju. Neizvjesni
nemir nuka je da trai razjanjenje.
- Silno sam se prepala od onog neprestanog kuckanja u podu kule.
Mislila sam da netko kri put do mene.
- Dobro da ste me pozvali. Sad je sve opet na pravom mjestu. Ali
ujte vi morate s knezom.
- On e me sam izvesti iz dvorca?
- Ne bojte se, ne ini to za volju vaeg oca. Uvjeren je da e
Draeni preko vas postati ban, a on za sebe eli tu ast. Vladajte
se prema tome. A sad evo: vi ete iz ove sobe s knezom. Sluge e vas
vidjeti. Svatko od njih mora biti uvjeren da je to markgrof Danijel.
- Stupat u koliko budem mogla, muki.
- I knez e pokriti lice vizirom, ve ovdje na trijemu da ne bude
nikome ni najmanje napadan Danijelov vizir. Zatim ete u dvoritu
sjesti na konja. Va korak i uspon na sedlu neka je vrst, siguran.
- Toga je ne bojim, vjeta sam.
- Kad izaete s one strane opkopa, vodit e vas knez samo dotle
dok ne umaknete pogledu lukavakih straa na kuli, a zatim moete
krenuti kud vas je volja. "
- Nai u svoj put.
- Uklanjajte se umi to se prostire iz dvorca pa sve do Kuri-lovca
da vas ne nadu Lukavani:
- Hvala vam na savjetu. Rekoh: nai u svoj put.
Iz njegovih hladnih pouka odvie jasno proizlazi uvjerenje da s njom
ne smije govoriti povjerljivo. Podnosi to sve mirno. Zahvatila je
elja da smjesta ode ispod ovog krova i to prije stigne u dvorac
svojeg oca gdje e saznati neto o Jelenku. Odande mu eli po
glasniku poslati razjanjenje i sa sebe skinuti objede kojima se sama
ocrnjela pred njim, juer, u Draenievoj sobi.
Petar Pan se sagne k njoj:
t.*. - Imali ste uza se bode koji vam je poklonila Gordana. u Da, i sad ga imam u haljetku. "
96

- Molim vas ostavite bode meni.
- Da se liim jedine obrane koja mi moe pomoi?
- Vie vam nee trebati:
- Ne moete znati nee li me na trijemu zaustaviti tkogod ili moda
dolje na dvoritu.
- Ako se to dogodi, vratit u vam oruje.
Zakleta sam se da vas neu nita pitati, ali se udim zaSto vam
tr.l : oruje kad ste u milosti gospodina Verbecija?
s- Uvijek mi prijeti da izgubim milost. Lako bi me osudili na smrt

to sam se dao u slubu mladoga sveenika i vaeg oca. Knez je u vinu

brbljav, mogao bi me izdati!
Teka joj je pomisao da se lii tog oruja koje joj je prualo sve to
vrijeme neku sigurnost. Trai ga ovjek koji joj je pomogao, nastojao
\c <"-K>b"diti i toliko se rtvovao zbog nje. To bi mu oruje bila
napi u I sada se Petar Pan izlae velikoj opasnosti. Sve bi mogli s
njim uiniti. Kad Draeni sazna za njen nestanak ispod ovog krova,
mogao bi doznati da je lakrdija krivac i zacijelo bi ga osudio na
najstnismm smrt.
Vidim - ree ona - va pothvat je crna pogibelj i duna sam vam
zahvalnosti.
- Ne traim zahvalnosti, nego oruje da se zatitim u krajnjem asu.
I opet velim: ako bi vas uhvatili pred odlazak,. dobit ete oruje
natrag.
Posegnula je s unutranje strane haljetka, izvadila srebrne korice i
pruila Petru Panu. Blistavo srebro nestane u njegovoj velikoj jakoj
ruci.
Izvana se nita ne uje. Lakrdija ide k vratima i malo ih otvori.
Tiina. Jedna strana trijema je u sjeni, dok se sunce uprto u drugu
stranu ograde i sve sijeva od vruine.
Jo nekoliko asaka i pojavi se knez potpuno odjeven za jahanje. Na
gla\i mu kaciga, na licu vizir. Dolazi prema Petru Panu i ue u sobu
- Spremna je - apne lakrdija. - Sve sam je poduio. Nee prozboriti
ni rijei. Ako to bude potrebno, odredite joj vi. U dvorcu
JO sVJ sp;i\;||u.
Lakrdija se okrene i dade znak Vileni.
Prela je preko praga. Ide usporedo s knezom. Koraaju s on c strane
gdje je ve pala sjena. Vrata blagovaonice irom su se otvorila Tu se
pojavi Stjepko s dva momka koji mu pomau u poslu i briu debelu
prainu sa starih svijenjaka. To je dogovoreni znak s Petrom Panom
kako bi momci vidjeli kneza i Danijela. Ni asa ne bi mogli
posumnjati da onaj drugi nije kneev brati Danijel.
Silaze niza stube. Petar Pan stoji na trijemu iza stupa.
U dvoritu ekaju osedlani konji. Vitez Mladen stoji naslonjen na zid
izlazne kule i eka dok knez sa svojom pratnjom izae. Branden-burg
se uspne u sedlo. Vilena ga slijedi vjeto i odluno. Oko njih momu
ekaju zapovijedi. Dvojica su odreeni da prate kneza. I oni ve
sjede na sedlu. Knez ide prvi.
397

Prooe pored Mladena. Ve su ispod svoda kule. Pred izlaznim vratima
knez zapita vratara:
- Je li sputen most? l - Jest, gospodaru - odgovara vratar
zabavljen bravom.
Vileni se ini da joj srce ne kuca, a ruke su joj drvene. Jedva dri

uzde.
Ve su na mostu. Pod njom duboki vodeni opkop. Osjea kao da e pasti
sa sedla u vodu. Ukoeno sjedi i grevito stie uzde, slijedivi
kneza.
Dah joj zastane. Nala se s one strane opkopa. Htjela bi potjerati
konja poput munje. Petar Pan joj je naloio neka se pokorava knezu i
ona slua.
Skrenuli su prema Kurilovcu. Dva momka ih prate. Tada se knez okrene.
Uvjerio se: dijele ga s Lukavcem visoka stabla. Ovamo vie nitko ne
moe vidjeti s gradskih kula.
I zaustavi konja pa e svojim momcima:
- Ovdje negdje u umi nalazi se potkastelan s momcima koji su otili
da donesu zelenila za ures. Pohitajte obojica onamo i recite neka,
osim grana, odreu dva lijepa mlada stabla koja emo unijeti u
blagovaonicu za ures oltara. A ti se, Ivane, vrati i javi mi jeste li
ih nali - odreuje knez svojem pouzdaniku, mladom sluzi, koji ga
uvijek posluuje u njegovoj odaji.
- Tvoj drug neka ostane u umi da pomogne potkastelanu da to bre
donese potrebno zelenilo. itav dvorac mora biti iskien kao crkva naglaava knez. - Dakle, Ivane, pouri se natrag. ekam te ovdje.
Ne mislei ni o emu drugome nego o tome da izvre zapovijed, momci
su brzo nestali u umi. Mladi se knez okrene k Vileni:
- Gospoice, moram vam neto rei: Draeni nije pitao ni mene,
gospodara Lukavca, smije li vas dovesti pod moj krov. Sve to je
uinio, bilo je protiv moje volje. Nisam vam mogao pomoi jer Draeniev ujak gospodari u mojem dvorcu kao da je sve to njegovo.
Ona potvrdi s nekoliko rijei. Malo je to zanima. Uporno promatra
kojim bi putem udarila da nae svoju kuu. Ali knezu je stalo da ba
nju pridobije za sebe kako bi ga to ljepe prikazivala svojim
zemljacima i u njih stekla za njega sklonost.
- Sve je to uinio gospodin Draeni zato da preko vas postane ban.
To mu je bila jedina elja, a i gospodinu Verbeciju. Sigurno ste to
znali?
- Da, gospodine knee, znala sam - odgovori djevojka kako ju je
uputio Petar Pan.
- Mislim da e sada vae zemljake proi volja da ga uzmu za bana?
- Nikad on nee biti u banskim dvorima ni sluga, a kamoli gospodar.
- Ako mu vai velmoe oproste? Kau da oni brzo zaborave zlo to im
tko uini.
- Nikad, do smrti njemu nema oprotenja, a ja u se pobrinuti
398

da ga naim ljudima prikazem onako kakav jest. Svi e ga prokleti jo
vie nego to su ga proklinjali dosad.
Sad je napok >: sasvim siguran da se nije uzalud upustio u taj

pothvat koji bi ga mogao stajati osvete gospodina Verbecija.

Upustio se u ovu pustolovinu potpuno pod utjecajem razlaganja Stjepka
Broda i i i Svaka njegova rije vrijedila mu je kao pisani dokument
koji mu K jasno dokazivao da bi on, knez, mogao postati ban kad ne bi
bilo Draenieve enidbe. Njegova podatnost asovitim utjecajima bila
je Stjepkovim tumaenjem gotovo zarobljena i odluio se na to
najopasnije djelo da se oslobodi takmaca na bansku ast koju smatra
jedino svojim pravom. Nije razmiljao o posljedicama.
I tako se knez osjea upravo sretan, u potpunom uvjerenju da je, ne
samo skinu s banske asti Draenia, nego sebi tim djelom osigurao
prijateljstvo onih koji odluuju o banskoj asti. Izabrat e ga /a
ban,i im doznaju to je uinio u korist upanove keri.
- Gospoice, moramo otii u selo da biste skinuli odoru mark-grofa
Daniiela Moram je ponijeti sa sobom. Momak kojemu sam rekao da se
vrati kui ui e, umjesto vas, u dvorac.
- Seljaki plemi Lektori je u Kurilovcu u prvoj kui. Smjesta
u krenuti imamu
- Sklonit u se ispod ovog hrasta i ekati da mi va glasnik donese
odijelo. Nadam se, gospoice, da neete zaboraviti da sam vas ja
oslobodio svadbe koja bi se imala obaviti sutra.
- Ne, gospodine knee, neu zaboraviti - veli ona. - Zahvaljujem vam
Odoru u vam smjesta poslati.
Ona potjera konja. Za etvrt sata stigne do kue seljakog plemia
Lektoru:.
Svi su izili u dvorite. Svatko je pod tom odorom nazrijevao l
ukavana Ona brzo digne vizir. Prolo je nekoliko trenutaka dok su u
toj ndon prepoznali upanovu kerku. Pohitali su k njoj, skinuli je s
konja i odnijeli u kuu.
- Pobjegli ste - vele seljaci. Nee li doi potjera? Spremit emo se
na obranu.
- Ne bojte se, potjere nema, barem zasada. Ali molim vas odijelo vae
xene da uzmognemo odoru poslati natrag.
ene je brzo svlae, odoru smotaju u plat, a mladi Lektori sjedne
na Vilenina konja.
Pojahao je prema uputi i naao kneza na ugovorenom mjestu. Predat mu
odoru i konja i pjeke se uputio natrag.
Ki L se pourio da stigne opet tamo gdje je ugovorio sastanak sa
>\uju i najvjernijim slugom Ivanom. Momak je ve ekao.
- Hajde brzo u grmlje pa navuci na sebe tu odoru. Ne bleji taku u
mene. Odigrat e markgrofa, ali ni ivom ovjeku ne smije o t o ti
i rijei kazati i da te sto puta pitaju.
Mladi se pouri, navue na sebe markgrofovo odijelo, uzme svoje i
sakrije ga pod plat, uspne se na konja, vizir stavi na lice i
slijedi knezu koji se najbrim kasom vraa u dvorac.
399


Preli su preko mosta u dvorite, sjahali i uspeli se stubama ravno u
kneevu sobu.
Tu ih doekuje Danijel. Zakljuali su vrata i sluga skine sa sebe
odoru i obue svoje odijelo. Knez mu jo jednom strogo naloi da
nikome nita ne kae pa ga poalje dolje.
- Verbeci e vikati kao gladan vuk, a Draeni cviljeti do kraja
ivota za svojom vjerenicom i za banskom asti - veseli se Brandenburg.
- Da nisi takva krpetina, ne bi drugi gospodarili u tvojem dvorcu, s
tvojim imetkom, jeli tvoje peenje i pili tvoje vino. A na kraju jo
i gospodare s tobom i rade na tvoju tetu. Taj Petar Pan je najumniji
ovjek na svijetu - veli Danijel.
- Imena mi moga, nikad se ne bih dosjetio da neto ovako uinim.
- Znao je lakrdija da e danas svi spavati cijeli dan od jueranje
zabave. Da nije bilo lakrdije Petra Pana i toga Kuevia, ne bi to
danas uspjelo. Vjeruj mi, uro, jedva ekam kad e taj bahati lupe
uti da mu je svadbeni dan pao u opkope, a njegova banska ast
pretvorila se u ludi san.
- Djevojka mi je rekla da nee zaboraviti moju pomo. I ba je pravo
rekao taj mladi rimski poslanik. Moram stei sklonost Hrvata, elim
li postati ban. To e im sigurno on sve kazati i vidjet e: doi e
i ponuditi da im banujem.
Roaci se dogovoraju i raspravljaju, to e sve biti. Vesele se
unaprijed Draenievoj nevolji i opajaju se nadama u kneevu buduu
bansku vlast.
- A sad hitro dolje - zovne Danijel.
Obc.r se upute u dvorite da doekaju potkastelana i etovodu
Vencla pa sami vode poslove oko ureenja dvorca.
* * *
Petar Pan primio je od Mladena vijest da su knez i Vilena sretno
preli p-. ko mosta. Zasunuo je vrata i pohitao u drugu sobu gdje ga
eka Vi jko.
Vie nije bilo traga vratima u podu. Vojko je bacio dolje ljestve,
etverokutna vrata opet spustio u okvir poda. Petar Pan jo uzme sag
to ga je gurnuo u kut i pokrije itav pod.
- Moram udesiti tako kako je bilo prije. upanova ki bila je sva
blijeda od straha, pozvala me i upozorila da netko neprestano kuca u
podu. Tada sam se sjetio da su tu sigurno u kuli vrata. Skinuo sam
sag i odmah pronaao to je. Onda mi je palo na um da bi to mogla
biti tamnica, a moda i podrum gdje su zatvorili gospodina Kuevia.
Juer je vojvoda dodue tvrdio da je govorio s Verbecijem i da e
pustiti Kuevia, ali sve to nije moglo izbrisati moju sumnju. Sad mi
brzo kaite kako ste dospjeli dolje; jer moram o tome obavijestiti
mladog sveenika i vaeg druga Mladena.

Vojko mu redom pripovijeda to je sve govorio s njim vojvoda,

400

kako ga je poslao da sie u tamnicu gdje e s Jelenkom izmijeniti
svoje odijelo i tako ga spasiti strane sudbine koju mu je odredio
Draeni.
Smrknuta ela slua Petar Pan kako ga je vojvoda poslao sa svojim
plemiima dolje, a oni su ga ostavili u mraku, pobjegli i zatvorili
/a njim vrata.
Kakva hulja - esti se Petar Pan. - Ali zato je zatvorio ba vas1
Koji je tome razlog?
- Slutim kojeta. Mogla bi tome biti uzrok princeza. Juer me pozvala
i zatraila od mene da joj na asnu rije priznam, ljubim li drugu.
Kad sam to potvrdio, otpustila me vrlo hladno.
Kako se nije pobojala da e za vas pitati gospodin Mladen i drugi I
mogli bi ga odati da nije nikakav kardinal ve varalica. Prince/a bi
izgubila svoju kraljevsku krunu.
O tom sam i ja razmiljao, ali jo u vam neto odati, gospodine
Petar Pan. Sve me strah da je vojvoda neto spleo oko mene i mojeg
oca. Vi ste poten ovjek kad nam pomaete i rei u vam: Antolkovic
o kojem se govorilo tako mnogo one veeri kod stola nije nitko drugi,
nego moj otac.
Lakuliia umukni. i udari se po elu.
Saopit u to odmah mladom sveeniku. On je pravi mudrija i sigurno
tc prozrijeti to se krije iza toga.
- Gospodine Petre Pane, recite mi kako bih mogao doprijeti u
tamnicu vi znate gdje je.
Kako ne bih znao. V drugom dvoritu. Na vratima sam naao elje/ne
preke kako sam to juer pred svima rekao. A to nesumnjivo
i.uko/u]c da je dolje zatvorena neka vrlo vana linost. Slutnja me
mui da je tamo Jelenko. Tko zna to e s njim uiniti Draeni. to
da inim? Kako da ga oslobodim? Petar Pan baci svoju kapu na pod i
prokune.
- Ako je tako, bit e zla. ekajte, gospodine, zatvorit u vas ovdje
! brzo izvijestiti o svemu naeg sveenika i Mladena da vidimo to bi
se dalo uiniti. Draeni je zatraio neka danas nastavim svoju
lakrdiju jer e i on prisustvovati. To je udno. Zapravo, morali
bismo najprije usta no\ n i; je li Kuevi u dvorcu? To je sad jedina
naa briga. upanova ki e sigurno sretno stii u svoj dvorac. Jo
je tu Kuevi. Ako jest. ne znam nije li ve pokojni. Ali priekajte.
I/aao je vrlo oprezno iz kule, pogledavi trijemom. Sjena je pala na
stupo\c pred vratima. Nitko ga ne moe opaziti ni kad bi tko i/aao
na trijem. Zakljuao je vrata i otiao u blagovaonicu.
Stjepko jo uvijek ureuje oltar, a s njim i momci koji su odreeni
da uvaju Vilenu. Lakrdija pozove k vratima Mladena i Stjepka i br/o

im priopi kako je Vojko izaao iz podruma kamo ga je /a tvori o

vojvoda.
Stjepko zapanjeno slua. Mladen smrtno problijedi. Sav preplaen tiho
usklikne.
- Mene je vojvoda poslao da pozovem na sastanak gospodina Antolkovia
k drvenom kriu to visi na velikom hrastu uz cestu.

- Vojvoda e izii na sastanak s njim? - iznenadi se Stjepko. - I
gospodin Antolkovi e doi?
- Da, doi e zajedno s Gordanom. Ako je sina zatvorio na takav
prevaran nain, zato zove oca?
Ponovo i podrobno Stjepko ispituje Mladena.
Uzalud mu mladi obnavlja ovaj razgovor s vojvodom. Nita drugo ne
moe pronai, nego da vojvoda ide na sastanak s Vojkovim ocem, i to
nasamu. Ako je sina nasilno zatvorio, moe li imati potene namjere s
ocem?
To pitanje zaokuplja Stjepka Brodarica.
- Gospodine Petar Pan, moram smjesta govoriti s Vojkom.
- Vrijeme prolazi, nai e se neprijatelji skoro probuditi, ako ve
nisu ustali. Valja, dakle, ostaviti sjevernu kulu na miru i Vojka
smjestiti drugdje. im to izvedem, evo me.
I odvede Vojka preko trijema uskim hodnikom u lakrdijaevu sobu.
Svuda vise haljine, odijela, haljeci, platevi, a po stolovima
svakovrsna liila, boice, mazila, maske ljudi i ivotinja.
Tu lakrdija ostavi svojeg tienika pa ode u blagovaonicu.
Oltar je ve namjeten i sve je pokriveno vrlo skupocjenim tkaninama
i platevima to su ih donijeli iz sjeverne kule. Namjeteni su
bakreni i srebrni ukrasi. Stjepko se sporazumije s Petrom Panom, pa
onda ree dvojici momaka koje su ovamo dovukli ispred Vileninih
vrata:
- Sad se moete vratiti na strau. Ne trebam vas vie.
Oni posluae nalog i odoe na svoje mjesto. Stoje pred vratima,
naslonjeni na ogradu trijema.
Stjepko je, meutim, s Mladenom i Petrom Panom otiao k Vojku da ga o
svemu tono ispita. Pozorno prati sve to mu pripovijeda Vojko,
obnavlja mu jueranje razgovore s vojvodom kad je nosio poruke
izmeu njegu i Jelen ka Kuevia, zatim njegov razgovor s princezom,
a najposlije kako je bio obmanjen i prevaren.
- Nema vie sumnje - veli Stjepko - vojvoda nas je izdao.
- Samo zbog Jasenke - upada Vojko.
- Tako se to ini u prvi as. Ali vojvoda ima i neku drugu osnovu jer
je Mladena poslao s porukom vaem ocu neka doe s njim nu sastanak.
Mladi je zadrhtao. Ta mu se sumnja uljala ve dolje u tamnici.
- Odvie me esto vojvoda pitao i poslije tvrdio da je sivi oklopnik
urotnik Antolkovi, a ja sam njegov sin. Osjeam da eli predati

Verbeciju i oca i mene.

Mladenove rijei jo vie potvruju tu sumnju:
- Kad je mene slao da to javim tvojem ocu, rekao mi je da e izii
iz dvorca ti, zajedno s Jelenkom Kueviem, obojica odjeveni u
lukavake odore. Sve mi je to lijepo i mirno razloio. Nisam slutio
da gospodina Antolkovia zovem u nevolju. Smjesta u pohitati iz
dvorca i javiti mu da ne doe. Stjepko upozori Mladena: .- Ako je
vojvoda, uistinu, zaigrao tako podlu igru, nee vas

pustiti iz dvorca. Ako vam, dakle, uskrate izlaz, vratite se k meni.
Tada e biti potvreno izdajstvo koje sada nasluujemo. A onda ne
znam kako bih vam mogao pomoi.
Idemo dolje - odlui Petar Pan.
- Trebalo bi zatraiti kneza neka on mladica pusti iz dvorca priapne Stjepko Petru Panu.
Mladi sveenik ostao je s Vojkom, a Mladen i Petar Pan otili su na
trijem. Preko ograde spazili su kneza i markgrofa Danijela kako se
razmahuju oko naslage zelenila i granja.
I povede Mladena niza stube, skrene ispod lukova u prizemlje pa ga
uputi da ide sam na izlaznu kulu dok on krene prema knezu i Danijelu
oko kojih se vrzu momci.
Pridola/e sluge i sluavke i zapoinju plesti vijence.
Ta dva stabla nosite gore k oltaru - odreuje knez - a ovim granjem
neka se okiti itav trijem.
Sve vie pridonose momci ispod izlazne kule granja i granica.
Petar Pan napeto eka hoe li se Mladen vratiti ili ne. Nije dugo
potrajalo. Br/im korakom dola/i prema kne/u i markgrofu i potui se:
Uzvieni knee, htio sam i ja pomoi. Znam gdje ima prekrasnog
umskog cvijea, ali me vratar ne puta.
Petar Pan stade ljutilo prigovarati:
- To je nemogue, valjda niste ovdje u zatvora? Svatko ima pravo i
dunost da pomae kititi dvorac za kraljevo vjenanje. Je li, knee9
Knez se pridrui njegovu mnjenju i poalje slugu da dovede vratara.
Kad se vratar pojavio pred knezom, ovaj ga izgrdi i zapovjedi:
- Smjesta e pustiti preko mosta ovog plemia koji hoe da pomae u
mojem poslu.
- Vaa kneevska milosti, kardinal je strogo zabranio da ne smijem iz
dvorca pustiti ni jednog jedinog ovjeka iz njegove pratnje.
Mladen i Petar Pan imali su potvrdu da je vojvoda, uistinu, zamislin
podlu prevaru. Petar Pan pokua sklonuti kneza:
- Kad bi kardmakn d\nranin htio o>ta\ni dvorac. UZCO bi konja.
- Ako je kardinal tako odredio, neu se u to mijeati. On gospodari
svojom pratnjom - naglasi knez.
Petar Pan se tome naruga svojim poalicama, a Mladen se polagano
udaljio. Tada potri uza stube i saopi Stjepku i Vojku:

- Pravo ste nasiutili, asni gospodine. Izdaja je bjelodana. Vojvoda

je zabranio da njegove ljude puste iz dvorca. Sad je sve jasno.
Oca i zahvati Vojka. Njegov e otac, dakle, na sastanak s vojvodom
koji mu je sigurno postavio zamku. Ali sad mu padne na um jo tea
sumnja:
- Ako je vojvoda mogao mene zatvoriti u tuem dvorcu, onda sam oito
ve predan Verbeciju. Kako bi mogao gospodariti u ovom dvorcu.
Nekoliko asaka Stjepko razmilja, dok su Vojko i Mladen gotovo
ukoeni pred golemom opasnosti.
403

I
"^ Onda se mladi sveenik neemu dosjeti i upozori Vojka da se dobro
sakrije iza komedijakih haljina Petra Pana, a Mladenu odredi neka
izie na trijem i tamo bude na strai. On je pak otiao ravno i
pokucao na vrata vojvodine odaje.
Vojvoda stoji okruen svojim dvoranima i upravo ispituje potkastelana i dijeli naloge:
- Dobro ste uinili. Ne treba knezu pomoi od mojih plemia. Osobito
onoga dolje ne putajte nikako iz dvorca, njega e takoer zadesiti
zasluena kazna. I on je upleten u nedostojnu urotu koju je skovao
protiv mene onaj to ga danas kanim uhvatiti.
- Knez je vratara pozvao na odgovornost, ali kad je uo va nalog, ni
asa vie nije traio da plemia pustim iz dvorca.
- Dakle, upamtite: kad se vratim sa svojim nevjernim dvora-ninom,
zatvorite ga k njegovu ortaku.
- Da mu odnesemo jela i pia?
- Rekoh ve juer: neka posti. Ali mogli biste pogledati to radi.
Neka vas prati moj pouzdanik. Taj mladi dolje odvie je drzak. Mogao
bi vas napasti, istrati iz tamnice, dobro ga poznam.
- Molim eminenciju: kljuevi su u vas.
- Da, odmah u vam izruiti.
I dade nalog svojem pouzdaniku neka uzme kljueve i sie naas s
pptkastelanom da pogledaju to radi utamnienik. I tiho uputi svojeg
ovjeka:
- Pazi, on bi vam mogao pobjei na dvorite i vikati i tako otkriti
tko sam. Lukav je i smion.
- Svezat u ga, to je najbolje.
Na kucanje jedan dvoranin otvori vrata. Stjepko se pojavi i, ne
pitajui, ulazi. Odmah opazi da je vojvoda sa svojima spreman na
odlazak, a potkastelan oito prima neke naloge. Vidi i to da njegov
dolazak vojvodi nije odvie ugodan.
Stjepko stupi k tobonjem kardinalu i smjerno ree:
- Na kneevu elju preuzeo sam dunost da uredim sve to je potrebno
za vjenanje, njegova velianstva i njene visosti.

- Vrlo sam vam zahvalan. Ovi svjetovnjaci i ne znaju to vam treba.

Tu izjavu Stjepko prihvati objeruke:
- Ni u ta nisu upueni i upravo zato elim pitati: hoe li vaa
eminencija obaviti vjenanje?
- Ne, nije mogue jer moram vriti drugu drunost kod vjenanja.
- Ali u dvorcu jo nema sveenika koji smije vriti taj sveti obred.
- Onaj koji bude vjenao Draenia, vjenat e i kralja - veli
vojvoda. - Zar jo nije stigao njegov sveenik?
- Do sada nije. Meutim, Draenieva sveenika sigurno su ve pozvali
odavna, ali tada nisu znali da e se vjenati sam kralj. Trebalo bi
ipak pozvati koju odlinu linost sa zagrebakog Kaptola. Na to
gospoda nisu ni mislila. Moda bi eminencija odredila.
- Uistinu, ovi ovdje ni na to ne misle. Odmah u to urediti. Upravo
izlazim na etnju. Poslat u nekoga na Kaptol. >
404 ...,.,

- Do veeri va glasnik nee stii onamo, ali kanonik Benko nalazi se
u Turopolju. Kad sam tamo nadzirao istragu s Turopoljcima, kanonik je
rekao da ostaje jo do nedjelje u svojoj tamonjoj kuriji.
- To bolje, odmah u pozvati da on obavi vjenanje. Vojvoda se
obradovao to e imati toliko sigurnog sveenika. Sad mu Verbed ne
moe podmetnuti krivog sveenika kojeg je danas poslijepodne otkrio
njegov pouzdanik.
Dobro. Vrlo sam vam zahvalan - veli tobonji kardinal. - Dobro ste me
uputili. Nadam se da kanonik nee odbiti.
Nikako, sam u otii k njemu i ponijeti mu vau poruku - veli
Stjepko.
Na HI ponudu vojvoda asak razmilja.
Poto vaa eminencija ide iz dvorca, pridruit u se - veli Stjepko i skrenuti kanoniku. Osim toga, moram ga zamoliti da nam pribave sve
to je potrebno za sveti obred. Nemamo niega.
- Mene vodi put drugim smjerom. elim u umi traiti hlada pa vas ne
bi mogli pratiti moji ljudi. Zatraite nekoliko momaka u k n e/a
Sve je zaposlio, eli sveano okititi dvorac, itavu no plest e
vijence. Dao je donijeti pol ume preko opkopa u dvorac - smijeei
se, bezazleno pripovijeda Stjepko. - Moda bih napisao kanoniku a
netko od vaih plemia moe ga odnijeti.
Prijedlog se vojvodi osobito svia i odmah pristane, a mladi sveenik
okrene se potkastelanu:
- Molim vas, odaberite momka koji zna gdje se nalazi kurija kanonika
Benka.
Dok Stjepko govori, opaa kako vojvodin pouzdani dvoranin nije
zadovoljan s njegovim prijedlogom i razabire koliko je uzbuen. Zato
se okrene kao da e izii, ali mu je na putu, toboe, stolica i
pokua je maknuli.

Vojvodin pouzdanik priblii se gospodaru i na talijanskom jeziku tiho

ree:
- Neemo li prije pogledati naeg utammenika?
- Neka ovaj prije odredi momka. Kanonikova prisutnost onemo-guii e
uzvienom gospodinu svaku prevaru.
Opet je Stjepku posluilo izvrsno opaanje. I dok je zabavljen
stolicom, ne poklanjaju mu panju. uo je to vojvoda govori sa
svojim dvoraninom. Odmah mu bude jasno o emu se radi.
I/iao je na trijem. Tu stoji Mladen i promatra u dvoritu kako kne/
s Danijelom izabire najljepe grane kojima e okititi trijem prvog
kata. a Petar Pan pomae.
im se pojavi Stjepko, Mladen mu dade znak pogledom i pohita k njemu:
- Verbeci je budan. Malo prije ulazio je u blagovaonicu.
- Zar sam?
- S barunom Pencingerom.
- Pourite se dolje i recite lakrdijau: vojvodin prvi dvoranin
ide dolje da vidi utamnienika. ; ...


V>; - Po svoj prilici, to nije Kuevi, nego Vojko.
. - I opazit e njegov bijeg. l
;,.: - Pourite dolje k Petru Panu. On e ve znati to da uini.
Prepun brige pohita Mladen niza stube, a Stjepko se uputi ravno
u blagovaonicu.
Verbeci se upravo divi oltaru. Ve su postavili i dva stabla s obje
strane.
Stjepko pozdravi gospodu i najavi:
- Gospodin knez elio je da oltar bude svean pa me zamolio da mu
pomognem.
- Prekrasno ste to sve ukrasili. Kako su divne ove brokatne tkanine.
I taj damast. Gdje je knez uvao te dragocjenosti - pita Pencingera.
Sam Pencinger razjasni velikau koji je zadivljen tkaninama.
- Sve su krinje u dvorcu prepune takvih plateva i haljina jo od
kralja Matijaa. Knez je sve to batinio po svojoj pokojnoj eni.
- Knez mi je sam donio te ljepote - veli Stjepko. - Sad dolje u
dvoritu pletu vijence. Sve e knez iskititi sveano.
- Da, on se u to izvanredno razumije - pripovijeda Verbeci. - Dok je
bio uz kralja na dvoru, uvijek je prireivao velike sveanosti i
maskerade. Najvee mu je veselje bilo kad je sam kitio dvorane, ulaze
i trijemove. Majstor je u tome. Ali kako vidim, i rimski poslanik
nije manje vjet?
Stjepko jedva doeka svretak njegove pohvale pa e onda
najbezazlenijim glasom:
- Preuzeo sam svu brigu oko sutranjeg vjenanja i molim dopustite mi
da napiem pismo kanoniku Benku.

I uini nekoliko koraka prema stolu gdje stoji pisai pribor.

- to javljate kanoniku? - pita Verbeci zaueno.
- Po nalogu kardinala zovem ga da sutra vjena njegovo velianstvo i
princezu.
To nemilo iznenadi Verbecija i Pencingera.
- Nije potrebno. Sveenik e stii.
- Ve je stigao - naglasi Pencinger. - Gospodin Ferenci mi je javio
da se sveenik nalazi kod njega u njegovoj sobi.
- Da, to je kardinalu ve poznato - bezazleno e Stjepko - ali on
eli odliniju linost za kraljevo vjenanje. Ve je spreman da ode
kanoniku.
- On sam? Ali kanonik nije u Turopolju.
- Uzvieni gospodin se vara. Kanonik mi je rekao da e ostati ovdje
do nedjelje. Tada e dovesti u Lukavac plemstvo na potpis pomirbenog
ugovora s Turopoljem. Sasvim sigurno se nalazi u svojoj kuriji pa
zato sam kardinal eli govoriti s njim.
- O tom mi juer ni rijei nije rekao, a mi smo ugovorili vjenanje
za danas. Ali nije potrebno, ja sam se probinuo za sveenika. Recite
mu to, barune - tjera velika svojeg katelana.
- Uzalud se trudite - primijeti Stjepko. - Rekao sam kardinalu neka
on vjena kralja. Ali on veli da mora preuzeti drugu dunost.

a ne eli da tko drugi vjena princezu, ve jedino kanonik Benko. To
smatram posve opravdanim. Kralja moe vjenati samo biskup, a kako
biskupa nema, mora biti kanonik. Uostalom, kardinal je ve dao
oscdl.tti konje i spreman je za odlazak.
Dok im tako objanjava, sprema pergamenu da pie, ali vrlo dobro za
pa za koliko sve to budimskog velikaa uzrujava i kako izmjenjuje
poglede s katelanom. Zatim mu brzo udreuje:
- Idite, recite mu da imamo kanonika.
- On je ve prispio i odmara se. Pohitajte k Ferenciju neka se
"preasni" ide pokloniti kardinalu.
Nekoliku rijeei kojima je vojvoda odgovorio svojem pouzdaniku u
njegovoj sobi ostalo je u Stjepkovom uhu i sada hitro hvata vezu
izmeu Verbecijeva uzbuenja i vojvodinih rijei. I dok barun izlazi,
Stjepko se odlui na vratoloman in.
Pristupio je Verbeciju, pa onda posve ravnoduno zapone:
- Uzvieni gospodine, zahvalio sam se knezu na gostoprimstvu. U
nedjelju putujem. Nakon vjenanja princeze Olive s kraljem nemam vie
druge dn/i i u, nego da obavijestim u Rimu kako ste sve rijeili
vjenanjem.
- Da, izvijestite tako. Sutra ete sve gledati svojim oima.
- Dunost mi nalae da vam neto saopim, ako mi uzvieni gospodin
dopusti. Stvar je vrlo kakljiva i neugodna . . .
- Za mene oito nije? - pita velika sa zanimanjem. L- Vaoj milosti

ne moe biti na tetu, ali svakako nekome drugome

- U ovom dvorcu?
- Ni sam ne znam. Dok sam sjedio u ovoj sobi, moja su vrata bila
otvorena. Bez moje volje uo sam razgovor nekih princezinih ljudi pa
me silno iznenadilo . . .
- To bi me vrlo zanimalo, gospodine. Molim vas recite mi to su
govorili.
- Vjerujem da nita nije istinito, ali ne zna se. Moda bi ipak mogli
stradati nevini ljudi.
- Molim vas, recite mi to je.
- Iz razgovora koji su vodili sasvim tiho, ali ipak vrlo neoprezno,
razabrati sam da je princeza nekoga iz svoje pratnje odabrala za
svojeg ljubimca, ali taj mladi plemi nije prihvatio tu lijepu
priliku ve je princezi rekao da ljubi drugu. To je navodno lijepu
Olivu razjarilo i skovala je osvetu. Naravno, sve to moe biti
brbljarija, Opetujem
- Naravno, ali je vrlo zanimljivo. Kakvu je to osvetu zasnovala?
- One veeri kad je neki ovjek javio vaoj milosti da se Antol-kovi
nalazi u Turopolju . . .
- I krije se pod imenom sivi oklopnik? Je li?
- Da, tako je bilo. Princeza je sluala kako vi pripovijedate da se
taj neki urotnik skrivao u Italiji, a ima i sina. I tako su
pripovijedali princezini dvorani da je to njoj posluilo za osvetu.
Ona e svojeg odabranika, koji nije prihvatio njeno srce, iz osvete
predati vama pod
407

te
imenom sina onog urotnika koji se usudio stupiti u njenu slubu, a da
to prije nije slutila. Naravno, to je tako nevjerojatno, ali nikad se
ne zna.
Od velikog uda debele velikaeve ake udarale su po ugojenim
bedrima. I on upadne s pitanjem:
- Moda je rekla da e predati i oca?
- Neto su govorili i o ocu. uo sam samo nekoliko rijei. Oca bi
imao odglumiti neki ovjek, ali nisam mogao razabrati tko, jer su
prekinuli razgovor, zvala ih je princezina dvoranka. Svakako e to
biti izmiljotina dvorana, ipak sam duan rei vam.
- Moda i nije izmiljotina. Ve dugo opaam kako princeza baca vrele
poglede onom pristalom smedem mladiu to uvijek stoji iza kardinala.
- Ne dajte se zavesti onim to sam uo, no meni se inilo da mi
dunost nalae sprijeiti da netko ne strada zbog osvete odbijene
ene.
- Uinili ste mi neprocjenjivu uslugu.
- Valjda ne kani uzvieni gospodin odgoditi vjenanje?

- Jest, to u uiniti.
- Moda je sve samo fantazija dvorana. Trebalo bi to ustanoviti. Ali
ako uzvieni gospodin izravno upita princezu ili kardinala, nanijet
e im uvredu. I meni e biti vrlo neugodno. Valjalo bi to ispitati
mimo princeze . . .
- Ve mi je sasvim jasno. Razumijem princezinu ponudu. Vi ete se
uvjeriti da se princeza posluila drskim iznuivanjem vjenanja ...
Stjepko zakima glavom i vrlo ozbiljno opomene velikaa:
- Priopio sam vam to samo zbog nepoznatog mladia koji bi mogao
ovako nevino stradati ako u toj prii ima istine.
- Sve je istina, asni gospodine. Samo se udim kako bi se kardinal
mogao dati u takvu prevaru.
- Vjerojatno on ne zna nita o tome. ;"..>.
- Naprotiv, zna vrlo dobro. Sve on zna.
- Ne bih smio dopustiti takve sumnje, ali moda ...
- Opaam da vi znate mnogo vie, a razumljivo je. Poznajete njihov
jezik, uvijek se neto nauje. Vama je mnogo vie poznato. Molim
iskaite mi veliku dobrotu: razotkrijte mi sve.
Na tu molbu Stjepko jo uvijek ne da odgovor. Oslukuje u hodnik,
odakle do uha dopiru glasovi.
- Eno, kardinal odlazi kanoniku.
Nekoliko koraka i Verbeci se priblii vratima i proviri. Napolju su
katelan i kardinalov pouzdanik u ivom razgovoru.
- Njegova eminencija jo danas mora do kanonika - naglaava vojvodin
dvoranin otro.
- Kanonik je ve u dvorcu, ne moe se sada zvati drugi. To bi
uvrijedilo naeg gospodina. On e se smjesta pokloniti kardinalu,
priekajte samo asak. Smjesta u obavijestiti uzvienog gospodina.
I ostavi ga na trijemu pa pode u blagovaonicu.
Stjepko se uini kao da se potpuno zadubio u pisanje. Verbeci je
408

uo prepirku i zarumeni se od bijesa.
- uo sam to ste s njim govorili. to je tamo radio potka-stelanV
Vidio sam ga kako stoji uz kardinalova dvoranina.
- Jo vie nego to - odgovara barun. - Iziao je taj moj pou/danik
kardinalove sobe i kad je opazio mene, sav se smeo. Nije /n u o
odgovoriti na moj upit to je traio tamo.
- Gle, gospodin potkastelan ve se sada ulaguje buduoj kraljici i
slui kardinalu, a da i ne pita nas. Ali sad je vanije da zaustavite
kardinalu po svaku cijenu.
- Kako? Ne mogu opet ustvrditi da je most pokvaren kao to smo
uinili jo prekjuer.
- to mu je odjednom palo na um da se brine za sveenika koji e
obaviti vjenanje? Juer o tome nije bilo govora.

Verbeci je uvjeren da mu kardinal uskrauje povjerenje. Boji se

prevare pri vjenanju, ali kako se mogao tome domisliti? Moda je
ipak prchivo pristao na vjenanje u elji da to prije dobije u ruke
AntolL-,u.i Sam sebe kori zbog toga, ali sad je prekasno. to da
uini?
- Probudite kralja. Moram s njim govoriti da se vjenanje odgodi.
- Nee vam izruiti Antolkovia - upozori katelan.
- Nije to ni kanio. Princeza ga je htjela prevariti i samo iznuditi
vjenanje.
- Ali, uzvieni gospodine, otkud vam ta misao?
- uo sam razgovor kardinalovih dvorana, ali sad nema druge. Idite
kralju i recite to mu poruujem. Smjesta u doi i ja, a kardinalov
u pratnju jo zadrite.
Barun jo oklijeva i ponovo pita velikaa:
- Jeste li potpuno sigurni da vam je princeza htjela podmetnuti nekog
drugog? Kako bi to izvela, a da vi ne biste opazili?
Stjepko osjea pogibelj od Pencingera i eka to e odgovoriti
Verbeci. Odgovor ga je zadovoljio.
- Lukava je princeza sigurno sve proraunata - veli uzvieni
gospodin. - Ako bih ja prigovorio da to nije Antolkovi, mogla bi
rei da se on promijenio. Za deset godina to ga nisam vidio, to je
lako mogue, a njegova se sina i ne sjeam. Danas me nekoliko puta
spopalo pitanje zato se princeza tako pourila i smjesta zatraila
\jencanje, nudei mi takvu ucjenu. Eto odgovora. Htjela me prevariti.
- Bila bi zasluila da ju je vjenao gospodin Rupreht, tako bi dobila
zasluenu kaznu kad bi se razotkrila vaa varka.
- Nije vrijedno. Kardinal e me optuiti u Rimu, a zato kad sada
znam za prevaru.
- Na to ste valjda bili spremni kad ste zamislili tu komediju.
- Ipak mi je milije da se ta komedija ne odigra. Idite kralju.
Gospodin kardinal neka dovede itav Kaptol, odgodit u vjenanje.
Recite kardinalu da elim s njim progovoriti nekoliko rijei, neka me
malo prieka.
Barun odlazi. Stjepko je sasvim udubljen u pisanje. Premda je Verbeci
sa svojim pouzdanikom razgovarao poluglasno Stjepko je bio
409

uvjeren da mu preuzvieni gospodin nije kanio zatajiti to govori s
barunom. I im je barun iziao, krene on k njemu:
- Malo prije sam opazio, a to sam vam i spomenuo, da mi niste kazali
sve. Molim vas ne zatajite mi nita.
Tu je molbu Stjepko oekivao. Ozbiljno pogleda dravnika i jo
ozbiljnije primijeti:
- Vrlo mi je neugodno to sam ionako svojom izjavom pridonio tako
velikom preokretu u vaim osnovama, naime, odgodu vjenanja.

- Taj je preokret u korist kralja i kraljevstva. Bit emo vam

neizmjerno zahvalni.
- Otklanjam svaku zahvalnost jer kako rekoh: bojao sam se da e
osvetljivost ene bilo kojeg mladog nevinog ovjeka dovesti u grdnu
sumnju. A kad bih jo vie rekao, sve ostalo, ne znam to bi se moglo
dogoditi . . .
Nestrpljivi Verbeci ne zna, trai li taj mladi ovjek svojim
izmotavanjem to veu nagradu, ili se boji neega drugog. I pita ga:
- Traite li kakvo jamstvo za ono to biste mi mogli saopiti?
- Ako bezuvjetno od mene traite da vam nita ne zatajim, onda traim
samo jedno jamstvo.
- A to bi bilo?
- Vau zakletvu i asnu rije da kardinalu neete odati od koga ste
to saznali. Ako ono to sam uo nije istina, mogao bi me kardinal
teko optuiti u Rimu. Ako se pak dokae da je tako kako sam uo,
onda bih mogao biti nian osvete.
Opreznost mladog ovjeka pobuuje u njemu slutnje da mu ima rei
neto veliko i izvanredno vano.
I pristupi sasvim blizu k njemu i poloi svoju ruku u njegovu:
- Kunem se na ivot svojeg neaka i zadajem asnu rije: nitko nee
saznati to ste mi rekli. Ali vas molim jo jednom: ne zatajite mi
nita.
Stjepko ustane i povede Verbecija pod svod prozora pa e onda
sveanim glasom i ozbiljna izraaja lica:
- I opet velim: ne znam je li sve onako kako sam uo. Juer je bilo
dosta lakrdija u ovoj dvorani. Ljudi su se ponapili. Nisam mogao
sudjelovati u tim ludorijama pa sam sve promatrao, uo tu i tamo
razgovore i tihu izmjenu rijei i mnjenja. I tako sam nauo vrlo
udnu stvar .. .
Verbecijevo lice puno je napetosti. Nasluuje neto sudbonosno.
- Kardinalovi dvorani govorili su meusobno o princezi i njezinu
bratiu Hipolitu koji je rtvovao svoju bradu da se moe uvui u ovaj
dvorac.
- to velite? - uzvikne Verbeci, uhvativi Stjepka za ruku. - Taj se
uvukao meu dvorane?
Stjepko malo uuti, slegne ramenima, a dravnik ga gotovo skopljenih
ruku moli:
- Nisam li se zakleo na ivot svojeg neaka?
- Po njihovu sam razgovoru saznao da taj kardinal nije nitko drugi
nego vojvoda Hipolit. -*>v ,<-,- ,,u"-,<..."ixj*.**;>- t--
410

pi"
Stjepku se inilo da e uzvienog gospodina zaprepatenje baciti
na zemlju. Problijedio je, zanijemio, zinuo i ostao nekoliko

trenutaka nepomian. To oito nije oekivao ni u snu.

- Taj kardinal? Nije kardinal, nego vojvoda Hipolit?
- Ne znam, ali to su oni meusobno govorili i neprestano usobno
oslovljavali kardinala kao vojvodu Hipolita.
Velika se zaljuljao i rairio debele ruke, ne nalazei drugog naina
da izrazi srdbu i zgraanje.
- Doao je ovamo kao kardinal i Hipolitov prijatelj, u ime odlinih
rimskih linosti, od svete stolice koji se zauzimaju za Hipolita i
princezu, za njihovu ostavtinu. Mene i kralja prestraio je i
iznudio pristanak da Olivu uinimo kraljicom.
- Rekao sam u poetku, uzvieni gospodine, samo sam uo govoriti meu
tim dvoranima i samo toliko velim koliko sam uo i razumio. Ni rijei
vie ni manje.
- Vi ste me spasili iz ruku duha kraljice Beatrice. To je razumljivo,
sasvim razumljivo. Ja, budala, pregledao sam sve te svjetovne kretnje
i rijei koje su izmakle tom tobonjem kardinalu. Sad je razumljiva i
ta prevara koju je poduzela princeza. Pravi kardinal ne bi pristao na
takvu varku. Mladi prijatelju, vi ste moj i kraljev spasitelj.
Oslobodili ste nas neprocjenjive muke i brige. Pod pritiskom tog
kardinala morali smo pristati na vjenanje u jesen, morali smo
gledati kako se oni epire u tom dvorcu.
Provalila je bujica rijei od sjecanja, usporedbi, a sve je
potvrivalo Stjepkovo otkrie.
- Trebalo bi to mirno i pametno izvidjeti - veli Stjepko. - Vi ste
pronicavi pa ete ispitati koliko je u tome istine.
- Sto da ispitujemo kad je sve to jasno. Vama se nije inilo od
poetka da to nije kardinal Rolando?
- Lako je takvoj linosti prikazati se onim to nije. Vi ete sve to
pronai. Ne kanim vam savjetovati, ah bilo bi vrlo shodno da ga ne
pustite s oka, ne dopustite mu da izie iz dvorca. Tko zna s kim je
danas urekao sastanak i tko zna to kani uiniti izvan ovih zidina da
bi vas doveo u stupicu iz koje ne biste mogli natrag, ili biste barem
imali tekih okapanja zbog odgode vjenanja. Do danas on nije
izlazio, a sad odjednom hoe da ide, navodno, da se proee u
hladovitoj umi. To se, uistinu, ini sumnjivo.
Stjepko eka dojam svojeg savjeta. Verbeci ustukne:
- ovjek koji je mogao zavarati mene na takav nain, mene tako lukavu
staru liju, uistinu moe sve. Tko zna kakvog on ima saveznika. Moda
je nekoga doveo iz svoje domovine da me uhvate za vrat?
- I mogao bi ga uveer bez vae dozvole uvesti u dvorac. Ispitajte o
tome potkastelana. N"to e znati.
Ve je i Verbeci sam odluio da to uini. I smjesta pohita
k vratima, naloi slugama koji su kitili zelenilom trijem da dozovu
potkastelana. .-. . . j ^ < ...
411


: ekajui, razgovara sa Stjepkom o otkriu koje mu se ini
strahovitom zasjedom.
Zadahtan dohitao je potkastelan. Gledajui otro u oi potkaste-lanu,
Verbeci ga gotovo napadne:
- Bio si nekoliko puta tajno u kardinalovoj sobi? to ti je naloio?
Znam sve. Ako zataji, tvoja sudbina je zavrena.
Nekoliko asaka potkastelan ne moe do rijei, a zatim stade mucati:
- Samo mi je naloio da ga doekam u gradu pod izlaznom kulom kad
bude dolazio . . .
- I nekog e dovesti sa sobom? Je li?
- Da - promuca potkastelan, drui od straha jer je Verbeci to ve
doznao.
- I nagradio te za to?
- Mislio sam da je to sve po elji vae milosti . . .
- Zato nisi o tome govorio katelanu?
- Spavao je do malo prije. Nisam imao kad i tako sam mislio da on sve
zna.
- Ni jednog koraka nee vie uiniti s one strane trijema gdje su
kardinal, princeza i njegovi ljudi. Ostat e napolju ispred mojih
vrata i ekati dok ti ne odredim posao.
Verbeci ostavi otvorena vrata i pogleda za potkastelanom koji se
udaljio po njegovoj zapovijedi, a zatim pozove momke i poalje odmah
po baruna Pencingera. Tada se ponovo vrati k Stjepku i prui mu ruku:
- Stotinu vam puta hvala. Sve u preuzeti u svoje ruke i uinit u se
kao da vas i ne vidim. Sad je sve jasno: prevarili su me, a ja u im
vratiti kao to se dolikuje.
Katelan je odmah stigao na njegov poziv, a on mu naloi:
- Idite smjesta dolje. Postavite strae. Kardinal ne moe iz dvorca a
ni njegovi ljudi. Recite mu ovako: Turopoljci su se pobunili protiv
Lukavca i utaborili u umi nasuprot dvorcu. Ako tko izae iz dvorca,
napast e ga nekoliko stotina plemia i seljaka koji vrebaju s one
strane opkopa u gustoj umi. To isto kazat u mu i ja, a potkastelana
odvedite u oruarnicu i zatvorite ga.
- to se dogodilo? - udi se barun.
- Sve u vam kasnije saopiti. Sad se drite kao da smo svi ugroeni
i nitko od nas ne smije preko opkopa. Hajdemo zajedno kardinalu. To
e biti najbolje.
Kad su obojica izili, Stjepko ostavi polagano dvoranu pa se uputi u
lakrdijaevu sobu. Tamo nae Vojka i Mladena.
- Vojvoda nee na sastanak s Antolkoviem.
- to ste uinili? - upita Vojko bez daha.
- Ono to sam morao uiniti da spasim glavu vaeg oca, a i vau.
Vojvoda nas je izdao. Mi smo mu samo vratili da spasimo dva potena
ivota.

Saopio im je ukratko to je rekao Verbeciju, a zatim odredi Mladenu

neka sie dolje i obavijesti Petra Pana.

Potrao je uskim tamnim hodnikom. Stigavi na trijem, uspori korake
pa onda ide u dvorite.
Dolje su jo uvijek knez i Danijel. Ne usuuju se u prvi kat Svakog
asa oekuju da cc se otkriti nestanak upanove keri i nekako se
sigurnije osjeaju u dvoritu. Da to vie prikriju svoju krivnju,
razmahuli su se u poslu. Knez Brandenburg nauio je momke i sluavke
kako se pletu vijenci, izabire grane i granice i alje ih gore na
trijem Ali Petra Pana nema. Mladen ga stade traiti.
Otkrio ga je pred zatvorenim vratima. U prizemlju sjedi i plete
vijence s momcima. Pogledali su se. Petar Pan namigne Mladenu.
Pribliio mu se. Lakrdija mu tiho priopi:
- Iza ovih vrata bio je Vojko. Ja sam tu odabrao svoje sjedite i
neu se odavde maknuti. Potkastelan je doao s vojvodinim plemiem
ali videi mene, opet su se vratili. Tako u sjediti ovdje na strai.
- Dobro ste uinili, ali jo je bolje uinio Stjepko Brodari.
I obavijestio ga to se dogodilo gore. Petar Pan zazvidi kao uvijek
kad je neto naroito vano uinio ili doznao. I mirne okom pa e
onda, smijeei se:
- Juer se odigrala lakrdija koju je napisala dvorska budala Petar
Pan. Danas e se odigrati lakrdija koju je napisalo vie dvorskih
budala u ovom dvorcu. Sve mislim da e se potui za slavu. Ja u se
sniziti na gledaoca.
- Moda i neete pasti tako nisko - odgovori Mladen. - Osjeam da
emo svi mi dobiti svoje uloge.
- Samo je pitanje tko e biti glavni junak? Ujak ili neak? Ba sam
znatieljan za taj igrokaz.
Premda je Petar Pan doznao da je potkastelan zatvoren, a kardinalu je
onemoguen izlaz iz dvorca, ipak je odluio da ostane pred vratima i
vrlo marljivo nastavi plesti vijence.
- A vi budite brzptea. Donosite mi zelenilo pa nosite gore na
trijem, tako emo imati neprestano vezu izmeu svih naih bojita.
XT LOVU ZA BLAGOM
Luciev etovoa primio je kneevu zapovijed da ide s potkastelanom u
umu po zelenilo, naoko mrzovoljan. Naprotiv, u dnu due vrlo je
radostan slijedio ostale u umu, nasjekao dosta granja i s momcima
odnio u dvorac. -Zatim je uzjahao konja i vratio se u umu
potkastelanu koji je tamo nadgledao posao.
- Moram otii u Turopolje - javi mu Vencl - znate da mi je uzvieni
gospodin naloio neka neto saznam o sivom oklopniku, a ovih dana
nije smio nitko izai iz dvorca.
Potkastelan ga ne moe zaustaviti u tako vanom poslu.
Sam samcat, prolazi etovoa umom. U okrugloj lukavoj glavi


stvaraju se osnove. Od one veeri, kad je Verbeci najavio to zna o
Antolkoviu i njegovu sinu, neprestano mu kopa u dui obeanje
uzvienog gospodina Verbecija. Istina, visoki gospodin bio je neto
pripit, ali to etovou nimalo ne zabrinjava. Obeao mu je itavo
imanje i plemstvo ako mu dovede u ake Antolkovia i sina. Kako bi
bilo da mu i to pode po srei?
"Kad sam ono u umi leao u skrovitu, pala mi je srea u krilo kao
zrela kruka. Sluao sam razgovor sivog oklopnika s gospodaricom
Brezovice. Naao sam, dakle, sreu na putu. Ne bih li je moda i sada
sreo? Da onako iznenada nalutam na sivog oklopnika kao tada, slijedio
bih ga na kraj Turopolja i doznao gdje obitava."
Zaustavi konja. Sluaj tamo u umi raspiruje u njemu nade da bi se
mogla opet desiti takva lovina. Sad se neemu domisli. Skrene konja
na drugu stranu prema cesti koja iz Lukavca vodi u Turopolje. Valja
mu se drati vie puta kojim prolaze ljudi. Moda bi tamo naiao na
dno to trai.
"Ako mi taj sivi oklopnik i ne bi pao u krilo, moram poi Turopoljem.
Dobro sam prodao Kuevia, a sad imam i monji jo hrvatskog
kraljevia. I njega u dobro prodati. Ba zato moram pro-jahati uz
nekoliko sela i uz nekoliko plemikih dvoraca. Samo tako mogu kazatKu
Lukavcu da sam bio s onim plemiem koji mi je prodao Kuevia. Taj
isti udario mi je cijenu za kraljevia. Naravno, nakon sat-dva vratit
u se i onda mogu dokazati gospodarima da sam se opet sreo s tim
plemiem i on je zatraio ucjenu."
Razmilja kako e se vratiti u Lukavac sav izvan sebe i priopiti
veliku vijest kako je neki plemi s njim urekao sastanak i spreman je
otkriti gdje se nalazi kraljevi kojega toliko trae. I razmilja:
"Da to kaem Draeniu ili njegovu ujaku? Ne bi li bilo bolje kazati
samom kralju? On e sigurno dati vie negoli ova dvojica. Kralju
smeta kraljevi vie nego njima."
Srce mu klie od radosti. Nakon Kuevia predstavlja kraljevi gotovu
imovinu. Za nj se vie ne treba ni muiti. Ali kako bi doznao gdje se
nalazi sivi oklopnik? Da poe malo prema Turopolju, ravno u
Kurilovac, ili moda u Veliku Mlaku ili u Goricu?
"Dok Luci zarobljen i ranjen lei negdje u Turopolju, ja se uspinjem
preko njega sve do imanja i plemstva."
Ni sunce gore nije tako sigurno svojeg bivstva kao to je on siguran
velike naplate koju e dobiti im otvori usta. Dat e mu dukate, a on
se vraa u Turopolje kao da nosi novac svojem savezniku.
"Lako je meni kazati: kraljevi se nalazi u Brezovici. Kakvi mi to
tajni duhovi pomau?" - udi se on, pun radosti, i nastavlja jahati
umom, drei se uvijek blizu ceste.
"Trait u najmanje dvije stotine dukata. Valjda je toliko vrijedan
taj kraljevi. A ako ne dadu toliko, rei u: moram plemia sklonuti

na nie".
Odjednom mu se priini da kroz granje lepra bijelo pero na neijem
klobuku to uzmie cestom koja vodi od Lukavca prema Kurilovcu. Tko
bi to mogao biti? Slijedi ga, skriven gustim granjem

drvea i grmlja. Tamo gdje je grmlje rjee opazi dva jahaa.
- Knez i markgrof Danijel? I posve sami? A gdje im je pratnja?
Ogledava se. Nema nikakvih momaka. Jo uvijek nije vidio da bi
izlazili ovako sami. Vrlo oprezno upravlja konja i spazi da su oni
stali Neto razgovaraju. Knez se vraa, a Danijel ide trkom dalje.
"Valjda ne kani ii u potragu za sivim oklopnikom?"
Smjesta se raa sumnja da mu netko kani oteti blago za kojim se on
trmli I slijedi Danijela.
Ne moe tako hitro za njim kroz umu kao to on uzmie naprijed
cestom. Ipak ga dri na oku.
"Zaokrenuo je putem prema kuama s lijeve strane ceste. to ima
tamo?"
Sve je znatieljni)!.
Sun; je rjea i lake ga slijedi. Tada mu padne na um dobra misao.
Priblii se cesti i pogleda natrag. Knez ide ravno u Lukavac i uri
se. Tu mu, dakle, ne prijeti pogibelj i potjera konja preko ceste na
drugu stranu u mladu umu. Tamo e presjei Danijelu put i stii
prije njega. Slijedit e ga dalje da vidi kamo on to ide.
Dobro je raunao. Onaj kojeg progoni ostao je iza njega, dok je on
ve nasuprot selu. Topot konja pokazuje da je markgrof usporio trku I
sasvim se zaustavio. etovoa sie sa sedla, svee konja o stablo pa
se ulja nasuprot selu.
Sakrio se uz rub ceste iza stabla i grmlja. Danijel utjera konja u
dvorite seljakog plemia Lektorica. Nekoliko ljudi izie, as bulje
u njega, onda svi priskoe k jahau, skidaju ga dolje i vode u kuu.
Sto to moe biti? Otkud on ovdje ima prijatelja? to li e to biti.
eka pritajen, kad iz kue izae momak, nosei sveanj. Prepoznaje
Danijelov modri plat. Neto su u nj zamotali. S kraja vise rukavi.
To bi mogla biti njegova odora, isto tako modra. Momak na cesti skoi
na Danijelova konja i sa svenjem pojuri naprijed. etovoa ga ne
slijedi. Obu/ima ga elja da sazna zastoje taj markgrof ostao u kui,
zato je poslao natrag odijelo i zato su ga oni primili tako
prijateljski?
"Zar bi to netko drugi mogao doi iz Lukavca u njegovoj odori?"
To mu se ini nemoguim, ali vidio je svojim oima jahaa u
markgrofovu odijelu. I stas odgovara, samo se taj jaha udno zamotao
u plat, u to popodnevno doba kad sve ari od vruine.
Ogleda svoju odoru. Nema smedeg haljetka ni klobuka koji bi ljudima
mogao navijestiti da je Lukavanin. Izaao je po zelenilo u tronim
hlaama i koulji, s nekim poderanim eirom, a za Turopolje nije

htio oblaiti lukavako odijelo.

Izlazi oprezno iz grmlja na cestu, krene koraajui polagano i
zaokrene u dvorite. Nitko ne zna to se krije u tom poderanom
odijelu. Ljudi su se oito skupili oko onoga u kui jer ne dolaze.
Bc/ ikak\a straha priblii se. Na prozor i otvorena vrata padaju
poklici uenja, pitanja i raspravljanja. Ispod rastvorenog prozora
sputa se na zemlju kao da spava i prisluhne:

l
i
- Moramo smjesta javiti gospodinu upanu da ste se oslobodili ivca veli neki muki glas.
- Sama elim kui, i to odmah. Jo imam toliko snage. 1 - Pjeice
ne moete, a uzjahati konja u seljakom enskom odijelu bilo bi
odvie napadno. Svatko bi gledao za vama, gospoice. I slabi ste.
Posluajte mene. Smjesta u javiti u dvorac vaem ocu.
Zapanjen Vencl jedva shvaa to se dogaa. Je li pravo uo, ili mu se
u glavi muti?
- Sinko, pohitaj smjesta gospodinu upanu i reci da mu je ki ovog
asa dojahala iz Lukavca. Uzmi konja i tjeraj to bre moe.
etovou oblijeva znoj. Sad vie ne moe odavde. Ostat e kao da
spava. uo je kako je momak istrao iz kue. Nije ga opazio pod
prozorom na ledini. Ne usuuje se otvoriti oi, ve tako nepomino i
dalje slua razgovor to mu dopire do uha iz kue, a pri tom pazi kad
e momak koji je istrao odjahati.
Slua pitanja koja su upravljena Vileni. Njezin je odgovor uvijek
jednak:
- Ne mogu vam sada .nita razjanjavati, jedva se drim.
- elite li togod da se okrijepite, mlijeka ili vina? Nude joj as
muki, as enski glasovi, a ona sve uzdie i odbija, a onda padne
meu njih pitanje:
- Je li danas iz Lukavca iziao Jelenko Kuevi? Morali ste ga
vidjeti ako je projahao svojoj kui.
- Vidjeli smo da je iz Lukavca iziao mladi jaha vrlo brzo prema
Kurilovcu.
- To e biti on.
A zatim stade ispitivati podrobnije, a muki joj glas tumai:
- Zaokrenuo je odmah cestom, dakle, nije projahao pored sela, nismo
mogli vidjeti tko je, a bit e mlad. I stas je sasvim kao u Kuevia.
Leei na ledini, etovoa razmilja to da uini. Ne usuuje se dii
zbog momka koji je potrao iz kue, a zacijelo je jo u staji.
Brzo dopru do njega znakovi urbe kojom se Lektoroviev sin sprema k
upanu. Odmah razabire da je potjerao konja cestom.
Dakle, nije ga zamijetio. Brzo ustane i ogleda se. Neka ena izie iz
kue. On je pozdravi i ree:

- Idem u Kurilovac na posao, oednio sam putem. Dajte mi vode.

- Tamo iza kue je zdenac, moe se napiti.
Otiao je polagano kao da mu se nimalo ne uri, napio se vode pa se
onda vratio. ena jo stoji na pragu. On se zahvali, korakne preko
ograde i krene cestom prema Kurilovcu. Pognuo se da bi tako prikrio
svoj dobro ugojeni stas.
Onda se zaustavi, obrie znoj da bi se tako mogao obazreti.
Vie nikoga ne vidi na pragu kue. Uhvativi priliku, potri prema
umi, zae u grmlje, a zatim stade trati da to prije stigne onamo
gdje je ostavio konja. Mora prevaliti put natrag, a zatim ravno u
umu. Sve preskakuje grmlje. --. ..c. <-/* ..>.*

"Srea me posinila. Drugo ne moe biti. Kud krenem, svuda mi pada po
putovima blago?"
"Vilena je izala iz Lukavca u odori markgrofa Danijela. To ne bi
mogao do/ivjeti ni u snu. Pratio ju je sam knez Brandenburg. Ili tko
drugi? Je li joj markgrof dao svoje odijelo, a on obukao kneevo?".
"Oni su od juer u noi poludjeli. Inae se to ne bi moglo dogoditi.
A zato je mene knez slao da idem sjei granje kako bi kitio dvorac.
Odjednom se on brine za drugo, a ne samo za jelo i pie?"
"Ili su imali neto tajno s tom djevojkom, ili su se urotili protiv
mojeg gospodara Draenia i njegova ujaka? Ili je to uinio netko
drugi1
Neprestano raskapa po toj tajni i uzmie trkom. Spazio je konja i jo
bre poskoi, ali razmilja:
"Taj Lektoriev momak ne moe do upanova dvorca prije nego ja
stignem u Lukavac i saopim sve gospodaru i dovedem etu. Ne mo/e on
prevaliti ni pola puta, a ja sam ve na mjestu."
Proraunava tono. Do upanova je dvorca daleko, a do Lukavca hl i/u
Brzo e stii u Lukavac, sve saopiti gospodinu Draeniu i
Verbeciju, onda povesti etu, navaliti na Lektorievu kuu i oteti
nevjestu svojeg gospodara. Ide on tim puteni kroz umu da nitko nita
u selu ne zamijeti. Jasno mu je: djevojka mu ne moe utei. Kad upan
stigne u selo, ve je on s njom odavno u Lukavcu.
Njegov je raun sasvim toan. Od sree je bri nego inae i skoi na
sedlo pa okrene umom prema Lukavcu. Ovuda mu je blie negoli kad bi
se vratio s onu stranu odakle je pretrao cestu. urba ga natjera da
jo vie skrati put k dvorcu.
U Lektorievoj kui nitko nita ne sluti. Svakog dana idu cestom
kmetovi i teaci na posao i svrate da zamole vode. To je tako obian
dogaaj da se ena brzo povukla u kuu gdje su svi uzbueni
iznenadnim osloboenjem Vilene iz Lukavca i svi se bave samo njome.
- Bilo bi najbolje kad biste ovdje ostali do noi - savjetuju Vilenu.
- Svi emo s vama da vas pratimo. Po danu nije uputno.
- Jo bi bilo bolje da ostanete do zore pa se estito odmorite. Sva

je kao u vruici - upozorava plemieva ena.

Konano odlue: bit e tako kako odredi sam upan.
- Ako ga moj sin ne nae kod kue? Ako je u opini, a to je prilino
daleko?
- Zakasnit e pa to onda? Vodit emo gospoicu u noi. Vilena se ne
boji potjere. Uvjerena je da do veeri nitko nee zaviriti u sjevernu
kulu. A sluavka e postaviti jelo na stol i otii, mislei da se ona
nalazi u drugoj sobi. I ne boji se, ali teko eka oca. Seljaci su
posjedali oko nje da joj prikrate ekanje i polako je ispituju.
417
27
Sa eljom da to prije stigne u Lukavac, etovoa Vencl trai to
krai put. Zna da uma ide oko itavog stranjeg dijela dvorca i
zaokruuje rubove vodenih opkopa, dok je prednji dio otvoren na
OORDANA X

ledinu kojoj je opet nasuprot uma. Tamo je ostavio potkastelana i
njegove momke. On e sad stii u zalee dvorca. uma je gusta, ali
stabla su visoka i granje se ne sputa tako nisko. Dakle, lako je
prodrijeti u zalee, odande pohitati oko opkopa i ve je ispred
ulazne kule. Po zasnovanom planu ide ravno i trai put da bude to
vie prostora za konja.
Najradije bi zapjevao da se sva uma ispuni njegovom sreom.
Zna da e mu to donijeti barem toliko koliko je dobio za Ku-evia, a
moda i vie. Onda sam sa sobom raspravlja kako bi Dra-eniu to
javio, na koji bi mu nain saopio svoju tajnu da bi mogao od njega
izmamiti novac. Duboko zamiljen, prolazi ispod drvea, dok u mislima
neprestano stvara raune.
U umi se vere ovjek povuen u sjenu i oslukuje na sve strane. Do
njega dopre topot konja. Sakrio se iza stabla i pazi. Sunce okomito
sputa zrake na zemlju kroz granje gustih stabala. ovjek oslukuje,
upravlja glavu smjerom odakle dolazi suanj lia i topot konja.
Izdaleka ve dobro razabire jahaa. Sad ga pokriva sjena guste
kronje, sad opet izlazi u iroki prostor izmeu stabala kamo se
sputa mlaz sunanih zraka, pa osvjetljuje i konja i jahaa. Ide
ravno. Oito je odabrao taj iroki prostor u umi. Odjednom se ovjek
pomakne k drugom stablu i brzo se stade uspinjali. Ve pri prvoj
kronji se zaustavi pa istrauje prostor izmeu sebe i jahaa. Onda
uhvati debelu granu, jedva je obuhvaa i eka.
A Vencl se zaustavi. Gleda oko sebe, istrauje nije li moda zalutao
po bijelom danu u umi koju tako dobro poznaje.
Gleda s lijeve i s desne strane, promatra put pred sobom. Osvjetljuje
ga sunce i pokazuje put ravno u zalee Lukavca. Ni iva se dua ne
mie u umi. U dubokoj ljetnoj omari poiva itava zemlja. Ni daka
vjetria. Tiho je sve. Suanj uzrokuju samo koraci njegova konja ili

kad on glavom zadjene o koju granu.

"Kako sam sretan - razmilja etovoa. Put mi je otvoren i ve sam
blizu dvorcu i svojem cilju da navijestim gospodaru kako su mu odveli
vjerenicu. to e rei? Kako e me pogledati? Kolikim e me obasuti
darovima? Koliko e planuti na krivca? A to e tek uiniti Verbeci
koji toliko ljubi svojeg neaka? Jesu li ve opazili u dvorcu da je
nema? To bi bilo najbolje jer bi tada doao kao spasitelj. Uzvieni
gospodin u svojoj oinskoj srei istrest e preda mnom itavu monju
dukata."
Sve igra u njemu od pomisli kakva ga srea eka preko u dvorcu jer on
e vratiti gospodaru i njegovu ujaku nevjestu i snahu.
I krene dalje, razmilja, topi se u predodbi sretnog ovjeka koji e
mu donijeti novi izvor toliko eljenog blaga.
Smije se. U suncu sja mu se lice, ini se kao da sam sa sobom
razgovara i priopuje svoje primjedbe smijehom. Zahvaen fantazijom,
glasno se nasmije, dok konj koraa polaganije i uklanja se granju.
Odjednom osjeti da je udario glavom o neku debelu granu. Neto ga
vrsto stegne za iju kao da mu je vrat zapao izmeu dvije grane.
Hoe da se opre, ali ne moe. Pogleda gore. Oi mu se izbulje,
418

eljusti rastvore, ruke digne uvis, uas mu nakrivi lice. ini mu se
da strahovito vie, a ni glasa nema iz njegovih grudi.
Nad njim na debeloj grani lei ovjek i uhvatio ga je objema rukama
oko vrata. Mravo dugoljasto, blijedo lice, velika usta, neki grozni
zubi. ivotinja ili ovjek?
Pun je strave. Digao je ruke, ali ne dosie ono bie to ga dri.
itavu mu tijelo dre strahotom. Nemoan je, prestravljen, zaguit
e se ne moe govoriti, ne moe vikati, samo hropce.
Neije lice zuri u njega. Vrlo ga dobro poznaje, ali to nije lice
ivog LO\ jeka To je Gaparov duh. Duh momka to ga je ostavio u
Paklenom luizu. Sad su mu pande popustile. Htio bi se prekrstiti da
se ^"lobodi te grozne predodbe, i zove u pomo. Vriti, razbojnice?
Ubojico lupeka.
uje glas. ovjek je toliko nalik na onog Gapara s kojim je leao u
Paklen m lu>iu i sluao razgovor sivog oklopnika s Gordanom. To je
strahovito lice iscereno, iskrivljeno. Ali glas je njegov. Njegov je
duh doao da mu oduzme naplatu za otkrie to ga sada nosi svojem
gospodaru.
, - Pogledaj me, etovoo, razbojnice. Jesam li to ja, ili nisam? |
Taj govor? On uje svojim uima i osjea oko vrata njegove ruke? Hoe
da se otme, ali su ga strahovite pande jo jae stisnute. - Doao
si oslukivati kad si me probo? Mislio si da sam mrtav? i\ ja sam se
priinio da sam pokojni. Razumije li? Priinio sam se jda me ne bi
jo jedanput udario i zaklao do kraja.

Zar taj glas dolazi iz drugog svijeta? Prestraen, izvan sebe, tek
lapola shvaa to mu ovaj govori.
, - Ubojico, naao sam te. ekao sam te da izie iz Lukavca. jRuke
moje eljele su tvoj vrat. Osvetio sam bode. Proao mi je bode
postrance, a ne onako kako si ti elio.
Za nekoliko trenutaka bude mu jasno to mu govori. Pritajio se
ovjek, nije bio mrtav. A ni teko ranjen. Sad ga dri oko vrata i
gui ga. U tren oka etovoa sputa ruke, trai uzde, ali uhvati
grivu, povue, udari nogom konja u trbuh, a ivotinja potri.
etovoa je ostao visjeti u rukama osvetnika. Njegove ruke ga steu
oko vrata.
- Nee pobjei, lopove, iz mojih ruku. Onaj gore vrsto ga dri.
Tijelo mu visi kao na vjealima. Raspaljeni osvetnik napinje sve
snage da ga zadri u zraku.
- Moje su ti ruke vjeala. To nisi slutio, razbojnice?
Prevelika je teina etovoina tijela i onoga to je polegao na
granu. Drvo se savije, grana pukne i obojica se skotrljaju na zemlju.
Mravi dugonja lei na debelom ugojenom tijelu svojeg etovoe.
Polagano se die. Ovaj dolje lei kao mrtav. Okrene ga nauznak. Lice
Srnu je zeleno, oko vrata mu tragovi njegovih nokata i prstiju.
:j Istog asa dolazi mu do uiju suanj lia i trke konja
kojeg je
!J etovoa potjerao. Gapar skoi pa udari za konjem i dozivlje ga.
<j Dugo je trebao trati umom dok se zaustavio. Gapar ga uhvati.
Jj Ujedno opazi da se nalazi ve u zaleu dvorca tik uz vodene
opkope.
Strae s kule trube i zovu iz ume nasuprot mostu momke jer e
419

i
zatvoriti vrata i nitko vie ne moe u dvorac.
to sad? Krenuo bi natrag do etovode, ali nee vie moi u dvorac.
"Je li ta hulja ve prodala nau tajnu ili nije?" - pita se Gapar i
ne oklijeva, ve ide oko vodenih opkopa.
Sjea se dobro: etovoa mu je rekao da nee odmah kazati svojem
gospodaru to je uo, nego je odluio da e mu saopiti sve tek kad
bude smatrao da je najshodniji as, a njemu je zaprijetio, naloivi
utnju.
To pobuuje u njemu nadu da jo nije prekasno. Mora ravno u Lukavac.
I uspinje se na konja. Rana ga boli.
Kad ga je tada Vencl u Paklenom lugu udario bodeom, ostavila ga je
svijest. Ali se opet vratila i odmah je bio nacistu to se dogodilo.
Dok je tamo leao, spazi da se etovoa okree prema njemu. To je
smjesta shvatio. Ako vidi da je iv, jo e jednom udariti i ubiti
ga. Pritajio je i disanje. A kad se ubojica udaljio i otiao vrlo

daleko, pridigao se i poao tragom onih koji su prije njega ostavili

umu.
Verao se ovako ranjen selom. Ljudi su mu povezali ranu i obloili
travama. Leao je nekoliko dana, a danas ode u blizinu Lukavca da
eka ne bi li iziao etovoa. Nita nije elio, nego osvetiti se. I
vidio je da ujutro izlazi najprije neki mladi plemi, a tek poslije
podne potkastelan i momci. Dobro je vidio da s njima ide i etovoa.
Najprije je odlazio pjeke, a zatim na konju i skrenuo sasvim drugim
smjerom, dok su oni drugi ostali sjei granje. I tako se Gapar
uljao umom iza dvorca i sakrio se. Mora nai zgodno mjesto i
doekati eto vodu kad se bude vraao. elja za osvetom drala ga je
u zasjedi. Bio je uvjeren da nee promaiti. Zadrao se na mjestu
odakle je mogao promatrati cestu i ve izdaleka zapaziti svakog
jahaa koji bi krenuo prema izlaznoj kuli.
Tad mu u tiini i omari iznenada dopre do uha utanje i pucke-tanje
granja iz ume iza leda. Znao je gledati kroz umu i spazio je
jahaa. U svjetlosti sunca prepoznao je etovodu. Da ga prieka,
stojei na zemlji, Vencl bi projurio kraj njega. Zato odlui da ga
napadne odozgo s drveta, uhvati za vrat i ugui. Uivao je u toj
zamisli.
Sad, kad mu je oteo konja i ostavio ga u umi, pade mu na um misao:
moda jo nije prodao tajnu koju su zajedniki uhvatili u onom
skrovitu Paklenog luga.
Tamo mu je jasno rekao da e vrlo oprezno postupati i otkriti tajnu
tek kad mu bude ve sigurna naplata. Zna kako e to udesiti. Nee im
odmah kazati sve. Ovako je tada govorio etovoa u Paklenom lugu. Kad
bi ve bio izvrio osnovu, zar bi poderan i na pola odjeven lutao
umom? Zar bi tamo sjekao zeleno granje s ostalim momcima? Ta mu
okolnost ne da mira i odlui poi za blagom to mu ga je po njegovu
miljenju oteo etovoa. Ostavio ga je u umi. Ne zna je li mrtav ili
samo onesvijeten, ali kad bi se i probudio, nee moi u dvorac jer
su strae zatrubile i objavile da se svi poure
420

kui. Vie nikome nee dopustiti ulaz.
Ne oklijeva ni asa. Dojahao je oko opkopa. Preko mosta nose momci
posljednje odsjeene grane. On ih dostigne i ulazi s njima
u grad.
Njego\i drugovi zaueno ga gledaju. Otkuda dolazi? Zato je
tako mra\ i blijed? Gdje je bio?
- Znate kako je ono bilo u Paklenom lugu. Tamo su me smotali davli,
ivi i oni pakleni. Jedva sam se izvukao. A to je dotle bilo
u dvorcu
Ispituje ih i saznaje da su juer podveer bili putujui vitez i
gatalac. To objanjenje ispunja ga bijesom. Dakle, doao je prekasno?

Kako je 01 -: v " . da je etovoa danas lutao umom onako

poderan? Nastoji neto saznati o njemu, ali sve to mu pripovijedaju,
ne poka/ujc da bi se bio obogatio kakvom naplatom.
Doavi do Mvdmc >lM>r-i.i op.i.i knc.-: i Danijela kako
zapovijedaju pletenjem \ijetKM odrcdihu LU.K --.c u.> ima smjestiti
i kako okititi dvor zelenilom. Upleo se meu ostale vojnike,
prihvatio plesti vijence i nositi granje u prvi kat.
Gore ugleda Petra Pana kako dolazi s uzvienim gospodinom Verbecijcm
i Pencingerom u vrlo povjerljivom razgovoru. Prolaze trijemom gdje
momci isprepliu ogradu zelenilom. Petar Pan pouruje
i nareuje:
- Br/e, bre. Kad se sve svri, odmah mi se javite. Opet u vas obuci
kao juer da nastavimo moju komediju. Tako zapovijeda uzvieni
gospodin. Jeste li uli?
Ljudi s potovanjem saginju glave.
Petar Pan ih promatra redom i smilja kamo e koga postaviti u svojoj
:.. Tad mu pogled padne na Gapara. Toga jo nije vidio. I dok
\Vi;/. odlazi s katelanom Pencingerom, lakrdija uzme naoko novog
momka, stade ga ispitivati otkud je doao jer ga juer nije
vidio u dvorcu.
- Potucao sam se. Ranili su me u Paklenom lugu, u onoj bici u kojoj
je stradao i gospodin Luci. Ja sam iz njegove ete.
- Bit e mi od koristi u mojem igrokazu.
- Vaa milosti, pun mi je haljetak krvi, ranjen sam.
- Brzo u ti pomoi. Hajde sa mnom.
I povede ga sa sobom k ranarniku koji je lijeio Draenia i nalo/i.
H ni ck i piu! l i i povije momka jer ga treba u veernjoj igri.
Neko se vrijeme Petar Pan zadrao s njim, a tada pohita u dvorite,
na svoje mjesto, gdje je za svoje odsutnosti ostavio Mladena i momku
da bi tako svakome zaprijeili ulaz kroz vrata iza kojih je
amio Vojko,
>|i Uskoro dolazi dolje vojvoda od Ferare. Vrlo je uzrujan. Trai
da ga puste iz dvorca. Straa mu razjanjava:
4 - Nije mogue, gospodine. Uzvieni je gospodin Verbeci zabranio
izlaz. Turopoljci ekaju u umi i svakog e napasti tko god bi
se pribliio.
Onda silazi Pencinger, oito da uje to trai tobonji kardinal.

L
- elim govoriti s kraljem - naglasi vojvoda. " - Neto mu nije
dobro i lei - odvraa katelan.
- Onda molim neka doe potkastelan da me odvede pogledati mojeg
plemia kojeg sam juer morao kazniti.
- Potkastelana smo morali poslati u umski dvorac. Naime, Turopoljci
su u blizini dvorca skriveni sa svojim etama, a mi smo, poslali po

svoje ljude da bismo mogli neprijatelje napasti s leda.

"Onda u sam" - misli kardinal. - "Kljuevi su ionako u mene".
I uputi se sa svoja dva plemia ravno ispod lukova u prizemlju. Tamo
nae Petra Pana kako plete vijence s momcima. To je vojvodi
neprilino pa se dosjeti i ree Petru Panu:
- Gospodine, zove vas kralj.
- Kralj? Ne mogu sam sebe zvati. Vi ste se zabunili gospodine. Ja,
kralj, nalazim se ovdje i ne zovem Petra Pana. Sutra u se vjenati s
princezom Olivom. urim se da joj okitim vjenani oltar. Toliko
ljubim svoju vjerenicu da joj elim ovjenati putove ivota.
Vojvoda razabire da ne moe nita protiv lakrdijaevih primjedbi, a
ne eli kazati tko se nalazi iza onih vrata pa jednostavno odlazi sa
svojim plemiima i uspne se opet u prvi kat.
- Tu se neto sprema. Ne putaju me iz dvorca, nema potka-stelana.
Odmah odlazi princezi Olivi i zabrinuto joj saopi:
- Petar Pan sjeo je ba na vrata iza kojih je Vojko. Ne znam je li
sve to sluaj, ili su mi neto zakuhali?
- Kako bi mogli naslutiti da se ti kani sastati s Antolkoviem i da
je njegov sin u zatvoru?
- Ali ja moram iz dvorca ako elimo da sutra odrimo vjenanje.
Svi su u dvorcu u nekom uzbuenju. I oni koji znadu zato i sluge
koji ne slute to se zbiva. U njih prelazi nemirno kretanje
gospodara, aptanje, tajno dogovaranje, hitnja kojom idu iz sobe u
sobu gospodin Verbeci i katelan Pencinger. Odlaze kralju, izlaze,
ulaze u Draenievu sobu i opet izlaze. Iz odaje tobonjeg kardinala
dolaze njegovi plemii i nose poruke eminencije koji jo uvijek trai
da ga puste iz dvorca. Verbeci o tome raspravlja s Pencingerom i opet
uzvraa poruke gospodinu kardinalu. Odjednom se i on pomoli na
trijemu i ulazi k uzvienom gospodinu vrlo mrka pogleda:
- ini se da me vaa uzvienosti dri u zatvoru? Zar sam zbog neega
optuen?
Izvanredno ljubazno i s punim poitanjem odgovara mu Verbeci:
- Neizmjerno sam nesretan to vaa eminencija gaji prema meni toliko
nepovjerenje. Vi ste na uzvieni gost. Ba zato to vas elimo
zatititi od pobunjenika, ne doputam vam izlaz iz dvorca prije nego
to doe moja eta koja ve dosta vremena eka skrivena na sigurnom
mjestu. Slutio sam odavna da e nastati pobuna.
- Kako je mogue da bi bilo neke pobune kad sutra potpisujete
izmirenje s Turopoljcima? To je u protuslovlju.
- Vidite, ipak se to protuslovlje dogodilo, po svoj je prilici ljude
pobunio Antolkovi.

- Ako se radi o pobuni, onda je tu on, ali princeza mi je jasno i
glasno rekla: izruit u vam sutra i oca i sina.
- Ni asa ne sumnjam, da e princeza izvriti svoj naum. I mirno

ekam sutranji dan. Izvolite to rei princezi.

- Vaa milosti, ini mi se da vi elite princezi onemoguiti da
izvri uvjet.
- Ali, vaa eminencijo, onda bih radio protiv sebe. Svi odgovori
raspaljuju vojvodu Hipolita i pobuuju u njemu elju da ga udari, ali
ostaje miran i dostojanstven pa se nasmijei:
- Najbolje je da se stvar odmah razjasni. Ne elim vie iskoriavati vau gostoljubivost i troiti vrijeme u ekanju. Ako tu
stvar ne rijeimo do sutra, vratit u se u Rim i javiti da vi i kralj
ne elite ispuniti uvjet koji je postavio vojvoda Hipolit s princezom
Olivom.
- Nisam se nadao takvom nastupu, vaa eminencijo. Ne razumijem otkud
odjednom ta velika promjena. Mi smo odluili provesti vjenanje u
jesen, a kako je princeza zaeljela da vjenanje bude smjesta i nudi
takav neprocjenjivi vjenani dar, spremni smo ispuniti uvjet i sutra
obaviti vjenanje. itav dvorac se kiti. svi pletu vijence i svi se
spremaju na tu sveanost.
Vojvoda u sebi kune od bijesa. Svi se spremaju na to vjenanje; on to
gleda svojim oima, ali svojim instinktom osjea zasjedu, pre-varu
jer je i njegov pouzdanik nanjuio da mu kane podmetnuti krivog
sveenika, a ne smije to ni spomenuti, ve lijepo i prijazno
odgovori:
- Istina, spremate se na vjenanje, ah istodobno mi ne doputate da
iziem iz dvorca s pratnjom princeze Olive.
- Zar je va polazak iz ovog dvorca u vezi s ispunjenjem njene
ponude? - zaudi se toboe Verbeci.
- Sasvim jasno. Princeza je svojem pouzdaniku naloila neka ode iz
dvorca i dovede one koje je obeala kralju za vjenani dar, a mene je
zamolila da budem prisutan kad njezini ljudi budu preuzeli
Antolkovia. Ona ima u tom pogledu s nekim vani poseban ugovor,
dakle, jasno je: rtvovat e itavo blago da moe izruiti vae
urotnike. A vi spreavate princezi da dovede vae neprijatelje.
Verbeci se gotovo rastapa od ljubaznosti kojom odgovara vojvodi:
- Sad razumijem. Vi kanite izai iz dvorca zbog urotnika. Poslao sam
po etu kojom u rastjerati buntovnike. Nadam se da e moji ljudi
uskoro stii. Ako se prevarim u toj nadi, sutra u zoru, kod moje ete
dou, otvorit emo vam dvorac. Uostalom, vidjet u odmah, moda
strae s kule zamjeuju dolazak mojih ljudi. Priekajte samo malo.
Vojvodi se ini da je time nastala neka promjena: Verbeci e se
predomisliti. Ostavio je svojeg uzvienog gosta i pohitao u dvoranu
da se dogovori s katelanom.
Naao je tamo Stjepka Brodarica kako se bavi oko ureenja oltara. I
odmah predloi katelanu:
- Vojvoda je priznao da ide iz dvorca zato kako bi doveo
423


Antolkovia. Sad bismo mogli vidjeti to je zapravo na stvari.
Trebalo bi ga pustiti da ide, a vi aljite nekoga za njim da ga
slijedi. Moda nam moe koristiti ako saznamo njegove veze izvan
dvorca.
- Tko je od naih ljudi dovoljno pouzdan da ga slijedi? Luci je
zarobljen i ranjen u Turopolju, potkastelan je u tajnoj vezi s
varalicom vojvodom, on ga je oito potplatio. U nj se ne moemo
pouzdati.
- Ali tu je Draeniev etovoda Vencl. Taj bi bio izvrstan. Lukav je
i pouzdan. Pozovite ga smjesta ovamo.
Traili su ga uzalud i javili Verbeciju da nije u dvorcu. Stjepko
Brodari priskoi u pomo Verbeciju i saopi mu da je Vencl otiao u
umu po granje za lutnju dvorca. Pencinger je odmah otiao u
oruarnicu gdje je amio potkastelan i on mu saopi da je etovoda,
poto je donio granje, uzeo konja i rekao da mora ii po elji i
nalogu uzvienog gospodina u Turopolje da trai sivog oklopnika i
nije se vie vratio.
Brzo se vrati u blagovaonicu i najavi to je uo.
- Gospodine katelane, i taj je etovoda pristao uz princezu i
vojvodu. Posluio se laima da se moe udaljiti. to velite na to,
asni gospodine? - upita Verbeci Stjepka koji je oito svojim
izraajem lica dao naslutiti dravniku da zna neto vie od njega.
Stjepko se pouri odgovoriti:
- Nisam se bavio dogaajima u dvorcu, ali taj etovoda pobudio je
nekoliko puta moju pozornost. Uvijek se verao trijemom, oslukivao na
sve strane. Jasno je: uhodi sve to razgovarate vi i katelan. Znam:
knez ga je slao danas poslije podne neka ide s momcima da donese to
ljepeg zelenila i naloio mu da se brzo vrati. Opazio sam da je
sklon princezi i kardinalu, ali, naravno, dok nisam znao tko se krije
pod kardinalskom odorom, nisam mogao predmnijevati kakvu izdaju.
Danas je to vie nego sigurno.
I Verbeci i Pencinger razabira da u dvorcu nema nikoga kome bi mogli
povjeriti da slijedi vojvodu Hipolita na njegovu izlazu iz dvorca. To
je naroito ao ugarskom dravniku.
- Sad bismo ga mogli uhvatiti na djelu, prozrijeti njegove veze, a
moda se time i okoristiti da imamo ovjeka.
Te rijei dadoe povoda Stjepku da pristupi blie i predloi:
- Razumijem: ne usuujete se zamoliti mene za ovakvu uslugu, ali
spreman sam posluiti vam u dobru svrhu.
- Vee mi usluge ne biste mogli uiniti poto ste mi otkrili varku
vojvode Hipolita i njegove roakinje - usklikne Verbeci. Stjepko
pogleda na prozor pa izjavi:
- Uskoro e sunce na zapad. Ovako kasno nitko ne moe izlaziti iz
dvorca. U noi nitko ne moe lutati ovim krajem, ni vojvoda, ni ja,

ni tko dragi. Ali sutra u zora mogu reci vojvodi da me uzvieni

gospodin alje u Turopolje kanoniku Benku kao svojeg poslanika u
stvari izmirenja Lukavca i Turopolja. Ostanite pri svojoj prijanjoj
tvrdnji da ekate svoju etu jer su se Turopoljci pobunili, a sutra
rano ujutro neka gospodin vojvoda krene svojim putem. Bit e mi
424

*"*
tko slijediti ga i paziti kamo odlazi. Lake e to biti meni nego
kome Irugomc. Mene ne moe otjerati.
Taj se prijelog ini i Verbeciju u ovo kasno doba jedino moguim,
zapad sunca ne moe nitko slijediti vojvodu jer moe umai u
iku.
- Mogao bih smjesta prekinuti s vojvodom, ah elim doekati utradan
da se ustanovi njegova prevara kako bih ga mogao optuiti u Rimu da
se ovdje izdavao za kardinala. Vas u, asni gospodine, pozvati kao
svjedoka da je poinio prevare u ime rimskog kardinala.
- I nee mu biti dobro - odgovori Stjepko. Pravi kardinal Ronaldo
dignut e protiv njega tubu, a samo se po sebi razumije Lpa mu ta
varka ne moe posluiti u parnici protiv vas. T - Eto vidite, to
elim postii - naglasi Verbeci.
Vjeruje Stjepku Brodaricu. On mu je otkrio vojvodinu zasjedu. Veeg
prijatelja ne moe ni zamisliti od mladog sveenika. Dokazao mu je
neogranieno prijateljstvo ovim otkriem koje sada zaokuplja svu
njegovu misao i sva njegova djela i odredbe.
- Moramo, dakle, biti prema tobonjem kardinalu danas vrlo ljubazni i
puni poasti. Isto tako i prema princezi. Neka nikako ne naslute da
su pred nama raskrinkani. A sutra, u prisutnosti svih koji su u ovom
dvorcu, skinut u mu krinku i time smo se zauvijek oslobodili i
vojvode i princeze. Progone nas ve nekoliko godina, a sad e ta
nevolja svriti.
- Vrlo sam zadovoljan, uzvieni gospodine, to sam vam mogao u tome
posluiti - naglasi Stjepko vrlo smjerno da time izazove Verbecijevu
zahvalnost.
- Vama zahvaljujemo to emo se zauvijek rijeiti muke koju nam
zadaje ta nesnosna parnica.
Verbeci smjesta odnese odgovor svojem tobonjem visokom gostu i sav
nesretan saopi mu:
- Jo uvijek nema traga naoj eti koja ima stii iz umskog kneeva
dvorca, a skoro e zapasti sunce. Ne mogu otvarati dvorac ni kad mi
ne bi toliko leala na srcu sigurnost vae eminencije. im bih
spustio most, buntovnici bi vas sve pobacali u vodene opkope i
provalili preko mosta a nemamo dovoljno ljudi da obranimo most. Do
sutra u zora bit e sve u redu. Jo prije nego izae sunce, moete
izai. U koje god doba elite, bit e vam otvorena vrata i sputen

most. Do sutra e nae ete protjerati buntovnike. Sutra emo vas

ekati. Kad se vratite i dovedete princezi one koje nudi kralju za
vjenani dar, smjesta emo izvriti vjenani obred. Ne radi se o
roku, nego o izvrenju ponude. Dakle, tu nema nikakvih zapreka,
eminencijo. Nekoliko sati prije ili kasnije. Mi smo spremni.
- Kralj je danas legao jer mu nije dobro?
t
- To nita ne znai. On je uvijek pomalo bolestan ili, bolje, malo je
lijen. Ali kad mu dovedem urotnike, oivjet e i smjesta e se
vjenati.
Govorio je s toliko uvjerljivosti i spremnosti i s toliko iskrene
ljubaznosti, da se vojvoda smirio. Zapravo je svejedno obavilo se
425

vjenanje pred podne ili podveer. Ako danas ne moe na sastanak s
Antolkoviem, on e sutra ujutro izai iz dvorca i poslati Mladena da
uree novi sastanak. Po bijelom danu dovui e ga u dvorac. Sad je
ionako priznao Verbeciju da Antolkovia kani tek dovesti iz
Turopolja. Meutim, odmah je lukavom ovjeku sinula misao da bi ga
Verbeci mogao slijediti, kako bi mu sam oteo onoga kojega mu kani
predati. I nasmijeio se Verbeciju kao da mu hoe rei: ako si to
naumio, loe e proi jer sam ja lukaviji od tebe.
I otiao je k princezi Olivi da joj sve ispripovijeda.
- Kad sutra izaem iz dvorca s mojim plemiima, priredit u Verbeciju
veliko razoaranje ako je zasnovao prevaru. Antolkovia moe dobiti
samo iz moje ruke, a to je i moja briga. Sve sam zamislio. On ne moe
dobiti urotnike ako te ne vjena, i to samo po kanoniku Benku. Ali
danas sam o tom utio, sutra u ga nemilo iznenaditi.
- Vojko e dotle ostati u tamnici? - zapita ona.
- Samo se po sebi razumije. Kljuevi su u mene. Verbeci nije ni
spomenuo mojeg uhienika.
- Ne bi li mu ipak trebalo poslati neto jela? Barem kruha i vode.
Mogao bi umrijeti od gladi i ei.
Vojvoda zamiri na Olivu i prijetei je opomene:
- Kani li moda promijeniti svoje osjeaje prema njemu i izdati sama
sebe?
- Lud si kad to govori. Naprotiv, ne bih htjela da umre prije nego
to ga predamo.
- Ni da je tri dana bez jela i pia ne bi mu kodilo. Htio bih ga
vidjeti, ali ne mogu dok tamo sjede i pletu vijence. Nismo ga mogli
svezati pa bi lako istrao. Ali im se oni maknu sa svojim vijencima
ispred onih vrata, idem, toboe, u dvorite da se ohladim i da vidim
kako se opaja uspomenama na svoju ljubljenu Jasenku.
- A to je s njenim bratom? Nisi pitao Verbecija? to kani s njim?
Kad bi ga ti mogao osloboditi, dao bi ti sigurno za tu ucjenu svoju

sestru.
- A ti bi smjesta zamolila kralja da pomiluje Vojka. I on bi od
zahvalnosti pao u tvoj naruaj. Glupo si to zamislila. Mladi koji
tako jasno i drsko priznaje da te odbija zato jer ljubi nju nikad
nee promijeniti svoju odluku. Kad je to priznao, bilo mu je jasno da
se igra svojom glavom. Ja sam mu isporuio da mogu uiniti sve za
svojeg urjaka, a on je drsko odgovorio da mi ne da Jasenku. A ti sad
raskapa po toj nemogunosti, sve u elji da spasi onog koji nee da
bude tvoj ljubavnik. Kao da nisi aragonskog roda, vrsta i jaka u
svojoj odluci i osveti.
Uvrijeena njegovim otrim rijeima i jo otrijim naglaskom, uspravi
se.
- Kopam samo zato da tebe upozorim ne bi li moda ipak ucijenio tog
drskog i bahatog Kuevia na tvoju i moju korist. Ako si uvjeren da
se on ne moe slomiti, neka gine i on i taj njegov drug Vojko. Ne
marim vie za nj. Jedino me to mui to ga ve sutra
426

fea doruak neu gledati svezana u Verbecijevim okovima.
Izjava umiri vojvodu i opet mu vrati pouzdanje u svoju roakinju pa
se onda stadoe dogovarati kako e sutra Mladena poslati Antolikoviu ,s lukavo smiljenom porukom.
Smije se zadovoljno i u mislima prekapa po pojedinostima svoje
liove zasjede.
Dok njih dvoje tako razapinje muka, neizvjesnost i briga da izvedu
svoj plan koji inrje netko iza lea pokvario, dotle se Stjepko
Brodari, koji je to skrivio, vratio u sobu lakrdijaa. Tu sjedi
Vojko sakriven iza haljina i plateva lakrdijaeve garderobe.
- Mogao sam ovog asa izii iz dvorca zajedno s tobonjim kardinalom
kao Verbecijev uhoda i obavijestiti vaeg oca, ali je bolje bilo
Verbecija odvratiti od namjere da ga ipak ve danas pusti iz dvorca.
Ovako je va otac sasvim sigurno spasio glavu, a ovdje imamo teku
zadau sauvati vas i nekako prodrijeti do Kuevia. Osjeam: danas
e se ovdje dogoditi neka strahota, dakle, ne smijem se udaljiti.
Jo je on u rijeima, ve se neujno otvaraju vrata, a lakrdija
svojim suhim dugim nogama prelazi preko praga, prisloni na vrata i
ape:
- Dolje sam ostavio Mladena. Vojvoda ne smije jo danas saznati da je
Vojko pobjegao. Ako pak to otkrije, onda morate, gospodine Vojko,
postojano tvrditi da niste Antolkovi, nego rodom i porijeklom iz
Napulja. Ja u pak svjedoiti da vas je princeza htjela uzeti za
ljubavnika, a vi ste odbili. Valja nam estoko udariti na vojvodu i
Olivu.
- Sakrijte ga negdje na sigurnije mjesto - predloi Stjepko.
- Ne moe biti nigdje bolje sakriven, nego ovdje. Kasnije u se ve

pobrinuti. Hoe li vojvoda izii iz dvorca ili ne?

- Ve je sasvim sigurno da ga nee pustiti.
- Onda je onaj vani spaen. Za ovog emo se boriti, ali ito je s onim
za kojeg ne znamo gdje je?
- To i nas mui - odgovori Stjepko. - Samo da moemo neto saznati.
Mogli bismo neto odluiti.
Stjepko i lakrdija izili su na trijem. Stjepko poravnava vijence
kojima ljudi kite ogradu i s lakrdijaem promatra i eka hoe li se
dogoditi to vano.
* * *
U dvorcu upana Berislavica svi su spremni da idu na sastanak s
vojvodom od Ferare. Antolkovi je pozvao da ga prate trojica mladih
plemia. I Gordana je spremna da ide kako bi s vojvodom govorila o
Vileni. Raspravljaju i nagaaju i o njoj i o Jelenku Ku-eviu.
Uzalud su ga itav dan ekali, njemu ni traga. I Mladen se ne vraa
iz Lukavca da im javi to se tamo dogaa. Svi su vrlo zabrinuti.
Osjeaju da se s Jelenkom neto odigrava unutar Lukavca. To su vie o
tom uvjereni to se Mladen ne vraa da ih obavijesti.
427

I jedva ekaju da se sunce primakne k zapadu da mogu otii i doznati
togod o vojvodi.
Dok tako svi okupljeni ekaju u blagovaonici, bane u dvorac sin
seljakog plemia Lektorica. Skoi sa sedla i pojuri gore. Otvorio je
vrata. Njegov pogled pada na upana Berislavia. Svi osjeaju da je
mladi donio vijest koja Berislavia mora pogoditi.
- Vaa milosti - jedva e mladi zadahtan od brzog jahanja i tranja
uza stube . . .
Svi su ustali kao da bi Berislaviu htjeli pomoi snositi ono Sto
mladi ima da kae.
- Vaa milosti, gospodine upane, vaSa je ki stigla u naSu kuu.
Koliko ljudi, toliko uzvika radosti. upan se jedva zadri na nogama.
DrSe od radosti i sree, ali ujedno i od straha jer ga dijeli veliki
prostor od jedinog djeteta.
- Kako je stigla? - zapita Gordana.
- Dojahala je s knezom u odori markgrofa Danijela.
- Oito je uspjelo Vojku i Mladenu domoi se kneeve i markgro-fove
odore pa su je tako sretno izveli iz dvorca - veli Antolkovi.
Gordana predloi Berislaviu:
- Smjesta je dovedite u moj dvorac. Kad Draeni opazi da je nestala,
poslat e potragu.
- Ima nas dovoljno da branimo nju i upana - vikne mladi Pogledi
zadovoljan to je napokon nesretna djevojka koju ljubi i smatra je
propalom barem iznijela ivu glavu iz Lukavca i domogla se slobode.
- Istina je, gospodine Poglediu, vi ete je obraniti, ali emu

suviSnih sukoba. Oni e traiti samo nju i razoriti, ne samo upanov

dvorac, nego e poharati i druge dvorce.
- U nedjelju vodi nas kanonik Benko na potpis izmirenja izmeu
Lukavca i Turopolja - veli Velislav Arbanasi.
Antolkovi mahne objema rukama i otro odgovori:
- Ne spominjite uvijek to pomirenje. Nije to nita drugo nego zamka
za slijepe i slabe. Vidjet ete. Borba Turopolja s Lukavcem trajat e
jo godine i godine, ako ne svrimo jednom s njim snagom i maem. Ali
sad nema o tom razgovora. Gospoda Gordana ima potpuno pravo. Vilena
se mora sklonuti izvan Turopolja jer e Verbeci i njegov neak
Vilenin boravak u Turopolju smatrati izlikom da mogu navaliti i
voditi na nas svoje vojnike. Dakle, gospodine upane, elite li da
vaSu kerku smjesta odvedemo u dvorac gospodarice Brezovice?
- Hvala, sto puta vam hvala, gospodo Gordana, ali vi znate: tama se
nalazi majka Jelenka Kuevia i njegova sestra. Nemogue bi bilo
Vilenu sklonuti da ide tamo gdje su one.
- Sama u je tamo povesti. elim da se sve tri ene nau zajedno,
razotkriju jedna drugoj svoje srce, svoju duu i svu istinu pa e
moda sve to uroditi sretnim preokretom.
Mladi plemii ve su potrali iz dvorane u dvorite, vuku konje iz
staja, sedlaju ih i spremaju na to bri odlazak u selo k Lektoricu.
I Gordana i svi zajedno sa upanom silaze u dvorite. Velislav
428

Arbanasi pohitao je u dvorce svojih drugova da ih pozove neka bi im
se pridruili da pod sigurnom pratnjom odvezu Vilenu u Brezovicu.
Ve se sunce spremalo na zapad, kad su stigli najkraim putem u kuu
plemia Lektorica.
upan ulazi prvi. Vilena se digne i prie ocu. Njemu klecaju koljena.
ini mu se da e se sruiti. U Vileni ne prepoznaje svoju ker. Puni
obrazi propali su. Velike, poput neba, plave oi magine su. Kao da
su se smanjile. Sva je omravjela, propala. Htio bi da vie za svojom
keri koja je nestala netragom, a mjesto nje doveli su mu neku sjenku
nevoljne djevojke. Jecajui, uhvati je u svoj naruaj. Sve su ene u
kui zaplakale, a mukarci okrenuli glave da ne gledaju tuni
sastanak. U svaijim je oima ovog asa upan najjadniji otac itavog
svijeta, otac ija je ki izgubila ast i ugled za itav svoj ivot,
izgubila sreu i mogunost da ikad osnuje svoj dom.
Plau ene, saaljevaju mukarci najljepi cvijet Turopolja. Smatraju
ga otkinutim, pogaenim, sramotno oskvrnutim. Toliko su u tome
uvjereni da bi svakog ovjeka smatrali luakom tko bi mogao ustvrditi
protivno.
Gordana osjea to se zbiva u duSama tih ljudi. I sama ne zna to se
sve moglo dogoditi nakon njezina odlaska iz Lukavca, ali je obuzima
Ijutina na ene koje sada plau i na mueve koji odvraaju od Vilene

glavu kao od neke sramote. Zove ih iz sobe i svom uvjerljivou svoje

rijei nastoji obraniti Vileninu sudbinu u njihovoj
predodbi.
- Nije ono to vi mislite. Nije se to nikad dogodilo. Sve u vam
razjasniti. Ne plaite, veselite se Sto se spasila.
Nijedna njezina rije ne moe se dotai njihova uvjerenja niti ga
promijeniti. Vilena je u njihovim oima zauvijek obeaena.
U upanovu naruaju trese se mravo uvenule djevojako tijelo od
plaa. Osjea to ljudi misle. Zna da to misli i njezin otac. I plae
nad svojim ivotom to ga pokapaju u cvijetu mladosti, u djevojakoj
istoi.
ula je Gordanine rijei ispred prozora i otkinuta se iz oeva
zagrljaja. Gordanina obrana razotkriva joj miljenje ljudi.
Prisluhnula je hoe li pasti poklik koji bi je mogao utjeiti. Ali
napolju je potpuna
utnja.
Kao da je uvreda probudila u njoj prkos. Poe k prozoru da pogleda
tko je sve napolju. ene iz sela, njihovi muevi, sinovi i braa, a s
druge strane Gordanini plemii iz ustanike vojske. Zagledala se as
u njih koji je ne vide i eka. Nitko jednom rijei ne pristaje uz
Gordaninu obranu. Ni Pogledi za kojeg zna da ju je
ljubio.
Sad joj je tek jasno. Njihovo je miljenje crna rijeka u kojoj je
potonuo njen djevojaki ivot. I strese se sva njena dua i srce se
mlado probudi u bijesnom prosvjedu protiv tvrdokornosti koja je
pokriva plastom sramote i nikad joj ga nee skinuti.
"Ja sam, dakle, za sve njih izgubljena, propala, pala djevojka." To
je osine kao munja. Mislila je da e prva rije obrane vrijediti,
429

ali Gordana se uzalud mui da im dokae protivno. Oni samo ute i
svojom utnjom tvrdoglavo odgovaraju da nee vjerovati toj obrani i
ne mogu vjerovati.
U toj utnji razotkriva se Vileni sav njen budui ivot.
I okrene se k ocu. Valjda e joj on vjerovati. Ali on uti pa blijed
i potiten gleda u pod.
"Dakle, nitko osim Gordane nije tu tko bi mogao skinuti ljagu s
njenog imena i s njene djevojake asti."
Rei e ocu sve kako je bilo. To je vrsto odluila i njega e
uvjeriti, ali to joj to koristi kad sve to je ivo vrsto vjeruje
da je njena djevojaka ast mrtva. Tu ne moe vie nitko pomoi. Zar
je mogue toliko nevolje svaliti na jednog jedinog stvora?
"Onda nije udo to me on tako posprdno prezreo juer pred posteljom
Slavomira Draenia i rekao da je samo udvarao lijepoj djevojci i
nita vie. Stidi se sam sebe to je ljubio mene. A moda i nije? Ne,

nije."
Sva joj je dua bol, muka, jecaj, zapomaganje. Osjea da bi mogla
vritati bez kraja i jo uvijek ne bi iskalila bol to joj sapinje
srce. Htjela bi vikati da joj doe netko u pomo, ali je jasno
prozrela svoje stanje. Nitko joj nee i ne moe pomoi. Nitko ne moe
vjerovati da je iz onih zidina izala netaknuta.
I sad mora zapravo proi kroz Turopolje, svoj dragi rodni "kraj,
obasuta crnim mislima ljudi, nemilosrdno okaljana zauvijek.
Bit e, dakle, bolje da uope i ne spominje Kuevia svojem ocu ni
kome drugome, ve samo da ide to dalje, to bre i sigurnije.
Otac promatra njen nijemi oaj i pristupi joj:
- Ne misli sada ni o emu drugome, nego o tome da to prije odemo.
- Vodi me kui.
- Dijete moje, kad doznaju da si nestala, poi e u potjeru i
razarati sve turopoljske dvorce. Zato smo odluili da ne ide, kui,
nego u Brezovicu.
estoko je stresla glavom i gotovo grubo odgovorila:
- Ne, nikada. Onamo gdje su gospoa Kuevi i Jasenka, nikada,
nizato na svijetu.
- Slaem se s tobom, ali gospoa Gordana veli da te tamo jedino moe
zatititi. U Turopolju e te pronai.
- Onda idem bez cilja, ali nikada neu pod krov gdje bih se mogla
sastati s njima.
- Potpuno se slaem s tobom. Vodit u te u Zagreb na stari Gri k
tetki.
- Ali, odmah, ne ekajte, oe.
- Dijete moje, to nije mogue. Uskoro e zapasti sunce, a onda ne
moemo preko Save. Brod ne prelazi rijeku im zapadne sunce. Ove noi
ostat e u mome dvorcu, a sutra u zoru idemo u Zagreb.
I odluili su oboje tako. Gordana je uzalud pokuavala Vilenu
nagovoriti da se za no sklone u Brezovicu. Ona je vrsto ostala pri
svojoj odluci, a i njezin otac. A zatim zamoli oca i Gordanu:

- Htjela bih da svi odu, da se ne sretnem ni sa ijim pogledom kad
odlazim iz kue.
Antolkovi ulazi u sobu i najavi:
- Smjesta valja otii odavle. Preblizu ste dvorcu, gospoice, nitko i
zna kad iz njega moe banuti potjera za vama. A ja sada idem na
ustanak s vojvodom. ! I Gordana se prikljui Antolkoviu.
upan je zamolio ljude da se malo maknu, a Vilena izlazi zao-grnuta
oevim platem da ne mora nikoga vidjeti ni pogledati. ini Joj se da
svi ovdje stoje kao pred kuom odakle e poi sprovod.
* *
Draeni sjedi na postelji. Ve su mu obukli izme i hlae. itava mu
je lijeva strana gornjeg tijela povezana i pomno omotana, dok desnom

rukom nastoji to ljepe ueljati tamne uvojke kao da se priprema za

svadbu. Petar Pan mu pristupa upravo njeno.
- Lijepi, dragi, moj mladicu. asti mi, izgledate kao ljepotica.
Neto se sumnjivo opremate. Tu je i va grimizni plat i najljepi
haljetak i klobuk?
- Haljetkom u pokriti lijevu stranu koja je povezana, a platem
nosiljku. Hou da na tvojoj igri osvanem u svoj svojoj ljepoti.
Mislim: ve mi se zarumenjelo lice i oi mi sjaju. Je li tako?
- Uistinu, nestalo je traga vaoj bolesti. Ali rumenilo lica odaje
jda ste uzbueni od nekog oekivanja. Do sutranje svadbe ima jo
dosta vremena uzbuivanju. Zar se moda toliko veselite mojoj igri? ;
Mladi se smije sumnjiavo" zluradou. Petar Pan se prepao. Taj
mladi neto smjera. Zagonetno mu odgovara:
- Tko zna, Petar Pan, ne spremam li danas kakvu igru sebi iza uitak?
i I lakrdija se grohotom nasmije:
- Kanite li moda mene natkriliti kojim igrokazom?
- Potenja mi, kanim. | - Ve znam - vikne odjednom lakrdija i
stade se vrtjeti od radosti. - Uhvatio sam vas na djelu. Znam koje je
to iznenaenje.
- Zna? Onda si sveznajui. Ali velim: ne moe pogoditi.
- Kako ne bih pogodio. Vidim kako se lickate kao kakva ljepotica. Za
koga biste se ovako divno uredili? Za nju. Da, doi ete na moju igru
i pozvati vjerenicu. To je iznenaenje koje mi spremate. :asti mi,
poludjet u od radosti. Ona e se odazvati. Ona je ozdravila.
l - Mislim da si se prevario. Vilenu jo uvijek boli glava.
i - Tako? Dakle, odbila je poziv? A da je ja zamolim? | Kad zapone svoju komediju, sam u je dovesti. j - Spasitelja
vaeg ivota obradovat ete njenom prisutnou, izar ne? Poruila vam
je?
> - Ba si nasilan. Gdje je taj etovoda? elim ga poslati k
njoj. ;Ve sam ga nekoliko puta zvao, a njega nigdje.

430
431


- Ostavite glupog Vencla. Dolje je negdje zaposlen, zapovijeda
momcima koji pletu vijence i nose zelenilo iz ume. Osvanut e sutra
dvorac kao rajski perivoj. Poaljite mene, ja u je zapitati kako joj
je.
- Nee ti odgovoriti. Javlja se samo Venclu i samo on zna predati joj
moje poruke.
Petar Pan nakrivi lice, okrene se na peti, isprsi i poprimi oholo
dranje:
- Vi ste na mene ljubomorni? Moj mladiu, odvie ste zahvalni svojem

spasitelju kad mu ak laskate da je lijep i opasan za takvu

ljepoticu. Ba sam ponosan na to. A da se mogu podiiti i
predstavama, idem odmah da to razglasim.
- Ne brbljaj gluposti. Ako ti je ba do toga moe otii, ali ne
ulazi u sobu, samo pokucaj na vratima i pitaj je kako se osjea. Reci
neka se odjene vrlo sveano. Moj joj je ujak darovao svu silu
haljina. Neka, dakle, bude spremna da sjaji ljepotom kad je pozovem.
- Ipak dolazite s njom na moju komediju? - skoi lakrdija veselo,
ali mu Draeni ne odgovara i tako nije dobio potvrdu koju je elio
izvui: hoe li se jo do veeri otkriti Vilenin nestanak. Ali
DraenieV nalog prua mogunost da ih dijeli jo malo vremena od
asa kad e se sve razotkriti.
"to e se dogoditi? Kakva e se oluja podii kad se to otkrije?" pita se Petar Pan i smjesta se uputi trijemom. Brzo se nae pred
vratima sjeverne kule gdje straare dva momka, ona ista to ih je
knez odredio da pomau Stjepku u blagovaonici ureivati oltar. I
smjerno ree momcima na strai:
- Gospodin Draeni mi je naloio da samo pokucam gospoici na
vratima i predam njegovu poruku.
Kuca na vrata i, ne ekajui odgovor, glasno najavljuje preko
zatvorenih vrata Draenievu poruku:
- Gospoice, va vjerenik eli da se to ljepe odjenete i da budete
spremni kad vas pozove. To je njegova elja i molba. Oito vam je ve
bolje? Da, veli da joj je bolje.
Ovako je zavarao strau i vratio se k Draeniu.
- Pokucao sam i odmah joj isporuio vau poruku.
- A to je rekla?
- Toliki je tropot na tom trijemu, zabijaju te vijence pa nisam
mogao tono uti, ali kad sam je pitao je li joj bolje, ona je
potvrdila. itav je dvorac kovanica. Jedva ekam da zavre s tim
ureivanjem trijema pa da ljude odjenem. Moram se uriti, nee mi
dostajati vremena da svakoga oliim kako treba.
- A kome je palo na um tako kititi dvor zelenilom? - pita Draeni.
- Kome drugome negoli knezu. Da ga vidite kako nosi granje, izbire
cvijee i zelenu mahovinu to su donijeli iz ume. Ne biste ga
prepoznali, tako se oduevio kao da je opet u budimskom dvoru.
- On je zapravo pelivan kao i ti. Veseli ga kititi, odijevati se,
preoblaiti, mazati i pripremati sveanost, ali ovdje u Lukavcu kao
da je tu svoju strast ve napustio.

- Sav e vam dvorac pretvoriti u arobnu priu ljepote. Zamolio je i
mladog rimskog poslanika da mu uredi oltar. Prenerazit ete se kad
vidite to je sve dragocjena i prelijepa smjeteno na oltaru. I nee
vam biti ao jer je to sve dostojno i kralja, ali priznajemo i vas,
neokrunjenog kralja ljepote, moj ljubimce.

- Nemoj, nemoj da me proguta od milja, Petar Pan, jer u tvom elucu

ne bih mogao uivati ni tvoje komedije, a ni moj igrokaz.
- Kad vi poinjete sa svojim, da ja ne bih ostao odvie u pozadini?
- Najprije e ti odigrati svoje jer bih te mogao potamniti svojom
dramom. Eto, gledaj, ve mogu stajati. vrst sam, je li? I spusti se
s postelje na noge, ali vra koji je kraj njega smjesta pritri.
- Posluajte mene i ne junaite se odvie. Jednom ste se ve o pekli.
- I ja vas zaklinjem, mladi gospodine, da ne trite okolo kao
drijebe kad ga pusti na ledinu i sluajte vraa.
- Samo sam pokuao. Nisam lud da se prenaglim. Obeajem da u se dati
nositi na nosiljki da odigram svoju komediju.
U sobu ulaze kova i tamniar. Petra Pana je zakakljalo u prsima,
opazivi te dvije pojave, ali se uini kao da ih ne opaa i nastavlja
dalje veselo avrljati i pogaati kakvu to igru sprema Draeni kojom
kani njega potisnuti u pozadinu.
Kova i tamniar stoje na vratima i ekaju. Oito su pozvani.
I ba zato lakrdija neprestano postavlja pitanja Draeniu, dok
napokon ne opazi da je mladieva strpljivost pri kraju. Ali lakrdija
sjedne kao da ne kani otii, dok Draeni samo na to eka. Razabravi da Petar Pan nema nikakvih namjera ostaviti sobu, zamoli ga:
- Ostavi me sada, Petar Pan.
Ovaj se ogleda na vrata i toboe se zaudi:
- Valjda me ne tjerate zbog ove dvojice slugana?
- Moram im neto odrediti. Ni ti ne pripovijeda meni svoje odredbe
onima koji ti pomau u igri.
- To su vai glumci?
- Ne, nisu glumci, ve samo pomagai. Ja u sam odglumiti svoju igru
ovako leei na nosiljci, lijepo i bogato ureen i ukraen.
- Nosiljka, tako krasno pokrivena grimiznim platem kao i vai divni
uvojci i prekrasan klobuk, perje, pozlaeni tit. Sve mi to otkriva
da e biti neto od olimpijskih bogova. ekajte: neki mladi bog na
Olimpu, ranjen, osvaja najljepu plavuu na kugli zemaljskoj, osvaja
je ranjen u borbi za njenu ljepotu. Ve vidim i lijem suze, vi ete
me natkriliti, unititi. Ali ja ipak ne odustajem od svoje komedije.
Molim nastupite poslije mene jer nakon vas nitko me ne bi vie ni
sluao, a kamoli gledao.
Petar Pan ustaje, smjeka se i gleda gotovo zaljubljenim pogledom
mladog gospodara, a on mu se smije zagonetnim smijehom iza kojeg
proviruje neki zlonamjerni uitak.
- Dakle, do vienja - naglasi Petar Pan. - I nemojte mi doi

433
432
OOUDANA X


- Ostavite glupog Vencla. Dolje je negdje zaposlen, zapovijeda
momcima koji pletu vijence i nose zelenilo iz ume. Osvanut e sutra
dvorac kao rajski perivoj. Poaljite mene, ja u je zapitati kako joj
je.
- Nee ti odgovoriti. Javlja se samo Venclu i samo on zna predati joj
moje poruke.
Petar Pan nakrivi lice, okrene se na peti, isprsi i poprimi oholo
dranje:
- Vi ste na mene ljubomorni? Moj mladiu, odvie ste zahvalni svojem
spasitelju kad mu ak laskate da je lijep i opasan za takvu
ljepoticu. Ba sam ponosan na to. A da se mogu podiiti i
predstavama, idem odmah da to razglasim.
- Ne brbljaj gluposti. Ako ti je ba do toga moe otii, ali ne
ulazi u sobu, samo pokucaj na vratima i pitaj je kako se osjea. Reci
neka se odjene vrlo sveano. Moj joj je ujak darovao svu silu
haljina. Neka, dakle, bude spremna da sjaji ljepotom kad je pozovem.
- Ipak dolazite s njom na moju komediju? - skoi lakrdija veselo,
ali mu Draeni ne odgovara i tako nije dobio potvrdu koju je ebo
izvui: hoe li se jo do veeri otkriti Vilenin nestanak. Ali
Draeniev nalog prua mogunost da ih dijeli jo malo vremena od
asa kad e se sve razotkriti.
"to e se dogoditi? Kakva e se oluja podii kad se to otkrije?" pita se Petar Pan i smjesta se uputi trijemom. Brzo se nae pred
vratima sjeverne kule gdje straare dva momka, ona ista to ih je
knez odredio da pomau Stjepku u blagovaonici ureivati oltar. I
smjerno ree momcima na strai:
- Gospodin Draeni mi je naloio da samo pokucam gospoici na
vratima i predam njegovu poruku.
Kuca na vrata i, ne ekajui odgovor, glasno najavljuje preko
zatvorenih vrata Draenievu poruku:
- Gospoice, va vjerenik eli da se to ljepe odjenete i da budete
spremni kad vas pozove. To je njegova elja i molba. Oito vam je ve
bolje? Da, veli da joj je bolje.
Ovako je zavarao strau i vratio se k Draenicu.
- Pokucao sam i odmah joj isporuio vau poruku.
- A to je rekla?
- Toliki je tropot na tom trijemu, zabijaju te vijence pa nisam
mogao tono uti, ali kad sam je pitao je li joj bolje, ona je
potvrdila. itav je dvorac kovanica. Jedva ekam da zavre s tim
ureivanjem trijema pa da ljude odjenem. Moram se uriti, nee mi
dostajati vremena da svakoga oliim kako treba.
- A kome je palo na um tako kititi dvor zelenilom? - pita Draeni.
- Kome drugome negoli knezu. Da ga vidite kako nosi granje, izbire
cvijee i zelenu mahovinu to su donijeli iz ume. Ne biste ga

prepoznali, tako se oduevio kao da je opet u budimskom dvoru.

- On je zapravo pelivan kao i ti. Veseli ga kititi, odijevati se,
preoblaiti, mazati i pripremati sveanost, ali ovdje u Lukavcu kao
da je tu svoju strast ve napustio.

- Sav e vam dvorac pretvoriti u arobnu priu ljepote. Zamolio je i
mladog rimskog poslanika da mu uredi oltar. Prenerazit ete se kad
vidite to je sve dragocjena i prelijepa smjeteno na oltaru. I nee
vam biti ao jer je to sve dostojno i kralja, ali priznajemo i vas,
neokrunjenog kralja ljepote, moj ljubimce.
- Nemoj, nemoj da me proguta od milja, Petar Pan, jer u tvom elucu
ne bih mogao uivati ni tvoje komedije, a ni moj igrokaz.
- Kad vi poinjete sa svojim, da ja ne bih ostao odvie u pozadini?
- Najprije e ti odigrati svoje jer bih te mogao potamniti svojom
dramom. Eto, gledaj, ve mogu stajati. vrst sam, je li? I spusti se
s postelje na noge, ali vra koji je kraj njega smjesta pritri.
- Posluajte mene i ne junaite se odvie. Jednom ste se ve opekli.
- I ja vas zaklinjem, mladi gospodine, da ne trite okolo kao
drijebe kad ga pusti na ledinu i sluajte vraa.
- Samo sam pokuao. Nisam lud da se prenaglim. Obeajem da u se dati
nositi na nosiljki da odigram svoju komediju.
U sobu ulaze kova i tamniar. Petra Pana je zakakljalo u prsima,
opazivi te dvije pojave, ali se uini kao da ih ne opaa i nastavlja
dalje veselo avrljati i pogaati kakvu to igru sprema Draeni kojom
kani njega potisnuti u pozadinu.
Kova i tamniar stoje na vratima i ekaju. Oito su pozvani.
I ba zato lakrdija neprestano postavlja pitanja Draenicu, dok
napokon ne opazi da je mladieva strpljivost pri kraju. Ali lakrdija
sjedne kao da ne kani otii, dok Draeni samo na to eka. Razabravi da Petar Pan nema nikakvih namjera ostaviti sobu, zamoli ga:
- Ostavi me sada, Petar Pan.
Ovaj se ogleda na vrata i toboe se zaudi:
- Valjda me ne tjerate zbog ove dvojice slugana?
- Moram im neSto odrediti. Ni ti ne pripovijeda meni svoje .odredbe
onima koji ti pomau u igri.
- To su vai glumci?
- Ne, nisu glumci, ve samo pomagai. Ja u sam odglumiti svoju igru
ovako leei na nosiljci, lijepo i bogato ureen i ukraen.
- Nosiljka, tako krasno pokrivena grimiznim platem kao i vai divni
uvojci i prekrasan klobuk, perje, pozlaeni tit. Sve mi to otkriva
da e biti neto od olimpijskih bogova. ekajte: neki mladi bog na
Olimpu, ranjen, osvaja najljepu plavuu na kugli zemaljskoj, osvaja
je ranjen u borbi za njenu ljepotu. Ve vidim i lijem suze, vi ete
me natkriliti, unititi. Ali ja ipak ne odustajem od svoje komedije.
Molim nastupite poslije mene jer nakon vas nitko me ne bi vie ni

sluao, a kamoli gledao.

Petar Pan ustaje, smjeka se i gleda gotovo zaljubljenim pogledom
mladog gospodara, a on mu se. smije zagonetnim smijehom iza kojeg
proviruje neki zlonamjerni uitak.
- Dakle, do vienja - naglasi Petar Pan. - I nemojte mi doi

433
432
28 OORDANA X


- Ostavite glupog Vencla. Dolje je negdje zaposlen, zapovijeda
momcima koji pletu vijence i nose zelenilo iz ume. Osvanut e sutra
dvorac kao rajski perivoj. Poaljite mene, ja u je zapitati kako joj
je.
- Nee ti odgovoriti. Javlja se samo Venclu i samo on zna predati joj
moje poruke.
Petar Pan nakrivi lice, okrene se na peti, isprsi i poprimi oholo
dranje:
- Vi ste na mene ljubomorni? Moj mladiu, odvie ste zahvalni svojem
spasitelju kad mu ak laskate da je lijep i opasan za takvu
ljepoticu. Ba sam ponosan na to. A da se mogu podiiti i
predstavama, idem odmah da to razglasim.
- Ne brbljaj gluposti. Ako ti je ba do toga moe otii, ali ne
ulazi u sobu, samo pokucaj na vratima i pitaj je kako se osjea. Reci
neka se odjene vrlo sveano. Moj joj je ujak darovao svu silu
haljina. Neka, dakle, bude spremna da sjaji ljepotom kad je pozovem.
- Ipak dolazite s njom na moju komediju? - skoi lakrdija veselo,
ali mu Draeni ne odgovara i tako nije dobio potvrdu koju je elio
izvuci: hoe li se jo do veeri otkriti Vilenin nestanak. Ali
Draeniev nalog prua mogunost da ih dijeli jo malo vremena od
asa kad e se sve razotkriti.
"Sto e se dogoditi? Kakva e se oluja podii kad se to otkrije?" pita se Petar Pan i smjesta se uputi trijemom. Brzo se nae pred
vratima sjeverne kule gdje straare dva momka, ona ista to ih je
knez odredio da pomau Stjepku u blagovaonici ureivati oltar. I
smjerno ree momcima na strai:
- Gospodin Draeni mi je naloio da samo pokucam gospoici na
vratima i predam njegovu poruku.
Kuca na vrata i, ne ekajui odgovor, glasno najavljuje preko
zatvorenih vrata Draenievu poruku:
- Gospoice, va vjerenik eli da se to ljepe odjenete i da budete
spremni kad vas pozove. To je njegova elja i molba. Oito vam je ve
bolje? Da, veli da joj je bolje.
Ovako je zavarao strau i vratio se k Draeniu.

- Pokucao sam i odmah joj isporuio vau poruku.

- A to je rekla?
- Toliki je tropot na tom trijemu, zabijaju te vijence pa nisam
mogao tono uti, ali kad sam je pitao je li joj bolje, ona je
potvrdila. itav je dvorac kovanica. Jedva ekam da zavre s tim
ureivanjem trijema pa da ljude odjenem. Moram se uriti, nee mi
dostajati vremena da svakoga oliim kako treba.
- A kome je palo na um tako kititi dvor zelenilom? - pita Draeni.
- Kome drugome negoli knezu. Da ga vidite kako nosi granje, izbire
cvijee i zelenu mahovinu to su donijeli iz ume. Ne biste ga
prepoznali, tako se oduevio kao da je opet u budimskom dvoru.
- On je zapravo pelivan kao i ti. Veseli ga kititi, odijevati se,
preoblaiti, mazati i pripremati sveanost, ali ovdje u Lukavcu kao
da je tu svoju strast ve napustio.

- Sav e vam dvorac pretvoriti u arobnu priu ljepote. Zamolio je i
mladog rimskog poslanika da mu uredi oltar. Prenerazit ete se kad
vidite to je sve dragocjena i prelijepa smjeteno na oltaru. I nee
vam biti ao jer je to sve dostojno i kralja, ali priznajemo i vas,
neokrunjenog kralja ljepote, moj ljubimce.
- Nemoj, nemoj da me proguta od milja, Petar Pan, jer u tvom elucu
ne bih mogao uivati ni tvoje komedije, a ni moj igrokaz.
- Kad vi poinjete sa svojim, da ja ne bih ostao odvie u pozadini?
- Najprije e ti odigrati svoje jer bih te mogao potamniti svojom
dramom. Eto, gledaj, ve mogu stajati. vrst sam, je li? I spusti se
s postelje na noge, ali vra koji je kraj njega smjesta pritri.
- Posluajte mene i ne junaite se odvie. Jednom ste se ve o pekli.
- I ja vas zaklinjem, mladi gospodine, da ne trite okolo kao
drijebe kad ga pusti na ledinu i sluajte vraa.
- Samo sam pokuao. Nisam lud da se prenaglim. Obeajem da u se dati
nositi na nosiljki da odigram svoju komediju.
U sobu ulaze kova i tamniar. Petra Pana je zakakljalo u prsima,
opazivi te dvije pojave, ali se uini kao da ih ne opaa i nastavlja
dalje veselo avrljati i pogaati kakvu to igru sprema Draeni kojom
kani njega potisnuti u pozadinu.
Kova i tamniar stoje na vratima i ekaju. Oito su pozvani.
I ba zato lakrdija neprestano postavlja pitanja Draeniu, dok
napokon ne opazi da je mladieva strpljivost pri kraju. Ali lakrdija
sjedne kao da ne kani otii, dok Draeni samo na to eka. Razabravi da Petar Pan nema nikakvih namjera ostaviti sobu, zamoli ga:
- Ostavi me sada, Petar Pan.
Ovaj se ogleda na vrata i toboe se zaudi:
- Valjda me ne tjerate zbog ove dvojice slugana?
- Moram im neto odrediti. Ni ti ne pripovijeda meni svoje odredbe
onima koji ti pomau u igri.

- To su vai glumci?
- Ne, nisu glumci, ve samo pomagai. Ja u sam odglumiti svoju igru
ovako leei na nosiljci, lijepo i bogato ureen i ukraen.
- Nosiljka, tako krasno pokrivena grimiznim platem kao i vai divni
uvojci i prekrasan klobuk, perje, pozlaeni tit. Sve mi to otkriva
da e biti neto od olimpijskih bogova. ekajte: neki mladi bog na
Olimpu, ranjen, osvaja najljepu plavuu na kugli zemaljskoj, osvaja
je ranjen u borbi za njenu ljepotu. Ve vidim i lijem suze, vi ete
me natkriliti, unititi. Ali ja ipak ne odustajem od svoje komedije.
Molim nastupite poslije mene jer nakon vas nitko me ne bi vie ni
sluao, a kamoli gledao.
Petar Pan ustaje, smjeka se i gleda gotovo zaljubljenim pogledom
mladog gospodara, a on mu se smije zagonetnim smijehom iza kojeg
proviruje neki zlonamjerni uitak.
- Dakle, do vienja - naglasi Petar Pan. - I nemojte mi doi

433
432
28 OOROANA X


prerano dok ne svrim svoju komediju ili, bolje, javite mi svoj
dolazak, je li?
- Trubljom u ti najaviti i smijehom svoje beskrajne sree koja me
danas eka . . .
- Idi, idi, Petar Pan. Evo, ve zapada sunce. Tvoja komedija treba
brzo poeti, a ti jo ovdje brblja.
U dva tri koraka preskoio je preko praga, nasmijavi se jo jednom
svojem gospodaru. U taj smijeh ulio je svu snagu svoga glumakog
umijea da bude izraz njegove odanosti i ljubavi. Lakrdija ne eli
ostaviti iza sebe ni najmanju sjenku sumnje koja bi mu mogla
poremetiti ravnoteu to sada vlada izmeu njega. Draenia i
Verbecija.
U njemu trepti opravdana sumnja i odmah odlazi trijemom da obavijesti
Stjepka. Priulja mu se i pomae mu, toboe, kititi trijem i ape:
- Kod Draenia su ba sada kova i tamniar, a mene je bacio vani.
Nee da sluam to e s njima govoriti.
- Tamniar i kova? To je opasno. Nekome spremaju stratite?
- Kad sam ih vidio, zazeblo me. Draeniu oi gore i lice mu je
zaareno. Taj ovjek nosi u svojoj dui pakao.
Saopio je Stjepku stoje sve govorio s Draeniem, kako je otiao s
njegovom porukom u sjevernu kulu i kako je lagao da mu je Vilena
odgovorila.
- Time smo odgodili taj opasni as. Ako sazna da je ona nestala, ni
jedan jedini as nee odgaati sa svojom osvetom Kueviu ako se

uistinu nalazi u dvorcu.

- Sve to je Draeni govorio dokazuje Jelenkovu prisutnost.
- A mi smo goloruki - uzdahne Stjepko. I Stjepko razmilja neko
vrijeme, namjetajui grane to su ih spleli oko ograde.
- Gospodine Petar Pan, nastojte bilo kako doznati to je s Kueviem, a tada u zaigrati i posljednju kocku. Ali moram imati neke
dokaze da me ne moe oblagati.
- ekajte. Ova ograda, isprepletena zelenilom, divno e nam posluiti
kao zaklonite. Sad u odijevati momke i namazati im lica. Sunce ide
na zapad, brzo u to sve obaviti, idem ravno u svoju odjevaonicu. I
molim vas, da mi smjesta javite im kova i tamniar izau iz
Draenieve sobe.
Stjepko mu obea, izdaje naloge momcima da donesu jo zelenila. ivo
se zanima da trijem bude to bolje iskien, a to mu prua mogunost
da pazi na one koji iziu od Draenia kao t na druge u dvorcu. Mora
paziti na kretanje vojvode od Ferare, 03 Verbecija i Draenia, na
svakoga tko bi im mogao stati na put da to pomnije sakriju Vojka i
doznaju sudbinu Jelenka Kuevia.
Petar Pan otiao je u svoju sobu da brzo odjene redom momke. Pred
vratima Mladen uva ulaz u zatvor, u kojemu je proveo dananji dan
Vojko. Ali ovog asa Stjepka najvie zabrinjava misao da e Verbeci
moda otii u sjevernu kulu da vidi svoju buduu snahu.
434

I smilja kako bi ga mogao zadrati da to kasnije otkrije-njen
nestanak. To e biti bolje i za Jelenka i za Vojka i za njih koji im
kane pomoi. Mladog sveenika polagano ostavlja mir i sve vie ulazi
u nj slutnja da se pribliava teki odsudni as.
Napeto nadzire Stjepko sve oko sebe dok je tamo iz Draenieve sobe
iziao vra, a odmah iza njega zatvorila su se vrata.
Poto je Draeni poslao vraa iz sobe, naredi tamniaru da vrata
zatvori, a onda ga pozove k sebi i zapovjedi:
- Ponajprije, im padne mrak, odredit e: svi momci imadu otii gore
k Petru Panu da mu slue u igri. Svi neka idu gore. Ne elim svjedoka
da sam siao u tamnicu. Na trijemu neka ne bude nitko. Svi moraju
biti u blagovaonici.
- Ako moram biti dolje u tamnici, neu moi paziti na njih
- Pozovi Vencla. etovoi je dunost da straari. Poalji mi ga
smjesta gore.
- Gospodaru, etovoa nije u dvorcu. Ve ga je traio uzvieni
gospodin ujak.
Draeni mrko pogleda svojeg tamniara:
- Kako bi se usudio ostaviti dvorac bez mojeg naloga i dozvole? To
nije mogue. Trai ga.
- Vaa milosti, ja sam ga vidio kako je iziao iz dvorca s momcima

koji su otili u umu da donesu zelenila i cvijea za vijence.

- Lakrdija veli da je ve itav dvorac okien zelenilom, dakle,
vratio se.
- Jest, svi su se vratili. On je stigao prvi, a zatim uzjahao konja i
ponovo izaao. Kad su posljednji momci donijeli zelene grane i dva
velika stabla, on jo nije stigao natrag. Znam to sigurno.
Naas se Draeni zamisli. to je moglo potaknuti njegova eto-vou
da ode iz dvorca, a da njemu o tome nita ne kae? I da ne
trai dozvolu?
Odvie je zaokupljen onim na to se sprema, a da bi se due mogao
zadrati u mislima o etovoi, pa odmah skrene panju na dvojicu to
stoje pred njime:
- Ako nema etovoe, odaberite etvoricu najvjernijih i najjaih
vojnika. Dvojica e nositi mene na nosiljkama, trei ima paziti na
vrata blagovaonice da nitko ne izae.
- Sve e biti kako eli vaa milost.
- Nosit e me na nosiljci u tamnicu i ondje ostaviti, a nosai moraju
smjesta u druinsku sobu. Taj etvrti bit e njihov straar. Dotle se
nitko ne smije maknuti dok ih opet ne pozovem da me odnesu gore. To
upamti. Nitko ne smije biti prisutan dok ja obraunavam s Kueviem,
jedino ti i kova.
- Razumijem, vaa milosti, sve u izvriti to ste zapovjedili.
- Vae e glave visjeti ako itko togod sazna. A visjet e i onda ako
ne izvrite sve to vam zapovijedam.
Obojica dolaze jo blie da to bolje uju i upamte Draenieve
zapovijedi. Gotovo dru od straha da im togod ne izmakne i da ne
pogrijee. Poznaju njegovu okrutnost i puni straha sluaju odredbe.
43S

- Uzmi baklje pa ih zahodi kraj muila da budu dobro osvijetljena.
Neka ih lupe gleda da moe doaravati sve Sto kanim uiniti s njim.
Ti e mi, kovau, pripremiti eljezne preke, teke i jake. Da ste
mi dobro naulili uha kad stanem dijeliti zapovijedi. Sam u ravnati
muenjem.
- Da unesem u tamnicu i vjeala, gospodaru? - pita tamniar.
-- Ako ne umre na muilima, odrubit e mu glavu, to je sigurnije.
Ue bi moglo puknuti ili bi mu se dua mogla sakriti od prkosa u
polumrtvo tijelo. Najsigurnije je odrubiti glavu. Ona se vie ne moe
vratiti natrag. Kad mu odrubi glavu, dua ima udoban otvor da ostavi
ono bahato mlado i ljubljeno tijelo. Bit e to vesela veer. Moja e
igra svriti slavom.
Obojica ekaju da im podrobnije razjasni to moraju uiniti.
- Vaa milosti, recite nam sve tono kako elite da ga muimo.
Pripravit emo se.
- Neu da ga muite prije nego to ja siem.

- Ne, gospodaru, samo emo okuati jedan na drugome, samo prividno da

ne bismo pogrijeili.
Draeni posegne za biem od remenja. Na svakom kraju vezane su
gvozdene otrice. Obojica su zadrhtali.
- Ovaj bi pazit e da ne pogrijeite.
Sagnuti su se gotovo do zemlje puni poitanja, vie prema biu negoli
prema gospodaru i promrmljaju nekoliko rijei poslunosti.
- Evo vam kljueve tamnice. Sve spremite kako sam zapovjedio. Ali jo
neto...
Dok je tamniaru davao kljueve, s trijema netko otvori vrata.
Verbeci ulazi ozbiljna lica. Oito je zaokupljen nekim velikim
brigama. Spazivi svojeg neaka, lijepo ureenog, odjevenog,
nasmijei se od radosti.
- Lijep si, rumen kao da si potpuno zdrav.
- Spremio sam se za svoj igrokaz.
- Ba sam te zato doao upozoriti: Budi oprezan i pazi na sebe. Ja ne
smijem tome prisustvovati ni znati to radi s tim mladiem.
- Ali molim vas da nikoga ne putate iz dvorane dok me budu nosili
dolje, u prvom redu ne bih htio sresti kardinala.
Premda sluge nemaju ni pojma o latinskom jeziku, i pred njima je
Verbeci oprezan pa ape:
- Sve je to prevara kojom je vojvoda Hipolit htio prisiliti kralja da
se vjena s princezom.
Draeni gotovo ne vjeruje svojim uima dok ispituje svojeg ujaka.
- Dakle, nije on kardinal? - sav sretan klikne Draeni. - Onda nemam
to skrivati. Mogu raditi to me volja. Takvom se divnom preokretu
nisam nadao.
- Ne zaboravi da e upropastiti moje osnove ako bilo tko u dvoru
sazna to si uinio s Jelenkom Kueviem. Sutra dolaze ovamo kanonik
i Turopoljci da s njima potpiem nagodbu izmirenja, a meu uvjetima
sam naveo da nam vrate Lucia.
- Ne bojte se, ujae, sve u to izvriti u najveoj tiini, samo
436

neka nitko ne izlazi iz blagovaonice dok me budu nosili dolje. Svi e
pitati kamo me i zato nose. Osobito ne putajte na trijem Petra
Pana. On nam je najvjerniji prijatelj, ali sve nanjui. Mogao bi me
slijediti dolje. Samo pazite, ujae, na njega.
- To je moja briga. Petar Pan e dotle izvoditi svoju lakrdiju, sve
e biti zaokupljeno njegovim alama. A onda: tu je i rimski poslanik.
On ne smije doznati nita, bit e mi svjedok protiv onog varalice. A
sad se urim. Valja mi s Pencingerom ugovoriti sve za sutra, a uskoro
e zapoeti veera i zabava.
- Dakle, sutra nee biti kraljevskog vjenanja? - zapita Draeni
svojeg ujaka.

- Spremljeno je sve samo zato da mogu u posljednji as kardinala

raskrinkati kao vojvodu Hipolita. Eto vidi: zato moram s Pencingerom
jo dugo raspravljati. Sutra u zoru izlazi na tobonji kardinal iz
dvorca da nam dovede Antolkovia i njegova sina. Ali i to je prevara,
pa u vojvodu i princezu pred svima ovdje osramotiti. Rimski poslanik
i kanonik Benko bit e mi svjedoci da se lano prikazao kao kardinal.
To je moja stvar. Na tebi je da svri s tim Kueviem, a da o tom
nitko nita ne nasluti.
- Obeajem vam, ali trebao bi mi etovoa Vencl. Lakrdija kae da
nije u dvorcu.
- Ne znam zato se nije vratio.
- Onda vas molim: aljite mi ovamo potkastelana i ostavite mi ga
itavu veer.
- Taj se lupe dao potplatiti od kardinala da mu pomogne danas
podveer dovesti u grad ljude koje je htio meni podmetnuti kao
tobonje Antolkovie. On je s njima u vezi pa sam ga dao zatvoriti i
doao sam te upozoriti da se ne pouzdaje u tu hulju. Sutra u s njim
obraunati.
Saopivi sve to neaku, opomene ga jo jednom da se uva i pazi kako
svojim inima ne bi pokvario njegove osnove za sutradan. Zatim izie
da se s barunom Pencingerom dobro pripravi kako e poraziti vojvodu
Hipolita i konano se osloboditi parnice to mu ve godinama ugroava
zlatom dobro ispunjenu monju. Ta okolnost vanija mu je od svega i
zato se ne brine mnogo ni za Draenievu osnovu, ni za veernju
zabavu Petra Pana.
Naprotiv, Draenia uznemiruju njegovi pouzdanici. Ponajprije
etovoa odlazi, a da mu nita ne kae i ne vraa se, a sad doznaje
da se vie ne moe pouzdavati u potkastelana koji mu je bio desna
ruka. Danas mu je on imao biti pomaga u svemu to je odluio
izvriti. Ostao je bez etovoe i bez potkastelana, a Luci,
najvjerniji od svih, jo uvijek lei ranjen i zarobljen u Turopolju.
Sutra e mu ga svakako Turopoljci izruiti. No, to je prekasno. Danas
jo mora znati da mu Kuevi vie ne moe biti na putu. Dok o tome
razmilja, pogleda dvojicu koji su mu jo jedini ostali od njegovih
pouzdanika. Stoje u kutu kao pseta to svojim prestraenim dranjem
izazivaju nepovjerenje. Draeni ih promatra i vikne:
437

- to vam je? Zar ste neto skrivili da me tako prestraeno gledate?
n Mucaju ljudi, plae se i klanjaju:
- Vaa milosti, to bismo mi skrivili. Samo molimo recite nam
unaprijed zapovijedi da se spremimo jer ne bismo htjeli da neto
llrivo uinimo. Moda elite kakav novi nain muenja? ; - Gdje
su kljuevi tamnice? - pita on, umjesto odgovora.
- Dobro sam ih spremio u njedra - odvrati tamniar, udarivi se rukom

po prsima. . - Ovamo s njima.

Taj zahtjev pokazuje tamniaru da se gospodar odjednom ne pouzdaje u
njega pa drhtavom rukom uzima kljueve i predaje ih Draeniu.
- Vaa milost zapovjedila mi je neka poredam pred Kuevia muila i
osvijetlim ih bakljom?
eli pokazati Draeniu kako mu je vjeran, a ba obratno: izaziva
njegovu srdbu. Draeni je uvjeren da ova dva jadnika ne mogu
poiniti protiv njega nikakvo izdajstvo. Ipak ne vraa kljueve koje
im je prije dao. Ono to mu je ujak rekao o potkastelanu nuka ga da
bude oprezan i s ovom dvojicom. Uzeo je kljueve i onda odredi:
- Siite u kovanicu. Uzmite velike eljezne preke. Zatim raanj na
kojem kuhari peku telad. Kad siem, donijet ete ih sa sobom u
tamnicu. Tamo u vam kazivati to vam je initi. Spremite i ive
eravice u velikom kotlu da ne moram dugo ekati dok se klijeta
uare. Upamtite: kad bude potpun mrak, ekajte me pred tamnicom.
Ljudi se poklone i hoe da odu. No, Draeni ih zadri, a tamniaru
odredi:
- Potri dolje i dovedi onu etvoricu kojima sam namijenio da me nose
i budu na strai.
- Ovdje su, kite trijem.
Uskoro ulaze etiri snane, jake Ijudeskare. Draeni odabere dvojicu
za nosiljku, treemu odredi da bude dolje na strai, a etvrtom
zapovjedi da ostane kod njega.
- Vaa milosti, gospodin lakrdija eli nas odjenuti i namazati za
svoju igru - primijeti jedan od trojice vojnika.
- Neka vas pretvori u avle, to mu recite. Ba e mi se to svidjeti,
ali odmah da ste spremni kad vas ustrebam. Poslije toga sluite
njegovoj lakrdiji. Ti uti ostani - doda on, okrenuvi se jednome od
njih.
Ostali su izili, dok je utokosi ostao da primi zapovijedi.
- Stajat e na vratima blagovaonice i da nitko ne izlazi dok mene
budu nosili u dvorite. A zatim e dovesti gospoicu Vilenu, moju
vjerenicu. Sluaj pomno to e uiniti.
Dok se Draeni sprema na osvetu Jelenku Kueviu, Petar Pan u svojoj
sobi odijeva momke i sluge i razmilja. Kad je Draeni sam zaelio
da ove veeri nastavi svoju lakrdiju i okupi u blagovaonici sve ljude
to su u dvorcu, onda ima neku osobitu namjeru. To mu je bilo jasno
onog asa im je primio tu zapovijed. Ali kad
438

je vidio u njegovoj sobi kovaa i tamniara, bilo mu je sve jasno.
Nosiljka, kova, tamniar, pusti trijem, sve te zapovijedi znae:
Dra-enia e odnijeti u dvorite. A to moe tamo raditi drugo nego
dovesti iz tamnice Jelenka. Sad je potpuno uvjeren da je Jelenko
dolje utamnien. A to e s njime uiniti? "Svakako ga ne kani

zamoliti da mu bude prijatelj" - ree Petar Pan u sebi.

I uri se da momke odjene i namaze im lica kako jedan drugog ne bi
mogli prepoznati. Na vratima se uje skromno kucanje. Lakrdija
skokne, otvori i ugleda tamniara koji mu preda Draenievu zapovijed
da ova tri momka, to ih je doveo, odjene u avle.
- Znam to gospodar eli, samo neka malo priekaju. Odmah dolaze na
red.
Dok su vojnici ostali, kova i tamniar silaze niza stube. Petar Pan
prati ih trenutak pogledom i odmah zatim vraa se u sobu. Ve je niz
momaka preobrazio kad opet kucaju, a Stjepko i Verbeci stupe preko
praga sobe. Iznenada ga je Verbeci uhvatio na trijemu i zatraio neka
ide s njim k Petru Panu. Mladi sveenik prepao se zbog Vojka. Ali
nigdje ga ne zapaa. Meutim, Verbeci ogleda poredane komine figure
oko lakrdijaa i stade pourivati:
- Bilo bi dobro da si ve svrio, moj prijatelju.
- Odmah e sve biti gotovo. Jo ima ljudi dolje i na trijemu, sve
trebam. Da ih je jo jednom toliko, ne bi mi bilo previe. Gospodin
Draeni eli da moja lakrdija bude sveana.
- Da, da, to sam ti i ja kazao. Sve pozovi gore. Ali jo nisu svi
ovdje.
- Odmah u pogledati, nije li se koji moda sakrio. Ove se grdobe
boje da ih ne uljepam i skrivaju se.
- Vrijedan si ti, Petar Pan. uri se da ne bude odvie kasno. Sad
moram k svojoj buduoj snahi da vidim hoe li ona doi uveer da
gleda tvoju komediju.
Lakrdija dalje radi, odijeva i mae i razgovara:
- Kako nee. Govorio sam s njom.
- Ti si s njom govorio? Tko ti je dopustio?
- Moj mladi miljenik zapovjedio mi je da je pitam. Ali ujte: na
djeai tako je ljubomoran da mi nije dopustio da idem k njoj, samo
sam je smio pitati iza zatvorenih vrata. Na mene je ljubomoran. A to
e tek biti s vama koji ste pristao mukarac, vitez! Kad se ovako
nasmijeite, imena mi moga, svaka bi vas ena zaeljela poljubiti u
rumena puna usta. Ne smijte se, gospodine, imat ete vrajeg posla s
tim naim malim zaljubljenim kokotom. Bit e ljubomoran na vas.
Progonit e vas. Spremite se na to, moj gospodine, nee vam dopustiti
da kod stola sjedite uz svoju snahu. Barem ga prije vjenanja
ostavite na miru.
- Uvrijedit e se moja snaha to je itav dav nisam pogledao. Petar
Pan izmijeni pogled sa Stjepkom, a onda e opet uzvienom gospodinu:
- Mislim da bi bilo shodno kazati gospodinu kardinalu i princezi neka
se spreme. Gospodin knez ve je otiao u svoje odaje da
439

"c ne 01 opio. iNeKa to ne ini zbog vjerenice. I molim vas: vrijeme

je da gospoda budu na okupu kad ja uem s ovim svojim razbojnicima. A

kad smo svi ve na mjestu, onda tek dovedite vjerenicu.
- Da, da, pravo veli - odgovori Verbeci pa izlazi.
Stjepko ide s njime na trijem. Dravnik krene ravno prema sjevernoj
kuli. Neto ga vue da pogleda Vilenu. Ali ga mladi sveenik
zaustavlja:
- Uzvieni gospodine, imam vam neto vano rei. Odnosi se na vojvodu
Hipolita. ini mi se da neto sprema. Neprestano ide k princezi i
vraa se u svoju odaju. Vrlo je uzbuen. Njegovi plemii stalno tre
iz njegove odaje u dvorite, skrivaju se i obilaze vrata u prizemlju.
Uhode neto ili nekoga. S ove ograde sam to promatrao. Kao da su od
potkastelana upueni u neku tajnu u ovom dvorcu. Tamo dolje njegov
plemi stalno obilazi prizemni trijem.
I pokae mu izmeu zelenila vojvodinog prvog pouzdanika. Stjepko zna
da onaj ovjek oekuje dok mu se ne makne s puta Mladen to sjedi
pred vratima podruma i s momcima plete vijence. Ali to mu dolazi kao
narueno da pobudi u Verbeciju druge misli i odvrati ga od Vilene.
Postigao je svrhu. Verbeci odmah silazi i odreuje da nitko ne smije
ostati u dvoritu. Gore zapoinje velika predstava, moraju svi otii
gore k Petru Panu, Stjepko se ne mie s trijema, dobro ga zastire
zelenilo. Tako moe promatrati itav trijem, vidjeti svakoga tko
izlazi i javljati Petru Panu. Dok Verbeci dolje odreuje, Stjepko
otvori lakrdijaeva vrata. On se okrene i skokne k njemu:
- Vi ete starog drati na oku da ne otkrije nestanak zarunice, dok
ne saznam to je s Kueviem. Ovdje u ostaviti svojeg zamjenika.
Hej, ti udovite, uzmi liilo i radi kako sam ja to inio. I
odijevaj ljude, eno tamo ima krpetina. uri se.
Stjepko zaueno pogleda visoku pojavu odjevenu u nekog sredovjenog
arobnjaka. Ne moe nikako razabrati tko je jer mu je lakrdija
strahovito nagrdio lice. No, odmah zatim, Petar Pan uputi Stjepka,
apui:
.,.- To Je Vojko. Ni roeni otac ne bi ga prepoznao. Takav e otii
sa mnom u dvoranu. Vama ostavljam zadau da ostanete u vaoj sobi i
odande pazite to e se ondje dogaati. Slutim: Dra-eni ide dolje,
dakle, kani poiniti neto strano s Kueviem. ekajte samo malo.
Doznat u je li taj nesretnik doista ovdje. Ako za mene zapitaju ujak
ili neak, recite da sam otiao samo dolje da uzmem neke stvari to
mi trebaju za igru.
Uza stube se penje Verbeci. Petar Pan se skloni. Stjepko doeka
velikaa i stade s njime raspravljati o sumnjivom ponaanju vojvode i
njegovih ljudi sve dotle dok ga nije podsjetio da bi gospodu trebalo
upozoriti. Ve sunce zapada. Petar Pan zapoet e svoju komediju. Sam
Verbeci jedva eka da se svi na vrijeme okupe i maknu s puta
Draeniu. Boji se da tkogod ne zamijeti njegov odlazak u dvorite. A
kad tamo svri svoju osvetu, donijet e ga gore u blago-


vaonicu i nitko od gospode u dvorcu ne moe ni slutiti da je bio
dolje i to se tamo dogodilo.
To je njegova osnova. Meutim, pod utjecajem mladog sveenika
dravnik zaboravlja na uljudni posjet Vileni i uputi se na drugu
stranu, u onaj uski hodnik to vodi u odaje gospodara dvorca, kralja,
kneza i ostalih. Petar Pan istog asa izmilji ispod zelenih ukrasa
ograde pa se sputa niza stepenice.
Tako se obojica, lakrdija i Stjepko, vrzu, zaustavljaju ili gone
ljude oko sebe, neprestano u panji i strahu i trci kako bi odgodili
otkrie da Vilena vie nije u dvorcu jer se boje da bi taj trenutak
bezuvjetno stajao glave Jelenka Kuevia. Druga im je zadaa da
zaustave vojvodu da ne spazi bijeg Vojka Antolkovia, a samog mladia
da sakriju. Za njeg se zasad ne boje, a otac mu je bezuvjetno
zatien time stoje Stjepko Verbeciju raskrinkao lanog kardinala.
Sada je sva briga usredotoena na Kuevia. Stjepko je odluio da
ustane u njegovu obranu kod Verbecija svim snagama, ali mora imati
dokaza da se nalazi u dvorcu. I dok je Petar Pan siao dolje, mladi
sveenik razmilja kako bi mogao uhvatiti ujaka da zaprijei njegovu
neaku izvriti nad Jelenkom kakvu osvetu. Sva mu je nada u prijetnji
da mu nee biti svjedok u parnici ako mu ne izrui Jelenka. Jo samo
eka lakrdijaevu obavijest, a onda vie nee ekati.
Crvenim arom sa zapada natopljen je itav trijem, a srce Stjepka
Brodarica tekom brigom. I Mladen je s momcima ve stigao gore,
izmijenio misli s mladim sveenikom i saopio mu da je Petar Pan
otiao u kovanicu i brzo e se vratiti, a njemu je naloio neka
odmah ide u njegovu sobu da mu Vojko odjene kakvu lakrdijaku haljinu
i mazilom preobrazi lice. Sve svoje nade uloili su u Dra-enievu
odredbu da Petar Pan ima ove veeri odigrati lakrdiju koju nije mogao
izvesti juer. Tako su postigli da se Vojko moe kretati dvorcem, a
da ga nitko nee prepoznati. I Mladen im moe sluiti isto tako
preodjeven i namazan kao da pripada dvorskim slugama i vojnicima.
Petar Pan utri u kovanicu, znajui da su tamo kova i tamniar.
Naao ih je kako pod velikim kotlom pale eravicu i opremaju teke
eljezne preke i klijeta.
- Brzo ljudi - vikne on - trebam dvije eljezne ipke, klijeta, onda
dvije potkove, jednu staru bravu, kljueve. Hitno, traite, ima tu
dosta starog eljeza.
Sam stade traiti po kutovima, prebire meu raznim eljeznim
napravama to mu, toboe, treba u igri. Kova i tamniar mu pomau,
donose sve to ima, posluuju ga. Lakrdija je u velikoj milosti kod
Draenia i Verbecija pa mu se ljudi ele ulaskati.
Odjednom e Petar Pan veselo:
- Eto, ba mi to treba, one dvije preke tamo to su prislonjene na
zid i ovaj kotao sa eravicom. To mi donesite gore u dvoranu.

- Ne moemo, gospodine, jer nam je potrebno za neki posao - odgovori

kova plaho.
- Tako? Znam ve zato vam to treba. Ali bilo bi vrijeme da
441

jednom tom mladom lupeu dolje u tamnici bude kraj. Zbog njega ne
mogu ni estito izvoditi svoju lakrdiju. Rekao sam danas naem mladom
gospodinu: ja bih s njim brzo svrio i ne bih ga dugo hranio. Tom
izjavom ni tamniar ni kova nisu se nimalo iznenadili. Kad su unili
u Draenievu sobu, nali su lakrdijaa s gospodarom u povjerljivom
razgovoru, dakle, on je upuen o svemu. To je prirodno. Ali Petar Pan
nastoji da ih jo vie o tome uvjeri:
- Samo se estito spremite da ne biste promaili jer bit e zla. Taj
mladi lupe mora ove noi biti u paklu.
- Da, gospodine, moramo sve pripremiti kako nam je gospodar
zapovjedio.
- Znaj, kovau, s Kueviem nee biti lako. Treba paziti to radi da
se ne zamjeri gospodaru. On ga eli dobro pripei.
- Nita ne znamo to e biti. Zato se i bojim. Tko zna to sve
gospodar hoe - plaho pripovijeda tamniar.
- To su novotarije u muenju. Budite oprezni i paljivi. Ima tu
kojeta to jo nikad niste izvodili, a gospodar danas nije dobre
volje.
- Istina, prijetio se biem - uzdahne kova.
- Opet velim: s Kueviem nije dobro imati posla. Ako vas on udari,
to je gore od vaeg kladiva.
- Ne, nee nas moi udariti, uhvatili smo ga u kladu i jo privezali
o zid.
- Ali dok ga vuete na muila, treba ga odvezati. A on je jak, deset
bi ih mogao zaguiti.
- Samo se bojim da e prerano umrijeti, jer gospodar je rekao da mora
umirati polagano - zabrinuto e tamniar.
- Svi se tresemo od straha - ape kova. Petar Pan se nasmije,
nastavlja prebirati po starom eljezu i opominje obojicu:
- Pripazite tono na sve, ispunite svaku gospodarovu elju da mi se
moj mladi gospodin ne ljuti. Zgrabit u vas za iju, ne budete li
paljivi u svojem poslu.
- Gospodine, kad bismo barem znali to da radimo, ovjek bi razmislio
i spremio se. A tko zna to e gospodar traiti da izvedemo?
- Majstorske su to stvari, moj kovau. Neviene. Zinut e samo kad
ti stade zapovijedati; sad ovo, pa sad ono, sad lijevo, sad opet
desno. Znojit ete se obojica kao da ste usred pakla.
- Vi sve to znate, gospodine?
- Kako ne bih znao kad sam gospodara pouio to da uini s tim mladim
gadom.

Obojica se pogledavaju, a tamniar oajno moli:

- Molim vas, gospodine, pokaite nam. Ibievat e nas gospodar ako u
neemu pogrijeimo, a mi ne znamo nove majstorije u muenju.
- Nemam, dodue, vremena ali da se mladi gospodin ne bi ljutio,
pokazat u vam to i kako valja raditi. Jedan i drugi poskoe, a
Petar Pan im apne:

- Ne bojte se nita. Sve u vas uputiti, a gospodar e biti vrlo
zadovoljan s vama. Meni je samo do toga da on bude veseo i radostan.
Dakle, odmah u gore da tamo jo neto uredim, a onda idemo hitro
dolje u tamnicu i sve u vam tono pokazati.
Kova i tamniar se gledaju.
- Uzeo je kljueve. :},,>- Mladi gospodin? s - Jest, neto se ne
pouzdaje u nas.
- Kad je uzeo kljueve?
- Najprije ih je dao, a odmah zatim uzeo.
Ta okolnost baci lakrdijaa u oaj. Kako je divno ljude osvojio
svojim govorom, a sad im je Draeni uzeo kljueve. Mogao bi sad u
tamnicu. Kao da mu je avo zatvorio sve putove do Jelenka.
- to ste uinili da nema u vas povjerenja?
- Ne znamo, gospodine, ali tako je bilo. Mi smo ga molili neka nam
kae to trai od nas da se spremimo, a on na to ree da ne smijemo
dodirnuti Kuevia dok on ne sie i morao sam mu vratiti kljueve.
- Ako niste izuili ono muenje to ga eli mladi gospodin - veli
Petar Pan - onda je bolje da nestanete. to da sad uradim? Idem gore
starom gospodinu da mu sve to kaem. Stari gospodin i ja prevarit
emo mladoga i otvoriti tamnicu da vas pouim u muenju. Sluajte,
gospodin Verbeci i ja sii emo i sve urediti jer vae neznanje moglo
bi mladoga dovesti u takav bijes da bi potrgao poveze s rane kao to
je to ve bilo. Dakle, vi ete brzo skinuti lokot i bravu.
- Gospodine - oajava kova - da silom otvorimo tamnicu treba nam
mnogo vremena, a mladog e gospodina donijeti odmah im padne mrak.
- Kad sam ja s njim ugovarao, htio je sve to uiniti nakon veere.
Ali, dakako, htio bi se to prije rijeiti svojeg neprijatelja. .A
gdje su vojnici koji e ga nositi?
- Gospodine, doveli smo ih k vama da ih odjenete u avle.
- Da, da, to su oni. Dvojica e ga nositi, trei mora straariti veli Petar Pan uvjeren da je jedan odreen za strau.
- Jest - potvrdi tamniar - kad unesu gospodara u tamnicu, moraju
odmah izii i ekati, a taj trei drat e ih na oku da ne bi nita
uli i rekli kuharima ili sluavkama.
- A etvrti straati na trijemu - doda tamniar.
- Znate li vi da nitko o tom ne smije nita naslutiti? - isprsio se
Petar Pan.
- Kako ne bismo znali kad nam je gospodar zaprijetio.

- Objesio bi vas. Dakle, ni za ivu glavu ne recite da ste me molili

neka vas pouim u muenju. Sad idem gore. Oni ga stadoe ponizno
moliti:
- Ne biste li nam moda ipak ovdje malo razjasnili to bi sve mogao
mladi gospodin od nas zatraiti? Eto, tu su klijeta kojima emo
Kueviu nagrditi lice. Gospodar je rekao da uzmemo klijeta
443

i dobro ih uarimo. To je znak da osmo tipati njegovo lice i tijelo,
ali zato mu treba veliki raanj?
- Zato? Svezat ete ga gore i onda primaknuti k ognju. To je
razumljivo.
Brzo stane Petar Pan pripovijedati kako se ima postupati s velikim
ranjem i to sve imaju uiniti kao da tono zna svaki nalog to e
im ga Draeni izdati u tamnici. A onda im jo tiho apne:
- Spasio sam vae tikve od smrti. To ne biste nikada znah izvesti da
vas nisam uputio.
Obojica su izbuljili oi od uasa nad onim to su uli od Petra Pana
i stali se zahvaljivati:
- Vaa milosti, sto puta vam hvala.
- Volio bih svoju glavu poloiti na stratite nego li da se moj dragi
mladi gospodin previja od bijesa na onoj nosiljci dok biste vi radili
sve suprotno. Ali idem da izvrim svoju dunost. Vi utite ako vam je
ivot drag.
U to se u kovanici iznenada pojavi Gapar.
- Je li ti vra dobro povezao rane? - upita ga Petar Pan.
- Sto puta vam hvala, vaa milosti. Kao da sam se nanovo rodio.
- A to trai ovdje?
- Htio sam zamoliti kovaa da mi dopusti tu malo lei.
- Nema toga, uzvieni je gospodin zapovjedio da svi morate danas
sluiti u mojoj lakrdiji. Zato sam ti i dao povezati ranu. Hajde sa
mnom. Odjenut u te u lakrdijaku haljinu, namazati lice, sjedit e
gore, dobiti peenja i vina.
I ostavi kovaa i tamniara, uzevi sobom razne eljezne naprave koje
mu nosi Gapar.
Hitro je poao dvoritem i pogledao ispod trijema. Tu ve stoje tri
vojnika odjevena u avle. Ovi su, dakle, sili kako im je odredio
Draeni. Sad mu je jasno.
Pohitao je uza stube s Gaparom, odredio mu da ide u sobu gdje se i
drugi odijevaju i potri pred vrata blagovaonice. Tu nade nekog jakog
momka. Po odori zna da je iz Draenieve ete.
- Tebi je odreeno da ovdje straari da nitko ne izie na trijem?
- Da, tako mi je rekao plemeniti gospodin Draeni.
- Meni je mladi gospodin predao vlast nad svima vama i ja svime
ravnam. Sad u te odjenuti kako je on zaelio.

I povue ovjeka za sobom da ga vrlo lukavo ispita to mu je odredio

Draeni.
Raznim mazalima mae mu lice, a onda mu pokua nataknuti na glavu
kapu s rogovima. ovjek se trgne i otkloni, rekavi:
- Ne mogu to uzeti, gospoica e se prestraiti kad me takva vidi.
Ta primjedba razveseli Petra Pana. Sad je momku razvezao jezik pa mu
ree:
- Ni pogledat te nee.
444

,-, - Mora me pogledati kad ulazim k njoj u kulu. Mogla bi se
toliko prestraiti da ne bi htjela sa mnom, a onda jao meni.
- Za nju jo ima vremena.
- Nema vremena, gospodine lakrdijau. im odnesu mladog gospodina
dolje, moram ii po nju i odvesti je k njemu.
- Sve to znam, ali dok ja ne uvedem svoju vojsku pelivana u
blagovaonicu, dotle ne moe ni mladi gospodin dolje, a ni gospoica.
Tvoja je dunost da gospoicu odvede gospodaru u tamnicu. Ako bi se
ona bojala i ne bi htjela ii, pozovi mene.
- Kazat u gospoici da je zove u dvorite princeza jer joj eli
neto tajno rei. Plemeniti mladi gospodin veli da e me onda sigurno
slijediti.
- Sve ja to znam doslovce. Ne ini mladi gospodin nita bez mene i
ba zato ti velim: ako ne bi ila pozovi mene, jer ta vjerenica ve
sada ima proklete muice.
- Gdje bih vas naao?
- U blagovaonici. Ako sam usred igre, ti samo pristupi k meni i reci
mi. Ali zapravo nisi tako lud kako izgleda. Uistinu bi se gospoica
mogla prepasti rogova i avolskog odijela. ekaj: dat u ti odijelo
viteza. To e joj se bolje sviati. Pazi: moje zapovijedi i sve to
odredim zapovijed je mladog gospodina.
im ga je obukao, smjesta ga poalje natrag pred blagovaonicu. Onda
sve odjevene ljude svrsta u povorku i odredi im da ga ekaju. Mladen
i Vojko odjeveni su u fantastina odijela. Nitko ih ne moe
prepoznati pa im lakrdija zapovijeda grubo kao da su sluge. Obojica
pohitaju za njim dok on ide ravno u svoju sobu. Tu ih ve eka
Stjepko. Petar Pan javlja svima tiho:
- Sve sam saznao. Kuevi je u tamnici osuen na stranu smrt.
- Idem sad Verbciju. - odlui Stjepko.
- ekajte. Jo ne znate sve. Draeni je odluio da ona gleda to
rade od njega. im njega odnesu u tamnicu, vojnik mora Vilenu odvesti
dolje.
- Dakle, jo malo i saznat e da djevojka nije ovdje?
- A kad to sazna Draeni, mislit e da je Jelenko kriv i nema mu
spasa.

Vojko gotovo zastenje.

Smjesta e ga ubiti im dozna da je sjeverna kula prazna. Nismo
smjeli najprije nju izvesti iz dvorca.
- U svojoj paklenoj dui zamislio je Draeni strahovitu osvetu. Nije
vie ovjek, zvijer je.
- Bacit u se na njega - izjavi Vojko. - Slijedit u Draenia
u tamnicu.
- Objesit e i nas - veli lakrdija.
- Ionako mi nije do ivota.
- Dobro, umrite, ali prije idemo u pogibelj - veli Petar Pan.
Tada se Stjepko prene iz misli:
445
- Gospodine Petar Pan, govorit u, vikati iz svega grla, Ver-beciju.
Neemo dopustiti da Draenia nose dolje.

* - Onda bi mogao izdati nalog tamniaru da ga odmah ubije prepadne se Vojko.
- ekajte - naglasi Petar Pan - lakrdija ima odigrati lakrdiju.
Pokuajmo iz lakrdije prijei na tragediju, a zatim opet u lakrdiju.
Gospodin Vojko veli da mu ivot ne vrijedi. Neka, dakle, pokua
izloiti ivot za druga.
- Evo me. Recite to da uinim. Nisam dosjetljiv, ali izvest u sve
to je potrebno.
- I ja sam tu - uzvikne Mladen. Lakrdija zakljua vrata i ape
im:
- Ukratko u vas uputiti. Dok sam dolje razgovarao s kovaem i
tamniarom, ve sam skladao svoj igrokaz. Ili emo ove noi svi
izgubiti glave, i mi i Kuevi, ili moda nekako isplivati ivi,
makar i zatvoreni. Stvar je vrlo jednostavna.