UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HISTORIJU
KATEDRA ZA ARHEOLOGIJU

Mrea rimskih putnih komunikacija na podruju sredinje Bosne

(struni rad)

Mentor:

Student:

Prof. dr. sci. Adnan Busuladi

Sabina Vejzagi

Sarajevo, 2014.
Sadraj

1.
2.
3.
4.
5.

Uvod ..............................................................................................................3
Historijat istraivanja ....................................................................................4
Izvori za prouavanje rimskih cesta u BiH ...................................................5
Rimski saobraaj na podruju BiH ...............................................................7
Rimska cesta dolinom rijeke Bosne ..............................................................8
5.1. Dionica Bilimie Gornje Motre Sarajevsko polje ....................9
5.2. Rimska cesta od Zenice prema epu i Doboju ...............................10
6. Cesta Salona Servitium .............................................................................10
7. Dionica ceste od Ravanjskog polja do Zenice .............................................11
8. Cesta od Mlinita preko Podranice do Banja Luke ....................................12
9. Dolina Rame ................................................................................................12
10. Podruje Skopljanskog polja ........................................................................13
11. Podruje rijeke Lave ...................................................................................13
12. Podruje grada Zenice ..................................................................................13
13. Dolina rijeke Bosne od Zenice prema Savi ..................................................14
14. Sarajevo sa okolinom ...................................................................................14
15. Dvije Dolabeline ceste .................................................................................14
15.1. Cesta ...ad Hedum castellum Daesidiatium ......................................14
15.2. Cesta ...ad Bathinum Flumen ............................................................17
16. Zakljuak ...............................................................................,......................18
17. Bibliografija .................................................................................................19
18. Prilog ............................................................................................................21

1. Uvod
Rimljani su na podruju BiH, nakon potpunog osvajanja Ilirika, otkrili bogata rudna nalazita,
kao to su srebro, bakar, eljezo, olovo i sl. Ubrzo otvaraju rudnike srebra, bakra, eljeza,
2

olova, soli, i to u gradovima Srebrenici, Srebreniku, Kupresu, Olovu, Vareu, Tuzli itd. Radi
to boljeg i breg razvoja rudarstva, trgovine, ali na kraju i uspostave njihove vlasti, grade i
naselja, vojne logore i ceste. Proirili su cestovnu komunikaciju od Salone, pa sve u ostale
krajeve Ilirika, te pokazali vrsnost mainerije u gradnji puteva. Sve ovo je doprinijelo i
romanizaciji stanovnitva.
Od velikog znaaja, i trgovakog i vojnikog, bile su i komunikacije izmeu naselja,
povezivanja manjih mjesta sa veim, povezivanja obalnog podruja sa unutranjim, gdje je
primat preuzela Salona, iz koje su kretale sve vee cestovne komunikacije. Jo vei znaaj
predstavlja injenica, da se Rimljani nisu zaustavili na gradnji osnovnih, glavnih cesta, ve su
uz njih gradili i prikljune puteve. Trgovina je dobila vei i laki prometni znaaj. No, nisu
Rimljani prvi gradili puteve na ovim podrujima. Mnogi njihovi putevi zasnivali su se na
starim prethistorijskim putevima, kao to je izgraen put od Salone do Narone. Osim to su
izmeu sebe povezivali Ilirik, cilj gradnje ovih cesta i prikljunih puteva, bilo je i
povezivanje, u ovom primjeru Ilirika, tj. Panonije i Dalmacije, sa Rimom i Italijom, to su
Rimljani inili sa svakom osvojenom teritorijom.
Osim to su uspjeli sagraditi ove cestovne komunikacije, Rimljani su pokazali svoju
sposobnost i u brzini gradnje, gdje se za primjer moe navesti poznatih pet Dolabelinih cesta,
koji je za nepunih 6 godina uspio izgraditi oko 400 rimskih milja ( 588 600 km ) puta, to je
nevjerovatno za onaj period, prvenstveno jer nisu imali maineriju koju danas posjeduju
graditelji cesta. Ovime su pokazali i svoju disciplinovanost.
Cilj ovog rada je predoiti cestovne komunikacije koje su se protezale kroz granice dananje
srednje Bosne. U rad su izneene ceste koje su se protezale kroz ovo podruje, ali i ceste koje
su svoje poetke i krajeve imale van ovoga podruja, ali su svojim pravcima i duinama
upravo prolazile kroz dananju sredinju Bosnu.

2. Historijat istraivanja
Prva vea zanimanja i istraivanja lokaliteta rimskog doba, tanije iz doba Rimskog Carstva,
na podruju Bosne i Hercegovine dogaaju se u periodu nakon Drugog svjetskog rata, pod
3

okriljem Zemaljskog muzeja, koji je ve mnogo godina unazad pokrenuo razna istraivanja,
kako na polju arheologije, tako i ostalih naunih grana. Naravno, interes za ovo doba javlja se
dosta ranije, tj. vee se za osnivanje Zemaljskog muzeja, kada se pokuavaju opisati
pojedinani nalazi ili poneki dogaaji. Za ovaj predratni period veu se imena I. Fr. Juki, V.
Vuleti Kosanovi, M. Nedi, S . Kosanovi, S. Trifkovi, L. Zore i dr, a pored domaih
autora, ovom tematikom na podruju BiH, bavili su se i A. Evans, E. Sainte Marie, O. Blau,
M. Hoernes, J. Asboth i sl.1 Prvi osvrt na rimsko doba BiH daje Vjekoslav Klaji u svom djelu
o historiji Bosne. Sve angaovanijim radom, naunici Zemaljskog muzeja daju razna djela na
ovu temu, radovi su se poeli objavljivati odmah godinu nakon osnivanja muzeja, tj. 1889.,
gdje se pored Glasnika Zemaljskog muzeja, pokree i asopis Wissenschaftliche Mitteilungen
aus Bosnien und Herzegovina, na njemakom jeziku. Ovi prvi radovi dali su osnovu kasnijim
naunicima u njihovim radovima. Nakon Drugog svjetskog rata, osnovano je mnogo novih
zaviajnih muzeja irom zemlje: Tuzla, Biha, Banja Luka, Mostar, Travnik, Doboj, Trebinje,
Livno i sl. Veliku pomo dale su i zbirke iz samostalnih, privatnih vlasnitva, zatim
samostani, kole itd.
Meu prvim istraenim lokalitetima iz carskog doba, bio je lokalitet Domavija kod Sasa,
Srebrenice. Istraivanja je obavio V. Radimsky, koje je objavio u GZMu 1891, 1892, 1894. te
u WM BH I, IV2 . Nakon ovog lokaliteta, poinju sve vea istraivanja, gdje su pronaene
vile, zgrade, hramovi, utvrde, putevi,mozaici, te razni pokretni materijal 3. Najvie istraivanja
vodilo se na podruju Hercegovine, nakon ega su pronaeni Diluntum ( Stolac ), utvrenje, a
kasnije i naselje u Posukom Gradcu, mitrej sa tragovima naselja u Potocima kod Mostara,
zatim objekti na Draevici, u Grudama i Proboju, naselje u Vitini i sl. U istom ovom periodu
istraena su nalazita u ipragama i Podbru u dolini Vrbanje, Crkvina u Usori, u Zenici,
dolini Lave, u Malom Mounju, rimske zgrade u Laktaima i u Novom eheru, te Ilida kod
Sarajeva ( Aquae S... ). Rekognoscirana su i podruja Bia polja kod Mostara, visoravan
Rakitno i dolina Sane, podruja koja je obradio V. Radimsky u Glasnicima Zemaljskog
muzeja4.
Druga faza istraivanja smjeta se u period zavretka Prvog svjetskog rata. U ovom periodu
vie su se analizirala i nadograivala prijanja znanja i otkria, a najvei pridonos daje K.
Patsch5, u ije vrijeme su pronaeni mitrej u Konjicu, rimska aglomeracija u Duvnu, te objekti
1 I. Bojanovski, 1988, str. 15
2 Vaclav Radimsky
3 Keramika, metalni predmeti, staklo, nakit, orue, oruje, sitna plastika,
predmeti od zlata, srebra, razni natpisi ( epigrasfki, miljokazi )
4 I. Bojanovski, 1988, str. 17
5 Radove objavio u GZM, WM BH, PW RE, objavljuje razne izvjetaje o nalazima
grkih i rimskih novaca, te jo mnoga razna djela
4

na Mogorjelu kod apljine. U periodu izmeu dva svjetska rata, Patschov rad nastavlja D.
Sergejevski. On proiruje broj antikih nalazita, te nakon pridruivanja u Drutvo prijatelja
starina, pronaena su nova nalazita u dolini Plive i Vrbasa, odnosno mitreja u Jajcu, bazilika
u ifluku kod ipova i u Mujdiima, te manja nalazita u ipovu i Jajcu. Sergejevski se
pored klasinih arheolokih nalazita, bazirao i na rimske puteve, koji su prolazili kroz BiH. P.
Ballif se prvi poeo baviti ovom tematikom, a Sergejevski je nastavio na temelju njegovih
otkria6. Ipak, njegovo osnovno zanimanje predstavljali su epigrafski natpisi, te je shodno
time objavio vie od 25 radova na ovu temu. Pored njega, u ovom periodu, antikom su se
bavili i G. remonik, V. Skari, P. Raenovi, J. Petrovi, K. Misilo, M. Mandi...
U periodu nakon Drugog svjetskog rata, u novijim istraivanjima Zemaljskom muzeju BiH se
prikljuuju i poneki zaviajni muzeji, Zavod za zatitu spomenika kulture BiH, te rijee,
Zavod u Mostaru. Antikom u ovom periodu istraivanja bavili su se E. Paali, I. remonik,
I. Bojanovski, V. Pakvalin, . Basler, A. Benac, P. Aneli, B. Raunig, E. Imamovi, V.
uri itd. Pored domaih imena, pojavljuju se i strani istraivai, kao to je N. Cambi, B.
Gabrievi, D. Srejovi, M. i D. Garaanin, D. Rendi Mioevi, F. Papazoglu, J. J. Wikles,
G. Afoldy, M. Pavan itd7. Otkriven je vei broj rimskih vila, castruma, rimske utvrde.
Izvreno je i dopunsko istraivanje na banji Ilidi kod Sarajeva, te su pronaeni novi objekti,
ukraeni mozaicima i freskama. Istraivanja antike traju i do dan danas.

3. Izvori za prouavanje rimskih cesta u BiH

Rimljani su poeli graditi ceste na podruju BiH jo prije Dolabele, ceste su se gradile jo u
Augustovo doba, te nakon uguivanja delmatsko panonskog ustanka, odnosno Batonovog
ustanka, u periodu od 6. do 9. god. n.e. Ceste su se gradile na podruju Salone, Narone, Iadera
i sl. Ipak, najvei zamah gradnje puteva dogaaja se za vrijeme vladavine Tiberija, iji
namjesnik P. K. Dolabela8, u vrlo kratkom roku, sa svojih sedam godina uprave 9, sagradio je,
poevi od Salone, pet glavnih komunikacijskih cesta, od 14. do 20.god. n.e. U ovom kratkom

6 I. Bojanovski, 1988, str. 18

7 Ibid str. 20
8 ...Kako izgleda prva i osnovna dunost koju je Dolabela sebi postavio u zadatak
jeste izgradnja cestovne mree kojom bi se povezalo primorje sa kontinentalnom
unutranjou. Oba solinska natpisa svjedoe o izgradnji pet rimskih cesta u
vrijeme Dolabeline uprave koje su izlazile iz provincijske Salone..., S. Mesihovi,
2010, str. 107
9 S. Mesihovi, 2010, str. 100
5

periodu izgraeno je otprilike oko 400 milja ceste10, koliko je poznato sa Solinskih natpisa11.
Uz gradnju cesta, na vanijim mjestima izgraeni su i vojni logori. Ceste su na poetku
gradile legije, no meutim, smatra se da je uveliko koritena i domaa radna snaga, tj. snaga
pokorenog stanovnitva.
Najvaniji izvor predstavljaju Solinski natpisi, koji se nalaze na etiri ploe, te su nekad bili
ugraeni u toranj splitske katedrale. Solinski natpisi su vie puta obraeni, revidirani,
rekonstruisani. Iz njih sazanjemo da je Dolabela izgradio 5 glavnih cesta12:
1.
2.
3.
4.
5.

... a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici...13.

... via Gabiniana ab Salonis Andetrium ...
... ad Hedum castellum Daesitiatium...
... ad Bathinum flumen...
... ad imum montem Dittionum Ulcirum ...

Pored solinskih natpisa vrlo bitan izvor predstavljaju Imperatoris Anotnini Augusti Itineraria
provinciarum et amrtimum, koji je vrlo mogue nastao za doba vladavine cara Karakale,
zatim Tabula Peutingeriana, koja predstavlja grafiku skicu u boji od Velike Britanije do
Indije, iji su pravci odreeni kartiranjem na terenu14.
Prvu cestu su sagradili vojnici VII i XI legije, drugu su takoer vojnici VII legije. Naalost,
Solinski natpis ne navodi ko je tano izgradio ostale tri ceste, ali zna se da su graene za
vrijeme cara Tiberija, odnosno njegovog namjesnika Dolabele. Izgradnja cesta nije stala
nakon vladavine cara Tiberija, njegovi nasljednici, kao to je car Klaudije nastavljaju ovu
praksu, pa osim puteva koji su povezivali Salonu sa unutranjosti, grade puteve koji povezuju
Salonu i sa priobalnim podrujem. to se tie izvora za prouavanje cesta, vani su i
Ptolomejeva Geografija i ve navedena itineraria15. Itineraria predstavlja kartografski
prirunik i sadri popis dravnih putnih stanica. Ptolomejeva Geografija, Geografike
hyfegesis ( Geographia ) napisana je u periodu oko 2. st. n.e, a Itineraria Antonina ( 3.st. n.e. )
i Tabula Peutingeriana ( vjerovatno 4. st. n.e. ) su iz malo kasnijeg perioda, i sadraj im je
sastavljen od ranijih itinerara. T. Peutingeriana je sastavljeni grafiki prikaz rimkih cesta, ali u
dosta oskudnom izdanju, jer Tabula ima izdueni oblik mape 16. S druge strane, Itinerara
Antonina daje tekstualni popis putnih stanica, na kojem su oznaene udaljenosti u rimskim
10 Ibid, str. 108
11 Ibid, str. 16
12 Ibid, str. 17
13 Ujedno i najdua
14 AL, 1988, str. 153
15 I. Bojanovski, 1974, str. 19
6

miljama. Na ovim izvorima, naalost, nisu oznaene sve ceste, ali spojem oba izvora, dolo se
do obujnijih podataka o cestama, jer zavisno na koji se izvor gleda, neke ceste nedostaju 17. Od
kasnijih izvora za prouavanje cesta, uzima se jo jedino Anonymi Ravennatis Cosmographia
ili Ravennatis anonymi Cosmographia et Guidonis Geographica iz 7. ili 8. st., te Gvidonova
Geografija iz 11. st18. Osim ovih izvora, u obzir treba uzeti miljokaze, epigrafske spomenike,
te nekropole iz kasnijih perioda, tj. srednjeg vijeka, koje su esto locirane uz stare puteve. U
Srednjem vijeku, nisu se naroito gradile nove ceste, ve su se koristile i stare rimske, koje su
obnavljane. Pored navedenih izvora vrlo bitna je i arheoloka i etnoloka graa.

4. Rimski saobraaj na podruju BiH

Rimljani su za transport robe ili jednostavno za putovanja koristili i vodene i kopnene puteve.
Za vodene puteve, na podruju BiH, koristili su se rijekama Savom, Drinom, Neretvom,
Vrbasom, Bosnom, Trebinjicom, Unom, te njihovim pritokama 19. Prvi podatak u vezi
vodenih puteva, odnosi se na Neretvu. Ipak, vie se koristio kopneni saobraaj, od vodenog.
Prvi temelji putevima udareni su odmah nakon okupacije, a najzvunije ime vee se za
rimskog namjesnika P. K. Dolabele. On je u veoma kratkom periodu, izmeu 14. i 20. god.
n.e. izgradio poznatih pet cesta sa Solinskog natpisa, te je vjerovatno sagradio i druge putne
komunikacije. Na samom poetku gradnje, putevi su bili strategijski, a kasnije i vojniki i
trgovaki. Ceste su obino bile 3.5, do 4 m iroke, gdje se dvoje kola moglo mimoii 20, dok
su na stjenovitim putevima skraivane, tj. irina im je iznosila oko 1, 1.5 m. Na ponekim
vanijim cestama organizovani su releji - cursus publicus, sa stanicama - mansiones,
mutationes, tabernae21 i sl. Vremenom, a i razvojem metalurgije i rudarstva, ceste su se
nadograivale, proirivale, pa i sistematizirale, gdje su ak na planinskim podrujima
16 Sjever i jug su dosta zbijeni, a s druge strane istok i zapad su dosta idzueni,
to je dovelo do deformacije oblika kopna i mora, to daje grafiki nesklad u
oblicima i u distanci, I. Bojanovski, 1974., str. 20
17 Na Tabuli nema ceste od Narone preko Sarajevskog polja do Podrinja, dok na
Itnireraru ta cesta postoji i slino, na Itineraru nema cesta koje se spominju u
Tabuli
18 I. Bojanovski, 1974, str. 21
19 AL, 1988, str. 152.
20 I. Bojanovski, 1974, str. 34
7

napravljeni novi putevi. U prvim poecima, konstrukcija puta ovisila je o funkciji, a i o

topografskim uslovima. Na pojedinim putevima, vide se razlike u gradnji, gdje su
ustanovljena tri sloja: osnovica puta, elastina jezgra i povrinski zatvor. Birani su to
jednostavniji i krai prelazi preko planinskih podruja, a izbjegavali su se nasipi i usjeci. Ako
je postojala strma strana, pravio se podzid. Materijal za izgradnju se uzimao na mjestu gdje se
i vri gradnja: u donji sloj polagao se iskopani kamen, u gornji sloj se nasipao pijesak,
ponekad i kamenje. Ako je u blizini bila neka rijeka, pijesak se najee iz nje uzimao. Preko
vodenih podruja, prelazilo se drvenim konstrukcijama sa kamenim stubovima, skelom ili
mostom. Ouvanost je ovisila o karakteru terena. O odravanju cesta brinule su se upravne
vlasti, koje vrlo vjerovatno nisu previe panje posveivale ovoj problematici, pa su ceste bile
dosta slabo odravane, te su putnicima predstavljale potekoe oko prelaska preko njih ili
transporta robe. O poznavanju rimskih cesta, doprinijeli su i miljokazi, te razni drugi natpisi,
posebno beneficijarski22, gdje su beneficijari imali svoje stanice na vanijim punktovima.
Dolabeline ceste su prvo bile izgraene za vojnike potrebe, nazvane viae militares, ali su
vremenom postale i javne, tj. viae publicae23. Razvitak rimskih komunikacijskih puteva, na
naem podruju, posmatra se u razvoju kroz etiri stoljea: predrimski putevi, rimski, te
kratkotrajna vladavina Ostrogota i Justinijanska renesansa. Vremenom su povezani svi
magistralni pravci, ime je izvrena sistematizacija puteva, tj. cesta.

5.

Rimska cesta dolinom rijeke Bosne

Rijeka Bosna izvire iz krakih vrela u selu Vrutci, koje se nalazi u blizini sarajevske Ilide, tj.
u podnoju planine Igman. Bosna protie centralnim dijelom Bosne, te se kod amca
( Bosanskog amca ), ulijeva u rijeku Savu. Rimljanu su istu ovu rijeku nazvali Basana ili
Basin, s toga mnogi historiari smatraju da je po ovom nazivu i nastao naziv rijeke Bosne.
Protie kroz Sarajevsko, Visoko, Kakanjsko i Zeniko polje. Dolina Bosne spaja Panonsku
niziju sa centralnom Bosnom, te je preko Neretve vezana s Jadranskim morem. Rijeka Bosna
jo od ranijih vremena pruala je odline uvjete za naseljavanje.
Rimsku cestu kroz ovo podruje ne spominje gotovo nijedan naunik, koji se bavio ovom
problematikom, osim pojedinaca, kao to su Skari i Bojanovski 24. Skari spominje trasu koja
je prolazila putem: Zenica Kakanj Bjelavii Bijelo polje Breza. Paali smatra da ovaj
21 Ibid
22 AL, 1988, str. 153.
23 I. Bojanovski, 1974, str. 30
8

pravac nije dokazan ni nalazima na terenu niti lingvistiki ne znai da je Stanecli Stane ili
Stavnja. Jedinu vjerodostojnu komunikaciju kroz ovo podruje smatra komunikacije niz
Bosnu, od Zenice do Doboja, ija trasa ide Kiseljak Visoko Podlugovi - Breza 25. Veu
panju ovoj problematici posvetio je Bojanovski. On navodi da je dolina Bosne od najstarijih
vremena naseljavana, to se vidi i u neolitskim kulturama, ija je najvea koncentracija
upravo na obalama ove rijeke26. U ilirsko doba, podruje je naseljavano Dezitijatima, a
zenika kotlina sa rijekom Bosnom vjerovatno sa Bathiatima, to je lingvistiki povezivano sa
rijekom Bathinus, odnosno dananjom Bosnom, a na donjem slivu rijeke ivjelo je panonsko
pleme Breuci27. Odmah nakon uguivanja 'Batonovog ustanka', Rimljani grade vojniki put od
Salone do Breuka, duine 156 milja, a drugi od Salone do Dezidijata ( kastela Hedum ) duine
158 milja, te su obje ulazile u dolinu Bosne. Izgradnja ove ceste potvrena je na solinskom
natpisu28. Na ovim trasama izgraena su mnoga antika naselja, a kasnije su se ovim putevima
sputali i Slaveni, te se vremenom razvila i srednjovjekovna bosanska drava. Istraivanjima
P. Anelia i I. Bojanovskog, rimske putne komunikacije srednje Bosne su dosta jasnije i
istraenije. Put Zenica Sarajevo poklapa se sa turskim putem, drumom, koji je poznat
zahvaljujui dokumentaciji Eugena Savojskog iz 1697.god 29. Vjerovatno su ovi putevi
nadograeni na stare rimske. Jedna od indikacija je irina puta koja iznosi 4 m, to je
karakteristika rimskih puteva, te osobine puteva sa nasipima, usjecima, podzidinama, ali i sam
pravac trase. Specifian nalaz predstavlja miljokaz iz Karaulskog polja, koji je sekundarno
iskoriten kao nian30.
Cesta dolinom Bosne je umjetno graena cestovna komunikacija, koja se naalost ne moe
identificirati ni sa jednom od Dolabelinih cesta, iako poneki putevi navode na mogunost da
bi neka mogla biti Dolabelina, kao to se sumnja za onu ad Bathinum flumen. Krak Zenica
Doboj sagraen je ve 20.god.n.e, kao i dionica Motre Breza, koja predstavlja dio
Dolabeline ceste ad Hedum castellum Daesitatium31. Ostale su dionice malo mlae.

24 I. Bojanovski, 1973, str. 393

25Veza izmeu ove trase sa magistralnim putem Narona - Drina
26 I. Bojanovski, 1974, str. 394
27 I. Bojanovski, 1974, str. 394
28 Navode se ceste ad Hedum castellum Daesitiatum, te ad Bathinum flumen
29 I. Bojanovski, 1974, str. 396
30 Ibid
31 I. Bojanovski, 1974, str. 409
9

5.1.

Dionica Bilimie Gornje Motre Sarajevsko polje

Cesta je markirana antikim naseljima. U Bilimiu je otkriven kaldrmni trg i naselje sa

zgradama, koji su datirani u 3. i 4. st. Patsch je smatrao da municipium Bist..., odnosno Bistue
Nova, treba smjestiti u Zenicu Bilimie, u ta Bojanovski dosta sumnja. Zatim, antike
iskopine u Putovikom polju, daju indikacije za rekonstrukciju ove ceste. Izmeu ostalog,
iskopane su termne i hram, datirane u period izmeu 2. i 6. st. Priobalje Bosne na ovom
podruju bogato je raznim antikim lokalitetima. Pravac ceste nakon Putovikog polja ide na
Osjeenik, tj. Moanicu, te prolazi kroz selo Tiina 32, i naposljetku, sputa se dolinom potoka
Rijeka ili Rika, i opet dolazi do rijeke Bosne u Tiiima 33. U Kaknju, cesta prolazi preko
Ribnice, izlazi na Karaulsko polje34. Na podruju Doboja, na parcelama Selia, priljevi i
Duge njive, Radimsky je evidentirao vee naselje, u ijem je centru vjerovatno bila
kasnoantika bazilika, pronaene su i razne vrste opeka, vodovodne cijevi, obraeni, lomljeni
kamen, ostaci mozaika, arhitektonski fragmenti i sl 35. Na mjestu Kule, na Karaulskom polju,
lijevom obalom Bosne, cesta se protezala kroz naselje Podravanje, uz rub Dobojskog polja,
sve do eljeznike stanice Kakanj, te do Dugih njiva, na kojem su sauvani ostaci antikog
naselja. Put se jo koristi. Ovaj put takoer ima karakteristike rimskih cesta, irine oko 4 m,
tragovi kaldrme, izrovan, ponekad i suen. Preko Dobojskog polja, cesta se protezala lijevom
obalom Bosne do Visokog polja. U Mokronogama, na Gromilama pronaeno je takoer
antiko naselje, koje je uniteno izgradnjom poslovnog objekta 36. Pored ovog antikog naselja
u Visokom polju, otkriveno je i drugo u Gornjim Motrama, iz kojih je u Visoko polje iao
put iz Lepenice. U Motrama se rimski put razdvajao, iji je jedan kraj vodio pravcem
dananje ceste Motre Podlugovi Sarajevo ( slika 7 ), gdje je u Brezi pronaeno naselje, a
u blizini njega Hedum castellum Daesitiatium37. Drugi kraj puta vodio je kroz Visoko, do
Sarajevskog polja, sve do municipiuma colonia Aquae S...
a. Krak Motre Visoko Kralupi Reljevo Ilida
Ovaj pravac je dosta bri nego onaj dolinom rijeke Bosne. Cesta je vodila dolinom Fojnice i
Kraljunice u podruje Kralupa, gdje je sauvana stara kaldrma, za koju Bojanovski navodi da
32 Bojanovski navodi pronaeni rimski arhitektonski kompleks, vjerovatno villae
suburbane
33 I. Bojanovski, 1974, str. 398
34 Na njivama se nalaze Gromile sa ostacima antikog naselja, u neposrednoj
blizini i miljokaz, te malo istonije na Gradini nalaze se rimske utvrde
35 I. Bojanovski, 1974, str. 400
36 Spaena dva novia od Trebonijana Gala i Galijena
37 I. Bojanovski, 1974, str. 404
10

je mjetani nazivaju grka i kaurska. Put nastavlja pravcem do itluka, sputa se niz
Mihaljevie i Bojnik u Sarajevsko polje, tj. do mosta na Bosni. Na ovim pravcima mjetani
takoer spominju staru rimsku kaldrmu izmeu Bojnika i Mihaljevia. U Bojniku, na terasi
Varoie, nalazilo se rimsko i srednjovjekovno naselje, gdje je djelomino otkopana i
nekropola, koja je datirana u rasponu trajanja od 3. do 16.st 38. U Reljevu cesta dotie
Sarajevsko polje, te se izmeu Osijeka, Ilide i Luana, prostirala colonia Aquae S...39
b. Krak Motre Podlugovi Vogoa Sarajevo
Dio Dolabeline ceste je dionica Lepenica Motre Podlugovi ( dolina Stavnje ), sve do
kastela Hedum Desitiatium, koji je vjerovatno smjeten na podruju Breze, tj. na Gracu u
Podgori, gdje su otkriveni bedemi rimske utvrde. Bojanovski je na osnovu arheolokih nalaza
cestu ovako rekonstruisao: u Muliima, moda na lok. Brod, cesta je prelazila Bosnu i
vodila do Arnautovia, srednjovjekovnih Mila... Cesta je, vjerojatno, nastavljala kroz
Ozrakovie, gdje su takoer konstantirani ostaci stare kaldrme do B.Hana, Vratnice. ... Kod
Podlugova je jedan krak ceste skretao u Podgoru ( Hedum?), odnosno u Brezu, a drugi
nastavio paralelno sa dananjom cestom - kroz Podlugove i Ilija... Dalje je cesta prolazila
kroz Vogou, primajuu prikljune putove iz doline Ljubine, Misoe i Joanice, te dolinom
Koevskog potoka izlazila u dananje Sarajevo, gdje se spajala sa magistralnim putem 40.
Pronaene su antike substrukcije, naselje na Kamenjaama, Crkovanjaku u Vogoi, na
Lukama i sl, a treba napomenuti da su i ovdje uoeni ostaci rimske kaldrme.
5.2.

Rimska cesta od Zenice prema epu i Doboju

Nizvodno od Zenice nisu pronaeni ostaci ceste. Zbog svog geografskog poloaja, Zenica je
teko dostupna; zatiena je sa svih strana, prirodnim cjelinama, osim sa zapadne strane, tj.
dolinom Koeve, kojom je dolazila rimska cesta sa podruja Travnikog polja. Bojanovski
navodi da bi se ovom trasom trebala traiti cesta ad Bathinum flumen 41. Jedan prelaz preko
Bosne nalazio se u Zenici kod Bilimia, a drugi vjerovatno, na Brodi u Tetovu. Ovdje se
nalazio sada ve uniteni, tzv. zeleni put, koji je prelazio u Riice, pa Bojanovski smatra da
nastavak ove ceste treba traiti na pravcu Riice - Smetovi - Kraljevine 42 - Begov Han ( ?,
Bojanovski ) - epe, koja bi mogla voditi do Doboja, tj. do Breuka.

38 I. Bojanovski, 1974, str. 405 rimske gorobve su datirali pomou novca

Gordijana III i Teodozija I
39 Leala na magistralnoj komunikaciji Salona, Narona - Argentaria
40 I. Bojanovski, 1974., str. 405
41 Ibid, str. 408
42 Sauvani ostaci stare ceste
11

6. Cesta Salona Servitium

Ova cesta jednim dijelom prolazi kroz teritorij srednje Bosne i Hercegovine. Ona u svom
osnovnom pravcu odgovara Dolabelinoj cesti sa Solinskog natpisa, koja nije odgovarala
potrebama javnog prevoza, pa je dobila nova dva kraka: jedan je iao preko Glamokog polja,
po I.A.43, dok je drugi iao preko Kuprekog polja, dolinom Plive. Za prvi krak pronaeno je
37 miljokaza, to je i potvrdilo pravac ove dionice, ali naalost, za drugi krak nije pronaen
nijedan miljokaz, no sauvani su tragovi puta. Ceste su se razdvajale na Livanjskom polju, te
se sastavile kod stanice Leusaba, vjerovatno podruje oko Mrkonji Grada, te ako je ovo
tano, onda dionica odgovara podacima iz Tabule i Itinerara. Trasa je na kraju vodila do Banja
Luke, tj. preko Lijeve polja do Save, gdje se spajala vjerovatno sa cestom kod Servitiuma.

7.

Dionica ceste od Ravanjskog polja do Zenice

Cesta Ravanjsko Polje Rumboci iznad Varvare Gornji Vakuf

Paali je trasu ove ceste radio na osnovu Balifovog istraivanja 44, koji cestu od Trilja preko
Duvna do unutranjosti Bosne, te prelaz u Ravanjsko polje, navodi kao pravac od Bukovog
kra, Varda, pa sve do planine Paklina, te vodi sve do Ravanjskog polja, do rijeke Rame koja
vodi do sela Rumboci. Ustanovljen je pravac nove ceste, koja je vezala Prozor i Duvno, preko
Ravanjskog polja. Kod Rame, tj. Varvare pronaeni su ostaci rimskog puta. Trasa ove stare
rimske ceste se na jednoj oblasti poklapa sa novom modernom cestom, ali se kod sela Lovri
razdvajaju. Na pojedinim mjestima, ceste se ili dodiruju ili podudaraju, i mnoga ta manja
mjesta su poznata po kaldrmi45. Jedan krak od ceste odvajao se kod Varvare, ali na ovom
mjestu nema nekih veih tragova o postojanju ceste. Ipak, stari put postoji na tom podruju.
Dalje, cesta je vodila prema Gornjem Vakufu, gdje je vrlo vjerovatno prelazila trasu od
Jaklia preko Draeva, Kobile, Podova i Paloa, sve do G. Vakufa, to potvruju i tragovi
kaldrme, te antiko naselje kod Pidria. Cesta se dalje protezala do ikova Groblja, danas
Radoevo selo.
Ravanjsko polje Vukovsko Polje Bistrica kod Gornjeg Vakufa
Cesta koja je dolazila iz Ravanjskog polja do Duvanjskog imala je dva kraka, prvi je opisan
gore, a drugi je po Balifu iao: preko Vrata do Vukovskog polja, do planine Radue te je
odravala pravac do G. Vakufa. Tragovi kaldrme ukazuju na postojanje ove ceste. Iz
Vukovskog polja, cesta je ila uz potok Javorje, kod Tisovice, te je cesta kod mjesta Mlinita,
43 AL, 1988, str. 154
44 E. Paali, 1953, str. 278
45 Paali navodi da je zanimljiva injenica kako mjetani neke ceste nazivaju ili
obiljeavaju po kaldrmi, koje uope vie nema tu
12

dalje ila sjeverno, do Pandurice. Ovdje je postojao nasip duine 40 m, irine cca 1m. zatim,
cesta je imala smjer Vukovsko polje Tisovica Radua Kamen Oglavak, koja se sputala
na Vrbas u pravcu ugine Bare u Podrae, pored Lue Planine u Moane ili Han Ploe46.
Cesta Bistrica kod Gornjeg Vakufa Vitez na Lavi ( slika 3 )
Od Han Ploa, preko Vrbasa, rimska cesta je dalje ila uz rijeku Bistricu, sve do mjesta Guser,
gdje od Kneeva groba, ide novom cestom sve do izvora rijeke Bistrice. U blizini izvora put
se razdvaja, te ide na Brezovau, ali se naalost put rimske ceste nije mogao ovdje pratiti.
Ipak, Paali smatra da je cesta mogla ii trasom kroz Brezovau do Otre Glavice, dalje ide
kroz umu, koja ima tragove stare ceste. Ovo mjesto je nazvao Raskre, od koje cesta dalje
ide preko Toljine Bukve, te ide dalje sve do Raovakog potoka, i izbija na novu cestu. Dalje,
prolazei kroz razna mjesta i sela, put dolazi do Gronje Veeriske, gdje se razdvajaju moderna
i stara cesta. Rimska cesta se granala, te se smatra da jedan krak iao preko Velikog Mounja
do Malog, sve do rijeke Lave, odnosno izbijao je na rijeku Lavu u Vitezu. Drugi vodi od
dananjeg puta od Gornje Veeriske, sve do sela Gaice kosom, izbija na cestu u dolini Lave.
Cesta Vitez na Lavi Zenica
Rimska cesta ( slika 4 ) je vjerovatno ila trasom od Han Kompanije, Vjetrenice pa do
ardaa. Na jednom mjestu na ovoj trasi, tanije kod Sivrinog sela i Dubravice stara i
moderna cesta se podudaraju sve do sela Haseli. Na ovom podruju, vjerovatno je vaeno
kamenje iz rimske ceste, koje se sekundarno upotrebljavalo47.

8. Cesta od Mlinita preko Podranice do Banja Luke

Ova cesta ( slika 1 ) je preraena zbog injenice da jednim dijelom prolazi kroz dio sredinje
Bosne, iako Banja Luka pripada zapadnoj BiH. Paali je tragove ove ceste vidio od Mlinita
kod Mrkonji Grada preko Podranice, sve do Mrkonjia, pa preko Majdana 48 kod Jajca do
Banja Luke. Poetak ove ceste odreen je kod Pecke, koja se nalazi kod izvora rijeke Sane, te
se tragovi ceste proteu sve do Mlinita, gdje su pored nove ceste uoeni tragovi stare ceste u
kamenu49. Kod ipova, tanije Trnova, pronaen je miljokaz, to bi moglo potvrditi injenicu
da je postojao krak ceste koji je iao od Kupresa preko ipova, u Podraniko polje. Cesta je
vjerovatno bila razgranata. Po Paaliu, postoji cesta sjeverno od Mrkonjia, gdje kod jednog
zaseoka postoje ostaci, vjerovatno, rimske kaldrme, koja je mogue vodila do Banja Luke.
Cestu nagovjetava i Majdan kod Jajca, ali Paali naalost, u mnogim selima, kroz koja je
46 E. Paali, 1953, str. 282
47 E. Paali, 1953, str. 284.
48 Rudarski centar, primjer kako su Rimljani rudarske centre vezali cestama
49 E. Paali, 1954, str. 308
13

prolazio, da bi utvrdio taan pravac ceste od Mrkonjia do Banja Luke, nije pronaao dokaze,
tj. tragove o postojanju puta, to su mu potvrdili i poneki mjetani odreenih zaselaka. Za ovaj
rad, bitna je injenica da je postojala cesta u okolini Mrkonjia i Jajca, koje su ile zapadnije i
sjevernije, to je predmet druge problematike.

9. Dolina Rame
Kod izvorita rijeke Rame postoje dvije rimske komunikacije: jedna dolazi iz Duvanjskog
polja, druga sa Ravanjskog. Na podruju Gornje Rame, ulazila je rimska cesta iz pravca
Salone. Kod eljeznike stanice u Rami pronaeni su ostaci zgrade, rimske cigle i cijevi za
grijanje, to potvruje postojanje rimske ceste dolinom Rame. Paali navodi da je u Rami, tj.
u Varvari bila Bistue vetus, stanica na cesti Salona - Argentaria50.

10. Podruje Skopljanskog polja

Gornji Vakuf i Bugojno
Podruje ova dva grada nazvano je Skopljansko polje, te se ovdje nalaze ostaci naselja i
tragovi rimskih puteva, koji su se slivali u dolinu gornjeg Vrbasa. Kod Gronjeg Vakufa,
odnosno Vrbasa, sputali su se odvojci rimske ceste Salona Argentaria, tanije tragovi
rimskog puta pronaeni su od Ravanjskih Vrata i Vukovskog polja, preko planine Radue,
koji se sputao u dolinu Vrbasa. Druga cestovna komunikacija koja je vezala Varvaru i Vrbas,
nije tano odreena, ali postoje indicije51 da je put postojao koji je povezivao dolinu Rame sa
gornjim Vrbasom. Na podruju Bugojna ustanovljeno je antiko naselje, te je u rimsko doba
radila i ciglana. Treba napomenuti da je itav ovaj kraj Bugojna, Gornjeg Vakufa, te gornjeg
toka Vrbasa, bogat antikim nalazima, time i ostacima puteva. Na relaciji Kupers Bugojno
uoeni su ostaci rimske ceste, gdje se nalaze ostaci rimskih zgrada, koje potjeu od straarnice
za zatitu rimske ceste52. Pored glavnih cesta ovo podruje je imalo i lokalne puteve, te je
vjerovatno jedan lokalni put vezao Gornji Vakuf i Bugojno dolinom Vrbasa, pa se sastajao sa
cestom koja je dolazila iz Kupresa. U manjim mjestima, na ovoj trasi, pronaeni su ostaci
rimskog puta, odnosno kaldrme. Treba napomenuti, da je kroz ovaj kraj vodila rimska cesta
Salona Argentaria, te je sa svojim odvojcima, ovaj kraj spajala sa oklonim podrujima.
11. Podruje rijeke Lave
50 E. Paali, 1960, str. 39
51 Na odreenim mjestima uoavaju se tragovi kaldrme
52 E. Paali, 1960., str. 40
14

Rimska cesta iz Skopljanskog podruja, nastavljala je svoj pravac u dolinu Lave. Kod Gornje
Veeriske ( naselje u opini Vitez ), u rijeku Lavu, cesta se sputala u dva kraka, te je jedan
kraj iao preko Velikog u Mali Mounj, a drugi je preko Donje Veeriske se protezao do
Viteza. Na ovoj trasi pronaeni su tragovi koji zaista ukazuju na postojanje rimske ceste:
vjetaki usjeci u kamenitom tlu, irine 3 m, grubo obraeni kamen ( mogue da je sluio kao
putokaz, Paali, 1960. ), podzidovi, ivinjaci, kaldrma i sl. Kroz ovo podruje je takoer
prolazila rimska cesta Salona Argentaria, sa mreom lokalnih puteva.
12. Podruje grada Zenice
Put od Zenice do Viteza vodio je preko Vjetrenice i ajdraa, tj. ide pravcem moderne ceste.
U Dubravici kod Klanca, pronaeni su tragovi rimske ceste, tanije ostaci poploanog puta,
kao i kod sela Haselia, gdje je cesta poznata pod imenom stara kaldrma 53. U Bilmiiu,
nedaleko od Zenice postoje ostaci rimske zgrade, na koju je nadograena bazilika. Pronaena
su i dva natpisa gdje se spominje mun. Bis. na jednom, a na drugom dummv municip. Bist. U
blizini je takoer iskopano nekoliko rimskih grobova. U zenikom naselju Raspotoju, na
desnoj obali rijeke Bosne, pronaeni su takoer ostaci starog rimskog puta, odnosno kaldrme.
Okolina Zenice je dosta bogata lokalitetima i nalazima iz ovog perioda, te je u Zenici
vjerovatno postojalo rimsko naselje, a mnogi smatraju da se Bistue nova upravo nalazila na
zenikom podruju.
13. Dolina rijeke Bosne od Zenice prema Savi
Od Zenice, preko Podbreja, Babinog Sela, te sve do Novog ehera, kod epa, naalost, ne
postoje nikakvi tragovi koji bi mogli indicirati na postojanje starog rimskog puta. Ipak, kod
Novog ehera, otkriveni su ostaci stare rimske zgrade. Sjevernije, prema Doboju, tj. kod ua
Spree, nalazi se poznata Crkvina u Makljenovcu, i itav ovaj kraj je bogat rimskim
nalazitima, gdje je pronaeno dosta rimskog novca, od republikanskog do novca nekoliko
careva. Sjevernije od Doboja, tj. prema Savi, nezaostaju nalazi novaca, te su pronaeni u
Lijeu, Potoanima, u Bos. Brodu ( danas Brod ), Derventi, Donjem Klakaru, Bos. amcu
( danas amac ), Oraje itd. Ovo podruje jeste bogato rimskim nalazima, no meutim,
zanimljivo je da do danas nisu ustanovljeni dva pravca rimske ceste koja bi trebala voditi
ovim dijelom doline Bosne.
14. Sarajevo sa okolinom
Cesta koja je ila iz Narone, tj. dolinom Neretve, preko Konjica protezala se sve do
Sarajevskog polja. Balif ju je ucrtao na karti rimskih cesta u BiH, te je sasvim bio siguran da
postoji, ali da je idalje neustanovljena54. Postoje indicije da oko Ivan Sedla, preko kojeg se
cesta protezala do Sarajeva, postoje sauvani tragovi rimske ceste, i to u nekoliko pravaca.
Ovaj prostor je bogat rimskim ostacima, kao to je to Pazari sa ostacima rimske zgrade,
nadgrobni spomenici, zatim na putu kod Hadia pronaen je epigrafski spomenik, drahma i
53 Ibid, str. 44
54 E. Paali, 1960, str. 68
15

sl. Ipak, najznaajnije nalazite predstavlja Ilida kod Sarajeva. I u samom Sarajevu, pronaen
je bogat niz nalaza, ustanovljena je ciglana koja je podmirivala i potrebe Aquae S..., pronaeni
su ostaci rimskih zgrada, te tegule, novci, grobovi i razno.

15. Dvije Dolabeline ceste

15.1.

Cesta ...ad Hedum castellum Daesitiatium...

Na solinskim natpisima, cesta ad Hedum castellum Daesitiatium ( slika 5 ) se spominje kao

trea izgraena cesta, od Dolabelinih pet, te je zavrena 19/20.god. n.e. Na T. Peut. ucrtana je
kao trasa ceste Salona Argentaria, koja je vodila trasom Salona XVI Tilurio XXII Ad Libros
IX In monte Bulsinio VI Bistue Vetus XXV Ad Matricem XX Bistue Nova XXIV
Stanecli...Argentaria55. Cesta je iznosila otprilike 183 km. Smatra se da je krajnji cilj ceste
Argentaria, odnosno okolina dananje Srebrenice. Bojanovski je fiksirao pravac ceste na
osnovu miljokaza iz Renia, na Bukom blatu, na kojem je oznaka milijacije ceste. Osnovni
pravac je vodio iz Salone prema Trilju ( Cetina ), te se dalje protezala u pravcu sredinje
Bosne. Cestu je poeo graditi Dolabela, koja je prvobitno imala vojniki karakter. Uz cestu su
izgraene brojne manje straarnice i utvrde. Pored straarnica, gradile su se i putne stanice
( Bistue Vetus, Nova, Stanecli, Ad Matricem... ). Cesta je prvobitna ila do castella Hedum, pa
je kasnije produena do Argentarie. Pravac ceste je poprilino poznat do Mounja, ali nakon
ovog mjesta razilaze se miljenja naunika o daljem pravcu, koji je iao do Argentarie. Patsch
smatra da je cesta ila preko Zenice i Zvijezde planine ( ?! ), a drugi istraivai, kao to su
Bojanovski i Paali, pravac vide preko Sarajevskog polja prema istoku, tj. Drini56
Trasa Salona Tilurio ( Trilj na Cetini )
Po T. Peut. Dionica ove trase iznosila je 24 km. Cesta je vodila od Salone, preko Klisa i
Dugopolja, do Dicma, gdje se nalazilo raskre Salona Tilurium i Salona Aequum. Dalje,
kroz Dicmo Donje, ila je preko Vojnia sve do Garduna i Trilja. Trasa je potvrena
arheolokim, antikim nalazima, ali i miljokazima. Cesta je dalje u Trilju prelazila rijeku
Cetinu.
Trasa Tilurium Ad Libros
Po T. Peut. cesta je duga otprilike 33 km, koja je od Trilja ila do Grabovice na Bukom blatu,
to je takoer potvreno miljokazima i ostalim nalazima. Od Trilja cesta je ila preko Vedrina
i Tijarice, sve do Bukove Gore, nakon ega je Ad Libros vjerovatno lociran blizu Gradine kod
Bukove Gore. Jedan odvojak ceste kod Bukog blata se odvajao od ceste prema sjeveru, a
drugi prema jugu, u pravcu Aranog57.
Trasa Ad Libros In monte Bulsinio
55 I. Bojanovski, 1974, str. 133
56 AL, 1988, str. 155
16

Ova dionica, po Tabuli, je duga otprilike 13.5 km. Od Bukog blata, cesta je dalje nastavljala
kroz Grabovicu ( pronaeni tragovi rimske ceste na vie mjesta ), i to istim pravcem moderne
ceste, te se sve protezala do uz prevoj Privala, koje razdvaja Buko blato od Duvanjskog
polja58. Mons Bulsinius je smjeten u dananju Tunicu, kod Tomislavgrada.
Trasa In monte Bulsinio Bistue Vetus
Ova dionica iznosi 9 km. Pravac ceste iao je do vrela banice, preko Stipania, Podgoja i
Gradine. Kod banice, jedan kraj ceste odvajao se na Gradinu, dalje je ila kroz Cikoje sve do
Briina u Plejiima. Trag se gubi kod Stipanikog polja, ali je pravac obiljeen
srednjovjekovnim nekropolama59. U Joanici, ponovo joj se gubi trag, ali Bojanovski smatra
da je cesta skrenula iznad Meupua, tj. prema Gradini kod Gaja, gdje se sputala u
Tomislavgrad, odnosno Bistue Vetus ( po I. Bojanovskom ).
Trasa Bistue Vetus Ad Matricem
Ad Matricem je od Bistue Vetus udaljen 38 km, no meutim zbog forme T. Peut. pravac ove
dionice, odnosno njen poetak je teko za odrediti. Sigurno je da je cesta iz Tomislavgrada
ila prema sjeveru ili sjeveroistoku, do sredinje Bosne, mogue do Bistue Nova ( tanije
mun. Bist... ). Bojanovski je dao neke mogue pravce ceste: preko uice, na kojem su
pronaeni antiki nalazi i tragovi rimske ceste; od uice se ilo prema Kupresu ( Ad Matricem
Otinovci kod Kupresa ), gdje se odvajao put prema Varvari i Prozoru.
Trasa Ad Matricem Bistue Nova
Po T. Peut. udaljenost izmeu ova dva mjesta, iznosi 67 km. Osnovni pravac ceste je Otinovci
Velika vrata, gdje je otkrivena i rimska straarnica, to ukazuje na to da je ovim prvcem
trebao prolaziti rimski put, te je iao dolinom Porinice, sve do Bugojna, gdje Bojanovski
smjeta Bistue Nova-u, tanije u ipuljiima kod Bugojna.
Trasa Bistue Nova Stanecli
Stanecli su mnogi istraivai smjetali u razna mjesta, od Osjeka kod Blauja, Stavnja,
Varea, Kiseljaka pa sve do Podlugova. Problem pravca predstavlja i odreivanja putne
stanice Stanecli, te postoje razna miljenja da se Stanecli nalazi u Mounju, kod Sarajeva,
Blauju, Ilidi i sl.60 Po T. Peut. ove putne stanice su udaljene jedna od druge otprilike 30 km.
Mogue je da je put iao od Bugojna dionicom Bugojno Kalin Kopila dolina Lave, te se
sve protezalo do Travnika, gdje Bojanovski u svom radu navodi da je ovo podruje puno
57 I. Bojanovski, 1974, str. 152
58 Ibid, str. 156
59 Ibid, str. 161
60 AL, 1988, str. 160
17

troske61, te se protezala do Sarajeva. Zanimljivo je to da je arheolokim iskopavanjima,

odnosno terenskom nastavom pod Tempusom, 2013. vreno iskopavanje na elilovcu kod
Turbeta u Travniku, gdje je pronaeno pregrt eljezne troske, te se smatra da se tu nalazilo
veliko staro rimsko naselje, gdje su pronaene konstruckije zidova, novac, dunavski konjanik,
keramika i sl. Daljim istraivanjima, moglo bi se doi do nekih nerazrjeenih injenica, poput
ove sa starim rimskim putem, ime ovo nalazite daje velike naznake.
Po Bojanovskom ova cesta se zavrava u Mounju, koja je onda varijanta dananje ceste
Travnik Donji Vakuf Bugojno Kupres uica Duvno Karlov Han Arano Trilj
Split.
Trasa Stanecli ... Argentaria
to se tie ove trase, T. Peut. je ovdje izostavila milijaciju. Postojao je pravac ceste Busovaa
Kiseljak ( Lepenica ) Sarajevo, cesta koja je dolinu Bosne povezivala sa dolinom Lave.
Smatra se da preko Lepenice ide najkrai put koji povezuje Salonu sa Podrinjem. Za Lepenicu
je utvreno da je prolazila cesta, pronaenim miljkoazima, te putevi sa ostacima kaldrme, to
bi se moglo rei da je ovaj put povezivao travniko podruje sa sarajevskim, dalje sa
podrinjskim.
Sam Evans je cestu ad Hedum castellum Daesitiatium identificrao sa cestom Salona Argentaria62, to je smatrao i Paali, koji zakljuuje da bi centar Dezidijata trebali traiti u
Podgori kraj upe, okolini Breze.

15.2.

Cesta Ad Bathinum Flumen

Cesta je navedena u Solinskom natpisu, iznosila je 158 rimskih milja ili oko 235 km, te je
izgraena paralelno sa cestom ad Hedum catellum Daesitiatium. Na ovoj cesti vjerovatno nije
bio organizovan cursus publicus63, ime nije navedena ni u T. Peut. niti u Itin. Ant. Iz
Solinskog natpisa, vidi se da je cesta izgraena 20.god.n.e., koja je povezivala Salonu sa
rijekom Bathinus, odnosno njenim podrujem. Kod ove ceste, problem predstavlja i
smjetanje rijeke Bathinus, odnosno njena topografija. Naunici se najvie veu za teoriju da
je to dananja rijeka Bosna, oko koje su bili smjeteni Breuci. Solinski natpis je ba na mjestu
gdje se spominje ova cesta, oteen 64, te i to predstavlja vei problem smjetanja Bathinusa.
Mogue je da je cesta vodila od Salone, paralelno sa ad Hedum cestom, do Travnikog polja,
61 I. Bojanovski, 1974, str. 176
62 Ibid, str. 182
63 I. Bojanovski, 1974, str. 192
18

sve do Zenice, preko koje je ula u dolinu rijeke Bosne, i ila sve do sjevera, odnosno u
podruje Breuka, mogue do Doboja65. Alfldy je jedan od rijetkih koji je pokuao da odredi
pravac ove ceste, no meutim ne slau se svi sa njegovom teorijom. On ju je identificirao, kao
to je ve navedeno sa ad Hedum om, tj. da su ceste ile paralelno, pa je pravac iao: Salona
Duvno Konjic izvor Bosne Breza. S druge strane, Bojanovski se ne slae u potpunosti
sa ovim, pa je iznio miljenje ... da trasa ceste ad Hedum castellum ne iskljuuje cestu ad
Bathinum flumen, nego da se djelimino podudaraju 66. Ako je Bathinus rijeka Bosna, onda
je cesta povezivala Salonu sa dolinom Bosne, ija je zavrna taka upitna, te se kao jedna od
opcija uzima, da bi joj zavretak mogao biti zaista oko Doboja. Da je cesta ad Bathinus
flumen, graena po rimskim pravilima, odnosno da je sluila za to krau komunikaciju,
Bojanovski onda navodi 4 mogua smjera, odnosno pravca ove ceste:
1. Salona Livno Kupreko polje ipovo Jajce Turbe Travnik Zenica
epe
2. Salona Livno Kupreko polje Bugojno Mounj Zenica epe
3. Salona Trilj Duvno Kupres Bugojno Mounj Zenica epe
4. Salona - Trilj Duvno Varvara Gornji Vakuf Mounj Zenica epe67
Sve etiri ceste iz Salone izlaze su istom trasom. Obje ceste, ad Hedum... i ad Bathinum... ile
su istim pravcem, gdje su se vjerovatno u Travnikom polju razdvajale. Problem je sada, gdje
je zavrna taka ceste ad Bathinum...? Postoje miljenja da je mogue zavrna taka bila u
Zenici, dok drugi smatraju da je kraj ceste sjevernije, prema granici Panonije i Dalmacije.

16.Zakljuak
Iz ovog rada, ali i mnogih drugih radova koje su se bavili tematikom cestovnih komunikacija
Ilirika, vidi se da najvei zaslunik za ove masovne komunikacije izmeu gradova, naselja i
manjih mjesta, prvenstveno P. K. Dolabela, sa svojih pet slavnih cesta, koje su poinjale iz
Salone.

64 ET IDEM VIAM AD BATH? [.......?] MEN

QUOD DIVIDIT B [.] E [..........?] IBVS
A SALONIS MVNIT PER [ ....... ] ASVVM
CLVIII

( I. Bojanovski, 1974, str. 194 )

65 AL, 1988, str. 155

66 I. Bojanovski, 1974, str. 199
67 Ibid, str. 200
19

Na podruju sredinje Bosne, od Dolabelinih pet cesta, dvije ( ad Hedum castellum

Daesitiatium i ad Bathinum flumen ) su prolazile tano kroz sredinju Bosnu, i to najvie oko
podruja doline rijeke Bosne. Osim ovih cesta, prolazilo je i niz manjih, ali ne i manje
znaajnijih. Najvei problem oko ovih cesta, predstavlja njihov pravac, i gdje ih tano
smjestiti. Naalost, izvorni materijal nije sasvim pomogao u otkrivanju ovog problema, tako
na Solinskom natpisu, najbitniji dio natpisa oko ceste ad Bathinum flumen, nedostaje,
odnosno taj dio je sasvim izlizan, to znai da ni u daljoj budunosti oko istraivanja ovog
problema, ovaj natpis nee mnogo pomoi. Nije problem samo kod ove ceste, ve kod veine,
s time da dosta veliku pomo predstavlja i terensko hodanje i istraivanje, naravno uz pomo
sve mogue izvorne grae. Iz finansijskih razloga, mnogi su sprijeeni da vre ova terenska
istraivanja, na veliku alost. Pravce nije mogue utvrditi kabinetskim istraivanjima, kao
to je dosta naunika u prolom stoljeu radilo, pa je dolo do niza ne poklapanja kod
miljenja u vezi pravca mnogih cesta. Kod onih za koje se otprilike zna njihov pravac, dosta
je pomogla i materijalna graa, koja je mogla potvrditi ono za to se sumnjalo. Radei ovaj
rad, dosta me zaintegriralo, kuda su mnoge ceste ile, ne samo kroz sredinju Bosnu, ve kroz
itavu BiH, i na koji su nain tadanji ljudi pronali to krae, a bolje spajanje odreenih
podruja. Kao to je ve napomenuto, iz finansijskih razloga, mnogi su sprijeeni da urade
terenska istraivanja, sa kojima bi se moglo doi do nekih novijih odgovora. Terenskim
istraivanjima u elilovcu, 2013.godine, i daljim nahoajima oko poptunog otkria ovog
mjesta kod Turbeta, moglo bi se doi rjeenja bar pojedinih pravaca odreenih cesta, kao to
je to ona za koju se poprilino sigurno smatra da je prolazila ovim podrujem, odnosno cesta
ad Hedum castellum Daesitiatium.

Bibliografija
Kratice
GZM Glasnik Zemaljskog muzeja
WM BH Wissenschaftliche Mitteliungen aud Bosnien und Herzegowina
20

PW RE Pauly Wissowa Real Encyclopdie der classichen Alter tumswissenschaft

T. Peut. Tabula Peutingeriana
Itin. Ant. Itinerarium Antonini
P. K. Dolabela Publije Kornelije Dolabela
AL Arheoloki leksikon
CBI Centar za balkanoloka istraivanja
ZM Zemaljski muzej
CBI Centar za balkanoloka ispitivanja
ANU BiH Akademija nauka i umjetnosti BiH

Literatura

Paali, E: Antika naselja i komunikacije u BiH, ZM posebno izdanje, Sarajevo,

1960.
Paali, E: Novi prilozi poznavanju rimskih cesta u BiH, GZM VIII, Sarajevo, 1953.
Paali, E: O antikom rudarstvu BiH, GZM IX, Sarajevo, 1954.
Paali, E: Tragom rimske ceste od Mlinita preko Podranice do Banjaluke, GZM IX,
Sarajevo, 1954.
Paali, E: Period rimske vladavine do kraja III vijeka n.e., Kulturna historija BiH, od
najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Veselin Maslea.
Sarajevo, 1966.
Paali, E: Rimsko naselje u Ilidi kod Sarajeva, GZM XIV, Sarajevo, 1959.
Bojanovski, I: Rimska cesta dolinom Bosne i njena topografija, Izdanja Muzeja grada
Zenice, III Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura,
Zenica, 1973.
Bojanovski, I: BiH u antiko doba, CBI ANU BiH, knjiga 6, Sarajevo, 1988.
Bojanovski, I: Dolabelina sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, CBI ANU BiH,
knjiga 2, Sarajevo, 1974.
21

Bojanovski, I: Doba Rimskog carstva ( Principat ), AL BiH, Sarajevo, 1988.

Bojanovski, I: Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u
rimskoj provinciji Dalmaciji, CBI ANU BiH, knjiga XV, Sarajevo, 1977.
Bojanovski, I: Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u
rimskoj provinciji Dalmaciji, II Prethistorijska i rimska cesta Narona Sarajevsko
polje s limitrofnim naseljima, CBI ANU Bih, knjiga XVII, Sarajevo, 1978.
Mesihovi, S: Aevum Dollabellae Dolabelino doba, CBI ANU BiH, Sarajevo, 2010.
Sergejevski, D: Rimska cesta Narona Leusinium ( prethodna istraivanja ), GZM
XVII, Sarajevo, 1962.
Arheoloki leksikon BiH: Tom I, Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom I
III; Sarajevo, 1988.

22

Prilog

23

Slika 1: Rimske ceste i naselja na podruju Mlinite Jajce Mrkonji Grad Banja Luka
( Esad Paali, 1960. )
24

Slika 2: Rimske ceste i naselja na podruju Ravanjsko polje Varvara Gornji Vakuf ( Esad
Paali, 1960. )
25

Slika 3: Rimska cesta Gornji Vakuf Vitez sa naseljima ( Esad Paali, 1960. )

26

Slika 4: Rimska cesta od Viteza do Zenice ( Esad Paali, 1960. )

27

Slika 5: Cesta ...ad Hedum castellum Daesitiatium po T., pravac Salona Argentaria ( Ivo
Bojanovski, 1974. )

28

Slika 6: Pregledna karta Dolabelinih cesta sa Salonitanskih natpisa ( Ivo Bojanovski, 1974. )

29

Slika 7: Rimska cesta dolinom Bosne; dionica Bilimie Gornje Motre Sarajevsko polje (
Ivo Bojanovski, 1974., foto Sabina V. )

30

31