Predgovor "Lolita ili Ispovijed udovca bijele rase", tako je glasio dvostruki naslov udnog teksta koji je doao

u ruke autoru ove napomene. Sam je "Humbert Humbert" umro u zatvoru od sranog infarkta, na dan 16. studenoga 1952., nekoliko dana prije poetka sudskog procesa. Njegov branitelj, moj roak i dobri prijatelj Clarence Clark (koji je sad lan Odvjetnike komore okruga Columbia), zamolio me je da pregledam i ispravim rukopis, jer je taj klijent ovlastio u svojoj oporuci moga dinog bratia da poduzme sve mjere koje bude smatrao potrebnima da pripremi Lolitu za tisak. Moda je na odluku gospodina Clarka utjecala injenica to je urednik kojeg je izabrao bio netom nagraen Polingovom nagradom za svoje skromno djelo {Moe li se suosjeati s osjeajima?), u kojem se raspravlja o nekim patolokim stanjima i nastranostima. Moj je zadatak bio jednostavniji nego to smo i on i ja mislili. Izuzmu li se ispravke oitih pogreaka i briljivo uklanjanje nekih tvrdokornih pojedinosti koje su se, unato nastojanjima sama H. H., jo odrale u tekstu kao putokazi i spomenici (upuujui na mjesta i ljude koje je iz pristojnosti trebalo preutjeti, a iz ovjekoljublja potedjeti), moe se smatrati da su ovi znaajni zapisi ostali netaknuti. Autor je sam izmislio svoj udnovati pseudonim; i razumije se samo po sebi da se ta krinka kroz koju kao da se krijese dva hipnotika oka nije smjela, po elji njena nosioca, skinuti. "Haze" se samo rimuje s pravim junakinjinim prezimenom, ali je njeno ime suvie duboko utkano u tkivo knjige da bi se moglo zamijeniti; uostalom (kao to e se italac sam uvjeriti), to nije bilo ni potrebno. Znatieljnici mogu nai podatke o ubojstvu, koje je poinio "H. H." u novinama iz rujna i listopada 1952. godine; razlozi i cjjj toga ubojstva ostali bi i dalje tajna da nisu ovi memoari dospjeli na svjetlo moje stolne svjetiljke. Za volju staromodnim itaocima koji se zanimaju za daljnju sudbinu "prototipova" onkraj "istinite pripovijesti", mogu navesti nekoliko podataka koje mi je dao gospodin "Windmuller" iz "Ramsdalea", koji nije elio da se spominje njegovo ime kako ne bi "dugaka sjena tog alosnog i prljavog sluaja" doprla i do gradia u kojem on ima ast ivjeti. Njegova je ki "Louise" sad na drugoj godini studija. "Mona Dahl" studira na sveuilitu u Parizu. "Rita" se nedavno udala za vlasnika nekog hotela u Floridi. ena "Richarda Schillera" umrla je pri porodu rodivi mrtvu djevojicu, na Boi 1952. godine, u Gray Staru, dalekom mjestu na sjeverozapadu. Gospoda Vivian Damor-Blok (Damor po glumakoj karijeri, a Blok po jednom od prvih mueva) napisala je

biografiju svoga biveg druga pod kalamburskim naslovom Kumir moj koja treba uskoro izii iz tiska; kritiari koji su ve proitali knjigu u rukopisu tvrde da je to njena najbolja knjiga. uvari groblja koja su spomenuta u memoarima "H. H." nisu javili da je tko ustao iz groba. Ako se Lolita gleda naprosto kao roman, situacije i osjeaji koji su opisani u njoj ostali bi nejasni i ogorili bi itaoca kad bi se izblijedili s pomou triavih okolianja. U cijelom se djelu, dodue, ne moe nai ni jedna jedina nepristojna rije; tovie, neotesan filistar, kojeg su suvremeni obiaji nauili da mu se nimalo ne gade brojne prostake rijei u najobinijim amerikim i engleskim romanima, zgranut e se kad ih ne nade u Loliti. A kad bi redaktor, da umiri toga paradoksalnog licemjera, pokuao ublaiti ili izbaciti te prizore koji se nekim ljudima mogu uiniti "sablanjivim" (vidi historijsku odluku potovanog suca Johna Woolseyj a od 6. prosinca 1933. godine o jednoj drugoj, kudikamo slobodnijoj knjizi), valjalo bi posve odustati od objelodanjivanja Lolite, jer su ba ti prizori, koje bi dokoni bestidnik mogao proglasiti proizvoljnom putenou, zapravo prijeko potrebni toku tragine pripovijesti koja neprestano tei za neim to se moe nazvati samo moralnom apoteozom. Cinik e rei da za tim ide i profesionalni pornograf, ali e erudit na to uzvratiti da se strastvena ispovijed "H. H." svodi na buru u ai vode, da svake godine najmanje 12% odraslih Amerikanaca mukog spola po skromnom proraunu, ako je vjerovati dr. Blanche Schwarzmann (usmeno priopenje) proivljava ono isto to "H. H." tako oajniki opisuje; i, da je na ludi memoarist otiao onog kobnog ljeta 1947. godine mjerodavnu psihopatologu, ne bi se bila dogodila nikakva nesrea. Sve je to istina ali tada ne bi bilo ni ove knjige. Neka se oprosti ovom komentatoru to e jo jednom ponoviti ono to je ve vieput ustvrdio u svojim djelima i predavanjima, a to je da je "nedolino" poesto isto to i "neuobiajeno". Veliko umjetniko djelo uvijek je izvorno; ono mora samom svojom naravi potresti i zaprepastiti, to jest "okirati". Ja nemam namjere veliati gospopdina "H. H.". Nema sumnje daje on kukavan, da je nepoten, da moe posluiti kao sjajan primjer moralne nakaze, da su u njemu udruene okrutnost i obijest koje moda svjedoe 0 veoma dubokoj patnji, ali ne bude naklonost prema njemu. Njegovo je udatvo, naravno, nespretno. Mnoge su njegove napomene o stanovnicima i prirodi Amerike smijene. Oajnika iskrenost koja izbija iz njegove ispovijedi nipoto ga ne oslobaa odgovornosti za njegovu avolsku prepredenost. On nije normalan. On nije dentlmen. Ali, kako arobno njegove gusle bude u nama njenu samilost prema Loliti i ne daju nam da ostavimo tu knjigu, iako nam se njen autor gadi!

Kao opis klinikog sluaja, Lolita e svakako ostati jedno od klasinih djela na podruju psihijatrije, i moe se slobodno ustvrditi da e se za desetak godina izraz "nimfica" nai u rjenicima 1 novinama. Kao umjetniko djelo, Lolita daleko prelazi granice pokajnike ispovijedi; ali moramo priznati daje kudikamo vanije od njena naunog znaenja i umjetnike vrijednosti njeno moralno djelovanje na ozbiljna itaoca, jer ta muna analiza pojedinanog sluaja sadri i opu pouku. Zanemarena djevojica, samoiva majka i manijak zadihan od pohote nisu samo slikovite linosti jedne jedinstvene pripovijesti; oni nas uz to upozoravaju na opasnost skretanja; pokazuju kakve nas nevolje mogu snai. Lolita bi nas sve roditelje, socijalne radnike, pedagoge morala ponukati da budemo jo budniji i pronicaviji u odgajanju zdravijeg narataja u jednom pouzdanijem svijetu. PRVI DIO Dne 5. kolovoza 1955. John Ray, dr. phil. Widworth, Massachusetts 1. Lolita, svjetlo moga ivota, oganj mojih prepona. Grijeh moj, dua moja. Lo-lita: vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz nepce da bi na treem lupnuo o zube. Lo. Li. Ta. Ujutro je bila Lo, naprosto Lo, sto etrdeset osam centimetara visoka s jednom arapom na nozi. U hlaama je bila Lola. U koli je bila Dolly. U formularima je bila Dolores. Ali je u mom zagrljaju uvijek bila Lolita. A je li imala prethodnica? Pa dakako daje imala... Dapae, Lolite ne bi ni bilo da se nisam jednog davnog ljeta prvi put zaljubio u jednu djevojicu. U jednom kraljevstvu kraj mora (gotovo kao u Poea). A kad je to bilo? Otprilike isto toliko godina prije nego to se Lolita rodila koliko je meni toga ljeta bilo ljeta. Uvijek se moete pouzdati u ubojicu da e pisati kitnjastim stilom. Potovane gospode i gospodo porotnici! Izloak broj jedan prikazuje ono na emu su toliko zavidjeli Edgarovi serafi neupueni, priprosti serafi prekrasnih krila... Pogledajte malo taj splet trnja! 2. Rodio sam se 1910. u Parizu. Otac mi je bio meka srca i blage udi, mjeavina gena: vicarski podanik, polufrancuz-poluaustrijanac, s primjesom Dunava u

krvi. Sad u vam pokazati nekoliko divnih jarkoplavih razglednica. Posjedovao je luksuzni hotel na Rivijeri. Njegov otac i oba djeda trgovali su vinom, draguljima i svilom (rasporedite ih sami). U svojoj tridesetoj godini oenio se jednom Engleskinjom, kerkom alpinista Jeromea Dunna, unukom dvaju dorsetskih pastora, strunjaka za zakuaste predmete: paleopedologiju i Eolove harfe (rasporedite ih sami). Okolnosti i uzrok smrti moje veoma fotogenine majke bili su prilino originalni (piknik, grom); meni su tada bile svega tri godine i, osim nekakva topla kutka u najmranijoj prolosti, nije mi ostalo nita od nje u udolinama i udubinama sjeanja, iza kojih je ako jo moete podnijeti moj stil (piem pod nadzorom) zalo sunce moga djetinjstva; svi vi zacijelo poznajete one miriljave ostatJce dana, koji se zadravaju s rojem muica nad nekom ivicom u cvatu i na koje iznenada nabasate u etnji i proete kroz njih, podno brda, u ljetni suton sparina i zlaane muice. Majina starija sestra Sybil, koja se bila udala za bratia mog oca koji ju je, uostalom, uskoro ostavio ivjela je s nama kao besplatna guvernanta i domaica. Poslije sam uo da je bila zaljubljena u mog oca i da je on jednom, jednog kinog dana, lakoumno iskoristio njene osjeaje, a onda, im se izvedrilo, zaboravio na sve to. Ja sam joj bio neobino privren, uza svu krutost kobnu krutost nekih njenih pravila. Moda je ona htjela napraviti od mene boljeg udovca od mog oca. Tetka Sybil imala je modre oi s ruiastim rubovima i lice votane boje. Pisala je pjesme. Bila je pjesniki praznovjerna. Govorila je da zna kad e umrijeti upravo kad ja navrim esnaest godina i tako je i bilo. Njen mu, spretan trgovaki putnik neke kozmetike tvrtke, provodio je vei dio vremena u Americi gdje je na kraju osnovao vlastito poduzee i stekao neto imetka. Ja sam rastao kao sretno i zdravo dijete u sjajnom svijetu ilustriranih knjiga, istog pijeska, naraninih stabala, dobroudnih pasa, morskih daljina i nasmijeenih lica. Oko mene se velebni Hotel Mirana vrtio kao zaseban svemir, obijeljen kozmos usred drugog, plavog, golemog, svjeducavog kozmosa. Svi su me, od sudopera s pregaom pa do kralja u ljetnom odijelu, voljeli i mazili. Vremene 12 Amerikanke saginjale su se, odupirui se o tap, nada mnom kao kosi toranj u Pii. Propale ruske kneginje nisu mogle platiti mom ocu, ali su meni kupovale skupe slatkie. A on, mon cherpapa1, vodio me je na veslanje i vonju biciklom, uio me plivati, roniti, skijati na vodi, itao mi Don Quijotea i LesMiserable1, a ja sam ga oboavao i potovao i radovao se kad bih sluajno

uo kako sluge razgovaraju o njegovim razliitim ljubavnicama ljubaznim ljepoticama koje su se veoma mnogo bavile mnome, gugutale mi i prolijevale dragocjene suze nad mojim posve veselim sirotovanjem. Iao sam u englesku kolu koja je bila nekoliko kilometara daleko od kue; ondje sam igrao rackets i Fives (udarao loptu o zid reketom ili dlanom), dobivao odline ocjene i divno se slagao i s drugovima i s nastavnicima. Iz razdoblja do svoje trinaeste godine (to jest do susreta s mojom malom Annabelom) sjeam se svega dvaju svojih izrazito spolnih doivljaja: sveanog, pristojnog i posve teoretskog razgovora o nekim neoekivanim pojavama u djeatvu, razgovora koji sam vodio u kolskom ruinjaku s nekim amerikim djeakom, sinom poznate filmske glumice koju je on malokad viao u trodimenzionalnom svijetu; i prilino zanimljive reakcije svog organizma na biserastomutne fotografije, s beskrajno njeno osjenanim udubinama puti, u Pichonovu raskonom albumu La Beaute Humaine1, koji sam jednom kriom izvukao ispod brda mramorastih svezaka Graphica u hotelskoj knjinici. Poslije mi je otac protumaio, onako dobrohotno kako je umio, sve o tome to je smatrao da bi mi moglo biti potrebno; to je bilo u jesen 1923. godine, prije nego me je poslao u gimnaziju u Lyon (gdje sam imao provesti tri godine); ali, jao, ba toga ljeta mog oca nije bilo putovao je po Italiji sMme de R. i njenom kerkom tako da se nisam imao kome izjadati niti se s kim posavjetovati. 3. Annabel je bila, kao i autor, mijeanog podrijetla u njenu sluaju, engleskog i nizozemskog. Sad se mnogo slabije sjeam crta 13 J- f" I '*?. njena lica nego to sam se sjeao prije nego to sam upoznao Lolitu. Dvije su vrste vizualnog pamenja: jedno, kad se u laboratoriju mozga vjeto obnovi lik a da se ne zamiri (i tada vidim Annabelu u glavnim crtama, recimo, "put boje meda", "velika sjajna usta"); i drugo, kad sklopi oi i uas izazove na tamnoj, unutranjoj strani vjeda objektivnu, optiku, potpuno vjernu sliku voljenih crta, mali duh u prirodnim bojama (tako vidim Lolitu). Dopustite mi stoga da se u opisivanju Annabele ograniim na turu napomenu da je bila bajna djevojica, nekoliko mjeseci mlada od mene. Njeni roditelji bili su stari prijatelji moje tetke i isto tako udoredni kao i ona. Bili su unajmili vilu nedaleko od Mirane. Kako sam samo mrzio elavog, preplanulog gospodina Leigha i debelu, napudranu gospodu Leigh (roenu Vanessa van Ness)! Isprva smo Annabel i ja razgovarali o nevanim stvarima. Ona je

neprestance grabila akom sitan pijesak na plai i prosipala ga kroz prste. Umovi su nam bili podeeni s umovima pametnih evropskih utokljunaca iz naeg doba i nae okoline, i sumnjam da bi se mogla otkriti kakva individualna nadarenost u naem zanimanju za broj naseljenih svjetova, teniska natjecanja, beskonanost, solipsizam i sline predmete. Njenost i krhkost mladunadi budile su u nama iste snane i bolne osjeaje. Ona je eljela biti bolniarka u nekoj gladnoj zemlji, a ja sam htio biti glasovit pijun. Najednom smo se zaljubili jedno u drugo ludo, nespretno, bestidno, bolno, rekao bih i beznadno, jer se naa pomamna tenja da se uzajamno posjedujemo mogla zadovoljiti jedino tako da svako od nas upije i usvoji i najmanju esticu tijela i due onoga drugoga, a nismo mogli nai mjesta ni da se obljubimo, ono to djeca iz gradskih jazbina pronalaze bez po muke. Nakon jednog neuspjelog sastanka nou kod nje u vrtu (o tom potom), jedino to nam je od prisnosti bilo doputeno bijae da leimo na onom dijelu plae gdje je bilo najvie svijeta, gdje nas odrasli nisu mogli uti, ali su nas mogli vidjeti. Tu smo se, na mekom pijesku, na nekoliko koraka od starijih, valjukali po cijelo prijepodne, obamrli i izbezumljeni od ljubavne muke, i iskoritavali svaku boju rupu u tkivu vremena i 14 prostora da bismo se dotakli; njena ruka provlaila se kroz pijesak prema meni, sve mi se vie primicala sa svojim uskim opaljenim prstima, a zatim bi se njeno sedefasto koljeno otiskivalo na taj isti dugi, oprezni put; katkad bi nam kakav sluajni bedem koji su podigla djeca mlaa od nas posluio kao zaklon da se na brzinu poljubimo slanim usnama; ti su nam nepotpuni dodiri toliko nadraivali zdrava i neiskusna tijela da nas nije mogla smiriti ni prohladna modra voda, u kojoj smo i dalje teili za svojim ciljem. Medu blagom koje sam pogubio na svojim kasnijim skitnjama, bila je i mala fotografija koju je snimila moja tetka, a na kojoj je bila skupina ljudi to sjede za stoliem u kavani na ploniku: Annabel, njeni roditelji i veoma dostojanstveni doktor Cooper, hrom starac koji se tog ljeta udvarao mojoj tetki Sybili. Annabel nije bogzna kako ispala, jer se ba bila sagnula nad svoj cbocolatglace4, i mogla se poznati samo po mravim golim ramenima i po razdjeljku kose (koliko se sjeam tog snimka) sred mrlje od sunca u kojoj se polako i nepovratno izgubila njena ljepota; ja sam pak sjedio sa strane, podalje od ostalih, i ispao nekako dramatski reljefno mrzovoljan djeak gustih obrva, u tamnoj sportskoj koulji i bijelim, lijepo skrojenim hlaicama, koji gleda u stranu prebacivi nogu preko noge. Ta je fotografija snimljena posljednjeg dana naeg kobnog ljeta, svega nekoliko minuta prije naeg drugog i posljednjeg pokuaja da nadmudrimo sudbinu. Pod nekim posve prozirnim izgovorom (pred nama nije vie bilo druge prilike, a ionako nije

vie nita bilo vano) otili smo iz kavane na plau, gdje smo napokon nali jedno pusto mjesto i tu smo se u ljubiastoj sjeni ruiastih stijena, koje su tvorile neto nalik na peinu, uskoro poeli poudno milovati, a jedini su nam svjedok bile neije zaboravljene tamne naoale. Ja sam kleao i samo to nisam obljubio svoju draganu kad najednom izioe iz vode dva bradata kupaa morski djed i njegov brat i uzee nas nepristojno bodriti, a nakon etiri mjeseca ona je umrla od tifusa na otoku Krfu. 15

Neprestance prebirem te jadne uspomene i jednako se pitam nije li se tu, u bljesku toga dalekog ljeta, prvi put javila pukotina u mom ivotu? Ili je moda moja arka udnja za tim djetetom bila tek prvi znak uroene izopaenosti? Kad pokuavam ralaniti svoje negdanje elje, namjere i postupke, preputam se nekom naknadnom matanju koje hrani analitiku sposobnost neogranienim mogunostima, tako da se svaka staza koja mi izlazi pred oi grana bez kraja i konca u perspektivi sjeanja to me izluuje svojom sloenou. Ipak sam uvjeren da je na neki udesni i kobni nain Lolita poela od Annabele. Isto tako znam da je Annabelina smrt uvrstila frustriranost toga stravinog ljeta i postala zapreka svakoj drugoj ljubavi u toku hladnih godina moje mladosti. U naoj ljubavi bijahu duhovno i tjelesno stopljeni tako savreno da to ne bi mogli ni pojmiti dananji priprosti, sirovi iparci svojim uniformiranim mozgovima. Jo dugo nakon njene smrti osjeao sam kako njene misli teku s mojima. Mnogo prije nego to smo se upoznali, sanjali smo iste snove. Usporedili smo svoje biljeke. Pronali smo crte udne srodnosti. U lipnju iste godine (1919.) doletio je i k njoj i k meni, u dvjema razdalekim zemljama, neiji kanarinac. O, Lolito, da si me bar ti tako voljela! Ostavio sam za kraj kazivanja o Annabeli opis naeg prvog neuspjelog sastanka. Jednom kasno naveer ona je uspjela izigrati opaku budnost svojih roditelja. Smjestili smo se u gutiku nervoznih mimoza tankih listova iza vile, na ostacima niska kamena zida. U mraku, kroz njene stabljike, nazirale su se arabeske osvijetljenih prozora vile, koje bih danas, ovla retuirane raznobojnim tuevima uvstvenog sjeanja, usporedio s igraim kartama (djelomice i zato to je neprijatelj ondje igrao brid). Ona je podrhtavala i trzala se dok sam je ljubio u kut poluotvorenih usana i u vrelo uho. Roj blijedih zvijezda sjao je iznad nas kroz obrise dugih listova taj treperavi

bezdan inio se isto toliko gol koliko i ona pod svojom tankom haljinicom. Njeno se lice neobino jasno razabiralo na pozadini 16 neba, ba kao da je samo zrailo nekakvo slabano svjetlo. Njene noge, njene divne ivahne noge nisu bile odvie stisnute, a kad sam napipao ono to sam traio, na njenu se djetinjem licu pojavio nekakav zanesen i vilinski izraz, napola od boli, napola od uitka. Sjedila je malo vie mene i, u svom usamljenom zanosu, pruala mi usne sagibajui glavu dremovnim, tromim pokretom, a golim koljenima mi hvatala, stezala aku i ponovo je otputala. Uzdrhtala usta krivila su joj se od gorine nekog tajanstvenog napitka i primicala se mom licu prediui ovla. Nastojala je ublaiti ljubavne muke tarui grubo svoje suhe usne o moje, pa bi se najednom odmaknula zabacujui naglo kosu, a onda bi se opet privila uza me i dala mi da se napajam na njenim otvorenim ustima, dok sam joj ja, velikoduno spreman da joj podarim sve svoje srce, grlo, utrobu davao da dri u svojoj nespretnoj aci ezlo moje strasti. Sjeam se mirisa nekakva pudera koji je ona, ini mi se, krala sobarici svoje majke, nekoj panjolki slatkast, jeftin, mousni miris, koji se stapao s njenim osobnim biskvitnim mirisom, i odjednom se aa mojih osjeaja napunila do vrha, ali ju je nenadan suanj ispod oblinjeg grma sprijeio da se prelije. Sledila nam se krv u ilama dok smo oslukivali taj um koji je zacijelo proizvela maka to se naokolo unjala. U isti je mah, jao, od kue dopro glas gospode Leigh koja je zvala kerku sve bjesomunijim tonom, a doktor Cooper je teko doepesao s verande u vrt. Ali onaj cestar mimoza, zvjezdana maglica, drhtavica, vatra, medljika i moja muka ostadoe sa mnom, a djevojica s preplanulim nogama i plamenim jezikom neprestano me od tada progonila dok se nisam napokon, nakon dvadeset i etiri godine, oslobodio njenih ari uskrsnuvi je u drugoj. 5. ini mi se da dani moje mladosti, kad se osvrnem na njih, lete od mene u kovitlacu blijedih podjednakih papiria nalik na jutarnju meavu od upotrijebljenih komadia papira, koje putnik amerikog 17

ekspresa moe vidjeti kroz stranji prozor posljednjeg vagona za kojim se viju. U svojim higijenskim odnosima sa enama bio sam praktian, podrugljiv i brz. Dok sam studirao u Londonu i Parizu, zadovoljavao sam se plaenim damama.

Bio sam marljiv i uporan student, iako ne osobito plodan. U poetku sam kanio biti psihijatar, kao i mnogi zlosretnici; ali sam ja bio poseban zlosretnik; obuzeo me bio nekakav udnovat zamor (trebam poi lijeniku tako sam nekako potiten), pa sam uzeo prouavati englesku knjievnost kojoj se utjeu mnogi propali pjesnici pretvarajui se u profesore s lulom u zubima i u kaputu od tvida. Pariz tridesetih godina bio mi je po volji. Raspravljao sam s amerikim knjievnicima o sovjetskim filmovima. Sjedio sam s uranistima u kavani Deux Magots. Objavljivao sam zamrene eseje u opskurnim asopisima. Pisao sam parodije na Eliota, na primjer: Moda e se Fraulein von Kulp Okrenuti, s rukom na vratima... Al Neu poi za njom ni za Freskom. Ni za galebom... Jedan moj rad pod naslovom "Proustovska tema u Keatsovu pismu Benjaminu Bailevju" izmamio je osmijeh petorici-estorici uenih ljudi koji su ga proitali. Prihvatio sam se da piem Kratki pregled engleske poezije za nekog poznatog nakladnika, a zatim sam poeo sastavljati onaj prirunik francuske knjievnosti (s usporednim primjerima iz engleske knjievnosti) za amerike i britanske itaoce, koji e me zaokupljati tijekom etrdesetih godina, a kojega je posljednji svezak bio takorei pripremljen za tisak kad su me uhitili. Naao sam namjetenje predavao sam engleski jezik skupini odraslih Pariana iz esnaestog okruga. Zatim sam dvije zime bio profesor na mukoj gimnaziji. Ponekad sam se koristio poznanstvima medu psihijatrima i socijalnim radnicima da s njima obilazim razline ustanove, kao na primjer sirotita i kole za malodobne prijestupnice, gdje sam mogao promatrati blijede djevojice slijepljenih trepavica potpuno nekanjeno, kao u snovima. 18 A sad bih htio iznijeti ovu misao. Ima djevojica u dobi izmeu devete i etrnaeste godine koje nekim oaranim putnicima, to su dvaput i vieput stariji od njih, pokazuju svoju pravu narav koja nije ljudska nego nimfinska (to jest demonska); predlaem da se takva mala izabrana stvorenja zovu "nimfice". italac je zacijelo zapazio da zamjenjujem vremenske oznake prostornim. tovie, htio bih da italac vidi te granice, devet i etrnaest, kao vidljive obrise ljeskave alove i ruiaste hridi zaaranog otoka koji nastavaju te moje nimfice i koji je okruen irokim zamagljenim morem. Jesu li sve djevojice u tom uzrastu nimfice? Dakako da nisu. Inae bismo mi, posveeni, mi, usamljeni moreplovci, mi, nimfolepti, odavno enuli pameu. Ali ni ljepota nije kriterij, a ni vulgarnost (ili bar ono to se smatra vulgarnou u ovoj ili onoj okolini) ne iskljuuje sasvim one tajanstvene znaajke onu udesnu ljupkost, onu neulovljivu, promjenljivu, potresnu,

varljivu drakojima se nimficarazlikuje odsvojih vrnjakinja, koje kudikamo vie zavise od prostornog svijeta istodobnih pojava nego od onog neopipljivog otoka ukletog vremena na kojemu se Lolita igra sa sebi slinima. Unutar tih starosnih granica ima mnogo manje pravih nimfica nego runih, ili naprosto "dragih", ili ak "slatkih", ali posve obinih, debeljukastih, nezgrapnih djevojica hladne puti, ljudskih po svojoj naravi, s okruglim trbuiima, s pletenicama, djevojica koje e se moda poslije pretvoriti u takozvane lijepe ene (pogledajte samo neke od onih jezivih buhtla u crnim arapama i bijelom eiru koje su se prometnule u divotne filmske zvijezde). Zamolite li nekog normalnog ovjeka da vam pokae najzgodniju uenicu ili skautkinju na nekoj skupnoj fotografiji, on nee uvijek izabrati nimficu. Treba biti umjetnik i luak, igraka beskrajnih jada, s mjehurom vrela otrova u preponama i s prebludnim plamenom to vjeito gori u osjetljivoj hrptenjai (o, kako se katkad moramo skrivati i uvati!), da bi se odmah poznalo, po neiskazivim znacima po pomalo majem obrisu jagodinih kosti, po tankim i svilastim zglavcima i jo po nekim drugim obiljejima koje mi oaj, stid i suze od njenosti brane da dalje nabrajam malog 19

smrtonosnog zloduha sred obine djece; ona, nimfica, stoji meu njima neprepoznata i nesvjesna i sama svoje silne moi. Nadalje, budui da je vrijeme u tom neistom poslu najvanije, znanstvenik mora uzeti u obzir da je prijeko potrebna razlika od nekoliko godina (ja bih rekao najmanje deset, ali obino trideset-etrdeset, pa i do devedeset, u nekim rijetkim poznatim sluajevima) izmeu djevojice i mukarca da bi mukarac podlegao nimfiinim arima. Tu je rije o prilagoivanju one lee, o stanovitoj udaljenosti koju duhovno oko svladava osjeajui ugodno uzbuenje, i o stanovitoj suprotnosti koju razum poima grei se od porone slasti. "Kad ja bijah dijete, i ona bjee dijete" (opet prevakavam Edgara), moja Annabel nije za me bila nimfica; ja sam bio njen vrnjak pa sam, prema tome, bio i sam mali faun na onom istom zaaranom vremenskom otoku; ali danas, poto je odonda minulo dvadeset i devet godina, ini mi se da prepoznajem u njoj onog pravog kobnog vraika. Mi smo se voljeli preuranjenom ljubavlju koja se odlikuje pomamom to veoma esto upropatava ivote odraslih ljudi. Ja sam bio snaan djeak i preivio sam; ali je u rani ostao otrov, i eto, ve sam pomalo sazrijevao u krilu nae civilizacije koja doputa mukarcu da se udvara

esnaestogodinjoj djevojci, ali ne i dvanaestogodinjoj djevojici. I zato nije nikakvo udo to sam u Evropi, kad sam odrastao, vodio udovian dvostruk ivot. Odravao sam takozvane normalne odnose sa zemaljskim enama kojima su dojke nalik na bundeve ili kruke, a u sebi sam sagorijevao u paklenskoj pei odreene pohote to ju je u meni budila svaka nimfica koja bi prola pored mene, a kojoj se ja, kao kukavica koja potuje zakone, nisam usudio pristupiti. Glomazne ljudske enke koje sam smio milovati sluile su mi samo kao palijativ. Sklon sam vjerovati da su osjeaji koje sam crpao iz prirodnog bludnienja bili manje-vie isti kao osjeaji koji obuzimaju normalne velike mukarce kad ope s normalnim velikim enama u onom uobiajenom ritmu od kojeg se potresa svijet; ali je nevolja u tome to se toj gospodi nije dogodilo, kao to se dogodilo meni, da okuse neusporedivo vee blaenstvo. I 20 najmutniji od mojih snova koji su izazvali poluciju bio je tisuu puta ivlji od preljuba koji bi mogao zamisliti najmuevniji genijalni pisac ili najdarovitiji impotentan ovjek. Moj je svijet bio podvojen. Nisam utio jedan spol nego dva, od kojih nijedan nije bio moj, za anatoma su oba bila enska, a za mene, koji sam ih gledao kroz posebnu prizmu osjeaja, "bili su toliko razliiti medu sobom kao mast i ast". Sve ovo ja sad tumaim razumom, ali kad mi je bilo dvadeset ili dvadeset i pet godina, nisam ovako dobro shvaao svoje muke. Tijelo je dobro znalo za im udi, ali je razum odbijao svaku njegovu molbu. Cas su me obuzimali strah i stid, a as nerazuman optimizam. Sputavale su me drutvene zabrane. Psihoanalitiari su me mamili pseudooslobodenjem od pseudolibida. To to su mi jedini predmeti ljubavne ustreptalosti bile Annabeline sestre, njene drubenice i pratilje, inilo mi se predznakom ludila. Katkad sam govorio sam sebi da sve ovisi o tome kako ovjek na to gleda, i da u biti nema nikakva zla u tome to me prekomjerno uzbuuju malodobne djevojice. Napominjem itaocu da se u Engleskoj, otkako je godine 1933. prihvaen "Zakon o djeci i mladim osobama", termin girl-child(to jest djevojica) upotrebljava za "osobu enskog spola kojoj je vie od osam, a manje od etrnaest godina" (a osobu izmeu etrnaest i sedamnaest godina zakon oznaava kao "mladu osobu"). S druge strane, u Americi, a napose u dravi Massachusetts, izraz way-ward child (rasputeno dijete) odnosi se tehniki na djevojicu izmeu sedam i sedamnaest godina, koja "opi s poronim i nemoralnim osobama". Hugh Broughton, polemiar iz doba Jamesa I., dokazao je da je Rahab bila bludnica u svojoj desetoj godini. Sve je to neobino zanimljivo, i rekao bih da vi ve vidite kako mi pjena izbija na usta ali ne, ne izbija, naprosto ubacujem arene ploice sretnih misli u odreenu alicu na stolu. Evo vam jo nekoliko slika! Eto vam Vergilija koji je (citiram

jednog starog engleskog pjesnika) "pjevao nimficu u jednom tonu", iako je po svoj prilici vie volio periton djeaka. Eto vam dviju od jo nedozrelih keri kralja Amenhotepa i kraljice Nefretete, koji su imali est takvih nilskih, obrijanih glava, golih (bez iega na sebi osim silnih 21 f\ "1 ,* ,

perla), mekih smeih trbuii kao u tenadi, duguljastih ebanovih oiju, mirno ispruenih na jastucima i posve itavih nakon tri tisue godina. Eto vam desetogodinjih nevjesta koje su silili da sjednu na fascinij, muki ud od bjelokosti u hramovima naeg klasinog obrazovanja. Brak i sulonitvo s djecom nije ni dandanas rijetkost u nekim krajevima Indije. Tako se osamdesetogodinji Lepanci pare s osmogodinjim djevojicama, pa nikom nita. I, najposlije, Dante se ludo zaljubio u svoju Beatrice kad je njoj bilo svega devet godina, kad je bila vedra, naliena, ljupka djevojica, u grimiznoj haljinici, posutoj dragim kamenjem, i to se dogodilo 1274. godine u Firenci, na privatnoj gozbi, u veselom mjesecu svibnju. A kad se Petrarca ludo zaljubio u svoju Lauru, ona je bila dvanaestogodinja plavokosa nimfica koja je trala po vjetru, po praini i peluu, i sama cvijet to leti, sred divne ravnice koja se vidi s brda u Vaucluseu. Ali, hajde da budemo fini i kulturni! Humbert Humbert se svojski trudio da bude dobar. Bogme se trudio. Bio je neobino obziran prema obinoj djeci, prema njihovoj ednosti i osjedjivosti, i ni za to na svijetu ne bi dirnuo u nevinost djeteta kad bi postojala i najmanja mogunost sablazni. Ali, kako bi tom siromahu zalupalo srce kad bi usred skupine nevine djece opazio djejeg zloduha, "enfant charmantetfourbe"*sanjarske oi, sjajne usne, i devet godina robije ako joj samo pokae da je gleda. Tako je tekao ivot. Humbert je bio potpuno sposoban da ima snoaj s Evom, ali je eznuo za Lilit. Pupanje djevojakih grudi nastupa rano (u dobi od /0,7godina) kao posljedica tjelesnih promjena koje prate spolno sazrijevanje. A idui znak koji poznajemo jest pojava prvih pigmentiranih dlaica (u dobi od 11,2 godine). Moja je alica do vrha puna ploica. Brodolom. Koraljni otok. Ostao sam sam s prozeblom kerkicom putnika koji se utopio. Pa, duice, mi se samo igramo! Kakve li sam prekrasne zgode izmiljao sjedei na tvrdoj klupi u gradskom perivoju i hinei da sam zadubljen u knjigu koja mi je drhtala u ruci! Oko mirnog erudita slobodno su se igrale nimfice, kao da je on kakav poznati kip u perivoju ili dio hladovine proarane suncem pod starim drvetom. Jednom je jedna savrena mala ljepotica u kotskoj

suknjici stavila uz tresak svoju teko opremljenu nogu na klupu pored mene, da zarije u mene svoje gole ruke i pritegne remen na koturaljci a ja sam se rastopio na suncu, s knjigom umjesto smokvina lista, dok su joj smei uvojci padali niz izgrebeno koljeno, a hladovina koju sam dijelio s njom damarala i topila se na listu njene noge koji je blistao tik do mog kameleonskog obraza. Drugi put se neka ridokosa uenica bila nadnijela nad mene u metrou, a naranasta malja pod njenim pazuhom bijae otkrie koje mi je ostalo jo mnogo tjedana u krvi. Mogao bih vam ispriati vie takvih jednostranih minijaturnih romana. Neki su od njih bili bogato zainjeni paklenskim okusom. Dogaalo se, na primjer, da opazim s balkona nou, kroz osvijedjen prozor preko puta, nimficu kako se svlai pred uslunim zrcalom. Taje slika, tako izdvojena, tako udaljena, poprimala takav neodoljiv ar da sam bre-bolje posezao za svojom jedinom utjehom. Ali bi se vraki nenadano njeni nagi lik, kojem sam ve bio prinio rtvu, pretvorio u odvratni goli lakat mukarca u donjem rublju, koji je itao novine kraj otvorenog prozora u vruoj, vlanoj i beznadnoj ljetnoj noi. Skakanje preko konopca. "kolica". Ona nezaboravna baba u crnini koja je sjedila pored mene na klupi, na mojoj klupi za muenje i radovanje (nimfica je poda mnom traila svoju staklenku) i koja me je upitalabezobrazna vjetica boli li me trbuh. Ah, ostavite me u mom procvjetalom perivoju, u mom vrtu obraslom mahovinom! Neka se one vjeno igraju oko mene, neka nikad ne odrastu! 6. Uzgred budi reeno, esto sam se pitao to je bilo poslije s njima, s tim nimficama. Nije li moda u ovom naem gvozdenom svijetu isprepletenih uzroka i posljedica gr koji su mi one bile izmamile utjecao na njihovu budunost? Bila je, eto, moja a da nikad to nee ni znati. U redu. Ali, nee li se to poslije odraziti na njoj, nisam li ja na neki nain djelovao na njenu daljnju sudbinu time to sam

22 23 uvukao njen lik u svoj potajni blud? Ah, to je bilo i bit e predmet velikih i uasnih sumnji! Ipak sam vidio u to se pretvaraju kad odrastu, te arobne nimfice to izluuju ovjeka. Sjeam se kako sam jednom predveer, u proljee, etao jednom prometnom ulicom u sreditu Pariza. Pored mene je prola brzim, sitnim

korakom tanka niska djevojka na visokim petama; oboje smo se osvrnuli u isti mah; ona je stala i ja sam joj priao. Glava joj je jedva dopirala do dlaka na mojim prsima; lice joj bijae okruglo, s jamicama, kao u mnogih mladih Francuskinja. Svidjele su mi se njene duge trepavice i biserastosivi tailleur6 koji joj je obavijao mladenako tijelo, to je jo bilo sauvalo (a to je ba bio nimfiin odjek, marak naslade, poskok u preponama) neto djetinje, izmijeano s profesionalnim fretillemenf njene male okretne stranjice. Pitao sam je za cijenu, a ona mi je odmah odgovorila muzikalnim, srebrnim i odmjerenim glasom (pticaprava ptica!): Cen. Pokuao sam se cjenkati, ali je ona proitala divlju pritajenu udnju u mojim oima koje su s visine gledale na njeno okruglo elo i zametak eira (vrpca i kitica). Tantpis9 izustila je, namignula mi i toboe pola dalje. Pomislih da sam je moda prije svega tri godine vidio kako se vraa iz kole! Ta je slika odnijela prevagu. Odvela me je uz obine strme stepenice i, kao i obino, pozvonila da oisti put gospodinu koji zacijelo ne eli sresti nekog drugog gospodina sumorni put do kukavne sobe u kojoj nema niega drugog doli postelje i bidea. Kao i obino, najprije je zatraila svoj petit cadeau10, a ja sam je, kao i obino, zapitao kako se zove (Monique) i koliko joj je godina (osamnaest). Dobro sam poznavao banalne navike prostitutki od svih e njih uti to dvchuit11 jasan cvrkut s primjesom eznutljive obmane, koji proizvode, jadnice, i po deset puta na dan. Ali je u ovoj prilici bilo jasno da je Monique prije dodala nego oduzela sebi godinu-dvije. To sam zakljuio iz mnogih pojedinosti njena jedrog, kao isklesanog i neobino nerazvijenog tijela. Poto se strano brzo svukla, stajala je asak kraj prozora, napola zaodjevena potamnjelim muselinskim zastorom, i sluala djeji radosno (to bi u knjizi bilo neoprostivo) vergl koji je svirao u dvoritu to bijae ve preplavljeno sumrakom. Kad sam joj pregledao ruke i upozorio je na prljave nokte, prostoduno se namrtiia i kazala: Oui, ce n'estpas bien12 i pola do umivaonika, ali sam joj rekao da to nije vano, ni najmanje vano. Bila je upravo arobna sa svojom kratkom tamnom kosom, svijedosivim oima i blijedom puti. Nije bila ira u kukovima od kakva djeaka kad ui. tovie, mogu mirne due ustvrditi (i ba se zato ovako zahvalno zadravam s malom Monique u muselinski sivoj komorici sjeanja) da mi je od onih osamdesetdevedeset drolja s kojima sam imao posla, ona jedina pruila pravi bolni uitak. // etaitmalin,celuiquiainventecetruc-lalipripomenula je ljubazno i obukla se isto onako brzo, u velikom stilu, kako se bila i svukla. Zamolio sam je za jo jedan, dulji sastanak te iste veeri, i obeala mi je da e me ekati u kavani na uglu, i nadodala da za cijelog svog kratkog ivota nije nikad nikoga prevarila. Vratili smo se u tu istu sobu. Nisam se mogao suzdrati da joj ne kaem kako je zgodna, na to je ona skromno odgovorila:

Tu es bien gentil de dire ca14a onda, kad je opazila ono to sam i sam opazio u zrcalu u kojem se ogledao na tijesni eden, to jest uasnu grimasu njenosti od koje su mi se iskrivila usta, briljiva Monique (ona je nesumnjivo u svoje vrijeme bila nimfica) upita me ne bi li obrisala, avantqu'on se couche 5, sloj crvenila s usana ako je elim poljubiti. Dakako da sam elio. S njom sam dao sebi vie maha nego s bilo kojom drugom mladom heterom, i posljednji dojam koji je Monique sa svojim dugim trepavicama ostavila te veeri na mene obojen je neim veselim, ega uope nema u drugim uspomenama iz mog gorkog, kukavnog i sumornog spolnog ivota. Bila je neobino zadovoljna kad sam joj dao pedeset franaka vie nego to smo se bili dogovorili. Tada je izila sitnim koracima na nonu travanjsku kiicu, a Humbert Humbert se teko gegao za njenim uskim leima. Zastavi pred jednim izlogom, rekla je ushieno: Je vais macheter des bosi16 Ne daj Boe da ikad zaboravim kako su djetinje usne te mlade Parianke pucnule pri rijei "bas", koju je izgovorila tako sono da a umalo to se nije pretvorilo u kratko prpono "o".

24 25 Ponovo smo se sastali sutradan, u dva sata i etvrt, u mom stanu, ali ovaj put nije bilo tako lijepo. Kao da je preko noi bila porasla, prela u vii razred, a uz to je jo bila strano prehlaena. Poto sam od nje dobio hunjavicu, odgodio sam etvrti sastanak a nisam imao nita protiv ni da prekinem rast osjeaja koji su prijetili da me opterete tlapnjama to razdiru duu, i da se izdue u tupom razoaranju. Neka radije ostane ona glatka vitka Monique, kakva je bila u one dvije-tri minute kad je kroz poduzetnu mladu prostitutku prosijavala razuzdana nimfica! Moje kratkotrajno poznanstvo s njom navelo me je na misli koje zacijelo nee iznenaditi itaoca koji se razumije u te stvari. Proitavi oglas u nekom pornografskom listu, naao sam se jednog poduzetnog dana u uredu izvjesne Mile Edith koja mi je najprije ponudila da odaberem sebi ivotnu druicu izmeu prilino pristojnih fotografija u prilino prljavu albumu {"Regardezmoi cette belle brund"17 a ve u vjenanoj haljini). A kad sam odgurnuo album i nekako nespretno, na jedvite jade, iskazao svoju zloinaku elju, ona me pogledala kao da e me otjerati. Ipak, poto me upitala koliko sam spreman platiti, udostojila se da mi obea da e me upoznati s osobom koja bi "mogla urediti tu stvar". Sutradan me neka astmatina, strano namazana i

brbljava ena, koja je zaudarala po enjaku i zanosila na provansalsku gotovo kao u kakvoj farsi, s crnim briima iznad ljubiaste usne, odvela u, oito, vlastito prebivalite i tu, cmoknuvi skupljene vrkove svojih debelih prstiju da bi me upozorila na kvalitetu svoje djevianske i dragocjene robe, teatralno odgrnula zastor i otkrila dio prostorije koji je, po svemu sudei, sluio kao spavaonica velikoj i neizbirljivoj obitelji; ali na sceni nije bilo nikoga osim jedne udovino ugojene, crnomanjaste, odbojne i rune djevojke, kojoj je bilo najmanje petnaest godina, s crvenim vrpcama u tekim crnim pletenicama, koja je sjedila na stolici i toboe se igrala elavom lutkom. Kad sam zavrtio glavom i pokuao se izvui iz klopke, svodnica je, govorei neto brzoreicom, poela svlaiti prljavosivu vunenu potkoulju s poprsja gorostasne djevojke, a onda je, kad se uvjerila da sam nakanio otii, zatraila "son argent"18. Otvorie se vrata u dnu sobe i dva mukarca dooe iz kuhinje, gdje su veerali, i umijeae se u nau raspru. Bili su nekako udno razvijeni, golih vratova i tamnoputi; jedan je od njih nosio tamne naoale. Negdje za njima skrivahu se neki djeak i zamazan, krivonog malian. Nekom drskom logikom kao u komaru, razjarena svodilja pokazala je na ovjeka s naoalama i kazala daje on prije sluio u policiji pa e, toboe, biti bolje da razdrijeim kesu. Pristupio sam Mariji (to joj je bilo umjetniko ime), koja je doe bila sasvim mirno prebacila svoje teke butine sa stolice u spavaonici na stolicu bez naslona za kuhinjskim stolom i tu nastavila kusati juhu, a malian je digao s poda svoju lutku. Obuzet saaljenjem koje je pridalo mojoj idiotskoj gesti nekakvu dramatinost, tutnuo sam pare u njenu ravnodunu ruku. Ona je predala moj dar bivem policajcu i tada sam tek smio otii. 7. Ne znam je li svodiljin album bio nova karika u vjeniu od tratinica, ali, bilo kako mu drago, uskoro nakon toga naumio sam se oeniti. Mislio sam da bi mi sreen ivot, domaa kuhinja, svi uvjeti branog ivota, profilaktina jednolinost djelatnosti u postelji i, tko zna, budui procvat nekih moralnih vrijednosti, nekih duhovnih nadomjestaka, mogli pomoi, ako ne da se oslobodim grenih i opasnih elja, a ono bar da nekako mirno izlazim s njima na kraj. Izvjestan imutak koji sam naslijedio nakon oeve smrti (nita osobito "Miranu" je ve bio davno prodao), te moja lijepa, iako donekle gruba vanjtina, omoguili su mi da mirno i samopouzdano ponem traiti enu. Poto sam dobro pogledao oko sebe, odabrao sam kerku jednog poljskog lijenika. Taj me je dobriina lijeio od ubrzanog lupanja srca i napadaja nesvjestice. Ponekad sam igrao s njim ah; njegova me kerka gledala iza slikarskog stalka i umetala moje oi i zglobove u kubistiku besmislicu kakve su naobraene gospoice tada slikale umjesto jorgovana i ovica. Dopustit u sebi

26 27 da ponovim mirno ali odluno: ja sam bio i jo sam, uza sve svoje nevolje, izuzetno lijep mukarac, suzdrljivih kretnji, meke tamne kose i pomalo mrzovoljna, ali zato jo privlanijeg dranja krupna tijela. Crte takvih muevnih ljudi esto odraavaju neto zlovoljno i uspaljeno to se odnosi na ono to moraju skrivati. Tako je bilo i sa mnom. Ja sam, jao, dobro znao da trebam samo pucnuti prstima pa da mi doe u postelju svaka odrasla ena koju zaelim; ak sam se navikao da ne iskazujem enama mnogo panje, ba zato to sam se bojao da mi ne bi koja od njih pala u hladno krilo kao prezreo plod. Da sam bio ono to se naziva "prosjenim Francuzom" koji pati na nagizdane dame, lako bih bio naao medu raspomamljenim ljepoticama to su zapljuskivale moju sumornu stijenu kudikamo arobnije stvorenje od moje Valerije. Ali su mene u tom izboru vodili razlozi koji su se u biti svodili to sam kasno pojmio na bijedan kompromis. A sve to samo pokazuje kako je Humbert bio dozlaboga glup u ljubavnim poslovima. 8. Premda sam govorio sam sebi da meni treba samo oplemenjeni pot-au-feu19 i ive korice, ono to me je privlailo kod Valerije bilo je njeno oponaanje djevojice. Ona nije izigravala curicu zato to je moda prokljuvila moju tajnu, nego zato to je to naprosto bio njen stil a ja sam zagrizao. Zapravo je toj djevojici bilo bezmalo trideset godina (nikad nisam mogao tono ustanoviti koliko je stara, jer joj je ak i putovnica lagala) i ona se ve odavno bila rastala sa svojim djevianstvom, u prilikama koje su se mijenjale prema raspoloenju njena sjeanja. Ja sam pak bio naivan kao to moe biti naivan samo nastran ovjek. Ona je bila nekako maljava i nestana, oblaila se a lagamine10, rado je pokazivala svoje glatke noge, umjela je istaknuti bjelinu nonog svoda papuom od crnog baruna, i puila je usne, i pokazivala jamice u obrazima, i vrtjela se u tirolskoj suknjici, i zabacivala kratku plavu kosu najbanalnije to je mogla. Nakon kratke ceremonije u vijenici odveo sam je u svoj novi stan i malko iznenadio time to sam je, prije nego to sam je i taknuo, natjerao da obue obinu djeju spavaicu koju sam bio drpio iz jednog ormara u sirotitu. Prva brana no bila je prilino zabavna i, zahvaljujui mojim nastojanjima, moju je ludu pred jutro obuzela histerija. Ali je uskoro stvarnost pokazala svoje pravo

lice. Obijeljeni uvojak pokazao je svoje crnkasto korijenje; malje su se pretvorile u strnjiku na obrijanim goljenicama; pokretljiva vlana usta otkrila su, ma koliko da sam ih punio ljubavlju, bijednu slinost s istim dijelom tijela na voljenom portretu njene pokojne abolike majice; i uskoro je Humbert Humbert, umjesto blijede iparice s ulice, imao na vratu krupnu, debelu, kratkonogu, prsatu i potpuno upljoglavu babu. Tako je to potrajalo od 1935. do 1939. godine. Jedina je Vale-rijina vrlina bila blagost zbog koje je, ma koliko to bilo udno, bilo ugodno u naem kukavnom staniu dvije sobice, zadimljen vidik kroz jedan prozor, zid od opeka ispred drugog, maj usna kuhi-njica, kada nalik na cipelu, u kojoj sam se osjeao kao Marat, samo to nije bilo bjelovrate djevojke da me zakolje. Proveo sam mnogo ugodnih veeri sa svojom enom ona je obino bila zadubljena u svoj Pari Soir, a ja sam radio za klimavim stolom. Ili smo u kino, na biciklistike utrke i na boksake susrete. Malokad sam posezao za njenom bljutavom puti, samo u asovima najvee nude, najveeg oaja. Sitniar preko puta nas imao je kerkicu ija me je sjena izluivala; uostalom, s pomou Valerije sam ipak pronalazio nekakve doputene oduke za svoju golemu nevolju. to se tie domae kuhinje, preutno smo se odrekli pot-au-feua i uglavnom se hranili u tijesnom restoranu u rue Bonaparte, gdje je bio jedan dugaak stol na kojem je zajedniki stolnjak bio pun vinskih mrlja i gdje se najvie govorilo na stranim jezicima. A u susjednoj kui je trgovac umjetninama izloio u pretrpanom izlogu krasan, aren zelen, crven, zlatan i kao tinta plav stari ameriki estamp, na kojemu bijae prikazana lokomotiva s divovskim dimnjakom, velikim udnovatim fenjerima i golemom ralicom, koja je vukla vagone slje-

28 29

zove boje u olujnu prerijsku no, a silan crn dim proaran iskrama mijeao se s runastim oblacima. U njima je neto sijevnulo. U ljeto 1939. godine umro je moj tetak u Americi i ostavio mi godinji prihod od nekoliko tisua dolara pod uvjetom da se preselim u Sjedinjene Drave i preuzmem poslove njegove tvrtke. Ta mi je perspektiva ba odgovarala. Slutio sam da je mom ivotu potreban potres. A bilo je tu jo neto u pliu brane udobnosti pojavile su se rupe od moljaca.

U posljednje sam vrijeme bio primijetio da se moja debela Valerija nekako promijenila obuzimao ju je udan nemir, a katkad ak i neto nalik na razdraljivost, to se nikako nije slagalo s odreenom ulogom koju je trebala igrati. Kad sam joj rekao da emo uskoro otploviti u New York, sneveselila se i zamislila. Bilo je dosadnog okapanja oko njenih dokumenata. Ona je imala Nansenovu (ili bolje rei Non-sensovu) putnicu, a muevo vicarsko podanitvo nije joj, tko zna zato, nimalo pomoglo da dobije vizu. Zakljuio sam daje ona tako bezvoljna zato to smo morali stajati u repovima u prefekturi i zbog nekih drugih neugodnosti, iako sam joj strpljivo opisivao Ameriku, zemlju rumene djece i gorostasnog drvea, gdje e biti mnogo ljepe ivjeti nego u dosadnom, sivom Parizu. Jednog jutra, kad su joj papiri bili ve gotovo u redu, izlazili smo iz neke ustanove kad opazih kako Valerija, koja se gegala uza me, snano i utke vrti svojom pudlovskom glavom. Isprva se nisam osvrtao na to, ali sam je zatim upitao zato joj se zapravo ini da ima neto u njoj. Ona mi je odgovorila (prevodim nekakvu slavensku banalnost s njena francuskog prijevoda): U mom ivotu postoji jo jedan mukarac. Ne treba valjda ni rei da se muu ne mogu ba svidjeti takve rijei. Priznajem da su me oamutile. Ipak, da je istuem odmah tu na ulici, kao to bi uradio svaki estit graanin, nisam mogao. Godine tajnih patnji nauile su me da se nadljudski svladavam. I zato sam bre-bolje sjeo s njom u taksi, koji se ve neko vrijeme primamljivo vukao uz rubnjak, i tu, na tom razmjerno skrovitom mjestu, mirno je zamolio da mi objasni svoje nepromiljene rijei. Guio sam se od sve jaeg bijesa ne zato to su me obuzimali bilo kakvi njeni osjeaji prema toj smijenoj figuri zvanoj Mme Humbert, nego zato to je na meni bilo da rjeavam probleme zakonitih i nezakonitih veza, a sad se najednom tu nala Valerija, moja burleskna supruga, da drsko raspolae i mojom udobnou i mojom sudbinom. Zatraio sam da mi kae kako joj se zove ljubavnik. Ponovio sam to svoje pitanje, ali je ona i dalje blebetala kao klaun, naklapala neto 0 tome kako je nesretna sa mnom i kako eli da se odmah razvedemo. Mais qui est-cei21 zaurlao sam napokon i lupio je akom po koljenu, ali se ona nije ak ni namrtila nego se samo zagledala u mene, ba kao da je odgovor toliko jasan da nije potrebno nita objanjavati. Zatim je brzo slegla ramenima i pokazala prstom u oferovu zadriglu iju. ofer je zaustavio taksi pred nekom kavanicom 1 predstavio mi se. Ne mogu se sjetiti njegova smijenog prezimena, ali mi i sad, nakon toliko godina, njegova slika jasno izlazi pred oi zbijen Rus, bivi pukovnik Bijele armije, brkat i kratko podian.

(Tisue se takvih kao on bavilo u Parizu tim blesavim poslom.) Sjeli smo za jedan stoli, bjelogardejac je naruio vina, a Valerija je stavila vlaan ubrus na koljeno i nastavila govoriti ne toliko meni koliko u mene; sipala je rijei u tu dostojanstvenu posudu tako nezadrivo kako nisam ni sanjao da bi mogla, a uz to je neprestance zasipala svog spokojnog ljubavnika poljskim i ruskim reenicama. Situacija je bila apsurdna, a postala je jo apsurdnija kad je taksi-pukovnik prekinuo Valeriju osmjehujui se vlasniki, i poeo izlagati svoje ivotne nazore i planove. Govorei jezivo francuski, ocrtao je svijet ljubavi i rada u koji se spremao stupiti, ruku pod ruku, sa svojom enicom. Ona se pak poela dotjerivati sjedei izmeu njega i mene; crvenila je napuene usne, popravljala prstima bluzu utrostruujui podbradak i tako dalje, a dotle je on govorio o njoj, ne samo kao da ona nije s nama, nego kao da je nekakva sirotica koju, radi njena dobra, predaju iz ruku jednog mudrog skrbnika u ruke drugog, jo mudrijeg; i premda je nemoni gnjev koji me obuzimao moda preuveliavao i iskrivljavao sve moje dojmove, mogao bih se zakleti da se pukovnik sasvim mirno savjetovao sa mnom o takvim stvari-

30 31

ma kao to su njena dijeta, perioda, garderoba i knjige koje je ve; proitala i koje bi trebala proitati. Ja bih rekao govorio je on da e se njoj svidjeti Jean-Christophe12, to vi mislite? Eh, bio je naitan taj gospodin Taksovi! Prekratio sam to njegovo lupetanje time to sam predloio Va-leriji da odmah pokupi svoje prnje, na to se plitkoumni pukovnik udvorno ponudio da ih sam odnese u svoja kola. Vrativi se na svoju dunost, povezao je Humbertove kui. Valerija je cijelim putem priala, a Humbert Grozni je raspravljao s Humbertom Dobrim koga e zapravo ubiti Humbert Humbert nju, if njena dragana, il' oboje, ili nikoga? Sjeam se da sam jednom imao u rukama pitolj jednog svog kolege studenta, u ono doba (ini mi se da nisam govorio o tome, ali nita zato) kad sam se bavio milju da se osladim njegovom malom sestrom (neobino prozranom nimficom s velikom crnom vrpcom u kosi), pa da se

ustrijelim. Sad sam se pak pitao vrijedi li Valjeka (kako ju je zvao pukovnik) toliko daje ustrijelim, uguim ili utopim. Ona je imala veoma osjedjive ruke i noge, pa sam odluio daje samo izubijam im ostanem s njom nasamo. Ali nije bilo tako sueno. Valjeka, koja je doe ve bila prolila more suza to bijahu obojene dugom njene kozmetike, uzela je trpati stvari u jednu krinju, dva kovega i u kartonsku kutiju koja samo to nije pukla, pa nisam, naravno, mogao ostvariti svoju elju da obujem gojzerice i da je iz trka raspalim po trtici, dok god se prokleti pukovnik motao u blizini. Ne mogu rei da se on vladao drsko ili nekako slino tome, naprotiv, pokazivao je (kao na pokrajnjoj pozornici kazalita u koje su me bili silom dovukli) diskretnu staromodnu uljudnost popraajui svaki svoj pokret krivo izgovaranim isprikama (j'ai demannde pardonne, est-ce que j'ai puis23), i veoma se taktino okrenuo na drugu stranu kad je Valjeka skidala svoje ruiaste gaice s ueta nad kadom; ali se inilo da je taj gad svuda u isti mah, prilago-davajui svoju priliku anatomiji stana, itajui moje novine u mom naslonjau, razvezujui vorove na uetu, motajui sebi cigaretu, brojei kavene liice, odlazei u kupaonicu, pomaui svojoj djevojuri da zamota elektrini aparat za suenje kose (dar njena oca) i iznosei joj prdjagu na ulicu. Ja sam sjedio prekrtenih ruku, jednim bedrom na prozorskoj dasci, umirui od dosade i mrnje. Napokon su oboje izili iz uzdrmanog stana treperenje vrata koja sam zalupio za njima dugo je jo odjekivalo u svakom mom ivcu, to je bio slab nadomjestak onog zasluenog udarca granom ake po jagodici, koji bi Valjeka dobila na filmskom platnu po svim pravilima suvremene kinematografije. Igrajui nespretno svoju ulogu, otabao sam u kupaonicu da vidim nisu li mi odnijeli englesku toaletnu vodicu; ne, nisu je odnijeli; ali sam se zgrio od estoka gaenja kad sam primijetio da je bivi carev savjetnik temeljito ispraznio svoj mjehur a da nije pustio vodu. Ta sveana lokva tue mokrae, u kojoj se rastvarao raskvaeni tamnouti opuak, uinila mi se kao najgora uvreda te sam unezvije-renim pogledom potraio oko sebe kakvo oruje. A zapravo, po svoj prilici, nita drugo doli ruska malograanska pristojnost (moda s primjesom neega azijatskog) nije potakla dobroga pukovnika (Ma-ksimovia! Ovaj as mi se njegovo prezime dokoturalo u sjeanje), veoma uglaena ovjeka kakvi ve jesu Rusi, da obavi nudu dolino i tiho, ne upozoravajui na majunost tueg stana putanjem gromoglasnog vodopada na svoj tanki prigueni mlaz. Ali mi to nije palo na pamet u tom asu dok sam, stenjui od jarosti, prekopavao po kuhinji traei kakvo bolje oruje od metle. Najednom sam odustao od traenja i izjurio iz stana u junakoj namjeri da ga napadnem golim rukama. Uza svu svoju fiziku snagu, ja ipak nisam nikakav boksa, a niski ali pleati Maksimovi kao da je bio odvaljen od stijene. Prazna ulica, na kojoj odlazak

moje ene nije bio niim obiljeen osim puce-tom od umjetnog dijamanta to je svjetlucao u blatu (poto ga je bila nepotrebno uvala pune tri godine u raspucanoj kutiji), zacijelo me je spasila od razbijenog i krvavog nosa. Ali nita zato. Bio sam ipak nakon nekog vremena osveen. Neki ovjek iz Pasadene rekao mi je jednom da je Mrs Maksimovi roena Zborovska umrla pri porodu 1945. godine. Ona je bila s muem nekako dospjela iz Francuske u Kaliforniju; tu su punu godinu dana sluili, za dobru plau, kao pokusni kunii znamenitog amerikog etnologa. Cilj je tog pokusa

32 33 bio da se ustanove individualne i rasne reakcije ljudi koji se hrane samo bananama i datuljama i neprestano hodaju etveronoke. Taj se ovjek, lijenik, kleo daje svojim oima vidio obadvojegojaznu Valjeku i njena pukovnika, koji se u meuvremenu bio takoer silno udebljao i posijedio kako revno puze po ulatenu podu jarko osvijedjenih prostorija (u jednoj je bilo voe, u drugoj voda, u treoj prostirke itd.), u drutvu s nekim drugim najamnim etveronocima pokupljenim iz siromanih i ugroenih drutvenih slojeva. Odmah sam potraio u antropolokom asopisu rezultate tih ispitivanja, ali oni jo tada, oito, nisu bili objavljeni. Dakako daje tim znanstvenim plodovima potrebno izvjesno vrijeme da potpuno sazru. Nadam se da e izvjetaj biti ilustriran dobrim fotografijama, iako ne bih ba rekao da zatvorske knjinice primaju takve znanstvene radove. Knjinica kojom se sad, silom prilika, sluim izvrstan je primjer glupog eklekticizma koji vlada u izboru knjiga u ovakvim ustanovama. Tu je, naravno, Biblija, ima i Dickensa (staro izdanje u mnogo svezaka, nakladnik Dillingham, New York, MDCCCLXXXVII); tu je i Djeja enciklopedija (u kojoj se nade prilino zgodnih fotografija skautkinja zlaane kose, u hlaicama), tu je i detektivski roman Agathe Christie Najavljeno umorstvo; ali uz to ima i takvih trica kao to su Skitnica u Italiji Percvja Elephinstonea, autora knjige Ponovo u Veneciji, Boston, 1868., i razmjerno svjei (1946.) Whos Who in the Limelight popis glumaca, redatelja, dramskih pisaca i snimci statinih scena. Pregledavajui juer ovu posljednju knjigu, bio sam nagraen jednom od onih fantastinih sluajnosti koje logiar ne trpi, a pjesnik oboava. Prepisujem vei dio stranice: Pym Roland. Roen u Lundyju, Massachussetts, 1922. Stekao scensku naobrazbu u kazalitu Elsinore, u Derbjju, drava New York. Debitirao u

Probijanju sunca. Nastupio, izmeu ostaloga, u komadima: U susjednoj etvrti, Djevojka u zelenom, Ispremijeani muevi, udna gljiva, O niti, John Lovely i Sanjao sam te. Quilty Clare. Ameriki dramatiar. Roen u Ocean Cityju, drava Newjersey, 1911. Diplomirao na sveuilitu Columbia. Zapoeo si trgovaku karijeru, ali se zatim latio pisanja drama. Napisao Malu nimfu, Damu koja je voljela munje (u suradnji s Vivian Damor-Blok), Mrano doba, udnu gljivu, Oinsku ljubav i druge drame. Vrijedno je spomenuti njegove brojne igrokaze za djecu. Mala nimfa je proputovala 14.000 milja i davala se 280 puta u pokrajini u toku jedne zime prije nego stoje stigla u New York. Hobiji: sportski automobili, fotografija i domae ivotinje. Ouine Dolores. Roena 1882. godine u Dajtonu, drava Ohio. Studirala scensku umjetnost na Amerikoj akademiji. Debitirala u Ottauii 1900. godine. UNew Yorku prvi put nastupila 1904. godine u Ne razgovarajs neznancem. Zatim se izgubila u ovim komadima... Kako me jo razdire nemona muka pri samu pogledu na ime moje drage ljubavi, ak i uz prezime neke odvratne stare glumice! Moda je ona mogla biti glumica! Roena 1935. godine, nastupila (sad sam opazio svoju omaku u prethodnom pasusu ali, molim vas, nemojte je ispravljati, potovani nakladnice) u Umorenom dramatiaru. Quine Schwein. Ubila Quiltija usred birtije. O, Lolito moja, sad se jo mogu igrati samo rijeima. 9. Brakorazvodni postupak nagnao me je da odgodim putovanje, a pomrina jo jednog svjetskog rata bila je ve obavila kuglu zemaljsku kad sam se naposljetku, nakon dosadne zime u Portugalu gdje sam prebolio upalu plua, dohvatio obala Amerike. U New Yorku sam objeruke prihvatio laku slubu koju mi je ponudila sudbina, a koja se sastojala uglavnom u izmiljanju i sastavljanju reklama za kozmetike proizvode. Odgovarala mi je povrnost i pseudoliterar-na ica toga posla i obavljao sam ga kad god nisam imao nikakva pametnijeg posla. S druge strane, jedno novo, ratno sveuilite u New Yorku poticalo me je da dovrim svoju komparativnu povijest francuske knjievnosti. Rad oko prvog sveska oduzeo mi je dvije

34 35

godine, za kojih sam malo koji dan radio manje od petnaest sati. Kad se sad osvrnem na to razdoblje, vidim ga lijepo podijeljena na iroku svjetlost i usku sjenu; svjetlost se odnosi na radost eprkanja po raskonim knjinicama, a sjena na mune udnje, na nesanicu jednom rijeju, na ono o emu sam ve dovoljno govorio. i talac me sad ve poznaje pa mu nee biti teko zamisliti kako sam revno, po praini i ezi, motrio svagda, jao, izdaleka nimfice to su se igrale u Central parku, i kako su mi se gadile drai det , zodoriranih tajnica i slubenica koje mi je neki aljivac u uredu neprestano gurao u zagrljaj. Ali ostavimo sad to! Opasna duevna klonulost odvela me je na godinu i pol u sanatorij; zatim sam se vratio na posao, ali sam uskoro ponovo zanemogao. Ozdraviti sam mogao samo negdje na svjeem zraku. Moj naj+ drai lijenik, armantan cinik kratke tamne bradice, upoznao me sa i svojim bratom koji se spremao povesti ekspediciju u polarne predjek Kanade. Bio sam pridodan toj ekspediciji kao "promatra psihikih reakcija". S vremena na vrijeme dijelio sam (uostalom, ne osobito uspjeno) s dvojicom mladih botaniara i jednim starim tesarom pm \ nane drai jedne nae dijetetiarke, doktorice Anite Johnsonkoju su, hvala Bogu, uskoro poslali avionom natrag. Meni nije bio posve jasan cilj nae ekspedicije. Sudei po velikom broju meteorologa koji su sudjelovali u njoj, moglo se pomisliti da slijedimo trag lutajueg i klimavog sjevernog magnetnog pola do njegova brloga (zacijelo negdje na otoku Princa od Walesa). Jedna je skupina osnovala, uz pomo Kanaana, meteoroloku stanicu na rtu Pierre u Melvilleo-vu tjesnacu. Druga, isto tako dezorijentirana skupina sakupljala je planktone. Trea je prouavala vezu izmeu tuberkuloze i tundre. Bert, filmski snimatelj, vrlo labilan ovjek, s kojim sam morao neko vrijeme obavljati naporne fizike poslove (i on je imao psihike smetnje), uvjeravao me je da je cilj "buda" u naoj ekspediciji, njenim pravim vodama koje mi nismo nikad ni vidjeli, da provjere utjecaj poboljanja klime na krzno sjevernih lisica. Stanovali smo u montanim barakama usred prekambrijskog granitnog svijeta. Imali smo svu silu zaliha - komplet Reader's Digesta, mikser za sladoled, aseptine nunike i arene papirne kape za proslavu Nove godine. Ja sam se izvanredno oporavio, premda mi je bilo neopisivo dosadno i pusto. Okruen neveselim arktikim raslinjem, krljavim vrbama i liajevima, propuhan, pa valjda i proien vjetrom to je zavijao, sjedio sam tako na nekom okruglom kamenu pod sasvim prozirnom kapom nebeskom (kroz koju ipak nije prosijavalo nita vano) i osjeao se udnovato tu sam sebi. Uhranjene, ljeskave male Eskimke s glavama nalik na morsku prasad, s ribljim vonjem i runom, kao ugljen crnom ravnom kosom budile su

u meni jo manje udnje nego doktor Johnson. Nema nimfica u polarnim krajevima. Prepustio sam uenijim ljudima od sebe da analiziraju ledene nanose, grebene, kose i rtove, i trudio se neko vrijeme da biljeim ono to sam prostoduno smatrao "psihikim reakcijama" (zapazio sam, na primjer, da ljudi, kad u pono sja sunce, sanjaju u jarkim bojama, to mi je potvrdio moj prijatelj snimatelj). Osim toga sam trebao ispitivati svoje drugove o kojekakvim predmetima, primjerice 0 nostalgiji, o strahu od nepoznatih zvijeri, o gastronomskim 1 ljubavnim snatrenjima, o najdraim razonodama, najdraim radioemisijama, o promjenama u nainu miljenja i tako dalje. Svima je to bilo toliko dodijalo da sam digao ruke od svega i tek sam potkraj svoje dvadesetomjesene "polarne robije" (kao to se u ali izrazio jedan na botaniar) slupao posve izmiljen i vrlo slikovit izvjetaj; italac kojeg zanima taj moj izvjetaj moe ga nai uAnnah ofAdult Psychophysics iz 1945. i 1946. godine, a i u onom broju Arctic Ecpbrations koji je posveen naoj ekspediciji, koja, da kaem na kraju, nije imala u zbilji nikakve veze s nalazitima bakra na Viktorijanskim otocima i slinim glupostima, kao to sam poslije saznao od svoga dobrodunog lijenika, nego je pravi cilj ekspedicije bio, kako se ono kae, "tajne naravi", pa u jo samo dodati da je taj cilj, ma kakav bio, bio na kraju potpuno ostvaren. itaocu e biti zacijelo ao kad mu kaem da sam se uskoro nakon povratka u civilizaciju opet morao boriti s ludilom (ako se vaj okrutni izraz moe primijeniti na melankoliju i nepodnosivu i

36 37

potitenost). to sam konano ozdravio, imam zahvaliti jednom svom otkriu dok sam se lijeio u vrlo skupom sanatoriju. Otkrio sam neiscrpan izvor zdrave zabave u tjeranju ege s psihijatrima; lukavo sam im odobravao, nikad im nisam pokazao da znam sve njihove profesionalne tajne, izmiljao sam

zamrene snove u posve klasinom stilu (snove od kojih su oni sami, otimai snova, runo sanjali i budili se nou vritei), draio ih tobonjim sjeanjima na "iskonske prizore" iz roditeljskog sulonitva, a da im nikad nisam dao ni najmanju priliku da se dosjete to zapravo mui njihova pacijenta. Podmitivi jednu sestru, stekao sam uvid u kartoteku ljeilita i obradovao se kad sam naao kartice na kojima je pisalo da sam "profesionalni homoseksualac" i "apsolutno impotentan". Ta mi je zabava toliko godila i toliko povoljno na mene djelovala da sam ostao mjesec dana dulje nego to je bilo potrebno (izvrsno sam spavao i jeo kao vuk). A onda sam produljio boravak za jo tjedan dana samo zato da bih se mogao ogledati s novim glasovitim profesorom, "raseljenim licem" (i svakako raspameenim), koji se proslavio time to je umio uvjeriti svakog bolesnika da je prisustvovao vlastitom zaeu. 10. Kad sam iziao iz bolnice, odluio sam potraiti kakvo mjestace u Novoj Engleskoj ili kakav umali gradi (brijestovi, bijela crkva), gdje bih mogao provestiljeto u knjievnom radu, obraujui biljeke kojih sam bio nakupio cijelu kutiju, i u kupanju u oblinjem jezeru. Ponovo me poeo privlaiti rad oko onog prirunika, a poslove oko tetkovih posmrtnih parfema sveo sam bio na minimum. Jedan od njegovih bivih slubenika, izdanak ugledna roda, predloio mi je da provedem nekoliko mjeseci kod nekih njegovih osiromaenih roaka, McCoovih, koji ele iznajmiti prvi kat na kojem je povueno ivjela do svoje smrti neka njihova stara tetka. Rekao je da imaju dvije keri, jednu sasvim malu a drugu od dvanaest godina, i krasan vrt nedaleko od krasna jezera, na to sam ja rekao da sve to nagovjetava savreno, savreno ljeto. Izmijenio sam pisma s gospodinom McCoom i uvjerio ga da se neu opoganjivati po zakucima. No u vlaku bila je fantastina, jer sam nastojao predoiti sebi u svim pojedinostima tajanstvenu nimficu koju u uiti francuski i milovati humbertski. Nitko me nije doekao na minijaturnoj stanici na kojoj sam siao sa svojim novim skupim kovegom, i nitko se nije odazvao na moj telefonski poziv. Ipak, nakon nekog vremena pojavio se u jednom hotelu zelenoruiastog Ramsdalea izbezumljeni, mokri McCoo i rekao mi da mu je kua noas do temelja izgorjela moda od istodobnog poara koji je svu no bjesnio u mojim ilama. McCoo mi ree da je njegova ena otila s kerima obiteljskim automobilom na njihovu farmu, ali da je enina prijateljica, neka gospoda Haze, iz Ulice Lawn 342, spremna iznajmiti mi sobu. Neka starica koja stanuje ba preko puta gospode Haze posudila je McCoou svoju limuzinu, pretpotopnu krntiju s etvrtastim krovom kojom je upravljao veseo Crnac. Ja sam pomislio da je sad, kad je nestalo jedinog razloga radi

kojeg sam doao u Ramsdale, taj novi prijedlog naprosto besmislen. to je mene bilo briga to e on morati ponovo graditi sebi kuu ta zacijelo mu je stara kua bila dobro osigurana. Bio sam ljutit i razoaran i bilo mi je dosadno, ali kao pristojan Evropljanin nisam mogao odbiti da se odvezem u Ulicu Lawn u onoj pogrebnoj limuzini, a osim toga sam slutio da bi McCoo inae izmislio jo neki zamreniji nain da me se otrese. Vidio sam kako je otiao brzim korakom i kako je ofer zavrtio glavom smjekajui se ovla. Cijelim putem sam se zaricao da ni za to na svijetu neu ostati u Ramsdaleu i da u jo istog dana odletjeti na Bermudske ili Bahamske, ili bogtepitaj koje otoke. Jo su mi nedavno bile prolazile kimom kao srsi neke umilne mogunosti u vezi sa arenim fotografijama primorskih ljetovalita, i zapravo je ba McCoo naglo skrenuo taj tok mojih misli svojim dobronamjernim, ali, kako se pokazalo, posve nerealnim prijedlogom. Kad ve govorimo o naglom skretanju, umalo to nismo

38 39 pogazili dosadna psa iz predgraa (jednog od onih to postavljaju zasjede automobilima) upravo kad smo skretali u Ulicu Lawn; Ubrzo nakon toga ukazala se kua Hazeovihdaana, obijeljena, uasna, potamnjela od starosti, vie siva nego bijela ona vrsta kua u kojoj zna da e umjesto tua u kupaonici nai gumenu cijev nataknutu na slavinu. Dao sam napojnicu oferu nadajui se da e odmah otii, pa da u moi neopazice klisnuti natrag u hotel i pokupiti svoj koveg; ali je on naprosto preao na drugu stranu ulice gdje ga je s verande dozivala neka starica. to sam mogao? Pritisnuo sam dugme na vratima. Tamnoputa sluavka otvorila mi je vrata i ostavila me da stojim na otirau, dok je ona otrala natrag u kuhinju gdje je neto gorjelo ili, bolje rei, zagorijevalo. Predsoblje bijae ukraeno grozdom zvonaca, bjelookim drvenim strailom meksike proizvodnje namijenjene turistima i van Goghom (Arleanka)tim banalnim ljubimcem izvjetaenog dijela buroaske klase. Zdesna se, kroz odkrinuta vrata, mogao vidjeti kutak salona s jo jednom meksikom drangulijom u vitrini i s prugastim divanom uza zid. Sprijeda, u dnu predsoblja, nalazilo se stubite ii dok sam stajao otirui rupiem elo (tek sam tada pojmio koliko je vani vrue) i gledajui predmet koji se tu sluajno naao, staru sivu tenisku loptu na krinji od hrastovine, dopro je odozgo glas

(kontraalt) gospode Haze koja se nagnula preko ograde i upitala me umilno: Jeste li vi gospodin Humbert? Usput je odozgo palo malo pepela od cigare. Zatim je sama dama (sandale, zagasitocrvene hlae, uta svilena bluza, poneto etvrtasto lice tim redom) sila niza stube otresajui svejednako kaiprstom pepeo s cigarete. Najbolje da odmah opiem gospodu Haze, kako bismo svrili s njom. Toj je jadnoj gospi moglo biti trideset i pet godina, elo joj je bilo glatko, obrve poupane, a crte lica posve obine, iako prilino privlane, tip ene koji bi se mogao opisati kao razblaena otopina Marlene Dietrich. Gladei dlanom bronanosmeu pundu na zatiljku, odvela me je u salon gdje smo porazgovarali 0 izgorjeloj kui McCooovih i prednostima ivota u Ramsdaleu. Njene razdaleko usaene oi obino su obuhvaale pogledom cijelog sugovornika zazirui samo od njegovih oiju. Smijeak joj se svodio na upitno uzvijanje jednom obrvom, a dok je govorila, izvijala se s divana inei grevite sitne pokrete prema tri pepeljare 1 otvorenom kaminu (u kojem je leala smea ogrizena jabuka), a onda se ponovo zavaljivala i prebacivala nogu preko noge. Oito je bila jedna od onih ena ije bruene rijei moda odraavaju klub prijatelja knjige ili klub igraa brida, ali ne odraavaju duu, ena koje nemaju ni truna smisla za humor, ena koje su u biti potpuno ravnodune prema desetak poznatih predmeta salonskih razgovora, ali pomno paze na pravila takvih razgovora, kroz iji sjajni celofan jasno izbijaju neke pritajene, zatomljene i ne osobito poeljne stvari. Bilo mi je potpuno jasno da bi ona, kad bih nekim nevjerojatnim stjecajem okolnosti postao njen podstanar, poela sustavno praviti od mene ono to je smatrala da znai "podstanar" i da bi me uvukla u jednu od onih dosadnih ljubavnih afera koje su mi bile dobro poznate. Ali nije moglo biti ni govora o tome da se ja tu nastanim. Mislio sam da ne bih mogao biti sretan u kui u kojoj na svakoj stolici lei po koji pohaban asopis, i u kojoj je odvratno izmijeana komedija suvremenog "funkcionalnog" pokustva s tragedijom prastarih stolica za njihanje i rasklimanih stolia na kojima stoje mrtve svjetiljke. Gospoda me je povela gore pa lijevo, u "moju sobu". Razgledao sam je kroz maglu svog odbijanja, ali sam ipak razabrao iznad "moje postelje" reprodukciju Kreutzerove sonate Renea Prineta. I tu je sluinsku sobicu ona zvala "kabinetom"! "Van odavde, to prije van", vikao sam u sebi gradei se da razmiljam o smijeno niskoj cijeni koju je domaica traila za puni pansion odajui sanjarsku i zlokobnu nadu. Moja starosvjetska uljudnost ipak me je silila da i dalje podnosim tu muku.

Preli smo preko odmorita na desnu stranu kue ("Ovdje spavam ja, a ovdje Lo" zacijelo sluavka, pomislih), i podstanar-jubavnik jedva se nekako suzdrao da se ne najei kad je naas ugledao, on, veoma uredan ovjek, jedinu kupaonicu u kui,

40 41 tijesnu prostorijicu (izmeu odmorita i sobe spomenute Lo), gdje je deformirano, mokro rublje visilo nad sumnjivom kadom u kojoj je ostao upitnik od jedne dlake; a tu sam odmah spazio i oekivano gumeno crijevo i jo jedan slian predmet ruiasti pokrov to je edno pokrivao zahodsku dasku. Vidim da niste ba oduevljeniree moja dama dodirujui naas rukom moj rukav. U nje je bila udruena hladnokrvna poduzetnost (viak onoga to se, ini mi se, naziva "spokojnom ljupkou") s nekakvom snebivljivou i turobnou, zbog ega se njeno pomno biranje rijei doimalo isto tako neprirodno kao i intonacije profesora retorike. Moram priznati da moja kua nije osobito uredna nastavi ta mala jadnica osuena na neuspjeh ali vas uvjeravam (pogled joj kliznu niz moje usne) da e vam ovdje biti lijepo, dapae, veoma lijepo. Hajde da vam jo pokaem blagovaonicu i vrt. Ove jeposljednje rijei izgovorila ivlje, ba kao da je primamljivo mahnula glasom. Nevoljko podoh za njom ponovo niz stepenice, pa kroz predsoblje i kuhinju koja je bila na desnoj strani, gdje su bile i blagovaonica i salon (lijevo od predsoblja, ispod "moje sobe", bila je samo garaa). U kuhinji je krna mlada Crnkinja upravo skidala veliku sjajnu crnu torbicu s kvake na vratima to su vodila u dvorite, i rekla: Ja sad idem, gospodo Haze. Dobro, Louise odgovori gospoda uzdiui. Platit u vam u petak. Proli smo kroz sobicu za ostavu i nali se u blagovaonici koja je bila do salona kojemu smo se maloprije divili. Opazih bijelu arapicu na podu. Gospoda Haze neto progunda, pokupi je usput i baci u ugraeni ormar. Na brzinu smo razgledali stol od mahagonija posred kojeg je stajala zdjelica za voe, u kojoj je bila samo jedna, jo sjajna kotica od ljive. Dotle sam bio napipao u depu vozni red i neprimjetno ga pripremio da ga izvadim im budem mogao. Jo sam iao za gospodom Haze kroz blagovaonicu kad odjednom na njenu kraju buknu zelenilo. A ovo je veranda propjevui

moja vodilja, i tada, bez ikakva upozorenja, dignu mi se pod srcem modar morski val, i s rogoine na verandi, iz sunana kruga, napol gola, na koljenima, okreui se na koljenima prema meni, zirnu pozorno na me iznad tamnih naoala moja ljubav s Rivijere. Bilo je to ono isto dijete ista ona krhka ramena boje meda, ista ona svilasta, gipka, obnaena leda, ista ona kestenjasta duga kosa. Crni rubac s bijelim tokicama povezan oko njenih prsa krio je od mojih ostarjelih majmunskih oiju ali ne i od pogleda mladenakog sjeanja propupale dojke koje sam bio poudno milovao onog besmrtnog dana. I, kao da sam dadilja male princeze iz bajke (izgubljene, otete, pronaene, obuene u ciganske prnje, kroz koje se njena golotinja smijei kralju i njegovim psima hajkaima), prepoznao sam tamnosmei made na njenu boku. Obuzet strahopotovanjem i ushienjem (kralj plae od radosti, trube trube, dadilja je pjana), ponovo sam ugledao njen divni upali trbuh, na kojem su se moje usne to su putovale na jug bile na trenutak zadrale, i ona djeaka bedra na kojima sam bio izljubio nazubljen otisak gumilastike na njenu kupaem kostimu onoga ludog, besmrtnog dana podno "Ruiastih stijena". etvrt stoljea koliko sam od tada bio proivio, suzilo se do treperave otrice i izgubilo. Neobino mi je teko iskazati dovoljno snano taj bljesak, taj drhtaj, taj ok strastvenog prepoznavanja. U tom trenu proetom suncem, kad sam obuhvatio pogledom djevojicu to je kleala (i treptala iznad onih strogih tamnih naoala o, mali moj Herr Doktor2-4 kojem bijae sueno da me izlijei od svih mojih boljki) i kad sam prolazio pored nje s krinkom zrelosti na licu (kao stasit muevan ljepotan, filmska zvijezda), vakuum moje due uspio je usisati sve pojedinosti njene blistave divote i usporediti ih s crtama moje pokojne nevjeste. Poslije je, naravno, ona, ta nova, ta Lolita, moja Lolita, potpuno zasjenila svoj prototip. elim samo istaknuti da je to otkrie na amerikoj verandi bilo tek posljedica onog kraljevstva kraj mora" iz mog patnikog djeatva. Sve ono to se zbilo izmeu ta dva dogaaja bilo je samo niz sljepakih traenja i zabluda i lanih zametaka radosti. Sve ono to je bilo zajedniko njima dvjema inilo ih je u mojim oima jednom. Uostalom, nemam vie nikakvih iluzija. Moji e suci smatrati I 42 sve ovo samo za prenavljanje jednog luaka koji, prostaki reeno, voli lefruit veri15. Na kraju krajeva, meni je to potpuno svejedno. Ja samo znam da su mi, dok sam s Hazetinom silazio niz stepenice u vrt koji je bio pritajio dah, koljena

bila nalik na odraz koljena u lelujavoj vodi, a usne kao pijesak. To je bila moja Lo ree ona a ovo su moji ljiljani. Jest rekoh jest. Divni su, divni, divni. 11. Izloak broj dva je depna biljenica uvezana u crnu umjetnu kou, s ukoso otisnutom zlatnom godinom (1947.) u gornjem lijevom kutu. Opisujem taj kvalitetni proizvod kompanije Blank Blank iz Blanktona, Massachussetts, kao da zaista lei preda mnom a zapravo je uniten prije pet godina, i ovo to sad razgledamo (zahvaljujui ljubaznosti fotografskog pamenja) samo je trenutno utjelovljenje, goludravo ptice iz Feniksova gnijezda. Sjeam se toga svog dnevnika ovako dobro zato to sam ga dvaput pisao. Isprva sam pisao olovkom (esto briui i ispravljajui) na odvojenim listovima velika notesa, a poslije sam sve to, skraujui neke rijei, prepisao svojim najsitnijim i najavolskijim rukopisom u onu crnu biljenicu. Dan 30. svibnja slubeno je proglaen posnim danom u New Hampshireu, ali nije, na primjer, u Carolinama. Toga dana 1947. godine gradska uprava u Ramsdaleu zatvorila je ve bila sve kole zbog epidemije takozvane "trbune gripe". Nekoliko dana prije toga bio sam se nastanio kod Hazeovih, i mali dnevnik s kojim sad elim upoznati itaoca (kao to pijun kazuje napamet sadraj poruke koju je progutao) odnosi se na vei dio mjeseca lipnja. italac moe provjeriti moje napomene o vremenskim prilikama u lokalnim novinama iz 1947. godine. etvrtak. Veoma je vrue. Sa svoje promatranice (prozor kupaonice) vidio sam Dolores kako skida rublje s ueta iza kue na svjetlu zelenom kao jabuka. Iziao sam kao da u se proetati, gila je u kariranoj koulji, trapericama i gumenim papuama. Svakom svojom kretnjom u sjeni proaranoj suncem pogaala je u najskrovitiju i najosjetljiviju icu moga nedostojnog tijela. Malo zatim sjela je do mene na najniu stepenicu stranjeg ulaza i uzela skupljati kamenie to su joj leali medu nogama, otre kamenie, pa onda i krhotinu boce za mlijeko nalik na iskeenu gubicu, i gaati njima u limenku nedaleko od sebe. Dzink! Drugi put ne moe, ne moe kakve li muke ne moe pogoditi i drugi put. Dzink! Prekrasna put, i njena i preplanula, bez najmanje greke. Sladoled sa sirupom izaziva osip. Prejako luenje lojnica koje hrane kesice vlasi u koi prouzrouje razdraljivost koja pak kri put zarazi. Ali nimfice nemaju priteva, iako jedu do mile volje svakakva masna jela. Boe, kakve li kunje taj adasni preljev iza sljepoonice koji postupno prelazi u sjajnu kestenjavu kosu! A ona koica to joj podrhtava sa strane na pranom glenju... Kerka gospodina McCooa? Ginny McCoo? Uh, jeziva nakaza! I podmukla. I epa. Umalo to nije umrla od djeje paralize.

Dzink! Blistava pruga malja na ruci, nie lakta. Kad je ustala da odnese rublje u kuu, ispratio sam izdaleka zadivljenim pogledom izblijedjelo plavetnilo na turu njenih posuvraenih traperica. Odjednom je iz travnjaka iznikla, kao kakvim hokus-pokusom, umilna gospoda Haze naoruana fotoaparatom i, nakon izvjesnog heliotropskog pedjanja alostan pogled uvis, zadovoljan pogled dolje drznula se snimiti smetenoga Humberta le Bela kako sjedi na stepenici. Petak. Vidio sam je kako odlazi nekamo s Rose, svojom crnokosom prijateljicom. Zato me tako uasno uzbuuje njen djeji ama prostonaprosto djeji hod? Da analiziramo! Jedva primjetno uvueni vrhovi stopala. Nekako razlabavljene noge ispod koljena sve do kraja koraka. Malice kao da vue noge. A sve to beskrajno mladenaki, beskrajno raskalaeno. Osim toga, Humberta Humberta duboko dira malin atrovaki govor i njen stri visoki glas. Neto kasnije sam uo kako je obasula Rose preko

44 45 ograde pogrdnim besmislicama. Sve je to odjekivalo u meni u brencavom uzlaznom ritmu. Stanka. Hajd' bog, mala! Subota. (Autor je ovdje zacijelo kojeta preinaio.) Znam da sam lud to piem ovaj dnevnik, ali mi on prua neobian uitak; a i tko bi osim ene koja voli mogao deifrirati moj mikroskopski rukopis? Dopustite mi da jecajui objavim da se danas L. sunala na otvorenoj verandi, ali su se, naalost, njena majka i neke druge dame neprestano motale oko nje. Mogao sam, naravno, sjesti u stolicu za ljuljanje i graditi se da itam. Ali sam odluio ostati u svojoj sobi, jer sam se pribojavao da, zbog strane, lude, smijene i jadne groznice koja me tresla, ne bih mogao uope hiniti ravnodunost. Nedjelja. Val vruine jo nije proao; blagoslovljeni tjedan! Ovaj put sam pravovremeno zauzeo strateki poloaj, s debelim nedjeljnim novinama i novom lulom u stolici za ljuljanje. Naalost, dola je s majkom. Bile su u crnim kupaim dvodijelnim kostimima, isto tako novim kao i moja lula. Moja duica, moja golubica zastala je naas pokraj menehtjela je humoristiku stranicu a mirisala je gotovo isto onako kao ona druga, s Rivijere, samo jae, s primjesom neega grubljeg bio je to nekakav estok miris koji je odmah probudio moju mukost; ali mi je ona ve bila istrgla iz ruku eljenu stranicu i povukla se na rogoinu do svoje tuljanolike mamice. Tu je

mojaljepoticaleglapotrbuke pokazujui mi, pokazujui nebrojenim izbeenim oimau mojoj okatoj krvi, svoje poneto izdignute lopatice, i maak na savijenoj kraljenici, i ispupenja napetih uzanih guzova u crnom, i stranju stranu svojih djetinjih bedara. Sedmokolka je nijemo uivala u zelenocrvenomodrim stripovima. Ljupkije nimfice nije mogao zamisliti ni zelenocrvenomodri Prijap. Gledajui je, suhih usana, kroz raznobojne slojeve svjetla, usredotoujui svoju udnju i ljuljajui se ovla ispod novina, znao sam da bih mogao, kad bih se koncentrirao kako treba, odmah dosegnuti vrhunac svoga bijednog blaenstva. Meutim, kao to grabeljiva zvijer vie voli plijen koji se mie nego plijen koji miruje, htio sam da se taj kukavni ushit poklopi s jednom od razlinih kretnja koje je zaitana djevojica pokatkad inila eui se po leima i otkrivajui istokano pazuho, ali je debela Hazeovka odjednom sve pokvarila time to se okrenula meni i zamolila me da joj pripalim cigaretu, nakon ega je zapodjenula razgovor o diletantskom romanu nekog popularnog knjievnog varalice. Ponedjeljak. Delectatio morosa26. "Vuku se dani Sumorni i sivi...' Mama Haze, Dolores i ja trebali smo nakon doruka poi na jezero Glass da se kupamo i sunamo; ali se sedefasto jutro izrodilo u kino podne i Lo je napravila scenu. Utvreno je da djevojice u New Yorku i Chicagu u prosjeku spolno sazrijevaju s trinaest godina i devet mjeseci; individualno se taj prosjek kree izmeu deset (pa i manje) i sedamnaest godina. Maloj Virginiji nije bilo ni etrnaest kad ju je obljubio Edgar. Davao joj je satove iz algebre. Bar tako ja zamiljam. Proveli su medeni mjesec u Petersburgu, na zapadnoj obali Floride. "Monsieur Poe-poe", kako je jedan uenik Humberta Humberta u parikom liceju zvao poetu-poetu. Ja imam sve one osobine koje, po miljenju strunjaka za seksualne interese djece, pobuuju kod djevojica spolne reakcije: jasno ocrtanu donju eljust, miiave ruke, dubok glas, iroka ramena. Osim toga, kau da sam slian nekom glumcu ili nekom unjkalu s gitarom za kojim Lola luduje. Utorak. Kia. Nita od jezera (samo lokve). Mamica je otila u kupovinu. Znao sam da je Lo negdje u blizini. Nakon stanovitih potajnih manevara naao sam je u sobi njene majke. Rastezala je pred ogledalom oni kapak ne bi li izvadila iz oka neki trun. Karirana haljinica. Premda oboavam njen opojni kestenjasti miris, ipak mi se ini da bi morala od vremena do vremena oprati kosu. Naas smo oboje zaplivali u toplom zelenilu ogledala u kojem se s nama i nebom ogledao i vrh jablana. Uhvatio sam je grubo za ramena, pa njeno za sljepoonice, i okrenuo je prema svjetlu.

46 47 Ma evo, tu je ree onaosjeam ga... vicarska seseljanka bi ga vrvrhom jezika... ...Izvadila? Aha. Da probam? Pa dobro, probajte! Njeno sam prevukao svojim treperavim alcem po njenoj slanoj onoj jabuici to se okretala. Bravo, bravo rekla je trepui vani je! A sad drugo oko! Tikvane jedan pone ona pa nema ni... Ali je tada opazila moje nakubljene usne koje su joj se primicale, te je pomirljivo rekla: U redu. Nadnijevi se nad njeno toplo, uzdignuto, rideruiasto lice, ozbiljni Humbert pritisnuo je usne na njen ustreptali kapak. Ona se nasmjehnula i mugnula pored mene iz sobe. inilo mi se da mi srce lupa posvuda u isti mah. Nikad otkako znam za sebe ak ni dok sam milovao onu djevojicu na Rivijeri nikad... No. Nikad nisam proivljavao ovakve muke. Htio bih opisati njeno lice, njene kretnje a ne mogu jer, kad je ona blizu, strast me zaslijepi. E, do vraga nisam navikao na drutvo nimfica! Ako pak zatvorim oi, vidim samo ukoeni djeli njena lika, reklamni bljesak divne glatke koe ispod bedra kad, sjedei, visoko zadigne koljeno ispod karirane suknjice zavezujui vrpce na cipelama. Dolores Haze, ne montrezpas voszhambes 27. To govori njena majka koja misli da zna francuski. Kako sam a mes heures18 pjesnik, napisao sam madrigal o njenim trepavicama crnim kao ada, o njenim blijedosivim bezizraajnim oima, o pet asimetrinih pjega na njenu prastu nosiu i o bjeliastim maljama na njenim opaljenim udovima. Samo najbanalnijim izrazima (vraamo se opet dnevniku) mogao bih opisati crte lica moje Lo; rekao bih, na primjer, da joj je kosa tamnosmea, a usne rumene kao oblizani bombon; donja joj je usna arobno ispupena ah, da sam bar spisateljica pred kojom bi pozirala gola na golom svjetlu! Ali sam samo Humbert Humbert, koati dugajlija s kosmatim prsima, gustim crnim obrvama i stranim naglaskom, zahodska jama puna gnjilih udovita pod maskom lijenog

djeakog osmijeha. Ali ni ona nije nimalo nalik na krhku djevojicu iz kakva enskog romana. Izbezumljuje me dvojna narav moje nimfice pa, moda, i svake nimflce ona smjesa njene sanjarske djetinjastosti i nekakve jezovite vulgarnosti, koja je svojstvena prastoj draesti reklama i slika iz asopisa i koja me podsjea na mutnoruiaste maloljetne sluavke kod nas u Evropi (to miriu na izdrobljenu kamilicu i vonjaju po znoju), i na one mlade bludnice koje u provincijskim bordelima oblae kao djecu. Ali uza sve to uza sve to, nasluujem nekakvu neizrecivu, neporonu njenost koja izbija iz mousa i neisti, iz kala i smrti, o, Boe, Boe... I, napokon, to je najudnije od svega, ona, ta Lolita, moja Lolita, toliko je individualizirala autorove negdanje snove da iznad svega i pored svega postoji samo Lolita. Srijeda. "Nagovorite mamu da nas (nas!) sutra povede na jezero Glass." To mi je od rijei do rijei rekla strastvenim apatom moja dvanaestogodinja ljubav s kojom sam se sluajno sudario na ulazu ja sam izlazio, a ona je trkom ulazila. Odbljesak popodnevnog sunca svjetlucao je, kao blistavi bijeli dijamant s nebrojenim zrakastim bicama, na okruglom krovu parkirana automobila. Sjena kronje bujna brijesta meko je padala, prelijevajui se, na daani zid kue. Dva jablana treperila su i zibala se. Izdaleka s ulice dopirali su neodreeni zvui prometa. Neiji je djeji glas dozivao: Nancy! Nan-cy! Lolita je u kui stavila svoju najdrau gramofonsku plou Mala Carmen koju ja uvijek zovem Patuljasta Carmen, na to ona uvijek rei, toboe se rugajui mojoj tobonjoj duhovitosti. etvrtak. Sino smo sjedili na otvorenoj verandi Hazetina, Lolita i ja. Hvatao se topao mraak i prelazio u raznjeen mrak. Stara luda mi je upravo potanko ispriala sadraj filma koji su ona i Lo gledale pnje pola godine. Neki boksa je ve bio veoma nisko pao kad je upoznao nekog dobrog popa (koji je i sam neko, dok je bio snaan i mlad, bio boksa, pa i sad je mogao oboriti grenika udarcem aka). ojedili smo na jastuiima na podu; Lo je sjedila izmeu babe i mene

48 49 (sama se ugurala medu nas, lane moje!). Ja sam opet uzeo aljivo pripovijedati o svojim pustolovinama na Arktiku. Muza izmiljanja dodala mi je puku kojom sam ustrijelio bijelog medvjeda koji je samo sjeo i izustio: "Oh!" Meutim sam dobro osjeao blizinu Lo i, dok sam govorio i gestikulirao u milosrdnoj tami, koristio sam se tim nevidljivim kretnjama da joj dotaknem

as ruku, as rame, as lutku-balerinu s kojom se igrala i neprestano je gurala meni u krilo; i, napokon, kad sam potpuno obavio svoje usplamtjelo zlato tom mreom od bezazlenih milovanja, odvaio sam se da je pogladim po nozi, po najeenoj koi na njenoj goljenici, i smijao se sam svojim alama, i drhtao, i prikrivao svoje drhtanje, i dva puta osjetio na usnama toplinu njenih uvojaka dok sam je njukao govorei neto smijeno za se i milujui njenu igraku. I ona se neto mnogo mekoljila tako da joj je majka na kraju otro rekla neka se prestane vrtjeti, i lutku joj najednom hitnula u tamu, a ja sam se svejednako kikotao i obraao se Hazetini preko nogu Lo i uzgred prolazio rukom po mravim leima nimfice osjeajui joj put kroz djeaku koulju. Ali sam znao daje sve to beznadno. Bilo mije muno od udnje, odjea mi je bila tijesna, pa mi je ak bilo drago kad je njena majka kazala u tami: A sad mislimo da je vrijeme da Lo poe na spavanje. A ja mislim da ste vi prasci ree Lo. Dobro, znai da sutra ne idemo na izlet ree Hazetina. Valjda ivimo u slobodnoj zemlji ree Lo. Poto je jo glasno izrazila svoje negodovanje, Lo je otila, a ja sam iz puke inercije ostao na verandi s Hazetinom koja je puila desetu cigaretu ie veeri i tuila se na Lo. Lo je, zamislite, bila prkoljiva kad joj je bilo svega godinu dana, bacala je, prokleto derite, iz krevetia preko mree igrake samo da ih njena jadna mati mora neprestano skupljati! A sad, kad joj je dvanaest godina, to je prava napast, po Hazetinim rijeima. Jedino sanja o tome kako e jednog dana ipati uz dez-muziku i predvoditi parade visoko diui noge i onglirajui tapom. U koli dobiva slabe ocjene, ali se ipak bolje snala u ovoj novoj koli nego u Piskvju (Pisky je njihov rodni grad u sredini Sjedinjenih Drava, a ova kua u Ramsdaleu je prije pripadala njenoj pokojnoj svekrvi; u Ramsdale su se doselili prije otprilike dvije godine). A znate li zato je Lo bila nezadovoljna u onoj prvoj koli?-Ah ree udovica kako ne bih znala! I ja sam to, sirota, prola u djetinjstvu, oni prokleti balavci koji ti zavru ruke, namjerno se zalijeu u tebe s hrpom knjiga, upaju te za kosu, tipaju za grudi, hoe da ti zadignu suknju. Naravno, hirovitost redovito prati normalan razvoj, ali Lo prevruje svaku mjeru. Mrzovoljna je i prefrigana. Vlada se drsko i izazovno. Neki dan se Viola, jedna mala Talijanka u njenu razredu, prituila da ju je Lolita ubola nalivperom u tur. Znate to bih voljela? Kad biste vi, monsieur, sluajno jo ostali ovdje preko jeseni, zamolila bih vas da je poduavate meni se ini da vi znate naprosto sve i zemljopis, i matematiku, i francuski. Sve, svepotvrdi monsieur. Aha prihvati Hazetina znai da ete jo ostati? Umalo to nisam kliknuo da bih ostao zauvijek kad bih se mogao nadati da u kadikad smjeti pomilovati svoju buduu uenicu. Ali nisam vjerovao Hazetini. Stoga sam samo neto promrsio, protegao se i, ne obvezujui se ni na to {le

motjuste)29, ubrzo otiao u svoju sobu. Ali udovica, oito, nije smatrala da se dan zavrio. Ve sam leao na svom hladnom logu pritiskujui uz lice dlan s Lolitinom mirisavom sjenom kad zauh kako se moja neumorna gazdarica prikrada vratima i ape mi kroz njih: Samo sam vas htjela pitati jeste li proitali Pogledi uzdah? (Ilustrirani asopis koji sam bio posudio od nje.) U taj as Lo je iz svoje sobe viknula da je asopis kod nje. Ovo nije kua, sto mu gromova, ovo je javna knjinica! Petak. Zanima me to bi rekao solidni direktor sveuilinog izdavakog poduzea koje izdaje moj prirunik kad bih u njemu naveo Ronsardove rijei o "malenoj rumenoj pukotini", ili stihove Remvja Belleaua "onaj mali humak obrastao mahovinom njenom i presjeen linijom skerletnom" i tako dalje. Bojim se da u ponovo doivjeti ivani slom ako ostanem u ovoj kui, neprestano izloen nepodnosivoj napasti, pokraj mog zlata, mog i Edgarova zlata mog ivota, nevjeste moje". Je li je majica Priroda ve uputila u veliku tajnu menarha? Osjeaj napuhanosti. "Prokletstvo", kako

50 51 to nazivaju Irkinje ... Figurativno reeno: "pala s krova" ili "tetka joj dola u goste". "Gospoda Maternica (citiram iz asopisa za djevojice) poinje graditi debelu meku stijenku da ima gdje leati djetece ako doe". Siuan luak u svojoj eliji obloenoj pustom. Uzgred budi reeno, ako jednom zaista ubijem nekoga obratite panju na ovo "ako" pobuda bi morala biti mnogo snanija od onoga to sam osjetio prema Valeriji. Dobro upamtite da sam tada postupio prilino nerazumno. Kad zaelite i ako zaelite da me sprite na elektrinoj stolici, uzmite u obzir, molim vas, da mi je samo napadaj ludila mogao uliti onu primitivnu energiju bez koje se ovjek ne moe pretvoriti u zvijer (ovo je sve moda preinaeno). Ponekad u snu pokuavam nekoga ubiti. I znate li to se dogaa? Drim, na primjer, u ruci pitolj. Ciljam, na primjer, u svog bezbrinog neprijatelja koji pokazuje hladnokrvno zanimanje za sve to radim. I ispravno poteem okida, ali jedan metak za drugim mlitavo pada na pod iz blesaste cijevi. U tim svojim snovima jedina mi je elja da prikrijem neuspjeh od protivnika koji se ipak pomalo poinje ljutiti. Danas za rukom stara j e guj a iskosa bacila materinski podruglj iv pogled na Lo (ja sam upravo opisao u aljivu tonu divne etkaste brie koje sam gotovo

bio nakanio pustiti) i rekla mi: "Bolje da ih ne pustite, jer ete inae nekome dokraja zavrtjeti glavom". Lo je odmah odgurnula svoj tanjur s kuhanom ribom, umalo to nije prevrnula au mlijeka, i izletjela iz blagovaonice. Bi li vam bilo jako dosadno upita me Hazetina da poete sutra s nama na jezero, ako se Lo ispria za ovo to je uinila? Nakon nekog vremena uo sam u svojoj sobi zagluno lupanje vratima i druge zvukove koji su dopirali iz uzdrmanih duplji gdje su se suparnice estoko svaale. Nije se ispriala. Izlet je odgoen. A moglo je biti zabavno. Subota. Ve nekoliko dana ostavljam vrata odkrinuta kad radim u svojoj sobi, ali je tek danas taj trik upalio. Prenemaui se mnogo, struui i vukui papuama po podu (da prikrije zbunjenost to mi dolazi u posjet bez poziva), Lo je ula, provrljala po sobi i uzela razgledati stravine kovrice koje sam naarao na listu papira. O ne, to nije bio plod esejistova nadahnuta odmora izmeu dva pasusa, nego su to bili runi hijeroglifi (koje ona nije mogla odgonetnuti) moje kobne poude. Kad se nadnijela smeim uvojcima nad stol za kojim sam sjedio, Humbert Promukli obujmio ju je jednom rukom bijedna imitacija roake veze. Drei list u ruci i prouavajui ga i dalje malko kratkovidnim oima, moja bezazlena mala goa polako mi je napola sjela na koljeno. Njen divni profil, poluotvorena usta i topla kosa bijahu svega pet-est centimetara daleko od mojih obnaenih onjaka, a kroz grubu tkaninu njene djeake odjee osjeao sam vrelinu njena tijela. Odjednom mi je sinulo da je mogu potpuno nekanjeno poljubiti u vrat ili u kut usana sinulo mi je da e mi ona to dopustiti i da e ak zamiriti, po svim holivudskim pravilima. To e njoj biti isto tako obino kao i dvostruka porcija sladoleda od vanilije s vruim okoladnim preljevom. Ne bih umio objasniti svom uenom itaocu (kome su se obrve zacijelo ve toliko uzvile da su stigle do potiljka elave glave) kako sam to pojmio; moda sam nekim zvjerinjim utilom osjetio neku sitnu promjenu u ritmu njena disanja, jer sad ona vie nije toliko razgledala moju drljotinu o, moja prozrana nimfica! koliko je ekala, mirno i radoznalo, da arobni podstanar uini ono za im gine od elje. Kao suvremeno dijete koje guta filmske asopise i zna sve o polaganom snimanju u krupnom planu, ona zacijelo ne bi smatrala nimalo udnim daje odrasli prijatelj, stasit ljepotan... Ali kasno! Najednom je cijela kua zabrujala od glasa govorljive Louise koja je priala gospodi Haze, to se bila netom vratila, o nekakvoj mrtvoj zvjerci to su je ona i Leslie Thomson (susjedin ofer) nali u podrumu i, naravno, moja Lolita nije mogla propustiti takvu zanimljivu priu. Nedjelja. Ona je varljiva, hirovita, nespretna, ona je puna opore draesti nestana curika. Nesnosno je privlana

od glave do pete (dao bih cijelu Novu Englesku za pero kakve popularne spisateljice!), od crne vrpce i ukosnica u kosi pa sve do malog oiljka na donjem dijelu lijepo graenog lista na nozi (gdje ju je udario koturaljkom neki djeak u Piskvju), tik iznad bijele vunene arapice. Upravo je tisla s mamom k Hamiltonovimana proslavu roendana, to li.

52 53 Pamuna kockasta iroka haljinica. ini se da su joj dojke ve lijepo razvijene. Suvie se uri, srce moje! Ponedjeljak. Kino jutro. "Ces matinsgris si doicc..."50 Na meni je bijela pidama s izvezenim ljiljanom na leima. Nalik sam na jednog od onih nabuhlih paukova biserne boje kakvi se mogu nai u starim vrtovima. Sjedi usred blistave pauine i pomalo potee sad ovu, sad onu nit. Moja je mrea razapeta po cijeloj kui, a ja sjedim u naslonjau, kao prepreden arobnjak, i oslukujem. Gdje je Lo? U svojoj sobi? Polako odiem svilenu zavjesu. Nema je, izila je; upravo sam uo isprekidan tresak valjka s toaletnim papirom to se okree; ali sluna nit koju sam pustio za njom nije uhvatila njene korake od kupaonice donje sobe. Moda jo pere zube (jedina higijenska radnja koju Lolita zaista usrdno obavlja). Ne pere. Upravo su se zalupila vrata kupaonice; treba, dakle, njukati dalje po kui za tim divnim plijenom. Hajde da pustim svilenu nit u prizemlje. Uvjeravam se da nije u kuhinji, da ne zatvara, na primjer, buno vrata hladnjaka niti sike na mrsku mater (koja se zacijelo naslauje cvrkutavim, suzdrljivo veselim telefonskim razgovorom, treim od jutros). Pa nita, pipajmo dalje i nadajmo se! Poput zrake prodirem u salon i utvrujem da radio uti (a mama jo govori s gospodom Chatfield ili gospodom Hamilton, veoma tiho, smjeka se, rumeni, pokriva dlanom slobodne ruke slualicu, porie i nagovjetava da ba ne porie zabavna govorkanja o podstanaru, ama prestanite, a sve to apue tako prisno kako inae nikad ne ini ta odrjeita dama u obinu razgovoru). Moje nimfice, dakle, naprosto nema kod kue! Otprhnula je! Pokazalo se da je moje tkanje duginih boja obina stara siva pauina, kua je pusta, mrtva. Iznenada kroz poluotvorena vrata dopire Lolitino njeno smijuljenje: Pojela sam vam svu slaninu, ali nemojte rei mami! Ali kad izjurim iz sobe, nje vie nema. Gdje si, Lolito? Pladanj s dorukom, koji je pomno pripremila domaica i koji eka da ga unesem u sobu, gleda me kesei se bezubo. Lolo! Lolito! Utorak. Opet su oblaci sprijeili izlet na ono nedostupno jezero. Nisu li to

smicalice Sudbine? Juer sam isprobavao pred ogledalom nove kupae gaice. Srijeda. Danas mi je Hazetina, u kostimu i cipelama s niskim petama, rekla da ide u grad da kupi neki dar prijateljici svoje prijateljice, i pozvala me da poem s njom, jer se ja, toboe, odlino razumijem u tkanine i parfeme. Izaberite svoje najdrae ari! propjevui ona. Kako se mogao izvui Humbert, kao vlasnik kozmetike tvrtke? Stjerala me je u kripacizmeu kunog ulaza i automobila. Pourite se! viknula mi je kad sam poeo odvie briljivo presamiivati svoje krupno tijelo da bih se uvukao u kola (svejednako se oajniki domiljajui kako da se spasim). Ona je ve bila upalila motor i stala pristojnim rijeima proklinjati neki teretnjak koji je iao natrake i okretao se, poto je bio dovezao starici preko puta nova invalidska kolica; ali se tada iz salona razlegnu otar glasi moje Lolite: Hej, vi! Kamo ete? Idem i ja! ekajte me! Nemojte je sluati! prokrii Hazetina (i nehotice ugasi motor). Lo je, meutim, na nesreu moje lijepe vozaice, ve potezala za kvaku na vratima s moje strane. Ovo je zbilja previe poe Hazetina, ali se Lola ve bila ugurala, sva ustreptala od radosti: Maknite malo tu svoju stranjicu ree mi. Lo! uzviknu Hazetina i pogleda me isprijeka nadajui se da u istjerati grubijanku napolje. Bit e zlo! ree Lo (ne prvi put) i trgnu se unazad, kao i ja, poto su kola jurnula naprijed. Ovo je zbilja previe ree Hazetina prebacujui bijesno u drugu brzinu. Nisam jo vidjela ovako neodgojeno dijete. I ovako nametljivo. A dobro zna da nije poeljna. I da je vrijeme da se okupa. Prsti moje desne ruke bijahu pripijeni uz Lolitine traperice. Bila je bosa, na nonim noktima bilo je tragova laka trenjeve boje, a na jednom palcu flaster. Boe, to bih sve dao kad bih sad odmah mogao izljubiti te majmunske noge sitnih kostiju i dugih prstiju! Najednom je njena ruka kliznula u moju, pa sam cijelim putem do trgovine drao i gladio i stiskao tu vrelu apicu, a da naa gardedama nije nita ni slutila! Nosnice nae marlenolike oferke sjale su, poto su bile posijale ili potroile svoju porciju pudera, a na je neprekidno drala prpoan monolog o gradskom prometu, 1 srnijeila se u profilu, i puila usne u profilu, i treptala obojenim

54 55

trepavicama u profilu; ja sam se pak molio uzalud, naalost da nikad ne stignemo do trgovine. Nemam vie nita drugo dodati osim daje Hazetina, prvo, kad smo se vraali kui, zapovjedila maloj da sjedne otraga i, drugo, da je odluila zadrati miris, koji sam ja izabrao, za svoje lijepe ui. etvrtak. Skupo plaamo, burom i tuom, tropski poetak mjeseca. U jednom svesku Enciklopedije mladih naao sam kartu Sjedinjenih Drava i list tanka papira na kojem je neija djeja ruka poela precrtavati tu kartu, a na poleini, na drugoj strani nedovrenog obrisa Floride, nalazio se apirografirani popis razreda kole u Ramsdaleu. To lirsko djelo znam ve napamet. !.::>,:. Angel Grace Austin Floyd Beale Jack Beale Mary Buck Daniel Byron Marguerite Campbell Alice Carmine Rose Chatfield Phvllis Clark Gordon Cowan John Cowan Marion Duncan Walter FalterTed Fantazia Stella Flashman Irving Fox George Glave Mabel Goodale Donald Green Lucinda Hamilton Mary Rose Haze Dolores Honeck Rosaline Knight Kenneth McCoo Virginia McCrystal Vivian McFate Aubrey Miranda Andionv Miranda Viola Rosato Emil Schlenker Lena Scott Donald Sheridan Agnes Sherva Oleg Smith Hazel Talbot Edgar Talbot Edwin Wain Luli Williams Ralph Windmuller Louise Pjesma, prava pravcata pjesma! Kako je bilo udno i slatko nai "Haze Dolores" (nju!) u toj ivoj sjenici imena, s tjelesnom straom rua, kako stoji kao kraljevna iz bajke izmeu dvije drubenice! Pokuavam ralaniti srke ushita u kraljenici koji obuzeli su me kad sam ugledao to ime medu drugim imenima. to me to tu uzbuuje gotovo do suza (vrelih, opalnih, debelih suza koje prolijevaju pjesnici i ljubavnici) to zapravo? Njena anonimnost pod crnom ipkastom mantiljom ("Dolores")? Apstraktnost zamjene redoslijeda imena i prezimena, to podsjea na par dugakih crnih rukavica ili krinku? Ne krije li se odgonetka u toj rijei "krinka"? Ili je svagda uitak u ipkastoj tajni, u lepravoj kopreni kroz koju se oi koje poznaje samo ti, odabranik, mimogred smijee samo tebi? A osim toga, mogu sasvim lijepo predoiti sebi ostatak toga arenog razreda oko moje pepeljastoruiaste, dolorozne golubice. Vidim Grace Angel i njene zrele priteve; Ginny McCoo i nogu koju vue za sobom; Clarka iscrpena od onanije; Duncana, smrdljiva klauna; Agnesu i njene izgrizene nokte; crnokosu Rosu, bajnu Stellu koja daje daje diraju nepoznati mukarci; Wiliamsa, svadalicu i lopova; Flashmana kojeg alim kao i svakog drugog otpadnika. A usred njih ona, izgubljena medu njima, gricka olovku, nastavnici je ne trpe, svi je djeaci gutaju oima, njenu kosu i vrat, moja Lolita! Petak. Prieljkujem nekakvu uasnu katastrofu. Potres. Strahovitu eksploziju.

Njena je majka neukusno ali brzo i zauvijek Gonjena sa zemlje, sa svim ostalim ljudima na nekoliko kilometara unaokolo. Lolita cvili u mom zagrljaju. Napokon slobodan, bljubljujem je usred razvalina. Ona se udi, ja joj sve objanjavam,

56 57 zorno pokazujem, urliem. Puste i budalaste tlapnje! Da Humbert nije kukavica, mogao bi se grdno poigrati njome (iskoristiti njene posjetejuer, na primjer, kad je opet bila u mojoj sobi, pokazivala mi svoje crtee, tipine kolske radove). Humbert Hrabri mogao bi joj bez ikakve opasnosti ponuditi mito. A priprostiji, i praktiniji, ovjek lijepo bi se zadovoljio komercijalnim nadomjescima, ali za to treba ovjek znati kome da se obrati, a ja ne znam. Uza svu svoju muevnu vanjtinu, strano sam bojaljiv. Moja se romantina dua sva trese od nekakve ljepljive drhtavice pri samoj pomisli da bi se mogla izlei kakva prljava jeziva afera. Dolaze mi u sjeanje ona bestidna morska udovita koja nam dovikuju: "Maisallez-y, allez-y'm, Annabel kako skakue na jednoj nozi navlaei gaice i ja kako je nastojim zakloniti, obuzet bijesom i muninom. Istoga dana, ali kasnije, mnogo kasnije. Upalio sam svjetlo da pribiljeim to sam sanjao. Porijeklo sna mi je jasno. Za rukom je Hazetina velikoduno izjavila da emo u nedjelju nakon mise, ako Meteoroloki zavod obea sunan vikend, otii na jezero. Leei u postelji i raspaljujui sam sebi matu prije spavanja, razmatrao sam konani plan kako da to bolje iskoristim taj izlet. Potpuno mi je jasno da mama Haze ne trpi moju golubicu zato to je mala zagrijana za mene. Zamiljao sam kako u na jezeru udobrovoljiti i mamicu. Odluio sam da u razgovarati samo s njom, ali da u u zgodan trenutak rei da sam ostavio sat ili tamne naoale ondje, u onom umarku, te u odmah poi u ikaru sa svojom nimficom. Tu je stvarnost izblijedjela i potraga za naoalama pretvorila se u malu orgiju s nebino iskusnom, veselom i poslunom Lolitom, koja se vladala tako kako je moj razum znao da se nipoto ne bi vladala u zbilji. U zoru sam progutao tabletu za spavanje i usnio san koji nije toliko bio nastavak mog snatrenja koliko njegova parodija. Vidio sam posve jasno, to je itekako znaajno, jezero na kojem nisam jo nikad bio; bilo je pokriveno tankom plohom leda smaragdne boje, koji je uzalud pokuavao probiti trnokopom neki koziavi Eskim, iako su na ljunkovitoj obali cvjetali uvezani oleandri i mimoze. Uvjeren sam da bi mi doktorica Blanche

Schwarzmann dala punu vreu austrijskih ilinga za ovaj libidosan koji bi odmah unijela u svoj libidosje. Ostatak je sna, naalost, bio oito neoriginalan. Hazeta i Hazica jahale su oko jezera, a jahao sam i ja revno poskakujui, raskreenih nogu, iako meu njima nije uope bilo konja, nego samo elastian zraksitna omaka za koju je kriva rastresenost reisera sna. Subota. Jo mi lupa srce. Jo se grim i potiho kukam zbog neugodnosti koju sam doivio. Pogled s lea. Pruga zlaane puti izmeu bijele majice i bijelih hlaica. Nagnuta kroz prozor, ona makinalno kida lie s jablana, zaokupljena ivim razgovorom s djeakom koji raznosi novine (Kennethom Knightom, ini mi se) i koji stoji dolje, poto je upravo vrlo tono i buno bacio smotani Ramsdale Journal na ulazne stube. Poeo sam joj se prikradati iza leda "kao ubogi Lazar", tono kau pantomimiari. Ruke i noge su mi bile izboene povrine izmeu kojih sam vie nego na koljenima polagano puzio pomou nekog neutralnog prijevoznog sredstva: ranjeni pauk Humbert. Trebalo mi je vrlo mnogo vremena da dopuzim do nje. Kao da sam je gledao dogledom s krive strane, primicao sam se njenu napetu dupencetu kao kakav paralitiar s mekanim, iskrivljenim udovima koje pokree uasnim naporom volje. Naposljetku sam se obreo tik iza njenih leda, ali mi je tada pala na um nesretna misao da se toboe naalimdaje zgrabim za iju, to line bih li prikrio svoju pravu igru, ali mi je ona kratko i otro dobacila: Ostavite me na miru! (suvie grubo), na to se Humbert Ponizni povukao cerei se jezovito, a nitavna djevojica, nadnesena nad ulicu, nastavila eretati. Ali ujte sad to se poslije dogodilo! Nakon ruka sam se zavalio u nizak vrtni naslonja i pokuavao itati. Najednom su mi dvije hitre ruke prekrile oi; to mi se ona prikrala s lea, kao da ponavlja, u nizu baletnih scena, moj jutronji manevar. Prsti kojima mi je nastojala zakloniti sunce bili su grimizni, a ona se grevito kikotala 1 trzala amo-tamo dok sam pruao ruku as u stranu, as natrag ne Pokuavajui se, Meutim, pridii. Poao sam rukom po njenim ""rim i nekako kikotavim nogama, knjiga mi je spuznula s krila saonice, a gospoda Haze se doetala i milostivo rekla: Samo

58 59 je dobro odalamite ako vam smeta u vaim razmiljanjima. Kako ja volim ovaj

vrt nastavila je bez uzvinika. A ovo sunce, zar nije boanstveno (ovaj put opet bez upitnika). I nesnosna gospa uzdahnu toboe blaeno, svali se na travu i zagleda u nebo poduprijevi se rairenim rukama za leima, a tada najednom stara siva teniska lopta preskoi preko nje i iz kue dopre Lolitin poneto uznosit glas:Pardonne, mamarv12. Nisam tebe gaala. Dakako da nisi, arko moje, pahuljasto janje! 12. Tu je kraj zapisaka u dnevniku. Iz njih proizlazi da je, uza svu vragovu domiljatost, njegov plan bio vazda isti. Najprije me je sablanjavao, a onda osujeivao moje namjere i ostavljao me s tupom boli u samu korijenu mog bia. Ja sam tono znao to hou i kako da to postignem a da ne okrnjim njenu ednost. Uostalom, bio sam stekao neka iskustva u toku dugih godina druenja sa svojom manijom. Obljubio sam oima vie nimfica proaranih suncem u javnim parkovima; probijao sam se vieput, oprezno i odvratno kao kakav razvratnik, u najnatrpaniji i najtopliji kut gradskog autobusa u kojem je visilo o remenju mnotvo uenica. Ali sad, u ova tri tjedna, sve moje bijedne lukavtine bile su uzaludne. Obino je tome bila kriva Hazetina (koja se, kao to je italac zacijelo zapazio, vie bojala da Loliti ne bude lijepo sa mnom nego da se ja osladim Lolitom). Divlja strast koja se bila razbuktala u meni prema toj nimflci prvoj nimfici u mom ivotu koju sam mogao dohvatiti svojim nespretnim, bolnim i bojaljivim pandama zacijelo bi me opet bila otjerala u sanatorij, da vrag nije shvatio da mi treba dati izvjesno olakanje, ako eli da se i dalje poigrava sa mnom. italac je jamano zapazio jo neto, zanimljivu fatamorganu jezera. Bilo bi logino da mi je Mr McFatum (kako bih najradije okrstio tog svog vraga) priredio kakvu malu ast na obeanom alu, u predvienom boriku. Meutim, u Hazetininoj zamisli krila se podvala; ona mi nije rekla da e s nama na izlet poi i fvlarv Rose Hamilton (crnomanjasta mala ljepotica) i da e se nimfice doaptavati po strani, i igrati se po strani, i zabavljati posve odvojeno od nas, dok gospoda Haze i njen naoiti podstanar budu ozbiljno razgovarali, onako goliavi, daleko od radoznalih oiju. Pa ipak su tue oi zavirivale, a jezici klepetali. Kako je udnovat ivot! Trudimo se da odbijemo od sebe upravo one snage sudbine koje smo htjeli pridobiti za se. Prije nego to sam ja doao k njima, moja je gazdarica kanila pozvati neku staru usidjelicu, gospodu Phalen (ija je majka sluila u Hazetininoj obitelji kao kuharica), da stanuje s Lolitom i sa mnom, a ona je sama, inovnica u dui, htjela potraiti neko namjetenje u oblinjem velegradu. Ona je vrlo jasno predviala cijelu situaciju; dolazi pogrbljeni Herr Humbert s naoalama na nosu, sa svojim srednjoevropskim velikim kovezima, i poinje ga pokrivati praina u njegovu kutu, onako

zatrpana gomilom knjiga starostavnih; omraena, runa kerkica pod strogim je nadzorom gospoice Phalen, koja je ve jednom, 1944. godine, drala Lo pod svojim jastrebinjim krilom (Lo bi zadrhtala od ogorenja kad bi se sjetila tog ljeta), a gospoda Haze radi u jednoj otmjenoj tvrtki. Ali je jedan prilino obian dogaaj poremetio cijeli taj plan. Gospoda Phalen slomila je kuk u Savannahu (drava Georgia) onog istog dana kad sam ja stigao u Ramsdale. 13. U nedjelju, nakon spomenute subote, bilo je zaista onako lijepo vrijeme kako su meteorolozi bili predvidjeli. Vrativi na stolac za vratima pladanj s ostacima svog doruka, koji je moja dobra gazdarica trebala odnijeti kad joj bude zgodno, priuljao sam se gradi na odmoritu u svojim iznoenim papuama (jedino to je u rtlene bilo iznoeno), oslunuo i razabrao ovo. Opet je bilo guve. Gospoda Hamilton je telefonirala da njena

60 61 kerka "ima temperaturu". Gospoda Haze je kazala svojoj keri da e morati, prema tome, odgoditi izlet. Prijeka mala Haze kazala je velikoj mirnoj Haze da onda ne ide s njom u crkvu. Majka je na to rekla: Dobro i otila sama. Na odmorite sam bio izaao odmah nakon brijanja, sa sapunicom u uima, jo uvijek u bijeloj pidami s izvezenim razlikom (a ne ljiljanom) na leima. Bre-bolje sam otro sapunicu, namirisao kosu i pazuha, obukao skerletni svileni kuni kaput i, pjevuei nervozno sebi u bradu, poao u potragu za Lo. elim da moji ueni itaoci sudjeluju u prizoru koji u sad ponovo odigrati, elim da razmotre svaku pojedinost i da se sami uvjere kakvom je obzirnou i ednou proeta cijela ta mukatnoslatka zgoda, ako se na nju gleda "nepristojno i samilosno", kako se izrazio moj branitelj u privatnom razgovoru sa mnom. Pa, da ponemo! Preda mnom je teka zadaa. Glavna osoba: Humbert Pjevuckavi. Vrijeme radnje: lipanjsko nedjeljno jutro. Mjesto: salon obasjan suncem. Rekviziti: stari prugasti otoman, ilustrirani asopisi, gramofon, meksike drangulije (pokojni Harold E. HazeBog mu dui dao lako! zaeo je moju duicu u doba sijeste, u plavoj sobi, na svadbenom putovanju u Vera Cruzu, pa je sad po cijeloj kui bilo suvenira, medu njima i Dolores). Toga je dana imala na sebi krasnu pamunu haljinicu koju sam ve bio jednom vidio, ruiastu, s tamnoruiastim kockama, kratkih rukava, usku u struku a dolje iroku, a da bi raspored boja bio potpun, nacrvenila je bila usne i drala u rukama lijepu, banalnu, edenski rumenu jabuku. Samo to nije

bila obuvena za izlazak, nego je imala na nogama arapice i papue, a bijela sveana torbica leala je, odbaena, pokraj gramofona. Srce mi je zalupalo kao bubanj kad je sjela na divan do mene (haljina joj se bila nadula pa splasnula) i poela se igrati blistavom jabukom. Bacala ju je uvis, u estice praine na suncu, i hvatala je uz pljeskav, gladak i upalj zvuk. Humbert Humbert joj uhvati jabuku u zraku. Vratite mi je! molila me je pokazujui mramoraste ruiaste dlanove. Vratio sam joj je. "Deliez". Zgrabila ju je i zagrizla u nju, a meni je srce bilo kao snijeg pod tankom grimiznom koicom. Onako majmunski hitro kako je ve umjela ta amerika nimfica, istrgla mi je iz ruku asopis koji sam bio mehaniki otvorio (teta to filmska vrpca nije zabiljeila neobine are, monogramsku isprepletenost naih istodobnih ili podudarnih pokreta). Drei u jednoj ruci nagrizen plod koji joj nije nimalo smetao, Lolita uze brzo i silovito prelistavati asopis traei sliku koju je htjela pokazati Humbertu. Napokon ju je nala. Hinei zanimanje, pribliio sam joj se toliko da mi je njena kosa dotakla sljepoonicu, a gola ruka naas oeala obraz dok je zapeem brisala usta. Zbog sjajne omaglice kroz koju sam gledao sliku, sporo sam reagirao na nju, pa je Lolita nestrpljivo protrljala jedno koljeno o drugo i lupila se. Slika se probila kroz maglu: poznati slikar-nadrealist lei poleduke na plai, a uz njega, takoer poleduke, lei sadreni odljev Venere Miloske, napola prekriven pijeskom. Ispod slike je pisalo: "Slika tjedna". Munjevito sam joj oteo taj mrski asopis. U iduem trenu ona se sva navalila na mene pokuavajui mi toboe preoteti asopis. Uhvatih je za tanki zglob na ruci. asopis otprhnu na pod kao usplahirena koko. Lolita se istrgnu, odmaknu i obrete u kutu divana desno od mene. Zatim mi to drsko derite jednostavno prebaci noge preko koljena. Do tada sam ve bio gotovo izludio od nadraenosti; ali sam bio i lukav kao luak. Sjedei i dalje na divanu, uspio sam nekako, s pomou cijelog niza vrlo opreznih kretnji, dogurati svoju zakrabuljenu poudu do njenih bezazlenih nogu. Nije bilo ba lako odvui pozornost djevojice dok sam se namjetao u najpovoljniji poloaj. Govorei brzoreicom, gubei dah i ponovo dolazei do njega, hinei nenadanu zubobolju da bih objasnio prekide u blebetanju, i neprekidno gledajui u duhu kao manijak svoj daleki Zarki cilj, kriom sam pojaao ono arobno trenje koje je uklanjalo, u iluzornom ako ne u stvarnom smislu, fiziki neodstranjivu ali psiholoki sasvim beznaajnu zapreku (tkaninu pidame i skut kunog kaputa) postavljenu izmeu teine dviju preplanulih nogu, st su mirovale na mom krilu, i skrivenog tumora moje neizrecive

62 63

strasti. Poto sam u toku svog blebetanja sluajno natrapao na rijei koje sam mogao lako ponavljati, poeo sam recitirati, poneto krivo, neku glupu pjesmicu koja je te godine bila u modi: O, Carmen, mala moja Carmen, sjeti se tara... i gitara, i bara, i ara, tratata automatska besmislica koju sam iskrivljavao i ba time to jest posebnim arima frfljanja opinjavao moju Carmen, a za sve sam to vrijeme bio u smrtnom strahu da me iznenada ne omete kakva stihijska nesrea, da mi ne oduzme moje zlatno breme, u osjeanje kojega se usredotoilo cijelo moje bie, i taj me je strah tjerao da se u poetku suvie urim, to se ne slae s ujednaenou svjesnog uivanja. Ona je uskoro poela preuzimati od mene barove i barmene, gitare i gitariste, prihvaala je i popravljala napjev koji sam ja izokretao. Bila je muzikalna i puna jabunog soka. Noge su joj se malko trzale na mom ivom krilu, a ja sam ih gladio. I tako je napola leala u desnom kutu divana, uenica u bijelim arapicama, i gutala svoj iskonski plod, pjevala kroz njegov sok, papua joj spala na pod pa je trljala petom, na kojoj se jo jedva drala arapica, po hrpi starih asopisa naslaganih lijevo od mene na divanu a svaki njen pokret, svaki potez i njihaj pomagali su mi da prikrijem i unaprijedim sustav taktilnog odnosa izmeu ljepotice i zvijeri, izmeu moje sputane, razjarene zvijeri i ljepote onog ustreptalog tijela u djevianskoj pamunoj haljinici. Pod hitrim vrcima prstiju osjeao sam kako se lagano kostrijee dlaice na njenim goljenicama. Bio sam sav u jetkoj, ali zdravoj jari koja je obavijala Dolly Haze kao ljetna izmaglica. Ah, neka samo ostane tako, neka zauvijek ostane tako... Ali se ona izvila da baci u kamin ostatak izjedene jabuke, i njena mladenka teina, njena bestidna nevina bedra i okruglo dupence promijenie malko poloaj prema mom napregnutom krilu to se muilo i u potaji radilo, te su se i moji osjeaji iznenada tajanstveno izmijenili. Bio sam u stanju u kojem nita nije bilo vano osim plime radosti to je vrila u mom tijelu. Ono to je poelo kao slasno rastezanje moga skrivenog korijena pretvorilo se u arku ustreptalost koja je sad dosegla stanje potpune sigurnosti, samopouzdanja i spokojnosti, stanje koje inae postoji u svjesnom ivotu. Poto se duboki, estoki uitak bio uvrstio i ve se primakao konanom gru, mogao sam nastaviti nolake da bih produljio

blaenstvo. Realnost Lolite bila je uspjeno ukinuta. Zamiljeno sunce damaralo je u izmiljenim jablanima. Bili smo sami, kao u kakvoj boanstvenoj tlapnji. Gledao sam je, onako ruiastu, u zlaanoj praini, onkraj koprene zanosa kojim sam gospodario, koji ona nije osjeala i koji je njoj bio tu, i sunce joj je poigravalo na usnama, i usne su joj, oito, jo izgovarale rijei o Carmen i barmenu, koje vie nisu dopirale do moje svijesti. Sad je sve bilo spremno. ivci uivanja bijahu obnaeni. Krauzeove estice ulazile su u fazu raspomamljenosti. I najmanji bi pritisak bio dovoljan da izbije rajska bura. Ja vie nisam bio Humbert Lovaki Pas, pseto tunih oiju koje je zagrlilo cipelu to e ga sad na udariti. Bio sam iznad smijenih nezgoda, izvan dohvata kazne. U haremu to sam ga bio sam podigao bio sam moan, zadovoljan Turin koji navlas, slobodno, potpuno svjestan svoje slobode, odgaa as kad e izvoljeti uistinu obljubiti svoju najmlau i najkrhkiju robinjicu. Visei na rubu te razbludne provalije (izvanredan poloaj fizioloke ravnotee koji se moe usporediti s nekim tehnikim postupcima u knjievnosti i glazbi), svejednako sam ponavljao za Lolitom sluajne, besmislene rijei Carmen, karmin, kamin, kamen, amen kao kad ovjek govori i smije se u snu, a doe se moja presretna ruka kradom penjala uz njenu nogu obasjanu suncem, sve do granice koju doputa minimalna pristojnost. Dan prije se bila udarila u glomaznu krinju u predsoblju, pa sam joj sad govorio prediui: Gledaj, gledaj to si uradila, pogledaj samo! jer se, kunem se, zaista ukasta masnica ocrtavala na njenu draesnom nimfianskom bedru koje sam svojom kosmatom ruetinom masirao i polagano obuimao a kako su joj gaice bile minijaturne, nita nije prijeilo mom miiavom palcu da se Probije do vrele udubine njenih prepona ba kao to ovjek kaklja i miluje zasmijano dijete eto tako, i samo tako, a ona je na to iznenada nekako prodorno uzviknula: Ma nije to nita! ~~ i poela se previjati i grki i zabacila glavu, i ugrizla se za vlanu

64 65 i blistavu donju usnu, i napola se okrenula od mene, a moja jecava usta, gospodo porotnici, malne su joj dotakla goli vrat dok sam gasio o njenu lijevu butinu posljednji drhtaj najduljeg zanosa koji je ikad osjetilo ijedno ljudsko ili demonsko bie.

Odmah nakon toga ba kao da smo se do tada hrvali i kao da je sad moj stisak popustio ona se skotrljala s otomana i skoila na noge bolje rei na jednu nogu da digne slualicu strahovito bunog telefona, koji je moda zvonio ve cijelu vjenost dok je moj sluh bio iskljuen. Stajala je i treptala oima, zajapurena i raupana, a pogled joj je klizio po meni isto kao to je klizio po pokustvu i, za sve vrijeme dok je sluala ili govorila (s majkom koja joj je nalagala da doe na ruak k Chatfieldovima a ni Lo ni Hum nisu jo znali to smjera to nesnosno zanovijetalo), lupkala je po rubu telefonskog stolia papuom koju je drala u ruci. Hvala Bogu dragom, nita nije primijetila! Izvadivi areni svileni rupi na kojem se njen lutajui pogled naas zaustavi, obrisah znoj s ela i, obuzet blaenstvom rastereenja, dovedoh u red svoje kraljevske haljine. Ona je jo razgovarala s majkom, nagaala se s njom (moja mala Carmen je traila da dou po nju autom) dok sam ja, pjevajui sve glasnije i glasnije, ustrao uza stube i pustio u kadu debeo mlaz vode obavijene parom. A sad u biti toliko slobodan da navedem rijei spomenute pomodne pjesmice, ili barem ono to sam upamtio od nje, jer mi se ini da je nikad nisam pravo ni znao. Evo, dakle, tih rijei: j O, Carmen, mala moja Carmen, sjeti se tara ,, Tatatatam taraba oko fontane, I gitara, i bara, i ara, i para. " I svih svojih nevjera ispod platane! [> I onog grada gdje na glavi dubih, ff, I posljednje svode tarata tuci, I onog metka kojim te ubih, ' Koltom koji mi sad je u ruci... j;r (Bit e da je tip izvadio kolt i prosvirao mozak svojoj dragani). 14. Ruao sam u gradu odavno nisam bio tako gladan. Kad sam se vratio, kua je jo bila obezloliena. Proveo sam poslijepodne u snatrenju, razmiljanju i blaenom prevakavanju svojih jutronjih doivljaja. Bio sam ponosan. Ukrao sam med orgazma a da nisam okaljao maloljetnicu. Nisam joj uinio ama ba nita naao. Maioniar mi je nalio mlijeka, melase i pjenuava ampanjca u novu bijelu torbicu mlade dame jedan, dva, tri, i torbica je ostala netaknuta. Tako sam i ja obzirno ostvario svoj sramotni, arki, greni san, a Lolita je ostala iva i zdrava i ja isto tako. Stvorenje koje sam onako pomamno obljubio nije bila ona, nego plod moje mate, druga, izmiljena Lolita, koja je bila moda jo stvarnija od prave, koja se poklapala s njom i sadravala je, koja je lebdjela izmeu mene i nje, bez volje i svijesti, pa

ak i bez vlastita ivota. Djevojica nije nita ni slutila. Ja joj nisam nita uinio. I nita me nije prijeilo da ponovim taj in koji je na nju tako slabo djelovao kao da je ona fotografski lik to titra na platnu, a ja krotak grbavac to onanira u mraku. Dan je polako prolazio, miran i zreo, i inilo se da je visoko sono drvee upueno u tajnu. udnja me za njom poela ponovo jo jae muiti. "Neka se to prije vrati" molio sam se u sebi pozajmljenom Bogu "i neka se, dok mamica bude u kuhinji, ponovi prizor na otomanu, tako je grozno oboavam!" Ne, "grozno" nije prava rije. Radost koju je u meni budila pomisao na nove zanose nije bila grozna, nego dirljiva. Dirljiva zato to sam, usprkos neugasivom aru svoje poude, najiskrenije i najobzirnije kanio sauvati ednost toga dvanaestogodinjeg djeteta. A sad da ujete kako sam bio nagraen za svoje muke. Lolita se lije vratila s majkom, nego je otila s Chatfieldovima u kino. Stol je bio prostrt za dvoje, raskonije nego inae na njemu su gorjele ^'jece, molim vas lijepo! U toj izvjetaenoj atmosferi Hazetina Je ovla dodirivala srebrni pribor s obje strane tanjura kao da svira

66 67 na klaviru, i smijeila se svom praznom tanjuru (drei se dijete), i pitala me kako mi se svia salata (koju je pripravila po receptu iz nekog enskog asopisa). Zanimalo ju je takoer prija li mi hladna govedina. Rekla je da je prekrasno provela dan. Divna je osoba ta gospoda Chatfield. Phvllis (kerka) odlazi sutra na ljetovanje. Na tri tjedna. Odlueno je da i Lolita ode za njom u etvrtak. Umjesto da eka do srpnja, kako je prije bilo planirano. I ostat e dulje od Phvllis. Sve dok ne pone kola. Krasna perspektiva, sirotice moja! Ah, kako me je to potreslo! Pa to je znailo da mi otimaju moje zlato ba kad je u potaji postalo moje! Da bih nekako objasnio svoje neraspoloenje, morao sam se ponovo posluiti onom istom zuboboljom koju sam ve jutros bio simulirao. Mora da je taj zub bio neki golem kutnjak, a proces veliine trenje! Mi imamo u gradu izvrsnog zubara ree Hazetina. I jo nam je k tome susjed, doktor Quilty, roak onog poznatog dramatiara. Mislite da e proi? Pa dobro, kako hoete! Na jesen u dati da stavi Lo na prednje zube "kvaicu", kako je govorila moja majka. Moda e je to malo obuzdati. Bojim se da vam je ovih dana strano dosaivala. A sve bih rekla da emo imati jo dva-tri burna dana dok ne ode. Isprva je odluno odbila ii, i moram priznati da sam je

ostavila kod Chatfieldovih samo zato to sam se bojala ostati s njom nasamo dok je tako raspoloena. Moda e je film umiriti. Phvllis je slatka curica i Lolita nema ama ba nikakva razloga da je ne trpi. Vjerujte mi, monsieur, da mi je zbilja ao to vas boli zub. Bilo bi mnogo pametnije da mi dopustite da sutra ujutro nazovem Ivora Ojuiltija, ako vas jo bude bolio. I, znate, ja mislim da je za djevojice ljetno logorovanje mnogo korisnije i mnogo pametnije, kako ja obino kaem nego ljekariti na travnjaku u predgrau i mazati se maminim ruem, i dosaivati stidljivom gospodinu u njegovu poslu, i jo uz to praviti scene zbog najmanje sitnice. A jeste li sigurni da e ona biti zadovoljna ondje?prozborih napokon (bijedno, strano bijedno!) Neka samo pokua biti nezadovoljna! Uostalom, ondje se ivot ne sastoji samo u zabavljanju. Logor vodi Shirlev Holmes sigurno ste uli za nju ona je napisala onu knjigu Uenice oko logorske vatre. ivot u ljetnom logoru pomoi e Dolores Haze da se razvije u svakom pogledu u pogledu zdravlja, karaktera, obrazovanja, a osobito u pogledu osjeaja odgovornosti prema drugima. Hoete li da prenesemo svijee na verandu? Ili ete radije lei i uzeti neto protiv bolova? Uzeti neto protiv bolova... 15. Sutradan su one otile u grad da kupe potrebne stvari za ljetno logorovanje. Svaki novi dio odjee ili obue djelovao je na Lo arobno. Za veerom je opet, ini se, bila zajedljivo raspoloena, kao i obino. Odmah nakon veere otila je u svoju sobu da se zadubi u stripove nabavljene za kine dane u logoru Cue. Do etvrtka ih je pregledala tako temeljito da ih nije ni ponijela sa sobom. I ja sam se povukao u svoj brlog i sjeo da piem pisma. Moj je plan sad bio da odem na more i da se vratim do poetka kolske godine i nastavim ivjeti kod Hazeovih, jer sam ve znao da ne mogu bez te djevojice. U utorak su opet otile u kupovinu, a mene su zamolile da se javim na telefon ako nazove upraviteljica logora. Ona je zaista nazvala, a nakon nekoliko tjedana imali smo priliku prisjetiti se tog naeg ugodnog razgovora. Toga je utorka Lo veerala u svojoj sobi. Poto se opet porjekala s majkom, proplakala je i, kao to se ve i prije dogaalo, nije htjela da je vidim uplakanu; kako je imala posebno njenu put, crte lica bi joj se, nakon gorka plaa, raskvasile 1 nabuhle i postale pretjerano zamamne. Njena pogrena predodba 0 mom estetskom ukusu neobino me je alostila, jer ja naprosto oboavam onu primjesu botielijevske ruiaste boje, onaj jarki obrub oko upaljenih usana, one mokre, slijepljene trepavice, a osim toga, taj njen srameljivi hir oduzimao mi je, naravno, mogunost daje toboe tjeim...

68 69 Ipak, nije sve bilo tako jednostavno kako sam mislio. Dok sam sjedio s gospodom Haze u mraku na verandi (neotesani je vjetar pogasio njene crvene svijee), ona se turobno nasmijeila i rekla: Moram vam priznati da sam rekla Loli ti da njezin oboavani I Humbert potpuno odobrava plan o logorovanju, i tada je, eto, ona napravila cijeli skandal pod izlikom da se toboe elimo otresti nje. Ali je pravi razlog taj to sam joj rekla da emo sutra zamijeniti nekakve suvie moderne stvari, koje me je natjerala da joj kupim, za neto skromnije. Ona, znate, smatra sebe za filmsku zvjezdicu, a ja je smatram za zdravo, snano, ali runo derite. U tome je, mislim, korijen naih potekoa. U srijedu sam uspio uloviti Lolitu nasamo na nekoliko sekundi; to se zbilo na odmoritu gdje je ona, u tijesnoj majici i bijelim hlaicama umrljanim straga neim zelenim, prekopavala po krinji. Rekao sam joj neto to je trebalo biti prijazno i smijeno, ali je ona samo prezirno otpuhnula a da me nije ni pogledala. Zdvojni, umirui Humbert nespretno ju je pogladio pa trtinoj kosti, a ona ga je snano odalamila kalupom za cipele pokojnog Hazea. Izdajico rekla je, na to sam se odvukao niza stube drei se veoma uvrijeeno. Nije se udostojila veerati s Humbertom i mamom; oprala je kosu i legla sa svojim budalastim knjiicama. A u etvrtak ju je njena ravnoduna mati odvezla u logor Cue. Kao to su pisali malo vei pisci od mene: "itaocu nee biti teko zamisliti..." i tako dalje. Uostalom, moda u tom famoznom zamiljanju dati nogom u tur. Ja sam znao da u ostati zaljubljen u Lolitu do kraja ivota; ali sam isto tako znao da ona nee dovijeka ostati Lolita. Na Novu godinu bit e joj trinaest ljeta. Za dvije-tri godine nee vie biti nimfica, nego "mlada djevojka", a poslije "studentica" uas nad uasima! Rijei "do kraja ivota" odnose se samo na moju strast, samo na onu Lolitu koja se postojano odravala u mojoj krvi. A Lolitu koja je sad bila dostupna mom opipu i vidu, njuhu i sluhu, Lolitu prodorna glasa i blistave smee kose, ravne sprijeda, valovite sa strane, s uvojcima straga, Lolitu kojoj vrat bijae vreo i ljepljiv, a rjenik vulgaran "jezivo", "gala", "perfa", "seljo", "kit" tu Lolitu, moju Lolitu morao je bijedni j^atul zauvijek izgubiti. I kako sam onda mogao ivjeti bez nje dva ljetna, besana mjeseca? Puna dva

mjeseca od dvije preostale godine njena nimfianstva! Moda ne bi bilo zgorega, mislio sam, da se preruim u sumornu, staromodnu djevojku, nezgrapnu Mademoiselle Humbert, pa da razapnem svoj ator u blizini logora Cue, i da se nadam da e tamonje nimfice, rie od sunca, zagrajati: "Oh, hajde da primimo k sebi ovu izbjeglicu duboka glasa!" i odvui do svoje vatre alosnu, snebivljivu i nasmijeenu Berthe au GmndPieeP3. Berthe e spavati s Dolores Haze! Puste, isprazne sanje! Dva mjeseca divote, dva mjeseca njenosti bit e zauvijek protraeni, a ja nisam mogao nita uiniti protiv toga, mais nV34! Ipak je taj etvrtak uvao za me kap rijetka meda u svojoj irnoj kapici. Gospoda Haze trebala je odvesti kerku u logor rano ujutro, i kad su do mene doprli razliiti glasovi povezani s odlaskom, skotrljao sam se s postelje i izvirio na prozor. Dolje pod jablanovima ve je brektao automobil. Na ploniku je stajala Louise zaklanjajui rukom oi, kao da se mala putnica ve gubi u niskom sjaju jutarnjeg sunca. Pokazalo se da je ta gesta bila preuranjena. Pouri se! viknula je Hazetina sjedei za upravljaem. Moja Lolita, koja se ve bila napola uvukla u kola i taman htjela zalupiti vratima, spustiti prozor i mahnuti rukom Louisi i jablanovima (ni nju ni njih nije joj vie bilo sueno vidjeti), prekinula je naas tok sudbine; pogledala je gore i pojurila natrag u kuu (dok se majka derala za njom kao luda). Cas kasnije zauo sam korake svoje ljubljene na stubama. Srce mi je bilo toliko naraslo da umalo to nije zaklonilo cijeli svijet. 1 otegao sam gore hlae pidame i otvorio irom vrata; u isti mah )e Lolita dotrala do mene, topui, prediui, u svojoj najtanjoj haljinici, i ve je bila u mom zagrljaju, i nevina su joj se usta topila Pod estokim pritiskom tamnih mukih eljusti o, drhtavo ^oje lane! U iduem trenu uo sam je ivu, nesilovanu kako buno tri niza stube. Tok sudbine se nastavio. Zlaana se goljenica i

70 71 uvukla, vrata se na automobilu zalupila ponovo se otvorila i jo jae zalupila i vozaica je naglo odvezla moje zlato upravljajui otro volanom i popraujui krivljenjem usana crvenih kao guma svoje gnjevne neujne rijei, a dotle je, neopaena ni od koga osim mene, gospoica Vizavi, bolesna starica, slabano ali u pravilnim razmacima mahala sa svoje verande obrasle vinovom

lozom. 16. Dlan mi je jo bio pun osjeaja glatkoe, nalik na dodir bjelokosti, Lolitinih djetinjih udubljenih leda, njene skliske glatke koe pod laganom haljinicom koju sam pomicao rukom gore-dolje dok sam je drao u naruju. Odjurio sam u njenu nepospremljenu sobu, otvorio vrata ormara i zaronio u hrpu rublja koje je bila nosila. Posebno se dobro sjeam neke ruiaste tkanine, iznoene i poderane, koja je du ava vonjala po neemu jetkom. U nju sam zamotao Humbertovo golemo, prepuno srce. U meni je ve bio uzavro ognjeni kaos ali sam morao sve to ostaviti i bre-bolje se sabrati, jer mi je u tom trenutku dopro do svijesti barunasti glas sluavke koja me je tiho zvala sa stuba. Rekla mi je da ima poruku za mene i, poto je na moje automatsko "Hvala" uzvratila prijaznim "Nema na emu", ostavila mi u drhtavoj ruci neobino isto pismo bez marke i bez ispravaka. "Ovo je priznanje: volim Vas (tako je poinjalo pismo i ja sam u jednom iskrivljenom asu pomislio da je ta histerina krabotina uenika rkarija). Neki dan, u nedjelju, u crkvi sram Vas bilo, nevaljale, to niste htjeli doi da vidite krasne nove oslikane prozore na njoj jest, teku ovu posljednju nedjelju, kad sam upitala Gospoda Boga to da radim, reeno mi je da postupim ovako. Drugog izlaza nemam. Volim Vas od prvog trenutka kad sam Vas ugledala. Ja sam strastvena i osamljena ena, a Vi ste ljubav moga ivota. Sada ste, dragi moj, najdrai moj, mon cher, cher Monsieur1'', ovo proitali; sada sve znate. Stoga Vas molim da smjesta spremite svoje stvari i otputujete. Ovo Vam nalae Vaa stanodavka. Odlazite! Napolje! Departezl36 Ja u se vratiti do veere ako budem vozila sto trideset kilometara na sat tamo i natrag, ako se ne slupam (uostalom, to bi koga bilo briga?), i ne elim vas nai u kui. Molim Vas, molim Vas, otputujte smjesta, sad odmah, nemojte ni itati do kraja ovo smijeno pisamce! Idite! Zbogom! Situacija je, mon cherP7, posve jednostavna. Ja, naravno, znam sasvim pouzdano da za Vas ne znaim nita, ba nita. Ma dobro, Vi rado askate sa mnom (i alite se sa mnom, sirotom), zavoljeli ste na gostoljubivi dom, moje najmilije knjige, moj lijepi vrt, pa ak i nestaluke moje bune kerkice; ali ja Vama nisam nita. Je li tako? Tako je. Ba nita. Ali, ako Vi, kao Evropljanin i mrani romantiar, zakljuite, poto proitate ovo moje "priznanje", da sam dovoljno privlana da se okoristite ovim pismom i da se upustite u "avanturu" sa mnom, onda znajte da e to biti zloinvei zloin nego da ste silovali oteto dijete. Vidite, dragi, kad biste odluili ostati, kad bih Vas jo nala ovdjeto se, naravno, nee dogoditi pa zato i mogu ovako fantazirati sama injenica da ste ostali mogla bi znaiti samo jedno, da elite postati za me ono isto to ja elim postati za Vasivotni drugi da ste spremni zauvijek vezati svoj ivot

s mojim i biti otac moje kerke. Dopustite mi, najdrai moj, da jo asak buncam i bulaznim; ta znam da ste ve razderali ovo pismo, a njegove ostadce (neitljivo) u vrdog klozeta. Najmiliji moj, mon tres, tres cher, da zna kakvo sam Ti brdo ljubavi podigla tijekom ovoga arobnog mjeseca lipnja! Znam kako ste Vi suzdrljivi i koliko u Vama ima neega "britanskog". Moda e Vaa starosvjetska zakopanost, Va osjeaj za dolinost biti povrijeeni otvorenou jedne bijedne Amerikanke! Vi koji krijete svoje najsnanije porive, zacijelo smatrate da sam ja bestidna budala sto Vam ovako otvaram svoje nesretno ranjeno srce. U prolosti sam doivjela mnoga razoaranja. Gospodin Haze je bio krasan ovjek, dobra dua, ali, jao, dvadeset i pet godina stariji od mene tako da... ali. ostavimo prolost na miru! Dragi moj, Tvoja je radoznalost sad valjda potpuno zadovoljena, ako me nisi posluao i ako si proitao vo pismo do njegova gorkog kraja. Uostalom, to i nije vano. Uniti al otputuj! Nemoj zaboraviti ostaviti kljueve na stolu u svojoj

72 73 sobi! I neku adresu da ti mogu poslati potom dvanaest dolara koje si platio za sobu do kraja mjeseca! Zbogom, mili moj! Moli se za mene ako se ikad moli! C. H." Svega se ovog sjeam, i to od rijei do rijei (ukljuujui i iskrivljene francuske izraze). Pismo je bilo u najmanju ruku dvaput due. Izostavio sam lirsko mjesto koje sam tada uglavnom preskoio, a koje se odnosilo na Lolitina brata koji je umro kad mu je bilo dvije godine, a Loliti etiri; iznosila se pretpostavka da bih ga ja veoma zavolio da je ostao iv. ekajte da se sjetim to je jo bilo. A, da! Doputam da su rijei "u vrtlog klozeta" (gdje je pismo zaista i zavrilo) moj prozaini dodatak. Ona me je vjerojatno molila da naloim nekakvu posebnu vatru da spalim tu njenu poslanicu. Prvo to sam osjetio bilo je gaenje, a onda se javila elja da kidnem. Zatim sam osjetio kao da mi se neija mirna prijateljska ruka spustila na rame i upozorila me neka se ne urim. Posluao sam je. Oporavio sam se od zaprepatenja i opazio da sam jo u Lolitinoj sobi. Reklama preko cijele stranice istrgnuta iz nekog luksuznog asopisa bila je prikucana na zid iznad postelje, izmeu njuke nekog pjevaa zabavne glazbe i dugih trepavica neke filmske glumice. Ta fotografija u boji prikazivala je crnomanjastog mladog mua u ijim je irskim oima bilo neega izmodenog. On je reklamirao kuni

kaput (te i te "kue") i drao pred sobom za oba kraja pladanj nalik na most (neke druge tvrtke) na kojem se nalazio zajutrak za dvije osobe. Rijei ispod slike bile su uzete iz crkvene pjesme ocaThomasa Morella: "Evo ide on, junaki pobjednik". Trebalo je valjda zakljuiti da hametice pobijeena mlada (koja se nije vidjela na slici) sjedi na jastucima brane postelje spremna da prihvati pladanj za jedan kraj, ali nije bilo jasno kako e se njen partner iz postelje dovui do nje ispod mosta a da ne poini lom. Lolita je nacrtala aljivu strelicu koja je pokazivala u ispijenog mladog supruga i ispisala velika slova: "H. H."; i zaista je, usprkos razlici od nekoliko godina, slinost bila neobino velika. Ispod te slike bila je jo jedna, takoer u boji. Na njoj je neki poznati dramski pisac sveano puio cigaretu "Dromedar". On je navodno uvijek puio samo te cigarete. Nije ba mnogo nalikovao na H. H. Ispod slike je bila Lolitina djevianska postelja, puna stripova. Caklina je bila spala ovdje-ondje sa eljeznih ipaka kod uzglavlja i ostale su okrugle crne mrlje na bijeloj pozadini. Poto sam se uvjerio da je Louise otila, zavukao sam se u Lolitinu postelju i ponovo proitao pismo. 17. Gospodo porotnici! Ne bih se mogao zakleti da mi ve i prije nisu dole na um neke misli koje su se odnosile, da tako kaem oprostite na izrazu na vrapca u ruci. Um ih nije sauvao u nekom loginom obliku. Ali, ponavljam, ne bih se mogao zakleti da nisam njegovao takve misli (ako doputate da se posluim i ovakvim izrazom) u magli snatrenja, u mraku strasti. Bilo je moda asova, moralo je biti asova (ta poznajem ja valjda Humberta!) kad sam temeljito i hladnokrvno razmatrao mogunost da se oenim nekom prezrelom udovicom (recimo, Charlottom Haze), ba takvom koja nema ni jednog jedinog roaka na irokom sivom svijetu, jedino zato da bih se domogao njene kerkice (Lo, Lole, Lolite). Cak sam spreman priznati svojim muiteljima da sam moda koji put bacio hladan, ispitivaki pogled na Charlottine koraljne usne, na njenu bronanu kosu i suvie dubok izrez na prsima, i pokuavao je nekako smjestiti u kakvo vjerodostojno snatrenje. Priznajem ovo pod mukama, moda izmiljenim, ali zato jo uasnijim. Htio bih ovdje malo zastraniti i ispripovijedati vam malo potanje opavor nocturnu8 koji me je nou grdno muio i jo me mui, kad mi u glavi ostane neki sluajni izraz iz nesustavnog itanja u mom djeatvu na primjerpeine fort et dure (kakav li je genijalan muitelj to izmislio!), ui takve strane, tajanstvene, podmukle rijei kao to su "trauma", traumatski doivljaj" i "traverza". Uostalom, moja je pripovijest dostatno nesuvisla i bez zastranjivanja.

74 75 Poto sam unitio pismo i vratio se u svoju sobu, premiljao sam neko vrijeme, mrsio sebi kosu, defilirao u svom skerletnom kunom kaputu, stenjao kroz stisnute zube i najednom... Najednom sam, gospodo porotnici, osjetio da kroz onu istu grimasu, od koje su mi se krivila usta, svie podrugljiv smijeak iz Dostojevskoga kao neka daleka i uasna zora. U novim uvjetima poboljane vidljivosti poeo sam predoivati sebi sva ona milovanja kojima bih uzgred mogao obasipati Lolitu kao mu njene majke. Mogao bih je priviti uza se po tri puta na dan svaki dan. Rasprile bi se sve moje brige. Potpuno bih ozdravio. "Lako i oprezno bih drao te Na koljenima, i oinski (jelov Utiskivao ti na njeni obraz" kako ono ree onaj engleski pjesnik. O, naitana li Humberta! Zatim sam, sa svim moguim mjerama opreza, polako, kao da hodam na prstima, zamislio Charlottu kao ivotnu druicu. Zar se zbilja ne bih mogao prisiliti da joj dadem u postelji onaj ekonomino raspolovljeni grejpfrut, dijetni doruak? Obliven znojem pri nesmiljenom svjetlu gole arulje, gaen uznojenim policajcima, Humbert Humbert je sad spreman da jo kojeta "izjavi u zapisnik" {cjuel moti)40 dok prevre svoju savjest i dere njenu najskriveniju podstavu. Nisam se namjeravao oeniti sirotom Charlottom zato da bih je uklonio na neki nedostojan, jeziv i pogibeljan nain, kao na primjer s pomou pet tableta ivina biklorida rastopljenih u aici serija prije ruka ili neim slinim; ali je u mojoj akustinoj i pomuenoj glavi ipak zveckala misao koja je bila tijesno povezana s farmacijom. Zato da se ograniim na onaj skromni tajni uitak koji sam ve bio okusio? Pred oi su mi izlazile druge slike bluda provijajui se i smijeei se. Vidio sam u duhu kako dajem jako sredstvo za spavanje i materi i keri u isto vrijeme da bih mogao nesmetano milovati svu no ovu potonju. Kua se orila od Charlottina hrkanja, a Lolita jedva da je disala u snu, nepomina, kao naslikano djevoje. Mama, kunem ti se da me Kenny nije ni taknuo! Ti ili lae, Dolores, ili je to bio noni vampir- Uostalom, pazio bih da ne napumpam malu. Tako je Humbert Vukodlak snovao i snatrio a rumeno sunce udnje i odlunosti (koje stvaraju sav ivi svijet!) dizalo se sve vie dok je na nizu balkona niz razvratnika nazdravljalo, s aom u ruci, blaenstvu prolih i buduih noi. Zatim sam, u prenesenom smislu, razbio au i smiono zamislio (jer sam ve bio pijan od privienja te sam obescijenio svoju blagu narav) kako

malo-pomalo prelazim na ucjenjivanje ama sasvim neduno, beznaajno ucjenjivanje i prisiljavam Hazetinu da mi dopusti da opim s malom, jer u zaprijetiti svojoj jadnoj zatreskanoj dami da u je ostaviti, ako mi ne da da se igram sa svojom zakonitom pastorkom. Jednom rijeju, pred takvom senzacionalnom "ponudom", pred takvim irokim i raznolikim perspektivama, bio sam nemoan kao Adam koji unaprijed vidi ranu maloazijsku povijest kao fatamorganu u svom vonjaku. A sad pribiljeite ovu vanu napomenu: umjetnik u meni nadvladao je dentlmena. Zato je bio potreban jo vei napor volje da u ovim zapisima prilagodim svoj stil nedostojnom tonu dnevnika koji sam vodio dok je gospoda Haze stajala na putu mojim eljama. Tog dnevnika vie nema, ali sam smatrao za svoju umjetniku dunost da sauvam onaj ton, ma koliko mi se on sad inio laan i grub. Sreom, moje je pripovijedanje sad dolo do toke na kojoj mogu prestati vrijeati sirotu Charlottu radi naknadne vjerodostojnosti. elei pritedjeti sirotoj Charlotti dva-tri sata mune neizvjesnosti na vijugavoj cesti (i sprijeiti, eventualno, sudar koji bi poruio nae razliite snove), pokuao sam obzirno, ali uzaludno stupiti s njom u telefonsku vezu; nazvao sam logor Cue, ali sam doznao da je ona ve prije sat vremena krenula kui. Dobivi na telefon umjesto nje Lolitu, rekao sam joj drui i naslaujui se v'au nad sudbinom da u se oeniti njenom majkom. Morao sam joj to ponoviti, jer joj je neto smetalo da me paljivo slua. ~"~ Pa to je perfa rekla je smijui se. Kad e biti svadba?

76 77

ekajte malo... tu je jedno tene... zgrabilo me za arapu. Halo... Dodala je da e joj ondje po svoj prilici biti vrlo zabavno... I ja sam shvatio, poto sam objesio slualicu, da je dva sata u djejem logoru bilo dovoljno da novi dojmovi potpuno istisnu iz glave male Lolite lik neodoljivoga gospodina Humberta. Uostalom, to sad i nije bilo vano. Dobit u je svakako natrag poto protekne dolian rok nakon svadbe. "Kita vjenana na grobu jedva da je uvenula", kako bi rekao pjesnik. Ali ja nisam pjesnik. Ja sam tek savjestan historiograf. Razmislivi malo, pogledao sam to ima u kuhinjskom hladnjaku i, ustanovivi da je njegov sadraj isuvie asketski, otiao sam u grad i nakupovao brdo samih poslastica. Osim toga sam kupio dobra estoka pia i nekoliko vrsta

vitamina. Bio sam prilino siguran da u s pomou tih stimulansa i svojim vlastitim snagama uspjeti sprijeiti izvjesnu, da tako kaem, "zabunu", koja bi mogla nastati zbog pomanjkanja osjeaja kad doe vrijeme da zasvjedoim silan i nestrpljiv ar. Dosjedjivi Humbert neprestance je predoivao sebi Charlottin lik kroz kljuanicu muke mate. Tijelo joj je bilo dobro ouvano i skladno razvijeno, o tome nije bilo spora, a moda mi je mogla dobro doi misao da je ona toboe Lolitina starija sestrada nisam suvie jasno predoivao sebi njena teka bedra, okrugla koljena, bujna prsa, grubu ruiastu kou na vratu ("grubu" prema svili i medu) i sve ostale crte toga bijednog i dosadnog stvora to se naziva "lijepom enom". Sunce je opisalo svoj uobiajeni krug oko kue. Dan je sazrio i poeo se kloniti veeri. Popio sam jednu aicu. Pa drugu. Pa treu. Moje najdrae pie, dinanas-mjeavina dina i ananasova soka uvijek mi udvostruuje snagu. Naumih da pokosim zaputen travnjak u naem vrtu. Unepetite attention41. Bio je zarastao u maslake, a neiji prokleti pas ne trpim psezagadio je kamene ploe koje je nekad ukraavao sunani sat. Gotovo su se svi maslaci ve bili prometnuli iz sunaca u mjesece. Din i Lolita bili su mi u krvi pa umalo to nisam pao preko rasklopnih stolica koje sam htio pospremiti. Zebre crvenih pruga! Poneko podrigivanje zvui kao klicanje bar je moje tako zvUalo. Stara ograda iza vrta razdvajala ga je od susjedskog smea i jorgovana, ali izmeu prednjeg dijela naeg travnjaka (ondje gdje se on blago sputao niz jednu stranu kue) i ulice nije bilo nikakve prepreke. Zbog toga sam morao vrebati (smijuljei se kao ovjek koji se sprema uiniti neko dobro djelo) povratak Charlotte; taj je zub valjalo odmah iupati. Klatei se za runom kosilicom koja me je vukla za sobom, dok su podsjeene vlati trave poskakivale i takorei cvrkutale odsijevajui na niskom suncu, nisam odvajao oiju od onog dijela ulice u predgrau koji sam mogao vidjeti. Ulica je zavijala prema nama ispod svoda golema sjenovita drvea, a onda se naglo sputala pored kue od opeke, obrasle vinovom lozom, stare Vizavi i njena polo-ena travnjaka (mnogo urednijeg od naeg), te se napokon gubila iza naih ulaznih stuba koje nisam vidio s onog mjesta gdje sam radosno podrigivao i radio. Maslaci izgiboe. Miris sone trave mijeao se s mirisom ananasa. Dvije djevojice, Marion i Mabel, koje sam obino pratio makinalnim pogledom dok su prolazile amo-tamo (ali tko bi mi mogao zamijeniti moju Lolitu?), odoe prema aveniji (odakle se sputala naa Ulica Lawn); jedna je od njih gurala bicikl, a druga je u hodu zobala iz papirnate vreice, i obje su govorile u sav glas, sunano i zvonko. Simpatini Thomson, adetski graen Crnac, koji je kod starice preko puta sluio kao vrdar i ofer, iroko mi se izdaleka osmjehnuo i viknuo mi dva puta, popraujui povike gestama, da sam danas toboe neobino energian. Budalasti pas naeg susjeda, bogatog prnjara, pojurio je

za nekim modrim automobilom ali ne Charlottinim. Ona zgodnija od one dvije djevojice (ini mi se Mabel), u hlaicama, s grudnjakom koji nije imao to drati, sjajne kose (nimfica, tako mi Pana!), ponovo je protrala guvajui u ruci praznu papirnatu vreicu i iezla iz oiju zelenog jarca zamaknuvi za proelje vile gospodina i gospode Humbert. Automobil-karavan izbio je izhladovite avenije nosei jo neko vrijeme ostatke hladovine, dok se nisu raspali, na krovu za koji se goliavi voza drao lijevom rukom ispruenom kroz prozor; auto je mahnito brzo projurio, a uz njega pas biveg prnjara. Nastala je njena stanka, a onda me neto presjeklo u prsima jer sam ugledao modru limuzinu. Skliznula je niz brdo i : v .*

78 79 izgubila se za uglom kue. Razabrao sam naas njen mirni, blijedi profil. Pomislio sam da nee znati jesam li otiao ili nisam dok se ne popne na kat. Nakon jedne minute izvirila je kroz prozori Lolitine sobice s izrazom silne tjeskobe na licu. Tako sam brzo ustrao uza stube da sam uspio stii u sobicu prije nego to je ona izila iz nje. 18. Kada je mlada udovica, a mladoenja udovac, kad je ona proivjela u "naem dinom gradiu" nepune dvije godine, a on nepunih mjesec dana, kadMonsieur jedva eka da se sve skupa to prije svri, a Madame pristaje na to smijeei se milostivo, onda je svadba obino prilino "skromna". Mlada moe biti i bez tijare od naranina cvijeta koja dri kratak veo, i bez bijele orhideje zataknute u molitvenik. Mladina bi kerkica moda unijela u ceremoniju vjenanja H. i H. primjesu iva rumenila, ali sam slutio da bi bilo opasno iskazivati suvie njenosti Loliti stjeranoj u kripac, pa sam se sloio da ne vrijedi dovlaiti djevojicu iz njena omiljenog logora Cue. Moja takozvana "strastvena i osamljena" Charlotte bila je u svakidanjem ivotu praktina i drutvena ena. Povrh toga, otkrio sam da je ona, premda nije mogla obuzdati ni porive srca u svakidanjem ivotu ni krikove na ljubavnom logu, principijelna ena. im je postala manje-vie moja ljubavnica (unato stimulansima i njenim "nervoznim, nestrpljivim cherf, junaki cheri nije mogao izbjei neke poetne potekoe, to je, inae, obilato nadoknadio

najbiranijim asortimanom starosvjetskih umiljavanja), draga Charlotte me je presliala o mojim odnosima s Gospodinom Bogom. Mogao sam joj rei da u tom pogledu nemam nikakvih predrasuda, ali sam joj umjesto toga kazao plaajui danak nabonom opem mjestu da vjerujem u izvjestan kozmiki duh. Pregledavajui svoje nokte, ona me upitala nema li u mom rodu kakvih primjesa sa strane. Odgovorio sam protupitanjem bi li ona ipak pola za me da je, recimo, majin djed mog oca bio Turin. Rekla je da to ne bi bilo ni najmanje vano; ali da bi ona, kad bi jednom ustanovila da ne vjerujem u naeg dragog kranskog Boga, svrila sa samom sobom. Kazala je to toliko sveano da sam se najeio. Tada sam pojmio da je doista principijelna ena. O, bila je to dobro odgojena malogradanka! Govorila je "Oprostite" kad bi joj i najmanji podrig prekinuo teni govor, izgovarala je prvi slog rijei envelope (omotnica) kroz nos na francuski nain, a u razgovoru s kakvom znanicom nazivala je mene "gospodin Humbert". Pomislio sam da bih joj ugodio kad bih se pojavio u mjesnom drutvu s nekom romantinom aureolom. Na dan naeg vjenanja iziao je u drutvenoj rubrici Ramsdale Journala intervju sa mnom i fotografija Charlotte s jednom uzvijenom obrvom i pogreno otisnutim prezimenom Hazer. Usprkos toj nezgodi, taje reklama podgrijala porculanske klijetke njena srca i izazvala podrugljivo egrtanje mojih zmijskih egrtaljki. Kako je sudjelovala u dobrotvornom radu crkve i upoznala se s boljim majkama Lolitinih kolskih drugarica, Charlotte je u godinu i pol uspjela postati, ako ne ugledan, a ono bar priznat lan mjesnog drutva, ali jo nikad nije bila upala u tu arobnu novinsku rubriku, a sad je upala u nju zahvaljujui meni, gospodinu Edgaru H. Humbertu ("Edgara" sam ubacio iz puke razmetljivosti), "piscu i istraivau". Reporter, brat mog McCooa, kad je to zapisivao, upitao me je to sam zapravo napisao. Ne sjeam se to sam mu odgovorio, ali je kod njega ispalo ovako: "nekoliko djela o Verlaineu, Rimbaudelaireu i nekim drugim pjesnicima". U intervjuu je bilo takoer spomenuto da poznajem Charlottu ve nekoliko godina i da sam dalji roak njena prvog mua. Natuknuo sam i da sam vodio s njom ljubav prije trinaest godina, ali o tome lije bilo u novinama ni spomena. Charlotti sam rekao da drutvenu rubriku krase tiskarske pogreke. Nego, da nastavimo ovu neobinu pripovijest! Jesam li ja, kad je trebalo da uberem plodove svog promaknua iz podstanara u sulonika, osjeao samo gorinu i gaenje? Nisam. Humbert mora Poznati da mu je tatina bila malo polaskana, da je bio malice

80 81 raznjeen i da se ak stanovito otmjeno kajanje cijedilo niz elik njegova zavjerenikog bodea. Nisam ni sanjao da bi se ona prilino smijena, iako i prilino zgodna gospoda Haze, sa svojom slijepom vjerom u mudrost svoje crkve i svoga kluba prijatelja knjige, sa svojim izvjetaenim govorom i osornim, hladnim i prezirnim dranjem prema bajnoj, golorukoj i maljavoj dvanaestogodinjoj djevojici, mogla pretvoriti u onakvo dirljivo nemono stvorenje im sam je dotaknuo to se dogodilo na pragu Lolitine sobice u kojoj je uzmicala mrmljajui isprekidanim glasom: Nemojte, nemojte, molim vas, nemojte... Ta je promjena povoljno djelovala na njenu vanjtinu. Njen osmijeh, koji je do tada bio onako neprirodan, prometnuo se u sjaj beskrajnog oboavanja sjaj pun neega mekog i vlanog, u kojem sam, zapanjen, prepoznavao slinost s Lolitinim arobnim, tupim i izgubljenim pogledom kad bi uivala u nekakvoj novoj smjesi sirupa u mlijenom restoranu ili se nijemo divila mojim skupocjenim, uvijek lijepo izglaanim odijelima. Gledao sam kao zaaran Charlottu kad bi, dijelei svoje roditeljske brige s nekom drugom damom, pravila onu tipinu ameriku grimasu mirenja sa sudbinom (prevrui oima i otoboljujui jednu stranu usta), iju sam djeju varijantu viao na Lolitinu licu. Prije spavanja bismo uvijek neto popili, viski ili din, i to bi mi pomoglo da zamiljam kerku dok milujem majku. Evo onog bijelog trbuha u kojemu je moja nimfica leala kao skvrena ribica 1934. godine. Ta pomno obojena kosa, to uope ne djeluje na moj opip i njuh, poprimala je katkad (pri svjetlu svjetiljke u branoj postelji s etiri stupa na uglovima) preljev, ako ne i mekou, Lolitinih uvojaka. Dok sam rukovao svojom novopeenom enom prirodne veliine, neprestano sam ponavljao u sebi da je ona u biolokom smislu najblia Loliti; da je u Lolitinim godinama Lotte bila isto tako zamamna uenica kao to je sad njena ki i kao to e jednog dana biti Lolitina ki. Natjerao sam enu da izvue ispod cijele zbirke cipela (ini se da je pokojni gospodin Haze imao upravo patoloku pasiju da sakuplja cipele) album star trideset godina da bih mogao vidjeti kakva je Lotte bila kao dijete; i, usprkos loem osvjedjenju i nezgrapnoj odjei, uspio sam razabrati mutnu prvu verziju Lolitinih obrisa, njenih nogu, jagodinih kostiju, prasta nosia. Lottelita! Lolitchen! Tako sam potajno zavirivao preko ivica godina u tue mutne prozorie. I kad me je, s pomou jadnih, arkih, naivnih i pohodjivih milovanja, ona, ta ena s velebnim bradavicama na dojkama i tekim butinama, pripravljala da

obavim svoju svakononu dunost, jo sam njukao za mirisom nimfice jurei i lajui kroz iblje praume. Jednostavno vam ne mogu iskazati rijeima kako je krotka i dirljiva bila moja sirota supruga! Za dorukom, u sumornoj kuhinji koja je sva blistala od kroma, s njenim velikim kalendarom (darom tvornice lonaca) i zgodnim kutkom za dorukovanje (namjetenim u stilu kafeterije u kojoj su Charlotte i Humbert toboe udvoje gugutali u davnim studentskim danima), ona je sjedila u crvenoj haljini nalakena na stoli pokriven plastinom masom, poduprijevi glavu rukom, i piljila u mene nesnosno njeno dok sam gutao unku s jajima, lako se Humbertu lice trzalo od neuralgije, ono je u njenim oima bilo ravno sunanom sjaju i sjeni kronje to se zibala na bijelom friideru. Moju natmurenost i razdraljivost pripisivala je mojoj nijemoj ljubavi. Moji skromni prihodi udrueni s njenim jo neznatnijim dohocima doimali su je se kao silno bogatstvo, i to ne zato to je to sve skupa bilo dovoljno za potrebe srednjoburoaske obitelji, nego zato to su njoj ak i moji novci odraavali ar moje muevnosti, tako da je zamiljala nas zajedniki raun kao kakav bulevar na jugu u podne, s gustom hladovinom na jednoj strani i glatkim suncem na drugoj, i tako sve do kraja perspektive, gdje se diu ruiaste planine. Charlotte je uspjela tih pedeset dana naeg sulonitva ispuniti djelatnou od isto toliko godina. Sirota se bavila kojeime to je bila odavno zanemarila ili to je nikad nije osobito ni zanimalo, Kao da sam ja (da produim u ovom proustovskom tonu), samim tune sto sam se oenio majkom voljenog djeteta, pomogao eni da Se Posrednim putem pomladi. Sa arom kakve najobinije "mlade

82 83 domaice", ona se prihvatila da "oplemeni domae ognjite". Ja sam napamet znao svaki kutak tog "ognjita", upoznao sam ga dok sam sjedio za stolom u svojoj sobi i u mislima unosio na kartu Lolitinu marrutu kroz cijelu kuu; odavno sam se srodio s njim s njegovom runoom i neurednou, i sad sam upravo osjeao kako se, jadnik, jei od uasnog predosjeaja da e ga Charlotte okupati u beu, okeru i smeeriem kitu. Nije, hvala Bogu, dotle dotjerala, ali je zato utroila silne koliine energije u pranje zastora, mazanje rebrenica voskom, kupovanje novih zastora i novih rebrenica, vraanje istih trgovini, zamjenjivanje drugima i tako dalje, u neprestanu smjenjivanju svjeda i sjene, osmijeha i mrtenja, dvojbe i durenja. Baktala se s kretonom i perkalinom,

mijenjala je boju divanaonoga svetog divana na kojem je u ono nezaboravno jutro puknuo u meni usporenim tempom mjehur rajskog blaenstva. Razmjetala je pokustvo i obradovala se kad je doznala iz nekog traktata o kuanstvu daje "doputeno raspariti par nonih ormaria i svjetiljke koje im pripadaju". Povodei se za autoricom knjige Va dom to ste vi, zamrzila je male slabane stolice i tankonoge stolie. Drala je da je soba sa irokim staklenim povrinama i obiljem raskonih lakiranih ploha mukog tipa, a da se enski tip odlikuje njenijim prozorima i krhkijom drveninom. Romane koje je itala kad sam se doselio k njoj istisnuli su sad ilustrirani katalozi i savjeti o ureenju kue. Od tvrtke u Philadelphiji, Rooseveltov bulevar 4640, naruila je za nau branu postelju poseban "madrac na opruge presvuen damastom, model 312" iako se meni stari inio dovoljno elastian i izdrljiv za sve ono to je imao izdrati. Bila je sa Srednjeg zapada, kao i njen prvi mu, i nije dovoljno dugo ivjela u ednom Ramsdaleu, biseru jedne istone drave, da bi se bolje upoznala sa svim uglednijim ljudima. Poznavala je donekle veselog zubara koji je stanovao u nekoj vrsti napola razruenog drvenog dvorca iza naeg vrta. Upoznala se bila na aju u crkvenom klubu s nadutom suprugom biveg staretinara koji je bio vlasnik jezive bijele kuerine sagraene u takozvanom "kolonijalnom stilu" na uglu avenije. Od vremena do vremena "ila je u posjete" staroj Vizavi; ali one uglednije matrone koje je posjeivala ili susretala na "vrtnim" sijelima ili zabavljala dugim telefonskim razgovorima takve fine dame kao to su gospoda Sheridan, gospoda McCrvstal, gospoda Knight i druge nekako su rijetko navraale k mojoj zapostavljenoj Charlotti. Jedino se uistinu bila sprijateljila, bez ikakvih primisli i praktinih razloga, s branim parom Farlow, koji se bio vratio s poslovnog putovanja u ile ba na vrijeme da prisustvuje naoj svadbi, zajedno s Chatfieldovima, McCoovima i nekim drugima (ali ne i s gospodom Staretinarkom ni s jo uznositijom gospodom Talbot). John Farlow bio je sredovjean, miran, mirno-miiav i mirnouspjean trgovac sportskim rekvizitima, koji je imao svoj ured u Parkingtonu, sedamdesetak kilometara daleko od nas; on me je i opskrbio municijom za onaj prokleti kolt i nauio me kako se rukuje njime (na jednoj nedjeljnoj etnji po boriku kraj jezera); bio je i "honorarni advokat" (kako je sam govorio smjekajui se) i u svoje vrijeme je sredio neke Charlottine poslove. Jean, njegova mlaahna ena i sestrina, bila je krakata dama koja je nosila naoale s okvirom ukoenim prema sljepoonicama; imala je dva psa boksera, dvije iljaste dojke i velika crvena usta. Slikala je pejzae i portrete dobro se sjeam kako sam jednom za aom koktela sluajno pohvalio njen portret njene male neakinje, Rosaline Grace, graciozne, ruiaste ljepotice u skautskoj uniformi (zelena beretka od eljane vune, zeleni pleteni pojas,

draesne kovre sve do ramena), i kako je John izvadio iz usta lulu i rekao da je teta to se Dolly (moja Dolita) i Rosaline tako slabo slau u koli, ali je dodao da se nada, kao to smo se i svi mi nadali, da e se bolje slagati kad se vrate svaka iz svog ljetnog logora. 1 orazgovarali smo malo o toj koli. Ona je imala svoje nedostatke 1 svoje prednosti. "Naravno, medu naim trgovcima ima previe Talijana rekao je razboriti John ali smo zato dosad bili poteeni i... Jean ga naglo presijee u rijei: Kako bi bilo "Jepo da su nam djevojice zajedno na ljetovanju! Iznenada Zarrrislih kako se vraa s logorovanja opaljena od sunca, topla, snena, omamljena i umalo zaplakah od strasti i nestrpljenja.

84 85

19. Htio bih dodati jo dvije-tri rijei o gospodi Humbert kad ve piem o njoj (uskoro e se dogoditi teka nesrea). Od prvog dana bilo mi je jasno da ona ima razvijen osjeaj posjedovanja, ali nipoto nisam mislio da bi mogla biti tako uasno ljubomorna na sve to se u mom ivotu nije ticalo nje. Moja prolost budila je u njoj gorljivu, nezasitnu radoznalost. Zahtijevala je od mene da uskrsnem sve ene koje sam ikad volio samo zato da bi me prisilila da ih ismijem, da ih zgazim i odreknem ih se jednom zauvijek, te tako zbriem svu svoju prolost. Natjerala me je da joj ispriam sve o mom braku s Valerijom, koja je, naravno, bila dozlaboga smijena osoba; ali sam povrh toga morao izmisliti ili grozno iskititi cio niz ljubavnica da bi se Charlotte mogla zlurado naslaivati njima. Njoj za ljubav, morao sam predoiti cijeli ilustrirani katalog tih dama, lijepo razvrstanih, po tradiciji amerikih reklama u kojima su kolska djeca rasporeena po pravilima rasne proporcije, to jest tako da se svagda usred bjelolike djece nalazi jedan samo jedan ali zato neobino sladak malian okruglih oiju i okoladne puti, gotovo, ali ne sasvim, u sredini prvog reda klupa. Predstavljajui ih svojoj dami, tjerao sam ih da se smjekaju i njiu u hodu mlitava plavua, vatrena crnkinja, ridokosa razvratnicaba kao na kakvoj paradi u javnoj kui. to su bile pristupanije i vulgarnije, to se gospodi Humbert moj vodvilj vie sviao. Nikad se u ivotu nisam toliko napriznavao niti se nasluao toliko priznanja. Iskrenost i prostodunost koje je pokazivala govorei o onome to je nazivala

svojim "ljubavnim ivotom", od prvog drpanja do branog hrvanja u slobodnom stilu, otro su odudarale, u moralnom smislu, od mog bezonog laganja; ali su u tehnikom smislu te dvije serije bile istovrsne, jer je na obje utjecao isti materijal (radiomelodrame, psihoanaliza, jeftini romanii), iz kojega sam ja crpio svoje osobe a ona jezik i stil. Prilino su me zabavili neki neobini seksualni prohtjevi potovanoga Harolda Hazea o kojima mi je priala Charlotte, koja je drala da je moje kikotanje nedolino; openito pak govorei, njena je ispovijed bila isto tako nezanimljiva kao to bi bila i njena autopsija. Nikad nisam vidio zdravije ene od nje ma koliko da je gladovala drei se dijete. O mojoj Loliti govorila je rijetko rjee, na primjer, nego o onom mukom djetetu svijetle kose, mutnih crta lica, ija je fotografija bila jedini ukras nae tmurne spavae sobe. Snatrei neukusno, ona je jednom predvidjela da e se dua njena pokojnog eda vratiti na zemlju u liku djeteta koje e roditi u svom sadanjem braku. I, premda nisam osjeao bogzna kakvu potrebu da popunim rodoslovlje obitelji Humbert kopijom Haroldova djela (Lolitu sam se bio navikao, osjeajui nekakav rodoskvrnilaki uitak, smatrati svojim djetetom), pomislio sam da bi mi dugotrajno poraanje, s temeljitim carskim rezom i raznim ostalim komplikacijama, u zabaenu rodilitu, tamo negdje na proljee, omoguilo da ostanem nasamo s Lolitom nekoliko tjedana i da kljukam razbuenu nimficu tabletama za spavanje. Oh, kako je ona mrzila svoju kerku! Osobito mi se runo inilo to je potpuno nepotrebno, ali vrlo revno odgovarala na blesava pitanja iz knjige Upoznaj svoje dijete koja je objavljena u Chicagu. Ta se budalatina vukla iz godine u godinu, a mama je morala praviti neto kao inventar nakon svake godine u djetetovu ivotu. Na Lolitin dvanaesti roendan, 1. sijenja 1947. godine, Charlotte Haze roena Becker podvukla je od etrdeset epiteta ovih deset (u rubrici "Karakter djeteta"): agresivan, plahovit, nemaran, negativistiki (dvaput podcrtano!), nepovjerljiv, nestrpljiv, prepreden, razdraljiv i mrzovoljan. A uope nije obratila panju na ostalih trideset pridjeva meu kojima su bili i takvi kao to su "veseo", "usluan", "energian" 1 drugi. To je bilo naprosto nesnosno! Okrutno, kako ne bih nikad oekivao od svoje inae blage i njene ene, napadala je i progonila kojekakve Lolitine stvarice koje su se zavlaile u razline kutove u kui i tu premirale od straha kao hipnotizirani zeii. Moja bolja polovica nije ni sanjala da sam je jednom, u nedjelju ujutro, kad zbog pokvarena eluca (posljedice mog pokuaja da popravim njene Umake) nisam iao s njom u crkvu, prevario s jednom Lolitinom

86 87 bijelom arapicom. A kako se runo odnosila prema pismima mog mirisavog cvijeta, moje urice! "Draga mamice i Humice! Nadam se da ste dobro. Puno hvala na bombonima. Ja (precrtano i ponovo napisano) Ja sam izgubila svoj novi demper u umi. Ovih je dana ovdje nekako svjee. Menije jako ovdje. Voli vas vaa Dolly." Guska jedna ree gospoda Humbert izostavila je jednu rije iza "jako". A taj je demper bio od iste vune. I, zna, molim te da se ubudue posavjetuje sa mnom prije nego to joj poalje bombone. 20. Na nekoliko kilometara od Ramsdalea bilo je u umi jezero takozvani Pjeani Sat koje sam ve spomenuo i na koje smo odlazili svaki dan za jednog neobino vrueg tjedna potkraj mjeseca srpnja. Sad moram opisati prilino dosadne pojedinosti naeg posljednjeg kupanja u tom jezeru, jednog tropski vrueg utorka prije podne. Poto smo ostavili auto na parkiralitu nedaleko od glavne ceste, zaputili smo se na jezero stazom kroz borik kad Charlotte ree da je Jean Farlow, u potrazi za rijetkim svjetlosnim efektima (Jean je pripadala staroj slikarskoj koli), u nedjelju vidjela Leslieja Thomsona kako se kupa "crnog Adama" (Johnova dosjetka) u pet sati izjutra. Mora da je voda bila vraki hladna rekoh. Nije o tome rije odvrati moja racionalna golubica osuena na propast. On je, zna, slabouman. A imam pouzdan osjeaj nastavi (izraavajui se na onaj svoj briljivi nain koji je ve poeo potkopavati moje zdravlje) da je naa Louise ljubljena u tog kretena. Osjeaj. "Imamo osjeaj da Dolly ne ui kako bi mogla..." (iz starog kolskog izvjetaja). Humbertovi su i dalje hodali u sandalama i kunim kaputima. Zna, Hum, imam jedan smion san prozbori Lady Hum obarajui glavu kao da se stidi tog sna ili kao da se obraa za savjet crvenoj zemlji. Voljela bih uzeti neku pravu, izvjebanu sluavku kao to je ona Njemica o kojoj su govorili Talbotovi; i da stanuje kod nas. Nema mjesta rekoh.

 Ma kako nema! ree ona smijeei se toboe zagonetno. Ti, cheri, zbilja potcjenjuje mogunosti Humbertova doma. Smjestili bismo je u Lolitinu sobu. Ionako sam namjeravala napraviti gostinsku sobu od te rupe. To je najhladnija i najgadnija soba u cijeloj kui. O emu to zapravo govori? upitah je osjeajui kako mi se napinje koa na jagodinim kostima (potrudio sam se da to napomenem samo zato to se to isto dogaalo mojoj keri kad bi je obuzeli slini osjeaji nedoumica, gaenje ili razdraljivost). Da te moda ne smetaju neke romantine uspomene? pripita me ena ciljajui na na prvi cjelov. Ma kakvi odgovorih nego bih naprosto htio znati kamo e smjestiti ker kad dobije gosta ili djevojku? O! izusti gospoa Humbert smijeei se zaneseno, oteui taj "O!" i u isto vrijeme uzvijajui jednom obrvom i njeno izdiui zrak. ini mi se da mala Lo nema s tim ama ba nikakve veze. Mala Lo e nakon logorovanja pravo u internat dobar internat gdje vlada stroga disciplina i gdje e stei temeljito vjersko obrazovanje. A onda Beardslev College. Sve sam ja to vrlo tono isplanirala, budi bez brige! Nadodala je da e ona, Humbertovka, morati nadvladati svoju ''jenost i pisati sestri stare Phalenovke koja predaje u internatu Sv. Algebre. Izmeu borova se pojavi ljeskavo jezero. Rekoh da sam ^boravio u autu tamne naoale i da u doi brzo za njom. Oduvijek mi se inilo da je krenje ruku izmiljena gesta ili,

88 89 moda, mutan ostatak nekog srednjovjekovnog obreda; ali kad sam sad zaao u umu da se predam oaju i stranim mislima, upravo je ta gesta ("Pogledaj, Boe, ove lance!") najbolje mogla bez rijei izraziti moje raspoloenje. Da je Charlotte bila Valerija, znao bih kako da postupim u ovoj prigodi da "postupim" je prava rije; u dobra stara vremena bilo je dovoljno da ponem iskretati debeloj Valjeki krhki zglob na ruci (onaj isti koji je ozlijedila kad je pala s bicikla) pa da ona odmah promijeni miljenje; ali je to sa Charlottom bilo nezamislivo. Hladnokrvna Charlotte ulijevala mi je strah. Nita nije bilo od onog mog lakoumnog sna da u pomou njene ljubavi zavladati njenom

voljom. Nisam smio uiniti nita to bi moglo nauditi liku koji je ona stvorila od mene da bi mu se mogla klanjati. Ja sam joj se dodvoravao dok je bila grozna gardedama mog janjeta, i neto od tog ulizivanja sauvalo se jo u mom odnosu prema njoj. Imao sam samo jedan adut to to ona nije imala pojma o mojoj udovinoj ljubavi prema njenoj curici. Njoj je bilo krivo to se ja sviam djevojici, ali u moje osjeaje nikako nije mogla proniknuti. Valeriji bih bio rekao: "Sluaj ti, debela lucprdo, c'est moi qui decide^2 to je dobro za Dolores Humbert". Charlotti ak nisam smio rei (ropski mirno): "Oprosti, duo, ali se ja ne bih sloio s tobom. Hajde da damo djevojici jo jednu priliku. Ja sam spreman da je pouavam kod kue godinu-dvije. Sama si jednom rekla ..." Stvar je u tome to nisam mogao nita rei Charlotti o djevojici a da se ne odam. Ah, vi nemate pojma (kao to ni ja nisam imao) kakve su one, te principijelne ene! Charlotte koja nije primjeivala lanost svakidanjih konvencionalnosti i pravila vladanja, stereotipnih jela i knjiga i ljudi za kojima je ludovala, zaas bi ipak raspoznala nepravilnu intonaciju, ma to ja rekao da bih zadrao Lolitu uza se. Ona je bila kao glazbenik koji je moda u ivotu strano banalan tip, bez intuicije i ukusa, ali ima vraki dobar sluh kojim ulovi svaku pogreno odsviranu notu u orkestru. Da bih slomio njenu volju, morao sam joj slomiti srce. Da sam joj slomio srce, slomio bih u njemu i svoj lik. Da sam joj rekao: "Ili u ja raditi s Lolitom to hou, a ti e mi pomagati da se to ne razglasi' ili emo se odmah razvesti", ona bi problijedjela, kao da se pretvorila u mutno staklo, i polagano rekla: "Dobro, ma to jo rekao ili povukao, ovo je kraj." I bio bi kraj. Eto, dakle, u kakvu sam kau upao. Sjeam se kako sam doao do parkiralita i kako sam iz crpke natoio u dlanove vode to je imala okus hre, i kako sam pohlepno srknuo kao da e mi ta voda podariti arobnu mudrost, mladost, slobodu i nejaku prilenicu. Zatim sam naas sjeo, u svom skerletnom kunom kaputu, na rub grubo sklepana stola ispod borova to su umili. Malo dalje od mene dvije su djevojice, u hlaicama i grudnjacima, izile iz nunika proaranog suncem, na kojem je pisalo: "enske". vaui gumu za vakanje, Mabel (ili njena dvojnica) opkroila je polako, rastreseno bicikl, a Marion se, tresui glavom ne bi li odagnala muhe, iroko raskreila i sjela otraga; i, klatei se, one se polako, rastreseno stopie sa svjetlom i sjenom. Lolita! Otac i ki to se gube u toj zabiti. Najprirodnije bi rjeenje bilo likvidirati gospodu Humbert. Ali kako? Nijedan ovjek ne moe sam za se poiniti savreno umorstvo, ali sluaj moe. Kriminalisti se, na primjer, sjeaju uvenog ubojstva neke Mme Lacour u Arlesu, u junoj Francuskoj, potkraj prolog stoljea. Nepoznat bradat gorostas, koji je moda s tom damom potajno vodio ljubav, priao joj je na

prometnoj ulici, nekoliko dana nakon njena vjenanja s pukovnikom Lacourom, i triput joj zario no u lea, iako mu se pukovnik, mali buldog od ovjeka, bio objesio zubima o ruku. udesnim i divnim sluajem, upravo u asu kad se zloinac stao oslobaati eljusti srditog malog mua (a svijet se sjatio sa svih strana), neki je zanesenjak Talijan u kui najblioj mjestu zbivanja sasvim sluajno aktivirao eksplozivni naboj kojim Se baktao, i zaas se ulica pretvorila u pakleni kaos dima, opeka to su padale i ljudi to su bjeali. Ipak, nitko nije bio povrijeen od eksplozije (osim to je junaki pukovnik Lacour bio nokautiran), Osvetoljubivi ljubavnik nagao je bjeati kad i ostali i doivio je ljjepu i duboku starost.

90 91 I A da vidimo sad to se dogaa kad zlikovac pokua izvri savreno umorstvo. Siao sam na jezero. Mjesto na kojem smo se mi i jo nekoliko "boljih" obitelji (Farlowovi, Chatfleldovi) obino kupali bila je jedna mala uvala; mojoj se Charlotti ona sviala zato to je bila takorei "privatna plaa". Javno se pak kupalite, sa svim pogodnostima za kupae (ili utapljae, kako je Ramsdale Journal imao priliku da se izrazi), nalazilo u lijevom (istonom) dijelu Pjeanog Sata i nije se vidjelo iz nae uvale. Desno od nas borik je prelazio u movaru koja je na drugoj strani ponovo ustupala mjesto umi. Sjeo sam pored ene tako tiho da se ona lecnula. Hoemo li u vodu? priupita me. Hoemo, za koji as. Samo da smislim jednu kombinaciju. Nastavio sam razmiljati. Proe minuta-dvije. Dobro. Hajdemo! A jesam li i ja sudjelovala u toj kombinaciji? Jo kako! Tako da! ree Charlotte ulazei u vodu. Uskoro joj je voda doprla do debelih, najeenih bedara; zatim je ispruila preda se sklopljene ruke, vrsto stisnula usne, nekako priprosta u crnoj gumenoj kapi, i bunula u vodu. Polako smo plivali u sjaju jezera. Na suprotnoj obali, najmanje tisuu koraka daleko od nas (kad bi se moglo koraati po vodi), razabrao sam dvije siune siluete ljudi koji su zduno neto radili na svom dijelu obale. Tono sam znao tko su oni bivi policajac

poljskog podrijeda i bivi limar koji je bio vlasnik velikog dijela ume na drugoj obali. Znao sam i ime su zaokupljeni gradnjom drvena pristanita radi vlastite blesave zabave. Lupa koja je dopirala do nas inila se mnogo veom nego to se moglo oekivati od njihovih patuljastih ruku i alata; moglo se pomisliti da se strunjak za zvune efekte nije dobro dogovorio s lutkarom, pogotovo zato to je silan tresak svakog sitnog udarca kasnio za svojim vizualnim utjelovljenjem. "Naa" kratka plaa, pokrivena svijedim pijeskom, od koje smo se sad udaljili bili smo ve u dubokoj vodi bijae pusta u radne . Nikog nije bilo u blizini osim onih dviju prilika zaokupljenih slom na drugoj obali i tamnocrvenog privatnog aviona koji je prohujao visoko iznad nas i ieznuo u nebeskom plavetnilu. Nije se mogla ni zamisliti bolja scena za brzo klokotavo ubojstvo, a najvea je lukavtina bila u tome to su uvar zakona i vodoinstalater bili upravo dovoljno blizu da budu svjedoci nesretna sluaja, i upravo dovoljno daleko da ne vide zloin. Bili su toliko blizu da su mogli uti kako se izbezumljeni kupa koji mlatara rukama i nogama oajno dere dozivajui u pomo ljude da mu spase enu to se utapa; a bili su opet toliko daleko da nisu mogli razabrati (kad bi pogledali prije vremena) kako nimalo izbezumljeni kupa dokrajuje svoju enu gazei je pod vodom. Ja nisam jo bio stigao do te faze; htio bih samo objasniti jednostavnost postupka, prikladnost dekora! I tako je, dakle, Charlotte nespretno i briljivo plivala (bila je sasvim prosjena sirena), ali je nekako sveano uivala (ta valjda je njen triton bio uz nju!); i, gledajui sve to hladno i jasno kao buduu uspomenu (znate, kao to gledate stvari nastojei da ih vidite onako kako ete ih se poslije sjeati) ljeskavu bjelinu njena mokra lica, koje nije bilo, usprkos svim njenim nastojanjima, bogzna kako preplanulo, i blijede usne, i golo izboeno elo, i tijesnu crnu kapu, i tusti mokri vrat znao sam da treba samo da malo zaostanem, da udahnem neto vie zraka, pa da je epam za gleanj i munjevito zaronim s uhvaenim truplom. Kaem "truplom" zato to bi zbog iznenaenja, straha i neiskusnosti jadna sirena namah progutala cijelo vjedro smrtonosne jezerske vode; a ja bih mogao izdrati najmanje jednu minutu pod vodom ne zatvarajui oi. Sudbonosna kretnja prola je kao repatiin rep kroz crninu zamiljenog umorstva. Bijae to kao neki nijemi zlokobni balet u kojem plesa dri partnericu za nogu i strelovito nestaje u podvodnoj magli. Izronio bih da udahnem zrak "rei je svejednako pod vodom, i zaronio bih toliko puta koliko bi " potrebno, i tek kad bi se nad njom zauvijek spustio zastor, usudio m se zovnuti u pomo. A kad bi se, nakon dvadesetak minuta, ona Va ovjeka s druge obale, ravnomjerno se poveavajui, pribliila Carncu kojem jedna strana bijae svjee obojena, sirota gospoa

92 93 Humbert, rtva gra ili sranog napadaja, ili i jednog i drugog, stajala bi ve na glavi u mulju boje crnila, desetak metara ispod nasmijane povrine jezera Pjeani Sat. Kako jednostavno, je li? Al eto, ljudi boji, ja se nikako nisam mogao prisiliti da to uradim! Ona je plivala pored mene kao povjerljiv, nezgrapan tuljan, i sva logika strasti vikala mi je u uho: "Sad je as!" A ja, ljudi boji, ne mogu pa ne mogu! utke sam zaplivao natrag prema obali, a ona posluno za mnom. Promukli je vrag jo ponavljao svoj savjet, ali se ja nikako nisam mogao prisiliti da utopim to nesretno, sklisko, krupno stvorenje. Vika je sve vie zamirala dok sam poimao alosnu istinu da ni sutra, ni u petak, ni u bilo koji drugi dan neu moi prisiliti sama sebe daje ubijem. Meutim, mogao sam zamisliti kako stranim udarcima remetim simetriju Valjekinih dojki ili kako joj inae nanosim bol i isto sam tako mogao jasno predoiti sebi kako ispaljujem metak u trbuh njena ljubavnika, a on samo sjedi i veli "Oh!" Charlottu nisam mogao ubiti pogotovo kad poloaj, sve u svemu, nije moda bio tako beznadan kako se inilo na prvi pogled toga uasnog jutra. Da sam je zgrabio za njenu snanu nogu kojom bi se ritala, da sam vidio njen zaprepateni pogled, da sam uo njen strani glas i da sam ipak podnio sve te muke, njen bi me duh progonio do kraja ivota. Da je bila 1447. godina, a ne 1947., moda bih i zavarao svoju blagu narav i usuo joj neki klasini otrov iz upljeg ahata na prstenu, napojio je nekim sudbonosnim slatkim napitkom. Ali u ovo nae buroasko doba kad svatko zabada nos u tue poslove, to se ne bi svrilo onako kako se svravalo u tapeciranim palaama u prolosti. U ove nae dane ubojica mora biti kemiar. A ja nisam bio ni jedno ni drugo. Gospodo porotnici, milostiva gospodo i isto tako milostive gospode! Veina seksualnih prijestupnika koji ude za nekim drhtavim, slatkoplanim, tjelesnim, ali ne bezuvjetno i spolnim dodirom s nekim curikom, jesu bezazleni, nesposobni, pasivni i bojaljivi udaci koji nita drugo ne trae od drutva nego da im dopusti da se odaju svojim praktiki potpuno nedunim, takozvanim nastranim sklonostima, da mogu obavljati svoje male, privatne, ugodno vrele i neugodno vlane "nove spolne izopaenosti, a da se policija i susjedi ne okomljuju Aiaah grubo na njih. Mi nismo seksualni manijaci! Mi ne silujemo w> to siluju dobri vojaci. Mi smo nesretni, mirni, dobro odgojeni ljudi pseih oiju koji su se toliko

prilagodili svom poloaju da umiju obuzdati svoje porive pred odraslima, ali su spremni dati godine i godine svoga ivota samo da bi mogli dotaknuti neku nimficu. ponovo istiem da mi nismo nikakve ubojice. Pjesnici ne ubijaju. O, sirota moja Charlotte, nemoj me poprijeko gledati iz svog vjenog raja, usred vjene alkemijske smjese betona, gume, kovine i kamena ali ne i vode, hvala Bogu, ne i vode! Ipak sam, sasvim objektivno govorei, bio za dlaku izmakao propasti. I sad dolazimo do sri moje parabole o savrenom umorstvu. Sjeli smo na upave runike izlaui se ednom suncu. Ona se osvrnula, raskopala grudnjak i legla na trbuh da se sunane zrake naslauju njenim leima. Ree da me voli. Duboko uzdahnu, prui ruku do svog kunog kaputa i napipa u depu cigarete. Sjede i zapui. Pregleda svoje desno rame. Otvorivi zadimljena usta, nagradi me snanim poljupcem. Najednom se iza nas, ispod grmlja, zakotrljae niz padinu dva-tri kamenia. Ta prokleta djeca zabadaju svuda svoj nos ree Charlotte pridravajui na prsima pozamani crni grudnjak i lijeui ponovo na trbuh. Morat u porazgovarati o tome s Peterom Krestovskim. Na kraju staze razlegnu se suanj i koraci i pojavi se Jean Farlow sa tafelajem i ostalim slikarskim priborom. Prestraila si nas ree Charlotte. Jean ree da je bila gore u umi, u zelenom skrovitu, da je uhodila prirodu" (uhode obino strijeljaju) pokuavajui dovriti Pejza, ali nita, veli, od toga, nema talenta (to je bila iva istina). A vi, Humberte, jeste li vi kad pokuali slikati? Charlotte, koja je bila malko ljubomorna na Jean, zapita hoe 11 doi John. Hoe, doi e. Danas e ruati kod kue. Povezao ju je kad je 1Sao u Parkington i svratit e uskoro opet po nju. Kakva li krasna

94 95 dana! Uvijek se osjea kao izdajica kad u ovakav prekrasan dan ostavi Cavalla i Melampusa zavezane kod kue. Sjede na bijeli pijesak izmeu Charlotte i mene. Njene dugake smee noge otprilike su me isto toliko privlaile koliko i noge kakve dorue. Kad se smijala, obnaivala je desni. Zamalo sam vas oboje ubacila u moje jezero ree ona. ak sam neto primijetila to vi niste. Vi ste (obraajui se

Humbertu) zaboravili skinuti svoj runi sat, jest, gospodine, bogme ste zaboravili! Nepromoiv je izusti tiho Charlotte i nakubi usne kao riba. Jean me uhvati za ruku i stavi je sebi na koljena da vidi Charlottin dar, a onda je vrati na pijesak okrenutu dlanom nagore. Mogla si svata vidjeti odande pripomenu Charloti pomalo koketno. Jean uzdahnu. Jednom sam, pred veer, vidjela dvoje klinaca kako se i ba ovdje pare ree ona. Sjene su im bile divovske. A ini i se da sam vam ve priala kako se Leslie Thomson kupa ovdje u samu zoru. Sad samo ekam da se nakon crnog atlete pojavi onaj debeli kotlet, Ivor Quilty (na zubar), bez iega na sebi. Uostalom, taj je stari zbilja pravi udak. Kad sam proli put bila kod njega, ispriao mi je neto vrlo nepristojno o svom neaku. ini se... A evo i mene zausmo Johnov glas. 21. Navika da utim kad se srdim, ili bolje rei hladna i, rekao bih krljuasta osobina moje srdite utnje, ulijevala je obino Valerij' nevjerojatan strah: "Ja ne znam to ti misli kad si takav, poludjet u zbog toga", tuila se ona. Pokuao sam kanjavati Charlottu utnjom, ali je ona i dalje cvrkutala kao da nita i ne primjeuje, i" je pak kakljala utljivca po bradi. Nevjerojatna ena! Mrmljajui da ip^ moram P'sati svoj znanstveni rad, otiao bih u svoju bivu sobu, a Charlotte bi nastavila uljepavati na dom, cvrkutati na telefonu i pisati pisma. Sa svog prozora, kroz ljeskavo treperenje jablanova lia, vidio sam je kako prelazi preko ulice i zadovoljno ubacuje u potanski sandui pismo za sestru gospoice Phalen. Kioviti, tmurni tjedan koji je slijedio nakon naeg netom opisanog posjeta mrtvom pijesku jezera, bio je jedan od najsumornijih tjedana u mom ivotu. Zatim su sinula dva-tri mutna traka nade prije nego to je konano granulo sunce. Sjetio sam se da imam dobru glavu koja izvrsno radi i da trebam malo munuti njome. Ako se nisam usuivao plesti u enine planove u vezi s Lolitom (koja je svaki dan bivala sve toplija i opaljenija pod vedrim nebom beznadne daljine), mogao sam barem pronai neki osnovni nain kako da steknem izvjestan opi autoritet koji bih poslije mogao iskoristiti u pojedinim sluajevima. Jedne veeri mi je Charlotte sama dala priliku za to. Imam iznenaenje za tebe rekla mi je gledajui me njeno

iznad lice juhe. Na jesen emo nas dvoje u Englesku. Polako sam progutao licu juhe, otro usta ruiastim papirom (o, kad se samo sjetim onog hladnog, tankog stolnog rublja u hotelu Mirana!) i rekao: I ja imam iznenaenje za tebe, draga moja! Nas dvoje neemo u Englesku. Zato? to je na stvari? priupita ona gledajui mi zauenije nego to sam raunao u ruke (i nehotice sam presavijao, trgao, guvao i ponovo trgao ruiastu "salvetu" koja nije ila nita kriva). Ipak, moj ju je smijeak donekle umirio. Stvar je vrlo jednostavna rekoh. ak ni u najnarmoninijem braku kakav je, na primjer, na, ne odluuje svemu ena. Ima nekih pitanja o kojima treba da odlui mu. "ogu lijepo zamisliti radosno uzbuenje koje tebe, kao normalnu Arnerikanku, sigurno obuzima kad plovi preko oceana na istom P^obrodu s Lady Bimbom, sestrinom engleskog kralja, i Billom lnibom, kraljem smrznutog mesa, ili s kakvom holivudskom

96 97 droljom. Ne sumnjam da bismo nas dvoje mogli posluiti kao odlina reklama turistikoj agenciji dok, na primjer, gledamo u Londonu, ti ne skrivajui divljenja a ja obuzdavajui zavodljivo ushienje, dvorsku strau, one gardiste u skerletnim uniformama, "dabrove mesodere" ili kako ih ono zovu. A ja sam ba alergian na Evropu, pa i na Englesku. Kao to ti dobro zna, mene veu samo vrlo alosne uspomene za onaj Stari i posve truli svijet. Tu ne mogu nita izmijeniti arene reklame iz tvojih asopisa... Srce moje ree Charlotte pa ja zbilja... ekaj, ekaj malo! Ovo nije nita, ovo je tek sluajnost, a ja zapravo govorim u irem smislu. Kad se tebi prohtjelo da se ja po cijele dane prim na jezeru, umjesto da se bavim svojim poslom, rado sam se pokorio i pretvorio .zbog tebe u predstavnika bronane mladei umjesto da ostanem literat i... pa, recimo, odgojitelj. Kad me vodi na brid k svojim dragim Farlowovima, ja pokorno idem za tobom. ekaj, molim te, ekaj malo! Kad ukraava svoj dom, ja se ne petljam u tvoje zamisli. Kad odluuje pa, kad odluuje o kojeemu, ja sam moda suprotnog miljenja, sasvim suprotnog ili, recimo, poneto suprotnog, ali utim. Ja ne pazim na pojedinane

sluajeve, ali ne mogu ne paziti na opi princip. Ja volim da mi ti komandira, ali svaka igra ima svoja pravila. Ne, ne ljutim se. Uope se ne ljutim. Ma prestani s tim! Ali ja predstavljam polovicu ovoga kuanstva i imam svoj slabi, ali jasan glas. Ona je dotle bila prela na moju stranu stola, kleknula i polako, ali uporno vrtjela glavom i prebirala svojim odnjegovanim noktima po mojim hlaama. Rekla je da nije ni sanjala da bih ja mogao tako misliti. Rekla je da sam ja njen bog i njen gospodar. Rekla je da je Louise ve otila i da se moemo odmah posvetiti ljubavi. Rekla je da joj moram oprostiti jer e inae umrijeti. Ova sitna zgoda uvelike me ohrabrila. Mirno sam joj odgovorio da nije rije o pratanju, nego o promjeni dranja; i odluio sam uvrstiti steenu prednost i ubudue se drati kiselo i suzdrljivo, raditi oko knjige ili se bar pretvarati da radim. "Kombinirani kau" u mojoj bivoj sobi bio je ve odavno 98 tetvoren u obian kau, to je, uostalom, uvijek u biti i bio, a Charlotte me je ve na samom poetku naeg sulonitva upozorila da & malo-pomalo od te sobe napraviti pravi knjievniki kabinet. Dva Jana nakon "britanske zgode" sjedio sam u novom i vrlo udobnom naslonjau s velikim sveskom na koljenima kad Charlotte pokuca na vrata prstenom na ruci i ueta u sobu. Kako su njeni pokreti bili razliiti od pokreta moje Lolite kad bi ova svratila k meni, u svojim dragim, prljavim trapericama donosei sa sobom miris vonjaka iz zemlje nimfka, onako nespretna i bajna, i nekako razbludna, nezakopanih donjih puceta na djeakoj koulji! Ali dopustite da vam neto kaem. I ispod ustrine Hazice, i ispod dostojanstvenosti Hazetine, prezavo je tekao isti (i po okusu i po umu) ivotni potoi. Jedan glasoviti francuski lijenik jednom je rekao mom ocu da u najbliih roaka i najmanje kranje u crijevima ima isti muzikalni ton. I tako je Charlotte uetala u sobu. Slutila je da medu nama nije sve u redu. Dan prije, i dan prije toga, pretvarao sam se da sam zaspao im smo legli, a ustao sam prije nego to se ona probudila. Ljubazno me upitala smeta li mi. Ovaj mi as ne smeta odgovorih okreui svezak Enciklopedije za djevojice to bijae otvoren na slovu "K", da bih bolje razgledao sliku kojoj se donji kraj protezao du stranice. Ona prie stoliu koji je bio od imitacije mahagonija i imao jednu ladicu. Stavi aku na njega. Stoli je svakako bio ruan, ali joj nije bio nita kriv. Ve sam te odavno htjela pitati ree ona (poslovno, nimalo aljivo) zato ga zakljuava? Hoe li da ovaj stoli ostane u kabinetu? Nekako je strano ruan.

 Ostavi ti taj stoli na miru procijediti. Upravo sam bio sa skautkinjama u Kambodi. Gdje je klju? Sakrio sam ga. O.Hum... U njemu su zakljuana moja ljubavna pisma. me pogleda kao ranjena gazela, to me je obino 99 'h^-'-M droljom. Ne sumnjam da bismo nas dvoje mogli posluiti ka0 odlina reklama turistikoj agenciji dok, na primjer, gledamo u Londonu, ti ne skrivajui divljenja a ja obuzdavajui zavodljivo ushienje, dvorsku strau, one gardiste u skerletnim uniformama, "dabrove mesodere" ili kako ih ono zovu. A ja sam ba alergian na Evropu, pa i na Englesku. Kao to ti dobro zna, mene veu samo vrlo alosne uspomene za onaj Stari i posve truli svijet. Tu ne mogu nita izmijeniti arene reklame iz tvojih asopisa... Srce moje ree Charlotte pa ja zbilja... ekaj, ekaj malo! Ovo nije nita, ovo je tek sluajnost, a ja zapravo govorim u irem smislu. Kad se tebi prohtjelo da se ja po cijele dane prim na jezeru, umjesto da se bavim svojim poslom, rado sam se pokorio i pretvorio zbog tebe u predstavnika bronane mladei umjesto da ostanem literat i... pa, recimo, odgojitelj. Kad me vodi na brid k svojim dragim Farlowovima, ja pokorno idem za tobom. ekaj, molim te, ekaj malo! Kad ukraava svoj dom, ja se ne petljam u tvoje zamisli. Kad odluuje pa, kad odluuje o kojeemu, ja sam moda suprotnog miljenja, sasvim suprotnog ili, recimo, poneto suprotnog, ali utim. Ja ne pazim na pojedinane sluajeve, ali ne mogu ne paziti na opi princip. Ja volim da mi ti komandira, ali svaka igra ima svoja pravila. Ne, ne ljutim se. Uope se ne ljutim. Ma prestani s tim! Ali ja predstavljam polovicu ovoga kuanstva i imam svoj slabi, ali jasan glas. Ona je dotle bila prela na moju stranu stola, kleknula i polako, ali uporno vrtjela glavom i prebirala svojim odnjegovanim noktima po mojim hlaama. Rekla je da nije ni sanjala da bih ja mogao tako misliti. Rekla je da sam ja njen bog i njen gospodar. Rekla je da je Louise ve otila i da se moemo odmah posvetiti ljubavi. Rekla f da joj moram oprostiti jer e inae umrijeti. Ova sitna zgoda uvelike me ohrabrila. Mirno sam joj odgovorio da nije rije o pratanju, nego o promjeni dranja; i odluio sam uvrstiti steenu prednost i ubudue se drati kiselo i suzdrljivo-raditi oko knjige ili se bar pretvarati da

radim. "Kombinirani kau" u mojoj bivoj sobi bio je ve odavno etvoren u obian kau, to je, uostalom, uvijek u biti i bio, a rharlotte me je ve na samom poetku naeg sulonitva upozorila da e malo-pomalo od te sobe napraviti pravi knjievniki kabinet. Dva Jana nakon "britanske zgode" sjedio sam u novom i vrlo udobnom naslonjau s velikim sveskom na koljenima kad Charlotte pokuca na vrata prstenom na ruci i ueta u sobu. Kako su njeni pokreti bili razliiti od pokreta moje Lolite kad bi ova svratila k meni, u svojim dragim, prljavim trapericama donosei sa sobom miris vonjaka iz zemlje nimfica, onako nespretna i bajna, i nekako razbludna, nezakopanih donjih puceta na djeakoj koulji! Ali dopustite da vam neto kaem. I ispod ustrine Hazice, i ispod dostojanstvenosti Hazetine, prezavo je tekao isti (i po okusu i po umu) ivotni potoi. Jedan glasoviti francuski lijenik jednom je rekao mom ocu da u najbliih roaka i najmanje kranje u crijevima ima isti muzikalni ton. I tako je Charlotte uetala u sobu. Slutila je da medu nama nije sve u redu. Dan prije, i dan prije toga, pretvarao sam se da sam zaspao im smo legli, a ustao sam prije nego to se ona probudila. Ljubazno me upitala smeta li mi. Ovaj mi as ne smeta odgovorih okreui svezak Enciklopedije za djevojice to bijae otvoren na slovu "K", da bih bolje razgledao sliku kojoj se donji kraj protezao du stranice. Ona prie stoliu koji je bio od imitacije mahagonija i imao jednu ladicu. Stavi aku na njega. Stoli je svakako bio ruan, ali joj nije bio nita kriv. Ve sam te odavno htjela pitati ree ona (poslovno, nimalo aljivo) zato ga zakljuava? Hoe li da ovaj stoli ostane u kabinetu? Nekako je strano ruan. Ostavi ti taj stoli na miru procijedili. Upravo sam bio sa skautkinjama u Kambodi. - Gdje je klju? Sakrio sam ga. O,Hum... U njemu su zakljuana moja ljubavna pisma. Ona me pogleda kao ranjena gazela, to me je obino

98 99

ozlovoljavalo; a onda, budui da joj nije bilo sasvim jasno alir li se ili ne alim, i budui da nije znala kako da nastavi razgovotj ostala je stajati dok sam ja polako prelistao nekoliko stranica (Kanada, Karamela, Kazalite, Kino), i gledala je vie u prozor nego kroz njega i bubnjala po njemu svojim otrim, svijetlocrvenim i bademolikim noktima. Napokon (kod Konja ili na Kupanju) prie mom naslonjau i sjede, onako teka, u tvidu, na priruje naslonjaa i zapahnu me mirisom parfema koji je upotrebljavala i moja prva ena. Ne bi li vaoj svjetlosti bilo po volji da provede jesen evo ovdje? upita me upirui malim prstom u sladunjav krajolik u jednoj istonoj dravi. A zato? izustih polako i razgovijetno. Ona slegnu ramenima. (Vjerojatno je Harold odlazio na odmor u to doba. Lovaka sezona. Bablje ljeto. Uvjetni refleks.) ini mi se da znam gdje je to ree ona upirui svejednako prstom u sliku. Sjeam se da tamo ima hotel s romantinim imenom: "Zaarani lovci". A hrana je boanstvena. I nitko nikom ne smeta. Ona protare obraz o moju sljepoonicu. Valjeku sam bio vrlo brzo oduio od toga. Ima li kakvu specijalnu elju za veeru, mili moj? Poslije e doijohnijean. Promrmljah neto. Ona me poljubi u donju usnu, veselo ree da e napraviti tortu (jo iz vremena kad sam bio njen podstanar sauvala se legenda da sam ja lud za njenim tortama) i prepusti me mojoj dokolici. Poto sam pomno odloio knjigu na mjesto gdje je ona sjedila (knjiga se pokuala zatalasati, ali je umetnuta olovka zaustavila okretanje stranica), provjerio sam je li klju jo tu. Leao je na prilino neudobnu mjestu, to jest ispod starog ali skupog aparata za brijanje, kojim sam se sluio dok mi ena nije kupila drugi, bolji i jeftiniji. Je li klju bio dobro sakriven ispod tog aparata za brijanje, u kutiji podstavljenoj barunom? Kutija je leala u krinji, u kojoj sam drao poslovne spise. Ne bih H mogao nai kakvo bolje skrovite? udo kako je teko bilo to sakriti osobito kad ti ena nita drugo i ne radi nego premee stvari. 22. Prolo je, ako se ne varam, tono tjedan dana od naeg posljednjeg kupanja kad je podnevnom potom stigao odgovor od druge gospoice Phalen. Pisala je da se upravo vratila u internat Sv. Algebre sa sestrina sprovoda. "Euphemia se nije bila nikad posve oporavila od loma onog kuka." to se pak tie kerke gospode Humbert, ast joj je izvijestiti je da je za upis u ovu kolsku godinu

ve kasno, ali da je ona (preivjela Phalenka) gotovo uvjerena da e Dolores biti primljena u kolu ako je gospodin i gospoa Humbert dovedu u sijeriju. Blaena odgoda! Sutradan sam nakon ruka svratio k "naem" lijeniku, simpatinom neznalici ije su vjeto postupanje s bolesnicima i slijepo povjerenje u dva-tri stereotipna lijeka uspjeno kamuflirali njegovu ravnodunost prema medicini. injenica to se Lo morala vratiti u Ramsdale udesno je ozarivala budunost. Htio sam biti potpuno spreman za taj dogaaj. Zapravo sam bio zapoeo kampanju jo prije nego to je Charlotte donijela onu svoju okrutnu odluku. Morao sam biti siguran da u moi, kad se moja draesna curica vrati, iste noi, pa onda no na no, sve dok mi je ne oduzme Sv. Algebra, uspavljivati dva iva stvora tako dobro da im nikakav zvuk i nikakav dodir nee poremetiti san. U toku srpnja sam obavljao pokuse razlinim sredstvima za spavanje na Charlotti koja je vrlo rado uzimala pilule. Posljednja doza koju sam joj dao (ona je mislila da je to slab preparat kroma koji e joj smiriti ivce) djelovala je na nju puna etiri sata. ^tvorio sam do kraja radio. Upravljao sam joj u lice trak svjedosti depne svetiljke nalik na falus. Gurao sam je, trljao, tipao, bockao ~~ ali nita nije poremetilo ritam njena smirena i snana disanja. Pa 'Pak, od tako neega jednostavnog kao to je poljubac u kljunu kost Probudila se odmah, svjea i orna kao hobotnica (jedva sam se spasio).

100 101 Ne valja, dakle, pomislio sam; treba nabaviti neto jo pouzdanije. \] poetku doktor Byron kao da mi nije vjerovao kad sam mu rekao da njegov posljednji lijek nije svladao moju nesanicu. Savjetovao mi je da ga iskuam jo nekoliko puta, i naas mi odvratio panju pokazujui mi obiteljske slike. Imao je bajnu djevojicu Dollvnih godina; ali sam prozreo njegovu namjeru i zatraio da mi prepie najjae sredstvo za spavanje. Savjetovao mi je da igram golf, ali je na kraju ipak pristao da mi dade sredstvo koje "mora djelovati". Priavi ormariu, brbljavac izvadi iz njega staklenu cjevicu s ljubiastomodrim kapsulama koje su na jednoj strani bile obavijene tamnopurpurnom trakom. To je, po njegovim rijeima, bilo novo sredstvo koje je tek nedavno puteno u prodaju i koje nije za neurastenike to se mogu smiriti i gudjajem vode ako im se da kako treba, nego samo za one velike besane umjetnike koji moraju umrijeti na nekoliko sati da bi ivjeli stoljea i stoljea. Ja rado vuem lijenike za nos i, premda sam u sebi likovao, strpao sam kapsule u dep slijeui

skeptino ramenima. Morao sam, inae, biti oprezan s njim. Jednom sam se, u jednoj sasvim drugaijoj zgodi, blesavo izlanuo spomenuo sam svoj posljednji sanatorij i uinilo mi se da je on napeo ui. Budui da mi nije bilo nipoto stalo do toga da Charlotte ili tko drugi dozna za to razdoblje moje prolosti, pourio sam se da mu objasnim da sam morao izvriti neka istraivanja u ludnicama zbog romana koji sam pisao. Ali neka ide k vragu; sigurno je samo to da je ta stara hulja imala prekrasnu kerkicu. A udno je kad pomisli da su one sve sad ve stare, sedamnaestogodinjakinje... Otiao sam od njega izvrsno raspoloen. Zadovoljno sam se vraao kui upravljajui eninim autom samo jednim prstom. Ramsdale je ipak imao svoje ari. Zrikali su zrikavci; avenija je bila netom polivena. Glatko, gotovo svilasto, skrenuo sam niz nau strmu ulicu. Nekako mi je sve toga dana ilo kao po loju. Sve je bilo nekako modro i zeleno. Znao sam da sunce sja po tome to se poniklovani klju startera odraavao u prednjem staklu; i znao sam da je tono tri i pol sata, jer je asna sestra koja je svaki dafl dolazila masirati staru Vizavi hitala sitnim koracima niz uski trotoar u svojim bijelim arapama i cipelama. Kao i obino, histerini seter hiveg staretinara napao je automobil dok sam se sputao niz ulicu, kao i obino, lokalne novine leale su na ulaznim stubama kamo ih je Kenny bio netom bacio. Dan prije sam bio prekinuo reim suzdrljivosti koji sam bio sam sebi propisao, i sad sam, otvarajui vrata salona, ispustio veseo usklik najavljujui svoj povratak kui. Okrenuta vratima kestenjastom pundom i vratom bijelim kao vrhnje, u onoj istoj utoj bluzi i u onim istim zagasitocrvenim hlaama koje je imala na sebi na dan naeg prvog susreta, Charlotte je sjedila u kutu za pisaim stolom i pisala pismo. Ne isputajui jo kvake iz ruke, ponovio sam svoj srdani uzvik. Prestala je pisati. asak je nepomino sjedila, zatim se polako okrenula na stolici i naslonila lakat na grbavi naslon. Lice joj bijae izoblieno zbog onog to je osjeala, i nije bilo ugodno gledati ga. Uprvi pogled u moje noge, ona progovori: Odvratna Hazetina, debela mrcina, stara vjetica, opaka mamica, stara... stara luda... ta stara luda sad sve zna... Ona... ona... Moja lijepa tuiteljica zastade u rijei gutajui svoj otrov i suze. Sto god je Humbert Humbert rekao ili pokuavao rei nije uope vano. Ona produi: Vi ste monstrum! Vi ste odvratna, podla varalica, zlikovac! Ako mi priete, vikat u da e me sva ulica uti. Dalje od mene! Tu se opet, mislim, moe izostaviti ono to je mrmljao H. H. Ja u jo danas otputovati. Sve vam ovo ostavljam. Ali nikad vie neete

vidjeti ono nevaljalo derite. Gubite se iz ove sobe! Pokorio sam se, itaoe! Otiao sam gore, u svoj eks-kabinet. Ustoboivi se, stajao sam potpuno nepomino, potpuno sabrano, promatrajui s vrata obijeni stoli; ladica je bila izvuena, iz ^juanice je visio klju koji je napokon pristajao, a na stolu su leali ikakvi otpirai. Preao sam preko odmorita u branu lonicu ttumbertovih, hladnokrvno izvukao svoj dnevnik ispod njena Jastuka i strpao ga u dep. Tada sam poao dolje, ali sam stao na pola Puta; ona je razgovarala s nekim preko telefona koji je toga dana Ucajno bio ukljuen u blagovaonici, pokraj vrata to su vodila u

102 103 salon. Htio sam uti to govori. Otkazala je neku narudbu i vratila se u salon. Odahnuo sam i otiao kroz predsoblje u kuhinju. Tu sam odepio bocu kotskog viskija (skou nije mogla nikad odoljeti). Zatim sam otiao u blagovaonicu i odade, kroz poluotvorena vrata, pogledao u Charlottina iroka leda. Upropatava ivot i sebi i meni rekoh mirno. Hajde da porazgovaramo kao kulturni ljudi! Sve su to tvoje halucinacije. Ti, Charlotto, nisi pri sebi. Te biljeke koje si nala samo su skice za roman. Tvoje i njezino ime uzeo sam sasvim sluajno. Samo zato to su mi prva pala na pamet. Razmisli malo o tome, a ja u ti dotle donijeti neto da popije. Nije odgovorila niti se okrenula, nego je samo jo pomamnije nastavila pisati. Oito ve tree pismo (na dva pisma to su leala pred njom na stolu bile su ve nalijepljene marke). Vratio sam se u kuhinju. U kuhinji sam uzeo dvije ae (Sv. Algebri? Loliti?) i otvorio hladnjak. Bijesno je urlao na mene doksam mu iz srca vadio led. Treba sve ponovo napisati. Dati joj da proita. Nee se sjeati pojedinosti. Preinaiti, krivotvoriti. Napisati odlomak romana i pokazati joj ga, ili ga ostaviti na vidnom mjestu? Zato slavine ponekad tako uasno cvile? Uasan poloaj, zapravo. Jastuii leda jastuii za tvog bijelog medu, Lo! isputali su praskave, prodorne glasove dok ih je vrua voda oslobaala iz metalnih elija. Postavio sam ae jednu do druge, natoio u njih viskija i utrcao u svaku malo sode. teta to je stavila zabranu na moj omiljeni dinanas. Hladnjak je zakevtao i prasnuo. S aama u rukama, uao sam u blagovaonicu i kroz vrata salona, koja sad jedva da bijahu odkrinuta, tako da nisam mogao proturiti lakat, rekao:

 Pripravio sam ti sko. Nije se odazvala, luda mrcina, pa sam odloio ae na ormar uz telefon koji je upravo zazvonio. Ovdje Leslie Leslie Thomson ree Leslie Thomson, onaj isti koji se rado kupao u zoru. Gospodine, gospoda Humbert je pala pod auto, najbolje da odmah doete. Odgovorio sam moda pomalo razdraljivo da je moja ena zdrava i itava i, drei jo slualicu u ruci, odgurnuo nogom vrata i rekao: . Evo ovaj ovdje tvrdi, Charlotto, da si ti poginula. Ali u salonu nije bilo Charlotte. 23. Istrao sam van. Suprotna strana nae strme uliice pruala je neobinu sliku. Veliki crni sjajni Packard bio se uspeo na poloit travnjak gospoice Vizavi ukoso od trotoara (gdje je na hrpi leao kockast pled) i stajao tu svjeducajui na suncu, raskriljenih vrata, s kotaima duboko u imiru. Desno od automobila, na urednoj kosoj tratini, leao je na leima starac sijedih brkova, vrlo pristojno odjeven (sivo dvoredno odijelo, leptir-mana s bijelim tokicama), skupljenih dugih nogu, nalik na votanu figuru veliine normalnog mrtvaca. Moram izraziti ok trenutnog dojma nizom rijei, a njihovo fiziko nagomilavanje na stranici kvari sam sijev, otro jedinstvo slike: pled na hrpi, kola, stara mumija, babina maserka to tri utei utirkanom odjeom, s napola praznom aom u ruci, natrag na verandu gdje je zatoena, oronula gospoda Vizavi, poduprta jastuiima, zacijelo vriskala, ali nedovoljno glasno da bi nadjaala ravnomjerno kevtanje staretinareva setera koji je iao od jedne skupine ljudi do drugeas do susjeda to su se ve bili sjatili na ploniku, oko kockaste tkanine, as natrag do automobila (koji je napokon uspio ukebati), a as do skupine na tratini koja se sastojala d LesliejaThomsona, dvojice policajaca i zdepasta gospodina to je nosio naoale s ronim okvirom. Ovdje moram napomenuti da se prometna patrola tako brzo pojavila (ni dvije minute nakon nesree) zato to su prometnici ba u to vrijeme zadijevali obavijesti 0 globi na automobile koji su bili nepropisno parkirani u naoj biii, nedaleko od nas; da je tip s noalima bio Frederick Beale tfi, voza Packarda; da njegov sedamdesetdevetogodinji otac,

104 105

koga je maserka bila upravo napojila na pokoenom travnjaku gdje je leao kao pokoen bankar, da tako kaem, nije bio u dubokoj nesvjestici, nego se lijepo i metodiki oporavljao od lakog sranog napadaja, ili mogunosti sranog napadaja; i, napokon, da je pled na trotoaru, gdje me je ena esto nezadovoljno upozoravala na krive zelene pukotine, pokrivao unakaeni le Charlotte Humbert koju je pregazio (a zatim jo vukao nekoliko koraka) Bealeov automobil u trenutku kad je trala preko ulice da baci tri pisma u potanski sandui na uglu tratine gospoice Vizavi. Ta je pisma digla sa zemlje i predala mi zgodna djevojica u prljavoj ruiastoj haljinici, a ja sam ih razderao na komadie u depu na hlaama. Uskoro su na mjesto nesree stigla tri lijenika i brani par Farlow i uzeli stvar u svoje ruke. Udovac je bio ovjek koji je izvrsno vladao sobom, nije ni jecao ni upao kosu. Malice je, dodue, glavinjao, ali je otvarao usta samo da dade podatke i objanjenja koji su bili prijeko potrebni radi identifikacije, pregleda i otpreme pokojnice, ije je tjeme bilo kaa od kostiju, mozga, kose bronane boje i krvi. Sunce je jo eglo kad su prijatelji, dobri John i uplakana Jean, spremili udovca u postelju u Dollvnoj sobi, i sami se, da bi ostali u njegovoj blizini, povukli u spavau sobu Humbertovih da tu provedu no ne znam jesu li je proveli onako kreposno kako je zahtijevala ta sveana prigoda. Ne vidim razloga da se zadravam, u ovim osebujnim zapisima, na formalnostima oko sprovoda koje sam morao obaviti, i na samu sprovodu koji je bio isto onako skroman kao to je bila i nedavna svadba. Svejedno, nee biti zgorega da opiem neke epizode iz tih etiri-pet dana. Prve noi svog udovitva bio sam tako pijan da sam spavao vrsto kao dijete koje je inae spavalo u toj postelji. Sutradan ujutro najprije sam pregledao komadie pisama koji su mi bili ostali u depu. Oni su se, meutim, bili toliko ispremijeali da ih nikako nisam mogao podijeliti na tri potpuna teksta. Mislim da su rijei: ... pa ga radije ti potrai jer ja ne mogu kupiti..." bile iz pisma # Lo. Neki odlomci kao da su upuivali na Charlottinu namjeru da bjei s Lo u Parkington, ili ak natrag u Pisky, da ne bi orluina ulovila njeno dragocjeno janjece. Drugi komadii i ostaci (nisam ni slutio da imam takve snane pande) odnosili su se, oito, na molbu da djevojicu prime, ne u internat Sv. Algebre, nego u neku drugu kolu, takoer zatvorenog tipa, o kojoj se govorilo da su njene odgojne metode tako surove, suhoparne i sumorne (iako se u prospektu spominjao kroket pod brijestovima) da su priskrbile koli naziv "Popravni zavod za mlade dame". Najposlije, trea je poslanica bila nesumnjivo upuena meni. Odgonetnuo sam ove djelie reenica "...moda emo nakon godinu dana razdvojenog ivota...", "...o, najdrai moj, o mili...", "...ili u, moda, umrijeti..." A i, sve u svemu, ti moji pabirci nisu imali mnogo smisla; razlini odlomci tih bitnih poruka bili su isto

toliko zbrkani na mojim dlanovima koliko su im osnovni dijelovi bili zbrkani u glavi sirote Charlotte. John je toga dana imao sastanak s nekim svojim kupcem, a Jean je morala nahraniti pse, tako da sam neko vrijeme ostao bez svojih prijatelja. Ti su se dobri ljudi pribojavali da ne oduzmem sebi ivot, ako ostanem bez nadzora, a kako nisu imali drugih znanaca koji bi ih mogli zamijeniti (gospoica Vizavi je pala u krevet, McCoovi su gradili novu kuu negdje daleko, Chatfieldovi su upravo bili pozvani u jednu sjevernu dravu zbog nesree koja je snala nekog njihovog roaka), dodijelili su mi Louisu i Leslieja pod izgovorom da mi je potrebna pomo da razvrstam i spremim mnotvo osirotjelih stvari. U trenutku boanskog nadahnua, pokazao sam dragim i lakovjernim Farlovrovima (s kojima sam ekao Leslijea da doe na plaen! sastanak s Louisom) amatersku fotografijicu koju sam naao meu Charlottinim stvarima. Ona je stajala na veliku oblutku i smijeila se kroz kosu razbaruenu vjetrom. Fotografija je bila iz travnja 1934. godine, iz onog nezaboravnog proljea! Doputovavi te godine poslovno u Ameriku, proveo sam nekoliko mjeseci u uskvju. Upoznao sam se sa Charlottom i doivio s njom ludi jubavni roman. Ja sam, naalost, bio oenjen, a ona je bila zaruena ^ Hazea... Kad sam se vratio u Evropu, dopisivali smo se preko Jednog zajednikog prijatelja koji vie nije iv. Jean je proaptala

106 107 da su do nje bili doprli neki glasovi i pogledala ponovo sliku i, gledajui je svejednako, pruila je Johnu, a John je izvadio lulu iz usta i takoer pogledao draesnu, lakoumnu Charlottu Becker i vratio mi fotografiju. Zatim su oni otili na nekoliko sati. Zadovoljna je Louise u podrumu grdila svog kavalira smijui se gugutavo. Tek to su Farlowovi bili otili, posjetio me je sveenik plave brade, s kojim sam nastojao to prije obaviti razgovor a da ga ne uvrijedim i ne pobudim njegove sumnje. Jest, spremam se posvetiti cijeli ivot djetetovu dobru. Evo ba kriia koji mi je Charlotte Becker poklonila kad smo oboje bili mladi. Imam sestrinu u New Yorku, estitu staru djevojku. Ondje emo nai neku dobru privatnu kolu za Dolly. O, kakav je Humbert bio lukavac! Za Leslieja i Louisu, koji su po mom raunu (koji se pokazao ispravan) morali o tome izvijestiti Johna i Jean, izvrsno sam odglumio neobino glasan meumjesni telefonski razgovor sa Shierlev Holmes, upraviteljicom logora

Cue. Kad su se John i Jean vratili, bez po muke sam ih zavarao rekavi im, mucajui toboe nesuvislo od uzbuenja, da je Lolita otila sa skupinom mlade djece na petodnevni izlet i da nikako ne mogu uspostaviti s njom vezu. Boe moj uskliknula je Jean pa to da radimo? John ree da se tome moe lako doskoiti on e zamoliti tamonju policiju da odmah pronae izletnike to e biti as posla. Uostalom, on i sam dobro poznaje taj kraj i... Sluajte nastavi onja bih mogao sad odmah otii tamo kolima, a vi dotle prespavajte s Jean... Ove posljednje rijei nije zapravo rekao, ali je Jean tako usrdno prihvatila njegov prijedlog da se to moglo tako shvatiti. Ja sam odigrao histerinu scenu. Poeo sam preklinjati Johna da nita ne poduzima. Rekao sam da ne bih mogao sad podnijeti prisutnost djevojice koja bi plakala i prilijepila se uza me ona je vrlo osjedjiva i ovakav bi ok mogao nepovoljno djelovati na njenu budunost, psihijatri su ve analizirali ovakve sluajeve... Nastade tajac. Pa dobro, na vama je da odluite progovori napokon Tohn prilino hladno. Samo, znate, ja sam ipak bio Charlottin prijatelj i savjetnik. I, uope, zanima me to vi zapravo kanite uraditi s malom. Johne!uzviknu Jean.Pa ona je njegova ki, a ne ki Harolda Hazea. Zar ti to nije jasno? Jadni je Humbert Dollyn pravi otac! Razumijem ree John obraajui se meni. Molim vas da mi oprostite. Razumijem. Tako je to, dakle. Nisam odmah shvatio... To, naravno, pojednostavnjuje sve skupa. Uradite onako kako vam govori srce i bit e dobro. Otac, satrven jadom, ree da e odmah nakon sprovoda otii po svoju njenu kerkicu, i da e se zatim potruditi da je razonodi u sasvim drugoj okolini da e se odvesti s njom, moda, u New Mexico ili Kaliforniju ako se ne ubije, naravno. Tako sam majstorski odglumio smirenost krajnjeg oaja, zatije pred nastup ludila, da su me estiti Farlowovi odveli k sebi. Imali su, za amerike prilike, prilino pristojan podrum koji mi je dobro doao, jer sam se bojao nesanice i privienja. A sad treba da kaem pravi razlog radi kojeg sam htio privremeno drati Dolores dalje od sebe. Razumije se samo po sebi da sam isprva, im se pokazalo da je Charlotte likvidirana i ja se vratio kui kao slobodan otac, naduak popio jednu za drugom one dvije ae viskija koje sam bio pripremio, a za njima jo pintu-dvije svog omiljenog dinanasa, te sam se zakljuao u kupaonicu spaavajui se od susjeda i prijatelja samo mi je jedno bilo na pameti i u krvi, a to je spoznaja da e za svega nekoliko sati topla, smedokosa i itava,

itava moja Lolita u mom zagrljaju liti suze, koje u ja otirati poljupcima prije nego to joj one napune oi. Ali, dok sam stajao pred zrcalom, sav zajapuren, rairenih zjenica, John Farlow je obzirno pokucao na vrata i upitao me je li mi dobro i ja sam uas pojmio da bih uinio ludost kad bih dopustio da se ona vrati u ovu kuu, gdje se mota toliko njukala spremnih da mi je oduzmu. Pa 1 sama razmaena Lo mogla bi tko zna? pokazati neko glupo nepovjerenje, neoekivanu odbojnost, nejasan strah i zbogom ^uvijek, u asu najveeg trijumfa, arobna nagrado!

108 109 Kad ve govorim o namedjivim ljudima, doao mi je u pohode jo jedan ovjek, ljubazni Beale, onaj koji je likvidirao moju enu. Utogljen i ozbiljan, nekako nalik na krvnikova pomonika, s eljustima kao u buldoga, s crnim sitnim oima, debelo uokvirenim naoalama i irokim nosnicama. Uveo ga je John, koji nas je zatim ostavio i neobino taktino zatvorio vrata za sobom. Poto mi je umilno rekao da su njegovi blizanci u istom razredu s mojom pastorkom, moj je groteskni posjetilac rasprostro velik crte u koji su bile unesene sve pojedinosti nesree. Bio je to pravi "eer", kako bi rekla moja pastorka, sa svom silom dojmljivih strelica i isprekidanih crta u razlinim bojama. Put gospode H. H. ilustrirao je nizom malih silueta, nalik na figurice pripadnica pomonog vojnog osoblja kakve se crtaju u statistici radi bolje preglednosti. Taj se put vrlo jasno i uvjerljivo sukobljavao sa smiono povuenom krivuljom koja je prikazivala dva skretanja jedno za drugim, od kojih je jedno Bealeov automobil izvrio da bi izbjegao staretinareva setera (koji nije bio prikazan na crteu), a drugo, koje je bilo jednako ali vee, da bi sprijeio nesreu. Crni krii oznaavao je mjesto na kojem je lijepo nacrtana mala silueta konano pala na trotoar. Potraio sam pogledom kakav prikladan znak na padini gdje je otpoivao golemi votani otac mog posjetioca, ali ga nije bilo. Starac se, meutim, bio potpisao na tom spisu, kao svjedok, ispod potpisa LesliejaThomsona, gospoice Vizavi i nekih drugih. Frederickova je olovka prelijetala, tono i lako kao kolibri, s jedne toke na drugu dok je demonstrirao svoju potpunu nedunost i ludu neopreznost moje ene. U trenutku kad je on bio obiao psa, Charlotte se poskliznula na netom polivenom ploniku i pala naprijed umjesto da je uzmaknula (Fred je pokazao kako je trebalo uzmaknuti trgnuvi snano ramenom podstavljenim vatom). Ja rekoh da on, naravno, nije kriv, a istraga je potvrdila moje miljenje.

Diui snano kroz napete crne nosnice, on je potiteno zatresao svojom glavom i mojom rukom. Zatim je, iskazujui savrenu otmjenost i dentlmensku irokogrudnost, ponudio da plati pogrebne trokove. Oekivao je da u ja to odbiti, ali sam ja prihvatio njegovu ponudu jecajui od pijanstva i zahvalnosti. Ne vjerujui svojim uima, on je razgovijetno ponovio svoje rijeci, a ja sam mu ponovo zahvalio, jo usrdnije nego prije. Nakon ovog jezovitog razgovora moja je duevna obamrlost malo popustila. A nije ni udo! Vidio sam svojim oima orue sudbine. Opipao sam samu kou sudbine i njeno podstavljeno rame. Zbila se sjajna i udovina promjena, a ovo je bilo njeno orue. Sred sloenih pojedinosti scenarija (uurbana kuanica, skliski plonik, nesnosni pas, strma nizbrdica, velik automobil, tikvan za volanom), nejasno sam razabrao vlastitu neslavnu ulogu. Da nije bilo moje gluposti (ili intuitivne genijalnosti!) zbog koje sam bio sauvao svoj dnevnik, Charlottu ne bi bila zaslijepila zamagljenost pogleda koja je potjecala od osvetoljubive srdbe i duboko povrijeene tatine, dok je hitala do potanskog sanduia. Ali moda se svejedno ne bi bilo nita dogodilo da nije nepogreiva kob, sinkronizator i duh, izmijeala u svojoj retorti automobil, psa, sunce, hladovinu, vlanost, slabost, snagu i kamen! Zbogom, Marleno! Rukovanje sa sudbinom (u liku Bealea na rastanku) izvuklo me je iz obamrlosti. I tada sam proplakao. Jest, gospodo i gospode porotnici, proplakao sam! 24. Brijestovi i jablanovi okretali su iznenadnom naletu vjetra svoja uzbibana lea, a tmasti oblak izranjao je iznad bijelog tornja ramsdaleske crkve kad sam posljednji put pogledao oko sebe. Naputao sam, radi neznanih pustolovina, mrtvaki blijedu kuu u kojoj sam prije samo dva i pol mjeseca bio unajmio sobu. Ve su oili sputeni zastori jeftini, praktini zastori od bambusovine. Njihov raskoni materijal pridaje verandama i unutranjosti kua Moderni dramatski karakter", pisalo je u prospektu. Prema njima Se rajski dvori moraju initi prilino goli. Kap kie pala mi je na ^cni zglob. Vratio sam se po neto u kuu, dok mi je John spremao Prtljagu u auto, i tada se dogodilo neto zanimljivo. Ne znam jesam 1 dovoljno istaknuo u ovim svojim neveselim biljekama poseban,

no m

upravo aroban dojam koji je autorova interesantna vanjtina pseudokeltska, privlano majmunska, muevna, s primjesom neega djeakog budila u ena svih godina i iz svih sredina. Ovakve izjave u prvom licu mogu se, naravno, uiniti smijene, ali ja moram s vremena na vrijeme podsjetiti itaoca na svoju vanjtinu, kao kakav profesionalni romanopisac koji je dao jednoj svojoj osobi neku osobitost ili nekog psa, pa mora spomenuti tog psa ili tu osobitost kad god se ta osoba pojavi u romanu. U mom sluaju ima, moda, jo neto vie od toga. ari mojih sjetnih crta lica moraju biti neprestano itaocu pred oima ako zaista eli shvatiti moju pripovijest. Malodobna Lo topila se od Humbertovih drai kao to se topila od grevite glazbe; odrasla Lotte voljela me je gazdinskom zrelom strau zbog koje dandanas alim i koju dandanas cijenim vie nego to smijem iskazati. Tridesetjednogodinja Jean Farlow, koja je svakako bila neurastenina, oito se bila zatreskala u mene. U njenoj je ljepoti bilo neega otrog, indijanskog. Put joj je bila boje peene zemlje. Usne su joj bile nalik na grimizne polipe, a kad bi prasnula u lajav smijeh, obnaila bi krupne, mutne zube i beskrvne desni. Bila je veoma visoka, nosila je ili sandale i uske hlae, ili iroke suknje i baletne papuice, pila je sko u svim koliinama, dvaput je pobacila, pisala je za mlade prie o ivotinjama, slikala, kao to je itaocu ve poznato, poglede na jezero i nosila u sebi zametak raka od kojeg je umrla nakon dvije godine. Nije mi se inila ni najmanje privlana. Zamislite onda kako sam se uplaio kad me je nekoliko trenutaka prije mog odlaska (stajao sam s njom u predsoblju) Jean uhvatila svojim uvijek drhtavim prstima za sljepoonice i, sa suzama u sjajnim plavim oima, pokuala se, prilino neuspjeno, upiti u moje usne. uvajte se ree mi i poljubite kerku mjesto mene. Grmljavina zatutnja u cijeloj kui, a Jean nadoda: Moda emo se jo jednom sresti negdje, u prilikama koje nee biti ovako grozne. (Jean! ma to sad bila, i ma gdje bila, u minus prostoru ili u plus vremenu, oprosti mi sve, pa i ovu zagradu!) as kasnije ve sam se rukovao na rastanku i s njom i s njim, na jci, na onoj strmoj ulici, i sve se kovitlalo i letjelo pred najezdom oluje* i teretnjak s madracem iz Philadelphije samopouzdano se kotrljao prema opustjeloj kui, i praina je jurila i vila se po onoj asfeltnoj ploi na kojoj je Charlotte, kad su odigli pled da je vidim, leala skvrena, posve netaknutih oiju, s jo mokrim crnim trepavicama, slijepljenim kao tvoje, Lolito! 25. Reklo bi se da sam se sad, poto su sve zapreke bile uklonjene i preda mnom pukao pogled na beskrajno blaenstvo, mogao u duhu zavaliti i zadovoljno

odahnuti. Eh bien, pas du touft. Umjesto da se proteem na zrakama nasmijeene sudbine, bio sam opsjednut posve etikim sumnjama i bojaznima. Na primjer, nee li ljudima biti udno to nismo Loliti dopustili da sudjeluje ni u radosnim ni u alosnim obiteljskim prigodama? Kao to se sjeate, ona nije prisustvovala naoj svadbi. Ili pak ovo. Ako se i uzme da se odnekud ispruila dugaka kosmata ruka Sluajnosti da ukloni nedunu enu, nije li Sluajnost mogla isto tako, u jednom poganskom trenutku, zaboraviti to je uradila desnica, pa ljevicom predati Loliti neije preuranjeno pismo s izrazima suuti? Vijest o nesrei izila je bila, dodue, samo u ramsdaleskom/orw^/w; nije se pojavila ni u parkingtonskom Recorderu ni u climaxovskom Heraldu. Lokalne smrti ne privlae interes cijele zemlje, a logor Cue nije bio u naoj saveznoj dravi, ali nisam mogao da ne mislim kako je Dolly Haze ve na neki nain izvijetena o svemu i da je, u isto vrijeme dok ja Kiem po nju, neki nepoznati prijatelji voze kui u Ramsdale. Jo me Je vie od svih tih nagaanja i briga uznemiravalo to to Humbert Humbert, novopeeni ameriki graanin mutnog evropskog Podrijetla, nije bio poduzeo nikakve korake da postane zakoniti skrbnik djevojice (kojoj bijae dvanaest godina i sedam mjeseci) koja mu je ostala od pokojne ene. Hou li se usuditi poduzeti

112 113 te korake? Nisam mogao svladati drhtavicu kad god bih zamislio svoju golotinju stijenjenu tajanstvenim propisima na nesmiljenom otrom svjetlu obiajnog prava. Moj je plan bio remek-djelo primitivne umjetnosti. Odluio sam nazvati logor Cue i kazati Loliti da joj se majka mora podvrgnuti ozbiljnoj operaciji u nekoj izmiljenoj bolnici, pa onda putovati sa svojom pospanom nimficom od hotela do hotela dok joj se majka bude polako, ali sigurno oporavljala i napokon umrla. Ali me na putu u logor sve vie obuzimao nemir. Muila me pomisao da je neu ni nai ondje, ili dau, umjesto bezbrine Lolite, nad prestraeno siroe koje e plakati i traiti neke dobre obiteljske prijatelje. Farlowove, hvala Bogu, jedva da je poznavala, ali nije li moglo biti i drugih ljudi koje ja i ne poznajem? Naposljetku sam odluio zaista obaviti onaj meumjesni telefonski razgovor koji sam nedavno bio onako uspjeno odglumio. Kia je padala kao iz kabla kad sam se zaustavio pored trotoara u blatnom predgrau Parkingtona, upravo pred raskrem od kojeg je jedna cesta vodila oko grada do autoputa to je prolazio kroz brda prema jezeru Climax i logoru Cue.

Ugasivi motor, sjedio sam najmanje jednu minutu u autu sabirui se i gledajui kiu, preplavljeni trotoar i hidrant koji je zaista bio ruan, debelo premazan crvenom i srebrnom bojom, pruajui svoje crvene batrljke da ih ulati kia koja je kao stilizirana krv curila po njegovim heraldikim lancima. Nije udo to je zabranjeno zaustavljati automobile pokraj tih stravinih malih bogalja. Ponovo sam upalio motor i dovezao se do telefonske govornice. Kad je napokon i posljednji novi zvecnuo i omoguio drugom glasu da se odazove na moj, doivio sam iznenaenje. Shirlev Holmes, upraviteljica logora, rekla mi je da je moja Dolly u ponedjeljak (dakle prije dva dana) otila sa svojom skupinom na izlet u planine i da e se vratiti tek naveer. Predloila mi je da doem sutradan. Upitalame je nijeli se to dogodilo. Ne ulazei u pojedinosti, odgovorio sam joj da mi je ena prevezana na kliniku, da je situacija ozbiljna, da djevojici ne treba rei da je ozbiljna, ali da sutra bude spremna da se sa mnom vrati popodne kui. Glasovi su nam se rastali sred eksplozije srdane dobrohotnosti, a zbog nekog hirovitog kvara mehanizmu, svi su mi se novii vratili iz automata zveei isto onako kako zvee krupni dobici u kockarskim automatima u Nevadi. Nasmijao sam se tome, iako sam bio razoaran to moram odgoditi jvoje blaenstvo. Pitam se nije li to nenadano ispaljivanje, to grevito vraanje novca bilo na neki nain povezano u McFatumovoj glavi s tim to sam izmislio izlet prije nego to sam i doznao za njega! I to sad? Svratio sam u trgovaki centar Parkingtona i proveo ostatak dana (izvedrilo se, cijeli se grad prelijevao nekim staklenastim bljeskom) kupujui draesne stvarice za Lo. Boe, kakve je lude predmete nagnala Humberta da kupi slabost koju je osjeao tih dana prema kockastim tkaninama, sjajnom cicu, volanima, nabuhlim kratkim rukavima, mekim naborima, haljinicama koje su gore tijesne, a dolje iroke! Zavoljeh Lolitu ko Virginiju Poe I kao Dante svoju Beatrice; Zavrtjee se curice irei suknjice: Gaice vrhunac nepristojnosti! Ljubazni su me glasovi pitali to zapravo elim? Kupae kostime? Imamo ih u svim nijansama, "Ruiasti san", "Mutni akvamarin", "Ljubiina glavica", "Crveni tulipan", "Crni kan-kan". A odjea za plau? A kombinei? Ne trebam kombinea. Lo i ja nismo nikad trpjeli kombinee. U tom mi je poslu najvie pomogao antropometrijski zapis koji je njena majka bila unijela na Lolitin 12. roendan (italac se valjda sjea one knjige Upoznaj svoje dijete). Imao sam dojam da je Charlotte, pod nejasnim utjecajem zavisti i nesnoljivosti, dodala ponegdje po koji centimetar i po koji kilogram; ali kako )e nimfica svakako bila porasla za proteklih osam mjeseci, raunao satn da se uglavnom mogu pouzdati u te sijeanjske mjere. irina u kukovima 73

centimetra; opseg bedra (ispod samog guza) 43 Centimetra; opseg lista na nozi i vrata 28 centimetara; opseg prsa centimetara; opseg ruke iznad lakta 20 centimetara; struk 58 i

114 115 centimetara; visina 1 metar i 45 centimetara; teina 35 kilograma' graa izduena; kvocijent inteligencije 121; slijepo crijepo -^ neizvadeno (hvala Bogu!). Pored tih mjera, vidio sam, naravno, u duhu Lolitu jasno kao u privienju; a kako me je jo svrbjelo ono mjesto na prsnoj kosti gdje je njeno svilasto tjeme dvaput doseglo visinu mog srca, i kako sam svejednako osjeao njenu toplu teinu na svojim koljenima (te tako uvijek "nosio" Lolitu kao to ena "nosi" dijete), nisam se zaudio kad se poslije pokazalo da sam uglavnom dobro raunao. Osim toga sam nedavno bio prouio katalog ljetne mode, pa sam kao pravi znalac odabirao razne zgodne stvarice, sportsku obuu, gumene papue, cipelice od preane kozje koe za male koze i slino. Naliena prodavaica u crnom koja mi je pomagala da zadovoljim sve te nasune potrebe pretvarala je roditeljsku znanost i precizne opise mjera u komercijalni eufemizam "neto manje od srednjega". Druga, postarija, u bijeloj haljini, nafrakana kao glumica, kao da je bila pomalo dirnuta mojim temeljitim poznavanjem mode za mladi narataj; moda je mislila da ivim s cirkuskom patuljicom; zato sam, kad su mi pokazale suknjicu s dva "pikantna" depia sprijeda, namjerno postavio naivno muko pitanje i bio nagraen smijecimai zornim pokazivanjem kako otraga radi patentni zatvara. Mnogo sam uivao i u svakojakim gaicama i hlaicama u kojima su privienja malih Lolita plesala, padala i vozila se na turu po cijeloj tezgi. Na kraju sam kupio dvije edne pamune pidame s okruglim ovratnikom popularnog kroja "Mesarski pomonik". Pomonik popularnog mesara Humberta. Ima neega mitolokog, zaaranog u tim velikim trgovinama u kojima se, ako je vjerovati reklamama, jedna inovnica moe obui i obuti za svako doba dana od jutarnjeg dolaska na posao do veernjeg izlaska s kavalirom i u kojima se njena sestrica moe diviti vunenom demperu snatrei o danu kad e u njemu doi u kolu, pa e zalupati srca uenicima u posljednjim klupama.

Sa svih strana su me okruivale plastine lutke prirodne veliine koje su prikazivale djecu prastih nosia i ukastosmedih, maslinastih> Aunskih lica sa smeim pjegama. Odjednom sam opazio da sam edini kupac na ovom prilino tajnovitom mjestu gdje se kreem kao riba u zelenkastu akvariju. Slutio sam da se udne misli roje u glavama mlitavih gospoica to me prate od tezge do tezge, od podvodne hridi do morskih alga, i inilo se da pojasevi i narukvice koje sam birao nadaju iz sirenskih ruku u prozirnu vodu. Napokon sam jo kupio otmjen koveg, dao da mi strpaju u njega sve to sam kupio, te se uputio u najblii bircuz, zadovoljan time kako sam proveo dan. Nekako u vezi s tim tihim poetskim svijetom birane robe sjetio sam se hotela s primamljivim imenom "Zaarani lovci", koji je bila spomenula Charlotte nedugo prije mog osloboenja iz ropstva. Iz vodia sam razabrao da se on nalazi u Bricelandu, zabaenu gradiu na etiri sata vonje od Lolitina logora. Mogao sam telefonirati tamo, ali sam se bojao da me ne izda glas i da ne ponem izvjetaeno kreketati na nepravilnom engleskom jeziku, pa sam odluio brzojavno rezervirati dvokrevetnu sobu za sutradan naveer. Kako sam bio nesretan, neodluan i smijean princ iz bajke! Kako e mi se nasmijati neki moji itaoci kad im kaem kakve sam tekoe imao u sastavljanju brzojava! Kako da napiem? Humbert s kerkom? Humbert s kerkicom? Homberg s maloljetnom djevojicom? Homburg s djetetom? Smijena omaka koja mi se na kraju potkrala u brzojavci slovo "g" na kraju prezimena bila je kao neki telepatski odjek mog kolebanja. A zatim, u barunastu mraku ljetne noi, kako sam premiljao o arobnom napitku koji sam nosio sa sobom! O, krti Hamburg! Nije li on sam bio pravi "zaarani lovac" u tim trenucima dok je razmiljao nad svojom kutijicom punom arobne municije? Je li smio dopustiti sebi da sam iskua jednu od tih ametistnih kapsula ne bi li rastjerao zle duhe nesanice? Bilo je svega etrdeset kapsula ~- etrdeset noi s krhkim stvorenjcem koje e spavati uz moje srce sto e ludo lupati... Jesam li smio, udei za snom, oduzeti sam sebi takvu jednu no? Dakako da nisam! Odvie je bila dragocjena svaka d tih siunih ljiva, svaki taj mikroskopski planetarij sa svojom Zlvom zvjezdanom prainom. O, dopustite mi da se bar jednom raspekrnezim! Dodijalo mi je biti cinian!

116 117

26. Ne poputa mi glavobolja u zaguljivu zraku ove tamniCe grobnice, ali moram izdrati! Napisao sam ve preko sto stranica, a nisam jo nita rekao. Poinju mi se brkati datumi. Otiao sam po nju negdje usred kolovoza 1947. godine. Ne, ini mi se da ne mogu dalje, Srce, glava nita mi ne valja. Lolita, Lolita, Lolita, Lolita, Lolita, Lolita, Lolita, Lolita. Nastavi dalje, slagaru, dok ne ispuni stranicu! 27. Jo sam u Parkingtonu. Jedva sam nekako odspavao sat vremena. Probudio sam se od besmislenog i uasno napornog koitusa s nekim malim, kosmatim, posve nepoznatim hermafroditom. Bilo je ve est sati izjutra i odjednom mi je palo na pamet da ne bi bilo zgorega da doem u logor ranije nego to sam se bio dogovorio. Preda mnom je jo bilo sto pedeset kilometara do logora, a onda se valjalo dohvatiti Hazy Hillsa i Bricelanda. Rekao sam bio da u doi po Dolly popodne samo zato to je moja nestrpljiva uobrazilja traila da to prije padne milostiva no, ali su mi sad poele dolaziti na um kojekakve komplikacije te sam se sav tresao pri pomisli da bi ona mogla i zbog najmanjeg zakanjenja telefonirati u Ramsdale. Meutim, kad sam u devet i pol pokuao upaliti motor, ustanovio sam da je akumulator ispranjen, i bilo je ve podne kad sam napokon krenuo iz Parkingtona. Stigao sam na odredite u dva i pol, ostavio auto u boriku gdje se rid balavac u zelenoj koulji igrao, natmuren i osamljen, stare igre bacanja potkove na poboden kolac. utke mi je pokazao na kuicu oblijepljenu tukom u kojoj se nalazila uprava logora. Morao sam, premirui od uzbuenja, nekoliko minuta sluati bezobzirne i saaljive rijei upraviteljice logora, zaputene, ispijene ene kose boje hrde. Ree mi da je Dolly spremila svoje stvari i da je spremna za put, da mala zna da joj je majka bolesna, ali da ne zna koliko je ta jena bolest ozbiljna. Ne bi li se gospodin Haze, odnosno gospodin Hurnbert, elio upoznati s logorskim odgojiteljicama? Ili pogledati kuice u kojima su smjetene djevojice? Svaka od tih kuica nosi me neke zvjerke iz Walta Disnevja. Ili da razgleda Drutveni dom? Ili da odmah poalje Charlieja po nju? Djevojice upravo ukraavaju blagovaonicu za veernju priredbu (moda je poslije Shirley Holmes kazala kome: "Siromah je bio vie mrtav nego iv.") Htio bih se jo asak zadrati na toj sceni, sa svim njenim beznaajnim i kobnim pojedinostima. Stara vjetica ispisuje priznanicu, ee se po glavi, izvlai ladicu stola, sipa sitni na moj nestrpljivi dlan, zatim uredno rasprostire preko sitnia nekoliko novanica i bodro uzvikuje: "I jo deset!"; fotografije djevojica jo iv aren leptir, vrsto priboden uza zid ("Poznavanje prirode"); uokvirena diploma logorske dijetetiarke; moje drhtave ruke; revna je upraviteljica pripravila karton s ocjenom vladanja

Dolly Haze za mjesec srpanj ("izmeu dovoljnog i dobrog; voli plivanje i veslanje"); umorenje drvea i pjev ptica, i lupanje mog srca... Stajao sam leima okrenut otvorenim vratima i najednom sam osjetio kako mi je krv udarila u glavu, jer sam uo za sobom njen dah i glas. Dola je vukui svoj teki koveg koji joj je poskakivao u ruci. Zdravo! rekla je i mirno stala gledajui me lukavim, radosnim oima, malo rastvorenih njenih usana na kojima je poigravao poneto budalast, ali neobino aroban osmijeh. Bila je mravija i via nego prije, i naas mi se uinilo daje porunjela u licu kad sam je usporedio s onom slikom koju sam nosio u sebi dulje od mjesec dana; obrazi su joj bili nekako upali, a odvie guste pjege kao da su joj potisnule seljako rumenilo. Taj prvi dojam (uski ljudski razmak izmeu dva otkucaja ^jerinjeg srca) jasno je upuivao na to da je sve to je obudovjeli Hurnbert trebalo uiniti, sve to je htio i kanio uiniti, bilo to da prui tom oslabljelom, iako suncem opaljenom siroetu auxyeux battus44 Icak su joj ioni olovni kolobari ispod oijubili posuti pjegama) estitu naobrazbu, zdravo, sretno djetinjstvo, ist dom i drage prijateljice, kojima e (ako se sudenice udostoje nagraditi nesretnika) da nai zgodno djevoje koje e pripasti samo Herr Doktoru

118 119 Humbertu. Ali je "u tren oka", kako kau Nijemci, to aneosko ivotno pravilo bilo zbrisano, i ja sam se doepao svog plijena (vrijeme je bre od naih tlapnji!), i ona je opet bila moja Lolita i to jo vie nego ikad prije. Metnuo sam ruku na njenu toplu smeu glavicu i uzeo od nje njen koveg. Bila je sva od rua i meda; na njoj je bila njena najsjajnija cicana haljina s uzorcima od crvenih jabuka; ruke i noge bile su joj zlaanokestenjaste od sunca; ogrebotine na njima nalikovale su na tokastu crtu od siunih zgruanih rubina, a rebrasti posuvraci bijelih vunenih arapica dopirali su joj do iste visine kao i prije; i, bilo zbog njena djejeg hoda, bilo zbog toga to sam se sjeao da je uvijek nosila cipele niskih peta, uinilo mi se da su joj smeebijele cipele prevelike, a pete previsoke. Zbogom ostaj, logore Cue, veseli logore Cue, zbogom ostaj, obina nezdrava hrano, zbogom ostaj, prijatelju Charlie! Sjela je do mene u vrua kola, spljeskala hitru muhu na svom ljupkom koljenu, zatim je, energino vaui gumu za vakanje i brzo okreui ruku, spustila prozor na svojoj strani i ponovo se zavalila. Jurili smo kroz prugastu i pjegastu umu. Kako je mami? priupita me reda radi.

Odgovorih da lijenici nisu jo naisto to joj je. Svakako neto u utrobi nije u redu. U torbi? Ne, nego u utrobi. Rekoh joj da emo morati ostati jo neko vrijeme u ovom kraju; bolnica je nedaleko od veselog gradia Lepingvillea, gdje je na poetku devetnaestog stoljea ivio jedan znameniti pjesnik i gdje emo gledati sve filmove koji igraju. Ona je drala da je taj plan super, i upitala me hoemo li stii u Lepingville do devet sati. Bit emo u Bricelandu za veeru odgovorih. -A sutra emo u Lepingville. A kako je bilo na izletu? Jesi li se dobro zabavljala u logoru? Aha. Je li ti ao to odlazi? A-a. Govori, Lo, nemoj stenjati! Ispriaj mi togod. A to, ta-ti-ce? Posljednju je rije izgovorila posve razgovijetno i pomalo podrugljivo. . Svejedno to. Mogu vas zvati tata i govoriti vam "ti"? Prikiljila je gledajui cestu. Moe. Za krepati! Kad ste se to uspjeli zacopati u mamu? Jednog e dana, draga moja Lo, shvatiti mnoge osjeaje i situacije kao, na primjer, harmoniju i ljepotu posve duhovnih veza. Makar to! odvrati gruba nimfica. U dijalogu nastade neodreena stanka ispunjena slikovitim krajolikom. Pogledaj, Lo, koliko krava ima ondje na onom brdu! Mislim da u povraati ako budem vidjela jo koju kravu. Zna, Lo, da si mi mnogo nedostajala. A, vidi, ti meni nisi nedostajao. tovie, gadno sam te iznevjerila, ali to nita ne znai jer si ti ionako zaboravio na mene. Vi dobro ajbate, gospodine! Puno bre od mame. Zato misli da sam zaboravio na tebe? Smanjio sam sa slijepe brzine od sto deset kilometara na oravu od osamdeset. Zato misli da sam zaboravio na tebe? Pa, prvo i prvo, nisi me jo ni poljubio.

Zamirui u sebi, ginui u sebi, nejasno sam razabrao pred nama Prilino iroku izboinu ceste pa sam zatjerao kola u travu tako da snio se zaljuljali i poskoili. Nemoj zaboraviti da je dijete, nemoj ^boraviti daje... Tek to se automobil zaustavio, Lolita mi je pala u zagrljaj. Ne ludujui se, ne usuujui se dati sebi maha ne usuujui se ak 111 povjerovati da je upravo ovo (slatka vlanost, treperava vatra) Poetak onog neiskazivog ivota koji sam napokon snagom volje, 112znalaku pomo sudbine, uspio ostvariti ne usuujui se ni da

120 121 je poteno poljubim, dotakao sam joj vrele usne to su se rastvarale osjeajui silno strahopotovanje, srui pomalo i sasvim bezgreno! Ali se ona nestrpljivo trgla i pripila usta uz moja tako snano da sam joj osjetio krupne prednje zube i okus metvice u slini. Znao sam naravno, da je to za nju samo neduna igra, djetinjarija, oponaanje neke krivotvorine iz nekog lanog romana. Svaki nepristrani psihoterapeut i svaki nastrani psihopat potvrdit e vam da su granice i pravila tih djejih igara magloviti ili, u svakom sluaju, suvie djetinje suptilni da bi ih mogao dokuiti odrastao partner, te sam se zato uasno bojao da ne pretjeram i da ona ne ustukne, preplaena i ozlojeena, a kako sam najvie i najtjeskobnije elio da je to prije prokrijumarim u hermetiku izolaciju "Zaaranih lovaca", do kojih je jo bilo sto trideset kilometara, boansko nas je nadahnue razdvojilo desetinku sekunde prije nego to je automobil prometne policije zakoio pokraj nas. Rumeni voza gustih obrva zagleda se u mene. ujte, nije li vas moda pretekla plava limuzina, iste marke kao i vaa? Niste li je primijetili? Nismo je vidjeli ree Lo nagnuvi se usluno preko mene i metnuvi svoje nevine ruke na moja koljena. A jeste li sigurni da je bila plava, jer... Policajac (kakvu je to nau sjenu progonio?) nagradi krasoticu svojim najljepim osmijehom i okrenu kola. Krenusmo dalje. ii Kakav tupan! uskliknu Lo. Tebe je trebao hapati. Ma zato mene, zaboga? Zato to je u ovoj blesavoj dravi najvea doputena brzina osamdeset kilometara na sat, a mi... Ma nemoj sad usporavati, i ti

si glup k'o no. Gdje ti je on sada! Pred nama je jo dobar komad puta, a ja bih htio da tarno stignemo prije mraka. Zato budi sad dobra curica! Zloesta, zloesta curicabezbrino e ona. Maloljetna prijestupnica, ali otvorena i simpatina. Sad smo proli kroz crveno svjetlo. Nisam jo nikoga vidjela da tako fura. Mijemo smo se provezli kroz nijem gradi. Ala bi se mama raznjupala kad bi znala da sam ti ljubavnica! Boe, Lolita, kako moe tako to rei! __ Pa zar ti nisam ljubavnica, je li? Ni govora! Opet se neto kvari vrijeme. Nee li mi neto ispriati o tim svojim nepodoptinama u logoru? Nekako se strano knjiki izraava, dragi moj tatice! Je li tebe lako okirati? . Nije. Nastavi! Lijepo te molim da mi odgovori na pitanje. Daj stani tu negdje na mirnoj sporednoj cesti pa u ti sve ispriati! Lo, ozbiljno te molim da se prestane zezati! Dakle? Dakle aktivno sam sudjelovala u logorskom ivotu. Ensuite^ Ansuit, navikavali su me na kolektivni ivot, na sretan i pun ivot, i uili su me kako da razvijem vlastitu harmoninu linost. Ukratko, da budem andelak. Da, proitao sam tako neto u onoj vaoj brouri. Rado smo pjevali zborske pjesme uz veliko ognjite ili pod pospanim zvijezdama, i glas vlastite sree u svakoj od nas slijevao se s glasom cijele skupine. Ima izvrsno pamenje za citate, Lo, ali te molim da ne upotrebljava prostake rijei. Geslo skautkinja je i moje geslo nastavi Lolita ushieno. Ja ispunjavam ivot vrijednim djelima kao, na primjer... ma lje e biti bez primjera! Dunost mi je da budem koristan lan c"Utva. Prijatelj sam svih ivotinja mukog spola. Udovoljavam njihovim prohtjevima. Uvijek sam vesela. Evo, prola su jo jedna Policijska kola. tedljiva sam i uvijek grijeim milju, rijeju i djelom. Nadam se da je to sad sve, duhovito moje dijete! Jest, sve. Ali, ekaj malo! Pekli smo kolae reflektorom na SUtlcu. Sjajno, a? To ve da.

122 123 Dotle smo oprali zilijun tanjura. "Zilijun", zna, znai "puno puno" u odgojiteljskom tepanju. Ah, da, skoro sam zaboravila ono najvanije, kako kae mama. Pravili smo rendgenske snimke. To se smatralo za neto strano zabavno. C'estbientout?46 C'est. Ako ne raunamo jednu malenkost o kojoj ti ne bih mogla priati a da ne pocrvenim kao rak. Hoe li mi poslije ispriati? Hou ako budemo sjedili u mraku, i ako budem smjela aptati. A to, spava li ti jo u svojoj staroj sobi ili na kupu s mamom? U svojoj staroj sobi. Tvoja e se mama, Lo, moda morati podvrgnuti ozbiljnoj operaciji. Daj stani tamo kod onog mlijenog restorana ree Lo. Sjedei na visokoj stolici bez naslona, s prugom sunca na goloj smeoj ruci, Lolita je dobila brdo razliitih vrsta sladoleda preliveno nekakvim sintetikim sirupom. Sladoled joj ga je digao i dao neki krepki, pristavi momak s masnom leptir-manom, koji je piljio u moju krhku, lagano obuenu djevojicu poudno i bestidno. Bio sam sve nestrpljiviji da to prije stignemo u Briceland i "Zaarane lovce". Sreom, ona je, kao i uvijek, zaas smazala sladoled. Upitah je: Koliko ima kod sebe novaca? Ni pare odgovori ona turobno uzvijajui obrvama i pokazujui mi svoj prazni novanik. To emo urediti kad bude vrijeme za to pripomenuh visokoparno. to je, da krenemo? Sluaj, gdje im je tu klozet? Nemoj ii tamo. Tu je sigurno sve prljavo. Hajde idemo! Ona je zapravo bila posluna djevojica, pa se nisam mogao suzdrati daje ne poljubim u vrat kad smo opet sjeli u automobil Nemoj mi to vie raditi! ree ona gledajui me iskren" zaudna. Ja ne volim da bilo tko slini po meni. Odurni pokvarenjak! Ona odignu rame i otare njime vrat.

Oprosti promrmljah. Ja sam ti samo veoma privren. J^astavismo put pod natmurenim nebom, uspinjui se vijugavom cestom, pa se onda opet sputajui. Pa i ja sam tebi nekako privrena ree Lolita polagano i njeno, i kao da uzdahnu, kao da se primaknu blie meni. (O, Lolito moja, nikad da stignemo!) Sumrak je ve poeo proimati ljupki mali Briceland, njegovu arhitekturu u pseudokolonijalnom stilu, trgovine suvenirima i evropske lipe kad smo krenuli njegovim krto osvijedjenim ulicama u potragu za "Zaaranim lovcima". Uzduh, sav oroen ravnomjernom biserastom rosuljom, bijae topao i zelen, a dugaak red ljudi, mahom djece i staraca, stajao je ve pred blagajnom kina s kojeg su se cijedili elektrini dragulji. Uh, taj bih film ba voljela gledati! Hajdemo odmah poslije veere! Molim te, hajdemo! Pa, moemo otegnu Humbert, iako je taj lukavi, raspomamljeni vrag dobro znao da e u devet sati naveer, kad poinje njegova predstava, ona ve spavati kao zaklana u njegovu zagrljaju. Lake malo! uzviknu Lo, koja se nagnula naprijed kad se prokleti teretnjak pred nama, sa svojim treptavim irevima na stranjici, zaustavio na raskru. Pomislih da u, ako ne stignemo do hotela, nekim udom, odmah tu, iza prvog ugla, izgubiti svaku vlast nad Hazeovom krntijom s njenim beskorisnim brisaima i muiavim konicama. Ali, jao, prolaznici koje sam pitao za put, ili nisu ni sami poznavali svoj grad, u su pripitivali mrtei se: Zaarani to? Ba kao da imaju posla s luakom; ili su se pak uputali u tako zamrena tumaenja popraena ^metrijskim gestama, geografskim razmatranjima i posve lokalnim Putokazima (...onda skrenite na jug... i prije Suda...) da sam morao gutati u labirintu njihovih dobronamjernih besmislica. Lolita, ija |e 'jupka arena utroba ve bila probavila pojedenu poslasticu, jedva ^kala obilatu veeru i poela se vrpoljiti. Meni su pak, iako sam se ec io odavno pomirio s injenicom da postoji jo neka sekundarna

124 125 sudbina (McFatumova nesposobna tajnica, da tako kaem), koj zanovijeta i ometa velebne planove svog velikodunog efa, u krgutava zaustavljanja, to

kretanje nasumce po bricelandskim bulevarima bili moda najtea kunja kojoj sam do tada bio izvrgnut Poslije sam se smijao kad sam se sjetio svoje neiskusnostikako sam djeaki tvrdoglavo traio upravo taj hotel s tim neobinim imenom a du cijelog naeg puta nebrojeni moteli obasjani neonskim svjetlima nudili su slobodne sobe, spremni da prime svakoga trgovake putnike, odbjegle robijae, impotentne, velike obitelji, pa i najpokvarenije i najnezasitnije parove. O, blagi automobilisti to klizite kroz crninu ljetne noi, kakve biste igre, kakva grenja pohote ugledali kad bi te udobne kolibe iznenada izgubile svoje pigmente i postale prozirne kao staklene kutije! udo za kojim sam udio ipak se dogodilo. Mukarac i djevojka, koji su bili manje-vie spleteni u mraku automobila ispod drvea s kojeg su padale kine kapi, rekoe nam da smo usred gradskog parka, ali da treba samo kod prvog semafora skrenuti lijevo pa emo biti na cilju. Ni na kakav semafor nismo naili park je bio crn kao grijeh koji je prikrivao ali smo uskoro, oarani jednim blagim, lijepo projektiranim zavojem, razabrali u magli dijamantno prelijevanje svjetala, a zatim noni bljesak jezera, i pred nama se ukazao, udesno i neumoljivo, pod sablasnim drveem, na vrhu prilaza posuta ljunkom bijeli dvorac "Zaaranih lovaca"! Isprva mi se uinilo da parkirani automobili, poredani kao svinje na valovu, prijee pristup, ali se odjednom, kao nekim udom, golema otvorena limuzina, to se prelijevala trenjevim sjajem na osvijetljenoj kii, pomaknula odluno krenula natrake pod rukama pleata gospodina i mi smo zahvalno uklizali u ispranjeni prostor. Ubrzo sam se pokajao zbog svoje hitnje, jer sam opazio da se moj prethodnik posluio nekakvim zaklonom nalik na garau, gdje je bilo mjesta za jo jedan automobil, ali sam bio odve nestrpljiv da se povedem za njegovim primjerom. Ovo je, bogme, ik! napomenu moja vulgarna ljepoti^ kiljei na proelje od tuka. Izvue se iz automobila na romon kus Okretom svoje djeje ruice popravi haljinu koja joj se bila uvukla e(Ju pola breskve da parafraziram Roberta Browninga. Pri -etju koje je obasjavalo zabat, plesali su i njihali se na bijelim mpovima uveliani obrisi kestenova lia. Otvoreni prtljanik. Sijed grbav Crnac u nekakvoj traljavoj livreji natovari na take nau nrtljagu i polako je odveze u predvorje. Predvorje je bilo puno starih gospoda i sveenika. Loli ta unu da obaspe draganjima koker panijela blijede njuke, posute modrim pjegama, crnih klempavih uiju, koji se na cvjetnom sagu upravo topio pod njenim dlanom __ a tko se i ne bi topio, o moje jadno srce... Ja sam se dotle iskaljavao probijajui se prema recepciji. Tu me je neki elav

starac svinjske njuke svi su bili stari u tom starom hotelu odmjerio pogledom smijeei se uljudno, zatim je polako izvukao moju brzojavku (s grekom), ne uspijevajui svladati izvjesne mrane sumnje, okrenuo se da pogleda na zidni sat i napokon rekao da mu je veoma ao, ali da je uvao jednu dvokrevetnu sobu do est i pol, a onda ju je izdao. Vjerska je skuptina, vidite, pala u isto vrijeme kad i izloba cvijea u Bricelandu. Ja se ne zovem Humberg ni Humberger, nego Herbert, hou da kaem Humbert, i svejedno mi je, moe biti i jednokrevetna soba, samo mi dajte jo jedan pomoni leaj za moju kerkicu, njoj je deset godina i strano je umorna. Rumeni starac dobroudno pogleda Lolitu, koja je jo uala napola otvorenih usta i sluala, iz profila, to joj govori iz dubine naslonjaa presvuena kretonom vlasnica psa, stara dama obavijena ljubiastim koprenama. Ma kakve sumnje muile staru hulju, one su se rasprile pri Pgledu na moju arijevsku ruu. Ree da e se moda nai neto, da ^aju zapravo jednu sobu s branim krevetom. A to se tie leaja... Gospodine Bezhai, imamo li jo koji pomoni leaj? Bezhai, takoer rumen i elav, kome su bijele dlake rasle iz ^ju i drugih upljina, prie i prozbori, a ja ve odvih naliv-pero. ^strpljivi Humbert!

126 127 Nai su brani kreveti zapravo za tri osobe ree o* spokojno, spremajui oca i ker na spavanje. Sjeam se da sm0 jednom, kad je bila velika navala, smjestili u jedan krevet tri dam{ i jednu djevojicu, takvu kao to je vaa. ak mi se ini da je jednj od tih dama bio preruen mukarac (moj dodatak). Uostalom nemamo li jedan pomoni leaj na broju 49, gospodine Swine? Mislim da smo je dali obitelji Swoon ree Swine, prvi o<l dva klauna. Pa ve emo se nekako snai rekoh. Poslije e nam se moda pridruiti moja ena ali emo se, vjerujem, i tada nekako snai. Dotle su ve obje rumene svinje bile zaboravile na svoju humbergofobiju. Polako i itljivo, kao zloinac, napisao sam: "Dr. Edgar H. Humbert s kerkom, Ulica Lawn 342, Ramsdale". Pokazae mi klju (broj 342!) samo naas (kao to maioniar pokazuje novi koji e umah nestati) i predadoe ga iiTomi.

Lolita ostavi psa (tako e i mene ostaviti) i uspravi se; kina kap pade na Charlottin grob; ljepukasta Crnkinja spusti se s nebesa i iznutra otvori vrata lifta, u koji ue dijete osueno na propast, a za njom njen otac koji je pomalo kaljucao, i Toma s kovezima kao razapet rak. Parodija hotelskog hodnika. Parodija tiine i smrti. Gle, pa to je na kuni broj uskliknu Lolita. Brana postelja, zrcalo, brana postelja u zrcalu, zrcalo na vratima ugraena ormara, ista takva vrata kupaonice, prozor modar kao crnilo, postelja koja se ogleda u njemu, ista ta postelja u ormarskom zrcalu, dva naslonjaa, stol pokriven staklom, dva nona ormaria i meu njima brana postelja, bolje rei velika postelja od poliranog drva s purpurnim barunastim pokrivaem i parom nonih svjetiljaka pod nabranim crvenim sjenilima. Poelio sam da tutnem novanicu od pet dolara na onaj sivkastosmei dlan, ali sam se bojao da takva dareljivost ne bude krivo protumaena, pa sam dao samo etvrt dolara. Dodao sam js etvrt. On ode. kljoc. Enfin seuls47. . Pa kako... zar emo spavati u istoj sobi? pripita Lolita krijui se onako dinamino kako je umjela, ni srdito ni gadljivo (iako vrlo blizu tome), nego ba dinamino, kao svagda kad je feljela nabiti pitanje snanim smislom. Zamolio sam ih za jedan pomoni leaj. Na kojem u, ako hoe, spavati ja. Ti si poludio ree Lolita. Zato misli, draga? Zato, dra-gi, to e se dra-ga mama, kad za ovo sazna, rastati od tebe, a mene e zadaviti. Naprosto dinamino, ne shvaajui nita ozbiljno. Pazi malo rekoh sjedajui. Ona je stajala na dva koraka od mene i zadovoljno gledala svoj odraz, ugodno iznenaena njime, ispunjavajui vlastitim ruiastim svjetlom iznenaeno i zadovoljno zrcalo na vratima ormara, Pazi malo, Lolito! Hajde da rijeimo neke stvari jednom zauvijek. Ja sam u posve praktinom smislu tvoj otac. Veoma sam ti odan. Dok nema tvoje majke, odgovoran sam za tvoje dobro. Mi nismo bogati i morat emo na putu, htjeli-ne htjeli, biti mnogo zajedno. Kad dvoje ljudi stanuju u jednoj sobi, neminovno dolazi... kako da kaem... dolazi do nekog... Rodoskvrnua umetnu Lolita, ue u ormar pa izae iz njega smijui se mladenakim zlatnim kikotom, otvori druga vrata i. oprezno zavirivi kroz njih svojim udnim zamagljenim oima, ue u kupaonicu. Otvorih prozor, strgoh sa sebe koulju natopljenu znojem, presvukoh se,

opipah jesu li mi tablete u depu na kaputu, te otkljuah koveg. Ona se doeta iz kupaonice. Pokuah je zagrliti tek onako, malko suzdrljive njenosti prije veere. Ona mi ree: Predlaem da obustavimo paljbu poljupcima i da poklopamo Tada sam joj pokazao iznenaenje koje sam bio priredio za nju. O, milo moje janje! Poe do otvorenog kovega kao da vreba

128 129 izdaleka plijen, kao u usporenom filmu, piljei u ono daleko blap0 na stalku za prtljagu (to je to s njenim oima, pomislih, s tiij krupnim, sivim oima, ili da nismo moda oboje utonuli u istu zaaranu maglu?). Primicala se tom blagu prilino visoko diui noge na prilino visokim petama i savijajui svoja lijepa djeaka koljena tako polako, u prostoru koji se irio, ba kao da hoda pod vodom ili kao kad u snu leti; zatim je uhvatila za rukave draesni, vrlo skupi kaputi bakrene boje, isto onako polako, isto onako utke, i rairila ga pred sobom kao zgranut lovac kojem je zastao dah pred nevjerojatnom pticom kojoj je rairio plamena krila. Zatim je poela izvlaiti (dok sam ja stajao i ekao) polaganu zmiju od sjajnog pojasa i isprobala je na sebi. Potom se, vedra i razdragana, uvukla u zagrljaj koji ju je ekao, i pomilovala me svojim njenim, tajanstvenim, poronim, ravnodunim, sumranim oima ba kao najobinija flika. Eto koga oponaaju nimfice dok mi uzdiemo i ginemo. Nisam te dobro poljubio? promrmljah joj u kosu (nisam vie vladao jezikom). Pa ako ba hoe znati ree onane radi to kako treba. Pokai mi kako treba! Sve u svoje vrijeme odvrati ona koja bijae kriva za moje frfljanje. eva ascendes, pulsata, brulans, kitzelans, dementissima. Ekvator clatterans, pausa, clatterans, populus in corridoro. Hane nisi mors miti adimetnemo!'Juncea puellula, jo pensavo fondissime, nobserva nih quidquam; ali, naravno, ve u iduem trenutku mogao sam uinio neku uasnu pogreku; sreom, ona se vratila svom blagu. Iz kupaonice, gdje sam se morao prilino dugo naprezati rai male nude, uo sam (stojei, ne pogaajui u koljku, suspreu# dah) usklike "ah" i "oh"

djejeg ushita. Ruke je oprala samo zato to joj se svidio sapun neobin3 oblika. Vrijeme je da poemo, draga; vjerujem da si ogladnjela kao i f~ I tako podosmo do lifta, kerkica maui svojom starom bicom. a otac korak ispred nje (nota bene, nikad za njom, jer ona Dak nije dama). Doksmo stajali (sad ve jedno uz drugo) i ekali lift, zabacila je glavu, bez ustruavanja zijevnula i zatresla uvojcima. . U koliko ste sati ustajali u logoru? U pola ona se suzdra da ponovo ne zijevne sedam zijevnu do kraja i sva se strese. Sedam ponovi, a grlo joj se poe opet nadimati. Hotelska blagovaonica doeka nas mirisom vrue masti i staklenim osmijehom. Bijae to velika i pretenciozna dvorana sa sladunjavim freskama po zidovima, na kojima bijahu naslikani lovci zaarani u razlinim poloajima usred mnotva nezanimljivih ivotinja, drijada i drvea. Po dvorani bijae ratrkano nekoliko starih dama, dva sveenika i pleat gospodin u kockastu kaputu, koji samo to nisu poveerali. Blagovaonica se zatvarala u devet sati pa su se konobarice kamenih lica, obuene u zeleno, oajniki urile na moju sreu da nas se to prije otarase. Pogledaj kako je slian, kako je nevjerojatno slian Quiltiju progovori Lolita u pola glasa ne pokazujui, ali gorei od elje da pokae iljastim preplanulim laktom osamljena gospodina u sportskom kaputu koji je sjedio u suprotnom kutu dvorane. Kome... naem debelom zubaru? Lolita zadra u ustima netom ispijen gudjaj vode i vrati na stol au koja joj zaplesa u rukama. Ma kakvi ree i pokropi se smijui se. Mislim na onog knjievnika s reklama za cigarete. O, slava! O, ene! Kad su nam donijeli i tresnuli na stol zasladu za gospoicu Slemu kriku pite od treanja, a za njena zatitnika sladoled od vanilije (kojeg je ona dobar dio bez razmiljanja prebacila na j pitu), izvadio sam iz depa cjevicu s TATINIM tabletama, ^i se sad na blijedu nemo onih fresaka, na taj udni, Cudovini trenutak, mogu objasniti tadanje svoje vladanje jedino ^hanikim djelovanjem zrakopraznog prostora svojstvenog Oyirna u kojem se vrti poremeeni um; ali mi se u tom asu sve

130

131 inilo posve jednostavno i neizbjeno. Pogledao sam oko sebe uvjerio se da je i posljednji gost otiao, odepio cjevicu i potpuno je hladnokrvno nagnuo na dlan. Vie puta sam bio ponovio pred ogledalom tu kretnju kojom se brzo prinosi ustima prazna aka i ubacuje u njih nepostojea tableta. Kao to sam i oekivao, ona je zagrizla na cjevicu s krupnim, primamljivim, sjajnim kapsulama nabijenim opojnom "Uspavanom ljepoticom". Plave! uskliknula je. Ljubiastoplave! Od ega su napravljene? Od ljetnog neba odgovorili od ljiva i smokava, i od grodane krvi careva. Ma ne, ozbiljno... Molim te! Pa to su ti obine ljubikapsule. Vitamin iks. Od toga postaje jak kao bik ili trik. Hoe li probati? Lolita prui ruku ustro klimajui glavom. Nadao sam se da e napitak brzo djelovati. I bogme je djelovao. Rano je bila ustala, ujutro je veslala s Barbarom (ija je sestra vodila brigu o sportovima na vodi, kao to mi je moja boanstvena i dostupna nimfica sad poela priati izmeu napola suspregnutih, silnih zjevova koji su se sve vie irili) i jo kojeta radila. Kino o kojem je nejasno sanjarila bila je, naravno, smetnula s uma kad smo izlazili iz blagovaonice. Stojei sa mnom u liftu, naslonila se na mene smijeei se ovla ("Da ti kaem to sam radila?"), napola sklopljenih tamnih vjeda. Spava ti se, a? pripita je ia Toma, koji je upravljao liftom to je dizao uvis mirnog gospodina francusko-irskog porijekla i njegovu pospanu kerkicu, i jo dvije uvele ene, strunjakinje za rue, koje su takoer saaljivo gledale moju krhku, preplanulu, rumenu, omamljenu duicu to je posrtala. Umalo to je nisam morao na rukama odnijeti u sobu. Sjela je na rub postelje njiui se lagano i progovorila nekakvim gugutavim i otegnutim glasom: Ako ti kaem... ako ti kaem, obeava li mi (kako je pospana! Glava joj se klati, oi gasnu...), obeava li mi da nee5 tuiti logor? Poslije, Lolito! A sad lezi! Ostavit u te samu da legne. pajem ti deset minuta vremena. . Oh, kako sam bila odurna nastavi ona tresui kosom i skidajui s nje crnu barunastu vrpcu. Ajde da ti ispriam... Sutra, Lolito! Lezi, Lezi! Lezi, zaboga! Strpah klju u dep i sidoh niza stube.

28. Milostive gospoe porotnice! Budite strpljive sa mnom! Dopustite mi da vam oduzmem djeli vaeg dragocjenog vremena. Nastupio je, dakle, legrandmoment. Kad sam izlazio iz sobe, Lolita je jo sjedila na rubu bezdane postelje, sneno dizala nogu, mlitavo se baktala s vrpcom na cipeli pokazujui donju stranu golog bedra sve do ava gaica na preponama uvijek je bila neobino rastresena ili bestidna, ili i jedno i drugo, to se tie takva razgoliivanja. Takav je, dakle, bio njen skroviti lik koji sam zakljuao u sobi, poto sam se prethodno uvjerio da iznutra na vratima nema nikakva zasuna. Klju s numeriranim privjeskom od izrezbarena drva namah se pretvorio u teak "Sezame otvori se!", u aroban otpira kojim se moe otvoriti blaena i strana budunost. On je bio moj, on je bio dio moje vrele, dlakave ake. Za nekoliko minuta recimo, dvadeset, recimo pola sata (sicher ist sicherA<), kako je govorio moj ujak Gustave) otkljuat u vrata sobe broj 342 i nai svoju flimfku, svoju krasoticu i nevjestu, zatoenu u tamnici kristalna sna. Porotnici! Da je moj zanos mogao govoriti, on bi bio ispunio naj buroaski hotel zaglunom cikom. I jedino zbog ega dandanas alim jest to nisam bez rijei ostavio klju sobe broj 342 na recepciji 'to nisam te iste noi napustio grad, zemlju, kontinent, hemisferu, Pa i kuglu zemaljsku. Dopustite mi da vam razjasnim! Mene nisu odvie zabrinjavali Vni pokajniki nagovjetaji. Bio sam tvrdo naumio da i dalje Cuvam njenu ednost, da radim samo pod okriljem noi oko

132 133 duboko uspavane nage ljepotice. "Suzdrljivost i potovanje* bijahu oduvijek moje geslo. Namjeravao sam ga se pridravati ak i ako je ta ednost (kojoj je, inae, suvremena znanost oduzela svaki nimbus) bila donekle okrnjena nekim djejim erotskim doivljajima (po svoj prilici homoseksualnog karaktera) u tom njenom prokletom logoru. Naravno, ja, Jean-Jacques Humbert, uzeo sam za gotovo, na svoj staromodni evropski nain, kad sam je prvi put ugledao, prije dva i pol mjeseca, da je ona neporona kao to se smatra da treba biti "normalno dijete" otkako je iezao onaj nezaboravni antiki svijet i njegovi arobni obiaji. U ovo nae prosvijeeno doba nismo okrueni malim robovima, njenim cvjetiima, koji se mogu ubrati prije kupanja, kao to su inili stari Rimljani; i ne slijedimo primjer velianstvenog Istoka iz jo mekunijeg doba, ne milujemo sprijeda i straga uslunu djecu, izmeu

ovetine i ruiasta erbeta. Rije je o tome da su staru kariku koja je spajala svijet odraslih s djejim svijetom izgrizli novi obiaji i zakoni, lako sam se neko vrijeme zanimao za psihijatriju i socijalnu skrb, nisam zapravo imao ni pojma o djeci. A ipak je Loliti bilo svega dvanaest godina i, ma to ja mislio o okolini i dobu (ak i vodei rauna o razuzdanosti amerike djece kolskog uzrasta), inilo mi se da se ta obijesna djeurlija poinje igrati bluda ipak kasnije, i u drugoj okolini. Stoga je (da nastavim nit svojih razmatranja) moralist u meni zaobilazio problem povodei se za konvencionalnim shvaanjima o tome kakve su dvanaestogodinje djevojice. Djeji psihijatar u meni (arlatan, kao to i jest veina njih, ali to sad nije vano) prevakavao je neofrojdovski gula i zamiljao sanjarsku i zanesenu Lolitu u "latentnoj" fazi djevianstvi I, napokon, pohotljivac u meni (veliko i ludo udovite) ne bi nita imao protiv stanovite poronosti kod svoje rtve. Ali negdje iza moje pomamne sree vijeale su smuene sjene kako mi je sad ao to se nisam obazirao na njih! Sluajte, ljudi! Ja sam morao shvatiti daje Lolita ve pokazala da je sasvim drugaija od nevine Annabele, i <& e zbog nimfinskog zla, kojim je odisala svaka pora uklete djevojice koju sam bio pripremio za svoju tajnu nasladu, tajna biti nemogua naslada smrtonosna. Morao sam znati (po znacima koje mi je javalo neto u Lolitiprava djetinja Lolita ili moda neki izmodeni aneo za njenim leima) da mi oekivano blaenstvo nee donijeti nita drugo doli muke i uas. O, krilata gospodo porotnici! Ona je moja, moja, klju mi je u aci, aka je u depu, ona je moja! S pomou prizivanja i snovanja kojim sam bio posvetio mnoge svoje nesanice, malopomalo sam uklonio sav onaj suvini tnutljag i, nanosei sloj za slojem prozirne boje, dobio konanu sliku. Na toj slici je ona bila gola niega nije bilo na njoj osim jedne arapice i narukvice s privjeskom. Leala je izvaljena ondje gdje ju je oborio moj arobni napitak; u jednoj je ruci jo grevito drala barunsku vrpcu skinutu s kose; njeno tijelo, smee poput medenjaka, s bijelim negativom kratkog kupaeg kostima otisnutim na preplanuloj koi, pokazivalo mi je svoje blijede bradavice na mladim dojkama; pri ruiastu svjetlu svjetiljke blistalo je prvo paperje na punanom humku. Veliki klju s mrkim privjeskom od orahovine bio mi je u depu. Lutao sam po razlinim dvoranama, ozaren iznutra, a mrk izvana; ta lice poude svagda je mrko; pouda nije nikad potpuno sigurna ak ni onda kad ti je njena rtva zatoena u tamnici da nee neki vrag suparnik ili neko mono boanstvo osujetiti njeno slavlje. Govorei obinim jezikom, trebalo je neto popiti, ali se pokazalo da nema toionice u tom starom uglednom hotelu punom uznojenih malograana i stiliziranih predmeta.

Zabasao sam u muki nunik. Iz njega je upravo izlazio ovjek u sveenikom crnom odijelu, prosta dua, comme on dit50, koji je provjeravao lic (gesta koju beki mudrac tumai eljom da se vidi Je U jo sve tu) i upitao me kako mi se svidjelo predavanje pastora ^taughama, i pogledao me u nedoumici kad sam mu ja (igmund ^rugi) odgovorio daje Maugham momak i pol. Zatim sam smotao u kuglicu papirnatu servijetu kojom sam bio obrisao vrke prstiju kji su mi vrlo osjetljivi i spretno je hitnuo u odreenu koaricu 1 detao u predvorje. Naslonivi se udobno objema laktovima na rub tezge, zapitah gospodina Bezhaia je li siguran da moja ena nije

134 135 telefonirala; i to je s pomonim leajem? Bezhai odgovori da nije telefonirala (a i kako bi kad je bila mrtva), a da e pomoni leaj ako ostanemo jo koji dan, postaviti sutra. Iz velike, dupkom pmje prostorije nad ijim je vratima pisalo "Lovaka dvorana" dopirali su glasovi ljudi koji su raspravljali o vrtlarstvu ili o besmrtnosti due. Druga prostorija koja se zvala "Malinova dvorana" i bila sjajno osvijetljena, s blistavim stoliima i jednim dugakim stolom na kojem bijahu voni sokovi i biskviti, bila je jo prazna ako ne raunamo domaicu (uvelu enu koja se staklenasto smjekala kao i sve domaice i govorila poput Charlotte), koja je doetala do mene i upitala me nisam li ja moda gospodin Braddock, jer ako jesam, onda me je upravo traila gospoica Brada. Kakvo ime za enu! pripomenuh i odoh bez urbe. Usrce mi jepritjecalaiiznjegaotjecala krv duginih boja. Odluih priekati do devet i pol. Vrativi se u dvoranu, opazih promjenu; izvjestan broj ljudi, u arenoj svili ili crnom suknu, podijelio se bio u zasebne skupinice, a vraji sluaj zabavio me je pogledom na ljupko dijete Lolitinih godina, u haljini Lolitina kroja, ali bijeloj is bijelom vrpcom u kosi. Nije bila osobito zgodna, ali je bila nimfica, i njene gole noge boje blijeda porculana i ljiljanski vrat tvorili su u jednom nezaboravnom trenutku izvanredno ugodnu antifonu (ako se moe muzikim terminom izraziti osjeaj u kimenoj modini) mojoj udnji za Lolitom, rumenom i preplanulom, zaarenom i oskvrnutom. Bljedunjava djevojica osjetila je moj pogled (koji je, inae, bio posve nehajan i dobroudan) i, kako je bila upravo smijeno snebivljiva, strano se zbunila, poela prevrtati oima i stiskati ruku uz obraz i cupkati haljinicu, te mi je napokon okrenula svoje mrave pomine lopatice razgovarajui usiljeno sa svojom kravolikom mamicom.

Izidoh iz bune dvorane van; neko sam vrijeme stajao na bijelim stubama gledajui vrtuljak od bjeliastih nonih leptira to su se vrtjeli oko svjetiljke u nabubreloj crnini lelujave nemirne noi,' mislio: sve to u uiniti, sve to u se usuditi uiniti, bit e zapravo puka malenkost... Odjednom opazih da u sumraku, nedaleko od mene, netko sjedi u naslonjau izmeu stupova trijema. Nisam zapravo mogao raspoznati tog ovjeka u tami, ali ga je izdalo odvajanje epa na uturici, te obzirno klokotanje i napokon mirno zavrtanje. Htjedoh ve otii kad mi se obrati nepoznati glas: Otkud ti ta mala? Molim? Kaem, kia je prestala. Jest, ini se da je prestala. Vidio sam negdje tu malu. To mi je ki. Lae, nije ti ki. Molim? Kaem, lijepa no. Gdje joj je mati? Umrla je.

A, tako. teta. Recite, kako bi bilo da sutra ruamo utroje? Dotle e se razii sva ova bagra. I ja u s njom otii. Laku no! teta. Ja sam se dobro nakresao. Laku no. Ta vaa curica treba mnogo spavati. San je rua, kako kau u Perziji. Hoete li zapaliti? Hvala, neu sada. On kresnu ibicom, ali, bilo da je on bio pijan, bilo da je vjetar bio pijan, plamen ne osvijetli njega nego nekog starca (kakvi provode ostatak ivota u takvim starim hotelima) i njegovu bijelu stolicu za njihanje. Nitko vie ne ree ni rijei i tama se vrati na svoje mjesto. Zatim zauh kako se hotelski starosjedilac zakalja i tpljunu potmulo kao u grobu. Odoh s verande. Prolo je sve u svemu pola sata. teta to ga tisam zamolio za gutljaj viskija. Napetost se poela oitovati. Ako stfuna na guslama moe patiti, patio sam kao struna. Ipak bi bilo nedolino da pokaem da se urim. Dok sam se probijao kroz ^ijede ljudi to su se bili sabili u jedan kut dvorane, zaslijepio me )e pjeak magnezija i nasmijani pastor Braddock, dvije matrone s neizbjenim orhidejama na prsima, djevojica u bijeloj haljinici i Po svoj prilici obnaeni zubi Humberta Humberta, to se porebarke

136 137 provlai izmeu zaaranog popa i one djevojice koja se doimala kao malodobna nevjesta, bijahu u istom asu ovjekovjeeni ako se papir i tekst malih provincijskih novina mogu smatrati vjenima. Pred liftom je stajala druga cvrkutava skupina. Opet sam radije poao stubama. Soba broj 342 nalazila se blizu vanjskih ljestvica za spaavanje od poara. Jo sam se mogao spasiti ali se klju okrenuo u bravi i ve sam ulazio u sobu. I 29. Vrata osvijetljene kupaonice bijahu odkrinuta; osim toga, kroz rebrenice je prodirala kosturasta svjetlost vanjskih svjetiljaka; te ukrtene zrake potiskivale su tamu i omoguavale da se u sobi razazna ovo. Moja Lolita u jednoj od svojih starih nonih koulja leala je na boku, okrenuta meni leima, nasred brane postelje. Njeno tijelo zaodjeveno lakom tkaninom i goli udovi protezali su se u cik-cak liniji. Stavila je bila pod glavu oba jastuka i svoj i moj; uvojci joj bijahu razbarueni; pruga blijeda svjetla prelazila joj je preko gornjih kraljeaka. Zbacih odjeu sa sebe i obukoh pidamu onako fantastino brzo kao u filmu u kojem je skraena scena presvlaenja; i ve sam bio stavio koljeno na rub postelje kad Lolita iznenada okrenu glavu i zagleda se u mene kroz prugastu sjenu. Eto to uljez nije oekivao! Svrha cijele zamisli s kapsulama kao kapitalom (prljava rabota, entre nous soit dit5X) bila je san koji e biti tako vrst da ga ni cijela regimenta ne bi mogla pomutiti, a eto, vidite, ona se zapiljila u mene i tekim jezikom me nazvala Barbarom! Barbara u mojoj pidami, koja joj je bila tijesna, ukoila se nad djevojicom to je govorila u snu. Polako, uzdiui nekako beznadno, Dolly se okrenu i zauze prijanji poloaj. Minutu-dvije stajao sam, napet, uz rub postelje, kao onaj pariki kroja s poetka ovog stoljea koji je bio saio sebi padobran i spremao se skoiti s Eiffelova tornja. Napokon sam se uspentrao na uski dio postelje koji mi je preostao, i oprezno privukao krajeve plahti sklupanih na jugu od mojih peta hladnih kao kamen; Lolita je digla glavu i ponovo se zagledala u mene. Kako sam poslije doznao od jednog uslunog farmaceuta, ljubiasta kapsula nije pripadala ak ni velikom i uglednom rodu barbiturata; mogla je pomoi

neurasteniku koji vjeruje u njenu mo, ali je bila suvie slaba da uspava na dulje vrijeme ustru, iako umornu nimficu. Nije vano je li lijenik u Ramsdaleu bio arlatan ili lukavac. Vano je da sam bio prevaren. Kad je Lolita ponovo otvorila oi, shvatio sam da je sigurnost na koju sam bio raunao lana, ak ako sredstvo za spavanje i pone djelovati za sat ili sat i pol. Ona je polako okrenula glavu na drugu stranu i spustila je na jastuk na onaj koji mi je bio nepravedno oduzet. Ostadoh nepomino leati na rubu ponora zurei u njenu raupanu kosu i u ljeskavu nimfiansku golotinju, tamo gdje se nazirala polovica bedra ili ramena, i pokuavajui odrediti dubinu njena sna po tempu disanja. Proe neko vrijeme, nita se nije promijenilo, pa sam skupio svu svoju hrabrost i malko se primaknuo tom krasnom svjetlucanju to me je izbezumljivalo. Ali tek to sam stupio u njenu toplu blizinu, njeno je ravnomjerno disanje zastalo, i mene je obuzela uasna sumnja da se mala Dolores sasvim probudila i da e zavritati ako je dotaknem bilo kojim dijelom svoga jadnog, izmuenog tijela. Molim te, itaoe, ma koliko te ozlojeivao bolesno osjedjivi i beskrajno oprezni autor ve knjige, koji je jo i meka srca, nemoj preskakati ove veoma vane stranice! Zamisli me! Mene nee biti ako me ti ne zamisli; pokuaj razabrati u meni srnu to dre u ikari moje vlastite opaine; hajde ^ se ak malo i nasmijeimo! Nisam, na primjer, imao kamo staviti glavu (umalo to ne napisan glavicu), a openitoj neudobnosti Pridruila se i grdna garavica (i oni se onaj krumpir peen na masti usuuju zvati "pommesfrites a lajrancaise"52). Opet je vrsto spavala moja nimfica; ipak se nisam usuivao otisnuti na arobno putovanje. La Petite Dormeuse ou l'Amant Hid3. Sutra u je nakljukati onim starim tabletama od kojih je

138 139 njena majka leala kao klada. Gdje li su samo u prednjem pretincu automobila ili u velikoj putnoj torbi? Da priekam sat vremena pa da se ponovo pokuam prikuiti? Nimfblepsija je egzaktna znanost Moe se i u jednoj sekundi ako se stisne. Pri razmaku od jednog milimetra treba raunati na deset sekundi. Priekajmo! Nema nieg bunijeg na svijetu od amerikog hotela; a, pazite, na se hotel ubrajao medu tihe, prisne, starosvjetske, domae hotele, s pretenzijama na "otmjeno ivljenje" i sline stvari. Lupanje vratima lifta, koji se nalazio dvadesetak koraka sjeveroistono od moje glave, ali sam ga tako dobro uo

kao da su mu eljezna vrataca bila u mojoj lijevoj sljepoonici, izmjenjivalo se sa zveketom i tutnjavom razlinih manevara toga stroja i oteglo se do duboko u no. Od vremena do vremena, upravo istono od mog lijevog uha (leao sam na leima, jer se nisam vie usuivao okrenuti svoju sramniju stranu prema maglovitom kuku moje drugarice u postelji), hodnik bi se sav ispunio radosnim, glasnim i besmislenim uzvicima koji su se zavravali salvom pozdrava na rastanku. Kad je to napokon prestalo, proradio je neiji nunik duboka glasa, kojim se sluila velika obitelj. Od njegova klokotanja, naglih izljeva i dugotrajnog naknadnog curenja tresao se zid iza mog uzglavlja. Zatim, negdje juno od mene, netko je poeo strano povraati ovjek je duu istresao s popijenim viskijem, a voda u njegovu nuniku, tik iza nae kupaonice, poela se ruiti kao slapovi Nijagare. Kad su naposljetku svi vodopadi utihnuli i zaarani lovci pozaspali, bulevar pod prozorom moje nesanice, zapadno od mog bdjenja lijepo ureen, velianstven, bez trgovina, s drvoredom kronjata drvea izrodio se u bijedan prolaz za divovske teretnjake to su tutnjali u magli vlane i vjetrovite noi. A dotle je, na manje od etvrt metra od mene i mog usijanog ivota, leala maglovita Lolita! Nakon dugog nepominog bdjenja, poeo sam joj se ponovo privlaiti svojim ticalima i ovaj put je nije probudila kripa madraca. Polo mi je za rukom da joj primakneB1 svojupohlepnumjeinutolikoblizudasamnaobrazuosjetiozraenje njena naga ramena, ba kao topao dah. Tada se pridigla, uzdahnula nrornrmljala brzoreicom kao u bunilu neto o amcima, povukla plahtu i ponovo zapala u svoju mranu, rascvjetanu mladenaku besvijest. Bacakajui se u silnoj bujici sna, prebacila je jednu golu juku, koja je nedavno bila smea a sad mjeseinasta, preko mog lica. asak sam drao zatoenicu u rukama, ali se ona izvukla iz mog labavog zagrljaja. Nije to uinila svjesno ni odluno, niti je pokazala bilo kakvo osobno gaenje, nego je naprosto promrmljala neto bezbojno i alosno, kao dijete koje trai svoj prirodni mir. I sve se vratilo u prijanje stanje; Lolita bijae okrenuta Humbertu svojom iskrivljenom hrptenjaom, a Humbert je bio stavio ruku pod glavu, muen poudom i garavicom. Ova potonja me nagnala da poem u kupaonicu popiti malo vode koja je za mene najbolji lijek, osim, moda, mlijeka s rotkvicama; a kad sam ponovo stupio u udnovatu tamnicu iaranu blijedim prugama, u kojoj je Lolitina stara i nova odjea leala zaarana u razliitim poloajima na komadima pokustva koji kao da su lebdjeli, moja je nemogua kerka podigla glavu i kazala jasno i glasno da je i ona edna. Sjenovitom je rukom uzela od mene elastinu i hladnu papirnatu au, upravila na njen rub svoje duge trepavice i naduak je ispila; zatim je mladenakom kretnjom, u kojoj je bilo vie drai nego u

najputenijem milovanju, mala Lolita otrla usta o moje rame. Zavalila se na svoj jastuk (ja sam svoj izvukao dok je ona pila) i odmah ponovo usnula. Nisam joj se usuivao ponuditi jo jednu kapsulu, a nisam bio ni izgubio nadu da e joj ona prva ipak na kraju uvrstiti san. Svejednako sam joj se privlaio, spreman na svako razoaranje; znao sam da bi bilo bolje ekati; ali nisam bio kadar ekati. Jastuk mi je mirisao na njenu kosu. Primicao sam se svom svjetlucavom ztatu, zastajui i uzmiui kad god bi se pomakla ili se spremala Pomaknuti. Vjetri iz zemlje udesa poeo je ve djelovati na moje misli, pa mi se sad inilo da su ispisane kurzivom, kao da povrina koja ih je odraavala leluja od tog avednjskog pirkanja. Na mahove mi se svijest naopako pregibala, a puzavo tijelo stupalo u sferu sna i Ponovo se iskradalo iz njega; dvaput sam se ulovio kako poinjem

140 1 141 melankolino hrkati. Magla njenosti obavila je planine enje, U vie mahova mi se priinilo da e zaarani plijen izii u susret zaaranom lovcu; da mi se njeno bedro od svoje volje primie kroz sipki pijesak dalekog, bajoslovnog ala; ali bi se onda maglovitost s jamicom u obrazu iznenada trgla, a ja sam pojmio da je Lolita dalje od mene nego ikad. Zadravam se ovako dugo na trzajima i prikradanjima te davno minule noi zato to elim dokazati da nikad nisam bio niti sam mogao biti brutalna hulja. Njeni i sanjarski kraj kojim sam potajno kroio bio je pjesnika batina, a ne razbojnika jazbina. Kad bih stigao na cilj, moj bi se zanos pretvorio u puku milinu, sveo na unutranje sagorijevanje, iji bi vlani ar ona jedva osjetila, ak i kad ne bi spavala. Ipak sam se jo nadao da e malo-pomalo tako obumrijeti da se neu naslaivati samo ljeskanjem njene golotinje. I tako sam, izmeu pokusnih pribliavanja i izmijeanog osjeaja, koji su je pretvarali as u skup mjeseevih pjega, a as u pahuljast grm u cvatu, sanjao da ne spavam, sanjao da leim u zasjedi. Pred jutro je nastalo izvjesno zatije u burnom ivotu hotela. Zatim, oko etiri sata, zauo sam kaskadu u nuniku na hodniku i lupanje vratima. Tek to je prolo pet sati, poeo je dopirati do mene, u nastavcima, da tako kaem, glasan monolog odnekud iz dvorita ili s parkiralita. To zapravo nije bio monolog, jer je onaj koji je govorio zastajao na nekoliko trenutaka u rijei da

saslua svog subesjednika, iji glas nije stizao do mene, tako da nisam mogao izvui nikakav pravi smisao iz polovice razgovora koji sam sluao. Ipak, prozaine intonacije tih rijei prokrile su put svitanju i soba se ve bila napunila jorgovanskom mutnom svjetlou kad je nekoliko revnih nunika poelo raditi jedan za drugim, a gromoglasni, kripavi lift poeo se opet penjati i sputati; nekoliko sam minuta turobno dremuckao, i Charlotte je bila sirena u zelenkastoj cisterni, a negdje na hodniku neki pastor ranoranilac rekao je nekome sonim glasom: Dobro vam jutro elim! i ptice su se uskomeale u kronji i evo, Lolita je zijevnula. Frigidne gospode porotnice! Mislio sam da e proi mjeseci i mjeseci, ako ne i godine, prije nego to se budem usudio povjeriti se maloj Dolores Haze; ali se ona do est sati bila posve probudila, a ve u est i etvrt postala moja ljubavnica u punom smislu te rijei. Sad u vam rei neto vrlo udno: ona je mene zavela. Kad sam zauo kako je prvi put ujutro zijevnula, gradio sam se da spavam okrenuvi joj svoj lijepi profil. Da vam pravo kaem, nisam znao kako bih se drao. Nee li se zgranuti kad me ugleda pored sebe, a ne na pomonom leaju? Hoe li zatraiti da je odmah odvedem u Ramsdale? Ili u bolnicu k majci? Ili natrag u logor? Alije moja Lolitica bila nestana djevojica i, kad se onako prigueno i milo zasmijuljila kako je umjela, shvatio sam da me je do tada promatrala svojim nasmijanim oima. Prevrnula se na moju stranu i njeni topli smei uvojci pali su mi na desnu kljunu kost. Prilino sam slabo odglumio buenje. Isprva smo mirno leali. Njeno sam joj gladio kosu i njeno smo se ljubili. Njen me je poljubac razgalio i zbunio zato to se odlikovao pomalo smijenim finesama, treperenjem ispitivakog alca, iz ega sam zakljuio da ju je izrana vjebala neka mala lezbijka. To je nije mogao nauiti nikakav Charlie! Kao da eli vidjeti jesam li se zasitio, i jesam li nauio lekciju, malo se odmaknu i uze me promatrati. Obrazi joj se zaarili, ispupena donja usna se sjala, a ja samo to se nisam raspao. Iznenada provali iz nje grubo veselje (znak nimfice!), prinese usta mom uhu ali mi um nije mogao dugo rastaviti na rijei vrelu huku njena apata isprekidana smijehom, pa je zabacivala uvojke s lica i iznova aputala, a mene je malo-pomalo obuzimao neobian osjeaj da ivim u nekom fantastinom, netom stvorenom svijetu u kojem je sve doputeno, jer mi je poelo svitati sto mi to ona predlae. Odgovorili da ne znam o kakvoj je igri rije ne znam ega se ona igrala s Charliejem. Hoe rei da nisi nikad?... poe ona gledajui me uporno i kreveljei se od gaenja 1 fievjerice. Nisi, kae, nikad?... poe iznova. Iskoristili predah da joj malo protrljam nosom neka njena mjesta. Prestani! vrisnu ona gadljivo i bre-bolje odmaknu svoje smee rame od mojih usana. (Bilo je doista udno kako je Lolita drala jo dugo nakon t(>ga da je svaki

dodir osim poljupca u usta i obinog spolnog ina

142 143 "slinava romantika" ili "patologija"). Hoe rei da nisi nikad salijetae me dalje ona (kleei sad nada mnom) nikad to nisi radio kad si bio klinac? Nikad odgovorih posve iskreno. Pa, dobro ree Lolita onda gledaj kako se to radi! Ipak, neu dosaivati svom uenom itaocu potankim izlaganjem Lolitine nadobudnosti. Bit e dovoljno da kaem da izoblieni promatra nije mogao otkriti ni traga ednosti u te lijepe, jo nerazvijene djevojice koju su do sri bile pokvarile navike suvremene djece, mjeovite kole, rasputenost oko logorskih vatara i tome slino. Za nju je posve mehaniki spolni in bio neotuiv dio tajnog svijeta pubertedija, nepoznat odraslima. to rade odrasli da bi dobili djecu, to nju uope nije zanimalo. Lolitica je baratala ezlom moga ivota energino i poslovno kao da je to neka bezosjeajna sprava koja nema nikakve veze sa mnom. Ona je, naravno, arko eljela da me zadivi efektnim potezima malodobna oloa, ali nije dovoljno raunala na stanovite razlike izmeu djejih razmjera i mojih. Samo joj tatina nije doputala da odustane od onoga to je zapoela, jer sam ja, u svom neobinom poloaju, izigravao pravu budalu i dao joj da radi to hoe bar dok sam jo mogao izdrati. Ali sve to zapravo i nije vano; mene ne zanimaju spolni problemi. Svatko moe sam zamisliti ova ili ona oitovanja nae ivotinjske naravi. Mene privlai jedan drugi, veliki pothvat da odredim jednom zasvagda pogibeljne ari nimfica. 30. Moram oprezno napredovati. Moram aputati. O, ti, iskusni izvjestitelju kriminalnih sluajeva, ti, stari i dostojanstveni sudbeni pristavu, ti, neko omiljeni policajce to sad sjedi u osamljenu zatoenitvu (a koliko si godina bio ures raskrija kod kole!), ti, umirovljeni profesore koji ivi u strahu i kojem jedan djeak ita knjige i novine! Ne bi valjalo, je li, kad biste se mojom krivnjom ludo zaljubili u moju Lolitu! Da sam slikar pa da nekim sluajem 144 direktor "Zaaranih lovaca" ene pameu i povjeri mi zadau da . nova ukrasim zidove u blagovaonici njegova hotela, evo to bih naslikao (opisujem

samo neke fragmente). Bilo bi tu jezero. Bila bi tu sjenica u plamenu cvijeu. Bilo bi tu studija prirode tigar progoni rajsku pticu, zmija se gui ukoriujui debela oguljena mousa. Bio bi tu sultan kome bi lice bilo unakaeno od nesnosne patnje (kojoj bi proturjeilo njegovo milovanje nalik na modeliranje) dok bi pomagao ljepoguzoj robinjici da se popne na oniksov stup. Bilo bi tu onih blistavih kuglica gonadskog ara koje se penju uz opalescentne strane muzikih automata. Bilo bi ru svakojakih logorskih zabava za srednju skupinu, Kajak, Kakao, Koljena, Koarka, Kovre na suncem obasjanoj obali jezera. Bilo bi tu jablanova, jabuka, nedjeljno jutro u predgrau. Bio bi tu ognjevit dragulj koji bi se rastapao u prstenastoj namrekanosti, posljednji drhat, posljednji namaz boje, bockavo crvenilo, bolno rumenilo, uzdah, dijete to se okree na drugu stranu. 31. Nipoto ne piem sve ovo zato da bih ponovo proivio prolost u svojoj sadanjoj beskrajnoj nevolji, nego zato da razluim pakleno od rajskoga u udnom, stranom, ludom svijetu nimfolepsije. udovino i udesno stapali su se u jednoj toki; tu bih granicu htio odrediti, ali slutim da mi to ba ne polazi za rukom. Zato? Prema Rimskom pravu osoba enskog spola moe stupiti u brak u dobi od dvanaest godina, poslije je taj zakon odobrila crkva ' on se sve dosad sauvao, u izvjesnoj tajnosti, u nekim amerikim dravama. A petnaestogodinjim djevojicama doputa svagdje zakon da stupe u brak. Nema niega loeg u tome (tvrde u jedan glas obje hemisfere) to etrdesetogodinji grubijan, blagoslovljen mjesnim sveenikom i podbuhao od alkohola, zbacuje sa sebe blagdansko ruho skroz-naskroz natopljeno znojem i zabija ga oj eni do balaka. "U stimulativnim podnebljima umjerenog 145

pojasa (pie u jednom starom asopisu iz zatvorske knjinice) ka0 to su krajevi oko St. Louisa, Chicaga i Cincinnatija, djevojice spolno sazrijevaju potkraj dvanaeste godine ivota." Dolores Haze rodila se najvie petsto kilometara od stimulativnog Cincinnatija, Ja samo sluam Prirodu. Ja sam vjerni pas Prirodin. Pa otkud onda ovaj mrani uas kojeg se ne mogu otresti? Jesam li je ja razdjeviio? Milostive dame, osjetljive gospode porotnice, ja joj ak nisam bio ni prvi ljubavnik! 32. Priala mi je kako su je pokvarili. Jeli smo u postelji bljutave branaste banane, natuene breskve i vrlo ukusne prene krike krumpira, i die KleinA mi je sve

ispriala. Njeno rjeito ali nevezano kazivanje bijae popraeno brojnim smijenim moues5i. Kao to sam ve, mislim, napomenuo, u osobito ivu sjeanju ostala mi je grimasa koju je inila dok je izgovarala "Uh!" krivei hladetinaste usne i prevrui oima to su izraavale ablonsku smjesu kominog gaenja, pokornosti i snoljivosti prema mladenakim zabludama. Zapoela je svoju neobinu priu uvodnom napomenom o drugarici s kojom je spavala u atoru prethodnog ljeta, u jednom drugom logoru, "strano nobl", kako se sama izrazila. Ta ju je drugarica ("strana fakinka", "luckasta", ali "sjajna cura") nauila svakakve manipulacije. Isprva je lojalna Lolita odbijala da mi kae kako se zove ta djevojica. Nije li to moda bila Grace Angel? pripitah je Ona odmahnu glavom. Nije, jedna sasvim deseta. Stari joj je velika buda. On je... Onda je moda Rose Carmine? Ma ni govora! Stari joj je... Da nije sluajno Agnes Sheridan? Ona proguta pljuvaku i zavrtje glavom a onda se trgnu. ' uj, otkud ti kui sve te djevojke? Razjasnihjoj. Ukratko, to je jedna druga ree. U naoj koli ima masa nevaljalica, ali je ta gora od svih. Pa ako ba hoe znati, zove se Elizabeth Talbot. Njezina braa idu u nau kolu, a ona je prela u jednu skupu privatnu kolu; stari joj je neki dia. Sjetih se, osjeajui smijean bol u srcu, kako je sirota Charlotte uvijek, kad je bila u gostima, nastojala ubaciti u razgovor takve kaiperske fraze kao to su: "To je bilo onda kad je moja kerka bila na izletu s malom Talbotovom..." Zapitah je jesu li majke ikad saznale za te sapfinske zabave. Ma kakvi! dahnu Lolita mlitavo, pritiui toboe drhtavu ruku na bijelu dojku da izrazi stravu i olakanje. Mene su, ipak, vie zanimali njeni heteroseksualni doivljaji. Upisala se u gimnaziju u svojoj jedanaestoj godini, poto se bila doselila s majkom u Ramsdale sa Srednjeg zapada. to su zapravo radili ti njeni "nevaljali" kolege i kolegice? Pa zna se ta... Blizanci Anthonv i Viola Miranda nisu badava spavali cijeli ivot u istom krevetu, a Donald Scott, koji je najtuplji frajer u cijeloj koli, radio je to isto s Hazel Smith u ujakovoj garai, a onaj sporta Kenneth Knight pokazuje svoju metriju svima i svakome... Vratimo se u logor Cue ree sporta Humbert ali najprije da predahnemo...

A nakon predaha doznao sam sve potankosti. Barbara Burke, krna plavua, dvije godine starija od mog zlata 1 svakako najbolja plivaica u logoru, imala je nakakav poseban k u koji je primala samo Lo "zato to sam ja jedina od svih djevojica mogla doplivati do Willow Islanda" (valjda nekakvo sportsko natjecanje). U toku cijeloga mjeseca srpnja, ^ako jutro upamti, itaoe, svako boje jutro Barbari i Loliti pomagao je prenositi kajak iz Onyxa u Eryx (dva jezerceta u umi) trinaestogodinji Charlie Holmes, sinak upraviteljice logora i jedini Predstavnik mukog spola na pet-est kilometara uokrug (ako se ne

146 147 rauna oronuli, blagi i gluhi radnik i susjed farmer koji je pokatkad dolazio u logor svojim starim fordom nudei jaja na prodaju, kako to ve ine farmeri); svako jutro dragi moj itaoe! to je troje djece udaralo preacem, kroz lijepu, nedirnutu umu prepunu svih amblema mladosti, rose, gljiva, borovnica, cvrkuta ptica, i na jednom odreenom mjestu, usred bujna raslinja, Lolita je ostajala na strai dok su se Barbara i djeak parili iza jednog buna. U poetku je moja Lolita odbijala da "proba"; ipak, pobijedile su radoznalost i kolegijalnost i uskoro su se ona i Barbara naizmjence podavale utljivom, grubom i neumornom Charlieju, koji teko da je bio spolno privlaniji od prijesne mrkve, ali se zato mogao pohvaliti lijepom zbirkom prezervativa koje je obino lovio u treem jezeru, to je bilo vee i posjeenije od drugih, a zvalo se Climax po susjednom industrijskom gradu koji se u posljednje vrijeme bio naglo razvio. Premda je priznavala da je to bilo "uglavnom zabavno" i "dobro protiv bubuljica na licu", drago mi je to mogu rei da se Lolita neobino prezirno izraavala o Charliejevoj pameti i manirima. Dodajem u svoje ime da taj pohotljivi balavac nije u njoj razbudio enstvenost, nego ju je, moda, naprotiv, zapretao, usprkos svoj "zabavnosti". Bilo je ve oko deset sati. Strast se smirila, a uasna spoznaja 0 nesrei spustila se na mene kao pepeo, pojaana svakidanjom stvarnou mutna, neuralgina dana od kojega me boljelo u sljepoonicama. Smea, gola, mrava Lolita, okrenuta meni uskim bijelim guzovima, a licem zrcalu na vratima, stajala je ustoboena 1 iroko raskreenih nogu (u novim papuama opivenim majim krznom) i kroz pali uvojak nabirala nos pred tmurnim staklomIz hodnika su dopirali gugutavi glasovi tamnoputih sobarica i

nedugo zatim netko je obzirno pokuao otvoriti vrata nae sobe, to sam osujetio gromoglasnim uzvikom. Rekoh Loliti neka ode u kupaonicu i dobro se nasapuna pod tuem, to joj je bilo prijeko potrebno. Postelja je bila u stranom neredu i puna prenih kriaka krumpira. Djevojica je probala najprije kostimi od modre vune, pa onda jedan drugi, koji se sastojao od bluze bez rukava i prozrane kockaste suknjice, ali joj je prvi bio tijesan, a drugi prevelik; a kad sam ie zamolio neka se pouri (na poloaj me poeo zabrinjavati), srdi10 je bacila moje drage darove u kut i obukla haljinu koju je nosila dan prije. Napokon je bila gotova; naposljetku sam joj dao krasnu torbicu od imitacije boksa (u koju sam bio strpao punu aku centa i dva sasvim nova novia od po deset centa) i rekao joj neka kupi sebi kakav asopis u predvorju hotela. Ja u doi odmah za tobom nadodah i, da sam na tvom mjestu, ne bih razgovarao s nepoznatim ljudima. Osim mojih bijednih malih darova nije bilo gotovo niega da se pospremi, ali sam morao posvetiti neto vremena (to je bilo opasno jer je ona mogla svata dolje uraditi) tome da dovedem postelju u kakav-takav red, koji e prije djelovati kao naputeno gnijezdo nervozna oca i njegove nestane kerkice, nego kao razbojite biveg robijaa i dvije debele stare flundre. Zatim sam se obukao i pozvao hotelskog slugu da doe po prtljagu. Svejebilouredu.Onajesjediladoljeupredvorju,ukrvavocrvenom konom naslonjau, zadubljena u nekakav jeftin filmski asopis. Jedan ovjek mojih godina u kaputu od tvida (atmosfera u hotelu bila se preko noi pretvorila u nekakvu sumnjivu imitaciju britanskog vlastelinskog ivota) sjedio je suelice mojoj djevojici i netremice je gledao iznad jueranjih novina i ugaene cigare. Ona je imala na sebi svoje gotovo uniformne bijele arapice, arene cipelice i onu dobro poznatu haljinicu od sjajnog cica s kvadratnim izrezom; pri ukastom svjetlu svjetiljke bolje su se zapaale zlaane malje na preplanulim rukama i listovima na nogama. Prebacila je bila nogu preko noge, visoko i lakoumno; blijede oi klizile su joj po recima ^epui neprestance. Billova je ena oboavala svog Billa mnogo Prije nego to su se bili upoznali; potajno se divila tom glasovitom '"niskom glumcu dok je jeo sladoled za tezgom u Schwobovoj ^geriji. Nita nije moglo biti djetinjije od njena pjegava lica i prcasta nosia, ili ljubiaste masnice na goloj iji iz koje je nedavno pio ^ vukodlak iz bajke, ili nehotinog plaenja jezika kojim bi opipala ti osip oko nabubrelih usana; nita nije moglo biti bezazlenije

148

149 nego itati o Jill, marljivoj filmskoj zvjezdici koja sama sebi ije sv^ garderobu i prouava "ozbiljnu knjievnost"; nita nije moglo bitj nevinije od razdjeljka u njenim blistavim smeim uvojcima i svilasta preljeva na sljepoonici; nita nije moglo biti nedunije... Ali, kakva bi muna zavist obuzela eno onog razvratnog tipa, ma tko on bio (a nalikovao je, izmeu ostalog, na mog vicarskog ujaka Gustava kojije isto tako veoma volio le decouver6) kad bi znao daje svaki moj ivac jo uvijek kao prstenovan i pomazan dodirom njena tijela tijela besmrtna demona u liku djevojice. Je li gospodin Swine siguran da moja ena nije telefonirala? Jest siguran je. Ako ipak telefonira, hoe li biti tako dobar da joj kae da smo mi krenuli dalje, k tetki Clare? Hoe, naravski. Platili raun i, vrativi se do Lolite, natjerah je da ustane iz naslonjaa. itala je i dalje svoj asopis dok smo ili do automobila. itala je i na cijelom putu do kavanice u predgrau. Tu je dobro dorukovala, nema to; ak je odloila asopis da jede; ali je, inae onako vesela, bila neobino dosadna. Znao sam da je Lolitica ponekad vrlo neugodna, pa sam se zato napeo i ekao buru smijeei se hrabro. Nisam se bio okupao ni obrijao i bio sam zaepljen. ivci su mi poigravali. Nije mi se svialo kako moja mala ljubavnica slijee ramenima i iri nosnice dok je nastojim zabaviti nedunim askanjem. Blago sam je upitao, na primjer, je li Phvllis Chatfield znala to o njihovim igrama u umi prije nego to je otila k roditeljima u Maine? Sluaj ree Lolita kreveljei se kao da e zaplakati hajde da radije razgovaramo o neemu drugom! Zatim sam je pokuao bez uspjeha, ma koliko da sam coktao jezikom zainteresirati za auto-kartu. Dopustit u sebi da podsjetim strpljivog itaoca (u iju bi se blagu narav Lolita trebala ugledati!) da je nae odredite bio veseli gradi Lepingville koji se nalazio negdje u blizini izmiljene bolnice. Taj je plan bio posve proizvoljan (kao to su, jao, bili i mnogi moji kasniji planovi).' meni su klecala koljena dok sam se pitao kako da cijelo putovanje uinim vjerodostojnim, i kako da izmislim drugu vjerodostojnu marrutu poto pogledamo sve filmove u Lepingvilleu. Drugi111 jeima, Humbert se sve nelagodnije osjeao. To je bio sasvim bujan osjeaj tjeskobna, mrska sputanost, ba kao da sjedim malim duhom nekoga koga sam ubio. Pri pokretu koji je Lolita uinila uvlaei se ponovo u automobil, licem joj preletje izraz boli. Preletje ponovo, jo znaajnije, kad sjede do mene. Zacijelo je ovaj drugi put to bilo samo zbog mene. Kako sam glup> upitah je to joj je. Nita, ivotinjo odgovorila je.

Nisam je razumio pa sam je ponovo pripitao. Ona je utjela. "Upravo naputate Briceland" pisalo je na ploi pokraj ceste. Govorljiva je Lolita utjela. Hladni pauci puzili su mi uz leda. Siroe. Osamljeno dijete, predano na milost i nemilost sudbini, s kojim je snano graeni, smrdljivi mukarac tri puta obavio naporan spolni in toga istog jutra! Moda je ostvarenje dugogodinjeg sna i nadmailo sva moja oekivanja, ali e prije biti da je prebacilo cilj i izrodilo se u komar. Postupio sam neoprezno, glupo i neasno. A ako ve treba sve priznati, rei u da sam negdje na dnu mranog vrtloga ponovo osjeao kiptanje pohote tako je udovina bila strast koju je u meni budila ta zlosretna nimfica! Grinji savjesti pridruila se mrana pomisao da e me njena zlovolja moda omesti daje ponovo obljubim, im naem neku mirnu seosku cestu gdje bismo se mogli naas zaustaviti. Jednom rijeju, jadni je Humbert bio strano nesretan i, dok je uporno i besmisleno vozio prema Lepingvilleu, uzalud je nastojao smisliti neku dosjetku pod ijim bi se nestanim okriljem usudio obratiti svojoj suputnici. Meutim, 0Jia je prva prekinula utnju: Ah uskliknula je pregaena vjeverica! Kako je to Jest, je li da jest? pouri se da podri razgovor dodvorljivi pun nade. Stani kod prve benzinske stanice proslijedi Lolita. Moram u zahod. " Stat emo gdje god hoe rekoh. * zatim, kad je lijep, osamljen, velianstven umarak (hrastovi,

150 151 pomislih, u to se vrijeme jo nikako nisam snalazio u amerikom drveu) pratio kola svojom zelenom jekom i odjednom se sa strane pjeana staza obrubljena paprati osvrnula na nas prije nego to je zamakla u umu, predloili joj da... Tjeraj dalje! podvrisnu Lolita. Razumijem. Nemoj se ljutiti! (Ku, bijedni stvore, ku!) Zirnuh na nju. Mala se, hvala Bogu, smjekala! Kreten! ree smijeei mi se slatko. Gad! Bila sam pupoljak, a gledaj to si napravio od mene! Trebala bih, zapravo, pozvati policiju i rei im da si me silovao. Uh, ti, odvratni, odvratni stari klipane! Nije se alila. U njenu je glasu zvuala zlokobna histerina nota. Nedugo zatim

poela se tuiti itavim glasom da je "sve unutra boli", da ne moe sjediti, da sam je razglavio. Znoj mi je curio niz vrat i umalo to nismo pregazili nekakvu ivotinjicu nije bila vjeverica koja je trala preko ceste uzdignuta repa, i opet me moja srdita suputnica nazvala gadom. Kad smo se zaustavili na benzinskoj stanici, ona se bez rijei iskobeljala iz auta i dugo je nije bilo. Polako, prijazno, postariji prijatelj slomljena nosa obrisao mi je vjetrobran to na svakom mjestu drukije rade sluei se svakojakim sredstvima, od jelenjske koe do nasapunane etke; ovaj je upotrebljavao ruiastu spuvu. Napokon se ona vratila. Sluaj ree mi onim bezbojnim glasom kojim mi je uvijek nanosila bol daj mi nekoliko petica i desetica. Htjela bih telefonirati mami u bolnicu. Koji je broj? Sjedi u kola odvratih. Ne moe nazvati taj broj. Zato? Udi i zatvori vrata! Ona ude i zalupi vratima. Stari joj se ista vedro osmjehnu. Zato ne bih mogla telefonirati mami ako hou? Zato to je tvoja majka umrla odgovorili. 33. U veselom Lepingvilleu kupio sam joj etiri knjiice stripova, kutiju slatkia, kutiju higijenskih uloaka, dvije boce Coca-Cole, pribor za manikiranje, budilicu sa svijetleim brojanikom, prsten s pravim topazom, teniski reket, koturaljke na visokim bijelim cipelama, dalekozor, tranzistor, gume za vakanje, ukavac, tamne naoale i jo mnogo odjevnih predmeta modernih pulovera, hlaica i kojekakvih ljetnih haljina. U hotelu smo imali svako svoju sobu, ali je ona usred noi dola jecajui k meni, pa smo se lijepo pomirili. Ona, znate, nije vie imala kome otii. Kraj prvog dijela

152 153 I2 '^s^^3j$^rzig&& 1.

Tada, u kolovozu 1947. godine, poela su naa duga putovanja po Sjedinjenim Dravama. Uskoro sam vie od svakih drugih turistikih prenoita zavolio motele ista, uredna, pouzdana utoita to se sastoje od zasebnih kuica ili od soba pod istim krovom, idealna mjesta za spavanje, svau, pomirbu i nezasitnu nedoputenu ljubav. S poetka sam, iz straha da ne pobudim sumnju, rado plaao obje sobe pod jednim krovom, iako je u svakoj od njih bila brana postelja. Nije mi jasno za kakav je uope kvartet bio predvien takav raspored, jer se time to je pregrada, koja nije dopirala ni do stropa, dijelila prostoriju na dva povezana ljubavna gnijezda nije postizalo nita vie doli farizejska parodija intimnosti. Malo-pomalo su me, meutim, ohrabrile same mogunosti koje su proistjecale iz tog asnog promiskuiteta (mogla su se, na primjer, zamisliti dva mlada para kako veselo izmjenjuju partnere, ili dijete ^o se pretvara da spava prislukujui zvukovne efekte koji su pratili ijegovo zaee), pa sam sasvim mirno uzimao jednosobnu kuicu s Posteljom i pomonim leajem, ili s dvije postelje i pomonim 'ezajem, rajsku eliju u kojoj uti zastori bijahu sputeni do kraja ne bi li stvorili jutarnju iluziju sunca i Venecije, a zapravo su za prozorom bili Pennsvlvania i kia. Upoznali smo nous connumes, da se posluim floberovskom donacijom bungalove ispod divovskog atobrijanskog /^a, bungalove od kamena, peene opeke, prijesne opeke i u*a, podignute na parcelama koje vodi to ga izdaje Ameriko toniobilistiko drutvo naziva "hladovitim", "prostranim" i 157 "planiranim". Bilo je kuica seljakog tipa, od kvrgave borovine ija su brvna podsjeala Lolitu svojim zlaanosmeim sjajem na kon peene kokoi. Prezirali smo obine kolibe od obijeljenih dasaka proete slabanim zadahom neisti ili kakvim drugim mrani^ stidljivim vonjem, kolibe koje se nisu mogle niim pohvaliti (osim "udobnim posteljama"), a ija je nenasmijeena gazdarica bila uvijek spremna da njen dar ("pa, mogla bih vam dati...") bude odbijen. Nous connumes (ovo je vraki zabavno) njihova jednolina imena koja bi trebala biti primamljiva sve one "Zalaske sunca", "Zelene dvore", "umske dvore", "Rajske dvore", "Zelena gorja", "Zelena borja"... Pokatkad su se reklame sluile posebnim mamcima, na primjer: pozivamo djecu, oboavamo make (tebe pozivaju, tebe oboavaju!). Kupaonice u tim kuama bile su ponajee obloene ploicama i opskrbljene tuevima koji su na bezbroj naina prskali vodu, ali su imali jednu zajedniku crtu koja nije bila ni najmanje laodikejska, sklonost da te iznenada, dok se tuira, poliju bilo vrelom vodom, bilo studenom kao iz bunara, prema tome koju je slavinu, za toplu ili hladnu vodu, okrenuo u tom asu tvoj susjed, koji ti je samim time

oduzeo neophodno potrebni sastojak mjeavine koju si bio pomno sastavio. Na zidovima u nekim motelskim kupaonicama bijahu iznad nunika (na ijem su kotliu bili nehigijenski naslagani isti runici) nalijepljena upozorenja gostima neka ne bacaju u nunik smee, pivske limenke, kartonske posude za mlijeko, mrtvoroenad i tako dalje; u ponekim su motelima stajale posebne obavijesti ispod stakla, kao na primjer: "Mjesna razonoda jahanje. Na glavnoj ulici mogu se esto vidjeti jahai kako se vraaju s romantina jahanja po mjeseini.-'! "...i koji te probude u tri sata u noi", pripominjala je podrugljiv" neromantina Lolita. Nous connumes razliite motelijere zloinca koji se popravio, ili propalog poslovnog ovjeka, i razliite motelijerke damu napola plemenita roda ili umirovljenu uiteljicu. A katkad su, u uasno vruoj i vlanoj noi, vlakovi zavijali zlokobno i otegnut"' stapajui snagu i histeriju u oajnu vrisku. Izbjegavali smo takozvane "privatne sobe" (srodne pogrebnim vOdima), staromodne, dozlaboga malograanski namjetene, bez zasebnih kupaonica, s kienim toaletnim stoliima u ubitanim bijeloruiastim spavaim sobama ukraenim slikama gazdariine Jjece u svim stadijima razvoja. Kadikad bi me Lolita nagovorila da Sjednemo u "pravom" hotelu. Ona bi odabrala u vodiu (dok sam je milovao u automobilu parkiranom usred tiine neke tajanstvene sjetnosumrane pokrajnje ceste) nekakav mnogo hvaljeni "hotel dvorac" na jezeru koji je obeavao svu silu udesa moda malo preuvelianih pod svjetlom depne svjetiljke kojom je prelijetala po stranici recimo, kongenijalno drutvo, zakuske izmeu obroka, noni piknici i tota drugo to je u mom duhu budilo samo mrske predodbe o smrdljivim gimnazijalcima u majicama i o neijem obrazu zaarenom od vatre i naslonjenom na njen obraz, dok bi jadni profesor Humbert grlio samo vlastita koata koljena i rashlaivao hemoroide na rosnoj utrini. Nju su mamila i ona "svratita" u kolonijalnom stilu koja su, pored "otmjene atmosfere" i irokih prozora, nudila "boanska jela u neogranienim koliinama". Drage uspomene na oev prvorazredni hotel pobuivale su me katkad da potraim neto slino u toj udnovatoj zemlji po kojoj smo putovali. Stvarnost me je domalo ohladila, ali je Lolitica i dalje slijedila trag reklama o biranim jelima, a ja nisam samo iz financijskih razloga uivao u ovakvim natpisima uz cestu: "UMSKI SAN. Djeca mlaa d 14 godina dobivaju sve besplatno!" S druge strane, zgrozim se tad se samo sjetim onog nazovielegantnog ljeilita u jednoj srednjozapadnoj dravi, gdje je hotel oglaavao da doputa "prepade na friider" usred noi i gdje je rasistiki orijentirana uprava, u Nedoumici zbog mog naglaska, htjela svakako znati djevojako Prezime i moje pokojne ene i moje pokojne majke. Tu su mi u dva dana digli dvjesta dvadeset i etiri dolara! A sjea ii'Se> sjea, Mirando (tono rije u onoj poznatoj elegiji), one druge

Superelegantne" razbojnike jazbine s besplatnim dorukom i e(ienom tekuom vodom za pie, gdje nisu primali djecu mladu 11 esnaest godina (nikakve Lolite, naravno)?

158 159 im bismo stigli u neki obiniji motel (u kakvima smo obin odsjedali), ona bi stavila u pogon zujavi propeler elektrici ventilatora, ili me natjerala da ubacim etvrt dolara u radi* i gramofon, ili bi uzela itati prospekte i pitati me planim glasom zato ne bi mogla poi na reklamirano jahanje nekom gorskom stazom, ili na kupanje u mjesnom bazenu s toplom mineralnog vodom. Ali najee bi se Lolita, tumarajui po sobi i dosaujui se na svoj uobiajeni nain, izvalila, nesnosno poeljna, u purpurni elastini naslonja, ili u vrtu na zelenu lealjku, ili na brodsku stolicu od prugasta platna s podmetaem za noge i baldahinom, ili na stolicu za njihanje, ili na bilo koju drugu vrtnu sjedalicu ispod velikog suncobrana na terasi, i trebalo je da joj se sate i sate umiljavam, prijetim i svata obeavam dok je ne bih nagovorio da mi prepusti koji trenutak svoje mladenake drai opaljene suncem, u pouzdanu utoitu neke sobe za pet dolara prije nego to bih joj dao da uini sve ono to je vie voljela od mog bijednog blaenstva. Udruujui u sebi prostodunost i lukavost, ljupkost i vulgarnost, sivu natmurenost i rumenu razdraganost, Lolita je umjela, kad je htjela, biti vrlo neugodno derite. Moram priznati da nisam bio sasvim spreman za njene nastupe nesreene amotinje ni za ono posebno cmoljenje kad bi se, sva klonula, neuredna, mutnih oiju, poela besmisleno i nepotrebno prenemagati smatrajui da se time potvruje u nekom djeakom, cinikom i mangupskom duhu. Drao sam da je u duevnom smislu dozlaboga prosjena. Sladunjava bijesna kakofonija deza, folklorne kadrile, sladoled s okoladno-karamelskim preljevom, filmske komedije s pjesmicama, filmski urnali i tako dalje, pripadahu, oito, onoffle to je ona najvie voljela. Sam Bog zna koliko sam novia od pet centa utukao u raskono osvijetljene muzike automate u svakom restoranu u koji smo svratili! Jo mi u uima odjekuju unjkavl glasovi svih onih nevidljivih pjevaa to su njoj pjevali serenad& svih onih Sammvja, i Joa, i Eddvja, iTonvja, i Peggy, i Guya, i Pa^' i Rexova, i njihovih pomodnih sentimentalnih pjesama koje bijah0 mom sluhu isto toliko meusobno sline koliko okusu raznoim^

te slatkia koje je ona neumorno jela. Ona je nekako boanski i vjerovala svim reklamama i savjetima u Filmskom svijetu fatamorgani filmske ljubavi: "Na UKL uklanja priteve", ili "Vi, jjevojke, koje ne gurate krajeve koulja u hlae, pazite to radite, r JiU kae da je ta moda prola!" Ako je na natpisu uz cestu pisalo: KUPITE DAROVE KOD NAS! jednostavno smo morali svratiti u tu trgovinu, morali smo nakupovati kojekakve blesave indijanske proizvode, lutke, mjedene ukrase i bombone od kaktusa. Rijei "Suveniri i noviteti" naprosto su je opinjavale svojim ritmom. Ako je neka kavana reklamirala "ledene napitke", mehaniki je reagirala na taj poziv, iako su svi napici svagdje bili ledeni. Njoj su se obraale reklame, ona je bila idealni potroa, subjekt i objekt svakog nepotenog plakata. Nastojala je uzalud jesti samo ondje gdje je sveti duh nekog Huncana Diesa, autora gastronomskog vodia, sletio na lijepo iarane papirne ubruse i na salate pokrivene na vrhu svjeim sirom. Tada se jo ni ona ni ja nismo bili dovinuli do sustava novanog mita kojemu je nedugo zatim bilo sueno da pogubno djeluje na moje ivce i na njeno udoree. Tada sam se sluio drugim metodama da drim svoju maloljetnu prilenicu u pokornosti i snoljivu raspoloenju. Nekoliko godina prije toga ona je bila provela jedno kiovito ljeto pod mutnim pogledom gospoice Mialen u Vermontu, u ruevnoj seoskoj zgradi koja je neko Pripadala Jonathanu Hazeu, osnivau loze, kvrgavom kao hrast. Kua je jo stajala usred polja gusto obrasla kanadskom zlatnicom, "a rubu praume, na kraju vjeito blatne ceste, oko trideset ^ornetara daleko od najblieg zaselka. Lolitica je dobro upamtila t0 trono zdanje, osamljenost, stari panjak to se pretvorio u Movaru, neprestani vjetar, svu tu zabit nabuhlu od vlage; a svoje je S^nje izraavala posebnom grimasom amerike djece razvlaei ^ u hodu i dopola plazei zadebljani jezik. Eto, tu e ona ivjeti ^ tonom u progonstvu, prijetio sam joj, mjesece i mjesece, pa i SMine i godine ako treba, uei francuski i latinski, ne izmijeni li j "sadanji stav". O, Charlotto, poeo sam te pomalo shvaati!

160 161 II Moja se priprosta djevojica derala: Neu! i grevito me hvatala za ruku na upravljau kad god bih poeo okretati automobil nasred ceste kao da u je sad odmah odvesti u onu mranu i turobnu zabit. Meutim, to smo dalje

odmicali na zapad, to je ta prijetnja bivala apstraktnija, pa sam se morao posluiti novim metodama uvjeravanja. Duboko jecam od stida kad se sjetim jedne od njih, prizivanja prikaze popravnog doma. Bio sam toliko pametan da sam u samom poetku naeg sulonitva shvatio da moram stei njenu punu podrku da bih sauvao nae odnose u tajnosti, da ta podrka mota postati takorei njena druga narav, ma koliko inae bila kivna na mene i ma kakve druge utjehe nalazila. Hodi amo i poljubi tatu govorio sam joj. Prestani se tako glupo duriti! Nekad, kad sam jo bio tvoj idealni mukarac (italac valjda primjeuje kako sam se trudio oponaati Lolitin govor), topila si se sluajui ploe glavnog drmavca i jecavca idola tvojih vrnjakinja (Lolita: "Mojih to? Govori kako Bog zapovijeda!"). inilo ti se da je taj idol tvojih drugarica slian tajanstvenom Humbertu. A sad sam naprosto tvoj stari tatica otac iz bajke koji uva svoju ker iz bajke. Ma chere Dolored57 Htio bih te sauvati, draga, od svih onih strahota koje doivljavaju djevojice po skladitima ugljena i slijepim uliicama, i isto tako, comme vous le savez trop bien, magentille^, i p umama punim plavih bobica u najplavlje doba godine. Ma to se dogodilo, ja u uvijek ostati tvoj skrbnik, a ako bude dobra, nadam se da e sud uskoro ozakoniti moje skrbnitvo. Ostavimo, ipak, Dolores Haze, takozvanu pravnu terminologijuterminologiju koja smattf daje izraz "razvratno i sladostrasno sulonitvo" racionalan. Ja nipoto nisam seksualno nastrani psihopat koji uzima sebi nedolinu slobodu s djetetom. Razvratom se bavio Charlie Holmes, a ja se bavii" razvojem, djejim razvojem koji iziskuje posebnu njegu pazi r>a tatinu razliku izmeu ta dva termina. Ja sam tvoj tatica, Lo! Gl& ovdje imam jednu uenu knjigu o djevojicama. Pazi, lane moje, sf u njoj pie! "Normalna djevojica" normalna, pazi! "l jj obino se trudi svim silama da se svidi ocu. Ona u njemu nasluuje preteu eljenog, neulovljivog mukarca" ("neulovljivog" je dobro reeno, tako mi sjene Polonijeve!). "Mudra mati (tvoja bi sirota ^ti bila mudra da je ostala iva) odobrava openje oca s kerkom, :er shvaa (oprosti na ovom neukusnom stilu) da djevojica stvara sebi ideal o udvaranju i braku na temelju openja s ocem." A to se zapravo podrazumijeva u ovoj veseloj knjizi pod rijeju "openje", kakvo se to "openje" preporuuje? Evo, opet u ti citirati iz ove knjige: "Kod Sicilijanaca se spolni odnosi izmeu oca i keri smatraju za neto normalno, i djevojicu koja sudjeluje u takvim odnosima ne osuuje drutvo kojemu pripada." Ja neobino cijenim Sicilijance to su sjajni sportai, sjajni muziari, sjajni, estiti ljudi, Lolita, i sjajni ljubavnici! Ali nemojmo se

udaljavati od teme! Neki dan smo oboje proitali u novinama nekakvu budalatinu o nekom moralnom prijestupniku koji je priznao da je prekrio Mannov zakon, jer je prebacio neku zgodnu devetogodinju djevojicu iz jedne drave u drugu u nemoralne svrhe dodue, ne znam to to znai. Dolores, duo moja! Tebi nije devet godina, nego e ti uskoro biti trinaest, i ja ti ne bih savjetovao da samu sebe smatra za bijelu robinjicu, a, osim toga, nikako se ne mogu sloiti s tim istim Mannovim zakonom, ve i zato to se od njega moe lako napraviti runa igra rijeima ako se prezime uglednog lana Kongresa shvati kao atribut "muki". Eto kako se bogovi semantike osveuju malogradanima s dobro zakopanim licevima. Ja sam tvoj otac, i govorim ti kako Bog ^povijeda, i volim te. I, napokon, hajde da vidimo to bi se dogodilo kad bi se ti, *ao maloljetnica koja je okrivljena da je navela na zlo odrasla ovjeka 11 pristojnom hotelu, prituila policiji da sam te oteo i silovao? Uzmimo da ti povjeruju. Maloljetnica, koja je dopustila punoljetnu Mukarcu da je tjelesno upozna, izlae svoju rtvu optubi zbog formalnog silovanja" ili "sodomije drugog stupnja", zavisno od Smijenjene tehnike; i za to je predviena maksimalna kazna od ^et godina strogog zatvora. Dakle, ja idem u zatvor. U redu. Sjedit 011 u zatvoru do 1957. godine. Ali to e biti s tobom, sirotice moja? Ti

162 163 si, naravno, u boljem poloaju od mene. Za tebe e se brinuti Sluba socijalne skrbi to, dabome, zvui prilino alosno. Vrsna stropj ravnateljica, neto kao gospoica Phalen, samo to nee biti tak0 popusdjiva niti e piti, oduzet e ti ru i sve tvoje lijepe haljine. Nee vie biti zabavljanja! Ne znam jesi li ula za zakone koji se odnose na zavisnu, zaputenu i nepopravljivu djecu sklonu kriminalu? Dokja budem amio iza reetaka, tebi e, kao sretnom, zaputenom i tako dalje djetetu, ponuditi da izabere jedno od nekoliko obitavalita koja su inae meusobno prilino slina: disciplinska kola, odgojno-popravni zavod, zavod za nezbrinute maloljetnike ili jedno od onih divnih sirotita gdje djevojice pletu svakojake stvari i pjevaju crkvene pjesme i u nedjelju dobivaju palainke peene na uegloj masti. Tamo e dospjeti, Lolito; moja Lolita, ova Lolita ostavit e svog Katula da ivi ondje s ostalom zabludjelom djecom. Jednostavno reeno, ako nas uhvate, tebe e podvrgnuti psihoanalizi i zatvoriti, makice moja, est touP. ivjet e, moja e Lolita ivjeti (hodi amo, smei moj cvijete) s trideset devet drugih ludica u prljavoj spavaonici (ama

daj, molim te...) pod nadzorom nakaznih vjetica. Eto, takav je na poloaj, a sad biraj! Ne misli li da u ovakvim prilikama Dolores Haze treba da ostane uz svoga starog taticu? Utuvljujui joj sve to u glavu, uspjeno sam terorizirao Lolitu koja, unato izvjesnoj drskoj ustrini i nenadanim iskrama duhovitosti, nije ni priblino bila onako bistra djevojica kako bi se moglo zakljuiti po njenu "kvocijentu inteligencije" to su ga bili izraunali njeni nastavnici. Ali, iako sam uspio postaviti kao osnovicu naih odnosa to da moramo zajedniki uvati tajnu i snositi krivnju, kudikamo je tee bilo postii da bude uvijek dobre volje. Svako jutro tijekom cijele godine putovanja morao san1 izmiljati nekakav mamac odreeni cilj u vremenu i prostori1 kojem bi se ona mogla veseliti da bi izdrala do veeri. Inae bi se kostur njena dana, bez svrhe koja ga je oblikovala i podravala slegao i sruio. Postavljeni je cilj mogao biti bilo to svjetionik11 Virginiji, peina u Arkansasu pretvorena u kavanu, zbirka revolver i gusala negdje u Oklahomi, vjerna reprodukcija lourdske spilje u i ili bijedne fotografije iz zlatnog doba rudarstva u nekom muzeju u Coloradu svejedno to, samo je taj cilj morao biti pred nama> ^ao stalna zvijezda vodilja, iako sam unaprijed znao da e se j^liti, im stignemo tamo, toboe smuiti od gaenja. Stavivi u pogon geografiju Sjedinjenih Drava, trudio sam se sate i sate da stvorim kod nje dojam da ivimo "punim pluima", da se kreemo prema nekom izvanrednom uitku. Nikad nisam vidio onakve glatke, prijazne ceste to su se irile pred nama kao zrake po arenom jorganu etrdeset osam drava. Pohlepno smo gutali te beskrajne autoceste, utke i zaneseno klizili smo po njihovu sjajnom crnom podu za ples. Lolita ne samo to je bila ravnoduna prema prirodi, nego seiogorenoopiralamojim pokuajima dajeupozorim na ovu ili onu draesnu pojedinost krajolika, koji sam i sam nauio cijeniti tek nakon dugotrajnog druenja s ljepotom to je vazda bila prisutna, to je vazda disala s obje strane naeg nedostojnog puta. Zahvaljujui zanimljivu spletu umjetnikih predodbi, predjeli sjevernoamerike nizine inili su mi se u poetku nalik u grubim crtama na neto iz prolosti to sam prepoznavao smijeei se zadivljeno, naime, na ona oslikana votana platna koja su se nekad uvozila iz Amerike, vjeala iznad umivaonika po srednjoevropskim djejim sobama i oaravala sanjivo dijete svojim zelenim seoskim prizorima zagasitokovravim umarkom, hambarom, stokom, potokom, mutnom bjelinom nekakvih neodreenih vonjaka u cvatu i, moda, jo ponekom kamenom ogradom ili breuljcima gva boje. Ali, postepeno su mi pralikovi tih elementarnih Arkadija na koje sam sad nailazio postajali sve straniji oku to sam ih iznova bolje upoznavao. Iza obraene ravnice, iza krovova nalik na igrake, polako bi se prelijevala nikom potrebna ljepota,

ondje ^je je sunce zalazilo u platinastoj izmaglici, i topao preljev nalik na oguljenu breskvu razilazio se po gornjem kraju modra oblaka to se stapao s dalekom romantinom maglom. Ponekad su se na ozorju ocrtavali rijetki drvoredi ili je vrue podne bez daka vjetra ^iralo nad morem djeteline. Oblaci Claudea Lorrainea bijahu crtani u daleko maglovito plavetnilo, i samo su ondje gdje bijahu

164 165 nagomilani otro odudarali od neodreene pozadine to je nekaL podsjeala na nesvjesticu. Ili se pak u daljini nadvio sumoran R Grecov nebeski svod, bremenit kiom, boje crnila, i nazirao se nj asak farmer s potiljkom kao u mumije, a za njim se protezale pruge vode sjajne kao iva izmeu pruga jarkozelena kukuruza, a sve se skupa irilo kao lepeza negdje u Kanzasu. Tu i tamo, usred prostrane ravnice, gorostasno drvee bi nam se primicalo te bi se ponizno zbilo uz cestu i pruilo malo ovjekoljubive hladovine izletnikim stolovima na mrkom du proaranom suncem, spljotenim kartonskim aama, krilatim plodovima i odbaenim licama za sladoled. Moja neizbirljiva Lolita rado se sluila nunicima uz cestu oaravali su je njihovi natpisi: "Momci" "Cure", "Ivica" i "Marica", "On" i "Ona", pa ak i "Adam" i "Eva". I dok je ona sjedila u njima, ja sam, pjesniki zanesen, promatrao estiti sjaj benzinskih sprava na udesno zelenoj pozadini hrastova, ili kakav daleki brijeg to se otimao, pun brazgotina ali jo nepripitomljen, pustoi poljoprivrede to ga je nastojala pokoriti. Obno su se visoki teretnjaci, posuti raznobojnim svjedima, kao strana i gorostasna boina drvca, pomaljali iz mraka i tutnjali pored nae zakanjele male limuzine. I iznova se sutradan iznad nas topilo plavetnilo rijetko napuenog neba, izblijedjelo od vruine, i Lolita je traila osvjeavajue napitke; obrazi su joj upadali nad slamkom, a kad bismo se vratili u kola, u njima je bilo vrue kao u paklu; pred nama se cesta svjeducala, a u daljini je neki automobil mijenjao, kao fatamorgana, oblik usred ljeskanja i kao da je na mahove lebdio, onako staromodan, kockast i ispupen, u vruoj izmaglici. I to smo dalje odmicali na zapad, to su se ee javljali u preriji struci pelina, "sage brush"(kako ih je zvao ovjek na benzinskoj stanici), a onda su se ukazali zagonetni obrisi brda nalik na stolove, a za njima crveni obronci s packama borovica, pa onda pravi planinski lanac sivosmecfc boje to je prelazila u plavu, a iz plave u neku neizrecivu, i pustinja nas je doekivala

ravnomjernim i snanim vjetrom, i pijeskom u zraku> i sivim draem, i odvratnim komadiima papira to su oponaah blijede cvjetove sred bodljika na suhim stabljikama muenii" .etrom du cijele ceste, nasred koje su katkad stajale bezazlene krave koene u udnom poloaju (rep nalijevo, bijele trepavice nadesno) k^i sva ljudska pravila o cestovnom prometu. Branitelj mi savjetuje da jasno i otvoreno opiem na put, a ni mi se da sam sad doao do toke na kojoj vie ne mogu izbjei taj muni posao. Openito govorei, te lude godine (od kolovoza 1947. do kolovoza 1948. godine) poeli smo putovanje vrludanjem i kruenjem po Novoj Engleskoj, pa smo nastavili krivudati prema jugu, amo-tamo, put oceana i od oceana, duboko smo zali u ce quon oppelle "Dixieland'^, ali nismo doli do Floride (zato to su ondje u to vrijeme bili John i Jean Farlovv), nego smo skrenuli na zapad, ili u cik-cak liniji kroz pamune i kukuruzne predjele (bojim se, dragi Clarence, da ovo ba nije suvie jasno, ali nisam nita zapisivao, a za provjeru sjeanja ostao mi je samo dozlaboga raskupusani vodi u tri mala sveska puki simbol moje iskidane prolosti), presjekli smo na dva razliita mjesta Stjenjak, lunjali po junim pustinjama gdje smo i prezimili, izbili na Tihi ocean, udarili na sjever kroz blijedo jorgovansko paperje kalifornijske mirte to je evala po umskim okrajcima, doprli gotovo do kanadske granice i zatim ponovo okrenuli na istok, preko slatina isprijesecanih jarugama, preko ravnica zasijanih itom, natrag grandiozno razvijenoj poljoprivredi (gdje smo obili, usprkos Lolitinim kriavim prosvjedima, njen rodni grad u kukuruzno-ugljenokopnosvinjogojskom rajonu), i napokon se vratili Pod okrilje Istoka i zavrili u sveuilinom gradiu Beardslevju. 2. itajui idue stranice, italac treba voditi rauna ne samo o C1jeloj naoj gore izloenoj marruti, s njenim brojnim izletima, Mistikim slijepim ulicama, ponovnim kruenjima i hirovitim 5kretanjima, nego i o injenici da nae putovanje nije nipoto bilo ^oriina.partie duplaisit, nego tvrda, zavojita i teleoloka izraslina Clji je jedini raison d'etr^2 (ovi francuski klieji dovoljno govore

166 167 sami za se) bio da moja suputnica ostane kako-tako raspoloena od cjelova do

cjelova. Prelistavam svoj pohabani vodi i nejasno mi izlazi pred oi onaj Park magnolija u jednoj junoj dravi, koji me je stajao etiri dolara, a koji je, sudei po reklami, trebalo posjetiti iz tri razloga prvo, zato to je John Galsworthy (prosjeni, davno okamenjeni pisac) proglasio taj park najljepim na svijetu; drugo, zato to ga je Baedecker iz 1900. godine obiljeio zvjezdicom; i, tree, zato to... o, itaoe, itaoe moj, pogodi!... Zato to e djeca (a nije li, sto mu gromova, Lolita bila dijete?) proi "puni strahopotovanja, blistavih oiju od razdraganosti, kroz taj zemaljski Raj upijajui ljepotu koja moe ostaviti peat na cijeli njihov ivot". Ali ne na moj pripomenula je zlovoljno Lolita i sjela na klupu s nedjeljnim prilozima dvojih novina na draesnim koljenima. Nebrojeno smo puta proli kroz cijelu gamu amerikih restorana uz cestu, od onih prostih "Jedi!" s jelenskom glavom (sjeam se tamnog traga duge suze s unutranje strane staklenog oka) i toboe "aljivim" arenim razglednicama stranjica, njemakog "kurortskog" tipa, s nabodenim plaenim raunima, slatkiima u obliku liliputanskih pojaseva za spavanje, tamnim noalama izloenim na prodaju, reklamno nebeskim vizijama razlinih vrsta sladoleda po zidovima, polovicom okoladne torte pod staklom i s nekoliko jezivo iskusnih muha koje hitro puu u cik-cak liniji po ljepljivu eernom lijevu na gadnoj tezgi; pa sve do najvie klase, do skupog kabarea s priguenim svjetlima, dozlaboga bijednim stolnim rubljem, nespretnim konobarima (bivim robijaima ili studentima honorarcima), crvenokastosmedim leima filmske glumice, samurovskim obrvama njena dilbera i orkestrom koji sainjavaju frajeri sa saksofonima. Razgledali smo mnoge znamenitosti najvei stalagmit na svijetu, koji se nalazi u glasovitoj peini u kojoj tri jugoistone drave slave geografski susret (ulaznina prema uzrastu; mukarci jedan dolar, maljave djevojice ezdeset centa); granitni obelisk, podignu1 u spomen na bitku kod Blue Licksa, sa starim kostima i indijansku11 loncima u oblinjem muzeju (deset centa za Loliticu, nije bilo skupo); potpuno suvremenu kolibu, smionu imitaciju nekadanje kolibe u k0joj se rodio Lincoln; stijenu s metalnom ploom postavljenom u spomen na autora pjesme Drvee (sad smo u Jablanovoj dolini, u Sjevernoj Karolini, kuda vodi cesta koju moj dobri, strpljivi i obino vrlo suzdrljivi vodi gnjevno naziva "vrlo uskom i zaputenom", s ime se, iako nisam oboavatelj pjesnika Kilmera, potpuno slaem). Iz motornog amca kojim je upravljao postariji, ali jo odbojno lijep Rus bjelogardejac i, tovie, kako su priali, barun (mojoj su se ludici oznojili dlanovi), koji je bio upoznao u Kaliforniji dobrog starog Maksimovia i njegovu Valeriju, razgledali smo nepristupanu "milijunaku koloniju" na

otoku nedaleko od obale drave Georgije. Zatim smo vidjeli zbirku razglednica evropskih hotela u jednom muzeju u Mississippiju posveenom kolekcionarskim muicama, gdje me je obuzeo arki ponos kad sam pronaao fotografiju u boji oeve Mirane, njena prugastog platnenog krova, njene zastave to se vijori nad retuiranim palmama. Pa to onda? rekla je Lolita rastreseno, gledajui ispod oka preplanulog vlasnika skupocjenih kola koji je doao za nama u taj "muzej muica". Relikvije pamune ere. uma u Arkansasu, a na njenu tamnoputu ramenu ruiasto-ljubiasta oteklina (djelo komarca ili muhe) iz koje sam istisnuo dugakim noktima na palevima divan proziran otrov, a zatim sisao dok se nisam nasitio njene slasne krvi. Ulica Bourbon (u gradu New Orleansu) gdje trotoari, kako kae vodi, mogu (zanimljiva nogunost) posluiti kao pozornicaCrnadi to malo-malo (zanimljiv stil) pa otpleu koji arlston za dva-tri penija (kakva uivancija!), dok su mnogobrojni mali intimni noni barovi dupkom puni posjetilaca ( gle ti njih!"). Primjerci folklora s Divljeg zapada. Kue iz doba Pr'je Graanskog rata, sa eljeznim balkonima i izrezbarenim ^penicamaonim stepenicama niz koje u raskonim filmovima u tennikoloru tre glumice kojima sunce miluje ramena i koje objema rukarna pridravaju kako ljupko! nabrane suknje (a gore stoji a, bezuvjetno crnoputa sluavka i vrti glavom). Menningerova a, psihijatrijska klinika (koju sam posjetio iz puke obijesti).

168 169 Komad ilovae zemlje koju je erozija divno iarala, a naokolo cvijet juke, tako isto, tako votano, ali puno nekakvih bijelih moljaca Independence u Missouriju gdje je neko poinjao Oregonski put. . Abilene u Kansasu gdje se odravaju natjecanja kauboja pod zatitom nekog Divljeg Billa. Planine u daljini. Planine u blizini. Opet planine modrikaste ljepotice koje su vjeito nepristupane ili se vjeito pretvaraju, jedna za drugom, u naseljena brda; planine istonih drava neuspjele to se tie visine, nedorasle; zapadni kolosi koji paraju srce i nebo, sivi, neumoljivi vrhunci proarani snijegom iznenada se pojavljuju iza zavoja; gromade obrasle umom u kojoj su jele lijepo poredane jedna iznad druge, a ponegdje ustupaju mjesto samo magliastoblijedim jasenovima; ruiaste i ljubiaste planinske formacije; faraonske, falusne, "suvie pretpotopne" (kako ree blazirana Lo); brdaca od crne lave; travanjske planine s maljama na hrptu kao u slonica; rujanske planine, skutrene, s tekim egipatskim udovima skupljenim pod naborima

iznoena uta baruna; bjeliasta izblijedjela brda umrljana zelenim okruglim hrastovima; jo jedna, posljednja jarkorida planina s raskonim modrim sagom od lucerne na podnoju. Jo je bilo znamenitosti. Malo jezero Iceberg negdje u Koloradu; snjeni nanosi du asfalta, jastuii siunih alpskih cvjetia i njena padina niz koju se Lo, u crvenoj kapi sa titnikom, pokuavala klizati pa se raskmeala, pa su je obasuli grudama neki balavci, a ona im uzvratila istom mjerom. Kosturi nagorjelih jasenova, skupine iljasta modra cvijea. Razliite atrakcije vonje kroz slikovito gorje, stotine vonji kroz slikovito gorje, tisue Medvjeih zatona, Pjenuavih vrela, arenih kanjona. Teksas, ravnica pogoena suom. Kristalna dvorana u najduoj peini na svijetu, ulaz djeci mladoj od dvanaest godina slobodan (za Lolitu sam ve morao platiti!). Zbirka kipia domae izrade koje je ostavila gradu mjesna kiparica; zatvoreno u ponedjeljak jezivi ponedjeljak, praina, vjetar, suha zemlja. Park bezgrenog zaea u gradiu na meksikoj granici koju ja nisam smio prijei' Tu i u mnogim drugim perivojima mnotvo sivih stvorenjaca nalik na kolibrie u suton, koji probijaju kao rilom vjenie neodreen cvijea. Shakespeare, izumrli grad u New Mexiku, gdje je prije .^jamdesetak godina bio slikovito objeen razbojnik "Rus Bili". Mrijestilite riba. Naselja na strmoj hridi. Mumija djevojice (indijanske suvremenice firentinske Beatrice). Pakleni kanjon __ dvadeseti po redu. Pedeseto predvorje nekog raja, kako tvrdi vodi kojem su korice ve otpale. Sijesta pod jelama. Krpelj u mojim preponama. Uvijek ista tri starca, u eirima i s naramenicama, to se hlade u ljetnu veer na klupi pokraj gradske fontane. Magliastoplavi ponor iza ograde na gorskom prijevoju i lea obitelji koja se naslauje pogledom (dok Lolita vatreno, radosno, divlje, napeto, puna nade, bez traka nade ape: Gle, gle, pa to su McCrvstalovi, molim te, daj da porazgovaramo s njima da porazgovaramo s njima, itaoe! molim te, uinit u sve to hoe, ah, molim te...). Indijanski obredni plesovi, strogo komercijalni. ART, ne "umjetnost" na engleskom, nego "Amerika rudarska transportna kompanija". Oita Arizona, indijanske naseobine, tuzemni hijeroglifi, trag dinosaura u pustinjskom kanjonu ostavljen tu prije trideset milijuna godina, kad sam ja bio dijete. Slabunjav, protegljast, blijed momak s pominom Adamovom jabuicom guta oima Lolitu i njen naranastosmedi trbui izmeu grudnjaka i hlaica (koji sam ja poljubio pet minuta kasnije, bijedni moj prijatelju!). Zima u pustinji, proljee u predgorju, bademi u cvatu. Reno najdosadniji grad u Nevadi u kojem je noni ivot "kozmopolitski i dobro razvijen" (vodi). Vinarija u Kaliforniji i crkva sagraena u obliku boce. Dolina smrti. Scottvjev dvorac. Sumnjiva umjetnika djela koja je neki Rogers sakupljao godine i godine. Nakazne vile lijepih

filmskih glumica. Otisak stopala engleskog pisca R. L. Stevensona na Ugaenu vulkanu. Misija Dolores, dobar naslov za roman. Girlande koje su u pjeenjaku isklesali morski valovi. ovjek to se acaka u burnom napadaju padavice po goloj zemlji, u dravnom Parku Ruska klisura. Modro, modro Kratersko jezero. Mrijestilite riba u dravi Idaho i tamonji zatvor. Sumorni Yellowstone park i nJegovi areni vreli izvori, maliani-gejziri, grgutavo blato u duginim ^ (simbol moje strasti). Krdo antilopa u zabranu. Stota peina

170 171 koju smo vidjeli odrasli dolar, Lolita pola. Dvorac koji je podig^ neki francuski markiz u Sjevernoj Dakoti. Palaa kukuruza u Junoj Dakoti; i divovske glave predsjednika isklesane u granitu nebu poj oblake. Plakati uz cestu koji reklamiraju kremu za brijanje: "Nau kremu uze bradata Kata, pa se uda za magnata!" Zooloki vrt u Indiani gdje velika druina majmuna ivi na betonskoj rekonstrukciji admiralskog broda Kristofora Kolumba. Milijarde mrtvih vodenih cvjetova to zaudaraju po ribi na svakom restoranskom prozoru du pjeane, dosadne jezerske obale. Debeli galebovi na velikim kamenovima vieni s feribota dty of Cheboygan, iji se smei runasti dim povija kao duga nad zelenom sjenom koju sam baca na plavu povrinu jezera. Smrdljivi motel u kojem cijev ventilatora prolazi ispod gradske kanalizacije. Lincolnova kua, veim dijelom krivotvorena, s prirunicima i pokustvom iz onog vremena, koje veina pobono smatra njegovim osobnim stvarima. Medu nama su izbijale svae, vee i manje. Najkrupnije su izbile u ovim mjestima: u Lacevrork Cabins u Virginiji, u Park Avenue u Little Rocku, blizu jedne kole, na prijevoju Milner, na visini od 3281 metar, u Koloradu, na uglu Sedme ulice i Centralne avenije u Phoenixu u Arizoni, u Treoj ulici u Los Angelesu (zato to su karte za posjet nekom filmskom snimanju bile rasprodane), u motelu "Hladovina pod jablanovima" u Utahu, gdje est mladih drvaca nije bilo vie od Lolite i gdje me je ona, apropos de rien, upitala koliko jo dugo kanim odsjedati s njom u zaguljivim kolibama i initi gadarije, i kad emo poeti ivjeti kao normalni ljudi? Na North Broadwayu u Burnsu, Oregon, na uglu Ulice West Washington, preko puta delikatesne radnje; u nekom gradiu u Sun Vallevju u Idahou, ispred hotela na kojem se zgodno izmjenjuju blijedoruiaste i rumene opeke, i nasuprot kojem stoji jablan ija tekua sjena poigrava po mjesnoj spomen-ploi palima u boju. U pustoi obrasloj pelinom izmeu Pinedalea i Farsona-Negdje u Nebraski, u glavnoj

ulici (blizu Prve nacionalne banke osnovane 1889. godine), odakle se vidi prijelaz preko eljeznike pruge, a iza njega bijeli silosi nalik na orgulje. I u Ulici McEwefl> uglu Avenije Wheaton, u jednom michiganskom gradu koji nosi njegovo ime. Upoznali smo udnu cestovnu vrstu bia, autostopista, Homo polhc, kako ga naziva znanost, koji eka da ga pokupi neki uto, i mnoge njegove podvrste i varijante: skromna vojnika, obuena kao lutka> koji mirno stoji i mirno se uzda u mo zatitne boje uniforme na putu; uenika koji se eli prevesti dvije ulice dalje; ubojicu koji se eli prevesti tri tisue kilometara; tajanstvena, nervozna, postarijeg gospodina sa sasvim novim kovegom i potkresanim briima; trojicu optimistinih Meksikanaca; studenta koji pokazuje tragove fizikog rada na ferijama isto toliko ponosno koliko i ime poznatog sveuilita izvezenog na prednjici svoje majice; zdvojnu damu u pokvarenu automobilu koji se ne moe vie popraviti; beskrvna, jasno ocrtana lica i zalizanu kosu i nemirne oi mladih nitarija u kriavoj odjei, koji snano, gotovo prijapski mau krutim palcem ne bi li sablaznili koju osamljenu enu ili zlosretna trgovakog putnika koji pati od posebnih sklonosti. Hajde da ga povezemo! esto me je molila Lolita, tarui koljeno o koljeno kako je samo ona umjela, kad bi neki posebno odbojni primjerak Homopollexa, mukarac mojih godina i isto tako pleat, sface a claqueA glumca bez posla, iao natrake pravo pred naim autom. E, morao sam dobro drati na oku Lolitu, malu eznutljivu Lolitu! Moda zbog svakodnevne ljubavne gimnastike, ona je zraila, usprkos svojoj djetinjoj vanjtini, nekim neiskazivim ulnim arom koji je u momcima na benzinskim stanicama, hotelskim posluiteljima, turistima, prostacima u luksuznim limuzinama i kestenjastim kretenima pokraj bazena obojenih plavilom, izazivao napadaje poude koja bi laskala mojoj tatini da nije raspaljivala moju ljubomoru; jer je moja Lolita bila i te kako mjesna tog svog ara i vieput sam je ulovio coulant un regard35 prema nekom kurvaru, na primjer nekom mladom podmazivau autornobila miiave zlaanosmede ruke obnaene do lakta i sa Satom na zapeu, i tek to bih se malo odmaknuo (da kupim

172 173 lilihip toj istoj Loliti), ve bi se ona i naoiti mehaniar veselo alili ba kao da pjevaju ljubavni duet.

Kad bismo se negdje malo dulje zadrali i ja ostao u postelji da se odmaram od osobito ive jutarnje djelatnosti, i, onako dobra srca (siti, milostivi Hum!), pustio je da ode u vrt gledati rue, ili ak da prijee ulicu i posjeti djeju knjinicu s malom susjedom iz motela, runom Mary, i njenim osmogodinjim bracom, Lolita bi zakasnila cio sat, bosa Mary dovukla bi se daleko za njom, a umjesto njena brace pratila bi je dva klipana srednjokolca, rugobe zlatne kose, nabijeni miicama i kapavcem. itaocu nee biti teko zamisliti kako sam odgovarao svojoj mazi kad bi me prilino neodluno, valja priznati upitala smije li poi s Carlom i Alom na koturalite. Sjeam se kako sam je negdje drugdje, jednog pranog, vjetrovitog dana, prvi put pustio da se kotura na koturalitu. Bila je toliko okrutna da mi je rekla da e se slabo zabavljati ako ja poem s njom, jer je to doba dana bilo odreeno samo za mlade. Nakon duge prepirke nagodili smo se tako da sam ja ostao sjediti u autu medu ostalim (praznim) automobilima okrenutim prema koturalitu; i gledao sam kako se pod platnenim krovom pedesetak mladih ljudi na koturaljkama, mnogi u parovima, neprekidno kotrljaju u krugu po taktu automatske glazbe dok vjetar posrebruje drvee. Moja je Dolly bila u trapericama i bijelim visokim cipelama, kao i veina ostalih djevojica. Brojio sam krugove koje je prela gomila to je tutnjala ali odjednom nje vie nije bilo. Kad je opet naila, bila je s tri bitange iji sam razgovor prislukivao prije nekoliko minuta, dok su stajali vani i procjenjivali djevojice na koturaljkama i izrugivali se jednoj draesnoj, krakatoj curici koja je bila u crvenim hlaicama umjesto u dugakim hlaama. Pri ulasku u Arizonu i Kaliforniju automobilista pitaju ne uvozi li voe ili povre, i tu se inspektor zagledao u nas tako uporno da mi je jadno srce premrlo. A ne vozite li moda med? zapitkivao je on dok se moja medena curica valjala od smijeha. Jo mi i sad treperi na onom ivcu Lolitin lik na konju karika u lancu izleta kozjim stazama; ona je ila korakom poskakujui u sedlu za nekom oronulom jahaicom, a ispred pohodjiva vjetropirasta ranera crvene ije, za kojim sam jahao ja i gledao njegov ugojeni torzo u Jarenoj koulji jo kivnije nego to automobilist gleda spori teretnjak jt0 se uspinje pred njim gorskom cestom. Ili sam je pak, u jednom planinskom ljeilitu, gledao kako lebdei odlazi od mene, nebeska i slobodna, na nezemaljskoj sjedalici iare, kako se penje sve vie i vie put blistava vrhunca gdje je ekaju nasmijani atleti, goli do pasa. U ma kojem gradu da smo se zaustavili, najprije bih se raspitao, uljudno kao pravi Evropljanin, gdje se nalaze javna kupalita, muzeji, kole, koliko ima djece u najblioj koli i tako dalje; a u vrijeme odlaska kolskog autobusa smijeei se i trzajui se pomalo (taj sam svoj tik otkrio tek kad ga je okrutna

Lolita prvi put imitirala), zaustavio bih auto na stratekom poloaju, sa svojom odbjeglom srednjokolkom pored sebe, i promatrao kako djevojice izlaze iz koleto je uvijek divna slika. Ta su zaustavljanja uskoro dodijala mojoj nestrpljivoj Loliti, a, kako nije imala, kao i veina djece, nimalo obzira za tue prohtjeve, obasula bi me grubim pogrdama kad bih je zamolio da me miluje dok plavooke male crnke u plavim hlaicama, ridokose u zelenim bluzicama bez rukava i mutne male plavojke nalik na djeake u izblijedjelim pamunim hlaama prolaze mimo nas po suncu. inei stanovite ustupke i njenim muicama, uvijek sam je i svagdje velikoduno putao da se kupa s djevojicama u bazenima. Ona je oboavala ljeskavu vodu i vrlo je dobro ronila. Ja bih pak, u udobnom kunom kaputu, sjeo u arenu popodnevnu hladovinu, poto sam se bio malko okvasio, te sam uivao drei toboe knjigu ili vreicu bombona u ruci, ili i jedno i drugo, ili bez iega osim sa ^ijezdama koje su mi u potaji gorjele, gledajui kako ona skakue, s gumenom kapicom na glavi, posuta bisernim kapima, ravnomjerno preplanula, radosna kao na reklami za ferije, u svojim tijesnim adasnim gaicama i nabranom grudnjaku. Dvanaestogodinje zlato! Kako sam se samodopadno udio to je ona moja, moja, moja, kako Sam njeno oivljavao u sjeanju nau nedavnu podnevnu seansu Uz gugutanje divljih golubova, i planirao iduu seansu, pred veer, 1 kiljio zbog streliastih sunanih zraka, i usporeivao svoju Lolitu

174 i 175 s drugim nimficama koje je krti sluaj okupljao oko nje radi mog antologiarskog uivanja i prosuivanja; i dandanas mogu metnuti ruku na svoje bolno srce i rei da nijedna od njih nije pobudila u meni dublji zanos od nje, a ako je koja pobudila, onda je to bilo u svega dvije-tri iznimne prilike, pri posebnom osvjetljenju, pri posebnoj mjeavini mirisa u zraku jednom (beznadan sluaj), blijeda mala panjolka, ki nekog plemia snanih eljusti, a drugi put... maisje divagu^6. Dakako da sam morao uvijek biti na oprezu, jer sam, pronicav u svojoj ljubomori, jasno shvaao svu opasnost tih igara to su me zasljepljivale. Trebalo je samo da se okrenem da odem, na primjer, svega nekoliko koraka dalje da vidim jesu li napokon pospremili nau kuicu pa da ve, kad se

vratim, zateknem nenadanu promjenu; Lolitica je, les yeux perdus6'', umakala svoje noge dugih prstiju i bukala njima po vodi sjedei izvaljena na kamenom rubu bazena, a sa svake je strane uz nju napola leao un brun adolescent8, koga e njena smea ljepota i iva u mladenakim borama na trbuhu zacijelo miljah, o, Baudelaireu! nagnati se tordre69 u snu koji e mu se vraati mnoge i mnoge noi... Pokuao sam je nauiti igrati tenis da bismo imali vie zajednikih zabava, ali, premda sam u svoje vrijeme izvrsno igrao, pokazalo se da sam vrlo slab uitelj; stoga sam je u Kaliforniji nagovorio da uzme nekoliko skupih sati kod nekad glasovitog prvaka, protegijastog, naboranog starca s cijelim haremom pobiraa lopti. Izvan igralita se on doimao kao olupina od ovjeka, ali ponekad u toku sata, kad bi htio zadrati loptu u igri, izveo bi udarac ist kao kaktusov cvijet i vratio loptu uenici da bi sve zazvonilo, i ta bi me boanstvena mjeavina njene tonosti i neprijeporne moi podsjetila da sam ga prije trideset godina u Cannesu gledao kako je hametice potukao velikog Goberta! Prije nego to ju je on poeo pouavati, mislio sam da ona nee nikad nauiti igrati. Prije toga sam ja trenirao svoju nenadarenu djevojicu na hotelskim igralitima i pred oi su mi izlazili oni davni dani kao sam, na snanom vrelom vjetru, u vrtlogu praine, u magli udna umora, vraao lopte jednu za drugom veseloj, nevinoj, otmjenoj j\nnabeli (bljesak narukvice, nabrana suknjica, crna barunasta vrpca oko ela). Svaka moja rije, svaki moj namedjivi savjet samo su pojaavali Lolitinu zlovolju i srdbu. Ona je, zaudo, vie voljelabar dok nismo stigli u Kaliforniju obino dobacivanje lopte reketom (i beskonano traenje lopte) s nekom svojom tananom, slabakom, ali izvanredno zgodnom tipa angegauche70 vrnjakinjom. Kao gledalac koji je svagda spreman pritei u pomo, prilazio sam toj nepoznatoj djevojici i udisao njen laki mousni miris, dodirivao joj golu ruku i drao je za izboeni zglob ili joj premjetao amo-tamo prohladnu nogu da zauzme to bolji stav za bekhend udarac. Doe bi se Lo sagnula tako da bi joj sunanosmeda kosa pala preko ela, pa bi se naslonila o reket kao bogalj o tap i isputala strane uzvike gaenja zbog mog upletanja. Tada bih ih ostavio na miru i sjeo na stranu, sa svilenim alom oko vrata, i nastavio ih gledati i usporeivati pokrete njihovih tijela. Bilo je to u junoj Arizoni, ini mi se, gdje su zimski dani podstavljeni toplom lijenou. Nespretna Lolitica promaivala je loptu i psovala, ili je bijedno servirala u mreu i oajniki dizala reket uvis pokazujui vlane, blistave mladenake malje ispod pazuha, a njena je jo smijena i isto tako ljupka partnerica zduno trala na svaku loptu, ali nijednu nije vraala; pa ipak su se obje vrlo dobro zabavljale i jasnim, zvonkim glasovima neprekidno tono brojile poene u toj svojoj besmislenoj igri.

Sjeam se kako sam jednom ponudio da im donesem hladne napitke. Popeo sam se stazom posutom ljunkom i vratio se nosei dvije visoke ae ananasova soka, sodu i led jantarne boje. Odjednom sam osjetio prazninu u prsima i stao, jer djevojica nije vie bilo na igralitu. Sagnuo sam se da odloim ae na klupu i, tko zna zato, ugledao nekako ledeno jasno pred sobom lice mrtve Charlotte. Osvrnuo sam se i uinilo mi se daje Lolitin lik u bijelim nlaicama promaknuo kroz pjegavu hladovinu vrtnom stazom s nekim visokim mukarcem koji je nosio dva reketa u ruci. Jurnuh za njima, ali kad se poeh probijati kroz grmlje, spazih, u alternativnom vidnom polju (kao da se ivotni tok neprestance razdvajao), svoju u dugakim hlaama i njenu drugaricu u hlaicama kako

176 !'!' 177 hodaju gore-dolje po poljanici obrasloj korovom i lupaju reketima po grmlju bezvoljno traei posljednju izgubljenu loptu. Prebirem po tim svijedim sitnicama uglavnom zato da dokaem svojim sucima da sam se trudio svim silama da pruim svojoj Loliti svakojake zabave. Kako je bilo divno gledati kako ona, dijete, pokazuje nekom drugom djetetu jednu od svojih rijetkih vjetina, na primjer poseban nain preskakivanja preko ueta! Manja nimfica, prozirno blijeda ljepotica neopaljenih lopatica, drala se desnom rukom za zapee lijeve ruke iza leda i izbeila oi, kao i paunovo sunce na ljunku ispod rascvjetana drvea, usred mog okatog raja, izbeila oi na moje pjegavo i vulgarno vile koje je poskakivalo ponavljajui kretnje mnogih drugih djevojica, kojih se nisam mogao nagledati na suncem obasjanim polivenim plonicima i zidinama to su svjee mirisali u staroj Evropi. Malo zatim bi vratila ue svojoj maloj prijateljici Spanjolki, pa bi gledala ponavljanje lekcije zabacujui pokatkad kosu s ela, ili sklapajui ruke na prsima i gazei vrhom cipele drugu cipelu, ili sputajui mlitavo ruke niz svoje jo djeake kukove, a ja bih otiao da vidim jesu li napokon one proklete sobarice pospremile nau kuicu; kad bih se uvjerio da jesu, prijazno bih na rastanku klimnuo glavom snebivljivoj crnokosoj djevojici pau moje princeze i oinskom kretnjom duboko zario prste u Lolitine uvojke, pa je njeno ali vrsto zagrlio i poveo svoju jogunastu ljubimicu u nau skrovitu kuicu daje prije veere na brzinu obljubim.

 ija vas je to maka, jadnoga, tako ogrebla? uskliknuk je neka zrela, mesnata, lijepa ena kakve su mi oduvijek bile odbojne, a kakvima sam se uvijek najvie sviao obraajui mi se za veerom nakon koje je trebalo da zapone ples koji sam bio obeao Loliti. Eto zato sam se klonio ljudi dok je Lolita, naprotiv, inila sve to je bilo u njenoj moi da uvue u svoju orbitu to vie potencijalnih svjedoka. Ona je, slikovito govorei, mahala repom pa ak i svojom malom stranjicom kao to ine kujice kad god bi nas nagovorio neki nacereni neznanac i zapodjenuo iv razgovor usporeujui geografske podatke na registarskim tablicama naih automobila ^, Vi ste, bogami, daleko od kue! Radoznali roditelji eljeli su "togod ispipati o meni od Lo, pa su je pozivali da poe s njihovom djecom u kino, ali sam ja uvijek umjesto nje odbijao te pozive. U nekoliko smo se navrata jedva spasili. Kaskade u nunicima progonile su me, naravno, u svim naim karavansarajima; ali nisam ni slutio koliko su tanke one vaflaste pregrade u motelima "spojenog tipa" dok nije jedne veeri, nakon mog suvie glasnog stenjanja od uitka, neije muko kaljucanje onkraj zida ispunilo stanku tako jasno kao da sam ja sam zakaljao; a sutradan ujutro, dok sam pio kavu u mlijenom restoranu (Lolita je uvijek kasno ustajala i voljela da joj donesem loni vrue kave u postelju), moj je noanji susjed, postariji glupan s naoalama bez okvira na dugakom kreposnom nosu i sa sindikalnom znakom u zapuku, uspio nekako da me uvue u razgovor, u toku kojega me zapitao ustaje li i moja "suprunica" isto tako nerado iz postelje kao i njegova kad nije kod kue na farmi; i, da me nije guila spoznaja o jezivoj opasnosti, moda bih bio uivao u udnom, osupnutom izrazu na njegovu vjetrom opaljenom licu tankih usana, kad sam mu lakonski odgovorio, sputajui se s visoke stolice bez naslona, da sam, "hvala Bogu, udovac". Kako je bilo lijepo donositi joj tu kavu i ne dati joj je dok ne izvri svoju jutarnju dunost! Kakav sam bio paljiv prijatelj, kakav revan otac, kakav dobar pedijatar koji je udovoljavao svim tjelesnim potrebama svoje smedue! Zamjeram prirodi samo na jednom, a to je to nisam mogao, kao to sam elio, izokrenuti svu svoju Lolitu i prinijeti edne usne njenoj mladoj maternici, neznanom srcu, sedefastoj jetri, morskom grou njenih plua i ljupkom Paru bubrega! U osobito vrue dane, u ljepljivoj sparini kuice, godio mi je koni naslonja pod mojom masivnom golotinjom. Drao sam je na koljenima. Sjedila je kao posve obino dijete i Ceprkala po nosu, sva zadubljena u lako tivo novinskog priloga, sasvim ravnoduna prema mom blaenstvu, kao da je sluajno sjela n* neki predmet cipelu, na primjer, ili ludcu, ili drak reketa koji nije izvukla ispod sebe iz puke lijenosti. Pogledom je pratila Pustolovine svojih najdraih linosti u stripovima (meu njima je

178 179 bila i lijepo nacrtana neuredna djevojica u bijelim arapicama, sva nekakva uglasta i istralih jagodinih kostiju, kojom bih se i ja bi0 rado osladio). Voljela je prouavati pojedinosti na fotografijama kobnih automobilskih sudara. Nikad nije sumnjala u realnost mjesta, vremena i okolnosti koje su se toboe odnosile na reklamne slike ljepotica golih bedara. I neobino se ushiivala fotografijama provincijskih mladenki od kojih su neke bile u potpunom svadbenom ruhu, s buketima u rukama i s naoalama na nosu. Muha bi sjela na nju i vrljala u blizini njena pupka ili bi joj istraivala njene, blijede kolobare oko bradavica na dojkama. Ona bi je pokuavala uloviti u aku (Charlottin nain), a onda bi se zadubila u rubriku: "Da vidimo jeste li razboriti!" "Da vidimo jeste li razboriti! Mislite li da bi bilo manje seksualnih zloina kad bi se djevojice pridravale odreenih pravila? Kad se ne bi igrale pokraj javnih nunika? Kad ne bi primale slatkie od nepoznatih ljudi ni pristajale da se malo 'provezu'? Kad bi zapisivale broj automobila kojim su se povezle..." ...I tvorniku marku slatkia dobacih. Ona nastavi itati odmiui obraz od mog obraza to joj se primicao (i to je jo bilo dobro, upamti, itaoe moj!) Ako ve nema olovke, a zna ipak itati... Mi ubacih u ali srednjovjekovni pomorci, metnuli smo u ovu bocu... Ako ve nema olovke ponovi ona a ipak zna itati i pisati eto, to hoe rei, razumije li, tupane? onda pokuaj nekako nadrljati broj na zemlju uz cestu... ...Svojim pandicama, Lolito! 3. Ona je stupila u moju zemlju, u mrku i crnu Humbriju> neoprezno i radoznalo; pogledala ju je podsmjehujui se prezirno i neprijazno; i inilo mi se da je spremna napustiti je osjeajui najobinije gaenje. Nikad nije ona treperila pod mojim prstima, i prodorni uzvik ("to ti to zapravo radi?") bijae mi jedina nagrada _a sva moja nastojanja da je prodrmam. Moja je ludica vie voljela najbanalniji film i najbljutaviji sirup nego udesnu zemlju koju sam joj nudio. Kad samo

pomislim da je, birajui izmeu hamburgera i Humbergera, redovito i neumoljivo uzimala u usta ono prvo! Ne sjeam se jesam li u prolom poglavlju spomenuo kako se zvao mlijeni restoran u kojem sam zajutarkovao. Zvao se "Ledena kraljica". Smijeei se pomalo turobno, rekao sam Loliti: A ti si moja ledena princeza. Nije shvatila tu moju gorku alu. Nemoj se mrtiti, itaoe! Nipoto ne elim stvoriti dojam da nisam bio sretan. Moj dragi italac mora shvatiti da je zaarani i pokorni putnik koji posjeduje nimficu tako rei s onu stranu sree. Jer nema na ovom svij etu veeg blaenstva od milovanja nimfice. Ono je "izvan konkurencije", i to blaenstvo, ono pripada jednoj drugoj klasi, jednoj drugoj kategoriji osjeaja. Jest, mi smo se svaali, jest, ona je bila zla, jest, inila mi je svakojake smetnje, ali uza sve njeno kreveljenje, uza svu grubost ivota, opasnost i uasnu beznadnost, ipak sam ivio duboko u svom raju koji sam izabrao, raju ija su se nebesa rumenjela kao paklenski plamen ali svejedno raju. Iskusni psihijatar koji sad prouava moj sluaj a kojeg je doktor Humbert uspio, nadam se, opiniti kao zmija kunia zacijelo arko eli da pripovjeda odvede svoju Lolitu na more i da ondje bar "udovolji" svojoj staroj elji, da se oslobodi "podsvjesne" opsesije nedovrenog ljubavnog romana iz djetinjstva s prvobitnom malom Miss Lee. Pa, dragi kolega, dopustite mi da vam kaem da sam ja odista traio neku plau, iako moram priznati da mi je mnogo prije nego sto smo stigli do te fatamorgane sive vode, moja suputnica ve bila podarila toliko naslada da je san o "kraljevstvu kraj mora", o sublimiranoj Rivijeri" i tome slino odavno prestao biti snaan Priv, i da se sveo na razumno traenje posve teoretskih doivljaja, ^dgarovi su aneli to znali i prema tome sve uredili kako treba. *sjet jednoj potpuno vjerodostojnoj draici na obali Adantika

180 181 pokvarilo je na kraju runo vrijeme; teko, tmurno nebo, blatni valovi, nedogledna, ali posve stvarna magla to je moglo biti razliitije od bistrih ari, od aurne pozadine i rumenih prilika moje sredozemne pustolovine? Dvije-tri polutropske plae u Meksikom zaljevu bile su, dodue, prilino sunane, ali posute otrovnim, zvjezdolikim i hladetinastim ivotinjicama i ibane uraganskom vjetrinom. I, napokon, na kalifbrnijskom primorju, pred prikazom Tihog oceana, otkrio sam posebnu vrstu skrovitosti u nekoj peini

do koje je dopiralo, s odreenog dijela plae iza trula drvea, vritanje nekolikih skautkinja koje su se prvi put kupale u velikim valovima; ali nas je magla obavijala kao mokar pokriva, pijesak je bio neugodan, zrnast i ljepljiv, a Lolita je bila sva najeena i pokrivena pijeskom i prvi put u ivotu nije me privlaila vie od kakve morske krave. Ipak, moda e moji ueni itaoci ivnuti duhom kad im kaem daje, i kad bismo nabasali na neki prikladan komadi morske obale, obino bilo kasno, jer sam se ja uistinu "oslobodio" mnogo ranije, u onom istom asu kad mi se Annabel Haze, alias Dolores Lee, alias Lolita, javila, onako zlaano preplanula, na koljenima, uzdignuta pogleda, na onoj ubogoj verandi, u fiktivnoj, neasnoj, ali otmjenoj i uspjenoj primorskoj kombinaciji (iako nije u blizini bilo niega drugog do drugorazrednog jezera). Toliko o osebujnim osjeajima na koje su utjecali, ako ih ve nisu izazvali, postulati suvremene psihijatrije. Stoga sam se odrekao, i natjerao Lolitu da se odrekne, plaa koje su bile odvie sumorne kad su bile puste, ili odvie napuene kad su bile obasjane suncem. S druge strane, jo mi nisu dala mira sjeanja na beznadne skitnje po evropskim gradskim parkovima i zbog toga su me i dalje privlaile mogunosti ljubavnih igara pod vedrim nebom, te sam i dalje traio zgodna mjesta u "krilu prirode" gdje sam nekad podnio mnogo sramotnih liavanja. I tu me je sudbina iznevjerila. Razoaranja koja bih sad htio iznijeti (skreui pomalo svoje pripovijedanje prema onim neprekidnim opasnostima i bojaznima to su pratile moju sreu) ne bi nipoto smjela zasjeniti ameriku divljinu lirinU> epsku, traginu, ali nikad nalik na Arkadiju. Ona je lijepa, ta divljini oliko lijepa da ovjeka dira u srce, i krasi je nekakva razrogaena, opjevana, nevina pokornost koje vie nemaju ona lakirana, obojena vicarska sela nalik na igrake ni toliko slavljene Alpe. Nebrojeni ljubavni parovi leali su zagrljeni i cjelivali se na ravnim patinama gorskih obronaka u Starom svijetu, na mahovini pruivoj poput skupog madraca, oko higijenskog, praktinog potoia, po neotesanim klupama ispod hrastova ureenih inicijalima i po mnogim kolibama u hladovini mnogih bukvika. Ali u amerikoj divljini nee ljubitelj svjeeg zraka nai tako zgodnih mogunosti da uiva u najstarijem zloinu i najstarijoj razbibrizi. Otrovne biljke opeci e stranjicu njegovoj dragani, bezimeni kukci izujedat e njemu tur; otre estice umskog saga izbost e mu koljena, posvuda naokolo ukat e mogue zmije ma to ja to govorim, napola izumrli zmajevi! a sjemenje grabeljiva cvijea, nalik na raie, prilijepit e se, kao gadna zelena kora, podjednako i za crnu dugu arapu vezanu podvezicom i za nepritegnutu bijelu arapicu. Malko preuveliavam. U jedno ljetno podne, ispod sama ruba ume, gdje su se cvatovi nebeske boje (ja bih ih nazvao zenebostancima) bili zbili uz uboravi

gorski potok, napokon smo nali, Lolita i ja, pusto romantino mjesto, tridesetak metara iznad prijevoja gdje smo bili ostavili auto. inilo se da tuda nije jo gazila ljudska noga. Posljednji usopljeni bor stao je da se odmori na stijeni do koje se bio uspeo. Svizac je zvinuo kad nas je ugledao, i nestao. Prostrh pled za Lolitu. Ispod njega je tiho pucketala suha trava. Venera je dola i otila. Nazubljena hrid na vrhu obronka i gusto ipraje ispod naeg loga kao da su nas titili i od sunca i od ljudi. Ali, jao, nisam raunao na jedva vidljivu pokrajnju stazu to je Podmuklo vijugala izmeu grmlja i kamenja nedaleko od nas. Eto, tada umalo to nismo nadrljali; nije udo to me je taj dogaaj zauvijek izlijeio od enje za bukolikom. Sjeam se, operacija je bila zavrena, sasvim zavrena, i ona je P'akala u mom zagrljaju blagotvorna bura jecaja nakon jednog d onih nastupa mrzovolje koji su bili uestali u toku te inae divne godine! Upravo sam bio povukao neko glupo obeanje koje mi je

182 183 bila iznudila dok sam bio obuzet slijepom i nestrpljivom mukom strau, pa se sad izvalila na pled i polila suzama i tipala me za ruku kojom sam je milovao, a ja sam se radosno smijao, i onaj odvratni neopisivi, nesnosni i kako slutimvjeni uas koji sad poznajem bio je tada tek crna tokica u sjaju moje sree; i eto, tako smo leali kad sam osjetio jedan od onih potresa koji su na kraju izbacili moje jadno srce iz koloteine, jer sam odjednom ugledao pred sobom tamne netremine oi dvoje udne i krasne djece, malog fauna i male nimfe blizanaca, sudei po njihovoj posve jednakoj ravnoj crnoj kosi i beskrvnim licima. uali su i zurili u nas, a modrilo njihove jednake odjee stapalo se s modrilom gorskog cvijea. Oajnikom kretnjom dohvatih pled da se nekako sakrijem, a u istom asu neto nalik na golemu loptu s bijelim tokama poe se okretati pokraj nas pretvarajui se malo-pomalo u debelu, kratko podianu crnku koja ustajae, poto je makinalno bila dodala jo jedan divlji ljiljan svojoj kitici, osvrui se na nas preko glava svoje arobne djece isklesane iz modra kamena. Danas, kad imam na savjesti sasvim drugaiju nesreu, znam da sam hrabar ovjek, ali mi u ono vrijeme to nije bilo jasno, i sjeam se da sam se sam zaudio svojoj hladnokrvnosti. Proaptavi jednu od onih suzdrljivih zapovijedi koje ovjek izdaje i u najgoroj nevolji zbunjenoj i skutrenoj ivotinji

(od kakve lude nade ili mrnje podrhtavaju slabine mladoj zvijeri, kakve crne zvijezde prte u krotiteljem srcu!), natjerah Lolitu da ustane, pa se dostojanstveno udaljismo, a onda se nedolino sjurismo do ceste na kojoj smo bili ostavili automobil. Iza njega su stajala neija luksuzna kola obiteljskog tipa, a lijep Asirac modrocrne bradice, un monsieurtves bien71, u svilenoj koulji i grimiznim hlaama, po svoj prilici mu debele botaniarke> ozbiljno je fotografirao oznaku nadmorske visine prijevoja. Ona ft iznosila znatno vie od 3.000 metara pa sam se bio zasoptao. Kad smo krenuli, auto je zastrugao po pijesku i zanio se, a Lolita je joS neto petljala oko svoje odjee i psovala me rijeima koje, po mofl1 miljenju, djevojice ne bi smjele ni znati, a kamoli upotrebljavatigilo je i drugih neugodnosti. Jedanput u kinu, na primjer. U to e vrijeme Lolitu jo vezala prava strast za kino (koja se poslije, kad je opet nastavila polaziti kolu, izrodila u mlaku milostivost). Mi smo u epdinu dana gledali, poudno i sve odreda, oko sto pedeset, a moda i dvjesta filmskih predstava. Ponekad smo isti filmski urnal gledali i po nekoliko puta, jer su se razlini filmovi prikazivali s jednim te istim urnalom koji se vukao za nama iz gradia u gradi. Najvie je voljela ove vrste filmova i ovim redom: muzike komedije, kriminalistike i kaubojske filmove. U prvima su se pravim pjevaima i plesaima pripisivale izmiljene kazaline karijere u nekakvoj zapravo bezbolnoj sferi postojanja, iz koje su bile prognane smrt i istina, i u kojima je sijed, raznjeen, u tehnikom smislu besmrtan otac, koji isprva nije odobravao umjetniku karijeru svoje aave keri, najposlije redovito zduno pljeskao toj istoj keri na praizvedbi na bajoslovnom Broadwayu. Svijet gangstera je bio osebujan; tu su junaki novinari bili izvrgnuti stranim kunjama, telefonski su rauni dosezali milijarde dolara, a u mukoj atmosferi pucanja nasumce zlikovce su progonili kroz kanalizacijske cijevi i skladita patoloki neustraivi policajci (ja sam im zadao mnogo manje posla). Bilo je, napokon, filmova o Divljem zapadu krajolik boje peene zemlje, rumeni, plavooki kauboji, izvjetaena, ali vrlo zgodna uiteljica koja je netom stigla u Hunu klisuru, konj to se propinje, stihijska panika stoke, revolverska cijev kojom se razbija prozor, nevjerojatno akanje za kojeg se rui brdo pranog staromodnog pokustva, stolovi slue Kao oruje, junak se spaava smrtnim skokom, junak je pritisnuo ^ovcu ruku uza zemlju, ali se zlikovac jo trudi da napipa isputeni 'ovaki no, stenjanje, lijep udarac akom u bradu, nogom u trbuh, junak se saginje i navaljuje na zlikovca; i tek to je ovjek podnio tolike ttuke da bi i Heraklo morao u postelju (ja valjda znam neto o tome!), ^sta se ne vidi osim prilino zgodne modrice na preplanulom obrazu zajapurena junaka koji grli krasoticu nevjestu na dalekoj granici avuizacije. Sjeam se

popodnevne predstave u malom zaguljivom ^ dupkom punom djece i proetom toplim mirisom kokica. ut ' izlazio je nad gitaristom s rupcem oko vrata, koji je naslonio

184 185 nogu na borovo brvno i prebirao po strunama, a ja sam pOsv bezazleno prebacio ruku Loliti preko ramena i primakao obra? njenoj sljepoonici, kad najednom dvije vjetice iza nas poee kojeta mrmljatine znam jesam li ih dobro razumio, ali ono to sam nau0 nagnalo me je da skinem s nje svoju blagu ruku i, naravno, ostatak filma gledao sam kao u magli. Ovdje moram neto udno priznati. Vi ete se smijati, ali, da vam pravo kaem, nekako nisam nikad uspio izvesti naistac pravnu stranu svog poloaja. Ne znam ga ni dan-danas. Dakako da su kojekakve pojedinosti sluajno doprle do mene. Alabama zabranjuje skrbniku da mijenja djetetovo mjesto stanovanja bez odluke suda; Minnesota, kojoj se duboko klanjam, ne predvia nikakvo upletanje suda ako roak preuzme na sebe brigu i odgovornost za dijete koje nije starije od etrnaest godina. Pitanje: moe li se ouh djevojice koja je tek omaljavila i koja je tako bajna da ovjeku zastaje dah, ouh sa svega jednomjesenim stazom, neurastenik, udovac s malim, ali samostalnim prihodom u sadanjosti i s evropskim zidinama, razvodom i nekoliko ludnica u prolosti, moe li se on smatrati roakom i, prema tome, prirodnim skrbnikom? A ako se ne moe, moram li ja, smijem li ja, ostajui u razumnim granicama, izvijestiti o tome neki odjel socijalne skrbi i podnijeti molbu (kako se to zapravo podnosi molba?), te dopustiti da predstavnik suda proui ivot krotkog, ali sumnjivog Humberta i opasne Dolores Haze? Iz brojnih knjiga o braku, silovanju i posvojenju, u koje sam kriom zavirivao u javnim knjinicama velikih i malih gradova, nisam nita razabrao osim nejasnih nagovjetaja o tome da je drava vrhovni skrbnik malodobnih djevojica. Pilvin i Zapel, ako sam dobro upamtio njihova prezimena, autori znaajnog djela o branim zakonima, uope se ne obaziru na ouhe kojima su ostale sirotice na rukama i koljenima. Moj najbolji prijatelj, monografija koju jeizdala Uprava socijalne skrbi (Chicago, 1936.), a koju mi je jedva nekako iskopala iz pranih dubina spremita knjinice neka neduna star* usidjelica, kae ovako: "Nema zakona po kojem bi svaki maloljetni morao imati skrbnika; uloga je suda pasivna i on stupa u akciju tek

kad je poloaj djeteta oito ugroen". Doao sam do zakljuka da ovjek imenuje za skrbnika tek poto sveano i formalno izrazi viju da postane skrbnik; ali mogu proi mjeseci i mjeseci dok ga ne pozovu na sasluanje i dopuste da mu izrastu modra krila dolina njegovu poloaju, a doe je prekrasno demonsko dijete preputeno jjino sebi, kao to je zapravo bila i Dolores Haze. Zatim slijedi sasluanje. Dva-tri sueva pitanja, dva-tri odvjetnikova odgovora koji trebaju umiriti suca, smijeci, kimanje glavom, kiica vani rominja i skrbnik je imenovan. Pa ipak se nisam usudio. Ne treba ii pred rudo, treba se pritajiti kao mi, sklupati se u svojoj rupi! Sud bi razvio grozniavu djelatnost tek kad bi se javilo novano pitanje dva lakoma skrbnika, opljakano siroe, trei, jo lakomiji sudionik... Ali je u ovoj prilici bilo sve u redu, odavno je bio popisan inventar i neznatno nasljee od majke ekalo je potpuno netaknuto da Dolores Haze postane punoljetna. inilo se daje najrazumnije da ne podnosim molbe. Jest, ali nee li se umijeati kakva organizacija, kakvo humanitarno drutvo, ako ne budem dao ni glasa od sebe? Prijateljski naklonjeni Farlow, koji je bio neto kao pravni zastupnik i koji mi je vjerojatno mogao dati valjan savjet, bio je odvie zauzet eninim rakom da bi mogao uiniti neto vie od onoga to je obeao, naime da se nastavi brinuti o Charlottinoj neznatnoj imovini dok se ja ne oporavim malo-pomalo od potresa koji je prouzroila njena smrt. Ja sam mu bio utuvio u glavu da je Dolores moja nezakonita ki, pa nisam mogao oekivati da e se jo zanimati za njen poloaj. Kao to je italac zacijelo ve shvatio, ja nisam nikakav Poslovan ovjek; ali, naravno, ni lijenost ni neznanje nisu me smjeli sPrijeiti da potraim strunu pomo sa strane. Prijeio me je uasan sjeaj da e mi sudbina, ako joj budem suvie dosaivao i nastojao "* ozakonim njen bajoslovni dar, oduzeti iznenada taj dar, kao to Je u onoj istonjakoj bajci dvorac na vrhu brda nestajao im bi koji H^ac upitao uvara zato se iz daljine tako jasno vidi pruga neba pri 2asku sunca izmeu crne stijene i temelja. Zakljuio sam da u u Beardslevju (gdje se nalazi enski koled) k pronai prirunike koje jo nisam imao prilike prouiti,

186 187 1 ' kao na primjer Woernerovu raspravu "O amerikom zakonu skrbnitvu" ili neke broure koje je izdavala "Djeja zatita". Zakljuio sam, osim toga, da e za Lolitu biti sve bolje od besposlice u kojoj je

ivjela i koja ju je obeshrabrivala. Uspijevao sam je nagovoriti da mi ini kojekakve uslugenjihov bi popis zapanjio profesionalna odgojitelja; ali je ni prijetnjama ni molbama nisam mogao navesti da proita neto drugo od takozvanih kominih stripova ili pripovjedaka u amerikim enskim asopisima. Svaka malo ozbiljnija knjievnost mirisala joj je na kolu i, premda nije imala nita protiv da pokua itati Tisuu ijednu no ili Male ene, odluno je odbijala tratiti "ferije" na takve teke, uene knjige. Sad mi se ini da sam grdno pogrijeio to sam se vratio s njom na istonu obalu i upisao je u privatnu gimnaziju u Beardslevju, umjesto da smo se nekako prebacili preko meksike granice kad smo ve bili tako blizu nje, i pritajili se godinu-dvije u suptropskom raju dok se ne bih mogao mirne due oeniti svojom malom Kreolkom; jer, moram priznati da sam, prema stanju svih lijezda i ganglija, prelazio u jednom jedinom danu s jednog pola ludila na drugiod misli da u se negdje oko 1950. godine morati na neki nain otarasiti neugodne iparice ije e arobno nimfianstvo dotle ispariti do misli da u je moda, uz malo strpljenja i sree, uspjeti u bliskoj budunosti natjerati da mi proizvede kakvu arobnu nimflcu u ijim e ilama tei moja krv, Lolitu Drugu, kojoj e biti osam ili devet ljeta 1960. godine, kad u ja jo biti dans laforce de l'age72; tovie, teleskop je mog uma ili bezumlja bio toliko jak da sam mogao razabrati u dalekoj budunosti un vieillardencore ver^ (ili da nije to zelenilo bila obina gnjile?), udnovata, njena, slinava doktora Humberta kak iskuava na beskrajno ljupkoj Loliti Treoj "djedovsko umijee" koje je opjevao Victor Hugo. Ne sumnjam da sam u doba tog naeg neobinog putovanja bi" dozlaboga lo otac Lolite Prve. Trsio sam se, dodue. itao sam' preitavao knjigu s nenamjerno biblijskim naslovom Upoznaj' svoft kerku, koju sam kupio u onoj istoj knjiari u kojoj sam kup10 Loliti, za njen trinaesti roendan, raskono izdanje, s komercija10 " ilustracijama, Andersenove Male morske sirene. Ali i u aim najljepim trenucima, kad smo itali po kiovitu vremenu (Lolitin je pogled neprestance prelazio s prozora na runi sat, pa opet a prozor) ili lijepo i dobro blagovali u dupkom punom restoranu nalik na vagon-restoran, ili obilazili trgovine, ili nijemo zurili, s drugim automobilistima i njihovom djecom, u krvlju poprskani auto i ensku cipelicu u jarku (ujem kako Lolita kae, kad kreemo dalje: "Eto, ba sam takve mokasinke uzalud opisivala onom idiotu u trgovini!") u svim tim sluajnim trenucima inio sam se sam sebi isto toliko neuvjerljivim ocem koliko se i ona inila neuvjerljivom kerkom. Moda to mijenjanje okoline nalik na bijeg, mislio sam, pogubno djeluje na nau sposobnost mimikrije? Moda e stalno boravite i rutina kolskog ivota donekle popraviti situaciju?

Beardslev nisam izabrao samo zato to je ondje bila enska gimnazija na prilino dobru glasu, nego i zato to je ondje bio i poznati enski koled. Htio sam da budem case 74, da se pripijem za kakvu arenu povrinu s kojom e se neprimjetno stopiti moje uznike pruge. I tako sam se sjetio jednog svog dobrog znanca, profesora francuske knjievnosti na Beardslevjskom koledu. Taj se dobriina sluio mojim prirunicima i ak me jednom pozvao da odrim jedno predavanje. Lektorsko mjesto na enskom koledu nije me, naravno, nipoto privlailo, jer za mene (kao to sam ve jednom pripomenuo u ovoj svojoj ispovijedi) nema runijeg pogleda od pogleda na teke, otoboljene stranjice, debele listove na nogama 1 pristava ela veine studentica (moda u njima vidim lijesove od S^ube enske puti u koje su moje nimfice ive sahranjene!); ali sam zudio za nekom naljepnicom, za nekom pozadinom, za nekom , a postojao je jo jedan poseban i prilino neobian razlog ji u uskoro iznijeti i zbog kojega mi je drutvo dragoga Gastona o posluiti kao vrlo dobra zatita. ilo je tu, napokon, i pitanje novca. Moj prihod nije mogao ijeti trokove naeg turistikog putovanja. Birao sam, dodue, '^nije motele, ali bi nam budet od vremena do vremena skljatrio ravak u bunim hotelima A-kategorije ili pretencioznim

188 189 pseudoranevima za pokondirene tikve. Silne su svote odlazile n razgledanje znamenitosti i na Lolitinu garderobu, a i stara HazeoVa krntija, iako je bila ilava i vrlo odana, svaki as je iziskivala kakav rnanj' ili vei popravak. U jednoj automobilskoj karti to se sluajno sauvala medu spisima koje su vlasti milostivo dopustile da upotrebljavam radi pisanja ovih zapisa, pronaao sam neke svoje biljeke iz kojih slijedi da su nas u toj ekstravagantnoj godini dana, od kolovoza 1947. do kolovoza 1948. godine, smjetaj i hrana stajali oko 5.500 dolara, a benzin, ulje i popravci 1234 dolara; gotovo je isto toliko otilo na razline dodatne trokove tako da je za sto pedeset dana stvarnog putovanja (prevalili smo oko 43.000 kilometara!) i otprilike dvjesta dana zadravanja u pojedinim mjestima skromni rentijer Humbert potroio 8.000 dolara, a moda ak i 10.000, jer sam vjerojatno, kako sam nepraktian, zaboravio na mnoge druge izdatke. I tako smo ponovo krenuli na istok. Ja sam bio vie upropaten nego okrijepljen zadovoljenjem svoje strasti, a ona je pucala od zdravlja, i razmak

izmeu zdjelinih kostiju bio joj je jo isto onako malen kao u djeaka, iako je bila porasla za pet-est centimetara i dobila oko etiri kilograma. Bilo nas je svagdje, ali nismo, sve u svemu, nita vidjeli. I danas se katkad ulovim kako mislim da je nae dugo putovanje samo uprljalo vijugavim tragom sluzi prekrasnu, povjerljivu, sanjarsku i golemu zemlju, koja se na kraju u nas svela na zbirku otrcanih automobilskih karata, raskupusanih vodia, starih automobilskih guma i na njene jecaje u noisvake, svake boje noi im bih se napravio da spavam. 4. Kad smo se, kroz girlande svjeda i sjene, dovezli do Thaverove ulice broj 14, doekao nas je ozbiljan djeak s kljuevima ' pisamcem od Gastona koji je bio unajmio za nas tu kuu. Mo)a Lolita nije udostojila ni jednim jedinim pogledom svoje nov obitavalite, nego je naslijepo otvorila radio do kojega ju je nagn ho doveo, te se svalila na divan u salonu s hrpom starih ilustriranih &sopisa> kojih se isto tako naslijepo bila doepala zavukavi ruku u donju anatomiju nonog ormaria. Jvleni je zapravo bilo svejedno gdje emo stanovati, pod uvjetom Ja mogu negdje zakljuati Lolitu; ali sam vjerojatno, tijekom jopisivanja s mutnim Gastonom, mutno zamislio vilu od opeke obraslu brljanom. A uistinu je nae novo prebivalite ubitano nalikovalo na kuu Hazeovih (do koje je bilo svega oko est stotina kilometara); ista onakva dosadna nastamba od sivih dasaka s krovom od indre i s mutnozelenim platnenim zastorima; i sobe, iako manje i namjetene u stroem pliano-tanjurskom stilu, bile su slino rasporeene. Moja je radna soba ipak bila neoekivano prostrana, obloena od poda do stropa s koje dvije tisue knjiga o kemiji znanosti koju je predavao u Beardslevjskom koledu moj stanodavac koji je bio otputovao nekamo na godinu dana. Nadao sam se da enska gimnazija u Beardslevju, skupa kola za vanjske uenice, s obrokom u podne i velebnom gimnastikom dvoranom, ne njeguje samo sva ta mlada tjelesa, nego da daje i nekakvu osnovnu hranu njihovim mladim umovima. Gaston Godin, koji je malokad ispravno sudio o amerikom nainu ivota, upozorio me je da je ta kola zacijelo jedna od onih u kojima se, po njegovim rijeima (kao stranac volio je ovakve fraze), "ne ue toliko gramatika koliko aromatika pravila". Ali bojim se da ak ni to nije bila istina. Prilikom mog prvog razgovora s ravnateljicom, gospoicom Pratt, ona se pohvalno izrazila o "dragim plavim oima" moje kerkice (da Lolita ima plave oi!) i mom prijateljstvu s "naim genijalnim Francuzom" (da je Gaston genijalan!), a zatim se, Predavi Dolly u ruke nekoj gospoici Cormorant,

namrtila kao ^ se pribire, i nakon krae stanke poela ovako: Mi, gospodine Humbird, ne teimo toliko za tim da nam Ucenice postanu knjiki moljci ili da znaju odverglati imena svih prijestolnica koje ionako nitko ne zna ili da naue godine zaboravljenih bitaka. Nama je stalo do toga da Priviknemo dijete na kolektivni ivot. Eto zato pridajemo toliku

190 i 191 vanost plesovima, debatama, amaterskim predsta s djeacima. Mi smo suoeni s odreenim injenicama. Vaa draesna Dolly uskoro e stupiti u starosnu skupinu u kojoj e joj takvi izrazj kao to su "momak", "hodati s momkom", "izlaziti s momkom" i slino biti isto toliko vani koliko vama, recimo, "posao", "poslovne veze", "poslovni uspjeh", a meni (tu se usiljeno osmjehnu) dobro mojih uenica. Dorodiv Humbird ve je uvuena u cio sustav drutvenog ivota koji se sastoji svialo se to nama ili ne svialo od kioska s hrenovkama, mlijenih restorana, kokte i napitaka od slada, filmova, plesova, nonih piknika na plai i ak frizerskih zabava na kojima djevojice eljaju jedna drugu! Naravno, naa gimnazija ne odobrava neke od tih djelatnosti, a neke od njih skreemo na druge, konstruktivnije kolosijeke. Mi uvijek nastojimo okrenuti leda magli, a lice pravo prema suncu! Ukratko, iako se sluimo nekim metodama formalnog obrazovanja, nas vie zanima komunikacija nego kompozicija, to jest, ma koliko cijenili Shakespearea i druge, mi vie volimo da nam djevojice slobodno komuniciraju sa ivim svijetom, nego da se zadubljuju u stare pljesnive knjiurine. Dodue, jo pipamo oko sebe, ali pipamo pametno, kao ginekolog koji pipa tumor. Mi na sve gledamo, doktore Humburg, s organskog i organizacijskog stajalita. Odbacili smo mnotvo nevanih predmeta koji su se prije naturali djevojicama i koji im nisu ostavljali vremena za praktine informacije i vjetine, sve one informacije koje e im zatrebati kad ponu ureivati svoj ivot i kao to bi neki cinik mogao dodati ivot svoga mua. Gospodine Humbersone, dopustite mi da to ovako izrazim: svakako je vano znati toan poloaj nekog planeta, ali je za buduu mladu kuanicu moda jos vanije da zna koje je najzgodnije mjesto u kuhinji za hladnjak. Vi kaete da od kole oekujete samo da dade vaoj djevojici dobru naobrazbu. Ali kako vi shvaate pojam naobrazbe? Nekad je to bua uglavnom verbalna pojava; drugim

rijeima, mogli ste natjerat' dijete da nabuba kakvu dobru enciklopediju, pa bi znalo moda vise nego to kola moe dati. Doktore Hummere, je li vama jasno da # dananju iparicu neki srednjovjekovni pohod nema toliku ivotn0 vrijednost koliko njen pohod (tu jedva primjetno namignu) ukavanu pjadiem da ponovim igru rijei koju je nedavno dopustila sebi -aJa psihoanalitiarka. Mi ne ivimo samo u svijetu ideja, nego i u cvijetu stvari. Rijei bez praktinog iskustva nemaju smisla. to moe zapravo Dorothv Hummerson znaiti nekakva Grka ili Bliski istok 54 svojim haremima i robinjama? Ovaj me program isprva malko zabrinuo, ali sam se posavjetovao s dvije pametne dame koje su prije imale neku vezu s tom kolom i koje su me uvjeravale da djevojice u njoj mnogo i temeljito itaju i da je sva ta besmislica o "komuniciranju" obina reklamna patka kojoj je cilj da dade staromodnoj gimnaziji u Beardslevju "moderan" peat, koristan u financijskom smislu, a da je u zbilji ona ostala isto onako utirkana kakva je i bila. Neto drugo to mi se svidjelo ba kod te kole bit e moda smijeno nekim mojim itaocima, ali je meni bilo i te kako vano, jer sam ja takav ovjek. Primijetio sam, naime, da se s druge strane ulice, ba preko puta nae kue, nalazi razmak izmeu dvije kue pustopoljina obrasla grmljem ivih boja, s hrpom opeka, nekoliko razbacanih dasaka i ljubiastoukastom pjenom od kukavnog jesenskog cvijea; kroz taj razmak vidio se u daljini svjetlucav dio kolske ceste koja je bila usporedna s naom, Thaverovom ulicom, a iza ceste kolsko igralite. Pored psiholoke utjehe koju sam opao iz susjedstva Dollvne dnevne djelatnosti s mojom, odmah sam predvidio kako u uivati gledajui iz postelje u svojoj radnoj sobi, s pomou snana dalekozora, statistiki neminovan postotak umflca meu djevojicama koje e se igrati oko Dolly za velikog odmora. Naalost, na prvi kolski dan pojavili su se radnici i podigli ogradu oko pustopoljine, a domalo je iza ograde iznikla nekakva konstrukcija od uta drva koja je posve zastrla moj arobni vidik. ^ kad su navezli toliko grade da su sve do kraja pokvarili, ti su aPsuxdni graditelji prekinuli rad i vie se nikad nisu pojavili.

192 193 5. UThaverovoj ulici, jednoj od najljepih ulica bez trgovina, is zelenila, riih i zlaanih kroanja uglednog sveuilinog gradia moralo se nai nekoliko ljudi

koji e te pozdravljati uljudnim kevtanjem o meteorolokim prilikama. Ja sam se ponosio tonom temperaturom svoga dranja prema njimanisam bio ni najmanje osoran, ali sam bio neobino suzdrljiv. Moj zapadni susjed, koji je mogao biti poslovan ovjek ili profesor, ili i jedno i drugo, zapodijevao je razgovor sa mnom dok je brijao travnjak ili zalijevao automobil ili, neto kasnije, odmrzavao pristup do ulaza u kuu (ba me briga jesu li svi ovi glagoli na mjestu), ali moje isprekidano mrmljanje bilo je upravo toliko razgovijetno da je zvualo kao ablonsko odobravanje ili upitno ispunjavanje stanke, te je osujeivalo bilo kakav razvoj familijarnih odnosa. Od dvije kue izmeu kojih se nalazila ona kratkovjena pustopoljina preko puta, jedna je bila prazna, a u drugoj su stanovale dvije profesorice engleske knjievnosti, gospoica Lester (tvid, kratka kosa) i enstvena, ali uvela gospoica Fabian; jedini predmeti naih kratkih razgovora na trotoaru bili su (blagoslovljena bila njihova taktinost!) mladenaka ljupkost moje kerke i "naivni arm" Gastona Godina. Moja je istona susjeda bila kudikamo najopasnija. Ta banalna prefriganka kao da je izila iz neke farse. Njen je pokojni brat bio upravitelj zgrada koleda. Sjeam se kako je jednom zaustavila Dolly na ulici dok sam ja stajao uz prozor u salonu grozniavo iekujui povratak iz kole moje ljubimice. Mrska stara frajla nastojala je prikriti bolesnu znatielju pod krinkom sladunjave dobrohotnosti opirui se o kiobran tanak kao trskovac (solika f upravo bila prestala i hladno, mokro sunce je porebarke izronilo),a Dolly je stajala u raskopanu kaputu, iako je bilo studeno, i stiskala uz trbuh jednokatnu graevinu od nekoliko knjiga na mapi za pisaflje (tako je bilo u modi nositi udbenike); ruiasta su joj se koljena vidjela izmeu ruba suknje i nezgrapnih dugakih gumenih izama> a priglup, zbunjen smijeak prelijetao joj po licu prasta nosia, ko)e je moda zbog blijedog zimskog svjeda bilo gotovo runo, k30 kakve priproste njemake Magdlein7^; i tako je stajala i pokuavala JM na kraj s pitanjima gospoice Istok: "A gdje je tvoja mama, milo moje?", "A ime se bavi tvoj jadni otac?", "A gdje ste prije ivjeli?" prugi put je ta odurna babetina prila meni na uglu ulice cvilei prijazno, ali sam uspio izbjei razgovor; a nakon nekoliko dana stiglo je od nje pisamce u omotnici s modrim obrubom, u kojem je ona, vjeto mijeajui otrov sa sirupom, pozivala Dolly da doe k njoj u nedjelju "da se sklupa u naslonjau i pregleda hrpu divnih knjiga koje mi je poklonila majka dok sam bila dijete kako ne bih navijala radio da treti do u sitne sate". Isto sam tako morao biti vrlo oprezan s gospoom Holigan, dvorkinjom i oajnom kuharicom, koju smo naslijedili s usisivaem praine od prethodnih stanara. Dolly je ruala u koli tako da tu nije bilo problema, a ja sam se nauio sam spravljati vrlo obilan doruak za nju i uveer podgrijavati veeru koju je

Holiganka bila imburila prije odlaska. Ta je dobronamjerna i bezazlena ena imala, hvala Bogu, prilino slabo oko koje nije zapaalo pojedinosti; ja sam pospremao postelje i izvjetio se u tome, ali se svejedno nikako nisam mogao osloboditi osjeaja da sam negdje ostavio nekakav kobni trag; a u onim rijetkim prilikama kad su Holiganka i Lolita bile zajedno u kui, jednako sam se bojao da moja prostoduna curica ne podlegne ugodnim arima suosjeajne babe i da togod ne Klane u kuhinji. esto mi se priinjalo da stanujemo u rasvijetljenoj staklenoj kui i da svaki as moe naa susjeda, pergamentna lica 1 tankih usana, zaviriti kroz sluajno nezastrti prozor da besplatno ^di neto za to bi i najzasieniji voyeury6 platio suhim zlatom. 6. A sad rije-dvije o Gastonu Godinu. Meni je njegovo drutvo ilo ili mi bar nije smetalo zato to su se iz njegove iroke irile zrake potpune sigurnosti koje su sa svih strana obavijale ju tajnu. To ne znai da je on znao za nju; ja nisam imao posebnih

194 i 195 razloga da mu se povjerim, a on je bio odvie egocentrian i rastresen da bi zapazio ili naslutio bilo to to bi ga moglo potaknuti da me otvoreno pita, a mene da mu isto tako otvoreno odgovorim. On je lijepo govorio 0 meni pred stanovnicima Beardslevja, on je bio moj dobri glasnik. Da je doznao za mes gouts77, njega bi to zanimalo samo utoliko ukoliko bi rasvijetlilo moje jednostavno dranje prema njemu, dranje u kojem nije bilo ni traga uljudnoj usiljenosti ni bilo kakva ciljanja na raskalaenost; jer je on, unato bezbojnu umu i maglovitu sjeanju, moda slutio da ja znam o njemu vie nego graani Beardslevja. On je bio podbuhao, mlitav, sjetan neenja koji se suavao prema vrhu, gdje se zavravao uskim ramenima nejednake visine i krukolikom glavom, s glatko zaeljanom kosom na jednoj strani i samo s ostacima crnih ravnih pramenova na drugoj. Donji mu je dio tijela bio golem, a kretao se na fenomenalno debelim nogama, smijeno poput oprezna slona. Uvijek je bio odjeven u crno, ak mu je i kravata bila crna; malokad se kupao; govorio je engleski kao u burleski. Ipak, svi su drali daje neobino aroban, arobno originalan ovjek! Susjedi su ga mazili; on

je znao kako se zovu svi djeaci u njegovoj etvrti (stanovao je nekoliko ulica dalje od mene) i davao im je da mu iste plonik ispred kue, da mu spaljuju opalo lie iza kue, da mu nose drva iz drvarnice, pa ak i da mu obavljaju neke obine poslove po kui; hranio ih je francuskim okoladnim bombonima punjenim "pravim" likerom u skrovitom malom araju koji je bio uredio sebi u podrumu. Tu su visili svakojaki zanimljivi bodei i pitolji po pljesnivim zidovima ukraenim sagovima, medu zakamufliranim vodovodnim cijevima. Na tavanu je pak imao "atelje"; na se dragi arlatan bavio pomalo i slikarstvom. Kosi zid mansarde prekrio je bio velikim fotografijama zamiljenog Andrea Gidea, ajkovskog, Normana Douglasa, dvojice drugih znamenitih engleskih pisaca, Nizinskoga (sav bedra i smokvino lie), Harola* Iksiksa (ljeviara sanjarskih oiju, profesora na nekom koledu na Srednjem zapadu) i Marcela Prousta. Svi ti jadnici samo to nisu popadali s one nagnute plohe. Osim toga je imao album sa snimkaflia svih malih Jimova i Jackova iz okolice. Kad sam prelistavao taj albuH1 1 govorio kojeta ljubazno, Gaston je napuivao ionako debele usfle ciiedio kreveljei se sentimentalno: Oui, ih sont gentils76. Smee o^i lutale su mu po arenim, vie ili manje umjetnikim predmetima, meu kojima su bila i njegova platna (konvencionalno primitivne gft, uvezane, gitare, modre bradavice na dojkama, geometrijski uzorci __ jednom rijeju, sve "moderno") i, neodreeno maui rukama prema nekoj stvari, oslikanoj drvenoj zdjeli ili vazi proaranoj ilama, govorio je: Prenez done une de cespoires. La bonne dame denface men offre plus queje n'en peux savourer79. Ili: Mississe Taille Lore vient de me donner ces dahlias, bellesfleurs > fin quejexecre...m (Sve to sumorno, turobno, puno svjetskog bola...) Dva-tri puta na tjedan igrao sam s njim ah, a iz oitih razloga vie sam volio da igramo kod mene nego kod njega. On je, nalik na kakvo staro oteeno boanstvo, sjedio drei tuste ruke na koljenima i gledao u ahovsku plou kao da gleda u le. Desetak bi minuta mislio puui na nos, a onda bi povukao potez nakon kojeg bi izgubio partiju. Ili bi pak dobriina, nakon jo duljeg razmiljanja, izustio: Au roi?1 reei polako kao kakvo staro pseto i grgoljei na kraju tako da bi mu se podvoljak sav zatresao; a onda bi uzvio iljastim obrvama i duboko uzdahnuo, jer bih ga upozorio da sam ja njemu ve dao ah. S vremena na vrijeme uo sam, iz svoje radne sobe gdje smo sjedili, kako bosa

Lolita vjeba balet na golom podu salona ispod las; ali su Gastonove sposobnosti zapaanja ugodno tupile zbog igre te mu nisu do svijesti dopirali ti bosi ritmovi jedan-dva, jedan-wa, teina tijela poiva na uspravnoj desnoj nozi, noga gore pa na stranu, jedan-dva, i tek kad bi poela skakati irei noge u skoku ili Ovijajui jednu nogu a ispravljajui drugu, i letei, i doekujui se na prstetek tada bi moj natmureni, zemljanoblijedi, dostojanstveni protivnik uzeo trljati glavu ili obraz, ba kao da brka tu daleku lupu s lizasnim udarcima koje mu je nanosila moja grozna dama. Pokadcad bi se moja Lola uuljala u sobu dok bismo razmiljali

196 197 nad ploom i ja sam svagda neobino uivao gledajui kat Gaston, ne odvajajui slonovske oi od svojih figura, ceremonijalu ustaje da se rukuje s njom, i kako zaas isputa njene mlitave prsti6 i ponovo se zavaljuje u naslonja, a da je nije ni pogledao, da bi pao glavake u zamku koju sam mu bio postavio. Jednom, oko Boia poto se nismo vidjeli dva tjedna, upitao me je: Ettoutes vosfillettes elles vont bien?2 iz ega sam zakljuio da je pomnoio moju jedinstvenu Lolitu brojem odjevnih kategorija, koje je naas bio primijetio svojim oborenim mranim pogledom u toku cijelog niza njenih pojava, u trapericama, u suknji, u hlaicama i u pidami. Vrlo se nerado ovoliko zadravam na jadnom Gastonu (alosno je pomisliti da je on godinu dana kasnije, na putovanju po Evropi s kojeg se nije nikad vratio, bio upleten dans une sale histoir^ i to nigdje drugdje nego u Napulju!). Ne bih ga ni spominjao da njegova egzistencija u Beardslevju nije bila u tako udnoj opreci s mojim sluajem. On mi je sad potreban radi obrane. Takav je, dakle, bio on, taj posve netalentirani ovjek, prosjean predava, slab uenjak, kiseo, debeo i prljav, okorjeli mukoljubac koji je iz dna due prezirao ameriki nain ivota, koji se pobjedniki razmetao svojim neznanjem engleskog jezika i prosperirao u utirkanoj Novoj Engleskoj, kojeg su mazili postariji ljudi i milovali djeaci jest, on se dobro zabavljao i sve vukao za nos; a ja... 7. Sad se nalazim pred neugodnom zadaom da progovorim o neprijepornom padu Lolitina morala. Kao to je, s jedne strane, njeno sudjelovanje u ljubavnom zanosu koji je budila u meni bilo oduvijek beznaajno, isto tako, s druge strane, nije isprva bilo kod nje ni traga gramzljivosti. Ali sam ja bio slab

i nepromiljen' zatravljen svojom gimnazijalkom nimficom. Dok se sve ljudsko u njoj gubilo, moja strast, moja njenost, moje muke samo su rasle;' to je ona poela iskoritavati. j je tjedni deparac, koji sam joj davao pod uvjetom da tri uta na dan izvrava svoje osnovne dunosti, na poetku boravka u Beardslevju, iznosio dvadeset i jedan cent, a do kraja se popeo na jedan dolar i pet centa, tovie nije bilo po jedan cent, nego ak po pet centa za jednu seansu. To je bilo vie nego dobro plaeno ako se uzme u obzir daje djevojica neprestano dobivala od mene svakojake sitne darove; nikad joj nisam odbio da kua poslasticu ili da pogleda novi glm ali sam, naravno, smatrao da imam pravo njeno zahtijevati od nje jo jedan cjelov, ili ak cio asortiman prekovremenih milovanja, kad sam znao da arko eli ovo ili ono mladenako zadovoljstvo.. Ipak, nije s njom bilo lako. Suvie je bezvoljno zaraivala svoja tri centa (a poslije petnaest) na dan, a umjela se i grdno cjenkati kad god mi je mogla odbiti udni, polagani, rajski otrov koji upropatava ivot, a bez kojeg nisam mogao ivjeti vie od nekoliko dana za redom i kojeg se, zbog same biti neizrecive ljubavne enje, nisam mogao domoi silom. Dobro poznajui ar i mo svojih mekih usta, ona je iznudila u toku jedne kolske godine!poveanje nagrade za tu odreenu uslugu na tri, pa ak i etiri dolara! O, itaoe! Nemoj se smijati zamiljajui me kako, prikovan mukom uitka, rigam zvonke novie od po deset i dvadeset i pet centa, pa i krupne srebrne dolare, kao to neki zveketav i potpuno pomahnitao aparat grevito bljuje cijelo bogatstvo; a doe, nagnuta nad padaviarom, ravnoduna uzronica tog napadaja pomame vrsto stie novac u acikoju sam svejedno poslije otvarao snanim noktima, ako nije uspjela prije toga klisnuti i sakriti gdjegod svoj plijen. I ba kao to sam gotovo svaki drugi dan Polagano obilazio kolski rajon, izlazio iz automobila i, idui s noge ^ nogu, zavirivao u mlijene restorane i zagledao se u maglovite aleje Prislukujui djevojaki smijeh to se udaljavao izmeu otkucaja mc>g srca i uma lia to je padalo, upravo sam isto tako pretraivao njenu sobu, pregledavao poderane papire u lijepoj koarici za smee ikojoj bijahu naslikane rue i gledao pod jastuk djevianske postelje *ju sam bio netom prostro. Jednom sam naao osam novanica od P jedan dolar u jednoj njenoj knjizi (s prikladnim naslovom Otok s "lagom), a drugi put je jedna pukotina u zidu iza reprodukcije

198 199

Whisderove Majke bila puna novanica izbrojao sam dvadeset etiri dolara i neto sitnia recimo, sve skupa dvadeset i est dola^ koje sam mirno uzeo sebi a da joj nisam rekao ni rijei. Sutradan je ona, gledajui me drsko, optuila estitu gospodu Holigan da je "obina kradljivica". Poslije je potvrdila svoj visoki kvocijent inteligencije time to je nala pouzdanije skrovite koje nisam nikad uspio otkriti; ali sam u meuvremenu proveo privrednu reformu i prisilio je da malo-pomalo zarauje tekim i munim radom pravo da sudjeluje u kolskom kazalinom programu; jer se nisam toliko bojao da e me upropastiti, koliko da e sakupiti dovoljno novca da pobjegne. Rekao bih da je ta sirota djevojica divlja pogleda raunala da e se s pedesetak dolara u torbici uspjeti nekako doepati Broadwaya ili Hollywooda ili bijedne kuhinje nekog restorana uz cestu ("Trai se konobarica") u sumornoj prerijskoj dravi, gdje pue vjetar i trepu zvijezde nad barama, parama, arama i arama, a sve je naokolo smee, trule i smrt. 8. Uinio sam sve to sam mogao, asni sude, da rijeim problem "momka". Neete mi vjerovati, ali kunem vam se da sam ak itao u mjesnim novinama Beardsley Star rubriku "Za mlade" ne bih li se pouio kako se trebam vladati. Savjet oevima. Nemojte rastjerivati mlade prijatelje svoje keri! Moda je vama mah teko shvatiti da ona sad privlai momke. ZA vas je ona jo djevojica. Ali za momke je ona draesna i zabavni, lijepa i vesela. Svia im se. Danas vi sklapate krupne poslove u svojo] direktorskoj sobi, ali ste juer bili obian srednjokolac Jim koji je nosio kolske knjige. Prisjetite se malo! Zar ne elite da vam ki bude sretna to joj se dive momci koji joj se sviaju? Zar zbilja ne da zajedniki uivaju u zdravim zabavama? Zdravim zabavama? Boe moj! Zato ne biste primili toga Toma ijohna kao goste u svojoj ku& Tusto ne biste porazgovarali s njima? Razvezali im jezik i nasmijali ih, ufao da se osjeaju kao da su kod kue? Dobro doao, Tome, u moju javnu kuu! Ako ona prekri neka pravila, nemojte dizati dreku pred njenim sudionikom. Neka osjeti teinu vaega nezadovoljstva kad ostane nasamo $ vama, i pazite da momci ne pomisle daje ona ki starog ljudodera! Ponajprije, stari je ljudoder sastavio dva popisa onoga to je "strogo zabranjeno" i onoga to je "preko volje doputeno". Strogo su zabranjeni bili sastanci s momcima udvoje, ili s kojim drugim parom, ili s dva para (idui je korak, naravno, masovna orgija). Dopustio sam joj da svraa s prijateljicama u mlijeni restoran i da malo poaska i nasmije se s mladiima koji se tu zateknu dok je ekam malo dalje u automobilu. Rekao sam joj, ako skupina pristojnih

djeaka iz privatne muke gimnazije (koja se zvala Buderova muka akademija) pozove njeno drutvo na godinji ples (pod nadzorom nastavnika i njihovih ena), da sam spreman razmotriti pitanje bi li ona mogla obui svoju prvu plesnu haljinu (prozranu, ruiastu, u kojoj je trinaestogodinja ili etrnaestogodinja djevojica tankih ruku nalik na flaminga). Osim toga, obeao sam joj da u prirediti ur na koji e moi pozvati svoje zgodnije prijateljice i pristojnije gimnazijalce s kojima e se doe upoznati na plesu kod Budera. Ali sam joj rekao glasno i jasno da nee nikad, nikad, dok god bude pod mojim reimom, smjeti poi ni s jednim balavcem u kino, niti se grliti s njim u autu, niti se sastajati s momcima po urevima kod svojih prijateljica, niti voditi u mojoj odsutnosti duge telefonske razgovore s kakvim mladiem, ak i ako bude "samo htjela porazgovarati s njim 0 njegovim odnosima s jednom mojom prijateljicom". Lolitu je obuzimala jarost zbog tih zabrana i ogranienja, nazivala me je ugavom huljom i jo gorim izrazima, i ja bih bio na kraju zacijelo izgubio strpljenje da nisam uskoro pojmio, to mi je donijelo slatko olakanje, da nju toliko ne ljuti to joj oduzimam Ovo ili ono zadovoljstvo, koliko to joj oduzimam opa prava. Ja Sani, vidite, dirnuo u konvencionalni ivotni program, u uobiajene ta2onode, u "ono to treba initi", u mladenake ablone; jer, nema

200 201 niega konzervativnijeg od djeteta, napose djevojice, pa bila ona ne znam koliko bajna, smea, ruiastorida nimfica u zlaanoi izmaglici perivoja u listopadu. Nemojte me krivo shvatiti! Ja se ne bih mogao zakleti da tijekom zime (1948./1949. godine) Lolita nije uspjela mimogred stupiti u nedoline odnose s nepoznatim momcima. Ma koliko da sam je nadzirao u njeno slobodno vrijeme, neprestance su se, naravno, javljale rupe u vremenu koje je ona naknadno nastojala zaepiti suvie zamrenim objanjenjima; i, naravno, moja bi ljubomora svaki as zapela svojom krbastom pandom za tanano tkivo nimfianske himbe; ali sam vrlo jasno osjeao a danas mogu jamiti za tonost tog osjeaja da nije bilo potrebno da se suvie uznemirujem. Nisam to osjeao samo zato to nisam ni jednom imao priliku zgrabiti za opipljivu tvrdu mladu iju kojeg od onih nijemih mukih statista to su promicali negdje u pozadini, nego i zato to mi je postalo "bjelodano jasno" (omiljeni izraz moje

tetke Sybil) da su se sve varijante gimnazijalaca, od uznojenog klipana koji strepi pri pomisli da uhvati za ruku susjedu u mranom kinu, pa sve do uobraenog napasnika s pritevima i starom krntijom u koju je ugraen nov motor, podjednako gadile mojoj profinjenoj maloj ljubavnici. "Idu mi na jetra svi ti balavci i aferice", narkak je u jednom udbeniku, a ispod toga je Mona (Mona e se svaki as pojaviti) napisala: "A Rigger?" (I on e se uskoro pojaviti). Zato su mi u sjeanju tako bezlini svi oni klinci koje sam vidio u njenu drutvu. Bio je tu, na primjer, Crveni Pulover koji ju je jednog lijepog dana kad je pao prvi snijeg dopratio do kue. Gledao sam ih kroz prozor salona kako razgovaraju pred kuom. Na njoj je bio njen prvi kaput s krznenim ovratnikom; smea kapa pokrivala je moju najdrau frizuru sprijeda ike, sa strane uvojci, a straga prirodne kovre a njene mokasinke, potamnjele od vlage, bijele arapice bile su neurednije nego ikad. Kao i obino, stiskala je uz grudi knjige govorei ili sluajui sugovornika i neprestano gestikulirajui nogama: lijevom je gazila desnu, odmicala jednu nogu natrag, ukrtala glenjeve, pomalo se njihala i stupala na mjestu ^_ pa bi opet poela sve iznova. Bio je tu i Vjetrovka koji je jedne nedjelje razgovarao s njom pred restoranom, dok su me njegova mati i sestra nastojale odvui na aicu razgovora; vukao sam se i osvrtao za svojom jedinom ljubavlju. Ona je ve poprimala vie konvencionalnih grimasa, kao, na primjer, pristojni nain da mlada gospoica pokae kako se naprosto "previja" od smijehasagnula bi elavu i, oponaajui svejednako nemoan kikot, uzmaknula nekoliko koraka (nasluujui ve da je zovem), te bi se okrenula i pola prema meni dok bi joj se na usnama gasio osmijeh. Mnogo sam vie volio (moda zato to me je to podsjealo na njenu prvu nezaboravnu ispovijed) njene tobonje uzdahe ("ah, Boe moj!") koji su izraavali aljivo-sanjarsko pokoravanje sudbini, i druge usklike "Ma ne-e-e!" dubokim gundavim glasom, kad ju je sudbina ve pogodila. Ali, najradije sam je gledao kad ve govorimo o gestama i mladosti kako se vozika po Thaverovoj ulici na svom novom biciklu koji se takoer inio draestan i mlad. Odizala se na pedalama da ih bre okree, a onda bi se mlitavo opustila dok se brzina ne bi sama smanjila. Zatim bi stala kod nae potanske krabice i, svejednako sjedei na biciklu, izvadila iz nje asopis, brzo ga prelistala, gurnula ga natrag, oblizala jezikom kraj gornje usne, odgurnula se nogom i ponovo pojurila kroz blijede are svjeda i sjene. Openito se nekako bolje prilagodila svojoj novoj okolini nego to sam se bio nadao dok sam promatrao svoju razmaenu robinjicu i obrate u njenu vladanju, napadne kao grivne, kojima se bila prostoduno razmetala prethodne zime u Kaliforniji. Iako se nikad nisam mogao naviknuti na onu

neprekidnu tjeskobu u kojoj ive veliki grenici meka srca, drao sam da nisam mogao nai bolju zatitnu boju. Leei na svom uskom leaju uz prozor u radnoj ^oi nakon kratke seanse oboavanja i oajanja u Lolitinoj hladnoj spavaonici i prisjeajui se dogaaja proteklog dana, pratio sam ^oj lik kako se vie ulja nego prolazi pred uagrenim okom moje Uobrazilje. Gledao sam kako doktor Humbert, "lijep, crnomanjast Mukarac" iz bulevarskih romana, s primjesom, moda, keltske krvi a, lan konzervativne, ako ne i najkonzervativnije crkve, izlazi

202 203 da otprati kerku u kolu. Gledao sam ga kako pozdravlja polaganiju smijekom i milim uzvijanjem obrvama (crnim i gustim kao u mukarca na reklamama) dobru gospodu Holigan, koja je zaudarala kao kuga i koja e se, znao sam, im ugrabi priliku, uputiti do gazdine boce dina. Oima zapadnog susjeda, biveg krvnika ili autora vjerskih knjiica to je koga briga?vidio sam naeg junaka kroz otvoren prozor njegove radne sobe (Kako se ono zove? ini se da je Francuz ili vicarac) kako razmilja pred pisaim strojem (prilino izmoden profil, gotovo hiderovski pramen kose preko blijedog ela). U nedjelju se mogao vidjeti profesor H. H. u lijepo saivenu odijelu i smeim rukavicama kako se seta prema Waltonu (kavani poznatoj po svojim porculanskim kuniima s ljubiastim vrpcama i kutijama okolade, medu kojima sjedi i eka da se oslobodi koji stolistoli za dvoje, jo posut mrvicama prethodnog para). Sad ga vidim u radni dan, oko jedan sat, kako vano pozdravlja stooku istonu susjedu dok oprezno manevrira automobilom izlazei iz garae pored onih prokletih grmova borovice i silazei na sklisku cestu. Diui hladan pogled s knjige, gledam na zidni sat u pregrijanoj sveuilinoj knjinici, sred nezgrapnih mladih ena zateenih i skamenjenih vikom ljudskog znanja. Hodam po travnjaku koleda s veleasnim Riggerom (on predaje vjeronauk u enskoj gimnaziji): Netko mi je rekao da je njena majka bila poznata glumica koja je poginula u avionskoj nesrei. Nije? E, onda sam valjda krivo uo. Ma nemojte? A, tako. Kako je to alosno! (Uzvisuje mamu, srce moje, a?) Polako guram metalna kolica, na kojima se gomilaju kojekakvi proizvodi, kroz labirint samoposluivanja, iza profesora V, koji se isto tako polako kree, prostoduan udovac jarevih oiju. istim lopatom snijeg ispred kue skinuo sam kaput, a oko vrata omotao skupocjen crnobijeli al. Idem, bez vidljivih znakova nestrpljive poude (ak se

prisiljavam obrisati noge o otira), za kerkom gimnazijalkom koja ulazi u kuu. Vodim Dolly zubaru... ljepukasta tehniarka doekuje je vedrim osmijehom... stari asopisi... ne montrezpas vos zhambey> kako je govorila pokojnica. Na ruku s Dolly u restoranu; opaZ"' smo da gospodin Edgar H. Humbert jede biftek na evropski nain __ ne odlaui no. Prijatelji (takorei dvojnici) uivaju u koncertu __ dva smirena Francuza mramornih lica sjede jedan uz drugog, l/lonsieur Humbert sa svojom muzikalnom kerkicom i Monsieur Godin s isto tako nadarenim siniem profesora V. (koji je veeras na terapiji u gradu Providenceu, slavnom po svojim bordelima). Otkljuavam garau kvadrat svjetla guta kola i gasi se. U arenoj pidami sputam na mahove zastor u Dollvnoj spavaonici. U subotu ujutro, nevien ni od koga, sveano vaem goliavu, zimi pobijeljenu djevojicu na vagi u kupaonici. Vidjeli su ga i uli u nedjelju ujutro (a mi smo mislili da on ide u crkvu!) kako vie djevojici: Pazi da se ne vrati kasno! a ona je ila na tenis. On otvara vrata njenoj kolegici koja ima izvanredan dar zapaanja: Prvi put vidim, gospodine, mukarca u svilenom kunom kaputu osim, naravno, u filmovima. 9. Radovao sam se to u upoznati Lolitine kolegice, ali su me one, sve u svemu, razoarale. Da nabrojim Opal Iks, Lindu Hali, Avis Chapman, Evu Rosen i Monu Dahl (sva su ova prezimena, osim jedno, samo slina pravima). Opal, snebivljivoj, nezgrapno, pristavo stvorenje s naoalama na nosu, oboavala je Dolly koja je nju terorizirala. S Lindom Hali, najboljom tenisaicom u koli, Dolly je igrala pojedinane partije najmanje dva puta na tjedan; sve bih rekao daje Linda bila prava nimfica, ali nekako nije dolazila k nama (moda je nisu putali); ostala mi je u sjeanju samo kao bljesak pravog sunca fla pravokutniku natkrivenog teniskog igralita. Od ostalih ni jedna n'je mogla polagati pravo na nimfianstvo, osim Eve Rosen. Avis je bila debeljukasta, zdepasta djevojica dlakavih nogu; Mona pak, iako )e bila nekako grubo, puteno lijepa (a bila je svega godinu dana starija d moje ljubavnice koja je pomalo starila), oito nije vie odavno bila ^mfica, ako je ikad i bila. S druge strane, Eva Rosen, malo "raseljeno "ce" iz Francuske, mogla je posluiti kao primjer kako i djevojica

204 205

koja nije osobito lijepa moe katkad otkriti oku pronicava amatera neke osnovne elemente nimficanske ljupkosti idealno vitak, joj-nerazvijen stas, pogled to se udno zadrava na predmetima, i istrale jagodine kosti. Njena blistava bakrenasta kosa podsjeala je, ako ne bojom a ono svilastim sjajem, na Lolitinu kosu. Crte njena njenog lica mlijene puti s rumenim usnama i bjelkastim trepavicama nisu bile onako lisiji iljaste kao u onog velikog nerasnog roda ridokosih; osim toga, nije nosila nita zeleno tu odoru njihova roda; uvijek sam je viao u crnom ili zagasitotrenjevom vrlo elegantnom puloveru, na primjer, i u crnim cipelicama visokih peta; nokte je mazala granatnocrvenim lakom i rado je govorila francuski (to se Loliti gadilo); intonacija joj je jo bila udesno ista, ali se za kolske i sportske izriaje utjecala amerikom kolokvijalnom jeziku i tada se u njenu govoru javljala laka natruha bruklinskog naglaska, to je mene zabavljalo kod te male Parianke koja je pohaala novoenglesku kolu sa pseudobritanskim pretenzijama. Naalost, Lolita, koja je u poetku govorila daje "stric te male Francuskinje milijuna", razvrgla je uskoro, iz stanovitih "drutvenih" razloga, prijateljstvo s Evom a da mi nije dala ni prilike da se nauijem sasvim skromno njene mirisave prisutnosti u naem gostoljubivom domu. Moj dragi italac zna koliku sam vanost uvijek pridavao okupljanju cijelog jata djevojica-paeva, nimfica-pratilja, oko moje Lolite. Neko sam se vrijeme zanimao za Monu Dahl koja nas je esto posjeivala, osobito u prvom polugoditu, dok su ona i Lolita bile onako oduevljene kazalinom umjetnou. Katkad sam se pitao kakve li je tajne strano nepouzdana Dolores Haze bila povjerila Moni; ta Lolica je jednom meni izbrbljala na moju usrdnu molbu i uz pristojnu nagradu upravo nevjerojatne potankosti o ljubavnoj pustolovini koju je Mona doivjela s nekim mornarom u ljetovalitu na adantskoj obali-Znaajno je to je Lolita odabrala sebi za pouzdanicu hladnu, iskusnu i razbludnu Monu, koju sam jednom uo (krivo, klela se Lolita) kako bezbrino govori u predsoblju (Lolita je ba bila napomenula da joj je demper od "djevianske" vune): To je sve to je kod tebe djeviansko, mala moja! Monin je glas bio nekako udno pr0mukao, mutnocrna kosa bila joj je lijepo nakovrana, nosila je naunice, oi joj bijahu smee kao jantar i malko izbuljene, a usne jone i bujne. Lolita mi je rekla da su nastavnice zamjerale Moni to vjea na sebe toliko nakita. Ruke su joj podrhtavale. Bila je optereena Icvocijentom inteligencije od 150 poena. Da spomenem jo golem okoladnosmedi made na njenim ve posve enskim leima, koji sam vidio one veeri kad su se Lolita i ona obukle u duboko izrezane haljine pastelnih boja za ples na Buderovoj akademiji. Malo se zatravam u pripovijedanju, ali mi sjeanje samo prebire po cijeloj

klavijaturi dok mislim na tu kolsku godinu u Beardslevju. Odgovarajui na moja pitanja o djeacima s kojima se Lolita drui, gospoica Dahl je otmjeno okoliala. Razgovarali smo o tome onoga dana kad je Lolita otila igrati tenis u Lindin "ekskluzivni" sportski klub, pa mi je odande telefonirala da e zakasniti cio sat, pa ne bih li zabavio Monu kad doe da proba s njom scenu iz Ukroene goropadnice. I eto, sluei se svim modulacijama svoga glasa i svim draima svoga vladanja, i gledajui me u oi sa stanovitom (ili da se nisam prevario?) primjesom kristalne podrugljivosti, lijepa mi je Mona ovako odgovorila: Da vam pravo kaem, gospodine, Dolly uope ne mari za te utokljunce. Da vam pravo kaem, ona i ja smo suparnice. I ona i ja smo ludo zaljubljene u veleasnoga Riggera. (Ovo je bila ala ve sam spomenuo tu mranu ljudinu konjske eljusti; on me je jednom ugnjavio svojim dojmovima s puta po vicarskoj na aju prireenom za roditelje; ne sjeam se vie tono kad je to bilo.) A kako je bilo na plesu? Oh, perfa! Molim? Ukratko, fenomenalno. Gala ples. A je li Dolly mnogo plesala? Pa nije ba Previe uskoro joj je bio pun kufer. A to misli Mona (enjiva "Iona) o samoj Dolly? Kako to mislite, gospodine? Misli li ona Dolly dobro napreduje u koli? Ah, pa ona je sjajna cura! A se inae ponaa? Cura je na mjestu. Pa ipak?... Cura i pol! zakljui Mona i isprekidano uzdahnu, pa uze sa stolia knjigu *ja je tu sluajno leala i, mijenjajui naglo izraz lica, mrtei se toboe, upita me: Kaite mi neto o Balzacu, gospodine! Je li on

206 207 zbilja takva fora? Toliko se primakla mom naslonjau da sam osjetio, kroz kozmetiku mjeavinu parfema i krema, nezanimljiv miris njene koe. Odjednom mi pade na um udna misao: "A to ako je moja Lolita postala svodilja? Ako je tako, onda je nala krivu zamjenu." Klonei se Monina ravnoduna pogleda, porazgovarao sam s njom malo o francuskoj knjievnosti. Napokon je dola Dollv i pogledala nas kiljei svojim blijedim oima. Ostavih prijateljice nasamo. Na zavoju stuba bio je reetkast prozor, obavijen pauinom jer se nikad nije otvarao, jedno mu je okno bilo crveno kao rubin, i ta iva rana meu ostalim bezbojnim kvadratima, pa i njen asimetrian poloaj (potez skakaem b 8 c 6), svagda su me nekako udno uznemirivali.

10. Ponekad... Pa dobro, koliko zapravo puta, prijane? Moete li se prisjetiti, etiri, pet ili vie takvih zgoda? Ili pak ni jedno ljudsko srce ne bi to moglo podnijeti vie od dva-tri puta? Ponekad (ne mogu odgovoriti nita na vae pitanje), dok bi Lolita nesustavno pisala svoju domau zadau, siui olovku, izvaljena preko naslonjaa, nogu prebaenih preko priruja, zbacio bih sa sebe sve lance pedagoke suzdrljivosti, smetnuo s uma sve nae svae, zatomio svu svoju muku tatinu i doslovce dopuzio do tvog naslonjaa, o, moja Lolito! Tada bi bacila na mene pogled nalik na krznast upitnik (koji je govorio kao da ne vjeruje, razdraljivo: "to opet?"); jer ti se nisi nikad udostojila da shvati da ja mogu, bez ikakvih odreenih namjera, arko poeljeti da zarijem lice u tvoju kotsku suknjicu, mila moja! Boe, kako su ti krhke bile gole ruke, Boe, kako sam udio da obuhvatim sva tvoja etiri prozrana, ljupka uda, kao noge skupljenog drebeta, i da te uhvatim za glavu svojim nedostojnim rukama, i povuem gore kou na objema sljepoonicama, i poljubim ti okineene oi, i... Ama pusti me na miru, stari majmune! govorila si. Molim te ko boga da me konano ostavi na miru> Ija sam ustajao s poda, a ti si me gledala i oponaala moj nervni tik jjzajui navlas licem. Ali nita za to, nita, nita, ja sam samo ivotinja, nita, nita, hajde da nastavimo ovu moju bijednu pripovijest! 11. Jednog ponedjeljka ujutro, ini mi se da je to bilo u listopadu, nazvala me je gospoica Pratt i zamolila da doem k njoj na razgovor. Znao sam da Dollv dobiva u posljednjih mjesec dana slabe ocjene, ali umjesto da se zadovoljim kakvim vjerodostojnim objanjenjem toga poziva, uobrazio sam sebi svakakve strahote i morao se okrijepiti s pola litre dinanasa prije nego to sam se nakanio poi u kolu. Polako, osjeajui se kao da sam se sav pretvorio u grlo i srce, popeo sam se na stratite. Gospoica Pratt, krupna, neuredna i sijeda ena iroka ravna nosa i sitnih oiju iza stakala naoala s ronatim okvirom, ponudila mi je da sjednem na neugledni, kukavni puf, a sama je, onako teka, hitro sjela na priruje naslonjaa od hrastovine. Casak je utjela upirui u me nasmijeen i radoznao pogled. Sjetih se da me je tako gledala i prvi put, ali sam tada mogao dopustiti sebi da se nabusito namrtim. Napokon je odvojila pogled od mene. Utonula je u razmiljanje zacijelo hinjeno pa kao da se odluila na neto, uze objema rukama debelih prstiju trljati nabor po nabor na svojoj tamnosivoj flanelskoj suknji na koljenima istei neto trag od krede, to li? Zatim ree, jednako trljajui suknju i ne diui pogleda: Dopustite, gospodine Haze, da vas neto otvoreno upitam. Vi ste staromodan evropski otac, je li?

 Pa, nisam odgovorih. Moda konzervativan, ali ne bih relcao da sam staromodan. Ona predahnu i namrti se, a onda pljesnu svojim krupnim, punanim rukama kao da namjerava progovoriti o biti problema, k iznova upre u me svoje sjajne okice. Dollv Haze je draesna djevojica ree ali ini se da joj

208 209 .'# fl poetna faza spolnog sazrijevanja zadaje stanovite potekoe. Ovla se naklonih. A to sam drugo mogao? Ona jo oscilira ree gospoica Pratt pokazujui zorno to osciliranje prikladnim pokretom ruku koje kao da bijahu posute koricama cimeta izmeu dvije zone, analne i genitalne. U biti je, naravno, draesna... Pripitah je: Oprostite, izmeu kakvih to zona.1' Eto, to je sad progovorio iz vas staromodni Evropljanin! uzviknu Prattovka i ovla lupnu po mom satu na ruci i iznenada obnai umjetno zubalo. Htjela sam samo rei da se bioloki i psihiki nagon puite li? nisu sasvim stopili kod vae Dolly, da ne tvore, da tako kaem, zaokruenu cjelinu. Naas obuhvati rukama nevidljivu lubenicu. Ona je simpatina, pametna, ali nemarna teko diui, ne silazei sa svoje preke, moja subesjednica umuknu naas da pogleda u izvjetaj o uspjehu draesne djevojice, izvjetaj koji je leao desno od nje na pisaem stolu. Ocjene su joj sve slabije i slabije. I ja se pitam, gospodine Haze... Pa se opet toboe zamisli. A ja, eto, puim nastavi ona bodro i, kako je ono govorio na nezaboravni doktor Pierce, ne ponosim se time, ali mi je ba po ceru! I zapui, a dim koji ispusti na nosnice podsjeti me na veprovske kljove. Dopustite da vam iznesem nekoliko detalja, to nam nee

oduzeti mnogo vremena. E pa, da vidimo poe preturati po svojim spisima. Jest. Prkosi gospoici Redcock i neobino je drska prema gospoici Cormorant. A evo i izvjetaja jedne nae specijalne znanstvene radnice: "Rado sudjeluje u zbornom pjevanju u razredu, iako joj misli, ini se, lutaju. Uz to prebacuje nogu preko noge i mae lijevom po taktu". U rubrici "Rjenik kojim se slui": "Repertoar od dvjesta etrdeset i dvije rijei uobiajenog atrovakog govora iparica uz stanovit broj vieslonih rijei oito evropskog podrijeda". esto oziie u razredu. Gdje to pie?... Aha. Evo, ovo je iz posljednjeg tjedna u mjesecu studenom. "esto uzdie... Energino vae gurnu." Nokte ne grize, to je tetajer bi to bolje odgovaralo opoj jjjcjsa znanstvenog stajalita, naravno. Menstruacija se, kako tvrdi subjekt, potpuno ustalila. Ne pripada trenutno ni jednoj crkvenoj organizaciji. Da, zbilja, gospodine Haze, njena je mati bila?... A, tako! A vi ste?... Jest, naravno, to se nikog ne tie, osim, moda, Gospodina Boga. Jo smo neto htjeli saznati... Ona, po svemu sudei, nema nikakvih obveza u kuanstvu? Aha, tako, tako! Vi, gospodine Haze, oito elite da vaa Dolly odraste kao princeza. Da vidimo to jo imamo ovdje. "Uzima u ruke knjige i odlae ih vrlo graciozno. Glas ugodan. Prilino se esto smijucka. Pomalo sklona sanjarenju. Ima neke svoje osobne ale, na primjer, naopako ita prezimena nekih nastavnica. Kosa naizmjenice tamnosmea i svijedosmea, sjajna" no, to mislim (Prattovka prasnu u smijeh) da i sami znate. "Nos nezaepljen, stopala visoka, oi" ekajte, imam tu jo jedan noviji izvjetaj. Jest! Evo ga. Gospoa Gold kae da se Dollvna ocjena za stil u tenisu povisila s "izvrstan" na "izvanredan" ak je bolja od ocjene nae prvakinje Linde Hali, ali Dolly nije sabrana, to se odraava na rezultatima. Gospoica Cormorant nije naisto gospodari li Dolly potpuno svojim osjeajima ili je pak sva u vlasti osjeaja. Gospoica Horn izvjetava da ona, to jest Dolly, ne uspijeva izraziti rijeima svoje doivljaje, a gospoica Cole smatra da Dollyni organi funkcioniraju besprijekorno. Gospoica Molar misli da je Dolly kratkovidna i da bi trebala otii nekom okulistu, a gospoica Redcock, naprotiv, tvrdi da djevojica simulira prezamorenost onog vida da bi opravdala svoje neznanje. I, na kraju, gospodine Haze, ima neto osnovno sto zabrinjava nae pedagoge. Htjela bih vas otvoreno neto upitati. Zanima me je li vaa sirota ena, ili ste vi sami, ili tko drugi iz vae obiteljijesam li dobro razumjela da ona ima u Kaliforniji nekoliko tetaka i djeda s majine strane? Ah, svi su pomrli oprostite, onda ~ ali, kako bilo da bilo, nas zanima je li njoj objasnio koji lan bitelji kako se zapravo razmnoavaju sisavci? Mi svi imamo dojam ^a je Dolly, sa svojih petnaest godina, nenormalno zaostala za svojim

210 211 vrnjakinjama i da se uope ne zanima za spolne probleme ili da, bolje rei, potiskuje u sebi svako zanimanje za njih ne bi li tako sauvala svoje neznanje i osjeaj osobnog dostojanstva. Dobro, zabunila sam se ne petnaest nego nepunih etrnaest. Vidite, gospodine Haze, naa kola ne vjeruje da djeicu treba kljukati priama o pelama i cvijeu, o rodama i zekama, ali mi vrsto vjerujemo da uenice treba pripremiti za brani ivot u kojem e oba partnera biti zadovoljna i uspjeno odgajati djecu. Mi drimo da bi Dolly mogla napredovati kad bi se malo vie trsila. Izvjetaj gospoice Cormorant je vrlo znaajan to se toga tie. Dolly je sklona biti drska, blago reeno. Ali svi mi drimo da je, prvo, potrebno da zamolite svog lijenika da joj protumai elementarne osnove spolnog ivota, a drugo, da joj morate dopustiti da se drui s braom svojih kolegica bilo u Klubu mladih, bilo u organizaciji veleasnog Riggera, bilo, napokon, u divnim domovima roditelja naih uenica. Ona se moe sastajati s djeacima i u svom divnom domu napomenuh. Nadam se da e i biti tako ivo prihvati Prattovka. Kad smo je poeli ispitivati o njenim potekoama, Dolly je odbila govoriti o situaciji u kui, ali smo porazgovarali s nekim njenim kolegicama i sluajte mi, na primjer, traimo od vas da povuete svoj veto na njeno sudjelovanje u naim predstavama. Jednostavno ste duni dopustiti joj da igra u Zaaranim lovcimaPrilikom prve podjele uloga ona je bila savrena mala nimfa. Na jesen e autor toga komada provesti nekoliko dana u Beardslevjskom koledu i moda e pristati da prisustvuje dvjema-trima probama u naoj novoj dvorani. Hou rei da se ba u takvim stvarima i sastoji srea to je ovjek mlad, lijep i pun ivota. Vi morate shvatiti... Ja sam uvijek drao da sam vrlo uviavan otac umetnuh. Ah, ja i ne sumnjam u to! Ali gospoica Horn i gospoica Cole misle a ja sam sklona sloiti se s njima da vaoj Dolly ne daju mira seksualne misli kojima ne nalazi oduka i zato neprestano drai i mui druge djevojicepa ak i neke nae mlade nastavnih

naopako imena zato to one idu na nevine sastanke s momcima. Slegoh ramenima. Bijedni emigrant! Hajde da zajedniki munemo glavom, gospodine Haze! to ie to s tom vaom djevojicom? Ona se meni ini sasvim normalna i sretna odvratih. (Moda je katastrofa napokon na pomolu? Moda su me raskrinkali? Moda su zatraili pomo od hipnotizera?) Ono to mene zabrinjava ree gospoica Pratt, pogleda na sat i poe iznova pretresati cijelo pitanje to je da i nastavnice i njene suuenice smatraju da je Dolly odbojna, nezadovoljna i zakopana i svi se mi udimo zato ste vi toliko protiv svih normalnih razonoda normalne djece? Ukljuujui i ljubavne predigre? priupitah je nehajno, oajniki, kao to stari takor grize sve oko sebe, pritjeran uza zid. Ja svakako pozdravljam takvu naprednu terminologiju ree Prattovka posmjehujui se. Ali nije sad o tome rije. Dok god postoji na naoj gimnaziji nadzor, nae predstave, plesovi i ostale prirodne zabave ne mogu se smatrati ljubavnim predigrama u pravom smislu rijei, iako se djevojice, naravno, sastaju s djeacima, ako je to ono na to se svodi va prigovor. Dobro rekoh, a mom se pufu ote umoran uzdah. Pobijedili ste. Neka ona igra u tom komadu. Ali samo ako i muke uloge budu igrale djevojice. Ja sam uvijek iznenaena kako se neki stranci ili, u svakom sluaju, naturalizirani Amerikancimajstorski slue naim bogatim jezikom ree Prattovka. Uvjerena sam da e se gospoica Gold ona vodi kod nas dramsku sekciju veoma, veoma obradovati. Ona je, izmeu ostaloga, jedna od rijetkih nastavnica koje dobro Postupaju, odnosno hou rei koje nekako umiju pristupiti tekoj Dolly. Eto, time smo svrili s opim pitanjima, a sad nam jo ostaje neto posebno. Gospodine Haze, vaa je Dolly opet neto skrivila. Gospoica Pratt uutje, a zatim se protrlja kaiprstom ispod nsa tako estoko da joj nos izvede cio ratniki ples.

212 213

 Ja nemam dlake na jeziku ree ali u ivotu postoje neka pravila i meni je teko... Dobro, da to pokuam ovako objasniti. Walkerovi, koji stanuju u onoj staroj kui koju mi ovdje zovemo Vojvodski dvorac vi sigurno znate onu sivu kuerinu na vrhu brijega alju dvije svoje kerke u nau kolu, a kod nas je i neakinja rektora koleda, doktora Moorea, izvanredno odgojeno dijete da i ne govorimo o cijelom nizu djece uglednih roditelja. I eto, s obzirom na te prilike, pomalo smo zapanjeni kad Dolly, koja je naoko tako pristojna djevojica, upotrebljava rijei koje vi, kao stranac, vjerojatno naprosto ne znate ili ne razumijete. Moda bi bilo najbolje... Da moda pozovemo ovamo Dolly pa da odmah sve to raspravimo? Neete? Vidite... Ma hajde da otvoreno govorimo! Dolly je napisala jednu vrlo nepristojnu rije koja, kako mi kae naa doktorica Cutler, znai pisoar u meksikom prostakom argonu napisala ju je svojim ruem na jednoj brouri o higijeni, koje je podijelila djevojicama gospoica Redcock koja se u lipnju udaje, pa smo odluili da Dolly zadrimo svaki dan nakon nastave recimo, oko pola sata. Ali, ako vi elite... Ne, ja se ne elim upletati u vaa pravila. Porazgovarat u s njom nasamo. Izvest u to na istac. Dajte, dajte ree gospoica Pratt ustajui s priruja naslonjaa. A mi se moemo uskoro opet sastati pa, ako ne bude nita bolje, zamolit emo nau doktoricu da psihoanalizira djevojicu. Da se oenim Prattovkom pa da je zadavim? A, osim toga, neka je va lijenik pregleda obian, rutinski pregled. Ja sam je premjestila u Klasu Kobasu, uionicu na samom kraju hodnika. Da objasnim da se gimnazija u Beardsleyju ugledala na glasovitu ensku kolu u Engleskoj time to je prisila razline "tradicionalne nadimke pojedinim uionicama, kao na primjer: "Klasa Kobasa . "Klasa Masa", "Klasa Bez Asa" i slino. "Kobasa" je bila smrdljiva i u njoj je visila smea reprodukcija Revnoldsova Doba nevinost* nad crnom ploom i imala je nekoliko redova nezgrapnih klupafa jednom od njih moja je Lolita bila zadubljena u "Dijalog" i2 Bakerove Dramske tehnike, i bilo je vrlo tiho, a ispred nje :e sjedila djevojica sasvim golog, porculanski bijelog vrata i krasne, blijedozlaane kose, i takoer je itala, potpuno zanesena, neprekidno namotavajui mek uvojak oko prsta, i ja sam sjeo uz Dollv, upravo iza tog vrata i tog uvojka, i raskopao sam kaput i, za

ezdeset pet centa i doputenje da sudjeluje u kolskoj predstavi, privolio Lolitu da me usluzi ispod klupe rukom umrljanom kredom icrnilom, crvenih zglobova na prstima. Ah, bilo je to svakako glupo i nepromiljeno od mene, ali, nakon onih muka koje sam nedavno podnio u ravnateljiinoj sobi, naprosto sam morao iskuati kombinaciju za koju sam znao da se nikad vie nee ponoviti. 12. Oko Boia se ona prehladila pa ju je pregledala prijateljica Biance Lester, doktorica Ilse Tristramson (zdravo, Ilse, bili ste srce, niste bili suvie radoznali i dirali ste vrlo njeno moje lane). Lijenica je ustanovila bronhitis, pogladila Lolitu po golim leima (malje du kime bile su joj se digle od vruice) i naloila da lei tjedan dana ili jo dulje. Iz poetka je imala povienu temperaturu pa nisam mogao odoljeti vatri neoekivanih naslada (VenusfebricubsaP5), ali, istini za volju, djevojica je bila iznemogla, i plakala je, i kaljala, i tresla se u mom zagrljaju. A im se oporavila, priredio sam joj ur. Moda sam bio malo previe popio pripremajui se za tu teku kunju. Moda sam napravio budalu od sebe. Djevojice su okitile 1 rasvijetlile bor (njemaki roendanski obiaj, samo to su prije bile svjeice, a sad arulje u boji). Odabrale su ploe i hranile njima gramofon moga stanodavca. Dolly je imala na sebi zgodnu Slvu haljinu, pripijenu uz tijelo, a dolje iroku. Pjevuei neto, usao sam gore, u svoju radnu sobu, ali sam zatim svakih deset ili ^adeset minuta silazio dolje kao prava budala, pod izgovorom da ^ zaboravio lulu na kaminu ili da traim novine; i svaki put mi je

214 215 bilo sve tee obaviti te jednostavne radnje, pa sam se nehotice sjetio onih strano dalekih dana u Ramsdaleu, kad sam se onako muno spremao da nehajno uem u sobu u kojoj je gramofon svirao Malu Carmen. ur nije ba uspio. Od tri pozvane djevojice jedna uope nije dola, a jedan je djeak doveo svog bratia Roya tako da su bila dva prekobrojna djeaka. Bratii su znali sve plesove, ali ostala dvojica gotovo uope nisu znala plesati tako da su vei dio veeri pravili rusvaj u kuhinji, pa se buno nagaali koju e kartaku igru igrati, a nakon nekog vremena dvije djevojice i etiri djeaka sjedili su na podu u salonu, uz irom otvorene prozore, i igrali se neke igre rijeima ija pravila Opal nikako nije mogla shvatiti, a Mona i Roy, protegljast,

pristao djeak, pili su u kuhinji napitak od dumbira, sjedei na stolu i mlatarajui nogama, i vatreno raspravljali o predodredenju i zakonu vjerojatnosti. Kad su svi otili, Lolita je izustila neto kao "Uh", zamirila, skljokala se u naslonja i rairila ruke i noge u obliku zvijezde, izraavajui time svoje gaenje i iscrpljenost, i poela se kleti da u ivotu nije vidjela takvu odurnu bandu balavaca. Za tu sam joj reenicu kupio nov teniski reket. Sijeanj je bio vlaan i blag, a veljaa je zavela u bludnju grmove forzicija koje su se iznenada posule zlatnim cvjetovima. Starosjedioci nisu pamtili takva vremena! Zapljutali su i drugi darovi. Na njen etrnaesti roendan, na prvi dan 1949. godine, poklonio sam joj bicikl onu arobnu mehaniku gazelu koju sam ve spomenuo i Povijest suvremenog amerikog slikarstva; nekako sam neobino uivao u njenu baratanju biciklom, to jest u tome kako mu je pristupala, kako je micala svojim malim kukovima dok se penjala na njega, i slino; ali moji pokuaji da oplemenim njen umjetniki ukus zavrili su neuspjehom; nju je zanimalo je u farmer koji drijema nakon objeda na sijenu (slika Doris Lee) otac toboe razbludne cure u prednjem planu i nije mogla shvatiti zato ja tvrdim da su Grant Wood i Peter Hurt daroviti, a Reginald Marsn i FrederickWaugh nedaroviti. 13. Kad je proljee premazalo Thaverovu ulicu utom, zelenom j ruiastom bojom, Lolita je bila ve preko uiju zaljubljena u kazalite. Gospoica Pratt, koju sam jedne nedjelje vidio kako objeduje s nekim damama kod Waltona, ulovila je izdaleka moj pogled i dok Lolita nije gledala usrdno i diskretno me nagradila neujnim pljeskom. Ja ne trpim kazalite, smatram da je ono, u historijskom smislu, primitivna i trula umjetnika forma koja mirie na obrede iz kamenog doba i ostale komunarne besmislice, usprkos individualnim injekcijama genija kao to su, recimo, poezija Shakespearea ili Bena Johnsona, koju italac, zatvoren u kuu i bez pomoi glumaca, automatski crpi iz dramskih djela. Kako sam u to vrijeme bio odvie zaokupljen vlastitim knjievnim radom, nisam dospio proitati cijeli tekst Zaaranih lovaca komada u kojem je Dolores Haze dobila ulogu farmerske kerke koja je uobrazila sebi da je umska vila, ili Dijana, ili tako neto; ta se drijada nekako domogla prirunika o hipnozi, pa dovodi zalutale lovce u kojekakve zabavne transove, ali na kraju sama podlijee arima pjesnika lutalice (Mona Dahl). To je zapravo sve to sam razabrao iz zguvanih odlomaka neuredno otipkanog teksta, koje je Lolita bila razbacala po cijeloj kui. Mene je i obradovalo i rastuilo to je naslov komada isti kao i ime onog nezaboravnog hotela, ali sam umorno rekao sam sebi da e biti bolje da ne podsjeam na to svoju arobnicu, jer sam se Pribojavao da mi bestidan prijekor zbog sentimentalnosti ne nanese vie boli nego njena nemarna

zaboravljivost. inilo mi se da je taj komad jedna od brojnih anonimnih verzija neke banalne legende, "to sam tako, naravno, mogao pomisliti da se utemeljitelj onoga hotela, traei kakvo privlano ime, neposredno i iskljuivo poveo za Oajnom fantazijom drugorazrednog slikara kojeg je bio unajmio 1 da je poslije ime hotela nadahnulo autora komada. Ali sam ja, sa ^ojim povjerljivim, jednostavnim i dobrohotnim umom, sluajno skrenuo sve to na drugu stranu i mehaniki zakljuio da su freske, ime ^tela i naslov komada potekli iz jednog zajednikog izvora, iz neke

216 217 lokalne predaje za koju ja, kao stranac, neupuen u novoenglesk folklor, nisam nikad uo. Zbog toga sam stekao dojam (isto tako sluajan i posve beznaajan) da taj prokleti komad pripada onoj vrsti fantazije za djecu, sto puta preraivanoj i iznova preraivanoj kao to su, na primjer, Ivica i Marica toga i toga, ili Trnoruzica te i te, ili Kraljevo novo ruho nekog Mauricea Vermonta i neke Marion Rumpelmever (to se sve moe nai u zbirkama Djeji igrokazi ili Hajde da odigramo jedan igrokaz!). Drugim rijeima, nisam znao a da sam i znao, ne bih se tada ni obazirao na to da je komad Zaarani lovci uistinu nedavno napisan i da je u tehnikom smislu izvorno djelo koje je prvi put izvela prije svega tri-etiri mjeseca neka avangardna druina u New Yorku. Koliko sam mogao suditi po ulozi moje arobnice, taje stvarica bila dozlaboga nategnuta, s natruhama iz Lenormanda i Maeterlincka i kojekakvih jalovih engleskih sanjara. Lovci su u komadu bili, kako je i red u Americi, svi jednako obueni, s jednakim crvenim kapama, a razlikovali su se samo po naoruanju. Jedan je bio bankar, drugi je bio limar, trei policajac, etvrti pogrebnik, peti zastupnik osiguravajueg drutva, a esti odbjegli robija (tu su dramski efekti oiti sami po sebi); svi su se oni promijenili otkako su dospjeli u Dollvn Dol i sjeali se svoga pravog ivota tek kao neke dapnje ili runa sna iz kojega ih je probudila mala moja Dijana; ali sedmi lovac (ne s crvenom, nego sa zelenom kapom na glavi, budala!) bio je Mladi Pjesnik, koji je poeo tvrditi, na Dijanino veliko nezadovoljstvo, da su i ona i ostali sudionici cijele predstave (nimfe to pleu, vilenjaci i umski dusi), daje sve to samo plod njegove, pjesnikove mate. Svrilo se tako, ako se ne varam, da je bosa Dolores, ogorena zbog njihove umiljenosti, dovela svog pjesnika, to jest Monu, u kockastim hlaama s potpecima, na oevu farmu Bogu iza lea da bi dokazala hvalisavcu da ona nije nikakva njegova izmiljotina, nego seoska cura koja vrsto stoji na zernlj1

crnici; i poljubac na kraju predstave potkrepljivao je duboku ideju komada da se mata i zbilja stapaju u ljubav. Razum mi je savjetovao da ne kritiziram taj komad pred Lolitom; ona je bila sva zaokupljeria "problemom izraajnosti" i neobino je draesno sklapala svoje k gtentinske ruke mirkajui i preklinjui me da ne prisustvujem pokusima u koli kao to prisustvuju neki prilino smijeni roditelji! govorila je da bi me htjela zadiviti savrenom praizvedbom, a osim toga, ja se, znate, ionako uvijek pletem u rude poslove i kojeta lupetam i dovodim je u nepriliku pred njenim znancima. Meu pokusima je bio i jedan poseban... O, srce, srce!... Bio je jedan poseban dan u svibnju pun radosne uurbanosti ali sve je to nekako prolo mimo mene, izvan mog vidokruga, nije mi se zadralo u sjeanju i, kad sam tek poslije, pred veer, opet ugledao Lolitu (sjedila je na biciklu odravajui ravnoteu, drei se za vlanu koru mlade breze na rubu naeg travnjaka), toliko me je prenerazila vedra njenost njena osmijeha da sam naas pomislio daje doao kraj svim mojim jadima. uj rekla mi je sjea li se moda kako se zvao onaj hotel ma zna koji (nabirui nos), ma daj mi reci zna tamo gdje su bili oni bijeli stupovi i mramorni labud u predvorju! Ma kako ne zna (glasno izdahnu zrak) onaj hotel u kojem si me silovao? Ma dobro, nije sad vano, k vragu! Samo bih htjela znati nije li se zvao (gotovo apatom) "Zaarani lovci"? Je li (sanjarski), zbilja se tako zvao? I odjednom je prasnula u sitan, zaljubljen, proljetni smijeh, unula ljeskavo stablo i pojurila uzbrdo, do kraja ulice, a onda krenula natrag, potpuno mirna, drei noge na nepominim pedalama, jednu vie, drugu nie, a jednu ruku na koljenu nepokrivenu cicanom suknjom. 14. Budui daje glazba bila navodno povezana s njenim zanimanjem ** balet i kazalite, dopustio sam Loliti da ui svirati klavir kod neke Sspoe Empereur (kako je mi, poznavaoci Flauberta, moemo Uvjetno nazvati), do ije je bijele kuice s plavim zastorima, na dva-^ kilometra od Beardslevja, Lolita odlazila biciklom dva puta na

218 219 tjedan. Jednog petka uveer, potkraj mjeseca svibnja (i oko tjedan dana nakon

onog posebnog pokusa kojem nisam, kao ni ostalima smio prisustvovati), zazvonio je telefon u mojoj radnoj sobi, gj;. sam upravo istio Gastonovo kraljevo krilo, i glas me gospoice Empereur upitao hoe li moja Emahou da kaem Lolitadoi u utorak na sat, poto je nije bilo dva puta zaredom u proli utorak i danas. Ja rekoh: Jest, naravno, doi e i nastavih igrati ah. italac e lako shvatiti da su mi sposobnosti naglo oslabile, i nakon dva-tri poteza najednom sam opazio, kroz maglu svojih neahovskih muka, da mi Gaston on je bio na potezu moe odnijeti damu; i on je to opazio, ali se bojao da nije posrijedi zamka njegova prepredena protivnika, pa se dugo skanjivao, i otpuhivao, i mrcao, i tresao podvoljcima, i ak kriom zirkao na mene, i neodluno pruao i ponovo povlaio svoje debele skupljene prste ludo je elio da se doepa tog masnog plijena, a nije se usuivao i odjednom ga je zgrabio (da mu nije ta zgoda ulila onu opasnu smionost koju je poslije poeo pokazivati na drugom polju?), te sam proveo muan sat vremena dok nisam izborio remi. On je ispio svoj konjak i malo zatim otiao gegajui se, potpuno zadovoljan ishodom partije (monpauvre ami, je ne vous aijamais revu et quoi qu'ily ait bienpeu de chance que vous voyiez mon Uvre, permettez-moi de vous dire queje vous serre la main bien cordialement, et que toutes mesfillettes voussaluent)86. Zatekao sam Dolores Haze za kuhinjskim stolom kako mae kriku torte ne odvajajui pogled od teksta svoje uloge. Podigla ga je da doeka moj pogled u njenim oima je bila nekakva nebeska praznina. Kad sam joj rekao to sam otkrio> ostala je nekako udnovato bezbrina i samo je kazala d'un petit dr faussementcontrif1 daje ona, naravno, jako zloesta djevojica, ali oi naprosto nije mogla odoljeti napasti i da je protratila te satove glazbe o itaoe, moj itaoe! prouavajui s Monom u gradskom parku onaj arobni prizor u umi. Rekoh: Dobro i odoh pravo do telefona. Monina majka odgovori: Jest, kod kue jei povue se smjekajui se materinski neutralno, uljudno i zadovoljno, i vicucl ve iza pozornice: Trai te Roy a u iduem trenutku doustf i odmah poe tihim i jednolinim glasom, u kojem je ipak Kilo njenosti, prekoravati Roya zbog neega to je uinio ili rekao, li je ja presjekoh u rijei, i Mona zaas nastavi svojim najednijim i najseksualnijim kontraaltom: Jest, gospodine. Naravno, gospodine. Ja sam, gospodine, jedini krivac, u ovom alosnom sluaju (Kakve li rjeitosti! Kakve li ugladenosti!). Zaista mi je veoma jp i tako dalje i tome slino, kako ve govore te flikice. Sidoh ponovo u prizemlje iskalj avaj ui se i drei se za srce. Lolita je sad sjedila u salonu, u svom omiljenom konom naslonjau. Sjedila je izvaljena, grickala zanokticu, pratila me podsmjeljivim pogledom svojih bezdunih,

pepeljastih oiju i neprestance njihala stolac bez naslona na koji je bila stavila petu ispruene noge, samo u arapici, i mene obuze muna bol, jer jasno uvidjeh koliko se ona promijenila otkako sam je prvi put vidio prije dvije godine. Ili se promijenila u posljednja dva tjedna? Gdje je bila moja njenost prema njoj ? Srueni mit! Ona je bila u samu aritu moga usijanog gnjeva. Magla pohote se bila razila a da nije ostavila nita za sobom do ove strane jasnoe. Jest, ona se promijenila! Put joj se nije vie uope razlikovala od puti bilo koje vulgarne neuredne gimnazijalke koja dijeli pomadu s drugim, mae je prljavim prstima po neumivenom licu i svejedno joj je iji joj prljavi rukav kaputa, ji pristavi obraz dodiruje lice. A nekad joj je lice bilo pokriveno njenim maskom, blistalo je od suza kad bih joj u igri metnuo raupanu glavu sebi na trbuh! Grubo crvenilo zamijenilo je blistavilo nevinosti. Proljetna hunjavica koju su ljudi u tom kraju zvali "zeja prehlada" obojila je krajeve njenih Prezirnih nosnica upaljenih rumenilom. Obuzet nekakvim uasom, borih pogled koji mehaniki kliznu niz donju stranu njena napeta 1 'spruena gola bedra oh, kako su joj mlade noge postale nekako ulatene i miiave! Njene razdaleko usaene oi, sive kao mutno staklo i malko zakrvavljene, gledahu me netremice i uini mi se da u njima potajnu misao da Mona moda ima pravo, da bi me sirotica Dolores, mogla prijaviti policiji a da sama ne bude ena. Kako sam se varao! Kako sam bio lud! Sve je kod nje bilo touiako nedokuivosnaga njenih lijepo graenih nogu, zamazana

220 221 peta njene bijele arapice, debeli pulover koji nije bila svukla iako j u sobi bilo zaguljivo, njen novi bludniki vonj, a napose slijep ulica njena lica s njegovim udnim rumenilom i netom namazanim usnama. Na prednjim zubima ostao joj je trag crvenila i mene saletje jedna uspomena ne, ne lik uskrsle Monique, nego lik jedne druge, vrlo mlade prostitutke iz bordela koju mi je netko ugrabio ispred nosa dok sam premiljao je li njena jedina dra mladost vrijedna uasne mogunosti da se zarazim, i koja je imala ba iste takve zaarene jagodine kosti, i pokojnu mamu, i velike prednje zube, i komadi mutnocrvene vrpce u seljaki smeoj kosi. Pa to je sad, govori! ree Lolita. Je li potvrda mojih rijei prihvatljiva? Jest, jest rekoh. Apsolutno prihvatljiva. Jest. I nimalo ne sumnjam da ste vas dvije to zajedniki smislile. tovie, uope ne sumnjam da si joj ti ispriala

sve o nama. Ma nemoj? Predahnuh i rekoh: Dolores, sve se to mora odmah prekinuti! Ja sam spreman da te izvadim iz Beardsleyja i zatvorim zna gdje, samo to se mora prekinuti. Spreman sam da te odvezem za nekoliko minuta s jednim kovegom. To se mora prekinuti jer e se inae svata dogoditi. Svata? Ma to ne kae! Odgurnuh stolac koji je ona neprestano njihala petom, i noga joj tresnu na pod. Hej viknu ona lake na zavojima! Najprije mar gore! viknuh i zgrabih je i izvukoh naslonjaa. Od tog sam asa prestao vladati svojim glasom i nastavili smo se derati jedno na drugo, a ona je upotrebljavala nepriline rijeciVikala je da me mrzi iz dna due. Kreveljila se udovino, nadimala obraze i proizvodila avolski glas isputajui zrak. Rekla je da sam je nekoliko puta pokuao silovati dok sam jo bio podstanar njene majke. Rekla je da je sigurna da sam joj zaklao majku. Kazala je da & se podati prvom momku koji naie i daje ne mogu u tome sprijeitiZapovjedio sam joj da pode gore u svoju sobu i pokae mi sva mj i:e sakriva novce. Bila je to odvratna i dozlaboga buna scena. Drao ^j! je za koati zglob na ruci koji je ona vrtjela amo-tamo traei u ji slabu toku ne bi li se u zgodnom trenutku istrgla, ali sam je o vrlo vrsto i ak sam joj nanosio veliku bol, zbog koje e mi, naClarn se, sagnjiti srce u prsima, a dva-tri puta se trgla tako bijesno da jjm Se uplaio da joj je pukao zglob, i neprekidno me gledala onim svojim nezaboravnim oima u kojima se ledeni gnjev borio s vrelim suzama, glasovi su nam zagluivali telefon koji je gore zvonio, a onoga istog asa kad mi je ta zvonjava doprla do svijesti, ona se oslobodila i Jala petama vjetra. ini mi se da me s filmskim junacima vee zavisnost od svemone machina telephomca88 i njena nenadana upletanja u ljudske poslove. Ovaj put je to bila srdita susjeda. Prozor na istonoj strani salona bio je irom otvoren, premda je zastor, milou sudbine, bio sputen; a iza tog prozora vlana crna no kiselog novoengleskog proljea prislukivala je, pritajena daha, nau svau. Ja sam uvijek mislio da je tip prostake usidjelice, nalik na sueni bakalar, posve knjievni plod ukrtanja srodnih osoba u suvremenom amerikom romanu; ali sam sad uvjeren da se izvjetaena i iskvarena gospoica Istok ili, da otkrijem njen inkognito, gospoica Fenton Lebone nagnula na trietvrt prozora svoje spavae sobe ne bi li dokuila sr nae svae. Kakva je to dreka... kakva galama... kreketalo je iz telefonske slualice.

Mi ne stanujemo ovdje u emigrantskom kvartu. Ovo se nikako... Ispriah se zbog buke koju su digli kerkini gosti ("Znate kakvi su mladi...") i u pola kreketa spustih slualicu. Dolje se zalupie vrata. Lolita? Je li pobjegla? Kroz prozor na stubitu opazih kako hitra mala prikaza mugnu ^oz grmlje u vrtu; srebrna toka u tami glavina kotaa bicikla zatreperi, pokrenu se i ieznu. Sluajno je ba auto provodio tu no u automehaniarskoj dionici na drugom kraju grada. Morao sam pjeice progoniti Ptu bjegunicu. ak ni dandanas, poto je otada kanulo u vjenost ti godine, ne mogu pomisliti na onu ulicu, na onu proljetnu no

222 223 a da ne zadrhtim u panici. Gospoica Lester vodila je starog, nadutop jazavara gospoice Fabian ispred njihove kue. Kao Stevensenov gospodin Hyde, bio sam spreman zgaziti sve to mi se isprijei na putu. Treba naizmjence tri koraka hodati, pa onda tri koraka trati Mlaka kia zabubnjala je po kronjama kestenova. Na drugom uglu neki mladi, koji se nejasno razabirao u tami, pritisnuo je bio Lolitu uz eljeznu ogradu i ljubio je ne, to nije bila ona, prevario sam se. ape su me jo svrbjele kad sam pojurio dalje. Oko osamsto metara od broja etrnaest Thaverova se ulica splee s jednim privatnim prolazom i poprenim bulevarom koji vodi prema trgovakom dijelu grada; ispred prvog mlijenog restorana ugledah uz kakvu melodiju olakanja! Lolitin lijepi bicikl kako je eka. Gurnuh umjesto da povuem vrata, povukoh ih i ponovo gurnuh, povukoh i udoh. Pozor! Na desetak koraka od mene, iza stakla telefonske govornice (bog membrane svejednako je bio s nama), Lolita je drala slualicu u aci, ovjerljivo nagnuta nad nju, i pogledala me, primirila i okrenula se sa svojim blagom, a onda bre-bolje objesila slualicu i neobino bodro izila iz govornice. Pokuala sam te nazvati kui bezbrino e ona. Pala je velika odluka. Ali me najprije poasti jednom Coca-Colom, tatice! Sjedei za tezgom, pozorno je gledala kako bezvoljna, blijeda djevojka stavlja led u visoki pehar, natae smeu tekuinu i dodaje trenjeva soka dok se meni srce paralo od ljubavi i udnje. Taj djetinji zglob na ruci! Draesna moja djevojica... Imate draesnu djevojicu, gospodine Humberte! Bianca i ja joj se uvijek divimo kad prolazi pored nas. Gospodin Pim (koji je prolazio u poznatoj

tragikomediji) gledao je kako Pippa (koja je prolazila kod Browninga) sie svoju nepodnosivu mjeavinu. J'ai toujours admire l'oeuvre ormonde du sublime Dublinoii ^ doe se kia bila pretvorila u snaan i ugodan pljusak. Zna to ree ona vozei se polako na svom biciklu pore mene i struui jednom nogom po tamnom i sjajnom plonik0' Zna to sam odluila. Hou da promijenim kolu. Mrzim )e' Mrzim taj komad. asna rije! Da odemo i da se nikad vie fle ! Nai emo neku drugu kolu. Otputovat emo ve sutra, {(renut emo opet na dugo putovanje. Samo, ovaj put emo ii ^o kuda. ja hou, vrijedi? Klimnuh glavom. Moja Lolita! .Ja odreujem marrutu. C'est entendu?0Pitala me klatei se pomalo pored mene. Francuski je govorila samo kad je bila vrlo posluna curica. U redu. Entendu91. A sad hop-hop-hop, Lenoro, jer e inae pokisnuti do koe. Bura jecaja razdirala mi je grudi. Ona obnai zube i nagnu se naprijed onako arobno kako ine uenice, i odjuri, ptica moja! Gospoica Lester drala je odnjegovanom rukom otvorena vrata gegavom starom psu, quiprenait son tempp2. Lolita me je ekala pokraj sablasne breze. Mokra sam kao mi ree mi na sav glas. A ti jesi li zadovoljan? K vragu i komad! Kui? Negdje gore nevidljiva je vjetica zalupila pandama prozor. Udosmo u kuu; predsoblje nas je doekalo obasjano; Lolita svue demper, zamahnu kosom posutom biserjem, pridignu koljeno i prui mi svoje gole ruke. Molim te, ponesi me gore! Nekako sam romantino raspoloena. Uzgred budi reeno, filozofima e moda biti zanimljivo uti da ja imam sposobnostkoj a mi se ini prilino neobinada lijem potoke suza za sve vrijeme one druge bure. 15. Gospodin Humbert, koji se nije mnogo razumio u tehniku, platio je da mu pritegnu konice, proiste vodove, izbruse ventile 1 Vjeta drugo poprave i dotjeraju, tako da je automobil pokojne Sspoe Humbert bio u pristojnom stanju kad je trebalo poi na nvo putovanje.

224

225 Obeali smo gimnaziji u Beardslevju, dobroj, staroj gimnaziji u Beardslevju, da emo se vratiti im meni istekne ugovor u HoUywoodu (dovitljivi je Humbert natuknuo da e biti glavni savjetnik n snimanju filma o "egzistencijalizmu" koji je 1949. godine imao jo| dobru prou), a zapravo sam se nosio milju da se kriom prebacim0 preko granice u Meksiko osmjelio sam se bio od prethodne godine i da ondje odluim to u sa svojom malom prilenicom koja je sad bila metar i pol visoka i teila etrdeset kila. Iskopali smo nae turistike vodie i automobilske karte. Ona je s velikim uitkom naznaila marrutu. Je li moda pod utjecajem kazalinog posla prerasla onu svoju djetinju lanu prezasienost te je sad vrlo pozorno i temeljito istraivala raskonu tvarnost? Osjeao sam se nekako udnovato lak, kao u snu, u ono blijedo, ali toplo nedjeljno jutro kad smo napustili iznenaenu kuu profesora Kema i krenuli glavnom gradskom ulicom prema autoputu s etiri trake. Ljetna prugasta crnobijela haljina moje drage, mangupska plava kapica, bijele arapice i smee mokasinke nisu se ba najbolje slagale s krupnim lijepim draguljem bruenim akvamarinom na srebrnom laniu koji joj je resio vrat i koji sam joj poklonio ja i proljetni pljusak. Kad smo prolazili pored novog hotela, ona se odjednom nasmija. to je? upitah je. Dat u ti gro ako mi ne slae. Ona odmah isprui ruku, ali ja moradoh u isti as prilino naglo zakoiti pred crvenim svjetlom. Tek to smo stali, sustigoe nas slijeva i polako se zaustavie nejja kola, a mrava, sportski graena mlada ena (gdje sam li je vidio?) svjee boje lica i sjajne bronanocrvene kose to joj padae niz ramena pozdravi Lolitu zvonkim uzvikom, a onda se obrati meni neobino arko, "an-darkovski" (aha, sjetio sam se!) i doviknu: Kakva teta to odvlaite Dolly s predstave, da ste samo iu1 kako ju je autor hvalio na pokusu... Zeleno svjetlo, tupane ree Loli ta u pola glasa i u istl mah Jeanne d'Arc (gledali smo je u toj ulozi u gradskom kazali^11' odluno nas preteknu i naglo skrenu u Sveuilinu aveniju. Tko je to zapravo bio Vermont ili Rumpelmeyer? Ma ne, to je Edusa Gold, naa reiserka. . Ne mislim na nju. Tko je zapravo sklepao taj komad o tvojim oaranim lovcima? A, to misli! Tko? Pa neka baba, ini mi se da se zove Clara i :OJ nekako. Bilo ih je tamo masa. I ona te je pohvalila? - Ne samo da me je pohvalila, nego me je i poljubila u elo... u moje edno

elo i moje pilence prasnu u onaj svoj novi, sitni, ciavi smijeh kojim se moda u vezi s drugim teatarskim navikama odnedavno rado razmetala. Ti si smijeno eljade, Lolito rekoh (ili tako nekako). Naravno da sam ja presretan to si odustala od te blesave predstave. Ali je udno to si je se okanila svega tjedan dana prije njena prirodnog zavretka. Ah, Lolito, pazi, nemoj se tako lako predavati! Sjeam se da si se odrekla Ramsdalea radi logorovanja, a logorovanja radi turistikog putovanja mogao bih navesti jo nekoliko naglih promjena tvog raspoloenja. Pazi to radi! Ima stvari od kojih se nipoto ne smije odustati. Mora biti ustrajnija. mora biti malo njenija sa mnom, Lolito! Osim toga, previe jede. Opseg tvojih kukova ne bi smio biti vei od etrdeset i pet centimetara. Ako se malo udeblja, bit e svreno sve meu nama (alio sam se, naravno). Sad kreemo na dugo, sretno putovanje. Sjeam se... 16. Sjeam se kako sam, dok sam bio dijete, u Evropi snatrio nad kartom Sjeverne Amerike, na kojoj se Apalako gorje protezalo, tiskano krupnim slovima, od Alabame do Mainea tako da se tijelo to podruje (ukljuujui Pennsvlvaniju i New York) inilo toojoj uobrazilji kao kakva golema vicarska ili ak Tibet, same P'anine, niz divnih dijamantnih vrhunaca, divovsko crnogorino tVee le montagnard emigr^ u velianstvenoj bundi, i Filis tigris ^, i crvenokoci pod katalpama. Kako je grozno to

226 227 se sve to svelo na bijedan travnjak u predgrau i eljeznu koan za spaljivanje smea to se dimi... Zbogom, Apalai! Zatim sm presjekli Ohio, tri drave koje poinju slovom "I" i Nebrask oh, prvi dah zapada! Nismo se urili jer smo imali pred sobom cijeli tjedan dana da stignemo u Wace, gradi u Stjenjaku, gdje je ona arko eljela vidjeti indijanske obredne plesove na godinje otvaranje arobne peine, i gotovo tri tjedna da se dohvatimo Elphinstonea, bisera jedne zapadne drave, gdje je udjela da se popne na Crvenu hrid s koje se jedna filmska zvijezda nedavno bila sunovratila i ubila nakon pijane svae sa svojim prilenikom. Opet su nas nepovjerljivi moteli pozdravljali ovakvim natpisima; "elimo da se kod nas osjeate kao kod svoje kue. Prije vaeg odlaska popisali smo sav inventar. Zapisali smo broj vaeg automobila. tedite toplu vodu!

Pridravamo sebi pravo da izbacimo bez prethodne najave svaku nepoeljnu osobu. Ne bacajte nikakve nepotrebne stvari u nunik. Hvala vam! Doite opet! Uprava. P. S. Mi smatramo nae goste najboljim ljudima na svijetu." U tim stranim mjestima plaali smo dvije postelje po deset dolara na no. Muhe su stajale u redu vani na vratima i samo ekale da se vrata otvore. Pepeo naih prethodnika jo je poivao u pepeljarama, enska dlaka leala je na jastuku, uli smo kako na susjed vjea kaput u ugraeni ormar, vjealice su bile lukavo privezane icom za preku ne bi li se sprijeila kraa i posljednja uvreda slike iznad brane postelje bijahu potpuno jednake. Zapazio sam, izmeu ostaloga, promjenu u komercijalnom stilu-Primjeivala se tenja da se kuice spajaju te da se postepeno izgradi cio karavan-saraj, i gradilo se na kat, i dolje je nicalo predvorje, i auto vam vie nije stajao pred vratima vae sobe, nego je odlazio u zajedniku garau, i motel je polako postajao slika i prilika dobrog starog treerazrednog hotela. A sad bih htio usrdno zamoliti itaoca da se ne izruguje menl' mom pomuenom umu. Svi mi moemo naknadno bez po mu*6 proniknuti sudbinu, ali, vjerujte mi, dok je ona u toku, nijedna sudbina nije nalik na one potene detektivske romane u kojira treba paziti na nagovjetaje i putokaze. U mladosti sam ak ta jednu takvu francusku pripovijest u kojoj su putokazi bili tiskani kurzivom; ali McFatum ne radi takoak i kad prepoznaj e, obuzet strahom, neke mutne nagovjetaje i predznake. Na primjer, ne bih se mogao zakleti da ona u jednoj prilici, pred jiednjozapadnu etapu naeg putovanja ili na samu njenu poetku, nije uspjela kojeta saopiti nepoznatu ovjeku ili nepoznatim ljudima, ili inae stupiti s njim ili s njima u dodir. Tek to smo se bili zaustavili na jednoj benzinskoj stanici pod znakom Pegaza, a odignuti poklopac motora, pod koji sam zavirio da vidim to mehaniar radi, skrio Lolitu od mog pogleda, ona je mugnula iz kola i izgubila se nekamo iza radionice. Kako sam bio pomirljivo raspoloen, samo sam zavrtio svojom dobroudnom glavom, iako su, strogo uzevi, odlasci u javne nunike bili strogo zabranjeni, jer sam slutio da su nunici kao i telefon iz nekog meni nepoznatog razloga, one otre toke za koje je moja sudbina sklona zapeti. Svatko ima takve svoje kobne predmete ili pojavetko krajolik koji se vraa, tko brojevekoje bozi pomno biraju da privuku dogaaje koji su za nas posebno znaajniovdje e se John svagda spotaknuti, a ondje e Jane svagda pui srce. Usluili su me, dakle, i ja sam odmaknuo kola od crpki da ustupim mjesto malom teretnjaku koji je razvozio robu i tada me je sve vei obujam njene odsutnosti poeo titati u sivoj praznini vjetrovita dana. Nisam ni prvi ni posljednji put gledao, obuzet nekom mutnom nelagodom, nepokretne sitnice

koje kao da se ude (poput seoskih besposliara) to su dospjele u vidno polje putnika kji ne moe dalje onu tamnozelenu kantu za smee, one crne, cie gume s bijelim, bijelim stranama izloene na prodaju, one ute toflenke motornog ulja, onaj crveni hladnjak s razlinim napicima, nih etiri, pet... sedam praznih boca u drvenim pregradama d nalik na krialjku koja jo nije do kraja rijeena, onog ca to se strpljivo penje uz prozor u mehaniarskoj radionici... z njena je otvorena vrata dopirala glazba s radija i, moda zato njen ritam nije bio usklaen s njihanjem i drugim gibanjima ja koja je oivljavao vjetar, ovjek je imao dojam da gleda neki ^lin

22 229 stari film o prirodi, koji ivi sam za se dok pijanino ili violina prat melodijsku liniju izvan sfere cvijeta to podrhtava, ili granice to se njie. U meni besmisleno zatreperi Charlottin posljednji jecaj kad Lolita, u haljini koja nije leprala u taktu glazbe, dotra iz sasvim neoekivanog smjera. Nunik je bio zauzet, pa je bila prela preko poprene ulice do druge benzinske stanice pod znakom koljke. Tu je natpis glasio: "Mi se ponosimo naim toaletima koji su isto tako isti kao i vai kod kue. Razglednice s ve nalijepljenim markama spremne su za vae komentare". Ali je nunik bio bez razglednica, bez sapuna, bez iega. Bez komentara. Toga dana ili sutradan, nakon prilino dasadne vonje kroz zasijana polja, stigli smo u arobni gradi Kasbeam i odsjeli u motelu "Kesten-dvor": zgodne kuice, sona trava, kestenovi, jabuke, stare njihaljke i velianstven zalazak sunca koje umorno dijete nije ni pogledalo. Ona je eljela da prodemo kroz Kasbeam zato to je to mjesto svega pedesetak kilometara sjeverno od njena rodnog grada, ali sutradan ujutro kao da uope nije imala volje da pogleda plonik na kojem se.prije pet godina igrala kolice. Ja sam se, iz razumljivih razloga, pribojavao tog skretanja, iako sam se bio dogovorio s njom da nee svraati panju na sebe da nee izlaziti iz auta ni posjeivati stare prijatelje. Stoga sam se obradovao to je odustala od svog nauma, ali mi je olakanje kvarila pomisao da se ona ne bi tako lako odrekla posjeta Piskvju da je mislila da ja strepim, kao i prethodne godine, od nostalginih opasnosti toga gradia. Kad sam uzdahnuo i to joj spomenuo, ona je takoer uzdahnula i turobno rekla da je neraspoloena, te je poeljela ostati u postelji s hrpom ilustriranih asopisa i da nakon ruka, ako se bude bolje osjeala, krenemo dalje, pravo na

zapad. Moram rei da je bila vrlo njena i umorna i da se bila "strano zaeljela" svjeeg voa, tako da sam odluio skoknuti u centar Kasbeama po kakav dobar izletniki ruak. Naa je kuica stajala na umovitu breuljku i kroz prozor se mogla vidjeti cesta kako se spusta vijugajui, i kako se zatim protee pravo izmeu dva reda kestenova put lijepog gradia koji se vidio kao na dlanu, nalik na igraku, u istoj jutarnjoj daljini; mogla se raspoznati djevojica slina vilenjak11' 230 na biciklu poput vilina konjica, i uz nju nerazmjerno krupan pas __ sve to isto onako jasno kao oni hodoasnici i mazge to se penju uz krivudave ceste, blijede kao vosak, na starim slikama s modrikastim bidima i malim crvenim ljudima. Ja imam evropski nagon da idem pjeice kad god mogu bez automobila, i zato sam poao bez urbe niz cestu i nakon nekog vremena sreo onu biciklisticu koja je, uzgred budi reeno, bila runa, debeljukasta djevojica s pletenicama, a pratio ju je golem bernardinac s onim dupljama poput cvjetova dana-i-noi. U Kasbeamu me je vrlo star brija vrlo loe podiao; neprestano je naklapao o nekom svom sinu, igrau bejzbola, i pri svakom usnenom suglasniku pijuckao mi po vratu. Od vremena do vremena brisao je naoale mojim ubrusom ili prestajao raditi svojim starakim drhtavim karama da mi pokae poutjele novinske izreske; toliko sam ga nepaljivo sluao da sam se zgrozio kad me je napokon upozorio na uokvirenu fotografiju meu starim posivjelim boicama i kad sam shvatio da je mladi brkati sporta na njoj ve trideset godina mrtav. Popio sam alicu kave, vrele i bljutave, kupio grozd banana za svoje majmune i izgubio jo desetak minuta u trgovini delikatesama. Prolo je bilo najmanje sat i pol kad se siuni hodoasnik Hum-Hum pojavio opet na cesti to je vodila do Kesten-dvorca. Djevojica koju sam sreo na putu u grad nosila je sad brdo rublja i pomagala pospremati kuice iskrivljenom ovi, ija su me velika glava i grube crte lica podsjetile na takozvanog "Bertolda" iz talijanskih farsa. Bilo je na naoj Kesten-kosi desetak tih kuica, lijepo i razdaleko rasporeenih usred bujnog zelenila. Sad u podne, veina se njih ve bila oslobodila, uz posljednji tresak vrata to su se sama Otvarala, svojih gostiju. Prastar, posve oronuo par u vrlo modernom automobilu oprezno je milio iz jedne male garae uz kuicu; iz jedne druge, iste takve garaice prilino je neprilino strio crveni poklopac sportskog automobila; a blie naoj kuici naoit i krepak mukarac s buom crne kose i plavim oima stavljao je frigoterm u automobil-*aravan. Pogledao me je, tko zna zato, cerei se nekako nesigurno, sprijeda, nasred travnjaka, u granatoj hladovini bujna drvea, -fuj

m 231 bernardinac je uvao bicikl svoje gazdarice, a nedaleko od njega mlada trudnica je bila posjela ushieno dojene na ljuljaku i polako ga ljuljala, iako joj je ljubomorni malian od dvije-tri godine smeta0 nastojei odgurnuti ili povui ljuljaku; svrilo je tako daje ljuljaka njega oborila i on se poeo derati leei poleuke na travi, a majka se i dalje njeno smjekala ni jednom ni drugom svom ve roenom djetetu. Sjeam se ovako dobro svih tih pojedinosti vjerojatno zato to sam nakon nekoliko trenutaka morao temeljito provjeriti sve svoje dojmove; a osim toga je neto u meni bilo neprestano na oprezu od one uasne veeri u Beardslevju. Nisam se htio prepustiti ugodnom osjeaju koji je u meni bila probudila etnjapovjetarcu ranog ljeta koji mi je obavijao potiljak, gibljivoj kripi vlana ljunka pod nogama, slasnom komadiu hrane koji sam napokon isisao iz uplja zuba, pa ak ni ugodnom teretu kupljenih stvari koje zapravo nisam smio nositi, s obzirom na stanje svog srca; ali se inilo da caki ta moja nesretna pumpa besprijekorno radi, pa sam se udio adolori d'amoureuse langueur''' kad sam naposljetku stigao do kuice u kojoj sam bio ostavio svoju Dolores. Naao sam je, zaudo, odjevenu. Sjedila je na rubu postelje u modrim platnenim hlaicama i jueranjoj majici i gledala me ba kao da me ne poznaje. Blagi obrisi njenih sitnih dojki bili su prije otvoreno istaknuti nego prikriveni mlohavom trikotanom tkaninom, i ta me je otvorenost umah ozlojedila. Nije se jo bila okupala, ali je stigla namazati usne i umrljati iroke prednje zube to su se ljeskali kao bjelokost polivena vinom ili ruiasti kartaki etoni. I eto, tako je sjedila sklopljenih ruku na koljenima, sva proeta neim arkim i avolskim to nije imalo ama ba nikakve veze sa mnom. Bacih na stol svoju teku papirnu vreicu i stajah nekoliko trenutaka prelazei pogledom s njenih sandala i golih glenjeva na njeno blaeno i glupo lice, pa opet na one grene noge. Bila si vani rekoh (sandale su joj bile oblijepljen ljunkom). Ovaj as sam ustala ree ona i nadoda (uhvativi rnJ pogled uprt dolje): Izila sam naas... da vidim vraa li se. Nanjuila je banane i pokrenula se prema stolu. Jesam li mogao sumnjati na neto odreeno? Dakako da nisam , ali one mutne, zanesene oi, ona udna toplina to je izbijala iz nje... Ne rekoh vie ni rijei, samo pogledah na cestu koja je onako lijepo vijugala u prozorskom okviru svakome tko bi me htio iznevjeriti posluio bi taj prozor kao izvrsna promatranica. Lolitica je poela u slast jesti banane. Odjednom se sjetih

dodvorljivog smijeka onog tipa iz susjedne kuice, lzletjeh na dvorite. Svi su automobili bili otili osim njegova karavana u koji je upravo ulazila njegova mlada ena sa svojim dojenetom i onim drugim, manje-vie otpisanim djetetom. to je, kamo e? povika Lolita s vrata. Ne odgovorih joj ni rijei. Gurnuh je, onako meku, natrag u sobu i uoh za njom. Strgoh majicu s nje. Zderah i sve ostalo povukavi za patentni zatvara. U hipu je izuh. Pomamno uzeh tragati za sjenom njene nevjere; ali trag koji sam slijedio bio je odvie slab da bi se mogao razluiti od tlapnje kakva luaka. 17. Debeli je Gaston, onako izvjetaen, rado dijelio darove darove koji su bili takoer malice izvjetaeni, ili bar neobini, po njegovu izvjetaenom ukusu. Poto je jednom opazio da mi se slomila kutija za ahovske figure, sutradan mi je ujutro poslao po jednom svom momiu bakrenu kasetu, kojoj je cijeli poklopac bio iaran zamrenim istonjakim arama i koja se mogla lijepo Zakljuati. Meni je bio dovoljan jedan pogled da ustanovim da je to jedna od onih jeftinih blagajni koje se, ne znam zato, zovu luizette koje se uzgred kupe negdje u Malagi ili Aliru, i s kojima poslije ne ^a to e. Kaseta je bila odvie plitka za moje glomazne figure, ali Sam je sauvao u sasvim druge svrhe. elei rastrgnuti mreu sudbine u koju sam se, kako sam nejasno Osjeao, bio zapleo, odluio sam (usprkos Lolitinu oitunezadovoljstvu)

232 233 da ostanemo jo jednu no u Kesten-dvoru. Poto sam se probudio u etiri sata ujutro, uvjerio sam se da djevojica jo spava (otvorenih usta kao da se tupo udi nevjerojatno besmislenom ivotu koji smo svi tni nekako bili uredili za nju) i daje dragocjeni sadraj luizette netaknut. U njoj je, lijepo umotan u bijeli vuneni al, leao depni revolver, kalibar 0.32, duina oko jedne devetine Lolitine visine, arer s osam naboja, drak od etvrtaste orahovine, elik potpuno bruniran. Naslijedio sam ga od pokojnog Harolda Hazea s katalogom u kojem je na jednom mjestu bezbrino i nepismeno pisalo: "Veoma je prikladan za kuu i auto kao i za osobu". Leao je u kutiji, spreman da odmah poslui za osobu ili osobe; bio je nabijen, ali je zatvara bio zakoen da bi se sprijeilo sluajno okidanje. Ne treba smetnuti s uma da je pitolj frojdovski simbol praoinskog sredinjeg uda.

Sad mi je bilo drago to je sa mnoma osobito mi je bilo drago to sam se bio nauio rukovati njime prije dvije godine, u boriku nedaleko od mog i Charlottina jezera nalik na pjeani sat. Farlow s kojim sam se etao po toj gustoj umi bio je izvrstan strijelac. Uspio je pogoditi iz kolta kolibria iako valja rei da je od trofeja ostalo vrlo malosamo prstohvat paperja duginih boja. Jednom nam se bio pridruio stameni bivi policajac Krestovski, koji je u dvadesetim godinama ovog stoljea vjeto ustrijelio dva odbjegla zatvorenika, i popunio nam lovaku torbu sitnim djediem kojeg je, uzgred budi reeno, ubio izvan lovake sezone. Prema tim majstorima ja sam, naravno, bio poetnik i nikako nisam mogao pogoditi cilj, ali mi se zato drugi put, kad sam bio sam, posreilo da ranim vjevericu. Lezi, lezi apnuh svom laganom, ali zbijenom drukanu i popih u njegovo zdravlje gutljaj dina. 18. A sad italac treba zaboraviti na Kestenove i Koltove da bi poao za nama dalje na zapad. Idui su dani bili obiljeeni nizom snanih oluja ili je, moda, jedna te ista oluja prolazila kroz cijelu zernlju teki01 abljim skokovima, a mi je se nikako nismo mogli otresti, 1^0 to se nismo mogli otresti ni detektivaTrappa; jer ba se tih dana javila preda mnom zagonetka astekog crvenog jaka, kabrioleta koji je posve bacio u zasjenak temu o Lolitinim ljubavnicima. udo jedno! Ja koji sam bio ljubomoran na svakog balavca na kojeg smo naili, udo jedno kako sam krivo protumaio nagovjetaje sudbine! Moda je tijekom zime moju budnost bilo uspavalo Lolitino edno vladanje; a i inae, teko da bi i luak bio toliko glup da pomisli da neki Humbert Drugi u stopu progoni Humberta Prvog i njegovu nimficu, uz Zeusov vatromet, kroz velike i rune ravnice. Zbog toga sam zakljuio da crvenim Jakom, koji nas je iz kilometra u kilometar pratio na pristojnoj udaljenosti, upravlja detektiv kojeg je unajmilo neko dokono zanovijetalo da ustanovi to zapravo radi Humbert Humbert sa svojom malodobnom pastorkom. Kao to mi se dogaa u razdobljima elektrine napetosti u atmosferi i praskavih gromova, muila su me privienja. Doputam da nisu bila samo privienja. Ne znam to su mi ona ili on usuli jednom u moj din, ali to je slabo djelovalo, pa sam u noi jasno uo lagano kucanje na vratima nae kuice; otvorio sam ih irom i u isti mah opazio da sam gol golcat, a da na pragu stoji, bjelasajui se u mraku natopljenom kiom, ovjek koji je drao na licu krinku to predstavlja ina, grotesknog detektiva isturene brade, ije pustolovine izlaze u stripovima. On se prigueno zasmija i izgubi u tami, a ja se vratih glavinjajui do postelje i odmah ponovo zaspah i, ma koliko to bilo udno, ni dandanas mi nije jasno

je li to bila java ili privienje izazvano nekom drogom. Uostalom, od tada sam temeljito prouavao Trappov osebujan smisao za humor i to mi se ini prilino vjerodostojnim primjerkom njegove vrste humora. O, kako je to bilo grubo smiljeno i krajnje bezduno! Netko je valjda zaraivao na tim krinkama poznatih cudovita i glupana. Jesam li sutradan vidio dva derana kako ruju P kanti za smee i isprobavaju inovu obrazinu? Je li to bila puka sluajnost? Posljedica meteorolokih prilika? Kao ubojica obdaren izvanrednim, ali neujednaenim i hirovitim lenjem, ne bih vam znao rei, milostive gospoe i gospodo, kad

234 235 sam se konano uvjerio da nas slijedi crveni kabriolet, ali se zato sjeam kad sam prvi put jasno vidio njegova vozaa. Nekako predveer vozio sam polagano po silnom pljusku ne gubei iz vida crvenu prikazu to se razlijevala i podrhtavala od poude u mom ogledalu sa strane Najednom potop poe jenjavati i sitno bubnjati i domalo posve prestade. Probivi se kroz oblake, jarko sunce obasja cijeli autoput; htjedoh kupiti tamne naoale, pa se zaustavili na benzinskoj stanici. To to se zbivalo inilo mi se kao bolest, zloudan tumor protiv kojeg ovjek ne moe nita, pa sam odluio da se naprosto ne obazirem na naeg hladnokrvnog progonitelja koji se, sputena krova, zaustavio malo dalje iza nas, pred nekom kavanom ili krmom na kojoj je stajao idiotski natpis: "KOLOTUR", ispod kojeg je pisalo: "Otpleite kolo sTurom". Poto su mi napunili rezervoar, otiao sam u pisarnicu da kupim naoale i platim benzin. Potpisujui "putniki ek", pokuao sam se prisjetiti u kojem se mjestu nalazim, te sluajno pogledah kroz prozor i ugledah neto strano. Pleat, elav mukarac, u sportskom kaputu be boje i tamnosmeim hlaama, sluao je to mu kazuje Lolita, koja se bila nagnula iz naeg automobila, govorila brzoreicom i mahala gore-dolje rukom rairenih prstiju, kako je inila kad je bila rije o neem ozbiljnom i neodgodivom. Najvie me je prenerazila toliko da mi se smuilo nekakva rjeita prisnost njena govora koju mi je teko opisati, a po kojoj bi se reklo da se oni poznaju ve poodavno najmanje mjesec dana. Zatim sam vidio kako se on poeao po obrazu, klimnuo glavom, okrenuo se i poao natrag do svojih kola irok i temeljan ovjek mojih godina, pomalo nalik na pokojnoga Gustava Trappa, vicarca, bratia mog oca, isto onakva ravnomjerno preplanula lica, okruglijeg od mojeg) kao u strica Gustava, potkresanih tamnih bria i zakrljalih usta nalik

na ruin pupoljak. Kad sam se vratio do automobila, Lolita je prouavala automobilsku kartu. to te je pitao onaj klipan, Lolito? Koji klipan? Aha onaj! A da. Ma ne znam. Pitao me )c imam li kartu. Zalutao je valjda. Krenusmo dalje, a ja rekoh: : > Sad me dobro sluaj, Lolito! Ne znam lae li ili ne lae, i ne znam jesi li poludjela ili nisi, to mi je trenutno sasvim svejedno; ali taj nas ovjek prati cijeli dan i juer sam vidio njegov auto u naem motelu, sve bih rekao daje to neki policijski agent. Ti dobro zna to & se dogoditi i kamo e te strpati ako policija to pronjui. A sad mi reci od rijei do rijei to ti je sve rekao i to si ti njemu rekla! Ona se nasmija. Kad bi on zbilja bio cajkan odgovori ona vritavo, ali prilino razborito najblesavije bi bilo pokazati mu da smo se uplaili. Nemoj se uope obazirati na njega, tatice! Je li te pitao kamo idemo? Ta on to ve zna! (Rugala mi se.) Kako bilo da bilo rekoh poputajui sad sam ga dobro vidio. Nije ba neki ljepotan. Strano je slian jednom mom roaku koji se zove Trapp. Pa moda i jest Trapp. Da sam na tvom mjestu... ah, pogledaj, sve se devetice pretvaraju u iduu tisuu! Kad sam bila sasvim maladoda neoekivano pokazujui na brojabila sam uvjerena da bi se nule zaustavile i ponovo pretvorile u devetice kad bi mama htjela potjerati auto natrake. ini mi se da se prvi put ovako neposredno prisjetila svog prethumbertovskog djetinjstva; moda je u kolskom kazalitu nauila ovakve trikove? Nastavili smo se voziti u posvemanjem muku. Potjere nije vie bilo za nama. Ali ve sutradan, kao bol od neke kobne bolesti koja se vraa dok slabi i djelovanje morfija i nada, on se opet pojavio za nama, & glatka crvena zvijer. Promet je na autocesti toga dana bio slab, nitko nikoga nije prestizao i nitko se nije ni pokuavao ugurati 1Zrnedu naeg skromnog modrog auta i njegove nabusite crvene sjene, kao da je kakav veseo arobnjak zaarao taj razmak, stvorio *nu ija tonost i postojanost kriju u sebi neto kristalno i gotovo ^jetniko. Na progonitelj, s onim svojim ramenima nabijenim Vatom i strievskim briima, podsjeao me je na lutku u izlogu, a njegov automobil kao da se kretao samo zato to je povezan

236 i 237 nevidljivim i neujnim svilenim uzetom za naa uboga kola. tyj smo bili mnogo slabiji od njegova raskono lakiranog Jaka tako da mu nisam ni pokuao umaknuti. Elente currite, noctis equi!Oh, tiho bjeite, noni vukodlaci! Penjali smo se uz dugu uzbrdicu i ponovo se sputali. Pridravali smo se doputene brzine. Putali smo djecu da prijeu u vii razred. Oponaali smo skladnim pokretima upravljaa crne vijuge na utim ploama koje su upozoravale na zavoje; ali, ma kuda ili, zaarani je razmak i dalje, ne mijenjajui se, klizio za nama, kao matematika fatamorgana, kao cestovni pandan arobnom ilimu. I neprekidno sam osjeao mali osobni ar desno od sebe njene radosne oi, njen zaaren obraz. Prometnik u paklu isprepletenih ulica, u etiri i pol poslije podne, na ulazu u industrijski gradi, bio je prst sudbine koji je odagnao ari od nas. Mahnuo mi je rukom neka mu se pribliim, a onda je tom istom rukom presjekao put mojoj sjeni. Duga kolona automobila krenula je poprenom ulicom, izmeu Jaka i mene. Daleko sam mu odmakaoa onda sam vjeto skrenuo u pokrajnju uliicu. Vrabac je sletio s velikom mrvom kruha, napao ga je drugi i oteo mu mrvu. Kad sam se nakon nekoliko sumornih zaustavljanja i namjerna krivudanja vratio na autoput, mojoj sjeni nije vie bilo ni traga. Lolita je prezirno puhnula kroz nos i rekla: Ako je on zbilja detektiv, onda je bilo glupo od tebe to si mu zbrisao. Sad imam drukije miljenje odvratih. Mogao si provjeriti te svoje... pretpostavke... da si ostao u dodiru s njim, dragi moj tatice! ree Lolita previjajui se u grevima vlastita sarkazma. Ipak si ti velika hulja! nadoda obinim glasom. Proveli smo sumornu no u vrlo prljavu motelu, uz kiu koja je umila u irokoj amplitudi, i upravo pretpotopnu neprekidnu grmljavinu. Ja nisam dama i ne volim grmljavinu izrazila se udno Lolita i privila se uza me, naalost samo zato to se panino bojala oluje. Dorukovali smo u gradu Ani, br. stan. 1001. Sudei po onoj posljednoj jedinici, ona je debela njuka ve ovdje

pripomenuh. Duhovit si, dragi moj tatice, kao da si se rodio na Duhove ree Lolita. Bili smo ve stigli u preriju obraslu pelinom i dan-dva sam bio, hvala Bogu, na miru (glupane, govorio sam sam sebi, sve je u redu, ona je teina potjecala naprosto od zabludjelih plinova); uskoro su pravokutne uzviice ustupile mjesto pravim planinama te smo na vrijeme stigli u gradi Wace. Eto ti vraga! Nastao je nekakav nesporazum, ona je bila krivo proitala datum u vodiu i plesovi u arobnoj peini bili su ve odavno proli! Uostalom, to je hrabro podnijela, a kad smo doznali da u ljeilitu Waceu postoji ljetno kazalite i da je sezona u punom jeku, odvuklo nas je neto tamo, jedne divne veeri oko sredine lipnja. Zaista vam ne bih znao rei o emu je bila rije u komadu koji smo gledali. Bilo je to neto sasvim beznaajno, s pretencioznim svjetlosnim efektima i prosjenom glumicom u glavnoj ulozi. Jedina pojedinost koja se meni svidjela bijae vijenac od sedam malih gracija, manje-vie ukoenih na pozornici, sedam zanesenih, lijepo naminkanih, golorukih, golonogih djevojica kolskog uzrasta, u raznobojnu muselinu, koje su pronali u samu mjestu (sudei po eksplozijama pristrana uzbuenja ovdje-ondje u dvorani); trebalo je da one predstavljaju ivu dugu koja je ostajala na pozornici u cijelom posljednjem inu i, prilino izazovno, pomalo blijedjela iza niza viestrukih koprena. Sjeam se da sam pomislio da su tu ideju o "dugi od djece" autori Clare Quilty i Vivian Damor-Blok ukrali Jovceu a sjeam se i da su dvije boje te duge predstavljala strano arobna stvorenja; naranasta se neprestano vrpoljila na osvijedjenoj pozornici, a smaragdna se, poto su joj se oi bile svikle na mrkli mrak u dvorani gdje smo tromo sjedili, najednom osmjehnula majci ili zatitniku. im se predstava svrila i odjeknuo pljesak (zvuk koji moji ivci ne mogu podnijeti), poeo sam vui i gurati Lolitu prema izlazu, jer sam jedva ekao da zadovoljim svoju potpuno razumljivu ljubavnu Zudnju u pouzdanoj tiini nae neonskoplave kuice pod zvijezdama

238 1 239 zauene noi; ja uvijek tvrdim da se priroda udi onome to vidi kroz

prozore. Lolita je ipak zaostala, stisnutih sretnih oiju u ruiastu zanosu; vid joj je bio toliko potisnuo sva ostala osjetila da su joj se mlitave ruke jedva sastajale, iako je i dalje mehaniki pljeskala. I prije sam viao kod djece sline zanose, ali je ovo, do vraga, bilo sasvim neobino dijete koje je upiralo svoj kratkovidni blaeni pogled u daleku pozornicu, na kojoj sam naas spazio oboje autora komada, ili bolje rei njihove grube obrise; mukarca u smokingu i neobino visoku crnku golih leda i jastrebinjeg profila. Opet si mi, ivotinjo jedna, povrijedio zglob ree Lolita tankim glasom sjedajui do mene u kola. Ah, oprosti mi, srce, moje ultravioletno srce rekoh pokuavajui je uhvatiti za lakat, ali uzalud; i dometnuh u elji da promijenim razgovor, da promijenim smjer sudbine, o Boe, Boe: Vivian je veoma zgodna dama. Sve mi se ini da smo je vidjeli sino kad smo veerali u "Ananasu". Ti si ponekad upravo jezivo tup ree Lolita. Prvo i prvo, Vivian je autor, a autorica je Clare; drugo, njoj je etrdeset godina, udata je i ima u sebi crnake krvi. A ja sam mislio nastavih alei se njeno na njen raun ja sam mislio da je Quilty tvoja nekadanja simpatija, sjea li se da je o njemu bilo rijei u naem dragom Ramsdaleu, u one dane kad si me jo voljela? to? odbrusi mi Lolita bekeljei se. Onaj stari zubar iz Ramsdalea? Ti me valjda brka s nekom drugom lakom ptiicom? A ja pomislih kako te lake ptiice zaboravljaju sve, sve, a mi, stari njihovi oboavaoci, strepimo nad svakim pedljem njihova nimfianstva... 19. Ja sam, s Lolitinim znanjem i odobrenjem, zamolio ravnatelja pote u Beardslevju da nam alje svu potu do petnaestog lipnja na poste restante u Waceu, a nakon toga u Elphinstone. Sutradan ujutro svratili smo na potu u Waceu gdje smo morali ekati u kratkom, ali sporom redu. Bezbrina Lolita poela je prouavati fotografije zloinaca prilijepljene na zidu. Ljepotan Anatolij grjanski, iliti Anthonv Bryan, iliti Tony Brown, oi smee, boja koe svijetla, trai se zbog otmice djece. Fauxpas96 jednog postarijeg gospodina tunih oiju sastojao se u tome to je prevario potu, a pored toga kao da to nije bilo dovoljno patio je od neizljeive deformacije stopala. Namrgoena Sullivana pratilo je upozorenje: vjerojatno je naoruan i smatra se da je neobino opasan. Ako elite snimiti film po mojoj knjizi, predlaem vam ovaj trik. Dok ja razgledam ta oblija, jedno se od njih polako pretvara u moje lice. Bila je tu i jedna mutna snimka izgubljene djevojice: etrnaest godina, kockasta suknja, ista blondina (ovo se rimuje). Obavijestiti

erifa Fiera, Fierifa, Fierimu. Ne sjeam se svojih pisama, a to se tie Dolly, stigao je njen kolski izvjetaj i jedno pismo u vrlo neobinoj, vrlo drugaijoj omotnici. Ne asei ni asa, otvorio sam to pismo i poeo ga itati. Kad sam primijetio da se djevojica posve ravnoduno okrenula i uputila prema novinskom kiosku na izlazu, zakljuio sam da je bila predvidjela moj postupak. Dolly-Lo! Komad je doivio velik uspjeh. Sva tri psa mirno su leala oito im je naa doktorica neto ubrizgala. Linda koja te je zamijenila znala je cijelu ulogu napamet, izvrsno ju je odigrala, ivo i sigurno, ali joj je nekako nedostajalo tvoje suosjeajnosti, tvoje prirodne ivotne snage, ljupkosti moje / autorove Dijane; uostalom, autor nije ni doao da nampljee, a strana oluja vani donekleje zagluivala na skromni "grom iza scene". Ah, Boe moj, kako vrijeme leti! Sad kad se sve to svrilakola, predstava, moja ljubav s Rojem, mamina trudnoa (dijete nije, naalost, dugo ivjelo), sve mi se to ini jako dalekim, iako jo zapravo osjeam kako me kaklja minka. Prekosutra odlazimo u Neiv York i teko da u se uspjeti izvui da

240 241 ne idem s roditeljima u Evropu. Imam jo jednu goru vijest za tebe, Dolly-Lo!Ne znam hoe li se vratiti u Beardslej, ali ako se i vrati, moda me nee vie ovdje nai. O jednoj mojoj ljubavi zna, o drugoj samo misli da zna, ali kako bilo da bilo, tata se upleo i hoe da idem nagodinu dana u kolu u Parizu dok on bude ondje zahvaljujui Fulbrightovoj stipendiji. Kao to se moglo i oekivati, jadni Pjesnik se zabunio u treem prizoru, na onom istom mjestu gdje sam se svaki put ja zabunila kad god sam izgovarala one glupe francuske stihove. Sjea li se? Ne manquepas de dire a ton amant, Chimene Comme le lac est beau car ilfaut quil t'y mene.97 Sretna li kavalira! Qu'il t'y da slomi jezik! E pa, budi dobra, Lolo moja! Tebe pozdravlja najsrdanije, a Guvernera najsmjernije Tvoja Mona. P. S. Zbog svega onoga to sam poinila i u to se tata upleo, moja se pota strogo kontrolira. Zatopriekaj s odgovorom dok ti se ne javim iz Evrope.

Rekao bih da se nije vie ni javila. Jo bolje. U njenu pismu ima nekih runih aluzija, ali sad nemam volje da ih ralanjujem. Naao sam ga nakon dugog vremena medu stranicama jednog naeg vodia i navodim ga ovdje samo radi dokumentacije. Dvaput sam ga proitao. Digao sam glavu i htio... ali, gle vraga nije vie bilo Dijane! Dok sam bio pod Moninim arima, Lolita je slegla ramenima i izgubila se. Da niste sluajno vidjeli... obratih se grbavcu koji je meo pod na izlazu. Dakako da ju je vidio. Stari bludnik! Njemu se uinilo da je ona spazila nekoga vani i istrala. Istrao sam i ja. Stao sam na plonik, ali nje nije bilo. Potrao sam dalje. Opet sam stao. Dakle, i to se napokon dogodilo! Izgubila se zauvijek... U kasnijim godinama esto sam se pitao zato se nije zaista toga dana zauvijek izgubila. Je li je zadrala njena nova ljetna garderoba Jcoja je bila zakljuana u autu? Ili moda jo nije bila dozrela neka estica opeg plana? Ili sam im, jednostavno, mogao jo dobro posluiti da je dopremim do Elphinstonea (koji je bio tajni cilj putovanja)? U taj as, ipak, sjeam se, nisam uope sumnjao da me je zasvagda ostavila. Nijeme ljubiaste planine to su u polukrugu opasivale grad, kao da su vrvjele od Lolita to su predisale, verale se, spoticale se, smijale se, sve bre predisale i rasplinjavale se u sumaglici. inilo mi se daje golemo poetno slovo grada, sastavljeno od bijela kamenja na strmu obronku, inicijal mog uasa. Nova krasna pota iz koje sam bio netom istrao nalazila se izmeu jo neprobudena kina i urotnike skupine jablanova. Bilo je devet sati prije podne po lokalnom vremenu. Ulica se zvala Glavna. Koraao sam po njenoj modroj strani motrei onu drugu koju je ve bilo oaralo i ukrasilo jedno od onih krhkih jutara ranog ljeta, u kojima ima ovdje-ondje i bljeskova stakla, i nekakva opeg posrtanja, i gotovo iznemoglosti pred perspektivom nesnosnog vrueg podneva. Preao sam preko ulice i stao lunjati i prelistavati, da tako kaem, natpise na dugom nizu kua: Ljekarnica, Nekretnine, Modni salon, Automobilski dijelovi, Kavana, Sportski rekviziti, Nekretnine, Pokustvo, Elektrotehniki pribor, Brzojavni ured, istionica, Mjeovita roba. Oh, policajce, policajce, kerka mi je pobjegla... U dosluhu s detektivom! Zaljubljena u ucjenjivaa! Iskoristila je moju potpunu nemo! Pomiljao sam da porazgovaram s nekim od rijetkih prolaznika. Odustao sam od te namisli. Sjedio sam malo u parkiranim kolima. Pregledao sam istonu stranu gradskog parka. Vratio sam se do Modnog salona i Automobilskih dijelova. Rekao sam sam sebi, u nastupu sarkastinog bijesa un ricanemenfi8 da sam lud to sumnjam u nju, da e se sad Pojaviti... I pojavila se. Naglo sam se okrenuo i otresao s rukava ruku koju je ona bila stavila na nj

smijeei se bojaljivo i priglupo. Sjedaj u auto rekoh joj. Posluala me je, a ja sam nastavio hodati gore-dolje po ploniku

242 243 borei se s neiskazivim mislima i nastojei smisliti neki nain kako da doskoim njenoj himbi. Ubrzo je izila iz automobila i pridruila mi se. Oslukujui pomno, onako oamuen, postupno sam namjestio prijemnik na stanicu LO. Ona mi je, oito, objanjavala kako je srela neku svoju kolegicu. Ma zbilja? A koju? Jednu malu iz Beardslevja. Izvrsno! Ja znam imena svih tvojih kolegica iz razreda. Da ponemo od poetka: Alice Adams? Ne, nije iz mog razreda. Izvrsno! Imam kod sebe popis svih uenica tvoje kole. Kako se zove, molim? Nije ila u nau kolu. Samo je stanovala u Beardslevju. Izvrsno! Ponio sam i adresar Beardsleyja. U njemu emo nai sve Brownove i Smithove. Znam joj samo ime. Mary ili Jane? Nije nego Dolly, kao i ja. Dakle, u slijepoj smo ulici (ogledalo o koje razbija nos). Izvrsno! Da pokuamo sad malo drukije! Nije te bilo dvadeset i sedam minuta. to su radile te dvije Dolly? Svratile smo u mlijeni restoran. I to ste naruile? Ah, samo Coca-Colu. Pazi, Dolly! To moemo provjeriti. Ona je bar popila Coca-Colu, a ja au vode. Izvrsno. Je li to bilo tu? Ma da. Izvrsno! Hajdemo! Pitat emo toioca.

 ekaj malo! Nisam sasvim sigurna, moda je bilo malo dalje odmah iza ugla. Svejedno, hajde da najprije svratimo ovamo. Udi, molim te! A sad da vidimo (otvorih telefonski imenik privezan lancem za stalak). Do-obro! Gradsko pogrebno drutvo. Ne, nije jo. Aha, evo ga! Ljekarne i mlijeni restorani. Jedan je u Brdskoj ulici, drugi je ovaj ovdje Larkinova ljekarna, i ima ih jo dva. I to je sve to nam Wace, ili bar njegov trgovaki centar, moe ponuditi to se tie soda-vode i sladoleda. to moemo, morat emo ih sve obii. Ma idi k vragu! ree ona. Grubost ti, srce, nee nita pomoi. Dobro ree ona. Ali nemoj mi postavljati klopke! Dobro neka bude po tvojemu, nismo nikamo svraale. Naprosto smo razgovarale i gledale haljine u izlozima... U kojim izlozima? Je li moda u ovom? Jest, na primjer, ba u ovom! Ah, Lolito! Pogledaj malo bolje! Prizor zaista nije bio osobito privlaan. Ufitiljeni mladi pomonik istio je usisivaem neto kao sag na kojem su stajale dvije figure koje kao da su netom bile nastradale u eksploziji. Jedna je od njih bila posve gola, bez vlasulje i bez ruku. Sudei po njenu razmjerno nisku stasu i nestanu dranju, moglo se zakljuiti da je, odjevena, predstavljala i da e jo predstavljati djevojicu Lolitinih godina. U sadanjem je stanju, meutim, bila bespolna. Uz nju je stajala mnogo via figura mladenka s velom, potpuno opremljena i, kako se kae, kompletna, samo to joj je nedostajala jedna ruka. Na podu, pred djeviinim nogama, gdje je pomonik revno puzio za svojim aparatom, leale su tri tanke gole ruke i jedna plava vlasulja. Dvije od tih ruku sluajno su se spojile u iskrenutom poloaju, a njihova uasna gesta kao da je izraavala oaj i preklinjanje. Pogledaj, Lolito rekoh mirno. Pogledaj dobro! Zar ovo nije izvrstan simbol jedne velike nevolje? Uostalom proslijedili sjedajui u automobil ja sam poduzeo stanovite mjere opreza. Evo ovdje i tu otvorih pretinac za rukavice u ovom malom notesu zapisan je broj automobila naeg dragog prijatelja. Kako sam glup, nisam se potrudio upamtiti taj broj. Sjeao sam se samo prvog slova i posljednje brojke, ba kao da se cijeli niz znakova

244

245 ulubio iza stakla u boji, koje je bilo toliko mutno da se nije mogl0 razaznati nita ispod njega osim krajnjih znakova, slova P i brojke 6. Moram se uputati u ove pojedinosti (koje same po sebi mogu zanimati samo profesionalnog psihologa), jer inae italac (ah, kad bih ga bar mogao zamisliti kao naitana ovjeka svijetle brade koji pomalo sie lapommedesa carine19 i naslauje se mojim rukopisom!) moda ne bi potpuno shvatio koliko sam se zgranuo kad sam opazio da se slovo P, ba kao da mu je izrasla trbuina, pretvorilo u B, a da je estica sasvim izbrisana. Na srednjem pak dijelu, kojeg se ionako nisam sjeao, opaali su se tragovi urnog brisanja gumicom; brojke su bile umrljane ili ponovo ispisane djejim rukopisom tako da se cijeli taj niz doimao kao zapletena bodljikava ica koja se nikako nije mogla logino protumaiti. Jedino to sam znao bilo je ono to mi je govorilo upameno slovo moj je neprijatelj bio iz drave koja je graniila s dravom u kojoj se nalazio Beardslev. Nisam ni rijei rekao. Gurnuo sam notes natrag u pretinac i zalupio vratacima, te smo krenuli iz Wacea. Lolita je dotle dohvatila sa zadnjeg sjedala nove stripove i, u svojoj bijeloj bluzici koja je leprala na vjetru, proturivi desni preplanuli lakat kroz prozor, zadubila se u pustolovine nekog klauna ili klipana. Na pet-est kilometara od Wacea skrenuo sam u arenu hladovinu poljane za piknike gdje je jutro bilo istreslo svoje mrve sunca na prazan stol; Lolita odvoji pogled od asopisa i pogleda me smijeei se napola u udu, a ja joj bez rijei opalih snanu uku koja odsjede pravo na njenoj toploj, tvrdoj, sitnoj jagodici. A onda kajanje, otar uitak jecaja iskupljenja, ljubav na koljenima, beznadnost putene pomirbe... U barunskom mraku noi, u motelu "Mirana" (Mirana!), ljubio sam joj ukaste tabane srozao sam se do posljednjih ponienja i rtava... Ali je sve to bilo uzalud. Oboje smo bili osueni na propast. I uskoro sam morao ui u novi krug paklenih muka. Kad smo izlazili iz Wacea, u predgrau... Ama, mogao bih se zakleti da to nije bila tlapnja. U jednoj ulici na izlazu iz Wacea naas sam spazio poznatog crvenog Jaka ili njegova istovjetnog dvojnika{Jmjesto Trappa, u njemu je sjedilo etiri-pet bunih predstavnika vie spolova ali nisam rekao ni rijei. Nakon Wacea poloaj se iz temelja promijenio. Iz poetka, dan-dva, uivao sam u intimnom uvjerenju da nas ni sad ni prije nije nitko slijedio, a onda mi se srnuilo od spoznaje da je Trapp promijenio taktiku i da i dalje ide za nama, samo u drugim, unajmljenim kolima. Pravi Protej autoputa, on se nevjerojatno lako prebacivao iz jednog tipa auta u

drugi. Tako se moe putovati jedino ako postoje garae specijalizirane za "najamne automobile", ali nikad nisam mogao tono odrediti gdje se nalaze te stanice. Isprva kao da je davao prednost rodu Chevroleta poeo je kabrioletom boje "koled krem", pa je preao na malu limuzinu ("plavi horizont"), a onda je promijenio dlaku u takve nijanse kao to su "sivi morski valovi" i "sivo naplavljeno drvo". Zatim se poeo sluiti drugim markama i ponovo proao cijelu mutnu dugu automobilskih boja, tako da sam, na primjer, morao dobro razlikovati moj Icarus "modri san" od njegova Oldsmobilea "modri vrhunac". Siva mu je boja, meutim, ostala najdraa zatitna boja i ja sam se uzalud, u munim komarima, trudio razvrstati takve jedva primjetne nijanse kao to su Chrvslerov "sivi vuk", Chevroletova "siva svila" i Dodgeov "sivi Pariz"... Potreba da neprestano vrebam njegove brie i otvorenu koulju ili njegovu elu i iroka ramena nagnala me je da temeljito prouavam sve automobile na cesti otraga, sprijeda, sa strane, one koji su vozili u istom smjeru i one koji su vozili u suprotnom smjeru, jednom rijeju, sva kola pod treperavim suncem, automobil mirnog turista s kartonskom kutijom papirnih ubrusa Mimoza" ispod stranjeg prozora, stari Ford nekog siromaka to bjesomuno juri, pun blijede djece, s upavim psom kojem glava viri kroz prozor, i sa svinutim blatobranom, malu limuzinu neenje obijenu odijelima na vjealicama, golemu debelu prikolicu citavu pokretnu kuu posve ravnodunu prema povorci razjarenih automobila to mile za njom, sportska kola u kojima se djevojka Pristojno smjestila nasred prednjeg sjedala da bude to blie tipu za

246 247 volanom, automobil s prevrnutim amcem na krovu... Siva kola to koe pred nama, siva kola to nas sustiu... Jednom, na podruju Stjenjaka, negdje izmeu Snovva i Championa, dok smo se sputali niz jedva primjetnu nizbrdicu, uspio sam po drugi put jasno vidjeti Zaljubljenog Detektiva. Siva je prikaza za nama potamnjela, zgusnula se i pretvorila u kompaktni "modri dominion"... Odjednom se moj automobil, ba kao da se odazvao na muke mog jadnog srca, poeo nekako zanositi i sklizati i u isti mah isputati nemoni plah-plah-plah. Guma vam je kaput, dragi gospodine! veselo e moja dobra djevojica. Zaustavili se uz rub provalije. Lolita prekrii ruke na prsima i nasloni

ispruenu nogu na plou s instrumentima. Izioh iz kola i pregledah desni zadnji kota. Donja polovica nesretne gume poprimila je ruan pravokutni oblik. Trapp se zaustavio na pedesetak koraka iza nas. Na toj udaljenosti lice mu je bilo tek masna, nasmijana mrlja. Odluih iskoristiti ovu priliku te podoh prema njemu sa sjajnom idejom da posudim od njega dizalicu, iako sam imao svoju. On potjera kola malo natrag, a ja se spotaknuh o kamen i nastade atmosfera opeg smijeha. Tada golem teretnjak izroni iza Trappovih kola i gromoglasno proe pored mene, a onda zauh kako grevito trubi. I nehotice se okrenuh i opazih da moj automobil polako klizi niz brdo. Iz daljine razabrah da Lolita smijeno sjedi za upravljaem i da motor radi, iako sam se sjeao da sam ga ugasio. Za onog kratkog vremenskog razmaka punog strepnje koliko mi je trebalo da dotrim do kola koja su brektala i napokon se zaustavila, pomislio sam daje u te dvije godine moja mala imala prilike nauiti ono najosnovnije o upravljanju automobilom. Bijesno sam otvorio vrata. Bilo mi je jasno kao sunce daje ona upalila motor da me odvue od gospodina Trappa. Uostalom, ta je smicalica bila nepotrebna, jer je Trapp, dok sam trao za njom, naglo okrenuo kola i nestao. Odmarao sam se neko vrijeme. Lolita me je upitala neu li joj rei ni hvala to je tako vjeto zakoila kad je auto iznenada krenuo niz brdo. Poto nije dobila odgovora, uzela je prouavati automobilsku kartu. Iziao sam iz kola i poeo "pogubljivanje na kotau", kako je tu operaciju zvala pokojna Charlotte. inilo mi se da gubim razum. Promijenivi kota, nastavili smo svoje groteskno putovanje. Nakon sumorna i posve nepotrebna spusta, cesta se poela uspinjati sve vie i vie. Na jednom vrlo strmom dijelu sustigli smo onaj glomazni teretnjak koji je bio nedavno proao pored nas. Sad je, uasno stenjui, milio uz vijugavu cestu, ali nikako ga nisam mogao pretei. Iz njegove je kabine izletio komadi glatka srebra unutarnji omota gume za vakanje i, letei natrag, prilijepio se na asak za nae prednje staklo. Pomislih da u moda, ako zaista gubim razum, na kraju nekoga ubiti. Bilo kako mu drago (ree onaj Humbert koji je sjedio na suhom onom Humbertu koji se tko zna gdje koprcao), ne bi bilo zgorega kojeta pripremiti na primjer, premjestiti revolver iz kutije u dep kako bih bio spreman iskoristiti slobodu ludila kad me ono spopadne. 20. Dopustivi Loliti da ui glumu, dopustio sam joj (zaljubljena budala!) da naui svakojake lukavtine. Kako se sad pokazalo.nije bila rije samo o tome da se naue odgovori na pitanja kao to su: "Koji je osnovni konflikt u Heddi Gabler?" ili "U kojim scenama Ljubavi pod brijestovima dramska radnja dostie vrhunac?", ili "U emu se sastoji osnovni ugoaj Vinjika?"Njn su zapravo pouavali fazlinim nainima kako da me prevari. O, kako sam

proklinjao ono "oponaanje osjetila" koje je vjebala vrlo esto u naem salonu u Beardsleyju! Promatrao bih je s nekog stratekog poloaja kako se Kree kao da je hipnotizirana, ili kao da sudj eluj e u nekom mistinom bredu, izvodei malo profinjeniju verziju one djeje igre u kojoj djevojice zamiljaju da su filmske zvijezde, pokazujui mimikom sto bi uradile kad bi zaule jauk u mraku, ili prvi put ugledale novu luadu maehu, ili progutale neto neukusno kao, recimo, ukasti ^le, ili pomirisale zgaenu sonu travu u vonjaku, ili dotakle ovaj

248 249 ili onaj nepostojei predmet svojim vjetim, tankim, nimfiastim rukama. Medu mojim spisima sauvao se apirografirani popjs takvih zadataka. Vjebe opipa. Zamisli da uzima i dri u ruci lopticu za stolni tenis, jabuku, ljepljivu datulju, novupaperjasto-flanelastu tenisku loptu, vru krumpir, kocku leda, makicu, potkovu, okruglu depnu svjetiljku. Prevri u rukama ove zamiljene predmete: sredinu kruha, gumicu, prijateljevu sljepoonicu koja ga boli, uzorak baruna, ruinu laticu. Slijepa si. Opipaj glave ovih ljudi: jednog grkog mladia, Cyrana de Bergeraca, Djeda Boinjaka, dojeneta, nasmijanog fauna, neznanca koji spava, svog oca. Ali, kako je bila draesna i kad se sluila tim njenim arima, i kad je zaneseno izvravala druge arobnjake dunosti! Osim toga, ponekad bih joj, u osobito ive noi u Beardslevju, obeao kakvo zadovoljstvo ili dar ako mi zaplee, i premda me oni uobiajeni skokovi rairenim nogama nisu toliko podsjeali na trome i ujedno nagle pokrete parikih, petits ratsloo koliko na dipanje onih golonogih djevojaka u kratkim suknjicama i debelim puloverima, koje slonim uzvicima i gimnastikim vratolomijama bodre studente to igraju ameriki nogomet, ipak mi se ritmika njenih jo nerazvijenih udova vrlo sviala. Ali sve to nije bilo nita prema neopisivim trncima ushita koji su me podilazili kad sam je gledao kako igra tenis. Mogu samo rei daje to bio uzbudljiv, zanosan osjeaj kao da visim na rubu ne, ne ponora, nego nezemaljskog sklada, nezemaljskog sjaja. Unato njenim godinama, ona je vie nego ikad bila nimfi03 u svojoj bijeloj teniskoj odjei, ruku i nogu boje marelice. KrilaO porotnici! Nikakav zagrobni ivot ne prihvaam ako u njemu ne bude Lolita onakva kakva je bila tada, u onom ljeilitu u Coloradu izmeu Snowa i Elphinstoneai molim vas da sve bude isto onako na mjestu kao onda: iroke, bijele djeake hlaice, uzak

struk, g0*1 pas boje marelice, bijeli rubac na prsima, ije joj vrpce obavijaju VT3t i svezane su otraga u visei vor ostavljajui gole nevjerojatno mladenake i bajne lopatice s maljama boje marelice, i draesne njene kosti, i glatka leda to se suuju nadolje! Njena je kapa imala bijeli titnik. Njen reket stajao me grdnih para. Bluna, prava pravcata bluna! Ta mogao sam je snimiti! Onda bi i dan-danas bila sa mnom, pred mojim oima, u projekcijskoj dvorani mog oaja! Prije nego to bi servirala, Lolita bi zastala, uinila dva-tri koraka na mjestu, po taktu, iza bijele crte, i pokatkad bacila loptu o zemlju ili vrhom bijele papue zastrugala po zemlji, drei se vazda slobodno, ostajui vazda mirna i vesela ona koja je malokad bila vesela u sumornom ivotu to ga je vodila kod kue! Po mom miljenju, njena je igra bila najvia toka do koje mlado stvorenje moe dotjerati glumaku umjetnost, iako je to za nju po svoj prilici bila tek geometrijska bit osnovne ivotne stvarnosti. Otmjena istoa svih njenih pokreta bila je upotpunjena jasnim, zvonkim zvukom svakog njena udarca. Kad bi stupila u djelokrug njene vlasti, lopta bi postala bjelja, a njena elastinost nekako bogatija. Precizni instrument kojim se sluila kao da je u trenutku dodira s loptom bio neobino prionljiv i polagan. tovie, njen je stil bio savrena imitacija najboljeg tenisa to se moe zamisliti, ali bez kakvih praktinih rezultata. Kao to mi je jednom rekla Electra Gold, Edusina sestra, izvrsna mlada trenerka, kad sam sjedio na tvrdoj klupi to je poela pulsirati poda mnom dok sam gledao Dolores Haze Kako goni, kao od ale, po cijelom igralitu ljepukastu Lindu Hali (koja ju je napokon pobijedila): Vaa Dolly ima magnet u samoj ledini mree na svom reketu, ali zato je, bogamu, tako pristojna? Ah? Electro, zar to nije svejedno uz takvu gracioznost! Sjeam * kako me je, kad sam ih prvi put gledao, uhvatio gotovo nesnosan &c od upijanja tolike ljepote. Moja je Lolita imala divnu naviku da Pripodigne lijevu napola savijenu nogu na iroku i gipku poetku Servisnog ciklusa, kad se razmotavala i naas razapinjala na suncu ^va mrea ravnotee izmeu etiri toke vrha te noge, maljavog P^uha, preplanule ruke i daleko zabaenog ovala reketa, a u isto

250 251 se vrijeme smijeila, obnaujui blistave zube, malom planetu to je lebdio

visoko u zenitu monog i skladnog kozmosa koji je bila stvorila s odreenim ciljemda se obori na njega snanim praskom svoga zlatnog bia. Njen se servis odlikovao izravnou, ljepotom mladou, klasinom istotom putanje, ali ga, usprkos njegovoj otrini, nije bilo teko vratiti, jer u dugom, otmjenom odskoku lopte nije bilo nikakva "efea" ni nepravilnosti. Dandanas kukam od alosti pri pomisli da sam tako lako mogao ovjekovjeiti na celuloidnoj vrpci sve njene poteze, sve te arobne are. Koliko bi to bilo vrednije od onih snimaka koje sam (luak) spalio! Njen sme odnosio se prema njenu servisu kao to se u sonetu seksta odnosi prema oktavi, jer su je nauili, zlato moje, da odmah nakon servisa potri na mreu na svojim hitrim, sjajnim noicama u bijelim papuicama. Nitko ne bi znao rei koji joj je drajf bolje polazio za rukom forhendom ili bekhendom; jedan je bio kao odraz drugoga u zrcalu mene jo i dan-danas iga u preponama od revolverske paljbe onih udaraca koje su pratili jasni odjeci i Electrini usklici. Jedan od bisera u Dollvnoj igri bio je kratak poluvolej koji ju je nauio veliki Ned Litam u Kaliforniji. Ona je vie voljela glumu od plivanja, a plivanje od tenisa; pa ipak, da nisam bio slomio neto u njoj (tada nisam to znao!), tvrdim da bi se njen uzorni stil bio udruio s voljom za pobjedu i da bi se bila razvila u pravu ampionku. Dolores, s dva reketa ispod ruke, u Wimbledonu (1952.), Dolores na reklami za cigarete "Dromedar" (1960.), Dolores profesionalka (1961.), Dolores igra tenisku ampionku u filmu (1962.), Dolores i njen sijedi, smireni, utihli mu, njen bivi trener, ostarjeli Humbert (2000.). U njenu nainu igre nije bilo nikakve lukavtine ako se vesela ravnodunost prema ishodu igre ne smatra fintom nimfice. Ona koja je bila onako okrutna i podmukla u svakidanjem ivotu, pokazivala je tu takvu nedunost, takvu otvorenost, takvu dobronamjernost u plasiranju da je ak i osrednji, ali uporan igra, ma koliko nevjesto i slabo igrao, mogao tako rezati i skraivati lopte da napokon prokri sebi put do pobjede. Usprkos svom niskom stasu, neobino je lak pokrivala svu svoju polovicu (oko 96 kvadratnih metara), kad bi se jednom prilagodila ritmu igre, i dok bi god mogla vladati njime; jli svaki otriji napad, svaka iznenadna izmjena taktike protivnika potpuno bi je smeli. Kad bi joj, recimo, nedostajao svega poen da dobije partiju, njen bi drugi servis, koji je, to je prilino tipino, bio snaniji i stilski jo ljepi od prvoga (jer u nje nije bilo onih psihikih smetnji koje imaju oprezni igrai), zvuno udario u harfinu strunu mree i odletio u aut. Brueni dragulj njena "dropota" prihvatio bi i vratio joj u sam kut protivnik koji kao da se vukao na etiri noge i drao iskrivljeno veslo u ruci. Njeni dramatski drajfovi i arobni voleji padali su mu bezazleno do nogu. Svaki as bi zapucala neku laku loptu i, smijui se, hinila oaj saginjui se malaksalo u baletnom stavu tako da bi joj uvojci pali preko

ela. Njena gracioznost i sjaj bili su toliko jalovi da nije mogla pobijediti ak ni usopljenog Humberta, iji je osnovni udarac bio staromodni drajf kojim je nadizao loptu. Ja mislim da sam osobito osjetljiv na ari igara. Za mojih ahovskih seansi s Gastonom vidio sam umjesto ploe kvadratnu udubinu punu bistre morske vode s rijetkim koljkama i varkama to su se ruiasto svijetlile na ravnom kockastom dnu, koji se mom smuenom protivniku inio muljem i jatom sipa. A prva teniska obuka kojom sam nekad muio Lolitu (prije onog pravog otkria koje su za nju bile lekcije velikog Kalifornijca) ostala mi je u sjeanju kao muna i alosna uspomena ne samo zato to je moju zdvojnu uenicu onako strano razdraivao svaki moj savjet, nego i zato to plemenita simetrija igralita nije odraavala harmoniju koja je drijemala u njoj, ve je bila iskrivljena neposrednou i umorom djeteta kojeg je samo srdila moja pedagoka netalentiranost. Od tada se sve bilo promijenilo i toga dana, na istom koloradskom zraku Championa, na onom krasnom igralitu, podno strmih kamenih stuba to su vodile do hotela "Champion" u kojem smo bili odsjeli, uinilo mi se da se mogu odmoriti nakon komara neznanih nevjera 1 zaroniti u istom njena stila, njene due i njene bitne gracioznosti. Nije bilo ni daka vjetra. Ona je udarala snano i ravno, Jjobiajenim slobodnim zamahom, vraajui loptu za loptom iznad

252 253 same mree u dubinu mog polja, a ritmiki slijed tih udaraca bi0 je tako klasino jednostavan da se moje kretanje uglavnom svodilo na ujednaeno etkanje amo-tamo pravi e igra shvatiti to hou time rei. Moj prilino rezani servis koji sam bio preuzeo od oca (koji ga je opet bio nauio od Francuza Decugisa ili Belgijanca Bormana, njegovih starih prijatelja i velikih ampiona) zadao bi bio Loliti mnogo tekoa da sam joj ih htio zadati. Ali tko bi imao srca da uznemiruje takvo janje bistra oka? Jesam li ve spomenuo daje na njenoj goloj ruci bila osmica od cijepljenja protiv kozica? Da sam je oajniki volio? Da joj je bilo svega etrnaest godina? Radoznao je leptir, zaronivi, tiho proletio izmeu nas. Kad najednom, eto ti, kao da je iz zemlje iznikao par u teniskim hlaicama rid mukarac, oko osam godina mladi od mene, rumenih, suncem opaljenih goljenica, i nekako nehajna crnka, oko dvije godine starija od Lolite, kiselih usta i vrsta pogleda. Kao i svi savjesni poetnici, nosili su rekete u

navlakamai okvirima, i to ne tako kao da nosi prirodne i prikladne produetke nekih specijaliziranih miica, nego kao da su to batovi, ili puke kremenjae, ili svrdla, ili moji mrski, nezgrapni grijesi. Poto su prilino slobodno sjeli do mog, u izvjesnom smislu dragocjenog kaputa na klupu uz igralite, poeli su se vrlo glasno diviti nizu od blizu pedeset udaraca koje mi je Lolita bezazleno pomogla da vratim i obranim dok nije prekinula seriju smeem to je zavrio izvan igralita, nakon ega je duboko uzdahnula i naas ponikla glavom shrvana smijehom, milo moje janje! Bio sam edan pa sam poao do esme. To je iskoristio onaj rii da mi prie i smjerno ponudi da zaigramo u parovima. Ja se zovem Bili Meadree ona ovo je Fay Page, glumica. Mafianse101 nadoda pokazujui svojim smijeno zakukuljenim reketom na uglaenu Fay koja je ve askala s Lolitom. Ja zaustih da kaem "Hvala, ne ..." (jer ne trpim da moje istokrvno janje ima posla s "frkafuljcima" kojekakvih eprdja) kad mi privue panju izvanredno muzikalan zov; hotelski je momak trao sitnim koracima niza stube prema naem igralitu i mahao ji rukom. Pokazalo se da me zovu na hitan meumjesni telefonski razgovor toliko hitan da ak "dre liniju" zbog mene. Evo me rekoh, zgrabih kaput (unutranji je dep bio teak zbog revolvera) i dobacih Loliti da u se odmah vratiti. Ona je upravo dizala loptu (na evropski nain, vrhom papue i rubom reketa, to je bila jedna od malobrojnih lijepih vjetina koje sam je nauio) i osmjehnula se meni se osmjehnula! Neko je zlokobno zatije omoguavalo mom srcu da se odri na povrini dok sam se penjao za djeakom do hotela. Ima jedna kratka amerika uzreica u kojoj su raskrinkanost, odmazda, muenje, smrt i vjenost izraeni s pomou neobino odbojne formule: "This is it!" "Tako, dakle!", "Tu smo!". Ostavio sam bio Lolitu u prilino bijednim rukama, ali to sad nije bilo vano. Borit u se, naravno. Ogoreno u se boriti. Radije u sve upropastiti nego da je se odreknem. Jest, zbilja su strme stepenice! Na recepciji mi je ovjek kukasta nosa, zacijelo s vrlo mranom prolou koju bi valjalo istraiti, predao poruku ispisanu njegovim rukopisom. Tu je pisalo: "G. Humbert. Telefonirala ravnateljica kole u Birdsleyju (sic!). Ljetno boraviteBirdsley 2-82-82. Moli odmah nazvati. Veoma hitno!" Uvukao sam se nekako u telefonsku govornicu, progutao jednu tabletu i desetak minuta ratovao s ukletim dusima prostora. Malo-pomalo se formirao kvartet; sopran: takva broja nema u Beardslevju; alt: gospoica Pratt otputovala je u Englesku; tenor: kola u Beardslevju nije uope telefonirala; bas: nije mogla telefonirati kad ionako nitko nije znao da u ja ba toga dana

biti u tom hotelu u Koloradu. Poto sam ga bocnuo, slubenik kukasta nosa pristao je da izvidi jesu li me uope telefonski zvali iz "Birdslevja". Pokazalo se da nisu. Vjerojatno je neki ovdanji aljivina okrenuo broj i pritajio se. Zahvalih se slubeniku. On mi odgovori: Nema na emu! Poto svratih u uboravi pisoar i okrijepili se u toionici, Podoh natrag. Ve s prve terase ugledao sam nae igralite. inilo se

254

255 da nije vee od kolske ploice slabo izbrisane. Zlaana je Lolj^ igrala u paru. Kretala se kao prekrasan talijanski andelak medu tri odvratna bogalja flamanske kole. Kad su mijenjali strane, jedan od njih, njen suigra, objeenjaki je lupi reketom po turu. Glava mu ie bila neobino okrugla, a smee hlae nisu nikako pristajale za tenis. Nastade kratka zabuna on me je opazio na stubama, bacio reket moj reket! i potrao uz strmi travnjak koji je dijelio igralite od bulevara. Mahao je akama i laktovima oponaajui toboe aljivo pticu nerazvijenih krila i tako se uzverao, na krivim nogama, do ulice gdje ga je ekao sivi automobil. Uas i on i siva boja ieznue. Kad sam siao na igralite, preostala je trojka ve sakupljala, pregledavala lopte. Ja sam toga jutra bio kupio pola tuceta novih lopti, a njihove su bile obiljeene znakovima krvave boje. Gospodine Meade, tko je bio taj gospodin? Najprije su Bili, pa onda i Fay, vrlo ozbiljno odmahnuli glavom. Zamislite objasni Faytaj nam se smijeni bezobraznik silom nametnuo da igra s Dolly u paru, je li, Dolly? Ona je za njih ve bila Dolly. Drak mi se mog reketa gadio jer je jo bio topao. Prije nego to sam poao s njom gore u hotel, odveo sam je u usku aleju napola zaraslu mirisavim grmljem s modrim cvijeem, i ve sam htio dati maha sazrelim jecajima, htio sam je zamoliti, onako zaaranu, ravnodunu, da razagna, pa ma i laju, tegoban uas to me je titao, kad se odjednom naosmo tik iza para to se udno grio onako kao to se susreu parovi u idilinom dekoru starih komedija. Bili i Fay valjali su se od smijeha ba smo, oito, naili na njih usred neke njihove osobne ale. Ali to sad ionako nije bilo vano. Govorei kao da to sad ionako nije vano, kao da se ivot i dalje

automatski kotrlja po krugu uobiajenih razonoda, Lolita ree da e se presvui i da e se do veeri kupati u bazenu. Bio je krasan dan, Lolito! ;. 21. "Lo! Lola! Lolita" ujem sebe kako viem s praga u sunanu daljinu, a akustika vremena, nadsvoenog vremena, pridaje mom zovu i njegovoj izdajnikoj promuklosti tjeskobe, strasti i muke da bi se, kad bi Lolita bila mrtva, umah sam otvorio njen najlonski pokrov zatvoren patentnim zatvaraem. Napokon sam je stigao nasred uredne travnate terase bila je pobjegla dok sam se jo presvlaio. Oh, Lolito! Igrala se sa psom sa psom, a ne sa mnom. Pseto je (nekakav poluterijer) isputalo i ponovo hvatalo zubima pa je jo nekako namjetalo izmeu eljusti mokru crvenu loptu; prednjim je apama hitro prebiralo akorde po gipkoj travi i nekamo bjealo. Ja sam samo htio znati gdje je ona, ionako se nisam mogao kupati zbog srca, ali to je koga bila briga, i eto, ona se igrala sa psom, a ja sam tu stajao, u kunom kaputu, i vie je nisam zvao; ali me najednom neto u njenim pokretima iznenadilo... bacakala se amo-tamo u svom asteki crvenom kupaem kostimu, i bilo je neega zanesenog, gotovo ludog u njenoj nestanosti koja je bila mnogo vie od obinog veselja. inilo se da je ak i pas zbunjen njenim pretjeranim likovanjem. Pogledao sam oko sebe i polako metnuo ruku na prsa. Tirkiznoplavi bazen iza terase nije vie bio ondje, nego u mom prsnom kou, a u njemu su plutali moji organi kao to ljudske izmetine plutaju po plavoj morskoj vodi uNici. Jedan se kupa udaljio od bazena i, napol sakriven paunastom kronjom, ukoio se drei za krajeve runik prebaen preko leda i motrei jantarnim oima Lolitu. Tako je stajao zakamufliran svjetlom i sjenom, izoblien jaguarskim pjegama i zakrinkan vlastitom golotinjom; mokra crna kosabolje rei ostaci kosezalijepili su mu se bili za okruglo elo, brii iznad crvene usne nalikovali su na mokru packu, runo na prsima irilo se kao dvokrilni trofej, pupak mu je pulsirao, sjajne kapi curile mu niz kosmata bedra, tijesne, mokre crne kupae gaice samo to nisu pukle od zdrave snage ndje gdje se ocrtavao izboeni obris udovine monje zadignute gore, poput debela tita na stubokom okrenutoj sramoti. I, dok

256 257 sam gledao njegovo okruglo lice smee poput oraha, sinulo mi je da sam ga

prepoznao po odrazu moje keri na njemu bila je t0 ona ista blaena grimasa, samo to se u mukarca bila pretvorila u neto nakazno. A, osim toga, bilo mi je jasno da djevojica, moja djevojica zna da je on gleda i da uiva u njegovu pohotljivu pogledu, i zbog njega skakue i veseli se mrska i draga djevojura! Poto je skoila za loptom, a nije ju uhvatila, izvalila se na leda i pomamno zaigrala u zraku sablanjivim, mladim nogama; osjetio sam mous njena uzbuenja i namah se skamenio od neke svete odvratnosti, jer sam opazio kako je mukarac sklopio oi, obnaio ravne, ogavne sitne zube i naslonio se na drvo, u ijoj je kronji zadrhtalo cijelo jato pjegavih Prijapa. Odmah nakon toga zbila se neobina preobrazba. On vie nije bio satir, nego moj izvanredno dobroudni i glupi vicarski stric onaj Gustav Trapp kojeg sam ve vieput spomenuo i koji se neko lijeio od svojih pijanki (lokao je pivo s mlijekom, svinja jedna!) diui utege, posrui i stenjui na obali jezera, u staromodnom kupaem kostimu koji mu je bearski visio samo o jednom ramenu. Sadanji me je Trapp primijetio izdaleka pa je, otirui potiljak runikom napetim medu rukama, toboe nehajno otiao prema bazenu. A Lolita se, kao da se ugasilo sunce koje je obasjavalo njenu igru, umirila i polako ustala sa zemlje ne obazirui se na loptu koju joj je terijer bio donio. Tko zna koliku bol nanosimo psima time to naglo prekidamo igru s njima! Zaustih da kaem neto, ali iznenada sjedoh na travu od upravo nevjerojatne boli u prsima i izbljuvah bujicu nekakvih smeih i zelenih sastojaka koje, koliko sam se sjeao, nisam uope bio pojeo. Opazih Lolitine oi koje su bile prije promiljene nego zaplaene. Zauh kako ree dobroj gospi, koja nam je prila, da je tatu uhvatio "neki napadaj". Zatim sam dugo leao na poivaljci i ispijao aicu za aicom. Ve sutradan osjeao sam se dovoljno jak da nastavim putovanje (u to lijenici koji su me poslije lijeili nisu mogli vjerovati). <. 22. Dvosobna kuica pod znakom Srebrne ostruge, koju smo bili rezervirali u Elphinstoneu, pripadala je onom soju lakiranih, tamnih brvnara od borovine koje su se veoma sviale Loliti u dane naeg prvog bezbrinog putovanja. Eh, ali sad je sve bilo drukije... Ne mislim na Trappa, ni naTrappove... Na kraju krajeva... Pa znate i sami... Na kraju krajeva, gospodo, bilo je prilino jasno da su svi ti istovjetni detektivi u automobilima to su se mijenjali kao dugine boje, bili plod moje manije progonjenja, povratne slike zasnovane na podudarnostima i sluajnim slinostima. Sovons logiques102, kukurijekao je galski dio mog razuma odbacujui svaku pomisao da me neki trgovaki putnik ili gangster iz filma, zatravljen Lolitom, progoni sa svojim ortacima, vue za nos i kojekakvim drugim smijenim sredstvima iskoritava moj neobian

poloaj pred zakonom. Sjeam se da sam neto pjevuio zagluujui paniku koja me hvatala. ak sam izmislio neku teoriju kojom sam protumaio lani poziv iz "Birdslevja"... Ali, ako sam mogao da ne mislim na Trappa kao to nisam mislio ni na svoje nedavne greve na travi u Championu, nikako nisam mogao izii na kraj s jednom drugom mukom to sam znao da mi je Lolita tako blizu, a opet tako uasno nedohvatna, i da je toliko volim, daje toliko volim ba uoi nove ere, kad je ona, prema mojim vraarskim proraunima, trebala prestati biti nimflca, prestati me muiti... U Elphinstoneu mi je sudbina pripremila jo jednu grdnu i posve suvinu brigu. Moja je djevojica bila nekako neraspoloena i mualjiva u toku posljednje etape tristo kilometara kroz planine neoskvrnute ni detektivima sivim poput dima ni lakrdijaima &o krivudaju u cik-cak liniji. Jedva da je pogledala znamenitu, udnovatu, velianstveno rumenu stijenu koja je bila nadnesena nad brdima i posluila temperamentnoj glumici kao odskona daska ** skok u nirvanu. Grad je bio nedavno podignut, ili preureen, ravne doline na nadmorskoj visini od dvije tisue i tristo ; prieljkivao sam da to prije dodija Loliti kako bismo .

258 259

krenuli u junu Kaliforniju, prema meksikoj granici, bajoslovnim zaljevima, pustinjama obraslim saguarom i fatamorganama. J0Se Lizzarrabengoa namjeravao je, kao to znate, odvesti svoju Carmen u Etats Unism. Ja sam zamislio tenisko natjecanje u Meksiku na kojem bi sudjelovale, blistajui preda mnom, Dolores Haze i kojekakve druge ljepukaste mlade prvakinje iz Kalifornije. Turniri dobre volje na toj nasmijeenoj razini briu razlike izmeu pasporta i sporta. Zato sam mislio da emo biti sretni u inozemstvu? Promjena okoline je tradicionalna zabluda u koju polau nadu ljubav osuena na propast i neizljeiva suica. Prezime vlasnice motela izgovaralo se isto kao i Haze, ali se pisalo Hays. Ta ila, narumenjena udovica lica boje opeke i plavih oiju zapitala me nisam li sluajno vicarac. Njena je sestra bila udata za nekog uitelja skijanja iz vicarske. Odgovorio sam potvrdno i dodao da je moja kerka napola Irkinja. Upisao sam se. Kad mi je gospoa Hays dala klju, na usnama joj je titrao

osmijeh koji joj je nastavio titrati i kad mi je pokazivala gdje da parkiram kola. Lolita se izvukla iz njih podrhtavajui blistavi veernji zrak bio je zaista svje. Uavi u kuicu, sjela je na stolac za stol na rasklapanje, spustila glavu na ruku i rekla da se osjea uasno. Pretvara se, pomislih, sigurno zato da izbjegne mojim milovanjima; gorio sam od strasti, ali kad sam joj se prikuio, sirotica je poela nekako neobino alostivo cmizdriti. Lolita je bolesna! Lolita umire! Sva je bila u vatri. Metnuo sam joj toplomjer u usta, a onda sam pogledao formulu zapisanu, sreom, u biljenici i, kad sam naposljetku pretvorio stupnjeve Fahrenheita, besmislene za mene, u stupnjeve Celzijeve koji su mi bliski jo a djetinjstva, pokazalo se da ima etrdeset sa dva, to je u najmanju ruku objanjavalo njeno raspoloenje. Znao sam da se kod histerinih nimfica temperatura die strahovito visoko ak i vie od one toke na kojoj obini ljudi umiru; i bio bih joj dao samo gutljaj vrelog zainjenog vina i dva aspirina, i upio ustima svu njenu vruicu, da joj nisam temeljito pregledao divnu resicu na stranjem nepcu, jedan od glavnih uresa njena tijela, i ustanovio daje upaljena. Razodjenuo sam djevojicu. Dah joj je bio i gorak i sladak u isti mah. Njena smea rua 260 jjnala je okus krvi. Tresla se sva, od glave do pete. Kad se potuila da ne moe okrenuti glavu zbog boli u vratu, pomislio sam, kao i svaki ameriki roditelj, na djeju paralizu. Izgubivi svaku nadu da e biti to od snoaja, umotao sam dijete u kotski pled i odnio ga u automobil. Dobra gospoda Hays telefonirala je dotle mjesnom lijeniku. __ Sretni ste to vam se to dogodilo upravo ovdje ree ona, jer ne samo to su doktora Bluea smatrali lumenom u cijelom tom kraju, nego je i bolnica u Elphinstoneu bila najsuvremenije opremljena, iako joj je kapacitet bio ogranien. Ba kao da me progoni umski kralj iz Goetheova Erlkoniga104 (ali ovaj put nije bio ljubitelj djeaka, nego djevojica), odjurio sam s njom, napola zaslijepljen suncem to je zalazilo na onoj strani gdje je bila ravnica. Vodila me je neka sitna starica, neto kao portabl-vjetica (moda Erlkonigova roakinja?) koju mi je posudila gospoda Hays i koju nisam nikada vie vidio. Ja vas ne volim, doktore Blue, a zato vas ne volim, ni sam ne znam, doktore Blue! Nema sumnje da njegova uenost nije bila ni priblino ravna njegovu ugledu. Uvjeravao me je da ona ima "virusnu infekciju", a kad sam spomenuo daje nedavno bila preboljela gripu, hladno mi je kazao da je to drugi mikrob i da ima ve etrdeset takvih pacijenata na brizi (sve ovo, naravno, zvui kao "groznica" starih pisaca). Pomislio sam ne bih li mu rekao onako, smjekajui se, za svaki sluaj (tko zna to sve oni tu mogu otkriti), da je moja petnaestogodinja kerkica nedavno doivjela jednu malu nezgodu verui se preko iljaste ograde sa svojim mladim prijateljem; ali kako sam znao da sam pijan kao majka, odluio sam odgoditi to priopenje do

zgodnijeg trenutka. Dolores je i dalje starjela mrgodnoj plavokosoj kuki od tajnice rekao sam da mi ki ima "praktiki esnaest godina". Dok nisam gledao, djevojicu su odvukli od mene! Uzalud sam traio da prespavam na otirau (na kojem je pisalo "Dobro doli") u nekoj komorici te proklete bolnice. Trao sam gore-dolje po konstruktivistikim stepenicama ne bih li Pronaao svoje janje, koje je trebalo upozoriti da ne brblja, osobito ako joj nije u glavi sve isto, kao to nije bilo nikome od nas. U jednom sam trenutku bio prilino grub prema nekoj vrlo mladoj i vrlo drskoj sestri s hipertrofiranom stranjicom i sjajnim crnim oima baskijskog 261 t v ^ podrijetla, kako sam poslije doznao. Otac joj je bio jedan od onih pastira koje posvuda uvoze radi dresiranja ovarskih pasa. Napokon sam se vratio do parkiranog automobila i ne znam koliko sam sati prosjedio u njemu skvren u mraku, oamuen neuobiajenom samoom, gledajui otvorenih usta as u turo osvijedjenu, etvrtastu i nisku bolnicu koja kao da je uala usred svog travnatog kvadrata, a as u maglovite rasute zvijezde i srebrnaste nazubljene gorske visove, gdje je u to vrijeme Maryn otac, osamljeni Joseph Lore, sanjario 0 Oloronu, Lagoreu, Rolasu ili navodio ovcu na zlo. Takve su mi mirisave snohvatice svagda sluile kao utjeha u asovima velike duevne napetosti, i tek kad sam opazio da, usprkos estom posezanju za uturicom, drem od studeni besane noi, odluio sam se vratiti u motel. One vjetice nije vie bilo, a nisam dobro poznavao put. iroke ulice posute ljunkom presijecale su sad ovako, sad onako avetinjske pravokutnike. Nazreo sam neto kao obrise vjeala, ali su to zacijelo bile naprosto gimnastike pree na kolskom dvoritu; a u drugoj jednoj etvrti, nalik na pustopoljinu, iznikao je preda mnom u kupolastoj tiini blijedi hram neke mjesne sekte. Napokon sam izbio na autocestu 1 uskoro ugledao neonski znak Srebrne ostruge s ljubiastim natpisom "Sve zauzeto", oko kojeg su se rojili milijuni motelskih moljaca koje zovu "mlinarima". I, kad sam oko tri sata, nakon tuiranja toplom vodom u nevrijeme, koje esto, kao kakav fiksativ, samo uvruje oaj i malaksalost u ovjeku, legao u postelju u njenu postelju to je mirisala na kestenje i rue, i mentol-bombone, i one vrlo profinjene, vrlo osebujne francuske parfeme koje sam joj u posljednje vrijeme dopustio da upotrebljava, nikako nisam mogao pojmiti jednostavnu injenicu da sam se prvi put u dvije godine rastao od Lolite. Iznenada mi je palo na pamet da njena bolest nije nita drugo do udno razvijanje osnovne teme, da ta bolest ima isti okus i ton kao i cio niz

povezanih dojmova koji su me zbunjivali i muili na putu; zamiljao sam kako se tajni agent, ili tajni ljubavnik, ili mrski objeenjak, ili plod mojih halucinacija svejedno tko vrzma oko bolnice; Aurora jedva da je "zagrijala ruke", kako kau sakupljai lavandule u mom zaviaju, a ja sam se ve ponovo nastojao probiti u tu tvravu lupaju^1 *a zelena vrata, a da nisam ni dorukovao, ni iao na stranu, ni vidio loraja svojim mukama. To je bilo u utorak, a u srijedu i etvrtak, izvrsno reagirajui zlato moje! na neki "serum" (spravljen od sperme spua ili izmetine izmirskog goluba) ona se gotovo sasvim oporavila i lijenik je rekao da e "za dva-tri dana opet skakutati". Obilazio sam je po dva puta na dan moda sam u svemu bio osam puta kod nje ali mi je samo posljednji posjet ostao jasno u sjeanju. Toga sam dana izveo pravi pothvat to sam uope iziao iz kue, jer sam se osjeao kao da me je ve izjela gripa koja je bila prela na mene. Nitko nee nikad znati koliko me je napora stajalo da joj odnesem sve ono kitu cvijea, breme ljubavi, knjige radi kojih sam prevalio sto kilometara: Browningova Dramska djela, Povijest plesa, Klaunove i kolombine, Ruski balet, Cvijee Stjenjaka, Antologiju kazaline gilde i Tenis Helene Wills, koja je prvi put osvojila nacionalno prvenstvo kad joj je bilo svega petnaest godina. Kad sam, glavinjajui pod teretom, prilazio vratima Lolitine jednokrevetne sobe, koja me je stajala trinaest dolara na dan, Mary Lore (ona mlada gadura koja je honorarno radila kao bolniarka i koja me je od prvog dana bila zamrzila) upravo je izlazila s ostacima Lolitina doruka na posluavniku, koji je hitro i buno odloila na stolac u hodniku pa, vrtei stranjicom, odjurila natrag u sobu zacijelo da upozori sirotu malu Dolores da se stari despot prikrada na gumenim potplatima s bukinistikom starudijom i buketom, koji sam bio sam sloio od poljskog cvijea i lijepog lia to sam ih bio ubrao vlastitim rukama u rukavicama na gorskom prijevoju, u praskozorje (gotovo nisam ni spavao cijelog tog kobnog tjedna). Kako li hrane moju Carmencitu? Bacih letimian pogled na posluavnik. Na tanjuru umrljanom umanjcem leala je zguvana omotnica. U njoj je prije bilo neto, sudei po otrgnutom kraju, ali adrese nije bilo niega nije bilo osim lane zelene heraldike vinjete i imena hotela "Ponderoski bor". Tada sam izveo mali chasse-croise10^ s Mary koja je ponovo izletjela iz Lolitine sobe udo jedno kako su hitre, a kako malo stignu uraditi te guzate mlade

262

263

bolniarke. Srdito je pogledala omotnicu koju sam bio razgledao i vratio na tanjur. Bolje da to ne dirate ree ona klimajui glavom poput pelengatora. Mogli biste se opeci! Da joj neto odbrusim? To mi je bilo ispod asti. Samo rekoh: Je croyais que c'etait un "bill"-pas un billet doux.1O Zatim uoh u sobu punu sunca i pozdravili Lolitu: Bonjour, mon petit!107 Dolores! uskliknu Mary Lore ulazei za mnom, mimo mene, kroz mene, debela palandra, trepuj i poinjui bre-bolje slagati bijeli flanelski pokriva svejednako trepui. Dolores, va tatica misli da vi dobivate pisma od mog deka. A to ih ja uzviknu lupkajui se ponosito po pozlaenom kriiu dobivam! I moj tatica ne parla nita slabije od vaeg. Ona izie. Dolores, sva rumena i zlaanorikasta, netom namazanih usana, sjajne kose koju je bila zagladila etkom kako to samo umiju amerike djevojice, leala je ispruenih golih ruku na pokrivau i nevino se smijeila meni ili niemu. Nasred nonog stolia, uz papirni ubrus i olovku, gorio je na suncu njen topazni prsten. Kakvo jezivo pogrebno cvijee ree uzimajui buket od mene. Ali svejedno hvala! Samo budi tako dobar, molim te, nemoj govoriti francuski! To ide ljudima na jetra. Tu opet utra, uobiajenom brzinom, ona zrela mlada drolja zaudarajui po mokrai i enjaku, s novinama Desert News koje moja ljupka bolesnica pohlepno dohvati ne obazirui se na raskono ilustrirane knjige koje sam joj bio donio. Moja sestra Ann ree Baskijka (nadopunjujui nedavno priopenje naknadnom milju) radi u Ponderosi. Meni je oduvijek bilo ao Modrobradog. Ona brutalna braa..-Est-ce que tu ne m'aimesplus, ma Carmen?m Nikad me nije voljela. Sad ne samo to sam znao da je moja ljubav beznadna, nego i da ove dvije neto snuju, dogovarajui se na baskijskom ili zemfirijskom, protiv moje beznadne ljubavi. tovie, Lolita je igrala dvostruku igru jer jevuklazanosiglupu, sentimentalnu Marv, kojoj je vjerojatno kazala da

bi htjela ivjeti sa svojim ujakom veseljakom, a ne s okrutnim, mranim ocem. I druga bolniarka, koju nisam bio pravo ni vidio, i seoska luda koji je vozio na kolicima leajeve i lijesove u lift, i par idiotskih zelenih papigica u krletki u ekaonici svi, svi su oni sudjelovali u toj podloj uroti. Marvjevaljda mislila da profesor Humbertoldi, tatica iz komedije, stoji na putu ljubavi izmeu Dolores i oeva zamjenika, debeljukastog Romea (jer nemojmo smetnuti s uma da si ti ipak bio ugojen, Romeo, uza sve svoje droge "Snijeg", "Sok radosti" i tako dalje). Boljelo me grlo. Stajao sam gutajui pljuvaku pokraj prozora i gledao romantinu stijenu to se dizala visoko u nasmijano urotniko nebo. Carmen moja obratih joj se (katkad sam je tako zvao) otii emo iz ovog presahlog, uarenog, grozomornog grada im ti dopuste da ustane iz kreveta. Da, zbilja, trebaju mi moje stvari ree Ciganica diui koljena i prelazei na drugu stranicu novina. Jer, vidi i sama nastavih da nema smisla amiti u ovom gradu. Nema smisla nigdje amiti ree Lolita. Svalih se u naslonja presvuen kretonom, otvorih lijepi botaniki atlas i potraih, u tiini to je brujala od vruice, u njemu svoje cvijee. Nisam ga mogao nai. Malo zatim se negdje u hodniku oglasi milozvuno zvonce. Mislim da u toj pretencioznoj bolnici nije bilo vie od desetak bolesnika (od kojih su troje ili etvero bili luaci, kako mi jednom veselo ree Lolita) pa je osoblje, naravno, imalo previe slobodnog vremena. Ipak isto tako gizde radi strogo se pazilo na pravila. Priznajem da sam esto dolazio u vrijeme koje nije bilo odreeno za posjete. Pobuena sanjarskim lukavstvom, vizionarska Mary Lore (drugi put e joj se priiniti kako une belle dame toute en bleum lebdi u Paklenoj jaruzi u New Lourdesu) uhvati me za rukav da me izvede iz sobe. Pogledah njenu ruku i ona je povue. Odlazei odlazei svojom voljomzauh kako mi Dolores ponavlja da joj sutra ujutro donesem nije se mogla sjetiti svega to e joj trebati od odjevnih

264 265 i drugih predmeta. Donesi mi doviknula je (ve izvan mog vidnog polja, jer su se vrata pokrenula, vrata su se zatvarala, vrata su se zatvorila) donesi mi moj novi sivi koveg, i mamin, mamin! Ali, sutradan ujutro sav sam

drhtao, i bio treten pijan, i umirao u motelskoj postelji u kojoj je ona bila leala svega nekoliko minuta, i sve to sam mogao uiniti, s obzirom na te okolnosti koje su se irile u krugovima, bilo je da joj poaljem oba kovega po ljubavniku moje udovice, krnom i dobroudnom vozau teretnjaka. Zamiljao sam kako moja djevojica pokazuje Mary svoje blago... Bio sam, naravno, pomalo u bunilu, a sutradan sam svejednako vie treperio nego mirovao, jer kad sam pogledao kroz prozor kupaonice na oblinju tratinu, ugledao sam krasni mladi bicikl moje Dolly, koji je stajao na svom podupirau, graciozni prednji kota bio mu je okrenut od mene, kao i uvijek, a na sjedalu je bio vrabacali je to bio gazdariin bicikl i, smijui se ovla i vrtei glavom zbog te njene dapnje, doepao sam se nekako postelje i dugo leao, mirno kao svetac, kako ono kae ne citiram sasvim tono Robert Browning: Svetac, zbilja! Dok Dolores, Preplanula na tratini, Izrezuje besmislice O svom filmskom bogu ocu... Izrezuje iz arenih asopisa to su okruavali Dolores gdje god smo bili; a u gradu je dotle poela proslava nekog velikog nacionalnog praznika, sudei po abicama, pravim bombama koje su neprestano praskale, a tono u pet do dva uo sam kako netko fuka iza poluotvorenih vrata kuice i zatim kuca. Bio je to voza teretnjaka Frank ljudeskara od ovjekaostao je stajati na pragu drei se za dovratak, nagnut malo naprijed. Bar'dan! Telefonirali su iz bolnice. Bolniarka Lore pita je li vam bolje i hoete li danas doi u bolnicu? Na dvadesetak koraka inilo se da je Frank rumen kao jabuka, a na pet koraka, kao sad, vidjelo se da mu je lice rumenomodar mozaik od brazgotina; u Italiji ga je, u prolom ratu, tako dohvatilo da je proletio kroza zid; ipak, usprkos tekim povredama, Frank je bio kadar da vozi glomazni teretnjak, lovi ribu, ide u lov, pijanuje i neumorno se naslauje enskinjama uz cestu. Toga dana, bilo zbog velikog praznika, bilo naprosto iz elje da pozabavi bolesna ovjeka, skinuo je rukavicu koju je obino nosio na lijevoj ruci (sad je bio naslonjen njome na dovratak) i otkrio opinjenom bolniku da, dodue, nema na njoj prstenjaka i mezimca, ali da ima golu curu s bradavicama na dojkama boje cinobera i slovom delta kobaltne boje, to bijae draesno utetovirano na donjoj strani njegove osakaene ruke; kaiprst i srednjak bile su joj noge, a na zglobu je bila glava ovjenana cvijeem. Divota, kad vam kaem... osobito kad je, kao sad, bila naslonjena na drveninu, poput kakve lukave vile. Zamolih ga da kae Mary Lore da u ostati cijeli dan u postelji i da u se sutradan javiti telefonom keri, samo ako se budem vjerojatno osjeao polinezijskog porijekla (u mislima su mi se jo potkradale omake). On je tada opazio moj pogled, pa je uinio takvu kretnju da joj je bedro razbludno

poskoilo. Ide u redu propjevui delija Frank, udari po dovratku i ode zviduui s mojom porukom, a ja nastavih piti, i pred jutro je temperatura pala, i premda sam se osjeao kao prebijena maka, navukao sam svoj skerletni kuni kaput na kukuruznoutu pidamu i otiao u motelsku pisarnicu gdje je bio telefon. Sve je bilo u redu. Netko mi ree razgovijetnim glasom: jest, sve je u redu, moja je kerka napustila bolnicu juer oko dva sata, doao jeponjunjen stric, gospodin Gustav, sa tenetom, koker panijelom, i sve je lijepo pozdravio, u crnom Kadili Jaku; platio je sve Dollvne trokove u gotovu i zamolio da mi kau neka budem bez brige, neka samo ostanem u toplom, a oni pak idu na didin ran, kako smo se dogovorili. Elphinstone je bio a nadam se da je i sadvrlo zgodan gradi. Podsjeao je ovjeka, znate, na maketu svojim urednim drveem od zelene vate i kuicama crvenih krovova, ravnomjerno razbacanim po parketu doline, a ini mi se da sam ve uzgred spomenuo njegovu uzornu kolu, i hram, i prostrane pravokutne stambene blokove od

266 267

kojih su neki, zaudo, bili prilino osebujni panjaci na kojima su poneka mazga ili jednorog pasli u izmaglici ranog srpanjskog jutra. Zanimljivo je da sam na jednom otrom zavoju, na kojem je zakripao ljunak, zapeo sa strane za neija kola to su stajala uz rubnjak, ali sam sam sebi rekao apatino, a vlasniku kola, koji je zamahao rukama, telepatino (u najboljem sluaju) da u se poslije vratiti, adresa: Bardska kola, Burg, Brdska ulica; din koji mi je odravao srce na ivotu mutio mi je mozak i, nakon nekoliko praznina i rupa, kao u snu, naao sam se u ekaonici bolnice, gdje sam pokuao istui lijenika i derao se na ljude to su se bili posakrivali ispod stolica, i traio Mary koja, na svoju sreu, nije toga dana bila na poslu; neije grube ruke vukle su me za kaput i napokon mi otrgnule dep, i najednom sam sjedio na pacijentu za koga sam mislio daje doktor Nevolim, elavom, tamnoputom ovjeku koji je na kraju ustao s poda i napomenuo anegdotski: E pa, sad vas ja pitam tko je tu neurastenik? Zatim mi je visoka mrka bolniarka predala sedam raskono ilustriranih i raskono ukorienih knjiga i uzorno sloen kotski pled, i

zamolila me da se potpiem; u nenadanoj tiini opazio sam u predvorju policajca kojem je moj kolega automobilist pokazivao na mene, pa sam krotko potpisao da sam primio knjige i pled simbolina gesta koja je znaila da ustupam svoju Lolitu svim tim majmunima, ali to sam drugo mogao? Jedna jednostavna misao stajala mi je gola golcata pred oima glavno je da ostanem na slobodi. Uinim li samo jedan nepromiljeni korak, morat u objanjavati sve potankosti svoga zloinakog vota. Zato sam se poeo pretvarati da sam pobenavio od pia. Kolegi automobilistu sam platio, poslavi k vragu osiguranje, koliko je on drao daje poteno. Plavookom doktoru Blueu, koji me je sad gladio po ruci, kazao sam da sam malo previe popio da okrijepim svoje slabo srce, koje ipak nije bolesno i ne treba ga pregledavati. Pred cijelom sam se bolnicom ispriao i tako se otmjeno poklonio da umalo to nisam pao, i uzgred dodao da nisam ba u najboljim odnosima s ostalim lanovima Humbertova klana. Samom sam sebi apnuo da imam revolver uza se i da sam jo na slobodi mogu pronai bjegunce, mogu likvidirati svog "brata". 23. Tisuu milja ceste glatke kao svila dijelilo je Kasbeam, gdje se, koliko sam znao, crveni zloduh prema dogovoru prvi put pojavio, od kobnog Elphinstonea kamo smo stigli oko tjedan dana prije Dana nezavisnosti. To je putovanje trajalo vei dio lipnja, jer smo malokad prelazili vie od dvjesta kilometara na dan provodei ostalo vrijeme (jednom ak pet dana) u raznim usputnim mjestima, koja su oni, po svojoj prilici, bili tono predvidjeli. Tu je, dakle, trebalo traiti zloduhov trag i tome sam se potpuno posvetio nakon nekoliko neopisivih dana traganja po neumoljivo razgranatim cestama u okolici Elphinstonea. Zamisli, itaoe, mene ovako snebivljiva, ovako povuena, ovako obdarena osjeajem pristojnosti zamisli me kako skrivam pomamni jad pod drhtavim dodvorljivim smijekom i kako izmiljam nekakav izgovor da toboe nehajno prelistam prijavnu knjigu u kojoj su zapisana imena i prezimena, adrese i automobilski brojevi svih gostiju. ujte govorio sam uvjeren sam da sam ovdje ve jednom odsjeo dopustite da pregledam dio koji se odnosi na sredinu lipnja. Tako. Dakle, ipak sam se prevario kako se smijeno zove ovo mjesto: Pikusral. Oprostite to sam vam smetao. Ili pak: Jedan je moj klijent odsjeo jednom kod vas , a izgubio sam mu adresu moda biste vi bili tako dobri... fije se jedanput dogodilo, osobito ako je recepcioner bio odreeni jjtip zlovoljna ovjeka, da nisam smio sam zaviriti u knjigu. Imam ovdje zapisano na komadiu papira da sam se od 5. srpnja do Il8. studenoga, to jestdopovratkananekolikodanauBeardslev, prijavio, ve nisam odsjeo, u 342 hotela i motela. U taj je broj ukljueno nekoliko prenoita

izmeu Kasbeama i Beardslevja, a u jednom sam 1 njih neosporno otkrio zloduhovu sjenu: "Robert Robert, Molbert, erta". Morao sam pomno birati vrijeme i prostor za svoja traganja : ne bih pobudio sumnje; i vjerojatno sam se na najmanje pedeset njesta raspitivao a da se nisam prijavio, ali to nije niemu vodilo, pa L radije podizao fasadu vjerodostojnosti i dobronamjernosti time

268 269 to sam najprije plaao sobu koja mi nije bila potrebna. Moj je pregled pokazao da je u najmanje dvadeset od otprilike tristo knjiga zloduh, koji se nije urio, bio ostavio trag za sobom ili se zaustavljao ee od nas, ili se pak a za to je bio itekako sposoban ponegdje samo prijavio u namjeri da me obilato opskrbi podrugljivim nagovjetajima. Samo je jednom bio odsjeo na istom mjestu i u isto vrijeme kad i mi i spavao na nekoliko koraka od Lolitina jastuka. U nekoliko je navrata noio u istoj ili susjednoj etvrti i vieput je ekao u zasjedi na sredini puta izmeu dva ugovorena mjesta. Dobro se sjeam kako je Lolita, pred sam odlazak iz Beardslevja, leala niice na sagu u salonu uz hrpu vodia i karata, u koje je unosila crvenilom za usne etape i mjesta predviena za noenje! Ubrzo sam ustanovio da je na bivi progonitelj predvidio moja traganja i da je samo zbog mene posuo svoj put cijelim nizom uvredljivih pseudonima, kalambura i drugih iskrivljenih rijei. Ve u prvom motelu koji sam posjetio, "Ponderoskom boru", otkrio sam, medu desetak posve ljudskih adresa, ovu gadariju: "I. Deli, Up, Arizona". Moje je otro oko odmah zapazilo da je tu posrijedi upitna reenica. Gazdarica se udostojila da mi kae da je gospodin Deli odleao pet dana u postelji zbog jake gripe, da je ostavio automobil na popravku i daje otputovao novim kolima na dan 4. srpnja. Jest, tu je nekad zaista radila djevojka koja se zove Ann Lore, ali je to bilo davno, a sad je ona udata za nekog sitniara u Cedar Citvju. Jedne lijepe noi, po mjeseini, doekao sam Mary u zasjedi ila je u bijelim bolnikim cipelama pustom ulicom; kako je bila automat, kao i mnogi drugi, zaustila je da vrisne, ali sam je uspio oovjeiti na prilino jednostavan nain pao sam na koljena i, kukajui i kumei je Bogom i svim svecima, stao je preklinjati neka mi pomogne. Klela se da nita ne zna. Tko je bio taj Deli? Kao da

se poela kolebati. Hitro izvukoh novanicu od sto dolara. Ona je razgleda na svjetlu mjeseine. Napokon proapta: Va brat. Opsovavi neto na francuskom, istrgoh joj novanicu iz ruke hladne kao mjesec i pobjegoh. Ta me je zgoda nauila da se uzdam u se i u svoje kljuse. Nijedan detektiv ne bi, naravno, otkrio putokaze koje je Trapp prilagoavao mom umu i ukusu. Nisam, naravno, mogao oekivati da e mi moj progonitelj igdje ostaviti svoje pravo ime i prezime, ali sam se nadao da e se katkad okliznuti na vlastitoj blistavoj domiljatosti, da e se, recimo, odvaiti da unese neki odve osoban detalj ili da e suvie toga otkriti kvalitativnim zbrojem kvantitativnih dijelova koji premalo otkrivaju. U jednom je svakako uspio uspio je konano uhvatiti u demonsku mreu mene i moju tjeskobu to se uzalud koprcala. Neobino vjeto, kao klaun koji hoda po ici, klatio se i glavinjao i na neshvatljiv nain ponovo zadobivao ravnoteu ostavljajui mi, ipak, svagda sportsku naduako se mogu ovako izraziti kad je rije o nevjeri, bijesu, zdvojnosti, uasu i mrnji da e se drugi put napokon odati. Ali se to nikad nije dogodilo iako se vraki izlagao opasnosti. Svi se divimo akrobatu posutom ljokicama koji klasino graciozno i briljivo hoda po napetoj ici na talkovoj svjetlosti reflektora; ali koliko istananijeg umijea pokazuje groteskni strunjak za hodanje po labavoj ici, koji je obuen kao strailo i izigrava pijanca! Ja to valjda najbolje znam. Putokazi koje je ostavljao za sobomnisu otkrivali njegov identitet, ali su mu zato odraavali karakterili, bolje rei, izvjestan osebujan i neobian karakter. U njegovu "anru", vrsti humora (ili bar u najboljim oitovanjima toga humora), u "tonu" duha, pronalazio sam neto srodno sebi. Oponaao me je i ismijavao. Njegovi su se nagovjetaji odlikovali stanovitom profinjenou. Bio je naitan. Znao je francuski. Razumio se u dedalogiju i logomahiju. Bio je ljubitelj erotike. Rukopis mu je bio enskast. Mogao je promijeniti ime i prezime, ali nije mogao zakrinkati, ma koliko da ih je iskrivljavao, neka slova kao, na primjer, vrlo osebujne "t" i "u". Otok Quelquepart110 bio mu je jedan od najdraih prebivalita. Nije se luio nalivperom, to je bio pouzdan znak (kao to e vam potvrditi i psihijatar) da je pacijent represivni undinist. ovjekoljublje nas obvezuje da mu poelimo da u Stiksu bude vodenih vila. Njegova je glavna osobina bila podrugljivost. Boe, kako je taj jadnik uivao da me pecka! Izraavao je sumnju u moju naitanost. Ja Se toliko ponosim to znam kojeta da mogu skromno priznati da ne

270 271 znam sve. Vjerojatno su mi promakle neke poante u toj kriptogramskoj igri "pasa i zeeva". Kakva je drhtavica od slavodobitnosti i gaenja obuzimala moje krhko tijelo kad bi mi, usred obinih, nedunih imena i prezimena u popisu gostiju, iznenada tajni smisao njegove vraje zagonetke ejakulirao u lice! Primijetio sam da me je, im bi mu se uinilo da su njegovi rebusi suvie zamreni, ak i za takva strunjaka kao to sam ja, opet mamio nekom lakom pitalicom. "Arsene Lupin" bio je jasan sam po sebi polufrancuzu koji se sjeao detektivskih romana to ih je gutao u djetinjstvu; i nije trebalo biti bogzna kakav filmski strunjak da se shvati banalna ala sadrana u adresi: "P O. Temkin, Odesa, Teksas". U isto tako groznom ukusu, ali odajui bar duh kulturna ovjeka, a ne policajca, ni obina razbojnika, ni bestidna trgovakog putnika, bila su takva izmiljena imena i pezimena kao to su "Ataturk Romb" oita travestija imena i prezimena autora Le Bateau Bleu1n da se i ja malo naalim, gospodo! ili "Morris Schmetterling" koji je poznat po svojoj drami L'Oiseau Ivre112 (to, nasjeo si, itaoe?). Glupo, ali smiljeno "D. Orgon, Elmira, New York" proisteklo je, naravno, iz Molierea; a kako sam nedavno pokuavao probuditi u Loliti zanimanje za glasovitu komediju iz XVIII. stoljea, pozdravio sam kao starog prijatelja "Harrvja Bumpera, Sheridan, Wyo". Od nedunog Bermudskog otoja napravio je kalambur koji ne mogu ovdje iz pristojnosti navesti, a svaki dobar frojdovac s njemakim prezimenom i stanovitim poznavanjem religiozne prostitucije, lako e shvatiti aluziju u "Dr. Kitzler, Eryx, Miss." Sve to i nije tako loe. Prilino bijedna zabava, ali uglavnom bezlina i zato bezazlena. Neu navoditi sve one primjere koji su me privukli svojom, da tako kaem, oitom ifriranou, ali ih svejedno nisam uspio odgonetnuti, jer slutim da se jedva probijam kroz pograninu maglu gdje se verbalni fantomi pretvaraju, moda, u ive turiste. Tko je, na primjer, bio: "Frater Grimm, Ocean, Quelquepart"? Je li bio iv ovjekkoji je sluajno imao slian rukopis neki "N. S. AristofF iz "Katagele"? Gdje ti je alac, Katagelo? A to je ovo: "James Manor Morell, Kalamburg, Engleska"? "Aristofan", "Kalambur" u redu, ali to se jo tu skriva? 272 Neto to se provlailo kroza svu tu igru pseudonima izazivalo je u meni posebno bolnu drhtavicu. Rijei kao to su "G. Trapp, Geneva, New York" oznaavale su Lolitinu izdaju. Kombinacija "O. Beardslev, Lolita, Teksas" dokazivala je (jo jasnije nego ona iskrivljena telefonska obavijest u Championu), iako zaista postoji takav grad uTeksasu, da poetak cijele afere

treba traiti na istonoj strani Amerike. "Lucas Picador, Merrymay, Marvland" sadravao je uasni nagovjetaj da je moja mala Carmen odala tom nitkovu ifru imena od milja kojim sam je nazivao. Tri puta se ponavljala adresa: "Bob Browning, Dolores, Colorado". Neukusna ala "Harold Haze, Mauzolej, Meksiko" (to bi me u nekoj drugoj prilici moda nasmijalo) podrazumijevalo je poznavanje Lolitine prolostii u jednom trenutku pala mi je na um komarska misao da je "Donald Otto Quij" iz gradia Sierra u dravi Nevadi stari obiteljski prijatelj, moda Charlottin bivi ljubavnik, moda nesebian zatitnik djece? Ali, najbolnije me je ujeo za srce svetogrdni anagram naeg prvog nezaboravnog hotela (1947- godine, itaoe moj!) koji sam naao u knjizi motela u Kasbeamu gdje je on spavao pored nas: "Ivo Laar, Cazin". Iskrivljeni automobilski brojevi koje su ostavljali svi ti Orgoni i Morelli i Trappovi upuivali su me samo na to da vlasnici motela ne provjeravaju registarske brojeve koje navode gosti. Nisam se, naravno, mogao okoristiti podacimanepotpunim ili neispravnim o automobilima koje je na progonitelj unajmljivao za kratke etape izmeu Wacea i Elphinstonea. Broj koji se odnosio na njegov prvi, oito vlastiti Jak, bijae svjetlomrcanje promjenljivih brojaka od kojih je jedne premjetao, a druge preinaivao ili izostavljao; kombinacije su tih brojaka imale neto zajedniko (na primjer VS 1564, i SH 1616, ili CU 6969 i CUCU 9933), ali su bile tako lukavo sloene da se nisu mogle svesti pod zajedniki nazivnik. Poto je ostavio crveni Jak svojim ortacima u Waceu i preao na sistem "posudbe automobila", pomislio sam da njegovi nasljednici a nisu bili toliko oprezni te da su ostavili u nekoj hotelskoj ijizi prototip tih meusobno povezanih brojeva. Ali kad je bilo teko, zamreno i beznadno traiti zloduha po cestama kojima 273 je sigurno proao, to sam mogao oekivati od pokuaja da uem u trag neznanim automobilistima koji putuju neznanim putovima? 24. Kad sam se vratio u Beardslev, u glavi mi je nastala, kao posljedica rekapitulacije o kojoj je bilo dovoljno rijei, potpuna slika o mom neprijatelju, a tu sam sliku sveo procesom dedukcije koji je uvijek opasan na jedan jedini konkretni izvor koji su mogli otkriti bolestan mozak i slabo pamenje. Osim veleasnog Rigora Mortisa (kako su djevojice okrstile pastora) i asna starca koji je predavao neobavezni njemaki i latinski jezik, u gimnaziji u Beardslevju nije bilo stalnih profesora mukog spola. Ali je dva-tri puta u toku kolske godine (1948./ 49.) dolazio s laternom magicom profesor likovnih umjetnosti iz koleda u Beardslevju da pokae gimnazijalkama slike u boji francuskih dvoraca i primjerke impresionistikog slikarstva. Ja sam htio

prisustvovati tim projekcijama i predavanjima, ali me je Dolly, po svom obiaju, zamolila da ne prisustvujem i gotovo! Osim toga, sjeao sam se da je Gaston ba za tog predavaa bio rekao da je briljantan garcon115; ali to je bilo sve; pamenje mi nije htjelo odati ime i prezime tog ljubitelja starih dvoraca. Na dan odreen za smaknue poao sam po susnjeici prema zgradi koju su mi pokazali. Tu sam doznao da je prezime profesora likovnih umjetnosti Riggs (to je donekle podsjealo na sveenikovo prezime), da je neoenjen i da e za deset minuta izii iz muzeja koleda gdje upravo dri predavanje. Sjeo sam na mramornu klupu (dar neke Cecilije Ramble) uz vrata predavaonice u muzeju. Dok sam tu ekao, osjeajui bol u prostati, pijan, neispavan, stiui revolver u aci koji sam drao u depu kine kabanice, odjednom mi sinu da sam poludio i da u poiniti glupost. Izgledi su bili manji od jedan naprama milijun da Albert Riggs, docent, dri moju Lolitu zakljuanu u svojoj kui u Delovoj ulici broj 69 tu mi je bilo 274 neto poznato... Ne, on me sigurno nije upropastio. Kojeta! Gubim razum i tratim vrijeme. On i ona su sad u Kaliforniji, a ne ovdje. Ubrzo sam iza bijelih kipova to su ukraavali predvorje opazio nekakvo komeanje. Vrata ali ne ona u koja sam zurio nego jedna druga, malo dalje, naglo se otvorie i usred jata studentica poe skakutati, kao ep, ela krljava predavaa, a onda mi se stadoe pribliavati njegove sjajne smee oi. Nikad ga prije nisam vidio, ali je on ustvrdio da smo se upoznali na nekom sastanku u parku gimnazije u Beardslevju. A kako je moja krasna kerkica, tenisaica? Naalost, ima jo jedno predavanje. Do vienja! Ostali pokuaji identificiranja nisu zavrii tako brzo. Preko oglasa u jednom asopisu koji mi je ostao od Lolite, stupio sam u dodir s jednim privatnim detektivom, bivim boksaem, kojem sam, tek toliko da stekne neku predodbu o metodi kojom se slui lupe koji nas je progonio do Elphinstonea, pokazao neke primjerke imena i prezimena i adresa koje sam bio sakupio na svom povratku. On je zatraio od mene pristojnu akontaciju i u punih dvadeset mjeseci dvadeset mjeseci, itaoe moj! taj je klipan savjesno provjeravao te oito izmiijene podatke! Ja sam ve bio odavno raskinuo s njim sve poslovne veze kad mi je jednom pobjedonosno doao i priopio da Bob Browning zaista stanuje nedaleko od naselja Dolores, u jugozapadnom dijelu Colorada, i da je crvenokoac, filmski statist, te da mu je vie od osamdeset godina. 25. Ovo je knjiga o Loliti i, sad kad dolazim do onog dijela koji bih najradije nazvao (da me nije ve preduhitrio jedan drugi patnik, takoer rtva unutranjeg sagorijevanja) Dolores DisparuenA, potanko opisivanje posijednjih triju

praznih godina, od poetka srpnja 1949. do sredine studenog 1952., ne bi imalo smisla. Premda treba pribiljeiti neke vane pojedinosti, htio bih najprije prenijeti opi dojam buno su se otvorila bona vrata ivota u 275 I punoj brzini i prodrla je huka crne vjenosti zagluujui fijukom vjetra krik usamljene opasnosti. Ja, zaudo, gotovo nikad nisam sanjao Lolitu onakvu kako je se sjeam kakva me je opsjedala u bolesnim mislima, u danjim halucinacijama i nonim nesanicama. Kad sam je i sanjao, nakon njena nestanka, javljala se u udnim i besmislenim likovima, kao Valeria ili Charlotte, ili kao mjeavina njih dviju. To mi se mjeovito privienje pribliavalo skidajui sa sebe omota za omotaem, u atmosferi velike melankolije i odvratnosti. Ta pseudololita (i pseudovaleria) mlitavo me je pozivala da legnem uz nju na tvrdi divan, ili obinu usku dasku, ili neto nalik na ginekoloki leaj na emu je ona leala izvaljena, rastvorene puti poput otvora za duicu nogometne lopte. Naao bih se, slomljena ili beznadno zagubljena zubala, u jezivoj podstanarskoj sobi u kojoj bi se prireivale neobine dosadne seanse vivisekcije, koje su se obino svravale tako da je Charlotte ili Valeria plakala u mojim krvavim rukama, a ja sam ih njeno ljubio bratskim usnama usred nereda (kao u snu) beke starudije to se prodaje na drabi saaljenja, impotencije i smeih vlasulja traginih starica koje su upravo bili potrovali plinom. Jednog sam dana izvukao iz kola i unitio itavu gomilu asopisa za mlade. Znate kakvi su to asopisi. to se tie osjeaja kameno doba; to se tie higijeneu najmanju ruku mikensko doba. Lijepa, ali ve prezrela glumica, s golemim trepavicama i ispupenom, mesnatocrvenom donjom usnom, preporuivala je novi ampon. Zbrka reklama. Mlade uenice luduju za naborima na suknjama que c'etait loin, tout cela^ Kad koga poziva u goste, domaica treba imati u pripravnosti za svaku gou kunu haljinu. Nevezane pojedinosti oduzimaju vaem govoru svaki sjaj. Svi smo ve vidjeli na veselicama "eprkalo" djevojku koja eprka noktima po koi na licu. Samo ako je vrlo star ili ako zauzima vrlo visok poloaj, mukarac ne mora skinuti rukavicu prije nego to e se rukovati s damom. Osvajaj srca nosei na novi potiskiva trbuia i nee vie imati ni bokova ni trbuha! Tristan i tri enska stasa u filmu. Jest, gospodo, o braku Joea i Roe kojeta se govorka. Pretvori se u romantinu ljepoticu brzo i jeftino! Strip: runa djevojica (crnka), debeljko otac (s cigarom); lijepa djevojica (ridokosa), lijep tatica (potkresanih bria). Ili onaj drugi, odvratni strip o dugonji gorili i njegovoj eni, patuljastoj gnjidi.

Et moi qui t'affrais mon genie...116 Sjetio sam se prilino zgodnih besmislenih stihova koje sam bio za nju napisao dok je bila dijete. "Besmisleni je prava rije", govorila je ona podrugljivo. Lete kolibrii u helikopterima, Ide zmija s rukama u depovima... Ili: Zec i zeica se udno nekako ponaaju, Uzgajivai se od smijeha za trbuh hvataju. Od nekih mi se njenih stvari bilo teko rastati. Do kraja 1949. godine uvao sam, i oboavao, i oskvrnjivao poljupcima, suzama i sluzi par njenih starih gumenih papua, djeaku koulju koju je nosila, izlizane traperice, zguvanu kolsku kapicu i slino blago koje sam naao u prdjaniku automobila. Kad sam shvatio da silazim s uma, sakupio sam sve te stvari, uzeo jo kojeta to se sauvalo u Beardslevju krinju s knjigama, njen bicikl, staru haljinu, kaljae i na njen petnaesti roendan poslao sve to kao poklon nepoznatog darovatelja nekom enskom sirotitu na jezeru izloenu vjetru nedaleko od kanadske granice. Ne kaem da neki dobar hipnotizer, da sam otiao k njemu, ne bi bio izvukao iz mene, a i pomogao mi da sloim u loginu cjelinu, stanovite sluajne uspomene koje izbijaju iz tkiva moje knjige kudikamo jasnije nego to mi se javljaju u pamenju ak i sad kad ve znam to i koga treba traiti u prolosti. U ono sam vrijeme samo nasluivao da gubim vezu sa stvarnou. Ostatak zime i dobar dio proljea proveo sam u sanatoriju blizu Quebeca gdje sam se i prije bio lijeio, a onda sam odluio srediti neke svoje poslove u |New Yorku, pa se otisnuti u Kaliforniju radi temeljita traganja. Evo pjesme koju sam sroio u sanatoriju:

276 277 Trai se, trai Dolores Haze. Kosa: smea. Usta: rumena. Starost: pet tisua tristo dana. Zanimanje: manekena. Gdje li se skriva, Dolores Haze? Zato se skriva, reci mi, reci! Buncam, tumaram, 'Izii ne mogu" Ponavlja vorak u krleci. Kuda se vozi, Dolores Haze? Koje je marke tvoj arobni sag? Je li 'jaguar' posljednji krik? Gdje li si parkirana sad? Tko ti je idol, Dolores Haze? Je li jo neki strani dasa? O, divni dani kad bjesmo pjani O, Carmen moja nezaboravna! Kako me bole ui od deza! S kim li sadplee, draga? Sjedim u kutu i hvata me

jeza Gledaju tebe i onog vraga! Sretan je, sretan McFatum stari Putujusa enom malodobnom, I gnjei Molly u svakoj dravi Gaje su i zvijeri pod zatitom. Moja Dolly, moja boli! Oi boje oker Kad ih gledam sasvim izbliza. Znate li stari parfem Solei! Vert117? ta, mister, vi ste iz Pariza? L'autre soir un airJroidd'opera m'alita: Sonfele bienfol est qui syfie! II neige, le decor s'ecroule, Lolita!Lolita, qu'aijefait de ta vie?ns Muim se, muim, Lolito Haze, Mui me kajanje u mraku, / opet te gledam kakoplae, I opet steem kosmatu aku. Policajce, policajce, eno ih Na kii, ondje uz prostor za ples! arapice su joj bijele, i volim je, A zove se Dolores Haze. Policajce, policajce, eno ih, Dolores Haze i ljubavnik njen! Izvadi kolt i tjeraj za njima, Ne daj da ti pobjegne njihova sjeni Trai se, trai Dolores Haze. Nikad stidljiva nije bila. Nije via od ezdeset palaca. I nema vie od etrdeset kila. Kola mi hramlju, Dolores Haze. Na kraju je nastupio krah. I mene e bacit na smee kraj puta Sve ostalo je hra i zvjezdani prah. Poto sam psihoanalizirao ovu pjesmu, zakljuio sam da je ona zaista remekdjelo luaka. Krute, drvene, napadne rime prilino tono odgovaraju onim krajolicima i likovima, i njihovim preuvelianim dijelovima, kakve crtaju psihopati podvrgnuti testovima koje su izmislili njihovi dosjetljivi krotitelji. Napisao sam jo mnogo drugih pjesama. Udubljivao sam se u tuu poeziju. Ali me pomisao na osvetu nije prestajala ni aska muiti. Bio bih hulja kad bih rekao (a italac bluna kad bi mi povjerovao) da me je udarac koji mi je zadao Lolitin nestanak zauvijek izlijeio od sklonosti prema djevojicama. Lolitu sam sad zavolio drugaijom ljubavlju, to je istina, ali se moja prokleta narav nije zbog toga promijenila. Na djejim igralitima i plaama moj je mrki, lupeki pogled i nehotice traio bljesak golih nogu kakve nimfice ili druge drage znakove Lolitinih slubenica i drubenica s kitama rua. Ali je jedna bitna vizija bila izblijedjela; nikad vie nisam snatrio o mogunosti sree s nekom djevojicom (odreenom ili uopenom) i nekom zabaenom i sigurnom mjestu; nikad vie nisam zamiljao i u se unositi u njenu put Lolitinih sestrica negdje daleko, daleko,

278

279

u pjeanu skrovitu medu hridima doaranih otoka. S tim je bil0 svreno ili bar za neko vrijeme. S druge pak strane... jao, dvije godine udovina odavanja pohoti ostavile su mi izvjesne navike u spolnom ivotu. Bojao sam se da me praznina u kojoj sam se naao, ne natjera da iskoristim slobodu iznenadna ludila i da ne podlegnem sluajnoj napasti pri susretu u nekoj uliici s kakvom uenicom koja se vraa iz kole. Osamljenost me pekla. Osjeao sam potrebu za drutvom i njegom. Srce mi je bilo histerian, nepouzdan organ. I tako je Rita stupila u moj ivot. 26. Ona je bila dvaput starija od Lolite i deset godina mlada od mene. Zamislite odraslu crnku, vrlo blijedu, vrlo vitku (imala je svega pedesetak kilograma), draesnih asimetrinih oiju, otra, reklo bi se nabrzinu skicirana profila i neobino privlana ensellureuleknua na gipkim leima; ini se da je bila panjolskog ili babilonskog podrijetla. Pokupio sam je u mjesecu svibnju, u "potonom svibnju", kako kae Eliot, negdje izmeu Montreala i New Yorka ili, da suzimo granice, izmeu Toylestowna i Blakea, u toionici koja je bila sumorno osvijetljena u dungli moi pod znakom Medonjice, gdje se bila draesno napila uvjeravala me da smo ili zajedno u kolu, i neprestano je stavljala svoju drhtavu ruku na moju orangutansku apu. Jedva da me je nadraivala, ali sam svejedno odluio da uinim probu; proba je uspjela i Rita je postala moja stalna pratilja. Ona je bila toliko dobra, ta Rita, toliko drueljubiva da se iz puke samilosti mogla prodati bilo kojem jadnom biu starom slomljenom drvetu ili obudovjelom dikobrazu. Kad sam se upoznao s njom (1950. godine), ona se bila nedavno rastala od svog treeg mua, a jo nedavnije ju je bio ostavio sedmi po redu slubeni ljubavnik. Ostali, neslubeni bili su suvie brojni i prolazni da bi se mogli razvrstati. Njen brat, politikant, lica nalik na vime, s naramenicama i runo obojenom kravatom, bio je gradonaelnik i dua grada Grainballa, poznatog po svojim bejzbolistima, revnim itaocima Biblije i trgovcima itom. Posljednjih nekoliko godina plaao je svojoj dinoj sestrici po sedamsto dolara na mjesec pod strogim uvjetom da nikad, nikad ne doe vie u taj dini gradi. Kazala mi je, jadikujui i u nedoumici, da ju je svaki njen novi ljubavnik, sam vrag zna zato, najprije odvukao u Grainball koji ih je kobno privlaio, i prije nego to bi se snala, ve bi je usisala Mjeseeva orbita rodnog grada te bi se vozila po

raskono osvijetljenom krunom bulevaru i vrtjela se u krugu "kao kakav prokleti noni leptir oko lampe", kako je sama govorila. Imala je zgodan mali dvosjed kojim smo krenuli u Kaliforniju, jer je mom asnom Ikaru bio potreban odmor. Vozila je obino ona, a njoj je normalna brzina bila sto etrdeset kilometara na sat. Draga Rita! Putovao sam s njom dvije mutne godine s prekidima i ne mogu zamisliti slade, priprostije, njenije i tuplje Rite od nje! Prema njoj je Valeria bila Schlegel, a Charlotte Hegel! Da vam pravo kaem, nemam ama ba nikakva razloga da se zabavljam njome na marginama ovih mranih memoara, ali bih ipak htio rei (zdravo, Rita, gdje bila da bila, pijana ili trijezna, Rita, zdravo!) da me je ta moja prijateljica, koja me je najbolje umirivala i najbolje razumjela, svakako spasila od luake koulje. Rekao sam joj da bih htio potraiti odbjeglu ljubavnicu i ucmekati njena frajera. Rita je sveano odobrila taj moj plan i, upustivi se sama u nekakva istraivanja u okolici San Humbertina (iako nije imala pojma ni o emu), splela se s nekim lupeom, pa sam imao grdne muke da je izvuem iz te kae iskoritenu i izubijanu, ali svejednako bodru. A jednog je dana nala moj revolver i predloila mi da igramo "ruski rulet"; odgovorio sam joj da ne moemo, jer revolver nema bubnjia; poeli smo se otimati za njega i napokon je odjeknuo hitac, i metak se zabio u zid nae sobe, iz kojeg je potekao vrlo tanak i vrlo smijean mlaz vrue vode; sjeam se kako je ona vriskala od smijeha. Njena neobino udubljena djetinja leda, put riine boje, polagani, rnlitavi, golubinji poljupci sve me je to sauvalo od nesree. Nije istina da je umjetnika nadarenost sekundarno seksualno obiljeje,

280 281 kako tvrde neki amani i arlatani, nego je, naprotiv, seks samo sluga umjetnosti. Jedna naa prilino tajanstvena pijanka imala je smijene posljedice. Ja sam upravo bio odustao od daljnjeg traganja; zloduh je bio ili u Tunguziji ili je veselo palucao u mom malom mozgu (gdje su mata i jad raspirivali plamen), ali u svakom sluaju nije imao nikakve veze s teniskim turnirom u San Diegu gdje je medu enama prvo mjesto osvojila esnaestogodinja Dorothv Haas, neka mukobanjasta duksa. Na povratku iz Kalifornije, u nekom groznom hotelu (onakvom u kakvima se odravaju poslovne konferencije i po kakvima tumaraju posrui marcipanski, rumeni i debeli ljudi sa znakama, koji zovu jedan drugoga Joe ili Jim, sklapaju poslove i

lou viski), draga moja Rita i ja probudili smo se tek poslije podne i opazili da u naoj sobi spava jo jedan ovjek, blijed i plavokos mladi, gotovo albino, bijelih trepavica i velikih prozirnih uiju. Ni Rita ni ja nismo ga nikad prije vidjeli u svojim tunim ivotima. Sav uznojen, u prljavu flanelskom donjem rublju, u starim vojnikim cokulama, hrkao je na pokrivau nae brane postelje s druge strane moje edne Rite. Nedostajao mu je jedan prednji zub, a elo mu bilo puno priteva jantarne boje. Ritoka je zaogrnula svoju gipku golotinju mojom kinom kabanicom koja joj je prva dola pod ruku; ja sam pak navukao gae i tada smo uzeli prouavati na poloaj. Na pladnju je stajalo ak pet upotrebljavanih aa, to je jo vie zamrsivalo situaciju s obzirom na viak putokaza. Vrata su bila samo pritvorena. Na podu su leali muki pulover i bezobline vojnike hlae zatitne boje. Dugo smo drmali njihova vlasnika; napokon se nesretnik prenuo iza sna. Pokazalo se da je on sasvim izgubio pamenje. Zanosei na "isto bruklinski", kako je ustvrdila Rita, on je uvrijeeno natuknuo da smo mi (kako?) otuili njegovu (bezvrijednu!) linost. Bre-bolje smo ga obukli i zatim ostavili u najblioj bolnici, a usput smo ustanovili da smo nekim krivudanjima, kojih se vie nismo sjeali, bili dospjeli u prokleti Grainball. Nakon pola godine Rita je pisala tamonjem lijeniku koji joj je odgovorio da Jack Humbertson, kako su neznanca bili neukusno nazvali, jo nije uhvatio vezu sa svojom prolou. O, Mnemozino, najslaa i najnestanija od svih muza! Ne bih ni spominjao ovu zgodu da nije od nje potekao slijed misli kojih je posljedica bila da sam u uenom asopisu Cantrip, to na kotskom znai "arolija", objavio studiju pod naslovom "Mimir i Mnemozina", u kojoj sam iznio teoriju (koja se uinila originalna i znaajna dobrohotnim itaocima tog vrsnog mjesenika) o "percepcionalnom vremenu" zasnovanu na "osjeaju krvotoka" i koncepcionalno zavisnu (najkrae reeno) o posebnim osobinama naeg razuma koji nije svjestan samo pojavnog svijeta nego i sama sebe, te tako nastaje stalna veza izmeu dvije toke: budunosti (koja se moe pohraniti) i prolosti (koja je ve pohranjena). Jedna od posljedica objavljivanja te studije, koja je bila kruna mojih prijanjih radova koji isto tako nisu bili proli nezapaeni, bio je poziv da provedem godinu dana u koledu Cantrip, eststo kilometara daleko od New Yorka, gdje sam s Ritom unajmio jedan mali stan s pogledom na blistava tjelesa djeaka i djevojica to su se igrali pod tuevima daleko dolje, u dubravi Central parka punoj vodoskoka. U Cantripu sam stanovao, u jednom od specijalnih stanova za pjesnike i filozofe, od listopada 1951. godine do lipnja 1952., dokje Rita, koju radije nisam pokazivao, ivotarilapomalo nedolino, ini mi se u jednom hotelu uz cestu gdje sam je obilazio dva puta na tjedan. Zatim je nestala, ali ne onako neljudski kao njena prethodnica nakon mjesec dana pronaao sam je u

cantripskom zatvoru. Drala se vrlo dostojanstveno, izvadila je bila slijepo crijevo u zatvorskoj bolnici i klela mi se prilino uvjerljivo da je lijepo plavkasto krzno, za koje je neka ugledna dama, gospoda MacCrum, tvrdila da joj ga je ona ukrala, zapravo dobila na dar od, dodue, malko nakresana gospodina MacCruma. Uspio sam je izvui iz zatvora i bez pomoi njena osjetljiva brata, a uskoro nakon toga vratio sam se s njom u New York, ponovo na zapadnu stranu Central parka. Usput smo bili svratili u Briceland, kroz koji smo, linae, Rita i ja ve bili proputovali pretprole godine. Mene je tada obuzela neodoljiva elja da oivim svoj boravak idje s Lolitom. Poto sam bio izgubio svaku nadu da u pronai Ijegunicu i njena otmiara, stupio sam u novu ivotnu fazu

282 283 pokuavao sam se utei starom dekoru i spasiti bar herbarij prolostisouvenir, souvenir, que me veux ft/?119 Verlenovska jesen zvonila je u zraku koji kao da je bio od kristala. Na dopisnicu s molbom da mu rezerviraju jednu dvokrevetnu sobu s kupaonicom, profesor Hamburger dobio je ubrzo uljudan, ali negativan odgovor. Sve je navodno bilo zauzeto. Ostala im je samo jedna etverokrevetna soba bez kupaonice u suterenu, ali teko da bi mi ona odgovarala. Evo glave njihova pisma: ZAARANI LOVCI SVA PIA CRKVE ZABRANJEN PRISTUP PSIMA (osim alkoholnih) u blizini za vjernike Posumnjao sam u istinitost prve tvrdnje. Sva? Imaju li, na primjer, grenadin kakav se moe dobiti na plonicima u Evropi? Zanimalo me je i ne bi li se lovac, zaarani ili obini, svejedno, radije odrekao mjesta u crkvi nego psa i tada se odjednom sjetih, grei se od boli, prizora vrijednog velikog umjetnika: Petite Nymphe Accroupie120; ali, moda je onaj svilasti koker panijel bio krten? Ne, osjeao sam da ne bih mogao podnijeti bolan posjet onom poznatom predvorju. U blagom, jesenskom Bricelandu bogatom bojama krile su se druge mogunosti da uskrsnem prolost. Ostavivi Ritu u najblioj krmi, uputio sam se u gradsku knjinicu. Cvrkutava usidjelica neobino mi je spremno pomogla da pronaem brojeve od sredine kolovoza 1947. godine u uvezanom kompletu bricelandskog Gazettea, i zaas sam sjedio sam u jednom

kutku uz nezasjenjenu svjetiljku i prevrtao velike i krhke stranice sveska crnog kao lijes i krupnog gotovo kao Lolita. itaoe! Bruder!m Kako je glup Hamburg bio taj Hamburg! Budui da se njegova pretjerano osjetljiva narav bojala stvarnosti, drao je da se moe nasladiti bar jednim njenim djeliem, to podsjea na desetog ili dvanaestog vojnika u redu silovatelja, koji pokriva enino bijelo lice njenim crnim alom da joj ne vidi uasne oi dok se napokon odaje svom vojnikom uitku u sumornom, opljakanom selu. Ja sam se pak htio domoi otisnute fotografije mog neumjesnog lika koji je fotograf Briceland Gazette uhvatio u asu kad se usredotoio na doktora Braddocka i njegovu skupinu. Strastveno sam prieljkivao da se sauvao "Portret nepoznata izroda". Bezazleni fotoaparat koji me je ulovio na mom mranom putu do Lolitina loga eto teme za Mnemozinu! Uzalud se trudim da razjasnim bit tog poriva. Moda bi se on mogao usporediti s onom bolesnom radoznalou koja nas nagoni da razgledamo povealom natmurene sitne likove (praktiki mrtva priroda, i svi samo to ne povraaju) to su se bili iskupili rano izjutra na stratitu, ali se pacijentov izraz lica ipak ne moe nikako razaznati. Bilo kako mu drago, doslovce sam se zadihao i jedan me je ugao knjige sudbine neprestano bo u trbuh dok sam listao i prelijetao pogledom po listovima. U nedjelju, 24. VIII., davao se u jednom od dva mjesna kina film Opsjednuti, a u drugom Gruba sila. Gospodin Purdom, samostalni duhanski akcionar, izjavio je da od 1925. godine pui samo Omen Faustum. Krni Kirsch, nogometa, i njegova minijaturna enica bit e na veeri kod gospode Reginald G. Gore, Avenija Inchkeith 58. Postoji parazit ija veliina iznosi cijelu jednu estinu organizma od kojeg ivi. Dunkerque je prvi put bio utvren u X. stoljeu. Bijele arapice za djevojice 39 centa; sportske oksfordske cipelice 3 dolara i 98 centa. Autor Mranog doba, koji nije dopustio naem fotografu da ga snimi, naalio se ovako: "Vino, vino, vino moda godi perzijskom slavuju, ali ja uvijek kaem da je kia, kia, kia koja bubnja po krovu od indre najbolji prijatelj rua i nadahnua". Jamice na obrazima potjeu od sraivanja koe s dubljim tkivom. Grci su odbili snaan partizanski napad. Ah, napokon obris djevojice u bijelom i pastor Braddock u crnom; ali ako se neije avetinjsko rame i dotaklo uzgred njegove gojazne prilike, nisam tu mogao otkriti nita svoga. Neobian parazit doao je za Ritom u krmu. Smijeei se onako turobno kako se smijeila kad bi malo previe popila, ona rni je predstavila nasrtljiva pijana starca i rekla da je on opet sam tZaboravila kako se vi ono zovete, golube iao s njom u kolu. On

284 285 ju je drsko pokuao zadrati, i u guvi koja je nastala ozlijedio sam prst kad sam ga udario u vraki tvrdu glavu. Zatim sam morao neko vrijeme etati s Ritom po parku "Zaaranih lovaca" koji je bila obojila jesen. Ona je jecala i jednako ponavljala da u je ja uskoro, uskoro ostaviti kao to su je svi u ivotu ostavili, pa sam joj otpjevao u pola glasa sjetnu francusku baladu i sastavio spomenarsku pjesmicu ne bih li je zabavio. Klenovi se u jezeru kao rana Odraavaju. Na klanje ih vodi U grimiznu ruhu boica Dijana Ispred plavog hotela krv u vodi. Ona me upita: Ama zato plav kad je bijel? Zato, za ime Boje?... i iznova zaplaka. Odluno je odvedoh do kola. Nastavili smo put u New York, i uskoro je opet bila razmjerno sretna visoko gore u izmaglici na naoj maloj terasi na tridesetom katu. Sad sam opazio da sam, ne znam ni sam kako, pobrkao dvije razliite zgode svoj posjet knjinici u Bricelandu na povratku u New York i etnju u parku na putu u Cantrip, ali takvih se mijeanja boja to se razlijevaju ne smije libiti umjetnik mnemozinist. 27. Na mom potanskom sanduiu u predvorju kue bila je zastakljena pukotina kroz koju se moglo vidjeti poneto od onoga to je tamo ubacio potar. Ve se nekoliko puta bilo dogodilo da je harlekinska igra svjetla to je padalo kroz staklo tako izobliila neiji rukopis da je bio nalik na Lolitin, i tada bih malne pao u nesvijest i morao se nasloniti na oblinju urnu koja umalo to nije postala moja. Kad god bi se to dogodil> kad god bi se njene drage, zavojite svraje noge ponovo prometnule uasno jednostavno, u dosadan rukopis jednoga od malobrojnih ljudi s kojima smo se ja i Rita dopisivali, sjetio bih se, smjeei se bolno, svoje davne, lakovjerne, preddoloresovske prolosti, kad bi me zaveo u bludnju sjajno osvijetljeni prozor preko puta, gdje je moj potajni pogled budni periskop sramotna poroka nazreo napola golu, ukoenu kao na filmskoj vrpci nimficu duge kose, poput kose Alise u zemlji udesa (male arobnice sretnijeg kolege), koju je upravo poinjala ili prestajala eljati. Zbog savrenstva tog ognjenog privienja postajalo je savreno i moje pomamno blaenstvo jer je ta slika bila izvan mog dohvata i zato blaenstvo nije mogla pokvariti spoznaja zabrane, koja je pritiskala sve ono to mi je bilo nadohvat ruke. Tko zna, moda prava bit moje "izopaenosti" ne zavisi toliko

o neposrednoj drai prozrane, iste, mlade, zabranjene, bajne ljepote djevojice koliko 0 spoznaji zanosne sigurnosti poloaja u kojem beskrajna savrenstva ispunjavaju jaz izmeu ono malo to se poklanja i svega onoga to se obeava, svega onoga to se skriva u udesnim bojama varljivih ponora. Mes ftnetnsP2 Lebdei izmeu oblaka oko Sunca na zalasku i noi to je navirala, krguui zubima, okupio bih sve zloduhe svoje strasti uz ogradu balkona to je ve pulsirao jo malo pa e poletjeti pravo u maglu vlane veeri boje marelice; i polijetao je, ali bi se tada osvijetljeni lik u dalekom prozoru pomaknuo i Eva se ponovo pretvarala u rebro koje je ponovo obrastalo meso, i u prozoru se jo samo vidio napola razodjeven ugojen mukarac koji ita novine. Budui da sam katkad ipak i dobio utrku izmeu uobrazilje i stvarnosti, bio sam spreman pomiriti se s varkom, ali se nikako nisam htio pomiriti s upletanjem muitelja sluaja koji mi je oduzimao nasladu to je bila namijenjena meni. Savez-vous qu'a dix ans ma Hte etaitjblle cU vous?U3 rekla mi je jedna gospoda u razgovoru i ajem u Parizu a mala se bila upravo udala i ivjela negdje iza tosta mora i planina, i ja se nisam ak mogao sjetiti jesam li je ikad primijetio u onom parku, na terasi teniskog kluba, pokraj skrovite peine. I evo, sad upravo isto tako sluaj (a i stanovita promjena u neto sitnijem i neto bljeem rukopisu moje drage) nije mi htio udijeliti prethodan pogled kroz sjajno staklo pukotine, taj predosjeaj uitka 1 obeanje koje me ne bi samo primamilo i zavaralo, nego bi se zaista i velikoduno ispunilo. Kako vidite, moja je fantazija bila podvrgnuta

286 287 proustovskim kunjama na Prokrustovoj postelji jer toga jutra 22. rujna 1952., kad sam siao po potu, nagizdani i uljivi vratar s kojim nisam bio nipoto dobar, poeo se tuiti da je nedavno neki ovjek koji je dopratio Ritu kui "zabljuvao kao pas" ulazne stube. Dok sam ga sluao i davao mu napojnicu, pa onda sluao novu, uljudniju verziju istog dogaaja, pomislio sam da je jedno od dva pisma to su stigla tom blagoslovljenom potom zacijelo od Ritine majke, prilino neuravnoteene sitne dame koju smo jednom bili posjetili na Cape Codu i koja je otada u estim pismima, to ih je moj ured u New Yorku slao u razlina moja prebivalita, neprestano ponavljala kako divno njena kerka i ja pristajemo jedno drugome, i kako bi bilo krasno kad

bismo se vjenali; drugo pismo koje sam otvorio u liftu i na brzinu proitao bilo je od Johna Farlowa. Vieput sam zapazio da smo skloni obdariti svoje prijatelje onom postojanou osobina i sudbine koje junaci iz knjievnosti stjeu u itaoevu duhu. Ma koliko puta otvorili Kralja Leara, nikad neemo zatei dobrog starca kako, smetnuvi s uma svoje jade, die au na velikom obiteljskom skupu sa sve tri svoje keri i njihovim psiima. Nikad nee kneginja N. otputovati s Onjeginom u Italiju. Nikad se Emma Bovarv nee oporaviti, spaena samilosnim solima u autorovoj pravremenoj oinskoj suzi. Kroz kakvu god evoluciju ovaj ili onaj lik proao izmeu korica knjige, njegova je sudbina utvrena u naim glavama; a upravo isto tako oekujemo da e nai prijatelji slijediti ovaj ili onaj logini i konvencionalni program koji smo utvrdili za njih. Tako X nee nikad skladati besmrtno glazbeno djelo koje bi protuslovilo prosjenim simfonijama na koje nas je navikao. Y nee nikad poiniti ubojstvo. Z nas nee ni za to na svijetu izdati. Sve je to kod nas rasporeeno po rubrikama i, to rjee viamo neku osobu, to nam je drae kad ujemo da se posluno pokorava naoj predodbi o njoj. Svako odstupanje od sudbina koje smo sami zacrtali, ini nam se ne samo nenormalno nego i nepoteno. Vie bismo voljeli da nismo ni poznavali susjeda, biveg prodavaa hrenovki, kad bismo znali da je on netom objavio najznaajniju zbirku pjesama u ovom stoljeu. Govorim sve ovo zato da bih objasnio kako me je smelo histerino pismo Johna Farlowa. Doznao sam bio za smrt njegove ene, ali sam, naravno, oekivao da e neutjeni udovac ostati do kraja ivota onaj dosadni, savjesni i pouzdani ovjek kakav je uvijek bio. A sad mi je pisao da se nakon kratka boravka u Sjedinjenim Dravama vratio u Junu Ameriku i da je odluio povjeriti sve poslove koje je vodio u Ramsdaleu jednom tamonjem odvjetniku, Jacku Windmulleru, naem zajednikom znancu. inilo se da mu je osobito drago to se otarasio "komplikacija s Hazeovima". Upravo se bio oenio nekom panjolkom. Udebljao se petnaest kilograma otkako je prestao puki. Njegova vrlo mlada ena bila je skijaka prvakinja. Spremali su se provesti medeni mjesec u Indiji. Budui da je on sad "osnivao obitelj", kako se sam izrazio, nije vie imao vremena baviti se mojim poslovima, za koje je smatrao da su "vrlo udni i prilino nezgodni". Od nekih ljudi koji rado svuda zabadaju nos, doznao je da je prebivalite male Dolly Haze nepoznato, a da ja ivim "s izvjesnom rasputenicom" u junoj Kaliforniji. Njegov je tast grof i krupan bogata. Obitelj koja je u posljednjih nekoliko godina drala u najmu kuu Hazeovih eli je sad kupiti. Savjetovao mi je da to prije izvuem djevojicu na vidjelo. Slomio je nogu. Pismu je bila priloena fotografija u boji Johna, jo itava, i tamnopute crnke u bijeloj vuni. Vedro su se smijeili jedno drugome usred modrikastih snjegova ilea.

Sjeam se kako sam uao u stan i naglas pomislio: "E pa, sad emo im barem ui u trag...", kad odjednom ono drugo pismo progovori poslovnim glasom: Dragi tata! Kako si? Ja sam se udala. Oekujem bebu. Mislim da e biti velika. Mislim da e se roditi ba nekako za Boi. Teko mije pisati ovo pismo. Mislim da u poludjeti zato to nemamo ime isplatiti dugove, pa da se izvuemo odavde. Dickuje obean krasan posao na Aljaski iz njegove uske specijalnosti u mehanici, to je sve to znam, ali perspektive su naprosto divne. Oprosti mi, molim te, to ti ne dajem nau kunu adresu, ali bojim se da se ti jo strano srdi na mene, a Dick ne smije nita saznati. 1 ovo ti je nekakav grad!

288 289 Ne vidi idiote od magle i dima. Molim te, poalji nam ek, tata' Bilo bi nam dovoljno i tri-ietiri stotine, pa i manje, bilo to bi nam dobrodolo, mogao bi, na primjer, prodati moje stare stvari, jer kad se jednom doepamo Aljaske, love e biti napretek. Pii mi, molim te! Iskusila sam mnogo zla i nedaa. Oekujem tvoj odgovor. Tvoja Dolly (supruga Richarda F. Schillera) 28. Opet sam bio na putu, opet sam sjedio za upravljaem stare modre limuzine, opet sam bio sam. Dok sam itao pismo, dok sam se borio s grdnom mukom koju je ono u meni izazvalo, Rita je jo spavala kao zaklana. Kad sam je pogledao, smijeila se u snu. Poljubio sam je u mokro elo i zauvijek ostavio. Neki dan me je sirotica htjela posjetiti ovdje, ali ja ne primam posjetioce s onoga (za vas "ovoga") svijeta. Njeno oprotajno pisamce nalijepio sam joj na pupak, jer ga inae moda ne bi nala. Napisao sam "sam"? Ne, nisam bio posve sam. Sa mnom je bio moj crni drug i, im sam se naao na jednom pustom mjestu, obavio sam generalnu probu nasilne smrti Richarda R. Schillera. U prtljaniku automobila neiscrpnom to se tie blaga naao sam svoj najstariji i najprljaviji pulover i objesio ga na granu, na pustom proplanku do kojeg me je dovela umska cesta to se odvaja od autoceste. Izvrenje osude donekle je pokvario zastoj u okidanju. Vjerojatno je trebalo predmet u koji sam se slabo razumio podmazati, ali nisam htio gubiti vrijeme. Sivi mrtvi pulover, s nekoliko novih rupa na razlinim mjestima, vratio sam u automobil i, poto sam ponovo napunio jo toplog druga, nastavio put.

Pismo je bilo od 18. rujna 1952. godine, a adresa na njemu glasila je "Coalmont, Poste restante" (ne u Virginiji ni u Pennsvlvaniji ni u Tennesseeju i uope ne Coalmont sve sam zakrinkao, ljubavi moja!). Pokazalo se da je to industrijski gradi na oko tisuu tristo kilometara juno od New Yorka. Odluio sam da se usput nigdje ne zaustavljam, ali nisam izdrao i u zoru sam svratio u motel nedaleko od Coalmonta da se odmorim. Bio sam uvjeren, ne znam ni sam zato, daje taj Schiller u svoje vrijeme trgovao rabljenim automobilima i da se vjerojatno upoznao s mojom Lolitom kad ju je povezao u Beardslev na primjer, onoga dana kad joj je pukla guma na biciklu dok je ila na sat glazbe; poslije je valjda zapao u neku guvu. Les smaknutoga pulovera to je ieao na stranjem sjedalu neprestano je poprimao ma kako ga namjetao razline obrise Trappa-Shillera, njegova krupnog, vulgarnog i bestidnog tijela, a da bih neutralizirao njegov grubi i pokvareni ukus, odluio sam da se to bolje dotjeram. Probudio sam se s tom milju, pa sam i pritisnuo dugme na budilici kako bih je sprijeio da zazvoni u odreeni sat. Zatim sam ozbiljno i romantiki briljivo, kao ovjek koji se sprema na dvoboj, provjerio jesu li mi u redu svi spisi, okupao se, namirisao, obrijao lice i prsa, odabrao svilenu koulju i iste gae, navukao prozirne tamne arape i estitao sam sebi to sam ponio sa sobom u velikom kovegu kojekakve vrlo otmjene predmete na primjer, prsluk od jelenske koe sa sedefastim pucetima i blijedu kamirsku kravatu. Nisam, naalost, uspio zadrati u sebi doruak, ali me ta sitna lezgoda nije uzbudila, otro sam usta batistenim rupiem koji sam izvadio iz rukava, po engleskoj modi, i s komadom modrikasta leda na mjestu srca, s tabletom na jeziku i tekom smru u stranjem depu, spretno uao u telefonsku govornicu u Coalmontu ("Ah-ah-i", oglasila su se rasklopna vrata) i okrenuo broj jedinog Schillera 'u pohabanom imeniku: "Schiller, Paul; trgovina pokustvom." Promukli Paul mi odgovori da poznaje Richarda, da mu je to sinovac, a stanuje sad e pogledati u Killerovoj ulici broj 10 (sve su ovo, ivno, izmiljena imena). "Ah-ah-ah," oglasie se ponovo vrata. Kua broj 10 u Killerovoj ulici bila je zaputena zgrada s vie stanova. Raspitao sam se kod nekoliko potitenih staraca i dvije dugokose, rumenosmede, nevjerojatno prljave nimfice (moram priznati da sam malo rastreseno, tek onako, traio pogledom kakvu lako odjevenu

290

291 djevojicu koju bih mogao naas priviti uza se kad poinim ubojstvo i sve mi postane svejedno i kad vie ne bude nikakvih zabrana). Jest, zaista, Dick Schiller je stanovao tu neko vrijeme, ali se odselio kad se oenio. Nitko nije znao njegovu novu adresu.Moda znaju u duanuree neiji dubok glas iz otvora u ploniku (neto su popravljali), nedaleko od mjesta gdje sam sluajno stajao razgovarajui sa dvije neodreene starice i prelazei pogledom po tankim golim rukama njihovih bosih unuka. Nisam uao u pravu trgovinu i oprezan sijed Crnac zavrtio je glavom jo prije nego to sam ga bilo to upitao. Preavi ulicu, uao sam u bijednu sitniariju gdje je jedna muterija zazvala, na moju molbu, enski duh koji je glasno odgovorio iz podrumskog ponora (ponavljajui temu mukog duha iz otvora u ploniku): Zadnja kua u Hunterovoj ulici. Hunterova je ulica bila vrlo daleko, u jo sumornijem kraju, sred visokih hrpa smea i dubokih kanala, crvlj ivih povrtnjaka i naherenih potleuica, sive rosulje i crvene ilovae i nekakvih tvornikih dimnjaka to su se dimili u daljini. Zaustavio sam se pred "zadnjom kuom" daarom iza koje su se, podalje od ceste, vidjele jo dvije-tri takve straare i iroka pustopoljina obrasla suhim korovom. Iza daare razlijegali su se udarci ekiem, i nekoliko sam minuta sjedio u svojim starim kolima, star i slab, na kraju ovoga dugog puta, pred sivim ciljem, fini124, prijatelji,^?, neprijatelji! Bilo je oko dva sata. Bilo mi je udaralo as etrdeset, as sto puta na minutu. Sitna kiica rominjala je po poklopcu motora. Premjestio sam bio revolver u desni dep na hlaama. Kosmata psina, kojoj je na trbuhu visila dlaka mokra od blata, dovue se iza kue, i zastade u nedoumici, a onda poe dobroudno vauvaukati na mene mirkajui i zadiui njuku, pa se malo proeta naokolo i jo jednom vauknu. 29. Izidoh iz auta i zalupih za sobom vratima. Kako je prozaino, kako obino odjeknula ta lupa u praznini oblanog dana! Vau - smatrao je pas potrebnim da to poprati. Pozvonih i sav ustreptali od zvonca. Personne nema nikoga. Je resonne, repersonne: ponovo zvonim, ponovo nema nikoga. Odakle, iz kojih dubina ove ponovne besmislice? Vau ubaci pseto. Netko se naglo pribliava struui nogama po podu i vrata se (vau) otvaraju. Porasla je pet-est centimetara. Naoale u ruiastu okviru. [.-Drukija, visoka frizura, drukije ui. Kako je to jednostavno! Taj | as, ta smrt sve to sam prizivao u mati vie od tri godine, sve [ je odjednom postalo jednostavno kao

suha trijeska. Nije prikrivala I poodmaklu trudnou. Glava joj se smanjila (prole su svega dvije I sekunde, ali bih im htio pridati onoliko drvena trajanja koliko ivot imoe podnijeti); izblijedjele su joj pjege, upali obrazi; na golim I rukama i goljenicama nije vie bilo ni traga preplanulosti tako da su Ise opaale dlaice; bila je u smeoj pamunoj haljini bez rukava i u tizgaenim pustenim papuama. O, Boe! izustila je nakon krae stanke izraavajui sve | svoje iznenaenje i srdanost. Ne vadei ake iz depa, graknuh: Mu ti je kod kue? Ubiti nju, kako su neki oekivali, nisam, naravno, mogao. Ja ; sam nju, znate, volio. To je bila ljubav na prvi pogled, na posljednji pogled, na pogled do groba. Daj ui ree ona veselo i odluno. Stisnuvi se uz | treskovito mrtvo drvo vrata, Dolly Schiller se pokua, koliko je god I mogla, izravnati (ak je stala na prste) da proem, i asak je tako stajala raspeta, gledajui dolje, smijeei se pragu, upalih obraza | i okruglih jagodica, rairivi po drvu ruke bijele kao razrijeeno ; mlijeko. Proao sam a da nisam zapeo za njeno ispupeno dijete. j. Dolh/na toplina s lakom primjesom kuhinjskih mirisa. Zubi su mi i cvokotali kao idiotu. A ne, ti e ostati vani (psu). Zatvori [vrata i pode za mnom i za svojim trbuhom u bijednu majunu sobu. Dick je tu ree ona pokazujui nevidljivim teniskim ' reketom i pozivajui me da prijeem pogledom kroz tu sobu, j koja im je sluila i kao salon i kao spavaonica, pa kroz kuhinjicu

292 293 i otvorena stranja vrata do mjesta gdje je, u prilino primitivnoj perspektivi, crnokos mlad neznanac u radnikom kombinezonu (smaknue sam odmah odgodio) stajao okrenut leima na ljestvama prikucavajui neto na straaru susjeda, krupnijeg momka od njega (ali samo s jednom rukom), koji gaje odozdo gledao. Tu sliku u okviru dalekih vrata popratila je uzdahom kao da se ispriava ("Mukarci uvijek neto grade") i upitala me ne bi li pozvala mua. Ne treba. Stojei nasred malko nagnuta poda i proizvodei kratke upitne glasove, inila je poznate havajske kretnje zglobovima na rukama i prstima nudei mi tom

ablonom aljive uljudnosti da odaberem izmeu stolice za njihanje i divana (na kojem su u none sate oni spavali). Kaem "poznate" zato to me je neko bila pozvala istim takvim "plesom ruku" u na salon u Beardslevju na svoj ur. Oboje sjedosmo na divan. Zanimljivo iako je u biti njena ljepota bila uvenula, tek mi je sad postalo jasno u taj beznadno kasni sat ivotnog dana koliko je nalik koliko je oduvijek bila nalik na Botticellijevu ridokosu Veneru isti onaj meki nos, ista ona zamagljena krasota! Poto sam samo malice dublje gurnuo svoj neupotrijebljeni revolver u rupi u koji sam ga bio lijepo umotao, polako ga ispustih iz prstiju. To nije onaj koga traim rekoh. Iz oiju joj nestade onog razlivenog izraza srdanosti. elo joj se nabralo kao u stare, gorke dane. Koji onaj? Gdje je? Samo brzo! Sluaj ree ona obarajui glavu na stranu i vrtei je u tom poloaju. Sluaj, nee sad valjda opet poeti! Dabome da hou rekoh i asak (zaudo, jedini ugodni, snoljivi asak za cijelog naeg razgovora) gledasmo jedno drugo narogueni, ba kao da je jo... moja. Ona je, kao pametna djevojica, prva ponovo zagospodarila sobom. Iz njenih iduih rijei razabrao sam da Dick ne zna nita o nama. )n je mislio da je ona moja kerka. Mislio je da se rodila u imunoj jitelji i da je pobjegla od kue da pere sude u krmi. Vjerovao je u i sve to bi mu se reklo. emu oteavati ionako teak poloaj, emu [razgrtati svu tu prljavtinu? Odvratih da ona treba biti razumna, da treba biti vrlo razumna I djevojica (s takvim golim bubnjem ispod tanke smee haljine), jer I mora shvatiti, ako rauna na moju pomo, da moram sve doznati. Dakle, molim lijepo, njegovo ime! Kako... pa ona je mislila da sam ja odavno pogodio... To je bilo takvo (tu se osmjehnu lukavo i tuno) senzacionalno lime da naprosto neu nikad povjerovati. I ona je sama jedva povjerovala. Ime njegovo, moja jesenska nimfo! Ah, pa to vie i nije vano. Bolje da se okanimo tog razgovora. 1 Ne bih li moda zapalio? Ne bih. Njegovo ime! Odmahnu glavom neobino odrjeito. Drala je da je I kasno da pravim skandal i da ionako neu nikad povjerovati i nevjerojatnom, najnevjerojatnijem... Ustadoh i rekoh kako e biti bolje da poem, pozdrav muu, [ drago mi je to smo se vidjeli.

Rekla je da uzalud navaljujem, da mi nee nikad rei ... ali, s I druge strane... uostalom... Zbilja hoe znati tko je to bio? Pa dobro, to ti je bio... I tiho, povjerljivo, uzvivi visoko uskim obrvama i napuivi ! suhe usne, pomalo podrugljivo ali i njeno, i kao da prigueno j fuka, izgovori ime koje je pronicav italac ve odavno pogodio. "Nepromoiv je", rekla je Charlotte. Zato mi je to beznaajno i sjeanje na ljetni dan na jezeru promaklo tada glavom? I ja sam bio [ odavno pogodio to ime, ali samo podsvjesno, a da nisam o tome vodio rauna. Nisam se ni zgranuo ni zaudio. Polako se obavilo i stapanje, sve je dolo na svoje mjesto, i pojavio se, kao na izrezanoj I slici to se sastavlja, onaj splet granja koji postepeno slaem od sama

294 295 poetka svoje pripovijesti s izriitim ciljem da sazreli plod padne u pravi as; jest, s izriitim i pokvarenim ciljem (ona je govorila, ali je ja nisam sluao, onako zadubljen u svoj zlatni mir) da izrazim svoj zlatni i udovini mir onim loginim zadovoljstvom koje sad mora osjeati i najneskloniji mi italac. Ona je, kako rekoh, jo govorila. Naposljetku sam se ukljuio u njen govor koji je slobodno potekao. On je bio jedini mukarac kojeg je ona ludo voljela. Oprosti... a Dick? Ah; Dick je divan, ona je s njim vrlo sretna i tako dalje, ali to nije isto. A jaja se, naravno, ne raunam? Neko me jevrijeme gledalakao daje teksadpojmilanevjerojatnu,i moda prilino dosadnu, nezgodnu i sasvim nepotrebnu injenicu da je etrdesetogodinji suzdrljivi, mravi, otmjeni, osjetljivi i boleljivi gospodin u barunskom kaputu nekad poznavao i oboavao svaku poru, svaku i najmanju dlaicu na njenu djetinjem tijelu. U njenim blijedosivim oima, iza razrokih stakala nepoznatih naoala, naa je jadna ljubav bila naas odraena, odvagnuta i odbaena kao dosadna veer u gostima, kao izlet u oblaan dan, izlet na koji su doli samo najnezanimljiviji ljudi, kao svakodnevna vjeba, kao kora sasuenog blata to se prilijepilo za njeno djetinjstvo. Jedva sam uspio grevitom kretnjom maknuti koljeno iz radijusa djelovanja ablonskog tapanja njene novosteene geste. Zamolila me je da ne drobim kojeta. to je prolo, prolo je. Priznala je da sam bio dobar otac bar mi je na tome odala priznanje. Nastavi, Dolly Schiller! Jesam li, na primjer, znao da je on poznavao njenu majku? Da je ak bio stari

prijatelj njihove obitelji? Da je dolazio k svom stricu u Ramsdale ah, davno nekad i da je odrao predavanje u maminu klubu, i da je najednom uhvatio i povukao nju, Dolly, za golu ruku, i metnuo je sebi na koljena pred svim onim gospoama, i poljubio je, a njoj je tada bilo svega deset godina i jako se rasrdila na njega? Jesam li znao da je on opazio mene i nju u onom hotelu nekakvih lovaca, gdje je pisao onaj isti komad jest, zaaranih koji je ona dvije godine kasnije uvjebavala u Beardslevju? Da i joj je svata govorio dolje, u predvorju? Jesam li znao da... Ah, bilo je zbilja runo od nje to me je zavarala i uvjerila da je Clare stara baba - njegova roakinja, to li, ili biva ivotna druica i, Boe, kako su za dlaku izmakli kad su novine u Waceu donijele njegovu sliku! UBriceland Gazetteu nije bilo njegove slike. Zbilja zanimljivo. Jest (produi ona), ivot se sastoji od niza kominih toaka. Kad bi kakav romanopisac opisao Dollvnu sudbinu, nitko mu ne bi povjerovao. U tom asu doprijee ivi domai zvukovi iz kuhinje, u koju su ; Dick i Bili upali u potrazi za pivom. Kroz otvorena vrata ugledae gosta i Dick ude u sobu. Dick, ovo je moj tata! viknu Dolly zvonkim, snanim i glasom koji mi se uini posve stran, i nov, i radostan, i star, i alostan, jer je mladi, veteran iz dalekog rata, bio gotovo sasvim gluh. Oi boje mora, crna kosa, rumeni obrazi, neobrijana brada. Rukovasmo se. Obzirni Bili, koji se, oito, diio time to umije stvarati udesa jednom rukom, donese limenke piva koje je otvorio. Htjede se povui. Pretjerana uljudnost proletera. Prisilie ga da ostane. Obiteljska slika na reklami za pivo. Zapravo smo i ja i Schillerovi eljeli drutvo. Premjestili se na stolicu za njihanje koja se nervozno pokrenu. vaui pohlepno, trudna Dolly me nutkae kikirikijem i prenim krikama krumpira. Mukarci su pogledavali njena krhkog, zimogroznog, minijaturnog, starosvjetskog, mladolikog, ali bolesnog oca u barunastom kaputu i prsluku be boje moda vikonta? Stekli su dojam da sam doao k njima na nekoliko dana, pa je Dick nabrao elo, to je znailo da napregnuto razmilja, i predloio da Dolly i on spavaju u kuhinji na rezervnom madracu. Ovla odmahnuh rukom i objasnih Dolly (koja to prenese dalje posebnim glasom) da sam samo svratio na trenutak na putu u Readsburg gdje [ me oekuju prijatelji i potovaoci. Tada opazismo krv na jednom od malobrojnih prstiju koji su jo ostali Billu (koji, dakle, ipak nije bio savren udotvorac). Kako je bilo enstveno, i kako nisam nikad prije vidio iz ovog kuta, sjenovito razmee njenih blijedih dojki u izrezu haljine kad se sagnula nad bogaljevu ruku! Odvela ga je na popravak

296 297 u kuhinju (kupaonice nije bilo). Dick i ja ostadosmo sami, tri-etiri male vjenosti koje su se upravo nadimale do umjetne topline uzajamnih osjeaja. On je sjedio na stolici tarui svoje prednje udove i nabirui i dalje elo. U meni se probudila dokona elja da istisnem bubuljice na njegovu oznojenom nosu svojim dugakim sjajnim pandama. Sviale su mi se njegove dobre turobne oi i vrlo bijeli zubi. Manje me privlaila krupna, kosmata Adamova jabuica. Zato se ti mladi krni momci ee ne briju? On je sa svojom Dolly imao neobuzdane spolne snoaje na ovom divanu najmanje sto osamdeset puta otkako je ona zaela. A prije toga koliko su se dugo poznavali? Zaudo, nisam osjeao nikakva neprijateljstva prema njemu; niega osim munine i gaenja. Sad je trljao nos. Nisam sumnjao da e, kad napokon otvori usta, rei (polako vrtei glavom): "Eh, sjajna je ta mala, gospodine Haze! Bogami jest. A bit e i sjajna mama!" Siromah je otvorio usta i otpio malo piva. To mu je ulilo samopouzdanja pa je nastavio piti malim gutljajima dok mu se nije pojavila pjena na ustima. Divan je, rekla je ona. Mogao je akom obuhvatiti njene firentinske dojke. Nokti su mu bili crni i izlomljeni, ali zglavci prstiju i zapea, i snani skladni zglobovi na rukama, bijahu mu kudikamo, kudikamo bolje graeni od mojih. Ja sam suvie muio svoje ljudske rtve svojim jadnim iskrivljenim rukama da bih se mogao ponositi njima. Francuske fraze, krupni runi zglobovi dorsetskog seljaka, i plosnati prsti austrijskog krojaa eto vam Humberta Humberta! Dobro. Ako on uti, utjet u i ja. Pa zaista, ne bi bilo na odmet da se malo odmorim na ovoj utihloj, smrtno uplaenoj stolici za njihanje prije nego to krenem u potragu za brlogom zvijeri ondje u zguliti obrezak revolvera i nasladiti se orgazmom pritisnutog okidaa oduvijek sam bio vjeran sljedbenik bekog vraa. Ali sam malo-pomalo poeo aliti sirotog Dicka, kojeg sam, na neki uasni, gotovo hipnotiki nain, ometao da izgovori jedinu napomenu koju je mogao smisliti ("Sjajna je ta mala..."). Vi se, dakle, spremate u Kanadu? rekoh. Dolly se u kuhinji smijala neemu to je Bili kazao ili uinio. Vi se, dakle, spremate u Kanadu? proderah se. To jest, i ne u Kanadu proderah se ponovo nego, ovaj, na Aljasku? On obuhvati au rukama,

zaklima mudro glavom i odgovori: Pa, mislim da se porezao na otar rub. A ruku je izgubio u Italiji. Divni bademi u ljubiastoruiastu cvatu. Otrgnuta nadrealistika ruka to visi u njihovu poantilistikom karminu, s j malom cvjearicom utetoviranom na donjoj strani zapea zgloba. I Vratie se Dolly i previjeni Bili. Naas pomislih da njena dvosmislena | ljepota, njeno bljedilo s primjesom smee boje uzbuuju bogalja. i Dick ustade sa stolice cerei se od olakanja. Mislio je da se Bili i on \ moraju vratiti na posao. Mislio je da gospodin Haze i Dolly imaju f jo o mnogo emu razgovarati. Mislio je da e me jo vidjeti prije ' nego to odem. Zato ti ljudi toliko misle, a tako se rijetko briju i >toliko podcjenjuju slune aparate? Sjedi ree mi ona i pljesnu se rukama po bokovima. ; Ponovo se zavalih u crnu stolicu za njihanje. Da se vratimo na stvar! Ti si me, dakle, iznevjerila. Kamo ste otili? Gdje je on sad? Ona uze s kamina sjajnu ulubljenu fotografiju. Vremena ena u bijelom, debela, nasmijana, krivonoga, u vrlo kratkoj haljini, i mukarac u prsluku brkovi kao u mora, satni lani. Muevi roditelji. ive s obitelji njegova brata u Juneauu. Zbilja nee zapaliti? Ona zapui. Prvi put sam vidio da pui. Streng verbotent125 \ za vladavine Humberta Groznoga. Graciozno, u modrikastoj '. izmaglici, Charlotte Haze ustala je iz groba. Nai u ga, naravno, '. bez po muke, s pomou strica zubara, ako mi ne kae. Iznevjerila te? Nisam. Ona uperi u kamin strijelu svoje cigarete lupkajui brzo kaiprstom po njoj, navlas isto onako kako je inila njena majka, i isto tako, Boe moj, skidajui noktom komadi cigaretnog papira s donje usne. Ne, nije me iznevjerila. Sve se to odigralo meu prijateljima. Edusa ju je bila upozorila u svoje vrijeme da Cue nije ravnoduan

298 299 prema djevojicama jednom umalo to nije dopao zatvora zbog toga, i on je znao da ona to zna. Naslonivi lakat na dlan, puhnula je, osmjehnula se, ispustila dim i ponovo sunula rukom prema kaminu. Utonula je u uspomene.

On je vidio skroz-naskroz (smijeei se) sve i svakoga, jer on nije kao ja ili ona, on je genij. Sjajan tip. I veliki veseljak. Valjao se od smijeha kad mu je priznala o meni i sebi, pa kakva je to onda bila nevjera kad mu je mogla slobodno sve ispriati? Eto tako. Cue svi su ga zvali Cue... Tako se, skraeno, zvao i njen ljetni logor. Zanimljivapodudarnost. On j u je, dakle, odvezao na jedan gala ran, na oko petsto kilometara od... kako se ono zvao... Elephanta (Elphinstone). A kako se zvao ran? Ah, imao je nekakvo aavo ime Duk Dukneto to nita ne znai... ali to je sad ionako svejedno, jer je taj ran nestao, izdimio. A kakva je to bila divota ja ne mogu zamisliti rasko toga ranca tu je bilo sve, ama ba sve ak i vlastiti vodopad u kui! Moda se sjeam onog ridokosog tipa s kojim smo (mi!) igrali jednom tenis? Ran je zapravo pripadao njegovu bratu, ali ga je on ustupio Cueu preko ljeta. Kad je Cue doputovao s njom, priredili su im neto kao krunidbu, a onda su ih zagrlili i bacili u bazen, malne ih utopili, onako kao kad prvi put prelazi ekvator. Pa ti to bar zna... Zakolutala je oima u znak umjetnog pokoravanja sudbini. Nastavi, molim te! Pa, eto tako. Trebalo je da je on odvede u rujnu u Hollywood da vide hoe li ona odgovarati za jednu sporednu ulogu u filmu zasnovanom na njegovoj drami Zlatne strune. Nadala se i da e biti dubleta jednoj od najpoznatijih zvjezdica na teniskom igralitu, obasjanom reflektorima, ali do toga, naalost, nije nikad dolo. A gdje je sad ta bitanga? Zato bitanga? Sjajan frajer u mnogoemu. Ali se ivot na onom rancu sastojao od samog opijanja i uzimanja droga. I, naravno, on je bio pravo udovite u seksualnom pogledu, a prijatelji su mu bili robovi. Ne mogu zamisliti (ja, Humbert, ne mogu zamisliti!) to su sve oni radili na tom rancu Duk Duk. Ona je odluno odbila u tome sudjelovati, pa ju je on tjerao. A to su to radili? Ma svata udno, gadno, fantastino. On je, zna, tamo imao i djevojica i djeaka i nekoliko odraslih mukaraca, pa je traia od nas da svi skupa kojeta goli radimo, a gospoda Damor je sve to filmski snimala. (Sadeovoj Justini bilo je na poetku dvanaest godina.) A to su zapravo radili? Ma kojekakve gadarije... Maja, zbilja, ja... izgovorila je to "ja" kao priguen krik, oslukujui izvor boli, a kako nije mogla nai

rijei, rairila je svih pet prstiju ruke kojom je nezgrapno sjekla zrak. Ne, nije mogla, odbila je objanjavati pojedinosti pred djetetom koje nosi. To je bilo razumljivo. A sad je sve to ionako svejedno ree guvajui akom jastuk i okreui trbuh nagore na divanu. Svata ludo, gadno. Ja sam reklaneu, ni za to na svijetu neu (bezazleno upotrijebi runu atrovaku rije koja oznaava prohtjev koji smo oboje dobro poznavali) s tim tvojim prokletim balavcima, jer meni si potreban samo ti. I onda mi je dao nogu. Nije vie bilo bogzna to da se kae. Te zime (1949./1950.) Fay i ona jedva su sastavljale kraj s krajem. Gotovo dvije godine potucale su se od mjesta do mjesta i radile po malim restoranima uz cestu, a onda je upoznala Dicka. Ne, ne zna gdje je on sad. Vjerojatno negdje u New Yorku. On je, naravno, toliko slavan da ga je lako mogla pronai, da je htjela. Fay se pokuala vratiti na onaj ran, ali njega naprosto nije vie bilo izgorio je do temelja, nita nije ostalo, samo crna gomila smea. Njoj je to bilo udno, zbilja udno... I McCoo se slino zvao, a i njemu je izgorjela kua. Ona zamiri, zinu, zavali se na jastuk i spusti jednu nogu u pustu na pod. Pod je bio malko nagnut, elina kuglica otkoturala bi se bila sve do kuhinje. Sad sam znao sve to sam elio znati. Nije mi bila namjera muiti moje lane. Negdje iza Billove straare neiji je radio zapjevao o ludoj kobnoj ljubavi, a ona je, eto, bila preda mnom, ve uvela, nabrekle ile na uskim rukama nisu joj vie bile

300 301

djetinje, blijeda koa na miicama bila joj je najeena, ui joj bijahu iroke, "majmunske", pazuha neobrijana, leala je, eto, preda mnom (moja Lolita!), beznadno ocvala sa svojih sedamnaest godina, s tim djetecetom u sebi koje ve sanjari kako e postati velika zvjerka i povui se u mirovinu 2020. godine i gledao sam je, i nisam je se mogao nagledati, i znao sam isto tako pouzdano kao to sam znao da u umrijeti da je volim vie od svega to sam ikad vidio ili mogao zamisliti na ovom svijetu, ili to sam sanjao da u vidjeti

na ovom svijetu. Od nje je ostao samo slabaan miris ljubice, odjek opalog lia one nimfice na koju sam neko nalijegao vritei; odjek na rubu crvene jaruge, s dalekom umom pod bjeliastim nebom, sa smeim liem to je zajazio potok, s posljednjim cvrkom u suhu korovu... Ali, hvala Bogu, nisam oboavao samo taj odjek. Grijeh koji sam ljubomorno uvao u zapletenoj vrijei svog srca, mongrand peche radieuxm sveo se bio na svoju bit, na jalov i sebian porok, i njega sam upao i proklinjao. Moete mi se uditi i prijetiti da ete isprazniti sudnicu, ali dok god mi ne zaepe usta i ne zague me, vikat u svoju bijednu istinu. Pomamno elim da cijeli svijet sazna koliko sam volio svoju Lolitu, ovu Lolitu, blijedu i oskvrnutu, s tuim djetetom pod srcem, ali svejednako sivih oiju, svejednako adastih trepavica, svejednako smeu i bademastu, svejednako Carmencitu, svejednako moju, moju... Changeonsde vie, ma Carmen, allons vivre qulquepart ou nous ne serons jamais separes127. U Ohio? U divljinu Massachusettsa? U Merrymay? Svejedno, sve da joj se te oi pomute do riblje kratkovidnosti, i bradavice joj na dojkama nabreknu i popucaju, a ono divno, barunasto ue oskvrnu i izderu trudovii tada u se jo izbezumljivati od njenosti im pogledam tvoje drago, blijedo lice, im zaujem tvoj grleni mladi glas, Lolito moja! Lolito rekoh ovo to u ti sad rei moda nema smisla ni svrhe, ali ti ipak moram rei. ivot je kratak. Odavde do starog auta koji tako dobro poznaje ima dvadeset-dvadeset pet koraka. To je sasvim kratka etnja. Prijei tih dvadeset pet koraka! I ivjet emo lijepo i sretno do kraja ivota! Carmen, voulez-vous venir avec moi?128 Hoe rei ree ona otvarajui oi i pridiui se (zmija koja se sprema da navali) hoe rei da e nam (nam!) dati pare samo ako prespavam s tobom u hotelu? To hoe rei? Ma ni govora! Krivo si me shvatila. Htio bih da ostavi svog sluajnog Dicka, i ovu stranu rupu, i da doe k meni, da ivi sa mnom, da umre sa mnom, sve, sve sa mnom. (Navodim samo smisao svojih rijei). Pa ti nisi normalan ree ona kreveljei se kao dijete. Promisli dobro, Lolito! Nita se nee dogoditi. Osim... jedne stvari, ali tu nije vano (pomilovanja, htjedoh rei, ali ne rekoh). Kako bilo da bilo, ak ako i odbije, svejedno e dobiti svoj... trausseau129. Ne ali se? pripita me Lolita. Pruih joj omotnicu u kojoj je bilo etiristo dolara i ek na tri tisue i est stotina. Nesigurno, oprezno primila je mon petit cadeaum i najednom joj elo obli arobna rumen.

 ekaj malo ree muno naglaavajuj rijei daje nam etiri tisue zelembaa} Pokrih lice rukom i polih se suzama najvrelijim suzama koje sam ikad prolio. Osjeao sam kako mi cure izmeu prstiju i niz bradu, i kako me pale, i nos mi se zaepio, i nikako da prestanem plakati, i tad mi je ona dotakla zapee. Umrijet u ako me dotakne rekoh. Jesi li sigurna da nee poi sa mnom? Nema li bar malo nade da e poi? Samo mi na to odgovori! Nema odgovori ona nema, zlato moje! Prvi put me je tako nazvala. Nema ponovi. O tome ne moe biti ni govora. Prije bih se vratila Cueu. Hou rei... Traila je, oito, prave rijei. Ja sam ih joj u mislima priapnuo ("... On mi je slomio srce, a ti si mi slomio samo ivot!"). Ovo je tako lijepo proslijedi ona hopa! (Omotnica je skliznula s divana na pod pa ju je podigla.) Tako nevjerojatno lijepo od tebe... tolika lova! Sad nemamo vie problema.

302 303 Moemo ve idueg tjedna otputovati. Prestani plakati, molim te! Mora me shvatiti. Hoe li da ti donesem jo piva? Ma nemoj plakati! Meni je zbilja ao to sam te onako prevarila, ali to se sad moe? Obrisah lice i prste. Ona se smjekala gledajui cadeau. Likovala je. Htjela je pozvati Dicka. Rekoh da u uskoro morati poi i da ga nipoto, nipoto ne elim vidjeti. Traili smo neku temu za razgovor. Neprestano sam, ni sam ne znam zato, vidio pred sobom lik je titrao i svjetlucao kao svila na vlanoj mrenici vedru dvanaestogodinju djevojicu kako sjedi na pragu i gada kameniima praznu limenku. Ve sam zaustio da kaem traei neku beznaajnu napomenu: "Zanima me to je s onom malom McCoovom, je li se izvukla?...", ali sam se na vrijeme svladao, jer sam se pobojao da mi ne uzvrati: "Zanima me to je s ono malom Hazeovom?" Napokon smo se morali vratiti novanim pitanjima. ek koji sam joj dao predstavljao je ist prihod od najamnine za kuu njene majke. Ona se zaudila, jer je mislila da je kua ve odavno prodana. Nije jo (uostalom, zaista sam joj bio rekao usvoje vrijeme daje prodana kako bih prekinuo svaku vezusRamsdaleom). Odvjetnik e joj

uskoro poslati potpun izvjetaj o financijskom stanju. Stanje je izvrsno. Kua se moe prodati za pristojnu cijenu. Vrijednost nekih jeftinih dionica koje su pripadale njenoj majci bila je znatno porasla. Ama, zbilja moram poi. Vrijeme je da poem, i da ga pronaem, i da svrim s njim. Budui da sam znao da ne bih preivio dodira njenih usana, prilino sam dugo uzmicao, kao da se cifram u plesu, pri svakom pokretu koji su ona i njen trbuh inili prema meni. Ona i pas su me ispratili. Zaudio sam se (ne, nisam se zaudio, ovo je samo retorika figura) to na nju nije uope djelovao pogled na automobil u kojem se bila toliko vozila, i kao dijete i kao nimfica. Samo je pripomenula da je postao nekako lj ubiast od starosti. Rekoh da je njezin, a da se ja mogu odvesti autobusom. Zamolila me neka ne priam gluposti, oni e odletjeti avionom na Jupiter ili Yukon i ondje e kupiti kola; rekoh da onda kupujem od nje ova za petsto dolara. Ako nastavimo ovakvim tempom, uskoro emo postati milijunai! uskliknu ona psu koji je radosno disao i kojeg nisu kanili povesti sobom. Carmencita, lui demandaisje...m Jo jedna, posljednja rije rekoh onako grozno pravilno engleski kako govorim. Jesi li sasvim sigurna da nee... pa dobro, ne mislim sutra ni prekosutra, nego bilo kada, svejedno kada, doi ivjeti sa mnom? Ja u stvoriti posve novog boga i zahvaljivati mu prodornim vriskovima ako mi samo da tu mikroskopski siunu nadu. (Opi smisao.) Neu odgovori mi smijeei se. Neu. A time bi se mnogo to izmijenilo ree Humbert Humbert. Zatim izvadi pitolj... to jest, italac moda oekuje od mene taj budalasti knjiki postupak. Ali meni nije to bilo ni na kraj pameti. Good by-aye! propjevui ona, moja amerika, draga, besmrtna, mrtva ljubav; jer, ona je mrtva i besmrtna ako vi itate ove retke (takav je, naime, slubeni dogovor s takozvanim vlastima). Odlazei, uo sam kako je pozvala Dicka gromovitim vriskom, a pas je zagrabio za automobilom kao debeo dupin, ali je bio preteak i prestar te je ubrzo odustao od trke. Dan se gasio, ve sam se vozio autocestom po sitnoj kisici i, premda su dva blizanca na vjetrobranu radila punom parom, nisu nita mogli mojim suzama. 30. Poto sam krenuo iz Coalmonta pred veer (cestom X ne sjeam joj se vie broja), mogao sam stii do Ramsdalea u zoru da me nije primamilo tobonje skraenje puta. Trebalo sam se doepati autoceste Y. Na karti se lijepo vidjelo

da mogu odmah iza Woodbinea, do kojeg sam stigao u sumrak, skrenuti s ceste X i dohvatiti se autoceste Y neasfaltiranom poprenom cestom. Trebalo sam voziti njome svega sat vremena (ezdesetak

304 305 kilometara). Inae bih morao produiti autocestom X jo oko sto pedeset kilometara i tek tada okrenuti vijugavom, dokonom cestom Z da bih izbio na cestu Y. Neasfaltirana je cesta, meutim, bivala sve gora, rupage sve uasnije, blato sve gue i, kad sam iza petnaestak kilometara pokuao okrenuti natrag, moj je stari slabi Ikar zaglibio u duboku ilovau. Svuda naokolo bio je mrak, sve bijae natopljeno vlagom i beznadnou. Farovi su mi lebdjeli nad irokim jarkom punim vode. Okolica, ako je i postojala, bila je crna pusto. Ma koliko da sam se trudio da se iskobeljam, zadnji su mi kotai samo zavijali u bijuzgavici i tjeskobi. Proklinjui udes, svukao sam svoje kicoko odijelo, obukao radnike hlae i pulover proreetan mecima, navukao kaljae i poao natrag po blatu do farme uz cestu, do koje je bilo est-sedam kilometara. Usput je poela lijevati kia kao iz kabla, ali nisam imao snage da se vratim po kabanicu. Ovakve su me nezgode uvjerile da u biti imam zdravo srce, unato nedavnim dijagnozama. Oko ponoi mi je dizalica izvukla auto. Nekako sam se vratio na autocestu X i krenuo dalje. Nakon sat vonje bio sam potpuno iscrpljen. Zaustavio sam se uz rubnjak u nekom nepoznatom gradiu i u mraku dobrano potegao iz vjerne uturice. Kia je bila odavno prestala. Crnjela se topla no negdje u Apalaima. Kadikad su prolazili pored mene automobili rubini to se udaljuju, briljanti to se primiu, ali je gradi spavao. Nije bilo na trotoarima one vesele guve graana to se rashlauju, kakve vidi obno kod nas u slatkoj, zreloj, truloj Evropi. Ja sam jedini tu uivao u nevinoj noi i svojim stranim mislima. iana koarica na trotoaru bila je neobino izbirljiva: "Za smee i papir, ali ne i za otpatke" pisalo je na njoj. Slova crvena kao eri-vino svijetlila su se nad trgovinom fotoaparata. Golem toplomjer s imenom nekog purgativa tavorio je na proelju ljekarnice. U izlogu Rubinovljeve draguljarnice umjetni dragulji su se odraavali u crvenu zrcalu. Fosforescentni sat sa zelenim kazaljkama plutao je u platnenim dubinama praonice rublja "Moment". Na drugoj strani ulice automobilski je servis govorio u snu: "Autora ubili" (zapravo

"Automobili"). Avion koji je onaj isti Rubinov ukrasio dragim kamenjem prohujao je barunastim nebom. Koliko sam se nagledao gradia to spavaju mrtvakim snom! Ovaj jo nije bio posljednji. Dopustite da jo malo poaskam ta njegova je sudbina ionako zapeaena. Ritam neonskih svjetala to su svjetlomrcala na drugoj strani ulice bio je dvaput sporiji od kucanja moga srca obris velikog kavnika iznad restorana planuo bi svake dvije sekunde smaragdnim ivotom, a im bi se ugasio, zamijenila bi ga ruiasta slova "Prvorazredna kuhinja", ali je kavnik jo draio oko latentnom sjenom prije novog smaragdnog uskrsnua. Pravili smo rendgenske snimke i to se smatralo neim strano zabavnim. Rubinovosmaragdni gradi nije bio daleko od "Zaaranih lovaca". Opet sam plakao, pijan od nemogue prolosti. 31. Na tom osamljenom zastanku izmeu Coalmonta i Ramsdalea (izmeu nedune Dolly Schiller i ovijalnog strica Ivora) pretresao sam sve pojedinosti svog poloaja. Izvanredno jednostavno i jasno vidio sam sad i sebe i svoju ljubav. Prijanja su mi se moja gledanja inila prema ovome izvan fokusa. Dvije godine prije toga, u asu metafizike radoznalosti, obratio sam se bio jednom pametnom sveeniku koji je govorio francuski i u ije sam ruke predao svoje sivo protestantsko bezvjerje radi staromodne papinske kure lijeenja, u nadi da u iz svog osjeaja grijeha izvesti postojanje Svevinjeg Bia. U ta mrazovita jutra, u Quebecu ipkastom od inja, dobri me je opat obraivao profinjeno, njeno i uviavno. Beskrajno sam zahvalan i njemu i velikoj organizaciji koju je zastupao. Naalost, nisam se uspio izdii iznad jednostavne ljudske injenice da nita, ma kakvu duhovnu utjehu naao, ma kakva mi litofanijska vjenost bila osigurana, ne bi moglo djelovati na moju Lolitu da zaboravi sve ono sramotno i prljavo u to ju je moja pohota bila uvukla. Dok mi se ne dokae (meni kakav sam sad, ovako natrulom, sa svojim sadanjim

306 307 srcem i bradom koju sam pustio) da vladanje manijaka koji je oduzeo djetinjstvo sjevernoamerikoj djevojici Dolores Haze nema ama ba nikakve teine na vagi vjenosti, dok mi se to ne dokae (a ako se to moe dokazati, onda je ivot najobinija farsa), ne vidim nita to bi mi moglo ublaiti muke osim neveselog i posve lokalnog palijativa umjetnosti rijei. Zavrit u ovo

poglavlje citatom iz starog pjesnika koji jedva da je i postojao: Moralni osjeaj u smrtnika je dabina to je plaa svak tko osjeaj za ljepotu ima. 32. Sjeam se jednog dana na naem prvom putovanju u naem prvom krugu raja kad sam, da bih mogao na miru uivati u svojim dapnjama, bio vrsto odluio da se ne obazirem na to (iako je to bilo bjelodano!) da ja njoj nisam ni dragan, ni aroban mukarac, ni dobar prijatelj, pa ak ni ovjek, nego samo par oiju i debeo falus dugaak tridesetak centimetara da spomenem samo ono to se moe spomenuti. Sjeam se dana kad sam, povukavi obeanje koje sam joj bio dao iz pukog rauna prethodne veeri (u vezi s neim to je moja smijena djevojica strano poeljela, na primjer, da posjeti novo koturalite u kojem je pod bio od neke posebne plastine mase, ili da pode bez mene u kino na matinej u), naas opazio iz kupaonice, zahvaljujui sluajnoj kombinaciji dvaju zrcala i odkrinutih vrata, izraz na njenu licu teko opisiv izraz takve potpune nemoi da se inilo da ve prelazi u nekakvu bezbrinu slaboumnost ba zato to je osjeaj nepravde i razoaranja dosegao krajnju granicu, a svaka granica pretpostavlja da iza nje ima jo neto odade i neutralno osvjetljenje. Kad uzmete u obzir da su one uzvijene obrve i napola otvorena usta pripadala djetetu, moi ete jo bolje procijeniti kakvi su me ponori promiljene pohote, kakav ponovo odraeni oaj sprijeili da joj padnem pred drage noge, i istopim se u ljudske suze, i rtvujem svoju ljubomoru za ono meni nepoznato zadovoljstvo, za koje se Lolita nadala da e ga nai u druenju s pokvarenom i opasnom djecom u vanjskom svijetu koji se njoj inio pravim. Imam i drugih zapretanih uspomena koje se sad diu kao nerazvijena udovita i mue me. Jednom u Beardslevju, na ulici koja se svravala suncem na zalasku, ona se okrenula maloj Evi Rosen (pratio sam obje nimfice na koncert i, u guvi pred blagajnom, bio im neprestano za petama tako da sam ih dodirivao) i najednom sam uo kako moja Lolita, na Evine rijei daje "bolje umrijeti nego sluati Miltona Pinskog (gimnazijalca kojeg su obje poznavale) kako naklapa o glazbi", odgovara neobino mirno i ozbiljna: "Zna, uasno je kod smrti to to je ovjek potpuno preputen sam sebi"; i meni je tada sinulo, dok sam kao automat pomicao vataste noge, da ja nemam pojma to se zbiva u glavi moje dragane i da moda negdje, iza nesnosnih iparikih klieja, postoje u njoj i vrt u cvijeu, i suton, i ulaz u dvorac maglovito i arobno podruje u koje ja nemam pristupa, sa svojim zagaenim prnjama i jadnim grevima; jer, vieput sam zapazio da smo mi, ivei kao to smo ivjeli, u izdvojenu svijetu apsolutna zla, bili nekako udno sputani kad god bih pokuao porazgovarati s njom o neemu apstraktnom (o emu bi mogle razgovarati ona i neka njena

starija prijateljica, ona i roditelj, ona i normalni dragan, ja i Annabel, Lolita i oplemenjeni, proieni, analizirani i obogotvoreni Harold Haze), o slikarstvu, o pjesnitvu, o pjegama na Hopkinsovoj pastrvi ili Baudelairevoj obrijanoj glavi, 0 Bogu i Shakespeareu, o bilo kojoj pravoj temi. Boe sauvaj! Ona je titila svoju osjedjivost oklopom od triave drskosti i dosade, a ja sam, sluei se za svoje nespretne uene komentare neprirodnim tonom, od kojeg su mi i samom trnuli posljednji preostali zubi, izazivao u svog sluateljstva takve izljeve osornosti da nisam mogao nastaviti, o, moje siroto, izmueno dijete! Volio sam te. Bio sam udovite s pet nogu, ali sam te volio. Bio sam okrutan, podao, to god hoe, maisje t'aimais,je t'aimaisl132 1 bilo je trenutaka kad sam znao kako ti je, i neizmjerno sam patio zbog toga, bebice moja, Lolitice moja, hrabra Dolly SchillerL.

308 309 Ini Sjeam se nekih od tih trenutaka nazovimo ih ledenjacima u rajukad sam je, zasitivi je se, iznemogao od fantastinih, luakih napora, leei bezvoljno pod aurnom zrakom to mi je presijecala tijelo, grlio i prigueno jecao od ljudske (napokon!) njenosti. Put joj se ljeskala na neonskoj svjetlosti to je dopirala iz dvorita motela kroz rebrenice, trepavice, crne kao ada, bijahu joj slijepljene, sive, nenasmijane oi inile su se jo beutnije nego inae slika i prilika male pacijentice koja se jo nije sasvim povratila od narkoze nakon vrlo teke operacije; i tada se moja njenost pretvarala u stid i uas, pa sam tjeio i tetoio osamljenu, laganu Lolitu to mi je leala na mramorastim prsima, i, jeei, zarivao lice u njene tople uvojke, i milovao je nasumce, i kao Lear preklinjao je da me blagoslovi, i na samu vrhuncu te patetine nesebine njenosti (u asu kad mi je dua takorei bila nadnesena nad njenom golotinjom i spremna da se pokaje), iznenada, podrugljivo,uasno, pouda bi ponovo nabujala... Ma nemoj! rekla bi Lolita uzdiui i diui pogled put neba, a u idui tren i njenost i aurna zraka sve bi se raspalo. Naa suvremena shvaanja o odnosima izmeu oca i keri neobino su iskvarena skolastinim besmislicama i standardiziranim simbolima iz

psihoanalitike kuhinje; ipak se nadam da ove retke piem za nepristrane itaoce. Jednom, kad je otac jedne njene kolegice (debeljukaste Avis Chappman) glasno zatrubio na ulici javljajui svom edu da je doao po nju, osjetio sam se obveznim da ga pozovem u salon; on je sjeo naas i, dok smo razgovarali, Avis mu se umiljavala i napokon, onako teka, sjela mu na koljena. Ne sjeam se jesam li ve gdje spomenuo da se Lolita uvijek upravo arobno smijeila neznancimastisnula bi oi nalik na krzno i cijelo bi joj lice zasjalo milo i sanjarski taj smijeak nije, naravno, nita znaio, ali je bio toliko lijep, toliko umiljat da ga je teko protumaiti atavizmom, maginim genom, koji i nehotice ozaruje lice u znak nekog drevnog obreda dobrodolice (doekljive prostitucije, rei e moda neki grublji italac). Stajala je malo podalje kad je gospodin Chappman sjeo i zapodjeo sa mnom razgovor vrtei u ruci eir, a onda ah, eto vidite kako sam glup, nisam spomenuo najvaniju osobinu Lolitina uvena smijeka, naime, njena kao nektar slatka igra sjajnim jamicama na obrazima nije nikad bila upuena gostu, nego je takorei ostajala u vlastitoj dalekoj cvjetnoj praznini ili je bludjela kratkovidno i njeno po sluajnim predmetima a tako je bilo i ovaj put. U trenutku kad se debela Avis pribliavala svom tati i poela mu smetati, Lolita je tiho sjela razgledajui i gladei no za voe, to je leao na rubu stola na koji se ona naslonila daleko, daleko od mene. Zatim, kad se Avis uhvatila za oev vrat i uho, a on vinom rukom napol obujmio svoje nezgrapno i krupno edo, najednom sam opazio da se Lolitin smijeak poeo gasiti i pretvarati u ukoenu sjenu smijeka, i da je no za voe spuznuo sa stola i sluajno je udario srebrnim drkom o gleanj, i to tako snano da je jauknula, presamitilase i odmah zatim, poskakujui na jednoj nozi, lica izobliena od one uasne poetne grimase koju dijete zadrava na razvuenim usnama prije nego to e se rasplakati, Lolita je pobjegla iz sobe, a za njom je otrala i uzela je tjeiti u kuhinji dobra Avis, koja je imala takva krasna, ugojena i rumena oca, i malog bucmastog bracu, i nedavno roenu seku, i dom, i dva kotska ovara koji se znaju ceriti, a Lolita nije imala nita. Spremio sam jednu lijepu dopunu ovom prizoru jo smo u Beardslevju, Lolita sjedi s knjigom u ruci pokraj kamina, protee se, stenje i pita me: A gdje je ona zapravo pokopana? Tko? Ma zna, moja zaklana majka! Ti dobro zna gdje je njezin grob odgovorih svladavajui se, i imenovah groblje nedaleko od Ramsdalea, izmeu eljeznike pruge i brijega s kojeg se vidi jezero. A osim toga nadodah tragediju njene sluajne smrti ne bi trebalo banalizirati epitetom kojim si smatrala za potrebno da se poslui. Ako zaista eli nadvladati u sebi pomisao na smrt...Samo

ti verglaj ree Lolita i izae mlitavo iz sobe. Dugo sam gledao u vatru kroz suze koje su me egle. Zatim sam digao s poda njenu knjigu. Nekakva budalatina "za mlade". Mrana mala Marion nije oekivala da e njena maeha biti vesela, uviavna, riokosa mlada ena, koja je objasnila Marion da je njena pokojna majka izvrila junako djelo time to namjerno nije iskazivala nikakvu ljubav prema keri koju je uistinu oboavala. Junaka majka umirala je od neizljeive bolesti i

310 311 nije eljela da djevojica poslije tuguje za njom. Netko bi drugi na mom mjestu bio odjurio jecajui gore za Lolitom, ali sam ja uvijek odabirao moralnu higijenu nemijeanja. Ali sad, dok se previjam kao crv i preklinjem prolost, sjeam se da se u toj prilici i u mnogim drugim prilikama nisam obazirao na Lolitino raspoloenje, da ne bih raalostio podloga Humberta. Kad je moja majka, u mokroj haljini koju je osvjetljavala oluja usred magle to je naglo padala (tako sam zamiljao njenu smrt), potrala prediui uz onu kosu vie Moulineta gdje je grom udario u nju, ja sam bio djearac, a naknadno nikako nisam mogao usaditi u sebe opepriznatu enju siroeta, ma kako me nesmiljeno natezali psihoterapeuti u mojim kasnijim razdobljima potitenosti. Ali priznajem da ovjek koji je obdaren toliko bujnom matom kao ja ne moe tvrditi da ne poznaje opeljudske osjeaje. Moda sam bio isto tako suvie raunao na nenormalno hladne odnose izmeu Charlotte i njene keri. Ali evo u emu je uasna sr cijelog tog problema. Moja je konvencionalna Lolita u toku naeg neobinog i nemoralnog sulonitva bila dola malo-pomalo do zakljuka da je ak i najbjedniji obiteljski ivot bolji od parodije rodoskvrnua, a ja, u krajnjoj liniji, nisam mogao nita bolje ponuditi svojoj maloj beskunici. 33. Povratak u Ramsdale. Pribliavao sam mu se s jezerske strane. Sunano podne bilo se sve pretvorilo u oko. Prolazei u blatnom automobilu, opazio sam dijamantne iskre medu dalekim borovima. Skrenuo sam nagroblje, iziao izkola i proetao se medu spomenicima razliitih kalibara. Bonjour, Charlotte. Na nekim grobovima bile su pobodene napola prozirne nacionalne zastavice koje su nepomino visile u hladovini empresa bez vjetra. Eh, Ede, nije ti se posreilo, pomislio sam obraajui se u duhu nekom Edwardu Grammaru, tridesetpetogodinjem poslovoi iz New Yorka, koga su nedavno bili uhitili pod optubom da je ubio svoju tridesetogodinju enu

Dorotliy. Sanjajui o savrenu zloinu, Ed je razbio eni lubanju i le posjeo za upravlja automobila. Dva prometnika iz tog rajona opazili su izdaleka kako veliki novi modri Chrvsler, koji je Grammar bio poklonio eni za roendan, juri luaki brzo nizbrdo na samoj granici njihove nadlenosti (uvaj, Boe, nae dobre policajce i rajonske i dravne!). Auto je zapeo za stup, uspeo se uz nasip, obrastao bocom, umskim jagodama i petolistom, i prevrnuo se. Kotai su se jo polagano vrtjeli na suncu kad su policajci izvadili tijelo gospode G. U poetku im se inilo da je poginula uslijed obina pada. Naalost, rane koje su izazvale smrt nisu odgovarale neznatnim oteenjima koje je pretrpio auto. Ja sam bio sretnije ruke. Krenuo sam dalje. Obuzeo me udan osjeaj kad sam ugledao tanki toranj bijele crkve i goleme brijestove. Smetnuvi s uma da u amerikom predgrau osamljen pjeak vie udara u oi nego osamljen automobilist, ostavio sam auto u aveniji namjeravajui da proem, kao da etam, Ulicom Lawn pored kue broj 342. Uoi velika krvoprolia imao sam pravo na kratak predah, na katartian gr duevna podriga. Bijeli zastori na vili biveg prnjara bili su navueni, a netko je objesio pronaenu crnu barunsku vrpcu za kosu o bijeli natpis "Prodaje se", to se bio nagnuo na stupu pokraj trotoara. Nije vie bilo psa koji je napadao kola. Vrdar nije vie nikome telefonirao. Bolesna starica Vizavi nije sjedila na verandi obrasloj vinovom lozom, koju su sad, na veliko nezadovoljstvo osamljenog pjeaka, dvije mlade ene s konjskim repovima, u jednakim pregaama s crnim tokama, prestale istiti i zagledale se u njega. Ona je zacijelo ve odavno umrla, a ovo su valjda njene neakinje iz Philadelphije? Da uem u svoju nekadanju kuu? Kao u Turgenjevljevoj pripovijesti, kroz otvoreni je prozor salona tekla bujica talijanske glazbe. Kakva je to romantina dua svirala na klaviru ondje gdje nikakve tipke risu ronile ni bukale one zaarane nedjelje, kad je sunce milovalo gole noge moje djevojice? Odjednom opazih da me s travnjaka koji sam nekad kosio, gleda tamnoputa smedokosa nimfica od desetak godina, u bijelim hlaicama, s neim divijim u oaranom pogledu crnosivih oiju. Rekoh joj dvije-tri njene rijei,

312 313

potpuno bezazlene staromodan kompliment kao, na primjer, "Kako ima lijepe oi curice!", ali je ona bre-bolje ustuknula, i glazba je umuknula, i nekakav plahovit mukarac crne kose i lica sjajna od znoja istrao je u vrt i prostrijelio me pogledom. Htjedoh mu se predstaviti, ali tada opazih, onako naglo smuen kao u snu, da sam u blatnim modrim radnikim hlaama i dozlaboga prljavom izreetanom puloveru, i osjetih da sam zaraten i da su mi skitnike oi krvave... Bez rijei se okrenuh i podoh natrag do automobila. Krljav cvijetak, nalik na lijepu katu, rastao je iz poznate pukotine u ploniku. Gospoica Vizavi je sasvim mirno uskrsnula i neakinje su je izvezle na verandu, ba kao da je ta veranda loa a ja glumac. Preklinjui je u sebi neka me ne zovne, ubrzah korak. Sto je strma ta uliica! Dooh do duboke hladovine avenije. Crvena cedulja koja oznaava globu zbog nepropisna parkiranja, bila je zataknuta za jednu apicu na vjetrobranu. Briljivo sam je razderao na dva, etiri, osam komadia. Srdei se na sama sebe to tratim vrijeme, uputih se u hotel onaj isti u koji sam bio svratio s novim kovegom prije pet godina. Uzeo sam sobu s kupaonicom, ugovorio telefonom dva sastanka poslovan i medicinski obrijao se, okupao, obukao crno odijelo i siao u toionicu. Tu se nije bilo nita promijenilo. Uska je prostorija bila oblivena onom istom mutnom, nemoguom granatnom svjetlou kakva je nekad bila uobiajena u zloglasnim lokalima u Evropi, ali je ovdje ta svjetlost naprosto "stvarala ugoaj" u pristojnu, solidnu hotelu. Sjeo sam za onaj isti stoli za kojim sam sjedio na samom poetku svog boravka u Ramsdaleu, onog dana kad sam postao Charlottin podstanar, te sam smatrao za potrebno proslaviti useljenje tako da otmjeno popijem s njom pola boce ampanjca, ime sam sudbonosno osvojio njeno jadno, prepuno srce. Kao i onda, konobar mjeseasta lica rasporeivao je po zvjezdanoj shemi pedeset aica serija na velikom pladnju za svadbeni pir (ovaj put se Murphy vjenao s Fantasijom). Osam minuta do tri. Prolazei kroz predvorje, htio sam zaobii skupinu dama koje su se s mille gmcesm opratale i razilazile nakon klupskog ruka. Jedna se od njih okomila krijetei na mene. Bila je to debela, niska ena, sva u bisernosivom, s dugakim, sivim perom na eiru. Prepoznah u njoj gospodu Chatfield. Saletjela me je smjekajui se prijetvorno i gorei sva od pakosne radoznalosti (da nisam ja moda uradio s Dolly ono to je Frank Lassale, pedesetogodinji mehaniar, uradio s jedanaestogodinjom Sally Horner 1948. godine?). Ubrzo sam posve obuzdao tu pohlepnu zluradost. Mislila je da ja ivim u Kaliforniji. A kako je... Neobino sam joj radosno priopio da se moja pastorka upravo udala za darovita inenjera rudarstva, koji obavlja strogo povjerljiv posao za

vladu u jednoj sjeverozapadnoj dravi. Ona je, zateena, uzvratila da ne odobrava takve rane brakove, da nikad ne bi dopustila svojoj Phyllis, kojoj je sad osamnaest godina... Ah; pa naravno rekoh mirno. Naravno da se sjeam Phvllis. Phyllis i logor Cue. Pa naravno. Da, zbilja, je li vam vaa kerkica ikad priala kako je Charlie Holmes kvario ondje male pitomice svoje odurne matere? Sram vas bilo! uzviknu gospoda Chatfield. Sram vas bilo, gospodine Humberte! Taj je jadni deko upravo nedavno poginuo u Koreji. Ma nemojte! rekoh (koristei se onom divnom slobodom ' kao u snovima). Eto to vam je sudbina! Taj je jadni deko probijao sasvim njene, neobnovljive opnice i utrcavao zmijski I otrov i nikom nita, lijepo je ivio i jo je dobio posmrtno odlikovanje! Oprostite, moram poi k odvjetniku. Windmullerova je pisarnica bila svega dvije ulice dalje. Njegov I je stisak ruke bio vrlo spor, vrlo temeljit, vrlo snaan, ali nekako upitan. On je mislio da ja ivim u Kaliforniji. Nisam li ja predavo neko vrijeme u koledu u Beardsleyju? Njegova se kerka ba ondje upisala. A kako je... Podnio sam mu potpun izvjetaj o gospodi Schiller. Na je poslovni razgovor bio neobino ugodan. Prenio sam sav svoj imetak na nju i iziao na rujansku egu kao bezbrian siromaak. Poto sam posvravao sve svoje poslove, mogao sam se posvetiti I glavnom cilju svog posjeta Ramsdaleu. Sve do tada, pridravajui

314 315 se one metodinosti kojom se ne ponosim uzalud, nisam skidao krinku s lica Clarea Quiltija; on je sjedio u mojoj tamnici i ekao da ja doem sa sveenikom i brijaem: "Reveillez-vous, Tropman, U est temps de mourirf134 Sad nemam vremena raspravljati o tome kako se pamte fizionomije (hitam k njegovu stricu), ali u dopustiti sebi da napomenem da sam u piritu mutnog sjeanja sauvao neije ablje lice. Vidio sam letimice to lice nekoliko puta i zapazio na njemu stanovitu slinost s mojim veselim i prilino odbojnim roakom koji je ivio i umro u vicarskoj. Sjeam se njegovih utega, smrdljivog trikoa, debelih dlakavih ruku i ele, i njegove sluavke i prilenice nalik na svinju, ali je, sve u svemu, ta stara vucibatina bila prilino bezazlena; suvie bezazlena, zapravo,

da bih je pobrkao sa svojom rtvom. U onom udnom raspoloenju u kojem sam bio, nekako sam izgubio vezu s likom Gustava Trappa njega je bilo potpuno progutalo lice dramskog pisca Clarea Quiltija, kako je bilo umjetniki vjerno prikazano na reklamama za cigarete "Dromedar" i na uokvirenoj fotografiji to je stajala na pisaem stolu njegova strica. Dok sam jo bio pacijent drugog zubara u Beardslevju, vrlo simpatinog doktora Molnara, podvrgao sam se bio ozbiljnoj operaciji nakon koje mije ostalo prilino malo zuba. Umjetni zubi to su popunili praznine, drali su se pomou plastinih ploica i neprimjetne ice na gornjim desnima. to se tie udobnosti, bilo je to pravo malo remek-djelo, pogotovo to su mi onjaci bili jo sasvim zdravi. Meutim, da bih tajni cilj svog posjeta zaodjenuo vjerodostojnim izgovorom, kazao sam doktoru Ivom Quiltiju da sam odluio povaditi sve zube, u nadi da u tako olakati neuralgiju lica. Koliko e stajati itavo zubalo? Koliko e to sve oduzeti vremena ako se dogovorimo da u mu prvi put doi, recimo, na poetku studenoga? Gdje je sad njegov slavni sinovac? Hoe li moi sve odjednom povaditi? Doktor Ivor Quilty, debeljko u bijelu ogrtau, sijede, kratko podiane kose i velikih ravnih obraza politikanta-masona, sjeo je na ugao svog pisaeg stola njiui jednom nogom zaneseno i primamljivo, i poeo mi izlagati svoj velebni i dalekoseni plan. Rekao je da e mi najprije staviti "provizorno" zubalo koje u nositi dok mi se desni ne slegnu. Zatim e mi izraditi stalno zubalo. Ne bi bilo zgorega da mi ve sad pregleda usnu upljinu. Nosio je dvobojne rupiaste cipele. Nije vidio onu "nitariju" od 1946. godine, ali je uvjeren da se moe nai u njegovu obiteljskom dvorcu u Grimmovoj cesti, na kraju Parkingtona. San je umjetnika-zubara i dalje rastao. Njihao je nogom. Oi su mu sjale od nadahnua. To e me stajati oko esto dolara. Predloio je da odmah uzme potrebne mjere kako bi napravio provizornu protezu. Moja su usta bila za njega arobna peina, puna neprocjenjiva blaga, ali ga ja nisam pustio u nju. Nerekoh.Predomislio sam se. Sve e mi to napraviti doktor Molnar. On je skuplji, ali je, naravno, mnogo bolji zubar od vas. Ne znam hoe li moj italac ikad imati priliku izgovoriti ovakvu reenicu. Ja sam ve bio osjetio onu slatku slobodu kao u snu dok sam razgovarao s gospodom Chatfield. Stric je moga Clarea ostao sjediti na stolici s onim istim zanesenim izrazom na licu, ali je prestao nogom gurati i njihati kolijevku ruiastih nada. Meutim, njegova tehniarka koja je sve to ula, blijeda i mrava djevojka traginih oiju kakve imaju neuspjele plavue, pohitala je da zalupi vrata za mnom. Gurnite magazin u kundak. Pritiskujte ga dok ne ujete ili osjetite da ga je zahvatilo pero. Divno pristaje. Kapacitet: osam naboja. Potpuno bruniran.

Jedva eka da opali. 34. Na prvoj benzinskoj stanici u Parkingtonu vrlo su mi lijepo objasnili kako u doi do Grimmove ceste. elei da budem siguran da u nai Ojuiltija kod kue, pokuao sam mu telefonirati, ali sam doznao da mu je telefon nedavno iskljuen. Je li to znailo da je nekamo otputovao? Krenuo sam tamo osamnaest kilometara na sjever od grada. Dotle je no ve bila uklonila dobar dio krajolika i, kad sam krenuo uskom, vijugavom cestom, red sablasno bijelih stupova s majim oima poeo je uzajmljivati od mene svjetlo da me upozori na ovaj ili onaj zavoj. S jedne se strane nazirala rijena

316 317 dolina, s druge obronci obrasli umom, a sprijeda su noni leptiri, poput izgubljenih snjenih pahuljica, navirali iz crnog mraka na ispitivako svjetlo mojih farova. Na osamnaestom kilometru pojavio se, kako su mi i rekli, udnovat natkriven most vermontskog tipa, koji se navukao na mene kao navlaka. Iza njega je zdesna izronila obijeljena stijena; nekoliko automobilskih duina dalje skrenuo sam desno na poljunanu Grimmovu cestu. Minutudvije vozio sam se kroz vlanu, mranu i gustu umu. Napokon, usred okrugla proplanka, izniknu sablasni dvorac drvena kuerina s tornjem. Prozori bijahu osvijetljeni crvenim i utim svjetlom, a pet-est automobila bilo je zakrilo prilaz. Zaustavio sam se pod drveem, ugasio svjetla i poeo mirno razmiljati o iduem potezu. Gospodin Cue je zacijelo okruen svojim ulizicama i droljama. I nehotice sam gledao u duhu unutranjost toga sveano rasvijedjenog i neobino zaputenog dvorca kroz prizmu "Mladenakih nemira", pripovijesti iz jednog Lolitina asopisa o prilino mutnim "orgijama", odraslom zlotvoru s prijapskom cigarom, drogama i tjelohraniteljima. Glavno je daje Cue tu. Nita, vratit u se ujutro, u doba snene miline. Polako sam se vratio u Parkington svojim starim vjernim kolima koja su me vrlo mirno i vrlo dobro sluila. Moja Lolita! Jo se od 1949. godine duboko u pretincu za rukavice krila njena ukosnica. Jo su tekli blijedi leptiri koje je iz noi izvlaila natega mojih farova. Jo su se ovdje-ondje uz cestu drali na takama tamni hambari. Jo su ljudi ili u kino. Traei prenoite, proao sam pored kina pod vedrim nebom. Obasjano mjeseastom bjelinom, upravo mistinom prema noi bez mjeseine i oblika, divovsko se platno ukoavalo i gubilo u sumraku dremovnih, posve nedunih polja, a na njemu je uska

prikaza dizala pitolj rastapajui se kao u vodi pod sve otrijim kutom svijeta to se udaljavao a ve u iduem trenu red jablanova sakrio je bestjelesnu gestikulaciju. 35. Krenuo sam iz "Motela besanice" oko osam sati izjutra i zadrao se jo neko vrijeme u gradu. Progonila me je misao da sam neiskusan krvnik i da mogu promaiti. Pomislio sam, na primjer, da su meci u magazinu moda ishlapjeli za tjedan dana mirovanja, pa sam ih zamijenio novima. Svog sam drukana tako temeljito okupao u ulju da se vie nisam mogao osloboditi peckavosti. Previo sam ga krpom kao osakaeno udo, a u drugu sam krpu umotao pregrt rezervnih metaka. Putem me je pratila oluja, ali kad sam stigao do zlokobnog dvorca, sunce je ve gorjelo kao muenik na lomai i ptice su kriale u mokrim kronjama to su se puile. Gosti su se bili razili. Bogato ukraena i trona kua stajala je kao u nekoj izmaglici odraavajui moje stanje, jer sam i nehotice osjetio, kad sam stao na opruljivu i nepouzdanu zemlju, da sam pretjerao u okrepi. Na moje zvonjenje odgovorila je oprezna i podrugljiva tiina. Ipak, u otvorenoj garai stajala su domainova kola ovaj put crna, nalik na pogrebniku limuzinu. Okuah sreu zvekirom. I opet nikoga. Reei nestrpljivo, gurnuh vrata i gle uda! Otvorie se kao u srednjovjekovnoj bajci. Zatvorivi ih polagano za sobom, podoh kroz veliko i vrlo runo predvorje, zavirih desno u salon i opazih nekoliko upotrijebljenih aa to su rasle iz saga. Zakljuih da je domain jo u spavaoj sobi. Pa nita, da se uspentramo gore! Desnom sam rukom stezao u depu svog drukana omotanog krpom, a lijevom sam lupkao po ljepljivoj ogradi. Netko je, oito, spavao noas u posljednjoj od tri spavae sobe koje sam pregledao. Biblioteka je bila puna cvijea. Bila je tu i neka posebna soba, gotovo nenamjetena, ali sa irokim i dubokim zrcalima i krznima bijelih medvjeda na skliskom parketu. Bilo je i drugih soba. Pade mi na um sretna misao. Ako se, i kad, domain pojavi (moda je otiao proetati po parku ili je pak u nekoj svojoj tajnoj jazabini), trebalo bi da, s obzirom na moju opu slabost i na to to se moe otegnuti proces likvidacije, sprijeim svog

318 319 dragog partnera da se zakljua u neku sobu. Stoga sam najmanje pet minuta

iao od sobe do sobebistar luak, luaki miran, zaaran i dobrano nakresan lovac i okretao kljueve u bravama i trpao ih slobodnom rukom u lijevi dep. Kako je kua bila stara, bilo je u njoj vie skrovitih kutaka nego u suvremenim elegantnim kutijama gdje se brani par mora skrivati u nunik koji se jedini moe zakljuati radi diskretnih potreba planirane proizvodnje djece. Kad ve govorimo o nunicima upravo sam htio zakljuati treu spavau sobu kad domain izie iz susjednog zahoda i ostavi za sobom kratkotrajnu huku slapa. Zavijutak hodnika nije me bio potpuno zaklonio. Usprkos sivu licu, velikim podonjacima i razbaruenim vlasima oko ele, prepoznao sam bez po muke zubarova roaka, koji dostojanstveno proe mimo mene u grimiznu kunom kaputu, vrlo slinom jednom od mojih. Bilo da me nije primijetio, bilo da je smatrao da sam nekakvo bezopasno privienje koje nije vrijedno panje, poao je pokazujui dlakave listove na nogama, kao mjesear, niza stube. Siao sam za njim u predvorje. Otvorivi napola usta i ulazna vrata, on pogleda kroz sunanu pukotinu, kao ovjek kojem se priinilo da je uo nekog malodunog posjetioca kako je pozvonio i otiao. Zatim, ne obazirui se uope na privienje u kinoj kabanici, koje se zaustavilo nasred stuba, moj dragi domain ue kroz predvorje u zgodan budoar to se nalazio nasuprot salonu. Znajui da je sad moj, i ne elei se uriti, ostavio sam ga i otiao kroz salon u polubar-polukuhinju, gdje sam gadljivo razmotao svog malog zamazanca pazei da ne ostavim mrlja od ulja na kromu sve mi se ini da nisam upotrijebio pravi proizvod, ulje je bilo nalik na katran i uasno ljepljivo. Na svoj uobiajeni savjestan nain premjestio sam svog golog drukana u prazan dep i vratio se kroz salon u predvorje. Korak mi je bio, kako sam ve napomenuo, gibak moda isuvie gibak za uspjeno okonanje posla, ali mi je srce lupalo od grabeljive radosti, i sjeam se kako mi je koktelska aa prsnula pod nogom. Domain me doekao u svom istonjakom budoaru. A ja sve mislim tko ste vi? ree on visokim promuklim glasom, poto je duboko gurnuo ruke u depove na kunom kaputu i zapiljio se u jednu toku sjeveroistono od moje glave. | Da niste sluajno Brevvster? Sad mi je bilo jasno da je omamljen i da je potpuno u mojoj i vlasti. Mogao sam dopustiti sebi da se poigram s ovim miem. Tako jeodgovorih uljudno. JesuisMonsieurBrustere.135 Hajde da malo poavrljamo prije nego to ponemo. To mu se svidjelo. Packavi mu brk zaigra. Svukoh kabanicu. Bio sam sav u crnom crno odijelo, crna koulja bez kravate. Zavalismo se u duboke naslonjae jedan suelice drugome.

 Znate ree on grebui glasno svoj mesnati, hrapavi, sivi obraz i obnaujui iskrivljenim smijekom svoje sitne biseraste zube ba mi ne nalikujete na Jacka Brewstera. Hou rei da slinost nije osobito velika. uo sam da on ima brata koji radi u istoj telefonskoj kompaniji. Napokon mi je dopao aka, nakon toliko godina kajanja i bjenjenja... Gledati mu crne dlake na tustim rukama... prelaziti po stoti put pogledom po grimiznoj svili i kosmatim prsima uivajui unaprijed u rupama, i rusvaju, i muzici muka... znati da mi je u rukama taj napola ivi, napola ljudski lakrdija, taj zlotvor koji se sodomski naslaivao mojim janjetom o, janje moje, bijae to nepodnosivo blaenstvo! Ne, ja, naalost, nisam Brewsterov brat, a nisam ni Brevvster. On jo zadovoljnije nagnu glavu na stranu. Hajde, pogaaj dalje, lakrdijau! Sjajno ree lakrdija vi, dakle, niste doli u ime telefonske kompanije da me gnjavite zbog onih neplaenih fantastinih razgovora? A to, vi nikad ne telefonirate? Molim? Rekoh da mi se uinilo da je rekao da on nikad... Ama, ja govorim o drugimao ljudima uope. Ja ne krivim osobno vas, Brewstere, ali je zbilja uasno glupo kako ljudi ulaze u ovu aavu kuu a da i ne pokucaju. Slue se mojim klozetom, slue se mojom kuhinjom, slue se mojim telefonom. Phil telefonira u

320 321 Philadelphiju, Pat u Patagoniju. Ja to neu plaati. Vi imate udan naglasak, sinj ore! Quilty rekoh sjeate li se djevojice koja se zvala Dolores Haze? Dolly Haze? Dolores u Koloradu? Hazena u Wyomingu? Jest, jest, lako je mogue da je ona telefonirala u sva ta mjesta. Ali zar to nije svejedno? Meni nije svejedno, Quilty! Ja sam, znate, njen otac. Kojeta! Niste vi njen otac. Vi ste strani knjievni agent. Jedan je Francuz preveo moje ivo meso kao LaViede la Chair*56.

Kakva glupost! Ona je bila moje dijete, Quilty! U stanju u kojem se nalazio, nita ga nije moglo smesti, ali je njegova nasrtljivost bivala sve neuvjerljivija. Nekakvo mu se oprezno razumijevanje zaiskrilo u oima pridajui im neto slino ivotu. Meutim, ubrzo su zgasnule. Pa i ja volim djeicu i imam mnogo prijatelja medu oevima ree mi. Okrenu se traei neto. Poe se udarati po depovima. Pokua ustati. Sjedite! rekoh oito mnogo glasnije nego to sam kanio. Ne morate se derati na mene potui se udnim enskim glasom. Samo traim cigarete. Umirem od elje za cigaretom. Pa ionako ete uskoro umrijeti. Ama, dajte prestanite ree. Ve mi je dosta toga! to hoete od mene? Jeste li vi, mister, Francuz? Vule-vu-boar? Hajdemo u bar da trgnemo... Uto opazi mali crni revolver koji sam drao na dlanu, ba kao da mu ga nudim. O-ho! otegnu on (oponaajui sad tip "glupog gangstera" iz filmova). Kako imate zgodan revac! Poto ga prodajete? Pljesnuh gapo ispruenoj ruci, a on uzgred srui nekakvu kutiju s niskog stolia pokraj svog naslonjaa. Iz kutije ispade desetak cigareta. Evo ih! veselo e on.Sjeate li se kako kae Kipling:" Une femme est unefemme, mais un Caporalest une cigarette"137. Sad nam trebaju ibice. Quilty rekoh. Pokuajte se sabrati! Za jednu minutu ete umrijeti. Tko zna, moda je zagrobni ivot vjeno stanje najmunijeg ludila. Juer ste popuili svoju posljednju cigaretu. Saberite se! Pokuajte shvatiti to vam se dogaa! Dotle je potrgao cigaretu "Dromedar" i uzeo vakati komadie duhana. Voljan sam pokuati ree. Vi ste ili Australac ili njemaki izbjeglica. Kako je uope dolo do toga da ja razgovaram s vama? Ovo je arijevska kua, nemojte zaboraviti! Najbolje bi bilo da se pokupite odavde! I molim vas da mi prestanete mahati tim revcem pred nosom! Imam i ja revolverinu u susjednoj sobi. Naperih svog drukana u vrh njegove papue i pritisnuh okida. Zatajio je. On pogleda u svoju nogu, pa u pitolj, pa opet u nogu. Ponovo se grozno upeh i pitolj opali nekako smijeno tiho i djetinje. Tane se abi u debeli ruiasti sag, a ja se ukoih pri pomisli da se samo otkotrljao tamo i da moe jo odskoiti natrag.

 to sam vam rekao? ree Quilty. Morali biste biti malo oprezniji. Dajte mi tu stvaricu, za miloga boga! On posegnu za revolverom. Gurnuh lakrdijaa natrag u naslonja. Silni je uitak slabio. Bilo je zaista vrijeme da ga likvidiram, ali sam htio da prije toga shvati zato ga likvidiram. Zarazilo me njegovo raspoloenje. Oruje u mojoj ruci inilo mi se tromo i nespretno. Usredotoite misli rekoh na Dolly Haze koju ste ugrabili... Nije istina! viknu on. Vi lupetate kojeta. Ja sam je spasio od jednog pokvarenjaka. Pokaite mi svoju znaku ako ste detektiv, umjesto da mi pucate u noge, majmune! Gdje vam je znaka? Ja ne odgovaram za tuda silovanja. Kakve gluposti! Ono je turistiko putovanje bilo, priznajem, glupa ala, ali zar vam se mala nije vratila? A sad dosta hajde da trgnemo koju! Upitah ga eli li da ga smaknem dok sjedi ili stoji.

322 323 O tome moram malo razmisliti odgovori on. To je ozbiljno pitanje. Uzgred budi reeno, ja sam pogrijeio. Zbog ega ozbiljno alim. Ja, znate, nisam ni najmanje uivao s tom vaom Dolly. Ma koliko to bilo alosno, znate, ja sam impotentan. A osim toga, omoguio sam joj divne ferije. UTeksasu se upoznala s nekim izvanrednim ljudima. Jeste li uli, na primjer... I on se neoekivano nagnu naprijed i navali na mene tako da mi pitolj odletje pod komodu. Sreom, nije bio toliko snaan koliko nagao, pa sam ga bez po muke gurnuo natrag u naslonja. Predahnuvi, prekrii ruke na prsima i ree: E pa, dotjerali ste cara do duvara! Vous voila dans de beaux draps, mon vieux.138 Prignuh se. On se i ne pomaknu. Jo se nie prignuh. Dragi moj gospodine, prestanite se poigravati ivotom i smru ree mi. Ja sam dramski pisac. Napisao sam mnogo tragedija, komedija i fantazija. Snimio sam privatne filmove po Sadeovoj Justine i drugim seksapadama osamnaestog stoljea. Autor sam pedeset i dvaju uspjenih scenarija. Ja znam kako se to radi. Dopustite da uzmem stvar u svoje ruke! U susjednoj sobi ima, ini mi se, ara, dopustite da ga

donesem, pa emo s njegovom pomou dokuiti vau svojinu. Uurbano, poslovno, lukavo, ponovo ustade svejednako govorei. Opipah pod komodom nastojei u isto vrijeme da ga ne pustim s oka. Odjednom opazih da moj drukan viri ispod radijatora uz komodu. Ponovo se uhvatismo u kotac. Valjali smo se po sagu, zagrljeni kao dvoje velike nemone djece. Bio je gol ispod kunog kaputa i zaudarao je kao jarac, tako da sam se poeo guiti dok se valjao preko mene. Ja sam se valjao preko njega. Mi smo se valjali preko mene. Oni su se valjali preko njega. Mi smo se valjali preko sebe. Ova e knjiga biti objavljena, mislim, tek na poetku dvadeset i prvog stoljea (dodajem 1935. godini jo devedeset godina, pozivi dugo, ljubavi moja!), pa e se stariji itaoci zacijelo prisjetiti na ovom mjestu "obavezne" scene u kaubojskim filmovima koje su gledali u ranom djetinjstvu. Naoj je tunjavi, meutim, nedostajalo udaraca akama koji mogu oboriti bika, i pokustva to leti po zraku. On i ja bili smo dvije krupne lutke nabijene prljavom vatom i krpama. Bijae to nijemo, bezoblino natezanje dvaju literata od kojih se jedan raspadao od droge, a drugi patio od neuroze srca i uz to jo bio pijan. Kad mi je, napokon, polo za rukom da se doepam svog dragocjenog oruja i posjednem ponovo scenarista u njegov duboki naslonja, obojica smo dahtali kao to kralj krava i barun brava nikad ne dau nakon borbe. Odluih pregledati pitolj na mu je znoj mogao, ne daj Boe, nakoditi i predahnuti prije nego to prijeem na glavnu toku programa. Da bih popunio neim stanku, ponudio sam mu da proita svoju osudu u pjesnikom obliku koji sam joj bio dao. Izraz "pjesnika odmazda" neobino dobro pristaje u ovoj prigodi. Pruih mu uredno otipkan tekst na listu papira. Dobro ree on izvrsna ideja! Samo da odem po naoale i pokua ustati. Nemojte! Dobro, kako hoete. Da proitam naglas? Jest. Evo odmah! Aha, to je u stihovima. "Zato to si zaskoio grenika. Zato to si zaskoio, Zato to si Zato to si me zaskoio u skoku..." Pa ovo je, bogami, dobro! Vraki dobro! "... Dok sam, gol kao Adam, stajao Pred zakonom federalnim I zvijezdama bodljikavim... Zbilja sjajno! "Zato to si iskoristio Grijeh moj dok sam Nemono linjao, vlaan, njean,

Nadajuse svemu dobrom, Snatreo braku u gorskom kraju, I cijelom leglu Lolita..."

324 325 . ijM/t/^^^^^^BimU^^K^^hkklUki^i Hm, ovo nisam potpuno shvatio. "Zato to si iskoristio Tu moju sutinsku nevinost, Zato to si mi naprevaru..." Malo se ponavljate, a? Gdje sam ono stao?... Aha! "Zato to si mi naprevaru Oduzeo mogunost iskupljenja, Zato to sije uzeo U dobi kad se djeaci Igraju svojompukicom..." Aha, prva prostota! "Ona bjee maljava djevojica, Jo je nosila makov vjeni, Jo je rado jela kokice Iz vreice u arenu mraku Gdje za novac s konja Padaju naranasti Indijanci, Zato to sije ukrao Njenu zatitniku Dinom, votana ela, Pljunuvi mu u oko Pod tekom vjedom, zderavli mu Togu afranove boje, I u zoru ostavio vepra Da se valja po novoj muci, Sred uasa ljubica i ljubavi, Kajanja i oaja, a ti si, Zasitivi se lutke, Rastavio je na komadie I glavu odbacio. Zato, Za sve to si uradio, Za sve to nisam uradio ja Mora umrijeti!" Pa bogami, gospodine, rei u vam otvoreno, ovo vam je izvrsna pjesma! Vae najbolje djelo, koliko ja znam. Sloi list papira i vrati mi ga. Upitah ga hoe li rei to ozbiljno prije smrti. Revolver je ponovo bio "prikladan za osobe". On ga pogleda i duboko uzdahnu. Sluajte, striek ree. Vi ste pijani, a ja sam bolestan ovjek. Dajte da ovo odgodimo! Meni je potreban mir. Moram njegovati svoju impotenciju. Danas e doi po mene prijatelji da poem s njima na utakmicu. Ova farsa s pucanjem iz pitolja postaje strano dosadna. Vi i ja smo svjetski ljudi u svakom pogledu u erotskom ukusu, slobodnom stihu, gaanju. Ako vi smatrate da sam vas uvrijedio, jasamvamspremandatineuobiajenurekompenzaciju. Ne iskljuujem ak ni staromodni dvoboj, sabljama ili pitoljima, u Brasiliji ili bilo gdje drugdje. Moje

pamenje i rjeitost nisu ba danas na visini, ali zbilja, dragi moj gospodine Humberte, vi nipoto niste bili uzoran ouh, a ja uope nisam prisiljavao vau malu tienicu da doe k meni. Ona je mene prisilila da je sklonim u sretnije utoite. Ova kua nije tako dobro opremljena kao onaj ran na kojem smo bili mi s naim dragim prijateljima; ipak je prostrana, i prohladna i ljeti i zimi jednom rijeju, udobna, i zato, budui da se ja ionako spremam zauvijek povui u Englesku ili Firencu, predlaem vam da se preselite ovamo. Ova je kua vaa, poklanjam vam je. Pod uvjetom da prestanete upirati u mene taj (tu neto gadno opsova) pitolj. Inae, ne znam volite li rijetkosti, ali ako volite, mogu vam ponuditi, odnosno takoer pokloniti, kao kunu ivotinju, prilino uzbudljivo malo udovite, djevojku s tri dojke od kojih je jedna prava divota, a i inae je to rijetko i arobno udo prirode. A sad, soyons misonnablesli9l Samo biste me gadno ranili, a poslije biste trunuli u zatvoru dok bih se ja oporavljao u nekom tropskom kraju. Jamim vam, Brewstere, da ete ovdje lijepo ivjeti, ostavljam vam krasan podrum i sve tantijeme od svoje nove drame sad nemam bogzna to u banci, ali nita zato, ivjet u od dugova, kako je Pjesnik rekao da mu je otac ivio. Ima tu jo jedna prednost, a to je izvanredno pouzdana i podmitijiva dvorkinja, gospoda Vibrissa zanimljivo prezime koja dolazi sa sela dva puta na tjedan, ali, naalost, ne dolazi danas, i koja ima keri i unuke, a ja kojeta znam o

326 327 *? efu mjesne policije tako da on plee kako ja sviram. Ja sam dramski pisac. Prozvali su me amerikim Maeterlinckom. Moj odgovor na to: MaeterlinckSchmetterling. Dosta! Sve me ovo strano poniava i nisam uvjeren da postupam pravilno. Savjetujem vam da nikad ne uzimate herkulanit s rumom. A sad budite razumni i maknite taj pitolj! Ja sam se upoznao jednom s vaom nezaboravnom suprugom. Cijela vam moja garderoba stoji na raspolaganju. Pa i kojeta drugo. E, ovo e vam se svidjeti! Imam gore jedinstvenu skupocjenu zbirku erotike. Da spomenem samo raskoan folijant Bagmtionov otok poznate svjetske putnice i psihoanalitiarke Melanije Weiss izvanredna ena, izvanredno djelo maknite taj pitolj s fotografijama vie od osamsto mukih spolnih organa koje je ona pregledala i izmjerila 1932. godine na tom

otoku u Bardskom moru, i s vrlo pounim dijagramima izraenim s velikom ljubavlju pod milostivim nebesima maknite taj pitolj a osim toga, mogu vam ishoditi da prisustvujete smaknuima, ne zna svatko da je elektrina stolica obojena uto... Okinuh. Ovaj put je tane pogodilo u neto tvrdo, u naslon crne stolice za njihanje (donekle sline Schillerovoj), koja je stajala u kutu i koja se odmah zanjihala tako brzo i ivo da bi se ovjek koji bi u tom trenutku uao u sobu prenerazio zbog dvostruka uda njihanja same stolice u kutu i praznog naslonjaa u kojem je jo asak prije sjedila moja grimizna meta. Prebirui prstima u zraku i vrtei munjevito trticom, mugnuo je u susjednu sobu, a u iduem trenu vukli smo, prediui, svaki na svoju stranu vrata iji sam klju bio previdio. Opet sam ga nadjaao, a Clare Nepredvidljivi jo je hitrije sjeo za klavir i odsvirao nekoliko uasno snanih, u biti histerinih, gromoglasnih akorda podvoljci su mu podrhtavali, rairene ruke napregnuto lupale, a nosnice isputale grevito frktanje kakvo nije zabiljeila zvuna vrpca nae filmske tunjave. Pjevuei i dalje muno kroz nos, uzalud je pokuao otvoriti nogom nekakvu mornarsku krinju pokraj klavira. Idui metak pogodio ga je u bok, pa se poeo dizati sve vie i vie sa stolice, kao stari Nizinski u ludnici, kao "Vjerni gejzir" u Wyomingu, kao neka moja davna mora, do fenomenalne visine, ili se bar tako inilo, i parajui zrak, tresui se jo od tamne sone glazbe, zabaene glave, vritei, jednu je ruku pritisnuo na elo, a drugom se uhvatio za pazuho kao da ga je ujeo strvljen; nakon toga se opet spustio na do, opet postao debeo mukarac u kunom kaputu i utekao u predvorje. Kao da sad gledam kako trim za njim kroz predvorje gdje sam nekakvim dvostrukim, trostrukim, klokanovskim skokom, ostajui posve uspravan na ravnim nogama pri svakom skoku, najprije iza njega, zatim izmeu njega i glavnog ulaza, izveo usiljen, krut ples da ga sprijeim da izie, jer vrata, kao u snu, nisu bila dobro zatvorena. Ponovo se preobrazivi, postavi nekako dostojanstven i pomalo mraan, poe se penjati uz iroke stube, ja ne pooh za njim, nego samo promijenih poloaj i opalih za njim tri-etiri puta, a svaki put kad bih mu to uinio, uinio tu strahotu, njemu bi lice smijeno, klaunovski, zadrhtalo i nakreveljilo se, ba kao da preuveliava bol; usporavao je korak, prevrtao napola zatvorenim oima, isputao ensko "Ah!" i drhtao kad god bih ga pogodio, kao da ga kakljam, i dok su se moje nespretne, slijepe kugle zabijale u njega, kulturni je Cue izgovarao potiho, oponaajui britanski izgovor: Ah, to jako boli, gospodine, nemojte vie... Ah, to naprosto uasno boli, dragi moj gospodine! Molim vas da se svladate! Ah, kako to boli... Boe mili! Uh! Uasno... Znate, ne biste zbilja smjeli...

Kad je doao do odmorita, glas mu je zamro, ali je i dalje hodao neobino sigurnim korakom, uza sve ono olovo koje sam mu bio sasuo u nabuhlo tijelo, i odjednom pojmih, beskrajno oajan i ojaen, da ne samo to ga nisam uspio dotui, nego da sam ulio u tog jadnika novu snagu, ba kao da su ti meci kapsule u kojima vri eliksir mladosti. Ponovo napunih prazni revolver crnim i krvavim rukama dodirnuo sam bio neto to je bilo umrljano njegovom gustom krvlju. Zatim pohitah za njim na kat. On je iao iz sobe u sobu, zakrvavljen i dostojanstven, traei otvoren prozor, i vrtio glavom i svejednako me odgovarao od ubojstva. Naciljah mu u sljepoonicu i on se povue u svoju lonicu s purpunom masom umjesto uha.

328 329 Napolje, napolje! rekao je kalj ui i pljujui. I ja, preneraen kao u komaru, vidjeh kako se taj krvlju poprskani, ali jo pokretan ovjek zavlai u postelju i umata u kaos od plahti i pokrivaa. Opalih jo u njega iz neposredne blizine i tada se on zavali, a na ustima mu se pojavi velik rumen mjehur koji me podsjeti na djetinjstvo, i koji naraste do veliine djejeg balona, pa puknu. Moda sam na dvije-tri sekunde izgubio vezu sa stvarnou, ali to nipoto nije nalikovalo na ono pomraenje razuma na koje se pozivaju obini zloinci; naprotiv, htio bih istaknuti da sam odgovoran za svaku prolivenu kap njegove mjehuraste krvi; ipak, pukao mi je film sjedio sam u branoj lonici, a u postelji je leala bolesna Charlotte. Quilty je umirao. Umjesto pitolja (na kojem sam sjedio) drao sam u ruci njegovu papuu. Prenuo sam se, namjestio se u naslonjau i pogledao na svoj runi sat. Stakla nije vie bilo, ali je sat iao. Cijela je ta alosna pria trajala neto dulje od jednog sata. On je napokon utihnuo. Nisam osjeao nikakva olakanja; naprotiv, titalo me je neko breme jo tee od onoga kojeg sam se elio otresti. Nisam se mogao prisiliti da ga dotaknem kako bih se uvjerio da je mrtav. Bilo kako mu drago, inilo se da je mrtav nedostajala mu je dobra etvrtina lica i ve su sa stropa sletjele dvije muhe koje jedva da su mogle vjerovati svojoj neuvenoj srei. Moje ruke nisu bile naoko nita bolje od njegovih. Oprao sam se nekako u oblinjoj kupaonici. Sad sam mogao otii. Kad sam doao na vrh stuba, doekalo me je iznenaenje ivahan amor koji sam ve i prije uo i za koji sam mislio da je zujanje u mojim uima, bijae uistinu mjeavina glasova i glazbe s gramofonskih ploa, koja je dopirala iz salona u prizemlju. Tu sam zatekao skupinu ljudi koji su,

oito, bili netom stigli i koji su bezbrino pili domainovo pie. U naslonjau je sjedio zavaljen golem debeljko; dvije crnokose, blijede mlade ljepotice, zacijelo sestre, jedna vea, druga manja (gotovo dijete), skromno su sjedile jedna uz drugu na rubu otomana. Rumen tip sjajnih plavih oiju upravo im je bio donio dvije ae neega iz kuhinje-bara, u kojem su dvije-tri ene avrljale i zveckale komadiima leda. Stadoh na vratima i rekoh: Gospodo, upravo sam ubio Clarea Ojiiltija. Dobro ste uradili ree rumeni tip nudei pie starijoj od one dvije ljepotice. Ve je odavno trebalo da ga netko ucmeka pripomenu debeljko. Sto taj govori, Tony? zapita uvela plavojka ispod svoda bara. Kae da je ubio Cuea odgovori joj onaj rumeni. Pa, daizusti trei nepoznati gospodin ustajui u kutu gdje je uao i prebirao po gramofonskim ploama. Pa, da, trebalo bi da se svi jednog lijepog dana sloimo i to izvedemo. Kako bilo da bilo ree Tony bilo bi vrijeme da side. Neemo moi dugo ekati ako hoemo da stignemo na poetak tekme. Dajte tom ovjeku da neto popije ree debeljko. Hoete li piva? zapita me ena u hlaama pokazujui mi izdaleka vr. Samo su ljepotice na otomanu, obje u crnom, utjele; mlada je neprestano gladila medaljon na bijelom vratu, ali su obje utjele, tako mlade, tako pristupane! Glazba je naas umuknula jer su mijenjali plou, i tada je od stuba doprla potmula buka. Tony i ja pohitasmo u predvorje. Quilty, kojeg nikako nisam oekivao, dovukao se bio nekako do vrha stuba i tu se, onako teak, koprcao i udarao perajama, ali se ubrzo sloio na grimiznu hrpu i ukoio ovaj put zauvijek. Pouri se, Cue doviknu muTony smijui se, pa nadoda: Sve bih rekao da poslije onog sino nee tako skoro... i vrati se u salon gdje glazba zaglui ostatak njegove reenice. Eto, rekoh u sebi, to je kraj duhovito smiljene predstave koju je za mene postavio na scenu Clare Quilty. Teka srca izioh iz tog drvenog dvorca i pooh kroz splet sunanog sjaja do svojih kola. Dva druga automobila bijahu parkirana tik uz njega s obje strane tako da sam se jedva izvukao.

330 331

36. Sve to zatim slijedi prilino je nezanimljivo i blijedo. Polako sam krenuo nizbrdo i nakon nekog vremena opazio da uope ne idem prema Parkingtonu. Kinu sam kabanicu bio ostavio u budoaru, a svog drukana u kupaonici. Ne, to nije bila kua u kojoj bih rado stanovao. Promakla mi je glavom dokona misao da e moda neki genijalni kirurg izmijeniti svoju karijeru, a s njom tko zna i sudbinu cijelog ovjeanstva time to e oiviti Ojuiltija, ClareaDromedara. Meni je zapravo bilo svejedno; htio sam zaboraviti na svu tu gadarijua kad sam poslije doznao da nije oivio, obradovao sam se samo neemu da neu morati mjesece i mjesece u mislima pratiti muan i odvratan proces njegova ozdravljenja, koji bi bio isprekidan svakojakim nezgodnim pogoranjima i operacijama i moda okrunjen mojim posjetom njemu, kojem bi cilj bio da ga osobno promaknem iz poloaja duha u fiziku realnost. Apostol Toma nije bio ba tako glup. Ali, nije li udno to se osjetilo opipa, koje ovjek kudikamo manje cijeni nego vid, ne samo najrjee gubi nego je u kritinim asovima na glavni, ako ne i jedini, kriterij stvarnosti. Bio sam sav proet nesretnim Ojuiltijem osjeanjem nae borbe prije krvoprolia. Sad se cesta protezala kroz polja. Pade mi na pamet (ne u znak nekakva prosvjeda, ne kao neki simbol ili bilo to slino, nego jednostavno kao mogunost novog doivljaja), kad sam ve jednom prekrio ljudski zakon, zato ne bih prekrio i propise cestovnog prometa? I tako sam preao na lijevu stranu ceste da vidim kako je to. Nije bilo loe. Kao da mi se neto ugodno topilo ispod rebara i kao da sam osjeao "rasprostranjeni opip", a tu je jo bila i pomisao da nema niega blieg opovrgavanju osnovnih fizikalnih zakona od namjerne vonje krivom stranom ceste. Openito je taj divni svrbe bio zaista uzvien. Polagano, sanjarski, ne prelazei brzinu od trideset kilometara na sat, ulazio sam u taj udni svijet zrcala. Promet je bio slab. Rijetki automobili koji su prolazili onom stranom koju sam im bio prepustio, trubili su mi iz sve snage. A oni koji su mi dolazili u susret evrdali su, skretali i derali se od straha. Uskoro sam se poeo pribliavati naseljenim mjestima. Prolazak kroz crveno svjetlo podsjetio me na gudjaj zabranjena burgundca iz djetinjstva. Meutim, javile su se

potekoe. Pratili su me odostraga i sa strane. Zatim su dvoja policijska kola stala preda mnom tako da su mi potpuno preprijeila put. Graciozno sam skrenuo s ceste i, poto sam dva-tri puta jako poskoio, uspeo sam se uz travnatu padinu, medu iznenaene krave, i tu sam, ljuljajui se polagano, stao. Ovdje neto kao briljiva hegelijanska sinteza povezuje dvoje pokojnika. Tada su me morali izvui iz automobila (zbogom, Ikare, hvala ti na svemu, starino!), i zapravo sam se obradovao to u se predati u mnogobrojne ruke, i to im neu ni najmanje pomagati dok me budu nosili, posve mirna, lijepo izvaljena, to u se lijeno svemu pokoravati, kao bolesnik, i to u nekako jezivo uivati u svojoj mlitavosti i sasvim pouzdanoj podrci koju e mi pruiti policajci i bolniari hitne pomoi. I, dok sam ekao da oni dotre do mene na visoku padinu, dozvao sam u sjeanje posljednju iluziju, sliku punu uda i beznaa. Jednog dana, uskoro nakon njena nestanka, uasna munina natjerala me bila da zaustavim kola na staroj, napola zarasloj planinskoj cesti koja je as pratila, a as presijecala nov autoput i sva se arenjela od lijepih kata to su se kupale u razrijeenoj toplini blijedoplava dana potkraj ljeta. Nakon greva povraanja od kojih umalo to nisam ispustio duu, sjeo sam na velik oblutak da se odmorim, a zatim sam, mislei da e mi svjei planinski zrak dobro initi, poao prema niskoj kamenoj ogradi iznad strme padine. Sitni cvrci vrcali su iz suhoga korova uz cestu. Posve lak oblak kao da je irio ruke pribliavajui se malo-pomalo neto krupnijem oblaku koji je pripadao drugom, tromijem sustavu natopljenom plavetnilom. Kad sam priao prijaznom ponoru, do mene je doprla melodiozna mjeavina glasova to se dizala kao para iz rudarskog gradia koji mi je leao do nogu, u naboru doline. Mogao sam razabrati geometriju ulica medu kvadratima crvenih i sivih krovova, i zelene oblaie drvea, i vijugavu rjeicu, i bogat bljesak gradskog smedita, i iza grada krianja cesta to su dijelile

332 333 ^*. , <4m tamne i svijetle zakrpe polja, a iza svega toga umovite gromade gorja. Ali jo ivlje od tih boja to su se nijemo radovale pri susretu jer ima boja i preljeva to razdragano slave svoje susrete ivlje i zanosnije za ui nego za oi, bijae

parovito treperenje nagomilanih glasova, to se nisu ni na asak stiavali penjui se do granitne police na kojoj sam stajao otirui mrska usta. I odjednom pojmih da svi ti glasovi pripadaju istoj vrsti i da se nikakvi drugi glasovi ne diu s ulica prozranog grada. itaoe! Napjev koji sam sluao sastojao se od glasova djece to su se igrala, samo od njih, a zrak je bio toliko bistar da je u toj pari smijeanih glasova, i velebnih i siunih, i dalekih i u isti mah arobno bliskih, i prostodunih i boanski zagonetnih, uho ponekad moglo razabrati gotovo razgovijetan prasak vedra smijeha koji kao da se oslobodio, ili udarac palicom po lopti, ili tropot djeje eljeznice, ali je sve to bilo suvie daleko dolje da bi oko moglo razaznati bilo kakav pokret na tanko ugraviranim ulicama. Stojei na tom visokom obronku, nisam se mogao nasluati tog muzikalnog treperenja, tih prasaka zasebnih usklika na pozadini ravnomjerna brujanja, i tada mi je puklo pred oima da sva beznadna strahota nije u tome to Lolita nije sa mnom, nego u tome to u tom zboru nema njena glasa. Eto vam, dakle, moje pripovijesti! Ponovo sam je proitao. Za nju su prionuli komadii modine, na njoj se usirila krv, po njoj su popadale lijepe smaragdnozelene muhe. Na ovom ili onom zavoju osjeam kako mi izmie moje sklisko Ja gubei se u dubokim i mranim vodama koje radije nisam istraivao. Zakrinkao sam sve ono to bi moglo povrijediti koga od ivih ljudi. Premetnuo sam mnogo pseudonima prije nego to sam smislio pseudonim koji mi najbolje odgovara. U mojim biljekama spominju se i "Otto Otto", i "Mesmer Mesmer", i "German German"... ali mi se nekako ini da ime koje sam izabrao najbolje izraava traenu poganost. Kad sam, prije pedeset i est dana, poeo pisati Lolitu, najprije na psihijatrijskom odjelu gdje sam bio na promatranju, a onda u ovoj dobro zagrijanoj tamnici koja ipak nalikuje na grobnicu, mislio sam da u upotrijebiti sve svoje zapise na sudu, ne zato, naravno, da spasim glavu, nego duu. Usred posla sam, ipak, uvidio da ne mogu iznijeti na vidjelo ivu Lolitu. Moda u iskoristiti poneto iz svoje pripovijesti na zatvorenim raspravama, ali u morati odgoditi njeno objavljivanje. Iz razloga koji se mogu uiniti bjelodanijim nego to uistinu jesu, ja sam protiv smrtne kazne; nadam se da e i moji suci biti istog miljenja. Kad bih odgovarao pred samim sobom, osudio bih sebe na trideset pet godina zbog silovanja, a ostalo ne bih uzeo u obzir. Ali i ovako e me zacijelo Dolly Schiller nadivjeti za mnogo godina. Odluka koju sam donio, ima svu zakonsku vrijednost i podrku potpisane oporuke elim da se ovi zapisi objave tek nakon Lolitine smrti. Tako nee biti vie ni tebe ni mene medu ivima kad italac otvori ovu knjigu. Ali, dok god mi krv jo kola u ovoj ruci kojom piem, ti si isto tako neotuiv

dio blagoslovljene materije kao i ja, i mogu razgovarati s tobom, iako sam ja u New Yorku, a ti na Aljaski. Budi vjerna svom Dicku! Ne daj drugim mukarcima da te diraju! Ne razgovaraj s nepoznatim ljudima! Nadam se da e voljeti svoje dijete. Nadam se da e biti djeak. Nadam se da e tvoj mu uvijek dobro postupati s tobom, jer e ga inae stii moj duh, kao crn dim, kao pomahnitao div, i razderat e ga na komadie, ivac po ivac. I nemoj aliti za C. Q. Valjalo je izabrati izmeu njega i H. H., a eljelo se da H. H. ostane dva-tri mjeseca dulje u ivotu kako bi ti mogla ivjeti u svijesti buduih narataja. Mislim na turove i anele, na tajnu trajnih pigmenata, na proroanske sonete, na utoite umjetnosti. A to je jedina besmrtnost koju mogu podijeliti s tobom, Lolito moja! SVRETAK

334 335 O KNJIZI LOUTA Pogovor amerikom izdanju iz 1958. godine Nakon mog, u svakom pogledu ugodnog nastupa u ulozi Johna Raya, one osobe u Loliti koja je toboe napisala "predgovor", svaki moj komentar moe se uiniti itaocu pa ak i meni kao igranje uloge Vladimira Nabokova koji govori o svojoj knjizi. Neke sitnice, ipak, treba raspraviti, a autobiografska metoda moe pomoi organizmu, koji se slui mimikrijom, da se stopi sa svojim uzorom. Profesori knjievnosti skloni su izmiljati probleme kao to su: "Koji je cilj autorov?", ili jo gore: "to taj ovo hoe rei?" Meutim, ja sam jedan od onih pisaca koji, kad zamisle neku knjigu, nemaju drugog cilja no da je se oslobode, i koji se, kad ih mole da razjasne njen nastanak i razvoj, moraju utjecati takvim zastarjelim terminima kao to su "uzajamno djelovanje nadahnua i kombiniranja", to ^e, priznajem, isto kao kad bi maioniar pokuao objasniti jedan trik drugim trikom. Lolita je prvi put poela pomalo pulsirati u meni potkraj 1939. ili na poetku 1940. godine, u Parizu, u Ulici Boileau, dok sam bio prikovan za postelju jakim napadajem medurebrene neuralgije. Koliko se sjeam, poetnu drhtavicu nadahnua izazvao je u meni, ne znam ni sam kako, novinski lani o majmunu iz parikog zoolokog vrta, koji je, poto ga je neki nauenjak vie tjedana mazio i nagovarao, nadrljao ugljenom prvi crte koji je ikad izradila jedna ivotinjaskica je prikazivala reetku kaveza u kojem je jadna zvjerka

bila zatoena. Ta pobuda nije bila tematski povezana s naknadnim slijedom misli, ija je posljedica, ipak, bila prototip sadanje knjige pripovijetka arobnjak od tridesetak stranica. Napisao sam je na ruskom, na kojem sam 337

pisao romane od 1924. godine (svi su oni zabranjeni iz politikih razloga u Rusiji). Glavni junak zvao se Arthur, bio je porijeklom iz Srednje Evrope, bezimena je nimfica bila Francuskinja, a radnja se zbivala u Parizu i Provansi. On se kod mene oenio majkom djevojice, uskoro je obudovio i, nakon neuspjela pokuaja da zavede siroticu u hotelskoj sobi, bacio se pod kotae teretnjaka. Jedne od onih ratnih noi kad su Pariani zasjenjivali svoje svjetiljke modrim papirom, proitao sam tu svoju pripovijetku maloj skupini prijatelja. Moji su sluaoci bili M. A. Aldanov, I. I. Fondaminski, V. M. Zenzinov i lijenica Kogan-Berntejn; ali nisam bio zadovoljan tom svojom stvaricom, pa sam je unitio nakon useljenja u Ameriku 1940. godine. Nakon devet godina, u sveuilinom gradu Ithaci (u dravi New York), gdje sam predavao rusku knjievnost, ponovo me je poelo muiti ono pulsiranje koje nije bilo nikad sasvim prestalo. Nadahnuu se bila pridruila nova kombinacija i uvukla me u novu obradu teme, ali sam za nju izabrao engleski jezik, jezik moje prve guvernante u St. Peterburgu (prije vie od ezdeset godina), Miss Rachele Home. Usprkos mjeavini njemake i irske krvi umjesto same francuske, nimfica je ostala uglavnom ista, a nije se u osnovi izmijenila ni tema enidbe njenom majkom, ali je inae to bila nova stvar kojoj su u potaji izrasle pande i krila romana. Pisao sam sporo i esto prekidao pisanje. Prije toga mi je trebalo etrdesetak godina da izmislim Rusiju i Zapadnu Evropu, a sad je valjalo izmisliti Ameriku. Izluivanje lokalnih sastojaka koji su mi imali omoguiti da ubrizgam neznatnu koliinu prosjene "realnosti" (udna rije koja ne znai nita bez navodnika) u otopinu svoje osobne uobrazilje, bilo je, u dobi od pedeset godina, kudikamo tee nego to je bilo u Evropi moje mladosti, kad je mehanizam dojmljivosti i pamenja najbolje radio. Ometao me je i rad oko drugih knjiga. Dva-tri puta malo je nedostajalo da spalim nedovreni koncept, i sjeam se kako sam ve bio donio svoju Juanitu Dark do same sjene pei za spaljivanje smea, naherene na tratini u dvoritu, kad me je zadrala pomisao da e mi duh pogubljene knjige lutati po kartoteci do kraja moga ivota. Svako ljeto idem sa enom u lov na leptire. Sakupljeni primjerci pohranjuju se u znanstvenim ustanovama kao, na primjer, u Amerikom muzeju prirodoslovne povijesti u New Yorku, ili u Muzeju usporedne zoologije na

Harvardskom sveuilitu, ili u Entomologijskom muzeju Cornellskog sveuilita. Na naljepnici uz svakog leptira oznaeno je mjesto i datum ulova i lovevo ime; te moje naljepnice izvrsno e doi u dvadeset prvom stoljeu nekom knjievnom istraivau kojeg e zanimati moj prilino nepoznati ivotopis. I eto, u tim lovitima uTellurideu (Colorado), u Aftonu (Wyoming), u Portalu (Arizona), u Ashlandu (Oregon), nastavio sam pisati Lolitu uveer i u kine dane. Humbert Humbert napisao ju je trideset puta bre od mene. Prepisao sam je tekujesen 1954. godine u Ithaci, a im ju je ena pretipkala, poeo sam traiti nakladnika. U poetku, smjerno sluajui savjet jednog svog opreznog prijatelja, bio sam nakanio objaviti roman anonimno. Anagram mog imena i prezimena u imenu i prezimenu jednog mog lika, spomen je na to moje zatajeno autorstvo. Teko da u ikad poaliti to sam, poto sam ubrzo shvatio kako bi ta krinka mogla lako nakoditi mojoj istini, odluio potpisati Lolitu pravim imenom i prezimenom. etiri amerika nakladnika, W, X, Y i Z, kojima sam redom ponudio svoju knjigu i iji su urednici zavirili u nju, zgranuli se se nad Lolitom mnogo vie nego to je oekivao moj stari prijatelj. Napokon sam je poslao jednoj knjievnoj agenciji u Pariz, koja je dala Lolitu meni posve nepoznatom nakladnom poduzeu "Olvmpia Press" to izdaje na engleskom jeziku knjige koje su, iz bilo kojeg razloga, zabranjene u Engleskoj ili Americi, i ono ju je izdalo ujesen 1955. godine. Premda nema sumnje da u staro doba, sve do kraja XVIII. stoljea (primjeri iz francuske knjievnosti nameu se sami od sebe), otvoreno prostatvo nije iskljuivalo bljeskove komedije ni otre satirine strijele, pa ak ni darovitost lakoumno raspoloena pjesnika, isto je tako istina da u nae dane izraz "pornografija" oznaava netalentiranost, komercijalizam i strogo pridravanje klieja. Prostota mora biti udruena s banalnou, jer svaki estetski uitak mora biti potpuno nadomjeten obinim seksualnim nadraajem, koji zahtijeva upotrebu stereotipnih fraza da bi izravno djelovao na pacijenta. Pornograf se mora strogo pridravati starih iskuanih pravila da bi okruio pacijenta pouzdanom atmosferom zadovoljenja, atmosferom koju dobro poznaju i ljubitelji detektivskih romana, u kojima, ako ovjek dobro ne pazi, pravi ubojica moe na kraju biti, na veliko itaoevo nezadovoljstvo, autorov umjetniki hir (tko bi, na primjer, itao detektivski roman bez ijednog dijaloga?). Tako se u pornografskim romanima radnja

338

339 svodi na spajanje klieja. Stil, struktura, slikovitostnita ne smije odvraati itaoca od njegove ugodne pohote. Takav se roman sastoji od niza erotskih prizora. Medupasusi moraju biti samo smisleni avovi, logini mostovi najjednostavnije konstrukcije, kratka izlaganja i tumaenja koja e italac vjerojatno preskoiti, ali u prisutnost kojih mora vjerovati, jer bi se inae osjeao prevaren (nain miljenja koji potjee iz uobiajenih "istinitih" pria koje traimo da nam priaju o djetinjstvu). Osim toga, ljubavni prizori u knjizi moraju se svakako razvijati "kreendo", svagdas novim varijacijama, u novim kombinacij ama, s novim spolovilima i sa sve veim brojem sudionika (u jednoj de Sadeovoj drami pozivaju ak i vrtlara iz vrta), i zato kraj knjige mora biti jae nabijen erotikom nego poetak. Stanoviti tehniki postupci u prvim poglavljima Lolite (na primjer, Humbertov dnevnik) zaveli su neke moje prve itaoce-turiste u bludnju da imaju pred sobom pornografski roman. Oekivali su niz sve slobodnijih erotskih scena, a kad se niz prekinuo, prekinuli su i oni itanje i osjetili, jadnici, dosadu i razoaranje. Rekao bih da se tu krije razlog zbog kojeg ni jedan od moja etiri nakladnika nije proitao moj rukopis do kraja. Mene ne zanima osobito pitanje jesu li oni ili nisu drali da je posrijedi pornografija. Ali je zanimljivo da njihovo odbijanje nije bilo zasnovano na obradi teme, nego na samoj temi, jer su tada u Americi najmanje tri teme bile tabu za veinu nakladnika. Ostale dvije su crno-bijeli brak koji je potpuno sretan, bez najmanjeg oblaka, s oporom djece i unuadi, i sudbina apsolutnog ateista koji, nakon sretna i korisna ivota, umire u snu u svojoj sto i estoj godini. Neki odgovori nakladnika neobino su me zabavili. Jedan mi je urednik predloio kompromis da e njegovo poduzee moda pristati objaviti moju knjigu, ako pretvorim Lolitu u dvanaestogodinjeg djeaka kojeg Humbert, farmer u Tennesseeju, zavodi u hambaru, usred mrane i jalove ravnice, s poluunutarnjim monolozima, koji se sastoje od kratkih, snanih, "realistikih" reenica ("On je blesav", "Svi smo mi, ja mislim, blesavi", "Ja mislim da je i sam Bog blesav" i tome slino), lako je dobro poznato da ja ne trpim nikakve simbole ni alegorije (emu je djelomice krivo moje staro neprijateljstvo prema frojdovskom vraanju, a djelomice odvratnost koju osjeam prema generalizacijama koje su izmislili knjievni mitomani i sociolozi), jedan je moj inae vrlo pametan italac, prelistavi prvi dio Lolite, ovako odredio njenu temu: "Stara Evropa kvari mladu Ameriku", a jedan je drugi vidio u njoj "mladu Ameriku koja kvari staru Evropu". Nakladnik X, ijim je savjetnicima Humbert bio toliko dodijao da su proitali samo pola knjige, bio je toliko naivan da mi je napisao da je drugi dio

predugaak. Nakladnik Y zaalio je to u romanu nema ni jednog dobrog ovjeka. Nakladnik Z je izjavio da bismo obojica svrili u zatvoru kad bi on objelodanio Lolitu. U slobodnoj zemlji nijedan se pisac ne treba, naravno, brinuti za tonu granicu izmeu osjeajnosti i osjetilnosti. To bi zaista bio smijean zadatak! Ja se mogu diviti, ali se ne mogu ugledati na tonost oka fotografa koji snimaju zgodne mlade sisavce za asopise tako da je granica izreza na haljini upravo dovoljno nisko da se naceri kotar, i upravo dovoljno visoko da se ne namrti potar. Predmnijevam da ima italaca koje golica sam pogled na prostake rijei u onim beznadno triavim romaninama koje tipka posve netalentiran mamlaz zatubastim palcem, i koje upljoglavi recenzent hvali i slavi. Znam da e se nai i dobrih dua koje e proglasiti Lolitu besmislenom knjigom zato to nije pouna. Ja nit itam nit piem didaktiku knjievnost i, ma to trabunjao dragi John Ray, Lolita nipoto nije remorker koji vue za sobom teglenicu morala. Za mene knjievno djelo postoji samo utoliko ukoliko mi daje ono to u jednostavno nazvati estetskim uitkom, to jest ono posebno raspoloenje u kojem se osjeanekako, negdje, neimpovezan s drugim oblicima postojanja gdje je umjetnost (radoznalost, njenost, dobrota, skladnost, zanos) norma. Sve je ostalo ili urnalistiko naklapanje, ili, da tako kaem, "knjievnost ideja", koja se, uostalom, esto nimalo ne razlikuje od obinog naklapanja, ali se zato servira u golemim sadrenim blokovima koji se briljivo prenose iz vijeka u vijek, dok se ne pojavi neki neboja s ekiem u ruci i svom snagom ne raspali po Balzacu, Gorkom ili Thomasu Mannu. Optuivali su Lolitu i zbog antiamerikanizma. To me boli mnogo vie od budalasta zamjeranja na nemoralu. Iz tehnikih razloga, radi osjeaja dubine i perspektive (ovdje travnjak u predgrau, ondje gorska poljana), izradio sam stanovit broj sjevernoamerikih dekoracija. Prijeko mi je potrebna bila okolina koja razgaljuje. A nita na svijetu ne razgaljuje bolje od malograanske vulgarnosti. Ali, to se tie malograanske vulgarnosti, nema nikakve bitne razlike izmeu naina ivota u Starom svijetu i naina ivota u Novom svijetu.

340 341 Na dan 12. studenoga 1956. Bilo koji proleter u Chicagu moe biti isto toliko buruj (u floberovskom smislu te rijei) koliko i bilo koji engleski lord. Odabrao sam amerike motele,

a ne vicarske hotele ni francuska svratita, samo zato to nastojim biti ameriki pisac i to se elim koristiti pravima kojima se koriste ameriki pisci. S druge strane, Humbert kojeg sam ja stvorio, stranac je i anarhist, i ja se s njim u mnogo emu ne slaem, ne samo to se tie nimfica. A osim toga, kao to znaju moji itaoci-emigranti, trgovi i balkoni koje sam neko podigao ruski, engleski, njemaki i francuski isto su toliko fantastini i subjektivni koliko i moja nova maketa. Ne bih htio da se moje prethodne rijei shvate kao odjek nekakve uvrijeenosti, pa hitam nadodati da je, pored ovica koje su proitale Lolitu u rukopisu ili u izdanju "Olvmpije" i koje su pitale: "Zato je on to zapravo napisao?" ili "Zato mi moramo itati o manijaku?", bilo podosta razumnih, uviavnih i postojanih ljudi koji su shvatili mehanizam moje knjige mnogo bolje nego to bih gaja sam umio razjasniti. Meni se ini da svaki pravi pisac osjea svaku svoju objavljenu knjigu kao neprekidnu prisutnost koja ga tjei. Ona ravnomjerno gori, kao plamiak plina negdje u podrumu, a na termostat proizvodi, na najmanji dodir, potmulu eksploziju poznate topline. Ta prisutnost knjige koja svijetli na vazda dostupnoj udaljenosti neobino je ugodan osjeaj, i to se knjiga bolje slae sa zamiljenim obrisima i bojama, to je njeno svjetlo punije i ravnomjernije. Ali, ma koliko knjiga uspjela, autor ima ovdje-ondje omiljenih mjesta, dragih kutaka kojih se ivlje sjea i u kojima njenije uiva nego u ostalim dijelovima knjige. Ja nisam itao Lolitu otkako sam korigirao prvo izdanje, prije gotovo dvije godine, ali njena prisutnost kao da okruuje kuu jutarnjom skromnom izmaglicom iza koje nasluujem igru ljetnog dana. A kad mislim na Lolitu, uvijek odabirem, radi posebna uivanja, takve slike kao to su uljudni Taksovi, ili popis Lolitina razreda u Ramsdaleu, ili Charlottu dok izgovara "nepromoiv", ili Lolitu kako prilazi, kao u usporenom filmu, Humbertovim darovima, ili fotografiji to rese stiliziranu mansardu Gastona Godina, ili brija iz Kasbeama (koji me je stajao mjesec dana posla), ili Lolita dok igra tenis, ili bolnica u Elphinstoneu, ili blijeda, kuljava, nepovratna Dolly Schiller i njena smrt u Gray Staru, "Sivoj Zvijezdi", prijestolnici knjige, ili, napokon, mjeavina glasova to je dopirala iz gradia, duboko u dolini, do gorske staze (zapravo u Tellurideu, gdje sam ulovio tada jo neotkrivenu enku koju sam opisao prema mujacima Lycaeides sublivensNabokov). Eto, to su ivani vorovi moje knjige. To su tajne toke, podsvjesne koordinate njene koncepcije iako mi je, s druge strane, potpuno jasno da e i ta i druga mjesta samo preletjeti, ili preskoiti, ili da nee nikad do njih ni doi, onaj italac koji pone itati moju knjigu mislei daje ona neto kao Kurtizanini memoari ili Ljubavnepustolovine Milorda Grosvita. Da se u mom romanu poesto cilja na fizioloke nagone nastrana ovjeka, to ne mogu

porei. Ali, najposlije, nismo djeca, ni nepismeni maloljetni prijestupnici, ni pitomci engleske srednje kole zatvorenog tipa koji nakon noi provedene u homoseksualnim zabavama moraju podnositi paradoks da itaju klasine pjesnike u "proienim izdanjima". Samo vrlo zatucan italac prouava knjievno djelo zato da bi saznao neto o stanovitoj zemlji, drutvenoj klasi ili autorovoj linosti. Ipak je jedan od mojih malobrojnih prisnih prijatelja, proitavi Lolitu, bio iskreno zabrinut to ja (ja!) ivim "meu takvim groznim ljudima", a zapravo jedina nezgoda koju uistinu osjeam jest u tome to ivim u radionici medu slomljenim udovima i nedovrenim torzima. Jedan je ameriki kritiar nedavno napisao da je Lolita plod moje "ljubavne pustolovine s romantinim romanom". Kad bi se posljednje rijei zamijenile rijeima "s engleskim jezikom", ta bi elegantna formula bila tonija. Ali ovdje osjeam kako mi se glas die do odvie prodorna tona. Nitko od mojih amerikih prijatelja nije itao moje ruske knjige, a svaka ocjena izreena na temelju mojih engleskih knjiga moe biti samo priblino tona. Moja je osobna tragedija koja se ne moe i ne mora nikog drugog ticati u tome to sam se morao odrei svog prirodnog govora, svog nesputanog, bogatog i beskrajno poslunog ruskog jezika, radi drugorazredne vrste engleskoga, koji kod mene nema sve one aparature iskrivljenog zrcala, crnog barunskog zastora, asocijacija i tradicija koje se podrazumijevajukojima se domai iluzionist, leprajui naborima, moe tako arobno sluiti da bi nadmaio na svoj nain batinu predaka. Cornellsko sveuilite Ithaca, SAD

342 343 Postskriptum ruskom izdanju } Znanstvenika savjesnost potakla me je da ostavim u ruskom prijevodu posljednji pasus prethodnog amerikog pogovora, iako on moe samo zavesti u bludnju ruskog itaoca koji se ne sjea, ili ne razumije, ili uope nikad nije itao knjige "V. irina", koje su izlazile u inozemstvu u dvadesetim i tridesetim godinama ovog stoljea. Ja toliko usrdno tvrdim amerikom itaocu da piem bolje na ruskom nego na engleskom da e jo neki slavist uistinu pomisliti da je moj prijevod Lolite sto puta bolji od originala. A mene sad muka hvata od brenanja mojih zahrdalih ruskih ica. Povijest je ovog prijevoda

povijest razoaranja. Jao, pokazalo se da onaj "divni ruski jezik" koji me je, kako se meni inilo, svejednako negdje ekao, cvao kao vjerno proljee iza zaklj uanih vratnica iji sam klj u uvao godine i godine, ne postoji i da iza vratnica nema niega doli pougljenjenih panjeva i beznadne jesenske daljine, i daje klju u mojoj ruci vie nalik na otpira. Tjeim se, ponajprije, time to za nezgrapnost ruskog prijevoda nije kriv samo prevodilac koji se odviknuo od domae rijei, nego i duh jezika na koji je prevodio. U toku pola godine rada oko ruske Lolite ne samo to sam se uvjerio da su mi propale mnoge osobne sitnice i neponovljive jezine navike i blago, nego sam doao i do nekih opih zakljuaka o uzajamnoj prevodivosti tih dvaju udesnih jezika. Kretnje, prenemaganje, krajolici, sjeta drvea, mirisi, kie, nijanse u prirodi to se tope i prelijevaju, sve to je njeno i ljudski (zaudo!), a isto tako i sve seljako, grubo, sono i bestidno nije na ruskom nita gore, ako nije i bolje, nego na engleskom; ali one tanane nedoreenosti koje su toliko svojstvene engleskom, poezija misli, asovito meusobno dozivanje izmeu posve apstraktnih pojmova, rojenje jednoslonih epiteta, sve to, a isto tako i sve to je u vezi s tehnikom, modom, sportom, prirodnim znanostima i neprirodnim strastima postaje na ruskom neotesano, razvueno i esto runo, to se tie stila i ritma. To neslaganje odraava osnovnu razliku na povijesnom planu izmeu zelenog ruskog knjievnog jezika i zrelog engleskog jezika to puca po avovima kao smokva, izmeu genijalnog ali jo nedovoljno naobraenog mladia kojem ponekad nedostaje i ukusa, i potovana genija koji je spojio u sebi zalihu raznovrsna znanja s potpunom slobodom duha. Sloboda duha! Sav je dah ovjeanstva u toj sprezi rijei. Bibliografski podaci navedeni u pogovoru amerikom izdanju ("Putnam", 1958.) mogu se sad nadopuniti. Prvo izdanje, s mnotvom tiskarskih pogreaka, koje je izilo u dva sveska u Parizu ("Olvmpia Press", 1955.), nisu engleski turisti osobito kupovali dok nije zapelo za oko Grahamu Greenu koji je pohvalio knjigu u nekim londonskim novinama. Na njega i na Lolitu okomio se u jednim drugim londonskim novinama neki reakcionarni feljtonist, John Gordon, a njegovo je kreposno zgraanje svratilo na Lolitu opu pozornost. Sto se tie njene sudbine u Sjedinjenim Dravama, valja napomenuti da ona nije nikad bila ondje zabranjena (kao to je jo i dandanas zabranjena u nekim zemljama). Prvi primjerci parikog izdanja Lolite, koje su naruile privatne osobe, bili su zadrani i proitani na amerikoj carini, ali nepoznati prijateljitalac koji je ondje sluio, priznao je moju Lolitu za legalnu literaturu, pa su te primjerke razaslali naslovnicima. To je odagnalo sumnje opreznih amerikih nakladnika te sam ve mogao birati izmeu njih onoga koji mi je najbolje odgovarao. Uspjeh "Putnamova" izdanja (1958.) nadmaio je, kako se

to kae, sva oekivanja. Paradoksalno je, ipak, to je prvo englesko izdanje koje je izalo u Parizu ve 1955. godine bilo odjednom zabranjeno. esto se pitam kako bih bio postupio, u vrijeme kad sam zapoeo pregovore s "Olvmpia Pressom", da sam tada znao da je taj nakladnik, pored objavljivanja vrijednih, iako i slobodnih djela, glavninu prihoda crpao iz prodaje nitavnih i banalnih knjiga koje je sam naruivao, i koje su potpuno isste vrste kao i one slike redovnice s bernardincem ili mornara s mornarom to se prodaju po mranim zakucima. Kako bilo da bilo, engleski su carinici ve odavno zapljenjivali, u gruboj i trijeznoj magli

344 345 JLJLL. Dne 7. studenoga 1965. povratka s odmora, to pornografsko smee u jednakim koricama boje trave kao i moja Lolita. Sad je pak engleski ministar unutranjih poslova zamolio svog francuskog kolegu, koji je bio isto toliko neuk koliko i usluan, da zabrani prodaju svih izdanja "Olvmpije", pa je Lolita neko vrijeme dijelila u Parizu sudbinu pornografskih izdanja "Olvmpije". Meutim, naao se jedan londonski nakladnik koji je zaelio da je tiska. To se dogodilo u vrijeme kad se raspravljalo o novom zakonu o cenzuri (1958.-1959.) i Lolita je posluila kao argument i liberalima i konzervativcima. Parlament je naruio stanovit broj primjeraka iz Amerike pa su zastupnici proitali knjigu. Zakon je bio prihvaen i Lolita je izila u Londonu kod "Weidenfelda i Nicholsona!" 1959. godine. U isto je vrijeme "Gallimard" pripremio izdanje na francuskom jeziku, a na kioscima se iznova pojavilo i ono nesretno prvo izdanje "Olvmpije Press" oporavljajui se vjeto i ogoreno od zadobivena udarca. Od tada je Lolita prevedena na mnoge jezike izila je u zasebnim izdanjima u arapskim zemljama, Argentini, Brazilu, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Grkoj, Indiji, Italiji, Izraelu, Japanu, Nizozemskoj, Norvekoj, Njemakoj, vedskoj, Turskoj i Urugvaju. Nedavno je odobreno dae prodaje u Austriji, ali je jo zabranjena u panjolskoj i Junoafrikoj Uniji. Nije izila ni u puritanskim zemljama iza eljezne zavjese. Od svih tih prijevoda jamim, to se tie tonosti i potpunosti, samo za francuski koji sam provjerio prije objavljivanja.

Mogu misliti to su sa sirotom uinili Egipani i Kinezi, a jo jasnije zamiljam to bi s njom uinila, da sam to dopustio, "premjetena dama" koja je nedavno nauila engleski, ili Amerikanac koji je "uzimao" satove ruskoga na sveuilitu. Pitanje pak za koga je zapravo Lolita prevedena na ruski, pripada u podruje metafizike i humora. Teko mi je zamisliti reim, bilo liberalni bilo totalitaristiki, u mojoj cifrastoj domovini, pod kojim bi cenzura propustila Lolitu. Uostalom, ne znam koga sad najvie itaju u Rusiji ini mi se Hemingwaya, tog suvremenog nasljednika Mavnea Readea, i nitavna Faulknera i Sartrea, te ljubimce zapadne buroazije. Rusi u inozemstvu opet gutaju sovjetske romane oduevljavajui se papirnatim tihim donskim kozacima na isto tako papirnatim repatim postoljima, ili onim lirskim doktorom s primitivnim mistinim nagonima, malograanskim igrama rijei i arobnicom iz Carske, koji je donio sovjetskoj vlasti toliko vrste strane valute. Objavljujui Lolitu na ruskom, imam pred sobom vrlo jednostavan cilj elim da moja najbolja engleska knjiga ili, da budem jo skromniji, jedna od mojih najboljih engleskih knjigabude pravilno prevedena na moj materinski jezik. To je bibliofilski hir, nita vie. Kao pisac ve sam se potpuno navikao na to da se gotovo pola stoljea crni slijepa pjega na istoku moje svijesti kakvih tu jo moe biti sovjetskih izdanja Lolite! Kao prevodilac nisam tat, ravnoduan sam prema ispravcima znalaca i ponosim se samo time to sam elinom rukom obuzdavao demone koji su me podbadah' da izostavljam i nadopunjujem tekst. Kao italac, umijem se beskrajno razmnoavati i lako mogu napuniti golemu osjetljivu dvoranu svojim dvojnicima, predstavnicima, statistima i onom plaenom gospodom koja, ne asei ni asa, izlaze iz razlinih redova na pozornicu im maioniar ponudi opinstvu da se uvjeri da posrijedi nije prevara. Ali to da kaem o drugim, normalnim itaocima? U mojoj arobnoj kristalnoj kugli prelijevaju se dugine boje, koso se odraavaju moje naoale, ocrtava se minijaturna iluminacija, ali mi malo koga pokazuje nekoliko starih prijatelja, skupinu emigranata (koji openito najvie vole Ljeskova), glumca-pjesnika iz Sovjetskog Saveza, minkera putujue druine, tri poljska ili srpska delegata u kavani s mnogo zrcala, a sasvim pri dnu poetak muma gibanja, znakove oduevijenja, spodobe mladih ljudi koji se pribliavaju i mau rukama... ali, to me oni samo mole da se maknem u stranu upravo e poeti snimati dolazak nekog predsjednika u Moskvu. Vladimir Nabokov, Palermo