Sadraj

PRAVOPIS 1. Pisanje velikog i malog slova 1.1. 1.2. 1.3. 2. Velikim slovom Malim poetnim slovom Pisanja rijei iz drugih jezika 6 7 7 9 10 11 11 11 12 17 18 18 19 25 28 30 31 33 35 36 37 40 41 42 42

Sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei 2.1. 2.2. Sloenice Polusloenice

3.

Reenini i pravopisni znakovi

KRATICE GLAS 1. Fonetika i fonologija 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 1.6. Glasovne promjene Podjela glasova Nastanak glasova Govorni organi Glasovi , , d i Naglasni sustav suvremenoga hrvatskog jezika

JEZINO IZRAAVANJE RIJE 1. Tvorba rijei 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. Prefiksalna tvorba Sufiksalna tvorba Prefiksalno-sufiksalna tvorba Slaganje

1.5. 1.6. 1.7.

Srastanje Preobrazba Tvorba sloenih skraenica

43 43 44 45 46 48 50 52 53 55 56 56 57 58 60 61 62 62 63 64 65 66 68 69 73 73 74 74 74 3

VRSTE RIJEI 1. Promjenjive 1.1. 1.2. Imenice Glagoli Kondicional I Kondicional II Glagolski oblici 1. Jednostavni glagolski oblici 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 2. Infinitiv Imperativ Prezent Aorist Imperfekt

Sloeni glagolski oblici 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. Perfekt Pluskvamperfekt Futur I Futur II

1.3. 1.4. 1.5. 2.

Pridjevi Brojevi Zamjenice

Nepromjenjive 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. Prilozi Prijedlozi Veznici Usklici

2.5. 3.

estice

74 75 76 77 77 78 78 79 79 79 80 80 83 83 84 85 85 85 85 86 86 86 87 87 88 88 89 90 90 4

Naglasnice i nenaglasnice

REENICA 1. Reenice po sastavu 1.1. 1.2. Jednostavna Sloena 1. Zavisno sloene reenice 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 2. Predikatna reenica Subjektna reenica Objektna reenica Atributna reenica Prilone reenice

Nezavisno sloene reenice 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 1.5. Sastavne Rastavne Suprotne Iskljune (izuzetne) Zakljune Reenini niz

2.

Dijelovi reenice (sluba rijei) 1.1. 1.2. 1.3. 1.4. 1.5. 1.6. Predikat Objekt Prilone oznake Subjekt Atribut Apozicija

3.

Upravni i neupravni govor

RJENIK 1. Leksem

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Sinonim Homonimi Antonimi Vremenska raslojenost jezika Leksik na prijelazu Podruna raslojenost jezika Funkcionalna raslojenost leksika

91 91 92 93 93 94 94 96 105 109

JEZIK - RAZVITAK KNJIEVNOTEORIJSKI POJMOVI PODJELA GLASOVA PO PROLASKU ZRANE STRUJE

Pravopis
Sustav odnosno skup pravila prema kojima se grafijski znakovi (slova) odreenoga jezika biljee pri pisanju rijei i reenica Pravopis moe biti: fonoloki, korijenski, etimoloki (morfoloki) Osnovna obiljeja nekom pravopisu daje nain na koji se piu pojedine rijei s obzirom na glasove koji ih sastavljaju, na njihove oblike i skupove rijei Sadanji pravopis je FONOLOKO-MORFOLOKI o FONOLOKI utemeljen je na glasovnom naelu, tj. trai da se isti fonem (glas) pie uvijek istim znakom (slovom) o KORIJENSKI pri pisanju pazi da se isti morfem uvijek pie istim slovima bez obzira to se u razliitim glasovnim okolinama razliito izgovara (ne navode se glasovne promjene) Patka razliito se izgovara i uje patak robski - ropski (glasovna promjena)

hrvatska - hrvacka korijenski fonoloki

kod kue kotkue korijenski

(nema glasovne promjene kod spojeva rijei)

1.PISANJE VELIKOG I MALOG SLOVA

1.1. VELIKIM SLOVOM
piu se rijei zbog isticanja, poasti, dodatnog znaenja.

1.1.1. PRVA RIJE U REENICI svaka nova reenica nosi novu misao i pie se velikim slovom prva rije upravnog govora Ne znam, slagao je Marko. Puno vam hvala , kae Petar, stvarno ste mi puno pomogli. Hvala! kae Petar.
nema zareza

Ako doete, kae Petar, pomoi ete mi. ako je u oslovljavanju u pismu usklinik, sljedea reenica poinje VPS, ako je zarez MS 1.1.2. RIJEI IZ POASTI Ti, Vi, Tvoj, Va, Vi, Va ako se u pismu obraate jednoj osobi, tada se, iz potovanja, pie VS Potovani gospodine ravnatelju. Molim Vas Nazivi poglavara drave, ako je bez vlastita imena, pie se VPS Dolazi predsjednik Mesi. Dolazi Predsjednik. Titule Njegovo Visoanstvo, Njezina Ekselencija, Vaa Visosti akademik, doktor MS 7 zanimanja malim slovom Dolazi ministar.

1.1.3. VLASTITA IMENA o Jednolana Imena (Pero, Marko, Aldo) (Dalmatinka,

Imena ljudi prema pripadnosti narodu, kraju Kranin) Imena boanstava i mitolokih bia Imena ivotinja (Bambi, Pluton)

(Bog, Isus, Jahve, Kiklop)

Posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica (-ov, -ev, -in) (Mato Matoev, Gustav Gustavov, Aldo Aldov) Prezimena (Horvat, Baldani, Brli Maurani) Nadimci (Miko, Kiki, Miki, Ambi) (Zagreb, Osijek)

Imena naseljenih mjesta Imena drava (Slovenija)

Imena kontinenata Imena proizvoda

(Europa, Azija, Afrika) (Vegeta)

o Vielana svi se lanovi vielanih imena (osim veznika i prijedloga) piu VPS kod: Osobna imena ljudi i boanstava Blaena Djevica Marija) Naseljena mjesta (Slavonski Brod, Hum na Sutli) Imena drava (Sjedinjene Amerike Drave, Austro - Ugarska, Republika Hrvatska) Imena kontinenata (Sjeverna i Juna Amerika) (Petar Kreimir etvrti,

u svim ostalim sluajevima se VPS pie samo prvi lan, a od ostalih lanova samo onaj koji je i sam vlastito ime, tj. koji bi se i izvan naziva (samostalno) pisao VPS Imena ulica (Ulica kralja Tomislava, Frankopanska ulica, Ulica kralja Petra Kreimira IV.) Imena naselja (Cvjetno naselje) 8

Imena trgova (Trg bana Josipa Jelaia, Mauraniev trg) Imena upanija (Zagrebaka upanija, Sisako moslavaka upanija) Imena gradskih naselja (Autocesta Zagreb-Split) Imena krajeva (Zagorje, Hrvatsko zagorje, Dalmatinska zagora, Istra, Dalmacija) Imena voda (Sava, Jadransko more, Plitvika jezera) Imena planina Zagrebaka gora) (Bjelolasica, Velebit, Moslavaka gora,

Imena nizina (Panonska nizina) Imena polja (Lonjsko polje) Imena blagdana (Nova godina, Blagdan blaene djevice Marije) Imena ustanova, organizacija, udruga (Ministarstvo pravosua, Gradska knjinica, Sveuilina knjinica, Vinogradska bolnica, Udruga branitelja iz Domovinskog rata, Osnovna kola Ivana Gorana Kovaia, Uiteljaska akademija (ili Akademija ako se zna koja je)) Imena knjiga Hlapia) Imena filmova Zvjezdane staze) (Prie iz davnina, udnovate zgode egrta (Na rubu zakona, Mala sirena, Petar Pan,

Imena novina (Jutarnji list, Veernji list, Globus, Glorija) Imena nebeskih tijela (Mars, Pluton, Uran, Neptun, Mlijena staza)

1.2.

MALIM POETNIM SLOVOM PIU SE :

o zanimanja, titule uz ime (kralj Zvonimir) o nazivi drutvenih pokreta, povijesnih dogaaja i razdoblja (opi su pojmovi) i umjetnikih epoha (ilirizam, humanizam, srednji vijek, devetnaesto stoljee, renesansa, romantizam) ako se drutveni pokreti obiljeavaju vremenski piu se VPS (Prvi svjetski rat, Seljaka buna) 1945. zavrio je Drugi svjetski rat. 9

esto sam mislio na drugi svjetski rat. o nazivi pripadnika pokreta, uenja, stranaka, klubova (ilirac, franjevac, dinamovac, hadezeovac) o nazivi vjera (islam, kranstvo, budizam, katolianstvo) o nazivi ivotinjskih pasmina (bernardinac, koker) o odnosni pridjevi na -ski, -ki,-ki, -ki izvedeni od zemljopisnih imena i imena stanovnika (hrvatski, paki, gospiki) o osobna imena u slubi opih imenica (najee mjerne jedinice i proizvodi) (amper, ford, mercedes)

1.3. PISANJA RIJEI IZ DRUGIH JEZIKA

PRILAGODBA POSUENICA posuenice se prilagoavaju hrvatskom jeziku na grafijskoj, pravopisnoj, fonolokoj, morfolokoj, semantikoj razini RIJEI STRANOG PODRIJETLA

STRANE RIJEI (cool)

TUICE (bajt)

POSUENICE

PRILAGOENICE (referencija)

USVOJENICE (eer)

Posuenice se s obzirom na uklopljenost u hrvatski jezini sustav dijele na: o TUICE posuenice koje su pravopisno prilagoene hrvatskom glasovnom sustavu, ali sadravaju neka svojstva izvornog jezika nesvojstvena hrvatskom jeziku (bicikl, fajl, lift, sak, bife, roza, drap, lila) o PRILAGOENICE posuenice koje su naglasno, glasovno i sklonidbeno prilagoene hrvatskom jeziku (bit, centar, ip, kursor, printer, sida) 10

o USVOJENICE rijei koje su tako potpuno uklopljene u hrvatski jezik da se ne razlikuju od izvornih hrvatskih rijei (eer, lopta, krevet, unka, odlian, aktuelan, ofenziva) Tea Teji, Mario Mariju, Andre Andreju

2.SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJEI

Pogledat u te u oi. Svaka rije se pie odvojeno Spajanje je dozvoljeno samo ako dobijemo novo znaenje To sam rijeio usput. To sam naao uz put. Pogledat u te uoi

2.1.SLOENICE 2.2.POLUSLOENICE
autocesta aero, auto, eko rak-rana uvijek se piu zajedno aeromiting autokola kemoboja svaka naglasak Internet-stranica bolje zamijeniti (ili ovim internetska stranica uvijek je izrazom!!!) rije sadrava svoj
ne sklanja se

Piu se sa spojnicom () (rak-rane)

11

3.REENINI I PRAVOPISNI ZNAKOVI

REENINI - slue za rastavljanje teksta reenice i njezinih dijelova (zadatak im je ponajprije u tome da se zna kako napisano treba razumjeti) ., ?, !, , ,, ;, :, -(crtica,) (spojnica), '(polunavodnici)

PRAVOPISNI - slue za razumijevanje kako to treba proitati ., ,, - (crtica), (spojnica)

3.1. TOKA (.)

o kao reenini znak stavlja se na kraju reenice Marko ide u umu. o kao pravopisni znak upotrebljavamo pri pisanju kratica npr. , tj. , itd. Pavao Pavlii P.P.

pri pisanju inicijala imena i prezimena pri pisanju rednih brojeva i godina 2005./2006., 5.-6.

prvi 1., sedmi 7., 1999., 2005.,

3.2. ZAREZ (,)

o kao reenini znak upotrebljavamo ga pri nizanju Mama je kupila groe, jabuke, kruke i ljive. odjeljuje dijelove koji se niu 12

o suprotne reenice nema zareza kada se veznik nego nadovezuje na komparativ Jesi li danas pametniji nego juer. Ispred nego i ve kada u prvoj reenici dolazi Ne samo Ne samo da je lijep i pametan nego i .. o zakljune reenice Mama je u duanu.) o iskljune reenice nominativ i vokativ su neovisni padei i mogu funkcionirati kao samostalna reenica atribut i apozicija se ne odvajaju zarezom, osim Mato Lovrak, hrvatski knjievnik (inverzija) Osim u reenicama koje imaju veznike i, pa, te, ni, niti, ili. Uit u ili u dobiti jedan. o kao pravopisni znak glavni brojevi od decimalnih jedinica 8, 25 min U autu sam, a mama je u duanu. (U autu sam.

3.3. TROTOJE ()
o njime oznaavamo izostavljanje dijela teksta, prekid nabrajanja, isprekidan govor (stanke u govoru), nezavrenost misli Bilo je to moje prvo bjegunstvo te vrsti () Slavonac ljubi tu svoju hrastovu umu nadasve; Bio sam u: Zagrebu, Osijeku, Puli

13

3.4. CRTICA (-)

o kao reenini znak odjeljuje umetnute dijelove reenice Vidi majka - sve kroz suze - da joj je sin blijed i nesretan. oznauje upravni govor i zamjenjuje navodnike to ima? - upita Marko. - to ima? - upita Marko.

oznauje due stanke ili izostavljeni tekst ekam, ekam - a on se ne pojavljuje.

o kao pravopisni znak zamjenjuje prijedlog DO izmeu brojeva Ljetovat u na moru 10 - 15 dana. (Ljetovat u na moru od 10 do 15 dana.) Ivan Maurani (1814. - 1890.) veliki je hrvatski pjesnik. oznauje udaljenost izmeu mjesta, tj. Odreuje smjer kretanja Udaljenost Zagreb - Varadin iznosi 70 km. odjeljuje dva udruena naziva ili imena Utakmica Dinamo - Hajduk Izalo je etvrto izdanje Hrvatskoga pravopisa Babi - Finka - Mogu.

3.5. TOKA SA ZAREZOM (;)

o neto izrazitije od zareza odjeljuje jedan dio teksta od drugoga Gdje kojega Sunce oborilo, tu se pod njim i glib otvorio; u glib pada, a glib se otvara; gdje je stajao, tu mu grob nastao. o upotrebljava se u nabrajanju reenica ili reeninih dijelova koji poinju malim slovom o Glagolski oblici: 14

vremena: prezent, perfekt, imperfekt, aorist, pluskvamperfekt, futur prvi, futur drugi naini: ..

3.6. IZOSTAVNIK ILI APOSTROF (')

o zamjenjuje izostavljeno slovo u rijei Al' tuna ta se ima vie re'

3.7. ZAGRADA ( ( ), < >, [ ], { } )

o kao reenini znak odjeljuje od ostaloga teksta dio koji je manje vaan Hrvatski narod to smo svi mi. (M. Krlea) o kao pravopisni znak slui kao skraeno oznaivanje dvostrukih likova rijei i oblika reenica crk(a)va crkava s(a) = s i sa

3.8. NAVODNICI ( , )
o oznauju upravni govor i navode (doslovno navoenje neijih rijei) Rekao je: Ima Hrvoje jo jedan.

objanjenje

upravni govor

o Umjesto navodnicima, u tiskanom tekstu upravni govor oznauje se uglavnom crticom. Rekao je: - Ima Hrvoje jo jedan. Posjetili smo Kobilju glavu. Postili smo restoran Kobilja glava.

15

3.9. UPITNIK (?)

o stavljamo ga na kraju upitne reenice Kada si iao na put? Zato?

3.10.USKLINIK (!)
o stavljamo ga na kraju uskline reenice Mama, nemoj me tui! Pazi! Nemoj! o koristi se u imperativu i optativu

3.11.SPOJNICA ()
Zagreb, ena, 50godinjica, 50ih (u tiskanom obliku piu se bez razmaka!!!)

PLEONAZMI

djeji kinderbet

oko 50ak

16

Kratice
o PRIGODNE koje mi piemo, kako elimo o STALNE Obine piu se malim poetnim slovom i sa tokom na kraju t., g., v., o. g., m. r., i dr., npr., itd., tj., jd. (jednina), mn., g. ili gosp. kod ga i gica nema toke Sloene (sastavljene) Osnovna kola Jure Katelana Hrvatsko narodno kazalite O Jure Katelana HNK (HTVa)

Hrvatska televizija

HTV

Narodni magazin

Nama (normalna deklinacija)

PAZI!!!! Inicijali imena ljudi Aldo Baldani A. B. PIU SE S TOKOM

o Od kratica razlikujemo znakove!!!!! To su meunarodno prihvaene oznake mjernih jedinica, kemijskih elemenata, novanih jedinica, imena drava, strana svijeta, strunih termina i slini znakovi. itaju se kao puna rije.

17

m metar, kg kilogram, A amper, EUR euro, HRK hrvatska kuna, CH vicarska, S subjekt, N - sjever

Glas
o hrvatski jezik ima 32 glasa a, b, c, , , d, d, , e, f, g, h, i, j, k, l, lj, m, n, nj, o, p, r, s, , t, u, v, z, , te glasove i e o slogotvorno nosi naglasak (prst, krv) o e (jat) - cvijet (cvit, cvet) jednoslona rije svijet o Jednoslovi su: a, b, c, , , d, , e, f, g, h, i, j, k, l, m, n, o, p, r, s, , t, u , v, z, o Dvoslovi su: d, lj, nj. (piu se uz pomo dvaju slova za jedan glas) o SLOVO je pisani znak za glas. (slovo piemo, glas izgovaramo) P-r-i--a-t-i

1.

FONETIKA I FONOLOGIJA
FONETIKA artikulacijsko-akustina svojstva (izgovor i kako zvue) FONOLOGIJA kako ti glasovi funkcioniraju u pismu, govoru

o Znanstvene discipline koje se bave glasom

o FONEMI najmanje jezine jedinice koje nemaju svoje znaenje, ali imaju razlikovnu ulogu v |u |k fonem 18 p| u |k m |u |k

1.1. GLASOVNE PROMJENE

1.1.1.

JOTACIJA - Jotacija je stapanje nenepanika s glasom j u nepanik. grana (a) + je = granje

nepalatali palatal

l lj

n nj

c+j> d+j> g+j> h+j> k+j> l+j>lj s+j> t+j> z+j>

klicati-kliem (klic+jem) mlad>mla blag-blai tih - tii jak-jai sol-solju pisati- piem smrt-smru brz-bri (mlad+ji) (blag+ji) (tih +ji); (jak+ji) (sol+ju) (tan+ji) (pis+jem) (smrt+ju) (brz+ji) mahati-maem (mah+jem)

n+j>nj tanak- tanji

o Ako imamo p, b, m, v, f + j = l (epentetsko) grm + je = grmlje palub+je = palublje 1.1.2. SIBIRALIZACIJA k, g, h ispred i u c, z, s majka majci 19

o Sibilarizacija je glasovna promjena pri kojoj se jedrenici k, g, h, u nekim oblicima rijei ispred i mijenjaju sa c,z,s (sibilanti). k, g, h + i > c, z, s (majka - majci, junak - junaci, krag - krazi, peci, teci, lezi, zapuh - zapusi) Lika Lici Amerika Americi ODSTUPANJE kod etnika!!!! Splianka Splianki Zagrepanka Zagrepanki zeko zeke (G)

1.1.3. PALATALIZACIJA o Glasovna promjena u kojoj se jedrenici k, g, h ispred e, i ili nepostojanog a u nekim oblicima rijei mijenjaju s palatalima ,,. o Ponekad se palatalizira i c ispred samoglasnika e i i. k, g, h u , , (junak - junae, duh - due, mjesec - mjesee, ptica - ptiica, zec zee, rekoh - ree, rak - rai)

1.1.4. NEPOSTOJANO a o Neke rijei izmeu dva krajnja suglasnika imaju samoglasnik a koji ne dolazi u svim oblicima te rijei pa se takvo a naziva nepostojano a. (momak - momka - momaka, daska - dasaka, sestra - sestara, dobar - dobri, sitan - sitni, topao - topli, nikakav - nikakvi, radostan - radosni)

1.1.5. NEPOSTOJANO e o Neka kajkavska mjesna imena i prezimena izmeu dva zadnja suglasnika imaju samoglasnik e koji postoji samo u nekim oblicima iste rijei pa se takvo e zove

20

(Belec - Belca, akovec - akovca, Vrabec - Vrapca, Vrbovec - Vrbovca, Tuhelj - Tuhlja, Ivanec - Ivanca). Ako se ustalilo u jezinoj praksi moe biti i postojano kao na pr. Maek-Maeka, Zebec-Zebeca. 1.1.6. UMETNUTO l o ako je na kraju osnove b, p, m, v glup + ji = gluplji 1.1.7. ZAMJENA l > o o Vokalizacija je zamjenjivanje l sa o na kraju sloga i na kraju rijei. (itao-itala, mislilac-mislioca, aneo-anela, seoba-seliti) Glagolski pridjevi inil+o = inio donosilac N donosilac G donosioca D donosiocu donosioci donosilaca gib + ji = giblji iv + ji = ivlji (kod jotacije)

Imenice m. roda u N jednine

1.1.8. EPENTEZA o Epenteza je pojava kada se izmeu usnenih suglasnika b, p, m, v i glasa j umee suglasnik l koji se onda s glasom j stapa u lj. Ovako umetnuto l zove se epentetsko l, a cijela promjena se zapravo smatra jotacijom. grob+je > groblje, glup+ji> gluplji, grm+je> grmlje, zdrav+je> zdravlje

1.1.9. NAVEZAK (pokretni samoglasnik) o ne mijenja znaenje rijei, moe i ne mora biti (genitiv, dativ i lokativ) a, u, e studenog studenoga njim njime hrvatskog hrvatskoga navezak se ne mora pisati !!!!

21

o OBAVEZNO PISANJE NAVESKA prijedlozi s i sa k i ka sa etkom k meni sa mnom

ka gradu, ka klupi

prijedlozi nad, pod, uz ispred zamjenikih enklitika njoj, joj, njega, nj, mene nada nj uza se

prijedlog koji zavrava na d nada mnom, poda mnom

1.1.10. JEDNAENJE SUGLASNIKA PO ZVUNOSTI o Kada se nau dva suglasnika razliita po zvunosti jedan pokraj drugoga, radi lakeg izgovora izjednauju se tako da oba postaju ili zvuni (z) ili bezvuni (b). Z + B = BB B + Z= ZZ Ako se zajedno nau dva umnika od kojih je prvi zvuan, a drugi bezvuan, prvi se umnik zamjenjuje sa svojim bezvunim parnjakom vrabac> vrabca> vrapca gladak>gladka>glatka drugi>drugiji>drukiji teak > teka > teka b>p d>t g>k > zb>bb

Ako se zajedno nau dva umnika od kojih je prvi bezvuan, a drugi zvuan, prvi se zamjenjuje sa svojim zvunim parnjakom. svat > svatba > svadba svjedoiti > svjedoba > svjedodba t>d >d bz>zz

ZVUNI BEZVUN I

B P

D T

G K

Z S

bezvunici (+ f, h, )

Patkica se ee.

22

1.1.11. JEDNAENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE o Po mjestu tvorbe jednae se suglasnici s, z, h, n i to po sljedeim pravilima: glas s ispred glasova , lj, nj zamjenjuje se sa bijesan > bjesnji > bjenji nositi > nosnja > nonja glas z ispred glasova , d, lj, nj zamjenjuje se sa kazniti > kaznjiv > kanjiv paziti > paznja > panja kad se glas n nae pred glasovima b ili p zamjenjuje se glasom m stanbeni > stambeni prehranben > prehramben zelenba > zelemba suglasnik n kojim zavrava prefiks ili prvi lan sloenice ne zamjenjuje se sa m jedan + put jedanput

kad se glas s, z, h nae ispred , , , (palatala) palatati mjei, orah + i =orai, trbui

1.1.12. PRIJEGLAS o zamjenjivanje samoglasnika o iza palatala, t, d , , d, , , , lj, nj, t, d + o = e mu + o = muem 23

hrut + o = hrutem

ODSTUPANJA Sloenice sa spojnikom o Srednjonepani, srednjovjekovni, srednjokolski Instrumental jednine Imenica m. r. koja se sastoji od 1 ili 2 sloga, a u slogu imaju samoglasnik e Be Beom . rod velja veljom posuenice bed bedom imid imidom kupelja kupeljom pade padeom

1.1.13. ALTERNACIJA IJE/ JE o pravila o kraenju i duljenju korijenskog sloga Korijenski se slog krati: u mnoinskim oblicima jednoslonih imenica mukog roda (svijet svjetovi, brijeg - brjegovi, ali se pie lijek - lijekovi, brijest -brijestovi) u imenica s nejednakim brojem slogova (vrijeme - vremena - vrjemena, tijelo - tjelesa, dijete - djeteta) u oblicima s tri uzastopna duga sloga (pripovijetka - pripovjedaka, popijevka - popjevaka) u komparativu i superlativu pridjeva (lijep - ljepi, vrijedan -vrjedniji, trijezan - trjezniji, bijedan - bjedniji) u prednaglasnom poloaju (bijel - bjelina, cijel - cjelovit) u imenica i pridjeva izvedenih iz glagola (lijepiti - ljepilo - ljepljiv, rijeiti - rjeiv, dijeliti - djelidba, odijeliti - odjel)

24

u zbirnim imenicama na -ad (zvijer - zvjerad, drijebe - drjebad ili drebad) u izvedenicama na -ar, -ak (cvijee - cvjear, lijevi - ljevak) u deminutiva na -i, -i, -ica, -ica (mijeh - mjei, korijen -korjeni, zvijezda - zvjezdica, cijev - cjevica) u augmentativa (cijev - cjevina, mijeh - mjeina, svijet - svjetina) u pridjeva na -ast, -at, -it (cijev - cjevast, bijel - bjelkast, rije - rjeit) u sloenim pridjevima (dug + vijek > dugovjek, skupe cijene > skupocjen)

o Korijenski se slog ne krati: u dugoj mnoini imenica (brijest > brijestovi) u glagola izvedenih iz imenica i pridjeva (lijek > lijeiti, grijeh > grijeiti, snijeg > snijeiti) u zbirnih imenica na -je (cvijet > cvijee, trijeska > trijee) u imenica na -ost izvedenih iz pridjeva (lijen > lijenost, cijel > cijelost, vrijedan > vrijednost) u deminutiva na -ce, -ak, -ka (odijelo > odijelce, drijelo > drijelce, grijeh > grijeak) u posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in (pijetao > pijetlov, slijepac > slijepev, zvijezda > zvijezdin) u glagolskom pridjevu trpnom -en (povrijediti > povrijeen)

o Do duljenja skupa -je dolazi: pri promjeni glagolskog vida (nasjei > nasijecati, dogorjeti > dogorijevati) prefiks pre- pri izvoenju imenica iz glagola prelazi u prije- (prepisati > prijepis, prelaziti > prijelaz, predloiti > prijedlog)

1.2. PODJELA GLASOVA

o Pri stvaranju glasova govorni su organi u razliitim poloajima, a zranoj struji koja izlazi iz plua. Prolaz je otvoren ili zatvoren (djelomino ili potpuno). 25

o Prema tome se glasovi dijele na: otvornike (prolaz je zranoj struji slobodan od plua do usne upljine) zatvornike (prolaz je zranoj struji djelomino ili potpuno zatvoren)

1.2.1. OTVORNICI (samoglasnici, vokali) o Nastaju tako da zrana struja slobodno prolazi izmeu govornih organa, a glasnice pri tome trepere stvarajui ton. Konano oblikovanje glasa ovisi o poloaju jezika u usnoj upljini i nainu oblikovanja usnenog otvora. o Otvornici su: jednostavni (monofoni) sloeni a, e, i, o, u

(dvoglasi, diftonzi) ie

o Po mjestu tvorbe dijele se na: prednje (i, e) srednji (a)

stranji (o, u)

o Po nainu tvorbe na: visoke (najzatvorenije) srednje niski (najotvoreniji) i, u e, o a

VISOKI SREDNJI NISKI

PREDNJI i e

SREDNJI

STRANJI u o

1.2.2. ZATVORNICI (suglasnici, konsonanti)

26

o Zatvornici nastaju tako da govorni organi zatvaraju prolaz zranoj struji i to potpuno ili djelomino. Dijele se ovisno o: mjestu tvorbe, nainu tvorbe i treperenju glasnica. o Zatvornici su: zvonanici (poluotvornici, sonanti) nastaju tako da se pribliavanjem ili ak dodirivanjem nekih govornih organa zranoj struji suzi i djelomino zatvori prolaz, a pri njihovoj tvorbi glasnice trepere. Zbog malog zatvora ti glasovi su ujni, zvonki. (j, l, lj, m, n, nj, r,v) umnici nastaju tako da se dodirivanjem govornih organa zranoj struji potpuno zatvori prolaz ili se ostavi tjesnac (prolaz) kroz koji se zrana struja tare. (b, d, g, p, t, k, s, , z, , f, h, c, , , d, )

o Po mjestu tvorbe zatvornike dijelimo na: Usnenici (labijali) dvousneni (bilabijalni) - p, b, m (obje usne meusobnim dodirom oblikuju glas) zubnousneni (labiodentalni) - f, v (glas se oblikuju dodirom donje usne i gornjih zubi) Zubno-desniki (dentali) zubnici (dentali) - t, d, n, c, z, s (nastaju tako da vrh jezika dodiruje samo zube) desnici (alveolari) - r, l (vrh jezika dodiruje desni i oblikuje glas)

Nepanici (tvrdonepanici, palatali) prednepanici - , d, , (jezik istovremeno dodiruje desni i tvrdo nepce) pravi nepanici - , , nj, lj, j (jezik dodiruje samo tvrdo nepce)

Jedrenici (mekonepanici, velari) - k, g, h (djelomini ili potpuni dodir jezika i mekog nepca)

27

o Prema nainu tvorbe zatvornike dijelimo na : Zvonanici se prema nainu tvorbe dijele na: nosne (nazalne) - m, n, nj (nastaju tako to zrana struja slobodno prolazi kroz nos jer joj jezik blokira put u usnu upljinu) usnene - v, j, l, lj, r 1. protonike (likvide) - r,l, lj - bonici (laterali) - l, lj - treptajnik (vibrant) - r 2. priblinike - j, v

1.3.NASTANAK GLASOVA
o Bonici (l, lj) nastaju tako to jezik dodiruje svod usne upljine, a sa strane ostaje otvor kroz koji protjee zrana struja. Pri tvorbi treptajnika (r) vrh jezika nekoliko puta trepne pri dodiru desni. Pri izgovoru glasa j prednji se dio jezika podie prema nepcu ostavljajui uzak prolaz. Pri izgovoru glasa v gornji zubi dodiruju usne.) o umnici su prema nainu tvorbe : zapornici (praskavci, okluzivi) (b, d, g, p, t, k)

Nastaju tako da se govorni organi potpuno spoje i kratkotrajno zatvore prolaz zranoj struji, a kad se prolaz oslobodi, naglo probijanje zrane struje stvara prasak. tjesnanici (strujnici, frikativi) (s, , z, , f, v)

Kod nastajanja tih glasova govorni organi se tako priblie da nastaje mali tjesnac kroz koji se zrana struja tare slivenici (afrikate) (c, , , d, )

Nastaju tako da govorni organi najprije zatvore prolaz zranoj struji, a kad ga zrana struja probije na istom se mjestu stvara tjesnac. Sliveni su od dvaju artikulacijskih pokreta.

28

29

1.4. GOVORNI ORGANI (POKRETNI I NEPOKRETNI, GRAA I FUNKCIJA)

o Govorni organi su svi oni organi koji slue za proizvodnju glasova. o To su: plua (dio dinog sustava koja slue za stvaranje zrane struje) dunik (hrskavina cijev koja vodi zrak od plunih krila do drijela) grkljan (gornji dio dunika koji slui za stavarnje glasova) jezik (vrlo pokretljivi mesnati organ koji se sastoji od vrha, prethrbata, hrbata i korijena) usne (dva pokretna organa koja ine predvorje usne upljine) zubi (gornji i donji koji se pokreu zajedno s donjom ili gornjom eljusti) desni (zbrazdani dio iza zuba, tj. dio izmeu gornjih sjekutia i nepca) nepce (tvrdi, kotani dio kojim je nadsvoene usna upljina, a ujedno je i najuzdignutiji dio gornje eljusti; iza njega je meko nepce nazvano jedro, meki pokretni dio) resica (mali ovjeeni zavretak mekog nepca koji zatvara ili otvara zraku put kroz nos ili usnu upljinu) glasnice (dva nabora kojima se dunik suava u meuglasniki prolaz) drijelo (upljina omeena spletom miia koji svojim stezanjem suavaju i skrauju , a oputanjem ire i produljuju tu upljinu) o Nepokretni govorni organi su: gornja eljust sa zubima, desnima i nepcem, a ostali pokretni ostvaruju razliiti stupanj pominosti pri oblikovanju glasova. o Glas se tvori izdisajem zrane struje iz plua koja prolazi kroz dunik, grkljan s glasnicama. Ako su glasnice prilikom prolaza zrane struje rastvorene i miruju, nastaju bezvuni glasovi, a ako su lagano zbliene i napete, zrak koji prolazi uzrokuje njihovo treperenje pa se oblikuju zvuni glasovi. Zrana struja nakon toga dolazi u grlo i drijelo koje vodi u usnu i nosnu upljinu. Svoj konani oblik glas dobiva uz pomo ostalih govornih organa.

30

1.5.GLASOVI

, , D,

o tipina mjesta, ortografski i ortoepski problemi o Glasovi i su dva razliita fonema to znai da suprotstavljeni jedan drugomu, sudjeluju u razlikovanju znaenja rijei. guak (gusinjak) guak (gusti) mlaenje (od mlaiti) spavaica (ena koja spava) posjeen (od posjei) mlaenje (od mlatiti) spavaica (koulja za spavanje) posjeen (od posjetiti)

o Pri izgovoru glasa vrh jezika se uzdie i prislanja uz desni, a usne se ispupuju i zaobljuju. Pri izgovoru glasa vrh jezika se opre o donje zube, srednji dio jezika prislanja uz prednje nepce, a usne razvlae, olabavljuju.

Fonem dolazi : u rijeima kojima postanak nije vidljiv (bava, juer, gr, pela) u svim izvedenicama i padeima ostaje u izvedenicama i oblicima prema osnovnom k, c (vuk > vuji, znak > znaiti, stric > striev, micati > miem, zec < zeev) iznimke trijee, lijee u sufiksima na -a, -aa, -jaa, -iar, -i, -ica, -ina, -e sjevernjaa, alkoholiar, kameni, cjevica, djevoje) u kajkavskim vlastitim imenima (Bedekovina, rnomerec, Pantovak) u slavenskim prezimenima (Lav Nikolajevi, Mikloi, Juri) (bera,

Fonem dolazi: u rijeima u kojima postanak nije vidljiv (bear, elav, ud, duan, ki, mo, no) u oblicima i izvedenicama prema osnovnom t i (smrt > smru, brat > braa, pamtiti > pamenje, sme > smekast, lea > naleke) u sufiksima -i, -oa, -ai, -i (komadi, sljepoa, ivai, gledajui) umjesto ako se provodi jednaenje po zvunosti (sme > smekast) u infinitivu ii, nai, rei, moi 31

Fonem D (zvuni parnjak bezvunog ) na mjestu ispred zvunog b (jednaiti > jednadba, uiti > udbenik, naruiti > narudba) u rijeima sa sufiksom -dija i izvedenicama od njih (galamdija, aljivdija) u rijeima kojima postanak nije vidljiv (uglavnom tuice iz turskog i engleskog jezika) (demper, pidama, patlidan, dez, dungla, dip, amida, daba)

Fonem (zvuni je parnjak glasa ) u oblicima i izvedenicama na mjestu osnovnog d (glad > glau, grad > graanin, vidjeti > vien, mlad > mlai) dolazi u rijeima kojima postanak nije vidljiv (aneo, ak, avao, evaelje, orue, mea)

SLOG je najmanji dio rijei koji se moe samostalno izgovoriti. U svakom slogu je
SAMOGLASNIK (a, e, i, o, u, r) ne-strp-ljiv, prst o Prema broju slogova rijei mogu biti: jednoslone prst, kuk, brk, kraj, sad dvoslone mama, ruka, more, dati troslone maslina, rukama, ploviti, bjeati vieslone podignuti, samoglasnik, reenica

jedan

32

1.6. NAGLASNI SUSTAV SUVREMENOGA HRVATSKOG JEZIKA (pravila naglaavanja, znakovlje, prepoznavanje naglasaka, zanaglasna duina) o Naglasak je isticanje sloga jainom i visinom glasa. Naglasne jedinice su: jaina glasa, kretanje tona i duina izgovora. Nositelj naglaska je samoglasnik ili slogotvorno r. o U hrvatskome knjievnom jeziku razlikujemo etiri naglaska: kratkosilazni kratkouzlazni dugosilazni dugouzlazni (riba) (noga) (majka) (ruka) kratki dugi \\ \ silazni uzlazni

o Pravila o naglascima: naglasak moe stajati na svim slogovima osim zadnjeg na prvom slogu mogu stajati sva etiri naglaska (istina, potok, more, luka) na unutarnjim slogovima (kod troslonih i vieslonih rijei) stoje samo uzlazni naglasci (visina, prijateljstvo) u jednoslonim rijeima stoje samo silazni naglasci (grad, ma) zanaglasna duina nalazi se uvijek iza sloga s naglaskom (drag, zve)

o Nenaglaeni slogovi razlikuju se samo po duini (trajanju izgovora) pa mogu biti dugi ili kratki. o Dugi slog obiljeavamo crticom iznad dugog samoglasnika, koju zovemo zanaglasna duina. o O zanaglasnoj duini ponekad ovisi i znaenje rijei. Redovito se javlja u genitivu mnoine ( junak, en, sel), u prezentu (nosm, nos), u odreenom obliku pridjeva (dobr, dobrga). o Neke rijei nemaju svoj naglasak pa se zovu nenaglaene rijei (nenaglasnice ili klitike). o Proklitike (prednaglasnice) su rijei bez naglaska koje se nalaze ispred naglaenih rijei i s njima tvore jednu naglasnu cjelinu ( prijedlozi, veznici i nijenica ne). o Ponekad naglasak prelazi na proklitiku. od kue, do kole, uz prugu, na tom, a zimi, i blatnjavo itaju se zajedno o Enklitike (zanaglasnice) su rijei bez svoga naglaska koje se nalaze iza naglaenih rijei. Nikada nisu naglaene. nenaglaeni oblici glagola biti i htjeti 33

nenagl. prez. po. gl. biti - sam, si, je, smo, ste, su nenagl. prez. po. gl. htjeti - u, e, e, emo, ete, e nenagl. aor. po. gl. biti - bih, bi, bi, bismo, biste, bi

zamjenike G - me, te, ga, je, nas, vas, ih; se D - mi, ti, mu, joj, nam, vam, im; si A - me, te, ga/ nj, je/ ju, nas, vas, ih; se

upitna estica li

34

Jezino izraavanje
vano je u niim razredima uenje jezika povezano je s pozitivnom okolinom polaskom u kolu standardni jezik temeljna zadaa uenje jezika u funkciji (razliitim komunikacijskim situacijama) jezino djelovanje sluanje, govorenje, itanje i pisanje, izraavanje, jezik, medijska kultura vano je uiti komunikacijsku gramatiku uspjena nastava jezinog izraavanja pretpostavlja: o primjenu osnovnih jezikoslovnih teorija, psiholingvistikih i didaktikih preoblikovanja za potrebe procesa ranojezinog uenja o usvajanje gramatikih, leksikih, pravogovornih i pravopisnih, te stilskih normi hrvatskog jezika nunih za uspjenu usmenu i pisanu komunikaciju o razvijanje jezinih djelatnosti sluanja, govorenja, itanja i pisanja, te osposobljavanje uenika za govorno i pisano sporazumijevanje u svakodnevnim situacijama o proirivanje i usvajanje leksikoga korpusa hrvatskoga jezika o spoznavanje i usvajanje funkcije rijei u razliitim priopajnim sredstvima i funkcionalnim stilovima o poticanje stvaralakog izraavanja na govorima svih triju hrvatskih narjeja ili individualnih hrvatskih idioma o razvoj kognitivnih sposobnosti i logikog zakljuivanja o razvoj perceptivnih sposobnosti o poticanje pozitivnog stava prema materinjskom jeziku, te ljubav prema knjizi i knjievnom stvaralatvu kao umjetnosti rijei

35

Rije
MORFOLOGIJA (od gr. morphe - oblik, logos- rije) je dio gramatike koja prouava rijei i njihove oblike odnosno jedinice manje od rijei koje imaju svoje znaenje. MORFEM je najmanja jedinica jezika koja ima svoje znaenje. U rijei moli-m, jedinica m ima svoje znaenje i to tri znaenja: znaenje prvo lice, znaenje jednina, znaenje sadanje vrijeme. Morfemi kojima se stvaraju rijei nazivamo rjeotvornim morfemima, a morfemi kojima se stvaraju oblici iste rijei oblikotvornim morfemima. MORF je izraz morfema. Isti morfem u svim oblicima iste rijei ili u razliitim rijeima nema uvijek isti izraz tj. isti morf. npr. morfem rek sa sadrajem usmeno priopiti ima morfem: re, rek, rec, re koji dolaze u oblicima ree, rekla, recimo, rei. ALOMORFI su razliiti morfi koji slue kao izraz istom morfemu odnosno varijante morfema nastale glasovnim promjenama na morfemskoj granici. Prema tome morfi re, rek, rec, re alomorfi su morfema rek sa sadrajem usmeno priopiti Alomorfi jednog morfema mogu biti potpuno razliiti npr. ovjek > ljudi vrste

36

1. TVORBA RIJEI
OSNOVNA RIJE glagol gledati imenica svijet noga metati TVORENICA gledatelj polusvijet nogomet

o Osnovna rije i tvorenica su u tvorbenoj vezi imaju istu TVORBENU OSNOVU Osnovna rije gledati o OSNOVA moe biti: oblina (morfoloka) tvorbena oblina gled-am -a -a gledatelj-a -u oblini nastavak o TVORBENA PORODICA RIJEI (rjeotvorna) pis-ati pis-ac pis-ar dopis-ati korijen 37 tvorbena gledatelj o-gleda-lo tvorenica gledatelj tvorbena osnova gleda

KORIJEN dopisnica dopisniki

TVORBENA OSNOVA dopisnica dopisniki

Na granici tvorbenih sastavnica dolazi do glasovnih promjena knjig(a) + ica > knjiica iz + itati > iitati palatalizacija jedna. po mj. tvorbe, zvunosti i ispadanje prijevoj

toiti istakati tei otjecati

o Vie stajalita: Tvorbeni nain prefiksalna sufiksalna prefiksalno-sufiksalna slaganje srastanje preobrazba (konverzija) tvorba sloenih kraenica

o vrsta rijei koje nastaju tvorbom o od koje vrste rijei se tvore nove vrste rijei o sa semantikog znaenja (znaajskog) tvorba rijei kojima se oznauje vritelj radnje o TVORBENA ANALIZA kod tvorbene analize rijei nastaju nove rijei ili nova vrsta rijei. imamo: 38

TVORBENO MOTIVIRANE RIJEI stolarski stolarev

TVORBENO NEMOTIVIRANE ne bavimo se njima (nema analize) stol

U tvorbi razlikujemo tvorbene jedinice: Prefiks (predmetak) niz glasova koji dolazi na poetku tvorenice u prefiksalnoj tvorbi, tj. ispred osnove u prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi Sufiks (dometak) niz glasova koji dolazi na kraju tvorenice, a sam nije ni rije ni njezina osnova (prijedlog) Spojnik (interfiks) glas koji dolazi izmeu dviju osnova (sloenice)

PREFIKS | OSNOVA | SPOJNIK | OSNOVA | SUFIKS _______________________ ____ | ____ | tvorbeni av

istiti ista istaica

____________________________ _____ | ______ | sufiksalna tvorba

Gledati gledatelj gledateljica

Vano je voditi rauna o blioj tvorbenoj rijei Ne | ist | oa moe biti i neist | oa prefiksalno-sufiksalna sufiksalna

39

bez | vez | an P O S

prefiksalno-sufiksalna

o TVORBENA PORODICA niz tvorbeno povezanih rijei (lanovi su povezani i izrazom i sadrajem) Pogledati pregledati nagledati se

o NETVORBENA PORODICA - povezane izrazno (razliito znaenje rijei) umski - umiti morski - umor

o TVORBENA OSNOVA dio tvorenice koji uva izraznu i sadrajnu vezu s osnovom (od nje nastaju tvorenice) gledati o KORIJEN najmanji zajedniki sastavni element svih tvorbeno srodnih rijei

1.1. PREFIKSALNA TVORBA

o IZVEDENICE nastaje nova rije o SLOENICE imaju 2 osnove Ispred tvorenice se stavlja prefiks Prefiks moe biti prijedlog, estica (ne, ni), rijece Mogu biti kombinacija stranih i hrvatskih rijei post-diplomski (poslijediplomski) trans-kontinentalni (prijekokontinentalni) Prefiksi i sufiksi se razlikuju s obzirom kako sudjeliju u tvorbi rijei Osnovna rije u sufiksalnoj tvorbi moe biti morfoloko razliita pisati pisar Uz isti sufiks rezultat je morfoloko isti 40

Stol

stolar

Prefiks nikada ne mijenja morfoloku (vrstu) narav rijei, samo modificira znaenje osnovne rijei Predsjednik podpredsjednik Prefiksi mogu biti samostalne rijei (prefiks ne)

1.2. SUFIKSALNA TVORBA

o Tvorbeni nain gdje se iza tvorbene osnove dodaje sufiks o Tvorbeni se nastavak (sufiks) od obinog (morfolokog) nastavka razlikuje po tome to obini nastavak mijenja oblik iste rijei (cesta, ceste), a tvorbenim se nastavkom od jedne rijei dobivaju nove rijei (cestar, cestovni) o Mogu biti domaeg i stranog podrijetla (radioaktivnost, radioaktivitet) VRLO PLODNI SLABO PLODNI NEPLODNI (- en, - er) prsten graver o Tvorba mlijek-o > mljek+ar mlijek-o > mlijek + ni - mlijeni Treba razlikovati imenovanje nastavaka mla + arija tvorbeni sufiks (tvorbeni nastavak) mlaarij-a oblini nastavak (nastavak)

Nastavak moe biti i nulti ( ) mrav mladi vid - > vidjeti zuj - > zujati

Nulti sufiks

Sufiks u tvorbi imenica s posebnim znaenjem -telj, -a, -ac, -lac, -nik, -i Izmeu tvorbene osnove i sufiksa dolazi do glasovnih promjena jednaenje po zvunosti niz > niska 41 svjedo (iti)

 tvorbi stan (ovati) > stamben pas > pae gubljenje suglasnika palatalizacija jotacija rus + ski > ruski grah > grai prut > prut + je > prue

1.3. PREFIKSALNO-SUFIKSALNA TVORBA

o Imamo i prefiks i sufiks pod| mor | je

1.4. SLAGANJE
o Nastaju sloenice u ijem su sastavu prepoznatljive dvije punoznane rijei Prepoznaju se po spojniku (spojnom vokalu) vod| o | otpornost O spojni vokal bjel | o | onica srednj| o | kolski Sloenice nastaju i dodavanjem prefiksoida i sufiksoida koji su veinom stranog podrijetla (eko, video, auto, midi, hidro) autocesta, ekokola Kod prefiksoida je bitno da se pie zajedno sa osnovom MIJEANE TVORENICE (domae i strane rijei) Antitijela strana domaa snagator, nemoral 42 (protutijela) O

Sloeno nesufiksalna tvorba (isto slaganje) vod|o|otporan Sloeno sufiksalna tvorba vod|o|otporn|ost deset|o|god|inji

1.5. SRASTANJE
o Nema spojni vokal o vrsta tvorbena veza deset|o|god|inji o Imaju jedan naglasak POLUSLOENICE Imaju dva naglaska Piu se sa spojnicom (oznaava da se prvi dio sloenice ne deklinira)

1.6. PREOBRAZBA (konverzija)

o Nain postanka novih rijei u kojem se ne mijenja izraz ali rije iz jedne vrste rijei prelazi u drugu pri emu mijenja gramatika obiljeja i sintaktiki (dobiva obiljeje rijei u koju se preobrazi) o VRSTE PREOBRAZBE: POIMENIENJE preobrazba rijei u imenice mlada (djevojka) > mlada (mladenka) hrvatska (zemlja) > Hrvatska POPRIDJEVLJENJE preobrazba rijei u pridjeve Mislei, dolazimo do znaajnog zakljuka. Mislei pojedinac najvea je dobrobit drutva. POPRILOENJE - preobrazba rijei u priloge Radimo sve to nam padne na pamet. Nauio sam sve napamet. prijedloni izraz prilog prilog pridjev pridjev u imenicu poloaj

43

POVEZNIENJE - preobrazba rijei u veznike Kamo si krenuo? Idem kamo me noge nose. prilog veznik

POPRIJEDLOENJE - preobrazba rijei u prijedloge Volim etati rodnim krajem. Krajem zime dani postaju dulji. imenica prijedlog

1.7. TVORBA SLOENIH SKRAENICA

o Poduzee, ustanove, klubovi - vielani i sl. , itd. i slino, i tako dalje samo u pisanju pri itanju

o TVORBENI UZORCI (prema dijelovima osnovne rijei koje ulaze u skraenicu uzorak poetnih slova glasovne sloene skraenice itaju se onako kako su zapisane (HAZU, ZET, HAK) slovne sloene skraenice itaju se po imenima slova od kojih su sastavljene (HNK h n k, HTV h t v) piu se samo velikim slovima slogovni uzorak sastoji se od poetnih slogova ili poetnih dijelova osnovnih rijei Roma, Vuteks) mjeoviti uzorak (dekliniraju sa kao imenice) (Ina Ini) sve skraenice imaju rod INA e piu se malim slovom RH se ne deklinira VANO!!! Razlikujemo sloene kraenice od kratica. 44 (Nama,

o sloene kraenice postaju rijei i ponaaju se kao samostalne rijei HAZU (Hazu), HINA (Hina), INA (Ina), Nama itaju se kako se piu o kratice nastaju kraenjem rijei i koriste se samo u pismu, a itaju se kao prve rijei Taj gl. je u 3. l. jd. prez. i sl. , itd. i slino, i tako dalje (Taj glagol je u treem licu jednine prezenta.) samo u pisanju pri itanju

Vrste rijei
Rijei prema sadraju i uporabi

PUNOZNANE, LEKSIKE
imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli, prilozi imaju i gramatiko znaenje

POMONE, GRAMATIKE

- prijedlozi, veznici, estice, usklici

PROMJENJIVE
GLAGOLI IMENICE PRIDJEVI ZAMJENICE 45 imenske

NEPROMJENJIVE
PRILOZI PRIJEDLOZI VEZNICI UZVICI

BROJEVI

ESTICE

1. PROMJENJIVE (sklonidbene ili deklinabilne)

SKLONIDBENE (DEKLINABILNE) imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi osnovni oblik: N jd. (m.r.) mijenjaju se po deklinaciji imaju rod i broj -

SPREZIVE (KONJUGACIJSKE) mijenjaju se u vremenu i nainu konjugacija gramatike odlike vrijeme (nain), lice i broj glagoli osn. olik infinitiv

o mijenjaju svoj oblik u skladu s gramatikim kategorijama koje im pripadaju rodu, broju i padeu (ponekad ih zovemo imenske rijei, zbog zajednikih svojstva promjene odnosno, ako su u istoj reenici moraju se slagati u svim kategorijama)

GRAMATIKE KATEGORIJE: odnose se na imenice, zamjenice, pridjeve i brojeve

o ROD: muki 46

enski srednji o BROJ: jednina mnoina

o PADE: SKLONIDBA (deklinacija)

NOMINATIV (TKO, TO) - neovisan o prijedlogu GENITIV (KOGA, EGA nema) bez, do, od, kod, zbog DATIV (KOMU, EMU dajem) k, ka, nasuprot, unato, usprkos AKUZATIV (KOGA, TO vidim) kroz, niz, uz, u, za, na, o, po, nad, pod, pred VOKATIV (OJ!, EJ!) bez prijedloga, odjeljuje se zarezom LOKATIV (O KOME, O EMU) - neovisan o prijedlogu INSTRUMENTAL (S KIM, S IM) s (bie), sa (stvar), meu, nad, pod

47

IMENICE
o Vrsta rijei kojom IMENUJEMO BIA, PREDMETE, POJAVE, OSJEAJE. o VRSTE: OPE kazuju ime koje je zajedniko svim biima stvarima i pojavama iste vrste, a znae: apojedinu vrstu bia, stvari i pojava (ovjek, lopta, ena) skup istovrsnih bia ili predmeta koji se uzimaju kao cjelina - zbirne (granje, lie, cvijee) tvar, gradivo, ili materiju - gradivne imenice (sol, voda, vino) kojim se imenuje samo odreeno bie, premet ili pojava imenice

VLASTITE kazuju ime (Mario, Kupa, Zagreb)

o S obzirom na ovjekov dodir s onim to one znae imenice se dijele na: stvarne (konkretne) imenice oznauju bia, stvari, i pojave u iju se stvarnost moemo uvjeriti pomou svojih osjetila (ovjek, drvo, zemlja, zvuk) mislene (apstraktne) imenice oznauju neto nestvarno to promiljamo kao stvarno (duevna pjava: misao, tuga, osobina: dobrota, mladost, starost) Aldo, Amber (piemo velikim slovom) o GRAMATIKE KATEGORIJE: rod, broj, pade

48

ROD - gramatika kategorija koja se oituje u slaganju imenica s pridjevskim rijeima (muki, enski srednji) BROJ - morfoloka kategorija po kojoj se razlikuje jedan primjerak onoga to imenica znai (jednina) od vie primjeraka onoga to imenica znai (mnoina) PADE - morfoloka kategorija koja izrie razliite odnose onoga to rije znai prema sadraju reenice. Promjena rijei po padeima je sklonidba ili deklinacija.

o UMANJENICA o UVEANICA

crijep crjepi cijev cjevina

o RIJEI ZA IMENOVANJE PRIPADNOSTI MJESTU, KRAJU, ZEMLJI I NARODU Veina ETNIKA tvori se nastavcima -anin, -janin, -ac. Metkovanin, Varadinac, Labinjanin (jotacija)
MJESTO STANOVNIKU POSV. PRIDJEV STANOVNIK PRIPADNOST

Osijek

osjeki

Osjeanin

Osjeaninov

49

GLAGOLI
o Vrsta rijei kojom IZRIEMO RADNJU, STANJE I ZBIVANJE. o GRAMATIKE KATEGORIJE: vid, lice, prelaznost, nain, vrijeme i stanje

VID trajanje radnje, njezino izvravanje Nesvreni bacati, ekati, izvjeivati, dospijevati Svreni baciti, doekati, izvijestiti dvovidni glagoli koji u svrenom vidu imaju osnovu je, tvore nesvreni vid duljei je u ije

LICE I BROJ

prvo (govorno), drugo (sugovorno), tree (negovorno); 1., 2., 3.

GLAGOLI PO OBJEKTU (prelaznosti) osobina glagola da mu radnja izravno prelazi ili ne prelazi na objekt estica se Prijelazni itati, dati (mogu imati objekt u akuzativu) Neprijelazni hodati, leati (ne mogu imati objekt u akuzativu) Povratni bojati se, smijati se (uza se imaju povratnu zamjenicu se) 50

 Pravi Nepravi Uzajamno povratni

Djeak se (sebe) umiva. Djeak se smije. Djeak i djevojica se grle.

GLAGOLSKA STANJA oznaavanje odnosa izmeu subjekta i glagolske radnje aktiv ( radno stanje ) - zovem, pobijedili su Oni su pobijedili. pasiv ( trpno stanje ) zvan sam, pobijeeni su Oni su pobijeeni.

NAIN oznaavanje odnosa govornika prema radnji o kojoj se radi)

indikativ izjavni nain kondicional pogodbeni nain imperativ zapovjedni nain

lice nema lice dodavanje nastavka lice neka + prezent

Oprezno vozi. Daj, napii to. Uini to! Ne ulazi!

optativ eljeni nain

Molim te, pomozi mi.

51

KONDICIONAL PRVI (pogodbeni nain)

o glagolski oblik sloen od nenaglaenog aorista glagola biti i glagolskog pridjeva radnog o njime se izrie pogodba o Kondicionalom se prvim izrie: radnja koja bi se mogla vriti (Podjela bi nas osiromaila i posvaala.) elja da se vri neka radnja (Ja bih radije ostao ovdje. Biste li prenoili.) uljudno pitanje i molba blaa tvrdnja pogodba namjera (Gospodine, biste li nam pokazali put?)

(Rekao bih da je istina.) (Kad bismo uili kako treba, rezultati bi bili bolji.) (Vikao je ne bi li ga uli.)

KONDICIONAL PRVI lice

ja ti

glagol HTJETI
htio bih htio bi bio bih bio bi

BITI

MORATI
morala bih morala bi

52

on, ona, ono mi vi oni, one, ona

htio bi htjeli bismo htjeli biste htjeli bi

bio bi bili bismo bili biste bili bi

morao (la, lo) bi morali bismo morali biste morali (le,la) bi

KONDICIONAL DRUGI (elje, mogunosti)

o glagolski oblik sloen od kondicionala glagola biti i radnog pridjeva o Kondicionalm drugim izrie se: radnja koja se mogla izvriti u prolosti (Dioba bi nas bila osiromaila.)

elja koja je postojala u prolosti da se izvri neka radnja (Ja bih bio radije ostao ovdje.)

KONDICIONAL DRUGI lice ja ti on, ona, ono mi vi glagol II bio bih iao bio bi iao bio bi iao bili bismo ili bili biste ili PJEVATI bio bih pjevao bio bi pjevao bio bi pjevao bili bismo pjevali bili biste pjevali 53 OSTATI bio bih ostao bio bi ostao bio bi ostao bili bismo ostali bili biste ostali

oni, one, ona

bili bi ili

bili bi pjevali

bili bi ostali

VRIJEME sadanjost PREZENT prolost PERFEKT, AORIST, IMPERFEKT, PLUSKVAMPERFEKT budunost FUTUR PRVI, FUTUR DRUGI

GLAGOLSKI PRIDJEV pridjev izveden od glagola radni rekao, izvadio, ivio (ivjela,ivjelo, ivjeli), letio (letjela, letjelo, letjeli) trpni reen, izvaen, ivljeni

GLAGOLSKA IMENICA glagolski pridjev trpni + je pleten + je = pletenje pit + je = pie

GLAGOLSKI PRILOG: Sadanji Tvori se od 3. lica mnoine prezenta + -i Pjevajui, pleui, uei On je pjeva pleui sambu. Proli Tvori se od osnove + -avi, - vi Stigavi, digavi, vidjevi, pobijedivi On zaplae ugledavi majku.

Ako glagolski prilog dolazi na poetku reenice, sam ili s dopunama, odvaja se zarezom. 54

itajui, puno moemo nauiti. U svim glagolskim licima oni ostaju NEPROMIJENJENI!!!! PASIV

Pasiv ili trpni lik mogu imati samo prelazni glagoli. Tvori se od pomou glagolskog pridjeva trpnog. hvaljen sam hvaljen si hvaljen je hvaljeni smo hvaljeni ste hvaljeni su

Glagolski oblici

SPREZIVI
(konjugacija)

NESPREZIVI
(nema konjugacije)
Infinitiv (- ti, - i) Glagolski pridjevi (radni i trpni) Glagolski prilozi (proli i sadanji)

VREMENA

NAINI
imperativ kondicional I. i II.
optativ (Veseli, zdravi bili! )

JEDNOST aorist imperfekt

SLO perfekt

pluskvamperfekt futur I. futur II. 55

prezent

4 NEPRAVILNA GLAGOLA:
biti (jesam, budem, bi, bud) htjeti (u, hou, htjeti) ii (idem, iao) spati (spim, spi, spi, spimo, spite, spe)

naglaeni
jesam jesi jest jesmo jeste jesu

nenaglaeni
sam si je smo ste su

1. Jednostavni glagolski oblici

(infinitiv, imperativ, prezent, aorist, imperfekt)

INFINITIV
o Infinitiv je neodreeni glagolski oblik koji kazuje samo pojam radnje, a ne kazuje gramatike kategorije glagola (lice, vrijeme). Infinitiv zavrava nastavkom ti ili i. o Najee je dopuna glagolu (dio predikata) mogu, hou, kanim, namjeravam, smijem, umijem, znam, pokuavam, nastojim, volim - ti - i

plesti tonuti vidjeti

rei tui stii

o Budui da se infinitivom daje samo ime glagolskoj radnji u reenici moe biti. subjekt (Dobro je ivjeti)

56

dopuna nekim glagolima (poeti, stati, htjeti, voljeti, smjeti, morati, trebati) dopuna pridjevu (Je si li spreman oprostiti pogreku?)

IMPERATIV
o glagolski oblik kojim se izrie zapovijed, zabrana, poticaj, upozorenje, molba

IMPERATIV lice ja ti on, ona, ono mi vi oni, one, ona ui neka ui uimo uite neka ue glagol UI pii neka pie piimo piite neka piu PISATI

o nastavci za imperativ: -, mo, te; j, jmo, jte; i, imo, ite; ji, jimo, jite o u prvom licu jednine nema imperativa (sam sebi ne moe nareivati!!!) o glagolske promjene su: sibiralizacija, jotacija i umetnuto l pis + ji = pii glod + ji = gloi gib + ji = giblji

57

PREZENT

o glagolsko vrijeme kojim se izrie sadanjost. Tvori se od svrenih i nesvrenih glagola nastavcima: -em ( rastem), -jem (pijem, krijem), -am (gledam, itam), -im (lovim, muim). o Prezentom se izrie: prava sadanjost (radnja koja se vri u istom asu kad se o njoj govori) neprava sadanjost (pripovjedaki prezent u prianju prolih dogaaja gnomski ili poslovini prezent u poslovicama, svevremenost odnosno svagdanjost, budunost -futurski prezent) elja ili zapovijed

PREZENT lice ja ti on, ona, ono mi vi oni, one, ona glagol GOVORITI govorim govori govori govorimo govorite govore bijem bije bije bijemo bijete biju BITI peem pee pee peemo peete peku (palatalizacija) PEI

58

o NESVRENI PREZENT - Sada itam novine. o SVRENI PREZENT - Kad stignem, javit u se. o PRIPOVJEDAKI PREZENT - Satima se izleavam na plai. o FUTURSKI PREZENT - Radujem se darovima. Ne uim nita.

PREZENT POMONOG GLAGOLA BITI lice ja ti on, ona, ono mi vi oni, one, ona nesvreni naglaeni jesam jesi jest jesmo jeste jesu nenaglaeni sam si je smo ste su nijeni nisam nisi nije nismo niste nisu svreni budem bude bude budemo budete budu

PREZENT POMONOG GLAGOLA HTJETI lice ja ti on, ona, ono mi vi oni, one, ona nesvreni naglaeni hou hoe hoe hoemo hoete hoe nenaglaeni u e e emo ete e neu nee nee neemo neete nee nijeni

59

AORIST

o je prolo svreno vrijeme, tvori se preteno od infinitivne ili prezentske osnove svrenih glagola nastavcima -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oe (ako gl. osnova zavrava na suglasnik) > rekoh -h, -, - , -smo, -ste, -e (gl. osnova zavrava na samoglasnik) > vidjeh, proitah

o Aorist se danas vrlo rijetko rabi, uglavnom za prole radnje netom zavrene, za izricanje kratkih, brzih i dinaminih radnji (najee u knjievnim djelima). Slui i za izricanje budunosti (futurski) te svagdanjosti (svevremenosti). Danas se zamjenjuje u govoru svrenim perfektom (proitah = proitao sam). Ljudi, pogiboh! to rekoh, ne porekoh. Dooe divlji, istjerae pitome. Oni dooe, i odnesoe.

AORIST lice ja ti on, ona, ono mi vi oni, one, ona glagol HTJETI htjedoh htjede htjede htjedosmo htjedoste htjedoe bih bi bi bismo biste bie (bi) BITI pekoh pee (palatalizacija) pee (palatalizacija) pekosmo pekoste pekoe PEI

o nastavci za aorist:

e, e, osmo, oste, oe h, -, -, smo, ste, e

Pekoh kolae. Bijah u trgovini. Kad budem gledao, vidjet u. 60

IMPERFEKT

o je prolo nesvreno vrijeme, stoga se tvori iskljuivo od nesvrenih glagola (danas) tako da se infinitivnoj ili prezentskoj osnovi dodaju nastavci: ah, ae, ae, asmo, aste ahu (zvah) jah, jae, jae, jasmo, jaste, jahu (bijah) ljah, ljae, ljae, ljasmo, ljaste, ljahu (ivljah) ijah, ijae, ijae, ijasmo, ijaste, ijahu (vucijah)

o Imperfektom se izriu dogaaji koji su u prolosti trajali. Danas se ne rabi, osim u jeziku umjetnike knjievnosti. Drugdje se zamjenjuje perfektom svrenih glagola (pisah = pisao sam).

IMPERFEKT lice ja ti on, ona, ono mi vi oni, one, ona zvah zvae zvae zvasmo zvaste zvahu glagol ZVATI bijah bijae bijae bijasmo bijaste bijahu BITI PEI pecijah pecijae pecijae pecijasmo pecijaste pecijae

2.

SLOENI GLAGOLSKI OBLICI

61

(perfekt, pluskvamperfekt, futur I, futur II, kondicional I, kondicional II)

PERFEKT

o tvori se od naglaenih i nenaglaenih oblika pomonog glagola biti u prezentu i glagolskog pridjeva radnog o Perfektom se izriu dogaaji koji su u prolosti trajali i u prolosti zavrili. Njime se moe izrei i budua radnja (futurski perfekt - Ako ne odgovori, stradao si), a est je i u poslovicama (poslovini ili gnomski perfekt > im se koza diila, tim se ovca sramila.) o Perfektom se mogu zamijeniti sva prola vremena.

PERFEKT lice ja ti on, ona, ono mi vi oni, one, ona glagol GOVORITI sam govorio si govorio je govorio (la, lo) smo govorili ste govorili su govorili (le, la) si bio je bio (la, lo) smo bili ste bili su bili BITI sam bio PEI sam pekao si pekao je pekao (la,lo) smo pekli ste pekli su pekli (palatalizacija)

o nastavci za perfekt: o, la, lo, li, le, la o KRNJI PERFEKT izostavljen je pomoni glagol Bio jedan starac Baka se sjetila svoje mladosti.

PLUSKVAMPERFEKT

o je glagolski oblik kojim se izrie vrijeme prole glagolske radnje dovrene prije koje druge prole glagolske radnje. 62

bio sam pisao - bijah (bjeh) pisao bio je govorio knjievnosti. o tvori se perfektom (ili imperfektom) pomonog glagola biti i radnog pridjeva bijae govorio o Pluskvamperfekt se danas uglavnom zamjenjuje perfektom, a nalazimo ga jo samo u jeziku i

PLUSKVAMPERFEKT lice ja ti on, ona, ono mi vi oni, one, ona glagol ZVATI sam bio zvao si bio zvao je bio (la, lo) zvao smo bili zvali ste bili zvali su bili zvali ZVATI bijah zvao bijae zvao bijae zvao (la, lo) bijasmo zvali bijaste zvali bijahu zvali PEI pecijah pecijae pecijae pecijasmo pecijaste pecijae

perfekt gl. biti + pridj. radni

imperfekt gl. biti + pridj. radni

imperfekt gl. biti + pridj. radni

Bio sam zvao. Bila sam uinila zadau.

= =

Bijah zvao. Bijah uinila zadau.

FUTUR PRVI

o je glagolski oblik kojim se izrie budue vrijeme. o Tvori se od prezenta pomonog glagola htjeti i infinitiva odgovarajueg glagola. itat u, u itati; ii u, u ii o Futurom prvim se izrie prava budunost , ali se moe izrei i neprava. 63

poslovini ili gnomski futur

(Misli kako e umai > kako bi umakao)

pripovjedaki ili historijska futur (Prije nego li e poi, sazvao je svoje prijatelje)

FUTUR PRVI lice ja ti on, ona, ono mi vi oni, one, ona glagol BITI
u htjeti (htjet u) e htjeti (htjet e) e htjeti (htjet e) emo htjeti (htjet emo) ete htjeti (htjet ete) e htjeti (htjet e)

HTJETI
u biti (bit u) e biti (bit e) e biti (bit e) emo biti (bit emo) ete biti (bit emo) e biti (bit e)

ZVATI
u zvati (zvat u) e zvati (zvat e) e zvati (zvat e) emo zvati (zvat emo) ete zvati (zvat ete) e zvati (zvat e)

PEI
u pei (pei u) e pei (pei e) e pei (pei e) emo pei (pei emo) ete pei (pei ete) e pei (pei e)

FUTUR DRUGI

o je predbudue vrijeme sloeno od glagolskoga pridjeva radnoga i dvovidnog prezenta pomonog glagola biti. budem dolazio, bude dolazio, bude dolazio, budemo dolazili, budete dolazili, budu dolazili

64

o Futur drugi se upotrebljava samo u zavisnim reenicama, a njime se prvenstveno izriu radnje koje e se dogoditi prije neke druge budue radnje, ali i one koje e se vriti usporedno s drugom radnjom. Posjeti me kad bude imao vremena. Koliko bude uio, toliko e znati. Ako bude dobro radio, dobro u te platiti.

FUTUR DRUGI lice ja ti on, ona, ono mi vi oni, one, ona glagol BITI budem bio bude bio bude bio, bila, bilo budemo bili budete bili budu bili, bile, bila HTJETI budem htio bude htio bude htio, htjela, htjelo budemo htjeli budete htjeli budu htjeli ZVATI budem zvao bude zvao bude zvao, zvala, zvalo budemo zvali budete zvali budu zvali PEI budem pekao bude pekao bude pekao, pekla, peklo budemo pekli budete pekli budu pekli

PRIDJEVI
o Pridjevi su rijei koji se pridijevaju imenicama i kazuju svojstvo (crvena jabuka), pripadnost (oev kaput), grau (drvena stolica), vrijeme (jueranje novine) o VRSTA OPISNI kakvo je to? POSVOJNI- ije je to? lijepo, plavo, olujno mamino, Aldino 65

GRADIVNI od ega je to?

drveno, stakleno

o Gramatika obiljeja pridjeva su rod, broj i pade. o STUPNJEVANJE PRIDJEVA Usporeujui dva ili tri predmeta po nekoj zajednikoj osobini moemo izraziti koji od dva predmeta ima vie one zajednike osobine odnosno najvie. U komparaciji razlikujemo tri stupnja: pozitiv - iskazuje samo o kojoj je osobini rije (bijel, dobar, lak, zdrav) komparativ - kazuje da neki predmet tu osobinu ima u veoj mjeri ( bjelji, bolji, laki,zdraviji) pozitiv + dometak nepravilna komparacija - zao > gori, dobar > bolji Komparativ se tvori tako da se pozitivu dodaju nastavci -i (samo tri pridjeva), -ji, -iji. superlativ - kazuje da neki predmet tu osobinu ima u najveoj mjeri (najbjelji, najbolji, najlaki, najzdraviji) predmetak naj + komparativ pridjevi koji poinju sa j u superlativu imaju dva j - najjasniji Superlativ se tvori morfemom -naj koji se stavlja ispred komparativa.

lak - laki, mek - meki, lijep - ljepi dobar - bolji - najbolji zao - gori - najgori malen - manji - najmanji velik - vei - najvei U nekih pridjeva u komparaciji se javljaju sljedee glasovne promjene: jotacija, nepostojano a, jednaenje po zvunosti, kraenje ije>je. o VID PRIDJEVA ODREENI odgovara na pitanje KOJI? predmet se identificira, utvruje se koji je. Samo u tom obliku dolazi: kad je uz imenicu pokazna zamjenica (taj tvrdoglavi ovjek, onaj visoki djeak) kad je dio vlastitog imena (Petar Veliki, Dugi otok) kad je dio naziva (bijeli jasen, pitomi kesten) nepravilna komparacija

Pridjevi u odreenom obliku imaju posebnu pridjevsku deklinaciju. 66

NEODREENI odgovara na pitanje KAKAV? Neodreenim oblikom se predmet kvalificira tj. utvruje kakav je, a rabi se onda kada nespomenuto ili ope. U tom obliku dolazi pridjev: kad je dio imenskog predikata (ovjek je osamljen. Kaput je nov.) uz imenicu u atributskom skupu (kritiar otra pera, djevojka lijepa stasa) znai neto nepoznato,

BROJEVI
o Brojevi su rijei kojima se izrie koliko ega ima ili koje je to po redu. o VRSTA GLAVNI koliina (jedan, pet) Od glavnih brojeva vlastitu promjenu imaju: jedan, jedna, jedno (mijenja se kao neodreeni pridjev), 67

dva, tri i etiri imaju sljedeu deklinaciju: NAV G DLI dva dvije tri etiri dvaju dviju triju etiriju dvama dvjema trima etirima

Stotina, tisua i milijarda mijenjaju se kao imenice enskog roda, a milijun, trilijun kao imenice mukog roda. Ostali se glavni brojevi ne mijenjaju.

REDNI poredak (prvi, trei piu se s tokom) Redni brojevi se mijenjaju kao odreeni pridjevi. Brojevne imenice su rijei koje su po obliku imenice, a po znaenju brojevi. To su dvojica, trojica, dvoje, troje, petero

ZAMJENICE
o Vrsta rijei koja zamjenjuje druge rijei. o PREMA ULOZI (FUNKCIJI) IMENIKE zamjenjuju imenice: line, povratna, upitne i odnosne tko i to i neodreene sloene s tko i to 68

Tko je uhvatio loptu? - Djeak. to trai? - Loptu.

PRIDJEVSKE zamjenjuju pridjeve: posvojne, povratno-posvojna, pokazne te upitne, odnosne i neodreene koje nisu imenike ija torba lei na podu? Koji uenik vie? Kakvu boju voli? Kolika riba je doplivala? Ivanova torba. Onaj uenik u kutu. Ovakvu boju volim. Tolika riba je doplivala.

o PO ZNAENJU
line ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona posvojne moj, tvoj, njegov, njezin, na, va, njihov povratne sebe, se povratno- posvojne svoj, svoja, svoje, svojim pokazne ta, to, ono, onaj, ovaj, ovolik, tolik, onolik, te zamjenski pridjevi isti, sam upitne tko, to, koji, iji, kakav, kolik odnosne tko, to, koji, iji, kakav, kolik neodreene netko, neto, svata, nita, ita

1.

LINE (OSOBNE)
osoba koja govori o sebi ja, mi

o zamjenice koje zamjenjuju lica osobe i oznaavaju odnos sudionika u razgovoru i to:

osoba kojoj je govor upuen ti, vi osoba koja ne govori o sebi, niti joj je govor upuen on, ona, ono, oni, one, ona

o Line zamjenice se dekliniraju (sklanjaju). 69

Jednina N G D A V L I JA mene, me meni, mi mene, me meni mnome, mnom TI tebe, te tebi,ti tebe, te ti tebi tobom ON ONA njega, ga nje , je njemu, mu joj, joj njega, ga, nj nju, je, ju njemu, njem njoj, njime, njim njome,njom ONO njega, ga njemu, mu njega, ga, nj njemu, njem njime, njim

Mnoina N G D A V L I MI nas nama, nam nas nam nama VI vas vama, vam vas vi vama vama ONI (ONE, ONA) njih, ih njima, im njih, ih njima njima

o Naglaeni oblici se upotrebljavaju : kada se lice naroito istie Mene su trebali, a ne tebe. kad je ispred zamjenice prijedlog Stani pokraj mene, a ne pokraj njega.

o Nenaglaeni oblici se upotrebljavaju: uz prijedlog kroz, nad, pod, pred , uz, akuzativ jd. zamjenice on moe glasiti i nj, ali tada prijedlog dobiva navezak -a (kroza nj, nada nj, preda nj, uza nj) nenaglaeni oblik zamjenice ona u akuzativu jednine glasi je (Svi je tuku.), ali ako se ispred toga oblika nae slog je, bilo kao pomoni glagol ili zavrni slog neke druge rijei, treba upotrijebiti ju. (Uzela ju je. Kupuje ju.)

2.

POVRATNA ZAMJENICA (sebe, se)

70

o zamjenjuje sve line zamjenice kada se oznauje da radnja ne prelazi na drugoga, nego se vraa na subjekt. Povratne zamjenica ima samo zavisne padee. o Nema N,V. G D sebe, se sebi, si A L sebe se sebi I sobom

3.

POSVOJNE ZAMJENICE
pridjeve i odgovaraju na pitanja: iji? ija? ije?

o oznauju pripada li to govornoj sugovornoj ili negovornoj osobi. One zamjenjuju posvojne o Posvojne zamjenice su: moj, tvoj, njegov, njezin (njen), na, va, njihov

4.

POVRATNO-POSVOJNA (svoj)

o oznaava da neto pripada subjektu; zamjenjuje sve posvojne zamjenice

5.

POKAZNE
na pitanje koji? kakav? kolik? ovaj, ovakav, ovolik taj, takav, tolik onaj, onakav, onolik - pokazuju na neto u blizini govornog lica - pokazuju na neto u blizini drugog lica - pokazuju na neto u blizini treeg lica

o pokazuju neto, upuuju na neto oznaavajui ujedno kojoj je to osobi u blizini; odgovaraju

6.

UPITNE i ODNOSNE

o su iste rijei ( tko, to, koji, iji, kakv,kolik ); razlikuju se samo po upotrebi o upitne zamjenice dolaze samo u pitanjima, zamjenjuju onu rije koja se oekuje u odgovoru. Tko sam ja? Ja sam ovjek. o odnosne zamjenice dolaze samo u zavisnim reenicama; one povezuju zavisnu reenicu s onom o kojoj ta zavisna reenica ovisi. Na stolu su rairene novine to znai da je kod kue.

71

7.

NEODREENE

o zamjenjuju neto neodreeno, neto suvie openito ili neto nijeno imenine: netko, neto, nitko, nita, itko, ita, svatko, svata, tkogod, bilo tko, bilo to pridjevne: neki, nekakav, neiji, gdjekoji, gdjekakav, gdjeiji, niiji, nikakav, svaki, svaiji, svakakav, sav, kojeiji, kojekakav, kojigod, ijigod, kakavgod, ikoji, iiji, ikakav, bilo koji, bilo iji, bilo kakav treba voditi rauna o pisanju ovih zamjenica s prijedlozima ne valja: od nikoga, za nita, pred iim, u nikakvim valja: ni od koga, ni za ta, i pred im, ni u kakvim

2. NEPROMJENJIVE
PRILOZI
o Prilau se glagolima i kazuju razliite okolnosti glagolske radnje. o mogu biti promjenjivi jer imaju komparaciju doi brzo (bre) o VRSTA mjesni (gdje?, kamo?, kuda?, otkuda?, dokle?) ovdje, ondje, tamo, tu, daleko, sprijeda, svagdje, nizbrdo, gore, dolje, mjestimice 72

vremenski (kada?, otkada?, dokada?) odmah, sada, nikada, jesenas, juer, danas, nou, danju, svakodnevno, lani, jutros, kada, tada nainski (kako?) tako, ovako, neprimjetno, loe, nikako, svakako, sluajno, brzo, dobro Nainski prilozi nastaju i od pridjeva i to od: pozitiva, komparativa ili superlativa opisnih pridjeva: blago, blae, najblae, brzo, daleko, lijepo, teko, tee, najtee, estoko Ti nainski prilozi razlikuju se od pridjeva u srednjem rodu jednine po tome to prilozi odgovaraju na pitanje kako?, a pridjevi na pitanje kakvo? Dijete se igra veselo. Jelen tri brzo. od posvojnih pridjeva na -ski. Govorimo (kako?) hrvatski. (prilog) Na jezik je (koji?) hrvatski. (pridjev) Veselo dijete se igra. Brzo lane tri.

koliinski (koliko?) mnogo, previe, dosta, malo, dvaput uzroni (zato?) zato, stoga, bezrazlono, hotimice

o prilozi sad-sada, kad-kada, tad-tada, nikad-nikada su izuzeci nepromijenjivih vrsta rijei jer mogu biti s pokretnim samoglasnikom (navezak) ili bez njega

PRIJEDLOZI
o Rijei koje se prilau imenicama i oznauju odnose meu rijeima. na, u, po, pa, pod, iznad, pred, iza, poput, do o prijedlozi s-sa, k-ka, uz-uza, nad-nada, pod-poda, pred-preda su izuzeci nepromijenjivih vrsta rijei jer mogu biti s pokretnim samoglasnikom (navezak) ili bez njega sa piemo ispred rijei koje poinju slovima s, , z, , ks, ps, mnom, ispred jednog slova ka piemo ispred rijei koje poinju sa k ili g 73

VEZNICI
o Povezuju rijei, skupove rijei i jednostavne reenice. i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, ve, iako, premda, makar, da dok, im, jer, kao, ma

USKLICI
o Izraavaju osjeaje, dozivanje, poticanje, oponaanje zvukova. o mogu vriti sve funkcije u reenici Jao! Hej! I!

ESTICE
o Slue za oblikovanje i preoblikovanje reenica. (kada rije ne mogu zamijeniti sa sebe!!!!!) Veselim se. Da, jesam. li, zar, ne, evo, eto, eno, god, put, neka, se

NAGLASNICE I NENAGLASNICE
o NENAGLASNICE Zanaglasnice (enklitike) nenagl. oblici pom. glagola BITI (sam, si, je, smo, ste, su) nenagl. oblici pom. glagola HTJETI (u, e, e, emo, ete, e) rjeca LI Jesi li 74

Naglasnica

+ nenaglasnica - zanaglasnica

= izgovorni skup ( izgovaraju se jesili ) prednaglasnice (proklitike) o prijedlozi o rjeca NE! o nenaglaeni veznici i, a Tko po noi luta!

Naglasnica nenaglasnica + naglasnica naglasnica = izgovorni skup (izgovaraju se ponoi) o NAGLASNICE naglaene rijei u reenici Naglasnica + nenaglasnica = NAGLASNI SKUP (izgovorni skup)

o NAGLAENI SLOG Ma jka vo li me ne. (Majka voli mene.)

Reenica
o Osnovna priopajna jedinica. Skup rijei ili samo jedna rije kojom prenosimo potpunu obavijest. Njome izriemo zapaanja, spoznaje, misli, osjeaje, pitanja IZJAVNA UPITNA 75 Idem u kino. Idem li u kino?

USKLINA (osjeaji, poticanje, zahtjev) JESNA REENICA Vozim bicikl.

Idem u kino!

NIJENA REENICA Ne vozim bicikl. o Reenica moe biti i samo jedna rije. Grmi! Pazi! Hou! (KRNJA REENICA) o Rjeca ne se pie odvojeno od glagola (ne gaa), osim nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu, nemam, nema, nemoj o Red rijei : gramatiko ustrojstvo odnosa meu reeninim dijelovima S, P, PO = Branko se protezao zadovoljno. P, S, PO = Protezao se Branko zadovoljno. PO, S, P = Zadovoljno se Branko protezao. PO, P, S =Zadovoljno se protezao Branko. Promjenom reda rijei utjeemo na obavijesnu i izraajnu, stilski plan reenice STILSKI NEOBILJEEN RED RIJEI SPO PO ispred P ako je izreena prilogom

REENICE PO SASTAVU
1. JEDNOSTAVNA
o Neproirena (subjekt i predikat) Mama radi.

76

o Proirena (subjekt, predikat i dopune) Vesela i lijepa mama radi u pridavaonici.

subjektni skup (atribut, apozicija)

predikatni skup (objekt, prilona oznaka)

o NEIZREENI SUBJEKT

Stoji na prozoru. (On)

o BESUBJEKTNA REENICA Mir posvuda. o NEOGLAGOLJENA REENICA (krnja reenica) Dobra veer!Laku no! U pomo! Opet onaj tvoj zviduk s Bukovca. o REENICA S VIE ISTOVRSNIH DIJELOVA Svirao si violinu. Svirao si violinu i glasovir. Svirao si glasovir.

2.

SLOENA

(sastoji se od dviju ili vie samostalnih reenica, ima dva ili vie

predikata)

Djeak Branimir ita knjigu, a mala Iva crta pticu.

bezveznika Reenini niz (nizanje) zavisno slo. (uvrtavanje) 77

veznika nezavisno slo. (povezivanje)

o SKLAPANJE REENICA

Nizanjem pri emu se sureenice odvajaju zarezom i nastaje bezveznika nezavisno

sloena reenica - REENINI NIZ Napolju je bilo gadno jesensko vrijeme, kia lijevala kao iz kabla.

Uvrtavanjem sloena reenica u kojoj jedna sureenica (koja ne moe stajati kao
zasebna reenica) dopunjava drugu ZAVISNO SLOENA REENICA Tko da se udi to se ve od deset sati ujutro uzesmo kartati.
Objanjenje uenja EMU?

ZAVISNO SLOENE REENICE

o Veznici su da, dok, jer, ako, kao Knjiga nije skupa, jer je imala oko pola kile. ne moe stajati samostalno o Odnosne zamjenice to, tko, koji U knjinici sam vidio ovjeka ..koji je najtee brojeve odmah zapamtio.

Glavna sureenica o Prilozi gdje, kako, koliko o Vezniki skupovi budui da, nego to.

Zavisna sureenica

o red sureenica u zavisno sloenoj reenici ako je glavna reenica na prvome mjestu, zovemo to normalnim, uobiajenim redom reenica i ne odvaja se zarezom 78

ako zavisna reenica prethodi glavnoj, takav red u reenici zovemo obrnuti (inverzija) red reenica i uvijek se odvaja zarezom

1.1. PREDIKATNA REENICA najei veznici su odnosne zamjenice tko,to, koji. Moe se povezati i veznikom da, a ponekad slubu rijei moe imati prilog (ne odvaja se zarezom) TO? Zima je ove godine da hladnija ne moe biti. Mudrost je kad i u utnji nalazi odgovor. Pravo bogatstvo je to zna.
(dva predikata)

1.2. SUBJEKTNA REENICA - najei veznici su odnosne zamjenice tko,to, koji (odvaja se zarezom kada je u inverziji) TKO? Teko je znati to e se zbiti. Brat mi je tko mi dobro ini. to e se zbiti, teko je znati. Tko mi dobro ini, brat mi je.

1.3. OBJEKTNA REENICA najei veznik je da, ali veznici su i druge veznike rijei: prilozi kad, gdje, kako, te odnosne zamjenice to, tko (ne odvaja se zarezom, osim kada je u inverziji rijetko ili ako se nabraja vie objektnih reenica) Vidim da me smatra ozbiljnom. Voljela bih kad bih imala vie vremena. Koliko smo znoja prolili, nikada nee znati. Ni ne slute da nam je igra sve, da nam je ona najvanija stvar na svijetu. Preoblikom upravnoga u neupravni govor nastaje objektna reenica

V FORA

PON

Nikad nisam doznao to se tono dogodilo. Nikad nisam doznao istinu. ( ako prvu reenicu moemo izmijeniti kao u

primjeru sigurni smo da je objektna reenica!!!!!) 1.4. ATRIBUTNA REENICA najei veznici su odnosne zamjenice koji, to, iji, kakav; veznik moe biti i da, a slubu veznika mogu imati i prilozi kada, gdje (obino dolazi iza imenice ili neke imenske rijei koju dopunjava i ne odvaja se zarezom) 79

Ulica je zakrena automobilima to nestrpljivo trube. o odvaja se zarezom: kada se nabraja vie atributnih reenica uz istu imenicu Vrijedni su divljenja ljudi koji znaju, koji umiju, koji mogu i koji hoe. Kada se atributna sureenica istie ili je naknadno dodana Ima li to ugodnije od gradina, gdje s grana pada tiina kao tuga s trepavica? Kad je atributna sureenica umetnuta Sa akcenta, koji mu daju naroito izraajne mogunosti, on je neobino 1.5. PRILONE REENICE o MJESNA, VREMENSKA I NAINSKA REENICA veznici su prilozi (mjesni, vremenski i nainski), te neki vezniki skupovi (ne odvajaju se zarezom ako su iza glavne reenice) Tiina je zavladala kuda je on proao. Sluala ga je kao da je opinjena. MJESNA REENICE je zavisno sloena reenica u kojoj zavisna sureenica dopunjuju glagol glavne reenice kao oznaka mjesta. Slubu veznika vre mjesni prilozi gdje, kamo, kuda, otkuda, odakle, dokle. Idi kamo ti je nareeno. Otiao je otkud je i doao. VREMENSKA REENICA je on zavisno sloena reenica u kojoj zavisna

sureenica dopunjuju glagol glavne reenice kao oznaka vremena. Slubu veznika vre vremenski prilozi kad, otkad, dokad poto, veznik dok, zamjenica im te skupovi rijei prije nego, tek to, istom potom. Nije zautio otkako je doao. Prije nego li e poi, pozvao je sve prijatelje. Kad je zavladala tema, uhvatio me strah.

80

 NAINSKE REENICE su zavisne sloene reenice u kojoj zavisna sureenica dopunjuje glavnu kao oznaka naina. Odgovaraju na pitanje kako? da Govorio je kao da je glumac. Lijepo mu je u crtiu kao da je u djejem vrtiu. o UZRONA, NAMJERNA, POGODBENA REENICA, POSLJEDINA, DOPUSNA POSLJEDINE REENICE su zavisno sloene reenice u kojoj zavisna sureenica dopunjuje glavnu da bi oznaila posljedicu onoga to to se izrie reenicom. Posljedine reenice odgovaraju na pitanje Kako? Koliko? Tako se jako smijao da su mu potekle suze. DOPUSNE REENICE su one zavisno sloene reenice u kojoj se doputa sadraj glavne reeniceiako se tome protivi sadraj zavisna reenice. U dopusnim reenicama dolaze veznici iako, makar, premda, mada. Iako je dugo boravio u tuini, nije zaboravio svoj jezik. UZRONE REENICE su one sureenica zavisno sloene reenice u kojoj zavisna Slubu veznika u nainskoj reenici vre rijei kako, kao to, kao da, nego to, nego

dopunjuje glagol glavne sureenice kao oznaka uzroka. Slubu

veznika u uzronim reenicama vri veznik jer prilozi kako i kad, zamjenica to i skupovi rijei budui da, zato to, zbog toga to, s obzirom na to to. Uviao je sve to jer nije bio prazne glave. Budui da svi nisu mogli govoriti u isti as, nastala je graja.

NAMJERNE REENICE su zavisno sloene reenice u kojoj zavisna sueenica oznaava namjeru s kojom se vri radnja u glavnoj reenici. Namjerne reenice odgovaraju na pitanja: radi ega? s kojom svrhom? s kojom namjerom? Sve bih dao samo da mi se vrati. urno sam je prekinuo da ne bi zakomplicirala priu.

POGODBENE REENICE su one zavisno sloene reenice u kojima se izrie pogodba ili uvjet potreban da se izvri radnja glavne reenice. Slubu veznika 81

u pogodbenim reenicama vre veznici skupovi rijei samo ako, samo da, samo kad.

ako, da, prilozi kad, li ukoliko,

Razlikujemo tri vrste pogodbenih reenica:

stvarne pogodbene reenice - sadraj glavne reenice ostvaruje se ako se ostvari uvjet sadran u pogodbenoj reenici. Veznici su ako, ukoliko. Ako vam prodamo zemlju, morate potivati vodu. mogue pogodbene reenice - mogue je ostvarenje sadraja glavne reenice ako je mogue ostvarenje sadraja zavisne reenice. Predikat zavisne sureenice uvijek je u kondicionalu I. Poinje veznikom ako. Ako bi se javili, posjetili bismo ih. nestvarne ili irealne pogodbene reenice - da je mogua pogodba bilo bi mogue i ostvarenje sadraja glavne reenice. Te reenice u zavisnoj sureenici imaju sadanje ili prolo vrijeme i veznik da, a u glavnoj kondicional. Da postoji udo, ja bih ti vjerovao

Povezivanjem povezivanje jednostavnih reenica u sloenu veznikom pri emu su

sureenice meusobno nezavisne (mogu se izdvojiti u samostalne zasebne reenice) NEZAVISNO SLOENA REENICA Sjedili smo u Brezovici i igrali tarok. (Sjedili smo u Brezovici. Igrali smo tarok.)

NEZAVISNO SLOENE REENICE

82

1.1. SASTAVNE povezuju se sastavnim veznicima i, pa, te, ni, niti (u pravilu se piu bez zareza) o mogu se odvajati zarezom: ako je druga sureenica naknadno dodana Na nebu se nakratko pojavio mjesec, i ve ga nema. ako je sastavna reenica sloena od vie sureenica koje su povezane istim veznikom Plesai se raduju, i pleu, i pjevaju, i grohotom se smiju. ele li se posebno isticati, sureenice se mogu nizati (u reenini niz), a posljednja se povezuje veznikom Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo, zgrabio nae ruke, tutnuo u njih ogromnu kutiju uvrivaa i pokazivao to da uinimo s njim. o Moe biti sklopljena od vie sureenica povezanih razliitim veznicima (tada u pravilu nema zareza) Ivan nas je doslovno ugurao u kupaonicu pred ogledalo i zgrabio nae ruke te tutnuo u njih ogromnu kutiju uvrivaa pa pokazivao to da uinimo s njim.

o Zanijekane sureenice obino se povezuju u sastavnu veznikom ni ili niti koji se javljaju dva puta pa je tada glagol bez nijenice Hrvoje nije veseo. Ne plee. Niti je Hrvoje veseo niti plee. o Sastavne reenice mogu biti i neoglagoljene Ni prvi ni zadnji. (Nismo prvi. Nismo zadnji.) 1.2. RASTAVNE povezuju se rastavnim veznikom ili (u pravilu se piu bez zareza) Stalno je umoran. Zbog neega je (stalno) ljut. Stalno je umoran ili je zbog neega ljut. 83

o Mogu se odvajati zarezom: Ako je druga sureenica naknadno dodana (u govoru se tada podie reenina intonacija) Stalno je umoran ili je zbog neega ljut. Stalno je umoran, ili je zbog neega ljut. Je li bolestan, ili se zaljubio? Ako se veznik ili javlja vie od dva puta, tj. Ako je reenica sklopljena od vie sureenica Ili samo odmahne rukom, ili promrmlja neto nerazumljivo, ili mi okrene lea. o Veznik ili esto se javlja dva oputa: uz svaku sureenicu. Ili je bolestan ili se zaljubio. o Rastavne reenice mogu biti i neoglagoljene (umjesto udvojenih veznika ili-ili moe se pisati i bilo-bilo) Bolest ili ljubav? Ili ona ili ja. Ili no ili dan. Bilo ona bilo ja. Bilo no bilo dan.

1.3. SUPROTNE povezuju se suprotnim veznicima ali, nego, no, ve (odjeljuju se zarezom) Gleda, a ne vidi. Stalno mi neto govori, ali ja ga ne sluam. Trpio sam ga danima, no sada mi ga je dosta. o Ako nego dolazi poslije komparativa (pridjeva), ne odvaja se zarezom Bolje je ponekad i popustiti nego uvijek biti u sukobu s drugima. Jabuka je ukusnija i zdravija nego banana. o Suprotne reenice mogu biti i neoglagoljene (posebno ako je u objema sureenicama isti glagol)

84

Jedna, ali vrijedna. Nije ovjek nego (je) ptica. Pojeo je odrezak, ali ne (nije pojeo) salatu. o Suprotna reenica moe se povezati s reeninim nizom ili sastavnim reenicama Govorila mu je majka, ponavljao i otac, ali njemu to nita nije znailo.

1.4. ISKLJUNE (IZUZETNE) povezuju se iskljunim veznicima samo, samo to, jedino, jedino to, tek, tek to (uvijek se odjeljuju zarezom) Preko tjedna je mirovao, tek je nedjeljom izlazio u etnju. 1.5. ZAKLJUNE povezuju se zakljunim veznicima dakle, stoga, zato (uvijek se odvajaju zarezom) Brzo smo zavrili zadau, dakle ostatak poslijepodneva nam je slobodan. 1.6. REENINI NIZ nema veznika, reenice su nizane Udobno se smjestila u naslonja, sluala njih dvojicu za glasovirom, smjeila se.

DIJELOVI REENICE (SLUBA RIJEI)

o PREDIKAT o SUBJEKT o OBJEKT o PRILONE OZNAKE o ATRIBUT o APOZICIJA 85

1.1. PREDIKAT osnovni dio reenice (kao vrsta rijei je glagol, kazuje to tko radi) GLAGOLSKI (glagol u nekom licu) Vlak je krenuo.

IMENSKI (pom. glagol i imenska rije imenica, pridjev, zamjenica ili broj u nominativu) Dan e biti lijep.

NEOGLAGOLJENA REENICA (krnja reenica) Dobra veer! Laku no! U pomo!

DOPUNE GLAGOLU (PREDIKATU) SU OBJEKT I PRILONA OZNAKA

1.2. OBJEKT dopuna predikatu kojom se oznauje predmet radnje (koga ili to, koga ili ega) Dario otvara prozor. Roditelji itaju vijest. o OBJEKTNI SKUP atribut + apozicija kojima je kazan objekt Lijeio je gospodu, trnjanske seljake.

o IZRAVNI OBJEKT (akuzativ ili genitiv) Javljam vijest. o NEIZRAVNI OBJEKT (genitiv, dativ, lokativ i instrumental) Priam o patuljcima. Bojim se rata. PRIJEDLONI prijedlog + imenica ili zamjenica u genitivu, akuzativu, lokativu, instrumentalu

86

1.3. PRILONE OZNAKE dopuna predikatu koji oznauje okolnosti obavljanja glagolske radnje (kao i prilozi) o MJESTA ( gdje, kamo, kuda, odakle, dokle ) o VREMENA ( kada, otkad, dokad ) o NAINA ( kako, na koji nain ) o UZROKA ( zato, zbog ega ) o KOLIINE ( koliko) Vidra je u jezeru. Pobjegla je maloprije. Pobjegla je kriomice. Pobjegla je zbog deka. Smea je previe.

1.4. SUBJEKT dopuna predikatu (kao vrsta rijei moe biti imenica ili zamjenica (ali i broj, pridjev, te glagol u infinitivu, kazuje tko to radi) Vlak je krenuo. On e biti lijep. Dva su pogoena. Prvi je pobjegao. - imenica - zamjenica - broj - broj pridjev (poimenini pridjev se ponaa kao imenica) Pogoditi je vano. - glagol

Uporni uspijevaju u svom naumu.

o BESUBJEKTNA REENICA Mir posvuda. iri se selom i gradom. Bez prestanka sipi. o S NEIZREENIM SUBJEKTOM Pitao sam ga za savjet. (ja)

DOPUNE IMENICI (SUBJEKTU) SU ATRIBUT I APOZICIJA

1.5. ATRIBUT dopuna subjektu (pridjev, zamjenica, broj) (ako je uz jednu imenicu vie atributa, zarezom se odvajaju kad se usporedno nabrajaju) Vidjela sam sive, opasne oblake. ili Vidjela sam sive i opasne oblake. Ovo su sivi opasni oblaci. o PRIDJEVSKI (pridjev, zamjenica, broj) Njegovo lice bilo je neobino. 87

Prvi djeak ide na elo kolone. o IMENIKI (imenica ili posvojni pridjev) Pjev ptica odjekuje umom. Ptiji pjev odjekuje umom.

1.6. APOZICIJA imenica koja poblie oznaava subjekt (drugu imenicu) Knjievnik August enoa napisao je knjigu Zlatarevo zlato. o APOZICIJSKI SKUP (atribut + apozicija) Znameniti knjievnik August enoa objavio je mnogo knjiga. atribut + apozicija = apozicijski skup

August enoa, znameniti knjievnik, objavio je mnogo knjiga. atribut + apozicija = apozicijski skup

kada se apozicija (ili apozicijski skup) nae iza imenice odvaja se zarezom

SRONOST (KONGRUENCIJA) slaganje subjekta i predikata u licu, broju i rodu. o uz zamjenicu VI predikat je uvijek u mnoini i mukom rodu

UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR

o UPRAVNI GOVOR je tono navoenje neijih rijei. U govoru se oznauje posebnom intonacijom, a u pismu navodnim znakovima. Ne znam, slagao je Marko. upravni govor reenica objanjenja

88

Marko je slagao: Ne znam. Reenicu upravnoga govora poinjemo velikim slovom. Reenicu objanjenja piemo malim slovom Ako je upravni govor upitna ili usklina reenica, upitnik i usklinik stavljamo prije navodnih znakova, reenicu objanjenja piemo malim slovom i ne odvajamo zarezom. Ovdje u razredu? gledao ga je Ivo. U tiskanom tekstu navodni znakovi mogu biti i , a njih i zarez moe zamijeniti crtica. Nije stvar u tome, objasnio je Tomo. - Nije stvar u tome - objasnio je Tomo. o NEUPRAVNI GOVOR je preoblikovani upravni govor s veznikom da isputajui navodnike i mijenjajui, po potrebi, glagolsko lice. Nije stvar u tome, objasnio je Tomo. Profesor je rekao Ivanu: Prii prozoru. Profesor je rekao Ivanu neka prie prozoru. Tomo je objasnio da nije stvar u tome.

Rjenik
1. LEKSEM (leksik, leksikologija, leks. discipline, vieznanost leksema) o Leksem je oblik punoznane rijei koji sainjava ukupnost njezinih gramatikih oblika i leksikih znaenja. Jednoznani su oni leksemi kod kojih su opseg sadraja i opseg jednog znaenja podudarne veliine. 89

Vieznani su oni leksemi iji se sadraj sastoji od dvaju ili vie znaenja. (npr. gimnazija ima znaenje zgrade, ali i znaenje "svi profesori i uenici"; metafora, metonimija , sinegdoha su rijei prenesena znaenja)

o Leksik ine svi leksemi nekog jezika, u naem sluaju svi leksemi hrvatskog jezika. o Moe biti: opi ili opeuporabni - rijei koje svim govornicima jednog jezika znae isto struni nazivi ili termini - rijei koje se upotrebljavaju meu strunjacima pojedinih struka o Leksikologija je grana jezikoslovlja koja prouava i opisuje leksik, rjenik nekog prirodnog jezika postavljajui pri tome i sva opa pitanja koja se odnose na rije kao temeljnu jedinicu jezika. o Leksikologija se dijeli na nekoliko vie manje osamostaljenih ogranaka, a svaka od njih potanko prouava neki odjeak hrvatskog jezika. To su: tvorba rijei - prouava tvorbenu strukturu dosadanjih rijei dajui pravila za tvorbu novih frazeologija - prouava frazeme onomastika - govori o znaenju i tvorbi vlastitih imena nazivoslovlje (terminoligija) - prouava strune nazive i termine leksikografija -umijee sastavljanja i pisanja rjenika

2. SINONIM I SINONIMIJA o Sinonimi su leksemi (rijei) koji pripadaju istoj vrsti rijei, imaju razliiti izraz, a isti sadraj. npr. tuga - alost; veselje- radost o Sinonimija je semantiki odnos izmeu dvaju ili vie leksema koji pripadaju istoj vrsti rijei, imaju razliiti izraz i jednak sadraj. o Sinonime dijelimo: prema zamjenjivosti na. bliskoznanice (sinonimi zamjenjivi samo u nekim kontekstima) 90

generacija - pokoljenje - narataj generacija se moe odnositi na ljude, ivotinje i stvari narataj samo na ljude i ivotinje pokoljenje samo na ljude istoznanice (sinonimi zamjenjivi u svim kontekstima) tuga- alost prema pripadnosti standardnom jeziku na: standardnojezini sinonim (pripadaju standardnom jeziku) nestandardnojezini sinonimi (ne pripadaju standardnom jeziku) kulja, top, komad, oscar - sinonimi za negativnu ocjenu 3. HOMONIMIJA, HOMONIMI o Homonimija je izjednaenje izraza dvaju leksema razliita znaenja. o Homonimi su leksemi jednakih izraza, a razliitog sadraja. Da bi za dva leksema mogli rei da su homonimski parnjaci moraju ispuniti sljedee uvjete, a to su: moraju imati razliita znaenja izrazi moraju biti jednakog fonemskog sastava moraju imati iste prozodijske znaajke (isti naglasak) moraju se jednako pisati

o Razlikujemo dvije vrste homonima oblini ili morfoloki - podudarnost izraza vezana je uz odreene morfoloke kategorije odnosno uz pade, vrijeme ili lice. N jd. unuk N jd. unuka G mn. unuka G mn. unuka

leksiki - podudarnost nije morfoloki uvjetovana para > 3l.jd. glagola parati para> G mn. imenice para kosa > vlas na glavi kosa > orue

Ako se dva leksema razlikuju po prozodijskim znajkama tada govorimo o homografima - istopisnicama. (pas: pas, luk: luk) Ako se dva leksema razliito piu, a jednako izgovaraju, govorimo o homofonima - istozvunicama. (vinja -Vinja; bra -Bra) 91

4.

ANTONIMIJA, ANTONIMI

o Antonimija je leksiko-semantika pojava znaenjske opreke izmeu dvaju leksema. o Antonimi su leksemi suprotnih znaenja. o Dva leksema suprotnih znaenja ine antonimski par. (crn-bijel, iv-mrtav, dobar-lo) o Antonime dijelimo : po podrijetlu istokorijenski - razvili su se iz istog korijena (otvoriti-zatvoriti, upisati-ispisati) raznokorijenski - razvili se iz razliitih korijena (istina-la, iv-mrtav)

po naravi znaenjske opreke binarni antonimi - s dvojanom znaenjskom oprekom ili je jedno ili drugo (Ovo je djeak. Ovo je djevojica.) stupnjeviti antonimi izmeu dvaju antonima postoji i meustupanj (visok -nizak)

po usvojenosti djelomina antonimija - jedan leksem je u znaenjskoj opreci s drugim samo jednim svojim znaenjem tj. dan u znaenju vrijeme od izlaska do zalaska sunca (dan-no) viestruka antonimija - leksem ima vie znaenja, a suprotan je drugom leksemu samo jednim od znaenja (star-nov, star-mlad, star-moderan)

5.

VREMENSKA RASLOJENOST JEZIKA pratio povijesna, drutvena i kulturna zbivanja. S obzirom na uestalost uporabe rijei u pojedinom razdoblju postoji: AKTIVNI LEKSIK - ine rijei koje su esto u uporabi, razumljive su veini govornik hrvatskoga jezika, neutralno se rabe u jezinoj komunikaciji.

o Vremenska raslojenost pokazuje kako se leksik razvijao u povijesnim tjekovima, kako je

92

PASIVNI LEKSIK - ine rijei koje su zastarjele te zbog svojeg sadraja ili izraza predstavljaju neobinost za suvremene govornike, ali i one rijei koje jo nisu ule u opu uporabu. historizmi - rijei koje nisu u estoj uporabi jer su se izmijenile drutvenopovijesne okolnosti (ban, krinolina, grof, mjesna zajednica) arhaizmi - zastarjele rijei koje su dijelom pasivnog leksika postale zato to su ih zamijenile druge rijei iz sljedeih razloga: izrazni arhaizmi kod kojih se sadraj izrie drugim izrazom (islo > broj, horugva > zastava) sadrajni arhaizmi kod kojih je zastario prijanji sadraj (luka=livada, vra=doktor) tvorbeni arhaizmi kod kojih je zastarjela tvorbena sastavnica (davac, primac,kraljski) nekrotizmi - leksemi karakteristini za leksik jednog pisca, leksikografa,

knjievnika koji nikad nisu postali aktivnim dijelom opeg leksika. (ljesit-drven, mnoba- mnoenje) knjiki - leksemi koji se bez obzira na svoju starost pojavljuju samo u knjigama ili rjenicima (mirisnica- parfumerija, mudrac-filozof, brodokrje-brodolom, kamenarnica-kamenolom) 6. LEKSIK "NA PRIJELAZU" o Granica izmeu aktivnog i pasivnog leksika nije vrsta jer rijei mogu prelaziti iz jednog u drugi. o To su: zastarjelice su leksemi koji se sve rjee rabe u standardnome hrvatskom jeziku pa je pitanje vremena kada e potpuno prijei u pasivni leksik (ferije, fiskultura, koristovati) pomodnice su leksemi koji oznauju neku pomodnu pojavu (dolevita, kafi, ips,tenisice) oivljenice su leksemi koji se iz pasivnog rjenika postupno vraaju u aktivni (djelatnik, dunosnik, bojnik, asnik, glede) novotvorenice su leksemi koji nastaju iz drutvenih i komunikacijskih potreba, a jo nisu ule u leksik standardnog jezika. Novotvorenice nastaju uobiajenim tvorbenim 93

nainom i mogu biti prihvaene kao dio aktivnog leksika. Ponekad je razlog nastanka tvorenice puristiki tj. nastaojanje da se hrvatskom rijei zamijeni posuena (dalekovidnica-televizija) Podvrsta novotvorenica su individualne novotvorenice koje se javljaju u knjievnim djelima. 7. PODRUNA RASLOJENOST JEZIKA prostoru. Po veliini jezinog podruja na kojemu su rasprostranjeni, podruno ogranieni leksemi su: lokalizmi su rijei svojstvene mjesnom govoru (Dubrovnik, gospar-gospodin; Split, vrtojak-zvrk) regionalizmi su rijei koje se upotrebljavaju na velikom dijelu nekog narjeja, ali ne na njegovom itavom podruju (tednjak- paher, paker, paret, parhet, poret) dijalektizmi su rijei proirene na cijelom podruju nekog narjeja (akavizmi, kajkavizmi tokavizmi) 8. FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA tekstu. o Zbor rijei ovisi o funciji teksta. o Stilistika prouava funkcionalnu stranu uporabe jezinih jedinica. o Stil je nain pisanja odnosno odnosno izbor jedne od vie mogunosti za izricanje istog sadraja. Svaki funkcionalni stil oblikovao se istodobnim djelovanjem triju imbenika: ovjeka,drutva i jezika. o Funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika su: knjievno - umjetniki stil (subjektivnost, osjeajnost, prenesena znaenja) publicistiki stil (objektivnost i saetost, ali pristupaan nain izlaganja s dosta individualnih crta) znanstveni stil (objektivnost, misaonost, uporaba strunih termina pojedinih znanosti) administrativni stil (objektivnost, saetost iskaza, leksem ogranien ustaljenou pravila za sastavljanje spisa) razgovorni stil (svojstven je ponajprije usmenoj komunikaciji) 94

o Podruna raslojenost jezika pokazuje kako je jezik rasprostranjen na odreenom

o Zbog svog funkcinalnog ogranienja sve se rijei ne pojavljaju jednako esto u svakom

uporaba

kolokvijalizama

leksema

na

granici

standardnog

jezika

dijalektizama uporaba argonizama tj. jezika zatvorene skupine uporaba vulgarizama tj. uporaba prostakih i nepristojnih rijei

Hrvatski jezik
95

KNJIEVNI JEZIK

GOVORI NARODNI o tokavski (jekavski) o akavski (ikavski) o Kajkavski (ekavski) ZAVIAJNI MJESNI

Jezik
o sredstvo - sporazumijevanja i zraavanja o Priopiti i primiti poruku, dakle sporazumijevati se ili komunicirati, moemo na razliite naine: znakovima (signalima), kao to su npr. prometni znakovi, crveno svjetlo na semaforu, plavo rotirajue svjetlo policijskoga automobila, crveni kri na vozilu hitne pomoi... pokretima tijela, npr. kimanje glavom lijevo-desno kad elimo rei ne ili kimanje glavom gore-dolje kad neto potvrujemo, kaiprst podignut prema gore kao znak upozorenja ili prijekora... jezikom, npr. razgovorom ili pisanjem poruka, odnosno jezikom u njegovome usmenom obliku ili pak jezikom u njegovome pisanom obliku.

RAZVITAK HRVATSKOGA JEZIKA

o Trpimirova darovnica najstariji sauvana isprava jednog vladara (latinski jezik) o Branimirov natpis prvi put se spominje ime Hrvat (latinski jezik) o 1847. u Hrvatskom saboru hrvatski jezik proglaen slubenim jezikom o PISMA glagoljica, latinica, irilica

96

1.1. OPESLAVENSKI KNJIEVNI JEZIK

o rad sv. irila i Metoda, vokalni sustav opeslavenskog jezika, redakcije, pismo -glagoljica i irilica o Opeslavenski knjievni jezik (staroslavenski, starocrkvenoslavenski) je prvi slavenski zapisani jezik. To je ujedno i prvi knjievni jezik, a djelo je Konstantina - irila i Metoda. o Nastao na prijelazu iz 9. u 10.st., a utemeljen na mjesnom govoru Slavena iz okolice Soluna, nije se mnogo razlikovao od ostalih slavenskih jezika meu kojima su razlike tada bile daleko manje nego danas. o Taj jezik je zapravo bio knjievnojezina tvorba u odnosu na ishodini junoslavenski (makedonski) dijalekt. Bio je obogaen gramatiki i leksiki, nije se podudarao ni s jednim od ivih narodnih slavenskih govora, a bio je razumljiv svim Slavenima. Sluio je gotovo kao nadnacionalni, zajedniki jezik svih Slavena pa se u novijoj literaturi i naziva opeslavenski knjievni jezik. o Na taj jezik braa iril i Metod potkraj 9. stoljea prevode liturgijske knjige (potrebne za irenje kranstva) te odlaze u tadanju Moravsku i Panoniju. Najstariji pisani spomenici ne potjeu iz tog doba budui da su nakon Metodove smrti 885. uniteni, no sauvani su u prijepisima iz 10. i 11.st. o U znanstvenoj literaturi o nazivu toga prvog jezika, dakle iz kraja 9.st., nema jedinstvenog naziva pa se uz naziv staroslavenski javlja i crkvenoslavenski pa i starobugarski te najnovije opeslavenski. o U nas se starocrkvenoslavenskim jezikom naziva nesauvan (u spisima nepotvren) irilometodski jezik 9.st. o Staroslavenskim jezikom naziva se onaj iz 10. i 11.st. sauvan u odreenom broju crkvenih spisa (tzv. kanonski spisi). o Na osnovi staroslavenskih spomenika pisanih glagoljicom i irilicom opisan je staroslavenski jezik. Imao je trinaest otvornika a, e i, o, u, (jer), (jor), e (jat), y (jeri), e, o, r, l. Glasovi jer (meki, prednjojezini) i jor (tvrdi, stranjojezini) po svojoj prirodi bili su uvijek kratki, u uporabi esti jer je u staroslavenskom jeziku vladao zakon otvorenih slogova tj. nijedan slog nije mogao zavriti zatvornikom. Na njihovom mjestu u dananjem jeziku stoji glas a ili nita.Vrlo je poznat glas jat. Pouzdano se ne zna kako se izgovarao, po prirodi je bio dug, a pretpostavlja se da je bio slian glasu e s izgovorom ovisno o susjednim glasovima te nije bio jednak u krajevima i vremenima. Danas je u jeziku na mjestu tog glasa ie koji se pie sa ije, je , e, i. Staroslavenski je imao i dva nosna vokala e, o koja su zamijenjena e > e, o > o ili u. 97

Glas jeri u hrvatskom je zamijenjen glasom i. Uz vokalno r postojalo je vokalno l. Meutim, tijekom vremena taj se opeslavenski jezik mijenjao, jer su se u njega spontano unosile neke crte ivih govornih jezika (glasovi i rjenik). Tako su nastali modificirani, govornom jeziku prilagoeni oblici koji su se nazvali redakcijama opeslavenskog jezika (hrvatskosrpska, eka, bugarska, makedonska, panonskoslavenska). Tako se za hrvatski tip upotrebljavao naziv opeslavenski knjievni jezik hrvatske reakcije ili staroslavenski jezik hrvatske redakcije. Budui da Slaveni nisu imali svog pisma, iril je 863. sastavio posebno pismo glagoljicu, a ubrzo je nastala i irilica , nazvana po irilu jer se mislilo da ju je on sastavio. Stari tip glagoljice naziva se obla, a u Hrvatskoj se razvio novi tip - uglata ili hrvatska glagoljica. 1.2 HRVATSKI JEZIK OD 15. DO 19. STOLJEA

o 15.st. je doba procvata hrvatske kasne srednjovjekovne knjievnosti i prvi poetak svjetovne knjievnosti. Koriste se tri jezika tj. latinski (slubeni jezik Crkve i europskog kulturnog kruga), hrvatska redakcija opeslavenskog knjievnog jezika te hrvatski (narodni) jezik. Sve je snanije preplitanje raznorodnih dijalekatskih elemenata u osnovnu akavsku strukturu tj. tokavizama i kajkavizama. Rabe se i tri pisma: glagoljica, latinica i irilica (tzv. bosanica). U 15.st. tiskane su prve knjige (knjige tiskane do 1500.g. zovu se INKUNABULE) i to: MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA, 1483. BREVIJAR PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA, 1491. Misal je knjiga molitava i pjesama koje se pjevaju u katolikom bogosluju, brevijar knjiga molitava i pjesama za sveenike. Hrvatski humanistiki pisci piu na latinskom jeziku ukljuujui se tako u jezino-kulturni europski krug.

o 16.st. vrijeme je potpune regionalne razdrobljenosti te vrijeme poetaka hrvatskih pokrajinskih knjievnosti. Uza svu pokrajinsku odjelitost, knjievna djela ipak pokazuju da je to zapravo stoljee nastavljenih knjievno jezinih veza i utjecaja, a zbog migracije stanovnitva dolazi i do mijeanja hrvatskih govora svih triju narjeja. Dubrovako-dalmatinska knjievnost (iji su glavni predstavnici M. Maruli, D. Dri, . Meneti, H. Luci, P.Hektorovi, P. Zorani, M. Dri) rabi u svom jeziku akavsko - ikavske elemente odnosno primjeuje se akavska i tokavska stilizacija hrvatskoga knjievnog jezika. 98

Na sjeveru Hrvatske (Zagreb-Varadin) javlja se u drugoj polovici 16.st. knjievnost na kajkavskom narjeju: prijevod latinskog djela Decretum tripartitum Ivana Pergoia (1574.) te djela Antuna Vranca, Kronika kratka i Pastila.

U tom razdoblju hrvatski jezik postaje i sadrajem jezikoslovnih djela. Krajem stoljea pojavljuje se najvanije leksikografsko djelo toga razdoblja prvi hrvatski tiskani rjenik (1595.). Objavio ga je Faust Vrani pod naslovom Dictionarium quinque nobilissimarum linguarum latinae, italicae, Germanicae, dalmaticae et ungaricae (Rjenik pet najplemenitijih europskih jezika latinskoga talijanskoga, njemakoga dalmatinskoga tj. hrvatskoga i maarskoga jezika). U njemu se ogleda najvanija jezina tendencija toga razdoblja meudijalektalno proimanje u knjievnom jeziku. Ponajprije, to je rjenik akavtine, ali ima u njem tokavskih i poneto kajkavskih rijei. o 17.st. znai novo razdoblje u razvoju hrvatske knjievnosti i njezina jezika. To je doba nastanka naih prvih gramatika i pojaanog leksikografskog rada, doba teorijskih i praktinih pokuaja na stvaranju jedinstvenoga knjievnog jezika. Napokon to je doba protureformacije kada isusovci diljem Hrvatske otvaraju kole te za svoj obnovljeni vjerskopuki rad ponovo trae to razumljiviji i ire prihvatljiviji hrvatski jezik. U ovom razdoblju nastaje prva hrvatska gramatika Bartola Kaia, Institutionum linguae illyricae duo, (Dvije knjige temelja ilirskoga jezika) objavljena u Rimu 1604.g. To je gramatika jezika dotadanje hrvatske pismenosti i knjievnosti to znai da joj je osnova akavska, ali u njoj ima i tokavskih elemenata. Oko zrinskofrankopanskog ozaljskog knjievnog sredita poznatijeg pod nazivom Ozaljski knjievni krug okupljaju se stvaraoci (P. Zrinski, F. K. Frankopan, K. Zrinska, I. Belostenec) koji njeguju mjeoviti tip knjievnog jezika u kojem se isprepliu raznorodna dijalekatska obiljeja. Temeljna odrednica njihova stvaranja upravo i jest uporaba takvoga jezika koji poprima ulogu jezinog standarda tj. jezika knjievnog stvaranja, javnog i privatnog komuniciranja, ali na ogranienom prostoru. Na taj je nain ivjela zrinsko-frankopanska ideja o duhovnom ujedinjenju Hrvata na jezinom jedinstvu suprotstavljajui se politikoj razjedinjenosti Hrvata. Ideje i osnovne jezine koncepcije ozaljskoga kruga odrazile su se u najznaajnijem djelu starije hrvatske leksikografije rjeniku kajkavca Ivana Belostenca, Gazophylacium koji je objavljen tek 1740. godine pa je tako izostao utjecaj na njegove suvremenike. Rjenik je u osnovi kajkavski, no namijenjen je govornicima svih triju narjeja i usmjeren stvaranju jedinstvenoga knjievnog jezika. Na sjeveru Hrvatske (sa Zagrebom kao kulturno politikim sreditem) oblikuje se opekajkavski zajedniki knjievni jezik. Najvei kajkavski pisac 17.st. Juraj Habdeli izdao je 1670. kajkavski rjenik (dvojezini hrvatsko-latinski) s neto nekajkavskih 99

rijei pod naslovom Dikcionar ili rei slovenske.U njegovom djelu Zrcalo Marijansko (1662.) primjeuju se elementi tokavskog i akavskog. U Dubrovniku je u 17.st. prevladala novotokavska ijekavica. To je dubrovako-dalmatinski krug pisaca (I. Gunduli, J. Palmoti, Ivan Buni Vui). Pod utjecajem dubrovake i usmene tokavske knjievnosti i sve vie pisaca akavaca june Hrvatske, prihvaa tokavsko narjeje. Djelovanjem bosanskih franjevakih pisaca M. Divkovi, J.ilipovi i dr. tokavtina postaje prestini knjievni jezik na junoakavskom podruju. Vaan poticaj u tom smjeru bio je rjenik talijanskog isusovca Jakova Mikalje, Blago jezika ilirskoga ili Ilirski rjenik (objavljivan od 1649. do 1651.) To je hrvatsko-latinsko-talijanski rjenik, a autor je u njemu izrazio misao da bi svi Hrvati trebali za knjievni jezik odabrati svoje najljepe narjeje tj. tokavsko. Mikalja u svome rjeniku donosi i kratku gramatiku hrvatskoga jezika (po uzoru na Kaievu). o U 18.st. pojavljuju se pisci koji u knjievni jezik unose tokavsku ikavicu. To su slavonski pisci M. Antun Reljkovi, A. Kanili i Vid Doen, te dalmatinski pisci Andrija Kai Mioi i Filip Grabovac. Znaajno je ime A. Katania koji je preveo Sveto pismo s latinskoga na tokavsku ikavicu. Svi su oni dali velik doprinos oblikovanju tokavtine kao hrvatskoga jezinog standarda polazei od jezinog izraza narodnog stvaralatva pribliavanjem i proimanjem jezika hrvatskoga sjevera i juga. To je i vrijeme knjievne stilizacije novotokavskoga narjeja. Pojaana je i jezikoslovna djelatnost, pojavljuju se nove gramatike i rjenici, a osnivaju se i komisije za ureivanje latinike grafije. Pavao Ritter Vitezovi jedan je od pisaca koji su se zalagali za jedinstveni hrvatski standardni jezik, radio je na reformi hrvatskoga grafijskog sustava iznosei misao da svaki glas treba pisati uvijek istim znakom. Radilo se i na rjenicima hrvatskoga jezika. Tako objavljuju: ArdelioDella Bella, Dizionario italiano, latino, illirico Rjenik talijanski, latinski, ilirski (1728.) Andrija Jambrei, Latinski rjenik s obzirom na ilirski, njemaki i maarski (1742.) 1.3. HRVATSKI JEZIK U 19. I 20. STOLJEU o 19.st. esto se istie kao presudno u razvoju hrvatskoga jezika zbog toga to se u njemu Hrvati konano ujedinjuju u standardnom (knjievnom) jeziku koji se temelji na tokavskom narjeju. Prvu polovicu stoljea obiljeava djelovanje iliraca, a drugu djelovanje i borba raznolikih filolokih kola. o Zanimanje za problematiku hrvatskoga jezika u 19.st. zainje se brourom A. Mihanovia objavljena u Beu 1815. pod naslovom Re domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku. Mihanovi u toj brouri zagovara uvoenje hrvatskoga jezika u javne poslove. U to 100

vrijeme u kolama prevladava latinski i njemaki, a nema niti jednog asopisa ni novina na hrvatskom jeziku. Lj. Gaj i ostali Ilirci nastojali su da u knjievnom jeziku ujedine sve june Slavene pa su predlagali ona rjeenja koja bi bila najprihvatljivija za sve. 1830. Gaj izdaje u Budimu Kratku osnovu horvatsko - slavenskoga pravopisanja koja je prvo jezikoslovno djelo u doba hrvatskoga narodnog preporoda. U njoj je Gaj iznio svoj prijedlog reforme ilirske grafije gdje za palatale predlae poseban znak (tj. za svaki glas jedan znak s tildom ). c ,g, d, l, n, s, d, z . Tilda je bila dijakritiki znak. 1835. Gaj u Danici objavljuje lanak Pravopisz u kojem tildu mijenja u kvaicu uvodei za palatale sljedee znakove , , , dj, gj, lj, nj (sa zarezom na j umjesto toke) te prihvaa poljsko . Jat biljei tzv. rogatim e. Zasluga Iliraca je to su uspjeli ujediniti sve Hrvate u jednom knjievnom jeziku i prihvaanju jedinstvene latinike grafije, nastavljajui tokavsko knjievnojezinu tradiciju pisaca prethodnih razdoblja. Od gramatiara iz razdoblja ilirizma posebno su se isticali autori gramatike: V. Babuki, Osnove slovnice slavjanske nareja ilirskoga (1836.) i Ilirske slovnice (1854.) A. Maurani, Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za poetnike (1839.), Slovnice hervatske (1859.) 2. svibnja 1843. u Saboru je odran prvi politiki govor (ilirac Ivan Kukuljevi Sakcinski). 1847. Sabor prihvaa prijedlog da se hrvatski jezik proglasi diplomatikim tj. uredovnim jezikom. Drugu polovicu 19.st. obiljeuje vrijeme daljnje izgradnje hrvatskoga standardnog jezika na temeljima koje su udarili ilirci. Mnoga jezina pitanja bila su jo nerijeena, a postojala su i razliita miljenja kako ih prevladati. Zato je formirano nekoliko filolokih kola koje su predlagale svoja rjeenja. Zagrebaka filoloka kola (V. Babuki, A. Maurani, A. V. Tkalevi, B. ulek) hrvatski standardni jezik temelji se na jekavskoj tokavtini zalagali su se za otvorenost prema drugim narjejima i slavenskim jezicima (utjecaj) zalagali su se za nastavak -ah u genitivu mnoine (jelenah, mnogo enah, mnogo selah) pa su ih zato zvali ahavci zalagali su se za e (rogato e) umjesto ije-je-e u pisanju, a svatko je mogao itati kako hoe. Zadarska filoloka kola (A. Kuzmanovi) u poetku se protivi Gajevoj grafiji, zalae se za ustaljenu slavonsko-dalmatinsku grafiju 101

 protivnik je tokavske ijekavice i zalae se za tokavsku ikavicu Rijeka filoloka kola (Fran Kurelac) osnovicu standardnog jezika trebaju initi sastavnice zajednike veini slavenskih jezika odbacuje nastavak -ah u genitivu mnoine i zagovara starije oblike s nultim morfemom (mnogo en, mnogo sel, mnogo jelen) kola hrvatskih vukovaca Nastaje i jaa potkraj 19.st. djelovanjem srpskog filologa ure Daniia u Zagrebu. Bio je pozvan da u novoosnovanoj JAZU organizira i zapone rad na Rjeniku hrvatskoga ili srpskog jezika. Ivan Broz izrauje Hrvatski pravopis (1892.), Tomo Mareti, Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskog jezika (1899.), a znaajan je Rjenik hrvatskoga jezika (1901.) za koji je grau veinom sakupio I. Broz, a objavio ga F. Ivekovi. Vukovci su smatrali da se pravilan jezik moe nai samo u narodnoj knjievnosti, a to znai da su standardni jezik poistovjeivali s novotokavskim dijalektom odnosno ijekavskim govorima zanemarujui pri tom bogatu hrvatsku knjievno jezinu tradiciju. o 20.st. je vrijeme prilagoavanja, dotjerivanja i usavravanja hrvatskoga knjievnog jezika i vrijeme kada se politiki imbenici vie nego ikada upliu u jezinu politiku, nastojei svjesno skrenuti jezine tokove prema trenutanim interesima. Meutim u posljednjih pedeset godina stvorene su neke bitne spoznaje o razvoju hrvatskoga jezika koji prolazi nekoliko razdoblja. 1901.-1918. - Ovo razdoblje obiljeeno je djelovanjem hrvatskih vukovaca, ali prvim sustavnijim otporom (N. Andri, Brani jezika hrvatskoga, Zagreb, 1911.). Razvija se i dijalektalno pjesnitvo (Mato, Galovi, Nazor, Domjani). 1918.-1941. - Godine 1918. stvaranjem Kraljevine SHS stvoren je i zajedniki jezik srpskohrvatskoslovenaki. Struna komisija Ministarstva prosvjete priprema osnove zajednikog pravopisa, a kao zajednika rjeenja prihvaena su rjeenja iz srpskog pravopisa. Uoi Drugog svjetskog rata javljaju se neka djela koja upuuju na razliku izmeu hrvatskog i srpskog jezika (P. Guberina i K. Krsti, Razlike izmeu hrvatskog i srpskoga knjievnog jezika), Dijalektalna knjievnost M. Krlea, Balade Petrice Kerempuha (1936). 102

1941.-1945. - Razdoblje NDH obiljeeno je pojaanim purizmom, eljom za istoom hrvatskoga jezika i povratkom potiskivanih hrvatskih rijei. Osnovan je Hrvatski dravni ured za jezik koji ima savjetodavnu ulogu i brine se o istoi i pravilnosti hrvatskoga jezika u javnoj uporabi. Ovaj ured je sastavio tekst Koriensko pisanje (1942.) i privremeni Hrvatski pravopis (1944.) po morfonolokim naelima. B. Jurii, Nacrt hrvatske slovnice I.; Glasovi i oblici u poviesnom razvoju (1944.)

1945.-1990. - Iako je nakon 1945. zakonski postojala ravnopravnost jezika u sklopu jugoslavenske drave u praksi to nije bilo tako. Hrvatske rijei su potiskivane, a jezik je podreen srpskom.

1954. u Novom Sadu odran je sastanak na kojem je dogovoreno da je jezik Hrvata, Srba i Crnogoraca jedan jezik s dva izgovora - ekavskim i ijekavskim. Ravnopravna su oba pisma. Na temelju tih zakljuaka prireen je i zajedniki Pravopis hrvatskosrpskog knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom. Izlaze i prva dva sveska Rjenika hrvatskosrpskoga knjievnog jezika (1967.)

1967. veina kulturnih ustanova potpisuje Deklaraciju o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika u kojoj se trai stvarna ravnopravnost jezika te uporaba hrvatskog jezika u kolama, medijima i javnim ustanovama. Deklaracija je doivjela osudu kao i potpisnici.

1971. pojavljuje se Hrvatski pravopis autora S. Babi-M. Mogu-B. Finka, no zabranjen je pa ga izdaje hrvatska emigracija u Londonu (zato ga nazivaju Londonac). 1990. do danas dolazi do politikih promjena i osamostaljenja Hrvatske. Izlazi niz znaajnih jezikoslovnih djela to je znak da se njeguje standardni knjievni jezik. Babi - Finka - Mogu, Hrvatski pravopis, 1990. S. Teak - S. Babi, Gramatika hrvatskoga jezika, 1992. V. Ani, Rjenik hrvatskoga jezika, 1991. V. Brodnjak, Razlikovni rjenik hrvatskoga i srpskog jezika, 1991.

NORMATIVNI PRIRUNICI: Pravopis - propisuje kako treba pisati, konvencionalan je (dogovoren) Pravogovorni - pravila o pravilnom izgovoru rijei Gramatika - fonoloko i gramatiko ustrojstvo jezika (morfoloko, tvorbeno i sintaktiko) Rjenik - popisuje znaenje rijei Savjetnik - publicistiki i znanstveni stil (kako pisati neku rije)

103

Hrvatski jezik ine i standard i supstandard i narjeja i argoni. Taj je odnos posebice naglaen kada osoba, dvojezinik ili viejezinik, u svojoj jezinoj praksi s razliitim sugovornicima razliito komunicira: u koli, na fakultetu ili poslu - standardnim jezikom; u kui dijalektom; u igri, s prijateljima, na ulici - argonom. Jezine norme propisane su, opisane i sadrane u trima najvanijim knjigama pojedinoga jezika: gramatika, pravopis i rjenik.

Knjievnoteorijski pojmovi
ALITERACIJA ARHAIZAM AUTOBIOGRAFIJA ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupina u reenicama odn.
stihovima zastarjelica. Rije ili izraz koji je zastario i vie ga ne upotrebljavamo u govoru. Moe se nai u starim knjievnim djelima npr. jote (jo) da bi vazda sretna bila (uvijek, zauvijek) knjievno djelo u kojem pisac opisuje svoj ivot.

104

BALADA BASNA

BIOGRAFIJA DIDASKALIJE

DIJALOG DRAMA EPILOG EPITET EPIZODA EPSKA PJESMA

EPSKI DESETERAC

FABULA FABULA GESTE HAIKU

rijeima: Jednom davno, a zavrava: ivjeli su dugo i sretno. Na kraju dobro pobjeuje zlo. U bajkama se esto pojavljuje broj tri, tj. neke se stvari ponavljaju tri puta npr. vuk je triput puhao da bi sruio kuu praia, maeha se triput pokuavala rijeiti Snjeguljice, u Pepeljuzi je triput isprobavana cipelica, Crvenkapica je triput ispitivala vuka itd. lirsko epska pjesma koja ima tuno raspoloenje i tragian svretak. Govori o ljudskim stradanjima i nesreama. krae pripovjedno djelo u prozi ili u stihu u kojem su glavni likovi ivotinje, ponekad i biljke i stvari, koje predstavljaju ljudske karaktere. U njoj se obino izruguju ljudske mane poput pohlepe, umiljenosti i sl. pa iz nje uvijek moemo izvui neku pouku. knjievno djelo u kojem pisac opisuje ivot neke druge istaknute (slavne) osobe. nalaze se u dramskim djelima, objanjenja u zagradama, esto pisana kosim slovima, koja glumci ne izgovaraju na pozornici, ve im slue kao upute to da rade, kakav im treba biti izraz lica, gdje trebaju stajati, kako biti odjeveni i slino. Primjer: VUK: Ui dijete! CRVENKAPICA: (Ima zabrinuti izraz lica. Skida kabanicu.) to ti je bako? DIDASKALIJE razgovor izmeu dvaju likova (ili vie njih) dramsko djelo koje prikazuje neke sukobe izmeu osoba ili u drutvu, napetog, burnog sadraja. zavrni dio prie koji opisuje naknadne dogaaje, a koji mogu pomoi razumijevanju prie osebujan, posebno odabran pridjev koji pjesnik koristi kako bi obogatio pjesniku sliku npr. Olovni i teki snovi zlatne doline pahuljasti oblaci sporedna radnja umetnuta u fabularni tijek knjievnog dijela je poput prie u stihovima. Opirno pripovijeda o nekom dogaaju iz prolosti. Ima fabulu i likove poput senjskih uskoka (Ive Senjanin), bana Derenina, Mijata Tomia, omikih gusara, Nikole ubia Zrinskog i sl. Nema autora jer je nastala u narodu i prenosila se s koljena na koljeno, tj. pjevala se esto uz gusle. Pisana je najee epskim desetercem (vidi objanjenje) ili dvostruko rimovanim dvanaestercem. U njoj se javljaju stalni epiteti (vidi objanjenje pod stalni epitet). stih od deset slogova koji ima stanku nakon etvrtog sloga, njime su najee pisane epske pjesme Ro/bi/ I/ve// po/ mo/ru bro/do/ve I / od/na/a// pe/ni/cu/ bje/li/cu/ // stanka ili cezura nakon etvrtog sloga u stihu tijek zbivanja u knjievnom djelu. Moemo je odrediti u epskim i dramskim djelima, u lirici je nema. Dijelovi fabule su: uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i zavretak. redoslijed dogaaja u prii. Sastoji se od uvoda, poetka radnje, zapleta, vrhunca, raspleta te katkad epiloga pokreti tijela glumaca vrsta kratke lirske pjesme podrijetlom iz Japana koja se u japanskom jeziku sastoji od 17 slogova rasporeenih u tri stiha (5 -7- 5 slogova). Nai pjesnici, zbog posebnosti hrvatskog jezika, esto ne potuju taj raspored. Uglavnom su pejsane, tj. motivi su im iz prirode, ali mogu imati i druge motive. esto nemaju naslova.

105

IGROKAZ INSPICIJENT

INVERZIJA ILI OBRAT KITICA ILI STROFA

KNJIGA SNIMANJA KOMEDIJA KOMPOZICIJA KOSTIMOGRAF KRONOLOKI SLIJED DOGAAJA KULISE LIRSKA PJESMA

Do/sa/dna/ dje/ca 5 slogova - peterac o/no/me/ tko/ to/ ka/e 7 slogova - sedmerac nek'/ cvijet/ ne/ cvije/ta. 5 slogova peterac jednostavno, zabavno dramsko djelo namijenjeno djeci. Moe biti dramski (glume glumci) i lutkarski (glume lutke) te glazbeno-scenski poput mjuzikla (tekst se uglavnom pjeva uz glazbu i ples). osoba koja tijekom predstave upuuje glumce na pozornicu i brine se za pravilan redoslijed odvijanja predstave obrnuti poredak rijei u stihu ili reenici: je li vas magla bijela opila svojim letom?... (magla bijela umjesto bijela magla) jedan stih ili skup stihova u pjesmi koji ine jednu cjelinu, vidno su odvojeni od drugih stihova. Razlikujemo: a. MONOSTIH kiticu od samo jednog stiha b. DVOSTIH ILI DISTIH kiticu od dva stiha c. TROSTIH ILI TERCET kiticu od tri stiha d. ETVEROSTIH ILI KATREN kiticu od etiri stiha e. PETEROSTIH kiticu od pet stihova f. ESTEROSTIH ILI SESTINU kiticu od est stihova g. SEDMEROSTIH ILI SEPTIMU kiticu od sedam stihova h. OSMEROSTIH ILI OKTAVU - kiticu od osam stihova itd. filmska pria pisana po kadrovima dramsko djelo smijenog, aljivog sadraja. nain organizacije fabule osoba koja se u kazalitu brine za kostime glumaca.

Primjer:

stvarni vremenski slijed dogaaja predmeti na pozornici, umjetno drvee, planine, kue, sobe, potoci, nebo,
zvijezde

pjesma pisana u stihovima, izrie pjesnikov doivljaj, osobno iskustvo,

subjektivna je, ne pria o nekom dogaaju poput epske pjesme i nema tipine likove. Prema temi moe biti: pejsana, ljubavna, domoljubna, socijalna, religiozna, intimna, misaona ili refleksivna i slino. preneseno znaenje rijei, skraena usporedba (zlato moje, ne misli se na pravo zlato, metal, noni putnik = Mjesec) izraajnost lica glumaca, pokreti lica govor jedne osobe, razgovor lika sa samim sobom. najmanja tematska jedinica, manja od teme, to je poticaj, povod umjetnikom doivljaju (U pjesmi Dobrie Cesaria Jesen tema je pjesme jesen, a motivi su uvelo lie, polja, snijeg, avke, medvjed, zamueno jezero itd.) pjesniki postupak (ili stilsko sredstvo) kojim se oponaaju zvukovi iz prirode (ivotinjsko glasanje, prirodne pojave i zvuci koji nas podsjeaju na odreeni predmet): lie uti, potok ubori, vodopad bui, cvrak cvri izvanjski opis fizikog izgleda lika u knjievnom djelu, a obino sadrava podatke o osobitostima vanjskog izgleda oiju, kose, lica, nosa, usta, stasa... unutarnji prikaz osobina lika, njegovih osjeaja i postupaka te opis utjecaja drutvene sredine na strukturu linosti pjesniki postupak (ili stilsko sredstvo) kojim se ivotinjama, biljkama ili neem neivom daju ljudske osobine: knjiga plee, grane plau, travke snivaju, zec pjeva, lisica mudruje

METAFORA MIMIKA MONOLOG MOTIV ONOMATOPEJA OPIS

PERSONIFIKACIJA

106

PJESNIKA SLIKA

itajui pjesmu, doivljavajui njene stihove, pred naim se oima stvara

udesan svijet pjesnikih slika. Moemo ih doivjeti razliitim osjetilima: 1. vidom (vizualne slike) na nebu modrome, eno, sjajna se prelijeva duga 2. sluhom (akustine slike) u strnitima tuno uti, i sviraka flauta bruji 3. mirisom (olfaktivne slike) mirie groe i smilje 4. dodirom (taktilne slike) toplina me dodiruje 5. okusom (gustativne slike) rujno vino me krijepi kada se neto s neim usporeuje na osnovi nekih zajednikih osobina koje uglavnom nisu uoljive vjeran opis i zoran prikaz karaktera lika u knjievnom djelu krae pripovjedno djelo s manje likova i saetijom radnjom. novinski tekst kojemu je tema neki problem, neka problematina drutvena pojava. On istrauje pojavne oblike problema, uzroke nastanka i mogunosti rjeavanja knjievno djelo u kojem pisac opisuje krajeve i zemlje kroz koje je putovao; krajolik, tj. prirodne ljepote, zanimljivosti o njihovoj povijesti, kulturi, obiajima, znamenitim linostima, ivotu stanovnika, glazbi, jelu itd. U djelo unosi i neka svoja razmiljanja i osjeaje. uvjebava glumce, brine o cijeloj predstavi, kako e sve izgledati, ef glasovno podudaranje rijei na kraju stiha ili u stihu. Rijei se mogu podudarati u jednom slogu ili u vie slogova npr. val al (podudara se jedan slog), slamici granici (podudaraju se dva sloga)

POREDBA ILI KOMPARACIJA PORTRET PRIPOVIJETKA PROBLEMSKI LANAK PUTOPIS

REDATELJ RIMA ILI SROK

Vrste rime:
a. parna aa bb b. ukrtena (unakrsna ili krina) abab c. obgrljena abba d. nagomilana aaaa e. isprekidana abcb najopirniji oblik pripovjednih djela, ima vei broj likova i opirnu radnju. Prema temi moe biti povijesni, psiholoki, pustolovni, ljubavni, socijalni, kriminalistiki itd. lirsko-epska pjesma ljubavnog sadraja i sretnog svretka. pria napisana s namjerom da se po njoj snimi film osoba koja brine o izgledu scene ili pozornice.

ROMAN ROMANCA SCENARIJ SCENOGRAF SLOBODNI STIHOVI STALNI EPITETI

stihovi koji nisu vezani rimom i obino su razliitih duljina su pridjevi koji se javljaju u epskim pjesmama i stalno se javljaju uz neku
imenicu kad god se ona pojavi u pjesmi npr. zelene dolame, konj vran, Lugovo ravno, Senjanin Ive, stara majka, vjerna ljuba, rujno vino, sinje more, crna zemljica jedan red u pjesmi prema broju slogova razlikujemo stih od jednog dva ili tri sloga, etverac (stih od etiri sloga), peterac (stih od pet slogova), esterac (stih od est slogova), sedmerac (stih od sedam slogova) pe/la/ na/ cvije/tu pet slogova - peterac le/ptir/ u/ le/tu pet slogova peterac suprotstavljanje razliitih pojmova: dan i no, toplo i hladno, tama i svjetlost, dobro i zlo

STIH

SUPROTNOST ILI KONTRAST

107

TEMA TRAGEDIJA TRAGIKOMEDIJA USPOREDBA VEZANI STIHOVI VRSTE ANIMIRANOG FILMA

predmet izlaganja, ono o emu se govori u nekom djelu. esto se nalazi u

naslovu. (U pjesmi Dobrie Cesaria Jesen tema je pjesme, kako sam naslov kae, jesen.) dramsko djelo tunog sadraja i traginog zavretka dramsko djelo koje ima i tragine i aljive dogaaja. usporeivanje jednog predmeta, osobe, pojave s drugim na osnovi neke zajednike osobine ili slinosti. Najee rijei u njoj su kao i poput. Bijela joj je haljina poput snijega. Dodir joj je njean kao jutarnja rosa. stihovi koji su meusobno vezani rimom crtani, lutkarski, od glinamola, od kola papira, filmovi nastali kompjutorskom animacijom itd. Prvi film 1895. braa August i Louis Lumiere: Izlazak ljudi iz tvornice Dolazak vlaka u stanicu More Prvi zvuni film 1927. g. Pjeva deza (izvode se u kazalitu): drama, komedija, tragedija, tragikomedija i igrokaz.

VRSTE DRAMSKIH DJELA VRSTE FILMOVA ANROVI IGRANOG FILMA

animirani film, dokumentarni film, igrani film, namjenski film i

eksperimentalni film triler, western, komedije, akcijski, drame, kriminalistiki, film strave i uasa, znanstvenofantastini

108

109