MADELINE MILLER

AHILEJEVA PJESMA

Mojoj majci, Madeline, i Nathanielu

P R V O

P O G L A V L J E

M
bila otac moj

OJ JE OTAC BIO KRALJ I SIN KRALJEVA . Bio je nizak,

kao i veina nas, i nabijen kao bik, sav u ramenima. Oenio se mojom majkom kad joj je bilo etrnaest godina, a

sveenica mu je prisegnula da je plodna. Bila je to dobra prilika: je jedinica pa e imutak njezina oca pripasti muu. Sve do vjenanja nije primijetio da je slaboumna. Njezin ju je pomno skrivao pod velom sve do obreda, kako nalau obiaji, a je otac na to pristao da mu udovolji. Bude li runa, uvijek su tu ropkinje i djeaci koji slue na dvoru. Kad su joj napokon skinuli veo, kau da se moja majka nasmijeila. I tako su shvatili da je doista tupava. Mladenke se ne smijee. Kad me rodila, istrgnuo me iz njezinih ruku i predao dadilji. Primalja se smilila i majci podmetnula jastuk da ga grli umjesto mene. Majka ga je stegnula u naruje. Kao da nije ni primijetila da se neto promijenilo. Oekivanja sam rano iznevjerio: bio sam sitan, krljav. Nisam bio brz. Nisam bio snaan. Nisam umio pjevati. U najboljem sluaju, za

Pet mi je godina kad na mojeg oca pada red za pripremu igara. Ljudi se okupljaju, dolaze odasvuda, ak iz Tesalije i Sparte, a nae riznice pune se njihovim zlatom. Stotinu sluga dvadeset dana izra uje trkalite i kri kamenje sa staze. Otac je odluio da e prirediti najbolje igre to ih je svijet vidio u ovome narataju. Najivlje se sjeam trkaa, njihovih tijela, smeih poput oraha i premazanih uljem, kako se rasteu na stazi pod suncem. Svi su za jedno, i muevi irokih ramena i golobradi momci i djeaci, a krupni miii ocrtavaju im se kao istesani na listovima. Ubijen je bik, krv se do posljednje kapi iscijedila u tlo i u posude tuene u bronci. U smrt je otiao tiho, dobar znak za igre to slijede. Trkai se okupljaju pred povienim prijestoljem, gdje sjedimo otac i ja, okrueni nagradama koje emo predati pobjednicima. Tu su zlatni pehari za vino, tronoci od kovane bronce, koplja od jasenovine s vrcima od dragocjenog eljeza. Ali prava je nagrada u mojim rukama: vijenac od tamnozelena lia, netom odrezanoga, koje sam trljajui ga palcem ulatio do visoka sjaja. Otac mi ga je nevoljko dao. Smiruje se uvjeravajui sama sebe: ta samo ga moram drati. Prvi su na redu najmlai djeaci pa sad topui nogama po pra njavom tlu ekaju sveenikov znak. Netom su se protegnuli u prvom naletu rasta, kosti su im otre i vretenaste, napinju im zategnutu kou. Pogled mi pada na jedine svijetle vlasi meu desetcima tamnih, ku- travih glava. Naginjem se naprijed da bolje vidim. Kosa mu blista poput meda na suncu, a u kosi odsjaji zlata kruna za kraljevia. Nii je od ostalih i, za razliku od njih, jo djetinje punaan. Kosa mu je duga i vezana u rep konatom vrpcom; zlati mu se na prepla nuloj, goloj koi leda. Kad se okrene, vidim da mu je lice ozbiljno kao u odrasla mukarca. im sveenik udari o tlo, on jurne i pretjee okrupnjela tijela starijih djeaka. Kree se s lakoom, a pete mu bljeskaju ruiasto, kao to jezik paluca kad lizne. Pobjeuje.
8

otac Pelej dolazi po njega, nasmijeen i ponosan. Pelejevo je kraljev stvo manje od naega, ali pria se da je njegova ena boica, a po danici ga vole. Moj ga otac gleda sa zaviu. Njegova je ena slabo- umna, a sin prespor da se natjee ak i u najmlaoj skupini. Okree se prema meni. Takav bi sin trebao biti." U rukama mi ostaje osjeaj praznine kad vie ne drim vijenac. Gledam kako kralj Pelej grli sina. Vidim kako djeak baca vijenac uvis i ponovno ga hvata. Smije se, a lice mu je obasjano pobjedom. Osim toga, svojeg se tadanjeg ivota sjeam tek u

nepovezanim slikama: oca kako se mrti na prijestolju, domiljato izraene igrake konjia koju sam volio, majke na alu, zagledane u Egejsko more. U posljednjoj uspomeni bacam oblutke za nju, tok, tok, tok, da skakuu poput abice po napetoj koi mora. Njoj kao da se svia kako se povrina mreka pa ponovno zatee da bude glatka poput cakline. Ili joj se moda svia samo more. Na sljepoonici joj se bijeli zvjezdoliki trag, oiljak koji joj je ostao kad ju je otac udario drkom maa. Noni joj prsti izviruju iz pijeska ala i ja pazim da ih ne uznemirim dok traim plosnato kamenje. Odabirem kamen i bacam ga, sretan to mi to dobro ide. To je jedina uspomena na majku i tako je okupana zlaanim sjajem da sam gotovo siguran kako sam je izmislio. Napokon, teko je povjerovati da bi nam otac dopustio da budemo nasamo zajedno, svojem tupavom sinu i jo tupavijoj eni. I gdje smo to bili? Ne pre poznajem ni al ni pogled na obalu. Toliko se toga odonda dogodilo.

D R U G O

P O G L A V L J E

kraljevi ondje imali prostrte sagove za koljena glasnika koji su imali predati dugake poruke. Ali ne i moj otac. Ki kralja Tindareja napokon je spremna za udaju", rekao je. Znao sam to ime. Tindarej je bio kralj Sparte i vlasnik golemih prostranstava najplodnije zemlje na jugu, zemlje kakvu je moj otac prieljkivao. uo sam i za njegovu ker, za koju se govorilo da je najljepa u naim krajevima. Prialo se da je njezinu majku Ledu obljubio Zeus, kralj bogova glavom i bradom, preruen u labuda. Nakon devet mjeseci iz njezine su utrobe na svijet dola dva para blizanaca: Klitemnestra i Kastor, djeca njezina mua smrtnika; Helena i Polideuk, blistavi labudii boanskoga roda. Ali bogovi su bili na zlu glasu kao slabi roditelji pa se od Tindareja oekivalo da prihvati oinstvo i skrb za svu djecu. Nisam odgovorio na vijest koju mi je prenio otac. Takve mi stvari nisu znaile ba nita. Otac je proistio grlo glasno se nakaljavi u tihoj odaji. Dobro

OZVALI SU ME PRED KRALJA . Sjeam se kako sam se gro-

zio toga dugog hoda kroz beskrajnu prijestolnu dvoranu. Kad sam stigao do prijestolja, kleknuo sam na goli kamen. Neki su

10

metnije utjeti o nelagodi koja me obuzela. Otac je ionako ve znao sve to bih mogao rei: da mi je tek devet godina, da sam neugledan, nevaan, nezanimljiv. Krenuli smo sutra ujutro, natovareni tekim naprtnjaama punima darova i hrane za put. Pratili su nas vojnici u najraskonijim oklopima. Slabo se sjeam samog putovanja - kretali smo se kopnom, kroz krajolik koji mi se nije usjekao u pamenje. Na elu povorke, otac je neprestano izdavao nove zapovijedi tajnicima i glasnicima koji su zatim jahali u svim smjerovima. Ja sam obarao pogled, gledao u konate uzde, trljao ih palcem dok ih nisam posve uglaao. Nisam shvaao zato sam ovdje i koja mi je uloga. To mi je bilo nerazumljivo, kao i mnogo toga to je otac radio. Magarac na kojem sam jahao ljuljao se, a i ja sam se ljuljao s njim, zadovoljan to imam barem tu razonodu. Nismo prvi od prosaca stigli u Tindarejevu utvrdu. Stale su ve bile pune konja i mula, posvuda su se ustrali sluge. Otac kao da nije bio zadovoljan doekom koji su nam priredili: primijetio sam kako dlanom prelazi preko kamena ognjita u naoj sobi i mrti se. Od kue sam donio igraku, konjia kojem su se mogle micati noge. Podignuo sam mu jedno kopito pa drugo, zamiljajui da jaem na njemu, a ne na magarcu. Neki se vojnik valjda smilio nada mnom pa mi je posudio svoje kocke za igru. Kotrljao sam ih po podu dok nisu izale sve estice. Napokon je svanuo dan kad je otac zapovjedio da me okupaju i poeljaju. Zahtijevao je da presvuem tuniku, zatim da se ponovno preodjenem, premda nisam vidio razliku izmeu ljubiaste tunike sa zlatom i grimizne sa zlatom. Ni jedna nije pokrivala moja kvrgava koljena. Otac je izgledao mono i strogo, crna brada zasijecala mu je lice. Dar koji smo donijeli Tindareju stajao je pripravan: posuda od kovanog zlata s urezanom priom o princezi Danaji. Zeus ju je zaveo u kii zlatna svjetla i ona mu je rodila Perzeja, ubojicu Meduze Gorgone, junaka kojega je u nas nadmaivao samo Heraklo. Otac mi je pruio posudu. Nemoj nas

Veliku sam dvoranu prije uo nego ugledao: amor stotinu glasova odjekivao je medu kamenim zidinama, zveket pehara i oklopa. Sluge su irom otvorili prozore kako bi priguili buku, po svim su zidovima povjeali cijeli imutak u tapiserijama. Nikad nisam vidio toliko mukaraca pod istim krovom. Ne mukaraca, ispravio sam se. Kraljeva. Pozvali su nas da se okupimo u dvorani, posjedamo na klupe prekrivene kravljim koama i vijeamo. Sluge su se povukli natrag, u sjene. Oevi prsti stegnuli su mi ovratnik upozoravajui me da se ne vrpoljim. Nasluivalo se nasilje u toj dvorani gdje su se toliki knezovi, junaci i kraljevi natjecali za jednu jedinu nagradu, ali mi smo znali hiniti uljuenost. Predstavljali su se jedan po jedan, mladi momci koji su kooperno pokazivali sjajnu kosu, istesan stas, odjeu obojenu skupocjenim bojama. Mnogi su bili sinovi ili unuci bogova. Svi su se ve mogli pohvaliti s jednom, dvjema ili vie pjesama napisanih u ast njihovih pothvata. Tindarej je svakoga pozdravio pojedinano, prihvaao darove to su ih donijeli te ih odlagao na gomilu usred dvorane. Svakoga je pozvao da se predstavi i zaprosi ruku njegove keri. Otac je bio stariji od svih, osim od mukarca koji se, kad je na njega doao red, predstavio kao Filoktet. Heraklov drug", apnuo je ovjek pokraj nas, sa strahopotovanjem koje sam posve razumio. Heraklo je bio najvei od naih junaka, a Filoktet mu je bio najblii sudrug, jedini jo na ivotu. Kosa mu je bila sijeda, a debeli prsti same tetive, s onom ilavom spretnou svojstvenom strijelcu. I doista, trenutak poslije podignuo je najvei luk koji sam u ivotu vidio, od uglaana tiina drveta s draem od lavlje koe. Heraklov luk", rekao je Filoktet, dao mi ga je na samrti." U naim se krajevima za luk posprdno govorilo da je oruje kukavica. Ali to nitko nije mogao rei za ovo oruje: sve nas je osupnula snaga potrebna da se taj luk zapne.
Sljedei mukarac, oiju zacrnjenih kao u ene, izgovorio je
12

dala do struka kad je ustao. Ponudio je rijetki predmet iskovan od eljeza, sjekiru s dvjema otricama. To je simbol mojeg naroda." Njegovi pokreti podsjeali su me na plesae koje je voljela gledati moja majka. A zatim Menelaj, sin Atrejev, koji je sjedio pokraj svojeg brata Aga- memnona, mrkoga i krupnoga poput kakva medvjeda. Menelajeva je kosa bila zaudno crvena, boje bronce iskovane u plamenu. Tijelo mu je bilo snano, nabijeno, miiavo, puno ivota. Na dar je donio bogatu, prekrasno obojenu tkaninu. Premda dami ne treba uljepa- vanja", dodao je sa smijekom. Bio je to lijep govor. Poelio sam da se i sam umijem dosjetiti neeg takvoga. Od svih okupljenih, samo je meni bilo manje od dvadeset godina, a nisam bio ni potomak boanstva. Moda bi ovome bio dorastao Pelejev zlatokosi sin, pomislio sam. Ali njegov je otac njega ostavio kod kue. Mu za muem, imena su mi se pomijeala u glavi. Pozornost mi je odlutala do prijestolja, gdje su, prvi sam put primijetio, pokraj Tindareja sjedile tri ene pod velovima. Zurio sam u bijelu tkaninu to im je prekrivala lica, kao da u barem nakratko uspjeti vidjeti tko se skriva iza vela. Otac je htio da mi jedna od njih postane e nom. Tri para ruku ljupko ukraenih narukvicama mirno su poivala u krilu. Jedna je ena bila via od ostalih dviju. Uinilo mi se da sam vidio neposluan tamni uvojak kako joj izviruje ispod vela. Helena ima svijetlu kosu, sjetio sam se. Dakle, to nije Helena. Prestao sam sluati kraljeve. Dobro doao, Menetije." Naglas izgovoreno ime mojeg oca trgnulo me je. Tindarej je gledao ravno u nas. Zao mi je to ujem da ti je ena umrla." ena mi je iva, Tindarej u. Moj sin je taj koji danas dolazi ovamo isprositi ruku tvoje keri." Zavladao je muk u kojem sam kleknuo, omamljen licima koja kao da su se zavrtjela oko mene.
Tvoj sin jo nije mukarac." Tindarejev glas zvuao je kao da dolazi iz daljine. Nita nisam razabirao u njemu.

li

I ne mora biti. U mene ima dovoljno mukosti za obojicu." Bila je to vrsta ale kakvu su ljudi u nas voljeli, smjela i hvalisava. Ali nitko se nije nasmijao. Tako dakle", rekao je Tindarej. Kameni pod bolno mi je uljao koljena, ali ipak se nisam ni po maknuo. Bio sam nauen na kleanje. Nikad prije nije mi bilo drago to sam toliko vjebao pred oevim prijestoljem. U tiini koja je zavladala, otac je ponovno progovorio. Drugi su donijeli broncu i vino, ulje i vunu. Ja donosim zlato, a to je samo mali dio mojeg imutka." Bio sam svjestan svojih ruku na lijepo izraenoj posudi, svojih prstiju na likovima iz pripovijesti: Zeus, koji se pojavljuje iz slapa suneva svjetla, iznenaena princeza, njihov zagrljaj. Ki i ja zahvalni smo ti to si nam donio tako vrijedan dar, premda je tebi beznaajan." Tiho mrmljanje medu kraljevima. Tu se krilo neko ponienje koje moj otac kao da nije shvatio. Meni je zbog toga lice oblilo vrelo rumenilo. Uinio bih Helenu kraljicom svoje palae. Jer moja ena, kao to dobro zna, nije sposobna biti vladarica. Moje bogatstvo nadmauje imutak svih ovih momaka ovdje, a moja djela govore sama za sebe." Mislio sam da je prosac tvoj sin." Podignuo sam pogled prema novom glasu. Taj se mukarac jo nije predstavio. Bio je posljednji na redu i spokojno je sjedio na klupi, a kovrava kosa presijavala mu se na svjetlu vatre. Imao je nazubljenu brazgotinu na jednoj nozi, av koji mu je spajao tamnosmeu kou od pete do koljena omatajui se oko miia potkoljenice i gubei se u sjeni pod tunikom. Izgleda kao oiljak od rane zadane noem, pomislio sam, ili neega slinog to je rasporilo meso prema gore i ostavilo neravne rubove ija mekoa kao da je poricala nasilje koje ih je uzrokovalo. Moj se otac naljutio. Laertov sine, ne sjeam se da sam te pozvao govoriti."
14

vorim samo kao promatra." Pogled mi je privukla sitna kretnja na prijestolju. Jedna od prilika pod velom trznula se. Kako on to misli?" Otac se namrtio. Ako nije ovdje radi Helene, zato je ovdje? Neka se vrati svojim klisurama i kozama." Mukarac je podignuo obrve, ali nije rekao nita. I Tindarej je bio blag. Ako je prosac tvoj sin, kako kae, pusti ga da sam prosi Heleninu ruku." ak sam i ja znao da je red da ja progovorim. Ja sam Patroklo, Menetijev sin." Glas mi je zapiskutao visoko i hrapavo od manjka upotrebe. Ovdje sam da isprosim Heleninu ruku. Moj je otac kralj i sin kraljeva." Vie nisam imao to rei. Otac mi nije dao nikakve upute; nije mislio da e me Tindarej traiti da govorim. Ustao sam i odnio posudu na hrpu darova, paljivo je odloivi da se ne prevr ne. Okrenuo sam se i vratio se na svoje mjesto na klupi. Nisam se osramotio, nisam drhtao, niti sam se spotaknuo, niti lupetao gluposti. Ipak, lice mi je gorjelo od srama. Znao sam kako izgledam u oima tih ljudi. Ne obazirui se na mene, povorka prosaca kretala se dalje. Mukarac koji je sad kleknuo pred prijestolje bio je golem, za pola vii od mojeg oca, i irokih plea. Iza njega, dvojica slugu uspravila su divovski tit. Izgledalo je kao da tit stoji uz njega u prosidbi, pokrivajui ga od pete do tjemena; ni jedan obian mukarac ne bi ga mogao podignuti. Niti je to bio puki ukras: izguljeni i izgrebeni rubovi svjedoili su o bitkama koje je proao. Ajant, sin Telamonov, tako se predstavio ovaj gorostas. Govorio je izravno i kratko, spominjui kako potjee od Zeusa i navodei svoju monu veliinu kao dokaz da je i dalje u pradjedovoj milosti. Na dar je donio koplje od podatna, lijepo izraena drveta. Metalni vrak iskovan u vatri presijavao se pod svjetlom zublji. Napokon je doao red na ovjeka s oiljkom. Onda, sine Laertov?" Tindarej se premjestio na sjedalu da mu bude okrenut licem. to nepristrani promatra ima rei ovom zboru?"

15

ovjek se nagnuo unatrag. Volio bih znati kako e sprijeiti da gubitnici zarate protiv tebe. Ili protiv onog sretnika, Helenina mladoenje. Ve ih vidim barem petoricu ili estoricu pripravnih skoiti jedan drugome za vrat." Kao da te to zabavlja." ovjek je slegnuo ramenima. Zabavlja me ljudska glupost." Laertov sin nas prezire!" To se javila ona grdosija od ovjeka, Ajant, ija je stegnuta aka bila velika poput moje glave. Ni govora, sine Telamonov." Pa to je onda, Odiseju? Reci ve jedanput to ti je na umu." Tin- darejev glas bio je otar, najotriji dosad. Odisej je ponovno slegnuo ramenima. Ovo je opasna kocka, unato blagu i slavi to si ih stekao. Svaki od ovih ljudi zasluio je dobiti ruku tvoje keri i svaki od njih to zna. Nee se samo tako dati otpraviti." Sve si mi to ve rekao u etiri oka." Moj se otac pokraj mene ukoio. Zavjera. Nije se samo njegovo lice smrknulo od gnjeva. Istina. Ali sad ti nudim rjeenje." Podignuo je prazne ruke. Ni sam ti donio darove niti elim traiti Heleninu ruku. Ja sam kralj, kako su rekli, klisura i koza. Zauzvrat za rjeenje to ti ga nudim traim od tebe nagradu koju sam ve imenovao." Daj mi rjeenje i nagrada je tvoja." Ponovno jedna sitna kretnja na prijestolju. Ruka jedne ene trznula se uz haljinu druge. Evo ga onda. Mislim da bismo morali pustiti Helenu da sama izabere." Odisej je zastao kako bi dopustio da se razlegne amor ne- vjerice; ene nisu imale glasa u tim stvarima. Nitko ti tada nee moi prigovoriti. Ali mora odabrati sada, ovog asa, tako da ti nitko ne moe predbaciti da si je savjetovao ili je uputio. I..." Podignuo je prst u zrak. Prije nego to odabere, svaki mukarac ovdje mora se zavjetovati da e prihvatiti Helenin izbor i da e braniti njezina mua od svih koji bi mu je htjeli oduzeti."

16

Osjetio sumnjiavi.

sam

nemir

dvorani.

Zavjeti

to

zbog

tako

neuobiajene stvari, da ena sama bira mua. Svi su bili U redu." Bezizraajna lica, Tindarej se okrenuo prema enama pod velom. Helena, prihvaa li taj prijedlog?" Glas joj je bio dubok i prelijep i dospio je u sve kutove dvorane. Da." Samo je to rekla, ali osjetio sam kako su svi mukarci oko mene protrnuli. Iako sam bio dijete, osjetio sam to i divio sam se moi ove ene koja je i skrivena pod velom mogla ispuniti prostoriju tako snanim nabojem. Za njezinu se put, odjednom smo se sjetili, govorilo da je pozlaena, a oi tamne i blistave kao uglaani opsidijan koji smo plaali svojim maslinama. U tom asu vrijedila je koliko i svi darovi u sredini dvorane zajedno, pa i vie. Bila je vrijedna naih ivota. Tindarej je kimnuo. Onda to proglaavam rijeenim. Svi koji se ele zavjetovati, neka se zavjetuju sad." uo sam mrmljanje, nekoliko napola ljutitih glasova. Ali nitko nije otiao iz dvorane. Helenin glas i veo koji je blago treperio od njezina daha sve su nas zatravili. Sveenik kojeg su na brzinu pronali poveo je bijelu kozu do r tvenika. Ovdje, pod krovom, bilo je bolje rtvovati kozu nego bika, iz ijega bi krupna prerezana vrata mogla silovito iknuti krv i zaliti kameni pod. ivotinja je bez muke uginula pod noem i sveenik je pomijeao njezinu tamnu krv s pepelom empresa iz vatre. U posudi je zaitalo, glasno u tiini dvorane. Ti e biti prvi." Tindarej je prstom pokazao na Odiseja. ak je i devetogodinjem djeaku poput mene bilo jasno da je to prikladno. Odisej je ve pokazao da je pametniji od ostalih, a to mu nije ilo u prilog. Nai labavi savezi opstajali su samo ako nikome nije bilo doputeno nadmaiti drugoga snagom i moi. Po cijeloj sam dvorani vidio porugu i zadovoljstvo medu kraljevima; nee dopustiti Odiseju da izbjegne vlastitu zamku. Odiseju su usta poskoila u polusmijeku. Naravno. To mi je i
17

promatrao sam ga kako se naginje unatrag, u sjenu, kao da bi naj vie volio da ga zaborave. Zatim je ustao i krenuo prema rtveniku. A sada, Helena", Odisej je zastao, s rukom napola ispruenom prema sveeniku, sjeti se da se zavjetujem samo kao lan druine, a ne kao prosac. Nikad si ne bi oprostila da odabere mene." Zadirkivao je, i tu i tamo se netko nasmijao. Svi smo znali kako su mali izgledi da ena tako blistave ljepote kao Helena odabere vladara jalove Itake. Jednoga po jednoga, sveenik nas je pozivao do ognjita, stavljajui nam na zapee znamen od krvi i pepela kojim nas je vezao kao lancima. Izgovorio sam za njim rijei zavjeta, ruke podignute tako da je svi vide. Kad se i posljednji mukarac vratio na mjesto, Tindarej je ustao. Odaberi sada, keri moja." Menelaj." Izgovorila je to bez oklijevanja i sve nas zaprepastila. Oekivali smo napetost, neodlunost. Okrenuo sam se prema riokosom mukarcu koji je ustao, a irok smijeak razlio mu se po licu. U naletu prevelike radosti, udario je svojeg utljivog brata po leima. Medu svima ostalima zavladala je ljutnja, razoaranje, ak ojaenost. Ali nitko se nije latio maa; zavjetna nam se krv skorila na zapeima. Neka bude tako." I Tindarej je ustao. Drago mi je to mogu i drugom sinu Atrejevu poeljeti dobrodolicu u obitelj. Imat e moju Helenu, ba kao to je tvoj cijenjeni brat jednom dobio moju Kli- temnestru." Pokazao je rukom prema najvioj eni, kao da bi mogla ustati. Ona se nije pomaknula. Moda ga nije ula. A to je s treom djevojkom?" To je povikao nizak mukarac pokraj gorostasa Ajanta. S tvojom neakinjom. Mogu li nju dobiti?" Svi su se nasmijali s olakanjem, sretni to je napetost ublaena. Stie prekasno, Teukro." Odisej je nadglasao galamu. Ona je obeana meni." Nisam imao priliku vie ita uti. Oeva ruka zgrabila me je za
18

od razoaranja jer nisam stigao ak ni na trenutak vidjeti glasovito Helenino lice. Otac vie nikad nije spomenuo to putovanje, a nakon to smo stigli kui, dogaaji su mi se udno izmijeali u pamenju. Krv i zavjet, dvorana puna kraljeva; sve mi je djelovalo daleko i blijedo, kao neto 0 o emu pjeva pjesnik, a ne kao moj vlastiti doivljaj. Jesam li doista kleao ondje pred njima? I to je sa zavjetom na koji sam prisegnuo? Bilo mi je smijeno ak i misliti o tome, zvualo mi je jednako glupo

19

T R E E

P O G L A V L J E

TAJAO SAM U POLJU . U rukama sam drao dva para kocki

S
od

koje sam dobio na dar. Ne od oca, kojem to nikad ne bi palo na pamet. Niti od majke, koja me katkad nije prepoznavala. Nisam

se mogao sjetiti tko mi ih je dao. Kralj koji je doao u posjet? Plemi koji je traio uslugu? Bile su izrezbarene od bjelokosti, s umetcima od oniksa, glatke pod palcem. Bilo je kasno ljeto, a ja sam dahtao jer sam trao sve palae. Poslije utrke na igrama dodijeljen mi je uitelj s kojim sam morao vjebati sve nae sportske vjetine: boks, ma i koplje, bacanje diska. Ali pobjegao sam mu pa sam sad uivao u opojnoj vrtoglavici samoe. Prvi put nakon mnogo tjedana bio sam sam. A onda se pojavio djeak. Zvao se Klisonim i bio je sin plemia koji je esto dolazio u palau. Stariji od mene, krupniji i neugodno debeo. Za pogled mu je zapeo odsjaj kocki u mojem dlanu. Iscerio mi se i pruio ruku. Daj da ih vidim." Ne." Nisam htio da ih dira svojim prstima, musavim i mesnatim.

20

Zakoraio je prema meni. Daj mi ih." Moje su." Pokazao sam zube. Zareao sam poput jednoga od onih pasa koji se pod stolom tuku za nae otpatke. Kad je posegnuo rukom da mi uzme kocke, odgurnuo sam ga od sebe. Posrnuo je, a meni je bilo drago. Nee dobiti ono to pripada meni. Hej!" Naljutio se. Tako sam malen, a govorkalo se i da sam zaostao. Ako se sad povue, bit e osramoen. Nasrnuo je na mene zajapurena lica. I nehotice sam se povukao. Poeo mi se rugati. Kukavice!" Nisam kukavica." Glas mi se podignuo, kou mi je oblila vruina. Tvoj otac misli da jesi." Izgovorio je to polako kao da se naslauje tim rijeima. uo sam ga kad je to rekao mojem ocu." Nije to rekao." Ali znao sam da jest. Djeak mi se primaknuo blie. Podignuo je pest. Hoe rei da laem?" Znao sam da e me sada udariti. Samo je ekao izliku. Mo gao sam tono zamisliti kako je to moj otac rekao. Kukavica. Utisnuo sam mu dlanove u prsa i gurnuo ga svom snagom. Naa je zemlja bila zemlja trave, ita. Padovi na tlo ne bi trebali biti opasni. Sad traim isprike. Bila je to i stjenovita zemlja. Glava mu je muklo udarila o kamen i vidio sam kako su mu se oi razrogaile od iznenaenja. Tlo oko njega je prokrvarilo. Zurio sam dok mi se grlo stezalo od uasa nad onime to sam napravio. Nikad prije nisam vidio ljudsko bie kako umire. Da, vidio sam bikove i koze, pa ak i beskrvni zijev ribe. I vidio sam smrt na slikama, tapiserijama, crnim likovima zapeenima na naem glinenom posuu. Ali nikad nisam vidio ovo: samrtni hropac, posljednji dah, koprcanje. Vonj crijeva koja se naglo prazne. Pobjegao sam. Poslije su me pronali uz vornate zglobove stare masline. Bio sam malaksao i blijed, okruen vlastitom bljuvotinom. Kocke su nestale, izgubio sam ih dok sam bjeao. Otac je bijesno zurio u
21

Djeakova je obitelj zahtijevala da me se odmah osudi na prognan- stvo ili smrt. Obitelj je bila mona, a djeak njihov najstariji sin. Moda bi dopustili kralju da im spali polja ili siluje keri, sve dok im za to plati. Ali u sinove se nije smjelo dirati. Za to bi plemii podignuli bunu. Svi smo znali pravila; pridravali smo ih se da izbjegnemo bezakonje koje je uvijek prijetilo, uvijek opasno blizu. Krvna osveta. Sluge su uinile znak zatite od zla. Otac je cijeli svoj ivot proveo borei se zadrati kraljevstvo i nije mu bilo nakraj pameti staviti sve na kocku zbog sina kao to sam ja, kad su mu i nasljednici i utrobe koje e ih donijeti na svijet bili tako lako dostupni. I zato je pristao: prognat e me da budem tienik u zemlji nekoga drugog kralja. U zamjenu za moju teinu u zlatu, ondje e me podizati dok ne odrastem u mukarca. Neu imati ni roditelje, ni obiteljsko ime, ni nasljedstvo. U nae doba, smrt je bila bolja od progonstva. Ali otac je bio praktian ovjek. Moja teina u zlatu iznosila je manje od trokova raskonog sprovoda koji bi se morao prirediti da sam mrtav. I tako je dolo do toga da s deset godina postanem siroe. Tako sam doao u Ftiju. Siuna Ftija, ne vea od dragulja, bila je najmanja od naih zemalja, smjetena na komadiu kopna na sjeveru, svijenome izmeu vrhunaca planine Otris i mora. Njezin kralj Pelej bio je jedan od onih ljudi koje bogovi vole: sam nije bio boanskog podrijetla, ali bio je dosjetljiv, hrabar, naoit i tovao je bogove vie od sviju. Kao nagradu, naa su mu boanstva ponudila morsku nimfu za enu. Smatrali su to najveom au. Napokon, koji smrtnik ne bi poelio lei s boicom i oploditi je da mu rodi sina? Boanska krv proiivala je nau blatnjavu vrstu, stvarala junake iz praha i gline. A ova je boica obeavala jo vee stvari: suenice su joj prorekle da e njezin sin daleko nadmaiti svojeg oca. Pelejeva e se loza nastaviti. Ali kao i kod svih darova bogova, postojala je smetnja: sama boica to nije htjela prihvatiti.
22

Svi su, ak i ja, uli priu o tome kako je napastovana Tetida. Bogovi su odveli Peleja do njezina tajnog mjesta, gdje je voljela sjediti na alu. Upozorili su ga da ne gubi vrijeme na udvaranje ona ionako nikad nee pristati na brak sa smrtnikom. Upozorili su ga i to e se dogoditi kad je uhvati, jer nimfa Tetida bila je lukava, poput svojeg oca Proteja, neuhvatljiva morskog starca, i znala je kako vlastitu put pretvoriti u tisue razliitih vrsta dlake, perja i koe. I premda e ga ranjavati kljunovi, kande, zubi, zmijski otrov i ubojite repne bodlje, Pelej je nikako ne smije pustiti. Pelej je bio poboan i posluan ovjek te je postupio tono onako kako su ga bogovi naputili. ekao je da Tetida izroni iz valova boje kriljevca, kose crne i duge poput konjskoga repa. Onda ju je zgrabio i drao unato tome to se silovito otimala, stezao ju je i stezao sve dok oboje nisu klonuli iscrpljeni, bez daha i izgrebeni od pijeska. Krv iz rana koje mu je zadala mijeala se s krvlju njezina oskvrnutog djevianstva to joj se razmazala po bedrima. Njezin otpor vie nije imao smisla: razdjevienje vezuje jednako vrsto kao brani zavjeti. Bogovi su je natjerali da prisegne kako e ostati sa svojim smrt nim muem barem jednu godinu, to je odsluila po dunosti, go tovo kao kaznu, utljiva, bezizraajna i mrzovoljna. Kad ju je privijao u zagrljaj, nije se trudila izvijati se i koprcati prosvjedujui. Umjesto toga beivotno je leala i utjela, hladna i vlana kao stara riba. Njezina mu je nevoljka utroba na svijet donijela samo jedno dijete. Onoga sata kad joj je zavrila kazna, izletjela je iz kue i uronila natrag u more. Vraala se samo obii djeaka, nikad ni zbog kojeg drugog razloga i nikada nadugo. Ostatak vremena dijete su odgajali uitelji i dadilje, a nadgledao ga je Feniks, Pelejev najpouzdaniji savjetnik. Je li Pelej kad poalio to su mu bogovi dali takav dar? Obina ena smatrala bi se sretnicom da nade mua tako blagoga kao to je Pelej, lica izborana od smijeaka. Ali za morsku nimfu Tetidu nikad
23

Kroz palau me vodio sluga ije ime nisam uhvatio. Moda ga nije ni rekao. Dvorane su bile manje nego kod kue, kao da ih je sputavala skromna veliina kraljevstva kojim se iz njih vladalo. Zidovi i podovi bili su od mjesnog mramora, bjeljeg od kamena s juga. Noge su mi izgledale tamno na blijedom kamenu. Nita nisam nosio. Ono malo stvari to sam ih donio sa sobom odnijeli su u moju sobu, a zlato koje je otac poslao ve je bilo na putu u riznicu. Uhvatio me neobian strah kad sam se odvojio od zlata. Pratilo me sve tjedne putovanja, podsjeajui me na to koliko vrijedim. Ve sam napamet znao koliko ega ima: pet pehara s izrezbarenim drcima, teko, krupno ezlo, ogrlica od kovanog zlata, dva ukrasna kipa ptica i lira od izrezbarena drva, pozlaena na vrhovima. Ovo posljednje, znao sam, zapravo je prevara. Drvo je jeftino, ima ga u izobilju i teko je te zauzima mjesto koje je trebalo biti popunjeno zlatom. Ipak, lira je bila tako lijepa da nitko nije mogao prigovarati; dola je s mirazom moje majke. Dok smo jahali, znao bih posegnuti u bisage da pogladim ulateno drvo. Mislio sam da me vode u prijestolnu dvoranu, gdje u kleknuti i iskazati svu svoju zahvalnost. Ali sluga je odjednom stao pred jednim bonim vratima. Kralj Pelej nije ovdje, rekao mi je, pa u se umjesto njemu predstaviti njegovu sinu. Usplahirio sam se. Nisam se za to pripremio, nisam zato uvjebavao sve one rijei zahvale jaui na ma- gariu. Pelejev sin. Jo sam dobro pamtio kako mu se tamni vijenac ocrtavao na svijetloj kosi, kako su mu ruiasti tabani poskakivali po stazi. Takav bi sin trebao biti. Leao je na leima na irokoj, pojastuenoj klupi i drao liru na trbuhu. Besposleno je prebirao po icama. Nije me uo kad sam uao ili nije htio podignuti pogled prema meni. Tad mi je prvi put sinulo u kakvom sam poloaju. Do toga trenutka bio sam kraljevi, oekivan i najavljen. Sad sam postao zanemariv. Zakoraio sam jo korak naprijed, vukui noge, a on je pustio da mu glava padne postrance kako bi me pogledao iskosa. U pet

24

godina otkako sam ga vidio prerastao je djetinju punanu zaobljenost. Ostao sam bez daha od hladnog udarca njegove ljepote, tamnozelenih oiju, crta lica finih kao u djevojke. To je u meni izazvalo naglu.provalu neprijateljstva. Ja se nisam toliko promijenio, niti toliko nabolje. Zijevnuo je, oiju zasjenjenih tekim kapcima. Kako se zove?" Njegovo je kraljevstvo bilo pola, etvrtinu, osminu veliine kraljevstva mojeg oca, ja sam ubio jednog djeaka i poslan sam u progonstvo, a on opet ne zna tko sam. Stisnuo sam zube i nisam rekao nita. Ponovno me upitao, ovaj put glasnije: Kako se zove?" Prvi se put moja utnja moda mogla opravdati, moda ga nisam uo. Sada vie nije bilo opravdanja. Patroklo." To mi je ime dao otac kad sam se rodio - pun nade, ali nepromiljeno i ostavljalo mi je gorak okus na jeziku. Znailo je oeva ast". ekao sam da se ismije s tim imenom, dobaci neku duhovitu poalicu na raun moje sramote. Nije se naalio. Moda je, pomislio sam, i on preglup. Okrenuo se na bok i pogledao ravno u mene. Neposluan uvojak zlatne kose napola mu je padao u oi; otpuhnuo ga je. Ja sam Ahilej." Podignuo sam bradu, sasvim malo, samo da pokaem da sam ga uo. Jedan smo trenutak promatrali jedan drugoga. Zatim je trepnuo i ponovno zijevnuo, rairivi usta poput make. Dobro doao u Ftiju." Odrastao sam na dvoru i znao sam prepoznati kad me otputaju. To sam poslijepodne otkrio da nisam jedini djeak u Pelejevoj skrbi. Pokazalo se da skromni kralj ima izobilje odbaenih sinova. Jednom je i sam bio izbjeglica, govorkalo se, pa je doao na glas kao ovjek koji ima suuti za prognanike. Krevet mi je bio leaj u dugakoj prostoriji nalik na vojarnu, punoj djeaka koji su se natezali ili izleavali. Sluga mi je pokazao gdje su spremili moje
25

rekao svoje ime. Vratili su se svojim igrama. Nitko vaan. Utrnulih nogu priao sam svojem leaju i ekao veeru. Uveer nas je zvono pozvalo na jelo, bronani zvon koji je odzvanjao negdje duboko iz zamrene nutrine palae. Djeaci su prekinuli igru i nahrupili u hodnik. Palaa je bila izgraena poput zeje jazbine, puna zavojitih hodnika i skrivenih odaja u koje su neoekivano vodili. Gotovo sam se spotaknuo preko peta djeaka ispred sebe koliko sam se bojao da u zaostati za njima i izgubiti se. Jeli smo u dugakoj dvorani u prednjem dijelu palae, iji su prozori gledali na podnoje planine Otris. Bila je dovoljno velika da pri mi sve nas i jo toliko; Pelej je bio kralj koji je volio pozivati i gostiti. Sjedili smo na klupama od hrastovine, za stolovima izgrebenima od posua to se godinama uza zveket sputalo na njih. Hrana je bila jednostavna, ali obilna: usoljena riba, debele krike kruha i sir s travama. Nije bilo mesa, ni kozjega ni volovskoga. To se spremalo samo za kraljeve ili o blagdanima. Na drugoj strani prostorije primijetio sam sjaj svijetle kose pod svjetiljkom. Ahilej. Sjedio je sa skupinom djeaka ija su se usta rastezala u smijehu zbog neeg to je on rekao ili uinio. Takav bi kraljevi trebao biti. Zurio sam u svoj komad kruha, krupno zrnje koje mi se grubo mrvilo pod prstima. Nakon veere smjeli smo raditi to god elimo. Neki su se djea ci okupili u kutu dogovarajui igru. Hoe i ti igrati?" upitao me jedan. Kosa mu je jo padala oko lica u djetinjim uvojcima, bio je mlai od mene. Igrati?" Kocke." Otvorio je dlan da mi ih pokae: izrezbarena kost istokana crnom bojom. Trznuo sam se, ustuknuo. Ne", rekao sam preglasno. On je iznenaeno zatreptao. U redu." Slegnuo je ramenima i otiao. Te sam noi sanjao mrtvog djeaka, lubanje razbijene na tlu po 26

vorilo se da glasovi mrtvih imaju mo pomutiti razum ivima. Ne smijem ga uti kako govori. Probudio sam se prestravljen, u nadi da u snu nisam glasno vritao. Jedino svjetlo dolazilo je od tokica zvijezda to su se navirivale kroz prozor; koliko sam vidio, nije bilo mjeseca. U tiini se ulo kako mi strue dah, a leaj od trske na kojem sam leao tiho je pucketao poda mnom trljajui mi leda tankim prstima. Nazonost ostalih djeaka nije me tjeila: nai se pokojnici dolaze osvetiti bez obzira na svjedoke. Zvijezde su se pomaknule, a mjesec se odnekud iuljao na nebo. Kad su mi se oi ponovno sklopile, on me i dalje ekao, sav krvav, lica bijeloga kao smrt. Naravno da me ekao. Ni jedna dua ne eli da je prerano poalju u beskrajni sumrak naega podzemnog svijeta. Progonstvo moda ublai bijes ivih, ali ne smiruje mrtve. Probudio sam se, oiju peckavih kao da su mi pune pijeska, otea- lih i obamrlih udova. Ostali djeaci vrtjeli su se uokolo, odijevali se za doruak, nestrpljivo oekujui da pone dan. Brzo se pronio glas da sam udan, a onaj mladi djeak vie mi nije prilazio, ni s kockama, ni s bilo im drugim. Za dorukom sam prstima ugurao kruh medu zube da ga savaem, grlo mi ga je progutalo. Nalili su mi mlijeka. Popio sam ga. Poslije su nas odveli na pranjavo sunce dvorita da vjebamo bacanje koplja i maevanje. Ovdje sam spoznao potpunu istinu o Pe- lejevoj dobroti: savreno uvjebani i s osjeajem da mu dugujemo, jednoga dana bit emo mu sjajna vojska. Dali su mi koplje, a jedna uljevita ruka ispravila mi je dranje, pa ga zatim ponovno ispravila. Bacio sam koplje tako da je okrznulo rub hrastova debla koje je sluilo kao cilj. Uitelj je glasno otpuhnuo i dodao mi drugo koplje. Oima sam prelazio preko ostalih djeaka traei Pelejeva sina. Nije bio ondje. Ponovno sam naciljao hrast, njegovu izbrazdanu i ispucanu koru iz ijih se pukotina cijedio sok. Bacio sam koplje.
27

Sunce se uzdignulo jo vie, pa jo vie. Grlo mi se osuilo i ugri- jalo, izgrebla ga je vrela praina. Kad su nas uitelji pustili da odemo, veina djeaka odjurila je na al, gdje je ipak pirio lagani povjetarac. Tamo su igrali kocke i utrkivali se, izvikujui dosjetke otrim, iskrivljenim narjejima sa sjevera. Oi su mi oteale u glavi, ruka me boljela od napora toga jutra. Sjeo sam pod tanku sjenu krljave masline i zagledao se u valove oceana. Nitko mi se nije obratio. Bilo me je lako previdjeti. Doista, osjeao sam se slino kao kod kue. Sutra se sve ponovilo navlas isto: zamorne vjebe ujutro i onda dugi poslijepodnevni sati samoe. Nou se mjesec smanjivao u sve tanju krhotinu. Zurio sam u njega sve dok ga nisam vidio i skloplje nih oiju, utu viticu jasno ocrtanu na tamnoj pozadini mojih kapaka. Nadao sam se kako bi mjesec mogao sprijeiti ukazanje mrtvog djeaka. Naa boica mjeseca obdarena je arolijom i ima mo ak i nad mrtvima. Da eli, mogla bi zaustaviti snove. Ali nije ih zaustavila. Djeak mi se ukazivao iz noi u no, irom otvorenih oiju i smrskane lubanje. Katkad se okretao prema meni i pokazivao mi rupu u glavi, odakle je visjela gnjecava masa njegova mozga. Katkad je pruao ruku da me dohvati. Budio sam se guei se od jeze i piljio u mrak do svitanja.

28

 E T V R T O

P O G L A V L J E

EDINO

OLAKANJE

OSJEAO

SAM

za

vrijeme

jela

nadsvodenoj blagovaonici. Ondje kao da me zidovi nisu tako pritiskali, praina dvorita nije me guila zgrudana u grlu. Onaj neprestani

amor glasova utihnuo bi im bi se usta napunila. Mogao sam sjediti sam uza svoj tanjur i ponovno disati. Jedino sam tada viao Ahileja. Njegovi su dani tekli odvojeno od naih, prinevski, ispunjeni dunostima u kojima mi nismo sudjelovali. Ali objedovao je uvijek s nama, kruei medu stolovima. U golemoj blagovaonici njegova je ljepota blistala poput plamena, jasna i puna ivota, te mi je protiv moje volje privlaila pogled. Usne su mu bile poput zaobljena luka, nos plemenita strjelica. Dok je sjedio, udovi mu se nisu nezgrapno krivili kao moji, nego se namjetali u savrenom skladu kao da pozira kakvu kiparu. Ali moda je najudesnije od svega bilo to to uope nije bio svjestan sebe i svoje ljepote. Nije se ni epirio ni prenemagao kao ostala ljupka djeca. Doista, kao da uope nije primjeivao kako djeluje na djeake oko sebe.
29

Jednog dana sjeo mi je blie nego obino, samo stol od mene. Dok je jeo, pranjavim tabanima strugao je po kamenim podnim ploama. Tabani mu nisu bili ispucani i uljeviti kao moji, nego ru iasti i slatko smei ispod prljavtine. Kraljevi, podsmjehnuo sam se prezirno u sebi. Okrenuo se prema meni kao da me uo. Na trenutak su nam se oi srele i kao da mi je udar prostrujio kroz tijelo. Otrgnuo sam pogled od njega i zaokupio se svojim komadom kruha. Obrazi su mi plamtjeli, koa peckala kao uoi oluje. Kad sam se napokon odvaio ponovno podignuti pogled, on se ve okrenuo svojemu stolu i neto govorio ostalim djeacima. Nakon toga poeo sam ga prepredenije promatrati, sputene glave, ispod oka i uvijek spreman skrenuti pogled. Ali on je bio jo prepredeniji. Barem jedanput za svakim objedom okrenuo bi se prema meni i uhvatio me kako ga gledam prije nego to bih stigao hiniti ravnodunost. I samo u tim sekundama, polovicama sekundi kad su nam se pogledi susretali, samo sam u tim trenutcima u danu uope neto osjeao. Naglo propadanje u elucu, gnjev to mi kola ilama. Bio sam poput ribe koja motri udicu. etvrtog tjedna svojeg progonstva uao sam u blagovaonicu i zatekao ga za stolom za kojim sam uvijek sjedio. Za mojim stolom, stolom koji sam nekako proglasio svojim jer ga je malo tko htio dijeliti sa mnom. A sada su djeaci zbog njega popunili sve klupe oko stola i gurkali se laktovima. Sledio sam se, uhvaen izmeu bijega i bijesa. Prevladao je gnjev. Stol pripada meni i nee me on odatle izgurati, ma koliko djeaka dovukao sa sobom. Sjeo sam na posljednje slobodno mjesto, ramena napetih kao da se spremam na tunjavu. Djeaci oko stola napadno su se razmetali i brbljali o nekom koplju, o ptici koja je uginula na alu i o proljetnoj utrci. Nisam ih uo. Njegova me je nazonost uljala poput kamena u cipeli, nisam je mogao zanemariti. Koa mu je bila boje tek istije30

tena maslinova ulja i glatka poput uglaana drveta, bez onih krasta i mrlja to su pokrivale nas ostale. Veera je zavrila i odnijeli su tanjure. Rujanski utap, pun i naranast, visio je u sutonu iza prozora blagovaonice. Ali Ahilej nije odlazio. Odsutno je uklonio kosu s oiju; narasla mu je tijekom ovih nekoliko tjedana to sam ih proveo ovdje. Posegnuo je za zdjelom smokava na stolu i uzeo ih nekoliko u ruke. Jednim zamahom zgloba bacio je smokve u zrak, jednu, dvije, tri, premeui ih ukrug tako lakim dodirom da im ni najmanje nije otetio osjetljivu kou. Dodao je etvrtu, zatim petu. Djeaci su razdragano vikali i pljeskali. Jo, jo! Smokve su letjele tako brzo da su im se boje zamutile pa je izgledalo kao mu ne dodiruju ruke, kao da poskakuju same od sebe. Zon- gliranje je jeftina zabava kojom su se sluili prosjaci i glumci najnie vrste, ali on je to pretvorio u neto posve drugo - u ivi uzorak oslikan na samom zraku, tako lijep da se ak ni ja nisam mogao pretvarati da me ne zanima. Njegov pogled, koji je dotad slijedio smokve na njihovoj krunoj putanji, sad je uz treptaj uhvatio moj. Nisam stigao skrenuti pogled kad je tiho, ali razgovijetno rekao: Hvataj!" Jedna je smokva u ljupkom luku iskoila iz uzorka i poletjela prema meni. Pala mi je u dlan, meka i malo topla. Bio sam svjestan da me djeaci oko mene bodre. Ahilej je pohvatao jednu po jednu preostalu smokvu i vratio ih
na stol uz kienu gestu izvoaa. Osim posljednje smokve, nju je

zagrizao i pojeo, a tamno mu se vono meso raspolutilo pod zubima i otkrilo ruiaste sjemenke. Plod je bio dozreo, nabubrio od soka. Bez razmiljanja, smokvu koju mi je dobacio prinio sam usnama. Zrnata slatkoa ispunila mi je usta; na jeziku sam osjetio maak koe ploda. Jedno davno volio sam smokve. On je ustao, a djeaci su ga uglas pozdravili. Mislio sam da bi me mogao ponovno pogledati. Ali on se samo okrenuo i nestao u svojoj odaji na drugom kraju palae.
31

Sljedei se dan Pelej vratio u palau i odveli su me pred njega u prijestolnu dvoranu, zadimljenu od tisovine u vatri koja je tipala za oi i nos. Posluno sam kleknuo, pozdravio ga, a on mi se zauzvrat nasmijeio svojim poznatim dobrodunim smijekom. Patroklo", rekao sam mu kad me upitao. Gotovo sam se ve naviknuo na to, na golotinju svojeg imena bez oeva imena za njim. Pelej je kimnuo. Djelovao mi je kao starac, onako pogrbljen, ali nije mu bilo vie od pedeset godina, bio je vrnjak mojeg oca. Nije mi izgledao kao ovjek koji je mogao osvojiti boicu niti napraviti dijete kao to je Ahilej. Ovdje si jer si ubio jednog djeaka. Shvaa li to?" Okrutnost odraslih. Shvaa li? Da", rekao sam mu. Mogao sam mu rei vie, o snovima iz kojih sam se budio mutnih, krvlju podlivenih oiju, o zatomljenim kricima koji su mi derali grlo dok sam ih gutao u sebi. O tome kako se zvijezde vrte i vrte kroz no iznad mojih besanih oiju. Dobrodoao si ovdje. Od tebe jo moe ispasti dobar ovjek." Tim me rijeima mislio utjeiti. Kasnije toga dana - moda od njega, a moda od nekog sluge koji je prislukivao razgovor djeaci su napokon doznali zato sam prognan. Trebao sam to oekivati, dovoljno sam se nasluao kako ogovaraju druge. Glasine su bile jedino vrijedno ime su djeaci mogli trgovati. meni Ipak, koju iznenadila sam me nagla kod njih, promjena strah i ponaanja prema uoio

sladostrasno zanimanje koji su im se zrcalili na licima dok sam prolazio. Sad bi ak i najodvaniji meu njima apnuo molitvu ako se sluajno oeao o mene, jer zla kob zna biti zarazna, a Erinije, nae siktave srdite boice osvete, nisu uvijek izbirljive. Djeaci su me gledali sa sigurne udaljenosti, opinjeni. Hoe li mu piti krv, to mislite? Njihov me apat guio, mrvio mi u pepeo zalogaje u ustima. Od gurnuo sam tanjur i krenuo u potragu za kutovima i pokrajnjim odajama gdje mogu sjediti a da me nitko ne uznemirava, osim
32

vitice usjeene u kamene zidine. Hrapavo su utali dok sam prelazio preko njih vrkom prsta. uo sam da si ovdje." Glas zvonko jasan, kao potok u kojem se otopio led. Naglo sam podignuo glavu. Sjedio sam u smonici, koljena priljubljenih uz prsa, uuren izmeu vreva tek istijetena, gusta maslinova ulja. Sanjao sam da sam riba koja se srebrnasto prelijeva pod suncem dok skae iz mora. Valovi su se rasprili i ponovno postali amfore i vree ita. Bio je to Ahilej, stajao je iznad mene. Lice mu je bilo ozbiljno, zelene oi postojane dok me promatrao. Zapekla me savjest. Nisam smio biti ovdje i znao sam to. Traio sam te", rekao je. Rijei su mu zvuale bezizraajno, ni ta nisam mogao naslutiti u njima. Nisi dolazio na jutarnje vjebe." Pocrvenio sam. Za krivnjom je navirao gnjev, polagan i mukao. Imao me pravo koriti, ali mrzio sam ga zbog toga. Kako zna? Ti ne dolazi na te vjebe." Uitelj je primijetio i rekao to mojem ocu." A on je poslao tebe." Htio sam da se posrami zbog toga to tuaka i prenosi glasine. Ne, doao sam svojevoljno." Ahilejev glas bio je smiren, ali vidio sam da mu se eljust zategnula, sasvim malo. Sluajno sam ih uo dok su razgovarali. Doao sam vidjeti jesi li bolestan." Nisam odgovorio. Jedan me trenutak prouavao. Moj otac namjerava te kazniti", rekao je. Znali smo to to znai. Kazna je bila tjelesna i obino javna. Kra ljevia nikad ne bi ibali, ali ja vie nisam bio kraljevi. Nisi bolestan", rekao je. Ne", ravnoduno sam rekao. Znai, nee se time posluiti kao izlikom." to?" Obuzet strahom, nisam shvaao to govori.
33

Izlikom za to gdje si bio." Glas mu je bio strpljiv. Tako da te ne kazne. Pa to e rei?" Ne znam." Mora neto rei." Njegova upornost raspirila mi je gnjev. Ti si kraljevi", odsjekao sam. To ga je iznenadilo. Nagnuo je glavu malo u stranu, kao znati eljna ptica. I?" Pa razgovaraj s ocem i reci da sam bio s tobom. Tu e ispriku prihvatiti." Rekao sam to s vie pouzdanja nego to sam ga doista osjeao. Da sam se ja kod svojeg oca zaloio za drugog djeaka, on bi ga iibao iz inata. Ali ja nisam Ahilej. Medu oima mu se pojavila najsitnija boria. Ne volim lagati", rekao je. Bila je to ona bezazlenost od koje te ostali djeaci odviknu zadir- kivanjem; ak i ako si tako mislio, nisi to govorio. Odvedi me onda sa sobom na svoje satove poduke", rekao sam. Pa to nee biti la." Podignuo je obrve i promatrao me. Stajao je potpuno nepomino, s mirom kakav sam mislio da ga ljudska bia ne mogu postii: kad stane sve osim disanja i otkucaja srca, poput jelena dok napeto oslukuje hoe li uti zuj loveva luka. Shvatio sam da drim dah. A tad se neto pomaknulo na njegovu licu. Donio je odluku. Doi", rekao je. Kamo?" Bio sam na oprezu: moda e me sad kazniti jer sam predloio prevaru. Na moj sat lire. Tako to nee biti la, kao to kae. Poslije emo razgovarati s mojim ocem." Sad?" Da. Zato ne?" Radoznalo me pogledao. Zato ne? Kad sam ustao poi za njim, udovi su me boljeli od duga sjedenja na hladnom kamenu. U prsima mi je brujilo neto to nisam umio imenovati. Spas, opasnost i nada, sve u isti mah.
34

Hodali

smo

tiini

kroza

zavojite

hodnike

dvorane

naposljetku stigli do malene odaje u kojoj su stajali samo povelika krinja i nekoliko stolaca za sjedenje. Ahilej mi je rukom pokazao jedan stolac od koe, zategnute preko jednostavna drvenog okvira. Glazbenikov stolac. Vidio sam ih samo u onim rijetkim prilikama kad su pjesnici dolazili svirati i pjevati uz oevo ognjite. Ahilej je otvorio krinju. Izvadio je iz nje liru i pruio mi je. Ne sviram", rekao sam mu. elo mu se namrtilo. Nikad?" udno, shvatio sam da ga ne elim razoarati. Moj otac nije vo lio glazbu." Pa? Tvoj otac nije ovdje." Uzeo sam liru u ruke. Bila je hladna na dodir i glatka. Prevukao sam prste preko ica, uo brenanje jedva ujnog tona; bila je to ona lira s kojom sam ga vidio prvog dana kad sam tek stigao ovamo. Ahilej se ponovno prignuo nad krinju, izvadio jo jedno glazbalo i sjeo pokraj mene. Poloio je glazbalo na koljena. Drvo je bilo izrezbareno i zlatno te je blistalo od pomne njege. Bila je to lira moje majke, ona koju je otac poslao da pokrije dio troka za mene. Ahilej je trznuo icu. Zvuk se izvio topao i zvonak, slatko ist. Majka je uvijek privlaila stolac blie pjesnicima kad god su dolazili, tako blizu da se otac zlovoljno mrtio, a sluge aptali medu sobom. Odjednom sam se sjetio tamna sjaja njezinih oiju u svjetlu vatre dok je gledala ruke pjesnika. Izraza njezina lica koji je odavao e. Ahilej je trznuo drugu icu i ponovno je zazvonio ton, dublji od prvoga. Rukom je posegnuo za kljuiem, zategnuo ga. Ovo je lira moje majke, gotovo sam izustio. Rijei su mi bile na jeziku, a za njima su navirale i druge. To je moja lira. Ali nisam progovorio. to bi on rekao na takvu tvrdnju? Lira je sad njegova. Gutnuo sam, suha grla. Lijepa je." Otac mi ju je dao", nehajno je rekao. Samo me njenost s kojom su njegovi prsti drali liru sprijeila da u provali bijesa ne
35

On nita nije primijetio. Moe je drati ako eli." Drvo e biti glatko i poznato pod rukom kao moja vlastita koa. Ne", protisnuo sam kroz bol koja mi je stezala grudi. Neu plakati pred njim. Zaustio je kao da e neto rei. Ali u tom asu uao je uitelj, mukarac neodredeno srednjih godina. Imao je ulj evite ruke glazbenika i nosio je vlastitu liru, izrezbarenu iz tamne orahovine. Tko je ovo?" upitao je. Govorio je oporo i glasno. Glazbenik, ali ne i pjeva. Ovo je Patroklo", rekao je Ahilej. On ne svira, ali nauit e." Ne na tom glazbalu." Uiteljeva se ruka spustila da mi uzme liru. Nagonski sam stegnuo prste. Nije bila tako lijepa kao majina, ali ipak je to bilo prinevsko glazbalo. Nisam ga se htio odrei. Nisam ni morao. Ahilej je uhvatio uitelja za zapee i zaustavio mu ruku na pola puta. Da, na tom glazbalu ako mu se svia." Uitelj se naljutio, ali nita vie nije rekao. Ahilej mu je pustio ruku i on je ukoeno sjeo. Poni", rekao je. Ahilej je kimnuo i nagnuo se nad liru. Nisam se stigao ni zapita ti zato se umijeao. Prstima je dodirnuo strune i sve su mi se misli rasprile. Zvuk je bio ist i sladak poput vode, jasan poput etruna. Nikad prije nisam uo takvu glazbu. Imala je toplinu ognja, ljepo tu i teinu uglaane bjelokosti. Krijepila je duu i istodobno blai- la poput melema. Nekoliko pramenova kose palo mu je preko oiju dok je svirao. Vlasi su mu bile fine poput samih struna lire, blistave. Zastao je, odmaknuo kosu s lica i okrenuo se prema meni. A sad ti." Zatresao sam glavom, srca puna kao da e se preliti. Nisam mogao svirati, ne sada. Ni ikada, ako umjesto toga mogu sluati njega kako svira. Ti sviraj", rekao sam. Ahilej se vratio strunama i glazba je ponovno zazvonila. Ovaj je put i pjevao, isprepleui pratnju i svoj zvonki, visoki djeaki glas.
36

Glavu je zabacio unatrag, otkrivajui grlo, podatno i meko poput ko- utine koe. Sitan smijeak zadignuo mu je lijevi kutak usta. Odjednom sam shvatio da se i nehotino naginjem naprijed, prema njemu. Kad je napokon prestao svirati, osjetio sam kako mi u grudima zjapi udna upljina. Gledao sam ga kako ustaje, sprema lire, zatvara krinju. Pozdravio se s uiteljem, koji se okrenuo i otiao. Trebalo mi je dugo da se saberem i shvatim da me on eka. Sad idemo kod mojeg oca." Nisam se uzdao u sebe i svoju mo govora pa sam samo kimnuo i poao za njim iz uionice "i du zavojitih hodnika, kralju.

37

P E T O

P O G L A V L J E

HILEJ

A
Pelejem gust koje

ME ZAUSTAVIO im sam proao kroz broncom

okovana vrata Pelejeve dvorane za prijam. ekaj ovdje", rekao je. Pelej je sjedio na stolcu s visokim naslonom na drugom

kraju prostorije. Neki postariji ovjek kojeg sam ve viao s stajao je tik uz njega kao da o neemu vijeaju. Iz vatre se dizao dim i u odaji je bilo vrue i zaguljivo. Na zidovima su visjele tapiserije u jarkim bojama i staro oruje su sluge ulatili tako da je blistalo. Ahilej je uao u odaju i kleknuo ocu pred noge. Oe, doao sam te zamoliti za oprost." Da?" Pelej je podignuo jednu obrvu. Govori." Odakle sam stajao, lice mu je djelovalo hladno i nezadovoljno. Odjednom me obuzeo strah. Prekinuli smo ga, Ahilej ak nije ni pokucao. Ja sam odveo Patrokla s vjebi." Moje ime zvualo je udno iz njegovih usta, gotovo da ga nisam prepoznao. Stari je kralj skupio obrve. Koga?" Menetijada", rekao je Ahilej. Menetijeva sina.

38

tovan nekom kraljeviu krvnom prisegom i ljubavlju. U ratu su mu ovi muevi poasna straa, u miru najblii savjetnici. Bio je to cijenjen poloaj, jo jedan razlog zbog kojeg su djeaci salijetali Pelejeva sina i pred njim se pravili vani; nadali su se da e ba njih odabrati za tu dunost. Pelej me pogledao stisnutih oiju. Doi ovamo, Patroklo." Sag je bio mekan pod mojim stopalima. Kleknuo sam malo iza Ahilej a. Osjeao sam kraljev pogled na sebi. Ahileju, godinama ti nudim drubenike, a ti ih redom odbija. Zato ba ovaj djeak?" I ja sam to mogao pitati. Nita nisam imao ponuditi takvu kraljeviu. Zato se onda smilio nada mnom? I Pelej i ja ekali smo njegov odgovor. Pun je iznenaenja." Podignuo sam pogled, namrtio se. Ako tako misli, usamljen je. Iznenaenja", ponovio je Pelej kao jeka. Da." Ahilej nije dalje objanjavao, iako sam se nadao da hoe. Zamiljen, Pelej je protrljao nos. Djeak je prognanik i ocrnjen mu je obraz. Nee ti ba pridonijeti ugledu." I ne treba", rekao je Ahilej. Ni uznosito, ni bahato. Iskreno. Pelej je to primio na znanje. Ipak, ostali e djeaci biti zavidni to si odabrao ba ovakvoga kao to je on. Sto e im rei?" Nita im neu rei." Odgovor je stigao bez oklijevanja, jasan i odrjeit. Nije na njima da mi odreuju kako u postupiti." Osjetio sam kako mi bilo muklo udara u venama, u strahu od Pelejeva gnjeva. Ali gnjeva nije bilo. Otac i sin zagledali su se jedan u drugoga, a Peleju je u kutku usta zatitrao jedva vidljiv traak veselog zadovoljstva. Ustanite, obojica." Ustao sam, omamljen. Dajem vam kaznu. Ahileju, ti e se ispriati Amfidamu, a ispri at e mu se i Patroklo."

39

Da, oe." To je sve." Okrenuo se od nas prema svojem savjetniku, razgovor je bio zavren. Ponovno vani, Ahileju se urilo. Vidimo se za veerom", rekao je i okrenuo se da ode. Sat prije rekao bih da mi je drago to odlazi, ali sad me je to, zaudo, pogodilo. Kamo ide?" Zastao je. Na borilake vjebe." Sam?" Da. Nitko me ne gleda dok se borim." Rijei su mu potekle glat ko, kao da ih je naviknuo izgovarati. Zato?" Dugo me promatrao, kao da neto odvaguje. Moja je majka to zabranila. Zbog proroanstva." Kakvog proroanstva?" Nita nisam uo o tome. Da u biti najbolji ratnik svojeg narataja." Zvualo je kao neto to dijete izmilja u hvalisavoj igri. Ali on je to rekao s takvom lakoom kao da izgovara vlastito ime. Htio sam ga pitati: I jesi li najbolji? Umjesto toga promucao sam: Kad su ti to prorekli?" Kad sam se rodio. Netom prije. Ejletija je dola i rekla proroan stvo mojoj majci." Ejletija, boica poroaja, za koju se prialo da osobno nadgleda poroaje polubogova. One ije je roenje odvie vano da bi ga se prepustilo sluaju. Zaboravio sam. Njegova je majka boica. Znaju li ostali?" Upitao sam to oprezno, nisam htio pretjerati s ispitivanjem. Neki znaju, neki ne. Ali zato odlazim na vjebe sam." Ali nije otiao. Gledao me. Kao da neto eka. Onda, vidimo se na veeri", rekao sam naposljetku. Kimnuo je i otiao.
40

Ve je sjedio kad sam stigao, okruen uobiajenim agorom djeaka to su se natiskali za mojim stolom. Napola sam oekivao da nee biti ondje, da sam cijelo to jutro sanjao. Kad sam sjeo, pogledao sam ga u oi, na brzinu, gotovo s krivnjom, a onda skrenuo pogled. Lice mi je oblilo rumenilo, znao sam. Ruke su mi bile teke i nespretne kad sam posegnuo za hranom. Bio sam svjestan svakog zalogaja, svakog izraza na svojem licu. Jelo je te veeri bilo vrlo dobro peena riba zainjena limunom i aromatinim travama, svjei sir i kruh - i on je jeo s tekom. Djeaci se nisu obazirali na moju nazonost. Odavno su me ve prestali primjeivati. Patroklo", Ahilej nije nerazgovijetno promrmljao moje ime kao to su to ostali esto radili, brzajui kao da ga jedva ekaju prevaliti preko jezika. Umjesto toga zazvonio je svaki slog: Pa-tro-klo. Oko nas je veera zavravala, sluge su odnosili pladnjeve. Podignuo sam pogled, a djeaci su utihnuli i radoznalo se zagledali u nas. Obino se nikome od nas nije obraao imenom. Veeras e spavati u mojoj sobi", rekao je. Zapanjio sam se tako da su mi se usta umalo ovjesila u udu. Ali ondje su bili i ostali djeaci, a ja sam odgojen da budem prinevski ponosan. U redu", rekao sam. Sluga e ti prenijeti stvari." uo sam to misle djeaci koji su zurili u nas, jednako razgovijetno kao da to izgovaraju naglas. Zato on?. Pelej je dobro rekao: esto je poticao Ahileja da si sam odabere drubenike. Ali svih tih godina Ahilej nije pokazao posebno zanimanje ni za jednog djeaka, premda je bio uljudan prema svima, kako i prilii njegovu odgoju. A sad je tu dugo iekivanu ast darovao onome tko je imao najmanje izgleda, djeaku sitnom, nezahvalnom i vjerojatno ukletom. Krenuo je, a ja sam poao za njim trudei se ne spotaknuti se, s osjeajem kako mi cijeli stol pilji u leda. Proveo me pored moje sta re sobe i dvorane u kojoj je stajalo prijestolje s visokim naslonom.
41

krilo koje se ukoso sputalo prema vodi. Zidove su prekrivali uzorci ivih boja koji su se pretapali u sivo im bi ih proao plamen baklje. Njegova je odaja bila tako blizu mora da je zrak imao okus soli. Ovdje na zidovima nije bilo slika, samo neureeni goli kamen i je dan jedini mekani prostira. Namjetaj je bio jednostavan, ali dobro izraen, istesan od tamnog drva za koje sam znao da dolazi iz stra nih krajeva. Na jednom slamaricu. Pokazao je rukom prema slamarici. To je za tebe." O." Nekako mi se nije inilo prikladnim zahvaliti mu. Jesi li umoran?" upitao je. Ne." Kimnuo je kao da sam rekao neto mudro. Ni ja." Uzvratio sam kimanjem. Obojica, oprezno uljudni, kljucamo glavama poput kakvih ptica. Nastupio je tajac. Hoe mi pomoi onglirati?" Ne znam onglirati." Ne mora znati. Pokazat u ti." Poalio sam to sam rekao da nisam umoran. Nisam htio od sebe napraviti budalu pred njim. Ali lice mu je ozarila nada i bilo bi be- utno i krto odbiti ga. U redu." Koliko ih moe drati?" Ne znam." Pokai mi ruku." Ispruio sam ruku otvorena dlana. Poloio je svoj dlan na moj. Trudio sam se da se ne trznem. Koa mu je bila mekana i pomalo ljepljiva od jela. Punane jagodice prstiju bile su vrele dok su dodi rivale moje prste. Tu smo negdje. Bit e bolje da pone s dvije. Uzmi ove." Uzeo je est lopti presvuenih koom kakvima se slue putujui zabavljai u nijemoj igri. Posluno sam primio dvije. Kad ti kaem, dobaci mi jednu."
42

kraju odaje primijetio sam debelu

Inae bi mi smetalo da mi netko tako nareuje. Ali iz njegovih usta te rijei nekako nisu zvuale kao zapovijed. Poeo je onglirati preostalim loptama. Sad", rekao je. Pustio sam da lopta iz mojih ruku poleti prema njemu, vidio kako se bez zastoja uklapa u zamuenu krunu putanju. Ponovno", rekao je. Bacio sam i drugu loptu, koja se pridruila ostalima. Dobro to radi", rekao je. Brzo sam podignuo pogled. Ruga li mi se? Ali lice mu je bilo iskreno. Hvataj." Lopta mi se vratila u ruke, ba kao ona smokva za veerom. Moja uloga nije zahtijevala nikakvu osobitu vjetinu, ali svejedno sam uivao. Shvatili smo da se obojica smijeimo od zadovoljstva nakon svakoga glatkog bacanja i hvatanja. Nakon nekog vremena je stao, zijevnuo. Kasno je", rekao je. Iznenadio sam se kad sam kroz prozor ugledao mjesec visoko na nebu, nisam ni primijetio kako je vrijeme proletjelo. Sjeo sam na slamaricu i promatrao ga dok je obavljao sve to treba prije spavanja: umio se vodom iz vra iroka oboda, razvezao konatu vrpcu to mu je drala kosu. U tiini mi se vratila nelagoda. Za- to sam ovdje? Ahilej je ugasio zublju. Laku no", rekao je. Laku no." Rije mi je bila udna u ustima, kao kakav strani jezik. Vrijeme je prolazilo. Na mjeseini sam na drugom kraju odaje razabirao obris njegova lica, savrena poput kipa. Usne je malko rastvorio, jednu ruku nemarno zabacio iznad glave. U snu je izgledao drukije: lijep, ali hladan poput mjeseine. Shvatio sam da elim da se probudi kako bih vidio da se u njega vraa ivot. Sutra ujutro poslije doruka otiao sam u veliku spavaonicu za djeake oekujui da e ondje biti i moje stvari, vraene na mjesto.
43

prije poinka, ali moje je staro mjesto i dalje bilo prazno, krevet ne- prostrt. Dakle. I dalje. Oprezno sam otiao do njegove odaje, napola oekujui da e mi se na putu isprijeiti neki sluga. Ali nije. Na vratima odaje zastao sam oklijevajui. On je bio unutra, nehajno ispruen na postelji kao onoga prvog dana kad sam ga vidio, ljuljajui nogu to mu je visjela preko ruba. Hej", rekao je. Da je pokazao i trun oklijevanja ili iznenaenja, otiao bih, vratio bih se u spavaonicu u kojoj mi je mjesto i spavao na goloj trstici radije nego da ostanem ovdje. Ali nije. Doekao me samo njegov oputeni glas i prodorno pozoran pogled. Hej", odgovorio sam i zauzeo svoje mjesto na slamarici na drugom kraju sobe. Polako sam se naviknuo: vie se nisam trzao kad bi on progovo rio, niti sam vie ekao ukor. Prestao sam oekivati da e me svaki as odaslati od sebe. Poslije veere noge su me po navici nosile u njegovu sobu, a slamaricu na kojoj sam leao smatrao sam svojom. Nou sam i dalje sanjao o mrtvom djeaku. Ali kad bih se probudio, u znoju i prestravljen, mjesec bi jasno sjao na vodi i uo sam kako valovi lapu na obali. U polutami sam nazirao njegovo lagano disanje, sneni splet njegovih udova. Koliko god da mi je srce lupalo, umirilo bi se, usporilo kad bih ga pogledao. Bilo je u njemu neeg ivotnoga, ak i pri poinku, prema emu su smrt i sablasti djelovali kao budalatine. Nakon nekog vremena ponovno bih utonuo u san. I poslije toga snovi su se prorijedili te napokon posve nestali. Otkrio sam da nije uvijek tako dostojanstven kako je izgledao. Ispod njegova uzviena, spokojna dranja krilo se drugo lice, vragolasto i mnogostrano poput dijamanta s kojeg odbljeskuje svjetlo. Volio se igrati nadmeui se sam sa sobom, hvatati stvari zatvorenih oiju, zadavati si neizvedive skokove preko kreveta i stolaca. Kad se smijeio, koa u kutovima oiju guvala mu se kao

44

I sam je bio poput plamena. Svjetlucao je, privlaio pogled. Posjedovao je neku zamamnu ljepotu, ak i netom poslije buenja, raupane kose i lica jo smuena od sna. Noge su mu izbliza izgledale gotovo kao da nisu od ovoga svijeta: savreno oblikovani jastuii na nonim prstima, tetive koje su se napinjale poput struna lire. Ruiaste pete prekrivala mu je bijela hrapava koa jer je posvuda iao bos. Otac ga je tjerao da tabane mae uljima koja su mirisala na sandalovinu i nar. Uveer, prije nego to bismo utonuli u san, poeo mi je pripovijedati o svemu to mu se dogodilo toga dana. Isprva sam samo sluao, ali s vremenom se i meni jezik razvezao. Poeo sam priati o svojim dogodovtinama, najprije o svemu u palai, a poslije i djelie onoga to je bilo prije: o oblutcima to skakuu po vodi, drvenom konjiu s kojim sam se igrao, liri iz majina miraza. Drago mi je to ju je tvoj otac poslao ovamo s tobom", rekao je. Uskoro su se nai razgovori prelili preko okvira noi. Iznenadio sam samoga sebe kad sam otkrio koliko se toga ima priati, o svemu: o morskom alu, o veeri, o ovom ili onom djeaku. Prestao sam ekati porugu, korpionov rep skriven u njegovim rijeima. Govorio je ono to je mislio, udio se ako drugi nisu. Neki su to moda pogreno tumaili kao bezazlenost. Ali nije li odlika velika uma uvijek zasjeci ravno u sr stvari? Jedno poslijepodne kad sam ga htio ostaviti da se nasamo posveti borilakim vjebama, rekao je: Zato ne bi poao sa mnom?" Glas mu je bio malo napet; da nisam mislio kako je to nemogue, rekao bih da se boji. Zrak medu nama, dosad oputen, odjednom se zategnuo. U redu", rekao sam. Bilo je to u onim tihim satima kasnog poslijepodneva; usnula palaa ekala je da popusti vruina pa su nas svi ostavili na miru. Poli smo najduim putem, vijugavim stazicama kroz maslinike do oruarnice.
45

Da ja...?" Zatresao je glavom. Ne. Ne borim se s drugima", rekao mi je. Izaao sam za njim na kruni prostor s tlom od ugaenog pijeska. Nikad?" Nikad." Pa kako onda zna..." zautio sam dok je on zauzeo borilaki stav u sreditu kruga, s kopljem u rukama, maem za pojasom. Da je proroanstvo istinito? Zapravo ne znam." Boanska krv tee drukije u svakom djetetu roenome od boga. Orfejev glas tjerao je i stabla da puste suzu, Heraklo je mogao ubiti ovjeka tapanjem po leima. Ahilejeva udesna sposobnost bila je njegova brzina. Ve pri prvim prijelaznim koracima u zaletu, koplje mu je jurilo bre nego to sam stizao pratiti okom. Sijevnulo je u napadu, zastalo, zatim sijevnulo unatrag. Drak koplja kao da mu je strujio u rukama, tamnosivi otri vrh palucao je poput gujina jezika. Noge su mu odskakivale od tla kao u plesaa, nikad u mjestu. Gledao sam ga kao prikovan. Jedva sam disao. Lice mu je bilo spokojno i bezizraajno, nimalo zgreno u naporu. Pokreti su mu bili tako precizni da mi se inilo da vidim protivnike s kojima se bori, njih deset, dvadeset, kako napreduju sa svih strana. Odskoio je kosei kopljem sve pred sobom dok je drugom rukom vadio ma iz toka. Vitlao je i kopljem i maem, gibak kao voda, brz kao riba u valovima. Odjednom je stao. uo sam ga kako die, tek neto glasnije nego obino, u nepominom poslijepodnevnom zraku. Tko te uio?" upitao sam ga. Nisam znao to bih drugo rekao. Otac, malo." Malo. Gotovo me obuzeo strah. Nitko drugi?" Ne." Zakoraio sam prema njemu. Bori se sa mnom." Ispustio je zvuk slian smijehu. Ne. Naravno da neu."
46

Bori se sa mnom." Bio sam u transu. Uio ga je, malo, otac. A ostalo je bilo - to? Boansko? Ovo je pripadalo bogovima vie od svega to sam vidio u ivotu. On je to pretvarao u ljepotu, to nae znojno umijee sjeenja i probadanja. Shvatio sam zato mu otac ne doputa boriti se pred drugima. Kako da se obian ovjek ponosi vlastitom vjetinom kad na svijetu postoji ovo? Ne elim se boriti s tobom." Izazivam te." Nema oruje." Nabavit u ga." Kleknuo je i poloio oruje na pranjavo tlo. Oi su mu susrele moje. Neu. I nemoj me to vie traiti." Trait u te opet. Ne moe mi zabraniti." Prkosno sam zakoraip naprijed. Neto se vrelo rasplamsalo u meni, neka nestrpljivost, pouzdanje. Moram to dobiti. I on e mi to dati. Lice mu se iskrivilo i gotovo mi se uinilo da nazirem gnjev. To mi je godilo. Barem u ga dobro podbosti, ako nita drugo. A onda e se boriti protiv mene. Od opasnosti su mi ivci zujali kao napete strune. Ali umjesto toga okrenuo se i otiao, ostavivi oruje u praini. Vrati se", rekao sam. A onda glasnije: Vrati se. Boji li se?" Ponovno je ispustio onaj udni zvuk, napola smijeh, sve to leima okrenut prema meni. Ne, ne bojim se." Trebao bi se bojati." Mislio sam se naaliti, ublaiti sve, ali nije
tako zvualo u nepokretnu zraku to se ovjesio izmeu nas.

Njegova lea kao da su zurila u mene, nepomina, postojana. Natjerat u ga da me pogleda, pomislio sam. Noge kao da su mi progutale onih pet koraka to su nas dijelili i zaletio sam mu se u lea. Posrnuo je, poeo padati, a ja sam se prilijepio uz njega. Tresnuli smo o tlo i uo sam njegov brzi, kratki izdah kad mu je zrak istjeran iz plua. Ali prije no to sam stigao progovoriti, ve se izvrnuo poda mnom, ve me je rukama zgrabio za zapea. Otimao
47

neto protiv ega se mogu boriti. Pusti me!" Naglo sam trgnuo ruke da se oslobodim njegova stiska. Ne." Jednim hitrim okretom povukao me pod sebe, prikovao me za tlo, s koljenima na mojem trbuhu. Dahtao sam, bijesan, ali i nekako neobino zadovoljan. Nikad nisam vidio da se netko bori kao ti", rekao sam mu. Priznanje ili optuba, ili jedno i drugo. Nisi ti ba mnogo vidio." Nakostrijeio sam se unato blagosti njegova glasa. Zna to sam mislio." Oi su mu bile neprozirne. Iznad nas tiho su lupkale nedozrele masline. Moda. Sto si mislio?" Izvinuo sam se iz sve snage pa me pustio. Sjeli smo, pranjavih tunika zalijepljenih za leda. Mislio sam..." Prekinuo sam se. U meni je sad zasjekla otrina, ona poznata bodlja gnjeva i zavisti koja sijevne kao plamen kad kresne kremen. Ali gorke su rijei zamrle prije no to sam ih pravo i pomislio. Nitko nije poput tebe", napokon sam rekao. Trenutak me promatrao u tiini. I?" Neto u tome kako je to rekao otplavilo je i posljednje tragove mojega gnjeva. Jednom sam se grizao zbog toga, jednom. Ali tko sam sad ja da zavidim na takvom emu? Kao da me uo, osmjehnuo se, a lice mu je bilo poput sunca.

48

 E S T O

P O G L A V L J E

N
nikakvu

AKON TOGA NAE JE PRIJATELJSTVO nadolo naglo

poput proljetne bujice s planina. Prije smo ostali djeaci i ja zamiljali podukom, kako su mu dani ispunjeni prinevskom

dravnim poslovima i vjebama s kopljem. Ali odavno sam shvatio pravu istinu: osim satova lire i borilakih vjebi, nije dobivao poduku. Jedan bismo dan ili plivati, drugi bismo se verali po drveu. Izmiljali smo igre, utrkivali se i valjali. Leali bismo na toplom pijesku i govorili: Pogodi o emu sad razmiljam." O sokolu to smo ga vidjeli s prozora. O djeaku s iskrivljenim prednjim zubom. 0 veeri. 1 dok smo plivali ili se igrali ili razgovarali, nadoao bi mi taj osjeaj. Gotovo poput straha, po tome kako me ispunjavao i penjao mi se u grudima. Gotovo poput suza po tome kako je brzo nailazio. Ali nisu to bili ni strah ni suze, bio je to osjeaj poletan tamo gdje su oni teki, vedar tamo gdje su sumorni. I prije sam doivljavao trenutke
49

Ovo je bilo drukije. Primijetio sam da se smijeim od uha do uha sve dok me obrazi ne bi zaboljeli, a tjeme kakljalo tako da mi se inilo da e mi otprhnuti s glave. Jezik mi je bjeao, opijen slobodom. Ovo i ovo i ovo, govorio sam mu. Nisam se morao bojati govorim li previe. Nisam se morao brinuti jesam li premrav ili prespor. Ovo i ovo i ovo! Nauio sam ga bacati abice, a on je mene rezbariti drvo. Osjeao sam svaki ivac u tijelu, svaki dodir zraka na koi. Svirao je liru moje majke, ja sam promatrao. Kad sam ja bio na redu da sviram, prsti bi mi se zapetljavali u strune i uitelj je zbog mene oajavao. Nisam mario. Sviraj jo", rekao sam mu. I svirao je sve dok mu vie nisam razabirao prste u mraku. Tad sam primijetio kako sam se promijenio. Vie mi nije smetalo to gubim kad se utrkujemo, i to gubim kad plivamo prema pui ni do stijenja, i to gubim kad bacamo koplje i kamen na abice. Jer tko bi se sramio gubiti od takve ljepote? Bilo mi je dovoljno gledati ga kako pobjeuje, vidjeti mu tabane kako bljeskaju dok diu oblake pijeska, ili podizanje i sputanje njegovih ramena dok se probija kroz slanu vodu. Sasvim dovoljno. U kasno ljeto, vie od godine nakon to je poelo moje progon stvo, naposljetku sam mu ispriao kako sam ubio onog djeaka. Sjedili smo u kronji hrasta u dvoritu, skriveni od pogleda, iza zavjese isprepletenog lia. Nekako mi je ovdje, visoko iznad tla, s vrstim deblom za leima, bilo lake otvoriti duu. utke me sasluao, a kad sam zavrio, upitao me: Zato nisi rekao da si se branio?" Upravo njemu nalik, pitati neto ega se nikad prije nisam sjetio. Ne znam." Ili si mogao slagati. Rei da si ga naao ve mrtvoga." Zurio sam u njega, zapanjen kako je to jednostavno. Mogao sam slagati. I spoznaja koja je slijedila: da sam slagao, jo bih bio
50

priznao. Prisjetio sam se kako mu se eljust ukrutila dok sam govo rio. Taj ne zasluuje biti kralj. Ti ne bi lagao", rekao sam. Ne", priznao je. to bi ti napravio?" upitao sam. Ahilej je lupnuo prstima po grani na kojoj je sjedio. Ne znam. Ne mogu zamisliti. To kako ti se taj djeak obratio." Slegnuo je ramenima. Nitko mi nikad nije pokuao neto oduzeti." Nikad?" Nisam mogao vjerovati. Izgledalo mi je nemogue da postoji ivot u kojem se takvo to ne dogada. Nikad." Jedno je vrijeme utio i razmiljao. Ne znam", na kraju je ponovio. Mislim da bih se naljutio." Sklopio je oi i naslonio gla vu na granu. Zeleno hrastovo lie uokvirilo mu je kosu poput krune. Sad sam esto viao kralja Pelej a: katkad nas je pozivao na vijee i na veere s vladarima koji su doli u posjet. Smio sam sjediti za stolom pokraj Ahileja, ak i govoriti ako sam htio. Nisam to htio, bilo mi je dovoljno utke sjediti i promatrati ljude oko sebe. Skops, tako me Pelej poeo zvati. Sova, zbog mojih velikih oiju. Dobro se snalazio u iskazivanju takve vrste naklonosti, openite i neobvezne. Kad bi se svi ostali razili, znali smo ostati sjediti s njim uz vatru i sluati prie o njegovoj mladosti. Sad sijed i naboran starac, priao nam je kako se neko borio rame uz rame s Heraklom. Kad sam rekao da sam vidio Filokteta, nasmijeio se. Da, nosa velikog Heraklova luka. Tad je bio kopljanik, i najhrabriji od svih nas." I to mu je ilo, takva vrsta pohvale. Poeo sam shvaati zato mu je riznica puna darova u znak primirja i sklopljenih saveza. Meu naim hvalisavim, napuhanim junacima, Pelej je bio iznimka: skroman ovjek. Ostajali bismo ondje i sluali ga dok su sluge dodavali jo jednu cjepanicu na vatru, pa jo
51

Nisam bio s njime samo kad je posjeivao majku. Odlazio je kasno naveer ili pred zoru, prije nego to bi se palaa probudila, i vraao se zarumenjenih obraza i miriui na sol. Kad sam ga upitao, bez oklijevanja mi je rekao udno bezbojnim glasom: Uvijek je isto. eli znati.to radim i jesam li dobro. Govori mi o mojem ugledu medu ljudima. Na kraju me pita hou li poi s njom." Sluao sam ga kao zatravljen. Kamo?" U pilje ispod mora." Gdje ive morske nimfe, tako duboko da sunce onamo ne prodire. I hoe li poi s njom?" Zatresao je glavom. Otac kae da ne smijem. Kae da ni jedan smrtnik koji ih je vidio vie nije bio isti." Kad se okrenuo, brzo sam rukom napravio prostoduni znak protiv zla. Bogovi sauvajte. Malo me uplailo uti ga da tako mirno govori o tome. Bogovi i smrtnici nikad se sretno ne mijeaju u naim priama. Ali ona mu je majka, umirivao sam samoga sebe, a on polubog. S vremenom su ti posjeti majci postali samo jo jedna od njego vih neobinosti na koje sam se priviknuo, poput njegovih udesnih nogu ili nadljudske spretnosti njegovih prstiju. Kad bih ga uo kako se u zoru penje kroz prozor, promrmljao bih sa svojeg leaja: Je li ona dobro?" I on bi mi odgovorio: Da, dobro je." A katkad bi dodao: Danas ima mnogo riba" ili Zaljev je topao kao topla kupka." A onda bismo ponovno utonuli u san. Jednog jutra mojeg drugog proljea ondje vratio se iz posjeta majci kasnije nego obino; sunce je ve gotovo izronilo iz mora i kozje su klepke odzvanjale s brda. Je li ona dobro?" Dobro je. eli te upoznati." Osjetio sam kako me preplavljuje strah, ali priguio sam ga. Mi sli li da bih je trebao upoznati?" Nisam mogao zamisliti to eli od mene. Znao sam za njezinu mrnju prema smrtnicima.
52

Nije me pogledao u oi, samo je prstima neprestano vrtio kamen koji je negdje naao. Nema u tome niega loeg. Sutra naveer, rekla je." Sad sam shvatio da je to zapovijed. Bogovi ne pitaju. Poznavao sam ga dovoljno dobro da primijetim kako mu je neugodno. Nikad se nije drao ovako ukoeno. Sutra?" Kimnuo je. Nisam htio da vidi da se bojim, premda inae nita nismo skrivali jedan od drugoga. Trebam li... trebam li donijeti dar? Medovinu?" Polijevali smo je po oltarima bogova u blagdanske dane. Bila je to jedna od najbogatijih rtava koje smo prinosili. Zatresao je glavom. Ne voli medovinu." Sljedee noi, kad su svi ukuani zaspali, popeo sam se kroz prozor. Mjesec je bio napola pun, dovoljno jasan da bez lui zublje naem put kroz stijenje. Rekao mi je da samo stojim u pjeni valova i ona e doi. Ne, uvjeravao me, ne mora nita govoriti. Ona e znati. Valovi su bili topli, gusti od pijeska. Premjetao sam se s noge na nogu, promatrao sitne bijele rakove kako trkaraju po pliaku. Oslukivao sam mislei da bih mogao uti zapljuskivanje njezinih koraka dok se pribliava. Niza al je zapuhao povjetarac pa sam zahvalno sklopio oi. Kad sam ih ponovno otvorio, stajala je preda mnom.
Bila je via od mene, via od svih ena koje sam u ivotu vidio. Crna kosa padala joj je raspletena niz leda, a koa joj je sjala,

blistava i nevjerojatno blijeda, kao da je upila mjeseinu. Bila mi je tako blizu da sam je mogao namirisati: miris slane vode s trakom zlatnosmeeg meda. Nisam disao. Nisam se usudio.
Ti si Patroklo." Ustuknuo sam kad sam joj uo glas, hrapav i promukao. Oekivao sam srebrna zvonca, ne kripu ljunka to ga kotrljaju valovi.

Da, gospoo."
Licem joj je preletio izraz gaenja. Oi joj nisu bile poput ljudskih: bile su crne do samog sredita i proarane zlatnim mrljicama.
53

On e biti bog", rekla mi je. Nisam znao to odgovoriti, pa nisam rekao nita. Nagnula se naprijed, a ja sam napola pomislio da e me dotaknuti. Ali naravno da nije. Razumije li?" Osjetio sam njezin dah na obrazu, nimalo topao, nego leden poput morskog bezdana. Razumije li? Rekao mi je i kako ona mrzi kad mora ekati. Da." Primaknula mi se jo blie, nadvila se nad mene. Usne su joj bile crvena poderotina, nalik na rasjeeni trbuh rtve, krvav i pun znamenja. Iza usana, zubi su joj blistali, otri i bijeli poput izbijeljene kosti. Dobro." Nemarno, kao da pria sama sa sobom, dodala je: Ionako e brzo umrijeti." Okrenula se i zaronila u more a da se povrina nije ni namrekala. Nisam se vratio ravno u palau. Nisam mogao. Umjesto toga otiao sam u maslinik da ondje sjedim medu vornatim stablima i otpalim plodovima. Daleko od mora. Sad mi nije trebao miris soli. Ionako e vrijedan brzo umrijeti. Rekla je to hladnokrvno, kao Za jednu boicu, onih nekoliko bijednih injenicu. Nije htjela da mu budem drubenik, ali nisam bio ubojstva. desetljea ljudskoga ivota jedva da su bili nekakva smetnja. I eljela je da on postane bog. Izgovorila je to tako jednostavno, kao da je to oito. Bog. Nisam ga mogao zamisliti kao boga. Bogovi su hladni i udaljeni, daleki poput mjeseca, nimalo slini njegovim ivahnim oima, nestanoj toplini njegova smijeka. To to je eljela bio je slavohlepno velik zalogaj. Teko je nekoga uiniti besmrtnim, pa bio on i polubog. Istina, to se dogadalo, dogodilo se Heraklu, Orfeju, Orionu. Sada sjede na nebesima, vladaju kao zvijea, goste se ambrozijom s bogovima. Ali ti su ljudi bili sinovi Zeusovi, njihove tetive snano su se napinjale od najistijeg ihora to tee ilama. Tetida je mala meu manjim
54

njem i laskom, traiti usluge od monijih bogova. Sami nisu mogli mnogo. Osim ivjeti, zauvijek. O emu razmilja?" Bio je to .Ahilej, doao me potraiti. Rijei su mu glasno odjeknule u tiini maslinika, ali nisam se uplaio. Na pola sam oekivao da e doi. Htio sam da doe. Ni o emu", rekao sam. To nije bila istina. Valjda nikad nije. Sjeo je pokraj mene, pranjavih, bosih nogu. Je li ti rekla da e ubrzo umrijeti?" Zapanjen, okrenuo sam se prema njemu i pogledao ga. Da", rekao sam. ao mi je", rekao je on. Vjetar je zatresao sivo lie nad nama i negdje sam uo tihi plop kad je maslina pala na tlo. Ona eli da ti bude bog", rekao sam mu. Znam." Lice mu se zgrilo od nelagode i, unato svemu, laknulo mi je pri dui. Kako je djeaki reagirao. I kako ljudski. Roditelji, svuda isti. Ali pitanje se i dalje moralo postaviti, nisam mogao nita dok ne ujem odgovor. eli li biti..." zastao sam zamuckujui, iako sam si obeao da neu. Sjedio sam u masliniku i vjebao upravo to pitanje dok sam ekao da me pronae. eli li biti bog?" Oi su mu bile tamne u polusvjetlu. Nisam razabirao zlatne mrljice u zelenoj arenici. Ne znam", napokon je rekao. Ne znam niti to to znai, niti kako se to dogodi." Spustio je pogled na ruke sklopljene na koljenima. Ne elim otii odavde. I kad bi to uope bilo? Ubrzo?" Ostao sam bez rijei. Nisam znao nita o tome kako se postaje bog. Bio sam samo smrtnik, nita vie. On se namrtio, progovorio glasnije. Uostalom, postoji li uope to mjesto? Olimp? Ona zapravo i ne zna kako bi to izvela. Pretvara
se da zna. Misli da ako se dovoljno proslavim..." Glas mu je zamro.
55

Na to sam se barem mogao nadovezati. Onda bi te bogovi dobrovoljno uzeli." Kimnuo je. Ali nije mi odgovorio na pitanje. Ahileju." Okrenuo se prema meni, oiju i dalje punih nemona bijesa, s nekakvom ljutitom zbunjenou. Bilo mu je tek dvanaest godina. eli li ti postati bog?" Ovaj put ilo je lake. Jo ne", rekao je. Stisak, za koji nisam ni znao da je u meni, malo je popustio. Jo ga neu izgubiti. Podupro je bradu dlanom; crte su mu djelovale finije nego ina e, kao da su isklesane u mramoru. Ali volio bih biti junak. Mislim da bih to mogao postati. Ako je proroanstvo tono. Ako bude rata. Majka kae da sam bolji ak i od Herakla." Nisam znao to rei na to. Nisam znao je li to majinska pristra nost ili injenica. Bilo mi je svejedno. Ne jo. Jedno je vrijeme utio. Onda se odjednom okrenuo prema meni. Bi li ti elio biti bog?" Tamo, medu mahovinom i maslinama, to mi je zvualo smijeno. Nasmijao sam se, a trenutak poslije nasmijao se i on. Mislim da su izgledi za to mali", rekao sam mu. Ustao sam, pruio mu ruku. Uhvatio ju je i dignuo se na noge. Tunike su nam bile pranjave, a mene su noge lagano peckale od morske soli koja se suila na njima. Ima smokava u kuhinji. Vidio sam ih", rekao je. Bilo nam je tek dvanaest godina, premalo da nas bilo to dugo mui. Kladim se da mogu pojesti vie od tebe." Da vidimo tko je bri!" Nasmijao sam se. Dali smo se u trk.

56

S E D M O

P O G L A V L J E

LJEDEE

LJETO

NAPUNILI

smo

trinaest

godina,

najprije

S
visi-

on, zatim ja. Tijela su nam se poela protezati, razvlaei nam zglobove sve dok nisu postali bolni i slabi. U Pelejevu sjajnome

bronanom zrcalu gotovo se nisam prepoznavao: bio sam krakat i mrav, trkljavih nogu kao u rode i zailjene brade. Ahilej je bio jo vii, nadvisivao me za glavu. S vremenom emo dorasti do iste ne, ali on je sazrio ranije, moda osnaen boanskim u svojoj krvi. I ostali su djeaci odrastali. Redovito smo uli stenjanje iza zatvorenih vrata i vidjeli sjene kako se vraaju u svoje postelje prije svitanja. U naim su krajevima mukarci esto uzimali branu druicu prije nego to im je poteno izrasla brada. Koliko su ranije onda uzimali slukinju? To se i oekivalo; malo je koji mukarac dolazio u branu postelju neiskusan. Oni koji jesu, bili su doista nesretnici: preslabi da nagovore, preruni da osvoje, presiromani da plate. Po obiaju, u svakoj je palai obitavala cijela svita ena plemeni-

57

jo robova. Nisu to sve bile nasilne obljube, katkad je postojalo uzajamno zadovoljstvo, ak i naklonost. Barem su to vjerovali mukarci kad su o tome govorili. I meni i Ahileju bilo bi lako, beskrajno lako lei s nekom od tih djevojaka. S trinaest godina ve smo gotovo i kasnili, posebno on, jer su prinevi bili poznati po kraljevskom apetitu. Umjesto toga, utke smo promatrali kako tienici povlae djevojke u krila ili kako Pelej najljepu od njih poziva u svoju lonicu poslije veere. Jedanput sam ak uo kako je kralj nudi svojem sinu. Odgovorio je gotovo prkosno: Veeras sam umoran." Poslije, dok smo se vraali u nau sobu, izbjegavao je moj pogled. A ja? Ja sam bio srameljiv i utljiv sa svima osim s Ahilejem; jedva sam mogao razgovarati s drugim djeacima, kamoli s kojom djevojkom. Kao kraljeviev drubenik, vjerojatno ne bih ni morao govoriti, bio bi dovoljan pokret ruke ili pogled. Ali takvo to nije mi ni padalo na pamet. Osjeaji koji su se nou budili u meni nisu imali nikakve veze s tim slukinjama, s njihovim oborenim pogledima i poniznim posluhom. Promatrao sam kako jedan djeak prtlja oko djevojine haljine, tup izraz njezina lica dok mu je toila vino. Ni sam elio nita takvo. Jedne veeri ostali smo dokasno u Pelejevoj odaji. Ahilej je leao na podu, s rukom pod glavom umjesto jastuka. Ja sam, neto slube- nije, sjedio na stolcu. Ne samo zbog Peleja. Nije mi se svialo kako izgledaju moji mravi krakati udovi isprueni na podu. Stari kralj napola je sklopio oi. Pripovijedao nam je priu. Meleagar je bio najbolji ratnik svojeg doba, ali i najuznositiji. Smatrao je da mu pripada sve najbolje, a budui da su ga ljudi vo ljeli, to je i dobivao." Pogled mi je odlutao do Ahileja. Prsti su mu se jedva vidljivo micali u zraku. To je esto radio dok je skladao novu pjesmu. Valjda ga je nadahnula pripovijest o Meleagaru, onako kako ju je priao njegov otac.

58

Ali jednoga je dana kalidonski kralj rekao: ,Zato moramo toliko davati Meleagaru? U Kalidonu ima i drugih zaslunih mueva.'" Ahilej se pomaknuo i tunika mu se zategnula preko prsa. Taj sam dan sluajno uo kako slukinja ape prijateljici: Misli li da me princ pogledao za veerom?" Glas joj je bio pun nade. Meleagar je uo kraljeve rijei i pobjesnio je." Danas ujutro skoio je na moj krevet i pritisnuo nos uz moj. Do bro jutro", rekao je. Sjetio sam se njegove topline na svojoj koi. Rekao je: ,Neu se vie boriti za vas.' I zaputio se ravno kui te potraio utjehu u naruju svoje ene." Osjetio sam kako me netko vue za nogu. Bio je to Ahilej, koji mi se iroko osmjehivao s poda. Kalidon je imao ljute neprijatelje, a kad su uli da se Meleagar vie nee boriti za Kalidon. Lagano, izazivaki, gurnuo sam nogu prema njemu. Njegovi su mi se prsti obavili oko zgloba. Napali su. I grad Kalidon pretrpio je strane gubitke." Ahilej me povukao, pa sam napola spuznuo sa stolca. Uhvatio sam se za drveni rukohvat da me ne povue na pod. I ljudi su poli Meleagaru da ga zamole za pomo. A... Ahileju, slua li ti mene?" Da, oe." Ne slua. Mui naeg jadnog Skopsa." Pokuao sam izgledati kao muenik. Ali osjeao sam samo hladnou na zglobu, tamo gdje su trenutak prije bili njegovi prsti. Moda je tako i bolje. Malo sam se umorio. Zavrit emo priu neku drugu veer." Ustali smo i poeljeli starcu laku no. Ali dok smo se spremali otii, rekao je: Ahileju, mogao bi potraiti onu plavokosu djevojku iz kuhinje. uo sam da se ulja oko dovrataka ne bi li te doekala." Bilo je teko odrediti je li mu se lice tako promijenilo zbog vatre ili neega drugog.

59

Moda, oe. Umoran sam veeras." Pelej se zacerekao, kao da je to ala. Siguran sam da bi te ona uspjela razbuditi." I zatim nas otpravio mahnuvi rukom. Morao sam kaskati da drim korak s njim dok smo hodali prema naoj odaji. Umili smo se u tiini, ali u meni je kopkala bol, podmu kla kao pokvareni zub. Nisam je mogao ostaviti na miru. Ta djevojka... svia ti se?" Ahilej se okrenuo prema meni s drugog kraja prostorije. Zato? Tebi se svia?" Ne, ne." Zacrvenio sam se. Nisam to mislio." Tako se nesigurno nisam osjeao s njim jo o najranijih dana. Mislim, eli li... " Zatrao se prema meni, sruio me na leda na moju slamaricu. Nadvio se nad mene. Zlo mi je vie od tih pria o njoj", rekao je. Vruina mi se uspinjala vratom, plazila mi vrelim jezicima po licu. Njegova je kosa padala oko mene, zapahnuo me njegov miris. Zrnata koa njegovih usnica zaustavila se na dlaku od mojih. A onda se, ba kao i jutros, povukao. Skoio je na noge, otiao na drugi kraj odaje da natoi posljednji pehar vode. Lice mu je bilo nepomino i smireno. Laku no", rekao je. Nou, u postelji, naviru slike. Poinju kao snovi, milovanja koja me prate u snu iz kojeg se naglo budim uzdrhtao. Leim budan, a slike su jo tu: treptav odsjaj vatre na vratu, zaobljena linija boka to se sputa i vue prema dolje. Ruke, glatke i snane, pruaju se da me dodirnu. Poznam te ruke. Ali ak i ovdje, u tami iza sklopljenih vje- a, ne mogu imenovati ono emu se nadam. Danju me hvata nemir, rastrzan sam. Ali koliko god ja koraao gore-dolje, pjevao ili trao, to ih ne sprjeava. Dolaze i ne daju se zaustaviti. Ljeto je, jedan od prvih lijepih dana. Poslije ruka smo na alu, sjedimo leima naslonjeni na nakoen komad naplavljena drva. Sunce
60

je visoko, zrak oko nas topao. Ahilej se mekolji pokraj mene, stopa lo mu dodiruje moje. Hladno je, ruiasto izgrebeno od pijeska, me kano nakon zime provedene u kui. Pjevui neto, dio pjesme koju je ranije svirao. Okreem se prema njemu da ga pogledam. Lice mu je glatko, bez mrlja i pritia koji ve napadaju ostale djeake. Crte su mu izvuene sigurnom rukom, nita nije iskrivljeno, traljavo, nita preveliko - sve precizno, izrezano najotrijim od noeva. A opet, opi dojam nije otar. On se okree i vidi da ga gledam. Sto je?" kae. Nita." Osjeam njegov miris. Ulja od nara i sandalovine kojima mae noge, sol istog znoja, zumbule kroz koje smo gazili na putu ovamo i iji nam je miomiris natopio glenjeve. Ispod svega toga je njegov vlastiti miris, miris s kojim odlazim na poinak, miris s kojim se budim. Ne mogu ga opisati. Sladak je, ali ne sasvim. Snaan je, ali ne presnaan. Neto poput badema, ali ni to nije posve tono. Katkad, nakon to se hrvemo, tako mirie i moja vlastita koa. Sputa ruku na tlo da se osloni na nju. Miii nadlaktice lagano mu se zaobljuju, ocrtavaju se i nestaju kako se on kree. Uprte u moje, oi mu se duboko zelene. Bilo mi naglo ubrzava a da ne znam objasniti zato. Dosad me pogledao tisue i tisue puta, ali neto je sad drukije u njegovu pogledu, neka estina koju ne poznam. Usta su mi suha i ujem zvuk vlastita grla dok gutam. On me promatra. Kao da neto eka. Pomiem se nemjerljivo malim pokretom prema njemu. Kao da sam skoio u vodopad. Do toga asa nisam znao to u napraviti. Naginjem se i usne nam se nespretno spajaju. Poput debelih tjelea- ca pela, mekanih, oblih i opijenih peludom. Osjeam okus njegovih usta - vreo i sladak od meda to smo ga jeli poslije ruka. eludac mi treperi, a topla kaplja uitka razlijeva mi se pod koom.
61

Snaga moje elje, brzina kojom ona raste, zapanjuje me; trzam se i naglo se odmiem od njega. Na tren, samo jedan kratak tren, vidim njegovo lice uokvireno poslijepodnevnim svjetlom, usne lagano razdvojene, jo napola oblikovane za poljubac. Oi su mu rairene od iznenaenja. Zgroen sam. Sto sam uinio? Ali nemam vremena za isprike. On ustaje i ustukne korak unatrag. Lice mu je zatvoreno, neprobojno i daleko, a meni se objanjenja smrzavaju u ustima. On se okree i tri, najbri djeak na svijetu, tri uza al i odlazi. Slabine su mi studene od njegova odlaska. Koa mi je pretijesna, a lice, znam to, crveno i bolno kao opeklina. Dragi bogovi , mislim, ne dajte mu da me zamrzi. Trebao sam znati da ne smijem zazivati bogove. Kad sam zakrenuo na stazu to vodi kroz vrt, bila je ondje, otra i sjajna poput bodea. Plava joj se haljina priljubila uz tijelo kao da je vlana. Tamne je oi prikovala uz moje, a prstima, ledenima i nezemaljski blijedima, posegnula za mnom. Noge su mi zalamatale udarajui jedna o drugu kad me podignula s tla. Vidjela sam", prosiktala je. Stropot valova to se lome na stijenama. Nisam mogao govoriti. Stezala mi je grlo. On odlazi." Oi su joj sad bile crne, tamne kao krape mokre od mora, i jednako nazubljene. Trebala sam ga ve odavno poslati odavde. Ne pokuavaj ga slijediti." Sad nisam mogao ni disati. Ali nisam se opirao ni koprcao. Znao sam da je tako bolje. Kao da je na trenutak zastala i pomislio sam da e opet progovoriti. Nije. Samo je otvorila ruku i pustila me da mlitavo, kao da u meni vie nema ni jedne kosti, padnem na tlo. Majine elje. U naim krajevima nisu vrijedile mnogo. Ali ona je prije svega i zauvijek boica. Kad sam se vratio u odaju, ve je bio mrak. Zatekao sam Ahileja kako sjedi na svojem leaju i zuri u noge. Kad sam uao, podignuo
62

glavu, gotovo kao da se ponadao. Nisam nita rekao, crne oi njegove majke jo su plamtjele preda mnom, kao i njegove lake pete dok bljeskaju uza al. Oprosti mi, pogrijeio sam. To bih se moda odvaio rei da nije bilo nje. Uao sam u sobu, sjeo na svoju slamaricu. On se pomaknuo, zatreptavi prema meni. Nije nalikovao na nju onako kako djeca obino nalikuju na jednoga od roditelja, u nagibu brade, obliku oka. Kod njega je to bilo neto u kretnjama, u blistavoj koi. Sin boice. Sto sam mislio da e se dogoditi? Cak i odakle sam sjedio, mogao sam namirisati more na njemu. Sutra moram otii", rekao je. Zvualo je gotovo kao optuba. Oh", rekao sam. Imao sam osjeaj da su mi usta nabrekla i obamrla, tako nateena da ne mogu oblikovati rijei. Poduavat e me Hiron." Zastao je, zatim dodao: On je poduavao Herakla. I Perzeja." Ne jo, bio mi je rekao. Ali njegova je majka odabrala drukije. Ustao je i skinuo tuniku. Bilo je vrue ljeto i navikli smo spavati goli. Mjesec mu je obasjao trbuh, gladak, miiav, prekriven svjetlo- smedim dlaicama, koje su bivale sve tamnije kako su mu se sputale ispod pasa. Skrenuo sam pogled. Sljedee jutro ustao je u zoru i odjenuo se. Bio sam budan, nisam uope spavao. Promatrao sam ga ispod resa trepavica, pretvarajui se da spavam. S vremena na vrijeme bacao je pogled prema meni; u mutnom polusvjetlu svitanja koa mu je sjala, siva i glatka poput mramora. Prebacio je torbu preko ramena i zastao, posljednji put, na vratima. Pamtim ga ondje, njegov obris u kamenom okviru, kose razvezane i jo neuredne od sna. Zatvorio sam oi i proao je trenu tak. Kad sam ih ponovno otvorio, bio sam sam.

63

O S M O

P O G L A V L J E

Z
pali

A DORUKOM SU VE SVI ZNALI DA JE OTIAO . Njiho-

vi su me pogledi i apat slijedili do stola, pratili me dok sam uzimao hranu. vakao sam i gutao, premda mi je kruh pa-

dao na eludac teko poput kamena. udio sam biti to dalje od lae, htio sam zraka. Otiao sam do maslinika, do suhe zemlje pod mojim nogama. Napola sam se pitao oekuje li se od mene da se ponovno pridruim ostalim tienicima sad kad je on otiao. Napola sam se pitao hoe bilo tko primijetiti jesam li se vratio ili nisam. Napola sam se nadao da hoe. Biujte me, pomislio sam. Zapahnuo me miris mora. Bio je posvuda, u mojoj kosi, u odjei, u ljepljivoj vlazi moje koe. ak i ovdje medu maslinama, medu mirisom lia i zemlje, dostizala me nezdrava slana trule. eludac mi se uas podignuo, pa sam se presavio oslonivi se o vornato deblo drveta. Sabrao sam se kad mi je hrapava kora do boli izgrebla elo. Moram pobjei od ovog vonja, pomislio sam. Zaputio sam se prema sjeveru, na cestu prema palai, pranjavu

64

me zaobilazila umovite obronke planinskog podnoja, a onda ieznula u njima. Sunce je silovito peklo, usijano i arko na ljetnom nebu, kao da me eli otjerati natrag u palau. A opet, nisam odlazio. uo sam da su prelijepe, te nae planine - kruke i empresi i brzaci netom oto pljenog leda. Ondje je prohladno i sjenovito. Daleko od ala koji se presijava poput dijamanta i sjaja mora. Mogu otii. Pomisao se stvorila niotkuda, naglo, zamamno. Doao sam na cestu samo da pobjegnem od mora. Ali cesta se sad protezala ispred mene, i planine. IAhilej. Grudi su mi se brzo nadizale i padale kao da pokuavaju pratiti moje misli. Nisam imao nita to pripada ba meni, ni tuniku ni sandale, sve je pripadalo Peleju, sve. Znai, ne moram nita nositi sa sobom. Zadrala me samo majina lira, pohranjena u drvenoj krinji u onoj odaji duboko u palai. Trenutak sam oklijevao, razmiljao kako bih se morao vratiti, uzeti je sa sobom. Ali ve je bilo podne. Preo stalo mi je jo samo poslijepodne za putovanje, prije nego to otkriju da sam nestao - tako sam laskao samome sebi - i krenu u potragu za mnom. Bacio sam pogled prema palai i nisam vidio nikoga. Straari su nekamo otili. Sad. To mora biti sad. Potrao sam. Od palae, niz stazu prema umama; tabani su mi bridjeli dok su udarali po tlu zapeenome od jare. Dok sam trao, obeao sam samome sebi da u, ako ga ikad ponovno sretnem, zadrati svoje misli za sebe. Sad sam shvatio kakvu cijenu plaam ako kaem to mislim. Bol u nogama, otrice to su mi probadale grudi sa svakim udahom godili su mi i proiavali me. Trao sam dalje. Znoj mi je orosio kou, kapao na tlo pod nogama. Sve sam se vie prljao. Praina i trunje lia lijepili su mi se za noge. Svijet oko mene suzio se na topot mojih nogu i pranjave komade ceste preda mnom. Napokon, nakon sat? Dva? Posustao sam. Presavio sam se od boli; arko poslijepodnevno sunce zatreptalo je, a meni se zacrnilo
65

na opasalo gusto drvee, a Pelejeva je palaa ostala daleko iza mene. Zdesna mi se uzdizao Otris, a odmah iza njega Pelion. Zurio sam u vrh planine i pokuao pogoditi koliko jo daleko moram ii. Deset tisua koraka? Petnaest tisua? Poeo sam hodati. Sati su prolazili. Miii su mi drhtali i klonuli, noge su mi klecale. Sunce je ve davno prelo zenit i visjelo je nisko na nebu na zapadu. Preostalo mi je jo etiri, moda pet sati do mraka, a vrhunac je bio daleko kao i prije. Odjednom sam shvatio: neu stii u Pelion prije no to zanoi. Nisam imao ni hrane, ni vode, ni izgleda da naem prenoite. Nisam imao nita osim sandala na nogama i znojem natopljene tunike na sebi. Neu stii Ahileja, sad sam bio siguran u to. Ve je odavno siao s ceste i ostavio konja, sad se pjeice uspinje obroncima. Dobar traga promotrio bi ume uz cestu, vidio bi gdje je nisko raslinje ugaeno ili otrgnuto na mjestu gdje si je djeak probio put. Ali ja nisam bio dobar traga, a sva ikara uz cestu izgledala mi je isto. U uima mi je tupo zujalo - od zrikavaca, prodornih kliktaja ptica, struganja vlastita daha. U elucu me boljelo od gladi ili oaja. A onda se pojavilo jo neto. Najtii zvuk, na samoj granici ujnoga. Ali uhvatio sam ga, a koa mi se, ak i na toj vruini, sledila. Poznavao sam taj zvuk. Bio je to zvuk prikradanja, zvuk ovjeka koji se trudi biti neujan. Napravio je samo sitan pogrean korak, pod njim je zapucketao samo jedan jedini list, ali to je bilo dovoljno. Napeo sam ui da osluhnem, dok mi se strah uzlepetao u grlu. Odakle to dopire? Pogledom sam prelazio po umi s obiju strana ceste. Nisam se usudio ni maknuti, i najmanji bi uanj glasno odjeknuo obroncima. Dok sam trao, nisam razmiljao o opasnostima, ali sad su mi se uskomeale u mislima: vojnici to ih alje Pelej, ili Tetida glavom, bijele ruke, hladne poput mokrog pijeska, na mojem vratu. Ili razbojnici. Cuo sam da ekaju u zasjedi pokraj putova, sjetio sam se pria o djeacima koje su ugrabili i drali ih sve dok nisu umrli od zlostavljanja. Prsti su mi pobijeljeli
66

zadrati dah, ne micati se, ne odati se. Za pogled mi je zapeo gust busen procvale hajduke trave u koji bih se mogao sakriti. Sad. Idi. Neto se pomaknulo u umi sa strane pa sam naglo okrenuo glavu. Prekasno. Neto netko naletio je na mene s leda i bacio me na tlo. Teko sam pao licem naprijed, a taj netko ve je leao na meni. Sklopio sam oi i ekao no. Ali nije se dogodilo nita. Nita osim tiine i koljena koja su mi se zabadala u leda. Proao je trenutak, a ja sam postao svjestan da ta koljena i nisu ba tako teka te da su smjetena tako da me pritisak ne boli. Patroklo." Pa-tro-klo. Nisam se micao. Koljena su se podignula i ruke posegnule za mnom da me njeno okrenu. Iznad mene nadvijao se Ahilej. Nadao sam se da e doi", rekao je. eludac mi se okretao i od ivaca i od olakanja. Upijao sam ga, njegovu svijetlu kosu, meki luk njegovih usnica. Veselje me je tako probadalo da se nisam usudio disati. Ne znam to bih tada rekao. Moda da mi je ao. Ili neto vie. Ve sam zaustio. Je li djeak povrijeen?" Dubok glas progovorio je negdje iza nas. Ahilej je okrenuo glavu. Odakle sam leao, ispod njega, vidio sam samo noge ovjekova konja - dorata, nogu sivih od praine. Ponovno isti glas, odmjeren i promiljen. Rekao bih, Ahileju, sine Pelejev, da mi se zato jo nisi pridruio na planini?" U sebi sam pokuavao povezati konce. Ahilej nije otiao Hironu. ekao je ovdje. Mene. Pozdrav, uitelju Hirone, i moje isprike. Da, zato nisam doao." Sluio se svojim prinevskim glasom. Tako dakle." elio sam da Ahilej ustane. Osjeao sam se glupo leei na tlu pod njim. A i bojao sam se. ovjekov glas nije odavao ljutnju, ali
67

Ahilej je polako ustao. Bio bih vrisnuo da mi se grlo nije stegnulo od straha. Umjesto toga ispustio sam neki prigueni poluglas i poeo se mahnito povlaiti. Miiave konjske noge zavravale su u ljudskom tijelu, jednako miiavom torzu mukarca. Zurio sam i zurio u taj nemogui av koji spaja konja i ovjeka, gdje se glatka put pretvara u sjajnu smeu dlaku. Kraj mene, Ahilej je pognuo glavu. Uitelju kentaure", rekao je, ispriavam se to kasnim. Morao sam priekati svojeg drubenika." Kleknuo je, rub iste tunike nabrao mu se na pranjavom tlu. Molim vas da prihvatite moju ispriku. Odavno ve elim postati va uenik." ovjekovo - kentaurovo - lice bilo je ozbiljno poput njegova glasa. Bio je postariji, primijetio sam, s uredno podianom crnom bradom. Jedan je trenutak promatrao Ahileja. Ne mora kleati preda mnom, sine Pelejev. Premda cijenim tvoju uljudnosti. A tko je taj drubenik zbog kojeg smo obojica ekali?" Ahilej se okrenuo prema meni i pruio mi ruku. Nesigurno sam je prihvatio i podignuo se na noge. Ovo je Patroklo." Zavladao je muk i znao sam da sam ja na redu da progovorim. Gospodaru", rekao sam. I naklonio se. Nisam nikakav gospodar, Patroklo Menetijade." Naglo sam podignuo glavu na zvuk imena svojeg oca. Ja sam kentaur i uitelj ljudi. Ime mi je Hiron." Gutnuo sam i kimnuo. Nisam se usudio pitati odakle zna kako se zovem. Odmjeravao me oima. Mislim da si premoren. Treba ti i voda i hrana. Do mojeg doma na Pelionu dalek je put, predug da bi ga pre- hodao. Zato moramo nai drugo rjeenje." Okrenuo se, a ja sam se svim silama trudio da ne piljim u njegove konjske noge dok se kreu ispod njega.
68

Brzo smo kimnuli glavama. Naalost. Zaboravite sve to ste nauili. Ne volim da me se stee nogama niti da me se vue. Onaj koji sjedi naprijed drat e me oko pasa, a onaj straga drat e se za njega. Ako vam se uini da ete pasti, kaite." Ahilej i ja brzo smo pogledali jedan drugoga. On je zakoraio naprijed. Kako da...?" Kleknut u." Konjske su se noge presavile i spustile se u prainu. Leda su mu bila iroka i lagano se sjajila od znoja. Primi mi se za ruku radi ravnotee", uputio ga je kentaur. Ahilej ga je uhvatio za ruku, prebacio mu nogu preko leda i zajahao ga. Sad sam ja bio na redu. Barem neu biti naprijed, blizu onom spoju gdje se koa povlai pred doratovom dlakom. Hiron je i meni ponudio ruku te sam je prihvatio. Bila je miiava i krupna, obrasla gustim crnim dlakama posve drukije boje od njegove konjske polovice. Sjeo sam, nogu rairenih preko irokih leda, u gotovo neugodnu poloaju. Hiron je rekao: Sad u ustati." Pokret je bio bez trzaja, ali ipak sam se vrsto uhvatio za Ahileja. Hiron je bio za pola vii od obinog konja pa su mi se noge ljuljale tako visoko iznad tla da mi se zavrtjelo. Ahilej je lagano poloio ruke na Hironov trup. Past e bude li se tako slabano drao", rekao je kentaur. Prsti su mi se ovlaili od znoja koliko sam stezao Ahileja oko prsa. Nisam se usudio popustiti stisak, niti na trenutak. Kentaur se nije kretao ravnomjernim korakom kao konj, a i tlo je bilo neravno. Opasno sam klizio po konjskoj dlaci glatkoj od znoja. Nisam vidio nikakvu stazu, ali strmo smo se uspinjali kroz drvee, kuda su nas bez usporavanja nosile Hironove pouzdane noge. Trznuo sam se svaki put kad bi mi se zbog ljuljanja pete zabile u ken- taurove slabine. Putem nam je Hiron pokazivao svata, sve istim smirenim glasom.
69

empresi su gui ovdje na sjevernoj strani, kako vidite. Ovaj potok ulijeva se u rijeku Apidanos, koja tee kroz podruje Ftije. Ahilej se okrenuo da me pogleda sa smijekom. Penjali smo se sve vie, a kentaur je mahao velikim crnim repom, tjerajui muhe od svih nas. Hiron je naglo stao i ja sam poletio naprijed, u Ahilejeva leda. Zatekli smo se na maloj istini u umi, zapravo rijetkom lugu napola okruenome stijenama. Nismo sasvim dostigli vrh, ali bili smo blizu i nebo je modro sjalo iznad nas. Tu smo." Hiron je kleknuo pa smo mu spuznuli s leda, pomalo nesigurni na nogama. Ispred nas bila je pilja. Ali podcijenili bismo je da je nazovemo piljom, jer nije bila izdubljena u tamnoj stijeni nego u svijetlom ru iastom kremenu. Doite", rekao je kentaur. Slijedili smo ga kroz ulaz, dovoljno visok da se on ne mora sagnuti. Zatreptali smo jer je unutra bilo sjeno- vito, premda svjetlije nego to smo oekivali, zbog kristalnih zidova. Na jednom kraju izbijao je izvor koji kao da se gubio negdje u stijenju. Na zidovima su visjeli predmeti koje nisam prepoznavao, udan pribor izraen od bronce. Iznad nas, na svodu pilje, crte i toke u raznim bojama oblikovale su zvijea i nebeske putanje. Na uklesanim policama stajali su desetci glinenih posudica oznaenih ukoenim znakovima. U jednom su kutu visjela glazbala, lire i flaute, a do njih alat i posude za kuhanje. Postojao je samo jedan leaj ljudske veliine, debelo obloen ivotinjskim koama i namjeten za Ahileja. Nisam vidio gdje kentaur spava. Moda ne spava. Sad sjednite", rekao nam je. Unutra je bilo ugodno prohladno, olakanje nakon vrela sunca, pa sam zahvalno klonuo na jedan od jastuka prema kojima je Hiron pokazao rukom. On je poao do izvo70

sam dok je Hiron stajao nada mnom. Sutra e biti premoren i sve e te boljeti", rekao mi je. Ali bit e ti bolje ako sad neto pojede." Iz kotla u kojem je krkalo nad vatrom u dnu pilje zagrabio je kutljaom gusto varivo s komadiima povra i mesa te nam ga nalio u zdjelice. Bilo je i voa, okruglih crvenih bobica koje je drao u udubini u stijeni. Jeo sam brzo i halapljivo, i sam u udu koliko sam ogladnio. Pogled mi se neprestano vraao na Ahileja dok sam u sebi sav treperio od opojna, razdragana olakanja. Pobjegao sam. Prikupivi novosteenu smjelost, pokazao sam na bronani pribor na zidu. Sto je to?" Hiron je sjedio preko puta nas, konjskih nogu podvijenih poda se. Pribor za kirurgiju", rekao mi je. Kirurgiju?" Tu rije nisam poznavao. Lijeenje. Zaboravio sam da su nizinske zemlje barbarske." Glas mu je bio nepristran i miran, kao da iznosi injenice. Katkad se ud mora odrezati. Ovo slui za rezanje, ovo za ivanje. esto upravo odstranjivanjem spaavamo ostatak." Promatrao me kako zurim u pribor, prouavam otre, nazubljene bridove. eli li uiti medicinu?" Pocrvenio sam. Ne znam nita o medicini." Nisi odgovorio na pitanje koje sam ti postavio." Oprosti, uitelju Hirone." Nisam ga htio naljutiti. Poslat e me natrag. Nema se zato ispriavati. Jednostavno mi odgovori." Poeo sam zamuckivati. Da. Volio bih uiti. To mi se ini kao neko korisno znanje, nije li?" Vrlo je korisno", sloio se Hiron. Okrenuo se Ahileju, koji je sluao na razgovor. A ti, Pelejeviu? Misli li i ti da je medicina korisna?" Naravno", rekao je Ahilej. Molim te, nemoj me zvati sinom Pelejevim. Ovdje sam... ovdje sam samo Ahilej." Neto je zatitralo u Hironovim tamnim oima. Neka iskrica koja
71

U redu. Vidi li ti neto o emu bi elio znati vie?" Ovo." Ahilej je pokazao glazbala, lire, flaute i kitaru sa sedam struna. Svira li?" Hiron nije ni trepnuo. Sviram." I ja", rekao je Ahilej. uo sam da si nauio svirati i Herakla i Tezeja, premda su imali debele prste. Je li to istina?" Istina je." Na trenutak mi se uinilo da ovo ne moe biti zbilja: poznavao je Herakla i Tezeja. Poznavao ih je dok su bili djeca. Volio bih da i mene naui." Hironovo strogo lice smekalo se. Zato su te i poslali ovamo. Da te nauim onome to znam." U svjetlu kasnog poslijepodneva, Hiron nas je proveo gudurama oko pilje. Pokazao nam je gdje su jazbine planinskih lavova i gdje je rijeka, spora i topla od sunca, u kojoj moemo plivati. Okupajte se ako elite." Gledao je u mene kad je to rekao. Zaboravio sam kako sam prljav od skorena znoja i praine s ceste. Provukao sam prste kroz kosu i osjetio da je slijepljena od prljavtine. Ja u se okupati", rekao je Ahilej. Svukao je tuniku, a trenutak poslije skinuo sam se i ja. Voda je u dubini bila studena, ali ugodna. Hiron nas je nastavio poduavati s obale: Ovo su brkate tivuke, vidite? I grgei. Ovo je pak nosara, neete je nai junije. Prepoznat ete je po zadignutim ustima i srebrnastom trbuhu." Rijei su mu se mijeale sa uborom rijeke to je tekla preko stijenja, ublaavajui nelagodu koja se moda mogla osjetiti izmeu Ahileja i mene. Bilo je neega u Hironovu licu, neega odlunog, smirenog i punog autoriteta, to nam je omoguilo da opet budemo djeca, bez ijedne brige na ovom svijetu osim igre toga trenutka i kasnije veere. Dok je on bio uz nas, jedva smo pamtili to se moglo dogoditi onaj dan na alu. Kao da su nam se ak i tijela smanjila pokraj gorostasnog kentaura. Kako smo uope
72

Izronili smo iz vode oprani i isti, istresajui kosu na posljednjim zrakama sunca. Kleknuo sam na obalu i kamenjem izribao tuniku da isperem prljavtinu i znoj. Morat u biti gol dok se ne osui, ali Hiron je tako duboko djelovao na nas da uope nisam mario za to. Slijedili smo Hirona natrag u pilju, s izaetim tunikama prebaenima preko ramena. Povremeno je zastajkivao da nam pokae tragove zeca, kosaca i jelena. Rekao nam je da emo ih loviti u danima pred nama, kao i nauiti slijediti tragove. Sluali smo ga i gorljivo ga ispitivali. U Pelejevoj palai imali smo samo jednog uitelja, mrzovoljnog sviraa lire, ili samog Peleja, koji je napola drijemao dok nam je govorio. Nismo znali nita o umarstvu, niti o bilo kojoj od vjetina koje je Hiron spominjao. U mislima sam odlutao natrag do pribora na zidu pilje, do trava i instrumenata za lijeenje. Kirurgija, tu je rije upotrijebio. Ve se gotovo posve smrailo kad smo se vratili u pilju. Hiron nam je povjerio lagane zadatke, da skupljamo drva i palimo vatru na istini pred ulazom u pilju. Kad se vatra razgorjela, zadrali smo se uz plamen, zahvalni na postojanoj toplini u sve hladnijem zraku. Tijela su nam bila slatko umorna, oteala od napora, i sjedili smo ugodno isprepletenih nogu. Razgovarali smo o tome kamo emo sutra, ali lijeno, rijei su izlazile debele i spore od zadovoljstva. Za veeru je opet bilo varivo i tanka pogaa koju je Hiron ispekao na bronanoj ploi nad vatrom. Poslije jela zasladili smo se bobicama s planinskim medom. Dok je vatra polako gasnula, vjee su mi se sklopile u polusnu. Bilo mi je toplo, tlo ispod mene bilo je mekano, prekriveno mahovinom i opalim liem. Nisam mogao vjerovati da sam se jo jutros probudio u Pelejevoj palai. Ova mala istina i blistavi zidovi pilje iza nas bili su mi ivlji pred oima nego to mi je izbijeljena palaa ikad bila. Trgnuo sam se kad se odjednom oglasio Hiron: Ahileju, rei u ti da je tvoja majka poslala poruku." Na ruci sam osjetio kako su se Ahileju zategnuli miii
73

Oh. to je rekla?" Rijei su zvuale oprezno, nehajno. Rekla je, bude li te pratio prognani Menetijev sin, moram mu zabraniti pristup." Naglo sam sjeo, odjednom posve budan. Ahilejev glas nemarno se rasuo mrakom. Je li rekla zato? Nije." Zatvorio sam oi. Barem neu biti osramoen pred Hironom, nee doznati to se taj dan dogodilo na alu. Ali bila je to slaba utjeha. Hiron je nastavio: Oito si znao to ona misli o tome. Ne volim kad me obmanjuju." Lice mi je oblilo rumenilo i bilo mi je drago to je mrak. Kentaurov glas zvuao je stroe nego prije. Kaljucnuo sam da proistim grlo, odjednom suho i kripavo. Zao mi je", uo sam se kako govorim napuklim glasom. Ahilej nije kriv. Ja sam odluio doi. On nije znao da dolazim. Nisam mislio..." Zastao sam. Nadao sam se da ona nee primijetiti." To je bilo glupo od tebe." Hironovo se lice krilo duboko u sjeni. Hirone..." odvaio se Ahilej. Kentaur je podignuo ruku. Sluaj je htio da poruka stigne jutros, prije bilo kojeg od vas dvojice. I zato, unato vaoj gluposti, nisam bio obmanut." Znao si?" To je rekao Ahilej. Ja se nikad ne bih usudio tako smjelo oglasiti. Dakle, odluio si? Zanemarit e njezinu poruku?" U Hironovu glasu kao da se uo prizvuk neodobravanja. Ona je boica, Ahileju, i uz to ti je majka. Pridaje li tako malo vanosti njezinim eljama?" Potujem je, Hirone. Ali u ovome je u krivu." Tako je vrsto stezao ake da sam ak i na tom slabom svjetlu vidio kako mu se zateu tetive. A zato je u krivu, Pelejeviu?" Promatrao sam ga kroz tamu, a eludac mi se grio. Nisam znao to e rei.
74

Ona misli da je... " na trenutak se kolebao, a ja sam gotovo prestao disati. Da je on smrtnik i neprikladan drubenik." A ti misli da je prikladan?" upitao je Hiron. Glas mu nije niim upuivao na to kakav odgovor oekuje. Da." Obrazi su mi plamtjeli. Ahilej je, prkosno izbaene brade, ispalio rije bez imalo oklijevanja. Tako dakle." Kentaur se okrenuo prema meni. A ti, Patroklo? Jesi li dostojan da mu bude drubenik?" Gutnuo sam. Ne znam jesam li dostojan. Ali htio bih ostati." Zastao sam, ponovno gutnuo. Molim te." Zavladao je tajac. Zatim je Hiron rekao: Kad sam vas obojicu doveo ovamo, nisam jo bio odluio kako u postupiti. Tetida vidi mnoge mane, od kojih neke postoje, a neke ne." Glas mu opet nije odavao nita. U meni su se naizmjence budili i umirali nada i oaj. Osim toga, ona je mlada i ima predrasude kao i svi njezine vrste. Ja sam stariji i laskam si da umijem bolje proitati svakog ovjeka. Ne protivim se tome da ti Patroklo bude drubenikom." Takav mi je kamen pao sa srca da mi se uinilo kako mi je tijelo uplje, kao da je kroz njega prohujala oluja. Nee joj biti drago, ali ve sam prije podnosio ljutnju bogova." Zastao je. A sad je kasno i vrijeme je za spavanje." Hvala, uitelju Hirone." Ahilejev glas, ozbiljan i odrjeit. Ustali smo, ali ja sam s oklijevanjem zastao. Samo bih htio..." Drhtavim sam prstima pokazao prema Hironu. Ahilej je shvatio i ieznuo u pilji. Okrenuo sam se i pogledao kentaura u lice. Otii u ako bude bilo neprilika." Tiina je trajala i trajala sve dok ve nisam pomislio da me uope nije uo. Napokon je rekao: Nemoj dopustiti da ono to si danas dobio tako lako izgubi." Zatim mi je zaelio laku no i ja sam se pridruio Ahileju u pilji.

75

D E V E T O

P O G L A V L J E

LJEDEE

JUTRO PROBUDIO

SAM

SE uz Hironovo tiho

S
lov

ukanje dok je pripremao zajutrak. Slamarica na kojoj sam leao bila je debela; dobro sam spavao, dubokim snom. Protegnuo sam

se i malo se trgnuo udarivi Ahileja, koji je jo spavao pokraj mene. Trenutak sam ga promatrao, njegove rumene obraze i ravnomjerno disanje. Neto je zaigralo u meni, odmah ispod koe, ali onda je Hiron podignuo ruku na pozdrav s drugog kraja pilje i ja sam odgovorio srameljivo podignuvi ruku, i to je zaboravljeno. Toga dana poslije doruka pridruili smo se Hironu u obavljanju poslova. Bile su to lagane i ugodne dunosti: prikupljanje bobica, na ribe za veeru, postavljanje zamki za prepelice. Poetak naeg nauka, ako se to tako moglo nazvati. Jer Hiron nije volio pouavati u strogo odreenim satovima, nego prema prilikama. Kad su se koze to su tumarale po obroncima razboljele, nauili smo kako smijeati sredstva za ienje pokvarenog eluca, a kad su prizdravile, kako na-

76

Ako smo bili edni, a nismo uza se imali konate mjeine za vodu, uio nas je pronai biljke u ijem se korijenju kriju kapi vlage. Kad se sruio jedan planinski jasen, uili smo o drvodjelstvu: gulili smo koru, blanjali i oblikovali drvo. Izradio sam drak za sjekiru, a Ahilej drvenu motku koplja; Hiron je rekao da emo uskoro nauiti isko- vati iljke i otrice za takve stvari. Svaku veer i svako jutro pomagali smo pripremati jela, bukali smo gusto kozje mlijeko da dobijemo jogurt i sir, vadili ribi drob. Bili su to poslovi kakve nam nikad prije nije bilo doputeno raditi jer smo kraljevskoga roda, pa smo ih se sad latili sa arom. Slijedei Hironove upute, zadivljeno smo gledali kako se pred naim oima oblikuje maslac, kako jaja fazana cvre i skruuju se na stijeni zagrijanoj vatrom. Nakon mjesec dana, Hiron nas je za dorukom upitao to bismo jo eljeli nauiti. Ovo", pokazao sam na sprave na zidu. Za kirurgiju, rekao je. Skinuo ih je sa zida, jednu po jednu, i pokazao nam ih. Oprezno. Otrica je vrlo britka. Ovo slui za trule koja se mora izrezati iz tkiva. Pritisnete li kou oko rane, ut ete pucketanje." Zatim nam je pokazao kako napipati kosti u vlastitu tijelu tako to smo jedan drugome prelazili rukom po izboinama kraljeaka na leima. Pokazivao je prstima, objanjavao na kojim su mjestima ispod koe smjeteni organi. Rana u bilo kojem od njih s vremenom e biti smrtonosna. Ali smrt je najbra ovdje." Prstom je lupnuo po blago udubljenoj Ahile- jevoj sljepoonici. Protrnuo sam kad sam vidio da dodiruje to mjesto gdje je Ahilejev ivot tako slabo zatien. Bilo mi je drago kad smo preli na druge stvari. Nou smo leali na mekanoj travi pred ulazom u pilju, a Hiron nam je pokazivao zvijea, priao nam pripovijesti o njima: o Andromde koja drhti pred raljama morske nemani dok se Perzej sprema spasiti je; o besmrtnom krilatom konju Pegazu, koji leti visinama otkako je iskoio iz Meduzina vrata kad joj je odsjeena
77

obuzelo. Pomraena uma, nije prepoznao enu i djecu pa ih je ubio mislei da su neprijatelji. Ahilej je upitao: Kako je mogue ne prepoznati svoju enu?" To je priroda ludila", rekao je Hiron. Glas mu je bio dublji nego inae. Poznavao je toga ovjeka, sjetio sam se. Poznavao mu je enu. Ali zato ga je obuzelo ludilo?" Bogovi su ga htjeli kazniti", odgovorio je Hiron. Ahilej je nestrpljivo zatresao glavom. Ali tee su kaznili nju. Nije pravedno od njih." Nema zakona koji kae da bogovi moraju biti pravedni, Ahileju", rekao je Hiron. A, naposljetku, moda je vea pokora ostati na zemlji kad onoga drugog vie nema. Sto misli?" Moda", priznao je Ahilej. Sluao sam i nita nisam govorio. Ahileju su oi sjale na svjetlu vatre, lice mu se otro ocrtavalo u treperavoj sjeni. Prepoznao bih ga u mraku ili pod krinkom, rekao sam samome sebi. Prepoznao bih ga ak i da me obuzme ludilo. Sluajte", rekao je Hiron. Jesam li vam priao legendu o Asklepiju i kako je otkrio tajne lijeenja?" Priao nam je, ali htjeli smo je ponovno uti, pripovijest o tome kako je junak, sin Apolonov, potedio ivot jednoj zmiji. Zmija mu je iz zahvalnosti polizala ui tako da uje kad mu ape tajne ljeko vitog bilja. Ali zapravo si ga ti nauio lijeiti", rekao je Ahilej. Jesam." Ne smeta ti to su sve zasluge pripale zmiji?" Hironovi su se zubi zabijeljeli u tamnoj bradi. Smijeio se. Ne, Ahileju, ne smeta mi." Poslije je Ahilej svirao liru, a Hiron i ja smo sluali. Liru moje majke. Donio ju je sa sobom. Da sam barem znao", rekao sam onog prvog dana kad mi ju je pokazao. Gotovo da nisam doao za tobom jer je nisam htio
78

Nasmijeio se. Sad znam kako te natjerati da me svuda prati." Sunce je potonulo iza vrhunaca Peliona, a mi smo bili sretni. Vrijeme je brzo prolazilo na gori Pelion, dani su tekli u blaenoj bezbrinosti. Planinski je zrak sad bio hladan kad smo ujutro ustajali i tek bi se nevoljko zagrijao pod mravim suncem koje se probijalo kroz umirue lie. Hiron nam je dao krzna da se zaogrnemo i objesio ivotinjske koe na ulaz u pilju da u njoj zadri toplinu. Danju smo skupljali suharke za ogrjev kroz zimu ili solili meso za zimnicu. ivotinje se jo nisu povukle u svoje nastambe, ali uskoro e na zimski san, kazao je Hiron. Ujutro smo se divili liu iscrtanome mrazom. Za snijeg smo znali iz pjesama i pria, ali nikad ga nismo vidjeli. Jedno jutro probudio sam se i shvatio da nema Hirona. To nije bilo neobino. Cesto je ustajao prije nas, pomusti koze ili ubrati voa za doruak. Izaao sam iz pilje da Ahilej moe i dalje spavati i sjeo na istinu priekati Hirona. Pepeo sinonje vatre bio je bijel i hladan. Besposleno sam eprkao tapom po pepelu i oslukivao umu oko sebe. Prepelica je zaurlikala u grmlju, tuna grlica gugutala. uo sam kako uka pokrov napadalog lia i granica, od vjetra ili teine kakve neoprezne ivotinje. Za koji trenutak donijet u jo drva i potpaliti vatru. Da se dogada neto udno osjetio sam kad sam se odjednom lagano najeio. Najprije je utihnula prepelica, zatim grlica. Lie se umirilo, povjetarac zamro i ni jedna se ivotinja vie nije micala u grmlju. Bilo je neeg osobitog u toj tiini, kao da netko zadrava dah. Kao kad se zec sledi pod orlovom sjenom. utio sam kako mi bilo bubnja pod koom. Katkad je, podsjetio sam se, Hiron znao izvesti male arolije, boanske doskoice, zagrijao bi vodu, na primjer, ili umirio ivotinje. Hirone?" Hirone?" Nije Hiron." zazvao sam. Glas mi je podrhtavao, tanuan.

79

Nisi trebao biti ovdje", rekla je. Kao da brodski trup strue po iljatim stijenama. Zakoraila je prema meni, a trava kao da joj je vnula pod nogama. Bila je morska nimfa, zemaljske je stvari nisu voljele.
Zao mi je", uspio sam protisnuti, glasom suhim poput suhog li sta to mi tropoe u grlu.

Upozorila sam te", rekla je. inilo mi se da se crnilo njezinih oiju ulijeva u mene, puni mi grlo do guenja. Ne bih mogao vikati ak ni da sam se usudio. A onda iza mene um, a zatim i Hironov glas, zvonak u tiini. Pozdrav, Tetido." Toplina mi je ponovno navrla u kou, opet sam disao. Gotovo sam mu pritrao. Ali njezin me nepokolebljiv pogled drao prikovanim na mjestu. Nisam ni najmanje sumnjao da me moe dohvatiti ako eli. Plai djeaka", rekao je Hiron. Nije mu ovdje mjesto", rekla je ona. Usne su joj se crvenjele poput netom prolivene krvi. Hironova ruka vrsto mi se spustila na rame. Patroklo", rekao je. Sad e se vratiti u pilju. Razgovarat u s tobom poslije." Osovio sam se na nesigurne noge i posluao ga. Predugo ivi sa smrtnicima, kentaure", uo sam je kako govori prije nego to su se za mnom zatvorile ivotinjske koe. Klonuo sam niz stijenu pilje, a u grlu mi je bio boat, sirov okus. Ahileju", rekao sam. Oi su mu se otvorile i naao se pokraj mene prije nego to sam stigao ponovno progovoriti. Jesi li dobro?" Tvoja majka je ovdje", rekao sam. Vidio sam kako mu se miii napinju pod koom. Nije te ozlijedila?" Zatresao sam glavom. Nisam dodao kako mislim da me htjela ozlijediti. Kako bi me i ozlijedila da se nije pojavio Hiron.
80

Moram ii", rekao je. Koe na ulazu apnule su kad su se razdvojile da proe, a onda se ponovno zatvorile. Nisam uo to su govorili na istini. Spustili su glas ili su moda otili razgovarati negdje drugdje. ekao sam crtajui zavojnice po podu od nabijene zemlje. Nisam se brinuo za sebe, vie ne. Hiron me namjerava zadrati, a on je stariji od nje, bio je ve odrastao dok su se bogovi jo ljuljali u kolijevkama, dok je ona bila samo jajace u utrobi mora. Ali postojalo je jo neto to je bilo tee odrediti. Neki gubitak, neto oduzeto to sam se bojao da znai njezina nazonost. Bilo je prolo podne kad su se vratili. Pogled sam najprije upro u Ahilejevo lice, pretraio njegove oi, poloaj usta. Nisam vidio ni ta, osim moda traka umora. Bacio se na slamaricu pokraj mene. Gladan sam", rekao je. I treba biti gladan", rekao je Hiron. Odavno je prolo vrije me ruka." Ve je pripravljao hranu za nas, spretno se kreui u tijesnom prostoru pilje unato svojem krupnom stasu. Ahilej se okrenuo prema meni. U redu je", rekao je. Samo je htjela razgovarati sa mnom. Vidjeti me." Ponovno e doi razgovarati s njim", rekao je Hiron. I kao da je znao to mislim, dodao je: Kako i prilii. Ona mu je majka." Prije svega boica, pomislio sam. A opet, dok smo jeli, moji su se strahovi rasprili. Napola sam se brinuo da je moda rekla Hironu to se dogodilo onog dana na alu, ali on se prema obojici ponaao isto kao i prije, a ni Ahilej se nije promijenio. Otiao sam na poinak, ako ne posve spokojan, onda barem donekle rastereen. Nakon toga dana dolazila je ee, ba kao je to je Hiron naja vio. Nauio sam oslukivati njezin dolazak - tiinu koja se sputala naglo poput zastora - i znao sam da mi je tad najpametnije drati se Hirona i pilje. Nije to bila prevelika smetnja i govorio sam si da joj nita ne zamjeram. Ali uvijek mi je bilo drago kad bi ponovno
81

Dola je zima i rijeka se zaledila. Ahilej i ja odvaili smo se zakoraiti na led kliui na tabanima. Poslije smo izrezali krugove u ledu i spustili u njih udice. Bilo je to jedino svjee meso koje smo jeli; u opustjelim umama nije bilo niega osim mieva i pokoje kune. Zaleprao je snijeg, kao to je Hiron i obeao. Leali smo na tlu i putali da nas pokriju pahulje, otpuhivali ih dahom dok se nisu oto pile. Nismo imali ni izama ni ogrtaa, osim krzna koja nam je dao Hiron, i bili smo sretni to je u pilji toplo. Cak je i Hiron navukao upav haljetak, skrojen od krzna za koje je rekao da je medvjede. Brojili smo dane od prvog snijega oznaavajui ih crtama na jednom kamenu. Kad dodete do pedeset", rekao je Hiron, led na rijeci poet e pucati." I ujutro pedesetog dana uli smo ga, neobian prasak, kao da se sruilo stablo. Jedna je napuklina raspolutila zamrznutu povrinu, gotovo od jedne do druge obale. Sad e skoro proljee", rekao je Hiron. Nedugo nakon toga ponovno je niknula trava, a vjeverice su izmi- ljele iz svojih nastambi, izgladnjele i mrave. Slijedili smo ih dok smo dorukovali pod vedrim nebom, na proljetnom zraku to je mirisao kao da je netom opran. Jednog od tih jutara Ahilej je upitao Hirona hoe li nas uiti borilakim vjetinama. Ne znam to ga je tad potaknulo da se toga sjeti. Moda zima provedena u zatvorenome, s nedovoljno tjelovjebe, ili posjet njegove majke tjedan prije toga. Moda nita od toga. Hoe li nas uiti boriti se? Nastupila je stanka, tako kratka da mi se moda samo priinila prije nego to je Hiron odgovorio: Ako elite, nauit u vas." Kasnije toga dana izveo nas je na istinu visoko u brdima. Donio nam je koplja i dva maa za vjebu koja je uzeo iz spremita u kutu pilje. Zatraio je da obojica izvedemo vjebe koje znamo. Polako sam izveo sve - blokade, udarce i rad nogu - to sam nauio u Ftiji. Pokraj mene, u kutku oka, Ahilejevi su se udovi maglili u brzini i udarali. Hiron je donio tap okovan broncom i povremeno se upletao u vjebe, iskuavajui nas, ispitujui koliko se brzo
82

inilo mi se da to traje u beskraj, ruke su me zaboljele od zamahivanja maem te zauzimanja poloaja za napad. Napokon je Hiron objavio odmor. edno smo potegnuli iz mjeina s vodom i legli na travu. Prsa su mi se nadimala. Ahilej je ravnomjerno disao. Hiron je stao pred nas i utio. Onda, to misli?" eljno je upitao Ahilej, a ja sam se sjetio da je Hiron tek etvrta osoba na svijetu koja ga je vidjela kako se bori. Ne znam to sam oekivao da e kentaur rei. Ali nije to rekao. Nemam te to nauiti. Ti zna sve to je znao Heraklo, i vie. Ti si najvei ratnik svojeg narataja i svih narataja prije tebe." Ahileju su se obrazi oblili rumenilom. Nisam znao je li mu neugodno ili drago, ili oboje. Ljudi e doznati za tvoju vjetinu i trait e od tebe da se bori u njihovim ratovima." Zastao je. Sto e im odgovoriti?" Ne znam", rekao je Ahilej. Zasad e taj odgovor posluiti. Poslije vie nee biti dovoljan", rekao je Hiron. Nastupio je tajac, a zrak oko nas zategnuo se od napetosti. Ahilejevo je lice, prvi put otkako smo doli, izgledalo upalo i smrknuto. A to je sa mnom?" upitao sam. Hironove tamne oi zagledale su se u moje. Ti se nikad nee proslaviti kao borac. Iznenauje li te to?" Govorio je kao da iznosi injenice i to je nekako ublailo ubod. Ne", iskreno sam rekao. A opet, sasvim je mogue da postane sposoban vojnik. eli li to nauiti?" Pomislio sam na ugaene oi onog djeaka, kako je brzo njegova krv natopila tlo. Pomislio sam na Ahileja, najveeg ratnika svojeg narataja. Pomislio sam na Tetidu, koja e mi ga uzeti bude li mogla. Ne", rekao sam. 1 to je bio kraj nae poduke vojnikim vjetinama.
83

Proljee je prelo u ljeto, zatoplilo je i ume su se bujno razlistale, s izobiljem divljai i voa. Ahilej je navrio etrnaestu godinu i glasnici su mu donijeli darove koje mu je poslao Pelej. Bilo ih je neobino vidjeti ovdje, u njihovim odorama s oznakama palae. Promatrao sam kako oima odmjeravaju mene, Ahileja, najvie Hirona. Glasine su u palai bile na cijeni i stoga e ove ljude doekati kao kraljeve kad se vrate onamo. Bilo mi je drago kad su natovarili prazne kovege na leda i otili. Darovi su nam dobro doli: nove strune za liru, nove tunike satkane od najfinije vune. Bio je tu i novi luk i strjelice s vrcima od eljeza. Prstima smo opipali kovinu, otre iljke kojima emo loviti hranu u danima pred nama. Neki su darovi bili manje korisni: platevi kruti od zlatne oplate, koji bi odali vlasnika na udaljenosti od pedeset koraka, te pojas optoen draguljima, preteak da bi ga se nosilo u bilo kojoj prilici. Bio je tu i pokrov za konja, bogato izvezen, namijenjen kneevskom konju. Nadam se da to nije za mene", rekao je Hiron podignuvi jednu obrvu. Razderali smo ga i od njega izradili obloge, zavoje i krpe za pranje; gruba tkanina bila je kao stvorena za ribanje skorene prljav- tine i ostataka hrane. To poslijepodne leali smo na travi pred ulazom u pilju. Prola je gotovo godina otkako smo tu", rekao je Ahilej. Povjetarac nam je hladio kou. Ne ini mi se da je tako mnogo prolo", odgovorio sam. Napola sam drijemao, pogleda izgubljenoga u titravoj modrini poslijepod nevnog neba. Nedostaje li ti palaa?" Pomislio sam na darove njegova oca, na sluge i njihove poglede, na ogovaranja koja e apatom prenositi palaom. Ne", rekao sam. Ni meni", rekao je. Mislio sam da hoe, ali ne nedostaje mi." Dani su slijedili jedan za drugim, i mjeseci, i prola je jo jedna godina.
84

D E S E T O

P O G L A V L J E

B
bilo

ILO JE PROLJEE i bilo nam je petnaest godina. Zimski se

led zadrao dulje nego obino pa smo bili sretni to napokon moemo opet van, na sunce. Skinuli smo tunike, a koa nam

je bridjela pod laganim lahorom. Nisam bio tako gol cijelu zimu; je prehladno da bismo skidali krzna i ogrtae, osim da se na brzinu operemo u izdubljenoj stijeni koja nam je sluila za kupanje. Ahilej se protezao, razgibavajui udove koji su mu se ukoili od predugog boravka u zatvorenome. Jutro smo proveli plivajui i lovei divlja u umi. Miii su mi bili ugodno umorni, zadovoljni to se opet njima sluim. Promatrao sam ga. Osim nemirne povrine rijeke, na gori Pelion nije bilo zrcala pa sam se mogao mjeriti samo prema promjenama na Ahileju. Udovi su mu i dalje bili vitki, ali sad sam na njima vidio miie kako se nadiu i sputaju pod koom dok se kree. I lice mu je ovrsnulo, a leda postala ira nego to su bila. Izgleda starije", rekao sam. Stao je, okrenuo se prema meni. Da?" Da." Kimnuo sam. A ja?" Doi ovamo", rekao je. Ustao sam i priao mu. Trenutak me promatrao. Da", rekao je.
85

Gdje?" Dodirnuo mi je eljust lijevom rukom, povukao po njoj prsti ma. Ovdje. Lice ti je ire nego prije." Prinio sam ruku licu da vidim mogu li napipati tu razliku, ali inilo mi se da je sve isto, kost i koa. Uhvatio je moju ruku svojom i spustio mi je na kljunu kost. I tu si iri", rekao je. I tu." Prstom je blago dodirnuo meku izboinu koja mi je iskoila na vratu. Progutao sam i osjetio kako mu se vrak prsta opire kretanju. Sto jo?" upitao sam. Pokazao je na prugu njenih, tamnih dlaica to su mi se s grudi sputale niz trbuh. Zastao je, a meni je lice planulo. Dosta", rekao sam, otresitije nego to sam htio. Ponovno sam sjeo na travu, a on se nastavio protezati. Gledao sam kako mu povjetarac mrsi kosu, kako mu sunce kupa zlatnu kou. Legao sam na leda i pustio da okupa i mene. Nakon nekog vremena prestao je vjebati i sjeo pokraj mene. Promatrali smo travu, stabla i izbojke novih pupoljaka koji su se tek pomolili. Glas mu je bio ravnomjeran, gotovo nehajan. Mislim da ne bi bio nezadovoljan. Time kako sad izgleda." Lice mi je ponovno planulo. Ali vie nismo razgovarali o tome. Bilo nam je gotovo esnaest godina. Uskoro e Pelejevi glasnici doi s darovima, uskoro e bobice sazreti, voe porumenjeti i pasti nam u ruke. esnaesta je bila posljednja godina djetinjstva za nas, godina prije no to e nas oevi proglasiti mukarcima i prije.no to emo poeti nositi ne samo tunike nego i plateve i hitone. Ahileju e dogovoriti brak, a i ja se mogu oeniti budem li htio. Ponovno sam pomislio na slukinje, s njihovim otupjelim oima. Sjetio sam se od- sjeaka razgovora drugih djeaka to sam ih nauo, pria o dojkama i bokovima i vrelim zagrljajima.

86

Mekana je poput vrhnja. Kad te obuhvati bedrima, zaboravit e kako se zove. Glasovi djeaka postajali su kretavi od uzbuenja, lica zajapurena. Ali kad sam si pokuao doarati o emu govore, misli su mi bjeale, poput ribe koja sklizne iz stiska i ne da se uhvatiti. Umjesto toga navirale su mi druge slike. Nagib vrata prignutoga nad lirom, kosa to sja u svjetlu vatre, ruke s onim treptavim tetivama. Cijele smo dane bili zajedno pa nisam mogao pobjei od mirisa ulja kojim je mazao stopala, djelia gole koe koju bih nakratko vidio dok se odijevao. Otrgnuo bih pogled s njega i sjetio se onog dana na alu, hladnoe u njegovim oima i kako je otrao od mene. I uvijek bih se sjetio njegove majke. Poeo sam odlaziti sam, rano ujutro, dok je Ahilej jo spavao, ili poslijepodne kad je vjebao zamahe kopljem. Sa sobom sam nosio flautu, ali rijetko sam svirao. Umjesto toga naao bih stablo na koje u se nasloniti i udisao svje dah empresa koji je zapuhivao s krune planine. Polako, kao da ne eli da je primijetim, ruka bi mi spuznula medu bedra. Bilo je neega sramotnog u tome to sam inio, a jo sam se vie sramio misli koje su pratile taj in. Ali bilo bi jo gore takvo to misliti u pilji od ruiastog kremena, dok je on uz mene. Povratak u pilju katkad bi mi teko padao. Gdje si bio?" pitao bi me. Samo..." govorio bih i pokazivao rukom nekamo neodreeno. On bi kimnuo. Ali znao sam da je primijetio crvenilo koje mi je oblijevalo obraze. Ljeto je zapeklo sve vrelije i traili smo sjenovitu rijeku, vodu od koje se odbijeskivalo svjetlo dok smo se praakali i ronili. Kamenje na dnu bilo je prohladno i obraslo mahovinom i kotrljalo mi se pod nonim prstima dok sam gacao rijenim koritom. Dovikivali smo se i plaili ribe koje su bjeale u svoje blatnjave rupe ili uzvodno, gdje

87

je bilo mirnije. Bujice od leda to se otapao u proljee slabjele su, pa sam leao na leima i pustio da me nosi snena struja. Godilo mi je toplo sunce na trbuhu i hladna dubina rijeke ispod mene. Ahilej je plutao pokraj mene ili plivao protiv sporoga rijenog toka. Kad nam je to dodijalo, hvatali bismo se za grane vrba to su se sputale nisko iznad povrine i visjeli na njima dopola virei iz vode. Tog su nam se dana noge prepletale dok smo se bacakali i natezali pokuavajui baciti jedan drugoga u rijeku ili se pak uzverati na granu onoga drugoga. Odjednom sam nagonski pustio svoju granu i uhvatio se za njega, obgrlivi mu gornji dio tijela. Ispustio je oooh od iznenaenja. Trenutak smo tako lamatali i smijali se, moje ruke vrsto obavijene oko njega. A onda se zauo otar prasak, grana je popustila i obojica smo pljusnuli u rijeku. Studena se voda zatvorila nad nama, a mi smo se i dalje hrvali dok nam je skliska koa izmicala rukama. Izronili smo zadihani i eljni igre. Bacio se na mene, potisnuo me prema dolje kroz bistru vodu. Koprcali smo se, izronili da udahnemo zraka i ponovno potonuli. Napokon smo ispuzali na obalu, plua na izmaku snage, lica crvenih od predugog boravka pod vodom, i ispruili se ondje meu visokim aem i movarnim travama. Noge su nam utonule u hladan mulj uz rub rijeke. Voda mu se i dalje cijedila iz kose, a ja sam promatrao kako se skuplja u kapljice i putuje mu preko nadlaktica i prsa. Ujutro na njegov esnaesti roendan rano sam se probudio. Hiron mi je pokazao jedno stablo na udaljenom obronku Peliona gdje su upravo dozrele smokve, prve ove godine. Ahilej ne zna za tu smokvu, uvjerio me kentaur. Promatrao sam ih danima, gledao kako tvrdi zeleni vorii bubre i tamne, debljaju se nosei sjeme. A sad u mu ih nabrati za doruak. To nije bio jedini dar od mene. Naao sam odstajao komad jasena, koji sam potajno obraivao rezbarei kroz meke slojeve.
88

prema nebu, otvorenih usta kao da pjeva. I sad je bio uz mene, kad sam se uputio ka smokvi. Plodovi su visjeli na granama, oteali i gusto nanizani, njihova mesnata oblina podatna na dodir - jo dva dana i prezreli bi. Obrao sam ih, stavio u izrezbarenu drvenu zdjelu i paljivo ih donio u pilju. Ahilej je sjedio na istini s Hironom, a uz noge mu je stajala neotvorena krinja s Pelejevim darovima. Vidio sam kako su mu oi sinule kad je spazio smokve. Skoio je na noge i nestrpljivo posegnuo u zdjelu prije nego to sam uope stigao sjesti pokraj njega. Jeli smo dok se nismo prejeli, a prste i bradu umrljali ljepljivom slatkoom. U krinji koju je poslao Pelej bilo je jo tunika i struna za liru, a ovaj put, za esnaesti rodendan, i plat obojen skupocjenom grimi znom bojom koja se dobiva iz koljke volka. Bio je to plat za kraljevia, za budueg vladara, i vidio sam da mu je po volji. Dobro e mu stajati, znao sam, grimiz e jo bogatije sjati uza zlato njegove kose. I Hiron ga je darivao: dao mu je tap za hodanje i novi bode za pojas. Naposljetku sam mu predao svoj kipi. Razgledao ga je prelazei vrcima prstiju preko sitnih tragova mojeg noa. To si ti", rekao sam i glupavo se iskesio od uha do uha. Podignuo je pogled, a u oima mu je zasjalo zadovoljstvo. Znam", rekao je. Nedugo poslije, jedne smo veeri dokasno ostali sjediti uz era vicu to je jo tinjala na ognjitu. Ahilej je izbivao dobar dio poslijepodneva: dola je Tetida i zadrala ga due nego obino. Sad je svi rao liru moje majke. Glazba je zvonila, tiha i jasna poput zvijezda na svodu nad nama. uo sam kako je Hiron pokraj mene zijevnuo i promekoljio se da se spusti jo nie na podvijenim nogama. Trenutak poslije, lira je utihnula i Ahilejev je glas prosjekao tiinu. Jesi li umoran,
89

Nije se obino tako brzo povlaio niti govorio u moje ime, ali i ja sam bio umoran pa nisam prigovorio. Ustao je i poelio Hironu laku no te uao u pilju. Protegnuo sam se, upio jo nekoliko asaka vatre koja je trnula i poao za njim. Ahilej je ve bio u postelji, lica vlanoga od umivanja na izvoru. I ja sam se oprao vodom koja mi je hladila elo. Rekao je: Nisi me nita pitao o majinu posjetu." Kako je ona?" upitao sam. Dobro." Uvijek je ponavljao taj jedan te isti odgovor. Zato ga katkad nita nisam pitao. Dobro." Zahvatio sam dlanovima vodu da isperem sapun s lica. Izraivali smo ga od maslinova ulja pa je jo blago mirisao na maslinu, uljasto i mekano. Ahilej je ponovno progovorio: Kae da nas ne vidi ovdje." Nisam oekivao da e jo neto rei. Hmmmm?" Ne vidi nas ovdje. Na Pelionu." Neto sam naslutio u njegovu glasu, neki gr. Okrenuo sam se prema njemu. Kako to misli?" Oi je upro u strop kao da ga prouava. Kae... pitao sam je promatra li nas ovdje." Glas mu je bio visok. Kae da ne." U pilji je zavladala tiina. Potpuna tiina, osim uma vode koja je sporo otjecala. Oh", rekao sam. Htio sam ti to rei. Jer..." zastao je. Jer sam mislio da bi to htio znati. Ona..." ponovno je oklijevao. Nije joj bilo drago to sam je to pitao." Nije joj bilo drago", ponovio sam. Zavrtjelo mi se koliko sam u mislima okretao i prevrtao njegove rijei. Ona nas ne vidi. Shvatio sam da stojim kao ukipljen pokraj umivaonika, s runikom jo podignutim do brade. Prisilio sam se da odloim platno, da priem postelji. U meni su se mahnito razbuktali i nada i strah. Odgrnuo sam pokrivae i legao u postelju, ve toplu od njegova tijela. On je i dalje netremice zurio u strop.

90

Jesi li... zadovoljan njezinim odgovorom?" napokon sam ga upitao. Da", rekao je. Na trenutak smo leali ondje, u toj napetoj i ivoj tiini. Obino smo uveer jedan drugome priali ale ili pripovijesti. Strop iznad nas bio je oslikan zvijezdama i kad bismo se umorili, pokazivali smo ih jedan drugome. Orion", rekao bih slijedei njegov prst. Plejade." Ali veeras nije bilo niega. Sklopio sam oi i ekao, dugo, dugo, dok nisam zakljuio da je zaspao. A onda sam se okrenuo da ga pogledam. Leao je na boku i gledao me. Nisam uo kad se okrenuo. Nikad ga ne ujem. Leao je potpuno nepomino, s onom samo sebi svojstvenom mirnoom. Udahnuo sam zrak, svjestan praznog prostora tamnog jastuka izmeu nas. Nagnuo se prema meni. Usta su nam se otvorila, njegova pod mojima, moja pod njegovima, a toplina njegova mednoga grla prelila se u moje. Nisam mogao misliti, nisam mogao nita do upijati ga, svaki dah kako je dolazio, njegove mekane gipke usne. Bilo je to udo. Drhtao sam bojei se da ne ode. Nisam znao to raditi, kako mu ugoditi. Poljubio sam ga u vrat, u iroke grudi, i okusio sol. Kao da je sazrijevao pod mojim dodirom. Mirisao je na bademe i zemlju. Pritisnuo se uz mene gnjeei mi usne u vino. Kad sam ga uhvatio rukom, umirio se, mekan poput njenog baruna cvjetnih latica. Poznavao sam Ahilejevu zlatnu put i luk njegova vrata, udubine njegovih laktova. Znao sam kako izgleda kad je opijen uitkom. Naa su se tijela smjestila jedno u drugo po put dlanova. Pokrivai su se naborali oko mene. Zbacio ih je s nas obojice. Zrak na koi osupnuo me pa sam zadrhtao. On se ocrtavao na pozadini svoda oslikana zvijezdama; Sjevernjaa mu je sjedila na ramenu. Rukom mi je klizio preko trbuha, koji se ubrzano dizao i sputao. Milovao me njeno kao da gladi najfiniju tkaninu i bokovi
91

sebi i drhtao, drhtao. I on je drhtao. Zvuao je zadihano, kao da je dugo i brzo trao. Izgovorio sam njegovo ime, mislim. Prohujalo je kroz mene; bio sam upalj poput trstike objeene da svira na vjetru. Vrijeme nije prolazilo, postojalo je samo nae disanje. Njegova mi se kosa nala medu prstima. Neto se u meni skupljalo, otkucaji krvi, koja je kipjela uz pokrete njegove ruke. Pritisnuo je lice uz moje, ali ja sam ga stezao jo tjenje, privlaio jo blie. Nemoj stati, rekao sam. Nije stao. Ono neto u meni se skupljalo i skupljalo sve dok mi promukli krik nije provalio iz grla, a ja se izvio prema njemu u bolno slatkom luku vrhunca. To nije bilo dovoljno. Posegnuo sam rukom, pronaao toku njegova uitka. Oi su mu se sklopile. Volio je ujednaene pokrete, osjeao sam to po tome kako mu je zastao dah, po udnji. Moji prsti bili su neumorni, slijedili su svaki, sve bri uzdah. Kapci su mu bili boje neba u svitanje, mirisao je na zemlju poslije kie. Usta su mu se otvorila u nerazgovijetnu poviku, a privijali smo se tko tijesno jedan uz drugoga da sam na sebi osjetio mlaz njegove topline. Zadrhtao je i ostali smo mirno leati. Polako, kao da se sputa suton, postajao sam svjestan svojeg znoja, vlanih pokrivaa i mokrine to nam se klizala po trbusima. Razdvojili smo se, jedva se otrgnuvi jedan od drugoga, lica nateklih i izgnjeenih od poljubaca. Spilja je mirisala vrelo i slatko, poput voa pod suncem. Oi su nam se srele i nismo govorili. Presjekao me strah, naglo i otro. Sad nastupa trenutak najvee pogibelji; zgrio sam se od straha da e on poaliti. Rekao je: Nisam mislio..." I zastao. Nita vie na svijetu nisam elio nego uti ono to nije izgovorio. Sto?" upitao sam ga. Ako je loe, neka bude brzo gotovo. Nisam mislio da emo ikad..." Oklijevao je nad svakom rijei, to mu nisam mogao zamjeriti.

92

Nisam ni ja", rekao sam. Je li ti ao?" Rijei su brzo izletjele iz njega, u jednom dahu. Ne", rekao sam. Ni meni." Tad je nastupila tiina, a ja nisam mario ni za vlanu postelju ni za svoje znojno tijelo. Njegove su oi bile postojane, zelene i proarane zlatom. U meni je nabujala neka sigurnost, uglavila mi se u grlo. Nikad ga neu ostaviti. Ovo e trajati uvijek, dok god mi on to bude doputao. Da sam mogao nai rijei da izgovorim takvo to, izgovorio bih to. Ali nije bilo tih rijei koje bi mi se inile dovoljno velikima da obuhvate svu tu nabujalu istinu. Kao da me uo, posegnuo je za mojom rukom. Nisam morao gle dati, njegovi prsti usjekli su mi se u pamenje, vitki i iarani venama kao latice, snani i brzi, prsti koji nikad ne grijee. Patroklo", rekao je. Uvijek je na rijeima bio vjetiji od mene. Sutra ujutro probudio sam se oamuen, tijela omamljena od to pline i ugode. Nakon njenosti slijedilo je jo strasti; usporili smo tad, dali si vremena, u snovitoj noi koja je trajala i trajala. Sad, dok sam ga gledao kako se mekolji pokraj mene, a ruka mu lei na mojem trbuhu, vlana i skupljena kao cvijet u zoru, ponovno me obuzela strepnja. Odjednom sam se sjetio svega to sam govorio i radio, zvukova koje sam isputao. Bojao sam se da se arolija rasprila, da e svjetlo to se uvuklo kroz ulaz u pilju pretvoriti sve u kamen. Ali onda se on probudio, usnama oblikovao napola sanjiv pozdrav, i ruka mu je ve posegnula za mojom. Leali smo tako sve dok pilju nije rasvijetlilo jutro i Hiron nas pozvao. Jeli smo, zatim otrali do rijeke oprati se. Uivao sam u slasti tog udesnog osjeaja da ga smijem neskriveno promatrati, uivati u igri svjetla i sjene na njegovim udovima, u izvijenu luku njegovih leda dok zaranja pod vodu. Poslije smo leali na rijenoj obali, nanovo otkrivajui obrise i zakutke svojih tijela. Ovo, i
93

poput bogova u osvit svijeta, a naa je radost tako blistala da nismo vidjeli nita do jedan drugoga. Ako je Hiron i primijetio kakvu promjenu na nama, nita nije spominjao. Ali svejedno sam se brinuo. Misli li da e se ljutiti?" Bili smo pokraj maslinika na sjevernoj strani planine. Ovdje su lahori najumilnije puhali, slatki i svjei poput izvorske vode. Mislim da nee." Dodirnuo mi je kljunu kost, potez po kojem je volio kliziti prstom. Ali mogao bi. Sigurno sad ve sve zna. Da mu neto kaemo?" Nisam se prvi put to pitao. Cesto smo o tome raspravljali u zavjerenikom aru. Ako eli." To je i prije rekao. Misli da se nee ljutiti?" Zastao je razmiljajui. To sam volio kod njega. Koliko god sam ga puta pitao jedno te isto, uvijek je odgovarao kao da je to prvi put. Ne znam." Oi su mu srele moje. Je li to vano? Neu zbog toga prekinuti ovo." Glas mu je bio topao od elje. Osjetio sam kako mu odgovaram toplinom koja mi se razlila po puti. Ali mogao bi rei tvojem ocu. A on bi se mogao ljutiti." Rekao sam to gotovo oajniki. Ubrzo e mi se koa tako zagrijati da vie neu moi rasuivati. Pa to ako se naljuti?" Prvi put kad mi je rekao tako neto, zapanjio sam se. Da mu se otac naljuti, a da Ahilej ipak radi po svojemu - to nisam mogao shvatiti, jedva sam mogao zamisliti. To me smui- valo kao kakvo opojno sredstvo. Nikad mi nije dojadilo. A to je s tvojom majkom?" To je bilo trojstvo mojih strahova: Hiron, Pelej i Tetida. Slegnuo je ramenima. Sto ona moe? Oteti me?" Mene ubiti, pomislio sam. Ali nisam to rekao naglas. Lahor je pre- umilno pirio, a sunce pretopio grijalo da bi se takva misao
94

Trenutak me prouavao. Je li ti vano ljute li se oni ili ne?" Da. Grozio sam se pomisli da je Hiron nezadovoljan mnome. Neodobravanje me uvijek duboko pogaalo, nisam ga mogao samo tako otresti slijeganjem ramenima kao Ahilej. Ali doe li do toga, neu dopustiti da nas to razdvoji. Ne", rekao sam mu. Dobro", rekao je. Posegnuo sam rukom i pogladio uperke koji su mu padali preko sljepoonica. Sklopio je oi. Promatrao sam mu lice, zadignuto ususret suncu. Bilo je neega njenog u njegovim crtama, zbog ega je katkad izgledao mladi no to je doista bio. Usne su mu bile rumene i pune. Otvorio je oi. Imenuj mi jednog junaka koji je bio sretan." Razmislio sam. Heraklo je siao s uma i zaklao svoju obitelj; Tezej je izgubio mladenku i oca; Jazonovu djecu i novu enu umorila je njegova biva ena; Belerofont je ubio udovinu Himeru, ali je nakon pada s Pegazovih lea ostao kljast. Ne moe." Ustao je s tla i sjeo nagnuvi se naprijed. Ne mogu." Znam. Nikad ti ne daju da bude slavan i sretan." Podignuo je obrvu. Odat u ti jednu tajnu." Reci." Volio sam kad je bio ovakav. Ja u biti prvi." Uhvatio me za ruku i stegnuo je dlanom. Prisegni." Zato ja?" Jer si ti razlog. Prisegni." Priseem", rekao sam, izgubljen u rumenilu njegova obraza, u plamenu njegovih oiju. Priseem", ponovio je on. Sjedili smo tako jedan trenutak dok su nam se ruke dodirivale. Onda se on nasmijao. Mogao bih pojesti cijeli svijet, i to sirov." I tad je negdje na obroncima ispod nas zasvirala trublja. Bio je to kratak, promukao zvuk, kao da oglaava upozorenje. Prije nego
95

sam stigao bilo to rei ili se pomaknuti, on je ve bio na nogama, bodea izvuenoga iz korica koje je nosio na bedru. Bio je to samo lovaki no, ali u njegovim rukama bilo je to opasno oruje. Stajao je napet, potpuno nepomian, oslukujui svim svojim poluboanskim osjetilima. I ja sam imao bode. Tiho sam posegnuo za njim i ustao. On se postavio izmeu mene i zvuka trube. Nisam znao trebam li mu prii, stati pokraj njega sa svojim orujem podignutim za napad. Na kraju nisam. Bila je to vojnika truba, a za borbu je, kako je tako izravno rekao Hiron, nadaren on, ne ja. Truba je ponovno zajeala. uli smo uanj niskog raslinja kroz koje se probijao par nogu. Jedan ovjek. Moda se izgubio, moda je u pogibelji. Ahilej je zakoraio prema mjestu odakle je dopirao zvuk. Kao da mu odgovara, truba se ponovno oglasila. A onda je glas ri- knuo planinom: Prine Ahileju!" Skamenili smo se. Ahileju! Doao sam potraiti princa Ahilej a!" Ptice su u jatu prhnule s drvea bjeei pred bukom. alje ga tvoj otac", apnuo sam. Samo bi kraljev glasnik znao gdje nas moe nai. Ahilej je kimnuo, ali izgledao je kao da se ne eli javiti. Pomislio sam kako mu srce zacijelo tue kao ludo, jer samo trenutak prije bio je pripravan ubiti. Tu smo!" povikao sam kroz svijene dlanove. ukanje je naas prestalo. Gdje?" Moe li slijediti moj glas?" Mogao je, ali teko. Prolo je dosta vremena prije nego to je napokon iskoraio na istinu. Lice mu je bilo izgrebeno, a tunika u bojama palae natopljena znojem. Kleknuo je nerado, kao da nam predbacuje. Ahilej je spustio bode, premda sam primijetio da ga i dalje vrsto stee.

96

Da?" Glas mu je bio hladan. Tvoj otac alje po tebe. Ima hitnog posla kod kue." Osjetio sam kako sam se ukipio, jednako nepomian kao to je Ahilej bio trenutak prije. Ako se uope ne budem micao, moda ne emo morati ii. Kakvog posla?" upitao je Ahilej. ovjek se donekle sabrao. Sjetio se da razgovara s kraljeviem. Oprosti, gospodaru, ne znam sve o tome. Peleju su doli glasnici iz Mikene s novostima. Tvoj se otac veeras namjerava obratiti svojem narodu i htio bi da i ti bude ondje. Doveo sam konje za vas." Nastupio je trenutak tiine. Gotovo sam pomislio da e Ahilej odbiti. Ali naposljetku je rekao: Patroklo i ja moramo skupiti svoje stvari." Na povratku u pilju, Hironu, Ahilej i ja nagaali smo to bi mogle biti te novosti. Mikena je bila daleko na jugu, a ondje je vladao kralj Agamemnon, koji se volio nazivati gospodarom mukaraca. Govorilo se da ima najveu vojsku od svih naih kraljevstava. to god da je na stvari, nee nas biti samo no ili dvije", rekao mi je Ahilej. Kimnuo sam, zahvalan na tim rijeima. nekoliko dana. Hiron nas je ekao. uo sam viku", rekao je kentaur. Ahilej i ja dobro smo ga poznavali i razabrali smo mu neodobravanje u glasu. Nije volio da se naruava mir na njegovoj planini. Otac me poziva kui", rekao je Ahilej, samo veeras. Oekujem da u se brzo vratiti." Tako dakle", rekao je Hiron. Djelovao je krupnije nego inae, Stojei ondje, kopita tamnih na svijetloj travi, riih bedara koja mu se presijavaju na suncu. Upitao sam se hoe li biti usamljen bez nas. Nikad ga nisam vidio s drugim kentaurom. Jedanput smo ga pitali za njih i lice mu se ukoilo. Barbari", rekao je. Skupili smo svoje stvari. Jedva da sam imao to ponijeti sa
97

Samo

nom. Uvijek smjeliji, Ahilej je zagrlio kentaura obujmivi ga rukama tamo gdje su se konjske sapi pretapale u ljudsku put. Glasnik koji je ekao iza mene premjestio se s noge na nogu. Ahileju", rekao je Hiron, sjea li se da sam te pitao to e napraviti kad ljudi budu htjeli da se bori?" Da", rekao je Ahilej. Trebao bi razmisliti o odgovoru", rekao je Hiron. Hladni su mi trnci prostrujili tijelom, ali nisam stigao o tome razmiljati. Hiron se ve okrenuo prema meni. Patroklo", rekao je kao da me poziva. Zakoraio sam prema njemu, a on mi je na glavu poloio ruku, veliku i toplu poput sunca. Udahnuo sam miris koji je pripadao samo njemu, miris konja i zno ja i ljekovitih trava i ume. Glas mu je bio tih. Sad vie ne odustaje tako lako kao nekad", rekao je. Nisam znao to rei na to pa sam rekao: Hvala." Traak smijeka. Ostaj mi dobro." A onda, kad je povukao ruku, osjetio sam samo hladnou na glavi. Brzo emo se vratiti", ponovio je Ahilej. Hironove su oi bile tamne pod kosim zrakama poslijepodnevnog sunca. ekat u vas", rekao je. Naprtili smo torbe na ramena i krenuli s istine pred piljom. Sunce je ve prelo podnevnik i glasnik je bio nestrpljiv. Brzo smo se spustili niz planinu i zajahali konje koji su nas ekali. Nakon tolikih godina na nogama, udno sam se osjeao u sedlu, a konji su me zbunjivali. Napola sam oekivao da progovore, ali naravno da nisu govorili. Okrenuo sam se u sedlu da bacim posljednji pogled na Pe- lion. Nadao sam se da u moda vidjeti pilju od ruiastog kreme- na, moda samoga Hirona. Ali bili smo predaleko. Okrenuo sam se prema cesti i dopustio da me odvedu u Ftiju.

98

J E D A N A E S T O

P O G L A V L J E

OSLJEDNJE

ZRAKE

SUNCA arile su se na zapadnom

obzoru dok smo prelazili graninik koji je obiljeavao poetak imanja palae. uli smo dovikivanje straara i trubu koja im odgova-

ra. Uspeli smo se na hrbat breuljka, a pred nama se sterala palaa; iza nje lealo je mrko more. A onda se na kunom pragu, naglo poput bljeska munje, ukazala Tetida. Kosa joj je sjala, crna na pozadini bijelog mramora palae. Halja joj je bila tamna, boje nemirna mora, natuena ljubiasta pomijeana s uzburkanim sivilom. Negdje pokraj nje stajali su straari i Pelej, ali nisam ih gledao. Vidio sam samo nju i zakrivljenu otricu njezine stegnute eljusti. Tvoja majka", apnuo sam Ahileju. Mogao bih se zakleti da je tijevnula oima prema meni kao da me ula. Gutnuo sam i prisilio se da krenem dalje. Nee me povrijediti, Hiron je rekao da nee. Bilo je udno vidjeti je medu smrtnicima; prema njoj su svi, bez
99

noge na nogu. Pitali su se kakva joj je koa na dodir i bilo im je dra go to ne znaju. Sine utrobe moje, moja krv i moje meso. Ahileju", rekla je. Te rijei nije izgovorila glasno, ali ipak su odjeknule dvoritem. Neka si dobrodoao kui." Hvala ti, majko", rekao je Ahilej. Shvatio je kako ona eli poka zati da on pripada njoj. Svi smo to shvatili. Dolikovalo je da sin prvo pozdravi oca, majke su bile na drugom mjestu, ako i tamo. Ali ona je boica. Pelej je stisnuo usta, ali nije rekao nita. Kad ga je pustila iz zagrljaja, Ahilej je priao ocu. Neka si dobrodoao, sine", rekao je Pelej. Glas mu je zvuao slabano nakon glasa njegove ene boice i vidljivo je ostario otkako smo ga posljednji put vidjeli. Nije nas bilo ovdje tri godine. I tebi dobrodolica, Patroklo." Svi su se okrenuli prema meni i uspio sam se nekako nakloniti. Bio sam svjestan da me Tetida strijelja pogledom. Koa mi je od toga bridjela kao da sam iz polja iaka izgreben skoio u more. Bilo mi je drago kad je Ahilej progovorio. Kakve su novosti, oe?" Pelej je bacio pogled na straare. Mora da su se nagaanja i glasine irile po svim hodnicima palae. Nisam ih objavio, niti u ih objaviti dok se svi ne okupe. ekali smo tebe. Doi da ponemo." Poli smo za njim u palau. Htio sam razgovarati s Ahilejem, ali nisam se usudio jer je Tetida hodala odmah iza nas. Sluge su se bezglavo razmicale pred njom, puui od iznenaenja. Boica. Noge su joj beumno klizile po kamenom podu. Velika blagovaonica bila je pretrpana stolovima i klupama. Sluge su trali s pladnjevima hrane ili teglili vreve koji su se prelijevali od vina. U prednjem dijelu prostorije bilo je postavljeno iroko postolje. Ondje e sjediti Pelej, pokraj sina i ene. Tri mjesta. Obrazi su mi planuli. Pa to sam oekivao?

100

ak i u bunoj graji priprema, Ahilejev je glas jasno zazvonio nadglasavi sve. Oe, ne vidim mjesto za Patrokla." Jo sam se vie zacrvenio. ,Ahileju", apnuo sam. To nije vano, htio sam rei. Sjedit u s ostalima, sve je u redu. Ali on nije obraao pozornost na mene. Patroklo mi je prisegnuti drug. Njegovo je mjesto pokraj mene." Tetidine su oi zatreperile. Osjetio sam vruinu u njima. Na usnama sam joj vidio da se ne slae. U redu", rekao je Pelej. Dao je slugi znak rukom i dodali su mje sto za mene, sreom, na suprotnoj strani stola od Tetide. Stiui se da budem to neprimjetniji, slijedio sam Ahileja do naih mjesta. Sad e me ona mrziti", rekao sam. Ionako te ve mrzi", odgovorio mi je uz kratak bljesak smijeka. To me nije razuvjerilo. Zato je dola?" apnuo sam. Samo neto doista vano moglo ju je dovesti ovamo, izvui je iz njezinih podmorskih pilja. Njezino gnuanje nada mnom nije bilo nita prema onome to sam joj vidio na licu dok je gledala Peleja. On je zatresao glavom. Ne znam. udno je to. Nisam ih vidio zajedno jo otkako sam bio mali djeak." Sjetio sam se rijei to ih je Hiron uputio Ahileju na rastanku: trebao bi razmisliti o odgovoru. Hiron misli da su vijesti o ratu." Ahilej se namrtio. Ali u Mikeni je uvijek rat. Ne znam zato bi nas zbog toga zvali." Pelej je sjeo na svoje mjesto i glasnik je tri puta kratko zasvirao u trubu. Bio je to znak da moemo sjesti za stol. U obinim okolnostima trebalo je nekoliko minuta da se mukarci okupe jer bi se jo zadrali na vjebalitima, bez urbe dovravajui ono ime su se ve bavili. Ali ovaj put nahrupili su poput bujice nakon otapanja zimskog leda. Dvorana se u hipu uskomeala, puna ljudi koji su se naguravali uo u potrazi za sjedalom i amorili sam im napetost u glasovima, prepriavajui glasine.

uzbuenje koje je raslo. Nitko nije tratio vrijeme na to da se

101

hranu. Na pameti im nije bilo nita osim poklisara iz Mikene i vije sti koje je donio. I Tetida je sjela. Za nju nije bio postavljen ni tanjur ni no: bogovi su ivjeli na ambroziji i nektaru, od isparavanja naih rtava paljenica i vina to smo ga polijevali po njihovim oltarima. Zaudo, ovdje nije bila tako napadna, tako jarka, kao vani. Glomazni komadi obinog namjetaja kao da su je nekako umanjili. Pelej je ustao. Dvorana je utihnula sve do najudaljenijih klupa. Podignuo je pehar. Dobio sam vijest iz Mikene, od sinova Atrejevih, Agamemnona i Menelaja." Sad su i posljednji amor i mekoljenje potpuno utih nuli. ak su se i sluge ukopale na mjestu. Nisam disao. Ispod stola, Ahilej je pritisnuo nogu uz moju. Dogodio se zloin." Ponovno je zastao kao da odmjerava to e sljedee rei. ena Menelajeva, kraljica Helena, oteta je iz palae u Sparti." Helena! Priguen apat pronio se oko stola, od ovjeka do susjeda. Otkako se udala, prie o njezinoj ljepoti jo su se vie razmahale. Menelaj je oko njezine palae podignuo debele zidine od dvostrukog reda stijena; deset je godina vjebao svoje vojnike da ih brane. Ali uza sve njegove napore, ukrali su je. Tko je to uinio? Menelaj je primio veleposlanstvo kralja Prijama od Troje. Na elu je bio Prijamov sin, princ Paris, i on je odgovoran. On je ukrao kraljicu Sparte iz njezine lonice dok je kralj spavao." Mukla grmljavina sablazni. Samo istonjak moe tako obeastiti svojeg domaina. Svi znaju da se oni polijevaju miomirisima, da su iskvareni od mekunog ivota. Pravi bi je junak oteo pred svima, snagom svojeg maa.

Agamemnon i Menelaj pozivaju mukarce Helade da otplove

u Prijamovo kraljevstvo i spase je. Troja je bogata i lako emo je svladati, kau. Svi koji se budu borili, kui e se vratiti s imutkom i slavom."
102

Zatraili su da poaljem izaslanstvo mukaraca iz Ftije i pristao sam." Priekao je da se amor utia i tek je onda dodao: Ali neu povesti nikoga tko sam ne eli ii. I neu ja predvoditi vojsku." Nego tko e je predvoditi?" netko je povikao. To jo nije odreeno", rekao je Pelej. Ali vidio sam da mu je po gled poletio prema sinu. Ne, pomislio sam. Rukom sam stegnuo rub stolice. Nejos. Preko puta mene, Tetidino je lice bilo ledeno i smireno, oi ravnodune. Znala je da se ovo sprema , shvatio sam. Ona eli da on ide. Uinilo mi se da su Hiron i pilja od ruiastog kremena nemogue daleko, djetinja idila. Odjednom sam razumio teinu Hironovih rijei: svijet e rei da je rat ono za to se Ahilej rodio. Da su njegove ruke i hitre noge stvorene ba za to - za razaranje monih zidina Troje. Bacit e ga meu tisue trojanskih kopalja i pobjedonosno gledati kako svoje lijepe ruke prlja crvenom krvlju. Pelej je domahnuo Feniksu, svojem najstarijem prijatelju, koji je sjedio za jednim od prednjih stolova. Gospodar Feniks zabiljeit e imena svih koji se ele boriti." Zavladao je mete jer su mukarci poskakali s klupa. Ali Pelej je podignuo ruku. Ima jo." Pokazao je komadi lanene tkanine potamnio od gu stih oznaka. Prije nego to se Helena zaruila s kraljem Menelajem, imala je mnogo prosaca. Cini se kako su ti prosci prisegnuli da e je tititi, bez obzira na to tko dobije njezinu ruku. Agamemnon i Me- nelaj sad stavljaju na duu tim ljudima da ispune zadatak na koji su prisegnuli i vrate je muu kojem po pravu pripada." Pruio je lanenu tkaninu poklisaru. Zurio sam. Prisega. U mislima mi se odjednom ukazala slika erav- nice i krvi to se izlijeva iz grla bijele koze. U nekoj raskonoj dvorani punoj divovskih mukaraca. Poklisar je uzeo popis, dignuo ga uvis. Cijela odaja kao da se naherila, nisam mogao usredotoiti pogled. Poeo je itati.

103

Antenor. Euripil. Mahaon. Prepoznao sam mnoga imena, svi smo ih prepoznali. Bili su to junaci i vladari naeg doba. Ali za mene su bili i vie od toga. Sve sam ih vidio u onoj kamenoj odaji zaguljivoj od dima vatre. Agamemnon. Sjetio sam se guste crne brade, smrknutog ovjeka stisnutih oiju koje su sve pozorno pratile. Odisej. Oiljak to mu se omotao oko lista na nozi, svijetle mesnate boje poput desni. Ajant. Dvaput vei od svakoga u onoj dvorani, s golemim titom iza sebe. Filoktet, strijelac. Menetijad. Poklisar je zastao na trenutak i uo sam mrmljanje: tko? Moj se otac niim nije istaknuo u godinama mojeg progonstva, slava mu se umanjila, ime palo u zaborav. A i oni koji su ga znali nisu nikad uli za sina. Sjedio sam ukoen, bojei se pomaknuti da se ne bih odao. Ja sam prisegom vezan ii u ovaj rat. Poklisar je proistio grlo. Idomenej. Diomed. Jesi li i ti medu njima? Ti si bio ondje?" Ahilej se okrenuo licem prema meni. Govorio je tiho, jedva ujno, ali ipak sam strahovao da e ga netko uti. Kimnuo sam. Grlo mi je presuilo i nisam mogao protisnuti ni rije. Mislio sam samo na opasnost koja prijeti Ahileju, kako u ga pokuati zadrati ovdje, ako mogu. Nisam uope mislio na sebe. Sluaj. To vie nije tvoje ime. Nemoj nita govoriti. Smislit emo to nam je initi. Pitat emo Hirona." Ahilej nikad nije tako govorio, svaka mu je rije u hitnji zasijecala u onu prethodnu. Njegova me uurbanost donekle osvijestila, a njegove me oi osokolile. Ponovno sam kimnuo.

104

Imena su se nizala, oivljavala sjeanja. Tri ene na podiju, jedna od njih Helena. Gomila blaga i moj namrteni otac. Kamen pod mojim koljenima. Mislio sam da sam sve to sanjao. Nisam. Kad je poklisar zavrio, Pelej je otpustio mukarce. Struui klupama, ustali su kao jedan u gorljivoj elji da se poure prijaviti kod Feniksa. Pelej se okrenuo prema nama. Doite. elim jo razgova rati s obojicom." Pogledao sam Tetidu da vidim hoe li i ona poi s nama, ali nje vie nije bilo. Sjeli smo pokraj Pelejeva ognjita; ponudio nam je vina, jedva malo razrijeena vodom. Ahilej je odbio. Ja sam prihvatio pehar, ali nisam pio. Kralj je sjedio u svojem starom stolcu, onom najbliem vatri, s jastucima i visokim naslonom. Oi je upro u Ahileja. Pozvao sam te kui s milju da bi moda elio povesti ovu vojsku." Izgovoreno je. Vatra je pucketala, drvo za potpalu bilo je jo vlano. Ahilej je mirno gledao oca u oi. Nisam jo gotov s uenjem kod Hirona." Ostao si na Pelionu dulje od mene, dulje nego bilo koji junak prije tebe." To ne znai da moram trati u pomo sinovima Atrejevim svaki put kad izgube ene." Mislio sam da bi ove rijei Peleju mogle izmamiti smijeak, ali nisu. Ne dvojim da Menelaj bjesni jer je ostao bez ene, ali poklisara je poslao Agamemnon. On je godinama promatrao kako se Troja bogati, a sad kad je sazrela, eli pobrati plodove. Osvajanje Troje pothvat je ravan djelima naih najveih junaka. Velika e ast zapasti svakoga tko bude plovio s njime." Ahileju su se usta stisnula. Bit e drugih ratova." Pelej nije ba kimnuo glavom, ali vidio sam da priznaje kako su te rijei istinite. A to onda s Patroklom? On je pozvan u vojsku." On vie nije sin Menetijev. Ne obvezuje ga prisega."
105

Ne mislim tako." Ahilej je podignuo bradu. Prisega je ponitena im ga se otac odrekao." Ne elim ii", tiho sam rekao. Pelej nas je obojicu trenutak promatrao. Zatim je rekao: Nije na meni da u toj stvari odluujem. Preputam to vama." Osjetio sam kako mi napetost malo poputa. On me nee izloi ti pogibelji. Ahileju, ljudi dolaze ovamo razgovarati s tobom, kraljevi koje je poslao Agamemnon." Kroz prozor sam uo kako more postojano ape pijesku. Mirisalo je na sol. Trait e od mene da se borim", rekao je Ahilej. To nije bilo pitanje. Da, hoe." eli da ih primim." Da." Ponovno je zavladala tiina. Zatim je Ahilej rekao: Neu pokazati nepotovanje prema njima, niti prema tebi. Sasluat u razloge koje imaju iznijeti. Ali kaem ti kako ne mislim da e me uvjeriti." Vidio sam da je Pelej malo iznenaen sinovim samopouzdanjem, ali ne i nezadovoljan. Ni to nije na meni da odluim", blago je rekao. Vatra je ponovno zapucketala, cijedei sok iz drveta. Ahilej je kleknuo, a Pelej mu je poloio ruku na glavu. Naviknuo sam gledati kako to radi Hiron pa mi je Pelejeva ruka u usporedbi s kentaurovom izgledala usahnula, proarana drhtavim venama. Katkad se bilo teko sjetiti da je on nekad bio ratnik, da je hodao s bogovima. Ahilejeva soba ostala je navlas ista kakvom smo je ostavili, osim to su, dok nas nije bilo, uklonili moj leaj. To je bilo dobro, tako emo lake objasniti ako netko pita zato spavamo u istoj postelji. Posegnuli smo jedan za drugim, a ja sam pomislio na sve
106

D V A N A E S T O

P O G L A V L J E

P
je

ROBUDIO SAM SE dok mi se sunce probijalo kroz crvenilo

vjeda. Bilo mi je hladno, desno mi se rame otkrilo, izloeno propuhu s prozora, onog to gleda na more. Prostor pokraj mene

u postelji bio je prazan, ali na jastuku se jo vidio otisnut njegov lik, a pokrivai su mirisali na obojicu. Tolika sam jutra proveo sam u ovoj odaji, dok je on odlazio majci u posjet, da mi nije bilo ni najmanje udno to ga nema. Oi su mi se sklopile i ponovno sam utonuo u smuene misli snova. Vrijeme prolazilo i sunce se vrelo navirivalo na prozor. Ptice su se probudile, i sluge, pa ak i mukarci. uo sam im glasove sa ala i iz vjebaonica, zveket i lupu dok obavljaju dnevne poslove. Podignuo sam se na laktove i sjeo. Njegove sandale leale su prevrnute pokraj postelje, zaboravljene. Ni to nije bilo udno, uglavnom je posvuda hodao bos. Otiao je na doruak, zakljuio sam. Ostavio me da spavam. Pola mene eljelo je ostati ovdje i ekati ga da se vrati, ali to je
107

krinja u kojoj su nekad bila pohranjena naa glazbala sad je stajala naputena i beskorisna u sredini prostorije. Nije bio ni vani, na drveu po kojem smo se on i ja davno pe njali. Ni uz more, na stjenovitim hridima gdje je ekao majku. Ni u vjebaonici, gdje su se mukarci znojili izvodei korake uz klepet drvenih maeva. Ne moram ni rei da me obuzeo izbezumljeni strah, koji se pretvorio u neto ivo, sklisko i gluho za sva objanjenja. Ubrzao sam korak: kroz kuhinju, podrume, skladita s amforama ulja i vina. Ali nisam ga naao. Bilo je podne kad sam stigao pred Pelejeve odaje. To to sam uope doao onamo pokazivalo je koliko strepim: sa starcem dotad nikad nisam progovorio ni rije nasamo. Straari pred vratima zaustavili su me kad sam pokuao ui. Kralj se odmara, rekli su mi. Sam je i ne eli nikoga primiti. Ali, je li Ahilej..." Prekinuo sam se trudei se da ne napravim budalu od sebe, da ne nahranim znatielju koju sam im vidio u oi ma. Je li kraljevi s njim?" Kralj je sam", ponovio mi je jedan od njih. Zatim sam poao Feniksu, starom savjetniku koji je uvao Ahilej a kad je bio dijete. Gotovo sam se ve guio od straha kad sam uao u njegovu odaju, skromnu etvrtastu izbu u samom srcu palae. Pred njim su bile glinene tablice s imenima svih mukaraca koji su se sino prijavili, s uglatim znakovima i krievima kojima su prisegnuli svoje oruje za rat protiv Troje. Princ Ahilej..." rekao sam. Zamuckivao sam, glas mi se guio od straha. Ne mogu ga nai." Podignuo je pogled, iznenaen. Nije me uo kako ulazim, sluh mu je oslabio, a kad me pogledao, vidio sam da su mu oi suzne i zamuene mrenom. Pelej ti, dakle, nije rekao." Glas mu je bio blag. Ne." Jezik mi je u ustima oteao poput kamena, tako velik da sam jedva mogao izgovoriti rije.

108

ao mi je", rekao je dobroudno. Kod majke je. Odvela ga je sino dok je spavao. Otili su, nitko ne zna kamo." Poslije u vidjeti crvene tragove na mjestu gdje su mi se nokti usje- kli u dlanove. Nitko ne zna kamo. Moda na Olimp, kamo ga nikad neu moi slijediti. U Afriku ili u Indiju. U neko selo gdje mi nee pasti na pamet traiti ga. Feniksove blage ruke uputile su me natrag u moju sobu. Um mi je oajniki skakao s jedne misli na drugu. Vratit u se Hironu i zatraiti savjet. Propjeait u cijelim ovim krajem dozivajui ga po imenu. Mora da ga je omamila nekim sredstvom ili ga prevarila. Nikad ne bi dragovoljno otiao. Dok sam se grio u naoj praznoj sobi, zamiljao sam kako se boica nadvija nad nas, hladna i bijela pokraj topline naih usnulih tijela. Njezini nokti ubadaju mu kou dok ga podie, vrat joj se srebrno prelijeva pod mjeseinom koja pada kroz prozor. Njegovo tijelo visi joj preko ramena, usnulo ili zaarano. Nosi ga od mene kao to bi vojnik nosio truplo. Snana je, dovoljno joj je pridrati ga jednom rukom da joj ne padne s ramena. Nisam se pitao zato ga je uzela. Znao sam. Htjela nas je razdvojiti prvom prilikom koja joj se ukae, im siemo s planine. Ljutio sam se to smo bili tako glupi. Naravno da ga je odvela; zato sam mislio da smo na sigurnome? Da e se Hironova zatita protezati ak ovamo, gdje nikad nije postojala? Odvest e ga u podmorske pilje i nauiti ga da prezire smrtnike. H ranit e ga hranom bogova i spaliti mu ljudsku krv u venama tako da je vie ne bude. Oblikovat e ga u lik kojim se oslikavaju vaze, o kojem se pjeva u pjesmama, da bi se borio protiv Troje. Zamislio sam ga u crnom oklopu, s tamnom kacigom na glavi koja mu otkriva samo oi, bronanim nazuvcima koji mu pokrivaju noge. Stoji drei koplja u objema rukama i ne prepoznaje me. Vrijeme se preklopilo, zatvorilo se iznad mene, pokopalo me. Iza prozora, mjesec je prolazio kroz svoje mijene dok ponovno nije
109

ao utap. Spavao sam malo, jeo jo manje; bol me vezala za postelju poput sidra. Samo me sjeanje na Hirona podbolo da ustanem i nastavim potragu. Sad vie ne odustaje tako lako kao nekad. Poao sam Peleju. Kleknuo sam pred njim, na vuneni prostira protkan arkim grimizom. Zaustio je da neto kae, ali bio sam pre brz za njega. Jednom sam mu rukom obujmio koljena, drugom posegnuo uvis da ga uhvatim za bradu. Poloaj ponizne molitve pribje- gara. Bila je to kretnja koju sam mnogo puta vidio, ali nikad je sam nisam napravio. Sad sam bio pod njegovom zatitom; po zakonu bogova, obvezan je poteno postupati prema meni. Kai mi gdje je", rekao sam. Nepomino je sjedio. uo sam kako mu srce muklo tue u gru dima. Nisam prije znao kako je bliska molitva pribjegara, kako emo biti blizu jedan drugome. Njegova su mi se rebra otro utiskivala u obraz; koa njegovih nogu bila je meka i tanka od starosti. Ne znam", rekao je, a rijei su odjeknule odajom i uznemirile stra- are. Osjetio sam kako mi njihovi pogledi probadaju lea. Pribjegare se rijetko moglo vidjeti u Ftiji, Pelej je bio predobar kralj i nije bilo potrebe za takvim oajnikim mjerama. Povukao sam ga za bradu da privuem njegovo lice svojemu. Nije se opirao. Ne vjerujem ti", rekao sam. Proao je trenutak. Ostavite nas", rekao je. Rijei je uputio straarima. Poli su bezvoljno i sporo, ali ipak su ga posluali. Ostali smo sami. Nagnuo se duboko dolje, sve do mojeg uha. apnuo je: Skir." Mjesto, otok. Ahilej. Kad sam ustao, koljena su me boljela kao da sam dugo kleao. Moda i jesam. Ne znam koliko je vremena prohujalo pokraj nas dvojice u onoj dugakoj dvorani kraljeva Ftije. Oi su nam sad bile u istoj ravnini, ali on je izbjegavao moj pogled. Odgovorio mi je na
110

znoj molitvi, jer su tako bogovi zahtijevali. Inae ne bi. U zraku iz meu nas sa je visjelo neto beivotno, neto teko, poput gnjeva. Trebat e mi novca", rekao sam mu. Ne znam odakle su mi do le te rijei. Nikad prije nisam tako govorio, ni s kim. Ali vie nisam imao to izgubiti. Obrati se Feniksu. On e ti dati novac." Kimnuo sam jedva vidljivo. Trebao sam uiniti mnogo vie. Trebao sam ponovno kleknuti i zahvaliti mu, elom dodirnuti njegov skupocjeni sag. Nisam. Pelej se okrenuo i zagledao se kroz otvoreni prozor; more se skrivalo iza ugla, ali obojica smo ga uli, udaljeno siktanje valova na pjeanom alu. Moe ii", rekao mi je. Mislim da je namjeravao zvuati hladno, svisoka - nezadovoljni kralj otputa svojeg podanika. Ali ja sam mu u glasu uo samo umor. Kimnuo sam jo jedanput i izaao. Zlato koje mi je Feniks dao bilo bi mi dovoljno da dva puta do plovim do Skira i natrag. Kapetan broda samo je zurio bez rijei kad sam mu ga dao. Vidio sam kako ga odmjerava oima, vae koliko je vrijedno, broji to bi sve njime mogao kupiti. Povest ete me?" Moja mu je gorljivost zasmetala. Nije volio vidjeti oajniku potrebu u onih koji su se htjeli ukrcati na njegov brod; urba i iroka ruka upuivali su na skrivene zloine. Ali zlata je bilo previe da bi prigovarao. Nevoljko je neto progunao u znak pristanka i poslao me u potpalublje. Nikad prije nisam bio na moru i zaudio sam se kako je plovidba spora. Brod je bio trgovaki, iroka trupa, i lijeno je plovio od oto ka do otoka raznosei u udaljena kraljevstva ovje runo, ulje i izrezbareno pokustvo s kopna. Svake veeri pristajali smo u drugu luku da napunimo vjedra vodom i istovarimo teret iz potpalublja. Danju sam stajao na pramcu, promatrao kako na trup premazan
ni

nom zasijeca valove i ekao da se ukae kopno. U bilo koje drugo vrijeme sve bi me to oaralo: nazivlje dijelova broda, kota, lantina, krma; boja vode; ist, izriban miris vjetrova. Ali jedva sam primjeivao sve to. Mislio sam samo na onaj otoi to lei negdje medu razbacanim otocima preda mnom i na zlatokosog momka kojeg sam se ondje nadao nai. Zaljev Skira bio je tako malen da ga nisam primijetio dok nismo zakrenuli za juni obod stjenovitog otoka i gotovo uli u nj. Na se brod tijesno provukao izmeu dvaju izbaenih uskih rtova pa su se mornari nagnuli preko ograde i, zadravajui dah, pazili da brod bokovima ne zastrue o stijene. Kad smo napokon uplovili, voda u zaljevu bila je potpuno mirna i mornari su morali veslati do obale. Bit e teko manevrirati u tom ogranienom prostoru, nisam zavidio kapetanu to e brod morati izvesti natrag na puinu. Stigli smo", natmureno mi je rekao. Aja sam ve silazio na obalu. Ispred mene strmo su se uzdizale klisure. Poeo sam se uspinjati stubama urezanima u ivu stijenu koje su zavojito vodile uvis prema palai. Na vrhu me doekalo krljavo drvee, koze i palaa, skromna i nezamjetljiva, izgraena napola od kamena, napola od drva. Da to nije bila jedina zgrada na vidiku, ne bih nikad pomislio da ondje stanuje kralj. Priao sam vratima i uao. Dvorana je bila uska i polumrana, zrak ustajao, vonjalo je na ukiseljenu hranu. Na udaljenom kraju dvorane uzdizala su se dva prazna prijestolja. Nekoliko straara besposliilo je kockajui se oko stolova. Podignuli su pogled. Onda?" upitao me jedan. Doao sam vidjeti kralja Likomeda", rekao sam. Izbacio sam bradu tako da znaju da sam ja netko vaan. Odjenuo sam najbolju tuniku koju sam naao, jednu od Ahilejevih. Idem ja", rekao je drugi straar ostalima. Ispustio je kocke koje su zaklopotale i odgegao se iz dvorane. Pelej nikad ne bi dopustio
112

takvu traljavost, dobro se brinuo za svoje ljude i od njih je zauzvrat oekivao mnogo. Sve u ovoj prostoriji djelovalo je otrcano i bezbojno. Straar se vratio. Doi", rekao mi je. Poao sam za njim i srce mi je poskoilo. Dugo sam razmiljao o tome to u rei. Bio sam spreman. Ovamo." Pokazao mi je prema otvorenim vratima, a onda se okrenuo i vratio svojim kockama. Uao sam kroz vrata. Unutra je pokraj dogorjele vatre iz koje su lizali posljednji plamici sjedila mlada ena. Ja sam princeza Deidamija", objavila je. Glas joj je bio zvonak i gotovo djetinje glasan, iznenadio me nakon mrtvila dvorane. Ima la je prast nos i zailjeno lice poput lisice. Bila je lijepa i znala je to. Sabrao sam se, prisjetio se pravila uljudnog vladanja i naklonio se: Ja sam stranac, doao sam zamoliti tvojeg oca da mi iskae naklonost." Zato ti ja ne bih iskazala naklonost?" Nasmijeila se i nakrivila glavu. Bila je neobino sitna, mislim da bi mi jedva bila do prsa da ustane. Moj je otac star i bolestan. Svoju molbu moe uputiti meni i ja u ti odgovoriti." Zauzela je kraljevsko dranje, paljivo se namje- stivi tako da je svjetlo s prozora osvijetli odostraga. Traim osobu koja mi je bliska." Oh?" Obrve su joj se podignule. A tko bi to bio?" Jedan momak", oprezno sam odgovorio. Tako dakle. Doista, imamo tu neto momaka." Zvuala je nestano i puna sebe. Tamna kosa padala joj je niz lea u slapu gustih uvojaka. Lagano je zabacila glavu, pri emu joj se kosa zaljuljala, i ponovno mi se nasmijeila. Moda bi mi za poetak mogao rei kako se zove." Hironid", rekao sam. Sin Hironov. Naborala je nos kad je ula to udno ime. Hironid. I?" Traim svojeg prijatelja koji je po svoj prilici doao ovamo prije
113

Imam poruku za njega." Da su me barem odveli pred starog i bolesnog kralja, a ne pred nju. Lice joj je bilo poput ive, uvijek u urbi prema neemu novom. Uz nju me hvatala nesigurnost. Hmmm. Poruka." edno se osmjehnula, zalupkala obojenim noktom po bradi. Poruka za prijatelja. A zato bih ti rekla znam li tog momka ili ne?" Jer si ti mona princeza, a ja sam tvoj ponizni prosac." Kleknuo sam. To joj se svidjelo. No dobro, moda takvog poznajem, a moda i ne. Morat u malo o tome razmisliti. Ostat e na veeri i ekati moju odluku. Bude li imao sree, moda u ti i plesati sa svojom svitom." Odjednom je nagnula glavu. uo si za Deidamijinu svitu?" Naalost, moram priznati da nisam." Iskrivila je usne da pokae nezadovoljstvo. Svi kraljevi alju svoje keri ovamo da budu tienice. Svi to znaju osim tebe." alosno sam pognuo glavu. Veinu vremena proveo sam u planinama i nisam vidio mnogo svijeta." Malo se namrtila. Zatim je mahnula rukom prema vratima. Do veere, Hironide." Poslijepodne sam proveo u pranjavu dvoritu. Palaa se smjestila na najviem vrhu otoka, ocrtana na pozadini plavetnog neba, i unato tome to je sve bilo trono i staro, iz nje je pucao lijep pogled. Dok sam sjedio ondje, pokuao sam se sjetiti svega to sam uo o Li- komedu. Bio je na glasu kao dobronamjeran kralj, ali i slabi, s tek akom vojske na raspolaganju. Eubija na zapadu i Jonija na istoku odavno su bacile oko na njegovu zemlju; prije ili poslije, jedna od njih krenut e u rat unato negostoljubivoj obali. A uju li da ovdje vlada ena, nee dugo ekati. Kad je sunce zalo, vratio sam se u dvoranu. Zublje su gorjele, ali njihovo svjetlo kao da je samo pojaalo sumoran sumrak. Deidamija je, ovjenana zlatnim kolutom to joj je sjao u kosi, uvela u dvoranu jednog starca. Bio je pogrbljen i tako omotan
114

dostojanstveno domahnula slugi. Stajao sam odostraga, medu straa- rima i nekolicinom ostalih ija uloga nije bila odmah oita. Savjetnici? Roaci? Djelovali su jednako otrcano poput svega ostaloga u toj prostoriji. Kao da je samo Deidamija izmaknula tome, izdvajajui se svojim ruiastim obrazima i sjajnom kosom. Sluga je rukom zamahnuo prema raspucanim klupama i stolovi ma pa sam sjeo. Kralj i princeza nisu nam se pridruili, ostali su na prijestoljima na drugom kraju dvorane. Stigla je hrana, i to u izobi lju, ali oi su mi neprestano bjeale prema dnu dvorane. Nisam znao trebam li je podsjetiti na svoju nazonost. Je li zaboravila na mene? Ali tada je ustala i okrenula se licem prema stolovima gdje sam i ja sjedio. Strance s Peliona", rekla je, nikad vie nee moi rei da nisi uo za Deidamijinu svitu." I ponovno je zamahnula rukom okienom grivnama. Ula je skupina ena, moda njih dvadesetak, koje su meusobno tiho aptale, kose prekrivene i vrsto svezane tkaninom. Stale su u prazan krug u sredini dvorane koji je oito bio namijenjen za ples. Nekoliko mukaraca izvadilo je flaute i bubnjeve, a jedan liru. Deidamija kao da nije oekivala da joj odgovorim, niti je marila jesam li je uo. Sila je s prijestolja i prila enama, odabravi jednu od viih da plee s njom. Glazba je zasvirala. Koraci su bili sloeni, a djevojke su ih izvodile gipko i skladno. Unato samome sebi, bio sam zatravljen. Halje su im leprale, nakit im zveckao oko zapea i gleanja dok su se vrtjele. U okretima su zabacivale glavu kao ivahni konji. Deidamija je bila najljepa od svih, dakako. Sa svojom zlatnom krunom i rasputenom kosom privlaila je poglede dok je ljupko bljeskala zglobovima podignutima visoko u zrak. Lice joj se zarumenjelo od zadovoljstva i, dok sam je promatrao, vidio sam kako sve jae blista. Obasjana lica, smijeila se djevojci s kojom je plesala gotovo kao da oijuka. Sad ju je gledala ispod trepavica, sad joj se primicala blizu kao da je izaziva dodirom. Znatieljno sam nakrivio glavu da bolje vidim tu djevojku, ali zakrivalo ju je
115

Glazba je zapiskutala i zamrla, ples je zavrio. Deidamija je povela plesaice korak naprijed da prime nae pohvale. Djevojka s kojom je plesala stajala je pokraj nje, pognute glave. Naklonila se zajedno s ostalima i podignula pogled. Neto sam nerazgovijetno protisnuo dok mi je dah zapeo u grlu. Tiho, ali dovoljno. Djevojine su oi trepnule prema meni. Tad se dogodilo vie toga odjednom. Ahilej - jer to je bio Ahilej pustio je Deidamijinu ruku i radosno mi se bacio u zagrljaj, s takvom estinom da me sruio na lea. Deidamija je vrisnula: Pira!" i briznula u pla. Likomed, koji ba i nije tako pobenavio pod stare dane kako me uvjeravala njegova ki, ustao je na noge. Pira, to ovo ima znaiti?" Jedva sam ga uo. Ahilej i ja grevito smo privijali jedan drugoga u zagrljaju, gotovo nesuvisli od olakanja. Moja majka", aptao mi je, majka me..." Pira!" Likomedov glas zazvonio je cijelom dvoranom, nadglasavi bune jecaje njegove keri. Govori Ahileju, sinulo mi je. Pira. Vatrena kosa. Ahilej nije obraao pozornost na njega; Deidamija je jo glasnije zaridala. Pokazujui da zna iznenaujue razborito prosuditi, kralj je sijevnuo pogledom po ostatku svojeg dvora, enama i mukarcima. Van", naredio je. Nevoljko su ga posluali vukui se i pogledavajui preko ramena. A sad." Likomed je doao do nas i tad sam mu prvi put vidio lice. Koa mu je bila poutjela, a siva mu je brada nalikovala na prljavu ovju vunu, ali pogled mu je bio sasvim prodoran. Pira, tko je ovaj ovjek?" Nitko!" Deidamija je zgrabila Ahileja za ruku i povukla ga. Ahilej je u isti mah hladnokrvno rekao: Moj mu." Brzo sam zatvorio usta da ne zijevam poput ribe. Nije! To nije istina!" Deidamijin je glas visoko zapitao i prepla io ptice to su se gnijezdile pod krovnim gredama. Nekoliko je pera
116

tiho sletjelo na pod. Moda bi jo neto rekla, ali tako je gorko plakala da nije mogla razgovijetno govoriti. Likomed se okrenuo prema meni kao da trai spas, rekavi kao mukarac mukarcu: Gospodine, je li to istina?" Ahilej mi je stezao prste. Da", rekao sam. Ne!" vrisnula je princeza. Kao da uope ne osjea da ga ona povlai za ruku, Ahilej je pri stojno prignuo glavu pred Likomedom. Moj je mu doao po mene i sad mogu otii iz vaeg dvora. Hvala na gostoprimstvu." Ahilej je klecnuo u naklonu. Nekim besposlenim, omamljenim dijelom uma zapazio sam da je to izveo iznimno skladno. Likomed je podignuo ruku da nas zaustavi. Najprije se moramo posavjetovati s tvojom majkom. Ona mi te predala na skrb. Zna li ona za tvojeg mua?" Ne!" ponovila je Deidamija. Keri!" Likomed se umijeao, mrtei se vrlo slino kao i njegova ki. Prekini s ovom predstavom. Pusti Piru." Lice joj je bilo umrljano i oteeno od suza, prsa uzbibana. Ne!" Okrenula se prema Ahileju. Lae! Iznevjerio si me! udovite! Apa- thesl" Bezosjeajan. Likomed se smrznuo. Ahilejevi su prsti stegnuli moje. U naem jeziku rijei su razliitih rodova. Upotrijebila je muke oblike, obra ala mu se kao mukarcu. to si rekla?" polako je izgovorio Likomed. Deidamija je problijedjela, ali prkosno je podignula bradu i glas joj nije drhtao. On je mukarac ', rekla je. A onda: Mi smo vjenani." to!" Likomed se uhvatio za grlo. Nisam mogao govoriti. Na zemlji me drala samo Ahilejeva ruka. Nemoj to raditi", rekao joj je Ahilej. Molim te." To kao da ju je razbjesnilo. Ba hou!" Okrenula se prema ocu. Ti si budala! Samo sam ja znala! Znala sam!" Udarila se po grudima
117

da to naglasi. A sad u rei svima. Ahilej!" Vritala je kao da e njegovim imenom probiti vrste kamene zidine i stii u visine do samih bogova. Ahilej! Ahilej! Svima u rei!" Nee." Rijei su zazvonile ledeno i otro kao bode te s lakoom presjekle princezine krikove. Znam taj glas. Okrenuo sam se. Na vratima je stajala Tetida. Lice joj je sjalo, bjelomodro kao u srcu plamena. Oi su joj se crnjele, izdubljene u bijeloj koi, i djelo vala je via nego ikada prije. Kosa joj je bila glatka kao uvijek, a haljina jednako lijepa, ali neto na njoj bilo je divlje, kao da oko nje iba nevidljivi vjetar. Izgledala je kao Furija, osvetnica koja dolazi kad se prolije krv. Uinilo mi se da e mi se koa odvojiti od tjemena, ak je i Deidamija zautjela kao da je pregrizla jezik. Stajali smo ondje trenutak i gledali je. A onda je Ahilej podignuo ruku i strgnuo veo s kose. Sepao je haljinu za izrez i razderao cijelu prednju stranu, otkrivi prsa. Sjaj vatre treperio mu je po koi i pretvarao je u toplo zlato. Gotovo je, majko", rekao je. Neto joj je prostrujilo ispod crta lica, neka vrsta gra. Napola sam strahovao da e ga satrti i pretvoriti u prah. Ali ona ga je samo nijemo promatrala onim nemirnim crnim oima. Ahilej se tad okrenuo Likomedu. Moja majka i ja obmanuli smo te, za to ti se ispriavam i traim oprost. Ja sam princ Ahilej, sin Pe- lejev. Majka nije htjela da odem u rat pa me sakrila ovdje kao jednu od tvojih tienica." Likomed je gutnuo ne rekavi nita. Sad odlazimo", blago je rekao Ahilej. Te su rijei trgnule Deidamiju iz obamrlosti. Ne", rekla je, i ovaj put prodorno visokim glasom. Ne moe. Tvoja je majka izgovorila rijei zavjeta nad nama i sad smo vjenani. Ti si moj mu." Likomedovo hrapavo disanje glasno se ulo u dvorani, nije vidio ni gledao nikoga do Tetide. Je li to istina?" upitao je.

118

Istina je", odgovorila je boica. Neto mi se s velike visine obruilo na grudi. Ahilej se okrenuo prema meni kao da e neto rei. Ali njegova je majka bila bra. Sad si vezan za nas, kralju Likomede. I dalje e ovdje skrivati Ahileja. Nee nikome rei tko je on. Zauzvrat, tvoja e se ki jednoga dana moi pohvaliti slavnim muem." Pogledala je nekamo iznad Deidamijine glave, a zatim ponovno oborila pogled. Dodala je: Takvo to ona sama nikad ne bi postigla." Likomed je trljao vrat kao da e izgladiti bore na njemu. Nemam izbora", rekao je. Kao to zna." A to ako ja ne elim utjeti?" Deidamija se zajapurila. Uniti la si me, ti i tvoj sin. Legla sam s njim, kao to si mi rekla, i moja je ast oskvrnuta. Sad u za odtetu pred sudom poloiti svoje pravo na njega." Legla sam s njim. Ti si budalasta djevojka", rekla je Tetida. Svaka je rije padala kao otrica sjekire, rezala do kosti. Sirotinja, ni po emu posebna, puko sredstvo. Ne zasluuje mojeg sina. Drat e jezik za zubima ili u se ja pobrinuti da ga dri." Deidamija je ustuknula, razrogaenih oiju, potpuno bijelih usnica. Ruke su joj se tresle. Prinijela je jednu ruku trbuhu i grevito stisnula haljinu kao da se pokuava smiriti. Izvana, onkraj litica, dopirala je grmljavina valova to su se lomili na stijenama i drobili obalu u krhotine. Trudna sam", apnula je princeza. Promatrao sam Ahileja kad je to izgovorila i vidio uas na njegovu licu. Likomed je muklo jauknuo od boli. U meni se otvorila praznina u grudima, tankima poput ljuske ja jeta. Dosta. Moda sam to izgovorio naglas, moda samo pomislio. Pustio sam Ahilej evu ruku i krenuo prema vratima. Tetida mi se va ljda maknula s puta, jer inae bih naletio na nju. Sasvim sam, zakoraio sam u mrak.

119

ekaj!" povikao je Ahilej. Trebalo mu je dulje da me stigne nego to sam oekivao, primijetio sam ravnoduno, kao da me se to ne tie. Valjda mu se haljina zapetljala oko nogu. Dostigao me je, zgrabio za nadlakticu. Pusti me", rekao sam. Molim te, ekaj. Molim te, daj da ti objasnim. Nisam to htio ra diti. Moja majka..." Ostao je bez zraka, dahtao je. Nikad ga nisam vidio tako uzrujanoga. Dovela mi je djevojku u sobu. Natjerala me. Nisam to htio. Majka je rekla... rekla je..." spoticao se o vlastite rijei. Rekla je da e ti rei gdje sam uinim li ono to trai od mene." Sto je Deidamija mislila da e se dogoditi, upitao sam se, kad je dovela svoju svitu da plee za mene? Je li doista mislila da ga neu prepoznati? Mogao sam ga prepoznati samo po jednom dodiru, po mirisu; i da sam slijep, prepoznao bih ga po tome kako die i kako mu stopala dodiruju tlo. Prepoznao bih ga u smrti i na kraju svijeta. Patroklo." Dlanom mi je obuhvatio obraz. uje li me? Molim te, reci neto." Nisam mogao prestati zamiljati njezinu kou uz njegovu, njezine bujne grudi i zaobljene bokove. Sjetio sam se onih dugih dana kad sam tugovao za njim, praznih i besposlenih ruku kojima sam mogao samo grliti zrak kao to ptice uzaludno kljucaju po suhu tlu. Patroklo?" Napravio si to uzalud." Bolno se trgnuo na prazninu u mojem glasu. Ali kako bih drukije mogao zvuati? Kako to misli?" Nije mi tvoja majka rekla gdje si. Pelej mi je rekao." Lice mu je problijedjelo, sva se krv iscijedila iz njega. Nije ti rekla?" Ne. Zar si doista mislio da e mi rei?" Moj je glas zarezao otrije nego to sam namjeravao.
120

Mogao sam mu rei tisuu stvari da mu predbacim njegovu naivnost. Uvijek je bio odvie lakovjeran, u ivotu je susretao tako malo toga to bi ga tjeralo na bojazan ili sumnju. Prije nego to smo postali prijatelji gotovo sam ga mrzio zbog toga, a sad je neka zaostala iskra tog osjeaja zapalucala u meni kao da e mi ponovno potpaliti mrnju. Svatko drugi znao bi da Tetida uvijek radi samo u svoju korist. Kako je mogao biti tako glup? Ljutite su me rijei zapekle u ustima. Ali kad sam ih htio izgovoriti, shvatio sam da ne mogu. Obrazi su mu se rumenjeli od srama, a koa pod oima umorno mu se ovjesila. Njegovo povjerenje bilo je dio njega ba kao njegove ruke ili one udesne noge. I ma koliko me boljelo, nisam htio da to izgubi, da bude nesiguran i ustraen kao i svi mi ostali, ni pod koju cijenu. Pozorno me promatrao, pomno mi prouavao lice kao sveenik kad pretrauje znamenje u potrazi za odgovorima. Prepoznao sam mu onu sitnu boriu na elu koja je znaila da je potpuno usredotoen. Neto se tad odlomilo u meni, kao kad puca led na rijeci Apidan u proljee. Vidio sam kako je gledao Deidamiju, tonije, kako je nije gledao. Tako je gledao i djeake u Ftiji, bezizraajno i zapravo ne vi- dei ih. Nikad, ni jedan jedini put nije tako pogledao mene. Oprosti mi", ponovio je. Nisam to htio. To nisi bio ti. Nisam... nije mi se svidjelo." Kad sam to uo, otupjeli su i posljednji iljci boli koji su me proboli kad je Deidamija uzviknula njegovo ime. Grlo su mi zaguile suze koje su naglo navrle. Nemam ti to oprostiti", rekao sam. Kasnije te veeri vratili smo se u palau. Velika dvorana bila je prazna, vatra sagorjela do eravice. Ahilej je popravio haljinu kako je znao i umio, ali jo mu je visjela razderana do pasa; pridravao ju je omotanu oko tijela ako naletimo na kojeg straara. Glas je dopro iz sjene, preplaio nas. Vratili ste se." Mjeseina nije osvijetlila prijestolje, ali ipak smo
121

Jesmo", rekao je Ahilej. uo sam najkrai trenutak oklijevanja prije nego to je odgovorio. Nije oekivao da e se tako skoro ponovno nai licem u lice s kraljem. Tvoja je majka otila, ne znam kamo." Kralj je zastao kao da oekuje odgovor. Ahilej nije rekao nita. Moja ki, tvoja ena, plae u svojoj sobi. Nada se da e doi k njoj." Osjetio sam kako se Ahilej trznuo kad ga je ubola grinja savjesti. Mukotrpno je cijedio rijei, nije bio naviknuo na taj osjeaj. teta to se nada." Doista teta", rekao je Likomed. Trenutak smo stajali i utjeli. Tad je Likomed umorno uzdahnuo. Vjerojatno eli sobu za svojeg prijatelja?" Ako ti ne smeta", oprezno je rekao Ahilej. Likomed se tiho nasmijao. Ne, prine Ahileju, ne smeta mi." Ponovno je zavladala tiina. uo sam kako kralj die pehar, otpija gutljaj, sputa ga na stol. Dijete mora dobiti tvoje ime. Razumije?" Zato je ekao u mraku, pod svojim krznima, pokraj vatre to gasne - da ovo kae. Razumijem", tiho je rekao Ahilej. I prisee da e tako biti?" Stanka kraa od treptaja oka. Smilio sam se nad starim kraljem. Bilo mi je drago kad je Ahilej rekao: Priseem." Starac je ispustio zvuk slian uzdahu. Ali kad je progovorio, zvuao je slubeno, ponovno je bio kralj. Laku no elim obojici." Naklonili smo se i ostavili ga. U utrobi palae Ahilej je pronaao straara da nam pokae gdje su odaje za goste. Glas kojim se sluio bio je visok i piskav kao fru la, njegov djevojaki glas. Vidio sam kako ga je straar brzo odmje rio pogledom, uoio razderanu haljinu, raupanu kosu. iroko mi se osmjehnuo pokazujui sve zube, od uha do uha. Odmah, gospodarice", rekao je.
122

U priama bogovi imaju mo usporiti mjeseevu putanju ako ele, razvui jednu jedincatu no da potraje kao mnogo njih. Takva je bila ta no, dareljivo izobilje sati koji nikad nisu presuili. Pili smo poudno, edni svega to smo propustili u tjednima razdvojenosti. Tek kad je jutro izblijedjelo u sivilu, sjetio sam se to je rekao Likomedu u dvorani. To je zaboravljeno u zbrci oko Deidamijine susreta. Majka te htjela sakriti od rata?" Kimnuo je. Ne eli da idem u Troju." Zato?" Uvijek sam mislio kako ona eli da se on bori. Ne znam. Kae da sam premlad. Ne jo, kae." I ovo je bila njezina zamisao...?" Pokazao sam rukom prema dronjcima haljine. Naravno. Pa ne bih to valjda sam uinio." Iskrivio je lice i povu kao sama sebe za kosu, koja mu je u enstvenim uvojcima jo visjela oko lica. Dosadna smetnja, ali ne porazna sramota kao to bi bila za svakog momka osim za njega. Nije se bojao poruge, jer je nikad nije susreo. Uostalom, to je samo dok vojska ne ode." U sebi sam se borio s tim. Znai, istina je da to nije zbog mene? To to te odvela?" Deidamija je bila zbog tebe, mislim." Zagledao se u svoje ruke. Ali sve ostalo je zbog rata." trudnoe, njegova vjenanja, naega ponovnog

123

T R I N A E S T O

P O G L A V L J E

D
zaklikako

ANI KOJI SU SLIJEDILI prolazili su spokojno. Jeli smo u

svojoj odaji i provodili duge sate daleko od palae, u istraivanju otoka i u potrazi za oskudnom sjenom pod krljavim

drveem. Morali smo biti oprezni; Ahileja nisu smjeli vidjeti kako se prebrzo kree, odvie vjeto penje, ili kako dri koplje. Ali nitko nas nije pratio i nali smo mnoga mjesta gdje je bez opasnosti mogao boraviti na krinku. Na udaljenoj strani otoka protezao se pusti al posut stijenama, ali dva puta dui od naih trkaih staza. Kad ga je Ahilej ugledao, knuo je od oduevljenja i strgnuo sa sebe haljinu. Gledao sam ga tri, brzo i s lakoom, kao da je cijeli al pred njim potpuno ravan. Broji mi", doviknuo mi je preko ramena. I ja sam brojio lupkajui po pijesku kako bih izmjerio vrijeme. Koliko?" povikao je s kraja ala. Trinaest", viknuo sam mu. Tek se zagrijavam", rekao je. Sljedei put bilo je jedanaest. Posljednji put bilo je devet. Sjeo je pokraj mene, tek lagano zadihan, obraza rumenih od radosti.

124

Uveer smo se, meutim, morali vratiti u prijestolnu dvoranu. Ahilej je nevoljko navlaio haljinu i zaglaivao kosu. Cesto ju je vezao komadom tkanine, kao one prve veeri: nesvakidanja zlat na kosa dovoljno je upadala u oi da je mornari i trgovci u prolazu kroz nau luku primijete i spomenu u razgovoru. Dopru li njihove prie do uiju nekoga tko je dovoljno bistar... nisam htio ni misliti o tome. Za nas je stol bio postavljen u prednjem dijelu dvorane, u blizini prijestolja. Ondje smo jeli nas etvero: Likomed, Deidamija, Ahilej i ja. Katkad bi nam se pridruio pokoji savjetnik, katkad nitko. Veere su uglavnom protjecale u tiini, svrha im je bila sauvati vanjtinu, utiati glasine i odrati privid da je Ahilej moja ena i kraljeva tienica. Deidamija ga je eznutljivo strijeljala oima u nadi da e je pogledati. Ali nikad je nije pogledao. Dobra veer", rekao bi glasom pristojno odgojene djevojke dok smo sjedali za stol, ali nita vie od toga. Njegova je ravnodunost bila opipljiva i vidio sam kako joj se ljepukasto lice gri dok su je razdirali sram, bol i gnjev. Neprestano je pogledavala prema ocu kao da se nada da e se on umijeati i stati na njezinu stranu. Ali Likomed je stavljao zalogaj za zalogajem u usta i nije govorio nita. Katkad bi primijetila da je gledam; lice bi joj se tad skamenilo, oi stisnule. Poloila bi ruku na trbuh, posvojno, kao da se hoe za tititi od uroka koji bih mogao baciti. Moda je mislila da joj se ru gam, da likujem zbog svoje pobjede. Moda je mislila da je mrzim. Nije znala da sam stotinu puta bio na rubu da ga zamolim da bude malo ljubazniji prema njoj. Ne mora je dokraja poniziti, mislio sam. Ali njemu nije manjkalo ljubaznosti, nego zanimanja. Pogledom je prelazio preko nje kao da je nema. Jednom mu se pokuala obratiti, glasom drhtavim od nade. Jesi li dobro, Pira?" Nastavio je jesti odmjerenim, brzim zalogajima. On i ja namjera vali smo poslije veere poi s kopljima na drugu stranu otoka i hva

125

tati ribe pod mjeseinom. Jedva je ekao da krenemo. Morao sam ga gurnuti pod stolom. Sto je?" upitao me. Princeza eli znati jesi li dobro." Aha." Kratko ju je pogledao, a onda opet skrenuo pogled na mene. Dobro sam", rekao je. Kako su dani prolazili, Ahilej se poeo rano buditi da bi vjebao bacanje koplja prije nego to se sunce uspne visoko na nebo. Oruje smo sakrili u udaljenom umarku, gdje je i vjebao prije nego to bi se vratio enskom ivotu u palai. Katkad bi se poslije naao s majkom; sjedio bi na jednoj od iljatih stijena Skira, s nogama u moru. Jednog takvog jutra, kad je Ahilej otiao, netko je glasno poku cao na vrata. Da?" rekao sam. Ali straari su ve zakoraili u odaju. Nikad ih nisam vidio tako slubene, naoruane kopljima, ukipljene u stavu mirno. Bilo ih je udno vidjeti bez kocaka za igru. Mora poi s nama", rekao je jedan straar. Zato?" Tek sam ustao iz postelje i oi su mi jo bile mutne od sna. Princeza je tako zapovjedila." Straari su me uhvatili pod ruku, po jedan sa svake strane, i odvukli me prema vratima. Kad sam prosvjedujui neto promucao, prvi mi se straar unio u lice i zagledao ravno u oi: Bit e bolje da poe mirno." Prevukao je palcem preko vrka koplja u napadnoj prijetnji. Nisam vjerovao da bi me doista povrijedili, ali nisam htio ni da me vuku kroz dvorane palae. U redu", rekao sam. Nikad prije nisam stupio u uske hodnike kojima su me sad vodili. Bili smo u enskom dijelu palae, odvojenome od glavnih odaja, konici uskih elija u kojima su spavale i ivjele Deidamijine posestrime. Cuo sam smijeh iza vrata i neumorno zujanje
126

ea. Proveo je gotovo dva mjeseca u tim sobicima, nisam mogao ni zamisliti kako mu je bilo. Naposljetku smo stigli do velikih vrata, istesanih od ljepeg drva nego ostala. Straar je pokucao, otvorio ih i gurnuo me preko praga. uo sam kako su se vrata vrsto zatvorila za mnom. Unutra je Deidamija edno sjedila na stolcu presvuenome koom i promatrala me. Pokraj nje stajao je stol, a uz noge joj je bila klupica; osim toga, prostorija je bila prazna. Mora da je sve ovo unaprijed smislila, shvatio sam. Znala je da Ahilej a nema. Nisam imao na to sjesti, pa sam stajao. Pod je bio poploen hladnim kamenom, a meni su noge bile bose. Bila su tu jo jedna, manja vrata; zakljuio sam da valjda vode u njezinu lonicu. Promatrala me kako je gledam, oi su joj bile bistre kao u ptiice. Nisam imao to pametno rei, pa sam rekao neto budalasto. Htjela si govoriti sa mnom." Prezirno je mrcnula. Da, Patroklo. Htjela sam govoriti s tobom." ekao sam, ali vie nita nije rekla, samo me prouavala lupkajui prstom po rukohvatu stolca. Haljina joj je visjela oko tijela, ira nego obino, nije se opasala pojasom kao to je to esto radila da naglasi vitak struk. Kosu nije svezala tkaninom, samo ju je oeljala od lica i privrstila iznad sljepoonica eljevima od izrezbarene bjelokosti. Nakrivila je glavu i nasmijeila mi se. Nisi ak ni naoit, to je doista smijeno. Sasvim si obian." Govorila je slino kao otac, sa stankama, kao da oekuje odgovor. Osjetio sam kako mi crvenilo oblijeva obraze. Moram neto rei. Nakaljao sam se da proistim grlo. Sijevnula je oima na mene: Nisam ti dala doputenje da govo ri." Na trenutak mi se upiljila u oi kao da provjerava hou li biti posluan. Zatim je nastavila: Mislim da je to smijeno. Pogledaj se." Ustala je i prila mi sasvim blizu u nekoliko brzih koraka. Vrat
127

prezirnim prstima. A tvoje lice." Iskrivila je usta. Odvratno je. ene iz moje svite potpuno se slau sa mnom. ak se i otac slae." Ljupke crvene usne razdvojile su joj se, a zubi se zabijeljeli. Nikad prije nisam stajao tako blizu nje. Zapahnuo me neki slatki miris, moda cvijeta primoga; izbliza sam vidio da joj kosa nije sasvim crna, nego protkana raznim bojama tople smee. Onda? Sto kae?" Podboila se rukama o bokove. Nisi mi dala doputenje da govorim", rekao sam. Ljutnja joj je bljesnula licem. Ne budi idiot", ispljunula je. Nisam..." Pljusnula me. Ruka joj je bila mala, ali udarala je neoekivanom snagom. Grubo mi je okrenula glavu u stranu. Koa me pekla, a usnica mi je bolno tukla tamo gdje ju je zaderala prstenom. Nitko me tako nije udario jo otkako sam bio dijete. Djeake obino nisu pljuskali, ali otac je mogao dati pljusku da pokae prezir. Moj je mene pljusnuo. Ostao sam osupnut, bez rijei, ne bih mogao govoriti ak ni da sam znao to rei. Iskesila je zube na mene, kao da me izaziva da joj vratim udarac. Kad je vidjela da neu, lice joj se izobliilo od pobjedonosnog veselja. Kukavice. Plaljiv si koliko i ruan. I k tome napola slabouman, kako ujem. Jednostavno ne razumijem. Nije mi jasno kako on..." naglo se prekinula, a ugao usta ovjesio joj se kao da ga je zakvaila udica. Okrenula mi je leda i utjela. Trenutak se rastegnuo. uo sam je kako die, polako uvlai i ispuhuje zrak da ne bih pogodio da plae. Znao sam tu varku. I ja sam se njome sluio. Mrzim te", rekla je, ali glas joj je bio priguen i iz njega je nestalo snage. Preplavilo me neto nalik na samilost, rashladilo mi vruinu obraza. Sjeao sam se kako je teko trpjeti ravnodunost. uo sam kako je gutnula, a zatim je ruku hitro prinijela licu kao da e obrisati suze. Sutra odlazim", rekla je. To bi te moralo usreiti. Otac eli da se povuem mnogo prije poroaja. Kae da e na mene pasti ljaga bude li se trudnoa vidjela prije nego to se
128

Da se povuem. uo sam gorinu u njezinu glasu kad je to izgovorila. U neki kuerak na granici Likomedove zemlje. Ondje nee moi plesati ni avrljati s druicama. Bit e sama, sa slukinjom i trbuhom koji raste. Zao mi je", rekao sam. Nije mi odgovorila. Gledao sam kako joj se lea meko nadiu ispod bijele halje. Koraknuo sam prema njoj, a onda stao. Htio sam je dodirnuti, pogladiti joj kosu da je utjeim. Ali to nee biti nikakva utjeha, ne od mene. Ruka mi je ponovno pala niz tijelo. Stajali smo tako neko vrijeme dok je odaju ispunjavao zvuk naeg disanja. Kad se okrenula, lice joj se arilo od plaa. ,Ahilej me ne gleda." Glas joj je podrhtavao. Iako nosim njegovo dijete, iako sam mu ena. Zna... zna li ti zato je tako?" Bilo je to djetinje pitanje, kao zato pada kia ili zato se more nikad potpuno ne smiruje. inilo mi se da sam stariji od nje, premda nisam bio. Ne znam", blago sam rekao. Lice joj se iskrivilo. Lae. Ti si razlog. Ti e otploviti s njim, a ja u ostati ovdje." Znao sam neto o tome kako je biti sam. Kako je to kad te neija srea podbada kao ostruga. Ali nisam tu mogao nita. Moram ii", rekao sam najnjenije to sam mogao. Ne!" Poskoila je da mi preprijei put. Rijei su joj navirale u bujici. Ne moe. Zvat u strau ako pokua. Rei u... rei u da si me napao." Rastuio sam se nad njom i to me zaustavilo. ak i da ih pozove, ak i da joj povjeruju, ne mogu joj pomoi. Ja sam Ahilejev drubenik, nedodirljiv, neranjiv. Na licu mi se valjda moglo proitati sve to sam mislio i osjeao, pa je odskoila od mene kao ubodena i u njoj je ponovno planula vruina bijesa.

129

Ljutio si se jer se oenio mnome, jer je legao sa mnom. Bio si ljubomoran. I treba biti." Podignula je bradu onako kako je to obi avala. Nije se to dogodilo samo jedanput." Dogodilo se dva puta. Ahilej mi je rekao. Mislila je da ima mo unijeti razdor izmeu nas, ali nije imala nita. Zao mi je", ponovio sam. Nisam mogao ponuditi nita bolje. On je ne voli, nikad je nee voljeti. Kao da je ula moje misli, lice joj se zguvalo. Suze su joj kapale na pod, kap po kap, tako da je sivi kamen pocrnio. Daj da dovedem tvojeg oca", rekao sam. Ili neku iz tvoje svite." Podignula je pogled prema meni. Molim te..." apnula je. Molim te, nemoj otii." Tresla se kao neto tek roeno. Dosada su jadi njezina srca bili mali i uvijek je imala nekoga da je utjei. Sad je postojala samo ova prostorija, goli zidovi i jedan jedini stolac - zatvor njezine boli. Gotovo sam nehotice zakoraio prema njoj. Kratko je uzdahnula, kao pospano dijete, i zahvalno klonula u obru mojih ruku. Suze su joj natapale moju tuniku; obujmio sam oblinu njezina struka, osjetio toplu meku kou njezinih ruku. Moda ju je i on ovako dr ao. Ali inilo mi se da je Ahilej negdje daleko, njegov sjaj nije imao to traiti u ovoj tmurnoj, umornoj sobi. Njezino lice, vrelo kao da gori u vruici, pritisnulo mi se uz prsa. Od nje sam vidio samo tjeme, uvojke i zamrene vitice njezine sjajne tamne kose, ispod kojih se nazirala blijeda koa. Nakon nekog vremena prestala je jecati i privukla me blie. Osjetio sam kako mi rukama miluje lea, a tijelo joj se cijelom duinom pritie uz moje. Isprva nisam shvaao. Onda sam shvatio. . Ne eli ovo", rekao sam. Odmaknuo sam se da zakoraim od nje, ali previe me vrsto stezala. elim." Oi su joj bljeskale tako silovito da sam se gotovo uplaio.
130

Ali sad se smirila, bila je sigurna. Nee nas ometati." Gutnuo sam, grlo mi se osuilo od groze. Ahilej e me traiti." alosno se osmjehnula. Ovdje te nee traiti." Uzela me za ruku. Dodi", rekla je. I povukla me kroz vrata u svoju lonicu. Kad sam ga upitao, Ahilej mi je ispriao o noima koje su proveli zajedno. Nije mu bilo neugodno priati o tome - izmeu nas nita nije bilo zabranjeno. Njezino je tijelo, rekao mi je, meko i sitno poput tijela djeteta. Dola mu je u eliju kasno u noi, s njegovom majkom, i legla na postelju pokraj njega. Bojao se da e je povrijediti; sve se odigralo brzo i ni jedno od njih dvoje nije prozborilo ni rije. Posustao je kad je pokuao opisati teak, gust zadah, vlanost izmeu njezinih nogu. Masno", rekao je, poput ulja." Kad sam ga dalje ispitivao, samo je zavrtio glavom. Doista se ne mogu sjetiti. Bio je mrak i nita nisam vidio. Htio sam da sve to prije proe." Pogladio me po obrazu. Nedostajao si mi ti." Vrata su se zatvorila za nama i bili smo sami u skromnoj odaji. Zidove su prekrivale tapiserije, a pod debele ovje koe. Bila je tu i postelja, smjetena pokraj prozora da uhvati barem traak povjetarca. Svukla je haljinu preko glave i pustila je da padne na pod. Misli li da sam lijepa?" upitala me. Bio sam zahvalan to mogu jednostavno odgovoriti. Da", rekao sam. Tijelo joj je bilo sitno i njene grae, s jedva vidljivo zaobljenim trbuhom, gdje je raslo edo u njoj. Oi mi je privuklo ono dolje, to nikad nisam vidio, skroviti krzneni djeli odakle su se uspinjale tamne dlaice. Vidjela je da gledam. Posegnula je, uhvatila me za ruku i prinijela je tom mjestu, a iz njega se irila vruina kao iz eravice. Koa po kojoj su mi klizili prsti bila je topla i njena, tako meka na da sam se bojao da u je razderati svojim dodirom. Podignuo sam drugu ruku da je pomilujem po obrazu, da joj vrcima prstiju prijeem po mekoj puti ispod oiju. Pogled tih oiju bio je straan: u njima nije bilo ni nade ni zadovoljstva, samo odlunost. Zamalo sam pobjegao. Ali nisam mogao podnijeti da joj se lice
131

ne moe dati ono to trai. I zato sam dopustio njezinim rukama da me nespretno povuku do postelje, da me usmjere medu njezina bedra, gdje se njena koa razdvajala da pusti spore tople kapi. Osjetio sam otpor i povukao bih se da ona nije otro zatresla glavom. Sitno lice stisnulo joj se od usredotoenosti, eljust joj se ukoila kao da se brani od boli. I meni i njoj laknulo je kad je koa napokon popustila, otvorila se. Kad sam kliznuo u toplinu u njoj, toplinu koja me obujmila. Neu rei da nisam bio uzbuen. U meni je polagano rasla neka napetost. Bio je to neobian, pospan osjeaj, sasvim drukiji od one prodorne, pouzdane elje koju sam osjeao prema Ahileju. Kao da ju je pogodilo kad su mi teke vjede pale kao da u usnuti. Jo ravnodunosti. I tako sam se natjerao da se kreem, stenjao sam od uitka, pritiskao grudi uz njezine kao da me obuzela strast, gnjeio njezine meke male dojke pod sobom. I tad je bila zadovoljna, odjednom puna estine, gurala me i vukla sve jae i sve bre, a oi su joj pobjedonosno sjale dok je oslukivala kako mi se mijenja disanje. A onda, dok se u meni polako dizala plima, omotala mi je lake, ali vrste noge oko leda i privukla me duboko u sebe, izvlaei iz mene gr uitka. Poslije smo leali bez daha, jedno do drugoga, ali nismo se dodi rivali. Lice joj je bilo natmureno i daleko, dranje udno ukoeno. Meni je um jo bio smuen od vrhunca, ali posegnuo sam prema njoj da je zagrlim. Barem sam joj to mogao ponuditi. Ali ona se odmaknula od mene i ustala. Oi su joj bile oprezne, a koa pod njima potamnjela poput modrica. Okrenula se da se odjene, a njezina zaobljena srcolika stranjica zagledala se u mene kao da mi predbacuje. Nisam razumio to je htjela, samo sam znao da joj to nisam dao. Ustao sam i navukao tuniku. Dotaknuo bih je, pomilovao joj lice, ali njezine su me oi upozorile da se ne pribliavam, jasno i odsjeno. Otvorila je vrata i pridrala ih. Beznadno sam prekoraio prag.

132

ekaj." Glas joj je zvuao kao iva rana. Okrenuo sam se. Reci mu zbogom", rekla je. A onda je zatvorila tamna, debela vrata, koja su se isprijeila izmeu nas. Kad sam ponovno naao Ahileja, privio sam se uz njega s olakanjem to izmeu nas prti takva radost, to sam slobodan od njezine tuge i jada. Poslije sam gotovo uvjerio samoga sebe da se to nije dogodilo, da je to sve samo ivi san to sam ga ispreo od njegovih opisa i previe bujne mate. Ali to nije istina.

133

 E T R N A E S T O

P O G L A V L J E

D
se prati-

EIDAMIJA JE OTILA SLJEDEE JUTRO , kao to je i re-

kla. Otputovala je u posjet teti", bezizraajnim je glasom objavio Likomed dvoru za dorukom. Ako je i bilo pitanja,

nitko ih se nije usudio postaviti. Nee se vratiti sve dok se dijete ne rodi i dok se Ahilej a ne bude moglo navesti kao oca. Dani koji su slijedili prolazili su u udnom osjeaju zastoja. Koliko god smo mogli, Ahilej i ja provodili smo vrijeme izvan palae, a umjesto sastanku, razdraganosti to je prtala pri naem ponovnom sad

nas je ve obuzimala nestrpljivost. Htjeli smo otii, vratiti se naem ivotu na Pelionu ili u Ftiji. Otkako je princeza otila, osjeali smo kao krivci koji neto skrivaju; oi cijelog dvora sve su nas otrije le i izazivale nam nelagodu. Likomed se mrtio kad god nas je vidio. A tu je bio i taj rat. Vijesti o njemu stizale su ak i ovamo, na zabaeni, zaboravljeni Skir. Helenini bivi prosci odrali su prisegu i kraljevskom Govorilo se daje postigao ono to nije polo za rukom nikom prije njega: uje134

krvlju

popunili

redove

Agamemnonove

vojske.

Bilo je kasnojesensko jutro, premda nije tako izgledalo. Duboko dolje na jugu lie nije utjelo niti je mraz tipao u jutarnjem zraku. Smjestili smo se u visokom usjeku u stijenama, odakle je pucao pogled na puinu, i lijeno ekali da se pojavi neki brod ili da se iz vode naas izviju siva leda dupina. Bacali smo kamenie s litice i naginjali se da ih pogledom pratimo kako se kotrljaju i poskakuju niz stijenu. Bili smo tako visoko da nismo uli nikakav zvuk kad bi udarili u hridi. Volio bih da mi je sad lira tvoje majke", rekao je. I ja." Ali lira je bila u Ftiji, ostavljena sa svime ostalim. Na tre nutak smo zautjeli prisjeajui se slatkog pjeva njezinih struna. Nagnuo se naprijed. Sto je to?" Zakiljio sam da bolje vidim. Kako se bliila zima, sunce je sad promijenilo poloaj na obzoru pa mi se inilo da mi koso pada u oi kako god da se namjestim. Ne vidim dobro." Zurio sam u izmaglicu tamo gdje se more gubilo i spajalo s nebom. U daljini se nazirala neka mrlja, moda brod ili varka suneva svjetla na vodi. Ako je brod, ut emo novosti", rekao sam, a eludac mi se zgrio na onaj ve dobro poznati nain. Svaki sam put strahovao kako u uti da je krenula potjera za posljednjim od Heleninih prosaca, onim koji je prekrio prisegu. Tad sam bio mlad, nije mi sinulo da ni jedan vladar ne bi htio da se zna kako se netko ogluio na njegovu zapovijed. To je brod, sigurno", rekao je Ahilej. Mrlja se sad pribliila, brod mora da plovi velikom brzinom. Zive boje jedra svakog su se trena sve jasnije isticale na sivomodroj puini. Nije trgovaki brod", primijetio je Ahilej. Trgovaki brodovi uvi jek su imali bijela jedra, jednostavna za odravanje i jeftina; ovjek mora biti doista bogat da se razmee bojom za jedra. Agamemno- novi glasnici plovili su pod grimizom i purpurom, simbolima ukradenima od careva s istoka. Jedra ovog broda bila su uta s vijugavim crnim uzorkom. Pozna li to jedro?" upitao sam ga.
135

Ahilej je zatresao glavom. Promatrali smo kako brod uplovljava kroz tijesan ulaz u zaljev Ski- ra i nasukava se na pjeanu obalu. S krme je baeno sidro od grubo isklesana kamena, sputen je slaz. Bili smo predaleko pa nismo razabirali mornare na palubi, samo tu i tamo neku tamnu glavu. Zadrali smo se dulje nego to smo trebali. Ahilej je ustao i ugurao pod rubac kosu zamrenu vjetrom. Ja sam zaposlio ruke naborima njegove haljine, namjestio ih da mu otmjeno padaju preko ramena, zakopao mu pojase i privrstio ipke; vie mi uope nije izgledao neobino u haljini. Kad smo zavrili, Ahilej se sagnuo prema meni da me poljubi. Usne su mu bile meke na mojima i probudile su elju u meni. Primijetio je izraz mojih oiju i osmjehnuo se. Poslije", obeao mi je. Zatim se okrenuo i vratio se stazom niz stijene u palau. Otii e u enske odaje i ondje, medu tkalakim stanovima i haljinama, ekati dok glasnik ne ode. Iza oiju poele su mi svrdlati tanke pukotine glavobolje; povukao sam se u svoju spavaonicu, prohladnu i mranu jer su drveni kapci branili ulazak podnevnom suncu, i zaspao. Probudilo me kucanje na vratima. Moda neki sluga ili Likomed. Jo zatvorenih oiju, doviknuo sam: Ui." Malo je prekasno za to", odgovorio mi je glas. Zvuao je kao da se zabavlja, suho poput naplavljenog drveta. Otvorio sam oi i sjeo. Na otvorenim vratima stajao je mukarac. Nabijen, miiav, kratko ostriene bradice kakvu su nosili filozofi, tamnosmee i u tragovima proarane crvenilom. Nasmijeio mi se i vidio sam mu tragove prijanjih osmijeha u borama oko oiju. Za njega je to bila sitnica, hitar i uvjeban izraz lica koji je namjetao s lakoom. To me na neto podsjetilo. Oprosti ako sam te uznemirio." Glas je bio ugodan, lijepe boje. U redu je", oprezno sam rekao. Nadao sam se porazgovarati s tobom. Smijem li sjesti?" irokim je dlanom pokazao prema stolcu. Zahtjev je izgovorio uljudno i, unato nelagodi, nije bilo razloga da ga odbijem.
136

Kimnuo sam i on je privukao stolac. Ruke su mu bile uljevite i grube te ne bi izgledale neumjesno da guraju plug, a opet, njegovo je dranje upuivalo na plemiko podrijetlo. Da dobijem na vremenu, ustao sam i raskrilio prozorske kapke u nadi da e mi se um razbistriti od pospane magle. Nisam se mogao domisliti ni jednom razlogu zbog kojeg bi netko htio razgovarati sa mnom. Osim ako nije doao po mene da obavim ono na to sam prisegnuo. Okrenuo sam se prema njemu. Tko si ti?" upitao sam. ovjek se nasmijao. Dobro pitanje. Neoprostivo sam nepristojan, ovako ti upasti u sobu. Ja sam jedan od zapovjednika velikog kralja Agamemnona. Plovim po otocima i razgovaram s mladim ljudima koji obeavaju, momcima kao to si ti", pokazao je glavom na mene, 0 tome da se pridrue naoj vojsci protiv Troje. Jesi li uo za rat?" uo sam", rekao sam. Dobro", nasmijeio se i protegnuo noge ispred sebe. Danje svjetlo koje je gasnulo palo mu je na noge i otkrilo ruiasti oiljak koji je kao av prolazio kroz smeu kou njegova desnog lista, od glenja do koljena. Ruiasti oiljak. eludac mi se okrenuo kao da sam se nagnuo s najvie hridi Skira, a ispod mene nema niega osim strmo- glava pada u more. Odonda je ostario i okrupnjao, razvio se do pune snage. Odisej. Neto je rekao, ali nisam ga uo. U mislima sam se vratio u Tindarejevu dvoranu, sjetio sam se njegovih bistrih, tamnih oiju kojima nita nije promicalo. Je li me prepoznao? Zagledao sam mu se u lice, ali vidio sam samo pomalo zbunjeno iekivanje. eka odgovor.. Silom sam zatomio strah. Oprosti", rekao sam. Nisam te uo. Sto?" Zanima li te to? Da nam se pridrui u vojevanju?" Nisam siguran da elite mene. Nisam ba dobar vojnik." Usta su mu se iskrivila. Ba udno... nitko nije dobar vojnik kad mu dodem u posjet." Rekao je to vedro, bez gorine; bila je to ala,
137

Pokuao sam zvuati jednako bezbrino kao i on. Hironid." Hironid", ponovio je. Traio sam mu nevjericu na licu, ali nisam je naao. Napetost u miiima malo mi je popustila. Naravno da me nije prepoznao. Poprilino sam se promijenio od svoje osme godine. Dakle, Hironide, Agamemnon obeava zlato i ast svima koji se bore s njim. Pohod e vjerojatno kratko trajati, do sljedee jeseni ve e biti kod kue. Ostajem ovdje nekoliko dana i nadam se da e razmisliti o ovome." Lupio je dlanovima o koljena da oznai zavretak i ustao. To je to?" Oekivao sam nagovaranje i pritisak kroz cijelu dugu veer. Nasmijao se gotovo dobrohotno. Da, to je to. Vjerojatno u te vidjeti za veerom?" Kimnuo sam. Krenuo je otii, a onda zastao. Zna, udno je to, neprestano mi se ini da sam te ve negdje vidio." Sumnjam", brzo sam rekao. Ja tebe ne prepoznajem." Trenutak me prouavao, onda slegnuo ramenima i odustao. Valjda sam te pomijeao s nekim drugim momkom. Zna kako kau. Sto si stariji, to manje pamti." Zamiljeno se poeao po bradi. Tko ti je otac? Moda njega poznajem." Ja sam prognanik." Na licu mu se ocrtala suut. Zao mi je to to ujem. Odakle si?" S obale." Sjeverne ili june?" June." Suutno je zavrtio glavom. Dao bih ruku u vatru da si sa sjeve ra. Negdje tamo odTesalije, recimo. Ili Ftije. Dok govori, zaobljuje samoglasnike ba kao oni." Gutnuo sam. U Ftiji su se suglasnici tvrde naglaavali, a samoglasnici se razvlaili ire nego drugdje. To mi je zvualo runo sve dok nisam uo Ahileja kako govori. Nisam bio svjestan koliko sam prihvatio taj nain govora.
138

Nisam to znao", promrmljao sam. Srce mi je mahnito udaralo. Da barem ode. Beskorisni podatci moje su prokletstvo, naalost." Ponovno mu je bilo zabavno, opet taj lagani smijeak. Onda, ne zaboravi, potrai me ako nam se odlui pridruiti. Ili ako sluajno pozna neke druge prikladne momke s kojima bih trebao razgovarati." Vrata su kljoc- nula i zatvorila se. Zvono za veeru zazvonilo je i hodnicima palae ushodali su se sluge nosei pladnjeve i stolce. Kad sam uao u dvoranu, moj je posjetitelj ve bio ondje, stajao je s Likomedom i jo jednim mukarcem. Hironide", rekao mi je Likomed kad sam doao do njega. Ovo je Odisej, vladar Itake." Srea to postoje domaini", rekao je Odisej. Tek kad sam oti ao, shvatio sam da ti nisam rekao kako se zovem." A ja nisam pitao jer sam znao. Bila je to pogreka, ali nije bila nepopravljiva. Sirom sam otvorio oi. Ti si kralj?" Spustio sam se na jedno koljeno pokazujui iznenaenu poniznost najbolje to sam znao. Zapravo, on je samo knez", sporo je izgovorio jedan glas. Ja sam kralj." Podignuo sam pogled ravno u oi onoga treeg mukarca; bile su sasvim svjetlosmee, gotovo ute, i prodorne. Crna i kratko po- drezana brada naglaavala mu je kose crte lica. Ovo je Diomed, kralj Arga", rekao je Likomed. Odisejev prijatelj." I jo jedan Helenin prosac, premda sam se sjeao samo njegova imena i niega vie. Gospodaru." Pognuo sam glavu. Jo se nisam stigao ni pobojati da e me prepoznati, a on se ve okrenuo od mene. Dobro." Likomed je pokazao prema stolu. Hoemo li sjesti za stol?" Za veerom nam se pridruilo nekoliko Likomedovih savjetnika i bilo mi je drago to se mogu izgubiti meu njima. Odisej i Diomed
139

I kako je Itaka?" uljudno je upitao Likomed. Itaka je dobro, hvala na pitanju", odvratio je Odisej. Ostavio sam tamo enu i sina, oboje u zdravlju i snazi." Pitaj ga za enu", rekao je Diomed. Voli priati o njoj. Jesi li uo kako ju je upoznao? To mu je najdraa pripovijest." U glasu mu se ula jedva skrivena bodlja podbadanja. Oni oko mene prestali su jesti da bi pratili to se dogada. Likomed je pogledao negdje izmeu njih dvojice pa se odvaio upitati: I kako si upoznao svoju enu, knee od Itake?" Ako je Odisej i osjetio kakvu napetost u zraku, nije to pokazao. Lijepo od tebe to pita. Kad je Tindarej traio mua Heleni, prosci su doli iz svih kraljevstava. Sigurno se sjea toga." Ja sam ve bio oenjen ovjek", rekao je Likomed. Nisam iao onamo." Naravno da ne. A ovi su momci bili premladi, bojim se." Doba cio mi je smijeak, a onda se ponovno okrenuo kralju. Imao sam sreu to sam od svih tih ljudi stigao prvi. Kralj me pozvao da veeram s njegovom obitelji: s Helenom, njezinom sestrom Klitemnestrom i njihovom roakinjom Penelopom." Pozvao te", podrugljivo se umijeao Diomed. Zar se tako zove uljanje kroz gusti da bi ih kriomice uhodio?" Uvjeren sam da knez od Itake nikad ne bi uinio takvo to", namrtio se Likomed. Naalost, uinio sam ba to, premda cijenim to ima tako visoko miljenje o meni." Srdano se nasmijeio Likomedu. Zapravo, Penelopa me uhvatila na djelu. Rekla mi je da me gleda ve vie od jednog sata i da je zakljuila kako se mora umijeati prije,nego se sav izbodem na trnovitu grmlju. Naravno, bilo je to malo nezgodno, ali Tindarej se ipak s vremenom primirio i pozvao me da ostanem na veeri. I dok smo sjedili za veerom, shvatio sam da je Penelopa dva puta pametnija od svojih roakinja i jednako lijepa kao one. I tako..."

140

Lijepa kao Helena?" prekinuo ga je Diomed. Je li zato bila neudana u dvadesetoj godini?" Odisejev je glas bio blag. Sigurno ne eli traiti od mua da ponizi svoju enu u usporedbi s drugom", rekao je. Diomed je zakolutao oima i zavalio se u stolac te poeo istiti zube vrkom noa. Odisej se ponovno obratio Likomedu. I tako, dok smo razgovarali, kad je postalo jasno da se sviam princezi Penelopi. Sigurno joj se nije svidio tvoj izgled", ponovno se umijeao Diomed. Nipoto", sloio se Odisej. Pitala me kakav u svadbeni dar dati svojoj mladenki. Branu postelju, rekao sam poprilino irokogrudno, napravljenu od najfinije esmine. Ali taj joj odgovor nije bio po volji. ,Brana postelja ne smije biti izraena od mrtvoga, suhog dr- veta, nego od neeg zelenoga i ivoga', rekla mi je. ,A to ako napravim takvu postelju?' upitao sam je. ,Hoe li onda poi za mene?' A ona je rekla..." Kralj Arga ispustio je uzvik gaenja. Nasmrt mi je dojadila ova pria o tvojoj branoj postelji." Moda onda nisi trebao predloiti da je pripovijedam." ,A moda bi ti mogao nai neke nove dogodovtine tako da se ba ne moram ubiti od jebene dosade." Likomed se vidljivo sablaznio: psovanje je spadalo u stranje sobe i na borilita, a ne na dravnike veere. Ali Odisej je samo alosno zavrtio glavom. Argejci se doista svake godine pretvaraju u sve gore barbare. Likomede, daj da kralju Arga pokaemo malo uljudbe. Nadao sam se barem nakratko vidjeti plesaice po kojima je va otok slavan." Likomed je gutnuo. Da", rekao je. Nisam mislio..." Prekinuo se i ponovno progovorio, potrudivi se da mu glas zvui vladarski koli ko god je to mogue. ,Ako elite." elimo." To se javio Diomed. Dobro." Likomedu je pogled skakao s jednog ovjeka na drugo141

odbiti im elju izazvalo bi sumnjiavost. Proistio je grlo, odluio: Dobro, idemo ih onda pozvati." Odsjeno je mahnuo jednom slugi, koji se okrenuo i istrao iz dvorane. Ja nisam dizao pogled sa svojeg tanjura da mi ne vide strah na licu. ene su bile zateene iznenadnim pozivom i, dok su ulazile u dvoranu, jo su popravljale sitnice na odjei i kosi. Ahilej je bio medu njima, pomno pokrivene kose, edno oborena pogleda. Tjeskobno sam oima pratio Odiseja i Diomeda, ali ni jedan od njih dvojice nije ni pogledao prema njemu. Djevojke su zauzele mjesta i glazba je zasvirala. Promatrali smo kako izvode zamreni niz koraka. Ples je bio lijep, ali doivljaj je umanjivala Deidamijina odsutnost, jer ona je plesala najbolje od svih. Koja je tvoja ki?" upitao je Diomed. Nije ovdje, kralju Arga. U posjetu je obitelji." teta", rekao je Diomed. Nadao sam se da je to ona ondje." Pokazao je djevojku na kraju reda, nisku i tamnokosu; doista je pomalo nalikovala na Deidamiju, a imala je posebno ljupke glenjeve koji su se nazirali pod rasplesanim rubom njezine haljine. Likomed je zakaljucao. Nisi li ti oenjen, gospodaru?" Diomed se napola nasmijeio. Jesam, zasad." Oi nije skidao s djevojke. Kad je ples zavrio, Odisej je ustao i povisio glas da ga svi uju. Uistinu smo poaeni vaom izvedbom, ne mogu se svi pohvaliti da su vidjeli plesaice sa Skira. U znak naeg divljenja, donijeli smo darove za vas i vaeg kralja." amor uzbuenja. Nepotrebne skupocjenosti rijetko su dolazile na Skir, ondje nitko nije imao novca za razbacivanje. Vrlo ste ljubazni." Likomedu je lice zasjalo od istinskog zadovoljstva, nije oekivao takvu dareljivost. Na Odisejev znak, sluge su donijeli krinje i poeli iz njih iskrcavati stvari i slagati ih na duge stolove. Zasvjetlucalo je srebro, zablistalo staklo i dragulji. Svi smo se, i mukarci i ene, nagnuli da vidimo ega sve ima.
142

Molim vas, uzmite to elite", rekao je Odisej. Djevojke su pohi tale prema stolovima i gledao sam kako premeu blistave drangulije: mirise u krhkim staklenim boicama zaepljenima voskom; zrcala s drcima od izrezbarene bjelokosti; grivne od kovanog zlata; vrpce obojene tamnogrimizno i crveno. Bilo je tu i nekoliko predmeta za koje sam zakljuio da su namijenjeni Likomedu i njegovim savjetnicima: titovi presvueni koom, izrezbareni drai koplja i posrebreni maevi u podatnim tokovima od meke jaree koe. Likomed nije mogao odvojiti oi od tog izobilja, kao riba uhvaena na udicu. Odisej je stajao u blizini i sve dobroudno nadgledao. Ahilej se drao malo iza ostalih i polako obilazio stolove. Zastao je nanijeti kap mirisa na vitka zapea, pogladiti glatki drak zrcala. Zadrao se trenutak uz par naunica, dva modra draga kamena optoena srebrnom icom. Neko komeanje na samom kraju dvorane privuklo mi je pogled. Diomed je otiao onamo i rekao neto jednom od svojih slugu, koji je kimnuo i izaao kroz velika dvokrilna vrata. Sto god da je bilo posrijedi, zacijelo nije bilo vano: Diomed je izgledao kao da napola spava, a u oima mu se pod tekim kapcima vidjela dosada. Ponovno sam pogledao Ahileja. Podignuo je naunice i zaljuljao ih pokraj uiju okreui ih sad ovamo sad onamo, napuenih usnica kao zaigrana djevojka. To ga je zabavljalo pa mu se kut usta izvio prema gore. Oima je prelijetao dvoranom, zastavi na trenutak na mojem licu. Nisam se mogao suzdrati. Nasmijeio sam mu se. Odjednom je zajeala trublja, glasna i prestravljena. Oglasila se negdje izvana, prvo jednim dugim zvukom, a zatim s tri kratka: na znak da se blii najstranija pogibelj. Likomed je skoio na noge, stra- ari su se naglo okrenuli prema vratima. Djevojke su vritale i grevito se stiskale jedna uz drugu, a svoje su blago pustile da padne na tlo u krhotinama slomljenog stakla. Sve djevojke osim jedne. Prije nego to je zamro posljednji jek trube, Ahilej je zgrabio jedan od posrebrenih maeva i izvukao ga
143

konatog toka. Na putu do vrata preprijeio mu se stol: preskoio ga je u hipu i pritom dohvatio koplje koje je lealo na stolu. Kad je doskoio na tlo, oruje mu je ve bilo podignuto u smrtonosnoj pripravnosti za kakvu nije sposobna ni jedna djevojka, ali ni bilo koji mukarac. Najvei ratnik svojeg narataja. Otrgnuo sam oi s njega da pogledam Odiseja i Diomeda te zgroeno shvatio da se smijee. Pozdravljen budi, prine Ahileju", rekao je Odisej. Traili smo te." Bespomono sam stajao dok su se lica Likomedovih dvorana, uvi Odisejeve rijei, okrenula prema Ahileju i nijemo zurila. Ahilej je na trenutak ostao nepomian. A onda je polako spustio oruje. Gospodaru Odiseju", rekao je. Glas mu je bio udesno miran. Gospodaru Diomedu." Uljudno se naklonio, vladar pred drugim vladarima. Poaen sam to sam predmet takvih napora." Bio je to dobar odgovor, dostojanstven, s jedva vidljivim trunom podrugljivosti. Sad e im biti mnogo tee poniziti ga. Vjerujem da elite sa mnom razgovarati? Samo trenutak i pridruit u vam se." Paljivo je odloio ma i koplje na stol. Mirnim prstima odvezao je rubac i skinuo ga s glave. Kosa mu je, otkrivena, zasjala kao uglaana bronca. Mukarci i ene Likomedova dvora doaptavali su se u priguenoj sablazni, nisu mogli odlijepiti oi od njegove pojave. Moda ovo pomogne?" Odisej je iz neke torbe ili sanduka izva dio tuniku. Dobacio ju je Ahileju, koji ju je uhvatio. Hvala", rekao je Ahilej. Kao opinjen, dvor ga je promatrao dok ju je on razmatao, skidao se do pasa i navlaio je preko glave. Odisej se okrenuo prema prednjem dijelu dvorane. Likomede, moemo li posuditi odaju za dravnike poslove? Moramo mnogo toga pretresti s princom Ftije." Likomedovo je lice bilo smrznuta maska. Znao sam da misli na Tetidu i na kaznu. Nije odgovorio. Likomede." Diomedov glas bio je otar, zapucketao je kao bi.
144

Da", procijedio je Likomed promuklo. Smilio sam se nad njim. Zalio sam sve nas. Da. Evo, ovuda." Pokazao je smjer. Odisej je kimnuo. Hvala ti." Samopouzdano je krenuo prema vratima kao da ni aska nije dvojio hoe li ga Ahilej pratiti. Poslije tebe", podsmjehnuo se Diomed. Ahilej je naas oklijevao i njegove su me oi potraile, sasvim nakratko. Ah, da", doviknuo je Odisej preko ramena. Slobodno pozovi i Patrokla sa sobom. I s njim imamo posla."

145

P E T N A E S T O

P O G L A V L J E

ODAJI JE BILO SAMO NEKOLIKO izlizanih tapiserija i

etiri stolca. Prisilio sam se da sjedim uspravno uz kruti drveni naslon, kao to dolii jednom kraljeviu. Ahilejevo se lice

grilo od uvstava, a vrat mu je pocrvenio. Bila je to prevara", optuio ih je. Odisej je to primio sasvim spokojno. Lukavo si se sakrio, morali smo biti jo lukaviji da te naemo." Ahilej je kraljevski bahato podignuo jednu obrvu. I onda? Nali ste me. Sto sad hoete?" Hoemo da poe s nama u Troju", rekao je Odisej. A ako ne elim poi?" Onda emo razglasiti ovo." Diomed je podignuo s poda odbaenu Ahilejevu haljinu. Ahilej se zajapurio kao da ga je netko pljusnuo. Jedno je nositi haljinu iz nude, drugo je ako to svijet dozna. Kod nas su mukarce koji se ponaaju kao ene vrijeali najrunijim imenima, a zbog tih su uvreda padale glave. Odisej je podignuo ruku da obuzda duhove. Svi smo mi ovdje plemenita roda i ne bi smjelo doi do toga da se sluimo takvim mje146

Bit e drugih ratova." Ne kao ovaj", rekao je Diomed. Ovo e biti najvei rat naega svijeta, narataji e ga pamtiti u legendama i pjesmama. Budala si ako to ne vidi." Ne vidim nita osim mua kojem su nabili rogove i Agamemnonove pohlepe." Onda si slijep. Ima li veeg junatva nego boriti se za ast najljepe ene svijeta, protiv najmonijeg grada istoka? Perzej se ne moe pohvaliti takvim pothvatom, a ni Jazon. Heraklo bi ponovno ubio svoju enu samo da mu se prui prilika da pode s nama. Pokorit emo Anatoliju sve do Arabije. Uklesat emo si mjesto u priama za sva budua doba." Mislio sam da si rekao kako e to biti lagan pohod, do sljedee smo jeseni kod kue", uspio sam protisnuti. Morao sam neto podu zeti da zaustavim nesmiljenu bujicu njihovih rijei. Lagao sam", slegnuo je ramenima Odisej. Nemam pojma koliko e trajati. Svakako krae bude li ti s nama." Pogledao je Ahileja. Njegove tamne oi privlaile su silovito poput plime, koliko god plivao protiv nje. Sinovi Troje glasoviti su sa svoje vjetine u borbi i njihova e smrt okovati tvoje ime u zvijezde. Ako to propusti, propustit e priliku za besmrtnost. Ostat e po strani, nepoznat. Ostarjet e i postati starac ije ime nitko ne pamti." Ahilej se namrtio. To ne moe znati." Zapravo, znam." Odisej se zavalio u stolcu. Imam sreu to poznajem neke bogove." Nasmijeio se kao da se upravo sjetio neke boanske nestanosti. I bogovi su smatrali primjerenim da mi otkriju proroanstvo koje se odnosi na tebe." Trebao sam znati da Odisej nee doi samo s bijednom ucjenom kao jedinim sredstvom trgovanja. U priama su ga zvali polytropos: svestran i okretan ovjek s mnogo naina. Strah se dignuo u meni poput pepela. Kakvo proroanstvo?" polako je upitao Ahilej.

147

Da e, ne doe li pod Troju, tvoje boanstvo usahnuti u tebi, neupotrijebljeno. Snaga e ti splasnuti. U najboljem sluaju bit e poput ovog Likomeda, koji trune na zaboravljenom otoku i nema nego keri da ga naslijede. Skir e uskoro pokoriti susjedna zemlja, to zna jednako dobro kao i ja. Nee ga ubiti, pa zato bi? Moe proivjeti svoj vijek negdje u zakutku, mljackajui omekani kruh be- zubim desnima, star i slabouman. Kad umre, ljudi e govoriti, tkoT Rijei su ispunile prostoriju i stanjile zrak tako da nismo mogli disati. Takav je ivot nezamisliva grozota. Ali Odisejev je glas bio neumoljiv. Sad je poznat samo po tome to se njegova pria ispreplee s tvojom. Poe li u Troju, tvoja e slava biti takva da e svatko tko ti je makar samo dodao pehar biti upisan u vjenost legende. Ti e biti..." Vrata su se otvorila tako silovito da se razletjelo trijee. Na vratima je stajala Tetida, uarena poput iva ognja. Zapahnula nas je svojom boanskom moi, oprila nam oi, spalila rastrgani dovratak. Osjetio sam kako mi svija kosti, kako mi pije krv iz ila kao da e me usisati. Zgurio sam se na tlu, kao to smrtnici moraju pred bogovima. Po Odisejevoj tamnoj bradi napadala je sitna piljevina slomljenih vrata. Ustao je. Pozdrav, Tetido." Uprla je pogled u njega kao zmija u svoju rtvu, a koa joj je bli stala. Zrak oko Odiseja lagano je titrao, kao od vruine ili povjetar ca. Diomed, jo na tlu, povukao se koliko je mogao. Zamirio sam da ne vidim kako e se sve razletjeti uz prasak. Tiina, u kojoj sam napokon otvorio oi. Odisej je stajao iv i zdrav. Tetidine su ake pobijeljele koliko ih je stezala. Oi vie nisu pekle od pogleda u nju. Sivooka djevica uvijek je bila dobra prema meni", rekao je Odi sej, gotovo kao da se ispriava. Ona zna zato sam ovdje, blagoslovila je i poduprla moj naum." Kao da sam propustio neki dio njihova razgovora. Morao sam se pomuiti da shvatim o emu je rije. Sivooka djevica - boica rata i
148

Atena nema dijete koje bi mogla izgubiti." Rijei su zagreble Tetidino grlo i ostale visjeti u zraku. Odisej nije ni pokuao odgovoriti, samo se okrenuo prema Ahileju. Pitaj je", rekao mu je. Pitaj majku to zna." Ahilej je gutnuo, ujno u tiini odaje. Pogledao je u majine crne oi. Je li istina to to je rekao?" Sva je vatra u njoj ugasla, ostao je samo mramor. Istina je. Ali ima jo i gore, to nije rekao." Rijei su izlazile gotovo bezglasno, kao da ih izgovara kip. Ode li u Troju, nikad se nee vratiti. Poginut e ondje mlad." Ahilej je problijedio. Je li to sigurno?" To svi smrtnici najprije pitaju, u nevjerici, zaprepatenju, strahu. Nema li iznimke za mene? Sigurno je." Da me tad pogledao, slomio bih se. Briznuo bih u pla i nikad ne bih prestao plakati. Ali on nije skidao oi s majke. Sto da radim?" apnuo je. Najsitniji drhtaj na mirnoj povrini njezina lica. Ne trai od mene da biram", rekla je. I nestala. Ne mogu se sjetiti to smo rekli dvojici mukaraca, kako smo ih ostavili, niti kako smo doli u nau odaju. Sjeam se njegova lica, zategnuta na obrazima, sivkasta bljedila njegova ela. Ramena, inae tako ravna i vrsta, sad kao da su mu se uruila. Bol je nabubrila u meni, guei me. Njegova smrt. Uinilo mi se da umirem kad sam samo pomislio na to, kao da vrtoglavo padam kroz slijepo, crno nebo. Ne smije ii. Bio sam na rubu da to kaem naglas, tisuu puta. Umjesto toga stegnuo sam njegove ruke medu dlanovima; bile su hladne i sasvim nepomine. Mislim da to ne bih mogao podnijeti", napokon je rekao. Oi su mu bile sklopljene, kao da ih zatvara pred grozom. Znao sam da ne govori o svojoj smrti, nego o stranoj snomorici koju je oslikao Odilia

sej, o ugaslom sjaju, o presahnulom ljupkom skladu. esto sam ga gledao kako radosno uiva u vlastitim vjetinama, vidio sam onu ivotnu snagu koja je uvijek bubnjala odmah ispod povrine. to je on ako nije udo, ako ne zrai? Sto je on ako nije predodreden za slavu? Meni bi bilo svejedno", rekao sam. Rijei su mi uurbano izletjele iz usta. Sto god da bude. Meni ne bi bilo vano. Bili bismo zajedno." Znam", rekao je, ali nije me pogledao. Znao je, ali to nije bilo dovoljno. Preplavila me tako golema tuga da sam mislio kako e mi probiti kou. Kad umre, sve to je hitro i lijepo i jasno bit e pokopano s njim. Otvorio sam usta, ali bilo je prekasno. Idem", rekao je. Idem u Troju." Ruiasti sjaj njegovih usana, grozniava zelena boja njegovih oiju. Nigdje na licu nije imao ni jedne borie, nieg zguvanoga ili sivoga, sve je bilo svjee. Bio je proljee, zlatno i vedro. Zavidna Smrt popit e mu krv i ponovno se pomladiti. Promatrao me, oiju dubokih kao zemlja. Hoe li poi sa mnom?" upitao me. Beskrajna bol ljubavi i tuge. Moda sam u nekom drugom ivotu mogao odbiti, mogao upati kosu i jaukati, pustiti ga da se sam suoi s vlastitim izborom. Ali ne u ovom ivotu. On e otploviti u Troju, a ja u ga slijediti, makar i u smrt. Da, apnuo sam. Da. Olakanje mu se razlilo licem i posegnuo je za mnom. Dopustio sam mu da me stee u zagrljaju, dopustio sam mu da me privine uza se cijelim tijelom tako tijesno da se nita ne moe uvui izmeu nas. Suze su navirale i tekle. Iznad nas okretala su se zvijea, a mjesec je plovio svojom jednolinom, umornom putanjom. Leali smo onemoali od boli i nesanice dok su sati prolazili. Kad je svanulo, ukoenih je udova ustao iz postelje. Moram ii i
150

Ponovno sam legao u postelju i pokuao ne razmiljati o minutama koje prolaze. Jo juer imali smo ih cijelo bogatstvo. Sad je svaki trenutak bio izgubljena kaplja krvi srca. Svjetlo u odaji je posivjelo, zatim pobijeljelo. Postelja je bila hladna bez njega, prevelika. Nisam uo nikakve zvukove i ta me tiina uplaila. Kao u grobnici. Ustao sam i protrljao ruke i noge, udarao ih dlanovima da ih probudim, trudei se odagnati sve grevitiji strah. Ovako e biti svaki dan bez njega. Osjetio sam kako me stee u grudima, mahnito, poput vriska. Svaki dan bez njega. Izaao sam iz palae u oajnikom pokuaju da zagluim misli. Zaputio sam se na litice, suro stijenje Skira to se crno nadvilo nad morem, i poeo se penjati. Vjetar me bacao, a kamenje vlano od morske soli bilo mi je sklisko pod nogama, ali napor i opasnost su me uvrstili. Penjao sam se ravno gore, prema najpogibeljnijem vr huncu, na koji se prije ne bih usudio uspeti. Otre, nazubljene stijene izrezale su mi ruke gotovo do krvi. Stopala su mi ostavljala krvave tragove. Bol je bila dobrodola, obina i ista. Tako lako podnoljiva da je to bilo upravo smijeno. Uspeo sam se na vrh, nemarno nabacanu hrpu kamenih gromada na rubu litice, i stao. Dok sam se penjao, pala mi je na pamet zamisao, jednako divlja i bezobzirna kao to sam se i sam osjeao. Tetido!" zaurlao sam u snane zapuhe vjetra, lica okrenutoga prema puini. Tetido!" Sunce se uspelo visoko na nebo, njihov je susret odavno zavrio. Trei sam put duboko udahnuo. Nemoj vie zazivati moje ime." Naglo sam se okrenuo prema njoj i izgubio ravnoteu. Kamenje mi se zakoturalo pod nogama, a vjetar me nosio. Uhvatio sam se rukama za izboinu u stijeni i zadrao se da ne padnem. Podignuo sam pogled. Koa joj je bila jo bijeda nego inae, prvi zimski led. Zategnula
151

Nisam bio tako neustraiv kao to sam mislio, ustuknuo sam pred zlobom na njezinu licu. Ali prisilio sam se progovoriti, pitati ono to sam od nje morao doznati. Koliko e jo dugo ivjeti?" Ispustila je neki grleni zvuk, slian laveu tuljana. Trebao mi je trenutak da shvatim da se smije. Zato? Da se pripremi? Da to pokua sprijeiti?" Prezir joj se razlio licem. Da", rekao sam. Ako mogu." Ponovno onaj zvuk. Molim te." Kleknuo sam. Molim te, reci mi." Moda je to bilo zato to sam kleknuo. Zvuk je zamro i jedno me vrijeme promatrala kao da razmilja. Hektor e umrijeti prvi", rekla je. To je sve to mi je dano da znam." Hektor. Hvala ti", rekao sam. Oi su joj se suzile, a glas joj je itao kao voda prolivena po uarenu ugljenu. Nemoj biti tako preuzetan da mi zahvaljuje. Dola sam zbog neega drugog." ekao sam. Lice joj je bilo bijelo kao krhotina kosti. Nee biti tako lako kao to on misli. Suenice su obeale slavu, ali koliko slave? Morat e pomno uvati svoju ast. Previe je lakovjeran. Mukarci Grke", ispljunula je rijei, psi su to se nateu oko kosti. Nee samo tako prepustiti prednost drugome. Ja u napraviti to mogu. A ti." Oima mi je preletjela preko dugih ruku i koatih koljena. Ti ga nee osramotiti. Jesi li razumio?" Jesi li razumio? Da", rekao sam. I jesam. Njegova slava mora biti vrijedna ivota kojim ju je platio. Najlaki daak vjetra dotaknuo joj je rub haljine i znao sam da se sprema otii, nestati natrag u podmorske pilje. Neto mi je dalo smjelost. Je li Hektor vjet vojnik?" Najbolji", odgovorila je. Osim mojeg sina." Pogled joj je poletio udesno, gdje se litica strmo ruila u dubinu. On dolazi", rekla je.

152

Ahilej se uspeo preko vrhunca i doao do mjesta na kojem sam sjedio. Pogledao je u moje lice, okrvavljene tabane. uo sam da razgovara s nekim", rekao je. Tvoja je majka bila tu", rekao sam. Kleknuo je, stavio moju nogu u svoje krilo. Njeno je izvadio sit ne krhotine kamena iz rana, obrisao prljavtinu i kredastu prainu. Otrgnuo je komad tkanine s ruba tunike i pritisnuo mi ga uz taban da zaustavi krv. Svojom sam rukom pokrio njegovu. Ne smije ubiti Hektora", rekao sam. Podignuo je pogled, lijepo mu je lice bilo uokvireno zlatom kose. Majka ti je rekla ostatak proroanstva." Rekla mi je." I misli da nitko osim mene ne moe ubiti Hektora." Da", rekao sam. I misli sudenicama ukrasti vrijeme?" Da." Ah." Prepreden smijeak zatitrao mu je na licu, uvijek je volio prkositi. Pa zato bih ga ubio? On mi nita nije skrivio." Tad sam prvi put osjetio neto slino nadi. Krenuli smo isto poslijepodne, nije bilo razloga da se

zadravamo. U skladu s obiajima, Likomed nam je doao poeljeti sretan put. Nas trojica ukoeno smo stajali: Odisej i Diomed ve su otili na brod. Oni e nas otpratiti do Ftije, gdje e Ahilej okupiti vlastitu vojsku. Jo se neto moralo obaviti ovdje, neto to sam znao da Ahilej ne eli obaviti. Likomede, majka me zamolila da ti prenesem njezine elje." Jedva vidljiv drhtaj preao je starevim licem, ali mirno je sreo ze- tov pogled. Neto u vezi s djetetom", rekao je. Da." I to ona eli?" umorno je upitao kralj.

153

Ona ga eli sama podizati. Ona...", Ahilej je zamucao pred izra zom stareva lica. Dijete e biti djeak, kae ona. Kad se odbije od prsa, ona e ga uzeti." Tiina. Onda je Likomed sklopio oi. Znao sam da misli na ker, praznih ruku, bez mua i bez djeteta. Da barem nikad nisi doao", rekao je. Zao mi je", rekao je Ahilej. Ostavite me", apnuo je stari kralj. Posluali smo ga. Brod kojim smo plovili bio je lagan i posluan na kormilu, vrste grade i opremljen dobrom posadom. Mornari su radili brzo i okret no, konopi od nove kudjelje su sjali, jarboli se ustoboili, snani po put ivih stabala. Pulena je bila krasotica, najljepa koju sam vidio: poprsje visoke ene tamne kose i oiju, ruku sklopljenih kao da razmilja. Bila je lijepa, ali na neki tih, nenapadan nain - otmjeno ocr tane eljusti i unatrag zaeljane kose, koja joj je otkrivala tanak vrat. Bila je oslikana s ljubavlju, svaki taman i svijetao dio brino prikazan. Vidim da se divi mojoj eni." Odisej nam se pridruio na palu bi, oslonivi se na barkari miiavim podlakticama. Najprije nije htjela, nije putala kipara ni blizu. Morao sam urediti da je prati na ulici. Mislim da je vrlo dobro ispalo." Brak iz ljubavi, rijetkost poput cedrova na istoku. Gotovo da sam poelio da mi se svidi. Ali dosad sam preesto vidio njegov smijeak. Ahilej je uljudno upitao: Kako se zove?" Penelopa", rekao je Odisej. Je li ovo nov brod?" upitao sam. Ako on eli priati o svojoj eni, ja elim priati o neemu drugome. Nov novcat. Nov do posljednje daske, od najboljeg drva koje se moe nai na Itaki." irokim je dlanom udario po ogradi kao to bi pljesnuo konja po boku. Opet se hvali svojim novim brodom?" Diomed nam se pridruio. Kosu je podignuo s ela i zavezao je konatom vrpcom pa mu
154

Da." Diomed je pljunuo u vodu. Kralj Arga danas je neobino rjeit", napomenuo je Odisej. Za razliku od mene, Ahilej jo nije vidio kako se njih dvojica prepucavaju. U kutu usana ugnijezdio mu se mali smijeak. Reci mi", nastavio je Odisej. Misli li da si tako duhovit i britka uma zato to je tvoj otac pojeo mozak onog ovjeka?" Sto?" Ahilej je razjapio usta u udu. Nisi uo priu o monom Tideju, kralju Arga, derau mozga?" Cuo sam za njega. Ali ne i za... mozak." Mislio sam da taj prizor dam oslikati na nae sveano posue", rekao je Diomed. Kad smo bili u dvorani, mislio sam da je Diomed podreen Odi seju. Ali izmeu dva ovjeka strujilo je neto srdano, uitak uzaja mnog zadirkivanja koji su mogli osjetiti samo sebi ravni. Sjetio sam se kako se prialo da je i Diomed bio Atenin miljenik. Odisej je iskrivio lice. Podsjeti me da izbjegnem veeru u Argu." Diomed se nasmijao. Ne ba milozvuno. Kneevi su bili raspoloeni za razgovor i zadrali su se s nama na palubi. Priali su dogodovtine - sad jedan, sad drugi - prie o plovidbama, ratovima, natjecanjima u kojima su pobijedili na davnim igrama. Ahilej je sluao sa zanimanjem, postavljao pitanje za pitanjem. A gdje si zaradio ovo?" Pokazao je brazgotinu na Odisejevoj nozi. Ah", Odisej je protrljao ruke. Tu priu vrijedi ispriati. Premda bih najprije morao razgovarati s kapetanom." Mahnuo je rukom prema suncu, koje se zrelo objesilo nisko na obzoru. Uskoro moramo negdje pristati da prenoimo." Idem ja." Diomed se odgurnuo od barkaria i uspravio se. Tu sam priu uo gotovo jednako mnogo puta kao i onu priu o postelji, od koje mi se povraa." Ti si na gubitku", doviknuo je Odisej za njim. Ne obraajte pozornost na njega. Njegova je ena vjetica iz pakla, a to bi svakome
155

Tako mi svega." Diomedov je glas odjeknuo s drugog kraja broda. Zavri li tu reenicu, bacit u te u more pa moe plivati do Troje." Vidi?" Odisej je zavrtio glavom. Zlovoljan." Ahilej se nasmijao, oaran obojicom. Izgleda da im je oprostio ulogu koju su odigrali u njegovu razotkrivanju i svemu to je poslije slijedilo. Sto sam ono govorio?" Brazgotina", eljno je rekao Ahilej. Da, brazgotina. Kad mi je bilo trinaest godina. Promatrao sam ga kako guta svaku Odisejevu rije. Odvie je lakovjeran. Ali nisam htio biti gavran koji mu s ramena neprestano prorie zlu kob. Sunce se spustilo nisko na nebu, a mi smo se primaknuli tamnu, sjenovitu obrisu kopna na kojem emo se utaboriti. Brod je naao luku, a mornari su ga izvukli na al da ondje prenoimo. Iskrcali smo sve potrebno: hranu, posteljinu i atore za kneeve. Stajali smo pokraj tabora koji su podignuli za nas, s vatricom i atorom. Je li sve u redu?" Odisej nam je priao. U najboljem redu", rekao je Ahilej. Nasmijeio se svojim laganim smijekom, onim iskrenim. Hvala." Odisej mu je uzvratio smijeak, zubi su mu se zabijeljeli u tamnoj bradi. Odlino. Jedan je ator dovoljan, nadam se? uo sam da volite dijeliti. I sobe i postelje, tako kau." Vruina i iznenaenje preletjeli su mi licem. uo sam kako je Ahilej u pokraj mene zastao dah. Dobro, dobro, pa nema potrebe za sramom... to je poprilino esto medu djeacima." Poeao se po bradi, razmiljajui. Premda vi zapravo vie niste djeaci. Koliko vam je godina?" To nije istina", rekao sam. Krv to mi je zagrijala lice dala je snagu mojem glasu. Rijei su mi odjeknule cijelim alom. Odisej je podignuo obrvu. Istina je ono to ljudi vjeruju, a za vas to vjeruju. Ali moda su u krivu. Ako vas glasine smetaju, ostavite ih za sobom kad otplovite u rat."
156

Ahilejev je glas bio suspregnut i ljutit. To se tebe ne tie, itaki knee." Odisej je podignuo obje ruke u zrak. Ispriavam se ako sam vas uvrijedio. Samo sam doao poeljeti obojici laku no i uvjeriti se je li sve kako treba. Prine Ahileju. Patroklo." Kratko je prignuo glavu i, okrenuvi se, otiao u svoj ator. U naem atoru, medu nama je zavladala tiina. Bio sam se pitao kad e se ovo dogoditi. Kao to je Odisej rekao, mnogi su djeaci vodili ljubav s drugim djeacima. Ali s godinama, kako su odrastali, odricali su se takvih stvari, osim mukarcu koji je osvojen. Nemoj ga osramotiti , rekla mi je boica. I upravo je na ovo mislila. Moda ima pravo", rekao sam. Mrtei se, Ahilej je podignuo glavu. Ne misli tako." Ne mislim..." Lomio sam prste. I dalje bih bio s tobom. Ali mogao bih spavati vani, da ne bude tako oito. Ne moram ii s tobom na vijeanje. Ne..." Ne. Nitko od Ftijaca nee mariti za to. A ostali mogu naklapati do mile volje. Ja u i dalje biti Aristos AchaionT Najbolji od Ahejaca. To moe ukaljati tvoju ast." Neka onda bude ukaljana." Tvrdoglavo je izboio bradu. Buda le su ako dopuste da moja slava raste ili pada zbog neega takvoga." Ali Odisej..." Njegove oi, zelene poput proljetnog lia, susrele su moje. Patroklo. Ve sam im dovoljno dao. Ovo im ne dam." Nakon toga vie se nije imalo to rei. Sljedeeg dana kad nam je juni vjetar napeo jedra, nali smo Odiseja na pramcu.
157

s robovima ili

unajmljenim djeacima. Nai mukarci vole osvajanje; ne vjeruju

Vrlo mudro, prine Ahileju." Ako je Odisej primijetio promjenu, nije je spomenuo. Poveo nas je do klupe pod jarbolom, ispod nabrekla glavnog jedra. Onda, odakle poeti?" Gotovo odsutno, trljao je brazgotinu na nozi. Na danjem se svjetlu vidjela jasnije, gola i sme- urana. Tu je Menelaj, po iju enu idemo. Kad ga je Helena izabrala za mua - Patroklo ti moe priati o tome - postao je kraljem Sparte. Na glasu je kao dobar ovjek, neustraiv u borbi i omiljen u svijetu. Mnogi su se kraljevi odazvali njegovu pozivu, ne samo oni koji su vezani prisegom." Na primjer?" upitao je Ahilej. Odisej ih je nabrojio na prste svojih krupnih zemljoradnikih ruku. Merion, Idomenej, Filoktet, Ajant. Oba Ajanta, veliki i mali." Jedan je bio mukarac kojeg sam se sjeao izTindarejeve dvorane, gorostas sa titom; drugoga nisam poznavao. Ondje e biti i stari kralj Nestor od Pila." uo sam to ime - on je u mladosti plovio s Jazonom u potrazi za zlatnim runom. Njegovi ratniki dani sad su bili odavno iza njega, ali u rat je poveo svoje sinove i savjetnike. Ahilejevo je lice bilo usredotoeno, oi tamne. A Trojanci?" Prijam, naravno. Trojanski kralj. Za njega kau da ima pedeset sinova koji su svi odrasli s maem u ruci." Pedeset sinova?" I pedeset keri. Slovi kao poboan ovjek kojega bogovi vrlo vole. Njegovi su sinovi sami po sebi slavni - tu je, dakako, Paris, miljenik boice Afrodite, poznat po svojoj ljepoti. ak i za najmlaega, kojemu je jedva deset godina, kau da je prava zvijer. Troilo, mislim da se tako zove. Imaju i bratia roenoga od boice koji se bori na njihovoj strani. Zove se Eneja i dijete je same Afrodite." ,A to je s Hektorom?" Ahilej nije skidao pogled s Odisejevih oiju. Prijamov najstariji sin i nasljednik, miljenik boga Apolona. Najmoniji branitelj Troje."
158

Odisej je slegnuo ramenima. Ne znam. Kau da je krupne grade, ali to kau za sve junake. Vidjet e ga prije mene pa e ti meni morati rei kako izgleda." Ahilej je suzio oi. Zato to kae?" Odisej je namjestio kiseo izraz. Kao to sam siguran da bi se i Diomed sloio, ja sam sposoban vojnik, ali nita vie od toga, darovit sam za druge stvari. Da se sretnem s Hektorom u boju, ne bih se iz njega vratio donosei vijesti. Ti si, dakako, neto drugo. Ti e stei najveu slavu njegovom smru." Koa mi se sledila. Moda bih i stekao slavu, ali ne vidim razloga da ga ubijem", hladno je odvratio Ahilej. Nita mi nije skrivio." Odisej se zacerekao, kao da je netko ispriao kakvu alu. Kad bi vojnici ubijali samo one koji su im se osobno zamjerili, Pelejeviu, rata uope ne bi bilo." Podignuo je obrvu. Premda to moda i nije tako loa zamisao. U tom bih svijetu moda ja bio Aristos Achaion, a ne ti." Ahilej nije nita odgovorio. Okrenuo se i zagledao u valove to su ostajali za brodom. Svjetlo mu je palo na obraz, osvijetlilo ga tako da je zasjao. Nita mi nisi rekao o Agamemnonu", rekao je. Da, na moni mikenski kralj." Odisej se ponovno naslonio na jarbol. Ponosan potomak kue Atrejeve. Njegov pradjed Tantal bio je Zeusov sin. Sigurno si uo priu." Svi su znali zaTantalove vjene muke. Da ga kazne to se drznuo posumnjati u njihove moi, bogovi su ga bacili u najdublju jamu u podzemnom svijetu. Ondje su ga muili beskrajnom glau i eu dok su mu hrana i voda bile tik izvan dohvata. uo sam za njega. Ali nikad nisam znao to je zgrijeio", rekao je Ahilej. Dakle. U vrijeme kralja Tantala sva su naa kraljevstva bila iste veliine i kraljevi su ivjeli u miru i slozi. Ali Tantal nije bio zadovo ljan svojim dijelom i poeo je silom otimati zemlju susjedima. Imutak mu se udvostruio, pa onda ponovno udvostruio, ali Tantal
159

bio nezadovoljan. Zbog svojeg se uspjeha uzoholio, pa kad je nadmaio sve ljude oko sebe, poelio je nadmaiti i bogove. Ne orujem, jer ni jedan smrtnik ne moe se mjeriti s bogovima u boju. Nego lukavstvom. Htio je dokazati da bogovi ne znaju sve, kao to tvrde da znaju. Zato je pozvao svojeg sina Pelopa i upitao ga bi li htio pomoi ocu. ,Naravno', odvratio je Pelop. Otac se nasmijeio sinu i izvukao ma. Jednim jedinim udarcem prerezao je sinu vrat. Zatim je pomno ra- sjekao tijelo na komade i ispekao ih na ranju nad vatrom." eludac mi se dignuo i okrenuo kad sam pomislio na eljeznu ipku probodenu kroz djeakovo mrtvo meso. Kad je ispekao djeaka, Tantal je zazvao svojeg oca Zeusa na Olimpu. ,Oe!' rekao je.,Priredio sam gozbu da poastim tebe i tvo ju svojtu. Pouri se jer je meso mekano i svjee peeno.' Bogovi vole takve gozbe pa su pohitali u Tantalov dvor. Ali kad su stigli, miris peena mesa, inae tako slastan, poeo ih je guiti. I Zeus je smjesta shvatio to je uinjeno. Zgrabio je Tantala za noge i bacio ga u Tartar da ondje trpi vjenu kaznu." Nebo se vedro modrilo, vjetar ilo zapuhivao, ali meni se, opinjenome Odisejevom priom, uinilo da sjedimo pokraj ognjita dok se oko nas zgunjava no. Zeus je tad skupio komadie djeaka, sastavio ih i udahnuo mu drugi ivot. Premda tek djeak, Pelop je postao kraljem Mikene. Bio je dobar kralj, isticao se pobonou i mudrou, ali njegovu su vla davinu svejedno pratile mnoge nedae. Neki su govorili da su bogovi prokleli Tantalovu lozu, osudivi sve narataje na nasilje i nesreu. Pe- lopovi sinovi Atrej iTijest naslijedili su djedovo astohleplje, a grijesi su im bili mrani i krvavi, kao i njegovi. Ki koju je obljubio roeni otac, sin ispeen i pojeden, sve u ogorenu suparnitvu za prijestolje. Tek se sada, zaslugom Agamemnona i Menelaja, obiteljska srea okrenula. Dani graanskog rata sad su prolost i Mikena cvate pod asnom Agamemnonovom vladavinom. On se s pravom
160

Mislio sam da Ahilej vie ne slua. Ali sad se naglo okrenuo i namrtio: Svatko je od nas vojskovoa." Naravno", sloio se Odisej. Ali svi emo se boriti protiv istog neprijatelja, nije li tako? Dvadeset vojskovoa na jednom bojnom polju ne donose nita do zbrke i poraza." Iskesio se. Zna kako se svi mi sjajno slaemo: vjerojatno bismo zavrili tako da ubijamo jedni druge, a ne Trojance. Uspjeh u ratu kao to je ovaj postie se samo ako su ljudi posveeni istom cilju, usmjereni na jedan ubod kopljem umjesto na tisuu uboda iglom. Ti vodi Ftijce, a ja vodim Itaane, ali mora postojati netko tko nas rasporeuje prema naim sposobnostima", s potovanjem je mahnuo rukom prema Ahileju, kako god iznimne one bile." Ahilej kao da je preuo te laskave rijei. Sunce na zalasku urezalo mu je sjene u lice, oi su mu bile bezizraajne i hladne. Dolazim svojom voljom, itaki knee. Sluat u Agamemnonove savjete, ali ne i njegove zapovijedi. elim da to razumije." Odisej je zavrtio glavom. Neka nas bogovi spase od nas samih. Jo nismo ni omirisali bitku, a ve se brinemo oko poasti." Ja ne..." Odisej je odmahnuo rukom. Vjeruj mi, Agamemnon zna koliko mu vrijedi. On je prvi zahtijevao da doe. U naoj e vojsci biti doekan s dobrodolicom i uza sve poasti koje eli." To nije bilo ono to je Ahilej mislio, ali nije bilo ni daleko od toga. Osjetio sam olakanje kad je izvidnik viknuo da je pred nama kopno. Te noi nakon veere Ahilej se ispruio na leaj u. Sto misli o ovim ljudima koje emo upoznati?" Ne znam." Drago mi je to je barem Diomed otiao." I meni." Kralja smo ostavili na sjevernom rtu Euboje da ondje eka svoju vojsku iz Arga. Ne vjerujem im." Valjda emo uskoro doznati kakvi su", rekao je. Jedno smo vrijeme utjeli razmiljajui o tome. Vani se ulo kako
161

Odisej je rekao da e noas biti nevrijeme." Egejska oluja, zaas se razmae i zaas se stia. Na je brod bio sigurno usidren, a sutra e opet osvanuti vedar dan. Ahilej me gledao. Ovdje ti kosa nikad nije potpuno glatka." Do dirnuo mi je glavu tono iza uha. Mislim da ti nikad nisam rekao kako mi se to svia." Tjeme me peckalo tamo gdje su me dotaknuli njegovi prsti. Nisi", rekao sam. Trebao sam." Ruka mu se polako spustila na udubinu u dnu mojeg vrata, lagano mi prela preko kucavice. A ovo? Jesam li ti rekao to mislim o ovome ovdje?" Ne", rekao sam. Ali o ovome sigurno jesam." Prelazio mi je rukom preko miia na prsima, koa mi se ugrijala pod njegovim dlanom. Jesam li ti ovo spomenuo?" To jesi." Dok sam govorio, dah mi je naas zapeo u grlu. ,A to je s ovime?" Ruka mu se zadrala na mojim bokovima, spustila se niz obris bedra. Jesam li ti govorio o tome?" Jesi." A o ovome? Sigurno jesam, pa ne bih to zaboravio spomenuti." Njegov maji osmijeh. Reci da nisam." Nisi." A tu je i ovo." Ruka mu je sad bila nezaustavljiva. Znam da sam ti o tome govorio." Sklopio sam oi. Reci mi ponovno", rekao sam. Poslije Ahilej spava pokraj mene. Odisejeva je oluja grunula, pa sad grubo atorsko platno lepee od njezine siline. ujem grmljavinu valova dok se prijekorno zadijevaju uz obalu, opet i opet. On se pomie i zrak se pomie s njim, pun mousno slatkog mirisa njegova tijela. Mislim: to e mi nedostajati. Mislim: radije u se ubiti nego biti bez toga. Mislim: koliko nam je dugo ostalo?

162

 E S N A E S T O

P O G L A V L J E

LJEDEI DAN DOPLOVILI SMO u

F TIJU . Sunce je upravo

S
rije-

prelo podnevnik, a Ahilej i ja stajali smo na palubi. Vidi li ono?"

to?" Kao uvijek, vid mu je bio otriji od mojega. Obalu. Izgleda udno." Kad smo se primaknuli, vidjeli smo i zato. Na obali je sve

vrvjelo ljudima koji su se nestrpljivo gurali i protezali vratove prema nama. A zvuk: isprva smo mislili da je to um valova ili tropot broda to ih sijee, taj buni huk. Ali buka je postajala sve glasnija sa svakim zamahom vesala dok nismo razabrali da su to glasovi, a zatim i i. Rijei su se ponavljale i ponavljale. Princ Ahilej! Aristos Achaion! Kad je brod pristao, stotine ruku podignulo se u zrak i iz stotinu grla zaorio se poklik. Sva ostala buka, lupa drvenog slaza o kamen, zapovijedi to su ih izvikivali mornari, sve se izgubilo u tome. Gledali smo u nevjerici. Moda nam se ivot promijenio upravo u tom trenutku. Ne prije na Skiru, niti jo prije toga, na Pelionu. Nego ovdje, kad smo poeli

163

Ahilej je zakoraio s broda na kraj, ruku podignutih na pozdrav, a mnotvo je urlalo do promuklosti. Napola sam strahovao da e nahrupiti na brod, ali vojnici su se progurali medu ljude i postrojili se, prosijecajui stazu kroz guvu. Ahilej se okrenuo prema meni i neto mi rekao. Nisam uo to, ali shvatio sam. Doi sa mnom. Kimnuo sam i polako smo krenuli. S obiju strana, gomila je navaljivala na vojnike koji su im se isprijeili kao ivi zid. Na kraju prolaza stajao je Pelej i ekao nas. Lice mu je bilo mokro, ali nije ni pokuao otrti suze. Privinuo je Ahileja na grudi i dugo ga tako drao, pa tek onda pustio. Na se kraljevi vratio!" Glas mu je bio dublji nego to sam pamtio, odzvanjao je daleko, nadglasavajui buku mnotva. Utihnuli su da uju rijei svojeg kralja. U ime svih vas izriem dobrodolicu mojemu najdraem sinu, jedinome nasljedniku mojeg kraljevstva. On e vas u slavi voditi na Troju, on e se vratiti kui s pobjedom." Cak i ondje, pod arkim suncem, osjetio sam kako su mi koom proli ledeni trnci. On se uope nee vratiti. Ali Pelej to nije znao, jo ne. On je odrastao mukarac, roden od boanstva. Aristos Achaion^ Sad nije bilo vremena razmiljati o tome. Vojnici su udarali kopljima po titovima, ene su vritale, mukarci urlali. Na trenutak sam uhvatio Ahilejevo lice; izraz mu je bio zapanjen, ali ne i nezadovoljan. Drukije je stajao, primijetio sam, zabaenih ramena i malo rairenih, zategnutih nogu. Djelovao je nekako starije, ak i vie. Nagnuo se da kae neto ocu na uho, ali nisam uo to. Kola su ekala; popeli smo se i gledali kako se gomila valja za nama po obali. U palai su se pomonici i sluge ustrali oko nas. Dali su nam trenutak da pojedemo i popijemo ono to su nam tutnuli u ruke. A zatim su nas odveli u dvorite palae, gdje nas je ekalo dvije i pol tisue ljudi. Kad smo se pojavili, podignuli su etvrtaste titove,
164

oekivati da ih sve pozna, da im zna imena i oruje i povijest. Vie ne pripada samo meni. Ako ga je i obuzela strepnja, to nisam primijetio ak ni ja. Promatrao sam ga dok ih je pozdravljao, obraao im se zvonkim rijeima koje kao da su ih poticale da se dre uspravnije. iroko su mu se smijeili, oboavali su ba sve na tom udesnom kraljeviu: njegovu sjajnu kosu, ubojite ruke, lake noge. Protezali su se prema njemu poput cvijea prema suncu i upijali njegovo bljetavilo. Ba kao to je Odisej rekao: zraio je tako silnim svjetlom da ih je sve do jednoga mogao pretvoriti u junake. Nikad nismo bili sami. Ahileja su uvijek trebali zbog neega: morao je baciti oko na popise za novaenje, savjetovati oko zaliha hrane i broja ljudi pozvanih na oruje. Pratio nas je Feniks, stari savjetnik njegova oca, ali svejedno je Ahilej morao odgovarati na tisue pitanja - koliko ovoga, koliko onoga, koga emo imenovati zapovjednicima? Odgovarao je koliko je mogao, a onda objavio: S povjerenjem preputam sve ostale odluke u tim stvarima Feniksovu iskustvu." uo sam kako je slukinja iza mene uzdahnula. I lijep i uljudan. Znao je da ja nemam gotovo nikakva posla. Kad god bi se okrenuo prema meni, sve ee se drao kao da se ispriava. Uvijek je pazio da stavi ploice tamo gdje ih i ja mogu vidjeti, da pita i za moje miljenje. Ali ja mu to nisam nimalo olakavao dok sam se drao po- strani, utljiv i bezvoljan. ak ni tako nisam mogao umaknuti. Kroz sve prozore nepresta no je nadirala buka vojske, boraca koji su se hvalisali, vjebali, otrili koplja. Mirmidonci, tako su se poeli nazivati, ljudi mravi, po starom poasnom nadimku. To je bila jo jedna stvar koju mi je Ahilej morao objasniti: drevna legenda o Zeusu, koji je prve stanovnike Ftije stvorio iz mrava. Gledao sam ih kako stupaju, postrojba za bunom postrojbom. Vidio sam kako sanjaju o plijenu koji e donijeti kui i o pobjedi. Za nas nije bilo takvih snova.
165

Poeo sam izbjegavati drutvo. Naao bih neki razlog da zaostanem za svima dok su ga pomonici nekamo vodili: neto bi me zasvrbjelo ili mi se razvezala sandala. Ne primjeujui da me nema, oni bi hitali dalje, zakrenuli bi iza ugla, a ja bih odjednom ostao blaeno sam. Pourio bih se zavojitim hodnicima, koje sam tako dobro upoznao prije mnogo godina, pa se sa zahvalnim olakanjem vratio u nau praznu spavaonicu. Ondje bih legao na prohladan kameni pod i sklopio oi. Neprestano sam zamiljao kako e skonati: od iljka koplja, ili otrice maa, ili smrskan pod kotaima bojnih kola. Kako e krv u beskrajnom mlazu ikljati iz njegova srca. Jedne noi drugog tjedna dok smo leali u polusnu, upitao sam ga: Kako e kazati ocu? Za proroanstvo." Rijei su glasno odjeknule u pononoj tiini. Na trenutak je utio. Onda je rekao: Mislim da mu neu kazati." Nikad?" Zatresao je glavom, jedva vidljivo. On tu nita ne moe. Samo bih mu nanio bol." A to je s tvojom majkom? Nee li mu ona rei?" Ne", rekao je. To je jedna od stvari koje sam traio da mi obea onoga posljednjeg dana na Skiru." Namrtio sam se. To mi nije bio spomenuo. A koja su ostala obeanja?" Primijetio sam da oklijeva. Ali mi ne laemo jedan drugome, nikad si nismo lagali. Traio sam da te zatiti", rekao je. Poslije." Zurio sam u njega, suhih usta. to je rekla?" Ponovno utnja. A onda je, tako tiho da sam mogao zamisliti kako mu obrazi bukte od tamnocrvena srama, odgovorio: Rekla je ne." Poslije, kad je zaspao, leao sam budan pod zvijezdama i razmiljao o tome. Od saznanja da je to traio od nje nakupila mi se toplina oko srca, otjerala neto od hladnoe ovih posljednjih dana u palai kad su njega trebali u svakom trenutku, a mene nikad.
166

Prola su tri tjedna, tri tjedna koliko je trebalo da se ustroji vojska, opremi brodovlje, osigura hrana i odjea koja e dostajati do kraja rata - godinu, moda dvije. Opsade su uvijek dugo trajale. Pelej je zahtijevao da Ahilej ima samo najbolje. Platio je malo bogatstvo za oruje koje bi bilo dovoljno da naorua estoricu. Bio je tu oklop iskovan od bronce, ukraen lavovima i feniksom to se die iz vatre, titnici za noge od krute koe opiveni zlatnim vrpcama, kacige s kiankama od konjske dlake, ma iskovan od srebra, desetci iljaka za koplje i dvoja laka bojna kola. Uz njih je ila zaprega od etiriju konja, medu kojima je bio i par to ga je Pelej dobio od bogova kao svadbeni dar: zvali su se Balije i Ksant, jabuasti sivac i alat, a kad god nisu mogli slobodno trati, kolutali su oima od nestrpljenja, pokazujui bjeloonice. Dao nam je i koijaa, momka mlaega od nas, ali vrstoga i nabijenoga, na glasu po spretnosti u upravljanju tvrdoglavim konjima. Ime mu je bilo Automedon. I, naposljetku, dugo koplje: mladica jasena oguljene kore i uglaana do sjaja sivog plamena. Od Hirona", rekao je Pelej predajui koplje sinu. Sagnuli smo se nad kopljem i prelazili prstima po njegovoj povrini kao da emo osjetiti kentaurovu nazonost. Hiron je zacijelo tjednima izraivao ovaj lijepi dar, mora da je poeo raditi na njemu istog dana kad smo otili. Je li znao ili je samo slutio Ahilejevu sudbinu? Dok je leao sam u svojoj pilji isklesanoj u ruiastom kremenu, je li mu se ukazao neki nagovjetaj proroanstva? Moda je jednostavno unaprijed znao da e tako biti: iz gorke navike, gledajui kako se djeak za djeakom koje je odgajao za glazbu i lijenitvo baca na ubijanje. A opet, ovo vitko koplje nije bilo izraeno s gorinom, nego iz ljubavi. Oblikom nije pristajalo ni u iju ruku osim u Ahilejevu, a po teini nije odgovaralo niijoj snazi osim njegovoj. I premda je vrak bio otar i ubojit, samo drvo bilo nam je glatko pod prstima poput vitka, nauljena tijela lire. Napokon je kucnuo dan odlaska. Naa je barka bila krasotica,
167

da ree valove. Plovila je nisko, potpalublja natovarena hranom i svime potrebnim. A to je bila samo barka predvodnica. Uz nju se jo etrdeset de vet brodova, cijeli drveni grad na vodi, blago ljuljukalo u luci Ftije. Njihove arko obojene pulene prikazivale su zvijeri, nimfe i stvorove na pola puta izmeu njih, a jarboli su im se dizali visoko kao stabla koja su neko bili. Na svakom od tih brodova jedan od naih novopeenih zapovjednika stajao je u stavu mirno i pozdravljao nas dok smo se uspinjali na palubu. Ahilej je koraao prvi, a grimizni mu se plat vijorio na vjetru s puine, za njim Feniks pa ja, zagrnut svojim novim platom, pridravajui starca pod ruku da mu pomognem odrati ravnoteu. Narod je klicao nama, naim vojnicima koji su se u redovima ukrcavali na brodove. Svuda uokolo izvikivala su se posljednja obeanja: obeanja slave i zlata koje e se oteti Prijamovu bogatom gradu i donijeti kui kao plijen. Pelej je stajao na obali, ruke podignute za pozdrav. Vjeran svojoj rijei, Ahilej mu nije rekao za proroanstvo, samo ga je vrsto stegnuo u zagrljaj kao da eli upiti starca u sebe. I ja sam ga zagrlio, stegnuo te tanke, ilave udove. Pomislio sam, ovakav e biti Ahilej kad ostari. A onda sam se sjetio: on nikad nee biti star. Brodske daske jo su bile ljepljive od pakline kojom su netom premazane. Naslonili smo se na barkari da mahnemo za posljednji pozdrav dok smo se trbuhom naslanjali na drvo ogrijano suncem. Mornari su podignuli sidro, etvrtast komad vapnenca obrastao priljepcima, te otpustili jedra. Zatim su zauzeli svoja mjesta za veslima, koja su obrubljivala brod poput trepavica, i ekali da pone brojenje. Bubnjevi su zabubnjali, a vesla zamahnula i uronila u vodu nosei nas u Troju.

168

S E D A M N A E S T O

P O G L A V L J E

LI NAJPRIJE XJ

A
ukapla-

A ULIDU . Aulida, prst kopna ispruen u

more, s dovoljno dugim alom da svi nai brodovi pristanu odjednom. Agamemnon je htio da se njegova mona sila

okupi na jednom mjestu prije nego to isplovi. Moda kao simbol: vidljiva snaga Grke, kojoj je nanesena uvreda. Nakon pet dana valjanja po tekom moru uz Eubojsku obalu, zakrenuli smo za posljednji rt razvedenog tjesnaca i pred nama se zala Aulida. Pojavila se odjednom, kao da je strgnut veo: crta obale obrubljene bezbrojnim barkama svih veliina, boja i oblika, al prekriven uzbibanim sagom od vreve tisua i tisua vojnika. Iza njih, krovovi platnenih atora sterali su se prema obzoru, sa arenim mencima koji su obiljeavali kraljevske atore. Nai su mornari prionuli na vesla da nas dovezu do posljednjega slobodnog mjesta na pretrpanoj obali - dovoljno velikoga da primi cijelu nau flotu. Sidra su baena s pedeset krma. Zatrubili su rogovi. Mirmidonci iz drugih brodova ve su gacali pliinom na suho. Sad su se okupili na alu i okruili nas, a bijele su im tunike leprale na povjetarcu. Na znak koji nismo ni vidjeli ni uli poeli su izvikivati prinevo ime, dvije i pol tisue ljudi uglas, kao

169

Dok su mornari sputali slaz, promatrali smo ih kako se okuplja ju, i kneevi i obini novaci. S ove udaljenosti nisam razabirao lica vladara, ali vidio sam plamence koje su pred njima nosili njihovi stje- gonoe: ut stijeg Odisejev, plav Diomedov, a onda najvei i najarkijih boja, lav na grimiznoj podlozi, simbol Agamemnona i Mikene. Ahilej me pogledao, udahnuo: rulja koja je urlala u Ftiji nije bila nita prema ovome. Ali bio je pripravan. Vidio sam to po tome kako se isprsio, kako su mu oi silovito sijevale zeleno. Priao je slau i stao na vrh. Mirmidonci su i dalje klicali, ali sad vie nisu klicali sami, pridruili su im se i svi ostali iz mnotva. Prsati kapetan Mirmidonac oblikovao je dlanove oko usta u trubu. Kraljevi Ahilej, sin kralja Peleja i boice Tetide. Aristos Achaion!" A kao odgovor na to, zrak se promijenio. Jasno sunevo svjetlo probilo se kroz oblake i razlilo se po Ahileju, okupalo mu kosu, leda i kou, pozlatilo ga. Odjednom je izgledao vii, a tunika izguvana od putovanja sad se izgladila i zasjala, bijela i ista poput bijela jedra. U kosi mu je iskrilo svjetlo kao razigrani plamen. Ljudi su zapanjeno udahnuli, a onda su odjeknuli novi poklici. Tetida, pomislio sam. Ne moe biti nitko drugi. Ona izvlai njegovu boansku stranu, obavija je oko njega, pomazuje mu svaki pedalj koe. Pomae sinu da do posljednje kapi iskoristi slavu koju tako skupo plaa. Vidio sam kako mu smijeak titra u kutu usana. Uivao je u ovome, lizao je s usana slast oboavanja gomile. Nije znao to se dogaa, poslije mi je rekao. Ali nije to ni ispitivao, nita mu se nije inilo neobinim. Pred njim se otvorila staza, prosjeena kroz srce mnotva do mjesta gdje su se okupili kneevi. Nakon to bi doao, svaki se vladar morao predstaviti ostalim vladarima i novom vojskovoi, a sad je bio red na Ahileju. Stupio je na kraj i zaputio se izmeu naguranih redova vojnika te stao moda tri metra od kneeva. Ja sam bio nekoliko koraka iza njega.
170

Agamemnon nas je ekao. Nos mu je bio svijen i otar poput orlova kljuna, a oi su mu se krijesile od domiljate lakomosti. Imao je vrsta, iroka prsa i jake noge vrsto postavljene na tlo. Izgledao je prekaljeno, ali i iscrpljeno, stariji od svojih etrdeset godina, koliko smo znali da ima. Desno od njega, na poasnom mjestu, stajali su Odisej i Diomed. Slijeva mu je bio brat Menelaj, kralj Sparte, uzrok rata. arko riu kosu koju sam pamtio iz Tindarejeve palae sad su mu proarale mjestimine sjedine. Kao i brat, bio je visok, uglat, ramena jakih kao u tegleeg vola. Tamne oi i orlovski nos, svojstveni njegovoj obitelji, na njemu su djelovali meke, umjerenije. Lice mu je bilo puno bora od smijeha i naoito, za razliku od bratova. Jedini meu ostalim kraljevima kojega sam sa sigurnou mogao imenovati bio je Nestor - starac rijetke sijede brade i prodornih oiju usaenih u lice osueno godinama. Govorilo se da je najstariji ivui ovjek, a prepreden kakav jest, preivio je tisue skandala, bitaka i prevrata. Vladao je pjeanim komadiem kopna pod imenom Pil, na ijem je tronu i dalje tvrdoglavo sjedio, na razoaranje desetaka svojih sinova koji su samo sve vie starjeli dok je on iz svojih glasovitih i izraenih slabina u svijet sveudilj slao nove potomke. Dvojica od tih sinova sad su ga pridravala pod ruku, gurajui se meu ostalim kraljevima kako bi se izborili za mjesto sprijeda. Dok nas je gledao, usta su mu se ovjesila, irom otvorena, a dah mu je od uzbuenja ravnomjerno nadizao rijetku bradicu. Volio je strku i mete. Agamemnon je zakoraio naprijed. Rairio je ruke u znak dobrodolice i stao u kraljevskom iekivanju, ekajui naklone, iskaze podanike vjernosti, zavjete na odanost, kako je i dolikovalo. Ahilejeva je dunost bila kleknuti i ponuditi mu to. Nije kleknuo. Nije kliknuo na pozdrav velikom kralju niti je prignuo glavu ili ponudio dar. Nije uinio nita, samo je uspravno sta jao, ponosno uzdignute brade, ispred svih njih. Agamemnonu se eljust napela; izgledao je glupo, stojei tako
171

da, oi su im sijevale aljui poruke. Oko nas je zavladala nelagodna tiina. Ljudi su se meusobno pogledavali. vrsto sam stisnuo ruke iza leda dok sam promatrao Ahileja i igru koju je igrao. Lice mu je izgledalo kao isklesano u kamenu dok je pogledom netremice upozoravao mikenskog kralja - ti nisi moj zapovjednik. Tiina je trajala i trajala, bolna i bez daha, kao kad se pjeva prenapregne da bi zavrio frazu i ostane bez glasa. A onda, ba kad se Odisej krenuo umijeati, Ahilej je progovorio: Ja sam Ahilej, sin Pelejev, roen od boice, najbolji medu Ahejcima", rekao je. Doao sam vam donijeti pobjedu." Zapanjen muk potrajao je moda sekundu, a onda je mnotvo zagrmjelo u gromkom odobravanju. Uznositost nam je bila po volji - junaci nikad nisu skromni. Agamemnonove su se oi ugasile i postale bezizraajne. A onda se tu stvorio Odisej i poloio teku ruku Ahilej u na rame, nabirui tkaninu tunike dok je glasom izglaivao ozraje. Agamemnone, vladaru ljudi, doveli smo ti kraljevia Ahileja da ti se zavjetuje na poslunost." Pogledom je upozorio Ahileja -jo nije prekasno. Ali Ahilej se jednostavno nasmijeio i zakoraio naprijed tako da mu je Odisejeva ruka samo kliznula s ramena. Doao sam svojom voljom ponuditi pomo u postizanju vaeg cilja", glasno je rekao. A onda se okrenuo prema gomili koja ga je okruivala: Poaen sam to u se boriti s tolikim plemenitim ratnicima naih zemalja." Ponovno klicanje, glasno i dugotrajno, inilo mi se da traje u beskraj. Napokon, iz nabijene guve lica oglasio se Agamemnon, sa strpljenjem koje je mukotrpno stekao i mukotrpno uvjebao: Doista, imam najbolju vojsku na svijetu. I dobrodoao si u nju, mladi kraljeviu Ftije." Smijeak mu se duboko zasjekao u lice. teta to ti je tako dugo trebalo da stigne." U ovom se krilo neko znaenje, ali Ahilej nije imao priliku odgo voriti. Agamemnon je ve nastavio, glasa podignuta tako da svi uju: Ljudi Grke, ve smo dovoljno dugo odgaali. Sutra kreemo
172

ju. Poite u svoje tabore i pripremite se." A onda se okrenuo, odsjeno dajui na znanje da je zavrio, i otiao niza al. Slijedili su ga knezovi iz njegova najueg kruga, koji su se zatim razili na svoje brodove: Odisej, Diomed, Nestor, Menelaj, jo neko licina. Ali ostali su se zadrali da upoznaju novog junaka: Euripil iz Tesalije i Antiloh iz Pila, Merion iz Krete i lijenik Podalirije. Mu karci koje je ovamo privukla elja za slavom ili ih je vezala prisega, iz svake i najzabaenije gudure naih zemalja. Mnogi su ovdje bili mjesecima i ekali da se okupi ostatak vojske. Nakon te dosade, rekli su lukavo pogledavajui Ahileja, dobro e im doi bilo kakva bezazlena zabava. Osobito na raun... Prine Ahileju", prekinuo ih je Feniks. Molim te da mi oprosti to te prekidam. Mislio sam kako bi volio znati da je tvoj tabor spreman." Glas mu se ukoio od neodobravanja, ali ovdje, pred drugima, nije ga htio koriti. Hvala ti, vrijedni Fenikse", rekao je Ahilej. Ako nas moete ispriati...?" Da, da, naravno da e ga ispriati. Doi e poslije ili sutra. Donijet e najbolje vino i zajedno emo ga kuati. Ahilej se rukovao s njima, obeao je da e tako i biti. Po taboru su se svuda oko nas razmiljeli Mirmidonci koji su teglili prtljagu, hranu, kolce i atorska krila. Priao nam je mukarac u odori i poklonio nam se - jedan od Menelajevih glasnika. Naalost, njegov kralj ne moe doi osobno, ali poslao je glasnika u svoje ime da nam poeli dobrodolicu. Ahilej i ja razmijenili smo poglede. To je bila lukava diplomacija: nismo uspostavili prijateljske odnose s njegovim bratom pa nas Menelaj nije doao sam pozdraviti. Ali nekakva se dobrodolica morala iskazati najboljemu od svih Grka. ovjek koji se osigurava na objema stranama ograde", apnuo sam Ahileju. ovjek koji si ne moe priutiti da me uvrijedi ako eli natrag svoju enu uzvratio mi je apatom.
173

Hoemo li poi s njim u obilazak? upitao nas je glasnik. Da, rekli smo, drei se dostojanstveno koliko smo god mogli. Hoemo. U glavnom je taboru vladala vrtoglavo mahnita strka i zbrka: neprestano su lamatali stijegovi, rublje to se suilo na konopima i atorska krila, a na tisue i tisue ljudi uurbano je jurilo na sve strane. Iza tabora tekla je rijeka, s oznakom vodostaja na obali koji je bio za stopu vii kad je vojska tek stigla ovamo. Bio je tu i sredinji trg, agora, sa rtvenikom i privremenim irokim postoljem. I, napokon, latrine: dugaki otvoreni rovovi oko kojih su se rojili ljudi. Kamo god ili, promatrali su nas. Pomno sam gledao Ahileja da vidim hoe li mu Tetida ponovno pozlatiti kosu ili ojaati miie. Ako je to i uinila, nisam primijetio, sva ljupkost koju sam vidio pripadala je njemu i samo njemu - jednostavna, neureena, blistava. Domahi- vao je ljudima koji su zurili u njega, smijeio se i pozdravljao ih dok je prolazio pored njih. uo sam rijei to su se aptale iza brada, razbijenih zuba i uljevitih dlanova: Aristos Achaion. Je li onakav kakav su im Odisej i Diomed obeali da e biti? Vjeruju li da ti vitki udovi mogu odbiti trojansku vojsku? Moe li djeak od sedamnaest godina doista biti na najvei ratnik? I, sluajui pitanja, posvuda sam vidio kako odgovaraju. Da, kimali su

174

O S A M N A E S T O

P O G L A V L J E

E SAM SE NOI PROBUDIO HVATAJUI DAH . Bio sam

T
nalepet Zrak

mokar od znoja i guio sam se od vruine u atoru. Ahilej je spavao pokraj mene, koe vlane poput moje.

Izaao sam iz atora, eljan povjetarca s mora. Ali i vani je zrak

legao teak i pun vlage. Bilo je t ih o, u dno t ih o. Nisam uo ni atorskih krila, ni kripu otkopane orme. ak je i more utihnulo, kao da su valovi prestali zapljuskivati obalu. Vani na puini, iza prudova, prelijevalo se glatko poput uglaana bronanog zrcala. Nema vjetra, shvatio sam. Zato je bilo tako neobino mirno. oko mene leao je nepomino, nije ga pokretao ak ni najmanji apat lahora. Sjeam se da sam pomislio: ostane li ovako, sutra neemo moi isploviti. Umio sam se i, zahvalan to me voda rashladila, vratio se u postelju, Ahileju i nemirnu, nespokojnu snu. Sljedee jutro osvanulo je isto. Budim se u lokvi znoja, koa mi je smeurana, isuena. Zahvalno gutam vodu koju nam donosi Automedon. Ahilej se budi, tare rukom oznojeno elo. Mrti se, izlazi
175

Danas neemo krenuti." Nai su ljudi snani veslai, ali ak ni oni ne mogu veslati cijelim putem. Treba nam vjetar da doplovimo do Troje. Vjetra nema. Ni taj dan, ni tu no, ni sutradan. Agamemnon je prisiljen stati pred ljude na trg i objaviti novu odgodu. Cim se vjetar digne, kreemo, obeava nam. Ali vjetar se ne die. Vrue nam je, cijelo vrijeme nam je vrue, a zrak je vreo kao rasplamsala vatra i pri nam plua pri svakom udahu. Nikad nismo primijetili kako pijesak moe pei pod nogama, kako pokrivai mogu grepsti tijelo. udi su se razgoropadile, izbijaju svae. Ahilej i ja provodimo sve vrijeme u moru, u potrazi za ono malo olakanja to ga nudi voda. Dani prolaze i ela nam se boraju od brige. Dva tjedna bezvjetrice nije prirodno, ali Agamemnon ipak nita ne poduzima. Napokon, Ahilej kae: Razgovarat u s majkom." Sjedim pod atorom, znojim se i ekam dok on odlazi na sastanak s njom. Kad se vratio, kae: To nam rade bogovi." Ali majka mu ne eli - ili ne moe rei koji bogovi. Odlazimo Agamemnonu. Kralju se koa crveni od osipa, upaljena od vruine, i neprestano je bijesan - na vjetar, na svoju nemirnu vojsku, na svakoga tko mu prui bilo kakvu izliku da se na njega naljuti. Ahilej kae: Zna da mi je majka boica." Agamemnon gotovo rei umjesto odgovora. Odisej mu polae ruku na rame da ga obuzda. Ona kae da je ovo vrijeme neprirodno. Da je to poruka bogova." Agamemnonu nije drago to to uje; otpravlja nas namrgoena lica. Mjesec prolazi, muan mjesec grozniava sna i kipuih dana. Ljudima su lica mrka od gnjeva, ali vie ne zapodijevaju svae prevrue je. Lee u tami i mrze jedni druge. Jo jedan mjesec. Mislim da emo svi poludjeti, zagueni teinom nepominog zraka. Koliko jo dugo ovo moe trajati?
176

uz stotinu zabava i igara koje smiljamo jedan za drugoga, osjeamo satrto i jalovo. Kad e tome doi kraj? Napokon stie glas. Agamemnon je razgovarao s vrhovnim vraem Kalhantom. Svi ga poznamo: onizak ovjek s osavom smeom bradicom. Ruan je, lica otra kao u lasice, a ima obiaj hitro jezikom oblizati usnice prije nego to progovori. Ali na njemu su najrunije oi: plave, jasno plave. Tko god ih vidi, ustukne. Takvo to je nakazno. Sretan je to ga nisu ubili im se rodio. Kalhant vjeruje da smo uvrijedili boicu Artemidu, premda ne kae ime. Savjetuje svoj uobiajeni lijek: valja prinijeti iznimno veliku rtvu. Posluno se prikuplja stoka i mijea medovina. Na sljedeem skupu na agori Agamemnon objavljuje kako je pozvao svoju ker da pomogne nadgledati obred. Ona je Artemidina sveenica, najmlaa ena ikad pomazana u sveenstvo, moda ona uzmogne udobrovoljiti srditu boicu. A onda smo uli jo: ker dovode iz Mikene ne samo radi obreda nego i radi udaje za jednoga od kneeva. Vjenanja su uvijek dobar znamen, bogovi im se raduju pa moda i to pomogne. Agamemnon poziva Ahileja i mene u svoj ator. Lice mu je zguvano i nateeno, koa ovjeka koji ve dugo ne spava. Nos mu se i dalje crveni od osipa. Pokraj njega sjedi Odisej, staloen kao i uvijek. Agamemnon kaljuca da proisti grlo. Prine Ahileju. Pozvao sam te ovamo da ti neto predloim. Moda si uo da..." Zastaje, ponovno se nakaljava. Imam ker Ifigeniju. Htio bih da ti ona po stane enom." Zurimo u njega. Ahilej otvara usta, zatvara ih. Odisej kae: Agamemnon ti nudi veliku ast, kraljeviu Ftije." Ahilej muca, ne snalazi se, to mu se rijetko dogaa. Da, i ja mu zahvaljujem." Pogled mu skree na Odiseja i znam to sad misli: a to je s Deidamijom? Ahilej je ve oenjen, kao to Odisej dobro zna. Ali knez Itake kima, jedva primjetno da Agamemnon ne vidi. Mo177

Poaen sam to si pomislio na mene", kae Ahilej, i dalje s oklijevanjem. Upitno baca pogled prema meni. Odisej to vidi, kao to vidi sve. Naalost, provest ete samo jednu no zajedno prije nego to ona ponovno bude morala otii. Premda, dakako, mnogo se toga moe dogoditi u jednoj noi." Smijei se. Nitko se drugi ne smijei. Vjerujem nae poglede. Ahilej me promatra u iekivanju mojeg odgovora: rei e ne budem li ja tako htio. Ljubomora me ujeda, ali blago. Bit e to samo jedna no, mislim. Donijet e mu ugled i utjecaj te ga pomiriti s Aga- memnonom. Lagano kimam kao to je Odisej kimnuo. Ahilej prihvaa pruenu ruku. Pristajem, Agamemnone. S ponosom u te zvati tastom." Agamemnon prima ruku mlaeg mukarca. Gledam mu oi hladne su i gotovo tune. Poslije u se toga sjetiti. Ve trei put proiuje grlo nakaljavajui se. Ifigenija je", kae on, dobra djevojka." Siguran sam da jest", kae Ahilej. Bit e mi ast da mi bude enom." Agamemnon kima glavom dajui nam znak da smijemo otii, pa se okreemo da odemo. Ifigenija. Skakutavo ime, nalik na topot ko zjih papaka po stijeni, brz, ivahan, draestan. Nekoliko dana poslije stigla je sa straom sastavljenom od namrgoenih Mikenjana, starijih mukaraca koji vie nisu podobni za rat. Dok je njezina koija klopotala prema naem taboru cestom posutom kamenjem, vojnici su izali i zurili. Mnogi od njih ve dugo nisu vidjeli enu. Naslaivali su se njezinim njenim vratom, kratkim pogledom na gleanj, rukama kojima je ljupko zagladivala nabore na svadbenoj haljini. Smee su joj se oi krijesile od
178

da

vjenanje

biti

dobro",

sporo

izgovara

Agamemnon. Dobro za nae obitelji, dobro za ljude." Izbjegava

Vjenanje e se odrati na naem privremenom trgu, na etvrtastom drvenom postolju iza kojega se uzdizao oltar. Koija se primaknula, prola pored okupljene gomile mukaraca. Agamemnon je stajao na postolju, a uz njega Odisej i Diomed, svaki s jedne strane; i Kalhant je bio u blizini. Ahilej je ekao, kako je obiaj za mladoenje, uz postolje. Ifigenija je paljivo sila s koije i popela se na drveno postolje. Bila je vrlo mlada, nije jo napunila ni etrnaestu, uhvaena negdje izmeu uzvienog dranja sveenice i djetinjastog veselja. Ovila je ruke ocu oko vrata, provukla mu prste kroz kosu. Neto mu je apnula i nasmijala se. Nisam mu vidio lice, ali uinilo mi se da su mu se ake, poloene na njezina krhka ramena, stisnule. Odisej i Diomed zakoraili su prema njoj, oba se rastapajui od smijeaka i naklona, i pozdravili je. Odgovarala je ljubazno, ali nestrpljivo. Ve je pogledom traila mua koji joj je obean. Lako ga je nala kad joj je pogled zapeo za njegovu zlatnu kosu. Nasmijeila se onome to je vidjela. Kad ga je pogledala, Ahilej je istupio i poao joj ususret; stajala je na samom rubu postolja. Mogao ju je dotaknuti, vidio sam kako je pruio ruku, posegnuo prema njezinim tankim prstima, glatkima poput koljke ulatene pijeskom. A onda je djevojka posrnula. Sjeam se kako se Ahilej namrtio. Sjeam se kako je pruio ruke da je uhvati. Ali nije padala. Vukli su je unatrag, prema rtveniku iza nje. Nit ko nije vidio kad se Diomed pomaknuo, ali njegova je ruka sad leala na njoj, golema na njezinoj njenoj kljunoj kosti, i vukla je prema kamenoj ploi. Djevojka je bila odvie zaprepatena da bi se opirala, da bi uope shvatila to se dogaa. Agamemnon je istrgnuo neto iz pojasa. Sijevnulo je na suncu kad je zamahnuo rukom. Otrica noa zasjekla joj je grlo i krv je briznula po rtveniku, potekla joj niz haljinu. Guila se, zaustila neto, ali nije uspjela protisnuti ni rije. Tijelo joj se bacakalo i grevito izvijalo, ali
179

sto su je drale prikovanu za rtvenik. Napokon je klonula, prestala se trzati i opirati, napokon se umirila. Agamemnonu su ruke bile skliske od krvi. Progovorio je u tiini: Boica je udobrovoljena." Tko zna to se tad moglo dogoditi? Zrak je bio zaguljiv od elje- zno-slanog zadaha njezine smrti. Ljudska rtva bila je gnjusan zloin, odavno odbaena u naim krajevima. I to njegova rodena ki. Bili smo zgroeni i gnjevni i u nama je tinjalo nasilje. A onda, prije nego to smo se stigli pomaknuti, neto na naim obrazima. Zastali smo, nesigurni, i opet se ponovilo. Neto blago, svjee, s mirisom mora. Zamor se pronio medu ljudima. Vjetar. Dignuo se vjetar. eljusti su se otkoile, miii opustili. Boica je udobrovoljena. Ahilej je izgledao kao da se skamenio, ukopan na istome mjestu pokraj postolja. Uhvatio sam ga za nadlakticu i povukao ga kroz gomilu prema naem atoru. Oi su mu bile divlje, a lice pokropljeno njezinom krvlju. Namoio sam komad platna i pokuao ga oprati, ali zgrabio me za ruku. Mogao sam ih zaustaviti", rekao je; lice mu je bilo bijelo kao kreda, glas promukao. Bio sam dovoljno blizu. Mogao sam je spasiti." Zavrtio sam glavom. Nisi mogao znati." Zario je lice u ruke i vie nije govorio. Drao sam ga u naruju i aptao mu sve nepovezane rijei utjehe kojih sam se mogao sjetiti. Kad je oprao ruke uprljane krvlju i presvukao se iz okrvavljene odjee, Agamemnon nas je sve ponovno sazvao na trgu. Artemidi, rekao je, nije bio po volji krvavi pokolj na koji se sprema ova gole ma vojska. Zahtijevala je da se to plati unaprijed i jednakom mjerom. Goveda nisu dostajala. Traila se sveenica djevica, ljudska krv za ljudsku krv, a najbolje je posluila najstarija ki vrhovnog vode. Ifigenija je znala, rekao je, pristala je na rtvu. Veina ljudi nije bila dovoljno blizu da vidi izbezumljen strah i prepast u njezinim
180

Te veeri spalili su je na lomai od empresa, stabla naih najmranijih bogova. Agamemnon je za proslavu dao otvoriti stotinu bavi vina: isplovljavali smo za Troju s jutarnjom plimom. U naem je atoru Ahilej utonuo u iscrpljen san, glave poloene u moje krilo. Gladio sam mu elo, promatrao kako mu drhtaji prelijeu preko usnula lica. U kutu je leala njegova okrvavljena svadbena tunika. Kad sam je gledao, kad sam gledao njega, u grudima me peklo i titalo. To je prva smrt kojoj je svjedoio. Paljivo sam maknuo njegovu glavu iz krila i ustao. Vani su ljudi pjevali i urlali, pijani i sve pijaniji. Na alu se dizala buktinja lomae to ju je raspirivao povjetarac. Proao sam pokraj logorskih vatri, pored vojnika koji su teturali. Znao sam kamo idem. Njegov su ator uvali straari, ali ve su leali napola shrvani snom. Tko ide?" upitao je jedan trgnuvi se. Zakoraio sam preko njega i razmaknuo atorsko krilo. Odisej se okrenuo. Nadvijao se nad malim stolom, s prstom uprtim u neku toku na zemljovidu. Pokraj njega stajao je tanjur s ostatcima nedovrene veere. Dobro doao, Patroklo. U redu je, poznajem ga", dobacio je stra- aru koji je doao za mnom mucajui isprike. Priekao je da straar ode. I mislio sam da bi mogao doi." Ispustio sam preziran zvuk. Ti bi to rekao to god da si mislio." Napola se osmjehnuo. Sjedni ako eli. Upravo zavravam s veerom." Dopustio si im daje ubiju." Ispljunuo sam rijei prema njemu. Privukao je stolac stolu. Zato misli da sam ih mogao sprijeiti?" Sprijeio bi ih da je to bila tvoja ki." Imao sam osjeaj da mi iz oiju sijevaju iskre. Spalio bih ga pogledom da sam mogao. Nemam ker." Otrgnuo je komadi kruha, umoio ga u umak. Pojeo ga. Onda tvoja ena. Kako bi postupio da je to bila tvoja ena?"
178

Da." I ne bih. Ali moda je zato Agamemnon kralj Mikene, a ja sam samo knez Itake." Preglatko mi je odgovarao na pitanja. Njegova me strpljivost izluivala. Njezina smrt pada na tvoju duu." Kiselo je iskrivio usta. Pripisuje mi prevelike zasluge. Ja sam samo savjetnik, Patroklo. Ne vojskovoa." Lagao si nam." O vjenanju? Da. To je bio jedini nain da Klitemnestra dopu sti djevojci doi." Njezina majka, ondje u Argu. Pitanja su mi navi- rala na usta, ali poznavao sam tu njegovu varku. Neu mu dopustiti da mi odvrati pozornost od mojega gnjeva. Prstom sam probo zrak. Okaljao si mu ast." Ahilej jo nije ni pomislio na to, previe ga je ojadila djevojina smrt. Ali ja sam mislio. Okaljali su ga svo jom prevarom. Odisej je odmahnuo rukom. Ljudi su ve zaboravili da je on su djelovao u tome. Zaboravili su im se prolila njezina krv." Tebi odgovara tako misliti." Natoio si je vr vina, otpio gutljaj. Ljuti se, i to ne bez razloga. Ali zato si doao meni? Ja nisam drao ni no ni djevojku." Prolila se krv", frknuo sam. Po njemu, po njegovu licu. Strcnula mu je u usta. Zna li kako je to na njega djelovalo?" Oajava to to nije sprijeio." Naravno", odrezao sam. Jedva da moe govoriti." Odisej je slegnuo ramenima. Ima meko srce. Hvalevrijedna vr lina, nedvojbeno. Ako e mu to ublaiti grinju savjesti, reci mu da sam namjerno postavio Diomeda ondje gdje je stajao. Tako da Ahilej prekasno vidi to se dogaa." Mrzio sam ga toliko da sam zanijemio od mrnje. Nagnuo se naprijed u stolcu. Mogu li ti dati savjet? Ako si mu doista iskren prijatelj, pomoi e mu da se rijei tog mekog srca. Ide
182

u Troju ubijati ljude, a ne spaavati ih." Njegove su me tamne oi obuhvatile pogledom kao kakva brza vodena struja. On je oruje, ubojica. Nemoj to zaboraviti. Moe se oslanjati na koplje i pretvarati se da je tap za hodanje, ali to nee promijeniti njegovu pravu narav." Od tih sam rijei ostao bez daha, zamucao. On nije. Ali jest. Najbolji to su ga bogovi ikad stvorili. I vrijeme je da on to shvati, kao i ti. Ako ne uje nita drugo od onoga to ti govorim, uj to. Ne govorim to sa zlobnom namjerom." Nisam bio dorastao ni njemu ni njegovim rijeima to su mi se zabijale pod kou kao otra pera kojih se nisam mogao otresti. Nisi u pravu", rekao sam. Nije mi odgovorio, samo me gledao kako se okreem i utke bjeim.

183

D E V E T N A E S T O

P O G L A V L J E

UTRADAN RANO UJUTRO otisnuli smo se na put s ostatkom

S
To vritome

brodovlja. S krme naeg broda al Aulide djelovao je neobino pusto. Samo su izrovane rupe poljskih zahoda i zgarite bijelog

pepela to je ostalo od djevojine lomae pokazivali da smo bili tu. sam ga jutro probudio s Odisejevim novostima: da nije mogao na jeme vidjeti Diomeda. Tupo me sasluao, ranjenih oiju unato to je dugo odspavao. Zatim je rekao: Ali ona je svejedno mrtva." Sad se ushodao po palubi iza mene. Pokazivao sam mu sve to sam vidio - dupine koji su se praakali pokraj nas, oblake nabrekle od kie na obzoru ali bio je uznemiren i samo me napola sluao. Poslije sam ga zatekao kako stoji sam, vjeba bojne korake i udarce maem i mrti se. Svake veeri pristajali smo u drugu luku: nai brodovi nisu bili graeni za duge plovidbe, nisu mogli izdrati dan za danom na otvorenom moru. Jedini ljudi koje smo vidjeli bili su nai Ftijci i Diomedovi Danajci. Brodovlje se razdvajalo kako se cijela vojska ne bi

184

esto su bili obrasli ikarom, gustim grmljem to se probijalo medu maslinama i empresima. Ahilej je sve to jedva primjeivao. Nadvijao se nad svoj oklop i latio ga dok nije sjao poput plamena. Sedmoga dana stigli smo na Lemno, otok tono preko puta uskog ulaza u Helespont. Bio je nii od veine naih otoka, prekriven movarama i ustajalim lokvama koje su guili razlistali lopoi. Pronali smo jezerce nedaleko od tabora i sjeli na obalu. Kukci su drhtali na povrini, a iz travuljine su virile izbuljene oi. Bili smo samo dva dana plovidbe od Troje. Kako je bilo kad si ubio onog djeaka?" Podignuo sam pogled. Lice mu se skrivalo u sjeni, kosa padala preko oiju. Kako?" upitao sam. Kimnuo je zurei u vodu, kao da joj mjeri dubinu. Kako je to bilo?" Teko je opisati." Iznenadio me, zatekao nespremnoga. Zatvorio sam oi da doaram sliku. Krv je brzo potekla, toga se sjeam. I nisam mogao vjerovati koliko je ima. Glava mu se raspuknula i vidio mu se mozak." S naporom sam potisnuo muninu koja mi se podignula u grlo, ak i sad. Sjeam se onog zvuka kad mu je glava udarila o stijenu." Je li se trzao? Poput ivotinja kad ugibaju?" Nisam ostao dovoljno dugo da vidim." Jedno je vrijeme utio. Otac mi je jedanput rekao da mislim o njima kao o ivotinjama. O ljudima koje ubijem." Otvorio sam usta, zaustio neto rei, ponovno ih zatvorio. On nije dizao pogled, nego je i dalje pozorno piljio u povrinu vode. Mislim da to ne mogu", rekao je. Jednostavno, po svojem obiaju. Odisejeve rijei guvale su mi se u nutrini, pritiskale mi jezik kao uteg. Dobro, htio sam rei. Ali to ja znam? Nisam ja bio taj koji je morao osvojiti besmrtnost ratovanjem. Zato sam se suzdrao i utio. Ne mogu zaboraviti taj prizor", tiho je rekao. Njezinu smrt." Ni
185

Nee uvijek biti tako", uo sam samoga sebe kako govorim. Ovo je bila djevojka, neduna djevojka. A ti e se boriti s mukarcima, ratnicima koji e te ubiti ne napadne li ih prvi." Okrenuo se prema meni i usredotoeno me pogledao. Ali ti se nee boriti, ak i ako te napadnu. Mrzi to." Da ih je izgovorio bilo tko drugi, te bi rijei bile uvreda. Zato to nisam vjet u borbi", rekao sam. Mislim da to nije jedini razlog", rekao je on. Oi su mu bile zelene i smee poput ume, a ak i pri ovom slabom svjetlu vidio sam im zlaani sjaj. Moda nije", napokon sam rekao. Ali hoe li mi oprostiti?" Posegnuo sam i uhvatio ga za ruku. Nema potrebe da ti opratam. Ti me ne moe uvrijediti." Bile su to nagle rijei, ali zborio sam iz dubine srca, s najvrim uvjerenjem. Na trenutak je spustio pogled na nae spojene ruke. A onda je istr- gnuo ruku iz moje i zamahnuo pokraj mene tako brzo da nisam ni vidio pokret. Ustao je, a neto mlitavo i dugako poput komada mokrog ueta visjelo mu je iz ake. Gledao sam ne shvaajui to vidim. Hydros", rekao je Ahilej. Vodena zmija. Bila je smekastosiva, a plosnata joj je glava slomljeno visjela na stranu. Tijelo joj je jo podrhtavalo u samrtnom hropcu. Preplavila me slabost. Hiron nas je tjerao da napamet nauimo njihove boje i stanita. Smeesiva, pokraj vode. Nagla ud. Smrtonosan ugriz. Nisam je uope vidio", nekako sam promucao. Bacio ju je u stranu da lei tupoga nosa i smea meu aem. Slomio joj je vrat. Nisi je ni morao vidjeti", rekao je. Ja sam je vidio." Poslije toga malo se oraspoloio, vie nije hodao gore-dolje po palubi i zurio u more. Ali znao sam da ga Ifigenija i dalje mui. I njega i mene. Poeo je posvuda sa sobom nositi jedno od svojih kopalja. Bacao bi ga u zrak i hvatao, i tako u beskraj.
186

Ratrkano brodovlje polako se ponovno okupilo. Neki su brodovi doplovili dugakim, zaobilaznim putem, juno preko otoka Lezba. Drugi, koji su odabrali najkrai put, ve su ekali u blizini Sigeuma, sjeverozapadno od Troje. A neki su doplovili istim putem kao i mi, uz traku obalu. Ponovno ujedinjeni, nagomilali smo se uz Tened, otok tik uz irok al pod Trojom. Dovikujui s broda na brod, slali smo poruku o Agamemnonovu naumu: kneevi e stati na prvu crtu bojinice, njihovi ljudi rairit e se iza njih. Pri ulasku u luku zavladao je mete: tri su se broda sudarila, a vesla su pucala udarajui o trupove. Napokon smo zauzeli poloaj: Diomed s nae lijeve strane, a Me- rion s desne. Bubnjevi su zabubnjali i prvi red brodova krenuo je naprijed, zamah po zamah. Agamemnon je izdao zapovijed da se kreu sporo, poravnaju redove i odravaju korak kao jedan. Ali nai vladari jo nisu imali iskustva u sluanju zapovijedi drugih i svaki od njih je eznuo da njemu pripadne ast da bude prvi pod Trojom. Znoj se slijevao s lica veslaa dok su ih vode bodrili biem. Stajali smo na pramcu s Feniksom i Automedonom i gledali kako nam se pribliava kopno. Ahilej je besposleno bacao koplje uvis i hvatao ga. Veslai kao da su uskladili zamahe prema ravnomjernim, opetovanim udarcima drva o njegov dlan. Kad smo se primaknuli obali, poeli su se pomaljati oblici: vi soka stabla i brda ocrtavala su se na mutnoj pozadini zelenosmeeg kopna. Prestignuli smo Diomeda i bili smo za cijelu duinu broda ispred Meriona. Ima ljudi na obali", rekao je Ahilej. Zakiljio je. Naoruani su." Prije nego to sam stigao odgovoriti, odnekud je zasvirao rog, a onda su se javili i s ostalih brodova. Znak za uzbunu. Vjetar je donosio tihu jeku povika. Mislili smo da emo iznenaditi Trojance, ali oni su znali da dolazimo. ekali su nas. Cijelom duinom prvog reda veslai su porinuli vesla svom silom u vodu da uspore brod. Ono na alu nedvojbeno su bili vojnici, svi u tamnogrimiznim odorama kue Prijamove. Medu
187

vima letjela su bojna kola, pijesak im se dizao za kotaima. ovjek u kolima imao je kacigu s perjanicom od konjske dlake i ak iz daljine razabrali smo snane crte njegova tijela. Bio je krupan, da, ali ne krupan poput Ajanta ili Menelaja. Snagu je crpao iz dranja, savreno etvrtastih ramena, ravne crte leda uspravnih poput strjelice to stremi uvis. Nije to bio mlitav plemi sklon vinu i razvratu, kakvi su navodno bili ljudi s istoka. Ovaj se ovjek kretao kao da ga bogovi promatraju; svaki pokret koji je napravio bio je ispravan i besprijekoran. To nije mogao biti nitko drugi do Hektor. Iskoio je iz kola, viui neto ljudima. Vidjeli smo kako se podiu koplja, zapinju strijele. I dalje smo bili predaleko, izvan dometa njihovih lukova, ali unato veslima, plima nas je nosila prema obali, a sidra se nisu hvatala za dno. Brodovima su se pronijeli uzvici, zavladala je zbrka. Agamemnon nije izdavao nikakve zapovijedi: da zadrimo poloaj, ne pristajemo uz kopno. Gotovo smo u dometu njihovih strjelica", napomenuo je Ahilej. Nije izgledao kao da ga to plai, premda je oko nas vladala strka i topot uurbanih nogu po palubama. Zurio sam u obalu to se primicala. Hektor je otiao natrag uza al do drugog krila svoje vojske. Ali pred nama se sad pojavio drugi ovjek, zapovjednik u konatom oklopu i s kacigom s vizirom koja mu je pokrivala sve osim brade. Kako se brodovlje pribliavalo, on je zategnuo tetivu luka. Luk nije bio onako velik kao Filoktetov, ali nije bio ni mnogo manji. Naciljao je i pripremio se ubiti svojeg prvog Grka. Nikad nije dobio priliku. Nisam vidio da se Ahilej pomaknuo, ali sam uo: fijuk kroza zrak i njegov tih izdah. Koplje mu je poletjelo iz ruke i preko vode koja je razdvajala nau palubu od ala. Bila je to puka gesta. Nema tog kopljanika koji moe dobaciti ni pola puta to ga preleti strjelica. Koplje ne bi stiglo do cilja. Ali ovo je koplje stiglo. Crni iljak probio je strijelcu grudi tako da se sruio na leda. Strjelica mu je bezopasno zalepetala u zraku, nasumce odapeta prstima koji su ve bili oduzeti. Pao je u pijesak i
188

S brodova pokraj nas, onih koji su vidjeli to se dogodilo, zaorilo se kliktanje i pobjedonosne trube. Vijest se poput poara pronijela redovima grkih brodova u svim smjerovima: prva je krv prolivena, a udarac je zadao bogoliki princ Ftije. Ahilejevo je lice bilo nepomino, gotovo spokojno. Nije izgledao kao ovjek koji je upravo izveo udo. Na obali su Trojanci tresli orujem i izvikivali neobine, grube rijei. Nekolicina ih je kleala oko palog ovjeka. Iza sebe uo sam kako Feniks ape neto Automedonu, koji je nekamo otrao. as poslije pojavio se sa svenjem kopalja. Ahilej je uzeo jedno bez biranja, podignuo ga, zamahnuo i bacio. Ovaj sam ga put promatrao, gledao gibak nagib njegove nadlaktice, zadignutu bradu. Nije zastao, kao to bi veina zastala, da nacilja ili promotri. Znao je kamo e ga baciti. Na obali je pao jo jedan ovjek. Sad smo bili blizu i s obiju su strana poletjele strijele. Mnoge su pale u vodu, druge su se zabijale u jarbole i brodsku oplatu. Nekoliko ljudi u naem redu bolno je kriknulo; nekolicina je pala i u njihovim redovima. Ahilej je mirno uzeo tit od Automedona. Stani iza mene", rekao mi je. Posluao sam ga. Kad je doletjela strijela, odbio ju je titom. Uzeo je je jo jedno koplje. Vojnici su podivljali i gorljivo zasuli more strijelama i kopljima. Negdje dolje, na kraju reda, Protezilej, knez Filakije, sa smijehom je skoio u more s pramca broda i zaplivao prema obali. Moda je bio pijan, moda mu je krv zakipjela od oekivanja slave, moda je htio nadmaiti kraljevia Ftije. Pogodilo ga je vrtee koplje to ga je ba cio sam Hektor i zapjenjeni valovi oko njega su se zacrvenjeli. On je prvi poginuo od Grka. Nai su se ljudi spustili s brodova niz konope, podiui goleme titove da se obrane od strijela, i nahrupili na al. Trojanci su se dobro drali, ali na alu nije bilo prirodne obrane, a mi smo bili brojano nadmoniji. Na Hektorovu zapovijed, pokupili su svoje pale drugove i povukli se. Ali poruku su poslali: nee se dati tako lako pobiti.
189

D V A D E S E T O

P O G L A V L J E

D
Mjebilo

OPLOVILI SMO DO

ALA i izvukli prve brodove na

pjeanu obalu. Odaslani su izvidnici da otkriju ima li jo trojanskih zasjeda i postavljena je straa. Iako je bilo vrue, nitko

nije skidao oklop. Brzo, dok su brodovi i dalje pristizali tako da su zakrili zaljev, drijebanjem smo odredili gdje e se utaboriti svako kraljevstvo. sto koje je pripalo Ftiji bilo je sasvim na kraju ala, daleko od toke gdje e biti trg, daleko od Troje i svih ostalih kraljeva. Brzo sam ispod oka pogledao Odiseja, on je upravljao drijebom. Lice mu je prijazno i nedokuivo, kao i uvijek. Kako znamo dokle moramo ii?" upitao je Ahilej. Rukom je zaklonio oi od sunca i zagledao se prema sjeveru. al se protezao unedogled. Do mjesta gdje zavrava pijesak", rekao je Odisej. Ahilej je rukom dao znak naim brodovima da krenu uza al i kapetani Mirmidonaca odvezali su konope, izvukli se iz guve ostalog brodovlja te poli za njim. Sunce je arilo s neba; kao da je ovdje jae
190

Odisej namjestio drijeb, morali smo mu zahvaliti: ovo je bio daleko najbolji od svih tabora, s obiljem zelenila, hladovine i mira. Ostavili smo Mirmidonce Feniksovim uputama i vratili se u glavni tabor. Kuda god smo prolazili, sve je brujalo od istih uurbanih radova: brodovi su se izvlaili na suho, podizali se atori, istovarivala oprema. Kao da je sve do jednog ovjeka obuzela grozniava snaga, mahnita odlunost. Napokon smo tu. Putem smo proli pored tabora slavnog Ahilejeva roaka, divovskog Ajanta, kralja otoka Salamine. Vidjeli smo ga izdaleka u Aulidi i uli glasine: paluba mu je pucala pod nogama dok je po njoj hodao, teglio je bika na leima due od kilometra. Zatekli smo ga kako iz potpalublja vadi velike vree. Miii su mu bili krupni, kao od stijene odvaljeni. Sine Telamonov", zazvao je Ahilej. Div se okrenuo. Polako je shvatio tko je momak pred njim, nije ga se moglo ni s kim zamijeniti. Oi su mu se stisnule, a onda je prevladala ukoena uljudnost. Sine Pelejev", rekao je prigueno. Odloio je teret i pruio mu ruku s vornatim uljevima, velikima poput maslina. Pomalo sam alio Ajanta. On bi bio Aristos Achaion da nema Ahileja. Kad smo se vratili u tabor, stali smo na uzvisinu koja je oznaavala granicu izmeu pijeska i trave i zagledali se u ono zbog ega smo doli. U Troju. Od nas ju je dijelila prostrana travnata ravnica, a opasavale su je dvije iroke, lijene rijeke. ak i ovako izdaleka, njezine kamene zidine presijavale su se pod otrim suncem. inilo nam se da vidimo metalni odsjaj slavnih Skejskih vrata, za ije se mjedene arke govorilo da su visoke poput ovjeka. Poslije u izbliza vidjeti te zidine, njihovo otro, etvrtasto kamenje, savreno izrezano i poslagano jedno na drugo, djelo boga Apolona, govorilo se. I pred njima u se pitati kako se uope takav grad moe zauzeti. Jer zidine su bile previsoke za opsadne tornjeve, prevrste za katapulte, a nitko pri zdravoj pameti ne bi se
191

Kad se sunce ovjesilo nisko na nebu, Agamemnon je sazvao prvi sastanak vijea. Podignut je veliki ator pod koji su u nepravilnu polukrugu sloili nekoliko redova stolaca. Sprijeda su sjedili Agamemnon i Menelaj, a sa strane Odisej i Diomed. Kneevi su ulazili i, jedan po jedan, zauzimali mjesta. Od roenja uvjebani u hijerarhiji, manje vani vladari uzimali su slabija mjesta, ostavljajui prednje redove onim slavnijima. Ahilej je bez oklijevanja zauzeo mjesto u prvom redu i dao mi rukom znak da sjednem pokraj njega. Sjeo sam, ekajui da netko prigovori, zatrai da me uklone. Ali tad je stigao Ajant sa svojim polubratom, kopiletom Teukrom, a Idomenej je doveo svojeg kopljonou i koijaa. Oito se najboljima gledalo kroz prste i udovoljavalo njihovim muiavim prohtjevima. Za razliku od onih sastanaka u Aulidi, o kojima smo uli pritube (da su bahati, beskorisni, beskrajni), ovdje se raspravljalo samo o poslu: o poljskim zahodima, zalihama hrane, strategiji. Kraljevi su bili podijeljena miljenja treba li napasti ili pregovarati - moda da se najprije pokuamo ponaati uljueno? Zaudo, Menelaj je najglasnije zagovarao diplomaciju. Drage u volje poi pregovarati s njima", rekao je. Na meni je odgovornost." Zato smo onda prevalili cijeli ovaj put ovamo ako ih kani nagovarati na predaju?" potuio se Diomed. Mogao sam ostati kod kue." Nismo divljaci", tvrdoglavo je rekao Menelaj. Moda e posluati glas razuma." Ali vjerojatno nee. emu gubiti vrijeme?" Zato, dragi kralju Arga, jer izbije li rat nakon diplomatskih pregovora ili odgode, neemo izgledati kao najgori zlotvori." To se javio Odisej. A to znai da gradovi Anatolije nee misliti kako su duni priskoiti u pomo Troji." Ti si dakle za to, Itako?" upitao je Agamemnon. Odisej je slegnuo ramenima. Ima mnogo naina da se pone rat. Ja uvijek mislim da je pljakaki pohod dobar poetak. Postie
192

Da! Pohod i pljaka!" zarevao je Nestor. Ponajprije moramo pokazati snagu!" Agamemnon je protrljao bradu i preletio pogledom preko prostorije pune kneeva. Mislim da su Nestor i Odisej u pravu. Najprije pljaka. Onda emo moda poslati poklisara. Kreemo sutra." Vie nije morao dati nikakve upute. Pljakaki pohod bio je uobiajena ratna taktika za opsade: ne napada se sam grad, nego zemlja koja ga okruuje i opskrbljuje ga itom i mesom. Ubija se sve koji se opiru, oni koji se ne opiru postaju kmetovi. Od tad im se uzima sva ljetina, a keri i ene dre u suanjstvu kao taoci njihove odanosti. Oni koji uspiju pobjei potrait e sklonite u gradu. Ubrzo e ondje postati tijesno i poet e izbijati pobune i harati bolesti. S vremenom e se gradska vrata morati otvoriti - iz oaja, ako ne iz asti. Nadao sam se da bi Ahilej mogao prigovoriti, objaviti kako nema slave u ubijanju seljaka. Ali on je samo kimnuo, kao da mu je ovo ve stota opsada, kao da cijeli ivot nije radio nita drugo nego predvodio pljakake pohode. I posljednje - bude li napada, ne elim nered. Moramo imati zbijene redove i postrojbe." Agamemnon se promekoljio na stolcu, djelovao je gotovo kao da je usplahiren. I trebao se bojati jer su nai kneevi lako razdraljivi, a ovo je prva raspodjela asti mjesto u redu. Ako se netko eli pobuniti protiv njegova autoriteta, sad je pravi as. Kao da ga je ljutila sama pomisao na to, glas mu je zvuao hrapavo. To mu je bila esta pogreka: to mu je poloaj bio nesigur- niji, postajao je neugodniji. Menelaj i ja preuzet emo sredinu, naravno." Na to se zauo tihi mrmor neodobravanja, ali Odisej ga je nadglasao. Vrlo mudro, kralju Mikene. Tako e te glasnici lake nai." Upravo tako." Agamemnon je brzo kimnuo kao da je ba to bio
razlog. Lijevo od mojeg brata bit e kraljevi Ftije. A desno od

mene Odisej. Bono na krilima bit e Diomed i Ajant." Sve su to bili

193

se probiti. Stoga su bila i najvanija da ih se obrani pod svaku cijenu, a i donosila su najvei ugled. Ostatak zoru." Sunce je upravo zalazilo kad smo poli niza al prema naem taboru. Ahilej je bio vrlo zadovoljan. Pripalo mu je jedno od mjesta najveeg prvenstva, i to bez borbe. Bilo je prerano za veeru pa smo se popeli na travnati breuljak koji se uzdizao odmah do tabora, tanak hrbat zemlje to je izvirivao iz ume. Zastali smo ondje da naas promotrimo na novi tabor i morsku puinu iza njega. Umirue svjetlo pozlatilo mu je kosu, a lice mu je obasjala milina veeri. Jedno je pitanje gorjelo u meni jo od bitke s brodova, ali dosad ga nisam imao vremena postaviti. Jesi li mislio o njima kao o ivotinjama? Kao to ti je otac rekao?" Zavrtio je glavom. Nisam uope mislio." Nad glavama su nam kretali galebovi i ponirali u dubinu. U mi slima sam ga pokuao zamisliti okrvavljenih ruku, kao ubojicu, kakav e biti nakon sutranjega prvog pljakakog pohoda. Boji li se?" upitao sam. Iz umarka iza nas zapjevao je prvi ve ernji slavuj. Ne", rekao je. To je ono za to sam se rodio." Sutra ujutro probudio sam se uz um trojanskih valova koji su zapljuskivali trojansku obalu. Ahilej je i dalje drijemao pokraj mene pa sam izaao iz atora kako bih ga pustio da spava. Vani se nebo plavilo bez oblaka, kao i juer; sunce arko i prodorno, a velike plohe svjetla s bljeskom se odbijaju od puine. Sjeo sam i osjetio kako mi se peckave kapi znoja kotrljaju niz kou. Za manje od jednog sata kree se u pohod. Zaspao sam mislei o tome, probudio sam se s tim. Ve smo raspravili i odluili da ja neu ii. Veina ljudi ne ide. Ovo je kraljevski pohod, smiljen
194

odrediti

drijeb."

Kad

je

amor

utihnuo,

Agamemnon je ustao. Dogovoreno je. Kreemo sutra. Pohod u

Da, ve je ubio one ljude na obali dan prije. Ali to je bilo iz daljine i nije se vidjela krv. Pali su gotovo smijeno, predaleko da bi im vidjeli lica ili bol. Ahilej je izaao iz atora, ve odjeven. Sjeo je pokraj mene i pojeo zajutrak koji ga je ekao. Govorili nismo gotovo nita. Nije bilo rijei kojima bih mu iskazao kako se osjeam. Na je svijet bio svijet krvi i asti koju ona donosi; samo se kukavice ne bore. Kraljevi nije imao izbora. Borio se i pobijedio ili se borio i poginuo. ak mu je i Hiron poslao koplje. Feniks je takoer ve ustao, okupljao je Mirmidonce koji e ga pratiti obalom, uz more. Bila im je to prva bitka i trebao im je glas zapovjednika. Ahilej je ustao, a ja sam ga promatrao kako im prilazi gipkim korakom, kako mu s bronanih kopi na tunici odsijeva vatra, kako mu zagasitogrimizni plat posvjetljuje kosu do sunevo zlatne. Izgledao je tako istinski junaki da sam se jedva uzmogao prisjetiti kako smo samo veer prije pljuvali jedan drugoga koticama maslina preko pladnja sira to nam ga je ostavio Feniks. Da smo grohotali od razdraganog smijeha kad me pogodio ravno u uho jednom koticom, mokrom i jo oblijepljenom komadiima mesa masline. Podignuo je koplje dok im je govorio i zatresao sivim iljkom, ta mnim poput kamena ili olujna mora. alio sam druge vladare koji su se morali boriti da dokau svoj autoritet ili su se slabo snalazili s njime nezgrapno mlatarajui rukama. Ahileju je junatvo stajalo kao saliveno, poput blagoslova, i ljudi su podizali pogled prema njemu kao da gledaju kakva sveenika. Poslije se doao oprostiti od mene. Bio je ponovno ljudske veliine, a koplje je drao labavo, gotovo lijeno. Moe li mi pomoi da navuem ostatak oklopa?" Kimnuo sam i poao za njim u hlad pod atorom, odmaknuvi vrata od teke tkanine, koja su ponovno pala i zatvorila se u hipu kao ito se svjetiljka utrne puhanjem. Dodavao sam mu pokrove od koe i metala onim redom kako mi je pokazivao, pokrove za bedra,
195

trbuh. Gledao sam kako zakopava jedan po jedan titnik, vidio kako mu se kruta koa zariva u meko meso, u put koju sam jo sino milovao prstima. Ruka mi je bjeala prema njemu, eznuo sam da mu raskopam tijesne kope, da ga oslobodim. Ali nisam. Ljudi su ga ekali. Dodao sam mu posljednji komad opreme, kacigu okienu perja nicom od konjskih ekinja, i promatrao ga dok ju je namjetao tako da mu pokrije ui i ostavi nezatienim samo djeli lica. Nagnuo se prema meni, uokviren broncom, miriui na znoj i kou i kovinu. Sklopio sam oi, osjetio njegove usne na svojima, jo jedino na nje mu to je ostalo mekano. A onda je otiao. Bez njega, ator mi je odjednom djelovao mnogo manji, tijesan i zaguljiv od vonja koa objeenih po zidovima. Legao sam na nau postelju i sluao ga kako vani izvikuje zapovijedi, zatim topot i hrza- nje konja. I, naposljetku, kripu kotaa bojnih kola na kojima se odvezao. Barem se nisam bojao za njegovu sigurnost. Sve dok Hektor ivi, on ne moe umrijeti. Sklopio sam oi i zaspao. Probudio me njegov nos, koji se uporno trljao o moj dok sam se otimao iz pauine snova. Mirisao je otro i neobino, na trenutak sam ak bio zgaen tim stvorom koji se svalio na mene i pritiskao lice uz moje. Ali onda je sjeo na pete i ponovno postao Ahilej, kose vlane i potamnjele, kao da je iz nje iscijeeno jutarnje sunce. Prilijepila mu se za lice i ui, slijepljena i mokra od kacige. Bio je obliven krvlju, jasno crvenim mrljama koje se jo nisu osuile i skorile do boje hre. Najprije me obuzela jeza - da je ranjen, da krvari, da je na samrti. Gdje si ranjen?" upitao sam ga. Pregledavao sam ga pogledom traei izvor krvi. Ali krv kao da je prsnula niotkuda. Polako, polako, moj je otupjeli, sneni um shvatio. Krv nije njegova. Nisu mi mogli prii dovoljno blizu da mi naude", rekao je. U glasu mu se uo prizvuk nekog pobjedonosnog uenja. Nisam znao da e biti tako lako. Kao nita. Trebao si to vidjeti. Ljudi su mi pos lije klicali." Rijei su mu zvuale gotovo sanjivo. Ne mogu proma 196

Koliko?" upitao sam. Dvanaest." Dvanaestorica ljudi koji nisu imali nikakve veze ni s Parisom ni s Helenom ni s bilo kim od nas. Seljaci?" Od gorine koja je trpko obojila moj glas kao da se trgnuo i sabrao. Bili su naoruani", brzo je rekao. Ne bih ubio nenaoruana o vjeka." Sto misli, koliko e ih ubiti sutra?" upitao sam. uo je otricu u mojim rijeima i skrenuo je pogled. Bol na njegovu licu pogodila me i posramio sam se. Gdje je sad moje obeanje da u mu oprostiti? Znao sam kakav mu je usud, a uostalom, svojom sam voljom odabrao doi pod Troju. Prekasno mi je prigovarati samo zato to sam odjednom osjetio grinju savjesti. Oprosti", rekao sam. Zamolio sam ga da mi opie to je doivio, do u tanine, onako kako smo uvijek meusobno razgovarali o svemu. I ispriao mi je, sve, kako je njegovo prvo koplje probilo jednom ovjeku udubinu obraza trgajui mu meso kad je izalo na drugu stranu. Kako je drugi pao, pogoen u prsa, kako mu se koplje zaglavilo meu rebrima kad ga je Ahilej pokuao iupati. Kad su odlazili, selo je strahovito vonjalo na blato i metal, a muhe su se ve rojile. Sluao sam svaku rije, zamiljajui da je to samo pripovijest. Kao da govori o crnim likovima na urni umjesto o ivim ljudima. Agamemnon je postavio strau da promatra Troju svakog sata svakog dana. Svi smo neto ekali: ili napad, ili izaslanstvo, ili demonstraciju snage. Ali Troja nije otvarala gradska vrata pa smo nastavili s pljakakim pohodima. Nauio sam spavati danju, tako da ne budem umoran kad se on vrati; tad je uvijek elio priati, rei mi sve do posljednje pojedinosti o licima i ranama i kretnjama ljudi. A ja sam htio moi sluati, probaviti krvave slike, preslikati ih, plone i beivotne, na vazu za budue narataje. Da ga izbavim iz toga i ponovno pretvorim u Ahileja.
197

D V A D E S E T

P R V O

P O G L A V L J E

PLJAKAKIM JE POHODIMA dola i raspodjela plijena. To

S
vojdru-

je bio na obiaj, dodjela nagrada, polaganje prava na dio ratnog plijena. Svatko je smio zadrati ono to je osvojio svojim ru-

kama: oklop koji je skinuo s mrtvog vojnika, dragulj strgnut s vrata udovice. Ali sve ostalo, vrevi i sagovi i posude, nosilo se na postolje i tamo se gomilalo da bi se pravedno podijelilo. Nije bila toliko vana vrijednost pojedinog predmeta, nego ast. Dio plijena koji je netko dobivao odgovarao je njegovu poloaju u vojsci. Pravo prvog izbora obino je pripadalo najboljem ratniku ske, ali Agamemnon je sebe stavio na prvo mjesto, a Ahileja na go. Zaudio sam se kad je Ahilej samo slegnuo ramenima. Svi znaju da sam ja bolji. Ovako Agamemnon samo ispada pohlepan." Imao je pravo, naravno. I stoga nam je bilo jo slade kad su ljudi klicali nama dok smo teturali pod naim brdom blaga, a ne Agamemnonu. Njemu su pljeskali samo njegovi Mikenjani.

198

Treeg se tjedna na povienom postolju - medu maevima, isticanim prostiraima i zlatom - pojavila djevojka. Bila je lijepa, tamnosmede koe, crne i sjajne kose. Visoko preko jagodice irila joj se modrica od udarca ake. U sumraku su joj i oi djelovale izubija no, okruene tamnim kolobarima kao da su ocrtane egipatskim crnilom. Haljina joj je bila poderana na ramenu i umrljana krvlju. Ruke su joj bile svezane. Ljudi su se eljno okupili. Znali su to znai njezina nazonost: Agamemnon nam daje doputenje da uzmemo pratnju, ene koje e vojsci prati i kuhati i biti ropkinje prilenice. Dosad su ene samo nasilno obljubljivali u poljima i ondje ih ostavljali. Bilo je mnogo zgodnije obavljati to u vlastitu atoru. Agamemnon se popeo na postolje; vidio sam kako oima odmjerava djevojku klizei po njoj pogledom dok mu jedva primjetni smijeak plee na usnicama. Kao i cijela kua Atrejevia, bio je na glasu po nezasitnoj pohoti. Ne znam to me tad spopalo. Ali zgrabio sam Ahileja za ruku i apnuo mu na uho. Uzmi je." Okrenuo se prema meni, oiju rairenih od iznenaenja. Uzmi je kao svoj dio plijena. Prije nego to je Agamemnon uzme. Molim te." Oklijevao je, ali samo naas. Ljudi Grke." Iskoraio je, jo u oklopu to ga je nosio taj dan, jo uprljan krvlju. Veliki kralju mikenski." Agamemnon se okrenuo licem prema njemu i namrtio se. Sine Pelej ev?" elim ovu djevojku za svoju ratnu nagradu." U dnu postolja Odisej je podignuo obrvu. Ljudi oko nas su zaamorili. Njegov je zahtjev bio neobian, ali ne i neutemeljen: u bilo kojoj drugoj vojsci ionako bi on prvi birao. Agamemnonu su oi razdraeno sijevnule. Vidio sam kako mu misli prelijeu licem: nije volio Ahileja, ali ovo nije bilo vrijedno da mu se ve sad suprotstavi. Djevojka jest lijepa, ali bit e ih jo takvih.

199

Ispunjavam ti elju, kraljeviu Ftije. Ona pripada tebi." Gomila je zaurlala s odobravanjem - voljeli su da su im zapovjednici dareljivi, junaci smjeli i pohotni. Njezine su oi bistro i pozorno pratile to se dogada. Kad je shvatila da odlazi k nama, vidio sam kako je gutnula i pogledom preletjela preko Ahileja. Ostavit u svoje ljude ovdje da pokupe ostalo to mi pripada. Djevojka sad ide sa mnom." Znalaki smijeh i zviduci okupljenih mukaraca. Djevojka je zadrhtala cijelim tijelom, sasvim lagano, kao zec to ga odozgo vreba jastreb. Doi", zapovjedio joj je Ahilej. Okrenuli smo se i poli. Poniknute glave, pola je za nama. Kad smo stigli u na tabor, Ahilej je izvukao no, a ona se trgnula od straha. No je jo bio krvav od bitke toga dana; opljakao je njezino selo. Daj meni", rekao sam. Dodao mi je no i odmaknuo se, gotovo u nelagodi. Oslobodit u te", rekao sam joj. Izbliza sam vidio kako su joj oi tamne, smee poput najplodnije zemlje, i velike na njezinu bademastu licu. Pogled joj je skakao s otrice na mene. Podsjetila me na uplaene psie koje sam vidio, u- urene u kutu kamo su ih stjerali. Ne, ne", brzo sam rekao. Neemo te ozlijediti. Oslobodit u te." Pogledala nas je prestravljeno. Samo bogovi znaju to je mislila da joj govorim. Bila je seljanka iz Anatolije, nije jo nikad imala priliku uti grki. Zakoraio sam prema njoj da joj poloim ruku na rame, da je smirim. Ustuknula je kao da oekuje udarac. U oima sam joj vidio strah, strah od silovanja i jo gorega. Nisam to mogao podnijeti. Samo mi je jedno palo na pamet. Okrenuo sam se prema Ahileju i uhvatio ga za tuniku. 1 poljubio ga.
200

Pokazao sam rukom na njezine ome pa opet no. U redu?" Trenutak je oklijevala. A onda mi je polagano pruila ruke. Ahilej je otiao do Feniksa da vidi moe li se nabaviti jo jedan ator. Odveo sam je na travnati proplanak, gdje sam je natjerao da sjedne dok sam joj pripremio oblog za natueno lice. Uzela ga je vrlo oprezno, oborena pogleda. Pokazao sam na njezinu nogu - bila je razderana, dugaka duboka rana sputala joj se niz potkoljenicu. Mogu li vidjeti?" upitao sam je kretnjama. Nije mi odgovorila, ali mi je drhtavo dopustila da joj pogledam nogu, oistim ranu i po krijem je zavojima. Pratila je svaki pokret mojih ruku, ni jedanput me nije pogledala u oi. Poslije sam je odveo u ator koji su podignuli za nju. Djelovala je zaprepateno kad ga je vidjela, gotovo se bojala ui. Odmaknuo sam tkaninu s ulaza i pokazao rukom; unutra je bilo hrane, vr vode i neto iste, odbaene odjee. S oklijevanjem je zakoraila u ator i ja sam je ostavio ondje dok je razrogaenih oiju zurila u sve to. Sutradan je Ahilej ponovno poao u pohod. Tumarao sam taborom, skupljao drvo za potpalu, hladio tabane u pjeni valova na alu. Sve vrijeme bio sam svjestan novog atora u kutu tabora. Uope je nismo viali, ulaz u ator bio je vrsto zatvoren poput vrata Troje. Desetak puta dolo mi je da je zazovem kroz tkaninu. Napokon sam je o podnevu vidio na ulazu u ator. Promatrala me, napola skrivena iza nabora tkanine. Kad je primijetila da sam i ja primijetio nju, brzo se okrenula da ode. ekaj!" rekao sam Skamenila se. Tunika koju je nosila - jedna od mojih - visjela joj je preko koljena, zbog ega je izgledala vrlo mlado. Koliko joj je godina? Nisam imao pojma. Priao sam joj. Pozdrav." Zagledala se u mene onim rairenim oima. Kosu je zaeljala s lica, otkrivi njene kosti obraza. Bila je vrlo ljupka.

201

Jesi li dobro spavala?" Ne znam zato sam joj se obraao. Mislio sam da bi je to moglo utjeiti. Jedanput sam uo Hirona kako je rekao da se novoroenadi tepa da bi se umirila. Patroklo", rekao sam i pokazao na sebe. Oi su joj doleprale do mene, zatim se maknule. ,,Pa-tro-klo", polako sam ponovio. Nije mi odgovorila, nije se po maknula, prstima je stezala tkaninu atorskih vrata. Tad sam se posramio. Plaio sam je. Ostavit u te", rekao sam. Kimnuo sam joj glavom i krenuo. Neto je rekla, tako tiho da je nisam uo. Stao sam. to?" Briseida", ponovila je. Pokazivala je na sebe. Briseida?" rekao sam. Stidljivo je kimnula. To je bio poetak. Pokazalo se da natuca neto malo grkoga. Nekoliko rijei koje je njezin otac pokupio i nauio je kad je uo da dolazi vojska. Jedna od rijei bila je milost. Da, molim i sto elite ? Otac je morao uiti ker kako da bude ropkinjom. Danju je tabor bio gotovo prazan, osim nas. Sjedili smo na alu i s mukom zastajkivali probijajui se kroz reenice to smo ih razmjenjivali. Najprije sam nauio tumaiti njezine izraze, zamiljen, tih pogled njezinih oiju, treptaje smijeka koje je skrivala dlanom. Nismo mogli o mnogo toga razgovarati tih ranih dana, ali to me nije smetalo. Osjeao sam neki mir dok sam sjedio pokraj nje, dok su nam valovi drueljubivo zapljuskivali noge. Pomalo me podsjealo na vrijeme to sam ga provodio s majkom, ali Briseidine su oi bistro zapaale, to majine nikad nisu. Katkad smo se poslijepodne etali zajedno po taboru, pokazujui svaki predmet kojem jo nije znala ime. Rijei su se mnoile takvom brzinom da smo se ubrzo morali sluiti zamrenim nijemim prikazima. Skuhati ruak, runo sanjati. ak i kad sam nespretno pokazao
202

pojam, Briseida je razumjela i prevodila ga nizom pokreta, tako tonih da bi mi zamirisalo meso koje se pee. Cesto sam se smijao njezinoj domiljatosti, a ona bi me nagradila svojim potajnim smijekom. Pljaka se nastavljala. Agamemnon se svaki dan penjao na postolje medu plijenom nagomilanim toga dana i govorio: Nema novosti." Nema novosti znailo je da nema vojnika, nema znakova, nema zvukova iz grada. Tvrdoglavo je sjedio na obzoru i prisiljavao nas da ekamo. Ljudi su se tjeili na druge naine. Nakon Briseide, na postolju bi se gotovo svaki dan pojavila djevojka ili dvije. Sve su to bile seljanke uljevitih ruku i opeenih nosova, navikle na teak rad pod suncem. Agamemnon si je priutio to ga ide, kao i ostali kneevi. Sad su se djevojke vidjele posvuda: brzale su medu atorima, teglei vjedra i prolijevajui vodu po svojim dugim zguvanim haljinama, istim onim haljinama koje su nosile na dan kad su otete. Posluivale su voe, sir i masline, rezale meso i natakale vino u vreve. Latile su oklope, uglavljujui ih medu noge dok su sjedile na pijesku. Neke su ak i prele, izraujui niti od zamrenih gruda vune ovaca to smo ih pokrali u pohodima. Naveer su sluile na druge naine, a ja sam se grio od nelago de sluajui krike to su dopirali iz svakog kutka tabora. Trudio sam se ne misliti na njihova spaljena sela i ubijene oeve, ali bilo je teko otjerati te misli. Krvavi pohodi utisnuli su trag u lice svake djevojke, velike mrlje boli od kojih su im oi drhtale i prelijevale se ba kao vjedra to su im udarala o noge dok su ih nosile. I modrice, od aka ili lakata, a katkad i jasno ocrtani krugovi - od udarca drkom koplja u elo ili sljepoonicu. Jedva sam mogao gledati te djevojke dok su posrui stizale u tabor da ih razdijele kao robu. Slao sam Ahileja da ih zahtijeva za sebe, da ih trai to vie moe, i mukarci su ga ve poeli zadirkivati zbog neutaive pohote, vjeno ukruena uda. Nismo ni
203

Svaka nova djevojka odlazila je najprije kod Briseide, koja ju je tjeila blagim anatolskim rijeima. Dali bi joj da se okupa, dobila bi novu odjeu i zatim se pridruila ostalima u atoru. Podignuli smo novi ator, vei, kako bi u njega stale sve djevojke, njih osam, deset, jedanaest. Uglavnom smo s njima razgovarali Feniks i ja, Ahilej se drao podalje. Znao je da su ga vidjele kako im ubija brau i dragane i oeve. Neke se stvari ne mogu oprostiti. Polako su se prestajale bojati. Prele su i priale na svojem jeziku, uei jedna drugu rijei koje su ule od nas - korisne rijei kao to su sir, voda, vuna. Nisu uile tako brzo kao Briseida, ali svladale su dovoljno da mogu s nama razgovarati. Briseida se dosjetila kako bi bilo dobro da svaki dan provedem s njima nekoliko sati i poduavam ih. Ali satovi su ili tee nego to sam oekivao: djevojke su bile na oprezu i neprestano su se pogledavale, nisu bile sigurne kako shvatiti to to sam im se odjednom pojavio u ivotu. I opet im je Briseida smirivala strahove i pomogala da nam uenje bolje napreduje, priskaui s objanjenjem ili kakvom kretnjom koja objanjava. Sad je ve sasvim dobro govorila grki te sam sve ee jednostavno preputao poduku njoj. Bila je bolja uiteljica od mene, i duhovitija. Sve nas je tjerala u smijeh svojim nijemim prikazima: guter pospanih oiju, dva psa u svai. Lako mi je padalo ostati s njima dokasna, sve dok ne bih uo kripu bojnih kola i zveket bronce iz daljine, a tad sam se vratio pozdraviti svojeg Ahileja. U tim je trenutcima bilo lako zaboraviti da rat jo nije doista

204

D V A D E S E T

D R U G O

P O G L A V L J E

TT

3 T - OLIKO GOD POHODI BILI POBJEDONOSNI , ipak SU to

bili samo pljakaki pohodi. Ljudi koji su pogibali od naeg oru- JL bili su zemljoradnici ili obrtnici iz prostrane mree okolnih sela koja su opskrbljivala moni grad - a ne vojnici. Na vijeanjima je Agamemnon sve vre stezao eljust, a ljudi su bili nemirni: gdje su bitke koje su nam obeali? Blizu, rekao je Odisej. Upozorio je na postojan dotok izbjeglica u Troju. Grad valjda ve puca po avovima. Gladne obitelji provaljuju u palau, na brzinu skrpani atori za prenoita zakruju gradske ulice. To je samo pitanje vremena, rekao nam je. Kao da ju je prizvalo njegovo proroanstvo, sljedeeg jutra nad zidinama Troje zavijorila se zastava koja nudi pregovore. Vojnik koji je uvao strau odjurio je niza al da izvijesti Agamemnona: kralj Prijam pripravan je primiti poklisara. Vijest se pronijela taborom poput poara. Ovako ili onako, sad e se neto dogoditi. Vratit e Helenu ili emo dobiti priliku da se za nju poteno borimo na bojnom polju. Vijee kraljeva poslalo je Menelaja i Odiseja, oit izbor. S prvim svjetlom, dva su mukarca krenula na konjima to su otmjeno kasali, ietkane blistavo sjajne dlake i zveckajui ukrasima. Gledali smo ih kako prelaze iroku travnatu ravnicu Troje, a onda iezavaju iza nejasnih obrisa tamnih, sivih zidina.

205

Ahilej i ja ekali smo u naem atoru i pitali se to e se dogoditi. Hoe li vidjeti Helenu? Teko da e se Paris drznuti sakriti je od mua, ali i teko da e se odvaiti da mu je pokae. Menelaj je otiao onamo upadljivo nenaoruan; moda se nije pouzdavao u samoga sebe. Zna li zato je odabrala njega?" upitao me Ahilej. Menelaja? Ne." Sjetio sam se kraljeva lica u Tindarejevoj dvorani, blistava od zdravlja i dobrog raspoloenja. Bio je naoit, ali nipoto najnaoitiji od svih mukaraca ondje. Bio je moan, ali ondje je bilo mnogo mueva koji su posjedovali vei imutak i mogli se pohvaliti veim djelima. Donio je velikoduan dar. A njezina je sestra ve bila udana za njegova brata, moda je to presudilo." Ahilej je razmiljao, ruke podvijene pod glavu. Misli li da je svojevoljno pola s Parisom?" Ako jest, mislim da to nee priznati Menelaju." Mmm." Kuckao je prstom po grudima dok je razmiljao. Ali mora da je pola svojom voljom. Menelajeva je palaa poput tvra ve. Da se otimala ili vikala, netko bi je sigurno uo. Znala je da e on doi po nju, zbog asti, ako ni zbog ega drugoga. I da e Agamemnon iskoristiti priliku i pozvati se na prisegu." To ne bih znao." Jer nisi ti udan za Menelaja." Misli, dakle, da je to uinila namjerno? Da izazove rat?" To me zapanjilo. Moda. Jednom je bila poznata kao najljepa ena u svim naim kraljevstvima. Sad kau da je najljepa ena svijeta." Progovorio je svojim najljupkijim pjevakim falsetom. Zbog nje je isplovilo tisuu brodova." Tisuu je bila brojka koju su poeli rabiti Agamemnonovi pjesnici; tisuu sto osamdeset est nije se spretno uklapalo u stihove. Moda se istinski zaljubila u Parisa." Moda se dosaivala. Da sam deset godina zatvoren u Sparti, i
206

Moda ju je Afrodita natjerala." Moda e je dovesti natrag kad se budu vraali." Razmotrili smo ovo. Mislim da bi Agamemnon svejedno napao." I ja mislim. Ionako je vie uope ne spominju." Osim kad dre govore vojnicima." Naas smo zautjeli. Onda, kojeg bi ti prosea odabrao?" Podbo sam ga laktom i on se nasmijao. Vratili su se podno, sami. Odisej je podnio izvjetaj vijeu, dok je Menelaj utke sjedio. Kralj Prijam doekao ih je srdano, ugostio ih gozbom u velikoj dvorani. Zatim je stao pred njih, uz njega Paris i Hektor s boka, a ostalih etrdeset osam sinova poredani iza njega. Znamo zato ste doli", rekao im je. Ali dama se ne eli vratiti i zamolila nas je da je uzmemo u zatitu. Nikad nisam odbio stati u obranu ene, niti u odbiti sada." Lukavo", primijetio je Diomed. Nali su nain kako zaobii vlastitu krivnju." Odisej je nastavio: Rekao sam im da se, ako su tako odluili, vie nema to rei." Agamemnon je ustao, a glas mu je velianstveno zazvonio. Doista se vie nema to rei. Pokuali smo pregovarati, a oni su nas grubo odbili. Jedini astan put koji nam preostaje jest rat. Sutra ete stei slavu koju zasluujete, svi vi, do posljednjeg ovjeka." Govorilo se jo, ali vie nita nisam uo. Do posljednjeg ovjeka. Preplavio me strah. Kako se toga nisam sjetio? Pa naravno da e se od mene oekivati da se borim. Sad smo u ratu i svi moraju sluiti. A posebno najbliskiji drubenik Achaiona. Te sam noi jedva oka sklopio. Koplja naslonjena uz krila naeg atora izgledala su mi nemogue visoka te sam se u sebi s mukom pokuavao prisjetiti barem neega od onoga to sam uio: kako za
207

Aristosa

mahnuti, kako se sagnuti. Suenice nisu rekle nita o meni - nita 0 tome koliko u dugo poivjeti. Probudio sam Ahileja, izbezu mljen od straha. Ja u biti ondje", obeao mi je. Jo nije ni svanulo, a Ahilej mi je u mraku pomogao da se opremim 1 naoruam. titnici za potkoljenice, rukavice, konati prsni pokrov i bronani oklop preko njega. Sve mi je to djelovalo vie kao smetnja nego kao zatita, udaralo me o bradu dok sam hodao, sputavalo mi ruke, pritiskalo me teinom. Uvjeravao me da u se naviknuti. Nisam mu vjerovao. Kad sam tog jutra izaao iz atora na jutarnje sunce, osjeao sam se glupo, kao da sam u igri navukao odjeu starijeg brata. Mirmidonci su ekali, naguravajui se od uzbuenja. Zajedno smo krenuli dugim putem niza al da se pridruimo golemoj vojsci koja se okupljala. Ve sam disao plitko i ubrzano. Vojsku smo uli prije no to smo je vidjeli: hvalisave prijetnje, zveku oruja, tuljenje rogova. Zatim se al prostro ravno iza zavoja i otkrio bodljikavo more ljudi postrojenih u urednim etverokutima. Svaka je postrojba isticala stijeg koji je pokazivao tko joj je voda. Samo je jo jedan pravokutnik ekao prazan: mjesto prvenstva na mijenjeno Ahileju i njegovim Mirmidoncima. Zakoraili smo naprijed i zauzeli poloaje, Ahilej na elu, zatim red zapovjednika s mojih obiju strana. Iza nas red za zbijenim, sjajnim redom ponosnih vojnika Ftije. Ispred nas pucala je iroka trojanska ravnica, bez ijednog breuljka, a na njezinu kraju uzdizala su se mona gradska vrata i kule. Podno zidina, u nejasnu meteu tamnih glava i ulatenih titova od kojih se odbljeskivalo sunce, uzbibano more ljudstva dignulo se na noge ekajui da krene na nas. Ostani iza mene", dobacio mi je Ahilej preko ramena. Kimnuo sam, a kaciga mi je zaplesala oko uiju. U meni se grio strah, drhtavo klupko panike
208

sti, ruka mi je klonula pod teinom koplja. Truba je zatrubila, a gru di su mi se naglo nadignule i spustile. Sad. To je sad. Uz silovit zveket i lupu jurnuli smo u trk. Tako smo se borili: trei koliko nas noge nose, strelovitom brzinom, da se sudarimo s neprijateljem na sredini. Ako je zamah dovoljno silovit, moemo ih razbiti i svladati u jednom naletu. Nai su se redovi brzo raspali u nepravilnim zupcima jer su neki u brzini prestizali druge, gladni slave, eljni prvi ubiti pravog Trojanca. Na pola puta preko ravnice vie nismo bili ni u redovima ni u kraljevstvima. Mirmidonci su me uglavnom prestignuli i u oblaku praine odjurili ulijevo, a ja sam zaostao medu Menelajevim dugokosim Spartancima, kose nauljene i poeljane za bitku. Trao sam dok mi je oklop kloparao. Soptao sam od napora, jed va diui, a tlo je podrhtavalo od topota nogu dok je mukla tutnjava sveudilj jaala. Podignuli su se oblaci guste praine, koji su nas gotovo posve zaslijepili. Nisam vidio Ahileja. Nisam vidio ni ovjeka pokraj sebe. Nisam mogao nita do stezati svoj tit i trati. Prvi su se redovi sudarili uz glasan prasak, uz lomljavu smrskanog drva, bronce i krvi. Uskipjela je strana guva ljudi i urlika koja je poput Haribde usisavala red za redom vojske. Vidio sam kako se ljudima otvaraju usta, ali nisam razabirao ni glasa. uo sam samo tresku tita o tit, bronce o drvo to puca. Kraj mene se jedan Spartanac odjednom sruio na tlo, koplje mu je probilo prsa. Osvrnuo sam se oko sebe da naem ovjeka koji ga je bacio, ali nisam vidio nita do isprepletene guve tijela. Kleknuo sam pokraj Spartanca da mu sklopim oi i izgovorim kratku molitvu, a onda sam gotovo povratio kad sam shvatio da je jo iv i da me preklinje piskavim hropcem. A tad tresak pokraj mene: u strahu sam se trgnuo i vidio Ajanta kako mlati svojim golemim titom kao toljagom, drobei pod njim lica i tijela. U prokrenoj stazi to je ostajala za njim zakripali su kotai trojanskih bojnih kola, a s boka im je izvirivao djeak koji je

209

iskesio zube poput tenca. Odisej je protutnjio za njima ne bi li se dokopao zaprenih konja. Spartanac me zgrabio za ruku i zalila me njegova krv. Rana je bila preduboka, nije mu bilo pomoi. Tupo mi je laknulo kad mu se napokon utrnulo svjetlo u oima. Sklopio sam mu kapke prljavim, drhtavim prstima. Uspravio sam se, oamuen; cijela ravnica kao da je bujala i pro- pinjala se poput uzburkana mora. Nisam mogao usredotoiti pogled u toj zbrci gibanja, odbljesaka sunca, oklopa i koe. Odnekud se stvorio Ahilej. Pokropljen krvlju, dahtao je zaarena lica, a koplje mu je cijelom duinom omastila krv. iroko mi se osmjehnuo, a onda se okrenuo i bacio se u gomilu Trojanaca. Tlo su prekrila razbacana tijela i dijelovi oklopa, slomljena koplja i kotai kola, ali on se nijedanput nije spotaknuo. Na cijelom tom bojnom polju samo se on nije grozniavo ljuljao i valjao poput brodske palube natopljene solju, od ega mi je dolazilo na povraanje. Nisam nikoga ubio, niti pokuao ubiti. Kako je jutro odmicalo, nakon sati i sati munog metea, oi mi je zaslijepilo sunce, a ruka me boljela od stezanja koplja - premda mi je vie sluilo kao oslonac nego kao prijetnja. Kaciga mi je gnjeila ui i polako ih pritiskala u lubanju, teka kao kakva kamena gromada. Imao sam osjeaj da sam pretrao kilometre, premda sam, pogledavi tlo, shvatio da sam nogama neprestano gazio u jednom te istom krugu, tabanao po istoj sparuenoj travi kao da pripremam polje za ples. Jeza koja me nesmiljeno obuzela iscrpila me i iscije dila, iako sam nekako uvijek bio u nekom zatiju, u udnom praznom odsjeku u koji nitko nije dolazio, i nikad mi nije zaprijetila nikakva opasnost. Bio sam tako otupio i omamljen da mi je trebalo sve do poslijepodneva da shvatim kako je za to zasluan Ahilej. U svakom me trenutku pratio pogledom, kao da je natprirodnom moi predosjeao trenutak kad e me neki vojnik spaziti i shvatiti da sam laka meta. Prije nego to bi stigli udahnuti, ve bi ih sasjekao.

210

Bio je udesan, izbacivao je koplje za kopljem, s lakoom ih upao iz stiska smrskanih tijela na tlu i usmjeravao ih prema novim metama. Gledao sam kako mu se runi zglob uvijek iznova savija, otkriva blijedo zapee dok mu se one fine kosti gipko kreu naprijed. Koplje mi je zaboravljeno klonulo na tlo dok sam ga promatrao. Vie ak nisam primjeivao runou smrti, rasut mozak, zdrobljene kosti koje u poslije ispirati s koe i iz kose. Vidio sam samo njegovu ljepotu, pjev njegovih udova, lakonogi let njegovih nogu. Napokon se spustio sumrak i pustio nas da se epavi i iscrpljeni zaputimo natrag u svoje atore, vukui za sobom ranjene i mrtve. Dobar dan, rekli su nai kraljevi tapui jedan drugoga po leima. Povoljan poetak. Sutra emo to ponoviti. I ponovili smo, i opet i opet. Dan borbe razvukao se u tjedan, pa u mjesec. Pa u dva. Bio je to udan rat. Nije se osvajala zemlja, nisu se uzimali zaro bljenici. Borilo se samo za ast, ovjek na ovjeka. Postupno se uhodao zajedniki ritam: u deset dana borili smo se uljuenih sedam kako bi nam ostalo vremena za svetkovine i pogrebe. Bez pljakakih pohoda, bez iznenadnih napada. Zapovjednici, neko poletni jer su se nadali brzoj pobjedi, sad su se zlovoljno pomirili s tim da e rat potrajati. Vojske su bile iznimno ujednaene u snazi, mogle su se dan za danom sudarati na bojnom polju a da ni jedna od njih vidljivo ne prevlada. Dijelom je to bila zasluga vojnika koji su se slijevali iz svih krajeva Anatolije kako bi priskoili u pomo Trojancima i doli na glas kao ratnici. Nisu samo nai ljudi pohlepno udjeli za slavom. Ahilej je cvao. Odlazio je u boj opijen od sree i smijeio se dok se borio. Nije ga usreivalo ubijanje - brzo je shvatio da mu ni jedan ivi ovjek nije ravan. Ni dvojica, pa ni trojica. Nije nalazio zadovoljstva u tako lakom pokolju pa ih je od njegove ruke palo upola manje nego to ih je moglo pasti. Ono za to je ivio bili su
211

zabadaju, napokon se mogao istinski boriti. Slavodobitno se razmetao vlastitom snagom, kao trkai konj koji je predugo bio zatvoren, a sad napokon smije u galop. S natprirodnom, grozniavom okretnou odbijao je napade desetorice, petnaestorice, dvadesetpetorice. Napokon, ono to doista znam. Nisam morao ii s njim onako esto kako sam se pribojavao. Sto se rat dulje razvlaio, to se sve manje gledalo izvui ba svakog Grka iz atora. Nisam bio kraljevi, nije mi bila ugroena ast. Nisam bio ni vojnik koji je prisegnuo na poslunost, niti junak ija e snaga i vjetina nedostajati na bojnom polju. Bio sam prognanik, ovjek bez ina i poloaja. Ako je Ahilej mislio da me moe ostaviti u taboru, to je bila samo njegova stvar. Moji izlasci na bojno polje sveli su se na pet dana, zatim na tri dana pa na jedanput na tjedan. A i tad samo kad bi Ahilej traio da doem. To nije bilo esto. Veinom je sa zadovoljstvom odlazio sam, da se baci u boj i bori se samo za sebe. Ali s vremena na vrijeme dojadila bi mu samoa i molio bi me da mu se pridruim, da navuem na sebe konatu odoru ukruenu od znoja i krvi i gazim preko leeva s njim. Da svjedoim njegovim udima. Katkad, dok sam ga promatrao, primijetio bih etverokut tla kojem ni jedan vojnik nije prilazio. Obino je bio blizu Ahileja, a ako sam dugo piljio u nj, postajao bi sve svjetliji i svjetliji. Napokon, katkad bi mi nevoljko otkrila tajnu koju krije: enu bijelu poput smrti, viu od mukaraca koji su bojevali oko nje. Kako god krv trcala, nikad nije pala na njezinu bljedosivu halju. Bose noge kao da joj nisu dodirivale tlo. Nije pomagala sinu, nije mu trebala poma gati. Samo ga je gledala, kao i ja, onim svojim velikim crnim oima. Nisam znao to znai njezin izraz: moglo je to biti zadovoljstvo, ili bol, ili ba nita. Osim onaj put kad se okrenula i vidjela me. Lice joj se izobliilo od gaenja i zategnula je usne tako da su joj se zabijeljeli zubi. Zasiktala je kao zmija i nestala.

212

Uz njega sam se osokolio na bojnom polju, stekao iskustvo. Nauio sam vidjeti druge vojnike u cijelosti, ne samo dijelove tijela, rastrgano meso, broncu. ak sam se i kretao po crti bojinice, si guran pod Ahilejevom zatitom, i promatrao ostale vladare. Najblie nama bio je moni Agamemnon, na glasu kao vian koplju, uvijek dobrano iza zbijenih redova svojih Mikenjana. S tog je sigurnog poloaja izvikivao zapovijedi i bacao koplja. Istina je da je vjeto gaao, jer morao je biti vjet da bi prebacio koplje preko glava dvadeset ljudi. Za razliku od svojeg zapovjednika, Diomed je bio neustraiv. Borio se kao divlja zvijer, skakao iskeenih zuba i zadavao brze udarce koji meso nisu probijali, nego ga trgali. Zatim bi se kao gladan vuk nadvio nad tijelo, poskidao sve s njega, nabacao zlato i broncu na svoja bojna kola, a onda krenuo dalje. Odisej je nosio lagan tit i doekivao svoje protivnike pognut kao medvjed, s kopljem to ga je nisko drao rukom preplanulom od sunca. Promatrao bi onoga drugoga iskriavim oima da uhvati trzaj miia koji e mu otkriti odakle i kako e koplje doletjeti. Kad bi koplje bezopasno prozujalo pokraj njega, jurnuo bi i izbliza probio protivnika svojim kopljem, kao to se hvata riba. Oklop mu je na kraju dana uvijek bio natopljen krvlju. Poeo sam prepoznavati i Trojance: Parisa, koji je nemarno odapinjao strijele iz jureih kola. Lice mu je, ak i stisnuto remenjem pod kacigom, bilo okrutno lijepo, kostiju finih poput Ahilejevih prstiju. Vitke je bokove nehajno naslanjao na ogradu kola, u vjenoj uznositoj nadmoi, a crveni je plat padao oko njega u bogatim naborima. Nije udo da je Afroditin miljenik, izgledao je jednako tato kao ona. Izdaleka, samo nakratko kroz prosjeke medu tijelima vojnika, vi dio sam Hektora. Uvijek je bio sam, udno osamljen u prostoru koji su mu ostali preputali. Bio je sposoban, postojan i promiljen, od mjerenih pokreta. Ruke su mu bile krupne i ogrubjele od rada i kat

213

kad, kad bi se naa vojska povukla, znali smo ga vidjeti kako pere krv s njih da se moe pomoliti bez neistoe. ovjek koji je i dalje volio bogove - ak i dok su njegova braa i roaci padali zbog njih koji se estoko borio za obitelj, a ne za krhku prolaznost slave koja traje koliko i lanjski snijeg. A onda bi se redovi vojske ponovno zatvorili i vie ga ne bih vidio. Nikad mu nisam ni pokuao prii blie, kao ni Ahilej, koji se uvi jek oprezno okretao od njegove prilike da se uhvati u kotac s drugim Trojancima, da se otisne na druge obale. Poslije, kad ga Agamemnon bude pitao kad se misli sukobiti s trojanskim princom, nasmijeit e se svojim izazivaki bezazlenim smijekom. Pa to mi je Hektor skrivio?"

214

D V A D E S E T

T R E E

P O G L A V L J E

EDNOG DANA KAD SE SLAVILO , a ne borilo, nedugo nakon

J
je Od-

to smo se iskrcali pod Trojom, Ahilej je ustao u zoru. Kamo ide?" upitao sam ga.

Majci", rekao je i mugnuo kroz atorsko krilo prije nego to

sam stigao jo neto rei. Njegova majka. Neki dio mene nerazumno se nadao da nas nee ovamo slijediti. Da e je sprijeiti bol ili udaljenost. Ali naravno da nisu sprijeili. Obala Anatolije nije bila nita manje negostoljubiva od grke obale. A zbog boli se samo jo dulje zadravala s njim. lazio je u osvit, a sunce bi se primaknulo najvioj toki prije nego to bi se vratio. Ja bih ga ekao nemirno koraajui gore-dolje. O emu mu ima toliko dugo govoriti? O nekoj boanskoj katastrofi, bojao sam se. O nekoj nebeskoj naredbi koja e mi ga oduzeti. Briseida mi je esto pravila drutvo dok sam ekao. eli da se proeemo do ume?" pitala bi me. Ve sama tiha slatkoa njezina glasa,
212

Sigurna sam da e se uskoro vratiti", rekla je. Rijei su joj bile nalik na novu kou, jo vrstu i uredno oblikovanu, nimalo izlizanu od upotrebe. Kad nita nisam odgovorio, upitala me: Gdje ostaje tako dugo?" Zato joj ne bih rekao? To nije nikakva tajna. Majka mu je boica", rekao sam. Morska nimfa. Odlazi se nai s njom." Oekivao sam da e je to zapanjiti ili uplaiti, ali ona je samo kimnula glavom. Mislila sam da je on... neto. On se..." zastala je. On se ne kree kao ovjek." Tad sam se nasmijeio. Kako se kree ovjek?" Kao ti", rekla je. Znai, nezgrapno." Nije znala tu rije. Pokazao sam to pokretima, htio sam je nasmijati. Ali ona je estoko zavrtjela glavom. Ne. Ti nisi takav. Nisam to mislila." Nikad nisam doznao to je tono mislila jer se u tom trenutku Ahilej popeo na breuljak. I mislio sam da u te ovdje nai", rekao je. Briseida se ispriala i povukla se u svoj ator. Ahilej se bacio na tlo, stavio ruku pod glavu. Umirem od gladi", rekao je. Evo." Dao sam mu ostatak sira to smo ga donijeli za uinu. Zahvalno ga je pojeo. O emu si razgovarao s majkom?" Gotovo sam se bojao pitati. Ti sati koje je provodio s njom nisu mi bili zabranjeni, ali uvijek su bili odvojeni od mene. Otpuhnuo je, napola ispustio uzdah. Zabrinuta je za mene", re kao je. salijee i tetoi; to je bila samo moja dunost. Kae da se neto udno dogada meu bogovima, da se meusobno svaaju zauzimajui strane u ratu. Strahuje da su mi
216

Zato?" Nakostrijeio sam se na pomisao da ga ona brino

To je bila nova briga o kojoj prije nisam razmiljao. Ali naravno: nae su prie napuene brojnim likovima. Veliki Perzej ili skromni Pelej. Heraklo ili gotovo zaboravljeni Hilas. Nekima je pripadao cijeli ep, nekima tek stih. Sjeo je i rukama obujmio koljena. Mislim da se boji da e netko drugi ubiti Hektora. Prije mene." Jo jedan novi strah. Ahilejev ivot presjeen, jo krai nego to je predvideno. Na koga misli?" Ne znam. Ajant je pokuao, ali nije uspio. Kao ni Diomed. A oni su najbolji nakon mene. Nikoga se vie ne mogu sjetiti." A to je s Menelajem?" Ahilej je zatresao glavom. Nikada. On je hrabar i snaan, ali to je sve. Slomio bi se pred Hektorom kao voda o stijenu. Dakle. Ili ja, ili nitko." A ti to nee napraviti." Dao sam sve od sebe da ne zvuim kao da ga preklinjem. Ne." Trenutak je utio. Ali vidim to. To je udno. Kao u snu. Vidim sebe kako bacam koplje, njega kako pada. Prilazim tijelu i stojim nad njim." Jeza mi je stisnula grudi. Udahnuo sam, silom je otjerao. I to se onda dogaa?" To je najudnije od svega. Gledam njegovu krv na tlu i znam da mi se blii smrt. Ali u tom snu uope ne marim za to. Najvie od svega osjeam olakanje." Misli li da bi to moglo biti proroanstvo?" Kao da ga je od tog pitanja odjednom obuzela nelagoda. Zatresao je glavom. Ne. Mislim da to nije nita. Samo sanja." Prisilio sam glas da bude jednako bezbrian kao i njegov. Sigurno ima pravo. Napokon, Hektor ti nije uinio nita naao." Tad se nasmijeio, kao to sam se i nadao. Tako je", rekao je. uo sam to."

217

Tijekom dugih sati Ahilejeva izbivanja poeo sam tumarati daleko od naeg tabora, u potrazi za drutvom, neim da me zaokupi. Teti- dine su me novosti uznemirile: svae meu bogovima, Ahilejeva silna slava ugroena. Nisam znao to da mislim o tome, pitanja su mi se rojila u glavi dok nisam napola siao s uma. Trebalo mi je neto da mi odvue pozornost, neto suvislo i zbiljsko. Jedan od vojnika pokazao mi je bijeli lijeniki ator. Ako trai to bi radio, njima je uvijek potrebna pomo", rekao mi je. Sjetio sam se Hironovih strpljivih ruku, pribora koji je visio na stijenama od ruiastog kreme- na. I poao sam onamo. U atoru je bilo polumrano, zrak taman, sladak i opojna mirisa, oteao od metalnog vonja krvi. U jednom je kutu stajao lijenik Mahaon, bradat, etvrtaste eljusti i prikladno golih prsa, samo nehajno opasan starom tunikom. Bio je tamnoputiji od veine Grka, premda je uglavnom bio u zatvorenome, a kosa mu je bila kratko podreza- na, opet iz praktinih razloga, da mu ne pada u oi. Saginjao se nad nogom ranjenika, prstima njeno opipavajui vrak strijele zarinut u meso. Na drugoj strani atora njegov brat Podalirije upravo je navukao i zakopao oklop. Usput je neto dobacio Mahaonu, a onda se progurao pokraj mene, gurnuvi me ramenom, i izaao. Svi su znali da mu je bojno polje milije od lijenikog atora, premda je sluio i na jednome i u drugome. Mahaon nije podignuo pogled kad mi se obratio: Sigurno nisi teko ranjen kad tako dugo stoji na nogama." Ne", rekao sam. Doao sam..." Zastao sam kad su Mahaonovi prsti izvadili strijelu, a vojnik zastenjao s olakanjem. Onda?" Glas mu je bio sluben, ali ne i neljubazan. Treba li ti pomo?" Ispustio je zvuk za koji sam zakljuio da je pristanak. Sjedni i dri mi lijekove", rekao je a da me nije ni pogledao. Posluao sam ga, skupio boice i posudice razbacane po podu, neke pune ukava osuena ljekovita bilja, neke teke od pomada i ulja. Mirisao sam ih i sjeao se:
218

mast od enjaka i meda protiv upale, mak za uspavljivanje, stolisnik da se krv na rani bre zgrua. Trave su mi u sjeanje prizvale kentau- rove strpljive prste, sladak, zelen miris pilje od ruiastog kremena. Dodao sam mu to je trebao i promatrao kako sve vjeto primjenjuje: prstovet sredstva za smirenje na gornju usnicu tako da ga ranjenik udahne i lizne, namaz pomade da sprijei upalu, zatim oblozi da ublae, poveu i pokriju ranu. Mahaon je preko ranjenikove noge zagladio posljednji sloj mekanog, mirisnog voska pa umorno podignuo pogled. Patroklo, da? I uio si od Hirona? Dobrodoao si ovdje." Galama pred atorom, podignuti glasovi i bolni vapaji. Kimnuo je prema zvukovima. Donijeli su nam jo jednoga - ti ga preuzmi." Vojnici, Nestorovi ljudi, unijeli su svojeg druga i poloili ga na prazan leaj u kutu atora. Pogodila ga je strijela s bodljikom na vrhu, prola mu je kroz desno rame. Na licu mu se skorila pjena prljavtine i znoja, a donju usnu gotovo je pregrizao potiskujui krikove. Sad je prigueno, praskavo dahtao, a oi su mu kolutale i podrhtavale izbezumljene od straha. Zatomio sam nagon da pozovem Mahaona zaposlenoga drugim vojnikom koji je poeo jaukati - i posegnuo sam za komadom platna da mu otrem lice. Strjelica mu je probila najdeblji dio ramena i sad je virila iz mesa s obiju strana, udjenuta kao kakva uasna igla. Morat u otkinuti krilo strijele i izvui je iz njega jednim potezom, a da mu pritom ne zaderem jo mesa, niti ostavim u rani odlomljene komadie strijele da se zagnoje. Brzo sam mu dao napitak koji me je Hiron nauio spravljati: mje avinu maka i vrbine kore, od koje bi se bolesnik smutio i otupio na bol. Nije mogao drati vr pa sam mu ga ja pridrao, dlanom mu podiui glavu da se ne ugui, dok su mi njegov znoj i krvava pjena natapali tuniku. Trudio sam se drati tako da mu ulijem sigurnost, trudio sam se ne pokazati strah koji me obuzimao. Bio je, vidio sam, moda samo
219

godinu stariji od mene. Jedan od Nestorovih sinova, Antiloh, momak umiljata lica koji je oboavao oca. Bit e sve u redu", ponavljao sam i ponavljao, sebi ili njemu, to nisam znao. Problem je bila ipka strjelice; inae bi lijenik otkinuo jedan kraj i onda je izvukao. Ali komad koji mu je virio iz grudi nije bio do voljno velik da ga odlomim a da mu pritom ne razderem jo mesa. Nisam strjelicu mogao ostaviti u njemu, niti provui krila kroz ranu. Sto napraviti? Iza mene stajao je jedan od vojnika koji su ga donijeli i vrpoljio se kod dovratka. Domahnuo sam mu preko ramena. No, brzo. Najotriji koji moe nai." Iznenadio sam samoga sebe otresitim zapovjednikim glasom i trenutanim posluhom koji sam njime postignuo. Vojnik se vratio s kratkom, fino izbruenom otricom namijenjenom rezanju mesa, jo smedecrvenkastom od osuene krvi. Otro ju je o tuniku i oistio je prije nego to mi ju je dodao. Djeakovo se lice sad ovjesilo, jezik mu je lamatao po ustima. Nagnuo sam se nad njega i uhvatio strijelu, zgnjeivi joj krilo u vlanom dlanu. Drugom sam je rukom poeo rezati, paljivo zasijecajui kroz tkivo drva, najnjenije to sam mogao da ne zatresem bolno rame. Momak je mrcao i mrmljao, izgubljen u izmaglici opojnog napitka. Pilio sam i rezao i pilio. Leda su me boljela i predbacivao sam si to sam ostavio momka da mi lei s glavom u krilu, to ga nisam premjestio u bolji poloaj. Napokon se kraj strjelice s pernatim krilcem odvojio, ostavivi samo tanku dugu vlat drva koju je no glatko odrezao. Napokon. A onda jednako teak zadatak: iupati strjelicu s druge strane ramena. U trenutku nadahnua dograbio sam mast protiv upale i njome pomno namazao drvo, nadajui se da e to olakati put i sprijeiti oteenje tkiva. A onda sam, malo pomalo, izvukao strjelicu. Nakon nekoliko sati, barem mi se tako inilo, prepiljeni je kraj izaao natopljen krvlju. S posljednjim trzajima prisebnosti, stavio
220

sam obloge i previo ranu te mu preko prsa prebacio neku vrstu udlage za ruku. Poslije mi je Podalirije rekao da sam lud to sam napravio to to jesam, to sam rezao tako polako, pod tim kutom - trebao si samo malo jae povui, rekao je, i kraj bi se odlomio. Koga briga za razde- ranu ranu i iverje u tkivu, ima drugih kojima treba priskoiti u pomo. Ali Mahaon je vidio kako je rame lijepo zacijeljelo, bez upale i s malo boli, pa kad je sljedei put doao vojnik s ranom od strjelice, pozvao me, pruio mi britku otricu i pogledao me s iekivanjem. Bila su to udna vremena. Nad nama je u svakom trenutku visjela strana prijetnja Ahilejeve sudbine, dok se sve glasnije prialo o ratu medu bogovima. Ali ak ni ja nisam mogao ispuniti svaku minutu strahom. Kau da ljudi koji ive blizu vodopada s vremenom vie ne uju njegov um - tako sam i ja nauio ivjeti uz prijeteu bujicu njegove kobi. Prolazili su dani, on je ivio. Prolazili su mjeseci i znao bi mi proi cijeli dan a da ne zavirim u ponor njegove smrti. Dogodilo se udo jedne godine, zatim dvije. I drugi kao da su omekali na slian nain. U naem se taboru stvorila neka vrsta obitelji, okupljene oko vatre na koju je pristavlje- na veera. Kad bi mjesec izaao i zvijezde izbole tokice svjetla u tami neba, svi bismo doli onamo: Ahilej i ja, stari Feniks, a zatim i ene, isprva samo Briseida, ali sad ve cijelo jato uzbibanih lica umirenih toplom dobrodolicom koja im je pruena. I jo jedno lice Automedon, najmlai od nas, tek sedamnaestogodinjak. Bio je to tihi momak, a Ahilej i ja pratili smo kako mu snaga i vjetina rastu dok je uio spretno upravljati zahtjevnim Ahilejevim konjima i gizdavo se okretati po bojnom polju, kako i prilii. Ahileju i meni prualo je zadovoljstvo to ugoujemo ostale uz vlastito ognjite i igramo se odraslih, sluei meso i toei vino, premda se nismo osjeali posve odraslima. Kad bi vatra zamrla,
221

naprijed u svojem stolcu da nam udovolji. U posljednjem svjetlu vatre, kosti njegova lica djelovale su kao da skrivaju neko znaenje, kao znamenja to ih tumae vidioci u Delfima. I Briseida je pripovijedala, neobine, snovite prie o baenim inima, o bogovima zaaranima arolijama i smrtnicima koji su, nita ne slutei, nabasali na njih. Bogovi su bili udni, napola ljudi, napo la ivotinje: seoska boanstva, a ne uzvieni bogovi koje su tovali u gradu. Bile su prekrasne, te prie koje je pripovijedala tihim, pjev- nim glasom. Katkad su bile i smijene, kao kad je oponaala kiklopa ili lava koji njuka u potrazi za skrivenim ovjekom. Poslije, kad bismo ostali sami, Ahilej bi ponavljao djelie pria, visoko izvijajui glas i udarajui nekoliko tonova na liri. Lijepo se vidjelo kako se te draesne prie mogu pretvoriti u pjesme. I bilo mi je drago jer mi se inilo da Briseidu doista vidi onakvom kakva jest, da shvaa zato provodim dane s njom kad njega nema. Ona je sad jedna od nas, mislio sam. Doivotni dio naeg kruga. Jedne od tih veeri Ahilej ju je upitao to zna o Hektoru. Leala je oslonjena na laktove, grijui unutranju stranu ruku na vatri. Ali malo ju je iznenadilo njegovo pitanje pa se podignula i sjela. Nije joj se esto obraao izravno, niti ona njemu. Moda zbog onoga to se dogodilo u njezinu selu. Ne znam mnogo", rekla je. Nikad nisam vidjela ni njega ni bilo koga drugoga od Prijamove obitelji." Ali ula si to se pria." Ahilej se sad i sam podignuo u sjedei poloaj i nagnuo naprijed. Neto malo. Vie znam o njegovoj eni." Bilo to", rekao je Ahilej. Ona je kimnula i tiho se nakaljala da proisti grlo, kao to je esto radila prije nego to bi poela pripovijedati. Ime joj je Andromaha i ki je jedinica u kralja Etiona od Cilicije. Kau da je Hektor voli vie od svega na svijetu.

222

Prvi ju je put vidio kad je doao u kraljevstvo njezina oca odati mu poast. Ona mu je priredila dobrodolicu i ugostila ga na gozbi. Kad je veer zavrila, Hektor je od oca zatraio njezinu ruku." Mora da je vrlo lijepa." Kau da je ljupka, ali ne i najljupkija djevojka koju je Hektor mogao nai. Na glasu je zbog svoje blage udi i njene due. Ljudi na selu je vole jer im esto donosi hranu i odjeu. Bila je trudna, ali nisam ula to se dogodilo s djetetom." Gdje je Cilicija?" upitao sam. Juno niz obalu; ide li se konjem, nije daleko odavde." Blizu Lezba", rekao je Ahilej. Briseida je kimnula. Poslije, kad su se svi razili, rekao mi je: Mi smo napali i opljakali Ciliciju. Jesi li znao to?" Ne." Sjeam se tog ovjeka, Etiona. Imao je osam sinova. Htjeli su nas odbiti." Njegov tihi glas sve mi je rekao. Ubio si ih." Cijela obitelj, zaklana. Uhvatio mi je izraz lica, premda sam ga pokuao sakriti. Ali nikad mi nije lagao, nikad. Da." Znao sam da svaki dan ubija ljude: dolazio je kui mokar od nji hove krvi, s mrljama koje je ribao s koe prije veere. Ali bilo je trenutaka, poput ovoga sada, kad bi me ta spoznaja shrvala. Kad sam mislio o svim suzama koje su zbog njega isplakane svih ovih godina koje su prole. I kako sad i Andromaha i Hektor tuguju zbog njega. Tad mi se inilo da on sjedi s druge strane svijeta od mene, premda mi je bio tako blizu da sam osjeao toplinu koja mu izbija iz koe. Ruke su mu leale u krilu, nauljane od koplja, ali i dalje lijepe. Ni jedne ruke nisu tako njene, niti tako ubojite. Iznad nas, zvijezde je zastro veo. Pritiskao me teak zrak. Noas e oluja. Kia e lijevati, natopit e i napuniti zemlju tako da puca po a
223

vovima. Bujica e provaliti s planinskih vrhunaca, skupljajui putem snagu da odnese sve to joj se nade na putu: ivotinje, kue, ljude. On je takva bujica, pomislio sam. Njegov mi je glas prekinuo tiinu misli. Jednog sam sina ostavio na ivotu", rekao je. Osmoga. Da loza ne izumre." udno je to mi je to sitno dobro djelo izgledalo kao in istinskog milosra. A opet, koji bi ratnik osim njega uinio barem toliko? Pobiti cijelu obitelj bio je pothvat kojim se hvalilo, velianstveno djelo koje je dokazivalo kako si dovoljno moan da zatre ime. Ovaj preivjeli sin imat e djecu, dat e im obiteljsko ime i ispriati im njihovu priu. Bit e sauvani, u sjeanju, ako ve ne na ivotu. Drago mi je", rekao sam, puna srca. Cjepanice u vatri pobijeljele su od pepela. udno je to", rekao je. Uvijek sam govorio da mi Hektor nije uinio nita naao. Ali on

224

D V A D E S E T

E T V R T O

P O G L A V L J E

ODINE SU PROLAZILE i jedan se vojnik, jedan od Ajanto-

G
je zara-

vih, pobunio stoga to rat tako dugo traje. Isprva nitko nije obraao pozornost na njega, ovjek je bio nakazna rugoba i

na glasu kao lopov i hulja. Ali rogoborio je sve rjeitije i sve bunije. etiri duge godine, govorio je, a od toga ba nikakve koristi. Gdje blago? Gdje je ta ena? Kad emo kui? Ajant ga je zveknuo po glavi, ali on se nije dao utiati. Vidite kako se ponaaju prema nama? Njegovo se nezadovoljstvo polako proirilo iz jednoga tabora u drugi. Vrijeme je bilo loe, posebno kiovito, i nepovoljno za borbu. Zaredale su ozljede, osipi, zglobovi iaeni na skliskom blatu, ze. Pakosne, peckave muhe tako su se gusto rojile oko dijelova tabora da su izgledale poput oblaka dima. Zlovoljni, eui se izgrizeni od muha, ljudi su se poeli besposleno motati oko agore. Isprva su se samo okupljali u malim skupinama i doaptavali se. Onda im se pridruio vojnik od kojeg je sve krenulo
m

Agamemnon je poslao naoruanu postrojbu da ih rastjera. Ljudi su se mrko i polako razili, ali su se vratili im se postrojba povukla. Agamemnon je zauzvrat postavio jednu falangu da cijeli dan straari na agori. Ali bila je to muna dunost: pod suncem, bez traka hlada, gdje je muha bilo najvie. Do kraja dana falanga se prorijedila jer su mnogi napustili svoja mjesta, a buntovnika se namnoilo. Agamemnon je poslao uhode da ga poimence izvijeste tko se tono ali, a zatim je sve te ljude redom dao uhititi i iibati. Sljedee je jutro nekoliko stotina vojnika odbilo ii u borbu. Neki su se ispriali boleu, neki se nisu ni potrudili smisliti izliku. Vijest se pronijela pa je odjednom oboljelo jo ljudi. Nabacali su maeve i titove na hrpu na irokom postolju i gusto se poredali zauzevi agoru. Kad se Agamemnon htio silom probiti izmeu njih, prekriili su ruke na prsima i nisu se htjeli pomaknuti ni pedalj. Ponien na vlastitoj agori, Agamemnon je pocrvenio, a onda se jo jae zajapurio. lanci prstiju pobijeljeli su mu koliko je snano stezao ezlo, komad vrsta drveta okovan eljezom. Kad mu je ovjek ispred njega pljunuo pod noge, Agamemnon je podignuo ezlo i spustio mu ga s treskom na glavu. Svi smo uli kako se kosti drobe i pucaju. ovjek se sruio. Mislim da ga Agamemnon nije namjeravao tako silovito udariti. Djelovao je kao da se skamenio i, zurei u tijelo koje mu je lealo pred nogama, stajao je nepomino kao kip. Netko je kleknuo i okrenuo truplo: polovica lubanje se udubila, smrskana od snage udarca. Vijest je prohujala meu ljudima poput poara. Mnogi su potegnu li noeve. uo sam kako je Ahilej neto promrmljao, a onda ga vie nije bilo pokraj mene. Agamemnonu se na licu zrcalila sve jasnija spoznaja da je pogrijeio. Nepromiljeno, sa sobom nije poveo svoje vjerne straare. Sad je bio opkoljen i nitko mu nije mogao priskoiti u pomo, ak i da jc htio. Zadrao sam dah, siguran da e mi poginuti pred oima.
226

Iznenaena su se lica okrenula prema mjestu odakle je dopro uzvik. Ahilej je stajao na hrpi titova na postolju. Izgledao je kao pobjednik od glave do pete, lijep i jak, ozbiljna lica. Gnjevni ste", rekao je. To im je privuklo pozornost. Doista su bili gnjevni. Nije bilo uobiajeno da vojskovoa prizna kako i njegove postrojbe mogu osjetiti gnjev. Recite to vas mui", rekao je. elimo otii odavde!" Glas se javio s kraja gomile. Ovaj rat je beznadan!" Vojskovoa nam je lagao!" Zauo se amor povlaivanja. Ovo traje ve etiri godine!" Taj posljednji povik zagrmio je najgnjevnije od svih. Nisam ih mogao kriviti. Za mene su te etiri godine bile viak darovana izobilja, vrijeme oteto iz aka krtih suenica. Ali za njih je to bio ukraden ivot: ukraden od djece i ena, od obitelji i doma. Vae je pravo pitati i dvojiti o tim stvarima", rekao je Ahilej. Cini vam se da ste zavedeni, jer obeali su vam pobjedu." Da!" Na tren sam vidio Agamemnonovo lice, u trpkom gru ljutnje. Ali zapeo je u gomili, nije se mogao niti osloboditi niti to rei a da ne izazove buru negodovanja. Kaite", rekao je Ahilej. Mislite li da se Aristos Achaion bori u beznadnim ratovima?" Ljudi nisu odgovarali. Onda?" Ne", rekao je netko. Ahilej je ozbiljno kimnuo. Ne. Ne borim se u takvim ratovima i prisegnut u na to god elite da je doista tako. Ovdje sam jer vjerujem da emo pobijediti. I ostajem do kraja." Za tebe je to dobro." Sad se javio drugi glas. Ali to je s onima koji ele otii?"
227

gamemnon je zaustio odgovoriti. Mogao sam zamisliti to bi rekao. Nitko ne odlazi! Bjegunci e biti pogubljeni! Ali imao je sree jer ga je Ahilej preduhitrio. Slobodni ste otii kad god poelite." Da?" Glas je zvuao sumnjiavo. Naravno." Zastao je i osmjehnuo se svojim najiskrenijim, najsrdanijim smijekom. Ali onda ja uzimam va dio plijena kad osvojimo Troju." Osjetio sam kako napetost u zraku poputa, uo pokoji znalaki grohot. Princ Ahilej govori o plijenu koji e se osvojiti, a gdje ima pohlepe, ima i nade. Ahileju nije promaknula promjena raspoloenja. Rekao je: Ve je odavno vrijeme da krenemo na bojno polje. Trojanci e pomisliti da se bojimo." Izvukao je blistav ma iz toka i podignuo ga visoko u zrak. Tko e se odvaiti i pokazati im da nemamo straha?" uli su se povici odobravanja, a onda je slijedio opi zveket dok su ljudi traili svoje oklope i grabili natrag svoja koplja. Podignuli su mrtvaca s tla i odnijeli ga; svi su se sloili da je taj vjeno izazivao nevolje. Ahilej je skoio s postolja i proao pokraj Agamemnona, slubeno mu kimnuvi. Kralj Mikene nije rekao nita. Ali vidio sam kako dugo nakon toga pogledom slijedi Ahileja. Nakon to umalo nije izbila pobuna, Odisej je smislio kako sprijeiti daljnje nemire: zaposlio je ljude izgradnjom divovske palisade oko cijelog tabora. Htio je da se protee u duljinu od petnaest ki lometara, da titi nae atore i brodove od napada s ravnice koja se stere pred nama. A cijeli bedem opasat e opkop pun otrih iiljaka. Kad je Agamemnon objavio to e se graditi, bio sam siguran da e ljudi smjesta razabrati da je rije o varki. U sve etiri godine rata taboru i brodovima nikad nije zaprijetila opasnost, kakva god pojaanja stizala Trojancima. Naposljetku, tko bi se mogao probiti pokraj Ahileja?
228

Ali tad je istupio Diomed, pohvalio naum i zastraio ljude prikazima nonih pljakakih pohoda i zapaljenih brodova. Ovo posljednje djelovalo je posebno snano bez brodova se vie nikad ne moemo vratiti kui. Na kraju njegova govora, ljudima su oi sijevale poletnim arom. Kad su se radosno uputili u umu oboruani sjekirama i mjeraima, Odisej je potraio onoga prvog vojnika koji je potaknuo nemire, zvao se Terzit, i dao ga kriomice i bez mnogo buke premlatiti do besvijesti. Bio je to kraj pobuna kod Troje. Nakon toga tota se promijenilo, moda zato to smo se udruili u zajednikom pothvatu izgradnje bedema ili zbog olakanja to je otklonjeno nasilje. Svi smo, od onog najnieg pjeaka do vojskovoe glavom, poeli o Troji misliti kao o nekoj vrsti doma. Na se napad pretvorio u trajnu opsadu. Dotad smo ivjeli kao razbojnici, otimajui od zemlje i od sela koja smo harali i pljakali. Sad smo poeli graditi, ne samo bedem nego i ostalo to ini grad: kovanicu, obor za stoku koju smo ukrali s oblinjih seoskih dobara, ak i lonarnicu. Ondje su priueni obrtnici radili da nadomjeste razbijeno glineno posue koje smo donijeli sa sobom, a dosad se veinom proupljilo ili napuknuta od upotrebe u taboru. Sve to smo sad posjedovali bilo je privremeno, sklepano na brzinu ili pronaeno, i proivjelo je barem dva ivota kao neto drugo. Samo su osobni oklopi kraljeva ostali nedirnuti, ulatenih i istih oznaka. I vojnici sad vie nisu djelovali kao pripadnici desetaka razliitih vojski, nego kao jedan narod. Ti ljudi, koji su iz Aulide isplovili kao Kreani, Ciprioti i Argejci, sad su postali jednostavno Grci: svi su se nali u istoj kai ve samim time to su se ujedinili protiv Trojanaca na suprotnoj strani i, dok su dijelili hranu, ene, odjeu i ratne prie, razlike meu njima su se izbrisale. Agamemnon se ipak nije uzalud hvalio da e ujediniti Grku. To e drugarstvo preivjeti ak i godinama poslije, neki osjeaj zajednitva i povezanosti tako stran
229

estoko zavaenim kraljevstvima. U razdoblju cijeloga jednog nara taja nee se voditi ratovi meu onima koji su se borili pod Trojom. ak ni ja nisam bio iznimka. Za to sam vrijeme - u est, sedam godina tijekom kojih sam provodio sve vie sati pod Mahaonovim atorom, a sve manje s Ahilejem na bojnom polju - dobro upoznao ostale. Svi bi prije ili poslije doli ovamo, ako ni zbog ega drugoga, onda zbog nagnjeena nonog prsta ili uraslog nokta. ak je i Auto- medon doao, skrivajui rukom raskrvavljeni ostatak ira koji je sam izmrcvario. Mukarci benavi od ljubavi brino su nam dovodili svoje ropkinje nabreklih trbuha. Poraali smo im djecu, jedno za drugim u kmeavu nizu, onda im lijeili ozljede i bolesti kad su ponarasla. I nisu tu dolazili samo obini vojnici, s vremenom sam upoznao i knezove. Nestora i njegov sirup za grlo, zaslaen medom i ugrijan, to ga je uvijek traio na kraju dana; Menelaja i opijat koji je uzimao za glavobolju; Ajantovu kiselinu u elucu. Bilo mi je dirljivo koliko mi vjeruju, kako prema meni okreu lica puna nade traei utjehu; postupno sam ih zavolio, kako god teki bili dok su vijeali. Doao sam na glas, stekao ugled u taboru. Bio sam traen, poznat po hitrim rukama i po tome kako malo boli uzrokujem. Podalirije se sve rjee i rjee pojavljivao u atoru - ja sam preuzimao dunost kad nije bilo Mahaona. Sve sam ee znao iznenaditi Ahileja pozdravljajui te ljude dok smo hodali taborom. Uvijek mi je godilo kad bi podignuli ruku da mi uzvrate pozdrav, pokazali oiljak koji je lijepo zacijelio. Kad su otili, Ahilej bi vrtio glavom. Ne znam kako ih sve pam ti. Tako mi svega, meni svi izgledaju isto." Ja sam se smijao i ponovno mu ih pokazivao. Ovo je Stenelus, Diomedov koija. A ovo je Podark, onaj iji je brat prvi poginuo, sjea se?" Previe ih ima", rekao je on. Lake je da oni jednostavno zapamte mene."
230

Lica oko naega ognjita poela su se osipati kako su ene, jedna po jedna, potiho nalazile ljubavnike medu Mirmidoncima, a onda i mueve. Vie im nije trebalo nae ognjite, imale su vlastita. To nam je bilo drago. Smijeh u taboru, glasovi to nou sladostrasno stenju u uitku, pa ak i trbusi to rastu - a Mirmidonci se smijee od uha do uha od zadovoljstva sve smo to radosno prihvaali, zlatni av njihove sree kao ukrasni porub naoj srei. Nakon nekog vremena ostala je samo Briseida. Nikad nije nala ljubavnika, unato svojoj ljepoti, iako su je eljeli mnogi Mirmidon ci. Umjesto toga pretvorila se u dobru tetu: enu uvijek pripravnu ponuditi slatki, ljubavni napitak i meku tkaninu za brisanje suza. Takve nas pamtim kad se sjeam naih noi pod Trojom: Ahilej i ja jedan uz drugoga, Feniks, koji se smjeka, Automedon, koji mucavo pokuava priati ale, i Briseida sa svojim zagonetnim oima i ivahnim, bisernim smijehom. Probudio sam se prije svitanja i osjetio kako u zraku tipa prva jesenska studen. Bio je to dan svetkovine, etve prvih plodova za boga Apolona. Ahilej je leao topao pokraj mene, njegovo golo tijelo otealo od sna. U atoru je vladao mrkli mrak, ali ipak sam razabirao obrise njegova lica, vrstu eljust i blage lukove oiju. Htio sam ga probuditi, vidjeti kako se te oi otvaraju. Vidio sam ih tisuu tisua puta, ali nikad mi to nije dojadilo. Preao sam mu rukom po prsima, milujui mu miie pod koom. Obojica smo ojaali od dana provedenih u bijelom atoru i na bojnom polju, pa bih se katkad zaprepastio vidjevi svoj odraz. Izgledao sam poput pravog mukarca, irokih plea poput svojeg oca, premda mnogo vitkiji od njega. Zadrhtao mi je pod dlanom i osjetio sam kako se u meni budi elja. Odgrnuo sam pokriva da ga vidim cijeloga. Prignuo sam se i pritisnuo usta o njegova, u nizu mekih cjelova koji su me vodili niz njegov trbuh.
231

Zora se prikrala kroz atorsko krilo. Unutra se rasvijetlilo. Vidio sam onaj trenutak kad se probudio i spazio me. Udovi su nam kliznuli jedni uz druge i isprepleli se putovima koje smo preli toliko puta, a opet nam nisu dosadili. Neto poslije ustali smo i sjeli za doruak. Otvorili smo atorsko krilo da ude zrak, koji nam je ugodno pirkao po vlanoj koi. Kroz otvorena vrata promatrali smo kako su se Mirmidonci ushodali amo- -tamo po taboru obavljajui dnevne poslove. Vidjeli smo kako Au- tomedon tri do ala da zapliva u moru. Vidjeli smo i samo more, zamamno i toplo od ljeta punog sunca. Sjedio sam, ruke prisno poloene na njegovo koljeno. Nije ula na vrata. Jednostavno se stvorila tu, usred atora, gdje je as prije bio prazan prostor. Zinuo sam i naglim trzajem povukao ruku s njegove noge. Znao sam da je to glupo jo dok sam je micao. Ona je boica, vidi nas kad god to poeli. Majko", rekao joj je umjesto pozdrava. Dobila sam upozorenje." Odsjeno je izgovarala rijei, kao kad sova grize kost. U atoru je jo bilo polumrano, ali Tetidi je put sja la, ledena i blistava. Vidio sam svaku isklesanu crtu njezina lica, svaki nabor njezine svjetlucave halje. Odavno je nisam vidio iz ovakve blizine, jo od Skira. Promijenio sam se odonda. Ojaao sam i narastao, a izbila mi je i brada koju sam. morao brijati. Ali ona je bila ista. Naravno da je bila ista. Apolon se ljuti i trai kako poduzeti neto protiv Grka. Danas e mu prinijeti rtvu?" Hou", rekao je Ahilej. Uvijek smo obiljeavali svetkovine, rezali grkljane i egli loj kako i prilii. Mora", rekla je. Nije skidala pogled s Ahileja, mene kao da uope nije vidjela. Hekatombu." Naa najvea rtva, sto grla ovaca ili stoke. Samo su si najbogatiji i najmoniji ljudi mogli priutiti takvu razmetljivu pobonost. Sto god drugi radili, ti prinesi tu rtvu. Bogovi su odabrali strane i ne smije navui njihov gnjev."
232

Trebat e nam dobar dio dana da ih sve zakoljemo, a tabor e zaudarati kao klaonica jo barem jedan tjedan. Ali Ahilej je kimnuo. Prinijet emo je", obeao je. Usnice su joj se stisnule, dva crvena reza kao rubovi otvorene rane. Ima jo", rekla je. ak i kad me nije gledala, plaila me. Kamo god ila, nosila je sa sobom cijeli jedan nemirni svijet, znamenje i gnjevna boanstva i tisuu prijeteih pogibelji. A to?" Oklijevala je, a meni je strah svezao vor u grlu. Ono to se boica skanjuje izgovoriti mora biti doista strano. Proroanstvo", rekla je. Da e najbolji od Mirmidonaca umrijeti prije nego to isteknu dvije godine." Ahilejevo je lice bilo nepomino, posve nepomino. Znali smo da to dolazi", rekao je. Odsjeno je odmahnula glavom. Ne. Proroanstvo kae da e ti jo biti iv kad se to dogodi." Ahilej se namrtio. Sto misli da to znai?" Ne znam", rekla je. Oi su joj se rairile, duboka su se jezera crnila kao da e ga upiti, usisati ga natrag u nju. Bojim se varke." Sueni- ce su bile nadaleko poznate po takvim zagonetkama, nerazumljivima sve dok i posljednji djeli ne padne na svoje mjesto. A onda postanu gorko jasne. Budi oprezan", rekla je. Mora paziti." Hou", rekao je on. Dotad kao da nije primijetila da sam tu, ali odjednom me pro nala oima i naborala nos, kao da joj neto sve jae vonja. Ponovno je pogledala njega. Nije te vrijedan", rekla je. Nikad nije ni bio." U tome se ne slaemo", odgovorio je Ahilej. Rekao je to kao da je te iste rijei izgovorio ve bezbroj puta. Vjerojatno i jest. Ispustila je tih zvuk prezira i zatim ieznula. Ahilej se okrenuo
233

Znam", rekao sam. Proistio sam grlo pokuavajui osloboditi gvalju straha koja mi se ondje zaglavila. Tko je najbolji od Mirmidonaca, to misli? Izuzme li se mene." U glavi sam proao sve nae zapovjednike. Pomislio sam na Auto- medona, koji je postao Ahilejev vrijedan Sekundant na bojinici. Ali ne bih ga nazvao najboljim. Ne znam", rekao sam. Misli li da se to moda odnosi na mojeg oca?" upitao je. Pelej, kod kue u Ftiji, Pelej koji se borio s Heraklom i s Perzejem. Legendaran po pobonosti i hrabrosti u svoje vrijeme, ako ne i u danima to su slijedili. Moda", priznao sam. Trenutak smo utjeli. Onda je rekao: Valjda emo uskoro doznati." To nisi ti", rekao sam. Barem to znamo." To poslijepodne prinijeli smo rtvu kakvu je zahtijevala njegova majka. Mirmidonci su potpalili visoke vatre na rtveniku, a ja sam drao posude za krv dok je Ahilej rezao vrat za vratom. Spalili smo tuste butove s jemom i ipkom, zalili najbolje vino po uarenu ugljenu. Apolon se ljuti, rekla je. Jedan od naih najmonijih bogova, ije strjelice mogu zaustaviti ljudsko srce, brze poput sunevih zraka. Nisam se isticao pobonou, ali taj sam dan slavio Apolona tako predano da bih se mogao mjeriti sa samim Pelejem. A tko god da je bio najbolji od Mirmidonaca, uputio sam bogovima molitvu i za njega. Briseida me zamolila da je poduim medicini, a zauzvrat mi je obeala uputiti me u mjesne ljekovite trave, nuno potrebne da bi se obnovile prorijeene Mahaonove zalihe. Pristao sam i proveo s njom mnoge spokojne dane u umi, razmiui nisko granje, traei gljive pod trulim panjevima, njene i meke poput djejih uiju. Katkad je kojeg od tih dana njezina ruka znala sluajno okrznuti moju, pa bi podignula pogled i nasmijeila mi se dok su joj kapljice rose poput bisera treperile na uima i kosi. Dugu suknju podvila je
234

Jednog od tih dana stali smo kako bismo ruali. Gostili smo se kruhom, sirom umotanim u komad platna i krikama suhog mesa te pili vodu to smo je dlanovima zahvaali iz potoka. Bilo je proljee i okruivala nas je bujna plodnost Anatolije. Tri e se tjedna zemlja bojiti svim bojama, rastvarati svaki pupoljak, odmatati svaku arenu laticu. A onda, kad se neobuzdan ar buenja istroi i splasne, pri- mirit e se i latiti se postojanoga rada na ljetu. To mi je bilo najdrae doba godine. Trebao sam vidjeti to se sprema. Moda ete misliti da sam glup to nisam. Priao sam joj neku priu - neto o Hironu, ini mi se - a ona me sluala, oiju tamnih poput zemlje na kojoj smo sjedili. Zavrio sam s pripovijedanjem, a ona je utjela. To nije bilo nita neobino, esto je bila tiha i utljiva. Sjedili smo jedno tik uz drugo, glava skupljenih kao da kujemo zavjeru. Mirisala mi je na voe koje je pojela; mirisala mi je na ruino ulje to ga je cijedila za ostale djevojke pa joj se upilo u prste. Kako mi je prirasla srcu, pomislio sam. To njezino ozbiljno lice i bistre, pametne oi. Zamislio sam je kao djevojicu, s ogrebotinama od veranja po drveu, kako joj mrave noge i ruke lamataju na sve strane dok tri. Poelio sam da sam je tada poznavao, da je bila sa mnom na dvoru mojeg oca, bacala kamenie s mojom majkom. Gotovo sam je mogao zamisliti ondje, kako lebdi na samom rubu sjeanja. Usne su joj dodirnule moje. Tako sam se iznenadio da se nisam ni pomaknuo. Usne su joj bile mekane i malo su oklijevale. Oi je ljupko sklopila. Iz navike, same od sebe, moje su se usne rastvorile. Tako je proao trenutak, ispod nas meko tlo, povjetarac koji prosijava cvjetne mirise. Onda se povukla, oborena pogleda, ekajui presudu. Srce mi je muklo udaralo, ali ne onako kako je tuklo za Ahileja. To je vie bilo od iznenaenja i od straha da u je povrijediti. Poloio sam ruku na njezinu. Tad je shvatila. Osjetila je to po tome kako sam je uhvatio za ruku, po tome kako sam je gledao. ao mi je", apnula je.

235

Zatresao sam glavom, ali nisam se mogao sjetiti niega to bih joj mogao rei. Ramena su joj se polako podignula, kao skupljena krila. Znam da ga voli", rekla je zastajkujui prije svake rijei. Znam. Ali mislila sam... neki mukarci imaju i ene i ljubavnike." Lice joj se stisnulo, sasvim siuno i tako tuno da nisam mogao utjeti. Briseido", rekao sam. Da ikad poelim uzeti enu, to bi bila ti." Ali ti ne eli enu." Ne", rekao sam najblae to sam mogao. Kimnula je i ponovno oborila oi. uo sam joj sporo disanje, jed va vidljiv drhtaj u njezinim grudima.
Zao mi je", rekao sam.

Pa zar nikad ne eli imati djecu?" upitala me. Pitanje me iznenadilo. I dalje sam se napola osjeao kao dijete, premda su moji vrnjaci uglavnom ve nekoliko puta postali roditelji. Mislim da ba i ne bih bio dobar roditelj", rekao sam. To ne vjerujem", rekla je ona. Ne znam", rekao sam. A ti?" Upitao sam to usput, nehajno, ali pitanje kao da ju je duboko pogodilo, zamislila se. Moda", rekla je. A onda sam shvatio, prekasno, to me zapravo pitala. Pocrvenio sam u nelagodi zbog svoje bezobzirnosti. I posramljen. Zaustio sam da neto kaem. Moda da joj zahvalim. Ali ona je ve bila na nogama, otresala haljinu. Idemo?" Nije mi preostalo drugo nego ustati i pridruiti joj se. Te noi nisam mogao prestati razmiljati o tome: Briseidino i moje dijete. Vidio sam noice kako se gegaju, tamnu kosu i majine krupne oi. Vidio sam nas pokraj vatre, Briseidu i sebe i djetece kako se igra komadiem drva koje sam izrezbario. A opet, u tom je prizoru zjapila neka praznina, bol neke odsutnosti. Gdje je
236

nije ni postojao? Nisam mogao ivjeti takvim ivotom. Ali Briseida to nije ni traila od mene. Ponudila mi je sve: i sebe i dijete i Ahileja. Okrenuo sam se da pogledam Ahileja. Jesi li ikad razmiljao o djeci?" upitao sam ga. Oi su mu bile sklopljene, ali nije spavao. Imam dijete", odgo vorio je. Zapanjilo bi me svaki put kad bih se toga sjetio. Dijete koje je dobio s Deidamijom. Djeaka, rekla mu je Tetida, po imenu Neoptolem. Novi rat. Nadimak mu je bio Pir, po vatreno crvenoj kosi. Uznemiravala me pomisao na njega - na djeli Ahileja koji luta svijetom. Je li ti nalik?" jedanput sam pitao Ahileja. Ahilej je slegnuo ramenima. Nisam pitao." Bi li ga elio vidjeti?" Ahilej je zavrtio glavom. Najbolje je da ga moja majka podigne. Bit e mu bolje s njom." Nisam se slagao s time, ali nije bilo vrijeme da to kaem. Priekao sam trenutak da on mene pita elim li dijete. Ali nije me pitao, a disanje mu je postalo sasvim ravnomjerno. Uvijek bi zaspao prije mene. Ahileju?" ,,Mmmm? Svia li ti se Briseida?" Namrtio se, i dalje sklopljenih oiju. Svia?" Je li ti draga", rekao sam. Zna." Otvorio je oi, budniji nego to sam oekivao. Kakve to veze ima s djecom?" Nikakve." Ali bilo je oito da laem. eli li ona dijete?" Moda", rekao sam. Sa mnom?" upitao je. Ne", rekao sam. Onda dobro", rekao je, a kapci su mu se ponovno sklopili. Prolo je nekoliko trenutaka i bio sam siguran da je zaspao. Ali tad
237

Moja utnja bila mu je odgovor. Sjeo je, pokriva mu je spuznuo s prsa. Je li trudna?" upitao je. U glasu mu je zabrenala napetost koju nikad prije nisam uo. Ne", rekao sam. Oi su mu zaronile duboko u moje, pretraujui ih da nadu odgovor. eli li to?" upitao me. Na licu sam mu vidio da je rastrzan u sebi. Ljubomora mu je bila nepoznata, neto strano. Bio je povrijeen, ali nije znao kako o tome govoriti. Odjednom mi se uinilo da sam okrutan to to spominjem. Ne", rekao sam. Mislim da ne. Ne." Da eli, to bi bilo u redu." Svaka je rije bila pomno odmjerena, trudio se biti pravedan. Ponovno sam pomislio na tamnokoso djetece. Pomislio sam na Ahileja. U redu je i sada", rekao sam. Olakanje na njegovu licu ispunilo me slatkim zadovoljstvom. Nakon toga, medu nama je neko vrijeme vladala neka udna nelagoda. Briseida bi me moda izbjegavala, ali ja sam je i dalje zvao kao i prije te smo odlazili na etnje kao uvijek. Razgovarali smo o glasinama u taboru i o medicini. Nije spominjala ene, a ja sam pazio da ne spomenem djecu. I dalje sam joj u oima vidio njenost kad god me pogledala. Trudio sam se uzvratiti joj istom mjerom koliko god sam mogao.

238

D V A D E S E T

P E T O

P O G L A V L J E

EDNOG DANA DEVETE GODINE na povieno se postolje

J
joj su

popela djevojka. Na obrazu je imala modricu koja joj se kao proliveno vino proirila niz jednu stranu lica. S vlasi su joj leprale vrpce,

obredni ukrasi za kosu koji su znaili da je slukinja boga. Sveenikova ki, uo sam nekoga kako kae. Ahilej i ja izmijenili smo poglede. Bila je lijepa, unato tome to se ukoila od straha: krupnih oiju boje ljenjaka na okruglu licu, meke kestenjaste kose koja joj pada oko uiju, vitka djevojakog stasa. Dok smo je promatrali, suze su navrle na oi, kao da se tamna jezera prelijevaju na obale, i potekle joj niz obraze te se zakotrljale s brade na tlo. Nije ih brisala. Ruke joj bile zavezane iza leda. Dok su se mukarci okupljali oko nje, podignula je pogled obraajui se nebesima u nijemoj molitvi. Gurnuo sam laktom Ahileja i on je kimnuo, ali prije no to je stigao poloiti vlasniko pravo na nju, iz gomile je istupio Agamemnon. Spustio je ruku na njezino krhko, povijeno rame. Ovo je Hriseida", rekao je, ,,i uzimam je za sebe." Zatim ju je povukao s postolja i grubo odgurao u svoj ator.
1U)

ma i vijencima. Imao je dugu bradu, kao to je bio obiaj medu ana- tolskim sveenicima, i rasputenu kosu ukraenu kratkim vrpcama slinima onima na tapu. Halja obrubljena crvenim i zlatnim nitima iroko mu je leprala i lamatala oko nogu. Iza njega, nii sveenici utke su se svijali pod teretom golemih drvenih krinja. Mala Jedva su ga sustizali nesigurnim je povorka prola pokraj Ajan koracima jer nije tova atora, zatim usporavao, nego je nezaustavljivo hitao pred njima. Diomedova pa Nestorova - najbliega agori - i onda se pribliila postolju. Dok smo Ahilej i ja doznali to se dogaa i potrali prestiui sporije vojnike, sveenik se ve ustoboio ondje, drei tap objema rukama. Kad su se Agamemnon i Menelaj popeli na postolje da mu priu, niim nije pokazao da ih vidi, samo je stajao ondje, uznosit ispred svojeg blaga i svojih zapuhanih pomonika. Agamemnon je sijevao oima od bijesa zbog takve preuzetnosti, ali drao je jezik za zubima. Napokon, kad se okupilo dovoljno vojnika koji su pristigli iz svih kutaka tabora privueni glasinama koje su se zadihano pronosile, okrenuo se da ih sve odmjeri, oima prelazei preko mnotva, jednako i po kneevima i po puanima. I napokon se zaustavio na Atrejevim sinovima blizancima koji su stajali pred njim. Progovorio je zvonkim i ozbiljnim glasom, stvorenim da predvodi molitve. Rekao je kako se zove, Hris, i predstavio se, podignuvi tap, kao visoki sveenik Apolonov. Zatim je pokazao krinje, sad otvorene da se vidi zlato i dragulji i bronca kako se presijavaju na suncu. Nita od toga ne kazuje nam zato si doao, sveenice Hris." Me- nelajev glas bio je odmjeren, ali s trakom nestrpljenja. Trojanci se ne penju na postolje grkih kraljeva i ne dre ondje govore. Doao sam otkupiti svoju ker Hriseidu", rekao je. Koju je iz naega hrama bespravno otela grka vojska. Sitna djevojka, mlada, s vrpcama u kosi."
240

opet, on je visoki sveenik, nenavikao klanjati se pred bilo kim osim pred svojim bogom, pa mu se moglo oprostiti. Zlato koje je nudio bilo je velikoduno, dva puta vie nego to djevojka vrijedi, a sveenikovu naklonost nikad ne valja prezreti. Ta rije, bespravno , zazveala je otro poput izvuena maa, ali nismo mogli tvrditi da je pogrijeio kad ju je upotrijebio. ak su i Diomed i Odisej kimali glavama, a Menelaj je uzeo daha kao da e progovoriti. Ali tad je iskoraio Agamemnon, pleat poput medvjeda, a miii na vratu grili su mu se od bijesa. Tako se moli? Sretan si to te nisam ubio na mjestu. Ja sam zapovjednik ove vojske", pljunuo je. A ti nema nikakvo pravo obraati se mojim vojnicima. Evo ti tvojeg odgovora: ne. Nee biti otkupnine. Ona je moj plijen i neu je predati nikome, ni sada ni ikada. Niti za ovo smee, niti za bilo to drugo to ti moe donijeti." Prsti su mu se stegnuli u pest, tek nekoliko centimetara od sveenikova grla. Sad e otii, i nemoj da te vie ikad uhvatim u svojem taboru, sveenice, jer te ak ni tvoji vijenci nee spasiti." Hris je stisnuo eljust kao da e je pregristi, premda se nije moglo odrediti je li to od straha ili zato to se morao suzdrati da ne odgovori. Oi su mu gorjele od gorine. Otro, bez rijei, okrenuo se i siao s postolja te zagrabio niza al. Iza njega vukla se njegova svita niih sveenika nosei krinje u kojima je zveckalo blago. ak i kad je Agamemnon ve otiao, a mukarci oko mene razga- lamili se uglas, gledao sam kako se udaljava sve manja prilika ponienog sveenika. Ljudi koji su se zatekli na drugom kraju ala rekli su da je vikao i tresao tapom prema nebu. Te noi, uvukavi se medu nas kao zmija, hitro, neujno i palucavo, izbila je kuga. Kad smo se probudili sutra ujutro, vidjeli smo kako se mule malaksalo naslanjaju na ograde i plitko diu dok im iz usta bubri uta
241

prazno, a na jezicima im se hvatala crvenkasta, skorena pjena. Do kasnog poslijepodneva sve su ivine, do posljednje, uginule ili ugibale drhtei na tlu u lokvi krvave bljuvotine. Mahaon i ja, i Ahilej s nama, spaljivali smo ih kako su ugibale da raskuimo tabor od tijela zatrovanih ui, od kosti to su uplje klepetale dok smo ih bacali na lomau. Kad smo se te veeri vratili u na tabor, Ahilej i ja izribali smo se grubom morskom solju, a zatim se oplahnuli istom vodom iz umskog potoka. Nismo dotaknuli vodu Simoisa ni Skamandra, velikih rijeka koje su zavijale oko Troje, u kojima su se ostali prali i iz njih pili. Poslije smo u postelji razgovarali priguenim apatom i nismo mogli a da ne oslukujemo hoemo li u vlastitu dahu uti hroptaj, osjetiti kako nam se sluz nakuplja u grlu. Ali nismo uli nita do vlastitih glasova kako poput tihe molitve ponavljaju imena ljekovitih pripravaka kojima nas je pouio Hiron. Sljedee jutro bolest se proirila na ljude. Kosila ih je na desetke, napadala podmuklo tako da bi se samo sruili na mjestu, izbuljenih i mokrih oiju, do krvi ispucanih usnica iz kojih su im se niz bradu i vrat cijedile tanke crvene krvave niti. Mahaon, Ahilej, Podalirije i ja, a s vremenom ak i Briseida, hitali smo odvui svakog ovjeka im bi pao, iznenada oboren kao da je pogoen strjelicom ili kopljem. Na rubu tabora procvalo je polje bolesnika. Deset, pa dvadeset, pa onda pedeset njih to drhte, vape za vodom, trgaju odjeu sa sebe da nekako ublae vatru za koju jauui tvrde da bjesni u njima i pakleno ee. Naposljetku, kako su sati prolazili, koa im se raspuknula, rastvorila poput rupa u izlizanu pokrivau, raspadajui se u gnoju i gnjecavoj krvi. Silovito drhtanje napokon je minulo te su nepomino leali u kaljui posljednje bujice koja im se izlila iz crijeva, tamnog izmeta zgruanoga od krvi. Ahilej i ja podizali smo lomau za lomaom, spaljujui svaki komadi drva kojeg smo se mogli dokopati. Na koncu nas je nuda
242

natjerala da odustanemo od dostojanstva i obreda pa smo na svaku vatru bacali ne jedno, nego gomilu tijela. Nismo ak imali vremena stati i ispratiti ih na posljednjoj strai dok su im se kosti i meso mijeali stopljeni u vatri. S vremenom su nam se pridruili gotovo svi kraljevi - najprije Me- nelaj, zatim Ajant, koji je cijepao cijela stabla jednim udarcem, dajui drva za nebrojene vatre. Dok smo mi obavljali to je trebalo, Diomed je zaao medu ljude i otkrio nekolicinu pritajenu u atorima, gdje su se tresli u groznici i povraanju; sakrili su ih prijatelji koji ih jo nisu eljeli poslati u zemlju smrti. Agamemnon nije izlazio iz svojeg atora. Jo jedan dan, pa jo jedan, i svaka eta, svaki kralj, izgubili su desetke vojnika. Premda, zaudo, primijetili smo Ahilej i ja dok smo zatvarali oi mrtvacu za mrtvacem, medu njima nije bilo ni jednog kralja. Samo sitni plemii i pjeaci. Nije bilo ni ena, i to smo pri mijetili. Pogledi su nam se sreli, puni sumnji koje su se pojaavale dok su ljudi naglo padali uz vapaj, hvatajui se rukama za grudi, gdje im se kuga ugnijezdila poput hitre strelice. Bio je to deveti dan - deveti dan leeva, lomaa, lica umrljanih gnojem. Stajali smo u naem atoru i dahtali od umora, strgnuvi sa sebe tunike koje smo nosili da ih bacimo u vatru. Vie nismo mogli utjeti o naim sumnjama, koje su nam se potvrivale na tisuu naina, sumnjama da ovo nije prirodna kuga, niti sporo, sluajno irenje zaraze. Ovo je neto drugo, iznenadno i razorno kao bezvjetrica na Aulidi. Nezadovoljstvo boga. Sjetili smo se Hrisa i njegova pravednoga gnjeva zbog Agamemnonova huljenja, jer je pogazio pravila rata i potene otkupnine. I sjetili smo kojem on bogu slui. Boanstvo svjetla, medicine i kuge. Kad se mjesec uspeo visoko na nebo, Ahilej se iskrao iz atora. Vratio se malo poslije, donosei miris mora. to kae?" upitao sam ga sjedei u krevetu. Kae da smo u pravu."
243

Desetog dana kuge uputili smo se obalom na agoru, Mirmidonci u stopu za nama. Ahilej se popeo na povieno postolje i namjestio dlanove oko usta da mu glas dopre to dalje. Viui da ga uju iznad huke lomaa, naricanja ena i zapomaganja umiruih, pozvao je sve ljude u taboru da se okupe. Polako, u strahu, ljudi su doteturali do podija mirkajui pod suncem. Izgledali su blijedo, progonjeno, u strahu od strjelica kuge, koje uranjaju u prsa kao kamen u vodu i ire trule kao to se ire krugovi na povrini jezera. Ahilej ih je gledao kako dolaze, utegnut u svojem oklopu, s maem ovjeenim za bok, dok mu je kosa sjala poput vode razlivene po blistavoj bronci. Nije bilo zabranjeno da netko osim vojskovoe sazove skup, ali u naih deset godina pod Trojom to se jo nikad nije dogodilo. Agamemnon se u pratnji svojih Mikenjana progurao kroz gomilu i skoio na podij. Sto je ovo?" htio je znati. Ahilej ga je uljudno pozdravio. Okupio sam ljude da im kaem neto o kugi. Imam li tvoje doputenje da im se obratim?" Agamemnonu su se ramena pognula naprijed u srdbi potpaljenoj sramom: on je ve odavno morao sazvati ovaj skup, i znao je to. Teko da moe predbaciti Ahileju to ga sad saziva, a posebno ne pred ljudima koji ih gledaju. Razlika izmeu dvojice mukaraca nikad nije bila zamjetljivija: Ahilej, oputen, sabran, vlada svime s lakoom, kao da pogrebne lomae i upali obrazi ne postoje; Agamemnon, lica stisnuta poput ake krtca, sve nas gleda mrko i prijetei. Ahilej je priekao dok se ljudi nisu okupili, i kraljevi i puani. Zatim je iskoraio pred njih i nasmijeio se. Kraljevi", rekao je, knezovi, narode grkih kraljevstava, kako da se borimo u ratu kad umiremo od kuge? Kucnuo je as - odavno je kucnuo - da doznamo, ime smo to na se navukli boji gnjev." Uas se zauo apat i mrmljanje, ljudi su ve naslutili da su u to upleteni bogovi. Nije li svako veliko zlo i dobro poslano iz njihovih ruku? Ali laknulo im je kad su uli Ahileja da o tome zbori tako otvoreno. Majka mu je boica, on valjda zna.
244

Agamemnon je zategnuo usne tako da su mu se zabijeljeli zubi. Stajao je preblizu Ahileju, kao da ga eli izgurati s podija. Ahilej se drao kao da to ne primjeuje. Imamo ovdje medu nama sveenika, ovjeka bliskoga bogovima. Ne bismo li ga trebali zatraiti da govori?" Zamor odobravanja i nade pronio se meu ljudima. uo sam kripu metala, Agamemnon je stisnuo vlastiti zglob kao da e uguiti rukavicu s metalnim kopama. Ahilej se okrenuo kralju. Nisi li mi upravo ti preporuio da tako postupimo, Agamemnone?" Agamemnonu su se oi suzile. Nije vjerovao velikodunosti, niemu nije vjerovao. Trenutak je zurio u Ahileja ekajui zamku. Napokon, nezahvalno je rekao: Da. Jesam." Letimino je mahnuo svojim Mikenjanima. Dovedite mi Kalhanta." Dovukli su vraa naprijed, izvukli ga iz gomile. Bio je runiji nego ikad prije, rijetke brade koja mu nije do kraja prekrivala lice, neuredne kose, smrdljive od kiselog znoja. Imao je obiaj brzo liznuti jezikom preko raspucanih usnica prije nego to progovori. Vae kraljevsko velianstvo i prine Ahileju, zatekli ste me ne spremna. Nisam mislio da e..." One nakazne plave oi skakale su s jednoga na drugoga. To jest, nisam oekivao da e se od mene traiti da govorim ovdje pred tolikim mnotvom." Glas mu je piskao i poskakivao, kao lasica kad bjei iz gnijezda koje je opljakala. Govori", zapovjedio mu je Agamemnon. Kalhant je djelovao kao da ne zna to bi, neprestano je jezikom oblizivao usnice. Ahilej ga je potaknuo jasnim glasom: Sigurno si prinosio rtve? I molio si?" Da... jesam, naravno da jesam. Ali..." vrau je glas zadrhtao. Bojim se da e ono to imam rei naljutiti nekoga ovdje nazonoga. Nekoga tko je moan i ne zaboravlja lako uvrede." Ahilej je unuo, posegnuo rukom prema vrau koji se trzao i uz- micao pa ga srdano uhvatio za prljavo rame. Kalhante, mi
242

mo. Ovo nije vrijeme za takve bojazni. Tko bi ti meu nama mogao zamjeriti ono to nam ima kazati? Ja ne, ak i da me imenuje kao razlog. Bi li mu itko od vas zamjerio?" Pogledao je ljude pred sobom. Svi su nijeno vrtjeli glavama. Vidi? Nitko pri zdravoj pameti ne bi naudio sveeniku." Agamemnonu se vrat zategnuo kao brodska uad. Odjednom sam postao svjestan kako je udno vidjeti ga da stoji sam. Uvijek je uz njega bio njegov brat, ili Odisej, ili Diomed. Ali oni su sad stajali sa strane i ekali s ostalim prinevima. Kalhant je proistio grlo. Znameni su pokazali da je bog Apo lon gnjevan." Apolon. Ime se pronijelo kroz mnotvo poput vjetra u ljetnom itu. Kalhantu su oi skakale do Agamemnona pa natrag do Ahileja. Gutnuo je. ini se da je uvrijeen, tako kae znamenje, zbog toga kako se postupalo s njegovim vjernim slugom. Hrisom." Agamemnonu su se ramena ukoila. Kalhant je srljao dalje. Da ga udobrovoljimo, djevojka Hriseida mora se vratiti bez otkupnine, a visoki kralj Agamemnon mora prinijeti molitve i rtve." Zautio je, naglo progutavi posljednju rije kao da je ostao bez zraka. Agamemnonu se od zaprepatenja lice osulo tamnocrvenim mrljama. To da nije ni pomislio kako bi upravo on mogao biti kriv moda izgleda neizmjerno bahato ili glupo, ali Agamemnon to zaista nije naslutio. Zavladala je potpuna, gluha tiina, tako da sam uo kako nam zrnca pijeska struu pod nogama. Hvala ti, Kalhante", rekao je Agamemnon, a zrak se rasprsnuo od njegova glasa. Hvala ti to uvijek donosi dobre vijesti. Posljednji je put posrijedi bila moja ki. Ubij je, rekao si, jer si razgnjevio boicu. Sad me hoe poniziti pred mojom vojskom." Naglo se okrenuo prema ljudima, lica iskrivljena u bijesu. Nisam li ja va vojskovoa? I ne brinem li se da ste siti, odjeveni, aeni? 1 nisu li moji Mikenjani najvei dio ove vojske? Djevojka je moja, dobio sam je kao nagradu, i neu je se odrei. Jeste li zaboravili tko sam ja?"
246

Zastao je, kao da se nadao da e ljudi povikati: Nismo! Nismo! Ali nitko nije viknuo. Kralju Agamemnone." Ahilej je iskoraio prema njemu. Govorio je neusiljeno, s lakoom, gotovo kao da se zabavlja. Mislim da nitko nije zaboravio da si ti voda ove vojske. Ali ti kao da se ne sje a da smo svi mi takoer kraljevi, ili prinevi, ili poglavari obitelji. Mi smo saveznici, ne robovi." Nekoliko je ljudi zakimalo glavama, a mnogi su poeljeli kimnuti, ali ipak nisu. Sada, dok umiremo, ti jadikuje zbog gubitka djevojke koju smo ve odavno trebali predati za otkupninu. Ni jednom rijeju ne spo minje ivote koje si dosad odnio, niti kugu koju si uzrokovao." Lica ljubiasta od srdbe, Agamemnon je ispustio neki nerazgovijetni zvuk. Ahilej je podignuo ruku. Ne mislim ti ukaljati ast. Samo elim dokonati kugu. Poalji djevojku njezinu ocu i zavrimo s tim." Agamemnonu su se obrazi naborali od bijesa. Razumijem te, Ahileju. Ti misli da zato to si sin morske nimfe ima pravo izigravati monog vladara kamo god poao. Nikad nisi shvatio gdje ti je mjesto meu ljudima." Ahilej je zaustio da mu odgovori. Sad e utjeti", rekao je Agamemnon, a rijei su mu ibnule poput bia. Nee prozboriti ni jednu rije jer e inae poaliti." Ili u poaliti?" Ahilejevo je lice bilo posve nepomino. Rijei je izgovorio tiho, ali razgovijetno i dovoljno ujno. Visoki kralju, mi slim da si ne moe dopustiti da mi se tako obraa." Prijeti mi?" viknuo je Agamemnon. Jeste li ga uli kako mi prijeti?" To nije prijetnja. Sto je tvoja vojska bez mene?" Agamemnonu se lice zgrualo od zlobe. Uvijek si imao previsoko miljenje o sebi", podrugljivo se nacerio. Trebali smo te ostaviti tamo gdje smo te nali kako se skriva iza majine suknje. I sam u suknji." Ljudi su se zbunjeno namrtili, poeli se doaptavati.
247

Ahilej je stisnuo ake uz tijelo; ostao je sabran, ali jedva. To govori zato da odvrati pozornost sa sebe. Da ja nisam sazvao ovo vijee, koliko bi jo dugo pustio da ti ljudi umiru? Moe li mi na to odgovoriti?" Agamemnon je ve urlao da zaglui njegove rijei. Kad su svi ovi hrabri ljudi doli u Aulidu, kleknuli su pred mene da prisegnu na odanost. Svi osim tebe. Mislim da smo dovoljno poputali tvojoj bahatosti. Kucnuo je as - odavno je kucnuo " oponaao je Ahileja, da i ti prisegne." Ne moram se tebi dokazivati. Niti bilo kome od vas." Ahilejev glas bio je leden, brada prkosno uzdignuta. Ovdje sam po svojoj slobodnoj volji i ima sreu to je tako. Nisam ja taj koji mora kleknuti." Otiao je predaleko. Osjetio sam kako su se ljudi oko mene uznemirili. Agamemnon je ugrabio priliku, dohvatio se njegovih rijei kao to ptica grabi ribu iz vode. ujete li njegovu oholost?" Okrenuo se Ahileju. Nee kleknuti?" Ahilejevo je lice bilo kamen. Neu." Onda si izdajica u ovoj vojsci i bit e kanjen kao izdajica. Tvoj ratni plijen sad je moj i bit e pod mojom skrbi sve dok ne ponudi svoj posluh i poniznost. Poet emo s onom djevojkom. Kako se ono zove, Briseida? Bit e to pokora za onu djevojku koju si me prisilio vratiti." Zrak mi se smrznuo u pluima. Ona je moja", rekao je Ahilej. Svaka je rije padala otro, kao kad mesar sijee komade mesa. Dli su mi je svi Danajci. Ne moe je uzeti. Pokua li, ivot ti je na kocki. Razmisli o tome, kralju, prije nego to navue nevolju na sebe." Agamemnon je smjesta odgovorio. Nikad se nije znao obuzdati pred gomilom. Nikad. Ne bojim te se. Ona e biti moja." Okrenuo se Mikenjanima. Dovedite djevojku." Oko mene su bila zgroena lica kneeva. Briseida je ratni plijen,
248

punu mjeru Ahilejeve vrijednosti. Ljudi su poeli mrmljati i ponadao sam se da e netko prosvjedovati. Ali nitko se nije oglasio. Kako mu je bio okrenut leima, Agamemnon nije primijetio da je Ahileju ruka pola prema mau. Dah mi je zastao. Znao sam da je sposoban za to, da jednim udarcem probode kukaviko Agamemnonovo srce. Vidio sam mu na licu da se bori u sebi. Jo ne znam zato se zaustavio, moda je kralju poelio straniju kaznu od smrti. Agamemnone", rekao je. Trgnuo sam se koliko mu je glas bio hrapav. Kralj se okrenuo i Ahilej mu je upro prst u grudi. Visoki kralj nije mogao suspregnuti uzdah iznenaenja. Rijeima to si ih danas izrekao izazvao si svoju vlastitu smrt i smrt svojih ljudi. Vie se neu boriti za tebe. Bez mene, tvoja e vojska podlei. Hektor e vas samljeti u kosti i krvavi prah, a ja u gledati i smijati se. Doi e k meni i preklinjati me za milost, ali neu ti je dati. Svi e izginuti, Agamemnone, zbog ovoga to si sad napravio." Pljunuo je, a krupan mokri ispljuvak pao je izmeu Agamemnono- vih nogu. A onda se stvorio pokraj mene i proao me, a ja sam omamljeno poao za njim, osjeajui da su Mirmidonci iza mene - stotine mukaraca gurale su se kroz gomilu hitajui prema svojim atorima. Monim je koracima grabio hitro uza al. Iz njega je isijavao gnjev, kao uarena vatra pod koom. Miii su mu se tako napeli da sam ga se bojao dotaknuti u strahu da e puknuti poput zategnute tetive luka. Kad smo stigli u tabor, nije stao. Nije se okrenuo niti obratio ljudima. U prolazu je zgrabio atorsko krilo koje je prekrivalo ulaz u na ator i otrgnuo ga. Usta su mu se iskrivila, runa i stisnuta, kakva ih nikad nisam vidio. Oi su mu divlje sijevale. Ubit u ga", zaklinjao se. Ubit u ga." Uhvatio je koplje i, uz prasak drva, slomio ga na dva dijela. Ko madi su pali na tlo. Gotovo sam uspio", rekao je. Trebao sam uspjeti. Kako se
249

vice! Vidio si kako su grizli usnice, kako se nisu odvaili progovoriti. Da im barem svima uzme plijen. Da ih barem proguta jednoga po jednoga." Glas, upitno, izvana. Ahileju?" Udi", zareao je Ahilej. Automedon je bio bez daha i mucao je. Oprosti to te uznemiravam. Feniks mi je rekao da ostanem ondje i sluam to se govori te da ti poslije kaem to se dogodilo." I?" zahtijevao je Ahilej. Automedon se pogrbio i ustuknuo. Agamemnon je pitao zato je Hektor jo na ivotu. Rekao je da te ne trebaju. Da moda nisi... ono to kae da jesi." Jo jedno koplje slomilo se pod Ahilejevim prstima. Automedon je gutnuo. Sad dolaze po Briseidu." Ahilej mi je bio okrenut leima, nisam mu vidio lice. Ostavi nas", rekao je koijau. Automedon se povukao i ostali smo sami. Dolaze po Briseidu. Ustao sam, stisnutih aka. Osjeao sam se snano, nesavitljivo, kao da su mi noge ukopane u tlo i probijaju kroz cijelu zemlju na drugu stranu svijeta. Moramo neto poduzeti", rekao sam. Moemo je sakriti. U umu ili..." Sad e platiti", rekao je Ahilej. U glasu mu je zazvonio pobjedonosan ushit. Neka doe po nju. Sam je sebe osudio na propast." Kako to misli?" Moram razgovarati s majkom." Krenuo je iz atora. Zgrabio sam ga za ruku. Nemamo vremena. Dok se ti vrati, oni e je ve odvesti. Moramo neto poduzeti sad!" Okrenuo se prema meni. Oi su mu izgledale udno: proirenih, tamnih zjenica koje kao da su mu progutale lice. Djelovao mi je kao da gleda nekamo u daljinu. O emu govori?" Stao sam i zurio u njega. O Briseidi." Zagledao se u mene. Nisam mogao slijediti treptaj uvstava u oima. Ne mogu joj nikako pomoi", napokon je rekao. Ako je Agamemnon odabrao ovaj put, mora snositi posljedice."
250

Uinilo mi se da tonem u morsku dubinu otean kamenjem. Nee mu dopustiti da je odvede." Okrenuo se od mene, nije me htio gledati. To je njegov izbor. Rekao sam mu to e se dogoditi ako je uzme." Zna to e joj napraviti." Sam je izabrao", ponovio je. On e meni oduzeti ast? On e mene kazniti? Neka." Oi su mu plamtjele unutarnjim ognjem. Nee joj pomoi?" Ne mogu joj nikako pomoi", napokon je rekao bez pogovora. Zaljuljala me vrtoglavica, kao da sam bio pijan. Nisam mogao ni govoriti ni misliti. Nikad se prije nisam naljutio na njega, nisam znao kako se ljutiti. Ona je jedna od nas. Kako mu moe samo tako dopustiti da je odvede? Gdje ti je ast? Kako moe pustiti da je oskvrne?" A onda sam odjednom shvatio. Preplavila me munina. Okrenuo sam se prema vratima. Kamo e?" upitao me. Glas mi je zastrugao hrapavo, divlje. Moram je upozoriti. Ima pravo znati to si odabrao." Stojim ispred njezina atora. Malen je, sme od koa kojim je prekriven, postavljen malo straga. Briseida", ujem sebe kako govorim. Ui!" Glas joj je topao i uje se kako joj je drago to sam doao. Nismo imali vremena razgovarati dok je harala kuga, osim o najnunijemu. Sjedi na stoliu, s muarom i tukom u krilu. U zraku je opojan miris mukatnih oraia. Ona mi se smijei. Osjeam se kao da me bol iscijedila, izaela. Kako joj rei ono to znam? Ja..." Pokuavam govoriti, stajem. Ona mi ugleda lice i smijeak joj se gasi. U tren oka je na nogama i pokraj mene. to je?" Prislanja mi hladnu kou zapea na elo. Jesi li bolestan? Je li Ahilej dobro?" Zlo mi je od srama. Ali nema vremena za
251

Neto se dogodilo", kaem. Jezik mi je odebljao u ustima, rije i mi ne izlaze kako treba. Ahilej se danas obratio ljudima. Kugu je poslao Apolon." Tako smo i mislili." Kima glavom dok joj ruka njeno poiva na mojoj, za utjehu. Jedva uspijevam nastaviti. ,Agamemnon nije... naljutio se. On i Ahilej su se posvaali. Agamemnon ga eli kazniti." Kazniti? Kako?" Sad je naslutila neto u mojim oima. Lice joj se smiruje, uvlai se u sebe. Priprema se za udarac. Sto je?" alje ljude. Po tebe." Vidim proplamsaj izbezumljena straha, premda ga pokuava sakriti. Prsti joj se steu oko mojih. to e se dogoditi?" Sram me izjeda, pri mi svaki ivac. Kao u nonoj mori, oeku jem da u se svaki as probuditi i da e mi laknuti. Ali nema bue nja. Istina je. On joj nee pomoi. On..." i vie nita ne mogu izustiti. Dovoljno je. Ona zna. Desnom rukom, ogrubjelom i pocrvenjelom od tekog rada proteklih devet dana, grevito stee haljinu. Na- silu mucam rijei koje bi je trebale utjeiti: kako emo je vratiti, kako e sve biti u redu. Sve redom lai. Oboje znamo to e joj se dogoditi u Agamemnonovu atoru. I Ahilej to zna, i svejedno je alje onamo. U mislima mi je rasap, smak svijeta; prieljkujem potrese, provale vulkana, poplave. Samo j to dovoljno veliko da obuhvati sav moj bijes i bol. elim da se svijet izvrne kao zdjela jaja i razbije mi se pod nogama. Vani zajei truba. Ona prinosi ruku obrazu, otire suze. Idi", a pne mi. Molim te."

252

D V A D E S E T

E S T O

P O G L A V L J E

DALJINI DVA OVJEKA hodaju prema nama po prostran-

stvu ala, odjeveni u arki grimiz Agamemnonova tabora, s otisnutim znakovima glasonoa. Poznajem ih: Taltibije i Eu-

ribat, Agamemnonovi glavni poklisari, ugledni ljudi od kraljeva povjerenja. Mrnja mi stee grlo u vor. elim da su mrtvi. Ve su blizu, proli su Mirmidonce na strai, koji ih bijesno gledaju i prijetei tresu orujem. Zastaju deset koraka od nas - dovoljno daleko, moda misle, da mogu pobjei Ahileju ako se razbjesni. Doputam si da se naslaujem opakim slikama: Ahilej skae na njih i lomi im vratove, a oni omlitave kao mrtvi zeevi u lovevoj ruci. Zamuckujui pozdravljaju, premjetaju se s noge na nogu, sve oborena pogleda. A onda: Doli smo preuzeti djevojku." Ahilej im odgovara - ledeno i ogoreno, ali s trunom gorka podsmijeha, gnjev mu je suzdran, zapretan. Prireuje im predstavu, znam to, hini da je milostiv, snoljiv, a meni zubi krguu od smirenosti njegova glasa. Voli se prikazivati takvim, kao mladi ovjek kojem je nanesena nepravda i koji postojano prihvaa krau svoje nagrade, muenitvo koje vidi cijeli tabor. ujem svoje ime i vidim da me gledaju. Moram po Briseidu.
Ona me eka. Nema nita u rukama, nita ne nosi sa sobom.

233

prema meni, miriem toplu slatkou njezina daha. Usne joj lagano dodiruju moje. A onda prolazi pokraj mene i vie je nema. Taltibije je hvata s jedne strane, Euribat s druge. Zarivaju prste u kou njezinih ruku, nimalo njeno. Vuku je naprijed urei se da se udalje od nas. Ona je prisiljena kretati se ili pasti. Okree glavu da nas pogleda i mislim da u se slomiti kad vidim oajniku nadu u njezinim oima. Gledam u njega, snagom volje pokuavam ga natjerati da podigne pogled, da se predomisli. Ali nita od toga. Izali su iz naeg tabora, brzo se kreu. Zaas ih ve jedva razabirem izmeu ostalih tamnih prilika koje se motaju po pijesku ala jedu, hodaju, ogovaraju svoje zavaene kraljeve. Ljutnja bukne u meni poput poara u suhoj ikari. Kako je moe pustiti da ode?" pitam ga cijedei rijei kroza stisnute zube. Lice mu je bezizraajno i prazno, poput stranog jezika, neprobojno. Kae: Moram razgovarati s majkom." Pa hajde onda", reim. Gledam ga kako odlazi. eludac kao da mi je saegao u prah, dlanovi me peku gdje sam ih zasjekao noktima. Ne poznajem ovog ovjeka, mislim. Nikad ga dosad nisam vidio. Bijes koji osjeam prema njemu kipi poput krvi. Nikad mu neu oprostiti. Zamiljam da ruim na ator, razbijam liru u komadie, zabijam si no u trbuh i krvarim na smrt. elim vidjeti kako mu se lice slama od boli i aljenja. elim razbiti tu hladnu kamenu krinku to skriva momka kojeg sam poznavao. Prepustio ju je Agamemnonu, potpuno svjestan to e se dogoditi. Sad oekuje da u ekati ovdje, nemoan i posluan. Nemam to ponuditi Agamemnonu u zamjenu za njezinu sigurnost. Nemam ga ime podmititi, ne mogu ga preklinjati. Mikenski je kralj predugo ekao ovu pobjedu. Nee je ispustiti iz aka. Podsjea me na vuka koji uva svoju kost. Bilo je takvih vukova na Pelionu, koji su lovili ljude ako su dovoljno izgladnjeli. Ako te neki od njih prati", rekao je Hiron, mora mu dati neto to eli vie nego tebe."
254

Ima samo jedno to Agamemnon eli vie nego Briseidu. Trgam bode iz pojasa. Nikad nisam volio krv, ali sad nema pomoi. Straari me prekasno primjeuju i odvie su iznenaeni da bi se latili oruja. Jedan od njih sabrao se dovoljno da me zgrabi, ali ja mu zarivam nokte u ruku i puta me. Lica su im usporena i tupa od zaprepatenja. Nisam li ja samo Ahilejev kuni ljubimac? Da sam ratnik, borili bi se sa mnom, ali nisam. Dok shvate da me moraju obuzdati, ja sam ve u atoru. Prvo to vidim je Briseida. Ruke su joj svezane, zgurila se u kutu. Agamemnon stoji leima okrenut ulazu u ator i neto joj govori. Okree se mrtei se to mu netko smeta. Ali kad vidi mene, lice mu pobjedonosno zasja. Doao sam prositi, misli. Ovdje sam da za- klinjem molei milost kao Ahilejev izaslanik. Ili u moda nemono bjesnjeti pa e ga to zabaviti. Podiem bode, a Agamemnonu se oi ire. Rukom posee za noem to ga nosi za pojasom, a usta mu se otvaraju da zazove straare. Nema vremena bilo to rei. Bodeom zasijecam svoje lijevo zapee. Ree mi kou, ali ne ulazi dovoljno duboko. Ponovno zamahnem i ovaj put pogaam venu. Krv iklja po tijesnom prostoru atora. ujem kako je Briseida uasnuto kriknula. Agamemnonu je lice poprskano kapljicama krvi. Kunem se da su vijesti koje donosim istina", kaem. Kunem se svojom krvlju." Osupnut, Agamemnon ustukne. Krv i moje zaklinjanje zaustavljaju mu ruku; uvijek je bio praznovjeran. Dobro", kae odsjeno, trudei se zadrati dostojanstvo, reci kakve vijesti nosi." Osjeam kako mi se krv cijedi niza zglob, ali ne inim ni jedan pokret da je zaustavim.
U najveoj si opasnosti", kaem. On se podrugljivo isceri. Prijeti li mi ti to? Je li te zato
255

Ne. Uope me nije poslao." Oi mu se suzuju i vidim kako mu mozak ubrzano radi, slae djelie u cijelu sliku. Pa sigurno si doao s njegovim blagoslovom." Ne", kaem ja. Sad me slua. On zna kakve su tvoje namjere s djevojkom", kaem. Krajem oka vidim da Briseida prati na razgovor, ali ne usuujem se pogledati ravno u nju. U zapeu mi muklo otkucava bol, osjeam kako mi se dlan puni toplom krvlju, a zatim opet prazni. Isputam bode i pritiem palac na posjeklinu da usporim krv koja mi postojano otjee i prazni mi srce. Onda?" Ne pita li se zato te nije sprijeio da je odvede?" Glas mi je pun prezira. Mogao je pobiti tvoje ljude i cijelu tvoju vojsku. Misli li da te nije mogao zadrati?" Agamemnon je pocrvenio. Ali ne doputam mu da govori. Dopustio ti je da je odvede. Zna da nee moi odoljeti da je ne obljubi, a to e biti tvoj kraj. Ona je njegova, zasluio ju je asno se borei. Oskvrne li je, protiv tebe e se okrenuti i ljudi i bogovi." Govorim polako, promiljeno, a rijei lete poput strjelica, svaka pogaa cilj. Istina je to govorim, premda je on odvie zaslijepljen ponosom i pohotom da bi to shvatio. Ona je sad u Agamemnonovu vlasnitvu, ali i dalje je Ahilejeva nagrada. Oskvrnuti nju isto je to i oskvrnuti Ahileja, baciti najteu ljagu na njegovu ast. Ahilej ga zbog toga moe ubiti, a ak bi i Menelaj rekao da je to pravedno. Ve samim time to si je uzeo, doao si do ruba svoje moi. Pustili su ti da je uzme jer se on pretjerano uzoholio, ali nee ti dopustiti vie od toga." Mi se pokoravamo kraljevima, ali u granicama razbora. Ako plijen Aristosa Achaiona nije siguran, kako e biti siguran plijen bilo koga od nas? Takvog kralja neemo dugo trpjeti na prijestolju. Agamemnon nije promislio ni o emu od ovoga to sam mu rekao. Spoznaje ga zapljuskuju kao valovi, utapa se u njima. Zdvojan,
256

Moda ne znaju to namjerava. A moda im to ide na ruku u postizanju nekih njihovih ciljeva." Zastajem kako bih mu dao vremena da to razmotri. Tko e vladati ako ti padne?" On zna odgovor. Odisej i Diomed zajedno, a Menelaj e biti samo figura. Napokon poinje shvaati veliinu dara koji sam mu donio. Nije ovako daleko dogurao zato to je budala. Upozorivi mene, izdao si njega." To je tono. Ahilej je Agamemnonu dao ma na koji e se nabiti, a ja sam mu zaustavio ruku. Rije pada teka i gorka. Jesam." Zato?" pita me. Jer nije u pravu", kaem. Grlo mi je ranjavo i slomljeno, kao da sam gutao pijesak i sol. Agamemnon me odmjerava. Poznat sam po svojem potenju, po dobroti srca. Nema razloga da mi ne vjeruje. Smijei se. Dobro si uinio", kae. Pokazao si da si odan pravom gospodaru." Zastaje naslaujui se, pohranjuje to u pamenje. Zna li on to si uinio?" Jo ne", kaem. Ah." Oi mu se napola sklapaju dok to zamilja. Promatram kako mu se slast pobjede ukazuje u svojoj punini. On je strunjak za bol. A nema toga to bi Ahileju moglo nanijeti veu patnju nego da ga najgorem neprijatelju izda onaj koji mu je srcu najmiliji. Ako on doe i klekne traei oprost, kunem se da u je osloboditi. Samo ga njegov vlastiti ponos dijeli od asti, a ne ja. Reci mu to." Ne odgovaram. Ustajem i prilazim Briseidi. Presijecam ue kojim je vezana. Oi su joj pune suza, zna koliko me ovo skupo stajalo. Tvoje zapee", apne mi. Ne mogu joj odgovoriti. U glavi mi se uskovitlala zbrka pobjede i oaja. Pijesak na tlu atora crveni se od moje krvi. Postupaj dobro s njom", kaem. Okreem se i odlazim. Sad e joj biti dobro, govorim sam sebi. On se sad gosti tustim zalogajem to sam mu ga darovao. Trgam komad platna s tunike da podveem zglob. Vrti mi se u glavi,
257

ne znam je li to od gubitka krvi ili od onoga to sam uinio. Polako koraam dugim putem uza al do naeg tabora. Stiem u tabor, a on stoji ispred naeg atora. Tunika mu je vlana na mjestima gdje je kleao u moru. Lice mu se stisnulo, zatvorilo, ali na rubovima nalik na iznoenu tkaninu zrcali mu se umor, ba kao i na mojem licu. Gdje si bio?" U taboru." Nisam mu jo pripravan rei, ne jo. Kako ti je majka?" Dobro je. Ti krvari." Krv mi je probila zavoj. Znam", kaem. Daj da vidim." Posluno ga slijedim u ator. Uzima me za ruku i odmata zavoj. Donosi vodu da ispere i oisti ranu, a zatim stavlja oblog od usitnjenog stolisnika i meda. No?" pita me. Da." Znamo da dolazi oluja, ekamo koliko god dugo moemo. On mi previja ranu istim zavojima. Donosi mi vino s vodom i hranu. Po njegovu izrazu vidim da sam blijed i bolesna izgleda. Hoe li mi rei tko te povrijedio?" Zamiljam se kako govorim: Ti." Ali to bi bila puka djetinjarija. Uinio sam to sam." Zato?" Zbog prisege." Gotovo je s ekanjem. Gledam ga ravno u lice. Otiao sam Agamemnonu. Rekao sam mu za tvoj naum." Moj naum?" Rijei su mu bezizraajne, gotovo kao da io nema veze s njim. Da ga pusti da obljubi Briseidu kako bi mu se mogao osvetiti." Kad to kaem naglas, udarac je jo straniji nego to sam mislio da e biti. On ustaje, napola se okree pa mu ne vidim lice. Umjesto toga
258

Dakle, upozorio si ga?" Jesam." Zna da bih ga mogao ubiti da je to napravio." Onaj isti bezizraajni glas. Ili ga protjerati. Silom ga svrgnuti s prijestolja. Ljudi bi me slavili kao kakvoga boga." Znam", kaem. Nastupa tiina, opasna tiina. ekam da se okrene protiv mene, da me napadne. Da zaurla ili da me udari. I on se napokon okree licem prema meni. Njezina sigurnost za moju ast. Jesi li zadovoljan svojom trgo vinom?" Nema asti u izdaji prijatelja." udno je", kae on, da ba ti die glas protiv izdaje." U tim rijeima gotovo da ima vie boli no to je mogu podnijeti. Prisiljavam se misliti na Briseidu. To je bio jedini nain." Izabrao si nju", kae on. Radije nju nego mene." Radije nju nego tvoj ponos." Rije koju upotrebljavam je hubris. Naa rije za oholost koja see do zvijezda, za nasilje i bjesomunu srdbu, runu poput srdbe bogova. ake mu se steu. Sad se moda sprema napad. Moj ivot je moja ast", kae. Dah mu je isprekidan. To je sve to imam. Neu jo dugo ivjeti. Jedino emu se mogu nadati jest spomen." Teko guta. I ti to zna. I bi li dopustio Agamemnonu da to uniti? Bi li mu pomogao da mi to oduzme?" Ne bih", kaem. Ali elim da uspomena bude dostojna ovjeka. elim da to bude ti, a ne tiranin kojeg pamte po okrutnosti. Ima drugih naina da se Agamemnona natjera da plati. I nai emo ih. Pomoi u ti, kunem se. Ali ne ovako. Ni jedna slava nije vrijedna onoga to si danas uinio." On se ponovno okree od mene i uti. Gledam u njegova nijema leda. Pamtim svaki nabor na njegovoj tunici, svako zrno osuenog pijeska i soli koji su mu se zalijepili za kou.

259

Kad napokon progovori, glas mu je umoran i poraen. Ni on ne zna kako se ljutiti na mene. Nas smo dvojica poput vlana drva koje se ne moe zapaliti. Je li to gotovo? Ona je na sigurnome? Mora biti. Inae se ti ne bi vratio." Da. Izvan opasnosti je." Umoran uzdah. Ti si bolji ovjek od mene." Poetak nade. Zadali smo jedan drugome rane, ali nisu smrtonosne. Briseida nee stradati, Ahilej e se sjetiti tko je on, a moje e zapee zacijeljeti. Doi e novi trenutak nakon ovoga, a onda jo jedan. Nisam", kaem. Ustajem i prilazim mu. Polaem ruku na toplinu njegove koe. Nije istina. Samo si danas otiao od sebe. A sad si se vratio." Ramena mu se diu i sputaju u dugom uzdahu. Nemoj to go voriti", kae, dok ne uje to sam jo uinio."

260

D V A D E S E T

S E D M O

P O G L A V L J E

N
bori-

A SAGOVIMA U NAEM

ATORU lee tri kamenia

koja smo unijeli na nogama ili su se dokotrljala sama od sebe. Podiem ih s tla. Tako se imam za to drati.

Umor kao da mu se malo rasprio dok govori. Neu se vie

ti za njega. Na svakom me koraku eli okrasti, oduzeti mi zasluenu slavu. Baciti me u sjenu i dvojbe. Ne moe podnijeti da netko drugi bude slavljen vie od njega. Ali nauit e. Pokazat u mu koliko vrijedi njegova vojska kad u njoj nije Aristos Achaion." Ne govorim nita. Vidim kako u njemu kipi. Kao kad gleda oluju kako se blii, a nema zaklona. Grci e pasti bez mene da ih branim. Morat e me ili moliti ili umrijeti." Sjeam se kako je izgledao kad je otiao vidjeti majku. Divlje, grozniavo, tvrdo poput granita. Zamiljam ga kako klei pred njom, plae od bijesa, udara akama po nazubljenim krapama. Uvrijedili su ga, govori joj. Obeastili su ga. Unitili su njegovu besmrtnu slavu.
261

On e to uiniti", kae Tetida. Dunik mi je." Zeus, koji sve stvari stavlja u ravnoteu, Zeus e odbaciti svoju vagu. Uinit e da Grci gube, i gube, i gube, sve dok ih ne pritjeraju do samoga mora, da im se sidra i konopi pletu oko nogu, a jarboli i prove lome pod leima. I onda e vidjeti koga moraju moliti da im se vrati. Tetida se naginje i ljubi sina, ostavivi mu jasan crveni zvjezdoliki otisak visoko na obrazu. A onda se okree i nestaje, uroni u vodu poput kamena to tone na dno. Putam da mi kamenii padnu iz ruku na tlo, gdje lee razbacani, nasumce ili namjerno, znamen ili puka sluajnost. Da je Hiron ovdje, umio bi ih protumaiti, rei nam kakav nas usud eka. Ali on nije tu. Sto ako ne bude htio moliti?" pitam. Onda e poginuti. Svi e izginuti. Neu se boriti sve dok me ne bude molio na koljenima." Prkosno izbacuje bradu, spreman da ga ukorim. Iscrpljen sam. Ruka me boli na mjestu gdje sam se porezao, a kou mi je oblijepio nezdrav znoj. Ne odgovaram. Jesi li uo to sam rekao?" uo sam", kaem. Grci e izginuti." Hiron je jedanput rekao da su narodi najgluplji od svih ljudskih izuma. Ni jedan ovjek nije vrjedniji od drugoga, odakle god bio." Ali to ako ti je taj prijatelj?" pitao ga je tad Ahilej, nogu podi gnutih i oslonjenih na stijenu ruiaste pilje. Ili brat? Mora li prema njemu postupati isto kao prema strancu?" Postavlja mi pitanje oko kojeg raspravljaju filozofi", rekao mu je Hiron. Tebi je taj moda vrjedniji. Ali i stranac je neiji prijatelj i neiji brat. iji je onda ivot vrjedniji?" Zautjeli smo. Tada nam je bilo tek etrnaest godina i takva su nam pitanja bila preteka. S dvadeset osam ljeta, i dalje su nam se inila pretekima. On je polovica moje due, kako kau pjesnici. Uskoro e biti mr 262

najmilije u njemu. Trebam li mu to predbaciti? Spasio sam Briseidu. Ne mogu spasiti sve. Sada znam kako bih odgovorio Hironu. Rekao bih: nema odgovora. Koji god odabere, bit e pogrean. Kasnije te veeri vraam se u Agamemnonov tabor. Dok hodam, osjeam poglede na sebi, znatieljne i saalne. Gledaju iza mene da vide slijedi li me Ahilej. Ne slijedi me. Kad sam mu rekao kamo idem, kao da sam ga ponovno bacio u tamu. Reci joj da mi je ao", rekao mi je, oborenih oiju. Nisam mu odgovorio. Je li mu ao zato to se sad moe jo stranije osvetiti? Osvetom koja e unititi ne samo Agamemnona nego i cijelu njego vu nezahvalnu vojsku? Ne doputam si dugo prebirati po toj misli. ao mu je. To je dovoljno. Ui", kae ona udnim glasom. Na sebi ima haljinu protkanu zlatnim nitima i ogrlicu od lazurita. Na zapeima su joj narukvice od graviranoga srebra. Zvecka kad ustaje, kao da na sebi ima oklop. Oito joj je nelagodno. Ali nemamo vremena za razgovor jer je Agamemnon progurao glavu kroz tijesan prolaz iza mene. Vidi kako lijepo postupamo s njom?" kae on. Cijeli tabor vidjet e koliko cijenim Ahilejev ugled. Mora mi se samo ispriati i obasut u ga poastima koje zasluuje. Doista je nesrea da tako mlad ovjek bude i tako ohol." Ljuti me samozadovoljan izraz njegova lica. Ali to sam oekivao? Ja sam zasluan za ovo. Njezina sigurnost za njegovu ast. To ti slui na ast, moni kralju", kaem ja. Reci Ahileju", nastavlja Agamemnon. Reci mu kako dobro postupam s njom. Moe je doi vidjeti kad god eli." Nudi mi neugodan smijeak, zatim ustaje, neprestano nas promatrajui. Nema namjeru otii. Okreem se Briseidi. Nauio sam pomalo natucati njezin jezik i sad se sluim tim znanjem.
2 6

Zbilja si dobro?" Jesam", odgovara mi na zvonkom, pjevnom jeziku Anatolije. Koliko e to dugo trajati?" Ne znam", kaem joj. I doista ne znam. Kolika je vruina potrebna da se eljezo dovoljno smeka kako bi se moglo saviti? Naginjem se prema njoj i njeno je ljubim u obraz. Brzo u se vratiti", kaem joj na grkom. Ona kima. Agamemnon me prati pogledom dok izlazim. ujem ga kako joj se obraa. Sto ti je rekao?" ujem kako ona odgovara: Divio se mojoj haljini." Sljedee jutro svi kneevi kreu u borbu protiv Trojanaca; vojska Ftije ne ide nikamo. Ahilej i ja dugo se zadravamo na doruku. Za to ne bismo? Nemamo to drugo raditi. Moemo plivati ako elimo, ili se natjecati u gaanju, ili provesti cijeli dan utrkujui se. Nismo mogli tako besposleno plandovati jo od Peliona. A opet, nemamo osjeaj da plandujemo. Vie kao da drimo dah, kao to orao napinje krila prije no to uzleti. Ramena mi se povijaju i ne mogu prestati zagledati niz prazni al. ekamo da vidimo to e bogovi uiniti. I ne moramo dugo ekati.

264

D V A D E S E T

O S M O

P O G L A V L J E

E VEERI

F ENIKS DOEPESA UZA AL nosei vijesti o

dvoboju. Dok su se ujutro okupljale vojske, Paris se epirio uz trojansku bojinicu, a zlatni mu je oklop bljeskao. Izazivao

je: borba jedan na jednoga, pobjednik dobiva Helenu. Grci su urlali s odobravanjem. Koji od njih nije elio otii taj dan? Staviti Heleninu sudbinu na jednu jedinu bitku i razrijeiti to jednom zauvijek? A Paris je izgledao kao laka meta, sav sjajan i sitan, vitkih bokova poput neudane djevojke. Ali, rekao je Feniks, Menelaj je izaao ispred svih i gromko viknuo prihvaajui priliku da u isti mah povrati ast i svoju lijepu enu. Dvoboj poinju kopljima i brzo prelaze na maeve. Paris je bri nego to je Menelaj oekivao, nije osobit borac, ali je lak na nogama. Napokon, trojanski kraljevi grijei u koracima i Menelaj ga hvata za dugaku kianku od konjske ekinje te ga vue na tlo. Paris se bespomono bacaka nogama, prstima upa remen koji ga gui oko brade. A onda odjednom Menelaju u rukama ostaje kaciga, a Parisa nema.

265

Krv mu tee niz bedra i skuplja se u lokvu pokraj nogu. Rana je povrinska, ali Grci to jo ne znaju. Urlaju i navaljuju na trojanske redove, bijesni zbog izdaje. Poinje krvavi mete. Ali to se dogodilo s Parisom?" pitam. Feniks trese glavom. Ne znam." Dvije sukobljene strane borile su se cijelo poslijepodne sve dok se nije oglasila jo jedna truba. Bio je to Hektor, koji je nudio drugo primirje, drugi dvoboj kojim e se isprati sramota neasna Parisova nestanka i muki odapete strjelice. Javlja se umjesto svojeg brata, na raspolaganju je svakome tko se usudi odazvati. Menelaj bi ponovno istupio, rekao je Feniks, da ga Agamemnon nije sprijeio. Nije htio gledati kako mu brat pogiba od ruke najsnanijega medu Trojancima. Grci su bacali kocku da odrede tko e se boriti protiv Hektora. Zamiljao sam napetost, zgusnutu utnju prije nego to se kaciga zatrese i iskoi kuglica. Odisej se saginje da je podigne s pranjava tla: Ajant. Svi zajedno uzdiu s olakanjem: on je jedini koji ima izgleda protiv trojanskog princa. Jedini, to jest, koji se danas bori. I tako se Ajant i Hektor bore, gaaju se kamenjem i bacaju koplja pod kojima se mrve titovi sve dok ne padne no i glasnici pozovu na svretak borbe. Sve je neobino uljueno: dvije se vojske razilaze u miru, Hektor i Ajant rukuju se kao ravnopravni suparnici. Vojnici se doaptavaju - ne bi tako zavrilo da je Ahilej ovdje. Kad je prenio novosti, Feniks umorno ustaje na noge i epa natrag u svoj ator, pridravajui se Automedonu za miicu. Ahilej se okree prema meni. Die ubrzano, vrhovi uiju porumenjeli su mu od uzbuenja. Hvata me za ruku i glasno mi se hvali dananjim dogaajima, time kako je njegovo ime bilo na svaijim usnicama, kakvu snagu ima njegov izostanak, velik kao kiklop to teko stupa meu vojnicima. Uzbuenje toga dana rasplamsalo se u njemu kao vatra u suhoj travi. Prvi put sanja o ubijanju: o udarcu slave, o
266

Zar ne vidi?" kae mi. To je poetak." Ne mogu se oteti osjeaju da neto ispod povrine puca. Sljedee jutro truba zazvei u zoru. Ustajemo i uspinjemo se na brijeg da vidimo vojsku konjanika kako s istoka jae prema Troji. Konji su im krupni i kreu se neprirodno brzo, a za sobom vuku laka bojna kola. Na elu im je gorostasan mukarac, vei ak i od Ajanta. Crna duga kosa nauljena mu je i rasputena, kako je to obiaj kod Sparta- naca, tako da mu pada niz leda. Nosi stijeg u obliku konjske glave. Feniks nam se pridruuje. Licijci", kae. To su Anatolci, davni saveznici Troje. Svi su se naveliko pitali i udili kako to da oni ve nisu uli u rat. Ali sad su tu, kao da ih je pozvao sam Zeus. Tko je to?" Ahilej pokazuje na gorostasa, njihova vodu. Sarpedon. Zeusov sin." Sunce se odbija od mukarevih ramena, znojnih od jahanja; koa mu je tamnozlatna. Gradska se vrata otvaraju i Trojanci kuljaju ususret saveznicima. Hektor i Sarpedon stiu ruku jedan drugome, a zatim svoje postrojbe vode na bojno polje. Licijsko je oruje udno: nazubljena koplja i kuke nalik na goleme udice to slue zabadanju u meso. Cijeli bogovet- ni dan sluamo njihove neobine ratne poklike i topot kopita njihove konjice. U Mahaonov ator cijeli se dan ulijeva rijeka grkih ranjenika. Feniks odlazi na veernje vijee, jedini iz naeg tabora koji nije u nemilosti. Kad se vratio, prodorno se zagledao u Ahileja. Idomenej je ranjen, a Licijci su probili lijevo krilo. Sarpedon i Hektor samljet e nas izmeu sebe." Ahilej ne primjeuje Feniksovo neodobravanje. Pobjedonosno se okree prema meni. Jesi li uo?" uo sam", kaem. Prolazi dan, zatim jo jedan. Glasine se roje poput buha to grizu: prie o trojanskoj vojsci koja napreduje, nezaustavljiva i smjela sad kad nema Ahileja. O mahnitim sastancima vijea na kojima se

267

da, zasjeda. I onda jo toga, Hektor u aru bitke prosijeca kroz grke redove kao to vatra prodire guti, a svaki dan je vie mrtvih nego dan prije. Napokon: izbezumljeni glasnici koji trkom donose vijesti o povlaenjima i ranjenim kraljevima. Ahilej premee te glasine, okree ih ovako i onako. Nee jo dugo", kae. Pogrebne lomae gore cijelu no, njihov se masni dim razmazuje preko mjeseca. Trudim se ne misliti kako je svaka od njih ovjek kojeg poznajem. Kojeg sam poznavao. Ahilej svira liru kad stiu. Trojica su: Feniks naprijed, iza njega Odisej i Ajant. Sjedim pokraj Ahileja dok dolaze; malo podalje je Automedon, ree meso za veeru. Ahilej je podignuo glavu dok pjeva, glas mu jasan i sladak. Uspravljam se, a ruka mi se odmie od njegove noge na kojoj je poivala. Trojka nam prilazi i zaustavlja se s druge strane vatre, ekajui da Ahilej zavri pjesmu. On odlae liru i ustaje. Dobro doli. Ostat ete na veeri, nadam se?" Srdano se rukuje s njima, smijei se dok oni ukoeno stoje. Znam zato su doli. Moram pogledati veeru", mumljam. Osjeam Odisejev pogled na leima dok odlazim. Komadi janjeeg mesa pre se i cvre na ploi eravnice. Promatram ih kroz izmaglicu dima kako sjedaju oko vatre kao da su prijatelji. Ne ujem to govore, ali Ahilej se i dalje smijei, ne obraa pozornost na njihova smrknuta lica, pretvara se da ih ne vidi. Onda me zove i ja vie ne mogu odgaati. Posluno donosim pladnjeve i sjedam na svoje mjesto pokraj njega. On povrno avrlja o bitkama i kacigama. Dok govori, posluuje veeru: paljiv domain koji svima dva puta puni tanjur, Ajantu tri put. Oni jedu i putaju ga da pripovijeda. Kad zavre s jelom, briu usta i guraju pladnjeve u stranu. Svi kao da znaju da je kucnuo as. Naravno, Odisej poinje.

265

Najprije govori o stvarima, rijeima koje nam nehajno baca u krilo, jednu po jednu. Zapravo je to popis stvari. Dvanaest hitrih konja, sedam bronanih tronoaca, sedam lijepih djevojaka, deset zlatnih poluga, dvadeset kotlova i jo toga - zdjela i pehara i oklopa - i, naposljetku, onaj konani dragulj da nas primami: Briseidin povratak. Odisej se smijei, iri ruke uz ono naizgled prostoduno slijeganje ramenima koje pamtim jo sa Skira, iz Aulide i sada iz Troje. A onda drugi popis, gotovo jednako dug kao prvi: beskrajna litanija imena grkih pokojnika. Ahileju se eljust stee dok Odisej vadi ploicu za ploicom, svaku do ruba ispisanu znakovima. Ajant sputa pogled na ruke, izranjavane od tolikih smrskanih kopalja i titova. Zatim nam Odisej prenosi novosti koje jo ne znamo: da su se Tro- janci primaknuli na manje od tisuu koraka od naeg bedema, utaborili se na netom osvojenoj ravnici koju po svoj prilici ne moemo ponovno zauzeti prije sumraka. elimo li dokaz? Vjerojatno moemo vidjeti njihove straarske vatre s breuljka neposredno iza naeg tabora. Napast e u zoru. Vlada tajac, dugaka utnja, prije nego to Ahilej progovori. Ne", kae, odbacujui i blago i krivnju. Nije njegova ast takva trica da se moe povratiti jednim nonim izaslanstvom, aicom ljudi koja se uurila oko vatre. Oduzeta mu je ispred mnotva, pred oima svakog pojedinog vojnika. Knez Itake proeprka vatru koja tinja izmeu njih. Nije joj naneseno nikakvo zlo, zna. Briseidi. Bog zna odakle je Agamemnon smogao snage da se obuzda, ali ona je paena i neoskvr- nuta. I ona i tvoja ast samo ekaju da ih ponovno preuzme." Kad tako govori, zvui kao da sam odbacio svoju ast", kae Ahilej, a glas mu je opor kao trpko vino. Takvu mreu plete? Jesi li ti Agamemnonov pauk pa lovi muhe tom priom?" Vrlo pjesniki", kae Odisej. Ali sutranji dan nee biti
269

To ovisi o Agamemnonu. Ispravi li nepravdu koju mi je nanio, gonit u Trojance sve do Perzije ako eli." Reci mi", pita Odisej, zato Hektor jo nije mrtav?" Podie ruku. Ne traim odgovor, samo ponavljam ono to svi do posljednjega ele znati. U posljednjih deset godina mogao si ga ubiti tisuu puta. No ipak nisi. ovjek se mora pitati." Njegov nam glas govori da se on ne pita. Da zna za proroanstvo. Drago mi je to je s njim samo Ajant, koji nee razumjeti o emu je rije. Iscijedio si deset godina ivota vie i drago mi je zbog tebe. Ali za nas ostale..." usta mu se krive. Mi ostali prisiljeni smo ekati da te bude volja. Ti nas dri ovdje, Ahileju. Ponuen ti je izbor i izabrao si. Sad mora ivjeti prema tome." Zapiljili smo se u njega. Ali on jo nije gotov. Poprilino si se dobro uspio isprijeiti sudbini na putu. Ali ne moe tako vjeno. Bogovi to nee dopustiti." Zastaje kako bismo jasno uli svaku rije koja slijedi. Nit sudbine glatko se odmata, htio ti to ili ne. Kaem ti kao prijatelj, bolje ti je prihvatiti to pod svojim uvjetima, pratiti je svojim korakom, a ne njihovim." To i radim." Dobro onda", kae Odisej. Rekao sam ono to sam doao rei." Ahilej ustaje. Onda ti je vrijeme da ode." Ne jo." To se oglasio Feniks. Ja takoer elim neto rei." Polako, razapet izmeu svojeg ponosa i potovanja prema starcu, Ahilej sjeda. Feniks poinje govoriti. Kad si bio djeak, Ahileju, tvoj te otac prepustio meni da te odgajam. Majka ti je odavno otila, a ja sam bio jedina dadilja koju si prihvaao pa sam ti rezao meso i sam te poduavao. Sad si odrastao ovjek, a ja se i dalje trudim bdjeti nad tobom, uvati te od koplja i maa i gluposti." Oi mi se diu prema Ahileju i vidim da je napet, na oprezu. Ra zumijem ega se boji: da e ga zavarati blagost ovoga dobrog
270

boji se iznenadne sumnje - da je, ako se i Feniks slae s ovim ljudima, on moda u krivu. Starac podie ruku kao da eli zaustaviti vrtlog tih misli. Kako god postupi, stajat u uz tebe, kao to sam uvijek stajao. Ali prije nego to odlui kojim e putem krenuti, ima jedna pria koju mora uti." Ne daje Ahileju vremena za prigovor. U vrijeme oca tvojeg oca ivio je mlad junak po imenu Meleagar, iji je grad Kalidon napalo divlje pleme po imenu Kireti." Mislim da poznajem tu priu. Cuo sam Peleja kako je pripovijeda, davno, dok mi se Ahilej cerekao iz sjene. Kad jo nije imao krvi na rukama niti mu je nad glavom visjela smrtna presuda. U nekom drugom ivotu. Isprva su Kireti gubili, iscrpile su ih Meleagarove ratne vjetine", nastavlja Feniks. A onda ga je jednog dana netko uvrijedio, netko od njegovih vlastitih ljudi ocrnio mu je ugled i Meleagar se vie nije htio boriti na strani svojega grada. Stanovnici su mu nudili darove i isprike, ali on ih nije htio ni uti. Bijesno se povukao u svoju odaju da legne pokraj svoje ene Kleopatre i tjei se u njezinu zagrljaju." Kad izgovori njezino ime, Feniksu pogled nakratko skoi na mene. Napokon, kad joj je grad bio na rubu propasti, a prijatelji pobijeni, Kleopatra to vie nije mogla trpjeti. Poela je zaklinjati mua da se ponovno bori. On ju je volio vie od svega pa je pristao i tako izborio slavnu pobjedu svojim ljudima. Ali premda ih je spasio, doao je malo prekasno. Previe je ivota izgubljeno zbog njegova ponosa. I tako mu nisu iskazali nikakvu zahvalnost niti ga obasuli darovima. Dobio je samo mrnju jer ih nije ranije potedio." U tiini koja je nastupila ujem Feniksovo disanje, teko od napora tako duga govora. Ne usuujem se ni rije prozboriti niti se pomaknuti, bojim se da e netko s mojeg lica jasno proitati to mislim. Nije ast natjerala Meleagara da se bori, kao ni njegovi
271

kavstvo: Kleopatra, Patroklo. Njezino ime sloeno je od istih dijelova kao i moje, samo obrnutim redom. Ako je Ahilej to primijetio, niim to ne pokazuje. Glas mu je blag da ne povrijedi starca, ali i dalje odbija. Ne dok Agamemnon ne vrati ast koju mi je oteo. ak i u mraku vidim da Odisej nije iznenaen. Gotovo da ujem kako izvjetava ostale, ruku rairenih u aljenju: Pokuao sam. Da je Ahilej pristao, tim bolje. Ako nije, njegovo odbijanje unato svim nagradama i isprikama samo e djelovati kao ludilo, kao bijes ili nerazumna oholost. Zamrzit e ga, ba kao to su mrzili Meleagara. U grudima me stie izbezumljeni strah, nagli nagon da kleknem pred njega i molim ga. Ali ne inim to. Jer, kao i Feniks, ve sam se izjasnio, donio sam odluku. Ja vie ne odreujem tijek, samo se preputam da me nosi u tamu i dalje, a samo Ahilejeva ruka dri kormilo. Ajanta ne odlikuje Odisejeva staloenost: bijesno sijeva oima, a u lice mu se usijeca ljutnja. Skupo ga je stajalo doi ovamo, moliti za vlastito ponienje. Ako se Ahilej ne bori, on je Ar is tos Achaion. Kad su otili, ustajem i pruam ruku Feniksu. Veeras je umoran, vidim, i koraa sporo. Dok sam ga ostavio u njegovu atoru - stare kosti to se s uzdahom sputaju na leaj - i vratio se, Ahilej je ve usnuo. Razoaran sam. Nadao sam se, moda, razgovoru, bliskosti dvaju tijela u jednoj postelji, potvrdi da Ahilej kojeg sam vidio za veerom nije jedini Ahilej. Ali ne budim ga; tiho se iskradam iz atora i putam ga da sniva. uim u sipkom pijesku, u sjeni malenog atora. Briseida?" tiho zovem. Tiina, a onda ujem: Patroklo?" Da." Podie rub atorskoga krila i brzo me uvlai unutra. Lice joj se
272

Jer je Ahilej odbio molbu poklisara?" apem ja. Ona kima i jednim hitrim pokretom utrne malenu svjetiljku to je jedina gorjela u atoru. Agamemnon se esto naviruje unutra da me prigleda. Ovdje nisi siguran." U mraku joj ne vidim zabrinutost na licu, ali zato je ujem u glasu. Mora otii." Bit u brz. Moram s tobom razgovarati." Onda te moramo sakriti. On dolazi bez upozorenja." Gdje u se sakriti?" ator je malen, prazan, u njemu nema niega do leaja, jastuka i pokrivaa te neto odjee. U krevet." Oko mene nabacuje jastuke, zatrpava me pokrivaima. Lijee pokraj mene i navlai prekriva preko oboje. Obavija me njezin miris, poznat i topao. Pritiem joj usta na uho, govorim jedva glasnije no to diem. Odisej kae da e sutra Trojanci probiti bedem i upasti u tabor. Moramo nai mjesto gdje emo te sakriti. Medu Mirmidon- cima ili negdje u umi." Osjeam kako joj se obraz mie uz moj dok trese glavom. Ne mogu. Tamo e me on najprije i traiti. Samo bih izazvala jo vee neprilike. Ostajem ovdje." Ali to ako zauzmu tabor?" Predat u se Eneji, Hektorovu roaku, ako budem mogla. On je na glasu kao poboan ovjek, a njegov je otac jedno vrijeme ivio kao pastir u blizini mojeg sela. Ne uspijem li, potrait u Hektora ili bilo kojega od Prijamovih sinova." Vrtim glavom. To je preopasno. Ne smije se tako izlagati." Mislim da mi nee nauditi. Naposljetku, ja sam jedna od njih." Odjednom se osjeam glupo. Trojanci su za nju osloboditelji, ne osvajai. Naravno", brzo kaem. Tad e biti slobodna. Zeljet e biti sa svojim..." Briseida!" Tkanina to zakriva ulaz u ator odmie se, a na ulazu stoji Agamemnon. Da?" Ona sjeda, pazei da ne povue pokriva s mene.

273

Jesi li govorila?" Molila sam, gospodaru." Leei?" Kroz debelu vunenu tkaninu vidim sjaj baklje. On govori glasno, kao da stoji tik uz nas. Svom snagom trudim se da se ne pomaknem. Nadu li me, nju e kazniti. Tako me nauila majka, gospodaru. Zar tako nije dobro?" Dosad si ve morala nauiti kako valja. Nije li te mali bog ispravio?" Ne, gospodaru." Veeras sam mu ponudio da te vratim, ali nije te htio." ujem ruan gr u njegovu glasu. Bude li i dalje govorio ne, moda u te uzeti za sebe!" ake mi se steu. Ali Briseida samo kae: Da, gospodaru." ujem kako se tkanina sputa i svjetlo nestaje. Ne miem se i ne diem sve dok se Briseida ne vrati pod pokrivae. Ne moe ostati ovdje", kaem joj. U redu je. On samo prijeti. Voli kad se bojim." Strai me staloenost kojom to iznosi. Kako je mogu ostaviti ov dje, izloenu pohotnim pogledima, u samotnom atoru, s narukvicama debelima poput okova? Ali ako ostanem, izlaem je jo veoj opasnosti. Moram ii", kaem. ekaj." Dodiruje mi ruku. Ljudi..." oklijeva. Ljute se na Ahileja. Okrivljuju ga za svoje gubitke. Agamemnon alje uhode medu njih da potakne takve prie. Gotovo su ve zaboravili kugu. to se dulje ne bude borio, vie e ga mrziti." Toga se najvie bojim, Fenik- sove prie koja se obistinjuje. Ne eli se boriti?" Ne dok se Agamemnon ne ispria." Ona grize usnicu. I Trojanci. Ne postoji nitko koga se vie boje ili ga vie mrze. Sutra e ga ubiti ako mogu, njega i sve koji su mu dragi. Mora se uvati." On e me tititi."
274

Znam da hoe, kae ona, dok god bude iv. Ali ak se ni Ahilej moda nee moi boriti protiv Hektora i Sarpedona." Opet trenutak oklijeva. Ako tabor padne, rei u da si mi ti mu. To moda malo pomogne. Samo ne smije spominjati to to si mu bio. To bi znailo smrtnu kaznu." Rukom mi stee nadlakticu. Obeaj mi." Briseida", kaem joj. Ako je on mrtav, ni ja neu dugo." Ona mi uzima ruku i pritie je uz obraz. Onda mi obeaj neto drugo", kae. Obeaj mi da nee otii iz Troje bez mene, to god da se dogodilo. Znam da ne moe..." prekida se. Radije bih proivjela ivot kao tvoja sestra nego ostala ovdje." Na to me ne mora niim posebnim obvezivati", kaem joj. Ne bih te ostavio ako eli poi sa mnom. Pomisao da e rat sutra za vriti i da te vie nikad neu vidjeti alosti me vie nego to mogu rijeima izrei." Smijei se i .protiskuje kroza zagueno grlo: Drago mi je." Ne kaem joj da mislim kako nikad neu otii iz Troje. Privlaim je sebi, pun mi je zagrljaj nje. Sputa mi glavu na prsa. Na trenutak ne razmiljamo o Agamemnonu, opasnosti i Grcima koji padaju. Postoji samo njezina ruica na mojem trbuhu i mekoa njezina obraza dok ga milujem. udno je kako dobro pristaje uz mene. S kakvom joj lakoom usnama dodirujem kosu, meku i s mirisom lavande. Ona tiho uzdahne, privija se jo tjenje uz mene. Gotovo mogu zamisliti da je to moj ivot, opasan slatkim krugom njezinih ruku. Oenit u se njome i imat emo dijete. Moda da nikad nisam upoznao Ahileja. Morao bih ii", kaem. Ona odmie pokriva, puta da me dodirne zrak. Obujmi mi lice dlanovima. Budi oprezan sutra", kae mi. Najbolji od svih. Najbolji od Mirmidonaca." Prislanja mi prst na usta da zaustavi moj prigovor. To je istina", kae. Neka se jednom izgovori." Zatim me vodi do bone strane atora, pomae mi puznuti ispod atorskog krila. Posljednje to osjeam njezina je ruka koja stie moju u
275

Te noi leim u postelji pokraj Ahileja. Lice mu je neduno, izgladeno snom i slatko djeako. Milina mi je gledati ga. To je njegovo pravo lice, iskreno i bezazleno, objeenjako, ali bez zloe. Izgubljen je u Agamemnonovim i Odisejevim prijetvornim dosjetkama s dvostrukim znaenjem, njihovim laima i igrama moi. Smutili su ga, privezali ga lancima za stup i pustili na njega pse. Milujem mu meku kou ela. Odvezao bih ga da mogu. Da mi dopusti.

276

D V A D E S E T

D E V E T O

P O G L A V L J E

B
prema po-

UDI NAS VIKA I GRMLJAVINA , oluja koja je provalila iz

modrine neba. Nema kie, samo se zrak zasivio, pucketav i suh, a izlomljene munje praskaju poput pljeska golemih dlanova.

Hitamo na vrata atora pogledati van. Otar i crn dim valja se nama s obale i donosi vonj zemlje spaljene gromovima. Napad je eo, a Zeus se pridrava svojeg dijela pogodbe i prati proboj Trojanaca nebeskim ohrabrenjem. Osjeamo kako nam iz dubine tla muklo tutnji pod nogama: napad bojnim kolima, moda, to ga predvodi gorostasni Sarpedon. Njegova ruka stee moju, lice mu se umirilo. Ovo je prvi put u devet ljeta da su Trojanci zaprijetili pred vratima, da su doprli tako daleko preko ravnice. Probiju li bedem, spalit e brodove - jedino ime se moemo vratiti kui, jedino po emu smo vojska, a ne izbjeglice. Ovo je trenutak to su ga dozvali Ahilej i njegova majka: Grci, potueni i zdvojni, bez njega. Trenutaan, nepobitan dokaz njegove vrijednosti. Ali kad je dovoljno? Kad e se umijeati?

277

Ne boji li se da e te ljudi zamrziti?" Trebali bi mrziti Agamemnona. Njegova ih oholost ubija." I tvoja. Ali prepoznajem izraz njegova lica, tamnu bezobzirnost njegovih oiju. Nee popustiti. Ne zna kako. Osamnaest godina ivim s njim i nikad ga nisam vidio da se povukao, da je izgubio. Sto e se dogoditi bude li na to prisiljen? Bojim se za njega, za sebe, za sve nas. Odijevamo se i jedemo, Ahilej odvano govori o budunosti. Pria o sutranjem danu, kad emo moda plivati, ili se verati po golim, ljepljivim deblima empresa, ili promatrati kako se morske kornjae izlijeu iz jaja koja se i sad griju pod pijeskom toplim od sunca. Ali duh mi svako malo odluta daleko od njegovih rijei, tone pritisnut sivilom neba to se razlijeva po svemu, pijeskom, studenim i bezbojnim poput lea, i udaljenim samrtnim hropcima ljudi koje sam poznavao. Koliko e ih jo pasti do kraja dana? Gledam ga kako zuri u puinu. More je neprirodno mirno, kao da Tetida dri dah. Oi su mu tamne, a zjenice proirene od sumra ka oblanog jutra. Plamen kose lie mu po elu. Tko je to?" odjednom pita. U daljini, dolje na alu, nekoga nose na nosilima u bijeli ator. Nekog vanoga, jer oko nosila se okupila gomila ljudi. Jedva sam doekao ovu izliku za kretanje, neto to e mi odvui pozornost. Idem vidjeti." Izvan naeg udaljenog tabora, zvui bitke sve su glasniji: prodorno njitanje konja koji su se naboli na iljke opkopa, oajniki krici zapovjednika, zveka kovine o kovinu. Podalirije se gura pokraj mene i ulazi u bijeli ator. Unutra je polumrano, zrak se zgusnuo od vonja ljekovitih trava i krvi, straha i znoja. Nestor se pomalja preda mnom, meni zdesna, hvata me rukom za rame, kao klijetima, tako da mi studen probija kroz tuniku. Vie: Izgubljeni smo! Bedem puca!" Iza njega lei Mahaon, dae na leaju, oko jedne mu se noge iri sve vea lokva krvi to curi iz rane razderane tamo gdje ga je pogodila strijela. Podalirije se naginje nad njim, ve se primio
278

Mahaon me primjeuje. Patroklo", kae, daui. Prilazim mu. Hoe li sve biti u redu?" Ne znam jo..." prekida se i zatvara oi. Nemoj razgovarati s njim", otro mi kae Podalirije. Ruke su mu prekrivene bratovom krvlju. Nestorov glas dopire do nas u bujici rijei, nabrajajui muke i jade: bedem se raspada, brodovi su u opasnosti, a toliki ranjeni kneevi Diomed, Agamemnon, Odisej - lee po taboru kao zguvane krpe. Mahaon otvara oi. Ne moe li razgovarati s Ahilejem?" kripi promuklim glasom. Molim te. Za dobrobit svih nas." Da! Ftija nam mora priskoiti upomo, inae smo izgubljeni!" Nestor mi zariva prste u meso, a lice mi je vlano od sline koja mu prska iz usplahirenih usta. Oi mi se sklapaju. Prisjeam se Feniksove prie, Kalidonjana koji klee pred Kleopatrom, oblijevaju joj ruke i noge suzama. U mojoj mati ona ih ne gleda, samo im prua ruke kao da im nudi platno kojim e otrti suzne oi. Gleda svojeg mua Meleagara i eka od njega odgovor, a njegova stegnuta usta kau joj to mora rei: Ne." Naglo se otimam iz vrstog stiska starevih prstiju. Oajniki e lim pobjei od kiselkasta vonja straha, koji se poput pepela zavukao u svaku poru. Okreem se od Mahaonova lica iskrivljena od boli i starevih ispruenih ruku i bjeim iz atora. Vani ujem strahovit prasak, kao da puca brodski trup, kao da golemo stablo pada s treskom na tlo. Bedem. Zatim odjekuju krici, i pobjede i uasa. Svuda oko mene ljudi nose pale drugove, epaju na sklepanim ta- kama ili puu po pijesku vukui za sobom slomljene udove. Znam ih, znam njihova prsa puna oiljaka od rana to sam ih lijeio svojim mastima. Njihovo meso, koje sam svojim rukama istio od eljeza, bronce i krvi. Njihova usta, koja su se alila, zahvaljivala mi, grila se dok sam ih obraivao. Sad su ti ljudi ponovno uniteni,
279

Ispred mene jedan se momak s mukom pokuava osoviti na nozi prostrijeljenoj strjelicom. Euripil, knez Tesalije. Ne zastajem da bih razmislio. Podmeem mu rame pod ruku i nosim ga u njegov ator. Napola je oamuen od boli, ali zna tko sam. Patroklo", uspijeva istisnuti. Kleim pred njim drei mu nogu. Euripile", kaem mu. Moe li govoriti?" Prokleti Paris", kae on. Moja noga." Meso mu je nateeno i razderano. Uzimam no u ruku i poinjem raditi. On stee zube. Ne znam koga vie mrzim, Trojance ili Ahileja. Sarpedon je razvalio bedem golim rukama. Ajant ih je zadravao koliko god je mogao. Sad su ovdje", kae hvatajui dah. U taboru." Od tih rijei stee me mahniti strah u grudima i borim se protiv nagona da bjeim koliko me noge nose. Trudim se usredotoiti na ono to je preda mnom: polako vadim vrak strjelice iz noge, previjam ranu. Pouri se", kae on, a jezik mu se petlja tako da su rijei jedva razgovijetne. Moram se vratiti. Spalit e brodove." Ne moe natrag", kaem. Izgubio si previe krvi." Ne", kae on. Ali glava mu pada unatrag, na rubu je nesvjestice. Preivjet e, ili nee, voljom bogova. Ja sam uinio sve to sam mogao. Duboko udiem i izlazim iz atora. Dva broda gore, trojanske su baklje potpalile duge prste njihovih jarbola. Oko trupova se natisnula gomila ljudi koji urlaju i oajniki skau na palubu da pokuaju lupanjem ugasiti plamen. Jedini kojega prepoznajem je Ajant, stoji rairenih nogu na pramcu Agamemnono- va broda, njegova krupna sjena ocrtava se na nebu. Ne haje za vatru, nego vitla kopljem nadolje, prema rukama Trojanaca koji navaljuju kao jato gladnih riba na hranu. Dok stojim ondje, nepomian kao kip, i zurim, odjednom vidim aku kako se die iznad uzbibane gomile da uhvati otar vrh pramca. Zatim se ukazuje cijela ruka, sigurna, snana i tamna, pa
280

a iroka ramena iskau iz zakipjela klupka ljudi, poput dupinovih leda iz vode. A onda se Hektorovo cijelo preplanulo tijelo protee i izvija, osamljeno na pozadini praznog mora i neba, lebdi izmeu zraka i tla. Lice mu je glatko, spokojno, oi uzdignute: ovjek u molitvi, ovjek u potrazi za bogom. Na trenutak visi u toj praznini, miii ruku napinju mu se u vorovima, oklop zadie na ramenima tako da se otkrivaju koati bokovi nalik na isklesan vijenac na hramu. A onda drugom rukom baca rasplamsalu baklju na drvenu palubu broda. Dobro ju je bacio, pala je medu stare, trule konope i odbaena jedra. Plamen se smjesta iri, lie uz konop, a onda nagriza drvo pod njim. Hektor se smijei. A zato se i ne bi smijeio? Pobjeuje. Ajant urla od nemonog bijesa - zbog jo jednog broda koji gori, zbog ljudi koji bezglavo skau s paluba u plamenu, zbog Hektora, koji je hitro umaknuo, nestao uronivi u gomilu. Jo samo Ajantova snaga dri ljude da se potpuno ne slome. A onda negdje odozdo sijevne vrak koplja, srebrnast poput riblje krljuti na suncu. Zatreperi naas, gotovo prebrzo da bi ga oko uhvatilo, i odjednom Ajantovo bedro procvate jasnim crvenilom. Dovoljno sam dugo radio u Mahaonovu atoru da znam da mu je koplje zasjeklo kroz mii. Koljena mu klecnu, a onda se polako svijaju i poputaju. I on pada.

281

T R I D E S E T O

P O G L A V L J E

A
njeTro-

HILEJ ME GLEDAO KAKO SE PRIBLIAVAM , trei tako

brzo da mi se okus krvi iz daha prenosi na jezik. Plakao sam, grudi su mi podrhtavale, u grlu me peklo. Sad e ga svi mr-

ziti. Nitko nee pamtiti njegovu slavu, ni potenje ni ljepotu; sve govo zlato pretvorit e se u prah i ruevinu. Sto se dogodilo?" upitao me. Celo mu se nabralo od zabrinutosti. Pa zar doista ne zna? Svi e izginuti." Guim se i jedva govorim. Svi do jednoga. janci su provalili u tabor, sad spaljuju brodove. Ajant je ranjen, vie nitko nije preostao da ih spasi osim tebe." Lice mu se sledilo dok sam govorio. Ako e izginuti, to je Agamemnonova krivnja. Rekao sam mu to e se dogoditi ako mi oduzme ast." Sino je ponudio..." On isputa grlat glas. Nije ponudio nita. Nekakve tronoce, nekakve oklope. Nita to bi moglo ispraviti uvredu koju mi je nanio ili pokazati da priznaje da je pogrijeio. Bezbroj sam ga puta spaa-

282

sam e sebe osuditi na propast. Ali ne krivi njih za njegovu pogreku. Nemoj dopustiti da izginu zbog njegova ludila. Oni te vole i potuju." Potuju me? Ni jedan od njih nije stao uz mene protiv Agamemnona. Ni jedan jedini nije se javio u moju obranu." Zaprepastila me gorina u njegovu glasu. Stajali su postrani i pustili da me vrijea. Kao da je on u pravu! Muio sam se za njih deset godina, a oni su me odbacili, i to mi je hvala." Pogled mu se smrknuo, sledio. Odabrali su kako su odabrali. Ne mislim plakati nad njima." S obale dopire tresak jarbola koji se sruio. Dim je sve gui. Jo brodova gori. Jo je ljudi poginulo. I svi ga proklinju, osuuju ga kletvama na najmraniju tamnicu naega podzemnog svijeta. Bili su glupi, da, ali ipak je to na narod." Mirmidonci su na narod. Ostali neka se spaavaju sami." Zakoraio je da ode, ali ja sam ga privijao k sebi. Unitava se. Nitko te nee voljeti zbog ovoga, bit e omraen i proklet. Molim te, ako..." Patroklo." Ime mi je izgovorio otro, kako ga nikad dosad nije izgovorio. Prostrijelio me pogledom, a glas mu je bio ozbiljan kao u suca kad izrie presudu. Neu popustiti. Nemoj me to vie traiti." Zurio sam u njega, uspravna poput koplja to se zabija u nebo. Nisam nalazio rijei kojima bih dopro do njega. Moda ih nije ni bilo. Sivi pijesak, sivo nebo i moja usta, suha i gola. Kao da je nastupio smak svih stvari. On se nee boriti. Ljudi e izginuti, a s njima e umrijeti i njegova ast. Nema olakavajuih okolnosti, nema milosti. A opet, i dalje sam oajniki prebirao po mislima u nadi da u pronai neto ime bih ga smekao. Kleknuo sam i pritisnuo njegove ruke o svoje lice. Suze su mi bez prestanka tekle niz obraze, poput vode to tee po tamnoj stijeni. Onda to uini za mene", rekao sam. Spasi ih za mene. Znam to traim od tebe. Ali traim to. Za sebe." Pogledao me kako kleim pred njim i vidio sam da moje rijei snano djeluju na njega, vidio sam mu borbu u oima. Gutnuo je.
283

Bilo to drugo", rekao je. Bilo to. Ali ne ovo. Ne mogu." Pogledao sam u kamen njegova lijepog lica i poeo oajavati. Ako
1V

me voli... Ne!" Lice mu se skamenilo. Ne mogu! Popustim li, Agamemnon mi moe okaljati ugled kad god to poeli. Nee me cijeniti ni vladari ni vojnici!" Zadihao se kao da je dotrao izdaleka. Misli li da ja elim da svi izginu? Ali ne mogu. Ne mogu! Neu mu dopustiti da mi ovo oduzme!" Onda uini neto drugo. Poalji barem Mirmidonce. Poalji mene umjesto sebe. Navuci mi svoj oklop i ja u povesti Mirmidonce. Mislit e da sam ja ti." Ove su nas rijei obojicu zapanjile. inilo se da su dole kroz mene, a ne od mene, kao da su ih izgovorila usta nekog boga. A ipak sam ih se uhvatio, kao utopljenik posljednje slamke. Vidi? Nee morati pogaziti prisegu, a Grci e ipak biti spaeni." Zagledao se u mene. AH ti se ne zna boriti", rekao je. Neu ni morati! Toliko te se boje da e se razbjeati im se pojavim." Ne", rekao je. Preopasno je." Molim te." Uhvatio sam se za njega. Nije. Nita mi se nee dogoditi. Neu im se pribliavati. Automedon e biti sa mnom, kao i svi ostali Mirmidonci. Ako se ti ne moe boriti, ne moe. Ali ovako e ih spasiti. Daj mi da to uinim. Rekao si da bi mi udovoljio bilo kojoj drugoj elji." Ali..." Nisam mu dopustio da dovri. Razmisli! Agamemnon e znati da mu i dalje prkosi, ali ljudi e te voljeti. Nema vee slave od ove: svima e dokazati kako ve puki privid da si tu moe nadjaati cijelu Agamemnonovu vojsku." Sluao me. Spasit e ih tvoje mono ime, a ne ruka kojom baca koplje. I onda e se svi smijati Agamemnonovoj slabosti. Shvaa li?" Promatrao sam mu oi, vidio sam kako se otpor u njima polako
284

bjee pred njegovim oklopom, nadmaio je Agamemnona. Ljudi mu se u zahvalnosti bacaju pred noge. Podignuo je ruku. Prisegni mi", rekao je. Prisegni da se nee boriti ako pode onamo. Ostat e s Automedonom u kolima i pustiti Mirmidonce da idu ispred tebe." Da." Stisnuo sam mu ruku svojom. Naravno. Nisam lud. elim ih samo preplaiti, to je sve." Bio sam obliven znojem, opijen. Naao sam put kroz beskrajne hodnike njegova ponosa i bijesa. Spasit u nae ljude, a njega u spasiti od njega samoga. Puta me?" Jo je trenutak oklijevao dok je zelenim oima ispitivao moje oi. A onda je polako kimnuo glavom. Ahilej je kleknuo da me zakopa u oklop, prsti su mu tako hitro letjeli da ih nisam stizao pratiti, samo sam osjeao kratke trzaje i stisak remenja koje se zatee. Sastavio me komad po komad: bronani titnik za prsa, titnici za potkoljenice, tijesno priljubljeni uz kou, konato pokrivalo oko bokova. Dok me utezao, davao mi je upute tihim glasom, brzo i bez prestanka. Ne smijem se boriti, ne smijem se udaljiti od Automedona i ostalih Mirmidonaca. Moram ostati u kolima i pobjei na prvi znak opasnosti, smijem goniti Trojance natrag do Troje, ali ne smijem se ondje boriti s njima. I najvanije od svega, najvanije, moram se drati dalje od gradskih zidina i strijelaca koji na njima ekaju, pripravni da skinu svakog Grka koji im se previe priblii. Sad nee biti kao prije", rekao je. Kao kad sam ja ondje." Znam." Pomaknuo sam ramena. Oklop je bio krut, teak i nesavitljiv. Osjeam se kao Dafne, rekao sam mu, dok psi laju na nju u njezinu novom liku lovora. Nije se nasmijao, samo mi je dodao dva koplja, ulatenih, sjajnih vrhova. Uzeo sam ih, a krv mi je zaumjela u uima. Ponovno je progovorio, jo savjeta, ali nisam ga uo. Sluao sam bubanj vlastita nestrpljiva srca. Pouri se", sjeam se da sam rekao.
285

sam poznavao kao svoj dlan, s perjanicom na kacigi, srebrnim maem to mi je visio o pojasu, s remenom ukraenim kovanim zlatom. Sve to zamjetljivo i smjesta prepoznatljivo. Samo su mi oi djelovale kao moje vlastite, vee i tamnije od njegovih. Poljubio me, prigrlivi me u meku, otvorenu toplinu iz koje mi je u usta potekla slatkoa. Zatim me primio za ruku i izali smo pred Mirmidonce. Postrojili su se, oklopljeni i odjednom zastraujui pod slojevima metala koji su bljeskali poput sjajnih krila zrikavaca. Ahilej me poveo do bojnih kola u koja su ve bila upregnuta njegova tri konja ne izlazi iz kola, ne bacaj koplja i shvatio sam kako se boji da u se izdati budem li se borio. Bit u dobro", rekao sam mu. I okrenuo sam mu leda da se popnem u kola, da odloim koplja i smjestim se. Iza mene, on se na trenutak obratio Mirmidoncima, zamahnuvi rukom prema brodskim palubama s kojih se dizao dim, prema crnom pepelu to se uzvijao prema nebu i uskovitlanoj gomili tijela koja su se sudarala oko brodova. Dovedite mi ga natrag", rekao im je. Oni su kimnuli, lupili kopljima o titove u znak odobravanja. Autome- don se uspeo na kola i stao ispred mene, prihvativi uzde. Svi smo znali zato moram biti u kolima. Da potrim niza al, svi bi smjesta po koracima prepoznali da to nije on. Konji su hrzali i njitali, osjeajui svojeg koijaa za leima. Ko tai su malo poskoili i ja sam zateturao, a koplja su mi zazveketala. Dri po jedno koplje u svakoj ruci", rekao mi je. Tako e ti biti lake." Svi su ekali dok sam nespretno prebacio jedno koplje u lijevu ruku, odgurnuvi pritom kacigu tako da mi se naherila na glavi. Posegnuo sam da je namjestim. Bit u dobro", rekao sam mu. Sebi. Jesi li spreman?" upitao me Automedon. Bacio sam posljednji pogled na Ahileja dok je stajao pokraj bojnih kola, gotovo izgubljena izgleda. Uhvatio sam ga za ruku, a on je stegnuo moju. uvaj se", rekao mi je.
286

Jo smo mnogo toga imali rei, ali ovaj put nismo rekli nita. Bit e jo vremena za razgovor, veeras i sutra i sve dane poslije toga. Pustio mi je ruku. Opet sam se okrenuo prema Automedonu. Spreman sam", rekao sam mu. Kola su se zakotrljala, a Automedon ih je usmjerio prema zbijenijem pijesku uz samu obalu. Osjetio sam vrstu podlogu pod kotaima koji su se glatko okretali, kola su se izravnala. Jurnuli smo prema brodovima, sve veom brzinom. Vjetar mi je zavitlao perjanicom na kacigi i znao sam da rep konjske dlake vijori za mnom. Podignuo sam koplja. Automedon je unuo i sagnuo se tako da mene vide prvoga. Pijesak nam je praio pod kotaima koji su se vrtoglavo vrtjeli, a iza nas su uza zveket pristizali Mirmidonci. Poeo sam dahtati, steui koplja tako da su me prsti zaboljeli. Proletjeli smo pokraj praznih atora Idomeneja i Diomeda, zaobili zavoj uvale. I, napokon, evo prvih skupina ljudi. Lica promiu pokraj mene, nejasna u brzini, ali ujem kako kliku od iznenadna veselja to vide poznat lik. ,Ahilej! To je Ahilej!" Preplavljuje me snano, golemo olakanje. Djeluje. Sad su brodovi i vojske na dvjesto koraka od mene i pribliavaju mi se munjevitom brzinom, glave se okreu kad uju nae kotae i topot nogu Mirmidonaca koji kao jedan grabe po pijesku. Udiem i irim ramena pod stiskom svojeg - njegova - oklopa. I onda - zabaene glave, podignuta koplja, nogu vrsto uprtih o bok kola, molei se u sebi da ne naletimo na kamen i da ne izgubim ravnoteu - zavritao sam divljim, mahnitim vriskom koji mi je zatresao tijelo od glave do pete. Tisuu lica, Trojanaca i Grka, okrenulo se prema meni, tisuu lica ukipljenih od zaprepatenja i radosti. Uz glasan tresak, nali smo se medu njima. Ponovno sam zavritao, njegovo mi je ime iskipjelo iz grla, i uo krikove Grka u kovitlacu borbe kako mi odgovaraju ivotinjskim urlikom nade. Trojanci su se razmicali preda mnom, bezglavo se povlaei u strahu koji me ispunjavao zadovoljstvom. Pobjedonosno sam
287

iskesio zube, a krv mi je prokolala ilama u estokoj navali slasti kad sam ih vidio kako bjee. Ali Trojanci su hrabri ljudi i nisu ba svi bjeali. Ruka mi se podignula, prijetei naciljala kopljem. Moda je to bilo zbog oklopa koji me oblikovao. Moda zbog svih onih godina to sam ga promatrao. Ali rame mi se smjestilo u polo aj sasvim drukiji od moje uobiajene drhtave nezgrapnosti. Stajalo je vie, vre, u savrenoj ravnotei. A onda, prije nego to sam stigao razmisliti o onome to radim, bacio sam koplje - u dugoj, pravilnoj spirali - ravno u prsa jednog Trojanca. Baklja kojom je zama- hivao prema Idomenejevu brodu iskliznula mu je iz ruke i ugasila se u pijesku dok mu se tijelo stropotalo nauznak. Ako je krvario, ako mu se lubanja raspuknula i izvirio mozak, nisam to vidio. Mrtav je, pomislio sam. Automedonu su se usta nijemo micala, oi se rairile. Ahilej ne eli da se bori, to mi je valjda govorio. Ali ve mi se u ruci stvorilo drugo koplje, spremno za bacanje. Ja to mogu. Konji su ponovno skrenuli, ljudi su nam se razbjeali s puta. I opet taj osjeaj, savrena ravnotea, cijeli svijet eka napet u uzletu. Oko mi je zapelo za jednog Trojanca i bacio sam koplje, osjetivi kako mi je drvo kliznulo niz palac. Pao je, pogoen u bedro udarcem za koji sam znao da mu je smrskao kost. Dvojica. Svuda oko mene ljudi su izvikivali Ahilejevo ime. Zgrabio sam Automedona za rame. Jo jedno koplje." Na trenutak je oklijevao, zatim povukao uzde i usporio tako da se mogu nagnuti preko boka klopotavih kola i izvaditi koplje zabijeno u tijelo. Drak koplja kao da mi je sam skoio u ruku. Oi su mi ve traile novo lice. Grci su se sabrali i krenuli u napad: Menelaj je ubio ovjeka po kraj mene, jedan od Nestorovih sinova udario je nekoliko puta ko pljem o moja kola, kao za sreu, prije nego to ga je bacio ravno u glavu jednog trojanskoga princa. U opem, oajnikom povlaenju, zdvojni Trojanci zatrali su se prema svojim kolima. Hektor je jurio
288

kola te poveo ljude prema vratima tabora, zatim preko uskog mosta to se pruao preko opkopa i dalje na ravnicu. Naprijed! Za njima!" Automedonovo je lice jasno pokazivalo da se skanjuje, ali ipak me posluao i okrenuo konje u trk za njima. Iupao sam jo nekoliko ko- palja iz mrtvih tijela - neka sam trupla kratko vukao za sobom prije nego to sam uspio istrgnuti koplje - i dao se u potjeru za trojanskim kolima koja su se sad nagurala zaglavljena na izlazu iz tabora. Vidio sam kako se koijai okreu prestravljeni, izbezumljeni prema Ahileju, koji se ponovno poput feniksa rodio iz uvrijeene srdbe. Nisu svi konji bili tako lakih nogu kao Hektorovi i mnoge su koi je sletjele s mosta i zavrile u jarku, a koijaima nije preostalo drugo no da bjee pjeice. Slijedili smo ih, dok su Ahilejevi boanski konji grabili kao da im sam zrak dlanovima pridrava noge u propinjanju. Mogao sam tada stati, dok su Trojanci bezglavo bjeali prema svojem gradu. Ali iza mene su navirali Grci u naletu i izvikivali moje ime. Njegovo ime. Nisam stao. Pokazao sam rukom i Automedon je potjerao konje u irokom luku te ih biem usmjerio naprijed. Prestigli smo Trojance u bijegu i zaokrenuli da im preprijeimo put. Ciljao sam i gaao kopljem za kopljem, parajui trbuhe i grla, plua i srca. Nezaustavljiv sam, ne pogreiv, zaobilazim kope i broncu da razderem meso koje se raspucava crveno, poput neravne napukline na vinskoj mjeini. Iz dana to sam ih proveo u bijelom atoru tono znam svaku njihovu slabu toku. Tako je lako. Iz uskovitlana metea izlijeu bojna kola. Uzde dri golem mu karac, duga mu kosa vijori za njim dok biuje konje tako da se pjene i frku. Tamne je oi upro u mene, usta mu se gre od bijesa. Oklop mu pristaje kao to koa pristaje tuljanu. To je Sarpedon. Ruka mu se podie da mi kopljem nacilja ravno u srce. Automedon krikne, naglo zatee uzde. Osjeam kao da mi je vjetar zapuhao preko ramena. Otar vrak koplja zabija se u tlo iza mene.
289

Sarpedon vie, proklinje me ili izaziva, ne znam. Podiem koplje kao u snu. To je ovjek koji je pobio tolike Grke. Njegove su ruke razbile i sruile vrata tabora. Ne!" Automedon me hvata za nadlakticu. Drugom rukom biuje konje pa jurimo ravnicom. Sarpedon okree svoja kola pod otrim kutom, kao da e otii, i na trenutak mislim da je odustao. Ali onda ponovno skree i podie koplje. Svijet se razlijee u prasku. Kola odskau uvis, konji vrite. Padam s kola na travu i glavom udaram o tlo. Kaciga mi pada na oi, odgu- rujem je s lica. Vidim nae konje, isprepletenih udova: jedan je pao pogoen kopljem. Ne vidim Automedona. Sarpedon se primie iz daljine, njegova kola neumoljivo jure prema meni. Nema vremena za bijeg, stojim i ekam ga. Podiem koplje steui ga kao da je zmija koju u udaviti. Zamiljam kako bi to Ahilej izveo: nogu ukopanih u tlo, napetih miia na leima. On bi u tom neprobojnom oklopu vidio procijep, ili bi ga napravio. Ali ja nisam Ahilej. Ja vidim neto drugo, svoju jedinu priliku. Stigao je gotovo do mene. Bacam koplje. Pogaa ga u trbuh, gdje je ploa oklopa debela. Ali tlo je neravno, a koplje sam zavitlao svom silinom. Nije mu probilo oklop, ali baca ga korak unatrag. To je dovoljno. Kola se naginju od njegove teine i on ispada. Konji jure pokraj mene, a on ostaje nepomino leati na tlu. Hvatam se za balak maa, u strahu da e sad ustati i ubiti me, ali onda vidim neprirodan, slomljen kut pod kojim mu lei vrat. Ubio sam Zeusova sina, ali to nije dovoljno. Moraju misliti da ga je ubio Ahilej. Praina se ve slegnula na Sarpedonovoj dugoj kosi, poput peluda na trbuhu pele. Uzimam svoje koplje i ponovno mu ga svom snagom zabadam u grudi. Krv iklja, ali slabo. Nema vie otkucaja srca koji bi je tjerali da kola. Kad vadim koplje, izlazi spo ro, kao gomolj iz raspucale zemlje. Mislit e da je od toga poginuo. ujem krikove, ljudi se jate oko mene, u kolima i pjeice. To su Licijci, vide krv svojeg kralja na mojem koplju. Automedon me gra
290

bi rukom za rame i odvlai me na kola. Prerezao je remenje mrtvog konja, izravnao kotae. Dae, blijed od straha. Moramo ii." Automedon poputa uzde konjima, koji jedva ekaju da pojure, i tutnjimo preko polja u bijegu od Licijaca koji nas slijede. U ustima mi je divlji, metalni okus. ak i ne primjeujem koliko sam bio bli zu smrti. U glavi mi zuji crvena surovost to se razbuktala poput krvi iz Sarpedonovih grudi. U bijegu nas je Automedon dovezao blizu Troje. Preda mnom se uzdiu zidine, goleme kamene gromade za koje kau da su ih slagale ruke bogova, i gradska vrata od bronce, divovska i pocrnjela od starosti. Ahilej m upozorio da se uvam strijelaca na kulama, ali napad i povlaenje dogodili su se tako brzo da se jo nitko nije stigao vratiti u grad. Troja uope nije uvana. Dijete bi je moglo osvojiti. Od pomisli na pad Troje prolaze me srsi zluradog zadovoljstva. I zasluili su izgubiti svoj grad. Oni su krivi, krivi za sve. Izgubili smo deset godina i tolike ljude, i Ahilej e umrijeti, sve zbog njih. Dostaje. Skaem s kola i trim do zidina. Prstima napipavam sitna udubljenja u kamenu, poput sljepakih duplji. Penji se. Nogama traim neizmjerno sitna oteenja u stijeni to su je klesale ruke bogova. Ne penjem se ni spretno ni gipko, nego s naporom, grebem noktima po kamenu da bih se za neto uhvatio. Ali ipak se penjem. Slomit u njihov neslomljivi grad i zarobiti Helenu, onaj dragocjeni zlatni u~ tanjak u njemu. Zamiljam kako u je izvui iz grada nosei je pod rukom pa je baciti pred Menelaja. Obavljeno. Vie nitko ne mora stradati zbog njezine tatine. Patroklo. Glas nalik na glazbu negdje iznad mene. Diem pogled i vidim mukarca koji stoji na zidinama, oslonjen kao da se suna, duga mu kosa pada na ramena, tobolac i luk nehajno su mu prebaeni preko prsa. Iznenaen, malo se okliznem, koljena mi zastruu o kamen. Prodorno je, bolno lijep, glatke koe i finih crta lica s kojeg zrai neto vie od ljudskoga. Crnih oiju. Apolon.
291

Smijei mi se kao da je samo to htio, da ga prepoznam. Zatim posee dolje, nemogue dugaka ruka protee mu se da prevali udaljenost od njegovih nogu do mene, zalijepljenoga za zidine. Sklapam oi i osjeam samo ovo: jedan me prst kvai za leda oklopa, skida me sa zidina i puta da se strmoglavim. Teko padam, uz klopot oklopa. U glavi mi se nakratko zamuti od udarca, od nemonog bijesa to sam se tako iznenada naao na tlu. Mislio sam da se penjem. Ali preda mnom je zid, tvrdoglavo neosvojen. Stiem zube i kreem iznova, neu dopustiti da me pobijedi. U bunilu sam, grozniav od sna o Heleni zarobljenoj mojim rukama. Kamenje je poput tamne vode koja neumorno tee preko neega to sam ispustio, neega to elim natrag. Zaboravljam boga, zaboravljam zato sam pao, zato mi se prsti uvlae u iste procijepe po kojima sam se ve penjao. Moda je to sve to radim, mislim, raspameen - penjem se po zidinama i padam s njih. A kad ovaj put podignem pogled, bog se ne smijei. Prsti me hvataju za tkaninu tunike i dre me tako da se ljuljam nad prazninom. Onda me putaju. Glava mi ponovno udara o tlo, oamuen sam i bez daha. Oko mene se skuplja gomila mutnih lica. Jesu li mi doli pomoi? A onda osjeam ledeno bockanje zraka na znojem ovlaenu elu, osjeam kako mi se razlijeva tamna kosa, napokon slobodna. Moja kaciga. Vidim je pokraj sebe, prevrnutu kao praznu puevu kuicu. I oklop je popustio, bog je olabavio sve one remene i kope koje je Ahilej svezao i pritegnuo. Oklop pada s mene i raspada se po tlu, ostaci moje ras- puknule, raskomadane ljuture. Mrtvu tiinu prekidaju promukli, ljutiti krici Trojanaca. Naglo se sabirem, dolazim k sebi: nenaoruan sam i sam, a sad znaju i da sam ja samo Patroklo. Tri. Skaem na noge. Odnekud bljesne koplje, samo trun presporo. Zagrebe mi kou lista, oznai je crvenom crtom. Izvijam se da
292

izbjegnem

ruci

koja

me

hvata,

izbezumljeni

me

strah

tue mi kao lud u grudima. Kroz izmaglicu jeze vidim nekog ovjeka kako mi je naciljao koplje ravno u lice. Nekako se uspijevam dovoljno brzo maknuti i koplje fijukne iznad mene, mrsei mi kosu poput ljubavnikova daha. Jo jedno koplje zabija mi se pred koljena, s namjerom da se spotaknem o njega. Preskaem ga, zapanjen to jo nisam mrtav. Nikad nisam bio tako brz, nikad u ivotu. Koplje koje ne vidim stie odostraga. Probija mi kou leda, zabada mi se u zrak pod rebrima. Posrem tjeran silinom udarca, groznom boli koja me para i obamrlom vruinom u trbuhu. Osjeam kako se neto upa, vrak koplja izlazi mi sprijeda iz tijela. Krv mi iklja, vrela na studenoj koi. Mislim da vritim. Trojancima se lica lelujaju, ja padam. Krv mi tee kroz prste i na travu. Gomila se razdvaja i vidim kako prema meni koraa jedan ovjek. Izgleda kao da dolazi iz velike daljine, nekako kao da se sputa dok ja leim u dnu dubokog klanca. Poznajem ga. Bokovi kao isklesan vijenac na hramu, elo namrteno i strogo. Ne gleda ljude koji me okruuju: koraa kao da je sam samcat na bojnom polju. Dolazi me ubiti. Hektor. Diem plitkim udisajima, od kojih svaki boli kao da se otvara nova rana. Sjeanje bubnja u meni kao to mi krv muklo otkucava u uima. Ne moe me ubiti. Ne smije. Ahilej mu nee dopustiti da ivi ako me ubije. A Hektor mora ivjeti, zauvijek, nikad ne smije umrijeti, ak ni kad bude star, ak ni kad bude tako suh i smeuran da mu kosti klopou pod koom kao kamenje u potoku. Mora ivjeti jer je njegov ivot, mislim dok se vuem unatrag po travi, posljednja brana koja sprjeava da potee Ahilejeva krv. Oajniki se okreem ljudima oko sebe i puem im pred nogama. Molim vas, hropcem. Molim vas. Ali ne gledaju me, promatraju svojeg vladara, Prijamova najsta rijeg sina, i neumoljive korake kojima mi prilazi. Naglo zabacujem glavu i vidim da je blizu, podignuta koplja. Jedino to ujem vlasti ta su zadahtana plua, zrak koji mi ulazi u grudi i istiskuje se iz njih.
293

Hektorovo se koplje die nada mnom, naginje se poput vra za vodu. A onda se u mlazu jasna srebra obruava prema meni. Ne. Ruke mi lamataju po zraku kao usplahirene ptice, elim zaustaviti koplje koje leti prema meni po neizbjenoj putanji. Ali pred Hektorovom sam snagom slab poput nejaeta, dlanovi mi se ire i poputaju odmatajui klupko crvenih vrpci. Vrak koplja uranja u mene u ubodu bola, tako stranog da mi staje dah, kao ljuti ir muke koja mi se rasprskava u elucu. Glava mi ponovno pada na tlo i posljednje to vidim je Hektor, koji se ozbiljno nadvija nada mnom i okree koplje u meni kao da neto mijea u loncu. Posljednje to mislim je: Ahilej.

294

T R I D E S E T

P R V O

P O G L A V L J E

A
vrakamen. voru

HILEJ

STOJI

NA

HRPTU

BRIJEGA i promatra tamne

obrise bitke kako se kreu preko trojanskog polja. Ne razabire lica, niti pojedine prilike. Napad na Troju nalik je na dolazak pli-

me, koplja i oklopi bljeskaju kao krljuti na suncu. Grci su natjerali Trojance na povlaenje, kako je Patroklo i rekao. On e se ubrzo titi i Agamemnon e kleknuti. Ponovno e biti sretni. Ali ne osjea se tako. Neto je u njemu otupjelo. Uzbibano polje podsjea ga na Gorgonino lice, koje ga polako pretvara u Zmije se izvijaju i vijugaju pred njim, skupljajui se u tamnom u podnoju Troje. Pao je neki kralj ili princ i sad se bore za njegovo tijelo. Tko? Zaklanja dlanom oi, ali ne vidi nita jasnije. Patroklo e mu rei to se dogodilo. Vidi to u dijelovima. Ljudi prilaze niza al prema taboru. Odisej epa uz ostale kraljeve. Menelaj neto nosi u rukama. Postrani visi noga umrljana travom. Uvojci raupane kose izviruju iz neega to je posluilo kao mrtvaki pokrov. Tupa obamrlost sad je milosrdna.

295

baca Antiloha od sebe, rui Menelaja na tlo. Pada na tijelo. Spoznaja ga preplavljuje, oduzima mu dah. Iz njega se otkida vrisak, iupan iz nutrine. Zatim jo jedan, i jo jedan. Grabi kosu rukama i upa je s glave. Zlatni pramenovi padaju na okrvavljeno tijelo. Patroklo, govori on, Patroklo. Patroklo. Ponavlja i ponavlja sve dok to ne postane puki zvuk. Negdje klei Odisej, nagovara ga na jelo i pie. Njemu pada krvavi mrak na oi i gotovo ga ubija na mjestu. Ali morao bi me pustiti. Ne moe. Dri me tako vrsto da osjeam slabe otkucaje u njegovim grudima, poput krila nonog leptira. Samo jeka, posljednji traak due jo povezan s mojim tijelom. Muenje. Briseida tri prema nama, izobliena lica. Naginje se nad tijelo, a iz njezinih lijepih tamnih oiju prolijevaju se suze tople poput ljetne kie. Prekriva lice rukama i narie. Ahilej je ne gleda. ak je i ne vidi. Ustaje. Tko je to uinio?" Glas mu je straan, napuknuo i slomljen. Hektor", kae Menelaj. Ahilej grabi svoje golemo koplje od jasena i trga se da se oslobodi ruku koje ga dre. Odisej ga hvata za ramena. Sutra", kae mu. Uao je u grad. Sutra. Sluaj me, sine Pelejev. Sutra ga moe ubiti. Kunem ti se. Sad mora jesti i odmoriti se." Ahilej plae. Dri me u naruju i nee jesti, niti izgovoriti bilo koju rije osim mojeg imena. Vidim mu lice kao kroz vodu, kao to riba vidi sunce. Suze mu teku niz lice, ali ja ih ne mogu otrti. Ovo je sad moj element, ovaj poluivot due koja nije pokopana. Dolazi njegova majka. ujem je, zvuk valova koji se valjaju na obali. Ako sam joj se gadio dok sam bio iv, jo joj je gore zatei moje truplo u sinovim rukama. Mrtav je", kae ona bezizraajnim glasom. Hektor je mrtav", kae on. Sutra." Nema oklop."

296

Ona posegne, blijeda i hladna, da ukloni njegove ruke s mene. Sam si je to uinio", kae ona. Ne diraj me!" Ona se povlai, promatra ga kako me ljulja u naruju. Donijet u ti oklop", kae ona. I to traje i traje, svako malo otvara se atorsko krilo, neko lice upitno proviruje. Feniks, Automedon ili Mahaon. Napokon, Odisej. Agamemnon te doao vidjeti i vratiti djevojku." Ahilej ne kae: Ve se vratila. Moda i ne zna. Dva mukarca gledaju se licem u lice u treperavu svjetlu svijea. Agamemnon se nakaljava. Vrijeme je da zaboravimo to nas je dijelilo. Doao sam ti dovesti djevojku, Ahileju, dobro je i nije joj uinjeno nita naao." Zastaje, kao da oekuje bujicu zahvalnih rijei. Ali nema niega osim tiine. Doista, mora da nam je neki bog uzeo pamet da nas tako posvaa. Ali to je sada iza nas i ponovno smo saveznici." Ovo posljednje izgovara glasno da bi ga dobro uli ljudi koji promatraju sa strane. Ahilej ne odgovara. On zamilja kako ubija Hektora. Samo ga to dri na nogama. Agamemnon oklijeva. Prine Ahileju, ujem da e se sutra boriti?" Da." Iznenauje ih brzina njegova odgovora. Vrlo dobro, to je vrlo dobro." Agamemnon eka jo trenutak. Hoe li se i poslije toga boriti?" ,Ako eli", kae Ahilej. Meni je svejedno. Uskoro u biti mrtav." Svi u blizini pogledavaju se. Agamemnon se sabire. U redu. Mi smo svoje raune rijeili." Ve je na odlasku, ali onda zastane. Zao mi je to ujem da je Patroklo poginuo. Hrabro se danas borio. Zna li da je on ubio Sarpedona?" Ahilej podie pogled. Oi su mu podlivene krvlju i mrtve. Da je barem pustio da svi izginete." Agamemnon je previe zapanjen da bi mu odgovorio. U tajac se umijea Odisej. Ostavit emo te da oplakuje pokojnika, prine
297

Briseida klei pokraj mojeg tijela. Donijela je vodu i platno i pere mi krv i zemlju s koe. Ruke su joj blage, kao da pere novoroen e, a ne mrtvu stvar. Ahilej otvara ator i oi im se susretnu iznad mojeg tijela. Makni se od njega", kae on. Jo malo pa sam zavrila. Ne zasluuje leati u prljavtini." Ne elim tvoje ruke na njemu." Oi su joj otre od suza. Misli da si jedini koji ga je volio?" Van. Van!" Vie ti je stalo do njega sad kad je mrtav nego dok je ivio", kae ona glasom gorkim od boli. Kako si ga mogao pustiti da ode? Zna da se nije znao boriti!" Ahilej urla i razbija zdjelu. Van!" Briseida se ne mie. Ubij me. To ga nee vratiti. Vrijedio je deset puta vie od tebe. Deset! A ti si ga poslao u smrt!" Zvuk koji isputa jedva da je ljudski. Htio sam ga zaustaviti! Rekao sam mu da ne ide sa ala!" Ti si ga natjerao da ide u boj." Briseida koraa prema njemu. Borio se da te spasi, tebe i taj tvoj prevani ugled. Jer nije mogao podnijeti da ti pati!" Ahilej sputa lice u ruke. Ali ona ne poputa. Nikad ga nisi zasluivao. Ne znam zato te je on uope volio. Tebi je stalo samo do sebe i ni do koga drugoga!" Ahilej die pogled da sretne njezin. Ona se boji, ali se ne povlai. Nadam se da e te Hektor ubiti." Dah mu strue u grlu. Misli li da se ja takoer ne nadam tome?" pita. Plae dok me podie na nau postelju. Moje mrtvo tijelo je omlita- vjelo; u atoru je toplo i ubrzo e se osjetiti vonj. Njemu kao da je svejedno. Privija me uza se cijelu no, pritie moje hladne ruke na usne.
298

U zoru, njegova se majka vraa sa titom, maem i titnikom za grudi, tek iskovanima od jo tople bronce. Gleda ga kako se naoru ava, i ne pokuava razgovarati s njim. On ne eka Mirmidonce ni Automedona. Tri uza al, pokraj Grka koji su se okupili da vide to e biti. Oni grabe oruje i slijede ga. Ne ele to propustiti. Hektore!" urla on. Hektore!" Probija put kroz trojanske redove, pred sobom drobi prsa i lica, satire ih meteorom svoje srdbe. Prije nego to njihova tijela padnu na tlo, ve je nestao. Trava, istanjena od deset godina vojevanja, pije bogatu krv kneeva i kraljeva. A opet mu Hektor izmie, vijuga izmeu bojnih kola i vojnika, uz boansku sreu. Nitko ga ne zove kukavicom zato to bjei. Nee po- ivjeti bude li uhvaen. Nosi Ahilejev oklop, prepoznatljiv titnik za grudi s likom feniksa, to ga je naao pokraj mojeg tijela. Ljudi zure dok njih dvojica prolaze; izgleda gotovo kao da Ahilej lovi samoga sebe. Uzbibanih grudi, Hektor juri prema irokoj trojanskoj rijeci Skamandar. Voda joj se presijava kao bijelo zlato, od kamenja na dnu korita, utih stijena po kojima je Troja poznata. Rijena voda sad nije zlatna, nego blatnjavo, mutno crvena, zaguena leevima i oklopima. Hektor se baca u valove i pliva, zasijecajui rukama izmeu kaciga i tijela to se valjaju u vodi. Dokopa se druge obale; Ahilej skae u vodu za njim. Iz rijeke se odjednom uspravlja golema prilika da mu preprijei put. Prljava vodurina slijeva mu se niz miiava ramena, cijedi mu se iz crne brade. Vii je od najvieg smrtnika, nabujao od snage kao potoci u proljee. On voli Troju i njezine stanovnike. Ljeti mu prinose vino za rtvu ljevanicu i bacaju vijence da plutaju po njegovoj vodi. Najvie ga tuje Hektor, princ Troje. Ahileju je lice uprskano krvlju. Nee me sprijeiti da dodem do njega."
299

Rijeni bog Skamandar podie debeli tap, velik poput debla kakva drveta. Ne treba mu otrica: jedan udarac ovim tapom smrskao bi kosti, slomio vrat. Ahilej ima samo ma. Koplja vie nema, ostala su zabijena u tijelima. Vrijedi li to tvojeg ivota?" kae bog. Ne. Molim te. Ali nemam glasa kojim bih govorio. Ahilej gazi u rijeku i podie ma. Rukama irokima poput mukih grudi, rijeni bog zamahne tapom. Ahilej se sagne i zatim se premetne preko glave, preskoivi preko tapa kad se spustio u drugom zamahu. Osovi se na noge i nasrne, vitlajui maem prema nezatienim prsima boga. S lakoom, gotovo nemarno, bog se uklanja s puta. Vrak maa prolazi bezopasno pokraj njega, kako nije nikad dosad. Bog napada. Njegovi zamasi tjeraju Ahileja natrag preko naplavljena otpada koji je obrubio rijeku. Stapom mlati kao ekiem: ka plje vode prte u irokom luku kad tresne njime po povrini rijeke. Ahilej svaki put mora odskoiti. Voda kao da ga ne vue kako bi vu kla nekog drugoga. Ahilejev ma bljeska bre od misli, ali ne moe dohvatiti boga. Skamandar svaki udarac odbija svojim monim tapom, prisiljava ga da bude bri i onda jo bri. Bog je star, star kao prvi led koji se otopio s ledenjaka, i lukav je. Zna svaki boj koji se vodio na ovim ravnicama i nema toga to on nije vidio. Ahilej usporava, izmoren od napora obrane od boanske snage dok je naoruan samo tankom metalnom otricom. Trijee leti kad im se oruje sudari, ali tap je debeo kao Skamandarova noga, nema nade da bi se mogao slomiti. Bogu se na licu ocrtava smijeak kad vidi koliko se esto ovjek saginje da .izbjegne njegove udarce umjesto da ih uzvrati. Neumoljivo pojaava napad. Ahileju se lice gri od napora i usredotoenosti. Bori se na rubu, na samom rubu snage. Napokon, on ipak nije bog. Vidim ga kako se sabire, priprema se za konani, oajniki napad. Zakorauje i munjevitom brzinom zamahuje maem prema
300

Na djeli sekunde, Skamandar se mora nagnuti unatrag da izbjegne udarac. To je trenutak koji treba Ahileju. Vidim kako mu se miii napinju za taj posljednji, jedan jedini ubod; skae. Prvi put u cijelom svojem ivotu nije dovoljno brz. Bog presijeca udarac i silovito ga odbacuje u stranu. Ahilej se spotie. Tako nepri mjetno, samo najmanji znak da je izgubio ravnoteu, da to gotovo i ne vidim. Ali bog vidi. U toj stanci, u tom malenom odsjeku vremena to ga je otvorio posrtaj, baca se na njega, podlo i pobjedonosno. Drvo se obruava u ubojitu luku. Morao je znati, a i ja sam morao znati. Te noge nikad nisu posr nule, nijedanput, sve vrijeme otkako ih poznajem. Ako se dogodila pogreka, nije proizala iz tih finih kostiju i lijepo oblikovanih taba na. Ahilej je na udicu stavio mamac ljudske slabosti i bog se uhvatio. Kad Skamandar zamahne, otvara se nebranjeno mjesto i Ahilejev ma nasre ravno onamo. U bojim se slabinama rascvala duboka rana, a rijeka ponovno tee zlatna, obojena ihorom koji se izlijeva iz vena njezina gospodara. Skamandar nee umrijeti. Ali sad mora odepesati, oslabljen i iscrpljen, u planine, na izvor svojih voda, da lijei ranu i obnovi snagu. Utone u svoju rijeku i nestaje. Ahileju je lice prljavo od znoja, dah hrapav. Ali ne staje. Hektore!" urla. I opet poinje lov. Negdje bogovi apu: Pobijedio je jednoga od nas. Sto e se dogoditi ako napadne grad? Nije predvideno da Troja jo padne. A ja mislim: ne bojte se za Troju. On eli samo Hektora. Hektora i nikoga vie. Kad Hektor bude mrtav, prestat e. U podnoju visokih zidina Troje smjestio se malen gaj, gdje raste sveti, vitiasti lovor. Ondje Hektor napokon prestaje trati. Ispod grana lovora dvojica mukaraca stoje licem u lice. Jedan od njih je
301

tamnoput, noge su mu poput korijenja koje ruje duboko u zemlju. Nosi zlatni titnik za grudi i zlatnu kacigu, uglaane titnike za pot koljenice. Meni je taj oklop sasvim dobro pristajao, ali on je vei od mene, iri. Na vratu mu se kovina odvaja od koe, ostavljajui prazan prostor. Lice onog drugoga izoblieno je tako da se ne prepoznaje. Odjea mu je jo mokra od dvoboja u rijeci. Podie koplje od jasena. Ne, preklinjem ga. U ruci dri vlastitu smrt, vlastitu krv e pro liti. Ne uje me. Hektorove su oi razrogaene, ali vie nee bjeati. Kae: Uini mi ovo. Predaj moje tijelo obitelji kad me ubije." Ahilej isputa glas kao da se gui. Nema pogodbi izmeu lavova i ljudi. Ubit u te i pojesti sirovoga." Vrak njegova koplja leti u tamnom vrtlogu, sjajan poput veernje zvijezde, da se zabije u udubinu na Hektorovu vratu. Ahilej se vraa u ator, gdje ga eka moje tijelo. Crven je, crven i hravocrven sve do lakata, do koljena i do vrata, kao da je plivao u golemim, tamnim komorama srca i upravo izronio, jo mokar od krvi. Za sobom vue Hektorovo tijelo na konatom remenu to mu ga je provukao kroz rupe izbuene na petama. Uredna brada slijepljena je od krvi, lice crno od krvave praine. Vukao ga je za kolima dok su konji galopirali. Kraljevi Grke ga ekaju. Danas si slavio pobjedu, Ahileju", kae Agamemnon. Operi se i odmori, a onda emo se gostiti u tvoju ast." Neu nikakvu gozbu." Gura se kroz njih vukui Hektora za sobom. Okumorof, zove ga majka svojim najnjenijim glasom. Hitre sudbine. Nee li jesti?" Zna da neu."
302

On se odmie. Prestani", kae joj. Lice joj se na trenutak prazni od svakog izraza, tako brzo da on to i ne primjeuje. Kad progovori, glas joj je opor. Vrijeme je da vratimo Hektorovo tijelo njegovoj obitelji kako bi ga mogli pokopati. Ubio si ga, osvetio si se. To je dovoljno." Nikad nee biti dovoljno", kae on. Prvi put od moje smrti on tone u isprekidan, drhtav san. Ahileju. Ne mogu podnijeti da te vidim tako tunoga. Udovi mu se trzaju i tresu. Daj nam obojici mir. Spali me i pokopaj me. ekat u te medu sjenama. Ja... Ali on se ve budi. Patroklo! ekaj me! Ovdje sam!" Trese tijelo pokraj sebe. Kad mu ne odgovaram, ponovno brizne u pla. Ustaje u zoru i vue Hektorovo tijelo oko zidina grada da ga vidi cijela Troja. Ponovno to radi u podne, a onda opet uveer. Ne primjeuje kako Grci odvraaju pogled od njega. Ne primjeuje kako im se usne stanjuju od neodobravanja kad prolazi pokraj njih. Koli ko dugo moe ovo trajati? Tetida ga eka u atoru, visoka i uspravna poput plamena. Sto eli?" Baca Hektorovo tijelo pokraj vrata. Na obrazima joj se rumene mrlje, kao krv prolivena po mramoru. Mora prestati s tim. Apolon se ljuti. Zeli ti se osvetiti." Neka se osveti." On klei, zagladuje mi kosu s ela. Omotan sam pokrivaima da prigue vonj. Ahileju." Prilazi mu velikim koracima, hvata ga za bradu. Sluaj me. Otiao si predaleko s ovim. Neu te moi zatititi od njega." On trza glavom da se oslobodi i kesi zube. I ne treba me tititi." Koa joj je bjelja nego to sam je ikad vidio. Ne budi glup. Samo te moja mo..."

303

emu sve to?" Prekida je reei. On je mrtav. Moe li ga tvoja mo vratiti u ivot?" Ne", kae ona. Nita ga ne moe vratiti." On ustaje. Misli da ne vidim kako se raduje? Znam da si ga mrzila. Uvijek si ga mrzila! Da nisi otila Zeusu, sad bi bio iv!" On je smrtnik", kae ona. A smrtnici umiru." Ja sam smrtnik!" vriti on. emu slui boanska mo ako ne moe ovo? Kakva korist od tebi" Znam da si smrtan", kae ona. Polae svaku hladnu rije kao da je ploica u kakvu mozaiku. Znam to bolje od bilo koga. Ostavila sam te predugo na Pelionu. To te unitilo." Kratkim je zamahom pokazala na njegovu razderanu odjeu, suzama umrljano lice. Ovo nije moj sin." Prsa mu se nadimaju i sputaju. Pa tko je onda on, majko? Nisam li dovoljno slavan? Ubio sam Hektora. I koga jo? Poalji ih meni. Sve u ih pobiti!" Lice joj se krivi. Ponaa se kao dijete. Pir je sa svojih dvanaest godina vie mukarac nego to si ti." Pir." Uzdah umjesto rijei. On e doi i Troja e pasti. Grad se ne moe osvojiti bez njega, kau sudenice." Lice joj je obasjano. Ahilej zuri u nju. Dovela bi ga ovamo?" On je novi Aristos Achaion" Jo nisam mrtav." Kao da jesi." Rijei udaraju kao bi. Zna li to sam sve pretrpjela da bih te uinila velikanom? A sad e to sve unititi zbog ovoga?" Pokazuje moje tijelo u raspadanju, lica zgrena od gaenja. Zavrila sam svoje. Vie nita ne mogu uiniti da te spasim." Crne oi kao da joj se smanjuju poput umiruih zvijezda. Drago mi je to je mrtav", kae ona. To je posljednje to e mu izgovoriti u ivotu.

304

T R I D E S E T

D R U G O

P O G L A V L J E

U
su sino-

GLUHO DOBA NOI , kad ak i divlji psi drijemaju, a sove

utihnu, u na ator ulazi starac. Prljav je, odjea mu je u dronjcima, kosa slijepljena od pepela i praine putova. Ha-

lje su mu mokre jer je preplivao rijeku. A opet, kad progovori, oi mu bistre. Doao sam po svojeg sina", kae. Trojanski kralj prilazi Ahileju i klekne mu pred noge. Saginje sijedu glavu. Hoe li posluati oevu molitvu, moni prine Ftije, najbolji medu Grcima?" Ahilej zuri u stareva ramena kao opinjen. Ramena se tresu od starosti, pognuta od bremena boli. Ovaj je ovjek imao pedeset va i izgubio ih je sve osim aice. Sasluat u te", kae. Neka te bogovi blagoslove zbog tvojeg milosra", kae Prijam. Ruke su mu prohladne na Ahilejevoj grozniavoj koi. Noas sam preao dugaak put ovamo, u nadi." Protresa ga nehotian drhtaj: no je studena, njegova odjea mokra. Oprosti mi to sam pred tebe izaao tako sirotinjski." Te rijei kao da su probudile Ahileja. Nemoj kleati", kae on.
305

Hvala ti na gostoljubivosti", kae Prijam. Naglasak mu je vrlo jak i govori sporo, ali dobro zna grki. uo sam da si plemenit ovjek i toj se plemenitosti predajem na milost i nemilost. Neprijatelji smo, ali za tebe se nikad nije govorilo da si okrutan. Preklinjem te da vrati tijelo mojeg sina kako bismo ga pokopali da mu dua ne luta izgubljena." Dok govori, pazi da mu pogled sluajno ne odluta do sjene koja lei licem nadolje u kutu atora. Ahilej zuri u tamu to se skupila medu dlanovima njegovih ruku. Pokazuje hrabrost time to si ovamo doao sam", kae. Kako si uao u tabor?" Vodila me milost bogova." Ahilej podie pogled prema njemu. Kako si znao da te neu ubiti?" Nisam znao", kae Prijam. Zavlada tajac. Hrana i vino stoje pred njima, ali ni jedan od njih niti jede niti pije. Vidim Ahilejeva rebra kako se ocrtavaju pod tunikom. Prijam oima nalazi drugo tijelo, moje, kako lei na krevetu. Trenutak oklijeva. To je... tvoj prijatelj?" Philtatos ', kae Ahilej otro. Najvoljeniji. Najbolji od svih ljudi, a pao je od ruke tvojeg sina." Zao mi je zbog tvojega gubitka", kae Prijam. I ao mi je to ti ga je oduzeo ba moj sin. Ali opet te preklinjem da bude milostiv. U boli ljudi moraju pomagati jedni drugima, premda su neprijatelji." A to ako neu?" Rijei izgovara ukoeno. Onda nee." Na trenutak nastupi tiina. Jo te mogu ubiti", kae Ahilej. Ahileju. Znam." Kraljev je glas tih, bez straha. Ali vrijedi mi dati svoj ivot ako dua mojeg sina napokon moe biti spokojna." Ahileju se oi pune suzama, pa odvraa pogled da starac to ne vidi. Prijamov je glas blag. Ispravno je traiti mir za mrtve. I ti i ja
306

U atoru se nita ne mie, vrijeme kao da ne prolazi. Onda Ahi lej ustaje. Blii se zora, a ne elim da bude u opasnosti na povratku kui. Pozvat u sluge i narediti im da pripreme tijelo tvojeg sina." Kad su otili, rui se pokraj mene na postelju, priljubljuje lice uz moj trbuh. Koa mi je skliska od njegovih suza, koje ne prestaju tei. Sutradan me nosi na lomau. Briseida i Mirmidonci promatraju kako me polae na drvo i kresa kremenom. Plamenovi me okruuju i osjeam kako se udaljavam od ivota, stanjujem se do najslabijeg drhtaja u zraku. eznem za tamom i tiinom podzemnog svijeta, gdje u napokon poivati u miru. On skuplja moj pepeo vlastitim rukama, iako je to enski posao. Stavlja ga u zlatnu urnu, najljepu u naem taboru, i okree se prema Grcima koji ga promatraju. Kad budem mrtav, zaduujem vas da pomijeate moj i njegov pepeo i pokopate nas zajedno." Hektor i Sarpedon su mrtvi, ali drugi junaci dolaze zauzeti njihova mjesta. Anatolija obiluje saveznicima i mnogima koji se s njom ele udruiti protiv osvajaa. Prvi je Memnon, sin ruoprste zore, kralj Etiopije. Krupan ovjek, taman, s krunom na glavi, stupa pred svojom postrojbom, vojnicima tamnoputima kao i on, sjajnocrne koe. Zaustavlja se sa smijekom punim oekivanja. Doao je samo zbog jednog ovjeka, samo njega i nikog drugoga. Taj ovjek izlazi doekati ga naoruan samo kopljem. titnik za prsa nehajno mu je privren, nekad svijetla kosa visi mu masna i neoprana. Memnon se smije. Ovo e biti lako. Kad se sloi na tlo, zguvan oko dugog koplja od jasena, smijeak mu je ve ieznuo s lica. Ahilej umorno upa koplje iz njegova tijela. Zatim stiu konjanice, golih grudi otkrivenih pogledima, koe sjajne poput nauljena drveta. Kosa im je oeljana s lica i svezana,
307

la, u obliku polumjeseca, kao da su iskovani od mjeseca. Predvodi ih usamljena prilika na doratu, rasputene kose, tamnih, kosih anatol- skih oiju iz kojih sijeva estina kao krhotine kamena to neumorno pretrauju vojsku pred njom. Pentesileja. Nosi plat i to je stoji glave: zbog njega ju je lako povui s konja i ona pada, udova lakih i gipkih kao u make. Doeka se sa spretnom lakoom, a pritom jednom rukom brzinom munje dograbi koplje privezano za sedlo. une na tlo, spremna za napad. Iznad nje nad- vija se lice, namrteno, mrano, tupo. On vie ne nosi nikakav oklop, kou cijelog tijela izlae iljcima i ubodima. Lice se sad okree prema njoj, u nadi, u enji. Ona ubada kopljem, a Ahilejevo tijelo izmie smrtonosnom vrku, nemogue okretno, nemjerljivo brzo. Miii ga uvijek iznevjere, ele ivot umjesto spokoja to ga donose koplja. Ona ponovno napada, a on preskae vrak njezina koplja, skupivi se poput abe, laka i rastezljiva tijela. Isputa bolni jauk. Ponadao se jer je ve tolike poubijala. Jer je na svojem konju djelovala tako nalik na njega, tako hitra i gipka, tako neumoljiva. Ali nije. Jedan jedini udarac kopljem rui je na tlo, a prsa su joj razderana kao polje pod plugom. Njezine ene vrite za njim - od bijesa, od boli dok on odlazi pognutih ramena. Posljednji od svih je djeak Troilo. Drali su ga iza zidina kao osi guranje: najmlai sin Prijamov, onaj za kojeg ele da preivi. Smrt njegova brata natjerala ga je da izae iz zidina. Hrabar je i budalast i nee sluati. Vidim kako se otima iz ruku starije brae i skae u svoju dvokolicu. Juri mahnito naprijed, kao hrt puten s lanca, u potrazi za osvetom. Drak koplja udara ga u prsa, koja su se tek poela iriti u prvoj mukosti. Pada iz kola, jos drei uzde, a uplaeni konji daju se u trk te ga povlae za sobom. Vrak njegova koplja vue se po tlu, zvekee po kamenju i pie po praini svojim bronanim noktom. Napokon se oslobaa uzda i ustaje, a noge i lea izguljeni su mu i prekriveni skorenom prainom. Nae se licem u lice sa
308

karcem, sjenom koja kao prikaza luta bojnim poljem, sablasna lica dok umorno ubija ovjeka za ovjekom. Vidim da momak nema nikakvih izgleda, sa svojim jasnim oima, odvano uzdignutom bradom. Vrak koplja ulazi mu u meku izboinu vrata i tekuina se izlijeva poput tinte, ugasle boje u sumraku to se sputa oko nas. Djeak pada. Iza zidina Troje uurbane ruke hitro napinju luk. Strijela je oda brana i prinevske noge hitaju uza stube do kule to se nadvija nad bojnim poljem mrtvaca i umiruih. Gdje eka bog. Paris s lakoom pronalazi svoju metu. ovjek se kree sporo, kao bolestan i ranjen lav, ali njegova zlatna kosa smjesta se razabire. Paris stavlja strjelicu u luk. Kamo da ciljam? uo sam da je neranjiv. Osim na. On je ovjek", kae Apolon. Ne bog. Nastrijeli ga i umrijet e." Paris cilja. Bog prstom dodiruje krilce strjelice. Zatim puhne, laganim dahom kao da e raspuhati maslaak ili pokrenuti barice igrake na vodi. I strijela leti, ravno i neujno, u luku to se svija nadolje prema Ahilej evim leima. Ahilej uje tiho zujanje njezina leta asak prije nego to ga strjeli- ca pogodi. Okree malo glavu, kao da eli vidjeti kako stie. Sklapa oi i osjea kako mu vrak strjelice probija kou, razgre gusto tkivo miia, provlai se pokraj isprepletenih prstiju rebara. I tu je napokon srce. Krv mu se slijeva izmeu lopatica, tamna i gusta kao ulje. Ahilej se smijei kad mu lice pada na tlo.

309

T R I D E S E T

T R E E

P O G L A V L J E

M
i kose Skupljaju

ORSKE NIMFE DOLAZE PO TIJELO vukui za sobom

haIje od morske pjene. Peru ga ruinim uljem i nektarom, upleu mu cvijee u zlatnu kosu. Mirmidonci mu podiu

lomau i polau ga na nju. Nimfe jecaju dok ga guta plamen. Njegovo krasno tijelo zauvijek je izgubljeno u kostima i sivom pepelu. Ali mnogi ne plau. Briseida, koja stoji i gleda dok se nije utrnuo posljednji sjaj eravice. Tetida, ravne kraljenice, rasputene crne to se izvija na vjetru poput zmija. Borci, kneevi i puani. se na udaljenosti, u strahu od sablasnog naricanja nimfa i Tetidinih gromovitih oiju. Najblii suzama je Ajant, s nogom koja zarasta u zavojima. Ali on moda samo misli na vlastito promaknue, koje je tako dugo ekao. Lomaa sagorijeva i gasi se. Ako se pepeo brzo ne skupi, raznijet e ga vjetrovi, ali Tetida, iji je to zadatak, ne mie se. Napokon alju

310

On saginje glavu. Velika Tetido, tvoj je sin elio da mu pepeo bude pokopan..." Znam to je elio. Radite kako vam drago. Mene se to ne tie." Slukinje su poslane da sakupe pepeo; donose ga u zlatnu urnu u kojoj ja poivam. Hou li osjetiti njegov pepeo dok pada u moj? Mislim na snjene pahulje na Pelionu, hladne na naim vrelim obrazima. enja za njim je poput gladi, izdubila je u meni uplju prazninu. Negdje me eka njegova dua, ali ne dopirem do nje. Pokopajte nas i napiite naa imena na grobu. Oslobodite nas. Njegov se pepeo slijee medu moj, a ja ne osjeam nita. Agamemnon saziva vijee da rasprave o grobnici koju e sagraditi. Trebali bismo je postaviti na polje gdje je pao", kae Nestor. Mahaon vrti glavom. Na alu, pokraj agore, bit e u sreditu svega." To nipoto ne elimo. Da se svaki dan spotiemo preko nje", kae Diomed. Na breuljku, mislim. Na uzvisini pokraj njihova tabora", kae Odisej. Gdje god, gdje god, gdje god. Doao sam zauzeti mjesto svojeg oca." Zvonki glas zasijee kroz prostoriju. Kneevi naglo okreu glave prema ulazu u ator. Ondje, ocrtan na vratima, stoji djeak. Kosa mu je jarko crvena, boje plamenih kresta; lijep je, ali na neki hladan nain, kao zimsko jutro. Samo najtuplji ne mogu pogoditi na kojeg oca misli. Otisnut je na svakoj crti njegova lica, tako mu je nalik da mi se srce slama. Samo mu je brada drukija, pod otrim se kutom sputa prema unutra u zailjeni vrh. Ja sam Ahilejev sin", objavi on. Kraljevi zure. Veina ih nije ni znala da Ahilej ima sina. Samo je
311

Ime mi je Neoptolem. Zovu me Pir." Vatra. Ali nema nieg vatrenoga u njemu, osim boje kose. Gdje je mjesto mojeg oca?" Idomenej sjedi na njemu. Ustaje. Ovdje." Pir oima odmjerava kretskoga kralja. Opratam ti preuzetnost. Nisi znao da dolazim." Sjeda. Vladaru Mikene, vladaru Sparte." Jedva primjetan naklon glavom. Nudim se vaoj vojsci." Agamemnonu se na licu vidi da se bori izmeu nevj erice i nezadovoljstva. Mislio je da je zavrio s Ahilejem. A i djeakovo dranje je udno, uznemiruje ga. Ne izgleda mi dovoljno odraslo." Dvanaest godina. Dvanaest mu je godina. ivio sam s bogovima ispod mora", kae. Pio sam njihov nektar i gostio se ambrozijom. Sad sam doao izvojevati ovaj rat za vas. Suenice su rekle da Troja nee pasti bez mene." Sto?" Agamemnon je uasnut. Ako je tako, doista nam je drago to si s nama", kae Menelaj. Govorili smo o grobnici tvojeg oca, gdje da je izgradimo." Na brijegu", kae Odisej. Menelaj kima glavom. Prikladno mjesto za njih." Njih?" Nastupi kratki tajac. Za tvojeg oca i njegova drubenika. Patrokla." zato bi taj ovjek trebao biti pokopan pokraj Aristosa Achaioni" Zrak se zgusnuo od napetosti. Svi ekaju to e Menelaj odgovoriti. Tako je tvoj otac elio, prince Neoptoleme, da njihov pepeo poiva zajedno. Ne moemo pokopati jednog bez drugoga." Pir podie iljatu bradicu. Robu nije mjesto u gospodarevoj grobnici. Ako im je pepeo pomijean, to ne moemo ispraviti, ali neu dopustiti da se umanji slava mojeg oca. Spomenik e se podignuti za njega i samo za njega." Nemojte dopustiti da bude tako. Nemojte me ostaviti ovdje
312

U redu", kae Agamemnon. Bit e kako ti kae." Ja sam samo zrak i misao i ne mogu poduzeti nita. Sto je vei spomenik, to je vei junak. Kamen to su ga Grci iskle- sali za njegov grob golem je i bijel, uzdie se u nebesa. AHILEJ, pie na njemu. Stajat e ovdje njemu na spomen i govoriti svim putnicima namjernicima: ivio je i umro i ponovno ivi u sjeanju. Na Pirovu se stijegu ustoboio znak Skira, zemlje njegove majke, a ne Ftije. I njegovi su vojnici sa Skira. Automedon je postrojio Mir- midonce i ene u dobrodolici, kako dolikuje. Gledaju kako se Pir primie obalom, njegove blistave postrojbe oboruane netom skovanim orujem, njegovu zlatnocrvenu kosu, koja plamti poput plamena na modrini neba. Ja sam Ahilejev sin", kae im on. Po pravu nasljedstva i roenja, vi ste sad moje vlasnitvo. Vaa odanost pripada meni." Upire pogled u enu koja stoji oborena pogleda, sklopljenih ruku. Prilazi joj i rukom joj podie bradu. Kako se zove?" pita je. Briseida." Cuo sam za tebe", kae on. Ti si razlog zato se moj otac vie nije htio boriti." Te noi alje svoje straare po nju. Dre joj ruke dok je vode u njegov ator. Ona je pokorno prignula glavu i ne opire se. Satorsko se krilo otvara i guraju je unutra. Pir se izvalio na stolcu, jedna mu se noga nehajno ljulja visei preko rukohvata. Ahilej je tako neko znao sjediti. Ali oi mu nikad nisu bile takve, prazne poput bezdana crnog oceana u kojem nema niega osim beskrvnih tijela riba.
Ona klekne. Gospodaru." Moj je otac raskinuo s vojskom zbog tebe. Mora da si bila

Briseidi su oi najtamnije to mogu biti i zasjenjene tako da joj skrivaju misli. Velika mi je ast, gospodaru, to to kaete. Ali mislim da nisam ja bila razlog to se vie nije htio boriti." Nego zato onda? Po tvojem ropskom miljenju?" Jedna se precizna obrva podie. Zastraujue je promatrati ga kako s njom razgovara. Nalik je na zmiju, nikad ne zna gdje e udariti. Ja sam mu bila ratni plijen, a Agamemnon ga je uvrijedio kad me je uzeo. To je sve." Nisi li mu ti bila ropkinja prilenica?" Ne, gospodaru." Prestani." Glas mu je otar. Nemoj mi vie lagati. Ti si najbolja ena u taboru. Bila si njegova." Ramena joj se malo podiu. Ne bih htjela da mislite o meni bolje nego to zasluujem. Nikad nisam imala takvu sreu." Zato? Neto nije u redu s tobom?" Ona oklijeva. Gospodaru, jeste li uli za mukarca koji je pokopan s vaim ocem?" Lice mu postaje bezizraajno. Naravno da nisam uo za njega. On je nitko i nita." Ali va ga je otac duboko volio i potovao. Bilo bi mu drago da zna da su pokopani zajedno. Ja mu uope nisam bila potrebna." Pir zuri u nju. Gospodaru..." Tiina." Rije puca nad njom poput bia. Pokazat u ti to znai lagati Aristosu Achaionu? Ustaje. Doi ovamo." Tek mu je dvanaest godina, ali ne izgleda tako. Ima tijelo odrasla mukarca. Njoj se oi ire. Gospodaru, oprostite ako sam rekla neto to vam nije po volji. Pitajte koga elite, Feniksa ili Automedona. Rei e vam da nisam lagala." Neto sam ti zapovjedio." Ona stoji, ruke joj prtljaju u naborima haljine. Bjei, apem joj. Ne prilazi mu. Ali ona mu prilazi.

314

Gospodaru, to elite od mene?" On zakorai prema njoj, oi mu blistaju. Sto god mi padne na pamet." Ne vidim odakle se stvorio bode. Odjednom joj je u ruci i zamahuje prema njemu. Ali ona jo nikad nije ubila ovjeka. Ne zna kako jako treba zabiti no, niti s koliko mnogo uvjerenja. A on je brz, ve se uklanja izvijajui tijelo. Bode mu sijee kou, para je u ispreki danoj crti, ali ne ulazi u meso. On je okrutno pljusne, tako da ona umalo pada na tlo. Zavitla mu no u lice i bjei. Izlijee iz atora, prolazi pokraj presporih ruku straara, niza al i u more. Pir je iza nje, tunika mu je razderana, po trbuhu mu se cijedi krv. Stane pokraj zapanjenih straara i od jednoga smireno uzima koplje iz ruku. Sad", potie ga straar. Jer ve je prola pjenu valova to se razbijaju na obali, zagazila u dublje more. Jo malo", mrmlja Pir. Udovi joj se diu i sputaju u sive valove poput ravnomjerna lepe- ta krila. Uvijek je najbolje plivala od nas troje. Znala nam se hvaliti kako je jedanput plivala do Tenedosa, dokud treba dva sata barkom. U meni divlja pobjedonosan ushit dok se ona sve vie udaljava od obale. Jedini ovjek ije bi je koplje moglo stii je mrtav. Slobodna je. Jedini ovjek osim sina tog ovjeka. Koplje leti s kraja ala, beumno i nepogreivo. Vrak joj udara u leda, kao kamen baen na list koji pluta na povrini. Crna je voda guta cijelu, odjednom, u jednom gutljaju. Feniks alje ovjeka, ronioca, da potrai njezino tijelo, ali ne nalazi ga. Moda su njezini bogovi ljubazniji od naih pa e nai mir. Dao bih ponovno svoj ivot samo da to bude tako. Proroanstvo je tono proreklo. Sad kad je doao Pir, Troja pada. Naravno, nije sve obavio sam. Tu je onaj konj, pa Odisejev naum, kao i cijela vojska. Ali on je taj koji ubija Prijama. On je taj koji
315

Hektorovu enu Andromahu, koja se sakrila u podrumu sa siniem. upa joj dijete iz ruku i udara mu glavom o kameni zid, tako snano da mu lubanja puca poput komada trula voa. ak se i Agamemnon zgroen trgnuo kad je to uo. Kosti grada polomljene su i isisane do sri. Grki kraljevi pune potpalublja njegovim zlatnim stupovima i princezama. Bre nego to sam mogao zamisliti da je mogue, rastavljaju tabor, svi su atori smotani i odloeni, stoka zaklana i spremljena. Zal je pust i ogoljen, kao kostur s kojeg je oglodano sve meso. Progonim ih u snovima. Ne odlazite , molim ih. Ne dok mi niste darovali mir. Ali ako me tko i uje, nitko mi ne odgovara. Pir trai da se prinese posljednja rtva za njegova oca veer prije nego to svi otplove. Kneevi se okupljaju oko grobnice, a Pir predvodi obred, uvijek u pratnji svojih zarobljenica kraljevske krvi, An- dromahe, kraljice Hekabe i mlade princeze Poliksene, koje ga prate u stopu. Vue ih sa sobom kamo god ide, kao trajni znak pobjede. Kalhant vodi bijelu junicu do podnoja grobnice. Ali kad posegne za noem, Pir ga zaustavlja. Jedna jedina junica. Je li to sve? Ista rtva koju bi prinio za bilo kojeg ovjeka? Moj je otac bio Aristos Achaion. Bio je najbolji medu vama, a njegov ga je sin i nadmaio. I opet krtarite?" Pirova ruka hvata princezu Poliksenu za bezoblinu haljinu koja joj lepra na vjetru i vue je prema oltaru. Ovo zasluuje dua mojeg oca." Nee to uiniti. Nee se usuditi. Kao da mi odgovara, Pir se smijei. Ahilej je zadovoljan", kae i preree joj grlo. I sad to osjeam, mlaz soli i eljeza. Potekao je po travi ispod koje smo pokopani te me zaguio. Kau da mrtvi trae krv, ali ne ovako. Ne ovako. Grci sutra odlaze, a ja sam izvan sebe. 316

Odiseju. Sluaj me. Trza se. Nema spokoja ak ni u snu. Kad si ga doao traiti pomo, odgovorio sam ti. Nee li ti meni sad odgovoriti? Zna to mije on bio. Vidio si prije nego to si nas doveo ovamo. Na mir sad ovisi o tebi. Ispriavam se to ti smetam ovako kasno, prine Pire." Nudi mu svoj najsrdaniji smijeak. Ja ne spavam", kae Pir. Kako prikladno. Nije ni udo da stigne obaviti toliko vie toga od nas ostalih." Pir ga promatra stisnutih iju, ne moe odrediti podruguje li mu se Odisej. Vina?" Odisej podie mjeinu. Pa valjda." Pir bradom pokae dva pehara. Ostavi nas", kae An- dromahi. Dok ona skuplja svoju odjeu, Odisej natae vino. No. Sigurno si zadovoljan sa svime to si ovdje postigao. Junak u trinaestoj godini? Malo se mukaraca moe time pohvaliti." Ni jedan." Glas mu je hladan. Sto eli?" Bojim se da me na ovo naveo rijetki napadaj grizoduja."

O?"

Sutra isplovljujemo i ostavljamo mnoge poginule Grke za nama. Svi su propisno pokopani, s imenom koje obiljeava spomen na njih. Svi osim jednoga. Nisam osobito poboan ovjek, ali ne svia mi se pomisao na due koje tumaraju meu ivima. Volim se opustiti a da me ne proganjaju nespokojni duhovi." Pir ga slua, usnica zategnutih u blagom gaenju, koje kao da ga nikad nije naputalo. Ne mogu rei da sam bio prijatelj tvojeg oca, niti je on bio moj prijatelj. Ali divio sam se njegovoj vjetini i cijenio ga kao vojnika. A u deset godina upozna ovjeka, htio-ne htio. I zato ti sad mogu rei kako ne vjerujem da bi on htio da Patroklo bude zaboravljen."

IT

Pir se ukoi. Je li to rekao?" Traio je da se njihov pepeo pomijea, traio je da ih se pokopa zajedno, kao jednoga. U tom smislu, mislim da moemo rei kako je to htio." Prvi put sam zahvalan na njegovoj pameti. Ja sam mu sin. Ja sam onaj koji e odrediti to njegov duh eli." Upravo sam zato i doao tebi. Mene se ovo osobno ne tie. Ja sam samo estit ovjek koji voli vidjeti da je sve po pravdi." Je li u redu da slava mojeg oca bude umanjena? Okaljana nazonou jednog puanina?" Patroklo nije bio puanin. Bio je roen kao kraljevi i prognan. Hrabro je sluio u naoj vojsci i mnogi su ga cijenili. Ubio je Sarpedona, prvoga do Hektora." U oklopu mojeg oca. Sa slavom mojeg oca. On svoje slave nema." Odisej naginje glavu u stranu. Istina. Ali slava je udna stvar. Neki se ljudi proslave nakon smrti, neki polako izblijede i padnu u zaborav. Ono emu se jedan narataj divi, drugome je gnjusno." Rairi iroke ruke. Ne moemo znati tko e preivjeti holokaust sjeanja. Tko zna?" Smijei se. Moda u jednog dana ak i ja biti poznat. Moda poznatiji od tebe." Sumnjam." Odisej slijee ramenima. To ne moemo znati. Mi smo samo ljudi, kratki plamsaj baklje. Oni koji dolaze iza nas mogu nas uzvisiti ili poniziti kako ih volja. Patroklo je moda od onih koji e u budu nosti dobiti vie mjesto." Nije." Onda e to biti dobro djelo. Djelo milosra i pobonosti. Odat e ocu poast, a pokojniku dati poinak." On je mrlja na asti mojeg oca i mrlja na mojoj asti. Neu to dopustiti. Uzmi svoje kiselo vino i idi." Pirove su rijei otre poput loma suhih grana. Odisej ustaje, ali ne odlazi. Ima li enu?" pita. Naravno da nemam."
318

Ja imam enu. Nisam je vidio deset godina. Ne znam je li mrtva, ne znam hou li ja umrijeti prije nego to joj se vratim." Uvijek sam mislio da je ta ena neka ala, izmiljotina. Ali glas mu vie nije blag. Svaka rije stie polako, kao da je izvlai iz velike dubine. Utjeha mi je da emo biti zajedno u podzemnom svijetu. Da emo se sresti ondje, ako ve ne u ovome ivotu. Ne bih htio biti ondje bez nje." Moj otac nije imao takvu enu", kae Pir. Odisej gleda u neumoljivo lice mladog ovjeka. Dao sam sve od sebe", kae. Neka se pamti da sam se trudio." Ja pamtim. Grci otplovljuju, a s njima odlazi i moja nada. Ne mogu ih slijediti. Vezan sam za ovo tlo gdje lei moj pepeo. Omatam se oko kamenog spomenika na njegovu grobu. Moda je hladan na dodir, moda je topao. Ne znam. AHILEJ, pie na njemu, i nita vie. Otiao je u podzemni svijet, a ja sam ovdje. Ljudi obilaze njegov grob. Neki se dre podalje, kao da se boje da bi se njegov duh mogao ukazati i izazvati ih na boj. Drugi stoje blizu podnoja da vide prizore iz njegova ivota uklesane u kamen. Malo su na brzinu izraeni, ali dovoljno se dobro vide. Ahilej ubija Memnona, ubija Hektora, ubija Pentesileju. Nita do smrti. Tako bi mogao izgledati Pirov grob. Hoe li ga ovako pamtiti? Dolazi Tetida. Promatram je dok joj trava vene pod nogama. Ve dugo nisam osjetio takvu mrnju prema njoj. Ona je stvorila Pira i voljela ga vie od Ahileja. Razgledava prizore na grobnici, smrt za smru. Posegne rukom kao da e ih dodirnuti. Ne mogu to podnijeti. Tetido , kaem.
Ruka joj se u/, trzaj odmie od kamena. I ona nestaje.
319

Poslije se vraa. Tetido. Ne pokazuje da me je ula. Samo stoji i gleda sinov grob. Ja sam pokopan ovdje. U grobu tvojeg sina. Ne kae nita. Ne radi nita. Ne uje me. Dolazi svaki dan. Sjedi u podnoju groba i ini mi se kao da kroza zemlju osjeam njezinu hladnou, lagan, peckav miris soli. Ne mogu je otjerati, ali mogu je mrziti. Rekla si da gaje Hiron upropastio. Ti si boica, i ledena si, i nita ne zna. Ti si ta koja gaje unitila. Vidi kako e ga sada pamtiti. Ubio je Hektora, ubio je Troila. Pamtit e ga po okrutnostima koje je poinio u boli. Lice joj je kao goli kamen. Ne mie se. Dani svanjuju i gase se. Moda se takvo to smatra vrlinom medu bogovima. Ali kakve slave ima u oduzimanju ivota? Mi tako lako umiremo. Hoe li ga pretvoriti u drugog Pira? Daj da prie o njemu budu vie od ovoga. Kako vie?" kae ona. Napokon se ne bojim. Sto mi jo moe uiniti naao? Kako je vratio Hektorovo tijelo Prijamu, kaem. To se mora pamtiti. Ona dugo uti. I?" Njegova vjetina u sviranju lire. Njegov lijep glas. Ona kao da neto eka. Djevojke. Uzimao ih je da ne bi patile u rukama drugih kraljeva. To je bila tvoja rabota." Zato nisi s Pirom? Neto joj zatitra u oima. On je mrtav." Obuzima me estoko zadovoljstvo. Kako? To je gotovo zapovijed. Ubio ga je Agamemnonov sin." Zbog ega? Neko mi vrijeme ne odgovara. Ukrao mu je mladenku i oskvrnuo je."
320

Nainjen sam od uspomena. Govori onda." Gotovo je odbijam. Ali bol za njim jaa je od mojeg gnjeva. e lim govoriti o neem to nije ni mrtvo ni boansko. elim da on ivi. Isprva mi je udno. Navikao sam drati ga podalje od nje, uvati ga za sebe. Ali uspomene naviru poput vode s izvora, bre nego to ih stiem potisnuti. Ne javljaju se kao rijei, nego kao snovi, diu se poput mirisa iz dadom natopljena tla. Ovo, kaem. Ovo i ovo. Kako mu je kosa izgledala pod ljetnim suncem. Njegovo lice dok je trao. Oi, ozbiljne kao u sove dok je uio. Ovo i ovo i ovo. Toliko trenutaka sree koji se guraju naprijed. Ona sklapa oi. Koa na vjedama iste joj je boje kao pijesak zimi. Slua, ali se i sjea. Sjea se kako stoji na alu, kose crne i duge poput konjskog repa. Olovno sivi valovi razbijaju se o stijenje. A onda ruke smrtnika, okrutne i grube na njezinoj ulatenoj koi. Pijesak koji je grebe do krvi i bolno paranje iznutra. I bogovi koji je poslije veu za njega. Sjea se djeteta u sebi, svijetloga u tami njezine utrobe. U sebi ponavlja proroanstvo koje su joj izrekle tri starice: tvoj e sin biti vei od svojeg oca. Ostali su bogovi ustuknuli kad su to uli. Znaju to moni sinovi rade oevima: Zeusovi gromovi i sad vonjaju na spaljeno meso i oco- ubojstvo. Dali su je smrtniku ne bi li obuzdali djetetovu mo. Raz- rijedili ga s ovjeanskim, umanjili ga. Polae ruke na trbuh, osjea kako on pliva u njoj. Njezina e mu krv dati snagu. Ali ne dovoljno snage. Ja sam smrtnik! urla na nju, zajapurena, umanjena, otupljena lica. Zato ne ide k njemu? Ne mogu." Bol u njezinu glasu strana je kao da se neto kida. Ne mogu zai ispod zemlje." U podzemni svijet, sa svojim sumra321

nim piljama i duama koje lutaju, kamo mogu ui samo mrtvi. Ovo je sve to je ostalo", kae ona, pogleda jo prikovana za spomenik. Vjenost u kamenu. Prizivam u sjeanje djeaka kojeg sam poznavao. Ahilej se smijei dok mu se smokve u rukama zamagljuju od brzine kojom ih baca. Njegove zelene oi smiju se mojima. Hvataj, kae mi. Ahilej se ocrtava na nebu dok visi s grane nad rijekom. Gusta toplina njegova snenog daha na mojem uhu. Ako mora ii, idem i ja s tobom. Svi moji strahovi zaboravljeni u zlatnoj luci njegova naruja. Uspomene naviru i naviru. Ona slua, zagledana u tkivo kamena. Svi smo ovdje, boica i smrtnik i onaj koji je bio oboje. Sunce se sputa nad morem, razlijeva boje po njegovoj povrini. Ona je pokraj mene, utljiva u izmaglici sutona to pada. Lice joj je jednako isto kao prvoga dana kad sam je vidio. Ruke je prekriila na grudima, kao da eli zadrati neku misao za sebe. Rekao sam joj sve. Nisam je potedio niega, ni o sebi ni o njemu. Gledamo kako svjetlo tone u grobnicu neba na zapadu. Nisam ga mogla pretvoriti u boga", kae ona. Glas joj je isprekidan, proet tugom. Ali ti si ga stvorila. Dugo nita ne odgovara, samo sjedi, a u oima joj se presijavaju posljednje zrake umirueg svjetla. Obavila sam to", kae ona. Isprva ne razumijem. Ali onda vidim grob i slova koja je urezala u kamen. AHILEJ, pie na natpisu. A po kraj toga, PATROKLO. Idi", kae mi. On te eka." U tami, dvije sjene poseu jedna za drugom u beznadnu, teku sumraku. Ruke im se sreu i svjetlo se razlijeva u

322

G L O S A R

L I K O V A

B O G OV I I B E S M RT N I C I AFRODITA. Boica ljubavi i ljepote, Enejina majka i zagovornica Trojanaca. Posebno joj je srcu prirastao Paris pa u 3. pjevanju Ilijade intervenira kako bi ga spasila od Menelaja. APOLON. Bog svjetla i glazbe, zagovornik Trojanaca. On je odgovoran za kugu koja je napala grku vojsku u 1. pjevanju Ilijade , a odigrao je vanu ulogu u pogibiji i Ahileja i Patrokla. ARTEMIDA. Apolonova sestra blizanka, boica lova, mjeseca i djevianstva. Ljutita zbog krvoprolia do kojeg e dovesti trojanski rat, zaustavila je vjetar pa je grka flota ostala nasukana u Aulidi. Odo brovoljilo ju je rtvovanje Ifigenije pa se podignuo povoljan vjetar. ATENA. Mona boica mudrosti, tkanja i ratnih vjetina. estoko je podupirala svoje voljene Grke u borbi protiv Trojanaca, a osobito je pazila na lukavog Odiseja. Cesto se pojavljuje i u Ilijadi i u Odiseji. HERA. Kraljica bogova te Zeusova sestra i ena. Poput Atene, i ona podupire Grke i mrzi Trojance. U Vergilijevoj Eneidi ona je glavni antagonist i neprestano mui trojanskog junaka Eneju nakon pada Troje.
323

HIRON. Jedini dobar" kentaur, poznat kao uitelj junaka Jazona, Asklepija i Ahileja, te kao izumitelj medicine i kirurgije. SKAMANDAR. Bog rijeke Skamandar pokraj Troje i jo jedan za govornik Trojanaca. Njegova slavna bitka s Ahilejem opjevana je u 22. pjevanju Ilijade. TETIDA. Morska nimfa koja mijenja oblik, Ahilejeva majka. Sudenice su prorokovale da eTetidin sin nadmaiti svojeg oca, to je preplailo boga Zeusa (koji je dotad udio za njom). Pobrinuo se da se Tetida uda za smrtnika kako bi ograniio mo njezina sina. U posthomer- skim inaicama prie Tetida na razne naine pokuava uiniti Ahileja besmrtnim, izmeu ostaloga i tako da ga uranja u rijeku Stiks drei ga za noni zglob i zatim ga pri u vatri da mu sagori smrtnost iz tijela. ZEUS. Kralj bogova i otac mnogih slavnih junaka, ukljuujui Herakla i Perzeja.

S M RT N I C I

AGAMEMNON. Menelajev brat Agamemnon vladao je Mikenom, najveim kraljevstvom Grke, i predvodio grki napad na Troju. Tijekom rata esto se sukobljivao s Ahilejem, koji mu nije htio priznati pravo da zapovijeda cijelom vojskom. Agamemnona je ubila njegova ena Klitemnestra kad se vratio kui iz rata. Taj dogaaj i njegove posljedice opisuje Eshil u trilogiji Orestija.

324

njegovo pjevako umijee. Odgajao ga je dobroduni kentaur Hiron, a prognani kraljevi Patroklo postao mu je stalnim drubenikom. Poznato je da mu je jo kao tinejderu ponuen izbor: dug ivot u anonimnosti ili kratak ivot i slava. Odabrao je slavu pa s ostalim Grcima otplovio pod Troju. Ondje se, meutim, u devetoj godini rata posvaao s Agamemnonom te se vie nije htio boriti, a u boj se vratio tek kad je Hektor ubio njegova voljenog Patrokla. Obuzet srdbom, osvetio se tako to je ubio velikoga trojanskog ratnika Hektora i vukao mu tijelo oko zidina Troje. Napokon ga je ubio trojanski princ Paris uz pomo boga Apolona. Najpoznatija legenda o Ahileju - o njegovoj kobnoj, smrtonosnoj peti - zapravo je pria koja je nastala vrlo kasno. U Ilijadi i Odiseji Ahilej nije nepobjediv, samo iznimno nadaren za borbu. Ali u godinama poslije Homera pojavio se niz mitova koji su objanjavali ili razraivali Ahilejevu nepobjedivost. U jednoj popularnoj inaici boica Tetida uronila je Ahileja u rijeku Stiks kako bi ga uinila besmrtnim, to joj je uspjelo svuda osim na onom mjestu na peti za koje ga je drala. Budui da su mi glavni izvor nadahnua bile Ilijada i Odiseja i kako mi se Homerova verzija dogaaja inila realistinijom, odluila sam pridravati se starije tradicije. AJANT. Kralj Salamine i potomak Zeusov, poznat po divovskom stasu i snazi. Bio je najvei grki ratnik nakon Ahileja i legenda pamti kako se suprotstavio napadu na grki tabor kad se Ahilej nije htio boriti. Ali nakon Ahilejeve smrti, kad je Agamemnon odabrao odati poast Odiseju kao najzaslunijem pripadniku grke vojske, Ajant je poludio od boli i bijesa i oduzeo si ivot. Njegovu priu potresno donosi Sofoklova tragedija Ajant. ANDROMAHA. Roena kao princeza Cilicije, nedaleko od Troje, postala je odana i ljubljena Hektorova ena. Mrzila je Ahileja, koji joj je u jednom pljakakom pohodu pobio obitelj. U napadu na Tro

325

ju, Pir ju je zarobio i odveo sa sobom u Grku. Nakon Pirove smrti, Andromaha i Hektorov brat Helen utemeljili su grad Butrint, koji su izgradili tako da bude nalik na izgubljenu Troju. Vergilije pripovijeda njihovu priu u 3. pjevanju Eneide. AUTOMEDON. Ahilejev koija, vjet u upravljanju njegovim boanskim, svojeglavim konjima. Poslije Ahilejeve smrti sluio je njegovu sinu Piru. BRISEIDA. Djevojka koju su Grci zarobili tijekom pljakakih pohoda na sela oko Troje; dana Ahileju kao ratni plijen. Agamemnon ju je uzeo iz odmazde kad mu se Ahilej usprotivio. Vraena je tek nakon Patroklove smrti pa u 19. pjevanju Ilijade ona i ostale ene iz tabora nariu nad njegovim mrtvim tijelom. DEIDAMIJA. Ki kralja Likomeda i princeza otone kraljevine Ski- ra. Da spasi Ahileja od ratovanja, Tetida je sina preodjenula u djevojku i sakrila ga medu Deidamijinim dvorskim damama. Deidamija je otkrila prevaru i tajno se udala za Ahileja te s njim zaela sina Pira. DIOMED. Kralj Arga. Poznat po domiljatosti i snazi, Diomed je bio jedan od najcjenjenijih ratnika grke vojske. Poput Odiseja, bio je miljenik boice Atene, koja mu u 5. pjevanju Ilijade daje natprirodnu snagu u boju. ENEJA. Sin boice Afrodite i smrtnika Anhiza, trojanski plemi Eneja bio je poznat po svojoj pobonosti. Hrabro se borio u trojanskom ratu, ali najpoznatiji je po kasnijim doivljajima. Kao to Vergilije opisuje u Eneidi, Eneja je nakon pada Troje uspio pobjei i povesti skupinu preivjelih u Italiju, gdje se oenio mjesnom princezom te postao praocem rimskog naroda.

326

FENIKS. Dugogodinji Pelejev prijatelj i savjetnik koji je dopratio Ahileja pod Troju kao njegov savjetnik. U 9. pjevanju Ilijade Feniks pripovijeda o tome kako se brinuo o Ahileju dok je bio dijete te ga uzaludno pokuava nagovoriti da popusti i pomogne Grcima. HEKTOR. Najstariji Prijamov sin i princ prijestolonasljednik Tro je, Hektor je bio na glasu po svojoj snazi, plemenitosti i ljubavi prema obitelji. U 6. pjevanju Ilijade Homer donosi dirljiv prizor izmeu Hektora, njegove ene Andromahe i njihova sinia Astijanaksa. Hektora je ubio Ahilej posljednje godine rata. HELENA. Legendarno najljepa ena svijeta, Helena je bila princeza Sparte, ki kraljice Lede i boga Zeusa, koji se pretvorio u labuda. Mnogi su je prosili, a svi su prosci prisegnuli da e braniti njezin brak s onime koji napokon dobije njezinu ruku. Udali su je za Menelaja, ali poslije je pobjegla s trojanskim princom Parisom i tako zapoela trojanski rat. Poslije rata vratila se s Menelajem kui u Spartu. HERAKLO. Zeusov sin i najslavniji od grkih junaka. Poznat po strahovitoj snazi, Heraklo je morao obaviti dvanaest tekih zadataka za pokoru boici Heri, koja ga je mrzila jer je roen iz jedne Zeusove ljubavne veze. Umro je davno prije poetka trojanskog rata. HRIS I HRISEIDA. Hris je bio Apolonov sveenik iz Anatolije. Njegovu ker Hriseidu zarobio je Agamemnon. Kad je Hris doao po nju i ponudio obilnu otkupninu, Agamemnon mu nije htio vratiti ker, a k tome ga je i izvrijeao. Bijesan, Hris je pozvao svojeg boga Apo lona da za kaznu poalje kugu na grku vojsku. Kad je Ahilej javno pozvao Agamemnona da vrati Hriseidu ocu, Agamemnon je planuo i tad je izmeu njih nastao sukob. IDOMENEJ. Kralj Krete i unuk kralja Miosa, poznatoga po Minotauru.
327

IFIGENIJA. Ki Agamemnona i Klitemnestre, obeana za enu Ahileju; doveli su je u Aulidu da ugode boici Artemidi. Kad su je rtvovali, ponovno se podignuo vjetar i Grci su mogli otploviti za Troju. O njezinoj sudbini govori Euripidova tragedija Ifigenija uAulidi. KALHANT. Vra koji je savjetovao Grke, potaknuo Agamemnona da rtvuje ker Ifigeniju i vrati robinju Hriseidu njezinu ocu. LIKOMED. Kralj Skira i Deidamijin otac. I ne znajui, na svojem je dvoru skrivao Ahileja, preodjevenoga u djevojku. MENELAJ. Agamemnonov brat i, nakon enidbe s Helenom, kralj Sparte. Kad je Paris oteo Helenu, Menelaj se pozvao na prisegu to su je poloili svi njezini prosci i zatim s bratom poveo vojsku da je izbave. U 3. pjevanju Ilijade vodi s Parisom dvoboj za Helenu i bio bi pobijedio da boica Afrodita nije intervenirala u Parisovu korist. Poslije rata on i Helena vratili su se u Spartu. NESTOR. Ostarjeli kralj Pila i bivi drubenik Heraklov. Bio je prestar da bi se borio u trojanskom ratu, ali sluio je kao vaan savjetnik Agamemnonu. ODISEJ. Domiljat i prepreden knez Itake, miljenik boice Atene. Upravo je on predloio poznatu prisegu kojom su se svi Helenini prosci obvezali poduprijeti njezin brak. Za nagradu je dobio ruku He- lenine pametne roakinje Penelope. U trojanskom ratu bio je jedan od glavnih Agamemnonovih savjetnika, a poslije je smislio i varku s trojanskim konjem. Njegovo putovanje kui, koje je trajalo deset godina, tema je Homerove Odiseje , a ukljuuje i slavne prie o njegovim susretima s Kiklopima, vjeticom Kirkom, Scilom i Haribdom te sirenama. Odisej se napokon vratio na Itaku, gdje ga je doekala ena Penelopa i ve odrastao sin Telemah.

328

PARIS. Prijamov sin koji je presudio u slavnom natjecanju u ljepoti izmeu Here, Atene i Afrodite, sa zlatnom jabukom za nagradu. Sve su ga boice pokuale podmititi: Hera moi, Atena mudrou, a Afrodita najljepom enom na svijetu. Paris je nagradu dao Afroditi, a ona mu je zauzvrat pomogla oteti Helenu od mua Menelaja - i tako je poeo trojanski rat. Paris je bio poznat po vjetom rukovanju lukom te je uz Apolonovu pomo ubio monog Ahileja. PATROKLO. Sin kralja Menetija. Protjeran iz domovine zato to je sluajno ubio jednog djeaka, Patroklo je zatitu naao na Pelejevu dvoru, gdje je odgajan zajedno s Ahilejem. U Ilijadi je sporedan lik, ali njegova sudbonosna odluka da pokua spasiti Grke tako da na sebe navue Ahilejev oklop pokree posljednji in epa. Kad Hek tor ubije Patrokla, Ahilej je izbezumljen od tuge i brutalno se osveuje Trojancima. PELEJ. Kralj Ftije i otac Ahileja, kojeg mu je rodila morska nimfa Tetida. Pria o tome kako je Pelej silom uspio svladati Tetidu, koja je mijenjala oblike, bila je vrlo popularna u antiko doba. PIR. Slubeno mu je ime bilo Neoptolem, ali zvali su ga Pir zbog vatreno crvene kose. Sin Ahileja i princeze Deidamije. Krenuo je u rat nakon oeve smrti te je sudjelovao u varci s trojanskim konjem i okrutno je ubio staroga trojanskog kralja Prijama. U 2. pjevanju

Erleide Vergilije pria o Pirovoj ulozi u pljaki Troje.

POLIKSENA. Trojanska princeza koju je Pir rtvovao na oevu grobu prije nego to je iz Troje krenuo na put kui. PRIJAM. Ostarjeli kralj Troje, poznat po pobonosti i mnogobrojnoj djeci. U 24. pjevanju Ilijade hrabro se zaputio u Ahilejev ator da moli za tijelo svojeg sina Hektora. Tijekom opsade Troje ubio ga je Ahilejev sin Pir.

>29

Z A H V A L E

ISANJE

OVE

KNJIGE moe se usporediti s putovanjem

dugim deset godina, a ja sam imala sreu to sam putem sretala vie dobroudnih bogova nego ljuti tih kiklopa. Bilo bi nemogue

zahvaliti svima koji su me hrabrili tijekom godina - trebala bi mi jo cijela jedna knjiga za to - ali nekim se bogovima mora odati poast. Posebno elim zahvaliti svojim prvim itateljima, koji su knjigu prihvatili dobronamjerno i entuzijastiki, premda nije bilo razloga za entuzijazam: Carolyn Bell, Sarah Furlow i Michaelu Bourretu. Takoder elim zahvaliti svojoj predivnoj krsnoj kumi, dobroj vili Barbari Thornbrough, koja je navijala za mene cijelim putem, kao i obitelji Drake, za njihovu ljubaznu potporu i strune konzultacije iz raznovrsnih podruja. Srdanu zahvalu elim uputiti i svojim profesorima, posebno Diane Dubois, Susan Melvoin, Kristin Jaffe i Judith Williams; i svojim vrijednim, fantastinim studentima, i ekspirijancima i latinistima, jer sam ja od njih nauila mnogo vie nego to su oni od mene. Imam veliku sreu to sam imala ne jednoga, nego ak tri

330

minjati da su sve pogreke i netonosti u ovom djelu u cijelosti moje vlastite, a nikako njihove. Posebna hvala mojim prijateljima na nevjerojatnoj ljubavi i podrci, a jo posebnija hvala lijepoj i talentiranoj Nori Pines koja je uvijek vjerovala da u postati spisateljica, unato tomu to je proitala nekoliko mojih ranih pria. Hvala, hvala i zauvijek hvala neponovljivom, nezaustavljivom i iznimnom Jonahu Ramu Cohenu, snanom i vatrenom borcu koji se neumorno borio za ovu knjigu cijelim putem. Beskrajno sam za hvalna na tvojem prijateljstvu. Cijeli Olimp zahvalnosti pripada udesnoj Julie Barer, najboljoj od svih agentica, koja me oborila s nogu i bacila u udo, zajedno s Caspianom Dennisom i ostatkom svoje nevjerojatne ekipe. I naravno, mojim dinaminim, genijalnim urednicama Alexandri Pringle i Lee Boudreaux, koje se nikad nisu pokolebale u velikodunosti, razumijevanju i strasti za knjigu. Posebna hvala Erici James, Antoniji Till, Alexi von Hirschberg, Audrey Cotterell i svima u Bloomsburyju, koji su se tako njeno brinuli za mene i ovu knjigu. Napokon, elim zahvaliti svojoj obitelji, ukljuivi i mojega brata Buda, koji je trpio moje prie o Ahileju cijeli ivot, kao i svojem divnom ouhu Gordonu. Najvie od svih: mojoj udesnoj majci koja me voljela i podupirala u svemu to sam radila i koja me nadahnula da zavolim itanje koliko i ona. Blagoslovljena sam to sam tvoja ki. Na kraju, ali ne i najmanje vano, tu je Nathaniel, moja Atena u sjajnom oklopu, ija su me ljubav, redigiranje i strpljivost doveli do kraja puta.

331