Vilijam Batler Jejts Na obali Bailea

1903/preraena 1906. Naslov izvornika ON BAILE'S STRAND, 1903/rev. 1906 S engleskoga preveo NIKICA PETRAK OSOBE: LUDA SLIJEPAC CUCHULAIN, kralj Muirthemnea CONCHUBAR, veliki kralj Uladha MLADI, sin Cuchulainov KRALJEVI i ENE koje pjevaju Velika dvornica u Dundealganu, ne u Cuchulainovoj velikoj drevnoj kui ", nego u kui za saborovanja, blie moru. U dnu pozornice otvorene su velike dveri, a kroz njih nazire se magliasto svjetlo kao od morske izmaglice. Mnogo sjedalica i jedna dugaka klupa. Jedan od stolaca okrenut je prema rampi i vei je od ostalih. Negdje u pozadini nalazi se stol na kojem su pehari s pivom i rogovi iz kojih se pije. Na jednoj strani dvorane su mala vrata. LUDA i SLIJEPAC, oba u prnjama, ulaze kroz dveri u dnu pozornice. Crte lica su im maskom pretjerano naglaene i groteskne. SLIJEPAC se oslanja o tap. LUDA to si ti domiljat ovjek, iako si slijep! Nitko s dva zdrava oka u glavi nije pametan tako kao ti. Kome bi osim tebi i moglo pasti na pamet da kvoka svaki dan o podne malo pridrijema? Ja nikada ne bih znao ukrasti nita da mi ti ne kae gdje u traiti. A kako samo dobro kuha! Perad to sam ju tek ukrao i oerupao uzme mi iz ruke i ve se kuha tamo u velikom loncu na ognjitu, a ja mogu izai van i utrkivati se s arobnicama po krijestama valova, dobro ogladnjeti, pa kad me glad doista spopadne, evo kokoi gdje me u kui eka, skuhana upravo kako treba. SLIJEPAC (Pipajui naokolo svojim tapom.) Skuhana upravo kako treba. LUDA (Ogrli SLIJEPCA rukom oko vrata.) Hodi sada, ja u pojesti jedan batak, ti e drugi, a onda emo vui kost da vidimo kome e se ispuniti elja. Hvalit u te, hvalit u te i slaviti za vrijeme jela, zbog tvojih dobrih zamisli i dobrog kuhanja. Nitko na svijetu nije kao ti, Slijepce. Doi, hodi ovamo. Ali ekaj malo. Nisam smio zatvoriti dveri. Postoje, zna, neki koji me trae i ne bih volio da me ne nau. Ne reci to nikome, Slijepce. Neki koji me slijede. Boann iz rijeke, ona glavom, i Fand iz morskih dubina. arobnice su one, dojau s vjetrom i onda viu: Poljubi me, Ludo, poljubac mi daj!" tako mi viu. Evo, dovoljno je otkrinuto. Sad sve one mogu lako ui. Ne u da lupaju o dveri i govore: Gdje je Luda? Zato je zabravio dveri?' A moda e uti i kako lonac kljua, pa e ui i sjesti na pod. Ali mi im neemo dati ni mrvicu od kokoi. Neka idu natrag u more, nek se vrate moru.

SLIJEPAC (Rukama opipava noge velikog stolca.) O! (Zatim jo glasnije, kako opipava naslon.) Oh - ah LUDA Zato govori ,,oh" i ah"? SLIJEPAC Jer poznam taj veliki stolac. A veliki kralj Conchubar stie upravo danas. Iznijeli su njegovo sjedalo. Od dananjeg dana on e doista biti Cuchulainov gospodar. Zbog toga i dolazi. LUDA Mora biti veliki ovjek, kad e postati gospodar Cuchulainu. SLIJEPAC Takav i jest. Velik je to ovjek. On je nad svim ostalim kraljevima Irske. LUDA Cuchulainov gospodar! A ja sam mislio kako Cuchulain moe initi sve to mu se svidi! SLIJEPAC I inio je to, inio je. Ali raspomamio se previe i Conchubar dolazi danas vezati ga prisegom, ne bi li prestao lutati, ne bi li postao posluan kao kuno pae i bio mu uvijek pri ruci. Sjedit e na ovome stolcu i zaprisegnuti ga. LUDA Ali - kako e to uiniti? SLIJEPAC Nema ti pameti da shvati takve stvari. (SLIJEPAC se popeo u stolac.) Uspravit e se tu na ovome stolcu i rei e: Prisegni, Cuchulaine. Zakuni se, zapovijedam ti. Uini kako ti kaem. Jer to je tvoj razbor prema mojem i to je tvoje blago naspram mojega? I gdje su tebi sinovi da plate tvoje dugove i navale na tebe kamen kada umre? Prisegni, kaem ti, zakuni se strano." LUDA (Zgurio se i jeca.) Neu. Neu polagati nikakvu prisegu. Hou svoju veeru. SLIJEPAC Pst! Tiho! Jo nije gotova. LUDA A rekao si da je skuhana upravo kako treba.

SLIJEPAC Rekao sam, je li? Pa, moda bi mogla biti gotova, a moda i ne bi. Krilca su moda ve bijela, ali bataci su jo moda sirovi. Meso se moda jo vrsto dri kosti i ne da se skinuti zubima. Ali vjeruj meni, Ludo, prije nego je ti zagrize, bit e svakako dobro skuhana. LUDA Od gladi mi ve rastu zazubice. SLIJEPAC Ispriat u ti jednu priu - i kraljevi imaju svoje pripovjedae pria dok ekaju na veeru ispriat u ti priu u kojoj ima borbe, u kojoj postoji junak i brod i sin kraljice koji je nakanio ubiti nekoga to ga i ti i ja znamo. LUDA Tko je taj? I koga dolazi ubiti? SLIJEPAC ekaj malo, ve e uti. Dok si ti krao koko, ja sam leao u jednoj udubini na pijesku i uo kako se tekim korakom primiu tri ovjeka. Bili su ranjeni i stenjali su. LUDA Reci mi, reci. Priaj mi o toj bitci. SLIJEPAC Bitka je bila, velika bitka, velika i strana. Neki mladi iskrcao se na obalu, uvari obale pitali su ga za ime; nije im htio rei kako se zove nego je ubio jednoga, a ostali su se razbjeali. LUDA To mi je dosta. Sada mi priaj malo o kokoi. Volio bih da je vea. Htio bih da je velika kao guska. SLIJEPAC Tiho! Jo ti nisam rekao sve. Znam tko je taj mladi. uo sam bjegunce kako priaju da mu je kosa ria, daje stigao iz Aoifeine zemlje, da dolazi ubiti Cuchulaina. LUDA To ne moe uiniti nitko. Jer Cuchulain je (Uz napjev.) Ubijao kraljeve, I kraljevske sinove, I u vodi zmajeve, I u zraku vjetice, (Govorei.) I Banachasa i Bonachasa i sav onaj umski rod. SLIJEPAC Tie! Tie!

LUDA (i dalje pjeva) Vjetice to mlijeko kradu, Fomor to je djecu krala, Zeca s vjetijim apama, Sve njih to na pijetlu jau, (Govorei.) Iz same dubine gorkog crnog Sjevera. SLIJEPAC Tiho, kad ti kaem! LUDA A zna li Cuchulain da taj dolazi ubiti ga? SLIJEPAC A kako bi znao, kad mu je glava u oblacima? Briga njega za obinu tunjavu! to bi se prsio, a nema pred sobom nikoga nego tog mladia? Ali kad bi to bilo neko bijelo lane to se jo prije zore moe pretvoriti u kraljicu. LUDA Vrati se ti na koko. Volio bih da je velika kao prase, masna kao guska i hrskava poput odojka. SLIJEPAC Polako, polako. Ja znam iji je to sin. Ne bih to rekao drugome, ali tebi u ipak rei ta tajna bit e ti bolja od veere. A ti i voli kad ti se kau tajne. LUDA Daj, reci mi tajnu. SLIJEPAC Taj mladi je sin Aoife. Siguran sam da je to njezin sin, sve mi govori to je Aoifein sin. Cesto si me uo kako pripovijedam o njoj, velikoj ratnici koju je Cuchulain pobijedio i zagospodario joj, tamo na Sjeveru. LUDA Znam, znam. To je jedna od onih prijekih kraljica to ive u gladnoj kotskoj. SLIJEPAC A ja sam siguran da je to njezin sin. Dugo sam ivio u njenoj zemlji. LUDA To je bilo prije nego su te oslijepili zbog toga to si bacio kletvu na vjetar.

SLIJEPAC U njezinoj kui ivio je djeak iste rie kose poput njene i svi su govorili kako ga ona odgaja tako da ubije Cuchulaina, jer ona ga mrzi. Na kameni stup znala bi postaviti kacigu, nazvala biju Cuchulainom, te bi djeaka tjerala daje pogodi. Ali ujem korake vani - to je Cuchulainov korak. (Cuchulain prolazi izvana, u magli, pokraj velikih dveri.) LUDA Kamo to ide Cuchulain? SLIJEPAC Odlazi ususret Conchubaru koji mu je zapovijedio da poloi prisegu. LUDA Ah, da, Slijepce, ona zakletva. Kako samo mogu zapamtiti toliko stvari odjednom? I tko se ono treba zakleti? SLIJEPAC Cuchulain ide prisegnuti Conchubaru, koji je Veliki Kralj. LUDA Kakvu samo zbrku ini od svega, slijepi ovjee! Najprije si mi priao jednu priu, sad mi pripovijeda posve drugu... I kako da na kraju dokuim njezin smisao kad si ve na poetku sve pomijeao? Priekaj da to malo sredim! Da vidimo, ovo je Cuchulain (pokazuje na jednu nogu), a ovo je mladi (pokazuje drugu) koji dolazi ubiti Cuchulaina, a Cuchulain to ne zna. Ali gdje je tu Conchubar? (Uzima sa strane torbu.) To je Conchubar sa svim svojim blagom dakle: Cuchulain, mladi, Conchubar. A gdje je tu Aoife? (Baca uvis svoju kapu.) Evo, tu je Aoife, visoko u brdima svoje gorovite gladne kotske. A moda to sve na kraju i nije istina. Moda si ti sve to samo izmislio. Prevario si me ne jedanput svojim laima. Prijeimo ve na taj lonac, eludac me upa i posve je zahrao. eli li jo i da kripi poput vratnica? SLIJEPAC Kaem ti, sve je istina. I vie nego istina. I bude li sluao to ti govorim, zaboravit e na svoj trbuh. LUDA E, neu. SLIJEPAC Sluaj. Znam i tko je mladiev otac, ali ti to neu rei. Bilo bi me strah to izrei. Oh, Ludo, na sve bi zaboravio, samo kad bi znao tko je otac tog mladia. LUDA A tko je on? Reci mi smjesta ili u te ja ve prodrmati. Na sunce s time, ili u to ve istresti iz tebe. (Zamor glasova u daljini.)

SLIJEPAC ekaj. Stani malo. Netko ide... To Cuchulain dolazi. Vraa se zajedno s Velikim Kraljem. Poi, upitaj Cuchulaina. On e ti rei. I malo e te biti briga za onaj lonac na vatri kad ga upita za to... (SLIJEPAC izlazi na postranja vrata.) LUDA Pitat u ga. Cuchulain e znati. On je bio u Aoifeinoj zemlji. (Odlazi u dubinu pozornice.) Zapitat u ga. (Okree se i vraa prema rampi.) Ipak ne, neu ga pitati, bilo bi me strah. (Opet ide u dubinu.) Ali da, pitat u ga. Kakvog zla ima u tome ako ga pitam? Slijepac mi je rekao da trebam pitati njega. (Vraa se) Ne, ne, neu ga pitati. Mogao bi me i ubiti. Ja sam ubijao samo kokoi, guske i svinje. On - on je ubijao kraljeve. (Ide u dubinu, gotovo do velikih dveri.) Ali tko kae da me je strah? Ne bojim se ja. Nisam ja kukavica. Pitat u ga. Ne, ne, Cuchulaine, ja te to neu pitati. Ubijao je kraljeve, I kraljevske sinove, I u vodi zmajeve, I u zraku vjetice. I Banachasa i Bonachasa i sav onaj umski rod. (LUDA izlazi na postranja vrata, zadnje mu se rijei uju izvana. CUCHULAIN i CONCHUBAR ulaze na velike dveri u pozadini. Jo dok su vani, ujemo kako CUCHULAIN podie svoj glas u srdbi. On je crnomanjast ovjek, neto preko etrdeset godina. CONCHUBAR je mnogo stariji i nosi dugaki tap, bogato izrezbaren ili s fino izraenom zlatnom glavom ili drkom.) CUCHULAIN Jer sam ubijao jedne bez tvog naloga, A druge, kad sam htio, nagraivao, Te jo zbog deset trica i sitnica Ti bi me vezao prisegom, a sad jo dodao Oblutak vie na tu cijelu gomilu, Da budem ovjek tvoj i rob tvoj gotovo, Zbog toga to je neki mladac stigao Iz zemlje Aoifeine i otkrio Da obala je slabo uvana. CONCHUBAR Iskrcao se, A tebe nigdje vidjeti ni uti, Jer si sa svojom divljom drubom plesao i lov lovio. CUCHULAIN Njega e otjerat. Ja se neu svezat. Plesat u, lovit, svaat se i ljubit Kad god i gdje god meni padne na pamet. I da ti vrijeme nije krv razvodnilo, Ne bi na takvu stvar ni pomislio. CONCHUBAR Hou svojoj djeci Snanu i mirnu zemlju ostaviti.

CUCHULAIN Stog moram ja u svemu biti posluan, Po tvojoj volji ii gdje ti nalae, Doi kad zove, sjediti u vijeu Izmeu runih tijela starakih, Ja, kog je samo ime ovu zemlju uvalo, Ja to sam jo ko mladi otjerao Maeve iz Cruachana, gusare sa Sjevera, Stotinu kraljeva iz Sorche i jo kralje Iz Vrta to je Svijetu na Istoku. Moram li ja, to tebe sam na prijestolju Drao, dok svi su te sa njega skidali, Prisegnut na poslunost kao da sam Tek neki sitni stoarski starjeina? Zar su mi noge otekle od vrueg zapeka? Zar ne znaju mi ruke nita drugo No jo sa tapom arati po pepelu? Jesam li ve toliko lijen i mlitav Da biem me na slubu mora tjerati? CONCHUBAR Biem? Ne biem, Cuchulaine, Al' svakog dana dou moji i govore: Tog ovjeka sve tee podnosimo. Kakvu sigurnost moe s onim imati Kom nitko nita zapovijedit ne moe, Kog ne moe ni platit ni obvezati? Kad umre ti, mi njemu smo na milosti, On zemlju poput iva ognja pali A vrijeme kao da ga se ne dotie." CUCHULAIN Tu cijela pria jo i ljepom postaje; Kakvo god dijete to ga na tron posjedne, Trebat u, dakle, morat u ga sluati Kao da sluam tebe! CONCHUBAR To e morati. Velik sam Kralj, moj sin e biti isto; A ti, svoj tvojoj divljoj krvi usprkos, Premda ti otac potjee od sunca, Samo si manji kralj i tei malo U svemu to se tie vladalatva, Stavljen na istu vagu s mojom djecom. CUCHULAIN Dobro je to o svemu jasno govorimo, Jer kad mi umremo, u mnogoj e se zemlji Zboriti o nama tako. I mi to smo Tamo u svojim mladim danima, Nebesa vidjeli gdje poput arkog oblaka Pritiu svijet, te smo stoga vie Nego to ljudi mogu biti sada Kad se taj oblak raziao, moramo Zboriti jo iskrenije. O, Conchubar, Ne volim tvoju

djecu - sri nemaju, Ni modine u kostima i mekani Stajat e tamo gdje mi smo tvrdi bili. CONCHUBAR Podruguje se njima samo zato to nema svoje djece vlastite. CUCHULAIN Drim se vrlo sretnim to ne ostavljam Tek neku blijedu sjenu, ruglo od ovjeka, Da luta i mrmlja svud po hodnicima Gdje sam ja pjevao i smijao se. CONCHUBAR Nije istina, Premda se hvali da si ne laemo: Nema tog ovjeka to dom i zemlju ima, to pripadaju jednoj obitelji, A svoje ime nose stoljeima, Da nije jadan kad pomisli samo, Kako e sve to prije u tue ruke, Kao to tvoje hoe. CUCHULAIN Da, ljudi misle tako, Al' e imena ostat nam u pjesmama. CONCHUBAR Igra se rijeima poput odvjetnika, Ne stavlja u njih srce. Znam ti misli, Pod jednim plastom ti i ja smo spavali, Iz iste kupe vino pili. U sr te znam, uo sam jednom gdje si u snu kriknuo Ja nemam sina!", tako gorko te sam Na koljenima za te Boga molio Da te uslii. CUCHULAIN Zato to si mislio Da posluan u postat ko i drugi Uz takav razlog; no to nije istina. Meni su potrebni jai razlozi Od onog to me sprijeio u mnoenju, Kao to imam onog zranog sokola Koji je, kau ljudi, moje tijelo zaeo Sa smrtnom enom. CONCHUBAR Ti uvijek, pa i sada, Ruga se svakoj razboritoj nadi; Hoe il' nita ili nemogue. Koje bi oko to je ikad pogled Na dijete bacilo, zadovoljit moglo Um poput tvojeg?

CUCHULAIN Ne bih ostavio Kuu ni ime nikome tko ne bi Sa mnom se ogledo u boju. CONCHUBAR Hitrih nogu, Preziru svaku obinu priliku, Ti trebao si uzeti u brdima Neku od keri zraka, il' na obali Kerku iz Zemlje Ispod Valova. CUCHULAIN Ja ne hulim ko ti. CONCHUBAR Al' zato prezire Sve nae kraljice, i nijedno dijete, da se i rodi, ne bi svojim nazvao. CUCHULAIN To nisam rekao. CONCHUBAR Prisjetih se sada, Da uo sam te jednom gdje se hvali, Kad si u krvi puno piva imao, Kako u kotskoj, tamo gdje si uio Svoj bojni zanat, ima jedna ena, Prebijela lica, kose poput plamena, Pa premda si jo drugih ena ljubio, Da htio si da ta estoka ratnica, ena od bojnog polja, vojnog logora, Rodi ti sina prije svih drugih kraljica. CUCHULAIN estoka ratnica s bojnog polja, kae! Jer ti to ivi samo kraj kolovrata, Ni nee enu to ne bi govorila Ah, kako mudro!" i to e za veeru?" Voli li ovu halju, gospodaru?", I tako brbljala cijeli dan i no, ena iz vojnog logora, to kae? Al' sad me srdba hvata ve zbog niega. Nikad je nisi vidio, ni njezinu Gordu, nasmijanu i prkosnu glavu, Ni ozbiljne joj oi uz ognjite, Kad dobar savjet nude poput vina, Ni kada ljubav proe poput srha Cijelim joj tijelom da, djece nije imala, Ali nijedna kraljica ni dragana Svu tu ljepotu nije imala, ni bila Ko roena da raa kraljeve.

CONCHUBAR to god ja kaem, tebe tek tjera dalje Od najvanije stvari. Ba ta ena - Jer dobro znam da Aoife hvali Mrzi te sad i svakim e lukavstvom Gledati da ti omu na vrat nabaci, Vojska joj nee plandovati koja bi Donijeti mogla propast tvojoj zemlji. CUCHULAIN To nije udo, ne udi me, uope. Ja ne znam ljubav, poznam samo poljubac Upravo usred bitke, teko primirje Ulja i vode, svijee i none tmine, Brda i dola, sunca vrelih nogu I mjeseevih hladnih, skliskih stopala Tek kratak oprost izmeu protivtina Koje su mrnja i to triput starija Od ove drevne zemlje. CONCHUBAR Pouj me. Aoife kree na nas, svakog dana Protivnik jaa, tue nam o bedeme Sve ogorenije, a ti, u zidinama, Svakog si dana sve neobuzdaniji, A govorim li o tom, tebi mata Bjei na vjetru poput lastavice. (Izvan dveri, u plavoj rasvjeti morske izmaglice, vide se mnogi mladi i stari KRALJEVI; medu njima su i TRI ENE, od kojih dvije nose eravnik s vatrom. U onome to dalje slijedi, trea u nju povremeno stavlja mirisne trave, tako da vatra zaplamsa jaim plamenom.) Pogledaj dveri i ljude to tu stoje Vijenike stare to sa mnom zemlju vode, Kraljeve mlae, harfiste, plesae to slijede te u tvojim strkama, Sve ih je tu tek jedna briga skupila: Hoe li na poslunost se obvezati, Pa mirna zemlja njima i za njihove? Ti napol tek si kralj, ja tek polovicom: Treba mi tvojih ruku mo i srce vrue, A tebi moja mudrost. CUCHULAIN Ptii visinski, Sokoli koji ste me nebom slijedili U sunce gledaju, mi emo sad poi Jo jednom plovit s vjetrom. Ovaj kralj Hoe da prisegnem, da mi volju nametne, I sluaju tu pjesmu sve od jutra, Ve sam je sit. Do staje pohitajte, Kolima konje uz rudo upregnite, Sviraima harfe glasnika aljite. Poimo nai istinu u umama, I plesat emo tamo.

CONCHUBAR Daj, zakuni se, Tu nema nikoga tko to ne bi elio. CUCHULAIN To biste htjeli? I svi isto mislite? KRALJEVI Da, svi! JEDAN MLADI KRALJ Uini to ti kralj zapovijeda. CONCHUBAR Nijednog nema da se bure ne boji, Sad kad su sve to oenjeni ljudi. CUCHULAIN Jeste li vi toliko se promijenili, U' ja sam naglo postao opasniji? Ali to nije razlog. Sve razumijem. Vi drukiji ste. ene i djecu imate, I ne moete stoga slijedit onoga Koj poput ptice leti svud po stablima. as je da godine razvodne mi krv, S njom i estinu, to je nepromjenjivo, Iako sve se mijenja. - Zaklet u se, Suncem i mjesecom, vodom, svjetlom, zrakom, Pa nek me vee. CONCHUBAR Tu, na ovu vatru, Uganu na tvom i na mome ognjitu; Moji svjedoci bit e ljudi stariji, A tvoji mlai. uvarice vatre Pragove kue sad e proistiti Maui ognjem, i vanjske dveri sklopiti Po obiaju, te u sroku pjevati. Taj zakon su nam nai stari predali, A protiv vjetica. I znaju da se moe Divljina muke volje vezat prisegom, A enska ne, odredili su pjesmu Na ustuk enskoj volji kad je najlua, Pa jaui na vjetru mijenja oblija. (CONCHUBAR se penje do svog prijestolja.) ENE (Pjevaju vrlo tihim glasom nakon prvih nekoliko rijei, tako da drugi, govorei, tek to ne zaglue njihove rijei.) Nek istjera ovaj plamen Vjetice i svaki znamen Zla to propast nosi domu,

Ovom dvoru kraljevskomu. ovjeku imena draga Ognjita i kunog praga, Vjetrom razgone te ene, Od poljupca ijeg vene ivot sav ko vrtlog zraka, Izvan uma, usred mraka. One ine da kralj gine, Bacaju mu lik od gline U valove to se gone; Ili pretvore se one U pse ljute, lovce hude, Pa od rana mrtav bude Sve zbog njihovoga hira; Ili e iz ista mira Bacit na njeg ari bluda, Te e udan slijedit svuda Nezasitna tijela koja Nee mira ni spokoja, I ne vole, nego lau. Jer vjetice ove mau Svoja tijela, i to svuda, Sokom koji ini uda, to se mijea s mau zloga Nekroenog jednoroga. A triput je proklet ovjek to ga one slijede dovijek, upalj, sruen, jer na kraju, Uz poljupce to ih daju, Uvijek tiho promrmljaju Pusta srca, lica glatka: Poslije tog je mrnja slatka!" Dok ga grle ruke divlje, Cijelim tijelom, sve to ivlje, Kota ljubavi okreu, I na vrh mu mrnju meu. Stog, kroz ovu vatru dragu, Svaki ma nek pije snagu to od doma zdravom biva; Jer mu, dok je snaga iva, Gospodarit nee nita, Osim praga i ognjita. CUCHULAIN (Govori dok one pjevaju.) Prisegnut u i drat u se prisege, Bit u to elite, moji goli ptii, Premda sam mislio kako i vi slavite ivot od kojeg krv nam bre tee, Bio i kratak, i da znate kako je Dar milom bolji od poklona silom - Al' sad je gotovo. - I drat u se rijei. Nikada nisam dao dar i uzeo ga. Kad divlji konj, upregnut, rudo polomi, Kaznit ga treba. Je 1' i to u prisezi? (Dvije od ENA, i dalje pjevajui, unu pred njim, drei eravnik s iznad svojih glava. On prua ruke nad plamen.)

Priseem da u svemu bit u posluan Conchubaru i branit u mu djecu. CONCHUBAR Jednog smo bia, ko i ovo plamenje: Daju ti mudrost, tvoju snagu uzimam. U plamen dajte maeve i molite Da ognjitu i pragu slue zauvijek Najvjernijom slubom. (KRALJEVI u polukrugu kleknu ispred dviju ENA i CUCHULAINA, koji je svoj ma stavio u plamen. Oni svi stavljaju vrhove svojih maeva u plamen. TREA ENA stoji straga, kraj velikih dveri.) CUCHULAIN O, vi isti, blistavi, to vie ste od ene, drage, prijatelja, Dajte nam vrstu volju, nadu neugasivu, Drugarstvo maa! (Pjesma biva glasnijom, pa njene zadnje rijei odzvanjaju jasno. uje se glasno kucanje na dverima i uzvik: Dveri otvorite!" ) CONCHUBAR To kralj je neki putem zaostao. Dveri otvorite, hou da svi znaju Da prisega je dana, Cuchulain obvezan, I da nam maevi upijaju plamen. (Dveri otvara TREA ENA, a ulazi MLADI s isukanim maem.) MLADI Iz Aoifeine sam zemlje. (KRALJEVI srnu prema njemu. CUCHULAIN se baca izmeu njih i njega.) CUCHULAIN Ma u korice! Jedan je, sam je. Aoife je daleko. MLADI Sam dooh k vama, da bih ovaj ma Sa maem odmjerio Cuchulainovim. CONCHUBAR Jesi li plemi? Ako si roda prostoga, Ne moe ma svoj s njime odmjeriti, Osim u bojnom meteu.

MLADI Prisegnuo sam Da svoje ime nikom neu otkriti. Ali plemenito je. CONCHUBAR Hou saznati Kako se zove, a ne tvoju obvezu. U kui sabornoj govorit ne moe Nisi li plemi. PRVI STARI KRALJ Daj smjesta kralju odgovor! MLADI Odgovor dajem to ga sokol daje: Da nije vrabac! (Za trenutak umukne, a potom se obrati svima.) Gledajte me, kraljevi. Od drevne loze sam i njezin biljeg nosim Na ovom tijelu i u ovim kostima. CUCHULAIN Po peru lako pozna sivog sokola; Ti uzvieno zbori. Daj mi kacigu. Miljah da nee vie slati vitezove. Pojas i ma su dosta u tom dvoboju. Mudrost je Veliki Kralj mi obeao, No sokol drijema sve dokle mu ljubljena Ne pusti krik, ili dok ne ugleda Svog protivnika kao pjegu na suncu. to e mu mudrost, kad mu bistro oko Sve jae plamti gore u visinama? (vrsto se zagleda u MLADIA; potom side niza stube i hvata MLADIA za ramena.) Na svjetlo doi. (CONCHUBARU.) Ista kosa, njezina, O kojoj sam ti maloas govorio. Ni truna razlike. (MLADIU) Ti si sa Sjevera, Gdje mnogi takvu boju kose imaju Crvenosmeu, riu. Blie, mladiu, Nek te jo jednom dobro zagledam. Ima jo slinosti - lice poput mramora. Sto dovodi te? Zar se smrti ne boji? MLADI ivot i smrt u Bojim lee rukama. CUCHULAIN To tek su rijei, puste rijei mladike. Ja njihov plug sam, drljaa i snaga; Jer onaj to suncem zae ovo tijelo Na smrtnoj eni, a uo sam gdje kau, Bilo je kao da je pretekao mjesec, Pa mora uvijek za njim

pustim nebom Koje je sretno ljubio, taj nee lako Polomit stablo tako slatko saeno. Daj da ti vidim ruke, pa u znati Hou li ili neu boriti se. Ta ruka je od dobra oca, dobre majke, Al' kao moja nije. MLADI Ruga mi se; Misli da borbe s tobom nisam vrijedan. Al' odgovor u dati maem rjeitim. CUCHULAIN Spremi svoj ma, jer ja se ne rugam. Prijatelj tvoj bih bio; nije li to Zbog tvojeg vrueg srca i hladna pogleda, Tad ne znam razlog. (CONCHUBARU.) Njenu estinu ima, ar to ga nose samo blijede ene. Uza se htio bih ga, Conchubaru, Da na nju vraa moje uspomene Kad blijedi dan. - Ti uz nas ovdje ostani, I lovit emo srne, divlja goveda, A potom, umorni, zapalit nae vatre Uz vodu, umu, u" na nekoj planini, Gdje jutrom vjetice svoj oblik mijenjaju. Meni se esto ruga Kralj na Veliki, Zato se od njih nisam oenio. to si se snudio? To je dobar ivot: U svjetlu zore glava stoji ponosna, Drugarstvo jaa u umoru mraka, Tamo gdje grm se s morskom pjenom sastaje. Vidim da rijei ne treba troiti I da e odsad prijatelj mi biti. CONCHUBAR U svoje ime nije k nama doao, Nego u ime kraljice Aoife Najboljeg meu nama izazvati. CUCHULAIN Je li to vano? CONCHUBAR Ti misli, vano nije, Misli da mata, laka poput zraka, I hir trenutka, vaniji su vie. Jer nikog nema da poslije tebe vlada, Ne misli kao ja, to hou ostaviti Neokaljani prijestol.

CUCHULAIN Nek ti onda djeca Obnove svoje nasljee i osnae ga, Ko to smo i mi batinu uvrstili. - A tebi, dat u dar. Al' i ja neto hou: Taj obru, mladiu, to na ruci nosi. Boj emo biti kada bude stariji. MLADI Nema ga kom bih prije bio prijatelj, Tvoje je ime oko svijeta obilo Ko vjetrom noeno, ali bi Aoife Rekla da straljiv sam. CUCHULAIN Obdarit u te darom, Po kom e ona i svi njeni znati Da od mene je. (Pokazuje mu plat.) To mi je otac dao. Da iskua me, ustao je zorom Iz hladne tame obilata mora, Na boj me izazvao, ali prije Nego se maevi nai dotakoe, Ree mi svoje ime, da mi plat i nestane. Od runa morske pjene tkale su ga ene od Zemlje ispod Valova. A njoj e rei da sam se bojao, Reci joj to ti drago. Ne, ne, kai joj Da sam na sjevernoj strani kue uo Gdje gavran grake, da me uplaio. CONCHUBAR Zrana je vjetica njegov um pomutila! CUCHULAIN Nikakva vjetica. On ima lice ene Koju sam ljubio. CONCHUBAR Neka zrana vjetica Sitnim nam listom moe smutit sjeanje. One na vjetru jau, ari bacaju Nevidljive, u nita nas pretvaraju, U svojoj koli ue takve opsjene. CUCHULAIN Ne - u tom nema nita neobino; Vjetar je nevin. - Daj mi obru, mladiu

JEDAN KRALJ Ako mi dopusti, ja u primit izazov. DRUGI KRALJ Ja u se tui, Kralju, jer divlja Aoife Otela mi je roblje. JO JEDAN KRALJ Ja u borit se: Meni je kue i stoku opljakala. JO JEDAN KRALJ Taj dvoboj hou ja. OSTALI KRALJEVI (Zajedno.) I ja! I ja! I ja! CUCHULAIN Sad natrag svi i ma svoj spremite! Nema ga tko e prihvatiti izazov to sam ga ja odbio. Laegaire, sad smiri ma! MLADI Nek samo dou! Ako im je do toga, Mogu se odmah ogledati s dvojicom. CUCHULAIN Tako bih ja u tvojim godinama, Al' ti si u mom domu. Svaki onaj Tko te izazove, borit e se sa mnom! Nijemi su! ute! Tko bi od vas volio Sastat se s ovim mojim mrmljalom, Sviraem starim, pticom, ovom otricom to sivlja je od plime, ovim miem to grede svijeta gloe ustrajno? Da imam sina poput tebe, djeae, Sve bih ja njih na dvoboj izazvao, I kad bih zadnji put se opirao Ljudima, kojih brau i sinove I prijatelje ja sam usmrtio Branei Conchubara, i kad sve bi etiri strane skupile se na me Sa gavranima povrh svojih glava, On tad bi me osvetio. No osvetnika Ja ne trebam. Jer mi bismo ih, mladiu, Prosuli poput vjedra punog vode. MLADI Rame uz rame mi od sada stojimo. Evi ti obru.

CUCHULAIN Prvo dar, pa uzdarje. Ja sam na redu jer sam stariji. (irei plat.) Devet je kraljica Zemlje ispod Valova Tkalo ga nitima runa morske pjene, I dugo su ga vezle. Mladiu, Da sam se s ocem borio, on ubio bi me; Zacijelo i ja, kad imao bih sina, U boju s njim smrtonosan bih bio; Jer izvori su stare vatre daleko, A krv je svakim danom manje vrua. CONCHUBAR (Jakim glasom.) Dosta je sad, ja to drugarstvo neu, Cuchulain je moj i ja to zabranjujem. Bez boja proi nee, jer u sam CUCHULAIN Neemo tako! CONCHUBAR Zar mi ti zapovijeda? CUCHULAIN (Grabi CONCHUBARA.) Nee se maci, Kralju, ne dam ti. CONCHUBAR Ti zaaran si. KRALJEVI (Viu) To je djelo vjetica! PRVI STARI KRALJ Neka je vjetica tvoj um zaarala Licem mladia kao slikom ene Koju si ljubio. Pa si zatim naglo Ruku na Kralja samog poloio! CUCHULAIN Zar sam na Kralja ruku podigao? CONCHUBAR Nad nama zrakom lebdi neka vjetica.

CUCHULAIN Da, to je zranih vjetica arolija! (MLADIU) Ti? Tko je tebe na to djelo naveo? Odlazi, idi, jer e zveknut maevi! MLADI Ali... ja nisam. CUCHULAIN Idi, kaem; Odlazi! (MLADI izlazi, a prati ga CUCHULAIN. KRALJEVI ih slijede sa zbunjenim uzvicima i rijeima koje se od buke jedva razabiru. Brze, bre!" Sto stoji tako dugo na vratima?" Zakasnit emo!" Je li borba ve poela?" Vidi li da se tuku ?", itd. Glasovi im se uzajamno zagluuju. TRI ENE ostaju same.) PRVA ENA Sve vidjela sam! DRUGA ENA Zato vie glasno? PRVA ENA Pokazale su meni Vjeno ivue to e se zbiti. TREA ENA Gdje? PRVA ENA Tu, u tom pepelu. DRUGA ENA U eravniku dok si vatru uvala? TREA ENA Govori smjesta! PRVA ENA Vidjela sam kako U vatru pada Cuchulainov krov, A zidovi se crne raspuknuti.

DRUGA ENA Cuchulain u smrt ide! TREA ENA Jao! Jao! DRUGA ENA Ta tko bi mislio da e takav junak Nai svoj kraj od nepoznata maa! PRVA ENA Izmeu lude i slijepca ivot pluta Do kraja svog, a svoj kraj nitko ne zna. DRUGA ENA Poimo gdje se gasi veliina! (Druge dvije ENE krenu prema dverima, ali zastaju askom na prestanu naricati.) PRVA ENA Ne jadikujte: naricati ne treba, Ni kose upati kad sve ovo svri. (ENE izlaze. Tijekom prizora koji slijedi, uje se povremeno zveket maeva. Ulazi LUDA i vue za sobom SLIJEPCA.) LUDA Ti si ju pojeo, ti si ju pojeo! Nisi mi ostavio nita nego kosti. (Baca SLIJEPCA na pod kraj velikog stolca.) SLIJEPAC O, da moram pretrpjeti jo i takvu muku! O, sve me boli! O, trga me na komade! Tako ti meni plaa za sve dobro koje sam ti uinio. LUDA Ti si ju pojeo! Lagao si mi! Mogao sam odmah znati da si ju pojeo, im sam vidio kako polako i pospano hoda. Lezi sad tu dok se kraljevi ne vrate. Rei u ja o tebi i Conchubaru i Cuchulainu i svim kraljevima! SLIJEPAC A to bi s tobom bilo da mene nema, ovakvim bez pameti? Da se ja ne brinem za tebe, kako bi doao do hrane i ogrijao se? LUDA Ti da se brine za mene? Ti ostane na sigurnom, a mene alje u svakovrsne opasnosti. Poslao si me niz klisuru po galebova jaja, a ti si svoje slijepe oi grijao na suncu; zatim si pojeo sva jaja koja su bila dobra za jelo. Meni si ostavio samo ona koja nisu bila ni jaja ni

ptica. (SLIJEPAC pokuava ustati, LUDA ga natjera da opet legne.) Budi tiho dok ne zatvorim dveri. Vani je neka buka - velika, uzrujana buka, tako da ni sam sebe ne ujem. (Zatvara velike dveri.) Zato nisu tihi? Zato ne mogu biti tihi? (SLIJEPAC pokuava pobjei.) Ti bi bjeao, je li? (Ide za SLIJEPCEM i vraa ga.) Lezi tu! Tu lezi! Ne, nee pobjei! Lezi tu sve dok se kraljevi ne vrate. Rei u im ja sve o tebi. Sve u im rei. I kako si sjedio i grijao se kad si me natjerao da ti naloim vatru od prua, dok sam ja sjedio i puhao u nju svojim ustima. I ne moram li ja uvijek stajati uz vjetrovitu stranu grma kad pue, i uz kinu stranu kad kii? SLIJEPAC O dobra ludo, uj me. Pomisli samo na brigu koju vodim o tebi. Poveo sam te do mnogog toplog ognjita gdje su te lijepo primili, ali nisi htio tamo ostati, uvijek si se skitao naokolo. LUDA Kada smo posljednji puta tako negdje uli, nisam ja odlutao nikuda, nego su tebe izbacili, jer si uzeo raka iz lonca dok te nisu gledali. Ali tiho sad! CUCHULAIN (Ulijee u dvoranu.) ari i ini! Nema te arolije ni na zemlji ni meu vjeticama zraka to ju ove ruke ne bi mogle rastjerati. LUDA Pouj me, Cuchulaine. Ostavio sam ovoga ovdje da okree koko na vatri. Cijelu je pojeo sam, premda sam ju ja ukrao. Nije mi ostavio nita osim perja. CUCHULAIN Napuni mi rog piva! SLIJEPAC Dao sam mu ono to najvie voli. Ne zna ti kako je tata ova Luda. Nita mu nije tako milo kao perje. LUDA Nita mi nije ostavio, same kosti i perje. Nita nego kosti i perje, iako sam ju ja ukrao. CUCHULAIN Daj mi taj rog. I ovdje se samo svaaju! (Pije) A to bi t izmeu vas dvojice bilo vrijedno svae? Da ujemo! SLIJEPAC Gdje bi on bio da mu nema mene? Ja uvijek moram misliti misliti kako priskrbiti hranu za obojicu, a ako je i ulovimo, bio pun mjesec ili se plima povlaila, on e zaboraviti na zeca u zamci sve dok se ne ucrva, ili e mu pastrva iz ruku skliznuti opet natrag u potok. (LUDA poinje pjevati jo dok SLIJEPAC govori.)

LUDA (Pjeva.) Kad si bio ir na vrhu hrasta, Ja orao sam bio; Sad kad ti si suha stara klada, Ja orao sam i sada. SLIJEPAC uj ga samo. I s takvim budalatinama moram ja izlaziti na kraj svakoga Bojeg dana. (LUDA stavlja perje u svoju kosu. CUCHULAIN uzima aku perja iz hrpe to ju LUDA ima kraj sebe na klupi, uzima i perje iz LUDINE kose, te poinje njime brisati krv sa svog maa.) LUDA Uzeo je moje perje da njime obrie svoj ma. A ono to s maa brie to je krv. CUCHULAIN (Odlazi do dveri u pozadini i baca perje kroz njih.) Stoje tamo oko njegova tijela. Nee ga probuditi, unato svim njegovim arolijama. SLIJEPAC To je onaj mladi vitez izaziva - njega je ubio. Onoga koji je doao iz Aoifeine zemlje. CUCHULAIN Mislio je da e se spasiti urocima. LUDA Ovaj tu Slijepac rekao je da e te on ubiti. Daje doao iz Aoifeine zemlje kako bi te ubio. Slijepac je rekao da su ga uvjebali u svakom oruju kako bi to mogao uiniti. Ali ja sam uvijek znao da e ti ubiti njega. CUCHULAIN (SLIJEPCU) Ti si ga, dakle, poznao? SLIJEPAC Vidio sam ga jo dok sam imao vid, tamo u Aoifeinoj zemlji. CUCHULAIN A ti si u toj zemlji bio? SLIJEPAC Znao sam i njega i njegovu majku, tamo. CUCHULAIN Upravo je htio rei neto o njoj, kad je umro.

SLIJEPAC Bio je sin kraljice. CUCHULAIN Koje? Koje to kraljice? (Zgrabi SLIJEPCA, koji potom sjedne na klupu.) Je li to bila Scathach? Bilo je tamo mnogo kraljica. Vladale su tamo samo kraljice. SLIJEPAC Ne, nije Scathach. CUCHULAIN Onda Uathach? Govori! Kai! SLIJEPAC Kako mogu govoriti kad si me tako vrsto stisnuo. (CUCHULAIN ga puta.) Ne sjeam se vie koja je bila. Nisam siguran. Bila je neka kraljica. LUDA A malo prije je rekao da je mladi bio Aoifein sin. CUCHULAIN Njezin? Ne, nije, nije! Dok sam ja bio tamo, nije imala sina. LUDA Taj slijepac tamo rekao je da ga je priznavala za svojeg sina. CUCHULAIN Oh, radije bih da je bio sin neke druge ene. Tko mu je bio otac? Neki vojnik iz Albe? Bila je ona ljubavna ena - ponosna, blijeda, ljubavna ena. SLIJEPAC Nitko nije znao iji je sin. CUCHULAIN Nitko nije znao! A ti, jesi li ti znao, staro prislukivalo za vratima? SLIJEPAC Ne, ne, ne znam ja nita. LUDA A rekao je malo prije kako se Aoife hvalila da je imala tek jednog ljubavnika, i da je to bio jedini mukarac koji ju je pobijedio u boju. (Stanka.)

SLIJEPAC Netko se sav trese, Ludo. Klupa se trese. Zar e Cuchulain nama nanijeti neko zlo? Nisam ti ja to rekao, Cuchulaine. LUDA To Cuchulain sav dre. To Cuchulain trese klupu. SLIJEPAC Svog vlastitog je sina pogubio. CUCHULAIN To su uinila blijeda bia vjetra. Gdje? Gdje? O ma moj protiv gromova! Ne. Meni su uvijek bili prijatelji, Premda je njima milo dimne ugarke Opet raspiriti do plamena i vatre; Ratovi to ih ona razbuktaju Puni su slave, ponosa i srca; Ratovi to ih oni ljube, bude Starake prste na drijemnoj struni harfe, Al' ne ovako. Pa tko je to uinio? Zar strah vas je? O, dajte, recite! Ja stavljam vas pod svoju zatitu, Nagradit u vas dobro. Dubthach Hrut? On ima stari razlog. Ne, on je s Maeve. Laegaire je to uinio! to utite? Koja je ovo kua? (Stanka.) Sad se sjeam svega. (Dolazi do CONCHUBAROVA prijestola i udara maem kao da BAR sjedi na njemu.) Tvoje je djelo - tebe to tu sjedi Sa starim ezlom kraljevskim, ko svraka Sto uva ukradenu licu! Ne, ne svraka, Ve crv to samu zemlju izjeda! A ipak svraka, jer je pobjegao. I gdje je samo? SLIJEPAC Vani je, pred vratima. CUCHULAIN Pred vratima? SLIJEPAC Izmeu dveri i mora. CUCHULAIN Conchubar, Conchubar! U tvoje srce ma! (Izjuri van. Stanka. LUDA otpute do dveri i gleda za njim.)

LUDA On ide do kralja Conchubara. A svi su se zgrnuli oko mladia. Ne, ne, on je stao. Nailazi jedan veliki val koji e se razbiti o obalu i on ga gleda. Ah, sad je potrao dolje do mora, ali svoj ma dri visoko kao da odlazi u boj. (Stanka.) Dobar udarac! Dobro udara! SLIJEPAC to sad radi? LUDA O! Bori se s valovima! SLIJEPAC Na svakome od njih vidi on krunu kralja Conchubara. LUDA Evo ga, sad je udario na jedan veliki val! Odsjekao mu je krunu; pjena leti svud naokolo. Evo ga opet, jo jedan veliki val! SLIJEPAC Gdje su kraljevi? to rade kraljevi? LUDA Viu i tre dolje k obali, a ljudi izlijeu iz kua. Svi jure. SLIJEPAC Kae, svi bjee iz kua? U njima, dakle, nee ostati nitko. uj me, Ludo! LUDA Evo, sad je potonuo! Evo ga opet vani! Odlazi sve dalje u duboku vodu. Tamo je veliki val. Preplavio ga je. Sada ga ne vidim vie. Ubijao je kraljeve i divove, ali valovi su ga svladali, valovi su ga pobijedili! SLIJEPAC Doi amo, Ludo! LUDA Valovi su ga svladali. SLIJEPAC Amo doi! LUDA Valovi su ga pobijedili!

SLIJEPAC Ali doi, kad ti kaem. LUDA (Ide prema njemu, ali gleda unatrag prema vratima.) to je? SLIJEPAC U kuama nee biti nikoga. Doi brzo, ovuda! Penice e biti prepune! Zavui emo malo svoje ruke u njih! (Izlaze.) SVRETAK

Na obali Bailea Cuchulain je junak ciklusa pria Crvena grana (Red Branch). Sin je Cechtire, sestre Conchubara, ulsterskog kralja iji su ratnici bili poznati pod imenom Red Branch. O Cuchulainovu ocu postoje razliite verzije prie: da je bio sin ulsterskog vojskovoe Sualtama, samog Conchubara, a prema nekim verzijama, on je boanskog podrijetla, a otac mu je bio Lug, bog Sunca i umjetnosti prema irskoj mitologiji. eni se s Emer, keri Forgalla the Willyja. Od njegovih je junakih djela najpoznatije ono kada je sam, nakon to su svi ostali vojnici Ulstera omamljeni zaspali nekim udnim snom, zadrao sve vojnike kraljice Maeve koji su se eljeli domoi bika iz Cuailgne. O njegovoj smrti postoji nekoliko verzija. Yeats se oslanja na verziju zabiljeenu u utoj knjizi Lecana (The Yellow Book of Lecan), prema kojoj on ima sina ne s Emer, ve s Aoife, kraljicom kotske. Taj sin dolazi da bi pobijedio ratnike Ulstera i taji svoje ime. Na nagovor Conchubara dolazi do nadmetanja izmeu oca i sina. Otac (Cuchulain) pobijedi, sin tada otkriva svoje ime, i Cuchulain, spoznavi daje ubio vlastitog sina, poludi, te se utopi u moru. Fand je ena boga mora Manannana koja se zaljubila u Cuchulaina. Banachas su zrani demoni. Fomor je vrhovni bog tame. Zemlja pod valovima podzemni je svijet u gelskoj mitologiji. Laegaire je junak iz ciklusa Crvena grana. Scathach je ratnica s otoka Skye koja je poduila Cuchulaina ratnim vjetinama. Alba je kotska. Dubthach the Cafer junak je iz pria o otmici bika