broj 124

SAVJET REDAKCIJE: dr Gordana Bosanac, Dalibor Cvitan, Duko Dropui, Miroslav Gai, Duan Grahovac, Vladimir Herceg, Boris Hutinec, Sunica Komadina, dr Ivan Krtali (predsjedavajui), Pavle Lugari, Mato Mandi, Janko Paravi, Milivoj Paiek, Muhamed Pai, Boro Vein, Stjepan Zari. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: MILIVOJ PAIEK. SIRIUS biblioteka znanstvene fantastike, izlazi svakog petog u mjesecu Izdava: RO Novinsko-izdavaka djelatnost SOUR-a Vjesnik n.sol.o. OOUR Informativno-revijalna izdanja n.sub.o. Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4 Struni savjet Siriusa: Klub prijatelja znanstvene fantastike i fantastike Sfera Zavoda za kulturu i obrazovanje, Zagreb, Ivanigradska 42a Adresa urednitva: Sirius, Redakcija Romani i stripovi, 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4, telefon: (041) 515-555 i 519-555 Tisak: RO tamparska djelat-nost Vjesnik n.sol.o. OOUR-i Novinska rotacija n.sub.o. i TM n.sub. o., 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. UREDNIK: Milivoj Paiek. Realizacija broja: Hrvoje Pri Recenzenti: Darije oki, iga Leskovek (prie na slovenskom). Grafiki urednik: Berislav Grabunik

Rujan 1986.

GODINE 1980. I 1984. SIRIUS JE PROGLAEN ZA NAJBOLJI EVROPSKI ASOPIS ZNANSTVENE FANTASTIKE

SADRAJ: str. Olga Larionova: SONATA SMUKA.......................................................3 Joe Haldeman: TRISTOGODINJICA................................................25 F. Herbert & F. M. Busby: DOITE NA GOZBU ................................................42 Wayne Wightman: U LJUDSKOJ KOI ..................................................59 Avram Davidson: KAD BI SVE OSTRIGE U MORU ............................73 Slobodan Petrovski: OM 6...........................................................................82 Bruce Boston: MUTANTSKI LJUBAVNI PAR.................................92 -------------------Intervju: SAM LUNDWALL ....................................................93 Drago Bajt: SLOVENSKA ZNANSTVENA FANTASTIKA ...........................................................97 Ferid Muhi: Negativna utopija 20. Stoljea (IV)........................................................103

Uvodna rije
SIRIUS 1

Dragi itatelji! Evo jo jednog SIRIUSA kao osvjeenje ljetnoj ezi. Redakciji su osvjeenje injenica da naklada stalno raste i vaa pisma. Neki nam zamjerie da objavljujemo samo pozitivna miljenja. E, skoro sva su takva. U proteklih mjesec dana totalno nas je sahranio samo Jurij Koroec iz Ljubljane ocijenivi negativno ba sve u dvobroju i novom izgledu naeg magazina. Ne valjaju mu ni prie, ni ilustracije, ni eseji o autorima, ni rubrike za itaoce, ba nita. Objavili bismo to pismo, ali je i to zabranio. Sve ostalo je bilo pohvalno i sa mnogo dobrih prijedloga i tim smo itaocima doista zahvalni. Stiglo je i mnotvo vaih glasova u izboru za najbolju priu prolog broja. Lider je Sheckleyev Oblik, a glas ili dva manje imaju Planet ena i Igla u vremenskom plastu. Nema pak prie koja nije dobila barem jedan glas to znai da je izbor bio dobar (bar tako laskamo sami sebi. Stiglo je i dosta vaih pria, ali u ovom broju nema recenzija jer je Darije oki otiao na more uloviti malo boje. U ovom broju poinjemo objavljivati seriju eseja o naoj znanstvenoj beletristici, a prvi je napis o slovenskoj znanstvenoj fantastici iz

pera Drage Bajta jednog od najboljih poznavalaca te oblasti. Slijede napisi o makedonskom SFu, pa sve ostalo u okviru ega pozivamo sve SF bibliofile da nam pomognu u stvaranju to kompletnije jugoslavenske SF bibliografije javljajui nam podatke o SF djelima naih autora koja su im znana. Stiglo nam je i nekoliko vaih teoretskih radova, no, na alost ili su bili nedovoljno dobri ili pisani prilino nerazumljivo ili ba nisu imali mnogo veze sa SF-om ili je u njima bilo oito nedovoljno poznavanje tematike. Ipak se nadamo da vas ovo nee demoralizirati. Izgleda da svi jako volimo SF slike jer stie mnogo kupona za na nagradni natjeaj u kojem poklanjamo naslovne stranice. Vrijednu sliku Kire Vinokia Vikija u SIRIUSU 120 dobio je Jaroslav Domi iz Splita, Savska 7. estitamo. I konano, tema za razmiljanje uz magini um mora to mislite o priama maa i magije, herojske fantastike? To smo ve najavili kao mogunost udovoljenja itaocima koji su to poeljeli. No to o tome misli veina? Mi smo za. Toliko za ovaj put i sretan povratak u radnu koloteinu.. MILIVOJ PAIEK

SIRIUS 2

Ime sovjetske spisateljice znanstvene fantastike OLGE LARIONOVE prvenstveno je vezano uz ezdesete godine kada je u sovjetskom SF-u utirala put priama s vremenskom tematikom. Na tom polju je nedvojbeno pionir iako njezin knjievni opus predstavlja

specifinu i vrlo subjektivnu obradu psiholokih osobina i odlika suvremena ovjeka to se najbolje uoava u njezinu najboljem djelu, kratkom romanu Leopard s Kilimandara (Leopard s verinii Kilimandaro; 1965) koji je i kod nas objavljen 1978. u ediciji

SIRIUS 3

Kentaur. Olga Larionova po struci je inenjer, roena je 1935., a spisateljski put zapoela je 1964. SF minijaturom Maka (Kiska) gdje se pozabavila problemima kreiranja umjetnih kibernetskih ivotinja u svijetu u kojem prave ivotinje vie nemaju svoje prirodno mjesto. Priica ima zanimljiv zaplet jer protagonist spoznaje da pored make mora nainiti i umjetne mieve i da je zapravo zarobljen u krugu kibernetsko-ekolokih odnosa koji u mnogoemu podsjea na vrijeme kada je ivotinjski svijet bio sastavni dio ljudskog. Godinu dana nakon prvog proznog teksta Larionova objavljuje roman Leopard s Kilimandara u kojem prvenstveno istrauje utjecaj raznih vremenskih dimenzija na ovjeka. Svemirska sonda upuena u svemir u naoj bliskoj budunosti probija prostornovremenski kontinuum, ini vremenski skok od 170 godina u budunost i vraa se donosei podatke o godini smrti svakog Zemljanina koji je ivio u vrijeme lansiranja, to uzrokuje pravu revoluciju u osobnom pristupu ivotu. Povratak sonde nije samo utjecao na pojedince nego i zaeo i sovjevrstan eksperiment s ljudima koji znatno utjeu na cjelovitost ljudskog drutva. U takav izmijenjeni svijet vraa se astronaut koji je zbog zraenja u vrijeme lansiranja sonde, 11 godina ostao sam na svemirskoj stanici. To je sad za njega strano drutvo u kojem jo biva rastrzan osjeajima prema dvije ene kojima je spoznaja o godini smrti u potpunosti obiljeila ivot. Leopard s Kilimandara jedno je od pionirskih djela sovjetskog SF-a o vremenskom paradoksu ali i potresna studija vjenih ljudskih pitanja o ivotu i smrti koje je autorica profinjeno utkala u priu o ljubavnom trokutu.

Prvu zbirku svojih djela u koju je bio ukljuen i pomenuti krai roman, Olga Larionova izdala je 1971, a zbirka Ima naslov Otok odvanih (Ostrov muzhestva) i naslovna se pria takoer bavi putovanjem kroz vrijeme iako iz sasvim druge perspektive. Iduih godina Larionova je objavljivala vrlo kvalitetne krae prozne tekstove koji su potvrdili da je jedna od najboljih sovjetskih pisaca ezdesetih godina. Tematski je proirila svoje stvaralatvo dijelom ga smjetajui i u galaktike okvire. Tako nastaju Nevidljivi most (Nezrimii most; 1976) i Invazija na Perzej (Vtorbenie v Persei, 1968) u kojima je dala zanimljiv pogled na vjenu SF temu susret ovjeka sa superiornom civilizacijom. Vrsna kratka prozna djela omoguila su Larionovoj prodor i na englesko govorno podruje. Tu se moraju pomenuti dvije novele koje obrauju problem umjetnosti Novela Neupotrebljiv planet (1967) objavljena je u antologiji suvremene sovjetske SF proze The Ultimate Treshold (1970) i promatra na rodni planet iz zanimljivog kuta o primjenjivosti tipinih ljudskih osobina kao to su ljubav i stvaranje umjetnikih djela. Umjetnost i umjetniko djelo bili su glavne teme i novele Otpadnik (1977) kojom je Olga Larionova osvojila amerika periodika izdanja. Novela je objavljena u poznatoj SF reviji Galaxy i u njoj se opisuje svijet u kojem pisci doista kreiraju stvarnost, a za realizaciju zamiljenih ivotnih tokova protagonista brine se posebna kibernetska sluba. Autorica je glavni naglasak u prii stavila na odgovornost pisca, a zaplet nastaje zbog prevelike pieve vezanosti za lik na koji je prenio mnotvo svojih neispunjenih elja i stremljenja i ne

SIRIUS 4

moe ga prepustiti neizbjenoj sudbini koju diktira tok njegova vlastitog literarnog djela. Novela je vrlo masiona i autorica iznenaujuim obratom dovodi u pitanje realnost identiteta svakog svojeg lika. Moda upravo ta novela najbolje

oslikava odnos Olge Larionove ka spisateljskom pozivu. U svom srazmjerno malom literarnom opusu nadasve je uspjeno i s punom odgovornou i integritetom umjetnika pretresala najtemeljnija pitanja ljudskog drutva i pojedinca. iga Leskovek

ad Stukinim jezerom rasprostrla se zelena magla. Otkad je Tarumov posljednji put bio ovdje, s bijelom labudicom Anastazijom, voda jezera toliko je opala da se ono nije moglo prepoznati. Krupni obluci, pokriveni zelenim liajima, o koje se toliko puta bolno udario, izronili su sad na obalu, ali se u magli nisu mogli osuiti, pa su se pruali uz samu liniju vode kao lanac blatnih tamnozelenih humki. Tarumov se pridigao na rukama, a prsti mu skliznue po dugakim algama, tankim kao enske vlasi. Ne bi bilo teko dovui se do neprozirne, utoglinaste vode, ali zbog neega nije bio edan. Ili, tonije, bio je, ali odvraao ga je taj pomijean miris esencije od kruke i ribljih iznutrica. Kako im je samo uspjelo da tako zagade ovo jezero? Neshvatljivo i udno. Ali, glavno je, kako je on dospio ovamo? Da je, recimo, letio u helikopteru koji se tu sruio, valjda bi upamtio to je prethodilo padu. A i to odakle je i kamo je letio. Zaista, to e on ovdje? Nitko ga tu ne eka; Anastazija je na Ganimedu i zadugo... Ne, nita mu nije bilo jasno. Sergej je zamiljeno spustio glavu i pogled mu se prvi put zaustavio na rukama. Tonije, ne na rukama nego na rukavima. Kao to se moglo oekivati, na njemu je bio letaki kombinezon. Ali rukavi su bili poderani, a na zapeima ni sata, ni bio-predajnika. Nesvjesno je poao rukom k pojasu: pravila je uvijek potovao i u toku leta nije se rastajao s lakim opasaem od nepromoiva platna, na kojemu je s jedne strane bio prenosivi viekraki manipulator, a s druge malokalibarski dezintegrator, koji je ipak bio dovoljno snaan da, ako ustreba, prereze zaglavljena titanizirana vrata. Pojasa takoer nije bilo. Nije se dobro sjeao to bi tono trebalo biti u njegovim depovima, no i odatle je iezlo sve osim dva-tri papiria. Cak je i znaka potanskog inspektora udaljenih sektora bila istrgnuta zajedno s komadiem tkanine. Osjetljiv na urednost odjee, Tarumov se ogledao s odvratnou: da, netko se doista dobro potrudio oko njega. Plastini patentni zatvarai nisu privukli panju pljakaa, ali dugmad, metalna kapa flomastera, ak kope na cipelama sve je to iezlo. To nije bilo samo neobino, bilo je zaptepatavajue. U meuvremenu, pokrenuli su se slojevi magle boje nefrita. Magla se nije kovitlala, ni rastvarala, kao to to biva pri slabom vjetru; njeni slojevi pomicali su se istodobno, kao jedinstvena masa. Nalikovalo je to na otricu golemog buldoera. Tada se pokazalo da se lijevi rub jezera uvija, stvarajui uvalu s ustajalom vodom, a da se na drugoj obali strmo uzdie neki nasip, ili zad, pokriven, kao i obala, vrstim spletom vlanih algi, upravo kao da se maloprije podigao iz te smrdljivo-slatkaste vode. Magla se povlaila sve vie otkrivajui njegovu kapiju obraslu maho-

SIRIUS 5

vinom, lako zakrivljeni vijadukt na stupovima koji kao da su bili bez teine, oniu kulu koja je nalikovala na starinsku graevinu za spremanje hrane, ili na ahovsku figuru... I na svemu tome veo viestoljetne zaputenosti... Pa, sad je jasno. Ovo nije tukino jezero. Ovo se jezero ak ne nalazi na Zemlji. Sruio se na nekakvu planeticu, koja nije ni oznaena u svemirskim registrima. Automatski pilot ga je spustio, a on se izvukao iz broda u nesvjesnom stanju, pokretan ne ljudskim nego prije nekakvim ivotinjskim nagonom samoodranja i, prije no to se potpuno osvijestio na ovoj obali, proao je kroz neije ruke. Ako su ruke posrijedi, onda i nije tako loe. Loe je ako su to bile ape. S vlasnicima apa nije se uvijek lako sporazumjeti. Zid magle brzo se odmicao sve dalje i dalje, otkrivajui povrinu jezera i puste obale, i Sergej je ve razmiljao na koju stranu da poe u potragu za svojim brodom. Jer, do vraga, njegov potanski ekspres morao bi biti negdje u blizini. I tada se iz magle podiglo neto to je zbunilo ak i njega koji je ve vidio ne jedno udo na onih pedeset ili ezdeset planeta, kamo ga je bacala dunost svemirskog potara. Ravno iz vode uzdizao se gladak zeleni stup, koji je u isti mah nalikovao na minaret potopljene damije i na vrat prethistorijskog diplodoka, koji uzalud pokuava podii svoju nerazmjerno malu glavu do nevidljivog sunca. Stup se odista zavravao neobinom napravom koja bi se, s poveom rezervom, mogla nazvati glavom, i ak razabrati na njoj oi koje su, bezosjeajno ali paljivo, motrile na ovjeka u poderanom kombinezonu. I od tog trena, kad je Tarumov shvatio da je taj pogled stvaran, prodorne mrtvaki hladne oi nisu se vie sputale s njega ni jedan tren. inilo se da na toj turobnoj obali vlada vjenozeleni dan. Mutno, ukastozeleno, kao ukiseljeni sok od jabuka, nebo nije se promijenilo, mada je od trenutka kad se osvijestio prolo ve esnaest sati. Tarumov je imao vrlo razvijen osjeaj za vrijeme, ali ako se ovako nastavi bojao se izgubit e pojam o danima. S udaljenostima takoer nije bilo lako: hodao je i hodao, s naporom izvlaei noge iz vlanih maljavih algi, i pokuavao obmanuti sebe ne osvrui se po pola sata, a kad bi se najposlije osvrnuo, pokazalo se da je preao jedva stotinjak metara. Zid i kula ve su se stapali s breuljkastom obalom, ali minaret sa svojim oima jasno se ocrtavao na glatkoj povrini jezera, i osjeaj da ga to promatra nimalo ga nije naputao s prijeenim rastojanjem. Sergej naini jo jedan korak, ponovo osjeti pod sobom nesigurnu movarnu povrinu obraslu spletom puzavica ali ve se umorio od toga da se svaki as uplai, pa mirno utone povie koljena u tu pitalinu. Najgore je bilo s vezicama za cipele kidale su se ve deseti put. Onda bi morao lei na trbuh i, razgrui tu, ako se moe rei, travu, traiti negdje u dubini cipelu. Na kraju mu je dozlogrdilo: on povadi vezice i, naupavi smaragdnih vlati (bilo je praktino nemogue pokidati ih po sredini jer su sjekle prste, ali jednu po jednu bilo je lako iupati s korijenom, kao konjsku dlaku), splete nove vezice. Pa, evo i prve laste neeljene robinzonijade. Dodue, dobrovoljnih Robinzona, osim Toma i Haka, nije se ni mogao sjetiti. Bio je ve nasmrt umoran. Tamni bregovi s geometrijski pravilnim lukovima nekakvih pjeanih obronaka a moda i svodovima ulaza u neke osvijetljene spilje do kojih je pokuavao stii, bili su jo na pola puta od jezera. Morat e da se odmori. Treba da prilegne na prvo sue mjesto koje nije jako vlano da odrijema. Tko zna, moda e se poslije

SIRIUS 6

odmora i u glavi neto razjasniti, pa e se sjetiti bar u kojoj se svemirskoj oblasti nalazio kad se sruio. On odabra pogodno mjesto meu humkama, legne, zamiri netremian pogled dalekog uvara ve mu je pomalo smetao i odmah zaspi, kao to je samo mogao zaspati svemirski pilot koji je u svom dugom ivotu bio u ne jednoj neprilici. Netko ga je blago gurkao u slabine, kao da se neko golemo nojevo mladune pokuava nespretno priljubiti uza nj. Jo ne razbudivi se, Sergej se nesvjesno odmakne, no i s druge strane neto se privijalo uza nj neto toplo i drhtavo. Tarumov se naglo podie i sjedne, privukavi koljena do brade, i dva crna klupka se otkotrljae, no odmah su se potom tromo vratila i ponovo se pri-tulila uz njega slijeva i zdesna. Pinfini? Odakle oni? Planet, na kojemu su se sada nalazili, ni izdaleka nije nalikovao na Zemlju Van-Dude na crvene savane u kojima su ivjeli pinfini. A to moe znaiti samo jedno: da ni pinfinini nisu ovdje po svojoj volji. A moda i ne znai? Sergej je dva puta boravio na Zemlji Van-Dude i dobro je znao kakve su spavalice pinfini; ekati da se oni probude bilo bi isto gubljenje vremena. Osim toga, govorna sposobnost tih malih humanoida, dobrodunih poput delfina, a nespretnih i kratkorukih, tako da su izdaleka nalikovali na pingvine Adele, leala je u oblasti ultrazvuka. Dodue, postojala je svojevrsna primitivna abeceda pokreta, koja se spontano razvila u procesu openja pinfina s ljudima, i to znatno prije no to su zemaljski lingvisti nali vremena da oblikuju znanstveno argumentiranu varijantu jezika-posrednika, dostupnu objema civilizacijama; pitanje je samo spoznaje li ovaj par taj nain komuniciranja. Tako da bi, radi tednje vremena, bilo najpametnije da uzme te spavalice na ruke i nastavi put k osvijetljenim spiljama. Da, samo kad tu ne bi bio jo i netko etvrti... etvrti? Tarumov nagonski potrai pogledom po valovitim zelenim nanosima, ali nita ne otkrije. Ipak, prisutnost jo nekog osjeao je cijelim svojim biem. Odgurnuo se od elastinih humki i ustao. Presijee ga otra bol u oteenim nogama samo mu je jo to trebalo! Sergej zabrinuto spusti pogled i s olakanjem odahne. Dok je spavao, njegove travnate vezice su se osuile, skratile se i stisnule noge, kao zloglasne panjolske izme. Treba uzeti u obzir tu podmuklu sposobnost ovdanjih biljaka ako sluajno poeli da splete sebi jo i kravatu. Zaspi s njom, i udavi te kao maku. Tarumov opusti vezice i uspravi se. Daleko iza njega mutno se sjalo jezero iz kojega je strila ta prekomjerno iznikla trstika, taj toranj za skokove u vodu. Bilo je u toj kui neto napeto, poluivo, poluukoeno... To je on, taj etvrti. Motri. Pa neka! Za gledanje se ne plaa, kako se govorilo na Zemlji dok je jo postojao novac. Sagnuo se i paljivo uzeo dvije tople krznene lopte. Pinfini nisu reagirali ili su doista spavali, ili su glumili. Sad je hodao jo sporije, paljivo drei svoje nezvane suputnike i nastojei da ne izgubi ravnoteu. Izdaleka je sigurno nalikovao na eram. Teren se lagano uzdizao svijetle spilje nalazile su se na padini djelomino skrivenoj pod neunitivom zelenkastom maglom. Zdesna je padina prelazila u divovske stube, iji pravilan kockasti oblik nije ostavljao sumnje u njihovo umjetno podrijetlo. Disanje mu je bilo malo oteano,

SIRIUS 7

premda se u odnosu na razinu jezera podigao za najvie pedeset metara. A muila ga je i strana glad. Kad je napokon stigao do prve spilje, ruke su mu sasvim utrnule. To ne valja. Treba misliti i na to u spilji moe vrebati nekakva opasnost. A on je i bez oruja. Pa i pinfini se ponaaju nekako udno, obamrlo. No pinfini su se ponaali najprirodnije to je mogue, samo to je on smetnuo s uma njihove navike. Kad se sasvim pribliio irokom svodu, od kojeg se irila zlatasta svjetlost, putnik na njegovoj desnoj ruci pomakao se i nakratko pokazao prstiem na spilju koja se nalazila stotinjak metara zdesna. A zatim su mrke ruice i blistave lemurske oi ponovo nestale u crnom klupku. Sto, jo i do one spilje? rasrdio se Tarumov i spustio putnike na travu. Dat e bog, kako se govorilo kod nas na Zemlji dok su ljudi jo prosili i davali milostinju. Hajdemo, moete malo i na vlastitim nogama! Pinfini podigoe svoja tamna i tuna lia, i Tamurov se nevoljno sjeti kako je netko slikovito nazvao ta stvorenja uvrijeenom djecom svemira. Van-Duda bio je i inae grozan planet, a ve za ove jadnike uope nije bio prikladan. Cim su uspostavili prvu vezu s pinfinima, ljudi su im predloili da se presele na susjedni planet, mnogo prijatniji i plodonosniji. Uvrijeenoj djeici ostavljeno je nekoliko izviakih brodova, ali prirodni konzervativizam nije doputao pinfinima da napuste svoj svijet. Na kraju su poduzeli nekoliko zajednikih ekspedicija sa Zemljanima, ali svi dalji koraci sveli su se na viegodinje sveplanetno mlaenje prazne slame, na rasprave o tome preseljavati se ili ne. Kako se stvar zavrila, Tarumov nije znao, ali to, to se par pinfina nalazio ovdje, izazvalo je njegov oprez. Njegovo razmiljanje prekide vii pinfin, koji je zaista zasluio naziv div-pinfin dosezao je Sergej u do bedara. Uvijek si nas nosio kad smo bili gladni, pokazao je svojim gotovo ljudskim crnim prstiima. A peina s hranom je tamo! Izvrsno je to malia zna jezik pokreta, ali odakle mu ta ideja o starom poznanstvu? Kad biste vi znali kako sam umoran ree Sergej i, trgnuvi se, odmah prevede to najjednostavnijim sredstvima pantomime. Kako mu je sad dobro dolo to je dva puta bio na Van-Dudi! Dobro, dobro!, sloili su se pinfini i brzo poli naprijed. Koliko je Tarumov vidio, oni su savijali stopala u klupko, pa su se na tim krznenim jastuiima, nimalo ne zapinjui o bilje, kretali mnogo lake nego nezgrapni Zemljanin. Tarumov je morao koraati najbre to je mogao da ne bi zaostao. Uostalom, morao bi se jo malo raspitati o situaciji prije no to stignu do spilje. Tko jo ivi u toj spilji?, on paljivo izvede niz kretnja strahujui da ne bude nepravilno shvaen. Ali pinfini se u isti mah zaustavie i zatreplae oima izraavajui krajnju nedoumicu. Treba rei da su oni to radili takvom izraajnou na kakvu nije bilo sposobno nijedno drugo stvorenje u svemiru. Stvar je u tome to su ti maliani bili izvanredno dalekovidni, i evolucija ih je obdarila ne samo neprozirnim konim kapcima nego i trima prozirnim ronatim potkapcima, koji su se po potrebi sputali i sluili kao prirodne naoale. I tako, kad bi pinfini poeli da trepu oima, bio bi to uvjerljiv prizor, osobito za novajliju. Ali Tarumov nije vie bio novajlija. Tko ivi tamo? ponovi on pitanje. Ti sam svima si zabranio da ive u spilji s hranom! Vidi, vidi, ini

SIRIUS 8

se da je on ovdje raspolagao pravom veta. Pa gdje ive svi? upita on ne razmiljajui o tome koga podrazumijeva pod rijeju svi. Pinfini ive desno, a gore su... kretnja je oznaavala neto valovito; ovo posljednje ostavljalo je nade da bi ti sinusoidi mogli biti domoroci koje on eli nai. No to jo nije bilo sve. Ispod kockaste stijene ive... (ruice su ocrtale nekoliko krugova), a u kolibama od trave pokraj vrha sutona stanuje nevidljivi. Mnogo... Suvie mnogo za domoroce. A, uostalom, zato ne? Moda je to jednostavno ovdanji ivotinjski svijet, nekakvi srnukovi, krtice... Ali ne. Pinfini ih ne bi izjednaavali sa sobom, dovoljno su inteligentni da to ne rade. Oni, koji ive u osvijetljenim spiljama, nisu pravi domoroci ovoga planeta. To je oito. Ali tko su onda oni? Razumna bia, spaena s brodova koji su imali nesreu? Ili naprosto zatoenici? Kako ste dospjeli ovamo? Manji pinfin, koji nije sudjelovao u razgovoru, ve je cijelo vrijeme bojaljivo pogledavao odozdo na Sergeja, sad uplaeno poskoi i sakrije se iza svoga druga. Poletjeli smo... veliki brod. Vrlo veliki. Va najvei brod. Vi ste nas nauili. Poslali ste nas... da istraimo... drugi svijet. Preletjeli smo polovicu. Onda tama... Pinfin u oajanju zamahne mrkim prstiem iscrpavi sve kretnje koje je znao. Ali Tarumov je ve sve shvatio. Bilo im je teko da se odlue na takav put. U doba kad je Tarumov bio na Van--Dudi, bilo je neizvjesno hoe li poi bar u istraivaku ekspediciju. Za takav pothvat imali su sve to im je bilo potrebno: i stupanj kulture, i znanje, i dovoljno visok prosjek inteligencije, a da se i ne govori o takvim individuumima kao to je ovaj... nesretni putnik. Nedostajalo im je samo jedno nezasitno, nagonsko stremljenje k nepoznatom, neotkrivenom. Nedostajalo im je upravo ono to je oduvijek odlikovalo ljude, i to su zbog toga ljudi smatrali zajednikom crtom svih viih razumnih bia u svemiru. Pinfini su bili plaljivi. Ali ipak ne svi. Eto, ovi su poletjeli... Koliko vas je bilo? Sedmoro. Ali dvoje su ve... nestali. Nestali. Pobjegli? Poginuli? Shematski jezik pokreta, kojim su obojica vladali nedovoljno dobro, onemoguavao je razlikovanje tih pojmova. A o razjanjavanju takvih pojedinosti moglo je ovisiti mnogo... ako ne i sve. Pa dobro. Pojedinosti emo ostaviti za sutra. A gdje sam ivio... gdje ja ivim? Pokazali su mu. Mala, idealno pravilna polukugla. Takvo neto mogle su nainiti samo ruke, nikakve ape. Bila je od sedimentne stijene, zrnaste i luminiscentne. Uostalom, luminiscencija je mogla biti i umjetna. Ali nije to glavno. Glavno je naramak suhe mahovine, koji je oito sluio kao leaj, vrlo vrsta hasura (ah da, to je od ovdanje trave, koja se saima upola kad se osui), i pod tim improviziranim pokrivaem rukavice. Obine rukavice od sinteriklona za mehaniarske poslove, koje Tarumov nikad nije volio. Samo, i odavde su metalne kope iupane. A to je sinteriklon. Bile su to obine stare rukavice koje je nosila mala, ali iroka ruka. U njima se mnogo radilo. Ovdje? I ovdje takoer vlasnik je u njima upao ovu prokletu dugaku travuljinu. To se lako da vidjeti.

SIRIUS 9

Tarumov se okrenu k svojim pratiocima, koji su sjedili na pragu, i mahinalno upitao: A gdje je... on? Treptanje prozirnih i neprozirnih kapaka u nedoumici. Pitanje je trebalo prevesti. Trebalo je pokazati prstima gdje je taj koji je ovdje ivio prije mene, i koga ste vi, zbog svoje naivnosti, a moda naprosto zbog svoje dalekovidnosti, poistovetili sa mnom? Sto je s njim? Je li poginuo? Ili nestao? Ili pobjegao? Ne. On je bio ovjek, a to znai da nije mogao pobjei i ostaviti ih same. ovjek to ne bi mogao uiniti. Tarumov nije prevodio svoje pitanje. Dva kvrgava grejpfruta jedan izdubljen, s vodom, a drugi zreo, sa sitnim krupiastim mesom klatila su mu se na grudima i strano mu smetala. Uspinjao se uz zelenu padinu, koja je bila sve strmija i strmija, i mislio samo o tome kako bi mu svaki pokret bio to ekonominiji. Od najmanjeg potresa rasprskavali su mu se u glavi snopovi vrelih iskri, od najslabijeg napora grlo kao da mu probada tisue bodlji. Zraka! Zato je ovdje tako malo zraka? Popeo se jo nekih dvjesta metara; uto jezero svjetlucalo je dolje mrtvaki hladno. Kula je jo vie porasla, ali i odavde je izgledala kao tanka trska koju ne bi bilo teko prelomiti nadvoje. No osjeaj da ga odande neto promatra nimalo nije oslabio. Ili je to autosugestija? Ne treba misliti na tu prokletu stvar. Ne misliti na nju i ne osvrtati se jer, da bi okrenuo glavu, mora uloiti strano mnogo napora, a on je ve na izmaku snage. Ako se onesvijesti prije nego to stigne do vrha, doivjet e sudbinu svog prethodnika, nestalog negdje u ovim grebenima obraslim mahovinom, u kojima se krije neto zlokobno. Zastat e da se jo jednom odmori. Ostalo je samo petnaestak metara do malog prijevoza izmeu dva vrha, koji su se odozdo, s jezera, doimali kao glave zaspalih divova. A moda i nije petnaest ovdje se on stalno zbunjivao u procjenjivanju udaljenosti. Osim toga, i magla se zgunjava sa svakim prijeenim metrom, postala je gotovo opipljiva; to vie i nije magla nego zelena juha koja lebdi u zraku. Atmosferski plankton. Sergej se uvue u udubinu izmeu dva kamena i sjedne na travnatu masu. Zatim izvue flomaster i probije njime rupicu u tvrdoj crvenoj kori grejpfruta. Voda, koja se sakupljala u sredini jo nezrelog ploda, zadivljavala je bistrinom i snano krijepila. U zrelim plodovima vode nije bilo, ali je njihovo meso, bogato bjelanevinama, koje se krilo pod neprivlanom prljavoljubiastom koicom, potpuno moglo zadovoljiti ukus probirljivih antikih bogova. Tarumov ga ostavi za povratak. Inae, grejpfruta je dolje bilo vrlo mnogo; otkopavali su ih iz trave poljugajevci gmizavci dvojbene inteligencije sa Zemlje Kirila Poljugajeva. Sergej se prije nije sretao sa njima i, prirodno, nije znao njihov jezik. Blie poznanstvo sa svim stanovnicima doline ostavio je za poslije. Sad je najvanije utvrditi gdje se oni nalaze i u kakvom su poloaju. Blie poznanstvo to je ve dio dobrog ivota. A dobar ivot ne ide s nedovoljnom obavijetenou. Tarumov ispusti iz ruku praznu ljusku i ona sklizne dolje ne ostavljajui trag na bilju koje on jo nije rijeio kako da zove trava, mahovina ili alge, i koje se nikad nije zanjihalo na vjetru. Sve u dolini, osim suhe i sjajne povrine spilja, bilo je prekriveno tim biljkama. Sada, uspinjui se po sve strmijoj i strmijoj padini, Tarumov je iznenada shvatio da povrina stijena pod tim biljem gotovo svugdje nosi tragove neijih ruku: pod

SIRIUS 10

travnatim pokrivaem nazirale su se as iskoene stube, as savreno oblikovana paraboloidna udubljenja, a ponekad i nizovi likova nalik na drevne nadmene divove Abu-Simbela, koje je on oprezno odreivao kao uvjetno ljudske. No i to ostaje za pustije, a sad je glavno stii do vrha ove kamene zdjele, na ijem je dnu jezero sa straarom mrtvakih oiju. Stii i pogledati na drugu stranu. Sergej je ve odavna prestao da hoda, puzio je izvijajui se kao zmija izmeu krnjih stijena. Prijevoj mu je ve bio nadohvat ruke, a iza njega mora se nalaziti opet padina i neki drukiji svijet. Ili to, ili ista takva kolonija zatoenika sa svih krajeva svemira. Dopuzati i pogledati. Do vraga, nije smio baciti ljusku mogao je na njoj napisati poruku pinfinima koji ga ekaju dolje, straljivo stisnutih ljudskih ruica. Ali i ta je prilika proputena. Uostalom, pitanje je znaju li oni ljudsko pismo. Treba dopuzati i treba se vratiti. Dva posljednja metra prepuzao je zatvorenih oiju. Prstima napipa ispred sebe izlomljeni rub, pokriven s tek neto malo mahovine, i sasvim tanak ne deblji od crijepa. Uhvati se za nj, pokua da ga prodrma bio je vrst. Podigao se. Smirio je dah i tek tada dopustio sebi da napokon otvori oi. Isprva nije vidio nita gusta magla zadobila je oblik listia aja koji su se komeali u zraku i treperili pred njegovim oima, zaudo ne dodirujui mu lice. Tarumov zamahne rukom kao da tjera komarce. Uinio je to gotovo nesvjesno, ali listii su se rasprili, i pred njim se za tren ukazao svijet iz bajke u kojemu vlada vjeito proljee, svijet na koji je on gledao iz ptije perspektive. Ali taj tren bio je tako kratak da je pn uspio zapaziti samo arenilo plamenova, ili naprosto jarkih i njenih boja razbacanih po mladom osunanom zelenilu koje nije imalo nita zajedniko sa sumornom zelenom bojom mahovine koja je prekrivala njihovu dolinu. I jo je uspio zapaziti eleganciju svodova i zmijolikih vija-dukata, koji kao da su bili bez teine i ispod kojih je neoekivano provirivalo jasno i svijetlo, nebo, a iznad tih nebeskih otoka visfli su lagani stjenoviti zidovi pauina rukom nainjena i nenametljivo prebaena preko toga svijeta. I, kao da potvruje njegov osjeaj da tamo ima ivota, u modroj dubini odjednom nastade nekakvo brzo kretanje, i njemu se uini da vidi kako po vijaduktu, lako i slobodno, kao to to moe samo gospodar toga svijeta, klizi neko prekrasno zmijoliko bie... Ali ve sljedei tren vrsta zavjesa ponovo se zatvorila ispred Sergeja, i sada on ve jasno osjeti kako ga ona snano gura od ruba kamene zdjele, a u potiljku ga je neto neizdrivo peklo, kao da je onaj pogled s vrha iznad kule jezera dobio ubojitu snagu smrtonosne toplinske zrake... U cijelom tijelu u glavi, u grudima neto je puklo kao ir pun dima, i, guei se, Sergej je jo samo osjetio kako ga vrsta gruda zgusnute magle rui, kao aka u boksakoj rukavici, kako ga kotrlja niz padinu, baca ga po kamenim stubama i pukotinama.... Gruda vlane trave njeno mu je dodirivala lice, i odmah mu je bilo lake, kao da mu je netko umivao abokreinu s koe. Sergej otvori jedno oko; kao to je i mislio, bio je to pinfin. Ispupeni prozirni kapci, sputeni preko oiju, izgledali su kao naoale i pridavali mu izgled profesora. Pozdrav pinfinskim mudracima ree Tarumov podmeui usta

SIRIUS 11

pod tanak mlaz soka koji je pinfin cijedio iz crvenog grejpfruta. Ne moe ni zamisliti kako sam sretan to sam jo iv. Malia upitno zatrepta, i Tarumov mu u opim crtama prevede to je rekao. Lijevo i desno od njega neto zauti puzei kroz travu. Tarumov se tre sjetivi se prizora koji je ugledao iz onog kamenog balkona. Ali ovo su bili samo poljugajevci koji su urili na jezero da piju vode. Ili moda da se kupaju. Da se i mi malo okupamo?, predloi on. Pinfin radosno zakima i zamae ruicama pozivajui iz spilje svoju drugaricu. Iako su sada ili nizbrdo, trebalo im je dugo da stignu do jezera. Sergej jo nije nauio da se kree po toj kopnenoj abokreini, a i posljedice uspona dolazile su do izraaja. Da nije bilo osvjeavajueg soka iz nezrelih plodova, ne bi imao snage ni da se pomakne. Koraao je i razmiljao vrijedi li govoriti pinfinima o onome to je vidio gore. Razmislivi, odluio je da vrijedi. Njegov prethodnik nije im nita rekao. Moda nije ni uspio da vime izvan doline, a da i je, i da je o tome ispriao nekome, sada bi Tarumovu bilo mnogo lake. Jo obuzet mislima, Sergej se svue, opere kombinezon u mlakoj vodi i zapliva ako se to moe nazvati plivanjem dvadesetak metara tamo i natrag. Nije se usuivao plivati dalje. Ako ga jo jednom pogode toplinskom zrakom, u vodi se nee ba lijepo provesti. A pinfini, ini se, uope ne znaju plivati: smjestili su se na obali, pinfinka pere lea svom ljubljenom zahvaa vodu akom i trlja crnu kou izmeu njegovih lopatica. Evo kako je, prijatelji, on sjedne ispred njih na plosnatu stijenu, skrstivi noge na turski nain, i zamoli za panju. Popeo sam se na najvie mjesto i pogledao na drugu stranu. E pa, evo to je: tamo dalje je strma padina, i nema puta. Padina je sasvim strma i visoka otprilike... on pogleda na nepominu arenu kulu pokraj koje su se poljugajevci bezbrino brkali, otprilike kao deset onakvih stupova. A moda i vie. To morate upamtiti ako se meni neto dogodi. Pinfini protestno zamahae rukama, usne im se poee micati govorili su meusobno, a moda i Sergeju, zaboravivi od uzbuenja da ih on ne moe uti. Bez panike, prijatelji, bez panike. Meni se ve... dogaalo. Zato upamtite: gore, kroz zelena brda iznad spilja, ne moe se proi. Bjeati treba nekim drugim putem. Pinfini ga pogledae u nedoumici bjeati? Da, drugim putem. Vi biste se jo i popeli, ali ovi tu, to diu cijelim tijelom, kao neki mjehuri od sapunice promjenljivog obujma... Ali pinfine je zanimalo neto sasvim drugo: bjeati? Zato? Mahali su ruicama, i to svakim prstiem posebno, tako da Sergeju sasvim neumjesno pade na um kako bi oni, s tako gipkim i osjetljivim prstima, mogli biti izvanredni glazbenici... A njima nije bilo ni na kraj pameti da bjee, oni uope nisu eljeli to. Ovdje im je tako lijepo, siti su, zdravi... Tarumov odmahne rukom. Priuvajte stvari, pokaza im, a ja u se malo proetati do onog zida. On pogleda vrh arenog minareta dodajui za sebe: ako mi ovo dopusti. Uzgred, zar se nitko od vas ne boji ove stvari? Ne. Pa to nije ivo!. Eh, kako ste vi naivni, brajkani moji od plia. Nije ivo! A i ja isto. ega sam se ono uplaio kad sam otkrio da su me pokrali i iscijepali? Sapa?

SIRIUS 12

Nisam ba pogodio. Nisu najgore ni ruke, ni ape. Najgori su manipulatori. Rubom jezera on stie do zida. Zid je bio strm, visok pet-est metara, ali povrina ispod sveprisutne proklete abokreine oito je neravna, s udubljenjima; znai, moi e se popeti. Ali to e odloiti za poslije. Reetka srednjovjekovne kapije bila je prekrivena kratkom sivkastosmeom mahovinom koja se osipala pod prstima. Zanimljivo: prvi put neto drugo, a ne onaj zeleni. A to se to tamo straga vidi? Ah, isto to, samo... Daleko je, ne vidi se dobro. Smaragdna zavjesa skriva obrise, pa ipak se tamo, u dnu doline, naziru graevine vrlo neobinih orisa. Moglo bi se ak rei takvih koji izazivaju oprez. Slijevaju se u jednu masu, ali to su oito ipak zasebne kule, nalik na... Ma ne, to mu se samo priinilo. A i prokleta se juha od magle zgusnula, kroz nju se naziru samo nejasni obrisi, piramido, ili cio kompleks hramova. A moda ipak... Stajao je jo petnaestak minuta zurei kroz zavjesu koja je naoigled bivala sve neprozirnija. Ne, treba se vratiti na jezero i saekati da se razvedri. Iako se ini da taj veo sputaju svaki put kad on ispolji preveliku znatienju za ono to se nalazi izvan granica ove bare i dijela zemljita koji im je odreen. Ali kuu e pogledati. Teka vrata ili kamen, ili graevinska plastika otvorila su se zauujue lako. Tarumov postrance klizne unutra i zaprepzateno zavrti glavom. Strojarska sala. Tonije, distribucijska. Cjevovodi, ureaji za upravljanje nalik na kormila, uoljivi indikatori u kojima se po krugovima kreu raznobojne svjetlosne toke. Povrina zidova podijeljena je na nekoliko sektora, od kojih je svaki u drugoj boji. Sve to izgleda kao jeftin dekor. Ne, ipak nije tako jednostavno. Ima tu nekakva psiholoka primjesa... Ah, evo to je: nainjeno je to po ljudskom ukusu, ali ne i ljudskom rukom. Tarumov je gledao na svu tu kvazizemaljsku tehniku, kao to bi lasta gledala na gnijezdo napravljeno rukom ovjeka. Brinom i osjetljivom rukom, ali ipak tako nevjetom u usporedbi s lakim ptijim kljunom... A to se tie dekora, to nije teko provjeriti. Koja se boja doima najbezopasnije? Ova, svijetloljubiasta. U tom sektoru dva su prekidaa, dva kormila, pet indikatorskih aruljica, od kojih etiri osvijetljene i jedna neosvijetljena. I neto nalik na reostat. Pa, kud puklo da puklo.... On okrene desno kormilo za petnaest stupnjeva. Okretalo se lako, i isti se tren usporilo miganje svjetlosti na gornjoj arulji. Tako, a sad treba izai van (ako ga puste) i pogledati je li se neto promijenilo... Izaao je neometano i odmah zauo prodorne, panine krikove. Pa da, to su poljugajevci koji su najboljim delfin-stilom hitali k obali i bacali se na stijene obrasle mahovinom. Sergej prie jezeru, oprezno gurne bosu nogu u vodu i, naravno, bila je hladnija za desetak stupnjeva. Jadni krokodilii, mogli bi jo dobiti upalu plua. On se vrati i namjesti kormilo u prijanji poloaj. miganje se ubrzalo. Kako je to primitivno. Bilo koje malko razumnije stvorenje moe regulirati parametre vanjske sredine. Dodue, moda su ostali sektori odreeni za neto drugo. Ali, kad se ve moe slobodno dolaziti ovamo, ispitat e to drugi put. Sad je na redu ope izvianje. I, najglavnije, utvrivanje granica zabranjene zone. Sergej malo razmisli, pa se nehotice nasmije. Ne, ne zabranjene nego

SIRIUS 13

doputene. Zabranjeno je, oito, sve ostalo. On polako proe pokraj sivkastosmee reetke i pogleda kroz njene debele ipke. Nejasni obrisi neke tajanstvene graevine jedva su se razabirali u magli. Da nije imao sreu da je opazi prije pola sata, teko da bi sad obratio panju na tamnu rasplinutu mrlju. Da pokuam tim putem dospjeti na drugu stranu? Ali reetka se oito ne moe izvaditi. Da je probije? Na obali ima dosta kamenja, ali tako e podii buku i privui panju. Tunel? Ispod reetke kameni je zid, ali ako skine gornji sloj mahovine... Da.. A onda drugim krajem flomastera (doista nezamjenljiva sitnica koja je postala jedino orue za rad) izgrepsti zemlju koja se nabila izmeu stijena... Dobro je to nisu zacementirane. Vjerojatno su i zidovi kule sloeni na isti nain. ini se da ti kameni blokovi ili samo slini kamenu? prianjaju jedan uz drugi tonou do milimetra, kao graevine zemaljskog megalitikog areala. No ovdje, ispod vrata, zemljite se spustilo, i rastojanje se izmeu dva kamena bloka povealo. Evo, zaklimao se. S malo truda moi e ga izvui. A susjedni jo lake. Izvrsno! Pokrit emo to malo travom i ostaviti za bolja vremena. Ali zato su ti humanoidi, ako se tako moe rei, sve dosad sjedjeli skrstivi svoje inteligentne ruice i nisu ni pokuali neto slino? On briljivo sakrije tragove svoje djelatnosti i poe natrag k pinfinima koji su ga strpljivo ekali. Jeste li se okupali? nije mogao uskratiti sebi to zadovoljstvo da povremeno progovori. Nazdravlje vam kupanje, kako se govorilo kod nas na Zemlji dok jo nisu uli u modu ionski rasprivai. Pinfini su ga alosno gledali, ak ne trepui. Jeste li nekad bili tamo, iza zida?, upita na sad ve razumljivom za njih uvjetnom jeziku. Ne. Bojimo se. Tko se vuka boji, nek' ne ide u umu, kako su govorile ovce dok su na Zemlji jo postojali i jedni i drugi... A jeste li vidjeli to se nalazi iza zida, tamo, u magli? Tamo su brodovi na kojima smo svi mi doletjeli. Tamo je i tvoj brod. I na... Srce mu tako snano zakuca da mu se uini da ga svi na obali moraju uti. Brodovi! Eto zato su se siluete inile Sergeju poznate, samo to on nije dopustio sebi da ih prepozna... I divovski transporter koji se nalazio meu brodovima koje su Zemljani dali uvrijeenom narodu Van-Dude, i njegov vitki potanski brodi, patuljak u usporedbi s teretnjakom. A pinfini su na svoj brod mogli ukrcati sve njih... On se obue, a od mokrog kombinezona proe ga drhtavica po cijelom tijelu. Bio je jo tako umoran. Mogao bi zaspati ovdje, na obali... Ali nema vremena za to. Niste jako gladni? Pinfini zbunjeno zatreptae. Onda me saekajte jo nekoliko minuta. Dugo je i briljivo upao travu alei to nije uzeo rukavice iz spilje. Pinfini se dokotrljae na svojim kratkim noicama i, nita ne pitajui, pridruie mu se. Kad su nabrali poveu gomilu, Tarumov je ponese do podnoja zida, po navici mrmljajui za sebe: Ako zna kamo e pasti, podmetni tamo slamu, kako se govorilo kod nas na Zemlji dok je slama jo bila roba iroke seoske potronje. Pinfini su i dalje utjeli pogledavajui ga suosjeajno i bojaljivo. Pa, idem ja.

SIRIUS 14

On paljivo opipa iskoenu strmu stranu zida, pronae izboinu i skine s nje mahovinu. tavi nogu, podie se za pola metra, pa ponovi postupak: opet pronae izboinu, ogoli je i nastavi se penjati. Mrtve oi tupo su mu i neprekidno zurile u potiljak. Popeo se na vrh zida, uspravio se, i jednim pogledom uspio ocijeniti da ga do svemirskih brodova dijeli ne vie od trista metara po pravoj liniji, prije no to je do potiljka doprla poznata otra bol i prije no to ga je meka apa trenutno zgusnute crno-zelene magle bacila natrag, na gomilu trave koju je zato i namjestio. Pinfini su ga dugo osvjeivali polijevajui ga vodom. Osvijestivi se, Sergej je jo pola sata morao leati nepomino skupljajui snagu da makar pomakne ruke i pokae malianima da pou do spilje po hranu i rukavice. Kad su se oni poslije nekoliko sati vratili, Sergej je od nabrane trave ve ispleo hasuru za maskiranje. Pinfini su doli umorni i jo tuniji nego prije; nestao je jedan od onih koji ne vide. Tarumov se jo nije stigao bolje upoznati s tim tromim i sporim biima kojima su malo brzopleto dali taj naziv: oni doista nisu imali oiju, ali zato su cijelom povrinom lica primali infracrveno zraenje. Tarumov je osjeao da se s njima nee biti teko sporazumjeti, ali, eto, nije bilo vremena za to. Sergej samo zastenje sasluavi tu vijest. Na brzinu pojede donesenu hranu, prebaci preko sebe mreu od trave i stade se penjati. Stigavi gore, nije se vie junaki uspravljao, zario se u mahovinu, ak je i zamirio. Oboren je kao i prije; isti nepogreiv i bezosjeajan udar. Pinfini ga ponovo osvijestie vodom. Njihove krupne oi bile su pune suza. Sergej je stisnuo zube. Nije im imao to objanjavati, sve su i sami vidjeli. Cim se dovoljno oporavio, otpuzao je do reetke. Za svaki sluaj pokrio se hasurom i tako rovao pod njom, muno i s naporom vadio teke kamene blokove ispod reetke pravei tunel. Nisu ga spreavali. Proirio je otvor toliko da se kroz njega moe provui i najkrupniji stanovnik doline, a zatim se okrenuo pinfinima, mahnuo im rukom i skliznuo u vlani kanal. Tri-etiri metra je propuzao, ni sam ne vjerujui da su ga propustili. Srce mu je snano lupalo, i on je, zaslijepljen oduevljenjem, brzo puzao sve dalje i dalje... Ipak... Ljepljiva zelena gruda udarila ga je tako da mu se tijelo zalijepilo za unutranju stranu reetke, a zatim beivotno skliznulo s nje. Pinfini su ga izvukli, uinili sve to su mogli da ga osvijeste, ali uzalud. Leao je tako bez svijesti sigurno due od jednog zemaljskog dana. Osvijestio se tresui se od hladnoe i iznemoglosti, a onda otpuzao na hasuru. Zatim ga je netko ini se poljugajevci vukao uzbrdo po padini, putajui zvukove koji su nalikovali na svau, ili, u predahu, na alu. U spilji se odmorio i naspavao, a zatim se ponovo prihvatio posla i iljkom flomastera, a ponegdje i kopom patentnog zatvaraa, urezao na glatkom zidu kratak pregled svoga izvianja ako se sluajno jednom ne osvijesti. Sve vrijeme jedna misao, na prvi pogled nevana, nije mu davala mira: a to e u ovoj koloniji ovjek? Ako se moe vjerovati priama koje je uo, ovdje je oduvijek bio i jedan ovjek. Ovdanjim stvorenjima svi su ljudi bili jednaki, pa nisu ni pomiljali na to da su se Zemljani mogli smjenjivati. Kad bi jedan nestao, umro, odmah je dovoen drugi. Pinifina, krokodilia i bezokih bilo je po nekoliko, a ovjek samo jedan. Jedan, ali

SIRIUS 15

zato neprekidno. Kakva je njegova uloga ovdje? Da im bude dadilja? Moda, jer kula ga je neprekidno mamila svojom dostupnou. Ali, ako je netko ve umio napraviti takav stroj, pa jo dovesti ovamo stvorenja sa svih krajeva svemira, to e mu, tako svemoguem, zemaljski kozmonaut da obavlja dunost nepripremljene dadilje? Uostalom, pinfini najbulje odgovaraju ulozi predvodnika; oni ovdje sve poznaju i sa svim se odlino sporazumijevaju. A onda, da se tu neto dogodi, na primjer epidemija, Sergej bi bio potpuno nemoan. Dakle, to e on ovdje? Da vrti dugmad, da hladi i grije vodu u jezeru? Nije logino. Ako Oni ovdje ve tako dobro umiju gaati po potiljku toplinskom zrakom, onda mora da su i problem daljinskog upravljanja odavna rijeili. Dakle, to e, to e tim nevidljivim huljama ovjek koji e, osim toga, neprekidno pokuavati da pobjegne? Izgrizao je ve sebi ruke uzaludno pokuavajui da nekako objasni to to se ovdje dogaa. Samome je sebi zabranio da se mui mislima zato je stvoren ovaj logor. To bi bilo tek uzaludno gubljenje vremena. Treba jasno odrediti glavni zadatak i raditi samo na njemu. Jednom, prije mnogo godina, kad je prvi put dobio pod komandu jedan brod, umalo to nije izgubio sve ljude upravo zato to nije umio odrediti to je najvanije, a poslije se nikako nije mogao odluiti na oajniki korak da se spusti na nepoznati planet koji su zauzeli lemoidi. Sve ih je spasio onaj slavni starac Fevrije. Rekao je da preuzima komandu, i tada se Sergej umirio i do kraja mirno i uspjeno obavljao svoj posao. Vjeiti dvojnik tako su ga prozvali u Centru upravljanja. Tada je prvi i posljednji put bio zapovjednik. Fevrije mu nita nije rekao, ali Sergej je osjeao da starac oekuje od njega da sam napusti svemirsku flotu. Ali Sergej nije to uinio. Niti je ostao vjeiti drugi. Izlaz se naao u rijetkoj dunosti potanskog inspektora. Maleni brod, koji je razvozio hitne poiljke po udaljenim svjetovima to nije bio teak posao. Ekspedicije su se opremale paljivo, i rijetko se dogaalo da zaborave neto zaista vano. Ali ipak se dogaalo. Tada je na scenu stupao potar sa svojim malenim brodom. Nije morao biti broj dva poto je bio jedini lan posade. Zato je Sergej i smatrao sebe sposobnim za dalje letove; poslije zlosretnog leta popularnog Krka Oraia, on nikad ne bi preuzeo odgovornost za druge ljude. A ovdje on i nije nita preuzimao, tako se dogodilo. Samo po sebi leglo mu je na vrat. Sjede tako tu ovi toboe humanoidi, a kad im se spomene bijeg, oni odmah glavu u pijesak, kao nojevi. Boje se. Oni se, vidite, boje, a on, koji je ve etiri puta dobio svoje, on se ne boji. Ojaavi, poao je niz zid po lijevoj strani, pokuavao jo nekoliko puta da ga prijee, ali rezultat je uvijek bio isti. Obarali su ga. Vratio se kui. Iskuao je sve poluge, kormila i reostate. Dobivao je zamrznuto jezero, gotovo dvostruko razrijeen zrak, po elji mogao je u dolini napraviti buru ili potop, mogao je od nje nainiti drugu Saharu ili pravi pakao. Naravno, sve te pokuse izvodio je s vrhunskom opreznou sjeajui se kako je prvi put umalo zaledio poljugajevce koji su se brkali u podnoju minareta. Cak i ovdje, iza masivnog zida sloenog od pravih kamenih blokova, osjeao je kako ga neto s tog minareta netremice promatra. Naiavi na regulator osvijetljenosti, ponovo je pokuao, ovaj put pod okriljem pot-

SIRIUS 16

punog mraka, da se provue ispod reetke. Ni sad nije uspio. Samo je preplaio pinfine. Poslije su mu ispriali da su se, sa sputanjem zelenog sumraka, iznad vrhova brda, koja su opasivala njihovu dolinu (Tarumov je ve pomiljao da je to krater), odmah pojavila tri puna mjeseca koja su izazvala kod stanovnika spilja neobjanjiv ali golem strah. Sergej je shvatio da se nalazi u bezizlaznom poloaju; on je iz kule mogao prevrnuti naglavce, pretvoriti u pepeo, potopiti smrdljivom maglom cijeli taj prokleti abar, ali to mu nimalo ne bi pomoglo da iz njega izae... Ponekad mu se inilo da njegov prethodnik, isto tako ne nalazei naina da se izvue odavde i spasi ostale, jednostavno nije izdrao i... Ne. Sjetio se tankih prstia i preplaenih pepeljastih oica pinfina i shvatio da je to nemogue. ovjek ih nije mogao ostaviti i otii. ak ni u smrt. Zatim je pokuavao stii do brodova tako to bi zdesna obiao jezero. I ponovo uzalud. Poslije pet-est kilometara obala se dizala, isprva lagano, a zatim sve strmije i strmije. Tarumov je ve poeo sumnjati mogu li ovuda proi astmatini bezoki, kad stjenovito tlo pod njegovim nogama iznenada nestade dalje nije bilo puta. Jezero je, kao sleeno, zamrlo negdje u dubini, a kroz zastor nekakve drukije, lake i svjee magle, po umu drvea kojega ovdje nije bilo, tek se nasluivala daleka druga obala... Tradicija je i ovaj put ouvana zelena protuberanca, koja se naglo pojavila odozdo, odbacila ga je daleko od ruba. Vraao se puzei. Klizio je niz svilenkastu, kriputavu abokreinu, iznova oivljavajui u sjeanju sliku zmijolikog stvorenja koje je onako slobodno jurilo po kamenom vijaduktu. Veliki smuk, prastari simbol mudrosti, dobrote i obiteljske sree... Ali kako dovesti u vezu tu predodbu s nasilnim zatoenjem nekoliko desetaka humanoida u ovoj sumornoj i mranoj zdjeli divovskog kratera? A moda je jednostavno posrijedi nerazumijevanje? Moda su svi oni jednostavno pozvani u goste i treba samo nai zajedniki jezik s domainima, pa makar i s onim arenim telegrafskim stubom koji nesumnjivo predstavlja stiliziranu zmiju? Ali kako stanovnici ovog svijeta razmjenjuju informacije, moda na gravitacijskim valovima? A to ako su posrijedi gama-kvanti ili neutronski snopovi? To bi tek bilo lijepo. Od takvih domaina valjalo bi bjeati glavom bez obzira, a prijateljske odnose uspostavljati s daljine od kojih dva-tri parseka. Moe se, naravno, zamisliti i sasvim fantastina, arhihumana mogunost. Dopustimo da su svi stanovnici ove doline bivi mrtvaci. Kozmika nesrea, eoni sudar s meteoritom uslijed kvara na lokatorima... I onda udo izvanzemaljske reanimacije, rekonstruiran je organizam iz jedne jedine ouvane stanice... Dobro sad, kako su rekonstruirali kombinezon to su ve detalji. Glavno je sama ideja opegalaktike spasilake slube, tada se ovo zelenkasto prebivalite moe smatrati svojevrsnim sanatorijem sa strogim reimom, iz kojega je nemogue pobjei prije potpunog oporavka... Ali ipak je bolje ako se budu oporavljali na nekom drugom mjestu. A ako se verzija svemirskog humanizma potvrdi, pa, nita, nai e ve nain da zahvale svojim spasiocima. Izdaleka. Ali sad nije vrijeme da se razmilja o tome. Na taj nain, nevoljno razmiljajui o prirodi toga svijeta i uporno gonei od sebe te misli (sve, osim jedne: kako pobjei), Sergej se dovukao do spilja. Tamo ga je, na ulazu, doekao pinfin izbezumljen od alosti: nestala je njegova drugarica. Nestala je onako kako su ve nestajali ovdanji itelji: bila je tu negdje, iza njega, a kad se on poslije nekog vremena okrenuo nikoga nije vidio. Nestala je bez traga i glasa.

SIRIUS 17

Moda je otila dolje, do jezera. Ili je zaspala usput? Maleno crno tijelo, smotano u klupe, lako se izgubi na neravnoj padini... Ne. Cijela mala kolonija pinfina, poljugajevci i riblji mjehuri (tko li su sad ti?) spustili su se do samoog jezera, ali nje nema ni na kockastim stubama, ni u kuli, ni iza zida, ni u vodi poljugajevci su ronili... Tarumov je iskapio tri puta grejpfruta, i iva voda obavila je svoj zadatak. Osjetivi priliv snage, Tarumov se podigao i zapoeo potragu u okolici spilja. Nemogue da nema nikakvog traga. Nemogue. Ali toga je ve bilo. I to koliko puta. Znai, mogue je. Znai, oni su ipak u vlasti hladnokrvnih gmizavaca na koje se ne moe primijeniti humanoidna logika. Traio je, ali ve je znao da je to besmisleno, jer malenog dobroudnog bia s tunim pepeljastim oima nema ni na padini, ni u jezeru, ni s druge strane zida... S DRUGE STRANE... Sjurio se dolje prema spiljama ne vjerujui svojim uima, svom sjeanju. Bio si iza zida? Da, ali tamo nema niega. Nema spilja. Ni stijena. Nema ak ni plodova u travi, i poljugajevci vie ne odlaze tamo... Znai, i oni su bili tamo? Da... jednom. ekaj me! Trao je niz padinu kao nikad prije. Travnate humke elastino su ga odbacivale kao nekakve odskone daske. Treba provjeriti, i to odmah. Zar je mogue da je put k brodovima otvoren? Jo u trku pronaao je pogledom upljine koje je proli put oistio od mahovine, i iz zaleta poletio gore... A tamo ga je, kao i uvijek, doekala ljepljiva zelena pesnica i bacila ga na davno pripremljen snop trave koja je ve poutjela... Kad se osvijestio, nije mu vie bilo ni do ega. Cini se da su ti vodozemci napokon postigli svoj cilj iscijedili su iz njega svu volju, svu sposobnost da prua otpor. Tarumov nije osjeao prema njima neracionalnu atavistiku mrnju, odjek onih pradavnih vremena kad je bosonog ovjek panino bjeao od otrovnog gmizavca. On je u djetinjstvu ak volio da se bake s obinim abama i krastaama, a osobito sa smukovima, i oni bi esto nakupili dosta sala od besplatne hrane u raskonom terariju koji je on napravio. A jednom ga je otac (naravno, kriom od mame) poveo u pravi serpentarij. Unutra ih, dakako, nisu pustili, ali on se kroz debela stakla do mile volje nagledao sporih, naizgled isto tako pitomih smukova kao to su njegovi, titoustih i girzova. A onda su mu dali da pomiluje predivnog zlatookog salinca, dobroudno i nemirno stvorenje koje je neprekidno jurilo u potrazi za nekom rupom kroz koju se moe pobjei van. Jedinstveno slobodoljublje tog stvorenja bilo je za njega kobno: upravo zbog te svoje osobine, on je dospio u tu tamnicu i bio osuen da slui kao svojevrstan indikator njene osiguranosti od bijega. Cim bi ta golema, gotovo tri metra dugaka crna zmija nestala iz vidnog polja serpentologa, oni bi znali da treba odmah traiti i zaepiti rupu. Pri bilo kakvoj, i najmanjoj mogunosti za bijeg, salinac bi umakao prvi. I odmah bi bio uhvaen pratili su zapravo samo njega, jadnika... Samo njega. Samo... Vrata djejih uspomena polako su se zatvarala, a pojavila se gorka spoznaja sadanjosti. Svijet mudrih, predivnih smukova... Taj svijet je nestajao, raspadao se skupa s ljuskom vanjskih, povrinskih asocijacija.

SIRIUS 18

Jer to je on, i samo on, bio; smuk, zlatooka zmija-sanilac, koja uzaludno udara glavom o zid tog divovskog terarija. Njega je neumorno pratilo mrtvo oko jezerskog straara, njega, ovjeka, najslobodoljubivije stvorenje svemira, njega, koji je bio najbolji indikator za bijeg... I tada je, istodobno sa spoznajom o svojoj ulozi u tom svijetu, Tarumov neizbjeno uvidio jedini izlaz. ... A polijetanje e biti teko, morate krenuti najveom moguom brzinom.- Tarumov nije elio da ih plai, i gotovo da je umanjivao stvarnu opasnost, jer takvo e polijetanje svakako biti opasno, i nije sigurno da e svi izdrati. Treba se samo odvojiti od povrine i, poslije etrdesetak kilometara, zaroniti u podsvemir. Sasvim je svejedno gdje ete izai, va signal svakako e netko primiti i proslijediti ga na Zemlju. Nije potrebno nita da radite, pomo e vas sama nai... Ne, rekli su pinfini. Ne, ponovili su za njima i poljugajevci, i riblji mjehuri; koji su disali cijelim tijelom, i bezoki s nepominim i napregnutim licima, i ogledalski blizanci, uvijek zadubljeni u sebe, o ijem postojanju Sergej sve dosad nije imao pojma. Vikao je na njih, kleo, bio ih je spreman premlatiti, svezati konopcima od trave i potjerati to bezvoljno, tupo krdo sve do samoga broda... Da, on je bio spreman na sve, samo to su oni do broda morali stii bez njega. Nastavio je da ih uvjerava, crtao im je na zidovima spilje arobne pejzae Zemlje planine, oblake... Uskoro je sasvim prestao da se trudi da ih uvjeri, naprosto je ekao. I onda je zauo, ak ni to osjetio je kako se iz labirinta travnatih breuljaka pojavljuje njegov pinfin. Bio si tamo? Da. I uao unutra? Da. Ona nije tamo? Ne. To ve nije morao ni pitati. Jesi li pokuao da upali motore? Da. Ali to nikome nije potrebno. Potrebno je tebi, jer ostala ti je jo samo jedna nada, da dovede pomo sa Zemlje! To je beskorisno... Beskorisno! Ovakva pomirenost sa sudbinom dovodila je Tarumova do bijesa... Beskorisno! E, sad je dosta! Ako sami ne ele da se spase, onda e ih on milom ili silom otjerati do broda! Prevodi. Prevodi svima, i to tonije. Oganj e se spustiti s brda, i smrad e preplaviti dolinu. Spas je tamo, iza zida. Jesi li preveo? Jesu li svi shvatili? A sada, svi dolje, na jezero! Ti e ih povesti do broda, zna put. On poe dolje, po navici visoko diui koljena kao dral, da ne bi zapinjao u omraenoj travuljini. Osvrnuo se, nitko jo nije poao za njim. Sergej se zloslutno osmjehnuo, izvadio iz pojasa rukavice i u hodu poeo upati vlanu i dugaku travu. Iao je polako i pleo neto nalik na ue. Dok je stigao do kule, ue je

SIRIUS 19

ve imalo dobra tri metra. Samo da se ne pone suiti prije vremena. Mora se pouriti. Ubrzao je korak, a kod kule ve je trao. Mrku reetku obraslu mahovinom tek je iskosa pogledao, ne zadravajui se. Uletio je u ve dobro poznatu salu. Okrenuo je regulator osvjetljenja dokraja. Sad je vani potpun mrak. Dobro je to zidovi kule iznutra svijetle sami od sebe. A sada ue. Jedan njegov kraj treba vezati za crveno kormilo, a drugi dovui do onoga tamo, pepeljastog. Uinio je to. Napravio je najjae vorove. Jednostavno, zar ne? Trenutak je premiljao hoe li to biti dovoljno. Da, bit e. Ne treba pretjerivati. Ova dva efekta su pouzdano provjerena, naravno, ne dokraja, inae u spiljama ve odavna ne bi bilo nikog ivog. Ali sada e tono saznati kako to izgleda dokraja. Imat e bar to zadovoljstvo. Izaao je iz kule i poeo se brzo penjati uzbrdo, k spiljama. Nije se ni osvrnuo k zidu: tama koju je sam izazvao onemoguila bi mu da vidi ak i mutne obrise brodova. Gore su toplo treperili svodovi ulaza u spilje, tri mjeseca naglo su izronila iza vrhova koji su opasivali dolinu, i na strmim divovskim stubama slabo su zasvjetlucali poluizbrisani znaci nezemaljskog jezika. Tamo toga se dobro sjetio. A sad jo trava treba da pone da se sui i obavi svoj posao. I poelo je. Tarumov je znao da nee trebati mnogo vremena pa da se ue od trave pone zatezati i privlaiti jedan do drugoga dva toka s kojima je Tarumov dosad tako oprezno postupao. Da, poelo je. Vrhovi brda zasjali su zlatastim svjetlom, i u poetku to jo nije bilo strano, ali vatreni obru se irio, i uskoro to vie nije bila tanka nit koja je ocrtavala kamene zdjele nego vatrena zmija koja je palucala s vrhova njihove doline. Vatreni obru sve je vie rastao i valjao se k dnu, a skupa s njim stizao je i zaguljivi smrad... Prava apokalipsa. Hoe li mlaa braa jo dugo oklijevati? Nisu oklijevali. U uasu su jurili nizbrdo, i samo po sjenama koje su brzo promicale pokraj njega, Tarumov je mogao procijeniti koliko ih se spaava bijegom. Trideset... Vie od etrdeset... Vie od pedeset... Tarumov ak nije mogao odrediti ni tko je tko. Nije prepoznao ni svoga pinfina. Preplaeno je krdo viui projurilo pokraj njega, a na samom kraju, zaostajui od svih, polako i ukorak ili su zamiljeni ogledalski blizanci. Otili su. Sad je najbolje poi nadesno, na divovsku terasu ispisanu magijskim znacima. Ali, kao da pogaa njegovu namjeru, jedan se vatreni potok izdvojio i pojurio ravno u susret Sergeju, slijevajui se po divovskom stubitu. Sergej je odskoio znao je to ga eka, on je sam to izabrao, ali... ne tako brzo. Potrao je ulijevo, kliui se na jo vlanoj travi, padajui licem na elastine humke, zadihan i obliven znojem. Skinuo je cipele. Zatim je u trku strgao sa sebe kombinezon. Od hladnog i netrerninog pogleda koji ga je pratio proela ga je jeza po lijevom ramenu i obrazu, koji su bili okrenuti jezeru, ali on, prvi put, nije osjeao odvratnost, ak ni ravnodunost, nego snanu i zlobnu radost. Samo ti gledaj i ne osvri se, budalo programirana, gledaj me i ne obraaj panju ni na to drugo, jer samo se to sada od tebe i trai! Jer oni jo nisu stigli. Jo nisu uzletjeli. I tako je on iao i iao, odvodei pogled svog uvara, a trava, kao da je osjeala pribliavanje vatre, nekako je odjednom usahla, nije vie smetala u

SIRIUS 20

hodu, i, da nema tog zaguljivog mirisa sa zgarita, bilo bi sasvim lako ii, ali vie se nije imalo kamo ii pred njim je zjapio ponor nad kojim se nedavno nalazio, i ist zrak na mahove se podizao iz dubine, kao da je tamo, u tami, neka divovska ptica mahala krilima. I dok ga je sustizala neizdriva vrelina, a on irio ruke lovei usnama, licem, grudima posljednje dake prohladnog vjetra, iz tame se probio tako poznat, tako zemaljski zvuk startnih motora, a onda je plamen iz izlaznih otvora probio tamu i nestao iznad niskog, tamnozelenog, zgusnutog, neba... Uspjeli su. I posljednje to je Tarumov vidio u odbljescima plamenova iz broda koji je uzlijetao, bilo je vitko tijelo zmijolikog stvorenja koje je brzo preletjelo iznad jezera. Nije to bila potjera za bjeguncima. Posrebreno svjetlou zvijezda koje su se brzo udaljavale, ovo bie nije ak ni pomiljalo na njih. Ono nije trailo brod nego siuan lik ovjeka, tog najslobodoljubivijeg bia u svemiru, ovjeka koji je, umjesto da pobjegne odavde prvi, izabrao smrt u paklu poara koji je sam upalio. Zato i on nije bjeao? ZATO? Polako, u krugovima, zmijoliko stvorenje sputalo se k pougljenoj padini i nikako nije nalazilo odgovor na svoje pitanje. A nije ga ni moglo nai jer je logika bia koja ive u terarijima nespojiva s logikom onih koji te terarije grade. Stvorenje je gledalo dolje, i pogled mu je bio pun nedoumice i razoaranja... Ali da je Tarumov mogao vidjeti te oi, okrenute k njemu, one bi mu opet izgledale pune mudrosti i predivne...
Preveo Andrija Lavrek Objavljeno u dogovoru s GPA, Mnchen

SIRIUS 21

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Joe Haldeman

Tristogodinjica

Tricentennial
Kao i sav drugi svijet, pisci znanstvene fantastike razlikuju se meu sobom. Uzmite, na primjer, C. J. Cherryh, s dvadeset pet romana, i Joea Haldemana, s deset, a oboje su poeli objavljivati prije deset godi-

SIRIUS 22

na. Odgovor je jednostavan, kae Joe Haldeman. Ja piem polako, kad je C. J. prilikom jednog lansiranja 'shuttlea' odsjela kod nas, ostali smo priati do kasno u no; izmeu nas stajala je boca votke, a ispred nje hrpa papira. Ona je uredno tamanila votku s ledom, vodila sa mnom suvislu konverzaciju o njemakoj klasinoj filozofiji i istodobno pisala svoj novi roman. Neki ljudi to mogu. Ja ne. No istina je uvijek negdje u sredini. Joe Haldeman objavio je zapravo svoju prvu priu u magazinu Galaxy jo 1969, dok je urednik bio Fred Pohl, ali trebalo je ekati pet godina da se njegove prie saberu u roman Forever War (1974), koji je nagraen Hugom, Nebulom i Ditmarom (australska nagrada) i koji e se uskoro pojaviti i kod nas (Monolit III). A nije istina ni da je Haldeman objavio deset romana, tonije reeno, bilo ih je trinaest, ali dva su SF-pijunska objavljena pod pseudonimom Robert Graham, dva su Star Trek romani (Planet of Judgement, Bantam 1977, i World without End, Bantam 1979) a dvije knjige zbirke su pria (Infinite Dreams, St. Martin's 1978, i Dealing in Futures, Viking 1985). Treba takoer rei da su jo dva romana zapravo samo vezane prie prethodno objavljene u raznim magazinima (All my Sins Remembered, St. Martin's 1977, i There is no Darkness, u suradnji s bratom, Jackom C. Haldemanom II, Ace 1983), a jedan, War Year (1972), zapravo je njegovo autobiografsko svjedoenje iz vijetnamskog rata. Ako tako promatramo Haldemanov opus, samo su etiri njegova djela SF-romani: to su ve spomenuti Forever War, zatim Haldemanov drugi roman Mindbridge (St. Martin's 1976) i dva romana u nedovrenoj

trilogiji (Worlds i Worlds Apart, Viking 1981. i 1983). Ta su etiri romana ujedno i Haldemanova najsnanija djela. Haldeman, kao uostalom i veina drugih pisaca, neprekidno pria jednu te istu priu, zakamufliranu u varijacije da itatelju ne bi bilo dosadno. Njegova pria je pria o razaranju ili, bolje reeno, o raslojavanju osnovnih ljudskih vrijednosti, o sukobu u kojemu pojedinac polako ili brzo gubi sve ono do ega mu je stalo. Haldemanovo platno prepuno je debelih namaza tamnih boja. Zato? Ja sam melankolik, odgovara Haldeman. Haldemanov Forever War, koji je prodan u vie od pola milijuna primjeraka, tipian je primjer antimilitaristikog romana, u kojemu je Haldeman iskoristio svoju tehniku naobrazbu (studij astronomije i fizike) da bi doarao rat budunosti. Uzevi kao okvir Einsteinov relativistiki svemir, Haldeman realistino opisuje bitke s alijenima. Brzine i udaljenosti meu brodovima tako su velike da vojnicima ne preostaje nego da sjede i ekaju hoe li kompjuteri obaviti svoj posao prije protivnikih i hoe li njihove rakete pogoditi cilj prije nego to njihov brod bude pogoen. S obzirom da se za putovanja od zvijezde do zvijezde koriste zvjezdana vrata koja u prostoru i vremenu otvaraju kolapsari crne rupe, putnici na odredite dolaze s relativistikim vremenskim zakanjenjem koje im donosi dvije nevolje. Pri polasku mogu doi u bitku sa zastarjelim orujem (ako je neprijatelj doao s manjim zakanjenjem), a pri povratku vraaju se na Zemlju s nekoliko stoljea zakanjenja, potpuno neprilagoeni promijenjenim drutvenim uvjetima. Drutveno dezorijentirani vojnici radije pristaju da se i dalje bore nego da ostanu na Zemlji koja vie nije ono to su

SIRIUS 23

ostavili za sobom. Glavni junak romana, William Mandella, u samo nekoliko bitaka uspijeva nakupiti vie od tisuu godina u rok slube. Emocionalna i kulturna distanca izmeu stanovnika Zemlje i vojnika oito je analogna vijetnamskom iskustvu autora. Ugoaj posvemanje depresije to je Haldeman izaziva kod itaoca, proistjee iz autorova moralnog stava prema ratu, koji zavrava jednako besmisleno kao i vijetnamski. Haldemanov ivotni optimizam ipak izbija na samom kraju romana i on doputa svom junaku hepiend. Iako ba nisam siguran da je to sretan zavretak, kae Haldeman. Moda za Mandellu, ali ne i za cijelo ovjeanstvo. Mjeriti drugi Haldemanov roman Mindbridge prvim potpuno je besmisleno, kao i usporeivati prvu i drugu Odiseju. Kao samostojee djelo, to zapravo i jest, Mindbridge je dobar SF-roman, daleko bolji od mnogih slinih, ali, naravno nema istu snagu i emocionalni naboj kao Forever War, rei e svaki itatelj. Sud bi dakako bio posve drukiji da se ta djela itaju obratnim redoslijedom. Ovako je Mindbridge (roman o hrabrim kolonizatorima koji ureajima za daljinski prijenos materije istrauju druge planete, pa na jednome od njih naiu na telepatske ivotinje, ostatak bioinenjeringa jedne davno izumrle rase) jedno od

najpotcjenjenijih djela to su se pojavila u SF-u krajem sedamdesetih godina. Nakon kratke kreativne krize, Haldeman je prvim i drugim dijelom svoje trilogije o umjetnim svjetovima-kolonijama u Zemljinoj orbiti potvrdio da je pisac iznimne senzibilnosti, pisac koji potpuno razumije dvije najhitnije komponente znanstvene fantastike ovjeka i tehnologiju. Iako Haldemana kritiari usporeuju s Nivenom i Varleyjem, kao najizrazitijim predstavnicima kole tvrdog SF-a, njegova tehnologija nije puna genijalnih trikova kao Nivenova, niti je Haldeman tako dobar pripovjeda kao Varley; po dubini introspektive i proimanja ljudskog i tehnolokog faktora, Haldeman je moda najblii Gregoryju Benfordu. U svoje etrdeset tri godine Haldeman je objektivno postigao mnogo i, bez sumnje, ostavio neizbrisiv trag u povijesti SF-anra. Forever War sigurno se moe ubrojiti meu deset najboljih romana suvremene znanstvene fantastike. Joea Haldemana, kojega su ljubitelji znanstvene fantastike mogli nedavno upoznati u toku njegove turneje po Jugoslaviji, Sirius predstavlja njegovom pripovijetkom Tristogodinjica, koja je 1976. godine dobila nagradu Hugo. Neven Antievi

prosinac 1975. Znanstvenici su istakli da bi Sunce moglo biti dio dvostrukog zvjezdanog sistema. Zacijelo je njegov pratilac bio malen i nejasan i tisue astronomskih jedinica udaljen kad je ostao neprimijeen. Na kraju e ga ipak pronai; otkrit e se da je on zapravo oni; oni e im dobro posluiti. sijeanj 2075. Ured u Washingtonu bio je raskoan ak i za ekstravagantne standarde dvadeset i prvog stoljea. Senator Connors bio je opsjednut starinama. Je-

SIRIUS 24

dan je zid bio sav u koom uvezanim knjigama; golemi mjedeni teleskop simbolizirao je njegovu ulogu veze s Bratovtinom znanosti. Vrlo komplicirano tkan sag Navaho iz drave iz koje je potjecao, pokrivao je vei dio parketom obloenog poda. Slika, stare mape. Kompjutorski terminal bio je diskretno skriven u najvioj ladici njegova stola od tikovine. Na stolu: upija, na tono odreenu mjestu postavljeni pisai pribor i stoljee star zvuni crni Bellov telefon. Zvonio je. Njegova mu sekretarica ree da dr Leventhal eka da bude primljen. Odgovarajte mi tridesetak sekundi odvrati senator. Zatim spustite slualicu i poaljite ga unutra. Spusti slualicu i ode do zidnog ogledala. Pritegne kravatu i popravi pelerinu. Zatim noktom popravi mast na donjem rubu usne. Proe rukom kroz dugaku, istanjenu sijedu kosu, vrati se do stola, stane uza nj i stavi ruku na telefon. Teka se vrata tiho otvore. Gospodine progovori omanji mravi ovjek i lagano se nakloni. Ah, pusti to, Charlie prie mu senator ispruenih ruku. Daj mi svih deset ree, a ovjek ga tek na trenutak primi za obje ruke. Kad sam ja to za tebe bio Gospodine, budalau? Od prolog tjedna odvrati Leventhal. lanovi Bratovtine nazivali su vas i gorim imenima nego to je Gospodine. Istina, istina ree senator trznuvi dvaput glavom. Slaem se. No, to je volja naroda. Dakako, volja naroda Leventhal to izgovori kao jednu rije. Pie? upita Connors odetavi do police s knjigama i otvori jednu cizeliranu plou. Aha, Bo uzdahne Charlie i spusti se u ugodan naslon. Zdrmaj me neim. Moe eri ili neto tako. Morao si me sluati ree senator, prinese pia i spusti se pokraj Charlija. Morao si traiti da Bratovtina oglasa napie tvoju ponudu. Imamo dobre pisce. Vape da se razlikuju jedni od drugih. Manje od dva posto biraa potrudilo se da glasa: veina za advokata administracije. A sad uzmi na primjer Bratovtinu tehnike... Vi uzmite inenjere. I... Oni su se posluili Bratovtinom oglaavanja Connors slegne ramenima. Oni imaju svoj budet. Lako je prodavati mostove, elektrane i svemirske brodove. istu je znanost teko prodavati. To je razlog vie da... Aha, naravno. Trai dvostruko i pola daj dekima iz Oglasa. Moda sljedee godine. Nisam doao da bismo o tom razgovarali. Nego da bismo razgovarali u vezi s onim radio-valovima ? Tono. Jeste li proitali izvjetaj? Charlie poe Connors i pogleda u au zna da nemam vremena da... Ipak, netko ga je proitao. Oh, dooobro. Neki strano sposoban deko, astronom, jedan od mojih suradnika; ba me iscrpio. Bilo je jako zanimljivo. Jedanaest svjetlosnih godina daleko nalazi se neka inteligentna civilizacija... to je jako zanimljivo? Dakako. Pravi napredak ree i zatim uslijedi neprijatna tiina. I to e poduzeti s tim u vezi? Dvoje. Prvo, pokuavamo otkriti to oni govore. To je teko.

SIRIUS 25

Drugo, elimo im uzvratiti poruku. To je lako. I ti tu upada govorio je, a senator kimnu glavom s malo opreznim izrazom na licu. Daj da ti objasnim. I prije smo slali poruke na tu zvijezdu, na 61 Cygni. Zapravo, to je dvostruka zvijezda s crnim pratiocem. Kao i mi. Tako nekako. No nikad nam nisu odgovorili. Oigledno, ne sluaju ne odailju. Ali mi imamo... To to mi primamo ravno je onome to bismo primili jedanaest svjetlosnih godina udaljeni od Zemlje. Konfuznu zbrku emisija starih jedanaest godina. Vrlo slabih. Ali oito ne potjeu ni iz kakva prirodnog izvora. Znai da im sad ve uzvraamo poruku. Iste vrste kao to je i ona koju su oni nama poslali. To je tono, ali... Pa to ja imam sa svim tim? Bo, mi im ne elimo aptati... elimo urlati! Privui njihovu panju ree Leventhal, srkne vino i nasloni se. Za to nam je potrebna golema energija. Ah, dooobro. Charlie, energija je novac. O kojoj svoti govori? O cijeloj predstavi. elim da se Dolina smrti zatvori na dvanast sati. Charlie izusti senator to je u udu ustima napravio oblik slovo O previe si radio. Jo jedno Zamraenje? Namjerno? Nee biti nikakva Zamraenja. U Dolini smrti postoje zalihe, dogodi li se neka opasnost, dostatne za etrdeset sati. Na pola kapaciteta ree, isprazni au i odeta natrag do bara vrtei glavom. Najprije mi kae da eli energiju. Zatim mi kae da eli iskljuiti energiju govorio je vraajui se s bocom omotanom debelim platnom. Stari moj, vie mi nita nije jasno. Zapravo, ne elim je iskljuiti. Obrnuti. Je li to neka zagonetka? Nije. Gledaj, ti zna da energija zapravo ne dolazi iz dalekovodne mree Doline smrti; to je samo usputna stanica i akumulator. Energija dolazi iz orbitalnog.. Sve ja to znam, Charlie. Imam diplomu iz znanosti. Naravno. Dakle, to to imamo jest veliki mikrovalni laser u orbiti koji isijava vrstu zraku energije. Dovoljno snanu da odrava Sjevernu Ameriku. Dovoljno... To sam i mislio rei. Ne moe se tek tako... Onda emo je okrenuti i usmjeriti prema energetskoj mrei na Mjesecu. Prenosit emo energiju obrnuto sve do goleme antene zdjelasta oblika za hvatanje radio-valova u Farsideu. Pretvorit emo je u radiovalove i usmjeriti prema 61 Cygniju. Priredit emo im takvu eksploziju da e im se utroba spriti. To ba ne zvui dobrosusjedski. Zapravo i nee biti tako jaka... ali e biti mnogo jaa od bilo kojeg izvora irokog dvadeset i jedan centimetar. Ne znam, stari ree senator, protrlja oi i napravi neku grimasu. Moda bih to i mogao potajno uiniti i samo nekolicini rei to se dogaa. Ali to e nam uspjeti samo na nekoliko minuta... a zato ti je zapravo potrebno dvanaest sati? Pa, stvar se nee sama automatski usmjeriti prema Mjesecu, onako kako to ini u Dolini smrti. Izraunao sam da bi nam trebao otprilike jedan

SIRIUS 26

sat da je okrenemo i usmjerimo k cilju. I, osim toga, ne elimo im jednostavno otposlati radiovalove. Imamo petsatni program koji e najprije izgraditi zajedniki jezik, zatim im rei neto o nama i naposljetku im postaviti neka pitanja. elimo im dvaput emitirati. Koliko si godina imao '47, Charlie? upita Connors i napuni obje ae. Rodio sam se '45. Na pamti Zamraenje. Deset tisua ljudi je umrlo... a ti eli da predloim... Ma hajde, Bo, nije to isto. Znamo da sad akumulatori rade... a osim toga veina onih koji su umrli u svojim je vozilima imala neispravne sefove za sluaj nezgode. Ako ih upozorimo na pad energije, provjerit e svoje sefove ili se, do vraga, nee nai u zraku. A sredstva javnog informiranja? Morat e se izmjenjivati u emitiranju programa. Zar e Narodu rei to mogu gledati? Sredstva javnog informiranja nisu bitna. Doepat e se najvee senzacije poslije Raspea. Moda ree Connors, uzme cigaretu i prui kutiju prema Charliju. Ti se ne sjea to se dogodilo senatorima iz Kalifornije '47, zar ne? Pretpostavljam, nita dobro. Da, zaista je tako. Bili su optueni. Sva srea to ih nisu linovali. Iako je prava nevolja bila gore, u orbiti. Kao to ti kae, ljudi plaaju Kaliforniji porez na dalekovodnu mreu. Misle da energija dolazi iz Kalifornije. Ako se neto malice zabrlja, pobijesne na Kaliforniju. Ja sam senator liberalne stranke iz Kalifornije, Charlie; trai mi Mjesec, moda bih mogao neto uiniti. Ne trai da se bakem s Dolinom smrti. Dobro, dobro. Nije to kao da sam te molio da to izvede umjesto mene, Bo. Samo to daj na izbore. Uinit emo sve to moemo da obrazujemo... Nee upaliti. Jedva vam je uspjelo da dobijete glasove za pokuse na Scili, a onda se nije radilo ni o ijoj koi, i to zbog toga to je L-5 pobrao raun. Samo ti to stavi na glasanje. Vidjet emo. Imam kvotu, to zna. Pribliava se Tristogodinjica i svi bi, do vraga, na izbore. Molim te, Bo. Ovo je vanije od toga. Ovo je vanije od bilo ega. Stavi to na glasanje. Moda samo kao dodatak popisu. Nita ne obeavam. oujak 1992. Iz Faksimila i fotografija, 12. oujka 1992. STARINSKA SVEMIRSKA ISTRAIVANJA UKINUTA POJAVOM NOVIH ZVIJEZDA 1. Pioneer 10 je prve Jupiterove slike prema Zemlji poslao 1973. (vidi fotografiju gore lijevo i desno). 2. Lijevi sunani sustav 1987. Prvo to je napravio ovjek kako bi napustio Sunev sustav. 3. Juer je ujutro, javlja NSA, Pioneer 10 poeo skupljati jaku radijaciju. Sve vie i vie, a najvie oko tri sata poslije podne. Zatim je ponovo pala. Zacijelo radijacija dolazi izvan Suneva sustava. 4. NSA i znanstvenici s Havaja kau da je Pioneer 10 proao kroz disk sinhrotronske radijacije koja dolazi s dviju zvijezda za koje prije nismo znali.

SIRIUS 27

A. Zvijezde su mali crni patuljci. B. Okreu se jedna oko druge jednom u etrdeset sekundi i treba im 350.000 godina da se okrenu oko Sunca. C. Jedna od zvijezda nainjena je od antimaterije. To je tvar koja eksplodira u dodiru sa stvarnom materijom. To to su znanstvenici s Havaja vidjeli bio je nejasni krug nevidljivog (infracrvenog) svjetla koje zasvijetli i ugasi se svakih dvadesetak sekundi. To svjetlo dolazi s mjesta gdje se dodiruju atmosfere tih dviju zvijezda (vidi sliku dolje lijevo). D. Zvijezde imaju veliko magnetsko polje. Radijacija dolazi od materijala koji u vrtnji otpada sa zvijezda i pokuava se probiti kroz to polje. E. Zvijezde su oko pet tisua puta udaljenije od Sunca no to smo mi. Smjetene su pod krivim kutom, u usporedbi s ostalim dijelom Suneva sustava (vidi sliku dolje desno). 5. NSA kae da nam od zvijezda ne prijeti nikakva opasnost Predaleko su, a osim toga u Sunevom sustavu nita ne prolazi kroz radijaciju. 6. Zena koja je otkrila zvijezde eli ih nazvati Scilom (sci-la) i Haribdom (ha-rib-da). 7. Znanstvenici kau da, do vraga, ne znaju odakle su dole te dvije zvijezde. Sve ostalo u Sunevu sustavu ima neki smisao. veljaa 2075. Kad je poela faza iskrcavanja, pomisli Charlie, bilo je to onda kad su se znanstvenici lako raspoznavali od prtljage. Znanstvenici su bili ti koji su izgledali nervozno. Povrno gledano, sve je izgledalo mirno... nimalo slino kostobolnom rastezanju koe pri ubrzanju za vrijeme odvajanja svemirskog broda od povrine Zemlje. Blistavi prozirni cilindar L-5 jednostavno je, polako, postajao sve vei, a onda se okrenuo da bi se usmjerio prema njima. Problem je bio u tomu to je svemirska kolonija, dovoljno velika da primi etiri tisue ljudi, imala veu inerciju od evolucije. Kad bi brod bio prebrzo zahvaen ljudskom reprodukcijom, savio bi se poput harmonike. Svemirski je brod napravljen da pretrpi stres u drugom smislu. Charlie nije platio prvu klasu, ali su ga ipak pustili u opservacijsku kupolu: profesionalna radoznalost. Osim njega tamo je bilo samo dvoje ljudi. Stajali su na sagu Velcro, koji je remenom bio vezan za jednu preku i visio o drugoj. Bili su to mladi mukarac i ena, vjerojatno novi kolonisti. Mukarac je uzbueno govorio. ena je zurila ravno preda se i nije ga sluala. Zglobovi prstiju stisnuti oko preke bili su joj blijedi, zubi stisnuti. Charlie joj je elio rei neto kako bi je utjeio, ali je teko govorili dok zadrava dah. Posljednjih nekoliko metara je najtee. Ne moe vidjeti preko zavoja korita broda, a mlazni avioni za kormilarenje neprestano su mucali u sitnim trzajima: lijevo, desno, naprijed, natrag. Da li bi se kupola razorila kad bi se brod savio? Ili bi samo odapeo. Naravno, sve je bilo kompjutorski kontrolirano. Pilot je jednostavno samo sjedio u maglici besteinskog napora. A onda duboko stenjanje, drhtanje, gotovo ispod brzine zvuka, dok je glatka povrina korita broda gunala dodirujui titnike protiv trenja. Charlie je ekao da zauje zvonki trzaj koji bi znaio da su bili malo prebrzi: lomljive ploice od slitine pod titnicima protiv trenja koje se drobe kako bi apsorbirale energiju njihova budueg kretanja; posljednje utoite, posljednja nada. Da ih to nije zaustavilo, sudarili bi se s dva metra debelim zidom od

SIRIUS 28

istog elika, a on bi ih zaista zaustavio. To se jednom ve dogodilo. Ali ne i ovaj put. Molim vas, ostanite sjediti dok se pritisak ne izjednai govorio je snimljeni glas. Bilo nam je zadovoljstvo to ste bili na naem brodu. Charlie se puui spusti po motki i vrati u prostor za putnike. Hodao je tap, tap, tap natrag do svog sjedala i posluno ekao da mu padne pritisak u uima. Onda se otvore vrata sa strane i on s ostalim putnicima izae kroz cijev koja je vodila do dizala. Stajali su na stropu. Netko je s mnogo truda urezao natpis na metalnom zidu: Zaglavljen u ovom dizalu satima, na silu: Ovom dizalu koje stoji milijun dolara. Nema takve stvari kao to je centrifugalna sila: L-5 samo sie. Jo tridesetak besteinskih sekundi dok su silazili prema tlu. Na platformi za utovar ekalo je nekoliko desetaka ljudi. Charlie istupi u miris naranina cvijeta i svjee pokoene trave. Bio je kod kue. Charlie! Hej! Ovamo! vikao je neki mladi koji je stajao uz bicikl za dva vozaa, a Charlie stisne obje ruke i skoi u stranje sjedalo. Pie progovori. Jesi li dobro... Pie. Onda emo razgovarati odvrati dok su klizili niz glatku kamenu cestu prema gradu. Bar je bio tek kioviti baldahin nad nekim stolovima i stolicama s pogledom na jezero u sreditu grada. Nije bilo pipniara: gost bi sam otiao do stola za posluivanje i u nj gurnuo svoj kreditni broj, zatim izabrao vino ili voni sok; s vakuum-destiliranim sirovim alkoholom ili bez njega. Neko su vrijeme razgovarali o ivcima prilikom boravka na svemirskom brodu. Sto si dobio od Connorsa? Rijei, ne ba mnogo. Veeras u na sastanku dati cijeli izvjetaj. Cini se da nau stvar nee staviti ni na glasanje. Pa nije li to ba ono to smo i rekli da e se dogoditi? Morali smo prihvatiti ideju Francoisea Petaina. Previe je riskantna odvrati Charlie. Petainova je zamisao bila da se Dolini smrti kae da moraju iskljuiti laser radi popravka. Tim sviscima uope nije trebalo govoriti o signalu, samo je trebalo emitirati odgovor. Kad bi otkrili nau namjeru, tuili bi nas do kraj ivota. Nikad neu razumjeti te tipove ovjek strese glavom. To i nije tvoj posao ree Charlie, koji je na Zemlji bio roen i kolovan. Nitko tko je ovdje roen to ne moe. Moda je to tako odvratj mladi i ustane. Hvala na piu. Moram se vratiti na posao. Znate li da prije sastanka morate nazvati doktoricu Bemis? Aha. Primio sam poruku jo na sletitu. Ima neko iznenaenje za vas. A nema li ga uvijek? Vi, lakrdijai, ovdje nikad nita ne uinite sve dok ja ne odem. Sve to je Abigail Bemis htjela rei preko telefona bilo je da Charlie doe k njoj na ruak. Pripremit e ga za sastanak. Ovo je bilo odlino. Ab. Na Zemlji se vie ne moe dopustiti luksuz da se jede prava hrana. Ona se nasmije, sloi gomilu tanjura u napravu za ienje, te izvue

SIRIUS 29

dvije alice kave. Sjedne i ponovo se nasmije. Zdepasta sijeda ena, bistrih oiju u moru bora. Veeras si dobre volje. Aha. To je zbog iekivanja. Johny ree da ima neko iznenaenje. Stari moj, on ne zna ni polovicu. Dakle, nije ti nita uspjelo sa senatorom. Nije. Cak i manje no to sam oekivao. U emu je tajna? Connors je deko njena srca. On je ve dosta uinio za nas. Ma hajde, Ab. O emu se radi? On ima pravo. Zatvori li televiziju tih svizaca na dvadeset minuta, i evo ti jo jedne revolucije u njihovim rukama. Ab... Mi emo emitirati poruku odluno ree Abigail. Naravno. I mislio sam da hoemo. Upotrebom Farsidea i sve mogue energije koju imamo. Ako budemo imali sree... Ne. To nije dovoljno energije. Ti smjera... poe Charlie i umijea pola liice eera u kavu ... da izazove Connorsa? Connors nije vaan. Mi se uope neemo posluiti radiom. Vidljivo svjetlo? Infracrveno? Izvest emo to nosei je na rukama. Na Dedalu odvrati. Charlijeva je alica bila na pola puta do usta. Vei dio prolije. Evo, izvoli ubrus. lipanj 2040. Iz Kratke povijesti Starog poretka (Freeman Press, 2040): ... a ako mislite da je to bio gubitak, sjetite se Projekta Dedal. To je nakon L-5 bio najvei svemirski pothvat. Sad je L-5 ve sjajno uspio jer je praktian. Ali Dedal (nazvan tako po grkom bogu koji je mogao letjeti)... to je bio potpuno jasan sluaj bacanja novca u vodu. Ti znanstvenici iz 2016. nagovorili su buroaziju da plati put na neku zvijezdu! Put je trebao potrajati dulje od sto godina... ali su znanstvenici namjeravali na putu raati djecu i obuavati ih da i ona budu znanstvenici (bez obzira na to bi li to eljela ili ne!) Za gorivo su namjeravali upotrijebiti sve stare H-bombe... kao da mi ovdje na Zemlji neemo jednog dana trebati gorivo. A to bi bilo da je L-5 odluio da im se mi ne sviamo i da su iskljuili zraku energije? Dedal je trebao biti svemirski brod dugaak gotovo jedan kilometar! Veina je broda sagraena u svemiru, od materijala dobivenog s Mjeseca, ali velik dio, najskuplji, moete se kladiti, morao se dati sa Zemlje. Gotovo su ga i sagradili, ali onda je dolo do Sraza i Revolucije naroda. Nije postojao nain da im Narod dopusti da se doepaju tih Hbombi, nisu htjeli dozvoliti da im budu ravno nad glavama. Tako smo ostavili H-bombe u Helsinkiju, a svemirski su se otkaenjaci vratili poslu koji su i trebali raditi. Svake godine piu peticije kako bi se doepali tih H-bombi, ali ih svake godine Volja naroda odbija. Taj svemirski brod, taj nebeski trilijun dolara vrijedan promaaj, jo je tamo gore. Kao spomenik gluposti buroazije; gori je od piramida. veljaa 2075. Dakle, taj pokus sa Scilom je samo varka da bi se domogli goriva... Oh, ne. Zapravo nije ona ree i doda mu plavi fascikl. Mi i dalje namjeravamo ii u na Scilu. Pokupiti nekoliko megafona degenerirane

SIRIUS 30

antimaterije. I slinu koliinu degenerirane materije s Haribde. Neemo planirati generacijski svemirski brod, Charlie. Hidrogensko gorivo odvest e nas tamo. A kad budemo ondje, ono e opskrbiti energijom magnetske boce kako bi se zadralo pravo gorivo. Potpuno razaranje materije ree Charlie. Tono: mc2 na devetu decimalu. Ne govorimo o stoljeima potrebnim da stignemo na 61 Cygni. Devet godina tamo i natrag. Onim sviscima to se nee svidjeti: Sva ona negodovanja oko originalnog Dedala... Oni nisu bitni. Uinit emo sve to smo rekli da emo uiniti s njihovim dragocjenim H-bombama: otii emo na Scilu, dobaviti antimateriju i donijeti je. Samo se vraamo duim putem. Ne elite im jednostavno rei da namjeravamo ba to uiniti? Niija koa nee stradati... Nisi danas itao uvodni lanak u Vjesniku naroda, zar ne? upita ga, zavrti glavom i jo se jednom nasmije, iako pomalo gorko. Bio sam prezaposlen. I ja sam, stari; imam previe posla a da bih mislila na te gluposti. Netko od mog osoblja donio mi je novine. Pie li o Dedalu? Ne... rije je o 61 Cygniju. O tomu kako ludi znanstvenici ele dati tim tipovima do znanja da na Zemlji postoji ivot. I kao, oni e doi i od nas napraviti mljeveno meso. Neto slino tomu. Vie od tri tisue ljudi sjedilo je na padini breuljka, prirodnog amfiteatra napravljenog od Mjeseeve praine i zemaljske trave. Vladala je nevjerojatna buka, svi su govorili u isto vrijeme: dr Bemis im je upravo bila ispriala o ekspediciji na 61 Cygni. Tek poto je desetak puta zamolila za tiinu, mogla je nastaviti govor. Sad vam je jasno zato jednostavno nismo prenosili ovaj sastanak. Zemlja bi to ulovila. Isto tako, na L-5 trenutano nema njihovih sredstava informiranja. Bili su upueni natrag prema Zemlji, a brodu koji je nosio njihove zamjene bili su potrebni popravci na sletitu u Capeu. Druga dva broda su ovdje. Zato vas moram zamoliti, kao i svu vau brau koja su morala ostati na poslu, da ovo drite u najveoj tajnosti. Sve dok ne poletimo. A sad bi vam dr Leventhal, koji je ef nae sekcije za drutvene znanosti, elio govoriti o izabiranju posade. Charlie je mrzio javne govore. U ovom se ambijentu osjeao poput kranina kojeg e razapeti. Poravna svoje vlane biljeke na podiju. Ah, glavni je problem... poe, a tisuu ljudi ga zamoli da govori glasnije. On namjesti mikrofon. Glavni je problem u tomu to imamo mjesta za oko tisuu ljudi. Od etvorice vjerojatno vie od jednog eli poi govorio je, a glasno odobravanje na trenutak ga prekine. Ne bismo eljeli biti despoti u odabiranju... ali sam ipak postavio neke okvirne pokazatelje s kojima se dr Bemis slae. Oigledno, nitko komu je potrebna komplicirana lijenika pomo ne bi smio planirati odlazak. Isto tako, tek mali broj starijih dolazi u obzir. ezdeset i etiri godine, Charlie gotovo neujno ree Abigail, koja je dotad neprestano utjela i nije tako mnogo. Ja idem. Drugo nastavi Charlie gledajui je moramo ostaviti one ljude koji su neophodni u odravanju L-5. A i one koji odravaju elektranu govorio je, a Abigail mu se nasmijei. Ne elimo rastaviti parove, ne na devet godina plus... a isto tako ne elimo uzeti djecu dodao je i priekao

SIRIUS 31

da se stia komeanje. Na ovakvoj misiji djeca su teret. Morat ete im nai posvojene roditelje. Moda e moi poi na sljedei put. Jer ne moemo si dopustiti dodatni teret. Ne znamo to nas eka na 61 Cygniju... tisuu ljudi zvui mnogo, ali nije. Bar ne kad uzmete u obzir da nam je potreban prosjek svih ljudskih znanja, svih ljudskih sposobnosti. Moe se dogoditi da e nam osoba koja zna pjevati madrigale biti potrebnija od kakvog plazma-fiziara. Nema naina da to unaprijed znamo. etiri tisue ljudi uspjelo je to zadrati u tajnosti, ne toliko zbog snage svoje volje koliko zbog duboko usaene manije proganjanja u vezi sa Zemljanima i Zemljom. Zapravo, pomogla im je Tristogodinjica senatora Connorsa. Iako je to bio Jedan svijet, kojim je upravljala Volja naroda, neke su regije, preivjele jai udarac od drugih, a nacionalizam nipoto nije bio mrtav. To je bio jedan inilac. Drugi je bio ono to su svisci osjeali u vezi s termonuklearnim bombama koje su bile na hrpi sloene u Helsinkiju. Sve sami antikviteti: veina ih je bila stara jedno stoljee ili ak i vie. Znanstvenici su rekli da su potpuno bezopasne, ali znate kako s tim ve ide. Bombe su jo uvijek tehniki pripadale zemljama koje su ih predale; devet od deset na prostoru izmeu Sjeverne Amerike i Rusije. Deseta, preostala, bila je podijeljena izmeu etrdeset i dvije druge zemlje. Svakih nekoliko godina svi su se sastajali da bi raspravljali to uiniti s tim prokletim stvarima. Svi su ih se htjeli osloboditi na neki koristan nain, ali nitko nije htio uloiti kapital. Prijedlog Charlija Leventhala bio je jednostavan. L-5 e omoguiti financiranje, materijal i osoblje. Na goloj stijeni u Norvekom moru rastavit e stare bombe, jednu po jednu, i pretvoriti ih u jednake kapsule s gorivom za potrebe Dedala. Pokus Scila-Haribda bit e planiran tako da proslavi obje glavne svemirske sile. Na ameriku Tristogodinjicu napustit e orbitu Zemlje pod imenom John F. Kennedy. Na pola puta prema dvostrukom zvjezdanom sustavu brod e dobiti ubrzanje od jednog, zatim e nainiti skok i usporiti na istu brzinu. Upotrijebit e magnetsku ljebastu lopaticu kako bi sa Scile skupili antimateriju. Prvog svibnja 2077, na putu natrag, ponovo e se preimenovati i postati Leonid L Brenjev. Antimaterija e se iz sigurnosnih razloga isporuiti na lunarnu istraivaku stanicu u blizini Farsidea. Znanstvenici sa L-5 tvrdili su da e iskoritavanje energije iz totalnog razaranja materije na Zemlji donijeti pravu blagodat. Veina je ljudi u to sumnjala, ali su se radovali vatrometu. sijeanj 2076. Do vraga s tim! Charlie je bio izvan sebe od bijesa. Ja...? ja to jednostavno neu uiniti. Neu! Ti si jedini koji... To nije istina, Ab. Zna to odvrati Charlie koraajui od zida do zida njenog ureda. Deseci ljudi mogu voditi L-5. Bolje od mene. Ne mogu bolje, Charlie. Ma hajde, Ab ree zaustavivi se ispred njena pisaeg stola i nasloni se na nj. Postoji samo jedna osoba zdrave logike koja e stajati iza svega i svime upravljati. Ne samo to se dokazala na svom poloaju, ve je i prestara da bi... Neu sluati te gluposti. Ali, Ab... Ne, ti sad sluaj mene. Bila sam dijete kad smo poeli gradnju Dedala, radila sam na njemu kao mlada djevojka i ena. Mogla bih te na brodu povesti tamo gore i pokazati ti zakovice koje sam sama ugradila. Prije pola

SIRIUS 32

stoljea. To je moj... Zasluila sam tu kartu, Charlie ree neto njenije. Da, godine su vaan inilac. Ovo je tek prvo putovanje od mnogih koja e uslijediti... a kad se Dedal vrati, ja u zaista biti prestara. Ti e biti u najboljim godinama... vie od dvadeset godina iskustva kao koordinator. I ne sumnjam da e te imenovati kapetanom za sljedee putovanje... Ne elim biti kapetan. Ne elim biti koordinator. Jednostavno, elim otii! Ti i ostale tri tisue ljudi. A meu tisuu ljudi koji ne ele otii ili ne mogu... nema osobe koja bi mogla biti koordinator? Mogao bih ti navesti..; Nije o tomu rije. Na L-5 nema nikoga tko je bar donekle tako utjecajan kao ti i tko ima takve veze na Zemlji. Nema nikoga tko tako dobro poznaje svisce. To je rasizam, Ab. Oni su poput tebe i mene. Neki. Nisam opazila da ide na Zemlju kad god ima priliku za to... to, svia ti se pogled odavde? Svia ti se ivjeti u limenki? zapita, a budui da Charlie nije imao spreman odgovor na to pitanje, ona nastavi: Tko god bio koordinator, morat e mnogo toga objasniti, pokuavajui imati smirenu situaciju izmeu L-5 i Zemlje. To si itavog ivota radio, Charlie. A ovdje si i poznat i cijenjen. Ti si jedini logian izbor. Ne mogu se sporiti s tvojom logikom. Znam odvrati, a nijedno od njih dvoje nije trebalo spomenuti dokument koji je Charlie potpisao, osim ostalih, a koji je doktorici Bemis davao potpunu ovlast u izboru posade za DedalaKennedyjaBrenjeva. Pokuaj da me previe ne mrzi, Charlie. Moram uiniti ono to je najbolje za sve. Za sve nas. Charlie ju je jedan dugi trenutak bijesno promatrao, a zatim ode. lipanj 2076. Iz Faksimila i fotografija, 4. lipnja 2076. SVEMIRSKA FARMA KREE PREMA ZVIJEZDAMA SLJEDEEG MJESECA 1. John F. Kennedy, koji kree prema Scili i Haribdi sljedeeg mjeseca, jest poput malog L-5, a na repu ima bombe (vidi fotografiju gore lijevo i gore desno). A. Putovanje e trajati dvadeset mjeseci. Mogli su uzeti nekoliko ljudi i ispuniti brod hranom, zrakom i vodom ili uzeti mnogo ljudi unutar zatvorene ekoloke sredine, kao to je to L-5. B. Mogli su to izvesti sa samo nekoliko stotina ljudi koji bi upravljali farmama i posadom. Ali svi su svemirski otkaenjaci eljeli poi. Oni su ionako navikli na takav nain ivota (a obino im ne uspijeva bilo kamo otii.) C. Kad se vrate, farme e se iskoristiti kao poetna faza za L-4, nalik na L-5, ali u poetku neto manji, a koji e biti smjeten na drugoj strani Mjeseca (vidi sliku dolje lijevo). 2. O ostalim faksimilima i fotografijama tristogodinjice vidi na drugoj stranici. srpanj 2076. Kad je lansiran John F. Kennedy, Charlie je upravo zavravao tjedan dana boravka na Zemlji. Umoran od intervjua, klizne iz dvorane na sletitu svemirskih brodova Cape. Njegova bijela klirinka kartica omogui mu da

SIRIUS 33

doe do pomonog sletita. Sam. Brod na krajnjem njegovu dijelu, koji je kretao u pono, upravo se punio gorivom. U svjetlu zalazeeg sunca ruiastobijelo je blistao, a njegova je slika krivudala i plesala u ljeskavoj egi koju je zraila asfaltna prevlaka. Miris rastopljene smole neizbjeno ga je podsjeao na polazak, olakanje. Odeta do sredine aerodroma i provjeri vrijeme na svom satu. Pet minuta. Zapali cigaretu i baci je. Ponovo provjeri svoje mentalne proraune: let e poeti nisko na jugozapadu. Podigne ruku i zakloni sunce. Kako e izgledati sto pedeset bombi u sekundi? Za javna su glasila to bile kapsule s gorivom. Ljudima koji su ih paljivo sabrali, njeno podigli u orbitu i instalirali u tankove bile su to bombe. Deset puta jaa svjetlost od svjetlosti punog Mjeseca, govorili su. Na L-5 nisi smio u to gledati bez tamnih filtera. Bez zagrijavanja: odjednom se pojavila, nevjerojatno sjajna mrlja nalik dugi, ba nad obzorom. Nekoliko je minuta blistala, onda postala nejasna u izmaglici, i zatim nestala iz vida. Veina drava u Sjedinjenim Dravama nee je vidjeti sve dok se ponovo ne vrati, otprilike dva sata poslije, pretvarajui no u dan, natjeui se s lokalnim pirotehnikim paradama. Nakon toga Charlie e je vidjeti svaka dva sata jo jednom, a onda e se popeti na brod. I konano ga prestati zvati imenom mrtvog politiara. rujan 2076. Kad je Dedal doao na sredinu svog putovanja, napravio skok i poeo smanjivati brzinu, na L-5 je prireena mala, tiha proslava. Izvjetaj posade o napredovanju ocijenio je putovanje kao neuzbudljivo. U to su vrijeme zamalo ili brzinom od dvije desetine brzine svjetlosti. Laserskoj zraci koja je nosila komunikacije bio je prebaen spektar prema duoj valnoj duini, iz plave u naranastu; poruci koja je bila potpuno uspjena trebala su dva tjedna da s Dedala stigne na L-5. Objavili su neznatnu promjenu kursa. Analizirali su polarizaciju svjetla sa Scile-Haribde kako se njihov fazni kut poveavao, i bili su prilino uvjereni da je taj sustav okruen ravnim prstenima krhotina, poput Saturna. Ui e nisko, kako bi izbjegli sudar. sijeanj 2077. Dedal ve tri tjedna alje natrag prepoznatljive slike sustava ScilaHaribda. Napokon su imali jednu koja je za shvaanje svizaca bila dovoljno dramatina. Charlie stavi holo-kocku na svoj stol i, divei se, poe je okretati prstom. Ovo je nevjerojatno. Kako su to samo uinili? To je montaa, naravno, odvrati Johnny, jedan od najmlaih odraslih koji su bili ostavljeni: mrmorenje srca, varljiva koljena, zasienje astrofiziara. Te su dvije zvijezde infracrveni stroboskopski snimak. Takvo neto. Napravljeno je otprilike deset ili dvadeset tisua eksponaa dok je brod bio u orbiti oko sustava, zatim su sortirane i poveane pokazivao je, ali ni to nije ba mnogo pomoglo jer je Charlie gledao kocku iz drugog kuta. Vatrena naslaga, tamo gdje se atmosfere dodiruju, to je snimljeno ultravioletnim. Tako se bolje vide fine strukture. S prstenovima je bilo lako. Prilino duge eksponae na danjem svjetlu. To daje zvijezdi i neku pozadinu. Bio je to vrlo proziran plan, ali su ipak bili jako obazrivi da nikakav zapis o Dedalovoj pravoj misiji ne ostane na L-5. Tri tisue ljudi ipak je znalo istinu, a bilo koji kompetentni inenjer ili fiziar mogao bi je naslutiti.

SIRIUS 34

Ab je osjeala, iako je bilo vie izgleda da e biti izvrgnuti bijesu svizaca nego da nee, da se oni nee moi ljutiti dvadeset i tri godine, pa ak i da ih antirnaterija i ostala uda ne zadive... A osim toga, pomisli Charlie, to vie i nije njihova briga. Kao to se pokazalo, Dedalova e posada imati mnogo tee brige. lipanj 2077. Rusi su proslavljali 1. maj... Charlie je gledao paradu na televiziji i svaki put kad su spomenuli dobri brod Leonid I. Brenjev, Charlie se trgnuo od strepnje. On i tri tisue drugih nervozno su ekali iznenaujuu poruku. Dola je, kao i to se oekivalo, poetkom lipnja, narkana na kanalu podataka. Ali nije kazivala ono to je trebala: Ovo je Abigail Bemis za Charlesa Leventhala. Charlie, u nevolji smo. Brod je oteen, pogoen je velikim komadom neega u stranji dio. Proao je kroz glavni pogonski reflektor. Unitio cijeli set senzora i jedan visinski avion na mlazni pogon. Koliko moemo prosuditi, situacija je stabilna. Odravamo akceleraciju tek neto niom od jednog g. Ali ne moemo upravljati i ne moemo iskljuiti glavni pogon. Nismo imali problema s prstenovima od krhotina dok smo bili u orbiti, jer smo bili unutar Rocheove granice. Dok smo ulazili, kao to zna, uspjelo nam je iskoristiti prirodnu podjelu u prstenovima. Isto smo pokuali i pri izlazu, ali je to bio sporiji i kompliciraniji proces, jer sad nas je ve prokleto mnogo. Zacijelo smo pokupili komad s krajnjeg ruba nekog od vanjskih prstenova. Kad bismo mogli iskljuiti pogon, moda bismo mogli popraviti brod. Ali brodovi za popravke ne mogu se kretati njegovom brzinom, bar ne briznom od jednog g. Radijacija tamo dolje ionako bi za sekundu sprila radnika. Radimo na tome. Ako ima kakvu zamisao, reci nam je. Palo mi je na pamet da si ti u ovom sasvim ist... ili smo natrag prema Zemlji i onda nadrljali. Poslat u poruku o tomu na redovitom komunikacijskom kanalu. Ovo je poruka strogo tipa spali prije itanja. Kraj. Sve je ilo sjajno, bar to se tie oslobaanja Charlija i L-5, a drama situacije pourila je nivo zanimanja za svemirska putovanja kakvih od 1960. nije bilo. Imali su ak i heroja. Neki se dobrovoljac po kablu spustio na teko zatien brod za popravke kako bi izvidio situaciju. Otposlao je jasne slike tete prije no to se kabel prekinuo. Dedal: 2081. n e. Zemlja: 2101. n. e. Sljedea vijest iz Faksimila i fotografija bila je unitena jer ju je bilo preteko prevesti na jednostavan jezik koji je te novine inio tako popularnima: SVEMIRSKI BROD PROLAZI KRAJ 61 CYGNIJA TAKO NEKAKO (L-5 izvjestilac) Poruka sa svemirskog broda Dedal, koja je danas primljena, govori da je upravo tog trenutka proao na 400 astronomskih jedinica u blizini 61 Cygnija. To je otprilike deset puta vea udaljenost nego to je udaljenost planeta Plutona od Sunca. Zapravo, brod je proao pokraj zvijezde pred otprilike jedanaest godina. Toliko je vremena bilo potrebno da poruka doe do nas. Nismo sigurni u to gdje je trenutano brod. Ako jo nisu popravili pokvareni pogon, sad su vjerojatno jedanaest svjetlosnih godina udaljeni od

SIRIUS 35

sustava 61 Cygni (kad su proli dvostruki zvijezdani sustav, brzina im je bila vea od 99 posto brzine svjetlosti). Ako na situaciju gledate iz pozicije putnika broda, ona je mnogo kompliciranija. Zbog relativnosti ini se da vrijeme prolazi sporije kako se pribliavate brzini svjetlosti. Tako su za njih prole otprilike etiri godine za vrijeme puta od jedanaest godina. Koordinator L-5, Charles Leventhal, istie da svemirski brod ima dovoljno antimaterijskog goriva za stalno ubrzanje sve do ruba Galaksije. Posada e onda biti tek oko dvadesetak godina starija... ali te protei dvadeset tisua godina prije no to ita ujemo o njim... (Ovo uniti. Vie je podataka o tomu kako je ljudima na 61 Cygniju izgledao brod i kako smo mogli s njima razgovarati cijelo vrijeme iako je tamo vrijeme bilo sporije, ali sve je isto tako glupo kao i ovo.) Dedal: 2083. n. e. Zemlja: 2144. n. e. Charles Leventhal je umro u devedeset i devetoj, ogoren. Otprilike deset godina prije je otkriveno kako su cijelo vrijeme planirali da Dedal bude zvjezdani brod. Nekolicina je ljudi obratila panju na te vijesti. Meu onima koji jesu, openito se mislilo da je bilo to to je omoguilo da se oslobode tisua znanstvenika bilo dobra stvar. Pogledajte u to su nas uvalili. Dedal: ezdeset i sedam svjetlosnih godina udaljen i jo ubrzava. Dedal: 2085. n. e. Zemlja: 3578. n. e. Nakon vie od sedam godina istraivanja palube i popravljanja (i otprilike tisuu petsto svjetlosnih godina prijeenog puta) uspjelo im je iskljuiti motor. Posao je bio uraen vrlo preciznom telemetrijom, da se neiji ivot opet ne bi doveo u opasnost. Svaiji je ivot sad bio dragocjen. Vie nisu bili samo istraivai; gotovo pola njihova goriva bilo je potroeno. Bili su kolonisti bez povratne karte. Poruka o njihovu uspjehu stii e na Zemlju za petnaest stoljea. Da li e postojati neki teleskop na infracrvene zrake koje e ih otkriti, to se samo moglo nagaati. Dedal: 2093-n. e. Zemlja: 5000 n. e. (otprilike) Dok su smanjivali brzinu, ispitivali su nekoliko sustava na svojoj liniji putovanja. Pronali su jedan s planetom vrlo slinim Zemlji, koji se kretao oko sunca vrlo slinog Suncu i usmjerili let prema njemu. U sezoni kad su poeli iskrcavati koloniste na nonom je nebu planeta prevladavao prekrasni rascvali oblak plina koji su astronomi nazvali Sjevernoamerikom nebulom. Bila je to ironija koje se nijedan od kolonista sa L-5 nije dosjetio oduzme li se ili se doda nekoliko godina, Amerika je proslavljala tri tisuljea. Sama Amerika neto je tee podnosila tu trotisuljetnu godinjicu. Mora koja su preplavila svoje obale bila su prepuna grimizne kore anerobnog ivota; moni velegradovi bili su uniteni, a njihovi ostaci gotovo potpuno nestali pod neprestanim pjeanim olujama. Vatrometi nisu bili planirani jer nije bilo publike, jer nije bilo onih koji bi ih planirali; bakterije i nije za njih briga. I proslava 1. maja e se zanemariti. Jedini ljudi u Sunevu sustavu ivjeli su u staklenoj i metalnoj cijevi. Paljivo su uvali Svoju automatsku maineriju i okrenuli lea mrtvoj

SIRIUS 36

Zemlji. Oboavali su sazvijee Cygni i zaboravili zbog ega.

Prevela Ingrid Jurela-Jarak Objavljeno u dogovoru s GPA, Mnchen

Frank Herbert & F. M. Busby

Come to the Party

SIRIUS 37

Zbunjeni Aleks sjeo je zatitivi stranje udove, koji su mu sluili za borbu. Nije znao gdje se nalazi. Pokuavao se sjetiti uvlaei i izbacujui donje oi. Bio je na gozbi toliko je znao. Pjevao je i slavio s najboljima od Aleksija. Ali, sada se nalazio negdje drugdje. Sto se moglo dogoditi? Aleks je zaokruio pogledom po krajoliku, sivosmeem i zelenkastom na rubovima. Onjuio je zrak. Bilo je zanimljivih mirisa, ali mu oni nisu nita govorili. Meusvjetlosna podneva omoguila su mu da vidi dalje nego obino. Tlo pod njim bilo je meko, ali je omekalo jo vie kad je sjeo na njega. I zrak je bio topao da, toplo meupodne. To je bilo u skladu s ovdanjim svjetlom. Ali neto nije bilo u redu. Gdje je gozba? Aleks je proao pandom kroz tokasto krzno svoga srednjeg prednjeg uda i opazio da su na vrhovima pandi i onjaka izbile kapljice mnogostrukog otrova. A zatim je ugledao obzorje. Slutio je da je to pogreno. Bilo je tako blizu, a znao je da je to nemogue obzorja nije moglo biti ovdje. Aleks je bio zbunjen, pa je zareao jednim od svojih grla. Njegovo sjeanje je zakazalo. Nije znao gdje se nalazi i odakle obzorje ovdje. Dugo vremena nije vidio obzorja. To bi mogao biti lo znak. Na gozbi nije bilo obzorja. Tamo je bilo... to? Loza? Da, vinova loza s gusto isprepletenim viticama. Bodljikava ograda drala je gozbu na okupu tako da se nitko nije mogao izgubiti bar se to nije dogodilo do sada. Ona je spreavala ulaz i Hudijima. Hudiji nisu bili loi, bili su ak i dobri na svoj nain, ali su kvarili gozbu. Nije uvijek vrijeme za objed. Aleks se uzdigao dovoljno da se okrene i tamo, ni dva skoku daleko, opazio je drvo. Na njegovu neravnom deblu nije bilo trnja ni otrova. To drvo bilo je viestruko korisno: na njemu se moglo otriti pande, jaati udove za borbu, mokriti na njega, ili se o njega eati i vaditi kamenie iz kose i iz krzna. Za jelo se nije moglo koristiti, ali njegove su lisnate grane mogle skrivati preostale Hudije do naredne sezone gladi. Gdje su Hudiji? Hugh Scott je ve dugo bio Dananji govornik. Bilo je to vrlo odgovorno. Danas je osjeao teinu te odgovornosti s posebnom gorinom. Svoje je dunosti smatrao vie negoli neugodnima, jer e do veeri biti i vii od jednog pljaska. Ovo nije bio dan pogodan da se razmilja o pljaskovima, ali tako je to u vrijeme vrue sezone ak i ovdje, u sigurnom sklonitu obiteljske kolibe. Oni, koje je poslao na opasan zadatak u obor Aleksija, nisu se jo vratili. Bio je usamljen. Odjeci niske frekvencije bubnjali su po kolibi, podiui snopie praine. Plamiak u uljanici lelujao je bacajui pokretne sjene koje su ga podsjeale na strane stvari. Usamljen! Usamljen! Njegovi drugovi, koji su s njim dijelili sigurnost kolibe, bili su odsutni: Elizabeth, enka, Invalidska Kolica, ultra, i Praskalo, pljask svi su bili na opasnom zadatku. Opasnom, ali nunom. Kad bi se bar dvoje od njih vratilo! Bilo bi ih troje, dovoljno da se u sigurnosti kolibe mogu slobodno preplitati. Preplitati se sada to je bila Hughova najvea elja. Osjeao je karakteristinu prijemljivost tijela na

SIRIUS 38

potkanje. Ah nita ne moe otjerati teke misli kao preplitanje! Pa makar od njega kasnije nastao pljask. Ali to je i bio problem previe pljaskova. Upravo su zbog toga Elizabeth, Invalidska Kolica i Praskalo morali otii do obora Aleksija. Hugh uzdahne. Lie oko njegovih otvora, smjetenih ispod udova, lepralo je na struji disanja. Imao je vie otvora, a jedan je bio djelimice zaepljen katarnom infekcijom, jo jednom ostavtinom Zemljana. Odvaio se prii vratima, otkraunao ih je, otvorio i izvirio napolje. Glatka, visoka ultra lutala je u blizini. Hugh je gledao za njom. Zemljani su Hughovu narodu nametnuli svoje stroge moralne principe i svoj jezik. Sada su i Starci tvrdili da nepotpuno preplitanje nije uope preplitanje i da je ak opasno po zdravlje. Ali, s ultrom poput ove... Buka je prekinula Hughovo matanje. Bio je to Doktor Watson. Zveketao je kao i obino svojim metalnim oklopom koji je blistao na svjetlosti. Doktor Watson se kretao na kotaima gotovo potpuno skrivenim ispod oklopa, a izvuena ticala, koja su se okrenula, pokazivala su da je dobro vidio Dananjeg Govornika. Hugh Scott se pripremio da mu pokua objasniti to se dogodilo i odgovoriti na pitanja za koja je unaprijed znao da ih nee najbolje razumjeti. to je Doktor Watson uope oekivao od jednog desetogodinjaka? PODSJETNIK ZA CHARLESA YORPELA: U redu, Charlie, evo podataka koje si traio. To e sve razjasniti. Misija nije uspjela i to ve zna. Imamo dovoljno dokaza da ovu zbrku pripiemo onim eprtljama iz glavne komande. itaj! Pretpostavka ekipe za susrete s vanzemaljcima jest da je najinteligentnija vrsta ovdje na Delfi u dubokoj nevolji. Moja opaanja potvruju sljedee: Delfljani imaju etiri spola, muki, enski, ultra i pljask. Usput da podsjetim, zvukovi s Delfe idu s obje strane naeg slunog raspona, a mogu biti naglaeni mirisima. Delfljani se spolno razlikuju po mirisu. To je najvie to smo mogli istraiti. (Vidi priloene holoskane!) Preplitanjem triju spolova nastaje potomstvo, ali potomak uvijek ima etvrti spol, razliit od roditeljskih onaj koji nije sudjelovao u preplitanju. (U redu, to se zove preplitanje. Neka nam bude doputeno da se malo naalimo, jer ala je jedino zadovoljstvo koje smo imali u ovim prljavim operacijama.) Da, uli smo govorkanja kako smo mi tako prozvali tu delfljansku seksualnu akrobatiku. Istodobno je neki politiar plakao kako smo mi prisilili Delfljane da uzmu zemaljska imena. Mi ih nismo natjerali! Oni su to uinili sami od sebe. Jedan od njih je ak uzeo moje ime. U svakom sluaju, povremeno nastaju problemi. Ne znamo tono zato (a kako smo prerano povueni neemo to moi utvrditi), ali u razmacima se dogaa da ritam razmnaanja podivlja i jedan spol potomaka prevlada. Posljedica toga je pravi pakao u malim drutvenim zajednicama. Zamislite malenu naseobinu ljudi s neravnoteom raanja spolova od jedan prema pet i s krutim monogamnim zakonima koje smo mi uveli. Kao i obino, priroda se pobrinula za protulijek. Na Delfu postoje grabeljivci Aleksiji koji vraaju ravnoteu. Moj je uvaeni prethodnik povjerovao Delfljanima da valja istrijebiti glavnog grabeljivca. Taj veliki tikvan s pet zvjezdica gotovo je i uspio u tome, ali je imao toliko gubitaka da ga je

SIRIUS 39

glavna komanda povukla. Kad sam ja preuzeo komandu bilo je jo svega dvije stotine i esnaest Aleksija (grabeljivaca) na ivotu. Uskoro smo dobili nareenje da napustimo Delfu. Tih dvije stotine i esnaest Aleksija bilo je za nas prava srea. Nisam siguran jesi li pregledao podatke o Aleksijima, Charlie; Znam kako si zaposlen. Za poetak, znaj da je to zaista ime kojim se nazivaju. Doznali smo ga presluavajui neoteeni komplet holotraka. Nismo mogli pitati kamermana o pojedinostima, jer ga je jedan Aleks pojeo. Ne mui se odgonetavanjem aleksijskog jezika on nam je potpuno nepoznat. Moda je to tek mnotvo nepovezanih glasova. Poznajemo nekoliko rijei i neke geste, ali to je sve. Aleksijski naziv za Delfljane je, to znamo pouzdano, Hudiji. (Uzmi traku Obredi izluivanja ako eli doznati porijeklo toga naziva.) Ba bi sada bilo najpovoljnije vrijeme da pogleda jedan od mojih holoskana o Aleksijima. To je prava jeza. Ta su bia najsavreniji grabeljivci na koje smo do sada naili. Potpuno odrastao Aleks ima gotovo esto kilograma i moe se nositi s odredom naoruanih Gyrenaca. Sto misli, zato su s Delfe stizali toliki izvjetaji o gubicima? Prema izjavama Delfljana, Aleksiji su dugovjeni ive, moda dulje od dvije stotine standarda (delfska godina ima dva zarez esnaest standarda). Dok bude gledao holoskane, obrati panju na pande i onjake. Iz njih izbijaju razliite otrovne tvari, od kojih su samo neke bolne, a neke paraliziraju, a neke vjerojatno i ubijaju. Ovo spominjem na posljednjem mjestu, jer ubije li te neki Aleks, od tebe nee ostati mnogo to za analizu. Pogledaj ga dobro odostraga: stranji mu udovi slue za borbu, a mogu se ispruiti do tri metra naprijed, natrag ili u stranu. Njihov je zagrljaj smrtonosan. Jedini nain da mu se umakne, ustanovili smo, jeste da se Aleksu ispri utroba mikro-zrakama. Kao to zna, zato je potrebno vremena. Mnogo se naih, unato tome, nije spasilo. Nadam se da e imati pristup do izvjetaja o stvarnim gubicima prije nego budu skrojeni za javno objavljivanje. Vidio sam kako je Caplan, koji je u te izvjetaje vjerovao, nastradao. Jo me zbog toga mue none more. Sada ve poneto zna. Pa ipak su naim etvorospolnim Delfljanima potrebni Aleksiji. Zato nisam unitio sve Aleksije kako je to pokuao moj prethodnik. Evo to sam uinio: nainio sam jedan ograeni prostor za Aleksije. Unutra sam ih dobio s pomou trika. Prvi izvjetaji su spominjali sklonost Aleksija alkoholu! Dao sam posaditi lozu, tako da sam dobio obor stupicu. Za tjedan dana u njega sam smjestio dvije stotine i esnaest Aleksija, koliko ih je preostalo. Jo su i danas u tom oboru zarobljeni. Evo kako to funkcionira: Delfljani su smjeteni po etvoro u kolibu, po jedan od svakog spola, a prepliu se samo u kolibi. Viak populacije ivi vani, nezatien. Kad se izgubi kontrola nad ravnoteom spolova, Delfljani trebaju pomo Aleksija. Njihov je voa poduen kako da privremeno pusti na slobodu jednog, ali samo jednog Aleksa iz obora. Osloboeni Aleks pojede viak Delfljana prije nego se otrijezni, a tada se vraa natrag u obor ha neprekidnu pijanku. Zvui grubo, znam. No takva je i povijest Zemljana. Ne sudi suvie strogo. To je neka vrst uravnoteenja prirode. Ostavili smo ovdje jednog robota uvara, stupnja inteligencije L27,

SIRIUS 40

programiranog da pomae Delfljanima. Izgubili smo od Aleksija prilino mnogo robota uvara prije negoli smo ih uspjeli spremiti na sigurno mjesto, iza ograde. Delfljani su naeg robota nazvali Doktor Watson. Moram priznati da me to smeta. Ne razumijem njihove postupke i bojim se da nam ne spremaju kakvu podvalu. Na primjer, zato je njihov voa uzeo moje ime? Ali pustimo to, mi odlazimo kako je nareeno, a sada neka o tome vodi rauna netko drugi. Vjeruj mi, Charlie, ovamo se vie neu vratiti pa makar morao dati ostavku. Sada u prekinuti, Charlie. Diemo se i uskoro ulazimo u brzinu iz koje se ne moe komunicirati. U vezi s povratnim iskrivljenjem, nadam se da u te sresti na prologodinjem banketu u Grunnion klubu. Prema onom to sam uo, bilo je odlino. Pozdrav. Kapetan Hugh Scott. Aleks je bio pospan. To je znailo da je objedovao. Ali gdje je Gozba? Naao je skupinu drvea dovoljno velikog da podnese njegovu teinu, pa se popeo do visine na kojoj ga je meki jastuk od lia titio od trnja. Tu se ispruio da dremucka i razmilja. Sada se neeg sjetio. Sjeanje je otjeralo drijeme i sve su se njegove oi napregnule i mirkale. Da, propustio je svoj roendan! Bio je star pet noga nogu, a danas je gozba bila prireena za njega. Neki su starci ak predlagali da se probrji kroz trnovitu ogradu, da na neko vrijeme napuste gozbu i u njegovu ast pojedu nekoliko Hudija. Propustio sam vlastitu gozbu! Bio je tamo to je znao. Ali, to se poslije dogodilo? Sto nije bilo u redu? Aleks je ljutito pandom grebao ljebove u drvu. Sto se dogodilo na gozbi? Odjednom se smirio. Jezicima je vadio sone grudice hrane. Dok je to radio, osjetio je udan okus, udan ali poznat. Drvee grempa sa svojim isprepletenim trnovitim viticama zatvaralo je obor. Gremp je bio tvrd i gorak, neukusan za jelo. Ali, kad bi doli Hudiji i neim ga poprskali, tada bi vitice postale meke i ukusne. Kroz vitice se tada moglo prokriti put vani, uz uvjet da se to uini brzo, prije negoli vitice postanu opet gorke i tvrde. Sada se Aleks poeo sjeati i drugih stvari: ne samo Hudija i toga kako se jedui gremp probio izvan obora, nego i onoga to se dogodilo davno prije toga. Sjetio se kako je nekad bio slobodan i kako je mogao pojesti Hudija uvijek kada bi osjetio glad. Zato se toga nisam sjetio ranije? Sjetio se svoga posljednjeg izlaska iz obora. Ovaj put gremp nije bio tako mek i ukusan. Aleks je jedva uspio provakati put koji je vodio van. Vani su bila tri Hudija, a on ih je pojeo tako utrojene. Dobri Hudiji! teta to je nedostajao okus etvrtog Hudija. Aleks je drijemao i razmiljao. Pao je mrak. Ujutro je krenuo prema oboru. Sada je znao gdje se nalazi gozba. Tamo je moje mjesto, pomislio je. IZVIJESTITI, IZVIJESTITI, IZVIJESTITI. Ovdje Umjetna obavje-

SIRIUS 41

tajna jedinica, FX-248. Pitanje upueno posadi svemirskog broda koja smjenjuje posadu broda koji me je ovdje ostavio. Uroenici ovog planeta zovu me Doktor Watson: moram li to smatrati svojim slubenim nadimkom? Kapetanu Hughu Scottu: trebalo mi je dati temeljitije upute, kako je odreeno nareenjem DZR 00039! Kreui se kroz selo, Dananji govornik opazio je kolibu koja nije bila dovoljno privrena za tlo. Povran posao! Projurio je kroz gomilu prekobrojnih pljaskova. Bili su toliko drzoviti da su se ak usuivali dodirnuti ga. Ja sam Hugh Scott, Dananji govornik oglasio se. Maknite se! U stranu! Povukli su se, ali su se poslije nekoliko trenutaka vratili. Odvratno! Nagon ih je silio. On je to znao, ali mu se njihovo ponaanje, ipak, nije svialo. Tjerao ih je od kolibe. Ranije je Hugh bio nepovjerljiv prema Doktoru Watsonu. Sto znai ime? Ili si pljask, ili ultra, ili enka, ili mujak. Znaajke mirisa istiu razlike. Zemljani nisu bili vjeti u razlikovanju mirisa, nisu mogli ak ni praviti potku. Pa i Doktor Watson je imao taj isti nedostatak. Hugh je zastao i ekao da se metalno stvorenje probije kroz uzvrpoljene i nametljive pljaskove. Jutarnja temperatura se podigla, pa je osjetio kako se skvrava. Doktor Watson je stao pred njega. Ja rei: to ima? upita Hugh. Ovo odvrati Doktor Watson i prui mu tri bijela predmeta: jedan sitni u obliku onjaka, drugi debeli s tragovima zubiju oko sredine i trei oh, trei! mali obru s bodljavom hrskavicom koja se jo drala. Ovo sam naao izvan obora Aleksija. To su tvoji, zar ne? Hugh je bio skren od oaja. elio je viknuti: Ne! Ali, nije se moglo porei: Doktor Watson je drao kosti Hughovili ukuana: Elizabeth, Invalidska Kolica i Praskala. Aleksiji su ih pojeli. Guei bol u sebi, Hugh je uzeo kosti od Doktora Watsona. elio je pronai nekog Aleksa i umrijeti kao i njegovi ukuani. Dunost ga je odvra-tila od toga. On pogleda prema Nebeskim svjetiljkama. Da, bilo je vrijeme da Dananji govornik obavi svoju Prvu dunost. Udahnuo je zrak, a zatim je pozvao: Hudiji! Hudiji! Beskuni pljaskovi su se posluno rasprili po oblinjem grmlju, dok su ostali otili na nunike unutar koliba. Kad je obavio Prvu dunost, Hugh je uao u svoju praznu kolibu. Ponovo je osjetio duboku bol zbog gubitka svojih ukuana. Preplitati se nije mogao sam sa sobom. Morao je pronai nove sustanare. IZVJETAJ: Sve sam uinio onako kako mi je naredio kapetan Hugh Scott, koji me je i postavio ovdje na Delfi. Treba znati da je Defljanin, koji je postao Dananji govornik, preuzeo ime kapetana Hugha Scotta. Mene su, ne znam zato, prozvali Doktor Watson. A sad u izvijestiti o stanju na Delfi: Poslije ispitivanja uzorka naselja Delfljana (vrijeme: 8:21 lokalnog dana 1332), posjetio sam obor Aleksija. Njihova gozba nastavlja se uz

SIRIUS 42

uobiajenu buku. Pognojio sam i pobrinuo se za mutiranu lozu ije vitice gusto rastu u ogradi i daju hranu punu alkohola za Aleksije. Loza je zdrava i ne zahtijeva mnogo njege. Trnovito granje, koje ini samu ogradu, potpuno je sigurno. Kao to je predvieno, kad je razina svjetlosti dostigla 8/7, izvrio sam prebrojavanje: jo uvijek ima dvije stotine i esnaest Aleksija, jednako koliko ih je u poetku smjeteno u obor. Danas ih je u oboru bilo dvije stotine i petnaest, jer su jednog Aleksa pustili uroenici kako bi istrijebio viak populacije pljaskova. Naputajui obor, naiao sam na naputena kola. Na tim se kolima nalazio spremnik iz kojeg uroenici prskaju grempovo drvo ograde oko obora i tako privremeno putaju na slobodu po jednog Aleksa. Raspriva prskalice bio je pokvaren, a polovina sadraja spremnika nije bila potroena. U blizini kola naao sam tri kosti. Bile su to kosti uroenike enke, ultre i pljaska. Saetak: uroenici su izvravajui svoje dunosti poprskali gremp i jednog Aleksa. Poprskana tekuina omekava gremp, ali izaziva i potpunu amneziju u Aleksa koji je poliven tom tekuinom. Vjerovatnost je nula devet etiri da su poginuli uroenici bili izloeni sporednom djelovanju sredstava za umekavanje: naime, kad udiu to sredstvo, ono djeluje kao afrodizijak. (PODSJETNIK: ui uroenike da uvijek prskaju niz vjetar.) Nema sumnje, osloboeni Aleks naiao je na uroenike upravo kad su se trojili i bili bespomoni. Na putu u svoje sklonite, sigurno od Aleksija, vratio sam kosti Dananjem govorniku radi sahrane. Poginuli uroenici bili su njegovi ukuani. On je, ipak, izvrio svoju dunost pozivanja na nunik. Sada se nalazim na sigurnom, u svom sklonitu. Daljinski senzori upozoravaju da se osloboeni Aleks pribliava selu. Problem pljaskova uskoro e biti rijeen. Neto nije u redu s mojim pamenjem, mislio je Aleks. Zato sam se izgubio. Praznine u sjeanju su ga ljutile. Ve se nalazio u samom gradu Hudija, ali je ipak oklijevao. Ovamo ga je doveo nagon. No, vie nije bio gladan Hudija. Bilo je vanije saznati to se dogodilo s roendanskom gozbom. Vratio se jurei najveom brzinom. Tlo je pod njim tutnjilo. Lie i maleno grmlje letjelo je na sve strane. Kad je iskoio na neku istinu, jedan od niskih i mekih Hudija naao se ispred njega. Bilo je to preveliko iskuenje. Aleks je ostavio nepojedenu polovicu Hudija visoko u kronji drveta da sazrije, a zatim je nastavio put prema oboru. Kada je stigao do obora, uo je pozdravne glasove, ali sada, do bjesova, nije mogao unutra! Gremp je bio tvrd, njegovo trnje otro, a zapreka previsoka. Loza nije mirisala onako kao kad je omekana i neodoljivo privlana za jelo. Ipak, neto je tako mirisalo. Aleks je slijedio svoje ulo mirisa i naao spremnik koji su Hudiji koristili pri prskanju grempa. Bio je velik i kretao se na okruglim podupiraima. Aparat je bio primitivan i jednostavan. Nije bilo teko shvatiti kako djeluje. Aleks se uspravio na stranje noge, uzeo dugu cijev za prskanje i usmjerio je na gremp, dok je slobodnom nogom pomicao ruku pumpe. Nita se nije dogodilo. Ti glupi Hudiji! Mjesto iz kojeg je trebao izlaziti mlaz bilo je zaepljeno. Pandama je probuio otvor i sada je mlaz

SIRIUS 43

izlazio u divnom luku. Usmjerio je mlaz na gremp. Mjesto gdje je mlaz udarao, pjenilo se. Miris ga je nadraivao. Gremp je bio tako ukusan kad bi ga ova tvar uinila mekim. Tako dobar! Ali Aleks nije htio jesti. Ta je tekuina sigurno uzrokovala gubitak pamenja, zakljuio je. A Aleks je imao ideju koju nije htio zaboraviti. Mlaz tekuine kvasio je ne samo trnje ograde nego i njegove drugove. Oni su ga pozivali da ue i pridrui se gozbi, ali se Aleks nije obazirao na to. Oni koje je poprskao poeli su jesti ogradu obora, a oni koji nisu bili zahvaeni mlazom grozili su se toga i odvraali svoje zanesene drugove. Ali, nita ih vie nije moglo odvratiti. Uskoro je nekolicina Aleksija bila vani. Buljili su u njega, a u oima im se vidjela glad. Aleks je shvatio da su nanjuili usirenu krv Hudija kojom je bilo poprskano njegovo krzno. Pribliili su mu se, a on se poeo povlaiti. Nuda ga je nadahnula. Viknuo je: Hudiji! a onda se okrenuo i poeo juriti to je bre mogao prema gradu Hudija. Slijedilo ga je cijelo krdo Aleksija. IZVJETAJ: Ovdje Doktor Watson (AKA FX-248). Mnogo Aleksija je na slobodi. Daljinski senzori pokazuju da se otprilike stotinu Aleksija kree prema naselju domorodaca. Moram napustiti svoje skrovite i krenuti tamo. Za ovakav mi sluaj nisu dane nikakve upute. Od mene se zahtijeva da titim uroenike, ali moram osigurati i vlastitu sposobnost djelovanja. Nisam siguran mogu li zatititi uroenike od Aleksija. Pokuat u Aleksije nagovoriti da se vrate u obor na gozbu, ali ne znam koliko u u tome uspjeti. Osim toga, moram voditi rauna i o vlastitoj sigurnosti. Sahranivi kosti svojih ukuana, Hugh Scott je izaao iz kolibe i proetao selom. Tugu valja, govorio je sam sebi, utopiti u dunosti. Samo je nekolicina Delfljana lunjala selom i pravila potku od mirisnog grmlja. Pravljenje potke bilo je ugodna razonoda. Bila je to zabava za koju Zemljani nisu znali. Tu je bila i glatka ultra kojoj se ranije divio. Zapazio je da je dobro pravila potku, ak i onda kad bi odbijala nasrtljivog pljaska. U redu... Aleks e uskoro ukloniti taj nesretni viak. Aleks, da. Hugh se okrene prema svojoj kolibi. I najvea tuga vremenom prolazi; nije imalo smisla jo umrijeti. Najbolje je ne biti neko vrijeme na otvorenom. Oklijevao je, pogledao je natrag prema ultri i pljasku. Bilo bi teta da Aleks uhvati tu privlanu ultru. Tada mu je dola sretna misao: Ultra i pljask... i bit e nas troje. Ta je misao probudila u njemu uvstvo krivice. Zemljani su govorili... Ali sada ovdje nije bilo Zemljana. Njegovi su ukuani bili mrtvi, a on je bio Dananji govornik. Hugh je pourio natrag prema ultri koja ga je gledala. Kakva velianstvena ultra! I nametljivi pljask jo je bio tu, pomalo zbunjen zbog prisutnosti tako uzvienih stvorenja. Pa, valja se s tim pomiriti, pomisli Hugh. Pljask je pljask. Udvarajui se, Hugh upita: Moja koliba ili tvoja? Ultra pogleda pljaska koji je zaprepateno buljio ne vjerujui u toliku

SIRIUS 44

sreu. Ali za preplitanje je bilo potrebno troje! Tvoja koliba ree ultra i krenu naprijed, istiui svoj skladan oblik. Pljask ih je pratio na razdaljini. Trebalo je pouriti do kolibe, jer je jedan Aleks, Hugh je to znao, bio na slobodi. Dok je jurio preko istine gdje je ostavio napola pojedenog Hudija, Aleks je uo krdo kako ga sustie. Dobro, grad Hudija je blizu i uz malo napora stii e tamo prvi. Pomisao na Hudija koji je sazrijevao u kronji inila je sav taj napor svrsishodnim. Osjeaj radosti ispunio je Aleksa. Nitko nikada nije imao takav roendan! Nita nije bolje za olakavanje boli, mislio je Hugh, negoli preplitanje s novim partnerima erotsko istraivanje zanimljivih razlika u obrisima i poloaju. Ali, ovaj mali pljask je stvarno bio nevin. Trebalo mu je objasniti osnovne stvari. To je, na neki nain, poveavalo uitak. Ultra se potpuno snala igrajui lukave igre s pljaskom i zraei zanosom. Vrhunci preplitanja bili su velianstveni. Hugh se potpuno rijeio osjeaja krivice tjeei se da e ovo preplitanje dati enku, a njih je sada bilo najmanje. Pljask, nepovjerljivi beskunik, htio je otii, potpuno zaboravivi na Aleksa. Bolje je da ostane ovdje ree Hugh. Sjeti se Aleksa. Pljask ga je zahvalno gledao. Da, da nastavi Hugh. Ovo je sada tvoja koliba. Uostalom, mislio je Hugh, moram poeti obnavljati svoje kuanstvo, a taj mladi pljask je ba simpatian. Dok mu je to govorio, Hugh je milovao ultrine struje disanja. I ti moe ostati. Troje ini zajednicu. Ultra je ukala izmjeninim strujanjima zraka. Kako se zove? usudio se upitati Hugh pokuavi se upustiti u neka zaista smiona milovanja. Candide. Hugh je zapazio da se ritam utanja ultrina disanja ubrzao. Ja nemam imena primijeti pljask. Ja sam novi. Onda e to biti tvoje ime ree Hugh. Dobro doao u svoju kolibu. Novi. Hugh se jo jednom obrati Candidi: Hoe li ostati ? Sada nas je troje. Ali ja sam jedno od etvoro u svojoj sadanjoj kolibi. Uskoro e nas i ovdje biti etvoro ree Hugh. Prije nego je Candide mogla odgovoriti, zauo se vrisak. S izvuenim pandama, odbacujui ljunak Aleks je ujurio u grad Hudija. Progonitelji su mu se pribliavali, ali kako je znoj isprao krv Hudija s njegova krzna, vie nije bilo zapreke da im se pridrui. A sada su tu bili i Hudiji! Hudiji su vritali i bezglavo trali amo-tamo. Kolibe su ve bile zakljuane i mnogo ih je ostalo pred vratima.

SIRIUS 45

Glupa vrsta, ti Hudiji, mislio je Aleks. Smjestio se na sigurnoj udaljenosti i promatrao kako njegovi drugovi objeduju obilnije nego su to imali dosada prilike initi. Isto je tako bilo u stara vremena, pomislio je. On sam nije bio osobito gladan u tom trenu. Osim toga, veina Hudija koja je ostala izvan koliba bila je od niske, meke vrste, a on je jednog takvog nedavno pojeo. Aleks je sada htio okusiti neto drugo. Jo od dolaska Zemljana nije pojeo istodobno sve etiri ukusne vrste Hudija. A to je bilo jako, jako dobro. Zanesen u takva razmiljanja Aleks je skoro propustio priliku da zgrabi jednog visokog Hudija i da ga pojede. Dobro, ovakvih se Hudija danas ve najeo, ali nedostajao je jo jedan okus. Aleks je skoio na vrh jedne kolibe. Tu je sjedio i gledao. Njegove donje oi mirkale su od zadovoljstva za proslavu njegova roendana bit e, oigledno, pojedeno mnogo Hudija. Drijemajui i razmiljajui. Aleks je poeo shvaati da ovo, ipak, nije bilo kao u stara vremena, vremena prije dolaska Zemljana. Tada je bilo mnogo Aleksija koji su slobodno lutali naokolo. Sada ih se za proslavu okupilo tek neto vie od stotinjak. A prije se putovalo s dobrim drutvom sve do udaljenih hudijevskih gradova. Zatim se sjetio kako su se vratili s jednog putovanja i zatekli Zemljane na rubu ravnice. Nitko nije znao odakle su Zemljani doli. Zemljani su koristili udno oruje i njime ubijali Aleksije. Aleks je znao da je i njegov narod neko pravio i koristio oruje. To je bilo prije negoli su otkrili kako se mijenja tijelo od njihovih spora, a to je Aleksije uinilo tako snanim i smrtonosnim da im oruje vie nije bilo potrebno. Prestali su proizvoditi oruje. Sauvali su tek neznatan broj primjeraka koji su ih trebali podsjeati na one dane nesavrenosti. Starci su ponekad spominjali ta udaljena skrovita, u kojima su bili spremniji uzorci oruja, da bi se moglo vidjeti kako je bilo prije negoli su Aleksiji bili poboljani. Danas se za te besmislice vie nitko ne brine. Sve to ti je potrebno, dio je tvoga tijela i nee se istroiti dok se i ti ne istroi. To je bio pravi put. Zatim su doli Zemljani i poeli su ubijati Aleksije. Nitko nije znao zato su to radili. Aleksiji su, odmah na poetku, pojeli nekoliko Zemljana, ali ih uskoro nisu vie jeli. Imali su uasan okus i kvarili su probavu. Nitko nije ni pomiljao da e se Zemljani razljutiti zbog nekoliko probnih obroka. Ali, oigledno jesu. Poeli su loviti i ubijati Aleksije posvuda, i, to je udno, nisu pojeli nijednoga. Vrlo zagonetno! Aleksiji su bili navikli da ubijaju kako bi jeli, ali ne i da budu ubijani i pojedeni. Osim toga, Zemljani nisu bili jestivi. No, kad su otkrili da Zemljani ubijaju Aleksije, ali ih ne jedu, i oni su poeli ubijati Zemljane, premda ih nisu jeli. Tako su se jedni drugima oduili. Vrlo uzbudljivo vrijeme, sjeao se Aleks. Oruje Zemljana ubijalo je iz daljine, pa su se zato Aleksiji povukli u umu gdje nije bilo tako mnogo otvorenih povrina. Tada se stanje popravilo, osobito kad su poeli uzimati oruje od smrtnih Zemljana. Oruje je bilo krhko, ali moglo ga se poboljati. Mnogi se Aleksiji nisu gnjavili takvim sitnicama. Pande i onjaci bili su dovoljno dobri za borbu. Cemu promjena? Osim toga, bilo je dolinije koristiti samo svoje tijelo! Neki su Aleksiji predlagali da opet ponu praviti svoje vlastito oruje.

SIRIUS 46

Nain izrade nije bio zaboravljen. Aleks je uo taj razgovor: treba nainiti veliku vatru u maloj spilji i otopiti neto crvene stijene. Poslije toga postupak postaje zamreniji, ali svatko to moe uiniti. Cuo je da su ak poslali jednu grupu da uzme uzorke iz izlobenih skrovita. Ali se nije mogao sjetiti kako je sve to zavrilo. Jednog dana, na putu u grad Hudija, u koji je iao radi kratkog obroka naavi malo vremena izmeu dvije bitke, Aleks je naiao na obor od trnovitog drvea u kojem je bila u punom jeku nekakva gozba. Od tada se stalno nalazio na toj gozbi i samo je povremeno izlazio. Svi su se Aleksiji nali na toj gozbi. Vrlo zanimljivo! Ipruivi sve svoje oi, Aleks je osmatrao ulice Hudijevskog grada. Aleksiji, koje je mogao vidjeti, nisu izgledali gladni iako ih je jo nekolicina, tu i tamo, grickala pokojeg Hudija. I nema sumnje, njihovo je pamenje jo bilo nedostatno. Aleks se pokuao dosjetiti gdje to Hudiji proizvode i spremaju materiju koja brie sjeanje i meka trnovitu ogradu obora. Bit e dovoljno vremena da to mjesto nae. Cijela je stvar mirisala po Zemljanima. Hudiji nisu bili tako pametni. Aleks je zapazio da Hudiji vie ne tre bezglavo po gradu. Ali bilo je mnogo kostiju. S obzirom na broj Aleksija koje je doveo, zaliha hrane i nije bila osobito velika. Aleks je siao s hudijevske kolibe. Hudiji koji su se posakrivali u kolibe, bili su na sigurnom. Ma koliko se naprezao, Aleks nije mogao podii kolibu kako bi doao do ukusnih Hudija u njoj. Ali danas nije bio sam. Okupio je Aleksije oko sebe i pouio ih kako e zadovoljiti svoje apetite. Dananji govornik nikad do sada nije uo toliku vrisku: provirio je iz kolibe kroz vidikovac i ugledao uasan prizor. Stotine Aleksija! Bilo je predvieno da samo jedan bude tu i obavlja tuan zadatak istrebljenja prekobrojnih pljaskova. Novi se, poslije samo jednog pogleda van, skvrio u uasu, a Candida je stajala u sreditu kolibe potpuno nepokretna. Hugh je i dalje gledao. Dananji govornik ne smije pokleknuti! Ali, na lijevoj je strani ugledao sedam Aleksija kako zajedniki prevru kolibu, a zatim skau da prodru ono etvoro jadnika koji su se u njoj zatekli. Zatim je postalo jo gore, gore nego u starim vremenima o kojima je Hugh samo sluao. IZVJETAJ: Doktor Watson se javlja s poloaja. Aleksiji su razorili otprilike polovinu koliba i najvjerojatnije pojeli njihove stanare. Ako uope ima preivjelih, oni se skrivaju u neoteenim kolibama. Aleksiji su se udruili i prevru kolibe. To se ne moe dopustiti. Bez obzira na opasnost, moram ih u tome sprijeiti. Govorim: Stanite! Pravite nasilje. Stanite! Mnogi se okreu da me napadnu. Oni su tako brzi. Moda sam pogrijeio, ali naredbe... Moram se ukloniti odavde. To je bitno za moje funkcioniranje... Kad je ta blistava klepetava stvar poela galamiti na Aleksa govorei jezikom Zemljana, on ju je, uz pomo nekoliko Aleksija, napao i uskoro je klepetanje prestalo. Aleks ju je poznavao jo iz doba borbe sa Zemljanima i pitao se nisu li se oni vratili. Sreom, ta je klepetava sprava bila potpuno

SIRIUS 47

sama. Neugodna buka je prestala i stvar je sada leala rastavljena na mnogo malih dijelova. Zanimljivi dijelovi! Aleks je elio sjesti i prouiti ih, ali su ga drugovi pozvali. Htjeli su se vratiti na gozbu. Gozba?... Da. Aleks se uzdigao na nekoliko stranjih udova, pogledao istodobno u nekoliko smjerova. Opazio je kako mnogi njegovi drugovi odlaze da bi se vratili na gozbu. Nee moi ui u obor, pomisli Aleks. Trebalo je pribaviti tekuinu kojom su Hudiji prskali grempovo trnje. Ili ih, moda, ovo klepetalo moe uvesti u obor? Jo jedanput je Aleks pogledao zanimljive dijelove rasute oko sebe. Sjetio se da su ga Hudiji putali izvan obora, ali ga oni nisu mogli vratiti natrag. To je, oito, inila ova udnovata sprava. Razmiljajui tako Aleks je prouavao razbacane dijelove. Po prvi put u vrlo mnogo godina pripremao se da promijeni miljenje. Pojurio je dugim i laganim skokovima za posljednjom dvojicom Aleksija koji su naputali selo. Poslije rasprave, u kojoj su pande bile glavno sredstvo uvjeravanja, pristali su da mu pomognu, pa su se vratili u selo. Zajedniki su skupili sve dijelove i ponovno sastavili blistavu klepetavu stvar. Nije bila ba potpuno jednaka kao prije, ali je bila donekle slina. Posao je bio laki negoli je Aleks oekivao. Njegova dva pomagaa uskoro su se zainteresirala za posao i prestala gunati. Neki dijelovi su im bili poznati nalikovali su onima koji se jo mogu nai u skrovitima u kojima Aleksiji uvaju svoje zastarjelo oruje. Ta mala sjajna kutija bila je mehaniko pamenje ona pamti ono to joj kae i u pravo vrijeme vraa obavijesti koje su ti potrebne. Iako primitivan, inilo se da taj dio prilino dobro funkcionira. I taj produetak gore, sa stvarima koje izviruju poput koare, to je vjerojatno nain na koji ta stvarca govori na velike daljine... kao to su Aleksiji inili prije negoli su izgubili svaku potrebu za takvim primitivnim trikovima. Aleks je ispresavijao dalekogovornik. Najbolje je da to klepetalo ne govori preko velikih udaljenosti. Nekoliko grubo izraenih dijelova izgledalo je kao oruje Zemljana, Aleks ih je, za svaki sluaj, onesposobio. Sklapanje je bilo zavreno na njegovo zadovoljstvo. Osjeao je kako se procesi miljenja bude u njemu, a to je od svega bilo najsmjenije. Shvatio je da su mu Zemljani uinili veliku uslugu iako to, oigledno, nije bila njihova namjera. Njegovi su pomonici htjeli znati to e uiniti s tom klepetavom stvari sada kad su je ponovno sastavili. S prezrivim smijekom Aleks im je sve objasnio, a zatim je uivao u njihovu divljenju. Hugh Scott je kroz okno promatrao Aleksije kako odlaze iz sela. Drhui od straha, zahvalio se Nebeskim svjetiljkama to su on i njegovo dvoje sustanara bili poteeni. Candide je tiho sjedila buljei u Novog koji se slegao u drhtavu masu. Nije bilo sumnje da e Candide sada ostati s Hughom i Novim njezina prijanja koliba bila je jedna od onih koje su udovita razvalila. ak ni jadni doktor Watson nije bio poteen toga stranog dana iako ga Aleksiji nisi prodrijeli.

SIRIUS 48

Odjednom se Hugh sledenio od uasa. Jedan je od Aleksija stigao dva svoja druga i, poslije krae svae, sva su se trojica vratila i pozabavila Doktorom Watsonom. Na Hughovo iznenaenje, opet su ga sklopila. Nije znao da Aleksiji mogu initi takve stvari. Konano, oni nisu bili Zemljani. Naposljetku su odnijeli Doktora Watsona sa sobom, oigledno, krenuvi prema svom oboru. Jo jednom je Hugh obiao sva okna na kolibi da bi pogledao ostatke svog sela. Jedva se svladavao da ne zavrisne. U predzemaljska vremena, vremena o kojima je samo uo prie, stvari nisu nikad ile do takvih krajnosti. U dobi od deset godina, dobi u kojoj je uao u zrelost, Hugh je oekivao da e jo ivjeti moda triput toliko, ali sada vie nije bio siguran u to. Iako je prije dolaska Zemljana bilo vie Aleksija, udovita su se pojavljivala u grupama od dva ili najvie tri. Zemljani su sve to promijenili, ali ne nabolje. Uzdahnuvi okrenuo se Candidi i Novom i poeo ih njeno milovati. Kad si u oaju, mislio je, nema niega boljeg od preplitanja. Aleks i njegova dva pomagaa nosili su blistavo klepetalo prema gozbi. Stigli su do ograde od trnja poslije, kako im se inilo, vrlo dugog vremena. Masa Aleksija je naokolo vrljala nije bilo naina da se ue. Spremnik prskalice bio je prazan i stajao tamo gdje ga je Aleks i ostavio. Sada je bio red na tom zanimljivom klepetalu zvalo se Doktor Watson. Moe li ih vratiti na gozbu? Iz obora su dopirali poklici i dozivanja, ali nije bilo pomoi. Ljutita gomila koja je izvana jurila takoer je smetala, sve dok Aleks nije zaustavio nekolicinu drugova i objasnio im to e uiniti. IZVJETAJ: Ovdje Doktor Watson. Moji sastavni dijelovi sloeni su nekako drugaije poslije rasklapanja koje su Aleksiji poduzeli. Moja iitavanja sadre mnogo nitica. Sto se dogodilo dok sam bio rastavljen? Na Delfi ne postoji centar za obnovu robota uvara. To bi mi sigurno bilo reeno. Tko me je opet sastavio? Nema podataka. Aleksiji ree na mene. Ne zovu me ni Doktor Watson ni FX-248, brojem kojeg vie i nema u mojoj banci podataka. Jedan me Aleks udara nogom; padam, ali me opet diu. Aleksiji su tako jaki. Moj neposredni zadatak je: pustiti Aleksije kroz jednosmjerni prolaz u njihov obor. I Aleksiji to isto ele. Ali ulaz je programiran da propusti samo jednog Aleksa, a ne stotinu ili vie, koliko je sada potrebno. Gdje su moji programi, moje naredbe? Zacijelo mora postojati program i za ovaj problem. Najvei Aleks mi se pribliava, podie udove i... Praznina! Zato se ne mogu sjetiti odgovarajuih podataka? Sada stojim na vratima obora i proputam Aleksije unutra. Oni ulaze jedan po jedan. Jedno je sigurno: otvorio sam vrata Aleksijima i dopustio sam da uu svi u obor. Pitam se to sam drugo mogao uiniti? Moda je ovo as da IZVJESTIM o svojim zapaanjima. Bila je greka podijeliti kontrolu naseljenosti izmeu Delfiljana i mene. Dok robot uvar, razina inteligencije... kolika ve je... zacijelo mora imati granice... moje granice... siguran sam da ja nikada, nikada ne bih pustio van istovremeno vie od jednog Aleksija. Iako se samo nekolicina odvaila da prie i poslua Hugha Scotta, on je obavio svoje svakodnevne dunosti Dananjeg govornika. Zatim je neko

SIRIUS 49

vrijeme oklijevao pred vratima svoje kolibe. Njegova je dunost, dakako, bila da istrai to se zbiva u oboru Aleksija. Upute Zemljana su u tom pogledu bile jasne. Naposljetku, netko je morao otii po kola s prskalicom. Candide i Novi odluno su odbili da mu pomognu. Ulice su se ispraznile istog trena kad je pozvao dobrovoljce. Teki uzdah potresao je Hugha. Morat e ii sam u stranu umu. Staza do obora bila je jako izgaena. Hugh je vidio tragove po kojima se moglo zakljuiti da su Doktora Watsona vie vukli no to je on kretao sam. Izgledalo je da su se Aleksiji veoma urili. Stigavi do obora Hugh je provirio kroz zaklon drvea i odahnuo kad je opazio da Aleksija nema izvan obora. Iz unutranjosti se ula velika buka. Hugh se navikao da to povezuje sa stanovitim stupnjem sigurnosti. Iziao je iz zaklona i pronaao kola s prskalicom i praznim spremnikom. To je bilo dobro: moi e ih sam odgurati. Tek tada je opazio Doktora Watsona, koji je izgledao nekako drugaije nego prije, uklijetenog u prolaz kojim se ulazilo u obor. Dijelovi Doktora Watsona, njegovi kotai i razliite opruge, leali su razbacani po tlu izvan ograde. Hugh se pribliio Doktoru Watsonu ne obazirui se na sve jai straan vonj po Aleksijima i provirio u obor. Uzdahnuo je. Otvor je iao ravno kroz ogradu. Hugh je vidio mnogo Aleksija kako se unutra komeaju. Povukao se da ga ne opaze, ali ga je radoznalost odvratila od bijega. Doktore Watsone, kako se to moglo dogoditi? IZVJETAJ: Budui da se dogodilo, nije se moglo ne dogoditi? Sprrrt... brrrrrrrt. Primjedba: ja ne izvjetavam. Ipak sam dao valjani odgovor. U Doktoru Watsonu je neto kljocalo. To je mladi Hugh Scott, zar ne? Dananji govornik? Sto te nosi ovamo, Hugh? Doao sam po kola... moja dunost. Gestikulirao je na otvoru prolaza. Ali to... to ja ne shvaam. Nisu li Zemljani... Zemljani nisu ovdje. Ni ti ne bi smio biti ovdje i bolje je da to bre ode. Hugh je oklijevao. Pitanje je bilo da li uzeti kola. Ako to ne uini, netko e se morati vratiti po njih i bit e u velikoj opasnosti. Ali, kako se u ogradi sada nalazio stalan otvor, kola nisu imala neku funkciju. Hugh se stoga odlui pobjei to prije. Prskalica sada, ionako, nije bila potrebna. Aleks i njegovi pomagai povukli su se u sredite obora. Ostali su Aleksiji brali sone lastare loze i halapljivo ih jeli. Aleks pomisli kako je to glupo. Svi su bili puni Hudija, zasieni do grla. Nitko nije mogao biti gladan. A loza to je sigurno neki trik Zemljana. Aleks je sve to objasnio svojim zlovoljnim drugovima. Zapazio je da jo pate od nedostatnog pamenja, ali jedan se, ipak, uspio sjetiti borbe sa Zemljanima. Aleks im je objasnio kako uzimanje poprskanog grempa izaziva zaborav. A isto tako i loza izaziva zaborav. Vrijeme je da prestanemo zaboravljati rekao je Aleks. Sloili su se s njim, ali obojica su polako uzmicala prema ogradi obora. Aleks ih je vukao natrag drei ih za stranje noge. Primili su to ponienje mirno. Vlast je bila uspostavljena. Sada se Aleks mogao pozabaviti Zemljanima. Ali, nije mnogo znao o njima. Doli su i otili u velikim, blistavim, leteim tornjevima. Nije ih ve

SIRIUS 50

dugo bilo na Delfi, ali to nije nita dokazivalo. Zemljani se mogu vratiti u svako doba. Ipak, ti su problemi imali i pozitivnu stranu: ni Zemljani, oigledno, nisu mnogo znali o Aleksijima. Osim kad je rije o borbi. A Zemljani nisu nikada vidjeli Aleksije kako se bore na stari nain i svojim vlastitim orujem. Starci e morati otii po neke uzorke i izraditi nam nae vlastito oruje, odluio je Aleks. Pogledao je preko ograde. Ali, neophodno je da Aleksiji zaborave na gozbu! Neposredni problem bila je sama gozba. Trebalo bi urediti tako da gozba bude povremena, a nikad ne bi smjeli svi Aleksiji istodobno u njoj sudjelovati. Aleks zatreperi donjim oima. Bit e ih teko uvjeriti, ali se to mora uiniti. Uz pomo dvojice drugova Aleks je skinuo jedan dio s Doktora Watsona. Njime je spalio nekoliko lastara loze, zaprijetivi da e spaliti sve ako se Aleksiji ne umire i posluaju ga. Morao je spaliti nekoliko pandi, pa ak i nekoliko udova prije negoli su Aleksiji pristali da ih obavijesti o tome kad e gozba poinjati i zavravati i tko smije sudjelovati na njoj. Slijedila je velika rasprava. Bilo je i borbe, ali je na kraju, ipak, sastavljen plan akcije protiv Zemljana. Prvo su se svi sloili to e uiniti s Doktorom Watsonom. To je bilo zanimljivo jer je osiguravalo mnogo borbe. Zatim su se nevoljko sloili da ne smiju unititi oblinji grad Hudija. Prisjetili su se da je neko bilo (a vjerojatno ih ima i sada) mnogo vie naselja Hudija. Ako pojedu sve Hudije iz najblieg naselja, uvijek e morati ii na daleki put da bi objedovali Hudije. Sto su Aleksiji due bili daleko od loze, Aleksu je bilo lake da in nagovori da se sloe s njim. IZVJETAJ I EMITIRANJE: Ovdje Doktor Watson. Poruka brodu za spaavanje koji krui oko ovog planeta. Potreban mi je hitan popravak, a ni rezervnih dijelova nema na zalihi. ZZZZZRP... KALIPZZZZZZRP... ZZZZRP. Ovo nije bila poruka koju sam htio EMITIRATI. Naprotiv, neka nijedan brod ne prilazi ovom planetu. Moram ponovo pokuati. Funkcija IZVJETAVANJA I .... ZZZRP EMITIRANJA vie nije pod mojom kontrolom. Ovdje Doktor Watson. Nadam se da e neko ljudsko bie nai i proitati ovaj IZVJETAJ. Ali, ne nadam se tome. Poruujem: NIJEDAN BROD NEKA NE PRIE OVOM PLANETU! ALEKSIJI CE VAS UHVATITI! Htio sam poslati ovu poruku, ali izgleda da nisam uspio. Ne mogu upozoriti brodove da ne dolaze. Ahhh, Aleksiji nisu dirali moj program straha i ja se bojim za sigurnost ljudskih bia koja su mi povjerena na uvanje. Aleks i grupa odabranih drugova strpljivo su ekali u skrovitu. Sada je bilo mnogo otvora kroz ogradu obora, vjeto skrivenih iza mekih biljaka. Aleks i njegovi skriveni drugovi imali su nekoliko vrsta novog oruja. To nisu bila krhka oruja poput onih u Zemljana. Jedan dio njegovih drugova pravio se da galami i zabavlja se u oboru, vrljajui uokolo i skaui kako bi prikrili odsutnost onih koji su ekali u zasjedi. Dva su Aleksija bila u gradu Hudija, tek toliko da ih zadre u kolibama. Bit e to dobra zasjeda. Doktor Watson je stajao tri koraka od ograde obora. Nije klepetao ni

SIRIUS 51

govorio hudijevskim narjejem, ali je njegov odailja radio. Aleks je to znao po crvenoj svjetlosti koja je treperila na elu Doktora Watsona. Doktor Watson je otkrio mnogo toga svojim paljivim ispitivaima jezik Zemljana, njihove navike i mnoga njihova primitivna vjerovanja. Zemljani su sebe nazivali ljudima. Divno! To je bio naziv koji je oigledno iskljuivao ostatak svemira. Aleks i njegovi drugovi su zakljuili da su se ljudi razvili do stupnja koji je izmeu Hudija i Aleksija. Ljudi se, oigledno, nisu bavili veim zahvatima u svoje naslijeene oblike i sposobnosti. Razlozi tog previda Aleksu nisu bili jasni. Netko je natuknuo da su ljudi postali previe privreni svojim strojevima. Moda. Aleks je znao da e se Zemljani vratiti vrlo brzo. Treperenje crvenog svjetla na Doktoru Watsonu je to govorilo. Poslije zasjede, Aleksiji e se raspriti po umama i odatle se boriti, svi osim nekoliko odabranih koji e zarobiti letei toranj Zemljana. Sa zarobljenim leteim tornjem i Aleksiji mogu ii na neku drugu planetu, moda tamo odakle su Zemljani porijeklom. Doktor Watson nije znao tono odrediti to mjesto, ali e je ljudi u tornju sigurno znati. Aleks je znao da ne smije ubiti sve ljude iz leteeg tornja. teta to Zemljani nisu jestivi. Moda bi Aleksiji mogli jo jednom promijeniti svoja tijela kako bi omoguili novim generacijama da jedu Zemljane. Aleksa su unaprijed prolazili marci. Drugaije svjetlo poelo je trepetati na Doktoru Watsonu. Ahhhh-hah! Zemljani dolaze! Bit e to nezaboravna gozba!
Preveo Kruno Poljak Objavljeno u dogovoru s GPA, Mnchen

SF neumjetnikim ini disparatni amalgam fantazije tehnike i fantazije bajke. ZVONIMIR KREB

SIRIUS 52

Wayne Wightman relativno je novo ime u znanstvenoj fantastici. Sa dvadesetak pria, objavljenih u toku osamdesetih godina u preteno niskotiranim SF-asopisima Amazing i Fantastic, skrenuo je na sebe panju tek serijom pria koje se od 1982. pojavljuju u Fantasy & Science Fictionu. Wayne Wightman ima 30 godina,

ivi u Modestu u Kaliforniji, gdje radi kao profesor kreativnog pisanja na vioj koli. Za sebe kae da oboava Haydna, kuhanje i tranje da bi mogao pojesti ono to skuha. Wightman kao pisac upravo dozrijeva naoigled; svaka mu je pria bolja od prethodne, pa je stoga dosta teko govoriti o njegovu stilu

SIRIUS 53

i preokupacijama, no ve je sad ljudskih odnosa, a u drugoj Wightoito da ga posebno zanimaju dvije man prvi put rjeava jedan od ososnovne teme: seks i mo. Sa dvije novnih nedostataka u svome radu pripovijetke o psihonautima jasno daje itaocu jasan rasplet. Ve je pokazao svoje opredjeljenje. Obslijedea Wightmanova pria, The je prie, Ganglion (F&SF, koloGreat Wall (F&SF, rujan 1985), voz 1984) i The Tensor of Desire nala se na Locusovoj listi naj(F&SF, svibnja 1985); koje su bolji kratkih pria godine, a posujedno bile i naslovne, govore o ljednjom priom, The Metaphisvemirskoj stanici negdje izvan gasical Gun (F&SF, veljaa 1986) laktike ravni, na kojima ljudi, opWightman je potvrdio da je talent remljeni posebnim ureajima, ulaze na koji treba raunati. To je iznimu svijest ivih bi na drugim planeno snana ljubavna pria o dvoje tima u potrazi za naseljivim svjetomladih koji u totalno anarhinoj vima, sirovinama i radnom snagom Americi budunosti rade za pornoza jednu interplanetarnu kompagrafsku kompaniju. Vlasnik komniju. Ugoaj u mnogoem podsjea panije koristi njihovu vezu za svoje na film Outland (Planeta prokniske interese, a rjeenje zapleta letih), a Wightsmanov stil je leeprie briljantna je filozofska ideja ran, pomalo otkaen, iz prostog razkoja cijeli tok prie okree naopaloga to su njegovi junaci podko. Tema je i ove prie odnos muvrgnuti emocionalnim stresovima karca i ene u uvjetima kad netko pa se doimaju neurotini, gotovo na drugi ima kontrolu nad njihovim granici humora. Obje prie govore sudbinama. Kao i u prethodnim prio sukobu osoblja s rukovodeim ama, nemo i frustracije glavnog kadrom kompanije koji nema nilika glavne su pokretake snage malo obzira prema ivotima svojih radnje. Wightman vjeto barata namjetenika. U prvoj prii Wightsudbinama svojih junaka i polako man pria o psihonautu ija se ena uvlai itaoca u njihove probleme. spetljala s njegovim efom koji ga Stilski jo neodreen, Wightman se bez imalo krzmanja pokuava ubiti, bavi dovoljno relevantnim proba druga govori o zavjeri upravitelja lemima suvremenog ovjeka, pa se stanice kad na psihonaute naie njegove prie itaju lako i s uidruga inteligentna rasa koja se bavi vanjem. Wightmanov prvi roman, istim poslom kao i posada. Zaplet jo nenapisani, bit e sigurno novo prie temelji se na neobjanjivoj otkrie za znanstvenu fantastiku. obostranoj privlanosti koju osjeZapamtite to ime, jo ete uti o aju jedan psihonaut i ena njegova njemu! efa. Obje su prie intrigantne po Neven Antievi svom miljeu i tretmanu meuStojei kraj Rijeke zelenih ljiljana, Arik Jaturin se pitao hoe li ga secirati ovog ili idueg tjedna i da li e ga boljeti kad mu skalpel prodre u meso. Pogledom je slijedio tok rijeke to je cikcakala neplodne ravnice i gubila se u daljini prema sjeni planinskih obronaka gdje je na vlanoj zemlji raslo drvee. Pod nebom su lebdjele crne siluete leteih reptila u potrazi za leinama, putajui da ih nose zrane struje. Arik Jaturin im je zavidio: oni se nikad nisu pribliavali ljudima. Nisu mogli misliti i nisu se pitali zato su ono to jesu. I nisu ih rezali da bi ih istraivali. Okrenuo se i poao poljunanorn stazom prema hotelu. Na poetku odmora mislio je da se nalazi sam meu nepoznatima i da e imati mira. Ali u laici je opazio poznato lice Adienne Astarius, koja je nedavno dola u Raymex, u njegov odio. On je radio u odjelu Informiranje-rasporedivanje, a ona je bila slubenik Djelovanja. Posvuda, kamo bi se god bio uputio tog tjedna na odmoru, vidio je i Adienne kako ga kradom promatra.

SIRIUS 54

Tada je bio uvjeren da se aparat unutranje sigurnosti zanima za njega, a znao je da oni nee oklijevati im se potvrde njihove sumnje. Ovog ili idueg tjedna bit e uhapen sakriti se nije mogao Drogirat e ga, podvrgnuti ispitivanju, zatim e ga rastaviti na dijelove, nadajui se da e po tome moi raspoznati neovjeka njegove vrste. Jaturin stane i zagleda se u nebo: reptili krhkih krila kruili su tako visoko da su se doimali poput sitnih tokica. Volio ih je promatrati. Bili su lijepi i glupi, tako graciozjii i daleko od zemlje. Njihovo je boravite zrani prostor. Opet je poeo koraati prema hotelu. ljunak na stazi kripao je pod njegovim koracima Ve je uo smijeh i amor s oblinjeg bazena. Preko vrba ugledao je proelje hotela i metalne balkonske ograde. Na osmom katu, kraj svoje sobe, prepoznao je sveprisutnu Adiennu Astarius, visoku, vitku i tamnokosu. Okrenula je glavu. Dobar dan, gospodine Jaturin pozdravi ga piskavi glasi Mogu li vas povesti? Jaturin se okrene: bio je to Koreski, ef osmoga kata. Vraao se u hotel dvosjedom lebdjelicom. Ne, hvala, potrebna mi je etnja. Draesno mjesto, ha? Nikad mi ne dosadi. Iziao je iz lebdjelice da pokupi nekakav papir koji je bacio neki turist. Korski je bio malen ovjek, gojazan, nezgrapnih pokreta, kad bi se gegao, ruke su mu lebdjele podalje od tijela. Kad se uspeo u lebdjelicu, Jaturin je zapazio da mu lijeva peta neznatno poviena. Kao mnogi ljudi, imao je tjelesni nedostatak. Vidio sara kako gledate pterodaktile promrmljao je Korski. Divlje ivotinje! Izbliza imaju strane oi, a na vratu esto ostaju otpaci i izmetine. Bacamo im mesa svakog dana kako bi ih turisti mogli gledati. Poeao se rukom po leima. Ako mogu neto uiniti za vas, samo mi se obratite. Vrijedi? Dogovoreno odgovori Jaturin. elio se to prije udaljiti od katnog efa. ovjeuljak se doimao kao da mu je tijesno u vlastitu tijelu kao i Jaturinu u njegovu. Ne traim mnogo. Na poslu sam okruen s mnogo ljudi, pa bih ovdje elio biti sam. Shvaam, shvaam ree Korski odmahujui glavom. Dolazite s Eazvana, zar ne? Veliko mjesto, suvremeno, sa svim komforom, kozmopolitsko... ali takav je ritam prebrz za mene. Ima previe ljudi. Jaturin se blijedo nasmijei. ovjek se navikne. On se, zapravo, nije naviknuo i nee. Iznad glave Korskog opazio je kako ga ena paljivo promatra s balkona. Jaturin je udio da se oslobodi toga oklopa, toga privida ljudskog izgleda. Kad bi se samo mogao otarasiti Korskog, koji ga je gledao kao da neto eka. Vraam se da se malo odmorim. Mislim da me promjene temperature oamuuju pomalo. Moda odvrati Korski pokreui motor lebdjelice. Eh, pa, ako vam togod zatreba, ja sam ovdje. U redu, gospodine Korski, obeavam. Dakako, nije namjeravao traiti usluge od tog debelog ovjeuljka koji ga je tako nervirao. Trudei se da ne izgleda kao da se uri, Jaturin proe kraj bazena gdje se uo agor kupaa. Osjetio je mjeavinu mirisa klora i ulja za sunanje.

SIRIUS 55

Sekretarice i direktori korporacija galamili su, hihotali i pijuckali du rubova bazena. Jaturin ih je smatrao mlohavim i blijedim. Uao je u hotel. Trijem je zaudarao po vlazi i ustajalom zraku, kao da se ovdje nita nije do kraja osuilo. Naklonio se i osmjehnuo djevojci na recepciji. Zacijelo je bila postavljena na ovo mjesto jer je bila lijepa, ali je u Jaturinovim oima ona bila prosjena, ak, tovie, bucmasta i ohola, a iznad svega neprirodna dranja, poput kolca uspravna, premjetajui se s noge na nogu. Jaturin ue u kabinu besteinskog dizala. Na etvrtom katu ula je u kabinu neka ena. Prepoznao ju je tek kad se okrenula prema njemu. Adienne Astarius bila je slina djevojci s recepcije. Koliko je mogao zapaziti u ovih nekoliko dana, nije imala nekih tjelesnih nedostataka. Smijeila mu se ljubazno odmahujui glavom da bi uklonila uperak kose koji joj je padao na lice. etali ste dolinom? zapitala je. Pitao se hoe li ona glumiti turista i pripovijedati o turizmu sve do trenutka kad e ga opomenuti moda nakon neke nesmotrene primjedbe o pterodaktilima da je uhapen. Ona je kao ovjek zacijelo uivala u tom nainu muenja i efektima iznenaenja. Kad se gleda odande, hotel je siuan nastavila je. Iznenaujue je kako je ovjek sitan na ovom planetu. Moda odem onamo sutra. U drugim okolnostima ovako draesnoj i privlanoj predloio bi da je prati. Ali ako treba da bude uhapen, nije namjeravao preostalo vrijeme provesti sa svojim tamniarem. Oko 150 kilometara iza prvoga planinskog lanca postoji umica ukrasnog drvea nastavila je. ula sam da je ve procvjetala. Nisam uo. Proli su sedmi kat. elio se po svaku cijenu osloboditi ovog oklopa ljudskog tijela makar na nekoliko minuta. Nervoza mu je grila none miie u ljudskoj ljuturi. Bude li vjetar puhao s prave strane, morali bismo vidjeti kako cvjetovi lebde iznad hotela primijetila je Adienne. U besteinskoj kabini kosa joj je lebdjela iznad glave. Jaturin je iziao na stubitu osmoga kata. Ona za njim. Bi li vam se svidjelo pogledati umu? zapitala je u trenutku kad je Jaturin stavio prst na foto-eliju brave. inilo se da je odluila ostati s njim. Moda ona i ne pripada slubi sigurnosti... Zbog ega onda ova predstava? No, slube sigurnosti rijetko kad djeluju izravno. One postavljaju klopke u okviru igre. A da mi o tome razgovaramo sutra? odgovorio je elei da je se rijei i da ue u sobu. Ovog sam trenutka malo zbunjen... Atomsferske promjene primijeti ona. Ja sam u sobi 807, na kraju hodnika. Ako se odluite, pozovite me jo veeras. Jo nekoliko rijei i Jaturin je zatvorio vrata za sobom. Soba je zaudarala na vlagu vie nego trijem. Navukao je zastore i na redio autovoxu da registrira pozive i poruuje onima koji ga trae da ga nema. Kad je ugasio svjetlo, u tami u kojoj su njegove ljudske oi vidjele samo maglu i mrak, svukao se i bacio odjeu na krevet. Onako gol pogledao se u ogledalo i iznenadio se izgledom u usporedbi s drugima. Bio je visok, tamnoput, lijep mukarac. Poesto bi ene koje nije poznavao zapodjele razgovor kako bi stekle njegove simpatije. Ali u njegovu duhu i u oima neovjeka one su bile smijene: spuvasti i makrokefalni

SIRIUS 56

preivai koje pokazuju zube kad su sretne, i sa zadovoljstvom troe vodu i prave nered, uz suptilni oblik nasilja. Sa ovjekova gledita Jaturinovo tijelo nije imalo tjelesnih nedostataka i ene su to zapaale. Koa mu nije imala neugodnih mrlja, ali ipak, u svome mozgu neovjeka inilo mu se da je mlohavo, nezgrapno, a udovi preveliki. Nikako se nije mogao naviknuti na oklop svoga preruavanja. Sad mu se moda posljednji put prua prilika da u miru pogleda svoje pravo tijelo. Pogledao je svoju ljudsku ljuturu. Kako ljudi mogu nalaziti zadovoljstvo u toj mlohavoj i iliastoj koi, s tim sivo-zelenim oima i rukama punim prstiju? Iz unutranjosti svoga biomehanikog tijela Jaturin je otvorio zatvarae i zaklopac na koi abdominalnog dijela trbuha. Mnogostruko lankovita noga stane na pod. Pogledao je tu crnu nogu ljudskim oima. Bio je povezan kablom za biomehaniki pomoni mozak u glavi, koji mu je omoguavao da gleda svojim ljudskim oima i da osjea to tijelo. Iskustvo ga je nauilo da je taj mozak sadravao vodove koji su spreavali da osjeti onaj ubilaki bijes koji je bio uroen njegovoj vrsti I druga isto takva noga pokae se iz ljuture i stane na sag poput ticala. Zatim se pojavi i trea noga, a nakon nje i glatko tijelo iz mrane i vlane utrobe, kao golemo jaje. Sad je na podu stajalo osam nogu. Razgibavao ih je i prenosio teinu s jedne na drugu. Rijetko je kad uspijevao ovako protegnuti noge, pa ga ti pokreti uzbude i on osjeti elju da skoi na krevet, pa po zidovima vritei od uzbuenja na svom materinskom jeziku. Shvatio je zato ljudi neumorno progone njegovu vrstu to se infiltrira meu njih: njihov izgled ih nasmrt strai. Oni su imali opasne ralje s otrim onjacima, na apama su im otre pande. Ljudi su zbog svoga golemog tijela bili spori. On je bio ivahan i pokretan. Oni su bili mlitavi, a na neki nain i njihovi refleksi. Bilo je u njih mnotvo nedostataka. Znojili su se i drhturili. Ukljuen jo sitnim kablom sa senzorskim ureajem ljudskog tijela, poeo se promatrati u ogledalu. Njegovo crno tijelo i jedan metar dugake noge toliko su bile neobine u njegovim ljudskim oima da je osjetio gaenje. injenica da je tolike godine ivio meu ljudima ve mu je izopaila rasuivanje. Ovo gomoljasto tijelo, koje mu se nekad inilo toliko elegantno u svojoj jednostavnosti, sad mu je bilo gotovo toliko ogavno koliko i njegov ljudski izgled. Njegovo ovjeje lice namrtilo se u grimasi kad je vidio svoje slinave eljusti i kratke kapke vlastitih oiju. Pomislio je da se iskljui makar na nekoliko minuta, da bi se ponovo osjetio svoj, zbiljski, da bi osjetio kako ga obuzima bijes i otrov ui to je sve njegov ljudski mozak blokirao. No, hoe li tada moi ostati u svojoj sobi, s obzirom na Adienne i policiju i na seciranje? Ili e izletjeti kroz vrata u hodnik, razvaliti vrata Adiennine sobe i zarinuti eljusti u njezino zabezeknuto lice, zagristi u laljive usne i varavo grlo? Ipak se sve bunilo protiv toga i njegov i ljudski duh. Jaturin neovjek ogledao se po svojim ljudskom tijelu. I opet se zapitao kako moe ivjeti u dva tijela, a da je ovo s osam nogu i hrskaviavo pravo. Nije on oduvijek znao da nije ovjek. Dok se jednoga dana sluajno

SIRIUS 57

sapunao pod tuem, osjetio je da se u njemu neto mie i da se pri odreenom poloaju tijela otvara zaklopac pomou kojeg moe izii. Ustanovivi da nije ono to je mislio da jest, najprije se prestraio, a zatim se oduevio. Time se objanjavalo zato se uvijek osjeao nekako drukije nego oni s kojima je radio. Zatim je, razmiljajui dublje, doao do jo poraznijeg zakljuka: ako njegovo ljudsko tijelo nije imalo nedostataka, njegov neljudski dio bio je oteen. Bez obzira na to gdje je bilo mjesto njegova mozga, gdje su bila skupljena sjeanja koja bi mu mogla rei tko je i zato je meu ljudima, to mu je zadatak, to mjesto nije mogao nai. Negdje neto nije funkcioniralo. Neto je bilo oteeno, neto je nedostajalo. Znao je da je bio odreen da ivi meu ovim apatinim ivotinjama i da ima neku zadau, ali niega se nije sjeao. Poesto bi se pitao hoe li biti vraen u domovinu, kui. Moda kao svilena ahura u nekoj rupi u tlu. Sad je pak sumnjao da je pod nadzorom. Zamiljeno je razgibavao udove pred ogledalom. Ako treba da umre onako okrutno, nee umrijeti a da ne reagira. Nee on samo tako dopustiti da ga izvuku, polegnu na stol i naginju se nad njim smijeei se. Iskljuit e vodove koji ga koe, izvui pande i pustiti otrov... nee on glavonjama pruiti zadovoljstvo da ga gledaju kako umire. Odjekne zvonce na vratima. Jaturin podigne ljuturu ljudskog tijela i pone se brzo preruavati. Cuo je kako autovox poruuje da ga nema i trai da se ostavi poruka, ali je zvonce ponovo odjeknulo. Gospodine Jaturin? vikao je Korski. Imam nekoliko asopisa koji bi vam se moda svidjeli dok se odmarate. Ima zgodnih lanaka. Gospodine Jaturin? Autovox je ponovio svoju poruku. Jaturin se napokon uvukao u svoju kou, uzeo pokriva s kreveta i omotao se pa poao da otvori vrata trepui oima kao da je snen. Oh, nisam znao da ete spavati ree mala nakaza skaui s noge na nogu. Mislio sam da biste rado pogledali ovo. Pruio mu je snop asopisa. Ovdje je i novi katalog lebdjelica, a evo i prospekta naega tropskog turistikog centra. Preusluno se smjekao. Ovdje imate sve. Pruio mu je ruku. elim vam dobar odmor. Hvala ree Jaturin i prihvati pruenu ruku. I ja si to elim. Zatim zatvori vrata i pusti asopise na pod. Ruka ga je svrbjela. Pitao se nije li mu Korski prenio neku gljivinu bolest, pa je poao u kupaonicu da opere ruke. Bio je uzbuen i etkao je sobom. Slika iznad kreveta prikazivala je ljude u kriavim kostimima oko bazena. Sag je bio spuvast pod njegovim nogama. Spuvast kao ljudsko meso. Soba mu je postajala odurna poput jazbine neke nepoznate ivotinje. Nakon nekoliko minuta, dok se naginjao nad ogradom svoga balkona, pomislio je da bi mogao unajmiti lebdjelicu i poi u kotlinu. Odavde je opazio jednolino utu zemlju izmeu stabala. Nije mogao vidjeti planinski klanac gdje je izvirala Rijeka zelenih ljiljana. Sunce e zai tek za sat i pol i on e poi onamo. Imat e vremena da umakne Korskom i Adienni Astarius, koja sad zacijelo negdje eka da on izie iz sobe. Djevojka na recepciji bila je armantna i korisna. Primila je njegovu kreditnu karticu, ubacila je u senzor, pa kad se upalilo zeleno svjetlo pruila

SIRIUS 58

mu klju i pokazala pokrajna vrata. Ovuda, gospodine Jaturin. Rezervoar lebdjelice je pun, a lebdjelica se mora vratiti za 24 sata. Ugodnu etnju elim. Uputila mu je draestan osmijeh. Jaturin je zapazio da ima umjetni jezik i teko je izgovarala neke rijei. Kao i veina neljudi morala je biti modificirana da bi se mogla integrirati u drutveni ivot. Polako je vozio lebdjelicu stazom to je vodila prema rijeci, dajui strpljivo prednost pjeacima i osmijehom pozdravljajui vozae koji su se vraali. Pustio je letjelicu da polako lebdi iznad rijeke, a on je promatrao vodu. Ribe su skakale iz vode, a bilo je i veih sjena prema dnu. Kad je stigao na rub ravnice, usmjerio je lebdjelicu prema planinskom klancu i gurnuo ruicu do kraja. Vjetar je zvidao oko lebdjelice. Ukljuio je automatsko pilotiranje i naslonio se na sjedalo. Sad je bio daleko od svega i svih. Bio je sam, moda posljednji put. Nije se moglo bogzna to vidjeti u ovom krajoliku. Korito isuenog jezera prualo se stotinu kilometara unaokolo. Samo je vijuganje rijeke naruavalo jednolinost. Na nebu to se zacrvenje-lo od zalazeeg sunca reptili su kruili... kako im je zavidio! Pitao se kada e ga uhapsiti. Sutra? Prekusutra? Moda Adenne i ne pripada slubi sigurnosti, ali je sumnjao s obzirom na nain kako ga je nadzirala. Poznavao je pogled ena koje su ga smatrale privlanim. Radile su to otvorenije. Kad bi ih pogledao, smijeile su se. I nisu ga promatrale s tolike udaljenosti. Adienne je bila previe oprezna. . Ali nee se on dati samo ovako. Iskljuit e svoj vod ljudskog razmiljanja, dat e im na znanje da je neovjek i osjetit e oni njegov neljudski bijes... Za pet minuta zapazio je obrise obronaka planinskog lanca. Iza zaokruenih brda dizale su se u nebo stijene pokrivene umama, a iznad njih zasnijeeni vrhovi. Radio je zazujao i on je pritisnuo dugme. Jaturin. Astarius. Okrenite se. Okrenuo se i opazio lebdjelicu koja mu je bila za petama. U njoj Adienne Astarius. Mahnula mu je rukom. Ipak ste odluili da proetate jo danas uo se njezin glas malo iskrivljen preko radija. Ako elite, moemo parkirati jednu lebdjelicu i nastaviti zajedno. Glas joj je zvuao veselo i on je sve vie sumnjao da je posrijedi simpatija. Na desnoj strani su visoka stabla. Zato ne biste ondje parkirali? Ponovo je pogledao dolinu i planine, lebdee reptile i znao je da ih moda vidi posljednji put. Znai, htjela je putovati dio puta s njim da razgovara. U svom ljudskom tijelu opipao je sustav otvaranja na svome abdomenu, provjeravajui da li e se otvoriti pri najmanjem pritisku. Zaustavljam se kod drvea rekao je i desetak minuta poslije toga stavio je ruicu u prazan hod. Brujanje motora je utihnulo i sad se ulo zvidanje vjetra. Adienne se zaustavila kraj njega. Povezala je kose na zatiljku. Zatim je sjela kraj njega. Njezin je miris podsjeao na tek pokoenu travu. Miris se rairio kabinom.

SIRIUS 59

 Vidjela sam kad ste odlazili i rekla sama sebi zato da ekam do sutra. I pola sam za vama. I sad me imate ree Jaturin pitajui se to e odgovoriti. Poli ste prema brdima? Ili elite vidjeti kako dolina mijenja boje pod zalazeim suncem? Podigla je obrve. inilo se da je iskrena. Duboko je uzdahnuo. Nita nisam odluio. Jednostavno sam se htio udaljiti od turistikoga centra. Onaj Korski mi ide na jetra. Agresivan je, ha? No, poimo prema brdima. Moda se uspijemo dovoljno pribliiti ukrasnom drveu prije mraka. Bila je dobre volje, udobno se smjestila na sjedalo, no Jaturin je opazio da je drala ruku u depu hlaa, Sluajte rekao je znam to se sprema. Znam zato ste ovdje. Ne morate dalje glumiti. Budite otvoreni i neu vam nita tajati... opipao je sustav zatvaraa. Nije ga otvorio. Bio bi mu potrebno manje od sekunde pa da izleti iz ljuture i nasrne na nju, Igrajte otvoreno. Ne mogu riskirati odvratila je ledenim tonom. Izvukla je ruku iz depa. Drala je no Zeta, kratka dometa. Jaturin nije nikad pomislio da bi se mogao prestraiti kad doe taj as, ali se zbilja prestraio i najeio. Hajdemo ree djevojka u brda. Nemam se vremena truditi da mi povjerujete. Ipak pokuajte predloi on i pomisli: Ako malo makne no, ako okrene glavu Sape su mu bile pod rubom abdominalna otvora, osjeao je kako mu otrov ui prodire u tijelo. Adienne uperi no u njega. Nemamo vremena. Pokrenut ete ovu letjelicu i voziti du rijeke do planina. Ako vam kaem istinu, neete mi vjerovati, pa; zato onda? Kreite! Gledala ga je s noem u rukama. Nemamo vremena objanjavati tko to radi i zato. Vozite! Jaturin je gurnuo ruicu i lebdjelica je ubrzala. Nadlijetali su grmovito podruje, s ponekim drvetom. Kamo idemo? zapitao je. Pogledat emo ukrasno drvee. Drala je no uperen u njega. Poeala se rukom po leima. Volio bih znati da li sudjelujete pri seciranju? Ne uznemiravajte se... budete li radili to kaem, nee biti seciranja. Dakako odvratio je vi ste moja prijateljica, pokuavate me izvui, a ako vam ja ne pomognem da mi pomognete, razrezat ete me ovim oruem. Radije gledajte to radite upozori ga ona i vozite to bre moete. Jaturin se prisili da se opusti, ekajui samo da se uzmogne okrenuti i nasrnuti na nju kad bude izlazila. Znao je cilj njihova puta: laica koja vodi kirurzima. A sutradan ujutro Adienne e dorukovati na rubu bazena uivajui u okusu ovdanjeg voa, a tada e Jaturin ve biti rastavljen na proste faktore. Tvrditi da je prijateljica onoga koga su htjeli uhapsiti bio je manevar smiljen da ga prisili da se pokori.

SIRIUS 60

Stigli su do prvih stijena kad se sunce sputalo prema obzorju. Jo su vozili du rijeke. Ponekad bi morali izdii letjelicu zbog slapa. Breuljci su iza njih skrivali uvalu i turistiki centar. Sto znate o meni? zapitao je kako bi joj oslabila panja i kako bi na trenutak okrenula pogled. Znam da niste ljudsko bie. Povremeno suraujem s policijom... sad ne. Ma, dakako. Nekoliko puta sam radila za njih. ula sam da se govori o seciranju, ali sam mislila da su to samo glasine koje ire neljudi ili pristae da bi utjecali na javno mnijenje. Poslije sam se uvjerila da nisu glasine i dola sam ovamo da pokupim jednoga od... njihovih. Vas. Dobar posao. Usporio je i podigao pramac lebdjelice iznad umeeg slapa. Kad su me poslali ovamo, rekli su mi da e netko stupiti sa mnom u vezu i objasniti koga moram dovesti. No, moja se veza nije pojavila. Valjda neka administrativna greka. Kako onda znate da sam to ja? Jer imam pristup nekim obavijestima i prepoznala sam va kod sluajui. Dobro pamtim brojeve. Pretpostavimo da mi elite pomoi. Zato vozimo prema ukrasnom drveu? Nije mogao vjerovati preopasno je vjerovati policijskom agentu ali sumnja se poela topiti u njegovu duhu. Kad stignemo onamo, sii ete iz lebdjelice i neete se vie vraati. Netko e vas ondje prihvatiti. Zacijelo e za vama poslati patrolu... ali mora postojati ansa... za vas. Zato to inite? Policija ne voli osobito ljude poput vas. Pogledao ju je. No je jo bio uperen u njega i djevojka ga je paljivo promatrala. Nita ne morate znati osim da sam to uinila. Budu li vas ispitivah, govorite samo o meni. I ne morate vjerovati ono to vam govorim. Ovaj je no uperen u vas i uradit ete to kaem. Lebdjelica je dodirnula povrinu vode stajaice pa se opet uzdigla iznad uskoga kanala koji je presijecao umu krljavih stabala. Jaturin je upalio reflektore i oi ivotinja treptale su pod svjetlom. Kako sam otkriven? Neki hodnici opremljeni su skanerima. U masi vaeg tijela postoji neka natprosjena deformacija. Vae je ime dospjelo u odjel za istraivanja i poele su naknadne provjere, va je apartman pretraen i tako dalje. To bi trebao biti va posljednji odmor. Dugo je odmahivao glavom Koliko vremena ivite meu ljudima? Ne znam tono. Bar sedamnaest godina. Pogledao ju je. Zalazak sunca ublaio je njezine crte. Sad nije izgledala kao neprijatelj. Koliko neljudi uhvate svaki mjesec? Nisu mi rekli, ali znam da ih je mnoga. Neki misle da je posrijedi invazija, ali koliko ja znam nije otkrivena nikakva urota. Tvrdi se da su neki od vas opasni, ali ni za to nema dokaza, Jeste li vi opasni? Kako bih mogao biti opasan kad je no uperen u mene? Nasmijeila se.

SIRIUS 61

 Ne zna se mnogo o toj invaziji neljudi. Unato ispitivanjima ne zna se ni odakle dolaze ni zato su ovdje. Zauujua je razliitost tipova neljudi. ula sam da neki od njih i ne znaju tko su sve dok ih ne izvuku iz ljuture. Ponovo se poesala po leima. Ukrasna drvea su na kraju kanjona. Rijeka ispod njih bila je jasna poput stakla. Ne znam zato sam poslan meu ljude napomenuo je Jaturin. Pretpostavljam da mi je memorija oteena. Mislim da su me poslali ovamo s nekim zadatkom, ali ne znam kakvim. Otkako sam doznao tko sam, dao bih ne znam to da budem normalno ljudsko bie, makar i malo epavo. Vidite li ono drvee iza zavoja rijeke? Rukom je pokazala. Ondje. Pod snopom svjetla cvjetovi stabala inili su se kao da su osvijetljeni iznutra. Bilo ih je posvuda po uskoj dolini sve do obronaka susjednih brda. Svako je stablo bilo puno bijelih cvatova poput rastvorenih dlanova. Ispod lebdjelice su cvjetovi umjeli i treperili. Jaturin je oekivao da e ovdje ugledati laicu s policajcima u crvenoj uniformi, ali nije bilo niega osim stabala i cvatova. Netko e doi k vama sutra ujutro. Bude li sve teklo po planu, za dva mjeseca doi e da vas odvedu izvan nae atmosfere. To je sve to znam. Jaturin je spustio lebdjelicu i ugasio motor. Sad su im lica bila obasjana samo svjetlima s komandne ploe. Dakle on e mirno rekli ste mi istinu. Jesam. Ona spremi no u dep. Jaturin ju je paljivo promatrao. To je zacijelo posljednje ljudsko lice koje e vidjeti Vratite se urno rekao je. Da. Prignula se da dodirne dugme na ploi i vrata se otvore. Jaturin nije odmah iziao. Ostavit u vau lebdjelicu na rubu doline. Slubenici garae nee provjeravati tko je posudio letjelicu ni koliko je kilometara prola. Va nestanak bit e opaen i javljen tek sutra naveer. Pogledala je svoje ruke. Voljela bih da imamo vie vremena. Hvala rekao je Jaturin i stavio ruku na njezinu. Nema na emu. Onda se najednom uspravila i pogledala Jaturinovu ruku. Pokazala je sitnu toku izmeu prstiju. Sto je to? Vjerojatno me ubo insekt. Nekoliko je trenutaka razmiljao, pa rekao: Korski mi je stisnuo ruku i odmah poslije toga poela me svrbjeti. Ona stavi svoju desnu ruku kraj njegove. I ona je imala takvu toku izmeu prstiju. Korski rekla je. Slijedi nas U tiini zauli su um koraka i pojavio se Korski. estitam primijetio je ironino. U rukama je drao oruje. Ganuli su me napori ove ene da spasi takora poput tebe, Jaturine. Ti si takor, ha? Ima sitne lukave oi i pande umjesto ruku? Nije ni ekao odgovor. Izlazite oboje. Idemo u moju lebdjelicu. Tlo posuto liem uvijalo se pod Jaturinovim koracima. Oko njih su

SIRIUS 62

cvjetovi s drvea stvarali sablasno bijele mrlje. Korski im je pokazao da podu prema lebdjelici. Teturao je hodajui, ali je drao oruje upereno u njih. To mi se dopada, zbilja mi se dopada: samilosna ena stjee povjerenje prestraenog neovjeka. Sjetit u se toga. Nasmijao se. Da vam kaem zato me to tako ganulo: vi ste oboje takori. Mislio sam da e biti zabavno sluiti se jednim takorom da me dovede do drugoga. Laete! vikne Adienne. Sest godina radila sam za sluou sigurnosti. Ja sam ovjek kao i vi. Mnogo si pomogla odjelu za koji radim. Dovela si me do petorice tvoje vrste. Ali dosta je bilo ale. Sad e pod istragu kao i ova hrpa smea. Nije istina rekla je Adienne glasom koji se trudio da bude smiren. Zato laete? - Hoe li da te otvore? S uitkom u to uiniti, odmah... uperio je oruje prema njezinu licu neovjee. Ne! viknula je ona titei svoje lice od njegovih ruku. Vjerujem vam, nemojte! Spustila je ruke. Okrenula se Jaturinu. Zao mi je to nismo uspjeli. Zbilja mi je ao. Jadni ste vi... oboje ree Korski. Nemate petlje. Kad ste u kripcu, ruite se i cmizdrite. Potjerat emo mi sve pripadnike vae vrste i likvidirati ih. Znam da mislite da sam gad, ali jedna vrsta ima pravo da se zatiti. Jaturin se grio unutar svojega ljudskog tijela. Svaki prorez, svako udubljenje u oklopu ljudskog tijela moglo se adaptirati odreenom dijelu njegova neljudskog tijela, ali se ipak on pokuao okrenuti u tom uskom prostoru da bi dosegao mjesto gdje je kabel utaknut u leite iza njegove glave. Ve od sutra u zoru ovo e mjesto biti bombardirano radijacijama i svi vai prijatelji koji e se nai ovdje strgnut e svoju kou. Korski je snizio glas i grubo rekao: Ne mogu vam rei koliko mi se gadite. Znam na to nalikujete. Ljudski mozak ak ne moe ni zamisliti stvorenja poput vas. Adienne primi Jaturina za ruku, ali on to nije opazio. Unutar sebe uhvatio je kabel pandom i vukao. Bio je pripravan da iskoi, ali nije mogao iskljuiti kabel, nije imao dovoljno prostora. Ti ree Korski pusti njegovu ruku i poi ovuda. Ukrcavamo se i idemo lijenicima. Pustila je njegovu ruku, ali Jaturin ni to nije zapazio. Adienne i Korski mislili su da je paraliziran, da e se sad sruiti, pogleda uperena u zemlju, pognutih ramena. Ali pod koom su pande grozniavo radile oko kabla koji nije poputao, nije se htio izvui iz mira pomonog mozga koji je smirivao Jaturinove misli. Vukao je, i kabel je napokon popustio. Jaturin je postao ono to jest. Korski je nanianio u njegove noge i opalio. Jaturin je imao dojam da ga je netko udario po glenjevima motkom. Ulazi u lebdjelicu naredi Korski, pa doda tie: Nakazo! Jaturin otklopi poklopac ljuture, otvori naglo abdominalni dio ljuture, razdere odjeu i skoi da izbjegne drugi pucanj. Njegove su se noge micale u gracioznom etverostepenom ritmu. Skoio je preko lijevog ramena Korskog na bok lebdjelice. Korski se okretao da bi naciljao, ali prekasno. Jaturin je skakutao s jedne strane na drugu hvatajui Korskog svojim

SIRIUS 63

eljustima, parajui mu kou s nogu svojim pandama. Cuo je krik iza lebdjelice, i dok je muio Korskog, vidio je Adiennu kako gleda svoj trbuh. I njezina odjea je bila potrgana i iz nje je izlazilo ono to je ivjelo pod tom odjeom. Stvorenje je iskoilo iz otvora. Bila je crna kao i Jaturin, imala je duge tanke udove. Kao i Jaturin, bila je gladna tijela Korskog. Sad Jaturin nije vie mislio poput ljudskog bia. Bio je svjestan svojih eljusti, svoga otrova, gledao je Korskog kao obini zalogaj toplog mesa. Svaki put kad bi mu se eljusti zaklopile nad mesom Korskog, pustio bi u ranu nekoliko kapi otrova koji bi rastvarao meso da bude pogodno za jelo. Nije se Jaturin elio hraniti njime. elio je samo da on trpi. Napadao ga je sa zemlje, zabijajui mu onjake u lea i prsa. I Adienne se prilijepila uz Korskog i njezine su eljusti grizle zatiljak oko kraljeaka. Korski je jo u ruci drao oruje, ali nije pucao. Ukoio se raskolaenih oiju, kao da je iz neba ekao pomo. Jaturin je ukoio ovjekovu ruku i nekoliko je trenutaka gledao u prazne ovjekove oi, elei vidjeti izraz apsolutnoga straha. Zatim je zagrizao u njegova prsa i probio mu srce. U utrobi Korskog nali su neto crno, lankovito, poput udovinog embrija obloenog hrskavicom. U zoru, sredivi se, ponovo su navukli ljudsku kou i povezali pomoni mozak. Kad je sunce dotaklo vrhove stabala, odvojili su se s vrha neki mjehuri i stali lebjedi u zraku. Visoko u zraku letei reptili prepustili su se vjetru da ih nosi. Okretali su glave lijevo-desno traei leine. Netko bi ubrzo morao doi ree Adienne. Moramo programirati lebdjelice za automatski povratak. Jaturin je promatrao cvjetove koji su se otkidali i udaljavali zrakom. Uhvatio je djevojku za ruku. Spasila si mi ivot. Dugujem ti sve. Sve si mi ve vratio. Zagrlio ju je. Slobodni smo prvi put, nemamo puta kojim bismo otili. Sasvim smo slobodni: Dosad nije zapazio da ona ima plave oi. Pritisnuo je svoje usne na njezine. Poljubili su se kao dva ljudska bia. Ukrasno drvee je umjelo, cvatovi su lebdjeli prema vrhu, ondje gdje su lebdjeli i letei reptili to su promatrali neljude svojim ravnodunim pogledom.
Preveo Boo Stani Objavljeno u dogovoru s GPA, Mnchen

SIRIUS 64

Filozofija SF-a jest da slui razvijanju mate i kreativnih sposobnosti naih ljudi, kao amanet socijalnog prouavanja ivota. Glavni je cilj da traga za novini i preko tog traganja da dosegne budunost. IVAN EFREMOV

SIRIUS 65

Or Ali the Seas With Oysters

Oscar pozdravi ovjeka koji je uao u duan srdanim pozdravom, no im ga je malo bolje pogledao, nabere elo i stane pucketati prstima. Ja vas poznajem promrmlja svom sredovjenom posjetiocu. Ovaj je bio odjeven poput poslovna ovjeka i nosio je naoale. Hmmm... ime mi je na vrhu jezika. K vragu... sad u se sjetiti! Oscar je bio pleat momak, irok kao bava, naranaste kose. Jest, stvarno me znate ree mu posjetilac. Na reveru je imao znaku Lions Cluba. Za svoju ker, od vas sam kupio enski bicikl s mjenjaem. Bili smo se zapriali o onoj crvenoj specijalki, nekakvom trkaem francuskom biciklu na kojemu je va partner tada radio. Oscar pljesne dlanom po registar-kasi, uzdigne glavu i zakoluta oima.

SIRIUS 66

 Znam, gospodin Whatney! uzvikne, a gospodin Whatney se ozari. Naravno, kako bih mogao zaboraviti? Poslije smo otili preko puta na pivo.. Pa, kako ste mi, gospodine Whatney? Valjda vam je bicikl... Engleski model, je 1' da? Valjda je pouzdan? Inae biste vi ve prije navratili do nas, zar ne? Da, bicikl je gospodinu Whatneyu bio pouzdan, vrlo dobra maina. A onda ree: Kako ujem, kod vas je dolo do promjene. Sad ste sami. Va partner... Oscar spusti pogled, isturi donju usnicu i klimne glavom. I vi ste ve uli? Da, sam sam ve tri mjeseca. Ortatvo se bilo raspalo prije tri mjeseca, no ve je i prije toga poelo posustajati. Ferd je volio knjige, LP-ploe i intelektualne razgovore, a njegov kompanjon pivo, kuglanje i ene. Svakakve ene, u svako vrijeme. Trgovina i radionica bila je kraj velikog parka, pa su pravili sjajne poslove iznajmljujui bicikle izletnicima. Zena koja bi bila dovoljno stara da se uope moe zvati enom, no ne i toliko stara da bi se zvala staricom, ako se dakle mogla smjestiti izmeu ta dva ekstrema, pa ako je jo bila i sama, postala bi predmetom Oscareve panje. Kako vam se ini ovaj bicikl? Je li u redu? Pa, ini mi se da jest. Dohvativi koji drugi bicikl, rekao bi joj: Dobro, ja u malo voziti s vama da vidim je li stvarno sve u redu. Odmah se vraam, Ferd! A Ferd bi mrzovoljno klimnuo glavom znajui da se nee ba tako brzo vratiti. Kasnije bi ga Oscar zadirkivao. Nadam se da je i tebi u duanu ilo jednako dobro kao meni u parku! itavo me vrijeme ostavlja u duanu samoga prigovarao je Ferd, a Oscar bi se obino ljutio. Dobro, ako je tako, onda sljedei put ti idi, a mene ostavi u duanu. Hajde da vidimo hou li i ja tebi zamjeriti to malo zabave. Naravno, znao je da visoki, mravi, buljooki Ferd nikad to ne bi uinio. Hajde, koristit e ti govorio mu je. Bar e ti izrasti dlake na prsima. Ferd bi mrmljao da na prsima ima sasvim dovoljno dlaka, hvala lijepo, no ipak bi potajno bacao pogled na svoje podlaktice obrasle gustom crnom dlakom. Nadlaktice su mu, meutim, bile glatke i bijele. Ve je u srednjoj koli bio takav i neki su ga uenici zbog toga ismijavali zvali su ga Ferdi Ptiica znajui da ga to smeta. Kako je mogue, pitao se Ferd, da ljudi ele namjerno vrijeati ljude koji im nita loe ne ine. Kako je to mogue? On je itavo vrijeme o neemu brinuo. Ovi komunisti... tresao bi glavom u uenju itajui novine. Oscar bi ga s dvije rijei savjetovao to uiniti s njima. Drugi put bi se radilo o smrtnoj kazni. Grozna stvar! Zamisli da se desi da pogube nevina ovjeka! kukao bi Ferd, a Oscar je to, ne razbijajui glavu, jednostavno smatrao gadnim pehom. Ferd je brinuo i o sasvim neznatnim problemima drugih ljudi. Na primjer, jedan je mlai par doao u radionicu na tandem-biciklu s djejom koaricom. Trebali su besplatan zrak za pumpanje guma. Zena je odluila promijeniti djetetu pelene, ali joj se slomila sigurnosna kopa. Zato ovjek nikad nema tih kopi? ljutila se, prekopavajui po

SIRIUS 67

svim zakucima svoje torbe. One sve nekamo nestanu i nikada ih vie ne moe pronai. Ferd je odmah pokazao razumijevanje za nesretne roditelje i odjurio u duan da vidi imaju li oni koju. Bio je siguran da ih imaju nekoliko, no nije mogao pronai ba nijednu. Mladi su roditelji otili s jednim krajem pelene zavezanim u nespretan vor, a Ferd je ostao nesretan to im nije mogao pomoi. Za vrijeme doruka Ferd primijeti kako je to zapravo nezgodno, to s kopama. Oscar zagrize sendvi, povue snanim trzajem, otkine komad, savae i proguta. Ferd je volio iskuavati razliite premaze za sendvie najvie mu je prijala mjeavina sira za mazanje, maslina, kapara, avokada i majoneze. Oscar je, pak, uvijek jeo mesni doruak. Mora da s djetetom nije lako vakao je Ferd. Ne mislim samo na putovanje, nego uope, podizati ga. Oscar nestrpljivo izgovori Isuse, Ferd, pa na svakom uglu postoji duan. Pa i da ne zna itati, svejedno ih moe prepoznati. Duani? Aha, misli da se kope mogu kupiti? Da, jasno. Kope se uvijek mogu kupiti. Ipak, zna, to nije istina. Kad god ih trai, jednostavno ih nema. Oscar otvori bocu piva i promuka prvi gutljaj u ustima Aha! Ali zato ima onih ianih vjealica. Izbaci ih iz ormara i sljedei mjesec ormar ti je opet pun njih. Vidi, to bi trebalo napraviti u slobodno vrijeme izmisliti spravu koja od ianih vjealica radi kope. Ferd odsutno kimne glavom. Ja ne mogu, u slobodno vrijeme radim na francuskoj specijalki. Bila je to krasna sprava, lagan i nizak bicikl, brz, crven i sjajan; ovjek se osjeao kao ptica kad bi ga provozao. No koliko god on bio dobar, Ferd je osjeao da ga moe jo poboljati. Pokazivao ga je svakome tko bi navratio u duan, sve dok mu zanimanje za taj bicikl nije splasnulo. Njegov posljednji hobi bila je priroda, bolje reeno, itanje o prirodi. Jednog su dana iz parka dolutali klinci s par uhvaenih aba i dadevnjaka u staroj konzervi i ponosno su ih pokazivali Ferdu. Nakon toga je rad na specijalki posustao, a on je sve svoje slobodno vrijeme posveivao itanju prirodoslovnih knjiga. Mimikrija! doviknuo je Oscar. Prekrasna stvar! Oscar sa zanimanjem podigne pogled s kuglakih rezultata na sportskoj stranici. Aha. Neko sam vee gledao Edie Adams na televiziji. Kako oponaa Marilyn Monroe. Ti boga, kakav prizor! Ferda je upravo to ljutilo. Odmahne glavom. Nisam mislio na takvu vrstu mimikrije, nego na onu u prirodi. Neki insekti i paunjaci oponaaju oblik lia i granica i slinih stvari kako ih ptice ili drugi inspekti ne bi pojeli. Grimasa nevjerice pree preko Oscarova lica. Hoe rei da mijenjaju svoj oblik? Ma to mi to pria? iva istina! Neke ivotinje to rade iz lovakih pobuda, kao na primjer neka junoafrika kornjaa koja izgleda kao komad stijene. Ribe bez straha doplivaju do nje, a ona hvata. Ili kao onaj pauk sa Sumatre koji, kad legne na lea, izgleda kao ptiji izmet. On tako lovi leptire.

SIRIUS 68

Oscar se nasmije gadljivo, pun nevjerice, a zatim se vrati kuglakim rezultatima. Jednom je rukom posegnuo u dep, ponovo je izvadio, rastreseno se poeao po naranastoj umi na prsima, a onda opipao stranji dep. Gdje je sad ta olovka promrmlja. Ustao je, odmarirao u ured i poeo otvarati ladice. Glasni hej! dovue i Ferda u skuenu prostoriju. Oscar pokae na otvorenu ladicu. Sjea li se kako si tvrdio da nemamo kopi? Evo tu ih je puna ladica, bogati! Ferd je zurio u kope, eao se po glavi i prilino smeteno uvjeravao Oscara kako je i tu pogledao kad ih je onomad traio. Izvana se javi ugodan kontraalt: Ima li koga? Oscar odmah zaboravi na pisai sto! i njegov sadraj, pa glasno zavie. Odmah dolazim! i izae. Ferd ga je slijedio. U duanu je stajala mlada punana ena, miiavih glenjeva i irokog grudnog koa. Pokazivala je sjedalo svojeg bicikla Oscaru, a on je govorio aha i gledao vie u nju nego u bicikl. Previe je pomaknuto naprijed, vidite i sami. Trebam, zapravo, samo klju.. Ba je glupo to sam zaboravila svoj alat kod kue. Oscar i na ovo automatski odgovori aha, no odmah se pribere. Ma, sad u je to napraviti, zaas ree i usprkos njezinu odbijanju popravi sjedalo. Dodue, ne ba zaas. Odbio je primiti novac. Produavao je razgovor koliko je god mogao. E, ba vam hvala! na kraju e ena. A sada moram ii. Kako vam se sad ini bicikl? Mislite li da je u redu? Savren je, hvala. Kako bi bilo da vozim neko vrijeme uz vas, za svaki... Nije dovrio reenicu, jer ga je prekinuo glasan smijeh. Ne znam kako biste sa mnom drali tempo. Moj bicikl je trkaka specijalka! Oscar se obazreo oko sebe i u kutu ugledao Ferdovu specijalku, ali je i Ferd istog asa shvatio njegov naum. Skoio je i pokuao ga zaustaviti, no Oscar se nije obazirao na njega. Ha, ha, s ovom mainom u to svakako biti u stanju! Mlada se ena nasmije punim grlom. No, to emo jo vidjeti! i ve je krenula. Oscar je brzo skoio na Francuza i nestao, a Ferd je ostao stajati na ulazu, promatrajui dva lika pognuta nad upravljaima kako odmiu niz cestu, prema parku. Polako se vratio u duan. Bila je ve skoro veer kad se Oscar vratio, uznojen, ali s osmjehom na licu vrlo irokim osmjehom. Ti boga, kakva maka! Uzviknuo je. Odmahivao je glavom, zvidao, pravio iroke pokrete i zvukove kao da otputa paru. Boga ti, koje poslijepodne! Daj mi bicikl! zahtijevao je Ferd. Sto? Aha, bicikl. Da, evo ti ga, naravno odsutno e Oscar i ode pod tu. Ferd pogleda specijalku. Crveni je lak bio pokriven prainom, uprskan blatom, a bilo se uhvatilo i neto sasuene trave. Bio je nekako... prljav, unien. A znao je biti poput ptice kad bi ga Ferd vozio! Oscar je izaao iz kupaone mokar i ozaren. Kriknuo je zaprepateno i pritrao Ferdu. Ne pribliuje se zaprijeti mu Ferd maui noem. Rezao je gume bicikla, sjedalo i presvlaku, parajui po nekoliko puta po istom

SIRIUS 69

mjestu. Jesi li lud? vikao je Oscar. Nemoj, Ferd, ne ini to! Ferd je kidao bice, savijao ih i presavijao. Uzeo je najtei eki i prebio okvir u bezlian komad savijena metala, a onda nastavio treskati po njemu sve dok mu nije ponestalo daha. Ti ne samo da si lud gorko e Oscar nego si jo i bezrazlono ljubomoran. Idi ti lijepo k vragu! i otle iz duana. Ferd je zakljuao duan. Osjeao se bolesno i tromo. Nevoljko je otiao kui. Nije imao volje za itanje. Ugasio je svjetlo, sruio se u krevet i leao tako satima bez sna, sluajui none zvukove. Zbrkane misli mnoile su se iz sata u sat. Nakon ovog dogaaja danima nisu razgovarali, osim po potrebi posla. Podrtina francuske specijalke leala je iza duana. Gotovo dva tjedna nitko nije zalazio iza zgrade, jer bi mu pogled morao pasti na tu hrpu eljeza. Jednog jutra Ferd stie na posao i zatekne Oscara kako zaprepateno trese glavom. Jedva je uspio progovoriti. Kako si to napravio? Kako ti je samo uspielo? Ferd, pa to je fantastian posao, svaka ti ast... ne ljuti se vie na mene, je 1' da. Ferd? Ferd prihvati ispruenu ruku. Ovaj... ne, ne ljutim se. O emu ti, zapravo pria? Oscar ga odvede iza duana. Crvena specijalka stajala je tamo netaknuta, bez ogrebotine, sjajno lakirana kan nekad. Sada se Ferdu objesila brada od zaprepatenja. unuo je i pregledao bicikl da, to je bila njegova specijalka! Svaka izmjena, svako poboljanje koje je na njoj napravio, bilo je tu. Polako se uspravio. Regeneracija... Ha? Sto si rekao? upita Oscar. Hej, mome, pa ti si bijel kao kreda! Sto to radi, ne spava nou? Hajde, doi u duan i sjedni malo. Al' mi jo uvijek nije jasno kako si to uspio napraviti. U duanu Ferd sjedne, ovlai usnice i ree, Oscare, sluaj... Da? Oscare, zna li ti to je to regeneracija? Ne zna? Sluaj onda. Kod nekih vrsta gutera dogaa se da, ako ih uhvati za rep, on otpadne, a kasnije im izraste novi. Ako jastog izgubi klijeta, narastu mu nova. Regeneriraju se. Ima nekih crva, i hidri, i morskih zvijezda koje moe sasjei na komade, a onda iz svakog komada izraste novi organizam, sa svim dijelovima. Dadevnjaci i abe regeneriraju noge. Ti boga! Ali Ferd... uj, to je priroda. Sve je to jako zanimljivo, ali da se vratimo biciklu. Kako si ga uspio tako popraviti? Nisam ga ni taknuo. Regenerirao se, kao dadevnjak ili jastog. Oscar razmisli o onome to je uo. Pognuo je glavu i pogledao Ferda iskosa, ispod obrva. Hm. Cuj. Ferd... pazi sad... zato to onda ne rade i drugi polomljeni bicikli? Ovo nije obian bicikl. Hou rei, to uope nije pravi bicikl. Uhvativi Oscarov pogled, zavie: Kaem ti da nije i nije! Oscar u to kao da nije vjerovao. Dobro, hajde da pretpostavimo da sva ta uda s kukcima i jeguljama, ili ime ve, da stvarno postoje. Pretpostavimo da si mi govorio istinu. Ali, Ferd, oni su ivi! Bicikl nije iv. Zagledao se u Ferda pobjedonosno. Ferd zatrese nogavicom hlaa, pogleda je s jedne strane, pa s druge.

SIRIUS 70

Ni kristal nije iv, pa se ipak moe regenerirati u odreenim uvjetima. Cuj, Oscare, pogledaj, molim te, jesu li kope jo uvijek u ladici stola. Sluao je kako Oscar mrmljajui izvlai ladice, prekapa po njima i s treskom zatvara. Brzo se vratio. Nema ih ree. Tono kako je rekla ona ena, a i ti si tada rekao da ih nikada nema kad ih treba. Jednostavno nest... Ferd, to je to? Ferd naglo povue vrata ormara i skoi unatrag. Hrpa se vjealica uz klepet sruila iz unutranjosti ormara. A ti si onda rekao doda Ferd uz grimasu da vjealica zato uvijek ima previe. Ovdje ih prije nije bilo. Ni jedne jedine. Oscar slegne ramenima. Ne vidim na to cilja. Mogao je doi bilo tko, uzeti kope i ostaviti vjealice. Mogao sam i ja, ali nisam. I ti si mogao. Moda... zjenice mu se suzie moda si ti hodao u snu i sve to napravio. Ti bi morao otii doktoru. Izgleda grozno. Ferd se vrati do. stolice, sjedne i pusti lice u otvorene dlanove. I osjeam se grozno. Oscare, ja se bojim. Bojim se, a ne znam ega. Glasno je i naporno disao. Rei u ti sve. Zna, ono o emu sam ti ve govorio, kako ivotinje u divljini oponaaju druge stvari, granice, lie... abe koje izgledaju kao kamenje, sve me to proganja. Zamisli to bi bilo da takva stvorenja postoje i tu gdje ive ljudi. Tu, meu kuama, u gradovima. Takvi bi stvorovi oponaali... hm, oponaali bi kojekakve predmete koji se nalaze tu oko nas. To si dobro rekao, Ferd. Moda je to nekakva druga vrsta ivota. Moda se oni hrane neim iz zraka. Oscare, zna li ti to su zapravo kope, to jest ova druga vrsta kopi? To su jajaca. Kasnije se iz njih izlegnu larve koje izgledaju poput icanih vjealica. Potpuno nalikuju vjealicama, ak i na opip, ali nisu vjealice. Nisu, Oscare, nisu, nisu, nisu... Zaplakao je. Oscar ga je gledao, odmahujui glavom. Ferd se ubrzo primirio. mrcao je. Svi oni bicikli koje policija pronae i preda uredu za izgubljene stvari, pa tamo stoje i ekaju da vlasnici dou po njih... Poslije ih mi kupujemo na drabi, jer se ti vlasnici nikada ne pojave, jer ne postoje... Ili oni bicikli koje nam klinci donose i hoe nam ih prodati, pa kau da su ih nali na ulici... A stvarno su ih nali, jer te bicikle nije proizvela nijedna tvornica, nego su sami izrasli. Oni rastu. Razumije ih, baci ih, a oni se regeneriraju. Oscar se okrene, pogleda iza sebe i zatrese glavom. Oho, moj mome! Zatim se obrati Ferdu. Hoe rei ovo: na primjer, jednog dana ima kopu, a drugi dan umjesto toga nada vjealicu ? Ferd potvrdi: Jednog dana ima kukuljicu, a drugi dan moljca. Jednog dana ima jaje, a drugi dan pile. Samo to se s ovim stvorenjima to nikad ne deava na danjem svjetlu, kad se to moe vidjeti. Ali po noi, Oscare, po noi ih moe uti! Svi ti noni umovi, Oscare, ta kriputanja... Ferd je i dalje objanjavao. Kad bi svako jajace bakalara ili pak svako jajace ostrige, koje se snese u moru, preivjelo do odrastanja, ovjek bi mogao pjeice prei preko oceana na leima svih tih ostriga i bakalara. Toliko njih ugine, toliko ih pojedu grabljivci da je priroda primorana proizvesti ih u velikim koliinama kako bi tek malen broj preivio do odrastanja. Oscar od svega toga nita nije razumio. A tko onda, k vragu, jede vjealice? pitao je potpuno zbunjen Ferdovim izlaganjem.

SIRIUS 71

Ferd je gledao kroz zid, kroz zgrade, parkp a kroz kue iza parka, sve do obzora. Mora shvatiti itavu sliku. Ne govorimo sada o pravim kopama ili vjealicama. Postoji dobro ime za te druge lani prijatelji. Kad smo u koli uili francuski, profesor nas je upozorio na francuske rijei koje izgledaju ba kao engleske, ali su zapravo sasvim drukije. On ih je zvao faux amis, lani prijatelji. Lane kope i lane vjealice! Tko ih jede? Ne znam, moda lani usisavai za prainu. Oscar udari dlanom o bedro. Ferd, za miloga boga! vapio je. Zna li ti to je zapravo tvoj problem? Ti pria o ostrigama, a zaboravlja emu ostrige slue. Zaboravio si da na svijetu ive dvije vrste ljudi. Zatvori te svoje knjige o bubama i francuskoj gramatici, izai meu ljude, popij koje pie. Zna to? Kad sljedei put doe Norma, zna, onaj komad s trkakom specijalkom, uzmi ovog naeg crvenog Francuza, pa poi u umu s njom. Meni nee biti krivo, a vjerojatno ni njoj. Bar ne mnogo. No Ferd je odbio. Ne elim vie ni taknuti taj crveni bicikl! Bojim ga se! Na to Oscar skoi, podigne ga na noge, odvue ga, do francuske specijalke i prisili ga da je uzjae. To je jedini nain da pobijedi strah! Ferd krene, lica bijela poput krede, krivudajui nespretno, a onda se nae na tlu, backajui se i vritei. Oscar ga odvue od bicikla. Zbacio me je! vikao je Ferd. Pokuao me je ubiti! Gledaj, krv! Oscar ga pokua umiriti. Objasnio mu je da je pao zbog grbavog puta, da je krv potekla iz male ogrebotine, da se posjekao na polomljenu bicu kotaa, ali mu Ferd nije vjerovao. Nagovarao ga je da se opet popne na bicikl i savlada strah, no Ferd je bio izvan sebe. Vikao je da nitko vie nije siguran, da se ovjeanstvo mora upozoriti na opasnost. Oscaru je trebalo mnogo vremena da ga smiri i poalje kui u krevet. Naravno, nije on to sve priao gospodinu Whatneyu; njemu je rekao tek da mu se partner bio zasitio posla s biciklima. Ja mislim da se ne isplati previe brinuti o svijetu, a ni pokuavati neto ispraviti zakljui Oscar. Ja, recimo, prihvaam stvari onakvima kakve jesu. Ako ih ne moe pobijediti, pridrui im se. Gospodin Whatney primijeti da je to i njegova filozofija. A, kako ide posao, sad bez partnera, zanimalo ga je. Hm. Pa... nije sasvim loe, znate. Sad sam vjeren s jednom djevojkom. Zove se Norma. Luda je za biciklima. Sve u svemu, nije nimalo loe. Naravno, sada mnogo vie radim, ali zato mogu raditi po svojemu. Gospodin Whatney kimne glavom. Pogledao je uokolo po duanu. Vidim da jo uvijek ima puno enskih bicikla primjeti. Interesantno. ovjek bi oekivao da e ih prestati proizvoditi, sad kad ene, ionako, veinom nose hlae. Boga mi, ne znam zato je tako sloi se Oscar no meni je drago. Je 1' vam ikada palo na pamet da su bicikli na neki nain kao ljudi? Hou rei, od svih maina na svijetu jedino se bicikli dijele na muke i enske. Gospodin Whatney se nasmije. U pravu ste! Nikad, mi to nije palo na pamet. Oscar upita moe li ga, zapravo, neime usluiti. Neka gospodin, naravno, samo izvoli pogledati ono to ga zanima, ili ako treba

SIRIUS 72

neto posebno.. Pa. eto, htio sam pogledati to imate. Mome sinu je uskoro roendan. Oscar kimne glavom. Evo, ovdje ete nai neto ega nigdje drugdje nema. Osobitost nae radionice: bicikl najboljih osobina francuskih trkakih specijalki i standardnog amerikog bicikla. Proizvodimo ga upravo ovdje i moemo vam ponuditi tri modela, djeji, omladinski i model za odrasle. Pogledajte, zar nije krasan. Gospodin Whatney primjeti da bi to moglo biti ba ono to mu treba. Nego, da vas neto pitam, kad ste me ve podsjetili: to je s onom francuskom specijalkom, onom crvenom, koju ste nekad imali u duanu? Oscaru se trne mii na obrazu. Lice mu zatim, opet postane bezizraajno. Nagnuo se k gospodinu Whatneyu povjerljivo i gurnuo ga laktom u rebra. Aaaa, mislite onaj Francuz? E, moj gospodine, njega drim za priplod! I tako su se smijali i smijali, pa su ispriali jedan drugome jo koji vic, otili na pivo i jo se slatko smijali. I sjetili su se, eto, jednoga Ferda, dobroga starog Ferda koji je pronaen u svome ormaru za odijela sa ianom vjealicom vrsto stegnutom oko vrata
Preveo Bruno Ogorelec Objavljeno u dogovoru s P&R

SIRIUS 73

Slobodan Petrovski

OM 6

SIRIUS 74

Posada ORIONA sastojala se od petnaest lanova: etrnaest M-ova i NJE, prekrasne, jedinstvene, daleke u svojoj nedodirljivoj ljepoti. Naravno, ONA je bila komandant letjelice i upravljala je trgovakom misijom koja je s perifernih planeta nabavljala sve te rijetke i skupe stvari za kojima su ONE ludovale. Jedan M nije imao nikada toliko novaca, a vjerovatno ni mate, da zaeli neki plavi kristal, rukom raeni brokat, pa ak ni najjeftiniju medu tim stvarima: skupocjenu rajsku pticu s Maskije, planete na koju su se upravo uputili. Jedan M je u najboljem sluaju mogao postati voa smjene na nekom teretnom brodu, ali o ratnim i istraivakim brodovima mogao je samo sanjati, jer su ONE odavno ustanovile da M-ovi nisu dovoljno agresivni ni spretni za takve misije. Uistinu, M-ovi su bili mekuci iako neke povijesne injenice ukazuju da su i oni nekada obavljali sve te poslove, kojima se sada samo ONE bave. Takve tvrdnje mogle su se pronai u starim knjigama ili u suhoparnim znanstvenim radovima koje nitko nije itao, a naroito ne M-ovi. Nije bilo lako M-ovima, nimalo lako, u svijetu kojim su vladale ONE i gdje je najvei grijeh bilo roditi se mukarcem. No, tako je moralo biti, jer u galaksiji jo nije otkrivena planeta na kojoj su

SIRIUS 75

ivjela bia slina ljudima, osim Maskije, ali, kao to je poznato, na Maskiji su ivjeli samo mukarci. Upravo zbog toga Maskija je bila jedina planeta na kojoj su M-ovi imali slobodan izlaz, jer su ONE smatrale da e to biti dobar primjer kako mukarac moe postati bespomoan i zaostao, a, povrh svega, i nesretan u odsustvu ENA! Smatralo se da su Maskijci homoseksualci, dekadentni narod na izdisaju. Istina, izdisali su i odumirali ve stoljeima. U svakom sluaju, taj je zloin na Zemlji bio kanjavan smrtnom kaznom. Prialo se da e Zemljanke kad-tad unititi Maskiju kao primjer onoga to oekuje abnormalne. Moda bi tu prijetnju odavno sprovele da su same mogle uzgajati rajske ptice i sve to fantastino cvijee, koje je uspijevalo samo na Maskiji. Ovako su se morale pomiriti s injenicom da Maskija postoji, da Maskije ive i da Zemljanke luduju.za pticama i cvijeem u onoj betonskoj pustoi Zemlje, za koju jo uvijek optuuju M-ove. Tvrdnju da su Maskijci zaostao i bespomoan narod (to ih je valjda i spasilo) nije trebalo dokazivati: kako drugaije opisati civilizaciju koja nema ni oruja ni vojske, koja ne leti svemirom niti posjeduje ikakve tehnologije, civilizaciju koja je dozvolila da joj planeta potpuno zaraste u praumu. Ta civilizacija, najzad, toliko je barbarska da preivljava bez ZENA. na neki nepoznat, sigurno, gnjusan nain! Maskijci nisu nita drugo radili nego uzgajali te svoje ptice, okopavali i zalijevali vrtove, recitirali poeziju i muzicirali na nekim primitivnim gudakim instrumentima od ijih se zvukova dizala kosa na glavama. Na glavama ZENA, dakako, jer su M-ovi bili elavi i, uope, bez ikakvih dlaka i dlaica na tijelu. OM6 (Orion-mukarac-est) je upravo pod tuem gledao tu svoju golo-tinju, svoj sputeni eludac, bijele mrave noge i pitao se kako ZENE pod-nose da ive s tako runim stvorenjima da s njima dijele jednu te istu planetu. Naravno, ONE nisu nikada dolazile u direktan kontakt s njima, ali sama injenica da su ih morale imati oko sebe, pored.sebe, mora da je za NJIH bila dovoljno nepodnoljiva! Potrebni su bili jedino stoga to su obavljali prljave poslove i davali reproduktivnu spermu. Ali, koliko je znao, ve se radilo na usavravanju procesa partenogeneze, a djeca su se ve odavno raala u inkubatoru! Zemlja e doivjeti savrenstvo enske znanstvene utopije kada na njoj ne bude vie nijednog od ti nezgrapnih, nematovitih i nesretnih bia mukaraca... OM6 se potpuno opustio pod mlazom tople vode i nije bio svjestan kada su mu potekle suze saaljenja nad samim sobom i cijelim mukim rodom. Moda bi se tih par suza pretvorilo u pravi pravcati pla da s razglasa nije dolo obavjetenje da se pribliavaju Maskiji. U trenu je nestalo suza i tuge s njegova lica i pojavio se iroki osmijeh. OM6 nije smatrao dvodnevni boravak na Maskiji za kaznu. Naprotiv, veselio se tome: dobro je poznavao planetu poslije desetak izvrenih slijetanja i ak se uspio poblie upoznati s jednim Maskijcem po imenu Salek (Maskijci su svi imali po jedno posebno ime, kao i ENE na Zemlji!). M-ovi bi cijelog dana ukrcavali kaveze s pticama i sanduke s cvijeem, a onda bi im bilo doputeno da ostanu na planeti do poveerja. Malo je njih koristilo tu mogunost, jer su smatrali da drutvo Maskijaca djeluju suvie obeshrabrujue ali obeshrabrujue je djelovalo i NJIHOVO odsustvo. M-ovi nisu mogli shvatiti kako Maskijci mogu ivjeti bez ENA.

SIRIUS 76

Istina, bili su okrueni mnotvom vesele djece svih uzrasta, muke djece, koja su im pomagala u radovima na poljima i u umama. To je drutvo bilo prijatno, ali je nedostajalo ono uzvieno prisustvo, prisustvo ZENE, prisustvo ENSKE ljepote koja proirnlje okolinu. Na Zemlji su se odgojem djece bavile posebne ustanove u kojima su, uglavnom, bili zaposleni M-ovi pod nadzorom ENA. Nije postojalo ono to su Maskijci nazivali porodicom: zajednica mukaraca jednog klana. Kada se jednom usudio pitati svog prijatelja Saleka kako se raaju njihovi sinovi, OM6 je dobio najmanje oekivan odgovor: kao sva djeca, odgovorio je Salek. Zatim ga je podrugljivo upitao zar doista ne zna kako se raaju djeca! OM6 nije znao to odgovoriti. Bio je zbunjen i nije se usudio postaviti pitanje koje je imao na vrhu jezika htio je pitati: A gdje su vam ENE?. Odustao je jer je znao da su na Maskiji ZENE tabu tema. ZEMLJANKAMA je bio zabranjen iskrcaj na planetu od kada je jedna od njih ubila Maskijca koji joj je priao suvie blizu. No, OM6 i njegov maskijski prijatelj imali su i drugih tema razgovora. OM6 se jako interesirao za mogunost spravljanja opojnih pia koja su Maskijci proizvodili. Smatrao je da bi time napravio dobar posao na Zemlji, ako bi mu odobrili proizvodnju. Salek je obeao da e mu odati tajnu spravljanja opojnog napitka kada sljedei put doe na Maskiju. Ali, za to je morao biti njegov gost cijele noi, jer je proces proizvodnje dugo trajao, a morao se pratiti od poetka do kraja da bi se savladao. OM6 je smatrao da to nee predstavljati neki poseban problem, jer je disciplina na brodu neto poputala za vrijeme sputanja na Maskiju. Cak nije bilo ni uobiajene ponone prozivke, pa je mogao raunati da e njegovo odsustvo proi neopaeno. Poto su cijelog dana radili na ukrcavanju robe, OM6 za veerom objavi da je umoran i da ide odmah na spavanje. Prvi je otiao od stola i tiho se iskrao s broda. Ubrzo je stigao do Salekove kue. Bila je to prostrana prizemnica sa slamnatim krovom, vrlo primitivna nastamba u odnosu na zemaljske stambene kule. Sviala mu se no u njoj, vjerojatno, ne bi mogao ivjeti. U njoj je najvie volio tu vatru u kaminu oko koje su se naveer okupljali Salekovi djeaci kada bi im otac, uz jednostavno sviranje na instrumentu, priao prie iz davnina ili recitirao poeziju od koje se OM6 udesno uzbuivao. Kada je prvi puta uo te prie i pjesme, OM6 se zaudio jer, osim to su govorile o ljepoti i tajanstvenosti prirode, ptica cvijea i poljskih plodova, o ljepoti ljudskog rada, priale su, i to na vrlo dirljiv nain, i o ENAMA u njihovu odsustvu. Zato su, onda, ZENE tabu tema kada mnoge prie i pjesme o NJIMA govore? upitao je OM6. Prie i pjesme govore o davnim vremenima odgovorio je Salek. Ali, kao i u vaim legendama, to ne znai da je sve ono o emu govore, nekada i postojalo. Ako si dobro sluao nastavio je Salek spominjanje ena u priama se znatno razlikuje od onog u pjesmama. U priama ene su negativne linosti: okrutne kraljice ili vjetice, arobnice ili zavodnice zbog kojih mukarci gube pamet, a najee i glavu kada ne postaju robovi njihove opsjenarske moi. U pjesmama koje su nastale kasnije tih negativnosti vie nema. Spominje se samo njihova ljepota, opisuje se samo uivanje koje mukarac s njima moe doivjeti, opjevava se boja njihove puti, njihov miris, njihova njenost; one postaju idealni ukras mukareva

SIRIUS 77

ivota, ali upravo u njihovu odsustvu. Da li zbog opojnog napitka kojeg je popio ili zbog neeg drugog, skrivenog u njemu, OM6 nije shvaao ni polovicu od onog to mu je govorio Salek. Sve mu je to bilo pomalo udno uz onu dozu straha i neugode koju je svaki M u sebi osjeao kada se tako slobodno govorilo o NJIMA. Sam je skrenuo razgovor i vie se nije usudio traiti dodatna objanjenja. Salek ga je doeo u vrtu iza kue. S njim su bila i njegova tri najstarija sina, veliki momci izmeu petnaest i dvadeset godina. Na jednom prirunom ognjitu gorjela je vatra. Kada je OM6 stigao, nad nju su upravo stavljali ovei kazan s poklopcem na koji se nastavljala krivudava cijev. Salek mu je objanjavao princip pecare. OM6 je sa zadovoljstvom primjetio da je tehnologija proizvodnje opojnog napitka vrlo jednostavna te da se lako moe usavriti i primijeniti na proizvodnju irih razmjera. Kada potee mlaz miriljave tekuine, OM6 pomisli kako e mu Salek uiniti ast da ga ponudi prvom aicom, ali mu prijatelj objasni da su prve litre tekuine prejake i da treba saekati konani proizvod destilacije. U meuvremenu su djeaci donijeli iz kue domaeg kruha i cijeli jedan sueni but planinskog medvjeda, specijalitet kraja kako je tvrdio Salek. Meso je imalo mnogo jai miris nego unka od soje i moralo se dugo vakati, ali je bilo izvrsnog ukusa. Otvorili su i jedno burence pjenaste, osvjeavajue tekuine koju su pili iz velikih zemljanih upova. Iako se skoro zadavio u pjeni, OM6 je izjavio da je napitak fantastian. Nadao se da e dobiti i tajnu spravljanja tog napitka, ali se nije usudio pretjerivati u svojim zahtjevima. Kada je prvi kazan dao tekuinu, kuali su napitak. Ovako svje i jo topao nije imao sve tajanstvene okuse ohlaenog i ostarjelog pia, ali je jednako prijao kao to prijaju stvari koje sami radimo ili gledamo kako nastaju pred naim oima. Oko pola noi svi su manje-vie bili pod utjecajem alkohola i kada su se dva maskijska mjeseca susrela na nebu, Salek posla najmlaeg sina da mu donese instrument. OM6 je uivao u toj atmosferi. U to su vrijeme na Zemlji M-ovi ve odavno spavali i nikome ne bi palo na pamet da u pola noi zapone neku svirku, no, na Maskiji je sve bilo mogue. Neko je vrijeme Salek paljivo natimavao svoj instrument, a onda je poeo gudjeti i svi su se smirili sluajui tugaljivu melodiju. OM6 osjeti kako se u njemu budi jedan do tada nepoznat osjeaj, osjeaj nekog posebnog raspoloenja. Koliko god je bio svjestan da nije na svojoj rodnoj planeti, da Salek i njegovi sinovi ne pripadaju istoj rasi kao i on, osjeao je da u tom trenutku vie pripada njima nego bilo kojoj grupi ili sredini u kojima je do sada ivio, od inkubatora do slube na Orion-u. Nije mogao zaustaviti suze sree koje su mu orosile lice. ali ih je brzo obrisao i zamolio Saleka da mu natoi jo pia. Veer je bila na vrhuncu kada je Salek izjavio, uzimajui svoje sinove za svjedoke, da OM6 nije nikakvo ime! Odluili su da mu dadu ime koje e s ponosom nositi. Imenovali su ga Dek--Salekom. to je znailo: Salekov prijatelj, a poslije su uz nekoliko aica, izvrili obred bratimljenia po drevnom obiaju, mijeanjem krvi. Tako je Dek-Salek, odnosno OM6 mogao ustanoviti da krv Maskijaca nije plava, kao to je mislio, niti crvena, kao njegova, ve ukasto-zelena.

SIRIUS 78

ali to mu nije smetalo da u tom trenutku i zauvijek Saleka i njegove smatra braom. U toj sezoni no je na Maskiji trajala svega sedam standardnih sati, ali ovoj noi kao da nije bilo kraja. Poslije svih ukazanih asti i jo nekoliko aica. OM6 se potpuno opustio. U povjerenju je poeo priati o onome o emu obino nije nikada ni mislio, jer nije ni znao da uva u sebi. Govorio je o NJIMA, o ENAMA i o jadnim M-ovima koji su njihovi robovi. Najedanput se sjetio svih pria iz prolosti u kojima se tvrdilo da su na Zemlji nekada mukarci bili jai spol. Doraivao je te prie, uljepavao ih ne znajui odakle mu tolika hrabrost. (Zbog takvih pria mogao je zavriti u nekom rudniku sporednih planeta) U tom trenutku nije se niega plaio. Zahvaljujui alkoholnim parama, u njemu se budio onaj atavistiki, iskonski mukarac koji je sada, u njegovoj raspaljenoj mati, gazio poraene ene. Salek i njegovi sinovi su oduevljeno pljeskali njegovim vizijama i kada je poslije jo jedne aice Dek-Salek utonuo u ono stanje pijanstva u kojem se mijeaju san i java, stvarnost i mata, jo uvijek je na licu nosio pobjedonosni osmijeh iz svojih snova. Buenje nije bilo tako trijumfalno. U glavi mu je zujalo, eludac mu je bio ispunjen muninom, a kada je pokuao otvoriti nateene kapke, zaslijepila ga je danja svjetlost, pa je morao opet zatvoriti oi. Osjeao se jadno, ali se ipak, u svoj toj muci uspio sjetiti da je ve odavno trebao biti na brodu. Prisili se da pogleda na sat: na svu sreu bilo je jo rano. Imao je dovoljno vremena da stigne do broda prije nego se M-ovi probude. Osvrnuo se oko sebe traei Saleka, ali nije bilo nikoga. Nalazio se u oveoj prostoriji koja je imala ostakljeni krov, a bila je ispunjena desetkom ogromnih, mesnatih udnovatih cvjetova koje do tada nije imao prilike vidjeti. Onda do njega dopre neobino jak miris, slian mousu, koji je jo vie pojaavao osjeaj munine. Ni sam nije znao zato, ali odjednom osjeti nelagodu u prisustvu tih cvjetova, od kojih su neki dosezali njegovu visinu. Rasli su u irokim zemljanim vazama iz kojih se uzdizao njihov debeli trup, obrastao cijelom visinom mesnatim listovima, koji su se neprestano njihali iako su prostoriji nije bilo ni daka vjetra. Ne samo to: kada je dobro oslunuo, doao je do zakljuka da ono to je smatrao zujanjem insekata ne dolazi od muica koje su unaokolo letjele, niti iz njegove pijane glave, ve od tih biljaka! Kao svi M-ovi ni OM6 nije bio previe hrabar i tajanstvenost cijele te situacije nimalo mu se nije svidjela. U trenutku se otrijeznio i neujno poeo povlaiti prema vratima, koja je spazio na drugom kraju prostorije. Oiju uprtih u vrata, uputio se prema njima izbjegavajui to je vie mogao dodir s udnovatim biljem. Nije spazio Saleka koji je jo spavao izvaljen na tlu i spotaknuo se o njega. Imao je osjeaj da se biljke oko njega smiju. Trzaj je probudio Saleka koji se odmah digao na noge, rasteui se dok su mu kosti neobino pucketale. Kako ti je prijalo? upita Salek i nasmijei se. OM6 nije tono znao na to se odnosi Salekovo pitanje. Malo me boli glava odgovori nesigurno. Salek se ponovo nasmije, ovog puta gromoglasno: Moglo je biti i gore ree ali nisam mislio na pijanstvo.

SIRIUS 79

Na to je mislio Salek ako ne na pijanstvo, zabrinuo se OM6. Ne mora se ustruavati, sada si na javi se Salek i opet upita: I onda, kako ti je prijalo? OM6 nije shvaao o emu Salek govori, nieg se od predhodne veeri nije sjeao, kao da su mu sve uspomene isparile iz glave zajedno s pijanstvom, a ostalo je samo to zujanje u glavi i ta munina u elucu. Odjedanput vie nije htio uti nikakvo objanjenje. Prihvatio je aicu pia koju mu je Salek ponudio kao najbolji lijek protiv glavobolje, a onda je skoro pobjegao pod isprikom da e biti kanjen ako se na vrijeme ne vrati na brod. Salek je negodovao, ali ga nije mogao zaustaviti. Uspio je jo samo izvui obeanje da e ga OM6 posjetiti prije nego to napuste planetu. Polo mu je za rukom da neopaeno ue u brod, a kada je zazvonilo za buenje, izaao je iz svoje kabine kao da se nita nije desilo, kao da je proveo jednu mirnu, uobiajenu no. Tek kada su tog jutra poli po prvi tovar ptica i raznobojnog, miriljavog cvijea, poeo se sjeati dogaaja protekle noi. Sada vie nije bio siguran da je doista proivio sve to ega se sjeao. Slike su se skoro bolno oblikovale u njegovoj svijesti, najprije kao bljeskovi nepovezanih situacija, a onda kao neprekidni film, fantastini film kojega je on bio glavni uesnik. Nije u to mogao vjerovati. Toliko je bio zanesen onim to je proivljavao kroz svoje sjeanje, da je pao s jednog pogreno sloenog sanduka i slomio ruku. Odmah su mu pruili pomo i uope nije patio, znao je da e mu kost zarasti a svega 24 sata, ali je sada, u miru svoje kabine, bio jo vie pod utjecajem slika iz svog sjeanja. Nije mogao izdrati. Obukao se i iskrao s broda u namjeri da posjeti Saleka ne bi li dobio potvrdu da ga pamenje ne vara. Nije ga brinulo to nee biti na podnevnoj prozivci, jer ako je bila istina to to je mislio da je doivio prethodne noi, odluio je zauvijek pobjei. Ako to nije istina, jo je imao vremena da se do naveer vrati na brod i nae neku ispriku za svoju etnju, makar bio kanjen..Vrijedilo je riskirati. Morao je znati. Nikoga nije bilo ni u Salekovom domu ni u vrtu iza kue. Klan se sigurno nalazio na polju. Odluio je da ih saeka. U meuvremenu nije mogao odoljeti znatielji: uputio se u onu prostoriju s ostakljenim krovom gdje se onog jutra probudio. Vrata su bila zabravljena, ali je vrlo lako otkljuao bravu. Uao je. Doekao ga je onaj isti miris mousa kojeg se tako dobro sjeao, i zujanje, koje je odmah uo kada je uao u prostoriju. Napravio je nekoliko koraka, a onda je zastao pored jedne od velikih mesnatih biljaka. Uini mu se da ga je na neki nain prepoznala, iako se nije razlikovala od ostalih biljaka. im joj se pribliio dovoljno blizu, primijetio je kako joj se zelenkasti, mesnati listovi ire kao da se hoe rascvasti, a iz njenih skrivenih dubina izronio je crvenkasti, nabrekli pupoljak. Prednji dio cvijeta imao je oblik nalik dvjema zbijenim usnicama. Poeo je putati neku miriljavu sluz. a dugoljasti su se listovi ispruili sve do njega, njeno ga dodirujui, igrajui se njegovim tijelom Odmah je osjetio onu istu elju koju je jednom mjeseno, osjeao kada je iao davati spermu. Nije se opirao. Otkopao je kombinezon i spojio se s mesnatim pupolikom koji se sasvim rascvao u dodiru s njegovim penisom i

SIRIUS 80

ooeo ga povlaiti u sebe kao da sa eli cijelog progutati. OM6-ovim tijelom prostruji osjeaj zadovoljstva i on se prepusti igri. Osjeao se bolje nego u kabjni za davanje sperme, mnogo, mnogo bolje. Kau da post coitus ivotinje, pa i ovjek, osjeaju tugu, ali ono to je osjeao OM6 bila je samo neka vrsta sretnog umora. Zaljubljenim pogledom promatrao je biljku i nije znao kako da joj se zahvali za zadovoljstvo koje mu je pruila. Pokuao je analizirati taj osjeaj sree u sebi. Morao je priznati da je ak jai i uzvieniji od osjeaja koji je obuzimao M-a u promatranju ZENE na propisanoj udaljenosti od tri koraka. Polako je shvaao kako u svemiru postoje stvari za kojima se moe udjeti. U tom je trenutku konano odluio da prebjegne. Izaao je u vrt iza kue i s nestrpljenjem je ekao povratak Saleka i njegovih. Legao je u travu ispod jednog drveta, gledao u nebo sretno se smijeei i zaspao s osmijehom na licu. Probudio ga je veseli Salekov glas i ve mu je toio aicu eliksira. Ne treba pretjerivati s tim ree mu umjesto pozdrava, pokazujui rukom u kojoj je drao au prema paviljonu s ostakljenim krovom. Tako se brzo razmaze, pa kada se na to naviknu, onda trae sve ee i ee i ako ne dobivaju redovno, ponu venuti, rastu im bodlje, a ne treba zaboraviti da je potrebno najmanje petnaest godina njege da se odgoji jedna takva biljka. Kao kroz maglu OM6 se prisjeao prie koju mu je ispriao Salek prethodne noi. Zamoli ga da mu je ponovo ispria, ak je bio zaboravio da mu kae kako je odluio prebjei na Maskiju. Salek napuni ae, izda nekoliko naredbi sinovima u vezi pripreme objeda i nekih radova oko kue, a onda sjedne pored OM6-a stavivi flau pia izmeu njih. Zatim je poeo priati: Sve do dolaska vaih brodova smatrali smo da su prie i pjesme o enama samo legende koje na simbolian nain govore o stvarima koje su se nekad desile, tek se trebaju desiti ili se uvijek deavaju ponavljajui se. Ali kada smo vas upoznali, vas i vae ene, shvatili smo da to nisu legende, ve predaje o stvarnim dogaajima u naoj dalekoj prolosti. Shvatili smo da su i na naoj planeti nekada davno gospodarile one i da su bile sline vaim enama. Onda se desilo neto to je sve izmijenilo. Prouili smo stare zapise, pitali umske mudrace i dobili smo potvrdu naih sumnji. Zene su nekada hodale ovom planetom i gospodarile njome. Tu i tamo, u dubinama praume, okupljali su se odbjegli mukarci kujui planove o tome kako da se rijee enske tiranije. Tako su neki od tih mukaraca doli do zakljuka da e ene gospodariti sve dok budu hodale, govorile i zasljepljivale nas svojim izgledom te vladale sposobnou raanja. Istovremeno je u tom krugu izbjeglica jedan genetiar doao, sasvim sluajno, do vanog otkria: uspjelo mu je spojiti ivu animalnu stanicu s vegetalnom i time je dobio jedan hibridni organizam, koji je izgubio neke karakteristike dviju krianih vrsta, ali je ouvao druge. Nije trebalo dugo da se uvidi kako u toj mogunosti lei rjeenje svih problema tadanjih mukaraca nae planete. Za svega dvije generacije stvorena je idealna ena: bila je lijepa kao to samo cvijet moe biti, isputala je prijatne mirise i tiho zujala da bi saobraala. Nije se mogla kretati i, najzad, zahvaljujui svom miiavom tijelu, stabljici, mogla je raati i to na

SIRIUS 81

prikladan, selektivan nain poto je muku djecu nosila u mesnatom trupu, a ensku u obliku sjemena ispod svakog lista. Rjeenje je bilo idealno, ali se krvavi sukob izmeu spolova nije mogao izbjei. No, o to su vrijeme ene bile dostigle onaj nivo dekadentne oputenosti, koja unitava cijele civilizacije, pa su mukarci, za svega jednu generaciju, uspjeli potpuno odstraniti ene se planete. Maskijom su zavladali blagostanje i mir. Odlueno je da planet zauvijek ostane poljoprivredna zadruga klanova, a jedina dozvoljena nauka bit e genetska hortikultura. Ono to su otkrili vai brodovi, bila je jedna mirna i sretna planeta naseljena oporima muke djece i mukarcima koji su, uz poljoprivredne radove, njegovali umietnost i filozofiju sretnog ivota. Naravno, dolazak vaih brodova sa enskim komandantima bio je civilizacijski i kulturni ok za nas Maskijce. Zato smo tajili i jo uvijek tajimo postojanje naih ena. Da to nismo uradili Zemljanke bi nas odavno unitile. Saalili smo se na vas, brau mukarce i svaki puta kada to moemo izvesti, diskretno vas upoznajemo s naom tajnom ne bismo li vas prosvijetlili. OM6 iskoristi priliku da upozna Saleka sa svojom namjerom da pobjegne ali Salek energino odbi tu mogunosti i nastavi: Kod nas je obiaj da svaki mukarac zasadi svoju prvu enu kada navri trinaest godina, a postaje punoljetan i ravnopravan lan naeg drutva tek kada mu ena sazrije, za to je, u prosjeku, potrebno petnaest godina. Tada se odvaja od klana, postaje ocem i gospodarem svog vrta slasti, kao to je red. To je cijela pria, ree Salek i doda: Valjda ti je jasno zato ne smije pobjei, to bi stvorilo diplomatski izgred, a mi nismo u mogunosti da se suoimo s vaim enama. Zato imam jedan drugi prijedlog, ali o tome kasnije. Sada emo neto popiti i prezalogajiti, ako nema neko pitanje. OM6 je imao pitanja na pretek, ali nije postavio nijedno. Bio je previe uzbuen, zapravo ganut onim to je saznao. Trgnuo je iz aice i osjetio kako se tekuina razlijeva u njemu kao nezaustavljiva, topla plima. Jeli su i kada je poao na brod, Salek mu je tutnuo u ruke jedan omanji paketi. Sveano je zatraio od njega da se zakune kako nee nikada otkriti tajnu Maskijaca, ak ni po cijenu ivota ako bude potrebno. OM6 se zakleo sa suzama u oima, a onda se oprostio od cijelog klana. Kada se te noi, poslije naputanja maskijske orbite, naao sam u svojoj kabini. OM6 je nestrpljivo otvorio zamotuljak koji mu je Salek poklonio na rastanku. Prvo to je uoio bila je pljoska s piem. Potegnuo je dobar gutljaj, a onda je otvorio pisamce koje se nalazilo uz pljosku. Bilo je vrlo kratko i podsjealo je Dek-Saleka da treba uvati tajnu i biti ponosan to je mukarac. Osim toga upuivalo ga je na adresu gdje e stupiti u kontakt s drugim pristalicama pokreta. Unitio je pisamce im ga je proitao i nauio adresu napamet. Htio je to uraditi i s omotom paketia, ali primijeti da u njemu neto uka. Potresao je papir iznad leaja. Ispala je jedna mala, prozirna vreica u kojoj se nalazilo pet udnih zrna i jedna siuna ceduljica na kojoj je bilo napisano jedva itljivim slovima: Za tvoj harem, sretno! Salek. OM6 potegnu jo jednom iz pljoske, stisnu vreicu u aci i utone u san

SIRIUS 82

s osmijehom sree na licu.

Preobraajem ivotne arhitektonike u udesno, nauno-fantastina poetska ostvarenja objanjavaju oveka i u sukobu i u intimnom kontaktu sa tehnokratijom i sopstvenom budunou, kada i svemirski predali postaju teskobni. Aleksandar B. Lakovi

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Bruce Boston

Mutantski ljubavni par

SIRIUS 83

Potinjena zahtjevima, ovog doba djelotvornosti, ona rasipa ljuske po pononom pijesku u ritualu plodnosti: njene oi bez vjea. ljivlje plave, u kojima nasluujem traak strave, pozivaju me u zagrljaj, da se spojimo kao mukarac i ena. mada ne moemo znati kakvo neoekivano stvorenje moe proizai iz naih raskoljenih gena. Njene tetive trepere i blistaju, lankoviti udovi se ire i pozivaju da se isprepletemo u munom uivanju. Zatrpana knjinica... sjeam se... provukao sam se kroz strae (odozeo su dopirali koraci metalnih straara)... uvukao se meu preturene stelae. iz razbacanih knjiga poput metalnih amara oitavao poruku onih koji sa preivjeli bez naih strahova i briga. pravilnih udova i istih ruku. zvijezde su im bile unutar domaaja: oni su nam priskrbili nau muku. mi snosimo prokletstvo njihovih promaaja. Potinjeni zahtjevima ovog doba djelotvornosti mi se kreemo, ali se ne miemo u opoi jalovosti. Prkosei sudbini evo me moja zastraujua ljepotice neka no zakrili nau nakaznost Briljivi jedan prema drugom. na oprezu od svakoj uma spojem naih vornatih izdanaka na trenutak zaustavljamo prolaznost: protivimo se nalozima uma ostae pulsiranje mog dvostrukog srca: ma koliko bila muna naa slast. rjeenje i nadu nudi samo strast.

SIRIUS 84

 Neke analize, uzimajui u obzir relativno nisku intelektualnu angairanost prosjenog SF-itaoca te nain pisanja amerikih i evropskih autora, objanjavaju zato je amerika SF u prosjeku uspjenija. Sto kaete na to i to mislite openito o razlikama izmeu amerike 1 evropske znanstvene beletristike? Lundivall: Prvo, ne mislim da je amerika SF toliko bitno bolja od evropske. I ovdje se, kao i prijeko, prodaje 85 posto loe literature. Uz to, openito uzevi, sveukupna neamerika znanstvena beleSam Lundwall

Proboj oceanskog bedema

prevode djela dobrih autora, kao to su, na primjer, Pierre Barbet, Lem, braa Strugatski i mogu se pohvaliti Sam Lundwall. Prema tome, ako je neto dobro, ipak e na kraju biti objavljeno. Vi ste probili taj atlantski bedem, pa nam recite kako ste to uspjeli? Je li to bila srea ili imate tajni recept kako zavriti na tom slavnom amerikom tritu? Lundwall: Pa, recimo, sve pomalo. Imao sam i sree; uao sam na njihovo trite 1971, dakle prije 15 godina, kad je SF doivljavao bum. Tada ste mogli svata prodati, a dobro se prodavala i evropska SF samo zato to je nosila etiketu egzotinosti; bilo je to neto novo, strano. Osim toga, i onda su ameriki izdavai teko prihvaali ita na drugim jezicima, a ja sam pisao na engleskom, tako da su imali lak

tristika slabo prolazi na njihovu tritu. Vjerojatno njihovi izdavai jednostavno kau zato da objavljujemo slabu evropsku znanstvenu beletristiku kad je i naa dovoljno loa. S druge strane, ipak se

SIRIUS 85

posao. Nisam imao problema, nikad mi nita nisu odbili. Ipak, ne plaaju me loe, ali ni najbolje, prosjeno; toliko dobivam i u vedskoj. U ovom se poslu, uglavnom, ne postaje milijuna. Da se vratimo na prevoenje. Tko eli pisati na engleskome mora prilino dobro vladati njime. Tko to ne zna, prisiljen je potraiti prevodioca. Kako to, po definiciji, mora biti netko kome je to materinski jezik, ili bi barem tako trebalo biti, to da se radi? Da se potrai netko u Americi ili da se ovdje pokua nai nekog od onih rijetkih sposobnih da prevedu na engleski neto s egzotinih jezika, kao to su vedski ili hrvatskosrpski? Lundwall: Kod Amerikanaca nije uobiajeno literarno prevoenje. Iako tamo ima ljudi sposobnih da prevedu sve sa svega, ionako su svi doli iz Evrope, to je skupo, pa e vam izdava, da ne bi zavrio s gubitkom, rei da ne postoji nitko sposoban da prevede vau stvar. To, naravno, nije istina, vjerojatno tamo ima vie veda nego u Svedkoj, ali jedini je pravi savjet koji mogu dati: piite na engleskome. Nije bitno ako je to lo engleski, ni njihovi pisci ne piu bolje, ali zato postoje lektori koji e vam proistiti tekst. Izdava e rei kakav grozan engleski, ali materijal e iskoristiti. Oni su navikli na to. Osim toga, tekst mora izgledati ameriki. Mora biti napisan s lijevom marginom od 5 centimetara, na njihovom papiru. A4 je preveliki. S obzirom da sve tekstove slau u kutije, va e vratiti samo zato to ne staje u nju. Zvui glupo, ali je tako. Smatrate li da postoji doista neka vrsta amerikog ovinizma meu njihovom publikom, ili su sve te potekoe samo posljedica elje amerikih izdavaa da ne riskiraju previe s nepoznatim autorima?

Lundwall: O tome smo jednom raspravljali u amerikom udruenju SF-pisaca. Amerikanci nisu previe zainteresirani za svijet izvan njihovog. Ako na koricama vide neko udno ime koje ne mogu ni izgovoriti, nee kupiti knjigu. Postoje, naravno, i izuzeci, ali uglavnom je tako. S druge strane, izdavai nisu oduevljeni kad moraju saobraati s nekim izvan Sjedinjenih Drava, vjeruju da e strane pote zametnuti rukopis, znate kakvi su misle da ovdje nita ne funkcionira. Osim toga, Evropljani ipak drukije piu, a oni uglavnom vole iste avanturistike prie. To se odnosi na prosjenog itatelja. Neki genijalni pisac nee imati problema s objavljivanjem, ali mi ostali moramo se dobro oznojiti da bismo uspjeli. Znamo da ste imali neke manje probleme s naim izdavaima. Biste li pristali da prepustite svoja autorska prava kad bi ponovo stupio s vama u vezu neki na izdava? Lundwall: Nije to bio neki veliki problem. To je Krsto Maurani na kraju ipak sredio. Meni je drago kad me objavljuju, nisu novci toliko vani. Prije nekoliko mjeseci Sirius je objavio jednu moju priu, a svi novci otili su drugome, ja nisam vidio ni pare. Vaa je biografija prilino zanimljiva, radili ste sve i svata. Prosjene itatelje najvie impresionira da ste pisali tekstove za grupu ABBA. Smatrate li da su sva ta iskustva pridonijela kvaliteti vaeg pisanja? Lundwall: Svakako. Sve to doivite pojavi se prije ili poslije u nekoj prii ili romanu. to ste stariji, imate vie materijala iz kojega moete izvlaiti teme. U mojem najnovijem romanu mnogo je toga to sam doivio u Zagrebu prije nekoliko godina. Kad sam ga pisao, nisam bio svega sasvim svjestan, to sam tek poslije zapazio. Neto od

SIRIUS 86

toga mogu prepoznati samo ja, ali to mi mnogo znai. Kako uspijevate uskladiti toliko raznoraznih aktivnosti? Lundwall: Pa, ja nemam neki poten posao, radim samo ovo. Ne moram provesti osam ili deset sati u bolnici ili uredu, tako da imam dovoljno vremena za sve te aktivnosti. Imam kolegu u vedskoj kojemu su izdavai rekli da previe pie, da ne moe sve biti dobro. A on je rekao: Gledajte, ako napiem samo etiri stranice na dan, a to, priznat ete, nije mnogo, pa pomnoim sa 365 dana u godini, ispadaju tri knjige na godinu, i to bez mnogo muke. I ima pravo; kad radite samo to, imate vremena za mnogo toga. Izjavili ste prije kako smo uli da nemate vie toliko vremena za uobiajena ophoenja i da se elite vie posvetiti pisanju. Kakvi su vam planovi? Lundwall: Istina je, imam zamiljena tri romana i ekam povoljan trenutak da ih ponem pisati. Osim toga, Harry Harrison i ja namjeravamo napisati jednu knjigu. Kad sam govorio o tome da u smanjiti svoje fanovske aktivnosti, prvenstveno sam. mislio na vedsku, gdje sam uistinu previe trao na ovu i onu stranu. Veliki dogovori ipak su neto drugo. Kod nas je preveden i objavljen va roman Nije vrijeme za heroje, koji je postigao velik uspjeh s obzirom da je izuzetno satirian. Namjeravate li pisati neki slian komad, ili ste njime rekli sve Sto ste imali rei? Lundwall: Vrlo sam se zabavljao radei taj roman. Prije nekoliko godina napisao sam i nastavak koji je objavljen u Americi i u jo nekim zemljama. Tada sam imao zamiljen i trei roman, koji bi bio zavrni dio trilogije. Glavni lik trebao bi biti onaj kukaviki robot iz

prvoga romana. Moda jednog dana sjednem i napiem i to. Ovo to sada radimo Harry (Harrison) i ja bit e zabavno, barem emo pokuati da bude takvo. Ima li u dananjoj znanstvenoj beletristici neto to vas smeta? Lundwall: Pa pomalo me nervira velika koliina fantastike koja se posljednjih nekoliko godina pie i objavljuje u Sjedinjenim Dravama, a koja nije osobito vrijedna po kvaliteti, itam mnogo toga jer sam s Tomom Shippeyjem u iriju za dodjelu Campbellove memorijalne nagrade, pa mi je ve svega dosta. S druge strane, zapaam poboljanje u evropskoj znanstvenoj beletristici, koja mi osobito lei na srcu, jer sam Evropljanin; ona nije vie tako spora i teka kao prije desetak godina, pribliava se vrijednostima karakteristinim za literaturu glavnog toka. Taj porast kvalitete osobito me veseli. Zbog ega je, po vaemu miljenju, u ovih petnaestak godina vanost prebaena sa znanstvene beletristike na istu fantastiku? Lundwall: Postoji nekoliko objanjenja. Jedno kae da je jedan od tri najvea izdavaa u Sjedinjenim Dravama veliki zaljubljenik u fantastiku, pa joj daje sve vie i vie prostora, a kako se ona dobro prodaje, i drugi ga slijede. Ovo je tako cinino objanjenje da bi moglo biti i istinito. Drugo bi moglo biti to to je klima u Americi bila naklonjena eskapizmu s obzirom na cijeli niz greaka i tekih iskustava kroz koje je nacija prola. Ako je to istina. fantastika e brzo presahnuti, jer zemlja se ve kree u drugom smjeru. To nije dobro, jer mnogi e mladi autori koji piu samo fantastiku ostati bez posla, kao to se nekad dogodilo s gotskim romanom koji je nestao preko noi. Znanstvena beletristika je, u biti, sasvim proturjena fantastici, ovdje

SIRIUS 87

ne mislim na pojavne oblike koji mogu biti slini; te dvije kategorije nalaze se, zapravo, na ekstremnim polovima ljudskog naina miljenja. Kako to da mnogi autori piu i jedno i drugo? Lundwall: Naravno, ne mogu govoriti za sve, ali oni koje poznam pripadaju u dvije kategorije. Jedni, na primjer, Poul Anderson, zaista uivaju radei i jedno i drugo, a veina pie fantastiku samo zato to se bolje prodaje nego znanstvena beletristika. Amerika nije kao Evropa, tamo se mora slijediti trite. Mislite li da veina autora SF-a koja je prisiljena pisati fantastiku zapravo ne voli taj posao, pa se nastoji pokriti nekom kvakom, kao, na primjer, Gordon Dickson koji u svom romanu Dragon and the George ima prvo poglavlje koje je SF alibi za sva ostala koja su ista fantastika? Lundwall: Za Dicksona ne znam. On je prilino imuan ovjek, pa je taj roman moda napisao iz iste

Naa znanstvena beletristika

Drago Bajt

zabave, ali znam za neke druge, npr. Jamesa Blisha i Teda Sturgeona, koji su morali pisati romane i scenarije za Zvjezdane staze i to su mrzili iz dna due, Ali to su bili najbolji romani i scenariji u cijeloi seriji. Lundwall: Oh, da! Oba su izvrsni pisci i poteni ljudi, pa su nastojali napisati to su bolje mogli, iako im se gadilo. Blish je znao vrlo runo govoriti o tome, ali, znate, trebao mu je novac, uzdravao je tri ene, a to je prilino skupo. Moda je Dicskon samo elio eksperimentirati da vidi kako e mu ispasti roman u drugom anru? Lundwall: To je sasvim mogue. Kad god sam ga sreo bio je pun love, tako da nije iskljueno da je to uinio iz zabave. Na alost, ne poznam ga tako dobro. elite li neto dodati? Lundwall: Ne, mislim da ne. Hvala vam. Hvata vama. Razgovor vodio Darije oki

Slovenska znanstvena fantastika

U slovenskoj znanstvenofantastinoj literaturi razdvaja se nekoliko razdoblja. U prvome prevladavaju klasina utopijska djela s ponekim antiutopijskim motivom. U srednjoj fazi (dvadesete i tridesete godine ovoga stoljea) prevladava popularnoznanstveni roman ilvernovskog tipa. U posljednjoj fazi, od kraja pedesetih do danas, razvija se moderna znanstvena fantastika (taj je izraz u izvornom obliku prvi put upotrijebio Vladimir Bartol 1932. u lanku o E. A. Poeu, a nakon rata prvi ga koristi Vasja Predan 1953), slino kao i u drugim zemljama, a uoljivi su i elementi space-opere. Utopijski, znanstvenici i fantastiki poeci nisu istih formi, niti su skueni u odreenim vremenskim razdobljima. Slovenska SF svojevrsna je mjeavina, i stoga ju je teko klasificirati.

SIRIUS 88

1. Prvo utopijsko, i uope prvo SF-djelo slovenske knjievnosti je MIKROMEGA Simona Jenka. Objavljena je u rukom pisanom akom listu Slavlja 1851. s podnaslovom Popotovanje Sirejana v Saturna i v Zemljo. To je filozofsko-moralistika proza s primjesama pustolovnog romana, SFtema o susretu ovjeka s razumnom civilizacijom, jo nema prave Verneove znanstvene potke, ali vrlo su zanimljive kvaziznanstvene pretpostavke. Novela je izuzetno angairana, s utopijskim vizijama slovenskog naroda o svijesti i drutvu. Inspiraciju za tu novelu Jenko je zacijelo naao u Voltaireovu Micromegasu, Fenelonovim Telemahovim avanturama i Putopisu s Martinika Duterta 2. Prva tiskana SF-knjiga slovenske utopijske proze objavljena je u Zagrebu 1871. godine. To je satirina noveleta DIJAK V LUNI autora H. G. (Andceja Volkara). U etvrtom poglavlju dva mlada znanstvenika odlaze balonom u idealnu, agrarno-obrtniku Mjeseevu dravu, za koju se pokazuje da je samo drugi, idilini obraz Zemlje, Wunschtraum kao suprotnost realnome zlu i duhovnoj bijedi. Fantastina tehnologija (balon) takoer je motivacija ironike kritike realnog svijeta. 3. Stritarova DEVETA DEELA (1878) ima sve osobine tipinog utopijskog djela to je zatvorena, nedostupna, realno nepostojea drava (eutopos), u drugom je prostoru i vremenu, izvan ljudske civilizacije, ima idealno drutveno ureenje koje je vjeno i nepromjenjivo (eutopos), utopijski literarni svijet na odreeni nain korespondira s autorovim kao kritika i satira realnosti (Evropa je, npr., izokrenuta Deveta deela), preskok u taj svijet motiviran je nerealistiki (udni sni), svijet je

prikazan nemimetikim pripovjedakim postupkom (dijalog, pogovor, rasprave o razlikama, drutvenim problemima, rjeenjima), likovi su tipini zagovornici i predstavnici ideologija. Sam Stritar (skriven u djelu likom pisca Negode) bio je uvjeren da je Deveta deela nov genre v slovenskom slovstvu, a oiti su poticaji u Rousseaovu Emilu, Swiftovu Guliveru, Defoevu Robinsonu, Platonovoj Dravi. Moreovoj Utopiji. 4. Polemiki odgovor na Stritarovo djelo je INDIJA KOMANDIJA Antona Mahnia (1884, 1889), u osnovi autiutopijsko djelo. U njemu naprednu znanost zamjenjuje nazadnjaka religija, filozofsko-prosvjetiteljsku misao crkvena dogma. Utopijsko ureenje Devete deele parodirano je do krajnosti. 5. Tavareva vremenu primjerena povijest buduih doba 4000 (1891) parodija je Mahnieva djela i satiriki komentar njegova drutvena ustrojstva. (Anti)utopijski topos je otok Emona, visokim zidom odvojen od svijeta, odvojen i u prostoru i vremenu u godini 4000, dostupan samo sanjama, ili uz pomo anela Azraela. Na otoku je teokracija na elu s ideologom blaenim Antonom od Kala (drom A. Mahniem), koji puanstvu obeava blaenstvo i vrhunac kulture. No takav emonski svijet u biti je neidealan, razlomljen na dobro i zlo, ambivalentno satirian, prikazan dijalogom autora i dvojice nosilaca suprotnih ideja blaenog profesora s univerziteta sv. Simplicija i anela Azraela. 6. U isti genetsko-tipoloki niz pripada Mencingerov ABADON (1893). Utopijske prvine bile su kod Stritara nedoraene. (Deveta deela nije dovrena), kod Mahnia prometnute u svoju suprotnost, kod Tavara satira, a kod

SIRIUS 89

Mencingera vie i nije mogua utopija nego samo antiutopija (tehnoloki pakao na Bohinjskom jezeru i u Labudskoj dolini u IX poglavlju, te militaristiki pakao budue azijatske Evrope u X poglavlju). U Abadonu je ideal humanizacije preokrenut u ropsku robotizaciju. Slovenija 24. stoljea izuzetno je negativnog predznaka i, na neki nain, refleksija autorove stvarnosti potcrtana fantastikim, grotesknim, filozofskim, publicistikim, ak i trivijalistikim stilom proze, i to kroz dijaloge Abadona, Samorada Vesetina i duha Velike Azije. Motivacija romana je dvojna: nerealistika (kroz Samoradovo buncanje u groznici) i realistika (kroz ljubav Cvetane i Veselina). Uoljivi su utjecaji utopijskih djela Campanelle (Civitas soli), Bacona (New Atiantis), Bellamyja (Looking Backward, 20001887), Mi-chaelisa (Ein Blick in die Zuknuf). 7. U utopijskoj literaturi u Sloveniji potkraj XIX vijeka treba jo spomenuti Trdinovu bajku RAZODETJE (1888), utopiju o sretnoj budunosti slovenskog naroda 2175. godine; POGUBNI MALIK SVETA (1893) Simona Subica, na elektrinoj energiji izgraen utopijski svijet na Marsu, uz obilje satirinih elemenata temeljenih na pogubnim idolima zemaljskog svijeta, zlatu i novcu; Jakliev ciklus PANTHEON (1893) u dvije arabeske vodi glavnog junaka na Merkur i Mars opisujui tamonja drutva, drutvo na Zemlji 2563. godine, to je sve maska za satiriko-humoristiki realistiki feljton. 8. Slovenska knjievna utopija zgusnula je potkraj stoljea uglavnom zbog svoje kratkoe, nedoreenosti i fragmentalnosti, te prekomjernog mijeanja s drugim literarnim vrstama, osobito satirom

i fantastikom. Redovito u okvirima mate i sanja, imala je veinom pozitivno satiriko znaenje. Ni u XX stoljeu slovenska literatura ne poznaje ista utopijska ili antiutopijska djela. Izobrjetateljski ili drava Neitehart kod Feigela, kao i Sorlijeva drava Cirimuraca samo su epizode. ak i kratak Pejakov antiutopijski roman ADAM IN EVA NA PLANETU STAREV ima konstrukcijsku greku u optimistikom neanrovskom kraju (za razliku od Zamjatina, Orwella, Huxleyja). No mora se priznati i da literarno teorijska terminologija rijetko koristi isti termin utopijski roman, nego ironina utopija, patetina, komina, utopijska satira, utopijsko-znanstveni roman. 9. Literarna utopija s kraja XIX stoljea gradila je svoj idejnoumjetniki svijet kao projekciju racionalnoga uma i, kao takva, bila je apstraktno orue bez konkretnih implikacija. Kao nemimetina literarna vrsta, koja prikazuje paralelni model autorova svijeta ili moguu ili nemoguu budunost, lako upada u ablonu, shematizirane nacrte, tipine scenografije i junake. Zato ju je i zamijenila literarna antiutopija, mnogo aktualnije tretirajui negativnosti autorove realnosti. Blia satiri i groteski, lake je nalazila put do ovjekove ambivalentne dvojne linosti. Dualistike suprotnosti (duhovno /snovno, racionalno/animalno, dobro/zlo, itd.) u dijalektikom jedinstvu nalaze u antiutopiji svoj prozni umjetniki oblik. 10. Utopija tei prikazivanju krasnog novog svijeta, govori o mikro i makroureenju idealne drave, za razliku od antiutopije koja se usredotouje na mikrokozmos ovjeka u zemaljskom paklu budueg svijeta. Ideoloki je zato i bliska egzistencijalistikoj filozofiji i modernoj prozi koja se ironino

SIRIUS 90

osvre na racionalne modele humanog svijeta (npr. Dostojevski). Zamisao i problemi takvog ovjeka, ovjeka iz ilegale, iz borbe za egzistenciju u robotskom, industrijaliziranom svijetu nali su svoje odjeke u slovenskoj SF-literaturi tridesetih godina naega stoljea. Tada je najaktualnije pitanje bilo o ovjeku kao sreditu univerzuma, kao i njegova odnosa prema civilizaciji. Ti problemi naznaeni su i kod Tavara, naslueni kod Mencingera, a vodei kod Bartola i Kristana (Pertinarjevo pomlajenje, 1914). Korje-nitije je o tome pisao Vladimir Bartol (Al Araf, 1935). U Deeli alosti razum je otac svega ljudskog zla i sve ljudske veliine. U drugim novelama (Deklica s koaro, Zadnje gibalo, Nesreni ljubimec, Sonata na pepelnino sredo) Bartol pak oblikuje ovjeka kao slijepo orue neznanih kozmikih sila, kao bakteriju u tijelu svemira koja donosi zlo, a u vizionarskom Pismu o loveku iz nove deele (nap. 1931, obj. 1963) zaotrava sukob ovjeka i njegova traginog usuda do krajnosti. Zelja za tehnikim i znanstvenim osvajanjem kozmosa pogubna je kao i elja rijoeg crva da postane orlu enak, koja skonava u stranem smrtnem plesu. Nastavak takve misli nalazimo i kod Levstika (Dejanje, 1934) i Novaana (Nadlovek, 1939) ali gdje je ipak naglaen optimistiki kraj s Blaom i Neicom, slovenskim Adamom i Evom, kao roditeljima novoga i boljega svijeta. ini se da gotovo sva antiutopijska slovenska djela danas zavravaju utopijskim optimizmom ili se otkrivaju kao sanje, vizije, privid, igra. 11. Paralelno s antiutopijskim mitom o prokletstvu strojeva, zaetim kod Mencingera, razvijenim do negiranja svega to je plod racionalne misli i znanstvenog duha (npr. kod

Bartola), razvija se utopijski mit o znanosti koja e omoguiti raj na Zemlji. Taj futuristiki mit u slovenskoj literaturi oblikovao je Damir Feigel. Feigela zanima i sam izum i otkrie (Verneov model), ali i njegovo znaenje i uloga (utjecaj Wellsa). Pozadina tih djela je realistina proza, radnja esto oponaa pustolovni ili kriminalistikodetektivski roman, pisana su nerijetko publicistiki, pouno, zabavno, s primjetnim utjecajima avanturistikih putopisa i robinzonijade, te prosvjetiteljskih romana, s motivima koje SF-stvaralatvo i danas koristi. 12. Nastavlja Feiglove proze, obogaene zaecima amerike spaceopere, je Vid Pejak. Tematski i idejno nadahnjuje se razvitkom prirodnih znanosti (genetike, kibernetike, robotike, ekologije), a sredinja su tema roboti i moralne dileme tehnoloke revolucije i znanstvene ekspanzije. I njegov pripovjedaki okvir donekle je pojednostavnjenje slovenskog realistinog romana sa irenjem scenskih i vremenskih okvira, to donosi odreenu univerzalnost djela, unato natruhama trivijalnog stvaralatva (kao i kod Capeka ili Iana Fleminga, Heinleina, Asimova). 13. Slovenska znanstveno-fantastina literatura tako je postupno ovladala svim elementima svjetske SF-knjievnosti, stigavi do stupnja kad je kadra potpuno se stopiti s drugim literarnim vrstama bavei se bilo kojom suvremenom SFtemom. Za sadanji trenutak znaajan je upravo interakcijski odnos SF-a i ostale literature, svojevrsno prerastanje znanstvene fantastike u modernu fantastinu prozu (B. Gradinik), preuzimanje SFtema i motiva za irenje granica realistike i fantastine proze (Miha Remec, Marjan Tomi, Sandi Sitar, Dimitrij Rupel). Siri se i krug

SIRIUS 91

pisaca koji su taj anr odabrali kao iskljuivu sferu svoga stvaranja (Veseljko Simonovi, Samo Kuer, Miran Rotner, Bojan Meserko i drugi). Najvie se piu kratke prie i novele, rjee romani, a iznimno dramska ostvarenja, radio i TVdrame, humoreske (J. Kajzer: Crni petek; M. Slana) i pjesme (G. Strnia, T. Kralj). 14. Naravno, izvorno stvaranje praeno je i prevoenjem stranih znanstvenofantastinih djela. Prvi prijevod (Verneovo Putovanje okoli sveta v 80 dneh) pojavio se u Slovenskoj matici iste godine kad i Stritarova DEVETA DEELA, a od tada su na slovenski prevedena mnoga temeljna SFdjela, od poetaka utopije do najsuvremenijih svjetskih autora. Pojavili su se specijalizirani prevodioci (Joe Dolniar, Duan Kralj, Mitja Tavar, Boris Grabnar, Boris Verbi, Janez Zor, Alojz Kodre, Branko Gradinik, Drago Bajt), kritiari i esejisti (Dol-niar, Grabnar, B. Pregelj, J. Stani, D. Bajt, . Leskovek), raste zanimanje i meu izdavaima, novinskim kuama, organizira se fandom, ak SF dolazi u slikovnice (I Sivec. B. Ivnik), strip (Miki Muster, Ivo Anti), film (cjeloveernjak OXYGEN Matjea Klopia i kratki film GENEZIS T. Rakog i N. Krinara), likovnu umjetnost (Samo Kova, Marjan Remec, Joe Spacal, Darko Slavec). BIBLIOGRAFIJA SLOVENSKE SF-PROZE 1851. Simon Jenko: Mikromega 1871. H. G. (= Andrej Volkar)): Dijak v Luni 1878. Josip Stritar: Deveta deela 1884. Anton Mahni: Indija Komandija (18S92) 1888. Janez Trdina: Razodetje

1891. Ivan Tavar: 400 1892. Ivan Topori: Arheoloko predavanje leta 5000 1893. Simon ubic: Pogubni malik sveta Janez Mencinger: Abadon Josip Jakli: Pantheon 1914. Etbin Kristan: Pertiarjevo pomlajenje 1922. Ivo Sorli: V deeli Cirimurcev 1926. Damir Feigel: Pasja dlaka! 1929. Damir Feigel: Na skrivnostnih tleh 1930. Damir Feigel: udeno oko 1931. Radivoj Rehar: Putovanje po zvezdi Veernici 1932. Damir Feigel: Kolumb 1933. Damir Feigel: arovnik brez dovoljenja 1935. Damir Feigel: Okoli sveta/8 1936. Pavel Brenik: Temna zvezda Pavel Brenik (= P. Ripson): Marsove skrivnosti 1938. Metod Jenko, Viktor Hassl: Izum 1939. Damir Feigel: Supervitalin Anton Novaan: Nadlovek 1955. Matej Bor: Vesolje v akvariju 1961. Vid Pejak: Drejek in trije Marsovki Leopold Suhodolan: Trije v raketi (radio-igra) 1967. Branimir Zganjer: Natanno tri dni zamude Vid Pejak: Pobegli robot 1970. Franjo Puncer Juro Kislinger: Pregnani iz raja

SIRIUS 92

 Boris Grabnar: Vojna tajna 1972. Vid Pejak: Adam in Eva na planetu starev 1973. Marjan Tomi: Stiglica (radio-igra) Gregor Strnia: Mavrina krila (radio-igra) 1974. Vid Pejak: Roboti so med nami Dimitrij Rupel: as v njej rabelj hudi Gregor Strnia: Steklenica vode (radio--igra) 1975. Miha Remec: Kuga plastionska (obj. 1982) 1977. Branko Gradinik: as Leopold Suhodolan: Stopinje v zraku 1978. Franjo Puncer: Izgubljeni lovek Mavrina krila (izbor slovenskih znanstvenofantastinih novela) Ivan Sivec: Maki v vesolju 1979. Bqris Cerin: as, blaznost in blodnje 1980. Vid Pejak: Kam je izginula Ema Lau

Brane Dolinar: Dnevnik Jureta Novaka Miha Remec: Prepoznavanje Vid Pejak, Boris Grabnar: Tretje ivljenje (TVigra) Milo Mikeln: Adolfa Hitlerja tretja svetovna vojna in kratki kurz vladanja za zaetnike 1981. Miha Remec: Iksion Branko Gradinik: Zemlje Zemlja Zemlja 1982. Drago Bajt: Ljudje, zvezde, svetovi, vesolja (eseji) 1983. SamoKuer: Sabi Bojan Meserko: Igra in agonija 1985. Miha Remec: Mana * * * Kako je bil reen svet (Franci Cerar, Miran Rotner, Marjan Tomi, Veseljko Simonovi, Sandi Sitar, Samo Kuer, Branko Gradinik, Anton Komrl) 1986. Damir Feigel, Boris Grabnar: Supervitalin (TV-igra)

Ferid Muhi

SIRIUS 93

Negativna utopija 20. stoljea (IV)

Pregled takvih situacija moe biti veoma dug. Kod nekih autora obuhvaa i do sedamnaest kategorija Henri Boutlini: La aciencc Fiction, Bordas, Paris 1971), ali je njihovo svoenje na osnovne tehnike postupanja ipak imperativ koji se postavlja pred svako ozbiljnije ispitivanje. Sad pogledajmo i neke drukije pristupe kvalifikaciji podruja i postupaka SF-a. U jednomu od njih tematska osobenost podijeljena je prema vremenskom i prema sadrajnom kriteriju. Po tome se onda izvode slijedee razlike: 1) Tipoloki model prema vremenskom naelu klasifikacije drutvena (socijalna) predvianja okrenuta budunosti. Na prvi se pogled moe initi nepotrebno, ako ne i pleonastiki naglaavanje pokrenuta budunosti. Predvianje, nema sumnje, ukljuuje u sebe upravo takvu vremensku perspektivu ono jest usmjereno prema budunosti. Ali, poslije nekoliko djela koja su implicite otvorila i mogunost predvianja prolosti, tako to se jednim gotovo kirurkim nemilosrdnim zahvatom unitila osnovna zakonitost i sukcesivnost vremenskog slijeda u kojemu, inae, prolazi svaki ljudski ivot, napokon se dolo do paradoksalnog naslova Danikenova djela Sjeanje na budunost. Tako se krug zatvorio. Od predvianja prolosti stiglo se do sjeanja na budunost. Svakako, obje te podvarijante u racionalnoj sferi poivaju na temeljima filozofskog porijekla. U krajnjoj crti njihovo izvoenje bilo bi nezamislivo bez svih vrsta primijenjene cikline koncepcije koja je sasvim koherentno i razgovijetno zastupljena jo kod stoika pojmom palingenesije, ali se u razliitim modifikacijama moe nai i kod mnogih drugih, manje ili vie poznatih mislilaca. Nietzshe i Spengler reprezentiraju dvije modernije varijante te iste filozofske pozicije. Na tu pojedinost potrebno je skrenuti panju: SF a tako i utopija i negativna utopija, ukljuuju u sebe veoma esto eminentne filozofske utjecaje. Razumijevanje SF-a, kao i ostalih srodnih oblika, treba stoga biti praeno i stalnim osvrtom na filozofske pojmove i povijest filozofije. Ovime se ujedno najavljuje i jedna od metodolokih perspektiva, koje e biti primijenjene u ovom radu. 2) U istu kategoriju ide i onaj tip SF-a koji se odreenije bavi bliskom budunou. Inzistiranje na visokom stupnju vjerojatnosti da su svi opisani dogaaji zaista mogui, pojaano jo i time to je vrijeme radnje smjeteno u sasvim doglednu budunost, koja se zapravo otvara i pred itateljem, kao doba u kojemu on moe sasvim realno oekivati da jo bude iv, i to je glavni adut sigurnosti takvih djela. Okolnosti o kojima ta djela ovise i dogaaji predvianjem kojih se, kao stvarnou, ona bave, razlikuju se veoma mnogo. Katkad su to zastraujue vizije totalnog rata ili ak apokaliptiki komari s gotovo armagedonskom armaturom; drugi se put ljudskom ivotu daruje mir, a pred nesretnim suvremenicima (jer nesrea suvremenika mora se pretpostaviti kod onih pisaca koji itateljima ele pruiti utjehu) otvaraju se dveri Edena. U dobu koje

SIRIUS 94

smo odredili kao vrijeme nastanka istog SF-a i koje nas zbog toga zanima prije svega, najtipinijim se moe smatrati djelo Edwarda Belamyja Looking Backward. Odjeke i polemike te niz praktinih akcija nadahnutim tim djelom neemo podrobnije analizirati, ali treba ih imati na umu: njihovo postojanje jasno dokazuje duboku vezu utopijskih i negativno-utopijskih djela s drutvenim potrebama i okolnostima koje tite ovjekovu svakidanjicu. A na ivot sastoji se od onoga to nam se zbiva preko dana. Katarzis, zastraivanje, indoktrinacija ili utjeha ciljevi su razliiti, ali prostor u kojemu se organizira njihova realizacija pomaknut je u budunost. Ono to je pred nama kao nedogoeno ili ono to se ve zbilo ali zaboravilo se pa, primiui nam se, ponovo izaziva neke drhtave navjetaje buenja, anamnezisa, ali uvijek vrijeme izvan neposredne sadanjosti, to je eksplicitno postupak koji je obuhvaen naom klasifikacijom kao distanciranje u vremenu. Sadraj se u toj klasifikaciji izraava sa nekoliko podtipova. Djela se razvrstavaju na zemaljske i izvanzemaljske utopije, od kojih svaka dalje tee jo razvedenijim tokovima. Tako se govori o skrivenim dolinama, iezlim svjetovima, neznanim otocima, a i o iezlim rasama, nepoznatim narodima ili pak o kozmikim putovanjima, neobinim ekspedicijama, posjetiocima s drugih svjetova itd. (Takvu klasifikaciju potanko razrauje F. Prater u prije navedenom djelu.) S druge strane, ako se i prihvati, uz ve navedenu ogradu, to to se i u (a ne samo u) SF-djelima inzistira na psihikom djelovanju knjievnog postupka, ipak se bit znanstvene fantastike ne moe traiti u tom smjeru, nego u osobitosti ti-

pova psihikih efekata koji se ele postii. Tek se tad moe prihvatiti i teza da se svi knjievni postupci, karakteristini za SF, svode na jedan osnovni zahtjev: izgraditi to kompaktniju estetiku senzacionalnoga, (Jasno je da ni ta sintagma nije imuna protiv ozbiljnih primjedbi. Ona takoer ne odgovara u potpunosti ovim injenicama: bezbroj knjiga SF-anra izriito odbija senzacionalistiki kut promatranja.) Prema tome, jedno je od moguih odreenja SF-djela da je njihov cilj osporavanje prave mjere uspostavljene u lijepoj knjievnosti. Ako su SF-djela antipodi nekih estetskih proporcija i kriterija, onda se i o njihovu porijeklu moe rei da je naknadno, daje izvedeno, da je aktivno. Takva konstatacija otvara i podruje vrijednosnog prosuivanja: da se vlastita sudbina vidi kao zadaa osporavanja, makar to bilo i poricanje zakona zlatnog reza ili ma kojega drugog klasinog estetskog obrasca, rijetko je pravi motiv ma kakve, pa tako i SFknjievne produkcije. Ontoloka ravan procjene, dakle, porie osobitu vrijednost djelima SF- razumije se, prihvati li se navedena klasifikacija. Ali, neki razlozi protiv takvog prihvaanja ve su navedeni: to to se djela SF, pa tako i utopije i negativne utopije, razvijaju i potpuno samostalno, esto zanemarujui ono io se dogaa u podruju lijepe knjievnosti, jasno potvruje da se SF moe smatrati i za sasvim samostalan knjievni rod. Ovo vai samo za neka SF-ostvarenja. Za druga, ak za veinu, mora se sa aljenjem prihvatiti procjena Stanislava Lema da su beznadan sluaj s izuzecima. Ali, razinu pisca, pa tako i razinu anra, odreuju njihovi najdalji dometi i najjasnije visine. Zbog toga se treba baviti rodom,

SIRIUS 95

makar on, kao u ovom sluaju, bio i sveden na izuzetke. Kontekst osnovne orijentacije tematskih opredjeljenja SF moe se, takoer, s prilino nade u uspjeh, odreivati upotrebom stupnja zastupljenosti alegorije. Na toj osnovi Anri Boden gradi sasvim konkretan popis djela koja treba uvrstiti u SF, usputno razraujui i neke dodatne elemente preko kojih se omoguuju preciznije distinkcije razliitih oblika SF. Pogotovu je zanimljiv, i za ovaj problem znaajan, njegov prijedlog razgranienja utopijskoga i negativno-utopijskog pravca. Prema tom popisu, Gilgame bi se mogao smatrati prvom utopijom u povijesti, iako, po nekima, pripada ak i u SF; ovdje se, dalje, nalaze Aristofanove Ptice, Siranova Etats et empires de la Lune i Histoire comique des etats du soleil i slino. Iako taj popis, kako se vidi, ukljuuje neka djela koja ne figuriraju ni u jednoj drugoj klasifikaciji, ipak isputa neka druga to se smatraju klasinim ostvarenjem tog anra. Sredinja postavka kojom se obrazlae takav popis, svodi se na misao da je SF svjesna i namjerna upotreba imaginarnoga u korist ideolokoga, s ciljem njegova postavljanja u ulogu 'poruke'. Prema tome, rije je o razvijanju odreene intelektualne koncepcije kojoj je tema kritiko ili apologijsko ispitivanje reima, ideologije, religije, ili nekoga drugoga vlaajueg oblika drutvene svijesti. Ako se alegorijska funkcija realizira kao afirmacija odreenih drutvenih, svakako izvanknjievnih vrijednosti, rije je o utopiji; ako je, naprotiv, ta funkcija prije svega kritika, osporavajua, ako njome ugroava postojei ili strateki projektirani poredak, onda treba govoriti o negativnoj ntopiji. Jasno je da je razgranienje poj-

mova utopija negativna utopija ovdje obavljeno na temelju suprotstavljanja pojmova afirmacija negacija. U oba sluaja rije je o vrsti ideoloke projekcije, pri emu se zapravo zanemaruje neposredno estetsko-knjievno prosuivanje. SF-djela, u ovom sklopu, bit nalaze u neemu izvan sebe. Tu tekou smanjuje, ili ak i sasvim ukida, prijedlog da se vodi rauna o konkretnosti alegorije, odnosno o domaaju njenog efekta. Djela to se bave veoma dalekim perspektivama i koja, prema tome, ne izazivaju nikakve odreene aktualnopolitike ili ideoloke asocijacije (H. Boudini navodi trilogiju Isaaca Asimova: Foundation..., Edition Denoel, Paris 1974. to se bavi problemima razdoblja izmeu 12.067. do 12.200 godine) mogu cjelovitije razviti efekte poetikoga, knjievnoga i estetskoga, jer uveliko se oslobaaju diktata neposrednih okolnosti. Razumije se, ovakav elastian stav posljedica je razdvajanja organski spojene sintagme SF: ono to je Science razdvojilo se od Fiction. Dok je prvi element u nekoliko balast, drugi, pomjeranjem osnovnog kuta promatranja, postaje istinski faktor osloboenja od striktnog determinizma i oznaava prelazak u sferu umjetnikog izraza. Taj skok, koji ne bez razloga dobiva i odreenu filmsku interpretaciju, ima svoju vrlo realnu osnovu. Teko je ne primjetiti da izmeu djela kakva su, na primjer, objavljivana u Gernsbockovim Modem Eleetris ili Amazing Stories i djela Wellsa, Zamjatina. Bugakova, Huxleyja, Orwela itd postoji razlika dublja od formalne U prvima centralna tema jeste sama injenica naune promjene, u drugima, opet, tu ulogu preuzima ispitivanje moguih posljedica takvih promjena. (Meu autorima koji su i praktino

SIRIUS 96

primijenili principe ovakve klasifikacije, istie se Michel Butor: Repertoirc. Edition de Minuit, Paris 1967. Isti autor obradio je oba tipa ovih pristupa na primjeru J. Vernea

i H. G. Wellsa, u radu Le Point Supreme et l'Age d'Or a travers quelqucs de Jules Verne, objavljenom u Essais sur les modernes. Paris, 1960, str. 35-94).

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Zoran ukanovi

Skice za povijest jugoslavenskog SF stripa

Luna

Za razliku od ostalih autora tree generacije, ija su prva pojavljivanja vezana za omladinsku tampu, prvi strip Kreimira Zimonia (1956) pojavio se u Pegazu, elitnoj reviji za povijest i teoriju stripa. Pegaz br. 6 iz 1975. godine donio je dvije uvodne epizode stripa Luna. etiri godine kasnije YU strip poeo je objavljivati njegov nastavak. Kao i u Pegazu, svaka epizoda iznosila je deset tabli. Objavljene su epizode Ares, Kron, Reminiscencije i Raspadanje YU strip br. 174/1, 186/1, 208/1 i 216/1, 1979 do 1980.) Navedenih est epizoda

ine jedinstven ciklus. Zimoni je zamislio i drugi ciklus, ali ga nije u cjelini realizirao. Objavljene su samo tri epizode: Trojanski konj, Zarobljenik i Granica (YU strip br. 230/1, 24 i 30, 1980 1981). Ekspozicija u Luni se ne odvija toliko posredstvom dogaaja koliko sukcesivnim uvoenjem likova. Svaki lik kao da posjeduje vlastiti determinizam, daje novi kut iz koga se moe sagledavati i tumaiti svijet u kojem je. Srednjovjekovni vitez jedan je od preivjelih u Kosovskoj bici 1389. godine. On je tragian lik koji u porazu svoje

SIRIUS 97

vojske vidi apokalipsu. Luna je nezemaljsko bie zalutalo na Zemlju kreui se kroz razliite galaksije i dimenzije. Ona je telapat (slui se govorom slika) a kosa joj ima mo da dodirom zacijeli rane. Luna ne posjeduje tragino iskustvo ranjenog viteza, ali osjea da je otkrila svijet koji e eljeti da upozna. Meutim iscijeljeni vitez biva vraen u kontekst svoje sadanjosti, kontekst svoje uloge. ak i vizualno on je prikazan kao gurnut unazad njegova kosa i griva. njegova konja vijore kao da se kreu unatrag. Za Zemljane Lunina pojava moe biti shvaena kao aneoska, kao privienje ili kao ljudsko bie koje e narodni pjevai pretoiti u legendu o Kosovki djevojci. Lunin brat Sol je bog sunca u politeistikim tumaenjima Zemljana. On rukuje reaktorom koji osvje-

tljava Zemlju. Sjedite vanzemaljaca je ardak (satelitska stanica). Meu vanzemaljcima je i Kris, misionar kojeg ne razumije nezahvalna gomila Zemljana (razapeli su ga na kri). Odluio je da im se nikad ne vrati, tim nezahvalnicima koji ga jo uvijek iekuju. Ali, u oima Sola, Kris je ambiciozna, samoljubiva osoba kojoj nita ne polazi za rukom. Oigledno, neki oblici manipulacije povijeu od strane vanzemaljaca postoje. Trea epizoda Lune to objanjava pojavom Aresa (boga rata za Zemljane). On po specijalnoj odredbi svoje federacije uvodi mlae civilizacije meu nerazvijene vrste (npr. Zemljane) tako to ih, uz pomo svojih robota, navodi na meusobne ratove stimulirajui njihovu netrpeljivost.

SIRIUS 98

ilustracija: Kreimir Zimoni - Luna, YU strip, 1979. Kljuni lik za strip Luna, Kron, pojavljuje se tek u etvrtoj epizodi. On je Zemljanin iz 21. vijeka, sudionik jednog eksperimenta, putovanja kroz vrijeme. Eksperiment nije uspio i Kron luta u vremenu. Susrevi Lunu, njih dvoje nastavljaju kretanjem kroz povijest pokuavajui da sprijee efekte Aresove manipulacije njome. Zimoni kroz Lunu oslikava povijest kroz dva ogledala, oba pomjerena u odnosu na perspektivu itaoeve sadanjosti. Povijest je obiljeena intervencijama vanzemaljaca, ali i svijet vanzemaljaca oznaen je interpretacijama Zemljana. Vanzemaljci prihvaaju imena ( a time djelomino i uloge) koje su im dali Zemljani i njima se slue i meu sobom. Dakle, Zimoni vodi dvije paralelne interpretativne niti. Jedna je iz kuta svijesti Zemljana, a druga se oblikuje iz pogleda vanzemaljaca. Time autor Lune vri zanimljivo demontiranje pojedinih mitova iz povijesti. Mit o kornjai koja na leima nosi Zemlju je u Luni realnost. Izvodi se ogled sa Zemljom koja je doista postavljena na neto to vanzemaljci u svom argonu nazivaju kornjaom. Uklanjanje te

SIRIUS 99

kornjae znai istovremeno ukidanje realnosti koja je sluila kao osnova mitu. Slian postupak voenja dvije paralelne interpretativne niti promoviran je u naunofantastinom stripu Odisej Georgesa Picharda (crte) i Jacquesa Loba (scenario) koji se takoer prvi put kod nas pojavio u Pegazu 1975. godine. Upravo tom postupku Luna du-guje plodotvornu anrovsku dvo-smislenost. Luna je istovremeno fantastika, mit i nauna fantastika. Osnovni razlog zbog kojeg ovaj strip ne moemo svrstati u istu naunu fantastiku nisu samo esta snovienja likova nego i spoznaja da bilo koji interpretativni nivo u Luni nije do kraja izvjestan. Potraga za smislom, identitetom i izvjesnou u Luni zavrava neuspjehom. esta, zavrna epizoda prvog ciklusa sadri antiklimaks. Umjesto konanog suoenja sa uzrokom zla i otuenja Zemljana Aresom, Kron se suoava sa dizanjem zavjese na pozornici. Vanzemaljci nisu borci za sudbinu Zemljana, ve glumci koji snimaju emisiju igrajui se pri tom ljud-skom historijom. Varka se pokazuje imanentnom u ljudskom traganju za izvjesnou. Ares na kraju kae Kronu: Sve svoje strahove, nemire, tegobe, kaos, ovjek je sebi stvorio sam. Mi se samo igramo neotuivim dijelovima ljudske prirode, kao to su agresivnost, netrpeljivost, pohlepa... ako i postoji neka greka, ona je u vama. Zimoni je majstor vizualnih me-

tamorfoza. Uskomeanost crtea omoguuje najoprenije transformacije oblika. ak i kada se stabilizira (kada se privremeno okona proces prestruktuiranja) Zimoniev crte zadrava vieznanost oblika koja navjeuje mogunost nove transformacije. Komponiranje tabli za Zimonia je takoer izuzetno primamljiv problem. esti su primjeri mikro-dramaturgije unutar jedne table (vidjeti tekst Mate Bonjakovia Na rubu halucinacijec, Vidici br. 236-238, Beograd, 1985.). Ispravno je i poreenje strip-kosmogonije Lune sa pristupom epskog rapsoda. Izlaganje prati niz digresija koje su na izgled u slaboj vezi s glavnom temom. Ove digresije dobijaju svoju punou i svoj epilog tek uklapanjem u globalni pripovjedaki tok. Zimoni je mogao da nadograuje Lunu sve dok se struktura ovog djela nije uspostavila u svojoj cjelovitosti i doreenosti. Produljavanje jedinstvenog ciklusa od 60 tabli u pravi serijal nije uspjelo. Naprotiv, ono je devalviralo konzistentnost cjeline. U italakom vienju produljavanje je doivljeno kao polagani zalazak jednog fascinantnog zapoetog projekta, iako to nije tono. Problem je u tome to je djelo bilo dovreno prije nego to je to prihvatio sam autor. Zimoni nije uspio biti konkurentan onome to je prije stvorio. To, meutim, prestaje da bude vano. Jer, prvi ciklus Lune ostaje kao zasebna dragocjenost u povijesti jugoslavenskog SF stripa.

Joe Haldeman

Znanstvena
SIRIUS 100

fantastika i rat
Jedne sam veeri poetkom sedamdesetih godina sjedio u dnevnoj sobi svog tadanjeg poslovnog agenta, Roberta Millsa, i pio koktel zajedno s njim i jo trojicom njegovih klijenata Gofdonom R. Dicksonom, Harryjem Harrisonom i Keithom Laumerom. Bio sam, nedvojbeno, najmlai po knjievnom stau meu njima, pa sam uporno drao jezik za zubima i pozorno ih sluao kako priaju nazdravljajui jedan drugome. Razgovor je tada skrenuo na temu drugoga svjetskog rata, u kojemu su svi oni bili sudjelovali, pa je narednih pola sata proteklo u naizmjeninom prepriavanju aljivih i podrugljivih anegdota o narednicima, novopeenim potporunicima, deurstvu u kuhinji i o vojnoj obuci. Nenadano, Robert Mills ree: Stanite malo. Samo je jedan ovdje meu nama koji se zaista borio u ratu. I svi su uprli pogled u mene. Ispriao sam im tada nekoliko uobiajenih pria strave i uasa iz Vijetnama; jo i danas pamtim osjeaj bespomonosti i nedoumice koji me tom prilikom obuzeo. Danas, kad me nazvao urednik asopisa Isaac Asimov i zamolio da napiem lanak o ratnim priama u znanstvenoj fantastici, ponovo sam se sjetio te veeri. Postoje, naime, dva miljenja o pisanju ratne proze koja smatram vrlo zanimljivima, a ona vremenski daleka veer ima izravne veze s jednim od njih. Knjievni ugled one trojice djelomino je poivao na obradi ratnih tema u znanstvenoj fantastici. Rije je o Laumerovim priama o Bolou i dijelu njegove sage o Retiefu; Harrisonovu djelu Bili the Galactic Hero (Bili, junk galaksije) i djelomino o njegovoj trilogiji DeathworId (Planet smrti), te Dicksonovu romanu Naked to the Stars (Goli do zvijezda) i njegovom epu o Childeu, naroito u onom dijelu koji govori o Dorsaiu. No, Keith (Laumer) je stigao u Njemaku tek nakon poraza i predaje nacista, dok je Gordy (Dickson) ostao u Sjedinjenim Dravama pohaajui instruktorski teaj koji ga je trebao osposobiti da poduava ljude kako upravljati tenkovima. Ne sjeam se vie tono to je u to doba radio Harry (Harrison), ali znam posve sigurno da u borbama nije sudjelovao. A to je u to doba bilo s ostalim autorima znanstvene fantastike koji su pisali ili jo piu ratnu prozu? Kao to svi znamo, Robert Heinlein izabrao je vojnu karijeru nakon zavrenog kolovanja u Annapolisu, no morao se povui prije poetka drugoga svjetskog rata zbog bolesti. Mack Reynolds plovio je na tankeru negdje Pacifikom, ali nikad nije doivio vatreno krtenje jednom mi je rekao da je sudjelovao u est ili sedam ratova, ali uvijek nenaoruan i iza sigurnog zaklona! (Postoji i jedna manja, zanimljiva grupa pisaca znanstvene fantastike, koje ne smatramo ratnim piscima, ali koji su zaista bili ratnici. Hal Clemens rezervni je oficir u amerikom zrakoplovstvu. Gene Wolfe borio se u Koreji. Charles Grant i Howard Waldrop bili su u Vijetnamu. Brian Aldiss sudjelovao je u letovima britanskog kraljevskog zrakoplovstva u Burmi l mogao bi ispriati mnogo stravinih pria iz toga razdoblja, no on pie o svojim ratnim doivljajima u vidu

SIRIUS 101

obinih romana, a ne u znanstvenoj fantastici.) Od mlaih pisaca SF ratnih pria mlaih, ali ipak dovoljno starih da sudjeluju u jednom od poslijeratnih amerikih debakla mogu navesti samo Jerryja Pournellea, koji se borio u Koreji, te Davida Drakea, Gustava Hasforda i svoju malenkost, koji smo sudjelovali u borbama u Vijetnamu. Ima jo autora koji piu o ratu, i to dobro, ali nikad nisu uli zviduk neprijateljskih metaka. C. J. Cherryh proglaen je fiziki nesposobnim. Timothy Zahn bio je premlad za regrutaciju u prolome ratu (a moda e imati sreu da bude prestar za slijedei rat). Ipak, nitko ne moe rei da su djela Heinleina ili Cherryha slabija od knjiga Pournellea ili Drakea zato to Heinlein i Cherryh nisu osobno sudjelovali u borbama, pa im nedostaje neposredno iskustvo. Ratni prizori iz djela Starship Troopers (Vojnici zvjezdanog broda) tako su uzbudljivi i uvjerljivi da im je teko nai premca u srodnoj literaturi. Ali kako je to mogue? Sve je to samo plod autorove mate! To i jest glavni razlog zato su ti prizori tako dobri. Loi prirunici o pisanju i lakomisleni sveuilini profesori velevano savjetuju poetnicima PIITE O ONOME STO VAM JE POZNATO. To je ujedno i objanjenje zato mnogi loi romani opisuju sveuiline profesore engleskoga koji najozbiljnije razmiljaju o preljubu. Znanstvene fantastike ne bi uope bilo kad bi njeni autori morali pisati samo o onome to im je dobro poznato, budui da jo nitko nije kroio na Mars niti je itko putovao kroz vrijeme, i tako dalje. Mata je tu ono najvanije. Klasian primjer toga u ratnoj prozi neemo nai u znanstvenoj fantastici nego u najpoznatijem

amerikom romanu o graanskom ratu The Red Badge of Courage (Crvena znaka za hrabrost). Djelo je trideset godina nakon zavretka rata napisao jedan mladi koji nikad nije uo ratnu pucnjavu. Crane je navodno napisao svoj roman kao odgovor na roman Emilea Zole. Bio je ogoren nainom na koji je Zola pisao svoje djelo, tim vie to je taj francuski pisac na vlastitoj koi iskusio ratne nedae. Crane je izjavio da moe napisati mnogo bolje djelo naprosto ne izlazei iz sobe. Veterani graanskog rata hvalili su roman Crvena znaka za hrabrost istiui njegovu vjerodostojnost, no ako pozorno itamo to djelo, otkrit emo da njegova vjerodostojnost ne lei u opisu dogaaja ili oruja. Crane je vrlo dobro poznavao samoga sebe i okolinu u kojoj je ivio, a uz to imao je izvanrednu matu. Njegovi su opisi tako uvjerljivi da svaki italac nalazi sebe i svoje osjeaje u djelu. Uspio je izraziti misli i osjeaje, koje sam nikad nije iskusio, i stvoriti uvjerljiv lik koji je u potpunosti bio plod njegove mate. Napredak tehnologije moe izmijeniti stravine detalje ratovanja, naime, napravu koja e vas ubiti i nain na koji e to izvesti, ali fikcijski vani detalji ostaju nepromijenjeni. Bol, opa pomutnja, strah, junatvo i kukaviluk ostali su isti od Homera do Hemingwaya, od kamenog oruja do modernih bombi. Hemingway je vrlo zanimljiv sluaj kad ve govorimo o vlastitom iskustvu. For Whom the Bell Tolls (Za kim zvono zvoni) sigurno je jedan od najboljih ratnih romana amerike knjievnosti, a i ostala djela njegove ratne proze uzbudljiva su i vjerodostojna. Ljudi su obino iznenaeni kad uju da Hamingway nikad nije bio vojnik*. (On je, dodue, bio prvi Ame-

SIRIUS 102

rikanac koji je ranjen na talijanskoj fronti u prvome svjetskom ratu, ali u to doba bio je dobrovoljac Crvenog kria i dijelio okoladu i cigarete vojnicima u rovovima.) Proivio je tri velika rata i nekoliko manjih, ali uvijek samo kao promatra ponekad strasni pristalica jedne od zaraenih strana, ali nikada kao pravi vojnik-borac. Najee je bio ratni dopisnik neke novinske agencije i neprekidno je skupljao materijal za svoje knjige. O neposrednom iskustvu i mati, Hemingwav je izjavio slijedee: - (Mata) je ono to, osim potenja, svaki dobar pisac mora posjedovati. Sto vie naui iz vlastitog iskustva, to e mu mata bolje raditi. U tom e sluaju plod njegove mate imati sve odlike stvarnosti i ljudi e misliti da se sve ono o emu im on pria zaista dogodilo, i da on samo izvjetava o stvarnom dogaaju... (Meutim), da je rije o pukom izvjetavanju, oni to ne bi upamtili. Kad opisujete neto to se dogodilo tog istog dana
* Na temelju nekih njegovih pisama, uspio sam saznati kako se Hemingway hvalio da je sottotrnrnte (potporunik) u talijanskoj vojsci, no to je bio privremeni in koji su dobijali ameriki dobrovoljci Crvenog kria.

istodobnost ini da ljudi vide taj dogaaj u vlastitoj mati. Mjesec dana poslije taj se element vremena gubi... No, ako taj dogaaj izmislite, a ne opisujete, moete ga zaokruiti, uvrstiti, uiniti ga cjelovitim i udahnuti mu ivot. Vi ga naprosto stvarate vlastitom matom... Vae e djelo biti u onoj mjeri stvarno i istinito koliko daleko see vaa mata i koliko ste doivljenog iskustva u njega uliti. (Esquire, listopad, 1935) Ne elim se uputati u diskusiju s Hemingwayem, ali njegov me lanak uvijek podsjea da postoji

manje-vie mehaniki pristup pitanju iskustva kojim se jo nitko nije pozabavio, moda zbog toga to se ini sam po sebi jasan. Drugim rijeima, daleko je tee pisati vjerodostojno o neemu to sami niste preivjeli ili iskusili. Da biste stvorili odgovarajuu atmosferu, morate sami pronai i ieprkati mnogo opisnih detalja, koje onaj drugi autor ve poznaje iz vlastitog iskustva. No jo je vanije da emocionalno tkanje djela, njegov ovjeni element, morate sintetizirati, odnosno umjetno stvoriti uz pomo raznovrsnog tiva i moda perifernog iskustva, a ne prizvati u pomo sjeanje na stvarni doivljaj. Na svoj dvadeset peti roendan, u est sati poslije podne, leao sam na leima u blatu dungle oajniki pokuavajui ipkom oistiti blatom zaepljenu cijev svoje potpuno neupotrebljive puke M-16 dok su meci zvidali samo nekoliko milimetara iznad mog lica. Ljudi su oko mene urlali od boli, psovali i umirali. Moj drug leao je skvren poput embrija, bespomoan i paraliziran od straha. Analni mii mi je podrhtavao, koljena se pretvorila u vodu, krik se penjao grlom, a prigueni prasak naih M-16 nalikovao je na zvuk igrake u usporedbi s tekim orujem protivnika i snanim eksplozijama i tutnjavom njihovih AK-47. Dakle, piui o zasjedi u Vijetnamu, ne moram esto pozivati matu u pomo, a vjerojatno bi jednako dobro opisao zasjedu u 25. ili 12. stoljeu. U svakom sluaju, uinio bih to bolje nego da sve to moram sintetizirati iz druge ruke. bez stvarnog iskustva. U tom pogledu nita ne moe zamijeniti proivljeno iskustvo, naravno, ako se vratite ivi i zdravi i ako elite o tome pisati. Uvijek sam smatrao da bi Hemingwayev posao ratnog dopisnika bio idealan za svakog onog pisca

SIRIUS 103

koji se eli posvetiti pisanju ratne proze. Biti u sreditu dogaanja kao promatra, ali ne i stenjati pod teretom tekog oruja i zamornih zapovijedi (Hej, vojnie, kako bi bilo da odloi tu biljenicu i uhvati se ukotac s onim tamo mitraljeskim gnijezdom, ha?) niti osjeati grinju savjesti zbog svakodnevnog ubijanja, ma kako plemenit bio cilj nedjela. Sve donedavna nisam susreo ni jednog jedinog pisca znanstvene fantastike koji se nalazio na takvom zavidnom poloaju, premda sam proitao mnogo dobrih knjiga koje su napisali ratni dopisnici, poevi od Pyleovih Brave Men (Hrabri) do Herrova djela Dispatches (Hitno izvrenje). No, sada smo i mi dobili takvog pisca: rije je o Luciusu Shepardu koji je svoja iskustva ratnog dopisnika u Vijetnamu i srednjoj Americi pretvorio u jedinstveno lijepu, ali uznemirujuu viziju. Najnovija u nizu njegovih pria je R + R, objavljena u travanjskom broju asopisa Isaac Asimov. U ovoj diskusiji ograniio sam se na ozbiljnu, ili istinsku znanstvenu fantastiku, ali, naravno, postoji i ona druga vrsta. Rat zvijezda. Buck Rogers. Na junak, beznadno sam protiv brojnog neprijatelja, ali na neki neobjanjivi nain ne pogaa ga nijedna od stotinu laserskih puaka koje pucaju u najcrnjoj namjeri; ali svaki njegov pucanj ubija protivnika u omjeru 1:1, napadai s drugog planeta umiru bez kapi krvi ili prolijevajui sukrvicu koja nema crvenu boju; sve se to dogaa dok on spaava djeviansku princezu utamnienu i u ropstvu stranog S & M (Ali, dragi Lukie, meni se tu svialo!), a time, uzgred reeno, spaava cijeli svemir od sveopeg unitenja. Najpametnije je jednostavno ne osvrtati se na nasilje bez pro-

lijevanja krvi u takvoj vrsti zabave, a ja, kao realistiki pisac, tvrdim da nasilje treba prikazati bez ikakvog uljepavanja ako elimo korisno posluiti drutvu. Meutim, zabava tipa Rat zvijezda posjeduje pakosnu nevinost maia koji udaraju i grizu, a moda slui i slinoj svrsi. Ako promijenimo svijet odraslih, onda e i djeca krenuti naim stopama. Ako se elite uvjeriti u zloudne posljedice takve igre... pokuajte pronai mukarca pacifista koji se u djetinjstvu nije volio igrati vojnika. To, naravno, ne znai da ja u potpunosti odbijam miljenje svojih protivnika, premda smatram da odbojnost koju osjeam prema nepobjedivosti tipa Rambo i gomili mrtvih tijela na Planetu smrti proizlazi iz neeg drugog. Prihvatit u manje nasilja ali, kad nasilje stigne na ekran, treba ga prikazati onakvim kakvo ono zaista jest: muno, bez dostojanstva, surovo i prljavo. Bilo bi takoer poeljno da poinitelj osjeti posljedice svog nedjela, te da ponekad reagira otrije, a ne samo zadovoljnim kimanjem glave ili glupim smijuljenjem. U stvarnosti, ubijanje esto dovodi do nonih mora i opijanja; ponekad do droge i ludila. Do sada sam bio ranjavan mecima dva puta, jednom kao vojnik i drugi put kao civil. Premda danas vie ne osjeam nikakvo neprijateljstvo prema onom vijetnamskom pjeaku koji me napunio olovom, priznajem da sam dosta dugo razmiljao na koji bih se nain osvetio onoj mladoj budali koja me ranila pucajui iz jureeg automobila dok sam vozio bicikl mirnom uliicom na Floridi. Najbolje bi bilo prisiliti ga da vozi bicikl usporedo sa mnom dok ja pucam u njega, trudei se da ne pogodim vitalne organe. U svemu tome postoji udna vjerojatnost da bi on moda i

SIRIUS 104

prihvatio takvu igru, jer igrati ipak treba poteno, i onda se istinski iznenadio osjetivi bolni pogodak metka. Nikad nisam upoznao toga momka (sudski je postupak obustavljen zbog nedostatka dokaza), ali pretpostavljam da on nije bio nikakav manijak lipa Manson ve neki priglupi mladi s pitoljem i nekoliko boca piva u depu, kojemu nedostaje zdrav razum ili kojemu sve cigle nisu na broju, kako bismo rekli mi junjaci. Mladi, koji svoj ogranieni pogled na ivot duguje likovima poput Roadrunnera (Bjegunac na motoru) i Sylvesteru Stalloneu (njegovu utjelovljenju od krvi i mesa). Moda je tu negdje i mali Luke Skywalker. I premda moe zvuati prilino nevjerojatno, postoji teoretska mogunost da je taj isti mladi moda itao i neku od mojih knjiga: moda se uzbudio zbog okrutnog sakaenja i ubijanja Taurana u romanu The Forever War (Vjeni rat), moda je rezolutno koraao prema bezumnoj smrti okreui stranice The Private War of Private Jacob (Privatni rat vojnika Jacoba) ili je osjetio ujed elika u djelu The Only War We've Got (Jedini rat koji nam je preostao). Ako takva osoba uope ita znanstvenu fantastiku, ona vjerojatno naginje ratnim priama, a ja sam ih napisao nekoliko. Kad mi se javila takva pomisao, najprije sam je u potpunosti odbacio. Moji itaoci su razumni i miroljubivi ljudi, koji ne vjebaju gaanje na prolaznicima. Kad moje prie govore o ratu, one ga ne veliaju nego, naprotiv, ele ukazati na njegovu ispraznost i bezumnost. Tako ih ja osjeam. Meutim: Svako beletristiko djelo ili drama posjeduje odreenu znaajku koju bi psiholozi moda nazvali projekcija nalik na test s mrljom tinte, koja pokazuje ne sa-

mo ono to to djelo objektivno jest, ve i ono to to djelo otkriva o itaocu ili promatrau. Odlazim u kino gledati film Rambo i svi promatramo usamljenog pojedinca koji se probija duboko u neprijateljski teritorij da bi oslobodio zarobljenike iz nekog davno zaboravljenog rata, unato silama koje neobjanjivo ele da zarobljenici ostanu tamo gdje jesu. To je sadraj prie, ali film je neto sasvim drugo. ekajui u redu da kupim ulaznice, uo sam kako jedna mlada ena, koja je film gledala ve prije, sipa gotovo orgazmike hvalospjeve o njegovoj uzbudljivosti i dojmljivosti. Tada sam pogledao film i izaao iz kina bez rijei. Bila je to brutalna i glupa pornografija nasilja, film namijenjen krajnje desnim snagama. Imao je isto toliko veze sa stvarnim ratom i junatvom kao to karikatura u Playboyu ima vezes istinskom ljubavlju i seksom. Vrlo je malo ljudi koji takvu karikaturu shvaaju ozbiljno. Ali ljudi idu gledati Rambo i saznaju neto o ratu, film uvruje njihove stavove, ili ih ak mijenja. Dao bih sve to imam samo da mogu prenijeti nekoga kome se taj film svia na nekoliko minuta u vlaan, zeleni pakao stvarnog ratovanja u dungli. Ne mora on biti ranjen, vano je samo biti tamo, i gledati, sluati i mirisati. Vano je uti posljednje rijei, posljednje glasove ovjeka ije je tijelo raskomadano u donjem dijelu. Pruiti utjehu ovjeku koji umire guei se u vlastitoj krvi to u mlazu iklja iz rasporenog eluca. Promatrati grimase vojnika koji svim silama nastoji gurnuti crijeva natrag u trbunu upljinu (a ona zapravo kliu i preko vaih prstiju). Vano je izvaditi Grayevu Anatomiju i pokuati identificirati dijelove krajolika. Izdrati samo ezdesetak sekundi. A onda mo-

SIRIUS 105

emo zajedno jo jednom pogledati film. I uivati u limunadi. Uzeo sam za primjer Stallonea samo zato to mi se ini da je on u ovom trenutku najbolja meta. Ujedno se ispriavam urednicima i itaocima, jer oni nisu dali svoj novac da itaju filmsku kritiku. Ali, treba rei da se mnoga djela znanstvene fantastike, i mnogi drugi plodovi ljudske mate, razlikuju od filma Rambo samo po broju ljudi koji su izloeni njihovu utjecaju, i po visini prihoda koje ostvaruju, a nipoto po svom cininom ili, blae reeno, nepromiljenom koritenju bezumnog nasilja. Znanstvena fantastika zasluuje vie i bolje od takvog postupka. Znanstvena se fantastika razlikuje od drugih oblika anrovske literature po tome to na odreenom nivou, ma kako nizak on bio, uspijeva djelovati na na intelekt. Ako je to djelovanje zadovoljavajue, ona posjeduje jedinstvenu mo da zaokupi itaoevu matu. Pisac koji posjeduje takvu mo treba njome baratati vrlo razborito. Ne bih rekao da je zloupotreba talenta nemoralna, jer ne elim dijeliti propovijedi, no svaki put kad se on koristi u jeftine svrhe on rasipa dio pieva potencijala 1 pridonosi daljnjoj trivijalizaciji anra.

Svaki onaj pisac koji daje ili objavljuje ovakve velikodune izjave postaje meta literarnih snajpera. Od oko milijun rijei koje sam napisao i objavio, njih 250 tisua odnosi se na temu rata, i vrlo je vjerojatno da neke od njih izraavaju pogreke u rasuivanju, ukusu ili pounosti. Tim vie ako ih analiziramo izvan svog konteksta. Oni meu vama koji me napadaju i pucaju na mene iz zadovoljstva, neka mi i dalje alju svoje dopisnice i pisma. Odgovore vam ne mogu jamiti. Govorimo o problemu koji se ne rjeava lijepom i dopadljivom ambalaom. Zloupotreba nasilja je odvratna, no jo je odvratnije sluati nekoga kako vam s visoka govori o emu moete pisati, a o emu ne smijete, ili kako treba pisati, pa ak daje i nestrune sudove o tome to je u vaem djelu dobro, a to ne valja. Ovaj put i ja dolazim u iskuenje da lupim akom o stol. Jer na svakog pisca koji ozbiljno prilazi ovom problemu dolazi najmanje jedan, ako ne i itava eta onih koji rat koriste na nedolian nain kao vrlo pogodno sredstvo masovne zabave. Ovaj put moram se odluno suprotstaviti zlu i rei svima da takvi pisci postupaju potpuno pogreno i da su drutveno opasni. A sada, pucajte u mene. Prevela onja Lovasi
Preuzeto iz ASIMOV'S SF MAGAZINE posredstvom GPA, Mnchen

SIRIUS 106

Proitali smo za vas

Antologija suvremene francuske fantastike

Znanstvena fantastika posljednjih godina doivljava pravi bum meu izdavaima koji se naprosto natjeu u pripremanju djela najpoznatijih svjetskih autora SF-a. Meutim, u tom obilju SF knjiga, pomalo neuobiajenom za nae trite, prevladavaju angloameriki autori. Tono je da je znanstvena fantastika, ovakva kakvu je danas poznajemo, ponikla u SAD, kao to je neporecivo da amerika i engleska SF produkcija danas daleko odskau od svih ostalih, ali je neosporno i da SF ivi i u ostalim krajevima svijeta i to vrlo uspjeno. Uostalom, svoje prapoetke znanstvena fantastika zapravo ima u Evropi, ak bi se moglo rei da je njezina prava domovina Francuska u kojoj je Jules Verne zaeo dananji val science fictiona, a upravo francuska znanstvena fantastika koja je svojevremeno i kod nas jedina pobuivala zanimanje za SF kroz radove Vernea, Rosnyja, Flammariona danas je u potpunosti zapostavljena kod izdavaa iako jo uvijek bo-

gata. Sve to, kao i injenica da je Antologija suvremene francuske fantastike mladog privatnog izdavaa iz Beograda BOBANA KNEEVIA i u izboru KSENIJE JOVANOVI, prva takva kod nas apsolutno mora privui panju ljubitelja znanstvene beletristike kao i svakog drugog zaljubljenika u lijepu pisanu rije. ak i prije itanja, mora se odati priznanje izdavau na takvu ekonomski vrlo riskantnom pothvatu kao i na entuzijazmu u tiskanju kvalitetne SF literature iz ne ba poznatih i popularnih regiona. Izbor pria u Antologiji po prireivakom ukusu Ksemje Jovanovi zasluuje posebni osvrt. Prvi kvalitet izbora su uvrteni autori. U zbirci je dat odlian presjek francuskog SF stvaralatva prikazujui prie iz opusa danas najpoznatijih francuskih pisaca znanstvene fantastike, renomeom i kvalitetom apsolutno, spadaju u vrhove svjetskog SF-a. Moda ljubitelji vrstog, tehnologiziranog, hard SF-a i nee biti sasvim zadovoljni jer Ksenija Jovanovi preferira lirskije, bolje reeno literarnije note, onaj dio sintagme znanstvene fantastike koji je alegoriniji. Uzmemo li u obzir da je SF prvenstveno literatura, i da literatura mora biti dobra ili nikakva (a u SF produkciji poesto se nau prosjena ili ispodprosjena djela), izbor Ksenije Jovanovi je izvrstan. U priama koje je odabrala do izraaja dolaze upravo najbolje karakteristike znanstvene fantastike sloboda mate, neobinost likova i situacija, istanana psiholoka, filozofska, socioloka analiza dananjeg svijeta pod maskom drugog prostora ili vremena. U tim priama esto SF dolazi do granica anra, ali to i nije mana Antologije koja i imenom izrie da ne predstavlja samo SF. Sve prie su na visokom

SIRIUS 107

literarnom nivou iako postoje oscilacije ovisne o openitoj kvaliteti pojedinog autora. Unato tome, dojam nakon itanja je veliko zadovoljstvo. Takoer se mora naglasiti i raznovrsnost tema koje se nadovezuju jedna na drugu u cjeWitom prikazu svih mogunosti i razvedenosti SF-a kao anra. Esej Philippea Curvala sasvim se uklapa u izbor pria vrlo akademski prikazujui znanstvenu fantastiku to je takoer rijetkost u teoriji SFa koja razvijena na fanovskoj osnovi esto upada u amatersku prosjenost i laike prikaze i ocjene. Curvalov esej prikazuje SF manirom profesora za katedrom i to profesora kojem je bitnija literatura i fan-tastika komponenta u anru, ovjek, a ne stroj u SF temama. Slabiji dio Antologije su kratki eseji o autorima koji vie prilie novinskom magazinu nego knjievnoj antologiji, a i odudaraju od visokog nivoa cijele zbirke. Trebali su biti mnogo studiozniji od puke informacije. Sve u svemu, Antologija savremene francuske fantastike pravi je raritet i dragulj u naoj izdavakoj djelatnosti i zasluuje veliku panju ne samo italake javnosti nego i knjievnih i kritiarskih krugova. Hrvoje Pri

injenicu da ime Isaaca Asimova prodaje knjige ponovo je iskoristila izdavaka kua Davis

Inc. koja izdaje i magazin s njegovim imenom (Isaac Asimov's SF Magazine) najavivi za proljee idue godine pokretanje biblioteke mladih autora pod nazivom Isaac Asimov vam predstavlja. Gardner Dozois, koji je urednik magazina, bit e urednik i ove edicije. To je ve trea najavljena serija sa zatitnim imenom dobrog doktora NAL/Signet izdaje seriju antologija, a Berkley je, to smo ve objavili, najavio seriju knjiga o robotima. Slijedee godine odrat e se u Atlanti neobina konvencija. Kao to su sudionici Ballcona morali sa sobom donijeti loptu (to mnogi nisu), tako e ovoj konvenciji moi pristupiti samo fanovi koji donesu neko oruje. Weaponscon e biti po tome izuzetna konvencija jer je na svim ostalim konvencijama zabranjeno unoenje bilo kakvog oruja. Prije ulaska ipak e svi sudionici, pod punom materijalnom, moralnom i krivinom odgovornou, morati potpisati da nee nikoga ozlijediti donesenim arsenalom. S prilinom sigurnou moe se pretpostaviti da e kostimirani bal biti prepun Ludih Maxova. Poznati redatelj Ridley Scott koji je prije dvije godine reirao onu famoznu reklamu za apple kompjutere u stilu 1984, opet je proveo dva tjedna u studiju radei reklamu za Barclays Bank uzevi za temu doivljaje frustriranih korisnika automatiziranih banaka budunosti. Sa preko sto statista i preko 750.000 utroenih funti Scott je pokuao doarati koliko je osobni kontakt nuan u uslunim djelatnostima kao to je bankarstvo. O tom SF-u mogli bi razmisliti i kod nas u uslunim djelatnostima. Ray Bradbury izazvao je opravdani revolt Francuza (pa i ire) odbijajui da se pojavi na tradicionalnom festivalu SF-a u Metzu s

SIRIUS 108

obrazloenjem da to ini u znak podrke svojoj vladi koja je doivjela kritike od francuske vlade zbog bombardiranja Libije, te zbog toga to Francuzi nisu dozvolili koritenje svog zranog prostora za prelet amerikih aviona. Francuzi su najotrije protestirali i kod Amerikog udruenja SF pisaca. Jo uvijek bez rezultata. Nije jasno zato se Bradbury nije pojavio ni na najavljenoj turneji po Engleskoj. Englezi tvrde da je bio bolestan (takva je verzija i za Ballcon). Ovakvo istupanje poznatog pisca zacijelo e izazvati daljnje komentare meu SF piscima koji se ponovo sve vie dijele na jastrebove i golubove. I ovaj je mjesec bio bogat novim knjigama. U prvom redu treba pomenuti The River of Time, prvu kolekciju pria Davida Brina sa pet do sada neobjavljenih pria napisanih jo prije nekoliko godina ali iz raznih razloga nikada tiskanih. Tu je i njegov dugo oekivani roman Uplift War, trei dio vrsne Sage uzdizanja (prvi dio je Sundiver, a drugi, nagraeni Startide Rising) kojeg je upravo predao u tampu. Novi roman Stephena Kinga It (Ono) njegovo je najopsenije djelo sadri 1144 stanice. Za 23 dolara moe se doista dugo uivati u pustolovinama sedmorice djeaka koji se u Kingovu rodnom Maineu susreu s neim stranim. Jedna pobjeda nije dostatna i ve odrasli djeaci moraju dvadesetak godina kasnije jo jednom pogledati ono u oi. Kao i u svim Kingovim romanima i ovdje ima krvi do koljena i limfe do ramena. Uz sve to njegov stil pisanja je tean, a vjena preokupacija danima svoje mladosti i nostalgija za dobrim starim vremenima osiguravaju prodaju milijunima Amerikanaca slinih tenji. Vernor Vinge, nakon niza go-

dina u sjeni bive supruge Joan, polako, ali sigurno, izrasta u zapaenog SF pisca. Nakon odlinog kratkog romana True Names, pojavili su se Peace War i Marooned In Real Time (izdan ovog mjeseca) koji govore o svijetu u kojem je izumljen ureaj za generiranje stacionarnog vremenskog polja i za jednosmjerno putovanje u budunost. Vinge istrauje drutvene promjene koje taj izum izaziva kroz tipian krimi zaplet i na taj nain nastavlja Nivenov rad koji je isto inio sa serijom svojih pria o ureajima za teleportaciju. William Gibson prodao je svojoj matinoj kui Arbor House i trei roman serije Neuromancer za neto manje od 100.000 dolara. Roman se inae zove Mona Lisa Overdrive. Istovremeno njegova kolekcija Burning Chyme i roman Count Zero su na treem i etvrtom mjestu liste bestselera. Sam Neuromancer doivio je i prvo tvrdo ukorieno izdanje, a Gibsonov agent nastoji obnoviti pregovore oko jo nenapisanog romana Log of the Mustang Sally koji je Gibson prodao za 8000 dolara u vrijeme dok jo nije postao senzacija. Na listama najbolje prodavanih SF knjiga u Americi uvjerljivo vodi Footfall, Nivena I. Pournella koji je prvi i meu depnim izdanjima i na generalnoj listi New York Timesa. Mythago Wood Holdstocka koji je tek sad tiskan u SAD na sedmom je mjestu, a Cardova Enderova igra vratila se na topliste. Meu knjigama s tvrdim uvezom na elu je Clarkeova Daleka Zemlja koja je upravo objavljena i kod nas. Ron Hubbard, ija se dekalogija Misija Zemlja posthumno objavljuje u intervalima od nekoliko mjeseci, na devetom je mjestu s treim dijelom The Enemy

SIRIUS 109

Within, dok je etvrti dio tek poao u prodaju. Ova lagano pisana space-opera, neujednaene kvalitete, a uz jaku reklamu, oito sve vie plijeni panju italaca. Neven Antievi

Ljetnja fjaka, vrijeme godinjih odmora kada stoji ili samo ivotari ba sve i privreda, i kultura..., pa i znanstvena fantastika, oita je i u radu SF klubova, u aktivnostima SF fandoma. Nitko nam se ne javlja, nitko ne pie o zbivanjima u svom kraju. Samo stie jedno pismo iz Skopja: PULSAR vrijedni momci iz tog kluba marljivo pripremaju Pulsarcon koji e se odrati prvog vikenda u desetom mjesecu. Ako se prijavite dovoljno rano i ako vas bude dovoljno moda uope neete morati plaati kotizaciju. A na programu je vei broj tribina i predavanja, izuzetno bogat filmski i video program, izloba SF knjiga i stripa, misteriozni pononi piknik, premijera kazaline predstave Vam u izvedbi kazaline druine Kameleon a inspirirane Kordejevim stripom, te naravno poasni

gost iz inozemstva. Bit e tad promoviran i Yusfan, kao i novi broj klupskog fanzina. SFERA jo mjesec dana SFerai su prinueni svoje sastanke umjesto u Ivanigradskoj 41 odravati u Andrilovekoj, u kafiu Nana gdje je utorkom za njih rezervirano nekoliko stolova u vrtu. Tamo za novu sezonu kuju nove planove u svojoj prvoj godini kao drutvena organizacija od posebnog interesa. RAZNO Uoi godinjih odmora u knjiarama se pojavilo nekoliko SF knjiga. Navedimo prvo reprinte u SF ediciji Kvazar izdao je Otokar Kerovani est Herbertovih knjiga o Pjeanom planetu (1 kom. 1400 d), a zasebno je tiskana knjiga Burtona Wohla Incident u atomskoj centrali (2400 d) prije izdana kao Kineski sindrom (ovoga puta je to sindrom Cernobila). Edicija Polaris obradovala je svoje itaoce novim Clarkeovim djelom Napevi daleke Zemlje u knjiarama po cijeni od 3000 d. Prve knjige ovogodinjeg kola Kentaura ve se mogu kupiti Dickov Ubik i SF prvijenac Zvonimira Kotica Donji Svetovi, oba po cijeni od 2000 dinara. U prijedlogu za sufinanciranje Programa drutveno vrijednih knjiga u 1986. godini u Hrvatskoj nema niti jednog SF djela. Izgleda da predlagai smatraju ili da SF nije drutveno vrijedna literatura ili da ga uope ne treba sufinancirati. LAZAR KOMARC1C: U okviru Beogradskog leta odrava se od 12. do 14. rujna multimedijalni skup beogradskih ljubitelja naune fantastike BEOCON '86 u organizaciji Drutva L. Komari i Doma omladine Beograda u ijim prostorima e se i odrati ovaj skup. Programi su brojni i raznovrsni te se oekuje i znatan odaziv posjetilaca, ne samo SF fanova.

SIRIUS 110

Potovani urednie, aljem vam priu napisanu u suradnji s Tomislavom Glavaom s nadom da e vas zadovoljiti. italac sam Sinusa od prvog broja i mislim da je oko etrdesetog broja bio neto opao u kvaliteti ali i vrhunske se prie ne piu svaki dan. Ovakav mi se Sirius svia i ne bih ga mijenjao. I na kraju, objavite da kupujem brojeve 1, 101 i 103 po bilo kojoj cijeni. S potovanjem va Alen Harapin; Split E, Alene, Alene! Sve objavismo, ali tvoje adrese nigdje. Ako eli svoje Siriuse koji ti nedostaju poalji i ime ulice i kuni broj Potovani drue urednie, odazivajui se na Va poziv vjernim itaocima Siriusa da doprinesu boljem i sadrajnijem izgledu lista javljam se po prvi put iako Sirius pratim od prvog broja: Format sadanji je format nekako premali, neupadljiv, i zbog toga, ako ga uope i uoe na kiosku, automatski ga svrstavaju u und-izdanje iako Sirius nije ni slian ostalim izdanjima poput westerna. ljubica, E-romana. Vei format, kakav je recimo Erotike, i istog uveza djelovao bi ozbiljnije i ptivla-nije, a i pruao vie mogunosti. Naslovna stranica Pretendi-

rajui na ozbiljniji asopis za iri krug italaca naslovna stranica bi trebala sadravati ne samo umjetnike slike (koje ba nisu uvijek i iste visoke kvalitete) nego i fotomontae, fotose, dobre ilustracije jer zna se da front cover znatno pridonosi prodaji. Sadraj Kvantitet pria je zadovoljavajui, ali samo one nisu dovoljne. Trebalo bi ubaciti i zanimljivosti iz raznih znanosti, naroito astronautike (tu vam nudim i svoju pomo). Zgodno bi bilo ubaciti i neku stranicu u boji s dobrim ilustracijama, kao to su crno-bijele ilustracije i vicevi-karikature odmor za oi. Sadanje vam ba nisu uvijek najbolje. U Siriusu se neto mora i vidjeti, a ne samo proitati. Mora tu biti i fotografija, crtea, slika jer je optiki dojam magazina vrlo vaan. Ne smije Sirius biti list samo za SF fanatike nego i za ljubitelje srodnih oblasti. Oglasi i reklame. zato ne? Jo jedno poveanje interesa za list. Uz prijedloge, nudim vam i svoju suradnju uz drugarski pozdrav i elje za financijski jai Sirius. Josip Miloevi, dipl. ing. astronautike; Zagreb S malim zakanjenjem, jer se pismo zagubilo u selidbi nae redakcije u nove prostorije, zahvaljujemo vam se na javljanju, prijedlozima i eljama. Neto je ve ostvareno, a suradnja je dobrodola, naroito u rubrici popularne znanosti koju uskoro ppkreemo. Potovani! vagde se pie da je Sirius prvi SF asopis u zemlji, a ja mislim da ih je bilo i prije. Moete li mi dati taan odgovor? Miladin ili, Smederevo

SIRIUS 111

 Ovisi to zovete SF asopisom. Od 1969. do 1970. izlazio je Kosmoplov kojeg je izdavala Duga. Pol magazina, bolje reeno treina, bile su SF prie i novele, a ostalo astronautika. Izalo je 24 broja. Potom je u ediciji roto-romana Apolo izlazila serija Terra sa SF romaniima, sve skupa 14 brojeva. Moda bi se svojevrsnim SF izdanjem mogla nazvati i Borbina zabavna edicija za djecu Planete koja je ezdesetih godina kroz trinaest kola od tri sveske, jednu posvetila SF prii. No, ipak se niti jedna od tih edicija ne moe zapravo nazvati SF asopisom, magazinom, ak ni obinim SF izdanjem jer su redovito bili mijeani sa krimiima, popularnom znanou ili neim treim to je bilo dominantno. Prvi se Sirius prije deset godina iskljuivo posvetio znanstvenoj fantastici i ostao joj vjeran sve ove godine. Cenjena redakcijo, Evo jo jednog mog pisma iako ste prethodna dva zaobili. Sirius, bez daljnjega, doivljava preporod i to to sad radite trebalo je poeti odavno. Pre svega, literarni nivo pria u zadnjih par brojeva je gotovo zadovoljavajui, i list je znatno bogatiji. Dobro je i to ste dali prostora itaocima da iznesu svoja miljenja i sugestije. No nije dobro objavljivati samo pohvale, neke i nesuvisle. Skloni ste i lokalcentrizmu; pisma iz istonog dela zemlje prevodite, a prostor dajete, pre svega, ljudima koji sarauju s redakcijom. Moja prethodna dva pisma nisu naila ni na kakav odjek kod vas iako u njima stoji neto od onoga to ste potovali u dvobroju. Na primer, tu je tekst Igora Mandia koji ba nije bio dovoljno otar prema SF-u. Zatim, tekst H. Pria polazi od onoga to sam vam ja, kritikujui B. Pihaa i njegovu

priu Maje oko napominjao SF je knjievni anr te se ne moe odvojiti od celokupne knjievnosti. U komentaru o Pihau sam rekao da se SF pie o ljudima, i da bi se dobro pisala moraju se dobro poznavati ljudi! Morali biste smanjiti i urovanje s publikom jer 99,9% italaca ine ljubitelji (i) Pihaevog dela. Radite na poviavanju nivoa pria i proturajte samo kvalitetu. Samo tako e se i ozbiljni kritiari, ozbiljni knjievnici poeti baviti SF-om. Od naih, jugoslovenskih pisaca prvi na tom polju je Borislav Peki sa svojom 1999. Vi niste smeli da propustite priliku i taj vrlo dobri, u Evropi poznat roman, objavite. Srdano va Miroljub Dugi, Kragujevac Skoro u cjelini, iako opirno, objavismo tvoje pismo, cijenjeni na Miroljube. Uoili smo i tvoja prva pisma ali ono s analizom Pihaeve prie bijae predugo, a nismo ga se usudili kratiti da ne izmijenimo smisao. Prvo priznajemo da se slaemo s inzistiranjem na podizanju kvalitete i angamanu ozbiljnih pisaca te literarnom tretiranju SF-a. To je i nama glavni cilj. O ukusima radije ne bismo. Osobno, rado proitam i dobru space--operu ne ba visokoliterarnu, i filozofskog Stapledona i nobelovca Goldinga. A italaca ima jako mnogo i svima treba ugoditi. Inae, nije tono da smo lokalcentriki orijentirani. Prie i pisma na ekavici tako se i objavljuju, kao i svaki drugi dobar prilog iz bilo kog kraja zemlje. To to ima vie stalnih suradnika iz mjesta bliih Zagrebu posljedica je toga to je lake donijeti tekst u. redakciju nego ga poslati potom. A Sirius je jugoslavenska biblioteka znanstvene fantastike!!!

SIRIUS 112

Kupujem - prodajem
Prodajem SIRIUS od 1 122 sa YU-Siriusom za 36600 dinara; ZENIT komplet ukorien za 1965. i 1968. godinu svaki po 5500; ukorieni PINGVIN od 34 do 55 po 5000; MARVEL od 132 za 6400 dinara. RADOSLAV KOVAE VIC: 11080 Zemun; Sava Burica 2/88. Prodajem u kompletu Ili pojedinano SIRIUSE do broja 101. SABO CIKOTIC; 58000 Split; Aljinovieva 30 Za ouvani SIRIUS 110 dajem brojeve 101 i 106. Pozdrav svim ljubiteljima SF-a. ZLATKA KRSTEVSKA, 91000 Skopje; Kozara 34 Mijenjam sve brojeve SIRIUSA, 50 knjiga iz KENTAURA, tri ANDROMEDE, MONOLIT 1, SF romane X--100, djela Herberta u 6 knjiga, i vei broj ostalih SF izdanja, sve novo i ouvano, za spectrum 48K sa priborom, programima i literaturom ili neki drugi mini raunar slinih karakteristika. BRANKO IVI; 22000 Sremska Mitrovica; M. Hui 13/3 Prodajem SIRIUSE 59 115; Dveri vremena (Farmer); Gospodari rata (Klajn); Ja, robot (Asi-

mov); Arakis (Herbert); Rajski vodoskoci & Kraj detinjstva (Klark) sve za 5000 dinara. Uz kupljene knjige poklon Andromeda 1. RADIVOJE R. VELJKOVIC; 55400 Nova Gradika; Strosmajerova 52 Povoljno prodajem 50 knjiga biblioteke KENTAUR kao i drugih izdavaa. MIHAJLO SOJAT, 52000 Pula; Trg Mornarice 10. Kupujem SIRIUSE 4870 osim 63, 65 i 69. EMIL NOVAKOVI, 58405 Milna Bra Prodajem odlino ouvan komplet SIRIUSA 193 plus YUSirius za 15000 dinara. KREIMIR PENAVIC, 41000 Zagreb, Crnieva 7 Za Tolkinove romane Hobit & Gospodar prstenova dajem trilogiju Zadubina (Asimov) i Gradovi u letu (Bli) ili ih kupujem. A tko mi ih samo posudi na itanje poklanjam mu 30 SIRIUSA. KREIMIR GAJSKI, 58350 Metkovi; I. L. Ribara 33. Kupujem knjige biblioteke KENTAUR ili mijenjam za SIRIUSE, razne stripove, pisane western romane ili slino i po dogovoru. DUAN STOJANOVIC; 43260 Krievci; Vrboveka 6. Prodajem dobro ouvane SIRIUSE od prvog do zadnjeg broja za 15000 dinara. KEMAL TALJANOVIC, 71000 Sarajevo; B. Adije 16

Autorica slike s naslovne stranice

Lidija Kamber
Lidija Kamber mlada je umjetnica, roena 1959. u Kozjaku, a trenutno ivi i radi u Zagrebu, lan je DARS-a. Bavi se dizajnom i

SIRIUS 113

izrauje slike osebujnom tehnikom kombiniranja batika i grafike. Likovnim radom poela se baviti studirajui dizajn, uzore nalazi u

starim japanskim crteima, a najei motivi su joj scena i kazalite. Ovo Joj je prvi susret sa znanstvenom fantastikom.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

SIRIUS 114

POKLANJAMO UMJETNIKU SLIKU ORIGINAL NASLOVNE STRANICE SIRIUSA ------------------------------NATJEAJ Redakcije Romani i stripovi (Sirius br. 124) 41000 Zagreb Avenija bratstva i jedinstva 4 --------------------------------elite li na dar sliku originalnu naslovnu stranicu Siriusa izreite ovaj kupon, nalijepite ga na dopisnicu i poaljite u redakciju najkasnije do 20. IV 1986. Istovremeno, eljeli sliku ili ne, upiite koja vam se pria najvie svia u ovom broju SIRIUSA. To e nam pomoi u izboru pria po vaem ukusu u iduim brojevima. U ovom SIRIUSU najvie mi se svia pria................................... .................................................................................................................

U PRETPLATI

SIRIUS 115

30 posto JEFTINIJE!

Arthur Clarke SVIJETZAGONETNIHSILA

Paranormalne, natpri rodne pojave ve stoljeima fasciniraju i plae ovjeka. Premda esto zapanjujue, one se zaista i dogaaju. Postoje sile uma i one izvan uma koje postojee teorije nisu uspjele svesti u svoje okvire. Od najstarijih vremena postoji bezbroj izvjetaja o udnim pojavama telepatiji, predvianju, bunim duhovima koje je znanost ispoetka ignorirala, a zatim i nijekala, usprkos svjedoanstvima starim pet tisua godina. Arthur Clarke sa suradnicima okupio je stotine oevidaca i sudionika tajanstvenih pojava irom svijeta, prikupio dokaze od mjerodavnih svjedoka i zapisao mnotvo najudnijih ikada isprianih pria o duhovima i poltergeistima (bunim duhovima), raljarima, ljudima koji neozlijeeni hodaju po uarenom ugljevlju., enama koje krvare Isusovim ranama, o prizivanju duhova i vodicima kroz taj svijet, predvianjima traginih dogaaja i djeci koja tvrde da su ivjela nekada ranije. Odnos prema ovim pojavama kree se od beskrajnog vjerovanja do tvrdokorne sumnjiavosti. Znanstvenik i autor neprikosnovenih bestselera Arthur Clarke, pola je ivota posvetio prouavanju tajanstvenih pojava. U ovoj knjizi je odluio predoiti d o k a z e ne filtrirajui ih kroz svoje unaprijed stvorene zakljuke. Ostavio je itaocu da na osnovi svedoanstva sam prosudi.... IZ SADRAJA Uroci Buni duhovi Predosjeaj, slutnja, vizija Energija maga jaa od materije ivot poslije ivota Ima li koga tamo!? ivot prije ivota Knjiga Svijet zagonetnih sila Arthura Clarkea izlazi iz tampe 1. XI 1986. godine. Pretplatiti se moete ve sada po cijeni koja je za vie od 30% nia od kasnije maloprodajne. Pretplata je mogua i u ratama. Cjelokupni iznos trebate uplatiti do izlaska knjige iz tampe. Kao pretplatnik imate prednost u isporuci knjige. Ispunjenu narudbenicu poaljite na nau adresu, a mi emo vam poslati uplatnice.

SIRIUS 116

 Cijena

pojedinom primjerku 250 dinars. PRETPLATA (uz popust) za godinu dana 2.700 dinara, za est mjeseci 1.350 dinara. Pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-1216 SOUR Vjesnik Interna banka s oznakom za SIRIUS. Uplata na devizni raun 30101-620-16-25731-3252051 kod Udruene banke Hrvatske, Zagrebaka banka, Zagreb (za SIRIUS), izdanje OOUR-a IRI. CIJENA OGLASA crno-bijela stranica 50.000 dinara posljednja omotna stranica 75.000 dinara.

SIRIUS 117