ZLATNICI ROMANA III. ARGIRA U LJUBUKOM Novac bizantskoga cara Romana III.

Argira, koji je vladao nepunih est godina (12.11.1028.11.4.1034.), i dalje je enigma za numizmatiare. Nikola Jaki (Solidus romanatus na istonoj jadranskoj obali, Starohrvatska prosvjeta 12, Split, 1982, 173-184) analizirao je bizantske zlatnike na irem prostoru istonoga Jadrana i utvrdio da su upravo zlatnici Romana III. Argira znatno brojniji od novca drugih bizantskih careva iz 10. i 11. st. Prema njegovoj evidenciji iz dvaju splitskih i jednoga zagrebakog arheolokog muzeja pronaeno je 85 primjeraka pojedinanih solida Romana III., a samo 12 primjeraka estorice drugih bizantskih careva. Usto, ostave s njegovim zlatnicima takoer su brojne: Mu (18 primjeraka), Trilj (8), Klobuk (23), Vitina (6), Imotski (15) i Drenica (300). Michael Metcalf (A Shipwreck on the Dalmatian Coast and Some Gold Coins of Romanus III Argyrus, Greek, Roman and Byzantine Studies 3, Cambridge, 1960, 101-106) pretpostavlja da je bizantski brod, koji je poslao magistar Ivan Orfanotrop caru Mihajlu IV. Paflagoncu s 10 centenarija zlata (72000 solida, u Jakievu lanku pogreno 7200 solida), doivio brodolom kod "ilirske obale" 1040., nakon ega je zlato prigrabio zetski arhont Stjepan Vojislav. Ipak, ova duhovita pretpostavka daleko je od realnosti, ponajprije zbog vijesti da brod, koji je poslan iz Konstantinopola u Solun, doivi brodolom kod ilirske obale (Philip Grierson, Catalogue of the Byzantine Coins in the Dumbarton Oaks Collection and in the Whittemore Collection, 3/1, Washington, 1973, 58). Jaki je ponudio rjeenje kako je dalmatinski arhont Grgur Dobronja iz Zadra u dva navrata primio od cara Romana III bogate novane poklone, to je kasnije razlogom estih pronalazaka bizantskih zlatnika na istonoj jadranskoj obali (N. Jaki, o.c., 180-183). Analizom zlatnika Romana III. Argira (zvanih histamenoni) pozabavio se Ivan Marovi (Novac Romana III. Argira u Arheolokome muzeju u Splitu, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 99, Split, 2006, 275-297). Opisao je ostavu iz Klobuka, koju su pronale 1930. djevojice Tomica Petrovi i ima Antunovi u ogradi zvanoj Laze, pa ih je otkupio tadanji ravnatelj Splitskoga muzeja Mihovil Abrami po cijeni od 150 dinara po primjerku. Pretpostavlja se da je u ostavi bilo 56 primjeraka novca, ali je Muzej otkupio preostatak od 23 komada. Zlatnici iz Klobuka (Sl. 1) nisu posve identini, najee su promjera 25 mm i teine 4,07 do 4,36 gr. to se tie nalaza bizantskih solida 1890. u Vitini, njih u svojemu lanku spominje N. Jaki (o.c., 179), ali s izvjesnim netonostima. Navodi lanak K. Patscha (Nahogjaji novca, Glasnik Zemaljskoga muzeja u Sarajevu 12, Sarajevo, 1900.) i str. 770 (i to dvaput). Rije je o 570. str. jer Glasnik br. 12 ima ukupno 596 strana. Usto Jaki pie (str. 179, b. 36) da je Patsch zlatnike pripisao Romanu II. Netono, jer K. Patsch, na str. 570. navedena lanka, jasno kae da se novac iz Vitine odnosi "na cara Romanosa III. Argyrosa (1028. do 1034.)". Uz dvije poznate ostave histamenona Romana III. Argira iz Ljubukoga iz Klobuka i Vitine u Ljubukom je pronaen jo jedan zlatnik istoga cara. Devedesetih godina prologa stoljea Eugen Mieti je u zaseoku Otunj u Grabovniku pronaao solidno ouvan solid Romana III. Argira, s okvirnim podacima o promjeru "blizu 2,5 cm i teini neto iznad etiri grama". Na aversu je Kristov lik na prijestolju s kriastom aureolom, odjeven u palij (plat) i kolobij (halju), desnicom blagoslivlja, a u ljevici dri Evanelja, sve u dvostrukom obrubu (Sl. 2). Uz rub kruno tee natpis +IhS XIS REX REGNANTIhm (Isus Krist kralj kraljeva). Na reversu su prikazana dva lika: Bogorodica stoji s aureolom, odjevena u stolu (ogrta) i maforij (oglavlje), desnicom kruni cara Romana, koji je odjeven u sak (ogrta) i lor (naramenice), u ljevici dri globus s kriem (globus cruciger). Ispod kugle s kriem na dnu lora prikazane su etiri toke, natpis tee kruno CE bOH M RMAN (Milou Djevice Marije Roman), sve u
dvostrukom obrubu (Sl. 3). Ikonografski novac iz Grabovnika vrlo je nalik primjercima iz ostave u Klobuku, s time to klobuki novci imaju na dnu visee naramenice 4, 5, 6 ili 7 toaka. Ipak, 14 primjeraka u Klobuku, a to je vie

od polovice ostave, ima etiri toke kao i solid iz Grabovnika (I. Marovi, o.c., T. I-II). Takoer svi klobuki primjerci, kao i onaj iz Grabovnika, kovnica Konstantinopol, imaju oko Bogorodiine glave aureolu, jer poznati su primjerci i bez aureole (David R. Sear, Byzantine Coins and their Values, London, 1974, No. 1819-1820, 305). Zanimljivo je da su u Grabovniku 1899. etiri pastirice pronale ostavu takoer bizantskih zlatnika, i to 4 primjerka Justinijana I. (527-565) i 15 primjeraka Justina II. (565-578), o emu je izvijestio K. Patsch (Nalaz solida u Grabovniku, kotar Ljubuki, GZM 12, 1900, 547-550). Prema podacima nalazitelja E. Mietia solid Romana III. Argira prodan je Arheolokom muzeju u Splitu. Ako se pogleda mapa nalaza zlatnika Romana III. Argira (I. Marovi, o. c., 285) vidi se da je u pitanju teritorij srednjovjekovne hrvatske drave iz doba Stjepana I., Petra Kreimira IV. i Dmitra Zvonimira (Sl. 4). Ljubuko podruje, u kojemu je pronaeno 30 solida Romana III. na trima lokalitetima (Klobuk, Vitina, Grabovnik), oito je bio prosperitetan kraj u 10.-12. st. S arheoloke strane mogua potvrda za to su nalazi predromanikih ulomaka u blizini Staroga grada Ljubukoga, ali i Humake ploe, vjerojatno iz 12. st. Svi ti nalazi svjedoe o gradnji sakralnih zdanja, to znai da je napuenost Ljubukoga b ila na zavidnoj razini. R. Dodig, studeni 2013.