1

2
3
4
 MIKOŠ
GESTA
MONTENEGRORUM

(E S S A Y S)

5
2013

6
 PREDGOVOR
Ovo je druga Mikoševa knjiga koja je može se slobodno reći nastavak
njegove prve knjige „Vile će se kleti u vjekove“(20.. ). Ova knjiga je trebala da se
završi 2003. godine u Hjustonu gde je Mikoš i proveo svoje poslednje dane kad
ga je zdravlje nateralo da se više bavi pisanjem nego drugim poslovima.
Zato dajem sebi slobodu da ovde iznesem neka mišljenja o prvoj knjizi
koja nisu objavljena a može se reći da u potpunosti mogu da se odnose i na ovu
knjigu.
Janko Jovićević koji je sponzorisao štampanje prve knjige, preko Veska
Pejovića dostavio je knjigu Stevanu Koprivici da vidi mogućnost da ova knjiga
bude prilagođena za eventualno pozorišnu adaptaciju.
U nastavku je dato njegovo mišljenje kao i nekih prijatelja koji su Mikoše-
vu knjigu imali prilike da pročitaju i pre štampanja.

Stevan Koprivica:
Procitao sam “Vile” sa mnogo znatizelje, emotivne i profesonalne paznje,
jer znam da je Cetinje odavno u potrazi sa tekstom koji bi u teataru l na filmu
pokazao dio / jer sve nikako ne moze/ to specificnog shvatanja zivota i ljudi,
sarma i zaumne elokvencje, nevjerovatnih dijaloskih bravura i kalambura. Po-
kusavali su to pok. Vasko Ivanovic, pa prof i najbolji scenarista koga je imala
Crna Gora, Ratko Djurovic, neprestano, da nadju dramsku formulu Cetnija.
Cak sam se i ja drznuo da u “Carobnjaku” kojega je igrao Zetski dom dotaknem
dio onog pateticno i gubitnickog u Ct profilaciji. Uvijek je cetnjski duh nekako
izmicao. Neuohvatljiv.
“Vile” zaista, na dijaloskom planu, imaju tu cetinjsku “licencu poetiku”,
ovdje zasta sve prasti od britkih dijaloga, nadgornjavanja i razmjene verbalnih
“udaraca”. Ali, ono se je u teatru osnovno polaziste, ono sto je od Aristotela do
danas uslov svih uslova, / osim ako nije u pitanju Beket ili tzv “postdramski”
teatar/ DRAMSKA PRICA, “ono o cemu se radi”, sklop dogadjaja / kako kazu
profesionalci/ ovdje ne postoji. To je ono sto treba postavti, smisliti, domastati,
a da bi pozorisno funkcionisalo. Ono sto papir i proza / pa i u dijaloskoj formi/
trpe, scena ne trpi. Dakle, mentalitet i duh Cetinja itekako pulsriaju u “Vilama”,
ali nemamo razvoj dogadjaja, ono uzrocno poslijedicno desavanje koje je tea-
trarska neminovnost. To jea dio autorskog prilaza i siguran sam da bi gospodin
Mikos, uz malo instruktaze, uspio da organizuje dramsku pricu. Dramska prica
7
i inpostacija dramskh karaktera / komedijskih, ovo nije tragikomedija jer nema
tragicka ishodista/ su prvi i osnovni zadatak, preduslov da bi “Vile” postale
scenski aktivne.
Stojim Vam na raspolaganju za svaku vrstu pomoci, konsultativne i pro-
fesionalne.
Srdacno
Stevo Koprivica
Mikoš je Koprivici ovako odgovorio
Nista novo nije, rekao gdin. Koprivica. Sve ja to znam, i sve sam to znao.
Jedino sto je pomenuo Becket-a, cini mi se da ima nekog pojma.. Ovo u stvari i
jest Becketovski prilaz zivotu. Ja sam i ocekivao slican komentar i od njega i od
Bora Stepanovića. To je klasični akademizam. Meni se čini vise nego prevazidje-
no Aristotelovo, jednistvo: Vremena, Mjesta i Radnje. Uvoda, Zapleta i Raspleta.
Robovati takvim pravilima je jedino plauzibilno objasnjenje, zasto nijedna nasa
drama ili komedija ne prelazi granice ex Jugoslavije. Ovo je tragi-komedija(ja
ubijam ipak Mitra kojeg jedan citav provincijski grad smatra za spijuna number
1, a koji to nije nego je u stvari zrtva jednog modus vivendi jednog naroda koji
samo u prevodu ima i to dosta rijetko izreku ”jump to conclusion”) o niočemu,
kakve se u ostalom i prave danas u svijetu. Nesto izmedju Becketa i Borhesa.
Autor nema namjeru da ulazi u psihu svojih likova, jer on to i nemoze.
Oni su ono sto pricaju i sto rade. Niko to nije ni mogao napraviti uz svu
mogucu logističku pomoc knizevnih kriticara. Vara se i Tolstoj ako misli da zna
sve o Ani Karenjinoj.
Lari David pise o svakodnevnim stvarima u zivotu. O teskoci kako otvo-
riti neki na americki nacin ambalazirani artikal. Meni je visa enigma koju mi on
postavlja primjerom: Kad vodimo psa u setnju pa on izvrsi veliku nuzdu u parku
mi se sagnemo i pokupimo ono sto je ostalo iza njega. Sad(kaze on )zamislite
ako stvarno postoji vanzemaljaca koji nas posmatraju teleskopom. Sta ima oni da
zakljuce: Ko je kome Gospodar u toj relaciji?E to mi je jace nego trazenje smisla
zivota(kojeg jos ne nadje niko) i jos kojekakvih skolastickih regula. Zato Amerika
i jest 50 godina ispred nas tamo u MNE.
Koprivica pise o zanatstvu. Zar citav taj arsenal dramaturga, scenarista,
rezisera, glumaca ne naziva sebe umjetnicima? Umjetnost je visa instanca od
umijeca koje je u stvari zanat, ali su iz iste familije i ja imam postovanje i stimu
za njih, pa neka zavrnu rukave.
Zar treba nesto da se desava u komadu o ljudima kojima se u zivotu nista
ne desava, osim fizioloskis potreba. Zato ja i saljem i Idza i Doktora i Mija u Wc.
8
To je za nase prilike dovoljno dinamike. A kao dzentlmen po rodjenju Gordi cak
dozvoljam da to uradi “Tu dje bilo”..
On mi navodi Vaska Ivanovica i Ratka Djurovica koji su toliko jaki da ih se
skoro niko vise ne sjeca. Ja se bar ne sjecam. “A ja ne vjerujem da se nebi ljudi
sjetili onoga dok je svijeta i naroda “NEMOJ MU TO POPIT” koje Ilija(za tvoju
inf. to je rekao pok, Voju Markusu) kaze profesoru, za jedan Dupont upaljac.
”PIO A NIJE.... JEBA. ”ISTUCU IM MAJKE”. To je bio moj “strah” da oni
nisu dorasli textu i da ce poc od toga”A to je Mikos pisa, ko ga jebe”.
Zato ja i nisam uopste razocaran, jer sam to i iscekivao. Jer, da sam ja to
poslao pod sifrom, anonimno na neki konkurs, oni bi to objerucke prihvatili.
Ovaj Koprivica pomalo cak i patronizira Cetinje, prica sa distanze Boga.
Kao sto sam i ocekivao, oni to nikad nece postaviti na scenu. To nece
dozvoliti jedan Marko Spadijer, jedan Stanko Roganovic(zbog kojeg je crni Mi-
ladin Milic cetiri godine ucio dva prva razreda gimnazije)jedan Djoko Vusurovic
koji od 32 djaka u odjeljenju ima 28 jedinica, (u Americi bi mu oduzeli diplomu
i strijeljali ga)poslije cega naravno avanzuje u direktora Gimnazije, Predsjedni-
ka Opstine, jer kao direktor gimnazije angazuje ljude da provjeravaju ljekarska
opravdanja djece) i da ti ne nabrajam vise tu citavu skalamandriju polu-intelek-
tualaca. Ja text, sto se tice tih teatralnih zakonitosti necu vise prstom taci. To je
posao drugog “OUR-a”.
I kao sto vidis, meni je sve to poznato, Jedino bih se zabrinuo sto govorase
Ilija: ”da pocnu da me hvale”.. Zamisli da Caroline poznaje nas jezik perfek-
tno?Jer ona je najbliza daleko najbliza poenti komada.
Ok. Umorih se. to je to Otprilike...

Caroline Jovićević:

…To što nam je Mikoš dao je neuhvatljiva, esencijalna suština Cetinja koju
su drugi pisci uzalud pokušavali da dosegnu tokom dugog niza godina. Bilo ka-
kvim izmijenama ovog teksta, kako bi se on prilagodio propisanim teatrološkim
normama, sigurno bi se narušila ta esencijalna suština Cetinja. Pred vama je iz-
bor: ili ostanite vjerni istini tačno onakvoj kakvu je Mikoš napisao, ili napravite
lakrdiju…
…
…Nećete pronaći uvod, razradu i zaključak na Cetinju. Ono nije ogrlica.
9
Stoga ja vjerujem da se Mikoševo djelo može prikazati na sceni baš kao što je
prikazano u djelu. Cetinjani će sjedjeti preneraženi dok im kao i likovima na sceni
misli budu lutale tamo-ovamo. Uostalom, to im se dešava i dok svakodnevno
sjede u kafani. Dijalog će nadomjestiti nedostatak “akcije”. To je uobičajeno
dešavanje u ovom zaboravljenom gradu…

Milan Š. Mrvaljevic:
…Izgleda da je Mikoš našao formu u kojoj se cetinjski duh može oslikati
bolje nego što se to postiže kroz kratke anegdote i “crtice” kakve sadži “Dim u
dim”, “ Ovoga niđe nema” iI druge knjige sa tematikom “cetinjski humor”. Dru-
gim riječima, atmosfera Gordine kafane I dramska dinamika dopuštaju mnogo
veći stepen izvornosti. (Naravno, usmeno “predanje” je i dalje nezamjenjivo)…

Miško Kuburić:
…Ti možda nisi ni svjestan da si napravio na jedan poseban način jednu
duboku analizu Crnogoraca i Crne Gore. Naprimjer, njihova duhovitost, obra-
zovanost, sposobnost šaljenja na sopstveni račun(jedna od najvećih ljudskih vrli-
na!), socijalnu, besklasnu strukturu društva /gdje na svijetu se dobroviljno druže
i imaju ravnopravan tretman intelektualac, seljak, radnik, neradnik isl. /, huma-
nost, antiratno opredeljenje, emotivnost ( Mitrova smrt), a istovremeno njihovu
primitivnost i zaostalost.
Uspio si donekle, takodje da izbalansiraš likove, tako da se zna ko je “za-
dužen “za “intelektualne”, a ko za “seljačke” viceve i sl. Moram priznati da me
je Micun oborio s nogu !?...

Momo Kujačić:
Družeći se preko četrdeset godina sa Cetinjem i cetinjanima i imajući pri-
liku da knjigu koja je pred vama pročitam u desetak verzija, osećam potrebu da
iznesem neke svoje impresije i zapažanja.
U vreme studiranja u Beogradu, svoje slobodno vreme između predavanja
i vežbi provodio sam u Studentskom domu “Lola” u kome su dve sobe (Rada
Latkovića i Danila Barovića) uvek bile sigurno utočište za dobronamerne ce-
tinjane i nikšićane. Kroz ove sobe su prošli I mnogi likovi iz ove knjige (Ilija
Stanković I dr. ).

10
 U dugim noćima provedenim u “Loli” svojim oratorskim sposobnostima
isticali su se Mikoš Radulović (Cetinje) i Beli Miković (Nikšić).
Zapravo to su bili pravi usmeni književnici koje je najbolje opisao moj
imenjak Momo Kapor (Ispovesti).
…Usmeni književnici koji sa lakoćom iz rukava izvlače razgovore rođene
pre pola veka, njihova osećanja za smešno i njihovu sposobnost da se smeju
sopstvenom životu. Jedino je njima polazilo za rukom da se dovinu do nesluće-
nih visina čistih literarnih čuda, bez straha od podozrivog mišljenja javnosti, bez
brige za sopstvenom slavom, nesputani interpukcijom, bez tegova odštampanog
sloga oko nogu, neukroćeni I oslobođeni svirepih granica margina…
…Rasipali su darežljivo svoje talente ne ostavljajući ništa za sutrašnji dan,
bez brige za sledeću nedelju, prvi u mesecu, za novu godinu I sve godine koje
stižu, za starost…
…Više vredi pola sata slušanja nekog usmenog književnika, nego, posle
toga, čitanje tri toma sabranih dela..
Mikošu kao das mo poturili pisaću mašinu da napiše nešto od onoga što
su tako briljantno govorili on i njegovi drugari sa Cetinja, makar jedan delić od
prošlosti i to bi bilo dovoljno da ih proslavi.
Ovo je pokušaj Mikoša da opovrgne mišljenje ljudi koji smatraju da je
usmena književnost prestala da postoji sa Gutembergovim otkrićem štampe.
Mislim da je Mikoš u tome uspeo i ostavio na radost i naše i budućih gene-
racija upečatljivu sliku o Cetinju i Cetinjanima, specifičnim po filingu za humor,
dosetljivosti i po mnogo čemu različiti od drugih.
Ovako bi Mikoš sve ovo prokomentarisao :
…Ovo je tragi-komedija (ja ubijam ipak Mitra kojeg jedan citav provincij-
ski grad smatra za spijuna number 1, a koji to nije nego je u stvari zrtva jednog
modus vivendi jednog naroda koji samo u prevodu ima i to dosta rijetko izre-
ku”jump to conclusion”) o niocemu, kakve se u ostalom i prave danas u svijetu.
Nesto izmedju Becketa i Borhesa. Autor nema namjeru da ulazi u psihu svojih
likova, jer on to i nemoze.
Oni su ono sto pricaju i sto rade. Niko to nije ni mogao napraviti uz svu
mogucu logisticku pomoc knizevnih kriticara. Vara se i Tolstoj ako misli da zna
sve o Ani Karenjinoj.
Lari David pise o svakodnevnim stvarima u zivotu. O teskoci kako otvo-
riti neki na americki nacin ambalazirani artikal. Meni je visa enigma koju mi on
11
postavlja primjerom: Kad vodimo psa u setnju pa on izvrsi veliku nuzdu u parku
mi se sagnemo i pokupimo ono sto je ostalo iza njega. Sad(kaze on )zamislite
ako stvarno postoji vanzemaljaca koji nas posmatraju teleskopom. Sta ima oni da
zakljuce: Ko je kome Gospodar u toj relaciji?E to mi je jace nego trazenje smisla
zivota(kojeg jos ne nadje niko) i jos kojekakvih skolastickih regula. Zato Amerika
i jest 50 godina ispred nas tamo u MNE.
… Umjetnost je visa instanca od umijeća koje je u stvari zanat, ali su iz iste
familije i ja imam poštovanje i stimu za njih, pa neka zavrnu rukave.
Zar treba nešto da se desava u komadu o ljudima kojima se u životu
ništa ne dešava, osim fizioloških potreba. Zato ja i šaljem i Idža i Doktora i Mija
u WC. To je za naše prilike dovoljno dinamike. A kao džentlmen po rodjenju
Gordi čak dozvoljam da to uradi “Tu đe bilo”…
… Kao sto sam i ocekivao, oni to nikad nece postaviti na scenu…

Prof. dr Momčilo Kujaćić

12
 KA I Z RUGE TO BI U POČETKU
(UVOD)
(Mojem, JEDINOM, Gospodaru, za 200-ti rođendan)
Evo, kolega, dođoh i ja konačno da te obiđem i vidim. Arrivah što ono
vele naši mještani. Vakat mi je, veliš li, više? Bolje ikad nego nikad. Nadam se da
ovo malo i neznatno kašnjenje nije: ”Kasno Janko na Kosovo stiže” - što češće
voliš reći, da ne umanjuje mnogo moj trud i dobronamjernost i da valjda neće
negativno uticati na ritam i kvalitet našeg druženja i naših besjeda. I sam znaš da
sam došao da ti, što se ono veli, kao na tacni pružim svoje skromno i neprimijet-
no prijateljstvo i prisustvo. Da ti ponudim i stavim na dohvat ruku moju iskrenu
i nepokolebivu ljubav i čvrsto drugarstvo. Jasno ti je, nadam se, da nijesam ni
mogao doći dok me ti ne pozoveš ili mi možda narediš da dođem. Jedino ti znaš
da postojim i da sam tu, kao uvjek, u ovih potonjih pet - šest godina, od kad
me ovo čudo strefilo. Dolijetao sam, kako česće voliš reći, “brzinom zlatokrilog
jastreba”, kad god bi me zazvao, poželio i zatrebao. Ti si to tražio, kreirao me,
isprepletao i svezao nas kao rukovet u svoj mentalni snop, iz kojega, plašim se, da
nema natrag puta, ni tebi ni meni. Prijatelja si od mene načinio i svojoj situaciji i
potrebi upriličio. Pametan potez!
Da budem iskren, čudna je nekako ova tvoja kreacija. Kod nje nema reda,
pravila, forme niti pak logike. Onako kako ti je na um padalo, ili ti onoj raboti
ćef bilo.
Ajd da kažemo da je to ono što se zove: ”Licentia poetica” - što nas to
košta?
Čas sam ti “Alter Ego”, čas cenzor, ponekad i savjetnik, a većinom učtiv
sagovornik i dobar slušalac. Ovo potonje ti je bilo najdraže i na njemu si najviše
insistirao, pa ćemo se ovoga puta i držati samo te trase, tim stazama i bogazama
gaziti i tim krivudavim džadama putovati u - nesumnjivi haos i besmisao. Po
tim partiturama ćemo, svojevoljno, svak na svom istrumentu, disharmonično i
disonantno svirati i performirati naše muzičke izvedbe i intelektualne bravure…
Nerijetko sam ti bio i ispovjednik, sličan katoličkim fratrima ili onim psi-
hoanalitičarima frojdovske škole - koju ti radije nazivaš skolastikom. (Poznaje ti
se!) A ponekad si me znao pretvoriti u njljućeg neprijatelja, razgnijeviti, uplašiti i
isprovocirati do afekta, ne bi li što više podataka izvukao iz mene i što bolju sliku
stvorio; bilo o temi rasprave bilo o meni samom i mojim, ili bolje rečeno, sop-
stvenim duhovnim afinitetima i preferencama. Ja sam, doduše, znao za tu tvoju
nevinu zločestost i egzibiciju, pa sam prihvatao pravila igre, glumeći inferiornost
intelekta i sposobnost poimanja.
Usudiću se da kažem, da je sve to zavisilo od količine i vrste alkohola kojeg
bi tog dana konzumirao sa svojom “Duhovnom braćom”: Ilijom, Mijom i Pro-
fesorom. Profesorom, tvojim kolegom, koji, ako ćemo posteno, nije ništa bolji
13
od tebe i da je Boga i pravde, trebalo bi da ti bude i room-mate ili, ako ti je draže,
cimer-kolega u ovoj dvokrevetnoj sobi s pogledom na ovaj predivni, pitoreskni i
još uvijek nedovoljno poetski opjevan Bokokotorski zaliv.
U ovoj “Nevjesti Jadrana”, koja je bezbrižno i svojevoljno, gospodski i
elegantno, skinula veo sa svog lica, pa svojim anđeoskim obraščićima otkriva svu
raskoš i ljepotu ovoga vilajeta. Sa lica koje i matičaru i popu glas u grlu zamrzne
i stisne jezik u vilice, a svatove gracioznošću i ljepotom ukameni to ih s nogu
obori. Jer, ko je jednom vidi, ne može je nikad više izbrisati iz sjećanja. Ona je
istinska Primadonna u njegovom asocijativnom polju o pojmu svega lijepog i
ljepote, uopšte. Po njoj se, kolega, ljepota i mjeri i definiše. Svaki put kad je s
Lovćenskih serpentina ugledam, śetim se Vladike koji, s pravom reče:
POGLED SMETA
MISLI I JEZIKU!
Onda mi je u duši lakše, što je ne umijem, kako zaslužuje, opisati, jer mi
se “um smuti a jezik zaplete”. Češće ne znam šta da joj kažem, jer me sasvim za-
slijepi svojim šarmom i ljepotom. Nametne mi kompleks niže vrednosti i ostavi
bez riječi. Unijemi me. I srećom, ne samo mene. Bilo da joj priđes s mora ili s
kopna, obuzmu te njene čari i bellezza, pa ti se zauvijek u srcu ugnijezdi. Utabori
i zabani. Jer je Ona, što bi rekli Englezi, beyond description. Ili sto bi to puno
bolje Njegos kazao:
NEMAM PERA LJEPOTU JOJ KAZAT
NIT JEZIKA, NAKITE IMENA
ŠĆELO BI SE PERO, GLAS SLAVUJA
A MASTILO CVIJETNA ROSICA
DA JOJ OBLIK PRAVU SVIJETU KAŽE
(Kad samo to Njegoš bolje kazao!)
Od tog trena se više i ne čudiš što su se svatovi vjekovima o nju otimali,
sve dok se nije definitivno udomila u svoj “habitat naturalis”, hoću reći, onamo
đe i po Bogu i po ljudima pripada. I što ti rekoh, da i tvoj kolega Profesor, ko-
načno, dokaska u svoj toliko željeni azil - u Boku od Kotora, u ovaj “rasadnik du-
hovnog blaženstva i slatku banju, ljudskoga života”. Uistinski Zaliv Svetaca. To
je, doduše, Ilijina teorija, a on gotovo nikad ili rijetko kad griješi u procjenama.
No, da te podsjetim, sve se odvijalo po redosljedu, čija bi izvorna inspira-
cija mogao biti onaj Njegošev stih:
”KA IZ RUGE TO BI U POČETKU”, pa smo tako i naslovili ovu uvod-
nu priču, kao skromni homage Velikom Vladici, koji ugleda svijet prije dvjesta
godina. Uostalom, zar sve u životu ne počinje sa “ka iz ruge” i iz šale. Kažu da
se i đeca tako prave. Ko to zna?
Pošto bi me udobno smjestio u krošnji jedne lipe u Willsonovoj ulici, po-
činjao bi, ne gledajuci u mene, odozdo - ispod lipe, bez ikakvog reda, onako
14
nasumice i naširoko razglabati samnom pojmove, fenomene i dogodovštine iz,
uglavnom, crnogorskog a nerijetko i globalnog miljea, ili ti univerzuma. Mo-
ram, u stvari ne moram, nego treba da ti priznam da si uprkos svemu, u velikoj
većini slučajeva bio gentlmen jer si me uglavnom kulturno tretirao, oslovljavao
profesorom ili kolegom, iako su naši razgovori dobrim dijelom bili bezvučni,
hoću reći, neka vizuelna komunikacija, da mi se ponekad podsvjesno nametala
pomisao da je sve ovo realno i da možda ja zaista i postojim.
A neki put bi se znao tako naljutiti na mene pa me od toga takav strah
hvatao, da sam se, sto ono reče SVETI PETAR CETINJSKI - slava mu i milost,
osjećao kao ošamućena vaška ili krpelj između noktiju dva palca, koji bi svakog
trena mogli da se spoje - da me spršte i smožde - da mi se glasa ni traga ne zna…
Doduše, to je bilo veoma rijetko i možda pomena nevrijedno. Ali, bivalo je i toga.
Ponekad bi, zbog slučajnih prolaznika, komunicirali i nekim zombi kodek-
som kojeg smo smatrali našom i jedino našom privilegijom, čuvali taj modus kao
svetu tajnu, čije smo šifre znali jedino nas dvojica. Uživao sam u toj devijantnoj
iluziji koja se graničila sa ludilom i nonsensima, tako da ćemo se ovog puta dr-
žati samo tih situacija, iako sam duboko u sebi znao, da sam samo produkt tvoje
imaginacije, da ne rečem, bolešljive mašte, fikcije i fantazije…
Ja, medjutim, nijesam meritoran, niti sam pak pouzdan sudija, da done-
sem bilo kakav sud o prirodi i vrsti tvoje psihičke pometnje i zbrke. Lagano je
u meni sazrijevao kompleks superiornosti zahvaljujući činjenici što sam ja una-
prijed znao da je samo pitanje vremena kada će i tvoji drugari otkriti tu tvoju
mentalnu devijaciju i iz hedoniste svrstati te u smetenjaka i poluludaka i potom
te, uz tvoj pristanak i za tvoje dobro, smjestiti u adekvatnu instituciju; hoću reći
u bolnicu čije je i ime uskljadjeno namjeni, pa se zato i zove - Dobrota. Bilo je
očigledno da nijesi bio ni najmanje štetan niti opasan po okolinu, pa te zato i
nijesu nasilno, nego kao što rekoh, uz tvoj pristanak odveli.
Ne treba, naravno, obraćati pažnju na Ilijine i Mijove komentare tj. laži.
Pričaju, doduše kroz šalu, kako bi, da nijesi njih poslušao, isto za par sedmica
završio u Dobroti. Samo što bi ti tada, govorahu smijući se, prvo morali dati par
injekcija - i to iz praćke. Budale! Pominjali su i nesto kao Delirium tremnens ko-
jeg ti, to zasigurno znam, nijesi nikada bio subjekat. Zaista su budale!
Najčudnije od svega je to, što je većina ovih naracija ispričanih tokom
našeg druženja, bila više produkt tvoje bogate mašte i imaginacije, nego li po-
sljedica alkoholičarskih konfabulacija i drugih kolateralnih efekata te prirode.
Štaviše, samo jedan zanemarljivi procenat od ovih storija je ispričan pod blagim
uticajem alkohola, što bi se prije moglo objasniti kao konsekvenca tvog dioni-
zijskog karaktera, nego li neke alko-zavisnosti. Sad mi se čini da je to bio i alibi
za svu onu povremenu vulgarnost, koja je bila nužna posljedica retorike i s
vremena na vrijeme se mogla čuti u toku ovog pripovijedanja. A može opet biti,
da su se psovke i neotmene riječi imanetno nametale temi i radnji priče i da bi se
njihovim izostavljanjem umanjio semantički efekat poruke.
15
 Ko li će ga znati!
Čak su i doktori koji te liječe još uvijek u dilemi da li se u tvom slučaju radi
o alko-adiktu ili nekoj blažoj formi skicofrenije.
I Miju su rekli, kako te tvoje (ako nije prejaka riječ) halucinacije, povre-
meni bjeg u autizam i depresiju, latentna amnezija, permanentna paranoja, ne-
predvidivi napadi panike zebnje i nesigurnosti, mogu biti posljedica i alkohola i
šizofrenije pojednako i da sve to vodi ka Alzehajmerovoj dijagnozi. Stoga i prave
tu kombinaciju u psihoterapeutskom tretmanu, sa zanemarljivim razlikama, bolje
rečeno, distinkcijama.
Ipak je bilo reda u tim našim besjedama. Naizmjenično su defilovale; naj-
prije dionizijske, potom apolonijske teme i pojmovi, tipa toplo-hladno, ozbilj-
no-smješno, decentno-vulgarno; tako da smo ove priče(eseja) i pripremili po
tom obrascu, ne poštujući ipak striktno redosljed, jer se u većini od njih mogu
pronaći svi ovi gore pomenuti atributi. Svaka od njih ima kraći ili duži prolog,
koji se odnosio više na tvoje trenutno duhovno stanje, nego li što je priličilo sa-
držaju i temi konkretne priče. Zaista je nebitno ko im je autentični tvorac, pošto i
sam znaš da smo mi jedno te isto biće i da smo samo segmenti jednog, rekao bih,
u stvari siguran sam, bezazlenog galimatijasa u tvom mentalnom sklopu ili može
biti produkt tvoje bujne i razgoropađene mašte i tvog nemirnog duha kojeg si
jednom, šaleći se, krstio vagabondom. Ko zna, možda i nekog skrivenog talenta?
Kad to još uvijek ne znaju doktori, smiješno bi bilo očekivati od mene da ja tako
nešto dijagnosticiram.
Počećemo sa tvojim nezaobilalznim uzorom Montenjom (Montainge)
grofom, čija si, tvrdiš, poslije skoro pet vjekova reinkarnacija, pa ću ti prepustiti
dalju besjedu. Izvoli i ne usteži se! Samo naprijed!
Daj da prvo malo odspavamo, pa ćemo śutra ujutro.
`Ajd prijatno!

16
 MICHEL ET MOI
(priča br. 1)
Ajd, kad si navalio da počnem, da po ne znam koji put, izmijenimo uloge
i da ti ne izlazim iz volje...
Podijelicu to u priče da ti bude lakše, ili bi možda bilo prikladnije reći -
manje teško.....
Rekao sam ti, śećam se:
”Michel de Montaigne je pisao Eseje (ESSAYS) kao pokušaj, kolega moj
dragi, poimanja života. A ja sam mu, profo moj, sličan samo po tome, što je
sav moj život ništa drugo sem jedan smjeli i neuspjeli Pokušaj. On je sa svojim
Esejima uspio da dogura čak do gradonačelnika, čini mi se Bordoa (Bordeaux),
a ja sam još uvijek ona Lafontenova(LaFontaine)”Mljekarica”. Jedino su me glas
i noge izdali, pa niti mogu poskočiti od sreće pa pritom razbiti važ, niti potom
zavapiti za prolivenim mlijekom.
Jedino se, sa sigurnošću mogu oprostiti od svojih maštanja i svih onih
dvoraca i palata u vazduhu koje sam revnosno gradio.
Ipak, ima toliko toga sličnog u našim životima. Obadvojica smo iz gro-
fovskih familija. Michel ima obilježje ispred, a ja na kraju prezimena. Njegovo je
odvojeno a moje se stopilo u njemu. I njegovo “de” i moje “ić”, govore o našim
rodonačelnicima i plemićkom porijeklu. Ako bi, kojim slučajem, htio da njegovo
“de” i moje “ić” izvučeš iz Indoevropskih jezika i Sanscrita, siguran sam da bi
dobio identičnu semantičku vrijednost.
Ipak bi to bio uzaludan posao koji ničemu ne bi doprinio, niti bilo šta
izmjenio, u opšte prihvaćenoj nomenklaturi i hijerahiji aristokratskih statusa i
titula. Ono što je bitno, to je fakat, da smo obadvojica produkti otmenih sredina,
svake ponaosob, sa svojim osobenostima i na svoj način establiranim kodeksima
ponašanja i habitusima.
Ima, doduše, nekih skoro zanemarljivih razlika između običaja i životnih
navika naših miljea. Međutim, one bi se radije mogle odnositi na neke nevažne
činjenice i komponente, kao što su folklor, nivo kulture i obrazovanja, shvatanje
života, što se ipak ne bi moglo inkorporirati u kategoriju bitnih ili esencijalnih
diversiteta. Drukčiji je bio stil odijevanja, konzumiranja jela i pića, verbalna ko-
munikacija među ljudima, obiteljski i rodbinski odnosi i još nekh sitnica slične
prirode, koje bi se prije mogle smjestiti u domen distinkcije negoli neke frapan-
tne razlike. Jedino nas je dijelila razlika u jeziku i pavopisu, oko koje smo vodili
duge, oštre i žučne debate, svaki “svoga konja hvaleći”. Michel je imao običaj da
po tom pitanju kaže:
”Ono što nije jasno, to nije Francuski jezik. To su još uvijek, Engleski,
Grčki, Latinski i Italijanski. Tvog jezika nema ni u toj konstelaciji”, govorio bi
mi, smješeći se. Rekoh mu da nema ni Španskog, Portugalskog, Njemačkog niti
17
velikog Ruskog jezika u njegovom hvalospjevu.
Ponekad bi se Michel i ja zadirkivali oko i u vezi sa nekim autohtonim
osobenostima koje su se odnosile na modus vivendi naših dviju domovina. Na-
ime, ja bih se znao često zezati na račun načina ishrane u Francuskoj, stavljajući
pri tom akcenat na puževe i žabe samo da bih ga isprovocirao da se ishvali. On
bi onda meni, onako nemoćan, naglasio da su Francuzi ”matadori uživanja”, da
jedino oni u svijetu imaju instancu i titulu Doktora Kulinarstva. Francuska je,
reče, pored ostalog, majka i kolijevka sofisticirane enologije, riznica najukusni-
jih i najraznovrsnijih sireva na svijetu, pa onda naglasi, da se u Evropi i poslije
petsto godina razlike između njegovog i mog prisustva na ovoj ubogoj planeti,
jedino u Crnoj Gori može naći podjela na plemena, koja je na putu da išcezne i
iz najzabačenijih krajeva Afričkog kontinenta. Znao bih ga tako dobro naijediti
i iziritirat, da bi mi ponekad, kroz šalu naravno, predložio nešto kao - rezervate.
A kada bi pomenuo gusle, bukvalno bi me prikovao uza zid. To mu je
bio najjači argument i taj je adut čuvao kao – “coup de grace”, svoje briljantne
pobjede. Śećam se i nekih malignih sugestija iz njegovog elaborata. Predlagao je
nešto kao kolektivno samoubistvo, čini mi se. Ono bi po njemu bilo jedini logički
ishod nekog naroda koji ima tako nešto primitivno u svom folkloru. Reče da se
ne može opredijeliti šta je ružnije - instrument ili njegov performans. Od onog
disonatnog zvuka možeš jedino da poludiš, ili, ako imaš sreće, da od gađenja
utrobicu izbljuješ, govorio je imitirajući zvuk gusala. Tada sam ga, iz nemoći da
mu pariram, potajno mrzio, ne upuštajući se u diskusiju i odbranu nečega što nije
potrebno niotkog braniti. Bio sam svjestan njegove neupućenosti i superiorno u
njoj uživao uz ”vješte zvuke divnijeh gusala”, od kojih se, nažalost, skoro svakom
živom u Evropi, povraća.
“Kakva muzika, takva i država!” nastavio bi Mišel ne pominjući Platona.
Vjerovatno je to učinio s namjerom da me zadivi, misleći da ja ne znam čija je
to maksima. Znao je Michel, uprkos onom “de”, ponekad biti i “kurvin sin”,
kolega, budi siguran.
Nijesam ga namjerno htio udostojiti bilo kakve replike i conrta-argumen-
ta, pa sam samo ćutao i pravio se da ne pratim šta - bulazni. Tako bi, kolega
moj, ubijali vrijeme, grofovi ”de” i “ić” u besmislenim prepirkama i debatama,
zaboravljajući pritom da su jedno te isto biće, koje je očigledno nesvjesno svog
dualizma. Naročito bi se Grof “de” okomio na moju azbuku. Nazivao ju je pri-
mitivnom i fonetskom i da jedino što joj vrijedi je činjenica, što je kao osnovu
i paradigmu uzela prosječni koeficijent umne bistrine (on reče intelekta) guslar-
skog naroda koji se njome služi, pa samu sebe uspjela prilagoditi datim okol-
nostima i intelektualnim kapacitetima svojih konzumenata.
Reče da ne zna da li sam više glup ili više patetičan kada se hvalim da se
Marko Miljanov opismenio u pedesetoj godini života i to navodim kao podvig,
divljenja dostojan. Zapita se glasno čemu to ja imam da se divim kad svako na
svijetu zna da je Marko potrošio manje minuta nego što je imao godina da se
18
opismeni jednom azbukom koja je više prilična đečjem vrtiću, negoli odraslim i
učenim ljudima.
I to mu bi malo pa još naglasi da je i Hitler, tek pošto nam je vidio azbuku,
izrekao onu svetu istinu, da je za nas dovoljno da znamo brojiti do dvadeset i da
nam je on vođa, pa onda značajno naglasi:
“Nije on to rekao napamet budi siguran!”
Ipak bi zaćutao i zamislio se kad bih mu rekao da u Evropi jedino Itali-
jani i mi imamo čiste vokale i konsonante, da kod nas nema ničeg guturalnog,
interdentalnog, nazalnog niti pak nijemog u izgovoru. Michel bi mi, zauzvrat, za-
mjerio i odsustvo akcenata u mom novom i koliko ja znam, drugom maternjem
jeziku, pa mi reče jednom prilikom, da on u stvari ne zna da li sam ja pogan ili
pogan i da mu ja na to ne bih bio u stanju odgovoriti u pisanoj formi. Reče da
se takav jedan fonetski problem “ne može bez gusala riješiti” i da bi mi mogao
navesti još čitavu gomilu takvih homonima. Ajd` neka mu bude. Međutim, sve
su to bila prijateljska zadirkivanja koja su u finalnom ishodu dovodila do dopad-
ljivog humora, jer se, kao što ti rekoh, radilo o jedno te istoj osobi, koja je bitisala
u dvije različite sredine i u dva udaljena vremenska perioda.
A, imali smo Michel i ja izvanredno divnih trenutaka, naročito u ovih po-
tonjih dvadesetak dana, prije nego ću se preseliti u Boku od Kotora. Znali bi
skoro svaku drugu ili treću noć ostati sami i pijuckati, nekad Cognac a nekad
Votku. Uživali smo u piću i razgovoru. Bile su to zaista sofisticirane filozofske
teme oko kojih smo bili u perfektnoj sinergiji. Hoćah, kolega, nasuti dvije čaše i
onda nazdravljati sa Michelom. U početku smo govorili jedan drugom: “Santee”,
zatim “U zdravlje”, pa onda “Nazdarovlje”. Kasnije smo prešli na “Cent`anni”,
potom na “Cheers” i naposljtku, ne znam kako i zašto bi se kucnuli čašama i
horski izgovorili : “Gaudeamus igitur”. Vjerovatno zbog toga što smo u stvari
bili jedno te isto biće nam je palo na um da tako genijalno nazdravljamo jedan
drugom, istovremeno žaleći obadvojica što Francuska i Crna Gora neće nikada
prihvatiti našu inovaciju, to jest ovu fenomenalnu zdravicu kao obavezni uzvik
prilikom konzumiranja alkoholnih pića.
“Ko ih jebe, kad su glupe “- govorio je Michel, a onda bi obadvojica pra-
snuli u histerični smijeh. Ovo nam je bila ultima i stvarno smo bili ponosni na
sebe radi takvog jednog izuma, da smo jedva čekali da ispijemo čaše samo da
bi narednim nanovo jedan drugom uzviknuli: “Gaudeamus igitur”! Tako je bilo
potonjih deset noći našeg uživanja. Michel je podnosio piće mnogo bolje nego
ja koji sam śutradan ujutro imao užasne glavobolje i bolove u želudcu. Možda je
uzrok tome bio što sam ja pio i svoje i Michelovo piće, pa me je ona druga čaša -
polovina boce, doslovce ubijala. Znao bih ležati i po dva dana ne izlazeći iz kuće.
Naravno, ne bih išao ni na posao.
Ali, vređelo je truda i patnji jer smo zaista imali nezaboravno druženje i
uživali u nezaboravnoj varijanti franco-motenegrin bonvivanstva i necenzurisa-
nim i raskalašnim intelektulnim ekskurzijama. Nije bilo prepirki nit debata, nego
19
bi samo blagonaklono i empaticno elaborilari svaki fenomen koji bi nam pao na
um.
“Uživali smo, dakle”, Michel i ja, na nama najdraži način, diveći se jedan
drugom bez i trunke zavisti i pucali od ponosa. U svemu smo bili jednomišlje-
nici, uvažavajući jedan drugog, a ponekad bi znali i po koji kompliment udijeliti
jedan drugom. Malo je to trajalo, jer me drugovi ubijediše(pošto nijesam izlazio
iz kuće dvadesetak dana) da skoknem, rekoše, tu do Dobrote. Bilo im je svima
trojici sumnjivo što me nema, pa kad viđeše u kakvom sam stanju, navališe na
mene, “ka smrt na babu”. Poslušah ih, kolega, pošto znam da su mi zaista pravi
prijatelji i da mi ne žele ništa sem dobro. I evo me ođe u ovoj sobi s pogledom
na ovu neopisivu Ljepoticu, zajedno s tobom. Michel se, od kad sam počeo s
terapijom sve ređe javlja, pa mi pomalo nedostaje konverzacija i debata na Fran-
cuskom i ponekad na Latinskom. S tobom mi nekako, ne znam zašto - to ne
paše. No, da nastavim.
A o onoj zanemarljivoj razlici ili distnkciji u kulturama izmedju naša dva
naroda će biti mnogo više riječi u priči broj 2. To je, radije rečeno, mikroskopski
materijal koji je više priličan loboratorijskim opitima nego li nečemu što bode oči
i što je za neku dublju analizu. Kao što ti rekoh, kolega moj, često nećeš moći
razabrati kad priča ili glasno razmislja Grof ”de”, a kad rof ”ić”, jer su se oni,
kao obavezni sateliti ove duhovne Odiseje, stopili i poistovjetili. Zato ti savje-
tujem da ne obraćaš pažnju na to. Jednostavno, prihvati to kao posljedicu moje
intelektualne konfuzije i očite retoričke nemoći i dizabiliteta. Ali, šta ja to tebi
pričam, kad smo ti i ja, kao što rekosmo, jedno te isto biće u rukovijet svezani?
Kod reinkarnacije, nažalost, memorija nije neki pouzdan svjedok, niti ne-
što na šta bi se čovjek mogao osloniti i biti siguran. Ona je više u sferi imagina-
cije, nagađanja i pretpostavki.
Stoga je ona (reinkarnacija) za dosta ljudi(ako se izuzmu Hinduizam i
Brahma), ne samo neprihvatljiva kao pojam i pojava, nego je radije svrstavaju u
klasičnu iluziju, glupost i besmislicu. I ja sam po tom pitanju u totalnom mraku,
pa te zato, s vremena na vrijeme, kolega moj dragi, prizivam da dođeš i da mi
priskočis u pomoć u rješavanju ovog zamršenog i osjetljivog rebusa. A ko zna?
Možda ćemo već u priči br. 2 biti mnogo jasniji, razumljiviji i logici bliži. Ili se
pak može desiti, da padnemo u još veći i dublji ponor nedoumica, pa onda da
zalutamo u lavirint besmisla i neznanja, iz kojeg, plašim se, da ne postoji ni klup-
ka niti Arijadne da nas na svjetlost, čistinu i rasuždenije izvedu. Viđećemo. Strah
me je, isto tako, da ne napravimo neku mentalnu premetačinu, da joj drastično
iščašimo komponente, tako da se ne zna kraja niti početka našem tumaranju i
duhovnim ekskurzijama. Jer nas obadvojicu, kolega:
NEPOTSOJNOST KOLEBA UŽASNA
I KROZ MRAKU ŽEDNO TUMARANJE.
Da se ne izgubimo ”kao konji u magli”. Da ne zalutamo u “zonu sumra-
ka”. Toga se najviše plašim. Nijesam, naprosto, živ. Jer, nijesu logika i sintaksa
20
ono što bi se moglo nazvati okosnicom naših priča i pripovijedanja. Teme su im,
nekad namjerno a nekad iz nemoći ovlaš dotaknute, samo malko po površini
zagrebene i ostavljene nedovršene - daleko od srži i suštine. Pružene su čitaocu,
”naizvol”, da sam ponešto iz njih zaključi ili ne daj bože, nauči. Hajde da počne-
mo i sa pričom broj dva, pa što nam, kolega dragi, ”zubi donesu”, što bi rekao
ovaj moj, vjerovatno, drugi narod.
Nazvaćemo je “GROFOVI”. Ajd`sa srećom. ”Pregaocu Bog daje maho-
ve”!
Daj da prvo malo odspavamo, pa ćemo śutra večer nastaviti. Ajd` prijatno!
Bonne nuit!

21
22
 GROFOVI
(priča br. 2)
Evo počinjemo. Pričaćemo tiho i lagano, što ono vele, na tenane, nažalost,
ili na sreću, sa neizbježnim incizama i digresijama. Cipan cijela noć je pred nama
i niko nas, osim naravno sna, ne može prekinuti u našim besjedama i pripovi-
jedanjima. Zato, kolega, polagano. ”Nije cukar u vodu” - što bi rekao ovaj mi
dosuđeni drugi narod.
Ono što je nasličnije kod nas dvojice, mislim Michela i mene, ono što nas
neraskidivo veže - su naši očevi. Očevi, koji su se istinski, iz petnih žila upinjali
i trudili da nam još u djetinjstvu duboko usade volju za učenjem i naobrazbom.
To je bez sumnje i bila ideja vodilja i osnovna svrha njihovog plemenitog zadatka
na ovoj planeti. Oni su se (naši očevi) ipak razlikovali po modelu, ustrojstvu i
osobenosti svojih grofovija. Medjutim, hronološka razlika, point de vue Grofa
de Montaigna i svjetonazorje mog drugog oca - Grofa IĆ, nijesu smetali ni jed-
nom ni drugom da budu opsjednuti, mogu komotno reći, patološkom brigom
za Mišelovo odnosno moje predškolsko obrazovanje. Naravno i jedan i drugi
su strogo vodili računa da sve to urade u skladu sa okolnostima i iznad svega,
kulturnim profilom i habitusom sopstvenog naroda. I obadvojica su, reklo bi
se, imali zavidne rezultate. Suštinski, svrha njihovih ogromnih napora je bila što
bolje pripremiti svoje sinove za školu i život. Ipak im se, ponaosob, mogla pripi-
sati poneka prikrivena crta samoljublja koja se, između ostalog, mogla objasniti i
kao postulat kulturnog profila i aristokratskih korijena njihovih porodica. Jedino
su im se, doduše nebitno, razlikovali metodika naobrazbe, okolnosti i ambijent.
Suvišno je reći i da su finansijske mogućnosti Grofa “de” bile mnogo jače negoli
one mog drugog oca – Grofa ”ić”. Ali, uprkos tome što se radi o vremenskoj
distanci od nekih pet vjekova, svrha njihovog nauma je, kao što ti rekoh, sa ne-
znatnim razlikama, bila iste prirode. Prvo ćemo ukratko opisati metodiku grofa
“de”. Kažem naročito “ukratko”, jer, kao što u Uvodu rekoh, kod reinkarnacije
se nažalost ne rađa nanovo i precizno pamćenje na prethodni život. Grof ‘’de’’ je
Mišelu ( ili meni) već u četvrtoj godini života pribavio poslugu koja je isključivo
razgovarala sa njim na Latinskom jeziku.. Sobar, kuvar, vrtlar i privatni tutor su
svakodnevno pričali Klasični Latinski sa đetetom.
Sobar je, između ostalog imao zadatak da ga svakog jutra budi s nekom
pjesmom iz latinske poezije i obaveznim skandiranjem. Tutor je, uglavnom, pre-
uzimao stručni dio posla koji se sastojao iz istorije jezika, gramatike, fonetike,
versifikacije, izgovora, morfologije i tome slično. Vrtlarov referat je implicite bio
botanika i zavisno od broja životinja i insekata u vrtu zoologija, odnosno ento-
mologija. I tako, godinu dana.
U petoj godini, kad su stigli do Quintilliana, prešli su na vulgarni Latinski
jezik, tako da je Michel već tada, sa pet godina života, preimenovao Kikerona
u Cicerona, a Kaesara u Cezara i nije se više obazirao na primarni i originalni,
23
izgovor njihovih imena. Iako su počeli da se primiču “Strasburškim Zakletvama”
i Starofrancuskom jeziku, ipak su sva objašnjenja bila isključivo na Latinskom.
To, međutim, nije bio nikakav problem, jer je Michel na pragu svoje šeste godine
tečno govorio Latinski, a sa sedam godina, na prvom času u prvom razredu bio
toliko fluentan i besprekoran u izgovoru, ubjedljiv i zavidno bogat u vokabolaru,
da je, ad litteram, konsternirao svog učitelja, koji mu je odmah dao nadimak -
”enfant prodigue”.
Naime, kad ga je učitelj prozvao i upitao da li zna neku pjesmicu ili nešto
slično tome napamet, Michel je ustao i počeo sa onim čuvenim Kikeronovim
govorom:
”Quaeret quispiam quid? Illi ipsi summi viri,
quam tu effers laudibus, eruditi sunt? itd. itd. ”….
I pošto je poslije nekih pet - šest minuta završio odlomak iz tog famoznog
Kikeronovog solilokvija, nastavio je, kao da je sam u razredu, da skandira “Ikaru-
sa i Dedalusa”.
Pri samom kraju završnih stihova, je rezonatnim alt-tenorom, koji para uši,
od kojeg, što ono kažu, čaše na stolu poigravaju i od kojeg čovjek uzdrhti i sav
se naježi, na Klasičnom Latinskom teatralno i s tugom u srcu kao lav, zaurlao:
“Icare ubi es?
Qua te regionem requiram ?”
Čuli su ga, priča se, u dvije-tri susjedne učionice i skoro svi poskakali na
noge, mislići da je u pitanju neka katastrofa, da se zbio neđe pozar ili neka slična
pošast i tragični događaj pa da možda neko zove na opštu uzbunu, jer je zaista
to bio - “lelek što gore prolama”. Učitelj je samo zatražio čašu vode, uzdahnuo
i pao u nesvijest.
Kada mu je rečeno o trijumfalnom debiju svog nasljednika, Grof “de” je
u čast Michelovog briljantnog starta, priredio prijem u Chateau de Montaigne-u.
Pozavao je sve okolne grofove, viskonte i barone sa suprugama i još neke emi-
nentne osobe aristokratskih korijena. Matadori duhovnog i tjelesnog uživanja su
imali priliku da se goste delikatesnim jelima sofisticirane Francuske kuhinje, de-
gustiraju najplemenetija vina na kugli zemaljskoj i da se dive virtuoznim izvedba-
ma na violini i klaviru. Bilo je tu još, odnekud pribavljenih trubadura i truvera, u
stvari njihovih recidiva, jedna putujuća pozorišna trupa je izvela neki vodvilj, sve
u svemu, nezaboravan soiree posvećen čuvenom startu Michelove naobrazbe i
školovanja. Jedna zaista aristokratska atmosfera i predstava - doživljaj za ponos
i pamćenje…
Grof “de” je pratio Michelovo obrazovanje do kraja svog života, pribav-
ljao mu tutore i didaktički materijal iz skoro svih predmeta i umro srećan što mu
se trud isplatio, a naum i ideja ostvarili. Kreirao je u pocetku “Čudo od đeteta”,
koje je po zakonu logike preraslo u Genija, što mu je i bila namjera. Kažu kad je
umirao, da je držao Michela za ruku, gledao ga ravno u oči i rekao mu:
24
 ”Exegii monument aeres perrenium ! ”
To su mu bile posljednje riječi prije finalnog puta ka “svetom grobu be-
smrtnog života”.
Moj drugi otac, alias Grof ‘’ić” nije, međutim imao sredstava da pribavi
bilo kakvu poslugu ili nekog tutora za mene. Iako smo živjeli u nekom dosta libe-
ralnom komunističkom režimu(ako je uopšte i bio komunistički) ipak to nije bilo
uputno raditi. Inače, da nije bilo tog kodeksa, koliko god je bio finansijski nemo-
ćan, moj bi se otac - Grof “ić”, nekako snašao i pribavio svu opremu, potreban
kadar i sve rekvizite za moju obuku i predškolsku naobrazbu. Tako, slobodno
mogu reći, da je sav taj ogromni trud oko mog predškolskog obrazovanja, iznio
na ledjima on - moj otac Grof ”ić” i ipak na kraju uspio napraviti i on nešto, što
bi po njegovom kriterijumu, izdaleka moglo nalikovat geniju. Naravno, sve to
u skladu sa svojim mogućnostima i afinitetima. Nije to bio nimalo lak niti pak
bezazlen zadatak. Trebalo ga je (moje obrazovanje) prilagoditi u mom slučaju
ne samo kulturnom, nego i političkom profilu sredine i nacije. Da ne pominjem
vremensku razliku od petsto i kusur godina, civilizacijki iskorak i kulturni napre-
dak u cijelom svijetu, pa naravno i kod nas u Crnoj Gori. Tata je, po sopstvenoj
procjeni, intelektualno avanzovao u odnosu na Grofa ”de” i to je objašnjavao
kao plod duhovnog progresa na globalnom nivou, pa je smatrao da ne bi treba-
lo opterećivati đecu sa previše gramatike, hoću reći deklinacijama, sentencama,
akuzativima s infinitivom, perifrastičnim konjugacijama i predlozima tipa ante,
apud, ad, adversum a još manje plus-quam- perfektima. Plašio se, to je često
navodio, da ne bude “mimo naroda” i da ne oskrnavi crnogorsko kulturno na-
sljeđe i briljantnu pedagošku tradiciju, čiji je i sam bio produkt. Uobičavao je da
navede i kaže:
”Quando sei a Roma, fai come i Romani !” i da žureći prevede: ”Kada si u
Rimu, ponašaj se kao Rimljanin !”
Bio je, siromah, više nego ponosan na svoj ”mršavi” Italijanski jezik, koji
je počeo učiti od jula 41 pa sve do avgusta 43. godine, u zarobljeništvu, u logoru
“Volterra” – Provincia di Pisa, đe su ga deportovali Italijani, poslije dojave žbira,
ništaroba, špijuna, panjokaša, čitaj bradatih izdajnika, a zna se ko su bili. Između
mene, tebe i ova četiri zida, kolega, nekima se od njih, koji su se očigledno u po-
tonje vrijeme potenčili, još uvijek sliva fašistička marmelada niz izdajničke brade.
Sjećam se da je govorio, šaleći se, naravno:
”Ža` mi je što nijesam izdržao cijelu kaznu od 101 godine, jer bih onda
pričao Talijanski u sve šesnaest !”
A i od te tri godine, je, sa kraćim intervalima, gotovo jednu, siromah, pro-
veo u SAMICI, tako da nije imao dovoljno vremena niti prilike da uvježba melo-
dični Okupatorski jezik, niti je, pošto mu je Marko Lopičić izdahnuo na rukama,
imao više volje za tako nešto. Što iz prkosa, što iz tuge, odustao je od jezika i
počeo jos više mrziti fašiste, naciste, ustaše i četnike. Opet, između mene tebe i
ova četiri zida, nemoj slučajno da si se đe izlanuo, kolega, poslije Slavonije, Zida-
25
nog Mosta i Golog Otoka, njemu su se i partizani bili zgadili.
“I to komat!”- volio je da kaže kad se hoćaše napiti. Mama je više volje-
la reći - nalokati. Žalio se da nikad nije uspio da sazna ko ga je, on govoraše,
”prosočio” Talijanima. Četnici ili Komiti? Govorio je kako su i jedni i drugi bili
na okupatrske jasle i kako su se hvalili da su im, bilo Talijani bilo Njemci, po tri
korita na dan davali.
“Sve punije jedno od drugoga”.
No, da se mi vratimo rafiniranoj metodici Grofa “ić”. Ne želim, govorio
je, da napravim istu grešku kao prije petsto godina sa Michelom. Moj otac je
vjerovao u dvojnu reinkarnaciju, pa je samog sebe poistovjećivao sa Grofom
“de”, iako je aristokratija u komunizmu bila, ne samo nepoželjna, nego pošto je
prethodno izvrijeđanja do poniženja pa potom bezočno opljačkana i strogo za-
branjena. Ko zna? Možda je i taj preobražaj iz Francuza u Crnogorca, uzeo svoj
danak i doprinio, tom neznatnom i maltene pomena nevrijednom, diversitetu pe-
dagoškog tretmana i naobrazbe. Plašim se, govorio mi je, da i tebi osnovna škola
ne bude dosadna kao mom Michel-u što je bila, da ne budeš isuviše akademski
ispred ostalih učenika, pa sam odlučio da ti pružim neku blažu, ali u isto vrijeme
ubojitu formu vaspitanja i naobrazbe, koja će ti trajati do kraja života i na koju
ćeš biti više nego ponosan. Śećam se da mi je tada rekao, kako već u trećoj godi-
ni života, naš mozak dostiže skoro devedeset od sto, ne samo volumena, nego i
intelektualnog kapaciteta i da to treba iskoristiti.
Tako sam ti, kolega moj dragi, za tri godine imao zadatak da naučim svega
tri, izvanredno sofisticirane pjesmice iz prebogate riznice crnogorske narodne
poezije. I to ne cijele, nego samo strofu ili dvije, zavisno od uzrasta i intelektu-
alnog mi nivoa. Prvu sam naučio krajem svoje četrvrte i početkom pete godine
života. Imala je samo dva stiha koje sam uvijek recitovao kad bismo imali goste
za slavu, a slavili smo krišom i tajno, iako nikog iz porodice nisu mogli ”izbačit”
iz Partije, pošto, izgleda, da niko nije ni zasluživao da bude učlanjen u nju. Go-
vorio sam je (pjesmicu) i za rođendane, državne praznike, ali i kadgod bi se Grof
“ić” naćeifio, ili kako je, što ti rekoh, mama voljela reci - ”nalokao”. U svim tim
prilikama, Conte se topio od miline i ponosa, ne znajući šta mu više godi. Inte-
lektualni uzlet svog epigona, ili vlastita pedagoška kreacija.
A pjesmica je, u stvari samo dva njena stiha, bila zaista nešto na šta bi svaki
roditelj na zemaljskoj kugli bio više nego ponosan, kad bi čuo svoje dijete kako
je, onako visoko sa stolice na koju bi ga popeli, da se bolje vidi i čuje njegov per-
formans, deklamuje i pjevuši. Sjećam se da je išla ovako:
PEČE KURO RIBICU
NA DRENOVU SPIČICU!
PEČE KURO RIBICU
NA DRENOVU SPIČICU!
S tom sam naobrazbom zagazio u petu godinu života. Tata, a bogami i
26
mama, su bili više nego ponosni i ushićeni mojim visokim koeficijentom inteli-
gencije i snagom moje memorije, pa su ponekad, doduše krišom, gledali sa žalje-
njem i prikrivenim kompleksom više vrijednosti na moje vršnjake i vršnjakinje, a
naročito na njihove roditelje.
U petoj godini života moj mozak je, naravno, evoluirao u viši intelektualni
stupanj, pa je Conte “ić” (on je često svoju titulu prevodio na svoj Italijanski)
odlučio da mi poveća broj stihova, koji će se mijenjati do početka zvaničnog
mi školovanja. Ova je pjesmica imala četiri stiha i nije se izvodila na “bis” kao
prethodna, kao što neće ni naredna s kraja šeste i pred početak sedme mi godine
života a koja će imati šest stihova. Druga je pjesma glasila:
OJ ĐEVOJKO, DIRIDIKLA
JEL` TI KOJA DLAKA NIKLA?
NEĐE JEDNA, NEĐE DVIJE,
IMA MJESTA I ĐE NIJE…
I na ovu je pjesmicu tata bio više nego ponosan, što se pak ne bi moglo
reći i za moju majku, koja, iskreno govoreći, nije imala ama baš nikakvih inge-
rencija u vezi sa mojom predškolskom naobrazbom, niti joj je Conte “IĆ”, kao
“Glava porodice”, dopuštao upliv takve prirode. Mama je iskreno patila zbog tog
“ex industria” pedagoškog obrasca, kojeg je moj otac forsirao.
Njeno duhovno stradanije je dostiglo vrhunac poslije poezije koju je Grof
pripremio za mene, pred sam moj školski početak, nekoliko mjeseci prije sed-
mog mi rođendana. Bila je to za nju, moju majku, kap u prepunoj čaši, sipanje
soli na živu ranu, nepodnošljiva trauma i psihička tortura koja će ipak dostići
vrhunac poslije mog prvog školskog dana i povratka kući. No, o tom, po tom.
Ta pjesma je glasila:
JEDNA MALA KRAVU MUZE
VIDI JOJ SE POLA GUZE
VIDI JOJ SE POLA GUZE
I PO PICE TREPAVICE...
JA OTKINUH JEDNU DLAKU
I NAPRAVIH KURCU KAPU
I tako sam se, sa tim arsenalom naobrazbe, uputio u početku na staze, a
potom bogme i u jedno široko polje ličnog obrazovanja, kulture i nauke. Narav-
no, kad sam tu pjesmu izrecitovao u školi na prvom času, moja učiteljica je zatra-
žila cašu vode i pala u nesvijest, i ona, isto kao i moj učitelj prije pola milenijuma.
Nije mi, ipak, dala nadimak “čudo od đeteta”, nego je svojim zapisnikom dovela
u hamletovsku dilemu sami vrh Crnogorske Prosvjete. Pitanje je bilo da li me
odmah izbačiti iz škole ili, kao što su neki moralni puritanci predlagali, poslati za
Kragujevac i tamo po navici - strijeljati? Strijeljanje su kasnije odbacili jer sam,
rekoše, bio za više od dva mjeseca mlad za egzekuciju, da oni ne strijeljaju prije
27
sedme godine, kao i da je u Kragujevcu ispunjena kvota i da tamo više srećom,
ne strijeljaju đake.
Međutim, zahvaljujući antifašistickom ugledu moga oca, koji je kasnije sa-
znao za moj performans i činjenici da je cjelokupno crnogorsko Javno Mjenje
intervenisalo i stalo u moju odbranu, prošao sam bez ikakvih posljedica.
Iako se baš ne bih mogao zakleti, ipak ponekad pomislim da su me samo
plašili. Jer one su, te moje pjesmice, bile obiteljska privilegija na kojoj su nam
većina uglednih crnogorskih familija zavidile, pa sam ih stoga, zbog njihove po-
etske snage i umjetničkog efekta, upamtio i zapečatio u memoriji do dana današ-
njeg. Zablistao sam na samom startu svoje naobrazbe. Ipak, malko, da ne rečem
neke jade, drukčije nego prije petsto godina.
Kad sam, kao đak prvačić, dotrčao kući poslije prvog školskog dana, tada,
pošto se śetih mame, njenih strahova i zebnji, odlučih da kažem kako sam imao
tremu i da nijesam recitovao, iako sam se plašio da će to da izazove tatino razo-
čarenje i možda bijes.
Ipak, Conte “ić”, kad sam mu rekao da zbog uplašenosti nisam kazivao
stihove, nije bio nimalo ljut. Doduše nije napravio neko soiree za zapamtiti u čast
mog briljantnog starta, nego je umjesto toga, taj moj vrli roditelj, da bi pokazao
koliko ga je stvarno briga za moje školovanje i ishod njegovog truda, našao jedno
pomirljivo rješenje, izvukao ga što se ono kaže iz rukava i istog trena me upitao:
”Ima li ti učiteljica jaja? Ako nema ja ću joj ih pozajmiti. I to obadva!”
Mama i ja smo se zaprepašćeno pogledali jer je tata svoju metaforu “jaja”
teatralno potkrijepio plastičnom demonstracijom, tako što se desnom rukom
(bio je dešnjak) dotakao izmedju nogu, ispod prepona. Bio je to klasični šok za
oboje. Moja majka je, kad se prisjeti, znala iznenada zaplakati i to ju je držalo
skoro pola godine a mene sve do Mature. Ponekad i tokom prvog semestra na
fakultetu. Śutradan je mama predala zahtjev za razvod braka. Sudija nije htio ni
da čuje za tako nešto. Opravdavao je ”pozajmicu” mog roditelja, dobrodušnom
namjerom i realnom činjenicom, uprkos njenoj nepristojnoj interpretaciji. Na
koncu je ipak dao saglasnost za varijantu sporazumnog raskida braka, a mene
odredio mami na staranje.
Subote poslije podne i neđelje sam, po sporazumu provodio sa tatom iako
mu nikad nisam oprostio što je dirnuo u moju učiteljicu. Moju Svetinju, koja mi
je majčinski oprostila moj dječački nestašluk. Ona mi je jedina, od sve te rijeke
nastavnika, profesora i ostalih pedagoga i andragoga, ostala duboko urezana u
sjećanju i ugnijezdila se u mom srcu i mojoj duši pa sam je često sanjao kao an-
đela s oreolom nad glavom i volio kao rođenu majku. I dan danas ona dominira u
mom asicijativnom polju o pojmu blagosti, ljepote i nježnosti uopšte.. Tako sam
ponekad, kad bih se osamio ili kad bih se napio, plakao zbog te vulgarnosti izre-
čene niotkog drugog sem od Grofa - “ić”, mog cijenjenog i voljenog oca. Čak,
kao što ti rekoh i tokom prvog semestra na fakultetu, s vremena na vrijeme, bi
28
mi se omakla poneka suza - lament na to što je predragi mi otac, svojim gestom
i rečnikom oskrnavio moju Svetinju…
Kad svedes sve račune, nije ni čudo što je metodika grofa “de” postigla
viši efekat. Može isto tako biti da je u pitanju i razlika u hemijskom sastavu onog
moždanog volumena kojeg je grof “ic”, ako se śećaš, akcentirao. Ili će pak biti
da je jezik bio na Mišelovoj strani.
Tebi se, očigledno, spava!
Ajd prijatno!
Buona notte!

29
30
 LELA
(priča br. 3)
U životu, moj kolega, možeš ako si oprezan, izbjeći puno stvari ali nikako
i jednu riječ. Ta jednosložna riječ je najfrekventnija u svim jezicima i filozofijama
ovoga vilajeta. To ti je, moj naučniče, sveza “ALI”. Ona je ustvari najbolji dokaz
nesavršenstva ovog zemaljskog svijeta, pa čak i Univerzuma. Ta sveza, što bi re-
kao Mićun: ”U jad je majka u dom svezala”, razara sveopštu svjetsku harmoniju
i poredak. Ona ti je “conditio sine qua non” i mora se pojaviti u svakoj životnoj
situaciji i to većinom u sredini rečenice ili misli, a ako ne, naredna bi obavezno
počinjala njome. Neizostavna je.
Neću ti o njoj više govoriti jer je mrzim, iako bi joj se ponekad mogla
pripisati i pozitivna konotacija, naročito onda kada su nosilac i predmet radnje
negativni i destruktivni. Ali, što ćes? “Ali” je takva, i to ti je to. Ona je moderator
nepostojeće apsolutne istine. Većinom je restriktivna a ponekad i contra - stav
njezin. Dosta Crnogoraca “Ali” ponekad kaže i “Ma”. Nerijetko možeš čuti:
”Ma, đevojci narok ubi! Lijepa je, poštena, zgodna, pametna, od dobroga
roda... MA! Ili:
Siromaški, MA pošteno !”...
Mrzim je, kao što ti rekoh, jer kad god pomislim da sam kao obićno, geni-
jalano riješio sve rebuse, enigme i dileme Kosmosa, njeno se Visokoprevashod-
stvo - Lady ”Ali”, nekad volšebno, kao Jahač Apokalipse, a nekad trijumfalno i
pompezno, kao Aleksandar Makedonski, pojavi na scenu i “vrati me u brazdu”.
Ne smije se, doduše zanemariti ni preteško breme koje joj tovarimo na
leđa, time što je prečesto rabimo.
Malo, malo, pa “ALI”.
Plašim se da nijesam ipak malko okrutan, kad o njoj govorim. Jer njoj siro-
tici, “ne puva ispod samara”, nego se totalno iscrpi i počne lipsavati od umora i
bi doslovce, što ono mi volimo reći, “krepala ka Gubića magarac”, da joj onako
iznemogloj i rasađenoj, ne priskoči u pomoć njena posestrima ”međutim”. Me-
đutim, veoma rijetko, nažalost. Ali, dosta o njoj. Da pustimo mi “Ali” na miru i
da nastavimo.
”Puštite je kad joj je milo”, rekla bi moja kafanska braća.
“I kad joj može bit” obavezno bi dodao Mićun.
Ali, što je vrijeme više teklo, ja sam, moj kolega, vjerovatno nesvjesno, sve
manje krivio Grofa “ić”. Mora da je to bila posljedica mojih macho hormona ili
nekih drugih molekula pa će biti da se i moj pogled na svijet počeo rapidno širiti,
jačati moja snaga i sposobnost poimanja i analize, ili sam naprosto sazrijevao,
te je i moj “Petar Pann syndrom” počeo da gubi na snazi i da lagano odumire.
Zaista ne znam.
31
 Znam da se moje, totalno pozitivno ”Ali” desilo zahvaljujući jednom su-
sretu u express restoranu “Zagreb” u Beogradu, na uglu Knez Mihailove ulice i
Obilićevog Venca, đe sam češće ručavao. Da li je to bila sudbina, ili čista koin-
cidencija, nikad neću saznati. Iskreno da ti kažem i ne želim da saznam, jer ja i
ne znam razliku između Sudbine i Koincidencije. Ima ljudi za koje je to “mačji
kasalj”, ali ne i za mene. Ponekad mi se čini da one namjerno mijenjaju uloge i
to tako vješto da se ne zna ko je ko i šta je šta. Ponekad, opet, pomislim da je
sve to udešeno i ”tajnom rukom smjeloga slučaja”. To mi je najlakše i tu nalazim
spas, jer moj Jedini Gospodar, sve i da hoće, ne umije pogriješiti. Ipak, zasigur-
no znam da je taj događaj ublažio tenziju i oživio sinovljevsku ljubav koju sam
prikriveno osjećao prema dragom tati, uprkos njegovoj vulgarnoj “pozajmici”,
altruzmu i dobronamjernosti.
Ergo, moje se blagosloveno “Ali”, pojavilo u divinskom liku Lele, učiteljice
pripravnice u nekoj beogradskoj osnovnoj školi, s tacnom u rukama. Lele, oko
čije je glave, doduše bez cvjetnog lovorovog vijenca na njoj, kao oko onih Odise-
jevih Nimfi, lelujao oblačić magle. Tako je izgledala Lela, učiteljica pripravnik iz
neke beogradske osnovne škole, samo što bi se njena magla radije mogla pripisati
vodenoj pari iz kuhinje restorana, negoli isparavanju bara u Kirkinoj Šumi. Prišla
je i upitala me da li je slobodno da śedne za moj sto da objeduje. Ustao sam i
rekao: ”Izvolite” i kao što i priliči aristokrati i džentlmenu sa ubojitim domaćim
vaspitanjem, ustao, obišao sto, pridržao joj stolicu, krišom pogledavši da li ima
ijedno drugo slobodno mjesto u restoranu. Nije ga bilo i to me malko obeshra-
bri.
Neću ti ja sad, kolega moj, kao što bi ovi čuveni savremeni pisci, bilo stra-
ni ili domicilni, opisivati jedno po`ure na kojoj je visini tijela Lela držala tacnu,
metalnu ili plastičnu, da li je jela organsku hranu i kojih bi se, eventualno, sve
vitamina, proteina, minerala, ugljenih hidrata i što znam čega ne još moglo naći
u njenom jelu. Da li je Lelin tanjir bio od plastike ili porcelana i ako je od ovog
drugog, čijeg, kad je počeo da se proizvodi i đe, koje godine je sagrađena fabrika
i ko joj je bio prvi vlasnik. Po kojem “Voznom redu” joj je dolazio repro mate-
rijal, kakva je bila dinamika te logistike i koji je Fco. ili Fob. paritet bio u pitanju.
Jednostvano, cura je śela da ručamo zajedno. To što smo Lela i ja jeli, bila je
hrana. Zamisli! Neću ti čak, kao oni, ni opisivati Lelinu visinu, boju kose, njezin
ten i oči njene. Neću ti pomenuti ni njene grudi, kukove, struk, noge i ramena
joj. Samo ću ti reći da je bila “strašna riba”, da ne lanem onu drugu, tebi dražu
riječ. Ja znam da ti je ovo zadnje važno a za ono prednje te boli, znaš i sam što
“ono prednje”. Znam te ja.
Ja sam, još u prethodnom životu kad (i dok) sam bio Michel, u zamku u
Francuskoj, naučio da je ručak između ostalog i socijalni događaj, prilika za sup-
tilne konverzacije, retoričke performanse, ponekad i za intelektulane egzibicije.
Stoga sam i to bez ikakve treme započeo razgovor sa Lelom, učiteljicom priprav-
nicom u nekoj beogradskoj osnovnoj školi. Odmah smo se upoznali i izmijenjali
32
stereotipne podatke o sebi. Englezi imaju, između bezbroj, jednu fenomenalnu,
bolje da kažem genijalnu sintagmu za to: ”whereabouts”. Sad možes zamislit
prednost i lakoću kojom je Shakspeare pisao i u isto vrijeme, kolega, promisli i
izračunaj koliko bi Njegošu trebalo riječi da pokrije to značenje našim jezikom -
koga zli jezici i zli lingvisti, ponekad i govedarskim nazivaju. Đe ima dima, rekoše
da lako može biti i vatre. Ja zaista niti znam niti tvrdim.
Ti si se, kolega, već navikao na poneki entre-filet i digresiju u mom izla-
ganju, pa ti se neću mnogo ni izvinjavati. Istini za volju, nadam se da su oni, bar
ponekad, potporni stubovi glavne ideje.
Kad smo Lela učiteljica pripravnica u nekoj beogradskoj osnovnoj školi i
moja malenkost završili s jelom, a jeli smo kao što ti rekoh hranu, predložih da
odemo u kino “Jadran” da gledamo “Rubljov-a” u dva sata poslije podne, što
se ipak po holivudskom vokabolaru kaze matinee. Ona, zamisli, pristade i to
sa nekim, rekao bih, vidno decentnim oduševljenjem. Tih stotinak metara od
“Zagreba” do “Jadrana” prošli smo opkoljeni pogledima zadivljenih prolaznika
koji su vjerovatno viđeli onaj oreol nad Lelinom glavom, jer sam siguran da i
nju, njeni đaci sanjaju ponekad sa dijademom, kao što sam i ja svoju učiteljicu.
Učiteljicu, moju maestru, moju muzu, onog anđela duhovne i tjelesne ljepote,
kojoj je Lela ličila kao što se nalikuju sestre blizankinje. To je u stvari i bio prvi
moj dojam koji me umalo nije oborio s nogu i koji je, u početku, dosta doprinio
mojoj nespretnoj elokvenciji. Ipak, izgleda da je to bila, sve u svemu, dopadljiva
retorika, bih rekao po rezultatu. Prva dva sata filma smo pažljivo gledali, uživali,
bili veoma uljudni čak i nijemi kao, u ostalom i glavni junak filma. Početkom
trećeg sata stidljivo smo se dotakli rukama i pogledali direktno u oči.
Neka, hemija, algebra, trigonometrija, likovno, muzičko, domaćinstvo, fi-
skultura, vladanje, poznavanje prirode i društva ili neki drugi predmet, proradiše
u nama.
Nešto, što ti rekoh, od tog gradiva zaživi u nama, tako da smo u toku
četvrtog sata filma dospjeli na čas fizike i držali se za ruke, njena desna u mojoj
lijevoj.
Sanjao sam jednom prilikom kako je Tarkovski u jednom interview-u za
kulturnu rubriku “Pravde”, između ostalog, izjavio da je namjerno radi mene
odužio film, ne bih li i ja došao do malo one rabote, da ne rečem onu drugu riječ
koja se tebi više dopada.
Pri samom “konec”u filma, ”pali” su i prvi poljupci, slični onima što se
kao prva pomoć od srčanog ili moždanog udara daju šlogiranim pacijentima.
Da je film trajao još jednu uru(petu), da smo Lela i ja dočekali i čas biologije
i to sektor ogleda i praktične nastave, ko zna koliko bi Crna Gora imala danas
stanovnika.
Izašli smo iz kina i na moj predlog otišli u slastičaru, na žito sa šlagom,
u Brankovoj ulici, što Lela sa oduševljem prihvati. Kad se sve to završi, stisnuh
zube, skupih hrabrost i zakazah joj rendezvous, sastanak, ”sudar”, date što li, za
33
śutradan u 7 sati uveče i to namjerno ispred hotela “Moskve”. Lela prihvati sa
prikrivenim ushićenjem koje je prilično ženskom rodu, dok sam ja u sebi likovao,
jer sam znao da će nas viđet neki od studenata sa Cetinja. Oni se tu svaku večer
(“ka`na guvno”) okupljaju, jer je “Moskva”, po njima, prijestonica Crne Gore.
Ili može biti da pokušaju prikriti nemoć adaptiranja na veliki grad, alijenaciju i
anonimnost, koji su mrski većini Crnogoraca. Može isto tako biti da im je, što
je i najviše za vjerovati i defanzivni mehanizam toliko solidan te im brani svaki
vid asimilacije i da stoga nerado prihvataju bilo kakve promjene i novine, pa čak
ponekad na njih gledaju i sa, u svakom slučaju nezasluženim kompleksom više
vrijednosti. Ko li će ga znati! Ja zasigurno znam da ne treba obraćati pažnju na
Ilijinu i Mijovu teoriju po tom pitanju, a koja se uglavnom odnosi na mene. Oni
kazu da su me Beograđani namjerno drzali “pod kotarinom” ispred hotela Mos-
kve prvih par godina, sve dok me ne pripitome. Budalesaju. Ili mozda ne!
Bio sam više nego siguran da će o mom slavnom osvajačkom trijumfu i
našem sastanku, znajući da će ih Lelina ljepota s nogu oboriti, opčiniti i dah im
oduzeti, neki od njih javiti Iliji, Miju ili Profesoru, pa da ću najzad konačno i ja
jedamput biti počašćen i ovjenčan lovorom, to jest,
onim nezaobolaznim crnogorskim komplimentom:
”UH, OCA MU JEBEM”!
komplimentom, koji nije nimalo lako zaslužiti. Naročito ono UH, koje je i
nosilac semantičke poruke cijelog uzvika, zato što je ono hommage koji je ravan
medalji, zato što je ono simbol divljenja i respekta i zato što udara u sami vrh so-
fisticirane crnogorske harizme. Pohvalom koja je je neizostavni dio crnogorske
faleristike i njenog “punto di vista”.
Komplimentom koji izaziva zavist i podsvjesnu želju za identifikacijom sa
onim kome je upućen. Kao ono kad kažeš:
“Eh da je meni to !”
Kod trećeg sastanka(bješe mi “nampalo”) predložih Leli, da idemo kod
nje na stan, ali ona reče da joj gazdarica ne dozvoljava muške posjete, iako si-
rota, skoro dvije trećine plate odvaja za stanarinu. Stoga smo Lela i ja, na moj
predlog, odlučili da se viđamo u Studentskom Gradu, na Novom Beogradu.
Lela bi jednostvano śela u onaj zeleni harmonika-autobus na Zelenom Vencu i
pravac Tošin Bunar, đe bih je ja, oko sedam uveče, čekao ko` ozebo sunce. Tada
bi večerali u obližnjem i istoimenom restoranu, popili ponekad i bocu “Vranca”
ili “Ždrepčeve krvi” (odvratan naziv za vino) i poslije toga bi otišli u moju sobu
broj 115, u Prvom bloku.
Neću ti, kolega, detaljnije pričat o tim posjetama, jer vidim da te to ne
interesuje, da te je san već počeo hvatati i da to nije ništa što i sam nisi doživio.
I sam znaš da sve to pomalo ulazi u sferu profane erotike, primitivnog poriva
i rutinskog uživanja. Istini za volju, bilo je to, profesore, veoma ugodna zabava
naših tjelesa u seksualnim odnosima, prijatni i nasumični izleti u potrazi za ero-
genim zonama, i praiskonsko pražnjenje endokrinih naboja, dva suprotna pola.
34
Bolje da ti ne pričam. Osim toga, plašim se da bi te mogla strefiti i ona francuska
DÉJA VU, boleština. Moram ti ipak reći da je svaka noć koju smo Lela i ja pro-
veli skupa, bila ”skuplja vijeka”. Duhovno, volio sam da kažem, a Lela bi odmah
sa smješkom dodala i tjelesno. I još da ti kažem da nam je to bilo (što reče Mi-
ćun) i kino i pozorište, da je moja Lela, učiteljica pripravnik u nekoj beogradskoj
osnovnoj školi, dolazila skoro svaki drugi ili treći dan u “pozajmicu”. Da sam se
ja tek tada avizao da je Grofova namjera zaista bila fer i benevolentna i da ničeg,
osim naravno, gesta i rečnika, nemoralnog i neprirodnog nije bilo u njegovoj
ponudi. Tada sam shvatio da je i Sudijina procjena bila legitimna i adekvatna, a
mamino i moje reagovanje ishitreno i pogrešno.
“I mi smo od krvi i mesa” govorila je Lela, dok se tresla od neke, njoj
veoma ugodne i jedva vidljive groznice, tarući mi krajičkom čarsava sitne graške
laganog znoja, sa čela i sa lica. Jedva sam čekao da se vratim kući za ljetnje ferije
i da se, bez ijedne riječi, onako pokajničkim pogledom, izvinim mom ocu Grofu
“ić”. Namjerno ti kažem pogledom, jer i sam znaš da su gotovo svi Crnogorci
veoma ponosni, što u velikoj većini slučajeva, nije ništa drugo sem eufemizam
za tvrdoglavost. Sad, da li su ta tvrdoglavost ili ponos, karakterna crta svih nas
Balkanaca, ili je to samo autohtona stigma dičnih Crnogoraca, ja to zaista ne
znam. I, što je još gore, elaborat takvog jednog obilježja, ili ako hoćeš biljega, me
uopšte ne zanima.
Sredinom septembra, te godine, umro je moj drugi otac Conte ”ić”. Držao
me siromah za ruku, gledao ravno u oči i rekao mi isto ono što i Michel-u, prije
pet vjekova:
”Izgradih spomenik od bronze trajniji”.
To su mu bile posljednje riječi prije finalnog puta ka ”svetom grobu be-
smrtnog života”.
Kad sam se, krajem oktobra, vratio u Beograd, Lele nije bilo. Njena mi
gazdarica reče da se udala i otišla sa svojim suprugom u Bordeaux, u Francuskoj,
đe je ovaj radio, da tamo žive. Da li je to bila igra slučaja ili logički slijed mog
utužnog životnog usuda i dandans je ostala enigma za mene. Biće, ipak, da je to
bilo samo ono na šta je Gospodar mislio kad je rekao:
” Ćud je ženska smiješna rabota!”
Samo, što ti kolega ne znaš da moja Lelica, ponekad, u mom snu, krišom
od supruga, ode i odnese poneki buketić cvijeća, Michel-u na grob, prolije poko-
ju suzicu i sjeti se nas. Ona i ti ste jedine osobe koje znate moju tajnu. Mislim da
je i njena nagla udaja bila posljedica te misterije.
Uplašila se, vjerovatno, one pomena nevrijedne i neznatne razlike u sve-
tonazorju, vaspitanju i tretmanu kulture, između: Francuske (mere des arts des
arms et des lois) -- majke umjetnosti, oružja i zakona i Crne Gore majke čojstva
i junaštva, pa me zbog te sitnice ostavila. Ili je možda mislila da sam suludno
čudan. Nije mi jasno kako nijesam mogao naslutiti takav ishod. Često se znala
požaliti, kroz smijeh, naravno, kako nije načisto kome više duguje zahvalnost na
35
tolikom broju orgazama. Mišelu ili meni. Kako joj je sex samnom ličio više neče-
mu što bi se, u neku ruku, moglo nazavati : “la menage `a trois”, nego li uživanju
koje je prilično normalnim parovima dva suprotna pola. A jedanput bijasmo
malko više popili, pa Lela, ne mogu znati zbog čega, udari u plač poslije kojeg
nedugo pređe u histericni smijeh. Govorila je, plačući, da se ponekad osjeća kao
prostitutka jer se Michel i ja “mijenjamo na nju ka` na mazzu”, pa potom odjed-
nom prasnu u grohotni smijeh koji mene povrati u stanje erkcije te ponovismo
nas seksualni performans ovaj put neuporedivo duže i ugodnije. Lela je naprosto
bila luda za nekim biranim crnogorskim idiomima, kojih sam ja, zahvaljujuci
tati, znao cijelu gomilu i često ih, shodno zbilji ili trentnoj prilici neštedemice i
raskalašno isticao i iskreno govoreći, bio više nego ponosan na njih. Oni su se
nametali situaciji i najbolje bi pojasnili temu diskusije ili prizor. Bilo da su bili dio
svakidašnjeg razgovora bilo poenta neke filozofske poruke. Oni su najbolje osli-
kavali realne situacije, životne zavrzlame i zagonetke i ja sam se, kao što ti rekoh,
znajući da joj se toliko sviđaju, odnosio prema njima kao bekrija i raspikuća..
Da budem iskren, kolega, ja sam zaista znao ponekad biti pomalo i lascivan
pa bih u toku naših seksualnih odnosa promrmljao ponešto na osiromašenom
mi Francuskom, kojeg sam izgleda, što mi se čini i da je normalno, poslije tolko
vjekova, počeo i zaboravljati a koji mi se činio prikladniji tim rabotama. Tako da
je Lela bila možda i u pravu kad se žalila na nas dvojicu. Može, isto tako, biti da se
njen iznenadni i tajni odlazak zbio zbog toga sto nas je i suviše voljela i da je bila
svjesna da ne bi imala snage da nam kaže u lice da je svršeno sa nama troje. Ne
bi izdržala našu tugu. Ne bi možda mogla podnijeti bol koji bi svojim duhovnim
zulumom tom prilikom nanijela i Mišelu i meni. Ovo plauzibilno objašnjenje mi
nekako najlakše pada i najmanje boli, moj kolega, pa sam ga zato i izabrao. Ko li
će ga znati? Neka nam je živa i zdrava!
Mi je još uvijek, profo, ponekad usnijemo i potom zapjevušimo: ”Sto te
nema” i začudo, volimo! Volio bih da je ne volimo, pa da se onda možemo na-
ljutiti na nju. Na našu Lelu, preslatku učiteljicu pripravnicu u nekoj beogradskoj
osnovnoj školi. Volio bih da je možemo upitati zašto nam, kad nas je već bez
najave, krišom i kukavički ostavila, s vremena na vrijeme, donosi cvijeće na grob
i zašto plače za nama - i nad nama? Da je priupitamo da li primjećuje prijekorni
pogled sa nadgrobne ploče našeg vječnog doma koji joj govori da nas uzalud
budi? Volio bih da nam kaže, da li je to cvijeće znak kajanja, ili je to ljubav koja
još uvijek pritajeno tinja i leži u njoj. Ponekad se plašim da je to samo odraz lije-
pih manira ili alibi i iskupljenje za njen teški duševni zločin, koji pokušava ubla-
žiti tim pokajničkim i kurtoaznim gestom? Da mi je, kolega, da možemo da joj
kažemo kako nam je, zato što nas je napuštila bez riječi i najave, veoma mrsko,
što je još uvijek volimo. Da je ponekad u sebi, onako voljenu, kunemo što nam
je učinila da nikad nijednu drugu ženu ne možemo poslije nje iskreno voljeti.
Da joj rečemo da nas ovako nagorele ne može više zapaliti nijedna žena,
pa makar bila i ona Serjožina balerina. Čak ni pogled jedne Male iz Bosanske
Krupe nas ne bi obeznanio, pa sve da naleti kao lak oblačak, misleći da ćemo
36
zaboravit ime i očinstvo i kako nam se zovu ukućani.
Nema veze kolega. Oprostiće nama Branko na ovu pozajmicu. Uostalom,
on je cio svoj život imao običaj praštati svakom, sem sebi samom.
Da, kao što smo nedavno na Mogrenu, sami u decembarsko popodne na
Cetinjskoj plaži śeđeli i kao uvijek gledali more, pokašavali da mu tajnu odgonen-
tnemo i iz dubine duše joj otpjevali:
” Sve bi dali da si tu”.
Zamišljali kako se držimo za ruke i šetamo rubom one prelijepe plaže što
se otima peru i mastilu i od čijeg se izgleda i slikar plaši kičicu u ruke uzeti, da
mu zadrhti i da mu se dah ne oduzme. Da gledamo kako se valovi pod nama
na pijesku drobe i osjekom brišu tragove naših stopala. Da joj kažemo da kao
i nekad gledamo nebo, da tražimo Bordeaux u noći i da počesto kao i u pjesmi
očajnički zavapimo i upitamo :
”Jutro naše di si sad?”
Da počesto obadvojica u isti mah počnemo:
“SLATKOGLASNOM GRMLJET ARMONIJOM
VJEČNE SREĆE I VJEČNE LJUBAVI”.
Da nagađamo, koju li sad muziku sluša naša Lela učiteljica pripravnik u
nekoj beogradskoj osmoljetki i da li se bar ponekad sjeti da smo joj i mi, kao da
smo slutili, počesto znali zapjevati:
“Ne me quitte pas!”
Da je zamolimo da nam se bar ponekad, kao što neće NIKAD, javi, da
nam pošalje poneku poruku ili napiše dva tri reda, da opiše luke, gradove, vina,
jela, restorane i mjesta u koje nećemo, opet NIKAD, zajedno nogom kročiti nit
mi nit naša Lela učiteljica pripravnik iz neke beogradske osnovne škole koja nas
odbaci kao staru, istrošenu i posve bezvrijednu krpu i ostavi neprolaznu ranu u
našim srcima. Da, da!
Ta ista naša Lela, učiteljica pripravnik u nekoj beogradskoj osnovnoj školi.
BEZRASDUŠNO, NAŠE ZABLUĐENJE.
Da ponekad, usamljeni, popijemo čašicu-dvije “Vranca” nazdravimo joj
suznim očima, onako željenoj i dalekoj moleći je da se čuva izazova i zamki po
bijelom svijetu. Kad putuje, što je, govrila da joj je i najdraže, da se ni ona kao ni
Selma ne naginje kroz prozor. Bože, kako nas je voljela kad smo joj pjevali Sel-
mu. Govorila je molećivo cvrkutavim glasićem i tapkala kao djevojčica nožicama
u mjestu:
“Hajte još jedanput, plizim vas, samo još jednom!”
Kako li je samo bila slatka i simpatična dok je to radila. Kao da je upravo
iz vrtića kročila nogom u gimnaziju. Ne znam kako ti bih ti je njbolje oslikao,
kolega. Ondašnjim jezikom se moglo najbolje opisati sa:
Niti Pionirka niti Skojevka.
37
 Da joj kažemo da je ponekad mrzimo, zato što ne možemo prestati da je
ludački volimo, nju, našu Lelu učiteljicu pripravnicu u nekoj beogradskoj osnov-
noj školi o kojoj drugim ženama nikad ne pričamo, jer bi nas odnijela bujica riječi
pa bismo odnos sa njima učinili profanim a njih zasigurno uvrijedili i nezasluže-
no ponizili.
Da se često pitamo, đe li, koja li i kakva li vina pije sada “mala velika naša”
Lela; kome li krajičkom čaršava briše lagani znoj sa lica i sa čela i da li “haje alčak
što za njome crkosmo?” Ko li sada, “cjelitelne balsame i najmirisnije aromate”
siše sa usana naše Lele, učiteljica, pripravnica u nekoj beogradskoj osnovnoj školi
čije “crte lica ogledalo i mazanje, prezirahu” i koju Michel i ja nenadno i zaposve
izgubismo, a da je se siti ne naljubismo.
Da joj kažemo da kad god vidimo onaj zeleni harmonika autobus što kre-
ce sa Zelenog Venca ka Novom Beogradu, da se ponadamo da će iz njega sići
ona, naša Lela, učiteljica pripravnik u nekoj beogradskoj osnovnoj školi koju “iz-
gubismo ka` na karte” što bi rekao Mićun. Da nas podsjeti što ono bijaše ljubav,
kakav je to osjećaj i da nas nauči kako se to iz dubine srca i duše iskreno i istinski
voli. Samo kad bi htjela!
Šta sve mi ne bismo voljeli, moj kolega! “ALI”!
Eto kao što čujes, a kad si ti u pitanju komotno mogu reći i vidiš, ja ti se,
moj kolega, povazdan i posvunoć borim, između ova četiri zida, sa svojim udvo-
jenim identitetom. Lako je meni to, što ponekad, ne mogu sa sigurnošću čak ni
samom sebi dokazati da sam prije pola milenijuma bio Mišel. To mi je mali posao
i ne dam ti‚ što ono vele ”Tursku paru”, niti bih ti “pjan u kolo za to zaigrao”. Ne
smeta meni to. Mnogo me više, profo moj, brine to što ja zapravo, sada, u ovom
trenu i momentu, ne mogu da se razaberem ko sam i šta sam. I da mi nije tebe,
čini mi se da bih načisto poludio.
Ti se to, čini mi se, smješkaš! Budi oprezan molim te!
Ja ne znam, kolega, da li sam ti rekao da je Lela bila učiteljica pripravnik
u nekoj beogradskoj osnovnoj školi? Jesam, je li? Maloprije? Najmanje desetak
puta?
Vidiš, moj kolega, kako zbog nje gubim “train of toughts” što bi rekli En-
glezi. I to, ne samo da mi misli bježe i da se gubim i kasnim, nego i iz šina počesto
iskočim, a nerijetko se i zaglavim u nekom od bezbroj tunela na čijim krajevima,
ako ih uopšte imaju, izgleda da za mene nema svijetlosti, moj kolega. Samo mrkli
gusti crni mrak i cul-de-sac.
Kad o njoj pričam dođe mi da se totalno obestrvim; i to na nekom od
dalmatinskih otoka. Mozda na Brač ili Korčulu jer tamo bih, sudeći po onim
Vladičinim stihovima:
BRAČ, KORČULU NA JURIŠU
S BOJEM LJUTIM OSVOJIŠE
ĐE I MIŠCA CRNOGORSKA
38
 ZA HITRINU I VITEŠTVO
BESAMRTNU SLAVU DOBI!
mogao imati, uslovno rečeno i neko moralno pravo.
I tamo su mi preci, možeš li kolega vjerovati, išli da pogibaju.
Uska im je bila Crna Gora! Mora da su bili, ili alko-adikti ili “na igli”.
Borili se sokolovi “do istrage, naše al`njihove” vojske. Sve kličući:

DA ZAPIŠTE ZMIJOVIDNI
CRNOGORSKI DŽEFEREDARI...
NIJE OVO U SNU MORE
VEĆ NA NOGE SOKLOVSKI
DA JE LISTOM ISTRAŽIMO
E DALEKO NJOZI BJEŽAT
U ČIZMAMA KA` OD DRVA
DO ŽALOSNA DUBROVNIKA
Vratili su nam to Francuzi, kolega moj, nemoj misliti da su zaboravili.
Zabiberili su nam ga, les enfants de la patrie i to u sred samog Versailles-a, 19.
godine prosloga stoljeca. Ovoga puta ne u “čizmama ka` od drva”, nego u bije-
lim rukavicama. (Polijepo su nas zabluda i “srbovanje” Nikole Mirkova koštali.
Njega, siromaha, možda i najviše. Ipak se, s dostojanstvom i u mukama svojima,
pred svakim poštenim iskupio crni u goru kukavac!)
Kako se, budala, ne śetih ovo Michelu da izrecitujem ?
Ah, što sam mu htio “jebat oca”, Sveta Majko Bogorodice i Sveti Petre
Cetinjski! Pa mu možda sve ovo i uz “vješte zvuke, divnijah gusalah” ispojati.
E, onda bi ga, “enfant prodigue” čuo i vidio !
(Digresija za digresijom, oganj ih izgorio, ne!)
Da se, rekoh ti, ostrvim na tim dalmatinskim otocima da niko ne zna đe
sam, da mi niko ništa ne dolazi i đe nikome svojta nijesam. Da otputujem i sa-
mim tim, napola umrem što ono vole reći naši versajski prijatelji.
Opet digresija. Jedna za drugom. Bježe mi misli ka` manite kad na Lelu
pomislim. Bježe od mene ka` da sam gubav!
A ponekad zalutam kroz neke nepoznate predjele, kao svojevremeno neki
Holanđanin, što je svijetom lutao i gubio se. Samo što je on špartao morima,
okeanima i kopnenim stazama i bogazama, a ja tumaram i kroz nijh i kroz vrije-
me. Bravo, kolega! Tačno! On je zaista sitnica ćentez za mene. To ti je zato što
mi, kolega moj dragi : ”Duša opet, sve o Leli sanja”.
Znači jesam! Rekao sam ti, dakle, da je moja Lela bila učiteljica pripravnik
u nekoj beogradskoj osnovnoj školi!
39
 E, to su ti, zapamti dobro moj cijenjeni kolega, pravi književnici i “od pera
majstori”. Tako se ka` od zajebancije, ili što ono mi volimo reći “kad ti se napne”
koja god hoćeš književna nagrada može dobiti....
(Aoh, aoh, aoh! Tebi se, nesretnome robu, izgleda zaista i napeo taj ludak.
Ma ne, na književnu nagradu, no na moju Lelu, fukarski sine, očinskoga ti oca
kroz oca jebem!
Ajd`dobro, dobro! Što da se radi? Iz ove se kože u drugu ne može, govorili
su nasi stari.
Ajd` onda mu udari na brzinu jednu “glazuru” pa da lijegamo.
Eto tako. Bravo!
Sad ćes zaspati “ka` poslije sise”. Ili će prije biti ka` poslije moje Lele,
razvratniče jedan prepotopski! Nikogovino jedna bezobrazna i bezočna, sto mi
oskrnavi Lelu, moga života jedinu muzu.
Aj` se sad vuci na konak, ne osvita`ga, tamo ti, dabogda! Da jednom za
svagda počinem od tebe! Ajd` prijatno !
Good night !

40
 HOEROSTRATUS
(priča br. 4)
Današnji dan, kolega moj, nije ništa drugo sem jedan patetični nastavak
prethodnog i besmislenog jučer. Śutradan, koje je samo na jedan dan hoda uda-
ljeno od ovog žalosno bijednog današnjeg dana, će se i ono zvati danas i biti
samo produžetak današnje agonije i što ti rekoh, besmisla. Juče, danas i śutra,
u mom i tvom životu su samo logična posljedica našeg apsurdnog usuda, pa se
stoga i “vjenčaju, svaki našom, ponaosob mukom”. Ništa nam se novo ne dešava
i sve ide svojim kismetom i predestiniram tokom. To ti je, što reče Becket, samo
nešto što slijedi svoj put, iliti kurs moj dobri kolega. I ova priča o jednom liku iz
bogate Grčke istorije ili će radije biti mitologije, nije nažalost, ništa novo, ništa,
što ti već ne znaš i što nijesi neđe čuo, pročitao, ili vidio na filmskom platnu.
Herostratus je bilo ime tog “crnog junaka”. I Sartre se, veoma uspješno,
pozabavio njime i ja sam zapravo u Jaen-Paul-a prvi put i čuo za njega, Hoero-
stratusa - simbola mračne slave i destrukcije. Ljudi njegovog kova je, zasigurno,
bilo i prije Grka, na hiljade i na tisuće godina. A ima ih nažalost i dan-danas,
samo što su izgleda preimenovani, s pravom ili ne, u nekave Drakule, Frankeštaj-
ne, Lex Lutore, Mr. Hydese, Teroriste itd... Ne znam zašto je on bio potreban
Tvorcu. Ne može mi biti jasno, ako nas je već stvorio po svom Božjem liku.
”Ovoga su u grobu ključevi!”, reče mi Vladika jednom prilikom, kad smo
se On i moja malenkost, družili i razgovarali u jednom od bezbroj njegovih
gostovanja u mojim snovima. A i mister Darwin se potrudio da ne prekine svoj
prirodni lanac, pa nam je u svojoj Teoriji neizostavno ostavio, ili može biti da je
siromah zatekao i jednu kariku, inkarniranu u liku zmije, od čijeg ujeda godišnje
strada više naroda, negoli od bilo koje prirodne katastrofe ili rata. Zato ih iz stra-
ha, ili sujevjerja, Crnogorci većinom i zovu: Nepomenice i Krabosnice. Ponekad
čak i Ljute Guje.
Hoerostratusa, međutim, nema u Crnoj Gori. Ja bar ne znam za to, niti
sam čuo da ih je ikad bilo. Oni su opasni kao i Nepomenice, ali ne u tolikoj
mjeri, jer se po suštini, porijeklu, jačini i obimu zlodjela razlikuju. Zmije se, nai-
me, rađaju kao maligna božanska, ili Darwinove teorije kreacija, a Hoerostratusi
duguju svoje prisustvo i osobenost sredini i okolnostima koje ih izrode, ili učine
zločestim i opasnim. Da je Boga i Pravde, ne bi trebalo biti ni jednih ni drugih.
Naročito zmija. Zar im (i Bogu i Darwinu, ponaosob) nijesu bili dovoljni stršlje-
novi, ose, “crne udovice”, komarci, ce-ce muve, tarantule, škorpioni i kijamet i
kusur drugih armagedonskih akrepa, nego nam “uvališe” i te gmazove od kojih
čeljade jeza hvata i svaka mu se dlaka na glavi nakostriješi, ukoliko nije ćelav?
I, sve to pod uslovom ako je toliko srećan, da ih blagovremeno opazi.
Ali, ti i ja, kolega moj i pored najbolje volje, ne možemo ništa promijeniti
po tom pitanju. Poredak stvari na svijetu je postavio Neko mnogo jači od nas
obadvojice i ne treba “lomiti glavu”, analizirati ili elaborirati takvu temu, jer je i
41
Vladika rekao da:
“Svi ti besporeci po poretku nekome sljeduju”.
Sve je to, moj kolega, klasični ”Panta rhei” model, čiji tok mi ne možemo
usmjeriti, trasirati putanju, niti finalnu mu destinaciju odrediti. I kao što rekoh,
tebi je sve ovo, familijarno i više nego poznato. Jedino ne znaš da i ja, umalo
jednom prilikom ne završih kao Hoerostratus. Ozbiljno ti kažem! Nemoj se ništa
čuditi! Ajde, ajde! Neka ti to! Vidim ja da ne vjeruješ!
Ipak, da ti ispričam!
Bilo je to ”U nekoj zemlji seljaka”, prije deset-petnaest godina. Tu, u ne-
kom selu i to baš “na (ovoga puta) krševitom Balkanu”. Bio sam na jednom pa-
rastosu, za pokoj duše nekog siromaha, biće da mi je bio rođak ili prijatelj. Zaista
se ne sjećam. Ali sam upamtio jednu scenu koja mi je duboko ostala urezana u
memoriji, pa me i dan danas proganja i češće mi sna ne dava. Scene, koja umalo
i od mene ne učini, crnog heroja, iliti po zlu čuvenog - Hoerostratusa. Naime,
kad smo po završenom opijelu otišli s groblja u kuću blaženopočivšeg da se
po starom crkveno-hrišćanskom običaju ugostimo, popijemo po rakiju i nešto
prezalogajimo za dušu i sjenu pokojnika, desilo se nešto što ja ni u snu nijesam
mogao pretpostaviti da će se odigrati po takvom scenariju.
Pošto smo se malko ”zagrijali” pićem i hranom, jedan od onih seljaka,
Periša, čini mi se da mu je bilo ime i koji, na moj konat bijaše duboko zagazio
u osmu deceniju života, poče da pripovijeda jednu, za njih veoma šaljivu priču,
koja je otprilike glasila ovako:
”Dan po Savinudne, kad se ono dnevi “pruće”, pa se počnu istezat i duljit
za koliko kokot s praga može skočit, a zima se, na tenane i bi čeljade reklo, dosta
stidljivo stane jalovit, Krcun Mašanov bješe poša u list. Nije mu ta` stog lista bio
tođavoljom blizu, no si ima polijepi komat puta da pređeš. Moga si komotno
dva cigara duvana ispušit doklen dođeš do njega. Da zlo bidne više, bjehu veliki
snijeg i mraz zemlju pritisli, zima meso od kostih odvajaše i kosaše ka bratske
rane. Nekako se, siromah, s onijem naramkom lista, a bolj -bolj, dovuka doma i
bačio ga na oni salidž ispred kuće, pa tader trkom, vas modar i promrza uskočio
u onu ambulinu. Onda se grozničavo protresao, pa zacvokotao zubima i duva-
jući u šake, trčećim korakom, pravac ukraj ognja. Za ognjem mu bješe, ka carica,
zabanila snaha, i grijaše se. Krcun je viđe pa joj reče:
”Sveti Sava je pobo ladni ražanj u zemlju, ove godine. Ovakvoga se kija-
meta, leda i pometa ne pamti odavno na ove bande!”
A snaha će ti njemu :
”Tako mi Boga, nije neka velika studen, danas!”.
”Ne tebe ođen kraj ognja, voistinu”! - dočeka Krcun.
Profesore dragi, drugi oče moj, što ono kažu, veliki su trudi i krasan nauk
tvoj. Kolega moj, mili i premili! Takvoga urlika od smijeha nijesam nikad u životu
čuo, niti pak mogao uopšte zamislit da postoji nešto tako odvratno i neartikuli-
42
sano. Njih petoro, ili ce biti šestoro, onako krezubi i bezubi, smiju se što ih grlo
nosi, kao da im je “brod pod kućom” i kao da su došli na neki vašar humora, a
ne na pomen za dušu nesretnoga rođaka ili će bit prijatelja mi. Suze im “skaču na
oči” od smijeha i urlika, a gurkaju jedno drugo u prsi, samo što ne popadaju sa
onih tronožaca. Odjednom se, kao po komandi, svi u jedan mah zakašljašu, pa
opet u urnebesni smijeh, sličan onome sto Ameri puštaju tokom svojih TV-ko-
medija, samo što je ovaj njihov, blago rečeno, lišen bilo kakvog šarma i dopadlji-
vosti, neartikulisan i posve degutantan. Utrkuju se ko će prije poduhvatiti daha
da izgovori:
”Ne njoj kraj ognja-voistinu!”
Onda opet u urlik, urnebes i skoro u nesvijest od smijeha. Mislim da je
svaki od njih bar po jedanput izgovorio:
”Ne njoj kraj ognja voistinu”, gledajući nakon toga sugestivno u svakog
od prisutnih, očekujući smijeh kao efekat i nagradu svoje genijalne izjave. Pritom
su bukvalno pucali od ponosa zato što su shvatili poentu Perišine šaljive priče,
ili kako rekoše “komendije”, čija je skrivena poruka ležala u tome da zimi u cr-
nogorskim domovima pored ognja nije neka velika studen i da je manje hladno,
nego izvana. Bez ikakve sumnje da su sa, “ne njoj kraj ognja-voistinu”, smatrali
sami sebe, u neku ruku, koautorima tog otmenog, istančanog i za njih, izbirljivog
humora, koji je svakojeg od njih duboko fascinirao i činio ponosnim do neba.
Zatim opet, kašalj, gušenje i urlik.
A onda jedan od njih, pošto je vidio da se ja ne smijem, poče da me gurka
rukom u prsi pa onda opet naglasi:
”Ne njoj kraj ognja voistinu!”
Onda me, kad mi viđe ozbiljan izraz na licu, začuđeno pogleda, kao da
hoće pogledom da mi objasni, da je to što ona ukraj ognja ne trpi neku veliku
studen, kao što je to Krcun istrpio napolju, veoma komično i da bi trebalo i ja da
se “Perišinoj komendiji” smijem. Vjerovatno je, siromah, mislio da bi ( i tu je bio
u pravu) bilo učtivo od mene da se bar nasmješim i na neki način isimpatišem sa
njegovim humorom.
A ja, kolega moj dragi, ”sin mutnoga lovca i vidra i ovca”, gledam zabeze-
knuto u njega i njih i u sebi kiptim od bijesa. Umalo ne pođoh, onako mahinalno,
rukom put pojasa ka revolveru, pitajući se da li mi je to, tu pred očima, porijeklo
i jesam li ja njihov epigon. Zaime Boga, pomislih, pripadam li ja ovome narodu,
nosim li njihove gene u svojim ćelijama, teče li njihova krv mojim venama i tuku
li njihovi damari kroz žile moje. Jesam li se iz ovakve intelektualne avlije zaputio
u ”nebesne zrake i veselo carstvo poezije?” Ote mi se jedan sardonistički smješak
koji oni, naravno, shvatiše više kao simpatetički gest nego kao ironiju i opasnost.
Gušio sam u sebi Rodiona Romanoviča, borio se da jednim raskoljnikovskim
potezom ne “istrijebim gubu iz torine” i stavim tačku na svoje pučko porijeklo
i prošlost, moju i mojih predaka. Bio sam u dilemi da li da ubijem samo njih, ili
njih i sebe skupa. Možda bi najrealnije bilo ubiti samo sebe-samog. Ta me triaža
43
i dan dans muči, tim prije što shvatih da čovjek takvih korijena i nije baš vrijedan
nekog života.
Zar, začudih se, na samo korak do ulaska u dvadestprvi vijek u treći mile-
nijum, ovako nešto nekome, do suza, urlika i maltene urnebesa, može biti smi-
ješno. Je li moguće da ne znaju da su Amerikanci već natakli kacige na glave, za-
kopčali skafandere do pod grlom, obuli prikladnu obuću i tako opremljeni śede
u udobnim foteljama i nestrpljivo čekaju na znak da krenu na Mars!
I dok Uncle-Samovci tako bezbrižno lješkare očekujući poziv za odlazak u
Svemir, moji su ti se, moj kolega, Obilići, na malenim i tvrdim drvenim tronoš-
cima uzemljili i grohotom se smiju. Smiju se kako je Krcun, onako promrzao,
razgnjevljen i bijesan, prekorio snahu sa :
”Ne tebe ođen kraj ognja voistinu!”- uzvikom.
Jesam li, pomislih, ja zaista ponikao iz ovakvog miljea i je li mi sudbinom
Tvorca naznačeno da se sa tako sramnom titulom vjenčam i budem prvi crno-
gorski Hoerostratus? Zar da me zbog ovih prostodušnih, bezazlenih i ubogih
nesretnika, prikazuju na TV- u, pričaju o meni preko radija, razvlače po novina-
ma i analiziraju po kafanama i kućnim śednicima? Možda tragedije i romane da
pišu o meni?
Da crnu hoerostratsku slavu steknem i da mi se bilo čiji zločin učini pa-
tetičnim i pomena nevrijednim, u odnosu na moje sramotno nedjelo. Ni sada ne
znam da li je baš to bio primarni razlog, ili je filantropija prevagnula i odnijela
pobjedu u toj hamletovskoj nedoumici, te ne učinih nikakvo zlo. Ishod ipak kaže
da je, po ne znam koji put pobijedio zdrav razum i da su milosrđe i ljubav nad-
vladali mržnju i iskonski hoerostratski nagon za zločin. Ko li će ga znati?
Znam jedino da mi je i do dana današnjeg ostalo u duši kajanje, koje mi s
vremena na vrijeme nagriza utrobu, zbog same pomisli na jednu tako neljudsku
nakanu, koja, nažalost, ipak leži skrivena u nekom mračnom uglu čovjekovog
uma i možda u njegovoj kvintesenciji. Nakanu, kojoj “treba stati nogom za vrat”.
Nagriza mi, što ti rekoh, dušu i utrobu, pomisao na samu namjeru da samog sebe
iz mržnje ili možda neke intelektualne prepotencije, proglasim Sudijom, Poro-
tom i Egzekutorom nad tim ubogim stvorovima čiji je jedini zločin bio, nizak
stepen civilizacije i možda, keoficijent inteligencije. Pitam se da li sam ja kvalifi-
kovan i za jednu od tih profesija. Možda za ovu potonju, jer je najlakša-samo se
oprostiš s dušom i s obrazom.
I dan danas nosim to dušegrižje u sebi i tišti me pomisao na tu malignu na-
kanu pa se osjećam postiđen, kao svojevremeno onaj Kolridžov(Coleridge) mor-
nar koji je ubio albatrosa pa potom bio kažnjen da ga po palubi broda nosi oko
svog vrata da ga podsjeti na neljudski čin i zločin koji je učinio. Da sam, nedaj
bože, to učinio, i nas bi dvojica, kolega, teglili, šetajući po krugu zatvora u Spužu,
jednog nevidljivog, ako ne albatrosa, a ono zasigurno gavrana o svome vratu.
Veliko je pitanje, profesore, do koje su dubine ta mržnja i taj nagon za-
ronili u našu podsvijest i koliko smo mi moćni da ih ukrotimo i “k poznaniju
44
prava” privedemo. Može biti da ih samo prikrivamo a da oni kamuflirani čuče
u nama kao tempirane bombe čiji se startni mehanizam nalazi u rukama neke
druge, nama nepoznate Sile. Ili smo možda mi ništa drugo, sem običan neki ka-
vez, sa prorijeđenim i labavim rešetkama nepouzdane čvrstine, iz kojeg zvijer u
nama vreba i čeka priliku da uteče i bači se na svoj plijen. Ta podmukla neman i
letalna pošast, koja s lakoćom može iskočiti iz tog nesigurnog pritvora, a da toga
nijesmo ni najmanje svjesni. I što je još gore, to je ona fatalna spoznaja da smo
nemoćni i nesposobni da prepoznamo njene predsimptome kako bi joj even-
tualno bijeg osujetili i nakon toga, spriječili njen naum. A to bi trebalo da bude
glavni zadatak i svrha našeg gostovanja na ovoj planeti, što je Zemljom zovemo.
Da toga adskog demona, koji bezbrižno leškari u nama i koji do ludila pobijesni
ako ga slučajno probudiš iz njegovog letargičnog sna, sputamo i ukrotimo. Da
tog paklenog i dijaboličnog Hoerostratusa koji, bi čovjek rekao, u nama planduje
a u zbilji iz nas preži i kao lovački pas-ptičar u “fermi” stoji, iz te posve nesolidne
krletke izvučemo, da ga u sindžire i teške lance svežemo, ljutim gvozđem okuje-
mo i čvrstim stegama pritegnemo. Ko to zna?
Tako je to bilo moj profesore.
Ipak ti moram odati jednu tajnu. Onaj refleksni trzaj ruke ka pištolju je
znao mene zadesit i kada sam razgovarao sa onima što sebe nazivaju “vrhunskim
intelektualcima”. Njihova logika hoćaše biti ista ili čak i gora, samo što bijaše
bolje izorkestrirana, ljepše upakovana i obavezno grcko-latinskim vokabolarom
garnirana. U suštini se radilo o istom primitivizmu i istoj intelektualnoj nemoći,
koju su kadtkad znali drsko i ex catedra interpretirati. Neki put bi i poneka plas-
tična boca piva ili časa vina znala poletjeti ka televizoru kad bih ih vidio i čuo
kako narodu ”sole pamet i peru mozak”,
A kad bi mi verbalno “u četiri oka” izlagali neku svoju teoriju, ja bih ih
poslije njihove tirade znao potapšati po remenu i reći im:
“Ne njoj kraj ognja voistinu!”
Oni bi me blijedo pogledali i žurno se udaljili, vjerovatno govoreći u sebi:
“Gre`ote! On je, siromah, načisto poludio!”
Mogao bih ti navesti poneki konkretan primjer ove latentne mizantropije,
ali je dockan i san je već počeo da me doziva. Kao da, “sinji u goru kukavac “ne
može bez mene. Uželio me se, pa me mami u svoje naručje. Zaista ne znam.
Jedino znam da su nešto izmijenili u terapiji i da me sada san, kao što ti rekoh,
mnogo brže obara.
Vidim i tebi se spava. Ajd` prijatno! Gute nacht!

45
46
 STAROST
(Priča br. 5)
Čudan sam san sinoć sanjao, kolega! Bogu se molim, da mi se to snovi-
đenje i ostvari. A može biti da mi je to i od ovih američkih, MAMENTINA i
VIMPAT-a lijekova, što su mi pridali, pa me od njih, kao od onog “Puškinovog
vretena”, hvata drijem te čudne snove snijevam.
Elem, sanjam ti ja, profesore moj, kako imam devedesetak godina i kako
sam se, ”mladika”, jedne julske predvečeri uputio u šetnju po Cetinju.
Star ja, staro Cetinje, od bruke se gledat ne mogasmo.
Za mene se pobrinulo vrijeme, a za Cetinje ljudi i to tako revnosno da se
ne znavaše ko je od nas dvojice, Cetinja ili moje malenkosti, grđi i ružniji. Žao
mi je bilo, da ti iskreno rečem, više Cetinja nego sebe, jer je ono bar nekad bilo
lijepo, a mene, koliko se mogu śetiti, nije trebalo premnogo “iza uha mrčiti”.
Gledam okolo sebe, niđe nikoga živog ne poznajem. I začudo, to mi nije
smetalo niti mi ikakvu brigu, zebnju i nelagodnost u duši zadavalo, jer sam i u
snu, možeš li vjerovati, bio svjestan da su skoro svi moji vrsni vršnjaci već odav-
no otišli “Bogu na ispovijest”. Ajde, rekoh, da skoknem (skoknem - koja li je
to ironija!) tu do bašte Gradske kafane, ovih stotinak metara, može Bog dati da
naiđem na nekog poznatog da od želje malo sa njim prodivanim, jer me oni moji
doma poselame i to, bih rekao kroz zube, jedino kad Novica penziju donese. I
bogami, poslije nekih pet-šest minuta, doštapah se do u sred nje. Doduše, od-
morih malko naslonjen na štap, na uglu Zmaj Jovine, da mu se kao uvijek javim
i klimnem glavom kao du mu kazem da mi je žao i čeda njegovog i njega samog
što uzalud šetalicu satu zadržava. Svaki put mu ja, izkažem simpatije, onako nije-
mo i pogledom “punijem blagosti” i s ponosom što mu se ulica nalazi u centru
grada.. Zna on to.
Nastavih, pomalo tužan ka Gradskoj kafani. Kad, da vidiš čuda, mili moj
brate - birani Crnogorče! Śedi ti Mijo B........ sam za stolom. Zabanio kao što mu
ga kuća daje i imenom govori. Možes li vjerovati? Ogrija me sunce kad ga viđeh,
lecnu me nešto u grudima, prođoše me neki žmarci niz kičmu i učini mi se kao
da mi zlatokrilni leptiri zalepršaše po prsima i stomaku, kao uostalom i svih onih
prethodnih osamdesetak godina, kad god bih ga spazio ili sreo. Nekako se dovu-
koh do njega, pa mu se unesoh u lice, zatim prislonih šaku na njegovo izborano
čelo i odmah počeh sa recitacijom:
“Kud će više bruke od starosti?
Noge klonu, a oči izdaju,
Uzbluti se mozak u tikvini,
Pođetinji čelo namršteno,
Grdne jame nagrdile
47
 Mutne oči utekle u glavu.
SMRT SE GADNO ISPOD ČELA SMIJE,
Kako žaba ispod svoje kore !
Ovu ti je, rekoh mu, sliku i priliku ispjeva i baš tebi posvetio jedan poeta
što je živio tu u Njegoševu ulicu. Ne znaš ga ti.
A on ti zabeči u mene, iskolači oči i oćah reći da se nakostriješi. Onda se,
više da se pohvali kako je prije dvije tri decenije skupio hrabrosti i smogao snage
da upriliči zube, nego da me zastraši, iskezi i zaškripa onim “plojkama” zatim
uze štap u ruku i reče:
”Opa! To si doša da mi deklamujes, a Fritz? Mene si naša da zajebaješ, a
balavče? (On je par godina stariji od mene). Ih što te svrbi čapra crnoga kukav-
ca. Dako ti ja izmjerim ovi štap o hrbatu, pa ćes onda viđet, poznajem li ja toga
POETU, ili ne !
”Bi ti što se obraza tiče, komotno. Samo da te nije strah. Ne bi te čojstvo
smetalo, budi siguran. ”!
Tako, mu šaleći se, rekoh i pođoh rukom prema pojasu, kao da kanim
potegnuti pištolj, pa mu se ponovo unesoh u lice i zaprijetih mu imaginarnim
oruzjem:
”Ne nosim ga, ni da orem, ni da kopam njime ! ”
Izasmijasmo se i kao po običaju, rukovasmo i bratski zagrlismo, te po-
tom i ja śedoh za njegov astal. Naručismo po šoljicu crne kafe, koju smo jedva
pridržavali slabašnim i drhtavim rukama, čije nadlanice bijahu tankim modrim
venama isprepletane i krupnim žutim pjegama išarane. Pili smo je nijemo i dugo,
gledajući se kao uvijek bracki, okruženi nepoznatim Cetinjanima, u bašti cetinj-
ske Gradske kafane na Cetinju. Niko nas od njih pogleda jednog ne udostoji niti
nam “dobardan” iliti “buđorno” nazva. Doduše, s vremena na vrijeme bi uhvatili
poneki pogled, što se ono veli krajičkom oka, iz koga smo mogli veoma lako
protumačiti da na nas gledaju kao na otpad iz života. Ka da nas pogledom kore
što im otimamo pomalo lovćenskog kiseonika i kao da nam kažu da treba da nas
je stid što smo još uvijek, tako javno, živi. Doslovce se čude što se, stare panjine,
ne vučemo put Starog ili Novog groblja. Očima nam govorahu da nam je vrijeme
isteklo i da je njima svejedno koju ćemo finalnu destinaciju odabrati, jer svakako
nemaju namjeru gubiti vrijeme i pratiti nas do naših vječnih kuća.
Da treba da budemo zahvalini i srećni što nas, kao u nekim drugim civi-
lizacijama, ne kamenuju ili oćeraju u planinu da tamo skapamo ili nahranimo
izgladnjele strvinare i vukove. Koliko bi god ta gozba oskudna bila, mogla bi se
njome vaspostaviti kakva-takva ravnoteža u prirodi, pošto nijesmo, ovako stari i
senilini, niodkakve druge preše, bilo kome niti bilo čemu.
Gledali smo i mi njih, ali ne sa ljutnjom, već sa zebnjom da i mi nijesmo
svojevremeno mislili tako o ljudima naših godina.
“APSOLUTNO NE”! – pogledasmo jedan drugog u oči i potom odlučno,
48
lijevo-desno zanijekasmo glavama.
I konobari su na nas gledali čudno. Neki s prijekorom a neki s prezirom.
Nije tako bilo prije šesdesetak godina, pomislismo. Onda hoćahu trljati dlanove
i grabiti se koji će od njih da nas služi. Ali i naši su konobari, siroti, otišli Bogu
na ispovijest, a ovi pak okreću glavu u stranu i bih rekao da se groze, ili nas, ili
računa i eventualne napojnice sa našeg stola.
“Nekad bilo, sad se spominjalo !”
Śeđeli smo tako skoro sat vremena, kao dvije olinjale i stare truleks krpe,
kriveći pogledom jeda drugog što smo još uvijek prkosno živi, svjesni da smo
obadvojica samo balast rodnom gradu i ljudima u njemu. Śećam se da jedne
jedine riječi izustili nijesmo, niti ijednog od blaženopočivših i premilih nam, bon-
vivantskih drugova spomenuli. Samo bi, s vremena na vrijeme, poneka, golim
okom nevidljiva suzica krivudavo potekla niz naborano lice. I njemu, i meni. Te
posne suze, koji su lučile naše stare umorne i već na izdisaju žlijezde su stidljivo i
krišom krivudale niz naša izborana lica. Kao da smo kroz naše suzne oči, pogle-
dom pitali jedan drugog, da li nas naši drugari zaista čekaju tamo u Nepoznato.
Jer smo ovdje na, licu zemlje, izgleda postali suvišni i očigledno nepoželjni.
Ipak, kolega, mislim da njihovi prezirni i ljutnjom obojeni pogledi nijesu
bili upućeni nama dvojici licno. Ja bih radije rekao da smo ih upravo mi podsje-
ćali na neumitnost starenja koja ih ocekuje. Na nesto što je uprkos dijeti, vitami-
nima, gimnastici, trčanju, bolest za koju nema lijeka. Jednostavno nijesu željeli
da zamisle sebe u liku ta dva smežurana i izmorena starca. U te dvije iscijeđene
canavazze. Zato su na nas gledali s indignacijom i sa prezirom, govoreći u sebi da
tako nešto njih neće nikada zadesiti, da smo se mi kao Jahači Apokalipse spustili
među njima sa nekog od okolnih brda. Samo i jedino da bi svojom pojavom na-
ružili ambijent i njihovo mladalačko raspoloženje. Otud toliko mržnje, prezira i
gađenja u njihovim pogledima. A sve zbog toga što im prisustvom govorimo da
će i oni jednog dana biti oronuli i stari kao Mijo i ja. A to ti je, kolega, kao da ti
neko svakog dana maše crnim posmrtnim plakatom ispred nosa. Kao da te neko
uhvati za ruku i uvede u pretsoblje smrti. U preludium za “vjecnu japamiju” i
uvertiru za putešestvije sa kojeg nema povratne karte. Nešto što već podobro
znaš. Nešto što ne želiš ni da čujes, akamoli da vidiš ovako “in flagranti.. ”
I oni znaju da će ostarati ali ne žele to da gledaju i vide, bar za sada. Zato
smo im nas dvojica, nemili i možda odvratni. Ipak ne onoliko koliko smo nas
dvojica sami sebi bili mrski zbog toga što smo toliko onemoćali i ostarili.
A ne zbog nečeg ličnog što eventualno imaju protiv Mija i mene. Bio je to,
kolega, samo njihov mrski susret sa Neizbježnim.
Nije im se sviđelo što smo im našim pojavama naružili slast i uživanje u
nečemu što se zove očijukanje i udvaranje, što vodi ka onome najplemenitijem
ljudskom osjećanju sto se zove ljubav. I to baš u tom idealnom ambijentu, preli-
jepom sutonu i u opojnom mirisu julskih cetinjskih lipa. Ja sam to i u snu shvatio,
vjeruješ li mi, kolega moj dragi.
49
 Nijesam baš siguran da bih na javi razmišljao tako razborito i rasuđivao
sa toliko logike. Mislim da bih se vjerovatno naljutio ili bar unervozio. Možda i
uputio neku prijekornu riječ, ili pak psovku. Ko zna! A u snu sam na tu gomilu
“uždivenjaka”( tako nas je kad smo bili njihovih godina zvao jedan starac što je
bio noćni čuvar u toj istoj Gradskoj kafani) gledao bez ikakve zamjerke i u neku
ruku solidarisao se i sa njima i sa razočaranim konobarima. Možda je jedini lijek
za mene, da se nikada ne budim, ako želim da logika ovlada mojim weltanschau-
ung-om.
Probudio sam se naglo, predstravljen, tužan i naravno, suznih očiju. Ustao
sam, popio ljekove i opet se od tuge zavalio u postelju, koja je doslovce vapila
zamnom i onako me, od košmarnog sna slomljenog i inače norkoleptičnog, vu-
kla u svoj zagrljaj.
Jesi li vidio, kolega.
Umjesto stila, talenta i literalne vještine, Michel mi je u nasljeđe ostavio
norkolepsiju “da se imam čim zakleti !”
Pošteno, zaista!
Samo što sklopih oči, nanovo zaspah. Ne bi dugo i Vladika uđe u sobu.
Pogleda me i zaprijeti prstom.
Iako toga kod nas nema, obrati mi se kao da sam, daleko se kazalo “Otac
nacije”, pa mi strogo i prijekorno reče:
”U CRNU SU GORU MIMOIGĐE.
PREJEVTINI STARCI DO ZLA BOGA ! ”
Ja pokušah da ustanem da mu se poklonim i ruku mu cjelivam, ali on,
onako gnjevan, volšebno nestade. Isto kao što se i pojavio. Nekako ispari. Nema
veze! Srešćemo se on i moja malenkost u nekom od mojih narednih snova.
Hoćah reći da mu bijaše žao zbog tretmana mladih prema Miju i meni i
što nemamo više drugova - ispisnika. Ipak, ne onoliko, ne ugrabih da mu kažem,
koliko nas dvojica žalimo što i on nije doživio te moga košmarnog sna godine.
A onda mi se, nećeš mi kolega vjerovati, u tom istom snu pričini kao da
sam zapravo ja, onaj “Hamsunov starac” i da oko mene nepomičnog i šlogiranog
trčkaraju praunučad. Svaki čas me ponekoje od njih štipne i pobjegne. Ja, onako
star, ležim nijem, nepokretan i bespomoćan. Pljujem ih, ali nemam snage, pa mi
pljune padaju po prsima. A oni stalno trčkaraju oko mene, vrište od sreće i svako
malo štipnu ili povuku čaršav, pa opet u veseli žagor i smijeh, igrajući, učini mi
se, nešto kao kolo oko mog odra. Što me jače štipnu ili što duže povuku čaršav
to je i rejting njihovog nestašluka viši u očima ostalih, pa su piska i cika, veselje i
žagor, puno glasniji. Nadamnom, bespomoćnim i nepokretnim, zabavlja se moja
premila praunučad do besvijesti..
Utoliko, Vladika nanovo dođe, pa se razbježaše kao prestrašeni poljski mi-
ševi. Tada mu rekoh da nijesu samo u Crnoj Gori starci prejeftini. Taman zaustih
da mu pomenem i Norvešku, ali me on samo sažaljivo pogleda i nanovo reče:
50
 ”Ja sam ti, MIMO IGĐE i DO ZLA BOGA čini mi se, rekao!”
Opet nestade. Učini mi se ovaj put naljućen.
I jesu, kolega.
MIMO IGĐE i DO ZLA BOGA.
Kad sam se konačno probudio, ustadoh i odoh da se umijem i doćeram.
Priđoh, onako zamišljen ogledalu i spazih nekog vremešnog čovjeka u njemu.
Ipak ne zapaničih.
”Čemu vakat, tome i vrijeme” pomislih.
Čitav dan sam bio tužan, śetan, čak i ogorčen. S vremena na vrijeme bih
pogledao put zidnog sata i njegovih nemilosrdnih kazaljki. Vikao sam kao ludak
(samo se ti smješkaj) na njih, davijao se sa njima, korio ih i psovao što me svojim
zločestim iskoracima drsko i nezaustavivo gurkaju ka poenti ovog košmarnog mi
sna. Posebno sam bio ljut na onu najtanju, što onakvom brzinom halapljivo guta
sekunde, ne obazirući se na moju paljbu i galamu. Samo što se ponekad okrene
i osmjehne, ili bolje reći demonski iskezi put mene i kao da mi pogledom govori
da me svakog trena sve više bliži Gradskoj kafani na Cetinju, Miju i nepoznatim
Cetinjanima u njoj.
Lagano se, tu pred mojim očima, Klepsidra mojeg života praznila. A začu-
do pijeska niđe po sobi.
U sobi se, međutim, umjesto pijeska odnekuda pojavi jedan od bolničara
i upita me šta je problem, s kime se to svađam i zašto toliko urličem. Pogledah
ga prezrivo i ne udostijih jedne jedine riječi. Okrenuh mu leđa i odoh u kupatilo
da se istuširam i sperem s prsiju one ispljuvke iz košmarnog mi sna i ako budem
mogao, malko starosti iz rasađene i ogoljele mi duše.
Ja sad idem pravac u odar, da se zavučem pod `aljine, a ti kako te je volja
i kako vidiš!
Ajd`, prijatno!
God natta!

51
52
 SVADBA
(priča br. 6)
Nije mi, kolega moj, niti će ikad biti jasno zašto su neki Ruski Klasici pi-
sali često imena likova u romanima sa inicijalima. Kao da se radi o Crnoj Gori,
ovoj šaci jada, đe umaltene svak` svakoga poznaje, a ne o sto i kusur milionskoj
Rusiji, pa su se biće plašili, da se ko ne prepozna. Glupost, stil ili moda? Ko li će
ga znati?
Kad bih se ja kojim slučajem drznuo da pišem o nama, kojih ima skoro
dvjesta puta manje nego Rusa, ja bih bar imena pisao u originalu a prezimena sa
inicijalima ili ti početnim slovom, pa, što mi zubi donesu. Kud puklo da puklo,
što ono vele - kome opanci a kome obojci. Ko će bolje-široko mu polje! Ajde,
baš da probam i vidim kako bi to izgledalo. Nećeš se smijati? Bogami si mi sum-
njiv! Ti se već smješkaš! Koji li si ti prevrtljivac, jado moj! Ne da ti đavo mira, a?
Bojim se da se ne podavijamo!
Ipak ću ti prvo ispričati. Uostalom i Besmrtni Vladika je rekao:
“Čišće jezik nego pismo kaže, u pisanju štede se riječi!”
Davno je to bilo, kolega. Ima od tada trideset i možda koja godina više,
kad se Slavko Ć..... zaustavio kolima pored mene i rekao mi kako je upravo izašao
iz sudnice u kojoj su ga osudili na šest mjeseci zatvora. Sad se više i ne śećam
tačno zbog čega. Rekao bih da je bio u pitanju bio neki verbalni delikt političke
prirode, jer mi to i liči na njega, ili će, što reče Ilija, bit neđe nešto “ošišnja”, što bi
mu opet moglo nalikovat. Stvarno ne znam. Reče mi i kako mu je advokat poslije
presude prigovorio što nije oženjen, jer u tom slučaju ne bi išao u zatvor, pa me
zamoli da mu pravim društvo, da skoknemo kolima do Titograda i pitamo Vesnu
S. - bivšu mu ljubav, bi li se htjela udati za njega, ne bi li kako izbjegao kazamat.
Pođoh veoma rado. Nešto, što mi je bilo žao da Śale ide u Spuž, a nešto, što sam
neodoljivo želio da vidim Vesnu, koja je bila oličenje svega gospodskog i otme-
nog, mlada dama neopisive ljepote i šarma, komotno mogu reći i sex-bomba, do
same srži milosrdna, ljubazna i senzibilna, da bih joj čak i spomenik za života
podigao, koliko sam je volio i cijenio i kakav je dobar drugar i čovjek bila. Stigli
smo u Titograd, čuvenom Slavkovom vožnjom, naravno, za nešto manje od tri
kvarta od ure. Nađosmo Vesnu veoma brzo. Ona se izvini društvu i dođe da se
pozdravi s nama. Pozdravih se i ja s njom i poljubismo se kao brat i sestra, što
smo zaista duhovno i bili. Slavko joj ispriča o čemu se radi i povodom čega smo
došli pa je upita:
”Vesna, brate, da se ne bi udala za mene - sine? A, Veke, blago moje, ne-
brojeno? Za spas, lutkice i srećice moja - i jedino moja!”
Vesna ga pogleda, zatim se okrenu prema meni i pošto viđe da ja sležem
ramenima kao da joj kažem:
”To je tvoja stvar, sama odluči”, reče mu:
53
 “Nema problema. Oću, što me boli kurac! Što ima veze. Kad je - bal, nek
je - bal !”
Vesna je pripadala onoj rijetkoj vrsti ljudi, koji kad ti čine uslugu, urade to
tako spontano i stilski, da ti automatski ubiju kompleks niže vrednosti i osjećaj
slabosti i nemoći u momentu dok išteš pomoc. Takve sam usluge uvijek računao
više nego duplo. Nažalost, rijetko sam na njih nailazio u životu. Ilija je bio šam-
pion u tom “sportu”. Dovoljno je bilo da mu naštukneš da si u nekoj nuždi ili
nevolji i on bi sam reagovao. Naravno, svaki put kad bi bio u stanju da pomogne.
Pojavljivao se, banuo bi iznenada kao “deus ex machina” i činio to tako nonša-
lantno, kao da ti dodaje uglijev s ognjišta da pripališ cigaretu. To se, nažalost, ne
moze naučiti. S tim se čovjek rađa. Ali, đe su Vesna i Džiksi. a đe ostatak “mo-
ralnih čistunaca” u Crnoj Gori? Jer, ni Vesna ni Ilija ni nažalost malobrojni ljudi
njihovog kova u Crnoj Gori neće ti poslije takvog čina čak ni pogledom, akamoli
kakvim drugim gestom staviti na znanje da su ti nekad učinili uslugu i dobro i
da treba da se osjećaš vidno zahvalnim. E, to je, kolega ono, što sam ja krstio
imenom: “Duhovna Aristokratija”
Bis dat, qui cito dat - dvaput je dao onaj koji brzo daje, govorili su Ri-
mljani. Ovo ti kolega kažem zato, što je Vesna mogla tražiti od Slavka malo
vremena da razmisli, hoću reći prostudira opravdanost jednog, ne toliko sitnog
i beznačajnog koraka i poduzeća, ili nešto slično tome, bez obzira na to što je
već u sebi bila donijela pozitivnu odluku. Umjesto toga, ona je odgovorila “kao
iz topa” na jednu, ne baš tako malu uslugu, koju je u svom stilu obojila nekom
vrstom simpatičnog vulagarizma sa primjesama crnog humora, samo i jedino,
da bi umanjila efekat svog empatičnog gesta. Plašim se da ta sorta ljudi u Crnoj
Gori, nažalost, odumire.
No, da se mi vratimo Svadbi i temi ove priče.
I bi tako.
Prvi radni dan po Novogodisnjim praznicima, koju smo svi, oni dvoje,
Ilija, Mijo, Profesor i ja sa izabranicama naših srca dočekali u hotelu “Prezident”
u Dubrovniku, vjenčaše se Slavko i Vesna.
Čim mu dadoše Vjenčani List, Śale ga predade meni i zamoli me da ga od-
nesem advokatu i da potom dođem kod njega u restoran đe će se održati svadba,
gozba i veselje.
Ne bi se, kolega, za tu svadbu moglo reći da je bila brojno velika, a na-
ročito ne, stereotipna. Ali, da je bila elitna, to apsolutno - da. Kad sam ušao u
restoran, koji je tog dana radi svadbe bio zatvoren za goste, za dva spojena stola
su śeđeli, s jedne strane: Profesor, Vesna i Slavko, a njima nasuprot Ilija i Mijo,
pored koga me, sa mojim imenom na stolu, čekalo mjesto, te shodno protokolu
tu i śedoh. U “čelo trpeze” je śedio Nikola, Otac, Stari svat i Novopečeni Svekar,
koji je bio na “devetom nebu” od sreće i ponosa. Svako malo bi bacio pogled
na Mladu i Mladoženju, duboko u sebi se radujući (to mi je kasnije rekao) što
se može desiti, da mu Bog podari i unučad, od možda najljepšeg mladog para u
54
Crnoj Gori. To i pomisao da se Slavko napokon i konačno skrasio ili kako on
reče “očetvoronožio”, smirio i uozbiljio, činilo ga je, takoreći ludim od sreće,
pa je zajedno s nama učestvovao u šalama, pjesmama i zdravicama kao da smo
jedna te ista generacija. Od Vesninog roda, međutim, niko nije bio prisutan ni na
vjenčanju niti na svadbi. Mogao bih se komotno i zakleti da nijesu ni znali, kad
im se i đe im se odiva udomila.
Jela i pića-većinom stranog je bilo u izobilju, pa su se ređale zdravice i
pjesme. Vesna nije preskakala ni jednu turu, nego je ravnomjerno učestvolala ne
samo u iću, piću i pjesmama, nego je i u Toilette išla ništa manje puta negoli koji
od nas. Izgledalo je, iako je to nemoguće, kao da i ona ima pomalo problema sa
prostatom, koji su nastali kao posljedica neumjerenog konzumiranja alkoholnih
pića - čitaj “lokanja”. Pjesme smo izvodili pojedinačno i skupa - horski, a doživ-
ljaj je dostigao vrhunac kad je Vesna, solo, mezzo - sopranom, otpjevušila:
IDU DANI RASTU SISE,
UDADOH SE, JEBE MI SE!
Bila je to kulminacija zabave, smijeha i veselja, koja je sasvim anulirala svu
onu neizbježnu inhibiciju koja svaku civilizovanu individuu u početku neizostav-
no sputava i steže prilikom tako svečanih dogadjaja, kao što su javni skupovi, pa
shodno tome i svadbe. Onda je Vesna nastavila sa onom čuvenom pjesmom: ”Ej
Gara, Gara, gariš li se sada, ko` što si se garila nekada”, za koju je imala sinhro-
nizovanu pratnju od nas petorice. Posebno se isticao Nikola - Otac, Stari svat i
Novopečeni svekar, koji je dobujući rukama po stolu, davao ritam tako virtuo-
znom performansu jedne decentne pjesme.
Što je više alkohol uzimao maha, to su i solo izvođenja bivala sve češća,
tako da je Mijo izvanredno otpjevao “Only you”, a Profesor ništa gore polu
izrecitova i polu ispjevao ”Les feuilles mortes”. Ilija i ja nijesmo imali samostal-
nih nastupa, nego smo povremeno tercirali i uživali u vještim izvedbama onog
otmenog skupa.
Atmosfera je bila zaista vrhunska. S vremena na vrijeme, Mladoženja i
Mlada bi se, pošto bi “založili nešto mrsno” koketno pogledali i potom doša-
pnuli nešto jedno drugom. Čini mi se da su tri ili četiri puta napuštali društvo i
išli u sobu, na spratu od kuće. Mi smo za to vrijeme, pričali, pjevali, prepirali se,
čak smo se i kladili ko će prije “svršiti” od njih dvoje. Naročito se isticao Nikola
koji je izgledao kao očaran i u nekom krajnje egzaltiranom zanosu. Na licu mu se
očitavao flagrantani libido, koji je naprosto upio i zarobio svu našu pažnju, tako
da smo svi stekli utisak kao da on lično doživljava erotski uzitak. Izgledao je više
nego srećan, bi se reklo u konstantnom stanju erekcije, ponosan na sina i snahu
što su mu pružili priliku da i on okusi neku varijantu, makar i fiktivnog orgazma.
Mijo, pored koga sam imao i čast i sreću da śedim mi je tada došapnuo:
“Pogledaj, života ti, Nikolu kako je poblijedio. Ka` da on jebe. Sva mu je
krv, siromahu, pošla u oružje. Eto ga poblijedio ka` krpa. Jebi mi oca, bojim se
da se ne presnijeti. Biće da zovemo hitnu pomoć. Vidjećeš !”
55
 Oni bi se, međutim, svaki put vratili, nesumnjivo opušteniji i raspoloženiji,
ako se imalo kuđ, a na licima im se očitavao i ponos što su postali pioniri nove
uzanse i novog adeta u Crnoj Gori, tj. što su Prvu Bračnu Noć pretvorili u Prvo
Popodnevno “Kresanje”. Mi smo se, kao što i dolikuje eliti i aristokratiji, simpa-
tisali sa njima, hrabrili ih ponekom upadicom ili blagonaklonim pogledima. Čak
smo iznijeli tezu da bi taj habitus trebalo prihvatiti i odomaćiti na globalnom
nivou, tako što bi ga i ostatak svijeta usvojio i inkorporirao u Folklor i Običajne
norme sopstvenog naroda, a Crnoj Gori, kao preteči jednog takvog fenomena,
obavezno, priznati sve počasti u vezi sa tako zaista genijalnom inovacijom. Da se
konačno, po nečemu otmenom i za nas čuje u svijetu. Konstatovali smo tada, da
je grijeh i više nego klasična tortura i sadizam zamajavati mladence dugim i iscr-
pljujućim svadbenim protokolima, kad oni Dvoje, Dvojica ili Dvije, jedva čekaju
da skinu sa sebe Vjenčanice odnosno Smokinge i da se “bače” na zadatak koji
im je od Boga i ljudi eksplicitno zadat. Bio je to jednoglasan zaključak sviju nas.
Bilo je tu i sofisticiranih diskusija i obaveznog filozofskog i humorističkog
prepucavanja izmedju Ilije, Mija i kolege Profesora, koje su uvijek završavale
duhovitim komentarima. Śećam se da jeIlija, koji je bio i ostao, Alfa i Omega
naše družine, ( ja preferiram reći klape) i ovog od pamtivijeka, najaristokratskijeg
i najotmenijeg skupa u prebogatoj istoriji Kulturnog Života Crne Gore, iznio
opservaciju, do koje je, naravno, došao deduktivnom metodom.
Naime, Loko reče i zaključi, da skoro svi ženski modeli u “Play Boy”u,
imaju sve manje i manje stidnih dlačica na “ONU RABOTU” i zatim predivno
elaborira svoje briljantno otkriće, krunišući ga više nego otmenim zaključkom,
da su sve one ostale, pa onda naglasi - PRI RUKAMA I PRI TESTISIMA.
Mi smo, naravno, svi uzeli učešća u jednoj tako decentnoj i interesantnoj
tezi, iznoseći, shodno svojim pogledima na taj fenomen, sopstvena mišljenja u
vezi sa tom zaista rafiniranom i skupu upriličenom temom. Naročito se isticala
Vesna, koja se saglasila sa Lokovom opaskom, naglašavajući da su njeni argu-
menti neoborivi i empirijskog karaktera. Da je to u stvari logički slijed, nešto
što je za očekivati da se dogodi, pa je stoga i klasični “quid pro quo”, po svojoj
prirodi. Razmotrili su, doduše i moju hipotezu, po kojoj je to možda i savremeni
pogled na estetiku, uticaj “prazne” mode, promjena i vjerovatno progresa u svi-
jetu, kosmopolitska sinergija globalne kulture življenja, a da isto tako može biti
i sindrom Istočnjackog doživljavanja i poimanja ženske ljepote i njene intime, ili
pak agresivna ekspanzija neukrotive “Brazilijane”.
Ipak je Ilijina teorija odnijela trijumfalnu pobjedu u odnosu na moju pret-
postavku. Mislim da je krucijalni razlog njegovog trijumfa i nadmoćnosti ležao
u tome, što je Ilija “TESTISE” i “ONU RABOTU” krstio izvornom onoma-
stikom slavističke provenijencije, pa stoga bio i razumljiviji; pošto je vokabolar
prilagodio momentu, okolnostima, sitauciji i istančanom ukusu onog decentnog
skupa. Da ne pominjem Vesnino iskustvo i njenu skoro nepokolebivu odlučnost,
da smo stekli utisak da bi bila spremna da, ako ima dileme i “ex flagranti”, daleko
se kazalo, dokaže neoborivost i egzaktnost, Džiksijevog i svog aksioma.
56
 Onda je stupio na scenu Mijo, koji se požalio što prije jedno mjesec dana
nije ponio sa sobom pušku kad je išao u Titograd, da u Pavlovoj Strani ubije
jednog galeba, koji se bio u jatu izdigao iznad Skadarskog jezera. Profesor je, po
navici, odmah reagovao i upitao ga što bi mu galeb, a Mijo mu onda reče:
”Da ga donosem Raku da ga izije”!
Kad mu je profesor rekao da se galeb ne jede i da je on(Mijo) avetinja i još
veća budala, onda mu je Bana odbrusio sa:
”Viđ ovoga ćurana! On je jeo lisicu, kretenu. Ja sam mu je kuva`, idiote,
maloumni !” (Ne bi me začudilo i da jeste. )
Śećam se i da je Mijo poslije pitao Slavka na koju je mislio kad je išao u
sobu na izvedbu svježih bračnih obaveze sa Vesnom? Slavko mu tada odgovori
kako je počeo od Donjega Polja, pa preko Donjeg Kraja i završio u vrh, reče,
Bajica. Ponekad bi skoknuo u zanosu do Budve, Kotora, Titograda, pa čak i do
Beograda. Tada je Slavko i prigovorio nekima za stolom, da je sve to negativni
uticaj i posljedica njihovih matrimonijalnih iskustava koje su mu, u didaktičke
svrhe, predavali i svojevremeno pričali. Oni su, međutim, pravdali taj imaginarni
i podsvjesni promiskuitet kao konzekvencu i sindrom Turske petovjekovne oku-
pacije u okruženju. I Nikola se uključio u diskusiju i dao doprinos jednoj tako
veoma otmenoj i što ti rekoh, skupu upriličenoj temi, nabrojivši u svom opšir-
nom ekspozeu, sve četiri Nahije. Reče da mu je poseban stimulans davala - Maše
Luketina. Ona mu se, govoraše, nije micala s uma ni kad je Slavka “pravio”.
Vesna je za svo to vrijeme bila odsutna i olakšavala samu sebe u, za tu
svrhu, prikladnoj prostoriji. Ipak je Veke načula nešto od razgovora i rekla svom
svježem suprugu, smješkajući se naravno, da je on za nju obični pion i limitirani
lokal-patriota. Ona je, reče, išla linijom Milano-Pariz-Amsterdam, pa onda udari
u histerični smijeh, koji se proširi i na čitav onaj elitni auditorijum.
Bilo je tu još sličnih tema i njihovih disertacija ali ih se više ne śećam baš
tako detaljno. Možda još jedne epizodice u kojoj Ilija, u svom stilu orkestrira pri-
ču po kojoj su on i Slavko Martinović slučajno sreli, pa nakon susreta i bili vodiči
jednom našem mjesnom i samozvanom akademiku - istoričaru po Beogradu.
Reče mu on i ime, ali sam ga zaboravio. Tada su mu, govoraše Loko, pokazali iz-
među ostalog i trg “Slavija”, u čijem je središtu impozantno ustoličen i dandanas
njome dominira spomenik Dimitriji Tucoviću. Onda ga je Akademik, zadivlje-
no gledajući monument, munuo laktom u slabinu, namignuo okom u kome se
očitavao ”Eureka” usklik, pa i njemu i Slavku trijumfalno rek ”Jeba Ovi majku
Onome u Sarajevo! A, brate?”
Poslije takvog časa istorije, reče Džiksi, kako su krenuli ka hotelu “Moskva”
i da mu je Slavko pokazao u izlogu jedne radnje predivne goblene. Naročito mu
bijaše pao za oko jedan poveći pa mu reče:
”Pogledaj Ilija, života ti, kako je vez umjetnički urađen, na ovom goblenu!”
Tada, reče Ilija, da je Akademik odmah reagovao i ispravio ga:
57
 ”Muči budalo. To je JELEN!”
I zaista je i bio jelen, u majstorskm vezu urađen na tom goblenu.
Više se ne sjećam svih laži i izmišljotina, nešto zbog pića, a nešto i zbog
toga što je trećina stoljeća ipak dug vremenski period. Vrijeme je kao što kolega
i sam znaš, zakleti neprijatelj, podmukli krvnik i bezdušni dušmanin pamćenja.
Osim toga i sam znaš, da se za mene nikad nije moglo reći, da sam neki mne-
monik, niti da bi se tako nešto moglo inkorporirati u moj duhovni i intelektualni
profil.
Memorija nije nikad bila lojalan činovnik moje malenkosti, cijenjeni moj
kolega.
Znam jedino da smo nazdravljali, pili, jeli, pjevali i recitovali sve do pono-
ći. I to sve kroz veselu i dopadljivu šalu, da ne rečem sprdnju i zezanje. Jedino
nije bilo plesa i – ne daj bože kola.
I Nikola se podobro od sreće bio napio, pa su ga okolnosti, ambijent i pje-
sma zanijeli, upriličili skupu i učinili da i on, pošto se popeo na stolicu i raširirio
ruke, ima svoj solo nastup. Njegova je pjesma bila, bih radije rekao. plebejskog
karaktera i čini mi se da je išla ovako:
JEBAH BABU I DADE MI JAJE!
NE BIH VIŠE, DVADEST DA MI DAJE!
Svima nam se sviđela ta izvanredna pjesma iz veoma bogate riznice low-
brow crnogorske tradicije i kulture. Naročito se dopala Vesni, koja je naglo ustala
i po starom crnogorskom običaju poljubila svog Svekra u ruku. Ni dan danas ne
znam da li je Nikola zaslužio takvu počast kao izraz Vesnine ljubavi i domaćeg
joj vaspitanja, ili je to učinjeno iz sreće sto je kročila nogom u jednu tako otme-
nu, principjelnu i iznad svega, NEPODMITLJIVU familiju. Može isto tako biti
i zato što je Nikoli moralni rejting nakon jedne tako iskrene ispovijesti, izvedbe i
performansa, enormno porastao u njenim očima. To Vile znaju!
Ono, istini za volju, ako se imalo kud i kod nas trojice su mu porasli čast i
ugled, jer smo otkrili i anti-korupcijsku dimenziju njegovog morala. Njegovo se
čojstvo tim činom istaklo i projektovalo u mnogo višu kategoriju i nivo. Jer, kada
se uzme u obzir ondašnji, a da budem iskren i aktuelni standard života u Crnoj
Gori, 20 jaja nisu baš mali izazov, nego naprotiv, veoma atraktivan mamac koji
takoreći očajnicki zapomaže i izazovno vabi ljude.
Tako, da čovjek mora biti zaista principijelan i og čvrstog, maltene kristal-
nog i čeličnog karaktera sazdan, pa da odoli izazovu i iskušenju takve prirode.
I dan danas bi na prste mogao prebrojati Crnogorce koji se ne bi upecali
na jednu tako lukrativnu i izazovno - erotsku udicu, koja vapi za konzumentom
i svojom ponudom mami i dovodi u iskusenje i najviše moralne puritance. I to
Vile znaju…
Svi smo, što ti kolega rekoh, bili siti i pripiti, ali istovremeno i pomalo tužni
što se moramo rastati i otići sa jednog takvog aristokratskog iventa, koji se ljud-
58
skom stvoru samo jednom i to ako ima ogromnu sreću u životu dogodi.
S vremena na vrijeme bi se svi sedmoro zavjerenički pogledali, ponosni što
smo bez ikakvih posljedica uspjeli da na legalan način izigramo Zakon, pa Slavko
uživa blagodeti slobode u njenom najugodnijem vidu.
U ime Ustava i Krivičnog Zakonika Crne Gore, Slavko je tri ili četiri puta
“nategao” Vesnu, sve to zahvaljujući humanoj crnogorskoj jurisprudenciji, koja
se upriličila potrebama sopstvenog naroda, pribavivši pri tom sebi i novu dimen-
ziju - afrodizijačke prirode. To je i bila finalna svrha našeg komplota.
I vuk je bio sit i ovce su bile na broju. Jedino, siroti advokat nije, niti će ikad
išta okusiti sa te trpeze. No, snaći će se on nekako. Nikola reče:
”Neće od gladi umrijet, doklen je gođ brava za šišanje, ja ti garant. Ono ti
je svačiji kum, a ničiji drug”.
Otpjevasmo za rastanak: ”Veseli se kućni domaćine” i pošto Ilija, u ime
svatova, održa oproštajnu zdravicu, krenusmo podosta frustrirani kućama. A zr-
davica je Ilijina, posebno njene završne riječi, bila više Nikoli, negoli mladencima
namijenjena i glasila je otprilike ovako:
”Nikola! Neka ti je srećno veselje i ovakva snaha koja nema, ni po ljepoti,
ni po moralu, ni po bilo čemu drugom para u Crnu Goru. Može Bog dat da ti
talična bude, da ti sreću, zdrav porod i napredak u kuću unese”!
Onda malko zastade, napravi kraću cezuru i žalostivim glasom nastavi: “
Ma se ja, svega mi, (uzdahnu) Niko brate rođeni, bojim da ni TREŠNJE
ZAJEDNO NEĆE DOČEKAT, moj dobri i pošteni Nidžo. Ajd` živio mi sto
godina”!….
I bi tako. Nijesu, kolega, ni kaćune, što su rame uz rame s ljubičicama i
visibabama početka proljeća glasnici…..
Nikad ih više poslije te Svadbe nijesam vidio, niti znam kojim su životnim
putovima otišli. Znam jedino da Slavko, kao što ti rekoh, nije išao u zatvor, a o
spasiocu - Vesni, ne znam ama baš ništa. Neka su mi živi i zdravi, đe god da su!
I Jedno, i drugo. Kolega, čini mi se da ću ja odjebat ove ljekove iz Amerike. Ne
vjerujem da će više niz moje grlo. Eto ih doktorima i američkim ludacima, pa
neka ih oni piju.
Ajd’ prijatno!
Buenos noches!

59
60
 V O S K R E S E NJ E
(priča br. 7)
“Voskresenja ne biva bez smrti”, reče Vladika, kojeg sam uobičavao čitati
jednom mjesečno, ako ne i neđeljno. Šekspira (Shakespeare) sam, međutim, čitao
jednom godišnje i to uvijek Hamleta i nasumice odabrano, još neko od njegovih
genijalnih djela. Jedan sam njegov stih iz Hamleta posebno volio, jer mi je bio
veoma blizak, mogu komotno reći-familijaran:
“Moj otac spram moje majke,
Tako brižljiv bijaše, da vjetru,
Kosu odveć da joj mrsi,
Ne davaše!
Slično stanje je bilo i u mojoj porodici. Śećam se jednog dogadjaja iz dje-
tinjstva, koji je u početku neodoljivo nalikovao ovim Šekspirovm stihovima. De-
silo se to nepunu neđelju dana pošto mi je baba - po majci umrla. Nju sam u
svom dječačkom zanosu volio više nego oba roditelja, jer me je ona uvijek štitila,
branila, čuvala, pazila i za svaki moj nestašluk nalazila neka plauzibilna objašnje-
nja i opravdanja. Nije davala “da muha na mene padne”. Umrla je sirota pri kraju
sedme decenije svog života. Od raka kostiju, čini mi se. Zbog nje i dan danas
zavidim vjernicima, a posebno onima koji vjeruju u zagrobni život. Kako bi to
bilo divno, ponekad pomislim, da je ponovo vidim i poljubim isto onako kao što
je ona mene cjelivala, milovala i mazila. No, da se vratimo Šekspiru, mami, tati,
kosi - i možda vjetru..
Te februarske noći smo svi troje bili u kuhinji, koja je ujedno bila i trpeza-
rija i naša dnevna soba i jedina prostorija u kući u kojoj se ložilo, pa smo večeri
u njoj provodili. Da nije bilo zavijanja i zviždanja vjetra i naravno babine smrti,
bila bi to prava slika urbane idile, ako se idila uopšte može dislocirati iz ruralnog
ambijenta. Moja majka je, naslonjena leđima na zid, śeđela na štoklici i grijala
se pored šporeta, lijevom rukom nalakćena na jednu opeku, preko koje je bila
nabačena nekva krpa, da se mama ne opeče ili da se ne upali rukav njenog vune-
nog džempera, koji joj je pokojna baba mi, nekoliko mjeseci prije nego što će se
razboljeti i nakon toga umrijeti, isplela.
Moj otac je śedio za stolom, a ispred njega: barut, baline, čepovi, čaure i
mašinica za pravljenje metaka za lovačku pušku. Imao je i jednu kašičicu kao pi-
petu, kojom je sipao barut u čauru, pa onda čep, potom baline i papirni poklopac
i onom mašinicom zatvarao čauru i tako municiju za “ubojiti džeferdar”, volio
je da kaže, pravio.
Ja sam, sa “Winetu”- om u rukama śedio na kauču što direktno gleda u
“Major”, crno-bijeli “EI - NIŠ“televizor, koji zajedno sa Obodovim “Kosmaj”
radiom zbog korote, narednih četrdeset dana neće biti “paljeni” iako su bile ot-
plaćene sve rate kredita.
61
 Meni je bilo jako žao babe, ali sam isto tako pomalo saosjećao i sa ante-
nom na krovu od kuće, koja će se onako besposlena, uzaludno i bezrazložno mr-
znuti, lediti i cvokotati pod udarima lovćenskih snjegova, mrazeva, kiša i vjetrova
cijelih četrdeset dana - kukavica. Da se niko ne śeti da je, mučenicu, pomakne sa
one vjetrometine i skine sa krova i vaspostavi to kao etno - običaj u Crnoj Gori,
kad je u nekom domu korota.
Osim toga, ne samo da je nepravedno, nego je i neotmeno da se ona onako
razgoropađeno kurči, rogači i kokoti na vrhu krova od korotnog doma i da, ”kao
da je Turčina posjekla”, zorno, ponosito i netremice zuri u Štirovnik. Ko meni,
kolega dragi, može garantovati da ta familija, na čijem krovu suvereno vlada
Njeno Veličanstvo - Antena, ipak krišom ne gleda televiziju? Niko moj profe-
sore, niko! A to ti je po visokom i rigidnom crnogorskom moralnom kodeksu i
standardu ravno najgoroj anatemi i krivokletstvu.
No, da se mi ipak vratimo tolstojevskoj porodici i to onoj, zbog babine
smrti, nesretnoj varijanti, po definiciji Grofa Nikolajeviča. I dok smo Winetu i
ja jahali američkim prerijama i “razgonoli Turke na buljuke”, dok je tata prijetio
zečevima, lisicama, kunicama i vukovima, za to vrijeme je mama, po čijem se
licu već bio razlio potok suza, ridala i plakala za svojom majkom. Mi smo se pre-
tvarali kao da je ne čujemo i to ne zato što nijesmo saosjećali sa njom i što smo
ignorisali njenu tugu, nego što smo se plašili da bi bilo kakvo tješenje izazvalo
jos viši bol i jaču patnju mojoj voljenoj i ucvijeljenoj majci. Međutim, naša stra-
tegija je izgleda imala kontra-efekat, jer je mama pomislila da nas dvojicu uopšte
nije briga za njen gubitak i žal, da ne marimo mnogo za njenu tragičnu životnu
epizodu, pa su jecaji počeli bivati sve glasniji a suze učestalije. Moj otac je prvi
shvatio realnu situaciju i počeo saučesnicki i hamletovski brižno tješiti svoju vo-
ljenu suprugu - moju premilu majku. Govorio je da “nema rašta”, kako smrt nije
nikome dobrodošao gost, jer joj nikako ne možeš zatvoriti vrata pred nosem, sve
i da hoćeš i kako je još i Vladika Rade, po običaju, kazao svetu istinu, da se i oni
“što vise nogama u grobu” smrti podjednako boje, pa onda naglasi:
“SMRT JE JE GRKA STARCU I ĐETETU”.
Reče da je baba ipak umrla sretna i ponosita, ostavila trag i bogat porod za
sobom, kao i zasluženo časno ime. Da je za života, pored dobročinstava, sreću i
veselje svojom pojavom i dolaskom svuđ unosula i još sijaset pozitivnih atributa
kojih se trenutno ne mogu śetiti. Da je vaspitavala svoju đecu po obrascu nei-
zbježnog i besmrtnog Njegoša:
“SMRT JE LAKŠA NO GRDNA SRAMOTA!”
Međutim i ova je taktika završila suprotno namjeri i imala porazan i posve
neželjen ishod. Naime, što je tata više hvalio babu, to ju je mama sve više i sve
bolnije žalila, solidarisala se tatinim benevolentnim epitetima, glasnije plakala i
ridala. “Crescendo” mamine žalosti i tuge je dobio na brzini onoga trena kad je
tata objasnio kako je pokojna baba, uvijek kad bi ga klela i psovala mu sve po
spisku, mislila sasvim suprotno i u stvari, duboko u duši, blagosiljala ga. Reče
62
da joj skromnost nije dopuštala da se ističe i odskače od lokalnog modusa sao-
braćaja na relaciji tašta-zet ili sverkva-snaha, nego da je kamuflrala svoja istinska
osjećanja i ljubav prema njemu, samo da ne bi bila ”mimo naroda” i ”za zvek i
uklin” ostala.
Takav jedan “memento mori” i iskreni lament, još više pogodiše ranjenu
mamu, izazvaše nanovo suprotan učinak, te ona pojača svoje ridanje. Njena tuga
se enormno uvećala onog trena, kad je viđela suze i u mojim očima.
Moj otac se tada osjetio posve nesigurnim i bespomoćnim, bez ikakve ide-
je šta da učini kako bi zaustavio svoju voljenu porodicu da tuguje, plače i koleži.
Odjednom mu sinu, treća, kao Bogom poslata varijanta (sjetio se, opet Njegosa:
“muž je branič žene i đeteta” - rekao mi je poslije) i reče nam brižnim glasom i
sugestivno utješiteljskim tonom, kako ne valja još plakati za babom i slutiti zlo,
jer je pa naglasi, PRERANO. Kad ga je mama u ime nas obadvoje, plačući upi-
tala zašto ne valja i zašto je PRERANO, on joj je odgovorio, śećam se gotovo
svake njegove riječi:
“Zato, ženo, što se ona može vrnut, navrh četrdest dana. Kako se jedan
iz Jerusalima vratio. A bili su ga razapeli na krst i ištancovali klincima i to sve
desetkama ruke im dabogda opale, te je siromah u strašne muke umro. Kad, on,
poslije cetrdeset dana, buć-nazad.
Danas nema, komotno mogu reć, ni sela a kamoli grada koliko je zemljine
kugle, a da mu nijesu ozidali neku crkvu, spomenik, hram ili katedralu. Jebi mi
oca, koje sam ja sreće, može se lako desit da se i ona vrati, pa da mi, po običaju,
zagorča i ovo malo paśega života što mi je ostalo. Može, tako mi Časnoga krsta”!
Mama ga je, sada već sasvim izbezumljena od tuge i srdžbe, počela kleti i
umaltene psovati. Nazvala ga je, śećam se, Horijatom, Barabom i zadriglim Ko-
munistom (to mu je, požalio mi se kasnije, najteže palo) bezobraznim, bezočnim,
horijatom i bezdušnikom, čak i ništačojkom. Śećam se da mu je još rekla:
“Tamo vode joj ponio prije zore, Bog ti jaki skolio i Sveti Petar Cetinjski!”
Onda joj je tata opet brižno i sa pijetetom u glasu, odgovorio:
”Ma, može mu vala bit ženo, kad tako veliš i to zeliš. Samo budi sigurna,
da kad obrnem na te bande, ponijeću ja njoj jedan - ČOKANJ RAKIJE. To će
njoj stotinu puta milije bit. Bolje je ja znam, no iko!”
Meni opet navriješe suze bujicom, na oči i po licu. Onda se mama obrušila
na mene i rekla mi, śećam se:
”Smiješ li se ti to, barače jedno bezobrazno i nevaspitano, smiješ, a ? M`rš
na konak, fakinu jedan bezočni i nezahvalni. Malo ti je valjala - sram te bilo !”
Ostavih Winetu-a na kauču, da se, rekoh u samom sebi i on siromah ne
pomijeće kad ja već moram i pođoh suznih očiju u onu lednicu od moje sobe...
Ni dan dans, kolega moj dragi, ne mogu znati da li je druga poplava mo-
jih suza bila od tuge za babom, ili od smijeha, kojeg su tatino brižno tješenje i
simpatetika izazvali u meni. I sada se, dok ti ovo pričam, u meni prepliću oba
63
ta smiješno-tužna sentimenta i sapliće me nedoumica, šta je zapravo bio uzrok
onog drugog kontigenta mojih suza, babina smrt ili tatin tanatološki esej…
Mama i tata su se odavno preselili u vječnost i otišli na zasluženi i beskrajni
počinak. Odnijeli su, vjerovatno, babi i vode i rakije. A baba, sto - posto, kao da
je očima vidim, prijeti prstom mom ocu i psuje mu sve po spisku i s onu stranu
groba - đe vječnost caruje. Kletve su tamo besmislene.
Ja još uvijek, kao sto vidiš, kradem Bogu dane, životarim, živuckam što
ono vele braća Srbi, samujem i vjećinom tugujem za njima troje. Winetu se već
odavno ne druži samnom. Sad su mi društvo Vladika i ponekad Shakspeare…
Dobro ja batalih ove američke ljekove. Do sad bih već tri puta zaspao.
Ah, da ne zaboravim!
Imaju, prije nego zaspim, jos dvije zgode na istu temu a koje nijesu u vezi
sa protagonistima ove price.
Imao sam, naime, jednog rođaka, kojeg nijesam poznavao i koji je, siro-
mah, bio malko retardiran, ali veoma omiljen u selu. Ja sam bio dijete kad je on
umro. Osim toga, no je živio na selu, a ja u gradu, pa se nijesmo mogli ni slučaj-
no sresti. Kažu da je bio najsiromašniji živi stvor za koga sam čuo i to u vema
oštroj konkurenciji sans- culotte-a, po kojima je Crna Gora bila u evropskom
top-ten-u.
Da zlo bude više, patio je od diabetisa koji se u ono vrijeme nije mogao ni
dijagnosticirati akamoli liječiti. Mučila ga je polifagija - vječita glad. Nije siromah,
ni jaje za uskrs imao, koliko je siromašan bio.
Da je, kojim slučajem bio pismen i imao kalendar on bi samo križio dane
slava, uglava, vjeridba, svadbi i parastosa, jer je tih dana bio obavezan dragi gost
kod svojih rođaka i komšija na tradicionalnim gozbama u cijelom selu.
No, da ne duljim.
Jednog uskrsnog jutra, gladan kao vuk, poranio on da pođe u obližnje kuće
kod dva-tri rođaka, jer je znao da ga u svakoj od njih čeka bar po jedno uskrsno
jaje koje se po tradiciji za Uskrs prvo jede. Onako čilog i raspoloženog, sretnu ga
neka momčad u jednoj seoskoj uličici i pozdrave sa:
“Đuro(tako se zvao)! Isus voskrese!”
A Đuro, pregladnio i u žurbi:
Možemu bit voistinu! - i pohita da što prije ugrabi koje jaje.
A, jedan moj drug, za koga se ne bi moglo reći da je bio neobrazovan niti
da je loš momak, ali isto tako ni da mu je pozitivna energija bila jedan među vo-
dećim duhovnim atributima, kad sam ga jednog Uskrsa pozdravio sa:
Savo! Isus voskrese! - mi je otpozdravio :
Jest, jest, ma nije nama dozvolio da uskrsnemo. A mogao je komotno i to
vrlo lako. Nijesu ga šćeli izbačit iz partije, ka što su ove pogani mene, budi sigu-
ran! I za nas vele da smo, Božja đeca! Pa, ništa!
64
 Očigledno da su Đuro i Savo, svaki ponaosob i na svoj način, imali svoj-
stven prilaz “VOSKRESENJU” - temi ove priče. Ali isto tako nijesu bili isključi-
vi. Đuro ne kaže da Isus nije vaskrsnuo, niti se eventualno buni, što je on vaskr-
snuo a mi ne možemo. On se jedino ignorantski odnosi prema tom fenomenu jer
mu je važnije da “ugrabi” nekoliko uskrsnih jaja i utoli koliko-tolko svoju vječitu
glad, nego da obradi bilo kakav elaborat na tu temu.
Savo opet, ni on ne negira VASKRESENJE, on samo izražava protest što
Isus nije i nama dozvolio da voskresnemo, jer smo i mi, reče, božja đeca. I što je
to mogao vrlo lako uraditi, bez ikakvih konsekvenci - bilo profanih, bilo svetih.
Zamjera mu na sebičnosti.
Tako, kolega, ja mislim da Đuro i Savo nijesu ateisti, ali u isto vrijeme, ni
lojalni vjernici, što se ono kaže. Duboko odani božji podanici, kakvi bi trebalo
da budu.
Nije ni tata. On veoma žali zbog raspeća. On čak i kune, iako imenom ne
pominje Poncija Pilata i njegovu bandu-aktere toga gnusnog čina. Zakjlinje se i
Časnim Krstom, koji je za njega svetinja. On ne negira vaskrsnuće. On se radije
plaši da moja baba ne voskrsne pa da mu, kako reče, zagorča ostatak onog “paśe-
ga života”- ovozemaljskog.
Jedino ja ne znam đe sam i što sam. I kako sam krenuo, nikad neću ni sa-
znati. Ukoliko nekad ne voskresnem!
Ajd` prijatno!
Spokoynaya noch!

65
66
 VIZITE
(priča br. 8)
Da te, kolega moj mili, zamolim mi ubuduće poželis “Laku noc”- što se
ono veli po naški, umjesto onih poliglotskih masturbacija. Dogovoreno? Great!
Pa onda da nastavim...
Danas sam ti, moj kolega, imao dvije vizite. U stvari, jednu Vizitu i jednu
Posjetu. U viziti su mi bili sva tri doktora i sva troijca mi strogo naredili da pijem
“MAMENTITU i VIMPAT”, jer, rekoše, da su to veoma dobre medicine za hi-
pohondriju, depresiju, rasijanost i za sve moje psihicke pometnje (kojih ima više
a od kojih nijedna, rekoše, da me utješe, nije akutna) da pomažu rebildovanju
mentalnog sklopa i vaspostavljenju psihičke ravnoteže. Oni su, rekoše i najbolji
ljekovi protiv onog “guščjeg udara”, na koji sam im se žalio i od koga me jeza
hvatala i spolja i iznutra.
To mi je rečeno s takvim autoritetom da sam kod sviju trojice osjetio onaj
kompleks superiornosti, koji bi se radije mogao pripisati običnim ljudima, iliti
puku, negoli ljekarima. Ja i vjerujem da je normalno da se svak podsvjesno osjeća
superiornim u odnosu na nekog bolesnika, a posebno u mom slučaju duševnog
i znam da svako tu svoju nadmoć pokušava neuspješno prikriti nekom lažnom i
izvjestačenom simpatetikom ili suačesništvom.
Prepozanao sam kod njih trojice onaj ”ljekarski cinizam”, kojeg sam ranije
pronašao u Andrića. Ja sam doduše za tu dvoličnost znao i prije, ali moj intelekt
nije bio sposoban da joj shvati suštinu, a posebno ne, da je definiše. Ipak mi se
ponekad učini, da je Ivo baš meni “ukrao” to otkiriće i zatim ga obradio na nje-
mu svojstven - genijalan i maestralan način…
Doktori ti, kolega, doduše ne svi, ali ipak velika većina njih, ”u bijelim
rukavicama”, nabiju takav kompleks krivice zbog toga što si se razbolio, da imaš
ośećaj kao da si učinio, ne prekršaj, nego neki zločin. A onda se oni pojavljuju
kao s neba poslati andjeli - spasioci i nametnu ti čak i osjećaj stida, pa te kore
pogledom učitelja u đaka koji nije uradio domaći zadatak. Da bi svojoj superi-
ornosti pridali konkretnu dimenziju i važnost, moji doktori su mi naglasili da su
ljekovi izuzetno skupi i da je zaista, prava pravcata privilegija, biti im konzumen-
tom. Još mi u tom kontekstu ovlaš, onako izokola i sporadično, napomenuše
čijom zaslugom sam privilegovan, pitajući me da li poznajem Mija Banovića.
”Onako, iz viđenja”, namjerno im rekoh, misleći u sebi, poznajem bolje
nego iko drugi. Nijesam namjerno htio da prihvatim ulogu saučesnika u njiho-
vom cinizmu. A onda počeše da me “liječe”- čitaj avetaju. Rekoše mi da kažem
deset zajedničkih imenica koje počinju glasom B. I ja, što ću, počeh:
“Balvan, bezumnik, budala, bazd, bačva, brod, burek, bajazina, bestidnik
i bezdušnik. ”
“E, sada nam reci treću i sedmu riječ, koju si naveo ” - rekoše ozbiljinim
67
tonom u kome se mogao lako uočiti autoritet učenih osoba. Pogledah i ja njih i
rekoh:
“Budale i bezumnici” - u množini i to ponosno i trijumfalno, gledajući
u svu trojicu pogledom đečaka iz vrtića, koji ponosno i radoznalo gleda u vas-
pitačicu pitajući se da li je prošao test. Pogledaše se, zabilježiše nešto u svoje
notes-agende i odoše, bogatiji za još jedno naučno iskustvo. A ja, ja ih kolega,
smješkajući se u sebi - “ispratih ka iz ujaka”.
Kad su konačno otišli, popio sam ona dva lijeka. Više što se sjetih one
Prustove maksime: ”Glupo bi bilo vjerovat u medicinu, kad ne bi bilo još gluplje
ne vjerovati u nju”, nego li što se tiče njihovih naredbi, sugestija i “privilegije”,
iako, ruku na srce, ne shvatam baš najbolje šta je Marsel htio time da kaže. Si-
guran sam, međutim, da su sva tri ljekara mislili najbolje za mene. Ipak nisu bili
u stanju da shvate da je sve ovo komedija i gluma, koji su mi potrebni za uput
u invalidsku penziju. Nisu to “prokužili” ni mnogo bistriji tipovi, Ilija, Mijo i
Profesor, a kamoli doktori, koji su sav svoj život takoreći proveli po čitaonicama
i bibliotekama. Oni su se posvetili i predali nauci, koja ih je konsenkvetno odvo-
jila od asfalta, ulice, kafane i profanih ovozemaljskih sitnica i zbivanja koja život
čine, ili kako to Francuzi vole reći: ”Les choses de la vie”.
Jedno je više nego sigurno. Ni oni trojica, niti sva tri doktora - subjekti
Hypokratove zakletve, nisu imali na pomognu. Ja sam se tom prilikom i prisjetio
jednog francuskog pisca, grnčara i filozofa iz Srednjeg Vijeka, čija je životna situ-
acija bila i slična i suprotna mojoj. Čini mi se da se zvao Bernard Palissy. Začudila
me njegova naivnost kad mi se požalio:
“Umjesto da mi pomognu, oni me proglasiše ludim!”
“Pa dragi moj Bernard! Jesi li ti normalan? Mnogo im je bilo lakše da
te proglase ludakom, nego da ti iziđu u susret, c`est bien entendu, mon vieux,
n`est-ce pas?”
Čini mi se da sam mu, tako nešto rekao jednom prilikom kad smo razgo-
varali dok je nakratko gostovao u jednom mom snu.
Tako je bilo i samnom. Jedino što su moji i doktori i drugari zaista iz du-
bine svojih duša bili iskreni i dobronamjerni. Ipak su, uprkos svojim visokim
koeficijentima inteligencije bili nemoćni da shvate moju glumu i njenu svrhu.
Kolega, ti se śećaš da sam ti još ispod Lipe rekao da mi je dosadio posao,
da se ne osjećam, prije svega korisnim, zatim da nijesam u svom elementu, niti
je to što radim, što bi rekli Englezi, ”moja šolja čaja”. Znam da ti je to poznato.
Tada smo, čini mi se i ustanovili da treba pronaći neke Novine da im budem
povremeni dopisnik iz Crne Gore i da će taj honorar i buduća mizerna invalida
biti dovoljni za ostatak ovog mojeg patetičnog i besmislenog života. Viđećemo!
No da se mi vratimo temi.
I, koliko god mi je profesionalna Vizita bila mučna i dosadna, toliko mi je
Posjeta bila draga, prijatna i doslovce, zabavana.
68
 Naime, nedugo poslije njih dođe mi u Posjetu, Marko L. koji je bio u sobi
na istom spratu, nekoliko vrata desno od moje “rezidencije”. Pozdravi me i izva-
di odnekud dvadeset DM i predloži da se kladimo za taj simbolični iznos, koji će
od nas dvojice prije izaći iz Dobrote i reče, “zakučit penksiju”. Odgovorih na po-
zdrav, prihvatih opkladu i dadoh mu dvadest maraka njemačkih. Iako mu nikad
nisam rekao za svoju skrivenu namjeru, Marko je ipak jedini i prvi shvatio pravi
razlog moga podužeg boravka u ovoj instituciji. Vjerovatno metodom identifika-
cije. Znao sam da je ta tajna sto posto bila sigurna i zapečaćena u Maśinom sefu
duhovnih i umnih misterija i dragulja.
Marko je znao pripovijedati katkad stilom običnog čobanina ili ratara, a
katkad ortodoksnog intelektualca, ne štedeći grčko-latinski vokabular. Nikad ni-
sam uspio odgonetnuti nivo njegovog obrazovanja, a nije bilo pristojno ni pitati
ga. U ostalom i nevažno je.
Marko, odmah po svom običaju, bez bilo kakvog uvoda, pređe na pripo-
vijedanje. Pričaše kako su ga jednom njegovi seljani, iako su znali da je neplivač,
”ćušnuli” u neki ubao, koji je bio sedam-osam metara dubok. Reče on i ime ubla,
ali sam ga zaboravio. Nije ni bitno. Ja sam ga tada, bez namjere da se rugam,
nego čisto iz kurtoazije i radoznalosti, a i da mu pokažem da sam pažljiv slušalac,
upitao šta mu je prvo palo na um kad je dotakao dno, a on reče:
Da mi bješe, crnome u goru kukavcu i baksuznome robu - cigar duvana
zapalit! Oćaše mi se učinjet ka` da bih se nanovo rodio!
Marko, za razliku od mene, nije bio toliko ”privilegovan” smještajem,
nego je dijelio sobu sa još pet-šet pacijenata, od kojih ga je, govoraše, jedan
stalno šamarao, vukao za uši, čupao za kosu i “palio mu frnjoke”. Reče mi da je
riješio i taj problem prije tri dana. Pričaše kako je taonomadne preskočio ogra-
du i krenuo da se utopi u zaliv, jer nije mogao više izdržati bruku, maltretiranje
i torturu. A onda mu je sinula spasonosna ideja pa je umjesto u vodu, uskočio
u jednu kafanu, tu ispod Magistrale. Popio je, reče, sedam ili osam vinjaka i to
svaki “na ex”, ne bi li mu hrabrost brže došla. Onda se vratio u sobu, stao ispred
onoga dželata i unio mu se pravo u lice i oči. Ono đubre, reče, šćaše da me jopet,
po običaju, ošamari, štipne ili frnjokne. Bješe se naredio i pripremio po propisu.
”Tader ti ja uždi jednim uppercut-om u onoga maždrpca i to u sami špic
od brade. Ništa. Ne mrda ona kuluzina od dva metra i stotinu i kusur kila. Te ti
ja zaždi još jednom onu oćuzinu u isto mjesto. Jok more, ništa-svetođavolje. Ja
ti treći put iz sve snage i iz petnija žila ofoj onu konjinu, čini mi se da bih Kleja
diga metar u vazduh tijem udarcem, on jopet-ništa. Tader se ja dosjetih da je on
siromah lud, da on nema veze s mozgom i da ga je zbog toga nemoguće noka-
utirati. Ma kolko je gođ lud i šašav, više, moj profesore, ne samo da me ne dira,
no se zasuka u bandu i gleda nekuđ drugo, kad pasa mimo mene ! Može bit da i
taj kurep blefira ka ovo nas dvojica. Ko će ga znat? Ma ne vjerujem ja. Nema, ta
božji rab, ni mozga ni muda za ovakve rabote”.
Kad završi sa storijom, Marko nastavi da priča, kao da je, što ti rekoh, sve
69
to njegovo pripovijedanje povezano, konzistentno i jedna te ista tema.
“Ja ne znam za tebe, ali ja sam ti profesore moj, sujevjeran i to komat.
A ne bih može bit ni bio toliko, da mi jedan prijatelj iz tazbine, ne ispriča jednu
priču o jednome događaju sto se zbio u Lješansku nahiju. Dobar je to čojak, oz-
biljan i nije lažav, niti mu je to ikad iko moga reć, do dana današnjega, pa mu zato
i vjerujem svaku riječ i sve što mi je ispripovijedao. Čvrstoga ti je on, profesore,
karaktera i pouzdan, čojka bi, što se ono veli, pred njim moga ubit, komotno. I
da ne brižiž da će te kome prosočit. Meteriz ljudcki - živi, živcijati.
Ispriča mi kako je nečesovi lovac, kad se vraća iz lova iz Busovnika, svra-
tio u jednu časnu porodicu u neko obližnje selo. Ta je famelja, ne samo po glasu,
čojstvu, dočeku i gostoprimstvu, no i po imovini i svemu ostalome bila uzor -
domaćinstvo. Ka ijedna, kolko je velike Crne Gore. Odmah su mu ponudili da,
kad ručak bidne gotov, objeduje s njima, ali se lovac nije stio ustavit, doduše nije
im, što se ono veli, udario “nogom u trpezu”, nego se ljucki zafalio na ponudi.
Tader su mu pristavili kafu i iznijeli jednu bocu rakije pred njim i domaćinom,
da, dok voda za kavu uzavri i kava prispije, kvase usta i lakše divane, on i gazda
kuće. Pitaše se, naravno prije toga, za junačko zdravlje i sve ono ostalo što se u
tijema prilikama govori. Tader Lovac reče kako je vidio u Busovnik nečije ovce
i da nije u svoj vijek gleda tako naprednih i pretilih dvadest-tridest brava, pa
upita domaćina zna li čiji je ono buljuk - blaga. Domaćin, a bogami i domaćica,
sa velikim ponosom rekoše da su njihove i da ih paze, vode brigu o njima i da
ih uvečer, kad dođu sa ispaše napoje, pa im još i sijena u jasle pridodaju. Pohvali
ih Lovac, ”ošuka” dvije - tri rakije, tader posrka onu kavu, pozdravi s njima, pa
otolen - “petama u tranje”. No, što će da bidne. Nije prošlo ni dva dana od kad
se oni baksuzni Lovac povuka iz kuće, naiđe ti vuk iz Busovnika, ili će dati bit iz
Miračina ili Siljevice, ko li će ga znat i pokolje mu svaku, ama do dađavolju ovcu.
Cipan cijelo stado je naša, siromah, kako leži po dolini preklano i raskubeno.
Što ćeš? Štete se dešavaju. Bivalo je toga i priđe pa su se ljudi, doduše s velikom
mukom i tugom, tješili i govorili:
“Nebilo više štete!”
Kroz nepuni mjesec dana oni ti isti Lovac jopet naljezi iz Busovnika u
kuću onoga, bogami, sad više i ne tolikoga gazde. I Oni ti ga jopet dočekaj ljucki,
kako Bog zapovijeda, ali ipak ne s onoliko, zaboga kako bi ona riječ profesore?
Silna riječ, sto puta sam je izgovorio ma je se sad ne mogu śetit. Mozak mi je,
naprosto zapragnuo. Znam da je manita i odvažna i da vola iz jarma valja. Čini
mi se i reka` bih da je grčka.
“S entuzijazmom”- rekoh mu tiho.
“E e, s entuzijazmom. E moj profo, škola je škola. Nije škola krtola. Ada
sto puta sam je izgovorio, čini mi se, ma se sad ne mogah śetit. Neoće da se
ustavi u ovu glavurdu moju, no bježi od mene ka da sam gubav, očinskoga joj
oca u oca - tamo njoj jebem. Ja treba što više da se družim sa učenim ljudima. A
ne s Mašanom, omrčenijem pjesnikom te kad vidi da Śako i Krcun kartaju pjeva:
70
 “Śako radi ka magare
A Krcun mu nosi pare!”
Neka, tamo on, što pjeva. Mali mi je to posa`. Može mu, tamo njemu, bit!
No što potlje gleda gordo i ponosito u tebe ka da je Gorski Vijenac napisa`- da-
leko se kazalo! Đe ono stadoh, za ime božje? Ah, da!
Pošto mu pristaviše kavu i iznesoše rakiju, on reče domaćinu:
“Vala sam se nagleda vinograda u moj život i to podosta. Ma, ka što je ovi
tvoj ođen, u ove doline ispod kuće, ne viđeh nikad i niđe, u ove moje pedeset i
kusur godina!”
Domaćin mu jopet s ponosom reče kako radi oko njega (vinograda) sva
mu famelja on, žena i đeca, kako ga brežu, krope, gnoje i počesto zalijevaju. E
svaka vi čast. Vazda ste bili i ostali za uzor i primjer domaćinstvo, reče Lovac.
Ošuka, ovi put, bogami četr-pet rakija, posrka onu kavu, pa tader jopet “petama
u tranje”.
Kad, śutridan i to u varodne. Ožeži ti, moj profesore, grad iz vedra neba i
okorubaj mu svaku, ama dodađavolju lozu. Pera mu jednoga na čokot, sinjemu
kukavcu, nije ostavio.
Jopet jad, žalost, lelek, kukanje i kolež. Sad je već u pitanje i kako preživljet.
Nekako se, ipak, siromah iskobelja iz te štete i ekonomske tragedije. Pomogli ga
što rođaci, što komšije. Ma je duševno pojako patio kad je vidio na što mu je
gazdinstvo svedeno, da ne rečem spalo…No, što će da bidne?
Jedno dva-tri mjeseca nakon toga, sretnu se on i oni isti Lovac na “Tuški
put”- u varoš. Ne bješe bivšemu Gazdi milo što je intopa na njega i što ga je
vidio, ali se nemaše kuđ kad su se već stučili, no ti se lijepo rukuj i pitaj jedan
drugoga za junačko zdravlje. Lovcu izgleda nije đavo dava mira, po svemu sudeći
da je bio patološki bestidnik i bezočna baraba, pa ga jopet priupita:
”A bogati, kako su ti one čele?”
Kunijaše mi se Mrgud, tako mi se oni prijatelj iz tazbine zva`, da mu je
reka oni tader već siromah, kako je stio izrešetat onu pogan od onoga lovca, da
je slučajno ima levor pri sebe. Ma ga je isto, reče Mrgud, čapa su obadvije ruke za
grlo, samo što ga nije bez duha ostavio i načisto udavio. Tader mu se unio u lice
i iz svega mozga, čula ga je, veljaše, sva Tuška Pjaca, zavika:
“KOST I ČAPRA - OČINSKOGA TI OCA KROZ OCA, JEBEM !”
Marko se, pošto mi je bespotrebno objasnio da ČAPRA znači KOžA a
ČELE, PČELE i gestovima plastično opisao scenu, dosta glasno izasmijao, a i
ja s njim. Ne znam zašto mu je trebalo objašnjenje. Ja bih ipak vise voili da mi je
objasnio šta: “PETAMA U TRANJE” - idiom znači.
Zapali cigar duvana i nastavi s pričanjem, kao da se, što ti rekoh, radilo o
istoj temi, ili seriji u nastavcima. U prošli petak smo, imali posjetu i ti i ja, nastavi
Maśa. Pošto su se naśeđeli kod tebe svratiše malo i kod mene u sobu. Ja ga upitah
kako su se ponašali svi trojica, a on reče:
71
 ”Ni Ilija ni Mijo, ma ni Profesor, nijesu cukali na vrata kad su uljegli u
sobu, no onako, ni pomagabog, s ulaza u jedan glas ka` da su vježbali kliknuše:
”Jebeeete li što?”
Kad, ko će ako ne moj prijatelj, tada još uvijek krvnik, mučitelj i dželat,
začuđeno im odgovorit:
“Jeste li vi šašavi? Mi da ne jebemo, mi bi svi ođen poluđeli !” “Tačno!” -
rekoše cetinjski eksperti, jopet u jedan glas.
Donijeli su mi, bogami, tri šteke duvana, onoga skupoga te ga zovu Marl-
boro. Sve im cvjetalo dabogda. Osevapili su se, pošteno da ti rečem. Teško mi je
bilo kad su pošli. Mogu mislit kako je tebe bilo. Rekoše da hitaju nazad put Ce-
tinja, jer je ono, veljahu, mrtvo bez njih. Poljubismo se i pozdravismo ka braća.
Ja sam poslije s prozora gleda kudijen će obrnut i da vidim lažu li, ka po običaju.
Umjesto put Kotora, oni ti oštiriše put Risna. Može bit, da će preko Grahova za
Cetinje. Isto onako, ka što je nečesovi Spasoje - Soboslikar, odio iz Cetinja pre`o
Grahova za Grčku. Završiće oni u hotel “Kroaciju” u Cavtat, ja to podobro
znam. Neće ih, teke da su zdravo, Cetinje gledat prije nedjelje popodne, rekoh u
sebe... Može se lako desit i da koji od njih trojice dođe da ni pravi društvo u ovi
El Dorado. Ilija mi je, za kolegu ti, ka i naštuknuo nešto tako. No, nećemo mi bit
ođen, ja ti garantujem, moj profesore. Mi ćemo uveliko plandovati po Cetinju i
šalit se s poštenijem narodom.
A Poganske sinove ćemo komotno moć zajebavat i vrijeđat, kolko ni je
onoj raboti ćef, bez ikakvijeh posljedica, jer će svaki od njih reć:
”Pušti ga, on je bio u Dobrotu !”
Za one što nas dvojica glumimo da smo, je i Vladika Rade ispjeva:
”PJANICAMA I LUDIM LJUDIMA,
OPRAŠTA SE SVAŠTA, KAO ĐECI !”
Imaćemo posla, nemoj mislit e će ni falit rabote. Nećemo se, teke da ni
Bog da zdravlja, imat kad za nos ufatit, niti će ni “puvat ispod samara”, koliko će
robe i materijala bit pred nama.
Kad je Marko - storyteller, završio sa besjedama, predložih mu da poništi-
mo opkladu i da umjesto toga u neđelju popodne, preskočimo metalnu ogradu
ove naše Mentalne Istitucije, pređemo preko Magistrale, uskočimo u onu njego-
vu kafanu i tamo potrošimo ex-okupatorski novac. Maśa ti se oduševi, što ono
vele braća Srbi, ”ko kučence”, zagrli me i samo što ne zaplaka od sreće.
“Niđe, reče, ne moš upoznat pravoga Crnogorca i poštenoga čojka ka što
to možeš ovđen u ovu Dobrotu. I samo ime joj to veli. I da iko u Crnu Goru gra-
ma mozga ima, iz nje trebalo birat sva tri glavna presjednika: Države, Skupštine i
Vlade. Jer, da je sreće ka što nije, svaki drugi Crnogorac bi treba, ka što u ostalom
i zaslužuje, proći kroz Dobrotu, pa iz te populacije demokratskim putom načinit
selekciju i izabrat vođe. Druge bi ni tice, tader pojale, ja ti jemac”.
Ne mogu, kolega dragi, dočekat neđelju popodne. Maśa ti je, sa svojim
72
monolozima, moj Platon Karatajev i moja hrana duševna. Chef-d`oeuvre mojih
intelektualnih preferencija i duhovnih gurmanluka. Moga uma rahatluk i slatka
relaksacija, u ovoj Duševnoj bolnici…
Ništa manje nego što je to Mićun “filolog, filozof, politikolog i istoričar”,
njima trojici.
Izgleda da su “Amerikanci” počeli da djeluju!
Ajd` prijatno!
Dobroy nochi!

73
74
 DISTINKCIJA
(priča br. 9)
(Ne da ti đavo mira, a? Što ti rekoh ja šsta da mi kažeš pred spavanje?Zabo-
ravio si. Ovo ti je posljednja opomena, da znaš! Taj tvoj kosmopolitizam pokušaj
prodati nekom drugom. Mene ne možeš impresionirati. Možeš jedino pokušati
da me skreneš sa teme. Malo morgen-vidiš, znam i ja strane jezike. No, bolje da
ja počnem sa ovom 9. pričom iliti esejom, nego da gubim vrijeme zbog tvojih
intelektrualnih masturbacija i budalaština, )
Ja sam, kolega, konsultovao više rečnika i enciklopedija i još uvijek ne
mogu shvatiti i odgonetnuti pravo značenje pojma Distinkcije. Čas mi se čini
da je razlika, čas odličje, a nerijetko i jedno i drugo. Neki put ugled, sjaj i jedin-
stvenost. Jednostavno, ona ima veoma široko semantičko polje i izgleda da joj
značenje zavisi od toga u koju je konstelaciju implementiraš. Alida li je distinkcija
dovoljan atribut za definiciju neke nacije, tu ti, kolega moj dragi, moje “zapire
spoznanije”. Vjerovatno zato što je to ipak pitanje iz sfere akademizama. A,
“izmi” nijesu nikad bili moj habitat naturalis, omiljeno izletište, ambijent po mo-
joj volji, niti moja jača strana. Jedini “izam” kojeg ja baštinim u svom misaonom
vrtu i u kvantumu lične naobrazbe je - “MENEFREGIZAM”. On mi nesebično
pomaže da riješim sve ostale “izme”i da duhovnu ravnotežu vaspostavim. Kleca
to moje spoznanije i kod same odredbe pojma Nacije. Ima onih za koje je ta
definicija “mačji kašalj”. Mada bih ja radije rekao, da im se to samo čini zato
što nijesu toliko bistri da shvate da im to spoznanije nije ništa drugo sem jedna
obskurna rezultanta enormnog kvantuma isprekidanih i zamršenih silogizama.
No, neka to. Prepustimo našem menefregizmu rješenje jednog tako suptilnog
fenomena kao što je - nacija.
Ispričaću ti jednu pričicu, koju sam, svojevremeno čuo od Pavla Đono-
vića, a koja mi i dandans, s vremena na vrijeme padne na pamet i nostalgični mi
smješak izazove.
Neđe, pripovijedaše moj Pavliček, (tako sam ga ponekad od milja zvao)
sredinom 60-tih godina, Radio Beograd je imao neku emisiju, sad, vjeruj mi da
ne znam kako reče da se zvala. Da li je to bio “Mikrofon je Vaš”ili će bit “Veselo
veče”, da ti pravo kažem, ne bih se mogao zakl. Ono što je bitno je fakat, da je u
toj emisiji učestvovao i Vlado Bulatovic-Vib, Pavlov drug i kolega s fakulteta, a
većinom iz “Kolarca” i to gornjeg. Ja sam, da ti iskreno kažem, više volio donji,
jer je bio zatvoreniji za javnost, zavučen u ulici i često se moglo desiti, kao što
se i dešavalo, da ponešto i onako stojeći “oposliš”. Svaki bi se od onih, “1300
Kaplara” činio nevješt i svoja posla gledao. et ni u jedno ni u drugo. Ma i nije to
toliko ni važno za ovu priču
Elem, ta ekipa je gostovala svud po Jugoslaviji, pa izmeđ ostalog, jednu
večer i na Cetinju u “Zetskom Domu”, sa početkom u sedam sati uveče. Vlado je
bio jedan od “štimung-majstora”, zadužen za vedro raspoloženje, humor i smi-
75
jeh publike, među kojom je bio i Pavle i koji je upravo radi Vlada svog ”pajtaša”
iz Kolarca-gornjeg, u stvari, najviše i došao na predstavu. On se divio poentama
Vladovog, za ono doba, veoma opasnog i smjelog sarkazma i ironije na aktuelni
režim, svakodnevnicu, pogled na svijet i malograđanštinu Jugo-miljea. Kad se
performans završio, Pavle i Vlado - opet jedna digresija.
Njega u stvari svi zovu Vlada, ali ja neću to namjerno činiti, pošto znam
svega dvije-tri imenice muškog roda koje se završavaju na “a”, a to su: SUDIJA,
VOJVODA i SLUGA. Ima ih vjerovatno još, ali sama činjenica da ih se čeljade
ne moze sjetiti čini ih nevažnim izuzecima izvornog srpskog jezika.
Nije mi žao, kolega, zbog ove digresije. Štaviše, draga mi je. No da nasta-
vim.
Pošto se, rekoh, predstava završila, Pavle i Vlado pođoše u hotel Grand
na “pićence”- kako su nekad voljeli da kažu. Uspjeli su da popiju samo po dvije
rakije i fajront. “Kaporov - Hotel u provinciji” je radio samo do 9 sati uveče.
Tada se, Pavle prisjetio da njegova majka ima negđe skrivenu bocu doma-
će lozove rakije, pa predloži Vladu da pođu kod njega kući, jer će starica u tom
slučaju, u čast tako krupnog i gojaznog gosta, izvadit odnekud skrajnutu flašu,
onoga “groma nebeskog”. Nije Vlada trebalo mnogo nagovarati i moliti da pri-
hvati ponuđeno gostoprimstvo.
Zamisli, kolega, da sam ti rekao: “Nije Vladu trebalo mnogo nagovarati...
!” Ti bi odmah pomislio na Predsjednika, Ministre, a posebno, na one njihove
sekretarice, zbog kojih bi te našlo čudo od toga ”ludaka”, ništa manje-seksualni
manijače, nego ono što te strefi zbog moje Lele, te me ne bi više ni pažljivo slu-
šao i pratio, a možda bi i tražio izvinjenje da skokneš tu do toaleta po još jednu
“glazuru”. Jer, tebi još uvijek, “donja glava gornju vodi”. Zar ne? Znam te ja ko`
samog sebe.
Opet đavolja digresija, oganj je ne izgorio! Ne mogu, izgleda, bez njih. Šta
da se radi, moj kolega:
“ZLO GOVEDO DOVIJEKA JUNE”- volio je da kaze Stanko Peka Mi-
jatova. No, da nastavim.
Nije se, međutim, tu radilo toliko o piću, koliko o tome da će on i Pavle
imati priliku da se nakon toliko godina isprisjećaju, ispričaju i možda nanovo,
vješto i u zavijenoj formi, polože poneki ispit sa fakulteta. To je, nažalost, suština
i ideja vodilja skoro svake verbalne ili pisane korespondencije među intelektual-
cima, kojih su oni, svaki ponaosob i na svoj način, bili najočigledniji egzemplari.
Bilo je skoro deset sati uveče kad su, pješice naravno, kroz uspavani grad, stigli
do Pavlove kuće. Pokucaše na vrata i stara pošto upita: ” ko to kuca u to gluho
doba noći?” kad prepoznade Pavlov glas, otvori. Ogrirja je sunce kad viđe Vla-
da. (vjerujem da bi joj ipak bilo draže da je ugledala Vladu, da se popriča malo s
njom oko kašnjenja penzije). No, neka to. Bila je presrećna što joj se sin najzad
i konačno druži sa krupnim i pretilim ljudima, jer u to vrijeme si mogao naći
svega stotinak Crnogoraca težih od sedamdest kila, iako im je, siromasima, bilo
76
obećano da će jesti ”zlatnijema ožicama”, ako glasaju za listu Druga Tita.
Veliki stomak(drob) je u to vrijeme bio aristokratska stigma i simbol pre-
poznavanja uspješnih ljudi, kućića i odžakovića - koje su Crnogorci od milja
ili zavisti, zvali: ”ZOBAČI”. Ostali Crnogorci su imali nadimak: ”Lipsonja ili
Fudljika”.
”Najljepšu si Crnogorku moga isprosit, na račun i u zdravlje, droba” pri-
povijedaše Mićun jednom prilikom.
Ja ipak mislim da je mnogo više zavist nego simpatija bila uzrok nadimku
ZOBAČ. U više prilika sam bio prisutan i čuo kako se Crnogorci kad vide nekog
preuhranjnog bivšeg kolegu ili prijatelja, začuđeno, ogorčeno i poluglasno pitaju:
” Okle ovoj pogani DROB, da mu oca jebem?”
”Je li istina, nije li-ne znam. Ja onda u Crnoj Gori bio nijesam, zato i druge
ne nagonim da vjeruju. Jere može isto tako bit, da tu đe ima dima bez pečenja -
fumo senza rosto”.
Tako mi moj dragi drugar, Gerasim Zelić, reče u jednom od njegovih,
nažalost, rijetkih gostovanja u mojim snovima. Biće da se naijedio zbog moje
nesmotrene opaske kako mi je dosta sumnjiv njegov curriculum vitae.
I, da ti kolega ne duljim... Starica iz jedne vreće brašna izvadi bocu rakije,
stavi je na astal pred njima i dohvati dvije rakijske čaše iz krednece. Nasu im po
piće i śede s njima za sto, ne odvajajući zadivljeni pogled od Vlada - i njegovog
stomaka. Oni brzo “presuše” one dvije rakije i stara odmah upita Vlada: ”Ol`
još jednu”?
“Hoću, hvala”! - reče Vlado. Popiše i te druge dvije, a stara će opet:
”Ol` još jednu”?
“Hoću, hvala”! - reče “VIB”, i podnese čašu na staričin rukohvat.
Tako je bilo pet ili šest puta sve hoću-hvala, dok se sirotoj starici ne dosadi
stimavanje, te im poželi laku noć i pođe, reče, u odar, u svoju kamaru, na konak.
Pavle i Vlado su tada slobodnije, doduše tiše, pričali, meračili i evocirali
s izvjesnom dozom tuge, nostalgije i žala za mladošću, uspomene i događaje iz
studentskih dana i dosta dobro, više nego do pola “naudili” onoj boci rakije. U
neka zla doba (ta doba nijesu uopšte bila zla, nego je to govorna figura i tako
se to u nas kaže) Vlado reče da bi išao na spavanje, jer ujutro ranije kreću, te ga
Pavle isprati do hotela. Bijaše ponoć podobro uhvatila maha kad se Pavle vratio
kući i na vrhovima prstiju, da ne bi probudio svoju majku, ušao u kuhinju. Rakije
nije bilo na trpezi i Pavliček zaključi da je stara ustajala i pospremila sto i naravno,
opet sakrila neđe ono pola boce, ako je toliko ostalo od nje. Nije bilo ni pepeljare
sa opušcima od cigareta na astalu, jer je poslovično čista Crmičanka, sve u red
dovela.
Kolega, opet jedna kraća digresija. Čudan je izgovor glasa “A” u Crmničkoj
i Riječkoj nahiji. Njihovo “A” zvuči više kao engleski diftong “Ae”tipa: MAN,
SAD, BAD i njima sličnim monosyllabima, u kojima se može načuti jedno po-
77
luzvučno “E”. Da li je to koincidencija ili neki drugi fenomen, ja ne znam, tek
sličnost je začuđujuća.
I što ti rekoh, taman kad se Pavle spremao da ode u svoju sobu i legne,
začu babu kako klikuje iz svoje “kamare”:
“PAeVLEEE”!
“Eee, MAMA”!
“KO TI BI ONI VEPAR, TE NE UMIJE REĆ - NEĆU?”
Ja sam, kolega, kao i ti sada, odmah prasnuo u smijeh, kad mi je Pavle
saopštio finale i epilog kasnovečernje posjete krupnog i gojaznog gosta. Kad se
primirih i prestadoh smijati, Pavliček me upita da li znam razlog zbog kojeg je
stara tako oštro, reagovala. Rekoh mu da se, vjerovatno, radilo o više od pola litra
rakije koju su popili a koju je starica čuvala za neku drugu priliku, neke druge,
stidnije, viđenije i možda mršavije goste. Da možda stara, kao i svaka majka, nije
gotivila nikog ko nije izgledao (za nju idealno) kao njen sin. Da je noć već uveliko
bila odmakla i da nije bilo prikladno vrijeme za bilo kakve posjete i tako to. U
tom smislu sam mu još nešto naveo, čini mi se. Vidim, kolega, po izrazu lica da se
slažeš sa mojim rezonom i konstatacijom. Međutim, kad čujes Pavlovo objašnje-
nje, odmah ćeš viđeti da nas dvojica ne pogađamo suštinu i da, naravno, nijesmo
u pravu. Naime, Pavle mi je tada tako plastično, od riječi do riječi objasnio razlog
babine reakcije, da iz toga shvatih da mi se hoće još pogolemo pameti.
Nije, reče profesor Đonović, babi uopšte bilo žao rakije. Ono što je nju
boljelo je bila činjenica da je Vlado ignorisao stari crnogorski modus stime, ča-
šćavanja i od pamtivjeka običaj. On je trebao, po tom kodeksu, već poslije prve
čaše rakije da kaže:
”Ne, hvala, biće, mnogo!”
Onda bi stara navalila da ga nudi. Zatim bi ga ubjeđivala svojim već izvjež-
banim rečnikom tipa:
”E oćes vala za moju dušu! Valja se. Na dvije si noge doša. Mnogo je, dale-
ko se kazalo, kad biju. Ajde, jadan! Samo naprijed pile od sokola! Ajd, s anđelima
božjim, junačka kućo!”
Tako je, možda ne baš tim redom i obavezno takvim riječima, starica so-
kolila svoje goste. Nudila bi ga tako glasno da, iako je bilo dockan, čuje i komši-
luk njeno stimavanje i gostoprimstvo i sipala mu ne samo toliko, nego zasigurno
i više čaša rakije, nego što je u njenom prisustvu uz “hoćuhvala”popio. Jer, reče,
Vladova NENAMJERNA greška je bila u tome što nije i njoj UČINIO MJE-
STA, da pokaže, naglasi i na viđelo iznese svoju stimu i čazbenost. Pošto Staroj
poslije: ”HOĆU HVALA”, nije preostajalo ništa drugo, sem da bude nijemi,
poslužitelj. To je, reče Pavle, ono što nas čini različitim od ostatka Jugoslavije, pa
možda i cijelog svijeta. Suština je ista, samo što to autohtono obilježje čini našu
naciju malko različitom. Doduše u ovom slučaju se radi o Distinkciji sa totalno
pozitivnom konotacijom, pa mu je, reče, malčice i drago što smo zbog tog biljega
78
“mimo naroda”.
Ne znam da li si kolega primijeto da Pavle kaže:
”Eee, mama”, umjesto “Molim, mama”! Jesi je li? E, to je mojom “zaslu-
gom”.
Jednom sam mu ispričao jednu istinitu pričicu, poslije koje smo obadvo-
jica pokušavali naći neko logično i naučno utemeljeno objašnjenje, za fenomen
te kurtoazne i upitne rečice: ”Molim”. Nažalost bezuspješno. Ja ni dan danas ne
mogu rastumačiti njeno porijeklo i početak upotrebe u Crnoj Gori. Jedino znam
da ona svoje prisustvo duguje kurtoaziji. Pavle i ja nikako nijesmo uspjeli doći
do zaključka odakle i kad je došla u naš jezik. Koji joj je bio “punto di partenza”
i preko koje se agencije uputila u “Turizam riječi” i utaborila u našem pisanom i
verbalnom saobraćaju. Očigledno da etimoligija nije bila jača strana ni njemu ni
meni.
Plašim se ipak da nije malko premoderna za naš filološki ambijent. Iz na-
redne skaske smo mogli zaključiti da je u svakodnevnom, u ovom slučaju ru-
ralnom govoru, nije doskora bilo niti da je imala ikakvu semantičku vrijednost.
Naime, ispričao sam mu, kao što ti rekoh istinitu pričicu, koja ima i neke crte
fablioa. Njen je sadržaj, otprilike bio sljedeći i išla je ovako. (Izmislit ću imena)!
Blagota Mirkov iz sela K. neđe krajem pedesetih godina ovoga vijeka(20.
) poslao Labuda, sina svojega na Cetinje, da tamo, kod tetke Mitrane-Blagotine
sestre, u“Njegoš” školi uči prvi razred. I završio je Labud, ”s odlikom”, prvi ra-
zred. Kupila mu tetka na poklon “Borovo 305” loptu i poslala ga za ljetne ferije
doma - na selo. Sretan je bio Labud što je došao kući, kod svog oca - Blagote.
Majku, siromah, nije ni upamtio jer je umrla nedugo poslije njegovog rođenja.
Igrao se onom loptom, hvališući se pred seoskim vršnjacima i komšijama na
jednom malenom dolu ispred kuće. Kad je bio vakat ručku, kojeg je, naravno,
Blagota ugotovio, on stade da ga klikuje:
“Labudeeeee!
Labud se odaziva i kaže:
“Moliiim”!
“Hm, reče Blagota. Što ono veli za ime Boga?”
Te on ti opet, malko glasnije:
“Labudeee”!
“Moliiim”! - opet će Labud.
A Blagota :
”Čuješ, čuješ? O Labudee !”
Zaurla Blagota što ga grlo nosi, ovaj put.
“Moliiiiim! Odaziva se Labud, sad i on začuđen.
“Aoooh! Lele mene, crnome u goru kukavcu! On mi je na to Cetinje, za-
boravio pričat, kam da mi je u dom - ka` mi je”! Zakuka Blagota.
79
 Ni Pavle ni ja nijesmo, što ti kolega rekoh, mogli otkriti vrijeme dolaska
gđ-ce “Molim” u naš jezik niti njeno originalno i primarno stanište, kao ni što ju
je naćeralo da se u naš jezik skrasi i više nego udobno smjesti, da ne rečem-za-
bani. Znam jedino da smo je i Pavliček i ja poslije ove istinite pričice izbjegavali
kad gođ smo to mogli. Jedino smo je izgovarali u situacijama kada je bilo rizično
da njenom eskivažom ispadnemo glupi i patetično smiješni. I đjecu smo svoju u
takvom duhu učili i vaspitavali. Znali smo im reći:
”Sine, ne kaže se, A, nego, ŠTO?”
Oni su ipak, inklinirali više ka varijanti “Labudove distnkcije”. Ne mari.
Šalim se, naravno……
Da budem iskren, nijesu ovi američki ljekovi toliko ni loši. Ti se jos smješ-
kaš a vidim da ti se spava. Čudno!
Ajd`, prijatno!
Laku noć!

80
 S A N JE L A Ž A A B O G JE I S T I N A
(priča broj 10)

“SNOM JE ČOVJEK USPAVAN TEŠKIJEM

U KOM VIDI STRAŠNA PRIVIĐENJA
I JEDVA SE OPREDIJELIT MOŽE
DA MU BIĆE U NJIMA NE SPADA ”.
Ipak je ovo ludnica, kolega, pa ti pričaj što ti je volja. Ne može normalan
čovjek sanjati to što ja snijevam u potonje vrijeme. Takve snove mogu imati
samo umnobolnici i izgleda da ovo što ja radim nije nikakav blef. Potajno se na-
dam da je to posljedica ”privilegije” što sam konzument ovih: ”MEMAMNITA
i VIMPAT-a” - duševnih spasilaca. Ovo moje hrvanje s jezicima i filologijom je
mukotrpan posao i za normalnog čovjeka a kamoli za mene (da ti dam malko
materijala za zabavu, a?). Ipak se ponekad uplašim da me ova advokatura ne
košta kao “Svetog Petra kajgana”- koliko je paranoja uzela maha, pa onako ma-
ligna i nemoćna traži zbijeg u filologiji, nadajući se da će u njoj pronaći neki alibi
i plauzibilno opravdanje za svoju patetičnu nakanu. A filologija, sirota, pati po
modelu onog Vladičinog stiha:
”Sto ljudi rade, vrijeme trpi”.
A, jedanput joj, kad smo pili kafu u jednom pariškom kafiću na brijeg
Sorbonne, rekoh, onako kroz šalu:
“Uskoči i ti u politiku, ka`da nećeš, a?”
A ona se nasmiješi pa mi reče:
” Zar nije i tvoj Vladika rekao: Što ljudi rade, vrijeme trpi! Pa kako onda
i ja da ne podlegnem tim istim, neukim ljudima. Ipak se nemoj plašiti. Mene io-
nako niko ne cijeni. Posebno ne, uvažena Gospoda Akademici. Ja sam, nažalost,
jedino teška za studirati.
A htio sam da joj kažem da ne brine jer i Sveto pismo (Jevanđelje po Jo-
vanu) reče da:
“U početku bi riječ!”.
Da iz nje sve kreće i u nju se sve završava. Da su gospoda Akademici bez
nje nemoćni bilo šta uraditi čak i kada su u pitanju i egzaktne nauke. Sve to treba
definisati i riječima objasniti. A kako to izvesti bez nje? Može biti da ona to zna i
da se samo, po staroj navici (znajući koliko mi je “jada zadala”) poigrava samnom
i potajno uživa, svjesna da ne treba braniti nešto što je tako očigledno i jasno.
No, dosta o njoj!
Ko bi normalan, moj kolega, mogao usniti san (o kome ću ti pričati) u
kome se svešteno lice interesuje za njegov seksualni život i umaltene ga pita:

81
 ”Jebeš li ti što?”.
Ajd’ reci! Bravo! Tako je. Niko sem ludak- i to klasični. Mada, kad je moj
Vladika u pitanju, ta tema i nije baš sasvim za ignorisati. Uzgred rečeno i njemu
sam se dva ili tri puta požalio i svaki put mi je predložio da batalim “medidžine i
hećime” i da se javim Vuku Mandušiću. Reče mi da je Vuk izvida snahu “ka` od
zajebancije”.
“Moš` je viđet kako trči po selu ka leperica”.
Anđelija, čini mi se da reče da se zvala. Posavjetova me bracki:
”Samo mu se ti javi. Reci mu, komotno, da te ja šiljem i viđećeš. Poslije
Vukove terapije, uteće vrag iz tebe glavom bez obzira a ti ćeš se okopirkat i bit
zdrav ka` puce i drijen !”
Tako mi je nešto rekao. Ne sjećam se baš najbolje, a ne bih volio lagat
takvoga Crnogorca ka` to tebe.
Ponekad bih rekao da je sav ovaj košmar sa mojim snovima, nasljedan. I
moj otac se žalio na noćne more, ali ih je on pripisivao vješticama, koje je radije
zvao:
“Rogošama te orla pod oblakom pogledom ustrijelit mogu !”
Najviše mu je jada zadavala, žalio se, Rumica Velišina. Pričaše kako ga je
često gušila u snovima i bi ga načisto udavila i u maniti vjetar prizamila da se nije
dośetio da je jedno jutro i to u “devet zora”, kad je kao obično prije svanuća išla
na rabotu, presretne i s prozora, prijekornim tonom pozdravi:
”DOBRO JUTRO RUMICA ! JESI LI SE NASPALA?”Samo je, reče,
pognula glavu i šmugnula u onu karamračinu, a da joj nije bastalo ni pogledati ga
akamoli mu odgovoriti na pitanje. Nikad mu se više nije u san pojavila.
On govoraše : ”potader dodila”. Imao je on još teških horor snova, ali je
njih pripisivao mjesečevim mijenama, prema crkvenom kalendaru kojeg je češće
konsultovao i kojeg je radije zvao mjesecoslov. Iako mu Grci nijesu bili mrski,
više je, govoraše, volio svoje Slovene i svoj jezik. Mrzio je avgust mjesec. Tada je
imao najteže snove. Govorio je da se nije ni čuditi jer Sveti Ilija Gromovnik pravi
takvu premetačinu na nebu da sve na zemlji uzavri i pomahnita, pa se čak i zmije
penju na drevad. Kad se one, poslovično ledene, pomame od vrućine, kako onda
da i crno čeljade ne poaveta i udari u maniti lik od mučnih snova, pitao se. Ko
zna? Nije mu mnogo pomagalo ni to što se, govoraše:
“Svakoga Veljega Petka okuplje, pa tader pođe da se brivlje i šiša, kako ga
glava ne bi za godinu dana nikad zaboljela”. Ipak je patio od migrene, veoma
često..
Ja ne pamtim da je taj Crnogorac ikad, pročačkao uho, a da nije rekao:
” Śutra će kiša!”
I često bi i pogodio. Doduše to i nije neki podvig kad je Cetinje u pitanju,
niti bi mu se radi toga mogao pripisati talenat proroka. Kad god bi ga zasvrbio
82
lijevi dlan, on se nadao nekom sretnom događaju, novcu ili nekoj drugoj dobiti.
Desni je bio znak gubitka ili malera. Ponekad bi i sarkazam znao biti “stanar” u
njegovom vokabularu. Śecam se da je, uvijek kad bi ga neko upitao za mene, đe
sam, govorio:
“Poša` je na zaradu!”
Oni moji prijatelji koji su bili familijarni sa njegovim humorom i sarkaz-
mom, znali su da “zarada” znaci piće i da me mogu naći u Gradskoj kafani ili u
“Turskom groblju”.
“Tursko groblje” je bio jedan restoran u centru grada koji je imao stolice
sa naslonima dosta sličnim nadgrobnim monumentima u Turaka. Taj se naziv
bio odomaćio na Cetinju i ničeg posprdnog nije bilo u njemu. Naprotiv, zvučao
je simpatično. Kasnije je sufiks groblje isčezao pa su ga zvali samo Tursko.
Volio je da se šali i sa jednim našim komšijom kojeg je zvao:
“Jedanpanijedan!” (ovo je jedna stara divna crnogorska sintagma, koja se
piše u jednoj riječi jer ima sve osobine imenice. I jeste imenica!).
Govorio kako bi taj naš susjed bio gazda čovjek da nema milicije. Šalio se
s njim, naravno.
A u mojoj kući si mogao čuti i dijalekte Crnogorskog jezika. Śećam se kako
je moja majka govorila i to veoma često:
“Ti, vestenu, bio pazit, suretu švagnuti !”
Moj otac bi se radije, kad se o meni radilo, veoma često znao razljućeno
začuditi i glasno uzviknuti :
“I ja mnim voistinu! Viđu ja lijepo koja je ura. Zlo govedo dovijeka june !”
Ja se nikad nijesam mogao, a ne mogu ni dan danas, kolega, opredijeliti
kojoj varijanti da se priklonim.
“Vestenu”- koja etimoloski pripada Rijeckoj i Crmnickoj nahiji ili “Voisti-
nu”- čiji korijeni leže u Katunskoj i Lješanskoj nahiji. Tako sam da ne bih ukazao
preferencu prema bilo kome od njih dvoje, odlučio ignorisati oba ta priloga i
tako u neku ruku i osiromašio svog maternjeg jezika vokabular. A, to je ipak šteta
po crnogorsku kulturu i to na mnogo višem niveau-u.
A u našoj kući nije falilo ni Bošnjačkog jezika nego se ni po tome nijesmo
mogli zastiđeti ni pred kime. Tata je češće znao pitati moju suprugu:
“A đe ti je musafir?”
Istini za volju ja sam u to vrijeme, zahvaljujuci Iliji, Miju i kolegi Profesoru
i bio neko koga bi se moglo nazvati gostom.
Sad kad nešto bojle razmislim rijetko da si mogao naići da na tako malom
prostoru četiri jezika bitišu u jednoj tako perfektnoj sinergiji. U tih šesdesetak
kvadratnih metara su složno, k`o braća od istog oca i majke, živjeli, što ti rekoh,
četiri jezika ne dodirnuvši jedan drugog u prolazu, sve iz straha da povredu koji
kome ne nanese. Neki put bi se znali i po tisuću puta dnevno stučiti u mimogred
83
pa se zatim svaki od njih tiho povući u svoju lingustičku avliju većinom ijekav-
sku. I sve to bez prevodilaca. I čarsav i lancun i pirun i viljuška. Zamisli kolega!
Prosto je nevjerojatno koliko su oni respektovali jedan drugog i bezbrižno kuli-
rali. Hoću reći:
Ćakulali, ćaskali i divanili sva četiri u istom fazonu bez ikakavog problema.
Mi smo ih sve skupa porodici zvali naški. Mama mi je hiljadu puta znala reci:
“Neka ti to gluvarenje i šenlučenje po varoši! Razumiješ li ti kad ti se fino
po naški kaže ! Smiri se više, hajvanu jedan !”
Tako je to đe Bog pomaže!
No, da se mi vratimo tati, a da tu klero-nacionalisticku filologiju prepušti-
mo onima kojima je to posao...
Ko zna? Može biti da smo obadvojica genetski abnormalni i psihički de-
vijantni. Nijesam, nažalost, zapamtio đeda. E, onda bih mogao definisati svoju
lozu i biti siguran.
Za njega znaš da nije bio, a za mene se kolebaš? Opet si počeo! Ne da ti
đavo mira.
Eto, tako ti je to, moj kolega. Oni, kako ih ti nazva, lucidni momenti, koji
mi se s vremene na vrijeme pojave, više spadaju u kategoriju izuzetaka. A i sam
znaš što je izuzetka glavna svrha. Bravo! Upravo tako. Da nažalost, potvrdi pra-
vilo, moj dobri profo. Zaboravih ti reći da je treća riječ iz onoga testa onih struč-
njaka bila ”BEZUMNIK”, a sedma“BUREK”. Vidiš! Služi me još ovo kefalo,
moj naučniče, pa se ti smješkaj koliko te volja.
A i oni su mi konačno vaspostavili dijagnozu. Rekoše i napisaše ONIRI-
ZAM. Mislim da su ipak donekle u pravu. Ti si siguran? Dobro, dobro, samo
nastavi tako! Ponekad bih rekao da su upravo oni (moji snovi), kreatori ove moje
alternativne zbilje i da su baš oni glavni razlog što sam ovdje, u ovom azilu za
suludnjake i ludake. Čini mi se da nema njih, (mojih snova) da bih totalno, što
ono vele, načisto, ozdravio. Za Marka nijesam baš siguran i nadam se da njegovo
pretvaranje jeste zaista svrsishodna gluma, iako se baš ne bih mogao zakleti da
ono preskakanje sa teme na temu on uopšte registruje i da ga je imalo svjestan.
Nego dosta o tome. Da ti ispričam san, koji kao da je rađen po scenariju,
kojeg je neko drugi, meni nepoznati i nedokučivi, kao što i jeste, pisao, pa ću ti ga
i prezentirati u tom stilu, iako mu je režija za svaku osudu, pa stoga i nalikuje be-
smislici i klasičnom galimatijasu. Sad mi se čini da je on i posljedica one nedavne
posjete od Ilije, Mija i kolege Profesora, pa mi stoga i izgleda čudniji, jer su to tri
stidljiva, skromna i povučena momka, kojima se cetinjska piazza doslovce kune
i češće svoje sinove kori njima. Opet se smiješ! Dobro, dobro! Samo ti nastavi!
Može biti da je i konzekvenca povratka ovog mog, očigledno neizlečivog
onirizma, pa me nanovo strah od bljuvanja i glavobolje pomalo hvata. I samo
od toga. Hipnoze se toliko i ne plašim. Ne znam, zaista ne znam. Jedino znam i
siguran sam da Frojda neću konsultovati i Bogu se molim da je San zaista laž, a
84
On istina. Veći se dio ovog moga sna, zamisli, događa nekih dvadesetak godina
u budućnosti i po navici, svo vrijeme se obraćam tebi i kao da od tebe ištem neki
uobičajeni nijemi odgovor, pouku i objašnjenje. Evo počuj što ću ti ispričati, a
imaćes osjećaj kao da to odnekle čitam. Drugačije ne mogu, niti znam nit umi-
jem. Dakle, da počnem s pričom ili, ako hoćes, sa blesavljenjem.
Znam ja, kolega, da je sve ovo po tvom mišljenju, jalovo i prazno, snila-
babaštojojmilobilo filozofiranje, maštanje i samoobmana. Možda čak i “vađenje
mudrine iz dubine” otrcani metod. Nerijetko i “traženje `leba pre`o pogače”
zivotna strategija. Ali ja ne mogu, niti ću ikad, čak ni u snu prihvatiti SMRT kao
finalni ishod čovjekove životne putanje i njegove duhovne Odiseje.
Možda, samo i jedino svoju sopstvenu, iako se potajno nadam da smo svi
mi samo gosti ove baksuzne planete.
Ali ipak, ponekad bih rekao da si i ti u pravu kad kažes da je klasična buda-
laština i fantazija to što tvrde da se pretvaramo u neke druge dimenzije, da letimo
po Univerzumu i špartamo po nekim dalekim i nama nepoznatim galaksijama.
Znaš da mi se svidio i onaj tvoj savjet kad si mi rekao da ne treba žuriti ka
stanici sa koje ti voz nikad ne može umaći. Kad god dođeš on je naredan da te
sa jednog, od milijardu perona, provede kroz tvoj tunel, na čijem kraju ako ga
uopšte ima, kao što i sam znaš, nema one spasonosne svjetlosti. Jedino, čini mi
se da sam ti tako, ili slično tome, nešto već rekao; gusti mrak, crnilo, cul-de-sac i
beskonačnost. Vidiš! Varaš se ako misliš da i ja ne znam ponešto o tebi.
No, daj da malo odspavamo jer vidim da ti se drijema, pa ćemo śutra na-
staviti s novom pričom na istu temu.
Da “pepeljamo noge”(šta god to značilo) i lijegamo
Ajd prijatno!
Laku noc!

85
86
 ILIJA
(prča br. 11)
Objasni ti meni, moj naučniče, kako Ilija Stanković, u mom snu može biti
mrtav, kad je on svih tih dvadesetak godina, koliko pokriva radnja ovog košmar-
nog mi sna, skoro svaki dan bio samnom. Možda i više nego dok je, hipotetički
rečeno, bio živ, jer nas je često život nosio i “đavo krojio” svakojega na svoju
bandu. Nije značilo meni ništa u tom snu, što je on, vjerovatno, za svoje ukućane
bio mrtav. To je njihova stvar i ja se u to ne miješam niti imam prava. Ali meni,
niko ne može zabraniti da on za mene bude živ i prisutan gotovo svakog dana
dok ja živstvujem i bitišem, ako je ovo uopšte i život. Baš jučer sam s prozora od
sobe gledao nekog “gospara” kako bezbrižno šeta Rivom sa sinčićem i zamislih
Iliju kako je uhvatio ono dijeta za ruke i kako mlati (“vrše”) njime po onome
gospodinu. Nasmješih se u sebi, jer sam znao da je to samo Džiksijev crni humor
i nista više od toga, znajući da je on po prirodi bio protiv bilo kakvog nasilja.
Možda ga “valja” ona epizodica u kojoj je u Malenzi preklinjao Ćeku da udavi
Minja kad je kao beba zaplakao u onoj pećini, kad su bili u zbjegu pred Talijani-
ma i Četnicima. Ipak bih prije rekao da i to izmišlja, jer znam da ga je volio više
nego samog sebe.
U snu sam jasno vidio i dan kad mi je Loko, nedajbože, umro. Prvog dana
pokajanja kad se Kapela zatvorila u 5h poslije podne, njegova majka Ćetna i ja
smo śeđeli sami u kuhinji. Nijemi, skršeni od bola i tuge i jedno i drugo, svjesni
da će Ilija sjutradan u 3 sata poslije podne biti i faktički pod pločom, u grobu
pored svog oca Blaška, na konto čije se smrti, govorio je, svojevremeno najeo
sladoleda do besvijesti. Teta Ćetna je gledala neđe u prazno beznađe, bezizranog
pogleda i lica, ali su se ipak veoma lako mogli naslutiti majčinske boli i teško
ranjeno srce. Ja sam špartao pogledom po kuhinji neću li viđet nekojeg od onih
miševa što su se od Ilijinog otrova bili popravili i “došli ka bizzini”. Ni u snu
mi đavo ne davaše mira. Ne bješe nijednoga. Onda opet zavlada tuga, duboka
nijema tišina i jedno filozofsko prihvatanje smrti kao realnog izlaza i ishoda. I
Rimljani su Smrt zvali Exitus. Prisjetih tada i Vladičinih riječi: “Svak se rađa, da
jedan put umre”.
A onda mi se, nećes me vjerovat kolega, učini kao da Ilija stoji kod prozora
i da, leđima mi okrenut da ja ne bih vidio kolko ih ima, broji pare. Kao treba(eh,
što ti je pusti i ludi san!) da pozajmi Minju i meni po hiljadu dinara, jer je Marko
Releza garantovao za nas obadvojicu, inače ih nebismo očima gledali, ni jedan ni
drugi i kakvi smo, po njegovom kriterijumu, ljudi bili. Ludački snovi, ništa drugo,
moj dobri profesore. Zaista bih rekao, iako to ne mogu dokazati, da je san - brat
blizanac smrti.
U tom momentu i teta Ćeke, poče da pripovijeda. Govoraše kako je Iliju
tetka - njena sestra, pazila i gotivila kao najrođenije dijete, držala ga kao malo
vode na dlanu, kad je bio kod nje na selu u posjeti. Svega mu je, reče, davala,
87
pa poče nabrajati: “Kajmaka i pavlake, skorupa i sira mladoga, pršute, košeta,
varenike, mlijeka kiśelog, medovine i meda”. Ilija, pošto izbroji novac, okrenu
se i reče:
”Jes, jes. Mene je davala? Kako da nije! Slomila se da me ugosti. Toliko
je bila punoručna, da me stid bilo. Zalogaje je od svojih usti odvajala, naprosto
gladovala, samo da mene bolje nahrani. A kad je, ta pregladnjela sirotica umrla,
ŠEGALI SMO JE, DA JE UBAČIMO U ŠKRINJU pa možeš zamislit, kolko je
meni davala! ”
Osjetih neki unutarnji osmjeh u duši koji se ne mogaše primijetiti golim
okom. I bi mi milo, jer kao što ti rekoh, ja ni u snu nisam priznavao njegovu smrt.
U tom momentu neko zakuca na vrata od kuhinje, prekide mi snove i maštanje
i ja, pošto je Ćetna bila nijema od tuge, rekoh: ”Slobodno!” Uđe jedan Džiksijev
i moj dobar drug. Neću ti kolega namjerno reći njegovo pravo ime, nego ću ga
izmisliti i nazvati ga Đuro, jer bijaše, tamo on “p`jan ko metla”, -siromah. Poljubi
Ćeku, izjavi joj saučešće i reče da je tek sad čuo za ovu tragičnu vijest i odmah
dotrčao. Poljubi se i samnom, ali meni ne izjavi saučešće, a mogao je komotno.
Ne śede, nego osta na nogama gledajući netremice u tetu Ćetnu. Poče da je, ona-
ko pijan, doziva. Ona je, sirota i dalje gledala negdje u prazninu i po svemu sudeći
se mogaše reći, da je bila sasvim van sebe, ili na nekom drugom mjestu, zaronila
možda u prošlost i u još još neke druge porodične tuge i tragedije. A može biti
da joj je i ova posjeta bila mučna, jer je znala da smo Ilija i ja često izbjegavali da
se družimo sa ljudima koji vole popiti. (opet se smješkaš!) A on, zove li je, zove.
”Ćeke, Ćeke, poznaješ li me?”
Jedno pet-šet puta sve pitajući poznaje li ga, gledajući žalostivo u mene i
kao da mi pogledom govori da je ona od tuge totalno odsutna. To on na kraju
pijanim glasom i izusti:
”Gre`ote, ona se potpuno izgubila, sirota! Ćeke, Ćeke, poznaješ li me?”-
opet će on.
Teta Ćetna konačno progovori, valjda joj je bio dosadio, što li:
“Poznajem, Đuro, poznajem. Kako da te ne poznajem. Nijesi nikad Iliji
platio one dvije “Obodove” ledare!-reče mu, prijekornim tonom!
Bi mi, kolega drago što je to rekla. Ne toliko zbog poruke, koliko zbog
moje tvrdnje da su starije Crnogorke, nažalost, već odavno navikle na tragedije
pa ne gube duh i prisebnost ni u najtežim situacijama. Njima su, porodične tra-
gedije bile “vade mecum” i vječite životne saputnice pa im se dešavalo da i po
pedeset godina ne skidaju crnu korotnu robu sa sebe. Njima su “treca jutra” bili
jedini praznici i socijalni dogadjaji. Tada bi pomalo naricale, plakale, ponekad se
i našalile, malko proćaskale, onako slobodne bez prisustva “horijata” kako su od
miloste zvali muževe. To im je bilo, što se ono veli i kino i pozorište i sav njihov
društveni život. Za toliko su, govorahu, znale da su žive. Bože kako sam ih i žalio
i volio u isto vrijeme.

88
 Jer, nije se Ćetni u tom trenutku mislilo o ledarama i ostalim ovozemalj-
skim tricama i kučinama, nego je samo pokazala i u tuzi prisebnost. Samo je to
rekla da mu skrene pažnju da je nepristojno i nedostojanstveno doći pijan na
saučešće. Zaboravih ti reći, moj nestašni kolega, da meni nijesu mrske ni ove
današnje topless-Crnogorke, nego mi je veoma drago “bacit oko” na njih i volim
što nijesu mimo naroda. A i Vladika je, śećaš li se, rekao da je:
“I sa samrtnoga odra, čovjeku je milo pogledat lijepu ženu !”
Teta Ćetna, što ti rekoh, zaista nije voljela da se Ilija i ja družimo sa oso-
bama koje su sklone piću i opijanju. Ono, istini za volju i nas dvojica smo to
izbjegavali koliko i kad god je bilo moguće. Dosta puta smo znali reći:
”Uh! Bjež`mo, eno ga, Onaj!”
Smij se ti, profesore, smij! Jesam li te ja prizvao da se sprdaš ili solidarišeš
samnom? Nemoj da se ljutimo i svađamo. Rekao sam ti da i kada znaš da nešto
nije tačno, da odglumiš kao da jeste. Pokažeš neku lažnu simpatetiku, samo toli-
ko da bi bili u harmoniji makar i retoričkoj. Tako mi ne pomažeš, pa rizikuješ da
sasvim nestaneš iz moje mašte, a mene onda primoraš da ozdravim i vratim se u
ovu odvratnu balkansku žabokrečinu, ovaj glib i osrednjost duha. U ovu nazovi
zemlju. Nemoj da se svađamo, molim te! Učinićeš da opet dolazi onaj bolničar
koji sve prenosi doktorima. Ne krivim ga. Sasvim je u pravu, jer ga ignorišem
kao da je on, siromah, kriv za moju pometnju i boravak u ovoj ludoj kući. Zato,
pamet u glavu, ako ti je stalo do druženja i ako želiš da si još prisutan i da uživaš u
ovom šarenolikom saraju moje mašte i fantazije. Da me, bratski, ruku pod ruku,
pratiš kroz ovo moje mentalno putešestvije.
Eto, kao što vidiš i čuješ, moj, često nestašni kolega i juče i danas, ja sa
Ilijom. A možda ću i śutra. Ko zna? Pa ti sad viđi prestaje li nečija misija i pri-
sutnost na ovom svijetu, činom što ga SMRT zovu. Ako i prestaje, onda je to
za ljude koji su za života, između ostalog, gajili i Crni humor kao moj Džiksi,
vrhunska nepravda i klasična ironija sudbine.
A sjećam se posebno jedne epizode iz veoma bogate riznice njegovog
galgenhumor-a. Pitam ti ja njega jednom prilikom, kakav mu je sexualni život, a
on mi reče:
”Nikakav! Ali, iduće neđelje mi dolaze dvije sestre od tetke iz Zagreba.
Neće se niko na njih penjat, niti će im se iko, osim mene i tebe, smjet primać”.
Protrljah dlanove, zagrlih ga, iako sam śutradan morao ići za Beograd i
isto tako puozdano znao da on, u stvari, nema sestara od tetke, posebno ne u
Zagrebu. Mjesec dana nakon toga, više nego gospodskog razgovora, dođe i on
u Beograd. Ostao je dva-tri mjeseca, čini mi se. I kad su mu pri kraju njegovog
boravka u Metropoli uručili Diplomu za novinara (nije mu preteško pala, niti ga
preskupo koštala, inače mu je to bila, čini mi se 14. ta diploma) ne znam kako mi
baš tada pade na um da ga upitam:
”Dolaziše li ti one dvije sestre iz Zagreba?”
89
 On odmahnu rukom pa mi reče:
”Bile su prije jedno petnaest dana pa sam poslao Ćeki depešu i reka` joj:
Eto ih sad tebe !”
Da ironije bude veća, on je od sveg našeg društva najviše bio privržen
porodici i rođacima. Tako da, ko ga ne zna, bi mu mogao zamjeriti na nekom
blažem i latentnom, imaginarnom, ajnštajnskom incestu. Pomagao je svakog od
njih a naročito braću, kojima, reče jednom prilikom, da:
”Jedino đecu nije pravio”.
I reci mi sad, kolega, je li pravedno da on čak i u mome snu bude mrtav?
Bravo! Tako je! Naravno da nije. Vidiš da možeš kad hoćeš. A, ne se ponašaš kao
da si u zavjeri i dosluhu sa ovim Američkim ljekovima i crnogorskim doktorima,
koji vjeruju da mogu izliječiti nesto što ne postoji. Samo se ti smješkaj!
Moram, ako se śetim, ispričat mu ovaj san. Vjerovatno neću biti u stanju da
mu ga tako podrobno i u detalje ispripovijedam kao ovo tebi. Nema veze. Mene
samo interesuje da čujem njegov komentar.
A jedne smo godine, śećam se, išli zajedno na Ljetnu Pozornicu na Cetinju
da gledamo i slušamo jednog našeg druga kako pjeva u horu. Bio je to zaista di-
van doživljaj. Praznik i za uši i za oči. Ženski dio hora je bio u bijelim toaletama,
a muškarci su imali crne smokinge, bijele košulje sa crnim leptir mašnama, bijele
čarape i crne cipele. Njega su, baksuznoga roba, bile dopale neke pantalone, koje
su mu za dobru romaču bile kratke, pa su ispod njih, da oči ispadnu, bliještale
one bijele čarape. Ilija i ja smo to odmah primijetili i Loko, pošto me munu lak-
tom u slabinu, upita:
”Zaboga, je li ono Lirski Bariton krenuo neđe da PRAŠI, pa svrnuo, ona-
ko nausput, da otrese dvije-tri operske arije?”
“Evo, ne mogu znat. Bih reka` da jeste”!
A, taj naš drug je, između ostalih zanimanja, zaista bio i Lirski Bariton, šta
god to značilo. Śećam se da sam se tada požalio Iliji kako nemam niti snage niti
talenta da napišem jednu kratku priču čiji bi naslov bio:
”Prašek i Opera”.
Ilija me tješio da nemam zbog čega žaliti, pošto bi se tu i Čehov i Mau-
passant, zajedno, zapleli “ka pilad u kučine”. Tema je doduše zaista izazovna i
truda vrijedna i što je najvažnije bila bi upriličena miljeu i samim tim doprinijela
imidžu crnogorske kulturne scene u svijetu. Reče još i da poduhvat i izazov takve
prirode zahtijevaju poznavanje i muzike i agrikulture podjednako i da sumnja da
sam ja “potkovan” iz tih oblasti.
Hm! Tebi se izgleda prispavalo. Pa dobro.
“U `aljine, junački sine “- govorahu naši stari.
Ajd, prijatno!
Laku noć!
90
 VLADIKA
(priča br. 12)
Ne dam ja njega. Ma ni Vladiku. Kad smo već kod Vladike Rada, pita ti on
mene, u jednom od bezbroj predragih i premilih njegovih gostovanja u mojim
snovima:
”Bačaš li ti što pod sobom. ?”
Ja rekoh:
”Niđe ništa, svetođavolje!”
A on me začuđeno i sumnjičavo pogleda, pa onda, lijevo-desno zanijeka
glavom, nasmiješi se te mu zablista ona grivnja bisera u ustima, neka nevjerica
kao da odgurnu onu mudrost iz njegovih krupnih crnih očiju u kojima mi se
učini da ugledah jedan malešni, bih radije rekao mikro kosmos duboke filozofije
i samo njemu svojstvene poezije, pa mi reče:
”NE VJERUJEM TE !”
Imao sam osjećaj da bi me rado štipnuo za obraz, da su mu dostojanstvo i
vokacija to dopuštali. Upitao je namjerno,
”cum grano salis” verzijom, za moj sexualni život. Čini mi se da sam mu
tada pročitao u očima da bi me radije upitao : “Jebeš li ti što ?”
Ali kao što ti rekohdostojanstvurangu i vokaciji mu to nije priličilo. Takav
sam utisak stekao i čini mi se da sam tako to i čuo, pa mi i sad ponekad odzva-
nja u ušima! Onako, usred razgovora me je to upitao, mada se iz pogleda moglo
zaklljučiti da je već od nekog načuo za moj philanderizam. Vjerovatno da bi
prekinuo moju, njemu dosadnu tiradu, upitao me nešto ovozemaljsko. Valjda mu
bijahu dosadile gluposti, blebetanje i “kontemplacije”.
Onda mu, da bih skrenuo pažnju i promijenio temu, pustih jedan tonski
zapis Žarkovog kazivanja “Luče”. On je pažljivo slušao, diveći se, koliko je po-
šten, blagorodan i skroman, više Žarku nego sebi samom, pa mi reče:
”Ni izdaleka mi, ovo moje sočinjenije nije ovako izgledalo niti zvučalo.
Ne mogu vjerovat da neko može ovakvijem glasom i na ovakvi način govorit i
uživati u ove moje stihove. Ne bi mi ni u san nampalo, da bi ovo što sam ispje-
va ovako uhu čovjekovom moglo goditi i prsi mu uživanjem nabrecati. Ovo je
umaltene pravi rasadnik duhovnog blaženstva naslada duševna istinska, da mi je
na momente ža`što ovo nije neko drugi ispjeva` pa da se ka` čovjek nauživam i
razgalim ”.
Rekoh mu da bi to vjerovatno mogli ispjevati Shakespeare, Milton, Dante
ili Tasso, ali da nijesam sasvim siguran da bi bilo baš tako filozofski i poetski
jako i milozvučno. Ne prokomentarisa, samo me blagonaklono i mudro pogleda.
Upitao me je đe živi to momče i ja mu kazah u Beogradu, on reče:
”Ah, tamo je zaista od svega, dobrih majstorah. Vazda bilo i biće, ako Bog
91
da! Ne itopa mi prilika da ikad tamo pođem. Ne samo u Beograd, no ni u bratsku
Srbiju, nikad nogom ne kročih”.
Rekoh mu da je šteta jer je u Srbiji omiljen i cijenjen ništa manje nego u
Crnoj Gori.
On reče da je za njegova zemana svaki hrišćanin begenisao Crnogorce, pa
naravno i naša rođena braća Srbi. Ne znam, reče, kako je danas.
Namjerno nijesam htio da mu kažem da je bolje što nije otišao tamo, jer
mu se moglo desiti da neslavno obrši, pošto je tako skončao i onaj kome je
Gorski Vijenc posvetio otkinuše mu glavu, napuniše slamom i poslaše Sultanu u
Stambol na poklon. No, rekoh, pušti, to su njihove dinastijske rabote. Bijah nau-
mio da mu kažem da nema nama moj Gospodaru mjesta nit uloge u tom filmu,
nako ako bi ni itopalo što od šponde sasvim sporadično. I što bi, ako ćemo fer i
pošteno pricati i bilo sasvim normalno u jednoj takvoj konstelaciji.
Da “U ćitapu ne piše jednako, za dva brata jednoimenjaka”, te da nam je
pametnije da śedimo tu đe smo se našli, svoja posla gledamo i svoju brigu briži-
mo. I pametno što mu nijesam rekao nešto, što On zna mnogo bolje od mene i
čega je sve vrijeme itekako bio svjestan. Zatim me je upitao da li je poznat ovaj
đetić, što ovako iskreno i iz dubine duše govori te njegove stihove. Rekoh mu:
”On ti je, moj Gospodaru, pri samome vrhu slave u ovoj našoj otadžbini,
koju si, svojim “pupoljkom i laticama” opjevao i za kojom si venuo. Śećaš li se
Gospodaru stihova upitah ga:
BILO, BELO, BJELO I BIJELO
LIPO, LEPO, LJEPO I LIJEPO
LATICE SU ISTOGA CVIJETA
U PUPOLJ SU JEDAN ODNJIHANI.
Drago mu bijaše što sam znao te, skoro od svakog zaboravljene njegove
stihove a koji najbolje govore o njegovom pogledu na balkansku zbilju. Ne bijaše
mu, ipak, ta Žarkova slava draga, nego mi naredi da mu kažem da se pripazi. Jer,
naglasi:
”I sam sam se više puta opekao i na svojoj koži otrpio da što je čeljade
VIŠE SLAVNO, to je i SREĆI VIŠI NEPRIJATELJ. Obavezno mu to reci, jesi
li čuo !”
Ja mu onda rekoh da je njegova slava drugačije prirode, pa navedoh:
“KO VJEČITO HOĆE DA ŽIVUJE
MUČENIK JE OVOGA SVIJETA !”
Ne bi mu drago što sam ga prekinuo, ali hoćah reći ni previše mrsko što
navedoh njegove životne sudbe stihove, kojima sam pokušao poduprijeti ideju
vodilju njegovih savjeta.
Zatim nastavi:
“Takve ljude, ka`po pravilu, ’NENADNA’ vreba i počesto ugrabi. I najvi-
92
šeg Uma čovjek, može lasno pogriješiti!”
Tako mi je nešto, u tom smislu rekao ili naredio, čini mi se. Onda mi na-
redi da pustim još jedanput Žarkovo kazivanje njegovih besmrtnih stihova i da
umuknem. Uživali smo, ne gledajući jedan drugog
“Nas trojica nasamo” kako u vrhunskoj poeziji i filozofiji tako i u njenoj
izvedbi.
Kad se završi Žarkov izvanredni performans, nastavih, po običaju, sa svo-
jim intelektualnim ekskurzijama i nesuvislim besjedama. Pričao sam mu o Pra-
čestici, o Velikom Prasku, Paralelopipedu i još nekim izvorima života iz kojih
sam čuo da je svijet nastao. Rekoh mu ipak, da mi je samo radi njega žao što sam
možda ateista i agnostik, jer je on Božji izaslaniik “tombe’ du ciel”. On me tješio
time što Teologija ne gubi ništa, ama baš ništa, što sam ja, reče, NEVJERNIK,
NEZNABOŽAC i JERETIK. Naglasi još i da bez budala tupoga pogleda, ne
bi mogli ni svijetli umovi blistati. Ne znam na koga je mislio. Ti znaš? Na koga?
Nećeš da rečeš! Dobro, dobro! Samo ti nastavi! Bojim da se ne posvađamo. I to
ovaj put malo ozbiljnije. Jes‚ čuo?....
Htio sam da ga pitam kako to da i on pominje neku “Tajnu ruku” i kako
se čak osmjelio da joj ”smjeloga slučaja” porijeklo odredi. Ako već postoji Bog,
nema Tajne ruke, niti Slučaja. Bog, valjda sve vidi, režira i kreira. Ali tu njegovu
ezoteriju, ni u snu toga sna se nijesam usudio pomenuti, jer bih time doveo u
sumnju i njegov teološki “credo” i pogled na poredak i božansko ustrojstvo na
ovom dunjaluku, a što je još gore, mogao bi iz ljutnje ili prezira (prije će biti ovog
drugog) napustiti moj san i lišiti me, ne daj Boze, svog neprocjenivog prisustva.
Možda, što bi bilo najgore od svega i da mi zabrani da ga ubuduće snijevam.
Vjeruješ li, kolega, da bih više volio da me uzme k sebi, nego da mi naredi
da ga ne smijem više sanjati niti pak o njemu razmišljati.
Zato se nisam ni usudio da ga upitam, da li je tačno da je Šćepan Mali, za
svo vrijeme dok je vladao Crnom Gorom, pojeo c. c. a 3 tone i 822 kila dobra
mesa. I je li ikad, od kad je prase rep iskrivilo, od kad su vranu pera pocrnjela i
“otkad tisa i vijek nikoše”, ukoliko se krsti i klanja, bilo jevtinijega Cara od njega?
Je li istina da su mu Crnogorci nudili i donosili flaute iz svojih domova na po-
klon, a da on, koliko je bio skroman, nije htio ni da čuje sem za diple? Doduše,
uvijek su mu svirale dvoje dipala(h), pa mu zbog toga neki istoričari češće i priši-
vaju epitet megalomana. A trebao sam ga bar to pitati. Ne usdih se ni upitati ga
da li je na Šćepana mislio kad je ispjevao:
“CARSKA RIJEČ, AMANET NAJVIŠI,
DRAGOCJENOST NAJVIŠA NA ZEMLJI,
R`JEČ JE CARSKA. CARSTVA RELIGIJA!”....
Vidiš, kolega, da onaj Mićun nije uopšte naivan iako oni trojica ponekad za
njega, kroz salu naravno, kažu da je prepredeno spadalo, njutro-filozof i “Čeklić
kopiljan”.
93
 Da ga je kojim slučajem Andrić poznavao on bi ga svojim otmenim jezi-
kom i još otmenijem perom radije nazvao “viveur”om. I kao po običaju “pogo-
dio u sridu”.
Kad neko jednom, kroz piće naravno, izrecitova te stihove u kafani, on
reče, doduše bijaše dobro popio, da ih je Vladika posvetio Titu i njegovim, pa
naglasi, poltrončinama po Crnoj Gori i diljem Jugoslavije. Pomenu Titograd,
Titovo Užice, Titovo Velenje, Titov Veles i Titovu Korjenicu, a onda se obruši
na trgove i glavne ulice gradova u Jugoslaviji. Svi su nosili Titovo ime. Poče da
računa koja se sila para trošila za one Sletove i koliko se puteva za taj novac mo-
glo uraditi. Bijaše uzeo i da računa koliko je goriva potrošeno na onoliko Štafeta i
na sva ona “Potemkinova sela”(sic). Reče kako je privođen u Miliciju jer je pjevao
“iz svega mozga”:
”Druže, Tito u čast tvoju
‘’OBIČAJ JE SVAGDA CRNOGORSKI
NIT SE HVALIT, NIT KLONUTI DUHOM
U MUKAMA NAJVEĆIM PJEVATI
SMRTNE RANE, PRENOSIT BEZ SUZE”....
Ipak sam mu rekao da naše suze nemaju roditelja i da nemamo ni brata u
svijetu da nas požali, akamoli da nam pomogne. Jer se jednom, zajedno s Rusi-
ma, radi bratske solidarnosti poklasmo s Turcima:
“PA SE RUSI S NJIMA UMIRIŠE
NAS ZLOSRTENE SAME OSTAVIŠE
RAZLJUĆENOJ SILI PERSIJANSKOJ”.
Bi mu drago što to napomenuh, pa me još i ispravi i reče da nije jednom,
nego da je dva puta bilo tako.
“Uh tačno, Gospodaru! Carev Laz i Martinići Krusi!” - rekoh mu, gledaju-
ći ponosno u njega kao što učenik koji je savladao gradivo gleda u svog nastav-
nika istorije. Bijah naumio i da ga pitam zašto Stambol naziva čas “krvožednim
ocem kuge” a čas “banjom slatkom ljudskoga života đe se Vile u šerbet kupaju”.
Onda se priśetih da je sve to u kontekstu dramske storije, vremena, istorijskih
okolnosti i radnje, kao u ostalom i cijelo njegovo sočinjenije. Ne basta mi ni pitati
ga odakle se to, po njegovom mišljenju: ”Sa svjetlošću SVEMUBIĆU, nasmija-
la zora i zašto nam Bog, konačno ne provedri iznad Gore Crne, ukloni od nje
munje i gromove i smućeni oblak gradonosni?” Ipak sam mu glasno zamjerio
što je, Crnu Goru, veoma rano ostavio u svjetskom metežu i na proizvol sudbe
neizbježne.
Siromašnu i bez nadziratelja, samo sa śećanjima na nekadašnju slavu. Śe-
ćanjima koja joj bježe hitro od pogleda, u mračne strojeve i u opširni ljetopis
vječnosti. On je za svo to vrijeme nijemo slušao moje kontemplacije, sumavao
me, što ono mi volimo reći, pa me onda pogladio po kosi i kao obično, mudro
pogledao. Onda me zagrli, blagosilja i naposljetku mi reče:
”DRUŽE ČOJSTVA I ISTINE PRAVE,
94
 I NAUKE LJUBITELJU ZDRAVE”.
Vidio sam kako se bori da ne prasne u smijeh, jer mu se to flagrantno oči-
tavalo na licu. Ali on, koliko je blagorodan i uviđavan, samo se osmjehnu.
Onda ga, u jad za mene i za pogibiju moju, da bih se nekako isolidarisao
sa njegovim sarkazmom i ironijom, upitah, da li bih mogao te stihove uklesati na
svoj grob, kao epitaf, a on mi, smješeći se reče:
”Budi siguran da sam na tebe mislio kad sam sročio te stihove. Ako ikome
to u Crnu Goru priliči, onda je to tebe mimo, Crnogorca”.
Ovaj put ne izdrža, nego prasnu u gromoglasni smijeh od koga mi se učini
da ne zadrhta samo Lovćen, nego i Orjen i Rumija ona tri Olympa crnogorska.
Potom se uozbilji, pogladi me i nanovo mi reče:
”TVOJE JE CARSTVO, BESKONAČNO!”
Naredi mi, koliko mu se sviđelo, da mu po treći put puštim Žarkovo
kazivanje njegovih filozofskih stihova i da ućutim. Slušali smo i uživali; nijemi,
obadvojica. Kad se resital završio, pozdravismo se i on odleće, vinu se u nebeske
visine prema Mauzoleju, a ja, sa Žarkovom izvedbom i kasetofonom u skutu,
ostadoh da śedim sam na onom guvnu kod Ivanovih Korita. U pola leta ka
svome nesumnjivo zasluženom “svetom grobu, besmrtnog zivota”, Vladika se
zaustavi, okrenu put mene i sa one visine mi, iskrenim glasom, reče:
”Viđ, nemoj se naijedit, svega ti. Ali ja te, obraza mi, ONO, ne vjerujem!”
Okrenu se i odleće u Besmrtnost. Bi mi, kolega, odmah lakše, jer mi to
zagolica sujetu, a to je nešto što je svakom živom stvoru, priznao to on ili ne,
veoma drago, zato što srce naslađuje, milinom ga obliva i gladi. Na samom ulazu
u svoj Mauzolej, Vladika se ponovo zaustavi, okrenu i opet doleće do na pola
puta. Neki me strah i zebnja uhvatiše, sav uzdrhtah i spolja i iznutra, okidoh se
bukvalno s nogu, pitajući samog sebe zašto se vraća. Đe li sam to pogriješio i da
ga nijesam nedajbože uvrijedio čime, jer mu viđeh ozbiljan izraz na licu. On me,
ovaj put, pogleda prijekorno, pa mi ljutito reče:
”Rećićeš svojim pajtašima da je ”BEZ PORETKA NAJDUBLJA NAU-
KA” jesi li čuo! I neka vam POLAMATURE i VLAST! Nego se, fala Bogu imate
čime, posebno autor, pokrijte ušima i ćutite. To bi vam bilo pametnije, nego što
ločete, pa onda blejite i avetate po kafanama i ti i oni!”
“A oni su se Gospodaru samo šalili i nista više!” rekoh mu, iz dubine duše
pravdajući se, istinu. A on me, ovaj put smješeći se, pogleda i reče:
”Znam ja da su se oni samo šalili, nego ti smetenjače, ne vidiš da se i ja s
tobom, kaliježnim komendijam ” zatim se okrenu i odleće u vječnost ka svome
Besmrtnome Domu. Pade mi sav teret sa srca i hoćah reći da mu ne bijaše mrska
naša drskost i da se previše ne ljuti što smo mu možda izvulgarisali stih: “VILE
ĆE SE GRABIT KROZ VJEKOVE” za nas.
Imao sam osjećaj kao da se kolebao i dvoumio da kaže: ”Ima, nažalost, u toj
polamaturi i pomalo istine. ” Ali, to je samo san, pa čeljade ne može bit sigurno.
95
 A jedan me san posebno mori, jer je najočigledniji dokaz moje duševne
pometnje, ili ako ti je draže, demencije. Ja mislim da je on i glavni razlog mog
ubjeđenja da je:
”San laž a Bog istina”.
Mićun se, međutim, govoraše, plaši:
”Da nijesu iz iste famelje!”- tako mi jednom prilikom reče.
Elem, sanjam ti ja kolega, kako sam bio na krstarenju po Skadarskom Je-
zeru sa Vladikom i sa jednim visokorangiranim katoličkim svještenikom, čijeg se,
nažalost, imena sad ne mogu sjetiti. Mart je mjesec bio i vrijeme Velikog Posta.
Tako smo, oni dvojica i moja malenkost, plovili jezerom, uživali u pitoresknim
ljepotama onog zanemarenog, neopisanog i poetski nedovoljno opjevanog,
krajolika. Perom i kičicom, nažalost jos uvijek, gotovo nedotaknutog pejzaža. Ja
sam samo slušao njhov razgovor, bio više nego oduševljen poentama njihovih
besjeda koje su me vodile u jezerca duhovnog rahatluka. Divio se i diskretno
gledao s idolatrijom u obadvojicu.
Dođe podne i vrijeme ručku. Vladika i ja smo radi Posta imali za objed
samo hleb i suve smokve. Ovaj, od nas dvojice, više nego poštovani, katolički
velikodostojnik je u svojoj korpi imao ručak sa mesom, sirom, vinom i svim
onim, za piknik priličnim potrebštinama. Otvori korpu prisjeti se i učtivo reče:
”Ekselencijo! Meni je neprijatno da jedem sir, meso i ovo ostalo, dok Vi
imate Veliki post!”
A Vladika će njemu:
”`Ajte Gospodine, (reče mu on i ime) za milost Božju, samo Vi objedujte.
Ne ustežite se. Nema potrebe da i Vi robujete tim GLUPOSTIMA, kad ja već
moram !”.
Ipak svještenik, iz poštovanja, izostavi ručak.
Sad, kad bolje razmislim, nije mi taj san toliko ni mrzak, iako mu je, istini za
volju, light-motif flagrantni index demencije i biljet u jednom smjeru za ludnicu.
Bar u njemu, Pravoslavci i Katolici uvažavaju jedni druge i obostrano esta-
blirane norme i kodekse poštuju. Za Vladiku sam i prije tog događaja iz ovog
košmarnog mi sna, bio siguran:
“NE PITA SE KO SE KAKO KRSTI” ekumenski je pjevao moj genije,
kojeg mi je GOSPOD:
“NAD MILIONIMA I DUHOM I TIJELOM UKRASIO !”
Ipak se plašim da se to dešava samo u snovima. Dajbože da griješim! Ne
znam!
Nekako su mi očni kapci otežali pa se sami od sebe sklapaju. Vidim, da i
ti drijemaš.
Ajd prijatno!
Laku noć.
96
 MIJO
(priča br. 13)
Nijesam baš siguran da bi mi Mijova smrt teško pala. A imam, možda i
razlog, ukoliko ne pretjerujem. Prije jedno mjesec dana mi je rekao da pjevam
kao jedna njegova komšinica, kad pegla ili kad vješa robu na žicu za sušenje.
Pricaše, singor Banović, (platiće mi zbog toga) kako moj otac ide s durbinom u
lov. Onda, rece, vidi zeca kroz durbin i zatim ga odmah proslijedi bizzinu. Ovaj
osmotri i zoomira dugouška, vrati tati dvogled, zaleti se i donese mu skoro polu-
živa zeca. Metka jednoga, govoraše, taj Crnogorac ne potroši!
Ma isto mislim da prećerujem. Ni on, ni Džiksi ne mogu kod mene, ni u
snovima umrijet. Jednom smo, sjećam se, Mijo i ja sjedeli ispred restorana “Sun-
ce” u Budvi, a neki avion letijaše iznad Školja. On ga ugleda pa mi reče:
”Viđ sad kad mu fali gorivo BUĆ ”!
Onda odmah udari vrhom kažiprsta o stolu. Ni dan danas ne znam ko je od
nas dvojice bio više glup i šašav. On, koji govori takve gluposti i nebuloze ili ja, koji
sam se cijelo vrijeme pitao da li će avionu zaista faliti gorivo i pratio ga pogledom sve
dok mi se, srećom, nije izgubio iz vida neđe u Petrovačke Gore. Ipak mu je Lunja,
(tako ga, kolega Profesor, zove)odredio vodu kao destinaciju pada i sunovrata, tako
da su šanse za, nedajbože, pogibiju putnika i posade neuporedivo manje.
A sjećam se i jedne epizodice kad smo se vraćali sa jednog od bezbroj
naših zimskih puteštvija po Primorju. Bilo je to oko četiri sata izjutra, ne viđaše
se prsta pred okom, napolju. ”Više no u tikvu”- rekli bi naši stari. Nije mnogo
bolja vidljivost bila ni iz “Konjića Grbonjića”, kome su samo srednja svijetla
radila. Srećom, nije bilo saobraćaja u to doba, pa smo zahvaljujući njegovoj vo-
začkoj vještini, bez problema osvajali svaku okuku, ipak, ne znajući nikad koliko
kilometara idemo na sat, jer je i komandna tabla “Konjića Grbonjića” bila u to-
talnom mraku. Da zlo bude više, bila je poledica po cesti, a noć tako hladna da si
je mogao komotno smjestiti u ”noćas- će-zec- majku-tražit”-kategoriju. Mijo je,
kao po običaju, vozio veoma brzo, bolje reći mahnito, tako da sam ja instiktivno
kočio pri ulasku i izlasku iz svake serpentine. Uprkos mraku, on je to primijetio i
upitao me kočim li i ja to. Kad mu odgovorih potvrdno, on reče:
”Dobro, da znam. Da ne kočimo obadvojica!”
Penjali smo se uz Kotorske Serpentine, put Njeguša. I ta mi lunja tada
reče, kako treba da obratim pažnju kad dođemo na 23. krivinu, jer mu svaki put
neko ogrnut u bijeli čaršav, pretrči preko džade, ispred kola.
Svud oko nas gusti crni mrak i neviđelica, jedino“Konjić” osvetljava nekih
mršavih dvadesetak metara ispred nas i svojim naprslim auspuhom para Kozmič-
ku tišinu. A ja, ko svaka budala, ipak brojim serpentine i što od pića što od njego-
vog dijaboličnog glasa, sav uzdrhtao, naježen, uplašen, bolje reći petrificiran od
straha, očekujem Vampira da pretrči preko ceste, na 23. -oj serpentini. Vampira,
97
koji se već odavno ustoličio i što ono mi volimo reći, zabanio, usred Sanscrita, pa
se ironično smješka Srbima i Bugarima koji se svojski, svaki ponaosob, otimaju
oko njegovog etimološkog habitat naturalis-a i curriculum vitae, mu.
Na Crnogorskom Jeziku se Vampir kaže Tenac tako da mi u svom poten-
čenom jeziku, imamo svoga horor-junaka i ne parničimo se nisakim.
”Silan jezik, jadi ga ne bili-takvoga ga u svijetu nema!”
A jedanput mi se taj lažov suludni požalio kako se prije pet-šest noći ispla-
kao “kao majka devet Jugovića” u hotelu na Cetinju. Ja ga pogledah začudjeno i
upitah zašto je plakao, a on reče:
”Pojma nemam. Prođe neko pored mene i pogladi me rukom po kosi!”
Nikada, što ti rekoh, neće umrijeti oni dvojica. Nikada, ili bar ne, dok sam
ja živ. A ne bi trebalo ni za druge. A jednom prilikom ta sprdnja pričaše, kako
oni đaci iz okolnih sela, koji su učili u “Njegoš” školi, nijesu htjeli za živu glavu,
s jeseni i zimi, kad bi bili kišni ili sniježni dani, da odgovaraju na pitanja prije
četvrtog, ponekad i petog časa, zavisno od godišnjeg doba. Kad sam ga upitao
za razlog, on reče:
”Dok se ne osuše i ogriju. Svaki od njih zagrli po jedan radijator, drhti,
cvokoće i čeka da se vrati u život i normalu!”
Ima, između sijaset drugih i još jedna epizoda koju ne znam da li sam u
stanju da ti baš podrobno ispričam, pa ću je malko i odužiti.
Naime, drug jedan naš zajednički došao “s broda”, željan zavičaja i pun,
što se ono veli, “ko` oko”, doživljaja. Ali nije to tema ove priče. On se između
ostalog bavio i poezijom. Onako više amaterski -doslovce iz ljubavi. I izađe ti on
jednu večer na “Korzo” i sretne tetku svoga školskog i inače jednog od najboljih
drugova. I ona se bavila poezijom i bila zaljubljenik u lijepu riječ. Odu ti oni dvo-
je u hotel “Park” na sok i kafu, kao što se to radi u svim civilizovanim sredinama
na ovom svijetu i dunjaluku, da malo pričaju o poeziji i književnosti uopšte i
ništa, ama bas ništa, drugo van toga. Zaboravih ti reći da je tetka pripadala onim,
dok je Bog nadgledao Crnu Goru, porodicama u kojima je razlika izmedju poto-
njeg đeteta i prvog unučeta bila par godina. (To su Crnogorci radili namjerno-da
Turcima sablje ne zardjaju). Za toliko je tetka i bila starija od obadva školska
druga. Nikome tu ništa nije bilo čudno sem naravno (tetka je bila zaista zgodna,
umjereno libertinske prirode i neudata, ili će, čini mi se, bit razvedena) meni,
Miju, Idžu i Profesoru. To smo kao uvijek prokomentarisali vizuelno, bez ijedne
izgovorene riječi i zaboravili, bar Ilija, kolega profesor i ja na tu zgodu, ili će se
ispostavit nezgodu. Par noći nakon toga događaja, ako je to uopšte i bio, śeđeli
smo u “Invalida” Mijo, ja i ovaj naš drug, inače Mijov rođak, čija je tetka bila na
kafi u hotelu, sa njegovim školskim i jednim od najboljih drugova. Mijo je po
običaju gledao put ulaza u kafanu, koji gleda na Corso i prema svom prozoru u
potkrovlju kuće, da se slučajno ne bi supruga mu pojavila i viđela jednog zrika-
vog tipa čiji se strabizam manifestovao u gledanju u vis. (Mijo reče da on uvijek
prvi vidi avion iznad Cetinja). On bi se znao svaku večer “naperiti kao laufer”
98
pored STOP znaka koji se nalazio naspram Mijove kuće i posmatrati šetače na
Korzo-u, iako se sticao utisak, da on gleda u nebo, ili u prozor od Mijovog stana,
koji je bio u potkrovlju kuće, nekih dvadesetak metara visoko. Mijo je, sa samo
njemu znanim razlogom, na njega bio potajno ljubomoran, jer je, budala, mislio
da se on i supruga mu (koja bi se s vremena na vrijeme pojavila na prozoru i koja
ga, uzgred rečeno, nije ni primećivala) očijukaju ”kibicuju”. Može isto tako biti
da, jednostavno, nije volio da iko sem njega uživa u pogledu i čarima prelijepe
izabranice njegova srca. Tako to biva kada se posesivno i ludački voli. A može
opet biti, što je i najviše za vjerovat, da su Ilija i naš kolega Profesor sve to izor-
kestrirali i izmislili.
Nas dvojica smo śedjeli jedan naspram drugog. Svi trojica smo pijuckali,
ćaskali i uz čašicu pića i cigar duvana, što se ono kaže, “ubijali vrijeme”. Odjed-
nom Mijo, iz čista mira, šapatom, ali ipak veoma alarmatno, upozori svog rođaka:
”BAČI CIGAR, EVO TI GA TETAK !”
Mi se okrenusmo i viđesmo druga pomorca na ulazu kako ide prema
nama, pitajući se čemu se Mijo i ja smijemo i śede pored svog školskog druga i
nesudjenog “nećaka”.
A kad je buduća supruga mu, prvi put došla na Cetinje i očarala ljepotom
gotovo svakog živog, Mijo ju je, kako to Bog zapovijeda, poveo kući da je upo-
zna sa svojom majkom a i da konačno vidi luksuz i dvore o kojima joj je Lediša
(tako ga i Ilija zove) pričao dok joj se udvarao. Kad je, sirota, viđela dvije uboge
sobice u potkrovlju, kojeg je Mijo zvao pent-housom, njegova laž joj nije uopšte
zasmetela, jer je to uvijek tako kada se voli.
Jednom smo, śećam se, išli u vrtić gdje je ona “stopanica-mu” radila, da
nam, ako je primila platu, dade koji dinar za piće. Za “upis”, voljeli smo da
kažemo. Viđelo se odmah da joj je bilo žao što je plata kasnila, pa nam reče da
dođemo par sati kasnije, jer će onda zasigurno imati. Nama je, naravno, to bilo
kasno pa je Mijo radoznalo upita:
”Da nemaju ta đeca?”
A jedne godine su on i kolega naš-profesor (kojemu se Filip, kopacka mu
se dabogda zlatila) javlja sa: ”Pronto! Linguistička džonto!”) išli u bolnicu da
posjete supruge. Ležale su na ginokološkom odjeljenju, sa intervalima, dva-tri
mjeseca na održavanju trudnoće.
”Ka’ da radjaju Tita” govoraše cetinjska piazza.
Neki pak, malko vidovitiji, govorahu kako će ta njihova đeca:
”Ka telad-čim se rode prohodati. Samo, da ih majke obližu I on, dosta
glasno upita buduću majku svoga epigona:
”Što rade te jebačice?”
“Neka Mijo, jesi li tu lud ?” prekori ga šapatom supruga.
”Što neka, da nema koja nevina tu?”
99
 Budala-ne volim ga ja. Iako zaista nije bilo nevinih, bar na tom spratu.
A jedanput pričaše (čitaj lagaše) kako je bio ovdje u Dobroti da posjeti uja-
ka. Reče kako je ujak čim ga je ugledao raširio ruke, zagrlio ga i iz svega mozga
uskliknuo:
”Došo bogme meni moj Miiiiijo”!
Onda mu je, reče, ujko zario četiri zuba u vrat i da je više od pola godine
nosio ožiljak. Pricase kako je išao u Beograd na plastičnu operaciju. Govoraše
kako je na “sto crnijeh jada” ubijedio neku medicinsku sestru što ga je previjala,
da se Cetinje ne nalazi u Rumuniji. Nosio je ožiljak na vratu, od ujaka koji je po-
stojao isto onako kao i one dvije Ilijine sestre u Zagrebu.
Ne mogu se opredijelit koji je viši, ti kolega znaš što, od njih dvojice.
Znam da riskiram da se Mijovi najbližu i najbolji drugovi mogu naći uvri-
jeđeni, neki čak i zavidni, ali ipak moram reći da je samnom bio najitimniji i da
je mene najviše cijenio od sviju njih. To kažem zato što nijednom od njih uju-
tro, kad bi se našao na kafi sa njima, nije crtao kako mu je izgledao izmet toga
jutra. Jedino je meni minuciozno i ponosno prezentirao formu i zapreminu nus
produkta svoje utrobe. Ja bih, naravno, prihvatao njegova pravila kurtoaznog
ponašanja, koja su između ostalog zahtijevala gledanje u crtež i u oči, kako mi
pažnja ne bi skrenula na nešto drugo što se oko nas dešava. Učestvovao sam u
njegovoj prezentaciji zato što je zaista bila prava pravcata privilegija družiti se sa
Ilijom i njim-bar u ono doba. Zato sam iz straha da me liši pomenute povlastice,
zdušno prihvatao njegove crteže i komentare. Tema je, po njegovom kriterijumu,
zaista bila otmena i upriličena mom afinitetu i mojem intelektualnom profilu. Sa
takvom slikom u glavi bi mi počinjao skoro svaki dan, kad bih imao sreću da ga
sretnem i popijem jutarnju kafu sa njime.
Sad, kad bolje razmislim, može se desiti da i ja, ako ikada izađem odavde,
odem sa Ilijom kad ga bude vodio u onaj restoran u Parizu. Da bar i nas dvojica
vidimo neku korist od njega. Ilija mi je to nedavno predložio i rekao da ćemo
podijeliti novac od njegovog mozga. Jedino, reče, da moramo obavezno Mićunu
kupiti neku knjigu, a ostalo na dvije polovine kao rođena braća...
I objasni ti meni, moj dragi kolega, kako da ne voliš i poštuješ takve dru-
gove koji te toliko cijene, tako stimaju, vole i osobe?
A jednom, to samo njemu kolega moze pasti na pamet, (nampalo mu,
tamo njemu, sto bi rekao Mićun “bubulje zobat”) pričaše kako on ne bi mogao
nikako biti fudbalski sudija. Pomislih da ne bi bio u stanju (kao i što ne bi) da
trčkara devedeset minuta gore-dolje po terenu ili da ne bi uzeo mito ( kao što i
ne bi?) ili bi možda umjesto žutog ili crvenog kartona išamarao, povukao za uši
igrača, opsovao mu eventualno oca ili majku, mozda ga i pljuno i tako nesto,
uvijek kad bi fudbaler napravio neki faul i jos neke budalaštine.
Htio sam i ja da ispadnem duhovit pred njim a to ti je kolega isto kao kad
bi neko izlagao svoje filozofske reminiscencije pred Njegošem ili mu pak čitao
100
svoju poeziju. I pred njim i pred Ilijom je patetično pokušavati da budeš duhovit.
Ne zbog njih, nego zbog sebe samog, iako su obadvojica pristojni slušaoci. Ipak
ga upitah za razlog i on objasni:
“Zamisli, izvodi se korner, lopta prelijeće golmana i sve igrače i dolazi
na vrh šesnaesterca, pravo prema meni na volej. Takav bih sašio gol i to u same
raslje u “devetku”, da se priča i pripovijeda. Proglasili bi ga za gol-kola. Nema
toga ko bi me mogao zaustaviti!”
Izasmijah se i odmah pomislih i ujedno požalih kako Charliju Chaplinu
nije pala na um jedna tako genijalna ideja. Vjerujem da bi je Ser Chaplin mae-
stralno obradio. Bolje nego iko drugi na svijetu. Kao, znaš ono kolega, finale
Svejtskog prvijenstva, 90-ti minut, rezultat nula-nula. Izvodi se korner lopta pre-
lijeće golmana, napad i odbranu i pravo Charliju na voley a ser Chaplin zabija
spektakularan go u samu “devetku”. Igrači outtritkeri i jedno stotinak hiljada
gledalaca trče za njim po stadionu da ga pretuku. On baca pištaljku i kartone da
bi, kao fol, lakše trčao i brže bježao, ulijeće u svlačionicu. SPAŠEN.
To je šteta što se oni dvojica nijesu poznavali. Ko zna koliko ta Lunja ima
jos scena slične tematike. Recimo onu scenu, koju sam ti već rekao, kad te neko
polu-pijanog pogladi po kosi a ti počnes da plačeš. To je čista filozofija, jer svako
poslije bilo kakvog prekomjernog uživanja ima osjećaj krivice. Nijesam za sex
baš siguran. Mora da se poneko i posloje sexa kaje. A ne bi trebalo. Ipak u Crnoj
Gori kažu: “Poslije onoga, nema kajanja!” To je zato što se neko ipak kaje. Inače
ne bi bilo te izreke. Od starina. Ti znaš sto “onoga” znači. A kolega?
Nebitno, ili što bi Dr. Filip-pravnik rekao, irelevantno je to sto je on sve to
izmislio, jer smo tu večer bili zajedno i napili se dolje neše na Primorju.
Ko zna? Možda njemu zaista i “pretrči vampir” preko džade na 23. se-
pentini! Ipak sam siguran da on sve to izmislja i pravi sprdnju od mene, Frojda
i škole njegove. Ono što je bitno je njegova poruka o posljedicama bilo kakvog
prekomjernog uživanja.
Taj njegov tretman mene i mojih intelektualnih sposobnosti se može obja-
sniti jedino sa teorijom da Ili on konfabulira ili pak misli da ja patim od al-
ko-amnezije pa da onda može svašta izmišljati i pričati mi. Obadvije opcije su
lako primenjive i imaju čvrsto tlo. Ko to zna? Važno je da je zabavno sa njim.
Može se, kolega, od njega dosta toga naučiti. I on je zasigurno jedan od onih:
“bez poretka najdublja nauka” egzemplar. Ja mu nikada, ili veoma rijetko, proti-
vurječim. Možda sam mu radi toga i drag - jer mu golicam sujetu. Sve u svemu,
kad razmislim, sad mi oni njegovi CRTEZI malko manje teže padaju. Umalo
ne rekoh lakše. Ali ipak ne toliko lako da odustanem od puta u Pariz sa Ilijom,
koji tvrdi da Miju zaista i to, reče, sto-posto, Vampir prelijeće 23. krivinu i da ga,
naravno, niko osim njega ne vidi.
Koja je to ura? Ih! Vakat je lijegat.
Ajd prijatno!
Laku noć!
101
102
 BELI
(priča br 14)
Ne dam ja, opet ti kažem, njih dvojicu. Ma ni Beloga. Bio mi je gospodin
Miković prije desetak dana u posjeti. Nije ostao dugo jer je trebao da ide u Tivat
na aerodrum, da, reče, “pokupi” Vesa Koprivicu, da ga vozi natrag, za Nikšić.
“Nijesam ti, reče, mogao donijeti piva, jer Pivara ne radi.
Htio sam da ti donesem neku čeličnu štanglu da se braniš od tih doktora
što te skoro izluđeše, ali je i Željezara pod stečajem”. Zeza kao po običaju. Śetih
se kad mi je pričao, u stvari prepričavao Vesu i meni, govor nekog Vojvodjanskog
Mađara, direktora Pogrebnog zavoda u Vrbasu, povodom Završnog godišnjeg
računa. Dosta uspješno je imitirao madjarsko-srpsku varijantu govorenja:
”Evo, po prvi put smo posle pet godina, ovog tekućeg leta Gospodnjeg,
poslovali sa pozitivnim saldom. Imali smo rekordan broj sahrana, sve zahvalju-
jući Crnogorcima.
Naročito su ove godine, Koprivice dobro ”išle”. Njima treba da budemo
neizmerno i do groba zahvalni !”
Pitao sam ga da li se śeća, a on potvrdi i reče da je tada zagrlio Vesa, kao
da se opraštao s njim. Pa onda nastavi:
”E, kad već o sahranama pričamo, bio sam prije dva dana na jedno pokaja-
nje, nekoj starijoj ženi, tetki jednoga mi druga. Naricaše je školska drugarica, pa
joj se siroti, bješe grlo osušilo od koleženja. Onda se ona dosjeti i veoma vješto
ubaci stih u tužbalicu:
“IMAL` OVĐEN KAKVOG SOKA. OJ, OJ, OJ, OJ!
BILO JUPI, BILO KOKTA? OJ, OJ, OJ, OJ!”
Dodaše joj, reče, jednu Koktu a ona nanovo propjeva, kako “slavlja sa
dubove grane” u sve šesnaest. Pričaše kako se i on isplakao prošlog mjeseca “ka
Rudišnica”. Ja ga upitah zbog čega, a on reče da su ga unaprijedili na poslu u šefa
Nabavne službe. Bijaše mi čudno da neko zbog unapredjenja na poslu plače pa
ga upitah šta je bio prije toga.
”MAGACIONER, jebo ti Bog oči”, zavika Beli. I, samo što ne zaplaka
ponovo predamnom.
A jednog Ljeta Gospodnjeg, kad smo bili pod Ostrog, slava mu i milost, da
krstimo nama drage, on Marka a ja Kaju (Katarinu) oboje Kujačići i to blizanci.
Neka mu žena reče kako je došla da se moli Svetome Vasiliji, da joj spasi kravu
koja se bila nadula od đeteline i nikako da je to prođe:
“Evo, bogomdane dvije neđelje dana, ne popušta je !”
(Nedaj Bože da je Michel za ovo znao !) Beli joj reče da bi joj bilo pamet-
nije da pita mene (bijaše me odmah predstavio kao veterinara), jer je Sveti Vasilije
zauzet ovih dana a može biti da mu to i nije referat. Ona ga onda zamoli da on
103
to uradi jer reče da joj nije prijatno da se u isti dan moli Bogu i konsultuje Vete-
rinara. On odglumi kao da razgovara samnom pa se vrati kod one sirote žene,
pokaza rukom put mene i reče:
”Doktor je rekao da joj daš da popije jednu bocu “JUPI” ja ili “Coca
Cole”. Može joj Bog dat da podrigne!”
Ona žena posla u pizdu materinu i njega i Veterinara.
A jedne godine, došao mu neki rođak iz Crne Gore u posjetu, ni manje
ni više nego pravac kod njega na stan, u Beogradu. Ne śećam se đe smo kretali
da idemo tu večer. Sad mi se čini baš u istih Kujačića. Ili će radije biti da nas je
Ljubo, kao što je često imao običaj, bio pozvao na večeru u restoranu hotela
Metropol. On je to uobičavao svaki put kad bi mu se šef kuhinje pohvalio nekim
specialnim chef-d`oeuvr-om na dnevnom menu-ju. Ja bih se uvijek unaprijed
radovao što ću uživati, ne samo u jelu i piću, nego i u tome što će mi se pružiti
šansa da gdin-u Dapčevicu “izmamim” poneku od bezbroj njegovih ljubavnih
avanturica. On je nerado ili doslovce nikada o njima pričao, ali izgleda da sam ja
bio zaista vješt, lukav i sugestivan, tako da bih uspio da skoro uvijek ugrabim po-
neko parčence bjegovog filanderizma, moju duhovnu poslasticu. Ja sam, kolega,
tu temu preferirao nad operom i baletom, muzikom u svim njenim varijantama,
slikarstvom, vajarstvom, literaturom i filozofijom a iznad svega nad sportom i
nedajbože politikom. No da ti ne duljim. Zaista se ne śećam. Jedino znam da je
Rođak više volio da ostane sam nego da ide sa nama dvojicom. Možda je, siro-
mah, mislio da će nam zasmetati, ili će biti da je bio umoran. Može biti i da se
plašio vreve, velikog grada, novog ambijenta i njemu malo poznatih i različitih
velegradskih manira i normi ponašanja, pa je radije htio biti sam. Beli ga ljutito
pogeda pa mu onda glasno i strogo zapovijedi:
”Ajd` se dovukuj ovamo! Ti da ostaneš sam? Da ti, nedajbože, TELE-
FON ZAZVONI, pa da u maniti lik udariš, da te tražim svuđ po Srbiji!”
Rođak se, znajući ga, nasmiješi i krenu sa nama. I toga se śećaše.
Onda poče da priča kako se naljutio na Jagoša Nikčevića. Bilo mi je, ne
samo veoma žao, nego i nevjerovatno, pošto sam znao prirodu njihovog drugar-
stva. Kad sam ga upitao za razlog, Beli poče sa žalopojkom:
”Ja ga, zamolio u prošli petak, da sačeka neke radnike koje sam očekivao
da dođu u 9 sati ujutro, da mi rašaluju neke zidove od garaže, jer sam morao
skoknuti do Opštine da izvadim još jednu potvrdu za gradnju. On reče da nema
problema, samo da ne zna kako će ih dočekati. Pošto viđeh da se sprda, rekoh
mu, onako kroz šalu, možda i malo sarkastično, da ih dočeka kao da su došli kod
njega kući, tu u Nikšiću ili u Pješivcima. Dvije ure je trebalo onoj službenici u
Opštini da mi izda jedan papirčić. Kad ga najzad dobih požurih kući da vidim
kako napreduju radovi. Parkirah se ispred kuće, ali ne čujem ni čekića ni lopate.
Opet su, da im oca jebem, rekoh u sebi, slagali. Ne bijaše ni Jagoša u avliji. Biće
mu, pomislih, siromahu dosadilo da čeka, pa otišao kod Sima Pejovića u kafanu.
Naću ga ja tamo da mu se izvinim. Te ja, što ću, uđi u kuću, kad, da vidiš ljepote
104
mili brate. U kuhinji za onim trpezarijskim stolom zabanio u čelo trpeze Jagoš,
a ona četiri radnika śede naspram njega. Među njima jedna pjadella puna pršute
i sira, j edna gajba piva im u dno nogu i jedan veliki bokal crnog vina, nasred
trpeze. Piju mezete i nazdravljuju jedan drugom.
”Ti si, reka da ih dočekam ka` da su mi u kuću došli”!
I jesam, našiljim mu svastiku, rekao mu upravo tako...
A onda mi, kolega, ne dade đavo mira nego ga (da se napravim važanim)
upitah za jednu njegovu komšinicu s kojom sam svojevremeno dok sam bio stu-
dent u Beogradu izašao par puta, a on reče:
“Isprva nije mogla da vjeruje kad je čula da si ti završio ovđe na ljetovanje
u ovu ludnicu. Kad se uvjerila, pala je sirota u depresiju i ne izlazi iz kuće. Povaz-
dan śedi doma u pozi one “Pletilje” Diega Velasqueza, kojoj si se divio i često
joj njome satima “glođao uši”. Samo što ona, sirota, ne plete, nego śedi i plačući,
strpljivo i brižno krpi hymen na pregorelu sijalicu !”
A jedne godine, śećam se kolega, radili smo on i ja preko Studentske za-
druge na Surčinu. Istovarali smo neke džakove kikirkija koji su čini mi se bili
teski i po pedeset kila.
Znam jedino da smo se pri povratku u Studenski Dom, jedva rukama pri-
državali za one šipke u gradskom autobusu koliko smo umorni bili. Ali, mladi i
snažni pa nismo toliko brinuli. Imali smo i doručak tamo sa radnicima kojima je
to bio stalni posao. Kad uporediš sa Studenskim domom, ti obroci su bili kao oni
što se spremaju za doček Nove godine ili Božica. Tako je to tada nama dvojici
izgledalo. Uvijek bi se šalili i pričali smiješne dogodovštine i viceve, skoro cijelo
vrijeme dok je doručak trajao. Śećam se kad je Beli pričao kako je neki ruski
automobil Volga udarila u magarca neđe u okolini Niksića i ulupila se. Jedan od
onih radnika, čini mi se da je bio odnekud iz okoline Čačka mu tada reče:
“Crnogorac, bre. Nemoj, kao, u ostalom, i svi vi, da bulazniš. Preteruješ i
pričaš gluposti. Volga udari u FAPov kamion pa ga ulupi!”
Beli se, začuđen, okrenu put mene pa potom k njemu pa reče:
“Vid` ove budale! Ne pričam ti ja, bolan, kako je Volga jaka, nego magarac,
magarčino jedna !”
Upitah ga šta još ima novo a on poče da se žali kako je prije par dana imao
poluđet jer je mislio da mu se jedan radnik objesio u krugu preduzeća. Odmah
sam, naravno, pitao za detalje i znajući ga, u sebi očekivao da će bit nešto zaista
nesvakidašnje. Reče kako mu je prije neki dan sekretarica ulećela u kancelariju i
zavapila da mu se jedan radnik objesio i da visi na jednom drvetu nekih stotinak
metara u dnu kruga preduzeća. Pa onda udari da pripovijeda.
“A taman sam im bio kupio fluorescentne narandžaste kombinezone, da
bi bili upadljivi jer šleperi dolaze svakodnevno i dogone robu, pa da se koji od
njih ne povrijedi ili nedajbože nastrada. Te ti ja istrči iz kancelarije ka` manit.
Upitah koji, a oni rekoše Šaleta. Kakvi Šaleta, zavikah, najmirniji momak najbolji
105
i nauzorniji radnik u cijelom kolektivu. I stvarno vidim Šaletu đe bliješti i visi u
samom dnu kruga na jednom drvetu. Te ti ja usklikni i svega mozga:
” Ne Šaleta ako Boga znadeš! Imaš, čovječe, đecu i ženu, jesi li poludio”!
A trčim što me noge nose i sve gledam predsobom da se đe ne spotaknem na
koju džombu po onome đavoljemu krugu. Trči, što brze mogu i viči koliko me
grlo služi. I taman da mu se primaknem i probam da skočim da ga skinem sa
vješala on zavika iza jednoga grma:
“Što je šefe akobogda? Od tebe čeljade ne može ni “na vrata izist”- ka
čojek !”
Ah, oca ti, tamo njemu, jebem očinskoga, nijesi ima đe drugo objesit kom-
binezon no na to drvo te umalo te živoga ne zalelekah, pizda li ti materina! A
platićeš mi za ovo ja ti jemac !”
Izasmijasmo se i pozdravismo, te Beli ode za Tivat, a ja, pošto pođe, sta-
doh korit samog sebe kako mi nikad nije palo na um da se zapitam, kako zaista
oni radnici u kombinezonima (a vidio sam ih na stotine) vrše veliku nuždu, ili
kako se Šaleta decentnim crnogorskim idiomom izrazi “izlaze na vrata”. A nije
ni tebi kolega. Rekao bi mi ti, znam te ja.
Neće oni nikad za mene umrijeti! Ne dam ja njih. Stavljam VETO! Hoću
li ja za njih, to ne znam, to je na njima, da odluče… I noćas me se san uželio pa
me priziva dosta brzo.
Ajd prijatno!
Laku noc!

106
 DVA DIVA I DVA BESMRTNIKA
(priča br. 15)
A moj Vladika se ( ne mogu ja bez njega dana jednog) zaista imao “rašta
i roditi”. Njegova prerana smrt nije bila išta drugo sem jedna slavna uvertira u
besmrtni život. Jedino se u pogrešno vrijeme, pogrešno mjesto i iznad svega,
primitivno govorno područje, siromah, rodio...
Śećam se jednog bezazlenog verbalnog duela izmedju Njega i Šekspira.
Nijeste se, rekoh u sebi, tiho da me ne čuju, imali đe prepirat, nego baš izabraste,
moj san! Našli ste, pomislih, crkvu u kojoj ćete se Bogu molit!
Šekspir mu kao nešto u svom maniru, insinuira razliku u obradi tema, stilu,
metodu, obimu i naravno, popularnosti i slavi u svijetu. Vladika ga samo blago
pogleda pa mu onda pomirljivo reče:
”E, moj Viljeme, moj slavni sokole! Što u Englesku što na jabanu, tvojim
jezikom govori i piše debela milijarda i dva-tri kvarta ljudi i to ka` da su od majke
nauk stekli. Ako ne i više. A, ko govori mojim jezikom? Jedna šačica od desetak i
neke jade više miliona i od toga broja više nego jedna četvrtina nepismena, a od
reštva, dostima je, upravo zbog stila i jezika i nedokučiva moja pisanija”.
“Plašim se da si u pravu !”
Reče mu Šekspir i to takvim tonom, da bi čovjek rekao da se izvinjava i da
na sebe preuzima krivicu zbog bogatstva (od otprilike šestotina hiljada riječi) En-
gleskog jezika, širine njegovog lingvističkog dijapazona i dužine radijusa. Zatim
ga potapša po ramenu, zagrli ga i onda mu nanovo reče:
”Brate moj Duhovni, kad sam ja pisao nije bilo ni sedam miliona onih koji
su pričali Engleski, možeš li vjerovati? Ja sam lično, da ti iskreno rečem, dopunio
Engleski jezik sa skoro dvije hiljade riječi koje su mi falile da se izrazim po svom
ćefu i svojoj volji. Što je poslije bilo i sam znaš. A i ti imaš podosta riječi koje bi
pomogle tvojem jeziku, ali su tvoji linguisti izgleda lijeni i da ih prebroje akamoli
da ih inkorporiraju, bar u pisani jezik. Ipak, da ti bude lakše, ako ti je uopšte teš-
ko, znaj da je bio u pravu onaj tvoj odivičić kad je rekao da smo se:
“Obadvojica iz iste kolijevke istićili !”
Samo što je tebe kapa sputavala crna, inače bi ti još više obogatio svoj
narod mišlju, temama i jezikom i to pozamašno. No i sa ovim treba da ti budu
dovijeka zahvalni. Neka te ne brine to što nemaš pravih linguista. Nijesam ih ni
ja imao u početku, pa su lagano počeli da prihvataju i tumače značenje moga tvo-
renija. Mene je prvo masa u pozorištu prihvatila, pa su se tek onda oni avizali”.
“Iz velikog grmena, mudrosti, filzofije i poezije nedostižni Tvorče, ti izla-
ziš, a ja iz sumarka jedva golim okom vidljivoga, moj vrli i mudri viteže. No
tu tvoje greške nigdje nema. Ja sam plovac bez vesalah a ti opremljen pouzda-
nim kompasom, čvrstijem kormilom, podebljim veslima, punim jedrima i svom
onom za plovidbu kroz veselo carstvo poezije, potrebitom prćijom. Ja sam sla-
mka među vihorove a ti si skoro svu kuglu zemaljsku jezikom svojim, domovi-
107
nom svojom učinio. Đe gođ pođes ka da si doma doša. Svuđ ćes nać nekoga da
divaniš s njim a mene ni do Skadra, tu na prag od kuće, puta nije bez dragomana.
Ti si okružen grofovima i lordovima a ja “jatagan-aristokratijom”.
Moji senatori na konjima, mazgama i magaradima niz ove vrleti i uz ove
uzmiduhove u skupštinu dolaze a tvoji kočijama u koje su najrasniji konji upre-
gnuti a ćeraju ih kočijaši te su ljepše no moje vojvode odjeveni !”
Šekspir samo empatično klimnu glavom i slegnu ramenima. Kao da želi reci:
“Šta da se radi?”
A ja, ja se kolega, stiskao u jednom uglu, šćućurio se k`o miš, gledam i slu-
šam ona dva duhovna Diva i Besmrtinka kako s besmtrnošću bezbrižno zbore,
takoreći ne dišem i u snu se, zamisli, plašim da se ne probudim, da mi ne odu
nekud iz njega, da me ne vrate u ovu ušljivu realnost, u ovu beživotnu baru. Da
me gurnu u ovu kolotečinu i filistrizam ovaj. Da me ne sputaju u ovu profanu
superficijelnost i istjeraju na ovu vulgarnu pozornicu. U ovu osrednjost, u ovaj
glib, besmisao i u ništavilo ovo. U, ovaj Zvjerinjak i Vašar Taštine.
Pokušavam, da bar u snu, samom sebi objasnim i pred sobom nekako
opravdam, drskost kojom se ljudi usuđuju da se pera late i u ruke ga, poslije njih
dvojice uzmu. Jer, kolega, skoro sve što ostali, bilo pisci, bilo filozofi žele po-
tomstvu za sobom ostaviti, oni su dvojica već to učinili. I to mnogo dopadljivije,
dublje i otmenije servirano.
Pozdraviše se dubokim mudrim pogledima i odletješe u Besmrtnost i Ne-
zaborav, a ja se probudih onako minoran, sa izgleda urođenim “Napoleonovim
kompleksom”. Ipak, srećan što sam imao sreću da ih makar i u snu izbliza vidim,
iako oni mene ni primijetili nijesu.
Dugo sam ja sinoć spavao, čudne i različite snove snijevao, profesore moj
dragi.
Možda ipak pretjerujem, kolega, u kuđenju ovih američkih lijekova. Imao
sam ja i prije teških, bizarnih i neobjašnjivih snova, na koje se nijesam previše
ljutio, iako su mi kadkad :
“SVOJIJEM TAMNIJEM PROLASKOM,
TRAG ŽALOSTI NA DUŠU OSTAVLJALI,
TE SAM SE TRZAO BADAVA IZ LANCA”.
A ponekad, jednostavno, vjeruješ li, da su bili tako prijatni da sam ujutru
sebi govorio da mi je :
“RADOST DUŠU NADJAČALA,
BACILA ME SANKU U NARUČJE !”
Tako je, bravo kolega! Vladika. Obadva navoda. Možda ne verbatim. Ko bi
drugi pod Kapom nebeskom sem moj besmrtni Gospodar. Vidiš da moze kad
hoćeš !
Ajd` prijatno!
Laku noć!
108
 DILEMMA
(priča br. 16)
Evo da čujem i tu šestnaestu priču i što mi je - da mi je. Ionako u pone-
deljak izlaziš, pa ako što bude trebalo, riješićemo kod tebe u sobi, na Cetinju.
Nemoj se slučajno u neđelju sa Markom prepiti, jer se može desiti da sve ovo po-
kvariš i ostaneš na još jedan tretman. Śeti se da ti je i Vladika u jednom snu rekao:
”KO POSRNE, MUDROVAT MU BRANE !”
Dobićeš uvjerenje radi koga si došao i to zasluženo, a ne kao što ti misliš.
Eto, tako ti stvari stoje, pa se ljuti koliko ti je volja. Plašim se da ti i ova šestnaesta
priča nije prepuna floksula i na samoj granici zdravog razuma. Da nema onog fi-
nalnog, veoma skromnog omaža Vladici, možda ne bi bila vrijedna ni utrošenog
mastila. Mada, da budem iskren, svaki omaž posvećen Vladici je skroman, te se
nemoj zbog toga puno śekirati. Pa, izvoli, da je nanovo čujem i to u detaljima.
Sav sam se pretvorio u uho i gorim od znatiželje.
Ajde dobro kad si već navalio!
Još uvijek se, kolega moj dragi, dvomim nije li sve u mom životu, išta dru-
go sem neka čudna, do boli prosta i jednostavna dilema, ili je to sasvim normalna
sumnjičavost koja svakog živog čovjeka u stopu prati. U dilemi sam zaista. Po-
nekad mi se učini da je i trilema, a onda opet da može biti i neka vrsta zapetljane
nedoumice, jedan čudan konglomerat i zamršeni čvor za kojeg niđe ne nalazim
mača, za razmrsiti ga. Skoro da sam siguran da je ovo potonje realno i najpriklad-
nije mom mentalnom i duhovnom sklopu i istini najbliže. Nema toga pojma, o
kome ti ja, moj kolega, imam pouzdanog pojma. Jedini sigurni pojam o kome,
profo moj, imam makar nekog pojma, je fatalna spoznaja, da niočemu blagog
nemam pojma. Znam da tebi izgleda nepojmiva ova moja i samo moja, apore-
tika ili će biti galimatijas, možda i nihilizam, ali ja blage veze nemam, kako da ti
pojasnim rečeni pojam, da niočemu, ama baš niočemu, nikakvog pojma nemam.
Tako je, u pravu si. I jeste nepojmivo…
Počevši od dileme oko pojmova Boga i Pračestice, pa do nedoumice da li
te zbog tvog ličnog uspjeha više mrze drugovi ili njihovi roditelji, sve moje slut-
nje i reminiscencije idu takvim stazama i kroz takve vode gaze, rone i plivaju. Da
ne pominjem rođake, koji nisu ništa drugo sem živi plamen koji proždire kako
neko reče i koje, za razliku od drugova, ne možeš birati. Šta reći za Domovinu?
Ponekad, poneko i za roditelje. Sve je kod mene i u meni neka neizvjestnost,
nedoumica i sumnja u istinu i vjerodostojnost, njezinu. Strah me od svega tog
hvata. I Vladika mi u jednom snu reče, da:
“U RUCI KOJA DRHTI,
KANTAR PRAVO MJERIT NE UMIJE!
Śećam se i da mi je skrenuo pažnju i naglasio:
KO RAZGAĐA U NAS NE POGAĐA!”
109
 Svaka mu je sveta. (otkrih Ameriku!) Pokušavao sam prije pet vjekova da
odgonetnem i objasnim mnoge prirodne pojave i društvene fenomene i da ti
iskreno rečem, dosta sam, vele, efikasan i plodonosan bio. Paradoksalno zvuči,
ali sam tada bio mnogo uspješniji nego danas, kada se, za moju bruku i sramotu,
sve razvilo u viši kvalitet i pošlo naprijed, što se ono veli avanzovalo, a samo ja
stagniram, ili će biti da nazadujem. Može biti da sam, pišući i objašnjavajući po-
jave na mnogo jasnijem jeziku nego ovom sada bio razumljiviji, pa stoga i bolje
prihvaćen od čitalaca. Ko zna? Ja zasigurno, kao što ti maloprije rekoh, nemam
pojma, tim prije što mi je Michel i nudio da se mijenjamo a ja, ne znam zašto, ne
prihvatih. Nepojmivo! A može biti da su se teme i pojave toliko namnožile, da
čovjek zaista ne zna na koju stranu da se okrene, kojom putanjom i kakvom dža-
dom da se zaputi. Najgore od svega je to što su mi ljudi često objašnjavali neke
pojmove a ja ipak nijesam bio u stanju da shvatim šta žele reći. To je stoga što
ja, ako mi nije jasno objašnjenje i ako ne shvatim na samom startu neki pojam,
onda nema šanse da ga moj um prihvati naknadno, bez obzira na to što to dolazi
od eminentnih i stručnih ljudi.
Sjećaš li se kolega koliko smo proučavali Nitsze-a i njegovo, da budem
malko grub, “zvonjenje” o Moralu. Kad onamo on ti kolega, umrije od sifilisa.
Mogao bih ti navesti još kijamet i kusur sličnih primjera.
Stoga, makoliko puta oni to ponavljali i pojašnjavali, ja sve to prihvatam sa
rezervom. Da li je to intelektualna prepotentnost ili nemoć, ja zaista nemam bla-
gog pojma o tome. Jedino sam siguran da i tebi teško pada ova moja apatija ovo
duhovno lutanje i kojevitezanje, ovaj intelektualni lelek, premetačina i tumaranje,
utoliko više što ni ti nijesi sposoban da mi pomogneš da odgonetnem bilo koji
pojam. Sve su to za mene rebusi, zagonetke, nedoumice, mučni intelektualni ma-
zohizmi, duhovne torture i što ono mi volimo reći “Markovi konaci”, moj dobri
i pošteni kolega profesore. A ja ti, majčin sine, zaista nemam ni snage ni skoposti
da se uhvatim u koštac sa tolikim arpeđom dilema i nepoznanica. Meni se uvijek
“još nešto iza brda valja. ” Šta, ja ti nemam blagog pojma.
Čini mi se kao da sam se ili okliznuo ili spotakao pa da padam u ništavilo i
bezdan i da se u padu samom sebi smijem zašto paničim. Čemu zebnja iz straha
kad dobro znam da upravo iz bezdna i ništavila ja i padam. Samo pretačem ne-
smisao mog bitisanja na majčici zemlji i ništa drugo.
Ja sam ti, moj učeni kolega, po tim pitanjima klasčcni primjerak nečega sto
zovu: ”Tabula rasa”. Sve ti je to :
“OKEAN BESKONAČNI A TI PLOVAC BEZ VESALAH” reče mi
Rade Tomov prije neku večer. Da ti iskreno kažem, tješi me, kao uvijek i svagda,
moj Jedini Gospodar koji mi jednom prilikom, s prijekorom, mudro reče :
” ZNAVANJE JE KOME TREBA DOBRO,
ZLO VELIKO ONOM KOM NE TREBA!”
Eto tako, moj kolega. Koliko li sam samo puta znao samom sebi reći i
upitati se :
110
 “DIVNO LI MI VRAG POLOKA SVIJEST
KUDA MI SE ĐEDE PAMET PRAZNA?”
Da mi nije Vladike, načisto bih poludio. (ti ćes jos malo počet da mokriš
pod sobom od smijeha!)
Viđe li, kolega, kako me Rade Tomov, ka` da neće, ka` da nije njegov posa`,
onako u prolazu preko ramena i nonšalantno, opet “ugna u brazdu”. Kako on
riješi ovo moje, što ti nazva blebetanje sa dva stiha i opojmime, te me muka riješi.
To samo mogu veliki umovi i Geniji, kunem ti se.
Najviša moja dilema je Ljudski život. On je, doslovce, moja “terra inco-
gnita”. A ja, kolega, po običaju, nit mape, nit kompasa. Često se pitam da li je
on išta drugo sem jedna vječita utakmica, koja počinje pucnjem iz pravog ili
startnog pištolja. Utakmica, koja nema nikakvih pauza, četvrtina ili poluvremena,
nego cijelo vrijeme traje, sve dok Sudija ne odsvira kraj. Samo što on to ne čini
pištaljkom, kao u sportu, nego ga objavi crnim posmrtnim plakatom i Crkvenim
zvonom ili zavisno od religije, nekim drugačijim mis-en-scene-om.
U međuvremenu se na tebi izmijenja cijela jedna garnitura trenera. Prvo
počinju roditelji. pa učitelji, onda nastavnici, profesori, šefovi, direktori, kaplari,
generali, doktori i Bog zna ko sve ne još, a od kojih svaki ponaosob ima svoja
pravila i kriterijume kojih se moraš striktno pridržavati cijelog života, odnosno
takmičenja.
Devijacije, eskivaže i ignorisanje njihovih kodeksa i normi ponašanja te
sljedovateljno vode u kriminal i tamnicu, a ko je srećan kao ovo ja, u ludnicu.
Tako da sam u dilemi da li je ovaj letargični život nešto što pripada meni, ili su
mu oni legitimni vlasnici. Jesam li ja išta drugo sem neki rezervni i nezapaženi
igrač, jedan epizodni takmac u ovom apsurdnom natjecanju, što ga životom zo-
vemo?
Dilema i to klasična! Ruku na srce, nijesam ja baš mnogo kolega ni poti-
šten zbog te nemoći da definišem život. Tješi me Sokrat i njegova dilema kome li
će biti bolje, njemu koji ide u smrt ili nama koji ostajemo u životu. Kad njemu tu
zapire spoznanije, šta onda ja da tamo tražim. Kojeg li ja to filozofa glumim i ima
li meni mjesta u takvoj jednoj konstelaciji. I Gospodar jednom reče da su toga u
GROBU KLJUČEVI. Ipak mislim da je bez premca najviši zločin to što su nam
filozofi i naučnici razbili iluziju o zagrobnom životu. Nije to trebalo piljkati jer ne
nanosi nikakvu štetu bilo kome nit bilo čemu. Nekako bi bilo, ako ne lakše, ono
zasigurno manje teško, umrijeti. Narocito kad ti “odlaze” najdrazi tvoji roditelji,
braća, sestre i nedajboze đeca, a ti se nadaš da ćes se sresti nanovo sa njima na
onaj svijet. Onda si nešto malo manje tužan. Trebalo je ljudima ostavit makar tu
nadu. Ovako kad si kolega spoznao da svi idemo u, što Vladika reče:
U CARSTVO GNJILOSTI, onda ti se baš i ne žuri, zar ne? (možda su
to uradili ne bi li smanjili broj samoubica. Ko zna? Ali efekat nije za ponositi se
njime. Ljudi se umaltene svaki čas i svakodnevno ubijaju. ) Dilema.

111
 U dilemi sam da pređem na nešto konkretnije, ako pak postoji išta stvarni-
je od života. Izgleda da ću tako i uraditi ovaj put, bez ikakve dileme.
Počeo je san da me obara, a vjerovatno i tebe. Daj da malo odspavamo pa
ćemo śutra nastaviti.
`Ajd prijatno!
Laku noc!

112
 PISCI
(priča br. 17)
Naime, kolega moj, ja sam još uvijek u dilemi, da li su Pisci zaista “du-
hovne prostitutke” ili su pak ogledala duše, dopadljivi i benevolentni edukatori,
koji rado i nesebično dijele svoje intelektualne reminiscencije i svoja osjećanja sa
drugim. Možda i “savoir-faire” pokazatelji, koji narodu oči otvaraju i duhovno ga
angažuju. Ipak mi se ponekad čini da su samo kompilatori tuđih misli, zapažanja
i doživljaja, pa to onda minuciozno obrade, tako da ulaze u sferu Umjetnosti.
Umjetnosti koja je u stvari neke jade doćeranija sestra blizankinja Zanata. Ja sam
i dandans u dilemi đe jedno prestaje a drugo počinje. Đe im je granica i ima li
je? Da li kad dostignu vrhunac mijenjaju svoju formu i suštinu? Hoću reći da li
vrhunski zanat kad dostigne perfekciju prelazi u umjetnost, a vrhunska umjet-
nost kad se nađe na vrhu brijega, u svom zenitu, lagano klizi nazad u zanat? I
jedno i drugo kod mene “pije vodu”. I eto ti, opet, dileme! Ili će biti trileme u
dilemi sam i oko toga. Možda bi, kao što rekoh, multiplex-dilema bila najbliži i
najprikladniji izraz?
A opet, može biti da je sve to zatrapljeno u nekom trapu nepoznate loka-
cije, za koji niko nema prikladne lopate za istrapiti ga. Ili, može bit da je pohra-
njeno u nekom sefu, negdje s onu stranu groba, čiju niko ne zna šifru niti ima
ključeva ili kalauza da ga otvori i istinu na viđelo iznese i obznani. Ko li će ga
znati! Čas mi se čini da bez njih(pisaca) svijet ne bi vrijedio ništa, ama baš ništa,
a čas da su toliko nevažni da ih je čak neukusno i neumjesno pominjati u nekoj
ozbiljnoj diskusiji ili životnoj situaciji. I Napoleon jednom prilikom reče:
”Pisci misle da su pupak svijeta!”
Nije, kolega moj, Njemačka ( kamo sreće da je !)nikad bila tamo gdje je To-
mas Mann bio. Nikada, ni izdaleka. To je besmislica i iluzija. I kolikogođ je Mann
bio i ostao pri samom vrhu piramide lijepe riječi i bez sumnje i bilo kakve dileme
genijalan, toliko je tom izjavom patetično naivan i smiješan. Zna se dobro, đe i sa
kim je, Germany iliti Deutschland UBER ALLES, bila.
Ko ne zna, neka pita onih, zlosretnih šest ili sedam ( ni to se puzdano ne
zna) miliona Jevreja. Oni bi mu, nažalost, najbolje označili stanište Njemačke.
Samo da se zagledao u crne kolutove dima koji su se izdizali iznad krematoriju-
ma, vijoreći nebom duše i nevine poglede đevojčica i dječaka što začuđeno zure
u nas i pitaju kome li su pak oni išta krivi, odmah bi mu bilo jasno. Jevreji su ubi-
jani po dva puta. Jednom živi pa potom mrtvi. Drugi put kako im se ne bi moglo
znati nit groba nit obilježja. Čak su dječje igračke izgorjeli da ne bi slučajno ostao
neki trag od njihovih princezica i plišanih medvjedića i ostalih dječijih zanimacija
i razonoda, a koji bi mogli posvjedočiti dokaz njihovog kratkog bivstvovanja
na ovoj planeti. Čim se crni gusti dim razrijedi iznad njihovih apsana i oni su,
pošto im izgore ručice, nožice, kosica i cijelo tjelešce isparavali s njime negdje u
113
beskonačnost i po drugi put odlazili u smrt a da ni izdaleka nijesu spoznali život.
Da je kojim slučajem moj Vladika u taj zeman bio živ, zasigurno bi onda, posve
raspomamnjen, ispjevao i dopunio jedan svoj stih :
“SVAK SE RAĐE DA PO JEDNOM UMRE,
SEM JEVREJA, ŠTO PO DVAPUT GINU
NE ZNA IM SE SMRTI NI ŽIVOTA !”
I ne samo Jevreje. Mogao bi, ako mu je radi jezika komotnije, pitati i onih
miilion i nešto ( ni tu se tačan broj ne zna) Srba. I oni bi mu, zajedno sa nešto
malo većim brojem Poljaka (opet, većinom Jevreja), mogli podrobno pokazati đe
se Njemačka nalazi i uputiti ga na pravu adresu. Onako složno, što iz Aušvica,
što iz Jasenovca. Možda bi mu najsigurnije bilo upitati onih gotovo 25 miliona
Rusa.
E, tada ne bi zalutao, budi siguran. A ako ga bi ga put nanio na neko skro-
mno naselje Roma i oni bi mu, siromasi, potanko mogli objasniti đe se Njemačka
nalazi i uputiti na pravu adresu. Oni počesto “djelemisu lungone dromensa”.
Ponekad mi se kolega čini, da pisci jedino mogu da zavijaju, reže i laju na
Karavan Istorije koji prolazi pored njih, a da ih čak ni pogleda jednog ne udo-
stoji. Mogu, doduše, što reče Mićun, ”punut i potpirit” i to im nažalost, ponekad
uspijeva veoma dobro. Naročito onim ”patriotskim pjesnicima”.
A ja, baš nedavno u jednom snu, pitam Bodlera (Baudelaire) o domovini i
znaš šta mi je rekao.
”Ja ne znam u kojim je zemaljskim granicama moja otadžbina smještena!”
Mislim se u sebi, znam ja za jednu moju krševitu i siromasnu, “ZEMLJU
MALU ODSVUD STIJEŠNJENU”, veoma dobro đe se sirota zgrčila i sklupča-
la. Znam joj geografsku i širinu i dužinu, pa i površinu.
(Ne daj bože, da me je pitao za kvadraturu i populaciju. Ne bih mu od
bruke mogao reć). Zato prebacih temu na šalu i rekoh mu, onako u snu:
”Da mi je, crnome u goru kukavcu da je ISPEGLAM. Pitao bih te onda,
Charles-mon cher ami, dokle bi bila. I kako bi izgledala!” Nasmješi se i odleće
nekud na svom Albatrosu.
Opet digresija. Ne da mi đavo mira. Znaš da sam ponekad u dilemi oko
neophodnosti ovih digresija. Nema veze. Trpi, kolega!
Kao što većina Strarijih ljudi sebi podsvjeno dodjeljuju kredit onog pa-
metnijeg u odnosu na Mlađeg sagovornika, tako kolega, ima i pisaca koji pame-
tuju i sve znaju o čovjeku. Svaku misao, namjeru, tajnu želju, svijest i podsvijest
njegovu. I oni to iznose kao sveto pravilo koje ne treba dokazivati i od koga
nema odstupanja, pa slavu tako stiču i intimno i prikriveno sebi pripisuju divin-
ske atribute, te se umaltene s Bogom ne uporedjuju. A život, kao život. Samo
ćuti, iz prikrajka ih posmatra i u sebi se smješka njihovoj naivnosti. Smješi se toj
prostodušnoj zabludi i Pisaca i Starijih ljudi.
114
 Mene, kolega, pisci strahovito podsjećaju na “kibicere” šahovske partije.
I kibiceri i pisci, uvijek prvi opaze najbolje i prave poteze u šahu, odnosno ži-
votu. Ali, ni jedni ni drugi ih ne smiju reći, jer to ne dozvaljavaju pravila igre,
opet, bilo u šahu bilo u životu. Zato i Pisci i Kibiceri grizu usne, stežu zube,
prekrštaju noge kao da ih, da oprostiš, tjera mala nuzda i nestrpljivo ćute. Ako
se pak kojim slučajem drznu da progovore, ipak ne snose sankcije iste prirode i
istog inteziteta. Kibicere jednostavno uz malo vike i prijekora, udalje ili poćeraju.
Pisce, međutim, ne ćeraju, nego ih, siromahe, proćeraju ili kazne mnogo strožije,
ako, osim smrtne, postoji viša kazna od izgnanstva, iliti Exila. Ima ljudi koji tvrde
da bi se između Smrti i Exila komotno mogao metnut znak jednakosti. Ja baš
nijesam siguran, iako mi je Nikola Mirkov u jednom snu rekao nešto slično. Joa-
chin du Bellay mi se prije neku večer kunijaše da nema nikakve, ama baš nikakve
razlike. Ako ne vjerujem, reče, da pitam Petrarcu.
Dosta pisaca su, (ne došli ti na večeru, moj kolega!) po kazamatima, u
grubim prugastim pidžamama, ili obijajući tuđe pragove, napisali tomove knjiga.
Neki engleski, više političar negoli pisac, ne mogu mu se trenutno śetiti
imena, (znam jedino da je bio ”dobar u život”) uoči Drugog svjetskog rata, reče:
”Sve ovo što se sprema, nije vrijedno suze jedne djevojčice!”
Toliko, humano, čojski i čestito rečeno, da nema kuđ poštenije i časnije,
pod ovom kapom nebeskom. Ali, ko je na to obratio pažnju i ko ga je poslušao
kolega? Niko, nažalost i sam znaš! Jest, u pravu si kolega, Churchill.
Fer je, kolega da i ja jednom u nešto budem bez trunke sumnje siguran,
bez obzira na to što je dilema okosnica i polazna tačka ove moje, nazovi, dok-
trine. Da se bar jednom, ili bar ponekad, signora Dubiosa, otkači i od mene. Da
me ka` svako normalno čeljade pusti da na miru i bez sjenke nedoumice, oka
sklopim, a ne se iživljava pa me češće drži budna, te mi:
“NESAN KAZUJE ZLOTVORE !”
Tako je, kolega! Vladika, ko bi drugi! “Svaka ti je ka‚ Njegošu” što ono mi
volimo reći. Malko igre riječi ne mari, a kolega?
A jedna krupna dilema je čini mi se i jedan među glavnim razlozima što
sam došao ovdje na odmor i ljetovanje, jer mi pisci ne pomazu da je rijesim. Ili
neće ili su nemoćni.
Ja se, kolega, često pitam čega je to ISTORIJA učiteljica života ili laži i
obmana. Ponekad mi se učini da je ona najobičnija prostitutka, koju svaki Po-
bjednik uzima u onoj pozi koja mu najprikladije leži da prevarantske radnje s
njom izvodi, ne bi li lakše prispio na vrata lažnog trijumfa, vrata koja u duhovni
orgazam nepogrešivo vode. Ono što je bitno, to je žalosna istina da pokoljenja
od nje ništa ne nauče. Ponavljaju stare greške. Svako malo, pa rat. A ona opet
tvrdi da je Magistra vitae!
A ja je, prije dva-tri mjeseca, bijah malo vise popio, jednu večer upitah:
” Kakva si mi ti to učiteljica za ime Božje. Koga li ćeš ti to naučiti, kad
115
nemaš niti prutića u ruci da njime bar poplašiš đake? Ne basta ti ni pozvat im
roditelje da vide kakvu su kopilad, koja malo-malo pa ratove izazivaju te krv jed-
ni drugima piju, izrodili. Misliš da ćeš ako zapišeš ponekog u dnevnik, pa odatle
u neki Arhiv, sve doćerati u red? E varaš se Gospođice! Tvoj dnevnik niko više
u ruke ne uzima, nit računa o njemu vodi, više “no o lanjskome snijegu”, a po
tvojim arhivama miševi kola vode i prašina caruje. Kadgod novi Predsjednik
dođe na čelo države i ti se mijenjaš “ka` kokot na kuću”. Pošto, bih rekao, ti meni
više ličiš na neku vrstu pragmantne žurnalistike, negoli ozbiljne i vjerodostojne
nauke, pa se ljuti koliko te volja. Od tebe se i Herodot kani, preko novina odreći
da znaš!”
Tako sam joj nešto rekao. Bilo mi je śutradan ujutro krivo, jer znam da sam
bio grub i da sam možda malko prenaglio, bez obzira na to što mi je jednom
pribacila kako joj je Balkan jedan od najnestašnijih i najslabijih učenika. Poligon,
reče, za zločine. Ali, oprostiće mi ona, nadam se, kao što je oprostila milionima
ljudi prije mene. To joj je i mana. Umjesto da kažnjava ona oprašta i tako gubi
autoritet pa se njeni đaci često poigravaju njome i utrkuju koji će joj više napra-
viti praktičnih šala i političkih smicalica.
Istorija se kao nauka, na prvi pogled, svima čini lako-dokučivom, pa se
svako i bavi njome.
“Svaka Šuša i Maruša”, reče Mićun jednom prilikom. A u suštini je, mož-
da intelektualno, najzahtjevnija, od svih nauka. Bilo društvenih, bilo prirodnih.
Niđe nema toliko zamki kao u Istoriji. Njeni su okviri dozlaboga elastični i neso-
lidni, pa se svašta u njih može utrpati i smjestiti. Kao što se trapi i skladišti. Zato
i ima veoma malo istoričara od povjerenja.
Ja, upravo zbog takve Istorije i ne znam ko smo nas dvojica. Neki eminetni
istoričari tvrde da smo Crnogorci. Neki kažu da smo crni- Srbi. Neki opet vele
da smo crveni Hrvati. A može bit da smo i “repa bez korijena”, ko to zna? Ima
ih koji i to misle. Nemoj misliti da ne misle! Nikad s Vladikom o tome nijesam
divanio i razgovarao u mojim snovima. On bi mi najbolje rekao. Nažalost, nema
šanse da ta tema može doći u moje košmarne sne. Vjerovatno zato što nijesam
njihov gospodar. Možda je i bolje da ne dolazi, jer bi moj Vladika
U POMAMNI VJETAR UDARIO,
A U LIK SE MANIT OBRATIO.
Ko zna? Nadam se da će naići, kao u većini slučajeva, onda kad se najma-
nje budem nadao.
Sad mi se ipak čini da mi je jednom prilikom i rekao:
MI SMO ŠAKA MALENA NARODA
HVALA BOGU OPITA SLOBODOM.
DA NAM NIJE JOŠTE TE PJANOSTI
DAVNO BISMO I MI UPANULI
KA SVI DRUGI U ĐAVOLJU TORBU
116
 ĐE SU VEĆE SMJEŠTENE JABUKE...
Tako nas je, čini mi se, vidio i naslikao naš Vladika Besmrtni. Ipak nijesam
siguran. Upitah ga tada ko su ti SVI DRUGI i koje su to VEĆE JABUKE, a On
mi reče:
“Srbi I Hrvati, tvoja braća od oca i majke, što ste se iz istoga pupoljka
odnjihali i što istim jezikom divanite!”
Da znam da nije to samo varljivi san bih sa ogromnim ponosom i neskri-
venim zadovoljstvom Dilemi rekao:
“Zbogom, lutkice, Addio bellissima, Vaya con Dios mi querida !”
Sad ne mogu znati da li mi je Vladika ovo rekao u jednom od mojih snova,
ili će bit ispjevao. Ma nije to toliko ni važno. Kad bih znao, vjerovatno da ne bih
bio tu đe sam. Jer, reče ili ispjeva on, da je poenta u tome, da ako uzmeš čovjeka
i promatraš ga sa svake, reče, TOČKE, ako sudiš o njemu kako god hoćeš i kako
god želis, ipak ćeš nesumnjivo u:
”TAJNA ČOJKU, ČOVJEK JE NAJVIŠA”
nerješivi lavirint čudestavah završiti. Tako mi je nešto, čini mi se, rekao. Ili
će bit ispjevao. U dilemi sam šta od to dvoje.
Niko drugi sem mi međusobno, jedni drugima smo vječite tajne, zagonet-
ke i nerješivi rebusi, kolega moj dragi i premili. E, po toj ti se “Prokletoj avliji”,
dragi moj profesore, jadni pisci u krug vrte, šetaju i gužvu prave. U tom oboru
oni posrću, sudaraju se i sapliću kao ono Američki fudbaleri. U tom back-yar-
du, oni, bez zaštitnih kaciga na glavama pokušavaju da snagom uma prodru i
odgonetnu nastanak životne enigme, trikove i zavrzlame ovozemaljskog života.
Tu, oni, sa svojim “touchdowns”-ima i eskivažama upadaju u zamke didaktičkog
naravoučenija, pa često od sebe prave patetične klaunove, kojima se niko čak ni
ne nasmješi, akamoli od srca i iz dubine duše nasmije.
Neću ih nabrajati, ali da ti iskreno kažem, ima pisaca i to dosta njih, koji su
se na korak primakli vratima što u Istinu vode, pa visoke nagrade i velike novce
za to dobijaju. Neka ih, drago mi je to. Jer, nije rečeno da jednog dana neće neki
od njih i proći kroz ta Vrata iza kojih śede i uz cigar duvana divane i rakiju ili
francuske konjake pijuckaju;
Šekspir, Hugo, Njegoš, Servantes i par njihovih kolege po duhu i peru.
Teško, ali nije neostvarivo. Mada sam ja još uvijek u dilemi da i to nije
donkihotski naum i možda Sizifova rabota. Ta Dilema je, u neku ruku i moj ka-
men spoticanja, zato što po svojoj prirodi nije ni zlurada niti opimistična, pa je
imanentno klasična nedoumica i samim tim ambivalentnog karaktera. Daj Bože
da je ovo drugo blagonaklona, jer sada imam namjeru da ti govorim o korisnosti
pisaca po ljude, po njihovu naobrazbu i iznad svega o piščevom uticaju na čo-
vjekovu blagu narav, moralni kodeks, čojstvo i humanost. Bez njih, reče i Mićun
jednom prilikom:
” Život ne bi ni boba valja !”
117
 Kolega, pisci, bez sumnje, svojom nesebičnosću i intelektualnim altruiz-
mom napajaju i hrane um ljudskog bića.
Da ne zaborivim, kolega. Ima nažalost i onih pisaca koji nikad neće dobiti
Vizu za ulazak u zemlju Samarićana. Neću ja o njima ni razmišljati akamoli go-
voriti. Jedino mi je žao što neki od njih imaju nemali broj čitalaca. U dilemi sam
da li se kaže čitalaca ili čitaoca. Vuk umrije i kao da ga zabolje ona rabota za nas.
”E, malo sam vam valjao. Śedi pa pročitaj Pismenice, suludna neznalice!”
Prekori mi u jednom od njegovih, nažalost, rijetkih gostovanja u mojim
snovima.
I jeste nam valjao, i to golemo. Tu bar nema dileme, iako je naivno dopu-
stio da ga Ljudevit Gaj izigra kao malo dijete. Opet digresija i dilema.
Mozda to i nije loše. Sad imamo četiri jezika, što je zaista dobro, jer svako
naše dijete od četiri godine je plyglota. To je nešto čime se ne bi mogli pohvaliti
ostali evropski narodi.
Naime, profo moj, znaj da u bilo kojoj dobro urađenoj i literalno uspjeloj
poemi, romanu, priči, noveli, drami, a naročito komediji, možes više saznati o
nekom narodu, negoli u deset etnološko-socioloških studija i doktorskih diser-
tacija. Ono što iole dobar pisac kaže u jednoj jedinoj rečenici, drugima treba
stranica i stranica da dođu do suštine i istine i da to iznesu na niveau ili, po naški
rečeno, razinu logike i zdravog razuma. I opet neće uspjeti da budu ni do pola
ubjedljivi, a kamoli dopadljivi, kao što je to dobar književnik.
Eto, tu nalazim neko mršavo objašnjenje prisutnosti i bivstvovanja pisaca
na planeti. Neophodnost i “raison d` etre” njihovog prisutstva i uspravnog leta u
svoje “veselo carstvo poezije”. Ja mislim da sam ti neđe prije rekao da “poesis”
na Grčkom znači stvaranje. Nijesam? Nema veze...
Pisci, pored toga što ti um hrane i duh izbistre, oni te upute na razmišljanje
o smislu života, prošire ti vidike i umnože želje i afinitete, oni ti, na diskretan
način, humanost obrazovanje, milosrđe i duhovnu čistotu pružaju i nude. Samo
što u njihovoj “nastavi” nema ocjena i kaznenih poena. Sve je prepušteno tvojoj
volji i želji i to “na izvolte”. Nude ti opciju identifikacije sa glavnim likom, kao i
mogućnost da se, eventualno, saživis sa temom, a ne brane ti, junački sine, ni da
se projektuješ u junaka drame, romana i ostalih književnih tvorevina. Sve je do
tebe i u tebi. Osim toga, mogu se duhovno i intelektualno konzumirati ”ispola ili
iskolkovolja”. Ne smeta to njima. Piscima je to svejedno, zato što su svjesni da su
nemoćni bilo šta tu promijeniti i zato što i oni znaju, da je i samo pisanje nešto
štose ugnijezdilo između intektualne masturbacije i duhovnog orgazma. Išto su
bliži ovom drugom, to su i bolji književnici, pa im je i spiritualni koitus ugodniji.
Od prve rečenice ili stiha, pa do samog kraja, Pisci su u stanju konstantne
hipnoze, pa očajnički lutaju kao aveti po prostranom i šarenolikom polju što ga
svijetom zovemo. Tu nema dileme. Nemali broj ih je koji su veoma koristni svom
narodu. Jedan moj drugar je nedavno završio četvrti, ili će bit peti kurs Španskog
118
jezika, samo radi toga da bi onako vremešan i prije smrti, pročitao Don Kijote-a
u originalu. Kad sam ga upitao za razlog on mi reče nešto kao da se i on sav svoj
život borio sa neprijateljima koji nijesu baš uvijek izgledali kao vjetrenjače pa
bi želio nastaviti i na onaj svijet, ne bi li ih kako pobijedio. Da uništi i raskrinka
onu njihovu malignu kamuflažu u zle holandske mlinove. Reče da će im se lakše
udvoriti i privući na Španskom jeziku. Od kada je Ivo dobio “NOBELA”, mno-
go je više studenata Srpskog jezika i uopšte Slavistike u svijetu. Engleski jezik
je puno dužan Shakespearu što ga uče diljem planete. I ne samo njemu. Da ne
nabrajam kome sve poimenice, kolega, jer bi nas zora našla. Što reći za Francu-
ski đe se ne zna kojemu od pisaca da daš primat, kojeg li od njih prvog navedeš
i uvedeš kroz ona famozna vrata što u vrhunsku književnost i istinu vode? Da
ne pominjem Rusiju - kolijevku genija? Ti ćeš, kolega, izabrati najboljeg među
ruskim piscima? Hoćeš, hoćeš, kako da nećeš! Hoćeš:
”Kad ona “zenska rabota” slomi lješnik! Ili, kad na onu mušku, nokat ni-
kne!” govoraše Mićun jednom prilikom.
Doduše bijaše podobro popio pa je i “žensku i mušku rabotu” krstio, kao
ono Ilija u Svadbi, izvornom onomastikom maternjeg jezika.
Kolega: ”Đavo nit ore nit kopa”, govorili su stari Crnogorci. A ja bih re-
kao, da to znači da čovjeku ”jeba oca” i mira mu od pamtivijeka ne daje, no ga
raskuba i čereči sa svakoje bande. Jer, sve ovo što ti rekoh nije ništa drugo sem
jedna isprepletana sumnja i nedoumica, i ja ne bih čvrsto stao iza ijedne stavke
ovog filozofofskog discursa, ili ako ti je draže buncanja.
A ponekad mi je stvarno žao pisaca. Jedan od njih, inače moj dobar drug,
mi jednom reče da svaki put kad treba da skrati ili izbaci nešto iz teksta, ima
osjećaj kao da kida od samog sebe. Tako ga ta vivisekcija, siromaha, boli. I što
je najgore, nikad nije siguran da li je amputirao pravi i najbolesniji dio svog lite-
ralnog korpusa. Pričaše kako je jednom četiri dana i umaltene četiri noći tražio
jedan glagol. Sakrio mu se, govoraše, utekao iz hypotalamusa u mali mozak ili
može bit nestao neđe u kičmenoj mozdini. I bi ga načisto izludio jer je siguran da
ga je izgovorio ili napisao najmanje stotinak puta prije. Ali, od glagola NIGDJE
GLASA NI AVAZA, nema, pa nema. “Nema ga ni za lijek. ”
Ukurvio se neđe ko zna đe? Zna mu najmanje tri cetiri sinonima ali mu
nekako, “ne pašu”. Nije to, to! I taman kad se spremao da odustane i izbriše
cijelu rečenicu i usmjeri misli na nešto drugo, prikladnije i sličnije kontekstu,
slučajno se stucio sa Mićunom na kafi i rakiji-jutarnjoj. Mićun, po običaju, poče
da pripovijeda i reče kako mu je neki komšija toga jutra u devet zora “zakojevi-
teza” jer ga je napalo nečesovo bijesno pašče te mu je priskočio u pomoć i ubio
iz levora onog psa koji bijase sasvim pobijesnio i zapjenušio na usta i viđelo se
golim okom da mu zaista nije bilo pomoći.
“Profesore! Samo što ne zavriskah od sreće. Ustadoh naglo, poljubih Mi-
ćuna dva-tri puta u obraz, u stvari cmoknuh ga, pozvah konobara da mi donese
parče papira i olovku (plašio sam se da ga opet ne zaboravim) i zapisah: “KOJE-
119
VITEZATI = OČAJNIČKI ZVATI U POMOĆ!” A famozna rečenica moja, je
glasila: ”Zakojeviteza iz svega mozga!” Zapisah je cijelu na papiru od konobara.
Četiri debela dana me je mučilo to. A Mićun kao po navici, ko iz rukava - zako-
jeviteza.
Ali tu ne prestaje moja golgota.
Dva-tri dana kasnije ja sam izbačio, ne samo glagol, nego i cijelu rečenicu,
jer mi se učinila neprikladnom i van konteksta. Naljutio sam se na samog sebe
zbog untelektualne torture koju sam sebi bio nametnuo, što sam se bespotrebno
toliko vremena mučio u nekoj varijanti duševne agonije i možda najviše zbog
toga što sam pojubio ono zlojutro od Mićuna i to dva-tri puta. U obraz. Zamisli !
A nekad imam ośećaj da mi sve ovo sto pišem čini takvu nelagodnost kao
da se tuširam potpuno nag na Titovom trgu, a cijelo Cetinje zuri u mene. Voda
i šampon mi se slivaju niz uši, perem se ispod pazuha, zatim masiram prepone i
genitalije, zadnjicu, a svijet me, crvenog u obraze i posve postiđenog gleda. Bih
da prestanem i obučem se, ali je već uveliko kasno za tako nešto. Možda ima i
turista koji se gade i mene i moga “kupanja. ” Svjestan sam da je već posve uza-
ludno pokušavati iskrivljeno ispraviljati i promijeniti bilo šta. ”
”Čovjek je isuviše glup za pismenost” reče neki Amerikanac. Mc Luan
(Mekluan) čini mi se da se zvao, ukoliko sam dobro zapamtio, pravilno ga spe-
lovao i ime izgovorio. Stoga nije ni čudo što je čovjek diljem drage nam planete,
pribjegao “fabrikama snova” i filmove počeo snimat i pravit, koji nad literaturom
stekoše ogromno preimućstvo.
Ne smiju se zaboraviti ni oni apsolutno najjači protivnici čitanja i lijepe
riječi-radio i televizija. I Šekspir je za života imao mnogo više gledalaca u teatru,
nego li po bibliotekama čitalaca, njegovih remek dijela. Stoga su i njegovi izvan-
redni i genijalni soneti dostima nepoznati.
Ali ni kino, ni pozorište niti televizija, ne mogu bez pisaca. I dan danas tu
nema dileme. Tako, kolega, da nema bojazni da će knjiga i književnost izčeznuti
kao fenomen, dok je svijeta i dok je vijeka. Čitanje beletristike je, nažalost, ostala
privilegija samo profesionalaca i onih zaljubljenika u “minorni teatar”, mada ima
i takvih koji od čitanja dražeg posla nemaju. Amaterima ih ja zovem i to u istin-
skom i najpozitivnijem smislu, i u izvornom značenju te riječi.
Umorih i tebe i sebe.
Da se noćas, iako nasamo i intimno, bez ičijeg gledanja, ne tuširamo a?
Dockan je. Bolje da idemo na konak !
Zato, pravac u `aljine! Śutra ujutro ćemo pravac pod tuš!
Ajd` prijatno!
Laku noc!

120
 TOMO
(priča br. 18)
(Eto vidiš kako možeš kad hoćeš. Laku noć-naravno. )
Ima, međutim, ljudi koji veoma malo ili uopšte ne čitaju beletristiku, a isto-
vremeno su izuzetno obrazovani. Ja sam imao zadovoljstvo i čast da upoznam
neke od njih i da poduže razgovore vodim sa njima. Jednom prilikom sam zaklju-
čio, da oni na moje čitanje “lijepe riječi”, gledaju kao na isuviše profani i pučki
afinitet. Njihove intelektualne sklonosti i preference inkliniraju više ka pitanju
postanka svijeta, Velikog Praska, Kosmosa u cjelini, istoriji, medicini, filozofiji,
epohalnim otkrićima i pronalascima. Smatraju da su im obrazovanje i intelektu-
alni nivo dovoljno visoki i solidni, te da nema potrebe da im ikakav posrednik
objašnjava procese i njihove funkcije, teorije i njihove aplikacije, kao ni fenome-
ne sa njihovim uzrocima i efektima na život i društvo u bilo kom segmentu.
Kad sam pitao jednog mog američkog prijatelja (Tomo mu je bilo i ostalo
ime a prezime mu se zavrsavalo na “ić”; bio je porijeklom “naše gore list”), da li
je čitao: ”The Catcher in the rye”, on mi je tada sasvim ravnodušno odgovorio sa
“No” bez ikakvog kompleksa. Osjetio sam se, da ti iskreno kažem, superoirnim
u odnosu na njega, jer sam znao više o njegovom Selingeru, nego li on-gotovo
rođeni Amerikanac.
Nisam dugo uživao u svom intelektualnom trijumfu, budi siguran. Ubr-
zo sam osjetio neku vrstu stida i inferiornosti u odnosu na mog “iliteralnog”
američkog prijatelja. Nekako se dotakosmo “mog” nezaobilaznog Tesle, o kome
je on znao deset puta više nego ja, pa mi je u detalje objasnio većinu njegovih
otkrića te mi je stid i sramno crvenilo na lice navukao. Pričao mi je i to detaljno
i koncizno, o bezičnom prenosu besplatne struje, bežičnoj telegrafiji i telefoniji,
kolima koja troše neku drugu energiju a ne naftu i njene derivate koji zagadjuju
atmosferu i još gomili drugih genijalnih pronalazaka, čiji je Nikola bio tvorac i
inovator, a kojima se, kao tuđim perjem, kite i ponose drugi naučnici.
Uprkos tome sto je Tesla bio, rastom, a posebno i iznad svega umom,
izuzetno visok, Tomo reče :
“On je ipak bio malen i nemoćan da se bori sa nezasitim i krvožednim,
prevrtljivim i snažnim, americkim ajkulama, čiji je glavni plijen bio-Almighty
Dollar !”
Upravo, reče, zbog tog Svemoćnog Dollara su mu na Long Islandu i za-
palili laboratoriju sa studijama i nacrtima o između ostalog i bezičnom prenosu
struje. Valjda će pokoljenja i vrijeme to ispravit i pravilno prosudit, pa dodijelit
svakome ono što mu pripada”.
Tako je, nesvjesno interpretirajući Vladiku, na terasi hotela “Avale” u Bud-
vi, govorio moj američki prijatelj, koji, između ostalog, ne samo da nije dovoljno
poznavao Njegoša, nego reče, kao uzgred i sa očitom dozom menefregizma da
121
je i “Great Gatsby” bio, vjerovatno, neki profesionalni baseball igrač. A, kad pro-
mijenismo temu i pređosmo na postanak svijeta, Boga, Iskru i Pračesticu, opet
su šutnja i slabašna svjetlost na terasi bili savršen alibi za moje neznanje, bruku
i crvenilo na licu. Toliko erudicije i logike, tako bogat vokabular, jedan toliko
širok dijapazon pojmova i tako enormno znanje i poznavanje prirodnih pojava,
uzročno-posljedičnih veza, njihovih fenomena i efekata istih tih pojava, nijesam
nikad u svom životu niti čuo niti pak mogao zamisliti. Jedna živa, atletski građena
i krupna Enciklopedija je śeđela naspram mene, jela, pila, nazdravljala mi i rekao
bih, potajno uživala u mom mršavom i limitiranom znanju o temama koje je Ona
nonšalantno tumačila i elaborirala. Neko “bossiranje”, superiornost i nametanje
kompleksa niže vrijednosti su se povremeno mogli nazreti u njegovom ekspo-
zeu, koji su, namjerno, nevješto bili kamuflirani “American-way”-om.
Ali, uprkos tom docentnom i naučno utemeljenom predavanju, prikrive-
noj i vješto očitanoj lekciji, on nije bio u stanju da mi dokaže sta je starije Ko-
koška ili Jaje. A, skoku mog intelektualnog rejtinga i mojem duhovnom uzletu
je najviše doprinijelo pitanje o “Koeljovim vatrogascima”, koji gase neki manji
šumski požar, pa jedan od njih dvojice izađe iz šume nagaravljenog a jedan či-
stog lica. Kad sam ga upitao koji će se od njih dvojice prvi umiti, on, sa onim
neizbježnim “of course”, reče:
” Onaj garavog lica”!
”Neće, gospodine, Tomo naučniče, neće!” tad mu pobjednički rekoh.
“Prvi će se umiti, onaj sa čistim licem, jer će misliti da je i on kao drugar
mu nagaravljen. A onaj sa ocrnjenim licem će misliti da mu je ono čisto kao što
je kolegino, pa neće nalazit za shodno da se umiva !”.
Istini za volju, bila su to frivolna trick-pitanja i više retoričke prirode, mož-
da i blago infantilna, nego li naučno dokaziva i prihvatljiva. I ne samo trick, nego
u neku ruku i provokativna. Jer, pitati nekoga nešto za šta znaš da nema na to
adekvatnog odgovora nije ništa drugo sem provokacija. Doduše, blaža njena va-
rijanta. Ali, ipak, to ima provokativnu konotaciju. Htio to ti, kolega, ili ne. Jedini
ti alibi leži u činjenici što i sam ne znaš odgovor, pa to u neku ruku, umanjuje
tvoju krivicu.
Ali mu (Tomu) isto nisu pomogli ni Tesla, ni Ruđer Bošković, ni Mihalo
Pupin, pa ni Mileva Marić, sa i bez svog supruga, koji je kad su ga jednom upitali:
“Gospodine Ajnštajn, kako to izgleda biti Genije i najpamentniji čovjek
na svijetu?” rekao:
”Na to pitanje vam može odgovoriti, jedino, Nikola Tesla !”
Dakle, ni čitava jedna plejada svjetskih genija i vrhunskih umova, koje je
gospodin Premović poimenično navodio, ne bijahu mu, kao što ti rekoh, od po-
moći da riješi ni jednu ni drugu rebus-zagonetku.
Eto, kolega kao što čujes i vidiš, ima dosta ljudi koji književnost smatraju
nekom malo nižom intelektulnom kategorijom, nepouzdanim izvorom istine, pa
122
je čak i u lakrdijašku zabavu i neuspjelu duhovnu ekskurziju računaju.
Ipak mislilim da se za Toma nije moglo reći da je bio, što ono mi kažemo
nenačitan, nego sad kad bolje razmislim čini mi se da se on samo poigravao sa-
mnom. Jer, jednoj iliteralnoj osobi nije moglo biti poznato da je Goethe bio više
ponosan na svoju ZUR FARBENIEHRE (Teoriju boja) nego na cijeli svoj lite-
rarni korpus. Omače mu se pa pomenu i Fausta. Plašim se da mu te noći, na tera-
si hotela Avale u Budvi, nijesam bio opitni kunić i wasting time material. Dilema.
Piće je već uveliko počelo uzimati svoj uobičajeni danak, pa nas obadvoji-
cu, kao da smo rasli zajedno, uvede u malko raspušteniji način verbalne korespo-
ndencije i u žešću odbranu sopstvenih stavova, pa čak i sferu prikrivenog instikta
za prepirku ili nedajbože- svađu. Na kraju, ipak, kao što to i dolikuje kulturnim i
civilizovanim osobama, posebno njemu, nađosmo pomirljivo rešenje za sve naše
nedoumice i dileme, konstatujući da smo obadvojica u pravu. On, što se tiče
egzaktnih nauka, a ja književnosti i taj dualizam prihvatismo kao najdopadljiviju
soluciju naših nedoumica.
Ostaše samo nerazjašnjeni Kokoška i Jaje, pa tu vječnu dilemu prepušti-
smo, kome li drugo sem TVORCU, SVEZNAJUĆEM i OMNIPOTENTNOM
– BOGU. Rastasmo se kao prijatelji, pošto jedan drugome na pleći uprtismo
čudna bremena sumnji, nedomuca, dilema i rebusa i sa tim mirazom (on sa lek-
tirom a ja sa literaturom) odosmo svak na svoju stranu i svaki u svoje domovine
režim i pogled na svijet…
Kad već pomenuh Kokošku i tu ti ja imam jednu dilemu. Naime, kolega, ja
ne znam da li je ona po prirodi glupa, ili će biti da je Lisica natprirodno mudra. A
ne znaš ni ti. Opet trikovi i dileme. Znam jedino da Mijo Banović, kad naručuje
šta da mu se kupi od hrane, uvijek naruči deset-petnaest jaja i obavezno krupnim
slovima akcentira OD KOKOŠKE. Mudro i pametno. Da mu slučajno ne uvale
koje jaje od Dinosaurusa. Ima svega. Zna taj, ne boj se! Ti samo što ne zaspa!
Očigledno da ti je bilo malko dosadno. Ili će biti da nijesi baš “potkovan” za
ovakvu vrstu razgovora.
Ajd prijatno!
Boa noite!

123
124
 “NEPOSTOJNOST KOLEBA UŽASNA”
(priča br. 19)
Ne pomaže. Rekao sam ti da prestaneš sa tim egzibicijama.
Boa noite je kažes omaž Koelju-portugalskom nobelovcu.
To je najmanje što možeš učiniti za izkazati mu poštovanje.
Ajd neka te đavo nosi! Imaš ipak plauzibilno opravdanje.
Ali ovo ti je ultima, da znaš!
I tako, moj profesore. Sve neke nedoumice i dileme u mom životu. Neka
neodlučnost i imaginarni strah od nepoznatog. Čas me od toga spopadne onaj
“gušćji udar”, na kojeg sam ti se već žalio a čas me uhvati smijeh zbog umišljene
paranoje. Sam sebi sam smiješan, čim pronađem lijek u stihovima moga Gospo-
dara. Vjeruješ li? Ti znaš da ja ne mogu bez digresija ili u najmanju ruku oscilacija
na temu. Kad bih mogao, vjerovatno da ne bih bio đe sam. Sve same dileme,
nedoumice i neodlučnosti. No, neka to. To je Sizifova rabota.
Da ne zaboravim! Imam ti ja još jednu dilemu koja je malko profanijeg
karaktera i koja se više odnosi na svakodnevni cetinjski život negoli što je neka
filozofska reminisencija, mada joj ni toga puno ne fali.
Naime, znao sam jednog nesretnog čovjeka na Cetinju kome se niko nika-
da javio nije, niti mu dobardan nazvao. A on je ipak šetao Cetinjem kao knez, ne
vodeći mnogo brigu o stečenom rejtingu svog čojstva, niti o onome što se dešava
na ulici i što eventualno narod misli o njemu.
U dilemi sam da li je mislio da pripada nekom većem i modernijem, možda
i zapadnoevropskom gradu, đe je anonimnost uobičajena pojava, pa tako tješio
samog sebe, ili se pak pomirio sa sudbinom koja mu je od Boga data da bude
rođen kao odiozna-“persona non grata” kreatura, koja bi voljela da se čak ni pop
sa njegove sahrane, živ ne vrati, niti da ima ko s kim kafu śutradan ujutro popiti
u koliko je Cetinja i velike Crne Gore. Ili nešto gore od svega toga. Ko li će ga
znati? Dilema. Može, isto tako biti i da je i sumnjao u objektivnost suda Cetinj-
skog Javnog Mnjenja, u stručnost i pouzdanost njegovih kvalifikacija morala. Ko
to zna? Tu sam zaista u nedoumici.
Ipak mi je oko te dileme nenamjerno pomogao jedan moj veoma inteli-
gentni prijatelj, kome je, za razliku od mene, sve bilo jasno po tom pitanju. On
nije imao dileme. On je zasigurno znao da “Knez” gori od želje da mu se neko
javi i “pomagabog” nazove, bar jednom nedeljno. Stoga je taj moj drug bio u
stanju da se premješta na više lokacija po Cetinju i da mu se po dva-tri puta i to u
kratkim intervalima javi u toku jednog jedinog dana. Kao, sreo ga svaki naredni
put slučajno. ”Knez” bi se svaki put topio od miline i ponosa i teatralno otpoz-
dravljao a moj drug bi se u sebi smijao jadu i zasluženoj moralnoj bijedi onog
mizernog grmalja i ništačojka po procjeni građanstva.
A ja, ja sam još uvijek u dilemi da li je to zaista bilo tako. Može biti da je i
Knez glumio sreću i oduševljenje, jer je bio svjestan da se momak samo izruguje
125
njime, pa se u svom nistačojstvu uživio u ulozi i pružao mom drugaru profano
zadovoljstvo i lažne duhovne poslastice. Ili će bit, da je moj drugar bio u pravu.
Ko li će ga znati? U svakom slučaju, Knez je na dobitku. Bar mu se neko, pone-
kad javi. Ili nije?
A ova dilema je ipak drugačijeg karaktera. Naime, jedan moj drug mi jed-
nom prilikom reče kako su Crnogorci svojevremeno imali neku vrstu veoma
učtivog ali kodiranog verbalnog saobraćaja. Oni su tačno znali šta pričaju i svemu
davali pravu mjeru. Na primjer, kad bi neko nekoga pitao kakav je taj i taj, oni,
ako bi u pitanju bio dobar čovjek, ne bi bili škrti na pohvalama i komplimentima.
Čak bi izdašno popridali i poneku lijepu riječ i rekli sve najbolje o njemu. Kad bi,
međutim, bila u pitanju kakva pogan, splačina, nesoj, pestokupljavina, požmirep
i fukara, oni bi govorili:
”NIŠTA MU LOŠE NE ZNAM!”
A ja sam i tu u dilemi. Pitam se da li se radilo o nekoj decentnoj kurtoaziji,
ili su se zbog malobrojnosti ljudstva plašili da NIŠTAČOJKU neko ne prenese
njihovu eventualnu kvalifikaciju, pa da bi onda zbog nje mogli snositi posljedice.
”DA IH NE UBIJE PREJAKA RIJEČ !”
Ipak ponekad pomislim da sa tako restriktivnom deskripcijom nisu bas
postizali neki zavidan efekat. Većinom bi sagovornik odmah shvatio da se radi
o nekoj ološi, ništarobi i vucibatini. Pa šta i ako bi? Oni su ipak imali neki alibi.
Makar i retoričke prirode. Ili nijesu? Dilema. I to ne mala.
Eh, da ne zaboravim. Ima još jedna dilema, koja mi neki put smješak iza-
zove a neki me put najiskrenijom tugom obuzme. Radi se o meni dva predraga
Gojka Radonjića i Radunovića, koji su se, nažalost, preselili na onaj svijet i što
reče panonski mornar i pjesnik, ”oru nebeske njive”. Ako ima Raja i ako dospiješ
tamo, naći ćeš i njih dvojicu zasigurno.
Jednom prilikom, oni ti dvojica, po nalogu naravno, pođu na Željezničku
stanicu u Titogradu da preuzmu jednog “Štayer”-a kojeg je Vlada Austrije vo-
zom poslala “Bojani” kao pomoć poslije onog Zemljotresa. Koliko su bili lojalni
preduzeću odakle hljeba jedu, oni dvojica su bili srećniji što su dobili novi kami-
on nego sva “Bojana”, naokup. I red je bio da to malko i proslave, pa svrate u
kafanu na Rvaše da popiju po dva-tri pića i nešto pomezete. Gojka Radunovića
su poslali iz Uprave jer ga je bio istiniti glas i preticala reputacija kao jednog od
najboljih i najopreznijih vozača u “Bojani”, a drugog Gojka-Radonjića, da mu se
nađe pri ruci ako se šta nedaj bože desi, jer je u pitanju “trinko novi” i vrijedan
kamion. Pošto su se od sreće “zagrijali” pićem i nešto prezolagajili nastaviše put
ka Cetinju.
No, bili su predviđeli da je Gojko dan prije toga stigao sa utovarom kom-
presora iz Torina i bio siromah malko umoran. I da ti ne duljim. Na onoj krivini
ispod Belvedera, kod onog ogledala, Gojko “trene” i udari novim Štajerom u
branik. Nije to bila neka velika šteta. Ogrebotina samo.
126
 Ipak su obadvojica ś utradan ujutro morali ići kod Boška Radonjića ge-
neralnog direktora, na raport. Začuđen, Boško je upitao šta se desilo, jer nije
mogao vjerovati da Gojko može imati bilo kakav udes, kolikoje dobar vozač bio.
Gojko mu reče da je od sreće popio dva-tri pića na Rvaše i da je zaboravio da je
neposredno prije toga prešao oko hiljadu i po kilometara, potcijenio “cumulative
fatigue”, pa ga je, reče, san za tren prevario. Onda je Boško prijekorno pogledao
drugog Gojka ( rođaka) i upitao ga zašto nije reagovao kad je vidio da je Gojko
“trenuo”.
”A, MENE GA JE ŽA BILO BUDIT” reče bolećivo Gojko i samo on,
siromah, zaradi suspenziju, kao da je on lično vozio.
A ja, ja sam kolega još uvijek u dilemi, da li je zaista grijeh naglo buditi
ljude, ili će biti da je Gojko ”zaradio” suspenziju kao dokaz da kod rođaka Boška
nema nepotizma. Ko li će ga znati? Nedoumica. Blaženi su, kolega, oni koji vje-
ruju u Boga. Za njih dilema, kao pojam, ne postoji. Oni svemu znaju tvorca, pa
ne “lome glavu” o postanku, poretku i procesima stvaranja svijeta. Nemaju oni
nikakvih nedoumica i zato ti ih je veoma malo ođe u Dobroti. Bog ti je, kolega
moj, više nego klasični konformizam, luksuz najvišeg stila i bogomdana duševna
relaksacija, tako da je dilema, za one koji u Njega vjeruju, nepoznato stresno
stanje, nešto što tovare na leđa ateistima, agnosticima ili pak laicima poput nas
dvojice. ”Bog mi je svjedok”, kažu oni, kad god su u dilemi i kad god su nesigur-
ni u ono što pričaju.
A ja, ja sam ipak u dilemi da li oni znaju koliko im mi zavidimo. Divno li je
to kad za svaki događaj ili pojavu možeš reći:
”To je Božja volja ili Božje djelo i bačiš mozak na otavu”.
Dvoumim se, da radi duševnog mira, psihičke ravnoteže i lagodnosti, poč-
nem i sam vjerovati u Boga. Ili će biti bolje da se držim one :
”Stari se konji ne potkivaju!” izreke. Dilema.
U dilemi sam, profesore dragi, kolega moj mili i cijenjeni, da li je već doc-
kan da još proučim i prostudiram ovaj pojam, ili da prodivanimo još malo pa
onda na spavanje.
Eh, da! Zaboravih ti reći o filmovima, kojih se najmanje na hiljade, možda
desetine ili stotine hiljada snima diljem dosuđene nam planete, sada, u ovom
istom trenu i momentu, dok ti i ja ovo besjedimo.
Sjećam se da sam kao somnambulik lutao po beogradskim kino-dvorana-
ma. Neki put bih po dva ili tri filma gledao dnevno. Identifikovao se sa nosio-
cima, većinom glavnih uloga, ili projektovao u njih. Kad sam se po završenim
studijama vratio na Cetinje, gledao sam samo dva filma neđeljno. I to uvijek sa
Ilijom, kad god on nije bio zauzet “kupovinom otrova za miševe”. Danas, među-
tim, sve manje i ređe gledam filmove. Tome je najviše doprinijela jedna bezazlena
situacija, koja se dogodila u kafani Špira Milova i to zbog, ili zahvljujući (opet
dilema) jednoj opasci Boška Markova.
127
 Jedne divne septembarske večeri, ponedeljak je bio śećam se, u sami su-
mrak, kao bezbroj puta do tada, śeđeli smo Špiro i ja za stolom ispred njegove
kafane i pijuckali pivo.
”Znojno ljeto” bijaše isparilo a “Smutna jesen” nekako stidljivo, na prag
svojom vlažnom nogom zakoračila. Nijesmo Špiro i ja baš premnogo ni pili niti
pričali. Bila je to više neka duhovna relaksacija nego li kakva sadržajna diskusija o
tekućem životu, problemima crnogorskog pa i šireg miljea. Kratke i jednostavne
su bile naše rečenice, jer smo znali da ništa novo jedan drugom nemamo reći i
bili svjestni da nam je skoro devedestdevetodsto stavova o svakodnevnim pro-
blemima i pojavama bilo u savršenoj sinergiji. Bila je to jedna veoma otmena i u
isto vrijeme, bih rekao, ugodna ekonomija riječi.
Mi bi većinom posmatrali prolaznike. E, tu smo, ne gledajući jedan u dru-
gog, bili jednomišljenici u komentarima o prolaznicima kojima smo se javljali
jednim veoma učtivim ”Dobroveče”, pri čemu bi blago klimnuli glavom i na-
gnuli se tijelom naprijed, kao da kanimo ustati sa stolice i time jos viši rešpekt i
poštovanje ukazati skoro svakom ko bi ispred nas prošao i javio nam se. Neki su
naši komentari bili polunijemi, rekao bih kodirani, bez, što ti rekoh, međusob-
nog gledanja i bez ikakve promjene na licu i upražnjavani su SAMO i JEDINO
onda, kad bi kakva para-pogan, ništaroba i nesoj prošla ispred nas i pozdravila
nas. Ti su komentari bili retorički veoma siromašni, ali u isto vrijeme, semantički
enormno bogati i zvučali su doslovce, ovako:
”Hm; hmhm;hmhmhm; h…………m!
Dužina i broj naših poluglasnih hmhmova su zavisili od jačine, prepoznat-
ljivosti, snage i obima fukarluka i ništačojstva onoga ko bi nam se javio.
Kod ženske populacije, međutim, broj i dužina hmhmova su zavisili od in-
teziteta i visine rejtinga njihove libertinske prirode i frekventnosti seksualnih im
navika. Njih je bilo puno manje, jer smo obadvojica imali veoma solidarne, bolje-
reći blage, ako hoćeš i navijačke i sasvim savremene kriterijume po tom pitanju.
I tako smo ti Špiro i ja, te divne septembarske predvečeri, uz po kriglu piva
hmhmovali (volim ovaj glagol-genijalan je, zar ne kolega?) sve dok ne dođe Boš-
ko Markov i on Jabučanin-Špirov blizak rođak. Pozdravi nas i pošto nas dvojica
iz poštovanja prema njemu i njegovim godinama, ustasmo, on śede za naš sto.
Upitasmo ga šta će popiti a on reče:
”Ja, jednu rakiju !”
“Ako si što jeo, rekoh mu, čiko Boško bolje bi bilo pred spavanje, ka` ovo
mi, da popiješ pivo! “
Uh, neću sine, falati! To je pregolema stima. Pivo je ka`večera!”
Volio je, često, da se tako našali na tu temu. Doduše nije ni bio ono što mi
zovemo “pivopija”, niti je uživao u pivu, koje je zaista barabarsko piće i odraz
lošeg ukusa-što ono kazu Francuzi.
I, što ti rekoh, tako smo ti nas trojica śeđeli i divanili o svemu po malo,
128
skoro dvije debele ure. Nije više bilo Špirovih i mojih hmhmova. (Vjeruješ li,
kolega, da nijesam već ođe u Dobroti, da bih načisto poludio za ovim glagolom
i njegovim izvedbenicama. Sad bi, po svemu sudeći, bilo ludo, glupo, uzaludno,
posve besmisleno i naravno, po tvom mišljenu-kasno)
Stvarno se, ponekad, plašim da ne udarim u maniti lik i načisto poavetam
zbog ovih ludačkih inciza i digresija. A ne mogu bez njih. Čak su mi i drage.
Smješkaj se ti, smješkaj! Samo naprijed!
I, da nastavim. Nas troijca smo razgovarali, rješavali i komentarisali sva-
kodnevne pojave, probleme i dogodovštine iz užeg i šireg okruženja. Zaronili
bi pomalo i u istoriju, navodili primjere, pravili komparacije sa aktuelnom si-
tuacijom u zemlji, doduše, oni dvojica većinom, a ja bih uglavnom sa ponekim
kratkim komentarom skromno doprinosio temi razgovora.
Tako je to nekad, dok je Crnoj Gori Bog pomagao, bilo, kad bi Stariji
pričali, Mlađi bi većinom slušali, a oni među njima pametniji, ponešto i naučili.
U petanest do devet ustadoh od stola i pozdravih se sa njima. Boško mi
tada reče da mi je rano ići doma, da bi ljepše bilo da još śedimo i da se ka ljudi
ispričamo. Rekoh mu da ne mogu jer u devet sati svakog ponedeljka ima “Lune-
di `film”na RAI UNO i da ja to, zna i Špiro, uglavnom ne propuštam. Tada mi
Boško, sugestivnim tonom, reče:
”A śedi profesore, stara mu majka, da se još malo pričom zanimamo i
zagovaramo, popijemo još po koje piće i da ka ljudi divanimo. A ne, na ovakvu
noć, i deš da gledaš:
AVANTURE BIJELOGA SVIJETA!”
Ipak odoh. Śedoh u auto i krenuh put kuće. Nijesam prešao ni trista me-
tara, okrenuh se na prvi zaokret na Njegoševom Bulevaru i vratih kod Boška i
Špira.
Śeđeli smo, pijuckali, zagovarali se razgovorom skoro do ponoći. E, otada
i zbog te opaske, kolega, sve manje i sve ređe, što reče Boško, gledam AVANTU-
RE BIJELOGA SVIJETA. Da li je Boško bio u pravu ili ne, pitam se i dandanas.
Zaista ne znam da li je baš ta genijalna Boskova definicija uticala na mene, ili sam
već tada počeo da igumanstefanišem, te sve poče da mi biva odnekle poznato i
svemu dolazećem, u neku ruku, naredan bijah. Dilema.
U bioskop više i ne idem. A, i nema ga na Cetinju. Zatvorili ga. Kažu da je
bio nerentabilan. Lagano, sve u njemu zatvaraju i gase. Ali, ipak ne mogu sjećanje
na Milku i njenog Alja, na njihov crveni “Mottoguzzi” kojeg je Aljo polagano i
obazrivo vozio neđeljom popodne, Bajovom ulicom. Meni ponekad, ođe u ovoj
sobi, padnu na um i ona i Đoko Radov, pa mi se omakne pokoja suza. U dilemi
sam da li plačem za njima ili zato što se śetim svoje mladosti, na koju me oni
dvoje, teta Senka, Joza, Miko i Mićko podsjećaju.
”Posljednja bioskopska predstva” se odigrala i u mom gradu.
Vrijeme je i nama, kolega, da se uvučemo u haljine.
129
 Ajd prijatno!
Laku noc!”

130
 BISTRO(T)
(priča br. 20)
Ima još jedna, među tisuću drugih dilema, koja me muči i dandanas i češće
mi sna ne dava. Nikako da je odgonetnem niti da joj rješenja iznađem.
Tih godina smo se “kupili”u Bistrou(Bistrot) na Cetnju. Imali smo sreću,
komotno mogu reći i čast i ja i moj nerazdvojni i nezaboravni drug, ili ako hoćeš,
brat Božo Žuti, da śedimo, besjedimo i natenane pijuckamo sa “Colonellom”,
Pavlom, Antom, Cokom (Marovićem) i Rankom (Kujovićem) u prvoj loži s de-
sna, kad se uđe u Bistro. Nijesmo mi pili brzo, u skladu sa imenom kafića, u
kojemu na naše insistiranje nije bilo muzike, nego bi se radije moglo reći da smo
lagano uživali blagodeti života, boreći se protiv nesnosno dosadne svakidašnjice.
Sjećam se kako smo Božo i ja, prije nego što bi se odlučili za odlazak u kafanu,
imali običaj da uvjek upitamo jedan drugog:
”`Oćemo li, na zaradu ?”
Poneki put, kako bi bolje parafrazirali mog oca, hoćasmo smješeći se reći
i “u Velječojstvo”.
Kolonelom smo zvali Veljka Begovića-penzionisanog JNA pukovnika i
koministu aristokratskih manira. On je bio jedan od onih rijetkih kojima je uspje-
lo napravit harmoniju između komunizma i aristokratije. U dilemi sam, kolega,
čime se više odlikovao. Čojstvom, duhovnom ili fizičkom ljepotom, obrazova-
njem ili inteligencijom. On je bio otmeno jednostavan čovjek, u najpozitivnijem
vidu tog ljudskog odličja. Sretna li je, često bih pomislio, bila ta vojska kojoj je on
bio starješina. O Pavlu, Antu, Coku i Ranku je uzaludno trošiti već rečene riječi
i komplimente.
Sjećam se kako je Anto često znao reći Veljku:
”Kad ti umreš, ja ću ti na jednom jastučiću nositi odlikovanja iz rata!”
Onda bi ustao i teatralno napravio dva-tri koraka po Bistro-u, noseći u
rukama imaginarni jastuk sa Veljkovim medaljama. Mi smo se svi, na čelu sa Co-
lonellom, smijali tom simpatičnom Kosmajčevom performansu. Nažalost, Anto
nije doživio takvu čast i privilegiju, zato što je umro prije nego Colonello, iako je
bio podosta mlađi od njega.
Umalo što ne zaboravih da ti kažem, kolega, da ni moj Božo nije bio žut,
nego je imao divnu plavu kosu, a i sve u vezi sa njim je bilo-divno. Sve, osim
njegove fatalne bolesti i prerane smrti. Čim mi je vidio leđa, umro je. Znao je,
on dobro, da mu ja ne bih dozvoli da umre, da sam bio na Cetinju. Ni njemu,
ni jos podosta meni dragih ljudi, koji su “ugrabili” da umru u mom odsustvu ili
za vrijeme ovog mog izleta u Boku od Kotora. Da ih ne nabrajam poimenice,
kolega, jer se može desiti da nekog od njih zaboravim spomenuti, pa da se onda
od samog sebe zastidim...
U Crnoj Gori, međutim, nema plavih ljudi niti plavuša kao u ostali svijet,
131
nego smo i po toj tematici mimo naroda i za zvek i uklin ostajemo. Muškarci
su “Žuti” ili “Beli”, a žene “Bele” ili “Žućke”. Nema ni crnki. One su ”Gare”ili
“Garice”. (Opet digresija).
Bilo je, prilikom tog druženja u Bistro-u, veoma ozbiljnih diskusija, biranih
tema i njihovih verbalnih elaborata, na jednom, više nego zavidnom nivou, sa
rijetkim decentnim polemikama.
I tako bi, što se ono kaže, ugodno dangubili, ubijali vrijeme, tražili izlaz iz
duhovnog jednoumlja opet, uz čašicu pića i pregršt razgovora.
A onda je u Bistro počeo da dolazi, Miro. On bi pio vinjak, sam za šan-
kom, gledao kroz izlog Bistro-a i ponašao se kao da je sam u kafiću. Ipak, izgleda
da je pažljivo slušao naše besjede, iako se htjelo reći da nas on uopšte ne primje-
ćuje, ili da nas možda elegantno ignoriše. Niko ga, od nas sedmorice nije znao
više nego -“iz viđenja”.
Miro bi, što ti rekoh, izgleda veoma pažljivo slušao naše diskusije i eventu-
alne debate, koje su zaista bile džentlmenske prirode, iako se sticao utisak da je
on na nekom drugom mjestu, drugim mislima i poslom zauzet. Kao da “nesto
krupno uči u pameti. ” Pošto bi se naracija završila, on bi onako ovlaš i nonšalan-
tno, kao da nije njegov posao, ne gledajući u nas, rekao dosta glasno:
”MANJE JE TE PRDNJAVE!”
Kad je prvi put to izgovorio, bili smo svi zatečeni i zabezeknuti, jer niko
od nas nije očekivao takav komentar od polupoznatog čovjeka. Rekao bih da je
to bila veoma neprijatna i neukusna konstatacija, tim prije, što je Colonello ipak,
dekadu-dvije bio stariji od bilo koga od nas. Drugi put je bilo neke jade lakše,
sad mi se čini. Poslije Mirovog zaključka na treću diskusiju izgledalo je sasvim
bezazleno, pa čak i simpatično, samim tim što smo se neki od nas i prisjetili, da je
siromah Miro dosta sumnjivog i labilnog mentalnog sklopa. Ne mogu se, kolega,
śetiti poslije koje bi se besjede, ponekad i mi sa njim složili i onako ovlaš, pogle-
dom i nijemo konstatovali da je ipak:
”MANJE TE PRDNJAVE!”
Jedino znam da nam je bilo neobično kad ga nema i da smo svi željno i sa
entuzijazmom očekivali njegov dolazak. Poneki put bi i mi sami, preuzeli brigu
oko njegove konstatacije. Jer, dosta puta kad smo kod zaključka o nekoj temi
bili u nedomici da li je adekvatan, Mirov nam je ”izum” služio kao plauzibilno
rješenje i zaista bio od neprocjenjive pomoći
I Danilo, koji bi se kao cunami, pojavljivao među nama, svakih pet-šest,
u pocetku, mjeseci pa kasnije i godina najviše da se vidi sa Pavlom, svojim ne
samo školskim drugom, na Mirovu konstataciju gledao sa simpatijom. Ponačao
se prirodno, bez ikakvog kompleksa( među nama budi rečeno zasluženog) više
vrednosti da bi čovjek rekao da nije čak ni pismo iz vojske da se kući javi napisao.
Na Mirovu konstataciju je gledo kao na plauzibilno rješenje za dosta nedoumica
kojih je zajedno sa nama, monsieur Kiš, nemali broj imao.
132
 I godpodinu Kišu je, kolega, bih rekao zaista bila draga Mirova konstatacija:
“Manje je te prdnjave!”
Kad bi god bi, došao pitao bi za Mira koji mu je bio veoma drag i kojeg je
zvao-Onaj. Jednom čak reče kako bi se za dosta onih pozitivnih kritika koje sam,
među nama rečeno, ja najviše navodio o njegovom djelu, moglo reći:
Manje je te prdnjave!
Volio je crni humor i znao da ga i mi volimo pa bi nas i tako znao zasmijati
i unijeti vedru atmosferu, koje mi baš i nismo bili u oskudici.
U dilemi sam još uvijek, profo moj dragi, da se za sve u životu ne bi moglo
reći:
”MANJE JE TE PRDNJAVE!”
Da se možda ne pridaje preveliki značaj nekim ljudima, radnjama pojava-
ma i dogodovštinama. Nije li sav naš život sa svim svojim nedoumicama, jedna
klasična Rašomonijada i ništa više od toga? Nije li sve to jedan splet istina upla-
štenih u neki stog koji nema nit ostože nit kapu, pa se svaka od tih istina može
odmetnuti i rasplastiti kad joj je volja, osamostaliti i nametnuti leaderom i aksio-
matično tačnom. Ko li će ga znati? Ja sam ti i tu u velikoj dilemi, moj cijenjeni
kolega.
Još me jedna nedoumica, u neizbrjivom nizu mojih dilema muči od poo-
davno. Naime, ima jedna srpska poslovica, koja je, nažalost veoma često, moja
životna saputnica, storija, moj kismet iliti sudbina, moja. Ona je, bih rekao, ma-
tica moje životne rijeke, što se ušću, u kom ćemo zajedno ime izgubiti, rapidno
primiče. A glasi:
”POMIJEŠAJ SE S TRICAMA, POJEŠĆE TE SVINJE!”
U dilemi sam i plašim se, naprosto nijesam živ, kolega, da možda nijesam
i ja ponekad onaj koji, nedajbože, jedem trice, kao i da li je ova poslovica origi-
nalni izum Srpskog naroda ili je vrhunski i vanserijski slobodni prevod latinske
sentence:
”MARGARITAS ANTE PORCOS!”
U oba slučaja, bilo da je original ili genijalni prevod, srpska varijanta je se-
mantički neuporedivo jača i bolja. Bolja, za onoliko za koliko je Vinaver bolji od
Rablea (Rabelais). To mi je naš kolega profesor, što ga Mijo zove “Jezikošem, ”
a Filip “Lingvističkom džontom, ” rekao jednom prilikom. Još reče da su rijetki
slučajevi, kao ovaj, da prevod bude bolji od teksta na originalnom jeziku, ali da
se ipak, dešavaju.
A i za Rablea sam u mraku i dilemi da li je napokon osvojio svoje: VE-
LIKO MOŽDA. Možda i jeste. Ko li će ga znati? Volio bih da jeste. Nije lako
osvojiti MOŽDA. Još, ako je VELIKO kao što je to bilo Rableovo.
A ja, ja se stalno pitam, da li će i moj Vladika ikad biti “potučen” od nekog
Stanislava na jednom od svjetskih jezika? Hoće li, Rade Tomov, u svom grobu
133
pronaći ključeve za otvoriti sef u kome su tajine kako “ludi vjetar zauzdati i puči-
ni zabranit kipljeti”. Kako ”granicu želji naznačiti” i zašto smo “izgnati na burnu
brežinu” pa još i “tajnom rukom smjeloga slučaja”. Kad će braća prestati da se
kolju među sobom i hoćemo li zanavijek ostati ”jedna slamka među vihorove,
tražeći po svijetu brata da nas bar požali kad već ne pomaže”. Ostaje mi samo
nada. I zasigurno užasno tumaranje kroz lavirint nepoznatog.
A i oko toga sam u nekoj blažoj nedoumici. Možda to prevodjenje i ne
bi bilo dobro. Možda je bolje da ostane samo nama znan i da ga ljubomorno
čuvamo i gledamo sa zasluženim kompleksom više vrednosti na druge narode.
A ponekad bih, vjeruješ li me kolega, volio da ga samo ja, i niko, niko, drugi na
ovom bijelom i okrsnom svijetu, znam, pa da onda sa visine i neskrivenim pod-
smjehom, gledam na svakog živog.
To sam i rekao jednu večer Isidori. Ona se samo osmjehnu i reče da se zna
čiji je Vladika. Postupih kao džentlmen, po onom kodeksu “Noblesse oblige” i
poljubih joj ruku. To je bio najsitniji gest poštovanja i divljenja koje prema njoj
gajim. Kadgod se pojavi u moj san, dođe mi da skočim od sreće do plafona, ali
se plašim da se onda ne probudim pa da mi kao vila iz njega neđe u vječnost ne
odleti, a meni ostavi samo, “Ambicije i Dim”.
Nikad se ona i ja nijesmo davijali iliti, nedajbože, svađali. Mi bi se, radije
decentno, vješto i zakamuflirano takmičili ko ga bolje zna, kome je dražii i čija
mu je ODANOST DUBLJA.
Mogu ti reći da se Isidora ne predaje tako lako. Čak me elegantno ustavlja i
ne dopušta mi, kao što nažalost veoma često znam, da prenaglim, iako je duboko
u sebi i ona sama istoga mišljenja. Češće bi znala pomenuti i Miltona.
A jedamput se izasmijala od srca i nazvala me mangupom, kad sam je
upitao za mišljenje. Pitao sam je, to samo meni ludom može pasti na pamet ko-
lega, da li su žene kad su ljubile ruku Njegošu, molile Boga da im podari sreću
i zdravlje ili da im radije skoli da se malko opuste i raskomote pod njim, i kakva
bi eventualno njena molba bila da je imala sreću da ga uživo vidi i cjeliva mu
ruku. Možeš li vjerovati da me je pogledala koketno i zagonetno i samo me je,
kao što ti rekoh, nazvala mangupom. Nije se naljutila. Hoćah reći da joj je pita-
nje, neđe u dubini duše, nije bilo toliko neprijatno. Ko zna, mozda u neku ruku
i bilo drago, bez obzira na neotmenost teme i nesumnjivu neupriličenost, da ne
rečem vulgarnost. Bio sam se uplašio da mi nikad više poslije jedne takve buda-
laštine, neće doći u san. Ipak je dolazila i to veoma često. Ali bi mi uvjek poslije
tog nestašluka, blago, bih rekao sestrinski kako je to samo ona znala, priprijetila
prstom. Zasigurno da je shvatila da je taj moj bizarni san bio posljedica alkohol-
ne over-doze iz prethodne večeri kad ono ostadoh sam u BISTRO-u. Oprostila
mi je zato što je ona podsvjesno u svakom Crnogorcu, nažalost uzalud, tražila
Njegoša. Nije mi jasno šta je u meni mogla naći sem divljenja i odanosti mojem
Jedinom Gospodaru. U dilemi sam da Isidora i moja malenkost, ovakvim svoja-
tanjem Lovćenskog Genija, ne činimo duhovni zločin prema Vladici Crnogorske
134
Crkve. Koju mu Dekretom ukide, niko drugi sem odivičić lično.
“Ko će kome ka`svoj svome” kaže moj narod. Ko zna, dilema? U dilemi
sam, kolega, da li se može ukinuti nešto što ne postoji. I to jos Dekretom.
Ako može, onda bi i sofizme trebalo dislocirati iz ambijenta filozofskih
pojmova i smejstiti ih u porodicu egzaktnih nauka. Ne śetih se prije neku večer
priupitati Sokrata za mišljenje. Sigran sam da bih od njega i jedino od njega do-
bio adekvatan odgovor i rješenje za ovu moju, ne baš tako malu Dilemu.
Ponekad kad sam sam u Bistro-u se pitam šta li sam se ja to zamjerio
Grcima te su izmislili ovaj pojam i riječ ovu-te mi prečesto oka sklopit ne da,
živce kida i duševni mi mir koleba i remeti. U dilemi sam da li je pojam Dilema
postojao i prije mog rođenja.
Ilija, Mijo i Pavle (koji je uzgred receno bio ARBITAR ELEGANTIO-
RUM naše družine, ili kako sam ti već rekao klape), kažu da nije. A njima treba
vjerovati.
A neprikosnovena Kraljica, koja śedi na tronu od tog ogromnog i neizbro-
jivog quantuma mojih dilema, trauma, košmara, nepodnošljive lakoće bitisanja
i mučnog duhovnog tumaranja i stradanija, je pitanje da možda cijelo ovo moje
sočinenije nije, “Boš rabota“i “Oleum perderesti” kreacija. Moguće i da je, što je
tata volio često reći:
“Avetinja ruže brala!” Ili,
”Mnogo mačku goveđa glava!” poduhvat. Dilema i to ne mala. Jer i rečeni-
ce su počele da se žale i prigovaraju. Rekoše kako ih čerečim, prekidam zarezima,
incizama, skraćujem ili produžavam kako ih, doslovce kasapim. Bijahu se dobro
tu noć navranile na mene. Prigovarahu mi i kako glagolima mijenjam mjesto
kako je meni volja da ih šećem ka “mudo od kantara čas na deblju, čas na tanju
bandu, ” te da izvodim čudne stilske bravure i da performiram intelektualne
masturbacije. Počeše da se meškolje i koprcaju kao da im je ćeskota i kao da im
zraka fali. Kako su, rekoše, klaustrofobične, kako bi se rado razmahnule i uzle-
tjele u visinu, na put u neizvjesnost i okean beskrajni. U avanturu. U bezuslovnu
i bezgraničnu, rekoše, slobodu i u veselo carstvo poezije. Čudo me tu noć od
njih našlo. Žalile su se na previše sinonima, na vokabolar za koji rekoše da je čas
ekstremno arhaičan a čas ultra-moderan. Na široku lepezu pojmova od kojih im
se vrti u glavi i čija su im značenja, nepoznata.
“KAKO SU SE SMELE I SMUTILE
REP I GLAVA NE ZNAJU ĐE IM JE. ”
Rekoše i da sam im “MAGLU U GLAVU UĆERA” Prigovarale su mi
kako skačem iz jedne sintakse u drugu, da se ne držim akademskih regula. Skre-
tale pažnju na poneki oximoron, bunile se zbog nekontrolisanih anakolutha i
šta sve ne još. Rekoše kako im ni malo više aliteracije ponekad ne bi naškodilo i
135
navedoše još nekih skolastičkih trica i kučina kojih se ni ja sam ne mogu prisjetit,
niti im značenje rastumačiti.
A tebe, kao u inat niđe, da priskočiš u pomoć. Da im bar ti, kad već mene
ne slušaju, kažeš da one postoje samo onda i onoliko dugo, kad i koliko ja hoću.
Da su to moji a ne njihovi glagoli. Da one nemaju ni mozga ni glave nego da
sam im ja jedini Tvorac. Da sam im ja i OTAC i MAJKA. Da bi bez mene u kam
očajale i da im se groba ni strva ne bi znalo da ih ja ne ispišem, uredim, nakitim i
postrojim po svome ćefu. Da meni ne treba pasoš ni za romansku nit germansku
intaksu, još manje za anglo saxonsku, nego da ulazim i izlazim iz njih kad i kako
je meni volja i kad nađem za shodno. Kad mi se svrsne i kad mi se ona rabota
napne što bi rekao Mićun. Da u neku od tih sintaksa samo navratim, sa nekom
ponekad, kad śedim sam u Bistro-u i kafu popijem. Ponekad sa nekom od njih
doslovce orgijam, što se ono veli i do besvijesti i totalno pomahnitam. Smij se
ti smij! Uzalud sam se drao i vikao na njih. Ne pomagaše ništa. Nijesu me htjele
puštiti oka da sklopim. Nego zalajale, znaš ono, jedna glava devet jezika, a svaka
se od njih, ko pjan plota, uhvatila za ritam i sintaksu pa samo mlate tamo- amo
onim zlim jezičinama. Spopale me one hobotnice svojim dugim pipcima oko
vrata, samo što me nijesu ugušile. Imao sam načisto poluđet od onih zlih lajavica
i nezajaživih leksičkih bludnica.
Smješkaj se ti, smješkaj! Što se kojeg vraga jedanput ka čovjek ne izasmiješ,
no se stalno cerekaš ka` pičkica na nove gaće, kad god pomenem: lud, ludost,
ludilo ili nešto iz te familije riječi. ? Neka no me ponekad pogledaš prepotentno
i s prijekorom, kao da mi, što se ono veli znaš kopile. Ne da ti đavo mira, a? Bo-
gami ti se bojim!
Za spas i za sreću moju, uđe u sobu onaj bolničar pa utekoše glavom bez
obzira kad ga viđeše. Razbježaše se ka jato zelenokrilih jarebica, pred onijem
špijunom. Neka i on poče nešto da blesavi i aveta, kako tobož ne može od moje
graje zaspati na spratu i još neke nebuloze, te ti ga ja pošalji onamo đe mu je
mjesto. Ti znaš đe. I neka sam ga poslao.
Jer je nezahvalan i kratkog pamćenja i on i signorine sentenze. On se ne
ljuti kad ga častim paklicu Marlobora ili flašu Coca-cole, a mlade dame ne viču
na mene, nego se od sreće doslovce deru k`o mahnite kad ih pustim da se kao
gizdave ždrebice izigraju i istrče po, čas širokom pustopolju, a čas bujnom paš-
njaku moje mašte i imaginacije. Kad ih stane trka i rzanje, valjanje po dolini i
nadmetanje u eleganciji i dužini skoka. Kad udare, kao ono lepršave balerine,
performirati, čas “grande allegro”, čas omiljene im piruete, pa se nakon toga
rastrče kao razulareni stampedo po mom ascijativnom polju.
Posebno onda kad stanu jedna drugoj grlo na grivu naslanjati kao da će
136
ljubav da vode i šapuću nešto među sobom kao da tajne odaju. Onda opet u trk,
bilo u krug ili u dalj, dižući prašinu za sobom, uživajući u raskalašnoj slobodi i
svojoj, nažalost, počesto latentnoj snazi.
Vjeruješ li me kolega, obrazom ti se mogu zakleti, da nijesam uspio primi-
jetiti jednog jedinog zahvalnog pogleda pri povratku sa izleta u njihovo libertni-
sko carstvo i slatku im slobodu. Nego ulaze u ovaj Koral od mog Uma kao da ne
postojim. Kao da nijesam ja taj koji ih je pustio da se razmahnu, razlete i izigraju.
Kao da blaženo svoje uživanje duguju nekome drugom a ne meni, koji sam tajno
i sentimentalno vezan za njih i krišom ih mazim, milujem i čini mi se, ponekad,
volim. Tada mi, kolega, ne preostaje ništa drugo sem da ih posmatram, sumajem
što ono mi volimo reći, pa onda udarim da ih psujući kudim:
“Mater vam jebem, nezahvalnu i neukrotivu. Rekoh li vam da ću vas ja i
kako vam se neće, u red postrojiti, bezobrazne i uobražene raskalašnice, drske i
prepotopske bludnice. Da će biti, kao što i jeste : “Ja okom a vi skokom”.
Da ćete plesati, kao i što igrate, ibretnice jedne razuzdane, po dirigentskoj
palici i taktovima moje i samo meni drage muzike! S
CATHEDRA MEA, REGULA MEAE – mesdemoselles. Utuvite to, jed-
nom za svagda, sebi u glavu!
No, dosta o njima, o tim bezdušnim kodorošama i kurvinim šćerima. Tim
prepredenim dženabetnicama.
Daj da mi, kolega, malo odspavamo pa ćemo, uz pomoc božju, nastavit
śutra večer. Što misliš ti?
`Ajd s mirom i s`anđelima božjim. Pravac u kočetu.
`Ajd prijatno!
Laku noć!

137
138
 KOLAČ
(priča br. 21)
Sinoć je kolega Vladika ostao dosta dugo samnom, mozda i najduže do
sada. Ne mogu doći k` sebi od sreće, Kad je vidio rođendanski poklon ili kako ga
on krsti, KOLAČ i završio sa čitanjem, reče, zaboga kako ono bi kolega, možeš
li se sjetiti? Ja znam samo da me je pogladio po kosi onako sto on voli reći: S
NJEŽNOM RUKOM,
I BLAGOSTI PUNIJEM POGLEDOM
TE ME SLATKA NEMOĆ OBUZELA
Toga se dobro śećam. Ada, bravo, tako je:
“LIJEPO LI OVA SABLJA PIŠE ……
KA DA SU GA U MLETKE ŠILJALI. ”
To je izgovorio smješkajući se (prerskoči ono “amanati đe nauči tako”), pa
zatim dosta ozbiljno dodade:
“KOLAČ VELJI U MALENU TORBU,
STAT NE MOŽE DOK NE PRSNE TORBA!”
I to mu bi malo, nego napravi kraću pauzu, pa nastavi:
MNOGO OGNJA POD MALIJEM LONCEM,
AL` PRSNUT, AL` PROLIT MLIJEKO..
Nasmješi se, ipak bez nekog vidljivog sarkazma. Onda, između ostalog,
nanovo naglasi da me ONO nikako ne vjeruje, popriča ( za mene uvijek malo)
samnom i vrati se u Besmrtnost i Nezaborav.
Pouči me da se ne davijam sa rečenicama, (odakle je on to mogao znati, ne
mogu bit pametan) nego da ih prvo puštim da se, kako je njima drago, izigraju
po hartiji, pa tek onda da ih lapisom i mastilom ukrotim. A, iako ne uspijem da ih
kako ja to želim zauzdam, nije, reče, velja šteta, jer je, reče, bez poretka najdublja
nauka. Pokušaj, da ih načiniš da ti nalikuju proljetnijem leptirima, koji s cvijeta
na cvijet lete i igrajući se, lepršaju i pri tom ti misli filozofijom oprašuju. Neka
se prepliću i raspliću, jedna drugoj vode dodaju ali da poentu brižno čuvaju. Da
je čvrsto, kao amanet prigrle i od nje ne skaču tamo-amo na svakoju bandu, kuđ
je njima drago, nego đe im ti narediš i mjesto odrediš. Ukroti ih tako da se daju
sedlat i uzdati. Moraju se pomirit s time da si ti taj koji držiš dizgine u rukama i
da treba da idu onamo đe im ti uzde popritegneš ili popustiš. Kuđ ih ti usmjeriš
i narediš im, da putuju ili, nakon tvoje komande, odmore i planduju... Hoćah da
mu kažem:
Lako je to reći, no kako učiniti, Gospodaru! One ponekad nemaju abera za
moje komande, nego se kihoću i gurkaju laktovima i klandestinske znakove jedna
drugoj emituju. Iscure iz mastila i iskradu se iz lapisa pa se onda razgoropade po
hartiji. Čas mi se kao ljigave jegulje iz ruku izmigolje i u dubini i mulju sakriju a
139
čas pobjegnu od mene brzinom pastrmki. Ostire, što ono mi volimo reći. Neki
put i unazad skaču kao ono lososi uz vodopade. A ponekad leže skrivene kao
zmije u travi i vrebaju priliku da mi otruju literarni korpus. Da me obesvijeste
da zaboravim što sam htio reći i kanio poručiti. Mada je to doista rijetko. Nije
su baš toliko maligne. Ma, može im bit Gospodaru. Vraćaju se one. Ne vole one
samoću. Njima je najdraže kad ih se perom i mastilom po hartiji prostre. Onda
se potajno jedna s drugom utrkuju i takmiče koja li je dražesnija i koja će više
privući čitalaca. Kao ono lijepe žene, ako si primijetio Gospodaru, što se diskret-
no nadmeću koja li će više privući udvarača. Samo i jedino kako bi zadovoljile
svoje ženske sujete i ućinile da im drugarice od zavisti, što se ono veli, pozelene.
A kad bih, Gospodaru, kojim slučajem, uspio da ih ukrotim i deseti dio,
onako kao što si ti to učinio sa stihovima; ne bih ti ja bio u ovoj sobici ovdje u
Dobroti i perčinao se sa samim sobom i sa ovom lunjom od ovoga mi kolege,
budi siguran.
U avionu i to u prvoj klasi, moj Gospodaru, bi me onda mogao viđeti.
Kako sam zabanio i kako između srednjeg i domalog prsta držim u ruci čašu
Remy Martin-a, čekajući da se, omiljeni mi cognac, zagrije do temperature moga
tijela.
Zadivio bi se, a možda bio i ponosan na mene, kako decentno flertujem sa
stjuardesama, pitajući svako malo kad slijećemo u Stockholm !
I sa tih deset odsto od tvoga sočinjenija mi se ne bi potomstvo adekvat-
nom nagradom odužilo. To je više nego sigurno.
Ne, Gospodaru, ne pretjerujem, budi siguran! Nema to veze sa tim što
sam Crnogorac !
No:
“Nije svaka tica za senicu-govoraše Stanko Peka Mijatova.
Ima ih i koje kukolj kjucaju”!
Ipak se predomislih. Nije, pomislih, poenta u tome... Ja sam, međutim, u
dilemi da ga, nedajbože, nijesam uvrijedio ovim poklonom ili kako on reče KO-
LAČEM. Znam samo da mi je tada rekao da je zadovoljan dinamikom intelektu-
alnog mi razvoja tokom mog djetinjstva i snagom moje memorije. Reče da mu se
”Svadba” posebno sviđela. Naročito pjesme u njoj. I Vesnina i Nikolina. Učini
mi se da mu se ote smješak i zaigra malko oko, kad pomenu Vesnu. Može biti da
je i slučajnost. Upita me što je to “Brazilijana” i ja mu rekoh da to nije ništa novo
i da je toga bilo i za njegova zemana.
”To ti je, Gospodaru, bio kod bula Turkinja adet !”
Nasmiješi se i hoćah reći da prikrivaše neku lascivnu epizodicu iz svog
života. Nisam mogao odgonetnuti otkud mu je tako nešto moglo biti poznato.
A nije bilo umjesno pitati ga. Može biti, što je i najviše za vjerovati, da je samo
načuo negdje priču. Žao mu je, reče, što i on nije bio sa nama na ”Svadbi”, da
se, pa naglasi:
140
 ”Napuni čojstva i aristokratskih manira”.
Bijaše mu drago što je ostatak Crne Gore, koji nije bio na toj ”Svadbi”,
skapula i nekako pretekao.
Ne bi mu se, reče, zamjerilo ni da je digao ruku na sebe, pa da se “istra-
žimo ka šareni konji”, kad čeljade samo pomisli sa kakvim je sve ljudima imao
priliku da se druži i kakvog se sve ljuckog razgovora mogao naslušati (na takvom
jednom skupu-Serdara i Vojvoda).
Žao mu bijaše i što Crna Gora nije prihvatila onu genijalnu novinu o
“Popodnevnom Kresanju”, jer to zaista ne košta ništa a praktično je i veoma
ugodno. I to je znao. Onda mi naredi da kažem onoj “Nikolinoj babi”, da bi joj
pametnije i poštenije bilo da čuva ona jaja za Uskrs, (ako kojim slucajem Đuro
naljegne) nego što mami i navodi na nemoral, ovaj napaćeni i svega željni narod,
jer je, pa naglasi:
”Zla hrana na varena jaja”!
Navede da se u početku uplašio da me otac ne razmazi kakvim Crvenka-
picama, Snežanama, Ivicama i Maricama i ostalim, reče, ”šarenijema lažama”.
Bijaše mu drago što nije tako i što je tata ostao vjeran otmenoj crnogorskoj
tradiciji i pedagogiji.
Za Lelu, međutim, ne reče ništa loše. Samo se blago osmjehnu, slegnu
ramenima, sažaljivo me pogleda i reče:
”Ćud je ženska smiješna rabota!”
Kao da je znao da ne bih volio išta ružno o njoj čuti. Rekoh mu da bih sve
dao da je tu. On me empatično pogleda, pa me opet pogladi po kosi i reče:
”Da je ona ovđen, može bit, da ne bi ti bio tu- đe si. Tu ti ljudsko, zapire
spoznanije !”
Požalih mu se tada da se siti ne naljubismo On “Vladalice Vile b`jele i
Divotnice svoje mlade”, a ja moje Lele učiteljice pripravnika u nekoj beograd-
skoj osmoljetci. Učini mi se da zasuzismo i jedan i drugi. Nijesam siguran. To je
ipak san. U njemu je, kao što znaš, sve neizvjesno i dosta puta nejasno. Možda.
Dilema.
Takav je bio i ostao moj Vladika.
Onda se osvrnu na poeziju iz priče br. 1-Michel et moi. Hoćah reći da je
bio više nego ponosan na mene, jer me oduševljeno pohvali i pomenu da je i
on imao pedesetak takvih pjesama i da ne zna da li mu ih je neko ukrao ili su se
zagubile. Jedino se, reče sjeća, da su ljudi doslovce padali po dolini od smijeha
dok ih je čitao.
Bio je oduševljen sa: ”kuro, ribica i spičica” demunitivima. Reče kako ga
je “pica trepavica” u duhovno blaženstvo i veselo carstvo poezije, svojom poet-
skom snagom odagnala, (moze bit i da se poigrava i sprda samnom).
Da ga ne znam tako dobro, hoćah reći da mi malko zavidi na stilu i talentu.
141
Ali, to je On, pa je više nego smiješno i pomisliti da je tako nešto moguće. Ne
bijaše mu jasno, kako sam od jedne dlake mogao napraviti kapu.
”Dobro nijesi reka` šubaru !” izasmija se grohotom.
Upita me da li mi se učiteljica kad je pala u nesvijest i kad se sirota istegla
s nogama naviše i plećima poljubila patos od učionice, povrijedila. Brine on o
Prosvjeti, kolega, jer joj je upravo On i otac u Crnoj Gori.
Nijesam namjerno htio da mu kažem da mi je Mićun rekao kako mi ga:
Lela “izmjeri od šake do lakta”, jer sam to smatrao i neumjesnim i ispod nivoa
naših bjeseda. Kako sam u početku bio veoma ljut na Mićuna a da sam kasnije
prasnuo u smijeh, shvativši da se Mićun šali i u isto vrijeme sprda mojoj, nedo-
stojnog, reče, jednog Crnogorca, kako se on izrazi slabosti, pa mi reče:
“Počeo si kao ovi pjesnici! Ka da nijedna druga nema onu rabotu, osim
tvoje Lele prosvjetnoga radnika, lele ti tamo tebe u vrh glave. Pa povazdan, takvi
momak, koležiš ka česovi razpižđeni mlakonja kad gođ se naločeš, kuku ti, tamo
tebe, jopet u vrh glave ka što i jest!”
Nijesam kolega htio, kao što ti rekoh, namjerno da mu to kažem, samo
i jedino da ne bih vulgarizovao prirodu naših verbalne korespondencije-moje
duhovne hrane.
No, dosta o Mićunu, na koga se, evo ne znam zašto, ne mogu naljutiti. Vje-
rovatno zato što su mu sve definicije dozlaboga tačne i precizne, pa mozda čak
i ona kad kaže da treba zakonom zabraniti da se Njegoš čita prije 40. te godine
života. A, i što mi je istog trena olakšao duševnu bol jer mi se učinilo da sam, na
Surčinu, vidio Lelu u oblou AIR FRANCE aviona, kako mi ga “mjeri od šake
do lakta”. Ta me je scena ne samo oraspoložila, nego i urazumila, tako da mi je
poslije Mićunovog “tretmana” Lelin odlazak mnogo manje teško pao, pa je se
veoma rijetko i śetim od tada.
Nijesam se naljutio na Mićuna zato što znam da Lela ne bi ni u snu učinila
takav vulgaran gest. Učiteljice to ne rade. A ako bi kojim slučajem i napravile
tako nešto, siguran sam da moja Lela ne bi, jer ona je bila, ja ne znam da li sam ti
to već rekao, samo učiteljica pripravnik u nekoj beogradskoj osnovnoj školi. Lela
je, što ti rekoh, bila bez Državnog ispita pa bi joj po toj hijerarhiskoj ljestvici bilo
dozvoljeno da mi u najgorem slučaju ispruži samo srednji prst. Jedan od onih
deset prstića koje sam svojevremeno ljubio svaki pojedinačno i svaki sa strašću.
Pa i onaj, hipotetički rečeno, srednji ispruženi, na desnoj ruci, jer je Lela, isto kao
i tata, bila dešnjak.
No, da se mi Njegoša držimo...
Onda se Vladika vrati pjesmama i hoćah reći kao da je bilo nečeg zagonen-
tnog u njegovom glasu i pogledu, da mi se učini kao da sumnja da smo upravo
tata i ja, ti koji smo “ukrali” ili neđe pronašli njegove pjesme Ipak, ne reče ništa.
Srećan sam bio što su mu zvučale poznato i što su mu se toliko sviđele. Bio sam
ponosan i na sebe i na tatu, a naročito na pjesmice ona tri dragulja Crnogorske
142
Usmene Književnosti. Potom se Vladika osvrnu na onu moju malignu nakanu i
satanski naum da poubijam onih pet šest nesretnika na onom Parastosu. Govo-
raše da su moje muke smiješne i pomena nevrijedne prema svojevremeno njego-
vim svakodnevnim izazovima i iskušenjima te prirode. Da je to učinio, ostao bi
bez praha i olova pa se ne bi imao čim biti s Turcima koliko je takvoga materijala
svakodnevno, pred njim, govoraše, bilo. Reče i da ga nijesu bez razloga zvali :
VLADAR među VARVARIMA i VARVARIN među VLADARIMA.
Odmah ga kolega ispravih irekoh mu da bi mu bez ikakve dvojbe, više
priličilo:
GENIJE, POETA i FILOZOF- među VLADARIMA.
Veoma elegantno, kao što mu je od Boga dato, On ignorisa moj dizagri-
ment.
A njegove i moje muke zajedno nijesu ni djelić prema Golgoti i svim onim
mučenjima kroz koje je prošao Sveti Petar-Cetinjski.
Ma čuj me nešto, kolega! Neka prsnu i lonac i torba, neka se prolije mlije-
ko i neka bude qu`il soit. Meni je bar namjera bila časna pa mi je stoga i savjest
čista. I ako me ONO, nipokoju cijenu ne vjeruje, ovo bi trebao bez dileme. Zna
On veoma dobro da je svaki put kad ga u snu sretnem ta noć za mene skuplja tri
četiri vijeka, da me njegov odlazak u plačevnu tugu odagna a buđenje na proizvol
sudbe neizbježne. Da se dubokim zauzmem mislima i da se nakon toga dugo
mučim i samog sebe duhovno čerečim, pitajući se šta su snovi a šta java u mom
životu i koje je od kojega smućenije. Kojem od ta dva carstva da se privolim.
Kojim putovima da se uputim kako bih mu što lakše prišao i bliže mu se
na pristojnu distancu primakao. Da uz njega budem a da mu ne smetam i da se
ne namećem. Da ga ne prekidam u njegovim plodnim filozofskim kontempla-
cijama. Da naučim pogolemo od njega. Da mu se diskretno divim i duhovno
nauživam, a da sam pritom neprimijetan. Samo da mu “lajem na trag” kako tata,
jednom od bezbroj svojih metafora, hoćase reći. Da ga, daleko se kazalo, ne
naijedim. Sve se Bogu molim da je to tako, jer mi je to jako nužno pošto bih bez
toga ništavan bio pa se pravdam onim njegovim stihovima:
“MOLITVE SU NUŽDE SAČINILE
A DA ZEMLJU ZLE NUŽDE NE GNJEČE
NE BI NEBO IMALO DOSADE
ROBINJA MU NE BI ZEMLJA BILA!”
Često ponavljam te njegove genijalne stihove i pokušavam da se nekako
nađem u njima, ali bez uspjeha, nažalost. Jedino me tješi što su mi dragi i što
im se priklonim pa ih prizivam u pomoć kad sam u kakvoj nuždi duhovnoj. A
ti kolega, znaš da je to veoma često. Stoga se i molim i pravdam samom sebi da
je to sve zbog toga što bitišem na ROBINJI ZEMLJI... Tada sam mu i rekao
te njegove stihove, ne da mu kušam memoriju, nego samo da mu pokažem da
ih znam napamet, a i da se nekako opravdam što uvijek kad mi je teško njemu
143
pribjegnem.
A to je veoma često, pa mu se, iskreno pravdam, opet njegovim stihovima:
“TA NIJESAM NI JA OD ČELIKA
JER ISKRICA NAJMANJA OPRŽI
NO SA SOBOM UREDBU UČINIM
LIJEČEĆI SEBE I OSTALE.
A BEZ TOGA, ŠTO BI INSAN BIO?”
Kolega, vjeruješ li da se nasmijesio i da se uopšte nije naljutio na ovu moju
smjelu adaptaciju njegovih stihova. Izgleda da nijesam mnogo “utekao” origi-
nalu. Radi toga se on i učini nevještim. Čak bih rekao i da mu se sviđelo, ako to
ipak nije presmjelo tvrditi.
Zna Rade Tomov sve to, moj kolega. Budi siguran! Inače, ne bi on tako
često gostovao u mojim snovima. Dolijetao na svom Pegazu zefirnijeh krila,
da divanimo ka ljudi koji smo i da peharima zlatnim, od zuči i meda, koktele
pijemo. Da ravnodušno i bespomoćno konstatujemo da je ovaj svijet zaista TIR-
JAN TIRJANINU. Da u njemu svak i svašta ratuje: more s bregovima, vjetri s
vjetrovima, zima sa toplinom, živina s živinom i što nam najteže pada NAROD
SA NARODOM, a posebno ČOVJEK SA ČOVJEKOM. Vladika ga, s pravom,
nazva “SOSTAV PAKLENE NESLOGE”
Da duše naše kapljom natopimo da nam se povrh vina igraju, kao ono
blijedi plamen po rakiji, pa onda da nazdravljamo i jedan drugog sokolimo. Da
nam pritom čuvstva ostanu trijezna, pa da nam se onda misli razlete i da krasota
Božja oko nas, naše umne sile zavijori. Da radi duše Prorokove, ukrešemo koju
pa ka`ljudi zapušimo. Da krupno nešto u pameti učimo ne vadeći mudrinu iz
dubine. Da pojući, čas kroz mračne grobnice, čas kroz predjele svijetle i vječite
radosti, koračamo. Da njivama zlatnim i livadama cvjetnim, svojom vjernošću
postojano gnijezdo čuvamo. Da špartamo, On i moja malenkost, po zračnijem
prostorima i gledamo kako se iznad nas zvijezde tiće i kako šetaju horovima. Da
ga u snu gledam, kako gordo ide k svetom grobu besmrtong života, prezirući
ljudsko ništavilo, a meni govori:
” SVE SU SILE, MRTVE I NIŠTAVNE,
ZA ONOGA KOJI PRAVO MISLI
I ČAST LJUBI VIŠE NEGO GLAVU !”
Da usamljenog slavuja slušamo, kako sa dubove grane, armoničnu pjesnu
poje i gledamo kako u brilijantnim rojevama, zvijezde nad nama kola vode. Da
sa svojih očiju skinemo, neprozračnu-smrtnosti zavjesu, otrgnemo ljudima tupe
poglede i uvedemo ih u polja blažena. Da ih upitamo, da li bi bez oštrih zuba
ledene zime, ikada blagosti toplote upoznali?
Da, ne samo Crnogorcima, nego i svakom živom na ovoj planeti, On i
moja malenkost, odagnamo:
144
 TAMU IZ SLIJEPA UMA I
ZLU ZAVIST IZ PAKOSNE DUŠE.
Da, dušom zapaljenom, zakunemo svod plavetni neba sveštenoga, koji je
brilijantnim zasijan sjemenom, ne bi li nam Svetu otkrio Tajinu. Koliko smo i
koliko puta, dubokijem zauzeti mislima, to radili, samo da znaš, moj kolega.
Da odemo do Stambola, one banje slatke ljudskoga života, pa da se s Vila-
ma zajedno u šerbet kupamo.
Da u onoj Svečevoj Palati, u onom Istočniku Sile i Svetinje, iz kojeg Bog
jedino begeniše, črez Proroka sa zemljom vladati; u onoj kupi meda i gori od
šećera, pored onog njegovog potoka, bistrog i čudesnog u kojemu ogleduje lice,
koje je ljepše sunca, zore i mjeseca, doživimo i Vladika i ja, ono što se zove, is-
tinsko i pravo- zemaljsko veselje. Da u svanuće, u divnu tišinu, sa njegovih kula i
munara, što se u nebu i moru ogledaju, slušamo na hiljade sveštenih glasova koji
glase nebu ime Svemogućeg a zemlji ime strašnoga Proroka. Nakon toga, da se
obadvojica glasno upitamo, koja li je to VJERA što se sa takvom jednom može
mjeriti i koji li to OLTAR bliže neba stoji. Tada sam mu, śećam se, predložio da
potražimo nekog teologa dušebrižnika i to između onih kojima si i ispjevao:
“ISKLATI SE BRAĆA MEĐU SOBOM
A KRVNICI JAKI I OPAKI
ZATRIJEĆE SJEME U ODIVU !”
Da ga priupitamo ima li u turskoj i ne samo turskoj, nego i sveislamskoj
literaturi i približno tako briljantnih, jakih i blagonaklonih stihova posvećenih
Istambulu i Islamu, uopšte. Neka ih pronađe i obznani. To bi mu pametnije bilo
nego što vadi iz kontesta riječi nekih prostodušnih likova iz Gorskog Vijenca, s
početka 18-og stoljeća, koji su ipak iz svog ugla gledali ondašnju svakodnevnicu
“ONU STRAŠNU URU PRED OČIMA. ”
Ovo što si ovako maestralno ispjevao nije samo počast i posveta, Gospo-
daru. Ovo je klasična Oda Islamu, rekoh mu. Ovim stihovima mogu naše Hodže
komotno (ako se to tako radi) započeti klanjanje Alahu, da im bilo koji kolega
Islamske vjeroispovijesti, itekako pozavidi.
Ne reče ništa, nego samo klimnu glavom, ali sam ipak stekao utisak da
mi pogledom govori kako istinu treba uvijek reći, u pravom kontekstu u pravo
vrijeme i na pravom mjestu. Nijesam namjerno htio da ga upitam da li zaista :
“VIŠE VRIJEDI DAN KLANJANJA JEDAN,
NO KRŠTENJA ČETIRI GODINE”, jer sam znao da bi mi rekao da je
to samo žučna debata između likova u Gorskom Vijencu. Tada sam mu, śećam
se, rekao:
Gospodaru, ima nekih “teoloških čistunaca” koji sočinenijeTvoje šovini-
stičkim nazivaju, a Tebe čak, nećes me vjerovat Gospodaru i genocidnim pjesni-
kom. A on samo blago pogleda pa mi pomirljivim tonom reče:
145
 DA TAKVIZI ZAMNOM DOBRO ZBORE
ZA MENE BI TO POGRDA BILA...
AL` KAD TAKVI ZAMNOM ZLO GOVORE
JA SE TIJEM DIČIM I PONOSIM.
SAD NEK VIDE KOLIKO IH CIJENIM !
Da nad Gorom Crnom provedrimo i smućeni oblak gradonsni joj izjalo-
vimo. Da munje i gromove od nje uklonimo. Da tmurne oblake, strašne i debele
od prašine i crnog haosa, iz mračnih njedara dignemo. Da objasnimo svakom i
svima, da nebo nema bez GROMA cijenu. Da ZLOBU KLETU, onaj PORAZ
RODITELJSKE DUŠE, koja nam otrovnu sudbinu predskazuje, na smrt pretu-
čemo. Da pojasnimo ljudima da je KLETA ZAVIST, KUGA DUŠEVNA i da
se, nažalost, bez krvi ugušit ne može. Ne, profesore, budi u to siguran. Da joj,
ovako muževni i svega lišeni, naročito Crkve i Plemena, opet, On i moja malen-
kost, kolega, braniči budemo i da pritom ne varamo narodnje nadanje.
Da se s mukom u polet, niko drugi sem nas dvojice, moj dobri i cijenjeni
profesore, pustimo, na lađici krilah raspetijeh, bez kormila i bez rukovođe, u
beskrajni okean vazdušni. A tamo su, kolega, sunca samo svijetle kapljice, da
znaš, a mirovi jedva vidljive iskre i užasne bure, tamo gospodstvuju, moj cijenjeni
naučniče. Da bar pokušamo, da nas savjest ne bi grizla, cijele opametit ljude iako
obadvojica znamo i to dobro, da su budale ljudi od starine i da će budale ostati
dovijeka. To ti je kolega, nažalost, apsolutna istina. Inače ne bi bilo ovoga krvo-
prolića i ovih umaltene svakodnevnih ratova, da to nije tačno.
Da se Novoj godini čudimo, rašta nije s početka proljeća, kad se zemlja
obuče zelenju! I kad stvar svaka, Gospodaru oćah mu reći, na njoj dobije novi
život i vid sasvim novi! I kad dnevi počnu napredovat nastavio bi On. Često smo
znali lagano šetati spod Manastira, u koji ne bijasmo najade ulazeći, bar u ovih
potonjih dvadesetak godina. Hoćaše me svaki put pogledat u oči i napomenuti
mi da se śetim onoga stiha:
JERBO NIJE SREĆE U NARODU
KOJIM KAPA RUKOVODI CRNA!
Trudili smo se da prašak svaki oživimo i umnijem ga sjemenom nasijemo.
Da djelatelne oživimo členove:
MALOM MRAVU
KA GORDOME LAFU.
I to je bez dileme. Da Gori Crnoj zla i zlotvore listom potamanimo. Da bič
Božji, za njh spleten budemo da se “stavljaju” što su uradili. Da im kažemo da je
krv ljudska hrana naopaka i da zločincima obavezno na nos iskače.
Da ih upozorimo da velja kruška u grlo zapadne, a da tvrd orah, zube, ko
od šale polomi. Da podsjetimo, one koji se ne śećaju, ili namjerno zaboravljaju(a
bojim se da je ovih drugih više) da niđe na Balkanu nije bilo spasa sem u naše
146
gore stiješnjenje:
U KOJE SE VAZDA UTJECALO
I TIRJANSRVU PO NOSU DAVALO.
Da tome istom Tirjanstvu nogom za vrat stanemo i jedan i drugi i da ga k
poznaniju prava privedemo.
TIRJANE KOJI SE NE DAJU SEDLAT I UZDATI
A PRAVDA IM ŠTO JE NJIMA DRAGO ! ”.
Da Nepravdi oltar razrušimo. Da Pravdu, koja je rukom TVORCA OSVE-
ŠTANA i čije je ime svuda sveto, na prijestol povratimo i ustoličimo, pa je onda,
kolega, zakonima, ili ako ti je draže, stegama pritegnemo i okujemo da ne:
PLAČE PRAVDA PRED NEPRAVDOM.
Jer: KO PRAVDINE POPIRE ZAKONE,
KARATELJA IMA UŽASNOGA !”
Da UMNU SILU na tron usperimo da s njega dično TROŽESTVUJE, jer
se ona ne pušta da je zlo pobijedi. Da uzaludno za Lesendrom izgaramo i jedan i
drugi. Da kolega moj dragi i plementi, glasno i jasno rečemo onima kojima zakon
leži u topuzu, da im tragovi smrde nečovješću, pošto divlju pamet a ćud otrova-
nu, divlji vepar ima a ne čovjek. Da dobro izmjere prije nego bilo šta poduzmu,
jer kao što sam ti već rekao kolega;
KO POSRNE MUDROVAT MU BRANE
Da podučimo svijet da je smiješna vjera u JAČEGA, jer je NEJAČEGA
mnogo teško uvjeriti, zato što sve, siromah, strepi a jezik mu se mrzne. Da ljudi-
ma rečemo i posavjetujemo ih:
NIKAD ROBA ZA MOĆ TIRJANINA
NEMOJ PITAT DA SE NE PREVARIŠ. ”
Da objasnimo svijetu da kod
BESTIDNIH I SRAMOTNIH LICA
DOBRODJETELJ NEMADE CIJENE.
Da pojasnimo da su smiješna svojstva naše zemlje, jer je puna ludijeh pro-
mjena, pa da ni kolijevke kakve bi trebale, ne imadu sve naše rijeke. Da su:
VRIJEME ZEMNO I SUDBINA LJUDSKA
DVA OBRAZA NAJVIŠE LUDOSTI.
Da se upitamo da li isti taj čovjek vidi da za njega nije zemlja? Pošto, da
znaš kolega, na toj zemlji, NIKO NIJE SREĆAN niti DOVOLJAN, niti pak
bilo ko MIRAN i SPOKOJAN. Na njoj se samo ČOVJEK BRUKA SA ČOVJE-
KOM, KAO KAD MAJMUN GLEDA SEBE U ZRCALO.
Jer mi smo se, kolega, više puta zapitali da nam ovaj ”stojnik” pod ovu
nebesnu sferu nije zapravo DVOSTRUKA KOLIJEVKA. Je li nam ova Zemlja
Tvorcem određena za NAKAZU KAKVU TAINSTVENU, ili je ovo NAGRA-
147
DA BURNA I VREMENA? Ponekad hoćasmo, doduše rijetko, reći da je ovo
i RASADNIK DUHOVNOG BLAŽENSTVA. I sve ti je to za nas dvoicu bila
TAJINA GOLEMA. Zato što su svega toga, kao što kolega i sam znaš, ili kao
što ti je vec rečeno U GROBU KLJUČEVI. Tada smo i konstatovali da naša
Zemlja, mati miliona, sina jednog ne može vjenčat srećom. Jer, ona prava sreća,
za kojom čovjek vječno trči, on joj ne zna mjere nit granice. A onda mi Vladika
nanovo re
ŠTO SE VIŠE K VRHU SLAVE PENJE,
TO JE VIŠI SREĆE NEPRIJATELJ
Tada Vladika stade glasno razmišljati, samog sebe pitajući, da li je ova naša
Zemlja priviđenje. Ako nije, onda Duša ljudska jeste besamrtna. Učini mi se da
malko klimnu glavom. A onda i on osta u Dilemi da mi nijesmo samo ISKRA
U SMRTNU PRAŠINU i LUČA TAMOM OBUZETA. Upita se da li je to IN-
STINKT ili DUHOVNI VOĐA, pa onda pomirljivo slegnu ramenima i reče da
tu LJUDSKO ZAPIRE SPOZNANJE.
Srećom, kolega, nijesam bio popio prije toga sna. Inače bih mu rekao ne-
što čega je on duboko svjestan, a šta iz obzira prema vokaciji ne bi nikada pri-
znao. Htio sam mu, naime, reći da su ti stihovi najbolja definicija agnosticizma
koju sam ikada čuo i vidio. Da niko prije a ni poslije njega, koliko ja znam, nije
ni približno, tako jasno objasnio taj pojam. I da čovjek zaista mora duboko uro-
niti u neku temu, umaltene poistovjeti se s njom, da bi je obradio na jedan tako
maestralan i adekvatan način koji je, u ostalom, njemu i svojstven. Ne mogavši
ipak da odgonetne “TAJNU RUKU SMJELOGA SLUČAJA”, jer mu tu zapira-
še spoznanije i implicitno, iako on to ne bi nikad javno priznao, On se prikloni
agnosticizmu. Zato što onamo đe mu zapire spoznanije jedno mu Rableovo VE-
LIKO MOŽDA spasava enigmu. Zato što i njega, kao i sve velike mudrace koje
je zapitivao “nepostojnost kolebaše užasna”.
Sve je za njega velika tajina. I dvostruka kolijevka i nagrada burna ili vre-
mena i nakaza neka taijinstvena i duhovne najstrašnije bure i rasadnik duhovnog
blaženstva. A svega toga, reče, da su u grobu ključevi. Zna da nešto ima ali ne
zna šta, pa onda, više radi pastve svoje i vokacije mu, nego li sebe samoga iznađe
plauzibilno rješenje, preseli se uduhovni pragmatizam, slegnu ramenima, podiže
ruke na predaju i onako nemoćan prikloni se, kome li drugo sem, SPASITELJU
SVEMOGUĆEM BOGU.
Ne bi on ovo nikada priznao mojoj malenkosti, kolega, iako smo ponekad
i vizuelno komunicirali pa mu se lako dao naslutiti iz pogleda jedan skriveni i vje-
što zakamuflirani, doduše latentni, gnosticizam. Agnosticizam i kojeg svi Veliki
Mudraci, poput moga Vladike, kat-tad završe u Vjernike.
Sjećaš li se onog izleta na Skadarskom jezeru. Ko zna zašto mi je tako ne-
što došlo u san? I kako je moglo doći?
Da, da iz SAN JE LŽA A BOG JE ISTINA. Vidiš da možeš da budeš
solidaran i koristan kad hoćeš. Takvog te volim. A ne, kad se cerekaš i benaviš. ”
148
 Dobro je, kolega, što nijesam sa njim o ovome divanio. Siguran sam da bi
mi po ne znam koji put nanovo rekao:
“Tvoje je carstvo beskonačn
Interesantno da mi nije nikad imputirao siromaštvo duha iako je to ključna
ideja toga stiha. Da li je to kurtoazija ili neki skriveni respekt, ostaće mi golema
tajna. Ja se ne bih ljutio niti usudio da se na njega naijedim i da je to rekao. Jer sve
dok sluša što pričam, za mene je ogroman i neizreciv uspjeh i neopisivo duhovno
blaženstvo.
Rekao sam pričam a ne bulaznim. Opet si počeo a? Ne traja dugo ona naša
duhovna sinergija. Ne da ti đavo mira. Bojim se da ne završiš kao Michel i Lela.
Ili da te ne prebacim u Markovu sobu pa da spaziš čari traume. Da, da. Može ti
se i to lako desiti. Zato, pamet u glavu! No da nastavim.
A nekad smo bili tako borbeno raspoloženi pa bi činili sve da nas svi naši
krvnici zapamte, krv lijući, s nama se bijući i pred nama u trku bježeći. Orni da,
što nam ruke mognu, sabljama śečemo i po breme oružja otmemo pa da:
GUBU IZ TORINE TRIJEBI
Da se, profesore moj dragi i plemeniti, sa plahim i lakomim Fanariotima
makar verbalno obračunamo.
Da im kvinslingškijem sinovima, rečemo da će im nebo sudit kad već
zemlja ne smije. A onda, kolega, da na znanje svakome živome stavimo, da kad
ZLO činimo, od ZLA braneći se, da ZLOČINSTVA tu nema nikakva. Zato što
je, kao što i sam znaš kolega, odbrana sa životom skopčana. Tada smo ustanovili
da nam je poštenije s mačevima u rukama na megdanu smrt dobiti, nego ženski
nevaljatno, u krvničke ruke pasti. Jer, sa slogom se i pregalaštvom junaštva vijen-
ci grabe. Tako da znaš kolega. što je više tuđe vojske, to je nas dvojice viša slava.
Ako je pobijedimo, time ćemo besamrtnu i vječitu slavu zadobiti A ako moćniji
Tuđinci pobijede i nas obadvojica na megdanu poginemo, opet ćemo vijence sla-
ve u grob sobom ponijeti. Jer kolega, kao što i sam znaš, DUHOVNI je ŽIVOT
na NEBESIMA, a MATERIJE u CARSTVU GNJILOSTII. Da sablje, koje se
bez muke ne daju skovati, onako krvave, poljubimo, pa onda zaplovimo u noćne
valove ne bi li nam prahu, svetkovanje sljedovalo.
DA STRAŠNOM MIŠLJU, PRSIH NADUTIJEH,
KROZ DIVJAČNE TMUŠE naših krvnika gazimo i da ih, VATRENIM
OČIMA GUTAMO.
Da nam na njih:
PLAMENI POGLEDI LJUTNJOM SIJEVAJU
I UŽASOM STRAŠNIM DA IH DROBE.
Sad ćeš reć da sam poludio, ali ipak ti moram (samo se ti smješkaj!) ispričat
jedan, zaista čudan san u kom sam SHAKESPEAR-u čitao ove stihove. Učinini
mi se da mu u jednom krajčku oka viđeh nešto kao zavist, jer se izvini i reče:
149
 ” I`m sorry. I really am in a hurry!”
Da ga tako neizmjerno ne poštujem i umaltene obožavam hoćah mu reći:
” Stani momenat. Ne pravi se Englez! Pogledaj da nećes li još đe naći ova-
ko jakih stihova. A ne žuris kao da imaš đe zakasniti. Ti ne treba niđe da ideš. K
tebi se dolazi. Zato što si vječan i nedostižan. Jer, tebi vrijeme ne može ništa. Što
ono više prolazi, to si ti sve mlađi. Isto kao i moj Vladika. Zato bi, umjesto što se,
(umalo mu ne rekoh, pravis “Smart Alec”), bilo fer da se ustaviš i ovo poslušneš
i pogledaš malko bolje Jer:
PLAMEN POGLEDI LJUTNJOM SIJEVAJU
I UŽASOM STRAŠNIM DROBE: samo i jedino u moga Gospodara.
I dobro je što mu to nijesam rekao jer se plašim da sam i sa ENGLEZOM
pretjrao. Ne razgovara se tako sa Genijem, sem normalno u snu pa me to malko
tješi.
I Vladika reče da je san LAŽA – a BOG istina, no pustimo to. San i ovaj
dijalog su kao što rekosmo laž, a Bog je istina.
Da nam mišce jednijem udarom presto sruše a tartar uzdrmaju. Da nam
rđa na oružje ne počine, ratni pokliči da se našim gorama razliježu i da nam se,
junačkijem sinovima, počesto, vedro nebo, nasmije grohotom. Da se pomirimo
sa fatalnom istinom da je Junaštvo car zla svakojega, ali u isto vrijeme i piće
duševno i to ono najslađe. I da znaš, kolega, njime se, bar u ove naše gore, vje-
kovima pjane pokoljenja.
Da pod tuđim ne stenjemo bremenom, kao što su svojevremno kulučili,
roptali i kojevitezali, Srbi i Hrvati, naša braća od oca i majke. Da kažemo da im
niko nit može nit smije zamjeriti, zato što:
SILA BOGA NE MOLI,
JER PRED NJOM SE
SVAŠTA LAKO MRVI.
I zato što vaskoliki svijet zna, da je u ono doba, čak moćna i prebogata
Venezia, pred Stambolom:
KRVOŽEDNIM OCEM KUGE-
UDVORNIČKI REPOM MAHALA...
Venezia, čiji, kako Vladika reče:
LAV ŽALOSNI, NOSI NEKO DOBA
ĆUD LISIČJU A ZEČEVO SRCE,
TE SE KLANJA SJENCI OD MJESECA,
ROBINJAMA NAPRAVLJA PAPUČE!
A jedanput mu, kolega, rekoh:
”Gospodaru jesi li primijetio da ukoliko je širokog Balkana i njegovih brda
i dolina, da ih je sve OBLAK TEŠKI PRITISNUO a da jedino nas dvojicu, ov-
150
dje na Lovćenu, sunce grije. I čini mi se da je zaista dobro primarilo, ka’ je ovo
brdo vazda ladno ”.
A On mi reče:
GORA S GOROM SASTAT SE NE MOŽE,
ALI MOŽE ČOVJEK SA ČOVJEKOM!
I, pogodi Vladika. Sasta se čovjek sa čovjekom na Balkanu. Ma, (da odmo-
rimo malko “ALI” jebasmo joj majku, kolega. Odrasmo je ka “magarac murvu”)
ne traja to dugo. Što im bi te se rastaše, to Vile znaju, moj dobri i pošteni profe-
sore. Ne bi, da su Vladiku slušali, budi siguran. Nego bi listali kao “latice jednoga
cvijeta iz pupoljka istog odnjihane i cvjetali ka` blagovijest”.
A jednom mu, da se napravim upućen i važan, rekoh:
“Kršna i siromašna Crna Gora, Gospodaru, nije marila ni za Nemanje, ni
za Murate, ni za Bunaparte. Oni svi biše i minuše i pođekoji mač svoj o Crno-
gorce, opitaše, pa nestaše. A Crna Gora ostade dovijeka i strašnoga suda u svojoj
volji i slobodi, a to ti je u slavi!”
Bi mu drago što sam ga citirao pa me blagonaklono pogleda. Primijetih
da bijaše malko začuđen kako i odakle sam ja mogao znati za te njegove riječi i
bijaše prijatno iznenađen. Ovaj put, začudo, ne pomenu da mi je “carstvo besko-
načno” niti da sam siromašan duhom. A onda lijevo-desno odmahnu glavom jer
se prisjeti da mu ja samo testiram memoriju i prisjeti se da mi je on to nedavno
u jednom snu vec rekao.
Ponekad Vladika hoćaše doći, da iz
PREDJELA BLAŽENOG ŽILIŠTA, proćeramo,
NEBA OTPADNIKE.
Da Crnoj Gori razagnato okupimo stado, da mu muška prsa ne ohlade a u
njima ne umre svoboda. Da svijetu kažemo i podučimo ga, da strah životu, često
obraz kalja, kolega moj dragi. Da objasnimo da se:
ZLO TRPI ZBOG STRAHA OD GOREGA onima kojima je to nejasno.
Da kad se tope, da se onako nemoćni, za pjenu hvataju i da im se, profesore moj,
nad glavama nadodaju ruke.
DA ČOVJEK POGINE UPRAVO ONDA, KAD MU ČAST I POŠTE-
NJE UZMEŠ.
Da se upitamo ko svijet može ispravit leđima i ko cijele opametit ljude?
Bijah zaustio kolega da pomenem Atlasa, pa rekoh u sebi: ”Pusti, ne misli on na
tu vrstu ispravljanja, !” Da vidimo toga majčinoga sina koji može:
LUDI VJETAR ZAUZDATI,
PUČINI ZABRANIT KIPLJETI,
I GRANICU ŽELJI NAZNAČITI.
Ima li ga? Nije se do dana današnjega rađao, moj dobri kolega. A siguran
151
sam da neće ni podanas.
Da kažemo svijetu da smo iskra u smrtnu prašinu i luča tamom obuzeta i
da nam se sudbine po vjetru okreću. I da znaš kolega, tu istu iskru nađe jedino
udar u kamenu, jer bi, profo moj, bez udarca ona u kam očajala.
Da se popnemo na vrh gore đe se TRON GORDI VISI i đe je planina
PREVJEČNOGA CARA.
Jer tamo je, moj profesore
VJEČNOSTI KOLIJEVKA;
Tamo se ona okrunila SVETOM RUKOM VELIKOGA TVORCA. Jer
su se, upravo tamo MRSKE MRAČNE SILE u komade grdne razdrobile.
Da svaki Crnogorac i ne samo on, znade, da ZLOĆA I ZAVIST, ta AD-
SKA NASLJEĐA, čojka niže od SKOTA stavljaju, a da ga jedino UM besmrt-
nijem ravna.
Da im jasno i glasno kažemo da bi SATANA, ZLI VLASTITELJ ADA
NESITOGA, doveo ljudsko pokoljenje do preslijepe gluposti.
Da bi, lukavi, ZLOM ZADOJENI DUŠEGUBITELJ, natjerao ljude da
pohule na nebesnu svjetlost i da mračno ime obožavaju. Znaj, kolega da je taj isti
SATANA, pokušao da nam svijet u AD, čiji je on CAR, pretvori, a nas u paklene
duhove. Da ta DUŠA MRAČNA, NEBA NENAVISNIK, nije vjerovao kad mu
Vladika, u mom prisustvu i snu mome reče:
OGANJ ĆE TE BOŽANSTVENE PRAVDE,
U DAN SUDNJI, U JEDNO TRENUĆE,
SAŽEĆ SVOJIM SVEŠTENIJEM PLAMOM !
Eto mu sad, kolega. Neka ga tamo, đe mu i jeste mjesto:
U KIPUĆU PLAMENU PUČINU.
I njemu i onima što mu, prateći ga, demonsko ime u nebesa dižu i šejtan-
ske mu stope ljube. Da, da! Upravo njemu, SATANI, za koga Vladika reče da:
OTROVNOŠĆU NADOJENA DUŠA
I ZAVIŠĆU SLIJEPOM ZAPALJE
PUT ISTINE NIGDA VIĐET NEĆE...
ON JEDINI U PROSTORU SVJETLOM
U CRNU JE OBLAČEN PORFIRU
ZLA SVAKOGA NAJLJUĆE KRAJNOSTI
POD JEDNOM SU TU KRUNOM SABRANA...
ON KATEDRU MRAČNU SAČINJAVA,
POZORIŠTA SVAKOG UŽASNOGA,
A ZLO MU JE JEDINA UTJEHA.
ON SE SA ZLOM VJEČNO OBRUČIO !
152
 Ove sam stihove, prije neku večer, isto u jednom snu, (ti ćeš, izgleda kre-
pati od smijeha) čitao dvojici Italijana, a oni ti obadvojica i to istovjetno, svaki
ponaosob, rekoše:
“Chiedo scusa, sono veramente in fretta” i udaljiše se, pognute glave, bez
komentara. Svaki ka svome rodnom mjestu. Jedan ka Fiorentini a drugi put
Sorrenta. Hoćah da im rečem: “Aspettate un attimo! Nemojte se sada i vi praviti
Englezi, per amor di Dio! Osvrnite se malo, ako možete bez tog menefregizma,
na ove Valdičine genijalne i besmrtne stihove! “
Probudih se razočaran i začuđen.
Zato Vladika i gostuje često u mojim snovima, da se kao nevini sinovi pri-
rode, protiv Satane i njegovih sljedbenika, On i moja malenkost, borimo, kolega,
u to budi siguran...
Tako, kolega, oni trojica ne treba da žure bilo kud. Za njih se, kao i za
moga Vladiku, vrijeme namjerno ustavilo stoga oni ne treba da briže brigu o
nečemu kao što je prolaznost. Oni su to odavno apsolvirali. Ja zasigurno znam
da se u Klepsidri mojeg Vladike protok pijeska začepio, a na Njegovom satu su
se sve tri kazaljke zaustavile. Kad sam ih upitao zašto ne rade, rekoše:
”Bolje ovako da plandujemo, nego da se deremo bez potrebe ni za plaću
ni za vajdu”.
Pomenuše i Sizifa čini mi se, pravdajući se kako ipak dva puta u 24 časa
pokažu tačno vrijeme.
Požališe se kako im je nemoguće pratiti nas. Rekoše da ne patišemo, da nas
ne drži mjesto, nego da nas đavo kroji, čas u moje, čas u Vladičino vrijeme. Tako
su mi nešto rekle. Ne sjećam se baš najbolje. Ipak je to san. A on je, kao što ti
toliko puta rekoh, dosta nepouzdan svjedok, pa se može, nedajbože, desit da sla-
žem tako ozbiljnog čovjeka kao što si to ti. Hoću reći takvu budalu, lunju i sprd-
nju koja se svemu smije, ”ko lud na brašno”. To ti je, kolega, bez ikakve dileme.
Ja ne znam je li tebi, ali se meni počelo drijemati.
A i dockan je kolega.
“Vise je lega` i ko je goveda pogubio !”
Ajd prijatno!
Laku noć!

153
154
 RESUME
Da pokušamo ovaj omaž decentno završiti, kolega. Šta misliš?
Pa, hajde, lagano, s anđelima!
A jedanput mu, ko svaka budala, rekoh da mu nije pošteno, nadam se da
sam rekao fer, jer me i sad panični strah hvata i sav se sledim i protrnem, da se
nije, nedajbože, naijedio, što ni on kao ni, (ipak dosta i možda sasvim drugačije
i zasigurno van konteksta )VIB iz”Dinstikcije”nije UČINIO MJESTA ljudima
da se mogu perom i filozofijom baviti. Onda se neke jade izbavih, rekavši da nije
njegova krivica što je poslije njega patetično uzet lapis u ruke, jer sve što čeljade
napiše ili doživi, on je već rekao. Da je sve poslije njega, sa veoma malim brojem
izuzetaka, intelektualna masturbacija, dilentatizam i duhovni kičeraj koji, uprkos
raznim nagradama, češće nije ni pomena vrijedan, jer se zaboravi dan nakon či-
tanja i ostane mrtvo slovo na papiru. Pa onda nastavih da ga pravdam, govoreći
da mu tu nema nikakve zamjerke, jer je Genij isto što i vulkanska lava koja se
izliva iz vulkana koji je u konstatnom stanju erupcije. Masa koja iz tako širokog
grotla teče u svim pravcima i razliva se na sve bande, a njen dijapazon, kad su on
i Tesla u pitanju, niko izmjerit, nit može nit umije. Jesi li primijetio kolega, kako
se filizofi, ponekad i ostali naučnici, pogotovo ovi savremeni, utrkuju koji će više
stranica napisati i što više grčko-latinskog vokabolara utrošiti ne bi li objasnili
neki fenomen ili teoriju! Kako se muče i ukrug vrte “ka otrovani biźini” da obja-
sne nešto što Vladika, nonšalantno ili što bi rekao Mićun, apologet Crnogorskog
jezika, ” ka preko one rabote” jednim jedinim stihom jasno, kao na dlan iznese.
Kolega profesor voli reći “en passant”,
Jesi li vidio, kolega, koliko riječi i rečenica potrošiše ovi doktori da mi obja-
sne bolest moju, (među nama rečeno izblefiranu) ONIRIZAM. Te presimptone,
te simptone, te nekakve bočne efekte i jos nekih njima znanih medicinskih ex
catedra fenomena. Da su bili pametni i pitali Vladiku, ustedjeli bi veoma lako
sebi trud. On bi to jednim jedinim stihom pokrio i upitao ih:
“JE LI MU JAVLJE, OD SNA SMUĆENIJE?”
Tako bi im rekao moj Vladika i dao im jednom za svagda definiciju Oni-
rizma. Da se ne muče i troše mastilo.
U dilemi sam da li su to talenat i genij, ili pak nešto đe ljudsko zapire spo-
znanije. Da ne ulazimo u detalje pri kraju ovih besjeda ali budi siguran da bih
ti skoro svaku bilo čiju filozofsku poruku mogao pokriti nekim stihom Rada
Tomova.
E to ti je, kolega, ono što se zove genijalnost. Nešto što se svako pošten
ne usuđuje ni pomenuti, akamoli elaborirati ili neki intelektualni kredit na osno-
vu toga steći. I još nešto, što nećeš vjerovati. Michel ne vjerije da su on i Tesla
rođeni na Balkanu. Michel je budala! Samo pokušava da me izludi. Samo se ti
smješkaš, majstore!
155
 A ja, ja sam čvrsto uvjeren da jesu. Doduše, ovo među nama i ova četiri
zida-samo ponekad, iako sam vidio Njegoševu rodnu kuću na Njegušima! Ualzio
sam u nju i śedio ispred nje ne mogavši da se śetim kako ju je Isidora “krstila”.
Čini mi se “potleušnica bez numere”. Tako nešto. Zakleo bih se da ni ona ne
vjeruje da su oni dvojica rođeni na Balkanu. Samo što je ona oprezna i ne želi
da srlja kao ja. Baš ću pokušati da načnem tu temu kad opet dođe u moj san. Ko
zna, možda joj se omakne neka misao i solidariše se sa Michelom.. Ne vjerujem.
Nije ona za Dobrotu. Reče mi i da bi joj bilo drago da su je sahranili u Vlaškoj
Crkvi na Cetinju. Bila bi mu, reče, bliza i dublje odana. Ali to je san, kolega i u
njem svašta dolazi, dešava se pa čovjek ne može niušta biti siguran. Sad se baš i
ne śećam kad mi je to rekla i da li je ona to uopšte rekla, ili su to moje fantazije.
Zaista ne znam. Znam da bih ja volio da tamo počiva pa da joj s vremena na vri-
jeme odnesem poneki buketić cvijeća na grob i da zajedno gledamo put Lovćena
đe se Vladika vječnim snom odmara. Da se tiho divimo njegovom geniju i začu-
đeno jedno- drugo pitamo da li je zaista moguće da se on među nama rodio i da
pokušamo objasniti začetke njegove genijalnosti.
Genijalnosti, koja neposlušno i neobuzdano bukti i plamti iz onoga kome
je, kao što je, bez ikakve Dileme, Radu Tomovu, bogomdata i urođena. Jedna
raskošna lavina božanske poezije koja se ustavila oko zidina tvrdog meteriza
samo njemu svojstvene duboke filozofije. Golema masa uzavrele lave, koju čak
ni on nije kadar ukrotiti, niti joj se Gospodarem nametnuti iako ga je Gospod,
kao što sam ti već rekao-NAD MILIONIMA I DUHOM I TIJELOM UKRA-
SIO. Tako sam mu nešto rekao, čini mi se, pokušavajući da se opravdam, pa mu
još, da bolje posalidžam izvinjenje, s pravom pridadoh-NAD MILIJARDAMA.
Istini za volju, toliko se, ako ne i više i nakotilo ovoga picmileta na ovoj planeti,
što je Zemljom zovemo, od kada se on preselio u VJEČNOST, LEGENDU
i NEZABORAV. Rekoh mu takođe i da je on flagrantni egzemplar organske
hrane za razmišljanje čiji su vitamini precizno dozirani, brižljivo i svrsishodno
raspoređeni. On me samo sažaljivo i bolno pogleda i ponovo mi reče:
“Tvoje je Carstvo, beskonačno !”
Začudo, kolega, ovaj put ne pomenu ”tupe poglede”, nego mi, kao kad se
izjavljuje saučešće, čvršće stisnu ruku, zatim me pogladi po kosi. Imao sam osje-
ćaj da se kanio cjelivat me, koliko me žalio. Kao da mi pogledom govoraše kako
bi mi rado kupio kapu, kad već Um ne može. Voli mene moj Vladika, kolega da
znaš. Možda ne onoliko koliko ja njega, ali ipak bih rekao da mu nijesam mrzak,
iako mu ponekad, upadam u riječ dok “s besmrtnošcć zbori”. Koliko li je samo
puta znao pogladiti me po kosi i smješkajući se reći :
“TAKVI MI SE U KRVNIKA RAĐALI (nedajboze) !”
Ipak se veoma lako dalo pročitati u njegovim i očima i mislima i jedno
“nedajbože”! Zato sam ga i stavio u zagradi jer je to crnbogorska govorna figura.
I mama je znala češće puta me prokleti sa :
SINE, SINULA MUNJA U TEBE(ne)!
156
 Ovo “ne” sto je u zagradi u stvari negira glavnu ideju mamine kletve i ima
zaštitničku ulogu. Isto kao i ono “nedajbože” kod Vladike. No, dosta o tome.
Naročito mu bijaše drago što sam agnostik, on reče, SULUDNI I NE-
ZNAVENI JERETIK, jer mu tako ne kvarim pastvu. Ponekad mu se ipak učini
dosadnim moje, on to nazva:
UPUSTO BRBLJANJE,
Ipak nastavi da me hrabri i sokoli :
ALI ISTO TAKO DA NI DOBRA NIJE,
KAD SE SMRZNE JEZIK U VILICE....
KAD SU SRCE I DUŠA STEGNUTI,
NEMA ČOVJEK, ĆEFA NI ZBORITI...
Znao je, moj Vladika, veoma često pravdati moje “lajanje na zvijezde” i
verbalne mi galimatijase. Tako da mu baš, bih rekao, moje prisustvo i “upusto
brbljanje” nijesu bili neprijatni. Ko zna? Dilema...
A što ću ti lakrdiju duljit, moj dobri i pošteni profesore i ponekad, zajeban-
tore. Kao što vidiš i čuješ, Vladika me ONO i pored svega ovoga, ne vjeruje. Još
sam mu rekao, doduše apsolutnu istinu, da se imao rašta i roditi, pošto će živjeti
dok je svijeta i dok je vijeka. Da je kao epitom genija i polihistora, već prisukao
dvjesta godina i da je to sitno, da je tek, što ono mi volimo reći, progledao, ali
da je sigurnom nogom, smjelo i zasluženo zakoračio u besmrtni život, vječnost
i naravno u Legendu. Sve, ne bi li ga kako privolio. A On, ni da čuje. Jok, more.
Što ono vele, daleko se kazalo, “Ubij zakolji, ne vjeruje, pa ne vjeruje”. Kod nje-
ga tu nema dileme. Rekoh mu (opet istinu) i kako bih mogao doktorirati na skoro
svaki njegov stih, kao od šale ”ka`popit čašu vode”.
Opet ništa, kolega. On, ni abera. Obrazom mi se svojim kunijaše, da me
ne vjeruje. Možeš li vjerovat? Još mi reče nešto kao kako bi sramota bilo sivome
sokolu kao što sam, tobože, ovo ja:
ĆERAT DUGO JATO JAREBICA,
PA ZA SEBE NE ULOVIT MESA !
Obrni-prevrni, jok more. Ne vjeruje, pa ne vjeruje. “Prije će more oslačati,
no što ću ti ja ONO povjerovati” reče dosta ozbiljno.
Ne može mi, kolega, biti jasno kako je mogao biti tako kategoričan, otkud
mu tako čvrsti dokazi i ko mu je tako nešto mogao reći. Znam zasigurno da nije
nijedan od mojih drugova, pošto, koliko se mogu sjetiti, nijedan od njih mi nije
“svijeću držao” niti bio upućen u moje promisktuitetne ekskurzije i tajnim ve-
lom prikrivenu adulteriju. Ili prostijim jezikom rečeno: ”Ne znaju mi koplile!” A
mogao bih se komotno i zakleti da je, nažalost ogromna većina njih iz njegovog
sočinjenija zapamtila jedino onaj docentni performans Popa Mića:
UM… DAM…. AM…
BI……. NU ……NO….
157
 NA...... ŠA…….. RA!
Izvinjava se, to je tačno. ”ALI” opet ne vjeruje, pa ne vjeruje! Doduše ne
kaže mi da lažem, jer mu tako nešto kao što ti rekoh, dostojanstvu i vokaciji ne
priliči, nego jednostavno me ne vjeruje, ostavljajući ipak na taj način prostora za
mogućnost, da ja eventualno i govorim istinu.
Što su ono stari Crnogorci imali adet da kažu:
”Krsti vuka, vuk u goru!”
Eto i moj Gospodar tako. I to đe bi drugo, sem na vrh Lovćena? Neka
mi na njemu, u miru počiva, neka mi ga Bog od munja i gromova čuva i nek mu
prahu slijedi svetkovanje, na nebu da mu duša caruje kao što mu ime na zemlji,
kod svakog ko se iole u filozofiju i lijepu riječ razumije na carskome tronu tro-
žestvuje!
A ja ću, kad me već, duhovni mi i otac i majka, ne vjeruje, hoću reći kole-
ga, moj jedini Idol, s kojeg mi pozlata ne ostaje na prstima, nego mi dušu zlati,
krv u srcu bistri, utrobu gladi i slabašni mi um vrhunskom poezijom i dubokom
filozofijom hrani, nastaviti ONO.
Da mu, što ono mi volimo reći, ne izlazim iz volje.
Šala na stranu! Možda ju je bilo i previše. A možda i nije, jer njemu humor
i šala nijesu bili strani, nego naprotiv jedna od njegovih dražih duhovnih ekskur-
zija:
OBEĆA MI I ŠTO MU NE ISKAH...
KAD PRIGRADI, SPAZI SE ZA VODU).
Klasični aoristi prikladni školskoj klupi i učionici.
Ipak ću se, GOSPODARU, morat natrag povratiti. Zato što si mi svojim
prolaskom trag žalosti na dušu ostavio, te se trzam badava iz lanca ne bih li kako
naslutio šta se skriva iza VRATA ČUDESTVAH. Povratiti, moj VLADIKO,
niđe drugo sem:
U ĆESKOTNOM MOME HRAMU,
OVAKO ZANESEN I UTRUĐEN I
VELIČINOM TVOJOM ZAČUĐEN....
Naravno, genijem Tvojom zaslijepljen, skoro do ludila opijen i do nebesa
ponosan što se uz tebe i moja malenkost može kazat, Crnogorcem.
Opet se smješkaš. Ne da ti izgleda đavo mira a?
Nastaviću, Gospodaru, da neprekidno kumim, molim i preklinjem Boga
da mi ni slučajno i nipokoju cijenu ne dozvoli da se otrijeznim od te meni najdra-
že pjanosti. To mi niko, nit može, nit smije, zabraniti.
158
 SIC TIBI TERRA LEVIS DOMINE MEUM!

P. S.
Vakat je više i nama, kolega, da lijegamo i da puštimo Vladiku da i On,
siromah, malo počine! Nije mu ga bilo lako, bojim se.
Ovaj put, bez bilo kakve nedoumice iliti dileme.

Ajd` prijatno!
Bonum nocte!
Houston, tx. Novembra, 2013.

159
160
 O PISCU

Milorad Mikos Radulovic se radio na Cetinju 1950 godine.

Tu i pocinje svoje obrazovanje i veoma rano otkriva ljubav prema literaturi.
Prirodno druzeljubiv, fasciniraju ga pojedini ekscentricni i harizmat-
cni stanovnici toga maloga grada, koje ce kasnije i opisati.
Odlazi na fakaultet U Beograd, gde studira francski jezik i knjizevnost.
Tu upoznaje svoju buducu suprugu Sekanu.
Nakon zavresenih studije vraca se na Cetinje, gde i postaje profesor u ce-
tinjskoj gimnaziji.
Nastavlja da obimno cita.
Posle par godina mijenja karijeru i pocinje da se bavi komercijalnim po-
slovima.
Put ga vodi ka Italiji a potom se seli u Beograd a ztiim i u Ameriku.
U Americi se bavi raznoraznim emgrantskim poslovima a ubrzo postaje i
privatnik.
Oseca potrebu da pise. Misli mu teku prema otačbini koju je strastveno
voleo.
Cilj mu je da sacuva specificni humor i pristup zivotu milljea u kojem je
zivio.
Poslednje godine zivota provodi U Hjustonu sa svojom suprogum i sinom
Veskom.
Tebe jesu rodili Danica i Stanko ali te nisu pravili. Ti si sam sebe napravio,
inače put od Cetinja, preko Beograda do Hjustona teško bi prevalio da ti nije bilo
tvog vedrog duha, upornosti i želje da porodici pružiš sve i održiš je na okupu.
Robovao je tradiciji, vaspitanju, principima, umetnosti, istini i ljubavi.
Znao je : bez tradicije, vaspitanja, principa, složne porodice, ljubavi prema čove-
ku, bez škole i nauke, bez umetnosti nema naroda, nema države. Mučile su ga i
do smrti izmučile naše zle kobi i dešavanja na ovim prostorima pa je upornošću
crva pokušavao da sve to zakrpi.
Robovao je pravdi. Ponajmanje svojim slabostima. Da je imao slabosti –
imao je. Ko ih nema ?. Voleo je život, ako je to slabost, u punoj brzini i slatkoj
punoći.
Smrt je uzela tvoje namučeno telo ali ostaje tvoj duh da u nama živi. Na-
ročito ostaće nam u sećanju tvoja duhovitost i dobronamjernost
Zahvali bogu što si uz sebe imao pouzdane i odane Veska i Sekanu i što su
ti olakšali sve teške trenutke u životu.

161
162