JAKI DUHOVI
Nije dovoljna samo jačina volje, niti samo jačina osećanja, niti samo jačina uma. Niti je
sve ovo ukupno dovoljno bez svetlog cilja.
Šta vredi atletu brzina nogu i jačina pluć
a, ako se svak u strahu sklanja od njega i ako
niko ne želi pomoć njegovu?
Sve silne i burne stihije prirodne, obučene u mrak noćni, ispunjavaju putnika strahom.
No, kad ih jutarnje Sunce osvetli, putnik se prijatelji s njima.Takvi su i takozvani jaki d
uhovi. Obučeni u tamu egoizma i sujete oni su strašilo iljudima i prirodi oko sebe. No, kada se osvetle božanskom svetlošću, oni postajuistočnik radosti za sve oko sebe.
Jači je grad od kiše, ali zato ipak grad nema prijatelja na zemlji.
DOBROTA JE DALjNOVIDADobrota je daljnovida i vidi najdalje uzroke. Zloba je kratkovida i vidi najbliže uzroke.Zloba i tica vide, da je potreban oblak, da bi pala kiša. Dobrota vidi, da je potreban Bog,da bi pala kiša.
Zloba i magarac vide, da je potrebno đubre,
da bi rastao kukuruz. Dobrota vidi, da jepotreban Bog, da bi rastao kukuruz.
CELINA OČIGLEDNIJA OD DELA
Uvek je očiglednija celina nego deo celine. Ovo svakako zbog smislenosti i
celishodnosti celine.
Očigledniji je hrast nego žir na hrastu. Očiglednija su kola nego osovina kola. Očigledniji je čovek nego ruka čoveka. Celina prirode očiglednija je nego ma koja stvar u prirodi.
Bog je očigledniji od prirode i od svega u prirodi. No kad se čovek zagleda u žir nahrastu, žir mu postaje očigledniji
od hrasta. Kad se zagleda u točak, točak mu postajeočigledniji od kola. Kad se zagleda u ruku, ruka mu postaje očiglednija od čoveka. Kadse zagleda ma u koju stvar u prirodi, ta stvar mu postaje očiglednija od prirode. Kad se
zagleda u prirodu, priroda
mu postaje očiglednija od Boga.
No ova očiglednost dela jeste trenutna, dok je očiglednost celine trajna.