„Koliko je teška snježna pahuljica?“ Upita ptičica divlju golubicu. „Ni malo teža od ništa.“ Bio je odgovor.
„U tom slučaju, moram
ti ispričati predivnu priču.“ Reče ptičica. „Sjedila sam na grani jele, blizu debla, kada je počelo jako sniježiti. Ne nije to bila mećava, oluja, ne. Bilo je kao u snu. Bez vjetra. Biz ikakve sile. Kako nisam imala pametnijeg posla, počela sam brojiti pahuljice, koje su se okupljale na grani i na iglicama gdje sam sjedila. Njihov broj je iznosio točno 3, 741.952. Kada je 3,741.953 sjela na granu, kako ti kažeš, „ni malo teža od ništa“, grana se je slomila.“ Rekavši to ptičica odleti. Dovoljna je jedna jedina pahuljica za stvoriti razliku. Samo jedna. Svako malo suočimo se u životu s pitanjem: Samo jedna. Svako malo suočimo se u životu s pitanjem: Ponekad ne treba puno da bi se čovjek zapitao. Ili se osjetio manje vrijednim. Jeste li ikada sebi postavili ovo isto pitanje? Jeste li ikada sebi postavili ovo isto pitanje? I jedne jedine pahuljice. Koja čini razliku. Mia Mustapić 6.b OŠ Dugopolje, šk.god.2008/09