Bosansko Turski Rijenik

Bosansko - turski rijenik
Autor Mirsad Dubravi Petak, 13 Svibanj 2011 23:10 - Aurirano Subota, 14 Svibanj 2011 00:06
Aja (tur. Ayse iva) muslimansko ensko ime; ena ljubimica Muhamedova. abapi (tur. abaci) mesec avgust kod Turaka, po sirijskom kalendaru. abra (tur. abras, aren, pegav) 1. ovek pegava lica; 2. konj sa belim pegama na gubici ili ispod repa; 3. vet. ospa po koi kod nekih domaih ivotinja. ada (tur. ada) reno ili jezersko ostrvo. adiar (tur. yadigar uspomena) skupocen ukras koji slui kao nakit; predmet bogato ukraen; fig. vrlo lepa stvar ili osoba. ad?let (tur. ? arap. ?ad?l) svojstvo ili postupak onoga koji je pravedan; steeno pravo; pravda, pravica, pravednost, pravilnost, ispravnost afijun (stgr., arap., tur.) v. afion afion (stgr. oplon, arap. afyun, tur. afyon) mak; opij, opijum, dremak. aga (tur. aga) l. vlasnik zemlje (nekada u Turskoj); 2. vojni stareina (u nekadanjoj Turskoj); 3. titula kod muslimana; gospodin, gospodar, gazda. agaluk (tur. agirlik) dostojanstvo agino. agrama (tur. ograma) velika, teka bolest. ahmedija (arap. ahmadiyya, tur. ahmediye) beli al kojim se obavija fes, turban, alma. ahret (tur. ahyr "posljednji" ? arap. ??ir) drugi svijet, zagrobni ivot, onaj svijet, svijet u koji se odlazi nakon smrti po islamskom uenju, dijeli se na denet i dehenem [preseliti (se) na ahiret umrijeti] air (tur. hayir) srea, dobro, korist; dobrotvorne ustanova, zadubina airli (tur. hayirli) srean, dobar, estit. ajam (tur. oyum prorez) deo ama koji se stavlja konju na vrat, ogrlina. ajdamak (tur. haydamak) batina, motka ajgir (tur. ayg?r) pastuv, drebac. ajkuva (tur.) draga, ljubavnica. ajluk (tur. ayl?k ? ay: mjesec) dohodak, plata ajman, ajmana (tur. haymana) 1. domaa ivotinja; marva, stoka; 2. neradnik, skitnica, gotovan, bitanga. ajvan (tur.) v. hajvan. ajvar (tur.) v. hajvar. akik (tur. akik ? arap. ?aq?q) crveni poludragi kamen koji se upotrebljava za prstenje i erdane. akmak (tur. atak) glupan, budala. akrep (tur. akrep ? arap. ?aqrb) korpija, uopte svaka otrovna ivotinja; jakrep. akam (tur. akam "veer" ? perz. a??m) l. prvi mrak, zalazak sunca, sumrak, prvi deo veeri neposredno posle zalaska sunca; 2. vreme etvrte molitve muhamedanaca, po zalasku sunca. [akam-cuijet bilj?ka pupoljica (lat. Oenothera biennis); akam-iek (tur. iek cvijet) biljka] al (tur. al) otvoreno crven, rumen, ruiast; alev. alaj (tur. alay) vojska, odeljenje konjanika; parada, sveana povorka; gomila, svetina, mnotvo. [alaj-barjak zastava alaj-barjak (tur. alay bayragi) glavna vojnika zastava. alaj-beg (tur. alay-beyi) zapovednik nad odeljenjem peadije (bataljonom) ili konjice (eskadronom). alajka (tur. halayik) 1. robinja, slukinja; 2. ?sena opaka jezika, jeziara; 3. pokvarena, raspusna, nemoralna ena.
1 / 46

alak (tur.) urnebes, vika, galama; juri, napad; gomila, mnotvo, rulja alal (arap. halal, tur. helal ono pggo je pravedno) blagoslov, srea; u izrazima: neka mu je alal neka mu je prosto; alal im (mu) vera bravo! odlino! alaliti, halaliti (tur. od helal) l. oprostiti se, pozdraviti se, oprostiti se na rastanku; 2. pokloniti. alamanka (tur. Alman Nemac) vrsta sablje nemake izrade. alat (arap. alat, tur. alat) pribor, sve to je potrebno za rad, naroito runi, orue. alat (tur. al crven, at konj) alatast konj, rian. aldum (tur. aldim) zlato alduma (tur. aldim akcesi) aenje koje ini kupac nakon kupovine na pazaru ili u ariji; napojnica. alejkum selam (tur. 'alaykum-u-ssalam) muslimanski pozdrav: mir meu vama! alka (tur. halka) v. halka. almaz (gr. asamas, tur. elmas, arap. almas) dijamant. altin (tur. altin) l. zlato, turski zlatni novac, dukat; 2. ruski bakreni novac. alva (tur. helva) v. halva. alvadija (tur. helvaci) onaj koji pravi i prodaje alvum napitak od kajmaka, kukuruznog brana i dr. (boza); slastiar. alvaluk (tur. helvahk) napojnica, nagrada, ast koju daje obino onaj koji obue neto novo. al?da (tur. alada raznobojan, aren) pamuna tkanina s utkanim uzdunim prugama, a kasnije i s razliitim biljnim ornamentima; haljina od te tkanine; (Alada) znamenita damija u Foi potpuno sruena u ratu 1992. alkati [halkati] (tur. alahmak) 1. glasno zazivati Alaha u boju ili juriu: All?h ili j? All?h: Boe! 2. juriati uz urnebesnu viku 3. silno se uditi 4. vikati, derati se, galamiti, dii galamu almet (al?met ? arap. ?al?m) ono to prethodi dogaaju i sl.; znak, simptom, predznak [dobar/lo alamet], trag, najava; prigoda, zgo?da, pravi trenutak; oluja, meava, ne?vrijeme; prokletstvo alak (tur. alcak niskog rasta) nikakav ovek, lopov, varalica, prepredenjak. amajlija (tur. hamail, hamayli) amulet, talisman; predmet koji sujeverni ljudi nose stalno sa sobom da ih toboe titi od zla; hamajlija. amalin (arap. hammal, tur. hamal) nosa tereta. amam (arap. hammam, tur. hamam) tursko kupatilo s parenjem. amanet (tur. emanet) preporuka, okrilje, bezbednost; poverenje, uvanje, zavet, svetinja; predmet koji se daje na uvanje, ostava. ambra (arap. ?anbr, tur. amber, sskr ambara) mirisna smola kojom na Istoku kade sobe i koju pue sa duvanom. amida (tur. amica, amca) stric; fig, starac, deda. amir (tur.) esti mesec u turskom kalendaru. anterija (tur. entari, arap. 'antari) vrsta starinske gornje (muke i enske) haljine s dugakim rukavima. arabatan (tur. harabi) troan, sklon propasti, dotrajao, ruevan, pokva?ren, upropaten, otrcan, pohaban; usp. rabatan araluk (tur. aralvk) dogradnja uz kuu; mali hodnik; meuprostor, razmak, razdaljina; vremenski razmak, rok, poek arba, araba (tur. araba) orijentalska kola na dva toka, naroito za ?sene. arbija (tur. harbi) ipka od gvoa ili tvrdog drveta kojom se nabija naboj u cevi puaka kremenjaa.
2 / 46

argat (tur. argit) pukarnica. arkapija (tur. art kapi stranja vrata) vrata koja ne vode u kuu sa ulice, nego iz avlije, pozadi kue; fig. zaobilazan, nepravilan, nepropisan put. arpadik (tur. arpacik) sitan crni luk za presaivanje. arzi-mahzar (tur. arz-mahzar) pismeno, kolektivno javljanje, molba, optuivanje; peticija upuena iz naroda viim turskim vlastima (ova re se nekad upotrebljavale u Srbiji u slubenom jeziku). arin (tur. ar?n) stara mera za duinu: lakat, rif; izmeu 65 i 75 cm; dijelio se na osam urupa, a svaki urup na e?tiri greha); prijanja ruska mjera ? 0,7112 m; 1500 arina ? 1 vrsta (1066,781 m) arlama (tur. arslama) bog. trenja (plod i stablo); vrsta crnog luka. asker (tur. asker) vojska; vojnik. asli (arap. asl i , tur. ash) pravi, isti, supi; doista, upravo, zaista, verovatno, mogue. asumiti (tur. hasimak) estiti se, srditi se, rasrditi se. asura (tur. hasir) prostira od rogoza. at (tur. at) konj. atlija (tur. atli) konjanik; usp. at avan (tur. havan, pere. hewen) metalan sud sa tukom za tucanje kafe, bibera, eera i dr. avet (arap. aft, tur. afet nesrea) mitoloko bie u obliku krilatog leve) sablast, privienje, utvara, prikaza. avet (tur. afet) strailo, utvara, sablast; vrsta majmuna avlija (tur. avli) l. kuno dvorite ograeno zidom. avlija (tur. havh u brus) 2. velika bela marama kojom ene pokrivaju lice; arav; ubrus, pekir. azab (tur. azab, azap) muka, patnja, Boja kazna azgin (tur. azgm besan) 1. pun ivota, bujan, silovit, besan (obino o konju); 2. osion, plahovit ovek. azo-bojs (gr.-tur.) grupa vetakih boja koja sadri jednu azo-grupu vezanu za aromatini ugl>ovodonik. azur (tur. hazir) 2. spreman, gotov, pripravan; azuran. azurala (arap., tur. hazir ola) spremajte se, budite pripravni, na noge! aikovati (tur. asik) voditi ljubav. adaja (tur. ejderha) zmaj, ala, neman, udovite. jednog odreda (alaja) vojnika; visoka ast u feudalnoj Turskoj] nourak (Mirabilis jalapa) ] ?dami-?glan <dam?glan> (tur. acami o?lan ? acami: adamija + o?lan: djeak) ob. kranski mladi uzet iz osvojene zemlje u odgoj za budueg janjiara ?lak (alak: nizak) vragolan, nevaljalac, lopov, objeenjak, prepreden ovjek, mangup, simpa?tian lukavac; ovjek s nekim nedostatakom ili manom ?rsl?n (tur. arslan, aslan) lav; pren. junak; prijek, ljutit ovjek, nasilnik bot. biljka zijevalica det (tur. adet ? arap. ??d (t)) obiaj, navika, tradicija; erijatsko pravo, obiajno pravo kod islamskih naroda. ?r (tur. ar ? ?ar: deveta nebeska sfera; prijestolje) Boje prijestolje na vrhu ne?ba Bembaa (tur. bend-baci glavna brana) predgrae Sarajeva gde reka Milucka ulazi u grad (nekad je na tom mestu postojala velika brana koja je sluila za dovod vode). baba (tur.) otac, pie se iza imena (npr. Ali-baba); tast, punac; ouh; oinstvo, oevina; enina obitelj
3 / 46

babo (tur. baba otac, pere. baba otac, deda) otac. baca (tur. baca, pere, bage) dimnjak; pukarnica. badava (tur. bedava) besplatno, vrlo jevtino; uzalud, uzaman. badavadisati (tur.) besposlkiti, lenstvovati, traiti vreme uludo, ne radei nita. badem (tur. badem) bog. poznato drvo i plod iz porodice kamenika. baga (tur.) kornjain oklop; kvrgasta izraslina na konjskim zglobovima; ulj na nozi; kukac, insekt bagana (tur. bagana janje) janjea ko?ica s krznom; baganac bagav (tur. bagmak) hrom, opav; bangav. bahs (tur. bahys) govor, rasprava, pole?mika, diskusija bajagi (tur. baya??) toboe. bajat (tur. bayat) koji vie nije sve, ustajao, stari. bajati (tur. baymak) vraati, opsenariti (u svrhu leenja); varati. bajrak (tur. bayrak) v. barjak. bakalin (tur. bakkai) trgovac namirnicama. baklave (tur. baklava, arap. baqlawa) vrsta slatke pite sa dosta meda i rastopljenog e era, mlevenih oraha, lenika i dr. bakra (tur. bakraf od bakir bakar) posuda od bakra, bakreni kotao (i uopte kotao). bakralije (tur. bakraclz) stremen, uzengija, ono na emu jaha dri nogu kad jae konja. baksuz (tur. bahtsiz) nesrean, zlosrean ovek; ovek koji drugome donosi nesreu; nesrea, nevolja, baksuzluk. baki (tur. bah$i) dar, poklon, napojnica, nagrada za uinjenu uslugu. balija (tur.) nekad: prostak; kasnije: svojeglav ovjek, nasrtljivac, lijenina, neradnik, rasipnik, protuha, neotesanac itd., bez obzira radi li se o muslimanima ili o pripadnicima dru?gih vjera; ponaati se kao balija po?naati se prostaki, obijesno, samo?voljno balak (tur. balak) drka od sablje ili maa. bardak (tur. bardak) zemljani sud za vodu; drveni, zemljani ili bakarni sud u kome se dri rakija ili vino. barjak (tur. bayrak) zastava, steg; eta vojnika; bajrak. barut (tur. barut) prah za vatreno oruje. basamak (tur. basamak) stuba; preaga na lestvama, stepenica na stepenitu. basma (tur. basma) l. tanka arena pamuna tkanina, cic; 2. tampa, tampana knjiga. bataliti (tur. battalmak) pokvariti neto, poremetiti; fig. okaniti se ega, napustiti (neku nameru, zamisao i sl.). batli (pere.-tur. bahth) srean; koji donosi sreu. bazan (tur.) nekad, katkad, ponekad bazlamaa (tur. bazlama) slijevka, uljevua, razvarua; vrsta pite s mnogo vrhnja bazran (tur. bazirgan od pere. bazergan) stareina trgovaca, predstavnik trgovaca. bazran-baa (pere.-tur. bezirganbasi) stareina trgovakog esnafa. ba (tur. bas) l . prednji kraj lae; 2. u polu sloe nicama: glavni, najstariji: ba-knez; ba-arija i dr. ba-arija (tur. bacarz) glavni trg, obino pokriven. ba-au (tur. baavu) doasniki in u turskoj vojsci ba-au (tur.) narednik u turskoj vojsci. baa (tur. basa) stareina, poglavar. baiboz(l)uk (tur. basibozuk) ist. vojnici neredovne turske vojske; nedisciplinovana vojska.
4 / 46

baiti se (tur. baa) ponaati se kao baa (paa), tj. praviti se vaan baka (tus. baska) napose, odvojeno, zasebno, posebno, na stra?nu, po strani balija (tur. bali to ima glavu) pribadaa, penadl balik (tur. bahk) marama koja pokriva glavu, vrat i ramena. bamalik (tur. basmaklik) ?novac za papue", deo prihoda sultanije koji se sastojao od novanik kazni za umske krivice. bata (tur. bahce) v. baa. batovav (tur. bahcivan) onaj koji se bavi gajenjem povra, vrtar, povrtar. baunsagolsun! (tur.) neka je tvoja gla?va zdrava! (esta muslimanska izre?ka; izraz suuti u povodu smrtnog sluaja; odgovara se sa: dostum-sa-golsun! zdrav mi bio ti, prijatelju! baa (tur. bahce) vrt, gradina; bata. badar (tur. bacdar od pere. bagdar, badar) naplaiva carine troarinac, carinik; mera, kantardija; kontrolor mera. badarina (tur. bacdar od pere. badar) l. taksa badaru, merau; 2. carina. bedak (pere. bedak tur. bedaf) glupak, luda, budala; pr. bedast. bedel (tur. bedel odgovarajui, razmje?ran) zamjenik; ovjek koji umjesto nekog drugog ide na hodoae ili u vojsku bedem (tur. beden) vanjski zid oko tvr?ave; pren. zatita, obrana bedevija (arap. badawiyy, tur. bedevi beduinski) kobila dobre pasmine, obino arapske. beg (tur. bey) 1. veliki posednik i vlastelin, plemi u staroj Turskoj; 2. zapovednik, upravnik jedne oblasti, knez; 3. titula, koja se stavlja obino iza imena, gospodin, gospodar. beg-lokum (tur.) kola s medom, mede?njak beglerbet (tur. beylerbeyi) vrhovni zapovednik vojni i graanski, stareina neke oblasti, pokrajine u staroj Turskoj. begluk (tur. beyl ik) 1. tursko dravno imanje; 2. begov posed (dobiven od sultana); 3. besplatan rad raje na begovom imanju; 4. stoni trg. begoglija (tur.) begov sin. begum (tur.) udova-carica, udovica velikog gospodina; titula jedne indijske kneginje. beg?nisati (tur. begenmek) l. svideti se, dopasti se, dopadati se; 2. izabrati, odabrati neto po svom ukusu; 3. odobriti, odobravati, biti saglasan s neim. behar (tur. behar prolee, list i cvet voke) cvet, naroito cvet ia vokama. bekrija (arap. bukraiyy, tur. bekri) pijanica, lola. belaj (arap. bala tur. bela) l. nesrea, zlo, jad, nevolja, patnja, muka; 2. fig. avo, vrag. belegija (tur. belegi) brus za otrenje kose. belenzuka (tur. bilezik) 1. narukvica, grivna; 2. karika, pavta; 3. al. okovi na nogama, lisice. beli (arap. bala, tur. belli) poznato, jasno, izvesno, bez sumnje. belim (tur. belki) moda, valjda, verovatno bena (tur. bon) budala, luda, glupan. bent (tur. bend) brana, nasip; propis, paragraf, pravilo; uzvisina beneluk (pers.-tur. bengilik, bencilik) 1. opojna trava (napitak); 2. maije, ini. berdivan (tur. bardevam) moan, po?stojan, snaan bergamota (tal. bergamotto, tur. begarmudi) carska kruka, vrsta ple?menitih kruaka koje su iz Turske prenesene u Italiju beriet (arap. baraka, tur. bereket) l. letina, plod, rod; 2. srea, napredak. bevut (tur. bihud) zanos; opojnost; ne?svijest, nesvjestica; potpuna smire?nost bez (tur. bez) 2. platno.
5 / 46

bezbeli (tur. besbelli) dabome, zaista, naravno. beze (fr. baiser) poljubac; kuv. vrsta kolaa punjenih penom od jaja i eera. bear (pere. bi-kar bez posla, tur. bekar) l. neoenjen ovek, neenja, momak; 2. lola, bekrija; mangup; 3. najamni radnik, nadniar; 4. ist- najamni vojnik. bea (tur. besa) mana, nedostatak, greka. beika (tur. besik) detinja kolevka; mehur. belija (tur. besli) l. straar; 2. pripadnik plaene konjice. beatal (tur. be pet, atal ralje) pete?rostruko; beatalm raketa koja se rasprskava u pet smjerova bihude (tur. iz perz.) uzalud, bezraz?lono bimbaa (tur. binbasi) komandant po evropskom uzoru ureenih trupa u Turskoj, zapovednik tabora koji je obino imao hiljadu vojnika; major. binjekta (tur. binek tasi) veliki kamen kod stepenica koji slui konjaniku da se lake popne ili sie sa konja. binji (tur. bini?) graanski veliki ogrta od crvene ohe bez ukrasa, nosila ga je poglavito turska konjica, a i Srbi'. birzeman (tur. bir-zeman) staro vreme, davnina. bitevi (tur. bitevi itav) jak, snaan, vrst, masivan; temeljan, temeljit bitevija (tur. bitevi) plosnato koplje; lju?dina, ovjek "kao od brijega odva?ljen", ljudeskara bogatiri (tur., pere. bahader) pl. junaci iz velikog ruskog narodnog epa. bogaz (tur. bogaz grlo) grlo, gua, drelo; klanac, planinski tesnac; moreuz. boranija (arap. buraniyya, tur. borani, burani) zelen mlad pasulj, mahune; fig. neto sitno, nevano, zeleno, neiskusne. bostan (tur. bostan) lubenice i dinje; vrt, bata. boza (pere. buza, tur. boza) poznato pie od kukuruznog brana, kajmaka i eera; buza. boa (pere. boge, tur. bohca) l. etvorouglasto platno za uvijanje ili pokrivanje neega; 2. platno kojim muslimanke skrivaju lice; 3. pregaa; 4. povezaa, marama, amija; 5. vrsta duvana. boaluk (pere.-tur. bohfalik) svadbeni dar mladin (obino koulja, gae, arape) uvijen u bou. bubreg (tur. bogurek) bubreg. budak (tur. budak) trnokop, kramp, orue s drkom kojemu je na vrhu s jedne strane eljezni iljak a s druge uska motiica; pren. glupan, velika budala budala (tur. budala) ludak, glupak. bu (tur. biige) plesan; bua. budak (tur. bucak) ugao, kut, oak. bujrum (tur. buyurmak zapovedati, narediti) izvolite, zapovedajte! bujruntija (tur. bujurultu, isp. bujrum) paina ili valijina pisana zapovijed; potvrda, uvjerenje, dokument (uop?e); ukaz, povelja, pismo bukagije (tur. bukagi) pl. okovi na nogama zatvorenika. bula (tur. bula, bola strina, tetka) 3. verski obrazovana muslimanka; muslimanska ena, udata ena; bulom zove egrt majstorovu enu. buljuk (tur. boliik) l. eta peaka ili eskadron konjanika u nekadanjoj turskoj vojsci; 2. velika gomila, mnotvo (obino stoke). buljuk-baa (tur. boltikbasi) etovoa, zapovednik peadijske ete u nekadanjoj turskoj vojsci, kapetan, zapovednik jednog buljuka; buljubaa. bunar (tur.) zdenac, studenac
6 / 46

bungur (tur. bulgur) prekrupa od kukuruza ili penice; jelo od nje. burazer (pere. birader, tur. birader) brat. burek (tur. borek) vrsta pite sa sirom, mesom, jabukama. burgija (tur. burgu) alatka sa spiralnim vrhom za buenje; fig. besmislica, izmiljotina, podvala. burma (tur. burma od burmak zavrteti, usukati) 1. jednostavan prsten bez ukrasnog kamenja, venani prsten, vitica; 2. zavrtanj, raf. burmut (tur. burunotu) sitan duvan i dr. za umrkivanje. busija (tur. pusu) zaseda. butrast (tur. bodur) punaan, debeljukast; bucmast; zadebljao; proiren butum, butun (tur. butiin) sav, ceo, potpun. buzalak (tur. bozulmak biti naputen) imanje bez vlasnika, naputeno zem?ljite, niija zemlja buzdovan (tur. bozdogan) vrsta starinskog oruja, topuz; fig. glupak. cagrije (tur. sargy koa) korice sablje ili noa, nonice. ceribaa (tur. ceribai) 1. ciganski glavar ili stareina; 2. zapovednik odreda neredovne turske vojske; 3. konjanik. cicijaiti (tur.) biti cicija, tvrdiiti, krtariti. ifutin (hebr., tur.) v. ivutin. ivutin <ifut, ifutin> (hebr., tur. Cifit, Cifut) ime kojim su Turci prezrivo nazivali Jevreje; tvrdica. abuk (tur.) brzo ador (tur. cadir) v. ator. air (tur. ajyr) livada, poljana, trav?njak, panjak, dolina akija (tur. aki) depni noi, perorez akmak (tur. cakmak) kresivo, ognjilo. akire (tur. pakjir) hlae, pantalone. algija (tur. calgi) muz. svirka, sviranje; muziki instrument. alma (tur. calma) bela marama koju Turci i drugi muslimani nose oko fesa; zaviti almu fig. poturiti se, prei u islam. am (tur. sat) 1. bor, jela, smra; 2. amac od jelovine. amac (tur. satas) v. am 2. amovina (tur. sat bor) jelove drvo, jelovi-na, drvo etinara. ampara (pere. sagrage, tur. calpara) metalna preica ili lani ispod donje vilice konja, koji vezuje dva kraja ema i privruje em. anak (tur. sanak) drvena zdela. anak (tur.) drvena zdjela antra (tur. canta) putnika torbica. antrati (tur. panta) angrizajui neprestano priati, gunati. apkun (tur. papkm) konj sa sitnim i brzim hodom, ravan konj (koji istovremeno die obe desne pa obe leve noge); fig. lola, obeenjak, okaenjak. aprazdivan (tur. capraz-divan) u izrazu: praviti kome aprazdivan klanjati se kome, udvarati se, ulagivati se. aptija (tur.) svileni rubac ardak (pere. bag etiri, taq svod, tur. cardak) 1. velika prostorija na spratu istonjake kue sa izboenim delom prema ulici; 2. lepa, obino dvospratna kua, okruena batama, dvorac, letnjikovac; 3. ko na stubovima za suenje kukuruza u klipovima; 4. straarnica na dravnoj granici.
7 / 46

ardaklija (pere.-tur. cardakli) 1. velika soba na spratu sa dobrim vidikom; 2 vinova loza koja se penje uz stubove i oko kue. arka (pere. 6'agpa, tur. parka) 2. pukaranje izmeu prednjih, netaknutih delova, radi izazivanja i uznemirivanja neprijatelja, ili kao poinjanje ozbiljnije borbe. arkadija (pers.-tur.) v. arka. arka (pers-tur. carh ii) vojnik na prednjem poloaju, zameta arke. arlama (tur.) u izrazu: udariti kome arlamu podvaliti (kome). arug (tur. aryk) opanak arav (pere. 6ader pokriva, seb no, tur. farjaf) stolnjak, trpenjak; plahta (jorganska, duena). arija (pere. cfir etiri, su strana, tur. par$i) 1 trite, pijaca; 2. poslovni, trgovaki deo grada; 3. trgovaki stale; fig. javno mnenje svet, neobaveteni, ne-strunjaci, npr ?arija pria". atija (tur. ati) rubac, koprena, veo, prekriva atma (tur. catma) pleter, naboj; kua od dasaka i brvana. atmara (tur. catma) kua od atme. atrlja (tur. cati) mala sirotinjska kua, uderica. au (tur. cavu?) policijski sluitelj, pandur; dravni dvorski kurir; gardist konjanik u bivoj Turskoj; danas: pea-dijski narednik; kod nas u znaenju: stareina svatova, aljivina u svatovima. eki (tur.) kladivac, kladivo, bat; jedna od triju slunih koica u srednjem uhu ekmede (tur. cekmece) fioka za novac u duanskoj tezgi, krabija. ekrdak (tur. ekirdek kotica) ogrizak voke (s koticama) ekrk (tur. ciknk) toak, kolo, vitlo (za dizanje uvis izvlaenjem). elebija (tur. celebi) gospodin ovek, lepo vaspitan ovek; naroito: hrianin gospodskog reda; takoe: mladi gospodin, gospodii. elenka (tur. elenk) nakit u obliku per?janice, srebrne, rjee zlatne, privr?en na kalpaku ili almi (odlikova?nje za posjeenu neprijateljsku gla?vu); nakit na kapi; glava (atr.) elik (tur. celik) vrsta tehnikog gvoa, nado, ocal. ember (tur. ember) veo muslimanskih ena; veliki rubac koji pokriva glavu i elo do oiju (nosi se uz feredu); platno, sifon; obru, uplje kolo engel (pere. cengal, tur. cengel) gvozdena kuka; kazna engela kazna na koju su Turci osuivali teke krivce (sastojala se u tome to je osueni visio zakaen o gvozdenu kuku dok ne umre). engija (pere. ceng, tur. cengi) igraica, kafanska igraice. engijati (tur. cengi) igrati, plesati, uvija-ti se telom, vrckati se. erga (tur. cerge) 1. ciganski ator; 2. krupno tkana ponjava. ergar (tur. perge) onaj koji ivi pod ergom. eribaa (tur.) v. ceribaa. erpi (tur.) v. erpi. esma (pere., tur. sete) 1. izvor, kladenac; 2. cev kroz koju istie voda iz vodovoda. evra (tur. evre) etverokutni rubac iz?vezen srebrnim nitima, vjenani dar eagija (tur. kaagy, s naim esati) esalo; limena etka za timarenje ko?nja i krava ibugdija (tur. pubukcu) 1. pua na ibuk; 2. izraiva ibuka; ibukija. ibuk (tur. pubuk) upalj pruti (cev) za lulu. ifte (pere. gtafte, tur. cifte) par, dva komada neeg; duplo, dvostruko. ifija (pers.-tur. ciftci) zemljoradnik, teak.
8 / 46

ila (tur. gil at, ma. csillas) konj sive dlake, pegav, aren konj. imbur (tur. cilbir, pirbir) jaja spravljena s kajmakom i belim lukom. in-iplak (tur. yryplak) gol golcat; pren. bez igdje iega inija (pere. Cin Kina", ini kineski, kineske izrade, tur. cini) zdela, naroito por-culanska. inija (tur. fivi) klin, naroito drveni klin; udariti kome iviju nasamariti, prevariti koga, podvaliti kome. irak (pere. Mrag, tur. cirak) 1. svenjak; 2. sluga, egrt. itluk (pers.-tur. ciflik, ciftlUk) poljsko imanje, vrsta feudalnog poseda koji obrauje gospodar sam ili preko ifije; iftlik. iviluk (tur. pivilik) vealica za haljine. ivit (tur. ivit) isto to i indigo, modrilo; plavi pigment biljnog podrijetla; pren. zelena, lihvar izma (tur. fizme, ma. csizma) kona cipela sa visokom sarom. izma (tur., mad. csizma) kona cipela s visokom sarom oban (pere. Sdban, tur. coban) pastir. oha (pere. bia, tur. cuha, cuka) sukno meko i lepo, bolje vrste, za izradu odee. oja (pere. 6Qha) v. oha. okanj (tur. okal) staklenka za rakiju od 1/ 8 litre, 1 dl i 1/2 dl; stabljika kupusa; okomak od kukuruza, klip bez zrna olak (tur. olak) jednoruk, sakat o?vjek, invalid u jednu ruku, bogalj orba (pere. fSurba, surbag, tur. curba, orba) supa, juha, sa mesom, pirinem i dr. orbadija (pers.-tur. corbaci) onaj koji deli orbu; zapovednik janiarske ete; odlikovani hrianin. oek (tur. kocek) igra, ples; profesionalni igra (igraica) koji pri plesanju izvode pokrete i trbuhom. ukur (tur.) rupa, jama, jarak, dolina. uruk (tur. uruk) nedostatak, mana utura (tur. corta ma. csutora) pljosnata boca, pljoska, obino drvena, sa dubore-zom; vojnika utura je od metala. aba (arap. Ka'ba koska, tur. Kabe) v. Kaba. afir (arap. kafir, tur. kafir) onaj koji ne priznaje boga, nevernik (naroito kao pogrda). age (pere. kagag tur. kagit) hartija; pismo. aja (pere., tur. kahya) 1. domain, stareina; zamenik, nadzornik; 2. kola sa sirom, kajmakom ili mesom. ar (pere. kar, tur. kar) dobit, zarada, korist. asa (pere. kase, tur. kase) zdela, inija, posuda. atib (arap. katib, tur. katib, katip) pisar; pisac, mudrac, uenjak. ef (arap. kayf, tur. keyif) dobro raspoloenje, dobra volja, radost, veselje, uivanje; prohtev. efil (tur. kefil) svjedok, jamac efli (arap.-tur. keyifli) veseo, dobro raspoloen; pri piu. ehaja (pere. ked kua, Jjuda gospodar, vlasnik, tur. kahya) 1. poglavica, upravitelj dobara; 2. stareina obana, katunar. eif (arap. kayf, tur. keyif) v. ef. eifli (arap.-tur. keyifli) v. efli. elav (pere. kel, tur. kel) bez kose, sa malo kose na glavi. elepir (tur. kelepir) ono do ega se do?e na lak nain; pljaka, plijen, dobit emane (pere. keman, tur. keman) violina. emer (pers.-tur. kemer, gr. kamara, ngr. kemeri) 1. muki koni pojas sa pregradama za
9 / 46

novac, potpaa; 2. bogato ukraen enski pojas. emerli (pers.-tur. kemerli) sagra eno na svod, svedeno. enar (pere. kenar, tur. kenar) obala, strana, kraj, ivica, kut; vrsta platna. enevir (tur. kenevir) konoplja; kono?pac, ue enifa (arap. kanif, tur. kenef, kenif zatien od pogleda) nunik, zahod. epenak (tur. kepenk) krilo od prozora; kapak ispred duana; duani. eramida (gr . cheramis, cheramisidos, tur. keremid) vrsta krovnog crepa. erana (pere., tur. kerhane) zanatlijska radionica, naroito: radionica sapuna i uarska radionica. eresta (tur. kereste) materijal, graa; pribor uope (za pravljenje neega) erpi (tur. kerpic) nepeena cigla. ertovi (tur. kertik) pl. urezana i ukrtene grede, balvani na uglovima zgrada sagra-enih od brvana. erivo (perz. aruve) okvir, oplata, prozorski okvir esam (tur.) srea; kupiti na esam kupiti na sreu. esatluk (arap.-tur. kesatlik) nemanje novca, novana kriza, besparica. esim (tur.) cijena na veliko, paual; najam; zakupnina esma (tur. kesme od kesmek sei, odsei) vrsta veza na upljike. eten (arap. kattan, tur. keten) lan. eten-halva (tur. keten halva) vrsta halve, konana halva. evap (arap. kabab, tur. kebap) komadi raznog mesa peeni na ranju. ezap (tur. kezzap, pere. tizab otra voda) alitrina kiselina kao sredstvo za izdvajanje zlata i srebra. ea (tur. kea) bijela (albanska) kapa od uvaljane vune ibur (tur. kibir) oholost, gordost; samodopadljivost ifta (hebr., tur. cifit, cifut) Jevrejin; kod nas samo u znaenju: tvrdica, filistar. ilibar (tur. kehruba, kehlibar, pere. kahruba ono to privlai slamu) fosilna smola koja potie od etinare, jantar. ilim (pere. kilim, tur. kilim) zastira, arenica, za podove i zidove, sag, tepih; vrsta kecelje. ilit (gr. chleidos klju, tur. kilit brava) katanac, lokot. iriz (tur.) v. iri. iri <iriz> (tur. ciris) obuarski lepak. ispet (arap. kiswa, tur. kispet) odelo, odea; nakit. itab (arap. kitab, tur. kitab, kitap) pismo, knjiga; zakon, naredba; verska knjiga; itap. itap (arap.) v. itab. orav (pere. kur, tur. kor) slep na jedno oko. orda (pere. kard no, tur. gorda, ma. kard) sablja. oriti (tur. or) atr. spavati orka (tur. or slijep, kome je tamno) atr. tamnica, zatvor orsokak (pere.-arap., tur. kor sokak) slepa ulica; fig. bezizlazno stanje, kritino stanje. otek (tur.) v. utek. otija (tur. kotu) nevaljalac, izrod, neovjek ufte (pere. kufte od kuften istui, smrviti, tur. kofte) loptica od iseckanog mesa sa biberom i lukom; pl. ufteta. ulav (pere. kulah, tur. kulah) polukruna kapa od uvaljane vune, koja se nosi ispod fesa. ulbastija (tur. kulbasti) meso peeno na aru; ulbastija. umez (tur. kiimes) kokoinjak; mala kuica, uperila.
10 / 46

umur (tur. kumur) drveni ugalj. up (arap. kiib, tur- kup) velik zemljani sud (za pekmez, kajmak, turiju i dr.). uprija (gr. gephyra, tur. koprii) most. urak (tur. kiirk) gornji zimski kaput postavljen i opiven krznom, bunda, kouh. urdija (pere. kiirte, tur. kiirde) kratak krzneni kaput; dug enski kaput bez rukava od belog, crnog ili crvenog sukna. urs (tur. kursu) propovjedaonica, govornica (u damiji) urta (tur.) grudnjak, prnjak. urtauk (tur.) bolest ivine koju dobiva za vreme sparivanja. urija (tur. kurkcu) krznar, kouhar, zanatlija koji pravi predmete od krzna. usegija (tur. kusegi) lopatica za ugljen, za eravicu uskija (tur. kiiskii) gvozdena poluga; pijan kao uskija treten pijan. ustek (tur. kostek) sveza, spona kojom se sapinju noge konju, bukagije, negve. utek (tur. kotek) batina, iba, tap; udarac. utuk (tur. ktituk) panj, klada; po Vuku: gomila, buljuk, eta. uvik (pere. kuh, tur, kfth) breuljak. Dorol (tur. dort yol raskre, mesto gde se sastaju etiri puta) naziv jednog dela Beograda. dada (tur.) majka, sestra, ili uope starija ena; naziv odmila za dadilju dadilja (tur. dada, dady) dojilja; ena koja uva djecu; guvernanta dag (tur. dag) brdo, planina, gora; zemlja koja nita ne donosi; up. Karadag. dahija (tur. dayi ujak, junak, janiarski stareina) silnik koji je nedisciplino-van u odnosu na vlast i dravne zakone, a tiranin prema narodu. dahiluk (tur. dayihk) dahijska vlast, nasilne, zulum. daida (tur. dajy) ujak daire (arap. da'ira krug, tur. daire) muz. vrsta udarakog instrumenta ? udaraljka obru s nategnutom koom i praporcima po ivici; def. dajak (tur. dayak) potporanj; motka; dugaak tap za potiskivanje renog amca. dalak (tur. dalak) l. slezina; 2. otok slezine. dalga (tur. dalga) talasi, talasanje. dalkili (tur. dalkili gola sablja) pripadnik nekadanjih turskih oruanih snaga (glavno oruje bila mu je sablja damar (tur. damar) krvna ila. dana (tur. dava) parnica, tuba, potrai-vanje. danila (tur.) kap, paraliza, apopleksija dara (tur. dara) teina materijala za pakovanje koja se odbija od celokupne (bruto) teine neke robe. darmar (pere. tarmar, tur. tarumar) zbrka, nered, mete. davudija (tur. dabaci) tuilac, alilac. def (arap. daff, tur. def, tef) v. daire. degenek (tur. degnek) batina, udarac batinom po tabanima. degmati se (tur. degmek) hrvati se, opirati se deli (tur. deli) lud, mahnit; hrabar, smeo, sr an; im. delija. delibal (tur.) otrovni ili opojni med koji pele kupe sa biljke Daphne pontica na Crnom moru. delibaa (tur. delibasi) stareina delija. delija (tur. deli, junak) 1. turski konjanik; 2. junak. delikanlija (tur. delikanh) mlad momak, mladi plahe krvi.
11 / 46

dembel (pere. tenbel, tur. tembel) lentina, neradnik. dembelija (pere., tur. tembelhane) zemlja dembela. demek (tur. dernek) dakle, recimo, na primer; to bi se reklo... demir (tur. demir)) gvoe, eljezo; demirkapija gvozdena kapija. dernek (tur. dernek, dirnek) sabor, vaar; veselje, svadba. dert (pere. derd, tur. dert) tuga, alost, jad, briga, bol. dervi (pere. derwis, tur. dervi) pripadnik dervikog reda, sekte (tarika). dever (tur. devir krug, obrat; vrijeme) 1. muka, tegoban ivot, tekoe, patnja, nevolja, jad; 2. doba, vrijeme, okolnosti; 3. dogaaji puni nevolje demek (tur. demek) onizak, zdepast i nezgrapan ovjek diba (pere. diba, tur. diba) svilena tkanine protkana zlatom. diki (tur.) obrub, av, ukras, ara dilber (tur. dilber, pere. dil srce, ber od burden nositi) dragan, lepotan, miljenik, onaj koji privlai i osvaja srca. dilkua (tur.) ptica (papiga, slavuj) dimije (tur. dimie, gr. dimitos) enske iroke akire koje se nose umesto suknje; up. alvare. dimirba (tur. demirba) imovina dimiskija (arap. Dimiq-iyy, tur. dimiski) sablja kovana u Damasku, u srednjem veku. din (pere., tur. din) 3. vera (obino muslimanska), islam. din-duman (pere., tur. dindusman) verski neprijatelj, zakleti neprijatelj, zakleti protivnik. dinsuz (tur. din vjera, syz bez) bezvjerac, bezbonik, ateist direk (tur. direk) greda; drveni stub. dirinpiti (tur. der renc, pere. der u, reng muka, tegoba) muiti se, raditi teak posao bez odmora. div (pere. diw, zao duh, avo, tur. dei) mitoloko bie: gorostas, gigant, olienje jakosti i snage. divan (pere. diwan, tur. divan) turski dravni savet; tajni savet bivih sultana; carinarnica; popis poreskih obvezni-ka; istonjake sofa s jastucima (za sedenje i spavanje); lit. zbirka spisa ili lanaka, naroito pesama (npr. Geteov: ?Zapadno-istonjaki divan"). divit (arap. dawat, tur. divit) pernica sa mastionicom zajedno. dizdar (tur. dizdar, pere. diz tvrava, dar od dasten drati, imati) zapovednik tvrave utvrenog grada, gradski zapovednik. dizgin (tur. dizgin) jedan od dva kaia na uzdi kojim koija ili jaha upravlja konjem odnosno konjima; kajao. dogramadija (tur. dogramak isjei, izdrobiti) stolar, drvodjelja, rezbar dogramadiluk (tur. dogramak isjei, izdrobiti) stolarski zanat, stolarstvo doksat (tur. doksat) vrsta balkona, tj. izboeni dio prostorije preko vanjskog zida dolama (tur. dolama) vrsta starinske muke i enske nonje od ohe sa dugim rukavima koji su zatvoreni ili razrezani. dolap, dolaf (pere. dulab, tur. dolap) l. ormar sa policama, u zidan ili privr-en uza zid; 2. ureaj za navodnjavanje ? toak koji pokree konj; 3. sanduk, koveg. dome (gr. demati, tur. demet) naramak, snop. dorat (tur. doru at) konj mrke boje, mrkov. dosluk (pere.-tur. dostluk) prijateljstvo. dost (pere. dost, dust, tur. dost) prijatelj. dova (tur. deve) kamila. dova (tur. dua, arap. du'a) molitva; blagoslov. dram (gr. drachme, tur. dirhem) turska mera za teinu, = 1/400 oke, tanije 3,207 g.
12 / 46

dramlija (gr.-tur. dirhemli) krupna sama za patrsne levakih puaka. drangulija (tur. dirhem mrvica, trun, gururlu koji se kiti, ponosi) sitan nakit ili sitnica uope dud (tur. dut, pere. tut) drvo iz fam. Mogaseae, murva; beli i crni dud. duduk (tur. dudiik) l. obanska svirala, frula; 2. fig. ogranien ovek, glupak, blesan; trom, lenj ovek, lentina. dulek (tur. dolek) tikva, bundeva; mala nenarasla tikva, tikvica u vrtu. duman (tur. duman, tuman) dim, magla, praina; pren. uznemirenost, briga, zamiljenost dumendija (tur. dumenci) kormilar, krmano. dunalma (tur. donanma) turski narodni praznik koji se slavio sedam dana i sedam noi (posle velike pobede, kad bi se rodio princ, sultanov prvi ulazak u grad, itd.). dundar (tur. dumdar, ma. dandar) zatitnica (u vojsci); komandant zatitnice; rezerva. dunum (tur. doniim) komad zemlje od 1000 t2, dulum. duner (pere. durger, tur. diilger) starinski stolar i graditelj (drvodelja, tesar i zidar istovremeno); dunerin. durati (tal. durare trajati, tur. durmak trpjeti) 1. trajati, ne prestajati; 2. trpjeti, podnositi, ustrajati; 3. ivotariti durbin (pere. durbin, tur. durbiin) optiki instrument za osmatranje udaljenih predmeta; moe biti za jedno oko (monokula-ran) ili za oba oka (binokularan). dustabai (tur. diiztaban) ravan taban, ravno stopalo; onaj koji ima ravno stopalo, dusta banlija. duek (tur. do$ek) vunena postelja (madrac) koja se, u vreme dok jo kreveti nisu uli u upotrebu, stavljala na pod i na njoj se spavalo. duman, dumanin (pere. dumen, tur. dii?man) neprijatelj, protivnik; din-duman verski neprijatelj, zakleti neprijatelj. duvak (tur. duvak) pokriva kojim se pokriva nevesta kad je vode mladoenjino} kui. duvan, duhan (arap. duhan, tur. duhan dim, para) biljka iz porodice pomonice; osueni listovi slue za puenje. duvar (pere. diwar, tur. duvar) zid. dugme (pere. tukme, tur. diigme) puce na odevnom predmetu; tapka za zvonce, tapka na kakvom aparatu. duan (tur. dukkan) trgovake radnja daba (tur. caba) pril. besplatno, badava; dabe. dabija (tur. dabi) za vrijeme turske uprave: ubira dravnih i vakufskih prihoda dada (arap. gadda, tur. cadde) put, drum. dak (mad. zsak, tur. dag, dak) vrea daltara (tur. dalib koji privlai na sebe) nemoralna ena, bludnica, prostitutka dam (pere. gam, tur. sat) okno, prozor, staklo. damadan, demadan (tur.) 1. prsluk vezen srebrom i svilom; 2. koveg, prtljaga dambas (pere. ganbaz, tur. cambaz) poznavalac i ljubitelj konja; onaj koji dresira konje; vetak u jahanju; trgovac konjima; fig. prepredenjak, varalica. damija (arap. gaml, tur. cami) vea muslimanska bogomolja, bogomolja prvog reda u kojoj se ui kotbah (za razliku od moeje, manje bogomolje). dan (pere. gan, tur. sap) dua. danarika (pers.-tur. sap erig1) vot. vrsta ljive, Prunus cerasifera, dana; plod joj je crvenkast i okrugao. dandrljiv (tur.) sklon svaanju. danum (pers.-tur. canim) duo moja, srce moje! deba (tur. debe) 1. vrsta oklopa; 2. oruje, naoruanje
13 / 46

debana (pere. gebehane, tur. cebhane) barut i olovo, municija; debhava. debedije (arap.-tur. cebeci) rod vojske u staroj Turskoj za uvanje i transport oruja i municije. debelija (pere. gebe, tur. cebeli bojni oklop) konjanik koga je spahija stare Turske bio obavezan da naorua i povede u rat o svom troku. deferdar (pere.) v. deverdar. dehenem (tur. dehennem) pakao delat (arap. gallad, tur. cellat, cellad) krvnik; ovek koji izvrava smrtne presude. delebdija (arap.-tur. celepci) trgovac stokom; odgajiva stoke, stoar; delepija. delep (arap. galab, tur. celep) opor goveda, stado; povorka robova koje su Turci izgonili na trg radi prodaje. delepija (arap.-tur. celepci) v. delebdija. demat (arap. ga'ma'a, tur. cemaat) muslimanska verska optina, parohija; zajednika molitva muslimana. deme (tur. demi) druba, skupina demla (tur. demre) promjena demijet (arap. gam'iyya, tur. cemiyet) udruenje, drutvo. denaza (arap. ganaza, tur. cenaze) kod muslimana: 1. molitva za duu umrloga; 2. pogreb, sprovod. denem (arap., tur. cennem) muhamedanski pakao. denet (arap. ganna, tur. cennet) muhamedanski raj. dep (arap. giayb, tur. ser) platnene kesica priivene u odelu za noenje sitnih stvari. devahir (tur.) dragi kamen; dragocjenost deverdar (pere. gewerdar, tur. cevherdar) vrsta starinske puke koja je ukraena sedefom i dragim kamenjem, damaka puka; deferdar. dezva (arap. gadwa, tur. cezve) posuda s dugom drkom za kuvanje kafe. dida (tur. cici) deija igraka; imitacija pravog nakita. digerica (pere. giger, tur. ciger) plua (bela digerica) i jetra (crna digerica). dihad (tur. dihad) kod muslimana: sveti rat, rat za obranu vjere dilit (arap. giarid, tur. cilit, cirit) kratko koplje od elastinog palmovog drveta, kojim arapski konjanici vino rukuju i kad su im konji u najveem trku. dilitati se (arap. garid, tur. cilit) bacati dilit; fig. razmetati se, besneti. dimrija (pere. gimri, tur. cimri) tvrdica, cicija. din (arap. ginn, tur. cin) 2. mit. u verovanju muslimanskih naroda: vrsta dobrih i zlih duhova, obdarenih natprirodnom snagom i sposobnou da se uine nevidljivim; div, gorostas, orija, ispolin. divar (arap. giwar, tur. civar) okolina naselja, predgrae; krvnika koju nije plaalo samo mesto gde je krv pala, nego i sva okolna mesta (u Srbiji, za vreme Turaka). dukela (tur. duhela) otrcan pas; pren. ljenivac; lopov duma (arap. Cita', tur. sita) muslimansko klanjanje petkom. dumbus (pere. gunbiSI, tur. cumbu?) zabava, igra; nered. dumhur (arap. gumhur, tur. cumhur) narod, masa; skup, skuptina, sastanak. dumhurija (arap. gumhuriyya, tur. cumhuriyet) republika. dumle (arap. gumla, tur. cumle) pril. sve, ukupno, svi zajedno. dura-dogan (tur.) zool. ptica grabljivica (npr. sokol) koja je uvjebana za lov na druge ptice daiz (tur.) doputeno aur (tur. gaur, gavur) nevernik, krivovernik, jeretik (pogrdno ime kojim Turci nazivaju hriane);
14 / 46

aurin. aurin (tur.) v. aur. ebra (tur. gebre) kesa od kostreti koja se navue na ruku, pa se onda timare i iste konji. edeluk (tur. gecelik) spavaa kapa; vrsta muke pidame; duga muka kuna haljina, nona haljina. eisija (tur. giysi od giymek obui) odelo, koulja, preobuka. el! (tur. gel od gelmek doi) doi, hodi, prii! em (tur. gem) vale, uzda, gvoe na uzdi to ga konj dri u ustima. emija (tur. gemi) laa, brod. enaza (tur. cenaze ? arap. ?en?z) molitva za umrlog kod muslimana; denaza. ene (tur. yine) opet, i opet; ene-ene prilino, tako-tako. eram (gr. geranos dral, tur. germek) naprava, poluga za izvlaenje vode iz bunara, takoe bunar sa ovakvom napravom; poluga kod velikih dizalica, vaga; rampa. erdan (pere. girdab, tur. girdap vrtlog, brzica) 1. fig. opasno mesto, teka situacija; 2. klisura na Dunavu, najvea u Evropi (duga oko 150 km). erdan (tur. gerdan vrat) grlo, gua, prednji deo vrata; nakit to ga ene nose o vratu. erdek (tur. gerdek) soba u kojoj mladenci provedu prvu branu no; lonica; prva brana no. eriz (tur. geriz, pere. kariz) kanalizacija. erz (pere. giirbuz odvaan, okretan, juna-an) soko, mlad jastreb; kod nas: momak, naroito momak za enidbu. erek (tur. gercek) dodue, zapravo, uistinu, zbilja. eref (tur. gergef od germek rastegnuti, potegnuti) drvena naprava, okvir okruglog ili etvrtastog oblika na koji se razapne platno po kome se veze. evair (tur. cevahir, arap. gawahir) nakit, drago kamenje, dragulji. evrek (tur. gevrek) vrsta peciva u obliku kolutia. evir (tur. kevgir, pere. kef pena, giriften uhvatiti, uzeti) metalna ili zemljana po-suda za ceenje, cediljka. eerma (tur. gecirme) grudnjak bez rukava, prsluk, jelek. idija, ide (tur. gidi) obeenjak, ivahan mladi, junak. ilas (arap. dilaz) l. borba, sukob, bitka; 2. trka, skaka; 3. raspusnik, razvratnik. ogat (tur. gok plav, otvorene boje, bistar, at konj) konj bele boje, belac; fig. neznalica, glupak. ogatast (tur.) bele boje, bele dlake, beo. ogin (tur.) v. ogat. oja (tur. guya, pere. guya) kobajagi, toboe. on (tur. gon koa) potplat; don-obraz nepoten ovjek ornut (tur. kormek) mrtav pijan, treten pijan, pri piu. ornuti se (tur. kormek) napiti se kao tresak, i or utuk (tur. kor kotek) mrtav pijan, pijan kao tresak. ozluci (tur. goz oko) naoale ubre (tur. giibre) gnoj, smee, stajno gnojivo. ugum (tur. giigum) bakreni sud za vodu. ul (pere. gul, tur. giil) rua, ruica. ul-baklava (pere. giil baklava) vrsta kolaa koji ima oblik rue. ul-behar (tur. giil rua, bahar miris) rascvjetana rua ulabija (pere. gul ruica, ab voda) vrsta slatke crvene jabuke koja je veoma sona; vrsta slatkih kolaa.
15 / 46

ulbek-dova (tur. giilbank glasno odobravanje) zajednika glasna molitva ule (tur. giille, giirle) topovske tane, zrno, metak. ulgande (pere.) ruin pupoljak. ulistan (pere. gulistan, tur. gulistan) ruinjak, gradina sa ruama, leja od rua. uli (tur. gill) mlada rua, ruin pupoljak; up. ul. ulnar (arap.) ipak, ipkov cvet, trenja. ulsa (pere.-tur. giilsuyu) ruina voda. umili (tur. gumuslii) od srebra, srebrn. umruk (tur. gumriik carina) troarina, carina; taksa za prolaz. umrukane (tur. giimriikhane) troarinska stanica, carinarnica. umrukija (tur. gumrukcii) troarinac, ca-rinik. unija (tur. giiniye) spoljanji izgled, oblik; sredstvo, nain. uture (tur. gotiiru) sve ukupno, sve zajedno, u celini, jedno na drugo. uvegija (tur. giiveyi) mladoenja, mu. uveglija (tur.) v. uvegija. uvendija (tur. giivende) raskalana ena, bludnica. uvez (tur. gvivez) rumen, tamnocrven, crvenoljubiast. uve (tur. giivec) l. vrsta jela: meso pomeano sa pirinom, lukom i dr. koje se pee u zemljanom sudu; konzervirano meso pomeano sa raznim povrem; 2. zemljani sud u kome se pee uve i slina jela. uvegija (tur. giivegi) zarunik; mladoenja uz (arap.) trideseti deo Kurana. uzel (tur. giizel lep) lep, elegantan, kitnjast, divan, gospodski; lepotica, dragana. edepsuz (tur. edepsiz) prid. neodgojen, neuljudan; im. lo ovjek, pokvarenjak Engil (tur.) naziv Novog zaveta u Koranu. efendi (gr. authentes neogranien gospodar, BOK. afthendi, afendi, tur. efendi) gospodin, gospodar, titula koju Turci daju uenim ljudima, naroito svetenicima, pravnicima, slubenicima; rejs-efendi turski dravni kancelar i ministar spoljnih poslova. efendija (tur. efendi) v. efendi. efta (tur. hafta) sedmica, sedam dana. egav (tur. egri) kriv, iskrivljen, krivonog. egbeta (arap. ayba, tur. heybe) pl. bisage. ege (tur. ege) orue za bruenje pila, noeva i si.; brus, turpija, rapa egendija (tur. egindi) prah ili strugotina od metala. egrek (tur. egrek jarak) ograen prostor na otvorenom polju u kojem se ljeti uva stoka; pojata, tor, obor eglen (tur. eglen) razgovor radi zabave, zabava, provoenje vremena. ejalet (tur. eijalet) oblast u bivoj Turskoj, kojoj je stajao na elu jedan inovnik (valija, mutesarif) sa titulom paa, zbog ega se zvala i paaluk; delila se u vie sandaka; posle 1865. vie elajeta sainjavale je jedan vilajet. ejluk (tur. ejlemek initi) dobro djelo, plemenit in; dobrota uope ejvala (tur. eyvallah) re koja se upotrebljava kao pozdrav pri rastanku: zbogom, uzdravlju; kao zahvaljivanje: hvala, Bog ti platio! ekmedija (tur. ekmekfi) pekar, hlebar. ekrem (arap. akram, tur. ekrem) najvei, najplemenitiji, najmilostiviji. ekser (tur. ekser) gvozdeni klin, avao.
16 / 46

eksik (tur. eksik) nepotpun, manjkav, falian neispravan. elija (tur. elci) diplomatski predstavnik, poslanik, izaslanik, ambasador; pismonoa, potar. elverum (tur.) prikladan, povoljan, pogodan, tj. koji odgovara eljama emin (arap. amin, tur. emin siguran, veran, pouzdan) visoki inovnik u nekadanjoj Turskoj; zakletva (emin ili jemin uiniti zakleti se). emir (arap. amfr, tur. emir) arabljanski poglavica, vladalac, knez; zapovednik i guverner osvojene pokrajine. enam (tur. Enam naziv este sure iz Kur'ana) knjiica koja sadri citate iz Kurana i nosi se kao hamajlija ena (tur. yenge) ?sena koja vodi mladu u mladoenjinu kuu, starija jetrva;./en?a. erbab (tur. erbap) strunjak, znalac, vjetak, sposoban ovjek, majstor ergela (pere. hargele, tur. hergele) l. odgajalite konja, stoarska ustanova za unapreenje konjarstva; 2. opor, krdo, mnotvo (najee konja). erir (tur. harir) svileno platno. erzak (arap. arzaq, tur. erzak) hrana, jelo. erek (tur. erkek) muko; mujak kod ptica. erelije (tur. ersekli) pl. toke. esap (arap. hisab, tur. hesap) raun; broj; procena. esapiti (tur. hesap) l. raunati, brojati, ubrajati; 2. misliti, smatrati, pretpostavljati. esmer (tur.) crnomanjast, crn esnaf (arap. asnaf, tur. esnaf) nekadanja staleka organizacije zanatlija iste strune; lan esnafa, zanatlija. eser (tur.) 1. biljeg, znak, trag; 2. djelo, uinak espap (arap. asbab, tur. espap, esbab) roba, proizvod za trite, predmet trgovine; odea. eak (tur. ak) uzbuenje, zanos eek (tur. e$ek) 2. magarac. eekluk (tur. eseklik) magarei posao, magarea posla, magaretina. etraf (tur.) odlinici, uglednici; plemstvo, aristrokracija evala! (tur. ejvallah) sjajno, bravo!; pozdrav: zbogom, do vienja; zaista evendel (tur.) oduvijek, od pamtivijeka evenka (pere. awenk, tur. hevenk) groe obeene radi suenja i uvanja za zimu. evet (tur. da, tako je!) potvrivati, odobravati pristajati, amenovati, suglaavati se evlad (arap. awlad, tur. evlad) deca, porod. evlek (tur. evlek) mera za povrinu, 1/4 dunuma. evlija (arap. waliyy, tur. evliya) svetac, svetitelj, boji ugodnik. evza (tur. ecza, arap. egza) l. kapsla, ahura, upalja; 2. hemijsko jedinjenje, lek; evza-dana= apoteka. ezan (arap. adan, tur. ezan) poziv na molitvu, koji mujezin upuuje s minareta. eder (tur.) 1. zmaj, neman, adaja; 2. vrsta enskog pojasa s ukrasima u obliku zmaja ili zmije Fatima (tur. Fatime, Fatma, arap. fatam odbiti dete od sise) ime etvrte keri Muhamedovo, ene Ali-kalifa. fajda (arap. faâ, tur. fayda) korist, dobit; vajda. fakir (arap. faqir, tur. fakir) siromah; muhamedanski kaluer-prosjak, dervi; u Indiji: isposnik-pokajnik (kome pripisuju sposobnost razvijanja natprirodne snage, to postie ubijanjem telesnosti i jakim usredsreenjem volje). falake (arap. falaq, tur. falake) klade, klada s uetom u sredini kojim se veu noge krivcu pa mu
17 / 46

se udaraju batine po tabanima. falatati (tur. fal gatanje) proricati, pretkazivati, vraati, gatati farisi (arap. -pere. Faris Persija, tur. farisi persijski) najamnika konjica po tvravama nekadanje Turske Carevine, koja se upotrebljavale i za kurirsku slubu. fasik (tur.) pokvarenjak fatiha (arap. fatilja otvoriti, osvojiti, tur. fatiha ime prvog poglavlja (sure) u Ko-ranu, koje ima svega sedam stihova, glavna molitva muhamedanaca, muslimanski ?oena" molitva za duu umrlih. felah (arap. fallah, tur. fellah) arabljanski, naroito egipatski seljak (zemljoradnik). fenjer (gr. phanari, stgr. phanarion, tur. fenar) svetiljka, runa svetiljka, staklom ili na drugi nain uokvirena, u kojoj gori svea ili petrolej. fereda (arap. farag uteha, teenje, tur. fera se) dugaka gornja haljina muslimanki. ferman (perz.) pisana naredba tur. cara, carska dozvola (patent); putna isprava; imenovanje, ukaz fermen (tur. fermen) vrsta kratkog mukog prsnika koji se ne zakopava, izrauje se od oje i ukraava gajtanima. fes (tur. fes, arap. F'as, po gradu Fesu u Maroku gde je izraivana) kapa zatvorenocrvene boje sa kiankom ili bez nje, od 1826. god. u Turskoj uvedena kao vojnika kapa, umesto alme, a potom postala i narodna. fetva (arap. falwa, tur. fetva) 1. pravio reenje turskog muftije o nekoj spornoj stvari, naroito o sluaju koji nije zakonom predvien; 2. pismeno miljenje muftije o tome da li je neto doputeno ili nije po islamskim verskim propisima; 3. osnaenje neke presude od strane velikog vezira, bez kojeg se ne moe izvriti smrtna kazna. filar (tur. filar) pl. vrsta enske obue; ranije', vrsta janiarske obue. fildi (arap.-tur. fildii) slonova kost, slonovaa. fildan (pere. pingan, arap. fingan tur. fincan) oljica za crnu kafu (bez drke). firaun (arap. Fira'wn Faraon, tur. firavun) Rom, Ciganin (i kao pogrda). fistan (gr. phossaton, pere. fistan, tur. fistan) suknja, suknjica. fitilj (arap. faffl, tur. fitil) gajtan za paljenje (mina); iak, stenjak (u svei, lampi). fiek (pere., tur. fiêk) naboj za puku, metak; kesa od hartije u obliku levka. fieklija (pere., tur. figekli) voj. koni pojas sa pregracima u kojima stoje naboji, fieci za puku; kona torbica za metke. fortati (tur.) vui nekoga za nos, ismevati se kome; vortati. frenga (tur. frengi illeti evropska bolest) med. v. sifilis. fukara (arap. fuqara', tur. fukara) sirotinja; nikogovii, olo. funduk (tur. fyndyk) ljenjak funjara (tur. funun nitica, nula) 1. nitarija; 2. atr. bolestan, klonuo, mrav ovjek fursat (tur. firsat) zgoda, prilika, prigoda, pravi trenutak furset (tur. furset) smjelost, hrabrost, samopouzdanje furuna (gr. fotirnos, tur. furun, firm) pe. gaip (arap. ga'ib, tur. gayb, gayp) ono to je nevidljivo, skriveno, tajno; duhovna stvar; gajb. gajde (arap. qai'da, tur. gayda) nuz. narodni muziki duvaki instrument; sastoji se iz konog meha, duvaljke kojom se duva u meh i cevi kroz koju izlazi vazduh, stvarajui zvuk; up. gadlje. gajret (arap. gayra, tur. gayret) revnost, sranost, plemenitost. gajtan (gr. gaietann tur. gaytan, kaytan) 1. pamuna ili svilena upredena ili pletena vrpca za porubljivanje i ukraavanje odee; 2. dve ili vie izolovanih ica za sprovoenje elektrine struje,
18 / 46

spletenih slino vrpci; 3. fig. tanak mlaz. ganiluk (arap.-tur. ganilik) bogatstvo, obilje. gargija (tur. kargi) koplje. gazal, gazel (arap. gazal, tur. gazel) vrsta arapsko-persijske lirske pesme, poglavito ljubavne, koju je naroito negovao persijski pesnik Hafis. gazavat (tur. gaza, gazve) kod muslimana: "sveti rat protiv nevjernika"; dihad gazela (tur. gazel) lirska ljubavna pjesma od 8 do 13 stihova (podrijetlom iz Perzije); ljubavna, lirska poezija uope gaziluk (tur. gazi heroj, junak)) ratno junatvo; pren. obijest, hvalisavost gedal (tur.) rat protiv nevernika, ?sveti rat" muhamedanaca. gejik (tur.) jelen gonde (tur. gone, konca) pupoljak ili aska cvijeta; pren. neto drago, milo, lijepo guba (arap. quba, tur. kuba) poznata kona bolest, liaj, lepra. gulanfer (arap.-pere. gulambare, tur. gulam-rage homoseksualac) beskunik, skitnica, probisvet; spadalo, mangup. gungula (pere. gulgule, tur. sulgule) guva, mete; gomila, mnotvo; buka, vika, graja. gurabija (arap. gurabiyya ptiji kola, vranin kola, tur. gurabiye) 1. kolai od brana, jaja, eera ili meda i masla. 2. vrsta sitnih zimskih dinja. h?ber <?ber> (tur. haber arap. ? ?abr) 1. glas. vest, poruka; 2. saznanje, pojam; mar, oseaj. habernik (arap. habar, tur. haber) 1. vesnik, glasnik; 2. top, puka na uzbunu; haberdar habernjaa. habronoa (arap. habar, tur. haber) dosta-vlja, potkaziva. hadis (arap. hadit, tur. hadis) muslimanska tradicija, izreke i dela koja se pripisuju Muhamedu ili njegovim najbliim saradnicima. hadum (arap. hadim, tur. hadum) ukopljenik, evnuh; sluga. hadija (arap., tur. haci) musliman koji je putovao da se pokloni svetim mestima u Meki; pravoslavni hrianin koji je putovao u Jerusalim o velikom postu i Uskrsu da se pokloni grobu Hristovu, hodoasnik. hadiluk (arap.-tur. hacihk) putovanje na poklonjenje sv. mestima (u Meku i Jerusalim) hodoae. hafija (tur. hafije tajna) pijun, detektiv hafiz (arap., tur. hafiz uvar) kod muslimana: onaj koji zna napamet ceo Koran ili druge uvene pesme; poasno ime naunika. hajvan (arap. haywan, tur. hayvan) ivotinja, stoka. hajvar (tur. hayvar) ajvar; kavijar, posoljena ikra. hak (arap. haqq pravo, istina, tur. hak) ono to je pravo, to je pristojno; plata; porez, namet. hakik (tur.) v. akik. hakim (arap. hakim onaj koji sudi, tur. hakim) mudrac, filozof; titula lekara i sudije; up. heim. halka (arap. Ijalqa, tur. halka) beoug, prsten, zvekir; viteka igra gaanja beouga kopljem; alka. halkar (arap. Ijalqa, tur. halka) igra halke; v. halka. halva (arap. halwa, tur. helva) orijentalski slatki od meda, niehepa, skrobnog brana, masla i dr.; eten-halva poslastica od lanenog semena i drugih sastojaka; alva. hambir (tur. hampa, hempa druba) povorka, niz, skupina (ljudi ili ivotinja) hametice (arap., tur. ammeten sve, sav) pril. potpuno, sasvim; potui hametice potui do nogu. han (pere. han, hane, tur. han) kua, svratite i prenoite, gostionica.
19 / 46

handar (tur. hancer) kratak ma. handija (pers.-tur. hanci) sopstvenik hana, gostioniar, ugostitelj. hanuma (tur. hanim) gospoa. haps (arap. habs, tur. hapis) zatvor, pritvor. harabatlija (tur. harabati) 1. rasipnik; boem, pijanac; 2. trona i zaputena kua harambaa (arap.-tur. harami ba?i) voa hajduka. haramija (arap., tur. harami) razbojnik, kradljivac. hara (arap. tur. harac) glavarina; godinji danak koji su plaali nemuslimani u bivoj Turskoj; izdatak, troak. harem (arap. agat, tur. harem) 1. mesto gde nije svakom slobodan pristup (npr. hram u Meki); 2. naroito odvojeno odeljenje u muslimanskoj kui u kojem borave ene hasna (arap., tur. hasna, ma. haszon) korist, dobit. hat (tur.) v. at. hatalija (tur. hatalv) osoba koja donosi nesreu hatar (arap. tur. hatir) obzir, ljubav, naklonost, milost, ef. hatib (tur.) 1. propovjednik, imam, muslimanski vjerouitelj; 2. govornik uope hatierif (tur. hattiêrif, arap. hatt pismo, sarif asni, plemeniti) svojeruno pismeno nareenje sultanovo koje mora odmah da bude izvreno, najvii turski dravni dekret. havlija (tur. havh) velika bela meka marama; upav runik, frotir. havra (tur.) idovski hram, sinagoga hazna (arap. hazina, tur. hazne) blagajna, riznica, kesa. haznadar (arap.-pere. hazinadar, tur. haznadar) blagajnik, haznadar-aga blagajnik, rizniar sultanov. hazurala (arap.-tur.) v. azurala. hai (arap. Ija&is, tur. hagi?) opojno sredstvo koje se spravlja od cvetova indijske konoplje; na Istoku ga piju ili pue radi izazivanja pohotljivosti. hedra (arap. higra seoba, tur. hicret) preseljenje Muhamedovo iz Meke u Medinu (16. UP 622. n. e.), od koga dana muhamedanci raunaju svoje godine. hela (tur. helak) propast, nesrea; propalica, upropaten ovjek, neradnik, besposliar, nevaljalac; prid. lo, pokvaren hemerija (pere. pet zajedno, sehr grad, tur. hemgeri) zemljak; fig. drug, prijatelj. heim (arap. hakim mudrac, filozof, tur. hekim) lekar. hikjaja (tur. hikaje, hikajet) bajka, legenda, pripovijetka, pria, novela hikmet (tur.) mudrost; udo, zagonetnost hila (arap., tur. hile) lukavstvo, prevara. hinzir (tur. hynzyr) svinja hir (pere., tur. hire) samovolja, udljivost, jogunstvo, obest. hisar (arap.) zamak, tvrava, grad. hisarnik (arap.-tur.) gradi. hoda (pere., tur. Nosa, pase) muhamedanski svetenik. horda (tur. ordu) zajednica od po nekoliko porodica kod skitakih i levakih plemena, fig. divlja, neobuzdana rulja. hordija (tur. ordu) vojska, armija, veliki vojni logor; ordija. hur (tur.) velika torba s obje strane sedla hurda (tur.) iznutrica zaklanog ivineta hurija (arap., tur. huri) naziv za lepotice u muslimanskom raju kojima e se verni, posle smrti, u
20 / 46

denetu naslaivati; fig. neobino lepa ena, lepotica. hutba <hudba> (arap., tur. hutbe) kod muslimana; propoved koju dri imam petkom i o bajramima. iblis (arap. iblis, tur. iblis) avo, satana stareina avola; bie natprirodne veliine din, div. ibrik (pere. abnz, tur. ibrik) bokast bakren sud sa uskim grlom i poklopcem, za vodu, rakiju i kafu. ibriim (pere. ebrium, tur. ibrisim) svileni konac. iindija (tur. iindi) veernji sat koji dijeli vrijeme na polovice; trea po redu od pet dnevnih molitava kod muslimana, obavlja se naveer, po zalasku sunca idara (tur. idare) 1. izdravanje, egzistencija; opskrba; 2. dravna vlast ifri (tur.) zao div, demon; pren. veoma ljut, bijesan ovjek iftira (tur. iftira, arap. iftira) kletva, obeivanje, ogovaranje; srebroljublje. ihram (arap. ihram, tur. ihram) beli nesai-veni ogrta muhamedanskih hadija koji idu u Meku na hadiluk. ihtijar (arap. ihtiyar, tur. ihtiyar) star ovek starac. ildirim (tur. jyldyrym) munja, grom, ratni grom; nadimak sultana Bajazita I, zeta carice Milice. ilida (tur. ihca) izvor lekovite vrue vode, banja, toplice. ilmihaber (tur.) potvrda da netko nije u braku iltifa (tur. irtifa) utvrivanje tonog vremena posebnom napravom za mjerenje visine sunca iltizam (arap., tur. iltizam) zakup, arenda. ilum (arap. 'ilm, tur. t) znanje, nauka. imam (arap. imam, tur. imam) gospodar, vladalac; naroito: bivi gospodar i vladalac Jemena u Arabiji, kao i nekadanji vladalac Maskata u Persijskom zalivu; dvanaest imama od Iraka, potomci Alije, ija je vlast u Medini postojala pored halifata; turski svetenik i nauenjak, naroito: poznavalac Korana, glavni hoda jedne damije; imam-efendi svete-nik-hoda u seraju. imamat (arap.-tur.) zvanje i nadlenost stareine damija; drava jednog imama. iman (arap. iman, tur. iman) vera, zakon, verovanje. imaret (arap. 'imara tur. imaret) zgrada, dom, stan; naroito: javna graevina; u uem smislu: vrsta gostionice u Turskoj, gde se aci hrane i gde se dele ivotne namirnice sirotinji i putnicima. imrahor (arap.-pers., tur. mirahor) konjuar. inad (tur.) v. inat. inadija (arap.-tur. inalci) tvrdoglav, jogunast ovek, prznica, svaa lica. inat (tur. inat, arap. 'inad) prkos, tvrdoglavost, upornost u protivljenju; inad. indijel v. indil. indil (tur. incil, gr. eyaggelion) evanelje sveta knjiga. insan (arap. insan, tur. insan) ovek, osoba, ljudski stvor. inar (arap. inkar, tur. inkar) poricanje, odricanje, odbijanje, neodobravanje. indi (tur. imdi) dakle, stoga inalah (tur. insallah, arap. ina'allah) ako Bog hoe, ako Bog da! intaiti (tur. intak) zapitkivati, istraivati pitanjima ipggali (tur. iftahU) koji ima volju za jelom, sa apetitom; eljan. irabiti (tur. irab) tumaiti, objanjavati irada (arap. irada tur. irade zapovest) u bivoj Turskoj: zvanian spis, ukaz (u formi carske naredbe) koji se dostavlja velikom veziru radi objavljivane.
21 / 46

iskufa (tur.) kukuljica, kapica (kod ptica grabljivica za lov) ispat (tur. ispat, isbat) 1. dokazivanje, svjedoenje; 2. ir, mak, tref (u kartama) istek (tur.) volja, prohtjev istifan (tur. istifan, ngr. stefanos) vrsta enskog pokrivala za glavu; nevestin venac. istiska (tur.) suica, tuberkuloza istiva (tur. istifa) bela zemlja od koje se prave lule. izbevutiti se (tur. behut, bevut) zaprepastiti se, osupnuti se izmet (arap. hidma, tur. hizmet) sluba, sluenje, posluga, posluivanje. izmear (arap.-pers., tur. hizmetkar) sluga, posluitelj. iindije (tur. ikindi, ikinci drugi) veernji as koji deli vreme na polovine; trea po redu od pet dnevnih molitava kod muhame-danaca koja se obavlja uvee, po zalasku sunca. iirot (tur. egir otu) bog. dugogodinja barska lekovita biljka, Acorus calamus. Jehudija (tur. Yahudi) Hebrej, Jevrej, idov, Izraelac. jabana (tur. yabana pustinja, divl>ina) tuina, inostranstvo; jalovina, neobraivana zemlja. jabandija (tur. yabanci) stranac, tuin jacija (tur. jassy, jatsy) vreme kad treba ii na spavanje; peta i poslednja dnevna molitva kod muhamedanaca, dva asa po zalasku sunca, oko 10 h uvee. jagluk (tur. yaglik) rubac, marama, maramica. jagma (tur. yagma) plen, pljaka, grabljenj otimanje, pljakanje. jaija (tur. uaua) peak; rod vojske u staroj Turskoj ? peadija. jaka (tur. yaka) okovratnik, kragna; deo enske narodne nonje koji se nosi preko ramena. jakrep (tur. akrep) v. akrep. jakut (gr. yakindos, tur. yakut) 2. rubin. jakut-aga (tur.) stareina evnuha u sultano dvoru. jal (tur.) nevolja, nesrea jalija (tur. yah obala) pust, prazan prosto renu ili morsku obalu; obala; povee prazno mesto na periferiji grada; polje, ledina. jamak (tur. yamak pomonik) pomonik u poslu, majstorov pomonik, kalfa; parakuvar; regrut u janiarskoj vojsci; barjaktarev zamenik. jangin (tur.) boem; pijanac janjiar (tur. yeniceri nova vojska, vojnik nove vojske) vojnik turske milicije koju je 1329. ustanovio Orkan od mladih i zdravih hriana-zarobljenika, nasilno prevedenih u islam; 1360. sultan Murat je sproveo organizaciju ove nove vojske i dao joj izvesne povlastice, zbog ega su i mnogi Turci u nju stupali. Ova vojska, odlino opremljena, predstavljala je jezgro turske peadije; docnije se jako osi-lila, tako da je i samom sultanu bila opasna, zbog ega ju je Muhamed P ukinuo 1826; jenjiar. japija (tur. yapi) drveni graevinski materijal; graa; telesna graa. japija (tur. yahni) vrsta jela: meso sa vite vrsta zeleni, koje se dugo kuva. japrak (tur.) list biljke; pren. jelo zamotano u list (npr. sarma) japriti (tur.) crveniti, initi to crvenim japunde (tur. yapunca, yapinca) ogrta, protiv kie i snega, kina kabanica. jarak (tur. ark) rov, prokop, kanal. jaramaz (tur. yaramaz) nevaljalac, besposliar; nepristojan, nestaan; zlikovac. jaran (pere. uag) drug, prijatelj, povratim, ljubimac, ljubavnik, dragan; pomonik. jarma (tur. yarma) krupno samleveno ito kao stona hrana, prekrupa. jaruga (tur. yarik) vododerina, brazgotina, pukotina; jarak.
22 / 46

jasmin (tur. yasemin) vot. poznata dbunasta biljka sa belim cvetovima, veoma jaka i prijatna mirisa. jastuk (tur. yastik) uzglavlje, posteljni predmet koji se stavlja pod glavu. jatagan (tur. yatagan) kratak i kriv ma, kriva sablja, poreklom iz Indije, nekad glavno oruje turskih janiara; handar. jatak (tur. yatak) gnezdo, leglo divljeg zvera; mesto gde se poiva, postelja; skrovite lopova ili hajduka; onaj koji pomae ili skriva lopove, hajduke i uopte odmetnike od vlasti i prekritelje zakona. java (tur. yava$) blago, sporo; polako, lagano, tiho; java, java! samo polako! im. slab, mek duvan. jazidija (tur. yazici) pisar. jazija (tur. yazi od yazmak pisati) pismo, pisanje, natpis, list pisane hartije. jamak (tur.) tanka koprena kojom muslimanske ene pokrivaju glavu, lice do oiju i grudi. jamaar (tur.) materija od koje se pravi jamak. jedek (tur. yedek od yedmek voditi) ue konopac; povodac od ulara; konj u povodu laa vuena o uetu. jeglen (tur.) v. eglen. jelek (tur. yelek) prsluk. jemin (arap. emin) upravnik, nadzornik. jendek (tur. hendek) jarak; anac, rov; endek. jenjiar (tur. yeniceri) v. janiar. jena (tur. yenge) v. ena. jeribasma (tur. jer zemlja, basmak pasti) vrsta sone krupne kruke jerlija (tur. yerli) metanin, ovdanji; domorodac, uroenik; naziv za Turina koji se od davnina naselio u nekom naem kraju. jete (tur. ege) vara. turpija. jetim (tur.) siroe bez (jednog ili oba) roditelja; maloljetnik malodobnik jogunast (tur. yogun) tvrdoglav, svojeglav, samovoljan. jogurt (tur. joghurt) vrsta kiselog mleka, veoma prijatna ukusa i velike hranljivosti; postaje vrenjem mlenog eera koje izaziva tzv. bugarski bacil; sadri, kada je u zgusnutom stanju: belanevine (7,1%), masti (7,2%), mlenog eera i mlene kiseline (8,9%), vode (73,7%) i sve vitamine, naroito A i D. jok (tur. yok) ne, nije, nema. jolda (tur. yolda?) drug, drugar; saputnik, pratilac. jolpaz (pere., tur. yolpaz) skitnica, besposliar, bitanga. jorga (tur.) vrsta konjskog kasanja pri kojem konj u trku istodobno die obje desne pa onda obje lijeve noge; konj koji tako kasa jorgan (tur. yorgan) posteljni pokriva postavljen vatom i proiven. jorgovan (pere., tur. erguvan) ukrasni grm iz porodice maslina sa lepim grozdastim mirisnim cvetovima plave i bele boje; Syringa wulgaris, fam. Oleaceae. jova (tur.) konj bez gospodara, kljuse jsmsnije (tur. yemeni) vrsta lake plitke obue; vezene papue. jufka (tur. yufka) fino, tanko razvijeno testo, kora za pitu. jukluk (tur. yiikluk) ormar, obino uzidan, uklopljen u zid; polica ili udubljenje u zidu za smetaj stvari (odela, posteljine i dr.), dolap. juksuk (tur. yuksuk) napretek.
23 / 46

julimbri (tur. gulibriim) 1. biljka kojoj je lat. ime mimosa julibrissim; 2. ruiasta svila juri (tur. yiiruyus od yiiriimek hodati, napredovati) navala, napad. juruk (tur. yuruk) 1. pripadnik nekadanje janiarske pomone vojske, 2. nomad, ovek bez stalnog prebivalita. juzuk (tur.) prsten juzbaa (tur. yiizbasi) kapetan u nekadanjoj turskoj vojsci, zapovednik bul>uka (ete). Kajmakalan (tur. kaymakcali probrana ikara, grmlje i trnje) najvii vrh na planini Nice u Makedoniji. Kalimegdan (arap., tur. kale tvrava, teu-dan polje, vaarite; boj, dvoboj) veliki javni park u Beogradu na uzviici iznad ua Save u Dunav; Kalemegdan. Karaburme (tur. kara burun crni greben, crni rt) mali breuljak nad samim Dunavom, deo Beograda. Karadag (tur.) turski naziv za Crnu Goru. kabadahija (tur. kabadayi) prost vojnik, grubi dahija, nasilnik. kabardisati (tur. kabarmak) otei, oticati, naduti se, nabubriti. kabast (tur. kaba) krupan, debeo, glomazan. kabuliti (arap. qabul, tur. kabul) primiti, dopustiti, dozvoliti, odobriti. kadaif (tur. kadayif) vrsta slatkog jela, spravljenog od brana, jaja, masla i eera. kadar (arap. qadir, tur. kadir) 2. pr. koji je u stanju da neto uradi, moan, sposoban za neto. kadifa (tur. kadife) svilena tkanina koja s jedne strane (s lica) ima nisko saseene dlake, a s druge strane je potpuno glatka, svileni somot. kadija (tur. kadi) sudija, nii sudija, mirovni sudija kod Turaka i drugih muhame-danskih naroda. kadiluk (tur. kadihk) zvanje sudije; oblast, delokrug jednog sudije. kadine (tur. kadin) pl. ene sultanove (sedam na broju), koje su birane izmeu haremskih robinja, po rangu su stojale izmeu kaseki-sultane i odalisaka. kaduna (tur. kadin, hatun) gospoa, ugledna ena, dama, kneginja; dobra domaica. kafana (tur. ) v. kavana. kaftan (pere., tur. kaftan) duga gornja haljina, muka i enska, obino od plave ohe; kod Turaka: poasna duga gornja haljina koju su sultani iz poasti davali stranim podanicima; kod Rusa: dugaak kaput (narodna nonja). kail (arap. qa'il, tur. kail) naklonjen, odan, zaljubljen; spreman, voljan, sporazuman. kaim (arap., tur. kaime) turski papirni novac; uvar u moejama. kai (tur. kayis) remen; koni opasa. kaiar (tur. kayis) podvaladija; zelena, lihvar. kajak (tur. kayik) amac, un, barka; laka turska laa sa 1?7 pari vesala. kajalit (tur. kaja cement, gr. Hthos kamen) vetaka kamena masa od magnezija-cementa, upotrebljava se za izradu stonih kamenih ploa i dr. kajao (tur. kayasa) kona uzica, remen. kajgana (tur. kaygana) jelo od izmuenih prenih jaja. kajmak (tur. kaymak) ?ono to stoji", skorup, fig. ono to je najbolje, probrano, sr neega. kajmakam tur. kaymakam) zastupnik; u Turskoj: okruni naelnik, pomonik velikog vezira; takoe: zastupnik jednog tatarskog kneza. kajsija (tur. kaysi) marelica, Prunus armeniaca. kajt (tur. kajyt) upis; biljeka; zapis kalabaluk (tur. kalabahk) mnoina, gomila; velika i glomazna pratnja; mnoge ali potrebne stvari. kalauz (tur. kilavuz) putovoa, pratilac; klju koji otvara svaku bravu.
24 / 46

kaldrma (gr. Kalos drmos lep put, tur. kaldmm) kamenom poploan drum, plonik; kamen za poploavanje drumova. kale (tur.) tvrava (re koju esto sretamo u sastavu, na poetku ili zavretku, imena mesta, naroito mesta koja se nalaze na Crnom moru). kalfa (arap., tur. kalfa) trgovaki ili zanatlijski pomonik, onaj koji je nakon egrtskog staa poloio ispit za kalfu i stekao pravo na polaganje majstorskog ispita. kalja (tur. kalya) 1. vrsta jela od kuvanog kupusa sa mesom; 2. vrsta jela od prenog ili kuvanog krompira; 3. jelo od boranije. kaljun (tur. kalyon, um. galion) vrsta lae jedrenjae koja je bila naoruana topovima (u ratnoj mornarici Turske Carevine). kalkan (tur. kalkan tit, zaklon) 1. vrsta starinske enske kape; 2. tit; 3. gornji trouglasti deo zida na kui sa dvostranim krovom; daana zatitna ograda na zidu; natkriveni otvor, vrata na krovu; 4. potkrovlje, tavan; zatvoreni balkon; 5. naprava od drveta ili koe koja se stavlja na lea jahaoj ivotinji i slui kao sedite jahau. kalp (tur.) nevaljan, krivotvoren, falsificiran kalpak (tur. kalpak, ma. kalpag) l. visoka okrugla kapa od krzna ili opivena krznom; 2. vojnika kapa od lakog metala, lem. kama (tur. kama) no, bode prav i otar sa obe strane. kamdija (tur. Kamci) bi; kandija. kamerija (tur. Kameriye) isturen, obino otvoren, nezastakljen balkon, doksat (prema dvoritu) u starim muslimanskim kuama. kami (tur. Kami) cev na luli za puenje, ibuk. kamze (tur. Kabiz) drak sablje, handara, noa i sl. kan (tur., tatar.) turska titula sultanova; knez, vladar, gospodar, naroito kod Tatara. k(a)na (tur. kna, ar. hina) bot. tropska biljka iji list ene na Istoku koriste za bojenje noktiju i kose crvenkastonaranastom bojom kanat (tur. kanad) l. krilo prozora ili vrata; 2. pregrada; 3. drvena ograda na kolima sa sve etiri strane. kandilj (tur. Kandil) l. fenjer ili elektrina sijalica, obino na minaretu, koja se pali prilikom muslimanskih praznika; 2. v. kandilo. kandilo (gr. Kandelos, tur. kandil) l. mala staklena posuda, svetiljka u kojoj gori iak u ulju (obino u crkvi, na grobu, pred ikonom i sl.); 2. v. kandilj 1. kanda (tur. kanca) gvozdena kuka, kvaka; otar i kukast nokat ptica grabljivica. kandija (tur.) v. kamdija. kanije (tur. kin) korice noa ili sablje. kanu ra (tur. kaput) nametak pree (vunene, pamune i sl.) pripremljene za bojenje. kanun (tur. kanun) muz. stari arapski muziki instrument s velikim brojem ica. kapak (tur. kapak) zaklopac, poklopac (na posudi, satu, oku itd.); prozorsko krilo. kapama (tur. kapama) kuvano jelo od jagnjetine, mladog luka i drugih zaina. kapamadija (tur. kapamaci) zanatlija koji izrauje pokrivae. kapi-aga (tur.) stareina ukopljenika na turskom dvoru (odgovara evropskom ?maralu dvora"); takoe: janiarski general. kapidik (tur. kapicik) mala sporedna vrata; vratnice izmeu susednih dvorita. kapija (tur. kapi) vrata, ulaz; fig. dvor (carski). kapudan (tur. kapudan) stareina, zapovednik (naroito pomorski). kapuehaja (tur. kapukahyasi) zastupnik, predstavnik nekog manjeg stranog vladaoca na
25 / 46

turskom dvoru (ovo je bila zvanina titula i srpskog predstavnika u Carigradu, dok je Srbija bila jo vazalna kneevina). kara (tur. kara) l. crn; esto dolazi kao sastavni deo imena, npr. Kara-ore, Kara-Mustafa. karaboja (tur. kara boya) narodni naziv za meavinu zelene galice i taninskih ekstrakta od koje se pravi crna boja. karahaber (tur.) crni glas, tj. tuna vijest, najee vijest o smrti karakal (tur. kahral-kulak crno uho, fr., eng. caracal) zool. grabljive, slina risu ivotinja iz roda maaka (Felis caracal), ivi u Aziji i Africi. karakali (tur. kara crn, ka obrva) crnih obrva karakol (tur. karakol) l. nona straa, patrola; straa uopte; 2. noni straar, patroldije; noni straer uopte. karakonda, karakondula (tur. karakoncolos) utvara, avet, strailo. karapanda (tur. karapande s crnim pandama) vjetica karar (arap. qarar, tur. karar) stalnost, postojanost, trajanje; zakljuak, odluka; prilika; poivanje, pokoj. karaula (tur. karavul) straarske kula na granici, straarnica; kao manji fortifikacijski objekt, slui za zatitu mostova i tunela. karavan(a) (pere. karwan, tur. kervan, fr. caravane) 2. drutvo (ili: povorka) putnika, naroito trgovaca, u srednjoj i prednjoj Aziji i u Africi, koje zajedniki preduzima, radi uzajamne odbrane, put kroz daleke i divlje krajeve, naroito pustinje; voa takvog drutva je karavan-banda. karaoz (tur. karagoz crnooki) predstava sa obojenim figurama koje, pomou konca, pokree glumac koji je iza platna i glasom prati pokrete figura; komiar ma-ioniar, lakrdija, marioneta. karda (tur. kardas) drug, prijatelj. kariik (tur. kansik) l. smesa, meavina (npr. ita: pola rai, pola penice); slanina sa izmeanim slojevima mesa i slanine; 2. muzika kompozicija od vie arija. karpuz(a) (tur. karpuz) vot. lubenica. kasaba (tur. kasaba) gradi, varoica, palanka. kasapin (arap. qassab, tur. kasap) mesar. kasavet (arap., tur. kasavet) alost, tuga, briga; kajanje. kaseki-sultana (arap. khos, tur. kaseh) prva sultanova ena, majka naslednika prestola; up. kadine. kat (tur. kat) red, sloj; sprat; materijal za jedno odelo. katal (tur.) ubojstvo katil (tur.) krvnik, ubojica katul-bujruntija (arap. qatl, tur. katal ubistvo, pogubljenje) pismena zapovest kojom se nareuje da se neko pogubi. katul-ferman (arap. qatl, tur. katil) sultanova pismena zapovest kojom se nareuje da se neko pogubi. kauk (tur. kavuk) okrugla kapa od deblje tkanine oko koje Turci obavijaju almu. kaul (arap. qawl, tur. kavil) re, govor; uslov, ugovor. kaurma (tur. kavurma) drob; jelo od droba kaval (tur. kaval) l. vrsta frule, svirale; 2. vrsta kratke starinske puke. kavana (tur. kahvehane) mesto, radnja u kojoj se kuva kafa, kafana. kavaz (tur. kavas) lini momak ili poasni straar stranih diplomatskih predstavnika u Turskoj i viih dravnih inovnika uopte; straar, policajac. kavedija (tur. kahveci) sopstvenik kafane; onaj koji kuva kafu; onaj koji voli da pije kafu.
26 / 46

kavez (pere. qafes, tur. kafes) krletka; reetke na prozorima starinskih kua; kafez. kavga (pere. gawga, tur. kavga, gavga) prepirka, svaa; bitka. kavgadija (pers.-tur.) onaj koji izaziva sva u, prepirku, svaalica. kavijar (tat., fr. caviar, ital. caviale, tur. hayvar) usoljena ikra od jesetre, morune i drugih riba, naroito iz Volge i Kaspijskog jezera; hajvar. kavurma (tur. kavurma) l. vrsta jela od iznutrice i drugih dodataka; 2. vrsta orbe od iznutrice; 3. ovije ili svinjsko meso u komadiima ispreno i konzervi-rano zalivenom mau. kaza (tur. kaza) ist. administrativno-upravna jedinica u nekadanjoj Turskoj, sastavni deo sandaka, kadiluk, srez. kazan (pere., tur. kazan, Kazgan) kotao, veliki lonac; janiarski puk. kazaz (arap. qazz svila, tur. kazzaz) svilar, zanatlija koji izrauje svilene i pamune predmete i ukrase. kazuk (tur. kaak) debeo kolac na renoj obali za vezivanje laa i amaca. kaak (tur. kapak) l. begunac, odmetnik; 2. prokrijumarena roba. kaamak (tur. kacamak) vrsta jela od kukuruznog brana, mamaljuga, ganjci, pura; palenta. kaika (tur. kasik) lica, oica. kavun (tur.) dinja kekez (tur.) homoseksualac kepija (tur. kepce, kefce) kutlaa. kepec (tur. kepaze smijena pojava, osoba) patuljak, ovjek vrlo niskog rasta kesa (pere. kie, tur. kese) vrea, dai, torba; papirna vreica; vreica za dranje novca. kesedija (tur. kesici) l. junak, dobar borac (koji see glave protivnika; 2. drumski razbojnik, kradikesa, ubojica. keser (tur. keser od kesmek se i) tesarska sekira; vrsta ekia kojim se moe uki-vati, sei i tesati, bradva; hecep. kesim (tur. kesim) zakup, najam, arenda. kidisati (gr. kindyneuo, tur. kiymak) 1. navaliti, napasti (na nekoga ili na neto), juriati, nasrnuti, saleteti, spo-pasti; 2. prionuti, prianjati na posao; 3. oduzeti nekome ivot, ubiti (se). kijamet (arap. qiyama) zabuna, buna, gungula, vika i galama; nepogoda, meava, ravo vreme; napast, zlo, nedaa; smak sveta; uskrsnue mrtvih na dan stranog suda. kim (gr. kyminon, tur. kimyon, nem. Kummel) bog. vrsta biljke (Carum carvi) iz fam. titarica, koja slui kao hrana za stoku, a njene sitne sivosmee semenke kao zain. kindal (rus. kinal?, tur. hancer) no sa otricom na obe strane, bode. kiosk (tur. kok ugao, oak) orijentalski hladnjak u bati na stubovima; istaknuti deo na orijentalskim zgradama u obliku zatvorenog balkona; ulini paviljon od drveta, gvoa ili stakla u kome se prodaju novine, duvan i sl. kiraethana (tur.) itaonica kismet (tur. kismet, arap. qisma) sudbina, udes, ono to je provienje svakom unapred odredilo. kizlar-ara (tur. kizlar agasi) glavni nadzornik crnih ukopljenika (evnuha) i sultanovog harema. kima (tur. kif stranja strana) lea, leni stub. kna (tur. kina, arap. hinna') misirska kalina, egipatska pasjakovina (Lawsonia intermis) ijim listom ene na Istoku bojadiu nokte i kosu crvenkastonarandastom bojom. kodo (tur.) posrednik pri sklapanju braka koltahta (tur. kol ruka, rukav, tahta daska) kod glaanja: daska koja se moe uvui u rukave ili u hlae komar (tur.) hazardna igra
27 / 46

komija (tur. kom?u) sused. konak (tur. konak od konmak odsesti, biti gost) dvor, gospodski dvor, palata; put koji se prevali za jedan dan; noite, prenoite. kondolos (tur.) vampir, vukodlak i si. strailo kopa (tur.) spona, spojka; pren. veza, spoj uope korba (tur. kyrbac, polj. karbacz) bi, kamdija. korudija (tur. koruk nedozrelo groe; korudu uvar) uvar vinograda; uvar polja; lugar, umar kovan (tur.) 1. konica; 2. ahura od puanog metka kovrdast (tur. Kivircik) kudrav, kutrav, loknast. kovrdica (tur. Kivircik) lokna, pramen uvijene kose. krdalija (tur.) turski hajduk u XVIII veku i na poetku XIX veka. kre (tur. kire) vapno krevet (tur. kerevet) leaj, postelja krklama (tur. kvrkmak klati, sjei; strii) 1. klanje ivotinja; sjeenje mesa; 2. ostriena vuna krmez (tur. kirmiz) tamnocrvene boja koja se dobiva od istoimenog insekta. krntija (tur. kyrynty) starudija, ropotarija, neto staro i odbaeno; pren. star, oronuo ovjek krsmet (tur. k'smet) sudbina, udes. kubura (tur.) 1. mala puka (pitolj); 2. kona torba, privrena uz sedlo, u kojoj se dri mala puka; 3. uzan hodnik; 4. kamena ili drvena humka, u obliku kocke, na grobovima velikana; fig. nevolja, nedaa, beda, jadno stanje. kujundija (tur. kuyumcu) zlatar, zanatlija koj i izrauje ukrasne predmete od zlata. kula (tur. kula at) konj sivopepeljaste boje, boje olova, mije boje. kuluk (tur. kulluk) l. besplatan rad turskom spahiji; 2. teak, naporan rad za drugoga; 3. obavezan besplatan rad na izgradnji puteva i drugih objekata u korist zajednice. kum (tur.) sitan pijesak kuma (tur.) vrsta svile, atlas, saten; tkanina uope kumbara (pere. humbere, tur. kumbara) vrsta starinske granate ili bombe; top koji baca ove granate. kumrija (arap. qumriya, tur. kumru) grlica, gugutka. kundak (tur.) drveni ili metalni dio puke koji slui za dranje prilikom gaanja kurtalisati (tur. kurtarmak) osloboditi, spasti, izbaviti. kurum (tur. kur$um) olovo; puano zrno, tane. kusur (arap. qusur, kusur, tur. kusur) ostatak novca koji prodavac vraa kupcu. lagum (tur. lagun) l. podzemni hodnik. 2. podzemni potkop napunjen eksplozivom za ruenje neega; up. mina. lakrdija (tur. lakirdi) praviti ale, aliti se, egaiti se. lakrdija (tur. lakirdi) aljivina, spadalo. lakrdije (tur. lakirdi) poet. vrsta nie komedije, kojoj je glavni zadatak da izazove smeh, bez ikakvog cilja, tako da je, zbog preterivanja u svemu, vie karikatura nego prava komedija, farsa; fig. ala, egaenje. lala (tur. lala) l. turski velika, dvoranin; 2. uitelj, vaspita. lazum (tur. lazym) potrebno je, treba le(j)lek (tur. leylek) roda, trk. leblebija (tur. leblebi) seme od biljke slanutka; jede se i preno. lenger (tur. lenger, ital. Gapsoga, fr. Gapsge, gr. ankyra) sidro, kotva.
28 / 46

lepeza (tur. elpeza, elpeze) sprava (obino na sklapanje) kojom se ene, maui njom, hlade na vruini. leventa (pere., tur. levend, ital. levantino) lentina, besposliar, dangubnik, goto-van; ranije: turski vojnik. lezet (tur. lezzet) slast, uitak. levha (tur.-ar. levha, lavha) reenice iz Kur'ana krasopisno ispisane arapskim pismom; sentencije ispisane po zidovima muslimanskih kuca leina (pere. lae, tur. les, nem. Leiche) mrtvo telo oveka ili ivotinje; strvina. lila (fr. lilas, p., eng. as, tur. leilak) bog. jorgovan, ljiljak; boja jorgovana, boja ljiljka, tj. otvorena plavo-rumenkasta boja. liman (rus., tur., gr. limen luka, zaliv) movaran zaliv ili morski rukavac u Rusiji, naroito ue reke koje je proireno u prostran morski rukavac. logat (tur.) rjenik lokum (tur. lokum, rahatlokum) vrsta kolaa od tvrdog testa, ratluk. luum (tur. lokun) vezivno tkivo (pamuk, vapno i ulje) za sastavljanje ili zaepljivanje cijevi, vrsta ljepila lula (tur.) naprava za puenje duhana; svaka naprava koja ima oblik lule Mevlud (arap. mawlid, tur. mevlid roenje) roendan proroka Muhameda, veliki muslimanski praznik. mafi (tur. mafis) l. vrsta slatkia od tankih listova isprena testa s jajima. magaza (tur. magaza) prostorija u kojoj se dri ito, so ili druga roba, podrum; v. magacin. magfiret (tur. magfirte) oprotenje grijeha, Boji blagoslov mahala (arap. mahalla, tur. mahalle) deo jedne varoi, gradska etvrt, kvart; ulica sokak; mala. mahdum (tur.) sin mahfil (tur.) odjel u damiji gdje se klanjaju ene mahluk (tur.) ivo bie; ivotinja mahmudija (arap. mahmudiyya, tur. mahmudiye) turski zlatan i srebrn novac. maja (tur. taua) kvasac; vakcina, serum. majasil (tur. mayasil) med. 1. vrsta kone bolesti od koje ispuca koa po rukama i stopalima; 2. uljevi, hemoroidi. majdan (arap. ma'dan, ma'din, tur. maden) mesto gde se kopa ruda ili kamen, rudnik. makara (tur. makara) l. vitao; naprava pomou koje se diu predmeti uvis ili sputaju nanie. 2. maina za pobijanje u zemlju stubova (drvenih, elinih, armi-ranobetonskih); 3. cev, kalem; tkaki unak. makaze (arap. maqass, tur. makas) noice, kare. maksura (tur. raaksure) povieni i daicama ograeni dio damije na kojem stoje slubene osobe pri bogosluju maksuz (arap. majjsus, tur. mahsus) naroit, specijalan, osobit; maksuz selam naroit, topli pozdrav. malbaa (tur. mahalbaa) upravitelj mahale; seoski starjeina mamur (tur.) ureen, dotjeran, lijepo namjeten; bogat mamuran (arap. mabmur, tur. mahmur) polupijan, jo neistrenjen, umoran i neispavan posle pia. mamurluk (tur. mahmurluk) stanje posle preterane upotreba alkohola i duvana. mandal (tur. mandal) drvena greda koja se stavlja preko vrata sa unutranje strane radi zatvaranja, zasovnica, prevornica (prijevornica).
29 / 46

mangal (tur. mangal, arap. manqal) sud sa raspaljenim ugljem, eravicom, obino od bakra, slui za zagrevanje prostorije ili podgrevanje jela, lak i podesan za prenoenje. mangura (tur. mangir, mankir) sitan turski bakarni novac. maniluk (tur.) zavist marifetluk (arap.-tur. marifetlik) prepredenost, dovitljivost, majstorija, lukavstvo. martoloz (ngr . armatolos, tur. martoloz) ime kojim su Turci, u XVI i XVII veku, nazivali hriane koji su sluili kao vojnici u turskim pograninim gradovima; marto-lozbaa stareina martoloza. maskara (tur. makara, mashara) ala, ismevanje, sprdanje; ovek sa obrazinom, maskom; aljivina, lakrdija, ismeva. maalah (arap. ma a'allah, tur. ma?allah) kako je Boja volja, kako Bog hoe! (kao uzvik); izraz koji, po narodnom verovanju, titi od uroka; turski naziv za opijum. medela (arap. magalla, tur. mecelle) rezime kodeksa erijatskog prava. medidija (tur. mecidiye) nekadanji turski novac; srebrna medidija vredela 20, a zlatna ? 100 groa, naziv po sultanu Mepidu (sredina XIX v.). medlis (arap. magli mesto gde se sedi, tur. meclis) u arapskim zemljama skuptina, parlament; sudski kolegijum; versko upravio telo. megdandija (arap.-tur. meydanci) v. mejdandija. mehana (pere. teu pie, vino, hane kua, tur. meyhane) krma, gostionica, pivnica. mehandija (pere.-tur. meyhaneci) krmar, vinar. mejdan (arap. maydan) prostrano polje, vei prazan prostor u gradu, trg, vaarite, pijaca; mesto gde se vodi borba; dvoboj. mejdandije (arap.-tur. meydanci) junak u borbi, uesnik u borbi, naroito u dvoboju. mekterbaa (pers.-tur. mekter basi) zapovednik sultanove ili ahove vojne muzike, kapelnik. mektubdi (arap.-tur. mektupfu) pisar, sekretar, tajnik. melem (gr. malagma, tur. melhem) mast za mazanje, flaster; lek; fig. blag ovek. memla (pers.-tur. nemli) vlaga, bu. mengele (gr. magganon, tur. mengene) pl. procep, zanatlijske sprave ze stezanje i presovanje. merak (arap. maraqi, tur. merak) strast, elja, prohtev, ef. meraklija (arap.-tur. merakh) ljubitelj neega, ovek koji voli da zadovoljava svoje prohteve i elje, koji zna i ume da uiva i da se provodi. merdevine (pere. nerduban, tur. merdiven) pl. lestvice, stube. merdan (arap. margan, tur. mercan) koral. merhaba (arap. marhaba, tur. merhaba) pozdrav kojim se muhamedanci pozdravljaju samo meu sobom: zdravo!; meraba. mermer (gr. marmaros, tur. mermer) mramor. mezar (arap. mazar, tur. mezar mesto obilaska) groblje. mezarluk (arap.-tur. mezarl k) v. mezar. meze (tur. meze poslastica) 2. zakuska, jelo koje se uzima uz neko pie. mezil (arap. manzil, tur. menzil) mesto gde se putnik zaustavlja, gostionica, stanica, obdanica; pota, naroito ona koju su nosili stalni kuriri na konjima; mezu l, menzul. mezilana (arap., tur. menzilhane) potanske stanica gde se menjaju konji, usputne stanica na kojoj su stalni kuriri, tzv. tata-ri, nose zvanina pisma, dokumente i novac iz raznih pokrajina u Carigrad, menjali zamorene konje odmornim, kako bi bez zastoja mogl produiti put; mezula-na, menzulana. mezildija (arap.-tur.) onaj koji nosi potu na konju, potar, kurir. mezuldija (arap.-tur.) v. mezildija.
30 / 46

meet (arap. masgid, tur. mescid) mala muslimanska bogomolja, kao kapela. mihrab (arap. mihrab, tur. mihrab) oltar u damiji sa koga imam, okrenut prema Meki, ita molitvu; prostran trem. mimar (tur. mimar) graevinski inenjer, arhitekt(a); otuda naziv neimar. mimber(a) (tur. minber, mimber) propovedaonica u damiji s koje se govori petkom i na Bajram. minare(t) (tur. minare) visoka uska kula uz damiju, s koje mujezin poziva vernike na molitvu. minder (tur. minder) duek. minderluk (tur. minderlik) vrsta dugakog otomana s jastucima; seija. minue (tur. mengu, od pere. mengu) nakit koji se vea o uho, naunica, obodac. miraz (arap. mi'rat, tur. miras) naslee; imovina koju devojka donosi muu prilikom udaje, prija. mirija (tur. miri) po ranijem turskom pravu, zemlja na koju se plaao hara; porez, danak. mizdrak (arap. mizraq, tur. imzrak) koplje mizrak. mosur (tur. masura) I. cijev, kalem, pula; 2. klip kukuruza ih neka druga stvar u obliku klipa; 8. naprava za izvlaenje tekuine iz bave mualim (tur. muallim) uitelj; profesor; nastavnik u mektebu muazil (tur.) prvi doglavnik jednog turskog pae. mufte (tur. muft) besplatno, dabe; mukte. mufte. mukte, koji hoe da se asti na tu raun. mufti (tur. muftii) v. muftija. muftija (tur. muftu) pravoznalac Korana, tuma zakona na osnovu Korana; turski vrhovni svetenik i vrhovni sudija; ministar prosvete u Turskoj (koji se zove i veliki muftija). muhabet (arap. mahabba, tur. mehabbet) razgovor radi zabave, askanje; ljubav, prijateljstvo. muhadiri (tur. muhacir) pl. pristalice Muhamedove koje su se u Medini skupljale oko njega; iseljenici, izbeglice. muhafeza (arap. muhafaza, tur. muhafaza) tvrava, utvreni grad. muhafis (arap. muhafiz, tur. muhafiz) zapovednik tvrave (muhafeze); garnizonski vojnik, straar, uvar; muhafiz. muhareba (tur. moharebe, muharebe) rat, bitka, boj muhasera (tur. muhasara) opsada muhendis (tur.) inenjer mnhhnat (tur.) 1. prtljaga, oprema (osobito vojnika); 2. municija, streljivo muiin (tur. mumin) vernik, musliman. mujezin (arap., tur. miiezzin) hoda koji sa minareta poziva verne na molitvu. mukada (tur.) sultanov spahiluk, carski posjed mukajet (tur. mukayyet) zainteresovan, obazriv, paljiv; biti mukajet povesti, voditi rauna o neemu, obraati panju na neto, mariti, eleti; ni mukajet ni najmanje ne obraa panju, ni brige ga nije. mukata (tur. mukataa) zakup, najam muktar (tur. muhtar) stareina mahale u gradu, seoski stareina, upravni inovnik. mukta (tur. muft) onaj koji hoe sve badava mukte (pere. muft) pril. besplatno, badava mula (arap. mawla, tur. mlilla) l. gospodin, gospodar, sudija u velikoj varoi; bog. mulk (tur.) nekretnina, posjed, imanje, vlasnitvo mulkija (tur. mulkive mektebi) visoka kola, sveuilite mulu (tur. muiuk) kralj, vladar mumin (tur.I ovjek koji vjeruje, muslimanski vjernik
31 / 46

munara (tur. minare) v. minaret. munadija {tur. munadi) oglaiva, izvikiva murasela l tur. muraselel 1. doputenje; 2. sudbeni poriv; 3. korespondencija murdarluk (pers.-tur. murdarhk) neurednost, neistoa, prljavtina, aljkavost. murdum (tur. meriim) ovjek, osoba musafirhana (tur. misafirhane) u islamskim zemljama kua, odaja za goste i putnike-namernike. musaka (arap. musaqqa, tur. musaka) jelo od tanko izrezanog uprenog krompira ili plavog patlidana posutog samlevenim mesom, u slojevima, i zapeene u penici. musliman (arap. muslim, tur. musliman) onaj koji ispoveda islam, tj. muhamedovac; Musliman pripadnik jedne etnike zajednice u SFRJ. muema (arap. muBamma, tur. musamma) votano (ovoteno) ili gumirano platno. muriki (arap. musrik, tur. musrik) pl. mnogoboci, politeisti, nagani, ime kojim muhamedanski teolozi nazivaju hriane, zato to veruju u tri lica boja. murikluk (arap. musrik, tur. musrik) mnogobotvo, politeizam, paganstvo. mutuluk (pers.-tur. mu^tuluk) povoljan, prijatan glas; nagrada koja se daje onome koji prvi javi kakvu dobru, radosnu vest. muteber (tur.) ugledan, cijenjen muteklija (tur. mutteki) ovjek koji izbjegava svaki grijeh mutesarif (ar.) upnivitelj, guverner jedne pokrajine u Turskoj muteselim (ar.) privremeni upravitelj jedne pokrajine u Turskoj nadak (pere. naah, tur. nacak) eki; mala ubojna sekira. nahija (arap. nahiya, tur. nahiye) okrug, srez; naija. nalune (arap. pa'1eup, tur. nalin) v. nanule. nana (tur. nine) 2. majka; baba; baka, stara ena; uspavanka; nanuka. nanule (tur. nalin) vrsta papua s drvenim onom i malim kaiem odozgo; nalune, nalule. nar (tur. epag, nar) bol. ipak. naranda (tur. pageps) bog. voka slina limu-nu, s okruglastim, sonim plodom, Citrus aurantium; pomorande. nazir (arap. nazir, tur. nazir) turski vii inovnik, nadglednik, nadzornik, inspektor. neimar (arap. mi'mar, tur. mimar) graditelj, graevinski inenjer, arhitekt. Osmanlija (arap.-tur. Osmanli) Turin. obdulja (tur. omrdl} 1. oklada (na utrkama) 2. utrka, osobito konjska oca (pere. hajge, tur. hoca, hace) v. hoda. oda (tur. oda) 2. odred, eta turskih vojnika, naroito janiara. odabaa (tur. oda oazd) zapovednik ete turskih vojnika, naroito janiara, kapetan; glavni nadzornik jednog karavanse-raja. odadija (tur. ' odaci) l. sobar, sobarica (u gostionici), posluitelj; 2. podrugljiv naziv za pesnike oda. odaja (tur. oda) odeljenje kue ili stana, soba. odaliska (tur. odalik) sluavka, bela robinja u istonjakom haremu koja obavlja grublje domae poslove, sobarica; naroito: ime sluavki bivih turskih sultana izmeu kojih on bira za sebe sedam kaduna; fig. nalonica; vrsta vunene tkanine. odak (tur. ocak) dimnjak, ognjite; kua, porodica; versko udruenje; janiarska trupa; posada u pograninim utvrenjima; odak agalar janiarski oficir. odaklija (tur. ocakli) l. prostorija koja ima ognjite sa zidanim dimnjakom (odakom); 2. sin iz ugledne i stare porodice, kole-novi, kui.
32 / 46

odaar (tur.) ista dimnjaka, dimniar. oglan (tur.) deko, mladi; egrt, sluga. oglu (tur. oglu) sin. oka (tur. okka) l. ranija jedinica za merenje teine u Turskoj, Srbiji, Bosni, Grkoj, Bugarskoj, Maarskoj i Rumuniji = 1,250 - 1,280 kg. okaluk (tur.) predmei teine jedne oke; posuda u koju stane jedna oka neke tekuine okanica itur. okka) boca koja sadri jednu oku; okanik, okanjaa oklagija (tur. oklagu, oklava) drvena oblica za razvijanje testa. oksuz (tur. oksuz sirotan, siroe) neenja, samac okujisati (tur. okujudu ita, pjeva) pozivati na molitvu (mujezin s minareta) oluk (tur. oluk) limena cev za odvoenje vode sa krova; kanal. oranija (tur. harani) veliki kazan. ordija (tur. ordu) l. vojska; 2. gomila, rulja; up. horda. oroz (tur. horoz) petao; obara na puci, okida. orta (tur.) sredina, sredite; pren. pozornica ortak (tur. ortak) drug u trgovini, kompanjon; drug u nekom poslu uopte. ortaluk (tur. ortalvk) strop, tavanica osmaguk (tur.) senica od vinove loze koja se penje uza stubove, odrina, ardaklija. oindija (tur. houndu) osveta, odmazda paari z (tur. paariz prepona, prepreka) teta, kvar, neprilika, nezgoda paura (tur. paavra) krpa, dronjak; pren. beznaajan ovjek paariz (pere. epu-rast, tur. papariz) teta, kvar, nered skopan sa pravljenjem tete; onaj koji nanosi tetu. paavra (pere. pare-i ure, tur. pac'avra) krpa, sudopera; stvar bez ikakve vrednosti. padiah (pere., tur. padisah) gospodar nad kraljevima, samodrac, car, sultan, veliki sultan (jedna od titula bivih turskih sultana). pafta (tur. pafta, pere. bafte otkan) 1. ovea metalna kopa kojom se zakopava enski pojas; 2. vrsta pojasa, tkanine kojom se opasuju ene i svetenici; 3. metalna karika (na puci), grivna. paja (tur.) polaaj, in, stupanj pajdak (tur. pnjtak; 1. pjeak u ahu, pijun; 2. kratak ibuk pala (tur.) dugaak bojni no palamar (gr. palamari, tur. palamar) l. ue, debelo ue, naroito ono kojim se brod vee za obalu; 2. debeli gvozdeni klin. palanka (fr. palanque, ma. palank, tur. palanka) voj. malo utvrenje od stabala, palisada; varoica. palavordo (tur. palavra la, lakrdija) 1. razmetijivne, hvalisavac; 2. nitkov, hulja palo (tur. pala, gr. pale, pala) dugaak i teak ma. pamuk (tur.) poznata biljka ut porodice sljezova i tvar koja se dobiva od njezina ploda papagaj (tur. papagai, pere. bapga, arap. babadha, malaj. bayan, i. papagayo, ital. pappagallo, nem. Papagei, nlat. papagallus) zool. poznata veoma mnogobrojna porodica veinom lepih umskih ptica u Aziji, Africi i Americi. papuar (tur. raris) onaj koji izrauje i prodaje papue; fig. muze kojim ena gospodari. parasuz (tur. para novac, syz bez) koji nema novaca, siromah paragun (tur.) 1. grimiz; 2. vrsta puke parazlama (tur.) prsten, karika kao okov na puanoj djevi parlak (tur.) lak, pokost; sjajna koa
33 / 46

parmak (tur. parmak) prst; palac u toku; grubo otesana daska ili letva za ogradu. pastrma (tur. pastirma, basdirmak pritisnuti) usoljeno i osueno meso. pasmandija (tur. pazvant) noni straar, noobdija paa (pere. badian, basa, tur. pasa) upravnik pokrajine u Turskoj; dravni savetnik; ugledan vojskovoa, vojvoda; uopte titula velikodostojnika u Turskoj; kod nas, u prenesenom smislu: samovlastan i bezobziran gospodar, koji radi ta hoe. paaluk (tur. pagalik) oblast kojom upravlja paa; in i zvanje pae. paovati (tur.) biti paa, upravljati pa-alukom; fig. raditi bezobzirno i samo po svojoj volji, biti samovlastan, ponaati se kao paa. patlidan (pere. badingan, tur. pathcan) paradajz, rajica, Solanum lycopersicum. pejgamber (tur.) izaslanik boji; prorok pekmez (pere. begmaz, tur. pekmez) raskuvano pa nagusto ukuvano voe, naroito ljive, kajsije, ipci i dr. peksijan (tur.-pers.) pogan, neist, rav ovek. peksimit (gr. pexamadion, tur. peksimet) hleb dvaput peen, dvopek. pelivan (tur. pehlivan) 1. a kro bat: plesa na uetu; cirkuski artist; 2. borac, hrva, junak, vitez; 3. komedija, lakrdija; 4. vrstan jahai konj pelte (tur. peltc) slatko (hladetina) od dunja penid-eer (lat. saceharum penidium, ar.-tur. fanid) proieni eer u obliku ipki; jemeni eer pender (pere. pengere, tur. repsege) prozor. perdaiti (tur. perdah sjaj, politura; brijanje) rastezati kou. da bi se mogla oistiti od dlaka i izgladiti perian (tur.) I. prid. nesreen, razbacan; neuredan; 2. im. vrsta ukrasne igle za nakit na glavi pe (pere. pi, tur. re) prednji deo haljine. pijade (pere. piyade, tur. piyade) vojnik-pe-tak; peak u ahu. pilav (pere. pilaw, tur. pilav) pirina skuvan sa mesom nagusto. pirjan (pere. biryan, tur. ruguap) meso peeno u pari. pita (gr. petta, tur. pite, pide) slatko ili slano jelo koje se pravi od tanko razvije-nog testa i raznog drugog prehrambenog materijala (meso, sir, povre, voe). piman (pere. peiman, tur. pisman) onaj koji se kaje. pimanluk (pere.-tur. pismanlik) kajanje, odustajanje od ugovora. presaldumiti (tur. saldvrmak baciti) prebaciti se, prijei na drugu siranu; promijeniti miljenje pulija (tur. pul) 1. puce, kopa; 2. ukrasni metalni predmet koji se priiva na odjeu; 3. kolut, koluti; 4. sitan novac, potanska marka, biljeg pusat (tur. pusat) oruje. pusula (tur.) cedulja, potvrda, pisamce raba (tur. araba) teretna zaprena kola. rabadija (tur. arabaci) najamni voza robe i drugog tereta, kirija, kiridija. rabadija (tur. arabaci) koija. rabatan (tur. harab, harap od. arap. harab ruenje; ruevine) koji je bez reda, nepovezan; troan, polovan, star. rahat-lokum (arap.-tur. rahatlokum, rahati-halkmn) najomiljenija istonjaka poslastica: pihtijasta masa od pirinanog branka, sa eerom, vonim sokovima, bademom, orahom ili lenikom; ratluk. rahmetli (arap.-tur. rahmetli) pokojni, poivi.
34 / 46

raja (arap. gaa'ua stado tur. gaua), nemuslimanski podanici u nekadanjoj Turskoj, uglavnom hriani, koji su bili podloni plaanju haraa;fig. sirotinja, prezreni stale. rajetin (arap. gaa'ua stado, tur. gaua) hrianin u bivoj Turskoj, koji je morao da plaa hara; fig. siromaan, prezren ovek; up. raja. ramazan (arap. rama4an, tur. ramazan) deveti mesec muhamedanske meseeve godine, u koji muhamedanski zakon prepisuje verni-ma strog post, uzdravanje od svih telesnih uivanja prekodan, a noi se provode u molitvi i veselju; posle ramazana dolazi praznik Bajram. re (tur. hirs) muka snaga, mukost. reat (tur. rekat; odlomak muslimanske molitve, dio namaza, padanje niice ijedan namaz ima tri ili etiri reata) redif (arap. radif, tur. redif) rezervna turska vojska koja je pozivana samo za vreme rata; supr. nizam. redeb (arap. ragab, tur. geser) sedmi mesec u muslimanskom kalendaru, ima ZO dana. refena (pere., tur. herifene) zajednica, sloga, udruenje, ortakluk; revena. reis-ul-ulema (tur. reis?l-ulema: starjeina uenjaka ? arap. r??s: starjeina + el-ulm??: uenjaci) titula vrhovnog poglavara islamske v(j)eroispov(j)esti. rende (tur. rende) 1. drvodeljski alat za struganje, strug, blanja; 2. kuhinjska sprava za struganje povra i testa, ribe, trenica. resul (tur. resul, resulullah) ?boji" poslanik, svetac, prorok, apostol; (Resul) nadimak Muhameda. resedija (tur.-ar. residije) kuh. vrsta slatkog jela revena (pere., tur. herifane) v. refena. rezil (arap. radfl, tur. rezil) sramota, poruga, uvreda, grdnja. rema (tur. re$me, arap. raSm) okce, rupica na kleanim ilimima. remeta (tur.) predmet od koralja (najee narukvica) reza (tur. rezo) zasun, zatvara, kraun; zavurnica, prijevornica; jeziac u bravi koji se pomie kljuem; arka na vratima i prozorima rezaija (tur. razakv ) suho groe, groice, cvebe, rozine rezalet (tur.) stid. sram. bruka, blamaa, skandal; srameljivi?!; ponienje rezil (tur.) posramljen, blamiran, obrukan, osramoen, ponien; podao, prosi; na zlu glasu, gnusan, beastan rida (arap. rida, tur. rida) ubrus, rubac, pekir, marama; pokriva na grobu Muha-medovu. rijaset (tur.) zgrada muslimanskog vjerskog starjeinstva rikat (tur.) muslimansko klanjanje pri molitvi. rospija (pere. ruspi, tur. orospu) ljubaznica; nevaljalica; prostitutka. rsuz (tur. hirsiz) bezobrazan, bestidan ovek; lopua, lupe; rsuzin, hrsuz. rufaji (tur.) pl. dervii uveni po svom verskom zanesenjatvu koje granii sa ludilom, nazvali po svom osnivau Ametu Rufaau (HP vek). rufet (arap. hirfa, tur. hirfet) zanat, poziv; zanatlijske udruenje, esnaf;rJet rumuz (tur.) alegorian govor; rumuzai rusvaj (tur. rusvaj predmet poruge) velika guva, mete, kr i lom; divlja pijanka, orgija rupa <rupija> (tur. ru?en sjajan, blistav) mletaki dukat, cekin, zlatnik; rutpija ruvet (arap. hirfa, tur. hirfet) 'v.rufet. rudija (tur. riidiye) srednja kola, gimnazija. rz (arap. 'ird, tur. irz) ast, obraz, potenje; hrz. rum (pere. hiSm, tur. hisim) besan, divlji napad, napad razjarena oveka ili gomile;
35 / 46

razbenjenost, ljutnja. saba (tur. sabah, arap. sabah) sve i prijatan severoistoni vetar; up. sabah. sabaile (arap.-tur. sabahile) prid. u zoru, zorom rano; sabajle. sade-kava (tur. sadekahve) nezaeerena kava sadak (pere., tur. sac ayak) gvozdeni tronoac koji stoji na ognjitu i na kome se, u nekom drugom sudu, kuva jelo. safar (arap. safar, tur. safer) drugi mesec u muhamedanskom kalendaru; safer. saganak (tur. saganak) prekid, mah; kae se: vetar duva na saganak, tj. duva na mahove; povetarac. saglam (tur.) zdrav, u dobru stanju; vrst, pouzdan, ispravan sahat (arap. saa', tur. saat) v. sat. sahibija (tur. sahib, sahip) gospodar, posednik; domain. sahija (tur. sai, arap. sai) glasnik, knjigo-noa. saja (tur. saya, lat. saia) vrsta debele ohe. sajdije (arap.-tur. saatci) asovniar. sajfan (tur. sajvan) 1. ator; 2. suncobran, kiobran sajga (turkm.) preiva iz roda antilopa, ivi u Kazahstanu i u stepama oko Volge sakagija (tur. sakagi) net. mrkavost, balavost (veoma opasno zarazno oboljenje kopitara, koje prelazi i na oveka, za koga je gotovo uvek smrtonosno) sakat (arap. saqat, tur. sakat) oteen u nekom delu tela, bogaljast, kljast. saksija (tur. saksi) posua za uzgajanje cvijea; tegla salep (arap. sahlab, tur. saleb) u doba cvetanja iskopani, popareni pa sasueni gomoljasti koreni nekih orhideja, koji sadre skrob, sluz, eer i belanevinu; samleveni u prah i skuvani daju gusto i hranljivo pie, naroito omiljeno na Istoku. samar (gr. samarion, sagma tovar, tur. semer) sedlasta podloga za tovar na tovarnoj ivotinji; podloga na kojoj nosai vuku teret. samsar (arap. simsar, tur. sansar) trgovaki posrednik, senzal. samsov (tur. samsun) buldog (vrsta psa); pren. glupan, blesan samur (pere. semmur, tur. samur) kuna; krzno od kune; samurovina. sandal (arap. sandal, tur. sandal) vrsta polusvilene tkanine. sandale (gr. sandalon, lat. sandalium, tur. sandal) pl. 1. proste drvene cipele kod starih Grka (samo onovi) koje su vezivali za noge kaiima; 2. danas: veoma lake muke i enske letnje cipele; 3. kratke, zlatom i dragim kamenjem bogato izvezene arape koje nosi visoko katoliko svetenstvo o sveanim prilikama; 4. proste, plitke kone cipele (onovi) nakai-e, kakve nose kalueri. sanduk (arap. sanduq, tur. sandik) drveni koveg, krinja. sandak (tur. sancak) prvobitno: zastava; oblast koju su sultani davali na upravu svojim vojvodama; uprava nad manjom oblasti. santra (tur. santyra) 1. sveanj prua; 2. karirano platno; 3. ograda, okvir; 4. vrsta ranja, rotilj, grude; 5. drvena ograda oko bunara; 6. okolica santur (tur.) glaz. istonjako glazbalo slino cimbalu sarada (arap. siraga, tur. siraca) med. skrofule, tuberkuloze limfnih lezada, najee na vratu; vrsta sakagije, konjske bolesti. saraf (arap. sarraf, tur. sarraf) menja novca, trgovac novcem, hartijama od vrednosti i sl. saraj (pere. seray, tur. saray) v. seraj. saraori (arap.-pers., tur. silahsor) pl. stanovnici nekih sela u Turskoj koji su bili osloboeni od
36 / 46

plaanja poreza i dr. da-bina, ali su, u naknadu za to, vrili javne radove (odravali drumove, utvrenja i sl.). sara (arap. sarrag, tur. zagas) zanatlija koji pravi i prodaje razne predmete od koe (sedla, uzda, bisage, razno remenje, pletene kamdije itd.). sargija (tur. sargi) gruba i retka tkanine za pokrivanje i umotavanje robe. sariluk (tur. sary ut) utica (vrsta bolesti) sarma (tur. sarma ono to je zamotano) vrsta jela koje se pravi od iseckanog, mlevenog mesa uvijenog u list kiselog kupusa, vinove loze i dr. saruk (tur. saryk) al omotan oko kape na glavi, nalik almi; turban, ahmedija sat (arap. saa', tur. saat) asovnik, ura; sahat. satara (arap. satyr, tur. satir) sekirica sa duim seivom i kratkom drkom, mesarska, kuhinjska sekirica za seenje mesa. saum (arap. sawm, tur. savm) muslimanski post. savornja (tur. sabur, safra) balast broda. sa (tur. sac) plitak metalni ili zemljani poklopac pod kojim se na ognjitu pee hleb i pita, pekva. sama (tur. zasta) sitna olovna zrna za puku; rot. sefte (arap. istiftah, tur. sefta, sifta) prvi dnevni pazar koji napravi trgovac, poetak rada. sehir (arap. sayr, tur. seyir) gledanje, posmatranje neeg sa uivanjem, uivanje; seir. seiz (arap. sayis, tur. seyis) konjuar. sejmen(in) (pere. segban, tur. seymen, segmen) psar; vojnik janiarskog puka; kod nas: straar, pandur. seke (tur. seki?, ciki?) stariji ovek koji voli da se muva oko devojaka. selam (arap., tur. selam) turski pozdrav; vetina izraavanja misli i oseanja pomou cvea (omiljena zabava haremskih ena), govor cveem. selemet (arap.) srea, uspeh; selamet. sepet (pere. seped, tur. sepet) kotarica opletena od rogoza ili prua. sepija (tur. sepi) 2. naroita mrka boja u kojoj se tavi koa; kaca ili udubljenje u zemlji za tavljenje koe. serdade (arap. saggada, tur. seccade) mala prostirka na kojoj muhamedanci klanjaju. sert (tur.) tvrd, vrst; otar, estok, ljut (npr. duhan); opor, hrapav, grub, surov; strog, nagao; nemiran, uzburkan (npr. more); sertli sevap (arep. teweb, tur. sevap) dobro delo, zadubina; nagrada ze dobro delo (od Voga); sevab. sevdah (arap. sawda, tur. sevda) ljubav, ljubavna enja i strast. sevdalinka (tur. sevda ljubav, arap. sawda crna u) ljubavna pesma puna enje i strasti. sevdalija (arap.-tur. sevdah) zaljubljen, strastan ovek; ljubitelj ljubavnih pesama. sevdisat i (tur. sevda, arap. sawda) goreti ljubavnom enjom, biti zaljubljen. sikter (tur. siktirmek potjerati) odlazi! nestani! sikter-kava crna kava (druga) koja se daje gostu kao znak da moe otii simit (tur. simit, simid) hleb od najfinijeg peninog brana. sindir (pere. zengir, tur. zincir) lanac. sinija (arap.-pere. sini kineski, predmet kineske izrade, tur. sini trpeza, sofra) niska i okrugla, drvena, bakarna ili srebrna trpeza sa malim okvirom, na kojoj se prinosi jelo i sa koje se jede; velik drveni tanjir. sinpilat (tur. sicillat, arap. sigill) sudsko potvrivanje, suenje.
37 / 46

siridik (pere. siraga, tur. siraca) belilo za lice, kozmetiko sredstvo (sa ivom i drugim kodljivim materijama). sian (tur. sican) mi; sredstvo za trovanje mieva, miomor (trioksid arsena). sivrije (tur. sivri iljast) klijeta sa iljastim vrhom. tzv. "cvikcange" skela (lat. scala, tur. iskele) veliki amac, splav za prevoz preko vode. skerlet (ital. scarlato, tur. iskerlet) otvoreno crvena boja; tkanina u takvoj boji. sklambe (tur.) pojas koji sc opasuje konju oko prsa. konjski oprnjak skrlet (ital. scarlato, tur. iskerlet) 2. v. skerlet. sofa (arap. suffa, tur. sofa) iroka klupa du zida, u sobama, pokrivena tkaninama,. na kojoj se sedi i spava. sofra (arap. sufra, tur. sofra) trpeza, stol softa (pere. su^te, tur. softa) ak velike kole u Turskoj, naroito prava i bogoslovije; imam koj i se na grobu umrlog sultana svaki dan moli Bogu za njegovu duu. soj (tur. soy) porodica, pleme; rod, vrsta. sokak (arap. zuqaq, tur. sokak) kratka i uzana ulica. solak (tur.) 1. ljevoruk ovjek, ljevak; 2. nekada: pripadnik posebnog turskog gardijskog janjiarskog korpusa somun (gr. psomfon, tur. somun) penini hleb sa kvascem. sorgu (tur.) perjanica spahija (pere. sipahi) 1. konjanik u nekadanjoj turskoj vojsci; 2. veliki posednik zemlje, veleposednik. spahiluk (pres., tur.) veliki posed, imanje spahije. srklet (tur. svklct) kazna, patnja; prijetnja kaznom: tegobu, potekoa, nevolja, uzrujanost srma (tur. sirma) srebro, srebrna ili zlatna ica, konac. srmajli (tur. sirmah) srmom, tj. srebrnim ili zlatnim koncem vezen, ukraen. sra (tur. sirca) staklo; pril. srali. srt (tur. syrt) ivotinjski hrbat; hrbat planine subaa (tur. subai) gradski nadzornik u Turskoj Carevini, predstavnik dahijske vlast i u sel ima u Srbi j i pred prvi srpski ustanak. suduk (tur. sucuk) kobasica; kobasica od oraha i zgusnutog slatkog vina. sul (tur. sul, sulh) nagodba, pomirba sultan (arap. sultan, tur. sultan) muslimanski vladalac, samodrac, car; ranije: turski car. sunet (arap. sunna, tur. siinnet) pravilo, zakon, Prorokov propis (obavezan kao i boja zapovest); obred obrezivanja muke dece kod muslimana; suneti pl. dela i izreke Muhamedovo. suniti (arap. sunniyy, tur. sunni) pl. lanovi islamske sekte koji, sem Korana, smatraju obaveznim samo predanjem sauvana dela i izreke Muhameda i etvorice prvih kali-fa; up. iiti. suner (tur. sunger) zool. spuva, Euspongia officinalis; spuva za brisanje. sura (arap. sura, tur. sira) glava, poglavlje, red, linija, redak u knjizi, odeljak iz Korana (kojih ima 114); u Frukoj Gori: red drva u hvatovima. suriaka (tur. sadaka) milostinja, milodar; sadakaj-fitra milostinja udijeljena u posljednjih deset dana mjeseca ramazana surduk (tur. surmek) mali brdski klanac. surgun (tur. surgiin) prognanih, izgnanik; dati surgun-paso proterati, isterati, izagnati, najuriti, otpustiti. surma (tur. surme) boja za kosu i obrve. suruntija (tur. suriintu) nevaljala ena skitnica, suklata (izraz se upotrebljava i za mukarce).
38 / 46

susam (arap. susam, simsim, tur. susam) bot. v sezam. sutlija (tur.-pere. sutlu a?) pirina kuvan u mleku, sa eerom i cimetom. aban (arap. sa'ban, tur. gaban) osmi mesec u muslimanskom kalendaru, izmeu 15. V i 15. VI, ima 29 dana. afran (arap. zafaran, tur. safran) bog. lukoviasta biljka sa tri vlaknasta ita u cvetu, koji se upotrebljavaju kao zain, kao lek i za bojenje. ah (pere. Sah, tur. ah) 1. kralj, titula persijskog vladaoca i nekih orijental-skih vazalnih kneeva; 2. poznata i veoma stara igra na dasci sa 64 polja i sa po 16 crnih i belih figura (pronaena u Indi-ji, a u Evropu donesena iz Persije); dati ah svojom figurom prisiliti protivnikog ?kralja" da menja svoje mesto ako moe, ili da se zakloni sopstvenom figurom; drati koga u ahu fig. imati ga u rukama, drati u kripnu. ahit (tur.) svjedok, oevidac ajan (tur. sayak) vrsta zbijenog sukna (za seljako muko odelo). akal (pere. Segal, tur. cakal, sskr. srigala) zool. grabljive, kurjaku slina ivotinja sive i zlatnoute dlake (u Aziji i Africi). alvare (pere. Salwar, tur. $alvar) duge i vrlo iroke istonjake (enske) akire. amar (tur. ?amar) uka, pljeska, pljuska. amdan (pere. 5em'dan, tur. ?amdan) svenjak. amija,(pers. ate, tur. ate) enska marama za glavu, povezaa. ap (arap. Sabb, tur. ?ar) 2. stipsa; vet. zapaljenje papaka (marvena i svinjska zarazna bolest). arkija (arap. Sarqiyy, tur. garki) muziki instrument, vrsta tambure s dugakom drkom; argija. artovi (arap. Sart, tur. art) pl. lanovi (simboli) islamske vere. aav (tur.) luckast, budalast aijast (tur. aii razrok, akiljav ator (pere. cader, catr, tur. cadir) poljska, naroito vojnika kolibice od platna na tapovima; atra, ador. eboj (pere. ?eb no, buy miris, tur. ebboy) bog. ukrasno cvee, Cheiranthus cheiri. edrvan (pere. Sldirwan, tur. adirvan) vodoskok, naroito kod damija i po trgovima za uzimanje avdesta. efak (tur. afnk) prelijevanje boja; sjaj uope, jutarnje ili veernje rumenilo na obzorju; efak sanak uk zore efija (arap. SafT, tur. ?efi) prvi sused od imanja. efiluk (arap.-tur $efilik) prven-stveno pravo prvog suseda na kupovinu susednog imanja. egrt (pere. Sggird, tur. ?akirt) zanatlijski i trgovaki uenik. eh (arap. Sayh starac, stareina, tur. ?eyh) kralj, vladalac; u ahu: napad na ?kraljicu"; up. ah. eher (pere. Sehr, tur. gehir) varo, grad. ehiti (arap. Sahid, tur. ehit) t. lanovi islamske religiozno sekte koji priznaju samo Koran, a odbacuju uenje sunita; up. suniti. eik (arap. Saylj, tur. ?eyh) starac; titula uvaenih lica, optinskih ili plemenskih poglavica, manastirskih stareina i uglednih propovednika (na Istoku). eislam (arap., tur. gehislam) muslimanski verski poglavica. ejtan (arap. Saytan, tur. geytan) avo, sotona; fig. dovitljiv ovek, obeenjak; eitan. enluk (pers.-tur. genlik) veselje, radost, svetkovina, praznovanje, javno veselje. erbe (arap. Sarba, tur. gerbet) kod Turaka: osveavajue pie, medovina; toplo pie od peenog eera, slino aju; erbet.
39 / 46

erbet (arap.) v. erbe. eret (arap. SBrra zlo, tur. erret) lukavac, prepredenjak; nestako, vragolan; lukav, prepreden, pritvoran, podmukao. eretluk (arap.-tur. $erretlik) lukavstvo, prepredenost, podmuklost; nestaluk. erif (arap. Sarif, tur. $erif) 1. odlian, plemenit; titula potomaka Muhamedovih, titula upravnika Meke = emir. erijat (arap. Saria' pravi put, tur. ?eriat) uenje (ili: osnovni propisi) islamske vere; pravi put, zakon boji, zakon zasno-van na Koraku, za razliku od adeta, osno-vanog na obiajnom pravu; erijatsko pravo pravni sistem kome je svrha da, na osnovu propisa vere, upravlja odnosima u islamskoj verskoj zajednici. eval (arap. sawwal, tur. ewal)) deseti mesec u muslimanskom kalendaru, poinje 7. jula, i ima 29 dana. eer (pere. Seker, tur. eker) slad. eana (pere. Seghane, tur. e?hane) vrsta stare puke koja se punila spreda; iana. iiti (arap." sii'yy, tur. 11) pl. lanovi islamske religiozno-politike sekte, rairene naroito u Persiji, koji ne smatraju samo Muhameda za proroka, nego i Aliju, Muhamedovog zeta, i imame koji potiu iz njegove porodice, u kojima takoe gledaju ovaploenje boanstva; up. suniti imir (pere. siimgad, tur. îmsir) vot. zimzeleno ukrasno iblje sa utim cvetovima u grozdovima i s crvenim bobicama, Buxus sempervirens. imirika (pere.-tur. $imir) bog. divlji imir, Berberis vulgaris. indra (tur. endere) dapgice (jelove ili brestove) kojima se pokrivaju kue. inik (gr., tur. ?inik) uplja mera za ito razliite teine prema razliitim krajevima (8, 10, 20 do 80 oka). ira (pere. sire, tur. ira) sok izmuljanog zrelo groa, jo neprevrelo vino. irfeh (tur.) galerija oko minareta na moeji, odakle mujezin poziva verne na molitvu. irit (arap. Sarit, tur. ?erit) traka koja se priiv kao ukras na narodnu nonju ili kao znak ina na uniformi. iar (pere. Sikar, tur. ikar) lov, plen; dobit, laka zarada, korist; blago, imetak. ie (pere. SlSe tur. ?i?e) boca, staklo.up. skafa. kembe (pere. Sikembe, tur. i^kembe) burag, eludac, trbuh. urfeb (tur., ar. Sarufa) galerija oko minareta na moeji odaklo mujezin poziva vjernike na molitvu Tatari (pere. Tatar, tur. Tatar) pl. prvobitno: ime jednog mongolskog plemena; docnije, u sred. veku: opte ime razliitih ratnikih plemena mongolskih, tunguskih i turskih u Srednjoj Aziji; danas: Turcima srodne pleme koje ivi u krajevima na severnom delu Crnog mora (Krim, Kavkaz, Ural i dr.); nekada u Turskoj bili uveni kao skorotee; otuda: tatarin = skorote-a, glasnik, ulak. Tatarin (pers.-tur.) v. Tatari. Terazije (pere. terazu, tur. terazi) ime ulice u centru Beograda i jedne mahale u Sarajevu. Za vreme turske vlasti to je bilo mesto gde se na vodovodnoj mrei nalazio rezervoar (terezija, terazije) odakle se merila, razvodile voda u raznim pravcima. Topider (tur. topcu deresi tobdijska dolina) dolina sa reicom kod Beograda, danas park. Tuzla (tur. tuzla solana, mesto gde se vadi so) ime dveju bosanskih varoi sa izvorima soli koje su se pre dolaska Turaka zvale Soli. galeb (arap. talib, tur. talebe) istraiva, ispitiva, naroito na polju nauke; uenik; student; naunik.
40 / 46

tabak (arap. tabaq, tur. tabak) 1. komad hartije razne veliine sa dva lista; tamparski tabak list hartije koji ispresavijan daje 16 tampanih strana razne veliine; autorski tabak tampana hartija sa ZO 000 tamparski^ slova i drugih znakova. tabakana (arap.-pers.-tur. tabakhane) koarska radionica, mesto gde se ini sirova koa. taban (tur. taban ravan) donja strana stopala. tabun (tur. labun, rus. tabu'n) velika stada konja u ruskim stepama taftija (pere. sahtyan, tur. sahtiyan) uinjena koa. tain (arap. ta'yin odrediti, tur. tayin obrok, sledovanje) obrok; vojniki hleb, sledovanje. taklidi-seif (tur. taklid seyif) ceremonija kad sultan pripasuje sablju (to je zamenjivalo krunisanje). takrir (arap. taqrir, tur. takrir) slubeni akt, naroito akt o ubatinjenju. taksit (tur.) obrok plaanja, rata talambas (arap. tabl bubanj, pere. baz od baljten igrati, tur. davulbaz, tulumbaz) vrsta bubnja. talija (arap. tali', tur. talih) srea, naroito: dobra srea; zvezda pod kojom se neko rodi; sudbina. talpa (tur.) velika debela daska, brvno. talpara (tur.) brvnara, kua nainjena od talpi. taman (arap. taman, tur. tamam) pril. ba, upravo, potpuno. tamaar (tur. tamahkjar) pohlepnik tambura (arap. tanbur, tur. tanbura) muz. poznati muziki instrument sa etiri do est metalnih ica. tandara (tur. tandir) prvarnice. tandara-mandara (tur. tandir-mandir) zbrkano, ispreturano, s brda s dola, bez reda i smisla. tane (pere. dane, tur. tane) topovske ili puane zrno, metak iz vatrenog oruja. tapija (tur. tapu) zvanino pismeno o svojini kakvog nepokretnog imanja. taraba (pere., tur. tahta daska, perde pregrada, zaklon) plot, ograda od dasaka. tarabolos (tur.) svileni pojas ukraen resama i arama. tarana (pere. terjiane, tur. tarhana) izdrobljeno testo na mrvice u obliku zrnaca, i osuene, od ega se pravi istoimena orba. tarapana (arap.-pers., tur. darbhane) 1. kovnica novca; 2. guva, gomila, gurnjava. taslaisati (tur. taslamak) ponositi se, oholo se drati, praviti se vaan. taslak (tur. taslak) panj; neobraeno drvo od kojeg se pravi orue; ekipa, forma. tatarski (pers.-tur.) koji se tie Tatara, koji pripada Tatarima; tatarska vest nepouzdana vest, vest kojoj se ne sme pokloniti vera (po tome to je jedan Tatarin, za vreme krimskog rata 1854. bio doneo ne-tanu vest o padu Sevastopolja). tatli (tur. tatli) slatko, ukusno, blago. tava (tur.) tiganj, posuda za peenje tavan (tur.) potkrovlje, podstreje; strop; pod taze (pere. taze, tur. taze) novo, svee, mlado, tek spravljeno (jelo), tek ubrano (voe) ta (tur. ta) kamen. tebeir (tur.) kreda tebrik (tur.) estitka teferi (arap. tafarrug veseliti se, tur. teferiic) izlet u prirodu sa zabavom, razo-nodom, uivanje u prirodi; mesto gde se prireuju ovakvi izleti. tefter (gr. diftira, tur. defter) belenica, spisak, zapisnik; raunska knjiga; trgovaka knjiga primanja i izdavanja.
41 / 46

tefterdar (gr.-pers., tur. defterdar) inovnik koji vodi knjigu primanja i izdavanja raunovoa. tek (tur., perz.) istom; jedva, teko tekija (arap. takya, tur. tekle) muslimanski (derviki) manastir u Turskoj; turska kapela. telal (arap. dallal, tur. tellal) javni vika, glasnik; trgovac starim stvarima, starinar. telalnica (arap.-tur.) starinarnica. temena (arap. tamanni eleti, tur. temenna, temennah) pl. turski nain pozdravljanja, pri emu se ruka, uz mali naklon, stavi na srce pa onda na elo. teoba (tur. tovbe) prijekor, pokajanje, skruenost tepeluk (tur. tepelik) enski fes izvezen zlatom ili srebrom i ukraen niskama bisera i zlatnim i srebrnim novcem. tepsija (tur. tepsi) plitka i okrugla bakrena posuda, naroito za peenje pite. teravija (arap. tarwiha, tur. teravi) kod Muslimana: klanjanje uz ramazan. terazije (pere. terazu, tur. terazi) runa vaga, sprava za merenje koja ima dva tasa sa dve strane, koji vise. terduman (arap. targXimon, tur. terciiman) tuma; takoe: posrednik kod turskih vlasti. terevenka (tur. tereffu skakanje, dizanje) pijanka, orgija, buna zabava terluci (tur. terlik papue) pl. obua od meke koe koja uva unutarnju obuu, slino kaljaama. tertib (tur.) 1. red, raspored: 2. tipografski slog; 3. format knjige; 4. lijeniki recept terzija (pere. derzi, tur. terzi) kroja narodnog, seljakog odela. terzijan (pere. tar ica, zene od zeden udarati, svirati, tur. taziyane, tarzene) pero kojim se udara u tamburu. teskera (arap. tadkira, tur. tezkere podsetni-ca) pismeno, cedulja; pismena dozvola, putna isprava; potvrda; poziv. teslimiti (arap. tasllm, tur. teslim) predati, ustupiti kome to; osloboditi se ega. testera (pere. destere, tur. testere) pila, aga. testija (pere. desti, tur. testi) zemljani krag za vodu. tetrivan (pere. taht presto, rewan pokretni, tur. tahtiravan) nosiljke, palankin. tevabija (arap. tawabi', tur. tevabi) pratnja pristalice, istomiljenici; fig. ?sena i deca lanovi porodice (blii). tezga (pere. destgah, tur. tezgah) trgovaki, duanski sto il i klupa; zanat li jske klupa. tiganj (gr. teganon, tur. tigan) plitka metalna posuda za peenje (mesa, jaja i dr.), tava. timar (pere., tur. timar) 1. negovanje stoke, naroito konja; 2. feudalne dobro koje je donosilo do 20 000 aspri prihoda, a koje su turski sultani davali odlinim vojnicima na uivanje, pod uslovom da na svakih 3 000 aspri godinjeg prihoda daju za rat po jednog konjanika i da sami idu u rat. timaristan (pere., tur. timar) turska bolnica za umobolne. titra (tur. titremek titrati, treperiti) jeza, drhtavica (od zime). tobdibaa (tur. topcu ba?i) zapovednik artiljerije. toke (tur. toka) pl. krupna srebrna dugmad, kao ukras na prsima dolame. tokmak (tur. tokmak) malj, mali buzdovan; zvekir na vratima; teg obeen o ue iza vrata tako da se sama zatvaraju; velika kljusa, gvoa (za hvatanje zveradi); fig. omalen i pleat ovek; mokljan, zvrn-dov, ovek zadrt a glup. top (tur. top) 2. voj. artiljerijske oruje. topuz (arap. dabbus, tur. topuz) buzdovan. topilar-aga (tur.) artiljerijski general u Turskoj. torba (pere., tur. torba, tobra) manja vrea koja se nosi preko ramena ili na leima (lovaka, vojnika, aka itd.).
42 / 46

tozluci (tur. tozluk) pl. dokolenice. tucak (tur. tutsak.) lutalica, skitnica tufegdija (pers.-tur. tufekci) pukar. tufek (pere. tufenk, tur. tufek) puka; pucanj iz puke. tug (pere. tug, tur. tug) konjski rep privezan na vrhu koplja, sa zlatnom jabukom na vrhu, koji se nosio kao zastava, pred paama kad su putovali ili ili u boj (veziri su imali pravo na tri tuga, zato su se zval i u tugl i paa, paa od tri konjska repa). tulbe (arap. turba, tur. turbe) grobnica, kapela nad grobom (turskih careva i velikaa); turbe. tulipan (lat. tulipa, tur.-perz. tulban) bot cvijet iz porodice ljiljana (nazvan zbog slinosti s turbanom) tulum (gr. tylemos, tur. tulum) meina, npr. za vino; fig. prazne glave, nesabran ovek. tulumba (ital. tromba, tur. tulumba) 1. mrk za crpljenje vode ili za gaenje poara; pumpa; 2. vrsta slatkih zalivenih kolaa u obliku malih krastavaca. tulumina (tur.) velika meina; takoe: porez koji su nekada spahije uzimale od vinogradara. tumbas (pere. dum rep, kraj, krma, baz koji se igra, tur. tombaz) amac za pontonski most. turban (pere. dulbend, tur. tiilbent) belo platno koje muslimani obavijaju oko fesa, kao ukras; obviti turban primiti islam, poturiti se. turbe (arap. turba, tur. turbe) v. tulbe. turija (tur. turku) turska pjesma, popijevka turijat (tur. lurkijal) 1. turski nain ivota; 2. turkologija, izuavanje turskog jezika, knjievnosti i kulture turli (tur. turiti) razliit, arolik, aren turpija (tur. torpu) vrsta elinog orua raznog oblika za struganje eljeza i dr. kovina; rapa turija (pere. turS, turu kiselo, tur. turgu) voe ili povre ostavljeno u slanoj vodi ili siretu za zimu. tutkalo (tur. tutkal) lepilo koje upotrebljavaju stolari i obuari. tutun (tur. tutiin) duvan. tu (tur. tuc, tunc) bronza. udera (arap. frugra tur. hucre) mala i trona kua, straara. ugursuz (tur. ugursuz) nevaljalac, nesrenik. ujdurma (tur. uydurma udeavanje, podudaranje) veto udeena stvar, smicalica, podvala. ulak (tur. ulak) skorotee, glasnik-konjanik (koji je nekada, u Turskoj, imao pravo da svog umornog konja uz put zameni odmornim konjem svakog konjanika koga sretne). ulama (tur.) vrsta veza. ulan (polj. ulan, hulan, tur. oghlan) kopljanik konjanik, vrsta lake konjice tatarskog porekla, najpre uvedene u Poljskoj, naoruane pitoljima, sabljama i kopljima. ular (gr. eega, tur. yular) konjski povodac. ulek (tur. olek) posuda za mjerenje ita ulema (arap. 'ulama, tur. ulema) pl. znalci zakona, klasa turskih pravnika koji se ujedno smatraju i kao svetenici i dobri poznavaoci i tumai teksta Korana, islamskog predanja i njihovog znaaja. ulema-medlis (arap.-tur. ulema meclisi) skup, vee ulema (upravni i nadzorni organ islamske verske zajednice). unka (tur. on ka) jabuka na sedlu, obluk, obluje urma (pere. hurma, tur. hurma) plod od jedne vrste palmi, datulja. urnek (tur. ornek) pregledalica, obrazac, mustra; uzor, remek-delo.
43 / 46

ustabaa (pere.-tur. usta basi) stareina, predsednik zanatlijskog esnafa, glavni, struni majstor. utija (tur. iitii) zagrejano glatko gvoe za glaanje rublja, pegla. uzengija (tur. iizengi) stremen na sedlu. uzun (tur. uzun) dug, dugaak, visok. uzur (arap. huzur prisutnost, tur. huzur smirenje) odmor, dokolica, poivanje. ukur (tur. uckur) svitnjak, ganik. utuglija (pers.-tur. iictuglu, ii?, tri, tugKOH,-ski rep) paa sa tri tuga. uur (arap. 'ur, tur. 6ur) desetak, ujam, naknada za uslugu; uzeo bog od njega uur bog ga obeleio nedostatkom, tj. nije pri svoj pameti. Venedik (tur. Venedik, nem. Venedig) stari naziv u naem narodu za dananju Veneciju (Mletke). vaiz (arap., tur. vaiz) propovednik, poznavalac verske literature (kod muslimana). vajat (arap. hayat, tur. hayat) 1. omanja, obino drvena zgrada u dvoritu seoske kue za noivanje mladenaca i za dranje spreme, voa i sl.; 2. trem, doksat (u seoskoj kui). vajda (arap. fa'ida, tur. fayda) korist, dobit; interes; fajda. vakat (arap. waqt, tur. vakit) 2. vreme, as, odreeni as kad treba neto da se uradi; vreme muslimanske molitve ? namaza, sama molitva. vakti sahat (tur.) smrtni as, agonija vaktile (arap.-tur. vaktiyle) u staro vreme, nekada. vakuf (arap. waqf, tur. vakif) kod muslimana: zadubina za opte religiozne i humane svrhe, sa ciljem da podie i izdrava damije, kole, javne biblioteke, bolnice, sirotita, vodovode i dr. vakufhama (tur. name pismo, knjiga) popis odredbi o upravi i uporabi nekog vakufa valah (arap. wa-llah, tur. vallahi) bogme, zaista, odista, ba, e ba. valatati (tur. fal gatanje) proricali, vraati, galati valija (arap. wali, tur. vali) guverner, carev namesnik, turski vojno-administrativni stareina jedne oblasti. varak (arap. varaq, tur. varak) list, listi, pismo, pisamce. vari (tur.) nasljednik vaka (tur. vaak ris) pas, pseto. verem (arap. waram, tur. verem) l. suica, tuberkuloza; 2. tuga, jad. veresija (tur. veresi) kupovina ili prodaja na veru, prodaja na kredit. verevija (tur. verevi) lanani vez vergija (tur. vergi) porez, danak, hara. vermati (tur.) potovati, zazirati, bojati se; fermati. vesvesa (tur. veavese) 1. sumnja, sumnjiavost; strepnja, nespokojstvo, strah; 2. melankolija; 3. umiljenost, tlapnja; 4. nesvjestica vezir (arap. wazer, tur. vezir) na Istoku: titula visokog dravnog inovnika; u bivoj Turskoj Carevini: titula ministra predsednika (veliki vezir). vezma (tur. vezne spremnica) 1. nekada: mnla rnana tikvica za dranje puaanog praha; 2. vrsta hamajlije (mala trokutasta srebrna kutija u kojoj se dri zapis); 3. mala i osjetljiva vaga veil (arap. wakil tur. vekil) punomonik, zastupnik; nekad turski ministar. vilajet (arap. wilaya, tur. vilayet) mesto roenja, zaviaj; pokrajina, provincija, oblast kojoj stoji na elu valija (u Turskoj). vilajetlija (arap.-tur. vilayetli) zemljak. vilj (tur.) zool. slon. Zuavi (arap. Zwawa, tur. zuaf, fr. zouave) pl. stanovnici okruga Zuavije u pokrajini Konstantini
44 / 46

koji su nekada za novac stupali u vojnu slubu gospodara Alira, Tunisa i Tripolisa; po njima svojevremeno nazvana francuska kolonijalna peadija u Aliru. zaabiti se (prema tur. abajlamak) zaboraviti se u zanosu zadolmiti (tur. dolmak puniti, ispuniti) zagaliti; ograditi nasipom zagar (tur. zagar, ma. agar) lovaki pas, hrt, ogar. zahmet (tur. zahmet, arap. zahma) trud, muka. zaira (arap. dahira, tur. zahire) hrana, rezervna hrana. zajim (tur. zaim voa) v. zijamet. zakum (tur. zakkum) v. oleandar zambak (tur.) 1. ljiljan, krin; 2. perunika zamet (tur. zahmet) nevolja, tekoa, napor, trud, muka. zampt (tur.) naziv u nekim naim krajevima za arapsku gumu. zanat (arap. san'at, tur. sanat) majstorija, vetina; obrt. zapt (arap. dapt, tur. zapt) l. stega, disciplina; 2. zaustavljanje daha u prsima kod astmatiara; 3. prav. sekvestriranje, zaplenjivanje. zaptija (arap.) v. zapija. zapija (tur. zaptiye, arap. dabtiyya) upravnik, guverner; onaj koji odrava red i disciplinu, straar, redar; zaptija. zar (arap. izar, tur. zar koica, opna) 1. veo, koprena koju u nekim krajevima nose preko lica muslimanske ene; zavesa, zastor; 2. kocka u nekim igrama; srea u igri. zarda (tur. zerde) riza ili ostupana penica kuhana u razvodnjenom eeru zarf (arap. zarf, tur. zarf posuda ) duh, vetina, otroumnost; elegancija; korice, zamotak; ukraena metalna aica u kojoj, pri sluenju kafe, stoji fildan. zaruret (tur.} 1. im. nuda, nevolja; 2. prid. prijeko potreban, neophodan zat (tur.) osoba zaval (tur. zcval) krivnja; odgovornost zeir (tur. zikir uspomena; znak) zlatan prsten peatnjak zeher (pere. zehr, tur. zehir) otrov. zejtin (arap. zaytun, tur. zeytin) maslina, ulje. zejtinlik (arap.-tur. zeytinlik) maslinjak; kra kod Soluna sa grobljem srpskih vojnika umrlih i poginulih u borbama na solunskom frontu, 1915?1918. zelenkada (tur. zerrin kadeh) bot. sunovrat, narcis zelzela (tur. zelzele) potres zekat (arap. zaka(t)) v. zekijat. zekijat (arap. zaka(t)) etrdesete deo prihoda u novcu i svaki etrdeseti komad sitne stoke koji, po propisima Korana, treba davati na pomaganje sirotinje, vrsta muslimanskog verskog poreza; zekat. zelenkada (pere.-arap., tur. zerrin kadeh zlatna aa) vot. batenske lukovina biljka levkastih, miriljavih cvetova, belih i utih; narcis. zeman (arap. gamap, tur. zeman) vreme; vek, stolee; smrt, umiranje. zembil (pere. zenbil, tur. zembil) torba izraena od rogoza, trske, platna, koe i sl., koja obino slui za noenje namirnice. zeniluk (tur. zenginlik) bogatstvo, blagostanje. zera (tur. zerre, arap. darra, fr. zero) neki veoma mali mrav; siuni deli, trunica; kod nas: neto vrlo malo i sitno; nema ni zere, nema nita. zerdav (tur. zerdeva, pere. zerd) zpol. samur.
45 / 46

zerdenlija (tur. zerdali) vrsta sitne i slatke kajsije sa gorkom jezgrom. zerger (tur.) zlatar zert (tur. snrt ut, blijed) 1. prid. naprasit, ljut: 2. pril. muno, neugodno zevak (tur.) dokolica, odmor, uivanje zeval (tur.) 1. kraj, propast; opasnost; 2. najvia toka sunca (u podne) zevzek (tur. zevzek) blesavko, glupak. zier (tur. zikir) zazivanje Bojeg imena; ziir zift (tur. zift) crna gar od duvana na unutranjoj strani ibuka, lule, mutikle i sl. zijafet (tur. ziyfet), arap. diyafa) gostoljubivost, doek gosta, gozba, ast; kad mu vidi kijafet dao bi mu zijafet, kad ga vidi kako je lepo odeven, primio bi ga u kuu kao gosta (tj.: prevario bi se ovek kada bi nekoga cenio samo po spoljanjem izgledu). zijamet (tur. ziamet, arap. zaa'ma) vojniki feud sa godinjim prihodom od 2000 aspri najmanje; sopstvenik takvog feuda zove se zajim. zikr (tur. zikir, arap. dikr) spominjanje Boga kod muslimana; verski obredi dervia. zile (pere., tur. zil) l. dve okrugle ploice, u obliku tanjiria, koje zvee udaranjem jedne o drugu; slue kao sastavni delovi defa i daira, ili kao samostalni muziki instrument; inele, kastanjete;2. praporac, zvonce. zindan (tur. zindan, pere. zindan) tamnica. zonil (tur. zengin) imuan, bogat. zor (tur. zor, pere. zor, zur) sila, snaga, mo; nasilje, bes. zoran (pere., tur.) silan, snaan, moan, napastan, besan. zorba (tur. zorba, pere. zor sila, bahten igrati) buna, ustanak; nasilje. zorli (tur.-pere.) jako, snano, silno, silovito, estoko. zort (tur. zort, arap. dart) strah, plaljivost. zubun (tur. zibin, arap. gubba) gornja haljina sa kratkim rukavima ili bez rukava, sastoji se od tri dela, razne veliine i sa ukrasima. zuhur (tur.) pojava, dogaaj zulhide (arap., tur. zilhicce) ime dvanaestog meseca po muslimanskom kalendaru. zulkade (arap., tur. zilkade) ime jedanaestog meseca po muslimanskom kalendaru. zulufi (tur. zilliif, pere. zulf) pl, kudrava kosa koja visi niz uvo, uvojci, zulovi. zulum (arap zulm, tur. zuliim) nasilje, ugnjetavanje; tiranski postupak. zulumar (pere.-tur. zulumkar) nasilnik, tlailac, ugnjeta. zulumariti (tur. zuliim) initi zulum, nasilje, ugnjetavati, tlaiti, tiranisati. zumba (pere. sunbe, tur. zimba) sprava za ponitavanje taksenih maraka buenjem. zumbul (pere. sunbul, tur. sumbul) bog. divlja i batenska lukovina biljka, najee bele, ruiaste ili plaviaste boje, vrlo miriljave cveta, Hyacinthus arientalis. zurle (pere. surna, tur. urna) muz. narodni drveni duvaki muziki instrument sa dvostrukim jezikom; svira se obino uz pratnju tupana. zurne v. zurle. zvekir (tur. zekir) metalni predmet za lupanje u vrata, obino u obliku prstena, alke, koluta.
46 / 46

Bosansko Turski Rijenik

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bosansko Turski Rijenik

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Bosansko - turski rijenik