FlorenceHartmann

MIRIKAZNA

TAJNIRATOVIMEUNARODNE POLITIKEIPRAVOSUA

rtvamamasovnihzloina

Istinaitanost,prijenegostrast.RavmondAron

NAPOMENA

Pria koja slijedi dogaa se iza kulisa meunarodne politike i pravosua. Autorica, iako nekadanja novinarka parikog Le Mondea, ne nudi nam, meutim, novinarsko istraivanje, nego nam kao izravan svjedok otvara ta zatvorena vrata. Navodi i obavijesti koje e itatelj otkrivati, nisu, dakle, prikupljani od osoba nazonih razgovorima, pregovaranju ili zatvorenim sastancima, na kojima se zbiva veina dogaaja koje prenosi, nego ihjeautoricaneposrednoulaizabiljeila. U svojstvu glasnogovornice i savjetnice za Balkan tuitelja Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY) od oktobra 2000. do oktobra 2006., Florence Hartmann nalazila se u srcu dogaaja o kojima govori u ovomdjelu.KaoosobakojajebilanasastancimanakojimasusedonosilestratekeodlukeSuda,sudjelujuiu unutarnjim raspravama Tuiteljstva o strategijama kaznenog progona, ukljuena u pripremanje susreta i nazona razgovorima izmeu tuiteljice Carle del Ponte i najviih politikih dunosnika, svjedok njihovih telefonskih razmjena gledita, pratei tuiteljicu na svim njezinim putevima, ona nam je danas vodi kroz svijetkojijedosadabiozatvorenzajavnost. Autorica nam tako posuuje svoje ui i oi. Ali to ini kao brina novinarka: informacije su prikupljene na temelju osobnih biljeki, ali takoer provjerenih i ponekad upotpunjenih zapisnicima sa sjednica i drugim internim izvjetajima kojima je imala pristup. Izvore navodi samo za one informacije koje nisu prikupljene izravnoilidolazeizvanICTYa.No,dogaajikojejekrozestgodinaproivljavalaiznutranemoguseizdvojitiiz konteksta i odijeliti od razdoblja koje je prethodilo njezinu dolasku u Hag, u sjedite ICTYa u Nizozemskoj. Autorica je, dakle, na temelju internih dokumenata rekonstruiralainjenice koje su prethodile oktobru 2000. trudeisedoprijetidonajmanjepoznatihiliaknesluenihaspekatatograzdoblja. Jedno poglavlje ove knjige napominje odreen broj elemenata dokaza iznesenih na procesu Slobodanu Miloeviu, prvom efu drave kojemu je sudilo meunarodno pravosue. Dio tih autentinih dokumenata dostupan je i na internetu, posebno neka telefonska prislukivanja koja itatelj tamo moe nai. Sud je na vlastitoj internetskoj stranici (www.un.org/icty) prikupio zapisnike sudskih rasprava i sudske odluke, ali nije sustavnospojiodokazeprihvaenetijekomrazliitihsudskihpostupaka.Autoricaseodluilaradijeoslanjatina razasuteitekodostupnedokumente,negonasvjedoenjaiznesenanajavnimsudskimraspravama. Meunarodno pravosue pripada svima nama jer je stvoreno da bude u slubiovjeanstva. Otkriti njegovo skriveno liceini se neophodnimime ta otkria omoguuju bolje razumijevanje, pa onda i bolje ovladavanje ulozimakojiseocrtavajubeznaegznanja. Iza zatvorenih vrata sve se uvijek uva u tajnosti. Tek siuan dio izranja pri otvaranju arhiva, desetljeima poslije. Sve to je reeno ili obeano ne smije se zaboraviti jer svaka rije moe naknadno zadobiti posebnu vanost. Prema stupnju povjerljivosti, te se biljeke ili predaju arhivima ili se paljivo stavljaju po strani, na raspolaganjeovlatenojosobikojaeodluitipredatiihilinesvojemsljedniku. Pri nekim se susretima od sudionika trai da nita ne biljee. Moe se ak zahtijevati da se ni jedan od dokumenata o kojima se raspravljalo ne iznosi iz prostorije. Ponekad su savjetnici jedne od strana zamoljeni da iziu. Katkad se to trai selektivno. Domain moe zahtijevati, ovisno o temi rasprave, iskljuenje jednoga od savjetnika zbog njegove nacionalnosti, uz izliku da informacije koje e se razmijeniti mogu zanimati njegovu vladu. Ostalima se naprotiv odobrava da ostanu. Neki visoki dunosnici vie vole razgovore u etiri oka u prirodi ili u odvojenim kabinetima da bi se uvjerili u potpunu povjerljivost rasprave. Ipak se rijetko dogaadanakrajutakvihrazgovoranemanikakvezabiljeke,akniprivatne. Biljeke predane arhivima saimaju sadraj rasprava i istiu glavne take. Budui da moraju sintetizirati i parafrazirati, oni koji ih zapisuju ne prenose vjerno ljudsku ili ponekad neljudsku" dimenziju tih istupa i reakcija,kaonirijeikojesuupotrebljavane.Autoricaje,dakle,odluiladatisamoautentinenavoderazliitih sudionikakakobibezfilterapropustilaitateljautajzabranjeniprostor.

PREDGOVORRasprenisnoviovjeanstva Politikajeumijeespreavanjaljudidasebaveonimtoihsetie. PaulValerv

VieodezdesetgodinanakonSudau NrnberguiTokiju,meunarodnapravdadobivanovipolet,kojemuse dugo nije nadala. S ciljem da potisne nekanjivost, ona je golem korak u napretku ovjeanstva. Ali da taj projekt, u koji svako ljudsko bie izloeno ratnoj opasnosti ulae tolike nade, ne bi ostao nedovren, meunarodna pravda morate se, malo pomalo, nametnuti svima i za svakoga. Stvoren 1993., Meunarodni kazneni sud za bivu Jugoslaviju (ICTY), zatim onaj u Ruandi (ICTR), uspostavljen sljedee godine, bili su pretee Meunarodnog kaznenog suda koji, od Demokratske Republike Kongo do Sudana i Ugande, danas trai odgovornost glavnih ratnih voa. U kojem su se okruenju razvijale te prve meunarodne instance poslije onih koje su stvorene nakon zavretka Drugog svjetskog rata? Koji su im bili uspjesi, pogreke, koje su bitke vodili? Ako petnaestak godina poslije njegova osnivanja zaronimo u kulise Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY), naiemo brojne odgovore i rasvijetliti izazove s kojimae se u godinama i desetljeimakojaslijedemoratisuoitimeunarodnapravdakojadanasmukumuidabudeuvjerljiva. Desetog marta 1998. Louise Arbour, tuiteljica Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY) uznemirena je pogoranjem stanja na Kosovu. Ona upozorava kako je nadlena za cijelo podruje bive JugoslavijeidadobivainformacijeidokazeoizgredimanaKosovu".UfebruarujeMiloeviposlaospecijalne jedinice u dolinu Drenice, kolijevku albanske pobune na Kosovu protiv vlasti u Beogradu i, kako se pretpostavlja, sjedite cijele nove Vojske za osloboenje Kosova (UCK). Situacija neumoljivo klizi prema ratu. Sedmog jula, Louise Arbour pojaava ton: Izgredi su prerasli u oruani sukob... prema tome, namjeravam podnijetioptubezazloineprotivovjenostiiliratnezloineakoseutvrdedokazi."Velikesilejepodravaju. Dvije rezolucije Vijea sigurnosti, 31. marta te 23. septembra 1998. istiu nadlenost Suda nad Kosovom i obavezu vlasti u Beogradu da s njime surauje. Taj polet u kojem se ini da sudstvo ima prvenstvo pred politikom kratkog je vijeka. Jer upravo da bi prisilili Miloevia na pregovore, Amerikanci i Europljani svojom podrkom ele uiniti uvjerljivom prijetnju optubom protiv najodgovornijeg za ovu novu kampanju etnikog ienjanaBalkanukrajemXX.stoljea. Trinaestog oktobra 1998. Miloevi potpisuje sporazum o primirju s amerikim pregovaraem Richardom Holbrookeom, koji i ne spominje ICTY. Nadlenost Tribunala ne moe biti ulog ni za kakve pregovore", odbrusila je odmah tuiteljica. Da bi se sama uvjerila da su zloini stvarno poinjeni, najavljuje kako eli doi na lice mjesta. Miloevi se protivi. Izdaje joj vizu samo za Beograd, to ona odbija. Njezini ponavljani zahtjevi da na Kosovo poalje svoje istraitelje ostaju mrtvo slovo na papiru. Vijee sigurnosti ne eli ugroziti primirje osuujui Beograd zbog odbijanja suradnje s meunarodnom pravdom. Za velike sile sud je samo orue, koje jekorisnoakosluinjihovimpolitikimnamjerama. Miloevi ne haje za prijetnje kanadske magistratkinje . Petnaestog januara 1999. njegove jedinice zauzimaju selo Raak i pogubljuju etrdesetak kosovskih seljaka. Primirje je time poniteno. ef meunarodne misije zaduene za nadgledanje primirja na Kosovu William Walker, odmah to proglaava zloinom protiv ovjenosti".LouiseArbourjebijesnaitelefoniraWalkeru.
1

1Terminmagistrat/kinjaseodnosinatzv."viirang"sudacakojiimajuidravneovlasti.Terminmagistratjeuobiajen uuimpravnimkrugovima,naroitouangloamerikimzemljama.Graanskislubenikkojemsudaneupravnei zakonskeovlasti,(op.ur)

Poaljite svoje strunjake u roku od 24 sata, s vizom ili bez nje", predlae Amerikanac. Louise Arbour se 19. januara pojavljuje na granici izmeu Makedonije i Kosova. Zapreka je nepremostiva. Carinik se ruga listajui putovnicu glavne tuiteljice, ustanovljuje da nema vizu i kae joj da se vrati natrag zajedno sa svojom impresivnom novinarskom pratnjom. Poraz je tim bolniji to ne dobiva nikakvu politiku podrku iz prijestolnica koje su prije pet godina osnovale Tribunal. Iako je u napasti da dade ostavku, Louise Arbour se suzdrava pri povratku u Hag. Cijeli Tribunal joj prireuje trijumfalan doek. Usudila se. Ovim putovanjem implicitnojedalaznakMiloeviudajepodistragom. Ali sada je vrijeme diplomacije. Poslije dva tjedna pregovora u Rambouilletu, pojavljuje se nacrt sporazuma koji ne vodi mnogo rauna o Tribunalu. Jo jednom je politiki pragmatizam iznad sudstva. Amerika sutkinja Gabrielle Kirk McDonald, predsjednica Tribunala, alje 23. februara otvoreno pismo francuskom i britanskom ministru vanjskih poslova, Robinu Cooku i Hubertu Vedrineu. Poziva ih da ne rtvuju naela na kojima se temelji Tribunal u korist kratkoronih politikih interesa". Nema mira bez pravde", potvruje i tuiteljica. Miloeviodluujeonneelinimirnipravdu. Unoiizmeu23.i24.martaNATOpoinjeoperacijuZdruenesnageprotivreimauBeogradu.Zloinise ne zaustavljaju,ak se udvostruuju. Stotine hiljada Albanaca deportirano je prema kosovskoj granici. Dvadeset estog marta Louise Arbour upozorava Miloevia da e istraiti sva teka krenja meunarodnog humanitarnog prava, posebno ona koja ukljuuju zloine protiv civilnog stanovnitva..." Za zapadne prijestolnice Miloevi vie nije klju problema na Balkanu, nego samo srce problema. One ponovo vide Tribunal kao oruje protiv palikue. U Bruxellesu, Londonu, Parizu i Washingtonu, Louise Arbour primaju rairenih ruku. Zapadnjaki dunosnici obeavaju da e predati Hakom sudu sve informacije" kojima raspolau o operacijama njegovih oruanih snaga, njihovoj organizaciji, liniji zapovijedanja i njihovim zloinima. Na krajue joj predati samo malen dio. Ali eli se u prvom redu stigmatizirati neprijatelja da bi se bolje opravdao nastavak NATOovih bombardiranja Srbije. I da bi to postigli, ne oklijevaju usporeivati Miloevia s Hitlerom ili Staljinom, ili ga nazivati, kako to ini Robin Cook, serijskim etnikim istaem". George Robertson, britanski ministar obrane optuuje ga za genocidne planove. To je termin koji zapadne vladeizbjegavajukadneeleintervenirati.BuduidaihmeunarodnaKonvencijaospreavanjuikanjavanju zloina genocida obavezuje na djelovanje za spreavanje ili zaustavljanje takvih zlodjela, izbjegavale su taj terminnekolikogodinaprijeuBosni,ajovieuRuandi. Louise Arbour se ne zavarava. Njezin rad instrumentaliziraju. Ali meunarodna pravda preesto je rtva politikog nehaja, a da se ne bi veselila toj podrci. Istraitelji ICTYa poinju prikupljati prva svjedoenja izbjeglica koje bjee s Kosova. U Hagu Louise Arbour preuzima osobno taj predmet. Imenuje dvoje mladih amerikih pravnika, Nancy Paterson i Clinta Williamsona, da sastave optunicu. Kao dirigent ravna ovim dvama magistratima i prouava svaki dokument, svaki dokaz koji su prikupili njezini istraitelji, ali i meunarodne organizacije i nevladine udruge. Louise Arbour zna da je upala u trku s vremenom. Poetkom maja NATOovi udari jo nisu naveli Miloevia na poputanje i on jo uvijek odbija rasporeivanje meunarodne sile na Kosovu. Meunarodna zajednica je u slijepoj ulici. Louise Arbour strahuje da e se Miloeviu ponuditi trgovina: dolazak meunarodnih snaga u zamjenu za prekid istrage koju je protiv njega otvorio ICTY. Ratni voa ima sve razloge da se cjenka o svojoj slobodi u zamjenu za mir. Sredinom maja Beograd daje nadu u otvaranje i proglaava prihvatljivim prijedlog rasporeivanja vojne sile unato nekim ogradama". Kanadska tuiteljica upozorava: Ne moe biti nikakva oblika imuniteta to se nas tie. Iiemo dokle nam to doputaju dokazi." Odluuje zadati posljednji udarac dok traje jako diplomatsko djelovanje u ciljudogovora. U subotu 22. maja, u svojem uredu u Hagu, u Nizozemskoj, Louise Arbour potpisuje optunicu. Glavni optuenik zove se Slobodan Miloevi. Prvi put u povijesti meunarodno sudstvo optuilo je jednog dravnog poglavara na vlasti za zloine protiv ovjenosti. Louise Arbour nije nikoga prethodno obavijestila. Odbila je konzultiratisesvelikimsilamazbogstrahadaneizvrepritisak.Obavijetenajesamoaicabliskihsuradnika. Ali mnogi jo vau za i protiv, a neki strahuju. Louise Arbour i njezino okruenje primili su viemanje eksplicitne signale od nekih diplomatskih ureda koji se uvaju svega to bi moglo usporiti ili komplicirati rjeenjekrize,bojesesvakedodatnezaprekenaputudogovornogrjeenjadokojegnikakodasedoe.inise da je Miloevi spreman prihvatiti prijedlog skupine G8 kojim bi se zaustavilo nasilje na Kosovu. Ne ele
2

odbaciti jedinog sugovornika koji moe odluivati o miru. Svaka bi optuba bila preuranjena, ak katastrofalna", jer bi nosila opasnost da se Miloevi zainati". Optunica bi dovela u opasnost izglede za mir", tvrdi izaslanik iz Moskve koji posebno dolazi u Hag. Louise Arbour slijee ramenima. Isto ini i s Amerikancima koji preuzimaju vodstvo i ustrajno trae da prieka zgodniji trenutak. "Predlaem Madeleine Albright da me ne pokuava nai", daje na znanje jednom amerikom sugovorniku koji je naziva da bi organizirao telefonski sastanak s amerikom dravnom tajnicom. U svakom sluaju, kasno je, optunica je potpisana.

'Buditenepopustljivi',reklamijeMadeleineAlbrightuasuimenovanja(uICTY,useptembru1996.;op.a.)pa dobro, pokazat u da sam nepopustljiva", odgovorila je Louise Arbour u oi Christianu Chartieru, glasnogovorniku Tribunala. Kanaanka oznaava svoj teren kako bi sprijeila svako politiko uplitanje. Kad je izvrila posao, izgubila se naetrdeset osam sati na jugu Francuske, kod prijatelja. Optunica nije samo protiv Slobodana Miloevia nego cijelog srpskog vodstva ukljuenog u zloine protiv kosovskih Albanaca. Uz Milana Milutinovia, predsjednika Srbije, na njoj su i Dragoljub Ojdani, ef Generaltaba, potpredsjednik savezne vlade Nikola ainovi i ministar unutarnjih poslova Srbije Vlajko Stojiljkovi. Ali u skladu s proceduralnim pravilima ICTYa, optunica nije pravovaljana dok je ne potvrdi i supotpise sudac. Cijeli predmet, tri hiljade stranica u desetak debelih registratora, predan je dakle sucu Davidu Huntu. Poslije vikenda za Duhove, koji je prosjedio zatvoren u svojem uredu prouavajui predmet, australski sudac potpisuje 24. marta odluku kojom potvrujeoptunicuipripadajuenalogezauhienje. Ali Louise Arbour ne eli objaviti optunicu prije etvrtka 27. maja. Razlog je vrlo jednostavan. Jedan od istraitelja Tribunala nalazi se u Beogradu pod krinkom misije UNa koju vodi Sergio Vieira de Mello. Delegacija odlazi s teritorija Srbije uetvrtak ujutro. Louise Arbour odbija i najmanji rizik. U utorak 25. maja leti za Stockholm, gdje glavni tajnik UNa Kofi Annan sudjeluje na konferenciji. Njega prvoga obavjetava. Zatim alje ifriranu poruku nizozemskom ministru vanjskih poslova Josiasu van Aartsenu: Poslane su loptice za golf." Sada ministar zna da su optube potvrene i da mora, prema briljivo pripremljenom planu, sasvim diskretno,proslijeditiobavijestnekimaodsvojihkolegakakobimogliopozvatisvojesugraanekojisuumisiji u toj regiji. Procurit e iz amerikih izvora. Ve krajem poslijepodneva, u srijedu 26. maja, CNN otkriva da Slobodana Miloevia trai Haki sud. Svejedno. Louise Arbour sazvala je novinsku konferenciju za sutradan. Pred prepunom dvoranom objavljuje optunicu protiv petorice iz Beograda zbog deportiranja sedamsto etrdeset hiljada kosovskih Albanaca i zbog ubojstva najmanje tristo etrdeset identificiranih osoba. Da bi pretekla one koji e rado ukazivati na opasnosti koje ta optunica donosi mirovnom procesu u tijeku, odgovaraim:Uvjerenasam,istokakojebilouvjerenoVijeesigurnostikadjeosnivaloTribunalikadjeuvie navrata posljednjih mjeseci pozivalo da se pripazi na Kosovo, da e plod naih napora donijeti znaajan doprinos miru. Nikakav trajan i vjerodostojan mir ne moe poivati na nepravdi i nekanjivosti. Odbijanje zahtijevanja od ratnih zloinaca da odgovaraju za svoja djela bila bi uvreda onima koji potuju zakon, bila bi izdaja onih koji zakonu povjeravaju svoje ivote i sigurnost." Nekoliko tjedana poslije Louise Arbour odlazi iz Tribunala. Optunica protiv Slobodana Miloevia iznenadila je zapadne vlastodrce koji ga jo uvijek, unato njegovim zloinima, smatraju nunim sugovornikom. Ona im suava manevarski prostor usred procesa pregovaranja. Pred imperativom mira diplomati nikada ne oklijevaju optuiti slijepu pravdu koja ne vodi rauna o njihovim potekoama da ratne voe dovedu za pregovaraki stol. Optunica protiv dravnog poglavara moe, prema njima,osujetitisvakunadudaesemirpostiipregovorima.Ipodizlikomborbeprotivnepravde,onajemoe produljiti. Ali veina njih radije skriva svoju zbunjenost javnim izjavama u korist suda i borbe protiv nekanjivosti.SamoMoskvaotvorenoosuujetuodlukunazivajuijepolitikom"iistiedadolaziu
26. maja 1999. osam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta u skupini G8 sloilo se o razmjetanju na Kosovu meunarodnihuinkovitihcivilnihisigurnosnihsnaga".

najgorem asu. U Francuskoj JeanPierre Chevenement, ministar unutarnjih poslova, jedini je koji osuuje ovuinicijativu(koja;op.a.)nesluimiru". Kao gospodar rata i mira ve osam godina, Slobodan Miloevi mislio je da je nedodirljiv. Da nije pretjerao na Kosovu, vjerovatno nikad ne bi bio pozvan na odgovornost. Sada, pritijenjen uza zid, stisnut izmeu ekia pravde i nakovnja NATOa, strahujui dae ovom optunicom biti izbaen iz igre, prisiljen je popustiti. Mislio je dae zahvaljujui susretljivosti Moskve i dvostrukoj igri Zapada izbjei bijes ICTYa. U toj kulturi imperativa mira koji se kupuje pod svaku cijenu, pri emu se esto predlae pregledavanje kroz prste partnerima neophodnima za pregovaranje, Miloevi je vjerovao u svoju nekanjivost. Nisu li mu je ve jedanom dali kad jepotpisaomiruBosniposlijetri ipol godinekrvoproliaiposlije pokoljauSrebrenici,za kojejeWashington, meutim, imao dokaze njegove umijeanosti? Pobijedite ga borbenost Louise Arbour. Miloevi je prisiljen pozvati natrag svoje pse rata i uutkati oruje. Tribunal je odnio pobjedu tamo gdje nije uspjela diplomacija. Vjerujemodajepravdamajkamira",likujeujuluMadeleineAlbright.
3

Dva izaslanika, Rus Viktorernomirdin i Finac Martti Ahtisaari, susreu se s Miloeviem poetkom juna kako bizapeatiliuvjetemirakojeeRezolucija1244Vijeasigurnostslubenoproglasiti10.juna1999.Optunica nemijenjamnogo",tvrdiamerikiStateDepartement.Kadsevratiomir,SlobodanMiloevi,prvipredsjednik na vlasti kojeg je optuilo meunarodno pravosue, ostaje nedostupan pravdi. NATO, koji dri snage na Kosovu da bi jamio mir, nema pristup srpskom teritoriju ni ovlasti da uhiti ratne zloince. A Clinton priznaje: Ako ostane u Srbiji, vjerovatno nee biti izruen, a ne mislim da Transatlantski savez moe upasti u Beograd kakobimuuruiooptunicu." Tigar od papira urlikao je i pruio kande, ali je i dalje sasvim bezopasan. Optuujui Slobodana Miloevia, Tribunal je ipak opravdao razloge svojeg postojanja. U vladama kao i u samom ICTYu nitko zaista ne vjeruje da e se krvolonom voi jednog dana suditi. Njegova optunica izaziva jednodunost jer svima umiruje savjest. Ali izvrenje pravde i dalje nije vjerovatno. Velikim silama Miloevievo uhienje nije prioritet, paak ni cilj. Tako, dok Srbiji obeavaju znaajnu materijalnu pomo im Miloevi bude svrgnut s vlasti, njegovo uhienjenijeukljuenoupogodbu.SviuBeogradumisledajeMiloeviopetdobionekakavoblikimunitetau zamjenuzapodrkumirovnomplanuzaKosovo. Louise Arbour brzo je shvatila dvolinost drava u odnosu na primjenu meunarodnog prava kad ona prijeti da poremeti politiku raunicu. Razumjela je kako meunarodno pravosue teko zadrava kontrolu nad svojom kaznenom strategijom, bez koje ne moe teiti nezavisnosti, dok mu velike sile otimaju tu mo elei odluivati o uputnosti kaznenog progona kad efovi drava ili vane osobe, osumnjiene za masovne zloine, izgledaju kao jedine koje mogu potpisati mirovne sporazume. Meunarodna diplomacija i dalje spremno rtvuje pravdu pod izlikom da pravedan mir moe dovesti do nastavka rata, odnosno do smrti i patnjeitavih naroda. Ali ona zaboravlja da je Miloevi kumovao najeim krvoproliima u bivoj Jugoslaviji, onome u Srebrenici, zatim na Kosovu, svaki put kad se diplomacija upustila u proces mirovnih pregovora s njim. Prije Louise Arbour, njezin prethodnik Richard Goldstone ve je upozoravao: Mir koji parafiraju ratni zloinci ne vrijedinitavienegotintaipapirkojimasekoriste".Najosjetljivijiproblemmeunarodnogpravabiojeiostao taj to se odvija unutar meunarodnih odnosa vodenih suparnikim logikama koje je teko ujediniti: jedna, idealistika,dajeprednostpotrazizapravdom,adruga,pragmatina,dajeprednosttraenjumira. "Razlozi koji su naveli Vijee sigurnosti da osnuje Tribunal od poetka su bili dvojbeni. U pregovorima koji su prethodili ustanovljavanju meunarodnog pravosua jasno se pokazalo da odreeni broj stalnih lanova Vijea sigurnosti smatra Tribunal moguom zaprekom sporazumnom rjeenju krize. Posebno je Rusija zakulisno djelovala kako bi se uvjerila dae Tribunal biti samo fasada. Ni motivi SADa nisu bili najii. Glavni amerikipregovaranaBalkanu,RichardHolbrooke,priznaojedaseunjegovojvladiTribunalshvaa
3 Washington je izmeu ostalog bio u posjedu snimki telefonskih razgovora, a transkripte nekih od njih je Al Gore, ameriki potpredsjednik, predoio europskim posrednicima ukljuenima u proces pregovaranja o miru u Bosni, pri jednomsusretuuaugustu1995.uBijelojkui.

kaoobinosredstvozajavnuupotrebuikaopolitikikoristaninstrument.WashingtonjemisliodaeTribunal, ak i ako bude sudio tek drugorazrednim krivcima, svojim optunicama pomesti kritike koje velikim silama zamjeraju da nisu dovoljno uinile da zaustave krvoprolie. Optunice su trebale posluiti i da diplomatski izoliraju voe osumnjiene za zloine, da ojaaju njihove protivnike na unutarnjoj pozornici i da potaknu meunarodnupolitikuvoljudaposegnezagospodarskimsankcijamailizasilom.SADiVelikaBritanijamislile su u poetku da e optunica protiv Miloevia smanjiti izglede za mir, ali su ubrzo shvatile da je ona djelotvoran instrument za sotoniziranje srpskog voe i odravanje podrke javnosti NATOovu bombardiranju Srbije", pie tada ameriki pravnik Michael Scharf, koji je prije tri godine bio jedan od sastavljaa Statuta Tribunala.
4

"Petnaestglasovaza,nijedanprotiv,nemasuzdranih,Rezolucijajejednoglasnoprihvaena."Takoje25.maja 1993. godine Ruski veleposlanik koji predsjeda Vijeem sigurnosti Ujedinjenih naroda najavio stvaranje Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY), prve meunarodne sudbene instance poslije SudovauNurnberguiTokiju.Tojepovijesnitrenutak.
5

Protiv mrnje i barbarstva koji tada bjesne oko Sarajeva, europskog grada koji ve dulje od godine dana mueniki podnosi bombardiranja to ih vjerno prenose meunarodni TV programi, pred ispijenim licima muslimanskihzarobljenikasrpskihlogorauPrijedoru,odkojihbiseodvratiopogleddaihmedijinisuspasiliod zaborava usred ljeta 1992., monici istiu sliku civilizacije zasnovane na pravu kao to se nekada pred Antikristommahaloraspelom.Jer,akniakogajisanopobjedipravanadnasiljemsamosnagomsvojihosuda i svoje razumnosti, pravda ne moe zaustaviti rat. Ne moe zamijeniti politiko djelovanje jer joj nije uloga da djeluje,negodasudi. Nije vrijeme akcije, nego izjava o dobrim namjerama. Umjesto odgovora na rat, monici ispiru usta univerzalnim vrijednostima ovjenosti koja se ponovo izvrgavaju ruglu. Svijet realpolitike uputa se u podruje lijepih osjeaja, zahtijeva moralne stavove, pridruuje se gnuanju meunarodnog javnog mnijenja, predlae zaustavljanje zloina umjesto neposrednije intervencije da ih zaustavi. Velike sile natjeu se u svjedoenju svoje volje da prekinu ciklus nasilja, osvete i mrnje. Uvjeravaju da e Tribunal biti oruje odvraanja,dajeonvesadaprijetnjaodgovornimazanajodvratnijezloine. Ovom akcijom izjavljujemo vama, rtvama, da vaa agonija, vae rtvovanje i vaa nada u pravdu nisu zanemareni.Aonimakojisupoiniliuasnezloinejasnokaemodaeratnizloincibitikaznenoprogonjenii dae pravda biti zadovoljena", izjavljuje pred Vijeem sigurnosti Madeleine Albright, veleposlanica SADa pri Ujedinjenimnarodima. ICTYjeroenizeljedravalanicaVijeasigurnosti,izvrnevlastiUjedinjenihnaroda,inatemeljupoglavlja VII.PoveljeUNa,onogistogpoglavljakojedoputasvakioblikuplitanja,ukljuujuiipribjegavanjesili,kakobi se zaustavilo etnikoienje. Misija koja mu je povjerena: traiti i progoniti osobe koje se smatra krivima za tekakrenjameunarodnoghumanitarnogpravaodjanuara1991.ubivojJugoslaviji. Statut Tribunala osigurava neovisnost pravosua. Odreuje da su suci neovisni (lanak 12.) i da tuitelj, odgovoran za istragu predmeta i za izvoenje progona ne trai i ne prima upute ni od koje vlade niti kojega drugog izvora (lanak 16.). Uostalom, drave su obavezne potpuno suraivati s Tribunalom i bez odlaganja odgovoriti na svaki zahtjev za pomo ili na svaki nalog koji se, meu ostalim, odnosi na prikupljanje svjedoenja i izvoenje dokaza, kao i na uhienje i zatvaranje osoba i na dovoenje optuenih pred Sud (lanak 29.). Velike su sile stvorile na papiru gotovo idealno sudite. to, paradoksalno, dokazuje da nisu nikadamisliledaeonojednogadanaiproraditi.OtomesvjedoiMadeleineAlbright:Lakojebiloizglasati
4ScharfMichael,IndictedforWarCrimes,thenwhat?,WashingtonPost,3.oktobra1999. 5 Tribunal je uspostavljen dvjema Rezolucijama Vijea sigurnosti UNa, br. 808 od 22. februara 1993. i br. 827 od 25. maja 1993., koje utvruju njegovo osnivanje i obavezuju sve drave na punu suradnju s ICTYem. Tribunal je smjeten u Hag,uNizozemskoj.

Rezoluciju, ali tada nitko nije zamiljao da bi takav Tribunal mogao jednog dana profunkcionirati. Svi su mislili da nikad nee biti optuenih, ni procesa. ak su i najoptimistiniji prihvaali da nee nikada biti presuda, nikadaizricanjakazne."
6

Nitkosenezavarava.Dabiispuniosvojumisiju,TribunalovisiodobrojvoljisvojihosnivaauVijeusigurnosti ionjihovimpolitikiminteresima.
7

Sutradan nakon polaganja zakletve prvih sudaca, 17. novembra 1993. meunarodni tisak pokazuje skepticizam dok se u Bosni nastavljaju rat i zloini: Sud osuen na neuspjeh; Krezubi sud; Alibi: velike sile samo trae naina da umire savjest, osumnjieni istodobno sudjeluju u mirovnim razgovorima pod pokroviteljstvomUjedinjenihnaroda. Poloili smo zakletvu 17. novembra i odluili smo poetkom decembra otii kui", prisjea se talijanski sudac AntonioCassese,prvipredsjednik Tribunala.Postojalisusamosuci,nita drugo(...)U poetkunismoimalini proraun. Ujedinjeni narodi nali su malo novca, neto sasvim malo za sljedea tri mjeseca, kao kad se daje djetetu uz preporuku da ne potroi sve odjednom. Kako pokrenuti sud kad ne moete ni zaposliti ljude?" dodaje njegova amerika kolegica, Gabrielle Kirk McDonald. A Junoafrikanac Richard Goldstone, prvi tuitelj ICTYadomee:KadsamstigaouSud,uaugustu1994.,dvoranesubileprazne,bilojesamonekolikostolacai stolova.akionisnajboljimnamjeramaprekriilisuTribunal,dainegovorimoprotivnicimapravosua."
8

Nikada nije bilo volje za stvaranjem uinkovita i samostalna pravnog instrumenta, a kredibilitet slatkorjeivih proglasa zapadnih vlasti o bezrezervnoj podrci borbi protiv nekanjivosti vrlo je mali. Jer prema logici viih dravnih obzira, amnestija se uvijek smatrala glavnim diplomatskim adutom. Ma kako odvano izgledala, ova gestasamojekrinkakojaskrivahipokrizijuvelikihsila,kojimaseuridananajjeftinijinainolakajusavjestna kojuihupozoravanjihovojavnomnijenje,dubokopotresenozloinimaijiopsegistrahotazasluujuodgovor. Ovaj sud, koji donosi toliko nade, za osnivae je samo izvor koristi. Vulgarno politiko iskoritavanje jedne od najljepih utopija, potiskivanja barbarstva. Jedino rjeenje da se izbjegne svaki zaplet koji bi doveo do meunarodnog vojnog uplitanja u Bosni. Sredstvo kojemu je u najboljem sluaju namjena odvraanje zloinaca od nastavljanja njihovih djela, i posebno, poticanje poticatelja na zloine da se pokau razumnijima za pregovarakim stolom. Zastor nad nemoi, podlosti i nesposobnosti velikih demokracija da zaustave ovjeka koji surovim kampanjama etnikog ienja, u srcu Europe i pred oima meunarodnih kamera, obnavljanajgorasjeanjaizDrugogsvjetskograta. Ali Rezolucija 827 otvorit e ipak nove obzore. Jer ta inicijativa, unato podvali, sadri projekt koji donosi nadu, nadu u jaanje prava i kanjavanje zloinaca. Uloga ovoga suda nadilazi Vijee sigurnosti, nadilazi granicebiveJugoslavije,nadilazilegitimnetenjertavaimeunarodnogjavnogmnijenja.Tenjazaistinomi pravdomusvijetukojejouvijekopsjedajudemonikonanogrjeenjanavidljivsenainoduprlapreuivanju jednih i otvorenom protivljenju drugih. Hladni rat sprijeio je raanje meunarodnog pravosua, obeanog poslijeponoraholokausta,upoletusveanogobeanjanikadvie". Kadjebipolarnisvijetnanovospojen,mogaosekonanoroditiprojekttakodugooekivanogameunarodnog pravosua. Iako ga je donijela meunarodna zajednica vrlo dvojbenih namjera, stalni Meunarodni kazneni sud(ICC)pojavljujesekaoprirodnirezultattogazahtjevazapravdom,kojisestalno 6AlbrightMadeleine,svjedoenjenasasluanjunasuenjuBiljaniPlavi,ICTY,decembar2002.
7PetstalnihlanovasuSAD,VelikaBritanija,Francuska,RusijaiKina.Rusija,anaroitoKina,opredijelitesezapasivnije dranje i nastavak svoje politike, preputajui ostalim trima stalnim lanovima da rjeavaju probleme ICTYa. Postaju aktivnijetekkadsedoedoogranienjaproraunaizagovaranjazatvaranjaSuda.

8 Klarin Mirko i Vidakovi Mina, Unato svemu, Deset prvih godina Tribunala, dokumentarac, Sense TV, Hag, 2003. http://www.senseagency.com.

vraa jo od dvadesetih godina XX. stoljea. Osnivanje Sudova u Nrnbergu i Tokiju poslije Drugog svjetskog rata oznaava bitnu etapu u osvjetavanju potrebe za meunarodnim sudom koji e suditi za zloine protiv ovjenosti. Ipak, ti prvi sudovi simboliziraju pravdu pobjednika. Otada su drave potpisale enevske konvencije u verziji iz 1949., to je sama bit meunarodnog humanitarnog prava, te se obavezale da e progoniti sve prekritelje tih tekstova. Ali hladni rat presjekao je taj polet u korist stvaranja stalne meunarodnejurisdikcije, neovisneodravama.ZloinisusekaoodvratnaignusnalitanijanastaviliodAfrike do Kambode, od Kavkaza do Bliskog istoka. Staljinove istke i kineska kulturna revolucija ostale su nekanjene. Crveni Kmeri smatrani su potovanim sugovornicima u asu mirovnih pregovora. Diktatori iz LatinskeAmerikemoglisulegaliziratideliktmiljenjaitorturujerjetobilazaprekairenjukomunizma. ASadamHuseinnijepobijeenuprvomZaljevskomratuzatotojepribjegaokemijskomorujuprotivcivilnog kurdskogstanovnitva. Prema primjeru Sudova u Nrnbergu i Tokiju ICTY je zaduen da sudi za genocid, zloine protivovjenosti i ratne zloine. Kao odgovor na genocid koji sto dana hara Ruandom, ostavljajui na zelenim breuljcima te afrikevicarskeblizumilionosakaenihleina,Vijeesigurnostiosnivaunovembru1994.drugimeunarodni kaznenisud.Ovedvijeinstance,stvorenepodpokroviteljstvomUNapridonijeteponovnomjavljanjuidejeo stalnommeunarodnompravosuu. Situacija je posebno povoljna za ostvarenje toga starog smjelog sna. Vie nema blokovske logike, sukoba nepomirljivih ideologija, prijetnje apokaliptinim kaosom koju nosi atomsko oruje. Unato sve brojnijim sukobimanaperiferijiBalkan,Ruanda,Somalija,eenijaitd.poslijepadaBerlinskogzidainisedasuglavne opasnosti otklonjene. Osnovna naela koja upravljaju naim demokracijama privlae sve vie zemalja.ini se da je svijet zaao u novu eru. Nekiak vide da dolazi kraj Povijesti. Prilika koja se tada javlja za stalni kazneni sud savrena je i, bez sumnje, jedinstvena. To dokazuje, a posteriori, razdoblje nakon 11. septembra 2001. i velikimeunarodnineredkojieseunjemuotkriti. Od 15. juna do 15. jula 1998. Rimska konferencija zakljuuje se stvaranjem te nove i toliko oekivane sudske instance, stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC). Potpisivanje Rimskog ugovora 17. jula 1998. koji je potpisalo sto dvadeset drava predstavlja odluan trenutak u nastupanju meunarodne pravde s univerzalnom vokacijom, koja e moda jednog dana uspjeti kanjavati zloine i tititi vei broj rtava. Oparene iskustvom dvaju Meunarodnih kaznenih sudova, tim udovitem koje su stvorili, ali koje im malo pomalo izmie, drave su nametnule stalnom Meunarodnom kaznenom sudu (ICC) ogranienja koja ozbiljno suavaju njegovo polje djelovanja. Unato ovim ogranienjima,ini se ipak da je proces nepovratno krenuo. StalniMeunarodnikaznenisud(ICC)raase11.aprila2002.kadjedosegnutpragod
10

9 Ideja o meunarodnom kaznenom pravosuu, nadlenom za suenje pojedincima odgovornima za meunarodne zloine, nije nova. Pokuala se ostvariti kroz cijelo XX. stoljee. Ideja o sudu za kanjavanje zloina Wilhelma II., koja se sugeriraVersajskimugovorom1919.naputenaje,kaoimeunarodnejurisdikcijekojejetrebalostvoritidabistupilana snagu enevska konvencija iz 1937. o prevenciji i represiji terorizma, Njujorka konvencija iz 1948. o spreavanju i kanjavanjuzloinagenocidaiKonvencijaosuzbijanjuiprevencijizloinaaparthejdaiz1973. 10 Suprotno ICTYu, stalni Meunarodni kazneni sud (ICC) primjenjuje naelo komplementarnosti i nema, dakle, prvenstvo pred nacionalnim sudstvima. Teorijski, stalni Meunarodni kazneni sud jedinio je mjesto gdje je kaznena pravda planetarno nadlena, bez geografskog ogranienja. Ali budui da je uspostavljen ugovorom, u praksi je nadlean samo na podruju zemalja potpisnica. A svaka je zemlja slobodna da ga potpie ili ne potpie. Ovlasti tuitelja smanjene su njegovom obavezom da trai dozvolu sudaca za pokretanje istraga. Uostalom,lanak 124 njegova statuta, uveden na inicijativu Francuske, omoguuje svakoj dravi da na sedam godina odbije nadlenost Suda za pretpostavljene ratne zloine poinjene na njezinu teritoriju. Osim toga, lanak 98. doputa dravama koje nisu potpisnice da izuzmu od nadlenosti Suda svoje graane ako poine zloin unutar granica zemalja potpisnica Ugovora, naroito ako potpiu bilateralni ugovor sa zemljama lanicama. Ova ogranienja, koja su nametnule velike sile, imaju za cilj u prvom redu zatititinjihovnacionalnisuverenitetisuzitipoljedjelovanjameunarodnogsudstva.

ezdesetzemaljakojesuratificiraleRimskisporazum.Poinjedjelovati1.jula2002. Namjenamujedasudiza genocid, zloine protivovjenosti i ratne zloine, zloine poinjene najee uz pomo lokalnih vlasti koje su, zbog toga, rijetko sklone kanjavati ih pred svojim sudovima. Tako svaki novi Pol Pot, Augusto Pinochet ili SadamHuseinvieneemoidjelovatipotpunonekanjeno. rtve nose u sebi zahtjev za rijeju istine i pravde, bezega se ne mogu oporaviti poslije genocida ili svakog drugog masovnog zloina. Hvataju se za tu nadu koja se raa pojavom meunarodnih kaznenih sudova. U tome trae spas. Kao i ostatak ovjeanstva koje zna da je ranjivo. Koje zna i da ga je samo poredak koji nadilazi granice i sebi namee prag nedopustivoga kao jedinicu vrijednosti, sposoban zatititi od skretanja politike i od rata. To je uloga sudbenog reda u slubi ovjeka i njegovih prava, naslijeena od Nirnberkog suda, obogaena odonda brojnim meunarodnim konvencijama. Upravo taj red pokuavaju uvesti meunarodne pravosudne ustanove. Ali one se kreu po miniranom terenu jer toliko mogu ponekad biti suprotstavljeniprioritetimeunarodnepravdeimeunarodnepolitike. Meunarodno kazneno sudstvo nastupilo je pod znakom jednog nesporazuma, ak prijevare. Jer su moral i pravo koriteni da prikriju odustajanje. Usudili bi se rei, izdaju, jer to odustajanje od prekida zamaha okrutnosti u srcu Europe neizbjeno je pomaklo granice nedopustivoga. Velike sile su u ICTYu gledale tek civiliziran nain pokazivanja snage, jedno od oruja u slubi mira. Njime su mahale kao Damoklovim maem kakobiprijetilenajodgovornijimaiubrzalipregovore.Viidravni obziriponudilisutakoratnimvoamaizbor izmeu mira ili zatvora. Da bi usporili njegov sudbeni ar i izbjegli da ugrozi izglede za mir ili da ne postane tetanzaraddiplomata"noviinstrumentmoraojeostatipodnadzorom.Paipodcijenudaseponitinjegovo djelovanje.MeunarodnikaznenisudzabivuJugoslaviju(ICTY),bezsumnjevienegoijedandrugi,zamiljen je da u prvom redu slui politici, a ne pravdi. Obeanja velikih demokratskih sila bile su samo tlapnje. tititi istinu i pravdu samo kad su politiki korisne, a pobijati ih svaki put kad to nisu, pod izlikom da bi slijepo pokoravanje moralnom imperativu, ne brinui za posljedice, bilo kobno za politike vlasti svjedoi o zabrinjavajuoj zbrci. Jer meunarodna pravda ne ovisi o apstraktnom ili apsolutnom moralu koji bi svojim lancima zarobio politike vlasti do te mjere da ih uini nemonima i tako dovede svijet u opasnost. Ona se zasniva na skupu imperativnih i jasnih pravila kojima je cilj zatititiovjeanstvo od najteih patnji koje mu se nanose i na koje su se same drave obavezale prihvaanjem meunarodnih konvencija poslije traume holokausta. Meunarodna pravda nije u suprotnosti s mirom zato to odbija nekanjivost, kako joj preesto predbacuju diplomati. Ona je, ba naprotiv, jedan od uvjeta mira do kojega dovodi voljom da prekine s nekanjivou. U tom kontekstu sumnjienja teko je Sudu uvrstiti samostalan poloaj, a da ne dobije estokih udaraca. Povijest Meunarodnog kaznenog suda povijest je igraa duda zalutalog u boksaki ring usred prvenstva teke kategorije. Gurnut usred dungle meunarodnih odnosa, u ulozi je novajlije odmah baenog na pod, ali dovoljno okretnog da se pridigne poslije svakog spektakularnog nokauta i tako sprijei protivnika da lako zakljui borbu. Zakulisne kuhinje meunarodnih poslova slinije su zadimljenom umezu iz filma Lovac na jelene (The Deer Hunter), gdje su sve igre namjetene, nego idilinim slikama koje nam prikazuju nalickani diplomati razglabajui o svijetu, gotovo tiho, u raskonim salonima neke palae ili konferencijskog centra. Meunarodnikaznenisuddugujesvojepreivljavanjeisvojeuspjehesamosnaziilegitimnostisvojegmandata kojinalaekazneniprogonodgovornihzamasovnezloine.Odpritajenihratovadosiloviterazmjenevatre,od zavrtanja ruke do njezina stiska, od definitivnih prekida do kratkotrajnih zbliavanja, politika i sudbena vlast ne slau se dobro na meunarodnoj pozornici gdje se trude zajedniki djelovati. To ne udi, s obzirom da utjelovljuju dvije razliite logike, od kojih jedna djeluje u ime posebnoga, nacionalne suverenosti, viih dravnih razloga; druga u ime univerzalnosti osnovnih vrijednosti ovjeanstva i u ime zakona. Kako bi se uskladilitiodnosi,morateseekatida,kaoudemokracijama,odnosipolitikemoi
Sredinom 2007. sto ietiri od sto devedeset i jedne zemljelanice Ujedinjenih naroda ratificiralo je Stalni meunarodni kaznenisud(ICC).SAD,Kina,Rusija,IndijaiIzraelostajumeuzemljamakojekojenisuratificiraletajUgovor.

11

prestanu prijeiti izvravanje sudbene vlasti i da ne budu zapreka njezinoj nezavisnosti. Pravda je bez toga promaen projekt, osuen na neuspjeh. Bez ikakve sumnje lake je okupljati oko najmanjeg zajednikog nazivnika i izgraivati komercijalnu stranu globalizacije nego graditi njezinu pravosudnu stranu oko najviih standardaokojimanemacjenkanja,kakoonihpravnihtakoiokostrogihobavezakaotojeodgovornostpred zakonomzasvojadjelaakikadzauzimamonajviefunkcije. Umeuvremenu,nastaviteseovosueljavanjeizmeumeunarodnihpravosudnihinstancikojeneelebiti pretvorene u politike instrumente i politike klase koja ne eli biti talac meunarodnih pravosudnih instanci. Meunarodnisudovitraenezavisnost,apolitikevoeelezadratimogunostnepotovanjapravilakadona ograniavaju njihovu mogunost djelovanja na meunarodnoj pozornici. Meunarodni kazneni sudovi, a danas jo vie stalni Meunarodni sud pravde, oslobodit e se utjecaja politike samo ako bez prestanka zahtijevaju neovisnost koja im po pravu pripada. I umjesto da odmah proglaavamo neuspjeh meunarodne pravde, upitajmo se najprije treba li osuivati tu pravdu u zaetku zato to do sada nije znala osvojiti svoju neovisnostbezkojene moepostatiuniverzalnom, ilitrebaprije optuivativoljudravadajojstalnosuavaju podrujedjelovanja. Nemojmo nikada zaboraviti: ak i ako se danas nametnuo kao pretea meunarodnog prava u nastajanju, ICTY nije ni stvoren da uspije. Ma koliko se to inilo okantnim, nije stvoren zato da sudi najodgovornijim politikim i vojnim dunosnicima za krvoprolia u bivoj Jugoslaviji, nego da bi se moglo cjenkati dajui im nekanjivost u zamjenu za mir. A svi su znali i prirodu i obujam zloina, kao i imena glavnih osumnjienih. Lawrence Eagleburger, ameriki dravni tajnik otkrio je to 16. decembra 1992. u enevi, nekoliko dana prije naputanja svojih funkcija: Vrlo dobro znamo da su izvreni zloini protiv ovjenosti; znamo i kada i gdje. Znamoikojesusnageizvriletezloine,poznatisunamivoekojisuzapovijedali.Aznamoipolitikevoe o kojima su ovisili i jo uvijek ovise ti vojni zapovjednici." Na popisu osumnjienih ratnih zloinaca koji je ef amerikediplomacijedaojavnostinalazilisuseveondaSlobodanMiloevi,RadovanKaradi,RatkoMladi, Vojislav eelj, eljko RanatoviArkan. Izbor da izvravanje pravde podrede imperativu mira i tako odgode progon najviih odgovornih politikih i vojnih dunosnika, u nadi da e najbre zaustaviti patnje i da e pregovarati, nije dokazao svoju uinkovitost. Ba naprotiv. Mirovni planovi odbacivali su se jedan za drugim. Rat se nastavio, kao i beskonani niz zloina. Srebrenica, najvei pokolj ikada poinjen u Europi poslije 1945., nije sprijeen u julu 1995. to je jo gore, poinili su ga oni kojima je doputeno da slobodno provode svoje ubilako ludilo mislei da e biti osloboeni odgovornosti jer su tada bili ukljueni u mirovni proces. Tako velike sile od 1999. nemaju drugog oruja nego vojnu akciju kako bi zaustavile novo prolijevanje krvi, ovaj put na Kosovu. Odgovorniza ovaj novi ubilaki pohod nije nitko drugi nego Miloevi i njegovi plaeni ubojice, svi onikojisuvebilinapopisuosumnjienihratnihzloinacaiz1992.
12

Velike i male diplomatske nagodbe u prilog ovih osumnjienika nizanjem godina i masovnih grobnica ponitavale su od samog poetka svaku meunarodnu vjerodostojnost jer su ih sve strane shvaale kao odustajanja od naih vrijednosti i naih demokratskih naela. Prijetnja dae jednog dana odgovarati za svoje zloine ak i dravni poglavari, dakle pravosudna funkcija odvraanja, ostala je nedjelotvorna jer nije bila vjerodostojna. Dokle god dvostruki standardi i nekanjivost ostanu kao jedno od glavnih oruja u arsenalu realpolitike, sudska prijetnja bite uzaludna. A dokle god sudbena vlast ne uspije nai svoje pravo mjesto u odnosimamoikojiidaljevladajuumeunarodnimodnosimaidokseonaneostvarujeuzbokpolitikevlasti, da bi djelovale zajedno i komplementarno, u svijetu emo biti izloeni nepravdi i opasnosti, koje cinizam i sramotne nagodbe samo jo vie ohrabruju. Dokle god realpolitika bude znaila kukaviluk i izdaju osnovnih i univerzalnih vrijednosti, a ne sinonim zdravog razuma, mudrosti i dosljednosti u traganju za rjeenjima koja potuju ta naela, novi Miloevii od zloina e graditi sustav, Bin Laden e teiti unitenju svojih bivih saveznika,noviSadamiHuseinikoristiteseplinomzavrenjegenocida,JosephKonynee
12 Uz iznimku Radovana Karadia koji, kako seini, nije nikako povezan sa zloinima poinjenima na Kosovu. Naprotiv, Mladi, tada aktivni asnik srpskocrnogorske vojske, iako je ve bio optuen, otiao je barem jedanput na Kosovo za vrijemekampanjeetnikogienjakojujeprovodioBeograd.

predati oruje dok ne bude amnestiran, Irane se predavati u ruke piromana, Bliski istoke i dalje uzgajati plodovegnjeva,aRusijaiKinavieevoljetikapitalizamnegodemokracijuiljudskaprava. Sav napredak naih demokracija u zatiti ljudskog bia i nada da te vrijednosti napreduju u svijetu bit e uzaludni. Nastupanjem meunarodnog prava na prijelazu stoljea, zahvaljujui utopiji koja je postala stvarnost, vjerovalo se da e pravo napredovati i nametnuti se, postupno, kao sredstvo mirnog reguliranja ljudskihodnosanaplanetarnojrazini,tamogdjejevladalasamosila.Slaviseuzmicanjenekanjivosti.Krupnim koracima, kako kau. To se razumije. Zloini, najee nekanjavani, konano dolaze pred sud. efovi drava, donedavno sigurni da nikada nee morati odgovarati za svoja djela, vie ne mogu mirno spavati. Uhienja Slobodana Miloevia, Augusta Pinocheta, Jeana Kambanda, Charlesa Taylora ili Sadama Huseina primjeri su koji potvruju ovaj sretni razvoj. Pravda je jo nesavrena u svojem funkcioniranju, ali njezin je napredak nepobitan.Nekiak,bezsumnjemaloprerano,smatrajudajenepovratan".StvaranjestalnogMeunarodnog kaznenogsuda(ICC),kojijeplodspojautopijeitvrdoglavosti,pruasadasveveembrojurtavanadudaese moiosloboditistranogteretanepopravljiveprolosti,nemorajuipribjegavatiosveti.
13

ICTY se podie, sve vie i vie, ponekad mukotrpno, ali uspijeva ostati u ringu. Znao je tu unaprijed izgubljenu bitku, u kojoj se nitko nije kladio u njegove izglede da se odupre, pa i samo za koji asak, pretvoriti u uzbudljivu borbu iji ishod i danas ostaje nepredvidljiv. Namjera mi je ispriati vam upravo tu neoekivanu utakmicu,ukojojjesvesumnjivo,aprividjovarljivijinegoobino.

I.POGLAVLJE Sporazumnade,ilikadpolitikaipravdadjelujuslono

Svima onima koji su savjetovali izruenje Slobodana Miloevia jasno sam odgovorio: 'Ne.' Haki sud je politika institucija koja nema nieg meunarodnog. To je ameriki sud." Toga 5. oktobra 2000. Vojislav Kotunica slavi svoju pobjedu. Upravo je izabran za predsjednika jedne od federalnih republika Jugoslavije, svedene na Srbiju i Crnu Goru. Toga dana Srbija je izila na ulice da zbaci onoga koji je trinaest godina vladao kao gospodar i od 24. septembra odbijao priznati izborni poraz. Naputen od svoje policije, koja je stala uz prosvjednike i od vojske koja mu je uskratila poslunost i odbila uguiti pobunu u krvi, Miloevi je prisiljen povui se. Ali zahtijeva od svojeg nasljednika obeanje da nee biti predan meunarodnom pravosuu. Kotunica ne namjerava prekinuti srpski nacionalistiki pothvat ni osuditi zloine poinjene u njegovo ime. Prihvaa i osigurava mu zatitu vojske. Sruenom diktatoru doputeno je da ostane u predsjednikoj vili, na zelenim uzvisinama Beograda, uz dobru zatitu elitnih jedinica. Moi e se baviti svojim poslovima i voditi svojustranku.Miloevi,poticateljvelikeveinezloinakojisuuprljalitlobiveJugoslavije,iznadzakonaje.
14 15

Zbog olakanja Miloevievim ruenjem koje su one poticale od rata na Kosovu, velike sile ne osuuju odluku novog efa drave. "Situacija je delikatna. SAD se veseli dogaajima u Beogradu, ali trai od vas da budete razumni.NemojteuovomtrenutkuzahtijevatiMiloevievoizruenje,radijebuditesuzdrani",
13 Jean Kambanda bio je predsjednik Vlade Ruande u vrijeme genocida. Uhien je 1997. u Keniji; u obrani je priznao krivnjuzagenocidiosuenje1998.nadoivotnizatvor,apresudajepotvrenaiualbenompostupku2000.g. 14 Ovaj, kao i svi kasniji navodi srpskih dunosnika u knjizi, preneseni su iz francuskog izvornika, i u tom obliku ih objavljujemo(op.ur.) 15 Hartmann Florence, Miloevi, la diagonale du fou (Miloevi, dijagonala luaka), proireno izdanje, Folio Gallimard, Pari,2002,str.556.601.

objanjavaMadeleineAlbrightkojatelefoniraCarlidelPonte6.oktobra2000.krajemdana.TuiteljicaHakog sudapristaje.Aliupozorava:Kadovaopasnostbudeotklonjena,moratesepromijenitistrategija."Zapadse boji tete koju bi u ovom prijelaznom razdoblju mogao nanijeti pravni idealizam. Posebno nakon odluke Europske unije, 9. oktobra, da ukine zrani i naftni embargo koji je Srbija trpjela od 1998., a da pritom nije spomenuto postojanje meunarodnog uhidbenog naloga protiv Miloevia. Carla del Ponte prijeti da e upozoriti na utnju zapadnih prijestolnica. Madeleine Albright naziva je 10. oktobra: Molim Vas. I dalje se suzdravajteodgovorenjatiskuoMiloeviuionunostidabudepredan." Carla del Ponte jo uvijek nema u Beogradu sugovornika kojemu moe predati uhidbeni nalog i moraekati rezultate parlamentarnih izbora u decembru 2000. g. i uspostavu demokratske vlade kako bi traila primjenu zakona. Ali u meuvremenu, ako prihvaa smiriti igru, ipak eli upozoriti zapadnjake na odgovornost i nagovoriti ih da polagano pripremaju teren. Hubert Vedrine, francuski ministar vanjskih poslova otiao je u Beograd u ime Europske unije kojoj predsjeda Francuska pozdraviti onoga koji je sruio Miloevia. Carla Del Ponte zove ga nakon njegova povratka, 11. oktobra. Haki sud nije prioritet za predsjednika Kotunicu. Njegov je prioritet preuzimanje politike kontrole u institucijama i uspostavljanje nove vlasti. Ne protivi se predaji Miloevia sudstvu, ali eli da to bude najprije u Srbiji, za zloine u Srbiji. Trai da se ne potee pitanje Haga do parlamentarnih izbora u decembru", inzistira ef francuske diplomacije. A zatim dodaje: Govorit emooMiloevievojbudunostiuBiarritzu." PetnaestoricaprostirucrvenitepihKotunici,kojegajeFrancuska14.oktobrapozvalanasastanakvrhaefova drava i vlada Europske unije u tom ljetovalitu na atlantskoj obali. Europa se dogovara da ne poduzima nita tobimoglougrozitipromjenedokojihjedolouSrbijiioteatizadatakKotunici.,,Akadzatodoevrijeme, nove e vlasti svakako morati dati odgovore na pitanja o kojima smo razgovarali, u prvom redu mislim na sudbinu Miloevia", brani se predsjednik Jacques Chirac. Parlamentarni izbori 23. decembra potvruju pobjedu demokratske opozicije i dovode njezina prvaka Zoranainia na mjesto predsjednika vlade. Zoran ini pripada onim demokratima koji su traili neodlono izruenje Miloevia Hagu uveer 5. oktobra 2000. eli predati Miloevia pravdi zbog ubojstava i pokuaja ubojstava srpskih opozicionista i zbog posvemanje pljakenjegovezemlje,aliizbogzloinanaKosovuzbogkojihgapotraujeICTY.Itoonotvorenonajavljujepri preuzimanju dunosti. Moja zatita ovisi o predsjedniku Kotunici", odmah odgovara Miloevi u intervjuu talijanskom listu La tampa, u kojemu usporeuje Haki sud s koncentracijskim logorom" koji su osnovali zapadnjacidabiprogoniliSrbe". iniprviputsusreeCarludelPonte25.januara2001.,zavrijemeprvogposjetatuiteljiceSrbiji.Kotunica, novi predsjednik Republike, upravo je iznio pred nju otru optunicu protiv Hakog suda i dao do znanja da odbija svaku suradnju. Njegov stav ne razlikuje se nimalo od Miloevieva. Nasuprot tomu, srbijanski predsjednik vlade predlae zajedniku akciju.ini eli izvui Srbiju iz Miloevieve ere i rehabilitirati je na meunarodnoj sceni. eli uspostaviti program djelotvorne suradnje s Hakim sudom tako da ne destabilizira zemlju. Od trideset sedam optuenika u bijegu od Hakog suda, dvadesetak bjegunaca nalo je sklonite u Srbiji. Moramo zajedno identificirati prioritete. Miloevi bi morao biti uhapen za mjesec dana zbog korupcije, ali moemo mu suditi i za ratne zloine. Jo nemamo kontrolu nad policijom, tajnim slubama i vojskom, taj proces e potrajati. Moramo takoer objasniti ljudima to se dogodilo, da se pravda mora provesti, da to radimo zbog nas, a ne zato to to trai Haki sud. Vlada e morati odgovarati na izazove napredujuipolagano.MislimdabiRadovanKaradi,RatkoMladi,optuenizaSrebrenicu,ilionizaVukovar, moraliprviiiuHag.Tunebismjelobitiproblema.Miloeviedoiodmahzanjima,jerzasadajeprerano."

SporazuminidelPonte Rijetke su situacije u kojima se politiko djelovanje podudara s djelovanjem pravosua na meunarodnoj sceni. Jo su rjee one kojima je cilj uskladiti meunarodnu pravdu i voenje unutarnjih poslova.ini eli djelovati.NiasanesumnjadajeMiloeviumjestouzatvoru.AliSrbibihtjelidamusesudizapatnjekojeje nanio svojem narodu, da plati to je unitio Srbiju i izgubio etiri rata. Ne ele biti prisiljeni suoiti se s pitanjem zloina koje je poinio, najee uz njihov pristanak, u Hrvatskoj, u Bosni ili na Kosovu. Ipak,ini im pokuava to rei. im je preuzeo svoju funkciju, izjavljuje da postoje vrlo teki dokazi o Miloevievim zloinimaprotivAlbanaca.PokazateimtoumajuotkrivajuipostojanjegrobnicapredvratimaBeogradaina viedrugihmjestauSrbiji,gdjejeMiloevidaoprenijetiokohiljadurtavakakobiuklonioneketragovesvog neasnogdjelanaKosovu.TrudiseobjasnitiimdatizloininemoguostatinekanjeniakoSrbijaeliprekinuti sa svojom prolou i povezati se sa svijetom. Zna i to da srbijansko pravosue, paralizirano Miloevievom erom, jo ne moe zamijeniti Haki sud i da bi, ak i kad bi to pokualo, uronilo Srbiju u razdoblje jo vee nestabilnosti. Osim toga, treba udaljiti Miloevia, definitivno mu oduzeti sposobnost da teti, razbiti la koju pokuava odravati nastavljajui svoje sudjelovanje u politikom ivotu s obzirom na to da je ostao ef stranke, najjae u novoj opoziciji. U toj situaciji za kojuini zna da je neodriva i da osuuje na neuspjeh svaki pokuaj dubinskog reformiranja Srbije, Haki sud je za njega najbolje rjeenje. U njemu vidi sredstvo povezivanja prava i politikog djelovanja. Upravo taj spoj, taj susret dviju vlasti, koje seesto percipiraju kao suprotstavljene na podruju meunarodnih odnosa, bit e pokreta isporuivanja Miloevia u neoekivano kratkomroku.Tajsusretsimbolizirasusretdviju podjednakoodlunihosobnosti.TuiteljicaHakogsudakoja, prviputupovijesti,hoeizvestipredmeunarodnosudstvojednogefadrave.Ipredsjedniksrbijanskevlade kojieliiupatiizSrbijeovjekakojijeglavnifaktornestabilnosti"unjegovojzemlji. Unato prividima, unato percepciji koja je ostala, pakt izmeu inia i Carle del Ponte zapeaen je bez znanja velikih sila. Unato inievim stavovima, Zapad preporuuje oprez i utnju. Ukoena zbog krhkosti srpskihdemokrata,Europajeupadljivoodsutnainerazumijekakvetoopasnostinosi.Inegrabiprilikekojese pojavljuju da spoje pravo i diplomaciju. Nasuprot tomu, SAD, neko vrijeme povuen zbog promjene administracije,pokazatesposobnostprilagoivanja,kojuebezsumnjejovieolakatinjegovponostose proglaava prvakom meunarodne pravde. Na toe utjecati i Miloeviev status. Ni Miloeviev status nije bez utjecaja. Jer stav velikih prema pravu cinian je i selektivan. Od NATOove intervencije u vrijeme rata na Kosovu Miloevi je postao neprijatelj". Poslije toliko godina zapadnjake susretljivosti prema sugovorniku koji je neophodan, dakle nedodirljiv, Miloevi postaje u njihovim oima izvediv pred pravdu, na neki nain lien privilegije nekanjivosti. U tom posebnom kontekstu Amerikancima nije teko razumjeti kako bi golemu korist imali pridruujui se indiu i Carli del Ponte, i voditi dvostruku politiku koja u isti mah pogoduje njihovim interesima i interesima meunarodne pravde. Ali njihova uloga u predavanju Miloevia Hakom sudubiteukonanicisasvimdrugorazredna.
16

Srbija je, dodue, izloena amerikim pritiscima, a isto tako i europskim, ali ni Washington ni Bruxelles ne zahtijevaju izruenje Miloevia Hakom sudu. Krajem februara Ana Lindt, ministrica vanjskih poslova vedske, koja predsjedava Europskom unijom u prvom polugoditu 2001., objanjava Carli del Ponte: elimo da brzo ponu djelovati, ali za razliku od SADa ne elimo postaviti ultimatum. Moraju izvesti jedno uhienje prije kraja marta, ne nuno Miloevievo, moe nekog drugog optuenika ako ele. Tu im poruku prenosimo." SAD je postavio jedanaest uvjeta za isplatu financijske pomoi, namijenjene te godine Srbiji. Postavio ih je Kongreskojimoradatizelenosvjetloamerikojadministracijidabisenovacdodijelio.Tojeprocesprovjere" kojojsepodvrgavajuproblematinezemlje"meukojimajeiSrbija.Prethodnegodine
16 SAD se proglaava prvakom meunarodne pravde iako nije ratificirao meunarodne instrumente i esto radije primjenjuje svoje vojne pravne propise nego meunarodne konvencije. Osim najnovijih primjera u vezi s Irakom, za potpuniji povijesni pregled proitajte izvrsno djelo: Power Samantha, A problem from Hell, America and the Age of Genocide,Perennial,NewYork,2002.

SAD je traio uklanjanje Miloevia s vlasti u zamjenu za financijsku pomo. Sada je uvjetuju pokretanjem reformi, ali i dokazom prave suradnje s Hakim sudom. Drugim rijeima, trae uhienje Miloevia ne zahtijevajui njegovo izruenje, prebacivanje u Hag barem jednog optuenoga i prihvaanje zakona koji zahtijeva Kotunica da bi pokrenuo bilo kakav oblik suradnje s Tribunalom. Kongres mora donijeti odluku najkasnijedo31.marta.Politikirealizambezsumnjepodraobikompromisipretvoriooveuvjeteuskromne elje,tolikojeSrbijitrebaotajnovacdapodridemokratskutranziciju,daihininijepretekao.

PremaMiloevievuuhienju Sutradan nakon posjeta Carle del Ponte Beogradu,ini javno izjavljuje da izruenje Miloevia Hagu ne bi bila previsoka cijena za pristup Europi". ini odrava obeanje. Beogradski javni tuitelj otvorio je istragu protiv Miloevia za korupciju i zloporabu vlasti. Bivi ef drave ne samo da je opljakao i u crno zavio dobar dio bive Jugoslavije nego je orobio Srbiju i nakupio vie milijardi dolara na raunima u stranim bankama. Ali dokaze je teko prikupiti, pogotovo na brzinu. Mjesec dana poslijeini trai jo jedan susret s Carlom del Ponte, ali eli da ostane u tajnosti. Nalaze se u subotu 3. marta u Luganu, rodnom gradu gospoe iz Ticina. U uredu efa kantonalne policije, koji ga je rado stavio na raspolaganje kako bi se izbjegao publicitet, tuiteljica Hakog suda i srbijanski premijer razgovaraju dva duga sata uetiri oka. Srbin iznosi podrobnu sliku politike situacije u svojoj zemlji. Miloevi i dalje vodi svoju socijalistiku stranku i uiva u ulozi efa opozicije nestrpljivo oekujuias osvete. Kao to je to osjetio naveer 5. oktobra,ini mora udaljiti Miloevia ako eli pokrenuti zemlju. Objanjava Carli del Ponte da mu je potrebna podrka SADa i njegova ekonomska pomo. eli, dakle, uhititi Slobodana Miloevia prije 31. marta, datuma certifikacije amerikog Kongresa. MeutimKotunicajezaprekanjegovimplanovima.Srbijanskipredsjednik,kojisumnjiiiniadaeliizruiti MiloeviaHagu,traiodvojneobavjetajneslubedaganadzire.inisenatoali.KaedaegaKotunica pokuatisruiti.ini,dakle,predlaedaseMiloeviasmjestiizareetakanajprijeuBeogradupadaseeka pogodniji trenutak za izruenje Hakom sudu. U meuvremenu e osigurati dobrovoljnu predaju jednoga ili dvaju optuenika Hakog suda, kao dokaz volje njegove vlade da surauje s meunarodnim pravosuem. Zatimini nastavlja: Miloevie za nekoliko dana biti ispitivan zbog svoje upletenosti u pokuaj ubojstva VukaDrakovia(jednogodliderasrpskeopozicije,lananoveveine;op.a.).Biteoptuenizakorupciju,za zloupotrebu poloaja i izborne prevare. To e ovisiti o dokazima koje uspijemo skupiti do 15. marta kad mislimo zatraiti njegovo uhienje. Naravno, bite uhapen za druge zloine, a ne one koji vas zanimaju. Ali bit e nam nemogue zadrati ga u pritvoru jako dugo. Dakle, izruit u vam ga, ako je potrebno ak i otmicom.Samo,nemoguvamjoreikada."
17

Krajem marta srpsko pravosue ne raspolae s dovoljno dokaza da optui Miloevia, ali ipak s dostatno da zatrai istragu. Na putu za Washingtonini je 20. marta presjedao u amsterdamskoj zranoj luci. Carla del Ponte dolazi tamo na drugi tajni sastanak. Iznenaena je jer im nizozemska policija ne uspijeva nai privatni salon. Carla del Ponte iini trae od tjelesne garde da se udalji i eu se hodnicima zrane luke u Schipolu kao dva obina putnika. Napredujemo, uhititemo Miloevia za koji dan. Ali imamo problem s amerikim ultimatumom. Ne elimo ostaviti dojam da djelujemo pod amerikim pritiskom. Bilo bi moda bolje da priekamo poetak aprila umjesto 31. marta. Sto se tie zelenog svjetla za suradnju s Tribunalom, Kotunica i dalje oklijeva. Zahtijeva da se to uredi zakonom, ali nam ne kae kad e parlament zasjedati. Obeao je uskoro,alisadkaedanezna." Rokcertifikacije"amerikogKongresadajealibiiniudaprisilinadjelovanjeonekojisuMiloeviuobeali imunitet. Premijer koristi Kotunicino putovanje u enevu da uhiti Miloevia. No on nije odgovorio na poziv sucakojigajetrebaoispitatiuokviruistragekojajeutoku.Tridesetogmartaspecijalnapolicija
17 Blagoje Simi bit e premjeten u Hag sljedeeg tjedna, Milorad taki, takoer optuen u predmetu logora u Prijedoru,predanje23.marta2001.SamaSrbijaimatadanasvojempodrujuokoosamnaestbjegunaca.

opkolila je vilu. Ali umijeala se vojska. Akcija je zaustavljena. Na povratku u Beograd, 31. marta, Kotunica se opire, ali na kraju poputa. Televizije cijelog svijeta stigle su u srpsku prijestolnicu i oekuju ishod te borbe. Beograd vie ne moe ustuknuti, o tome ovisi odluka Kongresa. Kotunica prihvaa zapovjediti vojsci da propuste policijske snage, u zamjenu za uvjeravanje da Miloevi nee biti izruen Hakom sudu. Miloevi postavlja isti uvjet kad je pristao da se preda poslije deset sati pregovora. U zoru 1. aprila ulazi u prostor CentralnogzatvorauBeogradu.

Europskiotpori

Ovo nas obeanje ni na to ne obavezuje. Nismo ga stavili u avion za Hag, a to je i traio. Ispotovali smo svoje obeanje", objanjava ini Carli del Ponte u telefonskom razgovoru. Tuiteljica vie nema sumnji, premijer namjerava ii do kraja. Miloevi e uskoro biti u Hagu. Ali sada joj preostaje uvjeriti Europljane i Amerikance da potaknu zavrnu fazuizruivanje. Igra nije unaprijed dobivena jer nitko ne tjera beogradske vlastidapredajuMiloeviameunarodnojpravdi.Zatvaranjebivegefadravenijeizazvalonikakvepotrese uSrbiji.Umirene,velikesileinisedasetimezadovoljavaju.NevidezaprekeutomedaSrbijaoklijevapredati svojeg biveg poglavara meunarodnoj pravdi, i tako potvrdi svoju opredjeljenost za funkcioniranje pravne drave. Jer, konano, za njih je meunarodna pravda samo meupostaja dok se ne osvijesti suverenitet, trenutnoznatnonaruen zbogzloinakedravne politike.SadkadjeMiloevi sruenibaenuzatvor,Srbija moe ponovno zahtijevati da joj se prizna legitimni unutarnji suverenitet i sama suditi svojem tiraninu. Ali zapadnjaci zaboravljaju razmjere i geografiju zloina, zaboravljaju da se golema veina njegovih rtava nalazi izvan Srbije, zanemaruju slabost unutarnjeg pravosudnog sustava koji nije ni oien ni reformiran, i konano prikrivajuinjenicudajeMiloeviusvojojzemljioptuensamozakorupcijuizloporabuvlasti,anezazloine protivovjenosti. Ponovo se javlja njihov otporinjenici da jedan ef drave odgovara za svoje zloine i jo vieuvrujuMiloeviauuvjerenjudanikadaneebitiizruenHakomsudu.NetolikozatotoseSrbitome suprotstavljaju, koliko stoga toe oni koji su na istom poloaju odbiti igrati protiv jednog od svojih kolega, stvarajui tako vrlo nezgodan presedan. Miloevi je uvjeren da e se uskoro izvui. Ali Haki sud nee ustuknuti pred jednodunim stavom da se odgodi njegovo prebacivanje u Hag. Pouruje se podsjetiti na prvenstvo nadlenosti koje mu je dodijeljeno u odnosu na nacionalna pravosua i ve 6. aprila alje svojeg inovnikauBeogradkakobipredaoMiloeviumeunarodniuhidbeninalog. "Preblizu smo cilju da bismo odustali", zauzima se Carla del Ponte u prijestolnicama. Ali Europa ostaje gluha i podijeljena. Francuska,kojajedalainicijativuzaosnivanjeHakog suda,modaejepodrati.CarladelPonte odlazi u Pariz 2. maja 2001. Ali prethodno daje intervju Le Mondeu i u njemu poziva na urno izruivanje optuenog Miloevia, kao i svih drugih optuenih". Ona tu poziva i na aktivniju podrku meunarodne zajednice pri uhienjima traenih osoba. Hubert Vedrine, ef francuske diplomacije prima je u drutvu s Alainom Richardom, ministrom obrane. On se uzbuuje, kritizira intervju Le Mondeu, nastupa neprijateljski. Carla del Ponte kao dauje Kotunicu. Francuski ministar sloio se s idejom da se Miloeviu sudi u Srbiji. I to javno kae. Europa uglavnom odbija nametnuti Beogradu rok za meunarodno suenje Miloeviu. Svaki pritisak u tom smislu prijetio bi da odgodi proces demokratizacije, uvjerava veina Europljana. Tjedan dana nakontogatuiteljicaletizaWashington.SADjenagradiouhienjeMiloeviaiisplatioSrbiji50milionadolara obeane pomoi. Ali, iako su Sjedinjene Amerike Drave pozdravile napore Beograda, on je jo daleko od toga da ispotuje svoje obaveze. Zato su odgodile sudjelovanje na donatorskoj konferenciji, predvienoj za juni, do prihvaanja tog famoznog zakona, bez kojega Kotunica odbija svaku suradnju s Hakim sudom, i do novihuhienja. AlikaoniEuropljanima,nijeimprioritetMiloevievproces
18

18 Cilj donatorskih konferencija jest skupljanje velikih izvanrednih financijskih doprinosa za pomo u podizanju zemalja poslijesukobailitekekrize.

u Hagu. Ipak, iniu se uri. Zatvaranje Miloevia nije sluilo niemu. Iz svoje elije on nastavlja politike aktivnosti,primalanovesvojestrankeistrpljivopripremasvojpovrataknavlast.Asrbijanskopravosuestoji na mjestu. Postoji opasnost da Miloevi bude puten.ini nastavlja svoj put. U maju suoava srbijansko javno mnijenje sa zloinima koji su prema Miloevievoj naredbi uinjeni na Kosovu. Operacija prikrivanja dokaza Dubina 2, koju je Miloevi zapovjedio sredinom maja 1999., uoi intervencije NATOsnaga na Kosovu, predvialajenesamoprijenosdijelatijelaalbanskihrtavauokolicuBeogradainadesetmjestauSrbijinegoi unitavanje leeva spaljivanjem. Iznenada suoena sa svojom najtamnijom prolou, Srbija, u oku, postaje svjesna masovnih zloina o kojima je dotad radije utjela. Prvi put Miloevi u oima Srba izgleda kao ratni zloinac. Srbijansko javno mnijenje razumije da je bolje osloboditi se monstruma nego ga prihvatiti. Sada je spremnoprihvatitiprebacivanjekojeinizakulisnopripremavenekolikomjeseci.

Ulogmeunarodnihdonatorskihkonferencija

Carla del Ponte eli uvjeriti SAD da se pridrui tom naporu. Samo novi rok meunarodne zajednice omoguio biiniu da zakljui stvar. A u tomu Washington moe igrati odluujuu ulogu. Miloevieva sudbina bite zapeaena 9. maja 2001. u sunanom uredu Colina Powella. Novi ameriki dravni tajnik obeava: Odrat emopritisak.Miseneemo,kaoniKongres,zadovoljitidoknebudusuraivali.Potvrdilismopomouvjetno. No,od1.aprilanisumnogonapravili,tojeneprihvatljivo."CarladelPonteobavjetava oinievoj volji da izrui Miloevia ICTYevim sucima, to Amerikanac,ini se, ne zna. Ona mu objanjava s kakvim se potekoama susree zbog otpora predsjednika Kotunice i trai njegovu pomo. Vano je da Beograd najavi datum Miloevieva izruenja jer je rije o zakonskoj obavezi o kojoj nema pregovora. Mogli biste traiti od Kotunice da vam kae datum kad ga sutra vidite. Miloevievo izruenje je test: ako se Beogradu dopusti da se opire, ICTYe biti samo sudalibi, sveden na suenje samo sitnim ribama." Dodala je dajesaminiuvjerenunesposobnostsrbijanskogpravosuadasudiMiloeviusljedeedvijeilitrigodine zbog tekoa u istrazi o pljaki svoje zemlje. Mi smo u Hagu, naprotiv, spremni. Do oktobra imatemo dvije nove optunice protiv Miloevia, za Hrvatsku i Bosnu. Trait emo spajanje razliitih predmeta i napraviti jedinstven proces. Kad zavrimo suenje u Hagu, ICTY ga moe predati srbijanskim sucima da odgovara za drugezloine."ColinPowelldaoseuvjeritiisljedeihsetjedanapokazaovjeranobeanju. I Vojislav Kotunica je u Washingtonu. Doao je mobilizirati protivnike meunarodnog pravosua u najkonzervativnijim krugovima kako bi oni potakli Bushovu administraciju da povue svoju podrku ICTYu. Poslije ponitavanja Clintonova potpisa na Rimski sporazum 6. maja i otrih amerikih kritika na raun ICTYa, srbijanski predsjednik misli da moe navesti Amerikance da poput Europljana prihvate ideju o procesu Miloeviu u Beogradu. Ali State Department razbija mu sve iluzije: bez suradnje s Hakim sudom, Beograd vieneemoiraunatinameunarodnufinancijskupomo.VlastimorajudatidatumMiloevievaizruenja. Carla del Ponte odnijela je jednu pobjedu. Ali njezine diplomatske aktivnosti prema amerikim vlastima jako smetaju glavnom tajniku UNa. Desetog maja Kofi Annan poziva tuiteljicu koja je na prolasku kroz New York: Postoje granice koje bi tuitelj morao potovati kad zagovara suradnju vlasti u Beogradu s ICTYem." Meutim, obaveza drava da surauju proizlazi iz obavezujue rezolucije Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda i ima snagu zakona, no glavni tajnik potie Carlu del Ponte da djeluje vie diplomatski. Zakon ne podnosi da sepotujeovisnoookolnostima",pokuavaobjasnitivicarka,nesklonatomudapostanerevniuvarpolitike ravnotee, osobito ako se nastoji ii na ruku vlastima najmanje raspoloenima da predaju svoje optuenike i njihove tajne. ivo vam savjetujem da razmislite o injenici da postoje granice koje se ne smiju prijei. Ne smatram dunoutuitelja da raspravlja o gospodarskoj pomoi jednoj zemlji", inzistira razdraeno gospodin iz Gane. Nekoliko tjedana poslije, pozdravit e izruivanje Slobodana Miloevia kao povijesni trenutak za Ujedinjenenarode". UBeogradusupoelipregovoriuciljuusvajanjaZakonaosuradnjisICTYem,alisuuslijepojulici.

Miloevievi saveznici, jo uvijek u veini u Saveznoj skuptini Srbije i Crne Gore, stavljaju veto. Demokratski blok ostaje podijeljen.ini je upozoravaosljedeae faza potrajati. Nee biti nikakvog prebacivanja prije usvajanja Zakona jer bi to moglo ugrozitiitav proces. Ali poslije usvajanja, do kojege, mislim, doi u junu, prebacivanja e se nastaviti (...) Miloevi je poseban sluaj, ne mogu se obavezati, npr. dati neki datum, previejeneizvjesno.MogusamoreidasusvisvjesnidasamousvajanjeZakonaneebitidovoljnoidaese morati poduzeti druge konkretne akcije prije donatorske konferencije", objanjavaini jednom izaslaniku Carle del Ponte, poslanom u Beograd krajem maja 2001. Usporedno,ini pokuava umiriti svoje protivnike koji ga jo uvijek sumnjie da eli predati Miloevia ICTYu: Miloevi najprije mora odgovarati za djela u svojojzemlji.(...)BilobiprejednostavnoposlatigauHagkaopaket." Sredinom juna Washington zadrava vrst stav i odbija sudjelovati 29. juna na donatorskoj konferenciji, sve dok Zakon ne bude usvojen i odreen datum Miloevieva izruenja. ini zove Carlu del Ponte: Carla, Miloevie bitiuskoroizruen.Imajte povjerenjaumene.ImamplandazaobiemSaveznuskuptinu.Vidjet ete. Uinit emo to je potrebno." ini tada prilazi Amerikancima da bi doznao bi li oni, u sluaju eventualnogMiloevievaizruenjaHagu,bilispremnidatiavionzanjegovoprebacivanjeuNizozemsku. Europljani su bili na elu borbe protiv nekanjivosti monika kad su potpisivali Rimski ugovor kojim se ustanovljuje stalni Meunarodni kazneni sud. Ali Miloevi je trebao biti prvi ef drave kojemu je ikada sueno pred meunarodnim sudom, a da u tome Europa nije ni prstom pomakla. Miloevievo izruenje inilo bi se amerikom pobjedom. Srbija bi to zamjeralainiu. Trebalo je uvjeriti Europljane da se popnu u jureivlak,baremnakrajuvonje.CarladelPonteodluujepozvatiNijemceiFrancuze.Najprije21.junaletiu Berlin. Nijemci, kao i veina Europljana, zamjeraju meunarodnom pravosuu nebrigu o politikoj situaciji. Optuuju pritiske ICTYa i ameriku odluku da bojkotira donatorske konferencije, uz rizik da oslabe vlast u Beogradu. Carla del Ponte suprotstavlja im mogunost Miloevieva oslobaanja kao mnogo opasniju. Beograd ima naina da sada izrui Miloevia. Ali to izruenje bit e iskljuivo amerika pobjeda i oit neuspjeh Europe", dobacuje Joschki Fischeru. Nikada ne bismo mogli zamisliti dae Miloevi biti izruen u zamjenu za novac", udi se njemaki ministar vanjski poslova poslije zavretka razgovora. U svojem sasvim novom uredu njemake vlade, s pogledom na Reichstag, Gerhard Schroder ne oklijeva ni asa. Kancelar predlaedaseKotunicipoaljepovjerljivaporukakojomsezahtijevaMiloevievohitnoizruenje. Sutradan Carla del Ponte telefonski razgovara sa Jacquesom Chiracom. Miloevievo je izruenje na dohvat ruci, ali ostaju brojne zapreke. Ako meunarodna zajednicaa ne samo SADne pokae odmah i eksplicitno vrstu volju da vidi Miloevia izruenog Hagu, izlaemo se opasnosti da poslije donatorske konferencije izgubimo dinamiku stvorenu sadanjom situacijom. (...) Uzimam si za pravo, gospodine predsjednie, da Vas usrdno zamolim da upotrijebite sav svoj politiki i moralni utjecaj, kao i ugled Francuske da zatraite od Beograda na nain koji ocijenite najboljim da Miloevi bude to prije prebaen u Hag. Naime, ini mi se presudnimdaseujeglasEurope,aposebnoFrancuske,onakojasnokakotopovijesneokolnostizahtijevaju." I zakljuuje: Ne preputajte zaslugu samo Amerikancima, Nijemci su ve prihvatili zaloiti se..." I francuski predsjednik pristaje prizvati pameti Kotunicu. Prvi put u povijesti Veliki prihvaaju staviti svoju mo u slubu meunarodnepravdedabimoglasuditibivemefudrave.

Odluujuainievaintervencija

Nakon blokade Skuptine savezna vlada proglasila je za vrijeme vikenda dekret, koji stupa na snagu u zoru u ponedjeljak25.juna.Unaelu,svezaprekeizruenjuratnihzloinacakojejeoptuioICTYsadsuuklonjene.Ali Kotunica i njegovi saveznici ustrajavaju na svojim stajalitima. Nadaju se da e se Amerikanci zadovoljiti dekretom i potvrditi svoje sudjelovanje na donatorskoj konferenciji 29. juna u Stockholmu, o kojoj ovisi budunostSrbije.Washingtonnepoputaitraikonkretnusuradnjuprijekrajnjegdatuma.SusretuBeogradu izmeuinia i Amerikanaca u srijedu prijepodne, 27. juna, presudan je. Srbijanski premijer uvjerava ih da mu pomognu u posljednjem potezu najavljujui bez otezanja njihovo sudjelovanje na Konferenciji u Stockholmu,iakouvjetinisuispunjeni.ObjanjavadaMiloevievoizruenjevieneovisiosaveznimvlastima,

nego o vlastima Srbije. Zahvaljujui tom dekretu, beogradski je sud zapoeo odmah, ve u ponedjeljak, proceduruizvrenjameunarodnoguhidbenognaloga.iniobeavadaenjegovavladadatizelenosvjetlo u najkraem roku, ali nije siguran da e to uspjeti prije 29. juna. Zabrinut za stabilnost svoje zemlje, eli se prethodno uvjeriti da ga Kotunica nee pokuati u tome sprijeiti. Amerikanci mu odluuju dati povjerenje. Otiie uStockholm ali, ako Miloevi ne bude predan Hakom tribunalu prije 10. jula, obeanja donatora bit eponitena. Najava,poslijetogdana,sudjelovanjaSADanadonatorskimkonferencijamaiznenaditesve.
19

Dvadeset osmog juna Ustavni sud osporava legalnost vladina dekreta i odluuje ga suspendirati. ini je prisiljendjelovatihitno.Sazivavladu.SviministriosimjednogaglasujuzaneodgodivoMiloevievoizruenje. ini zove Carlu del Ponte malo poslije 16.30 sati: Miloevi kree, hitno nam poaljite nekoga da ga prati do Haga." Rokovi su prekratio da se poalje zaprisegnuti asnik iz Haga u Beograd. Kevin Curtis, jedan od britanskih istraitelja ICTYa ve se nalazi u srpskoj prijestolnici, gdje nazoi ekshumacijama nedavno otkrivenih grobnica. Odmah ga pozivaju i on se sjea: Oko 18.30 sati, u etvrtak 28. juna 2001. bio sam u jednoj od slubenih zgrada (Institut bezbednosti u Beogradu; op. a.). Tri helikoptera ekala su iza zgrade. Slobodan Miloevi stigao je iz zatvora u furgonu. Nije seinilo da zna da kree za Hag jer je,im je iziao iz vozila,poeodizatirukepremanebuipitatiupraviteljzatvorakojigajepratiotosedogaa.Upraviteljmuje odgovorio da odlazi u Hag. Miloevi je odbrusio da ne priznaje Tribunal, da ga ne potuje i da nee krenuti. Budui da se nitko nije micao, zatraio sam od upravitelja zatvora da ga dovede do mene, to je on uinio. Tadasammuproitaopravaislubenomudaopriopiodajeuhien.
20

Miloevi je odbio uzeti papire koje sam mu pokuavao predati. Kad su ga pretraili, popeo sam se u helikopter do kojega je doveden. Cijela je operacija snimana. Za vrijeme leta helikopterom Miloevi je potpunopromijeniodranjeipokuaozapoetirazgovorsamnomnaengleskome. Spustili smo se u vojnu bazu u Tuzli gdje nas je doekala skupina naoruanih vojnika (amerikog kontingenta NATOa) koji su nas odveli u montanu zgradu na rubu piste. Tu smo ostali oko sat i pol. Snimali su nas za cijelog trajanja ovog zadravanja. U jednom trenutku Miloevi je pokuao zapoeti razgovor s vojnicima koji sutoodbili. Otprilike oko 21.45 obavijeteni smo da je avion koji e nas odvesti u Nizozemsku upravo sletio i da emo krenuti im uzme gorivo. Zatim su nas odveli do aviona. Pet ljudi u civilu stavilo je tada Miloeviu lisice i odvelo ga u avion. Objasnio sam jednome od njih da procedura ICTYa predvia audiosnimanje cijeloga putovanja. Ali odgovoreno mi je da to nije doputeno i da Miloevi ionako nema pravo govoriti. Tada je Miloeviobavijetendamorautjetiosimakoneelinetopitati. Poslijenaveer,sletjelismouvojnubazuu Eindhovenu. Miloevi je tada predan nizozemskim vlastima i helikopterom odveden do zatvora u Scheveningenu." Carla del Ponte je bila kod kue kad joj je u 1.30 29. juna zazvonio telefon. Misija izvrena", rekao joj je suradnik. Miloevi je upravo stigao u zatvor u Scheveningenu, gdje se nalazi pritvor ICTYa. Telefonski pozivi bili su brojni cijele veeri. Madeleine Albright prva je estitala Carli del Ponte, a za njom ameriki veleposlanik u Hagu, ef Kabineta njemakog kancelara Gerharda Schrodera i Wesley Clark, zapovjednik NATOsnaga u Europi. Sutradan, pred stotinama televizijskih kamera, Carla del Ponte pozdravlja iniainjegovuvladu,kaoidravekojesukonanopridonijeleovomizruenju.Posebnosamzahvalna
21

19OsamnaestmilijardidolaraskupitesekonanouStockholmukakobisepomogloSrbijidazaponereforme.
20 Kad predveer 28. juna 2001. najavi da je prebacivanje Slobodana Miloevia u tijeku, ini izjavljuje Srbima: "Mjesto je nae zemlje u meunarodnoj zajednici. Ovu odluku nismo donijeli ni zbog nas, ni zbog naih roditelja, nego zbognaedjece.Zatovasmolimdashvatiteovutekualipravednuodluku."

21 Prema prii asnika ICTYa Kevina Curtisa, za vrijeme leta Miloevi je ipak traio doputenje da pui, to mu je odbijeno.

SADu, a naroito dravnom tajniku Colinu Powellu, njemakom kancelaru Schroderu, francuskom predsjedniku Jacquesu Chiracu. Spominjem ih poimence jer sam posljednjih dana bila u neposrednom kontaktusnjima.Stosetiejueranjeoperacije,posebnozahvaljujemVelikojBritanijiinizozemskimvlastima za njihovu dragocjenu podrku." Na traenje Amerikanaca britanske zrane snage Royal Air Force dale su C 130 koji je prevezao Miloevia iz Bosne u Nizozemsku. Izruenje prvog efa drave koji je ikada predan meunarodnoj pravdiini se da je plod meunarodnog diplomatskog napora bez presedana, u korist ideala pravde. Nije vano to je ta podrka iznuena i pruena u posljednjem trenutku. Nije vano to u asu glasovanjaostvaranjuMeunarodnogkaznenogsudanijedanlanVijeasigurnostinijemogaozamislitidae se Miloevi jednog dana nai u zatvoru u Scheveningenu. To je pobjeda nad nekanjivou monih. Granice izakojihsusediktatoriosjealizatienimasadavienisubedemi.ICTYjeono,tonijebilovjerovatno,upravo pretvorioustvarnost. Cijeli svijet slavi tu povijesnu pobjedu za meunarodnu pravdu". Osim nekih. Moskva trai od svojeg ambasadora u UNu da sprijei da predsjednik Vijea sigurnosti izrazi zadovoljstvo ovim dogaajem, Fidel Castro ali politiku pogreku", a Tripoli optuuje dvostruka mjerila" meunarodne zajednice. Neki uvodniari kritiziraju pravdu ekovne knjiice" ne razumijevajui da meunarodna pravda, kako bi mogla zatvoriti optuene, ovisi o dravama. Njoj je vie nego ikome drugome potrebna mo koja lei u politikoj vlasti drava da bi se izvravale presude ne vodei rauna o granicama. Ta ovisnost meunarodne pravde o moi prisile, kojom raspolau samo drave i kojom se one selektivno koriste, slabi utjecaj meunarodne pravde i suava joj legitimitet. Treba li zato odustati od meunarodne pravde, kako neki preporuuju, ili optuivati moralizam monih koji teinu zloina, jedini pravi kriterij pravde, zamjenjuju politikim razmatranjima, posebno smatrajui podlonima pravdi svoje neprijatelje prije nego li prijatelje, ili koji preporuuju drugima ono to dobro paze da ne primjenjuju na sebe? Dok god meunarodna pravda ne bude primjenjiva na sve, izgledat e kao igraka monih protiv slabih. To je kritika koju e Miloevi, a poslije i SadamHusein,snanoisticatikrozcijelotrajanjeprocesa. Izvana ovisan o dobroj volji drava, ICTY je iznutra teorijski sam svoj gospodar. Statut mu daje takvu neovisnost dae se drave, nekoliko godina poslije, truditi da zauzdaju Meunarodni kazneni sud pod cijenu tekih uzmicanja, posebno suavajui ovlasti tuitelja da goni i dajui Vijeu sigurnosti snagu da zaustavlja progone. Velike sile ubrzo shvaaju opasnost koju predstavlja meunarodno pravosue koje, dodue, nema svojih snaga na raspolaganju, ali na koje one nemaju nikakva utjecaja. Boje se zalijetanja Meunarodnog ka znenog suda na politiku pozornicu i zato se trude ukrotiti zvijer. Ma koliko bila mona, pravda nema ni novanik,nima".Ostaje,dakle,ranjiva.

OvisnostICTYaovelikimsilama

Zahvaljujui iznosu od 3 miliona dolara spasonosnih donacija Pakistana i Malezije, Tribunal je konano mogao poeti s radom sredinom 1994. Sjedinjene Amerike Drave pojurile su odmah u Hag. Stigle su sa svom potrebnom informatikom opremom Tuiteljstvu i dvadesetdvojiciinovnika koji su doli ravno iz Pentagona i iz CIAe i koje su besplatno ustupili na raspolaganje ICTYu. Pravnici, vojni analitiari i policajci iz svih zemalja Commonwealtha slijedili su ih i urili u Hag. Francuska zaostaje. Dok Tuiteljstvo iprocedura padaju u anglosaksonske ruke, Pariz ne eli sudjelovati u tom naporu. ICTY, meutim, bez prorauna ovisi o dobrovoljnim prilozima. Godinu dana poslije, Francuska jo uvijek nije uplatila ni centa. Jedva je prihvatila pozvati nekoliko volontera iz svojeg Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva pravosua te ih alje pod uvjetomdaihplaajuUjedinjeninarodi. Te razlike u dranju izmeu Francuza i Anglosaksonaca, vidljive od samog poetka, nisu sluajne. Svi realisti u Tribunaluvidesamoproduenjepolitikevlasti,njezinsudskiogranak.imsuubranedividendeefektanajave, svi se slau da je cilj dostignut. ICTY je posluio za opravdanje politiarima, a kao oduak emocijama izazvanima strahotama nedjela u Bosni i Hercegovini. Odmah zatim je naputen, bez sredstava za opstanak, bez prorauna. Protiv svakog oekivanja, aica dovoljno idealistikih magistrata otrgnut e ga meutim od

njegove sudbine istroenog alibija, odbaenog u ko. Kucaju na sva vrata i konano nalaze fondove za otvaranje prvih istraga. Ovo neoekivano buenje dovodi velike sile u neugodan poloaj. Dale su obeanja koja! nisu namjeravale ispuniti, stvorile su same sebi obaveze za koje nisu smatrale da ih vezuju. Sadae se morati nagoditi jer e rad Tribunala imati bez sumnje politike implikacije. Sve velike sile ipak ne reagiraju jednakobrzoniistimEorujimapredtomkreaturomkojaimizmieizrukuikojeseboje.

Prvi reagira SAD kako bi sprijeio Tribunal da se oslobodi. SAD je uvijek htio da Tribunal bude pod skrbnitvom, odnosno pod vlau Vijea sigur nosti, bez prave samostalnosti. Projekt koji SAD nudi u martu 1993., kad se stvarao ICTY, predlae da Vijee sigurnosti bude ovlateno za nadzor prikupljanja ljudi, financiranje operacija Tribunala, a naroito tuitelja. Taj prijedlog konano je naputen u korist projekta koji su nadahnuli Francuzi i Talijani, kojim se preporuuje nezavisnost Tribunala. Ali za Washington prioritet ipak ostajenaelozadravanjakontrolenadtominstitucijom. Francuska vjeruje u eru ljudskih prava i u nadu koju donosi meunarodno pravosue pa je pred Vijeem sigurnosti uspjeno branila princip nezavisnosti Tribunala. Kao domovina Deklaracije o ljudskim pravima ona sediidajeizmislilasudskouplitanjepomodeluhumanitarnoguplitanja,iradonapominjedajebilajednaod pokretakih snaga u stvaranju prve meunarodne kaznene instance poslije Nrnberga i Tokija. Upravo na njezin poticaj nametnula se ideja meunarodnog suda, namijenjenog spreavanju nastavka zloina u bivoj Jugoslavijiikanjavanjukrivaca.RolandDumas,uonovrijemenjezinministarvanjskihposlova,prvije1992.to javno izrazio. Ali, kao i ostali njegova ranga, elio je prije svega dokinuti svaku elju da se vojnom silom odgovara na nedjela koja se dogaaju. Pariz teko usklauje svoje plemenite ideale sa svojom diplomacijom. Kad mrtvoroeni sud pone postojati, Francuska ne uspijeva stvoriti nikakvu strategiju. Zadovoljava se nastavkom ignoriranja tog novoginitelja koji se sam bezobzirno poziva na meunarodnu scenu, a njezina ga diplomacija i dalje prezire. Gotovo bismo se morali tome veseliti da je tome razlog ouvanje nezavisnosti meunarodnogpravosua.Alitojedranjeokrutanodsjajneefikasnostifrancuskevanjskepolitike posljednjihdvadesetgodina.
22

Za razliku od Francuza, Anglosaksonci neekajui razvijaju strategiju prema tom tigru od papira koji se budi. Zanjihsustvarijednostavne.BuduidaICTYstvaraobavezevladama,nemoeostatiubesteinskomstanjuu odnosu na sve politike vlasti. Budui da je ICTY sredstvo uplitanja, mora se uvati u toplini ispod krila politiara. S obzirom na to da za njih sudbena vlast nije nuno odijeljena od politike vlasti, moe biti njezino sredstvo.Radijenastojestavitipravouslubunjihovemoinegodajojonobudezapreka.Upravoizvravajui svoju vodeu ulogu nad tim novim sredstvom, najlake e dovesti pravo u slubu diplomatske akcije i podreditigaakobizaprijetiloometanjemnjihovepolitikenamjere. Za Amerikance meunarodno je pravo u isti mah sredstvo dominacije i ideal; za Francuze ono je samo ideal. Rezultat: Francuska se uri braniti ga, a njezina diplomacija, koja ne zna to bi s idealima, uri se klevetati ga. Za visoke dunosnike Ministarstva vanjskih poslova Republike Francuske ICTY je i dalje najgora ideja posljednjih godina". Odatle pasivnost Pariza u odnosu na ICTY. Dok Anglosaksonci zauzimaju prostor, Francuska se ponaa kao rtva institucije na koju nema utjecaja. Francuski diplomati i vojnici javno pokazuju svoje nepovjerenje, vrijeaju se zbog zahtjeva pravosua koje ih navodno spreava da rade svoj posao. Tue senamopravosuakojeseguratamogdjemunijemjesto,kojebinjihovevojnikeuBosnihtjelopretvoritiu pomonike pravosua i koje umilja dasvojim optunicama moe odluivati tko moe, a tko ne moe sjesti za pregovaraki stol. Nisu Francuzi jedini koji tako misle, ali su prvi koji to jasno i glasno kau. Ta im bahatost ubrzo donosi nezahvalno i nezaslueno mjesto najloijih daka meunarodnog pravosua i mjesto omiljenih metatuiteljaICTYaitiska.HubertVedrineiHervedeCharetteizMinistarstvavanjskihposlova,Alain
22Vidi:LasserreIsabelle,L'impuissancefrancaise(Francuskanemo),Flammarion,Pariz,2007.

RichardizMinistarstvaobranetomesuobilatopridonijeli.Njihovotvorenianimozitet,ponekadisrdba,ostali su u pamenju nekoliko sudaca i tuitelja, kao i u analima ICTYa. Nezgodne nespretnosti koje odaju smetenost, nesposobnost prilagodbe situaciji koju ni Francuzi niti njihovi partneri u Vijeu sigurnosti nisu predvidjelikadsumahalitimsmokvinimlistomnjihoveinercije. Odsutna, stoga nemona, Francuska nije u stanju utjecati na ICTY ni kada je rije o izboru akuzatornog postupka, koji je snano nadahnut anglosaksonskim pravom, ni kada je rije o upotrebi francuskog, jezika koji jeuteoriji,uzengleski,slubenijeziksudstva,nitikadajerijeonjegovudjelovanju.Viezbogpasivnostinego po izboru, pokazat e se kao zemlja koja najvie potuje neovisnost sudstva meu stalnim lanicama Vijea sigurnosti. Od toga je mogla napraviti pravu politiku, staviti svoj ponos u slubu konkretne iestite ambicije i biti u skladu sa samom sobom. Tako bi stekla pravo da optuuje, pa i da se bori protiv anglosaksonskih pritisaka na sudski proces te sposobnost da korisno brani onaj ideal pravde za koji kae da ga tako arko eli promicati. Tako bi igrala kljunu ulogu koju za sebe trai na podruju meunarodnog pravosua. Ali u nedostatku strategije u odnosu na Tribunal, Francusku se moe suditi samo po djelima na vanjskoj pozornici. Tamo gdje se nagaa s ICTYem i meunarodnim pravosuem koje se postupno rada, tamo gdje nuno daje prednost politikom realizmu naspram idealu pravde i ponitava, isto tako esto kao Britanci i Amerikanci, meunarodnopravosvakiputkadseonoprotivinjezinimpartikularniminteresima. Francuska prosvjeduje pred anglosaksonskom prevlasti, koja se u ICTYu potvruje iz godine u godinu. Zahtijeva veu zastupljenost, ali ne radi nita. Onih sedamdesetak Francuza koji postupno stiu u Hag doli su navlastituinicijativu,postiglisusvojapromaknuavlastitomzaslugomiimalisurijetkuprednostdaihvlastita vlada nikad ne poziva da im neto povjeri ili da im da bilo kakve upute. Francuska zna da je, kao i veina Europljana, izgubila bitku i izvui e iz toga lekciju kad doe na red stalni Meunarodni kazneni sud. Anglosaksonci su slobodni nastaviti svoju strategiju stroge kontrole i infiltriranja u institucije, to su zapoeli od samog poetka. Njihova veleposlanstva pojaavaju svoje timove u Hagu, koji je poetkom rada stalnog Meunarodnog suda 1. jula 2002. postao vie nego ikad prijestolnicom meunarodnog pravosua. Ve pod Clintonom Washington je otvorio mjesto posebnog veleposlanika zaduenog za pitanja meunarodnog prava, a zadrala ga je i Bushova administracija. Ta funkcija, u kojoj se pojavljuju i diplomacija i pravo, koji su prema njihovumiljenjunerazdvojivi,uvijeksepovjeravapravniku.
23

Cijela generacija mladih diplomata lawyera privikava se meunarodnom pravu i djelovanju njegovih pravosudnih institucija, unato amerikoj odbojnosti prema irenju te pravde koja tei postati univerzalnom i protiv kojee se Bush estoko boriti. Kad su u proljee 1997. Britanci uli u bitku, zahvaljujui dolasku Blaira naeloVlade,ionisunakoncuuzsvojegefadiplomacijepostavilimladogpravnikakojijeizuiozanatuICTY ugdjejezadraobrojnekontakteiijesvekotaiepoznaje.FrancuskaimauHagusamojednukompetentnui zainteresiranu osobu, ali njezine slubene biljeke nemaju nikakva utjecaja. U Parizu je pravnim savjetnicima, prepunimasvihmoguihpredrasudainedoraslimaovomenovominstrumentukojijedvapoznaju,preputena sva briga o ICTYu. Oni su osposobljeni obraivati samo aspekte koji se odnose na sudsku suradnju s Tribunalom pristup svjedocima, arhivima itd. kao da se ulog jedne institucije, sad ve opskrbljene proraunomod100milionadolaraikojazapoljavavieodhiljaduosoba,ograniavasamonato. Unato dijelumotivakojesenemoepriznati,Anglosaksonciseupotpunosti koristeslikomkojuimunjihovu javnom mnijenju donosi ta aktivna i viedimenzionalna podrka ICTYu i njegovu pravosudnom blizancu, posveenom Ruandi.Kaoprvo,amerikavladaizgledakaodavodivanjskupolitiku kojapotujeljudska prava. Iako nas razdoblje poslije 11. septembra navodi da to zaboravimo, ta je briga u devedesetim godinama bila stvarna, naroito poslije genocida u Ruandi iz 1994. godine i srebrenike sramote iz 1995., kad je amerika javnost taj polet u korist meunarodne pravde doivljavala kaoin kajanja njihove vlade. to proraun ICTYa vieraste,stotinepravnikaipolicajaca,ohrabrenihamerikompotporomkojadaje 23 U Hagu se, osim ICTYa i stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC) nalazi i Meunarodni sud pravde (ICJ), koji je
meunarodni,alinijekaznenisudkaodrugadva,izaduenjezasporovemedudravama.

kredibilitet" pravosuu, upuuju se prema Hagu. Amerikanci, Britanci, Australci, Junoafrikanci, Novozelanani, Kanaani..., dolaze veinom iz Commonvvealtha. Neki jedva znaju gdje je Balkan. Opsjedaju Tuiteljstvo,pokretaTribunala,ijisusucipotisnutiuuloguarbitraizmeuobraneituitelja.Vojnianalitiari i pravnici, obavjetajci, lako se utapaju u gomilu nastavljajui zauzimati skromna, ali strateka mjesta i sluiti viesvojojvladinegoICTYu. Vie se ne potuje politika kvota koju nameu Ujedinjeni narodi da bi zajamili multikulturalnost svojih institucija. Neki godinama ukazuju na posljedice toga ne uspijevajui ih ispraviti. Deset od sedamnaest odgovornih mjesta u Istranom odjelu Tuiteljstva zauzimaju graani trijuzemljalja, Australije, Novog Zelanda i Velike Britanije", iznosi jedan bivi istonoeuropski istraitelj ICTYa u svojoj tubi Slubi unutarnje kontrole Ujedinjenih naroda. U njoj otkriva i nepotizam prilikom zapoljavanja, to dovodi do imenovanja na visoke funkcije istraitelja bez sveuilinog obrazovanja. Mnogi medu njima su Australci, koje u njihovu munjevitom usponu ohrabruje sunarodnjak, zamjenik glavne tuiteljice Graham Blevvitt, koji je u Hagu od 1994. I neki Anglosaksonci otkrivaju klijentelizam koji ponitava djelotvornost tuiteljstva. Clint Williamson, koji je 2006. postaoposebniamerikiveleposlanikzaratnezloine,tuisenatouaprilu2001.dokjoradiuICTYu. Amerika i britanska vlada ne trae za sebe glavno mjesto. Ali koristei se anglosaksonskom premoi i dovitljivo rasporeenom mreom na terenu, oni su prvi obavijeteni o odlukama ili strategijama kaznenog progona.Takomogupokuatiutjecatinanjih.Alidobroznajudasenadmeusmoipravosua,kojenemora nikome polagati raune. Tuitelj ne trai i ne prima upute ni od koje vlade, niti iz bilo kojeg drugog izvora", odreujelanak 16. Statuta ICTYa koji je usvojilo Vijee sigurnosti 25. maja 1993. Ipak se Tuiteljstvoesto percipira kao najpolitikiji organ ove institucije, onaj koji se mora prilagoditi politikom okruenju, truditi nai ravnoteuizmeuimperativapravdeipolitike;diskrecijskopravokojemujedanouistijemahnjegovasnagai njegova slabost, ovisno o tome koristi li se njime da zadovolji oekivanja drava ili rtava i svih onih koji se nadaju da e se dokinuti nekanjivost. Prvi tuitelj jo nejake institucije Junoafrikanac Richard Goldstone (1994.1996.) vie je sluao drave nego njegovi sljednici. Dopala ga je teka zadaa da uskladi dva legitimna procesa, sudski proces, za koji je bio zaduen, i politike pregovore koje je usporedno vodila meunarodna zajednica da bi se priveo kraju rat u Bosni. Tvrdoglavije, Kanaanka Louise Arbour (1996. 1999.) i vicarka Carla del Ponte (1999. 2007.) nisu raspoloene ustuknuti pred viim dravnim obzirima ni ogrijeiti se o lanak 16. koji jami njihovu neovisnost, pa makar poremetile meunarodna pravila igre pozivajui prvi put jednog efa drave da poloi raune za zloinake posljedice svojeg politikog djelovanja. Nepopustljive, omoguile su da se postupno nametne zamisao da nikakvo politiko rjeenje sukoba i, konano, nikakvo pomirenje nisu mogui ako rtvama nije dosuena pravda. Louise Arbour nije prihvaala pritisak drava i odustala je nakon optunice protiv Miloevia. vicarka se tvrdoglavo bori osam godina. U svojim meunarodnim istragama protiv mafije: ruske, kolumbijske, meksike ili talijanskoamerike, voenima iz vicarske, imala je priliku nailaziti na razliite politike zapreke te iste vicarske koja je ljubomorno uvala svoju bankarsku tajnu protiv koje se borila Carla del Ponte. Ali nikada, kako povjerava na kraju svojeg mandata, nije mogla zamisliti da posao meunarodnog tuitelja moe biti tako razliit od posla dravnog odvjetnika, toliko su pritisci i pokuaji mijeanja politiara bili brojni. Suoeni sa sposobnou neposluha tuitelja, Anglosaksonci se ne mogu zadovoljiti dijeljenjem savjeta" koji se previe rijetko slijede. Zato usporednorazvijajumnogopodmuklijeiopasnijestrategije,kojemagistratineeuvijeknavrijemeotkriti. ICTY je uvijek pobuivao lakomost. Svi bi htjeli znati to se dogaa iza vrata i mnogobrojnih sigurnosnih zapreka iza kojih mogu stupiti samo sretni odabranici s akreditacijama, tim posljednjim Sezame, otvori se". Prodrijeti u taj pregraeni svijet, s njegovim sefovima, posebnim ovlastima, telefonima i ifriranim faksovima, sigurnosnim lozinkama. I gdje vlada nepovjerenje meu odjelima, meu katovima, medu razliitim nacionalnostima. Istrani postupak mora ostati povjerljiv, to se podrazumijeva. Ali opasnosti su se uvijek procjenjivale diskriminacijski kao da mogu dolaziti samo od bivih Jugoslavena, onih koje je Tribunal bio zaduen progoniti. No nije ih mnogo radilo u ovoj instanci. Vjetija ili manje vjeta igra njihovih vlasti, kao to su pokuaji infiltriranja srpskih, hrvatskih ili bonjakih pijuna, stalno izazivaju jaku uznemirenost. Ponekad s razlogom. Ali najvea opasnost dolazi izvan Tribunala, kad tajne slube iz zemalja bive Jugoslavije pijuniraju istraitelje koji su u misiji u regiji i pislukuju njihove telefonske razgovore. U vie navrata uhvatili su ih na djelu, bilo Tribunal bilo tisak iz bive Jugoslavije koji eljno odaje male tajne meunarodnog pravosua. Kad

vladepripremelanesvjedoke,podmetnulanedokumente.Tasestrategijapokazalaneuinkovitomilokalne je vlasti brzo naputaju jer postupak najee omoguava otkrivanje prevare na vrijeme. Strategija koja je uinkovitijaigotovojujenemoguesuzbitiostajenavoenjesvjedokaprijetnjomodmazdomiliakprijetnjom smru,ponekadakiizvravanjemteprijetnje.
Drave bive Jugoslavije pokuavaju osujetiti ovaj sud koji kopa po njihovoj najsramotnijoj prolosti, sprijeiti mu pristup kompromitirajuim tajnama, neutralizirati njegovo djelovanje. Ponekad u tomu uspijevaju, ali nemaju stvarnog utjecaja na Tribunal i njegove odluke. Pravosue je spremno na protunapade svojih osumnjienika i njihovih izravnih pomagaa. Alineznasebranitiodnapadasvojihsaveznika.

Uinkovitost meunarodnog pravosua ovisi o njegovoj sposobnosti pristupa dokazima, to je klju uspjeha Suda u Nurnbergu, vole ponavljati magistrati u Hagu. Ali ovaj put saveznici ICTYa nisu mu spremni dati nunu pomo da bi utvrdio istinu. I oni seuvaju upada pravde koja prijeti ogoljenjem nekih njihovih tajni. I, da bi se zatitili, koriste se istim metodama kao vlade bive Jugoslavijetelefonskim prislukivanjem, infiltracijom u Tribunal, prikrivanjem dokaza ili svjedokaali tako djelotvorno da to njihov utjecaj na ICTYini strahovitim.Utomuleipravaopasnostzameunarodnopravosue. Dok se Francuska duri na Tribunal koji je potpao pod ameriki utjecaj, Amerikanci i Britanci mu se stavljajuna raspolaganje. Prave se da predaju informacije koje se mogu pribaviti samo sredstvima kojima one raspolau. Sjeamo se satelitskih slika kojima je pred tiskom mahala poetkom augusta 1995. Madeleine Albright, a koje pokazujumjestanakojimajezemljasvjeekopana,tosuvjerovatnomjestamasovnih grobnica poslije pada enklave Srebrenice. Ali oni predaju samo ono to ele manipulirajui tako ICTYem. InformacijekojesutijekomcijelogrataprikupljalevelikesileomoguilebituiteljstvuICTYadasebrzopopne pozapovjednomlancui dabezoklijevanjarazotkrijenajodgovornijezastrahotekojesusenastavljaleubivoj Jugoslaviji. No ti hukai bili su sugovornici koje je trebalo paziti. Olakavajui posao ICTYu, velike bi sile riskirale prekid dijaloga koji su htjele pod svaku cijenu podupirati. Zato su dozirale pristup, odnosno uskratile poraavajue dokaze koje su imale da ne bi osujetile diplomatsku akciju. ICTYe dobiti samo dio slika pokolja uSrebrenici, koje su uivo pratili ameriki pijunski sateliti. One potvruju da je zloin, koji su preivjeli poeli otkrivati ve krajem jula 1995. u svojim prvim svjedoenjima tisku i istraiteljima ICTYa, stvaran. Ovom snano medijski popraenom gestom SAD se nastojao opravdati pred javnim mnijenjem koje ne razumije zato srebrenika enklava nije bila zatiena i trai objanjenja o naputanju ove populacije koju su se velike sileobavezaleRezolucijomVijeasigurnostiizaprila1993.stavitiizvandosegasnagageneralaMladia,ratnog voe bosanskih Srba. SAD i njegovi saveznici ne ele da ove slike budu objavljene jer dokazuju da su na vrijeme imali informacije koje su ih mogle prisiliti da djeluju kako bi zaustavili sramotni pokolj osam hiljada ljudi, koji se poeo dogaati pred njihovim oima. SAD ni tada ni poslije ne daje snimke razgovora koje ima i koje ve dokazuju umijeanost Beograda. A dobro znaju da je komandant Generaltaba Vojske u Beogradu Momilo Perii za vrijeme operacija oko Srebrenice bio u redovitu kontaktu s Mladiem, da je informirao MiloeviaosituacijiidajerazgovaraosMladiemzavrijemeizvravanjazlodjela.
25

24Najizloenijisvjedocikoristesemjeramazatite,imeimse,dakle,nesmijeobjaviti.Ipak,vieoddesetaksvjedokana povjerljivimpopisimaICTYaubijenojeirombiveJugoslavije.Velikbrojmoraoseprivremenoilitrajnoiselitiidobioje noviidentitetzahvaljujuipomoitreihzemalja.Nekisvjedocikojimaseprijetiloodustalisuodsvjedoenja,drugisu radijeotkrivaliidentitet,misleidaeihpublicitetzatititi,kaodvojicanovinaraizBeogradaDejanAnastasijeviiJovan Dulovi.Ikonano,nekisupopustilipritiscimaiodbilipotvrditioptuujuesvjedoenjenasudskojraspraviitakose pretvoriliusvjedokeobrane. 25CharlesLaneiTomShanker,Bosnia:WhattheCIAdidn'ttellus,TheNewYorkReviewofBooks,9.maja1996.Ovaj lanakvrloranoprenosiraspraveunutaramerikeadministracije,aposebnounutarCIAeoprijenosuICTYu informacijaprikupljenihobavjetajnimsredstvima.

Miloevi je klju mira, onaj koji e u novembru 1995. potpisati Dejtonski sporazum kojima e zavriti troipolgodinji rat i etniko ienje u Bosni i Hercegovini. Njegovo kompromitiranje predajom dokaza odvratilo bi od svakog dijaloga, sprijeilo da ga prisile na pregovore koji i su ve na vidiku. Zapadni vode vie vole pokriti lice i preutjeti svetogre koje je poinio Miloevi, pretvarajui u ruglo i u svoju korist ucjenu diplomacije mir ili pravda da bi nastavio zloine, znajui da e mu sve progledati kroz prste zbog jednog ugovora. Odatle opstruktivna politika velikih sila prema ICTYu, unato rezoluciji Vijea sigurnosti koja ih obavezuje na punusuradnjuspravosuem.TonasnavodidavjerujemodajepravanamjerakontrolapristupaICTYaistini" tui se u decembru 1997. Louise Arbour. Njezinu e kritiku vie puta ponoviti Carla del Ponte, posebno prilikomprocesaMiloeviu.AlitadajekritikaupuenaFrancuskojkojaprvanameesitniavu proceduru kako bi odvratila tuiteljstvo od ispitivanja njezinih vojnika u slubi u snagama UNa u Bosni. Moramo o svakom pitanju posebno pregovarati s pravnicima Ministarstva obrane", tui se Louise Arbour. Svee vlade usvojiti istu politiku. Sueljavanje Tribunala, nemonog bez podrke drava, i drava odlunih da zadre svoje tajne, nastavlja se iza kulisa jo i danas. Protiv ove politike koja dovodi u opasnost sav rad Tribunala"prosvjedujeudecembru1998.ipredsjednicaICTYa,AmerikankaGabrielleKirkMcDonald.NoICTY je prva praktina mjera u posljednjih pedeset godina prema stvaranju svijeta u kojem e ljudska prava, jednakostipravdabitivienegorijeinapapiru",podsjeaonakakobiboljeistaknulaneskladizmeugovora i djela politikih voda. Pod izlikom da su svi dokumenti koji su izdani u vanjskim operacijama povjerljivi", velike sile mogu preuivati njihovo postojanje, a skinuti tajnost s onoga to im odgovara, odnosno to im ne smeta.
26

U strahu da se istrage ICTYa ne pretvore u dovoenje u pitanje vojnika i diplomata koje se mora sasluati kao svjedoke" one ograniavaju njihovo svjedoenje. Tako, kad Ured tuiteljice trai doputenje vlasti da ih ispita, mora pitanja postaviti pismeno. Ako nisu dovoljno precizna, jednostavno se odbace. A kad su iscrpna, detaljno ih pregledavaju pravne slube ministarstava kojih se to tie te ih reu, izbacuju i biraju da bi na koncu ostao samo mali dio. No vlade se najvie boje protuispitivanja predvienog postupkom optube Tribunala jer ovlauje suprotnu stranu da gotovo svim sredstvima diskreditira svjedoka. Ispituje ga se o drugim, osobnijim, aspektima, a ne o injenicama. Vlade strahuju na pomisao da njihovo osoblje moe biti navedeno da u protuispitivanju kritizira apsurdnost svojih mandata u operacijama odravanja mira, ili da otkrije tajne svoje misije. Proelnica Pravosudnog odjela pri francuskom Ministarstvu obrane, Catherine Bergeal, ukazuje u decembru 2006. na opasnost da se od svjedoka postane optuenik" to bi ova posebnost anglosaksonske procedure mogla olakati. Na jednom skupu organiziranom u vojnoj koli u Parizu, ona objanjava: Ne trai se od njih da ispriaju to su vidjeli, nego da kau da smo odbili djelovati da sprijeimo onotosmovidjeliilidanismovidjelionotosmotrebalividjeti."Vlade,dakle,traedasetojemoguevie smanji opseg svjedoenja kako bi se time smanjio opseg protuispitivanja i zahtijevaju, kako na presluavanju tako i na raspravi, nazonost predstavnika nacionalnih vlasti ovlatenih da zatrae povlaenje nekog pitanja ili da zahtijevaju postupak iza zatvorenih vrata. Bez tih drastinih mjera, istiu oni, njihova vojska ne bi vie mogla intervenirati u vanjskim operacijama, to bi politike vlasti liilo njihove djelatne sile na meunarodnoj pozornici. Razlog je jednostavan: u pravu se smatra da svaka osoba koja zna ili je sposobna predvidjeti dae se izvriti zloini, mora ih pokuati sprijeiti, inae je krivino odgovorna. Ako to pravilo vrijedi za svakog hijerarhijski nadreenog u vojskama kojeine zloine, primjenjuje se i na meunarodne snage koje, dodue, nemaju vlasti nad lokalnim izvriteljima ili nad njihovom vojskom, ali ija ih utnja i nedjelovanje ine sudionicima u smislu kaznenog prava. A to je najvei kamen spoticanja u odnosima izmeu velikih sila i meunarodne pravde. Zloini poinjeni u Srebrenici, zatienoj enklavi UNa, ili oni izvreni u Ruandi za vrijemeoperacijeTirkiz,nisujediniodkojihvladestrepe. Strahvelikihsiladae
27

26LeMonde,14.decembra1997. 27 Krajem juna 1994. francuske snage poslane u operaciju Tirkiz odbile su pomoi onima koji su izbjegli genocid, okupljenimanabreuljcimaBisesero,nazapaduRuande.Polovinanjih,tj.okohiljaduTutsija,poklanojesljedeihdana.

se nai na optuenikoj klupi izraen je i za vrijeme NATOovih operacija na Kosovu. Nadlenost ICTYa geografskijeogranienanabivuJugoslaviju,alinijeogranienaninajednusnaguusukobu.Atlantskisavezje dakle pod njegovom nadlenou u sluaju ratnih zloina. Usred intervencije saveznikih snaga, 17. maja 1999., Jamie Shea, glasnogovornik NATOa, savreno saima misao velikih sila kad kae tisku: Mislim da moramo razlikovati teoriju od prakse. Kad tuiteljica Arbour otvara istragu (o zloinima na Kosovu; op. a.), to inizatotosmojojtodopustili.NijejojMiloevidaovizudaidenaKosovoistraivati.Akonjezinusudu,kao to elimo, bude doputen pristup, bit e to zahvaljujui NATOu. NATO je dakle prijatelj Tribunala. Zemlje laniceNATOsavezasutekojesudalepotrebnafinancijskasredstvazapokretanjetogsuda.Buditesigurnida smo mi i Tribunal jedno te isto, elimo da se ratnim zloincima sudi i siguran sam dae Louise Arbour, kad otienaKosovoirazmotriinjenice,optuitisamoosobejugoslavenskenacionalnostiinikogadrugog." Prije nego to je otila sa svojih funkcija, Louise Arbour je ipak otvorila preliminarnu istragu namijenjenu ispitivanju albi protiv NATOa, potaknutih bombardiranjem koje je prouzroilo velike civilne rtve. NATO odgovara javnim prijetnjama. Iza kulisa, velike sile pojaavaju pritiske koji svjedoe da odbijaju prihvatiti univerzalno pravno pravilo prema kojemu su odgovorne Sudu u sluaju krenja enevskih konvencija kad vojno interveniraju. Kau da ne razumiju kako se moe staviti na istu razinu pravedan rat i represivan rat s etnikimienjem".Ujunu2000.donesenisuzakljuci ukojimasekaedanemapotrebe otvaratiistragujer NATOove greke nisu bile namjerne. Prosvjedovalo je vie nevladinih udruga, medu kojima i Amnesty International. Ali Tribunal nije toliko kriv zbog nazonosti koliko je rtva zbog svoje nemoi da dobije pomo dravakadonetoodbijaju.NiSrbija,kojajetakospremnaoptuitiAtlantskisavezzaratnezloine,niNATOne daju Sudu dokaze bez kojih ICTY ne moe utvrditi injenice i djelovati. Ovisnost ICTYa o velikim silama ne izraava se, suprotno najeem miljenju, uzajamnim ustupcima. ICTY, a posebno Tuiteljstvo, zna da bi iz gubio svaki kredibilitet, a osobito da bi rtvovao svoju jedinu snagu, koja poiva upravo na njegovoj neovisnosti.Meutim,nemanainadaseboriprotivzadravanjainformacijailiprikrivanjadokazakadtoine velike sile, jer samo Vijee sigurnosti ima mo osuditi odbijanje drava da prue pomo ICTYu. Kad se Carla del Ponte namjeravala pozabaviti pitanjem navodnih ratnih zloina NATOa i kad je poslije Miloevieva pada poelapoticatisrbijanskevlastidajojdajuelementekojimaraspolau,Atlantskisavezponovoprijeti.NATOse meutim nema ega bojati, jer Beograd predaje Hagu samo nekoliko uradaka koje potpisuju Miloevieve propagandneslube. Politikasezaustavljanavratimasudnice.Velikesilepotujutopravilo,alismatrajudaiminjenicatopomau tuitelju daje pravo mijeajti se u njegove izbore i odluke prije procesa. Tuitelji koji su se redali morali su vijugati u moru punom morskih pasa. Louise Arbour i Carla del Ponte bore se zubima i noktima protiv pokuaja drava da se mijeaju u njihov rad. Ali nikada nisu imale sredstava da osujete politike namjere kad su se izraavale drukije nego preporukama ili upozorenjima. Meunarodno pravosue, jo manje nego nacionalno, ne moe tano procijeniti koliko su na njegov rad utjecali prikrivanje dokaza, zakulisne radnje, skrivene intervencije velikih sila, jer ono to najee nije ni znalo. A upravo u tome lei pitanje pristranosti meunarodnog pravosua, pa dakle i ICTYa. Rijetko je to stav, slobodan izbor, a ne posljedica onoga to mu se namjerno prikriva ili odbija. U toj namjetenoj igri ovisnosti i neovisnosti u odnosu na drave i njihove odnosesnaga,ICTYjeizvrgnuttekomispitu. Ni nemona ni svemona, meunarodna pravda nije prestala napredovati ni naijoj zemlji ne znajui odakle e doi sljedei pucanj ni s koje su joj strane linije saveznici. Zato treba uroniti u kulise ICTYa, sii u utrobu zvijeridasevidikakavjeotrovpokuavaparaliziratiiunititi.

II.POGLAVLJE IzakulisaprocesaSlobodanuMiloeviu

Predmet IT0254: tuitelj protiv Slobodana Miloevia. U srijedu 3. jula 2001. britanski sudac Richard May, koji predsjeda vijeu sastavljenom od tri suca, otvara raspravu. Slobodan Miloevi sjeda na optueniku klupu.Ulazeiutajsterilnisvijetvisoketehnike,nekolikotrenutakaprijeinstinktivnoseuputiopremasreditu pozornicegdjeobinosjedesvjedoci.Trojicastraarakojigaprateodmahmupokazujustolac,ulijevomkraju dvorane, onaj namijenjen osumnjienima za izvrenje ili poticanje zloina koji svojom teinom i masovnou potpadaju pod humanitarno meunarodno pravo. Miloevi nije pozvan da predsjeda na govornici, kako je navikao, nego da odgovara za svoja djela. Prvi put u povijesti jednom se bivem efu drave pred meunarodnim sudom sudi za njegovu zloinaku politiku. Za spone koje povezuju vladarsku palau i polja smrti. Stotine televizijskih kamera dole su zabiljeiti taj povijesni trenutak. Ne nalaze unitenog ovjeka kojega je sustiglanjegovanajcrnjaprolost.Tajovjeknepokazujeninajmanjiznakskromnosti.Ponosnonosikravatuu bojama Srbije i jo uvijek ima gordo dranje efa drave oholog i bahatog. U etvrtak 1. jula 2004. Sadam Husein zauzima isti stav u prvom pojavljivanju pred irakim sudom. Diktatori kao da se ne boje suoavanja s pravdom. Odbijaju je, istiu nepriznavanje kao jedinu istinu. Sudac Richard May okree se optuenome: Gospodine Miloevi, vidim da danas nemate odvjetnika. To je va izbor. Imate pravo braniti se sami, ali razmislite: je li to zbilja u vaem interesu? Postupake biti dug i sloen ... Moda biste mogli ponovo razmo triti svoju odluku. Treba li vam vie vremena da odluite?" Miloevi odgovara na engleskome: Smatram da je ovaj sud lani sud, da je ova optunica lana optunica. Ovaj je sud nezakonit, nije ga ustanovila Opa skuptina Ujedinjenih naroda. Prema tome nemam nikakve potrebe da odredim odvjetnika pred tom nezakonitom instancom." Miloevi se odbija oitovati o krivnji, drae mu je optuivati napade NATOsnaga. Uputa se u estoki napad na taj tobonji sud". Iskljuuju mu mikrofon. Britanski sudac ne traiitanje op tunice. uri mu se i tako proputa odati poast rtvama i prekida raspravu. Miloevi zadovoljno gleda sat. Rasprava je trajala samo dvanaest minuta. Na povratku u pritvor raspituje se o efektu svoje predstave. Timu MacFaddenu,kojiupravljazatvorom,kae:Dobroodigrano,zarne?" Pri dolasku u Hag Slobodan Miloevi okrivljen je samo za zloine na Kosovu. Tuiteljstvo je u vremenskom tjesnacu.OdpadaMiloeviauoktobru2000.CarladelPontepostavilajecijelitimdaradipunoradnovrijeme natomsluaju,sazadatkomdaprijeljetazavriistraguoHrvatskojiBosni. Ali krajem marta, kad je svrgnuti voda uhien u Beogradu, tim je jo daleko od cilja. Nije vie upitna slutnja nego djelovanje. Miloevi e stii prije kraja godine. Dajem vam vremena do 1. oktobra da napiete optunicu. Nacrt mora biti na mojem stolu najkasnije poetkom septembra. U meuvremenu emo imati redovite sastanke da, uz elemente dokaza, utvrdimo strategiju" progona. Nije vrijeme da krenete na odmor!" Carla del Ponte pokuava nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Da podri te napore, ona jednom pravniku poetkom aprila povjerava zadau da vodi tim istraitelja i trai od njega da pojaa redove ekipe koja radi na sluaju Miloevi". Puna povjerenja, povjerava tada tisku: Kad stigne Miloevi, protiv njega emo, bez sumnje, imati ne samoj optunicu koja e obuhvaati samo nedjela na Kosovu, zbog kojih je uhien, nego i injenicekojimaganamjeravamoteretitizanjegovodjelovanjeuHrvatskojiBosniiHercegovini." To oito kanjenje progona izaziva neke kritike. Cherif Bassiouni, slavni profesor meunarodnog prava, koji je predsjedaoIstranomkomisijomUjedinjenihnarodaokrenjimahumanitarnogmeunarodnogpravaubivoj Jugoslaviji, stvorenom 1992. (Rezolucija 780 Vijea sigurnosti), tui se zbog toga. Najprije u bosanskom tisku krajem maja 2001. zatim u pismu Carli del Ponte 6. juna 2001. Ako ste odluili stegnuti kaznenu strategiju oko najodgovornijih, Miloevi je morao biti optuen za zloine poinjene u Hrvatskoj i Bosni, osim ako te optube ve ne postoje, ali jo nisu objavljene. No ako ne postoje, moramo se upitati o razlozima. Mnogi sumnjaju u politiku trgovinu koja je vjerovatno vezana uz Dejtonski sporazum. Ali uvijek sam isticao da nepostojanje optunice ne odluuje unaprijed o budunosti, i da je tajming podloan politikim prosudbama

koje se moe uzeti u obzir u interesu pravde i mira (...) Ipak sam uvjeren da postoji dovoljno dokaza da bi se Miloevia kazneno progonilo za zloine poinjene izmeu 1991. i 1995. u Hrvatskoj i Bosni, u ime odgovornosti kao hijerarhijski nadreenoga. Znam da takav pristup, zbog razliitih razloga, izaziva otpore u vaem Uredu. Istina je da to nije jednostavno dokazati, ali postoje bez ikakve sumnje epizode, kao to je opsadaSarajeva,kojeopravdavajutoseoslanjamonanaeloodgovornostihijerarhijskinadreenihdabismo optuili najvie zapovjednike. Ali koliko znam, to nije uinjeno posljednjih godina (...) Znam da zadatak tuitelja nije lak i da nailazi na svakojake potekoe: birokratske, financijske, politike. Naravno, lako je kritizirati izvana. Ipak, kritika nije uvijek za zlo, ona moe biti korisna kad nudi tuitelju mogunost da pokae dajavnomnijenjeoekujemnogovie."

Amerikoegipatski strunjak ima sve razloge za brigu. U aprilu 1994. njegova je istrana komisija rasputena upravo kad je bio blizu da, pomou dokumenata, utvrdi glavne veze izmeu Miloevia i zloina koje su poinilinjegovipouzdaniciuHrvatskojiBosniiHercegovini. Dvijegodineposlije,kadjevezavrioratikadje teritorij dostupan istraiteljima, Miloevi jo uvijek nije na nianu ICTYa. Amerikanac Richard Holbrooke, arhitekt mirovnih ugovora u Daytonu, gotovo otvoreno izraava zadovoljstvo 15. februara 1996. u Financial Fimesu. Osumnjienik broj 1, kojeg je zapadnjaka diplomacija promaknula uovjeka mira, oito se nagodio da dobije slobodu u zamjenu za mir. Tek u proljee 1999., s optubom protiv Miloevia za Kosovo,ini se da je doveden u pitanje preutni dogovor. Za Cherifa Bassiounia nije meutim iskljueno da e zapadnjaci pokuavati odvratiti Carlu del Ponte od progona Miloevia za prijanje zloine. On se nada dae joj podrka javnogmnijenja,jedanodmotorapravde,pomoidaseizmaknemoguimpolitikimpritiscima.
28

No 2001. g. nitko se ne usuuje ni sugerirati tuitelju ICTYa da odustane ili odgodi novu optunicu protiv Miloevia.OptuitiMiloeviazaKosovo,aneuinitinitazastotinehiljadabonjakihihrvatskihrtava,bilo bi jednostavno neobranjivo. Zato to je bila vrlo politika, ta bi odluka nosila opasnost da potakne optube za sukrivnju, koje je javno mnijenje upuivalo zapadnim vodama, a smirila ga je, poslije godina sustezanja, intervencija NATOsnaga na Kosovu. U maju 1999. Louise Arbour pobijedila je u tom nadmetanju i otvorila proces za koji znaju da je nepovratan. Carla del Ponte nije mogla nita drugo nego nastaviti istragu. Naglo osujetiti misiju meunarodnog pravosua, koje je upravo postiglo golem uspjeh predajui biveg efa drave sucima,bilojeprevierizino.Velikesusilepristale,unatodubokimneslaganjima.

CarladelPonteprotivinercijetuiteljstva

im je stigla u Hag u septembru 1999., Carla del Ponte trai od svojeg ureda da nastavi istragu o upletenosti Miloeviauzloine na Kosovu koji su uzrokovali smrt oko deset hiljada Albanaca. Ona eli pojaati optunicu kojujeuurbipotpisalaLouiseArbour.OdpovlaenjaMiloevievihsnagasKosova,sredinomjuna,istraitelji ICTYa imaju slobodan pristup teritoriju koji je sada pod nadzorom NATOsnaga. Ekshumacije koje su poele tijekom ljeta donijete jo vie dokaza u tom predmetu. vicarka je uvjerena da njezini istraitelji usporedno rade na utvrivanju veza izmeu Miloevia i zloina izvrenih u Bosni i Hrvatskoj. Njezin pomonik, Australac GrahamBlewitt,umirujeje,aliostajeneodreenkadjerijeonapredovanju
28 Izvjetaj od etiri hiljade stranica koji je proizaao iz toga rekonstruira anatomiju etnikog ienja. Bit e predan zajednosdokumentimaipripadajuimaktimatuiteljstvuuHaguiposluitekaopolaznatakazaistrageICTYa.Cherif Bassiounibiojepredvienuaugustu1993.zaprvogtuiteljaICTYa,alinijedobiojednodunipristanakVijeasigurnosti. Takojegodinudanaposlije,ujulu1994.imenovanRichardGoldstone.

istraivanja. Priznaje da mu to nije prioritet. Smatra da Ured nema ni vremena ni dovoljno istraitelja da bi se posvetio predmetu iji glavni osumnjienik nikad nee biti predan. Prije svega ne vjeruje u neku veliku Miloevievu ulogu u poduzimanju etnikog ienja koje su srpski ekstremisti vodili u Hrvatskoj i Bosni. I uvjereno objanjava novom okruenju Carle del Ponte: Ne treba mijeati bosanske Srbe s onima u Hrvatskoj ili Srbiji, to nije isto, pripadaju razliitim dravama, bez meusobne veze." Dodue, lanovi njegova ureda i sudaca ICTYa ve su odavno doveli u pitanje uvjerenja ovog Australca. U sluaju Duka Tadia, muitelja iz logorauPrijedoru,sucisu1997.,aondaiuprizivnompostupku15.jula1999.,zakljuilidajevojskabosanskih Srba bila pod opim zapovjednitvom" Beograda. Australac je ipak odluio da Radovan Karadii Ratko Mladi, optueni 1995. za genocid i zloin protiv ovjenosti, nisu ovisni ni o kome i da su sami mogli kontrolirati trupe pod svojim zapovjednitvom za vrijeme zloina poinjenih u Bosni i Hercegovini. On smatra beskorisnim traiti drugdje poticatelje te zloinake politike jer su oni sami njezini zaetnici. U njegovim oima,tuiteljstvojeispunilozadatakoptuujuivodebosanskihSrba,asadamupreostajesamopostiidaih uhite NATOsnage u Bosni kako bi im se moglo suditi. Kada je rije o Hrvatskoj, Blewitt ne vidi kako se Miloeviu mogu pripisati zloini koje su u Vukovaru ili Dubrovniku poinile JNA i paravojne srpske jedinice kojima on nije zapovijedao. Zaboravlja da je Miloevi preobratio JNA u srpsku vojsku i naoruao srpske paravojnesnageuHrvatskojteimnaelopostaviosvojeljude. GrahamBlevvitt,kojijeprvistigaouTuiteljstvoujanuaru1994.,poprirodinijeborben.Onokolia,izbjegava udarce,izmiedabiboljeizdubiosvojegnijezdo.VolikadsekaedajeTuiteljstvonjegovastvar.Beznjegane bi postojalo. To je dijelom istinito. Meutim, sitniav kakav jest, ustrojio ga je kao provincijsko tuiteljstvo u kojemu je podreenost obavezna, a napredovanje je razmjerno stupnju vjernosti, a ne kompetenciji ili upornosti. Odjel istrage, pravnika, analitiara, sve je podijeljeno do krajnje mjere, tako da se onemoguuje uvid u cjelinu. Od poetka rada Tuiteljstva, on eli pod svojom vlau zadrati kaznenu politiku. Direktive su mu nalik njegovoj fizionomiji, sve je zaobljeno. Vano je nita ne poremetiti i slijediti prirodni red stvari. Rezultat:istragesusenajprijeodnosilenazloineineposredneizvritelje,tojeneizbjeankorak,naravno,ali segodinama nijevodilabrigaomeusobnojpovezanostitihzloinaipo nainu izvoenja,ipoponavljanjima, i po namjeri, i po zajednikom lancu zapovijedanja, kako bi se dolo do vrha. Zadaa sudstva mogla bi zavriti dosezanjem onih na vrhu vlasti, ali se time ne zadovoljava. Sastoji se i od kaznenog progona izvritelja i posrednika koji su omoguili gospodaru da iz palae ostvari svoje mrane planove, ne morajui ubijati vlastitim rukama. Izgradnja pravnog predmeta zahtijeva rekonstrukciju lanca dogaanja i zapovijedanja da bi se dohvatili pravi poticatelji koji su obino dobro pazili da ne ostave kompromitirajue pisane zapovijedi. U tom pogledu procesi niim razinama nuni su kako bi pravdi omoguili da se okrene protiv njima nadreenih. AliTuiteljstvouHaguostalojepredugozaglibljenoustrategijuprvihredovaipokazalosenesposobnimdana vrijeme prijee u veu brzinu. Jer meunarodno pravosue duno je prije svega pripremiti kazneni progon najistaknutijih figura medu ubojicama zaduenim za izvravanje najprljavijih poslova, njihovim nadreenima i poticateljima. Progon svih muitelja trajao bi desetljeima, toliko su bili brojni oni koji su sudjelovali u tim masovnim zloinima. Ali Graham Blevvitt ima iskustvo u pravosuu koje ima vremena i nema namjeru mijenjati navike na ovoj instanci koja je ipak privremena. Optunica protiv Karadia i Mladia 1995. poremetila je tok njegove duge, mirne rijeke. To mu ne odgovara: tu su optunicu iupali klijetima suci koje je tada sablanjavala tuiteljeva inertnost. Kao to je i optunica protiv Miloevia, inicijativa Louise Arbour, bila izravan odgovor na val nasilja koji se tada sruio na Kosovo. Kad je Kanaanka otila, Blewitt ponovo uspostavlja ustaljeni red. Ni asa ne vjeruje da e Miloevi jednog dana biti predan Hagu i smatra nepotrebnimdamuseposvetiinajmanjinapor. Carli del Ponte trebalo je vie mjeseci da procijeni koliki je nemar njezina zamjenika, unato upozorenjima Louise Arbour pri predaji dunosti. Kad je Miloevi u oktobru 2000. pao, ona otkriva da se njezine upute iz prethodne godine nisu slijedile. Dodatna istraga protiv Miloevia na Kosovu jo je na mrtvoj taki. Blewitt se opire i navodi iste razloge: Nema ni vremena ni osoblja, na tomeemo raditi poslije, ako Miloevi jednog dana bude izruen." Carla del Ponte suprotstavlja se njegovu otezanju. Upisuje Miloevia medu prioritete tuiteljstva i sastavlja tim koji je u punom radnom vremenu zaduen za taj predmet. Izmeu Carle del Ponte i australskogtimaunjezinuuredudolazidosvae.Miloevijeusredituspora.

Poetkom 2001. tuiteljica poziva Grahama Blewitta i voditelja Odjela za istrage, Johna Ralstona, australskog policajca vrlo skromnih sposobnosti, kojega je Blewitt postavio na to odgovorno mjesto. eli vidjeti dokaze kojisu dosad skupljeni o dijelu istrage koji se odnosina Hrvatsku i Bosnu. Graham Blevvitt pokazao joj jetada redregistratora,postavljennapolicu.Dvadesetakregistratoraukojimasubezredanabacaneinformacijekoje upuuju naupletenostsnagaizSrbije uzloinepoinjenenadrugojstranigranice.Smjeteneujednom kutu, nikada nisu bile analizirane. Carla del Ponte otkriva da je njezin ured napravio tanu kartografiju zloina poinjenih u Bosni i Hercegovini, da je ve od prvog sluaja, od Duka Tadia, identificirao dio veza izmeu vojskeizBeogradaivojskebosanskihSrba, alidanikada,unatonaredbamaLouiseArbour,azatimnjezinima, nijepokuaopoiuzlaznopozapovjednomlancuniprovjeritivodiliondovojnihipolitikihvlastiuBeogradu. DotadaformalnonijeotvorenanikakvaistragaprotivMiloevianibilokojegdrugogdunosnikaizBeograda.
29

Uvjeren da Miloevi nikada nee biti izruen ICTYu, Graham Blewitt zadovoljio se time to je savjetovao razliitim timovima Tuiteljstva da sta ve po strani dokaze na koje sluajno naiu pri istragama i za koje im se in' da mogu jednog dana posluiti da popune istrani dosje. U nedostatku jasnih uputa malo se timova potrudilo izvriti taj zadatak. Miloevi nije iznimka Hrvatske vlasti, pod vodstvom Franje Tumana, kao i Miloevi, takoer su se dale na komadanje Bosne etnikim ienjem teritorija koje su prieljkivale. Ako Blewitt ne smatra uputnim voditi istragu o srpskim hukaima u Beogradu, logino je da se ne zanima ni za hukaeuZagrebu.CarladelPonteelisvestikaznenupolitikunanajodgovornijesasvihstranaizapoetakje zatraila da se za mjesec juli pripremi optunica protiv Miloevia u predmetu o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.GrahamBlevvittsepokorava.JohnRalstonodluujeotii. Carla del Ponte mora mu nai zamjenika sposobnog provesti njezinu kaznenu politiku i popuniti propuste dvaju Australaca. Velika Britanija i SAD ure to prije doznati njezine namjere. Ubrzo objavljuju da ele vidjeti jednog Anglosaksonca na tom poloaju. Ali oklijevaju izvriti izravne pritiske na vicarku. Najprije se obraaju diplomatskom savjetniku, enevljaninu JeanJacquesu Jorisu i sugeriraju imenovanje Roberta Reida, jo jednog australskog policajca bez irine, dotadanjeg Ralstonova pomonika. U martu 2001. Jorisa pozivaju u veleposlanstvo SADa u Hagu. Odreeni je broj zemalja iskljuen", kau oni. Del Ponte ne pomilja ni na nekogRusa,ninaKineza",odgovaraJorissprepredenimosmijehom.Moramoimatipotpunopovjerenjeutu osobu. Imamo dobro miljenje o Bobu Reidu. Ali ini se da vi ne razumijete da to mora biti Britanac, Kanaanin,Novozelananin,AustralaciliAmerikanac",odbrusemu. Amerikanci bez sumnje znaju da je predvieni kandidat Francuz, i k tomu jo istrani sudac. Oni hoe lana Commonwealtha, pogodnijeg da brani njihove posebne interese i prihvati neke sitne nagodbe. Kako bi se uvjerio dae poruka biti primljena, prvi tajnik amerikog veleposlanstva odlazi Carli del Ponte: Lake nam je otkrivati osjetljive informacije graaninu Velike Britanije, SADa, Novog Zelanda, Australije ili Kanade. Bilo bi nam vrlo korisno provjeriti popis kandidata kako bismo se uvjerili da nam ni jedno ime nije problematino." Pritisci se nastavljaju jo dva mjeseca. Uzalud. Patrick LopezTerres, francuski magistrat koji je doao u ICTY 1996. konano je imenovan naelo tima istraitelja u maju 2001. Bite prvi i jedini Francuz u Upravi Hakog tuiteljstva. Tim koji radi na Miloevievu sluaju pojaan je i radit e sedam dana tjedno da nadoknadi izgubljeno vrijeme. U proraunu za 2001. Blewitt nije predvidio tim za sluaj Miloevi", jo manje za pripreme procesa.U panicikrajemjula koristiodlazaksvojihnadreenih naodmoredabi,beznjihovaznanja, traiovanjskesponzorezafinanciranjeprocesa.Njegovprojektpriljevasredstava,navrijeme
29 Suenje na prvoj instanci iz 1997. u sluaju Duka Tadia istie zajednike strateke ciljeve dviju vojski. Drugostupanjsko suenje 1999. pokazuje da se kontrola koju je vrila vojska iz Beograda nad srpskim snagama u Bosni nije ograniavala na financijsku i logistiku potporu, nego se ogledala u sudjelovanju u opoj formulaciji naredbi, u koordinacijiinadgledanjudjelovanjaioperacijasrpskevojskeuBosni.Vidiwww.un.org/icty.

zaustavljen, bio je upuen Amerikancima, Englezima, ali i Bonjacima. Ovi posljednji bili bi pozvani da financirajudiooBosniuprocesuMiloeviuidamolepomomuslimanskihzemalja!

Nastavakistrage

Svi timovi koji rade na srpskim zloinima morali su se dati na posao. Budui da muitelji imaju isti plan, ve mnogo prikupljenih dokaza s jednog kraja Jugoslavije na drugi popunjavaju jedan te isti predmet, koji e dovesti do pravog dirigenta srpskog zloinakog pothvata etnikog ienja. Moralo se iz brda nikada analiziraniharhivaizvlaitielementedokazakojipokazujuumijeanostBeograda.Utimpranjavimkartonima, gdje je nagomilano sve to se nije slagalo s istragama u tijeku, nalazi se dio dokumenata koji osvjetljavaju poprene linije zapovijedanja. Impresivna koliina dokumenata izranja iz te zakanjele potrage. Ali pravnici moraju razviti sposobnost analiziranja na koji ih njihov rad, do sada fragmentaran, nije pripremio. Neki bi htjeli optuiti Miloevia za financijsku i logistiku potporu srpskim snagama u Bosni i Hrvatskoj, ne ba uvjereni u njegovu sposobnost kontroliranja te snage. Drugi procjenjuju da je bio pravi izvritelj etnikog ienja. Nema sumnje u izravnu Miloevievu odgovornost na Kosovu, pokrajini pod njegovom kontrolom. Kao ef drave bio je i vrhovni zapovjednik srpskih oruanih snaga ukljuenih u tu posljednju kampanju zloina. U Bosni i Hrvatskoj njegova je zloinaka odgovornost sloenija jer Srbija kojoj je tada bio na elu slubeno nije bila u ratu. Mora se, dakle, utvrditi njegov pravi utjecaj na zapovjedne lance koje de jure ne kontrolirainausporednelance,uspostavljenedabisemogliprovestinjegovinaumi.Zadatakjeteakidovodi do estokih rasprava unutar tuiteljstva podijeljenog na one koji se nikada nisu zanimali za Miloevievu odgovornost za zloine i onih koji ne mogu razumjeti takav nemar, koji ne samo da je vodio ICTY u neuspjeh, negojeodnjegainiopukiPolitikiinstrumentmonika. Unato slabostima Tuiteljstva, optuiti Miloevia za Hrvatsku pokazalo se u konanici lake nego to se oekivalo. Pravnici koji su vodili istragu u Hrvatskoj, posebno u Vukovaru i Dubrovniku, s nestrpljenjem su oekivali da se Ured konano odlui progoniti Miloevia. Paljivo su uvali sve dokaze upletenosti beogradskih vlasti u pokuaj da zauzimanjem teritorija i istjerivanjem nesrpskog stanovnitva koje je tu ivjelopripojetajdioHrvatskeSrbiji. Krajem augusta 2001. prvi nacrt optunice ve je na tuiteljiinu stolu. Dvadeset sedmog septembra Carla del Ponte potpisuje konanu verziju. Osmog oktobra 2001. nakon to ju je potvrdio jedan od sudaca, Slobodan Miloevi slubeno je optuen za zloine protiv ovjenosti u Hrvatskoj. Ta nova optuba nema isti meunarodni odjek kao ona prva. Amerikanci i Britanci upravo su pokrenuli operaciju Trajna sloboda u Afganistanukojaoznaavapoetakdugogrataprotivterorizma. Dio o Bosni nailazi na brojne potekoe. Istraga nema potekoa da dokae Miloevievu suradnju u toj zloinakoj politici etnikog ienja, ni postojanje smiljenog plana da bi se ono izvelo, ali nije uspjela rekonstruirati zapovjedni lanac koji jasno dopire do vrha drave u Beogradu. Zasada je Miloevi stavljen u rangmonepodrke,aneosobekojaodluujeilipotie.TjpotrazizaistinomICTYsenemoetimezadovoljiti imoraprovjeritikojajestvarnaMiloevievauloga,bezobziranaprivide. Krajem augusta Carla del Ponte vraa svoje timove na posao: Naa je uloga povijesna, optunica za Bosnu ima prvorazredan znaaj, ne smijemo zabrljati." Dok se tim daje na posao da otkrije posljednje karike sloene slagalice koju je Miloevi strpljivo gradio kako bi iz daljine nadgledao zloine u ime hegemonijskog projekta Velike Srbije, une rasprave vode se u kuloarima tuiteljstva. One su odraz nepoznavanja tog sukoba, ali jo vie dubokih i iznenaujuih otpora zamisli da moraju priznati golemu Miloevievu odgovornost za zloine poinjene u Bosni zbog njegova utjecaja na voe bosanskih Srba Radovana Karadia i Ratka Mladia. Neki se bunepodizlikomdasenebismjeloumanjivatineospornuulogudvojiceveoptuenihkrvolonihratnihvoa i pretvoriti ih u puke Miloevieve marionete. U ime ove poznate politike mirisa krvi" koja je predugo ograniavalaistragenakrvnikeinjihoveizravnenaruioce,oninikadanisuproiriliistrageizvangranicaBosne iHercegovine.SadaodbijajusumnjiitiMiloeviakaopravogkumatepolitike,kojajezajednikasvimsrpskim

osumnjienicima,ikojojjeciljbiozloinomrazdvojitirazliiteetnikezajednice.

Teko je pomiriti stvarnost masovnih zloina s takvim minimalistikim pristupom, primjenjivim na zloine opeg prava. Masovni zloini ne proizlaze iz pojedinanih djela, nego iz politike koja zloin podie na razinu sustava i pretpostavlja mnotvo sudionika, sustava koji odluuje da neki vie nemaju pravo imati prava i koji nesamodasekoristivojnimipolicijskimsredstvimaprotivjednogdijelastanovnitva,negotakoermobilizira sve resurse jednog drutva, od administracije, prometa, financijskih sredstava, tiska pa ak i pravosua. Ti masovni zloini poinjeni su u ime jedne politike, jednog kolektivnog projekta. Paak i ako nije potrebno da budu povezani s jednom politikom institucionaliziranom na razini drave, mo se drave sve ee stavlja u slubu zloina. Cilj meunarodnog pravosua upravo je prepoznavanje zloinakih politika i stigmatiziranje drava koje su, umjesto da jame sigurnost svojih graana, izabrale krenje reda i liavanje dijela svojeg stanovnitva prava na ivot. ICTY se nije mogao osloboditi tog traganja i odustati od nalaenja onih koji su zaeli i odluili provesti etniko ienje na podrujima pod njihovom kontrolom, pa bilo to i izvan granica njihove drave da bi kaznili prave izazivae rata i pridonijeli spreavanju ponavljanja masovnih zloina. Neki unutarICTYatosushvatiliipokuavajuotkritimoguevezeizmeumasovnihgrobnicaivlastiuBeogradu.

OkrajBlewittDelPonte

Krajemseptembra2001.timTuiteljstvasastaviojesolidanpravnidokumentkojirekonstruiralanacdogaaja idokazujeMiloevievusredinjuuloguusmiljenompothvatuetnikogienjauBosni.Aliprojektoptunice koji je predan Carli del Ponte ne sadri ni pokolje u Srebrenici ni opsadu Sarajeva. vicarka odmah saziva sastanak. eli razumjeti kako to da taj spis omoguava da se prati lanac zapovijedanja i utvrdi individualna Miloevieva odgovornost u veini zloina koje je su poinili bosanski Srbi, a ne donosi dovoljno dokaza da ga se okrivi za ova dva najvea sluaja, neodvojiva od srpskog zloinakog pothvata. Odgovor je otar: Nema dokaza." Taj bi se argument mogao braniti da je optuba krenula loim pravcem, da Miloevi nikada nije bio ni na koji nain upleten u opsadu Sarajeva, u zauzimanje Srebrenice i ubijanja koja su slijedila. Upravo se to nekitrudepotvrditinasastanku.Blewittihpodravaipokuavadovestieficuumanjinu.Sastanaksepretvara u sukob. Carla del Ponte ne eli odustati pod izgovorom nismo to istraivali" kao to se itavo vrijeme rasprave trudio ponavljati njezin zamjenik. Ona predlae kompromis: izii s optunicom takvom kakva jest i uvesti dopune nakon zavretku istrage. Nema ni najmanjeg dokaza koji bi Miloevia vezivao uz opsadu Sarajeva i pokolje u Srebrenici", ponavljaju njezini protivnici bez drugih objanjenja. Drugi za stolom slau se da postoji premalo dokaza, ali istiu da postoji itava lepeza indicija koje zavreuju da se istrae. Carla del Ponte odluuje: Morate voditi istragu o Sarajevu i Srebrenici, dajem vam est tjedana da zavrite istraivanje."PotpisivanjeMiloevieveoptunicezaBosnuodgoenojezasredinunovembra. BorbakojajeupravopoelanastavitesezavrijemecijelogprocesaprotivMiloevia.DioTuiteljstvakoisa sveetiri noge i koristi tih est tjedana da dokae neprihvatljivost teze koju brani glavna tuiteljica. Graham Blewitt koji jo nije uspio povratiti svoj autoritet nad Uredom ne moe vie manevrirati zatezanjem. Trudi se, dakle, navesti Carlu del Ponte na korak unatrag, a naroito na odustajanje od progona Miloevia za genocid. U augustu 2001. ICTY je nazvao pokolj u Srebrenici genocidom na suenju generalu bosanskih Srba Radislavu Krstiu, zapovjedniku Drinskog korpusa, najvanijoj vojnoj sili ukljuenoj u krvoprolie u julu 1995. Carla del Ponte razmatra, dakle, mogunost da Miloevia optui za genocid za Srebrenicu, ali i za nekoliko drugih opina u Bosni gdje je etniko ienje poprimilo razmjere genocida, tuiteljica slua svojeg pomonika i pokuava mu objasniti da optunica ne moe navoditi postojanje smiljenog zloinakog pothvata" iji bi Miloevi bio jedan od istaknutih lanova, odnosno ef, i istodobno tvrditi da ne dijeli istu zloinaku odgovornostkaoisporednisudionici,kaotojetosluajusvakomzloinakomudruenju.Pomoniktuitelja zahtijeva, rasprava je napeta. Nemamo dokaza za genocid", tvrdi Blewitt, koji odbija svaku vezu izmeu pokolja u Srebrenici i vlasti u Beogradu. Za njega srebrenika sramota ne proizlazi toliko iz smiljenog plana koliko iz nastupa ludila generala Mladia. Teza nije nova. Pred strahotom i opsegom pokolja, zapadnjaki vojnici i diplomati brane tu tezu od prvih dana i slue se njome da opravdaju nedjelovanje koje je onda samo rezultat njihove nesposobnosti da predvide to e se dogoditi. Carla del Ponte odvraa: Morali ste otvoriti istragu 1994., to je prva stvar koju se moralo uiniti!" Nakon zavretka sastanka ona dobacuje svojim

savjetnicima: Mogu oni nastaviti sa svojim lukavtinama, ali neuodustati od genocida. Imamo dokaze i, ako Graham dri da ih nema dosta, neka mi kae to je radio svih ovih godina umjesto da istrauje o Miloeviu. Moda su mogli sprijeiti neki novi rat i nove pokolje." Ali za to vrijeme drugi prebiru spise Tuiteljstva, identificiraju svjedoke i otkrivaju nove podudarnosti koje povezuju Miloevia sa Srebrenicom i Sarajevom. SredinomnovembraCarladelPontemoepotpisatioptunicuipredatijesucu.

Dvadesettreegnovembra2001.g.nakontojesudackojipotvrujeispitaodokumentTuiteljstva,Miloevi je formalno optuen za genocid, sudionitvo u genocidu i za zloine protivovjenosti zbog njegove osobne odgovornosti za zloine koje su poinili bosanski Srbi, izmeu ostalog u Sarajevu i Srebrenici. Tuiteljstvo je tada u mogunosti zatraiti od Suda da spoji sve postupke otvorene protiv Miloevia kako bi se organiziralo voenje jedinstvenog procesa. Jer srpski zloini u Hrvatskoj 1991., u Bosni od 1992. do 1995. i na Kosovu od 1998. do 1999. dio su jedne te iste politike kojoj je cilj terorom zauvijek istjerati nesrpsko stanovnitvo iz podruja koja osvoje ili prieljkuju srpske snage. Proces Slobodanu Miloeviu otvara se 12. februara 2002. Optuenikujedoputenodasampreuzmeobranu.
30

Miloevievaoptunica:pozadinaljuteborbe

Kako objasniti da je tuiteljstvo ICTYa, prva meunarodna jurisdikcija poslije Nrnberga i Tokija, koja se neprestano trudila osloboditi od svojih osnivaa, do 2001. godine propustila istraivati Miloevievu kaznenu odgovornost zapoetak i odvijanje rata u Bosni i Hrvatskoj? To se ne moe opravdati slabostima, kao to se njima ne moe objasniti ni ustrajno odbijanje nekih lanova Tuiteljstva da trae istinu i uzmu u obzir sve odgovornostikad je rije o Srebrenici ili o opsadi bosanskog glavnog grada, dugoj hiljadu tristo pedeset dana, ta dva simbolina lica rata u Bosni. Tu postoji jedna iznenaujua konstanta, i isto takoudne podudarnosti. Po logici bi poslije optube protiv Radovana Karadia i Ratka Mladia, njegovih pouzdanika u Bosni i Hercegovini, Miloevi trebaobitiprioritetnametatuiteljevaUreda.PredsjednikTribunala,TalijanAntonioCassese,potpredsjednik, Francuz Claude Jorda i drugi suci i sami su to u vie navrata primijetili tuitelju. Od njihove 5. plenarne sjednice sredinom januara 1995., suci su otvoreno uznemireni zbog nedosljednog programa optuivanja Tuiteljstva koje, po njihovu vienju, ni primjereno, ni uinkovito" ne odgovara misiji ICTYa, i istiu hitnost penjanjapozapovjednimlancima kako biseizbjeglo dapravosuezaglibi.Novidjevidokazekojeprimajupri potvrdioptunice,utvrdilisupovezanostdokazakojadajenaslutitidabiseodgovornostizazloinepoinjene u Bosni i Hercegovini mogle traiti meu visokim dunosnicima Srbije". Oekuju, dakle, da vide tuitelja GoldstonainjegovazamjenikaBlewittakakoistraujuoeventualnojMiloevievojodgovornosti. No,voditeljiTuiteljstvaizabralisudrukijukaznenupolitiku.Odustajuodprevladavanjazaprekakoje
30 KaousvimsluajevimapredICTYem,zapisnicijavnihraspravamogusenainawww.un.org/icty.

postavljaju velike sile koje u Daytonu de facto dodjeljuju nekanjivost glavnom osumnjieniku. Zapadnjaci ne ele da se Tribunal izbliza zanima za onoga koji je orkestrirao politikom etnikog ienja koja je poharala bivu Jugoslaviju i dobro paze da mu ne prue elemente dokaza koje posjeduju, kao to su napravile u Nrnbergu. Ako je 1946. interes saveznika bio to bre dokazati da je Hitlerova Njemaka zapoela barbarski rat na koji su oni samo odgovorili, ovaj put ne ele da ICTY, progonei Miloevia, otkrije da jeovjek s kojim su upravo potpisali mir, krajem 1995. dopustio povratak barbarstva usred Europe. Optuiti Miloevia tada bi znailo poremetiti status quo to bi se doivjelo kaoin protiv mira. Tuiteljstvo to zna i ne pokuava otvoriti taj predmet usporedno s drugim istragama. U nemogunosti pristupa beogradskim arhivima ili onima velikih sila, moglo je pokuati zadobiti suradnju Bosne i Hrvatske i kopati po arhivima bosanskih i hrvatskih Srba, koji suvrlobogatiinformacijama,prijenegotoihMiloevieviizaslanici ponu1997.odnositi uBeograd.Jersam Miloevi sumnjii ICTY da se poinje strpljivo penjati po zapovjednom lancu i izvan granica zaraenih republika,svedoSrbije,dovlastiuBeogradu. Daleko je od pomisli da ni on ni njegovo okruenje, pa ak ni vode paravojnih jedinica, nisu na popisu osumnjienih Hakog suda. Francuski sudac Claude Jorda koji na mjestu Predsjednika ICTYa nasljeuje Antonija Cassesea i Gabrielle Kirk McDonald, obara se na nedostatak irine odgovornih u tuiteljstvu, koji se previe brinu za to da ne uzburkaju i ne zakompliciraju rad zapadnih diplomacija. U dojmljivoj paraboli okrivljuje neodlunu politiku progona: Pod izlikom da Mandat ICTYa ovlauje i progon Hitlera i vozaa lokomotive koja je vozila u Auschwitz, on je za poetak, samo da vidi kakav e vjetar puhnuti, optuio mehaniare i vlakovode." Dok su mozgovi etnikogienja na slobodi, niz sitnih riba" zakruje sudnice ICTY a. Da bi se izbjeglo paraliziranje Tribunala Louise Arbour, koja je sredinom 1996. zamijenila Goldstonea, prisiljena je obustaviti treinu optunica, njih dvadesetak. Nalae svojem pomoniku Grahamu Blewittu da se usredotoi na gornje redove. Usporedno stvara Leadership Research Team (LRT). Taj tim dobrih poznavatelja Balkana povjeren je jednom Junoafrikancu koji i dalje ne vodi rauna o vezama izmeu lokalnih struktura zapovijedanjaiBeograda,navelikonezadovoljstvonjegoveekipe. Panikadod1998.MiloevinastavisvojuzloinakupolitikunaKosovu,najodgovornijiuTuiteljstvu,onikoji su prvi stigli u Hag i koji imaju ve vie odetiri godine iskustva s meunarodnom pravdom, ne izlaze iz svoje umalosti,paraliziranikakvijesupomiljudaprogoneefadravekojijenavlasti,daruetabu,dasezamjere velikim silama. Do te mjere da to izaziva zaprepatenje Louise Arbour. Ogorena pasivnou visokih dunosnika svojeg ureda, kanadska tuiteljica povjerava najbliim suradnicima: Sramim se to nitko ne kuca na moja vrata." Jedan od njih sjea se: Veina u Uredu bila je protiv optuivanja Slobodana Miloevia, tada efa drave. No ne treba iza tog otvorenog opiranja traiti nekakvu zavjeru. Na izvoru te slabosti (bez sumnje; op. a.) su nesposobnost, neznanje, glupost." Ali to je objanjenje daleko od toga da nas zadovolji pred zauujuom podudarnosti otpora unutar ICTYa i koenja koje vre velike sile. Ta podudarnost ne moe biti sluajna, tim vie toe se i dalje potvrivati poslije optuivanja Miloevia, u sjeni njegova procesa. Optube za genocid u Srebrenici te za Sarajevo nisu samo unutar Ureda tuitelja uzroci stalnih trvenja, nego su to i izmeu ICTYa i velikih sila. Odatle pitanja o utjecaju strategije anglosaksonskih vlada i njihova premreivanja Tuiteljstva, previe podmuklog da bi se moglo kvantificirati, ali koje ne moe biti strano nedostatku volje da seoptuiMiloeviaiotporimakojisejavljajuusvakomkljunomdogaajuovogpredmeta. Prvi povijesni i utemeljiteljski in meunarodnog kaznenog pravosua dugujemo hrabrosti Louise Arbour i tvrdoglavosti Carle del Ponte jer golema Miloevieva odgovornost, ozbiljnost i razmjeri njegovih gnusnih zloina ne bi bili dovoljni da ga izvedu pred Sud. Suprotno rairenu miljenju, samo postojanje ICTYa nije prualo nikakva jamstva da emo jednog dana vidjeti na optuenikoj klupi ovjeka koji je u eri zakletve nikada vie" u srcu Europe i pred oima meunarodnih kamera stvorio reinkarnaciju konanog rjeenja". PodcijenubitakakojejavnostnijenislutilaMiloeviajekonanodostiglapravda.

Utrkasvremenom Kad je 12. februara 2002. otvoren proces protiv Miloevia, suci su pozivali tuiteljstvo da iznoenje dokaza zaponesKosovom.Dakleobrnutoodkronolokogredatrijuratovanakojeseprocesodnosi.ProceduraICTY a je akuzatorna, proizila iz common lawa. Za razliku od inkvizitorskog sustava rimskog prava, nazvanog kontinentalnim,ukojemusudacimaaktivnuuloguutraganjuzaistinom,uakuzatorskojproceduritotraganje, pod arbitraom sudaca, izvode tuitelj i odvjetnici obrane ili, u Miloevievu sluaju, optueni koji sam sebe zastupa. Dok se u inkvizitorskom sustavu prikupljanje pisanih dokaza dogaa za vrijeme istrage, u proceduri koja je na snazi u ICTYu sve se dogaa na javnoj raspravi. Procedura je dakle usmena i zasnovana na dokazivanju svjedoenjem, s ispitivanjem i protuispitivanjem, dakle na napredovanju prema istini u cikcak liniji. Ova procedura isprekidanog ritma nije narativna kao to to moe biti pripovijedanje koje iznosi istrani sudacuprocedurikontinentalnogtipa. Da bi nadgledala razliite timove koji su prireivali spis optube, Carla del Ponte imenovala je u novembru 2001.novogtuitelja.MjestodirigentaoptubeuprocesuMiloevidobiojeBritanacGeoffreyNice.Carladel Ponte dopustila je da je prisili njezin zamjenik. Iskoristivi brojna putovanja ove vicarke, Graham Blewitt je u proljee2001.odletiouLondonipozvaoengleskogodvjetnikakojijepoetkomgodinenapustioICTY. Ovajse nije dao moliti nego je, zbog velikih odgovornosti, odmah zatraio veu plau. Unato legendarnoj tromosti svojih propisa, UN brzo nalazi naina da zadovolji osobne zahtjeve Geoffrevja Nicea. Carla del Ponte je stavljena pred gotov in. Budui da joj se uri, odustaje od traenja drugih kandidata i potvruje taj izbor. GeoffreyNicepoznajeICTYinjegovuproceduru,prednostmujetomoeodmahdjelovati. Krajem septembra 2002. optuba je zavrila s dugom litanijom pokolja i deportacijaije su rtve bili kosovski Albanci i poinje pozivati svjedoke koji dolaze govoriti o zloinima to su ih srpske snage izvrile u Hrvatskoj. ekajuidadoenaredBosna,sucisu17.septembranarediliTuiteljstvudasmanjioptunispiskojijeprema njima preopiran". Odreeni broj opina koje su bile pozornica nasilnog etnikog ienja u Bosni i Hercegovini mora dakle biti uklonjen da bi se ograniio broj primjera zloina, pa dakle i pria svjedoka. Zbog stalnihMiloevievihizostanakakojidovodedoprekidaraspraveizbogopsenostispisakojiobuhvaatrirata, sucima se uri zavriti fazu optube. Proces Slobodanu Miloeviu postao je prava utrka s vremenom. Tuiteljstvo mora do 26. oktobra izvesti ta skraenja i predati novu optunicu protiv Miloevia za Bosnu. Staresvaeodmahseobnavljaju.Uutorak8.oktobra2002.u15satiCarladelPontesazivaUred.Prethodnog dana tim koji radi na predmetu Miloevi predao joj je vrlo uznemirujui povjerljivi memorandum. U nemogunosti da izvedu dovoljan broj svjedoka, Geoffrey Nice i njegovi suradnici strahuju da nee uspjeti uvjeriti suce u Miloevievu krivnju za opsadu Sarajeva. Predlau tri rjeenja: povui opsadu Sarajeva iz optunice, svesti spis na ono najjednostavnije usredotoivi se na jedan do dva sluaja snajperskog pucanja i bombardiranja ili pokuati openito prikazati kampanju terora protiv civilnog stanovnitva bosanskog glavnog grada ne obraujui pojedine izgrede. Da bi se izbjeglo gubljenje nekoliko dana od vremena koje im je dodijeljeno", izvjetaj preporuuje Carli del Ponte da ispusti spis o Sarajevu. Prije nego to e se suoiti s timom, tuiteljica se savjetuje s okolinom. Njezin je ured zaprepaten. Anton Nikiforov, ruski diplomatski savjetnik, koji od svojeg dolaska 1997. medu voditeljima Tuiteljstva igra ulogu specijalista za Balkan, tu je da smiri revnost vicarke. Savjetuje joj, dakle, da prihvati. Drugi jednoduno planu: Ako je Tuiteljstvo u stanju dokazati Miloeviev utjecaj na vojsku bosanskih Srba, nema nikakva razloga da se izbaci Sarajevo, jedna od najdojmljivijihinjenicaovograta."Sljedeiputkadbudemoimalitakvuraspravu,oniezatraitidaizbacimo Srebrenicuizoptunice",dobacujeuznakoajajedanodsavjetnika. Carla del Ponte pridruila se timu koji radi na sluaju Miloevi" u konferencijskoj dvorani na kraju hodnika. Atmosferajeteka.Kolikojemrtvihbilozavrijemeopsade?"upitalajeimjestigla.etrdesetetirimjeseca opsade, deset hiljada mrtvih od kojih hiljadu petsto djece, prema slubenim podacima..." Pravnici tima za sluaj Miloevi" preporuuju razboritost i pragmatizam. ak su pripremili i nekoliko formula namijenjenih umirivanju novina i rtava, kao primjerice nemamo vremena" to naprotiv prijeti izazivanjem negodovanja. Tuiteljicagrabidokumentkojijeprednjomipoinjegalistati.Ovojenacrtamandmana naoptunicu protiv RatkaMladia,unjojjeipakopsadaSarajeva..."Listoviklizepodnjezinimrukamaionaiznenadauzvikne:Ne vidim Sarajevo... Pogledajte sami!" U novoj verziji optunice protiv Mladia koju je Carla del Ponte htjela

ponovno aktualizirati za sluaj da konano bude uhvaen, Sarajevo koje je vojska pod njegovim zapovjednitvom guila i terorizirala tri zime, zauzima samo nekoliko redaka. Opsada bosanske prijestolnice svedenajenaobinokrenjepravaiobiajarata.Prijedlognijepotpisan.Sastanakjeprekinut.

U dva sluaja koji obuhvaaju najvie dunosnike odgovorne za rat u Bosni i Hercegovini, dio tuiteljstva istodobno predlae da se izbace nevjerovatne patnje na koje je hotimice prisiljavano etiristo hiljada stanovnika Sarajeva, stalnih meta snajpera i srpske teke artiljerije, talaca straha, hladnoe i gladi, rtava kampanje terora pod nemonim pogledom snaga Ujedinjenih naroda, nazonih u glavnom gradu za cijele opsade. Samo su dva uzastopna zapovjednika korpusa srpske vojske koji je opkoljavao Sarajevo do tada bila optuena. Pod perom pravnika ICTYa Sarajevo kriom poprima oblik posebne tragedije, izdvojene iz konteksta, koja nije rtva politike koja je etnikim ienjem ali i guenjem i bombardiranjem opsjednutih gradova imala za cilj nepovratno razdvojiti etnike zajednice koje je povijest pomijeala i ispremijeala. No Sarajevo i Srebrenica bile su upravo dvije faze vrhunca srpskog zloinakog pothvata u Bosni. Bile su i dva najoitijasimbolanebrigezapadnihvlada.
31

Sastanci su se nizali. Sljedeeg tjedna GeofTrey Nice ponovo pokuava. Navodei pomanjkanje vremena savjetuje Carli del Ponte ne samo da ostavi po strani Sarajevo nego i pokolje u Srebrenici, najgore krvoprolie u Europi od nacistikih zloina. Tuiteljica iskazuje svoje zaprepatenje, puta svoje savjetnike da argumentiraju, pokuava uvjeriti svoje zamjenike da ne donose prenagljene odluke. Ali Nice ne eli nitauti. Pod pritiskom istjecanja vremena kae da je sklon prihvatiti strategiju uzoraka koju zastupaju suci. Mora se skraivati, stalno skraivati ovaj tako sloen" sluaj, mora se svesti na ono najjednostavnije i postii osudu Miloevia, makar i prikrili dio njegove odgovornosti. Tim vie to Miloevi uiva produivati protuispitivanje svjedoka koji ga optuuju troei tako skoro polovinu vremena dodijeljenog optubi. Suci stalno pozivaju na reditraedaMiloevinegubivrijemenanevanimaspektimasvjedoenja,opominjugadaprijeenadruga pitanja,alinakrajupoputajupodizlikomdasamvodisvojuobranu.Miloevi,kojiznaiskoristitisvojpoloaj, neprestano upotrebljava taktiku diverzije, uz rizik da najee bude izvan teme. Optuba ipak mora zavriti s iznoenjem svojih dokaza do proljea 2003. Da bi razrijeio jednadbu, Nice ne oklijeva rtvovati Sarajevo i Srebrenicu, dva poglavlja za koja kae da u njih ne vjeruje. Carla del Ponte se protivi: Ako nam meunarodni svjedoci, kojima Miloevi ionako nije nita govorio, nisu sposobni donijeti dovoljno dokaza svojim svjedoenjem,pribjeiemoinsiderimajeronisuustanjuukratkomvremenurasvijetlitisvedokazekojesmo prikupili." Geoffrey Nice se odupire. 23. oktobra 2002. predaje sucima skraeni nacrt optunice za Bosnu i trai od njih dodatnih mjesec dana za predaju definitivne verzije, koliko mu je potrebno da izvri jo bitnih skraenja." Ukratko: treba mu vremena da od Carle del Ponte iznudi zeleno svjetlo. Tuiteljica ne poputa: Prepustimo sucima odgovornost za odustajanje od Sarajeva i Srebrenice ako nam ne daju potrebno vrijeme da dokaemo Miloevievu odgovornost." 22. novembra ona potpisuje promijenjenu optunicu. Sukladno zahtjevusudaca,smanjenjebrojopinaizmijenjenihetnikimienjem,aliSarajevoiSrebrenicasuzadrani.
32 33

31GeneraliStanislavGaliiDragomirMiloevi,kojisujedanzadrugimbilizapovjedniciSarajevskogkorpusa,suenisu zaopsaduglavnoggradaBosneiHercegovine.Galijeosuenzazloineprotivovjenostinadoivotnizatvor. DragomirMiloevi,ijijeprocesodran2007.oekujepresudu.Generaloreuki,odgovoranzalogistiku,umroje prijenegomujepoelosuenje. 32Oddvjestodevedesetiosamdanarasprave,podijeljenihnaetirisatadnevno,kolikojetrajaloiznoenjecijelog optunogspisa,tristoezdesetsatiiskoristilojetuiteljstvo,aobranadvjestoetrdesetsatiuokviruprotuispitivanja. Miloevijeuostalomdobioetrnaestprekidaraspravazbogzdravstvenihrazloga,toiniezdesetestsatirasprave. 33Tajerokkonanobitipomaknutdopoetka2004.dabisenadoknadilidaniMiloevievebolesti.

Geoffrey Nice ne polae oruje. U aneksu nove optunice dodao je pismo upueno sucima. ,,U svjetlu vremenskog ogranienja i zbog drugih razloga nastalih zbog sloenosti ovog predmeta, mogle bi se pokazati potrebnima dodatne promjene, vodei rauna o duini optubi koje se odnose na Srebrenicu i Sarajevo. Zato bi se dokazi o ova dva mjesta morali izvoditi tek na kraju predstavljanja spisa optube. Sigurnoe optueniku biti korisno znati da ne mora odmah pripremati dokumente koji se odnose na ova dva spisa. Tuiteljstvoe obavijestiti sve strane kao i Sudsko vijee ako odlui donijeti naknadne izmjene optunice." Carli del Ponte koja trai objanjenje Geoffrey Nice jo jednom odvraa da je potrebno pripremiti javno mnijenje". Ljudie bolje razumjeti kad se povue Sarajevo i Srebrenica ako ih se unaprijed upozori", domee Gavin Ruxton. Kao pravni savjetnik u Upravi Tuiteljstva, on sugerira objavljivanje slubenog izvjea kako bi se tisak uvjerio u opravdanost namjera optube. Nemogue je, meutim, pred hiljadama rtava opravdati da samo zbog nedostatka vremena Tribunal odustaje od utvrivanja istine o Miloevievoj odgovornosti u te dvije najupeatljivije epizode rata u Bosni. Takoer je nemogue uvjeriti tisak da argument vremena moe sam za sebe motivirati takvu odluku.ini se da to ne uznemiruje Geoffrevja Nicea, moda zato to su unutar samog Tuiteljstva rijetki oni koji se pitaju o njegovim pravim motivima ili o njegovim vezama s Foreign Officeom. Carla del Ponte, koja je upravo pobijedila u prvoj rundi, ne trai povlaenje pisma upuenog sucima, nego zahtijevadaonoostanepovjerljivo. NeuspjehGeoffrevjaNiceaomoguiojenadvladavanjeotporavojnihanalitiara.NovaoptubaprotivMladia morala se slagati s Miloevievom. Potpisana je istom prilikom. Kao ni Miloevi, ni ratni voda bosanskih Srba ne progoni se jer je zapovjedio pretjerano bombardiranje prijestolnice u kojoj se skrivalo nekoliko topova Armije BiH, to spada u krenja pravila i obiaja rata (jedne od najlakih optubi na ljestvici barbarstva), nego upravozakampanjuteroraprotivsarajevskihcivila,tojezloinprotivovjenosti. No, Geoffrey Nice ne poputa. U decembru 2002. Tuiteljstvo zavrava iznoenje dokaza u dijelu o Hrvatskoj. Dio o Bosni predvien je za sredinu februara 2003. To je prilika za ovog Britanca da zapone novu ofenzivu. Krajem decembra najavljuje Carli del Ponte da se sprema jo jednom traiti naputanje optubi za Sarajevo. Smatra da ne postoje veze izmeu Miloevia i Mladia i dae biti potrebno mnogo vremena da se dokae kako je zloine omoguila logistika potpora Beograda srpskim snagama koje dre Sarajevo u okruenju. Neemo povui taku optunice samo zato to nam nedostaje vremena. Ne moemo smanjivati zloinaku odgovornost jednog optuenika zbog vremenskih ogranienja", ponovo mu odluno odvraa vicarka. esnaestog januara 2003. ukonferencijskoj dvorani na drugom katu Tuiteljstva Geoffrey Nice je uporan: Ne moemo si dopustiti luksuz da utroimo dvadeset dana rasprave kako bismo postigli oslobaanje optuenoga od optubi za Sarajevo." Pred opiranjem Carle del Ponte nadodaje: Budimo realisti. Suci nam nee dati vie vremena. A imamo isti problem sa Srebrenicom. Ako rasprimo snage na Sarajevo i Srebrenicu, oslabitemo vrstetakepredmetaprotivMiloevia." Glavni odvjetnik tvrdi da ima vie dokaza obrane nego optube, da Milojevi nikada nije propustio pred meunarodnim sugovornicima osuditi opsadu Sarajeva i da je u vie navrata intervenirao u korist obustavljanja bombardiranja bosanske prijestolnice. Nice odmahujui rukom odbacuje misao da je Miloevi pred zapadnim izaslanicima izigravao miritelja i da njegova sposobnost da postigne dvadesetetverosatni ili etrdesetosmosatni prekid bombardiranja, ba naprotiv, potvruje njegov stvarni utjecaj na snage koje su opkoljavale grad, to skup podudarnih pojedinosti ve omoguava da se dokae. ini se da on ne razumije cinizam ovog palikue koji iz svojega beogradskog ureda povlai konce rata prikazanog kao neizbjenog i bratoubilakog pretvarajui se pritom da prua dobre usluge meunarodnoj zajednici koja uiva u vlastitoj naivnosti. Motivi za povlaenje Sarajeva i Srebrenice iz spisa o Miloeviu nisu ni vrijeme ni nedostatak dokaza, nego poricanje injenica. Namjerno poricanje onih koji su po nalogu neprestano poticali tu pogrenu analizu dogaaja, koju je dugo vremena irila zapadna diplomacija. Poricanje iz zadovoljstva ili iz nesposobnosti drugihkojisuuztopristajali.

SarajevoiSrebrenica:tekapotragazadokazima

Vojni analitiari, pozvani na sjednicu kao pojaanje, tvrde unato oiglednosti da Sarajevo nije dio ciljeva smiljenog plana u Bosni i Hercegovini, nego Predstavlja poseban projekt s obzirom na to da se Mladieva vojska radije zadovoljila time da ugrabi teritorije oko grada nego da ga zauzme. Znaju, meutim, po dokumentima koje posjeduju, da podjela Sarajeva stoji meu est "stratekih ciljeva" to ih je Radovan Karadi oblikovao 12. maja 1992. pred Skuptinom bosanskih Srba. Pobijaju k tome zloinaku narav opsade Sarajeva: Moda je bila vojno legitimna zbog prijetnje koju je predstavljala bonjaka vojska" iji se Glavni stoer nalazio u glavnom gradu. Rasprava je, dodue, Pravnika, ali tvrdoglavo odbija sagledati injenice. Hiljade sarajevskih civilnih rtava, najee mete srpskih snaga, tako su pretvorene u tek kolateralne tete. Umijeao se Bill Fendrik, kanadski oficir i strunjak za ratno pravo: ,,Sarajevo je legalna vojna akcija u kojoj su poinjenanelegalnadjela." Optuba jo ne raspolae dokumentima koji dokazuju stvaran Miloeviev utjecaj na vojsku bosanskih Srba. Kad su tijekom 2003. dobiveni ovi dokumenti, pokazali su unutarnje veze izmeu srpske vojske u Bosni i Beograda. Mladieva vojska unjima ne pokazuje se kao atom kojise otkinuo od sredinje strukture, nego kao produetak beogradske vojske, privjesakiji Glavni stoer i svi njegovi kadrovi pripadaju glavnini koja je pod sredinjom vlau Beograda. Pod politikom vlau u Miloevievim rukama koji, kako e to pokazati ovi dokumenti,formulirastratekeciljevezajednikogplana.Alikrajem2002.Tuiteljstvovemoedokazatidaje Miloevi svojim saveznicima, bosanskim Srbima stavio na raspolaganje ratni stroj koji im je omoguio da poine zloine, posebno u Sarajevu. Moe dokazati da je Miloevi nastavio financirati ratni napor, davati logistiku i strateku podrku aljui za pojaanje vojne strunjake i jedinice specijalne policije, svaki put kad su snage bosanskih Srba imale potekoa u odravanju opsade ili u uklanjanju nesrpskog stanovnitva iz gradskih etvrti koje bi prele pod njihovu kontrolu. Opsada Sarajeva predstavlja, dakle, nedjeljiv dio plana kojemujeciljbiotrajnorastavitietnikezajedniceuBosni. Nekoliko strunjaka tima pokualo je upozoriti Geoffrevja Nicea na opasnost da se oslabi cjelinu optunog spisa povlaei iz njega Sarajevo. Bit e teko uvjeriti suce u Miloevievu presudnu ulogu u zajednikom zloinakom pothvatu u Bosni bez dokazivanja da je sudjelovao u svim velikim etapama tog dogovorenog plana. Ali glavni odvjetnik nije ih niuo niti pozvao na sastanak. Izabrao je, naprotiv, osloniti se na britanske i amerike vojne analitiare, koji su stalno poricali svaku povezanost izmeu Mladia i Beograda, izmeu Beograda i Srebrenice ili Sarajeva, izmeu vojske bosanskih Srba i vojske u Beogradu, izmeu paravojnih jedinica i sredinje srpske vlasti. Ovi su se analitiari godinama nastojali suprotstaviti svakome tko je iznosio takve pretpostavke, i to takvom estinom da je ona postajala sumnjivom. Nisu se zalagali za oprez, nisu poticali na produbljenje tragova, jednostavno su prijeili. Sve to je moglo rasvijetliti ove veze odbacivalo se, odravajuidugogodinaTuiteljstvouiluzijidaBeogradnemanitasratomuBosni",ajomanjespokoljem u Srebrenici. Prikrivajui tako istinu koja se ve nazirala u svakom dokazu spisa, sudjelovali su kako u Miloevievuporicanju,takoiuonomzapadnediplomacije.Onisudugovremenavodiliigru. Bezpristupavojnimsrpskimarhivima,bezpomoizapadnihvladakojeodbijajupodijelitisvojespoznajeilinije zapovijedanja koje su njihove obavjetajne slube odavno rekonstruirale, Tuiteljstvo je bilo lak plijen. Vojni analitiari, okupljeni u Military Analyst Teamu, MAT u argonu Hakog suda, bili su neizbjean put svakog pravnika ili istraitelja koji eli analizirati hijerarhijske strukture, secirati organizacijske sheme, identificirati one koji nareuju. Kao osjetljivo i zatieno mjesto u sreditu sudskog stroja odmah pobuuje lakomost velikih sila. Ovaj zadatak, previe precizan i sloen da bi se povjerio neiskusnim osobljem, dodijeljen je sasvim logino strunjacima. Amerikanci i Britanci pourili su se dati to visoko kvalificirano osoblje, koje omoguava nadziranjekaznenihstrategijaizdaljine.Vojnianalitiari,kojisupotekliiznajboljihobavjetajnihslubiiostali vjerni svojim vladama, bili su bez sumnje meu najkompetentnijim lanovima ICTYa, ali su mu nametali pristranost.Godinamasuobeshrabrivalisvakipokuajprogonapravihhukaaetnikogienjaiutuviliveini uTuiteljstvudaMladiiKaradidjelujunasvojurukuidasenemoezamislitidogovornapolitikuBeograda i Pala, sjedita srpskih ekstremista u Bosni. Kao da je samo mrnja protiv bosanskih Muslimana i njihova volja da u krvi raskomadaju Bosnu povezivala Karadia i Mladia u toj gnusnoj pustolovini. Kao da je to bilo

dovoljnodasena60%bosanskogteritorijaniotkudapojavisrpskadravatedasepostigneprikljuenjemone jugoslavenske vojske (VJ) i velikog dijela srpskog stanovnitva u Bosni, koje je Beograd bez posebnih namjera opskrbljivaoorujem!

Posljediceovemanipulacijeuasnesu: poslijeosamgodinaistraivanja,Tuiteljstvojo2003.sumnjauznaaj tih informacija, ne usuuje se zai s onu stranu privida za koji je Miloevi postao pravi majstor. Tuiteljstvo luta, gubi dragocjeno vrijeme. A ve 1992., samo nekoliko mjeseci poslije poetka rata u Bosni i Hercegovini, zapadnevladeveznajudajeMiloevitajkojivuekonceovenovekampanjeetnikogienja.Zabrinjavaih koliina zloina, njihova sustavnost i organiziranost tako da se pitaju ne dogaa li se genocid, to bi ih, prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, prisililo da sve poduzmu da ga sprijee. Odjel za analiziranje i obavjetajni rad State Departmenta ispituje situaciju na svojim zaslonima i ve od prvih tjedana rata pie izvjetaje rijetko viene preciznosti o napredovanju i nainu operacija srpskih jedinica, te o namjeri dasilominasiljemstvoresrpskudravuuBosni.
34

Za njih je rije o jasno planiranom procesu koji se potie iz Beograda. Nekoliko dana prije stupanja na vlast Billa Clintona koji je naelu demokrata pobijedio na predsjednikim izborima, ef diplomacije u administraciji Busha (oca), Lawrence Eagleburger rekao je to skoro vrlo otvoreno na Meunarodnoj konferenciji o bivoj Jugoslaviji 16. decembra 1992., koja se odravala u enevi: ,,S jedne strane imamo moralnu obavezu da se po drugi Put u ovom stoljeu ne izmaknemo kad jednom narodu prijeti nestajanje. Ali imamo i politiku obavezu jasnoupozoritinaroduSrbijikakosesadaizlaeopasnostidadijelineizbjenusudbinuonihkojiunjegovoime izvode etniko ienje. Srbi moraju dobro shvatiti da ih eka drugi Nrnberg." Meu najodgovornijima Eagleburger imenuje Miloevia, Karadia, Mladia kao i dvojicu voda paravojnih formacija iz Srbije, Arkana i eelja. Dermot Groome, ameriki tuitelj za bosanski dio Miloevieva predmete, pritjee u pomo Geoffrevju Niceu na sastanku 16. januara 2003. ,,Povlaei Sarajevo i Srebrenicu ne naputamo ni jednu taku optunice, samo smanjujemoopsegsredstavadokazivanja(...)Imamojosamosedamdesetdanazadokaze o Bosni. A samo za spis o Srebrenici treba nam dvadeset pet do trideset dana (rasprave; op. a.). Postoje dva naina da pristupimo ovom pitanju: dokazati Miloevievu odgovornost kroz Mladievu, preko vojske i preko dogovornog zloinakog pothvata, ako moemo dokazati da su u to vrijeme, 1995. godine, Miloevi i njegovi saveznici jo uvijek imali zajedniki zloinaki plan. No neki smatraju da su 1995. bosanski Srbi djelovali bez pristanka Beograda, posebno u sluaju srebrenikog pokolja. Moe se razmotriti i mogunost da pokaemo Miloevievu odgovornost dokazujui prisutnost snaga iz Srbije u vrijeme pokolja u Srebrenici, ali za sada nemamo o tome nikakva dokaza." Dermot Groome je oprezan. Ne eli se suprotstaviti Geoffreyju Niceu. Ipak je, vidjevi brojne podudarne indicije, uvjeren u postojanje dokaza koji tada nedostaju, ali koje ve trai i koje enakoncuprikupiti. Glavni tab u Beogradu postavio je bez iznimke sve asnike koji zauzimaju poloaje u srpskim snagama u Bosni, ukljuene u zauzimanje Srebrenice i u pokolje koji su uslijedili, i Beograd ih nastavlja plaati. Gotovo deset godina MAT je skrivao tu informaciju spreavajui tako Tuiteljstvo da se pita o pravoj prirodi kontrole kojujevrilasredinjavlastuBeogradunadkadrovimavojskebosanskihSrbauvrijemedogaajauSrebrenici. Oko deset godina vojni strunjaci Tuiteljstva tvrdoglavo su iskljuivali svako mogue sudjelovanje specijalnih snaga iz Srbije u pokolju iz jula 1995. u Srebrenici. A videosnimka koja prikazuje pogubljenje est mladih Bonjaka iz Srebrenice, koje je poinila jedinica korpioni, prikazana na procesu 1. juna 2005. svjedoi upravo o izravnom sudjelovanju specijalaca srbijanskog Ministarstva unutarnjih poslova. Ali u januaru 2003. Tuiteljstvo jo ne raspolae tim dokazima koji mogu prevagnuti. Tim koji radi na sluaju Miloevi" mora se zadovoljitiprilinoogranienimskupompodudarnihpokazateljadabisesuprotstavio
34 Power Samantha, A Problem from Hell, America and the Age of Genocide, Perennial, New York, 2003, stranice 247.327.

vojnim analitiarima i dokazao Miloevievu kaznenu odgovornost za genocid u Srebrenici. Teko je dokazati Miloevievu odgovornost za genocid u Srebrenici. ak i da su pokolji bili eventualno predvidljivi, Miloevi nije pokazao posebnu namjeru", dodaju drugi pravnici ovoga tima. I zakljuuju: Previe problema i premalo vremena!" Peter McCloskey koji koordinira sedamnaest predmeta o Srebrenici ne voli da se njegove optuenike sputa na razinu izvritelja kojima kao marionetama zapovijeda Miloevi. To slabi moju sposobnost dokazivanja krivnjemojihoptuenikanaskoranjemprocesuoSrebrenici."Zaamerikogtuiteljavelikiredateljgenocidau Srebrenici jest Mladi i nitko drugi. A pokolj u Srebrenici, simbol muenitva bosanskih Muslimana samo je Mladiev ,,luaki in": Pokolj se nije mogao predvidjeti, a nije uvjerljivo da je Miloevi imamo vlast nad vojskombosanskihSrba.Nepostojipovezanost.ApsurdnojetvrditidajeMiloevinabilokojinainumijean u pokolj u Srebrenici." Peter McCloskey se vara, ali ne eli to ni pomisliti, toliko su vojni analitiari u uredu s kojima radi od prvih dana izriiti: sluaj pokolja u Srebrenici ne prelazi granice Bosne". I nisu uvjerili samo zamjenika, nego cijeli tim zaduen za predmet Srebrenica", najbolji tim u Tuiteljstvu. U to vrijeme Tuiteljstvonemajourukamasvedijeloveslagalice,aonikojeimanisujoozbiljnoposlagani.Brojnekljune informacijeuposjeduTuiteljstva,preuenesu.Katkadanamjerno,katkadazbogzaslijepljenosti.Svezajedno ipak su tvorile skup elemenata dovoljno podudarnih da se iz njih izvue zakljuak o sudjelovanju Beograda u operacijama protiv Srebrenice. Vie svjedoka insidera koje je prije nekoliko godina ispitao tim za Srebrenicu, spominjalo je te veze. Jedan od njih, srpski general, isticao je da je Miloevi sazvao u maju 1995. Mladia i Periia da pripremi zauzimanje te enklave. Jedan drugi opisivao je mehanizme uspostavljene da ne ostane nikakav pisani trag o zapovijedima koji se odnose na dolaske i odlaske jedinica iz Srbije u Bosnu, i da se od meunarodne zajednice sakrije to aktivno i neprestano sudjelovanje u uspostavljanju etniki istog, a geografski kompaktnog srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini. Ukazivao je da je pri svakoj ofenzivi protiv enklaveuSrebrenici ujulu 1995.,aveiod1993.,Beogradslaokaopojaanjesvojespecijalnejedinicevojske i policije. Ali te su svjedoke sustavno diskvalificirali vojni analitiari. Da bi pobiliinjenice koje su eljeli sakriti, lanovi MATa proglasili bi da svjedok ili nezgodni dijelovi njegova svjedoenja nisu vjerodostojni. To je bio vrhunski izgovor da se odbace cijeli komadi onoga to je moglo biti istina i da se obeshrabri svaka daljnja istraga. Te pobijene indicije nisu se unosile u banku podataka Tuiteljstva, koja je svakom timu omoguivala da pomou kljunih rijei identificira ve postojee dokumente koji mogu posluiti u drugim istragama. Anglosaksonski vojni analitiari (nije bilo francuskih) svjesno su i sustavno prikrivali izravnu Miloevievu odgovornost za zloine u Bosni, Posebno u Srebrenici. U slubi svojih vlada, oni su dugo oblikovali razumijevanje spisa kako su htjeli i izbjegavali da Tribunal, stvoren da prikrije njihovu politiku nemo, sluajnoneotkrijepodlostvelikihsilazavrijemeratovaubivojJugoslaviji.
36 35

Nedostataksuradnjevelikihsila

Tuiteljstvo je izgubilo mnogo vremena zbog unutarnje sabotae i zadravanja informacija to su inile zapadne sile. Amerikanci, Britanci i Francuzi nisu prenosili informacije koje su imali, a koje bi omoguile da se ujednommahuotklonisvakasumnja.Tosuodbijalidosamogkraja.Velikesilenisutimenastojale potedjeti Miloevia. Pokuavale su zatititi same sebe od istine koju bi ICTY,ak i da je nije traio, na koncu izvukaorekonstruirajuiMiloevievozloinakodjelovanjekrozcijelotrajanjesukoba.Odprvogasaznale

35 Sedamnaest bosanski Srba, medu kojima Karadi i Mladi, optueno je za pokolje u Srebrenici. Vie njih su obini
izvritelji,drugipredstavljajusrednjeiliviekarikeulokalnomlancuzapovijedanja. 36MilitaryAnalystTeamnijeukljuivaonijednogFrancuza,takodaautoricanemoegovoritioFrancuskoj.Ipak, pogrenetezekojesuanglosaksonskivojnianalitiaripokuavalizametnutituiteljstvuICTYanerazlikujusenimalood onihkojejedosadabranioPariz.

su da je Miloevi palikua Balkana. Ipak su od njega napravile povlatenog sugovornika znajui da e tako puhatiuarumjestodagasevatru. Zapadnjake obavjetajne slube pijunirale su djela i pokrete srpske vojske u Bosni, a posebno njezinu komunikacijusBeogradom.TeinformacijedokazujuMiloevievuupletenost,vienegotoseitko nadao.Od 2002. Carla del Ponte trai od Washingtona da joj preda snimke razgovora iz proljea 1995. Iako je Geoffrey Nice negodovao, zatraila je od svojeg voditelja Ureda za istrage da pripremi taj zahtjev, ali ga je amerika vlada, kao i sve sljedee, zanemarila. Rezultat: godinama poslije dogaaja Srebrenica se jo uvijek doivljava kao poseban sluaj", kao luakiin", uskladu s verzijom koju brane sve vlade od 1995. To je savrena teza zavelikesilejer,surovkolikoinepredvidiv,luakiinnijemoguesprijeiti. Krajem ljeta 1995. amerika administracija poslala je u svoje slube da krui memorandum u kojem se tano navodinakojinaintrebaodgovaratitiskuoSrebrenici.Takoamerikidunosnicimorajutvrditidaoni,kaoni Ujedinjeni narodi, nisu znali da su Srbi planirali osvojiti enklavu i da nisu imali informacija o pomacima trupa bosanskih Srba. O predvidivosti zvjerstava ameriki dunosnici moraju dogovarati: Nismo imali nikakve informacije o bilo kakvoj namjeri da se poine zvjerstva protiv muslimanskih branitelja ili protiv stanovnitva Srebrenice.Znalismodatakvadjelanisunemoguaimajuinaumupovijestgenocidai etnikogienja na Balkanu." U Washingtonu, Parizu ili Londonu pria se nije mijenjala.ak i deset godina poslije tih dogaaja, velike sile ne ele priznati da su informacije kojima su raspolagale jasno najavljivale prijetnjukojasenadvilanadmuslimanskimstanovnitvomakoenklavapadneurukeMladiainjegovevojske. One ne bi mogle opravdati to nisu, unato diplomatskim i vojnim sredstvima, poduzele nita da se izbjegnu dogaajikojisusenasluivali.Bezsumnjenisuznale dae ubijanjedoi doparoksizma.Ali znalesu,naprotiv, da Mladi nee oklijevati. Svi mukarci dovoljno stari da nose oruje u mnogo su navrata bili stigmatizirani, a Mladi i njegove trupe najavljivali su, jo od neuspjeha u zauzimanju enklave 1993., volju da se osvete, prijetnju koju su ponovili uoi pokolja. Velike sile suzdrale su se od djelovanja, posebno zranim napadima, kako su to radile u drugim situacijama kad razmjeri zloina nisu bili ni usporedivi, kao 29. maja 1995. nakon to je granata ubila sedamdesetak ljudi u sreditu Tuzle. Od straha da tim propustom ne otkriju svoju odgovornost,otadaseskrivajuizatobonjenepredvidivostiovogpokoljaunatoinjenicamaimeunarodnim svjedoanstvimakojasuvetadadavalanaslutitisuprotno,adanastodokazuju.
37

Budui da su bili bolje opremljeni od svojih saveznika, Amerikancima je najneugodnije u toj aferi. U to su vrijemeraspolagalimogunostimaprislukivanja,aliispetsatelitaupogonukojisuproizvodiliokopethiljada slika dnevno. Pomonica dravnog tajnika za obavjetajne poslove i istraivanja za vrijeme Clintonova mandata Toby Gati priznaje: Ovaj neuspjeh nije bio neuspjeh obavjetajnih sposobnosti. (...) Naoj politici etnikoienje nije bilo prioritet. Kad se od poetka odluite da neete odgovoriti ako se tako neto dogodi, onda se, naalost, takve stvari na kraju i dogode." Mladi se ipak zabrinuo zbog reakcije Zapada i ne zadovoljavaseumirujuimrijeimaizBeograda.Telefonskaprislukivanjazavrijemepokoljapokazujudajeon traiovlastitekontakteuinozemstvudamupotvrdekakovelikesileodbijajuintervenirati.Meunjimabiojei jedan novinar iz Beograda kao i jedan srpskoameriki lobist Milo Kosti, pukovnik amerike vojske u mirovini,kojijenekadradiozavojnuobavjetajnuslubu.
38 39

37PowerSamantha,navedenodjelo,str.420. 38PowerSamantha,ibid.,str.420.Oobavjetajnimmogunostimainadzoru,MomirBulatovio,predsjednikCrne Goreod1990.do1998.izjavljujeuintervjuuobjavljenom26.aprila2007.uhrvatskimdnevnimnovinamaVeernjilist daje1995.RichardHolbrookepokazaosatelitskeslikenakojimasevidekamionicisternekakoprelazeizSrbijeu Bosnu,buduidajeMiloevitvrdiodaprevozemlijeko,Holbrookemujetadadaospektroskopskuanalizukojaje dokazivaladajerijeodizelgorivu. 39 MaliGordan,Globus,Zagreb,januar2006.Prevedenonaengleskina:http://srebrenica

Raspravesezaotravaju

esnaestog januara 2003. u dvorani za konferencije Geoffrey Nice dopustio je zamjenicima da ga napadaju oko sat vremena. Pomou dokumenata trudili su se odvratiti Carlu del Ponte od Miloevieva progona za pokoljuSrebrenici.Prednjihovomjednodunouinisedasetuiteljicapokolebala.GeoffreyNicetokoristii uzimarije:Dasuprethodnovoenedrugeistrage,moda,alinatemeljuonogatoimamo,tojenemogue. Morali bismo to povui oprezno, ali svakako ne u zadnji tren." Zamjenici ponavljaju: Nemate naina da dokaete optubu protiv Miloevia za genocid, svi javni tuitelji ovog tuiteljstva u to su uvjereni." Sarajevo, Srebrenica, optuba za genocid: to su jedina tri kamena spoticanja u ICTYu, u oima meunarodne javnosti najjai simboli nedjelovanja i cinizma velikih sila na Balkanu. Kad je sastanak zavren, Carla del Ponte okuplja svoj ured. Ne mogu se opirati cijelome timu, spis je u njihovim rukama. Ako oni opstruiraju, nemam drugog izbora nego odustati. Ali neu to olako odluiti. Proitat u sve dokumente koje je tim prikupio i vidjet u. Meutim,nerazumijemzatoim,setolikouri,zatotolikonavaljujudasetaodlukadoneseodmah.Panema urbe, svjedoci ili dokumenti mogu iskrsnuti u svako doba. Nikad se ne zna Treba ostaviti otvorena vrata. Naalost,neeleshvatitidabibilomudrijetojemogueduljezadratitepredmetepodmikom." "Bez Srbije nita se ne bi dogodilo, ne bismo imali sredstava i ne bismo mogli ratovati", podsjea Radovan Karadi, predsjednik" samoproglaene Republike Srpske desetog maja 1994. pred Skuptinom bosanskih Srba.Zapisnicisaskuptinskihsjednica,uhvaenitelefonskirazgovori,vojnenaredbeknjigovodstveniregistri spisi Slobodana Miloevia o Bosni i Hercegovini na koji se baca Carla del Ponte, opseni su. Pokazuju kontinuitet Miloevieve uloge tijekom cijelog zloinakog procesa, jo prije poetka sukoba. Miloevi je bio u redovitu kontaktu sa svojim pouzdanicima u Bosni. U novembru 1991., pet mjeseci prije izbijanja neprijateljstava, Radovan Karadi redovito obavjetava Miloevia o situaciji u Sarajevu i raspravlja s njim o pripremama za opsadu. Miloevi vodi zloinaki projekt iz Beograda, uspostavlja mree opskrbe orujem namijenjene srpskom stanovnitvu Bosne, organizira pronevjere novca iz javnih fondova u opinama Bosne i Hercegovine koje prieljkuju Srbi da bi ih usmjeravao u sredinju blagajnu u Srbiji, priprema pretvaranje jugoslavenske vojske u srpsku kako bi Srbima u Bosni omoguio sredstva za ratovanje i preuzimanje kontrole nad velikim dijelom bosanskog teritorija pod cijenu sustavnog istjerivanja nesrpskog stanovnitva. Na taj je nain rasporeena vojska predviena za opsadu Sarajeva. Dokumenti potvruju dolazak, kratko nakon poetka rata u aprilu 1992., specijalnih jedinica iz Srbije, Crvenih beretki, jedinica eelja i Arkana, dvojice paravojnih voda iz Beograda, u dijelove Sarajeva koji su ostali u srpskim rukama i gdje provode politiku etnikog ienja. Oni pokazuju kako i Beograd, zahvaljujui tiskanju novca, nastavlja tijekom cijelog sukoba financirati rat bosanskih Srba, koji sami nemaju ni financijskih ni logistikih sredstava za odravanje blokade bosanskeprijestolnice.KaotonemajunisredstavadazadrekontrolunaddvjematreinamateritorijaBosne i Hercegovine kojih su se dokopali zahvaljujui ratnom stroju koji im je dao Miloevi. Projekt nasilnog razdvajanjaetnikihzajednicadogovorenje,unaprijedsmiljenivoenizBeograda.
40

Sluajui neprestano kako njezini zamjenici pobijaju dokaze prikupljene protiv Miloevia, Carla del Ponte poelajeisamasumnjatikolikojetajspisvrst.AlinakontojeuronilautajnevodstvauBeogradu,shvatilaje da ne smije popustiti i eli o tome obavijestiti tim. Geoffrey Nice upravo je poletio u Arushu, tanzanijsko sjedite Meunarodnog kaznenog suda za Ruandu (ICTR), gdje se tada, u januaru 2003., odravala konferencijazamjenikatuitelja.PozivaDermotaGroomeaiotkrivadajeovajpodravaotezeGeoffreyaNicea da izbjegne raskol unutar tima, to bi bilo tetno za proces. Ameriki javni tuitelj objanjava da je vrijeme kojejeodreenozadokazivanjedijelaoBosni,ukupnosedamdesetdanarasprave,naime
genocide.blogspot.com/2006/01/ciatranscriptsonmladic.html.

40 Nekih dvjesto pedeset prislukivanih razgovora izmeu vlasti u Beogradu i bosanskih Srba izmeu 1991. i 1992.,
predanihprocesu2002.,moesenainawww.domovina.net.

nedovoljno, ali da dokazi o Miloevievoj odgovornosti u spisu o Sarajevu i Srebrenici postoje. Samo ja i moj glavni istraitelj ve dugo mislimo da su vojska bosanskih Srba i jugoslavenska vojska jedna te ista vojska. Mogu to dokazati, ali bili smo potpuno usamljeni unutar tima (koji tvrdi da su te dvije vojske odijeljene i samostalne; op. a.)." Poslije nekoliko dana Carla del Ponte, koja obnaa i funkciju glavnog tuitelja ICTRa, stie u Arushu. Odmah obavjetava Geoffreyja Nicea o svojoj volji da zadri Sarajevo i Srebrenicu i da dodijeli pojaanje timu koji radi na sluaju Miloevi" kako bi nastavio istragu. Nice prihvaa i obeava da e obavijestiti svoje suradnike. Nakon povratka u Hag Britanac saziva svoj tim. Ali ne obavjetava ga o odluci Carle del Ponte ni o dolasku pojaanja. Naprotiv, daje im petnaest dana da prikupe nove dokaze u prilog isputanja Sarajeva i Srebrenice. Na kraju sastanka Geoffrey Nice okomio se na dvojicu savjetnika Carle Del Ponte:Lakovamjedijelitisavjetetuiteljici,reijojtotrebaraditi.Alijasamtajkojinakrajupreuzimarizik. Znajte da neu staviti na kocku svoju reputaciju da bih zadovoljio ego Carle Del Ponte i branio spis bez dokaza." U kuloarima Tuiteljstva otada e one, koji neprestano upozoravaju Geoffreya Nicea i njegovo okruenjedanesmijupromaitiistinuidajenastavetraiti,nazivatizavjerenicima". Treeg februara Geoffrey Nice saziva razliite strunjake Tuiteljstva ne priopavajui im dnevni red. Nada se daeihzateinespremneinavestiihdagapodrekakobidoveoCarludelPonteumanjinskipoloajiprisilio je da poniti svoju odlukuim se vrati iz Arushe. Vojni analitiari za stolom malobrojniji su od strunjaka za bivu Jugoslaviju, od kojih su mnogi podrijetlom iz te regije. Oni prvi ostaju povueni, oekujui u kojeme smjeru krenuti stvari. Previe je injenica koje ukazuju na postojanje tijesnih veza izmeu srpskih snaga u Bosni i u Beogradu kruilo posljednjih tjedana u uredu da bi ih pobijali pred tako irokim skupom strunjaka. Ovidrugisujednoduni.Petikota,onikojeseuvijekpozivadaanalizirajudokazekojesuprikupiuistraitelji, ali ih se nikada ne pita za savjet o strategijama istrage, lanovi Leadership Research Teama, jedine skupina strunjaka za bivu Jugoslaviju u Tuiteljstvu, ugrabili su ovu rijetku priliku da izraze svoje miljenje. Za njih je jednostavno neshvatljivo kako se Geoffrey Nice, glavni odvjetnik optube u sluaju Miloevi", moe pitati o vanosti takva dva spisa kao to su oni o Sarajevu i Srebrenici. Tako okrnjiti Miloevievu optunicu zbilja je nezamislivo. To bi znailo iskriviti smisao Miloevieve odgovornosti", unakaziti djelo". I oni mu, oslanjajui se nainjenice, objanjavaju zato. Geoffrey Nice je zbunjen njihovom prosudbom bez mogunosti prigovora. Odluuje se prihvatiti odluku Carle del Ponte, ali odbija ponuena pojaanja zbog straha da e izgubiti kontrolunadDermotomGroomeomivoenjemdijelaoBosni,usluajuMiloevi". Spisi o Srebrenici i Sarajevu, poslije munog natezanja, konano su zadrani. Ali Geoffrey Nice prihvatio je to protiv svoje volje, no on je taj koji svakodnevno upravlja procesom, a ne Carla del Ponte. U trenutku kad zapoinje predstavljanje posljednjeg dijela optunice, dokaza optube o Bosni, Tuiteljstvo jo nije utvrdilo jasnu strategiju. Spis o Kosovu, koji je ve pri otvaranju prikazao kanadski dravni tuitelj Dirk Reyneveld, nije predstavljao problem kada je rije o Miloevievoj ulozi u pokolju oko deset hiljada Albanaca i deportaciji jo njih oko osam stotina hiljada jer je djelovao u okviru drave kojom je predsjedavao. Spis (Predmet) o Hrvatskoj, pod dirigentskom palicom njemake dravne tuiteljice Hildegard UertzRetzlaff pokazao je u etrdeset dana rasprave, zahvaljujui dokumentima i naroito svjedoenju pokajnika, kao to je Milan Babi, da su pokolji i deportacije bili naruivani i vodeni iz Beograda. Meutim, kakoe na raspravi rei Babi, bivi nacionalistiki voa Srba u Hrvatskoj, koji se branio priznavi krivnju za zloine protivovjenosti kao i svoju ulogu u kampanji etnikogienja u Hrvatskoj: Beograd, to je Miloevi." Tako se pokazalo da je Miloevi pravi gospodar jugoslavenske vojske koju je preobratio u vojsku u slubi srpskog zloinakog pothvata, gospodar policijskih snaga Srbije, paravojnih skupina i lokalnih srpskih vlasti koje su zajedniki vodile kampanjuterorasciljemistjerivanjanesrpskogstanovnitvasteritorijakojesueljeleprikljuitisrpskojdravi. Tuiteljstvu je ostalo jo samo da nastavi dokazivanje o Bosni, drugoj od tri faze iste zloinake politike, vodenesmiljenimplanomiponekadzajednikimsudionicimaislinim,odnosnoistimnainomdjelovanja.Ali GeoffrevNiceiDermotGroomeneslauseutomekojustrategijutrebaslijediti.

Britanac namjerava dokazivati neosporan Miloeviev utjecaj na aktere ove nove etape etnikogienja jer im alje pomo potrebnu za nastavak njihovih planova. Amerikanac eli dokazati da je Miloevi veliki kolovoa politike etnikog ienja u Bosni, kao i na Kosovu i u Hrvatskoj. Za jednoga je veliki rizniar koji utjee na svoje saveznike, ali ih ne kontrolira uvijek. Za drugoga on je mozak bez kojega se ne bi dogodila ni jednaepizodavelikebosansketragedije.Dvazamjenikadravnogtuitelja,kojieseizmjenjivatipriispitivanju svjedoka, spremaju se u februaru 2003. neusklaeni krenuti na raspravu braniti zadnji dio optunice. U tim uvjetima suenje moe promaiti istinu kojoj svaki sudski postupak tei, istinu, za koju ni vlasti u Beogradu ni zapadnjacineeledabudeizloenanasvjetlodana.

Utraganjuzanepobitnimdokazima:zapisnikVrhovnogsavjetaobraneJugoslavije

41

Nalaenjenovihinjeninihdokazaomoguiteoptubidaspasisvojulog.Datejojnodapresijeeidonese odluku izmeu dviju interpretacija tuiteljskog spisa koji ve posjeduje. Rije je o originalnom zapisniku sjednica na najvioj razini u Beogradu, ali i o svjedoenjima vie pokajnika. Ve skoro godinu dana Geoffrey Nice vodi ogorenu borbu. Pokuava se dokopati zapisnika ili izvjetaja sa sjednica Vrhovnog savjeta obrane (VSO) Miloevieve krnje Jugoslavije. To je organ u kojemu zasjeda predsjednik savezne vlade, predsjednici dviju federalnih republika, Srbije i Crne Gore, kao i zapovjednik Vojske Jugoslavije. Ali Beograd se odupire unato obavezi suraivanja s ICTYem jer ti arhivi sadre najoitije dokaze uloge Miloevia i srpskog vodstva u ratovima u Hrvatskoj i Bosni. Da bi se izvukla iz slijepe ulice prije kraja faze optube u procesu, Carla del Ponteseupismuupuenompoetkommaja2003.ministruvanjskihposlovaGoranuSvilanoviuobavezujeda se nee protiviti eventualnom zahtjevu da se neki dijelovi arhiva ne daju u javnost ako zatitne mjere koje trai Beograd ostanu razumne" i sukladne pravilniku ICTYa. Podrazumijeva se da se, u interesu transparentnosti procesa, takve mjere primjenjuju samo u iznimnim okolnostima i na ograniene dijelove", pie tada tuiteljica.lanak 54. bis (F) Pravilnika Tribunala o postupku i dokazima ovlauje, naime, drave da zatrae zatitne mjere nad dokumentima ili ulomcima dokumenataije bi irenje dovelo u opasnost njihove interese nacionalne sigurnosti". Beograd, umiren pismom Carle del Ponte, radi ustupak krajem maja 2003. Jednom strunjaku Tuiteljstva ICTYa odobreno je da doe dva dana pregledavati izbor iz arhiva Vrhovnog savjeta obrane (VSO). No ne smije nita kopirati, moe samo praviti biljeke. Beograd, koji nije uhitio ni Mladia ni druge bjegunce, i koji se ogluio o naredbe sudaca da tuiteljstvu preda dokumente, strahuje da VijeesigurnostiUjedinjenihnarodanepreuzmekazneniprogonineprozoveBeogradzbogkrenjazakonskih obaveza. Unato drakonskim uvjetima njegove misije, strunjak je uspio utvrditi vanost dokumenata kojima Beogradprijeipristupveskorodvijegodine:onisadrekljusvihzagonetki.Miloevinijebiosamosuautor smrtonosnog plana etnikog ienja i arhitekt rata, on je do kraja i njihov glavni ravnatelj. Potvrujui svjedoenjenekihpokajnika,dokumentijasnoPokazujupodreenostsrpskihvodauBosniiHrvatskojinjihove vojske vlastima u Beogradu. Otkrivaju do tada neslueno postojanje dviju slubi unutar Generaltaba u Beogradu. Stvorene 15. novembra 1993. dekretom koji je ostao tajan, te su dvije slube zaduene upravljati osobljemifondovimakojejeBeogradstaviona
42

raspolaganjevojskamauHrvatskojiBosniiHercegovini. ArhiviVrhovnogsavjetaobrane(VSO)otkrivajui
41 Radi se, zapravo, o Vrhovnom savetu odbrane Jugoslavije (VSOJ), koji ovdje kao i u ostatku knjige, donosimo u obliku Vrhovnisavjetobrane(VSO).(op.ur) 42Zacijelovrijemerata,kadseJugoslavijaveraspala,MiloevijeeliozadratinazivJugoslavijazadravukojusu sainjavaleSrbijaiCrnaGora.Poslijenjegovapadauoktobru2000.novevlastipromijenilesuimeuSrbijaiCrnaGorado odvajanjaCrneGoreuproljee2005.43Tosu30.i40.KadrovskicentarGeneraltabaVojskeJugoslavije.30.centar, zaduenzavojskubosanskihSrba,omoguivaojedaseuinkovitijeupravljas8milionaeurakojejeBeogradgodinje doznaivaoMladievimtrupamazaplaeod1992.godine,itosvedo1995.

43

Miloevieva nareenja da se koristi tiskanje novca za financiranje rata kako bi pomo koju daje prikrio vihorom inflacije iji e razmjeri uskoro premaiti do tada nedosegnutu inflaciju kratkotrajne Weimarske Republike. Natezanje izmeu tuiteljice i dijela tima zaduenog za Miloeviev kazneni progon, sad je samo runa uspomena. Dokumenti Vrhovnog savjeta obrane (VSO)ini se da su uvjeriliak i one unutar tuiteljstva kojisusenajvieopirali. Da bi dokazalo izravnu umijeanost srpske drave i njezina efa u rat i zloine u Bosni, Tuiteljstvo mora bezuvjetno predstaviti dokaze na Sudu. Na zahtjev Tuiteljstva suci su 30. jula 2003. obnovili nalog Beogradu dapredazapisnike.Beogradseodmahsuprotstavljatojodluciisredinomoktobrauspijevanametnutizatitne mjere nad dokumentima na jednom roitu exparte uetiri oka izmeu sudaca i predstavnika srpske drave, u odsutnosti strana u postupku. Ukratko, kako bi sprijeila da te nezgodne istine budu izloene na svjetlo dana, Srbija je uvjerila Sudsko vijee zadueno za sluaj Miloevi" da joj odobri ograniavanje upotrebe tih dokumenata samo na Miloeviev proces i da zabrani irenje dijelova koji je najvie kompromitiraju, ne samo u javnosti nego i svakoj sudskoj instanci osim ICTYa. Suci se tako mogu oslanjati na cjelinu predanih dokumenata u odreivanju Miloevieve krivnje, ali nee moi u javnoj verziji svoje presude navoditi ulomke kojiseidaljevodekaopovjerljivi. Beograd je uspio dobiti parnicu pozivajui se na vitalni nacionalni interes" srpske drave. Pravilnik, meutim, predvia da se takva mjera odobri samo radi zatite informacija koje bi mogle dovesti u opasnost sigurnost drave. U tim uvjetima Carla del Ponte ne osjea se vie vezanom svojim pismenim obeanjem iz maja: tuiteljstvo odluuje osporiti tu odluku i trai da ga suci sasluaju. Bez uspjeha. U jesen 2003. Tuiteljstvo ne zna nita o srpskim argumentima i motivima odluke Sudskog vijea, koji su na zahtjev Beograda ostali povjerljivi. Otkrite ih tek u januaru 2004. kad pokua pozvati na svjedoenje jednog od sudionika sastanaka Vrhovnog savjeta obrane (VSO). Dokai podvrgnuti cenzuri tiu se financijske i logistike potpore koju je MiloevievaSrbijaprualasrpskimsnagamauBosniiHrvatskoj,stvarneMiloevievevlastinadtimsnagama i nad lokalnim politikim vodama, vojaenja srpskih plaenika na vanjskim frontama, isplate plaa oficirima vojske iz Beograda koji su sluili u srpskoj vojsci u Hrvatskoj i Bosni, te mjera predloenih za krenje embarga kako bi se nastavilo pruati znatnu logistiku pomo srpskim snagama u Bosni i Hrvatskoj. Za mnoge ljude u regiji to nije nikakva tajna. No sve to potvreno u dravnim arhivima omoguava da se izvan svake razumne sumnje",glavnogkriterijadokazauanglosaksonskompravu,dokaegolemaodgovornostMiloeviainjegove drave za rat i zloine u Hrvatskoj i Bosni. Jer Vrhovni savjet obrane (VSO), zaduen da odredi strateke dravne ciljeve, sudjelovao je u pripremi i izvoenju dogovorenog plana i formulirao direktive koje je Miloevi zatim prebacio na lea srpskih vlasti u Bosni nad kojima je imao stvarnu kontrolu. A te su vlasti upravo i uspostavljene u Bosni da budu paravan i otklone svaku odgovornost sa sredinje srpske drave i njezinihupravljaaukampanjietnikogienjakojasevodilaizvannjezinih granica.Beogradhoepodsvaku cijenusauvatiovulanuoplatudabiizbjegaoplaanjemilionadolararatneodtetesvojimsusjedima.Godine 1993. Bosna i Hercegovina i Hrvatska podnijele su tubu za agresiju i genocid protiv Miloevieve Srbije pred Meunarodnisudpravde(ICJ),jednudrugumeunarodnusudskuinstancusmjetenuuHagu,ijimandatnije suenje pojedincima, nego reguliranje sporova meu dravama. Da je srpska drava proglaena krivom, nove vlasti u Beogradu morale bi preuzeti odgovornost. Odatle njihova volja za sprjeavanjem koritenja arhiva Vrhovnog savjeta obrane (VSO) pred Meunarodnim sudom pravde. Odatle i njihova volja za izbacivanjem dijelova koji je najvie kompromitiraju i tako sakriju informacije od opeg interesa, koje pridonose rasvjetljavanjusukobaiijeneirenjeometaradpravosuaitraenjeistine.
44

44Vrhovni savjet obrane (VSO)Savezne Republike Jugoslavije sastavljene odSrbije iCrne Gore, stvoren 28. aprila 1992., sastao se sedamdeset ietiri puta izmeu sredine juna 1992. i sredine marta 1999., odega pedeset i sedam puta za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini Miloevi je jedini od svih sudionika koji je bio prisutan na sva sedamdeset i etiri sastanka. Beograd nije predao tuiteljstvu ICTYa zapisnike svih zatraenih sjednica. Po nalogu sudionika nisu se pravile nikakve stenografske biljeke sedamnaest sjednica od kojih se devet od nosi na 1995. i razdoblje koje je prethodilo i slijedilo nakon pokolja u Srebrenici. Tuiteljstvo se moralo zadovoljiti slubenim izvjetajima predanim arhivu VSOa, kojimaponekadnedostajunekestranice.

Srpski dunosnici i sami su uvjereni da arhivi Vrhovnog savjeta obrane (VSO) mogu dovesti do osude Srbije za genocid.inisedaneeliterazumjetipolitikikontekstukojemsenalazimo",isticaoje3.oktobra2003.Go ran Svilanovi, srbijanski ministar vanjskih poslova u uredu Carle del Ponte. I precizirao je: Ako vam pomognemo da postignete Miloevievu osudu za genocid, i naa e drava pred Meunarodnim sudom pravde biti osuena za genocid i morat emo platiti milijarde odtete Bosni i Hercegovini. Htjeli bismo s Bosnom pregovarati o povlaenju tube, ali za to bi trebalo rijeiti Mladievo pitanje (njegovo uhienje; op. a.).imsetorijei,stvarieiinabolje."
45

Beograd tvrdi da pravda i istina tete stabilnosti regije i da djeluju protiv mira. Vitalni nacionalni interes" zemlje, naveden pred ICTYem jest dakle, skrivati pred Meunarodnim sudom pravde (ICJ) sve informacije kojejeoptuujujerbiosudazagenocidprodubilajazizmeuDravneZajedniceSrbijeiCrneGoreiBosne,ali i izmeu dva sastavna entiteta Bosne i Hercegovine, to bi moglo dovesti do ope nestabilnosti u regiji i do elje za osvetom" Mnogi, naime, strahuju da osvjetljavajui prolost i stigmatizirajui politiku koja je zloin uinila sustavom i stavila mo srpske drave u slubu projekta s genocidnim namjerama, meunarodni pravosudni organi ne potaknu na reviziju Dejtonskog sporazuma. Mir potpisan 1995. blagoslovio je rezultate etnikogienja uinivi Bosnu i Hercegovinu slabom jedinstvenom dravom, podijeljenom u dva odvojena politika entiteta koji nisu postojali prije sukoba: na hrvatskobonjaku federaciju i Republiku Srpsku, uspostavljenu na podrujima na kojima je ivjela jaka bonjaka zajednica, ali danas slubeno na njima ivi gotovo samo srpsko stanovnitvo. Brojni Srbi boje se ponitenja ove podjele nametnute u krvi i povratka na Bosnu i Hercegovinu, jednu i nedjeljivu, kakva je bila prije sukoba, u kojoj su etnike zajednice ivjele usko pomijeane. Tuiteljstvo ne razumije zato suci ICTYa pomau jednoj dravi da uskrati spoznaju dokaza jednoj drugoj meunarodnojsudskojinstanciUjedinjenihnaroda,Meunarodnomsudupravde(ICJ),kakobigasprijeioda odluuje na temelju injenica i da izrekne eventualnu osudu. Tim vie to Pravilnik o postupku i dokazima ICTYanedoputasucimaodreivanjezatitnemjeresamozatodasepreddrugimsudomsakrijeodgovornost neke drave. ak se i Vijee sigurnosti Ujedinjenih naroda u Rezoluciji 827 iz 1993., onoj kojom se osniva Tribunal, pobrinulo jasno istaknuti ulanku 7 dae se zadatak suda ispunjavati ne krnjei pravo rtava da odgovarajuim putem trae odtete za tete nastale krenjem meunarodnog humanitarnog prava". TuiteljstvoseudidameunarodnakaznenainstancakaotojeICTYpoputapredzahtjevimajednedravei ograniava upotrebu dokaza koji su mu predani jer postavlja pitanje odgovornosti pojedinaca ili institucija za zloine za koje bi rtve imale pravo ne samo traiti nego i dobiti odtetu pred bilo kojim pravosuem nadlenim za ta pitanja. I primjeuje: Taj je argument oito apsurdan, i to tim vie to je Beograd vie puta isticao basnoslovne svote koje bi bio prisiljen plaati u ime tih odteta." Ali Sudsko vijee ICTYa, zadueno za Miloevievsluaj,tojezanemarivaloputajui dagaBeograduvjeridabiosudaMeunarodnogsudapravde (ICJ) ugrozila meunarodni poloaj Srbije, i nanijela nepopravljive tete zemlji ije je gospodarstvo ve uniteno. Prihvatilo je argument Beograda prema kojemu bi objava cjeline arhiva sprijeila ponovno uspostavljanje i odravanje mira priznajui ve samim time vanost ovih dokumenata. Britanski sudac Richard May, jamajki Patrick Robinson i junokorejski OGon Kwon dali su prednost pretpostavljenoj stabilnosti zemlje pred interesom pravde i istine, i tako podlegli kljunoj rijei u meunarodnim odnosima. Time su postali sudionicima u lai, hinei da ne znaju da je "vitalni nacionalni interes" ve prizivan za opravdanje zloina za koje su sada zadueni suditi. Odbili su traiti druga miljenja i usporediti argumente srpskih vlasti s onima optube ili obrane. Kao i tuiteljima, sucima je glavni zadatak bio otkriti, koliko je mogue, injenice kojerasvjetljavajunajgorazvjerstvapoinjenaubivojJugoslaviji.Dokumenti
45 Sarajevo nije odustalo od svoje tube unato intervenciji Velike Britanije u korist zahtjeva Beograda. Sluaj je pretresan poetkom 2006. Suci Meunarodnog suda pravde nisu htjeli traiti od Beograda da preda dokumente Vrhovnog savjeta obrane. Na suenju 26. februara 2007. izreena je presuda kojom je odbijen zahtjev Bosne i Hercegovine; Srbija nije proglaena odgovornom za genocid u Srebrenici, ali je osuena jer, svojim odbijanjem da uhiti RatkaMladiaiRadovanaKaradia,nijeizvrilasvojuobavezudagasprijeinidakaznikrivce.

VSOaulazeutajprioritetinisusmjelidobitinikakveolakicepriodreivanjuzatitnihmjera. Tuiteljstvo je u vie navrata pokualo postii ponitenje ove odluke, ali suci blokiraju svaku molbu za ulaganjem priziva. Krajem septembra 2005. prua se nova prilika. Beogradu, koji i dalje zahtijeva zatitne mjere nad svim dokumentima kojima se moe utvrditi vlast Srbije nad svojim pouzdanicima u Bosni, Prizivno vijee odobrilo je neobjavljivanje nekih dijelova osobnih vojnih podataka vie visokihasnik vojske bosanskih Srba, meu kojima i Ratka Mladia,ime se, nakon njegova unapreenja, potvruje da je vojni zapovjednik bosanskih Srba doista za vrijeme rata potpadao pod vrhovno zapovjednitvo u Beogradu. Jer nije Karadi, politikivoabosanskihSrba,negoLili,predsjedniksrpskocrnogorskedrave,tajkojiodlukomVSOadodaje jednu generalsku zvijezdu Ratku Mladiu dekretom od 16. juna 1994. Pet sudaca Prizivnog vijea smatralo je da vitalni nacionalni interes" koji iznosi Srbija, da bi se osigurala od toga da je Meunarodni sud pravde (ICJ) osudi za genocid, nije prihvatljiv i da je Sudsko vijee zadueno za sluaj Miloevi bilo u krivu kad ga je 2003. izjednailo s pitanjima nacionalne sigurnosti" zemlje, kako bi opravdalo odreivanje zatitnih mjera nad arhivom VSOa. Ali umjesto da ispravi pogreku koju je utvrdilo i da ukine tajnost tih dokumenata, Prizivno vijee istaknulo je istom prilikom kako je injenica da su takve mjere odobrene prije dvije godine stvorila legitimna oekivanja" Beograda dae svim njegovim kasnijim zahtjevima biti udovoljeno istim temeljem. Pet sudaca Prizivnog vijea tako je postalo dobrovoljnim suuesnicima manipulacije koju organiziraju vlasti u BeogradusjedinimciljemdapotaknujednudrugoPravosudnotijelo,Meunarodnisudpravde(ICJ),dapoini istusudskupogrekujernemapristupadokumentima. Carla del Ponte, tim zaduen za Miloeviev predmet i glavni pravni savjetnici Tuiteljstva, okirani ovom odlukom, sastali su se 21.septembra 2005. da odlue kojim putem ii. Sloili su se da podnesu prijavu sucima u "predmetu Miloevi" i da provedu ponitenje vitalnog nacionalnog interesa" kako bi se odmah zatrailo ukidanje mjerauvanja povjerljivosti arhiva VSOa. Suci Iain Bonomv, nasljednik Richarda Maya, i Robinson, unatoprotivljenjusucaKwona,6.decembra2005.prihvaajuponititimjerezatitekojesunasnaziod2003. shvaajui da Beograd ne nastoji zatititi svoju nacionalnu sigurnost nego sprijeiti pravdu u traenju istine. Beogradodmahulaealbui postieprivremenususpenzijuteodlukespreavajui takoBosnuda predaarhiv VSOa Meunarodnom sudu pravde (ICJ) prije otvaranja rasprava zakazanih za njezinu albu za kraj februara 2006.PoslijerazmatranjaargumenataTuiteljstva,6.aprila2006.,petsudacaPrizivnogvijea,kojimjouvijek predsjedava Talijan Fausto Pocar, odluuje ponititi odluku od 6. decembra 2005. Informacije o izravnoj umijeanosti Srbije u rat u Bosni i u pokolje u Srebrenici ostaju tako nedostupne ICJu i javnosti. Tuiteljstvo nijeumogunostiiznijetitajskandalujavnostjersusucisvakusvojuodlukuoznailipovjerljivom". U oktobru 2003. Goran Svilanovi i njegov tim pravnika, koji su doli braniti dravu Srbiju pred Tribunalom, tolikosuiznenaenisvojompobjedomdasebojerevizijeoveodlukekojuTuiteljstvoosporava.Krajem2003., samo nekoliko tjedana prije zatvaranja faze optube u procesu, zapisnici Vrhovnog savjeta obrane jo uvijek nisu predani ICTYu. Tuiteljstvo se mora zadovoljiti s nekoliko izvadaka koje su prikupili strunjaci, kojima je odobreno da jo jednom, u augustu 2003. na licu mjesta, u Beogradu, pregledaju izvjetaje i zapisnike sa sastanaka.Zaostalooslanjasenainsidere,svjedokekojisusudjelovaliuzloinakompothvatu,dabiobjasnilo zapovjedni lanac, naine financiranja i izravno sudjelovanje specijalnih jedinica iz Srbije u kampanji etnikog ienja. Pod izlikom kanjenja u predaji arhiva VSOa Geoffrey Nice povjerava Carli del Ponte 15. decembra 2003.: Neu se protiviti povlaenju take optunice o genocidu ako Obrana podnese zahtjev za obustavu postupka." Zapisnici Vrhovnog savjeta obrane (VSO) stiu 2004. poslije zavretka akuzatorne faze procesa. Suci ih prihvaajuuspis,aliTuiteljstvoimaprilikunaroitimaogolititeksasvimmalidio.Umartu2006.,dakledvije godineposlije,GeoffrevNiceeliiskoristitidolazakMomiraBulatovia,jednogodposljednjihsvjedokaobrane na Miloevievu popisu, da bi prikazao ire izvatke prilikom unakrsnog ispitivanja. Kao predsjednik Crne Gore kad je Miloevi bio predsjednik Srbije, Momir Bulatovi je sa svojim srpskim saveznikom sudjelovao na tim sastancima na vrhu za vrijeme ratova u Bosni i Hrvatskoj. Ali Miloevi trai tjedan dana suspenzije rasprave dabipripremiopresluavanjesvojegsvjedoka.Tomujeodobreno.Usubotu11.marta2006.prijenegotoje Bulatovi uspio doi na mjesto za svjedoke, Miloevi je naen beivotan ueliji E04 istranog zatvora ICTYa. Miloevi nije umakao svojim sucima nego presudi. Njegov proces ostaje nedovren, javnost vjerovatno nee

nikada imati potvrdu vanosti arhiva Vrhovnog savjeta obrane (VSO), s peatom dravna tajna strogo povjerljivo",zautvrivanjeodgovornostiovogoptuenikazazloine.

Miloevijeposvojpriliciumrousnu,oko7.45sati,odsranogudara.Uutorakprijenjegovesmrti,Miloevi jeodICTYaprimioizvjetajsrezultatimaanalizekrvikojajepokazivaladajesamuzimaorifampicin,antibiotik sa sekundarnim djelovanjem neutraliziranja lijekova protiv visokog krvnog tlaka, odega je patio. Kutija toga lijeka,proizvedenauSrbiji,naenajepoetkomgodinemeunjegovimstvarimaupritvoru.Danuoinjegove smrti, u petak 10. marta, Miloevi je predao svojem pravnom pomoniku, Zdenku Tornanoviu, pismo upueno ruskim vlastima, u kojemu kae da mu prijeti trovanje. Kao dokaz navodi rezultate analize koja otkriva prisutnost visoke doze antibiotika koji se obino uzima u lijeenju gube ili tuberkuloze. Budui da autopsija i toksikoloke pretrage nisu pokazale prisutnost sumnjivih tvari, ICTY je zakljuio da je rije o prirodnojsmrti.AliMiloevinijeoklijevaoumnogonavratadovestisvojivotuopasnost:nekedrugeanalize u prolosti pokazale su da ne uzima lijekove propisane za krvni tlak, zatim, kad je bio prisiljen uzimati ih pred straarom, nabavio je rifampicin da neutralizira njihov uinak. Ovaj rijetki antibiotik poznat je po tome to ostavlja trag u krvi samo dva ili tri sata poslije uzimanja. Ve vie mjeseci Miloevi se koristio svojim zdravstvenim stanjem kako bi uvjerio suce da ga puste na lijeenje u Rusiju, gdje su mu ivjeli ena, sin i brat. Sucisuodbacilinjegovemolbe.Kakoseprocesbliiokraju,Miloevijeoajnikitraioizlazprijepresude. Ufebruaru2004.Tuiteljstvojeveimalopotekoa.Zazavretakakuzatornefazeprocesa,spremasepozvati etiri vrlo vana svjedoka insidera. Ali Miloevi se posljednjih deset dana vodi kao bolestan. Za vrijeme prekidaraspravepredsjednikSudskogvijea,RichardMay,takoerserazbolio.Nakonnekolikomjeseciumire od progresivnog tumora. Zbog odsutnosti jednoga od trojice sudaca Tuiteljstvu je odobreno samo pet dana, umjesto deset, da zavri raspravu. Geoffrey Nice odlui zavriti ispitivanje svjedoka koje je u tijeku, i prisiljava Dermota Groomea, koji s njim predstavlja dio o Bosni, da odustane od insidera koji su trebali baciti novo svjetlo na izravnu Miloevievu odgovornost za zloine u Bosni. Akuzatorna faza zatvorena je 25. februara 2004.
46

Optubateretizagenocid

ZanekolikomjesecidoierednaMiloeviadaodgovaranaoptubeizneseneprotivnjega.Umeuvremenu anglosaksonska procedura odobrava Obrani da trai obustavu postupka zbog nedostatka dokaza za cijelu optunicu ili njezin dio. Pravni savjetnici Slobodana Miloevia tako i postupaju. U debelom podnesku predanom 5. marta 2004. taku po taku rue rad optube od otvaranja procesa. Tuiteljstvo mora na to odgovoriti prije nego to suci donesu odluku. To je prilika za novi sukob izmeu Carle del Ponte i Goffreyja Nicea. Pod cijenu novih razdora unutar svojeg tima, Nice preporuuje da se udovolji zahtjevu za obustavu postupka i odustane od svih optubi za genocid. U nedostatku cjeline zapisnika sjednica Vrhovnog savjeta obrane(VSO)zavrijemeratauBosni,optubagaunajboljemsluajumoeteretitizasudionitvougenocidu u Bosni i Hercegovini", doputa Nice bez drugih objanjenja. Carla del Ponte ne eli se predati bez borbe: Odluka je na sucima. Pustimo onda suce da o tome odlue." U Hag je stiglo nekoliko malobrojnih strunjaka prekaljenih u Arushi na pitanju genocida u Ruandi. vicarka ih namee Geoffreyju Niceu i njegovu timu. Prije stvaranjaMeunarodnihkaznenihsudovazabivuJugoslavijuiRuandu,Konvencijao
46Suca Richarda Maya izVelike Britanije zamijenio je drugi britanski sudac, IainBonomy, kojipreuzima njegovefunkcije 1.juna2004.,upravoprijepoetkaobrane.

spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. nikada nije primijenjena na nekoj sudskoj instanci. A izmeuteorijeipraksekatkadapostojigolemjaz.Alivrijemeleti.Timimasamodesetakdanadapodnesesvoj odgovor. Netrateivrijeme,veteraniizArusheiz masedokaza,prikazanihnaraspraviili prihvaenihodSudskogvijea, identificiraju i sastavljaju elemente koji otkrivaju genocidne ciljeve politike etnikog ienja da bi zatim dokazalisucimadajeMiloeviznaonamjereodnosnoimaoistenamjerene samodasepoinezloini nego da se u cijelosti ili djelomino uniti jedna nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina, u ovom sluaju bosanski Muslimani. Pravo nalae da se za svaki zloin utvrdi kako zapovjedni lanac vodi do optuenoga, dakle,uMiloevievusluaju,dovrhadrave.Alinenalaedobivanjeeksplicitnogdokazagenocidnenamjere. NikadanijenaenoHitlerovoizriitonareenjedaseiskorijeneidoviizEurope.Prematome,pravodoputa da se genocidna namjera izvede iz elemenata dokaza kad je mogue dokazati sustavnost zloina protiv neke skupine, injenicu da su odreene rtve sustavno na udaru zbog pripadnosti toj skupini, velike razmjere zvjerstava i uestalost ponavljanja destruktivnih djela i diskriminacije prema njima. Ipak, mora se dokazati da zloine vodi namjera fizikog unitenja te skupine, a ne unitenje njihova identiteta. Vaan je, dakle, cilj kojemuteipoinitelj,atonemoranunobitipotpunounitenjeskupine,negounitenjenjezinaznaajnogili reprezentativnog dijela. Genocid se razlikuje od zloina protiv ovjenosti prije svega po naroitoj namjeri istrebljenjakojagavodi.Djelapoinjenaugenociduidjelakojainezloineprotivovjenosti,kojasutakoer sustavna ili proirena i planirana, isprepliu se: posebno ubojstva, istrebljenje ili deportacija ili prisilno premjetanje. NapoticajstrunjakaizArusheTuiteljstvoodluuje,sodlunoukojajedotadanedostajalatimuGeoffreyja Nicea, zastupati Miloevievo sudjelovanje, uz Karadia i Mladia, u zajednikom zloinakom pothvatu" s ciljem unitenja muslimanske etnike skupine u Bosni na dijelovima bosanskog teritorija koje su namjeravali pripojiti srpskoj dravi. Na 16. skuptini bosanskih Srba, u maju 1992., na samom poetku rata, usvojeno je est ciljeva kojie voditi ujedinjenju Srba usljedeeetiri godine. Meu njima: razdvajanje bosanskih Srba od ostalihdvijunacionalnihzajednicaitorazdvajanjeuodvojenedraveijisugeografskiobrisivezacrtani,alii podjela Sarajeva na srpsku i muslimansku zonu. Nakon toga srpski su ekstremisti sustavno grabili teritorije koje su eljeli pripojiti toj srpskoj dravi. Ali budui da su htjeli biti njezini jedini gospodari, cilj im je bio iskorijeniti svaku prisutnost neSrProvodili su, dakle, genocidnu politiku prema veinskoj skupini uspostav ljajui neprestano razarajue i diskriminirajue mehanizme u odnosu na bosanske Muslimane. Dokazivanje je uvjerljivo.Njimeserazotkrivacijeloplaniranjeipokretanjepolitikeetnikogienja.Svikomadislagalice,koji su za vrijeme cijelog procesa bacani na hrpu, zbog unutarnjih razmimoilaenja u timu i zbog isprekidane anglosaksonskeprocedure,sadasesreujudabikonanostvoriliitljivucjelinuispripovijedanucjelinukakvu bi bez sumnje prikazao neki istrani sudac u kontinentalnom postupku. Sve se slae, poklapa, ukrtava. Zasnovana na ukupnosti dokaza koje je predstavilo tuiteljstvo, javna je verzija oiena od svih dijelova koji su bili pod zatitnim mjerama, bilo da je rije o svjedoenjima iza zatvorenih vrata ili o dokumentima danima pod uvjetom da budu strogo povjerljivi. Mirko Klarin, jedan od rijetkih novinara koji je u Hagu pratio svih dvjesto devedeset osam dana rasprave, odnosno nekih hiljadu sati predstavljanja optube (Tuiteljstvo je ukupno predstavilo 296 svjedoka) objanjava onima koji ga kao dobrog poznavatelja pitaju za miljenje o eventualnojMiloevievojodgovornostizagenocid:Samosamustanjushvatitikolikominedostajuelementi da izvuem ikakav zakljuak. Osim svjedoenja iza zatvorenih vrata, to u konanici predstavlja vrlo mali dio rasprave,desecihiljadastranicaubaenisuuspiskaoelementidokazakojimajavnostnemapristupa.Nemam elemenatadastvorimobjektivnomiljenje."
47

Kad neki optuenik podrava politiku s genocidnim namjerama, ta namjera mu se moe pripisati ve ako sam usvojitupolitiku,bilozbogpraktinihrazloga,ilizbogcininijihrazloga,kao,primjerice,daseodrinavlasti.A Miloevijeznaovrlovjetoiskoristitinacionalistikuideologijukojojjeciljbiozauvijekrazdvojitido
47 Prosecution Response to Amici Curiae Motion for Judgement of Acquittal Pursuant to Rule 98 bis, javna verzija, ICTY,Hag,3.maja2004.Tekstsamonaengleskom.

tada izmijeane zajednice. Stavio je medije u slubu govora mrnje da bi jae stigmatizirao neprijatelja, Drugoga. Tako je uveo razlikovanje izmeu nas" i njih" kako bi ojaao koheziju zajednice nas" pod cijenu odbacivanja Drugoga. Taj je proces doveo de dehumanizacije Drugoga, i te stigmatizirane, osamljene, dehumanizirane osobe uinio lakim metama buduih masovnih zloina. Dvanaestog novembra 1993. bez okolianja povjerava Hrvoju ariniu, hrvatskom visokom dunosniku iz Zagreba, da e svi Srbi rasuti po teritorijubiveJugoslavijeuskorobitiujedinjeniujednojdravi:OtvorenoVamkaem,dasamsRepublikom Srpskom u Bosni, koja e prije ili poslije postati dijelom Srbije, rijeio 90% srpskog nacionalnog pitanja, isto kaotojeTuman,rijeiohrvatskonacionalnopitanjeprekoHercegBosne." Na jednoj sjednici Vrhovnog savjeta obrane 30. augusta 1994., posveeno mirovnom planu koji je predloila Kontaktna grupa (velikih sila), Miloevi na svoj nain definira nacionalni interes: Vodei zajedniki jednu jedinup0litiku,moramreiuspjeno,uspjelismosauvatinauzemlju(SrbijuiCrnuGorukojejeMiloevi
48

nazivao Jugoslavijom; op. a.) od rata pruajui svu podrku koju smo mogli naem narodu s onu stranu Drine, stvarajui Republiku Srpsku i Republiku Srpsku Krajinu i postigavi za njih normalni status za pregovarakim stolom, to e nam omoguiti da ostvarimo na krajnji cilj koji je meunarodna zajednica ve predloila priznati. Mislim na Republiku. Srpsku, koja se sad ve prua na polovini teritorija bive Bosne i Hercegovine. (...) Svaka nacionalna politika, ako hoe biti efikasna, mora uzeti u obzir sve te faktore. Ponueno nam je da poveamo na teritorij za 25% i nae stanovnitvo za 10% i, k tome, da sve to legaliziramo. Dana nam jeak i mogunostdaodmahstvorimokonfederaciju(steritorijimapodsrpskomkontrolomuBosni;op.a.)." Miloeviev cilj oduvijek je bio postii priznanje svojih teritorijalnih osvajanja, zbog kojih je proliveno toliko krvi. Na Vijeu za usklaivanje politike, tijelu smjetenom u Beogradu, gdje se sastaju srpski vlastodrci iz Bosne i dunosnici srpskocrnogorske drave radi razgovora o pokretanju zajednikog pothvata, Miloevi u januaru 1993. o pitanju nunosti ujedinjenja srpskog naroda" izjavljuje: To ve imamo de facto. Pitanje je sadakakotozajamiti,kakopretvoritiovusituacijukojapostojidefactoudejure"DanprijeMiloevijepred ruskim premijerom Evgenijem Primakovim opovrgavao bilo kakvu volju da stvori Veliku Srbiju": Tek bi stranokrvoprolieomoguilodaseostvaritakavprojekt,nisamspremantonapraviti." Miloevi komada susjedne zemlje, nastavlja svoje planove ne vodei nikad brigu o patnjama koje nanosi nesrpskim narodima, nikad ne uzimajui u obzirinjenicu da njegov plan podrazumijeva jednostrano i nasilno istjerivanje dijela stanovnitva. Njegova elja da uspostavi jedinstven teritorij koji e moi prikljuiti Srbiji zapeatite tokom ljeta 1995. sudbinu muslimanskih enklava na istoku Bosne. Kaos u koji tone Bosna nikako nijeposljedicazloinakihdjelalokalnihizvrilaca,negojerezultatprojektakojijerazradioivodioMiloevi. Miloevi nije moda nikada izrazio namjeru da mu meta budu bosanski Muslimani s ciljem da ih uniti. Prepustio je radije drugima, posebno srpskim vodama u Bosni, u prvom redu Radovanu Karadiu, da uoblii zajednikunamjeru.Uprivatnimrazgovorima,kaoiujavnimgovorima,voebosanskihSrbanisuskrivalisvoje genocidne ambicije. Mnogi dokazi u spisu pokazuju da su o svojim namjerama informirali meunarodnu zajednicu, kao i Miloevia. Radovan Karadi, kao i njegova pomonica Biljana Plavi, obavijestili su, primjerice, Davida Harlanda tadanjeg voditelja Civilnog odjela UNa u Bosni, o svojoj namjeri da pristupe etnikomienjubosanskihMuslimana.
49

48Kontaktnugrupu,stvorenu1994.,kojapredstavljameunarodnuzajednicuupregovorimaozavretkusukobaubivoj Jugoslaviji,ineFrancuska,VelikaBritanija,SAD,RusijaNjemakaiItalija. 49 U bivoj Jugoslaviji Muslimani (s velikim slovom) bili su jedan od est konstitutivnih naroda. Potjeu iz slavenske zajedniceislamiziranezavrijemeOsmanskogcarstva.OnisuKrajemrata,1995.preimenovaniuBonjake.Zbogupotrebe naziva bosanski Muslimani u svim dokumentima ICTYa i u ovoj knjizi je ee upotrebljavan nego slubeni naziv Bonjaci.

U oktobru 1991., samo nekoliko mjeseci prije poetka rata, Karadi telefonski izlae svoj plan nekolicini bliskihsuradnika.12.oktobraponavljapetputauistomtelefonskomrazgovorudaeusluajurataMuslimani nestati Oni (voe bosanskih Muslimana; op. a.) ne razumiju dae doi do krvoprolia i dae Muslimani biti istrijebljeni.TijadniMuslimaninevidekudihvodinjihovvoainatoihosuuje,nanestanak.(...)Nestate, tie ljudi nestati s lica Zemlje ako nastave (zahtijevati nezavisnost poslije raspada Jugoslavije radije nego da prihvate pripojenje Bosne i Hercegovine Srbiji, kako to hoe Karadi; op. a.). Jedina im je ansa da tome izmaknubilaprihvatitionotosmoimponudili.Itojevebiloprevie,ponudilismoimpunoprevie!" U novom telefonskom razgovoru, 15. oktobra 1991. Karadi ponovo najavljuje istrebljenje bosanskih Muslimana u sluaju rata. Kao prvo, nitko od njihovih voa nee ostati na ivotu. Za trietiri sata svie biti poubijani.Neeimatinikakveansedapreive."Istogdana,usvojemslavnomgovorupredSkuptinomBosne i Hercegovine u Sarajevu, Karadi javno prijeti Muslimanima dae nestati ako ne prihvate pripojenje Bosne Srbiji. Bosanske suslube prije i na samom poetku rata snimile na stotine telefonskih razgovora izmeu Karadia i srpskih nacionalistikih voda. Snimke su otkrivene javnosti deset godina poslije, na suenju Miloeviu pred ICTYem. Ali velike sile odavno su poznavale sadraj tih razgovora. Upozorile su ih gotovo odmah vlasti u Sarajevu, koje su traile pomo u spreavanju sukoba. Pred rastuom prijetnjom irenja rata koji je bjesnio u Hrvatskoj, zapadne su vlade ujesen 1991. pomno pratile razvoj situacije u Bosni i Hercegovini. Nisu mogle ne znati za zloinake planove Karadia i njegovih, toliko su ih ovi do mile volje ponavljali. No projekt etniki homogene drave, formuliran u okolnostima mijeanog stanovnitva, nuno je predviao iskljuenje svake skupine koja se nije identificirala sa srpskom. Konkretni izrazi toga projekta, koji su formulirali Karadi i njegova stranka SDS jo prije sukoba, naroito naoruavanje Srba u Bosni i okretanje JNA na stranu bosanskih Srba,vejeukazivaonanamjerunasilnogiskljuivanjaovihskupina.Karadiinjegovastrankanisuskrivali,ni prijesukoba,daeimglavnametabitibosanskiMuslimani,kojesusmatralineprijateljima,onimaskojimane mogunaizajednikagleditaobudunostiBosneiHercegovine,kaosHrvatima.Onimaijeisamopostojanje spreava ukidanje Bosne i Hercegovine i njezinu podjelu izmeu Srbije i Hrvatske. Prislukivani razgovori iz istog razdoblja spominju redovite kontakte s jednim Francuzom, Mitterrandovim izaslanikom" ije ime nikadaneizgovarajuikojijedolazioKaradiuuSarajevoiMiloeviuuBeograd raspitivati se o situaciji i o namjerama Srba. O tom izaslaniku,ije ime Francuska nije nikada odala, govore s mnogopotovanja,kaooovjekuzakojegavjerujudagamogupridobitizasvojustvar.Parizjeznaodasrpski nacionalisti namjeravaju raskomadati Bosnu i Hercegovinu u krvi da bi podijelili meusobno usko povezane zajedniceiotkinuteteritorijeokupiliujednusrpskudravu. TijekomrataSrbisuuspostavilinovekomunikacijskemreepovezanesBeogradom.Bonjaciotadavienisuu stanju nastaviti prislukivanja. Zapadne obavjetajne slube ubrzo ih zamjenjuju na razne naine: obavjetajci na terenu, radarski nadzor itd. U to se vrijeme velike sile ne koriste tim dragocjenim informacijama da bi preoblikovale svoju politiku prema Balkanu i pokuale sprijeiti ili to bre zaustaviti zloinaki plan o kojemu znaju gotovo sve. Kad je tuiteljstvo ICTYa 1994. otvorilo prve istrage, one ne smatraju pogodnim da mu ih predaju. Paak ni poslije. Te jedinstvene informacije, za kojee Tuiteljstvo utroiti toliko godina da doe do njih, bit e baene u zaborav. Naprotiv, ve 1994. Sarajevo dostavlja Grahamu Blewittu i prvopristiglim zaposlenicima Tuiteljstva prislukivane razgovore s poetka rata. Tuiteljstvo e ih dugo koristiti samo da popuni spis o Karadiu i lokalnim voama koji u svojim opinama provode politiku etnikog ienja. A upravo ti prvi prislukivani razgovori otkrivaju vezu s Beogradom i Miloeviev utjecaj na vodstvo bosanskih Srba. Ali to je vrijeme kad Graham Blewitt i velik dio tuiteljeva Ureda negiraju svaku umijeanost Beograda. Trebat e se u istrazi o Miloeviu ekati otvaranje dijela o Bosni 2001. godine da bi se napokon potpuno iskoristili.

Dokazikojitekoterete U maju 1992., prilikom 16. zasjedanja Skuptine bosanskih Srba, Mladi upozorava: Ne moemo oistiti niti sve prosijati da bi odijelili Srbe od ostalih i zadrali samo Srbe, dok bi drugi otili. Ne znam kakoe gospoda Karadi i Krajinik to objasniti svijetu. Ej ljudi! To bi bio genocid..." Karadi odgovara: to da radimo ako dobijemo dravu u kojoj smo u manjini? to da radimo ako nas opet budu ubijali i ako jo jednom nai neprijateljibuduunaojdravi?Europaneeineelipreuzetirizikdapustidaseovdjestvoriislamskadrava. To je na najvei problem. ele da ostanemo s Hrvatima ujedinjeni u jednoj dravi Bosni da bismo kontrolirali Muslimane." Dragan Kalini, jedan od Karadievih glavnih pomonika, tada uzima rije: Poznajui nae neprijatelje (bosanske Muslimane; op. a.) i njihovu podmuklost, i do koje im se mjere ne smije vjerovati dok ne budu fiziki, vojno uniteni i satrti to oito pretpostavlja uklanjanje i likvidaciju kljunih ljudi, ne oklijevam opredijelitisezaprvorjeenje,zarat..." NajednomdrugomzasjedanjuSkuptine,20.jula1993.Karadijeobeaokrvoprolie"uSrebrenici,jednom od rijetkih depova otpora koju nije odnio golemi val etnikogienja koji je, ve u proljee 1992. izbrisao s karte muslimansko, iako veinsko stanovnitvo na istoku Bosne, na podruju koje od Srbije dijeli rijeka Drina. Srbi nisu uspjeli zauzeti tu enklavu krajem zime i ta je zona stavljena pod zatitu Ujedinjenih naroda. Od tada strpljivo pripremaju novi napad. Karadi ponovo 1994. godine pred predstavnicima bosanskih Srba spominje sudbinu muslimanskih enklava istone Bosne: Ako meunarodna zajednica s nama postupa kao sa ivotinjama, miemo se ponaati kao ivotinje."etvrtog jula 1994. snage generala Mladia, rasporeene u istonoj Bosni, primaju prve direktive od svojega generaltaba: Moramo nastaviti naoruavati, uvjebavati i pripremati vojsku da izvede ovu bitnu misiju: istjerivanje Muslimana iz srebrenike enklave. Moramo napredovati.Moramouvjeteivotaneprijateljauinitinepodnoljivima,anjegovprivremeniboravakuenklavi nemoguim." 8. marta 1995. Karadi slubeno prihvaa instrukcije Mladieve vojske i potpisuje Direktivu br. 7: Planiranim i dobro pripremljenim borbenim operacijama stvorite nepodnoljivu situaciju potpune nesigurnostikojaneestanovnicimaSrebreniceiepeostavitinikakvenadeupreivljavanjeiliivot."Miroslav Deronji, predsjednik opine Bratunac, susjedne opini Srebrenica, ije je etniko ienje uspjeno organizirao 1992. iznosi na suenju to mu je Karadi rekao 9. jula 1995.: Miroslave, moraju svi biti poubijani (...) svi koje uspijete uhvatiti." 13. jula 1995., kad je enklava pala, pukovnik Ljubia Beara potvruje Deronjiu:Dobiosamnareenjasvrha,nareenjaodvoda,daubijemosvezarobljenike." Poslije pokolja u Srebrenici, Karadi objanjava 15. oktobra 1995. pred Skuptinom bosanskih Srba: Kao vrhovni zapovjednik bio sam ukljuen u planove koji se tiu epe i Srebrenice, posebno Srebrenice. Osobno sam bacio pogled na planove, a da to ne zna (Mladiev; op. a.) Generaltab. Sluajno sam susreo generala Krstia i savjetovao mu da ide u Srebrenicu i proglasi pad grada prije nego to budemo mogli istjerati Turke kroz umu (kao to je javno objavio Mladi 11. jula; op. a.). Odobrio sam tu radikalnu misiju i nemam nikakve grinje savjesti to sam to uinio." Na sastancima 11. i 12. jula 1995. u hotelu Fontana u Bratuncu, Mladi prijeti civilnim predstavnicima Srebrenice: Muslimani mogu birati izmeu preivljavanja i nestanka, razumijete li sudbina vaeg naroda je u vaim rukama, i to ne samo na ovom teritoriju." Mladi zahtijeva predajubonjakihsnagakojesupobjegleprekobreuljakadaizmaknusudbinikojuimjepripremao.Njegova sugovornika, Nesib Mandia, prebacili su nizozemske plave kacige", a osam hiljada mukaraca i mladia iz enklave pogubljeno je. Samo je enama, djeci i starcima dato da preive pod uvjetom da ne pruaju otpor za vrijeme deportacije. Neki e ipak biti ubijeni. ICTY je poslije nekoliko tjedana optuio Karadia i Mladia za genocid.VedvanaestgodinaICTYuzaludnozahtijevanjihovouhienje. Ni jedan od prislukivanih razgovora izmeu Miloevia i Karadia medu onima predanima ICTYu, ne odnosi se izravno na genocid. Meutim Miloevi nije mogao ne znati Karadieve genocidne namjere u Bosni, s obziromnanjihovebliskeodnose.TuiteljstvouHagurekonstruiralojevezekojespajajupredsjednikupalau s poljima smrti preko njegova utjecaja na Karadia i Mladia. Time dokazuje kako je Miloevi izravno sudjelovaouizradistratekihciljevazajednikogazloinakogpothvatauBosni.

Dvanaestog marta 1993. Miloevi obavjetava lanove Vrhovnog savjeta obrane o uputama koje je dao Karadiu: Rekao sam Radovanu da uini radikalne ustupke da bi sauvao teritorij na lijevoj obali Drine i koridor na sjeveru radije nego da se kvai za svakietvorni metar sarajevskog kraja." Miloevi je kontrolirao Mladia i Karadia. Unato njihovim nesuglasicama, posebno za pregovarakim stolom gdje je Karadi odbijao svaki kompromis vezan uz teritorij, Miloevi je i dalje, sve do 1995. vrio utjecaj na tu dvojicu voda bosanskihSrba.DokaziprikazaninaprocesuotkrivajupodreenostMladiaMiloeviu.GospodaruBeogradu nadzirao je de facto sve snage srpskih vojski: vojsku Beograda i njezine produetke u Bosni i Hrvatskoj. Za Beograd, ove su tri vojske bile jedna te ista vojska, zaduena da ostvari politiku etnikogienja. Financirane su iz istog prorauna i ovisile su o istoj politikoj vlasti koja je odluivala o financiranju, isplati dohodaka, unapreenjima, premjetanju kadrova, logistikoj potpori i stratekim planovima. No ta vrhovna vlast nije nitko drugi nego Vrhovni savjet obrane (VSO) smjeten u sreditu vlasti u Beogradu. Vladajui poloaj Miloevia u VSOuinio ga je glavnim Mladievim efom. Mladi ilanovi njegova stoera i sami su obiavali rei: Ne primamo nareenja od Karadia." A komandant Generaltaba u Beogradu, Momilo Perii, potvrdiojetouaprilu1995.,uoipokoljauSrebrenici:MiimamovieutjecajananjihnegoKaradiijijecilj proguratitovieoficirakojisulanovinjegovestranke,SDSa,dabiimaoutjecajanavojsku.AMladiupravo to eli sprijeiti." Ali Karadi je bio prijeko potreban da izrazi genocidne namjere, da potpie direktive i preuzme de jure ulogu vrhovnog zapovjednika nad snagama koje de facto ne kontrolira, i tako omogui Beogradu da skine sa sebe svaku pravnu odgovornost. Ipak, ba je u tabu u Uzicama, vojnom sreditu na zapadu srednje Srbije, planirana i pripremljena ofenziva na Srebrenicu, u koordinaciji izmeu Ratka Mladia i Momila Periia, prema direktivama politikih vlasti iz Beograda. Odatle golema odgovornost Miloevieve dravezagenociduSrebrenici. Osim vojske, Miloevi je de jure nadzirao glavne policijske snage Srbije, redovite i specijalne, koje su takoer sudjelovale u zloinima u Bosni. Na Miloeviev zahtjev neke specijalne jedinice opskrbljene su izvanrednim financijskim i logistikim sredstvima, primjerice, poznate Crvene beretke, pravi eskadroni smrti u slubi Miloevia i njegova zloinakog projekta. Videozapis snimljen u njihovu zatvorenom taboru u Kuli, sjeverno od Beograda, 4. rnaja 1997., prigodom este godinjice osnutka te po zlu poznate jedinice, pokazuje zapovjednika ivojina Ivanovia kako dri zdravicu uast Miloevia koji je doao odrati smotru svojih trupa: ,,Uslubiefadrave!"ZatimJovicaStanii,efSlubedravnesigurnosti, Miloevievadesnarukazaprljave poslove, dodaje: Gospodine predsjednie, sve to smo dosad napravili, napravili smo uz Va pristanak i obavjetavajui Vas." 9. jula 1995., kad Karadi kae Miroslavu Deronjiu da svi srebreniki Muslimani koji stignu u njegovu opinu poslije zauzimanja te enklave moraju biti ubijeni, bio je na izlasku sa sastanka s Jovicom Staniiem kojega je Miloevi poslao srpskom vodstvu u Bosni. Dan prije i Staniiev pomonik, Franko imatovi, bio je u Bosni, u Vlasenici, Generaltabu srpskih snaga koje su dva dana prije pokrenule ofenzivu na Srebrenicu. 13. jula, u jeku pokolja, zapovjednik jugoslavenske vojske Momilo Perii potpisuje naredbu kojom zapovijeda tridesetorici svojihasnika da krenu u Bosnu. Petnaestog jula oni su stigli u zonu Srebrenice i stavili se u slubu Mladiu. Opet je Beograd pripremio i omoguio izvrenje plana osiguravi se prethodnodanjegoviljudi,uvrijemekadbudusudjelovaliuzloinima,budupodnadlenoubosanskihSrba, takodamogunijekatibilokakvuumijeanostSrbijeinjezinasvemonogefa.
50

Da bi uvjerilo u izravnu Miloevievu umijeanost u genocidni plan, a posebno u njegovo izvrenje u Srebrenici, tuiteljstvo jo nema jednu drugu videosnimku, kojae biti prikazana na raspravi 1. juna 2005., a koja pokazuje korpione, drugi eskadron smrti, koji je stvorila Sluba dravne sigurnosti Srbije, rasporeen u okolici Srebrenice za vrijeme pokolja, kako pogubljuje jednoga po jednoga est mladih Muslimana iz te enklave. Dokazidokojihsupoetkom2005.doliistraiteljiICTYa,potvrujupripadnostkorpiona
51

50ZapravoSlubadravnebezbednosti(op.ur.)51rtve,stanovniciSrebrenice,bilisuJusoDeli(16godina),Azmir Alispahi(17godina),

Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije. Vojne knjiice, ratni raspored, broj Pod kojim se vode, zdravstvene potvrde vojske bosanskih Srba za one koji su u operacijama bili ranjeni, konano su omoguili da se zauvijek odbaci svaka sumnja o izravnoj Miloevievoj odgovornosti za genocid u Srebrenici, to su veliki dio Tuiteljstva kao i zapadne vlade uvijek odbacivali. Poslani u Bosnu deset dana prije poetka ofenzive na Srebrenicu,korpioni,kaoisvepolicijskeivojnejedinicekojesudoleizSrbije,stavljenisuuasuzloinapod zapovjednitvo lokalnih vojnih vlasti da se prikrije izravna umijeanost Beograda. Franko imatovi, zapovjednik specijalnih operacija u Ministarstvu unutarnjih poslova Srbije, ipak se nalazi u Bosni, udaljen dva satavonjeodSrebrenice,uglavnomsjedituspecijalnihjedinicanaJahorini,uplaniniiznadSarajeva.
52

OriginalizapisnikaVSOaiSavjetazapolitikousklaivanje,instancekojaokupljasrpskevodeizBosneioneiz Beograda, pokazuju da je Miloevi zahtijevao da ga njegove slube svakodnevno obavjetavaju o situaciji u Bosniidajeraspolagaoposebnimtelefonskimlinijamakojesuga,kadgodjetohtio,povezivalesKaradiem i Mladiem. Pokazuju takoer da Miloevi 1995. nastavlja pratiti razvoj dogaaja u Bosni, posebno prije, za vrijeme i poslije pokolja u Srebrenici, i da najmanje jednom u tom razdoblju telefonira Mladiu. Odatle kontinuitet Miloevievih genocidnih namjera. Vie sastanaka na vrhu pokazuju Miloeviev preutni pristanak na zvjerstva koja su u Srebrenici upravo poinile razne snage koje su tada okupljene pod Mladievomzapovjednitvom,uzMiloevievupodrkuikontrolu. Za genocidnu namjeru ne okrivljuje se samo onaj tko je planirao ili naredio genocid, nego se moe okriviti i svaka osoba koja je mogla predvidjeti genocidne namjere svojih saveznika i koja je, zahvaljujui vlasti koju je imalanadnjima,imalamosprijeitidaseoneproveduudjelo,alitonijeuinila.Tuiteljstvo,dakle,dodatno zastupa tu drugu razinu Miloevieve odgovornosti za genocid. Vie meunarodnih svjedoka, kao to su WesleyClark,vojnisavjetnikpriamerikompregovarakom timu, britanski generalRupert Smith, zapovjednik plavih kaciga" u Bosni, ili Amerikanac David Harland iz Odjela civilnih poslova UNa u Bosni, potvruju da je Miloevi bio obavijeten o namjeri voda bosanskih Srba da poine krvoprolie velikih razmjera u Srebrenici. Meutim, zbog svojeg utjecaja i hijerarhijske vlasti imao je mo da to sprijei. Pri jednom susretu 17. augusta 1995. u Beogradu, Wesley Clark je pitao Miloevia koji ga je upravo uvjeravao da je ovlaten pregovarati o miru u ime bosanskih Srba i jamiti dae se eventualni dogovor potovati: Gospodine predsjednie (...) ako imatetakavutjecajnaSrbeuBosni(...)kakotodasteMladiudopustilidaubijesveteosobeuSrebrenici?"A Miloevi je odgovorio: Eh, generale Clark, ja sam mu savjetovao da to ne uini, ali me on nije posluao." Tri ifrirane poruke datirane 11. jula 1995. pokazuju da je Miloevi bio obavijeten o situaciji u Srebrenici i da je mogao predvidjeti genocidne namjere svojih saveznika. Jedna depea precizira dae vojska bosanskih Srba vjerovatno razdvojiti mukarce koji su dovoljno stari da ratuju od ostatka stanovnitva, a snage UNPROFORa nee tu moi pomoi. Praktine tekoe s kojimae se morati suoiti vojska bosanskih Srba da bi kontrolirala etrdeset hiljada ljudi bez sumnje e je nagnati da ne produava teke uvjete stanovnika Srebrenice". Uostalom, sastanci VSOa poslije pokolja u Srebrenici pokazuju da Miloevi odobrava zvjerstva. Ni u jednom trenutku neosuuje krvoprolie. Naprotiv, estita Mladiu na vojnom uspjehu i na malobrojnosti ljudskih gubitaka koje je pretrpio, i priznaje da je bio u kontaktu s Mladiem za vrijeme napada na Srebrenicu i epu. NakonpadaSrebrenetelefonskikaeRatkuMladiu,unazonostiMomilaPeriia:Ratko,nnoeliizmjeriti cijenu svoje vojne pobjede? Cijena je pet mrtvih, dvadeset ranjenih i jedno izgubljeno vozilo. To nije skupo plaeno. Ali politika cijena mogla bi biti milion puta via ako to dovede u pitanje interese dvanaest milina ljudi (misli na srpski narod; op. a.)." Miloevi se tada boji da e velike sile odbiti priznati njegova nova osvajanja. Ali ini se da je ubrzo dobio potvrdu da e enklave epa i Srebrenica za pregovarakim stolom pripasti Srbima. 14. augusta 1995. uputio je svojim suradnicima ove rijei: Oni (Mladi i njegovi ljudi; op. a.) zauzeli su epu gdje nikada ni jedan Srbin nije uao. Pitam se ak je li ijedan srpski trgovac ikada stupio tu nogomodDrugogasvjetskogratajerjeto
SafetFejzi(17godina),DinoSalihovi(20godina),SmailIbrahimovi(35godina)iSadikSalki(36godina). 52PrizivnovijeeICTYapotvrdilojedazloinipoinjeniuSrebrenicispadajuugenocid.SluajRadoslavaKrstia,suenje uprizivu,ICTY,16.aprila2004.

vevieodstogodinamuslimanskaenklava."Dvadesetpetogaugustaprisusretunavrhusvoamabosanskih SrbauBeogradu,najavljujedaneemorativratitienklavekojeebitiprikljuenebezborbe"srpskim podrujima.25.augusta,samonekolikotjedanaprijeotvaranjamirovnihpregovorauDaytonu,Miloevi dodaje:AkoMuslimaniodbijumirovnisporazum,biteimreenodaostajusamisDamoklovimmaemnad glavomuoblikugeneralaMladia."Mladia,kojijenazoansastanku,svisulanoviVrhovnogsavjetaobrane doekalikaoheroja.Miloevinijeoklijevaopozdravitiono,premanjemuasno",tosuizvriliMladii njegovioficiri.Miloevijenesamoodobravaonegojeidijelionamjerudasepoinigenocidnepokuavajui ganikadasprijeiti,zbogegasnosikaznenuodgovornost.

PobjedaCarledelPonte Tuiteljstvojedokrajaoklijevalo,lutalo,gubiloseumeandrimapovijestikojusuiskrivljavalepredrasude, nepoznavanje,zlenamjere,namjernapreuivanjailaionihkojinisuhtjelidasesazna.Nakoncusuinjenice progovorilesame,mimosvakogoekivanja.Ali,bezintervencijestrunjakazagenocid,nametnutihuzadnji as,teinjenicemodanebiotkrilesvetajne,tolikosuihpobijaliGeoffreyNiceidionjegovatima.Ne vjerujuiuMiloevievukrivnju"zagenociduSrebrenici,NicejepredaoSududokazeneokrivljujuiga uspjenozagenocid.UmjestodauvjeravasuceuMiloevievuodgovornostzagenocid,izvansvakerazumne sumnje,trudioseuvjeravatiCarludelPontedaodustaneodkaznenogprogonaiizoliratiDermotaGroomea, amerikogtuitelja,iakozaduenogzadiooptuniceoBosni.UmjestodapomaeTribunaluutraganjuza istinom,upustioseuigruvelikihsila.
53

Usrijedu16.juna2004.sucisudonijeliodluku.SmatrajudasuodTuiteljstvaprimilidostadokazadazadre svihezdesetesttaakaoptuniceMedunjimaioptubuzagenocid;SrebrenicuiSarajevo.Utoj prijevremenojprosudbisucisunapisali:GenocidnanamjeravodabosanskihSrbamoesezakljuitiizsvih elemenatadokazakojisunaeni.Razmjeriikarakteristikenapada,njihovajaina,velikibrojubijenih Muslimanausedamopina(zadranihuoptunici;op.a.),zatoavanjeMuslimana,nasiljakojasupretrpjeliu zatvorenikimcentrimaidrugdje,kaoiuklanjanjeosobabitnihzapreivljavanjeMuslimanakaoskupine,sve sutoiniocikojiobiljeavajugenocid."Zatimdodaju:Sudskovijeemoglobibitiuvjereno,iznadsvake razumnesumnje,dajeoptueniksudjelovaouzajednikomzloinakompothvatukojijeukljuivaovode bosanskihSrbaidajeimaozajednikiciljinamjeruunititidiomuslimanskogstanovnitvaBosnekaoskupine" sobziromnavlastiutjecajkojejeMiloeviimaonadvodamabosanskihSrba,zbognjegovadubokog poznavanjasvihpoduzetihmjerai'svegatoseslalonafrontu',zboglogistikeifinancijskepotporeSrbimau BosniitijesnihvezaizmeuvojskeuBeograduivojskeSrbauBosni".Ikaozakljuak:Optuenikjeznaoza genocidniplanzajednikogzloinakogpothvataidijeliojesnjegovimlanovimanamjeruunitenjadijela muslimanskogstanovnitvakaoskupinenateritorijimaBosneiHercegovinezakojejebilopredvienodase ukljueusrpskudravu."Uzto,Miloevijeznaoilijeimaorazlogaznatidasenekeosobe,kojimajebio hijerarhijskinadreen,spremajupoinitiilisupoinilegenocidprotivdijelamuslimanskogstanovnitvakao skupineuBrkom,Prijedoru,SanskomMostu,Srebrenici,BijeljiniiBosanskomNovom,inijepoduzeo potrebnemjeredasprijeiizvrenjetogzloinailidakaznipoinitelje."
54

53GeoffreyNicejepriznaodajeumladostiradioubritanskimobavjetajnimslubama.Urazgovoru poetkommaja2007.zasarajevskitjednikDaniAzemVllasi,bivialbanskivisokidunosniksKosova,kojegaje GeoffrevNicenamjeravaopozvatizasvjedokauMiloevievuprocesu,otkriojedajebritanskizamjenik tuiteljabioagentMI6.ZajednognjihovasusretauBeograduGeoffrevNicesehvaliodajezaraunbritanskih slubiobavljaojednumisijuubivojJugoslavijiprilikomglasovitogBrijunskogplenumaujulu1966.kojije doveodosmjeneefajugoslavenskihtajnihslubi,SrbinaAleksandraRankovia.Nicejetadaimaodvadeset jednugodinu.Izvor:AzemVlasi,Kosovoebitinezavisno,SenadPeanin,Dani,br.516,Sarajevo,4.maja 2007.54Presudapoprijedloguzadonoenjeoslobadajuepresudepolanku98.bis,od16.aprila2004, sluajMiloevi,ICTY.Upozoravamodajejavnaverzijateodlukeoienaoddokazakojisuprikazaniiza zatvorenihvratailionihkojisupodposebnimmjeramazatite,posebnonekidijeloviarhivaVrhovnogsavjeta obrane(VSO).

PravoliceSlobodanaMiloevia

Tijekom procesa obrana nije pobijala glavne tvrdnje optube. Miloevi nije pokuavao osporavati optubu za genocid, on ju je potpuno preuivao, osim da je okrene protiv NATOa. Drae su mu bile politike digresije, neprestano je izmicao optubi, koristio se svojom moi diskvalificiranja kako bi uzdrmao svjedoke i ostajao najee izvan teme. Jer on se u prvom redu, od samog poetka svojega procesa, trudio nijekati svoj poloaj optuenika i braniti srpske nacionalistike interese vie nego samoga sebe. Tako on optuuje meunarodnu zavjeruprotivsrpskognaroda,pretvaraseutuiteljaprotivZapadabezobziranakonkretneinjenicekojemu tuiteljstvo stavlja na teret i na stvarnost onoga to su preivjeli svjedoci koji se redaju. Zaboravlja odgovarati na optube koje ga terete, ne marei za posljedice kad se suci budu morali izjasniti o ukupnosti prikazanih dokaza jedne i druge strane. Njegovo bojno polje je politika, a pravdu mu se eli postaviti iznad nje. Geoffrey Nice, koji ga je promatrao oko hiljadu osam stotina sati rasprave, koliko je trajao proces, primjeuje prilikom jednog susreta s posjetiteljima Tuiteljstva: ,,U poetku Miloevi nije bio u stanju voditi unakrsna ispitivanja. Zatim je dobio savjete i brzo je nauio. Bilo je zauujue vidjeti ga kako postupa, svaki put na isti nain. Unakrsna ispitivanja uvijek je zapoinjao politikim primjedbama, zatim bi suci zatraili da se koncentrira na pitanja postavljena u glavnom ispitivanju, onda bi se prepirao zbog vremena koje mu je dodijeljeno i dalje bi izlazio izvan teme koristei rije koju ima da brani svoje teze. Kad bi isteklo vrijeme koje je imao na raspolaganju, isticao je da mu ostaje veliki broj pitanja koja mora postaviti svjedoku. Tada bi mu suci odobrili produetak, i u tih zadnjih desetdvadeset minuta postavljao bi pitanja kakva bi postavljao dobar odvjetnik obrane. Miloeviev cilj uvijek je bio otezanje procesa, tako da je uvijek ekao zadnji as da postavi pitanja kojabimoglaubacitisumnjuumiljenjesudaca." Miloevi je umro 11. marta 2006., deset dana, odnosno etrdeset sati rasprave prije zakljuenja obrane. Nee se, bez sumnje, nikad doznati jesu li suci namjeravali potvrditi ili ne svoju odluku od 16. juna 2004. i osuditi Miloevia za genocid ili sudjelovanje u genocidu. Kako bilo da bilo, zapisnici Vrhovnog savjeta obrane imalibivelikuteinunatojvagi. Proces,akinezavrenzbognjegovesmrti,ogoliojeSlobodanaMiloevia.NekisugausporeivalisHitlerom, srpska opozicija radije ga je nazivala Sadamom. Nije bio ni jedno ni drugo. Ipak je odluivao o sudbini miliona ljudiubivojJugoslavijikojijouvijeksmukombriuznakovetogneasnogdjela.ZatotonisubiliSrbiijersu samim time ometali njegove planove, dan im je izbor izmeu putnog kovega i masovne grobnice. Balkanski koljapokrenuojezloinakumainerijukojojnikadanijeispustioupravlja.Uzaludsepretvaraodaigraulogu moderatora pred meunarodnom zajednicom, koja je stalno od njega traila da umiri zloinake strasti svoje brae u Bosni ili Hrvatskoj dok im je istovremeno on davao sredstva da te strasti udeseterostrue. Stvorio je sustav paravana iza kojih se skrivao; srpsku vojsku u Bosni i Hrvatskoj, paravojne skupine, specijalne jedinice njegove policije koje su mijenjale obijelja kad bi se iskrcavale na razliita ratita, pa ak i tajne raune i paravantvrtke rasprene po cijelom svijetu, da bi nastavila snabdijevati orujem i gorivom ratni stroj. Centralizirao je svu vlast, ali je djelovao preko zastupnika da bi bolje zameo tragove, umanjio svoju odgovornost, uinio je gotovo nevidljivom. Put koji vodi od polja smrti do njegove palae pretvorio je u pravi labirint. Meunarodno javno mnijenje brzo je nalo preac i velikom veinom shvaalo da on vue sve konce. Zapadni dunosnici takoer, ali oni su to preuivali zbog straha da im se ne prigovori kako pregovaraju s krvolonimpredsjednikomumjestodagasepoar. La i poricanje glavno su mu oruje, ono koje uvijek prati masovne zloine. Ali meunarodni diplomati i dalje susepretvaralidagamoguprivestirazumu.Dugosudoputalidaihopinitajovjekinjegovamo.Priznavali su mu istinsku karizmu, mo fascinacije, inteligenciju takoer. Najee su ga opisivali kao odluna ali uglaenaovjeka, ljubitelja viskija i dobrih cigara, neumorna pregovaraa. Rijetki su bili oni koji su osuivali njegov cinizam. Za vrijeme njegova procesa, Miloevi je nastavljao tu dvostruku igru. Prema meunarodnim svjedocimaznaojepokazivatiodreenusmjernost,akikadihjepokuavaodiskvalificirati.

Miloevi zna nanjuiti mo i zna kako njome manipulirati. Prema svjedocimartvama, seljanima koje je nekadazahvationjegovratnistroj,asadauznemirenimatimsusretomoiuoibezposrednika,onkojijesam preuzeo svoju obranu, pokazuje prezir, koristi se strahom koji jo izaziva, ak i sad kad je ostao bez vlasti i slobode, tako dae neki odstupiti iz sudnice. Sa svojim bivim suradnicima koji dolaze svjedoiti protiv njega izmjenjuje obraanje s vi" i ti", ovisno o poloaju koji su nekada zauzimali i o njihovoj sposobnosti da mu natete, ovisno o tome eli li ih ponovo postaviti u nii poloaj da bi ih lake podredio ili ih naprotiv eli pripitomiti postavljajui ih u ravnopravan poloaj. Predsjednika Sudskog vijea Miloevi uvijek oslovljava s gospodine",nikadspredsjednie"iliasnisude",kaotoniovajnjemunepriznajebivinaslovefadrave. Miloeviprocjenjujesvojeprotivnikei,kaovelikimajstormanipulacije,prilagodavasvojedranjeovisnootoj procjeni.ak i u pritvoru ICTYa nije se prestao ponaati obazrivo prema osoblju, pitajui za zdravlje njihovih obitelji,imee zavrijediti paljivije postupanje. Od drugih zatvorenika trai da ga oslovljavaju s gospodine predsjednie".
55

Pravi Miloevi nalazi se drugdje, iza nekih drugih zatvorenih vrata, u kulisama njegove vlasti, tamo gdje ga ni javnost ni diplomati nisu mogli vidjeti. Prislukivani telefonski razgovori, prikazani na procesu 2004., pokazuju grubog ovjeka bez grinje savjesti. To nije ni Miloevi kakvog su oboavali srpski nacionalisti, ni staloeni ovjek o kakvom priaju njegovi meunarodni sugovornici, nego ovjek krajnosti. Kao 11. jula 1991., kad telefonski prepriao susret s njemakim diplomatom: Onda me taj veleposlanik pita kako to da Srbi u Hrvatskoj imaju oruje. Odgovaram mu: 'ekajovjee, Srbi su uvijek imali oruje, mi kao narod ne ostajemo nikada razoruani.' (Smijeh) A taj bezvezni peder, zna to mi kae? 'Da, aliini se da imaju i minobacae. (...) to taj majmun oekuje od mene? Da mu kaem da sam im ih ja dao? Ha, ha, ha..." Psovka u svakoj reenici, to je Slobodan Miloevi, tada predsjednik Srbije, svemoni poticatelj rata koji e donijeti oko dvije stotine hiljadamrtvihusredEurope,ukojojjeupravopaoBerlinskizidikojajevjerovalauponovopronaenimir.Na drugom kraju linije, Radovan Karadi koji ga, kako nalae podreeni poloaj, oslovljava s vi", izbjegava psovke i, iz potovanja, pokazuje neuobiajenu suzdranost. Slobodan Miloevi je prost i cinian, hladan i grub. Udaljeni redatelj drame koji se ne zadovoljava davanjem implicitnih nareenja, ponekad i eksplicitno naruuje zloine. Kao kad zapovijeda ubojstvo svojih protivnika u samoj Srbiji. Krajem augusta 2000. tijelo biveg predsjednika Srbije, Ivana Stambolia, koji ga je uveo u politiku, zalili su u ivo vapno njegovi osobni uvari. Miloevi mi je vie puta rekao da je opozicija stado protuha koje treba dii u zrak eksplozivom na nekom mitingu (...) da treba ukloniti Stambolia jer predstavlja opasnost. Zatim je taj zadatak povjerio Miloradu UlemekuLegiji koji je doao u moj ured da mi kae da ga je Miloevi zaduio da ukloni Stambolia." U martu 1999. osobno je naredio tajno prenoenje ve istrunulih tijela svojih albanskih rtava s Kosova u okolicu Beograda, a onaj koji organizira njihovo iskapanje nije nitko drugi nego Zdravko Tolimir koji je ujesen 1995. ve upravljao prikrivanjem tijela bonjakih rtava iz Srebrenice, rasprenih po stotinama naknadnih grobnica uz rijeku Drinu. Ali zapadna diplomacija nastavila je gledati Miloevia u prvom redu kao Posrednika. On joj je postao glavnim savjetnikom. Prema jednom istraitelju lCTYa koji je prikupio svjedoenja veine diplomata i vojnika koji su se redali u Miloevievu kabinetu u julu 1995., Miloevi je vien kao jedina osoba kojoj se moe okrenuti meunarodna zajednica da zatrai pomo i savjete kako da utjeenabosanskeSrbe". CarlBildt,kojisesusreosMiloeviem14.jula1995.,upravonakonizlaskaMladia iz njegova ureda i dok se nastavljaju Pokolji u Srebrenici, sjea se: Miloevi je pokuavao pomoi, da je Miloevi imao spoznajeo ubojstvimakoja su se upravo dogaala, bio bi zgroen, ne mogu vjerovati da je bio umijeanutajpokolj."
56

55 Izvjetaji s rasprave na engleskom izbrisali su ovu igru s vi i ti koju je Miloevi izvodio, a francuska,e verzija, naprotiv, nije promijenila kao ni prijevod na srpskom koji postoji na siteu beogradske nevladine udruge Centar za humanitarnopravo,www.hlc.org.yu 56 Svjedoenje Rade Markovia, efa Slube dravne bezbednosti Srbije 1999. pred beogradskim istranim sucem 11. aprila 2003.lan Crvenih beretki, Milorad UlemekLegija osuen je u Beogradu naetrdeset godina zatvora za ubojstvo Zoranaindia,srpskogpremijera,12.marta2003.

Ameriki potpredsjednik za vrijeme mandata Billa Clintona Al Gore prisiljen je upozoriti biveg vedskog premijera, koji je postao posrednikom Europske unije i koji ne eli vidjeti nita doli Miloevievo lice namijenjeno za javnost. Na jednom sastanku u Bijeloj kui, prvih dana augusta 1995., manje od tri tjedna nakon pokolja u Srebrenici, Carl Bildt i Al Gore imaju vrlo estoku razmjenu miljenja. veanin preporuuje Amerikancima da se pouzdaju u Miloevia koji ga je krajem jula uvjeravao u svoju volju da doprinese mirovnom dogovoru u Bosni i Hercegovini: Miloevi je bio glavni srpski saveznik (meunarodne zajednice; op.a.)usvimpravimnaporimazapostizanjemirauposljednjedvijegodine."UmjestoodgovoraAlGoremuje proitao ulomak amerikih transkripata prislukivanih telefonskih razgovora u kojemu Miloevi izdaje Mladiu nareenja za vrijeme operacija u Srebrenici. Zaboravite ovo, ali znajte da Miloevi uope nije prijateljZapada",zakljuujeamerikidunosnik. Zapadnjacinisuprevareni,alivievolenijekati.Svedokraja.
57

Tuiteljstvo uzalud trai originalni zapisnik s toga sastanka u Bijeloj kui. Ni Al Gore, ni Carl Bildt, ni Michael Steiner, njemaki pregovara, niti Francuz Alain Dejammet, niti Britanka Pauline NevilleJones koji su bili prisutnineprihvaajusvjedoitipredICTYem.AlGorenijedobiozelenosvjetloodamerikihvlasti,Europljani tvrde da se ne sjeaju! Od januara 2002. Carla del Ponte moli Amerikance da joj daju snimke prislukivanih razgovora izmeu Beograda i voa bosanskih Srba za vrijeme dogaaja u Srebrenici, koje su u njihovom posjedu. Zna da te snimke postoje. Clintonova administracija, nesklona vojnim intervencijama poslije Somalije, eli zadrati poloaj supersile na meunarodnoj pozornici i razvija suradnike odnose. Na Balkanu mogunost prislukivanja daje nekim lokalnim slubama. Poetkom 1995. CIA opskrbljuje dvije tajne baze u Hrvatskoj, odakle se mogu hvatati telefonske komunikacije na velikom dijelu teritorija bive Jugoslavije. Ali Washington ne reagira i zahtjevi ostaju neusliani. Carla del Ponte okree se Parizu. General Jean Heinrich spomenuo je 2001. postojanje snimki telefonskih razgovora pred misijom francuske parlamentarne istrage o Srebrenici. Imali smo na licu mjesta sredstva prislukivanja, razliita tehnika sredstva na samom tom podruju, izvan njega, okolo (...) Raspolagali smo letjelicama koje su takoer prislukivale i brodovima, dakle istodobno na moru, u zraku i na zemlji" objasnio je tada. Ministarstvo obrane teko moe demantirati nekadanjegefaVojnoobavjetajneuprave(DRM).PrilikomposjetaParizu 6. juna 2003. Carli del Ponte su njezini francuski sugovornici odgovorili da budui da je korist od snimki koje sadrestratekeinformacije,neposredna,Ministarstvoihneuva".Moetezamislitikolikibismotogatrebali uvati", istiu oni. Ministrica obrane Michele AlliotMarie prekida ih i obeava da e provjeriti. Pariz nee ispunititumolbu.
58 59

Jedna od drava nastalih raspadom Jugoslavije date dio snimaka ICTYu. Iz opreza, ili pod prisilom, nee dati one iz tjedna od 11. jula 1995. i vjerovatno je probrala one koje se odnose na pripremu operacije Srebrenica. Dobiveni transkripti ipak svjedoe o redovitim kontaktima izmeu najviih vlasti u Beogradu i Mladia, prije i poslije, dakle, bez sumnje i za vrijeme operacije rotiv Srebrenice i pokolja. Mladi u prvom redu razgovara s Momilom Periiem, imenovanim 1993. za komandanta Generaltaba vojske u Beogradu, i to na Miloevievupreporuku.AlionepovezujuiMladiasMiloeviemiMliloeviasPeriiem.

57 Noveinjenice koje se odnose na ovaj susret prikupila je autorica. Do sada je samo navedeni navod o Alu Goreu bio spomenut u: Srebrenica, zona sigurnosti, Aneks II, poglavlje 5, odlomak 5, Izvjetaj Nizozemskog instituta za ratnu dokumentaciju,NIOD,Amsterdam,1"'aprila2002. 58MaliGordan,CIAprislukujeMladica,Globus,Zagreb,6.januara2006. 59 "Srebrenica, izvjetaj o pokolju", Dokumenti francuskog Parlamenta, br. 3413, svezak II (Presluanja) str. 183, Pariz, 2001.

Pokuajiprikrivanjadokaza

Pokuajivelikihsiladaprikrijudokazebrojnisuiakobionekaoizemljeregijemoraleupotpunostisuraivatis ICTYem. Izvori koji paze da se ne izloe izravnim kontaktima s ICTYem radije dostavljaju neke osjetljive dokaze preko treih osoba, ponekad preko nevladinih organizacija, a najee preko nekog veleposlanstva. U vie navrata tuiteljstvo je otkrilo da mu dokazi koji su mu bili namijenjeni nisu predani, tako da je moralo traiti od vie drava i svjedoka da ubudue izbjegavaju posrednitvo tree zemlje i da informacije alju izravno tuiteljstvu. SAD,esto izabran kao trea zemlja, zahtijevajui ponekad od nekih balkanskih vlada da dostavljaju preko njih, uzimaju pravo da ispituju te informacije i odluuju koje mogu, a koje ne mogu biti prenesene ICTYu. Dokazi, tako prosijani kroz sito zapadnih obavjetajnih slubi, ponekad su izmijenjeni, ili ak skraivani stizali u Tuiteljstvo koje tako nije moglo otkriti svu njihovu vrijednost. Takav je bio sluaj s filmomoproslaviestegodinjiceCrvenihberetkinakojojsubiliprisutniMiloeviisvikljuniljudipolicijskog krila zloinakog pothvata, to je jedan od glavnih dokaza za utvrivanje izravnih veza izmeu Miloevia i zloina kako u Hrvatskoj tako u Bosni na Miloevievu procesu. Prije predaje samog filma, zemlja koja ga je dobila, predala je ICTYu prijevod audiozapisa. Budui da je proces ve zapoeo taj dokument, u oekivanju samogdokaza,moraomoguitituiteljstvudagaukljuiustrategijuoptubeakogabudesmatralopogodnim. Meutim, prijevod je bio izmijenjen, pun primjedaba nerazumljivo", s velikim brojem iskrivljenih ili nerazumljivih imena. Neki dijelovi kao da potvruju neke dokaze, ali haki strunjaci daleko su od toga da zamisle ono to e otkriti godinu dana poslije kad je videosnimka konano predana Tuiteljstvu. Dijelovi oznaeni kao nerazumljivi" sadre pregled svih ratnih djelovanja specijalnih jedinica Miloevieve policije u Hrvatskoj i Bosni, ali i izjave koje identificiraju Miloevia kao pravog kuma tih eskadrona smrti, stvorenih 4. maja 1991., u osvit rata. uje se njihov zapovjednik, Milorad LukoviLegija, bivi llegionar, kako hvali uinkovitost malih, neupadljivih jedinica, pokretnih i ubojitih". A same slike svjedoe o nazonosti kljunih osoba usporedne Miloevieve vojske, stvorene od specijalnih policijskih snaga Srbije. Tuiteljstvo je jo jednomizgubilovieodgodinudana. estog juna 2003. Carla del Ponte dola je u Pariz s drugim pitanjima koja izazivaju ljutnju. Biste li mogli ponovo razmotriti zahtjev svojih slubi da povuemo pitanje o predvidljivosti pokolja u Srebrenici koje elimo postaviti generalu Bernardu Janvieru radi njegova svjedoenja na Miloevievu procesu? To je vrlo vano jer elimmoiutvrditiMiloevievuodgovornostzaSrebrenicu.Noimamdojamdanitkoneelitomepridonijeti, kad vidim na kakve tekoe nailazim kod Amerikanaca kad je rije o tom pitanju! Ipak, zapadnjaci su mogli otkriti predznake, aliini se da se ba to eli sakriti." A kad je tri godine poslije javno rekla: Meunarodne snage znale su dae (u Srebrenici; op. a.) biti poinjeni pokolji velikih razmjera, o tome su govorili i nita nisu napravili da ih sprijee", doivljava otre prigovore veleposlanstava, meu kojima i SADova, i prisiljena je povuivlastiterijei.
60 61

Amerikanci i Europljani namjerno su izabrali mir na tetu istine. Poslije pokolja u Srebrenici i prislukivanja koja su tada izvrena, amerika je diplomacija u augustu 1995. sastavila izvjetaj koji istie probleme koje bi SADu prouzroio nastavak pregovora sa Slobodanom Miloeviem. Suoena sa estinom rasprave koja se tada vodi uSADu, Clintonova administracija boji se dae za svoje nedjelovanje morati platiti politiku cijenu. Senatori i lanovi Kongresa optuuju za minhenski sindrom, usporeuju zloine u Bosni s najgorim ponienjem za zapadne demokracije od 1930ih godina". ak i ameriki pregovara Richard Holbrooke javno priznaje da u krvoproliu u Srebrenici vidi najvei zajedniki neuspjeh Zapada od tridesetih godina" zaboravljajuiusputgenocidiz1994.uRuandi.AliBijelakuapresijecaproblem,gotovoparafrazirajui
62

60FrancuskigeneralBernardJanvierzapovijedaojeukupnimsnagamaUNPROFORaubivojJugoslaviji1995.godine,u vrijemepokoljauSrebrenici. 61MattonSvlvie,Seulecontretous,ParisMatch,27.oktobra2006. 62PremaizrazuNewtaGingricha,predsjednikaamerikogKongresa1995.

formulu Francoisea Mitterranda, koji je upravo siao s vlasti nakon to je pet godina preporuivao da se ne dodaje ratu rat" na Balkanu. Ona definitivno odbacuje apele Chiraca, svjee izabranog predsjednika Francuske,dazauzmesrebrenikuenklavuuzpomoamerikihsnaga. Washington Post od 3. augusta 1995. usporeuje to odbijanje s pismom amerikog pomonika ministra obrane Johna McClova u kojem kae da bombardiranje Auschwitza ili eljeznikih pruga koje u njega vode moe izazvati jo osvetnikih akcija Nijemaca". Amerika i europske vlade prave se da ne znaju tko je Miloevi jer igraju na njegovu kartu da bi uutkale oruje. Kad je mir potpisan, odvraaju ICTY svim moguim sredstvima od zapoinjanja progona gospodara Balkana. Ali, kad je ve jednom Miloevi sruen i baen u zatvor, nastavak prikrivanja tih dokaza pred meunarodnim pravosuem otkriva postojanje nekih sasvim drugih interesa nego to je spreavanje ponovnog zapoinjanja neprijateljstava i zatita ivota meunarodnih snaga za odranje mira rasporeenih u Bosni i Hercegovini. Opstrukcija Zapada usredotoila se na sve to se tieizravneMiloevieveodgovornostizazlodjelauBosni,aposebnouSrebrenici,aliinapredvidivostpokolja poslije pada te enklave. Tako da se treba nadati da tajna izbora mira uz rtvovanje hiljada ivota koji su smetali crtanju karata ne lei u odlunosti velikih sila da onemogue pojavu uznemirujue istine. Takav nepravedan i zloinaki izbor doveo bi u pitanje temelje mirovnih ugovora zakljuenih u Daytonu u novembru 1995.
63

Brojnim zapadnjakim svjedocima njihove vlade nisu dopustile da svjedoe na Miloevievu procesu. David Owen, Herbert Okun, William Walker i drugi izredali su se na klupi za svjedoke, ali oni su u vrijeme tih dogaanja predstavljali meunarodne organizacije kao UN, Europsku unijuili OSCE, a ne svoje vlade. U martu 2002. William Taft, tadanji pravni savjetnik u State Departmentu opravdavapred Carlom del Ponte odbijanje svih vlada da dopuste svjedoenje svojim diplomatima: Povjerljivost je jedan od osnovnih elemenata svake diplomacije." Tako na tom procesu uvelike nedostaju glavni pregovarai koji su se tijekom godina na desetke puta susreli s Miloeviem. Uz poznatu iznimku Wesleyja Clarka, amerikog generala koji je 1995. bio prvi vojni savjetnik za vrijeme mirovnih pregovora koji su doveli do Dejtonskog sporazuma, a zatim vrhovni zapovjedniksaveznikihsnagauEuropizavrijemeNATOovabombardiranjaSrbije1999.Krajem2003.uaoje u utrku za investituru Demokratske stranke na predsjednikim izborima 2004. i usPio iznuditi od amerike administracije zeleno svjetlo za svjedoenje u Hagu. Washington zahtijeva svjedoenje iza zatvorenih vrata, a Tuiteljstvo ICTYa javno svjedoenje. Clark se nagodio. Dva dana, i to 15. i 16. decembra 2003,. svjedoi iza zatvorenih vrata, uz prisutnost pravnih predstavnika amerike vlade. Iste veeri njegovo svjedoenje provjeravaju amerike pravne slube, a objavljuje se sa samoetrdeset osam sati zakanjenja. Miloevi nije postavio n i jedno neugodno pitanje, Washington nije traio nikakvu mjeru tajnosti. Unato zahtjevanju tuiteljstva, Richard Holbrooke, arhitekt Dejtonskog sporazuma, odbija slijediti Clakov primjer. Ni Christopher Mili, tada Holbrookeova desna ruka, niti ijedan drugi lan njegova pregovarakog tima, nee svjedoiti na Miloevievuprocesu. Prvi proces jednom efu drave pred meunarodnim pravosuem nije mogao biti jednostavan. ICTY je morao odgovoriti na trostruki izazov, proceduralni, administrativni i politiki. Rije je o suenju za individualnu odgovornost efa drave za zloinaku politiku, u ogranienu roku i s ogranienim proraunom, nadvladavajui u zadanom vremenu sve politike blokade Ali sluaj Miloevi" bio je ponajvie borba protiv volje mnogih da prikriju prolost: protiv volje optuenika, neminovno, volje Beograda, to je predvidivo, u sprezi s vrlo ciljanom voljom velikih sila. Ovo iskustvo daje naslutiti s kakvime se potekoama u budunosti susretati kazneni prostupci protiv efova drava. Odbijanjem drave, iji je ef bio optuenik, da osudi zloinaku politiku vodenu u ime nacionalnog interesa. S viim dravnim interesima velikih sila koje bi isto takohtjeleodvojitiistinekojesemogurei,odonihkojejeboljezaboravitijernoseignjihovesramote. Velike sile nee nikada dati sve dokaze kojima raspolau da bi omoguile pravdi da radi svoj posao. Moemo zamislitikakvabibilareakcijasaveznikadajeRobertJackson,tuiteljVojnogsudauNurnbergu,zatraio1946. g.zraneslikekojesuimalive1941.ikojesupokazivalepostupnuizgradnjueljeznikihprugai
63PowerSamantha,ibid.str434.

logora,dabidokazaopredvidljivostistrebljenjainamjeruunitenjaeuropskihidova(slikesupokazane javnostipedesetgodinaposlije),adaihnisubombardirali.UIrakusevidjelavoljaamerikesiledaogranii procesSadamuHuseinudanebiocrnioZapad.PovijestMiloevievaprocesaprimjerjezasukobimperativa kojediktirajuviidravniinteresi,lokalniilimeunarodniiimperativapravde.Bezkljunihsvjedokai dokumenata,TuiteljstvoICTYamoralojenadvladatiilizaobiipotekoe,snalazitisesonimtojeimalo,a ponekadimatisree:najosjetljivijisvjedocisigurnosenikadanebibilisamiprijavilidaICTYnijeimao mogunost,svojstvenusvakojmeunarodnojinstanci,kakvomsetekomogupodiitinacionalnapravosua, daihpreseleizvanzemlje,odnosnodaimdajunoveputovnice,ponekadinoviidentitet.Unatosvim zaprekama,ICTYsebezikakvesumnjedokazao.Njegovuspjehupraksidokazaojevienegoikadakoristod meunarodnogpravosuaipotrebudasestalnomMeunarodnomkaznenomsudu(ICC)dadusredstvada djelujetamogdjenacionalnapravosuaodustanuodsankcioniranjazloinaiutvrivanjaodgovornosti.Jer, oitoje,dravaijijeefbiooptuenik,nijeustanjusamasuditisvojembivemgospodaruakonije raspoloenaotkritiistinuiosuditiprojekt,biooninacionalni,akosedonjegovaostvarenjadolazizloinom.

Opasnostiodpovratkaunatrag

Miloevievasmrt11.marta2006.liilajertvesuenja.AkoMiloevinieproglaenkrivim,timeipaknije izmakaopravdi.Umrojeuzatvoru,sustiglagajevlastitaprolost,optuenjezagenocidizloineprotiv ovjenostiuHrvatskojiBosni,gdjejegovoriodanesudjelujeugraanskomratu",inaKosovu,gdjeje tvrdiodasasvimlegitimnobranisvojudravuprotiv,,terorista".Umrojenakontosenjegovoporicanje sukobilosinjenicama,sarhivimaispatnjamartavakojesudolesvjedoiti.akiakoostajeosjeaj nedovrenosti,ovodugonabrajanjezloinakojimusestavljajunateretiovouranjanjeumehanizme zloinakepolitikezakojujeoptuen,sadsuupisaniuslubeneregistrejednemeunarodneinstanceibite preputenisudupovijesti.Trebaraditinatomedauinciovogprocesapostanutrajni.Nesamospravnog stajalitajerjenjihovavrijednostkaopresedanabitnanegoisastajalitainjenica,spoznaja,kojesubitneza drutva,unitenarazornimuinkommasovnihzloina,zadrutvakojasedanasmorajuiznovaizgraditii penjatisestrmimputovimakojivodeupomirenje.Aliputjejodugipunzamki.UBeogradu,naprocesu lanovimajedinicekorpioni,nisuuzetiuobzirdokumentikojejedaoICTY,akojidokazujupripadnost muiteljaMinistarstvuunutarnjihposlovaSrbije.Suenoimjekaognusnimubojicama,paravojnimosobama izvankontrole,kojisusamoinicijativnodolisudjelovatiugraanskomratuukojemuSrbijanijeuestvovala", anekaosudionicimagenocidauokviruzloinakogprojektaizaraunnaruiteljakojisemoguidentificirati navrhuvlasti,kakotodokazujudokumentiICTYa. Beogradizmieonometogaljuti,prikrivadokazeimislidamoeizbjeipogledatiistiniuoi,pripisujui grijehenekolicinirtvenihjaracaijisuzloinitakostvarnidasenedajusakriti.
64

inisedauHaguTuiteljstvoICTYaponovouzmiepredotporimakojisubilisvladaniuvrijemeMiloevieva procesa.MomiluPeriiu,komandantuGeneraltabavojskeuBeogradu,papotojosnovilanuVrhovnog savjetaobrane(VSO)iformalnood1993.nadreenomeMladiuuvojnojhijerarhiji,bitesuenokrajem 2007.zazloineprotivovjenostiikrenjepravaiobiajaratovanja,samozatotojeslaovojnikadari materijalnu,financijskuilogistikupodrkuuvrijemezauzimanjaSrebrenice.OvajsluajPrijeti

64USrbijijesuenozaratnezloinepetoricispecijalacaizjedinicekorpioni.Osuenisu10.aprila2007.zaubojstvana kazneoddvadeset,trinaestipetgodina.Jedanodoptuenika,iakosenalazionamjestuzloina,kakosvjedoi videosnimka,osloboenjezbognedostatkadokazaonjegovuizravnomsudjelovanjuuubojstvima.Osimtoga,upresudi seistiedanijedokazanodasunjihovertveizSrebrenice.Nije,dakle,pokrenutopitanjesudjelovanjaoptuenikau genocidu,aobiteljirtavadolesuuBeogradsvjedoitiookolnostimaukojimasumladiizarobljeniposlijepada Srebrenice.

da zanemari pravu ulogu politikog i vojnog vodstva iz Beograda u pokoljima u Srebrenici i predvidivost ubijanja,tobioptubazagenocidilizasudjelovanjeugenocidununopotakla. Samo nekoliko mjeseci poslije odluke sudaca iz juna 2004. da potvrdi taku optube protiv Miloevia za genocid odluke koja je nagradila napore sudionike suenja u Arushi, Carla del Ponte je u februaru 2005. odustala od progona Periia za genocid. Sukobila se s jednodunom frontom svih zamjenika tuitelja ukljuenih u ovaj predmet: Geoffreyja Nicea, Marca Hammona i Alana Tiegera, dvojice amerikih od vjetnika zaduenih za predmete koji se tiuvoda bosanskih Srba, medu kojima i Karadia i Mladia. Trojica zamjenika jednoglasno su zakljuila da su dokazi koji potvruju da je Perii dijelio genocidne namjere ili da je za njih znao nedostatni. Perii je u optunici ipak opisan kao hijerarhijski nadreen bivimlanovima JNA koji su se pridruiliredovimavojskeSrbauBiHiHrvatskoj",dakleiMladiu.NapominjesedajePeriimoraopoduzeti svepotrebnemjeredasprijeiilikaznizloinekojesupoinilinjegovipodinjeniiz30.i40.Kadrovskogcentra Generaltaba Vojske Jugoslavije". U optunici se navodi da je Perii imao spoznaje o tvrdnjama o zloinima koje su poinili njegovi oficiri ili paravojne snage s kojima su oni suraivali" i da je redovito primao kopije dnevnih izvjetaja o situaciji Vojske Republike Srpske i bio u izravnoj vezi s oficirima Vojske Republike Srpske, meukojimaisRatkomMladiem",posebnouvrijemedogaajauSrebrenici. Konano se dodaje da je Perii dopustio asnicima Uikog korpusa da pomognu u planiranju i pripremi zauzimanja enklave Srebrenice", da je upotrijebio svoj autoritet za tajno uvjebavanjelanova 10. odreda za sabotauuSrbiji(martapril1995.), koji jeizravnosudjelovaoumnogim ubojstvima" MuslimanaizSrebrenice u julu 1995. i, konano, da je upotrijebio svoje ovlasti u ouvanju granica izmeu Srbije i Bosne na podruju Srebrenice kako bi se, s jedne strane sprijeilo Muslimane iz Srebrenice da bjee u Srbiju, a s druge strane da seonekojisupreligranicuprisilinapovratak".TuiteljstvojeiztogamoralozakljuitidajePeriimogaobiti barem sudionik u genocidu jer je znao za sustavna ubojstva i progone i jer ih je olakao doputajui Mladievim snagama koritenje ljudi i sredstava koji su bili pod zapovjednitvom njegova taba u Beogradu. Zahvaljujui svojem utjecaju i hijerarhijskim ovlastima nad snagama ukljuenima u genocid u Srebrenici, Periijeuztodijelioigenocidnunamjerusvojihpodreenihisnosikaznenuodgovornostutomzloinujerne samodagajepropustiosprijeitiikaznitinegojepomagaounjegovuplaniranjuipoticaonjegovopokretanje. Ali Tuiteljstvo je svjesno izbjeglo pitanje odgovornosti vojne uprave u Beogradu za genocid u Srebrenici, i to ak prije nego to je Tribunal bio prisiljen zatvoriti sluaj Miloevi" zbog njegove smrti. Tuiteljstvo tako dovodi u pitanje napretke postignute u sluaju Miloevi", u kojem je zastupalo sudjelovanje Beograda u zloinakom pothvatu,iji su cilj i namjera bili unititi dio muslimanskog stanovnitva u Bosni, i vratilo se na tezu koju je nekada branio Geoffrey Nice, da je rije samo o podrci.ini se da time Tuiteljstvo eli umanjiti vanostkojujeprijepridavaloarhivuVSOaidrugimdokumentimazajednikimauobasluaja. Osim toga, Jovica Stanii, desna ruka Slobodana Miloevia u uspostavnju mree malih pokretnih jedinica, neprimjetnih i ubojitih", koje su pustoile od Vukovara do Srebrenice, pa sve do Kosova, puten je na privremenu slobodu u oekivanju procesa, zahvaljujui pismu podrke CIAe s kojom je u prolosti suraivao. BritanciijedanFrancuz,nekadanjiprefektpokrajineVaruFrancuskoj,JeanCharlesMarchiani, takoer su hvalili njegove dobre usluge za vrijeme sukoba. Stanii se nada da nikada nee biti suen jer njegovprocesnijeuplanuprije2009.godine,kadabiICTYmoraozavritiprvostupanjskeprocedure.Aupravo je na izlasku sa sastanka sa Staniiem Karadi dobacio Deronjiu da e mukarci koji budu uhvaeni u Srebrenicisvimoratibitipoubijani".Staniijebioizapovjednikkorpiona,poslanihvekrajemjunauokolicu Srebrenice, za izvrenje onoga to e uslijediti. Nije meutim optuen za genocid niti za suuesnitvo u genocidu.
65

Ujunu2006.SudskovijeeICTYaustanovilajelanak73.bisPravilnikaoproceduriitakosamasebidala
65 Djelujui u Miloevievo ime, Jovica Stanii je odigrao odluujuu ulogu u oslobaanju plavihkaciga, srpskih talaca uproljee1995.,azatim,nakonnekolikomjeseci,uoslobaanjudvojicefrancuskihpilotaijijeavionsrueniznadBosne. JeanCharlesMarchiani,kojegajeJacquesChiracposlaoumisiju,pregovaraojesaStaniiem.

mogunost da povue cijele dijelove optunice, sve do jedne treine, bez drugog kriterija osim vremena. Uinci ICTYa nisu ireverzibilni. Dunost je Tribunala utvrditi istinu i dosuditi pravdu. To oekuju rtve i svjedoci. ICTY ne smije iznevjeriti traenje istine u predmetima koje je odluio voditi. Mora dakle paziti da u punoj mjeri iskoristi spoznaje prikupljene tijekom svojeg rada, kao u sluaju Miloevi". Ako, naprotiv, ICTY oslabljen Miloevievom smru, neuhienjem Karadia i Mladia i svojim skorim zatvaranjem, koje je nametnulo pet velikih sila Vijea sigurnosti, bude pridonosio razvodnjavanju ili brisanju svojih kljunih spoznajaiuklanjanjuistinakojesmetaju,Miloevibitadamogaoodnijetiposmrtnupobjedu.

PromaajiMeunarodnogsudapravde Odluka Meunarodnogsudapravdeod26.februara2007.,kojemujeprijeetrnaestgodinapodnesenatuba Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid, savreno ilustrira ovu opasnost. Sud je oslobodio Srbiju kao dravusvakeizravneodgovornostiisvakogsudionitvaupokoljuuSrebrenici,kojejeionnazvaogenocidomi pripisao snagama bosanskih Srba. Srbija se, procijenio je Sud, ne moe smatrati odgovornom za djela Srba u Bosnizatotoimautjecajanasvojesusjedeilizatotoimjedavalaznaajnupomo"napolitikom ivojnom polju.ak i da im je poslala specijalne jedinice ili druge trupe kao pojaanje. Sud nisu uvjerili ni dokazi koji su mu predani da je Beograd dao podrku znajui o emu je rije ili da je htio da se dogodi ba taj pokolj, a naroitodajeelionjegovunitavajuiuinak. Prema meunarodnom pravu, djela osoba, skupina ili entiteta koje jedna drava stavi na raspolaganje drugoj vlasti ne mogu se pripisati toj dravi ako ih je poinila nia vlast o kojoj u tom sluaju ovise. Osim ako su pri izvoenju tih djela, ipak ostali potpuno ovisni o dravi. Ova sudbena praksa potjee iz 1986. godine. Nikaragva, potonula u graanski rat kao posljedica hladnoratovskih trvenja, tuila je Meunarodnom sudu pravde Sjedinjene Amerike Drave. Godine 1986. ovaj je sud osudio SAD zato to se posluio silom protiv suverene drave, Nikaragve, i zato to je poticao contrase da poine zloine protiv civilnog stanovnitva. injenica da je SAD uvjebavao, naoruavao opskrbljivao, financirao i snabdijevao contrase nije uzeta kao osnovana da se Sjedinjenim Amerikim Dravama pripie odgovornost za zloine pobunjenih paravojnih nikaragvanskih snaga. Otada, kriterij koji se prihvaa u meunarodnom pravu da bi se pripisala odgovornost dravi koja podrava neke snage jest stvarna kontrola koju ima nad snagama koje ine zloine. Suci ICTYa pokuali su nijansirati stvari u drugostupanjskoj presudi u sluaju Duka Tadia 15. jula 1999., u kojoj su ovaj kriterij procijenili neprimjenjivim na sluaj Bosne. Naime, teko je usporeivati odnose Srba iz Srbije i Bosne s odnosima kakvi su postojali izmeu nikaragvanskih contrasa i SADa. Ta razumna primjedba odbaena je bez okolianjapresudomMeunarodnogsudapravde(ICJ)osamgodinaposlijepotvrujuiutemeljenostodlukeu sluajuNikaragvaprotivSADa". TvrdeidasrpskadravauSrebrenicinijedjelovalaizravno,Meunarodnisudpravdeujednooslobaakrivnje i Slobodana Miloevia, svemonoga gazdu iz Beograda. Posredno, ta presuda sugerira da sam Miloevi nije imao stvarnu kontrolu nad vojskom ili nad srpskim vlastima u Bosni, ni nad specijalnim jedinicama koje im je stavljao na raspolaganje. Ta posmrtna rehabilitacija optuenika izvrena je bez obzira na dokaze u tom predmetu pred ICTYem, kojima Meunarodni sud pravde nije uvijek imao pristupa. Potpredsjednik Sudskog vijea,jordanskisudacAlKhasawnehaliojetoMeunarodnisudpravdenijezatraiopristupdokumentima Vrhovnog savjeta obrane, to bi bez sumnje pojednostavilo zadatak". I bez sumnje bi omoguilo utvrivanje najizravnijih veza izmeu Beograda i srebrenikih grobnica i odluivanje o pravnoj odgovornosti Miloevieve dravezagenocidujulu1995. AlivijeepetnaestsudacaMeunarodnogsudapravde,kojemupredsjedaBritankaRosalynHiggins, radije
66 Britanska sutkinja Rosalyn Higgins imenovana je predsjednicom Meunarodnog suda pravde 6. februara 2006. Dva tjednaposlijepredsjedalajeVijeuzaduenomzatubuBosneprotivSrbije.
66

jezanemarilousrdnemolbeBosnedasenaloiSrbijidapredatekljunedokumentekojisrpskesnageuBosni odreuje k a o sastavni dio vojske u Beogradu, pod vrhovnom vlau Beograda. Vijee Meunarodnog suda pravde obrazlae svoje odbijanje da trai taj dokazni materijal tvrdei da posjeduje dovoljno dokaza da moe odluivati. Bez neproiene verzije tih dokumenata ne bismo mogli raunati na osudu Miloevia za genocid", podsjeala je jo u aprilu 2007. Carla del Ponte. Bez originalne verzije sjednica VSOa, Bosna nee moi zatraiti od ICJ ponitenje presude i ponovno otvaranje sluaja. U nedostatku novih dokaza, odluka je konana. "Vitalni nacionalni interes" koji su iznosile vlasti u Beogradu a potvrdili suci ICTYa kako bi zabranili irenje cjelovitog arhiva Vrhovnog savjeta obrane konano je omoguio da se iskrivi istina. Bilo koja zemlja napravila bi sve to je u njezinoj moi da zatiti dravu i njezine interese", brani se Vladimir Peri, jedan od predstavnika srpske delegacije koja se borila za uskraivanje arhiva oku javnosti i ICJa. Svaki stvarno nezavisan sud bio bi napravio sve to je bilo u njegovoj moi da pokua dobiti te dokumente koji, vie nego ita drugo, rasvjetljavaju spor u kojem je bio pozvan suditi. Odbivi primijeniti lanak 49. Statuta i zatraiti izravno od Beograda da mu preda kljune dokumente, ICJ je popustio pred pritiscima velikih sila koje su se suprotstavljale osudi Srbije, medu njima Velike Britanije, koja je vie godina bezuspjeno pokuavala nagovoritiBosnuiHercegovinudapovuetubu.
67

Srpske su vlasti s olakanjem doekale odluku ICJa kojom nisu osuene da plate nikakvu ratnu tetu Bosni. Kad je rije o srpskim nevladinim organizacijama za obranu ljudskih prava, one su osudile tu presudu koja predstavljapobjedupolitikeSlobodanaMiloevia"ikojaneepomoiSrbijidasesuoisasvojomprolou (jer) pokazuje nepotpunu sliku uloge Srbije u ratu prolog desetljea". Nikome u Vladi Srbije nije bilo nepoznatodatajarhivotkrivaodgovornostdrave",istieNataaKandi,predsjednicaFondazahumanitarno pravouBeogradu. Sada bolje razumijemo zato je Miloevi poduzeo tolike napore da uspostavi strukture koje su bile paravan izmeu grobnica i njegove palae. Kao pravi majstor manipulacije, neprestano je pokuavao prikriti svoju ulogu iza marionetskih drava koje je stvorio u Bosni i Hrvatskoj, i skrivao se iza mnotva sudionika, posebno eskadronasmrti.Vlastikojesudoleposlijenjegamoglesuprihvatitidabudeosuenzaosobnuodgovornost. Nije im bilo nepoznato to je sve uinio. Znale su bolje od ikoga da je Srbija pod Miloeviem sudjelovala u ratuizloinima.Alinisuhtjeledasrpskadravapreuzmeodgovornostzato.Stogasuseionepotrudileprikriti dokaze koji najvie kompromitiraju, a u tom pothvatu koristile su se suradnjom jednog dijela sudaca ICTYa i ICJa. Odluka ICJa ne moe, dakle, pretendirati na rasvjetljavanje povijesti i rjeavanje spora izmeu tih dviju drava. Poricanje u kojemu je ICJ svjesno sudjelovao odustavi od neprobranih arhiva Vrhovnog savjeta obranenosiopasnostdajedneodvratiodprihvaanjaodgovornosti,adrugeodvoljezapomirenjem. Upravi u Beogradu bila je dobro poznata klima mrnje koja je vladala izmeu bosanskih Srba i Muslimana u podrujuSrebrenice"idaeonadovest,dogenocida,istieuostalomICJ.Genocidbisedoistaisprijeio"da je (Miloevieva) Srbija djelovala sukladno meunarodnim obavezama i da je iskoristila svoj utjecaj na bosanske Srbe" kako bi sprijeila zloin nad zloinima. Prema dokumentima prikupljenima tijekom Miloevieva procesa pred ICTYem, ovaj zakljuak svjedoi o volji sudaca ICJa da umanje ulogu Srbije u pokretanju tog zloina nad zloinima. Tako je Srbija osuena zato to je propustila sprijeiti genocid u Srebrenici, ali i zato to je propustila kazniti za genocid odbivi predati Ratka Mladia ICTYu. Zato je Srbija dobilanalogzauhienjeoptuenihubijeguodICTYa,odkojihsudvojica,odetvoricekojisredinom2007.jo uvijeknedostaju,traenazagenociduSrebrenici:RadovanKaradiiRatkoMladi.

67 SuciMeunarodnogsudapravdeobjanjavajusvojeodbijanjedaodSrbijetraedapredasveukupnostdokumenata
VSOauparagrafima205.i206.svojeodlukeod26.februara2007.http://www.icjcij.org/docket/files/91/13685.pdf.

III.POGLAVLJE

Dejtonskatragedija

VieodjednogdesetljeavelikesileijesusnagebilerasporeeneuBosniiHercegoviniigralesuseskrivaas RadovanomKaradiemiRatkomMladiem,dvojicomglavnihoptuenikaubijeguodICTYa.Predonimtose niim ne moe opravdati, one su guile kritiku, razvile strategije propagande i neumoljivo se suprotstavljale magistratimaICTYa.NikadnisuprestaleodbijatipredatipravdiodgovornezagenociduSrebrenici. DragagospoodelPonte, Ako je ovaj lanak taan, vi biste se morali, vrlo iskreno reeno, stidjeti. U njemu ste popljuvali rad i napore mnogo ljudi koji, danju i nou,esto uz opasnost za svoj ivot, 'stvarno' rade na uhienju optuenih u bijeguodICTYa. Ja neu dati nikakvu izjavu tisku kako bih opovrgnuo vae rijei nitiu proslijediti ovo pismo drugima. Zlo je,naalost,poinjeno,alijanikadaneujavnonapastiosobuiztimakojatvrdidabraniistupravednustvar.Vi ste uli u igru Bosanaca, koji su ovdje, naalost, uvjereni da su SFOR, meunarodna zajednica (ukljuujui i vas), a moda i neki od naih naroda dogovorno skovali neto to je shvaeno kao zavjeraiji bi cilj bio da se ne uhite zloinci zbog nekog makjavelistikog i apsurdnog razloga, ma koji to bio. I vas su uvukli u igru nekih Srba koji su sretni da dokau kako njihov junak Radovan", neka vrsta hajduka ili dananjeg Robina Hooda, prkosinajmonijimerifimaXX.iXXI.stoljea. Do vaeg posljednjeg napada nalanove vaeg vlastitog tima, pokuavali smo provoditi sve ovlasti kojima raspolaemo, kako drutveni pritisak tako i vojnu silu, a takoer diplomatske i financijske pritiske, na sve aspekteKaradievacarstva,ukljuujuiiobitelj,njegovepristaeistrukturekojegaskrivajuitite.Prekopali smo i prevrnuli svaki kameni i vrili krajnji pritisak na svakom mjestu da vidimo bismo li mogli otvoriti i najmanju pukotinu, najmanji procjep u zatitnim strukturama. Mi se pribliavamo, i na koncu emo uspjeti. Ali,dodanasjejavnipritisak,uzmedije,predstavljaodragocjenosredstvo. A vi ste nas upravo liili jedne od snaga kojima smo raspolagali, umanjili ste nau mo djelovanja i naim ste klevetnicima dali tap kojime nas tui. Unitili ste i ugledlanova svoje vlastite ekipe nerazborito pokazavi davrloslabovladatesobom. Znajui da se uope ne brinete zbog toga, ja sam i sam jako razoaran i, kao i vi, 'vrlo ljut'. Iskreno, JohnB.Svlvester feldmaral,VojskaSADa,zapovjednikSFORa.24.augusta2002."
68

6823.augusta2002.AgenceFrancePresseobjavljujerijeiCarledelPonte,tuiteljiceICTYja,ukojimaoptuujesnage
NATOauBosniiHercegovini,SFOR,daneulausvesvojesnage"zauhienjeKaradia.SFORmoraprestativriti aktivnostipropagandnenaravi.Jasamvevrloljuta.SFORmoraraditisvimsnagama.Uvjerenasamdagaonimogu uhapsiti."SutradanjojzapovjednikSFORa,amerikigeneralSvlvester,aljeovopismo.

Konsenzusdasenitaneuini Kad je u martu 1996. Madeleine Albright odluila doi na breuljke Srebrenice jo posute leevima rtava stranih pokolja iz jula 1995., to je bilo zato da bi dala podrku radu meunarodnog pravosua. Mladi i Karadi moraju znati da su njihovi dani na slobodi odbrojeni", izjavila je pred vojskom fotografa i novinara. Njezine izjave ulijevale su tada vrstu nadu da e najodgovorniji za genocid, koje je ICTY prije nekoliko mjeseci optuio, biti jednog dana iza reetaka. Veleposlanica SADa pri Ujedinjenim narodima eli usmjeriti pozornost na ratne zloine i zloince dok se tada, poetkom 1996. najvie govori o najvanijoj operaciji odravanjamirakojajeikadpoduzeta,oslanjuezdesethiljadavojnikaNATOa,kojejeutijeku.ICTYinjegove optunice nisu dio prioriteta. Kao ni haki istraitelji, koji su zapoeli dugotrajna ekshumiranja koja se nastavljajuidanasnatraguotkrianovihkosturnicaukojimajezakopanookoosamhiljadartavaSrebrenice. NATO .stalno izbjegava pruiti pomo ICTYu, osigurati i razminirati okolicu jama kako bi se izbjegle nesree i sprijeilounitavanjedokaza. Nema sumnje da Madeleine Albright intimno eli da njezine rijei postanu stvarnost. Ali politika je odluila drugaije. Bivi ef amerike diplomacije Lawrence Eagleburger, koji je u decembru 1992. ubrajao Karadia i Mladia meu osumnjiene ratne zloince, nije, meutim, imao nikakvih iluzija. Reagirajui na intervju Radovana Karadia amerikoj mrei CBS, koji je emitiran 17. septembra 1995. u emisiji 60 minuta, izjavljuje: Ako su Karadi i Mladi toliko glupi da napuste regiju, modae biti pozvani i predani sucima. Ali zapravo, odgovorjenavaepitanjedajadoistasumnjam,sumnjamdaejednogdanabitiprivedenipravdi." Za vrijeme mirovnih pregovora koji su se odravali od 1. do 21. novembra 1995. u amerikoj vojnoj bazi u malom gradiu Daytonu, u Ohiju, pitanje ratnih zloinaca i njihova uhienja jednostavno nije bilo na dnevnomeredu.aksugaameriki,europskiiruskidiplomati,kojisubiliuDaytonu,okarakteriziralikaodael braker, dakle, pitanje koje moe unititi pregovore. Ipak, etiri mjeseca poslije, 24. jula, ICTY je Karadia i Mladia, politikog i vojnog vodu bosanskih Srba, optuio za genocid i zloine protivovjenosti zbog njihove uloge u kampanji etnikog ienja nesrpskog stanovnitva Bosne i Hercegovine i u kampanji terora provoenog protiv civilnog stanovnitva opsjednutog Sarajeva. Osim njihove obaveze da surauju s ICTYem, dakle da uhite optuene, sve drave, pod ijim pokroviteljstvom su se dogaali pregovori u Daytonu, obavezale su se, ratificirajui Konvenciju o genocidu iz 1984., da e potivati obavezu da kazne njegove izvrioce. Meunarodnipregovaraizatonehaju.Dotemjere,dauprvovrijeme,akrazmatrajumogunostdapozovu u Dayton Radovana Karadia i Ratka Mladia. Njima, meutim, nije nepoznato da osiminjenica zbog kojih ih ICTY ve kazneno progoni, dvojica ratnih voa snose golemu odgovornost u novijim smaknuima hiljada Muslimana u Srebrenici, pokolju koji je ve prikazan kao najvei to ga je Europa doivjela nakon 1945. Ali ta dvojica imaju mo suprotstaviti se miru koji mora privesti kraju tri i pol godine rata i zloina u Bosni i Hercegovini. Diplomati, dakle, moraju biti sigurni u njihovu podrku, a najbolje je sredstvo imati ih pri ruci. Izaslanik za pravne poslove francuskog Ministarstva obrane, Mare Guillaume, uri se u noti od 27. jula 1995. umiriti svoje pretpostavljene. Ne predstavlja prekraj pregovarati s nekim tko je osumnjien, a nije osuen, tumaionzapravopreporuujuidasetevezeodreunajveojmoguojtajnosti.IsamMiloeviuvjerenjeu volju velikih sila da pozovu Mladia za zeleni stol. ,Ja sam siguran da je meunarodna zajednica spremna prihvatiti Mladiev potpis na bilo koji mirovni plan", tvrdi Miloevi na jednom sastanku Vrhovnog savjeta obrane (VSO) u Beogradu, 23. augusta 1995. I naglaava da ona, naprotiv, ne eli Karadia zbog njegova odbijanjaviemirovnihplanovauprolosti.AliprijetnjaICTYevatuiteljaisudacadaedatiostavkuiuzetiza svjedokajavnomnijenjeakodvaoptuenikatraenazboggenocidaipodmeunarodnimnalogomzauhienje budu sudjelovala u pregovorima umjesto da budu uhieni, pogaa cilj. Nakon to su, ne poduzevi nita, nazoilipokoljustanovnitvakojesumoralitititi,amerikiieuropskidunosnicibojesekritikesvojegajavnog mnijenja,anaroitodaeihHakisudoptuitidasuprekriliKonvencijuogenociduiz1948.KaradiiMladi nee pregovarati o miru: oni su prisiljeni prepustiti svoje mjesto Slobodanu Miloeviu. To e biti jedini ustupak"ICTYuuDaytonu.

Uoi pregovora, za vrijeme jednog od posljednjih pripremnih sastanaka u Bijeloj kui, 31. oktobra 1995., Richard Holbrooke, jedan od glavnih amerikih pregovaraa, ostao je u manjini kad je upozorio: Karadia i Mladiatrebauhititi.Tonijesamopitanjepravdeveimira.Akooninebuduuhieni,nikakavdogovoromiru sklopljen u Daytonu nema izgleda da uspije." Bili Clinton ima drugih briga. U sluaju mira, on e morati donijeti najteu odluku za jednog predsjednika, tj. poslati hiljade mladih Amerikanaca na opasnu i potencijalno smrtonosnu pozornicu. Nakon Somalije, mi moramo jasno odrediti svoju misiju tako da izbjegnemosvakunepredvienusituaciju",inzistiraamerikipredsjednik.
69

Osamnaest amerikih vojnika poginulo je u oktobru 1993. u Mogadiuu, bezuspjeno pokuavajui zarobiti somalijskogratnogvoduAi'dida.Nakontogdebakla,BiliClintonizabiredoktrinunijedanpoginuli"iprotivise svakoj intervenciji na tlu. Dakle, za Bijelu kuu ne dolazi u obzir preuzimanje ni najmanjeg rizika u Bosni i Hercegovini. Amerikee trupe biti tamo poslane kad bude potpisan mir, pod uvjetom da i m ne bude dana ovlastzauhienjeratnihvoabosanskihSrba. Dopustiti Karadiu i Mladiu da predvode srpsku politiku i vojnu vlast u Bosni, to ipak ne moe zadovoljiti Washington. Njihovo izvlatenje izgledalo je prema tome kao conditio sine qua non za mir i skoro slanje marinaca. Ameriki dravni tajnik, Warren Christopher raspravlja o tome 2. novembra 1995. sa Slobodanom Miloeviem koji je upravo stigao u Dayton. No, dva dana poslije, vlasti bosanskih Srba javno osporavaju Miloeviu svaku ovlast da odluuju o svrgavanju Karadia i Mladia. Miloevi je u Daytonu da bi umjesto njih pregovarao o uvjetima mira, nikako o uvjetima njihova povlaenja iz politikog ivota. Prema obitelji i osobama bliskima Karadiu, amerika vlada je ve sutradan, 5. novembra 1995., raspravljala o sudbini voe bosanskih Srba s ovlatenim" Karadievim predstavnikom u Daytonu, Aleksom Buhom, tadanjim efom diplomacije samoproglaene Republike Srpske u Bosni. Taj je tajni ugovor zatim saet na list papira i faksiran Karadiu koji je ostao u Bosni. Taj faks, priloen kao aneks izvjetaju o raspravi izmeu Alekse Buhe i Richarda Holbrooka", aiju su autentinost ameriki rukovodioci uvijek pobijali, objavljen je u dva navrata u banjalukom listuZonaSumrakateumartu2007.uasopisuFokus.Priobjavljivanju,KaradieviHolbrookov potpis, grube imitacije, dodani su na dnu dokumenta. Ugovor, tako prepisan, sadri tri dijela: obaveze Radovana Karadia prema amerikoj vladi, zatim obaveze amerike vlade prema Karadiu i, na kraju, uvjete primjene dogovora. Karadi se obavezuje da e definitivno napustiti sve politike funkcije u roku od devedeset dana, dae odustati, s neposrednim uinkom (tj. 5. novembra), od svakog donoenja politikih ili ekonomskihodlukailionihkojeseodnosenavojneoperacije,seljenjestanovnitva.Karadiemoratipostati nevidljiv:Onesepovuinanekomjesto,usmenodogovorenoizmeudvijustrana"obavezujuisedanee napustiti bivu Jugoslaviju". Od amerike vlade primit e iznos od 600 000 dolara u lokalnoj valuti" za sljedeih pet godina, a takoer ,,u vlasnitvo mjesto za stanovanje" i raspolagate ,,s najmanje est osoba da tite njegovu sigurnost". Napokon, amerika vlada obavijestite Karadia o svakoj opasnosti koja bi mogla povrijediti njegovu sigurnost". Ugovor se moe raskinuti zajednikim dogovorom" ili jednostrano na inicijativuVladeSADa". Od jula, dravni tuitelj Richard Goldstone nastavio je svoje istraivanje. Usred mirovnih pregovora, 16. novembra 1995., on najavljuje da je podignuta nova optunica protiv Karadia i Mladia za genocid, ovaj put na temelju pokolja u Srebrenici. Velike sile smatraju da je taj trenutak vrlo loe odabran i boje se reakcije Karadia i Mladia o kojima ovisi provoenje svakog mirovnog ugovora. Kao to e to uiniti etiri godine poslije, kad bude okrivljen Miloevi, Rusija alje u Hag svojeg izaslanika da trai od tuitelja obustavu kaznenog progona. Goldstone se suprotstavlja tom zahtjevu. Pet dana poslije, Amerikanci su trijumfalno najavilimirovnidogovor. Mnogitadastrahujudajemirzapeaennatetupravde,podcijenutajneamnestijenajodgovornijih.
69 Holbrooke Richard, To End a War, Random House, New York, 1999., str 226.Holbrooke Richard, To End a War, RandomHouse,NewYork,1999.,str226.

Povijest obiluje takvim sluajevima. Tim vie to pitanje ratnih zloinaca, prebaenih u sferu nezgodnih tema, zauzimateknekolikoredakauDejtonskomugovoru.Svesustranestrogoopomenutedaucijelostisurauju" s Hakim sudom, kako u prikupljanju dokaza tako i u uhienju optuenih. Ali dogovor prije svega odreuje da osobe koje ICTY optui budu iskljuene iz politikog ivota". A meunarodne snage, koje e uskoro pod zastavom NATOa biti poslane da promatraju i bdiju" nad provoenjem dogovora, imaju ovlasti, ali nikako i obavezu"dauhiteratnezloince.IzgledadasusepotvrdilaEagleburgerovapredvianja. U Parizu, 14. decembra, za vrijeme slubenog potpisivanja mirovnih ugovora sklopljenih u Daytonu, Billa Clintona zabrinjavainjenica da Karadi i Mladi mogu tetiti jer su jo uvijek na vlasti i estoko se protive miru ugovorenom bez njihove privole. No njihovo pristajanje na mirovne ugovore neophodno je za neposrednoslanjeezdesethiljadaNATOovihvojnika.OntadapodsjeaMiloeviadajeonjamacdogovorai da je obavezan nastaviti vriti sve potrebne pritiske kako bi osigurao pristanak dvojice optuenih. Upozorava ga: Ja vas smatram odgovornim za sigurnost mojih dvadeset hiljada marinaca." Ali Clinton daje prioritet Karadievu i Mladievu svrgavanju s vlasti i u Parizu se zalae za brzo organiziranje izbora u Bosni i Hercegovini.NiWashingtonninjegovipartnerinepomiljajutadanauhienje. Sjedinjene Amerike Drave nisu jedine koje misle da bi uhienje Karadia ili Mladia dovelo u opasnost njihove trupe. Svi zahtijevaju mandat koji maksimalno ograniava opasnosti. A za veinu vojnika uhienje ratnih zloinaca znailo bi opredjeljivanje u sukobu". Vojske nerado provode akcije sudske policije. One ne ele biti shvaene kao pomonici meunarodne pravde. U sluaju uhienja, boje se odmazde, uzimanja talaca ili pobune nacionalistikih Srba, to bi izazvalo opasnost ruenja mirovnog dogovora". Haki sud ne moe, dakle, poput suda u Nrnbergu raunati na pomo saveznikih vojnih snaga u izruivanju optuenika i dokaza. Kad se ezdeset hiljada NATOovih vojnika poetkom 1996. rasporeuje po Bosni i Hercegovini, najmonija vojska svijeta nema pravo provoditi ofenzivne akcije kako bi uhvatila jednog okrivljenika u bijegu. Ratko Mladi, jo uvijek glavni zapovjednik snaga bosanskih Srba, ruga se pristanku da se nita ne uini". On u martu1996.odlazinajedandanskijanjanasarajevskimbrdimaipotvrujepredtelevizijskimkameramadase nimalonebojiuhienja.RadovanKaradiivinaPalamakaoslobodanovjek.Svakogdanaizsvojevileodlazi uured,predravnodunimpogledimaNATOovihpatrola.OnjejouvijekpredsjedniksrpskogentitetauBosni. Nastavlja politiko djelovanje, prisustvuje zasjedanju Skuptine bosanskih Srba i sjednicama svoje strankeiji jetakoerpredsjednik.Tajniugovorod5.novembra,akojeuopeautentian,dotadanijebioispotovan. Uoi prvih poslijeratnih izbora, predvienih za 14. septembra 1996., Karadi i Mladi daleko su od toga da buduneutralizirani,kaotojetraioClinton.DioBosneiHercegovinedodijeljenSrbimaprekrivenjeplakatima s Karadievim likom. Optuenik se eli kandidirati i ima sve izglede da pobijedi. Koristi se televizijom i medijima koje jo uvijek kontrolira kako bi sprijeio svaki oblik pomirenja. Dejtonski proces na putu je da zastrani.Washington,upanici,nastojiudaljitiKaradiaizpolitikeiizBosne.Amerikancitadapokazujuveliku diplomatsku domiljatost kako bi neutralizirali Karadia, a da se ne moraju sluiti sredstvima prinude kojima, naime,raspolau.Jeruhienjenedolaziuobzir. Potkraj proljea 1996., Amerikanci djeluju na dvjema frontama. State Department alje nekoliko puta u Beograd svojeg pomonika zaduenog za europske poslove Johna Kornbluma da od Miloevia dobije Karadievo povlaenje iz politikog ivota. Ali Miloevi se ogluuje na to. Amerikanci se tada, istodobno, pokuavaju pribliiti Karadiu. Jedan od naina da ga uklone bilo bi uvjeriti ga da svojevoljno otie u Hag. VrijemepritiejerSudza26.junanajavljujeotvaranjejavnesudbeneraspraveopredmetuKaradii Mladi"nakojojbiuosnovnimcrtamatrebalebitiizneseneoptubekojeihterete. Uzamjenuza
70

70 ICTY nije bio ovlaten suditi u odsutnosti, ovo zasjedanje, organizirano primjenomlanka 61., Pravilnika o postupku, prije svega ima namjeru obavijestiti javnost o pojedinostima zloina za koje se optueni progone. Ono se odrava uoi prvegodinjicepokoljauSrebrenici.

dobrovoljnupredaju,obeavajumunekepovlasticeirevizijuoptunice.NjihovjeizaslanikBiliStuebner,agent amerike vojne obavjetajne slube koji je meu prvima stigao na Sud gdje je postao glavni savjetnik glavnog tuitelja Richarda Goldstona. Da bi izvrio svoju tajnu misiju, Stuebner nekoliko mjeseci naputa ICTY i pridruuje se, poetkom proljea 1966. misiji OSCEa, zaduenoj da pripremi prve poslijeratne izbore u Bosni. Utoime,on sevieputatokommajasusreesKaradiem.Dabipostigaosvojeciljeve,Amerikanacuvjerava Karadia da mu prijeti opasnost i nastupa kao jamac njegova fizikog integriteta u sluaju dogovora.ini se dajeKaradizagrizaomamac.Upismuupuenomsvojojdjeciujunu1996.,povjeravaim svoje strahove dae ga, ako ga NATO uhiti, ubiti jedan od njegovih tjelesnihuvara za kojeg pretpostavlja da je plaenik Slobodana Miloevia. Stuebner se bez sumnje nije morao truditi kako bi ga uvjerio da bi ga Miloevi radije ubio nego ga pustio da ode u Hag otkriti njihove tajne. Jer Karadi bi mogao biti tetan kako bi se obranio od optubi koje ga terete, a osobito onih za genocid zbog pokolja u Srebrenici, on bi mogao tvrditi i potruditi se dokazati da je on samo potpisao i preuzeo na sebe odluku donesenu u Beogradu, aije je izvrenjepovjerenovojsci. AliKaradinemanamjerugovoritijeronsenenamjeravapredatiakouoptubiostaneoptubazagenocid.A ima i drugih zahtjeva. U oekivanju svojeg procesa, eli stanovati u hotelu u Hagu i imati kontakt s tiskom. Umjesto hotela, ozbiljno se prouavala mogunost kunog pritvora, ali je na kraju odbaena zbog trokova i odbijanja Nizozemaca da preuzmu brigu o sigurnosti. Karadiu je zatim predloeno da se smjesti u jednoj od NATOovih baza gdje bi mogao, u oekivanju suenja, pripremati svoju obranu. Ako su Amerikanci preuzeli inicijativu pregovaranja, njihovi su saveznici takoer raspoloeni razmotriti sve formule koje bi im omoguile da izbjegnu rizinu operaciju uhienja. Ali Karadi odugovlai. Nije uvjeren da je usred amerike izborne godine stvarno izloen mogunosti uhienja. A posebno je uvjeren da se nikome ne uri da on ode u Hag iznijetisvojuverzijuoSrebreniciiodgovornostiutomgenocidu. Za vrijeme svojih pregovora s Karadiem Stuebner, potkraj maja, alje poruku predsjedniku Suda Antoniju CasseseupredlauimudadoenaPalesusrestisesodvjetnikomoptuenoga.Dabipripremiosvojuobranu, Karadi angaira njujorkog odvjetnika koji sebe naziva Aaronom Richardom ili udnije Gospodinom Golubom. Talijanski sudac odbija taj susret. Ne eli dopustiti da bude ulovljen u zamku i nae se pred jednim bjeguncem.Cassese5.juna1996.zapoinjeslubeni,veodavnopredviendvodnevniposjetSarajevu.imje predveerstigaouhotel,primausvojojsobipozivamerikogpotpukovnikadadoenaPalekakobisesusreo sKaradievimodvjetnikom.ObeavamuNATOovupratnjuinagovaragadakreneodmahiliujutro.Cassese odbija poziv. Inzistirajui, ameriki oficir ponovno zove poslije naveer. Cassese obeava da e se posavjetovati sa Stuebnerom. Sutradan ujutro isto zahtijeva i Stuebner. Predsjednik ICTYa napokon poputa. On ni trenutka ne sumnja da se Amerikancima uri djelovati prije odravanja sudske rasprave o sluaju Karadi", koju su suci sazvali upravo kako bi na svoj nain obiljeili prvu godinjicu tragedije u Srebrenici i podsjetili svijet da takvi zloini ne mogu ostati nekanjeni. Meutim, ako se rasprava koja je trebala trajati do U. jula odri, bite im teko prisiliti Sud na neke nagodbe u cilju revizije optunice. Cassese je prihvatio da se susretne s odvjetnikom pod uvjetom da susret ostane tajan i da se organizira na sigurnome mjestu, u nazonosti dvaju svjedoka. Malo prije podneva, 6. juna, odlazi u Glavni stoer Meunarodnih snaga (IFOR). Ameriki odvjetnik gaeka, ali zahtijeva susret uetiri oka. Cassese upozorava da on nije doao pregovarati, nego izloiti funkcioniranje Suda i uvjeriti ga da nije rije o protusrpskoj ustanovi. Odvjetnik strpljivo slua talijanskogsuca.Nakrajusastanka,postavljapitanje:Postojilimogunostdatuiteljodbacioptube?Postoji li mogunost da Sud odgodi poetak postupka 61 koji se odnosi na sluaj Karadia i Mladia?" Cassese odgovara: Ne, ne postoji ta mogunost. Sud je ve odredio datum i nitko se ne moe uplitati u njegovu odluku." Gospodin Golub obavjetava da eli prisustvovati raspravi. Antonio Cassese mu objanjava da sigurno moe dobiti mjesto u galeriji za javnost. A Golub dodaje: Je li Sud raspoloen voditi rauna o dobrotvornim akcijamajednogavoekojijeujednomtjednupustionaslobodudvijehiljadeosoba?" Predsjednik ICTYa potvruje da bi suci, doista, mogli voditi rauna o olakavajuim okolnostima u procjeni kazne, u sluaju da bude osuen. Golub se raspituje o izgledima da njegov klijent postigne putanje na privremenu slobodu u oekivanju procesa. Cassese odvraa: Ne, optuenik mora biti zadran u zatvoru za vrijeme cijele pripremne faze procesa, koliko god ona trajala." Zatim ukazuje da je formula nadziranog

boravita, koja je bila doputena hrvatskom generalu Tihomiru Blakiu, prvom optuenome koji se predao, sada iskljuena. Golub predlae Casseseu da ostanu u kontaktu. Predsjednik suda otklanja prijedlog i zakljuujerazgovor. Gospodin Golub nestaje kao to se i pojavio. A Karadi, pjesnik s planina, koji je siao u grad da bi postao psihijatar, a zatim gospodar rata, nije vie pokazivao ni najmanju urbu da trampi svoju slobodu. Stuebner i njegovi ameriki mentori prebacuju krivnju na Cassesea koji je nekoliko dana poslije gorljivo zastupao stvar meunarodne pravde na Konferenciji u Firenci, 13. i 14. juna, posveenoj Bosni i Hercegovini i primjeni mirovnog ugovora. Pitanje ratnih zloinaca nije tu prioritet i Antonio Cassese, pozvan preko volje, bio je stavljen meu posljednje sudionike. Ali Talijan je u Firenci kod kue i, od svojeg dolaska, on saziva tisak i poziva na uhienje Karadia i Mladia. Sutradan, u svojem pozdravnom govoru pred publikom ministara, kritizira NATOove snage koje odbijaju izvriti nalog za uhienje. Meunarodni dunosnici zbunjeni su. Jedan diodelegacijeBosneiHercegovinepljeskaojenakrajumojegagovora.Zatimjenastupilatiina,grobnatiina. Dvorana je bila u oku. Talijanski ministar vanjskih poslova Lamberto Dini, koji je predsjedao i kojeg sam poznavao, takoer je izgledao nezadovoljno. Pogledao me je i uzeo rije: 'Nakon govora predsjednika Cassesea moramo ponovno proijeniti cijelu situaciju.' Sjednica je prekinuta i jedan mi je veleposlanik priao da mi kae: 'Zna, Nino, bio si u krivu jer su Amerikanci bijesni. Zato si rekao toliko stvari protiv njih?'" sjea se Cassese. Ministri su u svojoj zakljunoj deklaraciji prisiljeni spomenuti Karadia i ICTY. No oni se zadovoljavaju time da pozovu Karadia na povlaenje s politike scene ve prije izbora", a ne na njegovo uhienje. Nakon povratka u Hag Cassese doznaje da mu glavni tuitelj Richard Goldstone i njegov pomonik Graham Blewitt predbacuju da je osujetio pokuaj Karadieve predaje pozivajui na njegovo uhienje. On nije bio uhien jer to amerike vlasti nisu htjele zbog politikih razloga", uzvraa devet godina poslije Antonio Cassese kad ga Graham Blewitt, koji je napustio ICTY, i Bili Stuebner nastavljaju optuivati, ali ovaj put javno, da je 1996. dopustio Karadiu da izmakne pravdi. Veliki branitelj meunarodnog prava i nezavisnosti pravosua, talijanski je sudac nadasve pokazao da je bilo uzaludno zamiljati da se s ICTYem moe pregovarati o bilo kakvoj nekanjivosti. Dva tjedna nakon njegova apela na Konferenciji u Firenci, medijski odjek sudske rasprave o sluaju Karadi i Mladi", koju je pratilo stotinjak novinara pristiglih krajem juna i poetkomjula1996.uHag,odvraasvakinovipokuajdasenavedeSuddaodustaneodprogonaKaradiaza genocid. Na kraju sasluanja brojnih svjedoka i iznoenja dokaza, Sudsko vijee ICTYa, 11. jula 1996., potvrujesveoptubeiponovnoizdajemeunarodninalogzauhienjedvojiceokrivljenih.
71 72

U slijepoj ulici, Washington odluuje u Miloevievu sluaju zaigrati na kartu Richarda Holbrooka. Tvorac Dejtonskog sporazuma stie u Beograd 17. jula 1996. Holbrookeova misija sastoji se u postizanju svrgavanja Karadia s vlasti, a ne njegova izruivanja Hagu. State Department to priznaje. Izruiti ih Hagu u lisiinama, bilo bi dobro rjeenje. Jedan je od naih ciljeva vidjeti ih u Hagu. Ali evo to ja mislim. Budimo pragmatini i realistini: ja mislim da bi, za poetak, bilo dobro, primjerice, da Karadi bude smijenjen sa svojeg poloaja i da mu se ukinu ovlasti u stranci. On mora odustati od svoje uloge ili biti na to prisiljen, a tako lien i svojeg utjecaja.MimislimodabibiloidealnodaobojicabududalekoodBosne,takodavienemoguvritiutjecajza vrijemeizbornekampanje",izjavljujeutiskunjegovglasnogovornik,15.jula1996. Prvi susret izmeu Holbrooka i Miloevia, 17. jula u Beogradu, zavrava neuspjehom. Amerikanac odlazi i vraasesutradanposlijepodneusrpskuprijestolnicu.Miloevijesazvaodvojicunajviihdunosnika 71KlarinMirkoiVidakoviMina,Unatosvemu,desetprvihgodinaTribunala,SenseTV,Hag,2003.
72 Ove optube objavljene su 24. juna 2005. u nizozemskom dnevnom listu NRC Handelsblad. List nije smatrao pogodnim pruiti pravo na odgovor Antoniju Casseseu i objaviti pismo koje je poslao glavnom uredniku redakcije, pismo ukojemuprepriavasvojsusretuSarajevusKaradievimodvjetnikom.

bosanskih Srba nakon Karadia, Momila Krajinika i Aleksu Buhu. Pregovori traju deset sati. Dogovor koji predlae Holbrooke trai smjenjivanje Karadia s poloaja predsjednika srpskog entiteta u Bosni i nacionalistike partije na vlasti. Ali on takoer trai i odlazak Karadia iz Bosne. Zato ga ne poaljete njegovojmajciibratukrijumaruunjegovorodnoselouCrnojGori?"izjavljujeHolbrookezavrijemerasprave. Ali nitko u dvorani nije u stanju zahtijevati od Karadia da tiho ode, iako Hag nije jedno od odredita. Karadi ne eli napustiti ni Bosnu ni rukovoenje svojom strankom. Ratni zloinac, koji ostaje na Palama, faksomilitelefonomprimaprijedloge.Onsemrgodi.Alinjegovanacionalistikapartijauopasnostijedabude zabranjena na izborima i rasputena. Napokon se postie nekakav sporazum. Miloevi helikopterom alje efa svojih tajnih slubi Jovicu Staniia na Pale da dobije Karadiev potpis. Snage NATOa ekaju ga da ga otprate do kue optuenoga koji potpisuje dokument. Stanii se nou vraa u Beograd. Sutradan ujutro, Holbrooke saziva konferenciju za novinstvo. Pred televizijskim kamerama on mae izjavom potpisanom Karadievom rukom i parafrazira je: Od jutros, Radovan Karadi nije vie predsjednik Republike Srpske, on je odustao od svojeg poloaja i od svih svojih ovlasti. Gospodin Karadi prihvaa takoer da odmah i definitivnoodustaneodsvakogpolitikogdjelovanja.Neesepojavljivatiujavnosti,naradijuiliteleviziji,nee ni na kakav nain sudjelovati na izborima. On dobro zna da je upravo potpisao kraj svoje politike karijere. I poevioddanas,KaradijeodustaoodpoloajapredsjednikaSDSaiodsvihfunkcija,ovlastiiodgovornosti kojeiztogaproizlaze."
73

Sporazum je predviao da Karadi potpuno nestane iz politikog ivota, a u zamjenue SDS sudjelovati na izborima. Kad je dobio konaan tekst sporazuma, Holbrooke je izjavio: 'Dobro, SDS ide na izbore, a za Karadia ICTY vie ne postoji'", tvrdi Aleksa Buha, koji je u Beogradu bio na pregovorima. Holbrooke demantira. Mi elimo vidjeti Karadia i Mladia, optuene za ratne zloine, kako odgovaraju za svoja djela u Hagu. To je na dugoroni cilj. Budui da se nije moglo zahtijevati od NATOsnaga da bismo postigli svoj cilj, moratemo postupati u fazama. Za poetak Karadi treba napustiti Pale jer dok je na Palama,ak i ako je nevidljiv,ak i ako ostaje izvan politikog i javnog ivota, moji kolege i ja ne osjeamo se ugodno", objanjava on 22. jula 1996. na amerikoj mrei PBS. Ali Karadiev dugi bijeg samo e pothranjivati, tijekom godina, sumnje u obeanja dana u Daytonu ili naknade odobrene Karadiu u zamjenu za dogovor 18. jula 1996. Otadae javnost govoriti o tajnom dogovoru HolbrookeKaradi, za koji se pretpostavlja da jami njegovu nekanjivost. Karadi i njegova obitelj nee prestati potvrivati njegovo postojanje, spominjui ga radije kao gentlemanagreement,viekaodanurijenegolinapisanipotpisansporazum.
74

Francuskoamerikasuparnitva

Holbrookovo putovanje svjedoi o volji Washingtona da nae alternativu uhienju. Ni Pariz ni London nisu imali nikakva prigovora. Karadi i Mladi ostaju jamci mira, njegovu provoenju na terenu. Mnoge vlade misle dae oni, kad budu svrgnuti s vlasti, izgubiti svoj politiki utjecaj i biti zaboravljeni. Za veinu, to bi bilo najbolje rjeenje. Politika hrabrost zahtijevala je da budu uhieni bez odgaanja jer ih je pravosue kazneno progonilo za masovne zloine i jer je njihova sloboda i njihova nekanjenost uvreda za rtve krenje zadane rijei. Realpolitika je, naprotiv, htjela da ne budu uznemiravani dok ne prijee provoenje Dejtonskog sporazuma. Zapadne vlade smatraju da tako rade na brzom uvrivanju mira pa makar i pod cijenu zaborava patnji jedne zemlje i naroda izloenog gotovo etiri godine strahotama itava arsenala zloina protiv ovjenosti. Upregnuvi se da kazne glavne odgovorne za takve zloine, meunarodno pravosue tei unaprijediti trajan mir. Ne bez humora, jedan je francuski pravnik u Hagu naglasio da je taka spoticanja izmeu politike i meunarodnog pravosua u usklaivanju vremena. Magistrati misle da ne moe biti nacionalnogpomirenjabezpravde.AprofesormeunarodnogpravaMarioBettatiobjanjava:Pravda
73HolbrookeRichard,ibid.Str.342343.

74ZariMiroslav,Holbrookegovoriistinu,Veernjenovosti,Beograd,2.marta2004.

je obavezan put za utvrivanje, u oima svih, istine o jednom bolnom razdoblju povijesti jedne zemlje i o hukaimatihtragedija.Utomesumiripravdanerazdvojivi."Notakverijeiizazivajuprezirpragmatiara,ak i kad izbjegavaju to javno pokazati radije se grubo rugajui u krugovima koji su ve u to uvjereni, uz rizik da sablazne neke zabludjele sluatelje, od kojihe im se neki na kraju, usred jednodunog odobravanja, i sami pridruiti. Jer u svim velikim odlukama drava, a pogotovo kad je rije o miru, moral" ne mora ni u kojem sluaju biti prepreka realizmu koji bi prema njima ovisio o nekom viem moralu i bdio, ljubomorno i mjerodavno,nadpravimvitalniminteresimakojepravdazanemaruje. Karadi je prisiljen ustupiti mjesto Biljani Plavi, izabranoj za predsjednicu srpskog entiteta u Bosni nakon izbora 14. septembra 1996. Zaduena za uvrivanje mirovnog procesa u srpskom entitetu unutar BiH, ona takoer pripada krugu krajnjih nacionalista. Zbog toga to je pridonijela da zemlja ogrezne u krvi, ICTY je u aprilu 2000. optuio bivu Karadievu zamjenicu za genocid i osudio, nakon njezina priznanja krivnje, na jedanaest godina zatvora za zloine protiv ovjenosti. Mladi je 9. novembra 1996. smijenjen sa svojeg poloaja vojnog zapovjednika snaga bosanskih Srba koji je do tada zadrao. Ali njihovi najblii suradnici ostaju na poloaju. Karadi stanuje u svojem domu na Palama, u francuskom sektoru. A Mladi u svojem glavnom tabu kod Han Pijeska, u amerikom sektoru. Meutim, nalozi za uhienje dvojice optuenih, kazneno progonjenihzagenocid,uruenisusnagamaNATOajoujanuaru1996.
75

Richard Goldstone odustaje. Louise Arbour ga nasljeuje od 1. oktobra 1966. i odluuje prodrmati zapadne prijestolnice. Lien sudske policije ICTY se mora osloniti na meunarodne snage u Bosni i Hercegovini ili na lokalne vlasti. Ali one nisu voljne uhititi vlastite ratne zloince koje tite iaste kao junake. Poruka prenesena Louisi Arbour u Glavnom stoeru NATOa, 17. oktobra 1966. jasna je: Kao prvo, NATO je kao svoju politiku odredio da nee uhiivati ratne zloince." Kanaanka to osuuje kao neprihvatljivo. U nezgodnom poloaju, NATO ini jednu gestu. Zapovjednitvo IFORa obavjetava svoje trupe 16. decembra 1996. da e od sada morati dovesti u zatvor sve osobe pod optubom s kojima dou u dodir u okviru svojih zadataka kako bi osiguralinjihovoprovoenjeusjediteICTYa.Aliujanuaru1997.zavrijemenovogsusretauGlavnomstoeru NATOa,LouiseArbouroptuujetrupedaizbjegavajunaiseoiuoisazloincimakakoihnebimoraliuhititi. I ona izaziva nekoliko diplomatskih incidenata. Naroito s Francuskom jer izjavljuje novinarima: Ratni se zloinciosjeajusavrenosigurnoufrancuskomsektoru."Parizukazujenaskretanjepravosudnogspektakla". Tom se formulom razbacuju svaki put kad neki tuitelj ili istrani sudac poziva medije kao svjedoke politikih pokuaja da se sprijei djelovanje sudstva. To je prvi refleks jedne politike klase koja postupno otkriva ogranienja koje uzrokuje meunarodno pravosue, naroito kada izae iz sudnica da bi se to isto pravosue kao ravnopravan sudionik pozvalo na meunarodnu scenu. Meunarodno pravosue koje se pokazuje predstavlja smetnju. Pariz, koji je prije tri godine igrao kljunu ulogu u stvaranju ICTYa, gleda 1996. g. s odreenim prezirom ovo ostvarenje koje se ve emancipiralo i htjelo bi predstavljati zapreku politikom realizmu.Ministarstvovanjskihposlova,Ministarstvoobrane,njihovipravnisavjetnici,svislonoizjavljuju:To nam nije bilo potrebno." Zapravo, oni se suprotstavljaju injenici da bi visoki dunosnici, efovi drava ali i vojnizapovjednici,ministri,paicijelevlade,jednogadanamoralipoloitiraunpravosuu,ito
75 Obrazlaui jedanaestogodinju kaznu, izreenu u februaru 2003., suci su naglasili da su meu olakavajuim okolnostima vodili rauna o grinji savjesti koju je izrazila Biljana Plavi. Optuena je ipak odbila to sama izraziti, za vrijeme sasluanja, prepustivi svojem odvjetniku, Kanaaninu Eugenu O'Sullivanu, brigu da to redigira i izgovori, u njezino ime, za vrijeme jedne konferencije za novinstvo u Hagu. Godinu dana poslije, Biljana Plavi zanijekala je svoja priznanja i odbijala svjedoiti u procesu protiv Miloevia o zloinakoj politici etnikogienja koje su Srbi provodili u Bosni. Za vrijeme jednog susreta u januru 2004. ona je izjavila Carli del Ponte: Nakon moje osude na jedanaest godina zatvora, mogu rei da sam nevina." Tuiteljstvo ICTYa prenijelo je sucima novu izjavu Biljane Plavi u kojoj porie svoja prethodna priznanja i trailo da se ponovno otvori njezin predmet. Suci su zanemarili zahtjev tuiteljstva. Prebaena u jedan enski zatvor u vedskoj, Biljana Plavi, koja sada ima sedamdeset est godina, alila se vie puta da je dre s kriminalkama, prostitutkama i ovisnicama". Iznosei argument svoje dobi podnijela je vei broj zahtjeva za smanjenjem kaznekojesuvedskevlastidosadaodbacivale.

meunarodnom, iako su tada djelovali u slubi svojih drava. Pariz nije iznimka. Anglosaksonski politiki dunosnicialesenauplitanjeHaga"ipriznajudaSudznatnokomplicirasituaciju". Protesti Louise Arbour smetaju. Odbijanje da pridonesu lovu na ratne zloince teti vjerodostojnosti meunarodnih snaga. Amerikanci, Britanci, Francuzi, Nizozemci i Nijemci pokuavaju nai neko rjeenje. Stvorena je jedna radna skupina koja u prvom polugoditu 1997. razmilja ,,o pravnim aspektima slube, o razmjerima snage, o broju operacija koje bi ona zahtijevala, o potencijalnim metama, o koliini potrebnih obavijesti, o trajanju misije i o ulozi koju e tuitelj biti pozvan igrati u okviru ovog procesa". Roena je koalicija Amber Star. Postupno, neke vlade shvaaju interes koji bi mogle imati od sudjelovanja u uhienjima. Posebno onemoguujui malim lokalnim gospodarima rata, koji se esto protive primjenjivanju mirovnih sporazuma, da tete. Onaj kojega se Louise Arbour sprema okriviti za genocid nalazi se na mjestu zapovjednika policije u Prijedoru. To je Simo Drljaa, ovjek koji uzrokuje ozbiljne probleme britanskim trupama, poslanima u sjeverozapadni sektor Bosne. Sredinom marta Louise Arbour daje im nalog za uhienje koji nije javno objavila, suprotno uobiajenoj proceduri, kako bi ostavila NATOu vremena da se organizira. Reakcija je estoka. Vie vlada trai od glavne tuiteljice da povue potez. Madeleine Albright, upravo imenovana na elo amerikog State Departmenta, pokuava je urazumiti 28. maja. Louise Arbour ne eli ni utiiprijetidaeiznijetistvarnavidjelo.
76

Devetog jula 1997. na sastanku na vrhu u Madridu, zemlje NATOa ovlastile su trupe rasporeene u Bosni da pristupe uhienju. Odmah je potpisan protokol izmeu Glavnog stoera NATOa u Europi (SHAPE) i Ureda tuitelja ICTYa. Desetog jula 1997. britanske trupe provode prvu operaciju uhienja po nalogu ICTYa. U toj operaciji Simo Drljaa pogiba. Uhien je Milan Kovaevi, zajedno s njim optuen i kazneno progonjen za genocid. Stvorena je odreena dinamika. U devet godina misije NATOa na Balkanu bite uhvaeno i poslano uHagtridesetakoptuenih. AlitosenijeodnosilonaRadovanaKaradiaiRatkaMladia.
77 78

Ratko Mladi je u meuvremenu napustio Bosnu i Hercegovinu. Sedamnaestog marta 1997., upravo onog dana kad je novi ICTYev nalog predan NATOu, on je nestao iz svojeg glavnog taba u Crnoj Rijeci, kod Han Pijeska, u amerikom sektoru, i stigao u Beograd. Najvjerniji lanovi Mladieve vojne pratnje zadueni za njegovu osobnu sigurnost slijedili su ga u Srbiju. On e se samo povremeno vraati u Bosnu, na nekoliko kratkih boravaka, da posjeti svoju obitelj u rodnom kraju u Kalinoviku ili na pogreb brata Milivoja, 24.juna 2001., to nee izazvati nikakvo djelovanje NATOovih snaga. U toku su i intenzivni pregovori kako bi se postigaoodlazakRadovanaKaradia. Dvadesetog marta 1997. Radovan Karadi obavijeten je o trenutanim raspravama koje se vode u krugu koalicije Amber Star. Jedan francuski asnik otkrio mu je pojedinosti. Od svojeg dolaska u Bosnu 1995. zapovjednik Herve Gourmelon odravao je veze s tim ratnim zloincem. Nakon dolaska NAT0snaga francuska vojna obavjetajna sluba odluila je iskoristiti tu vezu. Od tada se Gourmelon po zadatku redovito via s Karadiem na Palama, s ciljem da ga uvjeri da se preda Sudu. Znajui ve neko vrijeme za to, Amerikanci nadziru francuskogasnika. Ulovili su ga u zamku istog dana kad, prema njegovim iskazima, pokuava odvesti Karadia da se preda francuskim vojnicima. Amerikanci ele preuzeti od Francuza inicijativu pregovaranja s Karadiem. Izbori u decembru 1996. osigurali su Clintonu drugi mandat. Washington se ponovno poeo potpuno angairati u Bosni i Hercegovini. Ako Karadi odlui jednog dana otputovati u Hag, oni ele imati glavnu rije u pregovorima. No Gourmelonova prisutnost smeta Amerikancima jer Karadi previe govori. Bjegunacje,naime,povjeriofrancuskomoficirudajedobioodamerikihvlastiobeanjedaneebitiposlanu HagakonebudekrioDejtonskisporazum.Karadijeakpripremiofilmskiintervju,snimljenujanuaru1997. naPalama,kojijenjegovarodbinastrogouvala,u
76AmberStarbitepreimenovan,unovembru1998,uFerventArcher,izatimproirennajodvijezemljeItalijui panjolsku,abrojnjezinihlanovanasedam.77Udecembru2004.snageNATOazamijenjenesueuropskimsnagama. 78HolbrookeRichard,ibid,str.338.

kojem izjavljuje: Prijestolnica Nizozemske nee imati povlasticu da me ugosti. Richard Holbrooke predloio mi je kompromis da se povuem u anonimnost u zamjenu za ameriku zatitu od Hakog suda. Ja sam potovao svoj dio, a do sada i Amerikanci svoj." Gourmelonu je doputeno da ostane u Sarajevu, ali pod uvjetom da se prestane viati s Karadiem i da dijeli svoje informacije sa saveznicima. Sada je amerikim izaslanicimaputslobodan.
79 80

Dvadesetsedmogmaja1997.petnaestlideraAtlantskogsavezapotpisujeuParizusporazumizmeuNATOai Rusije, uprisutnosti Borisa Jeljcina. U vrtovima Elizejske palae Jacques Chirac, Bili Clinton,Helmut Kohl i novi britanski premijer Tonv Blair, susreu se zasebno. Chirac koji je postao predsjednik u proljee 1995., uoi genocidauSrebrenici,nezadovoljanjetosumudvafrancuskapilota,taociSrbadodecembra1995.,vraena u loem stanju i spreman je na borbu. Mladi se sklonio u Beograd, ali Karadi je jo uvijek na Palama. On je osim toga upravo u aprilu dao intervju grkoj televiziji. Svi znaju gdje se nalazi. Doao je trenutak njegova uhienja. Clinton bodri Francuze da oni provedu operaciju. Chirac odbija da njegovi vojnici djeluju sami. On trai ameriko sudjelovanje i spreman je dozvoliti da marinci djeluju u francuskom sektoru kako bi se uhitio Karadi. Clinton oklijeva zbog opasnosti za ljudske ivote i naglaava da operacija ne moe biti provedena, a da se ne obavijeste Rusi. Chirac se protivi Moskva se dotad vrsto suprotstavljala Karadievu uhienju i pourit e se upozoriti bjegunca. Clinton inzistira, a Tony Blair ga podrava. Chirac napokon poputa. Pri jednom susretu, 29. februara 2000. u Elizejskoj palai, Jacques Chirac povjerava tuiteljici Carli dal Ponte: Karadi nije bio uhien zbog protivljenja Rusa. (...) Boris Jeljcin mi je rekao: 'Karadi zna previe stvari o Miloeviu.'(...)IupozoriomedaeposlatiaviondagaizvueizBosneakobudepotrebno,alidanikadanee dopustitidaKaradibudeuhien." efica amerike diplomacije, Madeleine Albright, koja prati Clintona u Parizu, zapoinje sljedeih dana posjet Balkanu. Trideset prvog maja 1997. ona u Banja Luci susree predsjednicu srpskog entiteta Biljanu Plavi. Madeleine Albright trai od nje da uvjeri Radovana Karadia da zamijeni Bosnu za neko daleko izbjeglitvo kao alternativu suenju pred ICTYem". Neki tvrde da je dravna tajnica predloila Indiju, Srbiju i Crnu Goru, Junu Afriku, jednu od drava biveg Sovjetskog Saveza iliak Grku. Biljana Plavi odlazi sutradan na Pale. Karadibjesni.OnneelinapustitiBosnuiostavitiPlavikudaseizriitopokoravanaredbamaAmerikanaca. Optuuje je da iznevjerava srpsku stvar i iskljuuje je iz stranke. Poetkom augusta 1997. Karadi izaziva Amerikance. Dok je Holbrooke u posjetu Balkanu, on na Palama daje intervju minhenskim novinama Siiddeutsche Zeitung, pod naslovom Ja nisamudovite, u kojem kae da je spreman podvrgnuti se suenju pod uvjetom da se njegovo suenje odrava pred sudovima bosanskih Srba. Razgovor je objavljen 8. augusta, na dan kad je Holbrooke stigao u Beograd. Novi dravni tajnik zaduen za europske poslove bijesan je. Karadi je prepreka miru. On i njegov klan pokuavaju dovesti u manjinu one koji, u bosanskosrpskom taboru, podravaju reforme, zbog ega se predvia slab uspjeh na novim parlamentarnim izborima raspisanimazasredinuoktobra.PremamiljenjuWashingtona,Karadiatrebadefinitivnoneutralizirati.
81

Devetog augusta 1997. Miloevi je ponovno primio Holbrooka u Bijelom dvoru. Pridruio im se Krajinik. Bez otezanjaHolbrookepodnosikopijuKaradievogintervjuadvojicinajviihsrpskihdunosnika,kojimupriznaju oitokrenjeodredabadogovoraod18.jula1996.Takvipostupcipoveavajuizgledezavojnomakcijomkako biseKaradiaizvelopredSud",upozoravaihAmerikanac.AliMiloeviprijeti:Akovibudetedjelovali,toe bitivelikanesreazasve.Vaesenarodkajati."HolbrooketraijamstvodaeseKaradiizriitopridravati prologodinjih dogovora. Karadi bi mogao biti uhien ako se ne bude drao daleko od bosanskosrpske politike",izjavljujeHolbrookenaodlaskusasastanka.Bijelakuapodietonnekoliko
82

79 Naudet JeanBaptiste, Radovan Karadi, les secrets d'une traaue (Radovan Karadi, tajne jedne hajke), Le Nouvel Observateur,br.1951,28.marta2002. 80MasseJacques,Noscherscriminelsdeguerre(Naidragiratnizloinci),Flammarion,2006.,str.136. 81 Prema javnim izjavama Biljane Plavi s poetka augusta 1997. Takoer i prema razgovoru s Miloradom Bjelicom u tjednikuSlobodnaBosna,Sarajevo,8.jula2004,str.2324.

danaposlije. Prema njezinu glasnogovorniku Radovan Karadi, odgovoran za jedan od najgorih genocida nakon holokausta", ne smije vie igrati nikakvu politiku ulogu u Bosni.etrnaestog augusta 1997. u posjetu Palama ameriki general Wesley Clark, zapovjednik saveznikih snaga u Europi (SACEUR ), javno savjetuje optuenomedasepreda.Idodaje:Karadievidaninaslobodisuodbrojani."
83

Gledana izvana, ovaudna komunikacija izmeu Karadia i Amerikanaca preko medija, ostavlja dojam da se meunarodna zajednica trgnula. Louise Arbour eli vjerovati u mogunost uhienja bjegunca. General Clark, s kojim se sastaje 27. augusta, razbija sve njezine nade: Ako Karadi bude izruen Hagu, one tamo odati da jeuDaytonusklopljensporazumsWarrenomCristopherom(amerikimdravnimtajnikom;op.a.)daganee prepustiti Hagu." Zaprepatena, Arbour pita je li to istina. Ameriki general nijee ne objanjavajui to bi moglonavestiKaradianatakvetvrdnje.
84

Tokom cijelog susreta novi SACEUR pokazuje svoju nesklonost da snage NATOa u Bosni igraju ulogu pomagaa pravosua. Tvrdi da nastavak uhienja izaziva opasnost da pokrene trei svjetski rat", da izazove iroku kampanju, terora, nereda, prijetnji ija bi meta bili i civili i meunarodni predstavnici". I upozorava: Mi ne moemo sebi dopustiti da unitimo Dayton." Arbour ga podsjea da je trei svjetski rat" ve bio najavljen prije prvog uhienja, u julu. Ona naglaava da ta uhienja nisu vana samo za Sud, nego i za mir openito. Louise Arbour daleko je od pomisli da se velike sile spremaju izvui Karadia iz Bosne kako bi ga sklonileodmeunarodnogsuda. U septembru 1997. mjesec dana prije parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini, vojni atae pri ruskoj ambasadi u Beogradu, agent GRU, trai susret s Radovanom Karadiem u jednom manastiru kako bi mu ponudio azil uRusiji. On nagovara jednu od svojih veza, Petra Salapuru, pukovnika vojske bosanskih Srba, koji je bio pobonik Ratka Mladia u vrijeme Srebrenice, da prenese tu poruku Karadievoj obitelji. I Amerikanci nastavljaju pregovore. Nakon to su odstranili Gourmelona, traili su od Coddvja Shareara, ogora pomonika dravnog tajnika Stroba Talbotta, da sada on preuzme ulogu mamca za Karadia. Od ljeta, on ga pokuava nagovoriti da promijeni svoju odluku i prihvati ponudu koju mu je u maju prenijela Madeleine Albright da napusti Bosnu. Do posljednjeg je susreta dolo 14. oktobra 1997., na dan izbora u Bosni. Karadi leti zatim prekoSrbijeiCrneGore,neuRusiju,negouBjelorusiju,vojnimavionomkojijeunajmioBorisJeljcin.
85

Karadiuse nimalonesviaovoizgnanstvouLukaenkovuzemlju.Poetkom 1998.pakirakovegeivraase u Bosnu. Francuskoj nije nepoznat ni bijeg u Bjelorusiju ni povratak bjegunca u zemlju. Drugog aprila 1998. francuski i talijanski kontingenti NATOa, na slubi u sektoru Pale, oko etiristo ljudi uz blindirana vozila i helikoptere, zauzimaju tvornicu Famos u kojoj je Karadi imao svoj ured. Rezultat upada je zapljena oruja. Karadi shvaa da se vie nee moi, kao prije svojeg egzila, ponovno nastaniti u svojem sjeditu na Palama i kretati se pred oima sviju od ureda do svoje vile. Francuzi se boje kritike medija ako otkriju da je Karadiu jo uvijek doputeno slobodno etati zemljom natopljenom krvlju njegovih rtava. Od tada bjegunac postaje oprezan. Vie se gotovo i ne slui telefonom. Sto je vie mogue izbjegava Pale, gdje dolazi samo u kratke posjeteobitelji.PovlaiseutekodostupnapodrujasrpskogentitetauBosni,blizugranicesaCrnomGoromi Srbijom,gdjenijeuopasnostidasesusretnesnovinarima. Savjetovali su mu da se sakrije", objanjava mnogo godina poslije jedan od njegovih bliskih prijatelja. Prvih godina on je vrsto vjerovao u sklopljeni dogovor. ivio je udobno u svojem domu na Palama. Odlazio je redovitouPredsjednitvo(uBanjaLuku,nadrugikrajzemlje;op.a.).estojesusretaoNATOovevojnike
82HolbrookeRichard,ibid.str.355.

83SkraenoodSupremeAlliedCommanderEurope;vrhovnizapovjednikNATOsnagauEuropi,(op.ur.)
84 U Daytonu, 2. novembra 1995. Warren Christopher i Slobodan Miloevi razgovarali su o udaljavanju Karadia i Mladia. 85RadiseoGlavnojobavjetajnaupravaRuskeFederacijeGlavnojeRazvedovatel'nojeUpravlenie(GRU).(op.ur.)

kojiganikadanisupokualiuhititi.akikadjeputovaoizvanPala,nisunikadapokualizaustavitinjegovauto. (...) Uvjeren sam da on i dalje ivi normalno u jednoj od zemalja s kojima je sklopio ugovor. Ali najtee mu je biti odvojen od obitelji", pria Boidar Vuurevi, jedan od Karadievih suradnika. Desetog aprila,lanak u listu Le Monde, koji su namjestile" francuske tajne slube, otkriva da je Karadi navodno naao utoite u jednoj od istonih zemalja koja bi mogla biti Bjelorusija". Informacija je zastarjela, ali omoguava Francuzima daseopravdaju.
86

lanak u Le Mondeu dovodi u nezgodan poloaj Amerikance. Francuzi nisu nimalo zadovoljni Karadievim povratkom u njihov sektor, a Amerikanci su se uspjeli rijeiti Mladia koji je jo uvijek u izbjeglitvu u Srbiji. Amerikanci se boje da e Pariz otkriti zakulisne dogovore. Pariz rado optuuje Washington da se opire Karadievuuhienju.IFrancuzitopovjeravajuLouiseArbourprijednomsusretupoetkom1999.:Upravosu Amerikanci zahtijevali da Karadi ne bude uhien." Da bi odgovorili Francuze od iznoenja novih otkria, napadajuuoiposjetafrancuskogministraobraneAlainaRichardaWashingtonu. Dvadeset treeg aprila 1998. Washington Post naslovljuje: Tajni sastanak omoguava Karadiu da izbjegne uhienje,jedanjeFrancuznavodnoizazvaoneuspjehmisije."PrologodinjaaferaGourmelonobjavljujesena sva zvona, u obnovljenoj verziji. Jer detaljan plan Karadieva uhienja, ukljuujui i informacije, mape, grafikone i operativne podatke u obliku male naranaste knjiice debljine 1,5 cm", kao to je opisao Jeffrev Smith, ista su fikcija, Cilj operacije Amber Star nije nikada bilo uhienje Karadia, a Gourmelonova povjeravanja nisu se smatrala izdajom jer nije bio pozvan da napusti Bosnu, gdje je ostao do decembra 1997. Ali ameriki su dunosnici dobro pazili da to ne spomenu novinaru Washington Posta. Manipuliranje aferom Gourmelon pogodilo je cilj. Ako je Karadi jo uvijek na slobodi, to je zbog krivnje Francuza. U oima iroke javnosti, Francuzi od sada snose najveu odgovornost za neuhienje Karadia. Prema tome, anglosaksonski tisak ne prestaje sumnjiiti Francuze za urovanje sa Srbima, optuivati dvolinost i nedostatak pouzdanosti Francuza koji putaju da se po njihovou sektoru nesmetano kreu ratni zloinci". Ovakvo vienje, koje odolijeva vremenu, vraate se svaki put kad treba posluiti kao protutea glasinama o tajnom paktu izmeu Karadia i Amerikanaca, koje kriom poinju putati u medije srodnici optuenoga. Suparnitvo izmeu Francuza i Amerikanaca, kao meu zapadnim slubama, ponekad stvarno, ponekad prividno, sprijeite kroz vieoddesetgodinadaistinaizienavidjeloisluitekaoalibizaizostajenjerezultata.Tijekomdesetgodina, AmerikancievikatinasavglasdanemogusFrancuzimadijelitinikakvuinformacijuoratnimzloincimakako bi opravdali Karadiev bijeg koji se nastavlja. Zapravo, ni Francuzi ni Amerikanci niti njihovi saveznici nisu bili spremnipreuzetivoenjeoperacijekojasetadasmatralaprevierizinom.
87

Karadi,bogatiiutjecajnibjegunac

Svi napori koje je Washington poduzeo od proljea 1996. propali su Karadievim povratkom u Bosnu. Zaudo,SjedinjeneAmerikeDraveinjihovisaveznicinisuosiguralinaindazadreKaradiaizvanBosne.Na tajnainmudoputajudasevrati.Paipak,poeviodnjegovapovratkaizBjelorusije,Karadi,optuenprije skoro tri godine, poinje ivjeti u tajnosti. ini se da od tada potuje uvjete iz svoje izjave iz jula 1996. i zadovoljavaseobjavljivanjemknjigakaojedinimjavnimuzimanjemrijei.Aliprividiutomevara.AkoKaradi nedrivieusvojimrukamasudbinuBosne,onidaljeutjeenaposlovesrpskogentiteta.Zapadnjacinemogu toneznatiiinisedasetomeprilagoavaju.PostupniprestanakopasnostizaNATO
86RazgovorsBoidaromVuureviem,SlobodnaBosna,Sarajevo,21.decembra2006.,str.36.37. 87 Prosrpski stavovi francuskih vlasti, za koje su stalno optuivane, ne mogu opravdati to nepovjerenje jer takve stavove uvelike dijele i britanske vlasti. Za razliku od Francuske, vie knjiga je posveeno blagosti, dapae suuesnitvu visokih britanskih dunosnika u odnosu na Miloeviev reim. Zadnje objavljeno djelo: Hodge Carole, Britain and the Balkans, 1991untilthePresent,Routledge,London,NewYork,2006.

ovetrupeizaprocesmira,kojijenekouhienjemogloizazvatiprvihmjeseci,dapae,prvihgodinanakonrata, nijedoveodopromjenestrategije. Upozoren da mora postati nevidljiv, Karadi se dosauje u svojim brdiIma, daleko od bliskih ljudi. Sveee prelazi na drugu stranu granice gdje lima mnogo saveznika i gdje je i dalje vrlo popularan. U Crnoj Gori, njegovoj rodnoj zemlji, gdje jo ivi njegova majka i najvei dio njegove rodbine, jo uvijek nailazi na susretljivostvlasti.Uzto,lokalnosveenstvoiskazujemusvesrdnopotovanjeiuvijekjespremnoprihvatitiga u svojim nedostupnim manastirima u Crnoj Gori, kao i u Srbiji. Upravo pred silnom gomilom ! crkvenih dostojanstvenika i uzvanika, Karadi je 1997. u crnogorskom manastiru Otrog, proslavio krtenje svojeg prvog unuka. Jednako je siguran i | u Srbiji. Miloevieve tajne slube, koje su nadivjele izvlatenje svojeg efa, pruaju mu dragocjenu pomo. Tako Karadi moe redovito odlaziti u Beograd i prisustvovati roenju drugog unuka poetkom augusta 2002. Posvuda i se moe osloniti na mreu odanih ljudi koja ini njegovu tjelesnustrau,rukovodinjegovomzatitominjegovimputovanjima.Alitajeoperacijaskupa.Pogotovootkad jenapustioPale,stojistotinehiljadaeuragodinje,premazapadnimslubama. Karadi crpi iz blagajne Republike Srpske, srpskog entiteta u Bosni. Izmeu 1998. i 1999. stavljeno mu je na raspolaganjeviemilionaeura.SlobodanMiloevimaiosezadepipribaviomumilioneura.Umartu1998., upravo nakon Karadieva povratka u Bosnu, Momilo Krajinik, jedan od njegovih bivih glavnih pomagaa, trai, u pismu upuenom Nikoli ainoviu, tada Miloevievu zamjeniku premijera, milion eura kao udio u sudskoj zatiti" Radovana Karadia pred samoproglaenim sudom" u Hagu. Sljedeeg mjeseca, Beogradska banka, biva banka Slobodana Miloevia kojom upravlja njegova vjerna prijateljica Borka Vui, uplauje taj iznosuoblikuzajmanamijenjenogobnovisrpskogSarajeva"Komercijalnojbancisrpskog Sarajeva", na ruke Karadieva biveg ministra pravde Momila Mandia. Novac nikada nee biti vraen ni uplaen za rekonstrukciju dijela Sarajeva koji je ostao pod srpskom kontrolom. U dogovoru s predsjednikom VladeRepublikeSrpske,iznosjeprebaenzazatitubjegunca.
88

Cijela mrea javnih poduzea usmjerava dio svojih prihoda u Karadievu korist. Privatna su poduzea isto tako morala dati svoj prilog, ponekad silom, prinuena plaenicima iz Karadieve zatiene mree, pod izgovoromdasu,zahvaljujuipokroviteljstvubivegvodezavrijemeratamogli(nedoputeno)nagomilatisvoj kapital. Njegov prijatelj Dragomir Koji, bivi ef njegove policije, bio je jedan od glavnih davatelja. On tada upravlja Unipakom, poduzeem za razminiranje koje je nagomilalo milione dolara ugovorima o podzakupu s Roncom,amerikimpoduzeemizVirginije,specijaliziranimzahumanitarneoperacijerazminiravanja,akojeje subvencionirao State Department, i s grkim poduzeem kao to je IMI koje se koristilo europskim subvencijama.
89

ini se da ovo kolanje novca nije privuklo pozornost meunarodnih ustanova koje su toj zemlji donosile sredstva neposredno nakon rata, i koje su morale strogo nadzirati ne samo politike vlasti nego i kretanje i upotrebu dravnog novca. Velike sile, tako spremne neutralizirati Karadiev utjecaj nakon mirovnih sporazuma, nimalo se nisu zaudile vidjevi kako bliski suradnici Radovana Karadia nadziru najvei dio ekonomske moi srpskog entiteta u Bosni. Tek su se 2003., osam godina nakon njegove optube, zapadnjaci poeli zanimati za mreu financijske podrke Radovanu Karadiu. Ali bjegunac i dalje nastavlja dobivati mirovinupredsjednikasrpskogentitetakojijeosnovaoikojimjeupravljaozavrijemeetnikogienja.Initko mu ne osporava taj iznos. Meutim, sredinji mirovinski fond izraunao je njegove godinje prihode na temeljupoloajauslubiod6.aprila1992.do10.novembra2001,iakogaje1996.napoloajupredsjednika
88MomilaKrajinikaje2006.ICTYosudionadvadesetisedamgodinazatvorazbogzloinaprotivovjenostiuBosni. NikoliainoviusudisepredICTYemzazloineprotivovjenostinaKosovu,aMomilaMandiajebosanskopravosue optuilozazloineprotivovjenosti.89DragomirKojiesetekodsredine2003.pojavitinapopisuosobaosumnjienih dafinancirajuKaradievbijeg,akojimajezabranjenulazakuEuropskuunijuiuSAD.Prijetoga,Kojievuuinkovitostu operacijamarazminiranjaokoliceSarajevaviesuputapozdravljalipredstavnicimeunarodnezajednice,kojisu zaboravljalidasuKojiinjegoviljudisamisudjelovaliuminiranjukakobiodraliopsadubosanskeprijestolnice.

srpskog entiteta zamijenila Biljana Plavi. Karadi nije nikad nestao iz slubenih popisa: njegovi administra tivnidokumentiredovitoseauriraju,alijenikakomoraizdajemusvakegodineprofesionalnuiskaznicu. Konano, za svih ovih dvanaest godina bijega Karadi nije nikada prestao utjecati na politiki i ekonomski ivot srpskog entiteta u Bosni. Nemojte zamiljati da se on skriva u nekoj rupi kao Sadam Husein. On se slobodnokree,pie,viasvojuobitelj",estonaspodsjeaCarladelPonteneotkrivajuidaonimavremena aki zaprimanjesvojihljubavnica.NakonpovratkauBosnubjegunacseprestaosluiti telefonom.Odtadasa svojim blinjima komunicira porukama ili pismima. Njegova brojna pisma koja je NATO uhvatio svjedoe o Karadievoj djelatnosti na svim podrujima. On komentira politike dogaaje i aktualnosti, savjetuje financijske operacije i kupovanje zemljita, raspravlja o odravanju obiteljskog imutka, prenosi politike smjernice, daje zapovijedi u vezi sa svojom obranom.ini se da je Karadi prvih godina ozbiljno sumnjao u svojunekanjivost,takodasebaviopripremanjemsvojeobraneiosiguravanjemdananjojrademeunarodni odvjetnici i da za to budu plaeni. Pisma pokazuju da nema nikakvih tekoa u komuniciranju s bliskim osobama i da je nastavio odravati izravne kontakte sa svojom obitelji. Svakog januara, na dan svojega krtenja, sastaje se sa svojima. Mnoga od tih pisama omoguuju da se upoznaju njegove navike i da se predvide neka njegova premjetanja. Ona su takoer mogla dovesti do njegova hvatanja. Ali, svaki put kad se nekikontingentNATOadomogaodokumenata,predaobi ih svojim nacionalnim vlastima, koje bi ih proglasile tajnama obrane. ICTY je dobio samo vrlo mali dio, nekoliko godina poslije, kad informacije to su ih sadravala nisu vie imale nikakve vrijednosti. Ujesen 2005., kad je Carla del Ponte prijetila dae otkriti istinu o hajki na Karadia, iznenadno joj je dostavljeno desetak fascikala koji su sadravali pisma i druge osobne dokumente to su pripadali bjeguncu. Ti su dokumenti naknadnoobjasnilifunkcioniranjemreaKaradievezatite. NovaiposljednjasmrtonosnakampanjaSlobodanaMiloevianaKosovuuljeto1998.odvraapanjusBosne i Hercegovine. NATO se sprema intervenirati protiv Miloevievih snaga i vie se ne nastojiak niti pretvarati da hvata Radovana Karadia. Oajna, Louise Arbour odluuje, samo nekoliko tjedana nakon to je optuila Slobodana Miloevia, pokuati uvjeriti Karadia da se preda. Ona zaduujelana svojeg ureda, Amerikanca PaulaNella,dastupiukontaktsRadovanomKaradiem.Dolojedonekolikotajnihsusreta,alibezrezultata. Dogaali su se izmeu Trebinja i Bilee, u blizini jezera, zatim zapadnije, u manastiru na putu koji vodi u Stolac, zatim u podruju Foa Viegrad, u hotelu u blizini Kule Banje i, napokon, u Crnoj Gori, na visovima planine abljak. Pri svakom premjetanju, istraitelju su povezali oi, njegovi pratioci mijenjaju rute i nekoliko puta mijenjaju vozilo. Za vrijeme njihova posljednjeg susreta, Radovan Karadi ponovno podsjea na sporazum s Richardom Holbrookeom, iz novembra 1995. U izvjetaju o svojoj misiji Paul Nell saima Karadieve rijei: Malo prije Daytona, ameriki diplomat mu je obeao da nikada nee biti uhien ako se budedraopostrani." Ured Louise Arbour trai od NATOova zapovjednika u Bosni, generala Meigsa, da se dogovore o nainima Karadieva prebacivanja u Hag. On javlja da treba dobiti zeleno svjetlo osobno od Clintona prije nego to se poduzme bilo kakva akcija koja ukljuuje Karadia. Louise Arbour naputa svoje mjesto povjeravajui taj projektCarlidelPontekojajestiglauHag14.septembra1999.

Sretnajeokolnosttojenovatuiteljicavicarka,aKaradijerazmatraomogunostdasepredaba u vicarsku. Optuenik ne eli izgledati kao kukavica i trai da njegova predaja bude prikazana kao uhienje.No,nemanimalopovjerenjauNATOibojisezasvojivot.Zavrijemeposljednjegsusretas izaslanikomLouiseArbour,poetkomseptembra1999.,Karadidoupotankostiraspravljaonainu svoje predaje. Ponovno trai da poetak suenjaeka u kunom pritvoru i tristo hiljada njemakih marakakakobiosiguraosvojuzatitu.Novatuiteljicaeljelabiiskoristitisljedeisusret,akosebude odravao u Bosni, da ga prijetnjom neposrednog uhienja prisili na predaju. Dvadeset drugog septembra 1999. ona trai pomo generala Meigsa koji potvruje da je potrebna Clintonova suglasnost za bilo kakvu akciju protiv Radovana Karadia ako se dogaa u amerikom sektoru. General Meigs, meutim, preporuuje da se savjetuju s Parizom jer e Karadi vjerovatno biti u francuskom sektoru. Carla del Ponte primljena je 29. februara 2000. u Elizejskoj palai. Chirac bez

okolianjaoptuujeAmerikancedaprijeeKaradievouhienje.KaodokazkaedajeFrancuska,,u prolosti poticala Amerikance da djeluju", ali oni nisu makli ni prstom. Chirac priznaje da je uvjeren da je nekakav sporazum sklopljen u vrijeme dejtonskih pregovora, ali da nema vrstog dokaza. Dvadeset treeg marta 2000. Carla Del Ponte otvoreno postavlja to pitanje Wesleyju Clarku, zapovjedniku saveznikih snaga u Europi (SACEUR). Ameriki general to porie i optuuje Chiraca da sesporazumiosKaradiemiMladiemkakobi,uoiceremonijepotpisivanjamirovnihsporazumau Parizu,postigaooslobaanjefrancuskihpilota,kojisuodaugusta1995.usrpskomzarobljenitvu.On dodaje da je francusko protivljenje motivirano i ekonomskim interesima Francuske u Srbiji i u Rusiji. AliponavljadajepotrebnoClintonovozelenosvjetlo.DabiipakdokazaokakosuChiracoveoptube protiv Amerikanaca neosnovane, general Wesley Clark trai od Pariza da naredi francuskim trupama da to prije uhite Radovana Karadia. U pismu od 24. marta 2000. naslovljenom na zapovjednika francuskog Glavnog stoera generala JeanPierrea Kelchea, koje je on odmah dostavio Carli del Ponte, pie: Nakon naih rasprava i u elji da razjasnim svoje namjere, ja vas ovim pismom ovlaujemda poduzmete sve akcije potrebne za hvatanje Radovana Karadiaim vae snage budu mogle to izvriti, na temelju optunice ICTYa, podignute protiv njega. Bio bih vam zahvalan da me obavjetavate u skladu s procedurom." To je samo uzaludan pokuaj, i Clark to zna. Washington objanjava: Francuzi imaju u Karadievoj okolini vezu, jednog od njegovih tjelesnih uvara. Ako zatrae pomo SADa, miemo im je dati, ali istina je da Francuzi ne ele nau pomo. Oni nastoje postii Karadievu predaju." Karadi je, u meuvremenu, prekinuo sve kontakte s Paulom Nellom, izaslanikomtuiteljiinaureda.TojebioposljednjisusretsnekimpredstavnikomICTYa. Pasivnost velikih sila za vrijeme sukoba dovela je do mnogih prljavih nagodbi kojee, kad se jednom vratimir,dovestidonovih.Jueranjanemoraadananjunemo,zatvarajuipolitiareuzatvoreni krugizkojegnastojeizaineprestanoseopravdavajui.Svakavelikasilaimasvojevlastitedugoveuz one koje dijele sve zajedno. Amerikanci i Francuzi uzaludno prebacuju krivnju jedni ne druge dok sporazumno nastoje ograniiti djelovanje pravosua kako bi prikrili svoje prijanje postupke. Francuskanijenikadaeljelaotklonitisumnjusokolnostioslobaanjapilota12.decembra1995.,dva dana prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma u salonu Elizejske palae u Parizu. Frederic Chiffot i JoseSouvignetsudjelovalisuuNATOovojoperacijiprotivsrpskihpoloajauBosnikadje30.augusta 1995. sruen njihov Mirage. Pronali su ih seljaci, predali ljudima Ratka Mladia i njegovoj slubi osiguranja. Radovan Karadi, dakle, nije bio u poziciji da se cjenka. Izaslanici Jacquesa Chiraca ili francuskih slubi, bivi prefekt JeanCharles Marchiani, general u mirovini PierreMarie Gallois i drugi, shvatili su to nakon to su tjednima s njime vodili pregovore za vrijeme kojih je traio prestanak progona pred ICTY. Pariz je konano traio od Beograda, uz prijateljsko posredovanje Moskve, da nagovori Mladia da pusti dva asnika. Prema nizu telefonskih razgovora, koji su prislukivani u to vrijeme, a izneseni krajem juna 2003. na suenju Miloeviu, i Ratko Mladi je pokuao pregovarati o svojem nekanjavanju u zamjenu za oslobaanje pilota. U telefonskim razgovorima iz decembra 1995. meu srpskim rukovodiocima spominju se Chiracova obeauja. Komandant Generaltaba Armije, Momilo Perii, rekao je 9. decembra naveer Zoranu Liliu, predsjedniku Federacije Srbije i Crne Gore, da Mladi, u zamjenu za pilote, trai vrsta jamstva da nee biti izruen Sudu". Lili seudi jer su mu sviChirac, Miloevi, Perii i sam Lilidali svoju ri je". U telefonskom razgovoru s Liliem, nekoliko trenutaka poslije, Miloevi odobrava Mladieve zahtjeve i sugerira svojem sugovorniku da mu izda pisano jamstvo. Ne ekajui, Lili obavjetava Periia i naglaava da e Mladi dobiti pisani dokument, a uz to i rije predsjednika Miloevia i Chiraca". Iste veeri 11. decembra 1995. Miloevieva supruga Mira Markovi poziva Mladieva efa tabaRajkaBanduku:NedolaziuobzirdaMladiodeuHag,nemanikakvarazlogadapilotinebudu razmijenjeni pod tim uvjetom." Zatim izjavljuje da, kad Mladi dobije jamstva, piloti moraju biti predani Francuzima. Pariz je to uvijek poricao. Pri susretu s Carlom del Ponte u Elizejskoj palai 25.

juna 2003. Jacques Chirac izriito kae da Francuska nije nikad pregovarala o oslobaanju svojih pilotauzamjenuzaMladievupropusnicu.Znamjatupriu,topriajuonajrazbojnik(JeanCharles; op.a.)Marchianii(Charles;op.a.)Pasqua,abiojeinekiRus(ArkadijGajdamak;op.a.)utojprii.No biosambijesanitrailismobezuvjetnooslobaanjepilota!"uzviknuojetadaChirac.
HajkanaMladia Nakon zavretka NATOove intervencije na Kosovu u proljee 1999. zapadni dunosnici obnavljaju svoja obeanja dae potivati zahtjeve pravosua, ali, iza kulisa, ne mijenjaju svoju politiku odbijanja. U februaru 2000. za vrijeme jednog posjeta Nizozemskoj Jacques Chirac ponovno potvruje odlunost Francuske da uini sve kako bi pomogla u uhienju traenih osoba, a osobito onoga koji utjelovljuje etniko ienje u njegovu najgnusnijem obliku, tj. Radovana Karadia". Wesley Clark u aprilu pojaava ton: Karadievo je uhienje pitanje dana." A George Tenet, ef CIAe, pri susretu s Carlom del Ponte 26. septembra u Langlayu, dodaje: Ja takve ljude progonim diljem svijeta. Zato se ne uspijeva uhititi ni Bin Ladena? Trebalo nam je sedam dana da uhvatimo Noriegu s dvadeset hiljada marinaca u zemlji koja je bila naa... Karadi je moj prioritet broj jedan. On je u sreditu svih naih napora. To je jedna od najteih operacija. On nikada ne razgovara telefonski, ne potpisuje nikada dokumente (sic). Meutim, ako Miloevia svrgnu s vlasti, svi e takorinapustitibrod."Umaju2001.,nanovomsastankunakonamerikihizbora,GeorgeTenetponavlja:Za Bushovu administraciju, kao i za CIAu, Karadi i Mladi spadaju u najvie prioritete." Zatim naglaava i ne sumnjajui toe se dogoditi 11. septembra: Karadi je za mene vaniji od Mladia i vaniji od Bin Ladena." BritanskipremijeristotakouvjeravaCarludelPonte usvojupodrku. Upismu datiranom19.decembra2001. Tonv Blair pie: Naroito me zabrinjavainjenica da Karadi i Mladi jo uvijek nisu uhieni. Mi smo jasno ukazali Kotunici (predsjedniku Srbije i Grne Gore, u vrijeme njegova posjeta Velikoj Britaniji, potkraj novembra, op. a.) da njihova sloboda oteava stabilizaciju situacije u Bosni. Mi smo suoili vlasti s informacijama koje pokazuju da elementi Jugoslavenske armije osiguravaju Mladievu zatitu. I dalje emo ustrajatiutome." Nakon to je u oktobru 2000. svrgnut s vlasti, Slobodana Miloevia izruio je Hagu 28. juna 2000. srpski premijer Zoranini. Taj preokret kao da najavljuje mogue otvaranje. Bjegunci koji su nali utoite u Srbiji sad su ve na dohvat ruci pravde. To barem vjeruje Carla del Ponte koja odluuje pokuati nagovoriti srbijanskuvladudauhitiRatkaMladiakojisejavnopokazujeuBeogradu. Nakon odlaska iz Bosne u martu 1997. Mladi ivi u Srbiji pod zatitom najviih dravnih vlasti. Slobodan Miloevi gaji veliko divljenje prema krvolonome generalu. Uoi njegove smrti u Hagu, u martu 2006., rekao je svojim zatvorskim drugovima: Ratko Mladi je veliki zapovjednik, pravi dentlmen." Njegov nasljednik Vojislav Kotunica, izabran u oktobru 2000., ne mijenja strukture. Pedesetak najvjernijih Mladievihlanova osiguranja slijedilo ga je u Srbiju. Nastanili su se u vojarni na Topideru, u srpskoj prijestolnici. Beogradska armija osigurava im logistiku, putovanja, nadzor. Ratko Mladi ivi u svojoj beogradskoj vili, u Ulici Blagoja Parovia117A,urezidencijalnojetvrti BanovoBrdogdjejevojskaizgradilakuezasvojevisokeasnike. Kad u aprilu 1999. NATO pokree operaciju bombardiranja Saveznike snage, ciljaju se ponajprije vojne infrastruktureipostrojenja.MetesugaanesvedoBeograda.RatkoMladipreselioseodmahuunutranjost. UpoetkuboraviuodmaralituStragarima,blizugradiaTopole,zatimsepreselioudrugovojnoodmaralite, u Rajcu blizu Valjeva. Nakon to su zavrila ratna djelovanja, Ratko Mladi provodi vrijeme izmeu Beograda i unutranjosti. esto je gost generala ivanovia, svojeg prijatelja koji je zapovijedao Drinskim korpusom do jutra kad je zapoeo genocid u Srebrenici, a koji ima kuu u blizini Gornjeg Milanovca. Redovito odlazi u podruje Valjeva gdje boravi kod drugih srpskih generala i kod generala Petra Graanina, biveg ministra, prijatelja obitelji Miloevi i savjetnika u sjeni svih usporednih mrea. Upravo u tu pokrajinu u sreditu Srbije, povukao se na nekoliko tjedana u vrijeme izruivanja Slobodana Miloevia ICTYu., 28. juna 2001. Nakon to ga je predsjednik drave Vojislav Kotunica uvjerio da nee biti predan Hagu, Mladi se konano vratio u Beograd. Iz budeta Vojske Republike Srpske pronevjereno je 75 000 konvertibilnih maraka, valute Bosne i Hercegovine(oko36000eura),kakobimusekupioautomobilkojaeonzatimdarovatisinu.

Kad se Mladi u proljee 2001., a zatim 2002. lijeio u Vojnoj bolnici u Beogradu, nije se koristio podzemnim ulazomnarazinigaraa,negojeulazionaglavnavrata.Istotako,Mladisepokazujeinavjenanjusvojegsina Darka, a nazoi i sveanostima u Domu Armije, smjetenom u srcu Beograda. Obilazi restorane u svojoj etvrti, ide na nogometne utakmice. Beograani ga redovito susreu. Njegovoesto pojavljivanje predstavlja izrugivanje meunarodnoj zajednici. Snage NATOa poslane u susjednu Bosnu i Hercegovinu ne mogu djelovati u Srbiji, ak i kad bi htjele. Na taj nain mogu otkloniti ponudu Zorana inia Carli del Ponte 28. juna 2001. Srpski premijer koji sredinom popodneva telefonira tuiteljici da je obavijesti o izruenju Slobodana Miloevia na Sud, predlae joj da u isti mah isporui Mladia. Ako NATO moe djelovati bez odgode,urokuodetirisata",sugeriraon.MladijetadakodkueuBeogradu. Mladi ubrzo postaje razlog neslaganja izmeu Vojislava Kotunice, predsjednika Savezne Drave Srbije i Crne Gore, i Zorana inia, srpskog premijera. ini zna da njegova zemlja nee nai svoje mjesto na meunarodnoj sceni ako daje utoite najodgovornijem za pokolj u Srebrenici, kojega trai meunarodno pravosue. Ve prije nego to je izruio Miloevia Hagu, on trai od Kotunice da ukine zatitu odobrenu Mladiukojufinancirasaveznibudettedagaumirovi. Mladi nije nikada prestao biti aktivan asnik jugoslavenske vojske, ak ni u vrijeme najeeg etnikog ienja. Za vrijeme rata kad je zapovijedao vojskom bosanskih Srba i inilo se da ovisi o samoproglaenom predsjedniku bosanskih Srba Radovanu Karadiu, Mladi je ostao pod pokroviteljstvom Beograda. Svako od njegovih unapreenja, poput onog od 16. juna 1994. koje mu je pribavilo treu generalsku zvjezdicu, doneseno je odlukom potpisanom rukom predsjednika Savezne Drave Srbije i Crne Gore. Mladi je i dalje pripadaojugoslavenskojvojsci,samojedodijeljenSrbimauBosni,kaoigotovo svikadrovinjegovevojskekoji su sijali smrt u Bosni. Sedam godina poslije, 16. juna 2001., ponovno predsjednik drave Vojislav Kotunica potpisuje dekret ovlaujui njegovo umirovljenje i povlaenje njegova dosjea iz slubenih registara Vojske Jugoslavije. Ali Kotunica, koji je to napravio pod pritiskom inia, ne uri. Administrativna procedura dovrenajetekgodinudanaposlije,29.maja2002.,nakonnovihprijetnjisrpskogpremijera. Zapanjuje spoznaja da Ratko Mladi moe i dalje sasvim bezbrino ivjeti u Beogradu, pod slubenom zatitom Jugoslavenske armije, iji je i dalje aktivni asnik", optuuje u novembru 2001. Carla del Ponte u Parizu i u Washingtonu. I upozorava pred Vijeem sigurnosti 27. novembra: Ako smo stvarno odluni primijeniti zakon protiv onih koji su poinili djela genocida ili zloine protiv ovjenosti ili terorizma i ako elimo uspostaviti trajnu stabilnost na Balkanu, jednostavno ne moemo dopustitu Radovanu Karadiu i Ratku Mladiu da izbjegnu pravdi i ne moemo konstruktivno razgovarati o dovravanja mandata ICTYa dok njimanebudusuenouHagu." indi je ve obeao Carli del Ponte dae joj predati Mladia, ali je traio malo vremena. Mladi je u Srbiji i moram dobiti politiki konsenzus za njegovo izruivanje Hagu. A to e biti teko, da ne kaem nemogue. Kotunica je nerazuman i nee krenuti na Mladia. A uz to, on misli da su dani ICTYa i vai odbrojani."ini zna da bi sudjelovanje srpske policije u Mladievu uhienju izazvala odgovor vojske. On pokuava najprije uvjeriti Kotunicu da se podini meunarodnim pravilima i da to prije zapone suradnju s ICTYem. SAD i dalje uvjetuje svoju ekonomsku pomo tom suradnjom, o tome ovisi sudbina Srbije. Dvadesetak optuenika kojibjeeodHagabezbrinoiviuSrbiji.inisenadadaeKotunicaubrzopristatidaisporuisitneribe,a zatimeseodluitiisporuitiiMladia.IlidaeMladi,kadganapustivojska,otiiizSrbije. U januaru 2002.indi u New Yorku najavljuje Carli del Ponte svoj plan: Traio sam od Amerikanaca da mi pomognu lokalizirati Mladia, ali oni kau da ne znaju gdje se nalazi. Meutim, sklopili smo sporazum s CIA om. Ako Mladi bude izvan Srbije, CIAe djelovati. Neboja Pavkovi (tadanji komadant Generaltaba Vojske Jugoslavije; op. a.) poslate dvije stotine ljudi i postaviti mu ultimatum: ili napusti Srbiju, iliemo te uhapsiti. Nadamo se da e otii. Bit e ga lake uhapsiti u Republici Srpskoj jer se tamo ne moe, poput Karadia, oslonitinairokumreupodrke." Mladi nema nipoto namjeru predati se ili napustiti Srbiju, gdje se osjea na sigurnome.etvrtog juna 2002. u Beogradu on vlastoruno potpisuje svoje umirovljenje i imenuje tri opunomoenika za primanje njegove penzije: suprugu Bosiljku, sina Darka i efa jedinice zaduene za njegovu sigurnost. Njegov poloaj optuenika

u bijegu nimalo ga ne spreava da doslovno prati proceduru. U svakoj etapi, Mladi potpisuje svoje zahtjeve, potvruje primitak odluka, ostavlja svoju osobnu adresu. Vojni odjel zaduen za njegovu sigurnost rasputen je i naputa neko vrijeme vojarnu u Topideru. Srpski premijer Zoran indi zaprijetio je da e prestati uplaivanje iz Srbije u savezni budet ako novac bude i dalje upotrebljavan za financiranje Mladieva bijega. AliuzKotuniinuneogranienupunomo,armijanalazidrugekanalefinanciranja.Jedinicajeodmahponovno uspostavljenakaoskupinadobrovoljaca,plaenihizvojnihcrnihfondova. Sljedeih dana Mladi u samom srcu Beograda slavi svoj odlazak u mirovinu u restoranu Doma Armije, neto nie od Trga Republike, sa suprugom i starim drugovima. On i dalje posjeuje Bevandu na Banovu brdu. Dvadeset prvog oktobra 2002. rua u Miloevom konaku, uetvrti Koutnjak, na 500 metara zrane linije od rezidencije vicarskog veleposlanika gdje Carla del Ponte razgovara s meunarodnim diplomatima na kraju svojeg posjeta Beogradu. Dvanaestog marta 2003. premijer Zoranindi ubijen je usred dana pred zgradom srpske vlade. Srpska policija zapoinje golemu policijsku akciju. Vie od hiljadu osoba pritvoreno je irom zemlje. Veinom su to lanovi organiziranog kriminala. Ali uhieni su i bivi ef Miloevieve tajne policije Jovica Stanii i njegova desna ruka Frenki imatovi. Mladi ne eli riskirati. Sklanja se na Beanijsku kosu, u predgrae Beograda, na putu izmeu sredita grada i aerodroma, u kuu jednog generala u mirovini. Zatim kupuje nekoliko jutara zemlje, izmeu Valjeva i Loznice, nedaleko od granice s Bosnom, gdje neko vrijeme uzgajapele. Dugo su zapadnjaci odbijali priznati da Mladi potpuno nekanjeno boravi u Srbiji.ak i ako su ga lako mogli susresti u Beogradu. ak i ako su Zoran ini i njegovi ministri to rado potvrivali. Ali, svaki put kad ih je Carla del Ponte pozivala na djelovanje, oni su zahtijevali opipljive dokaze. Tridesetog novembra 2001. francuski ministar obrane Alain Richard elei potedjeti predsjednika Kotunicu, unato njegovu odbijanju suradnje s ICTYem, za vrijeme susreta u Parizu dobacio je Carli del Ponte: Ako je Mladi doista u Beogradu, pokaite nam njegovu fotografiju. Moja e zemlja izvriti pritisak kad budemo imali pouzdane i provjerljive dokaze." A francuski je ministar bio upravo primio izvjetaj generala Philippea Rondota, zapovjednika speci jalnih operacija, koji ne ostavlja vie nikakvih sumnji o Mladievoj prisutnosti u Srbiji. Krajem 2002. prijestolnice ne mogu vie negirati oigledno. Otad su one prisiljene vriti pritisak na vlasti koje otvoreno izbjegavajuzakon,odbijajuiizvritimeunarodninalogzauhienjegeneralaoptuenogzagenocid.

SluajKaradi"

UBosniiHercegovini,velikesileostajunasvojimpozicijama.Poetkom2001.francuskeslubetvrde da su lokalizirale Karadia zahvaljujui ureaju GSPa postavljenom pod automobil jedne od njemu bliskih osoba. Ali operacija hvatanja ponitena je po zapovijedi Jacquesa Chiraca jer bi ona prisilila francuskekomandosedaprijeuusektorpodamerikomkontrolom.Naelumeunarodnihsnagau Bosni (SFOR) ameriki general Dodson u julu 2001. objanjava Carli del Ponte: Nismo vie zabrinuti da emo morati pretrpjeti gubitke jer su nai ljudi ve dobro uvjebani. Ali Karadi uiva status junaka, postoji opasnost teke politike krize u sluaju uhienja." Unato tome to je Srbija izruila Slobodana Miloevia, zapadni dunosnici tvrdoglavo trae alternative Karadievu uhienju. Nova amerika administracija nije meutim nala nita bolje nego da ga nizom pisama i susreta s njegovom obitelji moli da se preda. Pierre Richard Prosper, novi ameriki veleposlanik zaduen za pitanja meunarodnog pravosua, pie 14. decembra 2001. Ljiljani Karadi da je nagovori da pozovesvojegsupruganapredaju:GospooKaradi,predajavaegsuprugaHaguneizbjenaje,ali moeizabratinainnakojietamootii.Bilobiuinteresuvaeobiteljiionihkojijeokruujudaseta predaja vri u potpunoj sigurnosti i dostojanstvu, a ne operacijom u kojoj bi on ili drugi mogli biti ranjeni. Umjesto da uzmie od Meunarodnog suda, va bi se suprug morao predati i braniti svoj stav pred Sudom. Time bi olakao i teret koji pritie njegovu obitelj i njegove pristae koji, u protivnomsluaju,riskirajuposljedicepravnihifinancijskihakcijakojeesepoduzetiprotivnjih.Isto

tako uklonio bi i prepreku razvoju Republike Srpske i omoguio joj da postane odgovoran i prosperitetan element Bosne i Hercegovine. elio bih se susresti s vama da razgovaramo o poloaju vaegsupruga.MogaobihbitiuBosni20.ili21. decembra.Gorljivovampreporuujemdaiskoristite ovupriliku."
Prospernijeuspiodogovoritisastanak.Ujanuaru2002.odlaziuCrnuGorudabinagovorioKaradievumajku Jovanku. Stara Crnogorka ne doputa da joj prodaje maglu. Veleposlanik tada prijeti Luki, bjegunevu bratu, daemuugrozitiposlove.LukaKaradiposjedujenekolikobenzinskihcrpkiitvornicuvonihsokova. Ukidaju mu isporuku goriva, ali on ne poputa. Zatim i ameriki general Svlvester, koji preuzima zapovjednitvo SFORa, pie Ljiljani Karadi savjetujui joj u interesu bosanskih Srba da nagovori supruga da se preda. Supruga odgovara generalu Svlvesteru 4. juna 2002.: Jedino to meunarodna zajednica moe uiniti jest da povue optubu." I naglaava: Moj je suprug uvijek potivao svaki gentleman's agreement, to bi vi morali znati. Takoer, svi su uvjeti ispunjeni da on postane slobodan ovjek." Sljedeih mjeseci, vie zapadnihizaslanikaobeavaCarlidelPontemoguupredajuKaradiaakoseodustaneodoptubezagenocid vezanuzSrebrenicu.Zapadnevladetraeizlazalidobropazedasameneformulirajutakavzahtjev. Premaispovijestistrunjakazatopodruje,udesetgodinabilasusamotripokuajaKaradievauhienja.Sva tri su objavljena. Do svih je dolo 2002. godine kad je u Hagu zapoelo suenje Miloeviu, kad su velike sile traile od ICTYa da to bre dovri svoj posao. Prva je operacija zapoela 28. februara u elebiima, selu nedaleko od Foe, u jugoistonom dijelu Bosne. Dva su dana kontingenti NATOa pretraivali taj sektor. Karadi nije tamo. A oni to znaju. Ali su, jo jednom, ameriki asnici s visokim inovima optuili jednog francuskog vojnika da je potkopao operaciju upozorivi na vrijeme Karadia. Francuska vlada demantira, glavni tajnik NATOa Britanac Lord Robertson, takoer. Osamnaestog marta 2002. ameriki dravni tajnik Colin Powell obeava Carli del Ponte: SAD nee prestati zahtijevati uhienje Karadia i Mladia." U Vijeu nacionalne sigurnosti (NSC), koje je tada vodila Condolezza Rice, strunjaci joj objanjavaju: Molimo vas da nam oprostite to smo vam obeali Karadia prije novembra 2001. Jedanaesti septembar poremetio je na program. Ipak, nakon toga smo ponovno procijenili situaciju i potvrdili, zajedno s naim saveznicima, vanost da stavimo Karadia iza brave. Ponovno smo vrlo aktivni. Dvije operacije koje je pokrenuo SFOR propale su, alionesunamposluilekaoizvrsnageneralnaproba.Pojaalismopritisakisveviemuoteavamoivot." Do drugih dviju operacija dolo je ljeti, u Palama, a zatim u Foi. To su bile operacije za javnu upotrebu jedne vojne supersile okrnjene reputacije, ili jo nemarnijih zapadnih dunosnika ija je odsutnost volje sve sumnjivija. One su takoer opomena upuena Karadiu koji, povremeno dolazi u pretraene sektore. Opomene da se preda ili da prestane utjecati na politiki i gospodarski ivot srpskog entiteta u Bosni? Ove operacije,usvakomsluaju,omoguavajuzapljenudokumenataijisiuandio,neradopredanTuiteljstvu uHagu,dajemnogopojedinostiointenzivnojaktivnostinevidljivogovjeka. Prijestolnice tvrde da se obru stee. General J. Svlvester 17. aprila 2002. uvjerava Carlu del Ponte da raspolae najboljim amerikim snagama na svijetu" kako bi zarobio Karadia. I dodaje da je ve potroeno 18 miliona dolara u operacijama traenja i psiholokim operacijama usmjerenima prema lokalnom javnom mnijenju". Nekoliko tjedana poslije tvrdi da se pribliavaju Karadiu" i da gaak moguuti kako die". Kao Louise Arbour, i Carla del Ponte sumnja u volju velikih sila. Dvanaestog marta 2002. na kraju posjete djelatnom glavnom stoeru NATOa u Stuttgartu, ona napominje u svojim osobnim biljekama: Oni su obmanjivai, rekli su da ele uhienja... Izgledaju jako uvjereni, ali slabo rade. Svakih est mjeseci dolazi do smjene timova. Nema suradnje. Ne smiju se praviti biljeke (za vrijeme sastanka, op. a.) ni odnijeti sa sobom shemeigrafikonikojesumidalinafrancuskome.Ljubaznisu,aliglupi." Kako bi se zapadnjaci prestali igrati skrivaa s poiniteljima genocida", Carla del Ponte eli stvoriti vlastiti tim zatraganje.Useptembru2001.trailajeetiridodatnamjestaubudetuza2002.Ali,udecembruSADpoziva na smanjenje budeta. Jedanaesti septembar izmijenio je njihove prioritete objanjavaju oni traei od Tribunalada setoprijepozabaviizlaznomstrategijom".CarladelPontenedobivanijedno dodatnomjesto. Ona se odluuje snai sredstvima kojima raspolae i odreuje nekoliko sposobnih obavjetajaca meu svojim istraiteljima. Poetkom 2002. unutar Tuiteljstva nastala je jedinica zaduena za lokaliziranje kriminalaca u bijegu i usklaivanje lova na Karadia i Mladia. No ona nije ovlatena za hvatanje bjegunaca. Naime, velike

silenisunikadaodgovorilenaponovljeneapelesudacaituiteljakojisuslijedilijedanzadrugimdaseformira grupa meunarodne sudske policije". Tako je Tribunal, kad je rije o uhienjim i openito suradnji, ostao ovisanodobrojvoljidrava.Tojjedinici,nazivanojtrackingteatri,upoetkujenaelubiopukovnikfrancuske andarmerijeRaymondarter,kojegaje2005.zamijeniojedanBritanac. Tragaka jedinica uspjela je lokalizirati petnaestak bjegunaca, ali njezinu je uinkovitost ozbiljno ugrozilo odbijanje zemalja NATOa, osobito Britanaca i Amerikanaca, da potvrde ili pobiju podatke koje su dobili od tragaaICTYa,imesuznatnoomeleilisprijeileprocjenuizvora.LjudiCarledelPontepokualisunaterenu raditi s najmotiviranijim lokalnim stanovnicima. U Bosni su suraivali s Munirom Alibabiem, bivim agentom jugoslavenskih slubi koji je postao ef obavjetajne slube hrvatskobosanskog entiteta, i kojega, s pravom ili ne, nazivaju balkanskim Simonom Wiesenthalom. Imenovala ga je nenacionalistika vlada, ima mree diljem zemljeieljeznuvoljudapoaljeKaradiauHagkakobiodgovaraozasvojezloine.Aliimsupoelizajedno raditi, Paddv Ashdown, ovjek koji je koncem maja 2002. uzeo u ruke uzde meunarodne administracije u Bosni,smjenjujega.Britanac,kojegsuBosanciveprozvaliprokonzul",vezir"iliakPaddypaa",smjenjuje punomparom,atojeunjegovojmoi. Da bi opravdao svoju odluku, Ashdovvn pripisuje Muniru Alibabiu pokuaj dravnog udara". Optuuje ga da jeorganiziraocurenjepodatakaizizvjetajakojimujebionaruenovezamaizmeubonjakenacionalistike stranke SDA, pobjednika na izborima, i lokalne mafije, u Ljiljanu, dnevniku bliskom SDA. Ashdown ne prilae nikakav dokaz ali, sredinom oktobra 2002., iznuuje podrku veleposlanika velikih sila u Sarajevu prilikom jednog kratkog sastanka. Protivi se samo Francuska. Ashdown prelazi preko toga i sutradan Alibabi dobiva otkaz, uz zabranu da zauzme bilo kakvu javnu funkciju. Opomenut da napusti ured u roku jednog sata, nema vremena ni dovriti svoj posljednji izvjetaj o Karadievu kretanju koji mora predati Carli del Ponte, koja tog popodnevatrebastiiuSarajevo. Alibabi nije suraivao samo s tragaima Carle del Ponte. On je slao svoje informacije i SFORu i mogao je utvrditi njegovo pomanjkanje interesa, a ponekadak i odbijanje da provjeri tragove. Alibabi je imao veliku prednost pred svojim zapadnim kolegama. Pribavljao je informacije koje su izvrgavale velike sile ruglu i pokazivale njihovu dvolinost. Ali Ashdown je imao drugi razlog da brzo odbaci tog Bonjaka. Ured Carle del Ponte upravo je skupio sredstva, 150 000 eura, za financiranje hajke na Karadia kako ne bi vie ovisio o zapadnjacima. Prvi dio je ve bio uplaen Alibabiu da plati svoje dounike. Britanci i Amerikanci douli su za taj tajni sporazum. Bez sumnje zbog curenja u krilu Tribunala gdje je jedan broj osoba iz Tuiteljstva ili iz administracije bio upuen u stvar kako bi se vrlo transparentno upravljalo posebnim fondovima i prebacivanjem novca u Bosnu. Mjesec dana poslije Paddv Ashdovvn neizravno priznaje vezu izmeu Alibabieva otputanja i hajke na Karadia. Ja sam ga opozvao jer je radio za francuske slube i odbijao je suradivatisbritanskimslubama",povjeravajojuSarajevu19.novembra2002.Inadodaojedabitopotvrdio: Nije vam mogao pomoi jer (general, op. a.) Rondot i njegovi uvijek, pa i u novije vrijeme, rue sve pokuaje hvatanjaRadovanaKaradia."TekojetuiteljuICTYautomgnijezduprepredenjaka prepoznatisvojesaveznike.
90

Unato glasu dobrog poznavaoca Balkana, uinkovitog i vrlo moralnogovjeka, koji je stekao tijekom godina optuujui najodgovornije za svojih putovanja u vrijeme rata u Bosni i na Kosovu i zatim nekoliko godina poslije kad je dolazio svjedoiti za optubu na mnogim suenjima pred ICTYem (Blaki, Miloevi, Branin), Paddv Ashdown odredio je sebi ciljeve koji su u sukobu s misijom Tribunala. On vue konce, igra se politikih savezameulokalnimnacionalistimaiprimasamoustaklenomkavezu,smjetenomuprizemlju
90 General Philippe Rondot bio je savjetnik za obavjetavanje i specijalne operacije pri francuskom ministarstvu Obrane od1997.do2005.UtomgajesvojstvupredsjednikChirac1998.zaduiozalovnaratnezloince.

zgrade OHRa, ureda visokog predstavnika, uetvrti Grbavica u sreditu Sarajeva. Nitko ne moe u njega ui ako ne ostavi mobitel na ulazu. Kavez je potpuno neprobojan za prislukivanje i mora takav ostati. I dok s Carlom del Ponte razgovara, primjerice, o Alibabievu pitanju, bivi elitni vojnik Njezina Velianstva, moe joj bez uvijanja rei da Britanci nee nikada dopustiti Francuzima prvenstvo na podruju obavjetavanja u Bosni i Hercegovini. Oni uivaju podrku Amerikanaca koji ne gledaju s odobrenjem njezinu tragaku jedinicu koju vodijedanFrancuz.Umartu2003.amerikiveleposlanikzaratnezloinePierreRichardProspertojojtakoer dajenaznanjegotovoizravnimrijeima:Viimatenaterenuljudekojisvimapostavljajumnotvopitanja.Tko suoni,toonihoe?" Rat koji saveznici zapoinju iza kulisa izgledalo je dae biti u rukavicama", ali on je cinan i nemilosrdan. Ta suparnitva,apriorizastarjela,inedameunarodniodnosinalikujupartijiigreRizik ukojojsusviniskiudarci doputeni. Rezultat: saveznici francuski, britanski i ameriki meusobno se uhode, bacaju jedan drugome klipove pod noge, odbijaju suraivati, a ponekad i komunicirati. Washington i London ne prestaju sumnjiiti Francusku da slijedi samostalne politike planove i optuuju je da ne dijeli svoje informacije. U Bosni, kao uostalom i u svijetu, Francuska nimalo ne nastoji ponovno zadobiti povjerenje svojih partnera. Ona ne pokuava ni preuzeti inicijativu. Ostaje pasivna iako u Bosni, kao i na veini vanjskih operativnih pozornica, jedna od zemalja koje daju najvie snaga za odravanja mira. Kad su francuskoameriki odnosi dosegli taku prekida nakon odbijanja Francuske, poetkom 2003., da podri vojnu intervenciju u Iraku, Pariz ne pokuava dovesti Washington i London u nepriliku hvatajui odvojenom akcijom Karadia koji i dalje dolazi u francuski sektor. Da je Francuska eljela dokazati prevrtljivost SADa, za to ga stalno optuuje, tada je imala savrenu priliku. Prirodno, ali politiki krhko saveznitvo izmeu triju velikih sila pokazuje se na kraju otpornijim nego to je izgledalo.JersvetriujedinjenesuuistomodbijanjudaKaradievauhienja. Washington i London prikazali su poetkom 2003. reorganizaciju SFORa i preraspodjelu zemljopisnih sektora nadlenostikaouinkovitodgovornafrancuskuopstrukcijuuhvatanjuRadovanaKaradia.Sadkadmoemo djelovati bez Francuza, kad smo poeli razbijati mreu koja financira Karadievu zatitu, izgledi da ga uhvatimo realni su", izjavljuju visoki ameriki dunosnici u aprilu 2003. Pariz, naprotiv, smatra da ta odluka potkopava rad njezinih obavjetajnih agenata rasporeenih na terenu, a sada definitivno uklonjenih s Pala i iz srpskih sredina koje oni najbolje poznaju. Zapravo, nita se ne mijenja. 11. novembra 2003. Karadi moe mirno doi na Pale, na svoje obiteljsko dobro i posaditi, prema srpskoj tradiciji, stablo. Te je godine odabrao trenju. U Washingtonu je, mjesec dana prije, ameriki dravni tajnik Colin Powell rekao Carli del Ponte: Ne mogu vam odgovoriti. Ne bih vam znao rei zato ga ne uspijevaju lokalizirati ili, kad ga nau, uhititi!" Uhienje Sadama Huseina, 13. decembra 2003., devet mjeseci nakon amerike intervencije u Iraku, vraa ICTYu veliku nadu. Dakle, mogue je, kad ima dovoljno volje i sredstava, uhvatiti jednog biveg efa drave, koji jo uvijek raspolae mreama podrke u svojoj zemlji. Ali ubrzo se pokazuje da uhienja ne predstavljaju nepremostive probleme kad je velikim silama u interesu postii osudu osumnjienoga. Osobito kad imaju svu sloboduukontroliranjusudskogprocesa. Dok su se slike Sadama Huseina, izvuenog iz jame, neprestano vrtjele na meunarodnim televizijama, Karadi zna da se nemaega bojati. Prolo je nekoliko tjedana da su mu britanske slube prile blizu kako bi ga pokuale uvjeriti da se preda ili da napusti Bosnu. Angairani na novim frontovima, Amerikanci ele povui veinusvojihtrupaizBosneiostavitisamimEuropljanimazadatakdaosiguravajuvojnunazonostuzemlji.Ta se odluka mora donijeti na vrhu NATOa u Istanbulu sljedeeg juna. No, Europljani su jasno dali do znanja da oni nee preuzeti baklju dok pitanje Karadia ne bude rijeeno. Da, to je uvjet i, u svakom sluaju, Amerikancineeotiidoknebudumoglirei:'Misijajeizvrena'",potvrujeJavierSolana,glavnitajnikVijea Europske Unije, 13. oktobra 2003. za jednog susreta s Carlom del Ponte u Luksemburgu. Potkraj 2003. u pomojepozvanPaddvAshdown.BivivoabritanskeliberalnestrankepoznajeKaradia,aisastaosesnjim vie puta 1992. i 1993. za vrijeme svojih putovanja u Bosnu. Osim toga, blizak je i MI6 koji je tada organizirao njih susret u Bosni. Barem tako tvrdi dvije godine poslije ef njemake diplomacije. Joschka Fischer povjerava Carli del Ponte poetkom 2006. da je preko svojih slubi dobio dokaze o tome tajnom susretu. Njemaka odbija dati te dokaze unato upornosti tuiteljice koja bi se htjela njima posluiti da izvri pritisak na zapadnjake.

Ashdown ne uspijeva uvjeriti Karadia da napusti regiju ni da se preda. MI6 pokua sljedeih mjeseci izvriti pritisak na njegove najblie saveznike. Ali uhienje je uvijek iskljueno. Meutim, poetkom 2004. javljaju se tri nove zlatne prilike. Poetkom januara, predsjednik srpskog entiteta Draganavi i predsjednik Skuptine bosanskih Srba Dragan Kalini, obojica uupravi SDSa, srpske nacionalistike stranke koju je Karadi osnovao uoi rata, prepiru se o tome kakvu politiku treba voditi. Kalini, koji ne uspijeva urazumiti Cavia, napominje: ,Jau govoriti s Radovanom jer on je jo uvijek ef." Kalini tada kontaktira jednog od svojih bivih tjelesnih uvara koji je preao u Karadievu slubu. Bata Tei obino slui kao glasnik i nalazi se na Palama. Bijesan, avi obavjetava o tome snage NATOa. Amerikanci ne razmatraju stavljanje Teia pod nadzor kako bi ih doveo do Karadia. Oni 10. januara na Palama uhiuju Teia. Operacija je medijima prikazana kao pokuaj Karadieva uhienja, dodue neuspjela, ali koji je omoguio stezanje mree: Teia su ispitali i Karadi e uskoro biti uhien. Gledane izvana, velike sile izgledaju napokon povezane. Sve vei pritisak koji vre kako bi uvjerileICTYdatoprijezatvorisvojavrataizgledakaodanaglaavahitnostKaradievauhienja. No to nije tako. Jer Karadi je tada u Beogradu. I upravo je u drutvu Dragana Kalinia prije nekoliko dana preao granicu. Karadi se, naime, morao podvrgnuti kirurkoj intervenciji. Njegov dolazak uznemiruje one koji su obeali da e braniti naslijee inia, ubijenog dok je radio na izgradnji europske budunosti svoje zemlje. Oni ele uhititi Karadia prije nego to ustupe mjesto Vojislavu Kotunici koji se priprema formirati vladu sa strankama Miloevia i eelja, obojice na suenju u Hagu. Mladi je pod vojnom zatitom i nitko ne eli preuzeti rizik sukobljavanja s vojskom. Ali oni jo nekoliko tjedana kontroliraju policiju i mogu uhititi Karadia. Dvadeset osmog januara 2004. Carla del Ponte je obavijetena o stavljanju Karadia pod policijski nadzorionjegovuskoromuhienju,vjerovatnoprijekoncadana.SrbipozivajuupomoFrancuskudaosigura prijevoz do Haga. Na veliko nezadovoljstvo Amerikanaca koji interveniraju kod Srba da obustave operaciju. Izmeu te dvije zemlje dolazi do nesuglasica nakon protivljenja Francuske amerikoj intervenciji u Iraku. Ali nitko uistinu ne zna jesu li ta suparnitva bila razlog naputanja operacije ili samo izgovor. Pierre Richard Prosper dolazi sutradan u Hag. On to ak i ne spominje. Veleposlanstvo Sjedinjenih Amerikih Drava u Beogradu ve je obavijestilo Carlu del Ponte da je ta pria potpuno izmiljena, da je srpsku inicijativu pustio u optjecaj jedan visoki dunosnik pod utjecajem alkohola! Prosper tvrdi da se obru stee u Bosni. Ni rijei o Karadievoj prisutnosti u Beogradu. Carla del Ponte pritie ga u razgovoru u etiri oka. Snaite se da uhvatiteMladiaiKaradia.Janeelimznatitosejuerdogodilojermisvilau.Alijaelimobojicu.Karadi je jo uvijek u Beogradu, nije prekasno da se djeluje." Prosper zahtijeva da se savjetuje sa svojom vladom. Iz WashingtonapozivaCarludelPonte31.januara2004.dajojkaekakojedobiopodrku.NoAmerikancisene pokreu. Drugog februara veleposlanik Sjedinjenih Amerikih Drava u Beogradu William Montgomerv uvjerava u srpskim medijima da je njegova vlada zadovoljna suradnjom Beograda s ICTYem kojae se, kae on, zavriti Mladievim i Karadievim izruivanjem". Carla del Ponte ide jo dalje 9. februara u Bruxellesu kad izjavljujuje novinarima da je Karadi u Beogradu. Solana uzvraa: Ako je to istina, imamo ozbiljan problem." Amerikanci joj ne oprataju taj indirektni pritisak preko medije. Nekoliko tjedana prekidaju svaku komunikacijusavicarkominjezinimuredom. Dvadesetog februara 2004. uhode Carle Del Ponte ponovno su nale Karadieve tragove u Bosni. Otiao je iz Beograda i provodi nekoliko dana oporavljajui se u kui smjetenoj na samo nekoliko kilometara od granice saSrbijom,useluZaovine.Poznatoimjeimevlasnikaiznajudaebjegunactamoprovestino.Tajeobavijest odmah prenesena zapovjedniku SFORa u Sarajevu. Nekoliko sati poslije helikopter nadlijee to podruje upozoravajuitakoKaradia. Tijekom cijele jedne godine, Carla del Ponte potpuno gubi trag Karadiu. Potkraj decembra 2004. SFOR se povlai iz Bosne. Njega zamjenjuju europske snage, EUFOR. Sveden na sedam hiljada ljudi, EUFOR ne nasljeuje ovlasti za uhienje optuenika u bijegu. Europljani su odbili preuzeti smjenu radije preputajui NATOu odgovornost za njegov neuspjeh. Slubeno, Atlantski savez je jo uvijek zaduen za uhienje hakih optuenika. On dri uBosni dvjesto pedeset ljudi, samo Amerikanaca. Sjedinjene Amerike Drave pourile su povlaenje NATOa iz Bosne, ali ipak nisu odustale od operacija nadziranja teritorija za koje se pretpostavlja da bi moglo posluiti ekstremnim islamistima kao ulazna vrata prema Europi. Ostavi pod zastavom NATOa, na amerikim vojnicima ostaje, dakle, odgovornost za ovu preteku misiju koje bi se svi htjeli rijeitihajku na ratne zloince. Prijenos vlasti nee se izvriti na tetu ICTYa i pravde", obeali su visoki dunosnici NATOa u

februaru 2004. Na papiru, to je uinjeno, ali u praksi, kako se ali Carla del Ponte, vie nitko ne trai Karadia". Uaprilu2005.jedanNizozemackontaktiraSuduHagu.Ontvrdidaje7.aprilavidioKaradiauFoiudrutvu neke ene na terasi jednog kafia. Carla del Ponte trai od NATOa da provjeri tu obavijest. Nemogue, jer je Karadiod6.do8.aprilabiouBeogradu",odvraajunekolikodanaposlijeamerikidunosniciizNATOakoji sudotadatvrdilidasuioniizgubilisvakitragKaradiu!Ogorena,CarladelPontenapokonapeliranapoliciju bosanskih Srba, nepouzdanu, ali dunu pruiti ICTYu bar minimum suradnje. U julu od nje trai nadzor Karadievuobitelj.Ljetnepromjeneboravitaestosubileprilikazabjeguncadasesusretnesasvojima,kako svjedoi vie pisama naenih za vrijeme NATOova pretresa. Carla del Ponte poetkom augusta otkriva da je nadziranjeukinuto.OnatadadoznajedajejedanasnikCIAe29.juladoaotraitiodagenatabosanskihSrba da ukinu motrenje Karadieve obitelji, pod izgovorom da je rije o naredbi Haga! Uhvaene u lai, amerike vlastipredtuiteljicomICTYaizraavajualjenjezboggrekeukomunikaciji",bezdrugihobjanjenja. eljanspasitiprivid,amerikigeneralStevenSchook,zapovjednikjezgreNATOauBosni,uvjeravamedije 17. augusta 2005. za vrijeme posjeta Bruxellesu: Ja sam vrlo optimistian kada je rije oinjenici dae se moi zavriti ovo poglavlje koje je uzrokovalo zastoj u Bosni i Hercegovini." Kao dokaz, on tvrdi: Neke novine uBanjaLuciinaPalamaobjavljujuoglaseukojimasepozivaKaradiadasepreda.Tojenetonevieno.(...) Mreapodrkeseizdanaudanstanjuje,apokretuprilognjegovepredajuraste!"Inicijativeutomsmisluve su odavno naputene pred Karadievim kategorikim odbijanjem da se preda. Zapadnjaci su se zatim zadovoljili pregovaranjem o njegovou udaljavanja s Pala, iz Bosne, a ponekadak i iz regije.ini se da je MI6 napokonlaskanjempridobioKaradiaipostigaodaonsveeeodlazinaputovanja.Jersviseplaepritisaka Carle del Ponte ako ona opet otkrije da se Mladi, ali i Karadi, skrivaju u Srbiji. Otada Karadi sve ee skokneuGrku,uzabaenupokrajinuublizinibrdaAthos.

Igramakeimia

ZazapadnevladeteesenositispitanjemRatkaMladia.NjegovanazonostuSrbijineprestanojeizrugivanje meunarodnojzajednici.Timvietosesrpskevlastiod2001.nisupokrenuleitoCarladelPonteneprestaje na to podsjeati. Europljani i Amerikanci mogu se samo koristiti polugama kojima raspolau kako bi prisilili Beograd da potuje svoje obaveze. ak i ako je njihovo izvravanje teko za velike sile koje u Srbiji moraju braniti stavove koje one, naprotiv, nisu potivale u Bosni, kad je bila rije o Karadiu. Bez iznenaenja, srpski se rukovodioci odluuju za politiku mimikrije. Tvrde da ne znaju gdje se krije general Mladi ili, u najboljem sluaju,vievolemalovjerovatnudobrovoljnupredajunegouhienje. Brutalno ubojstvo reformatorskog premijera Zoranainia 12. marta 2003. znatno je smanjilo izglede dae Mladi biti predat Hagu. Carla Del Ponte pokuava koliko moe zadrati meunarodni pritisak na Srbiju. Ona takoer igra na kartu suradnje izmeu srpskih tajnih slubi i amerikih obavjetajnih asnika, koji djeluju u Srbiji nakon sporazuma sklopljenog izmeuinia i CIAe. Mladi je zamijenio svoju seosku kuu za manje poznatasklonita.Sadaseonseljakaizmeusedamstanovakojesumupodlanimimenimanjegovizatitnici iznajmiliusredituBeogradaikojemijenjasvakadvailitritjedna.

U septembru 2003. Carla del Ponte uvjerena je da posjeduje tanu Mladievu adresu u Beogradu. Njezina tragaka jedinica je, zahvaljujui jednome od svojih informatora, dobila adresu stana u Gagarinovoj ulici u kojemu Mladi boravi ve neko vrijeme. Daje ju Pierreu Richardu Prosperu, posebnom amerikom veleposlaniku koji obeava dae se time pozabaviti. Ali ne dobiva nikakav odgovor. Kad inzistira, on odvraa da je Mladi napustio Srbiju. Amerikanci imaju potpunu slobodu lokalizirati Mladia u Srbiji nakon sporazuma koji je 2002. sklopljen izmeu indieve vlade, dravnog tajnika Colina Powella i Georga Teneta iz CIAe. iniev nasljednik Zoran ivkovi priznao je to javno 2005. godine: Tri zaposlenika CIAe stigla su u Srbiju kako bi s lanovima BIAe (Bezbednosno Informativna Agencija) provjerili informacije o pretpostavljenim Mladievim skrovitima. Provedeno je dvanaestak operacija u Beogradu i drugdje u Srbiji. Agenti CIAe sudjelovali su u svojstvu promatraa. Bila su provjerena sva mjesta na koja su ukazali ICTY ili drugi zapadni izvori.Krajem2003.srpskoamerikajedinicadolajedozakljukadaMladinijeuSrbiji."
91

Prisutnost CIAe u Srbiji samo je alibi. Prije nego to ih preda tuitelju ICTYa, Washington filtrira sakupljene informacije. Carla del Ponte dobiva samo mrvice kojima je cilj potvrditi verziju srpskih vlasti da Mladi nije lokaliziran,daonvjerovatnovienijeuSrbiji,dajemodauMakedonijiiliunekojbivojsovjetskojrepublici... Pa ipak, kad je poetkom 2006. g. uspjela utvrditi Mladieve dolaske u Srbiju i odlaske iz nje, ona je s uenjem otkrila da su je svi obmanjivali. Jedan dio obavijesti koje su srpske i amerike slube trebale provjeriti 2002. i 2003. godine odgovarale su mjestima gdje je tada Mladi boravio. Mladi praktiki nikada nije napustio Srbiju osim za kratkih boravaka u svojem rodnom selu u istonoj Bosni prilikom obiteljskih sveanosti. Za vrijeme tih odlazaka nikada ga nisu uznemirivale snaga NATOa za koje se takoer smatralo da nadziruteritorij. Potvrujui lai srpskih vlasti, zapadnjaci nisu samo sprijeili hvatanje generala, koji je pred kamerama jedne srpsketelevizijedijeliookoladudjeciSrebrenicekadjevedaonareenjezanjihovudeportacijuiistrebljenje njihovih oeva i brae. Oni su takoer neutralizirali djelovanje ICTYa. Jer liiviHag informacija o bjeguncima, zapadnjacisumogliodluivatioslabljenjupritiskaipogaanju,vepremavlastitiminteresima,sdravomkoja je krila svoje meunarodne obaveze. Tako su ostajali gospodari igre u svojim odnosima sa Srbijom, hinei na taj nainak kako zaboravljaju da kao dravelanice Vijea sigurnosti, predstavljaju jedinu viu izvrnu vlast kojaraspolaemoidaprisilinapotivanjeodlukameunarodnogpravosua. Poetkom2005.g.CarladelPonteponovnojenailanatragMladiakojisekriounekomdrugomstanuusrcu Beograda.Dabiprisililazapadnjakedapreuzmusvojeodgovornosti,javnojerekla:MladijeuSrbiji.Onjena dohvat ruci srpskih vlasti." Godina 2005. puna je simbola i Carla del Ponte eli potaknuti vlade da nadoknade izgubljenovrijeme.Obiljeavajusetrigodinjice:desetgodinaoddizanjaoptuniceprotivKaradiaiMladia, desetgodinaodpokoljauSrebrenicizakojisuonioptueniidesetgodinaodDejtonskogsporazumainjegova slubenog potpisivanja u Parizu. Ali to je i ezdeseta godinjica oslobaanja logora Auschwitz Birkenau i stvaranja Nirnberkog suda koji su simbolizirali potrebu meunarodne pravde. Carla del Ponte pokuava ponovnopokrenutivelikesileijavnomnijenjekojejepostalonepovjerljivo.Alionaodpoetkaobavjetavada neetedjetisredstvazapostizanjeKaradievaiMladievaprivoenjaprijekrajagodine. Prvog februara 2005. u Sarajevu ona otvoreno izjavljuje Paddvju Ashdownu: Brojni elementi pokazuju nedostatakvoljemeunarodnezajednice,snagaNATOaiEuropskeunije.OtkadsuKaradiiMladiubijegu, pribavili smo NATOumnogo obavijesti. Uzalud. Imamo sve vie razloga vjerovati da je s Karadiem sklopljen sporazum. Jednostavno ne moemo vjerovati u nesposobnost najveih sila na svijetu. Postoji li politika volja ili ne? I nije li pria o Karadievu bijegu samo izgovor da se zadri meunarodna prisutnost u Bosni? Ako postoji politika volja, tko moe djelovati, s kim moramo razgovarati, koja to politika vlast moe donijeti odlukuinareditiodlunuakciju,tojepotrebnodaonidjeluju?Podizgovoromdajeunaeminteresuuhvatiti Karadiaiostalebjegunce,svimisledajenaadunostpribavljatiobavijesti,dokaze,
91DolaskombivegpredsjednikaVojislavaKotunicenaelosrpskevladepoetkom2004.,zavravaslubenasuradnjas CIAom.

fotografije mjesta gdje se kriju. Smijeno je tako obrnuti odgovornosti. To nije na posao. Unato smanjenju budeta, ipak smo uspjeli zadrati u naoj tragakoj jedinici tri osobe. I od te tri osobe se oekuje da lokaliziraju sve bjegunce dok se skrivaju u razliitim zemljama. To je nepravedno. injenica je da su one postiglevierezultataiobavijestinegonekeveliketajneslube.Vrijemeleti.Upravoprikupljamsveobavijesti koje dokazuju nedostatak volje i namjeravam ih, prije ili poslije, objaviti i osuditi izostanak rezultata meunarodnezajednice.GodinjiceSrebreniceiDaytonakljunisudatumi.Julijekrajnjirok.KaradiiMladi moraju do tada biti u Hagu." Ona na kraju javno prijeti: Krajem godine objavit u informacije kojima ras polaem o razlozima zbog kojih oni nisu bili uhieni. U decembru, kad budem pred Vijeem sigurnosti Ujedinjenihnaroda,akojouvijekbuduubijegu,otkritiuteobavijestikojesamskupljalaestgodina.Tonije prijetnja, ali ja snosim odgovornost da privedem pravdi navie politike i vojne krivce za zloine poinjene u bivoj Jugoslaviji i ako to ne uspijem, moram o tome obavijestiti Vijee sigurnosti koje mi je povjerilo ovu zadau." togodonarekla,ipakjerijeoprijetnji.Zapadnjacimanije bilonimalotekoneutraliziratiizrugivanjemedija zbog meunarodne sukrivnje ili nesposobnosti NATOa da uhiti dvojicu bjegunaca. Uz cijenu nekoliko propagandnih operacija, oni su se potrudili odravati nade u skoro uhienje i, meusobnim optubama saveznika za izdaju, opravdati izostanak rezultata. Nikoga nisu zavarali, ali ostala je sumnja. Toliko izgleda nezamislivo da su najvee demokracije radije deset godina zavaravale javno mnijenje kako bi zatitile ta dva zloinca, nego da ih uhite. U nevjerici, mediji odbijaju primiti doslovce pokusne balone koje Carla del Ponte puta po elji: Nitko ne trai Karadia" ili Nitko ga nikada nije traio". Oni u tome vide nadasve krik oaja. Naprotiv, jedna izravna optuba, potkrijepljena dokazima, koju je oblikovala osoba koja se est godina, bez prestanka, borila da ih privede pravdi dovela bi u opasnost da probudi i one najskeptinije. Carla del Ponte u stanju je razotkriti dvolinost meunarodne zajednice, uperiti projektor prema zonama sjene, pokazati skriveno lice dravnih razloga. U politici, istina plai. Paak i ona najbanalnija ili sasvim anegdotska. Ne smiju se odkrinuti vrata politike kuhinje, naroito meunarodne: to je zlatno pravilo. Prijetnja Carle del Ponte, dakle,shvaenajeozbiljno. vicarkatozna.Onasesjeapisamaitelefonskihpozivaprimljenihsvakiputkadjeiznosilainajmanju,paak i dobronamjernu kritiku NATOa. Svjesna je rizika. eli se posluiti metodom elektrooka jer ona sama ne shvaa to prijei velike sile da priskrbe sredstva, deset godina nakon konca rata, za uhienje Karadia i Mladia.Onasumnjanasporazum,natajneinterese.Aliradijeimudjeljujepovlasticusumnje,misleidaese osvijestiti, da e radije izabrati uhienje nego uvredu istini. Jer izruujui dvojicu optuenih, zapadnjaci bi podmirili raun za sve svoje prole sramote, za nedjelovanje, za svoje slabosti. Ali Carla del Ponte se vara i to etekkasnoshvatiti. Neprestani pozivi Carle del Ponte da se privede kraju nekanjenost Karadia i Mladia, ostale su mrtvo slovo na papiru. Pribliavanje desete obljetnice genocida u Srebrenici nije ih ni najmanje trgnulo. I kad je Carla del Ponte najavila da e iz potovanja prema rtvama" bojkotirati obljetnicu ako dva glavna krivca do tada jo budu na slobodi, zapadne prijestolnice prave se gluhe i potvruju svoje sudjelovanje. Videosnimka prikazana 1. juna na suenju Slobodanu Miloeviu kao da je na trenutak izazvala vei uinak nego sve molbe magistrata. Ponovno prikazana iste veeri na beogradskoj televiziji B92, prikazuje smaknue est mladih zatvorenika iz Srebrenice, od kojih su trojica maloljetnici, to su ga poinile specijalne jedinice Ministarstva unutranjih poslova Srbije koje su uvijek poricale da su na bilo koji nain umijeane u pokolj iz jula 1995. Snimljeno smaknue, preneseno po cijelome svijetu, okiralo je javno mnijenje, ak i u Srbiji. Ono oivljava pitanje nekanjenosti Karadia i Mladia. Potresen je ak i Vojislav Kotunica. On obeava Carli del Ponte, koja sutradan stie u Beograd, brzo izruivanje Mladia i alje svoju policiju u potragu za ljudima s videosnimke. Desetak njih je uhieno prije odlaska Carle del Ponte iz Beograda. ini se da je Kotunica prihvatio ono to je oigledno. Generalu, kojega on neprekidno titi nakon svrgnua Slobodana Miloevia, mjesto je u zatvoru. Kotunica ne obeava izruenje Mladia za 11. jula 2005., nego za poetak oktobra kada na summitu u Luksemburgu Europska unija mora odluiti o otvaranju pregovora o pridruivanju sa Srbijom. Carla del Ponte preklinje velike sile da poalju Beogradu jasnu poruku i da iskoriste te osobito povoljne okolnosti kako bi dobile Mladia prije datuma godinjice 11. jula. Sjedinjene Amerike Drave kao i Europa uvjetovalesujaanjesvojihvezaiekonomskepomoiSrbijiMladievimuhienjem.

Tjedan dana poslije, ameriki State Department ipak najavljuje uplatu 10 miliona dolara ekonomske pomoi Srbiji, koja je bila suspendirana do pune suradnje Beograda sa ICTYem. Washington alje dva izaslanika State Departmenta u Hag da umire Carlu del Ponte: To je ohrabrenje srpskim vlastima, Kotunica je obeao dae izruitiMladiaprijekrajaljeta.OnetonapravitinakonkomemoracijeuSrebrenici." U javnosti, velike su sile prisiljene pridruiti se ustrajnim zahtjevima Carle del Ponte. Komemoracija u Srebrenici,11.jula2005.g.prilikajezazapadnevoe,poputTacquesaChiraca,dapodsjetekakojevienego ikada vano da krivci za ta djela koja su potresla savjest ovjeanstva odgovaraju za svoje zloine pred sudom".SvisetiskajuuPotoarima,spomenikupodignutomprekoputabivebazeONUagdjesunizozemski vojnici, zadueni da tite opsjednutu enklavu, prisustvovali, ne poduzevi nita, deportaciji stanovnika Srebrenice,kojusuizvrilesnagegeneralaMladia,iprvimubojstvima.SviosimCarledelPonte,kojajeostala uHaguuznakprotestaprotivnekanjivostiiprotivodsustvadjelovanjameunarodnezajednice". Pierre Richard Prosper, koji predstavlja predsjednika Busha, izjavljuje: Na ovaj dan sjeanja, (...) zlo odgovorno za ono to se ovdje dogodilo pritie jo uvijek ove breuljke i mora odavde biti protjerano. Neki jo uvijek nisu prihvatili grijehe prolosti (...) i nastavljaju im okretati lea u nadi dae izbrisati ovo sjeanje. Ali ako doista elimo jednom zauvijek okrenuti stranicu, moramo djelovati... Nitko ne smije sumnjati da je najvanijepodvrisuenjuoptuenikekojisujoubijegu,anaroitoRadovanaKaradiaiRatkaMladia." A ef britanske diplomacije Jack Straw podsjea: Ovdje obnavljamo uspomenu na najmranija poglavlja Europe nakon 1945. (.) I Europska zajednica je izniknula na ruevinama kontinenta unitenog ratom i zloinima.Aliprivodeipravdiodgovornezatezloine,Europajemoglazapoetiprocespomirenja.Gnusnoje da su, deset godina nakon pokolja u Srebrenici, oni koji su za to optueni, u prvom redu Radovan Karadi i Ratko Mladi, jo uvijek na slobodi. Nitko im ne bi smio pomagati da izmaknu otvorenom meunarodnom suenju." Izakulisaprijestolnicenepokazujuistugorljivost.UvjetovanjaMladievimiliKaradievimuhienjemodjekuju kao uplje fraze. Obeanja zvone I kao nova poricanja, svaki put sve zlokobnija. Europljani, koji od poetka godine zagoravaju ivot Hrvatskoj koja jo nije izruila Antu Gotovinu, svojeg posljednjeg bjegunca , nemaju banikakvustrategijuzasluajMladiaiKaradia.KadajerijeoAmerikancima,onisezadovoljavajutimeda tijekom ljeta pritiu Karadievu obitelj i prisiljavaju njegovu suprugu da 25. jula, pred televizijskim kamerama, pozove svojega supruga na predaju. Za uzvrate biti ukinut nadzor nad njom, koji je uveden na zahtjev Carle del Ponte. Poziv e izazvati podsmijeh Srba, a bez sumnje i Karadia, koji su lako prozreli scenarij. Dvadeset osmog augusta, poslije puta u Beograd, Pierre Richard Prosper naziva Carlu del Ponte u Hag: Mladi e biti izruen prije kraja septembra. Kotunica je zadao rije." Isprazna obeanja. Treeg oktobra 2005. g. dola je na red Europska zajednica da opet zabije no u lea Meunarodnom sudu, u ovoj presudnoj godini. Na sastanku na vrhu u Luksemburgu, kojim je prevladavalo pitanje kandidature Turske i Hrvatske, dvadesetpetorica potajno zapoinju sa Srbijom pregovore o pridruivanju, to je prvi preduvjet za otvaranje procesa kandidiranja za pristup EU unato dokazanoj prisutnosti Mladia u Beogradu i nedovoljnoj suradnju s ICTYem na drugim podrujima. Da odobrovolje Carlu del Ponte, visoki europski dunosnici sada tvrdedaenjihovaodlukapotaknutiBeogradnadjelovanje.
92

92 ICTY je 2001.optuio Antu Gotovinu za zloine protiv ovjenosti i ratne zloine zbog zapovjedne odgovornosti u okviru Hrvatske vojske zbog deportacije i ubojstava Srba iz Krajine u augustu 1995. Zbog odbijanja hrvatske vlade da ga izrui ICTYu, Europska je Unija, na poticaj premijera Velike Britanije, odluila 16. marta 2005. zaustaviti otvaranje pristupnihpregovorasHrvatskom.Hrvatska3.oktobra2005.dobivazelenosvjetloza svojukandidaturuuEU,teknakon to je, uz dobivene dokaze, lokalizirala bjegunca koji se tada nalazio na Kanarskim otocima. Gotovinu je napokon, 7. decembra2005.,uhitilapanjolskapolicijauzpomohrvatskihslubi,tegaizruilaHagu.

Kotunica nije nikada obeao Amerikancima ni Europljanima Mladievo uhienje. On se samo obavezao dae pokuati pregovarati o njegovoj predaji. Krajem septembra 2005. g. imenuje jedno osobu blisku Mladiu na elo Ministarstva obrane. Velika zvjerka srpske sudske medicine, general Stankovi, pratio je Mladia za vrijeme rata iskopavajui kosturnice srpskih rtava, i bio je uz njega u trenutku samoubojstva njegove keri, zatim ga je primio u beogradsku vojnu bolnicu kojoj je tada bio naelu. Unato bliskim vezama s bjeguncem, Stankovi ga ne uspijeva uvjeriti. Mladi se uope ne osjea pritisnutim uza zida, a ako jednog dana bude, radijeeumrijetinegobitiizruenSudu. Godina posljednje prilike zavrila je neuspjehom. Iako je prisiljen zavriti suenje do 2008., apeli Tribunala nisu bili uzeti u obzir. Pod pritiskom medija, zapanjenih njihovom lakovjernou prema Kotuniinim obeanjima, ameriki i europski dunosnici razbacuju su se kreposnim izrazima. Naa je dunost, svaija je dunost, ostati uz obitelji rtava od prije deset godina. Oni (Srbi, op. a.) nee stupiti u strukture NATOa dok ne budu suraivali s ICTYem", tvrdi, primjerice, ameriki dravni tajnik Politikih poslova pri State Departmentu Nicholas Burns 7. oktobra 2005. uoi putovanja u Bruxelles i na Balkan. Krajem te 2005. g. zapadnjaci imaju, meutim, druge prioritete. Jedan od njih je laskanjem pridobiti Carlu del Ponte. Svim snagamaelejesprijeitidarazotkrijenjihovcinizam. Oni znaju da vicarka priprema svoj dosje protiv njih i da ga namjerava iznijeti 15. decembra u svojem govoru pred Vijeem sigurnosti. Krajem augusta ona trai od svojih ekipa da se bace na posao. Strunjaci Tuiteljstva zaposleni su prikupljanjem sve dokumentacije koja postoji, a Patrick LopezTerres, voditelj Istrage, izrauje popis svih proputenih prilika za hvatanje. Istraitelji lete u Beograd ispitati Karadieve najblie prijatelje koji ve godinama tvrde da je bivi voa bosanskih Srba dobio potvrdu Amerikanaca da nee biti isporuen Hagu akonebude prijeiosporazume izDaytona.Uoktobru,zaposjetaSarajevu,CarladelPonte ipakNATOunudi izlaz. Ona predlae efovima Atlantskog saveza u Bosni da joj daju iscrpan izvjetaj o naporima poduzetima posljednjih deset godina da se lokalizira i uhiti Karadi, prikupljene informacije o njegovoj mrei podrke, o njegovu sustavu zatite i o poznatom kretanju bjegunca. Predlae da strunjaci NATOa i ICTYa zajedno analiziraju te podatke i pokuaju izraditi zajedniku strategiju. Ali uzvraaju joj odbijanjem zahtjeva pod izgovorom da u ,,NATOu ne postoji predmet Karadi". Ona se 6. oktobra u Londonu ali Jacku Strawu, efu britanske diplomacije, koji je pokuava umiriti: Nije dobro ako vi mislite da NATO i EUFOR neine dovoljno. Ja ne vjerujem ni da se Sjedinjene Amerike Drave ne zanimaju vie za to pitanje. One su toliko uloile u predmete o ratnim zloincima. U svakom sluaju, moramo vam pribaviti informaciju koja e omoguiti da odbacitesvojesumnje." U novembru tuiteljica se odluuje iskoristiti svoje ovlasti i traiti od svake od sedam zemaljalanica koalicije u operaciji Fervent Archer (Gorljivi strijelac)a to su Sjedinjene Amerike Drave, Velika Britanija, Francuska, Njemaka, panjolska, Italija i Nizozemska da joj prije konca godine podnesu izvjetaj o nadziranju obitelji Karadi i sve informacije o bjeguncu. Dvije zemlje odgovaraju bez oklijevanja. To nimalo ne iznenauje jer sigurno nisu sudjelovale u operacijama nadziranja Karadievih roaka. Ostali radije zanemaruju taj zahtjev ili je optuuju. Veleposlanici se redaju u njezinu uredu. Kau da su zaprepateni. Amerikanci su najei. Na njih CarladelPonteuprvomreduciljajersuonijediniuBosniraspolagalitehnikimmogunostimazanadziranjei postavljanje prislunih ureaja u Karadievu okolinu. U decembru, za vrijeme jednog posjeta Washingtonu, amerike vlasti trae od nje da povue svoj zahtjev koji je, kau joj oni, bio vrlo loe primljen". Preciziraju joj da se takvi koraci ne poduzimaju pismenim putem". Zatim, dva dana uoi njezine intervencije pred Vijeem sigurnosti, jedan visoki ameriki dunosnik alje joj ovakvo upozorenje: Posljednje to bi nam trebalo jest da semeusobnokritiziramoumedijima." Val panike zahvatio je velike prijestolnice. Britanci otvoreno priznaju svoju zabrinutost. Ostali upozoravaju okolinu Carle del Ponte da bi frontalni napad bez sumnje doveo do definitivnog gubitka povjerenja", jasnije reeno, prestanak svakog oblika budue suradnje. Nekoliko tjedana prije pokree se nevjerovatan proces. Odjednom su prihvatljivi prijedlozi Tuiteljstva o zajednikim akcijama kojee se provoditi protiv Karadieve mree. NATO odluuje postaviti u Sarajevu tim obavjetajnih asnika i analitiara zaduenih iskljuivo za hvatanje Radovana Karadia. lanovi Tuiteljstva bit e ovlateni sudjelovati na nekim sastancima. Bez oklijevanja, dunosnici NATOa i ameriki asnici dolaze u Hag da rasprave o operacijama koje hitno treba provesti. U jedan dan, oni su s istraivakom jedinicom Tuiteljstva sastavili program pretraivanja. Prve

operacije moraju zapoeti ve u decembru. Zapovjednik NATOa za Europu, Amerikanac John Jones, daje uspostaviti izravnu osiguranu liniju u uredu Carle del Ponte. On se takoer obavezuje dae olakati prijenos dokumenatakojejeNATOzaplijeniouKaradievojokolini,akojejeICTYuzaludnotraiomjesecima,ponekad igodinama.Buduidasvakaoperacijavelikogzamahazahtijevarazraenkomunikacijskiplan,uTribunal stiu ameriki vojni strunjaci da bi o njezinim pojedinostima raspravili sa suradnicima Carle Del Ponte. Jer, istiu oni, neophodno je da od sada ICTY i NATO zajednikim glasom uvjere bosansko stanovnitvo da je Karadi u miolovci. Nikada drugi kat Tuiteljstva nije upoznao takvo vrenje. Konano se uspostavlja sve ono to se moralonapravitiprije desetgodina.Podjelazadatakainilaje ureenakaoponotama.Godina2006.ulijevala jemnogonade.Ohrabrena,CarladelPonteodlazitjedandananaodmor. Nakon njezina povratka, deset dana prije sastanka Vijea sigurnosti, nacrt njena govora bio je samo blijeda kopijapoetnogplana.Nemavieoptuujem",negojednostavnonabrajanje,uobiajenim izrazima,greaka i nefunkcioniranja koji gotovo da opravdavaju neuspjeh velikih sila u hvatanju Karadia. Dolasci diplomata sadasupostalisuzdraniji,gotovonevidljivi.PolitikisavjetniciupozoravajuCarludelPontedajeAmerikancei Engleze udarila kap" kad su proitali odlomke govora koji im je bio dostavljen. Ona seudi, toliko joj je tekst izgledaobezazlen.Preporuujenekeispravkekojiedatimalosmislatojverbalnojmelasikojusamodiplomati mogu deifrirati. Parabola o maki i miu, koja je dola na kraju da ukrasi zakljuak, bit e jedini eksplicitni odlomak njezina govora, jedini koji su mediji razumjeli: Ve deset godina meunarodna zajednica igra se makeimiasKaradiemiMladiem...Makesuodluilezavezatioi,meusobnosegrepstiidopustitimiu datriodjednedodrugerupe."CarladelPontemoraponovnoprogutatisvojerazoaranje.Putadajeuvjere kako su prijestolnice primile upozorenje, a da pritom sasvim novi program zajednikih operacija s NATOom nijeugroen. NATOova prividna odlunost trajala je samo nekoliko tjedana, u vidu sastanaka izmeu strunjaka i Atlantskog saveza, koliko je bilo potrebno da se osigura da je Carla del Ponte odustala od svojih prijetnji. Karadi i Mladi i dalje su na slobodi i sveee dijele istu mreu zatite, naroito kad Karadi doe skloniti se u Srbiju. Amerika i europska popustljivost samo je pojaala otpor Beograda prema suradnji s Tribunalom. U februaru 2006. Europska unija predomislila se i zaprijetila Beogradu da e prekinuti tek zapoeti proces pregovaranjaakoMladinebudeizruendokrajamarta. Ako ne budu u potpunosti suraivale s Hakim tribunalom i ne izrue mu optuene zloince, zemlje poput Srbije ne mogu oekivati punu suradnju s Europskom unijom", inzistira Britanac Jack Straw. Ravnodunost Beograda prema tim opomenama ujedinjuje Dvadesetpetoricu. Poetkom maja Bruxelles prekida pregovore, uvjetujui njihovo nastavljanje Mladievim uhienjem. Ali ovo neoekivano buenje Europe ne traje dugo. Poetkom ljeta slonost je napukla. Zatim se ujesen rascijepila. Ali jo prije Europske unije, poputa Atlantski savez. Na sastanku na vrhu u Rigi 29. novembra 2006. njegove zemljelanice odluuju Srbiji i Bosni otvoriti vrata Partnerstva za mir, predvorja NATOa, iako su se od 2004. zalagale da ona ostanu zatvorena dokle god Karadi i Mladi ne budu predani ICTYu. Inicijativa je potekla od predsjednika Busha, to je odluio u posljednjemasu", objanjavaju amerike vlasti Carli del Ponte nekoliko sati prije slubene objave te odluke. Meutim, ameriko se gledite promijenilo ve poetkom mjeseca, nakon posjeta Washingtonu srpskog ministra obrane, Mladieva prijatelja Zorana Stankovia, koji je prihvatio da zauzvrat za ovu popustljivost poalje u Irak i u Afganistan nove srpske trupe. Sjedinjenim Amerikim Dravama nije teko pridobiti svoje europske partnere. Jacques Chirac i Tonv Blair isto tako ele poslati znak otvaranja prema Srbiji uoi nastavka pregovoraokonanomstatusuKosovaijejeodreivanje,svakiputodgaano
93

93Srpskenovinskeagencije:BetailiTanjug,7.novembra2006. zbogotezanjaBeograda,predvienodokraja2007.


Europska unija teko odolijeva uzmicanju svojih zemalja unutar NATOa. Dvadesetpetorica su pred nastavljanjem pregovora o pridruivanju sa Srbijom 8. decembra 2006. i definitivnim odustajanjem od Mladia.AliseBritanci,Francuzi.Nijemci,uzpodrkuNizozemskeifinskogpredsjednitva,konanozajedniki suprotstavljaju kako bi se ta odluka odgodila. Neemo izgraditi Europu sutranjice proputajui da se upitamo o njezinoj prolosti. Stvarna suradnja Beograda s ICTYem jest nunost. To su naela i vrijednosti u koje Francuska vjeruje. Izbori (u januaru 2007., op. a.) u Srbiji i pitanje Kosova nisu argumenti koje se moe upotrijebiti za obnavljanje pregovora s Beogradom", upozorava Catherine Colonna, francuska ministrica opunomoenazaeuropskeposlove.Aliigrajeunaprijedizgubljena. Zabrinuta odbijanjem Beograda da dode do reguliranja statusa Kosova, Europa u februaru 2007. obeava da e otkloniti sve zapreke za kandidiranje Srbije u Europsku uniju ako pristane na neovisnost Kosova. Promjena miljenjaEuropeudecembru2006.ilajesamozatimdasesauvanekosredstvopolitikogpritiskanaSrbiju. Koncem marta, srpsko civilno drutvo ukazuje na tu trgovinu i poziva na Mladievo uhienje: ,,Bruxelles ne smijepoputatinapastidatrgujesvojimosnovnimnaelimaprilikompregovaranjaokrajnjemstatusuKosova. Jer to bi moglo samo pridonijeti jaanju ekstremnog nacionalizma, spreavanju reformatorskih snaga da se distanciraju od Miloevieva nasljea i zaprijeiti razvijanje demokratske Srbijeije je mjesto u krilu europske obitelji i naroda." Ali Europa ne eli nita uti. Ve sedamnaest godina, ona ignorira glasove razuma na Balkanu,onekojimeutimiskrenovjerujuunjezinevrijednostiieledajojsenjihovezemlje pridrue,adaih Europa odluno brani. Poetkom 2007. g. Europa odluuje obnoviti pregovore o pridruivanju sa Srbijom, prekinute godinu dana prije, iako Mladi nije uhien. Washington i Bruxelles tako se nadaju da e moi nametnuti Beogradu plan o neovisnosti Kosova koji srpski rukovodioci tvrdoglavo odbijaju, a imaju podrku Moskveusvojemodbijanjupregovora.

Posljednjaodustajanja Posljednji se zasuni otvaraju, poput obinih kopa. Izmeu 2002. i 2005. meunarodni pritisci dopustiti su ICTYu da s trideset optuenih u bijegu doe na est. Dvadesetoricu su isporuile srpske vlasti. Nasuprot ulozima kao to su NATO i EU, Srbija ne bi oklijevala popustiti jo jednom. Naravno, daje poruka Europljana i Amerikanaca bila vrsta i suvisla. Ali, nakon smrti slobodana Miloevia 11. marta 2006. ini se da su zapadnjacispremnidonijetiodlukukojasedugovremenanijesmjelapriznati:zatvaranjeICTYabezKaradia i Mladia. Petnaestog decembra 2006. u New Yorku Carla del Ponte pokuava zaepiti pukotinu koja zjapi, kako bi izbjegla potonue brod. Trai od Vijea sigurnosti da kae smatra li da ICTY mora ostati otvoren dok se Radovanu Karadiu i Ratku Mladiu ne budu sudilo u Hagu. To je pitanje naroito vano zbog desetaka hiljada rtava (...) (koje, op. a.) imaju pravo znati mogu li jo raunati na obeanja koje im je dalo Vijee sigurnostiprijetrinaestgodina,kadjestvoriloTribunal."

Iza kulisa velike sile ve raspravljaju o formulama koje bi omoguile da svoje posljednje odustajanje prikau kao neto drugo, a ne kao pobjedu nekanjivosti. Rije je o tome da javno mnijenje i rtve progutaju gorku pilulu i da se umire oni koji bi ih optuili za izdaju svih preuzetih odgovornosti, svih njihovih prolih obeanja. Javno, samo se Sjedinjene Amerike Drave izjanjavaju. Europa, zasada, izmie pred onim to se ne moe priznati. Clint Williamson, nekadanji zaposlenik ICTYa, veleposlanik SADa za ratne zloine koji je 2006. naslijedio Prospera, na konferenciji za novinare u Sarajevu u januaru 2007. otkriva obrise rasprave: Radovan Karadi i Ratko Mladi moraju biti privedeni pred neki meunarodni sud ako budu uhvaeni poslije zatvaranja ICTYa. Bilo bi sasvim neprihvatljivo da im se sudi u Beogradu. Moramo u sustavu meunarodnog pravosua nai neki organ da im sudi." U Washingtonu se u poetku misli na neku formulu slinu onoj izabranoj za suenje Charlesu Tavloru. Godine 2006. suenje bivem premijeru Liberije, optuenom za zloine protivovjenosti na Posebnom sudu za Sierra Leone, bilo je, zbog sigurnosnih razloga, premjeteno

u inozemstvo, u prostorije stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC) u Hagu. Amerikanci nagovaraju ICTY da potpie s ICCom protokol o sporazumu da bi se nakon zatvaranja ad hoc Tribunala za bivu Jugoslaviju, logistika stalnog Meunarodnog kaznenog suda mogla koristiti za suenje Karadiu i Mladiu. Ali taj plan, koji bi omoguio velikim silama da uz minimalne trokove spase obraz, izostavlja jednu bitnu taku: dugi niz godina za kojih su mogli uivati u svojoj nekanjenosti, Karadi i Mladi nisu bili ni nedostupni ni neuhvatljivi. Odbijanjem da ih uhiti ili da primjenom prisile, kojom je raspolagalo, postigne njihovo uhienje, Vijee sigurnosti je dosada spreavalo da budu privedeni pred ICTY. U tim uvjetima bilo bi u najmanju ruku naivno misliti dae oni jednog dana biti izrueni ICTYu ili bilo kojoj drugoj zamjenskoj strukturi. U najboljem sluaju, bit e lieni starog sna, koji je 2004. javno formulirala Ljiljana Karadi, da proslave svoju slobodu, konanoopetpronaenudanomzatvaranjaICTYa. UvoenjemehanizamasciljemdaproduevaljanostoptuniceinalogazauhienjekojijeizdaoICTY nakon njegova zatvaranja, zahtijeva uostalom i prihvaanje nove rezolucije Vijea sigurnosti. Rusija, koja ima pravo veta, dosad se sustavno protivila svakom obvezivanju da se zadri djelovanje ICTYa dok Radovan Karadi i Ratko Mladi ne budu osueni, a da je Sjedinjene Amerike Drave, Francuska i Velika Britanija nisu stvarno ni pokuale odvratiti. U aprilu, a zatim u junu 2007. Moskva je ponovno potvrdila svoju volju da trai od Vijea sigurnosti da 2010. raspusti ICTY. I upozorava: Ako Mladi, Karadi i ostali optueni ne budu uhieni nakon isteka mandata (ICTYa), to nee predstavljati, samo po sebi, dovoljan razlog za produljenje rada Suda." Ako sud bude zatvoren, njegovi nalozi za Karadievo i Mladievo uhienje nee vie biti valjani", ve je upozorila i Carla del Ponte poetkom 2007. Zloin za genocid i zloini protivovjenosti ne zastarijevaju. Ako bi optube ICTYa zatvaranjem Suda postale nevaee bez da Vijee sigurnosti prihvati mehanizam kojime ih uini trajnima, sve bi zemlje u kojima Mladi i Karadi budu ivjeli morale pred svojim sudovima zapoeti novi progon i izdati nove naloge za uhienje. Suditi dvojici glavnih krivaca za genocid u Srebrenici pred lokalnim instancama u Beogradu, Sarajevu ili drugdje otvaralo bi vrata moguem preoblikovanju postojeih optubi, uz rizik da se odbaci i preuti sve to je nezgodno: pitanje predvidljivostiratauBosniipokoljauSrebrenicikaoisveostalevidovetogapredmetakojisuizazvali toliko otpora jer bi mogli dopustiti da isplivaju nedostaci, greke i nekadanje sramotne nagodbe velikihsila.Premamodelukojisedokazao:suenjeSadamuHuseinupredSpecijalnimirakimsudomkojije
voenpodstrogimnadzoromSjedinjenihAmerikihDrava. Unato njihovim obeanjima da e odgovoriti na agoniju, muenitvo i e rtava za pravdom", danima u vrijeme stvaranja Tribunala 1993., velike demokracije napokon su pokazale da one ne tee za drugaijim sankcijama nego to je optunica koja bi one koji su Bosnu pretvorili u golemu zajedniku raku prisilila da se priklonemiru.BruceJackson,monirepublikanskilobistkojegnazivajuveleposlanikomBijelekue",povjerio je to bez okolianja u novembru 2004.: Je li nam doista u interesu da s Karadiem i Mladiem zaponemo suenje nalik onom Miloevievu? Neka stvari budu jasne: obojica su kriva i zasluuju da trunu u zatvoru do kraja ivota. Ali tko danas eli troiti toliko energije da bi doao do zakljuka koji ve znamo?" Brojni zapadni diplomati priznali su to iza zatvorenih vrata kojima se esto titi meunarodna politika. U njihovim oima, rtve bi se morale zadovoljiti znajui da su Karadi i Mladi osueni ivjeti kao progonjeni ljudi do kraja ivota,natajnainsimbolikilienisvojepuneslobodeikanjeniigomsramote. e za pravdom neodvojiva je od ei za istinom. Meutim ta e koja izranja iz ove zemlje izmrcvarene genocidom jednog europskog naroda u Srebrenici ne potvruje priznavanje pretrpljenih patnji ni odgovornostionihkojisuihnanijeli.Onanenosiusebiklicetrajnogmira.Zajedne,KaradiiMladiuvijeke ostatilegende,zadrugenekanjenikrvnici.Bezzajednikogpamenja,makakoonobilobolno,Bosnasenee moinesmetanoobnoviti.Onaeivjetipodstalnomprijetnjomnovihciklusanasilja. Vrijednost ove fiktivne hajke na koju su utroeni milioni dolara daleko je nadmaila trokove suenja u Hagu. Zato rasporediti toliko snaga za zavaravanje rtava, ICTYa i javnog mnijenja iluzijom dae ova dva zloinca

jednog dana biti izvedena pred meunarodni sud? Ako velike sile nastave u krajnjoj instanci odluivati o sudbini glavnih ratnih i teroristikih zloinaca, razlozi koji ih navode da de facto priznaju nekanjivost Karadiu i Mladiu i dalje su nejasni. I Charles Tavlor je takoer, u jednom trenutku, uivao popustljivost zapadnjaka. eljni uvrstiti mir koji je priveo krajuetrnaest godina graanskog rata u Liberiji i u susjednom Sijera Leoneu, Amerikanci i Francuzi su 2003. biveg liberijskog predsjednika zatitili od Suda nudei mu zlatni azil u Nigeriji u zamjenu za obeanje dae napustiti sva politika rovarenja. Ali bivi gospodar rata ne potuje svoje obaveze i nastavlja biti prijetnja stabilnosti regije. On je 30. marta 2006. uhien i predan mjeovitoj jurisdikciji Sijera Leonea prije nego to je prebaen u Hag. U Karadievu i Mladievu sluaju, velike sile nisu smatrale oportunim mijenjati svoju politiku,ak ni godinamanakon mirovnih sporazuma. Nikome nije poznat pravirazlogovenevjerovatnetvrdoglavosti. Razlozi zbog kojih nije uhien Osama Bin Laden, voa AlQaide, izgledaju manje tajnoviti. Njegovo uhienje i suenje pred amerikim vojnim sudom izazvali bi takav val odmazda da je bez sumnje razboritije odustati. Amerikavladastrahujevjerovatnodaneraspolaedovoljnimdokazimakakobiutvrdilanjegovuindividualnu odgovornost u atentatima koje izvodelanovi mnogostruko razgranate mree. Ni jedan od ovih argumenata ne moe se primijeniti na Karadia i Mladia. Kao ni strahovanje da e se suenje pretvoriti u tribinu za srpsku propagandu. Slobodan Miloevi i Vojislav eelj pretekli su ih. Da bi seuli njihovi glasovi, Karadi i Mladiraspolaunekimdragimsredstvimaidovoljnimbrojempristaa. Godine 1991. na kraju prvog zaljevskog rata, Margaret Thatcher i George Bush stariji podsjeali su na potrebu da se sudi Sadamu Huseinu, a na kraju su odustali zbog nagodbi s tiraninom koje bi suenje moglo otkriti. Bush mlai dijeli istu zabrinutost 2003. godine, ali odluan postii osudu svrgnutog diktatora, osiguravazaleestvaranjemIrakogspecijalnogsuda(TSI)istrogonadziresudskimehanizamkakobiizbjegao bilokakvoneugodnoiznenaenje. VelikesilenisunikadaimaletakvumomijeanjauposloveICTYa.Iakosu se uvijek trudile zauzdati njegovu znatielju, njihova se mo ipak zaustavljala na vratima sudnice. Meutim, mnogi nasluuju da Karadi i Mladi poznaju tajne o ulozi meunarodne zajednicu za vrijeme rata, o naliju Dejtonskog sporazuma, o preputanju Srebrenice snagama generala koji je mnogo puta najavio sudbinu koju je namijenio muslimanskom stanovnitvu te enklave kad preuzme kontrolu nad njom. To su javne tajne, isto takopoznatekaoionekojejeznaoSadamHusein,alimodajoopasnijezazapadnevlade.Nagaanjaseire. No nitko nije uspio otkriti tajnu utnje velikihsila,ak ni Carla del Ponte. Tuiteljica se ipak ozbiljno bavila tim pitanjem izmeu 2003. i 2005. Ona je propitivala Jacquesa Chiraca o ustupcima za oslobaanje njegovih plavihkaciga"ilipilota,kojisu,jednizadrugimabilisrpskitaoci,aonsezakleodanijebilaugovorenanikakva nekanjivost. Ispitivala je i Richarda Holbrookea, traila od amerike vlade sve informacije koje se odnose na sporazum sklopljen u julu 1996. s Karadiem, i sve anekse sporazuma. Nije dobila nita osim bijesa i ljutitog demantijaamerikeadministracije.
94 95

94 Rije je posebno o politikoj podrci i masivnoj vojnoj pomoi, ukljuujui tu i kemijsko oruje, koje su mu davali zapadnjacidoksusesluiliSadamomHuseinomprotivIslamskerepublikeIrana.Kadjeuoktobru2005.zapoelonjegovo suenje, bio je progonjen samo zato to je 1982. naredio muenje i smaknue 148 Sijita iz sela Dujail u odmazdi za pokuaj njegova ubojstva. Tek je u aprilu 2006. optuen za genocid u selu Anfal i pokolj u Halabji, traginom simbolu ubijanjakurdskogstanovnitvaplinomponaloguSadamaHuseinazavrijemekojegjepoginulovieod180000osoba.Ali tojepredmetodvojenogsuenjakojejezapoelo21.augusta,nekolikomjeseciprijenjegoveosudenasmrt, 5.novembra.SadamHuseinobjeenje30.decembra2006.,prijenegotojeuspiozapoetisvojuobranunatomdrugom suenju.Suenjejenastavljenounazonostinjegovihsuoptuenika.95SjedinjeneAmerikeDravedalesu138miliona dolarazauspostavljanjeIrakogspecijalnogsudaipriskrbilepedesetakamerikih,aliistotakoibritanskihiaustralskih pravnika,istraiteljaiarhivista,okupljenihujednomureduzavezu,RegimeCrimeLiaisonOffice,produljenomrukomFBI jazakojisesmatradajestvarnamokojasekrijeizaSuda.SjedinjeneAmerikeDravepomoglesupravosuuuIrakuda skupidokazeipredalemutonedokumenata.AmerikipeatbiojetakovidljivdagajeMichaelScharf,amerikiprofesor meunarodnogpravazaduenodsvojezemljedaformirairakesuceIrakogspecijalnogsuda,nazvaoInternim internacionaliziranimsudom".

"Srebrenikasramota" UstrajnoodbijanjevelikihsiladauhiteKaradiaiMladiailidaosigurajunjihovoizruenjeICTYupokazalose tijekomdvanaestgodinapovezanosnjihovimnedostatkomvoljedasprijeepokoljuSrebrenici.Iutoj stranojinjenicitrebalobitraitiodgovornazagonetkuKaradiaiMladia. Pariz,LondoniWashingtonpropustilisu1995.godinepoduzetisvepotrebnemjeredabisesprijeiogenocid kojise,korakpokorak,pripremaoprednaimoima.Ve1993.pronicljivimeunarodnipredstavnici,nazvali sustezanjeobruaokoopsjednuteenklavepolaganimgenocidom"ilipostupnimgenocidom", situacijom kojajetadanavelaVijeesigurnostida,nekolikotjedanaposlije,staviSrebrenicuinjezinostanovnitvopod zatituUjedinjeninaroda.Osimmoguegrazaranja,nitkonijemogaonebitisvjestanmogunostipokoljakoja prijetiutrenutkukadseMladidoepaenklave.TijekomcijeleposljednjeofenziveprotivSrebrenice,od6.do 11.jula1995.,velikesilenisu,dakle,prestajaletvrditidasrpskesnage,unatonjihovunapredovanjunemaju namjeruzauzetienklavu.Hineiiznenaenje,onesu,nemaknuviprstom,pustileMladiadaueugrad11. jula1995.poetkomposlijepodneva.Zatimsudopustiledamukarceodvojeodostalogstanovnitva,ne nametnuviuvjeteprisilneevakuacije,nenastojeijenadzirati. SuprotnoodLouiseArbouruvrijemeKosova, njezinprethodnikRichardGoldstonezaudonijeeliojavnoupozoritisrpskesnageinjihovevoedaihse spremaoptuitizaprolezloine.Meutim,mnogisuzabrinutiznajuidajestanovnitvo
96 97

Srebrenicenamilostiinemilostiosvetoljubivogikrvolonogsrpskoggenerala.JacquesChiracdaojetona znanjeipokuavauvjeritisvojepartneredainterveniraju.Jedanaestogjulafrancuskipredsjedniksavjetuje VelikojBritaniji,SjedinjenimAmerikimDravamaiNjemakojdasilompovratetuenklavu.Sutradan, FrancuskaseobraaVijeusigurnostiiponovnoizjavljujedajevoljnastavitisvojesnagenaraspolaganjeza svakuvojnuoperacijukojabudeprocijenjenakorisnomiostvarivom".TrinaestogjulaChiracustrajavai nazivaBillaClintonadagauvjeridapruifrancuskimtrupamapodrkuamerikihprotutenkovskihhelikoptera kakobiseotvorioputpremaSrebrenici.Idamukae:USrebrenicisumukarce,kojimaprijetiopasnostda buduzaklaniakosuudovoljnostaridamogunositioruje,odvojiliodena.Civiliziranisenarodimoraju suprotstavitifaizmuiprovestiodlunuiogranienuvojnuoperaciju(...),osimakosuseodluilizapolitiku naputanjausporedivusonomkojajevladalazavrijemeDrugogsvjetskograta." Usporedivunaroitosonom kojajepetnaestmjeseciprijeprimijenjenauRuandi.Bojeisepotrebezaintervencijomamerikihsnagau Africi,Clintonjeuaprilu1994.traiopovlaenjeplavihkaciga"izMINAURakadsupokoljivebilinaveliko zapoeliikadnijeviebiloninajmanjesumnjeunjihovgenocidnikarakter.Nesklonangairanjuamerikih trupanabosanskomtlu,Clintonodbija.KofiAnnan,jouvijekzapovjednikoperacijazaodravanjemirapri Ujedinjenimnarodima,procjenjujefrancuskiprijedlognerealistinimineizvedivim".Parizodustaje.Velike sileodluujujojednomnepoduzetinitaunatoprvimizvjetajimakojipotvrujupoetaksustavnih smaknua.Otadanisuprestaleosporavati,unatooitosti,predvidivostpokoljauSrebreniciizatakavatisvaki dokazkojipotvrujedasugaonesamemogle
98

96IzrazkojimseposluioDiegoArria,veleposlanikVenezuelepriUjedinjenimnarodima,nakrajusvojemisijeuenklavi Srebreniceumartu1993.97Velikesusile,dvamjesecaprije,umaju1995.nametnuleHrvatskojprisutnost meunarodnihpredstavnikauautobusimakojisuevakuiraliSrbezarobljenekadjeHrvatskavojskavraalazapadnu Slavoniju,kojajeod1991.bilaurukamapobunjenihSrba.KadvenisuhtjeleosporitiMladievuvojnupobjeduu SrebreniciitraitiodnjegapovlaenjetrupaizenklavezatieneodlukomVijeasigurnosti,moglesubaremzahtijevati prisutnostUNHCRaiCrvenogkriazavrijemeprisilnogpreseljavanjastanovnitvaSrebreniceuzamjenuzabenzinkojije Mladiodnjihtraio.Umjestotoga,onisu,netraeinitazauzvrat,dalibenzinkojijeomoguiodeportiranjeena,djece istaracaievakuacijumukaracapremamjestupogubljenja.98 IzvjetajoSrebreniciparlamentarneobavjetajnemisije, sasluanjeJeanDaviLevitteaiz30.januara2001.,diplomatskogsavjetnikapredsjednikaChiracaodmaja1995.do decembra1999.www.assembleenationale.fr/dossiers/srebrenica.

predvidjeti. GodinudananakontosudopustilidaseizvrigenociduRuandi,London,Pariz,Washingtoninjihovisaveznici ponovno su propustili sprijeiti genocidna djela zbog pomanjkanja sredstava, nego zbog nedostatka politike volje. Kao to nedostatak sredstava nije bio razlog ni za to to su propustili predati Karadia i Mladia Sudu i poduzeti sve potrebne mjere da prisile Srbiju, ili svaku drugu dravu, da provede njihovo uhienje. Progon izvritelja genocida, uostalom, dunost je na koju su se obavezale drave, na temelju statuta ICTYa, ali i Konvencije za spreavanje i kanjavanje zloina genocida iz 1948. U svojoj odluci od 26. februara 2007. Meunarodnisudpravde(ICJ)natojepodsjetioiosudioSrbijuzbogtogatonijepredalaRatkaMladiaICTY u.FrancuskajeratificiralaKonvenciju1950.,VelikaBritanija1970.,SjedinjeneDrave1986.,aRusijajo1949. Mueni srebrenikom sramotom" Pariz, London i Washington nisu smjeli imati drugih prioriteta doli ispraviti nepravdu rtvama izruivi Karadia i Mladia ICTYu. Velike sile su se, meutim, odmah i trajno odluile za sramotu za dvostruki propust, ostavivi Karadia i Mladia na slobodi. Ova dvostruka izdaja civiliziranih naroda" prkosi razumu, osim ako ne slui za prikrivanje neke gore sramote koju nikakva daljnja akcija ne bi moglaispraviti. Srbija je iznevjerila svoju dunost spreavanja i kanjavanja genocida u Srebrenici zato to je sudjelovala u njegovoj pripremi i u njegovu provoenju. Miloevi je htio, na teritoriju oblikovanom u krvi i koje je postalo etniki homogeno, postii priznavanje nove srpske drave u okviru Bosne koju je uzaludno pokuavao unititi. Poetkom 1993., Cvrus Vance, ameriki pregovara kojeg su opunomoili Ujedinjeni narodi, rekao mu je da nee nikada postii priznanje srpske drave koju su njegovi pouzdanici samoproglasili na osvojenim podrujima u Bosni. Pred tvrdoglavou Srba u odbijanju svakog sporazuma o miru, velike sile su poetkom 1994. ipak popustile. Miloevi je tada povjerio svojoj okolini: Vjerujte mi, nisam oekivao da e nam ona (meunarodna zajednica, op. a.) dati polovicu teritorija." Na jednom sastanku Vrhovnog savjeta obrane, 18. januara 1995., precizirao je istoj toj okolini: Bez vojne pobjede, meunarodna nam zajednica ne bi nikada daladapodijelimonadvojeBosnuiHercegovinujernikadatijekomcijelepovijestinijebilonekesrpskedrave na tom podruju." Miloevi je dobio okladu, ali Srebrenica, enklava u blizini epe i ona zapadnija, Gorade, predstavljale su u proljee 1995. posljednje prepreke dovrenju njegova plana. Bez uklanjanja enklava Srebrenice i epe, politiki entitet koji su mu velike sile obeale u Bosni, kako bi ga potaknule da ue u pregovore o miru, nije mogao zaivjeti. On bi ostao prekinut otoiem muslimanskog stanovnitva u sredini, uz opasnost da ga za zelenim stolom podijele na dva zasebna dijela. Miloevi i srpski rukovodioci u Bosni zahtijevali su srpsku dravu, oienu od njezina cjelokupnog muslimanskog stanovnitva. Nakon Daytona, Miloevi je slavio povijesnu pobjedu". Imamo polovicu Bosne! Republiku! Odetiri (mirovna; op. a.) plana, taj je najbolji za Srbe. Oni imaju sve gradove du Save, tri grada u unutranjosti i cijelu dolinu Drine, osim Gorada. To je pedeset gradova i dvadeset i pet hiljadaetvornih kilometara! Trebate im poslati natrag sve (srpske;op.a.)izbjeglicekojisukodnasdaimajukimenapuitisvojeteritorije",izjaviojelanovimaVrhovnog savjeta obrane 6. decembra 1995. u Beogradu. Poslije Miloevia Srbija je eljela sauvati glavne steevine rata utvrene u Daytonu i trudila se da ne poduzme nita to bi ih moglo dovesti u pitanje. Ako je jedan dio politiara konano osudio pokolj u Srebrenici, svi su srpski dunosnici odbili priznati zloinaki karakter plana naijemjeelubioMiloevi,kojije,najprijenaterenu,azatimzapregovarakimstolom,nametnuopolitiku ietnikupodjeluBosneiHercegovine,aijajekrajnjaetapabilaSrebrenica. Budui da su rtvovale stanovnitvo Srebrenice na oltar jednog mirovnog plana koji zapadnjaki oportunizam nije znao drugaije nametnuti, velike silesu opet zanemarile svoju dvostruku obavezu. Moje su glavne upute bile da rtvujem Srebrenicu, epu i Gorade i ja sam mislio da je to greka", povjerava Richard Holbrooke u novembru 2005. prilikom desete obljetnice Dejtonskog sporazuma." Godinu dana poslije Amerikanac povlai svoje rijei, ali injenice ostaju: Srebrenica i mala susjedna enklava epa, takoer nastanjena bosanskim izbjeglicama iz prvih valova etnikogienja, pale su u ruke generala Mladia u julu 1995. i dane Srbima na mirovnim pregovorima u novembru 1995. kad je stvarnost zloina bila ve dokazana i potanko prikazana, zahvaljujui prvim istragama ICTYa, u sasvim novoj optunici protiv Radovana Karadia i Ratka Mladia od 16.novembra1995.
99

Francuska koja je, glasom svojeg predsjednika, pozivala na djelovanje da bi se sprijeili pokolji, na kraju je pristala na nedjelovanje i, radi mira, sa svojim saveznicima prihvatila posljedice genocida u Srebrenici. Velike siledopustilesudaimsenametnuuvjetimiraiomoguileonimakojisuizrazilisvojegenocidnenamjeredaih ostvare i da tako dovre provoenje svojeg plana. Velike sile nagradile su u Daytonu one, koji su nekoliko tjedana prije sustavno deportirali i ubijali muslimansko stanovnitvo te enklave dodijelivi im polja smrti, a zatim im omoguili da ih nasele po svojoj volji kako bi zauvijek izmijenili etniku strukturu. Otada oni nisu prestali umanjivati genocid odbijajui suditi glavnim okrivljenicima i pokuavajui sprijeiti ICTY da ukae na izravnu Miloevievu odgovornost te ne poduzimajui nikakvu uinkovitu mjeru da osigura povratak preivjelih. Dvanaest godina poslije tih dogaaja, manje od hiljadu njih uspjelo se ponovo vratiti u Srebrenicu. Karadieva i Mladieva zagonetka poiva, dakle, na sponama koje povezuju zloin i mir. Njihovo suenje trebalo je iznijeti na vidjelo namjeru unitavanja, istrebljivanja ljudi, bosanskih Muslimana iz Srebrenice kao skupine, tako da zauvijek izbrie njihovu prisutnost na prieljkivanom teritoriju bez kojega je Miloevi odbijao potpisati mir. Suenje pred ICTYem lokalnim zapovjednicima umijeanima u pokolj u Srebrenici omoguilo je da se utvrdi istina o zloinu koji pravo kvalificira kao genocid. Ali tim suenjima, po sveenima samo izvriteljima, nije bio cilj rasvijetliti aktivna i pasivna sudionitva koja su omoguila taj zloin. Suenje Karadiu i Mladiu moralo je, naprotiv, pridonijeti da se pokolj iz jula 1995. postavi u njegov kontekst i da prui detaljnu rekonstrukciju potke dogaaja koji su doveli do pokolja u Srebrenici, tim preciznijom u pojedinostima to treba dokazati genocidnu namjeru, njezin tok i izvore. Jer suprotno Miloeviu i Mladiu, Karadi nije samo osumnjien da je planirao, poticao na izvrenje i naredio" pokolje iz jula 1995., nego da je ak i prije poetka rata iznio plan koji je otvoreno teio potpunom ili djelominom unitenju bosanskih Muslimana", zatim da ga je provodio ili pomagao da se provodi neprekidno, sve do 30. novembra 1995". Gomilanje injenica od 1991. iznijelo bi na vidjelo vie nego ikad nevjerovatne pogreke i propuste meunarodnih aktera koji nikada nisu pribavili sredstva za spreavanje ovoga planaije su rezultate konanopotvrdiliznajuioemujerije.Vienegobilotodrugo,ovobisuenjeneizbjenoponovnootvorilo bolnopitanjemoralne,politikeieventualnokazneneodgovornostivelikihsila.
100

Briljiva rekonstrukcija cijelog slijeda dogaaja sigurno bi na kraju uzdrmala neosnovanu tezu, koju ve je deset godina nameu i bez izmjena brane vojni analitiari ICTYa u svim predmetima koji se tiu Srebrenice: budui da srpski politiki i vojni rukovodioci nisu imali namjeru zauzeti enklavu, do odluke o pokolju dolo je nakon pada Srebrenice. Tu tezu rue priznanja nekih sudionika, kao to je Miroslav Deronji, i prisutnost komandosa smrti poslanih na teren vie od dva tjedna prije pada grada. Ali unato svemu ona se odrava zahvaljujui jednom dokumentu, naredbi o napadu koji je slubeno pozivao ne da se zauzme enklava Srebrenica, nego da se svede na veliinu grada, tako da se uvjete preivljavanja stanovnitva uini nepodnoljivima" i da se stvore uvjeti za ukidanje enklave". Plan poznat pod kodnim imenom Krivaja 95 koji, zaudo,nije definiraonikakavnoviciljjerjetanoopisivaosituacijukojajeprevladavalaodzime1993.kadsu srpske snage prvi put pokuale zauzeti Srebrenicu prije nego to ih je u njihovu zaletu zaustavio general PhilippeMorillon. Vojnaoperacijaiz1995.uljepanaeufemizmimadaneizazoveosudu
101

99HolbrookeRichard,intervjudantelevizijskojmreiHajatizSarajevaiemitiran19.novembra2005. 100 Treeg maja 2007. meunarodna zajednica imenovala je prvi put posebnog izaslanika za grad Srebrenicu. Na taj je poloaj postavljen Clifford Bond, bivi ameriki veleposlanik u Bosni i Hercegovini. Ta je odluka donesena na zahtjev bonjakihpredstavnikaSrebrenicedasegradupriznaposebanstatuskakobigaizuzeliizsrpskogentitetauBosniitako potaklipovratakpreivjelih.Velikesiledosadsujednoglasnoodbijaletajzahtjev. 101 General Philippe Morillon zapovijeda snagama UNau Bosni i Hercegovini kadu martu 1993. UNulazi u Srebrenicu i obeava stanovnitvu: Neu vas napustiti." Mladieve su snage tada na vratima Srebrenice i raunaju na UN za evakuacijustanovnitvaenklave.MorilloneihprisilitidasepovukupostigavidaVijeesigurnostiizglasarezolucijukoja odreujeSrebrenicukaozonupodzatitomUjedinjenihnaroda".

zapadnjaka, ipak je zahtijevala tri mjeseca priprema, posebno da bi odsjekla linije opskrbe snaga UNa prisutnih unutar enklave, oslabila jo vie opsjednuto stanovnitvo zabranom pristupa humanitarnim konvojima i dopustila Beogradu da osigura logistiku potporu podrku i koordinaciju svih snaga koje u njoj sudjeluju. Budui da Beograd i zapadnjaci nisu nikada predali ICTYu dokumente koje su imali o pripremnoj fazi ofenzive protiv Srebrenice, o kojoj su uostalom sve znali, Tuiteljstvo se nije nimalo zanimalo za paradoks Krivaja 95. Ohrabreno tvrdnjama analitiara proizalih iz amerike vojnoobavjetajne slube, ono je bez ijedne rijei prihvatio ono to se tim planom eljelo postii da se povjeruje. Velike sile mogla je samo veseliti zaslijepljenost ICTYa koji ih nije dovodio u pitanje vjerujui da one nisu mogle predvidjeti pokolj koji je pad enklaveinio vjerovatnim. Poslije im je bilo dovoljno pobijati njihov drugi propust i tvrditi da su uinile sve da KaradiaiMladiaizruepravosuu. Karadi i Mladi nisu privedeni pred Sud da ne bi oivjeli sjeanje na sramotan izbor velikih zapadnih demokracija da rtvuju stanovnitvo Srebrenice prepustivi ga svjesno njihovim krvnicima i liivi zatim preivjelenjihovezemljeisuenjakojebiihmogloizvuiizagonijeipovratiloimdostojanstvo.Izborkojisene moe opravdati i koji, po nekoliko osnova, ini nae voe sudionicima najgoreg krvoprolia u Europi od holokausta.DokKaradiiMladinebuduizvedenipredsudskuinstancupotpunoneovisnuidovoljnojakuda sesuprotstavisvimpokuajimamijeanjaicenzure,naedemokracijeesamoproduljivatisramotu.Vienego toihtiti,njihovoeodbijanjedasudeKaradiuiMladiu,kaoijuernjihovoodbijanjedadopustedioistine koja je izronila na suenju Miloeviu, samo poveati patnju rtava, produbljivati njihove rane i pothranjivati mrnju. Tako dugo dok se preivjeli ne budu mogli osloboditi bremena svojih patnji, Europae osjeati teret mrtvihSrebrenice,kojie,poputsablastilutatiStarimKontinentomtraeipravdu.
102

IV.POGLAVLJE Svretakigre Ifwedon'tmaintainjustice,justicewillnotmaintainus. FrancisBacon(1561.1626)

103

Jedanaestogseptembrasruenisutornjeviblizanci...Povuklisusasobommnogonada,vrijednosti,obeanjai planova koji su nastali padom Berlinskog zida. Epoha koja time zapoinje manje e brinuti o temeljnim pravimaljudi,avieonjihovojsigurnosti. Jedanaestiseptembarnijeujediniosvijetprotiv barbarstva,negoga je polarizirao i pretvorio u bojno polje. Oznaio je grubi ulazak u XXI. stoljee u kojem e, ini se, biti osujeeno toliko iskoraka koji su dotad izgledali nepovratnima. Izmeu miroljubivog 9. 11. 1989. i ratobornog 11. 9. 2001. g. projekt meunarodnog pravosua uspio si je prokriti put. Meunarodni kazneni sud za bivu Jugoslaviju (ICTY), koji se sprema zapoeti prvi meunarodni proces u povijesti protiv jednog efa drave, nalazi se na vrhuncu slave. Stalni Meunarodni kazneni sud (ICC), noen univerzalistikim snom, upravo se sprema zapoeti s radom. Dubinska dinamika, koja je omoguila te povijesne korake naprijed meunarodnog pravosua,nemoenestatiuusijanimruevinamatornjevablizanaca.No 11. septembar ipak je zatvorio jednu epizodu povijesti, promijenio prioritete, obrnuo red prioriteta. Meunarodnoepravosueuskoroosjetitivaltogudarca.ICTY,kojijenaprvojcrti,neebitipoteen.
102 etvrtog juna 2007. skoro osam hiljada preivjelih i roaka rtava Srebrenice podiglo je pred nizozemskim sudom tubu protiv Ujedinjenih naroda i Nizozemske zbog njihove odgovornosti u naputanju stanovnitva enklave koju su bili zadueni tititi. Cilj tube sastoji se u utvrivanju tekih propusta Nizozemske i UNa u lancu odluka koji je pridonio tragediji. Izmeu dvadeset pet i trideset hiljada civila potrailo je utoite u ili oko vojne baze kontingenta nizozemskih Plavih kaciga. Sueljeno s hiljadu srpskih vojnika, etiristo pedeset vojnika Dutchbata dopustilo je da se odijele ene i mukarci. 103Akominesauvamopravdu,pravdaneesauvatinas.

Osam mjeseci prije, za jake snjene oluje, Carla del Ponte stigla je u Davos. Dola je pred najmonijim linostima svijeta politike i ekonomije na planetu, okupljenima na Svjetskom ekonomskom forumu, braniti pitanje meunarodnog pravosua i vanost da se stane na kraj nekanjivosti monika. Ako sada izgubimo hladnokrvnost, budui e diktatori moi bjeati i skrivati se te e nam trebati moda i stotine godina da se uspravimoinametnemozakonpravanadzakonomnasilja",rijeisukojimaseobratilasvojimsluateljima 26. januara 2001. g. u vrijeme kad je Miloevi ve svrgnut s vlasti, ali jo nije uhien. Oekivala je neke openite odgovore, a bez sumnje i neke obzirnepoticaje. Teko je osvojiti sluateljstvo kojemu zahtjevi meunarodnepravdenikadnisubiliprioritet. Nanjezinovelikoiznenaenje,nakonnjezinanastupa,dvoranajeuzavrela.Raspravajebilaestoka.Clintonje 31. decembra 2000. g., posljednjeg dana svojeg mandata, prije nego to e predati kljueve Bijele kue Georgeu W. Bushu, unato snanu protivljenju Kongresa i suzdranosti njegove Demokratske stranke, potpisao Rimski sporazum kojim je stvoren stalni Meunarodni kazneni sud (ICC). Opravdavajui svoj in istaknuo je: To inimo kako bismo potvrdili svoju podrku naelu meunarodne kaznene odgovornosti s ciljem predaje u ruke pravde poinitelja genocida, zloina protivovjenosti i ratnih zloina. Toinimo i zato da ostanemo u postupku koji e u godinama koje slijede omoguiti Meunarodnom kaznenom sudu da postane nepristran i uinkovit instrument pravde. Sjedinjene Amerike Drave imaju dugu tradiciju djelovanja u prilog krivine odgovornosti, jo od naeg sudjelovanja na Sudu u Nrnbergu pa sve do glavne uloge u naporima koji su doveli do uspostavljanja Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju i za Ruandu. Naedjelovanjedanasdiojetetradicije."JedanodprvakaRepublikanskestrankesenatorJesseHelmsodmah je odgovorio: Ova dananja akcija oit je pokuaj predsjednika u odlasku da zavee ruke svojem nasljedniku. Ta se odluka nee odrati. Jedan od mojih prvih prioriteta pred novim predstavnikim domom bite njezino ponitenje i zatita amerikih vojnika od kaznenog progona tog meunarodnog pukog tribunala." Donald Rumsfeld, koji je bio predvien za ministra obrane nakon Bushove pobjede na predsjednikim izborima u novembru 2000. g., odmah je nadodao: Ameriko vodstvo u svijetu moglo bi biti prva rtva toga suda", zbog prisilakojeproizlazeizmeunarodnoghumanitarnogprava.
104 105

Njihovi saveznici koriste priliku koja je stvorena dolaskom Carle del Ponte kako bi, tijekom samo jedne sjednice, pretvorili Davos u forum protiv ICCa. Meunarodno pravosue s univerzalnom dimenzijom tu je javno optueno kao prijetnja nacionalnoj suverenosti, a jo vie kao prepreka svakom vojnom djelovanju zemljekaotosuSjedinjeneAmerikeDrave,kojesudjelujuuvanjskimoperacijamaugotovostotinudrava, pa ne prihvaa da njezini dravljani ili vojnici na tim podrujima podlijeu propisima, postupcima, tuiteljima i sucima pravosua koje nikom ne polae raune". U Davosu je i republikanski senator iz Minnesote Orrin G. Hatch. Kao predsjednik Sudskog povjerenstva Senata upozorava da Sjedinjene Amerike Drave nemaju namjeru ratificirati taj sporazum. Naglaava da Sjedinjene Amerike Drave ne ele takav meunarodni sud koji bi sudio predsjedniku Sjedinjenih Amerikih Drava zato to je donio odluku kojoj je cilj spasiti stotine amerikih ivota". Nova se amerika administracija estoko suprotstavlja takvom meunarodnom sudskom sustavu koji a priori izmie svakom dravnom nadzoru te izlae stvarnoj sudbenoj opasnosti njezine civilne i vojne zapovjednika. Situacija je komina. Nasuprot Carli del Ponte koja crpi najveu snagu iz svoje samostalnosti,diosluateljstvaukazujenaopasnostisamosvojnihodlukastalnog
104Ujulu1998.g.stotinuidvadesetdravapotpisalojeRimskistatutstalnogMeunarodnogkaznenogsuda.Sjedinjene Drave kao i est drugih prisutnih drava Kina, Irak, Izrael, Katar i Jemen odbile su potpisati ga. Imale su vremena predomislitisedoClintonovapotpisivanja31.decembra2000.g. 105 Republikanski senator odrao je rije. Na njegovu je inicijativu Kongres ve u novembru 2001. g. usvojio odluke premakojimaseamerikojvladizabranjujesvakasuradnjasMeunarodnimkaznenimsudom(ICC),akojimajesvrhada se za sudjelovanje u operacijama odravanja mira zahtijeva prethodno davanje imuniteta za bilo kakav progon ICCa, a isto se tako ovlauje predsjednik SADa da se koristi svim odgovarajuim sredstvima za oslobaanje amerikih graana koje bi ICC eventualno pritvorio. Zbog razloga protiv Meunarodnog kaznenog suda slinih navedenima, Jesse Helms glasovao je 1986. g., zajedno s desetoricom drugih senatora, protiv toga da Sjedinjene Amerike Drave ratificiraju Konvencijuospreavanjuikanjavanjuzloinagenocidaiz1948.g.

Meunarodnog kaznenog suda i njegova budueg tuiteljaije ovlasti, iako daleko ogranienije od ovlasti ove vicarke,josuuvijekuoimaamerikihrepublikanacaprilinovelike",daklepretjerane. Devet mjeseci poslije, SAD stupa u rat protiv terorizma. Podvostruuje se nepovjerenje prema ogranienjima koja namee meunarodno pravo, kao i odbojnost prema ideji da bi ono moglo vezati ruke Sjedinjenim Amerikim Dravama. Odlazak amerikih vojnika u Afganistan pojaava odbojnost prema mogunosti da amerikim graanima sudi budui Meunarodni kazneni sud (ICC). Washington odmah zapoinje s neprijateljstvima prema sudstvu koje se formira kako bi neutralizirao sve njegove ovlasti nad svojim osobljem ukljuenim u vanjske operacije. estog maja 2002. g., dva mjeseca prije poetka rada ICCa, Sjedinjene Amerike Drave ponitavaju potpis predsjednika Clintona na Rimski sporazum. Zahvaen olujom ni ICTY nije poteen.Injemuepodrezatikrila.

toprijetoprivestikraju Ambicije Hakoga suda ve neko vrijeme zabrinjavaju velike sile. One bi htjele obuzdati taj stroj koji se zahuktao, ali ne znaju kako postupiti. Znaju da bi za njih bila tetna svaka politika odluka o drastinom ogranienjudjelovanjaSudautrenutkukadonsuavasvojukaznenustrategijunanajodgovornijedunosnike. Zasad ele potedjeti Sud. U Vijeu sigurnosti UNa 30. novembra 2000. g. usvajaju Rezoluciju 1329 kojom se Haki sud poziva da se vie posveti zloinima koji su najopasniji za meunarodni poredak, posebnoonima koje su poinili odgovorni politiki i vojni dunosnici najvieg ranga", Takoer odluuju podrati reformu koju je predloio predsjednik Suda francuski sudac Claude Jorda, a koja se sastoji od toga da se imenuju suci ad litem, dakle da budu pozvani kao ispomo, prema potrebi, kako bi se smanjilo zaguenje poslovima i omoguilo Sudu da izvri svoju misiju prije kraja desetljea koje upravo poinje. Velike sile jo oklijevaju podvriSudjaemnadzoruVijeasigurnostizadovoljavajuisepoticanjemnjegovadjelovanjedaurazumnom rokuprivedeposlovekraju. Sud je optuio stotinjak osoba, postigao da se uhite dvije treine, izrekao dvadesetak presuda i planirao optuiti jo stotinu. To je smijena brojka s obzirom na broj sudionika, ali strahovito velika za meunarodnu zajednicu uhvaenu u mreu vlastitih obaveza i eljnu da s time to prije zavri. Potajno odvraajui suce od penjanja po lancu odgovornosti kako ne bi progonili one s kojima su velike sile pregovarale, one same pridonijele su problemu koji sada ne znaju rijeiti. Godine 2000. meunarodno pravosue vrlo je daleko od ispunjenja svoje misije kaznenog progona najistaknutijih linosti, kako meu izvriteljima tako i meu poticateljima zloina. Nalazi se tek na pola puta. Miloevievim padom krajem 2000. godine, Balkan je stupio u poslijeratno doba. Mijenjaju se prioriteti. Zapadna se diplomacija pribojava da zahtjevi pravosua koji idu sve dalje opet ne zakompliciraju njezinu zadau neprestanim akanjem po prolosti to donosi podjele i otkriva nove prijelomneinjenice, i to uasu kad bi ve eljeli to prije sve poistiti i okrenuti novu stranicu. OtudaodbojnostprematraenjuizruenjaMiloeviaHakomesudu.
106

Napadi 11. septembra pomijeali su sve karte na meunarodnoj sceni, itav politiki dnevni red. Oni definitivno vraaju sve krize, humanitarne ambicije i kreposne pobude devedesetih godina za jedno stoljee unatrag. Mijenja se i jezik. Krzmanja prethodnog razdoblja sada se izraavaju jasnom i nedvosmislenom parolom: Sud mora bez oklijevanja usvojiti izlaznu strategiju. Washington i London prvi alju poruku: elimo daprestanetesradomoko2007./2008.godine."NiPariznetediCarludelPonteprilikomposjeta
106 Prema procjenama nezavisnih strunjaka osam do petnaest tisua osoba koje su sudjelovale u brojnim zloinima trebale bi biti kazneno progonjene, a neke bi druge trebale podlijegati raznim oblicima neosvetoljubive pravde, primjericeuokvirupovjerenstavaistinaipomirenje".

30. novembra 2001. Alain Richard, ministar obrane, upozorava je: Na je cilj trajno reintegrirati Jugoslaviju (SrbijuCrnu Goru) u demokratsku zajednicu, ali to se ne postie rasplamsavajui vatru... Va je mandat suditi 'glaveinama',akadstevejednompodignuliprotivnjihoptunice,zatoiidaljekadodsadmoeteprogoniti samo one manje, kakva je u tome logika?" Njegov savjetnik inzistira: Treba okonati stvar. Vae zalaganje odlaedatumpoetkademokratskogprocesa"IstirefrendolaziizQuaid'Orsava:Kakvajekoristodnastavka, imatetridesetitribjegunca,aeliteihoptuitijovie!Dokleeteii?" PredVijeemsigurnosti27.novembra2001.CarladelPonteiClaudeJordaobavezalisusezakljuitiradICTYa oko 2008. g. za postupke prvog stupnja, a 2010. g. za postupke u prizivu. Prikazali su u glavnim crtama strategiju okonanja rada radije koristei taj pojam nego strategija izlaska" koja predlae smanjivanje optereenja Suda prebacujui neke postupke pod odreenim uvjetima nacionalnim pravosuima zemalja bive Jugoslavije. Meutim, Carla del Ponte nije stvarno skratila popis osumnjienih. Najavila je stotinjak dodatnih optunica za svaki od dva Suda, onaj za bivu Jugoslaviju i onaj za Ruandu: Neki kau da se nakon dogaaja 11. septembra svijet promijenio te da je otada prioritet terorizam, a ne proli sukobi. Ne moemo pristati na takvo gledanje na meunarodnu pravdu. Meunarodna zajednica ima danas jo vie razloga da pojaasvojuodlunostuproganjanjuodgovornihzagenocidizazloineprotivovjenosti.Nebibiloniasno ni vjerodostojno podravati rat protiv terorizma ako ne uinimo sve to je potrebno kako bismo priveli pravdi one koji su odgovorni za genocid u Ruandi, Srebrenici i za druge pokolje. Varamo se, kao i u sluaju borbe protivterorizma,akomislimodapostojelakaibrzarjeenjadaseobaviposaokakotreba." Nije ih uspjela uvjeriti. Velike sile ele vidjeti odlune rezove u programu istraga, ne morajui to formulirati eksplicitnije kao to su to eksplicitno formulirale prije godinu dana u Rezoluciji broj 1329. ele se osigurati da Sud nee prekoraiti preporueni rok. Carla del Ponte svjesna je toga, ali njezin je obzor takva pravda za koju povijesna prekretnica nije 11. septembra, nego no s 28. na 29. juna i dolazak Miloevia u Hag. A to je dogaaj koji je omoguio Hakom sudu da se potvrdi kao stvarnost koju nitko vie ne smije ni zanemarivati ni ismijavati. Oekivanje poetka rada stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC) takoer pretvara u stvarnost ideal meunarodnog pravosua s univerzalnim ovlastima koje nee oslobaati krivnje monike pa ak ni efove drava. Ona vjeruje u polet meunarodnog pravosua koje oznaava dolazak nove ere, ere odbacivanjanekanjivosti,kojujepredajaMiloeviauinilauvjerljivijomidostinijomnegoikadprije. Velike sile, koje nastoje obuzdati tuiteljicu, brzoe joj razbiti iluzije. Politiki pritisci uskoroe se pokazati u smanjenju prorauna, to je manje primjetno od nove rezolucije Vijea sigurnosti. Jer drave imaju svoje zahtjeve, ali ne ele javno preuzeti odgovornost za ograniavanje provoenja pravde. Radije svoju odluku prebacuju na Tribunal. Francuski poslanik pri Ujedinjenim narodima JeanDavid Levitte priznaje to krajem 2001. g. na sastanku s Carlom del Ponte: Vijee sigurnosti ne moe Vam eksplicitno narediti da smanjite broj istraga, a da se ne izloi opasnosti upadanja u zamku odluke koja e tetiti naoj vjerodostojnosti." A Sjedinjene Amerike Draave, svjesne da se pravda nee rado podvri naelu politike realnosti, nemaju vre mena na pretek ako Europljani ele pratiti uspjeno okonanje rada Hakog suda kojee dati vjerodostojnost stalnom Meunarodnom kaznenom sudu. Novoj amerikoj administraciji do njega uope nije stalo. Onae se potruditi onemoguiti to pravosue koje je jako oslabljeno zahvaljujui preokretima na svjetskoj pozornici i koje bi htjela iskljuiti iz pravila meunarodne igre kako bi dravama vratila vrhovno pravo dijeljenja pravde. Onae pod cijenu izravnog uplitanja u sudske poslove prekriti ideal za koji se zalau meunarodni kazneni sudovi. U nekoliko mjeseci Carla del Ponte, koja je forsirala savez izmeu sudske i politike vlasti kako bi izvela Miloevia pred Sud u Hagu, postala je napast politiarima svih strana. Nekad je bila nona mora financijskih prepredenjaka, trgovaca drogom i njihovih monih saveznika. Otkad je stigla u Hag, ona je nona mora Miloeviu i svim ratnim zloincima koje je podvrgla istrazi, od bive Jugoslavije do Ruande. Nita udno za jednu tuiteljicu. Naprotiv, zauuje nepovjerenje politikih monika koji su stvorili Haki sud. Ono izvire iz protusile koju de facto predstavlja meunarodno pravosue. Carla del Ponte kvari im igru, ona je neprijatelj njihova pragmatizma. to rat u bivoj Jugoslaviji vie blijedi u europskom i amerikom sjeanju, to Carla Del Ponte vie nervira meunarodnu zajednicu kojoj se uvijek uri okretati stranice povijesti. Tuitelji vau kakve su anse da obnove budunost po mjeri prolosti, u priama rtava i izrazima njihove frustracije, u iskazima krvnika. Diplomati se brinu za neposrednu budunost ne optereujui se prolou. Vrijeme pravde nije i

vrijeme politike. Carla del Ponte neprekidno preispituje zahtjeve pravde koji vie ne nalaze svoje mjesto na politikom dnevnom redu. Ona se uplie u politiku jer se politika neprestano uplie u sudski postupak. Potrebna joj je mo prisile koju posjeduju neke drave zato to neke druge drave ne ispunjavaju svoje zakonske obaveze. Kuca na sva vrata, potie sve one koji imaju dobru volju kako bi drave pretvorile u djela svoju mo dijeljenja pravde, iji je dio ostvarenja povjeren njoj. Pri svakom posjetu Carla del Ponte ostavlja svojim zapadnim sugovornicima gorak okus loe savjesti ili u najmanju ruku frustraciju to se ne mogu osloboditi demona na koje ih ona uvijek podsjea. Nitko to ne skriva. Pa ni onaj savjetnik europskog ministra koji je izlanuo jo i prije nego to je izaslanstvo Hakoga suda otilo: Neemo se samo tako izvui, ona nas neepustiti!"

Dvadesetoga novembra 2001. g. amerika delegacija nije se za vrijeme javne sjednice Vijea sigurnosti izjasnila o dvama meunarodnim kaznenim sudovima. Radije je to uinila na sastanku u popodnevnim satima kod ambasadora Johna Negropontea koji predstavlja SAD pri Ujedinjenim narodima i predala svoju poruku Carli del Ponte: Sud ima prevelik apetit, on mora smanjiti svoje ambicije. Pierre Richard Prosper, koji je zaduen za pitanja meunarodne pravde pri amerikoj vladi, pokuava je uvjeriti da mora znaajno skratiti svoj popis osumnjienih. Ne eli da Sud nastavi s radom pa da poslije natovari posao domaim sudskim vlastima: Ako previe sluaja prepustimo njima, stvoritemo politike probleme Beogradu i drugim glavnim gradovima." A kako bi pridobio tuiteljicu, dodaje: To bi moglo tetiti naporima poduzetim da uvjerimo Kotunicu da preda Karadia." Ona se odupire. Daje na znanje kako je ve skratila popis osumnjienih i ograniila kazneni progon na najvie rangirane odgovorne osobe: Odsad je na Vijeu sigurnosti da preuzme odgovornostzasvakonovosmanjenje mojegposla."Amerikanci subijesniitodajunaznanjesavjetniku Carle del Ponte samo nekoliko sati poslije. Potrudite se da tuiteljica shvati kako joj Sjedinjene Amerike Drave nareujudaseviekoristisvojimpravomodluivanjakakobiznaajnoskratilapopisosumnjienih.(...)Moglo bi se dogoditi da dobrovoljni doprinosi Sjedinjenih Amerikih Drava ne budu uplaeni u proraun (UNa za ICTY; op. a.) nakon njezina odbijanja da se poslui diskrecijskim pravom o popisu osumnjienih", opominje telefonski MikeNewton,Prosperovpomonik.Osamnaestogdecembra, zavrijemesvojeg posjetaHagu,Carla del Ponte odgovara Prosperu: Vau poruku ne mogu protumaiti drukije, nego kao otvoren pritisak, da ne kaemjedvaprikrivenuprijetnju." Sljedeeg tjedna ameriko izaslanstvo predvoeno ambasadorom Patrickom Kennedyjem zatrailo je pred 5. komisijom Ujedinjenih naroda, zaduenom za upravna i proraunska pitanja, odgodu usvajanja prorauna dvaju Sudova. Svoj postupak obrazlae potrebom pribavljanja vie informacija o dvjema ustanovama koje su ugroene loim rukovodstvom, neuinkovitou i korupcijom". Sjedinjene Amerike Drave zapoele su neprijateljskim ponaanjem prema Suda za bivu Jugoslaviju i njegovu blizancu onom za Ruandu. Njihov kriarski pohod protiv stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC) protee se i na ad hoc stvorene sudove, unato vanjskom prividu amerike podrke Hakome sudu. Carla del Ponte, koja mora istodobno predvoditi strategiju okonanja u Hagu i u Arushi, ne predaje se. Ne moe se suprotstaviti volji drava da ogranie provoenje pravde jer su one stvorile Haki sud te imaju mo odluivanja o njegovu zatvaranju. Ali nitko ne moe od nje traiti da loe odradi svoj posao i da iznevjeri misiju koja joj je povjerena. Nastoji smanjiti tetu zahtijevajui da se ne upropasti ono to je postignuto i da se uspostave mehanizmi koji bi sprijeili da strategija okonanja rada ide u korist nekanjavanja. Ali Washington e je gurnuti dalje u smjeru tih ogra nienja. Ni London ne zaostaje u tome. Kako bi to istaknuo, Tony Blair joj pie 19. decembra 2001. g.: Ujedinjeno Kraljevstvo nije se odreklo svoje obaveze da privede ratne zloince pravdi. Isto tako pozdravljam korake koje ste poduzeli kako biste otvorili dijalog s dravama u pogledu izlazne strategije Suda i posljedice kojeiztogaproizlaze,posebnozasudstvozemaljabiveJugoslavije.ZnamdaeJackStrawotomeraspravljati sVamazavrijemevaegsusretapoetkomsljedeegodine.TomemoprilikomeljetidoznatitoVamseini ostvarivim unutar mogunosti kojima raspolae Sud, na koji nain namjeravate svesti svoju kaznenu politiku i provestiizlaznustrategiju."

Poetkom 2002. g. meunarodni tisak dolazi u Hag povodom poetka sudskog postupka protiv Miloevia. Unato drugim novostima, Haki sud uvijek potie zanimanje medija. Amerika vlada to koristi kako bi izvela protunapad. Ali ovaj put neprijateljstvo je otvoreno objavljeno. Dvadeset osmog februara 2002., samo dva tjednanakonpoetkapostupkaprotivMiloevia,ProsperovuljivinapadpredamerikimKongresomizaziva reakciju s ove strane Atlantika. Nekadanji tuitelj u Arushi, koji je 1998. g. postigao prvu presudu zbog genocida u povijesti, u predmetu JeanPaul Akayesua", sad omalovaava Meunarodni sud govorei da je skup, nedjelotvoran, previe spor i udaljen od naroda na koje se odnosi i rtava. Optuuje oba Suda za korupciju zbog prakse nedavno otkrivene podjele honorara izmeu branitelja i tuenika. Rije je o nedopustivoj zloporabi koja nema mnogo veze sa samim voenjem sudova. Meutim, Prosper blati meunarodne kaznene sudove kako bi diskreditirao meunarodno pravosue koje se upravo poelo dokazivati iijiee novi oblikstalni Meunarodni kazneni sud (ICC)uskoro otvoriti svoja vrata. On ne eli da se ICTY proslavi postupkom protiv Miloevia koji e postati oglednim. Meunarodni sudovi nisu i ne smiju biti oni sudovi kojima se prvo obraamo, nego tek posljednje sredstvo. Kad nije mogue postii pravdu na lokalnoj razini, meunarodna zajednica moe djelovati preko Vijea sigurnosti ili ad hoc dogovora. Politika (amerike; op. a.) administracije sastoji se upoticanju drava da stvore pravosue koje uiva kredibilitet, a ne da se odreknu svoje odgovornosti." Da bude jasno, ICTY nema vie smisao postojanja, nego treba to prije predati palicu unutarnjem pravosuu. Washington kae da je spreman pomoi vladama da reformirajui svoje sudske sustave i da osposobe sudove za suenje ratnih zloina. Meutim, njihov poticaj nekoj vrsti sudskog nacionalizmaviesvjedoionjihovojeljidazauzdajumeunarodnopravo,negoopoticajudravamadasude u svojim sporovima kako bi pomogli narodnom pomirenju. Vijee Europe kritizira taj poziv da ratnim zloincimasudesamikrvnici".
107

Kampanja protiv meunarodnih sudova pripremila je teren proraunskim smanjenjima. U glavnom sjeditu UNa u New Yorku sve delegacije koje sudjeluju u radu Povjerenstva za proraune bile su usklaene: Amerikancisunamdalinaznanjedasetrokovipoveavajuidanitkonemoeutjecatinakonaanishod."U kuloarimaStaklenezgradenaEastRiverusadasesmatradasumeunarodnisudovinajskupljiuovojustanovi i da se najtee kontroliraju. Proraun za Sud jo nije izglasan. Hans Correl koji vodi pravne poslove UNa priznaje da krue sulude vijesti o Sudu. Nicolas Rostow, pravni savjetnik amerike delegacije u UNu u New Yorku,vodiklevetnikukampanju.OtvorenogovoriCarlidelPonteprilikomposjeta20.marta2001.g.:Nitko ne eli odrati te sudove iz pukog zadovoljstva da omogui neogranieno zapoljavanje, dok je Sudovima jediniinteresdatoduljepotraju,unatoastronomskimtrokovima."

ICCistinskapravnaopasnostzaSjedinjeneAmerikeDrave

Nakon to su proraunskim pritiskom oslabile ICTY, Sjedinjene Amerike Drave mogu bolje nadzirati njegovu djelatnost. Ali Washington tu u prvom redu vidi priliku da mu nametne svoju volju. Osamnaestog marta Prosper ponavlja u Ministarstvu vanjskih poslova zahtjeve svoje vlade: Morate uspostaviti prioritetnu listu osumnjienika.Voljelibismodauzmognetespovjerenjempredvidjetiprijenosposlovanaregiju."Pravosueu zemljama bive Ju goslavije tada je bilo u jadnu stanju i daleko je od toga da moe voditi pravedne i vjerodostojne sporove o ratnim zloinima ili jamiti sigurnost svjedoka. Kada je rije o rtavama, one nisu spremnesvjedoitipredsudovimasvojihkrvnika.AliProsperuseurizatvoritiSudoveu
107 Dva meunarodna kaznena suda ovlatena su imenovati svaki po jednog istraitelja strunjaka za financijske malverzacije koji bi otkrivao zloporabe. Istraujui na terenu, oni imaju zadatak provjeriti i stvarno financijsko stanje optuenihkojisuseproglasilisiromanimaikojisekoristebesplatnuobranomkojuplaajuUjedinjeninarodi.

HaguiuArushi. Po miljenju ovih ljudi ICTY je povezan sa stalnim Meunarodnim kaznenim sudom (ICC). to vie uspjeha imate, vie presedana stvarate, ICC e imati vie prilika funkcionirati", rezimirao je republikanski senator Mitch McConnell 19. marta 2002. g. za vrijeme susreta s Carlom del Ponte. I Sadam Husein e osjetiti posljedice toga. Bushova vlada, koja ozbiljno misli da e mu jednoga dana suditi, ve iskljuuje mogunost ustanovljenja novog meunarodnog kaznenog suda za Irak, kako je to predloio Clinton u oktobru 1998. Prosper je pred Kongresom u februaru predloio stvaranje lokalnog irakog suda. Smatramo da Sadam Husein i njegovi glavni pomagai moraju odgovarati za svoja djela (...). Naime, smatramo da su poinjena velikazvjerstvaidaihtrebaistraiti.Vesmozapravozapoeliskupljatiobavijestiotimzloinima.Alidabise provela pravda dostojna tog imena, potrebna je promjena vlade u Iraku." Osamnaestog marta 2002. g. na zid Prosperova ureda usreditu Ministarstva vanjskih poslova objeena je karta posuta crvenim zvjezdicama koje ukazuju na glavna mjesta zloina koje je naredio Sadam Husein. U studijima CNNa u Washingtonu ista ta karta Iraka ve visi na poleini pokretnih panoa na kojima je karta Afganistana. Na amerikim lokalnim televizijama niu se rasprave o zvjerstvima poinjenim za vladavine diktatora, Washington eli silom svrgnuti reim Sadama Huseina i pretvoriti ,,otpadniku dravu" u stabilnu demokraciju koja nee pomagati teroristima. Washingtonu je to zasada humanitarni cilj i nada se dae moi sastaviti koaliciju poput one koju je 1999. g. predvodio NATO u intervenciji na Kosovu. Na redu su, dakle, zloini koji su u nadlenosti meunarodnogkaznenogprava,aneorujazamasovnounitavanje. Bushova administracija ubrzo se odrie humanitarne argumentacije, Zamisao o suenju Sadamu Huseinu nije naputena,aliProsperovamisijauAfganistanuprisiljavajenapromjenutaktike.Natajzaokretdonekleutjee i opasnost od poetka rada ICCa. Washington alje svojeg mladog veleposlanika zaduenog za pitanja ratnih zloina u Afganistanu da se pozabavi sa stvarnou zloina poinjenih u vrijeme intervencije u oktobru i novembru 2001. g. koji sada poinju izlaziti na vidjelo. Prosper je potvrdio postojanje kosturnica i povreda meunarodnog humanitarnog prava to ih je poinio saveznik Sjedinjenih Amerikih Drava, uzbeki ratni voaAbdulRashidDostum,kojijenaeluSjevernogsaveza.Meutim,onotoganajviebrinejesudogaaji kojisuslijedilinakonpadaMazariarifa,posljednjepreprekeosvajanjuKabula.Tosudogaajiod 25. novembra 2001. g. u tvravi nadomak Kalai Janghi kamo je odvedena skupina talibana koja je poloila orujenakonpadaMazara.Zatvorenici,podvrgnutiokrutnomispitivanjutosugaprovodiliagenatiCIAe,koji su ubrzo stigli na mjesto zbivanja, uvjereni suda: e biti smaknuti. Zato se bune i zauzimaju oruarnicu u tvravici. Pobuna je uguena u krvi uz pomo amerikih i britanskih snaga. Ubijeno je osam stotina ratnih zarobljenika. Samo nekoliko desetaka skrivenih u podrumu pronaeno je ivo. Prosper se vraa iz svoje misije uznemiren.Nekadanjituiteljshvaa daamerikivojnici mogubitioptuenizaratnizloin.ICCjonijepoeo djelovatipa, dakle,nema ovlasti,aliuratuprotivteroristakojije upravozapoeobaukmeunarodnogsudas univerzalnim ovlastima predstavlja istinsku pravnu prijetnju Sjedinjenim Amerikim Dravama i njezinu osoblju na terenu. Prosper posprema svoje mape Iraka sa zvjezdicama. estoga maja Bushova administracija ponitava Clintonov potpis na Rimski sporazum o ICCu. Irak je na kraju osumnjien da raspolae orujem za masovno unitavanje. Pod pritiskom Washingtona i Londona Vijee sigurnosti izglasava 8. novembra 2002. g. RezolucijukojomseuIrakuodobravanadzornamisijaUNaonaoruanju...

Preskupisudovi

Kampanja protiv meunarodnog pravosua uzela je maha s poetkom rada stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC) 1. jula 2002. g. Sjedinje Amerike Drave ne priznaju novu jurisdikciju i pokreu itav pravni arsenal kako bi od nje izuzeli svoje osoblje zaposleno u inozemstvu. Administracija se svrstala s krive strane povijesti", optuuje Kenneth Roth, voditelj jedne od najmonijih nevladinih organizacija Human Rights Watcha. Za to i vrijeme Prosper putuje u Beograd i u Kigali kako bi obeao skoro okonanje rada meunarodnih sudova i sugerirao mogua rjeenja. Pogodba, koju predlae ameriki predstavnik bez znanja tuiteljice ICTYa, jednostavna je. Srbija se poziva na

aktivniju suradnju sa Sudom kako se prestanak njegova rada ne bi odgaao, a zauzvrat e dobiti mogunost da sama sudi nekim tuenicima. Washingtone uskoro deblokirati 5 miliona dolara kako bi se u Beogradu uredila sudnica u koju e uskoro biti premjeteno suenje za ratne zloine. Prosperovi postupci javno se prikazuju kao poziv na uhienje bjegunaca, posebno Karadia i Mladia. Amerikanci se hvale navodnom podrkom ICTYu kako bi pokazali da se ne protive meunarodnom pravu, nego samo ICCu. Iza kulisa oni ne prave razliku medu njima, ak ni kad njihovo neprijateljstvo prema ICTYu usporava njegov rad. Ignoriraju zahtjeve Suda za pristup spisimakojibiimomoguilibreokonanjeistraga,pretvarajusedaneposjedujunikakavdokument o osumnjienim Albancima ili o nekim srpskim dunosnicima koji su pripomogli Miloevievu svrgavanju s vlasti nakon to su mu prije bili drugovi u zloinu. ele zakljuiti rad ICTYa, ali ga prije toga ele oblikovati po svojoj volji. Daju nazrijeti da se protive nekim progonima i sve se otvorenije mijeaju u kaznenu politiku Ureda Tuiteljstva, ak i pod cijenu estokih svaa. A u ime stabilnosti lokalnih vlasti ne eli se do kraja primijeniti pritisak kojim su se ipak koristili da bi postigli uhienje KaradiaiMladia. Za Meunarodni kazneni sud za Ruandu (ICTR) ameriki je zalog drugaiji, a isto tako i pogodba. Sjedinjene Amerike Drave ele osigurati podrku ruandskih saveznika za zatvaranje Suda u Arushi premda je jo daleko od zavretka suenja najviim dunosnicima vlasti Hutua, koji su poticatelji genocida 1994. g. u kojem je za sto dana stradalo blizu milion Tutsija i umjerenijih Hutua. Kad je u novembru 2001. g. najavljeno skoro zatvaranjeSuda, ruandske su vlasti prosvjedovale smatrajui t u zamisao preuranjenom. Meutim, predsjednika Paula Kagamea nije bilo teko nagovoriti. Carla del Ponte zapoela je u decembru 1999. g. istrage protiv Tutsijaasnika vojske Ruandskog patriotskog fronta (RPF) kojim je zapovijedao Kagame. Te istrage nazvane specijalnima" nisu se odnosile na genocid Tutsija, to je bio prvi mandat Meunarodnog kaznenog suda za Ruandu, nego na pokolje poinjene protiv poinitelja genocida i civila Hutua koji su masovno izbjegli iz Ruande pred napredovanjem vojske Ruandskog patriotskog fronta. Siguran u sebe zbog vojne pobjede koja je okonala genocid, predsjednikgeneral procijenio je da njegovi ljudi ne trebaju polagati raune sudu meunarodne zajednice koja je Tutsije prepustila pokolju. Prosper je obeao da e zatvaranje MeunarodnogkaznenogsudazaRuanduokonatitenepoeljneistrage.Toeistodobnoomoguiti da se zataka zahtjev suca JeanLouisa Bruguierea da Meunarodni kazn ni sud za Ruandu (ICTR) podigne optunicu protiv predsjednika Kagamea. Francuski je sudac jo od 1998. g. zaduen za istragu o atentatu na avion ruandskog predsjednika Juvenala Habvarimana koji je sruen 6. aprila 1994. g, nekoliko sati prije poetka genocida. Zarobile su ga obitelji triju francuskihlanova posade kojisupoginulizajednosruandskimiburundskimpredsjednikom.OnjeuvjerenjedajePaulKagame poticatelj tog atentata. Ipak, ako rezultati istrage potvrde pretpostavku da je sadanji ruandski predsjednik sudionik atentata, sudac nee moi zatraiti njegov kazneni progon zbog imuniteta koji Francuska prua efovima drava koji su na funkciji. Morala bi zatraiti da UN preda tubu ICTRu ili njegovu tuitelju da izvre svoje pravo prvenstva kako bi pokrenula sudski postupak. U novembru 2001. g. Amerikanci su se zainteresirali za djelovanje suca Bruguierea u radu Meunarod nog kaznenog suda za Ruandu, te su ispitivali Carlu del Ponte kako bi doznali to on zna o Kagameu. Meutim, oni jo nisu objavili svoje protivljenje bilo kakvu progonu svojeg saveznika na podruju Velikih jezera ili ljudi iz njegova okruenja. Za sada se amerika strategija u cilju zatvaranja Meunarodnog kaznenog suda za Ruandu svodi u prvom redu na pritiske na afrike vlade da puste ruandske
108

108 Sedamnaestog novembra 2006. g. sudac Bruguieres slubeno je predao rezultate svoje istrage koja je dovrena 2004. g. On ukazuje na Paula Kagamea kao naruitelja atentata koji je potaknuo genocid. Devet meunarodnih uhidbenih naloga izdano je zbog sudionitva u atentatu protiv ljudi bliskih ruandskom predsjedniku medu kojima je James Kabarebe, zapovjednik Glavnog stoera Ruandskih obrambenih snaga, te

Charles Kavonga, zapovjednik stoera kopnene vojske. Ruanda je odmah prekinula diplomatske odnose s Francuskomkojujeoptuiladaelizanijekatigenocidiprikritisvojuuloguuobuciruandskihvojnikaupletenih u pokolje. Francuska je bila saveznik vlasti Hutua koja je pripremila i provela genocid 1994. godine. Devetnaestog aprila 2007. g. Ruanda je podigla tubu protiv Francuske pred Meunarodnim sudom pravde (ICJ) optuivi je da kri meunarodno pravo elei progoniti predsjednika Paula Kagamea i neke njegove suradnike. bjegunce koji su se sklonili na njihov teritorij. Njihovi postupci dokaz su kakva je amerika podrka dvama Meunarodnim kaznenim sudovima, a rezultat su joj samo tri uhienja od dvadeset etiri optuena Ruananinakojisubijegu.

Meunarodni kazneni sudovi percipirani su samo kao prepreke ureenju poslijeratnog razdoblja, kao preskupapravdakojanemauinakkojisemoekvantificiratiiijedjelovanjedestabilizira,kakouRuanditako i u zemljama bive Jugoslavije. Amerikanci i Europljani se slau kako treba pustiti Sudove da vode sudske postupke do 2008. g., ali upozoravaju Tuiteljstvo da okona istrage do kraja 2004. g. Kako bi nametnuli svoju volju, oni izglasavaju smanjenja prorauna koja u prvom redu pogaaju Tuiteljstvo. Pritisnuta uza zid Carla del Ponte mora smanjiti svoj program kaznenih progona. Popis od sto pedeset osumnjienih tijekom 2000. godine sveden je krajem 2001. na sto osam prioritetnih osumnjienika. Ali i njihovo suenje potrajalo bi do 2015. godine. Do kraja 2002. popis se razdvojio u dvije kategorije. S jedne su stra ne procesi koji se mogu voditisamopredmeunarodnimsudom.Sdrugesustraneonikojibisemogliprepustitilokalnompravosuu. TimoviTuiteljstvaodsadeseusredotoitinaprvipopis.Istragekojeseodnosenapedesetakosumnjienihiz druge kategorije zamrznute su. Ako vrijeme to dopusti, bit e upotpunjene prije nego to budu uruene Tuiteljstvima zemalja bivse Jugoslavije. Carla del Ponte ne eli ih napustiti jer lokalni sudovi zasad jo nisu sposobni jamiti vjerodostojnost pravde. Kako ih ne bi odvratila od svake suradnje, Del Ponte odbija javno objavitidrastinerezovekojejeupravoizvela. Tridesetog oktobra 2002. g. Carla del Ponte nastoji uvjeriti Vijee sigurnosti kako ne smije dopustiti da strategija okonanja bude provedena nautrb pravde. Ako ono naredi Tuiteljstvu da smanji broj kaznenih progona, a sucima da pripreme premjetaj suenja, mora usporedno s time dati Bosni i Hercegovini takvo sudstvo kojee biti u stanju preuzeti smjenu. Nadalje, mora vriti pritisak potreban za uhienje bjegunaca i omoguavanje pristupa arhivima i svjedocima to Beograd, ali i Zagreb odbijaju. Neophodno je da visoko pozicionirane civilne i vojne osobe budu bez odgode uhiene te da se osnuje specijalni sud bezega nee biti mogue potovati rokove... Jedino pod tim uvjetom ICTY moe zamisliti okonanje misije sa sigurnou da je ostvario pravdu", objanjava Carla del Ponte. Iako je 10. oktobra predsjednik Meunarodnog suda slubeno podnio izvjetaj o nedovoljnoj suradnji Beograda, Vijee sigurnosti odbija rezolucijom naloiti Srbiji da uhiti bjegunce i da prestane spreavati rad meunarodne pravde. Meutim, Mladi se nalazi u Beogradu pod zatitomvojske,auzpristanakefadraveKotunice.SrbijanskipremjerZoranininemadovoljnomoida ga uhiti. Obavezujua rezolucija Vijea sigurnosti mogla je pomoi da se urazume srbijanski politiari. Pierre Richard Prosper umiruje Carlu del Ponte. Financijska pomo koja se svake godine dodjeljuje Beogradu uvjetovana je uhienjem bjegunaca: nee biti uplaena ako Mladi ne bude uhien do proljea 2003. g. Obeanjeneebitiodrano. Prosper se ogluio o preporuke Hakog suda. Poetkom 2003. g. otvorenije nego ikad istie ameriku volju da podvrgne Sud politikom voenju izlazne strategije. Za vrijeme posjeta Beogradu u januaru predlae vlastima dauhiteetirioptuenaoddvadesetoricebjegunacakojiiveuSrbiji:KaradiaiMladia,kaoiljivananinai Radia koji se kazneno progone po predmetu Vukovar. Zauzvrat im obeava prekid istraga koje su u tijeku, a kojeprijetedanaoptuenikuklupupoaljudobardiosrpskogvodstvaudobaratauBosniinaKosovu,ijisu nekilanovi jo uvijek na poloajima. Beogradski tisak odmah uoava da amerika velesila naputa Haki sud. Veina naslova izraava veselje te u amerikom postupku vidi znakove volje da ne dopusti ICTYu upravljanje sudbinom bive Jugoslavije i vezivanje ruku politiarima. Carla del Ponte trai od Amerikanaca da to demantiraju. Prosper na to pristaje nekoliko tjedana poslije, na konferenciji za novinare u Hagu. Ali na terenu nastavlja tajne pregovore kojima postie odvraanje lokalnih vlasti od suradnje s ICTYem jer su one svjesne dasenjihovimanevriodgaanjamoguisplatiti.

Europljani su ravnoduni prema tom uplitanju kojim se kri naelo nezavisnog pravosua koje su nekad branili. Sredinom 2003. g. Carla del Ponte im govori: Na mrtvoj sam taki, imam devetnaest bjegunaca u Srbiji, meu kojima su Karadi i Mladi, ali vie nitko nee ni dauje za Haki sud. Kao da bih nakon procesa Miloeviu(ijijekrajpredvienzapoetak2005.g.;op.a.) trebalazatvoritivrata."Ali Europljanimajeodsad samo jedno na usnama: Sudovi su skupi, a ta ulaganja se ne isplate". Neki idu tako daleko da kau: Nisu vrijedni ni vremena ni novaca koji su im posveeni." Stalni Meunarodni kazneni sud istjerao je Haki sud iz glava Europljana koji ne shvaaju da je njihovo naputanje pripremilo teren kriarskom pohodu amerike administracije protiv meunarodnog pravosua. Velike sile sada se obzirno dre svoje odluke o zatvaranju Suda. Neslubene rasprave unutar Vijea sigurnosti u pogledu usvajanja rezolucije kojae zacrtati vremenski planzatvaranjadvajumeunarodnihsudovapoinju uproljee2003.Upravotagodinanositesrpotekoa meunarodnogpravosuaupotvrivanjusvojihnaelanasuprotpolitikimigrama. Rasprave o Iraku podijelile sulanove Vijea sigurnosti. Staklena zgrada je u vrenju. Na problem ICTYa koji je sada rijeen nije vrijedno gubiti vrijeme. Priprema rezolucije tek je formalnost, barem za Francusku, Rusiju i Kinu. Sjedinjene Amerike Drave i Velika Britanija, iako zauzete ratom u Iraku, ipak u tome vide priliku za ostvarenjeviesvojihplanovaistodobno.Sredinommaja2003.g.Prosperinzistiranasusreturuandskihvoai tuiteljice Hakoga suda Carle Del Ponte. Odnosi Kigalija i Arushe, sredita ICTRa u Tanzaniji, ve su cijelu godinu na najniim granama. U ljeto 2002. ruandska vlada zaustavila je na vie mjeseci procese vezane uz genocidspreavajuisvjedokertvedadouuArushu.CarladelPonteprosvjedovalajeujulu,aondaopetu oktobru u Vijeu sigurnosti UNa, ali ono se zadovoljilo obinom deklaracijom u decembru 2002. g. kojom poziva drave na bezrezervnu suradnju" s meunarodnim sudstvom. Prosper je potie da iskoristi posjet Washingtonu kako bi uspostavila dijalog s ruandskim voama koji su takoer u prolazu. Tuiteljica to rado prihvaa jer opstruiranje Kigalija prijeti da zbog nedostatka svjedoka dovede do oslobaanja optuenih za genocid. Gotovo svi svjedoci dolaze iz Ruande. To strano oruje kojim raspolae ruandska vlast je, zapravo, protumjera Kigalija da prisili Carlu del Ponte da odustane od istraga osim onih o genocidu, koje su uperene protiv tutsijskih asnika vojske Ruandskog patriotskog fronta. Jer mandat Meunarodnog kaznenog suda za Ruandu (ICTR) ne ograniava se na genocid koji su organizirali i vodili ekstremisti plemena Hutu, nego se odnosi na sva teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena 1994. godine. Prema miljenju nezavisnih strunjaka oko 30 000 Hutua bilo je ubijeno na ruandskom teritoriju tijekom napredovanja vojske Ruandskog patriotskog fronta. Tuiteljstvo u Arushi zabiljeilo je etrnaest mjesta pokolja i pokuava uspostavitizapovjednilanac.Kagameje slubenoobeaoCarlidel Pontesvojupomo,aligeneralpredsjednik nikad nije namjeravao predati ni jednog svojeg ovjeka Meunarodnom kaznenom sudu za Ruandu. Otuda pritisci tijekom ljeta 2002. g. Carla del Ponte prisiljena je tada narediti trojici svojih istraitelja da prekinu misiju u Ruandi, ali odbija, paak i privremeno, prekinuti istragu. Tim mora raditi iz Arushe na dokazima koji suveprikupljeniinaidentifikacijisvjedokaizbjeglihizvanRuande. Bez njezina znanja, Amerikanac Michael Johnson, koji stie u Arushu u septembru 2002. g. kao privremena zamjenadoksenepopunimjestopomonogtuiteljakojejeispranjenovegodinudana,nareujeobustavu specijalnih istraga". Onae to otkriti tek u decembru. Johnson je odmah pozvan da se vrati u Hag. Dunost istrage tada je povjerena britanskom zamjeniku Marksu Mooreu. Ruandske vlasti sad ve znaju da Carla del Ponte nee popustiti. Obraaju se monim amerikim i britanskim saveznicima. Tada je Kigali zatraio sastanak s tuiteljicom uz ameriko posredovanje, slubeno, kako bi rijeili probleme suradnje. Ali poetak ratauIrakuneprestanoodgaaostvarenje.DolazakCarledelPonteuWashingtonsredinommajaprilikajeda se sastanu dvije strane. Prosper uvjerava tuiteljicu: Sjedinjene Amerike Drave nude svoje usluge i nemaju namjeruuplitatiseuraspravu.Tuiteljicanitrenutkanesumnjauonotoesedogoditi. U srijedu 14. maja 2003. g. u kasno poslijepodne, u otmjenoj dvorani za sastanke Ministarstva vanjskih poslova, gdje se bez sumnje ve rjeavala sudbina mnogih zemalja, Carla del Ponte i njezini savjetnici sjedaju oko stola nasuprot ruandskoj delegaciji. Na dnu stola Pierre Prosper igra ulogu metra ceremonijala. On se uplie i sugerira glavne crte rasprave. Od samog poetka igra je sumnjiva. Igra se prema pravilima koja su unaprijed utvrdili Amerikanci i Ruanani. Carla del Ponte ali se na ruandske smicalice usmjerene prema paraliziranjuSudainaodbijanjesuradnjeuspecijalnimistragama".RuananiuzvraajudaTuiteljstvonije
109

109RuandskasedelegacijasastojalaodglavnogtuiteljaRuandeGeraldaGahima,ruandskogasnikazavezu priICTRuMartinaNgogateambasadoraRuandepriUNuRichardaSezibera. nipoto ispunilo svoj mandat. Kao dokaz pripremili su disketu s 350 imena visokih dostojanstvenika pod sumnjom za genocid protiv kojih Meunarodni sud jo nije poeo kazneni progon. Strategija okonanja koju napadaju prijeti dae omoguiti poticateljima genocida da izbjegnu pravdi. Prosper zakljuuje taj prvi susret istiuinunostpostizanjasporazumaoustupanjusudskihpredmetaRuandi. etvrtak 15. maja, 5 sati poslijepodne novi susret u istoj dvorani Ministarstva vanjskih poslova. Rasprava odmahkreenaspecijalneistrage".Porukajejasna:ICTRnemoeopravdatiistrageprotivvojnikaTutsijakad jejodalekoodzavretka poslaokogenocida. Ruananinenijeuzloine,aliosporavajusvakome,aposebno meunarodnoj zajednici, pravo da kazneno progoni lanove njezine vojske. Kau da se sami ele za to pobrinuti. Barem tako tvrde pokuavajui neutralizirati Carlu del Ponte. Prosper se umijeao u vie navrata kako bi potakao tuiteljicu da specijalne istrage" prepusti Ruandi. Tuiteljica, kojoj je zabranjen pristup mjestimapokoljaivojnomarhivu,voljnajepustitidaRuananiusporednosICTRomvodevlastiteistragepod uvjetom da istraitelji iz Arushe dobiju pristup ruandskim spisima o istrazi. Ne mogu se osloniti samo na dokaze prikupljene izvan Ruande, u hutuanskoj dijasporiija su svjedoenja motivirana politikim interesima suprotnima od vaih. Moram imati mogunost provjeriti te informacije na licu mjesta. Hou raditi s vama, ali potrebna mi je vaa puna suradnja", objanjava ona. Tuiteljica je spremna dati nekoliko mjeseci vlastima u Kigaliju kako bi joj dokazali svoju volju da izvre pravdu. Ti zloini postoje, ne mogu se preutjeti. Njihov progon bio bi element pomirenja", inzistira ona. Ali trai nadzor nad njihovim istragama. Prosper je pokuava odvratiti:Ruandaevoditikazneneprogoneisudskepostupke." UteorijibiICTRmogaodjelovanjeprepustitisudstvuRuandekadbiistragedoveledooptunicaprotivasnika odgovornih za pokolje poinjene izvan onih u genocidu. Ali Ruandom vladaju vojnici Tutsi koji su je oslobodili od genocidnih neprijatelja, pravda je pod njihovim zapovjednitvom, a svjedoci njihovih zloina osueni su na utnju. Carla del Ponte ne moe ih, dakle, pustiti same sa zaduenjem za eventualne progone, ni odustati od pravaprvenstva na postupke koje bi oni pokrenuli, kako ustrajno sugerira Prosper. Na zavretku sastanka nije zakljuen nikakav dogovor. Ispitano je nekoliko tragova, koji zasluuju daljnju razradu. Prosper predlae dae ih saeti sljedeih dana u obliku dokumenta kojie moi biti osnova buduim pregovorima. Predvien je novi niz razgovora za sredinu jula u Kigaliju. Carla del Ponte potie Ruanane da u meuvremenu rasprave sa sucima i tajnikom suda pitanje zatite svjedoka pozvanih u Arushu te mogunost preseljenja postupka nakon zakljuenjaradaMeunarodnogkaznenogsudazaRuandu. Petak 16. maja, 11 sati ujutroRuanani nisu prisutni. Carla del Ponte ima sastanak u Ministarstvu vanjskih poslova kako bi raspravljala o ICTRu. Prosper i njegovi savjetnici ekaju je u malom uredu. Podastiru joj dokument naslovljen Saetak zakljuaka izmeu vlade Ruande i ICTRa koji je formuliran kao akcijski plan. Uhvaena u zamku, Carla del Ponte ipak pristaje pogledati tekst. Plan je iskrivio sadraj jueranje rasprave. PredviadaTuiteljstvoobustavisveistrageprotivosumnjienihpripadnikaRuandskepatriotskevojske(RPA) idaihpredaruandskomsudstvubezikakvajamstvakadjerijeorezultatima.OdTuiteljstvaArushezahtijeva otkrivanje registriranih mjesta pokolja. Ali isto tako da ,,s ruandskom vladom podijeli sve dokaze", unato zabrani prenoenja iskaza svjedoka nekom drugom sudstvu bez njihova pristanka. Sporna je i taka u kojoj stojidaeTuiteljstvoimatiprilikupregledatiistranematerijalekadonibududovrenii/ilikadsezapones kaznenim progonom". Carla del Ponte prosvjeduje. Podsjea na svoj sinonji prijedlog. Prosper je poziva da preinai tekst. A ona, umjesto da zalupi vratima, trudi se izbjei sueljavanje s amerikim predstavnikom. Ali trebalo bi sve mijenjati. Savjetnici amerikog Ministarstva vanjskih poslova biljee primjedbe, prave se da upisuju ispravke koje ona trai. Carli del Ponte se uri. Avion za Hag leti za manje od tri sata. A prije svega eli pobjeiiztezamkeprijenegotoobjaviAmerikancimadanita nee potpisati.Odlazisolakanjemnakonto jojjeProsperpredloiodaejojnovuverzijufaksiratiuHag. Dokument stie sljedeeg tjedna u Haki ured. Amerikanci nisu promijenili nita bitno. Na tamelju tobonjeg sporazuma"samoeruandskavladabitizaduenazaspecijalneistrage"ieventualneprogone.TuiteljICTR a nee vie imati nikakvu kontrolu nad voenjem istraga ni nad odvijanjem eventualnih sudskih postupaka i bit e obavezan prepustiti sve informacije koje posjeduje ruandskim vlastima. Carla del Ponte odguruje od

sebe dokument i preputa svojim savjetnicima da obavijeste Prospera o njezinu odbijanju potpisivanja. Sama o tome obavjetava Ured Kofija Ananna koji osuuje amerike manipulacije, ali zamjera Carli del Ponte to se izloilapritiskujednedrave.

CarladelPonteistisnutaizICTRa

Prosper ne prihvaa poraz, tim vie to je njegova vlada obeala u Kigaliju i ve isposlovala uzvratne mjere. U zamjenu za jamstva da Meunarodni kazneni sud za Ruandu nee kazneno progoniti vojnike Tutsije, Kigali treba uskoro sa Sjedinjenim Amerikim Dravama potpisati bilateralni sporazum kojim se tite ameriki graani od kaznenog progona pred stalnim Meunarodnim kaznenim sudom (ICC). Od poetka 2003. g. SAD nastoji zakljuiti sa to veim brojem drava potpisnica Rimskog sporazuma bilateralni sporazum o sudbenom imunitetu kojemu je cilj sprijeiti da ameriki graani budu predani ICCu. Nakon tog potpisa Kigaliju e se ukinuti embargo na oruje koje je ameriki Kongres zadrao i dobit e znatnu vojnu pomo Sjedinjenih Amerikih Drava u trenutku kad u susjedstvu, u Demokratskoj Republici Kongu, bjesni rat koji je ve odnio vie od tri miliona ivota. Kigali se do sada nije libio destabilizirati podruje Velikih jezera, kao to se njegova vojskanijesuzdravalaodratanaistokuKongadabitamocrpilanjegovamineralnaiprirodnabogatstva,koja izazivajutolikopohlepe. Washington prelazi preko odbijanja Carle del Ponte, a Prosper puta glas da je prihvatila sporazum". Ona to uzalud demantira, ne uspijeva joj, Prosper se toliko potrudio okrnjiti njezin ugled nezavisne eljezne dame, kojijeuivalakodnevladinihorganizacijaispecijaliziranihnovinara.Protumjerenisuizostale.Amerikancitrae odBritanacadastanunaelo.VelikaBritanijakojajebilasnanapodrkastalnomMeunarodnomkaznenom sudu (ICC) bit e uvjerljivija za nastavak borbe protiv meunarodnog sudstva. Krajem juna Jack Straw, na prolasku kroz enevu, uruuje Konju Annanu pismo u kojem trai razdvajanje funkcije tuitelja koji je dosad bio zajedniki Meunarodnom kaznenom sudu za Ruandu (ICTR) i za bivu Jugoslaviju (ICTY) te imenovanje tuitelja za Sud u Arushi. Svoj zahtjev opravdava brigom za uinkovitost i za smanjenje trokova. Uz podrku Londona, Carla del Ponte bit e iskljuena iz ICTRa zato to je odbacila sporazum izmeu Washingtona i Kigalija. vicarka koja je stupila na dunost 14. septembra 1999. godine, za nekoliko mjeseci stie kraju svojeg etverogodinjeg mandata. Objavila je da eli nastaviti slubu. Radi kontinuiteta strategije okonanja iji se prvi rok odnosi na Tuiteljstvo,ini se da produenje mandata Carle del Ponte odgovara svima, osim Londonu iWashingtonukojibijeeljeliizbacitiizigre.Uzjonekelanovenjezinauredakojibijetakoereljeliudaljiti. Od jeseni 2002., njezin zamjenik Graham Blevvitt vodi kampanju za spreavanje njezina ponovnog izbora. Australac koji bi elio zauzeti njezino mjesto putovao je ve u London, Sidney, Pretoriju i Taipei, a sprema se odletjeti i u New York kako bi je diskreditirao kod Uprave UNa, ali ga je u tome sprijeila sama Carla del Ponte, koja je obavijetena o njegovim spletkama. Michael Johnson iju je misiju u Arushi ona prekinula, odlazi u Washington da je ocrni amerikim vlastima tvrdei da ona nikad nee potovati svoje obaveze o strategijiokonanjaradaSuda.GeoffreyNicepritjeemuupomopoetkom2003.godine.Ongajinadudae naslijediti Carlu del Ponte, ali prije svega da e je iskljuiti prije okonanja postupka protiv Miloevia. Sve eeposjeujeForeignOffice,ponekadupratnjiMichaelaJohnsona,aneproputanijedansusretsosobama iz pravnog i diplomatskog svijeta da bi svoju eficu nazvao nesposobnom, loim menaderom, koja se vie brine za svoje povlastice i za medijsku popraenost nego za dobro funkcioniranje svojeg ureda. Tvrdi da ona ima tek blijedu sliku o meunarodnom pravu te da neprestano ugroava Sud ponaajui se kao slon u staklarnici. Ali ova tri magistrata ne nastoje samo izvana ugroziti reputaciju vicarke ve i dovesti u pitanje njezin ugled unutar Tuiteljstva. ele imati slobodne ruke kako bi mogli organizirati kaznene progone onako kako oni to ele, voditi postupak protiv Miloevia po svojoj volji te odbaciti genocid i ostale dijelove optube kojiimsmetaju. Britanskiiamerikivisokiinovnicipodsmjehujusetimunutarnjimnapetostimakojejovie slabe Tuiteljstvo u trenutku kad se ono treba suoiti s poveanim pritiskom drava i skupiti sve snage da dovriistrageprotivnajviihdunosnikaumijeanihuzloineubivojJugoslaviji.
110

Do savjetovanja izmeu lanova Vijea sigurnosti oko razdvajanja funkcije i koju zauzima Carla del Ponte u ICTRu i ICTYu dolo je poetkom jula 2003. London i Washington spretno su pripremili teren uz pomo Kigalija. Kako bi priskrbila diplomatsku podrku, ruandska je vlada ve od poetka juna zajedno s organizacijama rtava poduzela unu kampanju protiv ICTRa. Kigali i kritizira tuitelja ,,s pola radnog vremena" jer to vrijea rtve genocida". Carla del Ponte pokuava reagirati, ali njezini moni klevetnici prelaze odmah u napad. Amerikanci i Britanci optuuju je da ne posveuje Arushi dovoljno vremena, da su njezina putovanja skupa, da je previe zaokupljena postupkom protiv Miloevia i uhienjem Karadia i Mladia.Nemoeistodobnovoditidvijeizlaznestrategije.RazloziseineuvjerljivimateveinalanovaVijea sigurnosti prihvaa prijedlog. Nimalo ne sumnjaju da je to manevar potaknut eljom da se ukloni Carla del Ponte kako bi se prekinule specijalne istrage". Naelo razdvajanja funkcije tuitelja lako je prihvaeno, a Washington pokuava postii svrgavanje Carle del Ponte. No Britanci smatraju da je ta inicijativa previe opasna.Onitovievoleprikazatikaoodvajanje,kojenepotieniotporniindiskretnapitanja.Amerikanciipak testiraju lanove Vijea sigurnosti predlaui obnavljanje mandata Carla del Ponte u ICTYu na samo jednu godinu. Nadaju se da e tuiteljica, kojoj je uskraeno povjerenje koje je uivala, okrenuti lea i vratiti se u rodniTicino.Alitajprijedlogkojijenazvanapsurdnim"brzojenaputen.CarladelPonteidenaivce,estoje doivljavaju opasnom i onom koja destabilizira podruja kojima se bavi. Ali drave cijene njezinu smjelost i ne ele se odrei osobe koja simbolizira borbu protiv nekanjivosti u vrijeme dok je u tijeku sudski postupak protivprvogefadraveprivedenogmeunarodnomsudu. PoetkomjulaprijedloziRezolucijepoinjukruiti,najprijemeupetoricomstalnihlanovaVijeasigurnosti,a onda i meu desetoricom nestalnih. Amerikanci i Britanci vuku konce, ali i dalje nijeu da su u to ukljueni. Uvjerili su svoje partnere da inicijativa potjee od Kofija Annana kojemu je stalo da tom podjelom mjesta, za kojusetolikozalauRuanani,potakneICTRnaveuuinkovitost.CarladelPontestie 28. jula u New York kako bi pokuala osujetiti planove svojih klevetnika. eli zatraiti da je Vijee sigurnosti saslua prije nego to usvoji Rezoluciju i objasniti koje opasnosti nosi razdvajanje njezine funkcije te koliko je apsurdno mijenjati tuitelja godinu dana prije zavretka istraga i dovesti u pitanje strategiju okonanja u njezinoj presudnoj fazi". eli takoer upozoriti lanove Vijea sigurnosti na skrivene namjere Londona i Washingtona. Ona se oslanja na Kofija Annana koji je u maju namjeravao preporuiti njezin nastavak rada na dvostrukom mjestu tuitelja dvaju Meunarodnih kaznenih sudova. Znao je da ona uiva podrku drava koje jedoivljavajukaojamcasuenogi usredotoenogprogramatogajeiskamilameunarodnazajednica kojoj je stalo da bez odlaganja profunkcionira. Nitko, dakle, i ne pomilja na mogunost promjene tuitelja. Carla del Ponte je, uz to, uvjerena da glavni tajnik nee odobriti lukavstvo koje je na tetu pravde. Meutim, Kofi AnnannijespremannanovosueljavanjesAmerikancima.KrizapovezanaspoetkomratauIrakuskorogaje stajala vlastita mjesta. Samljeven amerikim strojem, on sanja o osveti, ali zalog nije vrijedan truda: Postoji opasnost od prevelikih potresa ako se uzme u obzir tendenciju Vijea sigurnosti." Carli del Ponte, koja ga provjerava pitanjem smije li birati izmeu mjesta tuiteljice u Arushi i u Hagu, odgovara: Ne vjerujem, Miloevi vam je u rukama, morate se njime pozabaviti." Na kraju sastanka ona mu dobaci: 'Specijalne istrage' nee se nikad voditi!" A Kofi Annan joj odgovora: Ne, nee oni to uiniti." Vidjetete", odbrusila je uruujuimubiljeke:Sauvajteihzapovijest."RazoaraniIqbalRizapovjeravase
110UrazgovoruobjavljenomusarajevskomlistuDnevniAvaz26.aprila2007.g.GrahamBlevvittpriznajedasezajednos Geoffreyjem Niceom suprotstavio Miloevievu kaznenom progonu zbog genocida i da je kontaktirao s veim broj zemalja Vijea sigurnosti kako bi sprijeio ponovni izbor Carle del Ponte 2003. g. Danas Blevvitt i dalje tvrdi da Tuiteljstvo nije imalo dovoljno dokaza za podizanje optunice za genocid protiv Miloevia, zaobilazei tako preliminarnu presudu od 16. juna 2004. g. koju je na kraju akuzatorne faze na temelju dokaza izloenih na raspravi potvrdilooptubuzagenocid.

Carli del Ponte u etiri oka: Sve je politika. Nije trebalo tako biti, ali sve je ispolitizirano." A ona odgovara: Nepravedno je da politika potkopava na rad. Teko mi je gledati kako se izruguju naelu meunarodne pravde zato to je Kagame potpisao bilateralni sporazum (sa SADom o ICCu; op. a.), a zauzvrat je odlueno zatititi njegove vojnike." Voditelj Ureda Kofija Annana pokuava je primiriti: Naela su ouvana." No ona nastavlja: Nisu, jer razdvajanje (funkcije; op. a.) znai kraj specijalnih istraga'." Iqbal Riza zakljuuje: Da, znam.Priznajemsnaguvaihargumenata,potpuno(Vas)razumijem,alinemojtemejavnocitirati." Amerike i britanske spletke potaknule su Francusku da se trgne jer ona nakon irake krize nema elju ni najmanje im poputati. Zamjera uplitanjeu rad Carle del Ponte, ali osim svega, ona i sama eli poravnati raune o pitanju Ruande. Jer sa stupanjem Kagamea na vlast nakon genocida, Pariz je izgubio jo neto od svojega afrikog teritorija. Ruanda je sada pod anglosaksonskim utjecajem, a Francuska je osramoena jer je podravala genocidni reim Hutua. Njezina reakcija, motivirana posebnim interesima, ima dobru stranu to koristizahtjevimapravde.PariztraidastrogiprogramnametnutMeunarodnimkaznenomsudovimakojima je nareeno da dovre istrage do kraja 2004. g., a sudske postupke u prvoj instanci do kraja 2008. g. bude obavezujui ali ne i konaan. Uspjeno se bori da se u Rezoluciji spomenu specijalne istrage". Zavrni tekst poziva Ruandu na pojaanje suradnju s ICTRom, posebno u predmetu istraga protiv Ruandske patriotske vojske". Pariz je uz podrku vie lanova Vijea sigurnosti takoer uspio zaustaviti poetni prijedlog Engleza i Amerikanaca da se odmah okonaju istrage Hakoga suda. Prijedlog Rezolucije od 10. augusta sadri formulaciju da bi svako novo podizanje optunice bilo nespojivo sa strategijom okonanja rada Suda". Potezi Carle del Ponte s kraja jula i njezin nastup iza zatvorenih vrata pred Vijeem sigurnosti 8. augusta, kad je nabrojila sve opasnosti kojima su izloena dva Suda, donijeli su ploda. Inicijativa Londona i Washingtona izgubitesvojsmisao,osimiskljuenjaCarledelPonteizICTRa. Dok sve drave inzistiraju na tome da se potuju rokovi, veina od petnaestlanova Vijea sigurnosti ne eli preuzeti odgovornost za hitnu obustavu kaznenih progona kojoj bi posljedica bila nekanjavanje najvie rangiranih dunosnika, koji su sada na nianu Tuiteljstva. Stoga im se bolje ini jo malo zgusnuti mandat Hakog suda. Prema Rezoluciji 1503 Vijea sigurnosti od 28. augusta 2003., Haki sud sada ima obavezu usredotoiti svoje djelovanje na najvanije dunosnike odgovorne" za zloine poinjene u bivoj Jugoslaviji. Sud je osnovan 1993. godine kako bi kazneno progonio prekritelje meunarodnog humanitarnog prava". Rezolucijom1329od30.novembra2000.pozvanjedaseviepozabavivisokorangiranimpolitikimivojnim dunosnicima". Mora se ograniiti na najistaknutije dunosnike odgovorne" za zloine i odrei se svih drugih istraga u korist lokalnog sudstva. Drave u toj regiji pozvane su da predaju bjegunce posebno Radovana Karadia, Ratka Mladia, kao i Antu Gotovinu". Europljani i Amerikanci nisu uspjeli svladati rusko suprotstavljanje da to bude napisano u Rezoluciji, ali uvjeravaju da Haki sud nee zatvoriti vrata prije nego to mu budu predani Radovan Karadi i Ratko Mladi. Britanci i Amerikanci odnijeli su pobjedu kada je rije ocijepanjumjestatuitelja.CarlaDelPonteodmahjeiskljuenaiz Tuiteljstva Meunarodnogkaznenog suda zaRuandu.IstimpotezomponovojeizabrananaetirigodineuICTY.WashingtoniLondon,frustriranislabijim rezultatimanadrugimtakama,pozabaviteseispravljanjemsvojetaktike.

Vijee sigurnosti odluilo je, radi ubrzanja postupka preputanja procesa lokalnim sudovima, pozvati na hitno uspostavljanje specijalnog suda u Bosni i Hercegovini. Ve dvije godine Haki sud trai stvaranje strukture koja bi mogla preuzeti palicu, ali velike sile odbijale su posegnuti u svoj dep. Napokonse,podvodstvomAmerikanaca,30.oktobra2003.g.organizirakonferencijauHagukakobi se prikupio novac. Sakupljeno je 17 miliona eura za osiguranje financiranja mjeovitog pravosua u Sarajevu u prve tri godine. Ono mora biti sposobno voditi desetak sudskih procesa koji su se trebali vriti u Hagu i okonati istrage protiv pedesetak osumnjienih koje je 2002. g. Carla del Ponte bila prisiljena zamrznuti. Vijee za ratne zloine Bosne i Hercegovine zapoelo je s radom poetkom 2005., nakon reforme Kaznenog zakona koju su proveli anglosaksonci nametnuvi sustav common law u dravi i regiji s rimskim pravom. Taj e se izbor uskoro pokazati zaprekom pravnoj suradnji izmeu nacionalnih jurisdikcija bive Jugoslavije, a specijalni bosanski sud pokazate se gotovo isto tolikoskupimkaoiHakisud. Krajem2003.g.zahvaljujuisvotiodpetmilionadolara,dobivenojod
111

Sjedinjenih Amerikih Drava, te dodatnoj pomoi Europljana, Beograd, dvije godine prije Bosne, uspostavlja specijalni sud kako bi sudio svojim vlastitim krvnicima. To je lokalni sud bez stranog osoblja, koji su vlasti konano, ali nevoljko prihvatile u nadi da e same suditi visoko rangiranim osobama koje trai Haki sud. Hrvatska, koja je ve reformirala svoj pravni sustav, u tome ne zaostaje. Haki sud potaknuo je taj proces kao jedinu mogunost da se izbjegne nekanjavanje osumnjienih. Jer iza tih brojki i administrativnog, a ne vie sudskog upravljanja koje su nametnule velike sile, sve vie utjeui na meunarodno pravosue pod izgovorom strategije okonanja", kriju se stotine i hiljade unitenih ljudskih ivota. Predmeti od kojih je Haki sud prisiljen odustati sadreinjenice o pomamnim zloincima koji su ubijali, silovali, muili i deportirali. Ukazuju na individualnu odgovornost onih koji su to poinili ili zapovjedili. Njihove rtve, one koje su preivjele, kako bi se ponovo podigle, oekuju da te injenice budu tano ispriane i utvrene te da poinitelji budu kanjeni. Haki sud nije sluajno odabrao imena, koja se stalno prebacuju na popise od kojih se odustaje, nego po neizmjernoj grozoti djela koja im se stavljaju na teret. To je jedini prihvatljivi kriterijnakojiTuiteljstvoodsadamoraprimjenjivatihladnamjerilaekonomskeipolitikestvarnosti. U predmetima koji potpadaju pod meunarodno humanitarno pravo postoje, dakako, mali izvritelji"ivelikeribe",alinikadmalizloini.
ZavrniraunizatvaranjeICTYa

Rezolucija 1503 nanijela je velike tete na podruju bive Jugoslavije. Unato naporima da se suprotstave nekim pokuajima gaenja rada ICTYa, velike sile vie ne nastoje spasiti privid neovisnog i nepopustljivog pravosua.NjimajeprioritetdokrajititopitanjeiosiguratisedaeradTribunalazaistazavriti2008.Lokalne se vlade u tome ne varaju. Ako je politika dobila prvenstvo pred pravdom, do sada gluhom i nepopustljivom, ako je kalendar postao vaniji od misije Tribunala, sada je mogue i pogaanje.ini se da Vijee sigurnosti ne eli dalje podravati ICTY niti ga financirati.ak seini da daje prednost nacionalnim sudovima. Nalozi Suda lienipodrkevelikihsilasadaviedjelujutakoobavezujue.Suradnjakojajeidosadabilaneznatnapotpuno prestaje. Sve se vie rabe smicalice za otezanje. Raunica je jednostavna: to lokalne vlade manje surauju, ICTY e manje optuivati i suditi. Najvii dunosnici za koje se oekuje da e morati podnijeti raun jo se mogunadatidaeizbjeikandamapravdeili,unajgoremsluaju,daeimkodkuesuditinjihovi. Od2002.CarladelPontesmanjivalajeuvienavratapopisglavnihmeta".Akoneelipromaitisvojumisiju, onasvakakomoraoptuitiglavnedunosnike"nasvojempopisutijekomposljednjihpetnaestmjeseciistrage koliko joj preostaje do kraja 2004. Tvrdu jezgru sada sainjava tridesetak osumnjienih, upravo onih koji su ve odavno morali biti optueni da Tuiteljstvo nije dopustilo da zaglibi u strategiju sitnih riba" koju su poticali zapadnjaci. ICTY vjerovatno nee uspjeti provesti sva suenja unato prenoenju nekih na domae sudove. Ali odustati od kaznenih progona onih na vrhu lanca, koji su organizirali i smislili najgora zvjerstva, znailobiosuditiTribunalnaneuspjeh.CarladelPonteradijerazmilja oustupanjuveegbrojastarihpredmetalokalnimsudovimanegoomoguitinekanjivostglavnimkrivcima.
111 Razliiti su initelji odgovorni za visoku cijenu sudskih procesa za ratne zloine i sudstva koje ih vodi. Bilo da su mijeani ili sasvim meunarodni, ti sudovi trebaju osigurati prijevod svih dokumenata i simultani prijevod rasprava na engleskom jeziku, a na to odlazi polovina njihovih prorauna. Moraju, nadalje, voditi i financirati svoje pritvore i uglavnom plaati trokove obrane. Moraju takoer primjenjivati posebne sigurnosne mjere, plaati dolazak svjedoka izdaleka (katkad i iz inozemstva) te osigurati njihovu zatitu, kao i zatitu njihovih obitelji. Uz to plaaju meunarodno osoblje po meunarodnim cijenama. Ukratko, cijena pravde nije niska,ak ni za obine zloine, ako se uzme u obzir broj osobaukljuenodpoetkaistragepadopresude.

Prospera to zabrinjava. Krajem ljeta pita je: Kako se ta brojka (trideset; op. a) moe uklopiti u strategiju okonanja?" Predviate prevelik broj novih optubi. Neemo moi provesti nove predmete u odobrenim rokovima", jo odlunije kae u septembru 2003. Amerikanac Theodor Meron, koji je od proljea zamijenio Claudea Jordu na mjestu predsjednika ICTYa. Godinama su se Britanci i Amerikanci trudili ograniiti ICTY na kazneni progon podreenih. Sada se isto tako aktivno trude sprijeiti Tuiteljstvo da spasi nekoliko predmeta nunih za ispunjenje svojeg mandata. Rezolucija 1503 prema njihovu vienju ostavlja tuitelju prevelik manevarski prostor. ele donijeti pred Vijee sigurnosti dodatni tekst prema kojem bi postao konaan ne samo kalendar etapa zatvaranja nego bi i Carla del Ponte dola pod nadzor kako bi se mogao kontrolirati broj novihoptunicadokraja2004. Devetog oktobra 2003. predsjednik Meron pred Vijeem sigurnosti ponavlja: Tuiteljica namjerava podnijeti okoetrnaestnovihoptunicakojeseodnosenatridesetakpojedinaca.etiripettih novihoptunica moie se spojiti u isto suenje s postojeim sudskim predmetima, ali e za osam ili devet drugih biti potrebno odravanjenovihsuenja.(...)Premanaimsadanjimpredvianjimanemoguejeobradititenovepredmete urokovimakojejepropisaloVijeesigurnosti."Ali,kaotoistieMeron,sucinemajumosprijeitituiteljada zapone nove kaznene progone. U prvotnom tekstu govora predsjednika ICTYa bilo je napisano: Bilo bi opravdano da Vijee sigurnosti propie tuitelju ciljeve koje treba dosei u posljednjim mjesecima istraga." Budui da je bila u suprotnosti s lankom 16. Statuta koji jami neovisnost tuitelja, ovu je reenicu preoblikovao: Tuitelj ima ovlasti izabrati osobe protiv kojih eli podignuti optunice, a ako nas Tuiteljstvo uvjeri da prema indicijama ima razloga poduzeti kaznene progone, mi moramo, kao suci, potvrditi nove optunice. Statut ICTYa i rezolucije vijea sigurnosti, ukljuujui i Rezoluciju 1503 ne daju sucima mo provjeravanja odgovaraju li osobe na koje se odnose ove optunice zaista uvjetu koji je postavilo Vijee, tj. odnose li se na najvanije dunosnike koji imaju najteu odgovornost za zloine. Oito, to e pitanje morati rijeitiVijee(sigurnostiUNa;op.a.)ituitelj." Ameriki sudac na elu ICTYa upravo je pozvao velike sile da oduzmu tuitelju dobar dio ovlasti kako bi se ograniio broj novih optubi. A dobro zna da oni koje se tuiteljica sprema optuiti nikada nee biti uznemirivaniusvojojzemljiakoICTYnezaponekazneniprogon.Norazlogpostojanjasvakogmeunarodnog sudstvaupravojeprogonnajvierangiranihdunosnikajerdiskvalifikacijazloinakihpolitikaivlastikojesuih smislile i provodile bitna je za ponovnu izgradnju i politiku stabilizaciju regije. Meron, koji je preivio nacistike logore u Poljskoj, profesor meunarodnog prava, nekada je bio izraelski veleposlanik u Sjedinjenim Amerikim Dravama prije nego to je postao ameriki veleposlanik u Izraelu. Bio je takoer na Konferenciji u Rimu 1998. lan amerike delegacije koja se do kraja borila za smanjenje ovlasti stalnog Meunarodnog kaznenogsuda(ICC)kojisetamoosnivao.OndjelujeviekaoamerikipredstavniknegokaopredsjednikICTY a. Jer cilj amerike administracije je, kako to otvoreno objanjava Prosper, da suci paze djeluje li tuitelj u skladusmandatomkojimujedaloVijeesigurnosti".Izloenasveveimpritiscimadaograniibrojoptunica, CarladelPonteizgubiteuskorosvojediskrecijskopravo. Budno pazei, Francuska se odupire ujesen 2003. dok u kuloarima Vijea sigurnosti ve krue nacrti novog teksta. Britanci i Amerikanci predlau da se predsjedniku ICTYa dade mo da se uvjeri u podudarnost novih optunicasazahtjevomupuenimtuiteljupremakojemsetrebaousredotoisamonaosumnjienikenavrhu lanca odgovornosti za najtee zloine. Vie zemalja otro se suprotstavlja toj inicijativi koja mijenja Statut Tribunala i daje slobodne ruke predsjedniku, koji je ba Amerikanac. Francuska, koja vodi ogorenu bitku, dobiva podrku nekoliko zemalja izmeu petnaest lanova Vijea sigurnosti, meu kojima su Njemaka i Rusija. Bez iznenaenja, Moskva se otro protivi taki koja istie prijeku potrebu da se Karadiu i Mladiu sudi pred ICTYem". Ali Rusi sumnjaju da Britanci i Amerikanci ele sprijeiti Carlu del Ponte da kazneno progoni posljednje osumnjiene kosovske Albance. Iako ure zatvoriti ICTY, odbacuju poetni nacrt koji opet sugerira da se zabrane sve nove optunice. Na zahtjeve Amerikanaca verzija s poetka novembra odreuje jezikom potpuno svojstvenim rezolucijama Vijea sigurnosti, te napominje s najveom zabrinutou pokazatelje koje su iznijeli predsjednik i tuiteljica ICTYa u svojim izlaganjima (9. oktobra 2003.; op. a.), a koji seodnosenanemogunostzavretkasudskihpostupakazaveoptueneosobeprijekraja2009.,idabisvaka dodatna optunica jo vie odgodila zavretak rada Tribunala." Pod pritiskom vie zemalja, ta je verzija preoblikovana u onu od 21. novembra: Napominje s najveom zabrinutou pokazatelje iznesene u

izlaganjima 9. oktobra, koji se posebno tiu ICTYa i prema kojima bi moglo biti nemogue ostvariti strategije okonanjautvreneRezolucijom1503(2003.),osobitoakobudeznaajanbrojnovihoptunica." Francuskase borinaistomterenus Rusima,alizatodabiobranilaspecijalneistrage"ICTRakojesuuperene protivKagameovaokruenja.Prijedlogod21.novembrapoziva RuandunasuradnjusICTRomuistragamauz one o genocidu. Uvjeren da e taj kompromis ublaiti francusku gorljivost i omoguiti usvajanje Rezolucije, PierreRichardProsperhitnoletiavionomuKigalisredinomnovembra.elismiritiKagameakojemujeobeao, poslije istiskivanja Carle del Ponte, dae u nastavku postii povlaenje one napomene koja ponitava njihovu nagodbu.UvjeravagadasenetrebabrinutizatekstbudueRezolucijejerjeGambijacHasanBoubacarJallow, imenovan poetkom septembra na mjesto Carle del Ponte, prihvatio obeanje SADa vlastima u Ruandi dae ICTR prekinuti kazneni progon protiv vojnika Tutsija. Na zavretku susreta pred ruandskim tiskom Prosper izraavazadovoljstvoobnavljanjemodnosaizmeuICTRaiKigalija. Promjene koje su unesene unacrt nisu dostatne da dobiju konsenzus. Britanci su do krajaodbijali kompromis koji predlau Francuska i Njemaka da se naredi Tribunalu" da se uvjeri u sukladnost optunica s kriterijem svih glavnih odgovornih" radije nego da se to pravo dade izriito sucima. Osporavan u tim glavnim takama, amerikobritanski nacrt ini se sredinom decembra podbaenim. Washington ga ipak pokuava progurati pred Boi 2003. Suci ICTYa odravaju plenarnu sjednicu upravo pred praznike i Sjedinjene Amerike Drave htjele bi da predsjednik Meron odmah ovjeri njihovu odluku dajui na glasovanje potrebne izmjene proceduralnihpravila.UvjerenuangloamerikupobjeduuNewYorku,MeronseuHaguuriobavijestitiCarlu del Ponte o amandmanima na Statut kojie biti doneseni na plenarnoj sjednici kako bi ga ovlastili da prihvati iliodbacinoveoptunice.Odsadodluujemjasam",dobaciojojje.AliMeronemoratiopozvatisvojerijei Rusisuodbiliuvrstititajprijedlognadnevnired. Amerikanci i Britanci ne posustaju. Poetkom 2004. ulau zajednike napore u oivljavanje tog prijedloga koji se u februaru ponovo pojavljuje u kuloarima Vijea sigurnosti. Usporedno, izaslanici Foreign Officea dolaze u Hag rei Carli Del Ponte da se ne moe pregovarati o roku 2008.". Ako ne moete provesti strategiju okonanja,moratesenetortvovatiirazmiljatioizlaznojstrategiji",prijete onipoetkom2004.Pomonik glavnog tajnika UNa za pravna pitanja Britanac Ralph Zacklin pozvan je kao pojaanje. Visoki dunosnik UjedinjenihnarodanikadanijeprestaosipatiuprotivdvaMeunarodnakaznenasudaukuloarimaStaklene zgrade na East Riveru tvrdei da se ne mogu nadzirati. U julu 2003. jasno je tumaio Carli del Ponte pravila igre: Vijee sigurnosti je politiko tijelo, ICTY i ICTR su tijela Vijea sigurnosti pa su i oni podloni odreenoj kontroli, odnosno politikim pritiscima." Ali ovaj put on javno baca na njih ljagu poetkom 2004. u uglednom meunarodnom pravnom asopisu koji ureuje bivi predsjednik ICTYa Antonio Cassese. Zacklin u njemu optuuje oba Suda da su postali mastodontska birokracija", strano skupa, neuinkovita, ali prije svega pretjerano neovisna. Britanac prenosi, od rijei do rijei, kritike amerikih neokonzervativaca na raun UNa na dva Meunarodna kaznena suda, koje su oznaili kao mastodontske birokratske superstrukture koje su zahrale"iijusamostalnosttrebasmanjiti.Decentralizacijavlastiiodgovornosti,kojaproizlaziizneovisnosti triju stupova suda (Tajnitvo, Sudska vijea i Tuiteljstvo; op. a.), kojima se pridruuje nunost potovanja sudske i kaznene neovisnosti, kronini su problemi za koje nije naeno nikakvo rjeenje", pie Zacklin. Zakljuujui tekst s neuspjehom Meunarodnih kaznenih sudova dodaje: Istina je da je danas nemogue zamislitiustanovljenjesudapouzorunaICTYudrugimsituacijama,makakooitobilokrenjemeunarodnog kaznenog prava u Liberiji, u Demokratskoj Republici Kongo ili u Obali Bjelokosti. To meutim nije odvratilo civilna drutva ili vlade od traenja izvrenja pravde u zemljama koje izlaze iz rata. To zahtijeva pronalazak alternativa kojime se zadovoljiti njihovi zahtjevi. Ralphu Zacklinu nije jedini cilj braniti namjeru da se dva Meunarodnakaznenasudastavepodstarateljstvo.
112

112 JournalofInternationalCriminalJustice,II.svezak,OxfordUniverityPress,proljee2004.

Njegov jelanak pledoaje u prilog nacionalnih jurisdikcija u trenutku kad SAD uspostavlja Iraki specijalni sud dabisudioSadamuHuseinu,kojegasuuhitileamerikesnage13.decembra2003.;lokalnisudijulegitimnost ipak osporava UN zbog smrtne kazne i nedostatka jamstava dae biti osigurana pravedna suenja. Ali Zacklin istie: dva Meunarodna kaznena suda ne smiju sluiti kao uzor, previe se sudova, u Sijera Leoneu, u Kambodi i drugdje, njima nadahnjuju. Jasnije reeno, meunarodna pravda ne smije pridonijeti liavanju drava suverenog prava da sude svojim vlastitim ratnim zloincima. Zacklinovo javno zauzimanje stava, savreno sukladno s amerikom agresivnom politikom koja daje prednost sudskom progonu na nacionalnoj razini, a ograniava irenje meunarodnog kaznenog prava, izaziva estoke reakcije. Zacklin je visoki dunosnikUNa,ktomeBritanac.Njegovazemlja,kojajeratificiralaRimskiugovor,potpisnicajeICCa. Vijee sigurnosti ipak ne oklijeva provesti taj stav u djelo. U polukrunoj dvorani u kojoj zajedno sjede velike sile, rovovski ratoviei su nego otvoreni napadi. Drave nemaju volje sukobljavati se kao to su to uinile u pitanju zapoinjanja rata u Iraku. Radije tjednima pregovaraju pokuavajui oduzeti smisao nekoj rezoluciji nego da zaustave prijedlog ve kod prvih neformalnih konzultacija. Odluke se tako donose vukui ue dok se ne izlie poslije diskretnih okraja koji ponekad mogu trajati mjesecima. To je jedan od oblika igre odmjeravanjasnaga.LondoniWashingtonnamjeravajusvladatiotporestareEurope"udvatjedna.Trebate imvieoddvamjesecazapobjeduuovojrundi.

Nemanovihoptunica

Da bi ostvarili ovaj projekt, Amerikanci i Britanci nisu, meutim, ekali da ga njihovi saveznici odbace. U Kigaliju, kao i u bivoj Jugoslaviji, obeavaju da nee biti vie optunica. Kad je 3. novembra 2003. Carla del Ponte otila u Beograd predati novu optunicu na kojoj su imenaetvorice generala srpske vojske i policije, vlada odbija taj dokument. A tuiteljica je ve prije nekoliko mjeseci obavijestila vlasti da se sprema skori kazneni progon teetvorice koja su na Kosovu vodila kampanju deportacija, pogubljenja i unitenja. Htjela je da one pripreme teren kako bi se se to bolje nosile s dokumentom koji ih ne veseli. Tim vie to je jedan od optuenih, Sreten Luki, tada na poloaju efa policije. Vlada se buni, tvrdi kako je Carla del Ponte obeala da e odustati. vicarka to porie. Ne razumije estinu njihove reakcije. Vlada ne poputa i tuiteljica odlazi poslijevrlonapetogdanaostaviviimnastoluoptunicuinalogzauhienje.Nakonnekolikotjedanasrbijanski premijer Zoran ivkovi objanjava u beogradskom tjedniku Vreme razloge svoje reakcije: Carla del Ponte prekrilajemojdogovorsAmerikancima,kojijeprihvatioiBruxelles,premakojemuneebitinovihoptunica ako moemo dokazati kako ulaemo sve potrebne napore da naemo Mladia. Ve sam rekao da smo na pragu donoenja dokaza naih napora. Tada je dogovoreno da e se generalima suditi u Srbiji. Kad su obavijeteni da je tuiteljica podigla nove optunice, visoki dunosnici u Washingtonu i Bruxellesu nazvali su medaseispriajuida mi kaudaje luda."BlokiranjenoverezolucijeVijeasigurnostidovelojedoneuspjeha novog tajnog dogovora, sklopljenog iza lea ICTYa. Zbog mijeanja amerike administracije pravosueiji su dani odbrojani izgubilo je godinu i pol. Sreten Luki, Vladimir Lazarevi i Neboja Pavkovi stiie u Hag tek 2005. etvrti optueni, Vlastimir orevi, pobjegao je 2001. u Rusiju pod zatitu obitelji Miloevi i ruskih tajnih slubi. Prema Miloevievim izravnim nareenjima on je vodio akciju prebacivanja tijela albanskih rtavakakobiihsakrioumasovnimgrobnicamauSrbiji.Uhienjeteknakonpovratka2007.godine. Cilj amerikog obeanja nije bio iskoristitietiri generala u zamjenu za uhienje Mladia. To je priznao i sam ivkovi: pripremao se najaviti krajem 2003. neuspjeh potrage koje su se provodile s CIAom i zakljuiti da je Mladi otiao iz Srbije. Amerika administracija namjeravala je podrati tu la. Odinieva ubojstva umartu PierreRichardProsperpokuavasmiritirevnostCarledelPonteobeavijojMladiaprijekrajagodine,kakoje to uinio pokojni premijer ini. Sam ivkovi, iniev nasljednik, vri na nju pritisak da odustane od uhienjaetvorice generala u ime politike stabilnosti zemlje" i da ne onemogui svaki oblik suradnje s ICTY em, ukljuujui i uhienja brojnih bjegunaca koji se jo kriju u zemlji, a emu moe doprinijeti jedan od optuenih, Sreten Luki, ef policije. Uloge su savreno podijeljene. SAD javno ipak nije prestao zahtijevati vodstvo upokuajima postizanja Mladieva uhienja, a Europasedri u pozadini. U junu 2003. Washington je prijetiodaneeuplatitigodinjupomoSrbijiiCrnojGoriakoMladinebudepredanICTYu.Zatim,uoiroka,

zadovoljio se uhienjem jednog od optuenika koji je u bijegu od 1998., Veselina ljivananina, traenog za pokolj pacijenata vukovarske bolnice u novembru 1991. Isti scenarij ponavlja se sljedeih godina. Mladi je uvjet,medijskijakorazvikan,kojisepretvarauobinosredstvopritiskakakobisedobilidrugibjegunciilidrugi ustupci. Pred Carlom del Ponte Mladi je samo alibi da ju se odvrati od pisanja novih optunica. Tuiteljica odbacuje ivkovievzahtjev,aliuproljeeodobravaodgodusrbijanskimvlastima,oslabljenimasmrupremijera.Poslije ljeta i angloamerikih pokuaja da novom rezolucijom zabrane svaku novu optunicu, njezina popustljivost bilabisverizinija.Istragajezavrena:onapotpisujeoptunicuipredajejusucima. Dan nakon njezina posjeta Beogradu, srbijanske vlasti i njihovi moni saveznici ne odustaju od prisiljavanja vicarke da povue optunicu. Kako bi olakala uhienja, Carla del Ponte postigla je odobrenje sudaca da se optunica i nalozi za uhienje zapeate kako se ne bi objavili u javnosti prije ponedjeljka, 6. novembra.ak i ako ta privremena mjera nimalo ne zaustavlja postupak, Washington u njoj vidi priliku da sasvim mirno nastavi svoje smicalice. Vodei brigu o spaavanju privida, Amerikanci ne zahtijevaju eksplicitno naputanje sudskih progona. Radije sugeriraju Carli del Ponte da ih zamrzne. Ameriki veleposlanik u Beogradu William Montgomery prenio je tu poruku na kraju posjeta Carle del Ponte 3. novembra: Moja vlada trai od vas da zadrite peate jo godinu i pol za Sretena Lukia i po godinu dana za druge." Ona prihvaa produiti mjeru povjerljivostioptunicajopetnaestdana,alinemanigovoraoodgodiuhienja.Nekolikodanaposlijevijestje procurila u nekim novinama, bliskim srpskim tajnim slubama, i otkrila postojanje kaznenog progona protiv etvorice generala. Peati vie nisu potrebni. Suci su potpisali nalog za objavu. Sporazum izmeu Beograda, Washingtona i Londona propao je. Jack Straw pie Carli del Ponte da njezina optunica prijeti izazivanjem krvoprolia" u Srbiji. Krajem novembra 2003. u Hagu Pierre Prosper bjesni: Traili smo od vas odgodu, da drite optunicu zapeaenu. Nismo traili previe. A kad ameriki ef diplomacije neto kae, poruka treba biti shvaena ozbiljno (...) Svi (u amerikoj administraciji; op. a.) ele ponovo razmotriti odnose s ICTYem, vidjeti na to smo prisiljeni i to ovisi o naoj dobroj volji." Carla del Ponte mu je odbrusila: Kad vae elje nisu usliane, one postaju zapovijedi. Ali ne moete nareivati sucima, a samo su oni bili nadleni za donoenje te odluke." Prosper joj je zaprijetio: Nitko nije rekao da je to nareenje, nego molba. Morate pripaziti to govorite. Vae odbijanje sluanja moe imati posljedice. Nismo zadovoljni. Imali smo politiku otvorenihvrata,modaeteodsadmoratikucatidabisteuli." Velike sile ustrajno poduzimaju korake i zbog drugih osumnjienika. Strategija okonanja otvorila je vrata politikom voenju pravosua. Svatko ima svoja potraivanja. Samo ih Amerikanci i Britanci pretvaraju u zahtjeve i tvrdo nastupaju. Ostali radije sugeriraju ne pribjegavajui pritiscima. Ipak, svi opravdavaju svoje mijeanje u ime pragmatizma i potrebe da se ustupcima potaknu srpske vlasti na olakanje pristupa arhivu i nauhienjenajteeuhvatljivihbjegunaca,kaotosuMladiiKaradi.ICTYtadabrojidvadesetbjegunaca,od kojih je devetnaest Srba. Dvadeseti je Hrvat, Ante Gotovina, bivi legionar, osuivan u Francuskoj za iznudu kojeg je ICTY 2001. optuio za zloine protiv krajinskih Srba u augustu 1995. Zagreb odbija izruiti svojega generala, viteza Domovinskog rata". I hrvatske vlasti nadaju se nagodbi. Jedan bivi ameriki posebni izaslanik na Balkanu zalae se u maju 2003. kod Carle Del Ponte da odustane od toga sluaja. Vie drugih meunarodnih linosti posreduju u njegovu korist. Gotovina ima saveznike u Francuskoj, gdje je ivio, i u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Ameriki vojni strunjaci savjetovali su ga za vrijeme vojnih operacija u Krajini 1995. Moe raunati i na potporu amerikih neokonzervativnih krugova koji u Washington Timesu spajaju novinsku kampanju protiv ICTYa i poziv na povlaenje optunice protiv njega. Ali u Londonu ima estoke neprijatelje koji ga pod svaku cijenu ele vidjeti u zatvoru. Washington se svrstava na istu stranu sredinom 2003., poslije odbijanja Hrvatske da potpie bilateralni ugovor o pravnom imunitetu koji bi titio amerike graane od kaznenih progona pred stalnim Meunarodnim kaznenim sudom (ICC). Zagreb je popustio pod prijekorima Europske unije u koju Hrvatska eli jednog dana ui. To e je stajati uskraivanja amerikevojnepomoi.

Britancie braniti zahtjeve pravde jednako djelotvorno kao i kad su im se opirali i prisilite Hrvatsku da izrui Gotovinu sucima ICTYa. Zagreb je zapoeo proces pribliavanja Europskoj uniji i uskoro e moi otvoriti pregovore za kandidaturu. Na poticaj Velike Britanije, Europa uvjetuje otvaranje tog procesa punom suradnjom s ICTYem. Poetkom 2004. Zagreb predaje bez odlaganja osam novih optuenika, dva hrvatska generalaiestHrvataizBosnekojiiveuHrvatskoj.Kadje14.aprila2004.Bruxelleszatraionjezinomiljenje, Carla del Ponte mogla je samo pozdraviti napore Zagreba, alei ipak to nije uhien Gotovina. Ovo povoljno miljenje omoguit e otvaranje pregovora. Carla del Ponte se nada da e ta zasluena pomo olakati izruivanjeGotovine.DvadesetminutaposlijebritanskiveleposlanikuHagustieuuredCarleDelPontedajoj izrazi duboko neslaganje Londona. Sat poslije stie savjetnik amerikog veleposlanstva da i on osudi dranje" tuiteljiceujednomeuropskompredmetukojisezapravonetieWashingtona.Amerikidiplomatbezobzirno jeoptuujedaetakvimponaanjemupropastitisvakinapordasepostigneKaradievoiMladievouhienje. Tvrdi da njezina gesta prema Hrvatskoj prijeti odvraanjem Beograda od suradnje. London ne uspijeva blokirati otvaranje pregovora. Ali uspijeva naprotiv sprijeiti njihov ishod, kandidaturu Hrvatske za Europsku uniju,svedokraja2005.idouhienjaAnteGotovinenaKanarskimotocima. OitneskladpolitikeLondona,kojijezadrugeoptuenikespremannazakulisnenagodbe,amanjeodluanda prekine nekanjenost Karadia i Mladia nego Gotovine, potakao je mnoga pitanja. Ona su ostala bez odgovora. Mediji sugeriraju, ali nisu uvjereni, da je rije o starom sporu oko isporuke oruja iz Hrvatske IRAi, u emu je Gotovina mogao sudjelovati, a koje je 2000. godine koriteno u atentatu na prostorije MI6 u Engleskoj. Veze hrvatskog generala i IRAe meutim potvrene su: irski plaenici borili su se uz njega 1991. u ratu u Hrvatskoj. Ali i zahtjev za pravdom bez sumnje je takoer pruio Velikoj Britaniji priliku da zaprijei na nekovrijemeputpremaulaskuHrvatskeuEuropskuunijuidatakopruiprilikuSrbijidanadoknadikanjenje, kakobiomoguilaEuropidarazmotrimogunostzajednikogulaskadvijususjedaizbiveJugoslavijeuEU. Jo dva hrvatska generala neko su se vrijeme nadala dae izmai pravdi. Optube protiv Mladena Markaa i Ivana ermaka, kazneno progonjenih za isti sluaj kao i Ante Gotovina, ostala su nekoliko mjeseci na stolu suca Merona. Kad ih je primio u decembru 2003., predsjednik ICTYa igra na kartu skoranjeg usvajanja nove rezolucije kojae mu dati ovlast da ih odbaci, i on odbija odrediti suca za potvrdu. U februaru 2004. njegova opstrukcijaprijetiizazivanjemskandalauICTYu.Prisiljenjepredatisucimatedvijeoptunice,kojesukonano ovjerene8.marta2004.

StavitiCarludelPontepodnadzor

Sredinom marta, na poticaj Britanaca, novi prijedlog Rezolucije ima izgleda da ga svi odobre. Na zahtjev Rusije, nunost suenja Karadiu i Mladiu u Hagu, ak i nakon utvrenih rokova, opet je povuena. Francuska je izborila novo slabljenjelanka koji sugerira tuitelju da vie ne podie optunice. Jedan pridjev manje,izbaenjedioreenice,pasadauRezolucijistoji:Napominjuisazabrinutoupokazateljeiznesene 9. oktobra prema kojima bi moglo biti nemogue provesti strategije okonanja, utvrene Rezolucijom 1503 (2003.)." Pariz je takoer uspio nametnuti spominjanje specijalnih istraga" protiv lanova Ruandske patriotskevojskekojimaKigalimorapruitipomo. Pobijeeni su decembarski otpori Britanaca. Umjesto od predsjednika, konano se trai od Suda", to je neodreenakompromisnaformula,daosiguravasukladnostnovihoptunicaskriterijimazadanimauaugustu 2003. Kad bude glasovala, 26. marta 2004. u prilog Rezoluciji 1534, Francuska, koja predsjedava Vijeem sigurnosti, sigurna je da je neutralizirala ameriku gorljivu elju da preuzme kontrolu nad dva Meunarodna kaznena suda. U tom smislu sastavlja pismo u kojem precizira da ta nova rezolucija ne moe ni u kojem sluajubitiprotumaenatakodadoputapromjenumandatailipravilapostupka".

Washington ne prihvaa taj neuspjeh i uspijeva iznuditi ono to mu je odbijeno. Tuitelj ICTRa neprimjetno naputa specijalne istrage" koje Kigali nikada nee sam otvoriti. U ICTYu Theodor Meron bez odlaganja sazivaizvanrednusjednicusudacakakobiCarludelPontestaviopodnadzor. estogaprila 2004.izmijenjenje lanak 28. Pravilnika o postupku ICTYa tako da doputa trenutanom predsjedniku, sucu Meronu, kontroliranje posljednjih optuivanja. Liena diskrecijskog prava krenjemlanka 16. Statuta ICTYa, vicarka osporava sucima pravo da odbace optube po drugom kriteriju osim dokaza. Uzalud. Tada prijeti dae odati javnosti imena osumnjienih koji budu odbaeni. Jer na silno skraenom popisu neka su preostala imena poznata po zlu. Dva bi sluaja meutim mogla pasti na ispitu. Ona ih odluuje ustupiti, jedan Beogradu, a drugi Zagrebu, kako bi provjerila volju domaih vlada da dopuste svojim sudovima suenje notornim zloincima. No ona, naprotiv, ne moe odustati od optunice koju je upravo potpisala,ak i ako nije sigurna daebitiprihvaena.OptuenogaGoranaHadia,nekadanjegskladitara,postaviojeSlobodanMiloevina elo Srba u dijelu Hrvatske oko Vukovara. Optunica polae ispit jer je Goran Hadi vien kako mu njegov mentor dodjeljuje ime predsjednika" istone Slavonije, dijela Hrvatske uz granicu namijenjenog pripajanju susjednojSrbiji.Kriterijisunejasni,padaklearbitrarni.Sucineeleoptuitijednogdrugoghrvatskoggenerala, Mirka Norca, za zloine poinjene protiv Srba 1993. pa konano pristaju nakon to su dobili uvjeravanja dae bitipredansucimanjegovezemlje.Nomjesecimaoklijevajuprihvatitioptunicuprotivjednogizvriteljakojije sam doao priznati svoje sudjelovanje u pokolju u Srebrenici, ali konano pristaju bojei se prekriti pravosudna pravila u sluaju tako tekih priznatih zloina. Na Sudu u Arushi suci odbijaju posluati suca Merona iako je doputovao kako bi ih uvjerio da prihvate isti amandman. Ali poslunost novog tuitelja omoguujeICTRudasepritediformalnogstavljanjapodnadzor.
113

Strategijaokonanja

DabiboljeovladaleTuiteljstvomuHaguvelikesilegueMeunarodnikaznenisudiuskraujumufinancijska sredstva. Pri usvajanju prorauna za 2004. Tuiteljstvu je proraun smanjen za 29 miliona dolara, a ostatku Suda dana su poveanja. Ali ICTY je naroito pogoen naredbom iz maja 2004. da obustavi svako novo zapoljavanje,pravdajui tozaostacima uplataKine, Japana,BrazilaiSjedinjenihAmerikih Dravauproraun Ujedinjenih naroda. Skoranje zatvaranje ICTYa izazvalo je odlazak stotinjak osoba, veinom iz Tuiteljstva. Tim odljevom najvie je pogoen Istrani odjel. Najbolji istraitelji odlaze pojaati redove ICCa, takoer smjetenog u Hagu. Neki drugi odgovaraju na primamljiv poziv Glavnog tajnitva Ujedinjenih naroda od kojeg je u julu zatraeno da pouri s istragom o malverzacijama koje su lanovi te organizacije poinili u okviru programaNaftazahranuukoristIraka:ponuenaimjetrostrukoviaplaaodoneuICTYu.UNse,meutim, protivi amerikom pokuaju da sredinom 2004. oduzmu dvadesetak pravnika ICTYu kako bi se uspostavio Iraki specijalni sud. Glavno tajnitvo Ujedinjenih naroda ne eli dati podrku sudu koji primjenjuje smrtnu kaznu. Budui da ne moe nadoknaditi odlaske novim zapoljavanjima, Tuiteljstvo mora raditi sa smanjenim kapacitetima u trenutku zatvaranja posljednjih istraga. Bez raspoloivih fondova konano je prisiljeno ograniiti zadatke istraitelja na terenu umanjujui tako svoju sposobnost prikupljanja dodatnih dokaza da bi navrijemeobradilopredmete.Sucinisupodvrgnutiistimpritiscima. Kad se predsjednik Meron potuio na zamrzavanje zapoljavanja koje prijeti ogranienjem njegove sposobnostiprogramiranjasudskihpostupaka,NewYorksepourioodobritimuiznimnemjerejerbi
113Beogradskituiteljzaduenzaratnezloinenastaviteistragubezodlaganja.Hrvatskaeimativiepotekoa,zbog politikogutjecajaosumnjienoga,aliekonanopoduzetikazneniprogon2007.

kanjenje procesa moglo produljiti ivot Tribunala. Ujesen 2004. Carla del Ponte zove na uzbunu Europljane: Izgubila sam oko 50% osoblja medu pravnicima i 40% medu istraiteljima. Zamrzavanje zapoljavanja, to je odluilo Tajnitvo Ujedinjenih naroda, spreava me da ih zamijenim. Najjednostavnije rjeenje bilo bi mi izbaciti istrage, prestati se boriti za postizanje uhienja svih odbjeglih i usredotoiti se na postupke u tijeku. Upravo to mnogi prieljkuju, kako unutar tako i izvan bive Jugoslavije. Ali to bi donijelo mranu budunost ovoj regiji za vie desetljea. Bio bi to i vrlo zloslutan predznak za meunarodno pravosue. Bitno je da svi optuenici u bijegu, posebno Karadi, Mladi i Gotovina, budu predani ICTYu. Ako meunarodna zajednica dopustijednomeodnjihdaumaknepravdi,svibimoglizauvijekodratisvojunekanjivost." Financijska kriza potrajala je do kraja 2004. ICTY je tada podvrgnut novim proraunskim ogranienjima za 2005. godinu. Meutim, odluan rez od 10% ukupnog osoblja Suda neuravnoteen je. Napor smanjenja odnosiseuprvomredunaTuiteljstvokojegubi35%radnihmjesta.AmerikancipokuavajunametnutiICTYu vijee za nadzor, ali tu novu smicalicu odbacuju brojne drave koje u sustavnoj volji amerike administracije da okrnji kredibilitet i uinkovitost Meunarodnih kaznenih sudova (ICT) vide volju da oslabi stalni Meunarodni kazneni sud (ICC). U Vijeu sigurnosti krajem 2004. Francuska istie razorni uinak" smanjenja financija koje paralizira ICT i primjeuje: Ima neto paradoksalno uinjenici da drave podravaju strategiju okonanja i da, s druge strane, smanjuju sredstva za izvoenje posla. Misija Meunarodnih kaznenih sudova mora se nastaviti sve dok Radovanu Karadiu, Ratku Mladiu ili Kabugi (za Ruandu; op. a.) ne bude sueno. Rezolucije1503i1534nesmijubitipopudbinazanekanjivost." Jordanski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima u New Yorku jedini je ukazao na neiskrenost velikih sila. U Vijeu sigurnosti princ Zeid alHusein, koji je i predsjednik Skuptine drava koje sudjeluju u ICCu, kae 6. oktobra2004.:PrestanitesetuitinavisoketrokoveMeunarodnihkaznenihsudova,kojinekotajunitau usporedbisratom.Kadjemeunarodnazajednicaspremnapotroitiblizutrilijunamerikihdolaragodinjeza naoruanje tog povijesnog pratioca rata kako moemo rei da su svote potroene za pravdu, najveeg pratiocamira,previsoke?"Slubeno,paraliziranostSudasamojealosnasluajnostkojuuzrokujuloeplatie. Neslubeno, kao to to povjerava sredinom septembra 2004. jedan lan Ureda pravnih poslova Ujedinjenih naroda u New Yorku, zamrzavanje zapoljavanja u ICTu odluili su inovnici u New Yorku da bi odrali pritisak na Hako tuiteljstvo, tako da to je mogue manji broj istraga rezultira novim optubama u ovoj zavrnoj fazi kaznenih progona".inovnici koji izvravaju nareenja, kao u New Yorku Britanac Ralph Zacklin, velikimetarovestrategijeprestankadotokasredstava.

Pravonemoevladatisvijetom

Velike sile pokuale su slomiti neovisnost ICTYa, smrviti ga kako bi postao samo igraka politiara, sukladno poetnim namjerama, dok potpuno ne bude maknut prije nego to uspijeasno izvriti svoj mandat. Njihova nesmiljena manipulacija ciljala je u prvom redu na Tuiteljstvo, jedini organ sudskog stroja s diskrecijskim pravom. Ima mo odluivanja o uputnosti istraga ili kaznenih progona, to je njegova snaga i njegova ranjivost. Velike sile nisu mogle dirati u mo sudaca da sude. Da su od meunarodnog pravosua napravili parodiju pravde, okrnjile bi vlastitu mo dijeljenja pravde. Htjele su ograniiti meunarodno pravosue, sprijeiti ga da se razvija bez nadzora, da se osjea slobodnim ne polagati raune, stalno ga podsjeati da ne moe raditi neovisno o diplomatskom procesu i nametati svoju logiku politikom procesu. Morale su razbiti iluzijudapravomoevladatisvijetom,aipakneoduzetikredibilitetpravosudnojprijetnji,orujukojimse
114

114 Sucisutakoerizloenipolitikimpritiscima,alioniseprijesvegatiusporednihvidovasudskihpredmeta,kaotosu putanjenaprivremenusloboduilinalozidravamadaodobresvjedoenjevisokihzapadnjakihdunosnika.Nemoese meutim iskljuiti kako su velike sile snano poticale izricanje zabrane da se Meunarodnom sudu pravde (ICJ) predaju dijelovi arhiva Vrhovnog savjeta obrane (VSO), koji potvruje umijeanost Beograda u rat i zvjerstva u Bosni i Hercegovini. Uostalom, odluke da se poslije osude ne otvaraju ponovo neki sluajevi, kao to je sluaj Tihomira Blakia iliBiljanePlavi,inisedasuvienametnutevremenskimogranienjemnegopravosudnimargumentima.

namjeravaju i dalje koristiti, prema vlastitim interesima. Tako su do krajnjih granica smanjile manevarski prostor ICTYa dokazujui istodobno da raspolau, kada ele, tijelima koja su sposobna uinkovito braniti meunarodno pravo legalnim sudskim postupcima koji imaju kredibilitet. Meunarodna pravda moe funkcionirati: moe provoditi teke istrage i doi do sredita vlasti, voditi bez sumnje duge i teke, ali pravedne postupke, jamiti pravdu dostojnu tog imena. Ali ona ostaje oruje monih. Carla del Ponte izvlai gorku lekciju tog okrutnog dvoboja izmeu pravde i politike 27. januara 2007., pred studentima prava KatolikogsveuilitauLilleu:Postojizlatnopravilokojesvakituitelj,dravniilimeunarodni,moraimatina umu:politikajepravdionotojevodakovini.Nagrizaje,izjeda,kvariikonanounitava!" Naelo Glavnog stoera UNa u New Yorku ako drave vie ne plaaju, znai da nema politike volje" razumjelisunaBalkanu.Vladeznajudaseizlausvemanjojopasnostiizbjegavajuisvojezakonskeobaveze.U 2004.godini ICTY ima dvadeset dva optuenika, veinu u Srbiji. Vojislav Kotunica, koji je postao premijer u februaru 2004., odbija svako uhienje. U julu Beograd doputa jo jednom optueniku, Goranu Hadiu, bivem Miloevievu plaeniku u Vukovar, da pobjegne. A Carla del Ponte ga je lokalizirala prije nego je predala nalog za uhienje i pokazala je srpskoj policiji gdje da ga nae. Ta je scena snimljena skrivenim kamerama,smjetenimaokovile,uzpomojedneeuropskeobavjetajneslube. Nekima u Londonu drai je pristup ICTRa koji je odustao od podizanja novih optunica kako bi se usredotoio na sudske postupke", objanjava 16. jula 2004. Carli del Ponte savjetnik veleposlanstva Velike BritanijeuHagu.Britanskidiplomatdodaje:Beogradeodvaszatraitidaetirisrpskageneralanesmatrate vrlo visokim dunosnicima i da dopustite njihovo prebacivanje srpskom pravosuu." Pierre Richard Prosper takoerpokuavavicarkunatjeratinakorakunatrag.BuduidapritiscinaBeogradnedjeluju,ontraiodnje 28. septembra 2004. da odustane od nekih imperativa pravde: Budite realni. Neete dobiti sve dokumente koje ste traili, sve bjegunce... Koliko bi vam bilo dovoljno?" A ona mu odbrusi: To je opasno!" Poruka koju Prosper odailje ve godinu dana uvjerila je voe u bivoj Jugoslaviji u nunost priskrbljivanja naklonosti monihsaveznikakakobiizbjeglipodvrgavanjemeunarodnimpravilima. Krajem 2004. Carla Del Ponte sprema se optuiti Ramusha Haradinaja, biveg zapovjednika Vojske za osloboenje Kosova (UCK) u kraju oko Pei, protiv kojega je otvorila istragu 2001. Otada je istraivanje injenica nailo na viestruke zapreke. Svi anglosaksonski pomonici tuitelja, koji su redom zaduivani za taj predmet,trailisudaihseskinesnjega.Jednizatotosuosumnjienikasmatralipodreenimizvriteljem"i, dakle, nedostojnim interesa tima koji radi na zloinima UCK, drugi jer su se svjedoci povlaili ili su dokaze vjerovatno krivotvorile srpske tajne slube". SAD i Velika Britanija pustili su da se zaboravi na zahtjeve za pomo koje im je ICTY godinama slao i pod njihovim utjecajem misija Ujedinjenih naroda na Kosovu odbila je suraivati na tom predmetu s ICTYem, iako je vodila kosovski Pravni odjel i raspolagala zapisnicima koji se odnose na taj predmet. Ramush Haradinaj osumnjien je da je nareivao otmice Albanaca druge politike orijentacije, otmice Srba i Roma, njihovo zatoenje u kojem su pretrpjeli torture, a zatim su smaknuti. Od jesenijeCarladelPonteupozoravalavelikesiledaeHaradinajbitioptuenprijekrajagodineidaetraitida ga uhite NATOsnage rasporeene na Kosovu. U nevjerici, jedan visoki dunosnik State Departmenta uzviknuo je: Kako ste mogli skupiti dosta dokaza za optunicu, kad vam nismo nita dali?" I pourio se objasniti: Naravno, nismo imali nita." Dvadeset drugog novembra u New Yorku Pierre Richard Prosper upozorio je Carlu del Ponte: Moja administracija smatra ovu optunicu izvorom problema. Vie zemalja eli daSADpreuzmeodlukudavamkaumoeliseilinepodignutioptunica.Jasamihrazuvjeravaoirekaoimda etenasviotomeobavijestitinavrijeme."Odgovorilaje:Toebitilanak7.1.(izravnaosobnaodgovornost; op. a.) jer je sam izravno upleten u zloine." Sutradan je Kathleen Stevens, zaduena za europske poslove u State Departmentu pitala Carlu Del Ponte: Potjeu li vai dokazi iz dokumenata koje je dao Beograd? (...) Ramush je jako povrijeen. okiran je. Ne zna to da sad radi." Preavi poslije rata u politiku, Haradinaj je predvien za mjesto premijera Kosova. Njegova stranka, koja je na parlamentarnim izborima u oktobru zauzela tree mjesto dobila je samo 8% glasova, ali je potrebna mirotvornom vodi Ibrahimu Rugovi kako bi

sastavio vladu. Amerikanci su ga pokuali odvratiti od prihvaanja tog poloaja, ali je Haradinaj to estoko odbio u pismu naslovljenom Philipu Goldbergu, amerikom predstavniku u Pritini, u kojem optuuje Carlu del Ponte da ima politiki cilj. Washington, koji strahuje od novih nemira na Kosovu, manevrirausjeni.AKathleenStevensdobacuje:MislimdabiradijeiaouHagkaopremijer.Htiobi

da optunica ostane zapeaena (ne javna; op. a.) godinu dana kako bi se kasnije predao sudu." U meuvremenu Haradinaj se nada postati ocem neovisnosti Kosova". Pregovori o konanom statusu Kosova predotvaranjemsu.Upoetkusepredvialodaezavritikrajem2005. Posljednji zamjenik tuitelja zaduen za taj sluaj Amerikanac je. Krajem novembra uvjeren je kako ima dosta dokazadaoptuiHaradinajazaizravnuodgovornost(lanak7.1.)izaodgovornostkaohijerarhijskinadreena osoba (po lanku 7.3. Statuta). Ali poetkom decembra, tri tjedna prije roka nakon kojega Tuiteljstvo ne moe izdati optunicu, povlai se s tog sluaja. Ne eli sastaviti optunicu koju tuitelj oekuje na stolu 8. decembra. Carla del Ponte osupnuta je tom promjenom stava u zadnjias. Amerikanac se izvlai te i on mae uobiajenom isprikom kako bi zaustavio kazneni progon: Svjedoci nisu vjerodostojni." Carla del Ponte urno imenuje novog zamjenika. Nakon tri tjedna pomamnog pregledavanja svih dokaza u premetu, optunica je konano gotova. To e biti posljednja koju e potpisati Carla del Ponte. Sudac ju je vrlo potanko pregledao kakobipronaaoinajmanjupogrekuzbogkojebimogaoodbitinjezinopotvrivanjeiovjeriojujepoetkom marta 2005. Nalog za uhienje odmah je predan NATOsnagama. U meuvremenu je sredinom decembra Ramush Haradinaj imenovan za kosovskog premijera uz pristanak meunarodne zajednice koja je bila obavijetena o predstojeoj optunici za zloine protiv ovjenosti. Poslije njegove ostavke i dobrovoljne predaje Hagu poetkom 2005. puten je na slobodu u oekivanju procesa. Pismo podrke Robina Cooka, biveg efa britanske diplomacije, uvjerilo je suce unato estokom protivljenju Tuiteljstva koje je ukazivalo na vie sluajeva zastraivanja svjedoka nasiljem. Do otvaranja njegova procesa 5. marta 2007. Haradinaj je vieilimanjediskretnonastaviopolitikodjelovanjenaKosovuuzpodrkuzapadnihsaveznikaunatozabrani sudaca ICTYa. U sudnici 5. marta Carla del Ponte istie da zloini koje je poinio onaj kojega naziva ratnim vodom"nisubilinimaloplemeniti,junaki,domoljubniiliasni".Dodalaje:Ipak,nekeosobenisuhtjeleovu optunicu (a;op.a)malonjihpodravalojuje,kakomeustrancimatakomeudomaimljudima."Ukazujui na nove prijetnje svjedocima koji jo uvijek pristaju svjedoiti, upozorila je: Ako se svjedoci ne pojave na Sudu, bitu prisiljena prekinuti kazneni progon." Ubojstvo barem dvojice kljunih svjedoka, smrt u sumnjivim uvjetimatreega,iodustajanjevienjihvedoputajusumnjeuosudu. Utrkasvremenomnatetupravde

Zavretkom istraga velike sile ipak nisu rijeile problem. Dvadeset optuenih jo je uvijek u bijegu, previe da bi se nesmetano naloilo zatvaranje Suda uutvrenim rokovima. Washington podie ton protiv Beograda koji konano predaje petnaestak bjegunaca krajem 2004. i poetkom 2005. Bruxelles se brine za Hrvatsku, koja u decembru 2005. predaje Antu Gotovinu. Karadi, Mladi, Tolimir i jo trojica srpskih optuenika jo nedostaju.UnatootvorenuodbijanjuBeogradadapredazadnje optuenikeu bijegu,velikesilepoputajuod kraja 2006. i postupno nastavljaju proces pribliavanja sa Srbijom. Nakon ulaska Srbije u NATOovo Partnerstvo za mir, Europska unija najavljuje sredinom maja 2007. nastavak pregovora o kandidaturi Srbije. BeogradpozdravljaodustajanjeEuropljanaodzahtjevazaMladievouhienjekaouvjeta,predajuiimdvojicu optuenika u bijegu: Zdravka Tolimira, uhiena krajem maja, nekadanju Mladieva desnu ruku koji je traen zbog genocida u Srebrenici i koji je godinama ivio u Srbiji, a da nikada nije bio uznemiravan. Krajem juna u Crnoj Gori uhien je Vlastimirorevi uz pomo tajnih slubi Srbije. Bivi efMiloevieve policije za vrijeme zloina na Kosovu pet se godina skrivao u Rusiji prije povratka u proljee 2006. Opskrbljen lanom putovnicom, izdanom u Beogradu na ime Novica Karadi, otada je ivio u Budvi, na crnogorskoj obali. Pred Vijeem sigurnosti, 18. juna 2007., Carla del Ponte estita Srbiji na naporima. Par dana prije u Beogradu sbijanske vlasti ponovo su joj obeale dae izruiti Mladia prije kraja godine. Tuiteljica se hvata za tu nadu bodrei istovremeno Bruxelles da ne potpisuje ugovor o stabilizaciji i pridruivanju sa Srbijom dok Mladi ne bude predan Hagu. Ali njezini apeli nemaju odjeka. Kao uzvrat za priznavanje neovisnosti Kosovu, kojoj se BeogradidaljeprotiviuzpodrkuMoskve,EuropaobeavaSrbijistatuskandidatadokraja2007.

Na traenje glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, Junokoreanca Ban Kimuna, Carla del Ponte prihvatila je nastaviti svoj mandat, koji je trebao zavriti 14. septembra, do kraja 2007. Posljednje mjesece na poloaju tuiteljice ICTYa posvetit e prisiljavanju kako Beograda tako i Bruxellesa da odre obeanja. Ma kakav bio ishod tog okraja, poruka velikih sila nee se promijeniti: Sud se mora zatvoriti u skladu s predvienim rokovima, sa ili bez Karadia i Mladia. Nasljedniku Carle del Ponte u januaru 2008, zadatak e biti pridonijeti zatvaranju Tribunala, uz rizik da odbjeglim optuenicima prui nekanjivost, a onima koji ekaju proces, izliku za izlaz. Obeanje da e se kadtad suditi Karadiu i Mladiu pred ICTYem, koje su dali zapadnjaci2004.,vienevrijedi.AbanjihovosuenjebilojeusreditumisijeTribunala.
115

Dabisepokualonavrijemezavritisudskepostupke,Sudjepreurediosudnice.Sadamoeokupiti dosedam optuenika u istom postupku. A i suci su ubrzali postupak. Ali ta utrka s vremenom ide na tetu pravde. U martu 2007. obrana i optuba na suenju hrvatskim voama u Bosni i Hercegovini, koji se terete za zloine poinjene u kraju oko Mostara 1993., udruile su se u prosvjedu protiv nepravednosti sustava koji je postao rob" nametnutih rokova ljudi u New Yorku". Obje strane predbacuju sucima da im vie ne daju vremena ni za ispitivanje svjedoka. U okviru ICTYeve strategije okonanja, lanak 73. Pravilnika o postupku, koji je prepravljen 2006., ovlauje sada suce da skrate glavno ispitivanje nekih svjedoka" optube ili obrane. U drugim predmetima ini se da suci nimalo ne dre do skorog zatvaranja Tribunala. U treem procesu za Srebrenicu, u predmetu koji okuplja sedam optuenih, suci su zahtijevali da optuba dokae postojanje srpskogzloinakogprojektakojemujeod1992.biociljetnikimienjemuspostavitisrpskudravu uBosni. A to su injenice koje su toliko puta utvrene i osuene pred Tribunalom. Zbog takvog zahtjeva gubi dragocjeno vrijeme, koje bi se moglo drukije iskoristiti. Proces predvien najprije za novembar 2006. protiv Vojislava eelja, ultranacionalistaije su paravojne jedinice sijale smrt u Bosni i Hrvatskoj, odgoen je sine die. Optuenik zahtijeva prevoenje na srpski jezik svih dokumenata Tribunala koji spominju njegovo ime i plaanje rauna od 6 i pol miliona dolara za ve napravljene trokove u okviru priprema njegove obrane. Odluan u namjeri da paralizira ICTY i da se ruga pravilima, Vojislav eelj pobijedio je poslije natezanja trajkomglau. ICTY nee biti u stanju suditi do kraja decembra 2008. svim optuenicima u pritvoru. U izvjetaju Vijeu sigurnosti u junu 2007., predsjednik ICTYa Fausto Pocar najavljuje namjeru da produi prvostupanjska suenja do polovine 2009., zakoraujui tako u fazu u naelu namijenjenu drugostupanjskim postupcima. Njegov program, na kojemu nije ni Karadievo ni Mladievo, niti suenje dvojice drugih bjegunaca, ipak se ini nerealnim. Devet procesa protiv optuenika koji su ve u pritvoru jo nije ni poelo, a dva su odgoena. Velikesilemorate,dakle,biratiizmeutobreggaenjaICTYailidavanjajoestdodvanaestmjesecikako bi se pokuali spasiti zadnji procesi u tijeku. Ali mogunosti bi mogle biti ograniene. Politiki vode, kojima se 2003. i 2004. previe urilo oduzeti tuitelju mo kaznenog progona, sami su sebi vezali ruke. Rezolucijom 1534 iz marta 2004. nametnut je a priori nepromjenjiv kalendar. Produenje roka 2008. moralo bi zahtijevati usvajanjenoverezolucijekojuezaustavitiRusija.Zatakvoproduenjemoraobisetakoerizglasatiproraun za 2008./2009. u kojem bi bili prikazani dodatni trokovi koji proizlaze iz prekoraenja roka, proraun koji bi trebale razmotriti drave lanice UNa do jeseni 2007. Velike sile dre i kesu" i sudbinu ICTYa u svojim rukama. Ali, trudei se oslabiti meunarodnu pravdu do potpune nemoi, oslabile su i vlastitu mo djelovanja kaoivlastitusposobnostdasude.akkadbitoihtjele,nee,bez
116

115Dvasukandidata:SergeBrammertzbiojepomoniktuiteljanastalnomMeunarodnomkaznenomsudu(ICC)od 2003.do2007.Ujanuaru2006.imenovaogajeKofiAnnannaeloMeunarodneistranekomisijezaubojstvobiveg libanonskogpremijeraRafiqaHaririja.Tajmujepoloajproduendojanuara2008.,auICTYbimoraostupitipoetkom 2008.DrugijekandidatsadanjipomonikCarledelPonte,AmerikanacDavidTolbert.116etirioptuenikaICTYakoji suubijegu,osimRadovanaKaradiaiRatkaMladia(genocid)josuGoranHadiiStojanupljanin(zloiniprotiv ovjenosti).

sumnje, uspjeti dobiti nuni konsenzus za planiranje potreba za dvogodinje razdoblje koje dijeli kraj pr vostupanjskihpostupaka(2008.)odkonanogzatvaranjaICTYa(2010.).Zahtjeviuprilogproduenjumandata ICTYa, koje je postavilo u proljee 2007. vie nevladinih organizacija, meu kojima i Amnestj international, ini se da su od poetka osueni na neuspjeh. Bez snane mobilizacije meunarodnog javnog mnijenja, velike e se sile vjerovatno opredijeliti za promjenu kriterija za prebacivanje sudskih predmeta pred nacionalna pravosua, kako bi prisilile Tribunal da odustane od suenja posljednjim visokim dunosnicima koji oekuju suenje.Stosetiebjegunaca,onieseokoristitinekanjivoukojaseneetakozvati. Nekoliko mjeseci prije kraja svojeg mandata Carla del Ponte postala je omiljena meta nekih bivih suradnika. Graham Blewitt, Geoffrey Nice i neki bivi istraitelji pokuavaju je preko tiska u bivoj Jugoslaviji okriviti za sva zla od kojih pati ICTY. Tuiteljica je po njima bila odgovorna za slabljenje Tribunala jer je poputala pritiscima, prihvatila strategiju okonanja i obustavljanje progona Miloevievih suuesnika, da je kriva za neuspjeh Karadieva i Mladieva uhienja i za tetnu politizaciju Tribunala koja se ogleda u njezinoj ustrajnosti da optui Miloevia za genocid u Srebrenici protiv uvjerenja njezinih zamjenika" i unato nedostatku dokaza". Tvrde da se, dapae, pogodila s Beogradom kako bi uskratila Meunarodnom sudu pravde (ICJ) famozni arhiv Vrhovnog savjeta obrane (VSO) srpskocrnogorske drave. Sredinom aprila 2007. Geoffrev Nice je u pismu koje su na njegov zahtjev objavile hrvatske dnevne novine Jutarnji list iznio optubu koja je uzdrmala cijelu regiju. Hrvatski premijer zaprijetio je dae stvar iznijeti pred Vijee sigurnosti i traiti od Carle del Ponte da se izjasni. Udruga rtava domovinskog rata traila je krajem aprila od predsjednika Vijea sigurnosti da odmah opozove vicarku. Bosna je konano nala nekoga kome pripisati sve uzroke nesree. Kao nekada, kad su suca Antonia Cassesea optuile kolege da je dopustio Karadiu da umakne pravdi time to nije prihvatio kompromis, istinski krivci radije su zanijemili. Ona je jedini krivac to je meunarodna pravda razoarala, to je izdala obeanje rtvama dae im vratiti dostojanstvo. Mora se zgaziti Carlu del Ponte kao simbolinu figuru da bi se lake unitio san o univerzalnoj pravdi koja bi korak po korak suzbila nekanjivost kada nacionalno pravosue ne ispuni svoje obaveze. Kako bi se bolje izbrisalo iz sjeanja iskorakeICTYa,danasskromne,alikojieseupovijesnojperspektivipokazatipresudnima. Dvadeset petog aprila 2007. Carla del Ponte odgovara samo na jedno pitanje: utaju dokaza. Ta je afera ozbiljno uzdrmala kredibilitet ICTYa u oima rtava i meunarodnog javnog mnijenja i prijeti da definitivno okalja bilancu ICTYa. Carla del Ponte eli da Tribunal razjasni tu uasnu epizodu koja je olakala uskraivanje pravde pred Meunarodnim sudom pravde (ICJ). Ona, dakle, trai da suci objave svoje odluke koje su dovele doskrivanjaodoijujavnostidijelovadokumenataVSOakojiotkrivajuvezeizmeuVojskeJugoslavijeivojske bosanskihSrba,ikojidokazujuizravnuodgovornostBeogradazazloinekojejepoinilasrpskastranauBosnii Hercegovini, meu kojima i u Srebrenici. Njezin je zahtjev podnesen Prizivnom vijeu i njegovu predsjedniku talijanskom sucu Faustu Pocaru, koji je 6. aprila 2006., poslije Miloevieve smrti, odluio i dalje drati arhiv VSOasamozaupotrebu ICTYadoksunjihovikolege sMeunarodnogsudapravde(ICJ),dvakilometradalje, pretresali tubu Bosne protiv Srbije. Kao i svaka odluka nekog Prizivnog vijea, ona koju bi Carla del Ponte htjela uiniti dostupnom javnosti, sadri pregled svih prijanjih odluka, nabrajajui argumente Srbije, motive sudacaukljuenihutajprocesodluivanjaodnovembra2003.ikonanoonekojejeuaprilu2006.iznijelopet sudaca Prizivnog vijea kako bi produilo valjanost zabrane davanja dokumenata drugima. U opem interesu i vodei brigu o transparentnosti pravde, zalagala se Carla del Ponte, javnost mora biti informirana o okolnostimaukojimajearhivVSOadoaopodiznimnezatitne mjere.Kakobiopravdalasvojzahtjev,navela je stotine novinskih lanaka objavljenih samo u aprilu 2007. u kojima se pekulira o tom pitanju ili se trae objanjenja. Dvadeset sedmog aprila predsjednik Pocar odredio je pet sudaca koji e initi Prizivno vijee zadueno za ispitivanje tog zahtjeva. Zbog poloaja predsjednika ICTYa, Pocar e dakle, predsjedati, i Prizivnim vijeem, ovlatenim da odlui hoe li otkriti ili zadrati tajnost odluke koju je on sam donio kao povjerljivuprijegodinudana.Igra,dakle,nijejoniizdalekadobivena.
117

117 Poetkomseptembra2007,PrizivnovijeekonanojeodbacilotajzahtevTuiteljstva.

Timvieto biotkrivanje odlukakojimajebiociljzatititi najmranijestraniceMiloevieveSrbijepotkrijepilo novekorakedaseskinupeatisarhivaVSOa,atizahtjevi,kadbiimseudovoljilo,prisililibiMeunarodnisud pravde (ICJ) da ponovo sudi u predmetu Bosne protiv Srbije. A ICJ ba to eli izbjei. Dokazao je to odbivi traitiodBeogradadokumentekojemuICTYnijemogaodatiznajuisasigurnoudabigatomoglodovestiu situaciju da osudi Srbiju za sudionitvo u genocidu ili za genocid. Neobjanjiv u oima rtava, taj nepravedni stav sudaca ICJa pobudio je snane reakcije sutradan nakon odluke iz februara 2007. Ali estoki napadi Geoffrevja Nicea protiv Carle del Ponte u proljee uspjeli su postii da se zaboravi odgovornost sudaca ICJa i sprijeipostavljanjepitanjaopolitikimpritiscimakojimasupodlegli.

Pravdakaosimbol

Tribunale potrajati petnaestak godina prije nego zatvori vrata. U trinaest godina sueno je ili se jo sudi sto etrdeset estoro optuenih pred ICTYem, od kojih je pet osloboeno optube.etrnaest optuenih predano jenacionalnimpravosuima,jojedanaestumrloihjeprijeilizavrijemeprocesa,azadvadesetpetoptuenih odreenojepovlaenjeprogona.OdpedesetakosumnjienihzakojejeTuiteljstvosmatralonunimdaimse sudipredICTYem,samojedvadesetakkaznenoprogonjeno.Jedanaestihjoekapostupak,aetirioptuena jo su u bijegu. Uz ukupno sto ezdeset jednu okrivljenu osobu, ICTY je predstavljao pravdu kao simbol, kao sveani znak odbijanja da zloini ostanu nekanjeni, a da njihovi glavni krivci i dalje normalno ive. Suprotno ICTRu, na optuenikoj klupi bilo je ljudi iz svih zajednica. ICTY je optuio Srbe, Hrvate, Bonjake, Albance, Makedonce. Takojeomoguiodasepriznajuzloiniijesurtve bilesveskupine.Nekioptuujuzbogte brige za ravnoteu. Drugi pozdravljaju tu volju da se podsjeti da legitimnost borbe ne titi od kaznenih progona. Sudska kvalifikacija zloina, prepoznavanje masovnih zloinakih politika, broj optuenih na jednoj ili drugoj strani ipak istiu notorne razlike u odgovornosti. Te nijanse, koje neki smatraju previe sitnima, izmiu iroj javnosti koja, ne shvaajui ih, neizbjeno naginje zakljuku o graanskom ratu u kojemu su se razliite zajednice meusobno ubijale. Ta teza, pogrena koliko i proirena, nijee da je razaranje protjerivanjem ili istrebljenjemcivilaorganiziranpostupak,kojipogaaistodobno osobeidobra,tokarakterizirazloine protiv ovjenosti ili zloin genocida. Ti zloini nisu skretanja koja donosi rat, nego obrnuto: rat je sredstvo izabrano da se uspjeno ostvari masovna zloinaka diskriminacijska politikaiji bi nedoputen nain bio previe oit u miru. Mnogi se takoer boje da bi kazneni progon vojnika Tutsija pred ICTRom pothranjivao negacionistike teze o dvostrukom genocidu, koje su se branile i u samoj Europi. Odatle potekoa za meunarodno pravosue da odredi suvislu kaznenu politiku koja nee izgledati arbitrarna, jer ne moe primjenjivati, suprotno unutarnjem pravosuu u odnosu na najtee zloine u mirnodopskom pravu, naelo jednakosti pred kaznenim progonom. Kako nai nesigurnu granicu koja dijeli one koji odluuju od izvritelja, kako preutjeti zloine jednih da bi se lake stigmatiziralo veu odgovornost drugih, kako uiniti prozirnijima kriterije izbora progona, kad taj izbor ovisi o sluaju, kako zadovoljiti najvei broj rtava kade meunarodna pravda uvijek bitisimbolinapravda?
118

Na tragu ICTYa zemlje regije izabrale su takoer dijeliti pravdu koja je simbol. Tri pravosua zaduena za ratne zloine, u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, obeavaju dae suraivati i uinkovito nastaviti meunarodnu pravdu. Ali konsenzusom odgovorni na najviim poloajima nee morati polagati raune. Tako se sudi izvriteljima i srednjoj razini. Taj je napor blagotvoran, ali nosi opasnost da kanjava brojnost sudjelovanja, a nedastigmatiziraiodvratiodsvakemasovnezloinakediskriminacijskepolitike,sudei
118ICTRjeoptuiodevedesetosobauvezisgenocidomTutsijaiumjerenihHutuakojisedogodioodapriladojula1994 u Ruandi. Osamnaest optuenih jo je u bijegu. Od trideset troje ve suenih pet je osloboeno krivnje. Izmeu 1997. i 2002.Ruandajesudilapredsvojimsudovimadevethiljadaosobazagenocid,odkojihje20%osloboeno.Dabiserijeilo pitanje oko sto hiljada optuenika tada u zatvorima Ruande, Kigali se odluio za narodne sudove, nazvane sudovimagacaca, koji su poeli djelovati u proljee 2005. Ukupno sedamsto pedeset hiljada osoba optuenih da su sudjelovaleugenocidu,ilisvakidesetiRuananin,morabitisuenpredtimtradicionalnimpravosuem.

onima koji su je smisliliupravo one koji su djelovali u ime nacionalnih projekata, koji se jo uvijek slave, iako je do njihova ostvarenja neizbjeno moralo doi zloinom. Takav izbor moe, meutim, sprijeiti istinsko pomirenje. Drutva unitena masovnim zloinima ne mogu se ponovo izgraditi na lai, iskrivljavanju povijesti, na zaboravu i nekanjenosti. Da bi se nadoknadili propusti pravde kao simbola, ona e se morati potruditi osnaiti priznavanje zloina da bi se stvorilo zajedniko pamenje oko kojega e se moi ponovo izgraditi i uinkovitoseboritiprotivporicanja,protivporicanjainjenica,aliiporicanjapoloajadehumaniziranihrtava koje osjeaju potrebu da se vrate u ovjeanstvo" i pronau mjesto punopravnih graana u drutvu. Suprotno ICTRu, ICTY nije bioin pokajanja, ni kad se stvarao ni kad je doao mir. Zapadne sile koje su bile prisutne ne poduzevi nita pri pokolju u Srebrenici, koji su dvije sudske instance proglasile genocidom, da bi zatim u Daytonu poklonile krvnicima zemlju prekrivenu masovnim grobnicama, imale su mnogo prilika pokazati svoje aljenje ne samo rijeima. A to su odbile unato veliini svojega grijeha. Njihovo posljednje odbijanjedasudeKaradiuiMladiupredICTYeminisedaedefinitivnozapeatitinjihovgnusniizbor. Bosanski Muslimani, veliki gubitnici ovog rata u kojem su platili najtei danak, za razliku od Kagamea, nisu iskoristili cijenu svoje krvi za postizanje svojih interesa na meunarodnoj sceni. Za razliku od Kagamea, nisu imali oruje kako bi zaustavili razvoj dogaaja koji su ve od poetka imali genocidne namjere, nisu imali pobjede kojima bi nametnuli uvjete dejtonskog mira, ni monih saveznika koji bi sprijeili da se usred Europe, koja je upoznala holokaust, potvrde rezultati genocida u Srebrenici. Kao to ni poslije rata ne pokuavaju odvratiti velike sile od toga da im zamjeraju za njihova nasilja, niti ih natjerati da uhite Karadia i Mladia podsjeajui ih na njihov istoni grijeh to su napustili narod bosanskih Muslimana kao to su prethodno napustiliTutsije.Bezsumnjezatotosuizgubilirat,aliimir.
119

Nisu naprotiv izgubili nadu da e dobiti zadovoljtinu za svoje patnje, nadu da e biti rehabilitirano njihovo pravodaimajuprava.Ovapotraivanjanepostavljajusenipolitikimzahtjevima,niucjenomvelikihsila,nego u zahtjevu za pravdom. Najpravednijim i najmirotvornijim nainom, iji je osnovni smisao upravo zaustaviti logiku osvete. ICTY je 2001. godine pridonio priznanju zloina u Srebrenici imenujui ga genocidom (sluaj Radislav Krsti"), a ta je odluka potvrena i u drugostupanjskom postupku u aprilu 2004. Optuio je dvadesetakosobauvezisnajveimpokoljemnaeuropskomtluod1945.Najviidunosniciipaknisuosueni: Karadi i Mladi jo su na slobodi, Miloevi je umro u zatvoru ne doekavi presudu. Odlukom od 26. februara 2007., nakon albe Bosne i Hercegovine, Meunarodni sud pravde (ICJ) oslobodio je meutim Miloevievu Srbiju od odgovornosti i sudionitva u genocidu u Srebrenici. Skidajui tako krivnju s Miloevia, njegove zloinake politike i njegova reima, taj je Sud zauzeo mjesto ICTYa. Time to je oslobodio krivnje Miloevievo okruenje u srpskom rukovodstvu za genocid u Srebrenici (Perii, Stanii, imatovi), ICTY je sam odustao od traenja istine. A ta druga istina, ve od poetka okrnjena i po toj logici krivotvorena u zavrnici, koju je formulirao ICJ o najsmrtonosnijem reimu koji je Europa upoznala od ponora holokausta, prelazi potomstvu, uz opasnost da usput pomete dokumentirane i neporeciveinjenice nakupljene saizama prvogmeunarodnogprocesaprotivjednogefadrave. Akojepravdaskupa,kolikoetekstajatitaodbijanjadasezaustavinekanjivostgenocidnihgospodaraidase ubije klica buduih nasilja? Meunarodno kazneno pravosue nije svojom jedinom moi, a to je da kazni, dokazalo svoju funkciju odvraanja, obuzdavajui sustavna nasilja protiv civilnog stanovnitva svugdje po svijetu. Sve dok drave medu svoje prioritete ne upiu zlatnim slovima borbu protiv nekanjivosti, potencijal odvraanja meunarodnog pravosua bit e vrlo ogranien. U meuvremenu, moda je njezinu sposobnost odvraanjaodvoljezaosvetomtrebalodugoronomjeritiuogranienijemprostoru,tamogdjeje
119 Teorijski, preivjeli iz genocida u Srebrenici, kao i sve raseljene osobe, mogu se vratiti kui u skladu s Dejtonskim sporazumom. U praksi, svaki masovni povratak odvraa se ve dvanaest godina mjerama odmazde i prisutnou na licu mjesta sudionika zloina. Manje od hiljadu preivjelih vratilo se ivjeti u Srebrenici. Osamljeni, proganjani od ostalog stanovnitva, trae posebne mjere da bi mogli razviti gospodarsko djelovanje i pokuati ostati tu. Ali kako se njihovi vapajinisuuli,sadarazmiljajuozajednikomodlasku.

meunarodna pravda mogla djelovati i prisiljavati na priznavanje zloina i odgovornosti. Ali Karadieva i Mladieva hipoteka ozbiljno optereuje ovo ulaganje u budunost Balkana. Uz opasnost da udvostrui podneseno nasilje sve dok rtve ostanu zatvorene u prolost svoje zajednice, koju pravosue jo nije oistilo od nepravdi. U toj se situaciji teko moe nadati pomirenju. Teko je zamisliti dae rtve genocida ili njihovi potomci smatrati da su dobili zadovoljtinu samim priznanjem togaina i kanjavanjem nekih izvritelja, dok oni koji su uobliili tu namjeru budu ostavljeni na slobodi, dok je onoga, koji je dijelio tu namjeru i od nje napravio politiku, krivnje oslobodio ICJ, i dok njihovo pravo da imaju svoja prava, medu kojima i pravo da se vratekui,jouvijekovisiovoljinjihovihkrvnikauzpristanakvelikihsila. ICTY nije promaio svoju misiju, bio je prisiljen politikom voljom monih da je ne ispuni najbolje i do kraja: otro mu uskrativi sredstva, liivi ga pristupa dokazima i bjeguncima koje sam nije mogao uhititi, dopustivi njegovo zatvaranje, a da Karadiu i Mladiu nije sueno. ICTY nije bio nepogreiv, daleko od toga. Zapadne sile ipak snose glavnu odgovornost za najavljeni neuspjeh prvog meunarodnog kaznenog pravosua od Sudova u Nrnbergu i Tokiju. Ali istina je da one nisu raspoloene da je preuzmu i da e prvi koji e platiti cijenu biti rtve i meunarodno pravosue u koje one polau posljednje nade. Bez policije i bez izvrne vlasti, jo ovisniji o dobroj volji drava i ogranieniji njihovom politikom voljom nego dva Meunarodna kaznena suda (ICT), stalni Meunarodni kazneni sud (ICC) jest i joe dugo ostati suoen s istim opasnostima i s istim otporima.

EPILOG Nesigurnabudunost Nitko ne sumnja da je danas tee biti diktator u mirovini nego prije deset godina, da je tee zadrati vlast nakon to se poinilo zloine ili zavriti neki rat amnestijom. Ali volja da se potvrdi pravo i kazni zloince, koja se izraava ve jedno desetljee sve veim brojem sudskih tijela ipak nije uspjela iskorijeniti stare navike. Jednostavno, borba protiv nekanjivosti, a pogotovo monika, daleko je od toga da je pobijedila, unato povijesnom zaokretu koji je izveo ICTY optuivanjem i uhienjem Slobodana Miloevia. Stari su refleksi odoljeli raanju meunarodnog pravosua, refleksi koje diktiraju vii interesi" zbog kojih e drave, ako zatreba, osporavati valjanost pravne batine ovjeanstva, ili barem zaboravljati prisile koje ona namee. Stoljee koje je upravo zapoelo zanemaruje lekcije nedavne prolosti, obiljeene najudovinijim oblicima barbarstva koje je povijest upoznala, kao i neosjetljivou na meunarodno nasilje i razornu mo autoritarnih reima. Ono okiva samo sebe u vlastita protuslovlja: propovijeda se zatita ugroenog stanovnitva, a ne eli sedjelovatitamogdjetrebaspaavatigoliljudskiivot,ilisehoedjelovati,alineitititiljudskaprava,dajese prednost preivljavanju drava pred preivljavanjem naroda, prednost redu pod cijenu nepravde pred pravdompodcijenupromjenevlasti. inilo se da je ICTY konano nametnuo ideju da nije mogue nikakvo nacionalno pomirenje, a da rtvama ne bude ispravljena nepravda. To je morao jamiti stalni Meunarodni kazneni sud (ICC). Amnestija sigurno nije vie kljuna rije diplomacije, ali ona ostaje jedno od oruja u njezinu arsenalu. Godina 2007. iznenada nas je podsjetila na stvarnost ovoga svijeta koji je u previranju, ali se ne mijenja. Poetkom marta 2007. afganistanskipredsjednikHamidKarzaiodobriojenacrtzakonakojijeizradioparlamentukojemprevladavaju bivi ratni vode i koji je skrojen po mjeri tako da najodgovornije za zvjerstva izuzme od pravde. Samoamnestija, izglasana u ime pomirenja i stabilnosti, protiv volje goleme veine stanovnitva koje trai pravdu u zemlji u kojoj je od 1979. poginulo vie od milion i pol ljudi. U Obali Bjelokosti amnestiju koju je 12. aprila 2007. potpisao ef drave Laurent Gbagbo sporazumno s dojueranjim protivnikom Guillaumeom Soroom, otvara put potpunoj nekanjivosti poinitelja zloina protivovjenosti i ratnih zloina, poinjenih u sukobukojijepotresaozemljuod2000.godine.Od 2006.ugandskipobunjeniciodbijajupotpisatimirsvedok se ne prekinu kazneni progoni koje je zapoeo ICC protiv njihova voe Josepha Konyja i etvorice voa pokreta LRA. Ovi apeli izazivaju zbunjenost, ali ostaju jedna od mogunosti za zapadnu diplomaciju koja eli uvrstitiprimirjeizaustavitidvadesetogodinjiratuUgandi.

Usporedno s tim, ideja o odgovornosti za zatitu" ugroenih populacija napreduje i ovjerena je sveanim tekstom Skuptine Ujedinjenih naroda. U februaru 2007. ezdesetak zemalja potpisalo je novu meunarodnu konvenciju kojoj je cilj sprijeiti nasilne nestanke ije su rtve deseci hiljada ljudi u svijetu. Ona oznaava uspjeh dvadesetpetogodinje borbe i stupit e na snagu kao obavezujua kad je ratificira dvadeset zemalja. ezdesetak zemalja obavezalo se uz to boriti protiv vojaenja djece i njihova iskoritavanja u oruanim sukobima. Ta sveano preuzeta obaveza zasada nema nikakve pravne valjanosti za meunarodno pravo,ali je i ona ipak korak naprijed. Razdoblje poslije 11. septembra 2001. nije odvratilo od elje da se proiri pravna regulacija.Paradoksalno,pokazalasevienegoikadanjezinanunost.Alidraveidaljeneradousklaujusvoje rijeiidjela. Svi meunarodni ugovori i konvencije koji bi morali nametnuti pravila humanosti u ratu, kako bi se smanjile patnje kojeondonosi,anakojimasezasnivameunarodnohumanitarnopravo,sadaimajusudskatijela koja su nedostajala do osnutka Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY) 1993. godine. Otada meunarodni kazneni sudovi i druga pravosudna tijela, meunarodna ili mjeovita, koja su nastala u posljednjem desetljeu, unaprijedila su pravnu praksu na podruju meunarodnog humanitarnog prava. Prvi put sueno je za djela genocida. Sada je i silovanje kao sredstvo rata sastavni dio zloina protivovjenosti, isto kao ubojstva, prisilni izgon, tortura, prisvajanje ili unitavanje dobara. Sve vie zemalja ukljuuje meunarodno humanitarno pravo u svoje kazneno zakonodavstvo zakonodavstvo kako bi mogle i same sankcionirati krenje tih prava kako to od 1949. preporuuju enevske konvencije. Ta svjetska pravna batina sadaimastalnumeunarodnuinstancuuniverzalnenamjene,stalniMeunarodnikaznenisud(ICC). Nastanak meunarodnog pravosua i svjetska rasprava koju je izazvalo stvaranje ICCa pridonijeli su upoznavanju normi toga prava, dotada zatoenog na papiru kao lijepe rijei, kao sveana obeanja, a ne kao obaveze koje drave moraju ispuniti. Meunarodno humanitarno pravo steklo je tako kroz godine neospornu legitimnost u javnim mnijenjima zemalja. Postalo je standard i meunarodno mnijenje tumai sukobe i prosuuje ponaanje drava ili ratnih voa po mjerilu njegovih normi. Bushova administracija to je platila kad je u ime vie nude borbe protiv terorizma proglasila to pravo zastarjelim" i opozvala njegovu valjanost. Ne odustajui time od izvanrednih mjera borbe, pritvora, ispitivanja, ukljuujui i uz torturu, prisiljena je priznati legitimnost pravaije su Sjedinjene Amerike Drave nekada bile gorljivi pokretai, i hiniti da potuje njegova pravila pokreui progone pred vlastitim sudovima. Otvoreno odbijati to pravo danas se ini nemoguim, zahvaljujui budnosti nevladinih organizacija i javnog mnijenja, ak i ako se i dalje kri isto tako esto kao nekada.ak i ako oni koji ga kre nisu uvijek zaustavljeni u svojem pothvatu i nisu uvijek prisiljeni odgovarati zasvojeine. Meunarodno pravosue nije jo uspjelo uvjeriti javno mnijenje. Unato stvarnim uspjesima i ostvarenjima znatnog dijela svoje misije, Meunarodni kazneni sudovi (ICT) ostavljaju utisak nedovrene misije. Mnogi su u napasti da zakljue kako su doivjeli neuspjeh pod izlikom da su dugo trajali a malo postigli". Od njih se oekivalo nita manje nego da uklone nekanjivost i time sprijee ponavljanje masovnih zloina, da rasvijetle povijest i tako doprinesu pomirenju. Nisu mogli sami ispuniti takvu zadau, iji je veliki dio stvar politika djelovanja, a ne pravde. Stalni Meunarodni kazneni sud (ICC), ozbiljno sputaninjenicom da ga ne priznaje veina zemalja, medu kojima neke najmonije na naoj planeti, danas izaziva onoliko razoaranja i sumnji kolikojenekadabudionadanja. Nimalo iznenaujue. Meunarodno pravosue danas je na presudnoj prekretnici svoje kratke povijesti. Izmeu prolosti i budunosti. Izmeu revolucije i evolucije", rekli bi neki pravnici u Hagu. Izmeu poleta i opadanja" predviaju najvei pesimisti. Njegovo nastupanje sigurno predstavlja revoluciju koja je oborila mnoge tabue, stvorila nove obaveze dravama, oivjela pravo koje je dugo bilo mrtvo slovo na papiru i bez sustava sankcioniranja, donijela novog sudionika u meunarodnu sferu. Ali poslije euforije tog razdoblja za koje se smatralo da najavljuje skoranji kraj nekanjivosti i veu zatitu ugroenih populacija, meunarodno pravosue mora se sad oboruati strpljenjem da bi izdralo dug put preko pustinje koji je sadeka. Demonti ranje dva Meunarodna kaznena suda izazvate bez ikakve sumnje duboku krizu povjerenja. Protivnicie se pouriti pokopati meunarodnu pravdu ili, to doe na isto, ostavit je u koloteini u koju su je sami doveli. Njezinim braniteljima bit e teko odbijati njihove napade jer e, unato neporecivim iskoracima, dva Meunarodna kaznena suda (ICT) ostaviti za sobom vie od dvadesetak bjegunaca traenih zbog genocida, a
120

stalni Meunarodni kazneni sud (ICC), koji sredinom 2007. ima samo osam optuenika od kojih mu je tek jedanizruen,neesemoidokrajaovogdesetljeapohvalitinekimveimrezultatom. Da postignua njihovih prethodnika ne bi bila kratkog daha, da bi se ponovno potvrena legitimnost svjetske pravnebatinepretoilaukonkretneuinke,IPCmoradokazatisvojuuinkovitostistvoritikredibilitetatimei legitimitet koji s mukom stjee. Mora se gurati i nametnuti se na meunarodnoj sceni dok ne postane njezin priznati sudionik kojega se slua. ICC ne smije postati samo komora za registraciju progona koje e drave zapoinjati bez stvarne sposobnosti i volje da sude, ne samo ratnim voama nego i onima koji su ih u tim dravamaeventualnopodravali.Pomonanadlenostuodnosunaunutarnjepravosue,kakvajedodijeljena ICCu, prepustila je glavnu ulogu dravama. Ta nadlenost ih moe pozivati na obavezu da sude, prikljuiti ih suenju nekima odgovornima za zvjerstva. Ali moe i olakati postizanje kompromisa u ime politike ravnotee, ograniiti traenje istine i odgovornosti. No ICC nee uvijek biti kadar otkriti propuste unutarnjih pravosua i vriti pritisak da se oni isprave, jer nema ovlasti za istrage na terenu ako ga drava nije pozvala ili ga nije ovlastilo Vijee sigurnosti. Njegova mo da nadzire jesu li drave u stanju same suditi mogla bi dakle ovisiti o sluaju, naroito ako tim dravama prue podrku eventualni moni saveznici, odluni da pod bilo koju cijenu daju prednost unutarnjem pravosuu. Ravnotea izmeu politikog realizma i ideala pravde teko e moi nai sud u kojem drave i dalje imaju glavnu ulogu iija je mo prisile znatno slabija od one koju su imalijedanidrugiICT. Zasadameunarodnopravosueneuspijevanametnutisvojeimperativeiosloboditisepolitikihlogika.elja da kompromitiraju pravdu, stavljajui je u slubu politikih procesa, da je odgurnu u drugi plan umjesto da je uine partnerom, da tvrde kako mora pritei ,,u pravi as" da bi ostavila mjesta za kompromis, nije nimalo popustilameuvelikimsilama.Kaoodluujuiimbenicinameunarodnojsceni,velikesileidaljeelepravdu za onoga koga hoe i kad one hoe. Bit e teko uvesti neovisnost pravosua. Njezini vatreni pobornici napominju da su i unutarnjim pravosuima trebala stoljea da do nje dou. Odnos izmeu pravde i politike uvijek je bio konfliktan, ali je prostor sukoba znatno smanjen u demokracijama. Na meunarodnom terenu, naprotiv,granicekojenameepravnadravanaglosebriu.UpravonatajizazovmorateodgovoritiICC.Aliu tome moe uspjeti samo ako pridrui velike sile pridonosei razvoju samog smisla realpolitike tako da ta rije vieneznai,kakojetoestosluaj,kukavilukiizdajaosnovnihvrijednosti.ICCjevepobijediouprvojbitcii to ne najmanjoj: protiv najvee sile na svijetuiji su voe bili uvjereni da nee moi funkcionirati bez njihove podrke. Ipak, odsutnost Sjedinjenih Amerikih Drava iz ICCa naravno da podriva njezin domet i kredibilitet. Teko e zavladati meunarodno pravo ako SAD osporava stalnom Meunarodnom kaznenom sudu (ICC) pravodabududijelommeunarodnihpravilaigre,pravilakojanajeeodreujuone. Kratkorono, budunost ICCaini se ozbiljno ugroenom. Ali meunarodno kazneno pravo ipak ostaje jezik koji je zajedniki svim ljudskim biima, jezik koji u to ime zasluuje da se zastupa stalnom politikom borbom. Ako se moemo i veseliti izdizanju prava iznad zloina, nepovjerenje drava prema prisilama meunarodnog prava zapeatilo bi budunost pravde. Ove prisile nemaju, meutim, cilj ograniiti mo drava, one postoje zatodapostavegranicemoiupravljaakojinebipotovalimeunarodnapravilaidatakotiteovjeanstvo. Pristalice ravnotee sila i vojne sile, da bi osigurale tu ravnoteu, i dalje e slabo potovati meunarodno pravo.Intervencionistibili
120SamoICTRbrojiosamnaestbjegunaca.

oni ameriki ili ne, uvijeke vidjeti u meunarodnom pravosuu zapreku za akciju. Pristaliceekanja, bili oni europski ili ne, vidjet e u meunarodnom pravosuu sredstvo opravdanja za svoje nedjelovanje. Da bi se izalo iz te slijepe ulice, politiari e morati nai sposobnost da usmjere u istom pravcu interese drava i osnovnevrijednosti,anedaihsuprotstavljajuilipostupajukaodaoniiskljuujujednidruge. Misao da treba zatititi ovjeka od njegovih najsurovijih tenji potjee iz XVIII. stoljea. XX. stoljee ipak je obiljeeno dehumanizacijom", nemjerljivom ravnodunou prema ljudskim biima. Krvarenje u Prvom svjetskom ratu, holokaust, pustoenje totalitarizma u Staljinovu SSSRu, kineska i sjevernokorejska kulturna revolucija meu najsnanijim su primjerima onoga to je Therese Delpech tako tano nazvala podivljanjem". XXI. stoljee zapoelo je i gromoglasnim izrazom negacije vrijednosti ivota 11. septembra 2001. Jer je prolostoljee otilo predaleko uljudskoj patnji i razaranjuovjenosti, meunarodne konvencije pokazalesuseneophodnimadaseotkloninevjerovatnaregresijasuvremenogsvijeta.Svijetsedanasnesmije odrei odredaba koje je donio u poletu mudrosti izazvanom najmranijim stranicama nae povijesti i prezreti sredstva kojima se konano opskrbio da bi potisnuo barbarstvo. Zato je potrebno urno postaviti preivljavanje naroda za naelo meunarodnih odnosa, kako to zapovijeda Povelja Ujedinjenih naroda. Potrebno je vratiti ljudsko bie i njegovo preivljavanje u sredite zaokupljenosti i shvatiti zatitu drava ponajprije kao zatitu naroda, a red i sigurnost svijeta kao neodvojive od pravde i potovanja pravila jer se preivljavanje drava ne smije dogaati pod cijenu ugroavanja cijelih populacija. Mora se stati na stranu naroda umjesto da se produava njihova agonija da bi se, u ime ravnotee i odnosa snaga, spaavale drave koje gaze univerzalne vrijednosti koje bi svaka od njih morala braniti. Dok god vrijednosti, koje su kataklizme XX. stoljea nametnule kao nunost, budu oslabljene nedostatkom podrke drava, svijet e i dalje stvarati patnje. Ako zatita ljudskog ivota i ovjekove ljudskosti uspije postati sredinjom preokupacijom drava u meunarodnimodnosima,tadaeimeunarodnapravdanaimjestokojejojjenamijenjeno.
121

121DelpechTherese,L'Ensauvagement,LeretouralabarbarieauXXIesiecle(Podivljanje,Povratakubarbarstvou XXI.stoljeu),Grasset,Pariz,2005.