Buka I Bijes Faulkner PDF

BalkanDownload.
org
WILLIAM
FAULKNER
Nobelova nagrada za književnost
1949.
Izabrala i priredila
SONJA BAŠIĆ
ŠKOLSKA KNJIGA, ZAGREB 1998.
2
Scan: postar
Obrada: boden
BalkanDownload.org
3
Sadržaj
Naslovnica
Sadržaj
BUKA I BIJES
Sedmi travnja 1928.
Drugi lipnja 1910.
Šesti travnja 1928.
Osmi travnja 1928.
KAD LEŽAH NA SAMRTI

DARL
CORA
DARL
JEWEL
DARL
CORA
DEWEY DELL
TULL
ANSE
DARL
PEABODY
DARL
VARDAMAN
DEWEY DELL
VARDAMAN
TULL
DARL
CASH
4
VARDAMAN
TULL
DARL
CASH
DARL
VARDAMAN
DARL
ANSE
DARL
ANSE
SAMSON
DEWEY DELL
TULL
DARL
TULL
DARL
VARDAMAN
TULL
DARL
CASH
CORA
ADDIE
WHITFIELD
DARL
ARMSTID
VARDAMAN
MOSELEY
DARL
VARDAMAN
DARL
VARDAMAN
DARL
VARDAMAN
DARL
CASH
PEABODY
5
MacGOWAN
VARDAMAN
DARL
DEWEY DELL
CASH
GOVOR WILLIAMA FAULKNERA
WILLIAM FAULKNER
Bilješke
6
BUKA I BIJES
Roman
7
Naslov izvornika
THE SOUND AND THE FURY
Vintage Book, New York 1990
© Copyright 1929, 1956 by William Faulkner. Copyright 1946 by Random House,

Inc. Copyright 1984 by Jill Faulkner Summers.
Ovaj prijevod je objavljen u dogovoru s Random House Inc.
S engleskoga prevela
NADA ŠOLJAN
8
William Faulkner
Sedmi travnja 1928.
Kroz ogradu, između kovrčavih cvjetnih otvora, vidio sam ih kako udaraju. Dola-
zili su onamo gdje je stajala zastavica a ja sam hodao uz ogradu. Luster je nešto tra-
žio u travi kraj cvjetnog drveta. Izvukli su zastavicu i udarali su. Onda su zataknu-
li zastavicu natrag i pošli do uzvisine, i on je udario i drugi je udario. Onda su išli da-
lje, a ja sam hodao uz ogradu. Luster se udaljio od cvjetnog drveta i išli smo uz ogra-
du i oni su stali i mi smo stali i ja sam gledao kroz ogradu dok je Luster tražio po tra-
vi.
- Pazi, caddie. - Udario je. Otišli su preko pašnjaka. Čvrsto sam se držao za ogra-
du i promatrao ih kako odlaze.
- Ma čuješ li ti sebe. - rekao je Luster. - E jesi mi nekakav, trideset tri su ti godine
a ovako se ponašaš. A čak sam ti do grada ošo kupit onu tortu. Prestani cvilit. Bolje
mi pomozi pronać onih dvadeset pet centi da mogu večeras na prestavu.
Malo su udarali, preko pašnjaka. Vratio sam se uz ogradu do tamo gdje je bila
zastavica. Lepetala je na sjajnoj travi i drveću.
- Ajdemo. - rekao je Luster. - Dosta smo gledali. Neće se oni tako skoro vratit.
Ajmo dolje do potoka nać onaj novčić prije neg ga crnci nađu.
Bila je crvena i lepetala je na pašnjaku. Onda je ptica ukoso sletjela i ljuljala se na
njoj. Luster ju je gađao. Zastavica je lepetala na sjajnoj travi i drveću. Držao sam se
za ogradu.
- Daj prestani već jednom cvilit. - rekao je Luster. - Ne mogu ih valjda prisilit da
dođu ako ne dolaze, jel tako. Ako ne umukneš, mamica ti neće pravit rođendan. Ako
ne umukneš, znaš što ću učinit. Pojest ću ti cijelu cjelcatu tortu. I svjećice ću pojest,
da znaš. Pojest ću sve trideset tri svijeće. Ajde, idemo dolje na potok. Moram nać
onaj svoj novčić. Možda nađemo i koju njihovu loptu. Eno. Eno ih. Čak tamo preko.
Vidiš. - Prišao je ogradi i pokazao rukom. - Vidiš ih. Neće oni više vamo. Ajdemo.
Hodali smo uz ogradu i došli do vrtne ograde, gdje su nam bile sjene. Moja je sje-
na bila viša od Lusterove na ogradi. Došli smo do rupe u ogradi i išli kroz nju.
- Čekaj malo. - rekao je Luster. - Opet si zapeo za onaj čavao. Ma što se nikad ne
9
Buka i bijes / Kad ležah na samrti
William Faulkner
možeš ovuda provuć da ne zapneš za taj čavao.

Caddy me otkvačila i provukli smo se. Ujak Maury je rekao da pazimo da nas
netko ne vidi, pa je bolje da se sagnemo, rekla je Caddy. Sagni se, Benjy. Ovako, vi-
diš. Sagnuli smo se i prešli smo vrt, gdje su cvjetovi strugali o nas i šušketali.
Zemlja je bila tvrda. Popeli smo se preko ograde, gdje su svinje roktale i njuškale.
Valjda su žalosne zato što je jedna od njih danas zaklana, rekla je Caddy. Zemlja je
bila tvrda, izrovana i čvorasta.
Drži ruke u džepovima, rekla je Caddy. Inače će ti se smrznuti. Nećeš valjda da ti
ruke budu smrznute na Božić, je li.
- Previše je zima vani. - rekao je Versh. - Bolje ti je da ne izlaziš.
- Što je sad opet. - rekla je Majka.
- On hoće van. - rekao je Versh.
- Neka onda ide. - rekao je Ujak Maury.
- Previše je zima. - rekla je Majka. - Bolje da bude u kući. Benjamine. Smjesta
prestani s tim.
- Ništa mu neće biti. - rekao je Ujak Maury.
- Čuj, Benjamine. - rekla je Majka. - Ako ne budeš dobar, morat ćeš u kuhinju.
- Mamica kažu nek joj danas ne dolazi u kuhinju. - rekao je Versh. - Zato što mora
tolko toga skuvat.
- Pusti ga neka ide, Caroline. - rekao je Ujak Maury. - Razboljet ćeš se od brige za
njega.
- Kao da ne znam. - rekla je Majka. - To mi je kazna Božja. Ponekad se pitam.
- Znam, znam. - rekao je Ujak Maury. - Moraš sačuvati snagu. Napravit ću ti
punč.
- To me samo još više uznemiri. -rekla je Majka. - Ti to dobro znaš.
- Bit će ti bolje, sigurno. - rekao je Ujak Maury. - Dobro ga umotaj, mali, i iziđi
malo s njim.
Ujak Maury je otišao. Versh je otišao.
- Molim te ušuti. - rekla je Majka. - Trudimo se koliko god možemo da što prije
iziđeš. Ne želim da se razboliš.
Versh mi je navukao kaljače i ogrtač i uzeli smo moju kapu i izišli. Ujak Maury
spremio je bocu u kredenc u blagovaonici.
- Neka bude vani oko pola sata, mali. - rekao je Ujak Maury. - Ostanite u dvorištu,
čuješ.
- Da, gospodine. - rekao je Versh. - Nikad ga mi ne puštamo van.
10
William Faulkner
Izišli smo. Sunce je bilo studeno i sjajno.

- Kamo si krenio. - rekao je Versh. - Ne misliš valjda ić u grad, jelda. - Prolazili
smo kroz šušketavo lišće. Vrata su bila studena. - Bolje drži ruke u džepovima. - re-
kao je Versh. - Zaljepit će ti se od zime na ovu kapiju, pa što’š onda. Zašto ih ne če-
kaš u kući. - Zatakao mi je ruke u džepove. Čuo sam ga kako šuška u lišću. Mirisao
sam studen. Vrata su bila studena.
- Evo ti malo oraha. Juhuuj. Ravno na drvo. Gle, vidi vjevericu, Benjy.
Uopće nisam osjećao vrata, ali sam mirisao sjajnu studen.
- Bolje spremi ruke natrag u džepove.
Caddy je hodala. Onda je trčala, a školska torba se ljuljala i poskakivala iza nje.
- Zdravo, Benjy. - rekla je Caddy. Otvorila je vrata i ušla i sagnula se. Caddy je
mirisala kao lišće. - Jesi li mi došao ususret. - rekla je. - Jesi li došao ususret Caddy.
Zašto si pustio da mu se ruke ovako smrznu, Versh.
- Rekao sam mu nek ih drži u džepovima. - rekao je Versh. - A on se vješa za te
rešetke.
- Jesi li došao ususret Caddy, - rekla je ona trljajući mi ruke. - Što je bilo. Što bi ti
to htio reći Caddy. - Caddy je mirisala kao drveće i kao kad kaže da smo spavali.
Zašto li sad cviliš, rekao je Luster. Možeš ih opet gledati kad dođemo do potoka.
Evo. Evo ti žuti kužnjak. Dao mi je cvijet. Prošli smo kroz ogradu, u polje.
- Što je bilo. - rekla je Caddy. - Što bi ti to htio reći Caddy. Jesu li ga oni poslali
van, Versh.
- Nisu ga mogli zadržat u kući. - rekao je Versh. - Dodijavao je sve dok ga nisu
pustili i onda je došo ravno ovamo gledat kroz vrata.
- Što je bilo. - rekla je Caddy. - Jesi li mislio da će biti Božić kad ja dođem iz ško-
le. To si mislio, je li. Božić je prekosutra. Djed Božićnjak, Benjy. Djed Božićnjak.
Hajde, idemo trčati do kuće da se ugrijemo. - Uhvatila me za ruku i trčali smo kroz
sjajno šuštavo lišće. Ustrčali smo uza stube i iz sjajne studeni u tamnu studen. Ujak
Maury spremio je bocu natrag u kredenc. Pozvao je Caddy. Caddy je rekla:
- Vodi ga unutra k vatri, Versh. Idi s Vershom. - rekla je. - Ja ću začas doći.
Otišli smo k vatri. Majka je rekla,
- Je li mu hladno, Versh.
- Nije, gospoja. - rekao je Versh.
- Skini mu ogrtač i kaljače. - rekla je Majka. - Koliko ti puta moram reći da ga ne
vodiš u kuću s kaljačama na nogama.
- Razumijem, gospoja. - rekao je Versh. - Ajde, miran budi. - Izuo mi je kaljače i
raskopčao mi kaput. Caddy je rekla:
11
William Faulkner
- Čekaj, Versh. Zar on ne bi mogao opet izići, Majko. Htjela bih da ide sa mnom.
- Bolje da ga ostaviš ovdje. - rekao je Ujak Maury. - Danas je već dosta bio vani.
- Mislim da je najbolje da oboje ostanete kod kuće. - rekla je Majka. - Dilsey kaže
da je još više zahladilo.
- Oh, Majko. - rekla je Caddy.
- Glupost. - rekao je Ujak Maury. - Bila je cijeli dan u školi. Treba joj svježeg zra-
ka. Hajde, samo ti idi, Candace.
- Pusti ga da ide sa mnom, Majko. - rekla je Caddy. - Molim te. Znaš da će plaka-
ti.
- Zašto si to onda pred njim spominjala. - rekla je Majka. - Zašto si ulazila u kuću.
Da mu daš izliku da me opet muči. Danas si već dovoljno bila vani. Radije sjedni
amo i igraj se s njim.
- Ma pusti ih da idu, Caroline. - rekao je Ujak Maury. - Malo zime im neće naudi-
ti. Upamti, moraš čuvati snagu.
- Znam. - rekla je Majka. - Nitko ne zna koliko se grozim Božića. Nitko to ne zna.
Nisam ja od onih žena koje mogu svašta podnijeti. Kamo sreće da sam snažnija,
zbog Jasona i djece.
- Moraš se truditi koliko možeš, ali ne smiješ se toliko brinuti zbog njih. - rekao je
Ujak Maury. - Hajde, idite vas dvoje. Ali nemojte predugo ostati vani. Majka će biti
u brizi.
- Da, ujače. - rekla je Caddy. - Hajde, Benjy. Idemo opet van. - Zakopčala mi je
kaput i pošli smo prema vratima.
- Zar ćeš to dijete voditi van bez kaljača. - rekla je Majka. - Zar hoćeš da se razbo-
li, dok nam je kuća puna gostiju.
- Zaboravila sam. - rekla je Caddy. - Mislila sam da ih ima na nogama.
Vratili smo se. - Moraš misliti. - rekla je Majka. Sad mirno stoj rekao je Versh.
Stavio mi je kaljače. - Jednog dana mene više neće biti i onda ćeš ti morati misliti za
njega. - Sada lupi nogama rekao je Versh. - Dođi ovamo i poljubi Majku, Benjamine.
Caddy me odvela do Majčina naslonjača i Majka mi je uzela lice među ruke i
onda me privila k sebi.
- Jadno moje djetešce. - rekla je. Pustila me iz zagrljaja. - Zlato, ti i Versh dobro
pazite na njega.
- Hoćemo, mama. - rekla je Caddy. Izišli smo. Caddy je rekla:
- Ti ne moraš ići, Versh. Ja ću već paziti na njega.
- U redu. - rekao je Versh. - A i nije mi neko veselje ić van na tu zimu. - On je oti-
šao a mi smo se zaustavili u predvorju i Caddy je klekla i ovila mi ruke oko vrata i
12
William Faulkner
prislonila svoje hladno sjajno lice uz moje. Mirisala je kao drveće.

- Nisi ti jadno djetešce. Je li da nisi. Je li da nisi. Imaš ti svoju Caddy. Je li da
imaš svoju Caddy.
Ma šta ne možeš već prestat cvilit i slinit, rekao je Luster. Nije te sram dizat
ovakvu graju. Prošli smo kraj kolnice, gdje je bila kočija. Imala je novi kotač.
- Ajde, ulazi sad i sjedi mirno dok ne dođe tvoja mama. - rekla je Dilsey. Ugurala
me u kočiju. T.P. je držao uzde. - Na časnu riječ ne znam zašto Jason ne nabavi novu
kočiju. - rekla je Dilsey. - Ova će se krntija jednog dana samo raspast pod vama. Ma
vidi te kotače.
Majka je izišla navlačeći veo preko lica. Nosila je cvijeće.
- Gdje je Roskus. - upitala je.
- Roskus danas ne može dić ruke. - rekla je Dilsey. - T.P. zna vozit, bez brige.
- Strah me je. - rekla je Majka. - Baš biste mi mogli jednom na tjedan priskrbiti
kočijaša da me vozi. Bog mi je svjedok, ne tražim mnogo.
- Vi znate baš ko i ja, gospođo Car’line, da Roskusa tako strašno muči njegova re-
uma da ne može radit više nego što mora. - rekla je Dilsey. - Ajde, dođite ovamo i
popnite se u kočiju. T.P. će vas vozit isto tako dobro ko Roskus.
- Strah me je. - rekla je Majka. - S djetetom.
Dilsey se popela stubama. - Vi to stvorenje zovete djetetom. - rekla je. Uhvatila je
Majku za ruku. - Muškarac velik kao T.P. Ajdemo sad, ako ste nakanili otić.
- Strah me je. - rekla je Majka. Sišli su po stubama i Dilsey je pomogla majci da
se popne u kočiju. - Možda će to biti najbolje, za sve nas. - rekla je Majka.
- Ma šta vas nije sram ovako govorit. - rekla je Dilsey. - Valjda znate da se hoće
više od osamnaestogodišnjeg crnca da natjera našu Queenie u bijeg. Starija je ona
nego T.P. i Benjy zajedno. I da mi nisi tjero šegu s Queenie, jesi l me čuo, T.P. Ako
ne budeš vozio kako milostiva hoće, dat ću te Roskusu u šake. Još nije previše uko-
čen za to.
- Razumijem, gospođo. - rekao je T.P.
- Znam sigurno da će se nešto dogoditi. - rekla je Majka. - Prestani, Benjamine.
- Dajte mu cvijet u ruke. - rekla je Dilsey. - To traži. - Pružila je ruku u kočiju.
- Ne, ne. - rekla je Majka. - Sve ćeš ih rasuti.
- Vi ih dršte. - rekla je Dilsey. - Ja ću mu jedan izvući. - Dala mi je cvijet i ruka joj
je otišla.
- Ajde sad, prije nego vas vidi Quentin pa htjedne i ona s vama. - rekla je Dilsey.
- Gdje je Quentin. - rekla je majka.
13
William Faulkner
- U kući je, igra se s Lusterom. - rekla je Dilsey. - Ajde, kreni, T.P. Vozi ta kola
kako te Roskus naučio, čuješ.
- Razumijem. - rekao je T.P. - Hija, Queenie.
- Quentin. - rekla je Majka. - Ne daj da...
- Bez brige. - rekla je Dilsey.
Kočija je drndala i škripjela na kolnom putu. - Strah me je otići i ostaviti Quentin.
- rekla je Majka. - Bolje da ne idem, T.P. - Provezli smo se kroz kolni ulaz, gdje više
nije drndalo. T.P. je ošinuo Queenie bičem.
- Slušaj, T.P. - rekla je Majka.
- Moram je razdrmat. - rekao je T.P. - Držat je budnom dok se ne vratimo u štalu.
- Okreni. - rekla je Majka. - Strah me je otići i ostaviti Quentin.
- Ne mogu tu okrenut. - rekao je T.P. Onda je put postao širi.
- Zar ne možeš ovdje okrenuti. - rekla je majka.
- U redu. - rekao je T.P. Počeli smo se okretati.
- Slušaj, T.P. - rekla je Majka stežući me.
- Nekako se moram okrenut. - rekao je T.P. - Ehej, Queenie. - Zaustavili smo se.
- Prevrnut ćeš nas. - rekla je Majka.
- A što onda oćete. - rekao je T.P.
- Strah me kad se ti kušaš okrenuti. - rekla je Majka.
- Ajde Queenie, kreći. - rekao je T.P. Išli smo dalje.
- Znam sigurno da će Dilsey dopustiti da se Quentin nešto dogodi dok nas nema. -
rekla je Majka. - Moramo odmah natrag.
- Hija, idemo. - rekao je T.P. Ošinuo je Queenie bičem.
- Slušaj, T.P. - rekla je Majka i čvrsto me stegnula uza se. Čuo sam Queeniena ko-
pita i sjajne su prikaze promicale glatke i ravnomjerne s obje strane, a sjene su im
tekle preko kobilinih leđa. Prolazile su poput sjajnih žbica na kotačima. Tada su
se one s jedne strane zaustavile kod visokog bijelog stupa gdje je stajao vojnik. Ali
na drugoj strani i dalje su išle glatko i ravnomjerno, samo malo polaganije.
- Što hoćeš. - rekao je Jason. Zataknuo je ruke u džepove i olovku iza uha.
- Idemo na groblje. - rekla je Majka.
- U redu. - rekao je Jason. - Ne branim vam, jel tako. Je li to sve što si htjela od
mene, samo da mi to kažeš.
- Znam da ti nećeš ići s nama. - rekla je Majka. - Osjećala bih se sigurnijom da
ideš.
14
William Faulkner
- Sigurnijom od čega. - rekao je Jason. - Otac i Quentin ne mogu ti nauditi.

Majka je uvukla rupčić pod veo. - Prestani, Majko. - rekao je Jason. - Baš hoćeš
natjerati ovog prokletog idiota da tuli nasred trga. Vozi dalje, T.P.
- Hija, Queenie. - rekao je T.P.
- To mi je kazna od Boga. - rekla je Majka. - Ali i mene ubrzo neće biti.
- Čekaj. - rekao je Jason.
- Ehej. - rekao je T.P. Jason je rekao,
- Ujak Maury podiže pedeseticu s tvog računa. Što misliš poduzeti s tim u vezi.
- Zašto mene pitaš. - rekla je Majka. - Moja riječ ne znači ništa. Trudim se da ne
zadajem brige tebi i Dilsey. Uskoro ću ionako otići, i onda ćeš ti -
- Hajde, kreni, T.P. - rekao je Jason.
- Hija, Oueenie. - rekao je T.P. Prikaze su i dalje tekle. One s druge strane opet su
se pojavile, sjajne i hitre i glatke, kao kad Caddy kaže da idemo spavati.
Cmizdravac jedan, rekao je Luster. Što te nije sram. Išli smo kroz štalu. Sve su
pregrade bile otvorene. Sad više nemaš konja šarca za jahanje, rekao je Luster. Tlo
je bilo suho i prašnjavo. Krov se urušio. Rupe u kosini bile su pune uskovitlanog žu-
tila. A zašto sad hoćeš baš onamo, jelda. Hoćeš da ti otkinu glavu s onim njihovim
loptama.
- Drži ruke u džepovima. - rekla je Caddy. - Inače će ti se smrznuti. Ne želiš
valjda imati smrznute ruke na Božić, je li.
Išli smo oko štale. Jedna velika i jedna mala krava stajale su na vratima, i čuli
smo kako Prince i Queenie i Fancy unutra topću kopitima. - Da nije tako hladno, ja-
šili bismo Fancy. -rekla je Caddie. - Ali danas je prehladno za jahanje. - Tada smo vi-
djeli potok, odakle se dizao dim. - Eno tamo kolju svinju. - rekla je Caddy. - Može-
mo se vratiti onuda i gledati ih. - Spustili smo se nizbrdo.
- Ti bi želio nositi pismo. - rekla je Caddy. - Možeš ga nositi. - Izvukla je pismo iz
svog džepa i stavila ga u moj. - To je božični dar. - rekla’je Caddy. - Ujak Maury
hoće iznenaditi gospođu Patterson. Moramo joj ga predati da nas nitko ne vidi. Drži
čvrsto ruke u džepovima, čuješ. - Došli smo do potoka.
- Zaledio se. - rekla je Caddy. - Gledaj. - Otrgla je površinu vode i prinijela mi ko-
madić licu. - Led. Po tome se vidi kako je hladno. - Pomogla mi je da prijeđemo i
krenuli smo uzbrdo. - Ne smijemo reći čak ni Majci i Ocu. Znaš li što ja mislim da
je ovdje unutra. Mislim da je tu iznenađenje i za Majku i za Oca a i za gospodina
Pattersona, zato što ti je gospodin Patterson jednom poslao bombone. Sjećaš li se kad
ti je gospodin Patterson prošlog ljeta poslao bombone.
Tu je bila ograda. Lozica je bila suha, i vjetar je šuškao u njoj.
15
William Faulkner
- Samo ne razumijem zašto Ujak Maury nije poslao Versha. - rekla je Caddy. -
Versh ne bi nikome rekao. - Gospođa Patterson gledala je kroz prozor. - Tu me čekaj.
- rekla je Caddy. - Točno ovdje, čuješ. Vraćam se za minutu. Daj mi to pismo. - Izva-
dila mi je pismo iz džepa. - Drži ruke u džepovima. - Popela se na ogradu s pismom
u ruci i prošla kroz smeđe, šuškavo cvijeće. Gospođa Patterson izišla je na vrata i
otvorila ih i stajala na njima.
Gospodin Patterson je plijevio u zelenom cvijeću. Prestao je plijeviti i pogledao
me. Gospođa Patterson dotrčala je preko vrta. Kad sam joj vidio oči, počeo sam pla-
kati. Idiote jedan, rekla je gospođa Patterson, rekla sam mu da te više nikad ne šalje
samoga. Daj mi to. Brzo. Gospodin Patterson se hitro približio, s motičicom u ruci.
Gospođa Patterson nagnula se preko ograde, ispružene ruke. Pokušala se popeti na
ogradu. Daj mi ga, rekla je, Daj mi ga. Gospodin Patterson popeo se na ogradu.
Uzeo je pismo. Haljina gospođe Patterson zakvačila se za ogradu. Opet sam joj vi-
dio oči i pojurio nizbrdo.
- Tamo preko nema ništ osim kuća. - rekao je Luster. - Ajmo dolje do potoka.
Prale su dolje na potoku. Jedna je od njih pjevala. Mirisao sam rublje koje je lepe-
talo i dim koji se dizao iznad vode.
- Ostani ovđe dolje. - rekao je Luster. - Tamo preko nemaš što tražit. Još ćeš dobit
po glavi.
- Što on to oće.
- Ne zna on što oće. - rekao je Luster. - On misli da oće onamo gore di udaraju
onu loptu. Ajde ti ljepo sjedni ovđe i igraj se s tvojim cvijetom. Gledaj djecu kako se
igraju kod vode, ako baš nešto moraš gledat. Zašto se ne znaš ponašat ko čeljade. -
Sjeo sam na obalu gdje su žene prale, i gdje se dim modro dizao.
- Je li ko od vas vidio ovđe novčić od dvadeset pet centi. - rekao je Luster.
- Kakav novčić.
- Onaj što sam ga jutros imao ovđe. - rekao je Luster. - Negdi sam ga izgubio.
Ispo mi je kroz ovu rupu u džepu. Ako ga ne nađem ne mogu večeras na prestavu.
- A odakle tebi taj novčić, mali. Našo si ga valjda nekom bjelcu u džepu dok nije
gledo.
- Našo sam ga gđe se već novci nalaze. - rekao je Luster. - I onđe ih ima još puno.
Samo ja moram pronać ovaj. Jel ga ko od vas već našo.
- Briga mene za tvoj novčić. Imam ja svog posla.
- Ajde, ovamo dođi. - rekao je Luster. - Pomogni mi tražit.
- Ne bi on prepozno novčić ni da ga vidi, jelda.
- Ipak mi može pomoć tražit. - rekao je Luster. - Idete li vi večeras na prestavu.
16
William Faulkner
- Ma kakva prestava, što je tebi. Kad završim s ovim u koritu neću se moći
maknut od umora.
- Glavu dajem da ćeš doć. - rekao je Luster. - Glavu dajem da si i sinoć bila. Gla-
vu dajem da ćete svi bit u šatoru kad se otvori.
- Bit će dosta crnaca i bez mene. Sinoć je bilo.
- Valjda novac crnca valja isto koliko i bjelca.
- Bjelci daju crncima novac jer znaju da će im prvi bjelac koji naiđe s muzikom
sve to uzet, pa će crnac opet morat rintat da zaradi još.
- A jel te ko sili da ideš na prestavu.
- Još ne. Tome se valjda još nisu domislili.
- Što ti imaš protiv bjelaca.
- Nemam ja ništ protiv njiju. Ja gledam svoja posla a oni nek gledaju svoja. Briga
mene za tu prestavu.
- Ima tamo jedan koji zna svirat na pili. Svira na njoj ko da je banjo.
- Vi ste išli sinoć. - rekao je Luster. - Ja idem večeras. Ako pronađem di sam izgu-
bio onaj novčić.
- Valjda i njega vodiš sa sobom.
- Ja da njeg vodim. - rekao je Luster. - Misliš da mi se hoće bit kraj njeg kad poč-
ne urlat.
- A što radiš kad počne urlat.
- Premlatim ga. - rekao je Luster. Sjeo je i zavrnuo nogavice kombinezona. Oni su
se igrali u potoku.
- Jeste već našli koju loptu. - rekao je Luster.
- Ma vidi što se pravi važan. Bolje da ti baka ne čuje kako govoriš.
Luster je zagazio u potok gdje su se igrali. Tražio je po vodi, uz obalu.
- Imo sam ga kad smo jutros bili ovđe. - rekao je Luster.
- Gdje si ga to izgubio.
- Točno iz ove rupe u džepu. - rekao je Luster. Tražili su po vodi. Onda su se svi
brzo uspravili i prestali, a onda su se prskali i tukli u potoku. Luster ju je uzeo i svi
su čučnuli u vodi, gledajući na brežuljak između grmlja.
- Ðe su. - rekao je Luster.
- Još ih se ne vidi.
Luster ju je spremio u džep. Došli su niz brežuljak.
- Je li ovamo pala neka lopta.
17
William Faulkner
- Sigurno je u vodi. Da je nije koji od vas dječaka vidio ili čuo.

- Nisam čuo da bi što doletilo ovamo. - rekao je Luster. - Čuo sam kako je nešto
tresnulo onđe u ono stablo. Ne znam na koju je stranu otišlo.
Tražili su u potoku.
- K vragu. Pogledaj duž potoka. Ovamo je doletjela. Vidio sam je.
Tražili su duž potoka. Zatim su se vratili uz brežuljak.
- Je li kod tebe ta lopta. - rekao je dječak.
- Što bi ja s loptom. - rekao je Luster. - Nisam ja vidio nikakvu loptu.
Dječak je zagazio u vodu. Hodao je dalje. Osvrnuo se i opet pogledao Lustera.
Pošao je dalje niz potok.
Čovjek je na brežuljku rekao »Caddie«. Dječak je izišao iz vode i krenuo uzbrdo.
- Ma čuješ ti ovo. - rekao je Luster. - Daj zaveži.
- Rašta sad cvili.
- A Bog bi ga znao. - rekao je Luster. - Samo mu tako dođe. Cijelo jutro već cvili.
Valjda zato što mu je rođendan.
- Kolko mu je godina.
- Trideset i tri. - rekao je Luster. - Jutros je napunio trideset i tri.
- Oćeš reć, već trideset godina ima tri godine.
- Ja samo kažem što su mamica rekli. - rekao je Luster. - Ja ne znam. Ali na torti
će bit trideset i tri svjećice. Mala torta. Jedva će stat na nju. Šuti sad. Ajde, dođi ova-
mo. - Prišao je i uhvatio me za ruku. - Ti blentavac jedan. - rekao je. - Baš hoćeš da
te izmlatim.
- Sigurno i hoćeš.
- I jesam, kolko puta. Šuti, čuješ. - rekao je Luster. - Pa ljepo sam ti reko da ne
možeš onamo gore. Ko ništa će ti otkinut glavu onom njihovom loptom. Ajde, dođi
ovamo. - Povukao me natrag. - Sjedni. - Sjeo sam a on mi je izuo cipele i
zavrnuo nogavice hlača. - A sad ajde u vodu i igraj se i prestani slinit i cvilit.
Ušutio sam i zagazio u vodu i Roskus je došao i rekao da tdemo večerati a Caddy
je rekla
Još nije vrijeme večeri. Ja ne idem.
Bila je mokra. Igrali smo se u potoku i Caddy je čučnula i smočila haljinu i Versh
je rekao,
- Mama će te izmlatit što si smočila opravu.
- A ja znam da me neće izmlatiti. - rekla je Caddy.
18
William Faulkner
- Kako znaš. - upitao je Quentin.

- Nije važno kako znam. - rekla je Caddy. - Odakle ti znaš.
- Rekla je da će te istući. - rekao je Quentin. - Osim toga, ja sam stariji od tebe.
- Ja imam sedam godina. - rekla je Caddy. - Valjda znam.
- Ja sam još stariji. - rekao je Quentin. - Ja idem u školu. Je li da idem, Versh.
- Znaš da će te izlemat ako smočiš opravu. - rekao je Versh.
- Nije mokra. - rekla je Caddy. Uspravila se u vodi i pogledala haljinu. - Skinut ću
je. - rekla je. - Onda će se osušili.
- Kladim se da nećeš. - rekao je Quentin.
- Kladim se da hoću. - rekla je Caddy.
- Kladim se da je bolje da je ne skidaš. - rekao je Quentin.
Caddy je prišla Vershu i meni i okrenula nam leđa.
- Otkopčaj me, Versh. - rekla je.
- Da se nisi usudio, Versh. - rekao je Quentin.
- Pa nije to moja oprava. - rekao je Versh.
- Otkopčaj je, Versh. - rekla je Caddy. - Ili ću ispričati Dilsey što si jučer radio. - I
Versh ju je otkopčao.
- Samo se usudi skinuti haljinu. - rekao je Quentin. Caddy je svukla haljinu i baci-
la je na obalu. Tada na sebi više nije imala ništa osim potkošulje i gaćica, i Quentin
ju je pljusnuo i ona se poskliznula i pala u vodu. Kad se digla počela je štrcati Qu-
entina vodom, a Quentin je štrcao nju. Usput su malo zalili i Versha i mene pa me
Versh podigao i smjestio na obalu. Rekao je da će tužiti Caddy i Quentina, a onda su
Quentin i Caddy počeli Versha polijevati vodom. Sakrio se iza grma.
- Sve ću vas tužit mamici, da znate. - rekao je Versh.
Quentin se uzverao na obalu i pokušao uloviti Versha, ali Versh je stao i vikao da
će sve tužiti. Caddy mu je rekla da će mu dopustiti da se vrati ako ih ne bude tužio.
Onda je Versh rekao da neće, pa su mu dopustili.
- Sad si valjda zadovoljna. - rekao je Quentin. - Sad će nas oboje istući.
- Baš me briga. - rekla je Caddy. - Ja ću pobjeći od kuće.
- Ma nemoj. - rekao je Quentin.
- Pobjeći ću i nikad se više neću vratiti. - rekla je Caddy. Počeo sam plakati. Cad-
dy se okrenula prema meni i rekla - Tiho - pa sam utihnuo. Onda su se igrali u poto-
ku. I Jason se igrao. On je bio sam dalje nizvodno. Versh je došao iz grma i opet me
stavio u vodu. Caddy je bila sva mokra i blatna otraga, i ja sam počeo plakati i čuč-
nuo sam u vodu.
19
William Faulkner
- Tiho, čuješ. - rekla je. - Neću ja nikamo pobjeći. - I utihnuo sam. Caddy je miri-
sala kao drveće na kiši.
Ma što je tebi, rekao je Luster. Što ne možeš već jednom prestat cvilit i igrat se u
potoku ko čeljade.
Zašto ga ne vodiš kući. Zar ti nisu rekli da ga ne vodiš s imanja.
On još misli da je pašnjak njihov, rekao je Luster. A iz kuće se ne može vidit ova-
mo, nikako.
Mi vidimo. A ljudi ne vole gledat maloumnog. To nosi nesreću.
Došao je Roskus i rekao da idemo večerati a Caddy je rekla da još nije vrijeme
večeri.
- Baš je. - rekao je Roskus. - Dilsey kaže nek svi dođete kući. Dovedi ih, Versh. -
Pošao je uz brežuljak, gdje je mukala krava.
- Možda ćemo se osušiti dok stignemo do kuće. - rekao je Quentin.
- Svemu si ti kriv. - rekla je Caddy. - Baš bih htjela da nas istuku. - Navukla je ha-
ljinu i Versh ju je zakopčao.
- Neće ni znat da si se smočila. - rekao je Versh. - Ništ se ne vidi. Samo ako te ja i
Jason ne tužimo.
- Hoćeš li nas tužiti, Jasone. - rekla je Caddy.
- Koga tužiti. - rekao je Jason.
- Neće on ništa reći. - rekao je Quentin. - Je li da nećeš, Jasone.
- Kladim se da hoće. - rekla je Caddy. - Reći će Bakici.
- Ne može njoj reći. - rekao je Quentin. - Ona je bolesna. Ako budemo polagano
hodali, bit će premračno da vide.
- Baš me briga hoće li vidjeti ili neće. - rekla je Caddy. - Ja ću im sama reći. Pone-
si ga uzbrdo, Versh.
- Jason nas neće odati. - rekao je Quentin. - Sjećaš li se onog luka i strijele što
sam ti ih napravio, Jasone.
- Sad su potrgani. - rekao je Jason.
- Neka samo kaže. - rekla je Caddy. - Fućka se meni. Ponesi Mauryja uz brijeg,
Versh. - Versh je čučnuo i ja sam mu se uspeo na leđa.
Vidimo se večeras svi na prestavi, rekao je Luster. Ajde, brže malo. Moramo nać
taj novčić.
- Ako budemo polagano hodali, bit će mračno kad stignemo. - rekao je Quentin.
- Ja neću hodati polagano. - rekla je Caddy. Popeli smo se uzbrdo, ali Quentin nije
bio s nama. On je još bio kod potoka kad smo mi stigli do mjesta gdje već vonjaju
20
William Faulkner
svinje. Roktale su i njuškale u valovu u kutu. Jason je išao za nama, s rukama u dže-
povima. Roskus je muzao kravu na vratima štale.
Krave su iskakale iz štale.
- Hajde. - rekao je T.P. - Hajde, opet se deri. I ja ću se derat. Uuuuuu. - Quentin je
opet udario T.P.ja nogom. Gurnuo ga je u valov iz kojega su jele svinje i T.P. je ostao
ležati. - Sveca mu. - rekao je T.P. - Vidi kako me spopao. Gle kako me bjelac sad
udario. Uuhuuuu.
Nisam plakao, ali nisam mogao prestati. Nisam plakao, ali tlo se micalo, i onda
sam zaplakao. Tlo se neprestano uzdizalo i krave su trčale nizbrdo. T.P. je pokušao
ustati. Opet je pao u valov a krave su trčale nizbrdo. Quentin me držao za nadlakticu
i išli smo prema štali. Onda štale nije bilo i morali smo čekati da se vrati. Nisam vi-
dio da se vraća. Došla je iza nas i Quentin me posadio u jasle iz kojih su jele krave.
Držao sam se čvrsto za njih. I one su odlazile, i ja sam se čvrsto držao. Krave su
opet trčale nizbrdo, kroz vrata. Nisam mogao prestati. Quentin i T.P. dolazili su uz
brežuljak i tukli se. T.P. je padao nizbrdo a Quentin ga je vukao uzbrdo. Quentin je
udario T.P.ja. Ja nisam mogao prestati.
- Ustani. - rekao je Quentin. - I ostani ovdje. Ne miči se dok se ja ne vratim.
- Ja i Benjy ćemo se vratit na svadbu. - rekao je T.P. - Uuuhuuuu.
Quentin je opet udario T.P.ja. Onda je počeo njime lupati o zid. T.P. se samo smi-
jao. Svaki put kad je Quentin lupio njime o zid pokušao je reći Uuuuu, ali nije mo-
gao od smijeha. Nisam više plakao, ali nisam mogao prestati. T.P. je pao na mene i
vrata od štale su otišla. Otišla su nizbrdo i T.P. se tukao sam i opet je pao. I dalje se
smijao, a ja nisam mogao prestati, i pokušao sam ustati i pao sam, i nisam mogao
prestati. Versh je rekao,
- E da znaš da je dosta. Bogami si prećero. Prestani već jednom s tom deračinom.
T.P. se i dalje smijao. Skljokao se na vrata i smijao se. - Uuuuuuu. - rekao je. - Ja i
Benjy se vraćamo na svadbu. - Moštić. - rekao je T.P.
- Tiho. - rekao je Versh. - A otkuda ti.
- Iz podruma. - rekao je T.P. - Uuuuu.
- Tiho, čuješ. - rekao je Versh. - A otkud iz podruma.
- Odsvuda. - rekao je T.P. I opet se smijao. - Ostalo je više od sto boca. Više od
miljun. Pazi, crnjo, sad ću urlati.
Quentin je rekao, - Podigni ga.
Versh me podigao.
- Popij ovo, Benjy. - rekao je Quentin. Čaša je bila vruća. - I lajde, budi tiho. - re-
kao je Quentin. - Popij ovo.
21
William Faulkner
- Mošt. - rekao je T.P. - Dajte da ja popijem, gospon Quentin.

- Zaveži. - rekao je Versh. - Gospon Quentin će te prebiti.
- Drži ga, Versh. - rekao je Quentin.
Držali su me. Bilo mi je vruće na bradi i na košulji. - Pij. - rekao je Quentin.
Držali su mi glavu. Bilo je vruće u meni, i opet sam počeo. Sad sam plakao, i nešto
se u meni događalo i još sam jače plakao, a oni su me držali dok se to nije presta-
lo događati. Onda sam umuknuo. Još se uvijek vrtjelo, i onda su počele prikaze.
Otvori staju, Versh. Išle su polako. Prostri te prazne vreće po podu. Išle su brže, go-
tovo dovoljno brzo. Tako. Sad ga uhvati za noge. I dalje su išle, glatke i sjajne. Čuo
sam kako se T.P. smije. Išao sam s njima, uz sjajan brežuljak.
Na vrhu brda Versh me spustio na zemlju. - Dođi ovamo, Quentine. - zazvao je i
osvrnuo se niz brežuljak. Quentin je još stajao dolje kod potoka. Skrivao se u sjeni
gdje je bio potok.
- Ma ostavi tu sinju kukavicu. - rekla je Caddy. Uzela me za ruku i prošli smo kraj
štale i kroz velika vrata. Vidjeli smo žabu na puteljku od opeka, čučala je nasred
puta. Caddy ju je prekoračila i povukla me za sobom.
- Idemo, Maury. - rekla je. Žaba je i dalje čučala na putu dok je Jason nije od-
gurnuo nogom.
- Dobit ćeš bradavicu od nje. - rekao je Versh. Žaba je odskakutala.
- Idemo, Maury. - rekla je Caddy.
- Večeras imaju goste. - rekao je Versh.
- Kako znaš. - rekla je Caddy.
- Sva svjetla gore. - rekao je Versh. - Svjetlo u svakom prozoru.
- Pa valjda možemo upaliti sva svjetla i bez gostiju ako hoćemo. - rekla je Caddy.
- Kladim se da su gosti. - rekao je Versh. - Bolje vam je otić na stražnji ulaz i onda
tiho gore po stubama.
- Baš me briga. - rekla je Caddy. - Ja idem ravno u salon gdje su gosti.
- Kladim se da će te tatica onda istući. - rekao je Versh.
- Baš me briga. - rekla je Caddy. - Ući ću ravno u salon. Ući ću ravno u blagova-
onicu i lijepo večerati.
- Kamo ćeš sjest. - rekao je Versh.
- Sjest ću u bakin stolac. - rekla je Caddy. - Ona ionako jede u krevetu.
- Ja sam gladan. - rekao je Jason. Protrčao je kraj nas i jurnuo puteljkom. Ruke je
držao u džepovima i pao je. Versh mu je prišao i podigao ga.
- Da ne zabijaš ruke u džepove, mogo bi se zadržat na nogama. - rekao je Versh. -
22
William Faulkner
Em ih ne stigneš izvuć na vrijeme, em si debeo, pa onda jasno da moraš past.

Otac je stajao kraj stuba za kuhinju.
- Gdje je Quentin. - rekao je.
- Eno dolazi puteljkom. - rekao je Versh. Quentin je polako dolazio. Košulja mu
je bila bijela mrlja.
- Hm. - rekao je Otac. Svjetlo je padalo niz stube, na njega.
- Caddy i Quentin su se polijevali vodom. - rekao je Jason.
Čekali smo.
- Polijevali se, ha. - rekao je Otac. Quentin je došao, i Otac je rekao, - Danas mo-
žete večerati u kuhinji. - Sagnuo se i podigao me, i svjetlo se izlilo niza stube i na
mene, i mogao sam s visoka gledati na Caddy i Jasona i Quentina i Versha. Otac
se okrenuo prema stubištu. - Ali morate biti mirni. - rekao je.
- Zašto moramo biti mirni, Oče. - rekla je Caddy. - Imamo li goste.
- Da. - rekao je otac.
- Reko sam ti da su došli gosti. - rekao je Versh.
- Nisi. - rekla je Caddy. - Ja sam rekla da su došli gosti. Ja sam rekla da ću...
- Šutite. - rekao je Otac. Ušutjeli su i Otac je otvorio vrata i prešli smo stražnju
verandu i ušli u kuhinju. Ondje je bila Dilsey i Otac me posjeo na stolac i spustio
prečku i privukao stolac stolu gdje je bila večera. Pušila se.
- Sad da ste slušali Dilsey, jeste li razumjeli, - rekao je Otac. - Ne daj im da gala-
me više nego što baš moraju, Dilsey.
- Dobro, gospodine. - rekla je Dilsey. Otac je otišao.
- Zapamtite da morate slušati Dilsey, jeste li razumjeli. - rekao je iza nas. Nagnuo
sam lice ondje gdje je bila večera. Pušila mi se u lice.
- Daj da večeras slušaju mene, Oče. - rekla je Caddy.
- Ja neću. - rekao je Jason. - Ja ću slušati Dilsey.
- Morat ćeš, ako ti Otac naredi. - rekla je Caddy. - Daj da mene slušaju, Oče.
- Ja neću. - rekao je Jason. - Ja te neću slušati.
- Tiho. - rekao je Otac. - Onda dobro, svi slušajte Caddy. Kad završe, povedi ih
gore po stražnjim stubama, Dilsey.
- Dobro, gospodine. - rekla je Dilsey.
- Eto. - rekla je Caddy. - Sad ćete me valjda slušati.
- Budite svi tiho, čujete. - rekla je Dilsey. - Večeras morate biti mirni.
- Zašto moramo večeras biti mirni. - šapnula je Caddy.
23
William Faulkner
-Nije važno. - rekla je Dilsey. - Saznat ćete kad dragom Bogu bude po volji. - Do-
nijela mi je moju zdjelicu. Para se dizala iz nje i škakljala mi lice. - Amo, dođi,
Versh. - rekla je Dilsey.
- Kad je to dragom Bogu po volji, Dilsey. - rekla je Caddy.
- U nedjelju. - rekao je Quentin. - Ti baš ništa ne znaš.
- Pssst. - rekla je Dilsey. - Što vam nije gospodin Jason reko da budete mirni.
Ajde, sad večerajte. Ti, Versh. Uzmi njegovu žlicu. - Vershova se ruka pojavila sa
žlicom, ušla u zdjelicu. Žlica mi se podigla do usta. Para me škakljala u ustima.
Onda smo prestali jesti i zgledali smo se i bili smo mirni, i onda smo opet ono čuli i
ja sam počeo plakati.
- Što je to bilo. - rekla je Caddy. Položila je svoju ruku na moju.
- To je bila Majka. - rekao je Quentin. Žlica se podigla i jeo sam, onda sam opet
zaplakao.
- Šuti. - rekla je Caddy. Ali nisam ušutio i ona mi je prišla i ovila ruke oko mene.
Dilsey je otišla i zatvorila i jedna i druga vrata, onda to više nismo čuli.
- Šuti, čuješ. - rekla je Caddy. Ušutio sam i jeo sam. Quentin nije jeo, ali Jason
jest.
- Ono je bila Majka. - rekao je Quentin. Ustao je.
- Da si odma sjeo. - rekla je Dilsey. - Gore imaju goste, a ti u ovako blatnoj odje-
ći. I ti sjedni, Caddy, i završi s tim jelom.
- Plakala je. - rekao je Quentin.
- Ne, ono je netko pjevao. - rekla je Caddy. - Je li, Dilsey.
- Samo vi pojedite svoju večeru, kako je reko gospodin Jason. - rekla je Dilsey. -
Saznat ćete sve kad dragom Bogu bude po volji. - Caddy se vratila na svoj stolac.
- Kazala sam vam da imaju goste. - rekla je.
Versh je rekao: - Sve je pojeo.
- Daj ovamo njegovu zdjelu. - rekla je Dilsey. Zdjela je otišla.
- Dilsey. - rekla je Caddy. - Quentin ne jede svoju večeru. Je li da me on mora slu-
šati.
- Pojedi tu večeru, Quentin. - rekla je Dilsey. - Morate završit i pokupit se iz moje
kuhinje.
- Više mi se ne jede. - rekao je Quentin.
- Moraš jesti ako ti ja kažem. - rekla je Caddy. - Je li da mora, Dilsey.
Zdjela mi se pušila u lice, i Vershova je ruka zamočila žlicu u nju i para mi je ušla
u usta i škakljala me.
24
William Faulkner
- Neću više jesti. - rekao je Quentin. - Kako se mogu zabavljati s gostima kad je
Bakica bolesna.
- Gosti će biti dolje. - rekla je Caddy. - Ona može izići na galeriju i gledati ih.
Tako ću i ja, kad obučem spavaćicu.
- Majka je plakala. - rekao je Quentin. - Je li da je plakala, Dilsey.
- Ne dodijavaj mi, mali. - rekla je Dilsey. - Moram skuvat večeru za sve te ljude
čim vi pojedete.
Poslije nekog vremena čak je i Jason završio s jelom, i počeo je plakati.
- Ajde, samo si još ti falio. - rekla je Dilsey.
- Plače svake noći otkako se Bakica razbolila pa ne može više s njom spavati. -
rekla je Caddy. - Cmizdravac.
- Sve ću vas tužiti, da znate. - rekao je Jason.
Plakao je. - Već jesi. - rekla je Caddy. - Sad više nemaš što ispričati.
- Ajde, svi morate u krevet. - rekla je Dilsey. Prišla mi je i spustila me sa stolca i
obrisala mi lice i ruke toplom krpom. - Versh, možeš li ih tiho odvesti gore stražnjim
stubama. Ti, Jasone, prestani cmizdriti.
- Još je prerano za spavanje. - rekla je Caddy. - Nikad ne moramo ovako rano ići
spavati.
- Večeras idete. - rekla je Dilsey. - Vaš tatica je reko da smjesta pođete gore čim
povečerate. Čuli ste ga.
- Rekao je da moraju mene slušati. - rekla je Caddy.
- Ja te neću slušati. - rekao je Jason.
- Moraš. - rekla je Caddy. - Hajdemo, čuješ. Moraš činiti sve što ti ja kažem.
- Pazi da budu tiho, Versh. - rekla je Dilsey. - Bit ćete tihi, jelda.
- Zašto večeras moramo biti tako tihi. - rekla je Caddy.
- Vaša majčica se ne osjeća dobro. - rekla je Dilsey. - Ajde, hodite s Vershom.
- Rekao sam ti da Majka plače. - rekao je Quentin. Versh me podigao i otvorio
vrata na stražnju verandu. Izišli smo i Versh je zatvorio vrata i bilo je crno. Mogao
sam namirisati Versha i osjetiti ga. Sad svi budite tiho. Još nećemo gore. Gospodin
Jason je rekao da svi dođemo gore. Rekao je da me slušate. Ja te neću slušati. Ali re-
kao je da svi morate. Jel da je rekao, Quentine. Osjećao sam Vershovu glavu. Čuo
sam nas. Jel da je rekao, Versh. Da, tako je. Onda ja kažem da svi još malo izađe-
mo. Hajdemo. Versh je otvorio vrata i svi smo izišli.
Sišli smo niz stube.
- Možda da bi bilo najbolje da odemo do Vershove kuće, pa ćemo biti na miru. -
25
William Faulkner
rekla je Caddy. Versh me spustio i Caddy me uzela za ruku i zaputili smo se pu-
teljkom od opeke.
- Hajde. - rekla je Caddy. - Nema više one žabe. Već je sigurno odskakutala preko
u vrt. Možda ćemo vidjeti koju drugu. - Naišao je Roskus s vjedrima za mlijeko. Po-
šao je dalje. Quentin nije išao s nama. Sjedio je na kuhinjskom stubištu. Spustili smo
se do Vershove kuće. Volio sam mirisati Vershovu kuću. Unutra je gorjela vatra i
T.P. je čučao u košulji pred njom i potpirivao je da se rasplamsa.
Onda sam ja ustao i T.P. me obukao i otišli smo u kuhinju i jeli smo. Dilsey je pje-
vala i ja sam počeo plakati pa je ona prestala.
- Pazi da ne prilazi kući, čuješ. - rekla je Dilsey.
- Ne možemo ić onamo. - rekao je T.P.
Igrali smo se u potoku.
- Ne možemo ić tamo prijeko. - rekao je T.P. - Pa znaš da mamica kaže da ne smi-
jemo.
Dilsey je pjevala u kuhinji i ja sam počeo plakati.
- Šuti. - rekao je T.P. - Ajde, dođi. Idemo dolje do staje.
Roskus je muzao krave u staji. Muzao je jednom rukom i stenjao. Nekoliko ptica
sjedilo je na vratima staje i gledalo ga. Jedna se od njih spustila i jela s kravama.
Gledao sam Roskusa kako muze dok je T.P. hranio Queenie i Princea. Tele je bilo
u svinjcu. Gurkalo je njuškicom žičanu ogradu i mukalo.
- T.P. - rekao je Roskus. T.P. je rekao tu sam, iz staje. Fancy je pružila glavu iznad
vrata, jer je T.P. još nije bio nahranio. - Završi s tim. - rekao je Roskus. - Morat ćeš ti
must. Desna mi ruka više nije nizašto.
T.P. je došao i počeo musti.
- Zašto ne ideš doktoru. - rekao je T.P.
- Ništa tu doktor ne može. - rekao je Roskus. - Bar ne u ovoj kući.
- Što fali ovoj kući. - rekao je T.P.
- Nema sreće u ovoj kući. - rekao je Roskus. - Dovedi ono tele kad završiš.
Nema sreće u ovoj kući, rekao je Roskus. Plamen se uzdizao i padao iza njega i
Versha, klizio po njegovom i Vershovom licu. Dilsey me napokon spremila u krevet.
Krevet je mirisao kao T.P. To mi se sviđalo.
- Što ti znaš o tome. - rekla je Dilsey. - U kakvom si to transu bio.
- Ne treba ti za to nikakva transa. - rekao je Roskus. - Ko da ne leži znak toga toč-
no onđe na onoj postelji. Ko da rije taj znak tu već petnajst godina, tako da ga svi
mogu vidit.
26
William Faulkner
- Pa možda i jest. - rekla je Dilsey. - Ali tebi i tvojima nije ništa naudio, jelda.
Versh radi a Frony nam se udala, a T.P. će uskoro dovoljno odrast da te zamjeni kad
te tvoja reuma dokrajči.
- Dosad su bila dva. - rekao je Roskus. - A bit će još jedan. Ja sam vidio znak, a
vidla si ga i ti.
- Čuo sam one noći sovuljagu. - rekao je T.P. - Ni Dan nije htio doć večerat. Nije
htio ić dalje od staje. Počeo je zavijat odma posije sumraka. Versh ga je čuo.
- Bit će ih i više od jednog. - rekla je Dilsey. - Pokaži mi čovjeka koji neće umri-
jet, blaženo bilo ime Isusovo.
- Nije sve ni u smrti. - rekao je Roskus.
- Znam ja što ti misliš. - rekla je Dilsey. - I neće bit sreće ni kad ga zovnu tim
imenom, ako ne sjediš s njim dok plače.
- Nema sreće u ovoj kući. - rekao je Roskus. - Vidio sam to još i prije, ali kad su
mu promjenili ime, sad znam sigurno.
- Ma ušuti. - rekla je Dilsey. Navukla je pokrivače preko mene. Mirisali su kao
T.P. - Sad da ste svi bili tiho dok on ne zaspi.
- Vidio sam znak. - rekao je Roskus.
- Znak da će T.P. morat radit sve umjesto tebe. - rekla je Dilsey. Odvedi njega i
Quentin dolje u kuću, T.P, nek se igraju s Lusterom, gđe Frony može na njih pazit, a
ti onda dođi pomoć svom tatici.
Završili smo s jelom. T.P. je podigao Quentin i sišli smo do T.P.jeve kuće. Luster
se igrao na zemlji. T.P. je spustio Quentin pa se i ona igrala na zemlji. Luster je imao
nekakve špule pa su se on i Quentin potukli oko njih i Quentin mu je uzela špu-
le. Luster je zaplakao i došla je Frony i dala Lusteru limenku da se s njom igra, a ja
sam onda uzeo špule i Quentin se počela sa mnom tući i ja sam plakao.
- Pst, tiho. - rekla je Frony. - Ma šta te nije sram. Uzet malom djetetu igračku. -
Oduzela mi je špule i vratila ih Quentin.
- Tiho, čuješ. - rekla je Frony. - Tiho, kažem ti.
- Ušuti. - rekla je Frony. - Tebe treba bičem, to tebi treba. - Podigla je Lustera i
Quentin. - Dođite ovamo. - rekla je. Išli smo u staju. T.P. je muzao kravu. Roskus je
sjedio na sanduku.
- Što mu je sad opet. - rekao je Roskus.
- Morat ćeš ga ovđe zadržat. - rekla je Frony. - Opet se tuče s onom malom dje-
com. Otima im igračke. Ostani tu s T.P.jem i pokušaj malo biti tiho.
- Pazi, dobro očisti to vime. - rekao je Roskus. - Onu junicu si zimus izmuzo na
suho. Ako i ovu izmuzeš na suho, neće više bit mljeka.
27
William Faulkner
Dilsey je pjevala.
- Ne onam prijeko. - rekao je T.P. - Pa znaš da mamica kažu da ne smiješ onamo.
Pjevali su.
- Ajdemo. - rekao je T.P. - Idemo se igrat s Quentin i s Lusterom. Ajde.
Quentin i Luster igrali su se na zemlji ispred T.P.jeve kuće. U kući je gorjela
vatra, uzdizala se i padala, a Roskus se crn isticao pred njom.
- To je treće, Bogu hvala. - rekao je Roskus. - Reko sam ti prije dvije godine.
Nema sreće u ovoj kući.
- Zašto onda ne odeš. - rekla je Dilsey. Svlačila me. - Zbog tih tvojih brbljanja o
nesreći Versh oće u Memphis. Sad ti je valjda srce na mjestu.
- Ne daj Bože gore nesreće za Versha. - rekao je Roskus.
Ušla je Frony.
- Jeste li gotovi. - rekla je Dilsey.
- T.P. će sve dovršit. - rekla je Frony. - Milostiva želi da spremiš Quentin u krevet.
- Doći ću čim uzmognem. - rekla je Dilsey. - Sad bi joj već moglo bit jasno da ne-
mam krila.
- To ti oću reć. - rekao je Roskus. - Ne može bit sreće u kući gđe se nikad ne spo-
minje ime jednog njihovog rođenog djeteta.
- Pst. - rekla je Dilsey. - Oćeš da opet počne.
- Podizat djete a da ne zna kako joj se rođena mati zove. - rekao je Roskus.
- Ne beri ti brigu zbog nje. - rekla je Dilsey. - Ja sam ih sve podigla pa valjda
mogu podić još jedno. Ajde, umukni. Nek spava ako hoće.
- Ne reć ime. - rekla je Frony. - Pa ne zna on ničije ime.
- Samo mu ga kaži pa da vidiš kako ne zna. - rekla je Dilsey. - Kaži mu ga dok
spava, i glavu dajem da će ga čut.
- Zna on puno više nego što ljudi misle. - rekao je Roskus. - On je znao kad im je
došla posljednja ura, kao i onaj prepeličar. I znao bi ti reć kad će i njemu doć, kad bi
mogo govorit. Ili tebi. Ili meni.
- Izvadi Lustera iz tog kreveta, mamice. - rekla je Frony. - Taj će ga dečko za-
coprat.
- Zaveži, jes me čula. - rekla je Dilsey. - Valjda ti nije vrana mozak popila. Zašto
uopće slušaš Roskusa. Lezi, Benjy.
Dilsey me gurnula i legao sam u krevet u kojem je već bio Luster. Spavao je.
Dilsey je uzela dugačak komad drveta i položila ga između Lustera i mene. - Ostani
na svojoj strani, čuješ. - rekla je Dilsey. - Luster je malešan, i ne smiješ mu nuudit.
28
William Faulkner
Još ne možeš ići, rekao je T.P. Čekaj.

Gledali smo iza ugla kuće i promatrali kako kočije odlaze.
- Sad. - rekao je T.P. Podigao je Quentin i potrčali smo dolje do ugla ograde i gle-
dali ih kako prolaze. - Eno ga. - rekao je T.P. - Vidiš onu sa staklom. Pogledaj ga.
Leži u njoj. Vidiš.
Ajdemo, rekao je Luster, odnjet ću ovu loptu doma da je ne izgubim. Ne, gospodi-
ne moj, ti je ne možeš dobit. Ako te oni ljudi vide s njom, reći će da si je ukro. Ajd
šuti, čuješ. Ne mogu li je dat. I što bi ti s njom. Ne znaš se ni loptat.
Frony i T.P. igrali su se na zemlji kraj vrata. T.P. je imao krijesnice u boci.
- Kako to da ste opet vani. - rekla je Frony.
- Imamo goste. - rekla je Caddy. - Otac je rekao da me večeras svi moraju slušati.
Mislim da ćete me morati slušati i ti i T.P.
- Ja te neću slušati. - rekao je Jason. - A Frony i T.P. isto ne moraju.
- Slušat će ako im ja kažem. - rekla je Caddy. - Ali možda od njih to neću tražiti.
- T.P. nikad nikog ne sluša. - rekla je Frony. - Je li već počeo taj sprovod.
- Što je to sprovod. - rekao je Jason.
- Što ti nisu mamica rekli da im ne kažeš. - rekao je Versh.
- To je kad nariču. - rekla je Frony. - Naricali su dva dana za sestrom Beulom
Clay.
Naricali su u Dilseynoj kući. Dilsey je naricala. Kad je Dilsey naricala Luster je
rekao, Tiho, i utihnuli smo, a onda sam ja počeo plakati i Blue je zavijala pod ku-
hinjskim stubama. Onda je Dilsey prestala i mi smo prestali.
- Oh. - rekla je Caddy. - To je za crnce. Bijeli ljudi nemaju sprovoda.
- Mamica su rekli da im ne kažemo, Frony. - rekao je Versh.
- Što to. - rekla je Caddy.
Dilsey je naricala, i kad sam ja došao onamo počeo sam plakati a Blue je zavijala
pod stubama. Luster, rekla je Frony s prozora. Odvedi ih dolje do staje, ne mogu ništ
skuvat kraj tolke dreke. I tog psa makni. Vodi ih odavde.
Ne idem ja tamo dolje, rekao je Luster. Mogo bi onđe sastat taticu. Sinoć sam ga
vidio, lamatao je rukama u staji.
- Da mi je znat zašto ne bi smjela reć. - rekla je Frony. - I bjelci isto umiru. Tvoja
baka je mrtva isto ko da je crnac, znaš.
- Psi su mrtvi. - rekla je Caddy. - A kad je Nancy pala u jarak i Roskus ju je ustri-
jelio onda su došli kopci i svukli je.
29
William Faulkner
Okrugle su se kosti izbočile iz jarka, gdje su u crnom jarku bile tamne povijuše,
ravno u mjesečinu, kao da su tu stale neke od prikaza. Onda su sve stale i bio je
mrak, i kad sam prestao da opet počnem čuo sam Majku, i korake kako se hitro uda-
ljuju, i mogao sam oćutjeti onaj vonj. Tada je došla soba, ali oči su mi se zaklopile.
Nisam prestao. Ćutio sam vonj. T.P. je otkopčao posteljinu.
- Tiho. - rekao je. - Pssssst.
Ali ja sam ćutio vonj. T.P. me podigao i brzo mi navukao odjeću.
- Šuti, Benjy. - rekao je. - Idemo dolje u našu kuću. Jel da hoćeš našoj kući, tamo
gđe je Frony. Šuti. Psssst.
Zavezao mi je cipele i nataknuo mi kapu i izišli smo. U hodniku je gorjelo svjetlo.
S druge strane hodnika čuli smo Majku.
- Pssssssssst, Benjy. - rekao je T.P. - Začas smo vani.
Otvorila su se jedna vrata i ćutio sam onaj vonj više nego prije, i pojavila se jedna
glava. Nije to bio Otac. Otac je ondje bio bolestan.
- Jel ga možeš izvest iz kuće.
- Već smo krenuli. - rekao je T.P. Dilsey se popela uza stube.
- Pst. - rekla je. - Pst. Vodi ga našoj kući, T.P. Frony mu sprema krevet. Slušaj, pa-
zite na njega. Pst, Benjy. Ajde, idi s T.P.jem.
Otišla je onamo odakle smo čuli Majku.
- Bolje da bude ondje. - To nije bio Otac. Zatvorio je vrata, ali ja sam ipak osjećao
vonj.
Šišli smo stubama. Stube su se spuštale u mrak i T.P. me uzeo za ruku i izišli smo
kroz vrata, van iz mraka. Dan je sjedio u stražnjem dvorištu i zavijao.
- On to njuši. - rekao je T.P. - I ti si tako sazno, je li.
Spustili smo se stubama, gdje su bile naše sjene.
- Zaboravio sam tvoj kaput. - rekao je T.P. - Moro bi ga nosit. AL ne vraćam se.
Dan je zavijao.
- Sad budi tiho. - rekao je T.P. Naše su se sjene kretale, ali Danova sjena nije se
kretala osim što je s njim zavijala.
- Ne mogu te povest doma dok ovako urlaš. - rekao je T.P. - Već je bilo gadno s
tobom i prije nego ti je glas posto ko u starog žapca. Ajmo.
Išli smo po puteljku od opeka, s našim sjenama. Kotac je vonjao kao svinje. Kra-
va je stajala na travi, žvakala i gledala nas. Dan je zavijao.
- Probudit ćeš cjeli grad. - rekao je T.P. - Možeš li umuknut.
Vidjeli smo Fancy kako pase uz potok. Mjesec je sjao na vodu kad smo stigli ona-
30
William Faulkner
mo.
- Ne, gospodine moj. - rekao je T.P. - Ovo je preblizu. Ne možemo se ovđe zausta-
vit. Ajmo. Ma pogledaj se. Cjelu si nogu smočio. Ajde, idemo. - Dan je zavijao.
Jarak je izronio iz trave što je zujala. Kosti su se izbočile iz crnih povijuša.
- Evo. - rekao je T.P. - Sad možeš urlat dok ne promukneš. Imaš cjelu noć i dvade-
set jutara pašnjaka pred sobom, pa urlaj kolko ti volja.
T.P. je legao u jarak a ja sam sjeo i gledao kosti gdje su kopci jeli Nancy, lepećući
van iz jarka crni i spori i teški.
Imo sam ga kad sam ranije bio ovdje, rekao je Luster. Pokazo sam ti ga. Zar ga
nisi vidio. Izvuko sam ga iz džepa baš ovđe na ovom mjestu i pokazo sam ti ga.
- Ne misliš valjda da će kopci svući bakicu. - rekla je Caddy. - Baš si blesav.
- Ti si ružna ptičurina. - rekao je Jason. Počeo je plakati.
- A ti si onda prase. - rekla je Caddy. Jason je plakao. Ruke je zataknuo u džepo-
ve.
- Jason će postat bogataš. - rekao je Versh. - Uvjek drži ruku na novcu.
Jason je plakao.
- Sad si ga rasplakao. - rekla je Caddy. - Tiho budi, Jason. Kako mogu kopci ući k
bakici. Otac im ne bi dao. Pa zar bi ti dao da te kobac svuče. Hajde, ušuti.
Jason je ušutio. - Frony je rekla da je to sprovod. - rekao je.
- E nije. - rekla je Caddy. - Nego je primanje. Frony o tome pojma nema. On bi
htio tvoje krijesnice, T.P. Daj mu ih da ih malo drži.
T.P. mi je dao staklenku s krijesnicama.
- Sigurna sam da ćemo nešto vidjeti ako odemo do prozora od salona. - rekla je
Caddy. - Onda ćete mi vjerovati.
- Ja već znam. - rekla je Frony. - Ne moram ja ništ vidit.
- Bolje ti je da zavežeš, Frony. - rekao je Versh. - Mamica će te izmlatit.
- Što ti to znaš. - rekla je Caddy.
- Ja znam što znam. - rekla je Frony.
- Hajdemo. - rekla je Caddy. - Idemo naprijed pred kuću.
Krenuli smo.
- T.P. oće svoje krijesnice. - rekla je Frony.
- Daj mu da ih još malo drži, T.P. - rekla je Caddy. - Donijet ćemo ih natrag.
- Vi ih niste ni navatali. - rekla je Frony.
- A ako kažem da i ti i T.P. možete ići s nama, hoćeš li mu dati da ih drži. - rekla
31
William Faulkner
je Caddy.
- Niko nije reko da ja i T.P. moramo tebe slušat. - rekla je Irony.
- Ako kažem da ne morate, hoćete li mu dati da ih drži. - rekla je Caddy.
- Može. - rekla je Frony. - Daj mu da ih drži, T.P. Mi ih idemo gledat kako nariču.
- Nitko ne nariče. - rekla je Caddy. - Kažem ti da imaju primanje. Zar nariču,
Versh.
- Kako da znamo što rade ako ovđe stojimo. - rekao je Versh.
- Hajdemo. - rekla je Caddy. - Frony i T.P. me ne moraju slušati. Ali ostali moraju.
Najbolje da ga ti poneseš, Versh. Već se mrači.
Versh me podigao i krenuli smo oko kuhinje.
Kad smo pogledali iza ugla vidjeli smo svjetla kako se primiču kolnim putem. T.P.
se vratio do podrumskih vrata i otvorio ih.
Znaš što je onđe dolje, rekao je T.P. Soda voda. Vidio sam gospodina Jasona kako
izlazi odande s rukama punim boca. Pričekaj malo ovđe.
T.P. je otišao pogledati kroz kuhinjska vrata. Dilsey je rekla, što sad zaviruješ
amo. Ðe je Benjy.
Ovđe vani, rekao je T.P.
Onda ga čuvaj, rekla je Dilsey. Ne daj mu uć u kuću.
Razumijem, rekao je T.P. Jesu l već počeli.
Samo ti drž tog dječaka podalje, čuješ, rekla je Dilsey. Ja imam pune ruke posla.
Zmija je ispuzala ispod kuće. Jason je rekao da se on ne boji zmija a Caddy je
rekla da se on boji ali ona ne a Versh je rekao da se i jedno i drugo boje a Caddy je
rekla neka budu mirni, kao što je otac rekao.
Nećeš sad valjda počet tulit, rekao je T.P. Možda bi malo ovog mošta.
Škakljao me u nosu i očima.
Ako ga nećeš popit, daj meni, rekao je T.P. Dobro, evo ti. Bolje da uzmemo još
jednu bocu dok nas niko ne smeta. Budi sad tiho, razumiješ.
Zaustavili smo se pod stablom kraj prozora od salona. Versh me posjeo na mokru
travu. Bilo je hladno. U svim su prozorima bila svjetla.
- Ondje je bakica. - rekla je Caddy. - Sad je svaki dan bolesna. Kad ozdravi, prire-
dit ćemo piknik.
Stabla su zujala, i trava.
- Iza onoga prozora kraj ovoga imamo ospice. - rekla je Caddy. - Gdje ti i T.P.
32
William Faulkner
imate ospice, Frony.

- Imamo ih đegod se zatekli, valjda. - rekla je Frony.
- Još nisu počeli. - rekla je Caddy.
Spremaju se počet, rekao je T.P. Ti stoj ovđe i ne miči se dok ja ne donesem onaj
sanduk tako da možemo gledat kroz prozor. Ajde, ispijmo ovaj mošt do kraja. Dođe
mi iznutra baš ko da sam ona sova što zove smrt.
Ispili smo mošt i T.P. je gurnuo bocu kroz prozorsku rešetku, pod kuću, i otišao.
Čuo sam ih u salonu i noktima sam se hvatao za zid. T.P. je vukao sanduk. Pao je, i
počeo se smijati. Ležao je u travi i smijao se. Ustao je i dovukao sanduk pod prozor,
i trudio se da se ne smije.
- Bojao sam se da ću cmizdrit. - rekao je T.P. - Popni se na sanduk i pogledaj jesu
i počeli.
- Nisu počeli jer još nije stigla glazba. - rekla je Caddy.
- Neće bit nikakve glazbe. - rekla je Frony.
- Odakle ti znaš. - rekla je Caddy.
Nc znaš ti ništa. - rekla je Caddy. Prišla je stablu. - Podigni me gore, Versh.
- Tvoj tatica su rekli da ne ideš ni blizu tom stablu. - rekao je Versh.
- To je bilo davno. - rekla je Caddy. - Sigurna sam da je to već zaboravio. Osim
toga, rekao je neka me večeras svi slušate. Je li tako, je li rekao da me večeras sluša-
te.
Ja te neću slušati. - rekao je Jason. - A neće ni Frony ni T.P., da znaš.
- Podigni me, Versh. - rekla je Caddy.
- Dobro. - rekao je Versh. - Ti ćeš dobit batine. Ne ja. - Prišao je i podigao Caddy
uz drvo do prve grane. Gledali smo zaprljani tur njezinih gaćica. Onda je više nismo
vidjeli. Čuli smo samo kako se stablo trese.
- Gospodin Jason su rekli da će te izmlatit ako slomiš to stablo. - rekao je Versh.
- I ja ću je tužiti, eto. - rekao je Jason.
Stablo se prestalo tresti. Pogledali smo gore u nepomične grane.
- Što vidiš. - šapnula je Frony.
Vidio sam ih. Onda sam vidio Caddy, sa cvijećem u kosi, i i luđačkim velom poput
blistavog vjetra. Caddy Caddy
- Tiho. - rekao je T.P. - Čut će te. Brzo silazi. - Povukao me. Caddy. Zakvačio sam
se noktima za zid Caddy. T.P. me vukao. - Tiho. - rekao je. - Tiho. Ajde, brzo. - I da-
lje me vukao. Caddy – Ušuti, Benjy. Nećeš valjda da te čuju. Ajde, popit ćemo još
33
William Faulkner
malo moštića, a onda se možemo vratit ako budeš tiho. Bolje da uzmemo još jednu
bocu inače ćemo obojica cmizdrit. Možemo reć da ju je Dan ispio. Gospodin Qu-
entin uvijek govori kako je pametan, pa možemo reć i da zna što je mošt.
Mjesečina se prosipala niz podrumske stube. Popili smo još mošta.
- Znaš što bi ja želio. - rekao je T.P. - Želio bi da medvjed uđe na ta podrumska
vrata. I znaš što bi ja onda učinio. Išo bi ravno k njemu i pljunio mu u oko. Daj mi tu
bocu da začepim usta prije nego počnem cmizdrit.
T.P. je pao. Počeo se smijati, i podrumska vrata i mjesečina su odskočili i nešto
me udarilo.
- Tiho budi. - rekao je T.P., i silio se da uguši smijeh. - Bože, čut će nas. Ustani. -
rekao je T.P. - Ustani, Benjy, brzo. - Mlatarao je rukama oko sebe i smijao se a ja
sam pokušavao ustati. Podrumske stube penjale su se uzbrdo na mjesečini i T.P. je
pao na uzbrdici, u mjesečinu, a ja sam trčao uz ogradu i T.P. je trčao za mnom i go-
vorio - Tiho budi tiho budi. - Tada je pao u cvijeće, sve se smijući, a ja sam naletio
na sanduk. Kad sam se pokušao popeti na njega odskočio je i udario me u zatiljak
i grlo mi je pustilo nekakav glas. Opet je pustilo taj glas i ja sam prestao pokušavati
da ustanem, i onda je opet pustilo onaj glas i počeo sam plakati. Ali grlo mi je i dalje
puštalo onaj glas dok me T.P. vukao. Puštalo ga je i dalje i nisam znao plačem li
ili ne, i T.P. je onda pao preko mene, u smijehu, a ja sam i dalje puštao onaj glas i
Quentin je udario nogom T.P.ja i Caddy je ovila oko mene ruke, i svoj blistavi veo, i
više nisam mogao mirisati drveće, i udario sam u plač.
Benjy, govorila je Caddy, Benjy. Opet je ovila ruke oko mene, ali ja sam otišao. -
Što je bilo, Benjy. - rekla je. - Možda ovaj šešir. - Skinula je šešir i opet mi prišla, a
ja sam otišao.
- Benjy. - rekla je. - Što je bilo, Benjy. Što je Caddy učinila.
- Ne sviđa mu se ta cifrasta haljina. - rekao je Jason. - Misliš da si odrasla, je li.
Misliš da si bolja od drugih, je li. Cifrasta.
- Ti zaveži. - rekla je Caddy. - Prljavi mali gade. Benjy.
- Misliš da si odrasla, samo zato što ti je četrnaest godina, je li. - rekao je Jason. -
Misliš da si netko i nešto. Je li.
- Tiho, Benjy. - rekla je Caddy. - Uznemirit ćeš majku. Tiho.
Ali nisam bio tiho, i kad je otišla pošao sam za njom, i ona je stala na stubištu i
čekala, i ja sam također stao.
- Što hoćeš, Benjy. - rekla je Caddy. - Reci Caddy. Ona će to učiniti. Pokušaj.
- Candace. - rekla je Majka.
- Da, majčice. - rekla je Caddy.
34
William Faulkner
- Zašto ga izazivaš. - rekla je Majka. - Dovedi ga ovamo.

Otišli smo u Majčinu sobu, gdje je ona ležala s bolešću na krpi oko glave.
- Što se sad dogodilo. - rekla je Majka. - Benjamine.
- Benjy. - rekla je Caddy. Opet je došla, ali ja sam otišao.
- Sigurno si mu nešto napravila. - rekla je Majka. - Zašto ga ne ostaviš na miru,
tako da se ja mogu malo odmoriti. Daj mu tu kutiju i molim te idi i ostavi ga na miru.
Caddy je uzela kutiju i stavila je na pod i otvorila. Bila je puna zvijezda. Kad sam
ja mirovao, one su mirovale. Čim sam se pomaknuo, zablistale su i zasvjetlucale.
Ušutio sam.
Tada sam čuo kako Caddy hoda i opet sam počeo.
Benjamine. - rekla je Majka. - Dođi k meni. - Pošao sam k vratima. - Tebi govo-
rim, Benjamine. - rekla je Majka.
- Što je sad opet. - rekao je Otac. - Kamo si se zaputio.
- Jasone, odvedi ga dolje i neka netko pripazi na njega. - rekla je Majka. - Znaš da
sam bolesna, a ipak...
Otac je zatvorio vrata za nama.
- T.P. - rekao je.
- Molim, gospodine. - rekao je T.P. dolje kod stuba.
- Benjy sad silazi. - rekao je Otac. - Hodi s T.P.jem.
Pošao sam k vratima od kupaonice. Jasno sam čuo vodu.
- Benjy. - rekao je T.P. odozdo.
Jasno sam čuo vodu. Slušao sam je.
- Benjy. - rekao je T.P. odozdo.
Slušao sam vodu.
Nisam čuo vodu, i Caddy je otvorila vrata.
- No, Benjy. - rekla je. Pogledala me i ja sam prišao i ovila ie ruke oko mene. -
Jesi li opet našao Caddy. - rekla je. - Nisi valjda mislio da je Caddy pobjegla. - Cad-
dy je mirisala kao drveće.
Otišli smo u Caddynu sobu. Sjela je pred zrcalo. Zaustavila je svoje ruke i pogle-
dala me.
- No, Benjy. Što je sad. - rekla je. - Ne smiješ plakati. Caddy neće otići. Pogledaj.
- rekla je. Uzela je u ruku bocu i izvukla čep i stavila mi je pod nos. - Slatko. Miriše.
Fino.
Otišao sam i nisam ušutio, a ona je držala bocu u ruci i gledala me.
35
William Faulkner
- Aha. - rekla je. Odložila je bocu i prišla mi i ogrlila me. - Dakle to je bilo. I po-
kušao si reći Caddy i nisi joj mogao reći. Htio si, ali nisi mogao, je li. Naravno da
Caddy neće. Naravno da Caddy neće. Pričekaj samo da se obučem.
Caddy se obukla i opet je uzela bocu i sišli smo u kuhinju.
- Dilsey. - rekla je Caddy. - Benjy ima dar za tebe. - Sagnula se i stavila mi bocu u
ruku. - Hajde, predaj to Dilsey. - Caddy mi je ispružila ruku i Dilsey je uzela bocu.
- Ma vidi ti ovo. - rekla je Dilsey. - Što nije moje djetešce dalo svojoj Dilsey bocu
parfema. Pogledaj molim te, Roskus.
Caddy je mirisala kao drveće. - Mi naime ne volimo parfeme. - rekla je Caddy.
Mirisala je kao drveće.
- Ajmo sad. - rekla je Dilsey. - Prevelik si da spavaš s drugim narodom. Sad si ve-
liki dečko. Imaš trinajst godina. Dosta si velik da spavaš sam u sobi ujaka Mauryja. -
rekla je Dilsey.
Ujak Maury je bio bolestan. Oko mu je bilo bolesno, i usta. Versh mu je odnio ve-
čeru na pladnju.
- Maury kaže da će ustrijeliti tu hulju. - rekao je Otac. - Rekao sam mu da
Pattersonu to radije ne spominje unaprijed. - Pio je.
- Jasone. - rekla je Majka.
- Koga će ustrijeliti, Oče. - rekao je Quentin. - Zašto će ga ujak Maury ustrijeliti.
- Zato što nije mogao shvatiti malu šalu. - rekao je Otac.
- Jasone. - rekla je Majka. - Kako možeš. Ti bi mirno sjedio i gledao kako Ma-
uryja ubijaju iz zasjede i smijao se.
- Onda bi Mauryju bilo najbolje da se kloni zasjede. - rekao je Otac.
- Koga to ustrijeliti, oče. - rekao je Quentin. - Koga će ujak Maury ustrijeliti.
- Nikoga. - rekao je Otac. - Ja nemam pištolja.
Majka je zaplakala. - Ako ti teško pada što Maury jede tvoju hranu, zašto nisi do-
voljno muškarac da mu to kažeš u lice. Ovako čovjeka ismijavati pred djecom, nje-
mu iza leđa.
- Naravno da mi to ni na pamet ne pada. - rekao je Otac. - Ja se divim Mauryju.
On je od neprocjenjive vrijednosti za moj osobni osjećaj rasne superiornosti. Ne bih
mijenjao Mauryja ni za par zaprežnih konja. A znadeš li zašto, Quentine.
- Ne znam, oče. - rekao je Quentin.
- Et ego in Arcadia zaboravio sam latinsku riječ za sijeno. - rekao je Otac. - No,
no. - rekao je. - Samo sam se šalio. - Ispio je svoju čašu i odložio je i prišao Majci i
položio joj ruku na rame.
36
William Faulkner
- Nije to nikakva šala. - rekla je Majka. - Moja je obitelj jednako dobra roda kao i
tvoja. Samo zato što je Maury slaba zdravlja.
- Dakako. - rekao je Otac. - Slabo je zdravlje primarni razlog svega života. Bo-
lešću stvoren, truležom okružen, na putu u raspadanje. Versh.
- Izvolite, gospodine. - rekao je Versh iza mog stolca.
- Uzmi ovu bocu i napuni je.
- I reci Dilsey neka dođe i odvede Benjamina gore u krevet. - rekla je Majka.
- Ti si veliki dečko. - rekla je Dilsey. - Caddy više neće spavat s tobom. Ajde, ušu-
ti, pa ćeš zaspat. - Soba je otišla, ali ja nisam ušutio, i soba se vratila i došla je Dilsey
i sjela na krevet, i gledala me.
- Zar nećeš bit dobar dečko i ušutit. - rekla je Dilsey. - Nećeš, jelda. Pa onda, ajde
pričekaj časak.
Otišla je. Ničega nije bilo na vratima. Onda je na njima bila Caddy.
- Pst. - rekla je Caddy. - Dolazim.
Ušutio sam i Dilsey je odgrnula pokrivač na krevetu i Caddy |e legla između
pokrivača i deke. Nije skidala kupaći ogrtač.
- Evo me. - rekla je. - Tu sam. - Dilsey je došla s dekom i pokrila je i ugurala kra-
jeve oko nje.
Začas će zaspat. - rekla je Dilsey. - Ostavit ću svjetlo u vašoj sobi.
- U redu. - rekla je Caddy. Priljubila je glavu uz moju na jastuku. - Laku noć,
Dilsey.
- Laku noć, dušo. - rekla je Dilsey. Soba je pocrnjela. Caddy je mirisala kao
drveće.
Gledali smo gore u stablo kamo se popela.
- Što ona vidi, Versh. - prošaputala je Frony.
- Psssst. - rekla je Caddy sa stabla.
Dilsey je rekla: - Da ste odmah došli vamo. - Naišla je iza ugla kuće. - Zašto niste
otišli spavat, kako su vam tatica rekli, umjesto da mi se iza leđa iskradate iz kuće.
Gdje su Caddy i Quentin.
- Ja sam joj rekao da se ne penje na to stablo. - rekao je Jason. - Tužit ću je.
- Tko to i na kakvo stablo. - rekla je Dilsey. Približila se i pogledala gore u stablo.
- Caddy. - rekla je Dilsey. Grane su se opet počele tresti.
- Ti, vraže jedan. - rekla je Dilsey. - Da si smjesta sišla.
- Tiho. - rekla je Caddy. - Pa znaš da je Otac rekao da budemo tiho. - Pojavile su
joj se noge i Dilsey je pružila ruke i izvukla je iz stabla.
37
William Faulkner
- Gdje ti je pamet da ih puštaš ovamo. - rekla je Dilsey.

- Nisam joj mogo dokazat. - rekao je Versh.
- Što uopće ovđe radite. - rekla je Dilsey. - Ko vam je reko da idete pred kuću.
- Ona. - rekla je Frony. - Ona nam je rekla nek idemo.
- A tko vam je reko da morate radit što ona kaže. - rekla je Dilsey. - Ajte smjesta
kući. - Frony i T.P. su otišli. Nestali su nam iz vida dok su još odlazili.
- Ovako ić van usred noći. - rekla je Dilsey. Podigla me i pošli smo u kuhinju.
- Šmugnut iz kuće meni iza leđa. - rekla je Dilsey. - A dobro znate da ste odavno
morali bit u krevetu.
- Psssst, Dilsey. - rekla je Caddy. - Nemoj tako glasno govoriti. Moramo biti tihi.
- Onda ti zaveži i budi tiho. - rekla je Dilsey. - Gdje je Quentin.
- Quentin je bijesan zato što su me večeras svi morali slušati. - rekla je Caddy. -
On još ima onu T.P.jevu staklenku s krijesnicama.
- Mislim da T.P. može izdržat bez nje. - rekla je Dilsey. - Versh, ajde potraži Qu-
entina. Roskus kaže da ga je vidio đe ide prema štali. - Versh je otišao. Nismo ga
mogli vidjeti.
- Ništa ne rade tamo unutra. - rekla je Caddy. - Samo sjede u foteljama i gledaju.
- Za to im se neće nikakve pomoći od vas. - rekla je Dilsey. Prošli smo kraj kuhi-
nje.
Kamo bi ti sad išo, rekao je Luster. Hoćeš natrag gledat kako udaraju onu loptu.
Već smo onđe tražili. Evo. Čekaj malo. Čekaj me ovđe a ja ću se vratit po onu loptu.
Nešto sam smislio.
Kuhinja je bila tamna. Stabla su bila crna na nebu. Dan se dogegao ispod stubišta
i grickao mi gležanj. Išao sam oko kuhinje, onamo gdje je bio mjesec. Dan je do-
capkao za mnom, u mjesec.
- Benjy. - rekao je T.P. u kući.
Cvjetno stablo kraj prozora od salona nije bilo tamno, ali debela stabla jesu. Trava
je zujala na mjesečini gdje je moja sjena hodala po travi.
- Čuj, Benjy. - rekao je T.P. u kući. - Ðe se kriješ. Bježiš nekamo, jelda. Znam ja
tebe.
Luster se vratio. Čekaj, rekao je. Evo. Nemoj ić onamo. Gospodica Quentin i njen
momak su onđe u ljuljački. Ti dođi ovamo. Vrati se, jesi čuo, Benjy.
Bilo je tamno pod drvećem. Dan nije htio doći. Ostao je na mjesečini. Onda sam
ugledao ljuljačku i počeo sam plakati.
Ajde se miči odande, Benjy, rekao je Luster. Znaš da će se gospođica Quentin raz-
38
William Faulkner
bjesniti.
Sad ih je bilo dvoje, zatim samo jedno na ljuljački. Caddy je dolrčala, bijela u
tami.
- Benjy. - rekla je. - Kako si uspio umaći. Gdje je Versh.
Ogrlila me i ja sam ušutio i držao se za njezinu haljinu i pokušavao je odvući.
- Ej, Benjy. - rekla je. - Što ti je. T.P. - zazvala je.
Onaj iz ljuljačke je ustao i došao, a ja sam plakao i vukao Caddy za haljinu.
- Benjy. - rekla je Caddy. - Pa ovo je Charlie. Zar ne poznaješ Charlieja.
- Gdje je onaj njegov crnac. - rekao je Charlie. - Zašto ga puštaju da ovako sam
luta naokolo.
- Pst, Benjy. - rekla je Caddy. - Otiđi, Charlie. Ne sviđaš mu se. - Charlie je otišao
i ja sam ušutio. Vukao sam Caddy za haljinu.
- Ej, Benjy. - rekla je Caddy. - Zar mi ne daš da malo ostanem ovdje i porazgova-
ram sa Charliejem.
- Zovi onoga crnca. - rekao je Charlie. Vratio se. Ja sam plakao i vukao Caddy za
haljinu.
- Odlazi, Charlie. - rekla je Caddy. Charlie je došao i stavio ruke na Caddy i ja
sam još jače zaplakao. Glasno sam plakao.
- Ne, ne. - rekla je Caddy. - Ne. Ne.
- On ne zna govoriti. - rekao je Charlie. - Caddy.
- Jesi li poludio. - rekla je Caddy. Počela je brzo disati. - On vidi. Nemoj. Nemoj.
- Caddy se otimala. Oboje su brzo disali. - Molim te. Molim te. - šaputala je Caddy.
- Riješi ga se. - rekao je Charlie.
- Hoću. - rekla je Caddy. - Pusti me.
- Hoćeš li ga se riješiti. - rekao je Charlie.
- Hoću. - rekla je Caddy. - Pusti me. - Charlie je otišao. - Pst. - rekla je Caddy. -
Otišao je. - Ušutio sam. Mogao sam je čuti i osjetiti kako joj se prsa nadimlju.
- Morat ću ga odvesti u kuću. - rekla je. Uzela me za ruku. - Idem. - šapnula je.
- Čekaj. - rekao je Charlie. - Dozovi onog crnca.
- Ne. - rekla je Caddy. - Vratit ću se. Hajdemo, Benjy.
- Caddy. - šapnuo je Ćharlie, glasno. Išli smo dalje. - Moraš se vratiti. Hoćeš li se
vratiti. - Caddy i ja već smo trčali. - Caddy. - rekao je Charlie. Istrčali smo na mjese-
činu, prema kuhinji.
- Caddy. - rekao je Charlie.
39
William Faulkner
Caddy i ja smo trčali. Ustrčali smo kuhinjskim stubama, na verandu, i Caddy je

klekla u mraku i zagrlila me. Čuo sam je i osjećao njezina prsa. - Neću više. - rekla
je. – Neću nikad više, nikad. Benjy, Benjy. - I tada je stala plakati, i ja sam plakao,
i čvrsto smo se držali. - Tiho. - rekla je. - Tiho. Neću nikad više. - I ja sam ušutio i
Caddy je ustala i pošli smo u kuhinju i upalili svjetlo i Caddy je uzela kuhinjski sa-
pun i isprala usta nad sudoperom, jako. Caddy je mirisala kao drveće.
Ma govorio sam ti da se makneš odande, rekao je Luster. Brzo su se uspravili u
ljuljački. Quentin je imala ruke na kosi. On je imao crvenu kravatu.
Ti stari blesavi kretenu, rekla je Quentin. Reći ću Dilsey kako ga puštaš da me sli-
jedi kamo god pođem. Natjerat ću je da te dobro izmlati.
- Nisam ga mogo zaustavit. - rekao je Luster. - Odi ovamo, Benjy.
- Naravno da si mogao. - rekla je Quentin. - Nisi ni pokušao. Obojica njuškate za
mnom. Je li vas baka poslala ovamo da me uhodite. - Iskočila je iz ljuljačke. - Ako
ga sad smjesta ne odvedeš odavde i ne paziš na njega, reći ću Jasonu da te izmlati.
- Ne mogu ništ počet s njim. - rekao je Luster. - Kušajte vi, ako mislite da možete.
- Zaveži. - rekla je Quentin. - Hoćeš li ga maknuti odavde ili nećeš.
- Ah, ma neka ostane. - rekao je. Imao je crvenu kravatu. Sunce je na njoj bilo
crveno. - Gledaj ovo, stari. - Zapalio je šibicu i stavio je u usta. Zatim je izvadio šibi-
cu iz usta. Još je gorjela. - Hoćeš li pokušati. - rekao je. Pošao sam k njemu. - Otvori
usta. - rekao je. Otvorio sam usta. Quentin je tresnula šibicu rukom i ona je otišla.
- Vrag te odnio. - rekla je Quentin. - Zar hoćeš da opet počne. Zar ne znaš da bi
urlikao cijeli dan. Tužit ću te Dilsey. - Otrčala je.
- Ej, mala. - rekao je. - Čuj. Vrati se. Neću ga više zafrkavali.
Quentin je trčala prema kući. Zaobišla je kuhinju.
- Lijepu si svinjariju napravio, stari. - rekao je. - Jelda.
- Ne razumije on što mu govorite. - rekao je Luster. - Gluhonjem je.
- A je li. - rekao je. - A kako je dugo ovakav.
- Baš danas ima cijele trideset tri godine. - rekao je Luster. - Rođen je mutav. Jeste
vi jedan od onih iz cirkusa.
- Zašto pitaš. - rekao je.
- Ne pamtim da sam vas prije viđo ovuda. - rekao je Luster.
- No, i što onda. - rekao je.
- Ništa. - rekao je Luster. - Ja idem večeras.
On me gledao.
- Niste valjda vi taj što svira na pili, jelda. - rekao je Luster.
40
William Faulkner
- Stajat će te četvrt dolara da saznaš. - rekao je. Pogledao je u mene. - Zašto ga ne

drže zatvorena. - rekao je. - Zašto si ga doveo ovamo.
- Meni govorite. - rekao je Luster. - Ništ ja ne mogu s njim. Došo sam ovamo
samo potražit novčić koji sam izgubio, jer oću večeras na prestavu. Sad mi se čini da
neću moć ić. - Luster je gledao u zemlju. - Vi nemate slučajno četvrt dolara zvišega,
jelda. - rekao je Luster.
- Ne. - rekao je on. - Nemam.
- Ondak ću ipak morat nać onaj otprije. - rekao je Luster. Turio je ruku u džep. - A
vi sigurno ne bi kupili ni jednu loptu za golf, jelda. - rekao je Luster.
- Kakvu loptu. - rekao je.
- Loptu za golf. - rekao je Luster. - Dam je za samo četvrt dolara.
- A čemu. - rekao je on. - Što bih ja s loptom.
- Ma to sam i mislio. - rekao je Luster. - Dođi ovamo, magarče. - rekao je. - Dođi
ovamo i gledaj kako udaraju onu loptu. Evo ti. Evo ti nešto za zanimaciju uz taj
kužnjak. - Luster je nešto podigao i dao mi. Sjajilo se.
- Gdje si to našao. - rekao je. Kravata mu se crvenjela na suncu dok je hodao.
- Našo sam ispod ovog grma. - rekao je Luster. - Načas sam pomislio da je to onaj
novac koji sam izgubio.
Došao je i uzeo ga.
- Pst. - rekao je Luster. - Vratit će ti kad pogleda.
- Kutija kurtona. - rekao je. Pogledao je prema kući.
- Pst. - rekao je Luster. - Evo, sad će je vratit.
Dao mi ju je i ja sam ušutio.
- Tko joj je sinoć dolazio. - rekao je.
- Ne znam. - rekao je Luster. - Dođu svaku noć kad se ona može spustit niz stablo.
Nije moje da im ulazim u trag.
- Vrag me odnio ako jedan nije ostavio dobar trag. - rekao je. Pogledao je prema
kući. Tada je otišao i legao u ljuljačku. - Idite. - rekao je. - Nemojte me smetati.
- Dođi vamo. - rekao je Luster. - Finu si svinjariju napravio. I vrijeme je da te
gospođica Quentin tuži.
Došli smo do ograde i gledali smo kroz kovrčave cvjetne otvore. Luster je tražio
po travi.
- Točno sam ga ovđe imo. - rekao je. Vidio sam kako zastava lepeće, i kako sunce
ukoso sja na širinu trave.
- Uskoro će neki doći. - rekao je Luster. - Ima ih i sad, ali već odlaze. Ajde ovamo
41
William Faulkner
i pomogni mi tražit.
Hodali smo duž ograde.
- Umukni. - rekao je Luster. - Kako ih mogu prisilit da dođu ovamo, ako neće. Če-
kaj. Doći će, evo sad. Gledaj onamo. Eno ih, idu.
Išao sam uz ogradu do vrata, gdje su prolazile djevojčice sa školskim torbama. -
Čuj, Benjy. - rekao je Luster. - Vrati se ovamo.
Niš ti ne koristi gledat kroz ta vrata, rekao je T.P. Gospođica Caddy je otišla ima
već dugo. Udala se i ostavila te. Niš ti ne koristi držat se za ta vrata i plakat. Ona te
ne može čut.
Što on to hoće, T.P., rekla je Majka. Što se ne možeš igrati s njim da bude mir.
Silom hoće dolje gledat kroz ona vrata, rekao je T.P.
Ne, to nikako ne može, rekla je Majka. Pada kiša. Morat ćeš se igrati s njim i pa-
ziti da bude miran. Čuj, Benjamine.
Niš njega ne može umirit, rekao je T.P. On misli, ako siđe do onih vrata,
gospođica Caddy će se vratit.
Gluposti, rekla je Majka.
Čuo sam ih kako govore. Izišao sam kroz vrata i nisam ih čuo, i sišao sam do
vrtnih vrata gdje su prolazile djevojčice sa školskim torbama. Gledale su me i brzo
hodale, otkrenute glave. Pokušavao sam im reći, ali one su nastavile hodati, a ja
sam hodao duž ograde, i pokušavao reći, a one su hodale brže. Zatim su trčale a ja
sam došao do ugla ograde i nisam mogao dalje, i držao sam se za ogradu, gledao za
njima i pokušavao im reći.
- Ej, Benjy. - rekao je T.P. - Što ti pada na pamet, ovako se iskrast iz kuće. Pa znaš
da će te Dilsey izmlatit.
- Niš ti ne koristi da cviliš i sliniš kroz tu ogradu. - rekao je T.P. - Isprepado si tu
djecu. Gledaj, sad idu drugom stranom ceste.
Kako je uspio izići, rekao je Otac. Jasone, jesi li ostavio ulazna vrata otvorena
kad si došao.
Jasno da nisam, rekao je Jason. Kao da bih ja napravio takvu glupost. Kao da
sam htio da se ovako nešto dogodi. Bog mi je svjedok da ova familija i bez toga ima
dosta nevolja. Uvijek sam znao da će se ovako nešto dogoditi. Valjda ćete ga sad
poslati u Jackson. Ako ga gospodin Burgess prije toga ne ustrijeli.
Šuti, rekao je Otac.
Znao sam ja dobro da će se ovako nešto dogoditi, rekao je Jason.
Bila su otvorena kad sam ih dotaknuo, i čvrsto sam se držao za njih u sutonu. Ni-
42
William Faulkner
sam plakao, i pokušao sam prestati, i gledao sam djevojčice kako nailaze u sutonu.
Nisam plakao.
- Eno ga.
Zaustavile su se.
- Ne može izići. Ali ionako ne bi nikome ništa nažao učinio. Hajdemo.
- Mene je strah. Strah me je. Ja idem na drugu stranu ceste.
- Ne može on izići.
Ja nisam plakao.
- Ne budi kukavica. Hajdemo.
Nailazile su u sutonu. Ja nisam plakao, i držao sam se za vrata. Dolazile su pola-
ko.
- Strah me je.
- Neće ti on ništa. Ja ovuda prolazim svakoga dana. On samo trči uz ogradu.
Naišle su. Otvorio sam vrata i one su stale i okrenule se. Pokušao sam reći, i
uhvatio sam je, i pokušao sam reći, a ona je kriknula i ja sam pokušavao reći i poku-
šavao i blistave su se prikaze počele zaustavljati i ja sam pokušao izići. Pokušao
sam ono skinuti s lica, ali blistave su se sjene opet kretale. Penjale su se uz brežuljak
gdje on prestaje i pokušao sam plakati. Ali kud sam udahnuo, nisam mogao opet
izdahnuti da zaplačem, i pokušao sam se zadržati da ne padnem s brežuljka i pao sam
s brežuljka u sjajne, uskovitlane prikaze.
Ej, blento, rekao je Luster. Evo, idu neki. Prestani više s tim slinjenjem i cvilje-
njem.
Došli su do zastavice. On ju je izvukao i udarali su, onda je vratio zastavicu na
mjesto.
- Gospodine. - rekao je Luster.
Osvrnuo se. - Što je. - rekao je.
- Oćete kupit lopticu za golf. - rekao je Luster.
- Da vidim. - rekao je. Prišao je ogradi i Luster mu je pružio lopticu kroz nju.
- Odakle ti ta lopta. - rekao je.
- Našo je. - rekao je Luster.
- To znam. - rekao je. - A gdje. U nečijoj torbi za golf.
- Našo sam je na zemlji onđe u dvorištu. - rekao je Luster. - Dam je za četvrt dola-
ra.
- A zašto ti misliš da je tvoja. - rekao je.
43
William Faulkner
- Ja sam je našo. - rekao je Luster.

- Onda si nađi još jednu. - rekao je. Stavio ju je u džep i otišao.
- Moram večeras ić u cirkus. - rekao je Luster.
- Ma nemoj. - rekao je. Pošao je prema uzvisini. - Pozor, caddie. - rekao je. Uda-
rio je.
- Tako mi svega. - rekao je Luster. - Praviš cirkuse kad ih ne vidiš i praviš cirkuse
kad ih vidiš. Ma što ne možeš prestat. Što misliš da ljudima već nije dosta da te
neprestano slušaju. Evo. Sad si izgubio svoj kužnjak. - Podigao ga je i vratio. - Treba
ti novi. Ovaj si već sasvim istrošio. - Stali smo kraj ograde i gledali ih.
- Teško je s bjelcem. - rekao je Luster. - Vidio si kako mi je uzeo lopticu. - Oni su
išli dalje. Mi smo išli dalje uz ogradu. Došli smo do vrta i dalje nismo mogli. Ja sam
se držao za ogradu i gledao kroz cvjetne otvore. Oni su otišli.
- A sad nemaš zašto cvilit. - rekao je Luster. - Zaveži. Ja sam taj koji bi moro cvi-
lit a ne ti. Evo. Pripazi na taj korov. Počet ćeš zbog njega opet urlat. - Dao mi je cvi-
jet. - A kamo li si sad krenuo.
Naše su sjene bile na travi. Stigle su do stabala prije nas. Moja je stigla prva. A
onda smo mi stigli onamo i onda su sjene otišle. U boci je bio jedan cvijet. Stavio
sam u nju drugi cvijet.
- I ti si mi neko odraslo čeljade, je li. - rekao je Luster. - Igraš se s dva korova u
boci. Znaš što će s tobom učiniti kad umre milostiva. Poslat će te u Jackson, kamo i
spadaš. Tako kaže gospodin Jason. I tamo se možeš cijeli dan držat za rešetke ko svi
drugi luđaci i slinit. Šta na to kažeš.
Luster je prevrnuo cvijeće rukom. - Tako će oni s tobom u Jacksonu kad počneš
urlat.
Pokušao sam podići cvjetove. Luster ih je podigao pa su otišli. Ja sam počeo pla-
kati.
- Urlaj. - rekao je Luster. - Urlaj. Hoćeš da ti dam neki razlog da urlaš. Pa dobro
onda. Caddy. - Prošaputao je. - Caddy. Sad urlaj. Caddy.
- Luster. - rekla je Dilsey iz kuhinje.
Cvijeće se vratilo.
- Tiho. - rekao je Luster. - Evo ti ih. Gledaj. Sve sam namjestio baš kao što je bilo
i prije. Ajd, umukni.
- Čuj, Luster. - rekla je Dilsey.
- Evo me odma. - rekao je Luster. - Dolazimo. Napravio si svinjariju. Ustani. - Po-
vukao me za ruku i ustao sam. Izišli smo iz stabala. Naših sjena nije bilo.
- Tiho. - rekao je Luster. - Vidi kako te svi ti ljudi gledaju. Tiho.
44
William Faulkner
- Dovedi ga ovamo. - rekla je Dilsey. Sišla je niza stube.

- Što si mu sad učinio. - rekla je.
- Baš niš nisam učinio. - rekao je Luster. - Samo je počeo urlat.
- Jesi, da znaš. - rekla je Dilsey. - Nešto si mu napravio. Gdje ste bili.
- Gore preko pod onim cedrovima. - rekao je Luster.
- I stalno morate ljutit Quentin. - rekla je Dilsey. - Zašto ga ne možeš držat dalje
od nje. Dobro znaš da ona ne voli biti tamo đe je on.
- Mogla bi ga i ona pazit kolko i ja. - rekao je Luster. - Nije meni ujak.
- Da mi nisi odgovarao, crnčiću. - rekla je Dilsey.
- Baš mu niš nisam učinio. - rekao je Luster. - Onđe se igrao i onda je odjednom
stao urlat.
- Da nisi nešto prtljao s njegovim grobljem. - rekla je Dilsey.
- Nisam mu ni taknuo njegovo groblje. - rekao je Luster.
- Nemoj mi lagat, mali. - rekla je Dilsey. Popeli smo se stubama i u kuhinju.
Dilsey je otvorila vrata od štednjaka i dovukla stolac pred njih i ja sam sjeo. Ušutio
sam.
Zašto je baš morate ljutiti, rekla je Dilsey. Zašto ga puštate onamo.
Samo je gledao u vatru, rekla je Caddy. Majka ga je učila njegovo novo ime.
Nismo je htjeli naljutiti.
Znam da niste, rekla je Dilsey. On na jednoj strani kuće a ona na drugoj. Pazite,
da mi niste dirali moje stvari. Nemojte ništa taknut dok se ne vratim.
- Zar te nije stid. - rekla je Dilsey. - Ovako ga tentat. - Stavila je tortu na stol.
- Uopće ga nisam tento. - rekao je Luster. - Igrao se s onom bocom punom korova
i iznenada je počeo urlat. Čula si ga.
- Da nisi nešto učinio njegovom cvjeću. - rekla je Dilsej.
- Nisam ni taknuo njegovo groblje. - rekao je Luster. - Što će meni njegove glu-
posti. Ja sam samo tražio onaj moj novčić.
- Izgubio si ga, jelda. - rekla je Dilsey. Zapalila je svijeće na torti. Neke su od njih
bile malene. Neke su bile velike razrezane na male komadiće. - Ljepo sam ti rekla da
ga spremiš. Sad sigurno hoćeš da ti nabavim novce od Frony.
- Moram ić u taj cirkus i briga me za Benjyja. - rekao je Luster. - Neću ja i dan i
noć hodat za njim.
- Radit ćeš točno ono što on oće da radiš, mali. - rekla je Dilsey. - Jesi me čuo.
- Ko da nisam i prije. - rekao je Luster. - Ko da ne radim uvjek što on oće. Jel
tako, Benjy.
45
William Faulkner
- Onda tako i nastavi. - rekla je Dilsey. - Nego ga vodiš ovamo dok zavija pa se
onda i ona uzruja. Ajde sad, jedite te torte prije nego dođe Jason. Neću da me napada
zbog te torte koju sam kupila svojim vlastitim novcem. Da ne bi ovđe pekla tortu,
kad mi broji svako jaje koje uđe u ovu kuhinju. Da vidimo možeš li ga sad malo
ostavit na miru, osim ako ti večeras nije do cirkusa.
Dilsey je otišla.
- Ti ne možeš puhnut svijeće. - rekao je Luster. - Gledaj kako ću ih ja ugasit. -
Nagnuo se i napuhnuo lice. Svijeće su otišle. Ja sam počeo plakati. - Tiho. - rekao je
Luster. - Evo. Gledaj u vatru dok ja režem tortu.
Čuo sam sat, i čuo sam Caddy kako stoji iza mene, i čuo sam krov. Još pada kiša,
rekla je Caddy. Mrzim kišu. Sve mrzim. I onda joj je glava došla u moje krilo i plaka-
la je, i grlila me, i ja sam počeo plakati. Tada sam opet pogledao u vatru i sjajne
glatke prikaze opet su krenule. Čuo sam sat i krov i Caddy.
Pojeo sam komad torte. Lusterova ruka je došla i uzela još jedan komad. Čuo sam
ga kako jede. Gledao sam u vatru.
Dugačak komad žice išao mi je preko ramena. Došao je do vrata i onda je vatra
otišla. Počeo sam plakati.
- Čemu sad urlaš. - rekao je Luster. - Pogledaj onamo. - Vatra je bila ondje. Ušutio
sam. - Što ne možeš sjedit i gledat u vatru i bit miran ko što su ti mamica rekli. - re-
kao je Luster. - Neka te bude sram. Evo. Evo ti još malo torte.
- A što si mu sad učinio. - rekla je Dilsey. - Baš ga ne možeš pustit na miru.
- Samo sam ga htio natjerat da ušuti i ne zasmeta milostivi. - rekao je Luster. -
Nešto ga je opet pokrenilo.
- A ja znam kako se to nešto zove. - rekla je Dilsey. - Reći ću ja Vershu da te
izmlati kad dođe kući. Baš izazivaš, da znaš. I radiš to cijeli dan. Jesi ga vodio dolje
do potoka.
- Nisam. - rekao je Luster. - Ovdje smo u ovom dvorištu cijeli bogovetni dan, baš
ko što si rekla.
Njegova je ruka posegla za još jednim komadom torte. Dilsey ga je lupila po ruci.
- Posegni još jednom i odsjeći ću ti je evo ovim mesarskim nožem. - rekla je Dilsey.
- Glavu dajem da nije probo ni komadića.
- Je, baš je. - rekao je Luster. - Već je pojeo dvaput više od mene. Pitaj ga, vidjet
ćeš.
- Samo posegni još jednom. - rekla je Dilsey. - Samo posegni, pa da vidiš.
Tako je, rekla je Dilsey. Vjerujem da će sljedeći put doći red na mene da plačem.
Valjda će mi i Maury dopustiti da se malo rasplačem nad njim.
46
William Faulkner
On se sad zove Benjy, rekla je Caddy.

Ma kako sad to, rekla je Dilsey. Pa nije valjda već iznosio ono ime s kojim se ro-
dio, je li.
Benjamin je ime iz Biblije, rekla je Caddy. To je bolje ime za njega nego Maury.
Ma kako sad to, rekla je Dilsey.
Majka kaže da jest, rekla je Caddy.
Ha, rekla je Dilsey. Ništa mu ime neće pomoći, a neće mu bome ni škodit. Nema
sreće za ljude ako mjenjaju imena. Moje je ime Dilsey još od prije nego pamtim i bit
će Dilsey kad me već svi zaborave.
Kako će onda znati da je Dilsey ako te već svi zaborave, Dilsey, rekla je Caddy.
Jer će stajat u Knjizi života, dušo, rekla je Dilsey. Lijepo napisano.
A znaš li ga ti pročitati, rekla je Caddy.
Neću morat, rekla je Dilsey. Pročitat će ga oni umjesto mene. Ja samo moram reć,
ovđe sam.
Dugačka žica išla mi je preko ramena i vatra je otišla. Počeo sam plakati.
Dilsey i Luster su se svađali.
- Vidla sam te ja. - rekla je Dilsey. - Oho, vidla sam te ja, da znaš. - Izvukla je
Lustera iz kuta i tresla ga. - Ništa mu nisi činio, jelda. Samo čekaj dok se tvoj tatica
ne vrati kući. Da sam bar mlada ko što sam nekoć bila, uši bi ti iz glave iščupa-
la. Najrađe bi te zaključala u onaj podrum i ne bi te pustila večeras u cirkus, da znaš.
- Au, mamice. - rekao je Luster. - Au, mamice.
Pružio sam ruku onamo gdje je prije bila vatra.
- Povuci ga. - rekla je Dilsey. - Ej, povuci ga.
Moja se ruka trgnula unatrag i stavio sam je u usta i Dilsey me zgrabila. Još sam
mogao čuti sat između moga glasa. Dilsey je zamahnula i tresnula Lustera po glavi.
Glas mi je svaki put iznova bio snažan.
- Donesi mi onu sodu. - rekla je Dilsey. Izvukla mi je ruku iz usta. Glas mi se
onda pojačao i ruka mi se pokušala vratiti natrag u usta, ali Dilsey ju je držala. Glas
mi se pojačao. Posipala mi je ruku sodom.
- Pogledaj tamo u smočnicu i otrgni komad one krpe što visi na čavlu. - rekla je. -
Tiho, čuješ. Nećeš valjda da ti se majčica opet razboli, je li. Evo, gledaj u vatru.
Dilsey će napravit da te ruka začas prestane peći. Gledaj u vatru. - Otvorila je vrata
od vatre. Gledao sam vatru, ali ruka mi nije prestajala i ja nisam prestajao. Ruka mi
je pokušavala ići do usta, ali Dilsey ju je držala.
Omotala je oko nje krpu. Majka je rekla,
47
William Faulkner
- A što je sad opet. Ne mogu čak ni bolovati na miru. Moram li ustati iz kreveta da
siđem k njemu, uz dva odrasla crnca koji ga paze.
- Sad je dobro. - rekla je Dilsey. - Prestat će začas. Samo je malo speko ruku.
- Uz dva odrasla crnca, morate mi ga voditi u kuću da ovdje urla. - rekla je Majka.
- Namjerno ga potičete, jer znate da sam bolesna. - Došla je i stala kraj mene. - Tiho.
- rekla je. - Smjesta ušuti. Jesi li mu ti dala ovu tortu.
- Kupila sam mu je. - rekla je Dilsey. - Nije iz Jasonove smočnice. Spremila sam
mu za proslavit rođendan.
- Hoćeš ga otrovati tom jeftinom kupovnom tortom. - rekla je Majka. - To hoćeš,
je li. Pa zar neću ovdje nikad imati ni časka mira.
- Ajte vi opet gore u sobu i legnite. - rekla je Dilsey. - Ovo će ga začas prestat peć
pa će ušutit. Ajde, idemo.
- A njega da pustim ovdje dolje da mu još nešto napravite. - rekla je Majka. -
Kako mogu gore ležati dok mi on ovdje dolje urla. Benjamine. Da si smjesta ušutio.
- Nemamo inače kamo s njime. - rekla je Dilsey. - Više nemamo onolko mjesta ko
nekad. Ne može bit vani u dvorištu i plakat da ga svi susjedi vide.
- Znam, znam. - rekla je Majka. - Svemu sam ja kriva. Uskoro mene više neće
biti, i ti i Jason ćete se puno bolje složiti. - Zaplakala je.
- Nemojte sada, ajde. - rekla je Dilsey. - Opet će vam bit zlo. Ajte lijepo gore u
sobu. Luster će ga odvest u bibloteku i igrat će se s njim dok mu ja ne skuvam veče-
ru.
Dilsey i Majka su izašle.
- Ušuti. - rekao je Luster. - Ušuti, čuješ. Oćeš da ti opečem i drugu ruku. Ništa ti
nije. Ušuti.
- Evo. - rekla je Dilsey. - Ajde, prestani plakat. - Dala mi je cipelicu i ušutio sam.
- Odvedi ga u bibloteku. - rekla je. - I ako ga opet čujem, ovom ću te rukom izmlatiti,
da znaš.
Otišli smo u biblioteku. Luster je upalio svjetlo. Prozori su pocrnjeli i tamno viso-
ko mjesto na zidu je došlo i ja sam prišao i dodirnuo ga. Bilo je kao vrata, samo što
to nisu bila vrata.
Iza mene je došla vatra i ja sam otišao do vatre i sjeo na pod, držeći cipelicu u
ruci. Vatra je narasla. Popela se do jastučića na Majčinom stolcu.
- Ušuti. - rekao je Luster. - Ma što ne možeš bar malo začepit. Evo sam ti ovđe na-
ložio vatru, a ti je nećeš ni pogledat.
Ime ti je Benjy, rekla je Caddy. Čuješ li. Benjy. Benjy.
Nemoj mu to govoriti, rekla je Majka. Dovedi ga ovamo.
48
William Faulkner
Caddy me podigla ispod pazuha.

Ustani, Mau ... hoću reći, Benjy, rekla je.
Nemoj ga pokušavati nositi, rekla je Majka. Zar ga ne možeš dovesti ovamo. Je li
previše tražiti od tebe da to napraviš.
Mogu ga nositi, rekla je Caddy. - Daj mi da ga odnesem gore, Dilsey.
- Ma ajde, Mrvice. - rekla je Dilsey. - Nema u tebi snage ni da buhu poneseš.
Makni se i da te nismo čuli, ko što je reko gospodin Jason.
Na vrhu stubišta bilo je svjetlo. Otac je stajao ondje, u košulji bez kaputa. Lice
mu je govorilo Tiho. Caddy je prošaputala,
- Je li Majka bolesna.
Versh me spustio i pošli smo u Majčinu sobu. Tamo je bila vatra. Penjala se i pa-
dala po zidovima. Bila je još jedna vatra u zrcalu. Mogao sam nanjušiti bolest. Bila
je na krpi smotanoj na Majčinoj glavi. Kosa joj je bila na jastuku. Vatra nije stiza-
la do nje, ali sjala joj je na ruci, gdje joj je skakalo prstenje.
- Hajde dođi i poželi Majci laku noć. - rekla je Caddy. Prišli smo krevetu. Vatra se
ugasila u zrcalu. Otac je ustao s kreveta i podigao me i Majka mi je položila ruku na
glavu.
- Koliko je sati. - rekla je Majka. Oči su joj bile zatvorene.
- Deset do sedam. - rekao je Otac.
- Još je prerano da ide spavati. - rekla je Majka. - Probudit će se onda u zoru, a ja
naprosto ne mogu podnijeti još jedan ovakav dan.
- No, no. - rekao je Otac. Dodirnuo je Majčino lice.
- Znam da sam ti samo na teret. - rekla je Majka. - Ali uskoro me više neće biti.
Onda ti više nitko neće dodijavati.
- Tiho. - rekao je Otac. - Ja ću ga načas odvesti dolje. - Podigao me. - Hajdemo,
stari moj. Idemo malo dolje po stubama. Samo ćemo morati biti tiho dok Quentin
uči.
Caddy je prišla i nagnula lice nad krevetom i Majčina se ruka pojavila u svjetlu
ognja. Prstenovi su joj poskakivali na Caddyinim leđima.
Majka je bolesna, rekao je Otac. Dilsey će te spremiti u krevet. Gdje je Quentin.
Versh je išao po njega, rekla je Dilsey.
Otac je stajao i gledao nas kako prolazimo. Čuli smo Majku u njezinoj sobi. Cad-
dy je rekla - Tiho. - Jason se još penjao stubama. Ruke su mu bile u džepovima.
- Večeras morate biti jako dobri. - rekao je Otac. - I tihi, da ne uznemirujete
Majku.
49
William Faulkner
- Bit ćemo tihi. - rekla je Caddy. - Sad moraš biti tih, Jasone. - rekla je. Hodali
smo na prstima.
Čuli smo krov. Vidio sam vatru i u zrcalu. Caddy me opet podigla.
- Hajde, idemo. - rekla je. - Onda se možeš opet vratiti k vatri. Tiho, čuješ.
- Candace. - rekla je Majka.
- Tiho, Benjy. - rekla je Caddy. - Majka te želi načas vidjeti. Budi dobar dečko.
Onda se možeš vratiti. Benjy.
Caddy me spustila, i ušutio sam.
- Pusti ga da ostane ovdje, Majko. Kad prestane gledati u vatru, onda mu možeš
reći.
- Candace. - rekla je Majka. Caddy se sagnula i podigla me. Zateturali smo. -
Candace. - rekla je Majka.
- Tiho. - rekla je Caddy. - Još je možeš vidjeti. Tiho.
- Dovedi ga ovamo. - rekla je Majka. - Prevelik je da ga nosiš. Nemoj to više po-
kušavati. Ozlijedit ćeš si kičmu. Sve se žene našeg roda diče lijepim držanjem. Zar
želiš izgledati kao pralja.
- Nije mi pretežak. - rekla je Caddy. - Mogu ga ja nositi.
- E dobro, a ja ne želim da ga se nosi, eto. - rekla je Majka. - Petogodišnje dijete.
Ne, ne. Ne meni u krilo. Neka stoji.
- Ako ga zagrliš, prestat će. - rekla je Caddy. - Tiho. - rekla je. - Odmah ćeš se
moći vratiti. Evo. Tu je tvoj jastuk. Vidiš.
- Nemoj, Candace. - rekla je Majka.
- Pusti ga da gleda vatru i bit će miran. - rekla je Caddy. - Pričekaj samo čas dok
ga izvučem. Evo, Benjy, gledaj. -
Gledao sam i ušutio.
- Previše mu ti popuštaš. - rekla je Majka. - I ti i tvoj otac. Vi ne shvaćate da sam
ja ta koja na kraju za sve to ispašta. Bakica je tako razmazila Jasona i trebale su mu
dvije godine da se iz toga izvuče, a ja nisam dovoljno snažna da sve to još jed-
nom prođem s Benjaminom.
- Ne moraš se ti s njim mučiti. - rekla je Caddy. - Ja se volim brinuti za njega. Je li
tako, Benjy.
- Candace. - rekla je Majka. - Rekla sam ti da ga tako ne zoveš. Kao da nije dosta
što je tvoj otac inzistirao na onom glupom nadimku za tebe, i ne želim da sad i on
ima nadimak. Nadimci su vulgarni. Samo ih prostaci upotrebljavaju. Benjamine. -
rekla je.
50
William Faulkner
- Pogledaj me. - rekla je Majka.

- Benjamine. - rekla je. Uzela mi je lice u ruke i okrenula ga prema svome.
- Benjamine. - rekla je. - Makni taj jastuk, Candace.
- Plakat će. - rekla je Caddy.
- Makni taj jastuk, kad ti kažem. - rekla je Majka. - Mora naučiti slušati.
Jastuk je otišao.
- Tiho, Benjy. - rekla je Caddy.
- Ti idi onamo i sjedni. - rekla je Majka. - Benjamine. - Prinijela je moje lice svo-
me.
- Prestani s tim. - rekla je. - Prestani.
Ali ja nisam prestao i Majka me uhvatila u naručje i počela je plakati i ja sam pla-
kao. Onda se pojavio jastuk i Caddy ga je držala visoko iznad Majčine glave. Po-
vukla je Majku nazad u naslonjač i Majka se plačući naslonila na crveni i žuti jastuk.
- Tiho, Majko. - rekla je Caddy. - Sad idi lijepo gore i legni da budeš na miru bo-
lesna. Ja idem po Dilsey. - Odvela me do vatre i gledao sam jarke, glatke prikaze.
Jasno sam čuo vatru i krov.
Otac me podigao. Mirisao je kao kiša.
- No onda, Benjy. - rekao je. - Jesi li danas bio dobar dječak.
Caddy i Jason tukli su se u zrcalu.
- Čuj, Caddy. - rekao je Otac.
Tukli su se. Jason je počeo plakati.
- Caddy. - rekao je Otac. Jason je plakao. Više se nije tukao, ali vidjeli smo Caddy
u zrcalu kako se tuče i Otac me spustio i ušao u zrcalo i također se tukao. Podigao je
Caddy. Ona se otimala. Jason je legao na pod i plakao. U ruci je imao škare. Otac je
držao Caddy.
- Razrezao je sve Benjyjeve lutke. - rekla je Caddy. - Glavu ću mu razbiti.
- Candace. - rekao je Otac.
- Hoću. - rekla je Caddy. - Hoću. - Otimala se. Otac ju je držao. Udarila je Jasona
nogom. Otkotrljao se u kut, iz zrcala. Otac je donio Ćaddy do vatre. Sad su svi izišli
iz zrcala. Samo je vatra bila u njemu. Kao da je vatra u vratima.
- Prestani s tim. - rekao je Otac. - Hoćeš li da Majci pozli u njezinoj sobi.
Caddy je prestala. - Razrezao je sve lutke koje smo Mau... Benjy i ja izradili. -
rekla je Caddy. - Napravio je to iz čiste podlosti.
- Nisam. - rekao je Jason. Sada je sjedio i plakao. - Nisam ja znao da su njegove.
Mislio sam samo da su nekakav stari papir.
51
William Faulkner
- Nemoj mi reći da nisi znao. - rekla je Caddy. - Napravio si to iz čiste -

- Tiho. - rekao je Otac. - Jasone. - rekao je.
- Napravit ću ja tebi sutra druge. - rekla je Caddy. - Napravit ćemo ih puno. Evo,
sad možeš gledati i u jastuk.
Jason je ušao.
Lijepo sam ti govorio da šutiš, rekao je Luster.
A što je sad, rekao je Jason.
- Ma inati se, ništa drugo. - rekao je Luster. - I ovako radi već cjeli cjelcati dan.
- A zašto ga onda ne ostaviš na miru. - rekao je Jason. - Ako ga ne možeš smiriti,
morat ćeš ga odvesti van u kuhinju. Mi se ostali ne možemo zatvoriti u svoju sobu
kao Majka.
- Mamica kaže da mu ne damo blizu kuhinji dok ne zgotovi večeru. - rekao je
Luster.
- Onda se igraj s njim i pripazi da bude miran. - rekao je Jason. - Zar baš moram
raditi cijeli dan i onda doći kući u ovakvu ludnicu. - Otvorio je novine i čitao.
Možeš gledati vatru i zrcalo a i jastuk, rekla je Caddy. Nećeš morati čekati do
večere da gledaš jastuk. Čuli smo krov. Čuli smo i Jasona kako glasno plače s one
strane zida.
Dilsey je rekla, - Dođi, Jasone. A ti da si mu dao mira, čuješ li.
- Razumijem. - rekao je Luster.
- Ðe nam je Quentin. - rekla je Dilsey. - Večera tek što nije.
- Ne bi znao. - rekao je Luster. - Nisam ju vidio.
Dilsey je otišla. - Quentin. - rekla je u predvorju. - Quentin. Večera je gotova.
Čuli smo krov. I Quentin je mirisao kao kiša.
Što je Jason učinio, rekao je.
Razrezao je sve Benjyjeve lutke, rekla je Caddy.
Majka je rekla da ga ne zoveš Benjy, rekao je Quentin. Sjedio je na tepihu kraj
nas. Kad bar ne bi kišilo, rekao je. Ništa ne možeš početi.
Potukli ste se, rekla je Caddy. Je l’ tako.
Ma, ništa to nije bilo, rekao je Quentin.
To ti kažeš, rekla je Caddy. Otac će odmah vidjeti.
Baš me briga, rekao je Quentin. Da bar ne pada kiša.
Quentin je rekla, - Zar nije Dilsey kazala da je večera gotova.
52
William Faulkner
- Je, je. - rekao je Luster. Jason je pogledao Quentin. Onda je opet čitao novine.
Quentin je ušla. - Veli da tek što nije gotova. - rekao je Luster. Quentin se bacila u
Majčin naslonjač. Luster je rekao,
- Gospodine Jason.
- Što je. - rekao je Jason.
- Oćete mi dat dva novčića. - rekao je Luster.
- A zašto. - rekao je Jason.
- Išo bi večeras na prestavu. - rekao je Luster.
- Mislio sam da će ti Dilsey nabaviti dvadeset pet centi od Frony. - rekao je Jason.
- I je. - rekao je Luster. - A ja ih izgubio. Ja i Benjy smo cijeli dan tražili taj
novčić. Samo ga pitajte.
- Onda posudi od njega. - rekao je Jason. - Ja se za moje novce teško namučim. -
Čitao je novine. Quentin je gledala u vatru. Vatra joj je bila u očima i na ustima. Usta
su joj bila crvena.
- Pokušao sam ga zadržat da ne ide onamo. - rekao je Luster.
- Zaveži gubicu. - rekla je Quentin. Jason ju je pogledao.
- Što sam ti rekao da ću ti učiniti ako te još jednom vidim s onim cirkusantom. -
rekao je. Quentin je gledala u vatru. - Jesi li me čula. - rekao je Jason.
- Čula sam te. - rekla je Quentin. - Pa zašto to onda ne učiniš.
- Ništa se ne brini, i hoću. - rekao je Jason.
- Ne brinem se. - rekla je Quentin. Jason je opet čitao novine.
Čuo sam krov. Otac se nagnuo naprijed i pogledao Quentina.
Zdravo, rekao je. Tko je pobijedio.
- Nitko. - rekao je Quentin. - Razdvojili su nas. Učitelji.
- A tko je to bio. - rekao je Otac. - Hoćeš li reći.
- Sve je u redu. - rekao je Quentin. - Bio je velik kao i ja.
- Onda dobro. - rekao je Otac. - Možeš li mi reći oko čega ste se posvađali.
- Ma ništa, zapravo. - rekao je Quentin. - Rekao je da će joj slaviti žabu u klupu i
da se ona neće usuditi da ga izmlati.
- Aha. - rekao je Otac. - Ona. A što onda.
- Pa, eto. - rekao je Quentin. - A onda sam ga ja recimo udario.
Čuli smo krov i vatru, i šmrcanje pred vratima.
- A gdje je mislio pronaći žabu u studenom. - rekao je Otac.
- Pojma nemam, oče. - rekao je Quentin.
53
William Faulkner
Jasno smo ih čuli.

- Jasone. - rekao je Otac. Čuli smo Jasona.
- Jasone. - rekao je Otac. - Dođi ovamo i prestani s tim.
Čuli smo krov i vatru i Jasona.
- Prekini s tim, smjesta. - rekao je Otac. - Hoćeš li da te opet istučem. - Otac je
podigao Jasona na naslonjač kraj sebe. Jason je šmrcao. Čuli smo vatru i krov. Jason
je malo jače zašmrcao.
- Još jednom. - rekao je Otac. Čuli smo vatru i krov.
Dilsey je rekla, Gotovo je. Sad možete svi doć na večeru.
Versh je mirisao kao kiša. Mirisao je i kao pas. Čuli smo vatru i krov.
Čuli smo Caddy kako brzo hoda. Otac i Majka pogledali su u vrata. Caddy je
prošla kraj njih, u brzom hodu. Nije gledala. Brzo je hodala.
- Candace. - rekla je Majka. Caddy je prestala hodati.
- Da, Majko. - rekla je.
- Nemoj, Caroline. - rekao je Otac.
- Dođi ovamo. - rekla je Majka.
- Nemoj, Caroline. - rekao je Otac. - Ostavi je na miru.
Caddy je došla na vrata i stajala na njima i gledala u Oca i Majku. Oči su joj po-
letjele prema meni, a onda otišle. Počeo sam plakati. Plač je postao glasan i ja sam
ustao. Caddy je ušla i stala leđima uza zid i gledala u mene. Pošao sam prema
njoj plačući, a ona se priljubila uza zid i ja sam joj vidio oči i zaplakao sam glasnije i
povukao je za haljinu. Ispružila je ruke, ali ja sam je povlačio za haljinu. Oči su joj
bježale.
Versh je rekao, sada ti je ime Benjamin. Znaš kako to da ti je sad ime Benjamin.
Oni prave od tebe modrousta. Mamica kažu da je u stara vremena tvoj djedica pro-
mijenio ime jednome crncu i on je postao propovjednik, a kad su ga pogledali, i on
je bio modrousti. Ali prije toga nije bio, znaš. A kad ga trudna ženska pogleda u oči
za punog mjeseca, onda se i djete rodi ko modrousti. A jedne večeri kad je desetak te
modrouste djece trčalo naokolo, on nije došo doma. Lovci na oposume su mu našli u
šumi samo kostur, bez mesa. A znaš ko ga je proždro. Ona modrousta djeca.
Bili smo u predvorju. Caddy me je još gledala. Ruku je prislonila na usta i ja sam
joj vidio oči i plakao sam. Popeli smo se stubama. Ona se opet zaustavila, uza zid, i
pogledala me i ja sam plakao a ona je pošla dalje i ja sam išao za njom i plakao sam,
a ona se priljubila uza zid i gledala me. Otvorila je vrata svoje sobe, ali ja sam je po-
vukao za haljinu i ušli smo u kupaonicu i ona je stala na vrata i gledala me. Tada je
stavila ruku preko lica, a ja sam se gurao uz nju plačući.
54
William Faulkner
Što mu to radiš, rekao je Jason. Što ga ne možeš pustiti na miru.

Nisam ga ni tako, rekao je Luster. Ovakav je cjeli bogovetni dan. Treba ga izmla-
tit.
Treba ga poslati u Jackson, rekla je Quentin. Kako čovjek uopće može živjeti u
ovakvoj kući.
Ako ti se ne sviđa, mlada damo, izvoli otići, rekao je Jason.
I hoću, rekla je Quentin. Bez brige.
Versh je rekao - Odmakni se malo, da osušim noge. - Malo me odgurnuo. - Nemoj
mi sad počet urlat, čuješ. Još je možeš vidjet. Ionako nemaš drugog posla. Ti ne mo-
raš bit vani na kiši ko ja. Rođen si pod sretnom zvjezdom, a to i ne znaš. - Ispružio se
na leđima pred vatrom.
- Znaš kako to da se sad zoveš Benjamin. - rekao je Versh. - Tvoja majka je pre-
ohola za tebe. Tako kažu mamica.
- Sad miruj i daj mi da osušim noge. - rekao je Versh. - Ili znaš što ću ti napravit.
Kožu ću ti odrat.
Čuli smo vatru i krov i Versha.
Versh se brzo uspravio i naglo privukao noge pod sebe. Otac je rekao, - Sve je u
redu, Versh.
- Ja ću ga večeras nahraniti. - rekla je Caddy. - Ponekad plače kad ga Versh hrani.
- Nosi ovaj pladanj gore. - rekla je Dilsey. - A onda požuri natrag i nahrani
Benjyja.
- Zar nećeš da te Caddy nahrani. - rekla je Caddy.
Zar baš mora držati tu staru prljavu cipelu na stolu, rekla je Quentin. Zašto ga ne
hranite u kuhinji. Ovo je kao da čovjek jede s prascem.
Ako ti se ne sviđa kako mi jedemo, nemoj dolaziti za stol, rekao je Jason.
Para se dizala iz Roskusa. Sjedio je pred štednjakom. Vrata pećnice bila su otvo-
rena i Roskus je držao noge u njoj. Para se dizala iz zdjelice. Caddy mi je polako sta-
vila žlicu u usta. Unutra u zdjelici bila je crna mrlja.
Ajde, ajde, rekla je Dilsey. Neće ti više smetat.
Spustilo se ispod točke. Onda je zdjelica bila prazna. Otišla je. - Večeras je gla-
dan. - rekla je Caddy. Zdjelica se vratila. Nisam mogao vidjeti mrlju. Onda jesam. -
Večeras je pregladnio. - rekla je Caddy. - Pogledaj koliko je pojeo.
Hoće, nego što, rekla je Quentin. Vi ga šaljete da me uhodi. Ne podnosim ovu
kuću. Pobjeći ću.
Roskus je rekao, - Cjelu noć će kišit.
55
William Faulkner
Već ti dugo bježiš, ali uvijek se stigneš vratiti na jelo, rekao je Jason.
Samo čekaj, vidjet ćeš, rekla je Quentin.
- Onda ne znam što ću počet. - rekla je Dilsey. - Sad me tako uvatilo u kuku da se
jedva krećem. Cijelu večer trčat gore dolje po tim stubama.
O, ne bih se ni iznenadio, rekao je Jason. Ništa me od tebe ne bi iznenadilo.
Quentin je bacila ubrus na stol.
Ušuti Jasone, rekla je Dilsey. Prišla je i rukom obgrlila Quentin. Sjedni, dušo,
rekla je Dilsey. Sram ga bilo, predbacuje ti ono što nije tvoja krivnja.
- Opet joj nešto nije po volji, je Ii. - rekao je Roskus.
- Daj zaveži. - rekla je Dilsey.
Quentin je odgurnula Dilsey. Gledala je Jasona. Usta su joj bila crvena. Uzela je
svoju čašu s vodom i zamahnula rukom gledajući u Jasona. Dilsey ju je uhvatila za
ruku. Hrvale su se. Čaša se razbila na stolu, i voda je otekla u stol. Quentin
je trčala.
- Majka je opet bolesna. - rekla je Caddy.
- Nije čudo. - rekla je Dilsey. - Od ovakvog vremena svatko se mora razboljet.
Kad ćeš već završit s tim jelom, momče.
Proklet bio, rekla je Quentin. Proklet bio. Čuli smo je kako trči po stubama. Mi
smo otišli u knjižnicu.
Caddy mi je dala jastuk i mogao sam gledati jastuk i zrcalo i vatru.
- Moramo biti tiho dok Quentin uči. - rekao je Otac. - Što radiš, Jasone.
- Ništa. - rekao je Jason.
- Onda to možeš raditi i ovdje. - rekao je Otac.
Jason je izišao iz kuta.
- Što to žvačeš. - rekao je Otac.
- Ništa. - rekao je Jason.
- Opet žvače papir. - rekla je Caddy.
- Dođi ovamo, Jasone. - rekao je Otac.
Jason je bacio nešto u vatru. Ono je zašištalo, razmotalo se i pocrnjelo. Onda je
bilo sivo. Onda je nestalo. Caddy i Otac i Jason bili su u Majčinom naslonjaču. Jaso-
nove su oči bile natečene i zatvorene, a usnice su mu se micale kao da nešto
kuša. Caddyna glava bila je na Očevom ramenu. Kosa joj je bila kao vatra, i male
iskrice vatre bile su joj u očima, i ja sam prišao i Otac je i mene podigao u naslonjač,
i Caddy me zagrlila. Mirisala je kao drveće.
56
William Faulkner
Mirisala je kao drveće. U kutu je bilo mračno, ali mogao sam vidjeti prozor. Tu
sam čučao i držao cipelu. Nisam je mogao vidjeti, ali moje su je ruke vidjele, i čuo
sam kako pada noć, i moje su ruke vidjele cipelu ali ja je sam nisam mogao vidjeti,
ali moje su ruke vidjele cipelu, i čučao sam ondje i slušao kako pada mrak.
A tu li si ti, rekao je Luster. Vidi što ja imam. Pokazao mi ga je. Znaš otkud mi.
Gospođica Quentin mi ga je dala. Znao sam da me neće moć zadržat. A što zaboga
radiš u tom kutu. Mislio sam da si već opet vani. Ma zar nisi dosta cvilio i slinio cije-
li cjelcati dan, nego se još skrivaš ovdje u ovoj praznoj sohi, i mrmljaš i praviš
cirkus. Ajde sad u krevet tako da ja mogu stić tamo prije nego počne. Ne mogu se
ovđe s tobom natezat cjelu noć. Samo nek se one trube po prvi put oglase, i odo ja.
Nismo išli u našu sobu.
Ovdje imamo ospice. - rekla je Caddy. - Zašto moramo noćas ovdje spavati.
- Što te briga đe spavaš. - rekla je Dilsey. Zatvorila je vrata i sjela i počela me
svlačiti. Jason je počeo plakati. - Tiho. - rekla je Dilsey.
- Hoću spavati s bakicom. - rekao je Jason.
- Ona je bolesna. - rekla je Caddy. - Možeš spavati s njom kad ozdravi. Je li tako,
Dilsey.
- Tiho, čuješ. - rekla je Dilsey. Jason je utihnuo.
- Ovdje su nam spavaćice, i sve. - rekla je Caddy. - Baš kao da smo se preselili.
- I bolje vam je da ih odmah navučete. - rekla je Dilsey. - Ti raskopčaj Jasona.
Caddy je raskopčala Jasona. On je počeo plakati.
- Ti baš tražiš batine. - rekla je Dilsey. Jason je ušutio.
Quentin, rekla je Majka u predvorju.
Što je, rekla je Quentin s druge strane zida. Čuli smo Majku kako zaključava vra-
ta. Navirila se kroz naša vrata i ušla i nagnula se nad krevetom i poljubila me u čelo.
Kad ga spremiš u krevet, idi i pitaj Dilsey ima li što protiv da mi pripremi termo-
for, rekla je Majka. Reci joj ako ima, onda ću se pokušati snaći bez njega. Reci joj
samo da me zanima.
U redu, gospođo, rekao je Luster. Hajdemo. Skidaj hlače.
Ušli su Quentin i Versh. Quentin je odvratio lice. - Zašto plačeš. - rekla je Caddy.
- Tiho. - rekla je Dilsey. - Ajde, smjesta se svucite. Ti sad možeš kući, Versh.
Skinuo sam se i pogledao sam se i počeo sam plakati. Umukni, rekao je Luster. Ne
vrijedi ti ih tražit. Nema ih više. Ako ovako nastaviš, više ti nećemo slavit rođendan,
znaš. Navukao mi je spavaćicu. Umuknuo sam, a onda je Luster stao, i okrenuo gla-
vu prema prozoru. Onda je pošao do prozora i pogledao van. Vratio se i uhvatio me
57
William Faulkner
za ruku. Eno je, ide, rekao je. Sad budi tiho. Pošli smo do prozora i pogledali van.
Nešto je izišlo iz Quentininog prozora i popelo se preko na stablo. Gledali smo kako
se stablo trese. Tresavica se spuštala niz stablo, onda je izišla i gledali smo kako od-
lazi preko trave. Onda je više nismo vidjeli. Hajde, rekao je Luster. Mirno. Čuješ li
trube. Upadaj u taj krevet dok se nisam razljutio.
Bila su tu dva kreveta. Quertin je ušao u drugi. Okrenuo je lice prema zidu. Dilsey
je polegla Jasona kraj njega. Caddy je svlačila haljinu.
- Ma pogledaj te tvoje gaće. - rekla je Dilsey. - Sreća tvoja da te mati nije vidla.
- Ja sam je već tužio. - rekao je Jason.
- Mogla sam mislit. - rekla je Dilsey.
- I vidiš što si time dobio. - rekla je Caddy. - Tužibaba.
- Što sam dobio. - rekao je Jason.
- Zašto ne obučeš spavaćicu. - rekla je Dilsey. Otišla je pomoći Caddy da skine
prsluk i gaćice. - Ma, pogledaj se. - rekla je Dilsey. Zgužvala je gaćice i protrljala
njima Caddynu zadnjicu. - Promočilo ti je skroz do kože. - rekla je. - Ali veče-
ras nema kupanja. Eto. - Navukla je Caddy spavaćicu i Caddy se zavukla u krevet i
Dilsey je prišla vratima i stajala rukom na svjetlu. - Sad da ste svi bili tiho, jeste čuli.
- rekla je.
- Dobro. - rekla je Caddy. - Majka večeras neće doći. - rekla je. - Prema tome me i
dalje svi moraju slušati.
- Da. - rekla je Dilsey. - Ajde sad, spavajte.
- Majka je bolesna. - rekla je Caddy. - I ona i bakica su bolesne.
- Tiho. - rekla je Dilsey. - Spavajte sad.
Soba se zacmjela, osim vrata. Tada su se i vrata zacrnjela. Caddy je rekla, - Tiho,
Maury. - i položila ruku na mene. I onda sam utihnuo. Čuli smo sebe. Čuli smo
mrak.
Mrak je otišao i Otac je gledao u nas. Gledao je Quentina i Jasona, zatim je prišao
i poljubio Caddy a meni položio ruku na glavu.
- Je li Majka jako bolesna. - rekla je Caddy.
- Nije. - rekao je Otac. - Hoćeš li se lijepo brinuti za Mauryja.
- Hoću. - rekla je Caddy.
Otac je otišao do vrata i opet nas pogledao. Onda se mrak vratio, i on je stajao crn
na vratima, a onda su i vrata opet pocrnjela. Caddy me držala i čuo sam sve nas, i
tminu, i nešto što sam mogao namirisati. A onda sam vidio prozore, gdje su stabla
šumjela. Onda je mrak počeo prelaziti u glatke, blistave prikaze, kao što uvijek prela-
zi, čak i onda kad Caddy kaže da sam spavao.
58
William Faulkner
Drugi lipnja 1910.
Kad se sjena prozorskog okvira pojavila na zastorima bilo je između sedam i

osam sati i tada sam se opet vratio u vrijeme, i čuo sam sat. Bio je djedov i kad mi ga
je otac dao rekao je dajem ti mauzolej svih nada i želja; zapravo je bolno prikladno
što ćeš se njime služiti kako bi postigao reducto absurdum cjelokupnog iskustva
čovječanstva koje tvojim osobnim potrebama ne može odgovarati ništa bolje nego
što je odgovaralo njegovima ili njegova oca. Dajem ti ga ne da bi mislio na vrijeme
već da bi ga tu i tamo mogao na trenutak zaboraviti a ne trošiti svu svoju snagu na
pokušaj da ga pobijediš. Jer ni jedna se bitka nikad ne dobiva rekao je. Bitke se čak i
ne vode. Bojno polje tek otkriva čovjeku vlastitu ludost i očaj, a pobjeda je obmana
filozofa i budala.
Stajao je prislonjen uz kutiju za ovratnike i ležao sam i slušao ga. Čuo ga, zapra-
vo. Vjerujem da nitko nikad namjerno ne sluša ručnu ili zidnu uru. Nema potrebe.
Možeš dugo ne biti svjestan toga zvuka, a tada ti odjednom u jednoj sekundi tiktaka-
nja može u duhu otvoriti beskrajnu aveniju vremena koje nisi čuo. Kao što je otac re-
kao niz duge i usamljene zrake svjetla možeš, recimo, vidjeti Isusa kako hoda. I do-
brog Svetog Franju koji je rekao Sestrica Smrt, a koji nikad nije imao sestre.
Kroza zid sam čuo opruge na Shreveovu krevetu, a onda njegove papuče kako
šljapkaju po podu. Ustao sam i prišao komodi i prešao rukom po njoj i dodirnuo sat i
okrenuo ga brojčanikom nadolje i vratio se u krevet. Ali sjena okvira još se uvijek vi-
djela a ja sam naučio pogađati vrijeme gotovo na minutu, pa sam joj morao okretati
leđa kad se visoko popela osjećajući kako me svrbe one oči koje su životinje nekad
imale na zatiljku. Čovjek uvijek požali dokone navike koje je stekao. Otac je to re-
kao. I da Krist nije bio raspet: istrošilo ga je sićušno kuckanje malih kotačića. Koji
nije imao sestre.
I tako čim sam znao da ga ne mogu vidjeti, počeo sam se pitati koliko je sati. Otac
je rekao kako je neprestano nagađanje glede položaja mehaničkih kazaljki na nekom
proizvoljnom brojčaniku simptom funkcioniranja mozga. Izlučina rekao je otac po-
put znoja. A ja sam govorio Dobro. Pitaj se. Hajde, pitaj se.
Da je bilo oblačno mogao sam pogledati prozor razmišljajući o onome što je re-
59
William Faulkner
kao o dokonim navikama. Razmišljajući kako bi moglo biti lijepo za njih dolje u
New Londonu ako se ovakvo vrijeme zadrži. A zašto i ne bi? Mjesec nevjesta, glas
koji je šaputao Istrčala je ravno iz zrcala, iz nagomilanog mirisa. Ruže. Ruže.
Gospodin Jason Richmond Thompson i gospođa najavljuju vjenčanje. Ruže. Ne dje-
vice poput pasjakovine, mlječike. Rekao sam da sam počinio rodoskvrnuće, Oče re-
kao sam. Ruže. Lukave i smirene. Ako studiraš na Harvardu godinu dana a ne vidiš
veslačku regatu, morali bi ti vratiti novac. Neka ga dobije Jason. Daj Jasonu jednu
godinu na Harvardu.
Shreve je stajao na vratima, stavljao ovratnik, naočale su mu ružičasto svjetlucale
kao da ih je umio zajedno s licem. - Danas markiraš?
- Zar je tako kasno?
Pogledao je na sat. - Zvoni za dvije minute.
-Nisam znao da je tako kasno. - I dalje je gledao na sat dok su mu usta oblikovala
riječi. - Moram požuriti. Ne smijem više markirati. Dekan mi je rekao prošli tjedan...
- Spremio je sat natrag u džep. Tada sam prestao govoriti.
--Navuci sad lijepo hlače i potrči - rekao je. Onda je izišao.
Ustao sam i motao se po sobi, slušajući ga kroza zid. Ušao je u dnevnu sobu i kre-
nuo prema vratima.
- Još nisi gotov?
- Nisam još. Ti idi. Ja ću već stići.
Izišao je. Vrata su se zatvorila. Čuo sam njegove korake kako se udaljavaju hodni-
kom. Tada sam opet čuo sat. Prestao sam se kretati i prišao prozoru i razmaknuo
zastore i promatrao ih kako trče da stignu na molitvu, uvijek iste, kako se bore s uvi-
jek istim podignutim rukavima na kaputima, iste knjige i lepršave ovratnike kako
jure kraj mene poput naplavine na bujici, i Spoadea. Koji je nazvao Shrevea mojim
mužem. Ah, ostavite ga na miru, rekao je Shreve, ako ima više soli u glavi nego da
juri za prljavim malim kurvama, koga se to tiče. Na Jugu se stidiš ako si djevac.
Momci. Muškarci. Uvijek lažu o tome. Zato što to ženama manje znači, rekao je
otac. Rekao je da su muškarci izmislili djevičanstvo, ne žene. To je kao smrt, rekao
je otac: samo stanje u kojem su drugi ostavljeni, a ja sam rekao Ali vjerovati da to
nije važno, a on je rekao, Baš je to žalosno u svemu tome: ne samo u djevičanstvu, a
ja sam rekao, Zašto nisam mogao ja biti nedjevica, a ne ona, a on je rekao, Baš zato
je to žalosno; ništa ne zavređuje čak ni da se promijeni a Shreve je rekao ako on ima
dovoljno razuma da ne juri za prljavim malim kurvama a ja sam rekao Jesi li ikad u
životu imao sestru? Jesi li? Jesi li?
Spoade se kretao usred njih kao kornjača u ulici punoj uskovitlanog otpalog lišća,
ovratnika podignuta oko ušiju, napredujući svojim uobičajenim laganim hodom. Bio
60
William Faulkner
je iz Južne Karoline, student četvrte godine. Njegov se klub hvalio kako on nikad
nije trčao da stigne na molitvu i kako nikad nije stigao na vrijeme i kako nikad nije
izostao u četiri godine studija i kako nikad nije stigao ni na molitvu ni na prvo preda-
vanje u košulji ili s čarapama na nogama. Oko deset sati došao bi k Thompsonu, na-
ručio dvije šalice kave, sjeo i izvukao čarape iz džepa i izuo cipele i navlačio čarape
dok se kava hladi. Oko podneva vidjeli biste ga u košulji s ovratnikom, kao i sve
ostale. Drugi su prolazili kraj njega u trku, ali on nikad nije ni malo ubrzao korak.
Nakon nekog vremena dvorište je opustjelo.
Jedan je vrabac ukoso sletio preko sunčane zrake na prozorsku dasku i nagnuo
glavicu prema meni. Oko mu je bilo okruglo i blistavo. Najprije me promatrao jed-
nim okom, zatim flik! I pojavilo bi se drugo dok mu je sitno grlo kucalo brže od bilo
kojeg pulsa. Počeo je odbijati puni sat. Vrabac je prestao izmjenjivati oči i sve dok
udarci nisu utihnuli uporno me promatrao jednim te istim kao da i on sluša. Tada je
otprhnuo s daske i iščezao.
Prošlo je neko vrijeme prije nego je posljednji udarac sata prestao treperiti. Za-
držao se još dugo u zraku, i više se osjećao nego čuo. Poput svih zvona koja su ikad
zvonila još uvijek zvone u dugim umirućim zrakama svjetla i Isus i Sveti Franjo go-
vore o njegovoj sestri. Jer kad bi to vodilo samo u pakao; kad bi to bilo sve. Završe-
no. Kad bi sve naprosto završilo samo od sebe. I nikoga ondje do nje i mene. Da smo
bar mogli učiniti nešto tako strašno da bi svi pobjegli iz pakla osim nas. Ja sam
počinio rodoskrvnuće rekao sam Oče ja a ne Dalton Ames I kad je stavio Dalton
Ames. Dalton Ames. Dalton Ames. Kad mi je stavio pištolj u ruku ja nisam. Zato ni-
sam. Jer on bi bio ondje i ona bi bila i ja bih bio. Dalton Ames. Dalton Ames. Dalton
Ames. Da smo bar mogli učiniti nešto tako strašno a otac je rekao I to je žalosno lju-
di ne mogu učiniti ništa tako strašno ne mogu učiniti baš ništa zaista strašno ne mogu
se sutra čak ni prisjetiti što je danas izgledalo strašno a ja sam rekao, Čovjek se može
izmaći svemu i svačemu a on je rekao, Ah, misliš. A ja ću spustiti pogled i vidjeti
svoje kosti koje mrmore i duboku vodu poput vjetra, poput krova od vjetra, i nakon
dugog vremena nitko ne može razaznati čak ni kosti na pustom i neokaljanom pi-
jesku. Sve dok onoga Dana kad On kaže Ustaj samo glačalo ne izroni na površinu.
Nije to onda kad shvatiš da ti ništa ne može pomoći - vjera, ponos, bilo što - već kad
shvatiš da ti nikakva pomoć i nije potrebna. Dalton Ames. Dalton Ames. Dalton
Ames. Da sam bar mogao biti njegova majka ležeći otvorena tijela podignuta u smi-
jehu, zadržavajući njegova oca svojom rukom, uskraćujući, videći, gledajući ga kako
umire prije nego je poživio. Jedan trenutak je stajala na vratima
Prišao sam komodi i uzeo sat još uvijek okrenut brojčanikom prema dolje. Poku-
cao sam kristalom po uglu komode i uhvatio krhotine u ruku i stavio ih u pepeljaru i
savio i otrgnuo kazaljke i stavio i njih u pepeljaru. Sat je i dalje tiktakao. Okrenuo
sam ga licem prema gore, prazni brojčanik s malim kotačićima koji kuckaju i kucka-
61
William Faulkner
ju iza njega, jer drugo ne znaju. Isus koji hoda po Galilejskom jezeru i Washington
koji nikad ne laže. Otac je donio Jasonu privjesak za sat sa sajma u Saint Louisu: si-
ćušni dalekozor u kojemu kad zaškiljiš jednim okom vidiš neboder, golemi kotač u
zabavištu sav paučinast, slapove Niagare na glavici pribadače. Na brojčaniku je bila
crvena mrlja. Kad sam je vidio palac me počeo peći. Odložio sam sat i otišao u Shre-
veovu sobu i pronašao jod i namazao posjekotinu. Iščistio sam ostatak stakla iz okvi-
ra ručnikom.
Izvukao sam dva para donjeg rublja, s čarapama, košuljama, ovratnicima i krava-
tama, i spakirao kovčeg. Spremio sam unutra sve osim novoga odijela i jednoga sta-
roga i dva para cipela i dva šešira i svojih knjiga. Odnio sam knjige u dnevnu sobu i
poslagao ih na stol, one koje sam donio od kuće i one Otac je rekao da se gospodin
nekad poznavao po svojim knjigama; danas se poznaje po onima koje nije vratio i
zaključao kovčeg i napisao adresu. Satovi su odbili četvrt. Zastao sam i slušao sve
dok udarci nisu utihnuli.
Okupao sam se i obrijao. Prst me malo zapekao od vode, pa sam ga opet namazao
jodom. Obukao sam novo odijelo i stavio sat i spakirao drugo odijelo i pribor i brijač
i četke u ručnu torbu, i umetnuo ključ od kovčega u presavijeni komad papira i stavio
ga u omotnicu i naslovio na oca, i napisao dvije poruke i zatvorio omotnice.
Sjena se još nije dokraja povukla s trijema. Zaustavio sam se na vratima i gledao
kako se sjena kreće. Kretala se gotovo primjetno, zavlačeći se natrag kroz vrata, go-
neći mi sjenu natrag u vrata. Samo što je ona već trčala kad sam ono čuo. U zrcalu je
trčala prije nego sam znao što je to. Tako brzo je s povlakom prebačenom preko ruke
istrčala iz zrcala poput oblaka, veo joj je vijorio u dugim odsjajima na potpeticama
krhkim i hitrim pridržavajući haljinu uz rame drugom rukom, trčala je iz zrcala miri-
si ruže ruže glas koji je šaputao iznad zemaljskog raja. Tada je već prešla verandu
nisam joj mogao čuti potpetice zatim na mjesečini poput oblaka, zalepršana sjena
vela koja trči preko trave u urlanje. Istrčala je iz svoje haljine stežući svoj
nevjestinski veo, trčeći u urlanje gdje T.P. u rosi Hej mošta Benjy ispod sanduka
urla. Otac je na prsima u trku nosio srebrni oklop u obliku slova V
Shreve je rekao: - Ma vidi ga samo... Ideš na vjenčanje ili na pogreb?
- Nisam mogao stići - rekao sam.
- Naravno, kad se toliko lickaš. Što je s tobom? Misliš možda da je danas nedje-
lja?
- Pa neće me valjda uhititi zato što sam jednom obukao novo odijelo - rekao sam.
- Mislio sam na one besposličare na trgu. Mislit će da ideš na Harvard. Da ti nije
možda ispod časti ići i na predavanja?
- Idem najprije nešto pojesti. - Sjena je na verandi nestala. Zakoračio sam u
62
William Faulkner
svjetlo sunca i opet pronašao svoju sjenu. Silazio sam stubama neposredno ispred
nje. Otkucalo je pola. Tada su udarci sata utihnuli i iščezli.
Naš fakultetski podvornik nije bio ni na pošti. Zalijepio sam marke na dvije
omotnice i poslao jednu ocu i spremio Shreveovu u svoj unutarnji džep, a tada sam
se sjetio gdje sam ga posljednji put vidio. Vidio sam ga na Dan odlikovanja, usred
povorke, u odori Grand Army of the Republic. Ako si dovoljno dugo stajao na bilo
kojem uglu, mogao si ga vidjeti u prvoj povorci koja naiđe. Prije ove slavio je Ko-
lumbov ili Garibaldijev ili tko zna čiji rođendan. Stupao je u grupi čistača ulica, u ci-
lindru, noseći talijansku zastavu od pet centimetara, pušeći cigaru usred metli i lopa-
ta. Ali posljednja je bila povorka G.A.R., jer je Shreve rekao:
- Vidi ovo. Samo pogledaj što je tvoj djed napravio od tog jadnog starog crnca.
- Da - rekao sam. - Sad može dan za danom marširati u povorkama. Da nije bilo
mog djeda, morao bi crnčiti kao bijelci.
Nigdje ga nisam vidio. Ali nikad nisam upoznao čak ni radnika crnca koga možeš
naći kad ga trebaš, a kamoli lijenčinu koji živi na tuđi račun. Naišao je tramvaj. Oti-
šao sam u grad Parkeru i dobro doručkovao. Dok sam jeo čuo sam kako odbija puni
sat. Ali pretpostavljam da je čovjeku potreban barem jedan sat da u njemu izgubi vri-
jeme, ako mu je trebalo dulje od povijesti da se uživi u njegovo mehaničko napredo-
vanje.
Kad sam završio doručak kupio sam cigaru. Prodavačica je rekla kako je ona od
pedeset centi najbolja, pa sam jednu i kupio i pripalio i izišao na ulicu. Stajao sam i
otpuhnuo nekoliko dimova, zatim sam je držao u ruci i pošao dalje prema uglu. Pro-
šao sam kraj draguljareva izloga, ali sam na vrijeme odvratio pogled. Na uglu su me
spopala dva čistača cipela, svaki sa svoje strane, glasova grubih i prodornih poput
čavke. Jednome sam dao cigaru, a drugome novčić od dvadeset i pet centi. Onda su
me ostavili na miru. Onaj s cigarom pokušao ju je drugome prodati za novčić.
Sat je stajao visoko na suncu i pomislio sam kako te vlastito tijelo potajno nastoji
navesti da učiniš nešto što nikako ne želiš, a da toga nisi ni svjestan. Osjećao sam
mišiće na zatiljku, a onda sam jasno čuo svoj sat kako kucka u džepu i poslije nekog
vremena uspio sam isključiti sve druge zvukove tako da je ostao samo sat u mom
džepu. Vratio sam se ulicom do onog izloga. Radio je za pultom iza izloga. Počeo je
ćelaviti. U oku je imao staklo - metalnu cijev ušarafljenu u lice. Ušao sam.
Prostorija je bila puna tiktakanja, kao da slušaš zrikavce u rujanskoj travi, a jasno
sam čuo veliku uru na zidu iznad njegove glave. Podigao je pogled, oka velikog i
rasplinutog i kao da hita k meni s onu stranu stakla. Izvukao sam svoj sat i pružio mu
ga.
- Razbio sam sat.
Premetao ga je u ruci. - Baš i jeste. Sigurno ste stali na njega.
63
William Faulkner
- Da, jesam. Srušio sam ga s komode i stao na njega u mraku. Ipak još ide.
Otvorio je poklopac na poleđini i zavirio unutra. - Čini mi se da je u redu. Ne
mogu međutim ništa reći dok ga ne pogledam. Uzet ću ga u posao danas popodne.
- Donijet ću ga kasnije - rekao sam. - Molim vas lijepo, možete li mi reći je li neki
od ovih satova u izlogu točan?
Držao je moj sat na dlanu i pogledao me svojim rasplinutim hitrim okom.
- Okladio sam se s kolegom - rekao sam. - A jutros sam zaboravio uzeti naočale.
- Da, kako ne - rekao je. Odložio je sat i napola se podigao s tronoška i navirio se
preko pregrade. Zatim je pogledao prema zidu. - Sada je dvade...
- Nemojte mi reći - rekao sam. - Molim vas. Samo mi recite je li koji od njih to-
čan.
Opet me pogledao. Sjeo je natrag na stolčić i gurnuo ono staklo na čelo. Ostavilo
je crveni krug oko oka i bez njega cijelo mu je lice izgledalo golo. - Što danas slavi-
te? - rekao je. - Ona regata je tek idući tjedan, je li?
- Ne, gospodine. Samo privatna proslava. Rođendan. Ide li koji točno?
- Ne. Ali još nisu regulirani i navijeni. Ako mislite koji od njih kupiti...
- Ne, hvala. Ne treba mi sat. Imamo zidni u našoj dnevnoj sobi. Ovaj ću dati sre-
diti kad mi bude trebao. - Pružio sam ruku.
- Bolje da ga sad ostavite.
- Donijet ću vam ga kasnije. - Dao mi je sat. Stavio sam ga u džep. Sad ga nisam
čuo, uz kuckanje svih onih ostalih. - Najljepša vam hvala. Nadam se da vam nisam
oduzeo previše vremena.
- Nema na čemu. Donesite ga kad se odlučite. I bolje bi bilo da odgodite vašu
proslavu dok ne pobijedimo u regati.
- Da, razumijem. Pravo imate.
Izišao sam i zatvorio vrata kuckanju. Opet sam pogledao u izlog. On me pro-
matrao preko pregrade. U izlogu je bilo desetak ura, pokazujući desetak različitih sati
a svaki s istom onom nametljivom i proturječnom sigurnošću kao i moj, potpuno bez
kazaljki. Proturječeći jedni drugima. Čuo sam svoj kako uporno tiktaka u mom dže-
pu, premda ga nitko nije mogao vidjeti, i premda ne bi mogao ništa ni pokazati da ga
je tko i vidio.
I tako sam rekao sam sebi da uzmem taj. Jer otac kaže da ure ubijaju vrijeme. On
kaže da je vrijeme mrtvo sve dok ga mali kotačići otkucavaju; tek kad se sat zaustavi
vrijeme oživljava. Kazaljke su bile izdužene, malo zakrivljene prema horizontali pod
blagim kutem, poput galeba koji se nagnuo u vjetar. Držale su u sebi sve za čim sam
žalio kao što mladi mjesec drži vodu, kako kažu crnci. Urar je i opet radio sagnut nad
64
William Faulkner
svojim pultom, s onom cijevi zabodenom u lice. Kosa mu je bila razdijeljena po sre-
dini. Razdjeljak se gubio gore u ćeli, nalik na isušenu močvaru u prosincu.
Vidio sam željezariju na drugoj strani ulice. Nisam znao da se glačala prodaju na
kilogram.
- Možda vi želite krojačka - rekao je trgovački pomoćnik. - Ona su teška pet kila.
- Samo što su bila veća nego što sam mislio. Zato sam uzeo dva manja od tri kile, jer
će, kad se umotaju, izgledati kao par cipela. Zajedno su bila prilično teška, ali ja sam
i opet pomislio kako je otac govorio o reducto absurdum ljudskoga iskustva, i na je-
dinu priliku koja mi očito preostaje da primijenim Harvard. Možda iduće godine; jer
možda su potrebne dvije godine na fakultetu da čovjek to temeljito svlada.
Ali vani su mi se učinili dovoljno teškima. Naišao je tramvaj. Popeo sam se. Ni-
sam vidio natpis na prednjoj strani. Bio je pun, uglavnom naizgled imućnih ljudi koji
su čitali novine. Jedino prazno sjedalo bilo je kraj jednog crnca. Nosio je kruti šešir i
uglačane cipele a u ruci je držao izgorjeli opušak od cigare. Nekad sam mislio da
Južnjak mora uvijek biti svjestan crnaca. Mislio sam da Sjevernjaci to od njega oče-
kuju. Kad sam prvi put došao na Istok neprestano sam mislio Moraš držati na umu
kako su oni za tebe obojeni a ne crnci i da slučajno nisam samo rijetko dolazio u do-
dir s njima, bio bih potratio mnogo vremena i truda prije nego što bih naučio kako je
najbolje prihvaćati sve ljude, crne ili bijele, onako kako oni vide sami sebe, a onda ih
ostaviti na miru. Tada sam shvatio kako crnac nije toliko osoba koliko način ponaša-
nja; neka vrsta obratnog odraza bijelih ljudi među kojima živi. Ali isprva sam mislio
kako bi mi moralo nedostajati što ih nemam gomilu oko sebe jer sam mislio da to
Sjevernjaci misle, ali nisam bio svjestan kako mi zaista nedostaju Roskus i Dilsey i
svi sve do onog jutra u Virginiji. Vlak se zaustavio kad sam se probudio i podigao
sam roletu i pogledao van. Vagon se prepriječio na raskrižju, odakle su se dvije bijele
ograde spuštale nizbrdo, a onda se širile prema van i nadolje kao dio skeleta nekog
roga, a usred skorenih blatnih tragova kola na putu sjedio je crnac na mazgi i čekao
da se vlak pomakne. Koliko je ondje čekao ne znam, ali zajahao je mazgu, glave
umotane u komad pokrivača, kao da su oboje ondje napravljeni zajedno s ogradama i
cestom, ili s brežuljkom, isklesani iz brežuljka samog, poput putokaza koji je tamo
postavljen da kaže Opet si kod kuće. Nije imao sedla i noge su mu visjele gotovo do
zemlje. Mazga je izgledala kao zec. Podigao sam prozor.
- Hej, Ujače - rekao sam. - Jesmo li na putu?
- Molim, gospodine? - Pogledao me, zatim otpustio pokrivač i podigao ga s uha.
- Božični dar! - rekao sam. - Ti mi duguješ!
- Aha, gazda. Uvatili ste me, jelda.
- Opraštam ti ovaj put. - Izvukao sam hlače iz mrežice za prtljagu i uzeo iz njih
novčić od dvadeset pet centi. - Ali drugi put pripazi. Vraćam se ovuda dva dana
65
William Faulkner
poslije Nove godine, pa onda pripazi. - Bacio sam novčić kroz prozor. - Kupi si nešto
za Božić.
- Hoću, gospodine - rekao je. Sagnuo se i podigao novčić i protrljao ga o nogavi-
cu. - Hvala, mladi gospodaru. Hvala. - Tada se vlak počeo kretati. Nagnuo sam se
kroz prozor u hladan zrak i gledao unatrag. Stajao je ondje kraj onog mršavog zeca
od mazge, oboje bijedni, otrcani i nepomično lišeni nestrpljenja. Vlak je naglo zakre-
nuo u zavoju, lokomotiva je huktala u kratkim teškim dahtajima, i tako su mi glatko
iščezli iz vida, u onoj njima svojstvenoj bijednoj i bezvremenoj strpljivosti, statičnoj
vedrini: onoj mješavini djetinjaste i voljne nesposobnosti i paradoksalne pouzdanosti
koja njeguje i štiti one koje voli iznad svih granica razuma i neprestano ih potkrada i
izbjegava odgovornost i obveze sredstvima preočitim čak i da bi se nazvala strategi-
jom i otkriva se u krađi ili izbjegavanju posla isključivo s iskrenim i spontanim
divljenjem prema pobjedniku koje gospodin osjeća prema svakome tko ga pobijedi u
pravednoj borbi, čemu valja pridodati još i nježnu i nepokolebljivu trpeljivost prema
nestašlucima bijelaca, nalik onoj djeda ili bake prema njihovoj nepredvidivoj i na-
pornoj djeci, koju sam već bio zaboravio. I cijeli taj dan, dok je vlak krivudao kroz
zahuktale klance i po strminama gdje je kretanje značilo tek mučan zvuk ispušnih ci-
jevi i stenjanja kotača, a vječne su se planine gubile u teškome nebu, mislio sam na
dom, na sumornu postaju i na blato i na crnce i na seljake koji se okupljaju na trgu, s
krpenim majmunčićima i kolima i žutim šećerom u vrećicama i blagdanskim pe-
tardama koje iz njih strše i cijela bi mi se utroba okretala kao onda u školi kad sam
čuo zvono.
Ne bih počeo brojiti sve dok sat nije otkucao tri. Tada bih počeo, brojao do šezde-
set i savio jedan prst i mislio o ostalih četrnaest prstiju koji čekaju da ih savijem, ili
trinaest, ili dvanaest, ili osam, ili sedam, sve dok iznenada ne bih postao svjestan
šutnje i budnih duhova i rekao »Molim, gospođo?« »Ti se zoveš Quentin, je li?« -
rekla je gospođica Laura. Zatim opet šutnja i okrutni budni duhovi i ruke koje se uz
trzaj dižu u tišini. »Henry, reci Quentinu tko je otkrio rijeku Mississippi.« »DeSoto.«
Tada bi duhovi nestali i poslije nekog vremena preplašio bih se da sam zaostao i bro-
jao sam brzo i savio još jedan prst, a tada sam se pobojao da previše žurim pa sam
usporio, pa sam se pobojao i opet brojao brzo. I tako se nikad nisam mogao uskladiti
sa zvonom, i s oslobođenim valom nogu koje se već kreću, koje osjećaju zemlju u
istrošenom podu, i dan poput prozorskog okna lagano, oštro udarena i sve bi u meni
uzdrhtalo dok sam još mirno sjedio. Uzdrhtalo dok sam mirno sjedio. Moja je utroba
za te uzdrhtalo. Jednu je minutu stajala na vratima, Benjy. Urla. Benjamin čedo
moje starosti urla. Caddy! Caddy!
Pobjeći ću. On je počeo plakati ona je prišla i taknula ga. Šuti. Ne boj se, neću.
Šuti. Ušutio je. Dilsey.
66
William Faulkner
On će nanjušit što mu kažeš kad oće. Ne moraš ni slušat ni govorit.

Može li nanjušit ono novo ime što su mu dali? Može li nanjušit nesreću?
Što njega briga za nesreću. Ništa njemu nesreća ne može.
Zašto su mu onda mjenjali ime ako ne da pomognu njegovoj sreći?
Tramvaj je stao, krenuo, opet stao. Ispod prozora promatrao sam tjemena pro-
laznika ispod novih još neizblijedjelih slamnih šešira. Sad je već u tramvaju bilo
žena, s košarama za tržnicu, a muškaraca u radnoj odjeći uskoro je bilo više od
ulaštenih cipela i ovratnika.
Crnac mi je dodirnuo koljeno. - Oprostite - rekao je. Pomaknuo sam noge i pustio
ga da prođe. Prolazili smo kraj gologa zida, klopot se odbijao natrag u kola, o žene s
košarama na koljenima i jednog muškarca u masnom šeširu s lulom zataknutom o
vrpcu. Osjetio sam vonj vode, i u praznini u zidu ugledao sam odsjaj vode i dva
jarbola i galeba nepomičnog u zraku, kao da je na nevidljivoj žici razapetoj između
jarbola, i podigao sam ruku i kroz kaput dodirnuo pisma koja sam napisao. Kad je
tramvaj stao sišao sam.
Most je bio podignut da propusti jednu škunu. Vukao ju je tegljač, dašćući pod
krmom, rigajući dim, ali sam brod kao da se kretao bez neke vidljive sile. Čovjek gol
do pasa namotavao je konop na pramčanom dijelu palube. Preplanulo tijelo bilo je
boje duhanskog lista. Drugi čovjek u slamnom šeširu od kojega je ostao samo obod
stajao je za kormilom. Brod je prošao kroz most, krećući se pod golim stupovima po-
put sablasti usred bijela dana, dok su tri galeba lebdjela iznad krme kao da su igračke
na nevidljivim žicama.
Kad se most zatvorio prešao sam na drugu stranu i naslonio se na ogradu iznad
spremišta za čamce. Splav je bila prazna i vrata zatvorena. Momčad se upravo po-
vukla sada u kasno popodne da se odmori prije. Sjena mosta, prečke ograde, moja
sjena ploštimice oslonjena na vodu, tako sam lako nadmudrio nju što me nije htjela
napustiti. Bila je najmanje petnaest metara dugačka i da sam bar imao nešto da je
uronim u vodu, držim je dok se ne utopi, dok sjena paketa nalik na dvije umotane ci-
pele leži na vodi. Crnci kažu kako sjena utopljenika neprestano čeka čovjeka u vodi.
Svjetlucala je i blistala kao da diše, i splav spora kao da diše, a smeće napola potonu-
lo hrlilo je k moru i špiljama morskim i pećinama. Istisnuta voda jednaka je nečemu
nečega. Reducto ad absurdum cjelokupnog ljudskog iskustva, a dva željezna glačala
od tri kile teže više od jednog krojačkog glačala. Kakvo grešno rasipništvo rekla bi
Dilsey. Benjy je znao kad je bakica umrla. Plakao je. On to njuši. On to njuši.
Tegljač se vraćao natrag niz rijeku, rasijecajući vodu u dugačkim zakovrnutim
valjcima, i napokon zaljuljao splav jekom svog prolaza, te se splav naglo podigla na
zakovrnuti valjak uz pljuskanje i otegnutu škripu kad su vrata gurnuta natrag i izišla
dva muškarca, noseći lagani športski čamac. Spustili su ga u vodu i trenutak kasnije
67
William Faulkner
izišao je Bland s veslima. Imao je na sebi flanelske hlače, sivi sako i kruti slamni še-
šir. Ili on ili njegova majka negdje su pročitali kako oksfordski studenti veslaju u fla-
nelskim hlačama i krutim šeširima pa su početkom jednoga ožujka kupili Geraldu ča-
mac jednosjed i on je u svojim flanelskim hlačama i krutom šeširu sišao na rijeku.
Ljudi iz spremišta za čamce prijetili su da će pozvati policiju, ali on nije odustao.
Njegova je majka doputovala u unajmljenom automobilu, umotana u krzno poput po-
larnog istraživača da ga isprati, po vjetru od dvadeset i pet milja na sat i usred nepre-
kinute struje ledenih santi nalik na stado prljavih ovaca. Odonda čvrsto vjerujem
kako je Bog ne samo gospodin i športaš; on je uz to rodom iz Kentuckyja. Kad je
otplovio, ona je napravila krug i opet se spustila na rijeku i vozila usporedo s njim u
prvoj brzini. Pričalo se kako čovjek ne bi rekao da su se njih dvoje prije ikad i vidje-
li, nisu se čak ni gledali, poput kakvog kralja i kraljice, već se naprosto kretali uspo-
redo po Massachusettsu, paralelnim putanjama kao dva planeta.
Ušao je u čamac i zaveslao. Sad je već dobro veslao. I morao je. Pričalo se kako
ga je majka pokušala nagovoriti da se okani veslanja i radi nešto drugo što ostali na
njegovoj godini ne mogu ili neće, ali taj je jedini put bio tvrdoglav. Ako se tvrdogla-
vošću može nazvati ono sjedenje u stavu kneževske dosade, s onom kovrčavom žu-
tom kosom i onim ljubičastim očima i onim trepavicama i onom njujorškom odje-
ćom, dok nam njegova majčica priča o Geraldovim konjima i Geraldovim crncima i
Geraldovim ženskama. Muževi i očevi u Kentuckyju zacijelo su bili blaženi kad je
ona odvukla Geralda u Cambridge. Uzela je stan preko u gradu, a i Gerald je ondje
unajmio stan, uz onaj u koledžu. Odobravala je Geraldovo druženje sa mnom jer sam
u najmanju ruku pokazao neki nezgrapan osjećaj za noblesse oblige time što sam se
dao roditi na Jugu ispod Mason-Dixonove granice, i još s nekoliko drugih koji su
udovoljavali (minimalnim) geografskim uvjetima. Opraštala, u najmanju ruku. Ili
zatvarala oči. Ali otkako je srela Spoadea kad je izlazio iz kapele jedne On je rekao
kako ona ne može biti dama jer jedna dama ne bi bila vani u to doba noći nikad mu
nije mogla oprostiti što ima pet imena, uključivši i jedno sadašnje engleske vojvod-
ske kuće. Siguran sam da se tješila time što je samu sebe uvjerila kako se neki izrod
iz kuće Maingault ili Mortemar spetljao s vratarevom kćerkom. Što je bilo posve vje-
rojatno, izmislila to ona ili ne. Spoade je bio svjetski prvak u gubljenju vremena,
majstor svih zahvata i niskih udaraca dopuštenih u borbi za tu titulu.
Čamac je sad bio tek mrljica, vesla su hvatala sunce u razmaknutim odsjajima,
kao da treptajem trup čamca požuruje njega požuruje. Jesi li ikad imao sestru? Ne,
ali sve su one kurve. Jesi li ikad imao sestru? Jednu minutu je bila. Kurve. Ne kurva
jednu minutu je stajala na vratima Dalton Ames. Dalton Ames. Košulje Dalton. Uvi-
jek sam mislio da su to grube žućkastozelenkaste kaki košulje, vojnički kaki, dok ni-
sam vidio da su od teške kineske svile ili najfinijeg flanela, jer mu je iznad njih lice
bilo tako tamnoputo a oči tako plave. Dalton Ames. Tek mu je za mrvicu izmakla
68
William Faulkner
otmjenost. Teatarski rekvizit. Samo papirmaše, onda takni. Oh. Azbest. Zamalo
bronca. Ali neće ga pozvati u kuću.
I Caddy je žena upamti. I ona mora štošta činiti iz ženskih razloga.
Zašto ga ne dovedeš kući, Caddy? Zašto to moraš raditi kao crnkinje na pašnjaku
u jarcima u mračnim šumama zadihane skrivene pomamne u mračnim šumama.
I nakon nekog vremena shvatio sam da već dugo slušam svoj sat i osjetio sam
kako mi pisma šuškaju kroz kaput na ogradi, i naslonio sam se na ogradu promatra-
jući svoju sjenu, kako sam je prevario. Kretao sam se duž ograde, ali i odijelo mi je
bilo tamno i mogao sam obrisati ruke, promatrajući svoju sjenu, kako sam je preva-
rio. Zašao sam u sjenu mola. Tada sam krenuo prema istoku.
Harvard moj dečko na Harvardu Harvardu harvardu Onaj prištićavi balavac koga
je upoznala na utakmici uz šarene vrpce. Što se vukao za njom uz ogradu i pokušao
je dozvati zviždanjem kao štene. Budući da ga nisu mogli namamiti u blagovaonicu
majka je vjerovala kako on ima nekakvu moć i kako će je opčiniti kad je zatekne
samu. A ipak bilo koja ništarija Ležao je kraj sanduka pod prozorom i urlao što se
može dovesti u limuzini sa cvijetom u zapučku. Harvard. Quentine ovo je Herbert.
Moj dečko s Harvarda. Herbert će biti veliki brat već je Jasonu obećao
Vedar, celuloidan poput trgovačkog putnika. Lice puno zubi koji se bijele ali se ne
smiješi. Čuo sam gore za njega. Sami zubi ali se ne smiješi. Ti ćeš voziti?
Uđi Quentine.
Ti ćeš voziti.
To je njezin auto zar se ne ponosiš svojom sestricom koja posjeduje prva kola u
gradu Herbert njegov dar. Louis je podučava svakoga jutra zar nisi dobio moje
pismo Gospodin Jason Richmond Compson i gospođa najavljuju vjenčanje svoje
kćeri Candace za gospodina Sidneyja Herberta Heada dvadeset petog travnja tisuću
devetsto desete u Jeffersonu, Mississippi. Kućna adresa poslije prvoga kolovoza
Avenija ta i ta broj taj i taj, South Bend, Indiana. Shreve je rekao Zar ga nećeš čak ni
otvoriti? Tri dana. Puta. Gospodin Jason Richmond Compson i gospođa Mladi Loc-
hinvar otišao je sa Zapada ponešto prebrzo zar ne?
Ja sam s Juga. Ti voliš šale, je li.
O da znao sam da je to negdje u provinciji.
Voliš šale je li. Trebao bi nastupati u cirkusu.
I jesam. Tako sam i uništio vid zalijevajući buhe na slonu. Tri puta Ove djevojke
iz provincije. Nikad ne znaš na čemu si s njima, je li. No dobro, u svakom slučaju
Byron nikad nije ostvario svoju želju, Bogu hvala. Ali ne udariti čovjeka s naočala-
ma. Zar ga nećeš čak ni otvoriti? Ležalo je na stolu i svijeće su gorjele na svakom
69
William Faulkner
uglu na omotnici povezanoj prljavom ružičastom podvezicom dva umjetna cvijeta.

Ne udariti čovjeka s naočalama.
Ovi jadni provincijalci nikad još nisu vidjeli auto gle koliko ih je zatrubi malo
Candace Nije me htjela ni pogledati da se maknu s puta nije me htjela ni pogledati
tvoj otac ne bi volio da nekoga ozlijediš kažem ti da će tvoj otac sad naprosto morati
nabaviti auto gotovo da mi je žao da si ga ovamo dovezao Herberte premda sam
silno uživala u vožnji dakako imamo kočiju ali tako često kad želim izići gospodin
Compson nađe nekog posla za crnce stradala bih da ih u tome ometam on tvrdi da mi
je Roskus na raspolaganju u svako doba ali ja znam što to znači znam kako često lju-
di daju obećanja samo da bi umirili vlastitu savjest hoćeš li ti tako postupati s mojom
malom djevojčicom Herberte ali znam da nećeš Herbert nas je strašno razmazio Qu-
entine jesam li ti pisala da će on namjestiti Jasona u svojoj banci čim Jason završi
gimnaziju Jason će biti sjajan bankar on je jedino moje dijete sa smislom za praktič-
no to možete meni zahvaliti uvrgao se na moju obitelj a svi su drugi pravi Compsoni
Jason je nabavljao brašno. Lijepili su zmajeve na stražnjoj verandi i prodavali ih za
pet centa komad, on i mali Patterson. Jason je bio blagajnik.
Nije bilo ni jednog crnca u ovom tramvaju a šeširi još neizbledjeli promicali su
pod prozorom. Idem na Harvard. Prodali smo Benjyjev Ležao je na zemlji pod prozo-
rom i urlao. Prodali smo Benjyjev pašnjak da bi Quentin mogao ići na Harvard brat
tvoj. Tvoj mali brat.
Trebali biste imati kola silno vam je koristila vožnja je li tako Quentine vidite
kako ga odmah zovem Quentin toliko sam loga čuo o njemu od Candace.
Ma zašto ne biste želim da moji dečki budu više nego prijatelji da Candace i Qu-
entin više nego prijatelji Oče ja sam počinio kakva šteta da nemate ni brata ni sestre
Ni sestre ni sestre nisam imao ni sestre Nemojte pozvati Quentina i on i gospodin
Compson osjećaju se malo uvrijeđenima kad ja imam dovoljno snage da siđem u bla-
govaonicu sad živim isključivo snagom volje a platit ću to kasnije kad sve prođe i
kad mi odvedete moju kćerkicu Moja sestrica nije imala. Kad bih mogao reći Majko.
Majko
Osim ako ne uspijem odoljeti napasti i povedem vas umjesto nje mislim da
gospodin Compson ne bi mogao sustići kola.
Ah Herberte čuješ li ti to Candace Nije me htjela gledati meki tvrdoglavi ugao
čeljusti nije se osvrtao Ali ne moraš biti ljubomorna on to samo laska jednoj staroj
ženi odrasla udata kći naprosto ne mogu vjerovati.
Glupost izgledate baš kao djevojčica mnogo ste mlađa od Candace rumenih obra-
za kao djevojčica Lice prijekorno plačno zadah kamfora i suza glas koji nariče
uporno i tiho iza sumračnih vrata sumračno obojeni miris kozokrvine. Nose prazne
70
William Faulkner
kovčege niz tavanske stube zvuče kao mrtvački sanduci putovanje u French Lick.
Nije našla smrt na solilima
Šeširi neizblijedjeli i bez šešira. Za tri godine mogu ne nositi šešir. Mogao ne no-
siti. Bio. Hoće li tada biti šešira budući da mene nije a niti Harvarda tada. Gdje
najbolje misli kaže Otac prianjaju poput vitica mrtvog bršljana uz stare mrtve cigle.
Ni Harvarda tada. Ne za mene, barem. Opet. Tužnije nego bio. Opet. Najtužnije od
svega. Opet.
Spoade je na sebi imao košulju; dakle mora da jest. Kad opet budem mogao vidje-
ti svoju sjenu ne budem li oprezan što sam je na prijevaru satjerao u vodu gazit ću
opet po svojoj neprodornoj sjeni. Ali nema sestre. Ne bih to učinio. Ne dopuštam da
se moju kćerku uhodi Ne bih.
Kako mogu obuzdati i jednog od njih kad si ih uvijek učio da ne poštuju ni mene
ni moje želje znam da gledaš s visoka na moju obitelj ali je li to razlog da učiš moju
djecu moju rođenu djecu za koju sam trpjela da se ne poštuju Zabijajući kostur moje
sjene u beton tvrdim petama a tada sam čuo sat i opipao sam pisma kroz kaput.
Ne želim da moju kćerku uhodiš ni ti ni Quentin ni bilo tko drugi ma što ona po
tvom mišljenju učinila
Ako ništa drugo priznaješ da ima razloga da je nadziremo
Ja ne bih ja ne bih. Znam da ti ne bi nisam htio tako oštro govoriti ali žene ne
poštuju jedna drugu sebe same
Ali zašto je ona Ura je počela otkucavati kad sam stupio na svoju sjenu ali bila je
tek četvrt. Našeg podvornika, Deacona, nigdje nije bilo na vidiku, mislim da bih bio
da sam mogao
Nije ona to htjela reći žene se tako ponašaju rekla je zato što voli Caddy
Ulične svjetiljke silazile bi nizbrdo a onda se penjale prema gradu Hodao sam po
trbuhu svoje sjene. Mogao sam ispružiti ruku iza nje, osjećao sam Oca iza sebe iza
hrapave tmine ljeta i kolovoza uličnih svjetiljki Otac i ja štitimo žene jednu od druge
od njih samih naše žene Žene su takve one ne stječu znanje o ljudima mi smo za to
one se naprosto rađaju s praktičnim sjemenom sumnje koje svako toliko donese plo-
da i obično su u pravu imaju neku sklonost prema zlu neku želju da nadoknade sve
što zlu nedostaje da ga nagonski privuku na sebe kao što na sebe privlačiš posteljinu
u polusnu pripremajući tlo za njega u duhu dok zlo ne posluži svojoj svrsi bez obzira
je li ona ikad postojala ili nije. Nalazio se između dvojice brucoša. Još se očito nije
posve oporavio od raspoloženja parade, jer me vojnički pozdravio kao pravi visoki
časnik.
- Razgovarao bih s tobom na trenutak - rekao sam zastavši.
71
William Faulkner
- Sa mnom? U redu. Vidimo se, dečki - rekao je, zaustavio se i okrenuo; - drago
mi je što smo pročavrljali. - Uvijek isti, naš Deacon. Živi primjer prirodnog psiholo-
ga. Kažu da u četrdeset godina nije ni jednom propustio vlak na početku semestra, i
da na prvi pogled može prepoznati Južnjaka. Nikad nije pogriješio, a kad je čuo
čovjeka da govori, znao je i iz koje je države. Imao je pravu odoru u kojoj je dočeki-
vao vlakove, neku vrstu kompleta iz Čiča Tomine kolibe, sa zakrpama i svime što
tome pripada.
- Da, šefe. Ovuda molim, mladi gospodine, evo nas - i pritom uzima tvoju prtlja-
gu. - Amo mali, dođi amo i uzmi ove torbe. - Našto bi se pokretna planina prtljage
primakla otkrivajući bijelog dječaka od kojih petnaest godina, i Deacon bi nekako
uspio objesiti još jednu torbu na njega i otjerati ga. - Hajde sad, pazi da ti nešto ne
ispadne. Da šefe, mladi gospodine, samo dajte starom crncu vaš broj sobe i sve će bit
cakum-pakum kad stignete.
Od tada pa nadalje sve dok te nije potpuno pokorio u svako je doba zalazio u tvo-
ju sobu, svenazočan i govorljiv, premda mu se ponašanje postupno pomicalo prema
sjevernjačkom usporedo s boljom odjećom pa te napokon kad te već toliko iscijedio
da si se opametio počeo i tikati, zvati Quentin ili kako ti je već ime, i kad si ga slje-
deći put susreo već je nosio iznošeno odijelo marke Brooks i šešir s vrpcom zabora-
vio sam kojeg princetonskog kluba koji mu je netko darovao a on blaženo i nepoko-
lebljivo vjerovao da je dio pojasa od odore Abea Lincolna. Netko je prije mnogo go-
dina, kad se prvi put tko zna odakle pojavio na sveučilištu, proširio priču da je diplo-
mirao teologiju. I kad je uspio shvatiti što to znači toliko mu se dopalo da je i sam
počeo prepričavati priču, dok napokon valjda nije i sam povjerovao da je istinita. U
svakom slučaju, pripovijedao je dugačke anegdote bez poante o svojim studentskim
danima, familijarno nazivajući profesore koji su umrli ili otišli krsnim imenom, obič-
no netočnim. Ali bio je vođa mentor i prijatelj bezbrojnim nizovima nedužnih i
usamljenih brucoša, i vjerujem da uza sve njegove sitne trikove i licemjerje nije bio
veći trn u oku nebesima od mnogih drugih.
- Nisam te vidio tri-četiri dana - rekao je, odmjeravajući me iz svoje još uvijek
vojničke perspektive. - Jesi bio bolestan?
- Ne. Dobro sam. Radio sam valjda. Ali ja sam tebe vidio.
- Da?
- Na paradi neki dan.
- A to. Da, bio sam. Nije meni do tih stvari, razumiješ, ali dečki vole da sam s nji-
ma, oni vetrani. Gospoje vole da svi vetrani dođu, znaš. I onda moram poslušat.
- I još i na onaj digićki blagdan - rekao sam. - Tada si valjda morao poslušati
Žensko društvo za borbu protiv alkohola?
- A to? To sam radio zbog svog zeta. On cilja na poso u gradskoj službi. Pometača
72
William Faulkner
ulica. Kažem mu da njemu treba samo metla na kojoj će spavati. Znači vidio si me,
je l’ da?
- Oba puta. Da.
- Mislim, u uniformi. I kako sam ti izgledo?
- Izgledao si sjajno. Izgledao si bolje od svih. Morali bi te imenovati generalom,
znaš.
Dodirnuo mi je nadlakticu, lagano, ruka mu je bila izrađena, meka, kao sve crnač-
ke ruke. - Čuj. Ovo nije za tuđe uši. Tebi to kažem jer ti i ja smo isti ljudi, okreni-
obrni. - Nagnuo se malo prema meni, govorio je brzo i nije me gledao. - Neke stvari
sam pokrenio, već sada. Čekaj do sljedeće godine. Samo pričekaj. A onda ćeš vidjet
gdje ću bit u povorci. Ne moram ti reć kako ću to sredit; kažem samo, pričekaj
momče pa ćeš vidjet. - Sad me pogledao i lagano me potapšao po ramenu i zaljuljao
se na petama, kimajući glavom. - Da, gospodine moj. Nisam ja zabadava prešo u de-
mokrate prije tri godine. Moj zet u gradskoj; ja - Da, gospodine moj. Ako je samo
preći u demokrate dosta da se ta ništarija primi posla... A što se mene tiče: samo ti
stani ondje na onaj ugao za godinu dana od prekjučer i vidjet ćeš.
- Nadam se. Zavrijedio si to, svakako. I dok mi je to još na pameti... - izvukao
sam pismo iz džepa. - Odnesi ovo sutra u moju sobu i daj Shreveu. Kod njega će se
naći nešto za tebe. Ali tek sutra, zapamti.
Uzeo je pismo i pažljivo ga pogledao. - Zapečaćeno je.
- Jest. A unutra piše, Vrijedi tek od sutra.
- Hm - rekao je. Pogledao je u omotnicu naškubivši usta. - Nešto za mene, kažeš?
- Da. Dar od mene.
Sad me opet pogledao, omotnica u crnoj ruci bijela na suncu. Oči su mu bile me-
kane i bez šarenica i smeđe, i iznenada sam vidio Roskusa kako me promatra iza svih
tih bjelačkih naklapanja o uniformama i politici i tih harvardskih manira, ne-
povjerljiv, tajnovit, nemušt i tužan. - Ti se valjda ne šališ sa starim crncem, je li?
- Znaš da se ne šalim. Zar se ikad neki Južnjak s tobom našalio?
- Imaš pravo. Fini su to ljudi. Ali ne da se s njima živjet.
- Jesi li kad pokušao? - upitao sam. Ali Roskus je nestao. Opet je bio onakav
kakvim se odavno naučio predstavljati pred očima svijeta, razmetljiv, lažan, gotovo
prost.
- Pokorit ću se tvojim željama, sinko.
- Ne prije sutra, upamti.
- Sigurno - rekao je - razumio sam, sinko. No dobro -
- Nadam se... - rekao sam. Pogledao me odozgo, dobroćudno, prodorno. Iznenada
73
William Faulkner
sam pružio ruku i rukovali smo se, on ozbiljan, s umišljenih visina svog sna o grad-
skoj i vojničkoj službi. - Dobar si ti čovjek, znaš. Nadam se... Pomogao si već mno-
gim mladićima.
- Trudio sam se bit pošten prema svima - rekao je. - Ne marim ja za nekakve sta-
leške granice. Čovjek je za mene čovjek, gđe god ga našo.
- Nadam se da ćeš uvijek nalaziti mnogo prijatelja, kao i dosad.
- Mladi ljudi. Dobro se s njima slažem. A ni oni mene ne zaboravljaju - rekao je,
mašući mojom omotnicom. Spremio ju je u džep i zakopčao kaput. - Da, šefe - rekao
je. - Uvijek sam imao dobrih prijatelja.
Satovi su opet počeli odbijati, pola sata. Stajao sam u trbuhu svoje sjene i slušao
smirene otkucaje ravnomjerno raspoređene po sunčevom svjetlu, među tankim, još
sitnim listićima. Ravnomjerne i mirne i vedre, s onim svojstvom jeseni koja se u zvo-
njavi uvijek osjeća čak i u mjesecu nevjesta. Ležao je na zemlji pod prozorom i urlao
Samo ju je pogledao i znao je. Iz dječjih usta. Ulične svjetiljke Otkucaji su utihnuli.
Vratio sam se u poštu nogama utiskujući svoju sjenu u pločnik, silaze nizbrdo zatim
se uspinju prema gradu poput svjetiljki koje su obješene jedna iznad druge na zidu.
Otac je rekao zato što ona voli Caddy voli ljude zbog njihovih nedostataka. Ujak
Maury raskrečenih nogu pred kaminom mora pokrenuti jednu ruku dovoljno dugo da
nazdravi Božić. Jason je trčao, s rukama u džepovima pao i ležao kao pile svezano za
pečenje dok ga Versh nije podigao. Zašto ne izvučeš ruke iz džepova dok trčiš onda
bi mogo i ustat Vrtio je glavom u kolijevci vrtio je dok nije izravnao zatiljak. Caddy
je rekla Jasonu i Vershu da ujak Maury ne radi zato što je vrtio glavom u kolijevci
kad je bio mali.
Shreve je nailazio putem, vukući noge, ozbiljan debeljko, s naočalama koje su
svjetlucale pod strujom lišća kao jezerca.
- Dao sam Deaconu pismo da pokupi neke stvari. Možda me neće biti danas posli-
je podne, pa mu nemoj dati ništa do sutra, molim te.
- U redu. - Pogledao me. - Čuj, pa što ti to danas zapravo radiš? Sav si se dotjerao
i vučeš se naokolo tužna lica kao da se spremaš na obredno spaljivanje. Jesi li jutros
bio na psihologiji?
- Ne radim ništa. Ništa do sutra.
- A što ti je ovo?
- Ništa. Par cipela koje sam dao pođoniti. Ništa do sutra, razumiješ?
- Dobro. U redu. Oh, kad smo kod toga, jesi li jutros uzeo jedno pismo sa stola?
- Nisam.
- Ondje ti je. Od Semiramide. Vozač ga je donio prije deset sati.
74
William Faulkner
- Dobro. Uzet ću ga. Zanima me što sad hoće.

- Vjerojatno još jedan koncert orkestra. Tampti ta-ta ta, Gerald sad. ‘Malo jače na
tom bubnju, Quentin’. Bože, baš sam sretan što nisam gospodin. - Pošao je dalje pri-
vijajući k sebi knjigu, malo bezobličan, uporni debeljko. Ulične svjetiljke misliš li
zato što je jedan od naših predaka bio guverner a trojica generali a majčini nisu
svaki je živ čovjek bolji od mrtvoga ali nijedan živ ili mrtav čovjek nije mnogo
bolji od bilo kojeg drugog živog ili mrtvog čovjeka Ali gotovo u majčinoj glavi.
Svršeno. Svršeno. Tada smo svi otrovani ti brkaš grijeh i ćudoređe žene to ne čine
tvoja majka misli na ćudoređe a je li to grijeh ili nije nije joj palo na pamet
Jasone ja moram otići odavde ti zadrži ostale povest ću sa sobom Jasona i otići
onamo gdje nas nitko ne poznaje da mu se pruži prilika da odraste i da sve ovo zabo-
ravi ostali me ne vole oni nikad ništa nisu voljeli zbog one svoje compsonovske se-
bičnosti i lažnog ponosa Jason je bio jedini koga sam mogla prigrliti bez straha
glupost Jasonu ovdje ništa ne fali ali mislio sam čim ti bude bolje ti i Caddy biste
mogle otići u French Lick
i ostaviti Jasona ovdje sama s tobom i crncima
ona će ga zaboraviti onda će sve te priče prestati nije smrt našla na solilima
možda ću joj moći naći muža ne smrt na solilima
Tramvaj je došao i zaustavio se. Zvona su još odbijala pola. Ušao sam i kola su
opet krenula, brišući pola sata. Ne: tri četvrt. Tada će ionako biti deset do. Ostaviti
Harvard san tvoje majke za koji je prodala Benjyjev pašnjak
što sam učinila pa da zaslužim ovakvu djecu već mi je Benjamin bio dovoljna
kazna a sad ona nema više nikakvog poštovanja prema meni prema svojoj rođenoj
majci patila sam zbog nje i snivala snove i kovala planove i žrtvovala se sišla sam u
ovu suznu dolinu a ipak mi nikad otkako je otvorila oči nije posvetila nijednu nese-
bičnu misao ponekad je gledam i pitam se može li ona uopće biti moje dijete osim
Jasona on me nikad ni jednog trenutka nije rastužio otkako sam ga prvi put uzela u
naručje znala sam tada da će mi on biti radost i spasenje mislila sam da mi je Benja-
min dovoljna kazna za sve što sam sagriješila mislila sam da mi je on kazna zato što
sam pogazila svoj ponos i udala se za čovjeka koji se smatrao boljim od mene ipak
ne žalim se voljela sam ga više nego sve druge zbog toga i osjećaja dužnosti premda
mi je Jason cijelo vrijeme bio prirastao srcu ali sad uviđam da nisam dovoljno patila
sad uviđam da moram ispaštati i za tvoje ne samo za moje grijehe što si učinio kakve
je to grijehe tvoja ohola obitelj svalila na mene ali već ćeš ti ustati u njihovu obranu
uvijek si nalazio isprike za svoju vlastitu krv samo Jason može pogriješiti jer on je
više Bascomb nego Compson dok tvoja rođena kći moja kćerkica moja mala curica
ona ona nije ništa bolja od obične kad sam bila djevojka bila sam nesretna što sam
75
William Faulkner
tek Bascombova učili su me da nema sredine da je žena ili dama ili nije ali nikad ni-
sam ni u snu pomislila kad sam je držala u naručju da bi se moja kći mogla toliko za-
boraviti zar ti ne znaš meni je dosta da je pogledam u oči i da znam sve možda ti
misliš da bi tebi rekla ali ona nikome ništa ne govori o sebi ona je tajnovita ne znaš ti
nju ja znam stvari koje je ona počinila ali radije bih umrla nego da ti kažem tako je
samo ti i dalje kritiziraj Jasona optužuj me da sam ga navela da je uhodi kao da je to
zločin dok tvoja rođena kći može znam ti ga ne voliš znam da jedva čekaš da povje-
ruješ u njegove mane nikad ga nisi da rugaj mu se kao što si se uvijek rugao Mauryju
ne možeš mi nanijeti bola više nego što su to dosad učinila tvoja djeca i tada me više
neće biti i Jason neće imati nikoga tko će ga voljeti i štititi od ovoga gledam ga sva-
koga dana u strahu da ću vidjeti kako se u njemu napokon pojavljuje ta compso-
novska krv dok mu se sestra iskrada iz kuće da se sastane tko zna s kim jesi li ga ti
ikad u životu vidio hoćeš li mi bar dopustiti da pokušam otkriti tko je on ne zbog
mene ja ne bih mogla podnijeti pogled na njega već zbog tebe da tebe zaštitim ali tko
se može boriti protiv nečiste krvi ti mi ne daš ni da pokušam moramo sjediti prekri-
ženih ruku dok ona ne samo povlači tvoje ime po blatu već okužuje i sam zrak koji
tvoja djeca udišu Jasone moraš me pustiti da odem ne mogu to više podnositi daj da
uzmem Jasona a ti zadrži ostale oni nisu moja krv i meso kao on tuđi su mi ništa od
mene nemaju i bojim ih se mogu uzeti Jasona i otići nekamo gdje nas ne poznaju
past ću na koljena i moliti za oprost svojih grijeha da bar on izbjegne toj kletvi i po-
kušati zaboraviti da su oni ostali ikad postojali
Ako su ono bile tri četvrti, još nema više od deset minuta. Jedan je vlak netom oti-
šao, a ljudi već čekaju sljedeći. Pitao sam, ali nisu znali reći hoće li još koji naići pri-
je podneva, premda bi čovjek pomislio da će međugradski. Prvi je tako opet bio
tramvaj. Ušao sam. Čovjek osjeti kad je podne. Zanima me osjećaju li ga i rudari u
utrobi zemlje. Stoga postoje zviždaljke: zbog ljudi koji se znoje, i ako si dovoljno da-
leko od znoja nećeš čuti zviždaljku a za osam minuta morao bi biti toliko udaljen od
znoja u Bostonu. Otac je rekao da je čovjek zbroj vlastitih nesreća. Čovjek bi po-
mislio da će se i nesreće jednom zamoriti, ali upravo je vrijeme tvoja nesreća, rekao
je otac. Galeb privezan za nevidljivu žicu vuče se kroz prostor. Sa sobom u vječnost
nosiš simbol svojih neispunjenih nada. Tada su krila veća kaže otac samo tko zna
svirati harfu.
Čuo sam svoj sat kad god bi se tramvaj zaustavio, ali ne često već su jeli Tko bi
svirao jelo jedenje u tebi i prostor prostor i vrijeme izmiješani Želudac kaže podne
mozak kaže sat jela U redu zanima me koliko je sati pa što. Ljudi su izlazili iz
tramvaja. Sad se nije tako često zaustavljao, ispražnjen jelom.
Tada je prošlo. Sišao sam i stajao u svojoj sjeni i nakon nekog vremena naišao je
tramvaj i ja sam ušao i vratio se na međugradsku postaju. Jedan je tramvaj upravo
bio na odlasku, i našao sam mjesto do prozora i tramvaj je krenuo i gledao sam kako
76
William Faulkner
se nekako odmotava u močvarne ravnice, a onda u drveće. Tu i tamo ugledao bih ri-
jeku i mislio kako bi divno bilo njima dolje u New Londonu kad bi vrijeme i kako
Geraldov čamac svečano klizi u blistavo prijepodne i pitao sam se što ona stara žena
sad hoće od mene kad mi šalje pismo prije deset sati ujutro. Koju sliku Geraldovu u
kojoj bih ja morao biti dio Dalton Ames oh azbest Quentin je pucao pozadine. Neče-
ga u čemu ima i djevojaka. Žene zaista imaju uvijek njegov glas iznad žagora glas
koji je šaputao sklonost ka zlu, uvjeren da se ni u jednu ženu ne smije pouzdati, ali
da su neki muškarci odviše naivni da se sami zaštite. Neugledne djevojke. Daleke ro-
đakinje i prijateljice obitelji kod kojih je samo poznanstvo nametnulo neku vrstu
krvne obveze noblesse oblige. A ona ondje sjedi i govori nam njima u lice kako je
šteta što je Gerald pokupio svu ljepotu obitelji zato što muškarcu ljepota nije potreb-
na, čak mu je bolje bez nje dok je djevojka bez nje naprosto izgubljen slučaj. I priča
nam o Geraldovim ženskama Quentin je ustrijelio Herberta ustrijelio je njegov glas
kroz pod Caddyne sobe tonom samodopadnog odobravanja. »Kad mu je bilo se-
damnaest godina rekla sam mu jednoga dana ‘Baš šteta što imaš takova usta ta bi tre-
bala biti na djevojačkom licu’ i možete li zamisliti zastori naslonjeni na suton iznad
mirisa jabuka u cvatu njezina glava na pozadini sutona njezine ruke iza glave s krili-
ma kimona glas koji je šaputao nad zemaljskim rajem odjeća na postelji njuhom
viđena povrh jabuke što je rekao? upamtite, tek je napunio sedamnaestu. ‘Majko’ re-
kao je ‘pa često i jesu’.« I sjedio je tako u kraljevskoj pozi i promatrao dvije tri njih
kroz poluspuštene trepavice. Poput lastavica koje slijeću, te njegove trepavice. Shre-
ve je rekao da se uvijek Hoćeš li se brinuti za Benjyja i oca
Što manje govoriš o Benjyju i ocu to bolje kad si ti uopće na njih i mislila Caddy
Obećaj
Ne moraš se uznemirivati zbog njih ti odlaziš zdrava i čitava
Obećaj bolesna sam moraš mi obećati pitao tko je smislio tu šalu ali kako je uvi-
jek smatrao gospođu Bland izvanredno uščuvanom ženom rekao je da ona priprema
Geralda da jednom zavede neku vojvotkinju. Govorila je za Shrevea onaj debeli mla-
di Kanađanin dvaput je uredila da dobijem novog sobnog kolegu a da me uopće nije
pitala, jednom da ja iselim, jednom
Otvorio je vrata u suton. Lice mu je izgledalo kao okrugla pita od bundeve.
- Pa eto, došlo vrijeme da se odiljamo. Kruta nas sudba može rastaviti, ali ja nikad
neću drugoga ljubiti. Nikada.
- O čemu ti to govoriš?
- Govorim o krutoj sudbi umotanoj u sedam metara svile boje marelice koja na
sebi razmjerno težini nosi više metala od galeota i jedinoj vlasnici i posjednici prava
neopozivog putujućeg čuvara naše pokojne konfederacije. - Tada mi je ispričao kako
77
William Faulkner
je od proktora zahtijevala da ga iseli i kako je proktor pokazao dovoljno vulgarne

tvrdoglavosti da inzistira na tome kako najprije mora razgovarati sa Shreveom. Tada
je ona predložila neka smjesta pozove Shrevea i obavi taj razgovor, a on nije pristao,
pa je poslije toga bila vrlo neuljudna prema Shreveu. - Nastojim nikad ne govoriti
ružno o ženama - rekao je Shreve - ali ta ženska ima više osobina kurve od bilo koje
dame u ovim našim suverenim državama i dominionima. - i sada Pismo na stolu
poslano po dostavljaču, zapovijed s mirisom i bojom orhideje Da je znala da sam
prošao gotovo ispod prozora znajući da je tamo a da nisam Poštovana gospođo još
nisam bio u prilici primiti vašu poruku ali unaprijed molim da me ispričate za danas
ili jučer i sutra ili kad Koliko se sjećam sljedeća će priča biti kako Gerald baca svog
crnca niza stube i kako crnac preklinje da mu dopuste da se upiše na teologiju kako
bi bio blizu gospodina mladog gospona Geralda i Kako je trčao cijelim putem do
postaje uz kočiju sa suzama u očima kad je mladi gospon Gerald odlazio čekat ću da
dođe dan za onu priču o mužu iz pilane došao je na kuhinjska vrata sa sačmaricom a
Gerald je sišao i pregrizao pušku na pola i vratio mu je i obrisao ruke u svileni rubac
i bacio rubac u peć tu sam priču čuo samo dvaput
ustrijelio ga kroz vidio sam vas kad ste ušli pa sam iskoristio zgodan trenutak i
navratio mislio sam da bismo se mogli upoznati izvolite cigaru
Hvala ne pušim
Ne mora da se ondje prilično toga izmijenilo otkako sam otišao neće vam smetati
ako ja zapalim
Samo izvolite
Hvala puno sam čuo o vama vjerujem da vaša majka neće zamjeriti ako bacim ši-
bicu iza ograde je li puno o vama Candace je neprestano govorila o vama tamo u
Licksu postao sam prilično ljubomoran kažem ja ma tko je taj Quentin moram vidjeti
kako to stvorenje izgleda jer znate prilično sam se zatreskao čim sam vidio tu curicu
ne ustručavam se priznati nikad mi nije palo na pamet da je brat taj o kojemu ona
neprestano govori ne bi mogla više govoriti o vama ni da ste jedini muškarac na svi-
jetu ni o mužu se ne bi toliko pričalo sigurno se nećete predomisliti i zapaliti
Ja ne pušim
U tom slučaju neću inzistirati premda je ovo prilično pristojno lišće košta me dva-
desetpet dolara sto komada na veliko preko prijatelja u Havani da siguran sam da se
gore mnogo štošta promijenilo neprestano obećajem sam sebi da ću otići u posjet ali
nikad ne dospijem već deset godina sam vezan za posao ne mogu se maknuti iz
banke za vrijeme semestra čovjek izmijeni navike znate stvari koje studentu izgleda-
ju važne pričajte mi kako je gore kod njih
Neću reći ocu i majci ako ste na to mislili
Nećete reći nećete aha o tome vi govorite je li shvaćate da se meni živo fućka ho-
78
William Faulkner
ćete Ii reći ili nećete shvaćate to možda jest neugodno ali nikako nije kriminalni čin
nisam bio ni prvi ni zadnji naprosto nisam imao sreće možda ste vi imali više sreće
Lažete
Ma smirite se nisam vas htio prisiliti da kažete nešto što ne želite nisam vas mislio
uvrijediti naravno mladić poput vas sada će ovakvu stvar shvatiti mnogo ozbiljnije
nego za pet godina Ja shvaćam prijevaru samo na jedan način sumnjam da ću na
Harvardu naučiti neki drugi
Ma gle bolji smo od kazališta sigurno ste išli u dramsku grupu dobro imate pravo
nema potrebe da im se o tome govori što je bilo bilo je jelda nema razloga da se
takva sitnica ispriječi među nama sviđate mi se Quentine sviđa mi se kako izgledate
niste nalik onim drugim provincijalcima drago mi je što ćemo se ovako dobro složiti
obećao sam vašoj majci da ću se zauzeti za Jasona ali volio bih i vama pomoći Jaso-
nu bi i ovdje bilo sasvim dobro ali u ovakvoj rupi nema budućnosti za mladića poput
vas
Hvala radije se držite Jasona on će vam bolje odgovarati od mene
Žao mi je zbog cijele te stvari ali bio sam još klinac nikad nisam imao majku po-
put vaše da me nauči nekim finesama samo bi je nepotrebno ražalostilo da sazna tako
je imate pravo nema potrebe to uključuje i Candace dakako
Rekao sam ni majci ni ocu
Čujte pogledajte me što mislite koliko biste izdržali sa mnom
Ne bih morao dugo izdržati ako ste se i vi učili boksati na fakultetu hajde poku-
šajte i vidjet ćete koliko ću
Prokleti mali balavac što ti sebi umišljaš
Pokušajte i vidjet ćete
O Bože moja cigara što bi rekla tvoja majka da nađe izgoretinu na polici od kami-
na u zadnji čas čuj Quentine nakanili smo napraviti nešto što ćemo obojica požaliti ti
mi se sviđaš svidio si mi se čim sam te vidio rekao sam u sebi mora da je vraški zgo-
dan momak taj tko god on bio inače Candace ne bi bilo toliko stalo do njega čuj već
je deset godina otkako se sam snalazim u velikom svijetu te stvari kasnije nisu toliko
važne i sam ćeš doći do toga hajde da se ti i ja sad složimo kao sinovi staroga
Harvarda i tome slično mislim da ga možda više ne bih ni prepoznao najbolje mjesto
na svijetu za mladog čovjeka poslat ću onamo i svoje sinove pružiti im bolju priliku
nego što sam ja imao čekaj nemoj još ići porazgovarajmo o tome mladić se zanosi
nekim idejama i ja nemam ništa protiv koriste mu dok je na fakultetu oblikuju mu
karakter jaka je u tradiciji ta škola ali kad krene u život mora se izboriti za sebe kako
najbolje umije jer će otkriti da to rade i svi ostali i neka sve ide k vragu ako evo
stisnimo si ruku i što je bilo bilo je za dobrobit tvoje majke misli na njezino zdravlje
79
William Faulkner
hajde daj mi ruku pogledaj je ravno iz samostana gledaj nema ni jedne mrlje nije čak
još ni savijana gle
Idi k vragu skupa s tvojim novcem
Ne ne ma hajde pa ja sad pripadam obitelji znam kako je to s mladim ljudima uvi-
jek imaju svu silu osobnih troškova za koje je teško izmusti novce od staroga znam
ja to sve sam ja to prošao i to još nedavno ali sad se ženim i tako a posebno ondje
kod vas ma hajde ne budi lud slušaj kad budemo imali prilike na miru porazgovarati
htio bih ti pričati o jednoj maloj udovici prijeko u gradu
I to sam već čuo zadrži svoj prokleti novac
Pa shvati to onda kao zajam dok okom treneš bit će ti pedeset godina
Miči ruke s mene i bilo bi ti bolje da skineš onu cigaru s kamina
Pa reci onda i neka te vrag nosi pa da vidiš koliko će ti to koristiti da nisi takva
budala vidio bi već da ih previše imam u šaci a da bi mi nekakav žutokljuni vitez od
brata ovdje tvoja mi je majka pričala kakav si napuhane glave oh uđi dušo uđi Qu-
entin i ja smo se baš upoznali govorimo o Harvardu nešto si me trebala ne možeš ti
dugo bez svog staroga jeli
Iziđi načas Herberte htjela bih razgovarati s Quentinom Uđi samo uđi lijepo ćemo
probrbljati i upoznati se baš sam govorio Quentinu
Molim te Herberte iziđi malo
No dobro u redu ti i braco se valjda želite još jednom sastati je li
Hoćeš li maknuti tu cigaru s kamina
U pravu si kao obično mladiću brišem ja odavde neka ti naređuju dok mogu ali od
prekosutra Quentine morat će se tražiti dopuštenje od staroga je li zlato moje poljubi
me srdašce
Oh prestani sačuvaj to za prekosutra
Onda ću tražiti i kamate ne daj Quentinu da započne nešto što ne može dovršiti oh
kad smo kod toga jesam li ispričao Quentinu onu priču o čovjeku s papigom i što se s
njom dogodilo tužna priča podsjeti me na nju drži je na umu pa-pa vidimo se u vice-
vima
Onda
Onda
Što si sad naumio
Ništa
Opet se pleteš u moje poslove zar ti nije bilo dosta ljetos
Caddy ti imaš groznicu Bolesna si šio ti je
80
William Faulkner
Jednostavno sam bolesna. Ne mogu tražiti.

Ustrijelio mu je glas kroz
Ne tu ništariju Caddy
Tu i tamo rijeka bi blistala onkraj stvari u strelovitim blistajima, preko podneva i
poslije. Sada već znatno poslije, premda smo prošli mjesto gdje je on još uvijek
veslao uzvodno veličanstven pred licem boga bogova. Bolje. Bogova. Bog bi u
Bostonu u Massachusettsu također bio samo plebs. Ili možda tek ne muž. Mokra
vesla trepćući ga požuruju naprijed uz sjajne treptaje i ženske dlanove. S divljenjem.
S divljenjem ako nije muž ignorirao bi Boga. Onu ništariju, Caddy Rijeka je svjetlu-
cala u daljini iza strelovitog zavoja.
Bolesna sam moraš mi obećati
Bolesna što ti je
Jednostavno sam bolesna ni od koga to još ne mogu tražiti obećaj mi da ćeš
Ako se za njih uopće treba brinuti to je samo zbog tebe što ti je Pod prozorom
smo čuli auto kako odlazi na kolodvor na vlak u 8 i 10. Da doveze rodbinu. Glave.
Rastu glava za glavom ali nisu frizeri. Manikerke. Nekoć smo imali čistokrvnog ko-
nja. Da, u štali, ali obično kljuse pod sedlom. Quentin je ustrijelio sve njihove glaso-
ve kroz pod Caddyne sobe
Tramvaj se zaustavio. Sišao sam, u središte svoje sjene. Cesta je križala kolosijek.
Pod drvenom strehom jedan je starac nešto jeo iz papirne vrećice, a onda je i buka
tramvaja iščezla u daljini. Cesta je ulazila među drveće gdje bi trebalo biti sjenovito,
ali lišće u Novoj Engleskoj u lipnju nije mnogo gušće od travanjskoga kod nas kod
kuće. Vidio sam dimnjak. Okrenuo sam mu leđa, utiskujući svoju sjenu nogama u
prašinu. Nešto je užasno bilo u meni ponekad sam u noći vidjela kako mi se ceri vi-
djela sam kako mi se ceri kroz njih kroz njihova lica sad se izgubilo i bolesna sam
Caddy
Nemoj me dirati samo obećaj
Ako si bolesna ne možeš
Ipak mogu i onda će sve biti u redu neće biti važno ne daj da ga pošalju u Jackson
obećaj
Obećajem ti Caddy Caddy
Ne diraj me diraj me
Kako to izgleda Caddy
Što to
Ono što ti se ceri kroz njih ona stvar
81
William Faulkner
Još sam vidio dimnjak. Ondje će biti voda, što hrli k moru i mirnim špiljama.
Mirno će se kovitlati, a kad On kaže Ustajte samo glačala. Kad smo Versh i ja lovili
po cijele dane nismo uopće nosili sa sobom hranu, i u dvanaest sati ja bih ogladnio.
Bio sam gladan do jedan, a onda bih iznenada čak zaboravio da više nisam gladan.
Ulične svjetiljke silaze nizbrdo tada sam čuo auto kako silazi nizbrdo. Ručka naslo-
njača plosnata prohladna glatka pod mojim čelom što se priljubilo uz naslonjač ja-
buka naslonjena na kosu iznad zemaljskog raja odjeća njuhom viđena Imaš vrućicu
osjetio sam je jučer kao da stojim kraj peći.
Ne dotiči me.
Caddy ne možeš to učiniti ako si bolesna. Za onu ništariju.
Za nekoga se moram udati. Onda su mi rekli da kost treba iznova slomiti
Napokon više nisam vidio dimnjak. Cesta je išla uza zid. Stabla su se nadvijala
preko zida, poškropljena suncem. Kamen je bio prohladan. Dok si hodao kraj njega
mogao si osjetiti tu ugodnu hladnoću. Samo što naši krajevi nisu poput ovoga. Do-
voljno je hodati onuda pa da nešto osjetiš. Neku tihu i silovitu plodnost koja kao da
utažuje i glad za kruhom. Koja teče oko tebe, ne oklijeva i ne tetoši svaki bijedni ka-
mičak. Kao da mora stvoriti privid zelenila između drveća pa čak i modrila daljina
ne onu bujnu tlapnju, rekli mi da će se kost morati ponovo slomiti i u meni je zaste-
njalo Ah Ah Ah i probio me znoj. Baš me briga znam što je slomljena noga ništa to
nije samo ću morati malo dulje ostati kod kuće ništa drugo i mišići oko čeljusti su mi
se ukočili a usta govore Čekaj čekaj samo čas kroz znoj ah ah ah kroz zube a otac
prokleti konj taj prokleti konj. Čekaj ja sam kriv. Dolazio je uz plot svakoga jutra s
košaricom prema kuhinji i vukao štap po plotu svakoga jutra dovlačio sam se do pro-
zora zajedno s gipsom i čekao ga s komadom ugljena Dilsey je govorila uništit ćeš se
zar nemaš pameti u glavi tek su četri dana kako si je slomio. Čekaj naviknut ću se na
to za koji tren čekaj samo tren ja ću
Kao da je čak i buka posustajala u tom zraku, kao da se zrak umorio što je tako
dugo nosio buku. Lavež pasa dopire dalje nego vlak, barem u tami. A i glas nekih
ljudi. Crnaca. Louis Hatcher nikad nije ni upotrijebio svoj rog koji je nosio sa sobom
uz onaj stari lampaš. Rekao sam: - Louis, kad si posljednji put očistio taj lampaš?
- Očistio sam ga ima već neko vrijeme. Sjećaš se kad je ona poplava odnjela one
ljude preko? Čistio sam ga baš tog dana. Moja stara i ja sjedimo tako pred ognjištem
te večeri i veli ona meni »Louis, a što ćeš ako ona poplava dođe sve dovde?« a ja ću
»Pravo imaš. Možda je najbolje da očistim onaj lampaš«. I tako sam ga te večeri
očistio.
- Pa ta je poplava bila čak u Pensilvaniji - rekao sam. - Nikako nije mogla stići
čak dovde.
82
William Faulkner
- To ti kažeš - reče Louis. - Ja bi opet reko da voda u Jeffersonu može biti isto
tako visoka i mokra ko i u Pensilvaniji. Znaš, baš te koji pričaju kako bujica ne može
doć dovde nađemo kasnije kako plutaju na sljemenjači.
- Jeste li ti i Martha te večeri izišli iz kuće?
- Jesmo, da znaš. Očistio sam onaj lampaš i onda smo ona i ja sjedili sve do zore
na vrhu onog onđe brežuljka iza groblja. A da sam znao za neko više mjesto, otišli bi
onamo.
- I odonda nisi očistio taj lampaš.
- A čemu da ga čistim kad nema potrebe?
- Misliš, dok opet ne naiđe bujica?
- Od one nas je spasio.
- Ma hajde, striče Louis - rekao sam.
- Da, gospodine moj. Ti radi po svome, a ja ću po svome. Ako mi je dosta očistiti
ovaj moj lampaš da se zaštitim od bujice, nemam se ja tu što prepirat oko toga.
- Stric Louis ne bi ništ uvatijo da mu valja svjetlo - rekao je Versh.
- Lovio sam ja ovđe oposume dok su tvom ćaći utapali gnjide u petroleju, sinko -
rekao je Louis. - I navato ih se.
- Istina - rekao je Versh. - Mislim da je stric Louis navato više oposuma nego ijed-
no čeljade u ovoj zemlji.
- Da, gospodine moj - rekao je Louis. - Ima tu dosta svjetla da oposumi vide, bez
brige. Nisam još čuo da su se žalili. Pst, sad tiho. Eno ga. Hej. Za njim, čuko. - I sje-
dili smo u suhom lišću koje je potiho šaputalo od sporog disanja našeg čekanja i spo-
rog disanja zemlje i bezvjetarnog listopada, dok je jetki vonj lampaša zagađivao oštri
staklasti zrak, i slušali pse i jeku Louisova glasa kako zamire u daljini. Nikad ga nije
podigao, a ipak smo ga u tihim noćima čuli na našoj prednjoj verandi. Kad bi dozi-
vao pse zvučao je baš poput roga što ga je nosio prebačena preko ramena a nikad nije
upotrijebio, ali čišće, toplije, kao da mu je glas dio mraka i tišine, kao da se iz njih
spiralasto izvija i onda opet natrag u njih uvija. HuUuuuu. HuUuuu. HuHu-
uuuuuuuuuu. Za nekoga se moram udati
Je li ih bilo mnogo Caddy
Ne znam previše hoćeš li se brinuti za Benjyja i oca
Ti dakle ne znaš čije je zna li on
Ne dodiruj me hoćeš li se brinuti za Benjyja i oca
Počeo sam osjećati vodu još prije nego što sam stigao do mosta. Most je bio od si-
voga kamena, obrastao lišajem, prošaran upornom vlagom na mjestima osutim gljivi-
cama. Ispod njega voda je bila bistra i mirna u sjeni, i šaptala i klokotala oko kamena
83
William Faulkner
u izblijedjelim vrtlozima uskovitlanog neba. Caddy za onu

Za nekoga se moram udati Versh mi je pričao o čovjeku koji je sam sebe osakatio.
Otišao je u šumu i učinio to britvom, sjedeći u jarku. Slomljenu britvu i njih bacio je
ravno iza sebe preko ramena u jednoj neprekinutoj kretnji sa šiktajem usporednih
mlazova krvi. Ali nije u tome stvar. Nije stvar u tome da ih nemaš. Da ih nikad nisam
imao onda bih mogao reći A To pa To je za mene kineski ja ne znam kineski. A otac
je rekao zato što si djevac: zar ne razumiješ? Žene nikad nisu djevice. Čistoća je ne-
gativno stanje i stoga protivna prirodi. Priroda je ono što tebe muči ne Caddy a ja
sam rekao To su samo riječi a on I nevinost |c samo riječ a ja sam rekao ti ne znaš. Ti
to ne možeš znati a on je rekao Da. Onog trenutka kad to uspijemo shvatiti tragediju
postaje od drugorazredne važnosti.
Na mjestu gdje je most bacao sjenu mogao sam vidjeti duboko u vodu, ali ne i sve
do dna. Kad ostaviš list u vodi na dulje vrijeme tkivo će se raspasti a nježne će niti
lelujati polako poput kretanja sna. Ne dodiruju se, ma koliko nekoć bile čvrsto
isprepletene, ma koliko nekoć bile čvrsto priljubljene uz kostur. I možda će kad On
rekne Ustaj i oči isplivati na površinu, iz dubokog mira i sna, da gledaju slavu Nje-
govu. A poslije nekog vremena isplivat će i glačala. Sakrio sam ih pod kraj mosta a
onda sam se vratio i naslonio na ogradu.
Nisam mogao vidjeti dna, ali sam vidio duboko u vodeni tok koliko mi je pogled
sezao, i tada sam vidio sjenu kako se giba poput debele strijele uperene u struju. Vo-
dencvjetovi su lepršali ulazeći u sjenu mosta i izlijećući iz nje tik iznad vodene
površine. Kad bi onkraj toga bio tek pakao: čisti plamen nas dvoje više no mrtvi.
Tada ćeš imati samo mene tada samo mene tada nas dvoje usred sramote i užasa
onkraj čistog plamena Strijela je narasla bez pokreta, zatim je hitro sunuvši pastrva
zgrabila mušicu tik pod površinom onom delikatnošću diva kojom slon podiže kikiri-
ki. Izblijedjeli vrtlog odmicao je polako nizvodno i onda sam opet ugledao strijelu, s
vrškom prema struji, kako se nježno leluja u skladu s gibanjem vode iznad koje su
lebdjeli i slijetali vodencvjetovi. Samo ti i ja usred sramote i užasa ograđeni čistim
plamenom
Pastrva je visjela, nježna i nepokretna, između lelujavih sjena. Tri dječaka s ribič-
kim štapovima došla su na most i svi smo se naslonili na ogradu i gledali dolje u
pastrvu. Oni su poznavali tu ribu. Bila je poznata ličnost u okolici.
- Već dvadeset pet godina pokušavaju uloviti tu pastrvu. Jedan dućan u Bostonu
nudi ribički štap od dvadeset pet dolara onome tko je ulovi.
- Pa zašto je onda vi ne ulovite? Ne bi vas veselilo da dobijete štap od dvadeset
pet dolara?
- Bi - rekli su. Naslonili su se na ogradu zagledani u pastrvu.
84
William Faulkner
- Bome, mene bi - rekao je jedan.

- Ja ne bi uzeo štap - rekao je drugi. - Uzeo bi mjesto toga novac.
- Možda ti ne bi dali - rekao je onaj prvi. - Glavu dajem da bi te natjerali da uzmeš
štap.
- Onda bi ga prodao.
- Ne bi za njega nikad dobio dvadeset pet dolara.
- E, pa onda bi uzeo što mi daju. Ja mogu uloviti isto toliko riba s ovim štapom
kao što bi mogao s onim od dvadeset pet dolara. - Onda su razgovarali o tome što bi
učinili s dvadeset pet dolara. Govorili su svi odjednom, glasova upornih i proturječ-
nih i nestrpljivih, pretvarajući nestvarnost u mogućnost, zatim vjerojatnost, zatim ne-
oborivu činjenicu, kao što to ljudi već čine kad im želje postanu riječi.
- Ja bih kupio konja i kola - rekao je drugi.
- Ma nemoj - rekla su druga dvojica.
- Bih, nego šta. Znam gdje to mogu kupiti za dvadeset pet dolara. Poznajem
čovjeka.
- A koji je to čovjek?
- Nije važno koji je. Znam da mogu kupiti konja i kola za dvadeset pet dolara.
- Štogod - rekla su druga dvojica. - Ne zna on ništa. Samo se pravi važan.
- Pravim se važan, je li? - rekao je dječak. I dalje su mu se rugali, ali on više nije
rekao ni riječi. Naslonio se na ogradu, zagledan u pastrvu koju je već potrošio, i izne-
nada je iz njihovih glasova nestala gorčina, nestala svadljivost, kao da se i njima uči-
nilo kako je on uhvatio ribu i kupio svog konja i kola, kao da i oni prihvaćaju onu
sklonost odraslih da se dadu u bilo što uvjeriti stavom šutljive nadmoći. Čini mi se
da ljudi, kad toliko troše sebe i druge riječima, zaista dosljedno pripisuju mudrost
šutljivom jeziku, i neko sam vrijeme jasno osjećao kako ona dvojica užurbano traga-
ju za nekim načinom da ga nadmudre, da mu oduzmu njegova kola i konja.
- Ne bi nikad izvukao dvadeset pet dolara za taj štap - rekao je prvi dječak. - Kla-
dim se u što hoćeš da ne bi.
- Pa još nije ni ulovio tu pastrvu - rekao je treći iznenada, i onda su obojica viknu-
li:
- Ha, što sam ti rekao? Kako se zove taj čovjek? Hajde, reci ako se usudiš. Nema
takva.
- Ma daj, zaveži - rekao je drugi dječak. - Gledaj. Evo je opet. - Naslonili su se na
ogradu, nepomični, jednaki, dok su im vitki štapovi bili iskošeni u sunčanim zraka-
ma, također jednaki. Pastrva je polako izbila na površinu, sjena u blagom lelujavom
rastu; i opet se mali vrtlog polako izgubio nizvodno. - Juuj - promrmljao je prvi dje-
85
William Faulkner
čak.
- Više je ne pokušavamo uloviti - rekao je. - Samo gledamo ove iz Bostona kako
dolaze i trude se.
- Je li ovo jedina riba u ovom dijelu?
- Jest. Sve je druge otjerala. Najbolje mjesto za ribičiju u blizini je dolje kod Vira.
- Ne, nije - rekao je drugi. - Dvaput je bolje kod Bigelowovog mlina. - Onda su se
neko vrijeme prepirali oko toga gdje je najbolje mjesto za ribu a zatim su iznenada
ušutjeli da bi gledali pastrvu kako se opet izdiže prema površini i kako razbijeni vir
vode usisava djelić neba u sebe. Upitao sam koliko ima do najbližeg grada. Rekli su
mi.
- Ali najbliža tramvajska pruga je ondje - rekao je drugi dječak pokazujući dolje
niz cestu. - Kamo idete?
- Nikamo. Tako, samo šetam.
- Vi ste s fakulteta?
- Da. Ima li u tom gradu neka tvornica?
- Tvornica? - Pogledali su me.
- Nema - rekao je drugi dječak. - Ondje ih nema. - Pogledali su moju odjeću. -
Tražite posao?
- A recimo Bigelowov mlin? - rekao je treći. - To je tvornica.
- Tvornica, štogod. On misli na pravu pravcatu tvornicu.
- Onakvu, sa sirenom - rekao sam. - Nisam još čuo sirenu u jedan.
- A - rekao je drugi dječak. - Na tornju unitarijanske crkve je sat. Možete tamo
pogledati koliko je sati. A zar nemate sat na tom lancu?
- Jutros sam ga razbio. - Pokazao sam im svoj sat. Ozbiljno su ga razgledali.
- Još uvijek ide - rekao je drugi dječak. - A koliko košta ovakav sat?
- Dobio sam ga na dar - rekao sam. - Dao mi ga je otac kad sam maturirao.
- Vi ste Kanađanin? - rekao je treći. Imao je crvenu kosu.
- Kanađanin?
- Ne govori on kao Kanađani - rekao je drugi. - Čuo sam ih ja govoriti. On govori
kao oni što glume crnce na pozornici.
- Ej - rekao je treći. - Ne bojiš se da će te udariti?
- Udariti?
- Rekao si da govori kao crnac.
- Ma daj, zaveži - rekao je drugi. - Vidjet ćete zvonik čim prijeđete onaj brežuljak.
86
William Faulkner
Zahvalio sam im. - Nadam se da ćete imati sreće. Samo nemojte uhvatiti ovoga
starca tu dolje. Zaslužuje da ga se ostavi na miru.
- Nitko ne može uloviti tu ribu - rekao je prvi dječak. Naslonili su se na ogradu,
zagledani dolje u vodu, dok su im tri štapa blistala kao tri iskošene niti žute vatre na
suncu. Hodao sam po svojoj sjeni, opet je nogama utiskujući u suncem prošaranu po-
lutminu ispod stabala. Put je skretao, uspinjući se dalje od vode. Prelazio je brežu-
ljak, zatim se vijugavo spuštao, vodeći oko i duh naprijed u tihi zeleni tunel, i prema
četvrtastoj kupoli nad stablima i okruglom oku sata na tornju, još prilično dalekom.
Sjeo sam uz cestu. Trava mi je bila do gležanja, bezbrojna. Sjene na cesti još su bile
onako mirne kao da su nacrtane šablonom, iskošenim olovkama sunca. Ali bio je to
samo vlak, i poslije nekog vremena zamro je iza stabala, taj otegnuti zvuk, i onda
sam jasno čuo svoj sat i vlak kako zamire u daljini, kao da vozi negdje kroz neki dru-
gi mjesec ili neko drugo ljeto, kao da hita pod galebom u zraku i svime i svačim što
hita. Osim Geralda. I on bi bio nekako veličanstven, dok vesla osamljen preko pod-
neva, kad bi izveslao ravno iz podneva, i onda se uspeo po dugome sjajnome zraku
kao u apoteozi, u snenu beskonačnost gdje su samo on i galeb, jedan zastrašujuće ne-
pomičan, drugi u stalnom i ravnomjernom ritmu podizanja vesala i spuštanja što se
hrani samom inercijom, a maleni svijet sakriven pod njihovim sjenama na suncu.
Caddy ta ništarija ta ništarija Caddy
Njihovi su glasovi dolazili preko brda, a za njima tri vitka ribička štapa poput za-
ljuljanih niti tekuće vatre. Pogledali su me u prolazu, ne usporavajući.
- Onda - rekao sam. - Nigdje je ne vidim.
- Nismo je ni pokušali uloviti - rekao je prvi dječak. - Tu ribu ne možeš uloviti.
- Eno sata - rekao je drugi, pokazujući prstom. - Možete vidjeti koliko je sati kad
dođete malo bliže.
- Da - rekao sam. - U redu. - Ustao sam. - Idete u grad?
- Idemo do Vira loviti klenove - rekao je prvi dječak.
- Ništa se ne može uloviti kod Vira - rekao je drugi.
- Nego valjda hoćete ići na mlin, gdje dečki pljuskaju i rastjeruju svu ribu.
- Nikakvu ribu ne možeš uloviti kod Vira.
- Nećemo nigdje ništa ni uloviti ako već jednom ne krenemo - rekao je treći.
- Ne znam zašto neprestano govorite o tom Viru - rekao je drugi dječak. - Ništa se
ondje ne može uloviti.
- Nitko tebe ne sili da ideš - rekao je prvi. - Nisi privezan za mene.
- Hajdmo do mlina na kupanje - rekao je treći.
- Ja idem do Vira i lovit ću ribu - rekao je prvi dječak. - Vi radite što vas je volja.
87
William Faulkner
- Čuj, kad si zadnji put čuo da je netko uhvatio ribu kod Vira? - rekao je drugi dje-
čak trećemu.
- Hajdemo do mlina na kupanje - rekao je treći.
Kupola zvonika polako je tonula iza drveća, a okruglo lice sata bilo je još prilično
daleko. Hodali smo dalje u suncem prošaranoj sjeni. Došli smo do voćnjaka, ruži-
častog i bijelog. Bio je pun pčela; već smo ih jasno čuli.
- Hajdemo do mlina na kupanje - rekao je treći.
Put je skretao kraj voćnjaka. Treći je dječak usporio i zaustavio se. Prvi je nasta-
vio hodati, i sunčane pjege klizile su mu po štapu preko ramena i niže niz leđa košu-
lje. - Hajdemo - rekao je treći. Sada se i drugi dječak zaustavio. Zašto se za nekoga
moraš udati Caddy
Želiš li da to izreknem, misliš li da ako to izreknem neće biti
- Hajdemo do mlina - rekao je. - Idemo.
Prvi je dječak dalje hodao. Njegove su bose noge koračale nečujno, spuštajući se
tiše od lišća u sitnu prašinu. U voćnjaku, pčele su zujale poput vjetra koji se podiže,
zvuk zadržan kao nekom čarolijom tik ispod samog crescenda. Put je išao uza zid,
nadsvođen, zasut cvijetom, rastvarajući se u drveće. Sunčeve su ga zrake ukoso pre-
sijecale, oskudne i željne. Žuti su leptiri lepršali po sjeni poput mrlja sunca.
- Zašto li želiš ići do Vira? - rekao je drugi dječak. - I kod mlina možeš loviti ako
hoćeš.
- Ah, ma pusti ga - rekao je treći. Gledali su za njim. Sunčevo je svjetlo u krpica-
ma klizilo preko njegovih ramena u pokretu, svjetlucalo po štapu poput žutih mrava.
- Kenny - rekao je drugi dječak. Reci to ocu hoćeš li ja hoću Roditelj sam svog
oca izumio sam ga stvorio ga Reci mu to neće biti jer on će reći ja nisam a onda
ćemo ti i ja budući ljubimo potomstvo
- Hajde, idemo - rekao je treći dječak. - Neki su već tamo. Pogledali su za prvim
dječakom. - Ma - rekli su iznenada, - samo idi, mamina mazo. Ako ide plivati smočit
će glavu i onda će dobiti batina. - Skrenuli su na put i išli dalje, dok su žuti leptiri u
kosom letu lepršali oko njih po sjeni.
to je zato što ne postoji ništa drugo ja vjerujem da nešto ipak postoji ali možda i
ne a tada ću ja Ti ćeš otkriti kako je čak i nepravda jedva vrijedna onoga što vjeruješ
da jesi Nije obraćao pozornost na mene, čvrsto stisnute čeljusti u profilu, lica malo
odvraćena od mene pod poderanim šeširom.
- Zašto se ne ideš kupati s njima? - rekao sam. ta hulja Caddy
Ti si svakako pokušao započeti svađu s njim je li
Lažljivac i pokvarenjak Caddy izbačen je iz svog kluba jer je varao na kartama
88
William Faulkner
izopćen uhvaćen kako vara na semestralnim ispitima i isključen

E pa što onda ne namjeravam kartati s
- Više voliš loviti ribu nego plivati? - upitao sam. Zuj pčela se stišao ali i dalje se
čuo, kao da je umjesto da utone u tišinu tišina tek narasla među nama, kao što voda
raste za plime. Put je opet skretao i postao je ulica između sjenovitih tratina s bijelim
kućama. Caddy ta hulja možeš li misliti na Benjyja i na oca i to učiniti ne na mene
A o čemu drugome i mogu misliti o čemu sam drugome mislila Dječak je skrenuo
s ulice. Popeo se preko plota ne osvrćući se i prešao tratinu do jednog stabla i odlo-
žio ribički štap i popeo se u rašlju stabla i ondje sjedio, leđima okrenut cesti, šarene
mrlje sunca napokon nepomične na njegovoj bijeloj košulji. drugome mislila ne
mogu čak ni plakati lani sam umrla rekla sam ti da jesam ali tada nisam znala što
sam time htjela reći nisam znala što govorim Neki su dani kasnog kolovoza kod nas
kod kuće ovakovi, zrak proziran i poticajan poput ovoga, a u sebi ima nešto tužno i
čeznutljivo i poznato. Čovjek je zbroj svojih klimatskih doživljaja rekao je otac.
Čovjek je zbroj čega god hoćete. Problem nečistih svojstava koji se mučno svodi na
jedno nepromjenjivo ništa: šah mat praha i požude, ali sada znam da sam mrtva ka-
žem ti
Zašto onda moraš čuj možemo otići ti i Benjy i ja nekamo gdje nas nitko ne
poznaje gdje Bijeli konj vukao je kočiju i kopita su mu kloparala u sitnoj prašini; pa-
učinasti kotači suho su klepetali, krećući se uzbrdo pod uzbibanim šalom lišća.
Bresta. Ne: brijesta. Brijesta.
Čime s tvojim novcem za školarinu s novcem za koji su prodali pašnjak tako da ti
možeš ići na Harvard zar ne shvaćaš da sad moraš završiti ako ne završiš on neće
imati ništa
Prodali pašnjak Bijela mu je košulja bila nepomična u rašlji, u ustreptaloj sjeni.
Kotači su bili paučinasti. Ispod ovješenog dna kočije, kopita spretna i hitra poput
kretnji vezilje smanjuju se a da ne napreduju, poput lika na pokretnoj pozornici koji
brzo odvlače sa scene. Ulica je opet skrenula. Jasno sam vidio bijelu kupolu, okruglo
glupo nametanje sata. Prodali pašnjak Otac će umrijeti za godinu dana kažu ako ne
prestane piti a on neće prestati ne može prestati otkako sam ja od prošloga ljeta a
tada će poslati Benjyja u Jackson ja ne mogu plakati ne mogu plakati čak ni jedan
trenutak ona je stajala na vratima a sljedećeg trenutka vukao ju je za haljinu i urlao
njegov je glas bubnjao s kraja na kraj poput čekića između zidova u valovima a ona
se priljubljivala uza zid i postajala sve manja i manja s onim blijedim licem i očima
kao da su zatjerane u nj palcima sve dok je nije izgurao iz sobe njegov je glas bub-
njao s kraja na kraj kao da se jednom krenuvši više ne može zaustaviti kao da u tišini
za njega nema mjesta urlao
89
William Faulkner
Kad su se otvorila vrata zazvonilo je zvonce, ali tek jednom, visoko i jasno i sitno
u urednoj tami iznad vrata, kao da je baždareno i ugođeno da proizvede taj jedan je-
dini jasni sitni zvuk koji neće istrošiti zvono niti zahtijevati prevelik utrošak tišine u
povratku kad su se vrata otvorila uz svjež topao miris pečenog kruha; mala prljava
djevojčica s očima kao u plišanog medvjedića i dvije pletenice kao od lakirane kože.
- Zdravo, sestrice. - Lice joj je u slatkoj toploj praznini bilo poput šalice mlijeka s
malo kave. - Ima Ii koga?
Ali ona me samo gledala dok se nisu otvorila vrata i pojavila se gospođa. Iznad
tezge s redovima prhkih oblika iza stakla primicalo se njezino uredno sivo lice, njezi-
na kosa, zategnuta i oskudna na uredno sivoj lubanji, naočale u urednim sivim okvi-
rima, kao na žici, poput ladice s novcem u trgovini. Izgledala je kao knjižničarka.
Nešto smješteno među prašnjave police s poredanim izvjesnostima koje su se odavno
odvojile od zbilje i mirno se suše, kao da dah onoga zraka koji vidi kako se čini
nepravda
- Molim dvije od ovih, gospođo.
Ispod tezge izvukla je četvrtasto izrezan komad novinskog papira i položila ga na
tezgu i uzela dvije žemlje. Djevojčica ih je motrila netremice mirnim očima poput
dviju grožđica koje nepomično plutaju u šalici slabe kave Zemlja čifuta domovina
digića. Motala je kruh, uredne sive ruke, širok zlatan prsten na lijevom prstenjaku,
zaglavljen modrim zglavkom.
- Vi sve ovo sama pečete, gospođo?
- Molim, gospodine? - rekla je. Baš tako. Molim gospodine? Kao na sceni. Mo-
lim, gospodine? - Pet centi. Želite li još što?
- Ne, gospođo. Ja više ništa. Ali ova mlada dama nešto želi.
Nije bila dovoljno visoka da vidi preko vitrine, pa je otišla do ruba tezge i pogle-
dala djevojčicu.
- Jeste li je vi ovamo doveli?
- Nisam, gospođo. Bila je već ovdje kad sam ja ušao.
- Vražje derište - rekla je. Izišla je iza tezge, ali nije dodirnula djevojčicu. - Jesi li
nešto stavila u džepove?
- Ona uopće nema džepova - rekao sam. - Ništa nije radila. Samo je tu stajala i če-
kala vas.
- Zašto onda nije zazvonilo zvonce? - Srdito me gledala. Samo joj je još nedosta-
jala šiba u ruci i ploča iza nje 2x2 = 5. - Nešto će sakriti pod haljinu i nitko živ neće
ništa primijetiti. Ti, mala. Kako si ovamo ušla?
Djevojčica nije govorila ništa. Gledala je u ženu, zatim mi letimično dobacila
90
William Faulkner
pogled iz crnih očiju i onda opet gledala u ženu. - Ti stranci - rekla je žena. - Kako je
samo ušla a da zvono nije zazvonilo?
- Ušla je kad sam ja otvorio vrata - rekao sam. - Zazvonilo je jednom za nas obo-
je. Uostalom, odavde ne može ništa doseći. A zapravo, mislim da i ne bi. Ne bi, je li,
sestrice? - Mala me djevojčica gledala, tajnovita, zamišljena. - Što želiš? kruha?
Ispružila je šačicu. Rastvorila se i pokazala novčić od pet centi, vlažan i prljav,
vlažna prljavština urezana u pregibe maloga dlana. Novčić je bio gotovo mokar i to-
pao. Osjećao sam mu miris, blago kovinast.
- Imate li hljeb za pet centi, molim, gospođo?
Ispod tezge izvukla je četvrtasti komad novina i položila ga na tezgu i zamotala
kruh u njega. Položio sam na tezgu njezin novčić i još jedan. - I još jednu od onih že-
mički, molim vas, gospođo.
Izvukla je još jednu žemičku iz vitrine. - Dajte mi taj omot - rekla je. Dao sam joj
ga i ona ga je razmotala i stavila treću žemičku unutra i opet ga umotala i uzela
novčiće i pronašla dva bakrenjaka u pregači i dala mi ih. Ja sam ih predao djevojčici.
Njezini su se prstići zatvorili nad njima, vlažni i vrući kao crvići.
- Njoj ćete dati tu žemičku? - rekla je žena.
- Hoću, gospođo - rekao sam. - Vjerujem da njoj vaše pecivo miriše isto tako do-
bro kao i meni.
Uzeo sam dva omota i dao kruh djevojčici, dok nas je žena sva čeličnosiva iza
tezge promatrala s hladnom sigurnošću. - Čekajte malo - rekla je. Otišla je u prostori-
ju iza dućana. Vrata su se opet otvorila i zatvorila. Djevojčica me gledala, stežući
kruh uz svoju prljavu haljinicu.
- Kako se zoveš? - rekao sam. Prestala me gledati ali i dalje je bila nepomična. Či-
nilo se da čak i ne diše. Žena se vratila. U ruci je nosila nešto vrlo smiješno. Nosila
je to, recimo, kao da je uginuli pitomi štakor.
- Evo ti - rekla je. Dijete ju je gledalo. - Uzmi - rekla je žena i gurnula to prema
djevojčici. - Samo izgleda čudno. Ali mislim da nećeš osjetiti nikakve razlike kad
budeš jela. Evo. Ne mogu tu stajati cijeli dan. - Dijete je to uzelo, i dalje zagledano u
nju. Žena je protrljala ruke pregačom. - Moram dati srediti to zvonce - rekla je.
Otišla je k vratima i naglim ih trzajem otvorila. Zvonce je jednom zacinkalo, sla-
bašno i jasno i nevidljivo. Krenuli smo prema vratima pod ženinim pogledom.
- Zahvaljujemo na kolaču - rekao sam.
- Ti stranci - rekla je, zagledana u tminu gdje je zacinkalo zvonce. - Poslušajte
moj savjet i klonite ih se, mladiću.
- Svakako, gospođo - rekao sam. - Hajdemo, sestrice. - Izišli smo. - Hvala vam,
gospođo.
91
William Faulkner
Zatvorila je vrata, zatim ih opet naglo otvorila, tako da se zvonce oglasi svojim je-
dinim sitnim tonom. - Stranci - rekla je, virkajući gore u zvonce.
Nastavili smo hodati. - Onda - rekao sam. - Što kažeš na jedan sladoled? - Jela je
kvrgavi kolač. - Voliš sladoled? - Dobacila mi je crni smireni pogled, i dalje žvačući.
- Hajdemo.
Došli smo do slastičame i jeli sladoled. Nije htjela odložiti svoj kruh. - Zašto ga
ne odložiš pa ćeš lakše jesti? - rekao sam i ponudio sam da ću joj ga uzeti. Ali ona ga
je čvrsto stegnula, i pritom žvakala sladoled kao da je karamela. Nagriženi kolač le-
žao je na stolu. Smireno je pojela sladoled a onda se opet bacila na kolač, ogledava-
jući se po vitrinama. Završio sam svoj sladoled i izišli smo.
- U kojem smjeru stanuješ? - upitao sam.
Kočija, ona s bijelim konjem. Samo je doktor Peabody debeo. Sto trideset kila.
Kad se s njim vozi na uzbrdici, mora se čvrsto držati. Djeca. Lakše je pješačiti nego
se tako voziti na uzbrdici. Jesi li već bila kod doktora jesi li bila Caddy
Ne moram sad ne mogu pitati kasnije će biti sve u redu neće biti važno
Jer žene su tako nježne tako tajnovite kaže otac. Rafinirana ravnoteža periodične
prljavštine između dva uravnotežena mjeseca. Mjeseca rekao je on punih i žutih kao
mjesec u kolovozu njezini bokovi bedra. Uvijek izvan izvan njih ali. Žuti. Noge taba-
ni kao u hodu. A tada znati da je neki muškarac da je sve te skrivene tajnovite i oho-
le. Sa svim što iznutra oblikuje neku izvanjsku glatkoću koja očekuje dodir. Tekuća
trulež poput potopljenih stvari što plutaju kao blijeda guma mlohavo napunjena mije-
šajući u to miris kozokrvine.
- Bilo bi bolje da odneseš taj kruh kući, je li?
Pogledala me. Žvakala je mirno i ravnomjerno; u pravilnim razmacima malo joj
se proširenje glatko spuštalo niz grlo. Otvorio sam svoj omot i dao joj jednu žemič-
ku. - Zbogom - rekao sam.
Pošao sam dalje. Tada sam se osvrnuo. Bila je iza mene. - Stanuješ li negdje u
ovom smjeru? - Ništa nije rekla. Hodala je uz mene, gotovo ispod mog lakta i jela.
Išli smo dalje. Bilo je mirno, jedva da je koga bilo na ulici miješajući u to i miris ko-
zokrvine Bila bi mi rekla a ne ostavila me da sjedim ondje na stubama i slušam njezi-
na vrata sumrak kako se s treskom zatvaraju čujem Benjyja kako i dalje plače Večera
tada bi morala sići miješajući u sve to i kozokrvinu Došli smo do ugla ulice.
- E, ja sad moram na ovu stranu - rekao sam. - Zbogom. - I ona se zaustavila. Pro-
gutala je posljednji komad kolača, tada se prihvatila žemičke, gledajući me preko
nje. - Zbogom - rekao sam. Skrenuo sam u ulicu i pošao dalje, ali zaustavio sam se
tek kod sljedećeg ugla.
- Kako se ide do tvoje kuće? - rekao sam. - Ovuda? - pokazao sam niz ulicu. Ona
92
William Faulkner
me samo gledala. - Stanuješ li ondje prijeko? Kladim se da stanuješ blizu kolodvora,

tamo gdje su vlakovi. Je li? - Ona me samo gledala, smirena i tajnovita i žvačući.
Ulica je bila prazna u oba smjera, tihe tratine i kuće uredne među drvećem, ali nije
bilo nikoga, osim ondje odakle smo došli. Okrenuli smo se i pošli natrag. Dva su
muškarca sjedila na stolcima pred trgovinom.
- Poznate li ovu djevojčicu? Nekako mi se prilijepila a ne mogu ustanoviti gdje
stanuje.
Prestali su gledati u mene i pogledali su u nju.
- Sigurno je iz jedne od ovih novih talijanskih obitelji - rekao je jedan. Imao je na
sebi olinjali redengot. - Već sam je viđao. Kako se zoveš, djevojčice? - Ona ih je
neko vrijeme mirno gledala dok su joj se čeljusti uporno kretale. Gutala je ne presta-
jući žvakati.
- Možda ne zna engleski? - rekao je drugi.
- Poslali su je po kruh - rekao sam. - Nešto vjerojatno ipak zna reći.
- Kako ti se zove tata? - rekao je prvi čovjek. - Pete? Joe? možda mu je ime John,
ha? - Ona je odgrizla još jedan komad žemičke.
- Što da sad s njom radim? - rekao sam. - Stalno me slijedi. Ja se moram vratiti u
Boston.
- Vi ste s fakulteta?
- Tako je. I moram se žuriti natrag.
- Možete nastaviti dalje ulicom i predati je Anseu. Sigurno je u konjušnici. On je
šerif.
- Pa čini se da mi nema druge - rekao sam. - Nešto s njom moram napraviti.
Najljepša hvala. Hajdemo, sekice.
Išli smo ulicom po sjenovitoj strani gdje nam je isprekidana sjena fasada polako
mračila put. Došli smo do konjušnice. Šerifa ondje nije bilo. Čovjek koji je sjedio u
stolcu prislonjenom na široka niska vrata, odakle je između redova pregradaka pirio
tamni hladan povjetarac sa zadahom amonijaka, rekao mi je neka pogledam u pošti.
Ni on je nije poznavao.
- Ti stranci. Svi su jednaki. Najbolje da je odvedete tamo preko pruge gdje oni
stanuju, naći će se valjda netko čija je.
Otišli smo na poštu. Bila je niže niz ulicu odakle smo došli. Čovjek u redengotu
upravo je otvarao novine.
- Anse se baš odvezao iz grada - rekao je. - Mislim da je najbolje da odete ovuda
kraj kolodvora i pođete kraj onih kuća uz rijeku. Netko će je ondje znati.
- Očito ću morati - rekao sam. - Hajdemo, sestrice. - Gurnula je posljednji koma-
93
William Faulkner
dić žemičke u usta i progutala je. - Hoćeš još jednu? - rekao sam. Gledala me netre-
mice crnim i prijaznim očima i žvakala. Izvukao sam preostale dvije žemičke i dao
joj jednu, dok sam ja zagrizao drugu. Upitao sam nekog čovjeka gdje je kolodvor i
on mi je pokazao. - Hajdemo, sestrice.
Stigli smo do kolodvora i prešli prugu prema rijeci. Preko rijeke vodio je most, a
ulica porazbacanih drvenih kuća slijedila je rijeku okrenuta stražnjom stranom prema
njoj. Bijedna ulica, ali istodobno raznolika i živahna. Usred jednog neobrađenog ko-
mada zemlje okruženog plotom s mnogo odvaljenih ili slomljenih letvi stajala je
prastara naherena kočija i neka oronula kuća, na kojoj je s jednog gornjeg prozora vi-
sio komad odjeće živahno ružičaste boje.
- Izgleda li ovo kao tvoja kuća? - rekao sam. Pogledala me preko žemičke. - Ova
ovdje? - rekao sam pokazujući prstom. Ona je samo žvakala, ali učinilo mi se da sam
u njezinom držanju razaznao nešto potvrdno, nekakvo prihvaćanje, premda ponešto
nevoljko. - Ova ovdje? - rekao sam. - Hajdemo onda. - Ušao sam kroz razvaljena
vrata na plotu. Osvrnuo sam se za njom. - Ovdje? - rekao sam. - Izgleda li ovo kao
tvoja kuća?
Hitro je kimnula glavom gledajući u mene, grizući vlažni polumjesec kruha. Ho-
dali smo dalje. Puteljak od izlomljenih nepravilnih kamenih ploča, između kojih su
probijale svježe grube vlati trave, vodio je do razvaljenog trijema. U kući se uopće
ništa nije micalo, i ružičasti je komad odjeće mirno visio s gornjeg prozora u zraku
bez vjetra. Zvonce na potezanje s porculanskom drškom bilo je pričvršćeno na otpri-
like dva metra žice, i nakon nekog vremena prestao sam potezati i pokucao. Dje-
vojčica je držala koru kruha poprijeko u ustima i žvakala.
Neka žena otvorila je vrata. Pogledala me a tada je nešto brzo rekla djevojčici na
talijanskom, sve više podižući glas dok nije završila s upitnom stankom. Onda joj je
opet nešto rekla dok ju je djevojčica promatrala preko krajička kore, gurajući je u
usta prljavom ručicom.
- Ona kaže da tu stanuje - rekao sam. - Sreo sam je u gradu. Je li to vaš kruh?
- Ne govoriti - rekla je žena. Opet je nešto rekla djevojčici. Djevojčica ju je samo
gledala.
- Ne živi tu? - rekao sam. Pokazao sam prstom na djevojčicu pa na nju pa na vra-
ta. Žena je stresla glavom. Nešto je brzo govorila. Došla je do ruba trijema i prstom
pokazala niz cestu, neprekidno govoreći.
Odrešito sam kimnuo glavom. - Vi doći pokazati? - rekao sam. Uzeo sam je za
ruku, a drugom sam mahao prema cesti. Nešto je brzo govorila i pokazivala prstom. -
Vi doći pokazati - rekao sam nastojeći je povesti niz stepenice.
- Si, si - rekla je, povlačeći se, i pokazujući mi što god to bilo. Opet sam kimnuo
glavom.
94
William Faulkner
- Hvala. Hvala. Hvala. - Sišao sam stubama i krenuo prema vratima, ne trkom, ali
prilično brzo. Stigao sam do vrata i stao i načas je pogledao. Kore više nije bilo, a
ona me gledala onim svojim crnim, prijaznim očima. Žena je stajala na stubama i
promatrala nas.
- Onda hajdemo - rekao sam. - Morat ćemo prije ili kasnije naći pravu kuću.
Išla je tik uz mene pod mojim laktom. Nastavili smo hodati. Sve kuće kao da su
bile prazne. Ni žive duše na vidiku. Neko mrtvilo, često kod praznih kuća. A ipak
nisu sve mogle biti prazne. Sve one različite sobe, kad bi se samo moglo iznenada
rastvoriti zidove. Gospođo, vaša kćerka, ako dopustite. Ne. Gospođo, za Boga milo-
ga, vaša kćerka. Kretala se uz mene tik pod mojim laktom, sa sjajnim čvrstim plete-
nicama, a tada je nestala i posljednja kuća i put je skrenuo i izgubio se iza zida, pra-
teći rijeku. Ona je žena izišla na ruševna vrata, prebacivši šal preko glave i stežući ga
ispod podbratka. Put je skretao dalje, prazan. Pronašao sam kovani novčić i dao ga
djevojčici. Četvrt dolara. - Zbogom, sestrice - rekao sam. Onda sam potrčao.
Trčao sam brzo, ne osvrćući se. Neposredno prije nego će put skrenuti, osvrnuo
sam se. Ona je stajala na cesti, malo stvorenjce, čvrsto privijajući hljeb kruha uz svo-
ju prljavu haljinicu, netremice gledajući smirenim i crnim očima. Trčao sam dalje.
Jedna je staza skretala s ceste. Krenuo sam tim smjerom i poslije nekog vremena
usporio u brzi hod. Staza je prolazila iza začelja kuća - neoličenih kuća, s još
onakvih veselih i jarkih šarenih komada odjeće na konopcima, jednim hambarom
razvaljenog stražnjeg zida, koji je tiho trunuo među bujnim stablima u voćnjaku, ne-
obrezanim i zaraslim u korov, ružičastim i bijelim, punim mrmora sunca i pčela.
Osvrnuo sam se. Početak je stazice bio pust. Još sam više usporio, dok me sjena pra-
tila u stopu, vukući glavu kroz korov koji je skrivao plot.
Staza je opet skretala do zatvorene ljese, gubila se u travi kao običan puteljak, je-
dva vidljivi ožiljak na mladoj travi. Popeo sam se preko ljese u mali gaj i prešao ga i
stigao do drugog zida i hodao uz njega, sjena sad iza mene. Ovdje je bilo divlje loze i
povijuša, gdje bi kod nas kod kuće rasla kozokrvina. I mirisala bi i mirisala, posebno
u sumrak kad kiši, i tako se kozokrvina miješa u sve to kao da nije dovoljno bez
toga, kao da nije dovoljno nepodnošljivo. Zašto si mu dopustila da te poljubi poljubi
Nisam mu dopustila natjerala sam gleda me kako bjesnim Što kažeš na to? Crveni
otisak moje ruke koji joj izbija kroz lice kao da se svjetlo upalilo pod rukom oči joj
zasjale
Nisam te zbog poljupca pljusnuo. Djevojački laktovi u petnaestoj Otac kaže gutaš
kao da ti je u grlu riblja kost što je to s tobom i Caddy s druge strane stola da me ne
gledate. Zbog toga što si dopustila da to bude neki prokleti gradski skitnica zato sam
te pljusnuo ti ćeš hoćeš li sad valjda reći predajem se. Moja joj se crvena ruka izdiže
iz lica. Što misliš o tome trljajući joj glavu u. Trava grančice isprepletene utisnute u
95
William Faulkner
meso peku trljajući joj glavu. Reci predajem se reci

Nisam uostalom poljubio prljavicu kao što je Natalie Zid je ušao u sjenu, a zatim i
moja sjena, opet sam je nadmudrio. Zaboravio sam da i rijeka skreće uz cestu. Popeo
sam se na zid. A tada me gledala kako sam skočio s njega, stežući kruh uz haljinu.
Stajao sam u korovu i neko smo se vrijeme gledali.
- Zašto mi nisi rekla da ovdje negdje stanuješ, sestrice? - Kruh se polako probijao
kroz papir; već mu je bio potreban novi. - No dobro onda, hajde mi pokaži svoju
kuću. - Ne prljavicu kao što je Natalie. Kišilo je jasno smo čuli kišu na krovu kako
uzdiše kroz visoku slatku prazninu štale.
Ovdje? dodirujući je Ne tu
Ovdje? nije jako kišilo ali nismo mogli čuti ništa osim krova i možda je to bila
moja krv ili njezina krv
Gurnula me niz ljestve i otrčala i ostavila me Caddy me ostavila
Je li te tu zaboljelo kad je Caddy pobjegla je li to bilo tu
Oh Hodala mi je tik ispod lakta, tjeme njezine lakaste glavice, s kruhom što je
probijao novinski papir.
- Ako se brzo ne vratiš kući potpuno ćeš istrošiti taj kruh. A što će ti onda reći
mama? - Kladim se da te mogu podići
Ne možeš preteška sam
Je li Caddy otišla je li otišla u kuću ne možeš vidjeti hambar iz naše kuće jesi li
kad pokušao vidjeti štalu iz
Ona je kriva ona me odgurnula ona je otrčala
Mogu te podići vidiš da mogu
Oh njezina krv ili moja krv Oh Hodali smo dalje po sitnoj prašini, naša stopala
tiha poput gume u sitnoj prašini gdje se snop sunčevih zraka iskosio u drveće. I jasno
sam opet osjetio vodu kako teče hitro i mirno u tajnovitoj sjeni.
- Daleko stanuješ, je li. Baš si ti pametna djevojčica, kad znaš sama otići tako da-
leko u grad. - To je kao kad plešeš sjedeći jesi li kad pokušala plesati sjedeći? Jasno
smo čuli kišu, štakora u jaslama, praznu štalu bez konja. Kako držiš partnera kod
plesa držiš li ovako
Oh
Obično sam držao ovako mislila si da nisam dovoljno snažan je li
Oh Oh Oh Oh
Držao ovako obično hoću reći jesi li čula što sam rekao rekao
96
William Faulkner
oh oh oh oh
Cesta se nastavljala, tiha i pusta, a sunce se sve više iskosilo. Krute su joj male
pletenice na krajevima bile zavezane komadićima jarkocrvene krpe. Jedan ugao
omotnog papira lepetao je malo dok je hodala, ogolivši vrh hljeba. Zaustavio sam se.
- Čuj me. Stanuješ li ti negdje uz ovu cestu? Nismo prošli ni jednu kuću već kilo-
metar i pol.
Pogledala me, tamna i tajnovita i prijazna.
- Gdje ti stanuješ, sestrice? Da možda ne stanuješ gore u gradu?
Negdje u šumi, iza razlomljenih i rijetkih kosih sunčevih zraka, čula se neka ptica.
- Tvoj će tata biti u brizi zbog tebe. Zar se ne bojiš da će te istući što nisi došla
ravno kući s tim kruhom?
Ptica je opet zafićukala, nevidljiva, zvuk besmislen i dubok, jednoličan, odjednom
prekinut kao prerezan udarcem noža, a onda iznova, i onaj osjet vode hitre i mirne
nad tajnovitim mjestima, vode koju osjećaš a ne vidiš i ne čuješ.
- Oh, k vragu, sestrice. - Otprilike polovica papira mrtvo je visjela. - Od ovoga
zbilja više nikakve koristi. - Strgnuo sam ga i bacio uz cestu. - Hajdemo. Morat ćemo
se vratiti u grad. Idemo natrag uz obalu rijeke.
Otišli smo s ceste. U mahovini rasli su blijedi cvjetići, i onaj osjet vode nijeme i
neviđene. Držao ovako sam obično hoću reći obično sam držao Stajala je na vratima
i gledala nas s rukama na bokovima
Ti si me gurnula ti si kriva i zaboljelo me
Plesali smo sjedeći kladim se da Caddy ne zna plesati sjedeći
Prestani s tim prestani s tim
Samo sam ti htio očetkati smeće s leđa haljine
Makni te tvoje ogavne ručetine s mene ti si kriv ti si me gurnuo bijesna sam na
tebe
Baš me briga gledala nas je samo ti bjesni otišla je Tada je do nas doprla cika,
pljuskanje; u trenutku mi je pred očima zasvjetlucalo jedno smeđe tijelo.
Samo ti bjesni. Košulja mi je bila sve više mokra, a i kosa. Preko krova sada sam
jasno čuo krov vidio sam Natalie kako odlazi kroz vrt po kiši. Samo pokisni nadam se
da ćeš dobiti upalu pluća samo idi kući kravetino. Skočio sam što sam jače mogao u
svinjski brlog i smrdljivo blato zažutilo me do struka i dalje sam uranjao u njega dok
nisam pao i valjao se po njemu - Čuješ ih kako se kupaju, sestrice? Ne bih ni ja imao
ništa protiv. - Kad bih imao vremena. Kad budem imao vremena. Čuo sam svoj sat.
blato je bilo toplije od kiše grozno je zaudaralo. Bila mi je okrenuta leđima zaobišao
97
William Faulkner
sam je i stao pred nju. Znaš što sam radio? Okrenula mi je leđa ja sam je zaobišao i
došao pred nju kiša se uvlačila u blato zalijepivši joj potkošulju kroz haljinu zauda-
ralo je užasno. Grlio sam je eto to sam radio. Okrenula mi je leđa a ja sam je zaobi-
šao i došao pred nju grlio sam je kažem ti.
Baš me briga što ste radili
Nije te briga je li nije te briga natjerat ću te ja natjerat ću te da te bude briga.
Odgurnula mi je ruke a ja sam je drugom rukom namazao blatom nisam mogao osje-
titi mokru pljusku njezine ruke obrisao sam blato s nogu i razmazao ga po njezinom
mokrom tvrdom izvijenom tijelu čuo sam joj prste kako mi zadiru u lice ali nisam to
mogao osjetiti čak ni kad mi je kiša postala slatka na usnama.
Oni su nas prvi vidjeli iz vode, naše glave i ramena. Vrisnuli su i jedan je od njih
skočio iz čučnja i bacio se među njih. Izgledali su poput dabrova, a voda im je lapta-
la oko brade. I cičali su.
- Odvedite tu curu! Zašto ste doveli curu ovamo? Hajde, mičite se!
- Neće vam ona ništa. Mi bi vas samo malo gledali.
Čučali su u vodi. Skupili su glave na hrpu i gledali nas, a tada su se razdvojili i
jurnuli prema nama, pljuskajući vodu rukama. Hitro smo se povukli.
- Čujte, dečki; neće vam ona nikakva zla učiniti.
- Nosite se odavde, Harvard! - Bio je to drugi dječak, onaj koji je sanjario o konju
i kolima tamo na mostu. - Zalijte ih, dečki!
- Ajdmo izići i baciti ih unutra - rekao je drugi. - Ne bojim se ja nikakvih cura.
- Zalijte ih! Zalijte ih! - Jurnuli su prema nama štrcajući nas vodom. Ustuknuli
smo. - Nosite se odavde! - vikali su. - Nosite se!
Otišli smo. Oni su se skutrili tik pod obalom, glatke glave poredane na blistavoj
vodi. Pošli smo dalje. - Nije ovo za nas, je li. - Sunce je tu i tamo sjalo kroz drveće
na mahovinu, ali ne više tako koso kao prije. - Jadno dijete, ti si samo curica. - Mali
su cvjetići rasli među mahovinom, manjih nisam u životu vidio. - Ti si samo curica.
Jadno dijete. - Bila je tu staza koja je vijugala uz vodu. Tada je voda opet postala
mirna, tamna i mirna i hitra. - Samo curica. Jadna moja sestrice. - Ležali smo u
mokroj travi i teško disali kiša poput ledene sačme na mojim leđima. Je li ti sada sta-
lo je li je li
O Bože baš smo se zasvinjili ustani. Gdje mi je kiša dodirivala čelo počelo me
peći pogledao sam ruku crveno mi je otjecalo u ružičastim prugama na kiši. Boli li te
Naravno da boli a što ti misliš
Pokušala sam ti iskopati oči o Bože baš smrdimo najbolje da se pokušamo oprati
tu u potoku - Evo, opet smo u gradu, sestrice. Sad moraš otići kući. Ja se moram vra-
98
William Faulkner
titi na fakultet. Vidiš kako je već kasno. Sad ćeš lijepo kući, je li? - Ali ona me samo
gledala onim svojim tamnim, tajnovitim, prijaznim pogledom, stežući polugoli kruh
na prsa. - Sav je mokar. Mislio sam da smo na vrijeme odskočili. - Uzeo sam rupčić i
pokušao obrisati kruh, ali kora se počela skidati pa sam prestao. - Ništa, morat ćemo
ga ostaviti da se sam osuši. Drži ga ovako. - Držala ga je tako. Izgledao je pomalo
kao da su ga štakori nagrizli. i voda nam se podizala i podizala uz leđa dok smo
čučali oljušteno blato zaudaralo je prema površini i istočkalo ju je pod kišom poput
masti na vrućem štednjaku. Rekao sam ti da ću te natjerati
Baš mi se fućka što radiš
Tada smo čuli trčanje i zastali i osvrnuli se i ugledali ga kako nailazi stazom u
trku i kako mu vodoravne sjene poigravaju po nogama.
- Ovaj se žuri. Mi ćemo... - tada sam vidio još jednog muškarca, postarijeg čovje-
ka, kako s naporom trči sa štapom u ruci, i jednog dječaka golog od pasa na gore,
koji je rukom pridržavao hlače u trku.
- Eno ga Julio - rekla je djevojčica, i tada sam vidio njegovo talijansko lice i oči
kad se bacio na mene. Pali smo na zemlju. Rukama me grabio za lice i nešto je govo-
rio i pokušao me ugristi, čini mi se, a tada su ga odvukli i držali dok se on otimao i
mlatarao rukama i vikao a oni su ga držali za ruke i on me pokušao udariti nogom
dok ga napokon nisu odvukli. Djevojčica je tulila, i držala kruh objema rukama. Onaj
polugoli dječak skakutao je i jurio naokolo, pridržavajući hlače a onda me netko po-
digao baš na vrijeme da vidim još jednu golu golcatu pojavu kako trkom nailazi iza
mirnog zavoja na stazi i usred trka mijenja smjer i uskače u šumu vukući za sobom
dva komada odjeće skrutnuta poput daske. Julio se i dalje otimao. Čovjek koji me
podigao na noge rekao je: - A, tu smo. Imamo vas. - Imao je na sebi samo prsluk, ne
i kaput. Na prsluku je bila pričvršćena metalna značka. U drugoj je ruci stezao
čvornati, uglačani štap.
- Vi ste Anse, zar ne? - rekao sam. - Baš sam vas tražio. Što se dogodilo?
- Upozoravam vas da se sve što kažete može upotrijebiti protiv vas - rekao je. - Vi
ste uhićeni.
- Ubim ga - rekao je Julio. Otimao se. Dva su ga muškarca držala. Djevojčica je
uporno tulila, držeći svoj kruh. - Ukrao mi sestra - rekao je Julio. - Pustite mene,
gospođini.
- Ukrao mu sestru? - rekao sam. - Pa ja sam...
- Zavežite - rekao je Anse. - To možete reći sucu.
- Ukrao mu sestru? - rekao sam. Julio se oteo ljudima i opet skočio na mene, ali
stražar mu se suprotstavio i hrvali su se dok mu druga dvojica opet nisu sputala ruke
iza leđa. Anse ga je pustio, teško dišući.
99
William Faulkner
- Prokleti stranac - rekao je. - Najrađe bi i tebe priveo, za tvorni napad. - Opet se
okrenuo prema meni. - Idete li dragovoljno ili vam moram staviti lisice?
- Idem dragovoljno - rekao sam. - Što god želite, samo da uspijem naći nekoga -
da nešto učinim - Ukrao mu sestru - rekao sam. - Ukrao mu...
- Upozorio sam vas - rekao je Anse. - On vas je nakanio optužiti za zločin s pre-
dumišljajem. Čujte vi tamo, neka ta mala zaveže.
- Ah - rekao sam. A onda sam se počeo smijati. Još su dva dječaka zalizane kose i
okruglih očiju izišla iz grmlja, zakopčavajući košulje koje su im se već ovlažile na
ramenima i rukama, i ja sam se pokušao prestati smijati, ali nisam mogao.
- Pazi na njega, Anse, mislim da je lud.
- M-moram p-prestati - rekao sam. - Začas će pre-prestati. Prošli put je bilo ah, ah,
ah - rekao sam u smijehu. - Samo da malo sjednem. - Sjeo sam, a oni su me gledali, i
ona mala djevojčica uprljana lica i s kruhom koji je izgledao oglodan, dok je voda
tekla hitra i smirena ispod puteljka. Poslije nekog vremena smijeh je zamro. Ali grlo
nije prestajalo s pokušajem da se smije, kao što čovjek povraća i kad mu je želudac
već prazan.
- Ej, čujte - rekao je Anse. - Saberite se.
- Da - rekao sam stežući grlo. Doletio je još jedan žuti leptir, kao da se oslobodila
mrlja sunčane svjetlosti. Poslije nekog vremena više nisam morao tako čvrsto stezati
grlo. Ustao sam.
- Spreman sam. Kamo ćemo?
Išli smo stazom, druga su dvojica pazila na Julija i na djevojčicu, a dečki su išli
otraga. Staza je slijedila rijeku do mosta. Prešli smo most i prugu, i ljudi su izlazili
na vrata da nas gledaju i još se nekoliko dječaka stvorilo odnekud tako da je, kad
smo skrenuli u glavnu ulicu, već nastala cijela procesija. Pred slastičarnicom stajao
je automobil, velik, ali nisam prepoznao ljude u njemu dok gospođa Bland nije rekla:
- Gle, Quentin! Quentin Compson. - I tada sam ugledao Geralda, i Spoadea na
stražnjem sjedalu sa zatiljkom na naslonu. I Shrevea. Dvije djevojke nisam pozna-
vao.
- Quentin Compson! - rekla je gospođa Bland.
- Dobar dan - rekao sam podigavši šešir. - Ja sam uhićen. Žao mi je što nisam do-
bio vašu poruku. Je li vam Shreve rekao?
- Uhićen? - rekao je Shreve. - Oprostite - rekao je. Uspravio se i preverao se preko
njihovih nogu i izišao. Imao je na sebi moje flanelske hlače, koje su ga stezale kao
rukavice. Nisam se sjećao da sam ih zaboravio. Nisam se sjećao ni koliko podbrada-
ka ima gospođa Bland. Najzgodnija je djevojka, naravno, bila sprijeda, s Geraldom.
Promatrale su me kroz svoje koprene, s nekakvim profinjenim zgražanjem. - Tko je
100
William Faulkner
uhićen? - rekao je Shreve. - Što sve ovo znači, gospodine?

- Geralde - rekla je gospođa Bland. - Otpremi ove ljude. Vi hajdete k nama u kola,
Quentine.
Gerald je izišao. Spoade se nije ni pomaknuo.
- Što je napravio, kapetane? - rekao je. - Opljačkao kokošinjac?
- Upozoravam vas - rekao je Anse. - Poznajete li uhićenika?
- Da li ga poznajemo - rekao je Shreve. - Čujte...
- Onda možete s nama k sucu. Ovdje ometate zakonski postupak. Ajdemo. - Pro-
drmao mi je ruku.
- Onda, do viđenja - rekao sam. - Drago mi je da smo se vidjeli. Žao mi je što ne
mogu s vama.
- Čuj, Geralde - rekla je gospođa Bland.
- Slušajte, pozorniče - rekao je Gerald.
- Upozoravam vas da se uplećete u posao službenika zakona - rekao je Anse. -
Ako imate bilo što reći, možete ići sucu i svjedočiti o uhićeniku. - Išli smo dalje. Sad
već cijela procesija, sa mnom i Anseom na čelu. Čuo sam ih kako govore što se do-
godilo, i kako Spoade postavlja pitanja, a onda je Julio rekao nešto žestoko na tali-
janskom i osvrnuo sam se i vidio djevojčicu kako stoji na rubu pločnika i kako me
prati svojim prijaznim, zagonetnim pogledom.
- Nosi se kući - vikao je Julio na nju. - Prebijem te k’o vola u kupusu.
Išli smo ulicom i skrenuli na komadić tratine na kojem je, uvučena od ulice, staja-
la jednokatnica od opeke, obrubljene bijelim. Išli smo kamenom popločanom stazom
do vrata, gdje je Anse zaustavio sve osim nas i natjerao ih da ostanu vani. Ušli smo u
praznu sobu koja je zaudarala na ustajali duhanski dim. Usred drvenog okvira ispu-
njenog pijeskom stajala je peć od lijevana željeza, a na zidu izblijedjeli zemljovid i
zaprljani nacrt kotara. Iza izgrebanog stola zatrpanog papirima muškarac s divljom
grivom željeznosive kose zurio je u nas preko naočala s čeličnim okvirom.
- Uhvatio si ga, je l’ da, Anse? - rekao je.
- Uhvatio, gospodine suče.
On otvori golemu prašnjavu knjigu i privuče je sebi i umoči prljavo pero u
tintarnicu napunjenu nečim nalik na ugljenu prašinu.
- Čujte, gospodine - rekao je Shreve.
- Ime uhićenika - rekao je sudac. Rekao sam mu. Polako ga je zapisao u knjigu, i
pero je pritom škripalo i izluđivalo sporošću.
- Čujte, gospodine - rekao je Shreve. - Mi poznajemo ovog čovjeka. Mi...
101
William Faulkner
- Red u sudnici - rekao je Anse.

- Zaveži, stari - rekao je Spoade. - Neka on to obavi po svome. To je i naumio, što
god mi poduzeli.
- Dob - rekao je sudac. Rekao sam mu. I to je zapisao, mičući usnama dok je pi-
sao. - Zanimanje. - Rekao sam. - A-ha, student na Harvardu? - rekao je. Podigao je
pogled prema meni, iskrivivši malo vrat da vidi preko naočala. Oči su mu bile bistre
i ledene, kao u jarca. - I što vas je spopalo, da dolazite ovamo i otimate djecu?
- Ma oni su ludi, suče - rekao je Shreve. - Tko god kaže da ovaj dečko otima...
Julio je napravio jednu žestoku kretnju. - Ludi? - rekao je. - Što nisam ga ja uva-
tio? Što nisam vidio s rođene oči...
- Lažete - rekao je Shreve. - Uopće niste...
- Red, red - rekao je Anse, podigavši glas.
- Vi tamo, umuknite - rekao je sudac. - Anse, ako ne budu tiho, izbaci ih. -
Utihnuli su. Sudac je pogledao Shrevea, zatim Spoadea, zatim Geralda. - Vi poznaje-
te ovog mladića? - rekao je Spoadeu.
- Da, vaše gospodstvo - rekao je Spoade. - On vam je samo provincijalac koji ov-
dje studira. Nije on mislio ništa zla. Mislim da će pozornik ustanoviti kako je sve to
samo zabuna. Otac mu je svećenik, znate.
- Hm - rekao je sudac. - A što ste to, zapravo, učinili? - Ispričao sam mu, a on me
promatrao svojim hladnim, blijedim očima. - Onda, što misliš, Anse?
- Moguće je - rekao je Anse. - Vrag odnio i te strance.
- Ja, Merikanac - rekao je Julio. - Ima papir.
- Gdje je mala?
- On ju je poslao doma - rekao je Anse.
- Je li bila preplašena ili tako nešto?
-Nije, dok ovaj Julio nije navalio na uhićenika. Oni su samo hodali stazom uz rije-
ku prema gradu. Neki dečki koji su se kupali rekli su nam kojim su putem otišli.
- To je sve zabuna, gospodine suče - rekao je Spoade. - Djeca i psi uvijek ovako
idu za njim. Ništa on tu ne može.
- Hm - rekao je sudac. Neko je vrijeme gledao kroz prozor. Promatrali smo ga.
Čuo sam kako se Julio češe. Sudac je opet pogledao u nas.
- Vi tamo, jeste li uvjereni bez svake sumnje da djevojčica nije ozlijeđena?
- Nije ozljeđena sada - rekao je Julio mrzovoljno.
- A vi ste prekinuli posao da bi je tražili?
- Jasno da prekinuo. Trčo sam. Trčo ko vrag. Gleda tu, gleda tamo, onda neki
102
William Faulkner
kaže mene da vidio ga da joj daje jest. Išla je s njim.

- Hm - rekao je sudac. - No, dobro, sinko, držim da Juliju duguješ nešto jer je
zbog tebe morao prekinuti posao.
- Dobro, gospodine - rekao sam. - Koliko?
- Držim, jedan dolar.
Dao sam Juliju jedan dolar.
- U redu - rekao je Spoade. - Ako je to sve... valjda je sad slobodan, vaše gospod-
stvo?
Sudac ga nije gledao. - Koliko si ga dugo gonio, Anse?
- Najmanje tri kilometra. Prošlo je skoro dva sata prije nego smo ga uhvatili.
- Hm - rekao je sudac. Neko je vrijeme razmišljao. Promatrali smo ga, promatrali
njegovu ukrućenu krestu, naočale spuštene nisko na nos. Žuti obris prozora polako je
rastao na podu, dosegao zid i počeo se penjati. Zrnca prašine kovitlala su se ukoso. -
Šest dolara.
- Šest dolara? - rekao je Shreve. - A zašto to?
- Šest dolara - rekao je sudac. Načas je pogledao Shrevea, a onda opet mene.
- Ma, čujte - rekao je Shreve.
- Zaveži - rekao je Spoade. - Daj mu ih, stari, i hajdemo odavde. Dame nas čeka-
ju. Imaš li šest dolara?
- Imam - rekao sam. Dao sam mu šest dolara.
- Slučaj riješen - rekao je.
- Uzmi potvrdu - rekao je Shreve. - Uzmi potpisanu potvrdu za taj novac.
Sudac je blago pogledao Shrevea. - Slučaj riješen - rekao je ne podižući glas.
- Neka me vrag odnese... - rekao je Shreve.
- Hajde, dođi - rekao je Spoade i uhvatio ga za ruku. - Zbogom, gospodine suče.
Najljepša hvala. - Dok smo izlazili kroz vrata Julijev se glas opet podigao, žestoko,
zatim utihnuo. Spoade me gledao ispitivačkim, pomalo hladnim pogledom smeđih
očiju. - No onda, stari, vjerojatno ćeš poslije ovoga juriti za curama samo u Bostonu.
- Budalo jedna - rekao je Shreve. - Što ti je uopće palo na pamet da ovuda lunjaš i
upuštaš se s tim prokletim digićima?
- Hajdemo - rekao je Spoade. - Već su sigurno nestrpljive.
Gospođa Bland je razgovarala s njima. Bile su to gospođica Holmes i gospođica
Daingerfield i one su prestale slušati što im ona govori i opet me pogledale s onim
profinjenim i znatiželjnim zgražanjem, velova podignutih iznad malih bijelih nosića,
očiju hitrih i tajnovitih ispod vela.
103
William Faulkner
- Quentine Compson - rekla je gospođa Bland. - Što bi rekla vaša majka. Naravno
da mladi čovjek upada u razne nevolje, ali da se dade uhvatiti na djelu od pro-
vincijskog policajca! A što su mislili da je učinio, Geralde?
- Ništa - rekao je Gerald.
- Glupost. Što je bilo, recite mi, Spoade?
- Pokušao je oteti onu prljavu malu curicu, ali su ga na vrijeme uhvatili - rekao je
Spoade.
- Glupost - rekla je gospođa Bland, ali glas joj je nekako zamro i na trenutak je
zurila u mene, dok su djevojke duboko udahnule tako da se čuo jedan jedini tihi
zvuk. – Koještarije - rekla je gospođa Bland otresito. - To je i slično tim neukim
prostacima Jenkijima. Ulazi, Quentine.
Shreve i ja sjeli smo na dva mala složiva sjedala. Gerald je ručicom pokrenuo mo-
tor, ušao u kola i krenuli smo.
- No, Quentine, a sad mi lijepo ispričajte kakva je to zapravo glupost bila - rekla
je gospođa Bland. Ispričao sam im, dok je Shreve sjedio zgrbljen i bijesan na svom
malom sjedalu, a Spoade opet oslonjen zatiljkom na naslon kraj gospođice Da-
ingerfield.
- A najsmješnije je od svega što nas je Quentin dosad cijelo vrijeme obmanjivao -
rekao je Spoade. - Cijelo vrijeme smo mislili da je on uzoran mladić kome svatko
može mirno povjeriti kćer, dok ga policija nije raskrinkala u njegovu zločinačkom
činu.
- Dosta, Spoade - rekla je gospođa Bland. Vozili smo se ulicom i prešli most i
prošli kraj kuće gdje je ružičasti komad odjeće visio na prozoru. - To je sve zato što
niste pročitali moju poruku. Zašto niste došli po nju? Gospodin MacKenzie kaže
kako vas je obavijestio da je ondje.
- Tako je, gospođo. Namjeravao sam, ali zapravo se nisam više vratio u sobu.
- I pustili biste nas da ondje sjedimo i čekamo tko zna dokad, da nije bilo gospo-
dina MacKenzieja. Kad je on rekao da se niste vratili, ostalo nam je jedno slobodno
mjesto pa smo njega pozvali da pođe s nama. Ali u svakom slučaju, drago nam je što
ste s nama, gospodine MacKenzie. - Shreve nije rekao ništa. Prekrižio je ruke i zurio
ravno pred sebe kraj Geraldove kape. Bila je to kapa za automobiliste u Engleskoj.
Tako je rekla gospođa Bland. Prošli smo kraj te kuće i kraj još tri, i kraj još jednog
dvorišta gdje je kod dvorišnih vrata stajala ona djevojčica. Sad više nije držala kruh,
a lice joj je izgledalo kao premazano ugljenom prašinom. Mahnuo sam joj rukom ali
nije odgovorila, samo je polako okretala glavu dok je automobil prolazio i slijedila
nas svojim netremičnim pogledom. Tada smo jurili kraj zida, i naše su sjene jurile zi-
dom, i poslije nekog vremena prošli smo kraj nekih poderanih novina koje su ležale
104
William Faulkner
uz cestu i ja sam se opet počeo smijati. Osjećao sam smijeh u grlu i gledao sam u da-
ljinu, u stabla, gdje se iskosilo svjetlo poslijepodneva, misleći na poslijepodne i na
onu pticu i na one dječake kako se kupaju. Ali ipak nisam mogao zaustaviti smijeh i
tada sam shvatio da ću, budem li se previše silio da ga zaustavim, zaplakati i po-
mislio sam kako sam mislio o tome kako ne mogu biti djevac kraj tolikih koje hodaju
po sjenama i šapuću svojim ljupkim djevojačkim glasovima što se zadržavaju u sje-
novitim zakutcima i do mene dopiru riječi i parfem i oči koje možeš osjetiti ali ne vi-
diš, ali ako je to tako jednostavno učiniti to onda nije ništa, a ako nije ništa, što sam
ja i onda je gospođa Bland rekla - Quentine? Je li njemu zlo, gospodine MacKenzie?
- I onda je Shreveova debeljuškasta ruka dodirnula moje koljeno i Spoade je počeo
govoriti i ja sam se prestao truditi da ga zaustavim.
- Ako mu ova košara smeta, gospodine MacKenzie, odmaknite je na svoju stranu.
Donijela sam košaru vina zato što mislim da mlada gospoda moraju piti vino,
premda je moj otac, Geraldov djed - ikad učinio Jesi li to ikad učinio U sivoj tmini
maleno svjetlo i njezine ruke stegnute oko
- I piju ga, kad mogu do njega doći - rekao je Spoade. - Jelda, Shreve? - koljena
njezino lice okrenuto prema nebu miris kozokrvine na njezinu licu i vratu
- I pivo, isto tako - rekao je Shreve. Njegova mi je ruka opet dotakla koljeno.
Opet sam pomakao koljeno, poput tankog premaza svjetloljubičaste boje govoreći o
njemu dovodeći
- Ti nisi gospodin - rekao je Spoade. ga među nas dok se njezina sjena nije raspli-
nula ali ne zbog tame
- Ne, ja sam Kanađanin - rekao je Shreve. govoreći o njemu dok ga vesla trepta-
jem požuruju treptajem Kapa napravljena za automobiliste u Engleskoj i cijelo vrije-
me hita odozdo i njih dvoje rasplinuti jedno u drugome zauvijek bio je u vojsci ubi-
jao ljude
- Obožavam Kanadu - rekla je gospođica Daingerfield. - Mislim da je predivna.
- Jesi li kad pio parfem? - rekao je Spoade. jednom ju je rukom mogao podići na
rame i otrčati s njom trčati Trčati
- Ne - rekao je Shreve. trčala je zvijer s dvojim leđima i ona rasplinuta u trepera-
vim veslima trčala Eubelejeve svinje što se u trku pare koliko njih Caddy
- Nisam ni ja - rekao je Spoade. Ne znam previše bilo je nešto grozno u meni
grozno u meni Oče ja sam počinio Jesi li to ikad učinio Nismo nismo to učinili jesmo
li to učinili - a Geraldov je djed uvijek sam brao metvicu prije doručka, dok je na
njoj još bilo rose. Nije čak dao ni starom Wilkieju da je takne sjećaš li se Geralde već
ju je uvijek sam skupljao i sam pripravljao svoj julep. Bio je strašno osjetljiv na taj
svoj julep kao neka stara frajla, sve je mjerio prema receptu koji je držao u glavi.
105
William Faulkner
Samo je jednom čovjeku u životu dao taj recept; to je bio - jesmo učinili smo kako ne
znaš ako se strpiš reći ću ti kako je to bilo bio je to zločin počinili smo strašan zločin
ne možemo ga sakriti ti misliš da možemo ali čekaj Jadni Quentine ti to nikad nisi
učinio je li da nisi a ja ću ti ispričati kako je to onda ću ispričati ocu tako mora biti
zato što ti voliš oca i tada ćemo morati otići posred upiranja prstom i zgražanja čisti
plamen ja ću te natjerati da kažeš da jesmo jači sam od tebe ja ću te natjerati da
shvatiš da jesmo ti si mislila da su oni ali to sam bio ja slušaj ja sam te cijelo vrijeme
zavaravao ja sam bio taj ti si mislila da sam ja u kući gdje ona vražja kozokrvina i
trudio se da ne mislim ona ljuljačka cedrovi potmula plima dahtanje spojeni pijući
divlji dah da Da Da da - nikad nije to vino pio sam ali uvijek je govorio kako je ko-
šara u kojoj ste to knjizi čitali u onoj gdje je Geraldov veslački dres vina nužan
sastavni dio opreme za piknik svakog gospodina - jesi li ih voljela Caddy jesi li ih
voljela Kad bi me dodirnuli umirala sam jedan je čas samo stajala a već je sljedeći
on vikao i povlačio joj haljinu ušli su u hodnik a onda uza stube i on je vikao i gurao
je uza stube do vrata kupaonice i tu je stala leđima prema vratima s rukom preko lica
i vikao je i pokušavao je ugurati u kupaonicu kad je došla na večeru T.P. ga je hranio
i on je opet počeo isprva samo cviljeti dok ga nije dodirnula a tada je zaurlao ona je
stajala očiju poput štakora u škripcu a tada sam ja otrčao u sivu tminu mirisalo je na
kišu i na sve cvjetne mirise raspršene u vlažnom toplom zraku i cvrčci su pilili u tra-
vi okružujući me malim putujućim otokom tišine Fancy me promatrala preko ograde
šarena kao poplun na užetu pomislio sam vrag odnio tog crnca opet ju je zaboravio
nahraniti i strčao sam niz brežuljak u onom vakuumu cvrčaka poput daha što putuje
zrcalom ona je ležala u vodi glave položene na pješčani sprud voda joj je tekla oko
bokova bilo je nešto više svjetla u vodi suknja napola promočena lepetala joj je oko
bokova u ritmu vode u teškim valićima koji nikamo nisu išli i obnavljali se vlastitim
kretanjem stajao sam na obali i osjećao miris kozokrvine na toj vodi činilo se da zrak
rominja kozokrvinom i struganjem cvrčaka kao da je to neka tvar koju možeš osjetiti
na koži
plače li još Benjy
ne znam da ne znam
jadni Benjy
sjeo sam na obalu trava je bila malo mokra tada sam zapazio da su mi cipele
mokre
iziđi iz te vode jesi li luda
ali nije se pokrenula lice joj je bila bijela mrlja uokvirena i istaknuta kosom u
mrlji pijeska
smjesta izlazi
106
William Faulkner
sjela je tada je ustala suknja je lepetala oko nje cijedeći se popela se uz obalu
odjeća joj je lepetala i sjela
zašto je ne iscijediš hoćeš se prehladiti
hoću
voda je grgoljila i klokotala preko pješčanog spruda i dalje u tamu između vrba
preko plićaka mreškala se poput komada krpe i još zadržavala malo svjetla kao to što
voda hoće
prešao je on sve oceane oplovio cijeli svijet
tada je govorila o njemu obujmivši mokra koljena lica zabačena u sivom svjetlu
miris kozokrvine svjetlo je gorjelo u majčinoj sobi i u Benjyjevoj gdje ga je T.P.
stavljao na spavanje
voliš li ga
njezina se ruka ispružila a ja se nisam ni pomaknuo i počela je pipajući prelaziti
niz moju podlakticu i onda mi je pritisnula ruku na svoja prsa dok joj je srce udaralo
ne ne
je li te natjerao dakle on te natjerao na to da mu dopustiš bio je jači nego ti i on
sutra ću ga ubiti kunem se da hoću otac ne mora ništa znati dok ne bude gotovo a
onda ćemo ti i ja nitko nikad ne mora saznati možemo uzeti moj novac za školovanje
možemo poništiti moj upis Caddy ti ga mrziš je li da ga mrziš je li
držala je moju ruku na prsima dok joj je srce udaralo okrenuo sam se i uhvatio je
za ruku
Caddy ti ga mrziš je li
podigla mi je ruku do grla srce joj je udaralo poput čekića
jadni Quentin
njezino je lice gledalo u nebo bilo je nisko tako nisko da se činilo da su se svi mi-
risi i zvukovi noći zgusnuli pod njim kao pod nekim labavim šatorom a posebno ko-
zokrvina ona mi je ušla u dah bila je na njezinom licu i grlu poput naslage boje njezi-
na mi je krv udarala o ruku oslonio sam se na drugu počela se trzati i poskakivati i
morao sam teško disati da uopće dođem do zraka usred te guste sive kozokrvine
da mrzim ga umrla bih za njega već sam za njega umrla umirem za njega svaki
put iznova svaki put kad se to dogodi
kad sam podigao ruku još sam osjećao kako me peku isprepletene grančice i trava
utisnuta u dlan
jadni Quentin
naslonila se na laktove ruku stegnutih oko koljena
107
William Faulkner
ti to nikad nisi učinio je li

što to nisam učinio
ono što sam ja što sam ja učinila
da da jesam mnogo puta s mnogim djevojkama
a tada sam zaplakao i njezina me ruka opet dodirnula a ja sam plakao naslonjen na
njezinu mokru bluzu i onda je ona ležala na leđima i gledala iznad moje glave u nebo
jasno sam vidio bijeli rub ispod njezinih šarenica otvorio sam nož
sjećaš li se onog dana kad je bakica umrla kad si sjela u vodu u gaćicama
da
držao sam joj vršak noža na grlu
trajat će samo sekundu tek sekundu a onda mogu svoje mogu onda svoje
dobro onda možeš svoje sam
mogu oštrica je dovoljno dugačka Benjy je sad već u krevetu
jest
trajat će samo sekundu nastojat ću da ne boli
u redu
hoćeš li zatvoriti oči
ne inače ćeš morati jače gurnuti
dodirni ga rukom
ali nije se pokrenula oči su joj bile širom otvorene i gledale kraj moje glave u
nebo
Caddy sjećaš se kako se Dilsey uzrujala zato što su ti gaćice bile prljave
nemoj plakati
ne plačem ja Caddy
gurni ga hoćeš li
želiš li
da gurni
dodirni ga rukom
nemoj plakati jadni Quentine
ali nisam mogao prestati ona mi je držala glavu priljubljenu uz svoje mokre tvrde
grudi jasno sam čuo kako joj srce kuca čvrsto i polako sad ne kao čekić i vodu kako
grgolji među vrbama u mraku i valovi kozokrvine lebdjeli su u zraku moja ruka i
rame bili su izvrnuti poda mnom
što je što radiš
108
William Faulkner
njezini su se mišići skupili ja sam sjeo

moj nož ispustio sam ga
ona je sjela
koliko je sati
ne znam
podigla se na noge ja sam pipajući tražio po zemlji
idem ja ostavi ga
prema kući
osjećao sam je kako stoji ondje osjećao sam miris njezine mokre odjeće osjećao
sam je ondje
mora tu negdje biti
ostavi ga sad možeš ga sutra naći hajdemo
čekaj samo čas naći ću ga
zar se bojiš
evo tu je cijelo je vrijeme bio ovdje
je li hajdemo
ustao sam i pošao za njom išli smo uzbrdo a cvrčci su utihnuli ispred nas
baš smiješno kako čovjek sjedne i nešto mu padne i onda to mora posvuda tražiti
sivo bilo je sivo od rose što se ukoso penjala u sivo nebo a zatim još dalje drveće
prokleta ta kozokrvina da bar hoće jednom prestati
nekad si je volio
prešli smo uzvisinu i išli dalje prema drveću ona je naletjela na mene i malo se
odmaknula jarak je bio crni ožiljak na sivoj travi opet je naletjela na mene pogledala
me i odmaknula se stigli smo do jarka
idemo ovuda
a zašto
da pogledamo vide li se još Nancyne kosti nisam se već odavno sjetio pogledati a
ti
bio je zarastao divljom lozom i trnjem mračno
bile su baš ovdje ne može se reći vidiš li ih ili ne vidiš je li
prestani Quentine
hajde
jarak se suzio i zatvorio ona je skrenula prema stablima
109
William Faulkner
prestani Quentine
Caddy
opet sam stao pred nju
Caddy
prestani
držao sam je
jači sam od tebe
stajala je nepomična tvrda nepodatna ali mirna
neću se s tobom tući prestani molim te prestani
Caddy nemoj Caddy
ništa to neće koristiti zar ti nije jasno da neće ostavi me
kozokrvina je sipila i sipila jasno sam čuo cvrčke kako nas promatraju u krugu
ona se povukla i obišla me i krenula prema drveću
samo se ti vrati kući ne moraš sa mnom
hodao sam dalje
zašto se ne vratiš kući
prokleta kozokrvina
došli smo do ograde ona se puzeći provukla kroz nju i ja sam se puzeći provukao
kroz nju kad sam se uspravio on je izlazio iz drveća u sivilo prema nama dolazio pre-
ma nama visok i ravan i miran čak se i kretao kao da miruje ona je pošla prema nje-
mu
ovo je Quentin ja sam mokra skroz sam mokra ne moraš ako nećeš
njihove sjene jedna sjena glava joj se podigla iznad njegove na nebu višem od nji-
hove dvije glave
ne moraš ako nećeš
zatim ne više dvije glave tama je mirisala na kišu na mokru travu i lišće sivo
svjetlo je sipilo poput kišice kozokrvina se podizala u vlažnim valovima vidio sam
joj lice kao nejasnu mrlju na njegovu ramenu držao ju je jednom rukom kao da nije
veća od djeteta pružio je ruku
drago mi je što smo se upoznali
rukovali smo se zatim smo stajali njezina sjena visoka uz njegovu sjenu jedna je-
dina sjena
što ćeš ti sada Quentine
malo šetati mislim da ću ići kroz šumu do ceste i vratiti se kroz grad
110
William Faulkner
okrenuo sam se da pođem

laku noć
Quentine
zastao sam
što hoćeš
u šumi su se glasale žabe kreketuše mirišući kišu u zraku zvučale su kao muzičke
kutije koje se teško navijaju i ona kozokrvina
dođi ovamo
što hoćeš
dođi ovamo Quentine
vratio sam se dodirnula mi je rame sagnuvši se njezina sjena mrlja njezina lica
sagnuta iz njegove visoke sjene ustuknuo sam
pazi
samo ti idi kući
ne spava mi se idem prošetati
čekaj me kod rijeke
idem prošetati
brzo ću se vratiti čekaj me čekaj
ne ja idem šumom
nisam se osvrtao žabe kreketuše nisu obraćale pozornost na mene sivo svjetlo po-
put mahovine u stablima sipilo je ali još nije kišilo poslije nekog vremena okrenuo
sam se i vratio na rub šume i čim sam stigao onamo počeo sam opet osjećati miris
kozokrvine vidio sam svjetlo na satu sudnice i odsjaj grada trga na nebu i tamne vrbe
uz rijeku i svjetlo u majčinim prozorima i svjetlo koje je gorjelo u Benjyjevoj sobi i
sagnuo sam se da prođem kroz ogradu i potrčao preko pašnjaka trčao sam u sivoj tra-
vi među cvrčcima kozokrvina i vonj vode postajali su sve jači i jači i tada sam vidio
vodu boje sive kozokrvine i legao sam na obalu lica priljubljena uz zemlju tako da ne
mogu namirisati kozokrvinu više je tada nisam mogao namirisati i tako sam ležao i
osjećao kako mi zemlja prodire kroz odjeću i slušao vodu i poslije nekog vremena
nisam onako teško disao i ležao sam misleći ako ne pokrenem lice neću morati dubo-
ko disati i mirisati je i tada više nisam mislio ni o čemu i ona je naišla obalom i za-
ustavila se nisam se pomaknuo
kasno je hajde idi kući
što
hajde idi kući kasno je
111
William Faulkner
dobro
odjeća joj je šuštala nisam se pokrenuo prestala je šuštati
hoćeš li sad kući kako sam ti kazala
ništa nisam čuo
Caddy
da hoću ako ti želiš hoću
sjeo sam ona je sjela na zemlju obgrlivši rukama koljeno
hajde sad kući kako sam ti kazala
da učinit ću sve što želiš sve da
nije me čak ni pogledala uhvatio sam je za rame i snažno je stresao
prestani
stresao sam je
prestani prestani
da
podigla je lice tada sam vidio da me uopće i ne gleda vidio sam onaj bijeli rub
ustani
povukao sam je bila je posve mlitava podigao sam je na noge
hajde sada
je li Benjy još plakao kad si otišao
hajde
prešli smo rijeku na vidiku se pojavio krov a zatim prozori na katu
on sad spava
morao sam se zaustaviti i zakračunati ulazna vrata ona je išla dalje u sivo svjetlo
miris kiše a ipak nikako da kiši i kozokrvina je navirala iza vrtne ograde navirala
ušla je u sjenu čuo sam joj tada korake
Caddy
zaustavio sam se na stubama nisam joj čuo korake
Caddy
tada sam joj čuo korake moja ju je ruka dotakla nije bila topla ni hladna tek mirna
njezina odjeća još malo vlažna
voliš li ga sada
nije disala osim sporih udisaja kao iz daleka
Caddy voliš li ga sada
112
William Faulkner
ne znam
vani sivo svjetlo sjene predmeta poput mrtvih predmeta u ustajaloj vodi
da si bar mrtva
je li hoćeš li sad ući
misliš li sad na njega
ne znam
reci mi o čemu misliš reci mi
prestani prestani Quentine
šuti šuti čuješ me ušuti hoćeš li već jednom ušutjeti
dobro prestat ću u redu previše galamimo
ubit ću te čuješ li me
idemo do ljuljačke ovdje će te čuti
ja ne plačem ne kažeš valjda da plačem
ne tiho sad probudit ćemo Benjyja
hajde uđi sad u kuću hajde uđi
idem ne plači ja sam ionako pokvarena ti tu ništa ne možeš mi smo prokleti nije to
naša krivnja je li to naša krivnja
pst hajde uđi sad i idi spavati
ne možeš me prisiliti mi smo prokleti
napokon sam ga vidio upravo je ulazio u brijačnicu pogledao je van ja sam dalje
hodao i čekao
tražim vas već dva tri dana
željeli ste me vidjeti
i vidjet ću vas
hitro je smotao cigaretu u cigla dva pokreta i zapalio šibicu palcem
ovdje ne možemo razgovarati kako bi bilo da se negdje nađemo
doći ću k vama u sobu jeste li u hotelu
ne to baš nije zgodno znate li onaj most preko rukavca tamo iza
dobro u redu
u jedan sat može
da
okrenuo sam se
zahvalan sam vam
113
William Faulkner
čujte
zaustavio sam se i osvrnuo
je li ona dobro
izgledao je kao izliven od bronce u svojoj kaki košulji
jesam li joj zbog čega potreban
bit ću ondje u jedan
čula me kako govorim T.P.ju da osedla Princea u jedan sat neprestano me gledala
nije mnogo jela i prišla mi je
što si sad naumio
ništa zar ne mogu otići na jahanje ako mi se ide
ideš nešto učiniti što to
ne tiče te se kurvo kurvo
T.P. je doveo Princea na pokrajnja vrata
neće mi trebati ići ću pješke
sišao sam niz kolni put i izašao kroz vrata i skrenuo na cestu tada sam trčao sve
dok nisam stigao do mosta vidio sam ga oslonjena na ogradu konj je bio privezan u
šumi gledao je preko ramena tada mi je okrenuo leđa nije podizao pogled sve dok ja
nisam došao na most i zaustavio se držao je u rukama komad kore od drveta i otki-
dao komadiće s njega i spuštao ih preko ograde u vodu
došao sam vam reći da odete iz grada
sporom je kretnjom odlomio komad kore i pažljivo ga spustio u vodu i promatrao
kako pluta dalje od mosta
rekao sam da morate otići iz grada
pogledao me
je li vas ona poslala k meni
ja kažem da morate otići ne moj otac ili bilo tko drugi ja kažem
čujte o tome ćemo kasnije htio bih znati je li ona dobro jesu li joj kod kuće možda
pravili neprilike
vi zbog toga ne morate razbijati glavu
onda sam čuo sama sebe kako govorim dajem vam rok do zalaska sunca da odete
iz grada
odlomio je komad kore i bacio ga u vodu zatim je položio koru na ogradu i smo-
tao cigaretu s ona dva hitra pokreta i frknuo šibicu preko ograde
a što ćete učiniti ako ne odem
114
William Faulkner
ubit ću vas nemojte misliti zato što vam izgledam kao dijete
dim mu je strujio u dva mlaza iz nosnica preko lica
koliko vam je godina
počeo sam se tresti ruke su mi bile na ogradi pomislio sam ako ih sakrijem on će
znati zašto
dat ću vam vremena do večeras
čujte mladiću kako se ono zovete Benjy je slabouman je li a vi ste
Quentin
moja su usta to rekla ja to uopće nisam rekao
dajem vam rok do zalaska sunca
Quentin
pažljivo je ostrugao pepeo s cigarete o ogradu činio je to polako i pažljivo kao da
šilji olovku ruke su mi se prestale tresti
čujte ne vrijedi se zbog toga toliko uzrujavati niste vi tome krivi mali već bi se na-
šao netko drugi
jeste li vi kad imali sestru je li
nisam ali sve su one kurve
udario sam ga otvorenim dlanom i svladao neodoljivu žejju da ga stisnem u šaku i
lupim ga ruka mu se pokrenula jednako brzo kao moja cigareta je preletjela preko
ograde zamahnuo sam drugom rukom ali on je i nju uhvatio prije nego je cigareta
stigla do vode držao mi je oba zapešća u istoj ruci drugom je posegnuo pod pazuho
pod kaput iza njega sunce je prosipalo kose zrake i ptica je pjevala negdje iza sunca
gledali smo se dok je ptica pjevala oslobodio mi je ruke
slušajte
uzeo je koru s ograde i bacio je u vodu ona se zavrtjela i struja ju je zahvatila i
otplutala je njegova je ruka počivala na ogradi rahlo držeći pištolj čekali smo
ne možete je više pogoditi
ne
plutala je dalje u šumi je bilo posve tiho i opet sam čuo pticu i vodu kasnije se
pištolj podigao uopće nije ciljao kora je iščezla zatim su se njezini djelići pojavili na
površini i raširili se pogodio je još dva djelića kore ne veća od srebrnog dolara
to je valjda dovoljno
izvukao je cilindar i puhnuo u cijev razišao se tanki pramen dima ponovo je napu-
nio tri ležišta za metak zatvorio cilindar i dao mi ga držeći ga za cijev
čemu neću vas pokušati nadmašiti
115
William Faulkner
po onome što ste rekli potreban vam je ovaj vam dajem jer ste vidjeli što može
napraviti
k vragu i vaš pištolj
udario sam ga i dalje sam ga pokušavao udariti još dugo nakon što mi je držao za-
pešća ali ja sam i dalje pokušavao a tada mi se učinilo kao da gledam u njega kroz
obojeno staklo čuo sam svoju krv a zatim sam opet vidio nebo i granje na pozadini
neba i sunce koje se iskosilo kroz njih i njega koji me drži na nogama
jeste li me udarili
ništa nisam čuo
što
jesam kako se osjećate
dobro pustite me
pustio me i naslonio sam se na ogradu
je li vam dobro
ostavite me na miru dobro mi je
jeste li u stanju stići do kuće
hajde idite ostavite me na miru
bolje bi bilo da ne pokušavate hodati uzmite mog konja
ne hajde samo vi idite
možete objesiti uzde na jabučicu i pustiti ga da ide sam vratit će se u staju
ostavite me na miru idite vi i ostavite mene na miru
naslonio sam se na ogradu i gledao u vodu i čuo kako je odvezao konja i odjahao i
poslije nekog vremena ništa više nisam čuo već vodu a tada opet onu pticu otišao
sam s mosta i sjeo leđima uz stablo i naslonio sam glavu na stablo i zaklopio oči
krpica sunca probila se kroz granje i pala mi na oči i pomaknuo sam se malo dalje uz
stablo opet sam čuo pticu i vodu a tada kao da se sve otkotrljalo i nisam više uopće
ništa osjećao osjećao sam se gotovo dobro nakon svih onih dana i noći punih ko-
zokrvine koja mi prodire iz mraka u sobu gdje pokušavam zaspati čak i kad sam na-
kon nekog vremena shvatio da me nije udario da je i o tome lagao zbog nje i da sam
se naprosto onesvijestio kao curica ali čak ni to više nije bilo važno i tako sam sjedio
oslonjen na stablo dok su mi mrljice sunca milovale lice poput žutog lišća na granči-
ci i slušao vodu i nisam mislio baš ni o čemu čak i kad sam čuo konja kako nailazi u
trku sjedio sam zatvorenih očiju i čuo topot nogu koje su raspršile šištavi pijesak i
užurbane korake i njezine čvrste užurbane ruke
budalo budalo jesi li ranjen
116
William Faulkner
otvorio sam oči njezine su mi ruke prelazile licem nisam znala kamo dok nisam
čula pištolj nisam znala gdje nisam mislila da ćete ti i on nekamo potajice pobjeći ni-
sam mislila da bi on
držala mi je lice među rukama i udarala mi glavom o stablo
prestani prestani s tim
uhvatio sam je za zapešća
dosta čuješ dosta
znala sam da on ne bi znala sam da ne bi
pokušala mi je glavom tresnuti o stablo
rekla sam mu da mi više nikad ne iziđe na oči rekla sam mu
pokušala je osloboditi zapešća
pusti me
prestani jači sam od tebe prestani čuješ
pusti me moram ga uhvatiti i zamoliti ga da pusti me da idem Quentine molim te
pusti me pusti me
odjednom je prestala i zapešća su joj omlohavila
da mogu mu reći mogu ga natjerati da vjeruje kad god hoću mogu ga natjerati
Caddy
nije privezala Princa lako je mogao krenuti kući ako mu se prohtije
kad god hoću on će mi vjerovati
voliš li ga Caddy
što si pitao
pogledala me i tada joj se iz očiju sve ispraznilo i izgledale su poput očiju kipova
prazne i obnevidjele i smirene stavi mi ruku na grlo
uzela mi je ruku i prislonila je na svoje grlo
sad reci njegovo ime
Dalton Ames
osjetio sam prvu plimu krvi u njemu navirala je u snažnim sve bržim otkucajima
reci ga opet
lice joj je bilo okrenuto gore prema stablima gdje se sunce iskosilo i gdje je ptica
reci ga opet
Dalton Ames
krv joj je navirala i ravnomjerno otkucavala i otkucavala uz moju ruku
117
William Faulkner
I tekla je još dugo vremena, ali lice mi je bilo hladno i kao zamrlo a oko i posje-
kotina na prstu opet su me pekli. Jasno sam čuo Shrevea kako pumpa vodu, zatim se
vratio s lavorom u kojem je podrhtavala okrugla mrlja sumraka sa žutim rubom po-
put balona koji nestaje, a zatim moj odraz. Pokušao sam vidjeti svoje lice u njemu.
- Je li prestalo? - rekao je Shreve. - Daj mi tu krpu. - Pokušao mi ju je uzeti iz
ruke.
- Pazi - rekao sam. - Mogu i sam. Da, već je skoro sasvim prestalo. - Opet sam
umočio krpu, razbivši balon. Krpa je obojila vodu. - Da bar imam neku čistu.
- Treba ti goveđi odrezak za to oko - rekao je Shreve. - Sveca mu, sutra ćeš imati
gadnu masnicu. Svinja jedna - rekao je.
- Jesam li ja njega ozlijedio? - Ižmikao sam rupčić i pokušao očistiti krv s prsluka.
- To ne možeš skinuti - rekao je Shreve. - Morat ćeš ga dati u čistionicu. Hajde,
drži ovo na oku, bit će ti bolje.
- Nešto ipak mogu skinuti - rekao sam. Ali nije mi baš išlo. - Kako mi izgleda
ovratnik?
- Ne znam - rekao je Shreve. - Hajde, pritisni to na oko. Ovako.
- Pusti - rekao sam. - Mogu i sam. Jesam li ja njega ozlijedio?
- Možda si ga udario. Možda sam slučajno baš pogledao na drugu stranu ili
zatreptao ili tako nešto. Prebio te na mrtvo. Prebio te kao mrcinu. A što ti je došlo da
se s njim ideš boksati? Budalo jedna blesava. Kako se osjećaš?
- Dobro mi je - rekao sam. - Tko zna bih li mogao nešto naći da očistim ovaj
prsluk.
- Ma daj, zaboravi sad te proklete krpe. Boli li te oko?
- Dobro mi je - rekao sam. Sve je bilo nekako ljubičasto i tiho, zeleno nebo blije-
dilo je u zlato iznad zabata kuće, a perjanica dima dizala se iz dimnjaka u zrak bez
daška vjetra. Opet sam čuo crpku. Neki je čovjek punio vjedro i gledao nas preko ra-
mena koje se dizalo i spuštalo nad crpkom. Neka je žena prošla kraj vrata ali nije
pogledala van. Čuo sam kako negdje muče krava.
- Hajde - rekao je Shreve. - Ostavi tu tvoju odjeću na miru i stavi ovu krpu na
oko. Ujutro ću ti odmah poslati odijelo na čišćenje.
- U redu. Žao mi je što nisam bar malo krvario po njemu, ako ništa drugo.
- Svinja jedna - rekao je Shreve. Spoade je izišao iz kuće, vjerojatno je razgovarao
s onom ženom, i prešao dvorište. Pogledao me svojim hladnim, ispitivačkim pogle-
dom.
- No, stari moj - rekao je gledajući me - bome vidim da daješ sve od sebe da se
nekako zabaviš. Prvo otmica djeteta, onda tuča. A što radiš kad si na ferijama? pališ
118
William Faulkner
kuće?
- Sad sam dobro - rekao sam. - Što je rekla gospođa Bland?
- Grdi Geralda na pasja kola što te je raskrvario. Kad te vidi i tebe će izgrditi na
pasja kola što si mu to dopustio. Ništa ona nema protiv tuče, njoj ide na živce krv.
Mislim da si se ponešto srozao u njezinim očima zato što ne znaš zadržati krv. Kako
se osjećaš?
- Naravno - rekao je Shreve. - Ako već ne možeš biti Bland, jedino što ti preostaje
jest da s jednim od njih počiniš preljub ili da se napiješ i s jednim od njih potučeš,
već prema prilikama.
- Točno - rekao je Spoade. - Ali nisam znao da je Quentin bio pijan.
- Nije bio - rekao je Shreve. - Moraš li biti pijan da poželiš odalamiti onog kurvi-
nog sina?
- Pa, mislim da bih morao biti prilično pijan da pokušam, kad vidim kako je Qu-
entin prošao. Gdje je naučio boksati?
- Ide svakog dana u grad Mikeu - rekao sam.
- Je li? - rekao je Spoade. - Jesi li to znao kad si ga udario?
- Ne znam - rekao sam. - Valjda jesam. Jesam.
- Namoči ga opet - rekao je Shreve. - Hoćeš li čiste vode?
- Ova je još dobra - rekao sam. Opet sam namočio krpu i položio je na oko. - Da
bar imam nešto čime bih očistio prsluk. - Spoade me još uvijek promatrao.
- Čuj - rekao je. - Zašto si ga zapravo udario? Što je on to rekao?
- Ne znam. Ne znam zašto sam ga udario.
- Znam samo da si iznenada skočio i rekao: »Jesi li ikad imao sestru? jesi li?« i
kad je on rekao da nije ti si ga lupio. Primijetio sam da ga neprestano gledaš ali kao
da uopće nisi slušao što tko govori sve dok nisi skočio i upitao ga ima li sestara.
- Ah, ma pravio se važan kao obično - rekao je Shreve - sa svojim ženskama.
Znaš već: kako on obično govori pred djevojkama, tako da one ne razumiju što im
zapravo kaže. Sve one odurne aluzije i laži i stvari koje zapravo nemaju smisla. Pri-
čao je o nekakvoj drolji s kojom je dogovorio spoj u plesnoj dvorani u Atlantic
Cityju i kako ju je prevario i otišao u hotel spavati, i kako je onda ležao u krevetu i
bilo mu je žao što ga čeka vani na molu, a njega nema da joj dade ono što želi. Go-
vorio o ljepoti tijela i tužnom njegovom kraju i kako je teško ženama, jer ne znaju i
ne mogu ništa drugo nego leći na leđa. Leda koja vreba iz guštika, i stenje i cvili za
labudom, razumiješ. Svinja jedna. Ja bih ga sam odalamio. Samo ja bih zgrabio onu
njenu prokletu košaru s vinom i njom bih ga tresnuo.
- Oh - rekao je Spoade - zaštitnik plemenitih dama. Stari, ti ne pobuđuješ samo
119
William Faulkner
divljenje već i jezu. - Gledao me je, hladno i ispitivački. - Bože dragi - rekao je.
- Žao mi je što sam ga udario - rekao sam. - Izgledam li previše grozno da se vra-
tim i to raščistim?
- Nećeš se valjda ispričavati - rekao je Shreve. - Neka idu k vragu. Mi idemo u
grad.
- Morao bi se vratiti, tako da im bude jasno da se tuče kao gospodin - rekao je
Spoade. - Mislim, dobiva batine kao gospodin.
- Ovako da ide? - rekao je Shreve. - S tom okrvavljenom odjećom?
- No, dobro - rekao je Spoade. - Ti znaš najbolje.
- Pa ne može hodati okolo u potkošulji - rekao je Shreve. - Još nije na trećoj godi-
ni. Hajde, idemo u grad.
- Vi ne morate ići - rekao sam. - Vi se vratite na piknik.
- K vragu i piknik - rekao je Shreve. - Hajdemo.
- A što da im kažem? - rekao je Spoade. - Da im kažem da ste se i ti i Quentin po-
tukli?
- Ništa im nemoj reći - rekao je Shreve. - A njoj reci da joj je opcija istekla sa za-
laskom sunca. Hajdemo, Quentin. Pitat ću ovu ženu gdje je najbliža prigradska...
- Ne - rekao sam. - Ja se ne vraćam u grad.
Shreve je stao i pogledao me. Kad se okrenuo, stakla na naočalama izgledala su
mu kao mali žuti mjeseci.
- Nego što ćeš učiniti?
- Još se ne vraćam u grad. Samo vi idite natrag na piknik. Recite im da se neću
vratiti jer sam zaprljao odjeću.
- Čuj - rekao je. - Što si sad naumio?
- Ništa. Sasvim mi je dobro. Ti i Spoade se vratite. Vidimo se sutra. - Krenuo sam
preko dvorišta prema cesti.
- Znaš li gdje je postaja? - rekao je Shreve.
- Naći ću je. Vidimo se sutra. Recite gospođi Bland da mi je žao što sam joj
pokvario zabavu. - Stajali su i gledali me. Pošao sam oko kuće. Kamenita staza vodi-
la je dolje do ceste. Ruže su rasle s obje strane staze. Izišao sam kroz vrata u ogradi
na cestu. Spuštala se nizbrdo prema šumi, i u daljini sam vidio auto kraj ceste. Kre-
nuo sam uzbrdo. Bilo je sve svjetlije dok sam se penjao, i prije nego sam stigao do
vrha čuo sam vlak. Zvučao je kao da je daleko u sumraku i stao sam i slušao. Više ni-
sam mogao razaznati auto, ali vidio sam Shrevea kako stoji na cesti pred kućom i
gleda uzbrdo. Iza njega, žuto se svjetlo razlilo kao namaz boje po krovu kuće. Podi-
gao sam ruku i nastavio preko brda, osluškujući pritom vlak. Tada je kuće nestalo i ja
120
William Faulkner
sam se zaustavio u zelenom i žutom svjetlu i čuo kako vlak postaje sve bučniji i buč-
niji dok nije, baš kad je počeo jenjavati, potpuno utihnuo. Čekao sam dok nisam čuo
da je opet krenuo. Tada sam nastavio hodati.
Dok sam se spuštao svjetlo se polako gubilo, a da pritom nije mijenjalo svoju na-
rav, kao da se mijenjam i slabim ja, a ne svjetlo, premda se čak i ondje gdje je cesta
zašla među drveće moglo čitati novine. Uskoro sam došao do neke staze. Skrenuo
sam na nju. Bila je uža i mračnija od ceste, ali kad je izišla na postaju - još jednu
drvenu nadstrešnicu - svjetlo je i dalje bilo nepromijenjeno. Poslije one staze činilo
se jasnijim, kao da sam po toj stazi hodao noću i izišao opet ujutro. Vrlo brzo naišao
je vlak. Ušao sam u njega, svi su se okrenuli da pogledaju moje oko, i našao sam sje-
dalo na lijevoj strani.
U kolima su bila upaljena svjetla, pa dok smo prolazili između drveća nisam mo-
gao vidjeti ništa osim svoga lica i žene meni nasuprot, sa šeširom nasađenim točno
na vrh glave, u koji je zataknula slomljeno pero, ali kad smo izišli iz stabala, opet
sam mogao vidjeti sumrak, onu kakvoću svjetla pri kojoj se čini da se vrijeme zaista
načas zaustavilo, dok sunce visi neposredno ispod horizonta, a tada smo prošli nad-
strešnicu gdje je onaj starac jeo iz vrećice, i put je išao dalje ispod sumraka, u
sumrak, i moglo se osjetiti da je iza njega voda, mirna i hitra. Zatim je tramvaj vozio
dalje, i propuh je neprestao jačao kroz otvorena vrata dok nije ravnomjerno pronosio
kroz kola miris ljeta i tmine, svega osim kozokrvine. Mislim da je miris kozokrvine
najtužniji od svih. Sjećam se mnogih mirisa. Na primjer glicinije. Za kišnih dana,
kad se majka nije osjećala tako loše da ne bi smjela prići prozorima, znali smo se
igrati pod glicinijom. Kad je majka ostala u krevetu, Dilsey bi nam navukla staru
odjeću i pustila nas da idemo na kišu jer, govorila je, kiša nikad nije naudila mladom
čeljadetu. Ali ako je majka bila na nogama uvijek smo se ispočetka igrali na verandi
dok ona ne bi rekla da previše galamimo, a tada bismo izišli i igrali se pod pergolom
s glicinijom.
Tu sam posljednji put jutros vidio rijeku, otprilike na ovom mjestu. Mogao sam
osjetiti vodu iza sutona, namirisati je. Kad je cvjetalo u proljeće i kad je kišilo miris
je bio posvuda inače se nije toliko primjećivao ali kad je kišilo miris bi se počeo
uvlačiti u kuću u sumrak ili je jače kišilo u sumrak ili je tada bilo nešto u samome
svjetlu ali uvijek je tada mirisalo najjače dok bih ja ležeći u krevetu mislio kada će
prestati, kada će prestati. Propuh kroz vrata mirisao je na vodu, vlažni, ravnomjerni
dah. Ponekad bih se uspavao ponavljajući to neprestano sve dok se kozokrvina nije s
tim izmiješala i cijela stvar postala simbolom noći i nemira i činilo se da ležim ni u
snu ni budan i da gledam niz dugi hodnik sivog polusvjetla u kojem sve što je stalno
postaje poput sjene paradoksalno sve što sam učinio sjene sve što sam osjetio
pretrpio poprima vidljiv oblik groteskno i izopačeno izrugivanje bez pravog smisla
poričući značenje koje je trebalo imati misleći bio sam nisam bio taj koji nisam bio
121
William Faulkner
taj koji nisam bio.

Osjećao sam miris rijeke na zavojima iza sumraka i vidio sam kako se posljednje
svjetlo ispružilo smireno na pličinama poput komadića razbijenog zrcala, a zatim, iza
njih, sinula su svjetla u blijedom vedrom zraku, trepereći malo poput leptira koji leb-
de u daljini. Benjamin čedo moje. Kako je znao sjediti pred tim zrcalom. Najsigurni-
je utočište u kojem je sukob ublažen ušutkan izravnan. Benjamin čedo moje starosti
zadržan kao talac u Egiptu. O Benjamine. Dilsey je rekla da je to zato što je majka
preohola za njega. Oni tako prodiru u živote bijelih ljudi u iznenadnim oštrim crnim
kapima koje na trenutak izoliraju bijele činjenice u nepokolebljivoj istini kao pod
mikroskopom; inače, to su tek glasovi koji se smiju kad ti ne vidiš ništa smiješno,
suze kad nema razloga suzama. Oni će se kladiti u parni ili neparni broj žalobnika na
pogrebu. Cijeli ih je bordel u Memphisu zapao u vjerski trans i gole su istrčale na
cestu. Tri su policajca bila potrebna da svladaju tek jednu od njih. Da Isuse Oh dobri
čovječe Isuse Oh taj dobri čovjek.
Vlak se zaustavio. Izišao sam, dok su svi gledali moje oko. Kad je došao tramvaj,
bio je pun. Zakoračio sam na stražnju platformu.
- Ima mjesta naprijed - rekao je kondukter. Pogledao sam u kola. Na lijevoj strani
nije bilo mjesta.
- Ne vozim se daleko - rekao sam. - Ostat ću ovdje stajati.
Prešli smo rijeku. Most, zapravo, koji se izvijao sporo i visoko u prostor, između
tišine i ništavila gdje su svjetla - žuta i crvena i zelena - treperila i ponavljala se u
bistrome zraku.
- Bolje idite naprijed i sjednite - rekao je kondukter.
- Začas silazim - rekao sam. - Samo dva bloka.
Sišao sam prije nego što smo stigli do pošte. Ali sad svi već negdje sjede, a tada
sam čuo svoj sat i počeo osluškivati otkucaje s tornja i dodirnuo Shreveovo pismo
kroz kaput, dok su mi izgrižene sjene brijestova klizile po ruci. A tada je kad sam
skrenuo u dvorište ura zaista počela otkucavati i išao sam dalje dok su tonovi nailazi-
li poput krugova na jezeru i prolazili kraj mene i širili se dalje, govoreći Četvrt do
koliko? U redu. Četvrt do koliko.
Naši su prozori bili tamni. Ulaz je bio prazan. Hodao sam tik uz lijevi zid kad sam
ušao, ali sve je bilo prazno: tek su stube skretale gore u sjene odjeke koraka tužnih
pokoljenja poput lagane prašine na sjenama, i moje ih noge bude kao prašinu, da bi
se opet lagano slegla.
Vidio sam pismo prije nego što sam upalio svjetlo, oslonjeno o knjigu na stolu,
tako da mi upadne u oči. Zvali ga mojim mužem. A onda je Spoade rekao da nekamo
idu, da se neće do kasna vratiti, i da će gospođi Bland trebati drugi kavalir. Ali ja
122
William Faulkner
sam ga morao vidjeti a on ne može stići na drugi tramvaj još barem jedan sat jer je
prošlo šest. Izvukao sam sat i slušao kako otkucava, ne znajući da ne može čak ni la-
gati. Tada sam ga položio na stol brojčanikom prema gore i uzeo pismo gospođe
Bland i rasparao ga poprijeko i bacio komadiće u koš za otpatke i skinuo haljetak,
prsluk, ovratnik, kravatu i košulju. I kravata je bila uništena, međutim crnci. Možda
će s ovim krvavim uzorkom moći reći da ju je Krist nosio. Pronašao sam benzin u
Shreveovoj sobi i raširio prsluk ravno na stolu i otvorio bocu s benzinom.
prvi auto u gradu djevojka Djevojka to Jason nije mogao podnijeti zadah benzina
izazivao mu je mučninu tada bi se još više razbjesnio jer djevojka Djevojka nije ima-
la sestre već Benjamina dijete moje tužne da sam bar imao majku pa da mogu reći
Majko Majko Trebalo je mnogo benzina a onda više nisam razaznavao je li to još
mrlja ili samo benzin. Posjekotina me od njega opet zapekla pa sam kad sam se oti-
šao oprati objesio prsluk na stolac i spustio svjetiljku tako da žarulja suši mrlju.
Oprao sam lice i ruke, ali čak i tada sam mu osjećao miris kroz sapun što mi je boc-
kao i malo stezao nosnice. Tada sam otvorio kovčežić i izvukao košulju i ovratnik i
kravatu i stavio unutra one okrvavljene i zatvorio kovčežić i obukao se. Dok sam
četkao kosu otkucalo je pola. Ali imao sam ionako vremena do tri četvrti osim ako
kojim slučajem gledajući na jurećoj tmini tek svoje lice bez slomljenog pera osim
ako ih nisu dva ali ne idu dva takva u Boston iste večeri tada na trenutak moje lice
njegovo lice uz tutnjavu kad se iz tmine dva osvijetljena prozora sudaraju u krutom
srazu nestaje njegovo lice i moje tek vidim vidio jesam li vidio ne zbogom nadstrešni-
cu praznu od ljudi koji jedu cestu praznu u tmini u tišini most što se izvija u tišinu
tminu san vodu mirnu i hitru ne zbogom
Ugasio sam svjetlo i pošao u spavaću sobu, dalje od benzina ali još sam ga mogao
osjetiti. Stajao sam kraj prozora zastori su se polako pomicali iz tmine dodirujući mi
lice poput nekoga tko diše u snu, polako izdišući natrag u tminu, ostavljajući dodir.
Nakon što su se popeli na kat majka se zavalila u svoj naslonjač s rupčićem natoplje-
nim komforom na ustima. Otac se nije pomakao i dalje je sjedio kraj nje držeći je za
ruku urlici su tutnjali kao da im nema mjesta u tišini Kad sam bio malen u jednoj od
naših knjiga bila je slika, mračna prostorija u koju jedna jedina slaba zraka svjetla
iskosa pada na dva lica izdignuta iz sjene. Znaš li što bih učinila da sam kralj? nikad
nije bila kraljica ili vila uvijek je bila kralj ili div ili general Razvalila bih tu tamnicu
i izvukla ih i sve ih dobro izmlatila Slika je bila istrgnuta, nazubljena na rubovima.
To mi je bilo drago. Inače bih joj se neprestano morao vraćati sve dok zatvor ne bi
postao sama majka ona i otac zagledani u vis u blijedo svjetlo držeći se za ruke a mi
izgubljeni negdje čak ispod njih bez i jedne jedine zrake svjetla. Tada je unutra pro-
drla kozokrvina. Čim bih ugasio svjetlo i pokušao zaspati počela bi navirati u sobu u
valovima sve većim i većim dok ne bih morao teško disati da uopće uhvatim zraka iz
123
William Faulkner
nje sve dok napokon ne bih morao ustati i pipajući se kretati po sobi kao kad sam bio
mali ruke mogu vidjeti dodirom oblikovati u duhu neviđena vrata Vrata sad ruke ne-
maju što vidjeti Moj je njuh mogao vidjeti benzin, prsluk na stolu, vrata. Hodnik je
još bio prazan bez svih onih koraka tužnih pokoljenja što traže vodu. a ipak oči koje
ne vide stisnute poput zuba bez nevjerice čak sumnjajući u odsutnost bola goljenica
gležanj koljeno dugački nevidljivi tok stubišne ograde gdje jedan pogrešan korak u
mraku ispunjenom usnulom Majkom Ocem Caddy Jasonom Mauryjem vrata ja se ne
bojim samo su Majka Otac Caddy Jason Maury već toliko odmakli u snu čvrsto ću
zaspati kad ja vrata Vrata vrata I on je bio prazan, cijevi, porculan, zaprljani mirni
zidovi, tron razmišljanja. Zaboravio sam čašu, ali mogao sam ruke mogu vidjeti
osvježujući prsti nevidljivi labuđi vrat gdje manji od Mojsijeva štapa dodir provi-
zorne čaše prekida bubnjanje u tankom svježem grlu bubnjajući hladi kovinu čaša
puna prepuna rashlađujući, čaša prsti ispiru san ostavljajući okus navlaženog sna u
dugoj šutnji grla Vratio sam se hodnikom budeći u tišini izgubljena stopala što se
šaptom kreću u četama u miris benzina, a sat je i dalje kazivao svoju bjesomučnu laž
na tamnom stolu. Tada su mi zastori dahnuli iz mraka na lice, ostavljajući mi dah na
licu. Još četvrt sata. A onda neću biti. Te najsmirenije riječi. Najsmirenije riječi. Non
fui. Sum. Fui. Non sum. Negdje sam jednom čuo zvona. U Mississippiju ili Massac-
husettsu. Bio sam. Nisam. U Massachusettsu ili Mississippiju. Shreve ima bocu u
svom kovčegu. Zar je nećeš čak ni otvoriti Gospodin Jason Richmond Compson i
gospođa najavljuju Tri puta. Dana. Zar je nećeš čak ni otvoriti vjenčanje svoje kćeri
Candace to te piće tjera da pobrkaš sredstvo s ciljem jesam. Pij. Nisam bio. Idemo
prodati Benjyjev pašnjak tako da Quentin može ići na Harvard a ja da mogu
neprestano klepetati kostima. Biti ću mrtav za. Je li ono Caddy rekla za godinu dana.
Shreve ima bocu u kovčegu. Gospodine meni neće biti potrebna Shreveova boca ja
sam prodao Benjyjev pašnjak i mogu umrijeti na Harvardu Caddy je rekla u špiljama
i pećinama morskim mirno se prevrćući uz mijene plime i oseke jer Harvard tako
krasno zvuči 40 jutara nije visoka cijena za krasan zvuk. Krasan mrtvi zvuk zamije-
nit ćemo Benjyjev pašnjak za krasan mrtvi zvuk. Dugo će mu potrajati jer on ga ne
može čuti osim ako ga ne namiriše čim je došla na vrata počeo je plakati cijelo sam
vrijeme mislio da je to tek jedan od onih gradskih fićfirića zbog kojih ju je otac uvi-
jek zadirkivao sve dok. Nisam mu obraćao veću pozornost nego bilo kojem drugom
trgovačkom putniku ili slično mislio sam da su to vojničke košulje sve dok iznenada
nisam shvatio kako on uopće ne misli o meni kao potencijalnom izvoru nevolje već
misli na nju kad gleda u mene gleda u mene kroz nju kao kroz obojeno staklo zašto
se moraš petljati u moje poslove zar ne znaš da to ne vodi ničemu mislila sam da si
to prepustio majci i Jasonu
je li majka poslala Jasona da te uhodi ja ne bih.
124
William Faulkner
Žene se samo služe tuđim kodeksima časti to je zato što ona voli Caddy ostajala je
dolje čak i kad je bila bolesna tako da otac ne bi zadirkivao ujaka Mauryja pred Jaso-
nom otac je govorio kako je klasična naobrazba ujaka Mauryja prebijedna da bi se
usudio osobno igrati slijepog malog besmrtnika trebao je odabrati Jasona jer Jason bi
napravio samo istu vrstu pogreške kao ujak Maury a ne onu koju bi morao platiti
masnicom na oku mali Patterson bio je čak manji od Jasona oni su prodavali zmajeve
po dvadeset pet centi komad sve dok nisu nastale nevolje s financijama Jason je uzeo
novoga partnera još manjega svakako dovoljno malenoga jer je T.P. rekao kako je Ja-
son i dalje blagajnik ali otac je rekao zašto bi uopće ujak Maury morao raditi kad on
otac može izdržavati pet ili šest crnaca koji ne rade baš ništa cijeli bogovetni dan
nego sjede s nogama u pećnici onda svakako može s vremena na vrijeme pružiti stan
i hranu ujaku Mauryju i posuditi mu malo novaca njemu koji tako živo podgrijava
očevo uvjerenje u nebesko podrijetlo vlastite vrste tada bi se majka rasplakala i rekla
kako otac vjeruje da je njegova obitelj bolja od njezine kako se on izruguje ujaku
Mauryju da bismo i mi tako mislili nije shvaćala da nas otac uči kako su svi
muškarci tek nakupine lutke ispunjene piljevinom sakupljene sa smetlišta na koje su
bačene sve ranije lutke i piljevina curi iz koje rane na kojim slabinama koje nisu za
mene umrle nisu. Nekad sam zamišljao smrt kao muškarca nešto poput djeda nekog
njegovog prijatelja nekog prisnog i posebnog prijatelja baš kao što smo nekoć mislili
o djedovom pisaćem stolu ne dodirivati ga čak ni glasno govoriti u sobi u kojoj se
stol nalazi uvijek sam zamišljao da su negdje zajedno i da cijelo vrijeme čekaju da
stari pukovnik Sartoris siđe i sjedne s njima čekali su ga na uzvišici iza cedrova pu-
kovnik Sartoris bio je na još višem mjestu i gledao je nešto u daljini a oni su čekali
da on završi gledati i da siđe k njima djed je nosio svoju odoru i jasno smo čuli
mrmor njihovih glasova iza cedrova uvijek su razgovarali i djed je uvijek bio u pravu
Počele su odbijati tri četvrti. Prva je nota zazvučala, odmjerena i smirena, s ne-
kom vedrom odlučnošću, prazneći sporu tišinu za sljedeću i tako je to išlo kad bi lju-
di bar mogli jedan drugoga zamijeniti zauvijek pretopiti se na taj način u jedno poput
plamena koji zapaluca na trenutak a onda se posve ugasi u hladnoj vječnoj tmini
umjesto da leže i trude se ne misliti na ljuljačku sve dok svi cedrovi ne poprime onaj
prodorni mrtvi miris parfema koji je Benjy tako mrzio. Samo zamišljajući onaj gaj
činilo mi se da mogu čuti šapat potmulu plimu mirisati bubnjanje vruće krvi pod
divljom neskrovitom puti promatrati ispod crvenih kapaka odvezane svinje koje u
dvoje srljaju sparene u more a on mi moramo tek ostati budni neko vrijeme i vidjeti
kako se čini zlo nije to zauvijek a ja za hrabrog čovjeka to ne mora trajati čak ni toli-
ko a on smatraš li to hrabrošću a ja da oče zar ti ne smatraš a on svaki je čovjek arbi-
tar vlastitih vrlina smatraš li ti to hrabrim ili ne važnije je nego sam čin nego bilo
koji čin inače ne bi mogao misliti ozbiljno a ja ti ne vjeruješ da ja mislim ozbiljno a
on mislim da misliš previše ozbiljno a da bi mi dao razloga za zabrinutost inače ne bi
125
William Faulkner
osjetio potrebu da se utekneš lukavštini i da mi kažeš kako si počinio rodoskvrnuće a

ja ja nisam lagao nisam lagao a on ti si htio sublimirati prirodnu ljudsku nepromišlje-
nost u strahotu a onda je egzorcirati istinom a ja to je bilo zato da je izdvojim iz
glasnoga svijeta tako da zazor od nas svijetu postane nužnost a tada bi sve zvučalo
kao da nikad nije bilo a on jesi li je pokušao natjerati na to a ja bojao sam se bojao se
da bi možda pristala a tada od toga ne bi bilo nikakve koristi ali kad bih ti ja mogao
reći da smo to počinili bilo bi tako i onda drugi ne bi bili tako i tada bi svijet netra-
gom othujao a on a sad ono drugo ti ni sad ne lažeš ali još si slijep na ono što je u
tebi na onaj dio opće istine na slijed prirodnih događaja i njihovih uzroka koji zasje-
njuje čelo svakog čovjeka pa čak i benjyja ti ne razmišljaš o konačnosti ti misliš na
apoteozu u kojoj će se privremeno stanje duha simetrično izdići iznad puti a svjesno i
sebe i puti koju neće posve odbaciti nećeš čak zapravo biti ni mrtav a ja privremeno
a on ne možeš podnijeti pomisao da te jednoga dana više neće ovako boljeti sada do-
lazimo na ono pravo čini se da ti to promatraš tek kao puki doživljaj od kojega će ti
prekonoć osijediti kosa pritom takoreći uopće ne izmijenivši tvoj izgled ti to nećeš
učiniti pod tim uvjetima bit će to igra na sreću a čudnovato je da se čovjek koji je
slučajno začet i kojega je svaki dah novo kockanje dok su kocke već namještene pro-
tiv njega ne želi suočiti s onim konačnim bacanjem s kojim se što već unaprijed zna
mora suočiti a da ne iskuša razne lukavštine koje sežu od nasilja do sitnih podvala
kakve ne bi zavarale ni dijete dok jednog dana iz pukog gađenja ne riskira sve i na
slijepo stavi sve na jednu kartu ni jedan čovjek to ne čini u prvom bjesomučnom na-
letu očaja ili kajanja ili tuge zbog gubitka on to čini samo kad je shvatio kako čak ni
taj očaj ni kajanje ni bolni gubitak nisu posebno važni onom mračnom kockaru a ja
privremeno a on teško je povjerovati da su ljubav ili tuga obveznice koje se kupuju
bez plana i koje dospijevaju htio ti to ili ne i povlače se bez upozorenja da bi ih na-
domjestili bilo kakvi papiri koje bogovi u to doba slučajno puštaju u opticaj ne ti to
nećeš učiniti dok konačno ne povjeruješ da čak ni ona možda nije bila zapravo vri-
jedna očaja a ja to neću nikad nitko ne zna ono što ja znam a on mislim da je bolje da
smjesta odeš u Cambridge možeš otići u maine na mjesec dana ti to sebi možeš do-
pustiti ako pažljivo raspolažeš s novcem ne bi bilo uopće loše razumna je štednja za-
liječila više rana nego isus a ja recimo da shvaćam ono što ću po tome shvatiti ondje
gore sljedeći tjedan ili sljedeći mjesec a on tada ćeš se sjetiti kako je san tvoje majke
od kako si se rodio bio da ideš na harvard a ni jedan compson nije nikad razočarao
damu a ja privremeno bit će bolje za mene i za sve nas a on svaki je čovjek arbitar
vlastitih vrlina ali neka nitko ne propisuje što je dobro za drugoga a ja privremeno a
on bilo je najtužnija riječ od svih ništa drugo nema na svijetu nije očaj dok nije vrije-
me nije čak ni vrijeme dok nije bilo
Odzvonio je posljednji udarac. Napokon je jeka prestala treperiti i tmina je opet
bila tiha. Ušao sam u dnevnu sobu i upalio svjetlo. Navukao sam prsluk. Benzin se
126
William Faulkner
tek malo osjećao, jedva zamjetan, a u zrcalu se nije vidjela mrlja. Ne kao moje oko, u
svakom slučaju. Stavio sam kaput. Shreveovo pismo zapucketalo je kroz tkaninu pa
sam ga izvukao i pogledao adresu i stavio ga u džep sa strane. Tada sam odnio sat u
Shreveovu sobu i stavio ga u njegovu ladicu i otišao u svoju sobu i izvukao čisti
rupčić i pošao k vratima i stavio ruku na prekidač. Tada sam se sjetio kako nisam
oprao zube pa sam opet morao otvoriti kovčežić. Našao sam četkicu i uzeo malo
Shreveove paste i izišao i oprao zube. Stisnuo sam četkicu koliko sam mogao da se
osuši i stavio je natrag u kovčežić i zatvorio ga, i opet pošao k vratima. Prije nego što
sam ugasio svjetlo ogledao sam se da vidim ima li još što, tada sam primijetio da
sam zaboravio šešir. Morat ću proći kraj pošte i sigurno ću sresti neke od njih, pa bi
mogli pomisliti kako sam jedan od onih harvardskih studenata koji se pretvaraju da
su starije godište. I njega sam zaboravio očetkati, ali Shreve je imao četku, pa više
nisam morao otvarati kovčežić.
127
William Faulkner
Šesti travnja 1928.
Jednom kurva uvijek kurva, kažem ja. Sretna si kažem ako te brine samo što
izostaje iz škole. Kažem, ona bi ovog časa morala biti dolje u kuhinji, a ne da gore u
svojoj sobi maže lice bojama i čeka da joj šest crnaca, koji ne mogu ni iz stolca usta-
ti ako nemaju pred sobom zdjelu punu kruha i mesa da im održi ravnotežu, pripreme
doručak. A majka kaže,
- Ali da ravnatelj misli kako ja nemam nikakve kontrole nad njom, kako je ne
mogu...
- Pa i ne možeš, je li? - kažem ja. - Nikad nisi ni pokušala nešto s njom - kažem. -
Kako zamišljaš da ćeš početi sada, kad joj je već sedamnaest godina?
Neko je vrijeme o tome razmišljala.
- Ali da oni misle kako... nisam znala čak ni da su poslali svjedodžbu. Prošle mi je
jeseni rekla da su ih ove godine ukinuli. I sad mi odjednom profesor Junkin telefoni-
ra i kaže da će, ako još jednom izostane, morati napustiti školu. Što to ona radi?
Kamo ide? Ti si cijeli dan u gradu; ti bi je morao vidjeti ako je negdje na ulici.
- Da - kažem ja. - Kad bi bila negdje na ulici. Sumnjam da bi izostajala iz škole
samo zato da radi nešto što može raditi javno - kažem ja.
- Na što to misliš? - rekla je.
- Ni na što ja ne mislim - kažem ja. - Samo sam odgovorio na tvoje pitanje. - Tada
je opet počela plakati i govoriti kako su njezina vlastita krv i meso ustali da na nju
bace prokletstvo.
- Pitala si me - kažem ja.
- Ne mislim na tebe - kaže ona. - Ti si jedini od njih koji mi ne pravi sramotu.
- Jasno - kažem ja. - Nisam nikad imao ni vremena za to. Nikad nisam imao vre-
mena da idem na Harvard ili da se opijam kao zemlja. Morao sam raditi. Ali dakako
ako želiš da je posvuda slijedim i pazim što radi, mogu ostaviti dućan i naći neki po-
sao koji mogu obavljati noću. Onda je mogu pratiti po danu, a Ben ti može poslužiti
za noćnu smjenu.
- Ja znam da sam ti samo na nevolju i na teret - kaže ona, plačući na jastuku.
128
William Faulkner
- Već bih i morao znati - kažem ja. - Govoriš mi to trideset godina. Čak bi i Ben to
već morao znati. Hoćeš li onda da s njom porazgovaram?
- Misliš li da će od toga biti neke koristi? - kaže ona.
- Neće ako ti dođeš i počneš se plesti baš kad ja krenem - kažem ja. - Ako želiš da
ja vodim o njoj računa samo mi reci i onda prste k sebi. Svaki put kad ja pokušam, ti
se umiješaš, pa nam se samo ruga.
- Sjeti se da je ona tvoja krv i meso - kaže ona.
- Jasno - kažem ja - baš to i imam na umu - meso. A i malo krvi, kad bi bilo po
mome. Kad se ljudi ponašaju ko crnčuge, ma tko bili, preostaje nam samo da postu-
pamo s njima kao s cmčugama.
- Bojim se da ćeš izgubiti živce s njom - rekla je.
- No dobro - kažem ja. - Ti nisi imala mnogo sreće s tvojim odgojnim mjerama.
Hoćeš li da sad ja nešto poduzmem ili nećeš? Odluči se; ja moram na posao.
- Znam da moraš robijati za sve nas - kaže ona. - Znaš da bi kad bi bilo po mome
ti imao svoj vlastiti ured i radno vrijeme kakvo priliči jednom Bascombu. Jer ti jesi
Bascomb unatoč tvom prezimenu. Znam da je tvoj otac samo mogao predvidjeti...
- No dobro - kažem ja - valjda je i on imao pravo da se s vremena na vrijeme za-
buni, baš kao i svaki običan čovjek. - Opet je počela plakati.
- Kad samo čujem kako ogorčeno govoriš o svom pokojnom ocu - kaže ona.
- U redu - kažem ja - u redu. Neka bude po tvome. Ali budući da nemam svog
ureda, moram otići do onoga što imam. Hoćeš li da joj nešto kažem?
- Bojim se da ćeš izgubiti živce s njom - kaže ona.
- U redu - kažem ja. - Onda neću reći ništa.
- Ali nešto treba poduzeti - kaže ona. - Da ljudi misle kako joj ja dopuštam da
izostaje iz škole i skita se ulicama ili kako je ne mogu spriječiti da to radi... Jasone,
Jasone - kaže ona. - Kako si mogao. Kako si me mogao ostaviti s tolikim teretom.
- No, no - kažem ja. - Još ćeš se razboljeti. Zašto je ili ne zaključaš na cijeli dan,
ili je prepustiš meni i riješiš se brige o njoj?
- Moje meso i moja krv - kaže ona, plačući. Onda ja kažem:
- U redu. Ja ću se pobrinuti za nju. Prestani plakati, hajde. - Nemoj gubiti živce -
kaže ona. - Upamti da je ona samo dijete.
- Neću - kažem ja. - Neću gubiti živce. - Izišao sam i zatvorio vrata.
- Jasone - kaže ona. Nisam se odazivao. Išao sam dalje hodnikom. - Jasone - kaže
ona iza vrata. Išao sam dalje niza stube. U blagovaonici nije bilo nikoga, a onda sam
je čuo u kuhinji. Pokušavala je natjerati Dilsey da joj da još jednu šalicu kave. Ušao
sam.
129
William Faulkner
- Bit će da je ovo tvoja školska uniforma? - kažem ja. - Ili je možda danas
blagdan?
- Samo pola šalice, Dilsey - kaže ona. - Molim te.
- Ne, gospođice moja - kaže Dilsey. - Nećeš me na to nagovorit. Ne treba tebi više
od jedne šalice, curici od sedamnajst godina, a što bi mi tek gospođa Car’line rekli.
Ajde idi sad i obuci se za školu, pa se možeš vozit u grad s Jasonom. Opet ćeš
okasnit.
- Ne, neće - kažem ja. - Odmah ćemo to riješiti. - Gledala me držeći šalicu u ruci.
Odmaknula je kosu s lica, i kimono joj je spuznuo s ramena. - Odloži tu šalicu i dođi
malo ovamo - kažem ja.
- Zašto? - kaže ona.
- Samo dođi - kažem ja. - Stavi tu šalicu u sudoper i dođi ovamo.
- Što si to nakanio, Jasone? - kaže Dilsey.
- Ti možda misliš da mene možeš vući za nos kao tvoju baku i sve ostale - kažem
ja. - Ali ja ću te naučiti pameti. Dajem ti deset sekundi da odložiš tu šalicu, razumi-
ješ.
Nije me više gledala. Pogledala je Dilsey. - Koliko je sati, Dilsey? - kaže ona. -
Kad prođe deset sekundi, zazviždi. Samo pola šalice. Dilsey, mol...
Zgrabio sam je za nadlakticu. Ispustila je šalicu. Razbila se na podu i ona se
trgnula unatrag, pogleda uprta u mene, ali ja sam je još držao za nadlakticu. Dilsey je
ustala sa svog stolca.
- Čuj, Jasone - kaže ona.
- Pusti me - kaže Quentin. - Pljusnut ću te.
- Pljusnut ćeš me, ma nemoj? - kažem ja. - Ozbiljno misliš? Zamahnula je rukom
prema meni. Uhvatio sam i tu ruku i držao je kao divlju mačku. - Pljusnut ćeš me,
jelda? - kažem ja. - Ozbiljno, jelda?
- Čuj, Jasone! - kaže Dilsey. Odvukao sam je u blagovaonicu. Kimono joj se
razvezao i lepršao oko nje, bila je bome skoro gola. Dilsey je šepesala za nama.
Okrenuo sam se i nogom joj zalupio kuhinjska vrata pred nosom.
- Ti ne ulazi ovamo - kažem ja.
Quentin se naslonila na stol i vezivala kimono. Gledao sam je.
- Dakle, htio bih znati što sve ovo znači, to što bježiš iz škole i lažeš svojoj baki i
krivotvoriš njezin potpis na tvojoj svjedodžbi i uzrujavaš je tako da se već razbolila.
Što ti sve to znači?
Ništa nije rekla. Skupila je svoj kimono pod bradom čvrsto ga stežući oko sebe i
gledala me. Još se nije stigla namazati i lice joj je izgledalo kao da ga je ulaštila
130
William Faulkner
krpom za čišćenje puške. Prišao sam joj i zgrabio je za zapešće. - Što ti sve to znači?
- kažem ja.
- Tebe se to ne tiče - kaže ona. - Pusti me.
Dilsey se pojavila na vratima. - Čuj, Jasone - kaže ona.
- Nosi se odavde kao što sam ti rekao - kažem ja ne osvrćući se. - Želim znati
kamo ideš kad izostaješ iz škole - kažem ja. - Nisi na ulici jer bih te ja vidio. S kim
se vucaraš? Skrivaš se u šumi s nekim od onih idiotskih nalickanih fićfirića? Onamo
ideš, je li?
- Ti... ti stari prokletniče! - kaže ona. Otimala se, ali ja sam je držao. - Ti prokleti
stari prokletniče! - kaže ona.
- Pokazat ću ti ja - kažem ja. - Možda možeš preplašiti jednu staru ženu, ali ja ću
ti pokazati tko te sada drži u šaci. - Držao sam je jednom rukom i tada se prestala oti-
mati i gledala me, sve većim i sve crnjim očima.
- Što ćeš poduzeti? - kaže ona.
- Čekaj dok izvučem ovaj remen - rekao sam izvlačeći remen. Tada me Dilsey
zgrabila za ruku.
- Jasone - kaže ona. - Čuj, Jasone, šta te nije sram.
- Dilsey - kaže Quentin. - Dilsey.
- Neću mu dat - kaže Dilsey. - Ništ se ti ne brini, zlato. - Zadržavala mi je ruku.
Tada sam izvukao pojas do kraja, trgnuo se i gurnuo je od sebe. Posrnula je ravno na
stol. Bila je tako stara da se jedva mogla kretati. Ali ništa to ne smeta: potreban nam
je netko u kuhinji da pojede one otpatke koje mladi ne mogu odvući. Došepesala je
među nas i opet me pokušala zadržati. - Udri onda mene - kaže ona - ako već nekog
moraš udrit. Udri me - kaže ona.
- Misliš da neću? - kažem ja.
- Ma znam ja da si ti spreman za svaku gadost - kaže ona. Tada sam čuo Majku na
stubama. Mogao sam i misliti da ona neće izdržati da se ne umiješa. Pustio sam je.
Oteturala je prema zidu, čvrsto stežući kimono.
- U redu - kažem ja. - Ovo ćemo samo malo odgoditi. Ali nemoj misliti da mene
možeš vući za nos. Nisam ja stara baba, niti olinjala polumrtva crnkinja. Vražja mala
flundro - kažem ja.
- Dilsey - kaže ona. - Dilsey, hoću svojoj majci.
Dilsey joj je prišla. - Ajde, ajde - kaže ona. - Neće te on ni prstom taknut dok sam
ja tu. - Majka je sišla stubama.
- Jasone - kaže ona. - Dilsey.
- Ajde, ajde - kaže Dilsey. - Neću mu ja dat ni da te takne. - Položila je ruku na
131
William Faulkner
Quentin. Ona ju je odgurnula.

- Prokleta stara crnkinjo - kaže ona. Jurnula je prema vratima.
- Dilsey - kaže majka na stubama. Quentin je ustrčala stubama kraj nje. - Quentin
- kaže majka. - Čuj, Quentin. - Quentin je i dalje trčala. Čuo sam je kad je stigla do
vrha, onda u hodniku. Onda su tresnula vrata.
Majka je bila zastala. Tada je pošla dalje. - Dilsey - kaže ona.
- Da, da - kaže Dilsey. - Evo me. Ajde ti samo i izvezi auto i čekaj - veli ona - pa
je možeš vozit u školu.
- Bez brige - velim ja. - Odvest ću je ja u školu i pobrinut ću se da ondje i ostane.
Toga sam se prihvatio, i to ću dovršiti.
- Jasone - veli majka na stubama.
- Ajde, idi - kaže Dilsey idući prema vratima. - Oćeš da sad i ona počne. Evo me,
odma, gospođo Car’lin.
I tada sam izišao. Čuo sam ih na stubama. - Odite vi fino natrag u krevet - govori-
la je Dilsey. - Valjda znate da vam još nije dosta dobro da ustanete? Ajde, odite. Ja ću
se pobrinut da ona ne okasni u školu.
Izišao sam na stražnji ulaz da izvezem auto, a onda sam opet morao obići cijelu
kuću prije nego sam ih našao.
- Mislim da sam ti rekao da izmijeniš onu gumu na stražnjem kotaču - kažem ja.
- Nisam imo kad - kaže Luster. - Nema ga ko pazit dok mamica ne završi poso u
kuhinji.
- Nego - kažem ja. - Hranim punu kuhinju vražjih crnaca da idu posvuda za njim,
ali ako želim da mi se promijeni guma na automobilu, onda to moram sam.
- Nisam ga imo s kim ostavit - kaže on. Onda je on počeo zavijati i sliniti.
- Vodi ga iza kuće - kažem ja. - Koji te vrag tjera da ga držiš ovdje gdje ga ljudi
mogu vidjeti? - Prisilio sam ih da odu prije nego je on počeo ozbiljno urlati. Već mi
je dovoljno gadno nedjeljom, kad je ono prokleto igralište puno ljudi koji nemaju
ovakav cirkus kod kuće niti šest crnaca koje moraju hraniti, pa naganjaju naokolo ne-
kakvu idiotsku divovsku naftalinsku kuglu. On onda neprestano trči gore dolje uz
onu ogradu i urla svaki put kad se oni pojave, i još malo pa će mi početi računati čla-
narinu za golf klub, a onda će majka i Dilsey morati uzeti nekoliko porculanskih
kvaki za vrata i štap i naučiti igrati, osim ako ja ne počnem noću udarati uz svje-
tiljku. Onda će nas možda sve poslati u Jackson. Časti mi, da se to dogodi tamo
bi priredili pučko veselje.
Vratio sam se u garažu. Ondje je bila guma, oslonjena o zid ali vrag me odnio ako
mi je bilo do toga da je sam mijenjam. Izvezao sam se i okrenuo. Ona je stajala kraj
132
William Faulkner
kolnog puta. Velim ja:

- Znam da nemaš knjiga: samo sam htio pitati što si s njima učinila, ako se to
mene uopće tiče. Naravno da nemam nikakva prava pitati - kažem ja. - Ja sam samo
onaj koji je prošloga rujna za njih platio 11,65 dolara.
- Majka kupuje moje knjige - kaže ona. - Ti ne trošiš ni centa svog novca na
mene. Radije bih umrla od gladi.
- Je li? - kažem ja. - Kaži to svojoj baki pa da vidiš što će ti ona reći. Ne bi se
reklo ni da si baš gola - kažem ja - premda to mazivo na tvom licu skriva više od
svega što imaš na sebi.
- Misliš li da je na ovo otišao jedan jedini cent tvog ili njezinog novca? - kaže
ona.
- Pitaj svoju baku - kažem ja. - Pitaj je samo što se dogodilo s onim čekovima.
Koliko se sjećam, i ti si vidjela kako je jedan spalila. - Nije me čak ni slušala, i s lica
ulijepljenog bojom samo su me gledale oči tvrde kao u psa skitnice.
- Znaš Ii što bih učinila kad bih mislila da je ovo plaćeno i jednim centom tvoga
ili njezinog novca? - kaže ona dodirujući rukom haljinu.
- Što bi učinila? - kažem ja. - Hodala okolo u bačvi?
- Strgnula bih je sa sebe i bacila je na ulicu - kaže ona. - Ne vjeruješ mi?
- Sigurno da bi - kažem ja. - To stalno radiš.
- Da vidiš da hoću - kaže ona. Uhvatila se obim rukama za ovratnik haljine kao da
će je razderati.
- Rastrgaj tu haljinu - kažem ja - i ja ću te smjesta tako izmlatiti da ćeš to cijeli ži-
vot pamtiti.
- Da vidiš hoću li - kaže ona. Tada sam vidio da je zaista hoće poderati, da je hoće
strgnuti sa sebe. Dok sam uspio zaustaviti kola i zgrabiti je za ruke, skupilo se već
oko desetak ljudi. To me je tako razbjesnilo da sam na čas gotovo obnevidio.
- Učini još jednom ovako nešto i požalit ćeš što si se ikad rodila - kažem ja.
- Već jesam - kaže ona. Prestala je, a onda su joj oči postale nekako čudne, i rekao
sam sebi ako budeš plakala tu, u ovom autu, na ulici, premlatit ću te. Dotući ću te.
Sreća njezina što nije zaplakala, pa sam joj oslobodio zapešća i dalje vozio. Srećom
smo bili blizu jedne sporedne uličice, gdje sam mogao skrenuti u manju ulicu i izbje-
ći trg. Već su podizali šator na Beardovom zemljištu. Earl mi je već dao dvije
besplatne ulaznice da ga reklamiramo u izlogu. Sjedila je u kolima okrenuta lica i
grizla usnicu. - Već jesam požalila - rekla je. - Ne znam zašto sam se uopće rodila.
- A ja poznam bar još jednoga koji ne razumije sve što o tome zna - kažem ja. Za-
ustavio sam se pred školom. Već je zvonilo i posljednji su učenici upravo ulazili. -
133
William Faulkner
Barem si za promjenu jednom došla na vrijeme - kažem ja. - Hoćeš li ući i ondje
ostati, ili ja moram s tobom da te prisilim? - Izišla je i tresnula vratima. - Upamti što
sam ti rekao - kažem ja. - Ja najozbiljnije mislim. Samo neka još jednom čujem da si
se vucarala po sumnjivim četvrtima s nekakvom prokletom ništarijom.
Okrenula je glavu na te riječi. - Ja se ne vucaram naokolo - rekla je. - Svatko
može znati sve što ja radim.
- A svi i znaju - kažem ja. - Svatko u ovom gradu zna što si. Ali toga mi je sada
dosta, čuješ? Što se mene tiče, zapravo mi je sasvim svejedno što radiš - kažem ja. -
Ali ja u ovom gradu imam nekakav položaj i ne želim da se ijedan član moje obite-
lji ponaša kao nekakva crnačka flundra. Jesi li me razumjela?
- Baš me briga - kaže ona. - Ja sam pokvarena i idem u pakao i baš me briga. Ra-
dije bih bila u paklu nego bilo gdje s tobom.
- Ako još jednom čujem da nisi bila u školi, poželjet ćeš da budeš u paklu - kažem
ja. Okrenula se i potrčala preko dvorišta. - Samo još jednom, upamti - kažem ja. Nije
se osvrnula.
Otišao sam na poštu i uzeo sve što je za nas stiglo i dovezao se do dućana i parki-
rao. Earl me pogledao kad sam ušao. Dao sam mu priliku da pripomene kako sam
zakasnio, ali on je samo rekao,
- Došli su oni motokultivatori. Najbolje da pomogneš Ujaku Jobu oko montaže.
Otišao sam otraga gdje je stari Job otvarao sanduke tempom od otprilike tri
zavrtnja na sat.
- Trebao bi raditi za mene - kažem ja. - Polovica lijenih crnaca u gradu jede u mo-
joj kuhinji.
- Ja radim kako odgovara čovjeku koji me plaća subotom navečer - kaže on. - Kad
to napravim, ne ostaje mi puno vremena da ugodim drugim ljudima. - Odšarafio je
maticu. - Ionako se dandanas niko ne pretrgne od posla u ovoj zemlji, osim žižaka -
kaže on.
- I budi sretan što nisi žižak koji čeka na te kultivatore - kažem ja. - Morao bi se
na smrt naraditi prije nego bi bili pripravni da te spriječe.
- Pravo kažete - kaže on. - Žišku nije lako u životu. Mora raditi iz dana u dan, i po
žegi i po suncu i po kiši. Nema verande da lijepo sjedne i gleda kako rastu lubenice,
a subota mu ne znači baš ništa.
- Subota ni tebi ne bi značila ništa - kažem ja - kad bi bilo na meni da te plaćam.
Izvadi već jednom te stvari iz paleta i dovuci ih u dućan.
Otvorio sam najprije njezino pismo i izvukao ček. Tipično ženski. Šest dana za-
kašnjenja. A silno se trude uvjeriti muškarce kako su sposobne voditi poslove. Koli-
ko bi u poslu potrajao muškarac koji bi mislio da prvi u mjesecu pada šestoga. I po
134
William Faulkner
svoj prilici bi banka kad šalje izvod htjela znati zašto sam uložio svoju plaću tek
šestoga. Ženi takve stvari nikad neće pasti na pamet.
»Nisam dobila odgovora na svoje pismo o Quentininoj uskršnjoj haljini. Je li
stigla u redu? Nisam dobila odgovora ni na posljednja dva pisma koja sam joj pisala,
premda je ček u onom posljednjem unovčen zajedno s onim drugim čekom. Je li bo-
lesna? Odmah me obavijesti ili ću doći sama da se uvjerim. Obećao si da ćeš me
obavijestiti kad joj nešto treba. Očekujem da mi se javiš prije 10-og. Ne, bolje da mi
smjesta brzojaviš. Ti otvaraš moja pisma za nju. Znam to kao da te pritom gledam.
Odmah mi dakle brzojavi što je s njom na ovu adresu.«
Otprilike u to vrijeme Earl je počeo vikati na Joba, pa sam odložio pisma i otišao
čovjeku uliti malo života. Ovoj zemlji nužno treba bijela radna snaga. Kad bi pustili
te vražje lijene crnce da par godina gladuju, vidjeli bi oni kakav su lagodan život
imali.
Oko deset sati pošao sam u dućan. Došao je neki trgovački putnik. Bilo je nekoli-
ko minuta do deset, pa sam ga pozvao preko puta na koka-kolu. Počeli smo razgova-
rati o usjevima.
- Nije to ništa - kažem ja. - Pamuk je usjev za špekulante. Napune seljaku glavu
najslađim obećanjima i natjeraju ga da proizvede veliki prirod za špekulacije na
tržištu s kojima onda prešišaju naivce. Mislite li da seljak od toga nešto dobije
osim crvene šije i grbe na leđima? Mislite da čovjek koji se preznoji da to zasije do-
bije i prebitu paru više nego da održi goli život - kažem ja. - Dok je urod obilan, ne
isplati mu se brati; ako je mali, neće imati dosta da odveze u mlin. A čemu? zato da
bi banda prokletih židova s istoka ne govorim pritom o ljudima židovske vjere - ka-
žem ja. - Poznavao sam neke židove koji su bili dobri građani. Možda ste i vi jedan
od njih - kažem ja.
- Nisam - kaže on. - Ja sam Amerikanac.
- Bez uvrede - kažem ja. - Priznajem svakom čovjeku što ga ide, bez obzira na re-
ligiju ili što drugo. Nemam ništa protiv Židova kao pojedinaca - kažem ja. - Stvar je
u rasi. Morate priznati da oni ne proizvode ništa. Slijede pionire u svaku novu zemlju
i prodaju im odjeću.
- Vi mislite na Armence - kaže on - jelda. Jer pionirima nije potrebna nova odjeća.
- Bez uvrede - kažem ja. - Ne kritiziram ja ničiju vjeru.
- Jasno - kaže on. - Ja sam Amerikanac. Moji imaju nešto francuske krvi, zato
imam ovakav nos. Ali sam pravi pravcati Amerikanac.
- I ja - kažem ja. - Nije nas mnogo ostalo. Ali ja govorim o onim gadovima koji li-
jepo sjede gore u New Yorku i tjeraju budale da špekuliraju.
- Tako je - kaže on. - Nisu špekulacije za sirotinju. To bi trebalo zakonom zabrani-
135
William Faulkner
ti.
- Mislite da nisam u pravu? - kažem ja.
- Jeste - kaže on. - Mislim da ste potpuno u pravu. Seljak uvijek strada, kako god
okreneš.
- Ja znam da sam u pravu - kažem ja. - To je lutrija za budale, osim ako čovjek ne
dobiva tajne informacije od nekoga tko zna što se događa. Slučajno sam povezan s
nekim ljudima koji su u samom središtu zbivanja. Imaju za savjetnika jednog
od najvećih stručnjaka u New Yorku. Što se mene tiče - kažem ja - nikad ne riskiram
mnogo odjednom. Oni vrebaju na čovjeka koji misli da sve zna i htio bi dobiti glavni
zgoditak s tri dolara. Zbog takvih i jesu u tom poslu.
Onda je odbilo deset sati. Otišao sam na šalter za brzojave. Početni je tečaj bio
sasvim dovoljan, baš kao što su rekli. Povukao sam se u kut i opet izvukao brzojav
da budem sasvim siguran. Dok sam ga gledao stigao je izvještaj. Tečaj je porastao za
dva poena. Svi su kupovali. To sam shvatio iz onoga što su govorili. Ubacivali su se.
Kao da ne znaju da to može završiti samo na jedan način. Kao da postoji nekakav za-
kon ili propis koji zabranjuje sve drugo osim da se kupuje. No dobro, vjerojatno i ti
Židovi na istoku moraju od nečega živjeti. Ali neka me vrag nosi ako stvari nisu zbi-
lja pošle po zlu kad svaki idiot od stranca koji ne može zaraditi za život u zemlji u
koju ga je Bog smjestio može doći u ovu i izvlačiti novac iz džepa Amerikancu. Po-
rastao je još za dva poena. Četiri poena. Ali k vragu, oni su tamo na izvoru i znaju
što se događa. A ako ne želim poslušati njihov savjet, zašto ih onda plaćam deset do-
lara na mjesec. Izišao sam, tada sam se sjetio i vratio i poslao brzojav. »Sve u redu.
Q danas piše.«
- Q? - upitao je činovnik.
- Da - kažem ja. - Q. Ne znate napisati Q?
- Samo sam pitao, da ne bude zabune - kaže on.
- Samo pošaljite kako sam ja napisao i jamčim da neće biti zabune - kažem ja. -
Pošaljite na njihov račun.
- Što to šaljete, Jasone? - kaže Doc Wright gledajući me preko ramena. - Je li to
šifrirani nalog za kupnju?
- Nećemo o tome - kažem ja. - Vi dečki radite po svojoj glavi. Ionako o tome zna-
te više od onih u New Yorku.
- Zapravo bih morao znati - kaže Doc. - Ove bih godine uštedio novaca da sam
podigao dva centa po funti.
Stigao je još jedan izvještaj. Pao je za jedan poen.
- Jason prodaje - kaže Hopkins. - Pogledaj mu lice.
136
William Faulkner
- Nećemo sad o tome što ja radim - kažem ja. - Vi dečki samo radite po svojoj gla-
vi. I oni bogati Židovi u New Yorku moraju od nečega živjeti kao i svi drugi - kažem
ja.
Vratio sam se u dućan. Earl je bio zaposlen u prednjem dijelu lokala. Otišao sam k
pisaćem stolu u ured i pročitao Lorrainino pismo. »Dragi tatice, da si bar ovdje.
Nema dobre zabave kad tatica nije tu, jako mi fali moj slatki tatica.« Dajem glavu da
joj fali. Posljednji put dao sam joj 40 dolara. Baš dao. Nikad ništa ne obećajem ženi
niti joj unaprijed govorim što ću joj dati. To je jedini način da s njima izađeš na kraj.
Neka uvijek žive u neizvjesnosti. Ako ne možeš smisliti nikakvo drugo iznenađenje,
raspali ih po zubima.
Poderao sam ga i spalio nad pljuvačnicom. Moje je pravilo da nikad ne čuvam ni
komadić papira sa ženskim rukopisom a niti ja ženama kad pišem. Lorraine uvijek
navaljuje da joj pišem ali ja velim sve što sam ti zaboravio reći može mirno čekati
dok opet ne dođem u Memphis ali velim ja nemam ništa protiv da mi ti tu i tamo na-
pišeš pismo u običnoj kuverti, ali ako me pokušaš zvati telefonom, velim ja,
Memphis će ti postati pretijesan. Ja velim kad sam gore sav sam za društvo, ali
ne trpim da me bilo koja ženska zove telefonom. Evo ti velim ja, i dam joj 40 dolara.
Ako se kad napiješ i padne ti na pamet da me zoveš telefonom, samo se sjeti onoga
što sam ti rekao i izbroji do deset prije nego to učiniš.
- A kad će to biti? - kaže ona.
- Što? - kažem ja.
- Kad ćeš opet doći? - kaže ona.
- Javit ću ti - kažem ja. Onda je htjela naručiti pivo, ali ja joj nisam dao. - Čuvaj
svoj novac - kažem ja. - Kupi si za njega haljinu. - I sluškinji sam dao pet dolara. Na-
pokon, uvijek govorim kako novac nema nikakve vrijednosti; radi se samo o tome
kako ga trošiš. Nikome ne pripada, pa zašto ga onda zgrtati. Novac pripada samo
onome koji ga zna steći i zadržati. Ima baš ovdje u Jeffersonu čovjek koji je zaradio
silne novce prodajući bezvrijednu robu crncima, stanovao je u sobi iznad dućana ne
većoj od svinjca i sam sebi kuhao. Prije četiri ili pet godina razbolio se. Prepao se na
smrt i kad se opet oporavio učlanio se u crkvu i kupio sebi jednog kineskog misiona-
ra, pet tisuća dolara na godinu. Često mislim kako će biti bijesan ako umre i otkrije
da nema raja, a sjeti se svojih pet tisuća na godinu. Baš kažem, bolje mu je da odmah
umre i prištedi taj novac.
Kad je posve izgorjelo baš sam se spremao gurnuti ostala pisma u džep kad kao
da mi je iznenada nešto reklo neka otvorim Quentinino prije nego odem kući, ali baš
je tada Earl počeo vikati neka dođem u prednji dio dućana pa sam ih spremio i otišao
da podvorim seljačinu kome je trebalo petnaest minuta da odluči hoće li remen za
ham od dvadeset centi ili od trideset pet centi.
137
William Faulkner
- Bolje vam je da uzmete ovaj dobri - kažem ja. - Kako se vi ljudi uopće nadate da
ćete napredovati ako radite s jeftinom opremom?
- Ako ovaj ovđe ne valja - kaže on - zašto ga ondak prodajete?
- Nisam rekao da ne valja - kažem ja. - Rekao sam da nije tako dobar kao onaj
drugi.
- Kako znate da nije - kaže on. - Jeste l’ kad rabili jal jedan jal drugi?
- Zato što za njega ne traže 35 centi - kažem ja. - Po tome znam da nije tako do-
bar.
Držao je onaj od dvadeset centi u rukama i provlačio ga kroz prste. - Mislim da ću
uzeti ovaj ovđe - veli on. Ponudio sam da ću mu ga zamotati, ali on ga je smotao i
strpao u svoj kombinezon. Zatim je izvukao vrećicu za duhan i napokon je
uspio razvezati i istresao je nekoliko kovanica. Dao mi je četvrt dolara. - S ovih
petnejst centi prigrist ću nešto za ručak - kaže on.
- U redu - kažem ja. - Vi ste gazda. Ali nemojte mi se doći žaliti dogodine kad bu-
dete morali kupovati novu opremu.
- Ne sadim ja još za sljedeću godinu - kaže on. Napokon sam ga se riješio, ali sva-
ki put kad bih izvukao ono pismo, nešto bi iskrsnulo. Svi su nagrnuli u grad zbog
cirkusa, dolazili su u gomilama da potrate svoj novac na nešto od čega grad
nije imao nikakve koristi i što ništa neće donijeti osim onoga što korupcionaši u gra-
donačelnikovu uredu podijele međusobno, a Earl je jurio amo-tamo kao bezglava ko-
koš u kokošinjcu i govorio: - Da, gospođo, gospodin Compson će vas podvoriti. Ja-
sone, pokaži ovoj dami stap ili one kukice za mrežu protiv komaraca po deset centi.
No eto, Jason voli raditi. Kažem ja ne nikad nisam uživao prednosti fakultetske
naobrazbe jer te na Harvardu uče da noću ideš plivati premda ne znaš plivati a na
Sewaneeju te ne nauče čak ni što je voda. Velim možete me poslati na državno sve-
učilište; možda ću naučiti kako da zaustavim sat kapljicama za nos a Bena onda mo-
žete poslati u mornaricu kažem ja ili barem u konjicu, u konjici im trebaju uštrojeni
konji. I onda kad mi je poslala Quentin kući da i nju hranim rekao sam i to je valjda
u redu, umjesto da idem čak na sjever tražiti posao poslali su mi posao ovamo dolje a
onda je Majka počela plakati a ja kažem nije da imam nešto protiv toga da mi je po-
sao ovdje; ako ti to čini zadovoljstvo prestat ću raditi i sam je njegovati a ti i Dilsey
ćete paziti da smočnica bude puna, ili možda Ben. Ili ga iznajmi cirkusu; sigurno ima
ljudi koji bi platili deset centi da ga vide onda je ona još jače udarila u plač i
neprestano govorila jadno moje bolesno dijete a ja kažem istina on će ti biti od velike
pomoći kad posve izraste jer sad je tek jedan i pol puta viši od mene, a ona kaže da
će i tako uskoro umrijeti i onda će nam svima biti bolje i onda ja kažem, no dobro,
no dobro, neka bude po tvome. Ona je tvoje unuče, što je više nego što njegovi dru-
gi djed i baka mogu sa sigurnošću reći. Samo velim ja to je samo pitanje vremena.
138
William Faulkner
Ako vjeruješ da će ona učiniti što kaže i neće je pokušati vidjeti, ljuto se varaš jer je
prvi put to bilo Majka je neprestano govorila hvala Bogu da nisi Compson osim po
imenu, zato što si ti sad sve što mi je ostalo, ti i Maury a ja kažem no dobro što se
mene tiče ja bih mogao i bez ujaka Mauryja i onda su došli i rekli da su spremni kre-
nuti. Majka je tada prestala plakati. Navukla je veo preko lica i onda smo sišli.
Ujak Maury je izlazio iz blagovaonice s rupčićem na licu oni su napravili kao neki
špalir i izišli smo na vrata upravo na vrijeme da vidimo kako Dilsey tjera Bena i T.P.-
ja natrag iza kuće. Sišli smo stubama i popeli se. Ujak Maury je neprestano govo-
rio Jadna mala sestrice, jadna sestrice, muljao je preko nečega u ustima i tapšao
majku po ruci. Muljao je, tako je.
- Jesi li stavio crni flor? - kaže ona. - Zašto ne krenu prije nego Benjamin iziđe i
napravi predstavu. Jadni dječačić. On ništa ne zna. On to čak ne može ni shvatiti.
- Hajde, hajde - kaže ujak Maury tapše je po ruci i mulja preko onog u ustima. - I
bolje je tako. Neka ne bude svjestan svog gubitka dok ne bude morao.
- Druge žene imaju djecu da ih u ovakvim trenucima tješe - kaže majka.
- Ti imaš Jasona i mene - kaže on.
- Za mene je ovo zbilja užasno - kaže ona. - Izgubiti njih dvojicu ovako, u manje
od dvije godine.
- Hajde, hajde - kaže on. Poslije nekog vremena nekako je potajice prinio ruku
ustima i bacio ih kroz prozor. Onda sam znao što mi je cijelo vrijeme mirisalo.
Klinčići. Valjda je mislio da je to najmanje što može napraviti na očevom ili
je možda kredenc mislio kako je to još uvijek otac i natjerao ga da se spotakne u pro-
lazu. Uvijek govorim, ako je već morao nešto prodati da pošalje Quentina u Harvard
svima bi nam bilo sto puta bolje da je prodao taj kredenc i dijelom tog novca kupio
sebi luđačku košulju s jednim rukavom. Bit će da je sve Compsonovo nestalo prije
no što je došlo k meni kako kaže majka zato što je on sve popio. Svakako nisam ni-
kad čuo da je ponudio da će nešto prodati kako bi mene poslao na Harvard.
I tako ju je on i dalje tapšao po ruci i govorio »Jadna sestrice«, tapšao je po ruci s
jednom od onih crnih rukavica za koje smo četiri dana kasnije dobili račun zato što
je bio dvadeset i šesti zato što je istog dana jednoga mjeseca otac otišao gore i uzeo
je i donio je kući i ništa nije htio reći o tome gdje je ona ni bilo što drugo i majka je
plakala i govorila - I nisi ga čak ni vidio? Nisi ga čak ni pokušao natjerati da je neka-
ko osigura? - A otac kaže: - Ne neće ona ni taknuti njegov novac ni jednog jedinog
centa - a majka kaže: - Može ga se prisiliti preko suda. On ništa ne može dokazati
osim ako .... Jasone Compson - kaže ona. - Valjda nisi bio toliko glup da kažeš...
- Šuti, Caroline - kaže otac, zatim me poslao da pomognem Dilsey dovući onu
staru kolijevku s tavana i ja kažem:
- Eto, večeras su mi donijeli posao doma - zato što smo se cijelo vrijeme nadali da
139
William Faulkner
će oni sve srediti među sobom i da će je on zadržati jer je majka neprestano govorila
kako će ona u najmanju ruku imati dovoljno obzira prema obitelji da ne ugrozi moju
priliku nakon što su ona i Quentin dobili svoju.
- A kamo bi inače spadala? - kaže Dilsey. - I ko će je drugi podić osim mene? Što
nisam ja podigla sve vas redom?
- I bome se možeš pohvaliti rezultatom - kažem ja. - U svakom slučaju, sad će se
bar imati zašto uzrujavati. - I tako smo snesli kolijevku i Dilsey ju je počela
postavljati u svojoj staroj sobi. I tada je jasno majka počela.
- Tiho, gospođo Car’line - kaže Dilsey. - Probudit ćete je.
- Ovdje? - kaže majka. - Da se zarazi tom atmosferom? I bez toga će joj biti do-
voljno teško s tim naslijeđem koje već nosi.
- Tiho - kaže otac. - Ne budi smiješna.
- A zašto ne bi spavala ovđe - kaže Dilsey. - U istoj sobi đe sam ja stavljala njenu
mamu spavat otkako je narasla dovoljno da spi sama.
- Ti to ne razumiješ - kaže majka. - Da muž odbaci moju rođenu kćer. Jadno ne-
dužno djetešce - kaže ona gledajući Quentin. - Nikad nećeš znati koliko si patnji pro-
uzročila.
- Tiho, Caroline - kaže otac.
- Zašto morate ovako govoriti pred Jasonom? - kaže Dilsey.
- Nastojala sam ga poštedjeti - kaže majka. - Uvijek sam ga nastojala od svega
ovoga poštedjeti. I barem se mogu potruditi da i nju zaštitim.
- Rad bi znat kako joj spavanje u ovoj sobi može naudit - kaže Dilsey.
- Ništa ja tu ne mogu - kaže majka. - Znam da sam samo dosadna stara žena. Ali
znam da se ljudi ne mogu rugati Božjim zakonima nekažnjeno.
- Glupost - kaže otac. - Smjesti je onda u milostivinu sobu, Dilsey.
- Lako je tebi reći glupost - kaže majka. - Ali ona nikad ne smije saznati. Ne smije
nikad čak ni čuti to ime. Dilsey, zabranjujem ti da ikad spomeneš to ime pred njom.
Kad bi mogla odrasti a da ne sazna kako je imala majku, zahvalila bih Bogu.
- Ne govori bedastoće - kaže otac.
- Nikad se nisam plela u tvoj odgoj - kaže majka. - Ali sad više ne mogu izdržati.
Moramo o tome odlučiti još večeras. Ili se to ime nikad pred njom neće spomenuti,
ili ona ide iz kuće, ili idem ja. Odaberi.
- Tiho - kaže otac. - Ti si samo uzrujana. Smjesti je ovdje, Dilsey.
- A i vi ste mi nekako bolesni - kaže Dilsey. - Izgledate ko sablast. Legnite u kre-
vet i ja ću vam pripremit grog i pokušajte zaspat. Sigurna sam da se niste dobro
naspavali otkako ste otišli.
140
William Faulkner
- Ne - kaže majka. - Pa ne znaš što je doktor rekao? Zašto ga potičeš da pije? Od

toga mu je loše. Pogledaj mene, i ja patim ali nisam tako slaba da se moram ubijati
viskijem.
- Štogod - kaže otac. - Što doktori znaju? Žive od toga da ljudima savjetuju neka
čine bilo što što trenutno ne čine, i to bi otprilike bilo sve što znaju o degeneriranom
majmunu. Još malo pa ćeš pozvati svećenika da me drži za ruku. - Tada je
majka zaplakala i on je izišao. Sišao je niza stube i onda sam čuo kredenc. Probudio
sam se i opet sam ga čuo kako silazi. Majka je valjda već zaspala jer je kuća napokon
utihnula. I on se trudio da bude tih, zato što ga nisam čuo, samo rub njegove noć-
ne košulje i bose noge pred kredencom.
Dilsey je namjestila kolijevku i svukla je i položila u nju. Nije se ni jednom pro-
budila otkako ju je donio u kuću.
- Skoro je već prevelika za nju - kaže Dilsey. - Eto. Prostrt ću svoju slamnjaču tu
preko u hodniku pa se nećete morat dizat po noći.
- Ja neću spavati - kaže majka. - Idi ti samo doma. Meni neće ništa smetati. Rado
ću joj posvetiti ovo malo što mi je ostalo od života, samo ako mogu spriječiti...
- Tiho, nemojte - kaže Dilsey. - Mi ćemo se brinut za nju. A ti da si išo u krevet -
kaže ona meni. - Sutra moraš u školu.
I tako sam izišao a onda me majka pozvala natrag i malo plakala nada mnom.
- Ti si mi jedina nada - veli ona. - Svake večeri zahvaljujem Bogu što te imam. -
Dok smo ondje čekali da započnu ona kaže Hvala Bogu ako je već i njega morao
uzeti, dobro da mi je ostavio tebe a ne Quentina. Hvala Bogu što nisi Compson,
jer sad ste mi ostali samo ti i Maury a ja velim No dobro što se mene tiče mogao bih
ja i bez ujaka Mauryja. No dobro, on ju je neprestano tapšao po ruci svojom crnom
rukavicom i muljao iz kuta usana. Skinuo ih je kad je došao red na njega da uzme lo-
patu. Pošao je naprijed, gdje su držali kišobrane nad njima, i svako malo toptali no-
gama da bi stresli blato s cipela i udarali po lopatama jer se lijepilo o njih, i onda
šuplje odzvanjalo kad je padalo na njega, i kad sam zakoračio natrag iza kočije vidio
sam ga iza jednog nadgrobnog spomenika kako poteže još jednu iz boce. Pomislio
sam da nikad neće prestati jer sam i ja imao na sebi novo odijelo, ali slučajno još nije
bilo mnogo blata na kotačima, samo ga je majka vidjela i rekla ja ne znam kad ćeš
moći dobiti novo, a ujak Maury kaže: - Hajde, hajde. Ništa se ti ne brini. Moći ćeš se
na mene osloniti, u svako doba.
I oslanjali smo se. U svako doba. Četvrto je pismo bilo od njega. Ali nije bilo
potrebe da ga otvaram. Mogao sam ga sam napisati, ili joj ga napamet izrecitirati,
dodajući deset dolara za svaku sigurnost. Ali nešto sam slutio u vezi s onim dru-
gim pismom. Baš sam osjećao kako je otprilike vrijeme da ona opet pokuša neku
svoju lukavštinu. Poslije onog prvog puta prilično se opametila. Prilično je brzo
141
William Faulkner
otkrila da sam ja nešto sasvim drugo nego otac. Kad su ga počeli zatrpavati majka je
naravno opet počela plakati, pa je ujak Maury ušao s njom u kočiju i odvezli su se.
Meni veli Ti se možeš s nekim dovesti; svatko će te rado uzeti. Ja moram odvesti
tvoju majku a ja sam htio reći, Da morao si ponijeti dvije boce umjesto samo jedne,
samo sam se sjetio gdje smo pa sam ih pustio da odu. Baš njih briga koliko ću se ja
smočiti, jer onda bi se majka mogla do mile volje nauživati straha da ne dobijem
upalu pluća.
No dobro, mislio sam tako o tome i promatrao kako bacaju zemlju u njega, kako
je utiskuju lopatama kako god, kao da prave žbuku ili tako nešto ili zidaju ogradu, i
počeo sam se osjećati nekako čudno pa sam odlučio malo prošetati naokolo. Mislio
sam da će me ako krenem prema gradu dostići i nagovarati da se s nekim povezem u
kočiji pa sam krenuo natrag prema crnačkom groblju. Stao sam pod neke cedrove
gdje nije jako kišilo, samo pomalo curilo, odakle sam mogao vidjeti kako završavaju
i odlaze. Poslije nekog vremena nikoga više nije bilo pa sam časak pričekao i izišao.
Morao sam se držati staze da ne zagazim u mokru travu pa je nisam primijetio sve
dok nisam bio prilično blizu, i vidio je kako stoji u crnom ogrtaču i promatra cvijeće.
Odmah sam znao tko je i prije nego se okrenula i pogledala me i podigla veo.
- Zdravo, Jasone - rekla je pružajući mi ruku. Rukovali smo se.
- Što radiš ovdje? - kažem ja. - Mislio sam da si obećala majci da se više nećeš
vraćati. Mislio sam da si pametnija.
- Je li? - kaže ona. Opet je pogledala cvijeće. Bilo ga je najmanje za pedeset dola-
ra. Netko je stavio kiticu na Quentinov grob. - To si mislio? - kaže ona.
- Ali ne čudim se - kažem ja. - Ne čudim se ničemu što ti napraviš. Tebi nije stalo
ni do koga. Baš tebe briga za druge.
- Aha - kaže ona - misliš na onaj posao. - Pogledala je grob. - Žao mi je zbog
toga, Jasone.
- Glavu dajem da ti je žao - kažem ja. - Sad izigravaš kajanje. Ali nisi se trebala
vraćati. Ništa nije ostalo. Pitaj ujaka Mauryja, ako meni ne vjeruješ.
- Ništa ja ne želim - kaže ona. Gledala je grob. - Zašto me nisu obavijestili? - kaže
ona. - Sasvim sam slučajno vidjela u novinama. Na zadnjoj strani. Sasvim slučajno.
Ništa nisam rekao. Stajali smo tako, gledali grob, i tada sam počeo razmišljati o
tome kako smo bili mali i jedno s drugim počeo sam se nekako čudno osjećati, neka-
ko ljut, što li, kad sam pomislio kako će nam se sad ujak Maury neprestano motati po
kući, kako će on zapovijedati ovako kao što me ostavio da se sam vraćam doma po
kiši. Kažem ja,
- Zbilja nemaš obzira, došuljati se ovamo čim je umro. Ali ništa ti to ne vrijedi.
Nemoj misliti da možeš iskoristiti priliku da se opet uvališ natrag. Ako ti ne valja
142
William Faulkner
konj koga si odabrala, morat ćeš pješačiti - kažem ja. - Čak ti ni ime ne znamo u na-
šoj kući - kažem ja. - Znaš? Čak ti ni ime ne znamo. Bilo bi ti bolje da si tu unutra, s
njim i Quentinom - kažem ja. - Znaš?
- Znam - kaže ona. - Jasone - kaže ona i gleda pritom u grob - ako nekako urediš
da je vidim samo na minutu dat ću ti pedeset dolara.
- Nemaš ti pedeset dolara - kažem ja.
- Hoćeš li? - kaže ona i ne gleda me.
- Da ih vidimo - kažem ja. - Ne vjerujem da imaš pedeset dolara.
Vidio sam kako joj se ruke kreću pod ogrtačem, zatim je ispružila ruku. I vrag me
odnio ako nije bila puna novca. Lijepo sam vidio dvije ili tri žute.
- I još ti daje novac? - kažem ja. - Koliko ti sad šalje?
- Dat ću ti stotinu - kaže ona. - Hoćeš li?
- Samo jednu minutu - kažem ja. - I točno kako ja kažem. Ne bih htio da ona
sazna, ni za tisuću dolara.
- Dobro - kaže ona. - Napravit ćemo točno kako ti kažeš. Samo da je vidim na mi-
nutu. Neću moliti ni praviti scene. Smjesta ću otputovati.
- Daj mi novac - kažem ja.
- Dat ću ti ga poslije - kaže ona.
- Ne vjeruješ mi? - kažem ja.
- Ne - kaže ona. - Poznajem te. Odrasli smo zajedno.
- Sad se javila prava da govori o povjerenju među ljudima - kažem ja. - No, dobro
- kažem ja. - Moram otići, maknuti se s ove kiše. Zbogom. - Krenuo sam kao da od-
lazim.
- Jasone - kaže ona. Stao sam.
- Da? - kažem ja. - Požuri. Sav ću se smočiti.
- U redu - kaže ona. - Evo ti. - Nikoga nije bilo na vidiku. Vratio sam se i uzeo no-
vac. Ona ga je i dalje držala. - Hoćeš li mi to učiniti? - kaže i gleda me ispod onog
vela. - Obećaješ?
- Pusti to - kažem ja. - Hoćeš da netko naiđe i vidi nas? Pustila je novac iz ruke. Ja
sam ga spremio u džep. – Učinit ćeš to, je li, Jasone? - kaže ona. - Ne bih to od tebe
tražila da postoji neka druga mogućnost.
- Možeš se kladiti da ne postoji druga mogućnost - kažem ja. - Naravno da ću to
učiniti. Rekao sam da hoću, je l’ tako? Samo što ćeš ti morati raditi točno što ja ka-
žem, razumiješ.
- Da - kaže ona. - Hoću. - I tako sam joj rekao gdje da bude i otišao sam do ko-
143
William Faulkner
njušnice. Zurio sam i stigao onamo upravo kad su isprezali onu kočiju. Upitao sam
jesu li već namirili račun a on je rekao Nisu a ja sam rekao da je gospođa
Compson nešto zaboravila i da joj kočija opet treba pa su mi dopustili da je pre-
uzmem. Mink je vozio. Kupio sam mu cigaru pa smo se vozikali naokolo po
pokrajnjim uličicama gdje ga nisu mogli vidjeti sve dok se nije počelo mračiti. Tada
je Mink rekao da će morati odvesti zapregu natrag a ja sam rekao da ću mu kupiti još
jednu cigaru i tako smo se dovezli na kolni ulaz i ja sam preko dvorišta pošao u
kuću. Zaustavio sam se u hodniku dok nisam čuo da su majka i ujak Maury gore, za-
tim sam se vratio u kuhinju. Ona i Ben bili su ondje s Dilsey. Rekao sam da je majka
traži i odnio sam je u kuću. Pronašao sam kišni ogrtač ujaka Mauryja i omotao je i
uzeo je u naručje i pošao natrag do kolnog ulaza i u kočiju. Rekao sam Minku neka
vozi na kolodvor. Bojao se proći kraj konjušnice, pa smo morali ići okolnim putem i
tada sam je vidio kako stoji na uglu pod svjetlom i rekao sam Minku neka vozi
sasvim uz pločnik a kad ja kažem Hajde da ošine zapregu. Tada sam skinuo kišni
ogrtač s nje i podigao je na prozor i Caddy ju je vidjela i nekako poskočila naprijed.
- Ošini, Mink! - velim ja, i Mink je opalio bičem i projurili smo kraj nje kao
vatrogasna kola. - Sad hajde na taj vlak kao što si obećala - kažem ja. Vidio sam kroz
stražnji prozorčić kako trči za nama. - Opet ošini - kažem ja. - Idemo brzo doma. -
Kad smo zakrenuli za ugao još je trčala.
I tako sam te večeri opet prebrojio novac i spremio ga, i već sam se bolje osjećao.
To će ti vjerojatno biti dobra pouka, velim. Vjerojatno ćeš sad shvatiti da mi ne mo-
žeš zabrljati posao i proći nekažnjeno. Nije mi ni na pamet palo da ona neće održati
obećanje i da neće otići na onaj vlak. Ali tada nisam mnogo znao o njima. Bio sam
dovoljno nerazborit da vjerujem sve što mi kažu, jer vrag me odnio ako sljedećeg
jutra nije ušla ravno u dućan, jedino što je ipak bila toliko prisebna da nosi veo i da
ni s kim ne razgovara. Bila je subota ujutro jer sam ja bio u dućanu i ona je brzim ko-
racima došla ravno do pulta za kojim sam ja stajao.
- Lažljivče - kaže ona. - Lažljivče.
- Jesi li poludjela? - kažem ja. - Što je tebi? Ovako upasti ovamo? - Krenula je
unutra ali ja sam joj prepriječio put. Kažem ja - Već si me stajala jednoga posla; ho-
ćeš li da izgubim i ovaj? Ako mi imaš što reći, sastat ćemo se negdje navečer. Što mi
uopće imaš reći? - kažem ja. - Nisam li učinio sve što si rekla? Rekao sam da ćeš je
vidjeti na minutu, je li tako? No dobro, jesi li je vidjela? - Ona je samo stajala i gle-
dala me tresući se kao u groznici, dok su joj se stisnute šake trzale u grču. - Učinio
sam točno ono što sam obećao - kažem ja. - Ti si ta koja je lagala. Ti si obećala da
ćeš otići onim vlakom. Zar nisi? Nisi li obećala? Ako misliš da možeš dobiti taj no-
vac natrag, samo pokušaj - kažem ja. - Da si mi dala i tisuću dolara, još bi mi bila
dužna poslije ove opasnosti kojoj sam se izložio. I ako čujem ili vidim da si još u
gradu nakon što ode broj 17 - kažem ja - reći ću majci i ujaku Mauryju. A onda
144
William Faulkner
ćeš se načekati da je opet vidiš. - Ona je samo stajala i gledala me i kršila ruke.
- Proklet bio - rekla je. - Proklet bio.
- Svakako - kažem ja. - Nemam ništa protiv. Ali sad zapamti što sam rekao. Samo
neka prođe broj 17, i reći ću im.
Nakon što je otišla, bolje sam se osjećao. Velim ja, sad ćeš valjda dvaput pro-
misliti prije nego me lišiš posla koji mi je obećan. Tada sam bio dijete. Vjerovao sam
ljudima kad bi obećali da će nešto učiniti. Odonda sam došao k pameti. Osim toga,
već sam rekao, mislim da mi ne treba ničija pomoć da se probijem, znam stajati na
vlastitim nogama kao što sam oduvijek znao. A tada sam se iznenada sjetio Dilsey i
ujaka Mauryja. Sjetio sam se kako ona zna smotati Dilsey, a kako bi ujak Maury
napravio bilo što za deset dolara. A ja se ne mogu čak ni maknuti iz dućana da zašti-
tim rođenu majku. Kako ona kaže, ako mi je već jedno od vas morao uzeti, hvala
Bogu da mi je ostavio tebe, na tebe se mogu osloniti a ja kažem eto vjerojatno se
neću nikad toliko udaljiti od dućana da me ne možeš dostići. Netko valjda mora osta-
ti i brinuti se za ono malo što nam je ostalo.
I tako, čim sam se vratio kući, obradio sam Dilsey. Rekao sam Dilsey da ona ima
gubu, i uzeo sam Bibliju i čitao na onom mjestu gdje s čovjeka otpada trulo meso i
rekao sam joj da ako ona ikad pogleda nju ili Bena ili Quentin oni će se također
razboljeti. I tako sam mislio da sam sve lijepo sredio sve do onog dana kad sam se
vratio kući i zatekao Bena kako urla. Dere se iz petnih žila i nitko ga ne može umiri-
ti. Majka je rekla, pa dobro, dajte mu onda onu cipelu. Dilsey se pravila da ne čuje.
Majka joj je ponovila a ja sam rekao ja idem jer ne mogu više podnijeti tu prokletu
galamu. Jer uvijek govorim mnogo toga ja mogu podnijeti i ne očekujem ne znam
što od njih ali ako moram cijeli dan raditi u onom prokletom dućanu neka me vrag
odnese ako ne zavređujem bar malo mira i tišine dok večeram. I tako sam rekao da
idem a Dilsey brzo kaže - Jasone!
No dakle, u tren oka bilo mi je jasno što se dogodilo, ali za svaki slučaj otišao
sam i uzeo cipelu i donio je u sobu i točno kao što sam mislio, kad ju je vidio čovjek
bi pomislio da ga koljemo. Tada sam natjerao Dilsey da prizna, a onda sam ispričao
majci. Poslije toga morali smo je odvesti gore u krevet, i nakon što su se stvari malo
smirile, natjerao sam Dilsey strah u kosti. Ukoliko je crnca uopće moguće bilo čime
zastrašiti, dakako. To je nevolja s crnačkom poslugom, kad su dugo vremena u jed-
noj obitelji tako se počnu praviti važni da više nisu nizašto. Misle da oni zapovijeda-
ju cijeloj obitelji.
- Rada bi znat što je loše na tome da ta jadna mala vidi svoje rođeno djetešce -
kaže Dilsey. - Da su gospodin Jason još tu, sve bi bilo drukčije.
- Samo što gospodin Jason nije tu - kažem ja. - Ja znam da mene nećeš slušati, ali
valjda ćeš učiniti bar ono što majka kaže. Samo je ovako muči, pa ćeš i nju spremiti
145
William Faulkner
u grob, a onda možeš cijelu kuću napuniti probisvijetima i ništarijama. Ali kako ti je
palo na um da dopustiš onom luđaku da je vidi?
- Ti si hladan čovjek, Jasone, ako si uopće čovjek - kaže ona. - Falim Bogu što mi
je dao više srca, pa makar bilo i crno.
- Barem sam dovoljno čovjek da se brinem da smočnica bude puna - kažem ja. -
A ako to još jednom napraviš, više iz nje nećeš jesti.
I tako sam joj sljedeći put rekao da će, ako opet pokuša nešto s Dilsey, majka na-
juriti Dilsey, poslati Bena u Jackson i uzeti Quentin i otići. Neko me vrijeme samo
promatrala. U blizini nije bilo ulične svjetiljke i nisam joj dobro vidio lice. Ali mo-
gao sam osjetiti kako me gleda. Kad smo bili mali, pa kad bi se razbjesnila i osjetila
kako je nemoćna, gornja bi joj usnica počela podrhtavati. Svaki put kad bi zadrhtala
otkrilo bi se malo više zuba, i cijelo to vrijeme stajala je mirno kao kip i ni jedan joj
se mišić nije micao, samo joj se usnica trzala sve više i više uza zube. Ali ništa nije
rekla. Rekla je samo:
- U redu. Koliko?
- Pa, ako je jedan pogled kroz prozor kočije vrijedio sto dolara - kažem ja. I tako
se poslije toga prilično lijepo ponašala, samo je jednom zatražila da vidi izvode iz
bankovnih računa.
- Znam da imaju majčin potpis na poleđini - rekla je. - Ali želim vidjeti izvod iz
banke. Želim sama vidjeti kamo idu ti čekovi.
- To je na majčinom privatnom računu - kažem ja. - Ako ti misliš da imaš prava
zabadati nos u njezine privatne poslove reći ću joj da vjeruješ kako su ti čekovi pro-
nevjereni i da želiš službenu kontrolu zato što se ne pouzdaješ u nju.
Nije ništa ni rekla niti se pomaknula. Čuo sam kako šapće Proklet bio oh proklet
bio oh proklet bio.
- Samo reci glasno - kažem ja. - Vjerujem da nije tajna što ti i ja jedno o drugome
mislimo. Možda želiš novac natrag - kažem ja.
- Slušaj, Jasone - kaže ona. - Nemoj mi sad lagati. Mislim na nju. Neću tražiti ni-
kakve račune. Ako ovo dosad nije dovoljno, slati ću više svakoga mjeseca. Samo mi
obećaj da će ona... da će... Ti to možeš učiniti. Stvari za nju. Budi nježan s njom.
Male stvarčice koje ja ne mogu, koje mi ne daju... Ali ti nećeš. Nikad nisi imao ni
kapi tople krvi u sebi. Slušaj - kaže ona. - Ako nagovoriš majku da mi je vrati, dat ću
ti tisuću dolara.
- Ti nemaš tisuću dolara - kažem ja. - Sad znam da lažeš.
- Da, imam. Imat ću ih. Mogu ih dobiti.
- I znam i kako ćeš ih dobiti - kažem ja. - Dobit ćeš ih na isti način na koji si dobi-
la nju. A kad ona malo naraste...
146
William Faulkner
Tada sam pomislio da će me zbilja pljusnuti, a onda više nisam znao što će. Izgle-
dala je kao nekakva igračka koja je prenavijena i svaki će se čas razletjeti u komadi-
će.
- Oh, ma ja sam luda - kaže ona. - Nisam pri sebi. Pa ja je ne mogu uzeti. Zadrži
je. O čemu ja to mislim. Jasone - kaže ona i zgrabi me za ruku. Ruke su joj bile vruće
kao u ognjici. - Morat ćeš obećati da ćeš se brinuti za nju, da ćeš... Ona ti je rod; tvo-
je meso i krv. Obećaj, Jasone. Ti nosiš očevo ime: misliš li da bih njega morala dva-
put moliti? pa čak i jednom?
- Dakle - kažem ja. - Nešto mi je ipak ostavio. I što sad hoćeš da ja napravim - ka-
žem ja. - Da kupim pregaču i ručna kolica? Nisam te ja u ovo uvalio - kažem ja. - Ja
riskiram više od tebe, jer ti ne stavljaš ništa na kocku. Ako dakle očekuješ...
- Ne - kaže ona. Tada se počela smijati i istodobno susprezati smijeh. - Ne. Ništa
ja ne stavljam na kocku - kaže ona, i dalje se tako čudnovato glasajući i pokrivajući
rukama usta. - Ni-i-ništa - kaže ona.
- Čuj - velim ja. - Prestani s tim!
- Trudim se - veli ona držeći ruke na ustima. - O Bože, o Bože.
- Idem ja odavde - kažem ja. - Ne smiju me ovdje vidjeti. A ti se smjesta pokupi
iz grada, jesi li čula?
- Čekaj - kaže ona, uhvativši me za ruku. - Prestala sam. Više neću. Obećaješ mi,
Jasone? - veli ona, i ja joj osjećam oči gotovo kao da mi dodiruju lice. - Obećaješ?
Majka... Onaj novac... ako joj katkad nešto ustreba... Ako ja budem slala čekove za
nju na tebe, uz one druge, hoćeš li joj ih dati? I nećeš ništa reći? Pobrinut ćeš se da
ima sve stvari kao druge djevojčice?
- Naravno - kažem ja. - Sve dok se ti ponašaš kako treba i radiš što ti ja kažem.
I tako, kad je Earl došao u prednji dio dućana sa šeširom na glavi, kaže on: - Idem
skočiti do Rogersa da nešto prigrizem. Mislim da nećemo imati vremena ići kući na
ručak.
- Što znači da nećemo imati vremena? - kažem ja.
- Pa s ovim cirkusom u gradu i tako - kaže on. - Daju i popodnevnu predstavu, i
svi će htjeti do onda obaviti poslove da stignu na vrijeme. Zato bi bilo bolje da samo
skočimo do Rogersa.
- U redu - kažem ja. - Napokon, to je tvoj želudac. Ako želiš robovati svom poslu,
nemam ja ništa protiv.
- Ti valjda nikad nećeš robovati nekom poslu - kaže on.
- Neću, osim ako to ne bude posao Jasona Compsona.
I tako, kad sam se vratio i otvorio ga, iznenadilo me samo što je unutra bila
147
William Faulkner
novčana uputnica, a ne ček. Tako je, gospodine moj. Ni jednoj ne možeš vjerovati.
Nakon tolikih opasnosti kojima sam se izložio, opasnosti da majka sazna kako ona
dolazi ovamo, jednom ili ponekad dvaput na godinu, a ja onda moram majci lagati o
tome. Eto što ti je zahvalnost. I ne bih se uopće čudio da je možda obavijestila poštu
kako je nitko ne smije unovčiti osim nje. Davati ovakvom djetetu 50 dolara. Pa ja ni-
kad nisam ni vidio 50 dolara dok nisam navršio dvadeset prvu, dok su svi ostali deč-
ki bili slobodni svako popodne i cijelu subotu a ja sam radio u dućanu. Kao što re-
koh, kako oni mogu očekivati da ćemo je odgojiti ako joj ona daje novac nama iza
leđa. Ona ima isti dom kao što si ti imala, kažem ja, i isti odgoj. Valjda majka zna
bolje prosuditi što je njoj potrebno nego ti, koja uopće nemaš doma. - Ako joj želiš
dati novac - kažem ja - pošalji ga majci, nemoj ga njoj davati. Ako se ja moram izla-
gati tom riziku svakih nekoliko mjeseci, onda i ti moraš činiti kao što ja kažem, ili je
s tim gotovo.
I baš nekako kad sam se pripremio da počnem raditi na tome jer ako je Earl mislio
da ću se ja sad zaletjeti preko ceste i ubaciti u sebe četvrt dolara jeftine hrane na nje-
gov račun i pokvariti želudac onda se gadno prevario. Možda ja ne sjedim s nogama
na stolu od mahagonija ali plaćen sam za ono što radim u ovoj zgradi i ako sebi ne
mogu dopustiti da živim civiliziranim životom izvan nje, otići ću onamo gdje mogu.
Znam ja stajati na vlastitim nogama; nije mi potreban ničiji stol od mahagonija da
me podupre. I baš kad sam nakanio početi morao sam sve ostaviti i otrčati da prodam
nekakvom seljačini šaku čavala ili nešto slično, a Earl je ondje progutao sendvič i
već je po svoj prilici bio na pola puta natrag i onda sam otkrio da više nemam čeko-
va. Tada sam se sjetio kako sam ih namjeravao nabaviti ali sad je bilo prekasno, i
onda sam podigao pogled i vidio je kako ulazi. Na stražnja vrata. Čuo sam je kako
pita staroga Joba jesam li ja tu. Imao sam upravo dovoljno vremena da sve gurnem u
ladicu i zatvorim je.
Prišla je mom stolu. Pogledao sam na sat.
- Već si bila na ručku? - kažem ja. - Tek je dvanaest; baš sam čuo kako odbija. Si-
gurno si letjela kući i natrag.
- Ne idem ja kući na ručak - rekla je. - Je li danas stiglo pismo za mene?
- Zar si ga očekivala? - kažem ja. - Imaš nekog dragog koji zna pisati?
- Od majke - kaže ona. - Jesam li dobila pismo od majke? - kaže ona i gleda me.
- Majka je dobila jedno od nje - kažem ja. - Nisam ga otvorio. Morat ćeš čekati da
ga ona otvori. Vjerojatno će ti dopustiti da ga vidiš.
- Molim te, Jasone - kaže ona kao da me uopće nije čula. - Jesam li dobila pismo?
- Što ti je? - kažem ja. - Nikad još nisam vidio da si tako zabrinuta za nekoga. Si-
gurno očekuješ neki novac od nje.
148
William Faulkner
- Rekla je da će... - kaže ona. - Molim te, Jasone - kaže ona. - Jesam li?
- Danas si vjerojatno ipak bila u školi - kažem ja. - Negdje gdje su te naučili da
kažeš molim. Pričekaj dok podvorim ovu mušteriju.
Otišao sam i podvorio ga. Kad sam se okrenuo da se vratim nije se vidjela iza sto-
la. Potrčao sam. Potrčao sam oko stola i uhvatio je baš kad je trgnula ruku iz ladice.
Uzeo sam joj pismo, lupao sam joj zglavcima o stol sve dok ga nije ispustila.
- Ne daš se krstiti, je li? - kažem ja.
- Daj mi ga - kaže ona. - Već si ga otvorio. Daj mi ga. Molim te, Jasone. Moje je.
Vidjela sam ime.
- Dat ću ti ja remenom - kažem ja. - To ćeš ti dobiti. Prekapati po mojim papirima.
- Ima li u njemu novca? - kaže ona, posegnuvši za njim. - Rekla je da će mi posla-
ti novaca. Obećala je da će poslati. Daj mi ga.
- A što će tebi novac? - kažem ja.
- Rekla je da će ga poslati - kaže ona. - Daj mi ga. Molim te, Jasone. Nikad više
ništa neću tražiti od tebe, samo ako mi ga ovaj put dadeš.
- Hoću, ako mi daš vremena - kažem ja. Izvukao sam pismo i novčanu uputnicu i
dao joj pismo. Posegnula je za novčanom uputnicom, a pismo je jedva i pogledala. -
Morat ćeš je najprije potpisati - kažem ja.
- Na koliko je? - kaže ona.
- Pročitaj pismo - kažem ja. - Valjda negdje piše.
Pročitala ga je brzo, preletjela ga između dva treptaja oka.
- Ne veli ništa - kaže ona, podižući pogled. Pustila je pismo da padne na pod. - Na
koliko je?
- Deset dolara - kažem ja.
- Deset dolara? - kaže ona i zuri u mene.
- I budi sretna da si i to dobila - kažem ja. - Ovakvo dijete. I čemu odjednom ta
pohlepa za novcem?
- Deset dolara? - kaže ona kao da govori u snu. - Samo deset dolara? - Brzo je po-
segnula za uputnicom. - Lažeš - kaže ona. - Lopove! - kaže. - Lopove!
- To bi ti, je li? - kažem ja, zadržavajući je.
- Daj mi je! - kaže ona. - Moja je. Meni ju je poslala. Hoću je vidjeti. Hoću.
- Hoćeš? - kažem ja i zadržavam je. - A kako ćeš to izvesti?
- Samo mi daj da vidim, Jasone - kaže ona. - Molim te. Više nikad neću ništa tra-
žiti.
- Ti misliš da ja lažem? - kažem ja. - Baš zato ti ne dam da je vidiš.
149
William Faulkner
- Ali samo deset dolara - kaže ona. - Rekla mi je da... rekla mi je... Jasone, molim
te molim te molim te. Potreban mi je novac. Zbilja mi je potreban. Daj mi je, Jasone.
Učinit ću što god hoćeš ako mi je daš.
- Reci mi zašto ti je taj novac potreban - kažem ja.
- Potreban mi je - kaže ona. Gledala me. A onda me iznenada prestala gledati, a da
uopće nije svrnula pogled. Znao sam da će sad lagati. - Dužna sam neki novac - kaže
ona. - Moram ga vratiti. Moram ga danas vratiti.
- A kome? - kažem ja. Ruke su joj se grčile. Lijepo sam vidio kako se trudi da
izmisli neku laž. - Jesi li opet uzimala nešto u dućanima na kredit? - kažem ja. - Ne-
moj mi ni pokušati s tom pričom. Ako možeš naći i jednog čovjeka u ovome gradu
koji će ti dati nešto na kredit poslije onoga što sam im ja ispričao, spreman sam to
pojesti.
- Jednoj djevojci - kaže ona. - Jednoj djevojci sam dužna. Posudila sam nešto
novca od jedne djevojke. Moram joj ga vratiti. Jasone, daj mi ga. Molim te. Sve ću
učiniti. Potreban mi je. Majka će ti platiti. Pisat ću joj da ti plati i da više neću ni-
kad ništa od nje tražiti. Pokazat ću ti to pismo. Molim te, Jasone. Potreban mi je taj
novac.
- Reci mi zašto, pa ću vidjeti - kažem ja. - Reci mi. - Ona je samo stajala, a ruke
su joj gnječile haljinu. - U redu - kažem ja. - Ako ti je deset dolara premalo, onda ću
ih odnijeti kući majci, i znaš što će se s njima onda dogoditi. Naravno, ako si toliko
bogata da ti ne treba deset dolara...
Stajala je, gledala u pod i mrmljala kao za sebe. - Rekla je da će mi poslati nova-
ca. Rekla je da ona šalje ovamo novac a ti kažeš da ne šalje ništa. Rekla je da je ova-
mo poslala mnogo novca. Kaže da je to za mene. Da nešto od toga ide meni. A ti ka-
žeš da nemamo novca.
- Ti o tome znaš isto koliko i ja - kažem ja. - Vidjela si što se događa s onim čeko-
vima.
- Da - kaže ona i gleda u pod. - Deset dolara - kaže ona. - Deset dolara.
- I zahvali nebesima što imaš i deset dolara - kažem ja. - Evo - kažem ja. - Stavio
sam novčanu uputnicu licem prema dolje na stol i držao ruku na njoj. - Potpiši je.
- Hoćeš li mi dati da vidim? - kaže ona. - Samo bih je htjela pogledati. Ma što na
njoj pisalo, tražit ću samo deset dolara. Možeš zadržati ostatak. Samo je želim vidje-
ti.
- Baš nećeš, kad si se ovako ponašala - kažem ja. - Moraš naučiti jedno: kad ti ja
kažem da nešto učiniš, onda to moraš i učiniti. Potpiši se na toj crti.
Uzela je pero, ali umjesto da se potpiše samo je stajala pognute glave, dok joj se
pero treslo u ruci. Baš kao i njezina majka. - O, Bože - kaže ona - o, Bože.
150
William Faulkner
- Da - kažem ja. - To moraš naučiti pa makar nikad ništa drugo ne naučila. Sad
potpiši i nosi se odavde.
Potpisala je. - Gdje je novac? - kaže ona. Uzeo sam uputnicu, posušio tintu i spre-
mio je u džep. Tada sam joj dao deset dolara.
- A sad da si se vratila danas popodne u školu, čuješ? - kažem ja. Nije odgovorila.
Zgužvala je novčanicu u ruci kao da je kakva krpa i izišla na prednja vrata baš kad je
Earl ulazio. Jedna je mušterija ušla s njim i zaustavili su se u prednjem dijelu dućana.
Skupio sam stvari i stavio šešir na glavu i krenuo naprijed.
- Je li bilo prometa? - kaže Earl.
- Ne baš - kažem ja. Gledao je kroz vrata.
- Ono ondje su tvoja kola? - kaže. - Bolje da ne pokušaš ići kući na ručak. Vjero-
jatno ćemo imati još jednu navalu prije nego počne predstava. Uzmi si ručak kod Ro-
gersa i stavi račun u ladicu.
- Najljepša hvala - kažem ja. - Mislim da sam se još uvijek u stanju sam prehrani-
ti.
I točno će ondje ostati, i stražariti na tim vratima kao sokol sve dok se ja opet ne
pojavim. No dobro, malo će morati pričekati; zbilja sam davao sve od sebe. Posljed-
nji sam put rekao sam sebi kako mi je to zadnji; kako se moram sjetiti da odmah na-
bavim nove. Ali tko bi sve popamtio u svoj ovoj gužvi. A sad je još ovamo morao
doći i taj prokleti cirkus baš toga dana kad moram po cijelom gradu loviti nove čeko-
ve, uza sve ostalo što mi je činiti da održavam kućanstvo, i sad mi Earl stražari
na vratima kao sokol.
Otišao sam do tiskare i rekao vlasniku kako bih se htio našaliti s prijateljem, ali
on nije imao ništa. Onda mi je rekao neka pogledam u staroj zgradi opere gdje je
netko uskladištio masu papira i smeća iz stare Trgovačke i Zemljoradničke banke
kad je propala, pa sam išao pokrajnjim ulicama da me Earl ne bi vidio i napokon sam
našao staroga Simmonsa i dobio od njega ključ i otišao gore i prekopavao. Konačno
sam našao blok čekova iz jedne banke u Saint Louisu. Naravno da će ona odabrati
baš ovaj put da ga promotri izbliza. No dobro, morat će poslužiti. Nisam više mogao
gubiti vrijeme.
Vratio sam se u dućan. - Zaboravio sam neke papire koje majka želi staviti u
banku - kažem ja. Pošao sam u stražnji dio dućana za stol i sredio ček. U svoj toj
žurbi, govorio sam sam sebi kako je baš dobro što joj vid slabi, strpljivoj bogobo-
jaznoj kršćanki kao što je majka, kad već živi s onom malom kurvicom u kući. Ka-
žem joj ti znaš isto tako dobro kao i ja u što će ona izrasti ali kažem ja to je tvoja
stvar, ako je želiš zadržati i odgojiti u svojoj kući samo zbog oca. Onda ona počne
plakati i govoriti kako je to njezina krv i meso a ja samo kažem u redu. Neka bude
po tvome. Ja to mogu izdržati ako ti možeš.
151
William Faulkner
Opet sam sredio pismo i iznova ga zalijepio i izišao.

- Pokušaj se vratiti što je prije moguće - rekao je Earl.
- U redu - kažem ja. Otišao sam do telegrafa. Svi su pametnjakovići već bili on-
dje.
- Dečki, je li tko od vas već zaradio svoj milijun? - kažem ja.
- Kako se može bilo što zaraditi uz ovakvo tržište? - kaže Doc.
- A kako stoji? - kažem ja. Ušao sam i pogledao. Bilo je tri poena ispod početnog
tečaja. - Pa nećete valjda vi dečki dopustiti da vas pobijedi ovakva sitnica kao što je
tržište pamuka, je li? - kažem ja. - Mislio sam da ste za to prepametni.
- Vraga pametni - kaže Doc. - U dvanaest sati tečaj je pao za dvanaest poena.
Očistilo me do kraja.
- Dvanaest poena? - kažem ja. - Pa zašto mi nitko nije javio, bogamu? Zašto mi
niste javili? - kažem ja telegrafistu.
- Ja primam ovo kako dolazi - kaže on. - Ne bavim se mešetarenjem ispod ruke.
- Vidi što smo pametni! - kažem ja. - Čovjek bi pomislio da bi mogli naći vreme-
na da me nazovete kad već kod vas trošim toliki novac. Ili je možda ta vaša prokleta
firma u sprezi s onim prokletim pljačkašima na Istoku.
Ništa nije rekao. Pravio se da je zaposlen.
- Nešto se previše pravite važni - kažem ja. - Da vam se ne dogodi da još morate i
raditi da bi se prehranili.
- A što je tebi? - kaže Doc. - Još si tri poena u plusu.
- Da - kažem ja. - Kad bih slučajno prodavao. Mislim da to još nisam spomenuo.
Vi ste dečki sve izgubili?
- Ja sam se dvaput ulovio - kaže Doc. - Prešaltao sam se upravo na vrijeme.
- No dobro - kaže I. O. Snopes. - Dosad sam znao pogodit; pa valjda je u redu da i
mene jedanput pogodi.
I tako sam ih ostavio da međusobno trguju za pet centi po poenu. Pronašao sam
jednog crnca i poslao ga da mi doveze auto, i stajao sam na uglu i čekao. Nisam vi-
dio Earla kako gleda gore i dolje niz ulicu, vireći jednim okom na sat, jer s
toga mjesta nisam mogao vidjeti vrata. Nakon otprilike tjedan dana vratio se s koli-
ma.
- A gdje si bio dovraga? - kažem ja. - Vozikao se naokolo da te cure vide?
- Došo sam čim sam mogo - kaže on. - Moro sam vozit skroz oko trga, sve je
puno kola.
Nisam još sreo crnca koji za sve što učini nema neoborivi alibi. Ali samo mu daj
152
William Faulkner
automobil i odmah će se početi praviti važan. Ušao sam i odvezao se oko trga. Kra-
jičkom oka primijetio sam Earla na vratima s druge strane trga.
Otišao sam ravno u kuhinju i rekao Dilsey neka požuri s ručkom.
- Quentin još nije došla - kaže ona.
- Pa što onda? - kažem ja. - Sad ćeš mi još reći da ni Luster nije još spreman za
jelo. Quentin dobro zna kad se u ovoj kući objeduje. Hajde, požuri sad s tim.
Majka je bila u svojoj sobi. Dao sam joj pismo. Otvorila ga je i izvukla ček i sje-
dila držeći ga u ruci. Ja sam otišao u kut i donio joj lopaticu i dao joj šibicu. - Hajde -
kažem ja. - Završi s tim. Još malo pa ćeš zaplakati.
Uzela je šibicu ali je nije zapalila. Sjedila je i gledala ček. Baš kao što sam ja pre-
dvidio.
- Grozno mi je što ovo činim - kaže ona. - Da ti otežavam teret time što moraš još
i Quentin...
- Nekako ćemo se već snaći - kažem ja. - Hajde. Završi s tim.
Ali ona je samo sjedila s čekom u ruci.
- Ovaj glasi na neku drugu banku - kaže ona. - Prije su glasili na banku u Indiana-
polisu.
- Da - kažem ja. - Ženama je i to dopušteno.
- Što to? - kaže ona.
- Pa da drže novac u dvije različite banke - kažem ja.
- Aha - kaže ona. Neko je vrijeme gledala ček. - Drago mi je da znam da je tako...
da ima toliko... Bog vidi da ispravno postupam - kaže ona.
- Hajde - kažem ja. - Obavi to. Priušti si zabavu.
- Zabavu? - kaže ona. - Kad pomislim...
- Mislio sam da spaljuješ ovih dvjesto dolara mjesečno za zabavu - kažem ja. -
Hajde, idemo. Hoćeš da ja zapalim šibicu?
- Mogla bih se prisiliti da ih prihvatim - kaže ona. - Za dobro moje djece. Ja uopće
nemam ponosa.
- Onda nikad ne bi imala mira - kažem ja. - Znaš da ne bi. Jednom si tako odluči-
la, pa neka tako i ostane. Mi se možemo snaći.
- Ja sve tebi prepuštam - kaže ona. - Ali ponekad se bojim kako te na taj način li-
šavam svega što ti po pravu pripada. Možda će me Bog za to kazniti. Ako želiš, zato-
mit ću svoj ponos i prihvatiti ih.
- A što bi koristilo da počneš sada, kad ih uništavaš već petnaest godina? - kažem
ja. - Ako s tim nastaviš, ništa ne gubiš, ali ako ih sad počneš prihvaćati, bit ćeš na gu-
153
William Faulkner
bitku pedeset tisuća dolara. Dosad smo nekako izlazili, je li? - kažem ja. - Još nisam
primijetio da si u ubožnici.
- Da - kaže ona. - Nama Bascombima nije potrebno ničije milosrđe. A najmanje
milosrđe jedne posrnule žene.
Kresnula je šibicu i zapalila ček i stavila ga u lopaticu, a za njim i omotnicu, i gle-
dala ih kako gore.
- Ti ne znaš kako je to - kaže ona. - Zahvali Bogu što nikad nećeš saznati što
majka osjeća.
- Ima mnogo žena na ovom svijetu koje nisu ništa bolje od nje - kažem ja.
- Ali one mi nisu kćeri - kaže ona. - Ne radi se o meni - kaže ona. - Ja bih je od
srca rado uzela natrag, unatoč grijesima i svemu, jer ona je moje meso i moja krv.
Ali mislim na Quentin.
No dobro, mogao sam joj reći kako baš nema šanse da netko ozbiljno naudi Qu-
entin, ali kao što kažem ne očekujem mnogo ali ipak želim jesti i spavati a da mi pri-
tom dvije ženske ne cvile i ne svađaju se po kući.
- I na tebe - kaže ona. - Znam što osjećaš prema njoj.
- Što se mene tiče - kažem ja - možeš je mirno pozvati da se vrati.
- Ne - kaže ona. - To dugujem uspomeni na tvog oca.
- A zar te on nije neprestano nagovarao neka joj dopustiš da se vrati kući kad ju je
Herbert izbacio? - kažem ja.
- Ti to ne razumiješ - kaže ona. - Znam da mi ne namjeravaš otežavati položaj. Ali
na meni je da trpim za svoju djecu - kaže ona. - Ja sam to kadra podnijeti.
- Čini mi se da si pritom zadaješ mnogo nepotrebnih briga - kažem ja. Papir je
izgorio. Odnio sam ga do kamina i bacio unutra. - Naprosto mi se čini grešnim spa-
ljivati dobar novac - kažem ja.
- Dao Bog da nikad ne dočekam dan kad moja djeca budu prisiljena prihvatiti
ovo, plaću za grijeh - kaže ona. - Radije bih prije vidjela čak i tebe mrtvog u lijesu.
- Neka bude po tvome - kažem ja. - Hoćemo li skoro ručati? - kažem ja. - Jer ina-
če, moram dosta brzo natrag. Danas imamo prilično posla. - Ustala je. - Jednom sam
joj već rekao - kažem ja. - Čini se da čeka Quentin ili Lustera ili nekoga. Evo, sad ću
je pozvati. Pričekaj. - Ali ona je pošla do vrha stubišta i zazvala.
- Quentin još nije došla - kaže Dilsey.
- E, onda moram natrag na posao - kažem ja. - Pojest ću negdje u gradu sendvič.
Ne želim kvariti Dilseyjin program - kažem ja. No dobro, to ju je opet potaklo da
počne kukati, dok je Dilsey šepesala amo-tamo i mrmljala i govorila:
- Dobro, dobro, odma ću vas podvorit.
154
William Faulkner
- Ja se trudim da svima ugodim - kaže majka. - Trudim se da ti olakšam teret koli-

ko god mogu.
- Pa ja se ne žalim, jel tako? - kažem ja. - Jesam li rekao i jednu jedinu riječ osim
da se moram vratiti na posao?
- Znam - kaže ona. - Znam da ti nisi dobio priliku kao drugi, da si se morao zako-
pati u ovaj mali provincijski dućan. Željela sam da napreduješ. Znala sam da tvoj
otac nikada neće shvatiti kako si ti jedini koji ima smisla za posao, a onda kad je sve
ostalo propalo, vjerovala sam da će kad se ona uda i Herbert... nakon što je obećao...
- Pa on je vjerojatno također lagao - kažem ja. - Možda uopće i nije imao banku.
A da jest, ne vjerujem da bi išao sve do Mississippija da nađe činovnika za nju.
Neko smo vrijeme jeli. Čuo sam Bena u kuhinji, gdje ga je Luster hranio. Kao što
kažem, ako moramo hraniti još jedna usta a ona ne želi uzeti taj novac, zašto njega
ne poslati u Jackson. Ondje bi mu bilo mnogo bolje, među sebi ravnima. Ja kažem
sam Bog zna kako se u ovoj obitelji nemamo baš čime ponositi, ali i ne treba mnogo
ponosa pa da čovjeku bude mučno gledati tridesetogodišnjeg muškarca kako se igra
po dvorištu s malim crncem, i kako trči gore dolje uz ogradu i muče kao krava kad
god ondje vani igraju golf. Kažem, da smo ga odmah poslali u Jackson, danas bi nam
svima bilo bolje. Kažem, ti si svoju dužnost prema njemu izvršila; učinila si sve što
itko od tebe može očekivati, čak više nego što bi većina učinila, pa zašto ga onda ne
poslati onamo i izvući bar tu korist iz ovih poreza koje plaćamo. A ona onda kaže -
Mene uskoro neće biti. Znam da sam ti samo na teret - a ja kažem - To već tako
dugo govoriš da ću ti početi vjerovati - samo, kažem ja, bolje da pripaziš da ne odaš
kako te više nema, jer ću ga inače sigurno ukrcati na onaj broj sedamnaest iste večeri
a, kažem ja, mislim da znam mjesto koje će i nju uzeti, a ono se svakako ne
zove Ulica Meda i mlijeka. Onda je ona počela plakati a ja kažem, U redu u redu i ja
se ponosim svojom obitelji kao i svi drugi ljudi premda ne znam uvijek odakle joj
neki članovi potječu.
Neko smo vrijeme jeli. Majka je poslala Dilsey pred kuću da ponovo pogleda ide
li Quentin.
- Neprestano ti govorim da ona neće doći na ručak – kažem ja.
- Pa valjda ima toliko pameti - kaže majka. - Zna da joj ja ne dopuštam da se skita
ulicama i da mora doći kući na ručak. Jesi li dobro pogledala, Dilsey?
- Onda joj ne daj - kažem ja.
- A što ja mogu - kaže ona. - Svi ste se sa mnom rugali. Oduvijek.
- Da se ti ne miješaš, već bih je ja naučio da sluša - kažem ja. - Bio bi mi dovoljan
jedan dan da je naučim redu.
- Ti bi bio previše okrutan prema njoj - kaže ona. - Ti imaš ćud svog ujaka Ma-
155
William Faulkner
uryja.
To me podsjetilo na pismo. Izvukao sam ga i pružio joj ga. - Ne moraš ga otvarati
- kažem ja. - Banka će te obavijestiti koliko je ovaj put.
- Adresirano je na tebe - kaže ona.
- Hajde onda, otvori ga - kažem ja. Otvorila ga je i pročitala i vratila mi ga.
»Dragi moj mladi nećače«, pisalo je

»Bit će ti drago čuti da sam trenutno u poziciji da se okoristim jednom prilikom
koju, iz razloga koje ću ti odmah razjasniti, ne bih potanje razglabao dok mi se ne
pruži prilika da ti je otkrijem na sigurniji način. Moje me poslovno iskustvo naučilo
da se u stvarima povjerljive prirode klonim bilo kojeg konkretnijeg medija od govo-
ra, i po mojem krajnjem oprezu u ovom slučaju morao bi naslutiti kolika je vrijed-
nost toga pothvata. Nije potrebno naglasiti kako sam netom završio najiscrpniju ana-
lizu svih njegovih faza i ne oklijevam ni časka da te izvijestim kako je to onakva
zlatna šansa kakva se čovjeku pruža samo jednom u životu, te sad pred sobom jasno
vidim onaj cilj prema kome sam tako dugo i tako nepokolebljivo težio: tj., konačnu
solidnost mojih poslova putem koje bi na njezin zasluženi položaj mogao vratiti
onu obitelj kojoj imam čast biti jedini preostali muški potomak; onu obitelj u koju
sam oduvijek uključivao tvoju gospođu majku i njezinu djecu.
Stjecajem okolnosti nisam posve u poziciji da u potpunosti iskoristim sve pred-
nosti koje ta prilika pruža, ali radije nego da se osvrnem negdje izvan obitelji, danas
ću podići u banci tvoje majke onaj mali iznos potreban da dopunim svoju početnu
investiciju, za što ovdje prilažem, kao puku formalnost, vlastoručno ispisanu
obveznicu na osam posto kamata na godinu. Nije potrebno naglasiti kako je to tek
formalnost, da bi tvoja majka bila osigurana za onu slučajnost koje je čovjek vazda
igračka i zabava. Jer ja ću dakako taj iznos iskoristiti kao da je moj vlastiti, te na taj
način omogućiti tvojoj majci da se i sama okoristi prilikom koja se na temelju mog
iscrpnog ispitivanja pokazala čistom srećom, izvorom - ako mi dopuštaš ovu jeftinu
uspredbu - bistre vode i pravim zlatnim rudnikom.
Shvatit ćeš da je sve ovo u povjerenju, između dvojice poslovnih ljudi; sami ćemo
brati u našim vinogradima, je li? A poznavajući krhko zdravlje tvoje majke i bojažlji-
vost koju tako delikatno odgojene južnjačke dame prirodno osjećaju u vezi s poslovi-
ma, te njihovu ljupku sklonost da nehotice otkriju takve stvari u razgovoru, predložio
bih ti da joj to i ne spominješ. Kad bolje razmislim, čak ti savjetujem da joj to ne
spominješ. Najbolje bi bilo naprosto uplatiti taj iznos u banku, nekog budućeg datu-
ma, u komadu s ostalim malim iznosima za koje sam se kod nje već zadužio, i njoj o
tome ništa ne govoriti. Dužnost nam je da je štitimo od ovog grubog materijalnog
svijeta koliko je god to moguće.
156
William Faulkner
Tvoj odani ujak

Maury L. Bascomb«
- I što sad želiš poduzeti? - kažem ja odgurnuvši prstom pismo preko stola.
- Ja znam da mu zamjeraš što mu ja dajem novac - kaže ona.
- Novac je tvoj - kažem ja. - Ako ga želiš bacati, čak i pticama, to je tvoja stvar.
- On mi je rođeni brat - kaže majka. - On je posljednji Bascomb. Kad mi umremo,
neće biti više nikoga od nas.
- Nekome će to sigurno teško pasti - kažem ja. - No dobro, dobro - kažem ja. -
Novac je tvoj. Radi s njim što ti je volja. Hoćeš li da dam nalog banci da plati?
- Znam da mu zamjeraš - kaže ona. - Uviđam koliki ti je teret na leđima. Kad
mene više ne bude, bit će ti mnogo lakše.
- Mogao bih ga ja sebi odmah olakšati - kažem ja. - No dobro, dobro, neću to više
spominjati. Preseli kompletnu ludnicu ovamo, ako hoćeš.
- On ti je rođeni brat - kaže ona. - Čak ako i jest hendikepiran.
- Uzet ću tvoju čekovnu knjižicu - kažem ja. - Danas ću podići svoj ček.
- Tjera te da čekaš šest dana - kaže ona. - Jesi li siguran da mu posao ide kako tre-
ba? Vrlo mi je čudno da solventno poduzeće ne može na vrijeme isplaćivati svoje
namještenike.
- Ma, u redu je on - kažem ja. - Čvrst kao banka. Ja sam mu sam rekao neka se ne
brine oko moje plaće dok ne skupimo sve što potražujemo svakog mjeseca. Zato po-
nekad kasni.
- Ne bih naprosto mogla podnijeti da izgubiš i ono malo što sam za tebe morala
investirati - kaže ona. - Često mislim kako Earl nije baš uspješan u svom poslovanju.
Znam da ti ne povjerava onoliko o poslu koliko bi tvoja investicija u njemu zahtije-
vala. Porazgovarat ću s njim o tome.
- Ne, ostavi ga na miru. - kažem ja. - To je njegovo poduzeće.
- Uložio si u njega tisuću dolara.
- Samo ga ostavi na miru - kažem ja. - Vodim ja računa o svemu. Imam tvoju pu-
nomoć. Sve će biti u redu.
- Ti i ne znaš kolika si mi utjeha - kaže ona. - Oduvijek si mi bio ponos i dika, ali
kad si mi sam od svoje volje predložio, zahtijevao da svaki mjesec ulažeš svoju pla-
ću na moje ime u banci, zahvalila sam Bogu što si mi baš ti ostao, kad su oni
već morali otići.
- Pa ni oni nisu bili tako loši - kažem ja. - Vjerojatno su radili kako su najbolje
157
William Faulkner
mogli.
- Kad tako govoriš znam da se s puno žuči sjećaš svog oca - kaže ona. - I to vjero-
jatno s pravom. Ali srce me boli kad to čujem.
Ustao sam. - Ako si odlučila plakati - kažem ja - morat ćeš to obaviti sama, jer ja
se moram vratiti na posao. Idem po čekovnu knjižicu.
- Idem ja po nju - kaže ona.
- Samo miruj - kažem ja. - Ja ću. - Popeo sam se stubama i uzeo čekovnu knjižicu
iz njezinog pisaćeg stola i vratio se u grad. Otišao sam u banku i položio na račun
ček i novčanu uputnicu i još deset dolara i onda navratio u telegraf. Indeks se poma-
kao za jedan poen iznad početnog. Već sam izgubio trinaest poena, a sve zato što je
ona u dvanaest sati došla praviti cirkus i gnjaviti me za ono pismo.
- U koje je doba stigao ovaj izvještaj? - kažem ja.
- Prije otprilike jedan sat - kaže on.
- Prije jedan sat? - kažem ja. - A zašto vas plaćamo? -, kažem ja. - Za tjedni
izvještaj? Kako očekujete da čovjek nešto poduzme? Sve bi moglo otići k vragu, a
mi ne bi ni znali.
- Ja i ne očekujem da nešto poduzmete - kaže on. - Promijenili su onaj zakon o
špekulacijama na tržištu pamuka.
- Jesu li? - kažem ja. - Ništa nisam čuo. Vjerojatno su to javili preko Western Uni-
on telegrafa.
Vratio sam se u trgovinu. Trinaest poena. Vrag me odnio ako vjerujem da itko išta
znade o tim vražjim poslovima osim onih koji su se lijepo izvalili u svojim
newyorskim uredima i gledaju kako im dolaze budale iz provincije i preklinju ih
neka im uzmu novac. No dobro, čovjek koji se oslanja na njihove izvještaje pokazuje
da nema vjere u sebe, a kao što rekoh, ako nisi pripravan prihvatiti savjet, čemu za
njega plaćati. Osim toga, ti su ljudi ondje gore na samom izvoru, znaju sve što se do-
gađa. Osjećao sam brzojav u svom džepu. Morao bih samo dokazati da su se posluži-
li telegrafskom kompanijom u svrhu prijevare. Da je to neka vrsta ilegalne burze. A
ne bih se dugo premišljao. Ali neka me vrag nosi ako mogu povjerovati da tvrtka ve-
lika i bogata kao što je Western Union ne može na vrijeme razaslati burzovni
izvještaj. Barem upola tako brzo kao što ti šalju brzojav u kojem javljaju Vaš je račun
zatvoren. Ali baš njih briga koliko je crno pod noktom. Oni su se urotili s
onom bandom iz New Yorka. To je svakome jasno.
Kad sam ušao, Earl je pogledao na sat. Ali ništa nije rekao sve dok mušterija nije
otišla. Onda kaže,
- Išao si doma na ručak?
- Morao sam ići zubaru - kažem ja jer njega se baš ništa ne tiče gdje ja jedem ali
158
William Faulkner
moram provesti cijelo popodne s njim u trgovini. I još mi tu prigovara nakon svega
što sam izdržao. Običan mali provincijski kramar uvijek kažem da će se čovjek koji
ima tek petsto dolara brinuti kao da ima pedeset tisuća.
- Mogao si mi reći - kaže on. - Očekivao sam da ćeš se odmah vratiti.
- Dajem ti ovaj zub i još deset dolara uz to, u svako doba - kažem ja. - Naš je do-
govor bio jedan sat za ručak - kažem ja. - I ako ti se ne sviđa kako radim, znaš što
možeš napraviti u vezi s tim.
- Znam ja to već dosta dugo - kaže on. - I da nema tvoje majke, bio bih to već
davno i napravio. To je gospođa s kojom iskreno suosjećam, Jasone. Šteta što neki
koje poznajem to za se ne mogu reći.
- Onda možeš to suosjećanje zadržati za sebe - kažem ja. - Kad nam bude potreb-
no, obavijestit ću te na vrijeme.
- Već te dugo štitim u vezi s onim poslom, Jasone - kaže on.
- Da? - kažem ja i puštam ga da nastavi. Slušam što će sve reći prije nego mu za-
čepim usta.
- Mislim da znam bolje od nje odakle onaj automobil.
- Misliš, je li? - kažem ja. - I kad ćeš proširiti vijest da sam ga ukrao od svoje
majke?
- Ništa ja ne kažem - kaže on. - Znam da imaš njezinu punomoć. I znam da ona
još uvijek vjeruje da je tisuću dolara uloženo u ovu firmu.
- U redu - kažem ja. - Budući da toliko znaš, reći ću ti još nešto: idi u banku i pitaj
ih na čiji račun ja ulažem sto šezdeset dolara svakoga prvog u mjesecu, već dvanaest
godina.
- Ništa ja ne kažem - kaže on. - Samo te molim da ubuduće budeš malo pažljiviji.
Nisam više ništa rekao. Nikakve koristi od toga. Ustanovio sam da je čovjeka kad
upadne u neku kolotečinu najbolje u njoj i ostaviti. A kad si čovjek zabije u glavu da
nekome mora nešto povjeriti o tebi za tvoje dobro, laku noć. Drago mi je da ne-
mam onu vrstu savjesti koju moraš neprestano tetošiti kao bolesno štene. Kao da bih
ja ikad u bilo čemu bio tako pažljiv kao on u nastojanju da mu ona bijedna rupa od
dućana ne donese više od osam posto. Valjda misli kako bi ga kaznili zbog lihvarstva
da zarađuje više od čistih osam posto. Kakvu vražju šansu uopće ima čovjek, vezan u
ovakvoj selendri i za ovakav posao. Ma da mi je preuzeti tu njegovu firmu na godinu
dana sredio bih je tako da više nikad ne bi morao raditi, samo kakav je, on bi sve to
poklonio crkvi ili nekome sličnome. Ako mi nešto ide na živce onda je to prokleti li-
cemjer. Čovjek koji misli kako je sve što ne razumije sigurno lopovluk i kako ima
moralnu obvezu da u prvoj prilici koja mu se pruži ispriča nekom trećem sve ono što
nikako ne bi smio ispričati. Kao što kažem kad bih svaki put pomislio kako je čovjek
159
William Faulkner
koji radi nešto što ja ne razumijem sigurno lopov, vjerujem da bih bez problema na-
šao nešto u onim knjigama otraga što po tvome ne bi vrijedilo ispričati nekome koji
bi po mome to morao znati, jer oni o tome znaju možda još mnogo više nego ja, a
ako ne znaju to se mene ionako ne tiče a on kaže: - Moje su knjige svakome otvore-
ne. Svi koji imaju nekog udjela ili misle da imaju nekog udjela u ovoj firmi mogu ih
pogledati kad god zažele.
- Naravno, ti joj nećeš sam reći - kažem ja. - Ti to ne bi mogao srediti sa svojom
savješću. Ti ćeš je samo odvesti u ured i dopustiti joj da to sama otkrije. Sam joj ne-
ćeš ništa reći.
- Ne pokušavam se ja miješati u tvoj život - kaže on. - Ja znam da su tebi uskraće-
ne neke stvari koje je Quentin imao. Ali tvoja je majka također imala vrlo nesretan
život, i kad bi ona sad došla ovamo i upitala me zašto si otišao, morao bih joj reći.
Nije riječ o tih tisuću dolara. Ti to znaš. Nego čovjek neće nikamo dospjeti ako mu
se činjenice i glavne knjige ne slažu. A ja neću nikome lagati, ni zbog sebe ni zbog
bilo koga drugoga.
- No dobro onda - kažem ja. - Čini mi se da je ta tvoja savjest mnogo marljiviji či-
novnik od mene; ne mora ići kući u podne na ručak. Samo pripazi da mi ne kvari
apetit - kažem ja, jer kako dovraga mogu bilo što obaviti kako treba, uz tu prokletu
obitelj i nju koja se uopće ne trudi da nauči redu ni nju ni sve druge kao onaj put kad
je slučajno vidjela kako jedan ljubi Caddy i cijeli je sljedeći dan hodala po kući u
crnoj haljini s velom preko lica i čak ni otac je nije mogao natjerati da kaže jednu ri-
ječ osim što je plakala i govorila kako je njezina kćerkica mrtva a Caddy je tada ima-
la tek oko petnaest godina pa bi po tome za tri godine morala nositi kostrijet ili vjero-
jatno smirak da je tako nastavila. Misliš da mogu sebi priuštiti da se ona skiće ulica-
ma sa svakim trgovačkim putnikom koji dođe u grad, kažem ja, i da onda oni pričaju
svima drugima niz cestu i uz cestu gdje će naći jednu vatrenu kad stignu u Jefferson.
Nema u meni mnogo ponosa, i ne mogu ga sebi priuštiti dok imam kuhinju punu
crnaca koje moram hraniti, a pritom kradem državnoj ludnici njezinu glavnu zvi-
jezdu. Loza, kažem ja, guverneri i generali. Sva je sreća da nismo nikad imali kralje-
va i predsjednika u obitelji; sad bismo svi bili dolje u Jacksonu i lovili leptire. Ka-
žem, bilo bi dosta gadno da je moja; ali tada bih u najmanju ruku bio siguran da je
kopile, ako ništa drugo, no sad to vjerojatno ne može ni dragi Bog sigurno znati.
I tako sam poslije nekog vremena čuo kako svira muzika, i svi su počeli odlaziti.
Išli na predstavu, svi do jednoga. Tu se cjenkaju oko remena od dvadeset centi da
uštede petnaest centi da bi ga onda dali hrpi Yankeeja koji dolaze ovamo i plaća-
ju možda jedva deset dolara za dozvolu. Otišao sam u stražnji dio dućana.
- No dobro - kažem ja. - Ako ne pripaziš, ta će ti matica urasti u ruku. Onda ću
morati uzeti sjekiru i isjeći je. Što misliš da će jesti žišci ako ne sastaviš te kultivato-
160
William Faulkner
re da im osiguraju urod? - kažem ja. - Kadulju?

- Ma ovi zbilja znaju svirat - kaže on. - Pričaju ljudi da jedan u tom cirkusu može
svirat na pili. Baš ko da je bendžo.
- Čuj - kažem ja. - Znaš li koliko će taj cirkus potrošiti u ovom gradu? Oko deset
dolara - kažem ja. - Deset dolara, što ih je Buck Turpin već spremio u džep.
- A zašto su dali gospodinu Bucku deset dolara? - kaže on.
- Za dozvolu da ovdje nastupaju - kažem ja. - A ono ostalo što će potrošiti može ti
stat u oko.
- Oćete reć da oni plaćaju deset dolara samo da daju ovđe prestavu? - kaže on.
- Samo toliko - kažem ja. - A što misliš koliko će...
- U, bogamu - kaže on. - Oćete reć oni njima naplaćuju da bi im dali prestavljat?
Ja bi platio deset dolara da vidim onog čovjeka đe svira na onoj pili kad bi moro.
Onda bi mu sutra ujutro bio dužan još devet dolara i sedamdeset pet.
I onda ti Yankeeji pričaju o tome kako crnci napreduju. Samo neka napreduju, ka-
žem ja. Neka tako uznapreduju da više nećeš moći naći ni jednog južno od Lo-
uisvillea pa makar ih tražio sa psima. Jer kad sam mu rekao kako će oni u subotu na-
večer otići iz kotara s najmanje tisuću dolara, on kaže
- Nisam im zavidan. Ja sebi mogu priuštit da potrošim dvadeset pet centi.
- Dvadeset pet centi, štogod - kažem ja. - To je tek početak. A gdje je onih deset
ili petnaest centi koje ćeš spiskati na neku bijednu kutiju bombona koja ne vrijedi ni
dva centa. I što je s ovim vremenom koje tratiš sada, dok slušaš kako sviraju.
- Pravo kažeš - kaže on. - No dobro, ako doživim večeras onda će oni otić iz gra-
da s dvadeset pet centi više, to je sigurno.
- Onda si budala - kažem ja.
- Pa - kaže on. - Ne kažem da nisam. Da je to zločin, ne bi svi robijaši bili crnci.
Dakle, baš u tom trenutku slučajno sam podigao pogled i vidio je na ulici. Kad
sam se povukao iza vrata i pogledao na sat nisam odmah primijetio tko je onaj s
njom jer sam gledao na sat. Bilo je tek dva i trideset, četrdeset pet minuta prije nego
bi bilo tko osim mene mogao očekivati da će se ona pojaviti na ulici. I tako je prvo
što sam vidio kad sam zavirio iza vrata bila crvena kravata koju je on imao na sebi i
pomislio sam kakav je to dovraga muškarac koji nosi crvenu kravatu. Ali ona se šu-
ljala uličicom, pazeći na vrata, pa nisam o njemu razmišljao sve dok nisu prošli. Pi-
tao sam se osjeća li ona tako malo poštovanja za mene da ne samo izostaje iz škole
kad sam joj rekao da ne smije, već da se usuđuje proći točno ispred trgovine i baš me
izazivati da je vidim. Samo što nije mogla vidjeti ništa kroz vrata jer je sunce padalo
ravno unutra i zablještilo je kao far automobila, pa sam ja stajao i gledao je kako pro-
161
William Faulkner
lazi, s licem nalarfanim kao klaun, s kosom ulijepljenom i nakovrčanom i u haljini

koja je jedva pokrivala noge i guzicu pa bi da je tako izišla čak i na ulicu Gayoso ili
Beale u mojim mladim danima završila u zatvoru. Vrag neka me nosi ako se te
ženske ne oblače baš kao da žele natjerati svakog muškarca koji kraj njih prođe na
cesti da pruži ruku i pljesne ih otraga. I tako sam mislio koji bi to vražji muškarac
nosio crvenu kravatu kad sam iznenada shvatio kako je to jedan od onih iz cirkusa
baš kao da mi je sama kazala. No dobro, mogu ja svašta progutati; kad ne bih mogao
bio bih u gadnom škripcu, i tako sam kad su zakrenuli za ugao skočio i pošao za nji-
ma. Da ja, gologlav, usred popodneva, moram jurcati sporednim uličicama da bih sa-
čuvao dobar glas svoje majke. Uvijek govorim, ništa ne možeš postići s takvom
ženskom ako to ona ima u sebi. Ako joj je to u krvi, ništa ti tu ne možeš. Možeš se je
samo riješiti, pustiti je neka ide svojim putem i živi sa sebi sličnima.
Izišao sam na ulicu ali nije ih bilo na vidiku. I tako sam stajao bez šešira, kao da
sam i ja sišao s uma. I naravno da bi čovjek to i pomislio, jedan od njih je lud a drugi
se utopio a onu je muž izbacio na ulicu, pa po kojoj onda logici i oni ostali nisu ludi.
Cijelo ih vrijeme gledam kako me motre kao sokol, i jedva čekaju priliku da kažu
Eto uopće se ne čudim zapravo sam to očekivao čitava je obitelj luda. Prodati zemlju
da njega pošalju na Harvard i cijelo to vrijeme plaćati porez za uzdržavanje državnog
sveučilišta koje ja uopće nisam ni vidio osim dvaput na utakmici bejzbola i ne do-
puštati da se ime njene kćeri izgovori u kući sve dok nakon nekog vremena otac više
nije htio ni dolaziti u grad već je samo sjedio cijeli dan s bocom pred sobom vidio
sam mu rub spavaćice i gole noge i čuo kako boca zvecka sve dok mu napokon T.P.
nije morao točiti a ona kaže Ti uopće ne štuješ uspomenu na svog oca a ja kažem
ne znam zašto jer ona je zbilja vrlo živa samo ako sam i ja lud Bog zna šta ću napra-
viti u vezi s tim samo od pogleda na vodu mi je mučno i radije bih progutao benzin
nego čašu viskija a Lorraine im govori on možda ne pije ali ako ne vjerujete da
je muškarac reći ću vam kako ćete saznati ona kaže Ako te uhvatim da si se spleo i s
jednom od ovih kurvi znaš što ću učiniti kaže ona premlatit ću je ako vidim da je pi-
paš ja ću je premlatiti ako je samo nađem kaže ona a ja kažem ako ne pijem to
je moja stvar ali jesam li kad bio škrt prema tebi kažem ja kupit ću ti dovoljno piva
da se u njemu okupaš ako hoćeš jer ja od srca poštujem dobru i poštenu kurvu jer uz
ovakvo majčino zdravlje i položaj koji pokušavam održavati ona ne pokazuje ni-
kakva poštovanja za ono što ja za nju nastojim učiniti nego čini sve da njezino ime i
moje i ime moje majke budu ruglo cijelom gradu.
Nekako mi je umakla iz vida. Vidjela me kako dolazim i umakla u drugu uličicu, i
tako se vukla po gradu s nekim prokletim cirkusantom u crvenoj kravati koju će
svatko pogledati i pomisliti kakav je to vražji muškarac koji će ponijeti crvenu kra-
vatu. No dobro, dečko mi je i dalje nešto govorio pa sam uzeo brzojav a da nisam ni
znao da sam ga uzeo. Nisam shvatio o čemu se radi dok nisam potpisao primitak, i
162
William Faulkner
brzo sam ga otvorio a da nisam pravo ni mislio što je u njemu. Valjda sam cijelo vri-
jeme i znao što je. To je bilo jedino što se još moglo dogoditi, i samo je čekalo da po-
ložim onaj ček na bankovni račun.
Ne shvaćam kako se u gradu veličine New Yorka može smjestiti dovoljno ljudi da
pokupe novac od nas provincijskih budala. Radiš i znojiš se svaki dan i cijeli dan, ša-
lješ im svoj novac i dobiješ natrag papirić, stanje vašeg računa je 20.62. Vuku te za
nos, dopuste ti da nagomilaš malo profita na papiru, a onda tres! Stanje vašeg računa
je 20.62. I kao da to nije dovoljno, još plaćaš deset dolara na mjesec nekome da te
pouči kako ćeš ga što brže izgubiti, koji ili nema pojma o tome, ili je u dosluhu s te-
legrafskom tvrtkom. No dobro, sad sam s njima gotov. Ovo su me posljednji put pre-
veslali. Svaka budala, osim čovjeka koji je dovoljno glup da se oslanja na savjet Ži-
dova, mogla je reći da tečaj neće neprestano rasti, kad cijeloj prokletoj delti opet pri-
jeti poplava i pamuk bi mogao biti kompletno otplavljen iz zemlje kao i prošle godi-
ne. Neka samo otplavljuje čovjeku urod, godinu za godinom, a oni gore u
Washingtonu neka troše pedeset tisuća dolara na dan da drže vojsku u Nicaragui ili
nekom sličnom mjestu. Naravno da će opet poplaviti i onda će pamuk vrijediti šezde-
set centi po kili. No dobro, htio bih samo još jednom pogoditi i vratiti novac. Ne že-
lim nikoga odrati do kože; to je cilj samo onim sitnim provincijskim kockarima,
meni je tek do toga da povratim svoj novac koji su mi ti vražji Židovi digli sa svojim
navodno zajamčenim tajnim informacijama. A onda je gotovo; neka me vrag odnese
ako poslije toga dobiju od mene i prebijenu paru.
Vratio sam se u dućan. Već je bilo skoro pola četiri. Zbilja premalo vremena da se
bilo što napravi, ali ja sam na to već navikao. Nisam morao ići na Harvard da to na-
učim. Muzika je prestala svirati. Sad su ih sve već dovukli pod šator i više ne moraju
trošiti sape. Earl kaže:
- Našao te, je li? Donio ga je malo prije. Mislio sam da si negdje otraga.
- Jesam - kažem ja. - Dobio sam ga. Nisu mi ga mogli zadržati cijelo popodne.
Grad je za to premalen. Moram skočiti kući na minutu - kažem ja. - Možeš mi to od-
biti od plaće ako ti je tako milije.
- Samo idi - kaže on. - Mogu sad i sam. Nadam se da nije neka loša vijest.
- Morat ćeš otići u telegrafski ured da to saznaš - kažem ja. - Oni će imati do-
voljno vremena da ti kažu. Ja nemam.
- Samo sam pitao - kaže on. - Tvoja majka zna da se na mene uvijek može osloni-
ti.
- Bit će joj jako drago - kažem ja. - Neću ostati dulje nego što moram.
- Ne moraš se žuriti - kaže on. - Sad mogu i sam. Samo idi.
Uzeo sam auto i otišao kući. Jedanput jutros, dva puta u podne, i sad opet, i još
163
William Faulkner
ono s njom i što je moram naganjati po cijelom gradu a onda ih moliti da mi dopuste
da pojedem nešto one hrane koju plaćam. Ponekad pomislim čemu zapravo sve to.
Sa svim onim što sam prošao mora da sam lud što uopće guram dalje. A sada mislim
da ću stići kući baš na vrijeme da odem na lijepu dugu vožnju po košaru rajčica ili
nešto slično a onda ću se morati vratiti u grad i zaudarat ću kao tvornica kamfora
samo da mi glava ne eksplodira na ramenima. Neprestano joj govorim kako u tom
aspirinu nema ničega osim brašna i vode za umišljene bolesnike. Kažem joj ti ne
znaš šta je glavobolja. Kažem joj ti misliš da bih se ja uopće natezao s tim prokle-
tim autom kad bi to ovisilo o meni. Kažem joj mogu se ja snaći bez auta naučio sam
se snalaziti bez mnogo čega ali ako želiš riskirati život u onoj staroj isluženoj kočiji s
nedoraslim crnačkim momkom kao vozačem onda dobro jer kažem ja Bog se bri-
ne za ovakve kao što je Ben, Bog zna da nešto za njega mora učiniti, ali ako ti misliš
da ću ja povjeriti tisuću dolara vrijednu osjetljivu spravu jednom nedoraslom pa čak i
odraslom crncu, onda mu ga radije kupi sama jer, kažem ja, ti si ta koja se voliš vozi-
ti autom i znaš da to voliš.
Dilsey je rekla da je ona u kući. Pošao sam u predvorje i osluhnuo, ali ništa nisam
čuo. Popeo sam se na kat ali baš kad sam prolazio kraj njezinih vrata pozvala me.
- Samo me zanimalo tko je - kaže ona. - Toliko sam ovdje sama da čujem svaki
šum.
- Ne moraš neprestano biti u kući - kažem ja. - Mogla bi provoditi cijeli dan u
posjetama kao druge žene, da hoćeš. - Došla je na vrata.
- Mislila sam da ti je možda zlo - kaže ona. - Kad onako moraš žuriti s ručkom
kao danas.
- Sljedeći put imat ću više sreće - kažem ja. - Što hoćeš?
- Nešto se dogodilo? - kaže ona.
- Što bi se dogodilo? - kažem ja. - Zar ne mogu doći kući usred popodneva a da
ne uzbunim cijelu kuću?
- Jesi li vidio Quentin? - kaže ona.
- U školi je - kažem ja.
- Prošlo je tri - kaže ona. - Čula sam kako sat odbija prije najmanje pola sata. Već
bi morala biti kod kuće.
- Morala bi? - kažem ja. - Jesi li je kad vidjela prije mraka?
- Morala bi biti kod kuće - kaže ona. - Kad sam ja bila djevojka...
- Imala si nekoga tko se brinuo da se pristojno ponašaš - kažem ja. - Ona nema.
- Ništa ja s njom ne mogu - kaže ona. - Pokušavala sam, toliko puta.
- A meni to iz nekog neshvatljivog razloga ne dopuštaš - kažem ja. - Prema tome
164
William Faulkner
moraš biti zadovoljna. - Pošao sam u svoju sobu. Tiho sam okrenuo ključ u vratima i
stajao dok nisam vidio kako se kvaka pokreće. Tada ona kaže:
- Jasone.
- Što je - kažem ja.
- Samo sam pomislila da nešto nije u redu.
- Ovdje je sve u redu - kažem ja. - Došla si na krivo mjesto.
- Ne bih ti htjela zadavati brige - kaže ona.
- Drago mi je čuti - kažem ja. - Nisam baš bio siguran. Mislio sam da se možda
varam. Želiš li što?
Nakon nekog vremena ona kaže - Ne. Baš ništa. - Tada je otišla. Skinuo sam kuti-
ju odozgo i izbrojao novac i opet je sakrio i otključao vrata i izišao. Pomislio sam na
kamfor, ali sad bi ionako bilo prekasno. A ionako sam imao samo još jednu vožnju
do grada i natrag. Stajala je na vratima i čekala.
- Želiš li nešto iz grada? - kažem ja.
- Ne - kaže ona. - Ne želim se miješati u tvoje poslove. Ali ne znam što bih ja da
se tebi nešto dogodi, Jasone.
- Meni je posve dobro - kažem ja. - Samo me boli glava.
- Da bar uzmeš aspirin - kaže ona. - Znam da nećeš prestati voziti taj auto.
- Kakve veze ima auto s tim? - kažem ja. - Kako čovjek može dobiti glavobolju
od auta?
- Znaš da ti je oduvijek bilo mučno od benzina - kaže ona. - Još otkako si bio dije-
te. Željela bih da uzmeš aspirin.
- Samo i dalje želi - kažem ja. - To ti neće naškoditi.
Ušao sam u auto i krenuo natrag prema gradu. Netom sam skrenuo na ulicu kad
sam primijetio kako jedan ford luđačkom brzinom juri prema meni. Odjednom se za-
ustavio. Čuo sam kako kotači škripe a onda je stao i zavezao unatrag i opet jurnuo
i baš kad sam pomislio koga to vraga rade, vidio sam onu crvenu kravatu. Tada sam
prepoznao njezino lice koje se vidjelo kroz stražnji prozor. Naglo je skrenuo u
pokrajnju ulicu. Vidio sam ga kako se opet okreće, ali kad sam ja stigao do te ulice
već je nestajao, jureći kao lud.
Pobjesnio sam. Kad sam prepoznao onu crvenu kravatu, nakon svega što sam joj
rekao, ni na što više nisam mislio. Čak nisam mislio ni na svoju glavu sve dok nisam
stigao do prvog raskrižja i morao stati. Ma kolike samo novce trošimo na ceste a
vrag neka me nosi ako se po njima ne voziš kao po valovitom limu za krovove. Volio
bih znati kako se od čovjeka očekuje da sustigne i tačke. Previše cijenim svoj auto;
ne želim ga rastreskati u komade kao da je nekakav ford. Po svoj prilici su ga ukrali,
165
William Faulkner
pa onda baš ih briga. Kao što uvijek govorim, svoju krv ne možeš zatajiti. Ako u sebi
imaš takve krvi, sve si kadar učiniti. Kažem ma kakve obveze po tvom mišljenju
imaš prema njoj već si ih se davno oslobodila; od sada pa nadalje kažem možeš kri-
viti samo sebe jer znaš što bi svaka razumna osoba napravila. Ako se već moram to-
liko baviti vražjim detektivskim poslom, kažem, onda ću bar ići onamo gdje će me
za to platiti.
Morao sam se dakle zaustaviti na tom raskrižju. A onda sam se sjetio. Osjećao
sam kao da mi je u glavi netko s čekićem i da po njoj udara. Pokušao sam te pošte-
djeti brige kažem; što se mene tiče neka ide k vragu čim zaželi i što prije to bolje.
Što možeš očekivati kažem nego svakog prokletog trgovačkog putnika i jeftinog
cirkusanta koji dođe u grad jer čak je i ovi gradski fićfirići sad već zaobilaze. Ti ne
znaš što se događa kažem ja, ti ne čuješ ona govorkanja koja ja čujem i možeš se kla-
diti da ću im ja začepiti gubice. Kažem moji su ovdje bili robovlasnici kad ste svi vi
bili samo bijedni kramari ili obrađivali zemlju koju ni jedan crnac ne bi prihvatio ni
kao napoličar.
Ako ste je uopće obrađivali. Sva sreća da je Gospod Bog nešto napravio za ovu
zemlju; ljudi koji na njoj žive nikad nisu. Petak poslije podne, i točno odavde lijepo
vidim pet kilometara zemlje na kojoj nikad nije zaorana ni jedna brazda, a svaki
za rad sposoban muškarac u pokrajini na toj je predstavi u gradu. Mogao sam biti
stranac koji umire od gladi, a nigdje na vidiku ni žive duše čak ni da je upitam kako
ću stići do grada. A ona me pokušava nagovoriti neka uzmem aspirin. Kažem ja kad
jedem kruh jedem za stolom. Uvijek govoriš koliko se toga odričeš zbog nas, a pri-
tom bi mogla kupiti deset novih haljina na godinu onim novcem što ga trošiš na ko-
jekakve sumnjive lijekove. Ne treba meni nikakav lijek za glavobolju meni treba
samo prilika da je ne dobijem ali sve dok moram raditi deset sati na dan da izdrža-
vam kuhinju punu crnaca na način na koji su navikli i još ih šaljem na predstavu gdje
su svi crnci u pokrajini, samo on je već zakasnio. Dok stigne onamo sve će biti goto-
vo.
Nakon nekog vremena prišao je autu i kad mu je napokon doprlo do mozga kako
ga pitam je li kraj njega prošlo dvoje u fordu, rekao je da jest. Vozio sam dalje, i kad
sam došao do mjesta gdje skreće neki put za teretna kola vidio sam tragove guma.
Ab Russel bio je na svom imanju, ali nisam se potrudio da ga upitam i tek što sam
izišao iz vidokruga njegova hambara vidio sam ford. Pokušali su ga sakriti. To im je
pošlo za rukom otprilike kao sve drugo što je ona radila. Kao što kažem nije da se
zbog toga toliko bunim; možda ona i ne može drugačije, nego što nema ni toliko ob-
zira prema svojoj obitelji da bude malo diskretnija. Neprestano strahujem da ću na-
letjeti na njih točno nasred ceste ili pod kolima na trgu, kao na par pasa.
Parkirao sam i izišao. I sad sam morao ići sve naokolo i prijeći uzorano polje, je-
dino koje sam vidio otkako sam izišao iz grada, a pri svakom koraku osjećao sam
166
William Faulkner
kao da netko hoda iza mene i mlati me toljagom po glavi. Neprestano sam mislio
da ću kad prijeđem to polje barem hodati po nečemu ravnome, nečemu što me neće
uzdrmati pri svakom koraku, ali kad sam ušao u šumu bila je puna niskoga grmlja i
morao sam se probijati kroz njega i obilaziti ga, a onda sam došao do jarka punog
vrijesa. Hodao sam uz njega neko vrijeme, ali bivao je sve gušći, a za to je vrijeme
Earl vjerojatno telefonirao kući da pita gdje sam i opet uzrujavao majku.
Kad sam se napokon probio toliko sam već obilazio i skretao da sam morao stati i
izračunati gdje će točno biti auto. Znao sam da ne mogu biti daleko, vjerojatno ispod
najbližeg grma, pa sam se okrenuo i počeo se probijati natrag prema cesti. Nisam
znao koliko sam zapravo odmakao, pa sam morao stati i osluhnuti a tada, kako mi
nogama nije trebalo toliko krvi, sve mi je navalilo u glavu kao da će svakog trenutka
eksplodirati, i sunce se spuštalo točno do mjesta odakle mi je sjalo ravno u oči i uši
su mi bubnjale tako da ništa nisam čuo. Hodao sam dalje, nastojeći da se krećem
tiho, a onda sam čuo psa ili nešto slično i znao sam da će kad me nanjuši sigurno
jurnuti prema meni uz paklensku larmu i onda će sve biti gotovo.
Imao sam po sebi čičaka i grančica i svega i svačega, i u odjeći i u cipelama i u
svemu, a onda sam se slučajno okrenuo i zatekao se s rukom točno na otrovnom ruju.
Jedino nisam mogao razumjeti zašto samo baš otrovni ruj a ne zmija ili nešto slično.
Tako da se nisam ni potrudio da maknem ruku. Samo sam stajao dok pas nije otišao.
Onda sam nastavio hodati.
Nisam imao pojma gdje je sad auto. Ni o čemu nisam mogao misliti osim o svojoj
glavi, i samo bih zastao na mjestu i počeo se pitati jesam li ja zaista i vidio neki ford,
i postalo mi je zapravo svejedno jesam li ili nisam. Jer uvijek kažem neka se samo
slobodno valja cijeli dan i cijelu noć sa svakim tko nosi hlače u gradu, baš me briga.
Ne dugujem ja ništa osobi koja prema meni nema nikakvih obzira, koja bi čak bila
kadra namjerno smjestiti taj ford onamo i natjerati me da potratim cijelo popodne
dok Earl nju vodi u stražnji ured i pokazuje joj knjige samo zato što je previše kre-
postan za ovaj svijet. Kažem ja bit će ti gadno na nebu, gdje nećeš imati prilike zaba-
dati nos u tuđe poslove samo nemoj da te uhvatim na djelu kažem ja, ja namjerno
zatvaram oči zbog tvoje bake, ali samo nemoj da te ja uhvatim kako to radiš ovdje,
gdje živi moja majka. Ti prokleti mali ulickani probisvjeti, misle da je to zabavno ko
vrag, pokazat ću ja njima što je vrag, da znaš, a i tebi. Prisilit ću onoga tvoga da
povjeruje kako je njegova prokleta crvena kravata konopac kojim se otvaraju vrata
pakla, ako misli da se može vucarati po šumama s mojom nećakinjom.
I tako dok mi je sunce blještalo u oči i krv navalila u glavu tako da sam mislio
kako će mi se odjednom raspuknuti i onda će sve biti gotovo, i uz ono grmlje i sve
što se za me hvatalo stigao sam napokon do pješčanog jarka gdje su ranije bili i pre-
poznao sam stablo pod kojim je stajao auto, i baš kad sam izišao iz jarka i počeo
trčati čuo sam kako su kola krenula. Odjurila su velikom brzinom i trubeći.
167
William Faulkner
Neprestano su trubili kao da govore Je. Je. Jeeeeee, dok su mi se gubili iz vida. Sti-
gao sam na cestu baš na vrijeme da vidim kako nestaju.
Kad sam stigao do mjesta gdje mi je bio auto, njih više nije bilo na vidiku, ali tru-
ba se još uvijek čula. Ništa nisam mogao misliti osim što sam u sebi govorio Bježi.
Bježi natrag u grad. Bježi doma i pokušaj uvjeriti majku kako te ja nisam vidio
u onom autu. Pokušaj je natjerati da vjeruje kako ja ne znam tko je on. Pokušaj je
natjerati da vjeruje kako nisam samo za tri metra zakasnio da te uhvatim u onom
jarku. Pokušaj je natjerati da vjeruje kako si ondje uspravno stajala.
I dalje se čulo Je, Je, Jeeeeee, ali sve slabije i slabije. Tada je prestalo i jasno sam
čuo kravu kako muče u Russellovoj štali. A ipak još nisam mogao misliti. Pošao sam
do vrata automobila i otvorio ih i podigao nogu da uđem. Učinilo mi se kao da
su kola nagnuta nešto više nego što traži nagib ceste, ali nisam to otkrio sve dok ni-
sam ušao i zapalio motor.
No dobro, ostao sam sjediti. Sunce je skoro zašlo, a do grada je oko osam kilome-
tara. Nisu imali dovoljno petlje čak ni da je probuše, da probiju rupu u njoj. Samo su
ispustili zrak. Ja sam samo ostao stajati neko vrijeme, i mislio na onu kuhinju
punu crnaca i kako ni jedan jedini od njih nije našao vremena da podigne gumu na
dizalicu i prišarafi nekoliko matica. Bilo je to čak pomalo smiješno jer čak ni ona
nije mogla planirati dovoljno unaprijed pa da namjerno izvadi pumpu, osim ako
se možda nije toga sjetila dok je on ispuštao zrak. Ali najvjerojatnije je netko uzeo
pumpu i dao je Benu da se s njom igra kao s vodenim pištoljem jer oni bi rastavili ci-
jeli auto kad bi on to poželio a Dilsey kaže, Niko ti nije ni tako tvoj auto. Što bi se mi
s njim zabavljali? A ja kažem Ti si crnkinja. Imaš sreću, je li ti to jasno? Mijenjao
bih se s tobom kad god hoćeš, kažem ja, jer samo bijelac može biti dovoljno glup pa
da se brine zbog toga što radi jedna mala kurvica.
Otišao sam pješke do Russella. On je imao pumpu. Rekao bih da su to naprosto
previdjeli. Samo što i dalje nisam mogao vjerovati da je imala toliko petlje. To mi
nije išlo iz glave. Ne znam zašto ja očito nikako ne mogu naučiti da je ženska u sta-
nju sve napraviti. Stalno sam mislio, Zaboravimo načas što ja osjećam prema tebi i
što ti osjećaš prema meni: ja tebi ovako nešto naprosto ne bih napravio. Ne bih ti
ovako nešto napravio bez obzira kako se ti ponijela prema meni. Jer kao što ka-
žem krv je krv i tome se ne može izbjeći. Ne radi se tu o šali kakvu je mogao smisliti
bilo koji osmogodišnji dječak, nego o tome da dopuštaš da ti rođenog ujaka ismijava
muškarac koji je voljan nositi crvenu kravatu. Takvi nam dođu ovamo i nazivaju nas
provincijalcima i seljačinama i uvjereni su da je grad premalen za njih. E da znaš -
nije on ni svjestan koliko je u pravu. A i ona. Ako i ona tako misli, onda bolje da od-
mah krene dalje a mi možemo biti sretni što smo se riješili nevolje.
Zaustavio sam se kod Russella i vratio pumpu i vozio dalje prema gradu. Pošao
168
William Faulkner
sam u dragstor i popio kolu a onda sam otišao u telegraf. Tečaj je završio na 20.21,
četrdeset poena dolje. Četrdeset puta pet dolara; kupi nešto s tim ako možeš, a ona će
reći, trebaju mi, zbilja mi trebaju a ja ću reći baš šteta morat ćeš pokušati drugdje, ja
nemam novaca; bio sam tako zauzet da nisam mogao zarađivati.
Ja sam ga samo gledao.
- Reći ću vam jednu novost - kažem ja. - Zapanjit ćete se kad čujete da mene zani-
ma tržište pamuka - kažem ja. - To vam nikad nije palo na pamet, je li?
- Učinio sam sve da ga dostavim - rekao je. - Pokušao sam dvaput u trgovini i
zvao sam vašu kuću, ali nisu znali gdje ste - kaže on prekapajući po ladici.
- Što da dostavite? - kažem ja. Uručio mi je brzojav. - Kad je ovo došlo? - kažem
ja.
- Oko pola četiri - kaže on.
- A sad je pet sati i deset minuta - kažem ja.
- Pokušao sam ga dostaviti - kaže on. - Nisam vas mogao naći.
- To nije moja krivnja, je li tako? - kažem ja. Otvorio sam ga samo da vidim
kakvu će mi laž ovaj put podvaliti. Mora da su u gadnom stanju ako se moraju potru-
diti čak do Mississippija da ukradu deset dolara na mjesec. Prodajte, pisalo je.
Tržište će biti nestabilno, s općenitom tendencijom pada. Prema vladinom izvještaju
nema mjesta uznemirenosti.
- Koliko stoji ovakva poruka? - kažem ja. Rekao mi je.
- Oni su platili - kaže on.
- Onda im toliko dugujem - kažem ja. - Ovo sam već znao. Pošaljite ovo na njihov
račun - kažem, uzimajući formular. Kupujte, napisao sam, Tržište tek što nije eksplo-
diralo. Povremena kolebanja s ciljem da zagrize još nekoliko blesavih seljačina koji
još nisu stigli do telegrafske centrale. Nema mjesta uznemirenosti. - Pošaljite to na
njihov račun - kažem ja.
Pogledao je poruku zatim je pogledao na sat. - Burza je zatvorena prije jedan sat -
kaže on.
- No dobro - kažem ja. - Ni to nije moja krivnja. Ja je nisam izmislio; ja sam samo
nešto kupovao dok sam živio u uvjerenju kako će me telegrafska firma obavještavati
o svemu što se događa.
- Izvještaj se šalje čim stigne - kaže on.
- Da - kažem ja. - A u Memphisu ga pišu na ploču svakih deset sekundi - kažem
ja. - Jednom sam danas popodne bio samo na sto kilometara odande.
Pogledao je poruku. - Želite ovo poslati? - kaže on.
- Još uvijek se nisam predomislio - kažem ja. Ispisao sam i drugu i izbrojio novac.
169
William Faulkner
- I ovu pošaljite, ako ste sigurni da znate napisati riječ eks-plo-di-ra-lo.

Vratio sam se u trgovinu. Čuo sam muziku s kraja ulice. Prohibicija je izvrsna
stvar. Nekoć su dolazili u grad subotom, cijela je obitelj imala jedan par cipela koje
je on nosio, i išli su dolje do ureda za ekspresne pošiljke i podizali njegov paket; sad
svi idu na predstavu bosonogi, a trgovci ih, kao tigrovi ili neke druge zvijeri u kave-
zu, gledaju s vrata kako prolaze. Earl je rekao:
- Nadam se da nije bilo ništa ozbiljno.
- Što? - kažem ja. Pogledao je na sat. Tada je pošao k vratima i pogledao na sat na
sudnici. - Ti bi morao imati jeftin sat - kažem ja. - Bilo bi ti jeftinije vjerovati kako ti
svaki put laže.
- Što? - kaže on.
- Ništa - kažem ja. - Nadam se da si se nekako snašao bez mene.
- Nije bilo mnogo prometa - kaže on. - Svi su išli na predstavu. Sve je u redu.
- Ako nije - kažem ja - znaš što možeš poduzeti u vezi s tim.
- Rekao sam da je u redu - kaže on.
- Čuo sam te - kažem ja. - A ako nije, znaš što možeš poduzeti u vezi s tim.
- Želiš li dati otkaz? - kaže on.
- Nije ovo moja firma - kažem ja. - Moje želje nisu važne. Ali nemoj živjeti u
uvjerenju da me štitiš time što me zadržavaš u službi.
- Ti bi bio vrlo dobar poslovni čovjek kad bi to sebi dopustio, Jasone - kaže on.
- U najmanju ruku znam gledati svoja posla i ne zabadati nos u tuđa - kažem ja.
- Ne znam zašto se toliko trudiš prisiliti me da te otpustim - kaže on. - Znaš da
možeš otići kad god zaželiš i da ti ja to uopće ne bih zamjerio.
- Možda zato i ne dajem otkaz - kažem ja. - Sve dok radim svoj posao, za to me i
plaćaš. - Pošao sam u stražnju prostoriju i popio malo vode i onda izišao na stražnja
vrata. Job je napokon montirao one kultivatore. Ondje je bilo mirno, i ubrzo mi je u
glavi postalo malo lakše. Sad sam ih čuo kako pjevaju, a onda je opet zasvirala muzi-
ka. No dobro, neka pokupe svaki novčić u kotaru; meni ni iz džepa ni u džep. Ja sam
učinio koliko sam mogao; ako čovjek mojih godina ne zna kad treba odustati onda je
budala. Posebno kad to uopće nije moja stvar. Naravno, da je ona moja kći sve bi
bilo drugačije, jer ona za takve stvari ne bi imala vremena; morala bi raditi da nahra-
ni nekoliko invalida i idiota i crnaca, jer kako bih imao obraza bilo koga dovesti u tu
kuću. Previše poštujem ljude a da bih tako nešto učinio. Ja sam muškarac, ja to mogu
podnijeti, to je moje meso i krv ali da vidim tog čovjeka koji bi bez poštovanja govo-
rio o nekoj ženi koja mi je prijateljica one proklete pristojne žene su tome krive volio
bih vidjeti pristojnu, pobožnu žensku koja ide u crkvu a koja je i upola toliko poštena
170
William Faulkner
kao Lorraine, bila ona kurva ili ne. Uvijek kažem kad bih se ja oženio ti bi eksplodi-
rala kao balon i nemoj reći da ne bi a ona kaže želim da budeš sretan da imaš svoju
obitelj a ne da cijeli život robijaš za nas. Ali mene uskoro neće biti a onda se možeš
oženiti ali nikad nećeš naći ženu koja je tebe vrijedna a ja kažem da mogao bih. Ti bi
ustala ravno iz groba znaš da bi. Ne najljepša hvala kažem ja imam ovdje dovoljno
žena da se za njih brinem a kad bih se oženio žena bi mi vjerojatno ispala morfinisti-
ca ili tako nešto. Samo nam još to fali u ovoj obitelji kažem ja.
Sunce je sad već bilo zašlo za metodističku crkvu, i golubovi su oblijetali oko
zvonika, i kad je glazba prestala čuo sam ih kako guču. Nije prošlo ni četiri mjeseca
od Božića a već ih je bilo gotovo isto koliko i prije. Vjerujem da je župniku
Walthallu sada već puna kapa. Čovjek bi pomislio da pucamo u ljude, koliko on pro-
povijeda o tome pa čak i odgurne čovjeku pušku da ne zapuca. Govori o miru na
zemlji o dobroj volji prema svima i da ni vrabac ne smije pasti na zemlju. Ali baš
njega briga koliko ih se nakotilo, on nema ništa s tim: baš njega briga koliko je sati.
On ne plaća porez, ne mora gledati kako njegov novac svake godine odlazi na čišće-
nje sata na sudnici da bi mogao ići. Morali su čovjeku za to čišćenje platiti četrdeset
pet dolara. Izbrojio sam preko stotinu netom izvaljenih golubova na zemlji. Čovjek
bi pomislio da imaju toliko pameti da se pokupe iz grada. Moram reći, sreća što ni-
sam za ovo ovdje ništa više vezan nego golub.
Muzika je opet zasvirala, neku glasnu brzu melodiju, kao za razlaz. Valjda su sad
svi bili zadovoljni. Vjerojatno će im biti dosta glazbe da ih zabavlja dok se voze
četrnaest ili petnaest milja do kuće i isprežu konje u tami i hrane stoku i muzu.
Onda samo još moraju zviždati one melodije koje su slušali i pričati viceve stoci u
štali, a zatim mogu izračunati koliko su zaradili time što i stoku nisu vodili na pred-
stavu. Mogu izračunati da ako čovjek ima petero djece i sedam mula, onda je zaradio
čistih dvadeset pet centi što je na predstavu odveo samo obitelj. Točno tako. Earl se
vratio s dva zamotka.
- Evo još nešto što treba otposlati - kaže on. - Gdje je ujak Job?
- Pa, po svoj prilici je otišao na predstavu - kažem ja. - Osim ako nisi stražario
nad njim.
- On nema običaj nestati - kaže on. - Na njega se mogu osloniti.
- Misliš, za razliku od mene - kažem ja.
Otišao je na vrata, pogledao van i osluhnuo.
- Dobro sviraju - kaže on. - Ali čini mi se da je nekako vrijeme da završe.
- Osim ako ondje ne namjeravaju prenoćiti - kažem ja. Sad su došle lastavice, a
čuo sam jato vrabaca kako lepršaju u stablima u dvorištu sudnice. Svako malo cijelo
bi ih se jato izdiglo iznad krova a zatim nestalo. Za moj pojam oni su isto takva na-
past kao i golubovi. Ne možeš sjesti ni pod drveće pred sudnicom od njih. Nisi se
171
William Faulkner
pravo ni snašao a ono, pljas. Ravno na tvoj šešir. Ali čovjek bi morao biti milijunaš
pa da ih može ubijati po pet centi metak. Da samo pospu malo otrova ondje po
trgu riješili bi ih se u jedan dan, jer ako trgovac ne može spriječiti da mu perad trči
po trgu onda bi mu bilo bolje da trguje nečim drugim a ne pilićima, nečim što ne
jede, recimo plugovima ili lukom. A ako se čovjek ne brine za svoje pse, onda ih ili
ne želi ili nema nikakva prava da ih drži. Uvijek govorim ako u gradu svi posluju
kao da su na selu, onda ćeš imati selo a ne grad.
- Nikakve tebi koristi od toga, čak i da sad prekinu - kažem ja. - I ovako moraju
odmah upregnuti i krenuti da bi do ponoći stigli kući.
- Pa dobro - kaže on. - Neka ljudi uživaju. Neka tu i tamo potroše koji novčić i na
zabavu. Zemljoradnik u brdima strašno naporno radi, a slabe ima koristi od toga.
- Nema zakona koji ih tjera da obrađuju zemlju u brdima - kažem ja. - Ili bilo gdje
drugdje.
- A gdje bismo bili ti i ja da nema zemljoradnika? - kaže on.
- Ja bih sad bio kući - kažem ja. - Ležao bih s oblogom od leda.
- Prečesto imaš te glavobolje - kaže on. - Zašto ne daš dobro pregledati zube? Je li
ti ih jutros sve pregledao?
- Tko to? - kažem ja.
- Rekao si jutros da ideš zubaru.
- Imaš li nešto protiv da imam glavobolju za vrijeme radnog vremena? - kažem ja.
- Je li u tome stvar? - Sad su prelazili uličicu vraćajući se s predstave.
- Evo ih - kaže on. - Najbolje da odem naprijed u dućan. - Otišao je. Čudnovato
kako će ti, ma što ti nedostajalo, muškarac uvijek reći da dadeš pregledati zube, a
žena da se oženiš. Uvijek će ti osim toga upravo onaj muškarac koji nikad ni
na čemu nije mnogo zaradio tumačiti kako da vodiš svoj posao. Kao oni profesori na
fakultetu koji nemaju ni par čitavih čarapa, a uče te kako ćeš zaraditi milijun dolara u
deset godina, ili žena koja nije uspjela čak ni naći muža a tebe uči kako da podigneš
obitelj.
Stari Job došao je s kolima. Trebalo mu je neko vrijeme da omota vojke oko biča-
la.
- Onda - kažem ja. - Je li predstava bila dobra?
- Još nisam bio - kaže on. - Ali večeras me mogu i zatvorit u onom šatoru.
- Vraga nisi bio - kažem ja. - Već te nema od tri sata. Gospodin Earl je malo prije
bio ovdje i tražio te.
- Bio sam poslom - kaže on. - Gospodin Earl zna đe sam bio.
- Njega možeš i prevariti - kažem ja. - Ja te neću odati.
172
William Faulkner
- Onda je on jedini čovjek ovđe kog bi pokušo prevarit - kaže on. - Čemu gubit
vrijeme i varat nekog za kog mi je svejedno oću l’ ga viđet u subotu ii neću? Vas ne
bi kušo prevarit - kaže on. - Vi ste za mene prepametni. Jašta, gospodine moj - kaže
on, i pravi se kao da je strašno zaposlen stavljajući pet ili šest malih omotića u kola. -
Vi ste prepametni za mene. Nema ovđe čovjeka da vam je ravan po pameti. Vi može-
te prevarit čovjeka koji je tako pametan da ni sam sebi ništa ne može - kaže on i uđe
u kola i razmota uzde.
- Tko je taj? - kažem ja.
- To je gospodin Jason Compson - kaže on. - Ðija, Dan!
Jedan od kotača zamalo nije otpao. Gledao sam hoće li izići s kolima iz uličice
prije nego otpadne. Evo ti, i onda daj crncu bilo kakvo vozilo. Kažem ona stara krnti-
ja tako je grozna da bode oči a ipak ćeš je držati u kočijašnici sto godina samo
zato da bi se mali mogao jednom na tjedan odvesti na groblje. Kažem ne bi on bio
prvi čovjek na svijetu koji mora učiniti nešto što ne želi. Ja bih ga natjerao da se vozi
u automobilu kao civilizirano stvorenje ili da ostane doma. Što on zna o tome kamo
ide ili u čemu ide, a mi držimo kočiju i konja zato da bi se on mogao vozikati u ne-
djelju popodne.
Baš Joba briga hoće li mu otpasti kotač ili neće, samo da ne mora predugo pješa-
čiti po njega. Uvijek govorim jedino mjesto na koje oni spadaju je polje, gdje bi mo-
rali raditi od zore do mraka. Ne mogu oni izdržati blagostanje ili lagan posao. Pusti
i jednoga od njih da se neko vrijeme muva oko bijelaca, i neće više biti vrijedan ni
metka. Toliko se izvješte da te mogu nasamariti i zabušavati tebi naočigled, kao
Roskus čija je jedina pogreška bila da je jednog dana postao neoprezan i umro. Izvla-
če se i kradu i postaju sve drskiji i drskiji dok ih na kraju jednog dana ne moraš oda-
lamiti letvom. No, dobro, ovo je Earlova firma. Ali meni bi bilo grozno da moj du-
ćan po gradu predstavlja jedan stari oronuli crnac i kola za koja misliš da će se svaki
put kad zakrenu za ugao raspasti na komade.
Sunce je sad već zamaklo za obzorjem, a u dućanu se počeo hvatati mrak. Prešao
sam u prednji dio. Trg je bio pust. Earl se vratio i zatvarao je sef, a onda je počela
odbijati ura.
- Jesi zaključao stražnja vrata? - kaže on. Otišao sam natrag i zaključao ih i vratio
se. - Vjerojatno ideš večeras na predstavu - kaže on. - Jučer sam ti dao one besplatne
karte, je li?
- Jesi - kažem ja. - Hoćeš ih natrag?
- Ne, ne - kaže on. - Samo sam zaboravio jesam li ti ih dao ili nisam. Nema smisla
da propadnu.
Zaključao je vrata i rekao laku noć i izišao. Vrapci su još uvijek brbljali u drveću,
ali trg je bio gotovo pust, osim nekoliko automobila. Pred kafićem je stajao ford ali
173
William Faulkner
nisam ga ni pogledao. Ja dobro znam kad treba prestati. Nemam ništa protiv da joj
pomognem, ali sve ima svoje granice. Možda bih mogao naučiti Lustera da vozi, pa
bi je onda mogli lijepo cijeli dan loviti naokolo ako baš hoće, a ja bih ostao kod kuće
i igrao se s Benom.
Ušao sam i kupio par cigara. Onda sam pomislio da bi mi dobro došla još jedna
čaša protiv glavobolje, za sreću, i zastao sam i porazgovarao s njima.
- Dakle - kaže Mac. - Vjerujem da si ove godine stavio novce na Yankeeje.
- Za što? - kažem ja.
- Pa, za prvenstvo - kaže on. - Nema nikog u ligi tko bi ih mogao pobijediti.
- Vraga nema - kažem ja. - Oni su gotovi - kažem ja. - Misliš da jedna momčad
može vječno imati sreće?
- Ja to ne zovem srećom - kaže Mac.
- Ne bih se ja kladio ni na jednu momčad u kojoj igra onaj Ruth - kažem ja. - Čak
i da znam da će pobijediti.
- Je li? - kaže Mac.
- Mogu ti navesti deset ljudi u svakoj ligi koji više vrijede od njega - kažem ja.
- A što imaš protiv Rutha? - kaže Mac.
- Ništa - kažem ja. - Baš ništa nemam protiv njega. Samo mu ne volim ni sliku
gledati. - Izišao sam. Svjetla su se polako palila i ljudi su hodali ulicama prema kući.
Ponekad se vrapci ne bi utišali sve dok se potpuno ne smrkne. One noći kad su zapa-
lili nova svjetla oko sudnice probudili su ih, pa su lepršali naokolo i zalijetali se u
svjetiljke cijelu bogovetnu noć. Tako je to išlo dvije ili tri noći, a onda su jednog
jutra svi nestali. A za otprilike dva mjeseca svi su se opet vratili.
Vozio sam se kući. Svjetla još nisu bila upaljena, ali svi će sigurno gledati kroz
prozor, dok Dilsey gunđa u kuhinji kao da je njezina ta hrana koju mora držati na
toplom dok ja ne dođem. Kad je slušaš pomislio bi da na svijetu postoji samo jed-
na jedina večera, i to baš ta koju ona zbog mene mora nekoliko minuta podgrijavati.
No dobro, barem se jednom mogu vratiti kući a da ne zateknem Bena i onog crnca
kako vise na kapiji kao medvjed i majmun u istom kavezu. Samo neka sunce kre-
ne prema zapadu a on već ide prema tim vratima kao krava prema staji, i vješa se na
njih i maše glavom i tužno jeca sam za sebe. To ti je kad je čovjek pohlepan na
kaznu. Da se meni dogodilo ono što i njemu, zato što se dao navući na ludost kraj
otvorenih vrata, nikad ta vrata više ne bih želio ni vidjeti. Često sam se pitao o čemu
on to razmišlja dolje kod ograde, dok gleda djevojčice kako se vraćaju iz škole i
nastoji nešto željeti a čak ne pamti ni da to ne želi i više ne može željeti. I što bi
mislio kad bi ga svukli i kad bi slučajno pogledao na sebe i počeo plakati kao obično.
Ali ja kažem, još uvijek nisu dovoljno napravili. Kažem znam ja što je tebi potrebno
174
William Faulkner
potrebno ti je ono što su napravili Benu i onda bi se ponašala kako treba. Ako ne
znaš što je to velim ja pitaj Dilsey neka ti kaže.
U majčinoj je sobi gorjelo svjetlo. Zaustavio sam auto i pošao u kuhinju. Ondje su
bili Luster i Ben.
- Gdje je Dilsey? - kažem ja. - Priprema li večeru?
- Gore je na katu s gospođom Car’line - kaže Luster. - Grozno se svade. Nepresta-
no otkako je gospođica Quentin došla doma. Mamica je gore da im ne da da se potu-
ku. Je li došla ona prestava, gospodine Jason?
- Jest - kažem ja.
- Činilo mi se da sam čuo muziku - kaže on. - Da bar mogu ić - kaže on. - I mogo
bi samo da imam novčić.
Ušla je Dilsey. - Došo si, jelda? - kaže ona. - A gdje si bio cijelu večer? Znaš
kolko imam posla; zašto nisi došo na vrijeme?
- Možda sam išao na predstavu - kažem ja. - Je li večera gotova?
- Da bar mogu ić - kaže Luster. - I mogo bi samo da imam novčić.
- Nemaš ti što tražit na nikakvim prestavama - kaže Dilsey. - Idi sad u kuću i sjed-
ni - kaže ona. - Nemoj sad ić gore pa da opet počnu, jes me čuo.
- A što se dogodilo? - kažem ja.
- Quentin je došla maloprije i kaže da si je cijelu večer pratio a onda je gospođa
Car’lin skočila na nju. Ma zašto joj ne daš mira? Što ne možeš živjet u istoj kući s
rođenom nećakinjom a da se ne svadiš?
- Ne mogu se s njom svađati - kažem ja - zato što je nisam od jutros vidio. I što
kaže, što sam sad napravio? natjerao je da ide u školu? To je zbilja gadno - kažem ja.
- Ma daj, ti se bavi svojim poslom i pusti nju na miru – kaže Dilsey. - Ja ću se bri-
nut za nju ako mi ti i gospođa Car’lin dopustite. Ajde sad unutra i pusti me na miru
da donesem večeru.
- Kad bi samo imo novčić - kaže Luster. - Mogo bi ić na onu prestavu.
- A da imaš krila mogo bi odletit u nebo - kaže Dilsey. - Ne želim čut više ni jed-
nu jedinu riječ o toj prestavi.
- A da, sad sam se sjetio - kažem ja. - Dobio sam dvije karte. - Izvukao sam ih iz
sakoa.
- I vi ćete ić? - kaže Luster.
- Ja ne - kažem ja. - Ne bih ja onamo išao ni za deset dolara.
- Dajte mi onda jednu, gospodine Jason - kaže on.
- Prodat ću ti je - kažem ja. - Šta kažeš na to?
175
William Faulkner
- Ja nemam novce - kaže on.

- E baš šteta - kažem ja. Krenuo sam kao da ću izići.
- Dajte mi jednu, gospodine Jason - kaže on. - Vama neće trebat obadvije.
- Zaveži, čuješ - kaže Dilsey. - Što ti nije jasno da ti on neće ništa dat?
- Kolko tražite za nju? - kaže on.
- Pet centi - kažem ja.
- Nemam tolko - kaže on.
- Koliko imaš? - kažem ja.
- Nemam ništ - kaže on.
- Dobro - kažem ja. Krenuo sam.
- Gospodine Jason - kaže on.
- Ma šta ne zavežeš? - kaže Dilsey. - Vidiš da te samo tenta. On kani sam iskoristit
karte. Ajde Jasone, i pusti ga na miru.
- Ja ih ne želim - kažem ja. Vratio sam se do štednjaka. - Došao sam ih ovamo
spaliti. Ali ako hoćeš kupiti jednu za deset centi? - kažem ja, gledam u njega i otva-
ram poklopac na štednjaku.
- Nemam tolko - kaže on.
- Dobro - kažem ja. Bacio sam jednu ulaznicu u vatru.
- Slušaj, Jasone - kaže Dilsey. - Šta te nije stid?
- Gospodine Jason - kaže on. - Molim vas, gospodine. Sređivat ću vam gume sva-
ki dan, cjeli mjesec dana.
- Meni treba gotovina - kažem ja. - Možeš je dobiti za deset centi.
- Šuti, Luster - kaže Dilsey. Povukla ga je natrag. - Ajde - kaže ona. - Baci je
unutra. Ajde. Završi s tim.
- Možeš je dobiti za deset centi - kažem ja.
- Ajde - kaže Dilsey. - Nema on nikakvih deset centi. Ajde. Baci je.
- U redu - kažem ja. Bacio sam je, i Dilsey je zatvorila štednjak.
- Odrastao muškarac, a gle kakav si - kaže ona. - Nosi se iz moje kuhinje. Šuti -
kaže ona Lusteru. - Nemoj sad da i Benjy počne. Ja ću ti večeras nabavit dvajspet
centi od Frony i onda možeš ić sutra na večer. Ajde, šuti sad.
Pošao sam u dnevnu sobu. Ništa nisam čuo s gornjega kata. Otvorio sam novine.
Poslije nekog vremena ušli su Ben i Luster. Ben je prišao onom tamnom mjestu na
zidu gdje je nekad bilo zrcalo, i počeo ga trljati rukama i sliniti i cviliti. Luster je po-
taknuo vatru.
176
William Faulkner
- Što radiš? - kažem ja. - Večeras nam ne treba vatra.

- Oću ga smirit - kaže on. - Vazda je hladno na Uskrs - kaže on.
- Samo sad nije Uskrs - kažem ja. - Ostavi to, čuješ.
Odložio je žarač, uzeo jastučić iz majčina naslonjača i dao ga Benu, i on se
skutrio pred kaminom i smirio se.
Čitao sam novine. S kata se nije čulo ni glasa kad je ušla Dilsey i poslala Bena i
Lustera u kuhinju i rekla da je večera gotova.
- U redu - kažem ja. Izišla je. Ja sam sjedio i čitao novine. Poslije nekog vremena
čuo sam kako se Dilsey navirila na vrata.
- Zašto ne dođeš jest? - kaže ona.
- Čekam večeru - kažem ja.
- Na stolu je - kaže ona. - Rekla sam ti.
- Je li? - kažem ja. - Ispričavam se. Nisam čuo da je netko sišao odozgo.
- One neće doć - kaže ona. - Ti dođi i pojedi, tako da im ja inogu nešto odnjet
gore.
- Jesu li bolesne? - kažem ja. - Šta kaže doktor, što im je? Nadam se da nisu crne
kozice.
- Ajde dođi, Jasone - kaže ona. - Tako da mogu sve obavit.
- U redu - kažem ja i podignem opet novine. - Sad čekam večeru.
Mogao sam osjetiti kako me gleda s vrata. Čitao sam novine.
- Baš se moraš ovako ponašat? - kaže ona. - I sam znaš kolko i bez tog imam
posla.
- Ako je majci gore nego što joj je bilo kad je došla na ručak, dobro - kažem ja. -
Ali sve dok kupujem hranu za ljude mlađe od mene, neka izvole sići do stola da je
pojedu. Javi mi kad večera bude gotova - kažem ja i opet se prihvatim novina. Čuo
sam je kako se penje po stubama, kako vuče noge i gunđa i stenje baš kao da su
sasvim okomite i po metar visoke. Čuo sam je na majčinim vratima, zatim sam je
čuo kako doziva Quentin, kao da su vrata zaključana, zatim se vratila u majči-
nu sobu, onda je majka otišla razgovarati s Quentin. Tada su sišle stubama. Ja sam
čitao novine.
Dilsey se opet pojavila na vratima. - Ajde, dođi - kaže ona - prije nego smisliš još
neku gadariju. Večeras bogami izazivaš.
Pošao sam u blagovaonicu. Quentin je sjedila pognute glave. Opet je nalarfala
lice. Nos joj je izgledao kao porculanski izolator.
- Drago mi je što se osjećaš dovoljno dobro da siđeš - kažem ja majci.
177
William Faulkner
- To je najmanje što za tebe mogu učiniti, doći za stol - kaže ona. - Ma kako se
osjećala. Jasno mi je da kad čovjek cijeli dan radi želi za večerom biti okružen svo-
jom obitelji. Ja ti želim ugoditi. Samo da se bar ti i Quentin bolje slažete. Bilo bi
mi lakše.
- Mi se sasvim dobro slažemo - kažem ja. - Nemam ništa protiv da ostane zaklju-
čana cijeli dan u svojoj sobi ako želi. Ali neću trpjeti ovakve predstave i obješene no-
seve za stolom. Znam da mnogo tražim od nje, ali takav sam ja u mojoj vlastitoj
kući. Tvojoj kući, htio sam reći.
- Tvoja je - kaže majka. - Ti si joj sad glava.
Quentin nije podigla pogled. Napunio sam tanjure i počela je jesti.
- Jesi li dobila dobar komad mesa? - kažem ja. - Ako nisi, pokušat ću ti odabrati
bolji.
Ništa nije rekla.
- Kažem, jesi li dobila dobar komad mesa? - kažem ja.
- Što? - kaže ona. - Da, dobar je.
- Hoćeš li još riže? - kažem ja.
- Ne - kaže ona.
- Bolje da ti dam još malo - kažem ja.
- Ne želim još malo - kaže ona.
- Nema na čemu - kažem ja. - I drugi put.
- Je li ti prošla glavobolja? - kaže majka.
- Glavobolja? - kažem ja.
- Pobojala sam se da ti je baš počela - kaže ona. - Kad si danas popodne bio kod
kuće.
- A - kažem ja. - Ne, nije se pojavila. Imali smo toliko posla danas popodne da
sam na nju i zaboravio.
- Zato si zakasnio? - kaže majka. Vidio sam da Quentin sluša. Pogledao sam je.
Nož i vilica još su joj radili, ali uhvatio sam je kako me gleda, a tada je opet spustila
pogled na tanjur. Velim ja:
- Ne. Ali posudio sam svoj auto nekom čovjeku oko tri sata i morao sam čekati da
se s njim vrati. - Neko sam vrijeme jeo.
- Tko je to bio? - kaže majka.
- Jedan od onih iz cirkusa - kažem ja. - Navodno je muž njegove sestre krenuo na
vožnju s nekom ženskom iz grada pa je išao u potjeru za njima.
Quentin je nepomično sjedila i žvakala.
178
William Faulkner
- Ne smiješ takvim ljudima posuđivati auto - kaže majka. - Ti si previše velikodu-

šan s tim autom. Zato te ja nikad ne tražim da mi ga daš ako to ikako mogu izbjeći.
- Da znaš da sam i ja to načas pomislio - kažem ja. - Ali vratio se, bez problema.
Kaže da je našao ono što je tražio.
- A tko je bila ta ženska? - kaže majka.
- Reći ću ti kasnije - kažem ja. - Ne volim o takvim stvarima govoriti pred Qu-
entin.
Quentin je prestala jesti. Svako malo otpila bi malo vode, zatim je sjedila i mrvila
pecivo među rukama, lica sagnuta nad tanjurom.
- Da - kaže majka. - Valjda žene koje su ovako zatvorene u kući cijeli dan kao ja
pojma nemaju što se u gradu događa.
- Da - kažem ja. - Pojma nemaju.
- Moj je život bio posve drugačiji - kaže majka. - Hvala Bogu da ništa ne znam o
takvim opačinama. Ne želim čak ni znati o njima. Nisam ja kao većina ljudi.
Ništa više nisam rekao. Quentin je sjedila i mrvila pecivo dok ja nisam prestao
jesti. Tada veli:
- Mogu li sad ići? - ne gledajući ni u koga.
- Što? - kažem ja. - Jasno da možeš ići. Zar si nas čekala?
Pogledala me. Već je razmrvila sav kruh, ali ruke su joj i dalje radile kao da ga još
mrve i oči su joj gledale kao da je uhvaćena u stupicu ili tako nešto a onda je počela
gristi usne da bi čovjek pomislio kako će se otrovati s onolikom količinom crvenog
olova.
- Bako - kaže ona. - Bako...
- Jesi li možda htjela još nešto pojesti? - kažem ja.
- Zašto on ovako sa mnom postupa, bako? - kaže ona. - Nikad mu nisam ništa na-
žao učinila.
- Ja želim da se vas dvoje slažete - kaže majka. - Vi ste mi sve što mi je na svijetu
ostalo, i zaista želim da se bolje slažete.
- On je kriv - kaže ona. - Ne pušta me na miru, i onda moram. Ako me ne želi ov-
dje u kući, zašto mi ne dopusti da se vratim k...
- Sad je dosta - kažem ja. - Da nisam više čuo ni riječi.
- Zašto me onda ne ostavi na miru? - kaže ona. - On... on samo...
- On je najbliže ocu što u životu imaš - kaže majka. - I ti i ja jedemo njegov kruh.
I s punim pravom očekuje od tebe poslušnost.
- On je tome kriv - skočila je od stola. - On me tjera na to. Kad bi samo... - pogle-
179
William Faulkner
dala nas je, očiju kao u stupici, dok su joj se ruke nekako čudno trzale uz bokove.
- Što kad bih samo? - kažem ja.
- Što god ja činim, ti si tome kriv - kaže ona. - Ako sam pokvarena, onda je to
zato što sam morala biti pokvarena. Ti si me na to natjerao. Da sam bar mrtva. Da
smo bar svi mrtvi. - Tada je potrčala. Čuli smo je kako trči uza stube. Onda su se za-
lupila vrata.
- To je prva razumna stvar koju je izgovorila - kažem ja.
- Danas nije išla u školu - kaže majka.
- Kako znaš? - kažem ja. - Bila si u gradu?
- Eto tako, znam - kaže ona. - Da si bar malo ljubazniji s njom.
- Tada bih morao svakako urediti da je viđam češće nego jednom na dan - kažem
ja. - Morat ćeš je natjerati da dolazi za stol za svaki obrok. Onda joj uvijek mogu dati
još jedan komad mesa.
- Ima malih stvari koje bi mogao za nju učiniti - kaže ona.
- Na primjer da ne obraćam pozornost kad me ti moliš neka se pobrinem da ide u
školu? - kažem ja.
- Danas nije išla u školu - kaže ona. - Znam da nije. Kaže da se išla voziti autom
danas popodne s jednim dečkom i da si je ti pratio.
- Kako sam mogao? - kažem ja. - Kad je netko imao moj auto cijelo popodne? Je
li bila danas u školi ili nije, sad je već stvar prošlosti - kažem ja. - Ako već moraš vo-
diti računa o tome, pričekaj do ponedjeljka.
- Željela sam da se ti i ona dobro slažete - kaže ona. - Ali naslijedila je sve one
tvrdokorne crte. I Quentinove također. Već sam onda mislila treba li joj, s tim
nasljedstvom koje već ima, još dati i to ime. Ponekad pomislim kako su me njih obo-
je njome kaznili.
- Za Boga miloga - kažem ja. - Što tebi svašta ne padne na pamet. Nije čudo da si
neprestano bolesna.
- Što? - kaže ona. - Ne razumijem.
- I nadam se da ne razumiješ - kažem ja. - Pristojnoj ženi promakne mnogo toga
što je i bolje da ne zna.
- Oboje su bili takvi - kaže ona. - Udružili bi se s tvojim ocem protiv mene kad
sam ih pokušala ispravljati. On je uvijek govorio kako njima ne treba odgoja, kako
već znaju što je čistoća i poštenje, što je najviše što čovjeka uopće možeš naučiti. I
nadam se da je sad zadovoljan.
- Imaš još Bena na koga se možeš osloniti - kažem ja. - Glavu gore.
- Namjerno su me isključili iz svojih života - kaže ona. - Uvijek ona i Quentin.
180
William Faulkner
Uvijek u zavjeri protiv mene. I protiv tebe također, premda si bio premlad da to
shvatiš. Uvijek su gledali na tebe i mene kao na strance, kao i na tvog ujaka Mauryja.
Uvijek sam govorila tvom ocu kako im dopušta previše slobode, kako su previše za-
jedno. Kad je Quentin pošao u školu morali smo sljedeće godine i nju upisati, tako
da može biti s njim. Nije mogla podnijeti da netko od vas radi nešto što ona ne smije.
Bila je to taština u njoj, taština i oholost. A tada, kad su počele njene nevolje, znala
sam da će Quentin osjećati kako i on mora počiniti nešto jednako strašno. Ali nisam
vjerovala da će biti toliko sebičan pa da... Nisam ni u snu mogla pomisliti da će...
- Možda je znao da će biti djevojčica - kažem ja. - I da još jednu takvu više ne bi
mogao podnijeti.
- On ju je znao držati pod kontrolom - kaže ona. - Činilo se da je on jedina osoba
prema kojoj ona ima nekakvog obzira. Ali i to je valjda dio Božje kazne.
- Da - kažem ja. - Šteta da ja nisam bio na njegovu mjestu. Tebi bi bilo mnogo bo-
lje.
- Ti takve stvari govoriš samo da me mučiš - kaže ona. - Premda i zaslužujem.
Kad su počeli prodavati zemlju da pošalju Quentina na Harvard rekla sam tvom ocu
kako mora odvojiti jednaka sredstva i za tebe. Onda kad je Herbert ponudio da će te
uzeti u banku rekla sam, Jason je sad osiguran, ali kad su se troškovi počeli gomilati
i ja bila prisiljena prodati namještaj i preostale pašnjake, smjesta sam joj pisala i
rekla da će uvidjeti kako su ona i Quentin dobili svoj dio ali dijelom i Jasonov i
da sad o njoj ovisi kako će mu to nadoknaditi. Rekla sam da će to učiniti iz poštova-
nja prema svom ocu. Tada sam u to vjerovala. Ali ja sam tek jadna stara žena; odgo-
jili su me da vjerujem kako su se ljudi spremni mnogo čega odreći zbog svoje obite-
lji. Ja sam svemu kriva. Imaš pravo što mi predbacuješ.
- Zar ti misliš da je meni potrebna bilo čija pomoć da stojim na vlastitim nogama?
- kažem ja. - A posebno žene koja ne zna ni ime oca svog rođenog djeteta.
- Jasone - kaže ona.
- U redu - kažem. - Nisam tako mislio. Naravno da nisam.
- Kad bih vjerovala da je to moguće, nakon svih mojih patnji.
- Naravno da nije - kažem ja. - Nisam tako mislio.
- Nadam se da ću bar toga biti pošteđena - kaže ona.
- Jasno da hoćeš - kažem ja. - Previše je slična i jednome i drugome da bi čovjek
mogao dvojiti.
- To ne bih mogla podnijeti - kaže ona.
- Onda prestani o tome misliti - kažem ja. - Je li te kasnije još gnjavila da želi na-
večer izići?
181
William Faulkner
- Nije. Uvjerila sam je kako je to za njezino dobro i kako će mi jednog dana na

tome biti zahvalna. Ona uzme sa sobom knjige i uči pošto ja zaključam vrata. Pone-
kad noću vidim kod nje svjetlo još u jedanaest sati.
- A kako znaš da uči? - kažem ja.
- Ne znam što bi inače radila sama u sobi - kaže ona. - Nikad nije čitala.
- Ne - kažem ja. - Ti ne možeš znati. I možeš zahvaliti Bogu što ne znaš - kažem
ja. Ali što bi vrijedilo reći to naglas. Samo bi mi se opet rasplakala.
Čuo sam je kako se penje stubama. Onda je zazvala Quentin i Quentin je rekla Što
je? kroz vrata. - Laku noć - rekla je majka. Onda sam čuo ključ u bravi i majka se
vratila u svoju sobu.
Kad sam dovršio cigaru i otišao na kat, svjetlo je još uvijek gorjelo. Vidio sam
praznu ključanicu, ali nisam čuo ni glaska. Učila je tiho. Možda je to naučila u školi.
Zaželio sam majci laku noć i pošao u svoju sobu i izvukao kutiju i ponovo ga prebro-
jio. Jasno sam čuo Velikog Američkog Uškopljenika kako hrče kao električna pila.
Negdje sam pročitao da su tako škopili muškarce kako bi dobili ženski glas. Ali
možda on nije znao što su mu učinili. Mislim da nije čak znao ni što je to naka-
nio učiniti, ili zašto ga je gospodin Burgess raspalio po glavi letvom iz ograde. A da
su ga samo poslali u Jackson dok je još bio pod eterom, uopće ne bi ni primijetio
razliku. Ali tako nešto bilo bi prejednostavno za jednog Compsona. Ni izdaleka do-
voljno zamršeno. Nego se i s tim čeka sve dok nije istrčao iz dvorišta i pokušao obo-
riti malu djevojčicu na cestu njezinom rođenom ocu na očigled. No, uvijek govorim,
prekasno su počeli s tim odsijecanjem, a i prebrzo završili. Jer znam bar još dvije ko-
jima bi nešto slično bilo potrebno, a jedna od njih nije ni dva kilometra daleko.
Premda zapravo nisam siguran bi li to uopće koristilo. Kao što kažem, jednom kurva
uvijek kurva. I da mi je samo dvadeset četiri sata a da mi ni jedan prokleti newyorški
Židov ne dijeli savjete. Ne želim ja postići veliki zgoditak; samo vi to čuvajte da na-
mamite u igru one velike lukavce. Želim samo pravednu priliku da dobijem natrag
svoj novac. A kad to jednom napravim onda mogu ovamo dovesti cijelu ulicu Beale i
cijelu ludnicu i njih dvoje mogu spavati u mom krevetu a treći može zauzeti i moje
mjesto za stolom.
182
William Faulkner
Osmi travnja 1928.
Dan je svanuo sumoran i studen, pokretan zid sivog svjetla sa sjeveroistoka koji
se, umjesto da se rastvori u vlagu, naizgled raspadao u sićušne i otrovne čestice nalik
na prašinu što su joj se, kad je Dilsey otvorila vrata svoje kolibe i izišla, dijagonalno
zabadale u meso i taložile se ne kao vlaga već kao neka tvar po kvaliteti nalik ri-
jetkom, ne posve stinutom ulju. Preko turbana natakla je kruti crni slamni šešir, a
ispod smeđe baršunaste pelerine obrubljene ofucanim i anonimnim krznom nosila je
haljinu od ljubičaste svile, i stajala je tako neko vrijeme na vratima sa svojim mirija-
dom bora izbrazdanim i upalim licem podignutim prema nebu, i jednom mršavom
rukom, dlana svjetlog i mekanog poput ribljeg trbuha, a tada je odmaknula pelerinu i
stala pomno promatrati prednji dio svoje oprave.
Oprava kraljevske i ugašene boje visjela joj je s mršavih ramena, preko upalih
grudi, zatim se nategla na trbuhu i onda opet padala, nadimljući se malo iznad podsu-
kanja koje će skidati jednu po jednu kako proljeće napreduje i naiđu topli dani. Bila
je to nekoć krupna žena ali sad je posvuda izbijao kostur, labavo pokriven suhom
istanjenom kožom što se opet zategnula na gotovo nabreklom trbuhu, kao da su miši-
ći i tkivo nekoć bili hrabrost ili snaga koju su dani ili godine trošili sve dok nije pre-
ostao samo nesavladivi kostur uzdižući se poput ruševine ili međaša iznad snene i
nepristupačne utrobe, a iznad svega toga ono oronulo lice koje se doimalo kao da su i
same kosti izvan mesa, podignute prema tom silovitom danu s izrazom punim isto-
dobno i fatalizma i djetinjasto zaprepaštenog razočaranja, sve dok se nije okrenula i
opet ušla u kuću i zatvorila vrata.
Zemlja neposredno oko vrata bila je ogoljela. Kao da su potplati bosih nogu čita-
vih pokoljenja ostavili na njoj neku patinu, kao na starome srebru ili na zidovima
meksičkih kuća koje lijepe rukom. Kraj kuće, dajući hlad u ljeti, stajala su tri sta-
bla duda, i maškasti listovi koji će kasnije postati široki i smireni poput dlanova ruku
lepetali su u plosnatim valovima na snažnom vjetru. Par šojki pojavio se niotkuda,
zakovitlavši se na zapuhu poput šarenih komadića krpe ili papira i spustivši se na du-
dove, gdje su se ljuljale i naginjale prodorno kriješteći u vjetar koji je sa svoje strane
trgao i nosio njihove grube krikove u daljinu poput komadića papira ili krpe. Tada su
im se pridružile još tri pa su se i one neko vrijeme ljuljale i naginjale u iskrivljenim
183
William Faulkner
granama i kriještale. Vrata kolibe su se otvorila i Dilsey se opet pojavila, ovaj put u
muškom pustenom šeširu i vojničkoj kabanici, ispod čijih je otrcanih skuta visjela
njezina plava kockasta haljina i nejednako se nadimala, i lepetala oko nje dok je pre-
lazila dvorište i penjala se stubama do kuhinjskih vrata.
Čas kasnije pojavila se, ovaj put noseći otvoreni kišobran koji je držala ukoso u
vjetar, prešla do hrpe drva te odložila kišobran na zemlju, još otvoren. Onda ga je
brzo uhvatila i zadržala i neko vrijeme tako s njim stajala ogledajući se oko
sebe. Tada ga je zatvorila i položila na zemlju i naslagala drvo za ogrjev u naramak,
privila ga uz prsa, uzela kišobran i napokon ga uspjela otvoriti i vratila se do stuba i
držala drva u nesigurnoj ravnoteži dok je pokušavala zatvoriti kišobran, koji je
onda stavila uspravno u kut odmah kraj vrata. Izbacila je drva u sanduk iza peći.
Tada je skinula kabanicu i šešir i uzela prljavu pregaču sa zida i privezala je i naloži-
la vatru u štednjaku. Dok je to radila, štropoćući rešetkom i zvekećući poklopcima,
gospođa Compson počela ju je dozivati s vrha stuba.
Imala je na sebi jutarnju haljinu od prošivenog crnog satena, i čvrsto ju je jednom
rukom stezala pod podbratkom. U drugoj je ruci držala crveni gumeni termofor, i
tako je stajala na vrhu stražnjega stubišta i dozivala - Dilsey - jednolično i u
ravnomjernim razmacima u tiho stubište koje se spuštalo u potpunu tamu a tada opet
izranjalo ondje gdje je na njega padalo sivo svjetlo s prozora. - Dilsey - zvala je, bez
modulacije i bez naglaska i bez žurbe, kao da uopće ne očekuje odgovor. - Dilsey.
Dilsey se javila i prestala kloparati oko štednjaka, ali prije nego je stigla prijeći
kuhinju gospođa Compson ju je opet zazvala, i još jednom prije nego je prešla blago-
vaonicu i stala tako da joj se glava isticala na sivoj mrlji prozora.
- Dobro, dobro - rekla je Dilsey. - Dobro, tu sam. Napunit ću ga čim bude vruće
vode. - Podigla je suknje i popela se stubama, potpuno izbrisavši sivo svjetlo. - Osta-
vite ga dolje i ajte natrag u krevet.
- Nije mi bilo jasno što se događa - rekla je gospođa Compson. - Ležim budna već
najmanje jedan sat, a ne čujem ni glaska iz kuhinje.
- Ostavite ga dolje i ajte natrag u krevet - rekla je Dilsey. S mukom se uspinjala
stubama, bezoblična, zadihana. - Vatra će se razgorit za minutu, a voda će bit topla
za dvije.
- Ležim budna već bar jedan sat - rekla je gospođa Compson. - Mislila sam da
možda čekaš da ja siđem i naložim vatru.
Dilsey je stigla do vrha stubišta i uzela termofor. - Sredit ću ga ja za minutu -
rekla je. - Luster je zaspo jutros, izgubio je pol noći u onom cirkusu. Ja ću sama za-
palit vatru. Ajte sad, da se drugi ne probude dok sve ne zgotovim.
- Ako dopuštaš Lusteru stvari što ga odvlače od posla, onda si sama kriva što
zbog toga trpiš - rekla je gospođa Compson. - A Jasonu neće biti drago ako čuje za
184
William Faulkner
to. Znaš da neće.

- E, nije išo s Jasonovim novcem - rekla je Dilsey. - To sigurno. - Pošla je prema
stubama. Gospođa Compson se vratila u svoju sobu. Dok se opet uvlačila u krevet
čula je kako Dilsey još silazi niza stube s onom bolnom i jezivom sporošću koja
bi čovjeka izludjela da je nije nakon nekog vremena progutalo kloparanje vrata na
smočnici.
Ušla je u kuhinju i naložila vatru i počela pripremati doručak. U jednom trenutku
prekinula je posao, otišla do prozora i pogledala prema svojoj kolibi, zatim pošla na
vrata i otvorila ih i viknula u vjetrovito jutro.
- Luster! - vikala je i stala da osluhne, okrećući lice od vjetra. - Ej, Luster! - Opet
je osluhnula, i kad se pripremila da još jednom vikne, Luster se pojavio iza ugla ku-
hinje.
- Molim? - rekao je nedužno, tako nedužno da ga je Dilsey, na trenutak nepomič-
na, pogledala izražavajući licem više od pukog iznenađenja.
- A đe si ti? - rekla je.
- Nigđe - rekao je on. - Samo u podrumu.
- I što radiš u podrumu? - rekla je. - I nemoj mi tu stajat na kiši, budalo jedna -
rekla je.
- Niš ne radim - rekao je. Popeo se stubama.
- Da se nisi usudio proć kroz ova vrata bez naramka drva - rekla je. - Evo, morala
sam i drvo vuć i još palit vatru. Jel ti nisam sinoć rekla da ne odlaziš odavde prije
nego onaj sanduk za ogrjev napuniš do vrha?
- I jesam - rekao je Luster. - Napunio sam ga.
- I kamo je onda nestalo?
- Ne znam. Nisam ga ja ni tako.
- No dobro, sad ga lijepo napuni - rekla je. - I onda idi gore i pobrini se za
Benjyja.
Zatvorila je vrata. Luster je krenuo prema drvima. Onih je pet šojki lepetalo oko
kuće, kriještalo, i opet sjedalo na dud. Promatrao ih je. Uzeo je kamen i bacio ga. - Iš
- rekao je. - Ajte natrag u pakao kamo i spadate. Još nije ponedjeljak.
Natovario je na sebe cijelo brdo drva za ogrjev. Nije vidio preko njega, i doteturao
je do stuba i uz njih i tresnuo o vrata, rasipajući cjepanice. Tada je došla Dilsey i
otvorila mu vrata i on je zateturao preko kuhinje. - Ej, Luster! - viknula je, ali on je
već izbacio drvo u sanduk uz gromovit tresak. - Ha! – rekao je.
- Oćeš ti to probudit cijelu kuću? - rekla je Dilsey. Klepnula ga je dlanom po za-
tiljku. - Sad idi gore i nek se Benjy obuče.
185
William Faulkner
- Razumijem - rekao je. Pošao je prema vanjskim vratima.

- Kamo si krenijo? - rekla je Dilsey.
- Mislio sam da je bolje da idem oko kuće i na prednja vrata, da ne probudim mi-
lostivu i njih.
- Idi po stražnjim stubama kako sam ti rekla i obuci Benjyja - rekla je Dilsey. -
Ajde, jes čuo.
- Razumijem - rekao je Luster. Vratio se i izišao kroz vrata blagovaonice. Poslije
nekog vremena prestala su lupati. Dilsey se pripremila da zamijesi pecivo. Dok je
ravnomjerno tresla sito nad daskom za miješenje, pjevala je, najprije za sebe, nešto
bez određene melodije ili riječi, nešto što se ponavljalo, turobno, žalostivo i suzdrža-
no, dok je brašno iz njezinih ruku fino i ravnomjerno sniježilo kroz sito na dasku za
miješenje. Štednjak je počeo zagrijavati prostoriju i ispunjati je mrmljavim molovi-
ma vatre, i ubrzo je već pjevala glasnije, kao da joj se i glas malo otopio u sve jačoj
toplini, a tada ju je gospođa Compson opet zazvala iz kuće. Dilsey je podigla lice
kao da joj oči mogu prodrijeti i zaista prodiru kroz zidove i strop i vide staricu u nje-
zinoj prošivenoj jutarnjoj haljini na vrhu stubišta, kako u redovitim razmacima poput
automata zaziva njezino ime.
- O, Bože - rekla je Dilsey. Spustila je sito, podigla rub pregače i obrisala ruke te
uzela termofor sa stolca na koji ga je stavila i omotala pregačom držak kotlića iz ko-
jega je već malo sukljala para. - Samo čas - viknula je. - Voda se evo baš zgrijala.
Međutim nije termofor bio ono što je gospođa Compson htjela, i držeći ga za
grljak kao mrtvu kokoš, Dilsey je otišla do podnožja stubišta i pogledala gore.
- Pa što Luster nije gore s njim? - rekla je.
- Lustera uopće nema u kući. Već dugo ovdje ležim i čekam da ga čujem. Znala
sam da će zakasniti, ali ipak sam se nadala da će doći na vrijeme da spriječi Benja-
mina da ne probudi Jasona baš ovaj jedini dan u tjednu kad može ujutro dulje spava-
ti.
- Ne znam kako možete očekivat da će netko spavat dok vi tako stojite na vrh stu-
ba i urlate na čeljad već u cik zore - rekla je Dilsey. Počela se s velikim naporom
uspinjati stubama. - Poslala sam tog maloga gore prije pola sata.
Gospođa Compson ju je gledala i pridržavala jutarnji ogrtač pod podbratkom. -
Što ćeš sad? - rekla je.
- Idem obuć Benjyja i dovest ću ga dolje u kuhinju da nam ne probudi Jasona i
Quentin - rekla je Dilsey.
- Još nisi počela praviti doručak?
- I za to ću se pobrinut - rekla je Dilsey. - Bolje da idete natrag u krevet dok vam
Luster ne zapali vatru. Studeno je jutros.
186
William Faulkner
- Kao da ne znam - rekla je gospođa Compson. - Noge su mi kao led. Tako su

hladne da sam se od toga probudila. - Gledala je kako se Dilsey penje stubama. Dugo
joj je trebalo. - Znaš kako se Jason uzrujava kad doručak kasni - rekla je gospođa
Compson.
- Ne mogu ja baš sve odjednom - rekla je Dilsey. - Ajte natrag u krevet, prije nego
mi još i vi budete jutros na brizi.
- Ako ćeš sad sve ostaviti da obučeš Benjamina, bolje da ja siđem i pripremim do-
ručak. Ti znaš isto tako dobro kao i ja kako se Jason uzrujava kad doručak kasni.
- A ko će onda jest vaše splačine? - rekla je Dilsey. - Samo mi to recite. Ajte sad -
rekla je, uspinjući se s mukom. Gospođa Compson je stajala i gledala je kako se pe-
nje odupirući se o zid jednom rukom, pridržavajući suknju drugom.
- Ideš ga probuditi samo zato da ga obučeš? - rekla je.
Dilsey je zastala. Podignuvši nogu prema sljedećoj stubi, s rukom na zidu, stajala
je nepokretna i bezoblična pred sivom mrljom prozora iza sebe.
- Pa što nije budan? - rekla je.
- Nije bio kad sam ja pogledala - rekla je gospođa Compson. - Ali već mu je
davno vrijeme. On zbilja nikad ne spava poslije pola osam. Ti to dobro znaš.
Dilsey ništa nije odgovorila. Nije se makla s mjesta, ali premda je nije mogla
jasno vidjeti osim kao kvrgavu plošnu sjenu, gospođa Compson je znala da je malo
oborila lice i da sad stoji ondje kao što krave stoje na kiši, držeći prazan termofor za
grljak.
- Nisi ti ta koja mora snositi posljedice - rekla je gospođa Compson. - To nije tvo-
ja briga. Ti možeš otići. Ne moraš nositi cijeli taj teret iz dana u dan. Ti ništa ne du-
guješ ni njima ni uspomeni na gospodina Compsona. Znam da nikad nisi osjećala ni-
kakve ljubavi prema Jasonu. Nisi to nikad pokušala ni sakriti.
Dilsey nije ništa rekla. Polako se okrenula i počela silaziti, spuštajući tijelo od stu-
be na stubu, kao malo dijete, pridržavajući se rukom o zid. - Ajde, idite i ostavite ga
na miru - rekla je. - Nemojte više ić unutra. Ja ću poslat Lustera k njemu čim ga na-
đem. Ostavite ga na miru.
Vratila se u kuhinju. Pogledala je u štednjak, zatim je skinula pregaču preko glave
i navukla kabanicu i otvorila vanjska vrata i ogledala se po dvorištu. Vrijeme joj se
zabadalo u meso, oštro i prodorno, ali ništa se drugo na vidiku nije micalo. Sišla je
stubama, oprezno, kao da se boji da ne proizvede buku, i zamakla iza ugla kuhinje.
Baš u tom trenutku Luster se iznenada i nedužno pojavio na podrumskim vratima.
Dilsey se zaustavila. - Što sad radiš? - rekla je.
- Ništa - rekao je Luster. - Gospon Jason su rekli da pronađem odakle curi ona
voda u podrumu.
187
William Faulkner
- A kad ti je reko da to napraviš? - rekla je Dilsey. - Lani za Novu godinu, jelda?

- Pa mislio sam da pogledam dok spavaju - rekao je Luster. Dilsey je došla do po-
drumskih vrata. Odmaknuo se i ona je zavirila dolje u tminu koja je vonjala na
vlažnu zemlju i plijesan i gumu.
- Hm - rekla je Dilsey. Opet je pogledala Lustera. Dočekao ju je pogledom ne-
dužnim, pitomim i otvorenim. - Ne znam što radiš, ali bolje ti je da odma prestaneš.
Valjda si se i ti danas nameračio na mene kao i svi drugi, jelda? Da si smjesta oti-
šo gore k Benjyju, čuješ li?
- Razumijem - rekao je Luster. Pošao je žurno prema kuhinjskim stubama.
- Ej - rekla je Dilsey. - Donesi mi još jedan naramak drva dok si tu.
- Razumijem - rekao je. Prošao je kraj nje na stubama i uputio se k hrpi drva. Kad
je čas kasnije opet doteturao do vrata, i opet nevidljiv i slijep unutar i iza svog drve-
nog avatara, Dilsey je otvorila vrata i usmjerila ga čvrstom rukom preko kuhinje.
- Samo baci opet u onaj sanduk - rekla je. - Samo baci.
- I moram - rekao je Luster, zadihan. - Ne mogu ga inače nikako spustit.
- Onda tu stoj neko vrijeme i drž ga - rekla je Dilsey. Skidala mu je teret drvo po
drvo. - Što te jutros spopalo? Kadgod te pošaljem po drva ne doneseš više od šest
cjepanica odjednom pa da te ubijem, a vidi sad ovo danas. Što si naumio tražit
od mene? Pa šta taj cirkus nije već otišo iz grada?
- Je. Otišo je.
Stavila je i posljednju cjepanicu u sanduk. - Ajde sad gore k Benjyju ko što sam ti
rekla. I nemoj da me netko zivka sa stuba sve dok ja ne pozvonim. Jes me čuo?
- Jesam - rekao je Luster. Nestao je kroz okretna vrata. Dilsey je metnula još drva
u štednjak i vratila se svojem tijestu. Nakon nekog vremena opet je počela pjevati.
Prostorija se ugrijala. Ubrzo je Dilseyjina koža poprimila nekakav topli, puniji
sjaj dok se tako kretala po kuhinji prikupljajući sastojke za doručak, sastavljajući
obrok i nije više, kao Lusterova i njezina put prije toga, izgledala kao da je posuta fi-
nim drvenim pepelom. Na zidu iznad kredenca, nevidljiv osim u noći pri svjetlu
svjetiljke pa čak i tada duboko zagonetan jer je imao samo jednu kazaljku, kuckao je
starinski zidni sat, a nakon što je ispustio neki čudan zvuk kao da se nakašljava, od-
bio je pet.
- Osam sati - rekla je Dilsey. Stala je, podigla glavu i osluškivala. Ali nije se čulo
ništa osim sata i vatre. Otvorila je pećnicu i pogledala svoje tijesto, a tada je onako
pognuta zastala dok je netko silazio stubama. Čula je korake kako prelaze blagova-
onicu, zatim su se okretna vrata otvorila i ušao je Luster, a za njim krupan muškarac
koji kao da je bio oblikovan od neke tvari čiji sastojci ne žele ili ne mogu prionuti ni-
jedan uz drugoga, ni uz kostur koji ih održava. Koža mu je izgledala mrtvački i bez
188
William Faulkner
dlake; pritom sav nabrekao, kretao se nezgrapno, gegajući kao dresirani medvjed.
Kosa mu je bila blijeda i rijetka. Bila je glatko začešljana niz čelo kao u djece na sta-
rim fotografijama. Oči su mu bile bistre, nježno blijedoplave poput različka, a debele
su usnice visjele otvorene i malo slinave.
- Je li mu zima? - rekla je Dilsey. Obrisala je ruke o pregaču i dodirnula mu ruku.
- Ako njemu nije, meni je - rekao je Luster. - Uvijek je zima za Uskrs. Nefaljeno.
Gospođa Car’lin kaže da ako nemaš vremena da joj pripremiš termofor onda nije ni
važno.
- O Bože - rekla je Dilsey. Dovukla je stolac u kut između sanduka za ogrjev i
štednjaka. Muškarac je poslušno otišao do njega i sjeo. - Daj pogledaj u blagovaoni-
cu i vidi đe sam ostavila taj termofor - rekla je Dilsey. Luster je donio termofor iz
blagovaonice i Dilsey ga je napunila i dala mu ga. - Ajde, požuri - rekla je. - Vidi jel
Jason budan. Reci im da je sve gotovo.
Luster je izišao. Benjy je sjedio kraj štednjaka. Sjedio je mlitavo, posve nepokre-
tan osim glave koja kao da je neprestano kimala dok je svojim milim neodređenim
pogledom gledao Dilsey kako se kreće po kuhinji. Luster se vratio.
- Usto je - rekao je. - Gospođa Car’lin kaže da prostreš stol. - Prišao je štednjaku i
raširio nad njim ruke s dlanovima nadolje. - Usto je, velim - rekao je. - Čini mi se da
je ljut ko pas.
- Ma što je sad? - rekla je Dilsey. - Makni se odatle. Kako mogu nešto radit kad
mi tu stojiš iznad štednjaka?
- Zima mi je - rekao je Luster.
- Na to si moro mislit dok si bio u onom podrumu - rekla je Dilsey. - A što to ljuti
Jasona?
- Kaže da smo ja i Benjy razbili onaj prozor u njegovoj sobi.
- Sto, razbit je? - rekla je Dilsey.
- Tako on kaže - reče Luster. - Kaže da sam ga ja razbio.
- Kako si mogo kad drži sobu zaključanu dan i noć?
- Kaže da sam baco kamenje i razbio ga - rekao je Luster.
- Pa jesi li?
- Na časnu riječ nisam - rekao je Luster.
- Nemoj mi lagat, mali - rekla je Dilsey.
- Ma nisam, kad kažem - rekao je Luster. - Pitaj Benjyja ako jesam. Nisam ni gle-
do taj prozor.
- Ko ga je onda mogo razbit? - rekla je Dilsey. - On samo gnjavi, da probudi Qu-
entin - rekla je i izvukla lim s pecivom iz pećnice.
189
William Faulkner
- A bit će - rekao je Luster. - Čudna je to čeljad. Drago mi je što nisam njiov.

- Da nisi njiov? - rekla je Dilsey. - Samo da ti kažem, crnčiću, ima u tebi isto tolko
kompsonske gadosti ko u njima. Jesi siguran da ti nisi razbio onaj prozor?
- A zašto bi ga išo razbijat?
- A zašto radiš sve tvoje ostale gadosti? - rekla je Dilsey. - Ajde, pazi sad na nje-
ga, da opet ne opeče ruku dok ja ne namjestim stol.
Pošla je u blagovaonicu, gdje su je čuli kako se kreće, zatim se vratila i stavila ta-
njur na kuhinjski stol i napunila ga hranom. Ben ju je gledao i slinio, ispuštajući ne-
kakav nejasan, lakom zvuk.
- Dobro je, dobro, zlato - rekla je. - Evo tvog doručka. Dovući njegov stolac,
Luster. - Luster je pomaknuo stolac i Ben je sjeo, cvileći i slineći. Dilsey mu je sve-
zala krpu oko vrata i obrisala mu usta okrajkom. - I gledaj da bar jedanput ne
zaprlja sve na sebi - rekla je, dodajući Lusteru žlicu.
Ben je prestao cviliti. Gledao je žlicu kako mu se podiže prema ustima. Kao da je
čak i lakomost u njemu bila povezana s mišićjem, a sama glad nesuvisla, nesvjesna
da je glad. Luster ga je hranio vješto i ravnodušno. Tu i tamo, pozornost bi mu
se vratila dovoljno da naglo odmakne žlicu tako da Ben zatvori usta na prazan zrak,
ali bilo je očito da su Lusterove misli negdje drugdje. Druga mu je ruka počivala na
naslonu stolca i na toj se mrtvoj površini pokretala oprezno, nježno, kao da izvla-
či neku nečujnu melodiju iz te mrtve praznine, pa je jednom, dok su mu prsti iz ubi-
jenog drveta izazivali bezvučni i složeni arpeggio, čak zaboravio izazivati Bena žli-
com sve dok ga Ben nije ponovno prizvao jecajem.
Dilsey se kretala amo-tamo po blagovaonici. Nakon nekog vremena pozvonila je
malim jasnim zvoncem, a tada je Luster u kuhinji čuo kako gospođa Compson i Ja-
son silaze i čuo je Jasonov glas i slušajući zakolutao očima tako da su se vidjele
samo bjeloočnice.
- Naravno, znam da ga oni nisu razbili - rekao je Jason. - Naravno, znam. Možda
se razbio od promjene vremena.
- Ne znam kako se to moglo dogoditi - rekla je gospođa Compson. - Tvoja soba je
zaključana cijeli cjelcati dan, točno onako kako je ostaviš kad ideš u grad. Nitko od
nas nikad onamo ne ulazi osim u nedjelju kad je čistimo. Ne bih htjela da pomisliš
kako bih ja ulazila nekamo gdje sam nepoželjna, ili da bih to bilo kome drugome do-
pustila.
- Pa nisam ni rekao da si ga ti razbila, je li tako? - rekao je Jason.
- Ja ne želim ulaziti u tvoju sobu - rekla je gospođa Compson. - Ja poštujem sva-
čiji privatni život. Ne bih ja prešla preko tog praga čak i da imam ključ.
- Da - rekao je Jason. - Znam da tvoji ključevi ne pristaju u moju bravu. Zato sam
190
William Faulkner
je i dao izmijeniti. Ali hoću samo znati kako se taj prozor mogao razbiti.
- Luster kaže da ga on nije razbio - rekla je Dilsey.
- To sam znao a da ga i ne pitam - rekao je Jason. - A gdje je Quentin? - rekao je.
- Onđe di i svake nedjelje ujutro - rekla je Dilsey. - Ma što je to tebe spopalo ovih
zadnjih par dana, ha?
- No dobro, od sada će sve biti drugačije - rekao je Jason. - Idi gore i reci joj da je
doručak gotov.
- Ostavi je na miru, Jasone - rekla je Dilsey. - Ona se diže za doručak svakog jutra
u tjednu, i gospođa Car’lin joj je dopustila da ostane u krevetu u nedjelju. Ti to znaš.
- Ne mogu držati punu kuhinju crnaca koji će je služiti kad se sjeti, ma koliko ja
to želio - rekao je Jason. - Idi i reci joj neka siđe na doručak.
-Niko je ni ne mora služit - rekla je Dilsey. - Ja stavim njen doručak na toplo i...
- Jesi li me čula? - rekao je Jason.
- Čujem ja tebe - rekla je Dilsey. - Niš drugo ni ne čujem kad si ti u kući. Ako se
ne svadiš s Quentin ili s mamom, onda vičeš na Lustera i Benjyja. Zašto mu puštate
da se tako ponaša, gospođo Car’lin?
- Bolje da poslušaš - rekla je gospođa Compson. - On je sad glava kuće. Njegovo
je pravo zahtijevati od nas da poštujemo njegove želje. Ja se trudim, pa ako mogu ja,
možeš i ti.
- Svejedno je glupo bit tako zle volje pa tjerat Quentin iz kreveta samo zato što to
njemu paše - rekla je Dilsey. - Možda misli da je ona razbila taj prozor.
- Bi ona, da se slučajno toga sjetila - rekao je Jason. - Hajde sad idi i napravi što
sam ti rekao.
- A ne bi joj baš ništ zamjerila da je - rekla je Dilsey idući prema stubama. - Kad
joj neprestano cekećeš cijelo bogovetno vrijeme dok si u kući.
- Tiho, Dilsey - rekla je gospođa Compson. - Ne priliči ni tebi ni meni da Jasonu
govorimo što će učiniti. Ponekad mislim da nije u pravu, ali trudim se da se pokorim
njegovim željama zbog svih vas. Ako sam ja dovoljno jaka da dođem k stolu, onda
može i Quentin.
Dilsey je izišla. Čuli su je kako se uspinje stubama. Dugo su je čuli na stubištu.
- Imaš veličanstvenu zbirku služinčadi - rekao je Jason. Podvorio je majku i sebe
hranom. - Jesi li ikad imala ijednoga koji je bio vrijedan i metka? Valjda ipak jesi,
nekad, prije nego sam dovoljno odrastao da to upamtim.
- Moram im ugađati - rekla je gospođa Compson. - Potpuno ovisim o njima. Na
žalost, preslaba sam. Da sam bar snažna. Da bar mogu sama obavljati sav kućni po-
sao. Mogla bih ti barem taj teret skinuti s leđa.
191
William Faulkner
- Da, u lijepom bismo svinjcu onda živjeli - rekao je Jason. - Požuri, Dilsey -
viknuo je.
- Znam da mi predbacuješ - rekla je gospođa Compson – što sam im dopustila da
danas odu u crkvu.
- Kamo da odu? - rekao je Jason. - Zar onaj vražji cirkus još nije otišao?
- U crkvu - rekla je gospođa Compson. - Crnci imaju posebnu uskrsnu misu. Obe-
ćala sam Dilsey prije dva tjedna da mogu ići.
- Što znači da ćemo imati hladni ručak - rekao je Jason - ili ga uopće nećemo ima-
ti.
- Znam da sam ja kriva - rekla je gospođa Compson. - Znam da sad meni predba-
cuješ.
- A što? - rekao je Jason. - Pa nisi valjda ti uskrsla Krista. Ili jesi?
Čuli su Dilsey kako se popela na posljednju stubu, zatim kako polako hoda po
hodniku.
- Quentin - rekla je. Kad je zazvala prvi put, Jason je odložio nož i vilicu, i kao da
su i on i njegova majka svaki sa svoje strane stola čekali u potpuno identičnom polo-
žaju; jedan hladan i lukav, guste smeđe kose koja se sa svake strane čela uvijala u
dva tvrdoglava uvojka, kao u barmena na karikaturama, i smeđih očiju s crno obrub-
ljenim šarenicama poput špekula, a druga hladna i plačljiva, potpuno bijele kose i
očiju podbulih i izgubljenih i tako tamnih da se činilo da su sama zjenica ili sama ša-
renica.
- Quentin - rekla je Dilsey. - Ustani, dušo. Čekaju te s doručkom.
- Ne shvaćam kako se taj prozor mogao razbiti - rekla je gospođa Compson. - Jesi
li siguran da se to dogodilo baš jučer? Mogao je dugo stajati razbijen, uz ovo toplo
vrijeme. Gornje okno, skriveno iza žaluzine.
- Po posljednji put ti kažem da se to dogodilo jučer - rekao je Jason. - Misliš
valjda da ne poznajem sobu u kojoj stanujem? Misliš da sam mogao živjeti u njoj tje-
dan dana s rupom u prozoru kroz koju možeš provući ruku... - glas mu se prekinuo,
posustao, i ostao je zureći u majku očima na trenutak potpuno praznim, bez ikakva
izražaja. Kao da su mu oči zadržavale dah dok ga je majka gledala, lica mlohavog i
plačljivog, rasplinutog, vidovitog a ipak tupog. Dok su tako sjedili, Dilsey je govori-
la:
- Quentin. Nemoj se poigravat sa mnom, dušo. Siđi na doručak, dušo. Čekaju te.
- Nikako mi to nije jasno - rekla je gospođa Compson. - Baš kao da je netko poku-
šao provaliti u kuću... - Jason je skočio. Stolica se prevrnula s treskom. - Što... - rekla
je gospođa Compson zureći u njega kad je projurio kraj nje i zaletio se preskačući
stube, na kojima je susreo Dilsey. Lice mu je sad bilo u sjeni i Dilsey je rekla:
192
William Faulkner
- Duri se. Tvoja mama nije otključala... - Ali Jason je projurio kraj nje hodnikom
sve do vrata. Nije zvao. Zgrabio je kvaku i pokušao otvoriti, tada je stajao s kvakom
u ruci i malo pognute glave kao da osluškuje nešto mnogo udaljenije nego što je taj
omeđeni prostor iza vrata, nešto što je već čuo. Držao se kao čovjek koji se pretvara
da sluša kako bi pred sobom sa krio ono što već čuje. Iza njega se gospođa Compson
penjala stubama i zvala ga. Tada je ugledala Dilsey i prestala zvati njega, i umjesto
toga zvala nju.
- Kažem ti da još nije otključala ta vrata - rekla je Dilsey.
Kad je progovorila on se okrenuo i potrčao prema njoj, ali glas mu je bio miran,
staložen. - Nosi ključ sa sobom? - rekao je. - Hoću reći, ima li ga sada, ili ga
možda...
- Dilsey - rekla je gospođa Compson sa stubišta.
- Ili što? - rekla je Dilsey. - Zašto ne pustiš...
- Ključ - rekao je Jason. - Od ove sobe. Nosi li ga cijelo vrijeme sa sobom. Majko.
- Tada je ugledao gospođu Compson i sišao joj stubama u susret. - Daj mi taj ključ -
rekao je. Počeo je pipati džepove pohabanog crnog jutarnjeg ogrtača na njoj. Ona se
opirala.
- Jasone - rekla je. - Jasone! Zar me ti i Dilsey hoćete opet strpati u krevet? - rekla
je gurajući ga od sebe. - Ne daš mi ni da nedjelju provedem u miru?
- Ključ - rekao je Jason pretražujući je. - Ovamo s njim. - Osvrnuo se prema vrati-
ma, kao da očekuje da će se naglo rastvoriti prije nego opet stigne do njih s ključem
koji još nema.
- Dilsey, molim te! - rekla je gospođa Compson, stežući ogrtač oko sebe.
- Daj mi ključ, budalo jedna stara! - povikao je Jason iznenada. Iz džepa joj je si-
lom izvukao golemi svežanj zahrđalih ključeva na željeznom kolutu kao u sred-
njovjekovnog uzničara i odjurio natrag hodnikom, dok su ga dvije žene slijedile.
- Ej, Jasone! - rekla je gospođa Compson. - Nikad neće pronaći pravi - rekla je. -
Znaš da ja nikad nikome ne dopuštam da uzima moje ključeve, Dilsey - rekla je. Po-
čela je naricati.
- Tiho - rekla je Dilsey. - Neće on njoj ništa napravit. Ja mu neću dat.
- Ali u nedjelju ujutro, u mojoj vlastitoj kući - rekla je gospođa Compson. - A toli-
ko sam se trudila da ih odgojim kao kršćane. Daj meni da nađem pravi ključ, Jasone
- rekla je. Stavila mu je ruku na nadlakticu. Onda se počela hrvati s njim, ali on ju je
laktom odgurnuo u stranu i načas je pogledao ledenim i opsjednutim očima a zatim
se opet okrenuo vratima i glomaznim nezgrapnim ključevima.
- Šutite - rekla je Dilsey. - Čuj, Jasone!
193
William Faulkner
- Nešto se strašno dogodilo - zavapila je gospođa Compson. - Sigurna sam. Čuj,

Jasone - rekla je i opet ga uhvatila za ruku. - Gle, ne da mi čak ni da pronađem ključ
od sobe u mojoj vlastitoj kući!
- No, no - rekla je Dilsey. - Ma što se može dogodit? Ja sam tu. Neću mu ja dat da
joj nešto nažao učini. Quentin - rekla je podigavši glas - ništa se ti ne boj, dušo, ja
sam tu.
Vrata su se naglo otvorila prema unutra. Stajao je na njima na trenutak, skrivajući
pogled na sobu, a zatim je zakoračio u stranu. - Uđite - rekao je hrapavim, ravnim
glasom. Ušle su. Nije to bila soba mlade djevojke. Nije to bila ničija soba, i slabašan
vonj jeftine kozmetike i ono nekoliko ženskih predmeta i drugih dokaza nezgrapnih i
beznadnih pokušaja da je učine ženstvenom samo su podvlačili njezinu anonimnost,
pridajući joj onu mrtvu i stereotipnu privremenost soba u sumnjivim svratištima.
Krevet je bio netaknut. Na podu je ležao zamazani komad rublja od jeftine kričave
ružičaste svile, iz poluotvorene ladice komode visjela je jedna jedina čarapa. Prozor
je bio otvoren. Tik uz kuću rasla je kruška. Bila je u cvatu i grane su strugale i greble
o kuću a zasićen zrak, koji je prodirao kroz prozor, donosio je u sobu turoban miris
cvijeća.
- No eto - rekla je Dilsey. - Jel vam nisam rekla da joj nije ništa?
- Ništa? - rekla je gospođa Compson. Dilsey je pošla za njom u sobu i stavila joj
ruku na rame.
- Ajde, lijepo idite i legnite - rekla je. - Nać ću ja nju za deset minuta.
Gospođa Compson je otresla ruku sa sebe. - Pronađi pismo - rekla je. - Quentin je
ostavio pismo kad je to napravio.
- U redu - rekla je Dilsey. - Nać ću ga. Ajte vi samo u svoju sobu.
- Znala sam onog časa kad su je prozvali Quentin da će se ovo dogoditi - rekla je
gospođa Compson. Prišla je komodi i počela prevrtati predmete razasute po njoj -
bočice od parfema, kutiju s puderom, izgriženu olovku, škarice s jednim slomljenim
krakom koje su ležale na pokrpanom šalu prašnom od pudera i zamrljanom ružem. -
Nađi to pismo - rekla je.
- I oću - rekla je Dilsey. - Ajte sad, čujete. Ja i Jason ćemo ga nać. Samo vi ajte u
svoju sobu.
- Jasone - rekla je gospođa Compson. - Gdje je on? - Pošla je k vratima. Dilsey ju
je slijedila niz hodnik do drugih vrata. Bila su zatvorena. - Jasone - zazvala je kroz
vrata. Nije bilo odgovora. Pokušala je okrenuti kvaku, zatim ga je opet pozvala. Ali i
dalje nije bilo odgovora, jer on je iz ormara bacao iza sebe stvari, odjeću, cipele,
kovčeg. Tada je izišao noseći ispiljeni dio drvene obloge i stavio je na pod i opet
ušao u ormar i izišao s metalnom kutijom. Stavio ju je na krevet i gledao u razbijenu
194
William Faulkner
bravu na kutiji dok je iz džepa izvlačio kolut s ključevima i odabirao ključ, i onda
opet stajao s odabranim ključem u ruci promatrajući razbijenu bravu. Tada je spre-
mio ključeve natrag u džep i pažljivo istresao sadržaj kutije na krevet. Jedna-
ko pažljivo slagao je papire, podižući i istresajući jedan po jedan. Tada je prevrnuo
kutiju pa i nju istresao i onda polako spremio papire natrag i opet stajao, gledajući
razbijenu bravu, s kutijom u rukama i oborene glave. Vani pred prozorom čuo je
kako se šojke kovitlaju i kriješte i onda odlijeću, dok im vjetar raznosi krikove, a
negdje se čulo kako je prošao neki automobil i taj je zvuk također iščezao. Majka ga
je iza vrata ponovo zvala, ali nije se ni pomakao. Čuo je Dilsey kako je odvodi hod-
nikom, a zatim kako se zatvaraju neka vrata. Tada je opet spremio kutiju natrag u
zidni ormar i pobacao u njega odjeću i pošao niza stube do telefona. Dok je stajao sa
slušalicom uz uho i čekao, Dilsey je sišla stubama. Pogledala ga je ne zaustavljajući
se i otišla dalje.
Dobio je vezu. - Ovdje Jason Compson - rekao je, i glas mu je bio tako hrapav i
promukao da je morao ponoviti. - Jason Compson - rekao je, nastojeći da kontrolira
glas. - Pripremite kola za deset minuta, s vašim zamjenikom ako vi ne možete ići. Ja
ću doći... Što? ... Provalna krađa. Moja kuća. Znam tko je... Provalna krađa, kažem.
Pripremite kol... Što? Zar vi niste plaćeni da provodite zakon... Da, bit ću ondje za
pet minuta. Neka ta kola budu spremna da odmah krenemo. Ako ne budu, izvijestit
ću o tome guvernera.
Tresnuo je slušalicom i prešao blagovaonicu, gdje je jedva načeti obrok sada sta-
jao hladan na stolu i ušao u kuhinju. Dilsey je punila termofor vodom. Ben je sjedio,
smiren i prazna pogleda. Kraj njega je Luster izgledao kao nekakav pas čuvar, bistar
i budan. Nešto je jeo. Jason je prešao kuhinju.
- Što nećeš ništ pojest za doručak? - rekla je Dilsey. Nije uopće obraćao pozornost
na nju. - Ajde, odi jest, Jasone. - Nije ni zastao. Vanjska vrata zalupila su se za njim.
Luster je ustao i pošao k prozoru i pogledao van.
- Uu - rekao je. - Što se tamo gore događa? Da nije možda mlatio gospođicu Qu-
entin?
- Ti začepi - rekla je Dilsey. - Samo mi sad uzrujaj Benjyja pa ću ti glavu razbit.
Drž ga na miru kako god znaš dok se ja ne vratim, čuješ. - Zašarafila je čep na
termoforu i izišla. Čuli su je kako se penje stubama, a onda su čuli kako Jason prola-
zi kraj kuće u svom automobilu. Poslije toga u kuhinji nije bilo više nikakvog zvuka
osim upornog mrmljanja kotlića i sata.
- Znaš na što se kladim? - rekao je Luster. - Kladim se da ju je premlatio. Kladim
se da ju je tresnio po glavi i sad je otišo po doktora. Na to se kladim, da znaš. - Sat je
tiktakao, svečano i duboko. Glasao se kao potmuli puls same te kuće u raspadanju, i
poslije nekog vremena zaškripao je i pročistio grlo i odbio šest puta. Ben je podigao
195
William Faulkner
pogled prema njemu, zatim prema okruglastom obrisu Lusterove glave na prozoru i
opet počeo klimati glavom i sliniti. Zastenjao je.
- Zaveži, ludo - rekao je Luster ne okrećući se. - Sve mi se čini, ništa danas od
naše crkve. - Ali Ben je sjedio u stolcu i tiho cvilio dok su mu velike mekane ruke
visjele između koljena. Iznenada je zaplakao, gotovo zatulio, otegnuto, zvuk
bez smisla i bez stanke. - Šuti - rekao je Luster. Okrenuo se i podigao ruku. - Oćeš da
te prebijem? - Ali Ben ga je gledao i otegnuto tulio pri svakom izdisaju. Luster mu je
prišao i stresao ga. - Da si smjesta ušutio! - viknuo je. - Evo - rekao je. Izvukao je
Bena iz stolca i povukao stolac pred štednjak, zatim otvorio vrata štednjaka i gurnuo
Bena u stolac. Izgledalo je kao da mali tegljač uvodi nekakav nezgrapni tanker u uski
dok. Ben je opet sjeo licem okrenut prema ružičastim vratima. Ušutio je. Tada su
opet čuli sat, i Dilsey kako se sporo kreće stepenicama. Kad je ušla on je opet zaje-
cao. Tada je podigao glas.
- Što si mu sad učinio? - rekla je Dilsey. - Ma što ga ne možeš bar danas ujutro
pustit na miru?
- Ništ mu nisam učinio - rekao je Luster. - Gospodin Jason ga je isprepado, to ti
je. Nije valjda ubio gospođicu Quentin, jelda?
- Tiho, Benjy - rekla je Dilsey. Utihnuo je. Ona je prišla prozoru i pogledala van. -
Je li kiša prestala? - rekla je.
- Je - rekao je Luster. - Prestala je već davno.
- Onda hajte sad malo van - rekla je. - Baš sam nekako smirila milostivu.
- Idemo mi u crkvu? - rekao je Luster.
- Reći ću ti kad dođe vrijeme. Ti ga drž podalje od kuće dok te ne zovnem.
- Možemo li otić na pašnjak? - rekao je Luster.
- U redu. Samo ga drž daleko od kuće. Za danas sam istrpjela kolko sam mogla.
- Dobro - rekao je Luster. - Kamo je išo gospodin Jason, mamice?
- A i to se tebe tiče, jelda? - rekla je Dilsey. Počela je raspremati stol. - Tiho,
Benjy. Luster će te odvest van da se igraš.
- A šta je napravio gospođici Quentin, mamice? - rekao je Luster.
- Niš joj nije napravio. Hajte van, vas dvojica.
- Kladim se da nije tu - rekao je Luster.
Dilsey ga je pogledala. - Kako znaš da nije tu?
- Ja i Benjy smo je vidli sinoć đe izlazi kroz prozor. Jelda, Benjy?
- Vidli je? - rekla je Dilsey gledajući ga.
- Mi je vidimo svake večeri - rekao je Luster. - Spušta se lijepo dolje po onoj
196
William Faulkner
kruški.
- Da mi nisi lagao, crnčiću - rekla je Dilsey.
- Ne lažem ja. Pitaj Benjyja je li lažem.
- A zašto onda nisi nešto reko, ha?
- Nije to moja stvar - rekao je Luster. - Neću se ja valjda plest u poslove bijelaca.
Ajmo, Benjy, idemo van, čuješ.
Izišli su. Dilsey je neko vrijeme stajala za stolom, zatim je iznijela suđe od doruč-
ka iz blagovaonice i pojela svoj doručak i očistila kuhinju. Tada je skinula pregaču i
objesila je i otišla u podnožje stubišta i načas osluhnula. Nije se čulo ni glaska. Na-
vukla je kabanicu i šešir i pošla preko u svoju kolibu. ßä‫ן‬ʞãñdöwñ‫ן‬ôãd
Kiša je prestala. Vjetar je sad nailazio s jugoistoka, otkrivajući plave mrlje neba.
Na hrptu brežuljka, iza drveća i gradskih krovova i tornjeva pojavilo se sunčevo
svjetlo kao blijedi komad krpe, zatim nestalo. Kroz zrak se razleglo zvono, a tada su,
kao na neki znak, druga zvona prihvatila taj zvuk i ponovila ga.
Vrata kolibe su se otvorila i Dilsey je izišla, opet u onoj smeđoj pelerini i ljubi-
častoj haljini, s prljavim bijelim rukavicama do lakta, ali sada bez rupca na glavi.
Stala je u dvorište i zazvala Lustera. Čekala je neko vrijeme, zatim pošla do kuće
i oko nje do podrumskih vrata, neprestano se držeći zida, i pogledala kroz vrata. Ben
je sjedio na stubama. Pred njim je Luster čučao na vlažnom podu. Držao je u lijevoj
ruci pilu, koje se oštrica malo ugnula pritisnuta njegovom rukom, i upravo se spre-
mao udariti po oštrici istrošenim drvenim čekićem s kojim je Dilsey više od trideset
godina radila tučeno pecivo. Tada je pila jedan jedini put lijeno zazvečala i zvuk je
bez životne bodrosti zamro dok se oštrica zadržala u tankom čistom luku između
Lusterove ruke i poda. Ipak se i dalje neshvatljivo izvijala.
- Ovako je on to radio - rekao je Luster. - Samo što još nisam našo pravu stvar
čime ću je lupit.
- To dakle radiš, jel? - rekla je Dilsey. - Donesi mi taj čekić - rekla je.
- Nisam ga pokvario - rekao je Luster.
- Donesi ga ovamo - rekla je Dilsey. - I nosi tu pilu onamo đe si ju našo.
Odložio je pilu i donio joj čekić. Tada je Ben opet zatulio, beznadno i otegnuto.
Nije to bilo ništa. Tek zvuk. Možda je bilo sve vrijeme i sva nepravda i sva tuga
pretvorena u jednom trenutku nekom konstelacijom planeta u glas.
- Slušaj ga - rekao je Luster. - Ovako tuli otkako si nas poslala van iz kuće. Ne
znam što ga je danas ujutro spopalo.
- Dovedi ga ovamo - rekla je Dilsey.
- Dođi, Benjy - rekao je Luster. Spustio se opet stubama i uhvatio Bena za ruku.
197
William Faulkner
On je išao poslušno, tuleći, onim sporim promuklim zvukom kojim se glasaju brodo-
vi, koji kao da počinje prije nego je sam zvuk počeo, i prekida se prije nego je sam
zvuk prestao.
- Ajde potrči i donesi mu kapu - rekla je Dilsey. - Da nisi bučio tako da te gospođa
Car’lin čuje. Ajde, požuri. Već kasnimo.
- Ona će ga ionako čut ako ga ne ušutkaš - rekao je Luster.
- Prestat će kad se maknemo od kuće - rekla je Dilsey. – On to njuši. To je to.
- Što on to njuši, mamice? - rekao je Luster.
- Ajde, idi po tu kapu - rekla je Dilsey. Luster je otišao. Stajali su na podrumskim
vratima, Ben jednu stubu ispod nje. Nebo se sada rastrgalo u krpice koje su se vukle,
naganjale i izvlačile svoje hitre sjene iz zapuštenog vrta, preko razbijene ograde i
dvorišta. Dilsey je gladila Benovu glavu, polako i ravnomjerno, i ravnala mu šiške na
čelu. On je tulio smireno, bez žurbe. - Tiho - govorila je Dilsey. - Tiho, čuješ. Začas
ćemo otić. Tiho, čuješ. - I dalje je tulio smireno i uporno.
Luster se vratio, noseći na glavi kruti novi slamni šešir sa šarenom vrpcom, a u
ruci suknenu kapu. Činilo se da šešir, poput reflektora, izdvaja Lusterovu lubanju u
očima promatrača, da ističe sve njezine posebne plohe i uglove. Tako je izniman i
poseban bio taj oblik da se na prvi pogled činilo kako je šešir na glavi nekoga koji
stoji neposredno iza Lustera. Dilsey je pogledala šešir.
- Zašto nisi uzeo stari šešir? - rekla je.
- Nisam ga mogo nać - rekao je Luster.
- Kladim se da nisi. Kladim se da si prošlu noć sredio tako da ga ne možeš nać.
Naumio si pokvariti ovaj.
- Joj, mamice - rekao je Luster. - Neće padat kiša.
- Kako znaš? Idi po onaj stari šešir i spremi taj novi.
- Joj, mamice.
- Onda idi i donesi kišobran.
- Joj, mamice.
- Odluči se - rekla je Dilsey. - Ili donesi stari šešir ili kišobran. Meni je sve isto.
Luster je otišao u kolibu. Ben je tiho tulio.
- Ajdemo - rekla je Dilsey. - Oni će nas stić. Idemo slušat kako pjevaju. - Obišli
su kuću i pošli prema dvorišnim vratima. - Tiho - govorila je Dilsey s vremena na
vrijeme dok su išli kolnim putem. Stigli su do vrata. Dilsey ih je otvorila. Luster
je dolazio kolnim putem iza njih i nosio kišobran. S njim je bila neka žena. - Evo ih -
rekla je Dilsey. Izišli su kroz vrata. - No eto - rekla je. Ben je ušutio. Luster i njegova
majka su ih sustigli. Frony je imala na sebi haljinu od jarko modre svile i šešir ukra-
198
William Faulkner
šen cvijećem. Bila je mršava žena, glatka, ugodna lica.

- Sad nosiš šest tjedana posla na leđima - rekla je Dilsey. - Što ćeš ako počne
kiša?
- A smočit se, valjda - rekla je Frony. - Nikad još nisam zaustavila kišu.
- Mamica uvjek govore kako će padat kiša - rekao je Luster.
- Ako se ja ne brinem za vas, ne znam ko će - rekla je Dilsey. - Ajdemo, već smo
zakasnili.
- Danas propovijeda velečasni Shegog - rekla je Frony.
- Je li? - rekla je Dilsey. - Ko je taj?
- On je iz Saint Looeya - rekla je Frony. - Onaj poznati propovjednik.
- Ha - rekla je Dilsey. - Ovdje nam i treba čovjek koji će u ove mlade crne lijenči-
ne utjerat strah od Boga.
- Velečasni Shegog to može - rekla je Frony. - Bar tako kažu.
Išli su ulicom. Njezinom mirnom dužinom kretali su se prema crkvi bijeli vjernici
u šarolikim hrpicama, pod zvonjavom raznošenom vjetrom, ponekad osvijetljeni
nestalnim i bojažljivim suncem. Vjetar je bio oštar, s jugoistoka, hladan i su-
rov poslije toplih dana.
- Da ga bar stalno ne vodiš u crkvu, mamice - rekla je Frony. - Ljudi pričaju.
- Koji ljudi? - rekla je Dilsey.
- Ja čujem - rekla je Frony.
- A ja znam točno koji ljudi - rekla je Dilsey. - Bjelo smeće. Oni tako govore.
Misle da nije dosta dobar za bjelu crkvu ali da crnačka crkva nije dosta dobra za nje-
ga.
- Eto, ipak pričaju - rekla je Frony.
- Onda ih pošalji k meni - rekla je Dilsey. - Reci im da je dragom Bogu svejedno
jel on pametan ili nije. To je svejedno svima osim bjelom smeću.
Ulica je skretala pod pravim kutom, i spustivši se pretvarala u zemljani put. S jed-
ne i druge strane teren se rušio strmije; oronuli krovovi malih koliba razasutih po ši-
rokoj ravnici bili su u ravnini s putem. Kućice su stajale na česticama bez trave,
ali krcatim razbijenim stvarima, ciglama, daskama, suđem, stvarima koje su nekoć
imale upotrebnu vrijednost. Na njima nije raslo ništa osim bujnog korova, a od staba-
la dudovi i rogači i makljeni - stabla koja kao da su također poprimila nešto od
one odvratne sasušenosti što je okruživala kuće; stabla kojih su i sami izdanci bili tek
žalosni i tvrdoglavi ostatak rujna, kao da ih je čak i proljeće mimoišlo i ostavilo da se
hrane zasitnim i karakterističnim mirisom crnaca u kojem su rasli.
Dok su prolazili, crnci su im se obraćali s kućnih ulaza i pitali Dilsey:
199
William Faulkner
- Sestro Gibson, kako je, kako ide?

- Dobro. A vi, dobro?
- Vrlo dobro, hvala.
Izlazili su iz koliba i s mukom se uspinjali strminom do ceste - muškarci u dosto-
janstvenom tamnosmeđem ili crnom, sa zlatnim lancima od sata, i ponekad sa šta-
pom u ruci; mladi muškarci u jeftinim kričavim modrim ili prugastim odijelima i s
kicoškim šeširima; žene u ponešto krutim, šuštavim suknjama, i djeca, u odjeći
kupljenoj iz druge ruke od bijelaca, koja su gledala u Bena kradomice poput noćnih
životinja:
- Kladim se da ga se ne usudiš taknut.
- Zašto se ne bi usudio?
- Kladim se da ne možeš. Kladim se da te strah.
- Neće on nikome ništ. On je samo blentav.
- Kako to da blentavac neće nikome ništ?
- Ovaj neće. Ja sam ga dotaknula.
- Kladim se da sad nećeš.
- Zato što gospođa Dilsey gleda.
- Nećeš nikako.
- Neće on nikome ništa. On je samo blentav.
A stariji su se ljudi neprestano obraćali Dilsey, dok je ona, osim ako nisu bili vrlo
stari, dopuštala Frony da im odgovara.
- Mamica se jutros ne osjećaju dobro.
- Žao mi je. Ali velečasni Shegog će to riješit. Dat će joj utjehu i skinut joj teret s
duše.
Cesta se opet uspinjala prema prizoru nalik na oslikanu kulisu. Usječena u
prosjeklinu crvene gline okrunjene hrastovima, cesta kao da se naglo prekidala, po-
put prerezane vrpce. Kraj nje se iznad oronule crkve podizao ruševan zvonik kao
daje na slici, i cijeli je prizor bio plosnat i bez perspektive kao oslikani karton
postavljen na sam rub plosnate zemlje, na pozadini vjetrovitog sunčanog blistavog
prostora i travnja i kasnoga jutra ispunjenog zvonjavom. Hrlili su prema crkvi u smi-
renom blagdanskom raspoloženju, žene i djeca ulazili su, a muškarci su se za-
ustavljali vani i razgovarali u tihim grupicama dok zvono nije prestalo zvoniti. Tada
su i oni ušli.
Crkva je bila okićena oskudnim cvijećem iz kuhinjskih vrtova i sa živica i vrpca-
ma od šarenog krep-papira. Iznad propovjedaonice visjelo je izgužvano božićno zvo-
no, koje se moglo složiti poput harmonike. Propovjedaonica je bila prazna, ali
200
William Faulkner
je zbor već bio na svom mjestu i hladio se lepezama premda nije bilo toplo.
Većina se žena okupila na jednoj strani crkve. Razgovarale su. Tada je zvono jed-
nom zazvonilo i one su se razišle po svojim sjedalima, pa je i pastva na trenutak sje-
dila u iščekivanju. Zvono je još jednom zazvonilo. Zbor je ustao i zapjevao i svi su
se vjernici okrenuli kao jedan kad je ušlo šestero male djece - četiri djevojčice čvrsto
spletenih pletenica svezanih komadićima tkanine kao da su leptirići i dva dječaka
kratko ošišane kose - i počelo koračati sredinom crkve, povezano ormom bije-
lih vrpca i cvijeća, a slijedila su ih dva muškarca, jedan za drugim. Drugi je muška-
rac bio golem, boje bijele kave, vrlo impozantan u redengotu i bijeloj kravati. Glava
mu je bila veličanstvena, s izrazom duboko zamišljenim, a vrat iznad ovratnika slo-
žen u bogate nabore. Ali on im je bio poznat, pa su tako glave i dalje bile okrenute
kad je on prošao, i tek kad je zbor prestao pjevati shvatili su da je svećenik gost već
ušao, i kad su vidjeli čovjeka koji je hodao ispred njihovog župnika kako se penje na
propovjedaonicu, još uvijek ispred njega, crkvom se razlegao nekakav neopisiv šum,
uzdah, zvuk zaprepaštenja i razočaranja.
Posjetitelj je bio vrlo mala rasta, u otrcanom kaputu od alpake. Crno lice bilo mu
je smežurano kao u ostarjelog majmuna. I cijelo vrijeme dok je zbor opet pjevao, i
ono šestero djece ustalo i zapjevalo tankim, preplašenim, nemelodičnim šapatom,
gotovo su zapanjeno promatrali tog neuglednog čovjeka kako sjedi nekako patuljast i
provincijalan pred impozantnom masom njihovog svećenika. Još su ga gledali zapa-
njeni i u nevjerici kad je župnik ustao i predstavio ga sočnim, zvučnim glasom,
udvornim rečenicama koje su samo još više isticale beznačajnost posjetitelja.
- I to su doveli čak iz Saint Louisa - šapnula je Frony.
- Znao se naš Gospodin poslužit i čudnijim alatom od ovoga - rekla je Dilsey. -
Tiho, čuješ - rekla je Benu. - Sad se spremaju opet zapjevat.
Kad je posjetitelj ustao da propovijeda zvučao je kao bijelac. Glas mu je bio
uravnotežen i hladan. Činio se presnažnim da bi potekao od njega, i isprva su ga slu-
šali iz znatiželje, kao što bi slušali majmuna koji govori. Onda su ga počeli promatra-
ti kao što bi promatrali akrobata na žici. Čak su zaboravili kako je neugledan, za-
okupljeni virtuoznošću kojom je trčao i balansirao i ljuljao se na hladnoj i nesavitlji-
voj žici svoga glasa tako da je napokon, kad se kao u strmoglavom letu glatko
spustio sa svojih visina do stalka za knjigu, oduprijevši se jednom rukom o njega u
visini ramena, majmunskog tijela posve nepokretnog kao u mumije ili ispražnjene
posude, pastva uzdahnula kao da se probudila iz zajedničkog sna i promeškoljila se
na sjedalima. Iza propovjedaonice, zbor se uporno hladio lepezama. Dilsey je šapnu-
la - Tiho, čuješ. Sad se spremaju zapjevat.
Tada je jedan glas rekao - Braćo.
Propovjednik se nije ni pomaknuo. Ruka mu je još počivala na stalku i zadržao je
201
William Faulkner
tu pozu dok mu je glas zamirao u zvučnoj jeci između zidova. Različit kao dan i noć
od njegova ranijeg tona, imao je neki tužan timbar nalik na rog što im je prodirao du-
boko u srca i ondje još govorio kad se izgubio u sve tišim valovima jeke.
- Braćo i sestre - javio se opet glas. Propovjednik je maknuo ruku sa stalka i po-
čeo hodati amo-tamo ispred njega, ruku stisnutih na leđima, mršav lik, sav zgrbljen i
uvučen u sebe poput nekoga već davno osuđenog na borbu s neumoljivom zemljom.
- Nosim vam sjećanje na krv Jaganjca! - Koračao je uporno amo-tamo pod pa-
pirnatim vrpcama i božičnim zvonom, pogrbljen, ruku stegnutih na leđima. Bio je
poput izglačanog malog kamena, rastočenog uzastopnim valovima njegova glasa. Či-
nilo se kao da vlastitim tijelom hrani taj glas što je poput vampira zario svoje zube u
njega. I činilo se da pastva svojim očima gleda kako ga taj glas proždire dok od nje-
ga nije preostalo ništa i od njih nije preostalo ništa, te više nije bilo čak ni glasa već
su umjesto toga njihova srca govorila jedno drugome u monotonom pijevnom ritmu
te nije bilo potrebe za riječju, tako da su kad se zaustavio da se odmori kraj stalka,
uzdignuta majmunskog lica i cijelim tijelom nalik na nekakvo smireno, izmučeno
raspelo koje nadilazi svoju ružnoću i čini je posve nevažnom, odjednom otegnuto i s
jecajem odahnuli a onda se oglasio jedan ženski sopran:
- O, Isuse!
Dok je danje svjetlo promicalo nad njima, prljavi su se prozori žarili i blijedih u
sablasnim mijenama. Neki je auto prošao vani po cesti, mučio se u pjeskovitom tlu i
zamro. Dilsey je sjedila uspravna kao svijeća, s rukom na Benovu koljenu. Dvije
su joj suze klizile niz upale obraze, probijajući se kroz mirijadu brazgotina, tragova
žrtvovanja i odricanja i vremena.
- Braćo - rekao je svećenik grubim šapatom, ne pokrenuvši se s mjesta.
- O, Isuse! - opet se javio ženski glas, još prigušen.
- Braćo i sestre! - Glas mu je opet odjeknuo poput trube. Odmaknuo je ruku i
uspravio se i podigao ruke. - Nosim vam sjećanje na krv Jaganjca Božjeg! - Nisu ni
primijetili u kojem je točno trenutku njegova intonacija i izgovor poprimio karakte-
ristike crnačkog govora, samo su sjedili i pomalo se ljuljali na svojim sjedalima dok
ih je taj glas privijao k sebi.
- Kad duge, studene... O, kažem vam braćo, kad duge, studene... Ja vidim svjetlo i
ja vidim riječ, ja, bijedni grešnik! Nestale su u Egiptu, one blistave kočije; cijela su
pokoljenja nestala. On bje bogataš: a što je sada, o braćo moja? On bje siromah: a što
je sada, o sestre moje? Oh, kažem vam, što ćete ako u vas ne budne mlijeka i rose
pravoga spasenja kad proteknu te duge i studene godine!
- O, Isuse!
- Kažem vam, braćo moja, i kažem vam, sestre moje, doći će vrijeme. Bijedni će
202
William Faulkner
grešnik reći Daj mi da počinem s Gospodinom, daj mi da odložim svoj teret. A šta će
onda Isus reći, braćo moja? Sestre moje? Nosiš li ti sjećanje na krv Jaganjca Božjeg?
Jer ja ne želim pretrpati raja!
Počeprkao je po kaputu i izvukao rubac i obrisao lice. Tihi složni mrmor podigao
se iz pastve: - Mmmmmmmmmmmmm!
- Ženski je glas rekao - O, Isuse! Isuse!
- Braćo! Pogledajte onu dječicu koja ondje sjede. I Isus je jednom bio takav. Nje-
gova je majčica pretrpjela i slavu i bol. Možda ga je ponekad obnoć držala u naručju,
dok su mu anđeli pjevali uspavanku; možda je pogledala kroz vrata i vidjela
kako prolaze rimski žbiri. - Hodao je amo-tamo i brisao rupcem lice.
- Poslušajte, braćo moja! Ja vidim taj dan. Marija sjedi na vratima s Isusom u kri-
lu, sa svojim malim djetetom Isusom. S malim djetetom Isusom istim kao što su ona
dječica tamo. Čujem anđele kako pjevaju pjesme mira i slave ga; vidim te oči
kako se sklapaju; i vidim Mariju gdje skače kad pred sobom vidi lice vojnika: Ubit
ćemo ga! Ubit ćemo tvog malog Isusa! Čujem plač i naricanje te jadne majčice bez
spasenja i bez riječi Božje!
- Mmmmmmmmmmmmmmmmmm! Isuse! Mali Isuse! - I još jedan glas koji se
podiže:
- Ja vidim, o Isuse! Oh, vidim! - i još jedan, bez riječi, poput mjehurića koji se po-
dižu na vodi.
- Ja to vidim, braćo! Ja to vidim! Vidim taj strašni, zasljepljujući prizor! Vidim
Kalvariju, s njezinim Svetim drvećem, vidim lopova i ubojicu i najmanjega među
njima; čujem hvalisanje i ruganje: Ako jesi Isus, podigni svoj križ i otiđi! Ču-
jem kuknjavu žena i večernje naricanje; čujem plač i jadikovke i odvraćeno lice
Božje: ubili su Isusa; ubili su mi Sina!
- Mmmmmmmmmmmmmm. Isuse! Ja vidim, o Isuse!
- O slijepi grešniče! Braćo moja, velim vam; sestre moje, velim vam, kad je Bog
okrenuo svoje moćno lice, rekao je, neću pretrpati raj! Vidim ožalošćenog Boga kako
zatvara svoja vrata, vidim kako se podiže divlji potop; vidim mrak i smrt zanavijeke
na svim pokoljenjima. A onda gle! Braćo! Da, braćo moja! Gle, što ja vidim? Što ja
vidim, o grešniče? Vidim uskrsnuće i svjetlost; vidim krotkog Isusa koji govori Oni
su mene ubili da biste vi opet živjeli; ja sam umro da onaj koji vidi i vjeruje nikad ne
umre. Braćo, o braćo moja! Vidim kako sviće Sudnji dan i kako zlatne trublje slave
Boga, i uskrsle mrtve koji znaju krv i sjećanje na Jaganjca Božjeg!
Usred svih tih glasova i ruku Ben je sjedio, zanesen, blagih modrih očiju. Dilsey
je sjedila kraj njega, uspravna kao svijeća, i plakala ukočeno i tiho ojačana sjećanjem
na krv nezaboravnog Jaganjca Božjeg.
203
William Faulkner
I dok su hodali kroz jarko podnevno svjetlo po pjeskovitom putu, a vjernici razila-
zeći se opet zapodijevali razgovor između malih skupina, ona je i dalje plakala, ne
osvrćući se na ono što govore.
- Ovo je propovjednik i pol, čovječe! Isprva baš nije izgledao nikako, ali jes ga
čuo!
- Vidio je moć i slavu Božju.
- Da, gospodine moj. Vidio je. Vidio licem u lice.
Dilsey nije davala glaska od sebe, lice joj je bilo posve nepomično dok su se suze
kretale svojim upalim i zavojitim tokom, i hodala je podignute glave, ne trudeći se
čak ni da ih utre.
- Zašto ne prestaneš s tim, mamice? - rekla je Frony. - Svi te gledaju. Uskoro
ćemo prolaziti kraj bijelaca.
- Ja sam vidla prvo i posljednje - rekla je Dilsey. - Ništa se ti ne obaziri na mene.
- Prvo i posljednje od čega? - rekla je Frony.
-Nije važno - rekla je Dilsey. - Vidla sam početak, a sad vidim svršetak.
Ipak je prije nego što su stigli do ulice zastala i podigla suknju te obrisala oči ru-
bom najgornje podsuknje. Zatim su hodali dalje. Ben se vukao uz Dilsey i promatrao
Lustera koji je lakrdijao pred njima, s kišobranom u ruci i novim slamnim šeširom
fakinski nakrivljenim na suncu, kao nekakav veliki budalasti pas koji gleda malog i
pametnog psića. Došli su do dvorišnih vrata i ušli. Ben je odmah počeo opet cviliti i
neko su vrijeme svi stajali i gledali četvrtastu, neokrečenu kuću s natrulim trijemom.
- Što li se danas događa onđe gore? - rekla je Frony. - Nešto se događa.
- Ništa - rekla je Dilsey. - Ti gledaj svoja posla, a bijelci nek gledaju svoja.
- Nešto se događa - rekla je Frony. - Čula sam ga još rano ujutro. Ali imaš pravo,
to se mene ne tiče.
- A ja znam što se dogodilo, eto - rekao je Luster.
- Ti znaš više nego što je za te dobro - rekla je Dilsey. - Jesi li sad čuo kako Frony
kaže da se to tebe ne tiče? Odvedi Benjyja iza kuće da bude mir dok ja pristavim ru-
čak.
- Ja znam đe je gospođica Quentin - rekao je Luster.
- Onda to ljepo drži za sebe - rekla je Dilsey. - Čim Quentin bude trebala tvoj
savjet, dat ću ti znat. A sad se ajte igrat iza kuće, čuješ.
- Znaš što će bit čim oni prijeko počnu igrat loptom - rekao je Luster.
- Neće počet tako skoro. Dotle će već stići T.P. da ga poveze. Ajde, daj mi taj novi
šešir.
204
William Faulkner
Luster joj je dao šešir i on i Ben uputili su se u stražnje dvorište. Ben je još cvilio,
premda ne tako glasno. Dilsey i Frony otišle su u kolibu. Poslije nekog vremena
Dilsey je izišla, opet u onoj izblijedjeloj pamučnoj haljini i pošla u kuhinju. Vatra
se gotovo ugasila. U kući se nije čulo ni glaska. Stavila je pregaču i popela se na
gornji kat. Nigdje se nije čulo ni glaska. Quentinina je soba bila onakva kakvom su
je ostavili. Dilsey je ušla i podigla komad rublja s poda i gurnula čarapu natrag u la-
dicu i zatvorila je. Vrata gospođe Compson bila su zatvorena. Dilsey je neko vrijeme
stajala kraj njih, osluškujući. Tada ih je otvorila i ušla, ušla u prodoran vonj kamfora.
Zastori su bili navučeni, soba, pa i krevet, u polumraku, tako da je isprva pomislila
kako gospođa Compson spava pa je upravo htjela zatvoriti vrata kad se ona javila.
- No? - rekla je. - Što se dogodilo?
- Ja sam - rekla je Dilsey. - Trebate nešto?
Gospođa Compson nije odgovarala. Poslije nekog vremena, uopće ne pokrećući
glavu, rekla je: - Gdje je Jason?
- Još se nije vratio - rekla je Dilsey. - Što hoćete?
Gospođa Compson nije ništa rekla. Poput tolikih hladnih, slabih ljudi ona je, kad
se napokon suočila s neizbježnom katastrofom, odnekud iskopala nekakvu snagu,
čvrstinu. U njezinom slučaju bilo je to nepokolebljivo uvjerenje koje se ticalo još ne-
dokučiva događaja. - Onda - rekla je nakon nekog vremena. - Jesi li ga našla?
- Što to? O čemu govorite?
- Pismo. U najmanju bi ruku imala dovoljno obzira da ostavi pismo. Čak ga je i
Quentin ostavio.
- O čemu vi to pričate? - rekla je Dilsey. - Zar ne znate da je ona dobro? Kladim
se da će uć na ova vrata prije nego padne mrak.
- Glupost - rekla je gospođa Compson. - To joj je u krvi. Kakav ujak takva nećaki-
nja. Ili kakva majka. Ne znam što bi bilo gore. Ali sve mi se čini da mi je baš svejed-
no.
- Čemu ovako govorite? - rekla je Dilsey. - Čemu bi ona tako nešto napravila?
-Ne znam ja. Kakav je razlog imao Quentin? Za Boga miloga, kakav je razlog
imao? Nije mi se valjda htio samo narugati i naljutiti me. Ma tko da je Bog, on to ne
bi dopustio. Ja sam dama. Možda to čovjek ne bi rekao ako sudi po mom potomstvu,
ali jesam.
- Samo vi čekajte pa ćete vidit - rekla je Dilsey. - Bit će ona večeras ovđe, u svom
krevetu. - Gospođa Compson nije rekla ništa. Krpa natopljena kamforom ležala joj je
na čelu. Crna jutarnja haljina ležala je u dnu kreveta. Dilsey je stajala držeći ruku na
kvaki.
- No, dobro - rekla je gospođa Compson. - Što sad hoćeš? Hoćeš li pripremiti ve-
205
William Faulkner
čeru za Jasona i Benjamina ili nećeš?

- Jason još nije došo - rekla je Dilsey. - Već ću nešto skuvat. Sigurno nećete ništa?
Boca je još dosta topla?
- Možeš mi dodati moju Bibliju.
- Dala sam vam je jutros prije nego sam ošla.
- Stavila si je na rub kreveta. Što si mislila, koliko će ondje ostati?
Dilsey je prišla krevetu i pipkajući tražila po mraku ispod kreveta i pronašla Bibli-
ju, otvorenu i okrenutu licem prema dolje. Poravnala je izgužvane stranice i opet po-
ložila knjigu na krevet. Gospođa Compson nije otvarala oči. Njezina kosa i jastuk
bili su iste boje, ispod koprene od platna natopljenog kamforom izgledala je poput
neke stare redovnice u molitvi. - Nemoj je više onamo stavljati - rekla je, ne otvara-
jući oči. - Prije si je onamo stavila. Zar hoćeš da moram ustati iz kreveta da je dohva-
tim?
Dilsey ispruži ruku preko nje i položi knjigu na slobodnu stranu kreveta. - Ionako
ne vidite čitat - rekla je. - Oćete da malo podignem zastor?
- Ne. Ostavi ih na miru. Hajde, idi i pripremi Jasonu nešto za jelo.
Dilsey je izišla. Zatvorila je vrata i vratila se u kuhinju. Štednjak je bio gotovo
hladan. Dok je ondje stajala, sat iznad kredenca odbio je deset puta. - Jedan sat -
rekla je glasno. - Jason se neće vratit doma. Vidla sam i prvo i posljednje - rekla je,
gledajući hladni štednjak. - Vidla sam i prvo i posljednje. - Postavila je nešto hladnih
jela na stol. Dok se kretala amo-tamo pjevala je nekakav psalam. Neprestano je po-
navljala samo prva dva stiha na cijelu melodiju. Pripremila je obrok i otišla na vrata i
pozvala Lustera, i uskoro su u kuhinju ušli Luster i Ben. Ben je još uvijek malo cvi-
lio, kao za sebe.
- Nikako da prestane - rekao je Luster.
- Ajde, odite ovamo jest - rekla je Dilsey. - Jason neće doć na ručak. - Sjeli su za
stol. Ben je dosta dobro sam izlazio na kraj s čvrstom hranom, ali mu je Dilsey ipak
svezala ubrus oko vrata makar su pred njim bila samo hladna jela. On i Luster su jeli.
Dilsey se kretala po kuhinji i pjevala ona dva stiha psalma koje je upamtila. - Samo
vi mirno jedite - rekla je. - Jason neće doć kući.
U tom je trenutku on bio oko trideset kilometara daleko. Kad je otišao iz kuće,
žurno se odvezao u grad, prestižući polagane nedjeljne grupice i upornu zvonjavu u
vjetrom iskidanom zraku. Prešao je pusti trg i skrenuo u usku uličicu u kojoj je izne-
nada bilo još tiše, zaustavio se pred jednom kućom s drvenim gredama i krenuo cvi-
jećem obrubljenim puteljkom prema trijemu.
Ljudi su razgovarali iza mrežastih vrata. Kad je podigao ruku da pokuca čuo je
korake, pa je zadržao ruku dok mu nije otvorio krupan muškarac u crnim suknenim
206
William Faulkner
hlačama i bijeloj košulji krute prednjice bez ovratnika. Imao je čvrstu neurednu kosu
sivu kao čelik, a sive su mu oči bile okrugle i blistave kao u malog dječaka. Uhvatio
je Jasona za ruku i rukujući se uvukao ga u kuću.
- Samo naprijed - rekao je. - Samo naprijed.
- Jeste li sad spremni krenuti? - rekao je Jason.
- Hajde, izvolite ući - rekao je drugi, usmjeravajući ga laktom u sobu gdje su sje-
dili jedan muškarac i jedna žena. - Poznajete Myrtleinog muža, je li? Jason
Compson, Vernon.
- Da - rekao je Jason. Nije ni pogledao čovjeka, i kad je šerif dovukao stolac s
druge strane sobe, čovjek je rekao:
- Mi ćemo izići da možete na miru razgovarati. Hodi, Myrtle.
- Ne, ne - rekao je šerif. - Samo vi ostanite sjediti. Valjda nije ništa tako ozbiljno,
je li Jasone? Izvolite, sjednite.
- Reći ću vam putem - rekao je Jason. - Uzmite kaput i šešir.
- Idemo - rekao je onaj čovjek i ustao.
- Samo vi sjedite - rekao je šerif. - Ja i Jason ćemo izići na trijem.
- Uzmite vi svoj kaput i šešir - rekao je Jason. - Već imaju dvanaest sati prednosti.
- Šerif je krenuo pred njim prema trijemu. Neki muškarac i neka žena rekli su mu ne-
koliko riječi u prolazu. Odgovorio im je uz srdačnu kićenu kretnju. Zvona su još uvi-
jek zvonila iz smjera dijela grada poznatog pod imenom Crnački dol. - Uzmite šešir,
šerife - rekao je Jason. Šerif je privukao dva stolca.
- Sjednite i recite mi u čemu je stvar.
- Već sam vam rekao na telefonu - rekao je Jason stojeći. - Zvao sam vas da ušte-
dimo na vremenu. Hoću li morati ići na sud da vas prisilim da obavite dužnost na
koju ste prisegli?
- Samo vi sjednite i recite u čemu je stvar - rekao je šerif. - Ja ću se već za to po-
brinuti, bez brige.
- Pobrinut ćete se vraga - rekao je Jason. - Ovo što sad radite vi zovete brigom?
- Vi ste taj koji nas zavlači - rekao je šerif. - Samo sjednite i ispričajte mi u čemu
je stvar.
Jason mu je ispričao, i osjećaj nanesene mu nepravde i nemoći hranio se zvukom
njegovih vlastitih riječi, tako da je ubrzo zaboravio i na žurbu u silovitom gomilanju
samoopravdanja i gnjeva. Šerif ga je uporno promatrao hladnim blistavim očima.
- Ali vi ne znate da su oni to zaista učinili - rekao je. - Vi samo mislite da jesu.
- Ne znam? - rekao je Jason. - Proveo sam dva vražja dana loveći je po ulicama ne
bih li je maknuo od njega, i nakon što sam joj rekao što ću joj učiniti ako je ikad
207
William Faulkner
uhvatim s njim, vi mi kažete kako ja ne znam je li ta mala k...

- No, no - rekao je šerif. - Bilo bi dosta. Bilo bi toga dosta. - Pogledao je na drugu
stranu ulice, ruku zaturenih u džepove.
- I kad dolazim k vama, ovlaštenom predstavniku zakona... - rekao je Jason.
- Ovaj tjedan daju predstavu u Mottsonu - rekao je šerif.
- Da - rekao je Jason. - A da sam mogao naći policajca kojemu je bar malo stalo
do zaštite ljudi koji su ga na taj položaj izabrali, sad bih i ja već bio ondje. - Ogorče-
no je ponovio cijelu priču, gotovo kao da nalazi istinski užitak u vlastitom gnjevu i
nemoći. Činilo se da ga šerif uopće ne sluša.
- Jasone - rekao je. - Što vam je trebalo da sakrijete tri tisuće dolara u kući?
- Što? - rekao je Jason. - Moja je stvar gdje ja držim svoj novac. Vaša je stvar da
mi ga pomognete pronaći.
- Je li vaša majka znala da imate toliko novca u kući?
- Slušajte - rekao je Jason. - Moja je kuća opljačkana. Znam tko je to učinio i
znam gdje su ti ljudi. Dolazim k vama kao ovlaštenom službeniku zakona, i pitam
vas još jednom, hoćete li se potruditi da vratite moje vlasništvo ili nećete?
- A što namjeravate učiniti s tom djevojkom, ako ih uhvatite?
- Ništa - rekao je Jason. - Baš ništa. Ne bih je ja ni prstom taknuo. Tu kurvu, koja
me stajala posla, jedine prilike koju sam ikad imao da napredujem, koja je ubila mog
oca i koja svakog dana skraćuje život mojoj majci, a od mene je napravila ruglo
u gradu. Ništa joj neću učiniti - rekao je. - Baš ništa.
- Jasone, vi ste natjerali tu djevojku u bijeg - rekao je šerif.
- Vas se ne tiče kako ja upravljam svojom obitelji - rekao je Jason. - Hoćete li mi
pomoći ili nećete?
- Vi ste je otjerali od kuće - rekao je šerif. - Osim toga, nagađam kome taj novac
zapravo pripada, premda mislim da nikad neću sa sigurnošću utvrditi.
Jason je ustao, polako gužvajući obod šešira u rukama. Rekao je ispod glasa: - Vi
se dakle nećete potruditi da mi ih uhvatite?
- To zaista nije moj posao, Jasone. Da imate neki stvarni dokaz, morao bih postu-
piti po dužnosti. Ali bez toga, shvaćate, to nikako nije moj posao.
- I to je vaš konačan odgovor? - rekao je Jason. - Dobro razmislite.
- To je moj odgovor, Jasone.
- U redu - rekao je Jason. Stavio je šešir na glavu. - Požalit ćete vi to. Neću ostati
skrštenih ruku. Nije ovo Rusija gdje je čovjek imun na zakon samo zato što nosi
malu metalnu značku. - Spustio se niza stube i ušao u auto i upalio motor. Šerif ga
je promatrao kako vozi, zaokreće i kako onda juri kraj kuće prema gradu.
208
William Faulkner
Zvona su opet zazvonila, raznoseći šarolike ispremiješane krpice zvuka visoko u

vjetrom šibanom svjetlu sunca. Zaustavio se kod benzinske crpke i dao pregledati
gume i napuniti spremnik.
- Idemo na izlet, ha? - upitao ga je crnac. Nije mu odgovorio. - Valjda će se vrije-
me ipak proljepšat - rekao je crnac.
- Vraga će se proljepšati - rekao je Jason. - Lijevat će ko iz kabla još prije dvana-
est. - Pogledao je u nebo i mislio na kišu, na skliske putove od ilovače, na sebe kako
je zapeo negdje kilometrima daleko od grada. Mislio je o tome nekako pobjedo-
nosno, o činjenici da će propustiti objed, da će ako krene odmah te tako udovolji
svom nagonu za žurbom, biti u podne na najvećoj mogućoj udaljenosti od oba grada.
Činilo mu se da mu okolnosti u tome daju šansu, pa je rekao crncu:
- Koga vraga sad radiš? Plaća li te netko da zadržiš ova kola koliko god možeš?
- U ovoj ovđe uopće nema zraka - rekao je crnac.
- Onda se nosi odavde i daj mi tu pumpu - rekao je Jason.
- Sad je dobra - rekao je crnac ustajući. - Sad već možete vozit.
Jason je ušao u kola i upalio motor i krenuo. Prešao je u drugu brzinu, i motor je
kašljao i hvatao dah, a on ga je natjeravao pritišćući gas i divljački zatvarajući i
otpuštajući dovod goriva. - Padat će kiša - rekao je. - Doći ću do pola puta, a onda
će biti potop. - I dalje je vozio i izišao iz dosega zvona i iz grada, i zamišljao sebe
kako gazi po blatu, i kako traži par mula da ga izvuku. - A svi će do jednoga biti u
crkvi. - Mislio je o tome kako će napokon naći crkvu i kako će uzeti zapregu i kako
će vlasnik izići, i vikati na njega, i kako će ga on šakom oboriti na zemlju. - Ja sam
Jason Compson. Pokušajte me zaustaviti. Pokušajte izabrati na položaj čovjeka koji
me može zaustaviti - rekao je, i zamišljao kako ulazi u sudnicu s četom vojnika
i kako iz nje izbacuje šerifa. - Misli da može sjediti skrštenih ruku i gledati kako ja
gubim namještenje. Pokazat ću ja njemu što je namještenje. - O svojoj nećakinji
uopće nije razmišljao, niti o proizvoljnoj procjeni vrijednosti onoga novca. Ni jed-
no ni drugo nije punih deset godina za njega imalo nikakva identiteta ili osobnosti;
zajedno su naprosto bili simbol onog posla u banci kojega je bio lišen još prije nego
ga je dobio.
Zrak se razbistrio, krpice sjene promicale su sada njemu ususret, i činilo mu se da
je to što se dan razvedrava još jedan lukavi potez sa strane neprijatelja, nova bitka u
koju ulazi sa starim ranama. Od vremena do vremena prolazio je kraj crkava, neoli-
čenih drvenih zgrada s limenim zvonicima, okruženih konjskim zapregama i bijed-
nim automobilima, i učinilo mu se da je svaki od njih promatračnica s koje ga za-
laznica okolnosti kriomice motri u prolazu. - A i Tebe neka nosi vrag - rekao je. - Da
vidimo možeš li me zaustaviti - zamišljajući sebe kako, pred svojom četom vojnika i
sa šerifom u lisicama na začelju, zbacuje Svemogućega s njegova prijestolja, bude li
209
William Faulkner
potrebno; zamišljajući borbene legije i pakla i raja, kroz koje on sebi krči put te na-
pokon uspijeva sustići svoju odbjeglu nećakinju.
Vjetar je puhao s jugoistoka. Neprestano ga je osjećao na obrazu. Činilo mu se da
mu taj dugotrajan propuh prodire u lubanju, i iznenada je, kao da ga je upozorio neki
stari predosjećaj, naglo pritisnuo kočnicu i zaustavio se i ostao posve nepomično sje-
diti. Tada je podigao ruku na zatiljak i počeo psovati, i tako je sjedio i psovao grubim
šapatom. Kad se spremao dulje vremena voziti, obično se opskrbio rupcem natoplje-
nim u kamfor koji bi zavezao oko vrata čim bi odmaknuo od grada i onda udisao
pare, pa je izišao i podigao jastuk na sjedalu ne bi li slučajno ondje našao koji zabo-
ravljeni rubac. Zagledao je pod oba sjedala i opet stao, psujući, svjestan kako ga
je vlastiti osjećaj trijumfa izvrgnuo ruglu. Naslonio se na vrata i zatvorio oči. Može
se vratiti po taj zaboravljeni kamfor ili može voziti dalje. U svakom slučaju, glava će
mu pucati, ali kod kuće bi sigurno našao kamfora čak i u nedjelju dok, ako nastavi,
u to nije mogao biti siguran. Ali ako se vrati, stići će u Mottson sat i pol kasnije. -
Možda mogu voziti polagano - mislio je. - Možda mogu voziti polagano i misliti na
nešto drugo...
Ušao je u kola i krenuo. - Mislit ću o nečemu drugome - rekao je, pa je počeo
misliti o Lorraine. Zamišljao je sebe u krevetu s njom, samo je tek ležao kraj nje i
preklinjao je da mu pomogne, zatim se opet prisjetio novca, i kako ga je nasamarila
žena, djevojka. Kad bi bar mogao vjerovati da ga je opljačkao muškarac. Ali da mu
ono što mu je trebalo nadoknaditi izgubljeni posao, što je stekao uz tako mnogo na-
pora i opasnosti, otme baš sam simbol tog izgubljenog posla i, što je najgore, jedna
obična jeftina kurvica. Vozio je dalje i uglom kaputa štitio lice od upornog vjetra.
Jasno je vidio suprotstavljene sile svoje sudbine i svoje volje kako hrle jedna dru-
goj ususret, prema neizbježnom spoju; postao je lukav. Ne smijem zabrljati, rekao je
sam sebi. Postoji samo jedna prava stvar, bez alternative: i to mora učiniti. Vjerovao
je da bi ga njih oboje prepoznali na prvi pogled, dok se on mora pouzdati u to da će
nju vidjeti prvu, osim ako muškarac i dalje ne nosi onu crvenu kravatu. A činjenica
da mora ovisiti o toj crvenoj kravati činila mu se konačnim simbolom katastrofe koja
mu prijeti; mogao ju je gotovo namirisati, osjetiti je čak i uz ono potmulo bubnjanje
u glavi.
Popeo se na posljednju uzvisinu. Dim je skrivao dolinu i krovove, tek toranj ili
dva vidio se iznad drveća. Spustio se niz brdo i u grad, usporivši, ponovo upozorava-
jući sam sebe kako mora biti oprezan, kako mora najprije otkriti gdje je šator
smješten. Sad više nije dobro vidio, i znao je da ga to katastrofa tjera da nastavi vozi-
ti i nabavi nešto protiv glavobolje. Na benzinskoj crpki rekli su mu kako šator još
nije podignut, ali kako su cirkuska kola na sporednom kolosijeku na kolodvoru.
Odvezao se onamo.
210
William Faulkner
Dva šareno obojena pulman vagona stajala su na pruzi. Dobro ih je promotrio pri-
je nego što je izišao. Nastojao je plitko disati, da bi ublažio bubnjanje u lubanji. Izi-
šao je i hodao duž kolodvorskog zida i promatrao vagone. Nekoliko komada odjeće
visjelo je na prozorima, mlohavo i zgužvano, kao da je nedavno oprano. Na zemlji
kraj ulaza u jedan vagon stajala su tri platnena stolca. Ali nije vidio baš nikakva zna-
ka života sve dok se neki čovjek u prljavoj pregači nije pojavio na vratima i širokom
kretnjom ispraznio vjedro vode od suda, tako da su sunčeve zrake zasvjetlucale na
metalnom trbuhu vjedra, zatim je opet ušao u vagon.
Sad ovoga moram uhvatiti na prepad prije nego ih uspije upozoriti, pomislio je.
Nije mu uopće palo na pamet da oni možda i nisu u tom vagonu. Jer da ne budu
unutra, da cijeli rezultat ne ovisi o tome je li ih on vidio prvi ili su oni njega vidjeli
prvi, bilo bi suprotno svim prirodnim zakonima i oprečno čitavom ritmu događanja. I
više od toga: on ih mora prvi vidjeti, dobiti natrag svoj novac, a što oni onda dalje
čine njemu je posve svejedno, dok će u protivnom slučaju cijeli svijet znati kako je
njega, Jasona Compsona, opljačkala Quentin, njegova nećakinja, kurva.
Opet je promatrao okolinu. Zatim je pošao do vagona i popeo se stubama, hitro i
tiho, i zastao na vratima. Čajna kuhinja bila je mračna i zaudarala je na ustajalu hra-
nu. Čovjek je bio tek bijela mrlja, i pjevao je napuklim, drhtavim tenorom. Starac,
pomislio je, i nije velik kao ja. Ušao je u vagon i čovjek je podigao pogled.
- Ej? - rekao je, prekinuvši pjesmu.
- Gdje su? - rekao je Jason. - Recite, brzo. U spavaćim kolima?
- Tko to? - rekao je čovjek.
- Da mi niste lagali - rekao je Jason. Pokušavao je prodrijeti dalje u tamu punu
zapreka.
- Što ste rekli? - rekao je drugi. - Koga vi to nazivate lažljivcem? - Kad ga je Ja-
son zgrabio za rame, viknuo je: - Pazite se, čovječe!
- Da niste lagali - rekao je Jason. - Gdje su?
- Ma, gade jedan - rekao je čovjek. Jason mu je stezao nadlakticu, krhku i tanku.
Pokušavao se oteti, zatim se okrenuo i počeo pipati po neredu na stolu za sobom.
- Hajde - rekao je Jason. - Gdje su?
- Kazat ću vam ja gdje su - vrištao je čovjek. - Samo nek nađem svoj mesarski
nož.
- Čujte - rekao je Jason, trudeći se da čovjeka zadrži. - Samo sam vas nešto pitao.
- Gade jedan - vrištao je čovjek i pipao po stolu. Jason ga je pokušao zgrabiti
obim rukama, da bi nekako obuzdao njegov slabašni bijes. Osjećao je pod rukama ti-
jelo, tako staro, tako krhko, a ipak tako kobno usredotočeno na jedan cilj da je Jason
prvi put jasno i nepomućeno vidio katastrofu prema kojoj srlja.
211
William Faulkner
- Dosta, hajde! - rekao je. - Evo! Izići ću. Dajte mi vremena i izići ću.
- Meni reći da lažem - kukao je onaj drugi. - Pustite me. Pustite me samo na čas.
Pokazat ću vam.
Jason se bjesomučno osvrtao oko sebe, ne ispuštajući čovjeka iz ruku. Vani je sad
bilo vedro i sunčano, živo i vedro i pusto, i pomislio je na ljude koji će uskoro mirno
ići kući na nedjeljni objed, svečano odjeveni, dok on pokušava zadržati tog kobnog,
gnjevnog starčića, i ne usuđuje ga se pustiti iz šaka čak ni toliko da mu okrene leđa i
pobjegne.
- Hoćete se smiriti bar toliko da iziđem? - rekao je. - Je li? - Ali onaj drugi se i da-
lje otimao, i Jason je oslobodio jednu ruku i udario ga po glavi. Nespretan, užurban i
ne baš jak udarac, ali starac se smjesta skljokao i skliznuo uz zveket među zdjele i
vjedra na pod. Jason je stajao nad njim dašćući, osluškujući. Tada se okrenuo i
jurnuo iz vagona. Na vratima se sabrao i krenuo polagano niz stube i opet stao. Izdi-
sao je uz nekakav čudnovati zvuk, ha, ha, ha, pa je stao i pokušao suspregnuti to
dahtanje, i samo mu je pogled zvjerao na sve strane, kad se na nekakav šum iza sebe
okrenuo upravo na vrijeme da vidi kako starčić nespretno i bijesno iskače iz hodnika,
s hrđavom sjekirom u visoko podignutoj ruci.
Zgrabio je sjekiru, ne osjetivši pritom nikakva straha, ali svjestan da pada, misleći
Dakle ovako će to završiti, i povjerovao je da će umrijeti i kad mu se nešto svom si-
lom spustilo na zatiljak pomislio je Kako me je udario? Ali možda me udario već
davno, pomislio je, A ja sam tek sad osjetio, i pomislio je Požuri. Požuri. Završi s
tim, a zatim ga je obuzela bjesomučna želja da ne umre i otimao se, slušajući pritom
kako starac viče i psuje svojim napuklim glasom.
Još se otimao kad su ga podigli na noge, ali su ga čvrsto držali pa je prestao.
- Krvarim li jako? - rekao je. - Moj zatiljak. Krvarim li? - I još dok je govorio
osjetio je kako ga žurno odvlače odande i čuo je kako starčev tanki gnjevni glas za-
mire iza njega. - Pogledajte mi glavu - rekao je. - Čekajte, ja...
- Vraga ćemo čekati - rekao je čovjek koji ga je držao. - Onaj vražji mali stršljen
će vas ubiti. Samo hodajte. Niste ranjeni.
- Udario me - rekao je Jason. - Krvarim li?
- Samo hodajte - rekao je drugi. Vodio je Jasona dalje iza ugla kolodvora, do
praznog perona na kojem je stajao ekspresni teretni vagon, gdje je na zemljištu uko-
čeno rasla trava obrubljena ukočenim cvjetovima medu kojima se isticao svijetleći
natpis: Drži Mottson na ; u praznini je bilo ucrtano ljudsko oko sa žaruljom
umjesto zjenice. Čovjek ga je pustio.
- Sad čujte - rekao je. - Nestanite što prije odavde i ne vraćajte se. I što ste zapra-
vo htjeli? ubiti se?
212
William Faulkner
- Tražio sam dvoje ljudi - rekao je Jason. - Samo sam ga upitao gdje su.
- A koga to tražite?
- Jednu djevojku - rekao je Jason. - I muškarca. Jučer je u Jeffersonu imao crvenu
kravatu. Tu je u cirkusu. Opljačkali su me.
- A - rekao je čovjek. - Vi ste, dakle, taj. E, njih ovdje nema.
- To sam i mislio - rekao je Jason. Naslonio se na zid i opipao rukom zatiljak i
onda pogledao dlan. - Mislio sam da krvarim - rekao je. - Mislio sam da me udario
onom sjekirom.
- Udarili ste glavom o tračnicu - rekao je čovjek. - Bolje da odete odavde. Njih
ovdje nema.
- Da. I rekao mi je da nisu ovdje. Mislio sam da laže.
- Mislite da i ja lažem? - rekao je čovjek.
- Ne - rekao je Jason. - Znam da nisu ovdje.
- Rekao sam mu neka se tornjaju dovraga, i on i ona - rekao je čovjek. - Ne želim
ja takvih u mom teatru. Ja vodim pristojan teatar s pristojnom trupom.
- Da - rekao je Jason. - I ne znate kamo su pošli?
- Ne znam. I ne želim znati. Ni jedan član mog cirkusa neće meni praviti ovakve
svinjarije. Vi ste joj... brat?
- Ne - rekao je Jason. - Nije važno. Samo sam ih htio vidjeti. Sigurni ste da me
nije udario? Mislim, nema krvi.
- Bilo bi krvi i te kako da ja nisam došao onda kad sam došao. Nestanite što prije
odavde, čujete. Onaj mali gad će vas ubiti. Je li ono tamo vaš auto?
- Jest.
- No, dobro. Onda lijepo sjednite u njega i natrag u Jefferson. Ako ih nađete, ne-
ćete ih sigurno naći u mom cirkusu. Ja imam pristojne ljude u trupi. Kažete da su vas
opljačkali?
- Ne - rekao je Jason. - Ali nije važno. - Otišao je do auta i sjeo unutra. Što ono
moram učiniti? pitao se. Tada se sjetio. Upalio je motor i polagano vozio ulicom dok
nije pronašao dragstor. Vrata su bila zaključana. Neko je vrijeme stajao s rukom na
kvaki, malo pognute glave. Tada se okrenuo i kad je nakon nekog vremena prošao
neki čovjek upitao ga je ima li negdje otvoren još koji dragstor, ali nije bio. Tada je
upitao kad vozi vlak prema sjeveru, a čovjek mu je odgovorio da ide u dva i trideset.
Prešao je pločnik i opet ušao u auto i sjedio u njemu. Poslije nekog vremena prošla
su dva momka crnca. Zazvao ih je.
- Zna li koji od vas dvojice voziti auto?
- Da, gospodine.
213
William Faulkner
- Što bi me stajalo da me sad odmah odvezete u Jefferson?

Zgledali su se i nešto promrmljali.
- Platit ću vam dolar - rekao je Jason.
Opet su nešto promrmljali. - Ne bi išo za tolko - rekao je jedan.
- A za koliko bi išao?
- Možeš li ti? - rekao je jedan.
- Nemam slobodno - rekao je drugi. - Zašto ga ti ne odvezeš? Ionako nemaš ni-
kakvog posla.
- Baš imam.
- A što to imaš?
Opet su nešto promrmljali i nasmijali se.
- Dat ću vam dva dolara - rekao je Jason. - Jednom ili drugom.
- Ni ja ne mogu nikamo - rekao je prvi.
- Onda dobro - rekao je Jason. - Samo idite.
Sjedio je tako neko vrijeme. Čuo je kako sat odbija pola, zatim su počeli prolaziti
ljudi u nedjeljnoj i uskrsnoj odjeći. Neki bi ga pogledali u prolazu, tog muškarca koji
mirno sjedi za volanom jednog malog automobila dok se njegov nevidljivi život
raspleće oko njega poput iznošene čarape, i išli dalje. Poslije nekog vremena prišao
mu je jedan crnac u radnom kombinezonu.
- Jeste vi onaj koji oće u Jefferson? - rekao je.
- Jesam - rekao je Jason. - Što ćeš mi računati?
- Četri dolara.
- Dat ću ti dva.
- Ne idem za manje od četri. - Čovjek u kolima nepomično je sjedio. Nije ga čak
ni gledao. Crnac reče: - Onda, oćete li ili ne?
- U redu - reče Jason. - Ulazi.
Pomaknuo se na sjedalu i crnac je preuzeo volan. Jason je zaklopio oči. Mogu ku-
piti nekakav lijek u Jeffersonu, rekao je sam sebi, prilagođujući se drmanju. Ondje
mogu nešto kupiti. Vozili su dalje, ulicama kojima su se ljudi mirno vraćali kućama i
nedjeljnim ručkovima, i van iz grada. Mislio je na to. Nije mislio na kuću, gdje Ben i
Luster jedu hladni ručak za kuhinjskim stolom. Nešto mu je - odsutnost katastrofe,
prijetnje, u svakom trajnom zlu - dopuštalo da zaboravi Jefferson kao da ga nikad u
životu nije vidio i kao da ne mora opet nastaviti svoj život u njemu.
Kad su Ben i Luster završili s jelom, Dilsey ih je otpremila iz kuće. - I pobrini se
da bude miran do četri. Onda će doć T.P.
214
William Faulkner
- Razumijem - rekao je Luster. Izišli su. Dilsey je pojela svoj ručak i pospremila
kuhinju. Tada je pošla do podnožja stubišta i osluhnula, ali nije čula ni glaska. Vrati-
la se kroz kuhinju, izišla na stražnja vrata i zastala na stubama. Bena i Lustera
nije bilo na vidiku, ali dok je ondje stajala opet je čula otegnuto zveckanje iz smjera
podruma i kad je došla na vrata ugledala je ponovljeni prizor od jutros.
- Baš je ovako radio - govorio je Luster. Promatrao je nepomičnu pilu utučeno, ali
ipak s nadom. - Nemam pravu stvar koju bi po njoj vuko - rekao je.
- A nećeš je ovđe dolje ni nać - rekla je Dilsey. - Odvedi ti njega van na sunce.
Obadva ćete navuć upalu pluća u ovoj vlazi.
Čekala je i promatrala ih kako prelaze dvorište prema skupini cedrova kraj ogra-
de. Tada je nastavila do svoje kolibe.
- Čuj, nemoj mi sad počinjat - rekao je Luster. - Danas sam već imo dost muke s
tobom. - Tu je bila ljuljačka napravljena od dužica bačve, umotanih u isprepletenu
žicu. Luster je legao u ljuljačku, ali Ben je nastavio hodati neodređeno i
besciljno. Opet je počeo cviljeti. - Tiho, čuješ - rekao je Luster. - Inače da znaš da ću
te namlatit. - Zavalio se u ljuljački. Ben je ostao na mjestu, ali Luster ga je čuo kako
cvili. - Oćeš li prestat ili nećeš? - rekao je. Ustao je i pošao za njim i našao ga kako
čuči pred malim humkom zemlje. Na svakom kraju humka bila je u zemlju zabodena
prazna boca od modrog stakla koja je nekoć sadržavala otrov. U jednoj je od njih sad
bila sasušena stabljika kužnjaka. Ben je čučao pred njom i stenjao, tulio sporim, ne-
artikuliranim zvukovima. Pritom je nespretno tapkao oko sebe i pronašao jednu
grančicu i zataknuo je u drugu bocu. - Zašto ne umukneš? - rekao je Luster. - Oćeš
da ti dam razloga da plačeš, ha? Recimo, ovako nešto. - Kleknuo je i naglo zgra-
bio bocu i sakrio je iza sebe. Ben je prestao cviljeti. Čučao je, zureći u malu udubinu
gdje je maloprije stajala boca, zatim mu je, kad je napunio pluća, Luster brzo opet
pokazao bocu. - Pst! - prošištao je. - Da se nisi usudio urlat! Jes čuo. Evo ti je, tu
je. Viš? Tu je. Znam da ćeš počet ako ovđe ostanemo. Ajmo pogledat jesu l već po-
čeli udarat onu loptu. - Uhvatio je Bena za ruku i podigao ga i otišli su do ograde i
stajali ondje rame uz rame, vireći između isprepletene kozokrvine koja još nije
bila procvala.
- Eno - rekao je Luster. - Eno, neki dolaze. Vidiš ih?
Gledali su četvorku kako igra na travi i ide dalje, i kako onda kreće prema uzvisi-
ni i udara. Ben je gledao, cvilio i slinio. Kad je četvorka pošla dalje, slijedio ih je uz
ogradu, posrćući i cvileći. Jedan je igrač rekao:
- Ej, caddie. Donesi torbu.
- Šuti, Benjy - rekao je Luster, ali Ben je nastavio svoje nespretno geganje, pri-
državajući se za ogradu, i zavijao promuklim, beznadnim glasom. Čovjek je odigrao
i pošao dalje, a Ben ga je ukorak pratio sve dok ograda nije skrenula pod pravim ku-
215
William Faulkner
tom, a onda se prihvatio za ogradu i gledao kako igrači idu dalje i nestaju iz vida.
- Oćeš sad ušutit? - rekao je Luster. - Oćeš sad ušutit? - Stresao mu je ruku. Ben
se grčevito držao ograde, i uporno i promuklo zavijao. - Ma oćeš već prestat? - rekao
je Luster. - Čuješ me? - Ben je zurio kroz ogradu. - Onda dobro, - rekao je Luster. -
Oćeš nešto zbog čega ćeš urlat? - Pogledao je preko ramena, prema kući. Onda je
prošaputao: - Caddy! Sad urlaj. Caddy! Caddy! Caddy!
Čas kasnije, u sporim intervalima Benova glasa, Luster je čuo kako ih Dilsey
zove. Uhvatio je Bena za ruku i pošli su dvorištem prema njoj.
- Reko sam ti da on neće bit miran - rekao je Luster.
- Nesrećo jedna! - rekla je Dilsey. - Što si mu učinio?
- Niš mu ja nisam učinio. Reko sam ti, kad oni tamo počnu igrat, počne i on.
- Dođi ovamo - rekla je Dilsey. - Miruj, Benjy. Ajde, miruj. - Ali nije se mogao
smiriti. Brzo su prešli dvorište do kolibe i ušli. - Trči po onu cipelu - rekla je Dilsey.
- Ali da mi nisi smetao gospođi Car’line. Ako nešto upita, reci da je on kod mene.
Ajde, požuri; to valjda možeš obavit kako treba. - Luster je izišao. Dilsey je odvela
Bena do kreveta i zajedno su sjeli, i ona ga je ogrlila, ljuljala ga i brisala mu slinu s
ruke rubom suknje. - Ajde, miruj - rekla je, gladeći ga po glavi. - Miruj. Sad si kod
Dilsey. - Ali on je i dalje urlao, otegnuto, očajno, bez suza; tupi beznadan zvuk sve-
kolikog nijemog jada pod ovim suncem. Luster se vratio noseći u ruci bijelu satensku
cipelicu. Već je bila požutjela i ispucana i zaprljana, ali kad su je stavili Benu u ruku,
načas je ušutio. Ipak je i dalje jecao i ubrzo je opet podigao glas.
- Misliš da možeš naći T.P.-ja? - rekla je Dilsey.
- Jučer je reko da danas ide u St. John. Reko je da će se vratit u četri.
Dilsey se ljuljala naprijed-natrag, gladeći Bena po glavi.
- O, Isuse Bože, to je još dugo - rekla je. - Još dugo.
- Ja znam vozit onu kočiju, mamice - rekao je Luster.
- Pa da ubiješ i sebe i njega - rekla je Dilsey. - Za tebe je sve nekakva zafrkancija.
Znam da nisi blesast. AL ne mogu se pouzdat u tebe. Tiho, ajde - rekla je. - Tiho
budi. Tiho.
- Ali, mamice, znao bi - rekao je Luster. - Uvijek ja vozim s T.P.-jem. - Dilsey se i
dalje ljuljala naprijed-natrag, držeći Bena. - Gospođa Car’line veli ako ga ne možeš
smirit, onda će ona ustat i doć ovamo da ga smiri.
- Tiho, dušo - rekla je Dilsey, gladeći Bena po glavi. - Lustere, dušo - rekla je. -
Oćeš li ti mislit na svoju staru mamicu i vozit ta kola kako valja?
- Hoću, mamice - rekao je Luster. - Vozit ću točno ko T.P.
Dilsey je gladila Bena po glavi i ljuljala se s njim. – Činim najviše što mogu -
216
William Faulkner
rekla je. - Bog mi je svjedok. Ajde onda, idi po nju - rekla je i ustala. Luster je
istrčao. Ben je držao cipelu u ruci i plakao. - Tiho, čuješ. Luster je otišo po kočiju da
te vozi na groblje. Nećemo riskirat da idemo po tvoju kapu - rekla je. Otišla je do
ormara, zapravo ugla sobe zakrivenog pamučnim zastorom, i izvukla pusteni šešir
koji je sama nekoć nosila. - Spali smo mi na još gore od ovoga, samo što to ljudi ne
znaju - rekla je. - Ali ti si ionako Božje dijete. A i ja ću uskoro bit, Bog mi budi na
pomoći. Evo. - Stavila mu je šešir na glavu i zakopčala kaput. On je uporno zavijao.
Uzela mu je cipelu iz ruke i stavila je na stranu, pa su izišli. Luster se pojavio s
prastarim bijelim konjem upregnutim u oronulu i naherenu kočiju.
- Pazit ćeš, Luster? - rekla je.
- Oću, mamice - rekao je Luster. Pomogla je Benu da sjedne otraga. Prestao je
plakati, ali je onda opet zacvilio.
- Cvijet traži - rekao je Luster. - Čekaj, idem ga ubrat.
- Ti samo sjedi - rekla je Dilsey. Prišla je i uzela vojku. - Ajde, požuri sad i donesi
mu ga. - Luster je otrčao oko kuće u vrt. Vratio se s jednim sunovratom.
- Taj ti je slomljen - rekla je Dilsey. - Zašto ne doneseš jednog čitavog?
- Samo sam ovaj našo - rekao je Luster. - Znaš da ste u petak sve pobrali za okitit
crkvu. Čekaj, sredit ću ga. - I tako je, dok je Dilsey držala konja, Luster za stabljiku
cvijeta napravio udlagu od grančice i dva komadića špage, i dao je Benu. Onda se
popeo i uhvatio uzde. Dilsey je još držala ular.
- Sigurno znaš put? - rekla je. - Ulicom gore, pa oko trga, na groblje i onda ravno
doma.
- Da, mamice - rekao je Luster. - Ðiha, Queenie.
- Pazit ćeš, jelda?
- Oću, mamice. - Dilsey je otpustila ular.
- Ðiha, Queenie, điha Queenie - rekao je Luster.
- Čuj - rekla je Dilsey. - Daj meni taj bič.
- Ali, mamice - rekao je Luster.
- Daj ga ovamo - rekla je Dilsey, približavajući se kotaču. Luster joj ga je ne-
voljko predao.
- Sad nikad neću pokrenuti Queenie.
- Ne beri brige - rekla je Dilsey. - Queenie zna kamo ide bolje od tebe. Samo ti
sjedi tu i drži uzde. Onda, znaš put?
- Da, mamice. Isti put kojim T.P. vozi svake nedjelje.
- Onda ti napravi to isto ove nedjelje.
217
William Faulkner
- I hoću. Ko da nisam vozio za T.P.-ja više od sto puta!

- Onda ajde opet - rekla je Dilsey. - Ajde, kreni. I ako se Benjyju što dogodi, samo
se čuvaj, ti zločesti crnčiću. Ionako te čeka robija; ali poslat ću ja tebe onamo još pri-
je nego ti pripreme lance.
- Da, mamice - rekao je Luster. - Ðiha, Queenie.
Pucnuo je uzdama po kobilinim širokim sapima, i kočija se trgnula i krenula.
- Ej, Luster! - rekla je Dilsey.
- Ðiha, ajmo! - rekao je Luster. Opet je pljesnuo kobilu uzdama. Uz nekakvu pod-
zemnu tutnjavu, Queenie je polako kaskala kolnim putem i skrenula na ulicu, gdje ju
je Luster potaknuo na hod ponajviše nalik sporom i zadržanom padu u smjeru napre-
dovanja.
Ben je prestao jecati. Sjedio je usred sjedala, držeći onaj popravljeni cvijet
uspravno u ruci, a pogled mu je bio smiren i neopisiv. Točno pred njim, Lusterova se
okrugla glava neprestano okretala sve dok se kuća nije izgubila iz vida, a tada je stao
uz rub ceste i, dok ga je Ben gledao, sišao s kočije i otrgnuo granu sa živice. Queenie
je spustila glavu i pasla travu dok se Luster nije popeo i podigao joj glavu uzdama i
opet je natjerao u pokret, a tada je zabacio laktove i s onim prutom u ruci i visoko
podignutim uzdama zauzeo nekakvo oholo držanje koje nikako nije bilo u skladu sa
smirenim klopotom kobilinih kopita, niti s popratnim tonovima iz njezine utrobe na-
lik na duboke registre orgulja. Kraj njih su prolazili automobili i pješaci; naišli su i
na skupinu crnačkih dječaka.
- Ej, Luster, kamo si krenio, Luster? Na groblje?
- Ja - rekao je Luster. - Ali ne na ono isto na koje ste vi krenuli. Ajmo, slone.
Približili su se trgu, na kojem je vojnik Konfederacije praznim očima zurio u vje-
tar i nepogode ispod svoje mramorne ruke. Luster se još malo osokoli i ošine nepo-
kolebljivu Queenie prutom, ogledavajući se pritom po trgu. - Ono su kola gospodina
Jasona - rekao je, a onda ugleda još jednu skupinu crnaca. - Ajde da pokažemo ovim
crnčinama što znači klasa, Benjy - rekao je. - Što kažeš? - Osvrnuo se. Ben je sjedio
sa cvijetom u šaci, a pogled mu je bio prazan i nepomućen. Luster opet udari Qu-
eenie i skrene lijevo kod spomenika.
Na jedan trenutak Ben je sjedio potpuno ukočen. Tada je zaurlao. Urlik je slijedio
za urlikom, glas mu se podizao tako da mu je jedva preostalo vremena da udahne. U
tom se glasu osjećalo više od zaprepaštenja, bio je to užas; strava; bol, obnevidjela i
nijema; tek zvuk, i Lusterove oči koje su se na tren izvrnule do bjeloočnica. - Za
Boga miloga - rekao je. - Šuti! Za Boga miloga! - Opet se okrenuo i ošinuo Queenie
prutom. Prut se slomio i bacio ga je, i dok se Benov glas podizao prema svom nevje-
rojatnom crescendu, Luster je prihvatio krajeve uzda i nagnuo se naprijed, u istom
218
William Faulkner
trenutku kad se Jason zaletio preko trga i skočio na stepenicu.

Hrptom je ruke odbacio Lustera u stranu i zgrabio uzde i povukao Queenie neko-
liko puta da je usmjeri, zatim skratio uzde i ošinuo je po bedrima. Udarao ju je
neprestano dok je nije natjerao u nespretni galop, okružen pritom Benovim pro-
muklim bolnim urlikom, i skrenuo desno od spomenika. Tada je šakom tresnuo
Lustera po glavi.
- Kako ti je palo na pamet da ga vodiš na lijevo? - rekao je. Onda se nagnuo
natrag i udario Bena, slomivši mu pritom stabljiku cvijeta. - Zaveži! - rekao je. - Za-
veži! - Trgnuvši uzde zaustavio je Queenie i skočio iz kočije. - Tornjaj se sad kući s
njim, jesi li me čuo. Ako još jednom iziđeš s njim kroz ona vrata, ubit ću te!
- Razumijem, gospodine! - rekao je Luster. Uhvatio je uzde i jednim krajem oši-
nuo Queenie. - Ajdemo! Ajdemo, čuješ! Benjy, za Boga miloga!
Benov je glas rikao i rikao. Queenie se opet pokrenula, kopita su joj opet počela
ravnomjerno kloparati, i odjednom je Ben utihnuo. Luster se hitro osvrnuo preko ra-
mena, zatim nastavio voziti. Slomljeni se cvijet objesio preko Benove šake, a oči
su mu opet bile prazne i modre i smirene dok su vijenci na zgradama i pročelja opet
glatko promicali s lijeva na desno, stup i stablo, prozor i vrata i natpis, svojim usta-
ljenim redom.
New York, N. Y.
Listopad 1928.
219
William Faulkner
KAD LEŽAH NA SAMRTI

Roman
Za Hala Smitha
220
William Faulkner
Naslov izvornika
AS I LAY DYING
Vintage Book, New York 1990
Copyright 1930 by William Faulkner. Copyright renewed 1958
by William Faulkner
Ovaj prijevod je objavljen u dogovoru s Random House, Inc.
MAJA ZANINOVIĆ
221
William Faulkner
DARL
Jewel i ja uspinjemo se s polja, hodajući stazom jedan iza drugog. Iako sam ja pet
metara ispred njega, svatko tko nas gleda iz spremišta za pamuk može vidjeti Jewe-
lov otrcan i izlomljen slamni šešir za čitavu glavu iznad moga.
Staza se pruža ravna kao visak, uglačana nogama i zapečena poput cigle
srpanjskim suncem, između zelenih redova okopanog pamuka do spremišta za pa-
muk u sredini polja, gdje zakreće i obilazi oko spremišta pod četiri zaobljena prava
kuta i ide dalje preko polja, utabana tako nogama u crtu neoštrih rubova.
Spremište je od neotesanih brvana, između kojih je odavno ispalo punilo. Četve-
rouglasto, s urušenim krovom na jednu vodu, stoji nagnuto na suncu u svojoj praznoj
i titravo vreloj oronulosti, sa po jednim širokim prozorom na dva suprotna zida koji
se otvaraju na prilaze stazi. Kad smo stigli do spremišta, ja skrećem i idem stazom
koja obilazi zgradu. Jewel, pet metara iza mene, gledajući ravno naprijed, zakorači
kroz prozor u jednom jedinom koraku. Još uvijek zureći ravno preda se, blijedih oči-
ju nalik na dva komadića drva umetnutih u njegovo drveno lice, prelazi preko poda u
četiri koraka, ukočenim dostojanstvom drvenog Indijanca ispred prodavaonice ciga-
ra, odjevenog u zakrpljene radničke hlače s opršnjakom i obdarenog životom od pasa
nadolje, te zakorači jednim jedinim korakom kroz prozor na suprotnom zidu i pono-
vo na stazu, baš kad ja obilazim oko ugla. Jedan za drugim i u razmaku od metar i
pol i s Jewelom sada ispred mene, uspinjemo se stazom prema podnožju strmine.
Tullova kola stoje pokraj izvora, privezana za ogradu, s uzdama omotanim oko
motke uz sjedalo za kočijaša. U kolima su dva stolca. Jewel zastaje kod izvora, uzi-
ma izdubljenu tikvicu obješenu o granu vrbe i pije. Prolazim pokraj njega i uspi-
njem se stazom, a do mene počinje dopirati zvuk Cashove pile.
Dok sam stigao do vrha, prestao je piliti. Stojeći među iverjem, spaja dvije daske.
Između osjenčanih dijelova, daske su žute kao zlato, kao mekano zlato, pokazujući
na stranama u glatkim valovima tragove oštrice bradve: dobar je tesar, Cash. Stavlja
dvije daske na kozliće, spojene rubovima u četvrtinu dovršenog lijesa. Klekne i
prižmirivši ispituje rubove, zatim ih spušta na zemlju i uzima bradvu. Dobar tesar.
Addie Bundren nije mogla poželjeti bolji lijes u kojem će ležati. Pružit će joj po-
222
William Faulkner
uzdanje i udobnost. Produžujem prema kući, praćen zvukom

Tak. Tak. Tak.
udaraca bradve.
CORA
I tako sam prištedjela jaja i jučer sam ispekla kolače. Baš su dobro ispali. Jako su
nam potrebne te naše kokoši. Dobre su nesilice, ono malo njih koliko nam je ostalo
nakon oposuma i sličnog. I zmija, ljeti. Zmija će zatrt’ kokošinjac brže od bilo čega.
I tako, nakon što su stajale mnogo više nego što je gospodin Tull mislio i nakon što
sam obećala da će razliku nadoknadit’ veći broj jaja, moram sad pazit’ više nego
ikad, jer smo ih uzeli na moj nagovor. Mogli smo uzet’ neke jeftinije piliće, ali ja
sam dala svoju riječ, kako mi je gospođica Lawington rekla kad me je savjetovala
neka uzmem dobru vrstu, jer gospodin Tull i sam priznaje da se dobra pasmina krava
ili svinja na kraju uvijek isplati. Tako, kad smo ih toliko izgubili, nismo si više mogli
priuštit’ trošit’ jaja na nas, jer nisam mogla dopustit’ da me gospodin Tull kori kad
smo ih uzeli na moj nagovor. I tako, kad mi je gospođica Lawington rekla za kolače,
pomislih da ih ja mogu ispeć’ i zaradit’ u jedan put dovoljno da povećam čistu vrijed-
nost jata za protuvrijednost od dvije kokoši. I da me, ako svaki put prištedim jedno
jaje, čak ni jaja neće ništa stajat’. A one su tog tjedna tako dobro nosile da nisam
samo prištedjela dovoljno jaja s kojima ću ispeć’ kolače, povrh onog što smo se
obvezali prodat’, nego sam ih prištedjela dovoljno da me ni brašno, ni šećer, ni drvo
za štednjak neće ništa stajat’. I jučer sam ih pekla, pažljivije nego ikad u životu i baš
su dobro ispali. Ali kad smo jutros došli u grad, gospođica Lawington mi je rekla da
se gospođa predomislila i da naposljetku neće imat’ goste.
- Svejedno je trebala uzet’ te kolače - kaže Kate.
- Pa - kažem ja - računam da joj sad uopće nisu od potrebe.
- Trebala ih je uzet’ - kaže Kate. - Ali te se bogate gradske gospoje mogu predo-
mislit’. Sirotinja ne može.
Bogatstvo ne znači ništa pred licem Gospoda, jer On može proniknut’ u dušu. -
Možda ih mogu prodat’ u subotu na proštenju - kažem ja. Zbilja su dobro ispali.
- Ne možeš za njih dobit’ dva dolara po komadu – kaže Kate.
- Pa, i tako me nisu ništa stajali - kažem ja. Skupila sam ih i trampila tucet za še-
ćer i brašno. Zbilja se ne može reć’ da su me kolači išta stajali, jer gospodin Tull i
sam shvaća da su jaja koja sam sačuvala bila povrh i preko onog što smo se obvezali
223
William Faulkner
prodat’, pa je to bilo kao da smo ta jaja našli ili kao da su nam bila poklonjena.
- Trebala je uzet’ te kolače kad ti je zamalo dala riječ - kaže Kate. Gospod može
proniknut’ u dušu. Ako je Njegova volja da neki ljudi drugačije shvaćaju poštenje od
drugih, nije moje da dvojim o Njegovoj volji.
- Računam da joj više nisu trebali - kažem. A baš su dobro ispali.
Poplun joj je navučen do brade, makar je vruće, samo su joj ruke i lice vani. Po-
duprta je o jastuk, podignute glave, tako da može vidjet’ kroz prozor, a čujemo ga
svaki put kad uzme bradvu ili pilu. Da smo gluhe, gotovo bismo mogle motrit’ njeno
lice i čut’ njega, vidjet’ njega. Lice joj je propalo, tako da joj se kosti ocrtavaju u bi-
jelim linijama odmah ispod kože. Oči su joj kao dvije svijeće kad ih gledaš kako se
guše u čašicama željeznih svijećnjaka. Ali vjekovječno i neprolazno spasenje i milost
ne silazi na nju.
- Ispali su zbilja dobro - kažem. - Ali ne onako kako ih je Addie znala ispeć’. - Po
jastučnici se vidi kako ta cura pere i glača, ako ju je uopće ikad izglačala. Možda će
joj to otvorit’ oči, što ovdje leži na milosti i njezi četvorice muškaraca i jedne divlja-
kuše. - Nema u ovom kraju nijedne žene koja bi se u tom mogla mjerit’ s Addie Bun-
dren - kažem. - Nećemo se pravo ni snać’, a ona će ustat’ na noge i opet počet’ peć’
kolače, a onda mi svoje uopće više nećemo moć’ prodat’. - Njezino tijelo pod poplu-
nom ne nadiže poplun više od kakvog štapa, a šuškanje komušina u madracu jedino
je po čemu možeš znat’ da diše. Čak joj se ni kosa na obrazu ne miče, iako joj ta dje-
vojka stoji iznad glave i hladi je lepezom. Dok je gledamo, ona, ne zastavši,
premjesti lepezu u drugu ruku.
- Je li spava? - šapne Kate.
- Samo gleda Casha tamo dolje - kaže djevojka. Čujemo zvuk pile u dasci. Zvuči
poput hrkanja. Eula se okrene na sanduku i pogleda kroz prozor. Ogrlica joj stvarno
lijepo pristaje uz taj crveni šešir. Ne bi se reklo da je stajala samo dvadeset i pet
centi.
- Trebala je uzet’ one kolače - kaže Kate.
Meni bi novac zbilja dobro došao. Ali ne mogu reć’ da su me išta stajali, osim tru-
da. Mogu mu reć’ kako svatko može promašit’, ali ne može se svatko iz toga izvuć’
bez gubitka, mogu mu reć’. Ne može svatko izjest’ svoje greške, mogu mu reć’.
Netko dolazi kroz hodnik. To je Darl. Ne gleda unutra dok prolazi kraj vrata. Eula
ga promatra dok ide dalje prema stražnjem dijelu kuće i ponovo nestaje iz vida. Ruka
joj se podiže i lagano dodiruje perle oko vrata, zatim kosu. Kad otkrije da je gle-
dam, pogled joj se isprazni.
224
William Faulkner
DARL
Ćaća i Vernon sjede na stražnjem trijemu. Ćaća trese burmut s poklopca burmuti-
ce u donju usnicu, držeći usnicu nategnutu palcem i kažiprstom. Osvrću se kad prela-
zim preko trijema, te uranjam tikvicu u vjedro s vodom i pijem.
- Gdje je Jewel? - pita ćaća. Još dok sam bio mali naučio sam koliko je voda
ukusnija kad malo odleži u vjedru od cedrovine. Toplo-hladna, s blagim okusom na-
lik na miris vrelog srpanjskog vjetra u krošnjama cedrova. Mora odležati najma-
nje šest sati i treba je piti iz tikvice. Vodu nikad ne treba piti iz posude od kovine.
A noću je još bolja. Znao sam ležati na slamarici u hodniku, čekajući dok ne bih
čuo da su svi zaspali, tako da mogu ustati i otići otraga do vjedra. Bila bi crna, crna
poput treseta, mirna površina vode okrugli otvor u ništavilo, gdje bih, prije nego
što bih je razbudio zaimačom, možda ugledao jednu ili dvije zvijezde u vjedru i
možda zvijezdu ili dvije u zaimači, prije nego što bih se napio. Onda sam postao
veći, stariji. Tada bih čekao da svi pozaspu, kako bih mogao ležati sa zadignutom ko-
šuljom, slušajući ih kako spavaju, osjećajući sebe bez dodirivanja, osjećajući svježu
tišinu kako mi zapahnjuje udove i pitajući se da li Cash tamo u mraku radi to isto, i
možda je to radio već dvije godine prije nego što sam ja to mogao željeti ili raditi.
Ćaćina su stopala jako široka i iskrenuta prema van, prsti su mu zgrčeni i svinuti i
iskrivljeni, a na malom prstu obje noge uopće nema nokta, od napornog rada u dje-
tinjstvu, po kiši i u grubim, kod kuće napravljenim cokulama. Pokraj stolca stoje nje-
gove cokule. Izgledaju kao da su istesane tupom sjekirom iz komada sirovog željeza.
Vernon je bio u gradu. Nikad ga nisam vidio da ide u grad u radnom kombinezonu.
Ne da mu žena, kažu. Ona je, nekoć, podučavala u školi.
Pljusnem talog iz zaimače na zemlju i obrišem usta rukavom. Kiša će pasti prije
jutra. Možda i prije mraka. - Dolje kod staje - kažem. - Upreže zapregu.
Luduje tamo dolje s onim konjem. Proći će kroz staju, ući u pašnjak. Konja neće
biti na vidiku: on je gore među mladim borovima, u hladovini. Jewel zazviždi, jed-
nom i oštro. Konj zafrkće, onda ga Jewel spazi, u jednom blještavom trenutku kako
se ljeska među plavičastim sjenkama. Jewel ponovo zvizne; konj se odazove, silazeći
niz kosinu ukočenih nogu, strižući naćuljenim ušima, kolutajući svojim nejednakim
očima i zaustavi se, dvadesetak metara dalje, bočno, motreći Jewela preko pleća,
nestašan i na oprezu.
- Dođi ovamo, gospodine - kaže Jewel. On se pokrene. Od pokreta mu zaigra ša-
rena dlaka, koža se nabora, mišići trepere poput plamenih jezika. Tresući grivom i
visoko dignuvši rep, kolutajući očima, propne se i pojuri još jednom u kratak trk
225
William Faulkner
i ponovo stane, ukopanih nogu, motreći Jewela. Jewel polako ide prema njemu, ruku
opuštenih uz bedra. Osim Jewelovih nogu, izgledaju kao dvije figure izrezbarene za
sliku nekakvog divljeg prizora na suncu.
Kad ga Jewel već gotovo može dodirnuti, konj se uspravi na stražnje noge i obori
se na Jewela. Potom je Jewel obuhvaćen ljeskavim spletom kopita kao nekakvom
pričinom krila; između njih, ispod uspravljenih konjskih grudi, on se kreće munjevi-
tom gipkošću zmije. Na trenutak, prije nego što mu ruke istegne trzaj, on vidi čitavo
svoje tijelo odvojeno od tla, vodoravno, gibljivo kao u zmije kad napada, dok ne na-
pipa konjske nozdrve i ponovo dotakne zemlju. A onda stoje ukočeni, bez pokreta,
zastrašujući, konj u uzmaku na ukrućenim, drhtavim nogama, spuštene glave; Jewel,
ukopan u zemlju petama, začepivši jednom rukom konju nozdrve, drugom ga tapše
po vratu nebrojenim kratkim pokretima i miluje, psujući ga prostačkom žestinom.
Stoje tako u ukočenom, strašnom hijatu, konj drhće i hropće. Zatim ga Jewel uzja-
ši. Uzlijeće gore u prignutom zaskoku poput udarca bičem, tijelo mu se u zraku obli-
kuje prema konju. Još trenutak, konj stoji raširenih nogu, spuštene glave, a
onda jurne u propanj. Spuštaju se niz brijeg u skokovima koji lome kičmu, Jewel,
priljubljen poput pijavice, visoko na hrptu, do ograde gdje konj, propinjući se, pono-
vo stane.
- Dobro - kaže Jewel - sad možeš prestat’, ako ti je bilo dosta.
U staji, Jewel u trku sklizne s konja prije nego što se konj zaustavi. Konj uđe u
pregradu, Jewel za njim. Ne osvrćući se, konj se ritne prema njemu, tresnuvši kopi-
tom o zid uz prasak nalik na hitac iz pištolja. Jewel ga udari nogom u trbuh;
konj izvije vrat unazad, iskeženih zubi; Jewel ga udari šakom u lice i sklizne do jasa-
la, te se popne na njih. Držeći se za ljesu, spušta glavu i pilji preko ograde pregrada-
ka i kroz vrata staje. Puteljak je pust; odavde čak ne čuje Casha kako pili. On po-
segne rukom gore i užurbano vuče naramke sijena i gura ih u jasle.
- Jedi - kaže. - Miči to prokleto sijeno iz vida dok za to imaš prilike, kopile zlo-
ćudno. Dragi kučkin sine - kaže.
JEWEL
To je zato što on stoji tamo vani, točno ispod prozora, udarajuć’ tim čekićem i pi-
leć’ taj prokleti kovčeg. Tu gdje ga ona mora vidjet’. Gdje je svaki dah koji udahne
pun njegovog kuckanja i pilenja, gdje ga može vidjet’ kako kaže Vidiš. Vidiš kakav
dobar kovčeg pravim za tebe. Rekao sam mu neka ode negdje drugdje. Rekao sam
Za Boga miloga, zar je ti želiš vidjet’ u tome. To je kao ono kad je bio mali i ona
226
William Faulkner
reče kako bi pokušala uzgajat’ cvijeće kad bi imala gnojiva, a on je na to uzeo posu-
du za pečenje kruha i donio je natrag iz staje punu stajskog gnoja.
I sad one druge sjede tu poput lešinara. Čekaju, hlade se lepezama. Jer, rekao sam,
Kad ti ne bi neprekidno pilio i zabijao čavle tako da čovjek ne može čak ni spavat’, a
njezine ruke leže na poplunu kao dva korijena iskopana iz zemlje koje pokuša-
vaš oprat’ i ne možeš ih očistit’. Vidim lepezu i ruku Dewey Dell. Rekoh, kad biste je
bar pustili na miru. Pilite i kuckate i stalno joj tjerate zrak iznad lica tako brzo da ga,
kad si umoran, ne možeš disat’, i ta prokleta bradva stalno pjeva Jedan udarac manje.
Jedan udarac manje. Jedan udarac manje dok svatko tko prođe putem neće morat
zastat’ i pogledat’ ga i reć’ kakav je on sjajan tesar. Da je barem bilo mene kad je
Cash pao s te crkve i da je barem bilo mene kad je ćaća pao u krevet zbog onog tova-
ra drva što se srušio na njega, ne bi se sad događalo da svako kopile iz okruga dolazi
zurit’ u nju jer ako ima Boga čemu dovraga On služi. Bili bismo samo ja i ona na vi-
sokom brdu i ja bih valjao kamenje niz brdo u njihova lica, grabio ih i bacao nizbrdo,
lica i zube i sve, bogamu, sve dok ona ne bi imala mir i ne bi bilo te proklete bradve
koja pjeva Jedan udarac manje. Jedan udarac manje i mogli bismo imat’ mira.
DARL
Gledamo ga kako dolazi iza ugla i penje se stubama. Ne gleda nas. - Jesi spre-
man? - kaže.
- Ako si ti upregao kola - kažem ja. Kažem - Čekaj. - On stane, gleda ćaću.
Vernon otpljune, ne pokrenuvši se. Pljuje s dostojanstvenom i sporom preciznošću u
prašinu ispod trijema izbušenu pljuvačkom. Ćaća polako trlja ruke o koljena. Gle-
da nekud preko grebena strmine, nekud preko polja. Jewel ga trenutak promatra,
onda odlazi do vjedra i ponovo se napije.
- Meni je isto toliko mrsko ne moć’ se odlučit, baš ko i svakom drugom - kaže
ćaća.
- To su tri dolara - kažem ja. Košulja na ćaćinoj grbi više je izblijedjela od drugih
dijelova. Nema mrlja od znoja na njegovoj košulji. Nikad nisam vidio mrlju od znoja
na njegovoj košulji. Jednom se razbolio od rada na suncu kad je imao dvadeset i dvi-
je godine i sad govori ljudima da će umrijeti, ako se ikad oznoji. Pretpostavljam da
on doista u to vjeruje.
- Ali ako ona ne potraje dok se ne vratite - kaže. - Bit će razočarana.
Vernon otpljune u prašinu. Ali kiša će sigurno pasti prije jutra.
- Ona je računala na to - kaže ćaća. - Ona će htjet’ da odmah krenemo. Znam ja
227
William Faulkner
nju. Obećao sam joj da će zaprega bit’ ovdje i spremna, i ona računa na to.
- Trebat’ će nam onda ta tri dolara, sigurno - kažem ja. On gleda zamišljeno u da-
ljinu, trlja dlanove o koljena. Otkako je izgubio zube, svaki put kad sagne glavu, usta
mu padnu, sporo ponavljajući pokret. S onim čekinjama na donjem dijelu lica izgle-
da kao kakav stari pas. - Morao bi se brzo odlučit’, tako da stignemo tamo i natovari-
mo kola prije mraka - kažem mu.
- Mama nije toliko bolesna - kaže Jewel. - Zaveži, Darl.
- Tako je - kaže Vernon. - Danas više sliči na sebe nego cijeli prošli tjedan. Dok se
ti i Jewel vratite, ona će već sjedit’ u krevetu.
- Ti bi to trebao znat’ - kaže Jewel. - Dovoljno si je često dolazio gledat’. Ti ili
tvoji. - Vernon ga pogleda. Jewelove su oči poput blijeda drveta u onom njegovom
rumenom licu. On je za glavu viši od svih nas, uvijek je bio. Govorio sam im da
ga je mama zbog toga više šibala i više mazila od nas. Jer je u kući više stršio. Zato
ga je nazvala Jewel,{1} rekao sam im.
- Šuti, Jewel - kaže ćaća, ali kao da jedva sluša što se govori. Pilji preko polja,
trljajući koljena.
- Mogao bi posudit’ na zajam Vernonova kola, a mi bismo vas poslije dostigli -
kažem ja. - Ako nas ona ne bude čekala.
- Ah, zaveži, dovraga, tu tvoju glupu jezičinu - kaže Jewel.
- Ona će htjet’ ić’ u našim - kaže ćaća. Trlja koljena. - Nikom ovo nije mrskije
neg’ meni.
- Zato što leži tamo, što gleda Casha kako teše taj prokleti... - kaže Jewel. On to
govori osorno, žestoko, ali ne izgovara tu riječ. Poput dječarca u mraku, koji sam
sebe hrabri, pa odjednom zašuti, užasnut vlastitom galamom.
- Ona je to htjela, kao što hoće ić’ u našim vlastitim kolima - kaže ćaća. - Spo-
kojnije će počivat’ kad zna da je dobro napravljen i zatvoren. Ona je svoje stvari uvi-
jek voljela držat’ za sebe. Ti to dobro znaš.
- Onda joj pusti nek bude tako - kaže Jewel. - Ali kako dovraga možeš očekivat’
da ona... - On gleda ćaći u zatiljak, a oči su mu poput svijetlih drvenih očiju.
- Sigurno - kaže Vernon - izdržat će dok ne bude dovršen. Izdržat će dok sve ne
bude spremno, dok sama ne ocjeni da je pravi trenutak. A s ovakvim cestama kakve
su sad, začas ćete je prevest’ do grada.
- Sprema se kiša - kaže ćaća. - Ja baš nemam sreće. Nikad je nisam imao. - On
trlja ruke o koljena. - Taj prokleti doktor, može doć’ bilo kad. Nisam ga mogao ranije
obavijestit’. Ako dođe sutra i kaže joj da se bliži čas, ona neće čekat’. Znam ja nju,
bila tu kola ili ne, ona neće čekat’. Onda će se uzrujat’, a ja ju ne bih htio uzrujat’ ni
za što na svijetu. Bit će nestrpljiva, s tim obiteljskim grobom u Jeffersonu i onima
228
William Faulkner
njezina roda koji je tamo čekaju. Dao sam joj riječ da ćemo ju ja i dečki preba-
cit’ tamo toliko brzo koliko mazge budu mogle hodat’, da može počivat’ u miru. -
Protrlja ruke o koljena. - Nikad nikom nije bilo mrskije oklijevat’.
- Kad samo ne bi svi tako vraški žurili da je tamo otpreme - reče Jewel onim svo-
jim oštrim, srditim glasom. - I taj Cash, po čitav dan pod njezinim prozorom, udara i
pili po tom...
- To je bila njena želja - kaže ćaća. - Ti nemaš nimalo ljubavi, ni nježnosti za nju.
Nikad je nisi imao. Mi ne želimo nikom ništa bit’ dužni - kaže - ja i ona. Nikad to
dosad nismo bili i ona će mirnije počivat’ kad zna da joj je njena vlastita krv ispilila
daske i zakucala čavle. Ona je uvijek voljela sama počistit’ za sobom.
- To su tri dolara - kažem ja. - Hoćeš da idemo ili ne? - Ćaća protrlja koljena. -
Vratit ćemo se sutra, pod večer.
- Pa... - kaže ćaća. Gleda preko polja, raščupane kose, žvačući polako burmut be-
zubim desnima.
- Dođi - kaže Jewel. Silazi niz stepenice. Vernon nacilja i otpljune u prašinu.
- Pazite, do zalaza sunca - kaže ćaća. - Neću da ona čeka.
Jewel kratko pogleda preko ramena, zatim produži oko kuće. Ja ulazim u predsob-
lje, čujem glasove prije nego što sam stigao do vrata. Kako naša kuća leži malo
nagnuta na kosini, vjetrić stalno piri kroz predsoblje, ukoso prema gore. Pero bačeno
blizu ulaznih vrata podignut će se i kliziti uz strop ukoso prema natrag, dok ne dospi-
je u struju koja skreće prema dolje, uz stražnja vrata: tako je i s glasovima. Kad uđeš
u predsoblje, oni zvuče kao da dolaze iz zraka oko tvoje glave.
CORA
Bilo je to nešto najdirljivije što sam ikad vidjela. Kao da je znao da je neće više
vidjet’, da ga Anse Bundren tjera od samrtne postelje njegove majke, da ju nikad
više ne vidi na ovome svijetu. Uvijek sam govorila da je Darl drugačiji od ovih osta-
lih. Uvijek sam govorila da od svih njih jedino on ima majčinu narav, jedino u njemu
ima nešto urođene nježnosti. Ne onaj Jewel, s kojim se toliko namučila dok ga je ra-
đala i kog je tetošila i mazila, a on se stalno žestio ili durio, smišljajuć’ nepodopšti-
ne kojima će je uzrujavat’, tako da mi je toliko put došlo da ga išibam. Nije on došao
i oprostio se s majkom. Ne bi on propustio priliku zaradit’ ta tri ekstra dolara, makar
i po cijenu majčinog oproštajnog cjelova. Bundren od glave do pete, nit’ koga
voli, nit’ mu je do bilo čega stalo, osim kako će doć’ do nečeg uz što manje truda.
Gospodin Tull kaže da ih je Darl molio neka pričekaju. Rekao je da ih je Darl gotovo
229
William Faulkner
na koljenima preklinjao neka ga ne sile da je ostavi u ovom njezinom stanju. Ali

ništa nije pomoglo, Anse i Jewel moraju zaradit’ ta tri dolara. Nitko tko poznaje
Ansea ne bi drugo ni očekivao, ali kad pomislim da taj dječak, taj Jewel, tako proda
sve one godine samoodricanja i načisto osobite sklonosti - mene nisu mogli prevarit’:
gospodin Tull kaže da je gospođa Bundren najmanje voljela Jewela od sve svoje dje-
ce, ali ja sam znala da to nije istina. Znala sam da mu je ona posebno sklona, onom
istom svojstvu u njemu koje je njoj dalo snage podnosit’ Ansea Bundrena, premda je
gospodin Tull rekao da ga je trebala otrovat’ - da on zbog tri dolara odriče umirućoj
majci priliku za oproštajni cjelov.
Eto, u zadnja tri tjedna dolazila sam ovamo kad god sam mogla, dolazila sam po-
nekad i kad nije trebalo, zanemarivši vlastitu obitelj i dužnosti kako bi netko bio s
njom u njezinim posljednjim trenucima, kako se ne bi morala sama suočit’ sa
Strašnom nepoznanicom, bez ijednog poznatog lica koje će joj ulit’ hrabrosti. Ne
mislim da zbog tog zaslužujem priznanje: očekivat’ ću da to isto učine za mene. Ali,
Bogu hvala, bit će to lica mog voljenog roda i poroda, moja krv i meso, jer me
je Bog blagoslovio boljim mužem i djecom nego što ih ima većina žena, iako sam
ponekad s njima prolazila velike kušnje.
Ona je živjela životom osamljene žene, osamljene u svom ponosu, pokušavajući
navest’ ljude da povjeruju kako to nije tako, skrivajući činjenicu da su je oni samo
podnosili, jer nije se ni ohladila u lijesu, a već su je išli teglit’ pedeset i šest kilometa-
ra odavde da je tamo ukopaju, sprdajući se s Božjom voljom. Odričući joj pravo da
leži u istoj zemlji s tim Bundrenima.
- Ali ona je htjela otić’ - rekao je gospodin Tull. - To je bila njezina želja ležat’
među svojima.
- Zašto onda nije otišla živa? - rekla sam. - Nitko je od njih ne bi zaustavljao, sad
kad je i onaj mali gotovo dovoljno star da bude sebičan i srca kamenog kao svi osta-
li.
- To je bila njezina želja - rekao je gospodin Tull. - Čuo sam kako je Anse to re-
kao.
- A ti mu, naravno, vjeruješ - rekla sam. - To je baš tebi slično. Pričaj ti to nekom
drugom.
- Vjerujem mu ono od čeg’ se ne može nadat’ nikakvoj koristi ako mi to ne kaže -
rekao je gospodin Tull.
- Pričaj ti to nekom drugom - rekla sam. - Ženi je mjesto uz muža i djecu, živoj ili
mrtvoj. Bil’ ti od mene očekivao da ostavim tebe i djevojke kad meni dođe vrijeme i
zaželim se vratit’ u Alabamu koju sam napustila od svoje volje kako bih s tobom di-
jelila dobro i zlo, do smrti i poslije?
- Pa, nisu svi ljudi isti - odgovorio mi je.
230
William Faulkner
I nadam se da nisu. Trudila sam se živjet’ kako valja pred Bogom i ljudima, zbog
časti i potpore svom kršćanskom mužu i zbog ljubavi i štovanja svoje kršćanske dje-
ce. Tako da kad umrem svjesna svoje dužnosti i nagrade budem okružena licima pu-
nim ljubavi i ponesem sa sobom kao nagradu oproštajni cjelov svakog od mojih dra-
gih. A ne kao Addie Bundren, koja umire sama, skrivajući svoj ponos i srce prepuklo
od tuge. Sretna što odlazi. Ležeći tamo, glave poduprte jastukom, kako bi mogla vi-
djet’ Casha dok pravi lijes, vjerojatno ga mora nadzirat’ kako ne bi škrtario s daska-
ma, i uz one druge muške koji se samo brinu imaju li vremena zaradit’ još tri dolara
prije nego počne padat’ kiša i rijeka nabuja toliko da je više neće moći prijeć’. Vjero-
jatno, da nisu odlučili preuzet’ taj posljednji tovar, utovarili bi je u kola na poplunu i
prvo prešli rijeku, pa tek onda stali i dali joj vremena da umre, onakvom
kršćanskom smrću kakvom bi joj već dopustili umrijet’.
Osim Darla. To je bilo nešto najdirljivije što sam ikad vidjela. Katkad privremeno
izgubim vjeru u ljude; obuzmu me sumnje. Ali Gospod mi svaki put vrati vjeru i
otkrije mi Svoju dobrostivu ljubav prema stvorenjima Svojim. Ne Jewel, ne onaj kog
je ona uvijek tako pazila, ne on. Njega su zanimala ona tri dodatna dolara. Nego
Darl, onaj za kog ljudi kažu da je čudan, lijen, danguba ništa bolja od Ansea, dok je
Cash dobar tesar i uvijek započinje više neg’ što stigne dovršit’, i Jewel koji uvi-
jek radi nešto što će mu donijet’ štogod novaca ili će se zbog tog o njemu pričat’, i ta
polugola cura koja stalno stoji iznad Addie s lepezom, tako da svaki put kad čovjek
pokuša s njom razgovarat’ i malo je obodrit’, ona se odmah žuri umjesto nje odgovo-
rit’, kao da nastoji spriječit’ da joj bilo tko uopće priđe blizu.
Darl je bio taj. On je došao do vrata i stajao je tamo, gledajući svoju umiruću
majku. Samo ju je gledao, a ja sam ponovo osjetila dobrostivu ljubav Božju i Njego-
vo milosrđe. Vidjela sam da se s Jewelom samo pretvarala, a da je razumijevanje
i ona prava ljubav postojala zapravo između nje i Darla. On ju je samo gledao, nije
čak ušao dublje u sobu gdje bi ga ona mogla vidjet’ i uzrujat’ se, znajući da ga Anse
tjera od kuće i da je nikad više neće vidjet’. Ništa nije rekao, samo ju je gledao.
- Što hoćeš, Darl? - pitala je Dewey Dell, ne prestajući mahat’ lepezom, javivši se
odmah, zadržavajući čak i njega podalje od majke. Nije joj odgovorio. Samo je sta-
jao i gledao u umiruću majku, srca toliko puna da ništa nije mogao reć’.
DEWEY DELL
Prvi put, ja i Lafe brali smo pamuk niz jedan red. Ćaća se ne usudi oznojit’jer bi
se na smrt razbolio, pa tako misli svako ‘ko dođe, dolazi nam pomoć’. A Jewela nije
nizašto briga, on nam nije rod u brizi, nije brižan rod. A Cash voli pilit’ dugačke vru-
231
William Faulkner
će žute sumorne dane u daske i čavlima ih sastavljat’ u nešto. A ćaća misli to je zato
što se susjedi uvijek tako odnose jedan prema drugom jer on je uvijek bio previše za-
okupljen time kako će pustit’ susjede da rade za njega da bi otkrio što se događa. A
nisam mislila da će to otkrit’ Darl, koji uvečer sjedi za stolom a oči mu blude nekud
dalje od hrane i svjetiljke, pune zemlje iskopane iz njegove lubanje i šupljina ispu-
njenih daljinom preko granica zemlje.
Brali smo niz taj red, šuma je bila sve bliže i bliže i skrovita sjenka, brali smo pre-
ma skrovitoj sjenci s mojom vrećom i Lafeovom vrećom. Jer rekla sam hoću li ili
neću kad je vreća još bila dopola puna, jer rekla sam, ako vreća bude puna kad dođe-
mo do šume, onda to neću bit’ja. Rekla sam, ako mi nije suđeno da to učinim vreća
neće bit’ puna i ja ću krenut’ uz sljedeći red ali ako vreća bude puna, onda ja tu ništa
ne mogu. Bit će da je tako moralo bit’ i ja tu ništa ne mogu. I brali smo dalje pre-
ma skrovitoj sjenci i naše bi se oči stapale dok bi se njegove ruke i moje ruke dodiri-
vale i ja ništa nisam rekla. Rekla sam: - Što to radiš? - a on je rekao: - Berem u tvoju
vreću. - I tako je vreća bila puna kad smo stigli do kraja reda i ja tu ništa nisam
mogla.
I tako se to zbilo jer ja tu ništa nisam mogla. Zbilo se tada, a onda sam vidjela
Darla i on je znao. Rekao mi je da zna bez riječi kao što mi je bez riječi rekao da će
mama umrijet’ i ja sam znala da on zna, jer da mi je riječima rekao da zna, ne bih
vjerovala da je bio tamo i vidio nas. Ali on je rekao da zna, a ja sam rekla: - Hoćeš
reć’ ćaći ili ćeš ga ubit’? - bez riječi sam to rekla, a on je rekao: - Zašto? - bez riječi. I
zato mogu govorit’ s njim sa znanjem i s mržnjom, jer on zna.
On stoji u vratima, gleda u nju.
- Što hoćeš, Darl? - kažem.
- Ona će umrijet’ - kaže on. A stari lešinar Tull dolazi gledat’ kako ona umire, ali
ja ih mogu zavarat’.
- Kad će umrijet’? - kažem.
- Prije nego se mi vratimo - kaže on.
- Zašto onda vodiš Jewela? - kažem.
- Hoću da mi pomogne tovarit’ - kaže on.
TULL
Anse stalno trlja koljena. Njegove su radničke hlače izblijedile; na jednom kolje-
nu je zakrpa od serža, izrezana iz para nedjeljnih hlača, sjajna od izlizanosti. - Nikom
232
William Faulkner
to nije mrskije nego meni - kaže.

- Čovjek kadikad mora unaprijed pogađat’ što će bit’ - kažem ja. - Ali sve u sve-
mu, kako god ispadne, neće bit’ veliko zlo.
- Ona će htjet’ da se smjesta krene - kaže on. - Dovoljno je daleko do Jeffersona
po najboljem vremenu.
- Ali ceste su sad dobre - kažem ja. Ali će noćas padat’ kiša. A njegovi se ukapaju
u New Hopeu, ni pet kilometara odavde. Samo, to je baš njemu slično, oženit’ se že-
nom rođenom na dobar dan vožnje odavde i dočekat’ da ona umre prije njega.
On gleda u daljinu preko polja i trlja koljena. - Nikom to nije toliko mrsko - kaže.
- Vratit će se oni na vrijeme - kažem ja. - Ja se ne bih brinuo.
- To su tri dolara - kaže on.
- Može bit’ da se uopće neće trebat’ žurit’ natrag - kažem ja. - Nadam se da neće.
- Ona odlazi - kaže on. - Odlučila je umrijet’. - Težak je ovo život za žene, istina
je. Neke žene. Sjećam se, moja je mamica živjela sedamdeset i još koju. Radila je
svaki dan, po kiši i po suncu; ni jednog dana nije ležala bolesna otkako je rodi-
la posljednjeg momčića, sve dok se jednog dana nije nekako kao osvrnula oko sebe i
potom otišla i uzela onu spavaćicu ukrašenu čipkom koju je imala četrdeset i pet go-
dina i nikad je nije izvadila iz škrinje, obukla je, legla na krevet, navukla pokrivače
do brade i sklopila oči. - Morat ćete se brinut’ za ćaću kako god znate - rekla je. - Ja
sam umorna.
Anse trlja dlanove o koljena. - Bog daje - kaže. Čujemo Casha kako udara čeki-
ćem i pili iza ugla.
To je istina. Nikad nije izrečena veća istina. - Bog daje - kažem.
Onaj se dečko uspinje uz brijeg. Nosi ribu gotovo toliko dugačku koliki je on. Za-
vitla je na zemlju i progunđa: - Ha - pa otpljune preko ramena poput odrasla
muškarca. Vraški blizu njegove dužine.
- Što je to? - kažem - Riba svinja? Gdje si je ulovio?
- Dolje kod mosta - kaže dječak. On je okrene, trbuh joj je oblijepljen prašinom
tamo gdje je mokra, oko prekriveno zemljom, izbočeno ispod blata.
- Nećeš je valjda tako tu ostavit’? - kaže Anse.
- Hoću je pokazat’ mami - kaže Vardaman. Pogleda prema vratima. Čujemo gla-
sove što ih donosi struja propuha. I Casha, kako kuca i zakiva daske. - Unutra ima
nekog - kaže dječak.
- Samo moja obitelj - kažem ja. - I njima će bit’ drago vidjet’ ribu.
On ništa ne govori, gleda u vrata. Zatim pogleda dolje u ribu koja leži u prašini.
Obrne je nogom i nožnim palcem gura izbočeno oko, pritišće ga. Anse gleda preko
233
William Faulkner
polja. Vardaman pogleda u Ansovo lice, potom u vrata. Okrene se, pođe prema uglu
kuće, kad ga Anse zazove ne okrećući glavu.
- Očisti tu ribu - kaže.
Vardaman stane. - Zašto je ne može očistit’ Dewey Dell? -pita.
- Ti očisti tu ribu - kaže Anse.
- O, ćaća - kaže Vardaman.
- Ti je očisti - kaže Anse. Ne osvrće se. Vardaman se vrati i podigne ribu sa
zemlje. Riba mu sklizne iz ruku, prljajući ga blatom, i opet pljusne na zemlju, valja-
jući se iznova u prašini, razjapljenih usta, iskolačenih očiju, skrivajući se u prašini
kao da se srami što je mrtva, kao da se žuri ponovo sakrit’. Vardaman je psuje. Psuje
ribu poput kakva odrasla muškarca, stojeći raskrečenih nogu iznad nje. Anse se ne
osvrće. Vardaman ponovo podigne ribu. Obilazi ugao kuće noseći je u naručju po-
put naramka drva, ona mu visi s obje strane, glava i rep. Vraški je blizu toliko velika
kao on.
Anseova zapešća izviruju iz rukava: čitavog ga svog života nisam vidio u košulji
koja bi izgledala kao da je njegova. Sve su izgledale kao da mu je Jewel dao svoje
stare. Ipak, ne Jewel. On je dugoruk, iako je mršav. Osim što nema tragova znoja.
Po tome se odmah vidi da nisu bile ničije do Anseove, bez greške. Oči mu izgledaju
poput ugaslih žeravki usađenih u lice dok gleda preko polja.
Kad je sjena dotakla stepenice trijema on reče: - Pet sati.
Baš kad sam ustao, Cora dođe do vrata i kaže kako je vrijeme da krenemo kući.
Anse posegne za cipelama. - Nemojte, gospodine Bundrene - kaže mu Cora - ne-
mojte ustajat’. - On navlači cipele, nabijajući noge u njih, nezgrapno kao i sve
što radi, kao da se čitavo vrijeme nada da to zapravo nije u stanju napravit’ pa se
može prestat’ trudit’ oko toga. Dok idemo prema predsoblju, čujemo kako lupaju o
pod kao da su od željeza. On prilazi vratima sobe gdje je ona, žmirkajući, kao da gle-
da nekud naprijed, prije nego što vidi, kao da se nada da će je zateć’ kako sjedi,
možda u stolcu ili možda kako mete, i gleda u sobu onako iznenađeno kao svaki put
kad pogleda unutra i nađe je još uvijek u krevetu i uz nju Dewey Dell kako je još
uvijek hladi lepezom.
0 - Pa, mislim da je bolje da krenemo - kaže Cora. – Moram još nahranit’ kokoši. -
A sprema se i kiša. Ovakvi oblaci ne lažu, a pamuku treba svaki dan sunca koji Bog
pošalje. To će mu bit još jedna briga. Cash još teše daske. - Ako ima išta što mi mo-
žemo učinit’ - kaže Cora.
- Anse će nam javit’ - kažem ja.
Anse nas ne gleda. Obzire se uokolo, žmirkajući, na taj svoj iznenađeni način, kao
da ga je iznurila ta stalna iznenađenost pa je sad još iznenađen i time. Kad bi Cash
234
William Faulkner
barem tako brižljivo radio na mojoj staji.

- Rekao sam Anseu kako vjerojatno neće bit’ nikakve potrebe - kažem. - Barem se
tako nadam.
- Ona je to naumila - kaže on. - Računam da će nas sigurno ostavit’.
- Sve nas to čeka - kaže Cora. - Nek’ vam Bog dade utjehe.
- Što se tiče onog kukuruza - kažem ja. Ponovo mu kažem kako ću mu pomoć’
nađe li se u škripcu, s njom tako bolesnom i svim tim. Kao i većina ljudi ovdje, već
sam mu toliko puta pomogao da se sad ne mogu povuć’.
- Mislio sam se danas prihvatit’ tog posla - kaže on. - Izgleda, nisam u stanju do-
nijet’ nikakvu odluku.
- Možda će ona potrajat’ dok ne završite s okopavanjem - kažem ja.
- Ako Bog tako hoće - kaže on.
- Nek’ vam Bog pruži utjehe - kaže Cora.
Da barem Cash tako brižljivo radi na mojoj staji. On diže pogled kad prolazimo
kraj njega. - Računam da neću stić’ do vas ovog tjedna - kaže.
- Nema hitnje - kažem ja. - Dođi kad stigneš.
Ušli smo u kola. Cora položi kutiju s kolačima u krilo. Sprema se na kišu, to je si-
gurno.
- Ne znam što će on - kaže Cora. - Jednostavno ne znam.
- Jadni Anse - kažem. - Gonila ga je da radi trideset i koliko godina.
Pretpostavljam da se umorila.
- A ja mislim da će ga ganjat’ još trideset godina - kaže Kate. - Ili ako neće ona,
naći će on neku drugu, još prije berbe pamuka.
- Pretpostavljam da se Cash i Darl sad mogu oženit’ - kaže Eula.
- Taj jadni dečko - kaže Cora. - Jadan mali dječarac.
- A što je s Jewelom? - kaže Kate.
- Može i on - kaže Eula.
- Hmm - kaže Kate. - Računam da hoće. Tako mi se čini. Računam da ima dosta
cura u ovom kraju koje ne žele vidjet’ Jewela vezanog. Pa, ne trebaju se brinut’.
- Zaboga, Kate! - kaže Cora. Kola zaklepeću. - Jadan mali dječarac - kaže Cora.
Sprema se kiša ove noći. O, da. Klepetanje kola znači da već jako dugo nema
kiše, za Birdsell. Ali to će se popravit’. Zasigurno hoće.
- Trebala je uzet’ te kolače kad je rekla da hoće - kaže Kate.
235
William Faulkner
ANSE
Prokleta ta cesta. A još se sprema kiša. Mogu ovdje stajat’ i već je vidim, kao da
sam vidovit, kako se spušta iza njih poput kakva zida, spušta se između njih i obeća-
nja koje sam joj dao. Činim sve što mogu, u tolikoj mjeri koliko se mogu usredoto-
čit’ na bilo što, ali ti vražji dečki.
Leži tamo, ravno do mojih vrata, gdje je svaka zla sreća koja se tuda skita mora
nać’. Rekao sam Addie kad je cesta došla amo kako nije nikakva sreća živjet’ na
cesti, a ona mi je, baš ko prava žena, rekla: - Ustani, onda, i seli se. - Ali ja sam joj
rekao da nema od toga sreće, zato što je Gospod postavio ceste za putovanje: zato ih
je polegao vodoravno na zemlju. Kad On želi da se nešto stalno kreće, onda to napra-
vi u duljinu, kao cestu ili konja ili kola, a kad hoće da nešto ostane na mjestu,
onda to napravi u visinu, kao stablo ili čovjeka. I tako, On nikad nije želio da ljudi
žive na cesti, jer što dolazi prvo, kažem ja, kuća ili cesta? Jesi li ikad vidjela da je On
postavio cestu pokraj neke kuće? kažem ja. Nisi nikad, kažem ja, jer su uvijek ljudi
ti koji nemaju mira dok ne sagrade kuću tamo gdje im svatko tko prolazi kolima
može pljunut’ na prag, pa to stalno izaziva nemir u obitelji i želju da se ode negdje
drugdje, dok je Njegova namjera bila da ostanu na mjestu, kao stablo ili stabljika ku-
kuruza. Jer da je On htio da se čovjek stalno kreće i nekamo putuje, zar ga ne bi
postavio uzdužno, na trbuh, kao zmiju? Logično je da bi tako postupio.
Tu su je napravili, gdje je svaka nesreća što vreba može nać’ i doć’ ravno meni na
vrata, i još mi, povrh svega, naplaćuju dažbine. Tjeraju me da plaćam za to što je
Cash zamislio da bude tesar, a da cesta nije došla ovamo, nikad mu to ne bi palo na
pamet; za njegov pad s crkve i to što šest mjeseci nije ni prstom mrdnuo, a ja i Addie
smo rintali kao robovi, premda ima i ovdje na pretek toga što bi mogao napravit’ s
pilom, ako baš mora pilit’.
I Darl, također. Nagovaraju me da ga pustim, prokleti bili. Ne radi se o tom da se
ja bojim posla; uvijek sam hranio sebe i svoje i brinuo se da imamo krov nad gla-
vom: radi se o tom da bi me oni htjeli ostavit’ bez dovoljno radnika samo zato što se
on drži za sebe, samo zato što su mu oči uvijek pune daljine. Ja im kažem, on je u
početku bio u redu, s tim očima punim daljine, jer sva se zemlja unaokolo pružala
tada u visinu; tek kad je došla cesta i prebacila zemlju oko nas u vodoravan položaj,
a njegove su oči još uvijek bile pune daljine, tek tada su mi se počeli grozit’ nek’ ga
pustim, pokušavajući mi zakonom oduzet’ jednog radnika.
Tjeraju me da plaćam za tu cestu. Ona bi bila zdrava i čila ko svaka druga žena,
da nema te ceste. Samo je ležala, odmarala se u svom vlastitom krevetu, ne tražeć’ ni
236
William Faulkner
od koga ništa - Jesi li bolesna, Addie? - pitao sam je.

- Nisam bolesna - rekla mi je.
- Samo ti leži i odmaraj se - rekao sam. - Znao sam ja da nisi bolesna. Samo si
umorna. Leži i odmori se.
- Nisam bolesna - rekla je. - Ustat ću.
- Mirno leži i odmori se - rekao sam joj. - Samo si umorna. Sutra možeš ustat’. - I
ležala je tamo, zdrava i čila ko svaka druga žena, samo da nije bilo te ceste.
- Nisam poslao po vas - rekao sam. - Vi ste mi svjedok da nisam poslao po vas.
- Znam da nisi - odgovorio mi je Peabody. - Preuzimam to na sebe. Gdje je ona?
- Prilegla je - rekao sam. - Samo je malo umorna, ali će -
- Izađi, Anse - rekao mi je. - Idi na trijem i sjedi tamo neko vrijeme.
I sad moram plaćat’ za to; ja koji nemam nijednog zuba u glavi i koji sam se na-
dao da ću uspjet’ odvojit’ toliko da si dam sredit’ zube, kako bih mogao jest’ kako
Bog zapovijeda, a ona zdrava i čila ko svaka druga žena u ovom kraju, sve do
tog dana. Moram platit’ za to što mi trebaju ta tri dolara. Moram platit’ za put kojim
dečki moraju otić’ odavde da ih zarade. A sad vidim, baš kao da sam vidovit, kako se
kiša spušta među nas, kako mi se primiče tom cestom kao da sam proklet, kao da na
cijeloj zemlji nema druge kuće na koju bi padala.
Čuo sam ljude kako proklinju svoju zlu sreću i s pravom, jer bili su grešnici. Ali
ne kažem da je na meni prokletstvo, jer nisam učinio nikakvo zlo zbog kojeg bi me
prokleli. Ja nisam baš pobožan, rekao bih. Ali srce je moje spokojno: to
znam. Napravio sam neke stvari, ali ni bolje ni gore od onih koji se pretvaraju da
nisu griješili, i znam da će se Gospodar neba i zemlje pobrinut’ za mene kao što se
brine za svakog vrapca koji padne. Ali čini mi se okrutno da se čovjeku u nevolji
može tako narugat’ jedna cesta.
Vardaman dolazi iza ugla kuće, krvav do koljena kao da je klao svinju, a ona je
riba najvjerojatnije raskomadana sjekirom ili bačena negdje, kako bi meni mogao la-
gat’ da su je pojeli psi. Pa, pretpostavljam da nemam pravo očekivat’ od njega da
bude bolji od svoje odrasle braće. On prilazi, promatrajući kuću, šutke, i sjeda na ste-
penice. - Uf - kaže - načisto sam se umorio.
- Idi, operi te ruke - kažem mu. No, ni jedna se žena ne bi bila mogla trudit’ više
od Addie da ih dovede u red, mladiće i dječake: to joj se mora priznat’.
- Bila je puna krvi i utrobe kao svinja - kaže on. Ali čini se kao da jednostavno
nemam volje ni za što, a usto mi još ovo vrijeme siše snagu. - Ćaća - kaže on - je li
mama još više bolesna?
- Idi, operi te ruke - kažem. Ali kao da jednostavno ne mogu u to unijet’ nimalo
237
William Faulkner
snage i volje.
DARL
Išao je u grad ovog tjedna: potiljak mu je kratko ošišan, s bijelom crtom između
kose i opaljenog vrata, poput bijelog zgloba.
- Jewel - kažem. Odmotavajući se unazad, užlijebljena između dva para uzbibanih
ušiju mazgi, cesta nestaje ispod kola kao da je vrpca, a prednja osovina kao da je ka-
lem. - Znaš da će ona umrijet’, Jewel?
Potrebno je dvoje ljudi da te naprave, a umireš sam. Takav će biti kraj svijeta.
Kažem Dewey Dell: - Ti hoćeš da ona umre, kako bi ti mogla otić’ u grad, je li
tako? - Nije htjela reći ono što smo oboje znali. - Nećeš to reć’ zato jer ako to kažeš,
čak i samoj sebi, znat ćeš da je to istina. Ali ti i sad znaš da je to istina. Mogu ti reć’
gotovo u dan kad si shvatila da je to istina. Zašto to nećeš reć’, čak ni samoj sebi? -
Neće to reći. Samo ponavlja: ‘Oćeš reć’ ćaći? ‘Oćeš ga ubit’? - Ne možeš povjerovat’
da je to istina, zato što ne možeš vjerovat’ da Dewey Dell, Dewey Dell Bundren,
može zadesit’ takva nesreća, je li tako?
Sunce, jedan sat prije zapada, lebdi kao krvavo jaje iznad kreste olujnih oblaka;
svjetlo je poprimilo bakrenu boju: oku zloslutna, nosu sumporovita, miriše na munje.
Kad dođe Peabody, morat će upotrijebiti uže. Dobio je trbušinu od toga što jede hlad-
na variva. Užetom će ga vući uz puteljak, poput balona, kroz zrak što miriše na
sumpor.
- Jewel - kažem - znaš da će Addie Bundren umrijet’? Addie Bundren će umri-
jet’?
PEABODY
Kad me je Anse napokon pozvao sam od sebe, rekao sam: - Napokon ju je iznu-
rio. - I bogme sam dobro rekao, pa isprva nisam htio otići, jer bih možda mogao
nešto učiniti i morao bih je vratiti natrag, Boga mu. Mislio sam, možda se na nebu
drže iste glupe etike kao na medicinskom fakultetu i da je to možda opet Vernon Tull
slao po mene, da dođem tamo u zadnji čas, kao što Vernon uvijek sve radi, nastojeći
izvući najviše što može za Anseov novac kao što inače nastoji izvući za svoj.
No, kad je dan dovoljno poodmakao da vidim kakvo se vrijeme sprema, znao sam da
238
William Faulkner
me nije mogao pozvati nitko drugi nego Anse. Znao sam da se samo nekom
zlosretniku može dogoditi da mu ustreba liječnik pred oluju. I znao sam, ako se
Anse napokon sam sjetio da treba liječnika, onda je već prekasno.
Kad sam stigao do izvora i sišao s kola privezati zapregu, sunce se spustilo iza na-
kupine crnih oblaka što je podsjećala na planinski lanac bez podnožja, na hrpu troske
bačene tamo, i nije bilo ni daška vjetra. Čuo sam Casha kako pili na kilometar i pol
prije nego što sam tamo stigao. Anse stoji na vrhu strmine iznad staze.
- Gdje je konj? - pitam.
- Jewel se pokupio i otišao - kaže on. - Nitko ga drugi ne može uhvatit’. Mislim
da ćete se morat’ sami uspet’.
- Ja da se penjem gore, s mojih sto kila? - kažem ja. - Da se penjem uz taj prokleti
zid? - On stoji tamo uz jedno stablo. Kakva šteta što je Gospod napravio pogrešku i
stablima dao korijenje, a Anseima Bundrenima, koje je stvorio, stopala i noge. Da ih
je samo zamijenio, ne bi se nikad trebalo bojati da će ova zemlja ostati jednog dana
bez stabala. - Što sad zamišljaš da ću učiniti? - kažem. - Ostati ovdje dolje i čekati da
me vjetar otpuše preko granica okruga kad se digne oluja? - Čak bi mi i s konjem tre-
balo petnaest minuta da prejašim preko pašnjaka do vrha grebena i stignem do kuće.
Staza izgleda kao kakva grbava grana pribodena vjetrom za strminu. Anse dvanaest
godina nije bio u gradu. A s obzirom da je on sin svoje majke, kako li se ona uopće
popela gore da ga porodi.
- Vardaman je išao uzet’ konop - kaže on.
Nakon nekog vremena pojavi se Vardaman s užetom za plug. On daje jedan kraj
Anseu i silazi niz stazu, odmotavajući uže.
- Čvrsto ga drži - kažem. - Već sam upisao ovaj posjet u svoje knjige, prema tome
zaračunat ću ti ga, stigao gore ili ne stigao.
- Držim ga - kaže Anse. - Možete se počet’ penjat’.
Neka sam proklet ako shvaćam zašto još ovo radim. Čovjek od sedamdeset godi-
na i od sto i nešto kila, pušta da ga vuku užetom gore-dolje po nekakvoj prokletoj
planini. Valjda zato što moram doseći pedeset tisuća dolara nenaplaćenih računa
u svojim knjigama prije nego što odem u mirovinu. - Koga vraga misli ta tvoja žena -
kažem - da se išla razboljeti na vrh vražje planine?
- Zbilja mi je žao - kaže on. Pustio je uže, samo ga je ispustio na zemlju i krenuo
prema kući. Ovdje gore još uvijek ima malo danjeg svjetla boje sumpornih žigica.
Daske izgledaju kao trake sumpora. Cash se ne osvrće. Vernon Tull kaže da on svaku
dasku donosi do prozora da je ona pogleda i kaže da je u redu. Dječak nas prestiže.
Anse se osvrće prema njemu. - Gdje je konop? - kaže.
- Tamo gdje si ga ti ostavio - kažem ja. - Ali pusti sad uže. Moram se nekako
239
William Faulkner
spustiti niz tu strminu. Ne kanim čekati da me oluja uhvati ovdje gore. Vraški bi me
daleko otpuhala, kad bi me dohvatila.
Djevojka stoji uz krevet, hladi je lepezom. Kad ulazimo, ona okreće glavu i
pogleda nas. Ona je već mrtva svih ovih deset dana. Pretpostavljam da je to što je
tako dugo bila dio Ansea ono zbog čega ne može napraviti čak ni tu promjenu, ukoli-
ko bi to uopće bila promjena. Sjećam se kako sam u mladosti vjerovao da je smrt fi-
zička pojava; sada znam da je to puka funkcija duha - i to duha onih koji su pretrpjeli
gubitak. Nihilisti kažu da je to kraj; fundamentalisti da je početak; a u stvarnosti nije
više od selidbe nekog stanara ili obitelji iz stana ili grada.
Ona nas gleda. Čini se kao da joj se miču samo oči. Kao da nas dodiruju, ne vi-
dom ili razumom, nego kao kad te dotakne mlaz iz šmrka, mlaz koji je u trenutku
udara do te mjere odijeljen od otvora cijevi kao da nikad i nije bio tamo. Uopće
ne gleda Ansea. Gleda mene, zatim dječaka. Njezino tijelo ispod popluna doimlje se
poput svežnja trulih štapova.
- Onda, gospođice Addie - kažem. Djevojka ne prestaje mahati lepezom. - Kako
si, sestro? - kažem. Njezina ispijena glava leži na jastuku, gledajući u dječaka. - Lije-
po si vrijeme odabrala da me dovučeš ovamo i podigneš oluju. - Onda pošaljem van
Ansea i dječaka. Ona gleda dječaka kako izlazi iz sobe. Ništa se na njoj nije po-
maknulo, osim očiju.
On i Anse su na trijemu kad izlazim iz sobe, dječak sjedi na stubama, Anse stoji
pokraj drvenog stupa, čak se ne naslanja na njega, ruke mu vise, kosa zabačena i
sljepljena kao u mokrog pijevca. On okreće glavu, žmirkajući prema meni.
- Zašto me nisi ranije pozvao? - pitam.
- Naprosto, bilo je sad ovo, sad ono - kaže on. - Htjeli smo završit’ s kukuruzom,
ja i dečki, a Dewey Dell se lijepo brine o njoj i susjedi navraćaju i nude pomoć i slič-
no, pa sam mislio...
- Dovraga i novac - kažem. - Jesi li ikad čuo da nekoga ganjam dok ne može plati-
ti?
- Nije meni žao novca - kaže on. - Samo sam mislio... Ona odlazi, zar ne? - Onaj
mali deran sjedi na najgornjoj stubi i izgleda manji nego ikad u ovom svjetlu boje
sumpora. To je nevolja s ovom zemljom: svaka stvar, vrijeme, sve, predugo tra-
je. Kao naše rijeke, naše njive: tamne, spore, silovite; uobličavaju i stvaraju ljudski
život prema svom neumoljivom i tromom obličju. - Znao sam - kaže Anse. - Svako
malo pogledam da se nisam prevario. Zabila si je to u glavu.
- I to joj je bila vraški dobra odluka - kažem. - S tim malenim... - On sjedi na
najgornjoj stubi, malen, nepomičan u izblijedjelom kombinezonu. Kad sam izišao
van, on je pogledao mene, pa Ansea. Ali sad je prestao gledati u nas. Samo sje-
di tamo.
240
William Faulkner
- Jeste li joj već rekli? - pita Anse.

- A zašto? - kažem ja. - Za koga vraga?
- Znat će ona to i sama. Ja sam znao da će ona sve znat’ čim vas vidi, kao da vidi
napisano. I da joj nećete trebat’ reć’. Zabila si je to...
Iza nas djevojka kaže: - Ćaća. - Ja je pogledam, pogledam njezino lice.
- Bolje je da požuriš - kažem.
Kad ulazimo u sobu, ona gleda u vrata. Zagleda se u mene. Oči su joj poput svje-
tiljaka kad se rasplamsaju trenutak prije nego što nestane petroleja. - Ona hoće da
izađete - kaže djevojka.
- Nemoj, Addie - kaže Anse - kad je došao čak iz Jeffersona da ti pomogne? - Ona
me gleda: osjećam njezine oči. Kao da me gura očima. Već sam to ranije vidio u ne-
kih žena. Vidio sam kako tjeraju iz sobe one koji su im došli ispunjeni suosjećanjem
i sućuti, nudeći im stvarnu pomoć, a drže se neke beskorisne životinje kojoj nikad
nisu značile više od tegleće marve. To je ono što se naziva ljubavlju koja nadilazi
shvaćanje: taj ponos, ta bjesomučna želja da se sakrije kukavna golotinja koju dono-
simo ovamo s nama, koju nosimo s nama u operacijske dvorane, nosimo je tvrdogla-
vo i bjesomučno ponovo s nama pod zemlju. Izlazim iz sobe. Tamo ispred trijema,
Cashova pila neumorno hroplje kroz dasku. Trenutak kasnije, ona zazove njegovo
ime, strogim i jakim glasom.
- Cash - kaže ona - hej, Cash!
DARL
Ćaća stoji kraj kreveta. Vardaman viri iza njegove noge, s onom svojom okruglom
glavom i oči su mu razrogačene, a usta se počinju otvarati. Ona gleda ćaću; sav život
koji se gasi kao da se slio u njezine oči, žestok, nenadoknadiv. - Ona traži Jewela -
kaže Dewey Dell.
- Pa, Addie - kaže ćaća - on i Darl odoše prevest’ još jedan tovar. Mislili su da ima
vremena. Da ćeš ih ti čekat’, a ta tri dolara i to... - On se prigne, položi svoju ruku na
njezinu. Još neko vrijeme ona ga gleda pogledom u kojem nema prijekora, u kojem
nema ničega, kao da joj jedino oči osluškuju neopoziv prekid njegova glasa. Onda se
pridigne, ona koja se nije pomakla deset dana. Dewey Dell se naginje nad nju, poku-
šava je pritisnuti natrag na jastuke.
- Mama - kaže: - Mama.
Ona gleda kroz prozor, u Casha ustrajno nagnutog nad dasku u zamirućem svjetlu,
241
William Faulkner
dok predano radi do mraka i u mraku, kao da potezi pile osvjetljavaju vlastito kreta-
nje, prouzročeno daskom i pilom.
- Hej, Cash - poviče, glas joj je strog, snažan i neoslabljen. - Hej, Cash!
On diže pogled prema ispijenom licu uokvirenom prozorom u sumraku. U toj se
slici sastavlja sveukupno vrijeme od dana njegova djetinjstva. On ispušta pilu i podi-
že dasku da je ona vidi, gledajući prozor u kojem se lice nije pomaklo. Dovlači dru-
gu dasku u odgovarajući položaj i namješta ih jednu uz drugu, pod konačnim nagi-
bom, pokazujući rukom na ostale još na zemlji, oblikujući pantomimskim pokretima
prazne ruke dovršeni lijes. Još neko vrijeme ona gleda dolje u njega iz te, vremenski
slojevite slike u okviru prozora, ne pokazujući ni prijekor, ni odobravanje. Zatim lice
nestaje.
Ona se zavali na uzglavlje i okreće glavu, ne dobacivši ćaći čak ni letimičan
pogled. Gleda Vardamana; njezine oči, život u njima, naglo nabuja; dva plamena
proplamsaju u jednom produženom trenutku. Potom se ugase, kao da se netko
nagnuo i puhnuo u njih.
- Mama - kaže Dewey Dell: - Mama! - Naginjući se nad krevet, malo podignutih
ruku, a lepeza je još uvijek u pokretu kao što je to već deset dana, počinje naricati.
Glas joj je jak, mlad, treperav i čist, zanesen vlastitom bojom i zvučnošću, a lepeza
se još uvijek ujednačeno kreće gore-dolje, bibajući nepotrebni zrak. Zatim se baca
preko koljena Addie Bundren, grčevito je hvatajući, tresući je žestokom snagom
mladosti prije nego što će se odjednom prostrijeti preko pregršta suhih kostiju koje je
Addie Bundren ostavila za sobom, uzdrmavši čitav krevet u čegrtavo šuškanje komu-
šine u slamarici, raširenih ruku, a lepeza u jednoj ruci još uvijek, posljednjim izdisa-
jima, udara o poplun.
Vardaman viri iza ćaćine noge, usta su mu razjapljena i sva se boja s njegova lica
slila u usta, kao da je na neki način zario u sebe vlastite zube, sišući. Zatim se polako
počinje povlačiti od kreveta, razrogačenih očiju, dok mu se blijedo lice gubi
u sumraku poput komada papira prilijepljenog na zid koji se urušava i tako izlazi
kroz vrata.
Ćaća se naginje nad krevet u polumraku, njegov grbavi obris poprima onaj sovi
nalik izraz narogušene, zlovoljne ogorčenosti, unutar koje se skriva mudrost, odveć
duboka ili odveć troma da bi se razvila u jasnu misao.
- Dovraga i ti dečki - kaže.
Jewel, kažem. Nad glavom dan protiče jednoličan i siv, skrivajući sunce rojem si-
vih kopalja. Mazge se malo puše u kiši, poprskane žutim blatom, desna se, skližući,
drži ruba ceste iznad jarka. Nagnuta drva mutnožuto žare, natopljena kišom i teška
kao olovo, nagnuta pod oštrim kutom u jarku iznad slomljenog kotača; oko polomlje-
nih žbica i oko Jewelovih gležanja vrtloži se žuti potočić ni vode, ni zemlje, zavojito
242
William Faulkner
se spuštajući niz brijeg zajedno sa žutom cestom, ni od zemlje, ni od vode, rastačući

se u tekuću tamnozelenu masu ni zemlje, ni neba. Jewel, kažem.
Cash dolazi do vrata, noseći pilu. Ćaća stoji kraj kreveta, pogrbljen, obješenih
ruku. On okreće glavu, njegov jadan profil, brada mu polako pada dok premeće du-
han među desnima.
- Otišla je - kaže Cash.
- Otišla i ostavila nas - kaže ćaća. Cash ga ne gleda. - Hoćeš li skoro dovršit’? -
pita ćaća. Cash ne odgovara. Ulazi, noseći pilu. - Računam da ti je bolje da se primiš
posla - kaže ćaća. - Morat ćeš se snać’ kako znaš, sad kad su dečki otišli. - Cash gle-
da dolje u njeno lice. Uopće ne sluša ćaću. Ne prilazi krevetu. Zastane nasred sobe,
pilu drži uz nogu, oznojenih mišica lagano naprašenih pilovinom, smirena lica. - Ako
se nađeš u škripcu, možda kogod sutra dođe amo i pomogne ti - kaže ćaća. - Možda
Vernon. - Cash ne sluša. On gleda dolje u njezino smireno, ukočeno lice što se gubi u
sumraku kao da je tama prethodnica konačne zemlje, sve dok se napokon ne učini
da lice lebdi iznad tijela, odvojeno, lako poput odraza uvelog lista. - Ima dovoljno
kršćana koji će ti pomoć’ - kaže ćaća. Cash ga ne sluša. Nakon nekog vremena, okre-
će se ne gledajući oca i izlazi iz sobe. Zatim se ponovo začuje hroptavi zvuk pile. -
Oni će nam pomoć’ u našoj žalosti - kaže ćaća.
Zvuk pile je postojan, pouzdan, neužurban, i giba zamiruće svjetlo tako da se čini
kako se njezino lice sa svakim potezom pomalo budi u izraz osluškivanja i očekiva-
nja, kao da ona broji poteze pile. Ćaća gleda dolje u to lice, u rasutu crnu kosu
Dewey Dell, njezine raširene ruke, grčevito stisnutu lepezu što sad nepokretno leži
na poplunu koji se gubi u sve gušćem mraku. - Mislim da bi trebala poć’ pripravit’
večeru - kaže.
Dewey Dell se ne miče.
- Ajde, diži se i pristavi večeru - kaže ćaća. - Moramo održat’ snagu. Sigurno je
doktor Peabody pošteno ogladnio, prešao je toliki put. A i Cash će morat’ brzo nešto
pojest’ i vratit’ se na posao kako bi na vrijeme bio gotov.
Dewey Dell ustaje, s mukom se podiže na noge. Gleda dolje u to lice. Ono sad
leži na jastuku poput nejasna brončana odljeva, samo su još ruke zadržale neki privid
života: skvrčenu, kvrgavu nepokretnost; nekakav izraz istodobne nemoći i napetosti
iz kojeg se još nije izgubio umor, iscrpljenost, napor, kao da te ruke čak i sad
sumnjaju u stvarnost odmora, nadzirući žuljevitom i škrtom budnošću taj prekid za
koji znaju da ne može potrajati.
Dewey Dell se prigiba i izvlači poplun ispod njih, te ga navlači preko njih do bra-
de, ravnajući ga, navlačeći ga kako bi ga izravnala. Potom, ne gledajući ćaću, obiđe
oko kreveta i iziđe iz sobe.
243
William Faulkner
Otići će tamo van gdje je Peabody, gdje može stajati u sumraku i gledati mu u
leđa s takvim izrazom, da će on, osjetivši njen pogled i okrenuvši se, reći: Ja ne bih
tugovao zbog nje, znaš. Bila je stara i k tome, bolesna. Trpjela je više nego što smo
znali. Ne bi se više oporavila. Vardaman je već velik, a ti si tu da se o svima njima
brineš. Ja bih pokušao ne dopustiti da me svlada tuga. Bolje pođi i pripravi nešto za
večeru. Ne mora biti puno toga. Ali trebat će im nešto dati jesti, a ona će ga gledati i
njene će oči govoriti Vi biste mi mogli toliko pomoć’ kad biste htjeli. Kad biste samo
znali. Ja sam ja a vi ste vi i ja to znam a vi ne znate i mogli biste mi puno pomoć’ kad
biste samo htjeli kad biste samo htjeli onda bih vam sve mogla reći i onda niko ne bi
morao za to znati osim vas i mene i Darla
Ćaća stoji nad krevetom, obješenih ruku, grbav, nepomičan. Podiže ruku do glave,
trlja kosu, osluškujući pilu. Prilazi bliže i otare ruku, dlan i nadlanicu, o bedro i polo-
ži je na njeno lice i potom na izbočinu popluna gdje su njezine ruke. Gladi
poplun kao što je vidio da radi Dewey Dell, pokušavajući ga poravnati do ispod bra-
de, ali ga umjesto toga poremeti. Pokušava ga ponovo zagladiti, nespretno, ruka mu
je nezgrapna poput kandže, ravnajući nabore koje je napravio i koji se i dalje po-
javljuju ispod njegove ruke takvom perverznom sveprisutnošću da na kraju odustaje,
ruka mu pada uz bok i ponovo se tare, dlanom i nadlanicom, o bedro. U sobu dopire
ujednačeni, hroptavi zvuk pile. Ćaća diše, tiho i hripavo, premećući duhan bezubim
desnima. - Nek’ se vrši Božja volja - kaže. - Sad si mogu nabavit’ zube.
Jewelu šešir mlitavo visi na vratu, usmjeravajući vodu na promočenu vreću sveza-
nu oko ramena dok stojeći u jarku do gležanja u vodi, služeći se daskom koja stalno
klizi ustranu i jednom trulom kladom kao potpornjem, pokušava odignuti osovinu.
Jewel, kažem, ona je mrtva, Jewel. Addie Bundren je mrtva
VARDAMAN
Onda počnem trčat’. Trčim prema stražnjem dijelu kuće i dođem do ruba trijema i
stanem. Onda počnem plakat’. Osjećam gdje je riba ležala u prašini. Sad je izrezana
u komade ne-ribe, ne-krv je na mojim rukama i kombinezonu. To onda nije bilo tako.
To se onda nije dogodilo. A sad je ona izmakla toliko daleko da je ne mogu dostić’.
Stabla izgledaju kao kokoši kad se za vrućih dana narogušena perja kupaju u
prohladnoj prašini. Ako skočim s trijema, bit ću gdje je bila riba, a ona je sad sva
izrezana u ne-ribu. Čujem krevet i njeno lice i njih i osjećam kako se pod trese dok
on hoda po njem taj što je došao i to učinio. Taj što je došao i to učinio kad je njoj
bilo sasvim dobro ali je on došao i to učinio.
244
William Faulkner
- Taj debeli kučkin sin.

Skočim s trijema, trčim. Krov staje diže se visoko nada mnom u sumraku. Ako
skočim mogu proletjet’ kroz njega poput one ružičaste gospođe u cirkusu, ravno u
topli vonj, neću morat’ čekat’ dok do njega dođem. Ruke mi grabe grmlje; pod noga-
ma mi se kotrlja kamenje i osipa zemlja.
Onda ponovo mogu disat’, u toplom vonju. Ulazim u pregradu, pokušavajući ga
dotaknut’, i tad ću moć’ plakat’ tad ću moć’ iz sebe izbljuvat’ plač. Čim se prestane
ritat’, mogu i onda mogu plakat’, plač može iz mene.
- On ju je ubio. On ju je ubio.
Život u njemu drhtavo promiče ispod kože, ispod moje ruke, promiče kroz mrlje
od suza, vonj mi se diže u nos gdje mučnina počinje plakat’, rigajući plač i onda
mogu disat’, bljujući to iz sebe. To što izlazi iz mene vrlo je bučno. Osjećam vonj ži-
vota koji mi struji ispod prstiju, penje mi se uz ruke i onda mogu izać’ iz pregrade.
Ne mogu ga nać’. U mraku, pipam u prašini, po zidovima, ne mogu ga nać’. Pla-
kanje stvara mnogo buke. Volio bih da ne stvara toliku buku. Onda ga nađem u spre-
mištu za kola, u prašini, i trčim preko zemljišta i na cestu, štap mi poskakuje na ra-
menu.
Oni me gledaju dok im prilazim u trku, počinju se otimat’, oči im kolutaju, frkću,
trzaju glavama uzde kojima su privezani za ogradu. Udaram. Čujem kako štap udara;
vidim kako ih udara po glavama, po remenju na grudima, katkad ih sasvim promaši
jer se propinju i uzmiču, ali meni je baš drago.
- Ubili ste moju mamu!
Štap se prelomi, oni se propinju i frkću, kopita glasno praskaju o zemlju; glasno
jer će kiša i zrak je prazan za kišu. Ali još je dovoljno dug. Trčim amo-tamo dok se
oni propinju i trzaju privezane uzde, udarajući po njima.
- Ubili ste je!
Udaram po njima, udaram, oni zakrenu u dugački skok, kola se nakrenu na dva
kotača i ostanu nepomična kao da su prikovana za zemlju i konji nepomični kao da
su stražnjim nogama zakovani u središtu nekakve ploče što se vrti.
Trčim kroz prašinu. Ne vidim, trčeći kroz prašinu što se uskovitlala, gdje su nesta-
la kola nakrenuta na dva kotača. Udaram, štap udara o zemlju, odskoči, udara u pra-
šinu i onda opet u zrak, a prašina se kovitla niz cestu brže nego da je u njoj kakav
automobil. I onda mogu plakat’, gledajući štap. Polomio mi se sve do šake, nije duži
od trijeske za peć, a bio je dugačak štap. Bacam ga i mogu plakat’. To sad više ne
stvara toliku buku.
Krava stoji u vratima staje i preživa. Kad me vidi kako dolazim, muče, usta su joj
puna prožvakane trave, jezik joj visi.
245
William Faulkner
- Neću te pomust’. Ništa neću napravit’ za njih.

Čujem je kako se okreće dok prolazim. Kad se okrenem, ona je odmah iza mene
sa svojim blagim, vrućim, snažnim dahom.
- Jesam ti rek’o da neću?
Ona me gurka, otpuhujući. Ječi duboko, zatvorenih usta. Trgnem ruku, psujući je
kao što to Jewel čini.
- Gubi se, ajde.
Spuštam ruku do zemlje i potrčim prema njoj. Ona odskoči i pobjegne pa stane,
gleda me. Muče. Ode do puteljka i tamo stoji, gledajući uz puteljak prema kući.
U staji je mračno, vonja, toplo je, tiho. Mogu tiho plakat’, promatrajući vrh brije-
ga.
Cash izlazi na brijeg, šepajući nogom na koju je pao s crkve. Gleda dolje prema
izvoru, potom uz cestu pa natrag, prema staji. Ukočeno silazi puteljkom i gleda u
otkinute uzde na ogradi i u prašinu na cesti i dalje uz cestu, kamo je otišao oblak pra-
šine.
- Nadam se da su dosad već prošli Tullovu kuću. Zbilja se to nadam.
Cash se okrene i pođe uz puteljak, šepajući.
- Proklet bio. Pokazao sam mu. Proklet bio.
Ne plačem sada. Ništa ne radim. Dewey Dell izlazi na brdo i zove me. Vardaman.
Ja ništa ne radim. Tiho sjedim. Ti, Vardaman. Sad mogu tiho plakat’, mogu osjetit’ i
čut’ svoje suze.
- Onda to nije bilo. Onda se to nije dogodilo. Ležala je baš tamo na zemlji. A ona
je sad ide kuhat’.
Mračno je. Čujem drvo, tišinu: to poznajem. Ali nikog živog, čak ni njega. Kao
da ga je mrak razriješio njegove cjelovitosti, pretvorio ga u nepovezane, rasute
komponente - hrzanje i udaranje kopitima; vonj tijela koje se hladi i dlake natopljene
amonijakom; iluzija koordinirane cjeline, sastavljene od mrljama prošarane kože i ja-
kih kostiju, unutar koje se nalazi, samostalno i tajno i prisno, jedno jest različito od
mojeg. Vidim kako se raspada - noge, kolutajuće oko, šarene mrlje poput hladna pla-
mena - i kako pluta kroz mrak u nejasnoj rastočenosti; sve dijelovi cjeline a opet ni
jedno ni drugo; sve bilo jedno bilo drugo a opet ni jedno od toga. Mogu vidjet’
sluh kako se svija prema njemu, milujući, oblikujući njegov čvrsti oblik - zglob nad
kopitom, bok, rame i glavu; vonj i zvuk. Ne bojim se.
- Skuhat će je i pojest. Skuhat i pojest.
246
William Faulkner
DEWEY DELL
On bi mi mogao tako puno pomoć’, samo kad bi htio. Mogao bi sve riješit’. Čini
se kao da je sad za mene sve na svijetu u koritu punom crijeva, tako da se pitaš kako
unutra može bit’ mjesta za bilo što drugo jako važno. On je veliko korito puno crije-
va a ja sam malo korito puno crijeva i ako u velikom koritu crijeva nema mjesta za
nešto drugo važno, kako onda može bit’ mjesta u malom koritu crijeva. Ali ja znam
da je to tamo jer je Bog dao ženama znak da znaju kad se dogodilo neko zlo.
To je zato što sam sama. Kad bih ga samo mogla osjetit’, bilo bi drukčije, jer ne
bih bila sama. Ali kad ne bih bila sama, svi bi to znali. A on bi mi toliko mogao po-
moć’ i onda ne bih bila sama. Onda bih mogla biti skroz u redu sama.
Pustila bih ga da stane između mene i Lafea, kao što je Darl stao između mene i
Lafea, i tako je Lafe također sam. On je Lafe a ja sam Dewey Dell, i kad je majka
umrla morala sam prijeć’ preko i izvan sebe i Lafea i Darla kako bih tugovala, jer on
bi mi tako puno mogao pomoć’ a on to ne zna. On to čak ni ne zna.
Sa stražnjeg trijema ne mogu vidjet’ staju. A onda do mene dopre zvuk Cashove
pile iz tog smjera. To je kao pas izvan kuće, koji trči amo-tamo oko kuće do svakih
vrata na koja dođeš, čeka da ga pustiš unutra. Rekao mi je Ja se brinem više od tebe a
ja sam mu rekla Ti ne znaš što je briga zato se ja ne mogu brinut’. Pokušavam, ali ne
mogu mislit’ dovoljno dugo da bih se brinula.
Palim kuhinjsku svjetiljku. Riba, isječena u komade neravnih rubova, tiho krvari
u tavi. Brzo je stavljam u ormarić, osluškujem zvukove iz predvorja, čujem. Trebalo
joj je deset dana da umre; možda još ne zna da se to već dogodilo. Možda ne želi
otić’ dok Cash. Ili možda dok Jewel. Uzimam posudu s povrćem iz ormarića i posu-
du s kruhom iz hladnog štednjaka, i stanem, gledajuć’ u vrata.
- Gdje je Vardaman? - pita Cash. U svjetlu svjetiljke njegove pilovinom zaprašene
ruke doimlju se poput pijeska.
- Ne znam. Nisam ga vidjela.
- Peabodyjeva zaprega je pobjegla. Pokušaj nać’ Vardamana. Konj će se njemu
dat’ da ga uhvati.
- Dobro. Reci im nek’ dođu večerat’.
Ne mogu vidjet’ staju. Rekla sam, ja ne znam kako bih se brinula, ne znam kako
bih plakala. Pokušala sam, ali ne mogu. Nakon nekog vremena, zvuk pile stiže do
mene oko kuće, puzi mračan po tlu u sumraku. Zatim ga ugledam, kako se miče
gore-dolje iznad daske.
247
William Faulkner
- Dođi na večeru - kažem. - Reci njemu. - On bi sve mogao riješit’. A ne zna to.
On je svoja utroba a ja svoja. A ja sam i Lafeova utroba. Tako je. Ne vidim zašto nije
ostao u gradu. Mi smo seljaci, nismo fini kao ljudi iz grada. Ne vidim zašto nije.
Tada ugledam krov staje. Krava stoji u podnožju puteljka i muče. Kad sam se okre-
nula, Casha više nije bilo.
Unosim mlaćenicu u kuću. Ćaća i Cash sjede za stolom.
- Gdje je ona velika riba što ju je Bud ulovio, sestro? - kaže on.
Stavljam posudu s mlijekom na stol. - Nisam je imala vremena spravit’.
- Golo lišće od repe bogme je mršavo jelo za ovako krupna čovjeka kao što sam ja
- kaže on. Cash jede. Oko glave ima utisnut obruč gdje mu se kosa znojila ispod ruba
šešira. Na košulji se vide mrlje od znoja. Nije oprao šake ni ruke.
- Trebala si nać’ vremena - kaže ćaća. - Gdje je Vardaman?
Idem prema vratima. - Ne mogu ga nać’.
- Ajde, sestro - kaže on - ne brini se zbog ribe. Neće se pokvarit’, pretpostavljam.
Dođi i sjedni,
- Ne brinem se ja zbog nje - kažem. - Idem pomust’ kravu dok ne počne padat’
kiša.
Ćaća stavlja sebi jelo na tanjur i gurne zdjelu dalje. Ali ne jede. Šake su mu napo-
la stisnute s obje strane tanjura, glava malo prignuta, neuredna kosa strši u svjetlosti
svjetiljke. Izgleda kao vol odmah nakon što ga udari malj pa nije više živ a još ne zna
da je mrtav.
Ali Cash jede, a i on također. - Bolje pojedi nešto - kaže on. Gleda ćaću. - Kao
Cash i ja. Trebat će ti.
- Aj, tako je - kaže ćaća. Uspravlja se, kao vol koji je klečao na pojilu a ti ga
potjeraš. - Ona mi ne bi zamjerila.
Kad me više ne vide iz kuće, ubrzam korak. Krava muče u podnožju strmine.
Gurka me njuškom, otpuhuje, puše mi svoj dah u blagim, vrelim zapusima kroz ha-
ljinu u moju vrelu nagost, ječeći. - Moraš malo pričekat’. Onda ću se pobrinut’ za
tebe. - Ona ide za mnom u staju gdje spuštam kablicu na zemlju. Ona puše u kablicu,
ječi. - Rekla sam ti. Jednostavno, sad moraš čekat’. Imam toliko toga za obavit’ da ne
mogu stić’. - Staja je mračna. Dok prolazim, on udari kopitom o zid, samo jed-
nom. Idem dalje. Slomljena daska je poput svijetle daske koja strši. Onda ugledam
kosinu, osjetim kako mi zrak opet struji preko lica, tromo, blijed, s manje mraka i
vidljivo prazan, skupine borova izgledaju kao mrlje na strmoj padini, tajanstvene i
vrebajuće.
Obris krave u otvoru vrata gura njuškom obris kablice, ječi.
248
William Faulkner
Onda prolazim pokraj pregrade. Gotovo sam je prošla. Dugo osluškujem da mi to

kaže prije nego što može izreć’ tu riječ i onaj dio mene koji sluša boji se da neće bit’
vremena da je izgovori. Osjećam kako se moje tijelo, kosti i mišići počinju razdvajat’
i otvarat’ nad samoćom, a prelazak u nesamoću je strašan. Lafe. Lafe. - Lafe. - Lafe.
Lafe. Naginjem se malo naprijed, jedna noga iskoračena u mrtvom hodu. Osjećam
tminu kako srlja mimo mojih grudi, mimo krave; počinjem srljati na tminu ali me
krava zaustavi i tmina srlja dalje na blagi zapuh njenog ječećeg daha, ispunjena miri-
som drveta i tišinom.
- Vardaman. Hej, Vardaman.
On izlazi iz pregrade. - Šuljaš se, gade mali! Šuljaš se!
On se ne brani; posljednja struja tmine odlijeće uz fijuk. - Što je? Nisam ništa
napravio.
- Šuljaš se, gade mali! - Moje ga ruke tresu, svom snagom. Možda ih ne bi mogla
zaustavit’. Nisam znala da one mogu tako snažno trest’. Tresu nas oboje, tresući.
- Nisam ja - kaže on. - Nisam ih ni pipnuo.
Moje ga ruke prestanu trest’, ali ga još uvijek držim. - Što radiš ovdje? Zašto se
nisi javio kad sam te zvala?
- Ništa ne radim.
- Ajde odmah kući večerat’.
Otima se. Ja ga držim. - Prestani već jednom. Pusti me na miru.
- Što si radio ovdje dolje? Nisi došao mene uhodit’?
-Nisam. Nisam. Prestani već jednom. Nisam uopće znao da si ovdje. Pusti me na
miru.
Držim ga, naginjem se da mu vidim lice, opipavam ga očima. On je na rubu plača.
- Ajde sad. Dala sam večeru i doći ću čim pomuzem kravu. Bolje požuri dok on nije
sve pojeo. Nadam se da će zaprega pobjeć’ ravno natrag u Jefferson.
- On ju je ubio - kaže on. Počne plakat’.
- Šuti.
- Ona mu ništa nije napravila a on je došao i ubio je.
- Šuti. - On se otimlje. Ja ga držim. - Šuti.
- On ju je ubio. - Krava nam dolazi iza leđa, tuli. Ponovo ga tresem.
- Da si odmah prestao. Ovog časa. Razbolit ćeš se i onda nećeš moć’ u grad. Ajde
sad u kuću večerat’.
- Neću večerat’. Neću u grad.
- Onda ćemo te ostavit’ ovdje. Ako ne budeš dobar, ostavit ćemo te. Ajde sad, dok
249
William Faulkner
ti ona stara travožderska kaca crijeva nije sve pojela. - On pođe, nestajući polako na
uzbrdici. Vrh brijega, stabla, krov kuće ocrtavaju se prema nebu. Krava me gurka
njuškom, žalosno tuleć’. - Ti ćeš jednostavno morat’ čekat’. To što ti imaš u sebi nije
ništa prema onom što ja imam u sebi, makar si i ti žensko. - Ona ide za mnom, tuli.
Onda mi mrtvi, vrući, blijedi zrak ponovo zapahne lice. On bi to lako mogao sredit’,
samo da hoće. A to čak ni ne zna. Mogao bi mi sve riješit’ kad bi samo to znao. Kra-
va mi puše u bokove i leđa, dah joj je topao, blag, izmučen, tuleći. Nebo je naleglo
na padinu, na tajanstvene borove. Iza brijega bljeskanje rasvijetli nebo i umine.
Mrtvi zrak obuhvaća mrtvu zemlju u mrtvom mraku, dalje nego što pogled obuhvaća
mrtvu zemlju. Leži na meni, mrtav i topao, dodirujući me golu ispod haljine.
Rekla sam Ti ne znaš što je briga. Ja ne znam što je to. Ne znam brinem li se ili ne.
Mogu li se ili ne mogu brinut’. Ne znam mogu li ili ne mogu plakat’. Ne znam jesam
li pokušala plakat’ ili nisam. Osjećam se poput vlažnog sjemena podivljalog u vre-
loj slijepoj zemlji.
VARDAMAN
, Kad ga dovrše stavit će je u njega i onda to dugo nisam mogao reć’. Vidio sam
tminu kako se podigla i u vrtlogu udaljila i rekao sam - Hoćeš li je zakovat’ u njega,
Cash? Cash? Cash? - Ja sam tako ostao zatvoren u sanduku za kukuruz nova su vra-
ta bila previše teška za mene zatvorila su se i nisam mogao disat’ jer je štakor potro-
šio sav zrak. Rekao sam - Hoćeš je zakovat’ unutra, Cash? Zakovat’? Zakovat’?
Ćaća hoda okolo. Njegova sjena hoda okolo, preko Casha koji se diže i spušta
iznad pile, uz tu vražju dasku.
Dewey Dell je rekla da ćemo kupit’ banana. Vlak je iza stakla, crven na tračnica-
ma. Kad se kreće tračnice bljeskaju na mahove. Ćaća je rekao da su brašno i šećer i
kava tako skupi. Zato što sam ja sa sela zato što dječaci u gradu. Bicikli. Zašto su
brašno i šećer i kava tako skupi kad je on seoski dječak. - Ne bi rađe banane mjesto
toga? - Banana više nema, pojedene su. Nema ih. Kad je krenuo tračnice su opet
bljesnule. - Zašto ja nisam gradski dječak, ćaća? - rekao sam. Mene je napravio Bog.
Ja nisam Bogu rekao da me napravi na selu. Ako On može napravit’ vlak, zašto ne
može sve njih napravit’ u gradu zbog brašna i šećera i kave. - Ne bi rađe banane?
On hoda okolo. Njegova sjena hoda okolo.
To nije bila ona. Bio sam tamo, gledao. Vidio sam. Mislio sam da je ona, ali nije
bila. Ona je otišla nekud kad je ona druga legla u njen krevet i navukla poplun do
brade. Otišla je nekud. - Jel otišla daleko, do grada? - Otišla je dalje od grada. - Da li
250
William Faulkner
svi oni zečevi i oposumi idu dalje od grada? - Bog je napravio zečeve i oposume. On
je napravio vlak. Zašto On mora za njih napravit’ jedno drukčije mjesto kamo će
otić’ ako je ona baš kao zec.
Ćaća hoda okolo. Njegova sjena hoda. Pila zvuči kao da je zaspala.
I tako ako Cash zakuje lijes, ona nije zec. I tako ako ona nije zec ja nisam mogao
disat’ u sanduku za kukuruz i Cash će ga zakovat’. I tako ako mu ona to dopusti to
nije ona. Ja znam. Ja sam bio tamo. Vidio sam kad to više nije bila ona. Vidio sam.
A oni misle da je i Cash će to zakovat’.
To nije bila ona jer je to ležalo tamo prijeko u prašini. I sad je to izrezano na ko-
made. Ja sam to izrezao. Sad leži u kuhinji u krvavoj tavi, čeka da ga skuhaju i poje-
du. Onda to nije bilo a ona je bila, a sad to jest a ona nije bila. I sutra će to skuhat
i pojest i ona će bit’ on i ćaća i Cash i Dewey Dell i u lijesu neće bit’ ničeg i tako ona
može disat’. To je ležalo tamo prijeko na zemlji. Mogu dovest’ Vernona. On je bio tu
i vidio je to, i kad budemo nas obojica to će bit’ i onda to neće bit’.
TULL
Bila je već skoro ponoć i počela je padat’ kiša kad nas je probudio. Noć je bila
zloslutna, s olujom u zraku; noć kad čovjek očekuje da bi se svašta moglo dogodit’
prije nego dospije nahranit’ stoku i vratit’ se u kuću i pojeli smo večeru i legli u kre-
vet s kišom koja je počela padat’, a kad se pojavila Peabodyjeva zaprega, sva u pjeni,
s pokidanom ormom koja se vukla po zemlji i oglavom među nogama dešnjaka, Cora
reče: - Addie Bundren. Napokon je umrla.
- Peabody je mogao bit’ u bilo kojoj od tucet kuća ovdje u blizini - kažem ja. -
Osim toga, kako znaš da je to njegova zaprega?
- Pa zar nije? - kaže ona. - Ajde sad, zapregni kola.
- Zašto? - kažem ja. - Ako je umrla, ne možemo ništa učinit’ prije jutra. A još se
sprema i oluja.
- To je moja dužnost - kaže ona. - Upregni konje.
Ali nisam je htio poslušat’. - Pretpostavljam da bi poslali po nas da smo im od
potrebe. Ti čak ni ne znaš je li već umrla.
- Pa, zar ti ne znaš da je to Peabodyjeva zaprega? Tvrdiš li možda da nije? No,
onda. - Ali ja nisam htio ić’. Kad te ljudi trebaju, najbolje je pričekat’ dok pošalju po
tebe, tako sam ja mislio. - To je moja kršćanska dužnost - kaže Cora. - Zar ti hoćeš
stat’ između mene i moje kršćanske dužnosti?
251
William Faulkner
- Možeš sutra ostat’ cijeli dan, ako hoćeš - kažem ja.

Tako, kad me je Cora probudila, kiša je već počela padat’.
Kad sam već išao prema vratima sa svjetiljkom i ona je bacala svjetlo na staklo
tako da je mogao vidjet’ da dolazim, kucanje se nastavilo. Nije bilo glasno, ali
ustrajno, kao da je zaspao kucajuć’, ali uopće nisam primijetio kako je nisko na vrati-
ma to mjesto s kojeg dolazi kucanje dok nisam otvorio vrata i prvo ništa nisam vidio.
Podigao sam svjetiljku, a kiša je svjetlucala kroz nju i Cora je iza mene, u predsob-
lju, pitala: - Tko je to, Vernone? - ali ja nisam isprva vidio baš nikog, sve dok ni-
sam pogledao dolje i iza vrata, spustivši svetiljku.
Izgledao je kao pokislo štene, u onom kombinezonu, bez šešira, zaprskan do ko-
ljena nakon što je prešao šest i pol kilometara po blatu. - Dakle, nek’ me vrag odnese
- kažem.
- Tko je to, Vernone? - kaže Cora.
On me pogleda, oči su mu okrugle i crne u sredini kao kad noću svjetiljkom osvi-
jetliš sovu. - Sjećate se one ribe - kaže mi.
- Uđi u kuću - kažem ja. - Što je? Je li mama...
- Vernone - kaže Cora.
On stoji malo kao iza vrata, u mraku. Kišu je vjetar nosio na svjetiljku, cvrčala je
na staklu i bojao sam se da bi moglo svaki čas puknut’. - Bili ste tamo - kaže on. -
Vidjeli ste je.
Onda Cora dođe do vrata. - Ulazi odmah unutra s te kiše - kaže i povuče ga
unutra, a on gleda mene. Izgleda baš kao pokislo štene. - Rekla sam ti - kaže Cora. -
Rekla sam ti da se to dogodilo. Idi i zapregni konje.
- Ali nije rekao... - kažem ja.
On me gleda, voda kaplje s njega na pod. - Upropastit će mi tepih - kaže Cora. -
Ti idi po konje dok ga ja odvedem u kuhinju.
Ali on se opirao a voda se i dalje cijedila s njega i gledao je u mene onim svojim
očima. - Bili ste tamo. Vidjeli ste je da tamo leži. Cash ju misli zakovat’ unutra, a to
je ležalo tamo na zemlji. Vidjeli ste. Vidjeli ste trag u prašini. Kiša je počela padat’
tek kad sam ja već krenuo amo. Tako se još možemo na vrijeme vratit’.
Nek’ me vrag odnese ako nisam osjetio jezu, mada još nisam znao. Ali Cora je
znala. - Zapregni te konje što brže možeš - kaže mi. - Vidiš da nije pri sebi od žalosti
i brige.
Odnio me vrag ako se nisam naježio. S vremena na vrijeme čovjek počne
razmišljat’. O tolikom jadu i patnjama na ovom svijetu; kako nesreća može udarit’
bilo gdje, poput munje. Pretpostavljam da je čovjeku potrebna velika vjera u Boga da
252
William Faulkner
ga čuva, premda ponekad mislim da je Cora mrvicu previše oprezna, kao da bi htjela
izgurat’ druge ljude i progurat’ se bliže od ikog drugog. Ali opet, kad se ovako nešto
dogodi, pomislim kako ona ima pravo i kako treba stalno tome težit’ i pretpostavljam
da trebam zahvalit’ Bogu što imam ženu koja se uvijek trudi bit’ pobožnom i činit’
dobro, kako mi to ona govori.
S vremena na vrijeme čovjeka obuzmu takve misli. Premda, ne često. Što je do-
bro. Jer Gospodin je čovjeku namijenio da radi i da ne troši previše vremena na
razmišljanje, jer je njegov mozak poput kakva stroja: ne podnosi puno naprezanja.
Najbolje je kad čitav radi jednoliko, obavljajući svoju dnevnu količinu posla i kad se
ni jedan njegov dio ne rabi više nego što je nužno. Rekao sam već i ponavljam, to je
jedina nevolja s Darlom: on je jednostavno previše nasamo i previše razmišlja. Cora
ima pravo kad kaže kako njemu samo treba žena koja će ga spravit’ u red. I kad
mislim o tom, pomislim ako muškarcu ništa ne može pomoć’ osim ženidbe, onda
bogme za muškarce nema puno nade. Ali pretpostavljam da je Cora u pravu kad kaže
kako je razlog zbog kojeg je Gospod morao stvorit’ ženu taj što muškarac ne zna što
je za njega dobro ni kad mu je to pod nosom.
Kad sam se vratio do kuće sa zapregom, oni su bili u kuhinji. Ona je obukla halji-
nu preko spavaćice, omotala šal oko glave i u ruci je držala kišobran i svoju Bibliju
omotanu u gumirano platno, a on je sjedio na preokrenutom škafu na pocinčanoj plo-
či štednjaka kamo ga je posjela, a voda iz promočene odjeće kapala je na pod. - Ne
mogu iz njega izvuć’ ništa osim nešto o nekakvoj ribi - kaže mi Cora. - Božji je sud
na njima. Vidim Božju ruku na tom dečku kao kaznu i opomenu Anseu Bundrenu.
- Kiša je počela tek kad sam otišao - kaže on. - Već sam bio otišao. Bio sam na
putu. A to je bilo tamo u prašini. Vi ste to vidjeli. Cash ju hoće zakovat’, ali vi ste to
vidjeli.
Kad smo stigli tamo kiša je pljuštala, a on je sjedio na sjedalu između nas, umotan
u Corin šal. Ništa više nije rekao, samo je sjedio tamo a Cora mu je držala kišobran
iznad glave. S vremena na vrijeme Cora bi prestala pjevat’ dovoljno dugo da kaže -
To je Božji sud nad Anseom Bundrenom. Neka mu to ukaže na put grijeha kojim ide.
- Zatim bi opet zapjevala, a on je sjedio između nas, nagnut malo naprijed kao da
mazge ne mogu ić’ dovoljno brzo, toliko brzo koliko bi on htio.
- Ležalo je točno tamo - kaže - ali kiša je počela nakon što sam se spremio i kre-
nuo. Znači, mogu otić’ otvorit’ prozore, jer ju Cash još nije zakovao.
Davno je prošla ponoć kad smo zabili zadnji čavao i noć je već gotovo prelazila u
sivilo praskozorja kad sam se vratio kući, ispregnuo mazge i vratio se u krevet,
pokraj Corine noćne kapice na drugom jastuku. I neka sam proklet ako mi se još i tad
nije činilo da čujem Coru kako pjeva i osjećam dječaka kako se naginje između nas
kao da brza ispred mula, i kao da još uvijek vidim Casha kako se miče naprijed-
253
William Faulkner
natrag za pilom i Ansea kako stoji tamo poput strašila, kao da je vol koji stoji do ko-
ljena u vodi na pojilu, a netko je naišao i izvrnuo baru, a on to još nije primijetio.
Već se zamalo bližilo svanuće kad smo zabili posljednji čavao i odvukli lijes u
kuću gdje je ona ležala na krevetu uz otvoreni prozor i kiša je ponovo padala po njoj.
Dvaput je to učinio, a tako je bio smrtno pospan da Cora kaže kako mu je lice izgle-
dalo kao jedna od ovih ovdje božičnih maski koje su neko vrijeme ležale u zemlji za-
kopane pa su onda otkopane, sve dok ju nismo stavili u lijes i zakovali ga tako da
više nije mogao prema njoj otvarat’ prozor. A ujutro su ga našli kako u košulji spava
na podu poput oborenog junca, a poklopac lijesa izbušen rupama i Cashovo novo
svrdlo slomljeno u posljednjoj rupi. Kad su skinuli poklopac vidjeli su da je dvije
rupe prosvrdlao ravno u njeno lice.
Ako je to Božja kazna, onda to nije pravo. Jer Gospod ima važnijeg posla od toga.
Sigurno ima. Jer jedini je teret što ga je Anse Bundren morao nosit’ bio on sam. I kad
ljudi govore o njemu s prijezirom, ja si mislim kako on nije baš toliki slabić jer inače
ne bi sebe mogao podnosit’ toliko dugo.
Nije to pravo. Neka me vrag odnese ako jest. Jer ni to što je On rekao Pustite k
meni malene još uvijek ne znači da je to pravo. Cora je rekla: - Rodila sam ti ono što
mi je Gospod poslao. Suočila sam se s tim bez bojazni i straha jer je moja vjera u
Gospodina bila jaka, ona me podupirala i krijepila. Ako nemaš sina, to je zato što je
Bog u svojoj mudrosti drugačije odredio. A moj život jest i oduvijek je bio otvorena
knjiga svakom muškarcu i ženi među Njegovim stvorovima jer ja se uzdam u svoga
Boga i svoju nagradu.
Pretpostavljam da je ona u pravu. Pretpostavljam ako je ikad igdje postojao neki
muškarac ili žena kojima bi On mogao sve predat’ u ruke i bez brige otić’, onda je to
Cora. I pretpostavljam da bi ona dosta tog promijenila, bez obzira na to kako je
On upravljao svijetom. I pretpostavljam da bi te promjene bile za naše dobro. U
najmanju ruku, morale bi nam se sviđat’. U najmanju ruku, mogli bismo se, kad je
već tako, pravit’ kao da nam se sviđaju.
DARL
Petrolejska svjetiljka stoji na panju. Hrđava, masna, s napuklim cilindrom za-

crnjenim na jednoj strani prema vrhu slojem čađi, svjetiljka baca slabašan i mutan
odsjaj na kozliće i daske i okolno tlo. Na tamnom tlu iverje sliči na mrlje nježne bli-
jede boje nasumce razbacane po crnom platnu. Daske sliče na dugačke glatke trake
otrgnute od plošne tmine i okrenute na naličje.
254
William Faulkner
Cash naporno radi oko kozlića, ide amo-tamo, podiže i stavlja daske uz tresak
koji dugo odjekuje u nepokretnom zraku kao da ih podiže i baca na dno nekog nevid-
ljivog bunara, zvukovi prestaju ali ne odlaze, kao da ih svaki pokret može izno-
va izbaciti iz okolnog zraka u ponovljene odjeke. On opet pili, laktovi mu polako
promiču kroz odsjaj svjetiljke, tanka nit vatre treperi na oštrici pile, gubi se i iznova
pojavljuje pri vrhu i dnu svakog poteza u neprekinutom produženju, tako da se
čini kao da je pila dugačka dva metra, kao da ulazi i izlazi iz ćaćine jadne i besciljne
siluete. - Dodaj mi tu dasku - kaže Cash. - Ne; onu drugu. - On spušta pilu i prilazi i
podiže dasku koju želi, pomevši ćaću ustranu dugačkim, zanjihanim bljeskom daske
koju drži po sredini.
Zrak vonja na sumpor. Njihove se sjene oblikuju na njegovoj neopipljivoj plohi
kao na zidu, kao da se, poput zvuka, nisu udaljile daleko od njih, nego su se samo na
trenutak zgusnule, neposredno uz njih i oklijevajući. Cash dalje radi, napola okrenut
prema slabom svjetlu, jedno bedro i mišica tanka poput štapa napeti su pružajući mu
uporište, lice mu je nagnuto u svjetlost u zanesenoj, dinamičnoj nepomičnosti iznad
neumornog lakta. Pri dnu neba munje povremeno uspavano proplamsaju; na njihovu
svjetlu ocrtavaju se stabla, nepomična, narogušena do posljednje grančice, naduta,
nabrekla, kao da su bremenita.
Počinje padati kiša. Prve oštre, rijetke, brze kapi hitaju kroz lišće i padaju na
zemlju uz dugačak uzdah, kao da uzdišu od olakšanja nakon nepodnošljive ne-
izvjesnosti. Krupne su poput sačme, tople kao da su ispaljene iz puške; prolijeću pre-
ko svjetiljke uz zlokobno šištanje. Ćaća podiže lice, donja usnica mu je opuštena,
vlažni crni rub duhana za žvakanje zalijepljen je uz dno golih desni; iza zapanjenog
mlohavog lica razmišlja, kao odnekud izvan vremena, o toj krajnjoj uvredi. Cash
pogleda jednom u nebo, zatim u svjetiljku. Pila nije posustala, treperavo ljeskanje
njezine oštrice nalik na kretanje klipa nastavlja se bez prekida. - Donesi nešto da
pokrijemo svjetiljku - kaže.
Ćaća odlazi prema kući. Kiša se iznenada spusti, bez grmljavine, bez ikakvog
upozorenja; on utrčava na trijem na korak ispred pljuska, a Cash je u trenutku mokar
do kože. Ipak, kretanje pile nije se pokolebalo, kao da ona i ruka djeluju u smirenom
uvjerenju kako je kiša tek puka halucinacija. Potom on odloži pilu i odlazi i prigiba
se nad svjetiljkom, zaklanjajući je tijelom, njegova mršava i koštunjava leđa ističu se
ispod mokre košulje kao da ga je netko iznenada okrenuo na naličje, zajedno s košu-
ljom.
Ćaća se vraća. Na sebi ima Jewelovu kabanicu i u ruci nosi kabanicu Dewey Dell.
Čučeći nad svjetiljkom, Cash poseže rukom iza leđa, dohvati četiri štapa i zabode ih
u zemlju pa uzme Dewey Dellinu kabanicu od ćaće i rasprostre je preko štapo-
va, napravivši tako krov iznad svjetiljke. Ćaća ga promatra. - Ne znam što ćeš ti -
kaže. - Darl je svoju kabanicu odnio sa sobom.
255
William Faulkner
- Bit ću mokar - kaže Cash. Ponovo uzima pilu; ona se ponovo kreće naprijed-
natrag, u dasku i iz daske, onom neužurbanom hladnokrvnošću kakvom se klip kreće
u ulju; mokar, mršav, neumoran, vitkog, sitnog tijela kao u kakva dječaka ili starca.
Ćaća ga promatra, trepćući, niz lice mu se slijeva kiša; ponovo diže pogled prema
nebu s tim izrazom nijeme i potištene uvrijeđenosti ali i potvrđene slutnje, kao da
ništa drugo nije ni očekivao; s vremena na vrijeme se trgne, pokrene, mršav i poki-
sao, uzima neku dasku ili alatku i potom ih ponovo odloži. Tu je sad Vernon Tull i
Cash na sebi ima kabanicu gospođe Tull, a on i Vernon tragaju za pilom. Nakon ne-
kog vremena nađu je u ćaćinoj ruci.
- Zašto ne odeš u kuću i skloniš se s kiše? - kaže Cash. Ćaća ga gleda, s lica mu se
polako cijede kapljice kiše. Čini se kao da se na lice što ga je istesao nekakav okrutni
karikaturist slila nekakva čudovišna burleska svekolike ucviljenosti. - Pođi ti unutra -
kaže Cash. - Ovo možemo dovršit’ ja i Vernon.
Ćaća ih gleda. Rukavi Jewelove kabanice su mu prekratki. Kiša mu lije niz lice,
polako poput hladnog glicerina. - Nije mi krivo što zbog nje kisnem - kaže. Ponovo
se pokrene i stane premještati daske, podižući ih i opet brižljivo spuštajući, kao da su
od stakla. Odlazi do svjetiljke i zateže razastrtu kabanicu dok je ne sruši pa Cash
dođe i iznova je namjesti.
- Idi ti u kuću - kaže Cash. On vodi ćaću do kuće i vraća se s kabanicom, složi je i
stavi pod zaklon iznad svjetiljke. Vernon nije prekinuo s radom. Podigne glavu, još
uvijek pileći.
- To si odmah trebao napravit’ - kaže. - Znao si da se sprema kiša.
- Nije dobro da kisne zbog one njegove groznice - kaže Cash. Gleda dasku.
- Da - kaže Vernon. - On bi ionako došao.
Cash pozorno pilji u dasku. O njen dugački bočni rub neprekidno se rasprskavaju
kišne kapi, bezbrojne, neujednačene. - Napravit ću kose rubove - kaže.
- To će ti uzet’ više vremena - kaže Vernon. Cash postavi dasku na rub; Vernon ga
još trenutak gleda, a onda mu doda blanju.
Vernon pridržava dasku dok Cash blanjom obrađuje rub mučnom i minucioznom
brižljivošću zlatara. Gospođa Tull dolazi do ruba trijema i doziva Vernona. - Koliko
vam još treba da završite? - kaže.
Vernon ne diže glavu. - Ne dugo. Još malo.
Ona gleda Casha prignutog nad dasku, gleda kako mu pojačani, nemirni odsjaj
svjetiljke klizi preko kabanice dok se miče. - Ti pođi dolje i skini nekoliko dasaka sa
staje pa dovršite to i sklonite se s kiše - kaže. - Obojica ćete se prehladit’. - Vernon se
ne miče. - Vernone - kaže ona.
- Nećemo još dugo - kaže on. - Još malo pa smo gotovi. - Gospođa Tull ih neko
256
William Faulkner
vrijeme promatra. Zatim se vrati u kuću.

- Ako budemo u stisci, mogli bismo uzet’ nekoliko onih daski - kaže Vernon. - Ja
ću ti pomoć’ stavit’ nove.
Cash prestane blanjati i kroz polustisnute kapke odmjerava rub daske, brišući ga
dlanom. - Dodaj mi sljedeću - kaže.
Nekako pred zoru kiša prestaje padati. Ali još se nije razdanilo kad Cash zakuca
posljednji čavao i ukočeno se uspravi i gleda dolje u dovršeni lijes, dok ostali gledaju
njega. U svjetlu svjetiljke njegovo je lice smireno, zamišljeno; odlučnom, završnom i
pribranom gestom polako trlja ruke o bedra pokrivena kabanicom. Potom njih četvo-
rica - Cash i ćaća i Vernon i Peabody - podižu lijes na ramena i kreću prema kući.
Lagan je, ali se oni sporo kreću; prazan, ali ga brižljivo nose; beživotan, ali oni se
kreću dobacujući jedan drugome prigušenim glasom riječi upozorenja, govoreći o
njemu kao da sad, dovršen, drijema oživljen u lakom polusnu, čekajući da se probu-
di. Njihove noge nezgrapno trupkaju po tamnom podu kao da dugo nisu hodali po
podovima od dasaka.
Spuštaju ga pokraj kreveta. Peabody tiho kaže: - Ajmo nešto prigristi. Gotovo se
razdanilo. Gdje je Cash?
On se vratio do kozlića, ponovo prignut u slabašnom svjetlu svjetiljke dok skuplja
svoj alat, briše ga brižljivo krpom i slaže u sandučić s kožnom trakom za nošenje
preko ramena. Potom uzima sandučić, svjetiljku i kabanicu i vraća se prema kući,
uspinjući se uz stube dok mu se nejasna silueta ocrtava prema blijedom nebu na isto-
ku.
U nepoznatoj sobi moraš se potpuno isprazniti kako bi zaspao. A prije nego se
isprazniš za spavanje, što si. A kad si ispražnjen za spavanje, nisi. I kad si ispunjen
snom, nikad nisi bio. Ja ne znam što sam. Ne znam jesam li ili nisam. Jewel zna da
jest, jer on ne zna da ne zna je li ili nije. On se ne može isprazniti za spavanje jer on
nije ono što jest i jest ono što nije. Iza zida neosvijetljenog svjetiljkom čujem kišu
kako oblikuje kola koja su naša, a tovar koji više nije onih koji su ga posjekli i raspi-
lili, niti je još onih koji su ga kupili i koji nije ni naš, iako leži na kolima koja su
naša, jer ga samo vjetar i kiša oblikuju samo za Jewela i mene, koji ne spavamo. A
kako je san nije, a kiša i vjetar su bio, tovar nije. Međutim, kola jesu, jer kad
kola budu bio, Addie Bundren neće biti. A Jewel jest, dakle Addie Bundren mora
biti. A onda i ja moram biti, inače se ne bih mogao isprazniti za spavanje u nepozna-
toj sobi. A ako se još nisam ispraznio, ja sam jest.
Koliko sam puta ležao pod kišom koja udara po nepoznatom krovu, misleći na
svoj dom.
257
William Faulkner
CASH
Napravio sam kose rubove.

1. Veća je površina i čavli mogu bolje držat’.
2. Na svakom je spoju dvaput šira površina dodira.
3. Voda će bit’ prisiljena prodirat’ unutra iskosa. Voda se lakše kreće gore dolje ili
poprečke pod ravnim kutom.
4. Ljudi u kući stoje uspravno dvije trećine vremena. Zato se spojevi i zglobovi
rade odozgor na dolje. Jer pritisak djeluje odozgor na dolje.
5. Na krevetu, u kojem ljudi uvijek leže, zglobovi i spojevi rade se bočno, jer i
pritisak djeluje bočno.
6. Osim.
7. Tijelo nije četverouglasto kao prag.
8. Životinjski magnetizam.
9. Životinjski magnetizam mrtvog tijela mijenja pravac pritiska i on djeluje isko-
sa. Zato se spojevi i zglobovi na lijesovima rade nakoso.
10. Na nekom starom grobu možeš vidjet’ da zemlja tone ukoso.
11. Dok u nekoj prirodnoj rupi u zemlji tlo tone u sredini jer pritisak djeluje
odozgor prema dolje.
12. Zato sam ga napravio s kosim rubovima.
13. Sad je to solidno napravljen posao.
VARDAMAN
Moja je majka riba.
TULL
Bilo je deset sati kad sam se vratio s Peabodyjevom zapregom privezanom otraga
za kola. Već su dovukli njegova laka kola s mjesta na kojem ih je Quick našao
258
William Faulkner
prevrnuta iznad jarka oko kilometar i pol od izvora. Maknuli su ih s ceste i ostavi-
li kod izvora, a tamo je već bilo oko dvanaestak kola. Quick je bio taj koji ih je na-
šao. Rekao je da je rijeka narasla i da još raste. Rekao je kako još nikad nije vidio da
je prekrila tako visoku oznaku vodostaja na potpornjima mosta. - Taj most neće iz-
držat’ tako veliku vodu - rekao sam. - Je l’ to netko rekao Anseu?
- Ja sam mu rekao - reče Quick. - On kaže da misli da su dečki čuli i istovarili i da
se sad već vraćaju. On kaže da još stignu utovarit’ i prijeć’ rijeku.
- Bolje bi mu bilo da ne čeka i da je pokopa u New Hopeu - reče Armstid. - To je
stari most. Ja ne bih iskušavao sreću s njime.
- On je čvrsto odlučio vozit’ je u Jefferson - reče Quick.
- Onda bi bilo bolje da krene što prije - reče Armstid.
Anse nas dočekuje na vratima. Obrijao se, ali nije to dobro obavio. Na bradi ima
dugačku posjekotinu, a obukao je nedjeljne hlače i bijelu košulju bez ovratnika, za-
kopčanu do grla. Košulja mu je nategnuta preko grbe, pa se grba čini većom nego
ikad, što je i inače slučaj s bijelim košuljama, a i lice mu je drugačije. Sad gleda lju-
de u oči, dostojanstveno, lice mu je tragično i pribrano, rukuje se s nama kad se uspi-
njemo na trijem i stružemo cipele da ih očistimo od blata, pomalo ukočeni u ne-
djeljnom ruhu, naše nedjeljno ruho šuška, ne gledajući Ansea u lice dok se poz-
dravlja s nama.
- Bog dao, Bog uzeo - kažemo mi.
- Bog dao, Bog uzeo.
Dječak nije tamo. Peabody je ispričao kako je došao u kuhinju i rasplakao se,
objesio se o Coru i grebao ju kad je vidio da pripravlja onu ribu, i kako ga je Dewey
Dell odvela dolje u staju. - Moji su konji dobro? - pita Peabody.
- Dobro su - kažem mu. - Jutros sam ih nahranio. I s kolima je izgleda sve u redu.
Ništa nije slomljeno.
- Ne zato što to netko nije želio - kaže on. - Dao bih pet centi da saznam gdje je
bio taj dječak kad su se konji otrgnuli.
- Ako je nešto slomljeno, ja ću to popravit’ - kažem ja.
Žene prolaze preko trijema i ulaze u kuću. Čujemo ih kako razgovaraju i hlade se
lepezama. Lepeze šušte ššš,ššš,ššš, a one pričaju, njihovo pričanje zvuči poput zuja-
nja pčela u vjedru za vodu. Muškarci ostaju na trijemu, izmjene poneku riječ, ne gle-
dajući jedan drugoga.
- Bog, Vernon - kažu. - Bog, Tull.
- Izgleda da će još padat’.
- Fakat, tako izgleda.
259
William Faulkner
- Tako je. Još će padat’.

- Brzo je došla.
- A odlazi sporo. Uvijek je tako.
Odlazim iza kuće. Cash puni rupe koje je mali izbušio u poklopcu. Nožem teše
čepove za rupe, jedan po jedan, drvo je vlažno i teško se reže. Mogao bi izrezat’ li-
menku i pokrit’ rupe, nitko ne bi primijetio razliku. U svakom slučaju, nitko mu to
ne bi zamjerio. Vidio sam ga kako je tako utrošio čitav sat tešući jedan klin kao da
obrađuje staklo, a mogao je posegnut’ rukom oko sebe, pokupit’ tucet šiba, zabit’ ih u
spojeve i zadovoljit’ se time.
Kad smo završili, vratio sam se pred kuću. Ljudi su se malo udaljili od kuće, sje-
dili su na krajevima dasaka i na kozlićima, tamo gdje smo ga noćas dovršavali, neki
su sjedili, a neki čučali. Whitfield još nije došao.
Pogledaju me, pitajući me očima.
- Pri kraju je - kažem. - Spreman je zakucat’ čavle.
Dok oni ustaju, Anse dolazi do vrata i gleda nas, a mi se vraćamo na trijem. Pono-
vo stružemo cipele od blata, brižljivo, čekajući jedan drugog tko će ući prvi, gurajući
se malo na vratima. Anse stoji s unutrašnje strane vrata, dostojanstveno, pribrano.
Poziva nas rukom da uđemo i vodi nas u sobu.
Položili su je u lijes obrnuto. Cash ga je napravio u obliku stojećeg sata, ovako sa
svakim spojem i rubom ukošenim i uglačanim blanjom, tako da je bio nepropustan
poput bubnja i uredan poput košarice za šivanje, a postavili su je nogama prema
uzglavlju kako joj se ne bi zgužvala haljina. To je bila njezina vjenčana haljina i ima-
la je zvonoliku suknju pa su je položili nogama prema uzglavlju kako bi joj mogli ra-
širit’ haljinu i napravili su joj koprenu od mreže za komarce kako se ne bi vidjele
rupe od svrdla na licu.
Kad izlazimo iz kuće, stiže Whitfield. Ulazi mokar i blatan do pojasa. - Neka Bog
podari utjehe ovoj kući - kaže. - Kasnim jer je voda odnijela most. Spustio sam se do
starog gaza i natjerao konja da prepliva prijeko, sam Bog me je čuvao. Neka se Nje-
gova milost spusti na ovu kuću.
Vraćamo se kozlićima i krajevima dasaka pa sjedimo ili čučimo.
- Znao sam da će ga odnijet’ - kaže Armstid.
- Dugo je stajao, taj most - kaže Quick.
- Misliš, Bog ga je držao - kaže stric Billy. - Ne znam da ga je itko dotakao čeki-
ćem u zadnjih dvadeset pet godina.
- Koliko je dugo stajao, striče Billy? - pita Quick.
- Sagrađen je ... čekaj da vidim ... To je bilo 1888. godine - kaže stric Billy. - Sje-
260
William Faulkner
ćam se toga zato što je Peabody prvi prešao preko njega putem do moje kuće kad se
rodio Jody.
- Da sam ga otada prešao svaki put kad ti je žena rađala, Billy, već bi odavno po-
pustio - kaže Peabody.
Smijemo se, odjednom glasno, zatim odjednom ponovo ušutimo. Pogledavamo
pomalo iskosa jedan drugoga.
- Puno ih je prešlo preko njega koji neće više prelazit’ nikakve mostove - kaže
Houston.
- Bogme, fakat - kaže Littlejohn. - Točno tako.
- Još ga jedna neće prijeć’, to je sigurno - kaže Armstid. - Trebalo bi im dva do tri
dana da je prevezu kolima do grada. Ovako će im trebat’ čitav tjedan da je odvezu u
Jefferson i da se vrate.
- Zašto je Anse uopće zabio sebi u glavu vozit’ je u Jefferson? - kaže Houston.
- Obećao joj je - kažem ja. - Ona je to htjela. Ona je otamo rodom. Jako joj je bilo
stalo do tog.
- I Anseu je jako stalo do tog - kaže Quick.
- Aha - kaže stric Billy. - To je njemu slično, pustio je da mu sve u životu ide kako
hoće, a sad je zabio u glavu nešto što će svima koji ga poznaju donijet’ najveće nevo-
lje.
- Pa, samo bi je Bog sada mogao prenijeti preko ove rijeke - kaže Peabody. - Anse
to neće uspjeti.
- A ja mislim da će On to učinit’ - kaže Quick. - On već dugo pomaže Anseu.
- Bogme, fakat - kaže Littlejohn.
- Previše dugo da bi sad prestao - kaže Armstid.
- Pretpostavljam da je s Njim isto kao sa svima nama – kaže stric Billy. - Toliko
dugo to radi i sad više ne može prestat’.
Cash iziđe iz kuće. Obukao je čistu košulju; kosa mu je mokra i glatko začešljana
na čelo, glatka i crna kao da ju je naslikao na glavi. On ukočeno čučne među nas, mi
ga gledamo.
- Osjećaš ovo vrijeme, zar ne? - kaže Armstid.
Cash šuti.
- Slomljena kost uvijek osjeća promjenu vremena - kaže Littlejohn. - Čovjek sa
slomljenom kosti unaprijed zna da će bit’ nevrijeme.
- Sreća je da se Cash izvukao samo sa slomljenom nogom - kaže Armstid. - Mo-
gao je cijeli život ostat’ prikovan za krevet. S koje si visine pao, Cash?
261
William Faulkner
- Oko osam metara i šezdeset dva i pol centimetra - odgovori Cash. Ja se

premjestim do njega.
- Čovjek se bome lako može poskliznut’ na mokrim daskama. - kaže Quick.
- Baš šteta - kažem ja. - Ali ti tu ništa nisi mogao.
- To su te vražje ženske - kaže on. - Napravio sam ga da joj odgovara. Napravio
sam ga po njezinoj mjeri i težini.
Ako su potrebne mokre daske da bi ljudi padali, onda mi izgleda da će bit’ mnogo
padanja dok ne prođe ova kiša.
- Ti tu ništa nisi mogao - kažem ja.
Ne smeta mene što ljudi padaju. Brinem se zbog pamuka i kukuruza.
Ni Peabody nema ništa protiv da ljudi padaju. Jel tako, doktore?
To je fakat. Otplavit će ga načisto iz zemlje. Izgleda da se s ljetinom uvijek nešto
dogodi.
Normalno. Zato nešto i vrijedi. Da se ništa ne događa i da svi imaju dobru žetvu,
misliš da bi vrijedilo sijat’?
Pa, nek’ me nosi vrag ako mi se sviđa gledat’ kako voda nosi moj trud, trud zbog
kojeg sam prolio toliko znoja.
Živa istina. Čovjeku ne bi bilo krivo gledat’ kako mu voda nosi trud kad bi sam
mogao puštat’ kišu.
Tko je taj čovjek koji to može? Tko ga je ikad vidio?
Aj. Gospodin je učinio da ono raste. Do Njega je hoće l’ ga otplavit’ ako Ga je
tako volja.
- Ti tu ništa nisi mogao - kažem ja.
- To su te vražje ženske - kaže on.
U kući žene počnu pjevat’. Čujemo kako počinje prvi stih i postupno buja kako
im glasovi postaju sigurniji, te ustajemo i primičemo se vratima, skidajući šešire i
bacajući duhan koji smo žvakali. Ne ulazimo unutra. Zastajemo kod stepenica, zbije-
ni jedan uz drugog, držeći šešire u opuštenim rukama ispred sebe ili iza leđa, stojimo
s jednom nogom isturenom i oborenih glava, gledajući ustranu, dolje, na šešire u na-
šim rukama i u zemlju, ili tu i tamo prema nebu ili jedan drugom u ozbiljno, pribrano
lice.
Pjesma završava; glasovi podrhtavaju spuštajući se prema punom i zamirućem
završnom tonu. Whitfield počinje. Njegov je glas veći od njega. Kao da nisu jedno.
Čini se kao da je on jedno, a njegov glas drugo, kao da su jašući na dva konja, je-
dan uz drugog, pregazili rijeku i dolaze u kuću, jedan uprskan blatom, a drugi se nije
262
William Faulkner
ni smočio, pobjedonosan i tužan. Netko u kući počne plakat’. To zvuči kao da su joj
oči i glas okrenuti prema unutra, osluškujući; pomičemo se, prebacujemo težinu na
drugu nogu, pogledi nam se susreću i prave se kao da se nisu dotakli.
Whitfield napokon prestaje. Žene ponovo pjevaju. U gustom zraku čini se kao da
im glasovi dolaze iz zraka, protječući dalje zajedno u tužnim, utješnim napjevima.
Kad uminu, čini se kao da nisu otišli. Čini se kao da su samo nestali u zrak i kad
se pokrenemo, ponovo ćemo ih oslobodit’ iz zraka oko sebe, tužne i utješne. Onda
one završe i mi stavljamo šešire na glavu, ukočenim pokretima, kao da nikad dosad
nismo nosili šešire.
Na putu kući Cora još uvijek pjeva. »Idem ususret svom Bogu i svojoj nagradi«,
pjeva, sjedeći na kolima, ogrnuta šalom preko ramena i s otvorenim kišobranom
iznad glave, iako ne pada kiša.
- Ona je dobila svoju - kažem ja. - Ma kamo da je otišla, dobila je svoju nagradu
jer se oslobodila Ansea Bundrena. - Ležala je tri dana tamo u tom lijesu, čekajući na
Darla i Jewela da se vrate sve do kuće i uzmu novi kotač i opet se vrate tamo gdje su
kola ležala u jarku. Uzmi moju zapregu, Anse, rekao sam.
Čekat ćemo našu, odgovorio je. Ona bi tako željela. Ona je uvijek htjela da sve
bude kako treba.
Vratili su se trećeg dana i utovarili je u kola i krenuli i već je bilo prekasno. Mo-
rat ćete ić’ okolo, sve do Samsonovog mosta. Trebat će vam čitav dan do tamo. A
onda će vam ostat’ još šezdeset četiri kilometra do Jeffersona. Uzmi moju zapre-
gu, Anse.
Čekat ćemo našu. Ona bi tako htjela.
Prešli smo oko kilometar i pol od kuće kad smo ga vidjeli kako sjedi na rubu
lokve. Koliko ja znam, u toj lokvi nema ribe od pamtivijeka. Okrenuo se da nas
pogleda, oči su mu bile okrugle i spokojne, lice prljavo, štap udice ležao mu je pre-
ko koljena. Cora je još uvijek pjevala. O;bra.da Bo:de,n
- Danas nije dobar dan za pecanje - rekao sam mu. - Dođi s nama kući pa ćemo ja
i ti sutra rano ujutro otić’ na rijeku i upecat’ neku ribu.
- Ovdje unutra je jedna - rekao je. - Dewey Dell ju je vidjela.
- Dođi s nama. Rijeka je najbolje mjesto za pecanje.
- Ovdje je - rekao je. - Dewey Dell ju je vidjela.
»Idem ususret svom Bogu i svojoj nagradi«, pjevala je Cora.
263
William Faulkner
DARL
- To što je mrtvo nije tvoj konj, Jewel - kažem. On sjedi uspravno na sjedalu,
nagnut malo naprijed, ukočenih leđa. Obod šešira, promočen kišom, odvojio se na
dva mjesta od kalote i visi mu preko ukočenog lica pa tako, kad spusti glavu, gleda
kroz njega kao kroz vizir kacige, gledajući dugo preko doline tamo gdje se staja
naslanja o strminu, uobličavajući nevidljivog konja. - Vidiš ih? - kažem. Visoko
iznad kuće, prema uskovitlanom tmurnom nebu, oni kruže u sve užim krugovi-
ma. Odavde ne izgledaju veći od mrljica, neumoljivi, strpljivi, zloslutni. - Ali nije
tvoj konj, to što je mrtvo.
- Prokleta ti duša bila - kaže on. - Prokleta ti duša bila. Ne mogu voljeti svoju
majku jer ja nemam majke. Jewelova je majka konj.
Nepomični, veliki lešinari lebde kružeći visoko gore, a oblaci stvaraju iluziju kao
da lete unatrag.
Nepomičan, ukočenih leđa, ukočena lica, on uobličava konja u ukočenom stavu,
pognute šije, poput jastreba kad se obrušava na plijen svinutih krila. Oni nas čekaju,
spremni da prenesu lijes, čekaju njega. On ulazi u pregradak i čeka da se konj
ritne prema njemu, kako bi kliznuo kraj njega i popeo se na jasle i tamo zastao, pilje-
ći preko ograda drugih pregradaka prema pustoj stazi prije nego što posegne u sjenik.
- Prokleta mu duša bila. Prokleta mu duša bila.
CASH
- Jedan kraj preteže. Ako ga hoćete nosit’ i vozit’ tako da ne sklizne, morat
ćemo...
- Digni ga. Prokleta ti duša bila, digni ga.
- Kažem vam, nećete ga moć’ nosit’ i vozit’ ako ne...
- Diži! Diži, vrag ti odnio tu tvrdoglavu dušu, diži!
Neće moć’ držat’ ravnotežu. Ako ga hoće nosit’ i vozit’ da ne sklizne, morat će...
DARL
264
William Faulkner
Stoji pogrbljen nad njim među nama, dvije od osam ruku. Krv mu u valovima na-
vire u lice i povlači se iz njega. Među njima, njegova put izgleda zelenkasto, otprili-
ke poput glatke, guste, blijedozelene boje poluprobavljene trave u kravljoj gubici kad
krava preživa; lice mu je naduveno, bijesno, podignuta gornja usnica otkriva mu
zube. - Diži! - kaže. - Diži, vrag odnio tvoju tvrdoglavu dušu!
On se upne, podižući čitavu jednu stranu tako naglo da smo svi priskočili da
uhvatimo lijes i izravnamo ga prije nego što ga potpuno prevrne. Lijes se opire na
trenutak, kao da ima svoju volju, kao da se njezino poput pruta mršavo tijelo u nje-
mu, premda mrtvo, grčevito drži neke vrste čednosti, kao da je bila pokušala sakriti
uprljanu haljinu, srameći se što nije mogla spriječiti svoje tijelo da je uprlja. Onda se
lijes oslobodi, podižući se iznenada kao da je ispijenost njezina tijela podarila do-
datnu lakoću daskama ili kao da ona, vidjevši kako haljina samo što nije strgnuta s
nje, žuri iznenada za njom u strastvenom obratu koji se podruguje vlastitoj želji i
potrebi. Jewelovo lice potpuno pozeleni i čujem kako mu dah šišti kroz zube.
Nosimo lijes niz hodnik, noge nam grubo i nezgrapno udaraju o pod, krećemo se
kratkim koracima, stružući nogama, i izlazimo kroz vrata.
- Držite ga sad malo - kaže ćaća i pušta lijes. Okreće se da zatvori i zaključa vrata,
ali Jewel neće čekati.
- Idemo - kaže tim glasom kao da se guši. - Idemo.
Oprezno ga spuštamo niza stube. Pomičemo se, održavajući ga u ravnoteži kao da
nosimo nešto beskrajno dragocjeno, lica okrenutih ustranu, dišemo kroz zube kako
bismo mogli držati stisnute nosnice. Silazimo stazom, prema padini.
- Bolje je da pričekamo - kaže Cash. - Kažem vam da sad nije u ravnoteži. Trebat
će nam još jedan na tom brijegu.
- Onda pusti - kaže Jewel. On ne želi stati. Cash počinje zaostajati, šepajući
užurbano da održi korak, dašćući; zatim ostaje iza nas i Jewel sad nosi sam čitav
prednji kraj, tako da lijes, nagnut kako staza postaje strmija, počinje izmicati iz mo-
jih ruku i klizi niz zrak poput sanjki na nevidljivom snijegu, glatko prazneći atmosfe-
ru u kojoj još uvijek ostaje osjećaj njegova oblika.
- Jewel, čekaj - kažem. Ali on ne želi čekati. Sad već gotovo trči i Cash ostaje iza
nas. Meni se čini kao da kraj koji sad nosim sam nema nikakve težine, kao da plovi
poput slamke nošene bjesomučnom plimom Jewelova očajanja. Više ga ni ne doti-
čem kad ga Jewel, okrenuvši se i podignuvši ga uz zamah, pušta da mu preleti preko
glave, te ga zaustavi i ubaci u kola jednim pokretom i osvrne se prema meni, lica
preplavljenog bijesom i očajanjem.
- Proklet bio dovijeka. Proklet bio dovijeka.
265
William Faulkner
VARDAMAN
Idemo u grad. Dewey Dell kaže da ga neće prodat’jer pripada sv. Nikoli i on ga je
odnio sa sobom do idućeg Božića. Onda će opet bit’ iza stakla, sjajeći se od čekanja.
Ćaća i Cash silaze niz strminu, ali Jewel polazi prema staji. - Jewel - kaže ćaća.
Jewel ne zastaje. - Kamo ćeš? - kaže ćaća. Ali Jewel ne zastaje. - Ostavi tog konja
ovdje - kaže ćaća. Jewel stane i pogleda ćaću. Jewelove su oči poput špekula. - Osta-
vi tog konja ovdje - kaže ćaća. - Svi ćemo poć’ u kolima s mamom, kako je ona že-
ljela.
Ali moja je majka riba. Vernon ju je vidio. On je bio tamo.
- Jewelova majka je konj - rekao je Darl.
- Onda moja može bit’ riba, jel tako, Darl? - rekao sam.
Jewel je moj brat.
- Onda će i moja morat’ bit’ konj - rekao sam.
- Zašto? - rekao je Darl. - Ako je ćaća tvoj ćaća, zašto tvoja mama mora biti konj
samo zato što je Jewelova mama konj?
- Zašto mora bit’? - rekao sam. - Zašto mora bit’, Darl?
Darl je moj brat.
- Što je onda tvoja mama, Darl? - rekao sam.
- Ja nemam nikakvu mamu - rekao je Darl. - Jer da je imam, to je bilo. A ako je
bilo, ne može biti jest. Jel može?
- Ne može - rekao sam.
- Onda ja nisam - rekao je Darl. - Jesam li?
- Nisi - rekao sam.
Ja jesam. Darl je moj brat.
- Ali ti jesi, Darl - rekao sam.
- Ja to znam - rekao je Darl. - Zato nisam jest. Jeste je previše njih za jednu ženu
da bi ih oždrebila.
Cash nosi svoju kutiju s alatom. Ćaća ga pogleda. - Ostat ću kod Tulla na
povratku - kaže Cash. - Da mu popravim onaj krov na staji.
- Nemaš poštovanja - kaže ćaća. - Namjerno vrijeđaš nju i mene.
- Hoćeš da se vrati čak ovamo i da pješice nosi alat do Tulla? - kaže Darl. Ćaća
pogleda Darla, usta mu žvaču. Ćaća se sad svaki dan brije jer je moja mama riba.
266
William Faulkner
- Nije to u redu - kaže ćaća.

Dewey Dell nosi zavežljaj u rukama. Nosi i košaru s našom večerom.
- Što je to? - kaže ćaća.
- Kolači gospođe Tull - kaže Dewey Dell, penjući se u kola. - Zamolila me da ih
odnesem u grad.
- Nije to u redu - kaže ćaća. - Nemate poštovanja prema mrtvima.
Bit će tamo. Bit će tamo kad bude Božić, rekla je, sjajeći se na tračnicama. Kaže
da ga on neće prodat’ nikim dječacima u gradu.
DARL
On ide prema staji, ulazi u dvorište, ukočenih leđa.

Dewey Dell nosi košaru preko jedne ruke, u drugoj ruci nosi nešto četverouglasto,
umotano u novine. Lice joj je smireno i sumorno, oči su joj zamišljene i budne; u nji-
ma vidim Peabodyjeva leđa kao dva okrugla graška u dva naprstka: možda su u Pe-
abodyjevim leđima dva onakva crva koja ti se potajno i neprekidno probijaju kroz ti-
jelo i iziđu na drugoj strani, a ti se naglo budiš iz sna ili iz polubudnog stanja s izra-
zom iznenađenja, napetosti i zabrinutosti. Ona spušta košaru u kola i penje se, ističe
joj se dugačka noga ispod haljine koja se napela: ta poluga koja pokreće svijet; jedan
krak onog šestara koji mjeri dužinu i širinu života. Ona sjeda na sjedalo pokraj
Vardamana i odlaže zamotuljak na krilo.
Onda on ulazi u staju. Nije se osvrnuo.
- Nije to u redu - kaže ćaća. - Mogao bi barem toliko učinit’ za nju.
- Kreni - kaže Cash. - Pusti ga nek’ ostane ako hoće. Ovdje mu se ništa neće do-
godit’. Možda ode gore do Tullovih i ostane s njima.
- Stići će nas - kažem ja. - Poći će prečacem i čekat će nas kod Tullovog prilaza.
- Bogme bi bio uzjahao onog konja - kaže ćaća. - da ga nisam zaustavio. Tog
prokletog, divljeg pjegavog stvora, goreg od divlje mačke. Namjerno bi izvrgao
ruglu nju i mene.
Kola krenu; uši mazgi počinju se gibati gore-dolje. Iza nas, iznad kuće, nepomični
u visokim i lebdećim krugovima, oni se smanjuju i nestaju.
267
William Faulkner
ANSE
Rekao sam mu nek’ ne vodi tog konja iz poštovanja prema svojoj mrtvoj mami,
jer ne bi bilo pravo da on đipa kraj nas na toj svojoj vražjoj beštiji ko iz cirkusa, a
ona je željela da budemo s njom u kolima svi koji su potekli od njezine krvi i
mesa, ali jedva smo prošli Tullov prilaz kad se Darl počne smijat’. Sjedi tamo otraga
s Cashom na daski, mrtva mu mama leži pod nogama u lijesu, a on se smije. A rekao
sam mu, ni sam ne znam koliko puta, kako takve stvari navode ljude da pričaju o nje-
mu. Kažem mu, ja ipak vodim računa o tom što ljudi pričaju o mojoj krvi i mesu, čak
i ako je tebi to svejedno, čak i ako sam podigao takvo svojeglavo krdo sinova, a kad
se ti ponašaš tako da ljudi mogu o tebi reć’ takve stvari, to se odražava na tvo-
ju mamu, kažem, ne na mene: ja sam muško i ja to mogu podnijet’; to pogađa ženske
u tvojoj obitelji, tvoju mamu i sestru do kojih bi ti trebalo bit’ stalo, i okrenem se i
pogledam otraga u njega, a on sjedi tamo i smije se.
- Ne očekujem od tebe nikakvo poštovanje prema meni - kažem. - Ali tvoja se
vlastita mama još nije ni ohladila u lijesu.
- Tamo - kaže Cash, trznuvši glavom prema prilaznom putu. Konj je još udaljen
dobar komad puta, približava se u galopu, ali ne trebaju mi reć’ tko je to. Samo sam
pogledao otraga u Darla, koji sjedi tamo i smije se.
- Ja sam napravio sve što sam mogao - kažem. - Trudio sam se da bude onako
kako bi ona željela. Bog će me odriješit’ krivnje i oprostit’ ponašanje onih koje mi je
On poslao. - A Darl sjedi na daski ravno iznad nje, tamo gdje ona leži i smije se.
DARL
On se brzo primiče putom, ali smo mi već tristo metara dalje od mjesta gdje se put
sastaje s cestom kad on skreće na cestu, blato pršti pod hitrim udarcima kopita. Po-
tom uspori malo, vitak i uspravan u sedlu dok konj kaska kroz blato sitnim koracima.
Tull je u svom dvorištu. Gleda nas, podiže ruku. Mi idemo dalje, kola škripe, bla-
to šušti pod kotačima. Vernon još stoji tamo. Gleda Jewela kako prolazi, konj se kre-
će laganim kasom, visoko dižući noge, tristo metara iza nas. Mi vozimo dalje, kreta-
nje kola tako je uspavljujuće, tako slično snu da ne uključuje napredovanje, kao da se
između nas i grada smanjuje vrijeme, a ne prostor.
Cesta skreće pod pravim kutevima, tragovi kotača od prošle nedjelje sad su
268
William Faulkner
izravnani: gladak, crvenom šljakom posut put zavija među borove; bijela ploča s iz-
blijedjelim slovima: New Hope Church. 5 km. Približava nam se poput nepomične
ruke podignute iznad duboke pustoši oceana; iza nje crveni put leži poput žbice kota-
ča kojem je kolo Addie Bundren. Promiče pokraj nas, prazan, neizrovan, bijela ploča
okreće od nas svoju izblijedjelu i spokojnu tvrdnju. Cash šutke gleda niz crveni
put, glava mu se okreće dok prolazimo kraj ploče poput glave sove, lice mu je pri-
brano. Ćaća gleda ravno naprijed, pogrbljen. Dewey Dell također gleda put, potom
se osvrće prema meni, u očima joj je budan i odričući pogled, nema u njima onog pi-
tanja koje je neko vrijeme tinjalo u Cashovim očima. Ploča promakne mimo kola;
neizrovan put još je ispred nas. Onda Dewey Dell okrene glavu. Kola nastavljaju
kretanje uz škripu.
Cash otpljune preko kotača. - Za koji dan počet će zaudarat’ - kaže.
- Mogao bi to reć’ Jewelu - kažem.
On je sad nepomičan, sjedi na konju na raskrižju, uspravno, gleda nas, ništa ma-
nje ukočen od ploče koja diže svoju izblijedjelu rekapitulaciju nasuprot njemu.
- Ne leži dovoljno stabilno za dugu vožnju - kaže Cash.
- Reci mu i to - kažem. Kola nastavljaju kretanje uz škripu.
Kilometar i pol dalje niz cestu on nas prestiže, konj je, izvijene šije, pritegnut
uzdom u brzi korak. On sjedi u sedlu lako, sigurno, uspravno, ukočena lica, razli-
jepljeni mu je šešir razmetljivo nakrivljen. Hitro nas pretječe, ne gledajući nas,
konj trči, kopita šištavo grabe u blatu. Komad blata, odbačen kopitom, pada na lijes.
Cash se naginje naprijed i vadi alatku iz svog sandučića, te oprezno skida blato. Kad
cesta prelazi preko Whiteleafa, vrbe se naginju dovoljno blizu, on otkine jednu granu
i trlja mrlju mokrim lišćem.
ANSE
Nemilostiv je ovo kraj za čovjeka; nemilostiv. Dvanaest kilometara znoja isprano

iz njegova tijela na zemlju Gospodnju, tamo gdje mu je sam Gospodin rekao da ga
prolije. Nigdje na ovom grješnom svijetu ne može jedan čestit, radišan čovjek štogod
privrijedit’. Zarađuju oni što drže dućane u gradovima, koji se ne moraju znojit’,
nego žive od onih što se znoje. A ne čovjek koji teško radi, seljak. Ponekad se pitam
zašto i dalje hoćemo to radit’. To je zato što nas čeka nagrada tamo gore, kamo oni
ne mogu ponijet’ svoje aute i slično. Svi će ljudi tamo bit’jednaki i Gospodin će uzet’
od njih to što imaju i dat’ onima koji nemaju.
Ali na to treba dugo čekat’, sve mi se čini. Loše je što čovjek mora zaslužit’
269
William Faulkner
nagradu za svoja pravedna djela izlažuć’ sprdnji sebe i svoje mrtve. Vozili smo se či-
tav taj dan i stigli do Samsonovog dućana u sumrak, ali voda je odnijela i taj most.
Ne pamte da su ikad vidjeli rijeku tako visoku, a kiša još nije prestala. Ima nekih sta-
rih ljudi koji nikad nisu vidjeli, nit’ su čuli da itko pamti tako visoku vodu. Mene je
Gospodin odabrao, jer koga On voli, toga i kažnjava. Ali vrag me odnio ako On
ne bira nekakve čudne načine da to pokaže, kako se čini.
Ali sad mogu nabavit’ zube. To će mi bit’ utjeha. Bome hoće.
SAMSON
Bilo je to baš prije zalaska sunca. Sjedili smo na trijemu kad su cestom naišla kola
s njih petero unutra i još jednim na konju iza kola. Jedan je od njih podigao ruku na
pozdrav, ali htjeli su proć’ mimo dućana bez zaustavljanja.
- Tko je to? - kaže MacCallum: ne mogu mu se sjetit’ imena: Rafeov blizanac; taj
je to rekao.
- To je Bundren, kuća mu je tamo dolje, iza New Hopea - kaže Quick. - Ono je je-
dan od Snopesovih konja, onaj što ga Jewel jaši.
- Nisam znao da još ima neki od tih konja - kaže MacCallum. - Mislio sam da ste
ih se vi tamo dolje napokon svih uspjeli riješit’.
- Pokušaj uhvatit’ ovog - kaže Quick. Kola su nastavljala put.
- Kladim se da mu ga nije dao stari Lon - kažem ja.
- Nije - kaže Quick. - Kupio ga je od mog tate. - Kola su nastavljala put. - Oni sto
posto nisu čuli za most - kaže on.
- Što uopće rade ovdje? - kaže MacCallum.
- Valjda je odlučio praznovat’ otkako je pokopao ženu - kaže Quick. -
Pretpostavljam da idu ovim putem u grad sad kad je i Tullov most odnijela voda. Pi-
tam se jesu li čuli za most.
- Ako su ovuda krenuli u grad, morat’ će letjet’ - kažem ja. - Ne mislim da postoji
još neki most odavde do ušća Ishatawe.
Imali su nešto u kolima. Ali Quick je pred tri dana bio na pogrebu i nama se pri-
rodno ništa nije činilo čudno, osim da su vraški zakasnili s tim putom i da nisu čuli
za most. - Bolje ih zazovi - kaže MacCallum. Prokletstvo, ma na vrh jezika mi je nje-
govo ime. I tako ih Quick zazove i oni se ustave i on ode do kola i reče im.
Vratio se s njima. - Idu u Jefferson - kaže. - Otišao je i onaj most kod Tullove
kuće. - Kao da mi to nismo znali, a lice mu je bilo nekako čudno, oko nosnica, ali oni
270
William Faulkner
su samo sjedili tamo, Bundren i djevojka i dječak na sjedalu, a Cash i onaj dru-
gi, onaj o kojem ljudi svašta govore, na daski u stražnjem dijelu kola, i još onaj na
onom šarenom konju. No, pretpostavljam da su se oni dotad već privikli na to, jer
kad sam rekao Cashu da će morat’ ponovo proć’ pokraj New Hopea i što bi trebali
učinit’, on samo reče,
- Mislim da možemo doć’ do grada.
Ja se ne volim puno miješat’. Ja kažem, neka svatko vodi svoj dućan onako kako
mu odgovara. Ali nakon što sam razgovarao s Rachel o tom kako nisu imali pro-
pisnog čovjeka koji bi ju sredio i kako je srpanj i to, vratio sam se dolje do staje i po-
kušao o tom razgovarat’ s Bundrenom.
- Obećao sam joj - kaže on. - Ona si je to bila zabila u glavu.
Primijetio sam kako će lijenčina, netko kome se inače mrsko pokrenut’, tvrdogla-
vo ustrajat’ u kretanju kad jednom krene, kao da mu samo kretanje nije toliko mrsko,
koliko polazak i zaustavljanje. I kao da je nekako ponosan ako se pojavi nešto zbog
čega to kretanje ili mirovanje izgleda teško. Sjedio je tamo na kolima, pogrbljen,
žmirkajući, slušajući nas kako govorimo kakvom se brzinom srušio most i kako je
visoka bila voda i odnio me vrag ako se nije držao kao da je ponosan zbog tog, kao
da je on sam natjerao rijeku da naraste.
- Kažeš viša je nego što si je ti ikad dosad vidio? - kaže. -, Neka se vrši volja
Božja - kaže. - Pretpostavljam da ni sutra ujutro neće bit’ mnogo niža - kaže.
- Bolje da ostanete ovdje noćas - kažem ja - pa sutra ujutro rano krenete za New
Hope. - Samo mi je bilo žao onih mršavih mazgi. Rekao sam Rachel, kažem joj: - Pa,
zar bi ti bilo draže da sam ih otjerao po mraku, na dvanaest kilometara od kuće? Što
sam drugo mogao - kažem. - Ostat će samo jednu noć i držat će to u staji, a sigurno
će krenut’ čim se razdani. - I tako kažem. - Ostanite noćas ovdje, a sutra rano ujutro
možete se vratit’ u New Hope. Ja imam dovoljno alata i dečki se mogu prihvatit’
posla odmah nakon večere pa mogu iskopat’ i pripremit’ raku ako hoće - a onda spa-
zih djevojku kako me gleda. Da su joj oči bile pištolji, ne bih sad ovo govorio.
Krep’o dabogda, ako me nije streljala tim očima. I tako kad sam sišao dolje do staje i
zatekao ih tamo, a ona je govorila, tako da uopće nije primijetila kad sam došao.
- Obećao si joj - kaže ona. - Nije htjela otić’ dok joj nisi obećao. Mislila je da se
može pouzdat’ u tebe. Ako ne održiš riječ, stići će te kletva.
- Nitko ne može reć’ da ja ne kanim održat’ riječ - kaže Bundren. - Moje je srce
otvorena knjiga.
- Briga mene što je tvoje srce - kaže ona. Govorila je brzo i nekako kao šaptala. -
Obećao si joj. Moraš to izvršit’. Moraš... - Onda je vidjela mene i ušutjela, stojeći
tamo. Da su te oči bile pištolji, ne bih sad ovo govorio. I tako, kad sam s njim govo-
rio o tom, on mi kaže,
271
William Faulkner
- Obećao sam joj. Ona si je to zabila u glavu.

- Ali, čini mi se da bi ona više voljela da joj je mama pokopana negdje blizu, tako
da može...
- Obećao sam to Addie - kaže on. - Ona si je to zabila u glavu.
I tako sam im rekao neka uvezu kola u staju, jer je opet izgledalo na kišu, te da je
večera zamalo gotova. Samo, oni nisu htjeli ulazit’ u kuću.
- Zahvaljujem - kaže Bundren. - Ne bismo htjeli smetat’. Imamo nešto malo u ko-
šari. Bit će dovoljno.
- Pa - kažem mu ja - kad već ti imaš toliko obzira prema svom ženskinju, imam ga
i ja. A kad ljudi ovdje stanu u vrijeme obroka i neće doć’ za stol, moja žena to smatra
za uvredu.
I tako je djevojka otišla u kuhinju pomoći Rachel. A onda je Jewel došao k meni.
- Naravno - kažem mu. - Uzmi sa sjenika koliko ti treba. Nahrani ga kad budeš
hranio mazge.
- Ja bih vam radije platio za njega - kaže on.
- A zašto? - kažem ja. - Ne bih nikom uskratio hranu za konja.
- Ja bih vam radije platio - kaže on; učinilo mi se da je rekao dodatno.
- Dodatno za što? - kažem ja. - Zar on ne jede sijeno i kukuruz?
- Dodatnu hranu - kaže on. - Ja mu dajem malo više i ne želim bit’ nikom dužan.
- Od mene ne možeš kupit’ krmivo, dečko - kažem mu. - A ako on može pojest’
sve što je na sjeniku, ujutro ću ti pomoć’ natovarit’ staju na kola.
- On nikad nikom nije bio dužan - kaže mi on. - Radije bih vam platio za to.
A da se mene pita što bih radije, vi uopće ne bi bili ovdje, htio sam mu reć’. Ali
samo kažem. - Onda mu je krajnje vrijeme da počne. Od mene ne možeš kupit’
krmu.
Kad je Rachel iznijela večeru, ona i djevojka odu i namjeste nekoliko ležaja. Ali
nitko od njih nije htio spavat’ u kući. - Ona je već dovoljno dugo mrtva da više ne
mari za takve gluposti - kažem ja. Ja, naime, nemam ništa manje poštovanja pre-
ma mrtvima od bilo kojeg drugog čovjeka, ali moraš poštivat’ i samog mrtvaca, a
kad neka žena leži mrtva u lijesu već četiri dana, najbolje ćeš joj iskazat’ poštovanje
ako je ukopaš u zemlju što brže možeš. Ali nisu htjeli pristat’.
- Ne bi bilo pravo - kaže Bundren. - Naravno, ako dečki hoće spavat’ u krevetu,
onda ću, pretpostavljam, ja sjedit’ uz nju. Neće mi bit’ teško to učinit’ za nju.
I tako, kad sam ponovo otišao dolje, čučali su tamo oko kola, svi do jednog. -
Pusti barem onog malog da dođe u kuću i naspava se - kažem. - A bilo bi bolje da i ti
dođeš - kažem djevojci. Nisam se mislio miješat’. A sasvim sigurno joj ništa nisam
272
William Faulkner
napravio, koliko znam.

- On je već zaspao - kaže Bundren. Stavili su ga spavat’ u jasle u jednom praznom
pregratku.
- Dobro, dođi onda ti - kažem njoj. Ali mi ona ni na to ništa ne odgovori. Samo su
čučali tamo. Jedva si ih mogao vidjet’. - A vi, dečki? - kažem. - Sutra vas čeka napo-
ran dan. - Nakon nekog vremena Cash odgovori.
- Zahvaljujem se. Već ćemo se nekako snać’.
- Ne želimo bit’ dužni - kaže Bundren. - Lijepa hvala.
I tako sam ih ostavio da tamo čuče. Pretpostavljam da su se oni već bili privikli na
to nakon četiri dana. Ali Rachel nije.
- To je sramota - kaže ona. - Sramota.
- Što je drugo mogao? - kažem. - Dao joj je riječ.
- Tko govori o njemu? - kaže ona. - Koga briga za njega? - kaže, plačući. - Samo
želim da ti i on i svi muškarci na svijetu koji nas muče dok smo žive i rugaju nam se
kad umremo, navlačeći nas gore-dolje po čitavom kraju...
- Ajde, ajde - kažem. - Uzrujana si.
- Ne diraj me! - kaže ona. - Da me nisi taknuo!
Čovjek nikad nije načisto s njima. Živim s istom ženom petnaest godina i vrag me
odnio, ako mogu reć’ da je poznajem. Zamišljao sam svakakve stvari koje se mogu
među nas ispriječit’, ali proklet bio ako mi je ikad palo na pamet da bi to mogao bit’
netko tko je mrtav četiri dana i još k tome jedna žena. Ali one sebi otežavaju život,
jer ga neće prihvatit’ onako kako dolazi, kao što to čini muškarac.
I tako sam ležao tamo, slušajući kišu koja je počela padat’, misleći na njih tamo
dolje, kako čuče oko kola dok kiša udara po krovu, i misleći na Rachel kako tamo
plače, sve dok mi se nakon nekog vremena nije počelo pričinjat’ da ju čujem
kako plače, iako je već usnula, i da osjećam smrad, iako sam znao da ga ne mogu
osjećat’. Nisam čak ni tada mogao odredit’ osjećam li ga ili ne osjećam, ili je to samo
zato što znam da je to ono što je.
I tako ujutro nisam ni otišao dolje. Čuo sam ih kako uprežu kola i onda, kad sam
znao da već moraju otprilike bit’ spremni za polazak, izišao sam pred kuću i pošao
niz cestu do mosta, sve dok nisam čuo kola kako izlaze iz dvorišta i kreću natrag pre-
ma New Hopeu. A onda, kad sam se vratio u kuću, Rachel je skočila na mene što ni-
sam bio tu da ih natjeram da dođu unutra na doručak. Ne možeš bit’ načisto s njima.
Baš kad zaključiš da misle jedno, neka me vrag odnese ako nisi prisiljen promijenit’
mišljenje i još po svoj prilici podnijet’ da te ispsuju na pasja kola što si mislio da one
to misle.
273
William Faulkner
Ali još uvijek mi se pričinjalo da mogu osjetit’ smrad. I tako sam onda zaključio
da ga zapravo ne osjećam, nego da je to samo zato što znam da je ta stvar bila tamo,
kako se to već čovjeku zna katkad dogodit’ da se prevari. Ali kad sam otišao u staju,
shvatio sam da nije tako. Kad sam ušao u prednji prostor, vidio sam nešto. Nekako je
kao čučalo tamo kad sam ušao i prvo sam pomislio da je jedan od njih ostao, a onda
sam vidio što je to. To je bio lešinar. Gledao je naokolo i vidio me i pošao prema
izlazu, raširenih nogu, nekako kao zgrčenih krila, gledajući me prvo preko jednog, pa
preko drugog ramena, kao kakav ćelavi starac. Kad je izišao van, počeo je mahat’
krilima. Morao je dugo mahat’ krilima da se uopće uspije dignut’ u zrak, tako je zrak
bio gust i težak i pun kiše.
Ako su baš naumili poć’ u Jefferson, pretpostavljam da su mogli krenut’ zaobi-
laznim putom preko Mount Vernona, kao što je Mac Callum napravio. On će otprili-
ke prekosutra stić’ kući, jašući na konju. Onda bi im još ostalo samo tridesetak kilo-
metara do grada. Ali možda mu je činjenica da je i ovaj most otišao prosvijetlila pa-
met.
Taj MacCallum. On povremeno trguje sa mnom već dvanaest godina. Znam ga
otkad smo bili dječaci; znam mu ime isto tako dobro kao i svoje vlastito. Ali odnio
me vrag ako sam u stanju reć’ kako se zove.
DEWEY DELL
Ploča je na vidiku. Sad je otkrenuta od nas i gleda na put, jer ona može čekat’.
New Hope. 5 km. pisat će na njoj. New Hope. 5 km. New Hope. 5 km. A onda će po-
čet’ put, krivudajući među drvećem, pust od čekanja, govoreći New Hope pet kilo-
metara.
Čula sam da je moja majka mrtva. Voljela bih da sam imala vremena pustit’ je da
umre. Voljela bih da sam imala vremena poželjet’ da sam ga imala. To je zato što u
divlju i oskvrnutu zemlju prerano prerano prerano. Nije da ja nisam htjela ili da neću
htjet’, nego je to prerano prerano prerano
Sad počinje govorit’. New Hope pet kilometara. New Hope pet kilometara. To je
ono što misle kad kažu krilo vremena: bol i očajanje rastegnutih kostiju, čvrsti pojas
u kojem leži oskvrnuta utroba događaja Cashova se glava polako okreće dok se pri-
bližavamo, njegovo blijedo prazno tužno pribrano i upitno lice prati taj crveni i pusti
zavoj; pokraj stražnjeg kotača Jewel jaše konja, pogleda uprtog ravno preda se.
Krajobraz nestaje iz Darlovih očiju; one se vrtoglavo skupljaju u točkice. Počinju
od mojih nogu i penju mi se uz tijelo do lica, a onda nema više moje haljine: sjedim
274
William Faulkner
gola na sjedalu iznad neužurbanih mazgi, iznad njihova mučnog napora. Recimo da
mu kažem neka skrene. Poslušat će me. Zar ne znaš da će me poslušat’? Jednom sam
se probudila s crnom prazninom koja je sukljala ispod mene. Ništa nisam vidjela.
Ugledala sam Vardamana kako ustaje, odlazi do prozora i zabada nož u ribu, krv je
šiknula, šišteći poput pare, ali ja je nisam mogla vidjet’. Poslušat će me. Uvijek me
posluša. Mogu ga nagovorit’ na bilo što. Znaš da mogu. Recimo da mu kažem Skreni
ovdje. To je bilo kad sam tog puta umrla. Recimo da mu kažem. Otići ćemo u New
Hope. Nećemo morat’ ić’ u grad. Ustala sam i izvukla nož iz ribe, iz koje je navirala
krv još uvijek šišteći i ubila sam Darla.
U vrijeme kad sam još spavala s Vardamanom ružno sam sanjala jednom sam
mislila da sam se probudila ali ništa nisam vidjela i ništa nisam osjećala nisam
osjećala krevet ispod sebe i nisam se mogla sjetit’ što sam nisam se mogla sjetit’ svog
imena nisam se čak mogla sjetit’ da sam djevojčica nisam se čak mogla sjetit’ Ja nit’
sam se mogla sjetit’ da se ja želim probudit’ nit’ sam se mogla sjetit’ što je suprotno
buđenju tako da bih mogla to učinit’ znala sam da nešto prolazi ali nisam se
čak mogla sjetit’ vremena onda sam odjednom znala da nešto jest to je bio vjetar koji
je puhao po meni bilo je kao da se vjetar digao i otpuhao me natrag s tog mjesta
gdje je bilo to da nisam postojala otpuhavši sobu i usnulog Vardamana i sve njih
natrag ispod mene i pušući dalje poput komada hladne svile koja se prevlači preko
mojih golih nogu
Puše hladan vjetar iz borova, tužan jednoličan zvuk. New Hope. Bilo je 5 kilome-
tara. Bilo je 5 kilometara. Vjerujem u Boga vjerujem u Boga.
- Zašto nismo otišli u New Hope, ćaća? - kaže Vardaman. - Gospodin Samson je
rekao da idemo, ali već smo prošli skretanje.
Darl kaže: - Vidi, Jewel. - Ali on ne gleda u mene. Gleda u nebo. Lešinar je tako
nepomičan kao da je prikovan za nebo.
Skrećemo na Tullov prilaz. Prolazimo pokraj staje i idemo dalje, kotači šušte u
blatu, prolazimo pokraj zelenih redova pamuka u divljoj zemlji i Vernona malenog
preko polja iza pluga. On diže ruku na pozdrav dok prolazimo i dugo stoji tamo, gle-
dajući za nama.
- Jewel, vidi - kaže Darl. Jewel sjedi na svom konju kao da su i on i konj od drva,
gleda ravno preda se.
Vjerujem u Boga, Bože. Bože, vjerujem u Boga.
TULL
275
William Faulkner
Kad su prošli, ispregnuo sam mazgu, smotao lance orme i krenuo za njima. Sjedili
su u kolima na kraju nasipa. Anse je sjedio tamo, gledajući most kako je utonuo u ri-
jeku tako da su se vidjela samo dva kraja. Gledao je u to kao da je čitavo vrijeme
vjerovao da mu ljudi lažu kad govore kako mosta više nema, ali i kao da se čitavo
vrijeme nadao da je to stvarno istina. Izgledao je nekako zadovoljno zaprepašten, sje-
deći u kolima u svojim nedjeljnim hlačama, žvačući bezubim ustima. Izgledao je, što
ja znam, kao neistimaren konj u svečanom ruhu.
Dječak je gledao utonulu sredinu mosta, gdje je voda naplavila balvane i slično, a
nagnuti su krajevi podrhtavali kao da će se svakog trenutka čitav most srušit’, gledao
je u to široko otvorenih očiju, kao da je u cirkusu. I cura isto tako. Kad sam im pri-
šao, okrenula je glavu prema meni, oči su joj zaplamsale i otvrdnule kao da sam je
htio dirat’. Zatim je opet pogledala Ansea i onda se ponovo okrenula rijeci.
Narasla je gotovo do nasutih prilaza mostu s obje strane, pokrivala je zemlju osim
jezička na kojem smo se nalazili i koji je vodio do mosta i zatim dolje u vodu, i da
čovjek nije znao kako su cesta i most ranije izgledali, ne bi mogao reć’ gdje završa-
va rijeka, a gdje počinje obala. Sve se pomiješalo u uskovitlano žutilo i nasip nije bio
širi, reklo bi se, od tupe strane noža i mi na njemu, sjedeći u kolima i na konju i na
mazgi.
Darl je gledao u mene, a onda se Cash okrenuo i pogledao me onim svojim pogle-
dom kao kad je one noći računao u sebi hoće li daske odgovarat’ za nju, kao da ih
mjeri u sebi i ne pita te što ti misliš i čak ne pokazuje da te sluša ako si ipak nešto re-
kao, ali je i te kako slušao. Jewel se nije ni pomaknuo. Sjedio je tamo na konju, nagi-
njući se malo prema naprijed, s istim izrazom na licu kao kad su on i Darl jučer
prošli pokraj kuće, vraćajući se po nju.
- Kad bi samo bio iznad vode, mogli bismo se prevest’ prijeko - reče Anse. -
Mogli bismo se lijepo prevest’ preko njega.
Katkad bi voda odgurnula neki trupac preko nanosa i on bi plutao, valjajući se i
okrećući se, i mogli smo ga pratit’ pogledom kako plovi do mjesta gdje je nekoć bio
gaz. Usporio bi i ispriječio se u vrtlogu, stršeći načas iz vode i po tome si mo-
gao naslutit’ da je tu nekoć bio gaz.
- Ali to ništa ne znači - kažem ja. - Mogao bi biti nanos živog pijeska koji se tamo
stvorio. - Gledamo trupac. Onda cura opet pogleda u mene.
- Gospodin Whitfield je pregazio rijeku - kaže.
- On ju je prešao na konju - kažem. - I prije tri dana. Otad je narasla metar i pol.
- Kad bi samo most bio iznad vode - kaže Anse.
Trupac poskoči i otplovi niz rijeku. Voda je puna naplavina i pjene i čuje se kako
huči.
276
William Faulkner
- Ali je utonuo - kaže Anse.

Cash kaže: - Kad bi čovjek oprezno hodao, mogao bi prijeć’ preko dasaka i greda.
- Ali ne bi mogao ništa prenijet’ - kažem ja. - Osim toga, vjerojatno će se sve sru-
šit’, čim stupiš nogom na tu podrtinu. Što ti misliš, Darl?
On me gleda. Ništa ne govori; samo me gleda tim svojim čudnim očima zbog ko-
jih ljudi svašta govore. Ja uvijek kažem, nije stvar toliko u tome što je napravio ili re-
kao ili bilo što drugo koliko način na koji te gleda. Kao da je, nekako, ušao u tebe.
Kao da nekako gledaš sebe i svoje postupke njegovim očima. Onda osjetim kako me
ta cura gleda kao da sam je krenuo dirat’. Govori nešto Anseu. - ... gospodin Whitfi-
eld ... - kaže.
- Dao sam joj časnu riječ pred licem Gospodnjim - kaže Anse. - Mislim da se ne
treba brinut’.
Ali još uvijek nije potjerao mazge. Sjedimo tamo iznad vode. Još jedan trupac
poskoči preko brane i zaplovi niz vodu; gledamo ga kako se zaustavlja i za trenutak
polako njiše na mjestu gdje je bio gaz. Onda otplovi dalje.
- Mogla bi noćas počet’ opadat’ - kažem. - Mogli biste pričekat’ još jedan dan.
Onda se Jewel okrene postrance na konju. Sve dosad nije se pomaknuo, a sad se
okrene i pogleda me. Lice mu je nekako zeleno, onda pocrveni pa opet pozeleni. - K
vragu, vrati se svom prokletom oranju - kaže. - Tko te je, dovraga, zvao da dođeš
amo za nama?
- Nisam mislio ništa loše - kažem.
- Začepi, Jewel - kaže Cash. Jewel se opet zagleda u vodu, , lice mu je srdito, čas
crveno pa zeleno pa opet crveno. – Dakle - kaže Cash nakon nekog vremena - što ho-
ćeš da napravimo?
Anse ne odgovara. Sjedi pogrbljen, žvačući bezubim ustima.
- Kad bi samo bio iznad vode, mogli bismo se prevest’ prijeko - kaže.
- Idemo - kaže Jewel i podbode konja.
- Čekaj - kaže Cash. On gleda u most. Mi gledamo u njega, svi osim Ansea i cure.
Oni gledaju u vodu. - Najbolje je da Dewey Dell i Vardaman i ćaća prijeđu pješice
preko mosta - kaže Cash.
- Vernon im može pomoć’ - kaže Jewel. - A mi možemo zapregnut’ njegovu
mazgu ispred naših.
- Nećete moju mazgu vodit’ u tu vodu - kažem.
Jewel me pogleda. Oči su mu poput komada razbijenog tanjura. - Platit ću ti za tu
tvoju prokletu mazgu. Kupit ću je od tebe sad, na licu mjesta.
- Moja mazga neće ić’ u tu vodu - kažem.
277
William Faulkner
- Jewel će zapregnut’ svog konja - kaže Darl. - Zašto ti ne ćeš riskirat’ svoju
mazgu, Vernone?
- Začepi, Darl - kaže Cash. - Začepite obojica, i ti i Jewel.
- Moja mazga neće ić’ u tu vodu - kažem ja.
DARL
On sjedi na konju, srdito zureći u Vernona, njegovo usko lice obliveno je rumeni-
lom do blijedih ukočenih očiju i iznad njih. Onog ljeta kad mu je bilo petnaest godi-
na, uhvatila ga je bolest spavanja. Jednog jutra kad sam otišao nahraniti mazge krave
su još uvijek bile privezane u staji i onda sam čuo ćaću kako se vraća u kuću i kako
ga zove. Kad smo se vratili u kuću na doručak, prošao je pokraj nas s kablicama za
mlijeko, posrćući kao da je pijan i muzao je krave kad smo mi već uprezali mazge pa
smo otišli u polje bez njega. Bili smo tamo oko jedan sat i on se još nije pojavio. Kad
je Dewey Dell došla s ručkom, ćaća ju je poslao natrag da potraži Jewela. Našli su ga
kod krava, u staji, kako sjedi na tronošcu i spava.
Nakon toga, ćaća je svakog jutra ulazio u sobu i budio ga. Zaspao bi za stolom
kod večere ili bi, čim bi završio s večerom, odlazio u krevet, a kad bih ja došao u
krevet, ležao bi tamo kao mrtvac. Pa ipak bi ga ćaća morao ujutro buditi. Ustao bi,
ali jedva bi bio napola budan: otrpio bi bez riječi ćaćine prodike i gunđanje, uzeo bi
kablice za mlijeko i otišao u staju, i jednom sam ga našao kako spava na kravi, kabli-
ca je bila na mjestu i dopola puna, a njegove ruke do doručja u mlijeku i glava oslo-
njena o kravlju slabinu.
Nakon toga je Dewey Dell morala preuzeti mužnju. On se još uvijek dizao kad bi
ga ćaća probudio i obavljao bi ono što smo mu rekli da napravi na taj nekakav oša-
mućeni način. Činilo se kao da se silno trudi da to obavi; kao da je isto toliko zbu-
njen kao i svi ostali.
- Jesi li bolestan? - pitala ga je mama. - Ne osjećaš se dobro?
- Ne - odgovorio je Jewel. - Dobro se osjećam.
- Naprosto je lijen, iskušava moje strpljenje - rekao je ćaća, a Jewel je stajao tamo
i ko bog stojećki spavao. - Je li tako? - rekao je ćaća, probudivši ga ponovo da mu
odgovori.
- Ne - odgovorio je Jewel.
- Svući se i ostani danas u kući - rekla je mama.
- Kad nas čeka čitav donji komad koji treba okopat’? - rekao je ćaća. - Ako nisi
278
William Faulkner
bolestan, što ti je onda?

- Ništa - rekao je Jewel. - Dobro mi je.
- Dobro ti je? - rekao je ćaća. - Spavaš na nogama dok ti ovo govorim.
- Ne - rekao je Jewel. - Dobro mi je.
- Ja hoću da on danas ostane kod kuće - rekla je mama.
- Trebat ću ga - rekao je ćaća. - Jedva ćemo to obavit’ i ako svi prionemo.
- Morat ćeš napravit’ koliko možeš s Cashom i Darlom - rekla je mama. - Ja hoću
da on danas ostane kod kuće.
Ali on nije htio na to pristati. - Dobro mi je - rekao je, krenuvši s nama. Ali nije
mu bilo dobro. Svatko je to mogao vidjeli. Mršavio je i ja sam ga vidio kako je kopa-
jući zaspao; gledao sam kako se motika kreće sve sporije i sporije, sa sve manjim
i manjim zamahom, sve dok nije stala, a on ostao naslonjen na nju u jarkom trepere-
nju sunca.
Mama je htjela otići doktoru, ali ćaća nije htio trošiti novac ako nije prijeko
potrebno, a Jewel je doista izgledao u redu, osim te njegove mršavosti i sklonosti da
u bilo kojem trenutku utone u san. Jeo je s priličnim tekom, osim što bi zaspao nad
tanjurom, s komadom kruha na pola puta do usta i dok bi mu vilice još uvijek žvaka-
le. Ali kleo se da mu je dobro.
Mama je natjerala Dewey Dell da umjesto njega muze krave, platila joj je nekako,
a za ostale poslove po kući koje je Jewel obavljao prije večere našla je nekakav način
da ih prebaci na Dewey Dell i Vardamana. Ili bi ih sama obavila kad ćaća nije bio tu.
Pripravljala mu je posebna jela i skrivala ih za njega. I tada sam možda prvi put
otkrio da Addie Bundren može skrivati nešto što je napravila, ona koja nas je poku-
šavala učiti kako je prevara takvo zlo da u svijetu gdje ona postoji ništa drugo
ne može biti jako loše ili jako važno, čak ni siromaštvo. A katkad, kad bih pošao u
krevet, našao bih je kako sjedi u mraku uz Jewela, tamo gdje je spavao. I znao sam
da mrzi samu sebe zbog te prevare i da mrzi Jewela zbog toga što ga mora toliko vo-
ljeti da mora varati.
Jedne noći mama se razboljela i kad sam otišao u staju upregnuti mazge da se
odvezem do Tullovih, nisam mogao naći fenjer. Sjetio sam se da sam ga ranije uve-
čer vidio obješena na čavlu, ali sad, u ponoć, nije bio tamo. Tako sam upregnuo
mazge u mraku i odvezao se i vratio se s gospođom Tull malo poslije svanuća. I fe-
njer je bio tamo, visio je na čavlu kako sam bio zapamtio, ali gdje ga ranije nisam
našao. I onda jednog jutra, dok je Dewey Dell muzla krave malo prije izlaska
sunca, Jewel je ušao u staju sa stražnje strane, kroz rupu u stražnjem zidu, s fenjerom
u rukama.
Ispričao sam to Cashu i Cash i ja pogledali smo jedan drugoga.
279
William Faulkner
- Tjera se - reče Cash.

- Da - rekoh. - Ali što će mu fenjer? I baš svake noći. Nije čudo da mršavi. Hoćeš
li mu nešto reći?
- Ne bi ništa koristilo - reče Cash.
- Ništa mu neće koristit’ ni ovo što sad radi.
- Znam. Ali morat će to sam naučit’. Daj mu vremena da shvati kako se to neće
potrošit’, kako će toga bit’ i sutra, još i više, i sve će bit’ u redu. Mislim da ne treba
nikom ništa govorit’.
- Slažem se - rekoh. - Rekao sam Dewey Dell da ništa ne govori. Barem ne mami,
u svakom slučaju.
- Ne. Ne mami.
Nakon toga mislio sam kako je to zbilja komično: kako se pravi zbunjen i voljan
obavljati dužnosti, a umire od pospanosti i mršav je kao štap, i pritom misli kako je
silno lukav. Pitao sam se tko je djevojka. Prebirao sam u pameti sve za koje
sam znao da bi mogle biti, ali ni za jednu nisam mogao sa sigurnošću reći da je to ta.
- Nije to nikakva djevojka - rekao je Cash. - To je neka udana žena negdje. Ne bi
ni jedna mlada djevojka imala toliko smjelosti i izdržljivosti. To je baš ono što mi se
ne sviđa.
- Zašto? - rekao sam. - Takva bi za njega bila manje opasna od neke djevojke. Ra-
zumnija je.
On me pogleda, oči mu petljaju, petlja riječima dok pokušava izreći ono što mi
hoće reći. - Na ovom svijetu nisu uvijek bezopasne stvari one koje čovjek...
- Hoćeš reći, bezopasne stvari nisu uvijek najbolje?
- Aha; najbolje - kaže on, ponovo zamuckujući. - Nisu najbolje stvari, one koje su
dobre za njega... Za mladog dečka. Čovjeku je nekako mrsko vidjet’ ga... da se valja
u tuđem kalu... - To je ono što je pokušavao reći. Kad je nešto novo i čvrsto i svi-
jetlo, trebalo bi postojati nešto malo bolje od puke sigurnosti, budući da su upravo
bezopasne stvari one koje ljudi tako dugo rade da su se izlizale na rubovima i nema u
njima ničega što bi čovjeku dopuštalo da kaže, To nitko nikad dosad nije radio i
nitko to ne može ponoviti.
I tako ga nismo odali, čak ni kad se nakon nekog vremena počelo događati da se
odjednom pojavi u polju pokraj nas i prione na posao, a da nije imao vremena otići
kući i pretvarati se kako je čitavu noć proveo u krevetu. Rekao bi mami da nije došao
na doručak zato što nije bio gladan ili da je pojeo komad kruha dok je uprezao
mazge. Ali smo Cash i ja znali da tih noći uopće nije bio kod kuće i da je izišao iz
šume kad smo mi stigli u polje. Ali nismo ga odali. Ljeto je tad već bilo na izmaku;
znali smo da će, kad noći postanu svježe, njoj biti dosta, ako njemu i ne bude.
280
William Faulkner
Ali kad je stigla jesen i kad su noći počele bivati sve duže, jedina je razlika bila u
tome što bi on uvijek bio u krevetu kad bi ga ćaća došao buditi, uspijevajući ga na
posljetku dovesti do onog prvotnog stanja polublesavosti kao kad je sve to poče-
lo, zapravo je bilo gore nego kad je ostajao vani cijelu noć.
- Bogme je ženska izdržljiva - rekao sam Cashu. - Prije sam joj se divio, ali sad
prema njoj osjećam pravo poštovanje.
- Nije ženska - rekao je.
- Ti znaš - rekao sam. Ali me on samo gledao. - Pa što je onda?
- To je ono što namjeravam otkrit’ - rekao mi je.
- Slobodno se šuljaj za njim po šumi čitavu noć ako to želiš - rekao sam mu. - Ja
neću.
- Ja se ne šuljam za njim - rekao je. - Ne radim to da bih ga uhodio.
I tako nekoliko noći kasnije čuo sam Jewela kako ustaje i iskrada se kroz prozor, a
onda sam čuo Casha kako je ustao i pošao za njim. Kad sam ujutro došao u staju,
Cash je već bio tamo, mazge su bile nahranjene i pomagao je Dewey Dell musti kra-
ve. I kad sam ga vidio, znao sam da zna što je. Povremeno bih ga ulovio kako gleda
u Jewela nekakvim čudnim pogledom, kao da mu je to što je otkrio kamo Jewel odla-
zi i što radi napokon dalo razloga da se stvarno zamisli. Ali to nije bio zabrinut
pogled; bio je to onakav pogled kakav bih zapazio u njega kad bih ga zatekao kako
obavlja neke od Jewelovih poslova po kući, onih poslova za koje je ćaća još uvijek
mislio da ih Jewel obavlja, a za koje je mama mislila da ih obavlja Dewey Dell. I
tako mu ništa nisam rekao, vjerujući da će mi sam reći kad to do kraja probavi u
sebi. Međutim, nije mi rekao.
Jednog jutra - tad je već bio studeni, pet mjeseci nakon što je sve to počelo -
Jewel nije bio u svom krevetu i nije nam se pridružio u polju. Tada je mama prvi put
saznala nešto o onom što se događa. Poslala je Vardamana do nas dolje da sazna
gdje je Jewel i nakon nekog vremena sišla je i sama u polje. Bilo je to kao da smo,
sve dok se prevara odvijala tiho i jednolično, svi dopuštali sebi da budemo prevareni,
podupirući je nesvjesno ili iz kukavičluka, budući da su svi ljudi kukavice i prirodno
im je draža bilo kakva laž jer ugodnije izgleda. Ali sad se činilo kao da smo svi - i to
nekakvim telepatskim dogovorom o priznavanju straha - odbacili čitavu stvar sa sebe
poput pokrivača u krevetu i svi sjedimo uspravno u svojoj golotinji, zureći jedan
u drugoga i govoreći - Sad je na redu istina. On nije došao kući. Nešto mu se dogodi-
lo. Dopustili smo da mu se nešto dogodi.
A onda smo ga ugledali. Primicao se uz jarak, a onda je skrenuo ravno preko po-
lja, jašući na konju. Griva i rep vijorili su kao da mrljavu šaru njegove dlake prevode
u pokret: doimao se kao da jaše na velikom vatrenom kolu, bez sedla, s uže-
tom umjesto uzde, gologlav. Bio je to jedan od potomaka onih teksaških ponija koje
281
William Faulkner
je Flem Snopes doveo ovamo prije dvadeset pet godina i prodavao ih na dražbi za
dva dolara, a nitko nikad nije uspio uhvatiti konja kojeg je kupio, osim starog
Lona Quicka, koji je još uvijek imao nekoliko grla od te pasmine, jer se nikako nije
mogao od njih odvojiti.
Dojurio je do nas u galopu i stao, zabivši pete konju u rebra, a on je poigravao i
vrtio se kao da oblik njegove grive i repa i mrlje na dlaci nemaju nikakve veze s ko-
njem od krvi i mesa ispod kože, dok je Jewel sjedio na njemu, gledajući nas.
- Odakle ti taj konj? - upita ćaća.
- Kupio sam ga - reče Jewel. - Od gospodina Quicka.
- Kupio si ga? - reče ćaća. - Čime? Jesi ga kupio na moju riječ?
- To su bili moji novci - reče Jewel. - Zaradio sam ih. Ti se ne moraš za to brinut’.
- Jewel - reče mama. - Jewel.
- Sve je u redu - reče Cash. - Zaradio je taj novac. Očistio je onih četrdeset rali
nove zemlje koju je Quick proljetos iskrčio. Sam je to napravio, radio je noću uz fe-
njer. Ja sam ga vidio. Prema tome, računam da taj konj ne staje nikog ništa,
osim Jewela. Mislim da se ne trebamo brinut’.
- Jewel - reče mama. - Jewel... - Zatim reče: - Odmah da si otišao kući spavati.
- Još ne - odgovori Jewel. - Nemam vremena. Moram zaradit’ za sedlo i uzde.
Gospodin Quick kaže on...
- Jewel - reče mama, gledajući ga. - Ja ću dati... ja ću dati... dati... - Onda je poče-
la plakati. Ridala je, ne skrivajući lice, stojeći tamo u svom izblijedjelom kućnom
ogrtaču, gledajući ga, a on je, sjedeći na konju, gledao dolje u nju, lice mu je
postupno dobivalo sve hladniji izraz i izgledalo je kao da mu je pomalo mučno, sve
dok brzo nije skrenuo pogled ustranu, a Cash joj je prišao i dotaknuo je.
- Vrati se u kuću - rekao je Cash. - Ovdje u dolini previše je vlažno za tebe. Hajde,
idi sad. - Ona je tada pokrila lice rukama i nakon nekog vremena krenula, spotičući
se malo preko brazda. Ali prilično se brzo uspravila i nastavila hodati. Nije se osvrta-
la. Kad je stigla do jarka, zastala je i zazvala Vardamana. On je gledao konja, trčka-
rajući uz njega gore-dolje kao da pleše.
- Pusti mene da jašim, Jewel - rekao je. - Pusti mene da jašim, Jewel.
Jewel ga je pogledao, onda je opet okrenuo glavu, smirujući konja pritegnutim
uzdama. Ćaća ga je gledao, bezubo žvačući usnice.
- Tako dakle, kupio si konja - reče. - Otišao si tamo iza mojih leđa i kupio konja.
Ništa me nisi pitao; znaš kako teško sastavljamo kraj s krajem, a ipak si kupio konja
da ga ja hranim. Lišavao si rođenu obitelj svoga rada i njime kupio konja.
Jewel pogleda ćaću, oči su mu bile blijeđe no ikad. - On nikad neće pojest’ ni za-
282
William Faulkner
logaja tvoje krme - reče. - Ni zalogaja. Prije ću ga ubit’. Nemoj to nikad mislit’. Ni-
kad.
- Pusti mene da jašim, Jewel - reče Vardaman. - Pusti mene da jašim, Jewel. -
Zvučao je poput cvrčka u travi, onog malenog. - Pusti mene da jašim, Jewel.
Te večeri zatekao sam mamu kako sjedi uz krevet na kojem je on spavao, u mra-
ku. Gorko je plakala, možda zato što je morala tako tiho plakati; a možda zato što se
zbog tih suza osjećala isto kao i zbog onog varanja, mrzila je sebe što to radi, mrzila
je njega zato što to mora raditi. A onda sam shvatio da znam. Znao sam to isto tako
jasno tog dana kao što sam onog dana znao za Dewey Dell.
TULL
I tako su napokon naveli Ansea da kaže što hoće i on i cura i dječak siđu s kola.
Ali čak i kad smo već bili na mostu, Anse se stalno osvrtao, kao da je mislio da će
možda, sad kad je jednom sišao s kola, sve nekako odletjet’ u zrak i on će se ponovo
nać’ dolje u polju, a ona će ležat’ gore u kući, čekajući da umre i sve će opet počet’
ispočetka.
- Trebao si ih pustit’ da uzmu tvoju mazgu - kaže, a most se trese i ljulja pod
nama, tonući u zapjenjenu vodu kao da je utonuo skroz do druge strane zemlje, a
drugi se kraj izdiže iz vode kao da to uopće nije isti most i kao da oni koji bi izašli iz
vode na tu stranu moraju doć’ sa samog dna zemlje. Ali još je uvijek bio čitav; mo-
gao si to vidjet’ po tome što uopće nije izgledalo da se ljulja drugi kraj kad se ovaj
kraj ljuljao: samo su se stabla i obala na drugoj strani njihali polako amo-tamo poput
klatna na kakvom velikom satu. A oni trupci su strugali i udarali o potonuli dio
mosta i koso se uspravljali jednim krajem pa onda sasvim iskakali iz vode i valjali se
dalje prema gazu i čekanju, vrteći se, skliski, pokriveni pjenom.
- Kakve bi koristi bilo od toga? - kažem. - Ako tvoje mazge ne mogu nać’ gaz i
dovuć’ kola prijeko, kakva bi korist bila od tri ili čak deset mazgi?
- Ne tražim to od tebe - kaže on. - Uvijek ću se nekako snać’ za sebe i svoje. Ne
tražim od tebe da riskiraš svoju mazgu. To nije tvoj mrtvac; ne zamjeram ti.
- Oni bi se trebali vratit’ natrag i pričekat’ do sutra - kažem ja. Voda je bila hladna.
Gusta, poput smrvljenog leda. Samo što je nekako bila kao živa. Jedan dio tebe znao
je da je to samo voda, ono isto što već odavno teče ispod ovog istog mosta, a ipak,
kad bi ti trupci bljunuli iz nje, ne bi te to iznenadilo, kao da su oni dio vode, dio če-
kanja i prijetnje.
Nekako tek kad smo već bili prijeko, kad smo ponovo izišli iz vode i imali tvrdo
283
William Faulkner
tlo pod nogama, kao da sam se tek tada iznenadio. Nekako kao da nisam očekivao da
će most izać’ na drugu obalu, opet na nešto tako pitomo kao što je tvrdo tlo, po ko-
jem smo gazili prije ove nepogode i dobro ga poznavali. Kao da to nisam mogao biti
ja, jer ja ne bih bio toliko glup da se upuštam u ovo što sam upravo napravio. I kad
sam pogledao iza sebe i vidio drugu obalu i kad sam vidio svoju mazgu kako stoji
tamo gdje sam bio i shvatio da se nekako moram opet tamo vratit’, znao sam da je to
nemoguće, jer jednostavno nisam mogao zamislit’ da bi me bilo što ikad moglo
nagnat’ da makar samo još jednom prijeđem preko tog mosta. A opet, bio sam tu, a
taj koji bi sebe mogao prisilit’ da ga prijeđe dvaput nisam mogao bit’ ja, čak ni kad bi
mu Cora naredila da ga prijeđe.
To je bio taj dječak. Rekao sam mu: - Evo; bolje će bit’ da mene uhvatiš za ruku -
i on je pričekao i držao se za mene. Neka me vrag odnese ako to nije ispalo kao da se
vratio i on poveo mene; kao da je govorio Ništa ti se neće dogodit’. Kao da mi je pri-
čao o nekom divnom mjestu za koje on zna, gdje Božić dolazi dvaput, kao i Praznik
zahvalnosti, i traje čitavu zimu i proljeće i ljeto, i ako samo ostanem s njim, ne mo-
ram se ni ja ničeg bojat’.
Kad sam pogledao prijeko svoju mazgu, bilo mi je kao da je ta mazga jedan od
onih dalekozora pa mogu gledat’ u nju kako tamo stoji i vidjet’ široka polja i svoju
kuću sagrađenu znojem prolivenim na njima, kao da to tako ide, što više znoja, to
šira polja; što više znoja, to čvršća kuća, jer za Coru je potrebna čvrsta kuća da je
drži poput ćupa s mlijekom u izvoru: moraš imat’ čvrsti ćup ili ćeš trebat’ jaki izvor,
tako ako imaš veliki izvor, onda tek imaš razloga imat’ čvrste, dobro napravljene ću-
pove, jer je to tvoje mlijeko, kiselo ili ne, jer ti je draže imat’ mlijeko koje se hoće
skiselit’ nego mlijeko koje neće, jer si muškarac.
A on me drži za ruku, ruka mu je topla i puna povjerenja, tako da sam mu htio
reć’: Pogledaj. Vidiš onu mazgu tamo prijeko? Ona nema zašto bit’ ovdje, zato i nije
prešla, budući da je samo mazga. Jer čovjek ponekad vidi da su djeca razumnija od
njega. Ali im to ne želi priznat’, sve dok im ne naraste brada. A kad im naraste brada,
previše su zaposleni jer ne znaju hoće li se ikad uspjet’ vratit’ u vrijeme kad su bili
razumni prije nego što su odlakavili, zato ti onda ne smeta priznat’ ljudima koji se
brinu zbog iste stvari koja nije vrijedna brige da si takav kakav si.
A onda smo bili prijeko i stajali smo tamo, gledajući Casha kako okreće kola.
Gledali smo ih kako se vraćaju cestom do mjesta gdje put skreće ispod nasipa. Na-
kon nekog vremena kola su nestala iz vida.
- Bolje je da siđemo do gaza i pripremimo se da im pomognemo - kažem.
- Dao sam joj riječ - kaže Anse. - Za mene je to svetinja. Znam da mi ti to zamje-
raš, ali ona će te blagoslivljat’ na nebu.
- No, prvo moraju svladat prepreke na kopnu, prije nego što se upuste u borbu s
284
William Faulkner
vodom - rekoh. - Dođi.

- To bi značilo prekršit’ riječ - reče on. - Ne valja prekršit’ riječ, nema u tom sreće.
Stajao je tamo, pogrbljen, žalostan, gledajući praznu cestu iza mosta koji se lju-
ljao i svijao. A i ta cura također, s košarom na jednoj ruci i tim paketićem ispod dru-
ge ruke. Jednostavno, ide ženska u grad. Zabila si je to u glavu i bog. Spremni su
ić’ kroz vatru, zemlju, vodu, sve samo zato da bi pojeli vrećicu banana. - Trebali ste
prekinut’ put na jedan dan - rekoh. - Sigurno bi opala malo do jutra. Može bit’ noćas
ne bi pala kiša. A više od ovog ne može narast’.
- Dao sam riječ - kaže mi on. - Ona računa na to.
DARL
Ispred nas teče mutna tamna struja. Govori nam svojim neprekidnim i tisućstru-
kim žuborom, žuta joj je površina čudovišno namreškana kratkotrajnim vrtlozima što
na trenutak putuju površinom, nečujni, nestalni i kao slutnja nekog dubljeg značenja,
kao da se odmah ispod površine nešto golemo i živo prenulo na trenutak iz lakog dri-
jemeža u lijenu budnost i zatim ponovo zadrijemalo.
Voda klokoće i žubori između žbica kotača i oko koljena mazgi, žuta, posuta
naplavljenim smećem i debelim komadima prljave pjene kao da se oznojila, zapjeni-
la, poput konja tjeranog bičem. Protječe kroz šipražje uz žalostiv, zamišljen zvuk;
podlokana trska i mladice naginju se u njoj kao u zapusima bure, njišući se bez odra-
za kao da vise na nevidljivim žicama s grana iznad sebe. Iznad nezaustavljive površi-
ne stoje tako - stabla, trska, povijuše - bez korijena, odrezani od zemlje, sablasni
iznad prizora neizmjerne a ipak omeđene pustoši ispunjene glasom beskorisne i
tužne vode.
Cash i ja sjedimo u kolima; Jewel sjedi na konju pokraj desnog zadnjeg kotača.
Konj drhti, oko mu koluta divlje i svijetlo-plavo na toj dugačkoj ružičastoj glavi, di-
sanje mu je hroptavo kao da stenje. Jewel sjedi na njemu uspravan, postojan, pogle-
davajući mirnim, čvrstim i hitrim pogledima sad na jednu, sad na drugu stranu, lice
mu je smireno, donekle blijedo, oprezno. Cashovo je lice također ozbiljno i pribrano;
on i ja gledamo jedan drugog dugim ispitljivim pogledima, pogledima kojima jedan
drugom neometano zaranjamo kroz oči, do onog krajnje skrovitog mjesta gdje Cash i
Darl na trenutak čuče očigledno i neskriveno obuzeti iskonskim užasom i zlim
slutnjama, oprezni i šutljivi i bez srama. Kad progovorimo, glasovi su nam mirni, be-
zizražajni.
- Mislim da smo još na cesti, dobro je.
285
William Faulkner
- Tull je posjekao dva velika hrasta. Čuo sam pričat’ kako su ljudi nekoć, za veli-
ke vode, hrastovim trupcima označavali gaz.
- Valjda je to napravio prije dvije godine kad je ovdje sjekao šumu. Mislim da nije
ni pomislio da će se itko ikad više koristit’ ovim gazom.
- Vjerojatno. Da, sigurno je to tada napravio. Tada je ovuda posjekao svu silu sta-
bala. Time je otplatio onu hipoteku, tako kažu.
- Da. Da, moglo bi bit’ tako. Rek’o bih da je mogao to napravit’.
- Sasvim sigurno. Većina ljudi koji ovuda sjeku šumu trebaju prokleto dobro ima-
nje da si mogu priuštit’ pilanu. Ili možda dućan. Ali računam da je Vernon to mogao
izvest’.
- I ja. On je sila od čovjeka.
- Aj. Sila je Vernon. Da, mora bit’ da je još tu. Nikad ne bi uspio odovud izvuć’
trupce da nije očistio tu staru cestu. Mislim da smo još na njoj. - On oprezno gleda
oko sebe, gleda položaj stabala, naginjući se čas ovamo, čas onamo, osvrćući se da
procijeni položaj nevidljive ceste, nejasno naznačen gore, u zraku, položajem okresa-
nih i posječenih stabala, kao da je i cesta, podlokana vodom i otrgnuta od zemlje,
otplovila uvis, kako bi tim svojim sablasnim tragom ostavila spomen na još dublju
pustoš od ove nad kojom mi sad sjedimo, razgovarajući mimo o nekadašnjoj si-
gurnosti i davnim beznačajnim stvarima. Jewel pogleda njega, zatim mene, onda mu
se lice ponovo zatvori u ono šutljivo, uporno istraživanje okolnog prizora, dok mu
konj tiho i ujednačeno drhće među koljenima.
- On bi mogao polako krenut’ ispred nas i ispitat’ put - kažem.
- Da - kaže Cash, ne gledajući me. Vidim mu lice iz profila dok gleda naprijed,
tamo gdje je Jewel prešao ispred nas.
- Ne može promašit’ rijeku - kažem. - Mora je vidjet’ na pedeset metara ispred
sebe.
Cash me ne gleda, lice mu je okrenuto u profil. - Da sam ovo slutio, mogao sam
doć’ ovamo prošli tjedan i izvidit’ teren.
- Onda je most još stajao - kažem. On me ne gleda. - Whitfield je prešao preko
njega na konju.
Jewel opet gleda u nas, na licu mu je ozbiljan, oprezan i suzdržan izraz. Glas mu
je tih. - Što hoćete da napravim?
- Trebao sam doć’ ovamo prošli tjedan i izvidit’ teren - kaže Cash.
- Nismo mogli znat’ - kažem ja. - Nikako to nismo mogli znat’.
- Ja idem naprijed - kaže Jewel. - Vi onda možete doć’ za mnom tamo gdje sam ja.
- On potjera konja. Konj uzmiče, spuštene glave; on se naginje konju niz vrat, govori
286
William Faulkner
mu, pomičući ga naprijed gotovo fizički, konj oprezno, uz pljuskanje, spušta kopita u
vodu, drhti, hropće. On ga umiruje, mrmlja mu. - Hajde - kaže. - Neću dopustit’ da ti
se nešto desi. Hajde, daj.
- Jewel - kaže Cash. Jewel se ne osvrće. Tjera konja dalje.
- On zna plivat’ - kažem. - Kad bi samo dao konju vremena, a opet.... - Kad se ro-
dio, bio je slabačak. Mama bi noću sjedila uz svjetiljku, držeći ga u krilu, na jastuku.
Mi bismo se probudili i zatekli je tako. Nije se čulo ni glaska od njih.
- Onaj je jastuk bio duži od njega - kaže Cash. On se lagano naginje prema napri-
jed. - Trebao sam doć’ amo prošli tjedan i izvidit’ teren. Trebao sam to napravit’.
- Tako je - kažem. - Ni glava, ni noge nisu mu dopirali do kraja jastuka. Nisi mo-
gao znat’ - kažem.
- Trebao sam to napravit’ - kaže on. Podiže uzde. Mazge krenu, Jewelovim tra-
gom; kotači žubore kroz vodu. On pogleda iza sebe i dolje u Addie. - Ne leži do-
voljno stabilno. -kaže.
Napokon se stabla rastvore; prema otvorenoj rijeci Jewel sjedi na konju; konj je
napola okrenut, sad već do trbuha u vodi. Na drugoj obali vidimo Vernona i ćaću i
Vardamana i Dewey Dell. Vernon nam maše, pokazuje nam da odemo niže niz rije-
ku.
- Previsoko smo - kaže Cash. Vernon i viče, ali od hučanja vode ne možemo ra-
zumjeti što nam govori. Rijeka sad teče jednolična i duboka, glatka, kao da stoji, dok
nije naišla jedna klada, vrteći se sporo u struji. - Gledaj je - kaže Cash. Gledamo je i
vidimo kako usporava i ostaje na trenutak u mjestu, dok struja iza nje raste u snažni
val koji načas potopi kladu, a onda ona ponovo iskoči i nastavi se valjati niz rijeku.
- Tamo je - kažem.
- Aha - kaže Cash. - Tamo je. - Ponovo pogledamo Vernona. On sad maše rukama
gore-dolje. Spuštamo se niže niz rijeku, polako i oprezno, stalno motreći Vernona.
On spusti ruke. - To je ovdje - kaže Cash.
- Pa, k vragu, hajdmo onda prijeko - kaže Jewel. On potjera konja.
- Čekaj - kaže Cash. Jewel se ponovo zaustavi.
- Pa, bogamu... - kaže. Cash gleda u vodu, potom opet u Addie. - Ne leži stabilno
- kaže.
- Onda se vrati do tog prokletog mosta i prijeđi pješice - kaže Jewel. - I ti i Darl.
Pustite mene na kola.
Cash ne obraća pozornost na njega. - Ne leži stabilno - kaže. - Tako je. Morat’
ćemo pazit’ na njega.
- Vraga ćemo pazit’ - kaže Jewel. - Silazi s tih kola i pusti mene da ih vozim. Bo-
287
William Faulkner
gamu, ako se ti bojiš prevest’ kola prijeko... - Oči su mu blijede poput dva izblijedje-
la iverka. Cash ga gleda.
- Prevest ćemo ga prijeko - kaže. - Reći ću ti što ćeš ti napravit’. Odjaši natrag i
prijeđi pješice preko mosta, pođi do mjesta gdje trebamo izać’ i pričekaj nas tamo s
užetom. Vernon će povest’ konja svojoj kući i brinut’ se za njega dok se ne vratimo.
- Idi dovraga - kaže Jewel.
- Uzet ćeš uže i poći niz obalu i pripremit ćeš se da nam ga dobaciš - nastavi
Cash. - Trojica ne mogu učinit’ više od dvojice - jedan vozi, drugi pridržava lijes.
- Proklet bio - kaže Jewel.
- Nek’ Jewel uzme kraj užeta i krene preko rijeke malo uzvodno od nas i priteže
uže - kažem ja. - Pristaješ na to, Jewel?
Jewel se oštro zagleda u mene. Onda brzo pogleda Casha, pa opet mene, oči su
mu budne i oštre. - Meni je svejedno. Samo nek’ nešto napravimo. Ako ćemo ovako
sjedit’ skrštenih ruku...
, - Hajde da tako napravimo, Cash - kažem.
- Pa, morat ćemo tako, pretpostavljam - kaže Cash.
Sama rijeka nije šira od sto metara, a dokle dopire pogled jedino se ćaća i Vernon
i Vardaman i Dewey Dell izdvajaju iz jedinstvene monotonije pustoši nagnute tom
silinom malo zdesna ulijevo, kao da smo stigli do mjesta gdje se kretanje opustoše-
nog svijeta ubrzava pred konačnim ponorom. Pa ipak, izgledaju nekako maleni. Kao
da je ovaj prostor između nas vrijeme: nešto neopozivo. Kao da vrijeme više ne teče
ravno ispred nas u pravcu koji se skraćuje, nego sad teče usporedno između nas po-
put uzice savijene u petlju, tako da je udaljenost podvostručujuće produženje niti a
ne razmak između dvije točke. Mazge stoje, prednje su im noge već malo niže, tako
da im je stražnji dio povišen. I u njihovom se disanju sada čuje duboki, hropta-
vi prizvuk; osvrnuvši se jednom, njihov pogled prelazi preko nas s nekakvim divljim,
tužnim, dubokim i očajničkim izrazom u očima, kao da su one u mutnoj vodi već vi-
djele obrise propasti, ali nam to ne mogu reći, a mi to ne možemo vidjeti.
Cash se okreće prema stražnjem dijelu kola. Osloni se dlanovima o Addie i zanji-
še je malo. Lice mu je mirno, sumorno, zamišljeno, zabrinuto. Onda podigne svoju
kutiju s alatom i ugura je naprijed ispod sjedala; potom zajedno guramo Addie napri-
jed i zaglavimo je između kutije s alatom i platforme kola. Onda me Cash pogleda.
- Ne - kažem. - Mislim da ću ostat’. Možda ćemo obojica bit’ potrebni.
Iz kutije za alat Cash izvadi smotano uže i dvaput omota jedan kraj oko držača
sjedala i, ne vezavši ga, pruži ga meni. Drugi kraj dobaci Jewelu, koji ga omota oko
unkaša.
On mora prisiliti konja da uđe u maticu. Konj ulazi visoko dižući noge, izvijajući
288
William Faulkner
vrat, kopajući kopitima i otimljući se. Jewel sjedi u sedlu pomaknut malo prema
naprijed, koljena su mu malo uzdignuta; ponovo njegov hitar budan miran
pogled prelazi preko nas i dalje. Uvodi konja u rijeku, umirujući ga tihim mrmlja-
njem. Konj se posklizne, utone do sedla, podiže se na noge, a bujica zapljuskuje
Jewelova bedra.
- Pazi - kaže Cash.
- Sad sam na gazu - kaže Jewel. - Možete sad krenut’.
Cash grabi uzde i uvodi mazge oprezno i vješto u rijeku.
Osjetio sam kako nas je zahvatila struja i po tome sam znao da smo na gazu, jer
smo samo po tom klizećem dodiru mogli vidjeti da se uopće krećemo. Ono što je
nekoć bilo ravna površina, sad je niz uvalica i brežuljaka što se uzdižu i padaju oko
nas, gurajući nas, dražeći nas lakim, lijenim dodirima u trenucima varljive si-
gurnosti čvrstog tla pod nogama. Cash se osvrnuo prema meni i u tom sam trenutku
shvatio da smo gotovi. Ali nisam shvatio zbog čega nam je potrebno uže, sve dok ni-
sam ugledao kladu. Izronila je iz vode i stajala na trenutak uspravno iznad te nabu-
jale i uzburkane pustoši poput Krista. Iskoči i pusti da te struja odnese dolje iza za-
voja, rekao mi je Cash, Izvući ćeš se. Ne, odgovorio sam, jednako ću se smočiti, tako
ili ovako
Klada se pojavljuje iznenada između dva vala kao da je odjednom izletjela s dna
rijeke. S vrha joj visi dugačka nakupina pjene poput brade starca ili jarca. Kad je
Cash progovorio, znao sam da ju je on čitavo vrijeme promatrao, tu kladu i Jewela
na tri metra ispred nas. - Pusti uže - rekao mi je Cash. Drugom je rukom posegnuo
dolje i strgnuo ona dva navoja s držača sjedala. - Požuri, Jewel - rekao je; - možda
nas uspiješ izvuć’ prije klade.
Jewel viče na konja; opet se čini kao da ga fizički podiže između koljena. On je
sad točno na sredini gaza i konj je našao nekakvo uporište jer je jurnuo naprijed, sja-
jeći mokar napola izvan vode, probijajući se kroz struju u nizu zaleta. Kreće
se nevjerojatno brzo; po tome Jewel napokon shvati da je uže slobodno, jer vidim ga
kako priteže uzde, glave okrenute prema nama, dok se klada propinje između nas u
tromom zamahu, ploveći prema mazgama. One je također vide; na trenutak se i one
crno sjaje izvan vode. Onda ona koja je nizvodno nestaje pod vodom i povlači drugu
za sobom; kola zakreću poprečno, stoje izdignuta na grebenu gaza kad klada udara o
njih, nadižući ih uvis i na stranu. Cash je napola okrenut, jednom rukom drži napete
uzde koje na drugom kraju nestaju u vodi, a drugom rukom, ispruženom iza leđa pri-
država Addie pritisnutu uz visoku stranu kola. - Skači - tiho mi kaže. - Drži se dalje
od mazgi i ne pokušavaj se opirat’ struji. Pusti se i ona će te odnijet’ u zavoj.
- Dođi i ti - kažem. Vernon i Vardaman trče po obali, ćaća i Dewey Dell stoje i
gledaju nas, Dewey Dell s onom njezinom košarom i paketom u rukama. Jewel po-
289
William Faulkner
kušava primorati konja da se vrati u rijeku. Pojavljuje se glava jedne mazge, raskola-
čenih očiju; gleda na trenutak natrag prema nama, glasajući se gotovo ljudskim gla-
som. Zatim glava opet nestaje.
- Jewel, natrag - viče Cash. - Natrag, Jewel. - Još jedan trenutak vidim ga kako se
pridržava za nagnuta kola, ruka mu pridržava Addie i kutiju s alatom; vidim bradatu
glavu uzdignute klade kako ponovo udara, a iza nje Jewela kako je dignuo konja na
stražnje noge, izvio uzdama glavu ustranu i udara po njoj stisnutom šakom. Skačem
s kola na nizvodnu stranu. Između dva grebena vala još jednom ugledam mazge. Va-
ljajući se, pojavljuju se na površini jedna za drugom, potpuno preokrenute, ukočenih,
ispruženih nogu kao u trenutku kad su izgubile dodir sa zemljom.
VARDAMAN
Cash je pokušao ali ona je ispala i Darl je skočio i otišao pod vodu nestao je pod
vodom i Cash je vikao neka je uhvati i ja sam vikao trčao i vikao a Dewey Dell je vi-
kala na mene Vardaman hej vardaman hej vardaman i Vernon je protrčao kraj
mene jer ju je vidio kako je izišla na površinu i opet uronila i Darl ju još nije ulovio
On je izronio da vidi i ja mu vičem uhvati je Darl uhvati je a on se nije vratio jer
je ona previše teška morao ju je nastavit’ lovit’ i ja vičem uhvati je darl uhvati je darl
jer u vodi ona može plivat’ brže od čovjeka i Darl ju mora zgrabit’ ali sam znao da ju
on može ulovit’ jer on najbolje zna kako treba zgrabit’ makar mu mazge smetaju one
su opet izronile voda ih valja noge su im ukočene voda ih prevrće sad su im leđa
gore i Darl mora opet zaronit’jer ona u vodi može plivat brže od svakog muškarca ili
žene i protrčao sam kraj Vernona a on neće uć’ u vodu i pomoć’ Darlu neće je ić’
hvatat’ s Darlom on zna ali neće pomoć’.
Mazge su izronile opet zaronile noge su im ukočene njihove ukočene noge sporo
se valjaju i onda opet Darl i ja vičem uhvati je darl uhvati je usmjeri je prema obali
darl a Vernon neće pomoć’ i onda se Darl provuče mimo mazgi tamo gdje je mogao
držao ju je pod vodom i plivao prema obali plivao je polako jer u vodi ona se borila
ostat’ pod vodom ali je Darl snažan i približava se polako i tako sam znao da ju je
ulovio jer je išao polako i utrčao sam u vodu da mu pomognem i nisam mo-
gao prestat’ vikat’jer je Darl jak i čvrsto ju je držao pod vodom makar se borila nije
ju pustio vidio me je i držao ju je i sad je sve u redu sad je sve u redu sve je u redu
Onda on izlazi iz vode. Izlazi polako i dugo prije nego su izašle njegove ruke ali
on je mora imati mora i tako mogu izdržat’. Onda njegove ruke izlaze iz vode i čitav
je iznad vode. Ne mogu prestat’. Nemam vremena pokušat’ prestat’. Pokušat ću kad
290
William Faulkner
stignem ali njegove ruke izlaze iz vode prazne voda se s praznih ruku slijeva prazna’
- Gdje je mama, Darl? - pitam. - Uopće ju nisi ulovio. Znao si da je riba i pustio si
je da pobjegne. Uopće ju nisi ulovio. Darl. Darl. Darl. - Počeo sam trčat’ obalom,
gledajući mazge kako opet tromo izranjaju i onda ponovo tonu.
TULL
Kad sam ispričao Cori kako je Darl iskočio iz kola i ostavio Casha koji je ostao
sjedit’ i pokušao ih spasit’ i kako su se kola prevrnula i kako se Jewel koji je već go-
tovo izišao na obalu borio s konjem da ga vrati tamo kamo konj nije bio toliko lud
da se vrati, ona reče: - I ti si jedan od onih koji kažu da je Darl čudan, da nije bistar,
a on je jedini imao dovoljno pameti da skoči s tih kola. Vidim da je Anse bio previše
pametan da bi uopće bio u kolima.
- On ne bi ništa mogao učinit’, da je bio tamo - rekoh. - Dobro su krenuli i uspjeli
bi da nije bilo one klade.
- Klada, koješta - reče Cora. - To je bio prst Božji.
- Kako onda možeš reć’ da je to bila ludost? - kažem joj ja. - Nitko ne može iz-
bjeć’ prst Božji. Bilo bi bogohuljenje pokušat’ tako nešto.
- Zašto su onda išli izazivat’ Boga? - reče Cora. - To mi reci.
- Anse nije - rekao sam. - Ali mu ti baš to zamjeraš.
- Njegovo je mjesto bilo tamo - rekla je Cora. - Da je muško, bio bi tamo, a ne bi
tjerao sinove da naprave ono što se on ne usuđuje.
- Nije mi jasno što ti zapravo hoćeš - rekao sam. - Prvo kažeš da su se usudili
izazvat’ prst Božji, a onda napadaš Ansea što nije bio s njima. - Onda ona opet počne
pjevat’, poslujući oko korita za pranje rublja, s onim izrazom koji ona ima na
licu kad pjeva, kao da je digla ruke od ljudi i njihovih ludosti i, ostavivši ih za so-
bom, krenula pjevajući ravno prema nebu.
Kola su dugo visjela nakrenuta, dok se voda nakupljala iza njih gurajući ih s gaza,
a Cash se sve više naginjao pokušavajući zadržat’ lijes da ne sklizne dolje i do kraja
prevrne kola. Ubrzo nakon što su se kola toliko nakrenula da ih je struja lako mogla
dokrajčit’, klada je nastavila put. Zaobišla je kola i zaplovila niz rijeku poput vješta
plivača. Činilo se kao da je bila poslana obavit’ posao i kad ga je obavila, krenula je
dalje.
Kad su se mazge napokon otrgnule, na trenutak se činilo kao da bi Cash možda
ipak mogao izravnat’ kola. Činilo se kao da se on i kola uopće ne miču i samo se
291
William Faulkner
Jewel borio s konjem, tjerajući ga natrag prema kolima. Onda je onaj dječak
protrčao kraj mene, trčao je i dozivao Darla, a cura ga je pokušavala uhvatit’ i onda
sam vidio mazge kako tromo izlaze na površinu, raskrečenih, ukočenih nogu kao da
se tako, izvrnute na leđa, još uvijek opiru i kako valjajući se ponovo nestaju pod vo-
dom.
Onda su se kola okrenula i onda se sve to, kola i Jewel i konj, pomiješalo u jedno.
Cash se izgubio iz vida, još uvijek pridržavajući lijes, a onda više ništa nisam mogao
razaznat’ od konjskog skakanja i prskanja. Mislio sam da je Cash tada odustao i da
pliva kako bi spasio živu glavu i derao sam se na Jewela neka se vrati, a onda su
odjednom on i konj također potonuli i pomislio sam da će se svi utopit’. Znao sam da
je bujica i konja odvukla s gaza, a s tim divljim konjem koji se utaplja i tim kolima i
lijesom koji sad nosi bujica, bit će prilično gadno i stajao sam tamo, do koljena u
vodi, urlajući na Ansea iza sebe: - Vidiš sad što si napravio? Vidiš sad što si napra-
vio?
Konj je ponovo izronio. Plivao je prema obali, zabacujući glavom, a onda sam
ugledao jednog od njih kako se drži za sedlo na nizvodnoj strani, stoga sam počeo
trčat’ niz obalu ne bih li spazio Casha jer on ne zna plivat’, urlajući na Jewela gdje je
Cash kao kakva prokleta budala, ništa bolji od onog dječaka koji je niže dolje još
uvijek vikao na Darla.
I tako sam ušao dublje u vodu, toliko da sam još uvijek imao nekakvo uporište u
mulju, kad ugledah Jewela. Bio je do pasa u vodi, tako sam barem znao da je na
gazu, nagnut jako na uzvodnu stranu, a onda ugledam uže i onda vidim kako se
voda nakuplja tamo gdje on drži kola da ih voda ne odnese, odmah ispod gaza. I tako
se Cash držao za konja kad je konj, s mukom nalazeći uporište i pljuskajući, izlazio
na obalu, hripljući i stenjući baš kao kakav čovjek. Kad sam došao do njega, upravo
je ritanjem odbacio Casha koji se držao za sedlo. Lice mu se na sekundu okrenulo
prema nebu dok je klizio natrag u vodu. Bilo je sivo, zatvorenih očiju i preko cijelog
se lica pružao dugački trag mulja. Onda se pustio i okrenuo se u vodi. Izgledao je
baš kao kakav smotuljak stare odjeće koji voda nosi na obalu i ponovo odvlači.
Izgledao je kao da leži tamo u vodi, licem prema dolje, njišući se lagano na valovi-
ma, kao da gleda nešto dolje, na dnu.
Mogli smo gledat’ nategnuto uže kako reže vodu i osjetit’ težinu kola koja su se
nekako, kao da im se neće, lijeno zanosila i trzala u vodi, a to uže se oštro usjeklo u
vodu poput kakve željezne šipke. Mogli smo čut’ vodu kako šišti na njemu kao da je
užareno. Kao da je to ravna željezna šipka zarivena u dno a mi se držimo za njen
kraj, a kola se lijeno njišu gore-dolje, nekako kao da nas gurkaju i podbadaju, kao da
su nas zaobišla i došla nam iza leđa, nekako lijeno, kao da su se kolebala i onda od-
lučila kako ipak radije ne bi. Prošao je jedan krmak, nadut kao balon: jedan od onih
šarenih krmaka Lona Quicka. Udario je o napeto uže kao da je to doista bila željezna
292
William Faulkner
šipka i odbio se i otplovio dalje, a mi smo gledali to uže kako pod kutom ulazi u
vodu. Gledali smo ga.
DARL
Cash leži na zemlji ispružen na leđima, glava mu je podignuta na smotani komad

odjeće. Oči su mu zatvorene, lice sivo, kosa slijepljena u glatki potez preko čela po-
put poteza povučenog kistom. Lice mu se doimlje kao da je malo upalo, koža
se objesila s koštanih rubova očnih duplji, nosa, vilica, kao da je voda omekšala
čvrstinu koja je kožu držala napetom; zubi su mu, usađeni u blijede desni, malo raz-
dvojeni, kao da se bezglasno smije. Leži mršav kao prut u mokroj odjeći, pokraj gla-
ve je mala lokvica bljuvotine i jedan mu se končić sline cijedi iz ugla usta i niz
obraz, tamo gdje nije mogao dovoljno brzo i dovoljno duboko nagnuti glavu, sve dok
se Dewey Dell ne prigne i ne obriše ga rubom svoje haljine.
Prilazi Jewel. On ima blanju. - Vernon je upravo našao kutomjer - kaže. Gleda do-
lje u Casha, s njega se također cijedi voda. - Još nije progovorio?
- Imao je pilu i čekić i tesarsku špagu i metar - kažem. - To znam.
Jewel položi kutomjer na zemlju. Ćaća ga gleda. - Nije ih moglo daleko odnijet’ -
kaže ćaća. - Sve je zajedno ispalo. Je li ikad nekog pratila takva nesreća.
Jewel ne gleda ćaću. - Bolje zovi Vardamana natrag ovamo - kaže. Gleda Casha.
Onda se okreće i odlazi. - Natjerajte ga da progovori čim bude mogao - kaže nam -
kako bi nam mogao reć’ što je još bilo u kutiji.
Vraćamo se rijeci. Kola smo izvukli van i kotače zakočili (brižljivo: svi smo po-
magali; činilo se kao da se u tom jadnom, dobro poznatom, nepokretnom obrisu kola
nekako zadržala, prikrivena a ipak neposredno bliska, ona žestina koja je ubi-
la mazge koje su ih vukle još prije nepunih sat vremena) iznad ruba nabujale rijeke.
U kolima leži lijes, dugačke blijede daske potamnjele su malo od vode ali još se žute,
kao zlato ispod vode, ako se izuzmu dvije dugačke blatne pruge. Prolazimo kraj kola
i silazimo do obale.
Jedan kraj užeta privezan je za stablo. Uz rub matice, do koljena u vodi, stoji
Vardaman, nagnut malo prema naprijed i napeto zuri u Vernona. Prestao je vikati i
mokar je do pazuha. Vernon je na drugom kraju užeta, stoji u vodi do ramena, okre-
nuo je glavu i gleda u Vardamana. - Još više natrag - kaže. - Idi natrag do stabla i drži
mi uže da ne sklizne.
Vardaman se povlači natraške uz uže do stabla, hodajući naslijepo, očiju uperenih
u Vernona. Kad mi dolazimo do obale, pogleda nas jednom, oči su mu široko rastvo-
293
William Faulkner
rene i pomalo odsutne. Zatim se ponovo zagleda u Vernona u tom stavu napete bud-
nosti.
- Našao sam i čekić - kaže Vernon. - Čini mi se da smo već trebali pronać’ tu te-
sarsku špagu. Ona bi trebala plivat’.
- I otplivala je - kaže Jewel. - Nećemo je nać’. Ali trebali bismo nać’ pilu.
- I ja mislim - kaže Vernon. Zagleda se u vodu. - A i tu špagu. Što je još imao?
- Još nije progovorio - kaže Jewel, ulazeći u vodu. Osvrne se preko ramena prema
meni. - Ti idi tamo i potakni ga da progovori - kaže mi.
- Ćaća je tamo - kažem ja. Ulazim za Jewelom u vodu, držeći se za uže. Osjećam
ga u ruci kao da je živo, neznatno svijeno u izdužen i rezonantan luk. Vernon me gle-
da.
- Bilo bi bolje da odeš - kaže. - Bilo bi bolje da si tamo.
- Hajdmo vidit’ što još možemo nać’ prije nego voda sve odnese niže dolje - ka-
žem.
Držimo se za uže, voda se mreška i struji oko naših ramena. Ali ispod te lažne
blagosti, tromo nas potiskuje stvarna snaga struje. Nisam mislio da voda može biti
tako hladna u srpnju. Kao da nas nekakve ruke mijese i bodu do samih kostiju.
Vernon još uvijek gleda natrag prema obali.
- Misliš da će nas sve izdržat’? - kaže. Mi također pogledamo otraga, slijedeći
pogledom krutu šipku užeta od mjesta gdje izlazi iz vode do stabla i uz njega pomalo
zgurenog Vardamana koji nas gleda. - Samo da moja mazga ne ode kući - kaže
Vernon.
- Hajde - kaže Jewel. - Daj da to obavimo i izvučemo se odavde.
Zaranjamo naizmjence, držeći se za uže, grabeći jedan drugog dok hladni zid
vode usisava mulj s kosog dna prema natrag i uzvodno ispod naših nogu i mi lebdi-
mo tako, pipajući po hladnom dnu rijeke. Tu čak ni mulj nije miran. Ledeno dera-
nje struje uz dno stvara dojam kao da se zemlja ispod nas također kreće. Dodirujemo
i opipavamo jedan drugom ispružene ruke, spuštajući se oprezno niz uže; ili, na-
izmjence uspravljeni, promatramo vodu kako se vrtloži i komeša tamo gdje se jedan
od druge dvojice bori sa strujom ispod površine. Ćaća je sišao na obalu i promatra
nas.
Vernon izranja, voda se slijeva s njega, lice mu se skupilo u napućena, uspuhana
usta. Usnice su mu plavkaste, poput kruga stare gume. Našao je metar.
- To će ga razveselit’ - kažem. - Sasvim je nov. Tek ga je prošlog mjeseca kupio
putem kataloga.
- Kad bismo samo točno znali što još treba tražit’ - kaže Vernon, gledajući preko
294
William Faulkner
ramena i potom se okrećući licem prema mjestu gdje je Jewel nestao pod vodu. - Zar
on nije zaronio prije mene? - pita Vernon.
- Ne znam - odgovaram. - Mislim da je. Da. Da, zaronio je prije.
Gledamo mutnu namreškanu površinu koja struji mimo nas u lijenim vrtlozima.
- Daj mu znak užetom - kaže mi Vernon.
- On je na tvom kraju užeta - kažem ja.
- Na mom kraju užeta nema nikog - kaže on.
- Privuci uže k sebi - kažem. Ali on je to već učinio, držeći kraj užeta iznad vode;
a onda ugledamo Jewela. On je deset metara dalje; izranja otpuhujući vodu i gleda
nas, zabacujući trzajem glave svoju dugu kosu, onda gleda prema obali; vidimo kako
puni pluća zrakom.
- Jewel - kaže Vernon, ne kaže to glasno, ali glas mu odjekuje pun i jasan preko
vode, odlučan a ipak taktičan. - Bit će ovdje negdje. Bolje dođi ovamo.
Jewel ponovo zaroni. Stojimo tamo, nagnuti kako bismo se oduprli struji, gledaju-
ći vodu na mjestu gdje je on nestao, držeći mlitavo uže između nas poput dvojice lju-
di koji drže kraj vatrogasnog šmrka, čekajući da poteče voda. Odjednom,
Dewey Dell je u vodi iza nas. - Natjerajte ga da se vrati - kaže nam. - Jewel! - viče.
On ponovo izranja, zabacuje kosu s očiju. Sad pliva prema obali, struja ga zakreće
bočno i nosi nizvodno. - Hej, Jewel! - kaže Dewey Dell. Mi stojimo držeći uže i vidi-
mo ga kako je došao do obale i kako se izvlači van. Kad je izišao iz vode, prigiba se i
podiže nešto sa zemlje. Vraća se obalom prema nama. Našao je tesarsku špagu. Kad
je došao do mjesta nasuprot nama, stane i počne gledati okolo kao da nešto tra-
ži. Ćaća ide niz obalu. Ide ponovo pogledati mazge, tamo gdje njihovi napuhani tru-
povi plutaju i blago se taru jedan o drugog u mirnoj vodi unutar riječnog zavoja.
- Što si učinio s čekićem, Vernone? - pita Jewel.
- Dao sam ga njemu - kaže Vernon, trznuvši glavom prema Vardamanu. Vardaman
gleda za ćaćom. Zatim pogleda Jewela. - Zajedno s kutomjerom. - Vernon promatra
Jewela. Kreće prema obali, prolazeći pokraj Dewey Dell i mene.
- Ti izlazi iz vode - kažem. Ona ništa ne odgovara, gleda Jewela i Vernona.
- Gdje je čekić? - kaže Jewel. Vardaman potrči uz obalu i donese ga.
- On je teži od pile - kaže Vernon. Jewel vezuje kraj tesarske špage za dršku čeki-
ća.
- Čekić ima više drveta - kaže Jewel. On i Vernon stoje sučelice jedan drugom i
gledaju u Jewelove ruke.
- I plosnatiji je - kaže Vernon. - Šanse su gotovo tri naprama jedan da bi mogao
plivat’. Pokušaj s blanjom.
295
William Faulkner
Jewel pogleda Vernona. Vernon je također visok; dugačak i mršav, stoje tako oči u
oči u pripijenoj, mokroj odjeći. Lon Quick je mogao pogledati čak i oblačno nebo i
reći koliko je sati, a da ne pogriješi više od deset minuta. Mislim na velikog Lona, ne
na malog.
- Zašto ne izađeš iz vode? - kažem.
- Ona neće plivat’ kao pila - kaže Jewel.
- Plivat će sličnije pili od čekića - kaže Vernon.
- Hoćeš se kladit’ - kaže Jewel.
- Neću se kladit’ - kaže Vernon.
Stoje tamo i gledaju Jewelove nepomične ruke.
- K vragu - kaže Jewel. - Daj onda blanju.
I tako uzmu blanju i vežu je za tesarsku špagu i ponovo ulaze u vodu. Ćaća se
vraća uz obalu. Zastaje i neko vrijeme nas promatra, pogrbljen, tužan, kao umirući
bik ili neka velika stara ptica.
Vernon i Jewel vraćaju se u vodu, naginjući se kako bi se oduprli struji. - Makni
nam se s puta - kaže Jewel Dewey Dell. - Izlazi iz vode.
Ona se načas pribije uz mene kako bi oni mogli proći, Jewel drži blanju visoko
kao da je od stakla, plava se uzica vuče za njim, prebačena preko ramena. Prođu
pokraj nas i zaustave se, te se stanu tiho prepirati na kojem su se točno mjestu kola
prevrnula.
- Darl bi to morao znat’ - kaže Vernon. Obojica pogledaju u mene.
- Ja to ne znam - kažem. - Nisam tako dugo ostao u kolima.
- K vragu - kaže Jewel. Krenu dalje, oprezno, naginjući se u struju, istražujući no-
gama dno gaza.
- Držiš se za uže? - pita Vernon. Jewel ne odgovara. Osvrće se prema obali, prora-
čunava pravac, zatim opet prema vodi. Baca blanju ispred sebe, propuštajući uzicu
kroz prste, na prstima ostaje plavi trag tamo gdje je uzica prešla preko njih. Kad se
uzica zaustavila, on je ponovo predaje Vernonu.
- Bolje sad pusti mene - kaže Vernon. Jewel opet ništa ne odgovara; gledamo ga
kako uranja pod površinu.
- Jewel - zacvili Dewey Dell.
- Tu nije tako duboko - kaže Vernon. Ne gleda natrag. Gleda vodu tamo gdje je
Jewel zaronio.
Kad Jewel izroni, u ruci mu je pila.
Kad prolazimo kraj kola, ćaća stoji uz lijes i trlja šakom lišća one dvije blatne
296
William Faulkner
mrlje. Jewelov konj doimlje se prema šikari poput šarena pokrivača izvješena da se
osuši.
Cash se nije ni pomaknuo. Stojimo nad njim, držeći blanju, pilu, čekić, kutomjer,
metar i tesarsku špagu, a Dewey Dell čučne i pridigne mu glavu. - Cash - kaže; -
Cash.
On otvori oči i ozbiljno zuri gore u naša obrnuta lica.
- Je li ikad ikog pratila takva nesreća - kaže ćaća.
- Gledaj, Cash - kažemo mu, držeći alat tako da ga on može vidjeti; - što si još
imao u sandučiću?
On pokušava govoriti, okreće glavu, sklapa oči.
- Cash - kažemo; - Cash.
Povraća, zato je okretao glavu. Dewey Dell mu briše usta mokrim rubom svoje
haljine; nakon toga može govoriti.
- Komplet oštrica za pilu - kaže Jewel. - Nove su, kupio ih je kad je kupio ovaj
sklopivi metar. - On se odmiče, okreće se i odlazi. Vernon gleda gore za njim, još
uvijek čučeći. Onda se uspravi i krene za Jewelom prema rijeci.
- Je li ikad ikog pratila takva nesreća - kaže ćaća. On strši visoko iznad nas dok
mi čučimo; izgleda poput kipa što ga je nekakav pijani karikaturist nevješto istesao
od tvrda drva. - Ovo je teška kušnja - kaže. - Ali ne zamjeram joj zbog tog. Nitko
ne može reć’ da joj to zamjeram. - Dewey Dell je ponovo položila Cashovu glavu na
složeni kaput, okrećući je malo ustranu, dalje od izbljuvka. Pokraj njega leži njegov
alat. - Moglo bi se reć’ da je imao sreću što je slomio istu nogu koju je slomio kad je
pao s one crkve - kaže ćaća. - Ali ja joj ništa ne zamjeram.
Jewel i Vernon ponovo su ušli u rijeku. Odavde se čini kao da uopće ne režu tijeli-
ma površinu vode; čini se kao da ih je obojicu prerezala jednim udarcem: dva torza
koja se pomiču po površini krećući se beskrajno malim i apsurdno brižljivim pokreti-
ma. Rijeka izgleda mirna, poput strojeva koje si dugo gledao i slušao. Kao da se
zgrušanost koja si ti rastopila u tisućstruke izvorne pokrete, kao da su vid i sluh u
sebi samima oslijepili i oglušili; bijes se u sebi utišao od ustajalosti. Na Dewey Dell,
koja čuči, mokra haljina oblikuje za mrtve oči trojice slijepaca te apsurdne obline si-
savaca koje su obzori i udoline ove zemlje.
CASH
Nije stabilno ležao. Rekao sam im, ako hoće da bude stabilan dok ga nose i voze,
297
William Faulkner
morat će
CORA
Razgovarale smo jednog dana. Ona nikad nije bila zbilja pobožna, čak ni nakon
onog ljeta kad se Brat Whitfield na molitvenom skupu hrvao s njezinim duhom, kad
ju je izdvojio i borio se s taštinom u njezinom smrtnom srcu, a ja sam joj puno puta
govorila. - Bog ti je dao djecu da ti budu utjeha u teškoj muci tvoje ljudske sudbine i
kao zalog Svoje patnje i ljubavi, jer si ih u ljubavi začela i nosila. - Govorila sam joj
to jer je ona Božju ljubav i svoju dužnost prema Njemu shvaćala previše jed-
nostavno, kao nešto što je samo po sebi razumljivo, a Njemu se ne sviđa takvo drža-
nje. Rekla sam joj - On nam je podario sposobnost da uzdižemo svoje glasove hvale-
ći Ga neprekidno - jer rekla sam veća je radost na nebu zbog jednog grešnika nego
zbog stotine onih koji nikad nisu zgriješili. A ona mi je rekla - Moj je svakodnevni
život priznanje i okajavanje moga grijeha - a ja sam rekla - Tko si ti da možeš
reć’ što je grijeh a što nije? Na Bogu je da sudi; naše je da glasno hvalimo Njegovo
milosrđe i Njegovo sveto ime pred ostalim smrtnicima, našim bližnjima - jer samo
On vidi što je u našim srcima i samo zato što život neke žene izgleda pravedan u
ljudskim očima, ona ne može znat’ da je njezino srce bez grijeha ako ne otvori srce
Gospodinu i ne primi Njegovu milost. Rekla sam joj - Samo zato što si bila vjerna
žena svome mužu, to još nije znak da si u srcu bez grijeha, i samo zato što ti je život
težak, to još nije znak da te je Gospodin odriješio grijeha Svojom milošću. - A ona je
rekla - Ja znam što sam zgriješila. Znam da sam zavrijedila kaznu. Ne žalim se zbog
nje. - A ja sam joj rekla - To iz tebe govori taština kad se usuđuješ mjesto Njega su-
dit’ o grijehu i spasenju. Nama je na ovom svijetu suđeno patit’ i uzdizat’ svoj glas u
slavu Onog koji sudi naše grijehe i nudi nam put spasenja kroz kušnje i patnje u vije-
ke vjekova amen. I to nakon što je Brat Whitfield, bogobojazan čovjek, ako je ikad
takav udahnuo Božji dah, molio za tebe i borio se kao što se nitko drugi nikad ne bi
mogao osim njega. Balk,a.ndown,load
Jer ne možemo mi sudit’ o svojim grijesima ili znat’ što je grijeh u Božjim očima.
Ona je imala mukotrpan život, ali takav je život svake žene. No, kad bi je čuli kako
govori, pomislili biste da ona o grijehu i spasenju zna više od samog Gospodi-
na Boga, više od onih koji su se hrvali i borili s grijehom u ovom grješnom svijetu. A
jedini je grijeh što ga je ona ikad počinila bio u tom što je previše voljela Jewela koji
nju nikad nije volio i koji joj je već po tome bio kazna, više od Darla, kojeg je
sam Bog obilježio, a mi ga smrtnici smatrali čudnim, i koji ju je stvarno volio. Rekla
sam joj - U tome je tvoj grijeh. I tvoja kazna. Jewel je tvoja kazna. Ali gdje je tvoje
298
William Faulkner
spasenje? A život je ionako prekratak - rekla sam. - da bismo u njemu stigli zaslužit’
vječnu milost. A Bog ne voli ohole. Njegovo je da sudi i odmjerava, a ne tvoje.
- Znam - rekla je. - Ja... - Zastala je, a ja sam rekla:
- Što znaš?
- Ništa - rekla je. - On je moj križ i on će bit’ moje spasenje. On će me spasit’ od
vode i od vatre. Čak i ako se već budem rastala s dušom, on će me spasit’.
- Kako znaš, kad Mu nisi otvorila srce i uzdignula svoj glas Njemu u hvalu? -
rekla sam joj. A onda sam shvatila da ona nije mislila Boga. Shvatila sam da je u
oholosti srca svoga hulila na Boga. I odmah sam se tamo bacila na koljena. Prekli-
njala sam je da klekne i otvori svoje srce i izbaci iz njega vražju napast taštine i pre-
da se Božjoj milosti. Ali nije htjela. Samo je sjedila tamo, izgubljena u svojoj taštini i
oholosti koja joj je zatvorila srce za Boga i postavila na Njegovo mjesto tog sebičnog
smrtnog dječaka. Molila sam se za nju na koljenima. Molila sam se za tu jadnu zasli-
jepljenu ženu kao što se nikad nisam molila za sebe i za svoje.
ADDIE
Popodne kad bi škola završila i kad bi i posljednje dijete otišlo sa svojim prljavim
slinavim nosićem, umjesto da odem kući, sišla bih niz brijeg do izvora, gdje sam
mogla šutjeti i mrziti ih. U to bi vrijeme tamo bilo mimo, voda je žuboreći navirala iz
zemlje i otjecala i mir je bio u krošnjama obasjanim kosim zrakama sunca i u vonju
vlažnog i natrulog lišća i svježe zemlje; osobito u rano proljeće, jer bi tada bilo
najgore.
Mogla sam se samo sjećati kako je moj otac znao govoriti da živimo zato kako
bismo se pripremili da dugo budemo mrtvi. I kad sam ih morala gledati iz dana u
dan, svako od njih s njegovim ili njezinim potajnim i sebičnim mislima, i krvlju tu-
đom krvi svih ostalih i tuđom mojoj krvi, i misliti kako se čini da je to jedini način
kako se ja mogu pripremiti da dugo budem mrtva, mrzila bih svoga oca što me je
ikad začeo. Veselila sam se trenucima kad bi pogriješili, jer sam ih onda mogla išiba-
ti. Svaki udarac šibe osjećala bih na svojoj koži; kad bi im koža natekla i pukla, krv
koja bi potekla bila je moja krv i sa svakim udarcem šibe pomislila bih: Sad znaš da
postojim! Sad sam postala nešto u tvom tajnom i sebičnom životu, ja koja sam tvo-
ju krv obilježila svojom za vijeke vjekova.
I tako sam uzela Ansea. Vidjela sam ga ranije tri ili četiri puta kako prolazi pokraj
škole i saznala kako se zbog toga vozi šest i pol kilometra dužim putem. Primijetila
sam tada kako se već počinje pogrbljeno držati - visok i mlad muškarac - tako da je,
299
William Faulkner
sjedeći u tim kolima, već izgledao kao kakva velika ptica zgrbljena na hladnoći. Pro-
vezao bi se pokraj školske zgrade, uz sporu škripu kola, polako okrećući glavu pre-
ma vratima škole kad bi kola odmakla, sve dok ne bi skrenuo u zavoj i nestao iz
vida. Jednog sam dana izašla na vrata i stajala sam tamo dok je prolazio. Kad me je
ugledao, brzo je skrenuo pogled i nije se više osvrnuo.
Najgore je bilo u rano proljeće. Ponekad sam mislila da to neću moći podnijeti,
ležeći noću u krevetu dok su divlje guske letjele na sjever i njihovi krici dopirali do
mene iz divlje tame daleki, visoki i divlji, a danju mi se činilo da neću moći dočekati
da i posljednji od njih ode kako bih mogla otići do izvora. I tako, kad sam tog dana
podigla glavu i ugledala Ansea kako stoji tamo u svom blagdanskom odijelu, okreću-
ći šešir u rukama, rekla sam:
- Ako imaš kakvog ženskog roda, zašto te, zaboga, one ne natjeraju da se ošišaš?
- Nemam nikakvog ženskog roda - odgovorio mi je. A onda odjednom reče, a oči
mu se usmjere na mene poput dva psa u tuđem dvorištu: - Upravo sam vas zbog tog
došao vidjeti.
- I zašto te ne natjeraju da se ravno držiš - rekla sam. - Nemaš ženskog roda? Ali
imaš kuću. Rekli su mi da imaš kuću i lijepo imanje. I da tamo živiš sam, da se sam o
sebi brineš, je li tako? - Samo me je gledao, vrteći šešir u rukama. - Novu kuću - re-
koh. - Misliš se ženiti?
A on opet reče, gledajući me ravno u oči: - Upravo sam vas zbog tog došao vidje-
ti.
Kasnije mi je rekao. - Nemam nikakve rodbine. Tako da se zbog tog ne moraš bri-
nut’. Pretpostavljam da ti to ne možeš reć’.
- Ne mogu. Ja imam rodbinu. U Jeffersonu.
Lice mu se malo sneveselilo. - Pa, imam mali posjed. Štedljiv sam; ljudi me znaju
kao poštenog čovjeka. Znam kakvi su ljudi iz grada, ali možda ako porazgovaraju sa
mnom...
- Možda će te saslušati - rekoh. - Ali neće ti biti lako s njima razgovarati. - Po-
zorno mi je motrio lice. - Oni su na groblju.
- Ali tvoji živi rođaci - odvrati on. - Oni će bit’ drugačiji.
- Misliš? - rekoh. - Ne znam. Nikad nisam imala nikakve druge osim mrtvih.
I tako sam uzela Ansea. A kad sam shvatila da nosim Casha, shvatila sam da je ži-
vot strašan i da je to odgovor na njega. Spoznala sam da riječi ničem ne služe; da ri-
ječi nikad ne odgovaraju čak ni onom što pokušavaju izraziti. Kad se rodio, shvatila
sam da je majčinstvo izmislio netko kome je bila potrebna riječ za to, jer onome tko
ima djecu svejedno je postoji li za to riječ ili ne. Shvatila sam da je strah
izmislio netko tko strah nikad nije osjetio, a ponos netko tko nikad nije imao ponosa.
300
William Faulkner
Shvatila sam da to nije bilo zato što su oni imali prljave noseve, nego zato što smo se
morali služiti jedni drugima putem riječi poput pauka što vise s grede držeći se usti-
ma za nit, njišu se i vrte i nikad se ne dotaknu, i da je samo kroz udarce šibe moja i
njihova krv mogla poteći zajedničkim mlazom. Shvatila sam da to nije bilo zato što
je moja samoća morala biti svakog dana iznova skrnavljena, nego zato što je nikad
nitko nije oskvrnuo sve dok Cash nije došao. Čak ni Anse, noću.
On je također imao jednu riječ. Ljubav, tako je to zvao. Ali ja sam odavno navikla
na riječi. Znala sam da je ta riječ ista kao i ostale: samo oblik koji treba popuniti
prazninu; i da kad dođe pravi trenutak, neće ti trebati riječ za to, kao ni za ponos ili
strah. Cash je nije trebao reći meni, ni ja njemu, i ja bih rekla, Neka se Anse služi
tom riječi, ako želi. I tako je bilo Anse ili ljubav; ljubav ili Anse: svejedno.
Mislila sam to čak i dok bih u mraku ležala uz njega, a Cash bi spavao u kolijevci,
meni na dohvat ruke. Mislila sam, kad bi se on probudio i zaplakao, nahranila bih i
njega svojim mlijekom. Anse ili ljubav: svejedno. Moja je samoća bila oskvrnuta i
zatim ponovo zacijeljena skrnavljenjem: vrijeme, Anse, ljubav, što vam drago, izvan
kruga.
Onda sam otkrila da nosim Darla. Isprva nisam htjela vjerovati. Onda sam vjero-
vala da ću ubiti Ansea. Činilo mi se kao da me je prevario, skriven iza riječi kao iza
paravana od papira i onda mi kroz nju zabio nož u leđa. Ali onda sam shvatila da
su me prevarile riječi starije od Ansea ili ljubavi, i da je ista riječ prevarila i Ansea,
te da će moja osveta biti to što on nikad neće znati da mu se osvećujem. I kad se Darl
rodio, molila sam Ansea neka mi obeća da će me odvesti natrag u Jefferson
kad umrem, jer sam znala da je otac imao pravo, premda on nije mogao znati da ima
pravo kao što ni ja nisam mogla znati da griješim.
- Makar što - rekao je Anse - ti i ja nismo još ni izbliza završili s tesanjem, tek su
dvojica.
Nije znao da je tog časa bio mrtav. Katkad bih ležala uz njega u mraku, osluškuju-
ći zemlju koja je sad bila dio moje krvi i mesa, i mislila bih: Anse. Zašto Anse. Zašto
si ti Anse. Mislila bih o njegovu imenu sve dok tu riječ ne bih nakon nekog vremena
vidjela kao oblik, kao posudu, i gledala bih ga kako se rastapa i teče u nju poput
hladne melase što teče iz tame u posudu, sve dok ćup ne bi stajao pun i nepokretan:
značajan oblik potpuno beživotan poput praznog okvira vrata; a onda bih otkrila da
sam zaboravila ime tog ćupa. Mislila bih: Oblik moga tijela, tamo gdje sam nekoć
bila djevica, ima oblik i nisam mogla u mislima uobličiti Anse, nisam se mogla sjeti-
ti Anse. Nije se radilo o tome da ja ne mogu o sebi misliti kao o nekom tko više nije
djevica, jer sad sam bila troje. I kad bih pomislila Cash i Darl na taj način sve dok
njihova imena ne bi umrla i stvrdnuta se u oblik i zatim izblijedjela u ništa, rekla bih,
U redu. Nije važno. Nije važno kako ih zovu.
301
William Faulkner
I tako kad bi mi Cora Tull rekla da nisam prava majka, mislila bih kako riječi od-
laze ravno gore u tankoj crti, brze i bezazlene, a kako se djela strašno vuku po
zemlji, držeći se tla, tako da se nakon stanovitog vremena te dvije crte previše udalje
jedna od druge da bi ih jedna ista osoba mogla opkoračiti; i da su grijeh i ljubav i
strah samo zvuci koje ljudi koji nikad nisu griješili, ni ljubili, ni strahovali, rabe za
ono što nikad nisu osjetili i ne mogu osjetiti dok ne zaborave riječi. Kao Cora, koja
čak ne zna ni kuhati.
Ona bi mi govorila što dugujem svojoj djeci i Anseu i Bogu. Dala sam Anseu dje-
cu. Ja ih nisam tražila. Nisam od njega tražila čak ni ono što mi je mogao dati: ne-
Ansea. Bila je to moja dužnost prema njemu, da ne tražim to od njega, i ja sam ispu-
nila tu dužnost. Ja ću biti ja; pustit ću njega da bude oblik i odjek svoje riječi. To je
bilo više od onog što je on tražio, jer on nije mogao tražiti to i biti Anse, upotreblja-
vajući sebe tako s jednom riječi.
A onda je umro. On nije znao da je mrtav. Ležala bih uz njega u mraku, oslušku-
jući mračnu zemlju kako govori o Božjoj ljubavi i Njegovoj ljepoti i Njegovu grije-
hu; osluškujući mračnu bezglasnost u kojoj su riječi djela, i one druge riječi koje nisu
djela, koje su samo praznine u ljudskim manjkavostima, kako dopiru odozgo poput
krikova gusaka iz divlje tame u onim nekadašnjim strašnim noćima, petljajući oko
djela poput siročića kojima su pokazali dva lica u gomili i rekli im, To je vaš otac,
vaša majka.
Vjerovala sam da sam to našla. Vjerovala sam da je razlog dužnost prema živima,
prema strašnoj krvi, gorkoj crvenoj bujici što ključa kroz zemlju. Mislila bih o grije-
hu kao što bih mislila o odjeći koju smo oboje nosili pred svijetom, kao o oprezu
nužnom zato što je on bio on, a ja sam bila ja; tom grijehu utoliko potpunijem i
strašnijem jer je sredstvo određeno od Boga koji je stvorio grijeh, da posveti grijeh
koji je On stvorio. Dok sam čekala na njega u šumi, čekajući ga prije nego što bi me
vidio, zamišljala bih ga odjevenog u grijeh. Zamišljala bih ga kako i on mene za-
mišlja odjevenu u grijeh, on je bio ljepši jer je halja koju je zamijenio grijehom bila
posvećena. Mislila bih o grijehu kao o odjeći koju ćemo skinuti kako bismo obliko-
vali i ukrotili strašnu krv prema izgubljenom odjeku mrtve riječi visoko u zraku.
Onda bih ponovo legla s Anseom - nisam mu lagala: samo sam ga odbila, baš kao što
sam odbila Casha i Darla od sise kad je prošlo vrijeme dojenja - osluškujući mračnu
zemlju kako govori svojim bezglasnim govorom.
Ništa nisam skrivala. Nikoga nisam pokušala varati. Bilo bi mi svejedno. Samo
sam poduzela mjere opreza koje je on smatrao potrebnima zbog sebe, nisam to činila
zbog svoje sigurnosti, nego jednostavno na isti način kao što sam pred licem svijeta
nosila odjeću. I onda, kad bi mi Cora govorila, mislila bih kako uzvišene mrtve rije-
či, čini se, s vremenom izgube čak i značenje svog mrtvog zvuka.
302
William Faulkner
A onda je tome došao kraj. Kraj u smislu da je on otišao i ja sam znala da ga,
premda ću ga ponovo vidjeti, nikad više neću vidjeti kako hitro i potajno dolazi k
meni kroz šumu odjeven u grijeh kao u ljubavno ruho koje već razgrće i nosi ustranu
brzina kojom mi potajno prilazi.
Ali za mene nije bio kraj. Hoću reći, nije bio kraj u smislu početka i svršetka, jer
za mene tada ništa nije imalo početka ni svršetka. Čak sam i Ansea još uvijek
obuzdavala, ne kao da ga privremeno držim podalje od sebe, nego kao da nikad nije
ni bilo drugačije. Moja su djeca proistekla samo od mene, od ove divlje krvi što klju-
ča uz tlo, od mene i svega što živi; od nikoga i od svih. Onda sam otkrila da nosim
Jewela. Kad sam se trgnula kako bih se sjetila to otkriti, već je bio u meni više od
dva mjeseca.
Moj je otac rekao kako živimo zato da bismo se pripremili ostati mrtvi. Napokon
sam shvatila što je time htio reći i shvatila sam da on ni sam nije mogao znati što
time hoće reći, jer muškarac ne može ništa znati o čišćenju kuće nakon toga. I tako
sam očistila kuću. Kad sam rađala Jewela - ležala sam pokraj svjetiljke, pridižući
glavu vlastitim rukama, gledajući ga kako preklapa i spaja šavovima kožu prije nego
je dijete počelo disati - divlja je krv otekla i njezin je šum prestao. Nakon toga je
postojalo samo mlijeko, toplo i smireno, i ja ležim smirena u sporoj tišini, priprema-
jući se da očistim svoju kuću.
Dala sam Anseu Dewey Dell da poništi Jewela. Onda sam mu dala Vardamana da
zamijeni dijete koje sam mu ukrala. I , tako on sad ima troje djece koja su njegova, a
ne moja. I nakon toga sam se mogla pripremiti da umrem.
Jednog sam dana razgovarala s Corom. Ona je molila za mene jer je vjerovala da
sam slijepa za grijeh, htjela je da i ja kleknem i molim, jer ljudima za koje je grijeh
samo pitanje riječi, za njih se i spasenje sastoji samo od riječi.
WHITFIELD
Kad mi rekoše da ona umire, cijelu tu noć provedoh hrvajući se s Nečastivim i po-
bijedih silu nečistu. Otvoriše mi se oči za neizmjernu veličinu moga grijeha; napo-
kon ugledah pravo svjetlo, padoh na koljena i ispovjedih se Bogu, moleći ga neka
me uputi što da činim i On me uputi. - Ustani - reče. - Pođi u tu kuću u koju si unio
živu laž, među te ljude pred kojima si okaljao Moju Riječ; ispovjedi glasno svoj gri-
jeh. Na njima je, na tom prevarenom suprugu da ti oprosti, a ne na Meni. - I ja po-
đoh. Kad čuh da je Tullov most odnijela voda, rekoh: - Hvala ti, o Gospode, o Moćni
Vladaru svega svijeta; - jer po tim teškoćama koje ću trebati svladati vidjeh da me
303
William Faulkner
On nije napustio; da će trenutak kad me milostivo primi natrag u Svoj sveti mir i lju-
bav biti zbog toga još slađi. - Samo ne dopusti da poginem prije nego što isprosim
oproštenje tog čovjeka čije sam povjerenje iznevjerio - molio sam. - Ne dopusti da
dođem prekasno; ne dopusti da priča o mom i njenom prijestupu poteče s njezinih
usnica, umjesto s mojih. Ona se tada bila zaklela da to nikad neće reći, ali strašno
je gledati u oči vječnosti: nisam li se i ja hrvao bedro o bedro s Nečastivim? ne do-
pusti da nosim na duši još i grijeh njezine prekršene zakletve. Ne dopusti da se vode
Tvoje Moćne Srdžbe sklope nada mnom dok ne očistim dušu od grijeha u nazoč-
nosti onih kojima sam naudio.
Njegova me je ruka sigurno nosila iznad povodnja i otklanjala od mene opasnosti
nabujalih voda. Moj se konj prestrašio, a i meni je srce klonulo kad vidjeh trupce i
stabla istrgnuta iz korijena kako jure prema meni i shvatih koliko sam malen. Ali
mi duša nije klonula: svaki put iznova vidjeh kako mijenjaju smjer trenutak prije ko-
načnog uništenja i podigoh glas da nadglasam huku potopa: - Slava budi Tebi, o
Moćni Gospodaru i Kralju. Ovo je znak da ću očistiti svoju dušu i doći ponovo pod
okrilje Tvoje vječne ljubavi.
Znao sam tada da mi je oprošteno. Poplava, opasnost, ostadoše za mnom i dok
sam jahao dalje opet po čvrstome tlu i približavao se pozornici svoje getsemanske
kušnje, smišljao sam riječi koje ću izreći. Ući ću u kuću; zaustavit ću je prije nego
što progovori; reći ću njenom suprugu: - Anse, zgriješio sam. Čini sa mnom što ho-
ćeš.
Činilo se kao da je to već izvršeno. Osjećao sam se u duši slobodnijim, spokojni-
jim nego što sam se već godinama osjećao; kao da se već u mene ponovo uselio
trajni mir dok sam jašio dalje. Vidio sam Njegovu ruku slijeva i zdesna; u srcu sam
čuo Njegov glas: - Hrabro naprijed. Ja sam s tobom.
A onda stigoh do Tullove kuće. Njegova najmlađa kći istrči iz kuće i zazove me
dok sam prolazio. Reče mi da je ona već umrla.
Zgriješio sam, o Gospodine. Ti znaš koliko se kajem i znaš da sam duhom bio vo-
ljan. Ali Bog je milosrdan; On će prihvatiti volju kao čin, On koji zna da sam Anseu
govorio riječi svoje ispovijedi dok sam ih smišljao, premda on nije bio tamo. Bog je
taj, koji je u Svojoj beskrajnoj mudrosti zadržao riječi na njezinim umirućim usnica-
ma dok je ležala okružena onima koji su je voljeli i koji su joj vjerovali; moje je za-
držala muka s vodom koju sam prebrodio poduprt snagom Njegove ruke. Slava Tebi
u Tvojoj dobrostivoj i svemogućoj ljubavi; O, slava Ti.
Uđoh u kuću žalosti, skromno prebivalište u kojem ležaše još jedan grješan smrtni
stvor dok duša njezina stajaše pred strašnim i neopozivim sudom, mir pepelu njezi-
nu.
- Milost Božja bila vazda na kući ovoj - rekoh.
304
William Faulkner
DARL
Na konju je odjahao do Armstida i vratio se na konju, vodeći Armstidove mazge.

Upregnuli smo ih i položili Casha povrh Addie. Kad smo ga polegli opet je povra-
ćao, ali je ovog puta na vrijeme okrenuo glavu nad dno kola.
- Dobio je još i udarac u želudac - rekao je Vernon.
- Možda ga je konj ritnuo i u želudac - rekao sam. - Jel te ritnuo u želudac, Cash?
Pokušao je nešto reći. Dewey Dell mu je ponovo obrisala usta.
- Što kaže? - upita Vernon.
- Što hoćeš, Cash? - pitala je Dewey Dell. Nagnula se nad njega. - Njegov alat -
rekla je. Vernon pokupi alat i stavi ga u kola. Dewey Dell pridigne Cashu glavu kako
bi ga mogao vidjeti. Krenuli smo, Dewey Dell i ja sjeli smo uz Casha kako bismo ga
pridržavali, a on je na konju jahao ispred kola. Vernon je neko vrijeme stajao i gle-
dao za nama. Onda se okrenuo i pošao natrag prema mostu. Hodao je sitnim koraci-
ma, otresajući mokre rukave košulje kao da se netom smočio.
On je sjedio na konju ispred ulaza u dvorište. Armstid je čekao na ulazu. Zausta-
vili smo se i on je sjašio pa smo spustili Casha iz kola i ponijeli ga u kuću, gdje je
gospođa Armstid već pripremila krevet. Ostavili smo nju i Dewey Dell da ga svuku.
Mi smo pošli za ćaćom vani do kola. On se popeo odostrag u kola i ušao je s nji-
ma u dvorište, a mi smo pješice išli za kolima. Močenje je pomoglo, jer je Armstid
rekao. - Izvolite gore, u kuću. To možete ostaviti ovdje. - On je došao za nama,
vodeći konja, te stao uz kola, s uzdama u ruci.
- Hvala ti - rekao je ćaća. - Smjestit ćemo se u onu šupu dolje. Znam da smo vam
na smetnju.
- Izvolite u kuću - reče Armstid. On je opet na licu imao onaj drveni izraz; onaj
prkosan, osoran, zajapuren ukočen izraz kao da su mu lice i oči dvije boje drveta, ali
pogrešno raspoređene: blijedo je ono što treba biti tamno, a tamno ono što treba biti
blijedo. Košulja mu se počela sušiti, ali se još uvijek lijepila za njega kad bi se po-
maknuo.
- Ona bi to cijenila - rekao je ćaća.
Ispregnuli smo mazge i odgurali kola natraške u šupu. Jedna je strana šupe bila
otvorena.
- Tu ćete bit’ zaštićeni od kiše - rekao je Armstid. - Ali ako biste radije...
U dnu šupe bilo je nekoliko hrđavih ploča krovnog lima. Uzeli smo dvije ploče i
305
William Faulkner
prislonili ih pred otvorenu stranu šupe.

- Izvolite u kuću - reče Armstid.
- Hvala ti - reče ćaća. - Bio bih ti uistinu zahvalan ako njima daš nešto da prigrizu.
- Jasno - odgovori Armstid. - Lula će pripravit’ večeru čim se pobrine za Casha. -
On je opet otišao do konja i skidao je s njega sedlo, a vlažna mu se košulja lijepila
za tijelo pri svakom pokretu.
Ćaća nije htio ulaziti u kuću.
- Dođi jesti - rekao je Armstid. - Večera je zamalo gotova.
- Meni se ništa ne jede - reče ćaća. - Zahvaljujem ti se.
- Dođi unutra, osuši se i pojedi nešto - reče Armstid. - Tu je na sigurnom, ništa se
neće dogoditi.
- Samo zbog nje - reče ćaća. - Samo njoj za volju jedem. Ostao sam bez mazgi,
bez ičega. Ali ona će svakom od vas bit’ zahvalna.
- Jasno - reče Armstid. - Dođite lijepo svi u kuću i osušite se.
Ali nakon što je Armstid dao ćaći da nešto popije, ćaća se osjećao bolje, a kad
smo otišli u kuću da vidimo kako je Cash on nije došao s nama. Kad sam se osvrnuo
vidio sam ga kako vodi konja u staju već je pričao o tome kako treba nabaviti novu
zapregu i do večere ju je već tako reći kupio. On je tamo dolje u staji, gipko se
provlači uz šareni propinjući kovitlac u pregradu s njime. Penje se na jasle i vuče si-
jeno sa sjenika i izlazi iz pregrade i traži i nalazi češagiju. Onda se vraća i
hitro klizne pokraj jednog jedinog snažnog udarca kopita i prilazi konju tamo gdje
ga ne može dohvatiti. Počinje ga četkati, držeći se unutrašnje strane udarnog kruga
kopita, gipko poput kakvog akrobata, psujući konja ispod glasa opscenim izrazi-
ma nježnosti. Konj zabacuje glavu, iskeženih zubi; oči mu kolutaju u sumraku poput
staklenih kugli na sjajnom baršunu kad ga on udari po glavi obratnom stranom
češagije.
306
William Faulkner
ARMSTID
No nakon što sam mu dao još jedan gutljaj whiskyja i kad je večera bila zamalo
pripravljena, on je već od nekoga kupio zapregu, na kredu. Tad je već mjerkao i bi-
rao, govorio kako mu se ne sviđa ovaj par i kako ne bi dao svoj novac za nešto čega
je vlasnik taj i taj, čak ni za kokošinjac.
- Mogao bi otići do Snopesa - rekao sam mu. - On ima tri ili četiri para. Možda bi
ti jedan od njih odgovarao.
On je onda počeo žvakati onim svojim bezubim ustima, gledajući me kao da ja
imam jedini par mazgi u čitavom kraju i neću mu ih prodati, dok je meni bilo jasno
kako se oni najvjerojatnije nikad neće izvući iz mog dvorišta ako ih ne izvuče moja
zaprega. Samo ne znam što će s mazgama, ako ih dobiju. Littlejohn mi je rekao da je
rijeka odnijela nasip u dolini Haley u dužini od tri kilometra i da se do Jeffersona
može doći jedino zaobilaznim putem preko Mottsona. Ali to je bio Anseov problem.
- S njim je teško trgovat’ - reče, žvačući bezubo. Ali kad sam mu dao još jedan
gutljaj nakon večere, malo se razvedrio. Namjeravao se vratiti u šupu i bdjeti uz nju.
Možda je mislio, ako samo ostane tamo dolje, spreman za pokret, možda će mu sveti
Nikola donijeti par mazgi. - Ali pretpostavljam da ga mogu nagovorit’ - reče. - Svaki
će čovjek pomoć’ svom bližnjem u nevolji, ako u njemu ima barem kap kršćanske
krvi.
- Naravno, ja ću ti rado posuditi svoje - rekoh, znajući koliko on vjeruje da je to
razlog.
- Hvala ti - reče on. - Ona će se htjet’ vozit’ s našima. - kaže, znajući koliko ja vje-
rujem da je to razlog.
Poslije večere Jewel je odjahao prijeko do Zavoja po Peabodyja. Čuo sam da bi
trebao danas biti tamo kod Varnera. Vratio se oko ponoći. Peabody je otišao negdje
dolje iza Invernessa, ali je s njim došao stric Billy, sa svojom torbom konjskog liječ-
nika. Kako on kaže, čovjek se, sve u svemu, ne razlikuje baš mnogo od konja ili
mazge, osim što mazga ili konj imaju malo više pameti. - Što si to sad izveo, dječa-
če? - kaže, gledajući Casha. - Dajte mi madrac, stolac i čašu whiskyja - kaže.
Natjerao je Casha da popije whisky, onda je Ansea istjerao iz sobe. - Sreća što je
to ista noga koju je slomio prošlog ljeta - kaže Anse snuždeno, žvačući bezubim usti-
ma i trepćući. - I to je već nešto.
Položili smo presavijeni madrac Cashu preko nogu i na njega stavili stolac, pa
smo ja i Jewel sjeli na stolac, cura je držala svjetiljku, a stric Billy je strpao u usta
307
William Faulkner
malo duhana za žvakanje i dao se na posao. Cash se neko vrijeme prilično žestoko
borio dok se nije onesvijestio. Potom je mirno ležao, a na licu su mu stajale krupne
graške znoja koje kao da su se počele kotrljati i onda se zaustavile da ga pričekaju.
Kad je došao k svijesti, stric Billy je već bio pokupio svoje stvari i otišao. Stalno
je pokušavao nešto reći dok se cura nije prignula i obrisala mu usta. - Njegov alat -
rekla je.
- Ja sam ga donio - reče Darl. - Kod mene je.
On opet pokuša nešto reći; ona se nagne nad njega. - Hoće ga vidjet’ - reče. I tako
Darl odnese alat u sobu da ga on može vidjeti. Gurnuli su ga pod krevet, tako da
Cash može pružiti ruku i dotaknuti alatke kad mu bude bolje. Ujutro je Anse uzeo
onog konja i odjahao do Zavoja da razgovara sa Snopesom. On i Jewel stajali su
neko vrijeme u dvorištu i razgovarali, a onda se Anse popeo na konja i odjahao.
Mislim da je to bilo prvi put što je Jewel pustio da netko drugi jaše tog konja i sve
dok se Anse nije vratio, uznemireno se vrtio oko kuće gledajući cestu kao da bi
najradije potrčao za Anseom i uzeo mu konja.
Negdje oko devet sati već je postalo prilično vruće. Tada sam ugledao prvog leši-
nara. Zato što je bio u vodi, pretpostavljam. U svakom slučaju, bio je već uvelike dan
kad sam ih vidio. Srećom, povjetarac je nosio miris od kuće, tako da su se pojavili
tek kad je jutro već bilo poodmaklo. Ali čim sam ih vidio, učinilo mi se da osjećam
vonj na kilometar i pol daleko, u polju, od samog pogleda na njih, a oni su kružili i
kružili tako da je čitav okrug mogao vidjeti što je u mojoj šupi.
Bio sam još dobrih osam stotina metara od kuće kad sam čuo onog dečka kako
kriči. Pomislio sam da je možda upao u bunar ili tako nešto pa sam požurio i trčeći
ušao u dvorište.
Najmanje ih je tucet sjedilo na krovu šupe, a onaj dečko je ganjao još jednog po
dvorištu kao da je tukac, a on je poletio tek toliko da mu umakne i tromo mašući kri-
lima spustio se opet na krov šupe u kojoj ga je bio našao kako sjedi na lijesu. Tad je
već bilo svojski zagrijalo i povjetarac je prestao ili promijenio smjer ili što ja znam,
pa sam krenuo po Jewela, ali je u to Lula izašla pred kuću.
- Moraš nešto učinit’ - rekla je. - Ovo je zločin.
- To upravo i kanim - rekao sam.
- To je zločin - rekla je ona. - Trebao bi odgovarat’ pred zakonom što ovako s
njom postupa.
- On se trudi da je pokopa kako najbolje umije - odgovorio sam joj. I tako sam na-
šao Jewela i pitao ga ne bi li uzeo jednu od mazgi i odjahao do Zavoja da vidi što je s
Anseom. Ništa mi nije odgovorio. Samo me je gledao onim svojim blijedim očima i
stišćući zube tako da mu je vilica pobijelila poput kosti, a onda se okrenuo i počeo
308
William Faulkner
zvati Darla.
- Što misliš učinit’? - pitao sam ga.
Nije mi odgovorio. Darl je izišao iz kuće. - Dođi - rekao mu je Jewel.
- Što namjeravaš učinit’? - pitao je Darl.
- Maknut ću kola - odgovori mu Jewel preko ramena.
- Nemoj biti glup - rekao sam. - Nisam time ništa mislio. Vi tu ništa ne možete. - I
Darl je oklijevao, ali Jewela ništa nije moglo smiriti.
- Začepi tu svoju prokletu gubicu - kaže on.
- Negdje mora stajat’ - reče mu Darl. - Krenut ćemo čim se ćaća vrati.
- Nećeš mi pomoć’? - kaže Jewel, a one njegove blijede oči nekako kao da urlaju i
čitavo mu se lice trese kao u groznici.
- Ne - reče Darl. - Neću. Pričekaj dok se vrati ćaća.
I tako sam stajao u vratima i gledao ga kako gura i vuče ta kola. Tlo je pod nad-
strešnicom bilo koso i u jednom trenutku pomislio sam da će izbiti stražnji zid šupe.
Onda je zazvonilo zvono za ručak. Zazvao sam ga, ali se on nije osvrnuo. - Dođi na
ručak - rekao sam. - Pozovi tog dječaka. - Ali nije mi odgovorio, pa sam otišao ruča-
ti. Cura je otišla dolje po dječaka, ali se vratila bez njega. Negdje u pola ručka, opet
smo ga čuli kako kriči, tjerajući onog lešinara od kola.
- To je zločin - reče Lula. - Zločin.
- On čini sve što može - rekoh. - Sa Snopesom ne možeš obavit’ posao u trideset
minuta. Sjedit će cijelo popodne u hladovini i cjenkati se.
- Čini? - kaže ona. - Čini? On je već previše učinio.
I pretpostavljam da jest. Nesreća je samo što će njegovo odustajanje ubrzo natje-
rati nas da nešto učinimo. On ne može kupiti mazge ni od koga, a pogotovo ne od
Snopesa, ako nema nešto što će dati u zalog, nešto za što još nije znao hoće li mu pri-
miti kao zalog. I tako, kad sam se vratio u polje, pogledao sam svoje mazge i već
sam se s njima oprostio na neko vrijeme. A kad sam se te večeri vratio kući, nakon
što je sunce čitav dan sjalo na onu šupu, nisam baš bio siguran da ću požaliti što sam
mu ih posudio.
Dojahao je baš kad sam izišao na trijem gdje su svi oni čekali. Izgledao je nekako
čudno: nekako još turobnije nego obično, a u isti mah nekako ponosno. Kao da je
napravio nešto što je smatrao lukavim potezom, ali sad više nije sasvim siguran
kako će drugi na to gledati.
- Nabavio sam zapregu - rekao je.
- Kupio si zapregu od Snopesa? - upitao sam.
- Pa, pretpostavljam da Snopes nije jedini u ovom kraju koji se zna pogađat’ - od-
309
William Faulkner
govorio je.
- Jasno - rekao sam. On je gledao Jewela, tim nekakvim čudnim pogledom, ali
Jewel je već sišao s trijema i išao je prema konju. Da vidi što mu je Anse napravio,
pretpostavljam.
- Jewel - reče Anse. Jewel se osvrne. - Dođi ovamo - reče Anse. Jewel se vrati ne-
koliko koraka i ponovo stane.
, - Što hoćeš? - upita.
- Znači, dobio si mazge od Snopesa - rekoh. - Pretpostavljam da će ih on noćas
poslat’ ovamo? Morate ujutro rano krenut’, s obzirom da morate preko Mottsona.
On tada promijeni taj izraz koji je neko vrijeme imao. Opet je poprimio onaj paće-
nički izraz kakav je uvijek imao, žvačući bezubim ustima.
- Ja činim ono što mogu - reče. - Bog mi je svjedok, nema na ovom svijetu čovje-
ka koji je pretrpio tolike kušnje i poruge koliko sam ih ja pretrpio.
- Čovjek koji je upravo nadigrao Snopesa u trgovanju trebao bi se prilično dobro
osjećati - rekoh. - Što si mu dao, Anse?
Nije gledao u mene. - Dao sam mu u zalog svoju pokretnu imovinu, kultivator i
sijačicu - odgovorio mi je.
- Ali to ne vrijedi ni četrdeset dolara. Koliko daleko misliš stić’ sa zapregom vri-
jednom četrdeset dolara?
Svi su ga sad gledali, šutke i ustrajno. Jewel na mjestu gdje je stao, vrativši se
pola puta, čekajući da ode do konja. - Dao sam druge stvari - reče Anse. Opet je po-
čeo mijesiti ustima, stojeći tamo kao da čeka da ga netko udari i kao da je već odlu-
čio da se neće braniti.
- Koje druge stvari? - pitao je Darl.
- K vragu - rekao sam. - Uzmi moje mazge. Možeš mi ih vratit’. Ja ću se već ne-
kako snaći.
- Znači zato si sinoć pretraživao Cashovu odjeću - reče Darl. Rekao je to kao da te
riječi čita iz novina. Kao da mu je sasvim svejedno. Jewel se sad vratio, stajao je
tamo, gledajući Ansea tim svojim staklenim očima. - Cash je tim novcem mislio ku-
piti od Suratta onu spravu što govori - reče Darl.
Anse je stajao tamo, žvačući u prazno. Jewel ga je gledao. Još ni jednom nije
trepnuo.
- Ali to je samo osam dolara više - nastavi Darl, tim glasom kao da samo sluša
vlastite riječi, ali ga se one ništa ne tiču. - To još uvijek nije dosta za mazge.
Anse pogleda Jewela, nakratko, samo kao klizne očima na tu stranu, a onda opet
obori pogled. - Sam Bog zna je li se ikad iko toliko napatio - reče. Oni još uvijek
310
William Faulkner
ništa ne govore. Samo ga gledaju, čekaju, a on klizi očima prema njihovim stopalima
i uz noge, ali ne ide dalje od toga. - I konja - reče.
- Kojeg konja? - pitao je Jewel. Anse je samo stajao tamo. Odnio me vrag, ako
čovjek nije kadar natjerati sinove na posluh, treba ih otjerati od kuće, ma kako bili
veliki. A ako to nije kadar, odnio me vrag ako onda ne bi sam trebao otići. Odnio me
vrag ako ja to ne bih napravio. - Hoćeš reć’ da si pokušao trampit’ moga konja? -
kaže Jewel.
Anse stoji tamo, mlitavo opuštenih ruku. - Već petnaest godina nemam jednog
zuba u glavi - kaže. - Bog mi je svjedok. On zna da petnaest godina nisam jeo jela
koja je On namijenio čovjeku za jest kako bi održao snagu i štedio sam novčić ov-
dje, novčić tamo, kako moja obitelj ne bi trpjela zbog tog, kako bi sebi kupio zube da
mogu jest’ hranu koju Bog zapovijeda. Dao sam taj novac. Mislio sam, ako se ja
mogu odreć’ jela, moji sinovi se mogu odreć’ jahanja. Tako sam mislio, Bog mi je
svjedok.
Jewel stoji s rukama na bokovima, gledajući u Ansea. Onda skrene pogled. Gleda
u daljinu, preko polja, lice mu je mimo, kao od kamena, kao da netko drugi govori o
nečijem tuđem konju, a on čak i ne sluša. Onda polako otpljune i reče - Dovraga - i
okrene se i ode do ulaza i odveže konja i uzjaše ga. Konj je već kasao kad je Jewel
uskočio u sedlo i čim mu se našao na leđima, pojurili su niz cestu kao da ih ganja po-
licija. Tako su nam nestali iz vida, njih dvojica kao neka vrsta šarenog vihora.
- No, dobro - kažem mu. - Uzmi moje mazge - rekoh. Ali on nije htio ni čuti. I
čak nisu htjeli više ni ostati, a onaj je dječak čitav dan tjerao lešinare po suncu dok
zamalo nije postao isto toliko lud kao i svi ostali. - Ostavite barem Casha ovdje - re-
kao sam im. Ali nisu ga htjeli ostaviti Napravili su od popluna ležaj za njega na lije-
su i položili ga na njega i stavili njegov alat uz njega, a onda smo upregli moje
mazge i odvukli kola otprilike kilometar i pol niz cestu.
- Ako ćemo te ovdje smetat’ - kaže mi Anse - samo reci.
- Jasno - rekoh. - Ovdje će biti dobro. I sigurno. Sad dođite sa mnom i večerajte.
- Zahvaljujem ti - reče Anse. - Imamo nešto malo u košari. Bit će dovoljno.
- Odakle vam to? - pitao sam.
- Ponijeli smo od kuće.
- Ali to će sad već biti staro - rekoh. - Dođite pojesti nešto toplo.
Ali nisu htjeli. - Mislim da će bit’ dovoljno. - I tako sam ih ostavio tamo da čuče
oko male vatre, čekajući sam Bog zna što.
Vratio sam se kući. Stalno sam mislio na njih tamo i na onog momka kako je
odjurio na tom konju. I kako je to posljednji put što su ga vidjeli. I odnio me vrag
ako sam mu to mogao zamjeriti. Ne zato što nije htio dati konja, nego što se odvo-
311
William Faulkner
jio od takve proklete budale kao što je Anse.

Odnosno, tako sam tada mislio. Jer, tako mi svega, ako u takvim ljudima kao što
je Anse nema nešto što čovjeka tjera da im pomogne, čak i onda kad zna da će se već
sljedećeg trenutka zbog toga lupati po glavi. Jer, otprilike jedan sat nakon doruč-
ka sljedećeg jutra pojavi se Eustace Grimm koji radi na Snopesovom imanju s dvije
mazge, tražeći Ansea.
- Mislio sam da se on i Anse nisu pogodili - rekoh.
- Jasno da jesu - reče Eustace. - Oni su samo htjeli tog konja. K’o što rekoh
gospodinu Snopesu, daje ove mazge za pe’set dolara, a da je samo njegov stric Flem
zadrž’o one teksaške konje kad ih je im’o, Anse nikad ne bi...
- Konja? - pitao sam. - Anseov mali je uzeo tog konja i izgubio se sinoć odavde,
vjerojatno je već na pola puta do Teksasa, a Anse...
- Nisam znao ko ga je doveo - reče Eustace. - Nisam vidio nikog. Samo sam
jutros naš’o konja u staji kad sam poš’o nahranit’ mazge i rek’o sam gospodinu Sno-
pesu, a on mi reče da vodim mazge amo.
No, sad ga sigurno nikad više neće vidjeti. Pretpostavljam da će za Božić možda
dobiti od njega razglednicu iz Teksasa. A da to nije napravio Jewel, pretpostavljam
da bih mu pomogao ja; toliko mu ipak dugujem. Odnio me vrag ako Anse nekako ne
začara čovjeka. Odnio me vrag ako on nije neki čudan svat.
VARDAMAN
Sad ih je sedam, u malim visokim crnim krugovima.

- Gledaj, Darl - kažem: - vidiš?
On pogleda gore. Promatramo ih u malim visokim crnim krugovima nekretanja.
- Jučer su bila samo četiri - kažem.
Bilo ih je više od četiri na šupi.
- Znaš što bih ja napravio kad bi on opet pokušao sletjet’ na kola? - kažem.
- Što bi napravio? - pita Darl.
- Ne bih ga pustio sletit’ na nju - kaže. - Ne bih ga pustio sletit’ ni na Casha.
Cash je bolestan. Bolestan je na lijesu. Ali moja majka je riba.
- Moramo kupit’ kakav lijek u Mottsonu - kaže ćaća. - Mislim da ćemo jed-
nostavno morat’.
- Kako ti je, Cash? - pita Darl.
312
William Faulkner
- Nije strašno - kaže Cash.

- Hoćeš da ju još malo više podignemo? - pita Darl.
Cash ima slomljenu nogu. Imao je dvije slomljene noge. Leži na lijesu s pokriva-
čem smotanim ispod glave i komadom drveta ispod koljena.
- Pretpostavljam da smo ga trebali ostavit’ kod Armstida - kaže ćaća.
Ja nemam slomljenu nogu i ćaća nema i Darl nema i - Samo mi smeta truckanje -
kaže Cash. - Nekako kao da malo zastruže kraj o kraj kad kola bubnu. Nije strašno. -
Jewel je otišao. On i njegov konj otišli su jednog dana u vrijeme večere
- To je zato što ona ne bi htjela da budemo nekom nešto dužni - kaže ćaća. - Bog
vidi, ja se trudim više nego što se iko ikad trudio - Je li to zato, Darl, što je Jewelova
majka konj? kažem.
- Možda mogu malo jače zategnut’ uže - kaže Darl. Zato smo Jewel i ja bili u šupi
i ona je bila u kolima jer konj živi u staji i ja sam morao stalno tjerat’ lešinara od
- Ako ti se da - kaže Cash. I Dewey Dell nema slomljenu nogu i ja nemam. Cash
je moj brat.
Zaustavljamo se. Kad Darl popusti uže, Cash se ponovo počne znojiti. Vide mu se
zubi.
- Boli? - pita Darl.
- Mislim da je bolje da ga vratiš - kaže Cash.
Darl vraća uže natrag, zatežući iz sve snage. Cashu se opet vide zubi.
- Boli? - pita Darl.
- Nije strašno - kaže Cash.
- Hoćeš da ćaća sporije vozi? - pita Darl.
- Ne - kaže Cash. - Nema vremena za otezanje. Nije strašno.
- Morat ćemo kupit’ kakav lijek u Mottsonu - kaže ćaća. - Mislim da ćemo morat’.
- Reci mu da krene - kaže Cash. Krećemo dalje. Dewey Dell se nagne natrag i
obriše Cashu lice. Cash je moj brat. Ali Jewelova majka je konj. Moja majka je riba.
Darl kaže da ću je možda vidjet’ kad opet dođemo do vode, a Dewey Dell je
rekla, Ona je u lijesu, kako je mogla izać’? Izašla je van kroz rupe koje sam ja izbu-
šio, u vodu rekao sam, i kad opet dođemo do vode, vidjet ću je. Moja majka nije u li-
jesu. Moja majka ne zaudara tako. Moja majka je riba
- Ti će kolači lijepo izgledat’ kad stignemo u Jefferson - kaže Darl.
Dewey Dell ne okreće glavu prema njemu.
- Bolje ih pokušaj prodat’ u Mottsonu - kaže Darl.
313
William Faulkner
- Kad ćemo stić’ u Mottson, Darl? - pitam.

- Sutra - kaže Darl. - Ako se ove mazge ne raspadnu. Snopes ih je izgleda hranio
piljevinom.
- Zašto ih je Snopes hranio piljevinom, Darl? - pitam.
- Gledaj - kaže Darl. - Vidiš?
Sad ih je devet, visoko u malim visokim crnim krugovima.
Kad smo stigli u podnožje brda ćaća zaustavi kola i Darl, Dewey Dell i ja silazi-
mo. Cash ne može hodat’jer ima slomljenu nogu. - Hajde, mazge - kaže ćaća. Mazge
se uspinju s naporom; kola škripe. Darl, Dewey Dell i ja hodamo iza kola, uzbrdo.
Kad smo se popeli na vrh brda, ćaća ustavlja mazge i mi se vraćamo u kola.
Sad ih je deset, visoko u malim visokim crnim krugovima na nebu.
MOSELEY
Slučajno sam podigao pogled i ugledao je pred izlogom kako gleda unutra. Nije
stajala blizu staklu i ni u što posebno nije gledala; samo je stajala tamo glave okrenu-
te ovamo i očiju uprtih ravno u mene i nekako kao praznog pogleda, kao da čeka
na nekakav znak. Kad sam ponovo pogledao, išla je prema vratima.
Trenutak je kao petljala oko vanjskih vrata s mrežom protiv komaraca, kako to
oni obično rade, i ušla unutra. Imala je slamnati šeširić krutog oboda nataknut na vrh
glave i nosila je nekakav paketić, omotan u novinski papir: pomislio sam da
ima četvrt dolara ili najviše dolar i da će, nakon što prvo malo razgleda naokolo, ku-
piti možda kakav jeftin češalj ili bočicu crnačke toaletne vode, pa sam je ostavio na
miru minutu ili tako nekako, osim što sam zapazio da je ljepušna na nekakav prko-
san, nezgrapan način i da izgleda daleko bolje u svojoj pamučnoj haljini i čistog, ne-
našminkanog lica, nego što će izgledati nakon što kupi bilo što za što se konačno od-
luči. Ili mi kaže što želi. Znao sam da se odlučila još prije nego što je ušla. Ali mora-
te im dati vremena. Zato sam nastavio s onim što sam radio, računajući da ću pustiti
Alberta neka je posluži kad joj je on već prišao pokraj spremnika s osvježavajućim
pićima, ali Albert se vratio do mene.
- Ta žena - reče. - Pogledajte vi što ona hoće.
- A što hoće? - rekao sam.
- Ne znam. Ne mogu iz nje izvuć’ ni riječi. Bolje je vi poslužite.
I tako sam obišao oko tezge. Vidio sam da je bosa, stajala je punim tabanom na
podu i opušteno, kao da je na to navikla. Zurila je u mene, držeći onaj zamotuljak:
314
William Faulkner
vidio sam da ima valjda najcrnje oči koje sam ikad vidio i da mi je nepoznata. Nisam
se mogao sjetiti da sam je ikad dosad vidio u Mottsonu. - Mogu li vam nešto pomo-
ći? - pitao sam.
Ona još uvijek ništa nije govorila. Zurila je u mene ne trepćući. Onda je pogledala
iza sebe na ljude oko spremnika s pićima. Zatim se mimo mene zagledala prema
stražnjem dijelu dućana.
- Želite pogledati neke stvari za toaletu? - pitao sam. - Ili želite neki lijek?
- Tako je - rekla je. Brzo se opet osvrnula na ljude oko tezge s pićima. Tako sam
pomislio da ju je možda mama ili netko drugi poslao po neku od ovih ženskih glu-
posti pa ju je sram pitati. Znao sam da ne bi mogla imati takav ten da ona sama
to upotrebljava, pogotovo jer je jedva imala dovoljno godina da uopće zna čemu to
služi. Žalosno je kako se žene truju tim stvarima. Ali čovjek to mora imati na skla-
dištu u ovoj zemlji ili može odmah zatvoriti dućan.
- Oh - rekao sam. - Što vi upotrebljavate? Imamo... - Opet me je pogledala, goto-
vo kao da kaže - tiše - i zatim se opet zagledala prema stražnjem dijelu trgovine.
- Rađe bi išla tamo - rekla je.
- U redu - rekao sam. Morate im ugađati. Tako uštedite na vremenu. Pošao sam za
njom prema stražnjem dijelu. Stavila je ruku na pregradu. - Tamo nema ništa osim
ormarića s lijekovima - rekao sam. - Što vi zapravo želite? - Zastala je i pogledala
me. Činilo se kao da je podigla nekakav pokrov s lica, s očiju. Najviše su me iznena-
dile njezine oči: nekako nijeme i pune nade i turobno pripravne na razočaranje, sve u
isti mah. Ali cura je bila u nekoj nevolji; to mi je odmah bilo jasno. - Što te muči? -
pitao sam. - Reci mi što želiš. Imam dosta posla. - Nisam je mislio požurivati, ali
čovjek jednostavno nema toliko vremena kao ti seljaci tamo u brdima.
- To su ženske stvari - rekla je.
- Oh - rekao sam. - Samo to? - Pomislio sam da je možda mlađa nego što izgleda i
da je prvi put dobila pa se malo uplašila ili joj je jedna bila malo obilnija kako to zna
biti u mladih žena. - Gdje ti je mama? - pitao sam. - Zar nemaš mamu?
- Ona je tamo vani u kolima - rekla je.
- Zašto prvo s njom ne razgovaraš prije nego uzmeš kakav lijek - pitao sam. -
Svaka bi te žena uputila o tom. - Ona me pogledala i ja sam ponovo pogledao nju i
upitao: - Koliko imaš godina?
- Sedamnaest - rekla je.
- Oh - rekao sam. - Mislio sam da si možda... - Uporno me je motrila. No, ženama
se po očima ionako nikad ne može reći koliko imaju godina i uvijek te gledaju kao
da sve na svijetu znaju. - Je li ti previše redovita ili nije dovoljno redovita?
Prestala me je gledati ali se nije pomakla. - Da - reče - Rekla bih da je to. Da.
315
William Faulkner
- Dakle, što? - pitao sam. - Zar ne znaš? - Sve je to zločin i sramota, ali na kraju
krajeva, kupit će to od nekog drugoga. Stajala je tamo, ne gledajući u mene. - Hoćeš
nešto da to prestane? - pitao sam. - Jel to hoćeš?
- Ne - rekla je. - To je to. Već je prestalo.
- Pa, što... - Malo je oborila glavu, lice joj je bilo suzdržano, kako to one imaju
običaj kad razgovaraju s muškarcem, tako da čovjek nikad ne zna gdje će udariti
sljedeća munja. - Ti nisi udana, je li tako? - rekao sam.
- Nisam.
- Oh - rekao sam. - I koliko je prošlo otkako je to prestalo? oko pet mjeseci,
možda?
- Nije prošlo više od dva - rekla je.
- Pa, ja nemam u dućanu ništa što bi ti htjela kupiti - rekao ’sam - osim ako hoćeš
dudu. I ja bih ti savjetovao da to kupiš i odeš doma i kažeš to svom ćaći, ako ga
imaš, pa da on natjera tog nekog da kupi dozvolu za vjenčanje. Je li to sve što si htje-
la?
Ali ona je samo stajala tamo, ne gledajući u mene.
- Imam novaca, mogu vam platit’ - rekla je.
- Je li to tvoj novac ili se on barem toliko muški ponio da ti da nešto novaca?
- On mi je dao. Deset dolara. Rekao je da će to bit’ dosta.
- Tisuću dolara ne bi ti bilo dovoljno u mom dućanu, nit bi ti bilo dovoljno deset
centi - rekao sam. - Poslušaj moj savjet, idi kući i reci ćaći ili braći ako ih imaš ili
prvom muškarcu kojeg sretneš na cesti.
Ali ona se nije micala. - Lafe je rekao da mogu to dobit’ u drogeriji. Rekao mi je
da vam kažem da ja i on nećemo nikad nikom reć’ da ste nam to prodali.
- A ja bih volio da je tvoj ljubljeni Lafe sam došao po to; to bih volio. Ne znam:
možda bih onda imao malo poštovanja prema njemu. Možeš se vratiti i reći mu da
sam to rekao - ako dosad već nije na pol puta do Teksasa, u što ne sumnjam. Ja, ugle-
dan apotekar, koji u ovom gradu vodim trgovinu, tu sam podigao djecu i redovito po-
hađam crkvu već pedeset i šest godina. Imam volju sam otići i reći tvojima, samo
da znam tko su.
Ona me sad pogledala, oči i lice opet su joj nekako bez izraza kao kad sam je prvi
put vidio kroz izlog. - Ja nisam znala - reče. - On mi je rekao da mogu nešto nabavit’
u drogeriji. Rekao mi je da mi možda neće htjet’ prodat’ ali ako imam deset dolara i
ako im kažem da nikad nikom neću reć’...
- Nije ti to rekao za ovu drogeriju - rekao sam. - Ako jest ili ako je spomenuo
moje ime, tražit ću da mi to dokaže. Tražit ću ga da mi to ponovi ili ću ga tužiti sudu
316
William Faulkner
i tražit ću za njega najveću moguću kaznu, tako mu reci.

- Ali možda neka druga drogerija hoće prodat’ - reče ona.
- Onda ja to ne želim znati. Što se mene tiče, to je... - Onda sam je pogledao. Te-
žak je život tih žena; ponekad neki muškarac... ako uopće može biti ikakve isprike za
grijeh, a ne može je biti. Uostalom, život nije zamišljen da ljudima bude lako: ne bi
imali nikakva razloga da budu dobri i umru. - Gledaj - rekao sam joj. - Izbij si takve
misli iz glave. Bog ti je dao to što imaš, premda se poslužio vragom da to
postigne; pusti ga da On to uzme od tebe ako je Njegova volja da to učini. Ti se lije-
po vrati Lafeu i uzmite tih deset dolara i platite time vjenčanje.
- Lafe je rekao da mogu nabavit’ nešto u drogeriji - reče ona.
- Onda idi i nabavi - rekoh. - Ovdje to nećeš dobiti.
Ona je na to izašla, noseći onaj zamotuljak, čulo se kako joj bose noge stružu po
podu. Opet je petljala s vratima i izašla. Vidio sam je kroz staklo kako ide niz ulicu.
Albert mi je ispričao ostalo. Rekao mi je da su kola stajala ispred Grummetove
željezarije i dok su žene bježale prema gornjem i donjem kraju ulice s rupčićima na
nosevima, gomila muškaraca i dječaka manje osjetljivih noseva stajala je oko kola
slušajući šerifa kako se prepire s tim čovjekom. On je bio nekakav visok, mršav
čovjek, sjedio je na kolima i govorio kako je to javna ulica i kako on misli da ima
isto toliko prava biti tu kao i bilo tko drugi, a šerif ga je uvjeravao kako će morati
otići; ljudi to ne mogu podnositi. To je bilo mrtvo već osam dana, rekao je Albert.
Došli su iz nekog zabitog mjesta u Yoknapatawpha okrugu i pokušavali su s tim doći
do Jeffersona. Mora da je sve skupa izgledalo kao kad komad smrdljivog sira upadne
u mravinjak, u tim rasklimanim kolima, za koja je Albert rekao kako su se ljudi boja-
li da će se raspasti prije nego što dospiju izići iz grada, s tim lijesom koji su sami
sklepali i jednim drugim momkom sa slomljenom nogom koji je ležao na poplunu
prostrtom preko lijesa, te s ocem i jednim dječakom na kočijaškom sjedalu dok ih je
šerif pokušavao natjerati da odu iz grada.
- Ovo je javna ulica - kaže taj čovjek. - Mislim da možemo stat’ štogod kupit’, baš
kao bilo tko drugi. Imamo novca da to platimo i nema nik’og zakona koji kaže da
čovjek ne može potrošit’ svoj novac tamo gdje hoće.
Stali su kupiti nešto cementa. Drugi je sin bio u dućanu, pokušavajući nagovoriti
Grummeta da otvori vreću i proda im cementa za deset centi i naposljetku je
Grummet otvorio vreću samo da ga se riješi. Htjeli su tim cementom nekako učvrsti-
ti slomljenu nogu onog momka.
- Zaboga, ubit ćete ga - rekao im je šerif. - Dovest ćete ga do toga da izgubi nogu.
Vozite ga doktoru i zakopajte tu stvar što brže možete. Zar ne znate da možete u
zatvor zbog ugrožavanja zdravlja građana?
317
William Faulkner
- Činimo sve što možemo - odgovorio je otac. Zatim je ispričao dugačku priču o
tome kako su morali čekati da se kola vrate i kako je voda odnijela most i kako su
išli trinaest kilometara do drugog mosta ali ni njega više nije bilo, pa su se vratili
i preplivali preko gaza i mazge su se utopile i kako su nabavili druge mazge i otkrili
da je voda otplavila cestu, pa su morali zaobilaziti čak preko Mottsona, a onda se
vratio onaj s cementom i rekao im da začepe.
- Otić’ ćemo odavde za koji trenutak - rekao je taj momak šerifu.
- Nismo nikom htjeli smetat’ - rekao je otac.
- Vodite tog momka doktoru - rekao je šerif onom s cementom.
- Ja mislim da je on dobro - odgovorio mu je momak.
- Nemojte misliti da smo mi tvrda srca - rekao je šerif. - Ali valjda i sami vidite
kako je.
- Naravno - rekao je momak. - Otić’ ćemo čim se vrati Dewey Dell. Ona je otišla
isporučit’ jedan paket.
I tako su stajali tamo, a ljudi su se odmaknuli od kola s rupcima na licu, dok
ubrzo nije stigla ona djevojka s tim zamotuljkom omotanim novinama.
- Dođi - rekao je onaj s cementom - izgubili smo previše vremena. - I tako su se
ukrcali u kola i otišli. A kad sam otišao na večeru, još uvijek mi se činilo da osjećam
zadah. A sutradan sam sreo šerifa i počeo njuškati zrak i rekao,
- Osjećaš da nešto smrdi?
- Pretpostavljam da su sad već’u Jeffersonu - reče on.
- Ili u zatvoru. No, hvala ti Bože, to nije naš zatvor.
- Bogme, da - reče šerif.
DARL
- Evo jedne kuće - kaže ćaća. Zaustavlja mazge i sjedi, gledajući kuću. - Mogli
bismo tamo prijeko uzet’ nešto vode.
- U redu - kažem. - Dewey Dell, morat ćeš od njih posudit’ vedro.
- Bog mi je svjedok - kaže ćaća. - Nikom ne želim bit’ dužan, Bog mi je svjedok.
- Ako vidiš neku poveću konzervu, možeš nju donijet’ - kažem. Dewey Dell siđe s
kola, noseći zamotuljak. - Bilo ti je teže prodat’ te kolače u Mottsonu nego što si
mislila - kažem joj. Kako se naši životi raspliću u ne-vjetar, ne-zvuk, umorne geste u
umornoj rekapitulaciji: odjeke davnih prinuda ne-ruke na ne-žicama: u sumrak upa-
318
William Faulkner
damo u mahnitanje, mrtve geste lutaka. Cash je slomio nogu i sad iz njega curi pilje-
vina. Iskrvarit će Cash.
- Ne bih htio nikom bit’ dužan - kaže ćaća. - Bog mi je svjedok.
- Onda se ti pomokri - kažem mu. - Možemo upotrijebit’ Cashov šešir.
Kad se Dewey Dell vraća, s njom dolazi taj čovjek. Onda on zastaje, a ona ide da-
lje i on stoji tamo i nakon nekog vremena vraća se natrag prema kući i stoji na trije-
mu, promatra nas.
- Bolje će bit’ da ga ne pokušavamo spuštat’ s kola - kaže ćaća. - Možemo to
napravit’ ovdje.
- Hoćeš da te spustimo na zemlju, Cash? - pitam.
- Zar nećemo sutra bit’ u Jeffersonu? - kaže on. On nas promatra, pogled mu je
upitan, napet i tužan. - Mogu još toliko izdržat’.
- Bit će ti lakše - kaže ćaća. - To će spriječit’ ta dva kraja da stružu jedan o drugi.
- Mogu toliko izdržat’ - kaže Cash. - Zadržat ćemo se.
- Sad smo već kupili cement - kaže ćaća.
- Mogao bih toliko izdržat’ - kaže Cash. - To je samo još jedan dan. Ne boli toliko
da bi bilo vrijedno spomena. – Gleda u nas ispitujućim pogledom, očiju široko
rastvorenih na mršavom, sivom licu. - On se tako steže - kaže.
- Sad smo ga već kupili - kaže ćaća.
Miješam cement u konzervi, polako miješajući vodu u guste blijedozelene spirale.
Donosim konzervu do kola gdje ju Cash može vidjeti. On leži na leđima, njegov se
mršavi profil ocrtava prema nebu, asketski i zamišljen. - Da li ti ovo izgleda otprilike
kako treba? - pitam ga.
- Ne smiješ stavit’ previše vode, neće se stisnut’ kako treba - kaže on.
- Jel ovo previše?
- Ako možda možeš nać’ malo pijeska - kaže on. - To je samo još jedan dan -
kaže. - Uopće me ne boli.
Vardaman odlazi natrag do mjesta gdje smo prešli rukavac i vraća se s pijeskom.
Polako ga sipa u guste spirale u konzervi. Opet odlazim do kola.
- Jel sad izgleda kako treba?
- Da - kaže Cash. - Mogao sam toliko izdržat’. Uopće me ne boli.
Olabavljujemo udlage i polako mu lijevamo cement preko noge.
- Pazite na lijes - kaže Cash. - Nemojte prolit’ po njemu ako možete.
- Aha - kažem. Dewey Dell otkine komad papira od svog zamotuljka i briše s
poklopca lijesa cement koji kaplje s Cashove noge.
319
William Faulkner
- Kako ti se čini?
- Dobro je - kaže on. - Hladno. Dobro je.
- Kad bi ti bar pomoglo - kaže ćaća. - Molim te za oproštaj. Nisam to mogao pre-
dvidjet’, kao ni ti.
- Dobro je - kaže Cash.
Kad bismo se mogli jednostavno rasplesti u vrijeme. To bi bilo lijepo. Bilo bi lije-
po kad bismo se mogli jednostavno rasplesti u vrijeme.
Ponovo namještamo udlage, uzice, stežemo ih čvrsto, gusta, blijedozelena masa
cementa navire sporo između vezova, a Cash nas šutke promatra tim zamišljenim,
upitnim pogledom.
- To će je držat’ - kažem.
- Aha - kaže Cash. - Zahvaljujem.
Onda se svi okrenemo u kolima i promatramo njega. On dolazi cestom iza nas,
ukočenih leđa, ukočena lica, miče se samo od bokova nadole. Prilazi bez riječi, blije-
dih ukočenih očiju na visoko uzdignutom mrgodnom licu i penje se u kola.
- Ovdje se cesta uspinje - kaže ćaća. - Mislim da ćete svi morat’ sić’ i hodat’.
VARDAMAN
Darl i Jewel i Dewey Dell i ja hodamo uzbrdo za kolima. Jewel se vratio. Došao
je cestom i popeo se u kola. Hodao je. Jewel više nema konja. Jewel je moj brat.
Cash je moj brat. Cash ima slomljenu nogu. Popravili smo Cashovu nogu tako da ga
ne boli. Cash je moj brat. I Jewel je moj brat, ali on nema slomljenu nogu.
Sad ih je pet, visoko u malim visokim crnim krugovima.
- Gdje su oni preko noći, Darl? - pitam. - Kad mi stanemo preko noći u nekoj
šupi, gdje oni noće?
Brijeg se penje prema nebu. Onda se sunce ukaže iza brijega i mazge i kola i ćaća
kreću se u suncu. Ne možeš ih gledat’, dok se sporo kreću u suncu. U Jeffersonu on
stoji crven na tračnicama iza stakla. Tračnice se sjaje i idu okolo naokolo. Tako
kaže Dewey Dell.
Noćas ću vidjet’ gdje oni noće dok smo mi u staji.
320
William Faulkner
DARL
- Jewel - kažem - čiji si ti sin?

Povjetarac se podigao iz pravca staje, pa smo je stavili pod jabuku, gdje mjesečina
šara sjenkama grana dugačke kose daske iza kojih ona povremeno govori u tihim žu-
borećim naletima tajnog i mrmoravog klokotanja. Poveo sam Vardamana da
to posluša. Kad smo se približili, mačka skoči s lijesa i pobjegne u mrak uz bljesak
srebrne kandže i srebrna oka.
- Tvoja je majka bila konj, ali tko ti je otac, Jewel?
- Prokleti lažljivi kučkin sine.
- Ne zovi me tako - kažem.
- Prokleti lažljivi kučkin sine.
- Ne zovi me tako, Jewel. - U jakoj mjesečini njegove oči izgledaju kao dvije toč-
ke od bijela papira zalijepljene na visoku malu nogometnu loptu.
Poslije večere Cash se počeo malo znojiti. - Postaje malo vruć - rekao je. - To je
zato što ga je sunce grijalo cijeli dan, pretpostavljam.
- Hoćeš da na to izlijemo malo vode? - pitamo. - Možda će ti to olakšat’.
- Bio bih vam zahvalan - kaže Cash. - To je zato što je bilo na suncu,
pretpostavljam. Trebao sam mislit’ na to i pokrit’ to mjesto.
- Mi smo trebali mislit’ na to - rekli smo mu. - Ti to nisi mogao slutit’.
- Uopće nisam primijetio da se ugrijalo - reče Cash. - Trebao sam pripazit’.
I tako smo polili vode preko cementa. Njegova noga i stopalo ispod cementa
izgledali su kao kuhani. - Je li sad bolje? - pitali smo.
- Hvala vam - reče Cash. - Sad je dobro.
Dewey Dell mu briše lice rubom haljine.
- Pokušaj malo odspavat’ - kažemo mu.
- Hoću - kaže Cash. - Zbilja sam vam zahvalan. Sad je dobro.
Jewel, kažem, Tko je tvoj otac, Jewel?
Proklet bio. Proklet bio.
VARDAMAN
321
William Faulkner
Ona je bila pod jabukom i Darl i ja idemo kroz mjesečinu, a mačka skoči i po-
bjegne i onda smo je čuli unutra iza daski.
- Čuješ? - kaže Darl. - Prisloni uho.
Ja prislonim uho i čujem je. Samo ne mogu razabrat’ što govori.
- Što kaže, Darl? - kažem. - S kim to razgovara?
- S Bogom - kaže Darl. - Priziva ga da joj pomogne.
- Što ona hoće da Bog učini? - pitam.
- Hoće da je On sakrije od ljudskih pogleda - kaže Darl.
- Zašto se ona hoće sakrit’ od ljudskih pogleda, Darl?
- Kako bi mogla preminut’ - kaže Darl.
- A zašto ona želi preminut’, Darl?
- Slušaj - kaže Darl. Čujemo je. Čujemo je kako se okreće na bok. - Slušaj - kaže
Darl.
- Okrenula se - kažem. - Gleda me kroz drvo.
- Da - kaže Darl.
- Kako ona može vidjet’ kroz drvo, Darl?
- Dođi - kaže Darl. - Moramo je pustit’ na miru. Dođi.
- Ne može tuda vidjet’ van jer su rupe na poklopcu - kažem. - Kako može vidjet’,
Darl?
- Idemo vidjet’ kako je Cashu - kaže Darl.
A ja sam vidio nešto što mi je Dewey Dell rekla nek nikom ne govorim
Cashu nije dobro u nogi. Danas popodne smo mu popravili nogu, ali opet mu je
loše u njoj dok leži u krevetu. Mi mu polijevamo nogu vodom i onda mu je dobro.
- Dobro mi je - kaže Cash. - Hvala vam.
- Pokušaj malo spavat’ - kažemo mu.
- Dobro mi je - kaže Cash. - Hvala vam.
A ja sam vidio nešto što mi je Dewey Dell rekla nek nikom ne govorim. To nema
veze s ćaćom i nema veze s Cashom i nema veze s Jewelom i nema veze s Dewey Dell
i nema veze sa mnom
Dewey Dell i ja spavat ćemo na slamarici. Slamarica je na stražnjem trijemu
odakle vidimo staju i mjesec obasjava pola slamarice pa ćemo ležat’ dopola u bije-
lom i dopola u crnom, s mjesečinom na nogama. A onda ću vidjet’ gdje su oni po
noći dok smo mi u staji. Mi noćas nismo u staji ali ja vidim staju i tako ću otkrit’
gdje su oni po noći.
322
William Faulkner
Ležimo na slamarici, s nogama na mjesečini.

- Vidi - kažem - noge mi izgledaju crne. I tvoje noge izgledaju crne.
- Spavaj - kaže Dewey Dell.
Do Jeffersona je još dobar komad puta.
- Dewey Dell.
- Što.
- Sad nije Božić, kako će onda bit’ tamo?
Ide okolo naokolo po sjajnim tračnicama. Onda tračnice idu sjajeći se okolo na-
okolo.
- Hoće li što bit’ tamo?
- Onaj vlak. U izlogu.
- Spavaj sad. Sutra ćeš vidjet’ je li tamo.
Možda sveti Nikola neće znat’ da su oni dječaci iz grada.
- Dewey Dell.
- Spavaj. On neće dat’ da ga dobije neko od gradskih dječaka.
Stajao je u izlogu, crven na tračnicama, sjajnim tračnicama koje idu okolo naoko-
lo. Srce me je boljelo kako je bio lijep. A onda sam vidio ćaću i Jewela i Darla i deč-
ka gospodina Gillespieja. Noge dečka gospodina Gillespieja vire ispod njegove noć-
ne košulje. Kad je ušao u mjesečinu, vide mu se dlake na nogama. Oni idu oko kuće
prema jabuci.
- Što će sad napravit’, Dewey Dell?
Otišli su oko kuće prema jabuci.
- Osjećam njezin vonj - kažem. - Da li ga i ti osjećaš?
- Tiho - kaže Dewey Dell. - Vjetar je promijenio smjer. Spavaj.
I tako ću uskoro saznat’ gdje oni borave preko noći. Oni dolaze oko kuće, prelaze
dvorište obasjano mjesečinom, nose je na ramenima. Nose je dolje do staje, mjesec
sja na nju, tiho i ravnodušno. Onda se vraćaju i ponovo ulaze u kuću. Dok su bili na
mjesečini, noge dečka gospodina Gillespieja bile su dlakave. A onda sam pričekao i
rekao Dewey Dell? i onda sam pričekao i onda sam išao vidjet’ gdje su oni preko
noći i vidio sam nešto što mi je Dewey Dell rekla nek nikom ne govorim.
DARL
323
William Faulkner
Čini se kao da je iznikao iz mraka u tamnom otvoru vrata, vitak poput trkaćeg ko-
nja onako, u donjem rublju, u prvom odsjaju plamena. Skače na zemlju s izrazom bi-
jesne nevjerice na licu. Vidio me je, premda čak nije okrenuo glavu ni oči u kojima
pliva vatra poput dvije male baklje. - Dođi - kaže, grabeći dugim skokovima prema
staji.
Još jedan trenutak trči posrebren mjesečinom, a onda se ocrta poput kakva
plošnog lika izrezanog od lima prema nagloj i bezglasnoj eksploziji kad čitavo
potkrovlje staje odjednom bukne plamenom kao da je bilo puno baruta. Prednji zid,
stožasto pročelje s kvadratnim otvorom ulaza presječenim samo pravokutnim zde-
pastim oblikom lijesa na drvenim kozlićima poput kakva kubističkog kukca, oštro se
ocrtava u svjetlu požara. Iza mene iz kuće izlaze ćaća pa Gillespie i Mack i Dewey
Dell i Vardaman.
On zastaje kraj lijesa, naginje se, pogleda u mene, lice mu je srdito. Iznad naših
glava požar tutnji poput groma; zapahne nas hladan propuh; unutra još uopće nije
vruće i pregršt pljeve odjednom se podiže i struja zraka ga hitro usisava i nosi preko
pregradaka staje gdje njišti jedan konj. - Brzo - kažem; - konji.
On još trenutak srdito bulji u mene, zatim u krov iznad glave, a onda skoči prema
pregratku u kojem njišti konj. Konj se baca i udara kopitima, zvuk praskanja kopita
gubi se u tutnjanju vatre. Vatra zvuči poput kakva beskonačnog vlaka koji prelazi
preko nekakvog beskrajnog drvenog mosta. Gillespie i Mack protrče kraj mene u
noćnim košuljama do koljena, vičući, glasovi su im slabi i piskavi i besmisleni, te u
isti mah izbezumljeni i tužni: - .....Krava.....Pregradak.....- Gillespiejeva noćna košu-
lja leti ispred njega nošena strujom zraka, napuhnuta oko njegovih dlakavih bedara.
Vrata pregratka su se zalupila. Jewel ih gura stražnjicom i pojavljuje se, leđa svi-
jenih u napeti luk, mišići mu se ocrtavaju ispod potkošulje dok vuče konja iz
pregratka, držeći ga za glavu. U odsjaju plamena konjske se oči kolutaju ispunjene
mekom, brzom, divljom, mliječnoljeskavom vatrom; mišići mu se grče i podrhtavaju
dok zamahuje glavom, odižući Jewela s poda. On ga nastavlja vući, polako, uz stra-
šan napor; ponovo mi preko ramena dobacuje samo jedan srdit pogled, bijesan i kra-
tak. Čak i kad su izašli iz staje, konj se i dalje otimlje i rita prema ulazu, sve dok
Gillespie ne prođe pokraj mene, potpuno gol, njegova noćna košulja omotana je
mazgi oko glave, i udarcima ne istjera izluđenog konja kroz vrata.
Jewel se vraća, trčeći; ponovo pogleda dolje u lijes. Ali ide dalje. - Gdje je krava?
- viče, prolazeći kraj mene. Ja idem za njim. U pregratku, Mack se bori s drugom
mazgom. Kad je okrenula glavu, u odsjaju požara vidim kako se i njoj divlje kolutaju
oči, ali nije puštala glasa od sebe. Samo je stajala tamo, motreći Macka preko rame-
na, zamahujući stražnjim nogama prema njemu svaki put kad bi joj se približio. On
se osvrće prema nama, njegova su usta i oči tri okrugle rupe u licu na kojem pjegice
324
William Faulkner
izgledaju kao engleski grašak na tanjuru. Glas mu je tanak, kreštav, dalek.

- Ništa ne mogu.... - Čini se kao da mu je zvuk otrgnut s usnica i odbačen nekud
daleko uvis, tako da njegove riječi dopiru do nas iz goleme daljine iscrpljenosti.
Jewel klizne mimo nas; mazga se hitro okrene i ritne, ali se on već provukao do gla-
ve. Nagnem se Macku na uho:
- Košulja. Oko glave.
Mack zuri u mene. Zatim strgne košulju sa sebe i baca je mazgi preko glave, ona
odmah postaje poslušna. Jewel urla na njega: - Krava? Krava?
- Otraga - viče Mack. - Zadnji pregradak.
Krava nas gleda dok ulazimo. Povukla se u kut, glava joj je spuštena, još preživa,
iako ubrzano. Ali se ne miče. Jewel je zastao, gledajući gore i odjednom promatramo
kako čitav pod sjenika nestaje. Jednostavno se pretvara u plamen; po nama se osipa
rijetka kiša varnica. On se osvrće oko sebe. Gurnut pod jasle stoji tronožac za mužu.
On ga dohvata i zamahuje njime prema daskama stražnjeg zida. Lomi jednu dasku,
zatim drugu, treću; trgamo rukama preostale dijelove dasaka. Dok smo nagnuti kraj
otvora, nešto se odostrag zalijeće prema nama. To je krava; uz jedan jedini zviždavi
uzdah ona jurne među nas i kroz otvor u požarom rasvijetljenu noć, uspravljenog i
ukočenog repa što sliči na metlu okrenutu uvis i prikucanu za donji dio njenih leđa.
Jewel krene natrag u staju. - Hej - kažem; - Jewel! - Hvatam ga; on mi odbacuje
ruku. - Budalo - kažem - ne vidiš da tuda više ne možeš proći? - Prolaz uz pregratke
sliči na reflektor pretvoren u kišu. - Dođi - kažem - idemo okolo, ovuda.
Kad smo prošli kroz otvor, on počne trčati. - Jewel - kažem, trčeći. On hitro za-
makne za ugao. Kad ja stižem do ugla, on je već zamalo stigao do sljedećeg, ocrtava-
jući se u trku prema jarko rasvijetljenoj pozadini poput one figure izrezane od lima.
Ćaća i Gillespie i Mack stoje malo dalje, promatrajući staju, ružičastu prema tmini
gdje je trenutno sjaj požara nadjačao svjetlost mjeseca. - Uhvatite ga! - vičem. - Za-
ustavite ga!
Kad stižem pred staju, on se bori s Gillespiejem; jedan vitak u donjem rublju, dru-
gi potpuno gol. Sliče na likove s kakva grčkog friza, izdvojeni iz stvarnosti crvenim
odsjajem požara. Prije nego što uspijevam stići do njih, on je oborio Gillespieja na
zemlju, okrenuo se i otrčao natrag u staju.
Zvuk požara postao je sada gotovo smiren, kao što se bilo smirilo hučanje nabuja-
le rijeke. Promatramo kroz proscenij vrata koji postupno guta vatra kako Jewel
pognut trči do stražnjeg dijela lijesa i naginje se nad njega. Za trenutak pogleda gore
i van prema nama kroz kišu zapaljenog sijena kao kroz zastor od plamtećih perli i ja
vidim kako mu se usta oblikuju dok viče moje ime.
- Jewel! - viče Dewey Dell; - Jewel! - Čini mi se kao da sad čujem njezin glas na-
325
William Faulkner
kupljen kroz zadnjih pet minuta i čujem je kako struže nogama i bori se, dok je ćaća i
Mack zadržavaju, vriskajući - Jewel! Jewel! - Ali on više ne gleda prema nama. Vidi-
mo kako mu se ramena napinju dok sam uspravlja lijes i pušta ga da sklizne s kozli-
ća. Uspravljen, lijes izgleda nevjerojatno dugačak, zakriva ga: ne bih vjerovao da bi
Addie Bundren trebalo toliko prostora da se udobno ispruži u njemu; još trenutak li-
jes ostaje uspravan dok kiša varnica pada po njemu i odbija se u rasutim jatima kao
da se od dodira stvaraju nove vamice. A onda se lijes ruši prema naprijed, postupno
dobivajući zamah, i otkriva Jewela i vamice što također i po njemu padaju u jatima
što se umnažaju, tako da se doimlje obavijen prozirnim oblakom vatre. Ne za-
ustavljajući se, lijes se prevrne i ponovo uspravlja, zatim se polako strovali naprijed
kroz zastor varnica. Ovog puta Jewel jaše na njemu, držeći se čvrsto za njega, sve
dok lijes ne tresne o zemlju i odbaci ga naprijed i dalje od vatre, a Mack jurne u slabi
vonj oprženog mesa i udara dlanom po sve širim grimizno obrubljenim rupama što
se rascvjetavaju na njegovoj potkošulji poput cvjetova.
VARDAMAN
Kad sam išao vidjet’ gdje su oni preko noći, vidio sam nešto Rekli su: - Gdje je
Darl? Kamo je otišao?
Odnijeli su je natrag pod jabuku.
Staja je još uvijek bila crvena, ali to sad nije bila staja. Srušila se, a crveno je po-
letjelo u zrak u uskovitlanim oblacima. Staja je odletjela u zrak u vrtlogu malih crve-
nih komadića, prema nebu i zvijezdama, tako da su zvijezde uzmaknule.
A onda je Cash još uvijek bio budan. Okretao je glavu s jedne strane na drugu,
lica mokrog od znoja.
- Hoćeš još vode po njoj, Cash? - pitala je Dewey Dell.
Cashu je pocrnjela noga i stopalo. Držali smo svjetiljku i gledali u Cashovu nogu
i stopalo tamo gdje je bilo crno.
- Noga ti izgleda kao noga kakvog crnje, Cash. - rekao sam.
- Mislim da ćemo mu to morat razbit’ - rekao je ćaća.
- Koga vrapca ste mu to stavljali - rekao je gospodin Gillespie.
- Mislio sam da će je to učvrstit’ - rekao je ćaća. - Samo sam mu htio pomoć’.
Donijeli su komad željezne šipke i čekić. Dewey Dell je držala svjetiljku. Morali
su jako udarat’. A onda je Cash zaspao.
- On sad spava - rekao sam. - Ne može ga boljet’ dok spava.
326
William Faulkner
Samo se raspucalo. Nije otpalo.

- Skinut će mu i kožu - rekao je gospodin Gillespie. - Kog vrapca ste mu to
stavljali. Nitko se od vas nije sjetio prvo namazat’ nogu mašću?
- Samo sam mu htio pomoć’ - rekao je ćaća. - Darl mu je to stavio.
- Gdje je Darl? - pitali su.
- Zar nitko od vas nije bio toliko pametan da se toga sjeti? - rekao je gospodin
Gillespie. - Mislio bih da će se barem on toga sjetit’.
Jewel je ležao na trbuhu. Leđa su mu bila crvena. Dewey Dell mu je na njih stavi-
la lijek. Lijek je napravila od maslaca i čađe, da izvuče vatru. Onda su mu leđa bila
crna.
- Jel te boli, Jewel? - pitao sam ga. - Leđa ti izgledaju kao leđa nekog crnje, Jewel
- rekao sam. Cashova noga i stopalo izgledaju kao da su od nekog crnje. Onda su mu
to otrgnuli s noge. Cashova je noga počela krvarit’.
- Ti idi i lezi - rekla mi je Dewey Dell. - Trebao si već spavat’.
- Gdje je Darl? - pitali su.
On je tamo vani pod jabukom, s njom, leži na njoj. Tamo je kako se mačka ne bi
vratila. Rekao sam. - Nećeš dat’ mački da joj dođe blizu, Darl?
Mjesečina je i njega išarala mrljama svjetla i sjene. Na njoj su te šare ležale
mirno, ali su se na Darlu bibale gore-dolje.
- Ne trebaš plakat’ - rekao sam mu. - Jewel ju je spasio. Ne trebaš plakat’, Darl.
Staja je još uvijek crvena. Bila je još crvenija od ovog. A onda je poletjela u
vrtlog, tjerajući zvijezde da uzmiču bježeći a nisu padale. Srce me je zaboljelo od
toga kao od vlaka.
Kad sam išao vidjet’ gdje su oni preko noći, vidio sam nešto ali Dewey Dell kaže
da to nikom ne smijem reć’
DARL
Već neko vrijeme prolazimo mimo oglasnih ploča: drogerija, trgovina s odjećom,
ljekarija, automehaničara i kavana, a miljokazi pokazuju sve manje brojke, sve se na-
padnije umnožavaju: 4 km, 3 km. S vrha brda, kad smo se ponovo popeli u kola, vi-
dimo dim, nizak i ravan, naizgled nepokretan u to mlitavo poslijepodne.
- Jel to kud idemo, Darl? - kaže Vardaman. - Jel to Jefferson? - I on je smršavio;
poput naših, lice mu ima napet, odsutan i izmučen izraz.
327
William Faulkner
- Da - kažem. On diže glavu i gleda u nebo. Visoko prema nebu oni lebde u
koncentričnim krugovima, poput dima, ne pokazujući pod vanjskim prividom oblika
i cilja nikakvu naznaku kretanja, unaprijed ili unazad. Ponovo se penjemo u kola
gdje Cash leži na lijesu, s nazubljenim komadima razlomljenog cementa oko noge.
Jadne mazge klonulo klopoću i zveckaju niz brijeg.
- Morat ćemo ga odvest’ doktoru - kaže ćaća. - Pretpostavljam da nam nema dru-
ge. - Kroz Jewelovu košulju na leđima, tamo gdje ga se tkanina dotiče, probijaju
crne, masne mrlje. Život se rodio u dolinama. Na brda su ga odnijeli davno prošli
strahovi, davno prošle požude, davno prošla očajavanja. Zato moraš pješačiti uzbrdo
da bi se mogao spustiti u kolima.
Dewey Dell sjedi na prednjem sjedalu, u krilu joj je onaj paketić umotan u novi-
ne. Kad smo stigli u podnožje brda gdje se cesta izravnava između gustih zidova od
stabala, ona se počne šutke ogledavati naokolo, gledajući s jedne strane ceste na dru-
gu. Naposljetku reče,
- Ja moram stat’.
Ćaća je pogleda, njegov jadni profil odaje zlovoljno predviđanje i srditost. Ne
ustavlja mazge. - Zbog čega?
- Moram u grmlje - kaže Dewey Dell.
Ćaća ne ustavlja mazge. - Ne možeš čekat’ dok dođemo u grad? Sad nema više od
kilometra i pol.
- Stani - kaže Dewey Dell. - Moram u grmlje.
Ćaća zaustavi kola nasred ceste i mi gledamo Dewey Dell kako silazi, noseći svoj
zamotuljak. Ne osvrće se.
- Zašto ne ostaviš kolače ovdje? - kažem. - Mi ćemo ti ih pazit’.
Ona nastavlja silaziti, ne gledajući prema nama.
- Kako bi znala gdje treba otić’ ako bi čekala da dođemo u grad? - kaže Varda-
man. - Gdje bi to išla napravit’ u gradu, Dewey Dell?
Ona pokupi zamotuljak s kola, okrene se i nestane među stablima i grmljem.
- Nemoj ostat’ duže nego što moraš - kaže ćaća. - Nemamo vremena za gubljenje.
- Ona ne odgovara. Nakon nekog vremena, čak je više i ne čujemo. - Trebali smo
napravit’ kako su nam rekli Armstid i Gillespie i javit’ unaprijed da se grob iskopa i
pripremi - kaže.
- Zašto nisi? - kažem. - Mogao si telefonirat’.
- Zašto? - kaže Jewel. - K vragu, koji od nas nije u stanju iskopat’ rupu u zemlji?
Iza brda dolazi neki automobil. Uspori i počne trubiti. Vozi uz rub ceste u maloj
brzini, vanjski su mu kotači u jarku, prolazi nas i ide dalje. Vardaman ga gleda dok
328
William Faulkner
se ne izgubi s vida.
- Koliko je još daleko, Darl?
, - Nije daleko - kažem.
- Trebali smo tako napravit’ - kaže ćaća. - Samo, nisam htio bit’ dužan nikom,
osim onima koji su njena krv.
- K vragu, koji od nas nije u stanju iskopat’ prokletu rupu u zemlji? - kaže Jewel.
- Nije pristojno tako govorit’ o njezinom grobu - kaže ćaća. - Vi ne znate kako je
to. Vi je nikad niste pravo voljeli, nitko od vas. - Jewel ne odgovori. Sjedi pomalo
ukočeno, nastojeći izbjeći da mu košulja dodiruje leđa. Lice mu je crveno, bra-
da prkosno uzdignuta.
Dewey Dell se vraća. Gledamo je kako izlazi iz grmlja, noseći onaj zamotuljak i
kako se uspinje u kola. Sad na sebi ima svoju nedjeljnu haljinu, ogrlicu, cipele i čara-
pe.
- Mislim da sam ti rekao da tu odjeću ostaviš kod kuće - kaže ćaća. Ona ne odgo-
vara, ne gleda nas. Odloži zamotuljak na kola i popne se. Kola krenu.
- Koliko još ima brda, Darl? - pita Vardaman.
- Samo još jedno - kažem. - Sljedeće se uspinje ravno u grad.
Ovo je brdo crveni pijesak, obrubljeno na obje strane crnačkim kolibama; ispred
nas protežu se prema nebu brojne telefonske žice, a sat na zgradi suda uzdiže se viso-
ko među krošnjama stabala. Kotači tiho šušte u pijesku, kao da sama zemlja želi uti-
šati naš ulazak. Silazimo na mjestu gdje počinje uzbrdica.
Hodamo iza kola, kotači šušte, prolazimo pokraj koliba gdje se na vratima iznena-
da pojavljuju lica iskolačenih očiju. Čujemo iznenađene glasove, uzvike. Jewel se
ogledavao s jedne strane na drugu; sad gleda ravno naprijed i ja vidim kako mu uši
postaju još tamnije crvene od bijesa. Tri Crnca hodaju uz cestu ispred nas; oko tri
metra ispred njih hoda jedan bijelac. Kad prolazimo pokraj Crnaca, njihove se glave
naglo okreću s onim izrazom zaprepaštenja i nagonskog zgražanja. - Gospode Bože -
kaže jedan - što to imaju u tim kolima?
Jewel se naglo okrene. - Kučkini sinovi - kaže. Kad to kaže nalazi se u ravnini s
onim bijelcem koji je zastao. Čini se da se Jewelu na trenutak zamračilo pred očima,
jer se okrenuo prema tom bijelcu.
- Darl! - zazove Cash iz kola. Grabim Jewela. Bijelac je ustuknuo malo, lica još
uvijek obješena od iznenađenja, a onda mu se vilice stegnu, stišće zube. Jewel se na-
ginje nad njim, mišići oko brade su, mu pobijelili,
- Što si rekao? - kaže.
- Hej - kažem. - Ne misli on ništa loše, gospodine. Jewel - kažem. Kad ga do-
329
William Faulkner
dirnem, on zamahne šakom na čovjeka. Grabim ga za ruku; borimo se. Jewel uopće
ne gleda u mene. Pokušava osloboditi ruku. Kad ponovo pogledam onog čovjeka, on
u ruci ima otvoreni nož.
- Stanite, gospodine - kažem; - ja ga držim. Jewel - kažem.
- Misli zato što je prokleti gradski fićfirić - kaže Jewel, zadihano, pokušavajući se
otrgnuti od mene. - Kučkin sin - kaže.
Čovjek se pokrene. Počinje se šuljati oko mene, motreći Jewela, nož drži nisko uz
bok. - Neće mene nitko tako zvati - kaže. Ćaća je sišao s kola, Dewey Dell drži
Jewela, odguruje ga. Ja ga puštam i okrećem se onom čovjeku.
- Čekajte - kažem. - On ništa ne misli time. Bolestan je; sinoć je u požaru dobio
opekline, nije pri sebi.
- Ne tiče me se - kaže čovjek. - Neće meni nitko reći da sam kučkin sin.
- On je mislio da ste vi njemu nešto rekli - kažem.
- Uopće mu ništa nisam rekao. Nikad ga dosad nisam vidio.
- Za Boga - kaže ćaća. - Za Boga.
- Znam - kažem. - Nije on ništa mislio. Povući će to što je rekao.
- Hajde onda, nek’ povuče.
- Vi maknite nož pa će povući.
Čovjek me gleda. Gleda Jewela. Jewel je sad miran.
- Maknite nož - kažem.
Čovjek sklopi nož.
- Za Boga - kaže ćaća. - Za Boga.
- Jewel, reci mu da nisi ništa mislio - kažem.
- Mislio sam da je nešto rekao - kaže Jewel. - Samo zato što je...
- Šuti - kažem. - Reci mu da nisi tako mislio.
- Nisam tako mislio - kaže Jewel.
- I bolje da nije - kaže onaj čovjek. - Reći mi da sam...
- Mislite da vam se on to boji reć’? - kažem.
Čovjek me pogleda. - To nisam rekao - kaže.
- Nemoj to ni mislit’ - kaže Jewel.
- Začepi - kažem. - Dođi. Vozi, ćaća.
Kola krenu. Onaj čovjek stoji i promatra nas. Jewel se ne osvrće. - Jewel bi ga
prebio - kaže Vardaman.
Približavamo se vrhu uzbrdice, preko koje vodi ulica, gdje automobili voze amo-
330
William Faulkner
tamo; mazge vuku kola uz kosinu, na vrh i na ulicu. Ćaća ih zaustavlja. Ulica vodi
dalje naprijed, do mjesta gdje se otvara trg i gdje spomenik stoji ispred zgrade
suda. Ponovo ulazimo u kola dok se glave oko nas okreću s onim izrazom koji
poznajemo; ulazimo svi osim Jewela. On ne ulazi u kola, premda su kola opet krenu-
la. - Ulazi, Jewel - kažem. - Dođi. Idemo odavde. - Ali on ne ulazi. Umjesto toga,
stavlja nogu na glavčinu stražnjeg kotača, uhvativši jednom rukom motku koja podu-
pire uzdužnu stranu kola i dok se glavčina glatko okreće pod njegovim stopalom, pri-
vuče drugu nogu te čuči tamo, zureći ravno naprijed, nepokretan, mršav, ukoče-
nih leđa, kao da je istesan tako, u čučnju, iz komada suhog drveta.
CASH
Drugo nismo mogli. Mogli smo ili poslat’ njega u Jackson ili pustit’ da nas
Gillespie tuži, jer on je nekako znao da je Darl podmetnuo vatru. Ne znam kako je to
znao, ali znao je. Vardaman ga je vidio kako to radi, ali on se kune da nikom nije re-
kao, samo Dewey Dell i da mu je ona rekla da to nikom ne govori. Ali Gillespie je
znao. Ali on bi to posumnjao prije ili kasnije. Mogao je to otkrit’ one noći, jed-
nostavno gledajući kako se Darl ponaša.
I tako ćaća reče - Reko bih da nam nema druge - a Jewel reče,
- Hoćeš ga sad sredit’?
- Sredit’? - upita ćaća.
- Uhvatit’ ga i vezat’ - reče Jewel. - Dovraga, hoćeš čekat’ da ti zapali prokleta
kola i mazge?
Ali nije bilo nikakve potrebe za to. - Nema nikakve potrebe za to - rekoh. - Može-
mo pričekat’ dok ona ne bude pod zemljom. - Ako će neki momak ostatak svog živo-
ta provest’ u zatvoru treba mu pustit’ da doživi onoliko zadovoljstva koliko može,
prije nego ode tamo.
- Pretpostavljam da bi trebao bit’ tamo s nama - kaže ćaća. - Sam Bog zna kakva
je to kušnja za mene. Čini se da nesreći nema kraja kad jednom počne.
Katkad nisam baš siguran jel itko ima pravo reć’ kad je neki čovjek lud, a kad
nije. Katkad mislim da nitko od nas nije načisto lud i nitko od nas nije načisto pri
zdravoj pameti, sve dok mi ostali ne počnemo o njemu tako govorit’. Izgleda, nije to-
liko važno što netko napravi, nego kako većina ljudi gleda na njega kad to napravi.
Jer Jewel je previše nemilostiv prema njemu. Dakako, Jewel je morao dat’ svog
konja da bismo je mogli dopremit’ ovako blizu grada i u stanovitom smislu Darl je
331
William Faulkner
pokušao zapalit’ vrijednost tog konja. Ali meni je više nego jednom prošla kroz gla-
vu misao, prije nego što smo prešli rijeku i poslije, kako bi bio pravi Božji blagoslov
kad bi je On uzeo iz naših ruku i uklonio je na nekakav čist način i činilo mi se da se
Jewel na neki način suprotstavlja Bogu kad se onako trudio da je izvuče iz rijeke i
onda, kad je Darl vidio da izgleda kao da će netko od nas morat’ nešto učinit’, goto-
vo mogu vjerovat’ da je pravo učinio, na neki način. Ali mislim da ništa ne opravda-
va podmetanje vatre pod nečiju staju i ugrožavanje njegove stoke i uništavanje nje-
gove imovine. Po tome se, ja mislim, vidi da je netko lud. Po tome se vidi da on ne
može gledat’ na stvari onako kako na njih gledaju drugi ljudi. I mislim da se s njim
ništa drugo ne može učinit’ nego ono za što većina ljudi kaže da je pravo.
Ali, na neki način, šteta što je tako. Ljudi su izgleda odbacili stari dobri nauk koji
kaže da čavle uvijek treba do kraja zabit’ i rubove dobro obradit’ kao da radiš za sebe
i za vlastitu udobnost. Čini se kao da neki ljudi imaju glatke, lijepe daske da od njih
grade sudske zgrade, a drugi imaju samo neotesana brvna prikladna za gradnju koko-
šinjca. Ali bolje je sagradit’ čvrst kokošinjac, nego traljavu zgradu suda, a kad je i
jedno i drugo sagrađeno loše ili sagrađeno dobro, čovjek se nema zašto osjećat bolje
ili lošije, ni zato što je radio dobro, ni zato što je radio traljavo.
I tako smo pošli ulicom prema trgu, a on reče: - Bolje je da prvo odvezemo Casha
doktoru. Možemo ga ostavit’ tamo i poslije se vratit’ po njega. - To je to. To je zato
što smo se ja i on rodili nablizu jedan iza drugog, a prošlo je skoro deset godina prije
nego su počeli stizat’ Jewel i Dewey Dell i Vardaman. Osjećam da su mi i oni rod,
jasno, ali ne znam. I to što sam najstariji i što sam već razmišljao o onom što je on
napravio: ne znam.
Ćaća se zagledao u mene, pa u njega, žvačući bezubim ustima.
- Samo vozi - rekoh. - Prvo ćemo to obavit’.
- Ona bi željela da svi budemo tamo - kaže ćaća.
- Hajdmo prvo odvest’ Casha doktoru - reče Darl. - Ona će pričekat’. Čeka već
devet dana.
- Ne znate vi kako je to - kaže ćaća. - Netko s kim si bio mlad i ti si ostario u njoj,
a ona je ostarila u tebi, i videć’ kako dolazi starost to je bio netko koga si mogao čut’
da kaže nije važno i znat’ da je to istina izvan ovog surovog svijeta i svih žalosti i
kušnji koje čovjek prolazi. Vi to ne znate.
- Morat ćemo još i kopat’ - rekoh.
- Armstid i Gillespie su ti lijepo rekli da javiš ljudima nek’ iskopaju raku - reče
Darl. - Zar ti, Cash, ne bi htio odmah ići Peabodyju?
- Vozite dalje - rekoh. - Sad mi je sasvim dobro. Najbolje se držat’ reda kad se
nešto radi.
332
William Faulkner
- Da je bar iskopana raka - kaže ćaća. - A još smo zaboravili uzet’ našu lopatu.
- Tako je - reče Darl. - Ja ću otić’ u željezariju. Morat ćemo je kupit’.
- To će koštat’ novaca - kaže ćaća.
- Žao ti je toliko potrošit’ na nju? - kaže Darl.
- Idi i kupi lopatu - reče Jewel. - Čekaj. Daj meni novac.
Ali ćaća nije zaustavio kola. - Računam da možemo negdje nabavit’ lopatu - reče.
- Računam da ovdje ima kršćanskih duša. - I tako Darl ostane sjedit’ i vozimo dalje,
a Jewel čuči na stražnjoj strani kola i zuri Darlu u potiljak. Izgledao je kao jedan od
onih buldoga, onih pasa koji uopće ne laju, dok je tako čučao tamo uz uže napeto
preko stražnjeg otvora, motrio plijen i čekao kad će na njega skočit’.
Sjedio je tako čitavo vrijeme dok smo stajali pred kućom gospođe Bundren, iz
koje se čula muzika, motrio je Darlov potiljak onim svojim tvrdim blijedim očima.
U kući je svirala muzika. To je bio jedan od onih grafofona. Zvučalo je kao pravo,
kao da sviraju muzikanti.
- Hoćeš da odemo Peabodyju? - reče Darl. - Oni mogu ovdje čekat’ i reć’ ćaći, a ja
ću te odvest’ Peabodyju i vratit’ se po njih.
- Ne - rekoh. Bolje da prvo nju stavimo pod zemlju, sad kad smo već tako blizu i
samo čekamo da ćaća posudi lopatu. On je vozio ulicom dok nismo čuli muziku.
- Možda ovdje imaju kakvu - reče. Zaustavio je kola pred kućom gospođe Bun-
dren. Kao da je znao. Ponekad mislim, kad bi bar radin čovjek mogao naslutit’ rad
tako dobro kao što lijenčina može naslutit ljenčarenje. I tako, zaustavio je kola tamo
kao da je znao, ispred te male nove kuće gdje je svirala muzika. Čekali smo tamo,
slušali. Možda sam se mogao cjenkat’ sa Surattom da spusti cijenu onom svom na
pet dolara. Ugodna je to stvar, muzika. - Možda ovdje imaju kakvu - kaže ćaća.
- Hoćeš da ide Jewel - kaže Darl. - ili misliš da je bolje da idem ja?
- Mislim da je bolje da idem ja - kaže ćaća. On siđe s kola i ode puteljkom pa oko
kuće do stražnjeg ulaza. Muzika prestane, pa opet započne.
- Dobit će je, vidjet ćeš - reče Darl.
- Aha - rekoh. On je to rekao kao da zna, kao da može vidjet’ kroz zidove i znat’
što će se dogodit’ u sljedećih deset minuta.
Samo, trajalo je duže od deset minuta. Muzika je prestala i prilično dugo nije opet
počela svirat’, dok su ona i ćaća razgovarali iza kuće. Mi smo čekali u kolima.
- Daj da te odvezem natrag do Peabodyja - reče Darl.
- Ne - rekoh. - Prvo ćemo nju stavit’ u zemlju.
- Ako se on ikad vrati - reče Darl. Počeo je psovat’. Počeo je silazit’ s kola. - Idem
- reče.
333
William Faulkner
Onda smo vidjeli ćaću kako se vraća. Dolazio je oko kuće, s dvije lopate. Stavio
ih je u kola i popeo se i krenuli smo dalje. Muzika nije ponovo počela svirat’. Ćaća
je gledao natrag prema kući. Malo je kao podigao ruku i vidio sam kako se zastor
malko odmiče ustranu i njeno lice na prozoru.
Ali najčudnija od svega bila je Dewey Dell. To me iznenadilo. Jasno mi je čitavo
vrijeme zašto ljudi za njega govore da je čudan, ali baš zato se nitko nije na njega
mogao uvrijedit’. Činilo se kao da je on izvan toga, baš kao i ti, i srdit’ se zbog
tog bilo bi kao da se srdiš na lokvu koja te poprskala kad si stao u nju. Osim toga,
oduvijek mi se nekako činilo da između njega i Dewey Dell postoje nekakve tajne.
Da sam mogao reć’ kako ona nekog od nas voli više od drugih, rekao bih da je to
Darl. Ali kad smo zatrpali raku i pokrili grob i izvezli se kroz vrata groblja i skrenuli
na put gdje su ti ljudi čekali, kad su oni izašli i krenuli prema njemu i on se trgnuo
unazad, Dewey Dell je bila ta koja je skočila na njega, čak i prije nego što ga je
Jewel uspio dohvatit’. I tada mi se učinilo da znam kako je Gillespie znao o tom
kako se zapalila njegova staja.
Ni riječi nije rekla, nije ga čak ni pogledala, ali kad su mu ti ljudi rekli što hoće i
kad su prišli da ga vode i on se trgnuo unazad, skočila je na njega kao divlja mačka,
tako da ga je jedan od tih momaka morao pustit’ da nju zadrži, a ona ga je grebla
i napadala poput divlje mačke, dok su drugi momak i ćaća i Jewel bacili Darla na
zemlju i držali ga dolje, oborenog na leđa, a on je gledao u mene.
- Mislio sam da bi mi ti rekao - reče. - Nikad nisam mislio da mi ti ne bi rekao.
- Darl - rekoh. Ali on se ponovo počeo borit’, on i Jewel i onaj momak, a drugi je
držao Dewey Dell i Vardaman je vikao, a Jewel je govorio,
- Ubijte ga. Ubijte tog kučkinog sina.
Nije bilo dobro tako. To nije bilo dobro. Ne možeš pobjeć’ od loše napravljenog
posla. Ne možeš. Pokušao sam mu to reć’, ali on je samo rekao: - Mislio sam da bi
mi ti rekao. Ne kažem da ja - rekao je, a onda se počeo smijat’. Onaj drugi mo-
mak odvukao je Jewela od njega i on je sjedio tamo na zemlji i smijao se.
Pokušao sam mu reć’. Da sam se barem mogao pomaknut’, sjest’ makar. Ali po-
kušao sam mu reć’ i on se prestao smijat’ i pogledao je gore u mene.
- Ti želiš da idem? - rekao je.
- Bit će bolje za tebe - rekao sam. - Tamo će bit’ mimo, nitko te neće gnjavit’ i
slično. Bit će bolje za tebe, Darl - rekao sam.
- Bolje - rekao je. Opet se počeo smijat’. - Bolje - rekao je. Jedva je to mogao
izgovorit’ od smijeha. Sjedio je na zemlji, a mi smo ga gledali, i smijao se i smijao.
Nije bilo dobro. Nije bilo dobro tako. Proklet bio ako ja tu mogu vidjet nešto
čemu se možeš smijat’. Jer jednostavno nema toga čime možeš opravdat’ namjerno
334
William Faulkner
uništavanje onog što je neki čovjek sagradio vlastitim znojem i u to spremio plod
svoga znoja.
Ali nisam baš siguran da itko ima pravo reć’ tko je lud a tko nije. Čini se kao da je
u svakom čovjeku neki stvor koji je izvan zdravog razuma ili ludila i koji promatra
razumne i lude postupke tog čovjeka s jednakim užasom i jednakim zaprepaštenjem.
PEABODY
Rekoh - Pretpostavljam da bi čovjek kad se nađe u škripcu mogao pustiti Billa

Varnera da ga pokrpa kao kakvu prokletu mazgu, ali vrag me odnio ako čovjek koji
dopusti Anseu Bundrenu da ga liječi sirovim cementom nema više rezervnih nogu od
mene.
- Oni su mi samo mislili malo olakšat’ - reče on.
- Mislili, vraga - rekoh. - I koga je vraga Armstid mislio kad im je dopustio da te
ponovo stave na ta kola?
- Počelo se jako osjećat’ - reče on. - Nismo imali vremena čekat’. - Samo sam ga
pogledao. - Ništa me nije smetalo - reče.
- Nemoj mi tu ležati i uvjeravati me da si se šest dana vozio sa slomljenom nogom
na kolima bez opruga i da te ništa nije smetalo.
- Nije me jako smetalo - reče on.
- Hoćeš reći, nije jako smetalo Ansea - rekoh. - Kao što ga nije smetalo oboriti
onog jadnika na zemlju nasred javne ceste i pustiti da mu stave lisice kao kakvom
prokletom ubojici. Ništa mi nemoj govoriti. I nemoj mi reći da te neće smetati što
ćeš izgubiti metar i nešto kože dok ti skinemo taj cement. I nemoj mi reći da te neće
smetati što ćeš ostatak života morati šepati naokolo na jednoj kraćoj nozi - ako uopće
budeš mogao hodati. Beton - rekoh. - Svemogući Bože, zašto te Anse nije odnio
do najbliže pilane i gurnuo ti nogu pod pilu? To bi je sigurno izliječilo. A onda ste vi
mogli gurnuti pod pilu njegovu glavu i izliječiti cijelu obitelj... Gdje je, uostalom,
Anse? Što je sad smislio?
- Vraća one lopate koje je posudio - reče on.
- Točno - rekoh. - Naravno, morao je posuditi lopatu da zakopa ženu. Kad već nije
mogao posuditi rupu u zemlji. Šteta što niste i njega strpali unutra... Boli li ovo?
- Nije vrijedno spomena - reče on, a kapljice znoja krupne poput špekula cijedile
su mu se niz lice i lice mu je imalo boju otprilike kao bugačica.
- Naravno da nije - rekoh. - Negdje idućeg ljeta moći ćeš lijepo šepati naokolo na
335
William Faulkner
toj nozi. Onda te to neće smetati, neće biti vrijedno spomena... Ako si uopće imao
nešto što se može zvati srećom, moglo bi se reći da si imao sreće što je to ista noga
koju si ranije slomio - rekoh.
- To kaže i ćaća - reče on.
MacGOWAN
Slučajno sam bio iza ormarića s lijekovima, točio sam si malo preljeva od čokola-
de, kad se Jody vrati i kaže. - Čuj, Skeet, tamo naprijed je jedna ženska koja traži
doktora i kad sam pitao Kakvog doktora tražite, rekla je da traži doktora koji ovdje
radi i kad sam joj rekao Ovdje ne radi nikakav doktor, samo je stajala tamo i gledala
na ovu stranu, prema stražnjem dijelu.
- Kakva je to ženska? - kažem. - Reci joj da ode gore Alfordu.
- Seljanka - kaže Jody.
- Pošalji je u sud - kažem - Reci joj da su svi doktori otišli u Memphis na Skupšti-
nu brijača.
- U redu - kaže on, odlazeći. - Prilično dobro izgleda za curu sa sela - kaže.
- Čekaj - kažem mu. On pričeka i ja odem i provirim kroz pukotinu. Ali stajala je
okrenuta leđima svjetlu i nisam mogao razaznati ništa drugo osim da ima dobre
noge. - Je li mlada, što ti se čini? - kažem.
- Izgleda prilično dobar komad ženske, za curu sa sela - kaže on.
- Drži ovo - kažem, pružajući mu čokoladu. Skinuo sam pregaču i otišao tamo.
Izgledala je prilično dobro. Jedna od onih crnookih koje izgledaju kao da bi te lako
mogle ubosti nožem ako ih prevariš. Izgledala je prilično dobro. U dućanu nije bilo
nikoga osim nas; bilo je vrijeme ručka.
- Izvolite, što ste trebali? - kažem.
- Jeste vi doktor? - kaže ona.
- Dakako - kažem. Ona prestane gledati u mene i stane se nekako ogledavati na-
okolo.
- Možemo otić’ tamo natrag? - kaže.
Bilo je tek podne i četvrt, ali sam otišao i rekao Jodyju neka malo kao pripazi i za-
fućka ako se stari pojavi, premda se on nikad nije vraćao prije jedan.
- Bolje se ostavi toga - kaže Jody. - Stari će te izbaciti krmom naprijed dok ne
trepneš.
336
William Faulkner
- On se nikad ne vraća prije jedan - kažem. - Vidio si da je otišao u poštu. Ti samo

pripazi i fućni mi ako ga vidiš.
- Što ćeš napraviti? - kaže on.
- Ti samo gledaj ide li stari. Pričat ću ti kasnije.
- Nećeš mene pustiti da uzmem repete? - kaže on.
- Što ti, dovraga, misliš da je ovo? - kažem: - Rasplodna farma? Ti samo pazi da
ne naiđe stari. Ja idem s njom pretresti neka pitanja.
I tako sam otišao otraga. Zastao sam pred zrcalom i zagladio kosu, zatim sam oti-
šao iza ormarića za lijekove, gdje je ona čekala. Našao sam je kako gleda u ormarić s
lijekovima, a onda pogleda u mene.
- Onda, gospođo - kažem ja; - kakve imate tegobe?
- One ženske stvari - kaže ona, pažljivo me motreći. - Imam novaca - kaže.
- Ah - kažem ja. - Imate ženske stvari ili želite dobiti ženske stvari? Ako je tako,
došli ste pravom doktoru. - Ti seljaci. Pola njih ne zna što hoće, a ostatak ne zna reći
to što hoće. Sat je pokazivao podne i dvadeset.
- Ne - kaže ona.
- Ne, koje? - kažem ja.
- Nisam dobila - kaže ona. - To je to. - Gleda me. - Imam novaca - kaže.
Postalo mi je jasno o čemu ona govori.
- Oh - kažem. - Imaš nešto u trbuhu što bi željela da nemaš. - Ona me gleda. -
Htjela bi imati malo više ili malo manje, ha?
- Imam novaca - kaže ona. - On je rekao da mogu za to nešto dobit’ u drogeriji.
- Tko je to rekao? - kažem.
- On - kaže ona, gledajući me.
- Ne želiš reći ime - kažem ja. - Onaj koji ti je stavio taj žir u trbuh? On ti je to re-
kao? - Ona šuti. - Nisi udana, jel tako? - kažem. Nisam vidio nikakav prsten. Ali oni
tamo po svoj prilici nisu još ni čuli da ljudi kod vjenčanja rabe prstenje.
- Imam novaca - kaže ona. Pokazuje mi ga, zavezanog u rupčić: novčanicu od de-
set dolara.
- Bogami, imaš - kažem. - On ti je to dao?
- Da - kaže ona.
- Koji? - kažem. Ona me gleda. - Koji ti je od njih to dao?
- Nema nego jedan - kaže. Gleda me.
- Daj, molim te - kažem. Ona šuti. Nezgoda je s podrumom što ima samo jedan
izlaz, a taj vodi natrag u dućan po unutrašnjim stubama. Sat pokazuje dvadeset pet
337
William Faulkner
minuta do jedan. - Takva zgodna cura kao što si ti - kažem.

Ona me gleda. Počne ponovo zavezivati novac u rupčić. - Ispričaj me na trenutak
- kažem. Obiđem ormarić s lijekovima. - Jesi čuo za onog momka koji je iščašio
uho? - kažem. - Nakon toga nije više čuo ni sam sebe kad bi se podrignuo.
- Bolje ti je da je otpremiš odatle prije nego što stari dođe - kaže Jody.
- Ako budeš stajao tamo naprijed, gdje te on plaća da stojiš, neće uhvatiti nikog
osim mene - kažem.
On krene, polako, prema prednjem dijelu. - Što joj radiš, Skeet? - kaže.
- Ne mogu ti reći - kažem ja. - Ne bi bilo etično. Idi tamo i stražari.
- Čuj, Skeet - kaže on.
- Ah, nestani - kažem. - Ne radim ništa, samo pišem recept.
- On ti možda neće ništa zbog te ženske tamo otraga, ali ako otkrije da si petljao
oko tog ormarića za lijekove, tresnut će te nogom u krmu da ćeš se skotrljati niz te
stepenice ravno do podruma.
- Mene su udarali nogom u krmu veći gadovi od njega - kažem. - Idi sad tamo i
pazi da ne naiđe.
I tako se vratim natrag. Sat pokazuje petnaest minuta do jedan. Ona vezuje novac
u rupčić. - Vi niste doktor - kaže.
- Naravno da jesam - kažem. Ona me promatra. - Izgledam ti previše mlad ili sam
previše zgodan? - kažem. - Imali smo nekoć ovdje hrpu starih klimavih doktora - ka-
žem. - Jefferson je nekoć bio za njih neka vrsta doktorskog staračkog doma. Ali po-
sao je počeo opadati i ljudi su stalno bili zdravi, sve dok jednog dana nisu otkrili da
se žene jednostavno nisu htjele razboljeti. Onda su otjerali sve te stare doktore i
pozvali nas mlade i zgodne koji će se sviđati ženama i onda su žene opet počele po-
bolijevati i posao se popravio. To rade svuda u cijeloj zemlji. Nisi čula za to? Možda
zato što ti nikad nije trebao doktor.
- Treba mi sad - kaže ona.
- I došla si pravome - kažem joj ja. - Već sam ti to rekao.
- Imate nešto za to? - kaže ona. - Imam novaca.
- Pa sad - kažem ja - naravno, doktor mora svašta naučiti dok uči praviti smotke
kalomela{2}, ne može to izbjeći. Ali što se tiče tvojih tegoba, nisam baš siguran.
- On mi je rekao da mogu nešto dobit’. Rekao mi je da to mogu dobit’ u drogeriji.
- Je l’ ti rekao kako se to zove? - kažem. - Najbolje je da odeš k njemu i pitaš ga.
Ona prestane gledati u mene i počne kao motati onaj rupčić po rukama. - Nešto
moram napravit’ - kaže.
338
William Faulkner
- Koliko ti je stalo do tog da nešto poduzmeš? - kažem. Ona me pogleda. - Na-

ravno, doktor nauči svakakve stvari za koje ljudi ne misle da ih on zna. Ali ne smije
reći sve što zna. To je protuzakonito.
Jody se javi iz prednjeg dijela dućana. - Skeet.
- Ispričaj me trenutak - kažem. Odem u prednji dio. - Vidiš ga? - kažem.
- Još nisi gotov? - kaže on. - Možda bi bilo bolje da ti dođeš ovamo i paziš, a
mene pustiš da obavim te konzultacije.
- A možda ti sneseš jaje - kažem. Vratim se natrag. Ona me gleda. - Ti, naravno,
shvaćaš da bi mene mogli strpati u zatvor ako učinim to što želiš - kažem. - Izgubio
bih dozvolu i onda bih morao ići raditi. Shvaćaš to?
- Imam samo deset dolara - kaže ona. - Ostatak bih mogla donijet’ drugi mjesec,
možda.
- Pih - kažem ja - deset dolara? Vidiš, ja ne mogu odrediti cijenu svom znanju i
vještini. Ali to sigurno nije nekakav bijedni, tričavi desetak.
Ona me gleda. Uopće ne trepće. - Onda, što hoćeš?
Sat pokazuje četiri minute do jedan. I tako odlučim da će biti bolje da je otpravim.
- Pogađaj tri puta, a onda ću te otpratiti do izlaza - kažem.
Ona uopće ne trepće. - Moram nešto učinit’ - kaže. Osvrne se iza sebe i oko sebe,
zatim pogleda prema prednjem dijelu dućana. - Prvo mi dajte ljekariju - kaže.
- Hoćeš reći, spremna si to uzeti odmah sada? - kažem. - Ovdje?
- Prvo mi dajte ljekariju - kaže ona.
I tako uzmem menzuru i okrenem se kao leđima prema njoj i uzmem bocu koja je
izgledala u redu, jer bi čovjek koji ostavlja otrov da se povlači naokolo u neoznače-
noj boci svakako zaslužio da ga se strpa u zatvor. Vonjalo je na terpentin. Ulio
sam malo toga u čašu i dao joj. Ona pomiriše, gledajući me preko čaše.
- Smrdi po terpentinu - kaže.
- Aha - kažem. - To je tek početak terapije. Vrati se noćas u deset sati pa ću ti dati
ostatak lijeka i obaviti operaciju.
- Operaciju? - kaže ona.
- Neće te boljeti. To si već iskušala. Čula si za ono klin se klinom, i to?
Ona me gleda. - Hoće li djelovat’? - kaže.
- Jasno da hoće. Ako se vratiš i dobiješ što ti treba.
I tako ona popije to što je bilo u čaši ne trepnuvši okom i iziđe. Ja odem u prednji
dio dućana.
- Jesi li dobio? - pita Jody.
339
William Faulkner
- Što to? - kažem.

- Daj, molim te - kaže on. - Ne boj se, neću ti je pokušati preoteti.
- Ah, nju misliš - kažem. - Samo je tražila nekakvu tričavu ljekariju. Ima gadan
proljev i bilo ju je sram reći to pred nepoznatim muškarcem.
Ovo je bila moja noć, u svakom slučaju, zato sam pomogao starom gadu da pre-
broji utržak i donio sam mu šešir i ispratio ga iz dućana u pola devet. Otišao sam s
njim do ugla i gledao za njim dok nije prošao ispod dvije ulične svjetiljke i izgu-
bio mi se iz vida. Onda sam se vratio u dućan i čekao do pola deset pa sam utrnuo
svjetla u prednjem dijelu i zaključao vrata, a ostavio sam samo jedno svjetlo straga,
zatim sam otišao otraga i usuo talk u šest kapsula i malo kao počistio podrum i
onda sam bio sasvim spreman.
Došla je točno u deset, prije nego što je sat prestao otkucavati. Otvorio sam joj
vrata i ona je ušla brzim koracima. Pogledao sam kroz vrata, ali nije bilo nikog osim
nekog dječaka u kombinezonu koji je sjedio na rubu pločnika. - Trebaš nešto? - pitao
sam ga. Ništa nije odgovorio, samo me je gledao. Zaključao sam vrata i ugasio
svjetlo i otišao otraga. Ona je čekala. Sad me nije gledala.
- Gdje je to? - rekla je.
Pružio sam joj kutiju s kapsulama. Držala je kutiju u ruci, gledajući u kapsule.
- Sigurni ste da će to djelovat’? - upita.
- Siguran sam - kažem joj. - Kad dobiješ ostatak terapije.
- Gdje ću je dobit’? - pita me ona.
- Dolje u podrumu - kažem joj ja.
VARDAMAN
Sad je šire i svjetlije, ali dućani su mračni jer su svi otišli kući. Dućani su mračni,
ali svjetla prolaze preko izloga kad mi prolazimo. Svjetla su u stablima oko zgrade
suda. Ona noće u krošnjama, ali zgrada suda je mračna. Sat na njoj gleda na četi-
ri strane, jer on nije mračan. Ni mjesec nije mračan. Nije jako mračan. Darl je otišao
u Jackson je moj brat Darl je moj brat. Samo to je prijeko, na onu stranu, sjaji se na
tračnicama.
- Hajdmo onuda, Dewey Dell - kažem.
- Zašto? - kaže Dewey Dell. Tračnice se sjaje i idu oko cijelog izloga, on crven na
tračnicama. Ali ona je rekla da ga on neće prodat’ dječacima iz grada. - Ali bit će
340
William Faulkner
tamo za Božić - kaže Dewey Dell. - Morat ćeš pričekat’ do tada, on ga o Božiću opet
donese.
Darl je otišao u Jackson. Puno ljudi nije otišlo u Jackson. Darl je moj brat. Moj
brat ide u Jackson
Dok hodamo svjetla idu okolo, noće na stablima. Na sve strane isto. Idu oko zgra-
de suda i onda ih ne možeš vidjet’. Ali ih možeš vidjet’ u crnim izlozima na drugoj
strani. Svi su otišli kući spavat’ osim mene i Dewey Dell.
Ide vlakom u Jackson. Moj brat
U dućanu gori svjetlo, duboko unutra. U izlogu su dvije velike čaše napitka sa
soda vodom, crvena i zelena. Dva čovjeka ih ne bi mogla popit’. Ne bi mogle dvije
mazge. Ne bi mogle dvije krave. Darl
Neki čovjek izlazi na vrata. Gleda u Dewey Dell.
- Ti čekaj ovdje vani - kaže Dewey Dell.
- Zašto ne mogu uć’ unutra? - kažem. - Hoću i ja ić’ unutra.
- Ti čekaj ovdje vani - kaže ona.
- U redu - kažem.
Dewey Dell ode unutra.
Darl je moj brat. Darl je poludio
Pločnik je tvrđi nego kad sjediš na zemlji. On stoji u otvorenim vratima. Gleda
me. - Trebaš nešto? - kaže. Glava mu je zalizana. Jewelova je glava ponekad zaliza-
na. Cashova glava nije zalizana. Darl ode u Jackson moj brat Darl Na ulici je pojeo
bananu. Ne bi rađe banane? rekla je Dewey Dell. Čekaj do Božića. Onda će bit’
tamo. Onda ga možeš vidjet’. Tako ćemo jest’ banane. Pojest ćemo punu vrećicu, ja i
Dewey Dell. On zaključa vrata. Dewey Dell je unutra. Onda svjetlo namigne i ugasi
se.
Otišao je u Jackson. Poludio je i otišao u Jackson. Puno ljudi nije poludilo. Ćaća
i Cash i Jewel i Dewey Dell i ja, mi nismo poludili. Mi uopće nismo poludili. A nismo
ni otišli u Jackson. Darl
Dugo već čujem kravu, klip-klop ulicom. Onda dolazi na trg. Prelazi preko trga,
spuštene glave klip-klop
Muče. Nije bilo ničeg na trgu prije nego što je muknula, ali nije bio prazan. Sad je
prazan nakon što je muknula. Krava ide dalje, klip-klop. Muče. Moj je brat Darl. On
je otišao u Jackson, vlakom. Nije išao u vlak poludjet’. Poludio je u našim kolima.
Darl Ona je već dugo unutra. I krava je otišla. Ona je unutra duže nego što je krava
bila tu. Ali ne toliko dugo kao praznina. Darl je moj brat. Moj brat Darl
341
William Faulkner
Dewey Dell izlazi. Gleda me.

- Hajdmo sad okolo onim putem - kažem.
Ona me gleda. - Neće djelovat’ - kaže. - Taj kučkin sin.
- Što neće djelovat’, Dewey Dell?
- Jednostavno znam da neće - kaže ona. Ne gleda ni u šta. - Jednostavno znam.
- Idemo onim putem - kažem.
- Moramo se vratit’ u hotel. Kasno je. Moramo se ušuljat’ unutra.
- Ne možemo ipak proć’ onuda i pogledat’?
- Ne bi rađe jeo banane? Ne bi to rađe?
- U redu. - Moj brat je poludio i otišao u Jackson. Duži je put do Jacksona nego
do ludila
- Neće djelovat’ - kaže Dewey Dell. - Jednostavno znam da neće.
- Što neće djelovat’? - kažem. Morao se ukrcat na vlak da ode u Jackson. Ja ni-
kad nisam bio u vlaku, ali Darl je bio. Darl. Darl je moj brat. Darl. Darl
DARL
Darl je otišao u Jackson. Odveli su ga u vlak, smijao se, niz dugački vagon, smi-
jao se, glave su se okretale kao glave sova dok je prolazio. - Čemu se smiješ? - rekao
sam.
- Da da da da da.
Dva su ga čovjeka vodila u vlak. Nosili su pretijesne kapute, nadignute straga
iznad desnog bočnog džepa. Vratovi su im bili izbrijani do kose kao da su njihovi ne-
davni i istodobni brijači imali tesarsku špagu poput Cashove. - Smiješ li se to pišto-
ljima? - rekao sam. - Zašto se smiješ? - rekao sam. - Zar zato što ti je mrzak zvuk
smijanja?
Sastavili su dva sjedala kako bi Darl mogao sjediti uz prozor i smijati se. Jedan je
od dvojice sjeo kraj njega, a drugi na sjedalo nasuprot njima, vozeći se natraške. Je-
dan se od njih morao voziti natraške jer državni novac ima lice prema svakom nali-
čju i naličje prema svakom licu, a oni se voze za državni novac koji predstavlja
incest. Novčić od pet centi ima ženu na jednoj strani i bivola na drugoj; dva lica i ni
jedno naličje. Ne znam što to predstavlja. Darl je imao jedan mali kaleidoskop koji je
nabavio kad je ratovao u Francuskoj. U njemu je bila jedna žena i jedna svinja s dvi-
je stražnjice i bez lica. Znam što to predstavlja. - Smiješ li se tome, Darl?
342
William Faulkner
- Da da da da da da
Kola stoje na trgu, zapregnuta, mazge nepomične, uzde omotane oko opruge sje-
dala, stražnji dio kola okrenut je prema zgradi suda. Nimalo se ne razlikuje od stotine
drugih kola tamo; Jewel stoji pokraj njih i gleda niz ulicu poput bilo kojeg drugog
čovjeka u gradu tog dana, pa ipak ima u tome nešto drukčije, nešto posebno. Ima u
tome onog jasno prepoznatljivog ozračja konačnog i neposredno predstojećeg od-
laska koje imaju vlakovi, možda zbog činjenice da Dewey Dell i Vardaman gore na
sjedalu i Cash na ležaju u kolima jedu banane iz papirne vrećice. - Smiješ li se tome,
Darl?
Darl je naš brat, naš brat Darl. Naš brat Darl u kavezu u Jacksonu gdje, s prljavim
rukama mlitavo položenim u tihe razmake između rešetki, gleda van s pjenom na
ustima.
- Da da da da da da da da.
DEWEY DELL
Kad je vidio novac rekla sam: - To nije moj novac, ne pripada meni.
- A čiji je onda?
- To je novac Core Tull. Gospođe Tull. To sam dobila za kolače.
- Deset dolara za dva kolača?
- Ne diraj to. To nije moje.
- Nisi ni imala te kolače. To je laž. U tom si paketu imala nedjeljnu odjeću.
- Da ga nisi dirnuo! Ako ga uzmeš onda si lopov.
- Moja vlastita kći optužuje me da sam lopov. Moja vlastita kći.
- Ćaća. Ćaća.
- Ja sam vas hranio i brinuo se da imate krov nad glavom. Dajem vam svoju lju-
bav i skrb, pa ipak me moja vlastita kći, kći moje pokojne žene, naziva lopovom nad
grobom svoje majke.
- To nije moje, kažem ti. Sam Bog zna, da je moje, pustila bih te da ga uzmeš.
- Gdje si dobila deset dolara?
- Ćaća. Ćaća.
- Nećeš mi reć’. Zar si do njih došla na takav sramotan način da se ne usuđuješ
reć’?
343
William Faulkner
- To nije moje, kažem ti. Ne možeš razumjet’ da nije moje?

- Kao da ih ja ne bih vratio. Ali ona svom vlastitom ocu kaže da je lopov.
- Ne mogu, kažem ti. Kažem ti da to nije moj novac. Sam Bog zna da bih ti ga
dala.
- Ne bih ga uzeo. Moja rođena kći koja je sedamnaest godina jela moj kruh neće
mi posudit’ deset dolara.
- Nisu moji, ne mogu.
- A čiji su onda?
- To sam dobila. Da za to nešto kupim.
- Što da kupiš?
- Ćaća. Ćaća.
- Samo ćeš mi posudit’. Bog mi je svjedok, mrsko mi je da mi rođena djeca pred-
bacuju. Ali ja njima dajem sve što je moje, bez škrtarenja. S veseljem im dajem i ne
škrtarim. A oni sad meni uskraćuju. Addie. Sreća je tvoja da si umrla, Addie.
- Ćaća. Ćaća.
- Sam Bog zna da je tako. Uzeo je novac i izašao van.
CASH
I tako, kad smo stali tamo da posudimo lopate, čuli smo kako u kući svira grafo-
fon i tako kad smo završili s lopatama, ćaća kaže: - Pretpostavljam da ih sad trebam
vratit’.
I tako smo se vratili natrag do te kuće. - Bolje da odvezemo Casha Peabodyju -
reče Jewel.
- Začas ću bit’ gotov - reče ćaća. Siđe s kola. Sad nije svirala muzika.
- Nek’ ide Vardaman - reče Jewel. - On će to obavit’ upola brže od tebe. Ili čekaj,
pusti mene...
- Mislim da je bolje da ja to obavim - kaže ćaća. - S obzirom na to da sam ih ja
posudio.
I tako smo sjedili u kolima, ali muzika sad nije svirala. Pretpostavljam da je dobro
da nikad nismo imali jedan od tih grafofona. Pretpostavljam da uopće ne bih stigao
napravit’ nikakav posao, samo bih ga slušao. Ne znam može li čovjek sebi priuštit’
nešto ljepše od malo muzike. Čini mi se, kad uvečer dođe umoran kući, ništa ga ne
može tako opustit’ kao da pusti svirat’ malo muzike dok se odmara. Vidio sam takve
344
William Faulkner
koji se zatvore kao putna torba, imaju ručku i sve, tako da ih čovjek može ponijet’
kamo ga volja.
- Što misliš, što radi? - kaže Jewel. - Ja sam dosad mogao prenijet’ te lopate amo i
tamo deset puta.
- Pusti, moraš mu dat’ malo vremena - rekoh. - Zapamti da on nije tako žustar kao
ti.
- Zašto onda nije mene pustio da ih vratim? Moramo sredit’ tvoju nogu tako da
sutra možemo krenut’ kući.
- Imamo još puno vremena - rekoh. - Pitam se koliko te mašine koštaju na rate.
- Rate čega? - reče Jewel. - Što ti imaš čime bi ga kupio?
- Ne možeš znat’ - rekoh. - Mogao bih kupit’ onog od Suratta za pet dolara,
mislim.
I tako se ćaća vratio i otišli smo Peabodyju. Dok smo bili tamo, ćaća reče da se
ide obrijat’ u brijačnicu. I tako nam je te večeri rekao da ima nekog posla koji mora
obavit’, gledao je nekako kao ustranu dok je to rekao, a kosa mu je bila mokra
i glatko začešljana i mirisala je po parfemu, ali ja sam rekao pustite ga na miru; ne
bih ni ja imao ništa protiv da još malo čujem one muzike.
I tako je idućeg jutra opet otišao, onda se vratio i rekao nam da upregnemo kola i
budemo spremni za polazak i da će nas on presrest’, a kad su ostali otišli, rekao je,
- Pretpostavljam da ti više nemaš novaca.
- Peabody mi je dao samo toliko da platim hotel - odgovorio sam. - Ništa nam
drugo nit’ ne treba, jel tako?
- Ne - reče ćaća. - Ne. Ništa nam ne treba. - Stajao je tamo, ne gledajuć’ u me.
- Ako misliš da bismo nešto morali kupit’, pretpostavljam da bi možda Peabody -
rekoh.
-Ne - reče on. - Ništa drugo ne treba. Čekajte me na uglu.
I tako je Jewel doveo mazge i došao po mene i onda su mi napravili ležaj u koli-
ma i odvezli smo se preko trga do ugla gdje je ćaća rekao i čekali smo tamo u koli-
ma, a Dewey Dell i Vardaman su jeli banane, kad smo ih vidjeli kako dolaze s donjeg
kraja ulice. Ćaća je hodao s onim u isti mah izazovnim i posramljenim izrazom ka-
kav je obično imao kad bi kanio napravit’ nešto što je znao da se mami neće svidjet’,
nosio je putnu torbu u rukama, a Jewel upita,
- Tko je to?
A onda smo vidjeli da nije zbog te torbe izgledao nekako drugačije; lice mu je
bilo drugačije i Jewel reče: - Nabavio je zube.
Fakat. Zbog njih je izgledao tridesetak centimetara viši, nekako je kao hodao
345
William Faulkner
uzdignute glave, posramljeno i ponosno u isti mah, a onda smo vidjeli nju iza njega,
kako nosi drugu torbu - pomalo kao patkasto građenu ženu, svu nalickanu, s onim
kao izbuljenim očima tvrda pogleda kao da svakog živog izaziva neka se samo usudi
nešto reć’. I sjedili smo tako tamo i gledali ih, Dewey Dell i Vardaman s poluotvore-
nim ustima i napola pojedenim bananama u rukama, a ona je izvirivala iza ćaće, gle-
dajući nas kao da nas izaziva da nešto kažemo. A onda sam vidio da je torba koju
ona nosi jedan od onih malih grafofona. I fakat je to bio, sav sklopljen i lijep k’o sli-
ka i svaki put kad stigne poštom nova ploča naručena iz kataloga, a mi budemo sje-
dit’ u kući, zimi, i slušat’, ja ću mislit’ kakva šteta što Darl ne može bit’ tamo da i on
uživa. Ali ovako je bolje za njega. Ovaj svijet nije njegov svijet; ovaj život nije nje-
gov život.
- Ovo je Cash i Jewel i Vardaman i Dewey Dell - kaže ćaća, malo kao posramlje-
no i u isti mah ponosno, s tim svojim zubima i svime, premda se ne usudi pogledat’ u
nas. - Upoznajte se s gospođom Bundren - kaže.
346
GOVOR WILLIAMA FAULKNERA
ODRŽAN PRI DODJELI NOBELOVE NAGRADE 1950.
347
Nobel Lecture 1950
© The Nobel Foundation 1951
MAJA ZANINOVIĆ
348
Stockholm, 10. prosinca 1950.{3}
Osjećam da ova nagrada nije dodijeljena meni kao čovjeku, nego mom djelu -
djelu stvaranom čitavog jednog života u mukama i znoju ljudskog duha, ne zbog sla-
ve i ponajmanje zbog zarade, nego da bih iz materijala ljudskoga duha stvorio
nešto što dotad nije postojalo. Stoga je ova nagrada meni samo dana na čuvanje.
Neće biti teško naći namjenu novčanom dijelu nagrade, primjerenu njegovoj
izvornoj svrsi i značenju. Međutim, želio bih to isto učiniti s priznanjem, koristeći se
ovim trenutkom kao vrhuncem s kojeg će moje riječi možda doprijeti do mladih
muškaraca i žena koji su se već posvetili istim mukama i trudu, među kojima se već
nalazi onaj koji će jednog dana stajati ovdje, gdje ja sada stojim.
Naša je tragedija danas opći i posvemašnji fizički strah koji sad već tako dugo iz-
državamo da ga čak možemo podnositi. Nema više problema duha. Postoji samo pi-
tanje: kad će me raznijeti bomba? Zbog toga je mladi pisac, muškarac ili žena,
koji danas piše, zaboravio probleme ljudskog srca u sukobu sa samim sobom, jedine
koji mogu pisanje učiniti vrijednim jer je to jedino o čemu vrijedi pisati, jedino što je
vrijedno muka i znoja.
Mora ih ponovo naučiti. Mora sam sebe podučiti kako je najnečasnije od svega
biti uplašen; i podučivši se tome, zauvijek zaboraviti strah, ne ostavljajući u svojoj
radionici mjesta za bilo što drugo osim starih zbiljnosti i istina srca, starih uni-
verzalnih istina, bez kojih je svaka priča prolazne vrijednosti i osuđena na propast - o
ljubavi i časti i milosrđu i ponosu i sućuti i žrtvovanju. Dok tako ne učini, sav mu je
trud uzaludan. On ne piše o ljubavi, nego o požudi, o porazima u kojima nitko ne
gubi ništa što je iole vrijedno, o pobjedama bez nade i, najgore od svega, bez mi-
losrđa i sućuti. Njegovi jadi nikoga ne pogađaju, ne ostavljaju ožiljke. On ne piše o
srcu, nego o žlijezdama.
Sve dok iznova ne nauči te stvari, pisat će kao da je stajao i gledao propast ljud-
skog roda. Ja odbijam prihvatiti propast ljudskog roda. Lako je reći da je čovjek
besmrtan jednostavno zato što će izdržati: pa i kad zvono Sudnjeg dana posljednji
put udari i zamre s posljednje bezvrijedne stijene što lišena vremena visi u posljed-
njim crvenim i umirućim zracima večernjeg sunca, još uvijek će preostati jedan
zvuk: zvuk njegova slaba neumorna glasa koji još uvijek govori. Ne želim to prihva-
349
titi. Ja vjerujem da čovjek neće samo izdržati: on će nadvladati. On nije besmrtan
zato što jedini od svih stvorenja ima neumoran glas, nego zato što ima dušu, duh koji
je sposoban suosjećati, žrtvovati se i izdržati. Pjesnikova je, spisateljeva, dužnost pi-
sati o tim stvarima. Njegova je privilegija pomoći čovjeku da izdrži tako što će mu
uzdizati srce, podsjećati ga na hrabrost i čast i nadu i ponos i suosjećanje i milosrđe i
žrtvu, sve ono što je dalo sjaj njegovoj prošlosti. Pjesnikov glas ne mora biti tek puki
zapis o čovjeku, on mu može biti jedan od potpornja, jedan od stupova koji će mu
pomoći izdržati i nadvladati.
350
WILLIAM FAULKNER
Dva se Faulknera neprestano prepleću u djelima kritičara i očima (čak i najšireg)

čitateljstva. Prvi je pisac »američkog Juga«, dakle kroničar regije i njezine povijesti,
a drugi genijalni modernistički eksperimentator, mnogo bliži Jamesu Joyceu nego što
su to kritičari još uvijek spremni priznati.
U popularnoj imaginaciji, američki se Jug vrlo često poistovjećuje s elegantnim
neoklasicističkim palačama južnjačkih robovlasnika, tradicionalnom engleskom ka-
valirštinom i lepršavim krinolinama filma Zameo ih vjetar. Faulknerov je Jug, među-
tim, u mnogočemu neki posve drugi Jug. Za razliku od sjevernih država američkog
Juga - Karoline ili Virginije, koje su bile naseljene još u 17. stoljeću i gdje je živjela
plantažerska »aristokracija« - ili južnih država uz Meksički zaljev gdje se veza s
Europom održavala preko lučkih gradova kakav je npr. egzotični New Orleans, Fa-
ulknerov je Mississippi bio »mlada« savezna država, pripojena »Uniji« tj. Sjedinje-
nim Američkim Državama tek 1817. godine. U to je doba samo južna trećina države
bila naseljena bijelcima. Trebalo je pedesetak godina da se s preostalog teritorija
istisnu Indijanci i da se cijela savezna država naseli novim stanovništvom, uglavnom
siromašnim svijetom koji je krenuo onamo trbuhom za kruhom. Takav je siromašni
došljak bio i Faulknerov pradjed »stari pukovnik« William Clark Falkner, uzor za lik
pukovnika Johna Sartorisa koji je u njegovim romanima simbol legendarnog starog
Juga. Unatoč Faulknerovim povremenim »aristokratskim« pretenzijama, podrijetlo
njegove obitelji dakle ne seže daleko u prošlost, a njezin je ugled ostvaren u pro-
vincijalnoj sredini i regiji koja je bila pretežno neplantažerska, zaostala i siromašna.
Četiri su’generacije Falknera vezane uz gradiće sjevernog Mississippija:
New Albany (gdje je Faulkner rođen 25. rujna 1897), Ripley (gdje je proveo rano
djetinjstvo) i napokon Oxford, kamo se Faulkner doselio s roditeljima 1902. kad mu
je bilo pet godina, gdje je proživio djetinjstvo i mladost, oženio se i kupio kuću u
koju se uvijek vraćao, i gdje je i umro.
351
Godine 1902. Oxford je brojio 1800 duša, a njegov kotar, Lafayette (Faulkner je
insistirao na izgovoru »lafejet« s naglaskom na drugom slogu), imao je 22 000 sta-
novnika, od kojih su gotovo polovica bili crnci. Stanovništvo je uglavnom živjelo od
uzgajanja pamuka. Na glavnom trgu stajala je zgrada suda sa spomenikom Vojniku
Konfederacije (uz takav je spomenik, kočijaš Benjyja smio provesti uvijek samo u
jednom smjeru). Narod, koji bi subotom nagmuo u mjesto iz okolnih sela, za ograđu-
je sudnice vezivao konje i kola. Od ljudi - crnih i bijelih - koji bi se skupljali u sjenci
stabala na trgu ili u zimsko doba sjedili oko peći očeva ureda, koje je sretao u lovu ili
u polju i družio se s njima cijelog života, slušao je kadence lokalnog govora, pro-
matrao i pamtio razgovore i anegdote, često protkane specifičnim humorom i temati-
kom narodne pripovijetke. Usprkos svim njegovim kasnijim modernističkim uzleti-
ma, Faulkner je bio i ostao nenadmašen kroničar svog kraja, kao što je James Joyce u
svom modernističkom remek-djelu, Uliksu, ostao ujedno i najpomniji kroničar Du-
blina »malih« ljudi. Od svih velikih anglo-američkih modernista, Faulkner je bio i
ostao najveći provincijalac, a to mu je bila i vrlina i mana.
Kao gimnazijalac, Faulkner nije pokazivao nikakvog zanimanja za školu, ali je
mnogo čitao, knjige koje bi mu donosio prijatelj i lokalni »mentor« u mladosti Phil
Stone, ali i sve drugo što mu je dolazilo pod ruku: svjetske klasike i francuske
simboliste, Balzaca i popularne, često trećerazredne južnjačke romane. Ne završivši
srednju školu, pred kraj Prvoga svjetskog rata prijavio se u britansko zrakoplovstvo
(za američku je avijaciju bio suviše niska rasta!). U srpnju 1918. započeo je obuku
u pilotskoj školi u Torontu u Kanadi. U prijavi za vojsku prvi je put službeno upotri-
jebio novu ortografiju svog prezimena i ispustio srednji inicijal. Nije više bio Willi-
am C. (Cuthbert) Falkner nego - William Faulkner. Primirje ujesen 1918. prisililo ga
je da se vrati u Oxford ne okusivši ratnih letova ni okršaja. Od legendarne američke
trojke, koja je obilježila američku i svjetsku prozu dvadesetih i tridesetih godina na-
šeg stoljeća, frustraciju zbog »preranog« primirja doživio je i Scott Fitzgerald, koji
se također prijavio kao dobrovoljac, ali nije dospio otići preko mora. Rat u Europi
okusio je samo Ernest Hemingway: priča nam je poznata iz romana Zbogom oružje.
Faulknerovo desetljeće nakon Prvoga svjetskog rata, između njegove dvadesete i
tridesete godine, nije dalo naslutiti sazrijevanje jednog od velikana modeme knji-
ževnosti. Faulkner je naoko gotovo vegetirao. Vratio se kući u Oxford. Kao ratni ve-
teran mogao se i bez mature upisati na sveučilište i kratko je vrijeme »studirao« jezi-
ke. Nakon faze pilotskog dandyizma, često je hodao okolo nedotjeran i pripit. Na sta-
nu i hrani kod roditelja, igrao je tenis i golf, i povremeno radio kao soboslikar za
džeparac. (Piti je počeo zarana, i s vremenom postao teški alkoholičar, poput njego-
vih suvremenika Hemingwaya i Fitzgeralda!). Kraće je vrijeme boravio u New
Yorku. Zatim je dvije-tri godine vodio malu lokalnu poštu u Oxfordu. Odlazio je u
Memphis, grad notoran po svom noćnom životu. Ljeto i proljeće 1925. proveo je u
352
New Orleansu, koji je atmosferom i slobodnim načinom života bio potpuna
suprotnost svemu što obično držimo tradicionalno američkim. Družio se s piscima i
umjetnicima, počeo pisati za novine i, premda vrlo siromašan, kao mladić iz »dobre
obitelji« posjećivao i elegantnije građanske krugove.
Odmah nakon povratka iz vojske počeo je pisati, pretežno poeziju, i crtati. Prvo
što je ikad objavio bio je crtež u sveučilišnom godišnjaku Ole Miss za 1916/17. Sve-
učilišni list The Mississippian tiskao mu je prvu pjesmu i prvu novelu 1919. Sve je
to, međutim, bilo osrednje, epigonski, u duhu davno prohujalog fin de sièclea. Fa-
ulknerova je poezija bila dio njegova naukovanja, mješavina klasičnih, romantičnih i
francuskih simbolističkih utjecaja, nešto što je trebalo preboljeti poput ospica. Nje-
govo prvo tiskano djelo bila je knjiga loših pjesama Mramorni faun (1924) u kojoj je
čak i sam naslov bio »posuđen« (od Nathaniela Hawthomea). Nakon nekih kraćih
proza, uslijedio je 1926. prvi Faulknerov roman, Vojnikova plaća (Soldier’s Pay). I to
je bio početnički rad, Faulknerov prilog temi »izgubljene generacije«, također »posu-
đenoj«, kojoj se poslije uglavnom više nije vraćao. Uslijedio je Faulknerov možda
najlošiji roman, Mosquitoes (1927).
Uskoro zatim, pojavljuje se prva znakovita najava da je još neotkriveni genij na-
šao svoje pravo fikcionalno podneblje. Krajem 1927. godine Faulkner je izdavaču
predao rukopis svog trećeg romana s naslovom Zastave u prašini (Flags in the Dust).
Ni taj roman, međutim, nije oduševio ni njegova agenta i prijatelja Bena Wassona, ni
urednike. Bio je, držali su s pravom, previše razvučen i neorganiziran. Razočarani
Faulkner digao je ruke od rukopisa Zastava, koji je objavljen - pod novim naslo-
vom, Sartoris, pošto ga je Wasson sam drastično skratio - tek početkom 1929, iste
godine kad i Buka i bijes (The Sound and the Fury). Nekraćeni rukopis s originalnim
naslovom tiskan je mnogo kasnije, desetak godina poslije piščeve smrti. Premda
Sartoris u mnogočemu još uvijek nije onaj pravi veliki Faulkner, on predstavlja
prekretnicu. Sa Sartorisom i Zastavama u prašini započinje izgradnja cijelog jednog
povijesnog i geografskog fikcionalnog univerzuma na sliku i priliku Faulknerova
Mississippija, njegova zavičajnog kotara Lafayette, koji sad dobija indijansko ime i
postaje, kako ga je Faulkner sam nazvao, njegov »apokrifni kotar« Voknapatawpha
(izg. Joknapatafa) dok se Ripley, New Albany i Oxford stapaju u također »apokrifni«
Jefferson. Faulkner je Yoknapatawphu zamislio posve precizno, poput najpedantni-
jeg realista (tako je, na jednoj razini, i Joyce opisao Dublin): ona se prostire na po-
dručju od 2400 četvornih milja i ima oko petnaest tisuća stanovnika: oko šest tisuća
bijelaca i devet tisuća crnaca. Pedantni proučavatelji Faulknerova djela u njemu su
izbrojili oko dvije tisuće likova koje Faulkner u svojih dvadesetak romana i više od
70 novela poimence spominje. Faulkner je sam rukom nacrtao zemljovid tog podru-
čja i na njoj napisao: »William Faulkner, jedini vlasnik i posjednik«. Na tom su
zemljovidu ucrtani Zavoj starog Francuza, gdje je u Svetištu (Sanctuary) gangster
353
Popeye ubio Tawmmija, i gdje u romanu Zaselak (The Hamlet) Flem Snopes počinje
svoj bezdušni kapitalistički uspon; ucrtano je i Sutpenovo imanje iz romana Abšalo-
me, sine moj!; lovište Majora de Spaina, gdje Ike McCaslin i njegov učitelj mješanac
Sam Fathers u romanu Siđi, Mojsije (Go Down, Moses) gledaju kako zauvijek nesta-
je mitska divljina; tu je i »Compsonova milja«, buduće središte Jeffersona, koje je
prvi Jason Compson dobio od indijanskog poglavice Ikkemottubbea u zamjenu za
kobilu; tu je, na kraju, i željeznica koju je izgradio stari John Sartoris (dok je pra-
vu željeznicu u tom kraju gradio Faulknerov pradjed, »Stari Pukovnik« William
Falkner).
Povijest Faulknerove mitske pokrajine počinje 1800, dok u njoj još vladaju Indi-
janci. Među pionirima koji će osnovati vodeće obitelji, tu su Thomas Sutpen (prota-
gonist Abšaloma) koji dolazi onamo 1833. godine i John Sartoris koji dolazi 1837, a
uz njih obitelji Stevens (advokat Gavin Stevens javlja se u nekoliko romana i nove-
la), Compson (Buka i bijes je priča o toj obitelji, a Quentin je pripovjedač Abšalo-
ma), te obitelji Drake i Benbow. Osim što su protagonisti Sartorisa, braća Horace i
Narcissa Benbow imaju veliku ulogu i u Svetištu, gdje je glavna junakinja
Temple Drake). Ovdje žive i seljačke obitelji, među kojima su npr. Bundrenovi (Kad
ležah na samrti - As I Lay Dying), te imućni farmeri poput McCaslinovih, na čijem
imanju živi cijela razgranata loza obojenih slugu i težaka koji su potekli od njihova
zajedničkog pradjeda, a među njima se ponosom i svojevoljom ističe stari crnac Lu-
cas Beauchamp. (Svi oni zajedno protagonisti su romana/zbirke novela Siđi, Mojsi-
je.) Od crnačkih likova posebno mjesto valja dati staroj sluškinji Dilsey u Buci i bije-
su, koja je s vremenom stekla gotovo mitski status u Faulknerovu opusu. Tu je i »bi-
jeli ološ« koji se uspinje na društvenoj ljestvici, npr. mnogočlani i nesavladivi klan
Snopes čija se najezda opisuje u romanu Zaselak.
U Faulknerovim romanima često nailazimo na grafičke prikaze obiteljskih staba-
la, u njima važnu ulogu imaju rođački odnosi, javni i tajni, nerijetko zasnovani na
incestu i miješanju rasa. Jedna od ključnih figura mitskog segmenta Faulknerove pri-
če jest stari Sam Fathers, sin indijanskog poglavice i majke crnkinje, koji bdije nad
mladim Isaacom McCaslinom i njegovom inicijacijom u rituale lova i poštivanja
divljine u slavnoj noveli Medvjed (The Bear), uključenoj u »roman« Siđi, Mojsije. U
bezbroj pojedinosti, Faulknerova je Yoknapatawpha izrasla iz njegova osobnog
iskustva koje je nesumnjivo pridonijelo vizualnom i uopće osjetilnom bogatstvu opi-
sa prirode, lokalne atmosfere, prizora iz svakodnevnog života. Tu su prašnjave ceste
u ljetnoj žegi, berači pamuka s platnenim torbama preko ramena, muškarci u lovu na
divljač; seoski dućani prepuni karakterističnih mirisa i potanko opisanog po-
ljoprivrednog alata, orme, užadi; konji, lovački psi i mazge, pokrajinske krčme i pre-
noćišta, građanski domovi i odnosi u obiteljima. Posebna je vrijednost jezik tih ro-
354
mana, a napose prenošenje rječnika i intonacije lokalnog govora, bjelačkog i (je-
dinstvenog i neprevodivog) crnačkog idioma, dakle američkog kolokvijalnog fikci-
onalnog koiné, koji je prvi »izmislio« Mark Twain u romanu Doživljaji Huckle-
berryja Finna, genijalnom nezaobilaznom temelju modernog američkog realizma.
Yoknapatawpha je uronjena u povijest. U njoj je središnji događaj građanski rat
između Saveza sjevernih država i Konfederacije južnih država. Rat je trajao od 1861.
do 1865, i bio je neobično krvav i okrutan. Sjever je pobijedio, a poraženi Jug bio je
uništen, sažgan, ponižen, s privrednom a često i društvenom strukturom uništenom
do temelja, dok su se rijeke oslobođenih crnaca prelijevale u gradove sjevera i zapa-
da. Romani o Yoknapatawphi, međutim, nisu povijesni romani. U Faulknerovoj vizi-
ji, katastrofalan američki Građanski rat postaje metaforom. Rat je kamen kušnje za
junaštvo i osjećaj narodnog, gotovo nacionalnog zajedništva u nesreći i patnji, koja
jest povijesna, ali se onda majstorskim, često kontradiktornim i neuhvatljivim emoci-
onalnim i simboličkim preobrazbama, širi i obuhvaća sveukupnost modeme ljudske
sudbine, Malrauxove »condition humaine«. U stvaranju svog fikcionalnog svije-
ta, Faulkner polazi od realizma i često krajnjeg naturalizma, ali su oni uvijek
uklopljeni u modernistički okvir. Faulknerov je osjećaj povijesti dubok, bitan za nje-
govu definiciju čovjeka. On je međutim vrlo ambivalentan, često kontradiktoran, i
što je vrlo važno, gotovo nikad nije prikazan kroz mannovske ili sartreovske inte-
lektualne učene rasprave, nego kroz situacije, ljude i njihove odnose koji su prožeti
modernističkim pesimizmom, a često pretvoreni u univerzalne simboličke ili mitske
funkcije. Sam je Faulkner jednom rekao da Jug za njega nema neko posebno znače-
nje. On ga slučajno poznaje, ali život u njemu ne razlikuje se od dmgih života: »život
je pojava, ali u njemu se ne događa ništa novo, uvijek isti grozničavi steeplechase u
susret ništavilu. Umjetnost«, naglašava Faulkner, »jednostavnija je nego što ljudi
misle, jer stvari o kojima čovjek može pisati ima vrlo malo. Sve što je potresno u po-
vijesti čovjeka vječno je, i sve je to već odavno napisano ...«
U Faulknerovom svijetu, na djelu su plodovi nekih povijesnih situacija i odnosa

koji su možda bili nametnuti ili neminovni, ali su ipak grešni. Američki su doseljeni-
ci na primjer istjerali, istrijebili Indijance i prisvojili njihovu zemlju. Zatim su stolje-
ćima iskorištavali ljude crne rase i stvorili rasističko društvo. Kao građanin, Faulkner
je pomalo starinski i patrijarhalno gledao na cmačko pitanje. Neizmjerno je volio i
poštivao svoju crnu dadilju Mammie Callie koja je bila član obitelji, koju je pokopao
na obiteljskoj parceli i podigao joj nadgrobni spomenik. U Buci i bijesu stvorio je
zasluženo slavan portret crne služavke Dilsey, koja ostaje jednim od njegovih najve-
ćih, najkršćanskijih i najhumanijih likova. U svojim je djelima nesumnjivo evoluirao
od Sartorisa, gdje su crni sluge prikazani kao nepouzdana i neodgovorna djeca, do
Uljeza u prašinu (Intruder in the Dust, 1948), gdje se Gavin Stevens strastveno odu-
355
pire rasnoj diskriminaciji. U svom znamenitom monologu o rasnoj jednakosti Gavin,
poput Faulknera, ipak misli da ispunjenje tog sna nije moguće u bliskoj budućnosti.
U jesen 1928, sa zgotovljenim rukopisom Buke i bijesa u torbi, Faulkner je kre-

nuo u New York. U početku ni jedan izdavač nije prepoznao genijalnost tog remek-
djela. Faulkner je te jeseni snubio izdavače, progonjen dugovima, lumpao i pio. U
New Yorku, njegov se krug prijatelja sastojao od južnjačkih provincijalaca, poput
njega pomalo izgubljenih u velikom gradu. Pred Božić Faulkner se vratio u Oxford i
započeo novi roman, Svetište (1931), senzacionalnu priču o mladoj djevojci iz do-
brog društva i o impotentnom gangsteru Popeyju koji je siluje kukuruznim klipom, a
poslije drži zatvorenu u bordelu. Izdavač se prestrašio kad je primio rukopis: »Bože
moj, to ne mogu tiskati«, napisao mu je. »Obojica bismo završili u zatvoru.«
Faulkner je bio demoraliziran, uvjeren da nikad neće uspjeti kao pisac. Bile su mu
32 godine. Siromašan i nepriznat, oženio se Estellom Oldham, svojom mladenačkom
ljubavi, sad razvedenom ženom s dvoje djece. Obitelj se nastanila u Oxfordu u
iznajmljenom stanu, a Faulkner se zaposlio kao nadzornik noćne smjene u ložionici
male električne centrale Mississippijskog sveučilišta.
Sartoris je tiskan početkom 1929. Njegov je naslov prezime jeffersonske patri-
cijske obitelji koja je dijelom zamišljena prema (idealiziranom i demoniziranom)
predlošku obitelji Falkner. Radnja je smještena u vrijeme poslije Prvoga svjetskog
rata u kojem pogiba jedan od unuka blizanaca »starog Bayarda« Sartorisa, a drugi se
iz njega vraća kao ukleti predstavnik »izgubljene generacije«, progonjen južnjačkim
prokletstvom. U njegovu odnosu prema ženi Narcissi, kao i u njezinoj nenormalnoj
vezanosti za brata Horacea, nailazimo i na freudovsku elaboraciju naturalističke
teme obiteljske degeneracije (Glembajevi!), kao i na nedorečenu ali jasnu Faulknero-
vu naznaku o urođenoj »pokvarenosti« ili bar ambivalentnosti ženske prirode:
Narcissa naime ljubomorno čuva (valjda zato što je uzbuđuju!) seksualno nedolična
pisma stanovitog Byrona Snopesa, bankovnog činovnika iz obitelji »bijelog ološa«,
koji preuzima prevlast u svijetu Yoknapatawphe i predstavlja oličenje duhovne bije-
de i materijalne pohlepe nove klase i modernoga doba. Sa Zastavama i Sartorisom
rođen je, u svoj svojoj nedosljednosti i nedorečenosti, fikcionalni svijet Faulknerove
Yoknapatawphe, posljednji od velikih povijesno/mitskih romanesknih svjetova re-
alizma, što ga je Faulkner obojio i svim bojama svjetskih modemizama. Iza tog bo-
gatog i raznolikog, ali još uvijek tentativnog dvojnog kamena temeljca, uslijedio je
dugačak niz romana i knjiga pripovijesti od kojih je velik dio smješten u Yoknapa-
tawphu.
Roman Buka i bijes tiskan je 7. listopada 1929. godine. Mnogi su kritičari bili
oduševljeni, ali se roman slabo prodavao. Faulknerov biograf Blotner navodi da se
356
prvo izdanje tiskalo u (za SAD neopisivo maloj) nakladi od 1789 primjeraka. Te je
jeseni Faulkner već bjesomučno i nadahnuto pisao Dok ležah na samrti i rukopis na-
vodno završio za 47 dana.
U to je vrijeme Faulkner kupio veliku i lijepu, ali vrlo ruševnu kuću, udaljenu
svega jednu milju od Oxforda. Kuću je nazvao Rowan Oak, navodno prema vrsti ča-
robnog hrasta o kojem je čitao u Frazerovoj Zlatnoj grani. Danas je Rowan Oak Fa-
ulknerov muzej, svetište u koje hodočaste tisuće i tisuće poklonika njegova djela.
Slika te kuće u kolonijalnom stilu, s njezinim elegantnim trijemom obrubljenim bije-
lim stupovima, danas je u Americi poznata jednako kao i Lincolnov spomenik u
Washingtonu ili Guggenheimov muzej u New Yorku.
Godine 1931. napokon je tiskano Svetište i uskoro postalo succès de scandale
prvoga reda. Faulkner je govorio da je to tekst napisan na brzinu, samo radi novca, i
to je navelo mnoge da ga čitaju kao senzaciju i zato previde njegove umjetničke kva-
litete. Južnjački su domoljubi bili posebno ogorčeni i optužili Faulknera da je tom
pričom iz bordela u Memphisu, gdje se mlada djevojka iz visokog društva odaje
perverznim užicima, oskvmuo čast Južnjaka. U želji da pokaže kako nasilje tog ro-
mana (u kojem ima i linčovanja) Faulkner nije isisao iz prsta, njegov biograf Joseph
Blotner sugestivno rezimira neke događaje koji su se zbili dok je nastajao roman: »U
novoj 1929. godini nije bilo ništa manje nasilja nego u staroj... bilo je devet linčova-
nja, od toga tri u državi Mississippi. Prvih dana nove godine, jedan je crni robijaš na
farmi tamnice Parchman ubio čuvara i prisilio kćerku ubijenog da s njim pješači tri-
deset i tri sata. Poslije ga je grupa ljudi privezala za gomilu drva, polila mu odjeću
benzinom i zapalila ga.« (str. 601). U dva mjeseca prodano je sedam tisuća primjera-
ka Svetišta, ali ni to nije riješilo Faulknerovu katastrofalnu financijsku situaciju.
Premda je žudio za uspjehom, Faulkner nije dobro podnosio njegove popratne po-
jave: novinare, intervjue, primanja. Jedno je bilo sigurno: bježao je od »tamničkih
hodnika književnih razgovora« (Faulkner citiran u Blotner, 756) skrivajući se iza
čaše viskija, pričama o konjima i mazgama, ili iza tvrdoglave, neprijazne šutnje. Nije
uopće bio neki majstor u komuniciranju.
Zbog neprestanih novčanih teškoća, 1932. prihvatio je ponudu MetroGoldwyn
Mayera da u Hollywoodu radi kao scenarist za honorar od 500 dolara na tjedan.
Ugovor je od njega tražio da »piše originalne sadržaje i dijaloge, adaptacije i prerad-
be«. U početku nije volio boraviti u Kaliforniji. O Los Angelesu je jednom rekao,
»za sto godina, arheolozi koji ovdje budu vršili iskapanja neće naći ništa...« (Blotner
776). Ali honorari su bili visoki, Paramount mu je otkupio prava za film Svetište za
šest tisuća dolara, i to mu je omogućilo da napokon živi pristojno. Čak je sebi do-
pustio luksuz privatnog aviona i mnogo je letio. Letenje je bila njegova neispunjena
mladenačka strast. Izliječio ju je tek nakon tragične pogibije najmlađeg brata Deana,
357
koji se srušio upravljajući Faulknerovim avionom 1935. godine.
Godine 1932. objavljenje roman Svjetlo u kolovozu (Light in August), a 1933. ro-
dila mu se kćerka Jill. Faulkner se nakon očeve smrti brinuo za majku i novčano po-
magao braći. Kupio je još zemlje da poveća teren oko Rowan Oaka. I dalje je
neprestano bio bez novca. Njegova su pisma iz tridesetih godina najčešće naslovljena
agentima, urednicima i izdavačima, i u njima je gotovo uvijek riječ o novcu, dugovi-
ma, predujmovima. Kad mu je bilo 37 godina napisao je u pismu: »Ne mogu, neću
dalje ovako. Vjerujem da u meni još ima dovoljno dobre literature i da zaslužujem
da u razumnim granicama budem pošteđen sitnih materijalnih briga i obveza, i da ne
moram zbog njih svake dvije godine ostavljati pisanje i raditi za film«.
Godine 1935. počinje intenzivno raditi na konačnom rukopisu Abšaloma, ali kra-
jem godine opet polazi na rad u Hollywood, ne dovršivši roman. Abšalom je napo-
kon objavljen 1936. godine. Te se godine Faulkner vraća u Los Angeles, sa ženom i
kćerkom, i ostaje ondje oko godinu dana. Vraća se u Oxford i ostaje kod kuće više od
četiri godine. Kupuje imanje izvan grada, na njemu uzgaja nešto kukuruza i stočne
hrane, neko vrijeme uzgaja i mazge. Farmom u početku upravlja njegov brat
John, zatim uzima upravitelja. Volio je zemlju, prirodu i konje, ali poljodjelstvo mu
je bilo i ostalo hobi, nešto što mu je tih godina bilo potrebno za stvaranje imagea la-
danjskog gospara, koji slučajno piše i knjige. Faulkneru su uvijek bile potrebne
dimne zavjese, igre skrivača, nove uloge, iza kojih je ljubomorno skrivao svoju
osobnu i književničku intimu. Biografi ipak misle da mu je to »farmersko« iskustvo
pomoglo u pisanju njegova dva naredna remek-djela, Zaselak 1940. i Siđi, Mojsije
1942.
Četrdesetih godina, Faulkner ponovno u redovitim razmacima boravi i radi u
Hollywoodu: 1942. pet mjeseci, 1943. sedam, 1944. deset, a 1945. oko tri mjeseca.
To je bilo doba njegove veze s Metom Carpenter, sekretaricom znamenitog režisera
Howarda Hawksa. Ni u Oxfordu ni u Hollywoodu, Faulkner se - za razliku od
Joycea, Eliota, Pounda ili V. Woolf - nije kretao u književnim i intelektualnim krugo-
vima usprkos svom dubokom i profesionalnom literarnom angažmanu, niti je drugo-
vao sa jet-setom, poput Fitzgeralda i posebno Hemingwaya. Premda poznat i priznat
među znalcima kao pisac, kao osoba dugo je ostao na marginama - minijaturni pro-
vincijski gospodin s lulom, Južnjak u holivudskim studijima, pomalo tajnovit, možda
i neugledan, čudak.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata počelo je Faulknerovo dopisivanje s
Malcolmom Cowleyjem, književnim kritičarom i publicistom koji je 1946. izdao
izbor iz njegovih djela u jednom svesku u znamenitom nizu džepnih izdanja Viking
Portable Series. U to su doba svi Faulknerovi romani (osim Svetišta) bili odavno
rasprodani. Pisac, koji će pet godina poslije dobiti Nobelovu nagradu, gotovo nije
358
postojao na američkom tržištu. U Francuskoj, gdje je Faulkner od ranih tridesetih bio
na velikoj cijeni, nije bilo tako. Cowley 1945. Faulkneru prenosi razgovor s »no-
vim francuskim dramatičarom« koji se zove Jean Paul Sartre: »O vama je rekao,
‘Pour les jeunes en France Faulkner c’est un dieu’. (Za mlade u Francuskoj, Faulkner
je bog.) Kotrljajte to sad malo preko jezika.« (cit. u Blotner 1187). Debeli svezak
džepnog Faulknera sa svojih 600 stranica, uz ponovljeno izdanje Buke i bijesa, ozna-
čio je prekretnicu u životu Faulknera kao umjetnika i javne osobe. U pismu objavlje-
nom u knjizi Faulknerove prepiske s Cowleyjem, pod naslovom Spis Faulkner-
Cowley (The Faulkner-Cowley File), Cowley piše Faulkneru 22. VII. 1944. (Fa-
ulkneru je tada bilo 47 godina):
»Želite li čuti izvještaj s newyorškog tržišta...? Služi Vam na čast, ali je loš za Vaš
novčanik. Prvo, među izdavačima, ime Vam ne vrijedi ni pišljiva boba. Svi su uvje-
reni da se Vaše knjige uopće ne bi prodavale, kakva šteta, kažu kao da im je drago ...
Drugorazredni kritički umovi svojim su nerazumijevanjem i te kako pridonijeli tome
da se Vaše knjige ne prodaju... Ali ako umjesto s izdavačima i njihovim mezimcima
kritičarima o djelu Williama Faulknera govorite s piscima, priča je posve drugačija;
tamo nećete čuti gotovo ništa osim divljenja, a što su pisci bolji, to je i divljenje
obično veće. Conrad Aiken Vas, na primjer, stavlja na vrh cijele hrpe...« (Cowley, 9-
10)
U razdoblju poslije Drugoga svjetskog rata, Faulkner je napokon okusio slavu.
Godine 1948. izabran je za člana Američke akademije umjetnosti; 1950. dodijeljena
mu je Nobelova nagrada.
Godine 1951. objavio je Rekvijem za opaticu (Requiem for a Nun), knjigu
sastavljenu od dramskih i proznih dijelova. Tu je knjigu na francuskom za kazalište
adaptirao Albert Camus. Godine 1954. tiskan je vrlo opsežan roman, Bajka (A Fa-
ble), vrlo ambiciozna alegorija o žrtvi i ratu, koji je ugledni Robert Penn Warren
nazvao »divovskim neuspjehom«. Ironijom književne sudbine, upravo je za taj ro-
man Faulkner dobio dvije najprestižnije aneričke književne nagrade - Nacionalnu i
Pulitzerovu. Toliko je vremena kritičarima trebalo da prihvate taj teški i često
nepristupačni opus!
Faulkner kao da je sad odjednom odlučio izaći iz svoje ljušture i prihvatiti počasti
i javna priznanja. Sve je više boravio izvan Oxforda i putovao u Europu, Južnu Ame-
riku, Japan - nekoliko puta pod službenim pokroviteljstvom State Departmenta.
Kasnih pedesetih objavljena su preostala dva dijela »trilogije« o obitelji Snopes:
Grad (The Town, 1957) i Palača (The Mansion, 1959). U dva je navrata boravio kao
gost-pisac na Virginijskom sveučilištu u Charlottesvilleu gdje je sa svojom obite-
lji živjela njegova kćerka Jill. Tamo je kupio kuću gdje je posljednjih godina života
često boravio.
359
Posljednji Faulknerov roman, Lupeži (The Reivers) humoristična i elegična priča
o inicijaciji dječaka Chicka Mallisona, objavljen je u lipnju 1962. Mjesec dana kasni-
je, 6. srpnja, Faulkner je umro u Oxfordu od srčanog udara.
Iz Faulknerovih razgovora sa studentima na Virginijskom sveučilištu 1957/58. go-
dine nastala je kasnije slavna knjiga Faulkner na sveučilištu (Faulkner in the Uni-
versity, 1966). U kasnijim je godinama dao veći broj često pretiskavanih intervjua i
održao nekoliko govora, od kojih se najčešće citira zahvala na svečanosti dodjele
Nobelove nagrade. Afirmativno moralizatorsko/racionalni ton tih diskurzivnih
tekstova iz njegova kasnijeg razdoblja nije karakterističan za njegov fikcionalni
opus, a posebno je u raskoraku s njegovim najvećim djelima, koja su nastala između
1928. i 1942. godine. Od romana to su pored Buke i bijesa još Kad ležah na samrti,
Svetište, Svjetlost u kolovozu, Abšalome, sine moji, te Zaselak i Siđi, Mojsije.
U svojim pričama i romanima iz Yoknapatawphe, Faulkner je napisao novu, krva-

vu i nesretnu, melodramatsku i ironičnu, svakodnevnu i simboličku povijest jedne
uklete zemlje, domovine tragičnih gubitnika, u kojoj idioti postaju posvećeni vi-
dovnjaci (kao u romanima Dostojevskog), nepismene crne sluškinje tragične junaki-
nje, a gospodske kćeri kurve, gdje se linčuju nedužni, zbog incesta ubijaju rođena
braća, kolje britvom i dave djeca u kolijevci; odlazi se u obredni lov na mitskog me-
dvjeda, ali se divljački lovi i kastrira odbjeglog ubojicu bez prava na priziv i obra-
nu, a pretci-ratnici vraćaju se i oskvmjuju postelje potomaka. U isto vrijeme, siroti-
nja preživljava, rađa djecu, čuči pred seoskim dućanom i prepričava šale i tračeve,
ore i kopa, mete dvorište u kojem je glina utabana generacijama bosih nogu, pjeva uz
štednjak, moli se Bogu. Nekadašnja elita najčešće propada i prepušta mjesto novim
poduzetnicima, potomcima kuferaša sa Sjevera ili domaćeg »bijelog ološa« (za te
»nove« ljude, Faulknerovo pero pokazuje samo prezir i podsmijeh). Dok čitamo o
nevjerojatnim, stravičnim ili groteskno prikazanim događajima i ljudima, koji su
tako često karikature, lakrdijaši, fanatici, luđaci ili zločinci, pitamo se odakle Fa-
ulkneru takva košmama imaginacija? On je sam napisao prijatelju: »pogodili ste da
je moj stil rezultat samoće... Naslijeđeno regionalno ili geografsko prokletstvo učini-
lo ga je još kompliciranijim. Mogli biste reći da se radi o južnjačkoj retorici koja je
izrasla iz samoće, o govomištvu iz samoće...«. Jedan drugi američki Južnjak, Edgar
Allan Poe, napisao je stotinjak godina ranije da užas u njegovim pričama ne potječe
iz Njemačke (kolijevke romantične književnosti strave i užasa), nego iz duše. Tu je
tvrdnju Robert Penn Warren primijenio na Faulknera i rekao da nasilje i strast u nje-
govim djelima ne potječu s Juga, nego iz duše. Faulknerova najveća ranija tragična
djela u sebi nose nešto biblijsko, retorički predimenzionirano, fatalističko, na maho-
ve upravo histerično i neprihvatljivo izvan njihova književnog konteksta. Čitatelj
je suočen s dugim nizom nerješivih pitanja: Zašto je, na primjer, obitelj Compson u
360
Buci i bijesu osuđena na propast? Koji je pravi razlog tragičnog sukoba između Joea
Christmasa i Joanne Bundren u Svjetlu u kolovozu? Koje značenje ima sudbina sve-
ćenika Gaila Hightowera u istom romanu? Zašto se Isaac McCaslin odriče svog
nasljedstva u romanu Siđi, Mojsije? Zašto Quentin Compson drhti dok govori o sud-
bini Thomasa Sutpena? Kakvo to prokletstvo živi u središtu Faulknerove tragične
slike svijeta?
Odgovor na ta pitanja možda je najjasnije i najbogatije razrađen u romanu
Svjetlost u kolovozu, gdje Faulkner panoramskom širinom slika tri aspekta »južnjač-
kog« (za razliku od istočnog) grijeha - rasizam, vjerski fanatizam i historicizam.
Bez obzira na sumnje u mogućnost sretnog izmirenja rasa, Faulkner je rasnu

mržnju prikazao kao strašno zlo, uvijek je vezujući za tamnu i bolesnu stranu seksu-
alnosti. Najsnažniju osudu rasizma Faulkner je dao stvarajući lik Joea Christmasa u
Svjetlosti u kolovozu. Joe ne zna tko mu je bio otac i, premda izgleda poput bijelca,
odrasta u sumnji da ima crne krvi, pa jer je podsvjesno rasist, mrzi i razara samoga
sebe. U tragičnoj Christmasovoj priči nailazimo na osudu još jednog »povijesnog«
grijeha Amerike: strogosti i fanatizma puritanske tradicije koju on uopćeno naziva
kalvinizmom. Nepopustljiv vjerski odgoj još je jedan od razloga Christmasove pro-
pasti: u revoltu protiv fanatičnog očuha, on bježi od njega, a onda ga u samoobrani
ubija. Tako započinje još jedno mitsko američko putovanje: bijeg izopćenika pred ru-
kom (ne)pravde, ali za razliku od legendarnog junaka westema, na kraju njegova
puta nema oprosta ni iskupljenja. Uz Joea Christmasa, tragičnom trolistu romana pri-
pada i Joanna Burden, dobrotvorka i zaštitnica obespravljenih crnaca, žena koju je
južnjačka sredina odbacila jer su njezini preci došli sa Sjevera poslije građanskog
rata, doduše s plemenitim namjerama da pomognu poraženima, ali su, miješajući se
nepozvani u njihovu sudbinu, za domoroce bili i ostali uljezi... Njezina ljubavna veza
s Joeom dolazi prekasno da bi je spasila od perverzne seksualnosti i vjerskog fana-
tizma. Na kraju, u fanatizmu svog odmetništva, zapravo također u samoobrani, Joe
Joannu zakolje britvom, kao što njega, uhvativši ga u bijegu, ubija (i kastrira) fana-
tični branitelj bjelačke supremacije ... U tom se romanu vjerskom i rasnom fanatizmu
pridružuje i fanatična (bolesna) opsjednutost poviješću koja je, u slučaju velečasnog
Hightowera, također smrtonosna. Hightower ne umije komunicirati s vjernicima, ne
može zadovoljiti (čak ni voljeti) ženu. U tom romanu mogli bismo reći da je na djelu
patološka strana povijesti. Njegovi su protagonisti otrovani ustajalim vodama poraza
i provincijalnosti iz kojih se širi zaraza. Slično je i u Abšalomu, gdje Quentin
Compson pokušava rekonstruirati priču o usponu i padu »kuće Sutpen«. U toj priči
ima spolnog miješanja rasa i incesta, nasilja (Sutpenove kćeri gledaju kako se on
hrve sa svojim divljim polugolim crnim robovima) i bespomoćne sterilnosti (patu-
ljasta stara gospođica Rosa, nakazno debela Sutpenova žena Ellen). Glavna je moti-
361
vacija radnje Quentinova potreba da sebi objasni povijest nasilja koje je njegova sud-
bina, a to ga nasilje opsjeda i razara i, ako mislimo i na Buku i bijes, tjera ga u smrt.
U recentnom Vodiču kroz Faulknerovo djelo, Cambridge Companion to Faulkner,
kritičar Richard Moreland iznosi teze iz svoje poznate knjige Faulkner and Mo-
dernism (Faulkner i modernizam). Prvo, da se u Faulknerovu djelu implicitno kritizi-
ra cijela američka kultura kao čudovišna, paradoksalna i zla. Drugo, da Faulkneru
žestina njegovih osjećaja ne dopušta da »govori iz samog srca ili savjesti te iste
kulture, koja mu se počela činiti perverznom i pokvarenom, nego iz nekog duboko
nesretnog progonstva...«. Moreland zaključuje:
(to je) »jedno od mogućih tumačenja naoko grotesknih ispada i nezgrapnosti koje
nalazimo i u Faulknerovu stilu. Taj je stil dramatizacija opetovanih neuspjeha glaso-
va razuma i prirode, koji nastoje potisnuti, ili bar gramatički zauzdati, neumoljive
strahote, tvrdoglave nedoumice, beskonačna okolišanja. Neki tu kritiku kulture koja
se javlja u Sjedinjenim Državama i Zapadnoj Europi početkom dvadesetog stoljeća
pripisuju općem razočaranju idejama Progresa, nakon što su i »najciviliziranije« na-
cije svijeta sudjelovale u općem i možda nepotrebnom pokolju Prvoga svjetskog rata.
Drugi upozoravaju na osjećaje ugroženosti muških povlastica, kolonijalne moći,
vjerskih sustava i pretpostavki o kulturnom konsenzusu; ili, govoreći specifično o
Faulkneru kao bijelom Južnjaku, ukazuju na (južnjačku) povijest poraza, siromaštva,
i razočaranja.« (Weinstein, 20-21)
Slične argumente iznijela sam u radu Vampir Povijesti: Joyce, Faulkner i Krleža
gdje posebno naglašavam povijesnu srodnost ta tri pisca: sva su trojica potekla iz ze-
malja (ili regija) smještenih na marginama zapadnoga svijeta, koje su stoljećima bile
u nečijoj ekonomskoj ili političkoj vlasti i u kojima su tinjale snažne frustracije uzro-
kovane bijedom, osjećajem provincijalnosti i zaostalosti vlastite sredine. U sva tri
pisca međutim nailazimo i na veliku ljubav prema zemlji i narodu, koja se para-
doksalno miješa s mržnjom ili nečim što se, u ironično iskrenutoj samoobrani, ide-
ološki iskazuje kao mržnja, a stilski izražava naturalističkim ili ekspresionističkim
šokom, grotesknom hiperbolom i hermetičkom ili višeznačnom naracijom.
Sve su se te čudesne osobine u svoj punoći objavile u Buci i bijesu. Bujica Fa-
ulknerova genija, dotad skrovita i neuhvatljiva poput rijeke ponornice, sad se silovito
probila na površinu. Bio je to nezaustavljiv prolom stvaralačke snage, čudesan bogo-
dani preokret, otkrivenje, vertigo ljepote i užasa - porođenje djetića-romanopisca u
»srcu Juga« (the deep South) od, kako je navodno Faulkner sam negdje rekao u šali,
»majke crnkinje i oca aligatora«. Od par hljebova i nešto ribica doteklo je duhovne
hrane za cijele naraštaje čitatelja, uključujući i našu.
Buka i bijes, uz Svjetlost u kolovozu i Abšalome, sine moj!, pripada Faulknerovoj
velikoj tragičnoj trijadi koja obilježava njegovo prvo stvaralačko razdoblje. O
362
nastanku Buke i bijesa Faulkner je poslije često govorio, a najčešće je spominjao dva
polazišta: sliku djevojčice blatom uprljanih gaćica koja zaviruje u prijeteći svijet
odraslih, gdje se obavljaju pripreme za pogreb; i patos dječje nevinosti koju pred-
stavlja Benjy: »...bila su tri dječaka i jedna djevojčica, i djevojčica je jedina ima-
la hrabrosti da se popne na ono drvo i pogleda kroz zabranjeni prozor da bi vidjela
što se događa... Bila je to vrlo potresna slika koju je simbolizirao blatni donji dio nje-
zinih gaćica...I simbolizam blatnih gaćica preobrazio se u izgubljenu Caddy, što je
jednog brata dovelo do samoubojstva, dok je drugi brat prisvojio novac koji je slala
djetetu, kćerci. Mislio sam da će to biti novela, nešto što će stati na dvije stranice, ti-
suću riječi. Ispalo je drugačije...« (Meriwether, str. 31-32)
Premda je Faulkner isprva poricao da je Uliksa pročitao prije nego što je napisao
Buku i bijes, taj je roman nezamisliv bez Joycea. (Da je Uliksa posjedovao, pa valjda
bar dijelom i pročitao ranije, znamo po primjerku tog romana nađenog u Faulknero-
voj biblioteci u Oxfordu, s posvetom Phila Stonea negdje s početka dvadesetih godi-
na.) Kao što u Uliksu Joyce konstruira tri potpuno različite struje svijesti (Stephena
Daedalusa, Leopolda Blooma i njegove nevjerne Penelope, Molly), tako i Fa-
ulkner prva tri (od ukupno četiri) dijela svog romana prikazuje kao unutarnje mono-
loge tri brata Compsona.
Prvi dio pripada idiotu Benjyju i datiran je na Veliku subotu, 7. travnja 1928, nje-
gov 33. rođendan. Drugi dio je unutarnji monolog inteligentnog i suicidalnog Qu-
entina, studenta na Harvardu, 2. lipnja 1910, na dan njegova samoubojstva. Treći dio
pripada sardoničnom i nemilosrdnom Jasonu, a datiran je dan prije Benjyja, na Veliki
petak, 6. travnja 1928. I Faulknerovi su monolozi međusobno krajnje različiti, kao i
Joyceovi. Ono što međutim otkrivamo čak i najpovršnijim čitanjem, njihova je ne-
sumnjiva originalnost u koncepciji i stilu i unatoč očitoj srodnosti, pomanjkanje sva-
ke ovisnosti o Joyceu.
Zamislite samo unutarnji monolog (mnogi će reći »struju svijesti«) gluhonijemog
idiota! Tu naizgled neizvedivu zadaću Faulkner je riješio dvostrukim salomonskim
rezom, prerezavši prvo privid svakog pokušaja realističkog imitiranja struje svijesti
idiota, i drugo izgradivši model posve jednostavnog preslikavanja običnih svakod-
nevnih radnji i prizora iz sadašnjosti i sjećanja, koje bi moglo imati recimo jedno di-
jete. Benjy posve objektivno »fotografira« prizore i doslovno »snima« dijaloge koji
su zato sadržajno i stilski potpuno transparentni i »objektivni«, ali krajnje subjektivni
u izboru koji je isključivo vezan za obožavanu i izgubljenu sestru Caddy. Unatoč
transparentnosti, Benjyjev je monolog teško razumjeti zato što nas izravno uvodi
među ljude koje (još) ne poznajemo i događaje koje ne razaznajemo, jer nema pri-
povjedača da nas pripremi na ono što slijedi, a poslije toga prokomentira ono što je
prošlo.
363
Ljubav prema Caddy opsesivno motivira i Quentinov monolog u kojem sestra -
zbog svog promiskuiteta - predstavlja iznevjereni ideal južnjačke časti, ali i mračni
predmet (incestuozne?) žudnje. Poetski zgusnut i retorički zahuktan, Quentinov je
monolog stilski čista suprotnost Benjyjevu, ali mu je tematski blizak jer su oba brata
opsjednuta gubitkom sestre. I Jason je opsjednut uspomenom na Caddy, ali on je mo-
tiviran mržnjom. Njegov je odjeljak romana originalni spoj melodrame, šokantne
okrutnosti i krajnje kolokvijalnog stila. U prva tri dijela romana, sadašnjost i prošlost
neprestano se vrtoglavo isprepleću, dok četvrti dio, ispričan tradicionalno, u trećem
licu, ostaje u sadašnjosti i zaključuje radnju. Znamo da je Quentin skočio u rijeku, da
je Caddy, odbačena od muža, rodila prije braka začeto dijete, djevojčicu Quentin.
Znamo još da je (tašta, hladna i glupa) majka, ucijenivši oca, kćerku zauvijek udalji-
la od kuće, i da se otac propio i umro. Također napokon prvi put vidimo preživjele
protagoniste priče i oronulu kuću, srušene gospodarske zgrade, ogoljele zidove i
rasklimanu obiteljsku kočiju. Iz takve sredine mlada Quentin bježi zauvijek s nekim
cirkuskim artistom ...
Nasuprot toj tragičnoj crti, Faulknerov opus slijedi i humorističku, možda manje
izrazitu i ponešto zatamnjenu krivulju koja nas vodi od Kad ležah na samrti do Za-
selka i Lupeža, i usput za sobom povlači lijep broj novela i cjelina u romanima (Mule
in the Yard, Was, Spotted Horses, Old Mari), kao i bezbroj anegdota i ulomaka.
Jedna od teza koju sam iznijela u svojoj knjizi Modernističke subverzije: Joyce i
Faulkner jest neprestano paradoksalno kretanje pripovjedačkih tokova Faulknera (i
Joycea) između dva potpuno suprotstavljena narativno/stilska kompleksa. Jedan je
doživljajni, uživljava nas u radnju i identificira s likovima; u Faulkneru on je
uglavnom tragičan i vrlo se često oslanja na udarnu modernističku tehniku unu-
tarnjeg monologa. Pisac stvara modele struje svijesti koji u procesu sjećanja slijede
načelo asocijacije, i poništava kronološki pojam vremena zato što svijest pro-
izvoljno boravi na više vremenskih razina, ukidajući razliku između prošlosti i sa-
dašnjosti. U takvim romanima, iznad svega u Buci i bijesu i Abšalomu, pisac se osla-
nja i na metaforički, simbolički, pjesnički postupak.
Drugi je kompleks udaljavanja, najčešće kroz ironični humoristički ili groteskni
odmak, ali i kroz »kritičku svijest o razlici« koju generira parodija, odnosno kako
kritičari danas vole reći - hipertekstualnost. Hipertekstualnost je ironijska svijest o li-
teramosti teksta, koja vodi npr. do poigravanja s književnim postupcima i stilovima,
miješanja tradicionalno nespojivih stilova unutar jednog djela, pedantne ironijske re-
konstrukcije neke književne tehnike ili figure - dakle do postupaka koji nam kazu-
ju da pred sobom imamo Knjigu, a ne sam Život.
Dva romana tiskana u ovom svesku, premda bliska po vremenu nastajanja, razli-
364
kuju se, i zapravo ilustriraju dvije opozicije koje smo istaknuli u ovom predgovoru.
U prvoj opoziciji, Faulkner kao visoki stilističar, retoričar, pjesnik, i egzaltirani bard
suprotstavljen je pučkom, prizemnom pripovjedaču koji anegdote, šale i priče crpi iz
regionalnih, često crnačkih tradicija usmene književnosti, kao i iz kolokvijalnog bo-
gatstva lokalnog govora. U drugoj se opoziciji sublimni tragičar susreće s
tamnim humoristom koji ima poseban afinitet za hiperbolu i grotesku. Buka i bijes
gotovo je paradigmatska ilustracija prvog člana obje opozicije, dok se manje poznato
djelo, prvi put prevedeno u nas, Kad ležah na samrti, savršeno uklapa u drugi.
Kad ležah na samrti jedno je od Faulknerovih remek-djela. Njegovi su junaci čla-
novi obitelji siromašnih bijelih farmera, Bundrenovi, koji s najrazličitijim osjećajima
doživljuju smrt majke Addie, a zatim je tvrdoglavo, i nerazumno, doslovno kroz
vatru i kroz vodu, u lijesu prevoze na daleko groblje u Jeffersonu, zato što je to bila
njezina posljednja želja. Roman je pisan tehnikom struje svijesti, s petnaest različitih
pripovjedačkih motrilišta koja su podijeljena na šezdesetak odjeljaka. Odjeljci
se izmjenjuju, a dužina im varira od jedne rečenice do nekoliko stranica. Radnja ro-
mana je ekstravagantna i sumanuta, ali prožeta silnom ljudskom toplinom. Naslov
potječe iz jedanaeste knjige Odiseje u kojoj duh Agamemnonov govori Odiseju kako
mu, kad je ležao na samrti, žene psećih očiju nisu htjele zaklopiti kapke dok se
spuštao u Had. Rukopis tog romana Faulkner je završio u 47 dana.
Pomno čitanje otkrit će nam, dakako, da nema potpunog reza između jedne i dru-
ge tendencije: U prvom romanu nailazimo na humor, kao i na »niski« stil (npr. stil ci-
jelog Jasonovog monologa), dok u drugom nailazimo i na izrazito tragične i poetske
tonove (Addin monolog, Darlovi monolozi, pa i Vardamanova tvrdnja »Moja je
majka riba«.). Usprkos tome, prvi će roman ostati do savršenstva oblikovana poetska
vizija okajavanja »južnjačkog« grijeha i univerzalni prikaz propadanja obitelji u ko-
joj nema ljubavi. Drugi, jednako eksperimentalan i genijalan roman, priča je o seljač-
koj obitelji, koja je tonom i motivima bliža prašini i balegi Faulknerova rodnog tla.
Faulknerov je fikcionalni svijet sazdan od samih suprotnosti. U toj prozi, razape-
toj između krajnosti mitske i povijesne vizije s jedne strane i tvrdoglave omeđenosti
granicama provincijske i provincijalne svakodnevice s druge, između tragedije i
(crne) komedije, nije uvijek lako prepoznati novost i razliku Faulknerove mode-
mosti. Ona je međutim nedvojbeno prisutna i presudna za razvoj američke knji-
ževnosti našeg stoljeća.
SONJA BAŠIĆ
365
Bilješke
{1}
Jewel - dragulj - op. Prev.
{2}
Kalomel - živin klorid, bijeli prašak bez ukusa, nekoć upotrebljavan kao sredstvo protiv crijevnih glista -
op. Prev.
{3}
Faulkner je dobio Nobelovu nagradu za 1949. godinu, ali mu je uručena 1950. (op. ur.)
366

Buka I Bijes Faulkner PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Buka I Bijes Faulkner PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BalkanDownload.

ŠKOLSKA KNJIGA, ZAGREB 1998.

KAD LEŽAH NA SAMRTI

GOVOR WILLIAMA FAULKNERA

© Copyright 1929, 1956 by William Faulkner. Copyright 1946 by Random House,

Ovaj prijevod je objavljen u dogovoru s Random House Inc.

Sedmi travnja 1928.

možeš ovuda provuć da ne zapneš za taj čavao.

Izišli smo. Sunce je bilo studeno i sjajno.

prislonila svoje hladno sjajno lice uz moje. Mirisala je kao drveće.

- Sigurnijom od čega. - rekao je Jason. - Otac i Quentin ne mogu ti nauditi.

- Sigurno je u vodi. Da je nije koji od vas dječaka vidio ili čuo.

- Kako znaš. - upitao je Quentin.

- Mošt. - rekao je T.P. - Dajte da ja popijem, gospon Quentin.

Em ih ne stigneš izvuć na vrijeme, em si debeo, pa onda jasno da moraš past.

Još ne možeš ići, rekao je T.P. Čekaj.

imate ospice, Frony.

- Zašto ga izazivaš. - rekla je Majka. - Dovedi ga ovamo.

- Gdje ti je pamet da ih puštaš ovamo. - rekla je Dilsey.

Caddy i ja smo trčali. Ustrčali smo kuhinjskim stubama, na verandu, i Caddy je

- Stajat će te četvrt dolara da saznaš. - rekao je. Pogledao je u mene. - Zašto ga ne

- Ja sam je našo. - rekao je Luster.

- Dovedi ga ovamo. - rekla je Dilsey. Sišla je niza stube.

On se sad zove Benjy, rekla je Caddy.

Caddy me podigla ispod pazuha.

- Pogledaj me. - rekla je Majka.

- Nemoj mi reći da nisi znao. - rekla je Caddy. - Napravio si to iz čiste -

Jasno smo ih čuli.

Što mu to radiš, rekao je Jason. Što ga ne možeš pustiti na miru.

Drugi lipnja 1910.

Kad se sjena prozorskog okvira pojavila na zastorima bilo je između sedam i

On će nanjušit što mu kažeš kad oće. Ne moraš ni slušat ni govorit.

uglu na omotnici povezanoj prljavom ružičastom podvezicom dva umjetna cvijeta.

- Dobro. Uzet ću ga. Zanima me što sad hoće.

je od proktora zahtijevala da ga iseli i kako je proktor pokazao dovoljno vulgarne

Jednostavno sam bolesna. Ne mogu tražiti.

u izblijedjelim vrtlozima uskovitlanog neba. Caddy za onu

- Bome, mene bi - rekao je jedan.

izopćen uhvaćen kako vara na semestralnim ispitima i isključen

me samo gledala. - Stanuješ li ondje prijeko? Kladim se da stanuješ blizu kolodvora,

meso peku trljajući joj glavu. Reci predajem se reci

uhićen? - rekao je Shreve. - Što sve ovo znači, gospodine?

- Red u sudnici - rekao je Anse.

kaže mene da vidio ga da joj daje jest. Išla je s njim.

ti to nikad nisi učinio je li

njezini su se mišići skupili ja sam sjeo

okrenuo sam se da pođem

taj koji nisam bio.

osjetio potrebu da se utekneš lukavštini i da mi kažeš kako si počinio rodoskvrnuće a

Šesti travnja 1928.

Quentin. Ona ju je odgurnula.

kolnog puta. Velim ja:

- Ne - kaže majka. - Pa ne znaš što je doktor rekao? Zašto ga potičeš da pije? Od

Opet sam sredio pismo i iznova ga zalijepio i izišao.

- Ja se trudim da svima ugodim - kaže majka. - Trudim se da ti olakšam teret koli-

»Dragi moj mladi nećače«, pisalo je

Tvoj odani ujak

re da im osiguraju urod? - kažem ja. - Kadulju?

lazi, s licem nalarfanim kao klaun, s kosom ulijepljenom i nakovrčanom i u haljini

- I ovu pošaljite, ako ste sigurni da znate napisati riječ eks-plo-di-ra-lo.

- Ja nemam novce - kaže on.

- Što radiš? - kažem ja. - Večeras nam ne treba vatra.

- Ne smiješ takvim ljudima posuđivati auto - kaže majka. - Ti si previše velikodu-