Ankica Begi

INDIJANAC KOMAN, MOJ BRAT PO KRVI

Izdava: Profl Knjiga, dio grupe Profl International
Za izdavaa: Daniel deri
Glavna urednica: Ivana deri
Urednica: Sandra Pocrni Mlakar
Lektura: Ivan Blaevi
Korektura: Tomislav Salopek
Grafko oblikovanje: Renata Pukl
Fotografja autorice: Tomislav uveljak
za hrvatsko izdanje Profl Knjiga, 2013.
1. izdanje, Zagreb, Hrvatska, rujan 2013.
Sva prava pridrana. Nijedan dio ove knjige ne moe biti objavljen ili
pretisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih
prava.
Tisak: Profl, rujan 2013.
Ankica Begi
INDIJANAC KOMAN,
MOJ BRAT PO KRVI
Dnevnik lijeenja matinim stanicama
ispovijest iz sterilne jedinice
Predgovor i komentari lijenika: prof. dr. sc. Mirando Mrsi
Sadraj
Predgovor - prof. dr. sc. Mirando Mrsi ........................................ 9
Uvod ................................................................................................ 11
Uvod u transplantaciju ................................................................... 14
Dnevnik lijeenja matinim stanicama ......................................... 23
Transplantacija ............................................................................... 55
Kod kue ......................................................................................... 94
Zaklada Ane Rukavina u svjetskom registru ................................ 145
Lana ari: Klasa optimist ............................................................... 148
Prof. dr. sc. Mirando Mrsi: Banka krvi iz pupkovine .................. 151
Anino pismo elim ivot ................................................................. 160
Zahvala ............................................................................................ 164
Biografja autorice .......................................................................... 166
U znak zahvalnosti lijenicima, Zakladi Ana Rukavina i darivatelju
9
Predgovor - prof. dr.
Mirando Mrsi
Napisati predgovor za ovakvu knjigu izazov je, ali i ast, jer njome upuuje-
mo itatelja u svijet u kojemu nitko od nas ne bi htio biti. Svijet pun zebnje,
straha, ali i bezgranine nade. Svi mi, zdravi, mislimo da u tom svijetu postoji
samo tuga i patnja, ali, dragi itatelju, na kraju ove knjige vidjet ete da ima
i smijeha i radosti i nadasve nade. Autorica ove knjige nije samo pisac nego i
osoba puna humora, nade i vjere u bolje sutra i to je ono to Ankicu nosi kroz
ivot. Taj isti optimizam i nada nosili su i Anu Rukavina, koja se kao nevidlji-
va traka svjetlosti pojavljuje kroz cijeli tekst. No knjiga ili, bolje reeno, dnev-
nik jedne nade, nije samo spisateljski uradak nego je i svojevrstan edukacijski
tekst za sve one koji se nau u istoj ili slinoj situaciji.
Nitko od nas nije na to spreman i mnoga pitanja koja emo sebi postaviti
kada i ako se naemo u toj situaciji nai e odgovore u ovoj knjizi. Tijek lije-
enja isprian rjenikom i jezikom bolesnika, ali duboko vezan uz lijenike,
medicinske sestre i sve druge koji sudjeluju u lijeenju daju nam pogled u tu,
drugu dimenziju ivota. Kako kae narodna poslovica, zdrav ovjek ima puno
elja, a bolestan samo jednu - biti zdrav. I tu je sublimirana cijela esencija ove
knjige. Nada u ozdravljenje, ali nada koju ne donosi lijek, skalpel, zraenje,
nego ozdravljenje koje donosi nepoznati ovjek. Bez tog ovjeka ne bi bilo
ozdravljenja i to je jasna potvrda da svi mi nosimo lijek u sebi.
Nae su matine stanice lijek i to je druga vrijednost ove knjige. Jasno nam je
pokazana ljudska dimenzija darivanja. to to znai kada dobijete vijest da, eto,
iako u obitelji nemate nikoga tko vam moe darovati matine stanice, tamo
negdje daleko postoji osoba koja e vam pruiti ruku nade i ozdravljenja? Na
stranicama ove knjige posebno su dojmljivi dani iekivanja, kao i radost to
10
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
postoji netko tko je moe spasiti. Spisateljica nam omoguuje da svjedoimo
njenoj elji da upozna tu osobu, da mu se ljudski zahvali, jer svi ti dragi ljudi,
ene i mukarci koji su dio goleme milijunske obitelji dobrovoljnih darivatelja
matinih stanica, za svoje djelo imaju samo jednu nagradu, novi ivot nekomu.
I zato im veliko hvala.
I kao to se katkad, ili u pravilu, u ivotu dogaaji ne niu jedan za drugim, nego
esto teku paralelno, u knjizi svjedoimo spisateljiinu traganju za vlastitom bi-
olokom obitelji. U sjeanju mi je slian dogaaj iz nae prakse, kada smo lijeili
jednu mladu bolesnicu od tekog oteenja kotane sri. Uinili smo rutinske
pretrage i ustanovili da se bolesnica potpuno razlikuje od svoje majke, oca i
brata. To nas je, naravno, iznenadilo te smo u razgovoru s obitelji saznali da su
bolesnicu kao dojene usvojili i da ona ima bioloke roditelje i brau, ali to su
od nje godinama tajili. Kako je to bila jedina mogunost izljeenja, uspjeli smo
doi do biolokih roditelja i brae te se ustanovilo da jedan od njih moe dati
matine stanice. Transplantacija je uspjeno obavljena i bolesnica je izlijeena.
Da nije bilo transplantacije, vjerojatno se ta obitelj nikada ne bi spojila.
I u ovoj knjizi transplantacija je bila ta koja je spojila obitelji.
Ankica Begi je osoba koja u ivotu nikada nije rekla ne moe ili nee moi.
Tako u knjizi svjedoimo potrazi za anonimnim darivateljem i, unato svim
preprekama, etikim i administrativnim, Aninom uspjehu da stupi u kontakt
s darivateljem. Znajui Ankicu, siguran sam da e doi do susreta.
I za kraj ovog predgovora, dragi itatelju, dopustite mi da se i osobno osvrnem
na ovu knjigu u kojoj sam i ja u jednom dijelu bio dio ivota nae spisateljice.
Prije toga, mali ispravak teksta i poruka Ankici da dr. Mrsi nije ateist i da vjera
u dobro uvijek rezultira dobrim i da druga Ana uvijek bdije nad Zakladom. Rijet-
ke su osobe kao Ankica Begi, koje imaju toliko humora i optimizma u najteim
trenutcima, tako da uope ne pomislite da lijeenje moe zavriti neuspjehom.
I to je poruka koju nosi ova knjiga i koju elim podijeliti s vama, itateljima
ove knjige. Vjera u dobro i dobar zavretak ve je pola uspjeha u lijeenju.
prof. dr. sc. Mirando Mrsi, lijenik, hematolog
11
Uvod
Dragi itatelji!
Ja nisam pisac, ni pjesnik, pa mi oprostite na mojem nainu pisanja.
Kao to je rekla naa Ana Rukavina, i meni se jednostavno dogodio
ivot iz kojeg i vi moete neto nauiti.
Kada sam itala Anino pismo elim ivot, objavljeno u Gloriji 2006.
godine, nisam ni slutila da e mi biti potrebna transplantacija kotane
sri, da e Ana umrijeti i da e njezina mama osnovati zakladu koja
e ui u svjetski registar i da e se meni u svjetskom registru nai da-
rivatelj. itala sam pismo i plakala, vjerujui da e Ana ozdraviti i ne
slutei da i mene eka isto.
Kada sam saznala da idem na transplantaciju, sinula mi je ideja da bih
mogla voditi dnevnik i u njega zapisivati sve to mi se dogaa. Razmi-
ljala sam da bi bilo dobro kada bih nala izdavaa i kada bi ljudi mogli
to proitati i uvidjeti da ostaje samo vjera kada je ovjeku najtee i
stoji iznad ponora na kraju tunela. Vjera, nada i traak svjetlosti koji
na trenutke osvjetljava put.
Ta vjera i nada kod mene su stalno prisutne. Jako su vane ljubav i
podrka dragih ljudi. Ta ljubav vam daje snagu da idete naprijed.
Iako je bitno i ljubazno osoblje bolnice, morate imati podrku i ljubav
obitelji i prijatelja, tako da ste svjesni da niste sami i da se imate emu
nadati i za to boriti.
Ja sam imala sreu i podrku mua, djece, prijatelja, bolnikog oso-
blja, ekipe Misije zajedno, oeve rodbine i ljudi iz Zaklade, a posebno
Marije Rukavina. Okruena tolikom brigom i ljubavlju, borila sam se i
zbog sebe i zbog njih.
12
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Ovo je moje ivotno iskustvo u kojem se isprepliu dvije prie koje
teku paralelno. Jedna je o transplantaciji, a druga o traenju moje bio-
loke obitelji.
Ovu knjigu posveujem naoj Ani Rukavini i njezinoj mami Mariji Ru-
kavini, kojoj svi mi koji smo dobili transplantat iz registra dugujemo
ivot. Za nas je ona iva Majka Terezija.
Svima koji ste bili uz mene i koji ete ovo itati velika HVALA!
LIJENIK: Esencijalna trombocitemija je kronina maligna
bolest ije je obiljeje poveanje broja trombocita i poveanje
slezene. Trombociti su krvne ploice kojima je zadaa da u
sluaju ozljede tkiva stvaraju ugruke, ali dijelom sudjeluju
i u obrani naeg organizma od infekcija. U sluaju velikog
broja trombocita postoji rizik od spontanog stvaranja
ugruaka u krvi te nastanka tromboze tj. zaepljenja krvnih
ila. U nekim se sluajevima tromb moe otkinuti i izazvati
plunu emboliju ili modani ili srani infarkt. Esencijalna
trombocitemija u poetnoj se fazi lijei lijekovima koji
ne doputaju da se broj trombocita povea na vie od
400.000-500.000. U dananje je vrijeme naputena
terapija interferonom jer su razvijeni drugi lijekovi. Osim
tromboze, najopasnija komplikacija bolesti jest ruptura,
puknue slezene bez ikakvoga vanjskog uzroka, jer se u
ovih bolesnika slezena moe poveati toliko da ispunjava
2/3 trbuha. U tim sluajevima hitna je operacija jedina
opcija.
U posljednjih desetak godina unaprijeene su dijagnostika
i terapija esencijalne tromboicitemije. Otkriven je gen
JAK-2 koji ima veliku ulogu u prognozi i ishodu lijeenja.
U veini slulajeva bolest je dugotrajna i stabilna, dok
13
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
u rijetkim sluajevima bolest moe uznapredovati te
dovesti do potpunog nestanka kotane sri zbog oiljnog
pretvaranja (fibroze) kotane sri. Jedini je nain lijeenja
transplantacija matinih stanica.
U ovoj fazi bolesnici se prvi put susreu sa smrtnom
opasnou, stoga je ljudski da se pojavljuju strahovi,
fobije i nesanica. Ako bolesnik ne moe sam prebroditi to
stanje, preporuuje se da potrai pomo psihijatra koji e
uz psihoterapiju, i u nekim sluajevima lijekove, pripremiti
bolesnika za prihvaanje dijagnoze i nastavak lijeenja.
Vjera je osobna stvar svakog pojedinca i, prema iskustvu,
vjera u dobro i pozitivan nain razmiljanja znatno
pridonose uspjehu lijeenja.
14
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Uvod u transplantaciju
Razboljela sam se u sijenju 1995. godine. Nisam ni znala da sam preho-
dala rubeolu jer nisam imala temperaturu. Mislila sam da je igliasti osip
na licu alergija na hranu. I nisam primijetila da su mi iza uha oteena
dva limfna voria, veliine zrna graka. Radila sam u MUP-u u Ilici 336
i deurala u petak na Sveta tri kralja i vikend. Kada sam u nedjelju dola
doma i presvlaila se, mu je primijetio osip po cijelom tijelu i odveo me
na alatu. Dermatolog je rekao da je to sluaj za Kliniku za infektivne
bolesti dr. Frana Mihaljevia. Tu je prema nalazima krvi potvreno da
je posrijedi rubeola. Rekli su mi da leim i pijem aj, a za dva tjedna
ponovno doem izvaditi krv. Poslije toga trombociti su skoili na 452,
a normalne vrijednosti su od 140 do 440. Moja doktorica ope prakse
u Domu zdravlja MUP-a u arengradskoj dr. Seni Milii odmah me je
uputila u Vinogradsku, hematologu.
Bila je srijeda. Taj dan je radio dr. Vlatko Peja, danas profesor i pro-
elnik hematologije u KB-u Dubrava. Odmah me je primio i uputio na
daljnje hematoloke pretrage. Rekao mi je da na neto sumnja i da tre-
ba napraviti punkciju kosti.
Kako sam uvijek vesela, tako sam i taj dan dola nasmijana u ambu-
lantu i u ekaonici priala viceve. Gleda on mene i nalaze i kae da se
nalazi ne poklapaju s mojim izgledom i opim stanjem. Kako bi bio
siguran, treba napraviti jo i biopsiju kosti. Citoloki laboratorij u Vi-
nogradskoj se adaptirao te sam bila na biopsiji u Zajevoj. Ta, prva bi-
opsija nije me jako boljela. Leala sam dva sata, mu je doao po mene,
popila sam Ketanol i otila odraditi ostatak smjene.
Kada su doli nalazi, kae mi dr. Peja da je rije o kroninoj mali-
15
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
gnoj bolesti trombocita, koja se zove esencijalna trombocitemija (ET
Trombocytchemia esencialis). Rekao mi je da mogu doekati duboku
starost ako budem ivjela normalan ivot, bez puno stresova. U su-
protnom, moe doi do mutacije gena i promjene bolesti u tei oblik
jer je esencijalna trombocitemija manje maligna od drugih oblika.
Naravno, to je za mene bio ok. Imala sam 31 godinu, blizance od 8,5
godina i bili smo podstanari.
Uvukao se u mene nekakav strah. Izgubila sam apetit, samo sam pila
kavu i plakala. Kada sam s tim nalazima dola k dr. Seni Milii i kod
nje se rasplakala, rekla mi je da se s tim neu moi sama nositi i da mi
je potrebna struna pomo te mi je napisala uputnicu za psihijatra na
Rebru.
Primila me je dr. Gorana Tocilj i sve mi razbistrila. Rekla mi je da mi
se vidi strah u oima te da cijeli rat radi s braniteljima i stradalnicima
Domovinskog rata i da ni kod koga nije primijetila toliki strah. Bojala
sam se da u umrijeti, a djeca ostati siroad; mu e se oeniti, a oni
biti gladni i jadni. Jo mi je rekla da tu bolest moram prihvatiti, inae
u izludjeti i zavriti u umobolnici. Djeca e se sramiti lude mame, a
mu lude ene, i bit e siroad pokraj mene ive. Propisala mi je lijek
Amozyl za poboljanje raspoloenja, koji sam ubrzo prestala uzimati
jer mi nije bio potreban.
Dola sam doma, razgovarala s muem, dobro razmislila i krenula na-
prijed. Bio je petak, a u nedjelju je bila misa u Mariji Bistrici. Mu me
je odvezao i ja sam se ispovjedila i priestila. Zatim sam na brdu kod
kria molila Majku Boju da mi bude na pomoi da to sve izdrim.
Molila sam i plakala, a kad smo doli doma, zaspala sam. Drugi dan
kad su djeca dola iz kole, sjeli smo svi za stol i pokuala sam im sve
objasniti to bezbolnije.
Rekla sam im da sam bolesna, ali u jo dugo ivjeti i poet u ih uiti
kuhati i pospremati te e mi svi pomagati, a u sebi sam mislila kako je
dobro da se znaju brinuti o sebi. Ako se meni to, ne daj, Boe, dogodi,
16
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
neka znaju kuhati, barem nee biti gladni. Napravili smo generalku, a
zatim je poelo kuhanje. Prvo sam ih uila pei palainke. Stavila sam
novine na pod ispred pei i uila ih okretati u zraku. Palainku koja
padne na novine pojede naa kuja Sara, a onu koja ostane u tavi mi.
Malo-pomalo, deki su nauili puno toga, kuhati i pospremati. Kada se
vratim kui s transplantacije, nauit u ih glaati i prati rublje. Dobro
je sve znati, jer nikada se ne zna u kakvoj se situaciji ovjek moe nai.
to bismo oni i ja da moj mu sve ne zna? Tko bi prao i glaao rublje,
meni, a i njima? A ako zna njihov otac, zato i oni ne bi nauili? Kada
se oene, neka pomognu eni i bit e svi zadovoljniji i sretniji.
Dr. Peja mi je propisao lijek Litalir. Pila sam ga dvije godine, iako sam ga
teko podnosila. Poveana slezena, munine i umor. Nakon dvije godine
zamijenio ga je Myleranom. Od tog lijeka bila sam dezorijentirana. Do-
godilo bi se da nisam znala gdje sam kad bih izala iz autobusa ili tram-
vaja. To bi trajalo moda sekundudvije, ali je bilo strano, kao da ludim.
Rekla sam dr. Peji u KB-u Dubrava to se dogaa. Prekinuo je terapiju
Myleranomom i propisao mi injekcije interferona. U poetku sam po-
nedjeljkom, srijedom i petkom ila u dnevnu hematoloku ambulantu,
a zatim mi je injekcije davala moja prijateljica i susjeda Ana.
U kolovozu, prije nego to je otila na more, Ana me nauila da sama
sebi dajem injekcije, samo bi mi mu primio ruku. Interferon sam uzi-
mala 20 mjeseci i nije bilo popratnih pojava. Bolest je ula u remisiju,
bila je pod kontrolom i u fazi mirovanja, a ja sam se dobro osjeala i
nije mi trebala terapija.
Remisija je trajala osam godina, a zatim je razina trombocita poela
opadati. Profesor Peja poslao me je na krvnu pretragu, kojom je do-
kazano da je gen mutirao. Napravili su mi biopsiju, koja je bila strano
bolna umjesto jednom, lijenik je tri puta buio zdjelinu kost i
kost je bila suha. Pola sata kasnije dola je doktorica s citologije da na-
pravi punkciju. I ona je triput buila sternalnu kost pod prsima i isto
tako rekla da nema sri.
17
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Poslije toga deset dana nisam se mogla sagnuti ni ruke dii iznad gla-
ve. Ipak, sve sam dane radila. Vodila sam kuanstvo u jednoj obitelji.
Gospoa mi je rublje za glaanje stavila na dasku, a deki su mi sve
namirnice za kuhanje donijeli na radnu povrinu u kuhinju, da se ne
saginjem.
Doli su nalazi. Dijagnoza: mijelofbroza. Idem redovito na kontrole, a
trombociti polako padaju. Prof. Peja kae da nema lijeka, osim trans-
plantacije kotane sri. Da bi se mogao pokrenuti postupak, moraju se
iscrpiti sve mogunosti lijeenja, tj. trombociti su jo u okvirima neka-
kve normalne, minimalne granice. Godinu dana poslije, 2008. godine,
dr. Ozren Jaki mi ponovno radi biopsiju zdjelinih kostiju i nalaz
pokazuje da bolest napreduje.
Molim da mi punkciju kotane sri napravi dr. Tatjana tos jer je jako
spretna i brza. Ona nasloni uho na sternum, kuckajui prstima po ko-
sti. Osjeti gdje ima kotane sri, ubode i otprve izvue sri za punu
epruveticu. Dok ona to radi, ja priam viceve. Tako se oslobaam stra-
ha i manje me boli te zaas sve bude gotovo. Ve mi je vadila nekoliko
puta. Zahvaljujem joj i kaem da kao to joj je prezime tos, tako radi i
punkcije. Uvijek se nasmijemo do suza.
Mu me doveze doma, a mene jako boli. Leim u boravku, a moja
mama u sobi. Kae moj mu njoj: Vidi kako ti ker jako boli, a ti je ne
pita ni kako je.
A ona njemu kae: Svakomu je njegova bolest najtea. I vrati se u
sobu. Kaem muu da se s njenim mozgom neto dogaa jer znam
koliko me voli, cijeli svoj ivot posvetila je meni. Mislila sam da ima
Alzheimerovu bolest, ali poslije je, naalost, otkriveno da ima tumor
mozga (glioblastom). Cijeli ivot tajila mi je podatke o ocu, ali uvijek je
govorila da imam sestru Mariju, tj. oevu ker iz prvog braka.
Kada mi je prof. Peja rekao da e biti potrebna transplantacija kotane
sri, pitao me je imam li brae i sestara koji bi doli dati uzorak krvi za
18
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
tipizaciju. Rekla sam da mi je mama rekla za Mariju, a on mi kae kako
se samo u djece istih roditelja moe dogoditi da antigeni odgovaraju.
Ipak, rekla sam mami da sa mnom pokua potraiti Mariju i da mi da
vie podataka jer bi ona, sigurno, pristala na tipizaciju i, ako bi bila po-
dudarna, dala bi mi svoje krvotvorne matine stanice da mi spasi ivot.
Sve do tada krila sam svoju bolest od mame jer je preivjela rat u Bo-
sni. Godine 1995. je izbjegla, a 2002. imala teak infarkt. Ali jedan dan
sam bila toliko ljuta i jadna i traila sam od mame da mi ispria istinu
o ocu i Mariji, jer ona je cijeli ivot govorila da je otac umro. Gledala je
u mene, a ja sam neutjeno plakala. Pomilovala me po kosi i rekla da je
pogrijeila to je utjela. Priznala je da je otac moda iv. Plakale smo
obje. Rekla je da e mi sve ispriati i pomoi da ih naem.
Mama je sve do svoje smrti bila kod mene, a moj se mu brinuo o nama
objema dok smo bolovale.
Meni su trombociti padali i gubila sam na teini. Prof. Peja propisao
mi je interferonske injekcije tri puta tjedno. Kada sam 2007. i 2008.
primala interferon za snizivanje trombocita, nije bilo nuspojava. Po-
etkom 2009., kada sam ga ponovno uzimala, imala sam sve mogue
nuspojave, osim suicida. Temperatura 39 i 40 C, unato Panadonu za
snizivanje temperature 23 puta na dan. Zimica, tresavica, munina,
povraanje i bolovi u nogama, koje su bile pune modrica. Noge su me
boljele toliko da sam se jedva kretala.
Kad sam ila po uputnicu za kontrolu k prof. Peji, moja doktorica Mi-
lii rekla mi je, kad doem u bolnicu, da se ne dam doma jer je pitanje
dana kada e neto u meni puknuti i prokrvariti. U utorak sam bila kod
prof. Peje, a u petak mi je pukla slezena. Izgubila sam 16 kg i imala si-
vo-utu boju koe. Bila sam ivi mrtvac i mrava kao kostur, ali i dalje
sam vjerovala, molila se i smijala se.
Ujutro se dignem u 6 i ponem kuhati, a u 9 si dam injekciju inter-
ferona i vie ne mogu stajati na nogama. Moram ili sjesti ili lei. Po
19
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
nogama sam imala pedesetak modrica. Svaka 23 tjedna u Hitnoj sam
na Rebru primala trombocite.
Toga su nas dana posjetili susjedi oko 15 sati. Podigla sam malu su-
sjedu Anteu, koju sam uvala dok joj je mama uila za ispite na faksu.
Nisam znala da ne smijem podizati teko. Osjetila sam jaku bol s lijeve
strane gdje je slezena, a kada sam je sputala, jo jau. Tada mi je sle-
zena pukla.
Mu me vozi na Hitnu u KBC Rebro, obavljaju krvne pretrage. alju me
na RTG abdomena, daju mi trombocite, krv i infuziju, tablete protiv
bolova. U isto sam vrijeme imala menstruaciju, a cijele te godine men-
struacije su trajale due jer je bilo malo trombocita koji bi zaustavili
krvarenje. Ujutro me ele poslati ginekologu u Petrovu. Kaem im da
me ne boli u donjem dijelu trbuha, nego na lijevoj strani, visoko iznad
zdjeline kosti. Cijelu no provedem na Hitnoj i ujutro me puste doma,
ali hodam sva zgrena i boli me. Kod kue povraam, a temperatura mi
je 38,7 C.
Zovem Hitnu, odakle nas upute na Rebro, a mene ve boli toliko da
jauem. Molim ih da me poalju na ultrazvuk ili CT abdomena jer me
boli tono gdje je slezena, koja mi je prije godinu dana bila dvostruko
poveana. Obave CT i ultrazvuk i udno se pogledavaju. Na interni-
stikom odjelu sve do ponedjeljka do 18 sati primam krv, trombocite,
infuziju, antibiotike i injekcije protiv bolova, a hranu ne dobivam.
U 18.15 dolazi prim. dr. eljko Jelini i kae da je moje stanje kriti-
no. Prvi put nakon 25 godina operacija slezene i raka debelog crijeva.
Boji se operirati. Kae da je slezena triput poveana, pukla je i krv se
slijeva u trbunu upljinu. Operacija e biti teka i vjerojatnost je 90
posto da u umrijeti. Kaem ja njemu da potpisujem pristanak na ope-
raciju jer je i smrt bolje rjeenje od ovih bolova. Kaem mu kako vje-
rujem da e njegove spretne ruke i Majka Boja napraviti udo. Nisam
se bojala nimalo, jer sam duboko u sebi osjeala mir i da e sve dobro
zavriti. U tom trenutku samo sam razmiljala o svojoj majci, jer nema
nikog osim mene.
20
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Zovem mua i kaem mu da je doktor rekao da mi je pukla slezena
i da u moda umrijeti, a, ako umrem, on neka se oeni, da ne bude
dekima na teretu, da se s njima dobro slae. Zamolim ga da mojoj
mami, koja lei na onkologiji zbog glioblastoma, skuha i odvede je do
kupaonice, a kada padne na postelju, da je smjesti u Marof, gdje moe
dobiti svu potrebnu njegu, a gdje je osoblje educirano.
Voze me u operacijsku dvoranu. Kaem im kako sam uvijek govorila da
u umrijeti s osmijehom na usnama i sa alicom kave. Kavu ne smijem
piti zbog operacije, ali mogu priati viceve. Priam vic, a oni od smijeha
zaustave krevet na kojem me voze i smiju se. Dovezu me u operacijsku
dvoranu, a ja se prekriim, izmolim Oena, Zdravomariju, Slava Ocu
i utonem u san.
Operacija je trajala cijelu no. Bila je vrlo teka. Oko 8 sati mu je do-
ao na intenzivnu i pitao za mene. Sestra mu je rekla da je operacija
dobro prola, da sam dola k svijesti, ali treba vidjeti hoe li pasti tem-
peratura nastala zbog poetka sepse.
Oko 14.30 sanjam da se nalazim u maloj prostoriji metar na metar,
sama, uplaena, oko mene mrak, nita se ne vidi, a ja se strano bojim
i vrtim se u krug. Odjednom ugledam ispred sebe zraku sunca koja
dolazi s neba i sva se prostorija oko mene ispuni svjetlom, samo sam
ja jo u tami. Ta zraka sunca pretvori se u bijeli cvijet s pet latica, a
cvijet u velika bijela vrata. Vrata se zaoble u zlatnu krunu i kroz tu
krunu prolazi Majka Boja sva u bijelom i lebdi iznad mene, okrenuta
prema meni s ispruenom rukom. Skaem uvis da je primim za ruku.
Nedostajao je pedalj da je dotaknem, kad me netko zazove: Ana, Ana,
probudi se! Otvorim oi, a to moja prijateljica Jasna. Dola me posje-
titi. Probudim se, pogledam oko sebe i kaem: Hvala ti, Boe i Majko
Boja, to ste me ostavili na ivotu. Vjerujem da mi je Majka Boja po-
kazivala put da izaem iz tame, tj. da se ne predajem. To je bila granica
izmeu ivota i smrti.
Oko 18 sati dolazi vizita. Pruam dr. Jeliniu ruku i kaem mu: Spa-
sili ste mi ivot, zahvalna sam vam do groba. A on meni: Zahvali
21
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Onomu gore u kojeg i ja vjerujem, jer tvoje stanje je bilo toliko kritino
da takav sluaj nikad nisam imao.
Nakon 24 sata izala sam s intenzivne na odjel, a osmi dan kui. Crije-
va nisu stradala, a sepsa je nestala. Hvala Bogu, sve je dobro zavrilo.
Kada sam ila na vaenje konaca nakon operacije slezene, zamolila
sam dr. Sandru Bai-Kinda da mi kae iskreno miljenje. Pogledala
mi je nalaze i izvadila krv. Trombociti su bili 165. Nalaz slezene je po-
kazao da je ona jela to je sr proizvela. Dr. Kinda je potvrdila da je
slezena pukla kad sam podizala malu susjedu, a mjesec dana prije toga
nastao je hematom koji se poeo raspadati.
Rekla mi je da za fbrozu nema lijeka, osim transplantacije. Budui da
nemam slezene, a njena je uloga da proiava i proizvodi krv kada sr
ne moe, jedini je nain lijeenja transplantacija kotane sri. Rizik je
50 prema 50. Ako se nae donor i preivim, bit u zdrava ena, a, ako se
bojim ii na transplantaciju, ostaje mi 47 godina ivota, ali nakon etiri
godine bit u ovisna o stalnoj transfuziji. Odmah sam rekla da u riski-
rati. Volim ivot i ne mogu kriati dane na kalendaru raunajui koliko
mi je jo ostalo. Dr. Kinda tada mi je obeala da e prezentirati moj sluaj
transplantacijskom konziliju i upoznati me s prof. Borisom Labarom.
Mama je umrla 8. listopada 2009. Potkraj listopada dolazim k prof.
Labaru na dogovor radi transplantacije.
HZZO je odobrio transplantaciju. Prvi je darivatelj pronaen u ameri-
kom registru, ali dva mjeseca Amerikanci s njim nisu mogli stupiti u
kontakt zbog promjene adrese. Kada su ga pronali, bila sam presret-
na. Pristao je dati krv na dotipizaciju, ali iz opravdanih razloga tek za
tri mjeseca. Dotipizacija je bila zavrena 15. lipnja 2010. Kae meni
dr. Labar da je identian 10/10 te da ekam poziv na transplantaciju.
Toga dana nitko nije bio sretniji od mene. Poslan je zahtjev za zaka-
zivanje datuma uzimanja transplantata. No iz Registra javljaju da je
22
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
zbog bolesti moj donor trajno izbrisan. Bila sam toliko jadna i oajna
da sam poeljela umrijeti ili poludjeti, da nemam osjeaja i da moje
muke prestanu.
Sljedeeg dana, kad sam se probudila, pomislila sam kako je svako zlo
za neko dobro i da Bog zna to e sa mnom. Ne daj, Boe, da sam imala
transplantaciju a da sam s transplantatom dobila neku drugu neizlje-
ivu bolest. U amerikom registru bio je jo jedan darivatelj ija je krv
poslana u KBC Rebro na dotipizaciju i bio je podudaran 10/10. Za tri
tjedna obavljena je dotipizacija i ugovoren datum davanja transplan-
tata. Bog je jedna vrata zatvorio, a druga otvorio, samo treba iskreno
vjerovati.
23
Dnevnik lijeenja
matinim stanicama
15. rujna 2010., srijeda
Mu je u Bosni ve 10 dana kod svoje mame jer je bolesna, a ja sam
radila i 8. rujna 2010. operirala polip na maternici koji je dobroudan,
ali moe puknuti u sterilnim jedinicama i izazvati krvarenje, a to je
opasno i nepotrebno. Dogovorili smo se da doem autobusom, a vratit
u se s njim.
Dolazim u Prijedor u 20.30. Mu me eka i vozi me u selo. Pitam ga
kako je svekrva, a on kae kako kad, kada primi krv, dobro, a kada krv
propadne, loe. U 21.15 dolazimo u selo. Svekrva se probudila kad smo
stigli. Istuiram je i promijenim joj pelenu. Ona malo veera jer nema
teka. Mu ide spavati, a nas dvije razgovaramo dugo, ne slutei da je to
na posljednji razgovor.
Ispriala mi je kakvu je nepravdu doivjela s obiteljskim nasljedstvom
i tada sam shvatila zato se zatvorila u sebe i skrivala osjeaje. Stvorila
je nekakav oklop oko sebe da je ne bi tko povrijedio. Bilo je teko pri-
bliiti joj se i saznati to misli i osjea. Zato se nismo uvijek najbolje
slagale. ao mi je nje kao ovjeka, jer, da sam znala za nepravdu, druk-
ije bih se ponaala prema njoj. Ja sam iskrena i izravna osoba, a njoj
bi zasmetalo sve to bih joj rekla u lice. Zato smo se svekar i ja slagali
kao otac i ki, a moe biti da mi je nedostajao otac pa sam ga pronala
u njemu. Sa svekrvom razgovaram do 2 poslije ponoi, a zatim idemo
spavati.
24
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
16. rujna 2010., etvrtak
Probudila sam se u 6, obavila higijenu i skuhala kavu. Svekrva se pro-
budila, a dola je i Jadranka, susjeda koja pazi na nju kad je sama.
Ostat e s njom, a mu i ja idemo na groblje. Oekujem uskoro poziv
u bolnicu na transplantaciju i ne znam kada u ponovno smjeti puto-
vati. Prvo idemo na groblje Jabuice, gdje su ukopani moji baka i djed.
Svaki put kada sam kod njihova groba, vrati mi se slika od 20. sijenja
1971., dana kada je moj djed umro. Ila sam 1. razred, ali se sjeam da
je gledao u mene. Suze su mu tekle niz lice. Rekao je: Kad moja Ana
doe didu na grob, a po didu izraslo trnje i trava, ona e poupati trnje
i travu, a posaditi cvijee. Nema trnja ni trave jer smo mama i ja pla-
tile klesaru da napravi spomenik. Stavim cvijee i zapalim lampione,
pomolim se Bogu za njihove due, a cijelo vrijeme imam osjeaj da to
dida vidi s neba i da je sretan.
Poslije obilaska groblja Jabuice odlazim u svoje rodno selo. Iako su se
ljudi odselili nakon Oluje u Hrvatskoj, a sve je devastirano i zemlja za-
rasla u umu jer je nitko ne obrauje, kao i zec volim doi onamo gdje
sam se rodila. Tu mi se vrate slike iz djetinjstva i mladosti, kada sam
bila zdrava i sretna, a moji najmiliji ivi.
Vidim u selu dim iz 34 kue, iji su stanovnici ostali. Sjeam se kako
je ivo i veselo bilo prije toga nesretnog rata. Iako se mnogo radilo,
ljudi su se druili i pomagali jedni drugima. Nisam osjeala zavist, jal i
ljubomoru kao danas. Bilo je ljudski i lijepo.
Vraamo se na drugo groblje, tzv. Luansko, gdje su pokopani moj sve-
kar i mueva rodbina. Takoer svima stavim na grob cvijee, zapalim
lampione i pomolim se. Uvijek mi je teko kada stojim pokraj svekrova
groba jer je bio jako pravedan i poten i ao mi je to nije meu nama. Sa-
znala sam to znai oinska ljubav tek kad sam se udala. Moda je meni
zato toliko ao. Poslije groblja vraamo se k svekrvi. Kuham ruak i svi
zajedno ruamo i pijemo kavu. Vrijeme je da krenemo jer se u Prijedoru
jo trebam pozdraviti s roakinjom Ankicom i njezinom obitelji.
25
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Sjednem kod svekrve na krevet i kaem joj kako idem na transplan-
taciju kotane sri i kako vjerujem da u preivjeti. Ako, ne daj, Boe,
umrem, ona mi u takvom stanju nee moi doi na sprovod, a, ako ona
umre dok sam ja u bolnici ili prvih est mjeseci nakon moga izlaska iz
bolnice, ja neu moi doi njoj. Kaem da sam joj sve oprostila, a, ako
ona meni neto zamjeri, neka mi sad oprosti. Poljubila sam je i pozdra-
vile smo se. Svekrva i Jadranka su plakale, a i u mua sam vidjela suze.
Ja koja sam jako osjeajna i esto plaem, taj trenutak nisam mogla ni
suzu pustiti, ali mi je teret pao sa srca. Vozimo se prema Prijedoru. Iz
automobila primjeujem kako priroda oko mene nikada nije bila tako
lijepa niti je Sunce tako sjalo. Zbog brzog naina ivota nisam to ni
primjeivala i bilo mi je nevano.
Dolazimo k mojoj Ankici, sjednemo u dvorite i razgovaramo pijui
kavu. Iznad stola se prostire velika brajda zrelog groa (izabela), a mi-
ris se iri cijelim dvoritem. Molim je vreicu da ga naberem i ponesem
u Zagreb. Pozdravljamo se i odlazimo, a moja Ankica stala kod ograde
i plae, ne moe suze zaustaviti. Zezam se s njom i kaem joj da e
sve suze isplakati sad pa, ne daj, Boe, ako umrem, nee moi plakati.
Kaem joj da to nije leukemija, sve e biti dobro te u joj slati poruke iz
bolnice i obavjetavati je o svemu. Preko Kostajnice i Petrinje stiemo
u Zagreb i idem po kruh u duan u blizini zgrade. Ususret mi ide gos-
podin Zuber. Zaustavim ga i zamolim da me saslua pet minuta. On se
uri na poslovni sastanak i daje mi broj mobitela. Na brzinu mu kaem
za transplantaciju i da elim pronai bioloku obitelj.
17. rujna 2010., petak
Danas radim kod Marion i molim je da nazovem Zakladu Ana Rukavina
i upravu groblja, a ona kae da zovem Zakladu i sve to mi treba, osim
groblja, jer vjeruje da e sve biti u redu. Nazvala sam Zakladu i rekla da
uskoro oekujem poziv iz bolnice za transplantaciju, da imam elju osob-
no upoznati gospou Mariju te iz zahvalnosti s njom otii Ani na grob
26
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
zapaliti lampion i poloiti cvijee. Ljubazna gospoa Snjeana kae mi
da ostavim broj mobitela i gospoa Marija e mi se javiti. Zahvaljujem.
Zovem uprave groblja u Odri, Markovu polju, Miroevcu i Mirogoju.
Raspitujem se o cijeni i nainu plaanja. Cijene su od 4 do 7 tisua
vie nego kad se umre. Kaem Marion kako vjerujem da u preivjeti
transplantaciju, a, ako umrem, mu e mi kupiti grob na Miroevcu i
utedjeti 7 000 kn, a za to moe pokriti trokove sprovoda. Izabrala
sam Miroevac jer su u Dubravi moja Ana, Jasna i Anela i bive su-
sjede pa e me netko posjetiti kada ide svojima na groblje. Gleda ona u
mene, a pune joj oi suza. Kae mi da nisam normalna. Nasmijemo se,
a ja kaem da je to sve ivot, danas jesmo, a sutra nismo.
U 13.15 sati zvoni moj mobitel i vidim broj iz bolnice Rebro. Javim se, a
to dr. Mirta Mikuli iz sterilnih javlja mi da je sve dogovoreno za moju
transplantaciju i da s uputnicom za bolniko lijeenje doem u ponedje-
ljak na odjel u sterilne jedinice. Sva sretna kaem: Super! Super! Hvala
Bogu! Pita doktorica jesam li dobro, bojim li se i jesam li svjesna koliki
je rizik. Kaem da sam dobro i da se ne bojim nimalo. Objanjavam joj da
su svi strahovi bili za vrijeme pretraivanja Svjetskog registra krvotvor-
nih matinih stanica i oekivanja hoe li se darivatelj nai, biti poduda-
ran i pristati. Sad, kada je sve dogovoreno, jako sam sretna.
Kaem jo doktorici da sam ja to psihiki transplantirala u svojoj glavi
te je prola godina zaljeenja i pet izljeenja. To je rutinski postupak
koji samo treba obaviti i to e meni proraditi prvi tjedan, prije nego
ikomu dosad i bit u medicinski fenomen. Nasmijemo se i dr. Mikuli
kae da joj je drago uti to tako pozitivno razmiljam.
18. rujna 2010., subota
Probudila sam se rano i molim krunicu Majci Bojoj. Trebali smo na
groblje u Vojni, gdje su pokopane moja mama i teta, ali jako pada kia
i pue vjetar. Kae mi mu da odustanemo kako se ne bih prehladila i
27
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
zbog toga odgodila transplantaciju, a on e otii sam kada mene smje-
sti u bolnicu. ao mi je, ali mu je u pravu.
U Konzumu kupujem sve to mi je potrebno za kolae, ruak i pie jer
sutra imam pozdravni ruak, za svoje prijateljice i susjede. Kod kue
peem kolae. Za sve sam odredila dvostruku mjeru: kifice s orasima i
kokosom, bajaderu, londonerice i fgaro napolitanke. Skuhala sam po-
vre za francusku, ohladila ga i narezala na kockice. Odojka i carsko
meso marinirala, a piletinu panirala i stavila u hladnjak. Naveer sam
pekla meso, a bilo je ve 2 poslije ponoi kada sam razvlaila tijesto
za bunice, koje sam spremila takoer u hladnjak. Pomolila sam se i
zaspala, ne osjeajui umor, valjda od uzbuenja.
19. rujna 2010., nedjelja pozdravni ruak
Iako sam malo spavala, probudila sam se u 6 sati, pomolila se, sku-
hala espreso i prionula na posao. Stavila sam meso kuhati za juhu i
zamijesila kruh, napravila majonezu za francusku, narezala sir, unku
i jaja te sve izmijeala s kuhanim povrem. Francuska salata odgovara
uz hladno peenje. Tijesto za kruh se diglo i stavljam ga pei. Poslije
kruha peem jednu bunicu, a drugu u kada gosti budu dolazili. Tako
isto poham piletinu, da bude topla i ukusna. Kaicu za juhu posebno
sam skuhala, isplahnula i ostavila. Kako tko dolazi, zakipim juhu, u
nju stavim kaicu i na stol. Pripremila sam tanjure, pribor za jelo, stol-
njake i salvete i oekujem prve goste. Svaku svoju prijateljicu s muem
naruila sam posebno, da svakoj posvetim malo vremena, zahvalim joj
i da moemo razgovarati u miru.
U 11 sati prva dolazi Ana sa svojim sinom Ivanom. Ruamo i zezamo
se. Kaem Ani ako ja, ne daj, Boe, umrem, da se ona i moj mu ponu
druiti. Ne moraju stupiti u brak, ali mogu si uljepati i olakati ivot.
Smijemo se. Spremam im kolae za doma, pozdravimo se i poele mi
sreu.
28
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Jasna i mu dolaze u 14. Ruamo, popijemo kavu, jedemo kolae i pri-
amo. Inae sam uvijek vesela, a danas posebno. Sretna sam to sam
dobila novu ansu za ivot i to su dragi ljudi oko mene i uz mene. Pri-
am viceve i valjam gluposti, smijemo se do suza. Jasna mi je donijela
roza svilu za haljinu i kae mi da je dam saiti kad ozdravim.
Oko 17 dolazi Ana s muem. Sve su moje prijateljice dobre, ali s Anom
imam poseban odnos. Ana je roena u Zagorju, a ja u Bosni. Meutim,
mi, kad se pogledamo, razumijemo se, a kad razgovaramo, znamo to
trebamo uiniti. Nikada joj neu zaboraviti to je sve napravila za moju
mamu i mene. Ana je zdravstveni djelatnik i zvala sam je u svako doba
dana i pitala za savjet, jer i njezin je pokojni tata imao tumor mozga
(glioblastom) i znala je sve o tome.
Svoj ruak nazvala sam pozdravnim rukom zato to se sa svima po-
zdravljam prije odlaska u bolnicu i zahvaljujem im to su mi podrka,
a vratit u se iva i zdrava s novom kotanom sri, koja e raditi kao
singerica.
Poslije Ane dolaze susjeda aklina i njezina sestra Slaana, a oko 21
susjeda Magdalena s curicama Anteom i Nikom. I njih poastim i na-
zdravimo i svi mi poele sreu. Moje Marion, Ankica i Zvjezdana nisu
mogle doi, zbog obveza, ali smo se prije pozdravile. Spremim hranu u
hladnjak, pomolim se dragom Bogu i idem spavati.
20. rujna 2010., ponedjeljak
Probudila sam se u 6, skuhala kavu, popila je s muem i polako poi-
njem pakirati stvari za bolnicu. Sve sam oprala, izglaala i samo treba
sloiti u torbe. Nosim za cijeli tjedan, bolje da imam vika.
Poslije doruka idemo k javnm biljeniku da muu dam punomo na
tekui raun u banci, na kartici te na svoje poiljke kod HPB-a i puno-
mo za odvjetnika. Bez obzira na to to e se dogoditi, elim da je iza
mene sve isto i bez repova i da nitko ne plaa moj dug i moje obveze.
29
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Prelazei preko Savskog mosta, prvi put zastanem i promatram rijeku
Savu. U brzini, nikada prije nisam primijetila njezinu lijepu zeleno-
plavu boju, ni tu krasnu zelenu travu. Rana je jesen, lie polako uti,
ptiice pjevaju, a ja mislim u sebi: Boe, hou li ponovno prijei pre-
ko tog mosta? Nismo svjesni kakvom nas ljepotom priroda okruuje.
Obeala sam sebi, kada se vratim iz bolnice i prvi put budem prelazila
preko Savskog mosta, zastat u nekoliko minuta na njemu i dobro po-
gledati sve uokolo. I to u initi svaki put.
Vraamo se doma. Hranu koja je ostala od juer pospremam u hlad-
njak i u zamrziva. Ne moraju kuhati nekoliko dana. Mu i ja ruamo
i popijemo jo jedan espreso. Istuiram se, spremim knjige za itanje,
DVD-e, molitvenik i krunicu te kreem u bolnicu.
Stigli smo oko 14 sati i prvo se javim prof. Labaru. On mi kae da se
javim sestrama u sterilne jedinice. Upiem se i mu mi nosi stvari do
sterilnih jedinica.
Doekaju me dvije ljubazne i nasmijane sestre, Andrea i Denana. Po-
mognu mi sa stvarima, uvedu me u moju sterilnu jedincu i kau mi da
se raskomotim. Taj njihov osmijeh ulijeva mi povjerenje.
Spremam stvari u ormar, presvlaim se, a zatim razgledam svoju ste-
rilnu jedinicu, jer to e biti moj dom iduih est tjedana. To su pre-
ureene sterilne jedinice, veliine otprilike 4 x 3,5 m s kupaonicom
otprilike 2 x 1,20 m. U njoj su zahodska koljka i pokraj nje tu bez
kade, s odvodom u podu, vjealica za isto i prljavo rublje te zrcalo s
umivaonikom.
Na ulazu u sterilnu jedinicu s lijeve su strane tri vjealice za zatitnu
odjeu za doktora, sestru i spremaicu. Krevet je na kotaie, a visina
i uzglavlje reguliraju se daljinskim. Ispred kreveta po cijeloj je duini
staklo od poda do stropa. Tu sestre oblae zatitnu odjeu i tu stoji
stoli s tlakomjerom, rukavicama, gazama, sredstvima za dezinfek-
ciju i ostalim stvarima za svaku sterilnu jedinicu posebno. U sobi je
jednokrilni ormar, televizor na zidu, ormari na kotaie sa stalkom
30
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
na izvlaenje za pladanj s hranom te stol i stolica, stalak za infuziju i
iznad glave zvonce sa svjetlom za itanje. Dva su prozora s dvostrukim
izostaklima koja se ne mogu otvoriti da ne bi ulazio neproien zrak.
Grijanje je na klimu i proista zraka.
Zvoni mobitel i zove me ga Marija Rukavina. Zahvaljuje mi to se mo-
lim i kae mi da emo zajedno otii na grob njezine Ane kada ozdravim.
Ohrabruje me i kae mi da e kod mene sve dobro zavriti. Zahvaljujem
joj. U 18.30 sestra donosi veeru: pohana piletina, rizi-bizi i cikla. Molim
krunicu sv. Anti. Gledam Najbolje godine, Lud, zbunjen, normalan.
Spava mi se.
21. rujna 2010., utorak
Sedam je sati. Probudila sam se, istuirala i molim krunicu Majci Bo-
joj za zdravlje i dvije desetice za pokojne. U 8 u sobu dolazi glavna
sestra Nurka. Upoznajemo se. Donijela je obrazac koji trebam potpisa-
ti, tj. suglasnost kojom prihvaam preporueni dijagnostiki, odnosno
terapijski postupak. Da prihvaam slobodnom voljom i izjavu primao-
ca kotane sri. Sjednem na krevet i itam.
Pie da se presaivanjem kotane sri u ovoj fazi bolesti omoguuje
preivljavanje, pa i defnitivno izljeenje, zatim pie postupak lijeenja
kemoterapija. Kemoterapijom se smanjuje prirodna obrana moga
tijela prema stanicama davaoca. Smanjuje se sposobnost obrane od ra-
zliitih infekcija, zato se u prvoj fazi lijeenja, dok se presaene stanice
ne prihvate, boravi u sterilnoj jedinici gdje su zrak, posteljina, hrana i
ostali predmeti sterilni.
Objanjeno mi je kako se kotana sr presauje. Darivatelj se uspava kao
za operaciju i kroz vrstu iglu se iz velikih kostiju zdjelice uzima dio ko-
tane sri s hranjivom tekuinom i sakuplja u plastinu vreicu za tran-
sfuziju krvi. Unesene bi stanice putem krvi dole do moje kotane sri, tu
se naselile i otprilike za tri tjedna poele obnavljati moju krv.
31
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Vi koji ste se upisali kao donori, nemojte se bojati, jer ovo su stari for-
mulari kada je jedina opcija darivanja bila pod narkozom. Danas se to
radi postupkom plazmafereze i bezbolno je i nije tetno za zdravlje do-
nora. Jedina bol je ubod igle, kao pri obinom vaenju krvi. Razlika je
samo to taj postupak traje 4 do 5 sati, a vi u to vrijeme moete gledati
flm ili itati knjigu ili surfati internetom.
U tom razdoblju, a po potrebi i kasnije, morala bih povremeno prima-
ti transfuziju krvnih stanica, kako bi se sprijeili krvarenje, infekcije
i slabokrvnost. Zbog kemoterapije mogu imati kone tegobe. Poseb-
no mi je predoena mogunost da bi presaene stanice mogle otetiti
moju kou, crijeva ili jetra, jer ipak se razlikuju od mojih. U tom bih
sluaju dobivala lijekove koji bi sprijeili ili ublaili oteenja. U spol-
nom ivotu smanjila bi se plodnost. U kasnijoj su fazi mogue virusne
infekcije, pa i ozbiljna upala plua. Da bi se utvrdio uspjeh presaiva-
nja kotane sri, potrebne su brojne laboratorijske pretrage, uestali
pregledi krvi iz prsta, da se utvrdi raste li broj crvenih i bijelih krvnih
stanica i krvnih ploica, te pregledi kotane sri svaka dva tjedna, da
se vidi umnoavaju li se mlade stanice u sri.
Dokaz da se presaena sr prihvatila i da obnavlja moju krv jest pojava
stanica s obiljejima davaoca (krvna grupa, spolna obiljeja i dr.). Te
pretrage obavljaju se jednom tjedno. Ako bi se pojavili znakovi da bi
presaene stanice mogle otetiti moje tkivo, bezbolno bi se za mikro-
skopski pregled uzeo komadi koe, sluznice zavrnog crijeva ili jetara
(biopsija).
Ako se ispostavi da se pojavila neeljena kasna komplikacija, upa-
la plua sa zadebljanjem plunog tkiva, treba uzeti komadi plua za
mikroskopsku pretragu, pod anestezijom. Funkcija mojeg imunosnog
sustava pratila bi se redovitim odreivanjem broja bijelih stanica, a
povremeno bi se u inkubatoru odreivala njihova sposobnost da rea-
giraju na strane tvari. Shvatila sam da su navedene pretrage iskljuivo
za moju dobrobit. Za moju bolest mijelofbrozu kotane sri nema dru-
goga lijeka osim transplantacije.
32
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Potpisujem da sam razmislila, odluila se lijeiti transplantacijom, da
u lijeenju sudjelujem dobrovoljno i da sam odluku donijela sama, po-
sve slobodno. Nema tu mnogo razmiljanja kada znam da sam nasmrt
bolesna i nita mi drugo ne preostaje osim rizika, tj. transplantacije.
to vie razmiljam, to mi je tee. Uzdam se u Boga, lijenike i svoj
vjeni optimizam.
Prije doruka dolazi ponovno glavna sestra vaditi mi krv, a zatim
idem sama u bijelu zgradu na EKG srca. Vraam se s nalazom i u
hodniku glavne zgrade kupujem na automatu vodu Janu od 0,5 l i
kratki espreso.
U sobi me eka doruak, sve sterilno: kruh, maslac, pekmez i alica
toplog mlijeka. Opet dolazi glavna sestra i trai otpusna pisma od ope-
racije slezene. Trai potvrde pretraga koje sam trebala obaviti vezano
uz transplantaciju, i to od zubara, ginekologa, specijalista za uho, grlo
i nos, nalaze ultrazvuka i hormona titnjae te potvrde da sam cijeplje-
na poslije operacije slezene (protiv pneumokoka i hemoflije).
Kae mi da bih trebala posjetiti zubara s novom RTG slikom i gine-
kologa jer sam operirala polip i naruena sam na kontrolu. Svi nalazi
moraju biti uredni, jer i najmanja upala moe izazvati infekciju.
Oko 11.30 u viziti mi dr. Mirta Mikuli kae da e doi poslije ru-
ka da je pitam sve to me zanima. Kae mi da je to teak postupak i
pun rizika, a mogunost preivljavanja je otprilike 50 prema 50. Da bi
trans plantacija bila uspjena, potreban je velik broj lijenika razliitih
struka, pa tako i psihijatar, koji moe puno pomoi svojim razgovo-
rom i savjetima. Zahvalila sam joj i rekla da je meni najbolja terapi-
ja razgovor s mojom Anom, koja radi u jednoj zagrebakoj bolnici na
odjelu psihijatrije. Kaem doktorici da, u sluaju da moja transplanta-
cija ne uspije i da ja, ne daj, Boe, ovako vesela i optimistipna umrem,
neka svi oni koji rade u sterilnim jedinicama svoje kute objese o avao
i zakljuaju sterilne jedinice. Ako ja ne preivim s toliko puno vjere i
33
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
optimizma, kako e oni koji su se predali?! Svi su se nasmijali, iako su
me i malo udno gledali. Vjerojatno takav sluaj dosad nisu imali.
Zahvaljujem joj i gledam More ljubavi. U 13.15 je ruak: juha, salata
od cikle, rizi-bizi i bijelo pilee meso. Sve je kipue i sterilno. Pojedem
sve i molim sestru da mi omogue dvostruke obroke ili da mi mu do-
nosi od doma. Ja puno jedem, radim, priam i smijem se i to sve sagori.
Kae sestra da e zapisati, jer kad ponu kemoterapije, sve mora biti
sterilno. Oko 13.30 poinjem itati Tkanje ivota koje mi je u nedje-
lju poklonila prijateljica Jasna. Zaspala sam itajui.
U 16.50 probudio me mobitel. Zove me moj sin Igor iz Bake, gdje se-
zonski radi kao barmen. Jako je zabrinut, a ja mu kaem da e mi po-
moi na taj nain da bude odgovoran, da se s bratom blizancem slae
i da se dogovaraju s tatom, da ga sluaju i ive neoptereeni mojom
boleu, a lijeenje je lijenika i moja briga. U 17 sati zvonim sestri i
pitam je mogu li do automata po kavu. Oblaim kaljae na kroksice i
stavim masku na usta. U hodniku susreem mladu djevojku Duanku,
Romkinju koja ima 15 godina i boluje od akutne leukemije.
Dok razgovaramo, slua nas mlai gospodin i ukljuuje se u razgovor.
Kae kako ima sina od godinu dana kojem je leukemija otkrivena s 2,5
mjeseca, te mu je odluio dati svoju kotanu sr koja je podudarna,
iako bi mogao ugroziti sebe. Duanka ima dva darivatelja, Nijemca i
Belgijca, jer njoj presauju matine stanice iz pupkovine, pa iz jedne
pupkovine nije bilo dovoljno matinih stanica. Moj je darivatelj Ame-
rikanac.
Tjeim gospodina i kaem mu da sam paljivo sluala dr. Miranda Mr-
sia kada je kod Aleksandra Stankovia bio gost u emisiji Nedjeljom u
2. Rekao je da zdrav ovjek ima sri za 250 godina ivota, a jednim se
darivanjem smanjuje za 10 godina, to znai da ostaje sri za 240 godina
ivota. Ako ovjek ivi 80 godina, ima sri za tri ivota. Jo je rekao da
je medicina toliko uznapredovala u posljednjih dvadesetak godina da je
omjer preivjelih i umrlih 50 : 50, a kod optimistinih i 60 i 80. Kada
sam to ula, sama sam sebi rekla da u preivjeti jer sam vjeiti optimist.
34
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Poelim mu svu sreu, njemu i njegovu sinu. Sretna sam jer sam mu
pomogla razgovorom. Vraam se u sobu, gledam TV, a sestra donosi
veeru: tjestenina u umaku s junetinom, cikla, kruh i 2 dl soka. Obrok
je dvostruk i sve pojedem. Molim krunicu sv. Anti. Zovem mua i ze-
zam se u vezi sa spolnim obiljejima, koja nisu defnirana; da u posta-
ti muko te emo ivjeti u istospolnoj branoj zajednici.
Gledam Strasti Orijenta na Novoj TV. U 22.30 idem spavati.
22. rujna 2010., srijeda
U 6 sati dolazi sestra i moli me da dam urin koji se sakuplja 24 sata,
od 6 do 6, da se vidi kako bubrezi rade. Pomokrim se i opet zaspim.
U 7.50 probudi me glavna sestra da izmjerim temperaturu i vadi mi
krv. T 36,5 C. Molim krunicu Majci Bojoj i za pokojne. Sestra donosi
doruak (dvostruki): dva topla sendvia i dvije alice bijele kave. Dolazi
doktorica specijalizantica, jako fna i ugodna. Upoznajemo se i razgo-
varamo koje pretrage danas trebam napraviti.
Zove se Arta i iz Makedonije je. Ona i njena jednojajana blizanka na
specijalizaciji su na Rebru. ekam mua da mi donese odjeu koju sam
vratila doma. Nisam znala da u ponovno ii stomatologu u Gundulie-
vu jer sam u oujku bila kod ortodonta i obavila RTG korijena svih zuba
u Perkovevoj. S obzirom na to da je prolo est mjeseci, ne daj, Boe, da
je koji korijen zuba upaljen, moe izazvati infekciju poslije transplan-
tacije, a to bi bilo jako opasno. Dolazi mu te me prvo vozi u Petrovu
ginekologu na kontrolni pregled. Nalaz je uredan, ispriam doktorima i
sestrama nekoliko viceva, nasmijemo se i svi mi poele sreu.
Vozimo se k stomatologu na Stomatoloki fakultet u Gundulievu.
Deurna profesorica pregleda snimku zuba, a zatim moje zube. Imam
mali karijes, koji mi popravlja i daje mi potvrdu da je sve u redu. Ispri-
am joj tri vica i nasmijemo se do suza. Poeli mi sreu i kae da bi
svijet bio ljepi kada bi svi ljudi bili optimistini i veseli kao ja.
35
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Vraamo se prema Rebru i putem sjednemo u kaf na kavu. Koristim
se svakom prilikom za kavu prije kemoterapije jer poslije nema izlaska
iz sterilnih jedinica. Vidim muu u oima strah, iako se trudi to sakriti
od mene. Zato mu priam viceve i ale i nasmijem ga do suza.
Dolazim u bolnicu oko 12, presvuem se, operem ruke i dezinfciram
ih, a zatim gledam More ljubavi. Glavna mi sestra kae da idem u
bijelu zgradu na spirometriju, gdje me ekaju. Poslije spirometrije se-
stra mi kae da plua rade 100 posto, ali lijenici moraju oitati nalaz.
Vrijeme je ruka, ali idem na RTG srca i plua te ultrazvuk srca jer sam
naruena. Vraam se, ruak se ohladio, ali je ukusan, a ja gladna.
23. rujna 2010., etvrtak
U 6 sati dolazi sestra i lagano me budi. Provjerava je li sve u redu. Ve-
ina ovako tekih pacijenata ne moe spavati bez sedativa, a ja, hvala
Bogu, bez problema spavam osam sati u komadu. Ustajem, obavljam
higijenu, a zatim molim krunicu Majci Bojoj.
U 8 je doruak: dvije hrenovke, maslac, pekmez i med, kruh i dvije
alice mlijeka. Sve pojedem jer i inae puno jedem. Do dolaska u bol-
nicu dosta sam radila i puno priam, pa to sve izgori, a nisam debela.
Sve moje prijateljice kau da bi imale 100 kg kada bi jele puno kao ja.
Dolazi vizita s profesorom Labarom na elu. Ne ulaze u sobu, ve raz-
govaramo s pomou razglasa. Profesor Labar mi kae da me u petak
voze u operacijsku dvoranu da mi uzmu kotanu sr za rezervu ako,
ne daj, Boe, neto krene po zlu. Dok sam pod anestezijom uzet e mi i
biopsiju jer to je dosta neugodna i bolna pretraga. Kae mi da od pone-
djeljka poinjemo s ciljanom kemoterapijom koja e unititi samo bla-
ste, a ouvati zdravi dio sri. Na mjesto gdje su bili blasti treba naseliti
matine stanice darivatelja, koje e se dalje boriti i razmnoavati.
Kae mi da vjeruje da u ja to dobro podnijeti i da e sve biti dobro.
Transplantacija e biti 7. listopada. Doktor i sestra idu 4. listopada u
36
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
SAD, 5. listopada se darivatelju vadi kotana sr, a 6. listopada se vra-
aju u Zagreb.
U meuvremenu osoblje iz amerikog registra kontaktira s darivate-
ljem i on ide u bolnicu na pretrage i pripreme.
Hvala dragom Bogu da imamo Zakladu Ane Rukavina, koju je osnovala
Anina mama Marija Rukavina, a Ana je prije nego to je preminula za-
eljela da se osnuje veliki hrvatski registar. Pomou te zaklade uli smo
u Svjetski registar dobrovoljnih darivatelja kotane sri. Tako se i za
mene u amerikom registru naao darivatelj koji je podudaran 10/10.
Poslije vizite gledam More ljubavi, a zatim s lijenikom dokumen-
tacijom idem k anesteziologu na pregled. Pita me koliko kilograma
imam, puim li, koliko sam anestezija dosad imala. Trai najnovije
krvne nalaze te nalaz RTG-a srca i plua. Na povratku svratim do au-
tomata za kavu. Vraam se u sterilnu jedinicu, skidam kaljae, perem
ruke i dezinfciram ih.
Sestra donosi ruak: varivo od mahuna i peena svinjetina. Poslije ru-
ka sam zaspala. Probudila sam se u 16 sati. Razgovaram sa svojom
dobrom prijateljicom Anom koja mi je u tekim situacijama rame za
plakanje. Dolazi sestra i kae mi da poslije veere vie ne jedem, a piti
mogu do ponoi, zbog anestezije. Razgovaram s muem, a poslije gle-
dam IN magazin. Molim krunicu svetom Anti da mi pomogne da sve
ovo izdrim. Sestra donosi veeru: rizi-bizi i pohana piletina, salata od
cikle.
24. rujna 2010., petak
U 5.50 budi me sestra da mi izvadi krv jer anesteziolog trai svjeu
krvnu sliku. Ponovno zaspim pa se u 7 probudim, obavim higijenu i
molim krunicu Majci Bojoj da mi bude na pomoi. U 8 me voze u dvo-
ranu, daju mi narkozu i ne sjeam se niega. Poslije kao kroza san ula
sam sestru da me zove, ali nisam se mogla probuditi. Dovezli su me
37
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
u sterilnu jedinicu i okrenuli prema vratima na lijevi bok jer se nisam
razbudila. U 12 sam bila svjesna i osjetila da mi je neto na leima.
Zovem sestru, kad ono otvorilo se krvarenje iz onih dviju rupica, iz
kostiju odakle su vadili sr i uzimali biopsiju. Sve krvavo: spavaica,
gaice, plahta, ak i krevet, ali madrac je gumirani pa se moe obrisati.
Sestre me briu, presvlae me i mijenjaju posteljinu, stavljaju iste za-
voje te mi pod lea stavljaju tvrdu podlogu, da se krvarenje zaustavi.
Jako me ulja i boli, ali trpim.
Brzo su mi dali lijek za zaustavljanje krvarenja i injekciju protiv bolova
Tramal. Dobila sam i jednu vreicu trombocita za zgruavanje krvi jer
sam dosta iskrvarila. Poslije 15 sati sestra mi donosi aj od ipka, da
probam piti, da se vidi hou li povraati. Osjeam muninu i podrigiva-
nje, ali, hvala Bogu, nisam povraala. Zaspim poslije toga jer su bolovi
od injekcije popustili.
Nakon veere sestra mi promijeni zavoje, da mi injekciju Tramala pro-
tiv bolova i zaspim potrbuke jer me lea jako bole.
25. rujna 2010., subota
U 6.10 probudila sam se i umila, zatim molim krunicu Majci Bojoj.
Jako me boli te mi daju injekciju Tramala. Malo piem, a zatim sestra
donosi doruak: topli sendvi od unke i sira, maslac, pekmez, kruh i
alica mlijeka. Poslije dolazi vizita i prim. dr. Ivo Pulani objanjava
mi da u ovoj fazi celularne fbroze sr radi, a bez transplantacije moe
prerasti u tei oblik, kada bi sr jako malo proizvodila te bih bila ovisna
o estim transfuzijama. Kae mi da sam mlada ena i da je transplan-
tacija jedini i pravi nain lijeenja.
itam Tkanje ivota, a zatim razgovaram s gospoom Marijom Ru-
kavina. To je divna ena, koja je unato svojoj boli uvijek spremna po-
moi savjetom i sasluati. Kae mi da je nazovem kad god mi je teko.
Hrabri me i vjeruje da e to meni uspjeti, jer ipak nije leukemija, pa je
38
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
samim tim i kemoterapija laka, nee mi skroz unititi imunost. Za-
hvalna sam joj za svaku rije. Sestra donosi ruak: varivo od mahuna,
junei odrezak i bezglutenski kruh.
Poslije razgovaram s muem o tome to e mi donijeti kada bude dola-
zio u posjet. Spavam jedan sat, a zatim gledam Novu TV: Iznevjereno
prijateljstvo, Periferija City i Lud, zbunjen, normalan. Sestra do-
nosi veeru: rizi-bizi, pohana piletina, cvjetaa na leo i bezglutenski
kruh. Veeram te molim krunicu sv. Anti, a zatim gledam to je mu-
karac bez brkova i idem spavati.
26. rujna 2010., nedjelja
est je sati. Sestra me polako budi, mjeri mi temperaturu i kae mi da
popijem kapsule za spreavanje munine i povraanja kod kemoterapi-
je Emend, 125 mg. Daje mi jo u braunilu injekciju protiv povraanja.
Molim sestru da stavi vodu da zakipi. Imam aj od brusnice. Stavim
dvije vreice u bocu od pola litre. Ima u sterilnim jedinicama aja od
ipka i kamilice, ali meni brusnicu donese mu.
Zavrava nona smjena i dolaze druge dvije sestre. Sestra mi daje kemo-
terapiju i infuziju, ali mi nee rei kad je kemoterapija da ne bih razmi-
ljala o njoj. Sestra donosi doruak: topli sendvi, maslac, pekmez, kruh
i alica mlijeka. Sve to pojedem i dalje leim i primam tekuinu iz boca
mislei da je to infuzija. Nemam muninu, ni povraanje, meutim stal-
no mi se spava. Namjestim si krevet daljinskim, tako da mi je uzglavlje
uzdignuto, i sluam prijenos svete mise iz Rijeke i svako malo zaspim
na nekoliko minuta. Temperaturu nemam. Svaki put kada sestra ue u
sobu da provjeri kako kapa infuzija i kemoterapija, probudim se, razgo-
varam s njom i, kad izae iz sobe, opet zaspim. Donose ruak: rizi-bizi i
peena svinjetina, salata od cikle i kruh. Poslije ruka primam infuziju.
Ponovno pitam sestru za kemoterapiju, a ona mi kae da sam je ve
primila, ali mi ne govori o tome to ide po redu. Gledam snimku Tere-
39
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
zina koncerta, a zatim sestra donosi veeru: dva topla sendvia, musa-
ka, kuhana cvjetaa. Pojela sam samo cvjetau. Sestra mi je ponovno
stavila vodu da zakipi i napravila sam aj. Razgovaram s muem. Uvi-
jek izvalim neku glupost da se nasmijemo jer ni njemu nije lako.
S dekima komuniciram mobitelom. Alen je u Zagrebu, radi i, kada mi
neto treba, kupi mi, a Igor jo radi u Bakoj. Deki su zabrinuti, ali
kaem im da budu dobri, sluaju tatu i dogovaraju se, a ja sam u do-
brim rukama. Ne treba djecu optereivati svojom boleu. Gledam
Periferiju City, a zatim popijem lijekove: Ranital 2 x 1 tbl. 150 mg,
Cifox 2 x 1 tbl. 500 mg, Virolex 3 x 2 tbl. 200 mg, Phemiton 2 x 1 tbl.
200 mg, Sulotrim 2 x 1 tbl. 800/160 mg, Alopurinol 2 x 3 tbl. 100 mg,
Provera 1 x 2 tbl. 10 mg.
im sam popila lijekove, idem spavati jer me pri svakom okretu i po-
kretu boli mjesto na leima gdje su mi vadili sr.
27. rujna 2010., ponedjeljak
U 6 sati sestra me budi radi infuzije, mjerenja temperature i vaenja
krvi. Uvest e mi kava-kateter, na koji u primati infuziju, transfuziju,
kemoterapiju, transplantaciju matinih stanica iz periferne krvi, vadi-
ti krv i sve to bude potrebno. Vaenja krvi su svakodnevna, a katkad
i vie puta na dan, pa imam problema s venama.
Dorukujem, popijem lijekove i gledam aroliju. Poslije molim kru-
nicu Majci Bojoj, a zatim razgovaram sa svojom prijateljicom Jasnom,
koje me uvjerava da sam jaka i optimistina, da samo pozitivno mislim
i izdrim do kraja. U 12.30 dolazi vizita. Daju mi obrazac na kojem pie
postupak ugradnje katetera i na koji trebam dati pristanak potpisom.
Pie da se moe dogoditi svata, a moe sve biti u redu. Bez puno raz-
miljanja potpisujem. Kada bismo gledali crno, ne bismo se ni lijeili.
Vjerujem u lijenike i cjelokupno medicinsko osoblje, pa i u lijekove.
Svjesna sam da je to dobro za moje daljnje lijeenje i toka.
40
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
U 13 sati dolazi dr. Ana Boban i objanjava mi postupak. Prvo mi daje
lokalnu anesteziju, dvije injekcije, malo prieka da pone djelovati, a za-
tim skalpelom razree kou i u venu gura kateter. Cijelo to vrijeme ja
priam viceve. Osjetim jaku bol, ali stisnem zube. Kada je kateter uao
u venu, privruje ga za kou s 2 ava, dakle iva. Jo jednom stisnem
zube i gotovo.
Glavna me sestra vodi u moju sterilnu jedinicu i kae mi da ruam.
Za 14 sati zakazan je rendgen, da se vidi je li kateter dobro uveden i
da nije neto oteeno. Poslije rendgena sestra me vozi u sobu. Jako
me boli pa mi daje injekciju Tramala. Leim na krevetu i istodobno
primam infuziju i kemoterapiju. Hvala dragom Bogu, zasad nemam
temperaturu, muninu i povraanje.
Gledam na Novoj TV seriju U ime ljubavi, a sve me boli. Lea me
bole od vaenja kotane sri i biopsije, a desno rame od katetera jer je
on uveden skroz do kljune kosti. Razgovaram s muem. Zezam se jer
mene smijeh i vicevi odravaju na ivotu. Sestra stavlja vodu da zakipi
za aj od brusnice. Donosi rioto s piletinom, cvjetau na leo i dvije
ploke bezglutenskog kruha.
Glavna mi je sestra objasnila da ne smijem jesti nita to sadrava glu-
ten, svjee voe i povre, grickalice, suho voe, kolae itd. Objanjava
mi da mi ovakvom prehranom uvaju crijeva jer pijem puno lijekova,
primam kemoterapiju, a eka me i transplantacija. Poslije toga molim
krunicu svetom Anti, obavim higijenu i gledam Najbolje godine i Lud,
zbunjen, normalan. Nasmijem se do suza, a poslije toga idem spavati.
28. rujna 2010., utorak
U 6 sati pijem treu tabletu protiv munine i povraanja. Dolazi sestra
mjeriti temperaturu i kae da je na rendgenskoj snimci sve u redu i
da e me spojiti na kateter, da tako primam kemoterapiju i infuziju.
Molim je da se prije toga istuiram i obavim higijenu, pa onda neka me
41
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
spoji. Dolazi glavna sestra i jo objanjava zato sam na bezglutenskoj
prehrani i kako se odrava higijena pacijenta dok je u sterilnoj jedinici.
Kemoterapija moe otetiti crijeva, a i matine stanice darivatelja, sto-
ga prehrana treba biti bezglutenska, bez kruha od rai, zobi i penice,
grickalica i keksa koji sadravaju tu vrstu brana. Ne smijem jesti nita
to sadrava aditive, ni svjee voe i povre, samo kuhano ili kompote
u malim staklenkama, jer na rubovima limenki zadravaju se bakterije.
Mlijeko je doputeno, ali u pakiranju od 2 dl koje treba cijelo popiti
kad se otvori jer se zbog topline ire bakterije. Higijena u sterilnim
jedinicama mora biti na najvioj razini. Donijela mi je krpe, tzv. trljai-
ce (vreice od posebnog materijala u obliku rukavice), za jednokratnu
upotrebu pri tuiranju. Rekla mi je da ne rabim svoj ampon i kupku,
ve bolniki Manisoft koji je ispitan, a njime se peru i ruke. Jo je doni-
jela Skinman soft N za dezinfekciju ruku poslije svakog pranja.
Tuiranje je ujutro jer tad ima tople vode i svaki put ista spavaica ili
pidama, obvezno pamuna. Runik kojim se briem ne smije se su-
iti u kupaonici jer se suenjem ire bakterije. Mora se odmah poslije
brisanja tijela pospremiti u vreicu i odnijeti kui na pranje. Takoer
mi je dala Caphosol A i B 15 ml. Tekuina iz dviju boica pomijea se u
ai i njome se ispiru usta poslije jela 45 puta za dezinfekciju, da ne
bi nastale afte.
Za doruak jaja na oko, bezglutenski kruh i mlijeko. Nemam munine
i ne povraa mi se od kemoterapije, ali osjeam se oamueno. Boli me
glava i zato idem na krevet lei da se ne bih sruila. Malo zaspim, a
zatim gledam seriju More ljubavi. Sestra donosi ruak: juha, rizi-bizi
i peena svinjetina, kuhana cvjetaa i bezglutenski kruh. Poslije ruka
operem zube, a zatim ih isperem mjeavinom Caphosola A i B. Opet
mi se spava. Probudim se u 16 sati te razgovaram s muem i prijate-
ljicama. I dalje sam oamuena, ali gledam seriju U ime ljubavi i IN
magazin. Molim krunicu svetom Anti da mi bude na pomoi i da mi
da snage sve ovo izdrati i da dobro zavri.
42
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Sestra donosi veeru: pizza od bezglutenskog brana, pageti bolonje-
ze takoer od bezglutenskog brana i kuhana cvjetaa. Veeram, a za-
tim gledam Najbolje godine i poslije toga zaspim. Cijelu no okreem
se na lijevi bok i lea jer me desno rame boli od uvoenja katetera.
Spavam kao u transu. I po noi i po danu prikopana sam na kemo-
terapiju i infuziju. Tolika pospanost vjerojatno je jedna od nuspojava
kemoterapije, jer muninu, povraanje i temperaturu nemam.
29. rujna 2010., srijeda
U 6 sati ustajem i mokrim u kahlicu u stolici u mojoj sterilnoj jedinici,
jer pijem puno tekuine, a mnogo mi je daju infuzno, pa se kontrolira
koliko izmokrim, da se vidi funkcija bubrega. Opet zaspim i probudim
se u 8. Molim sestru da me odvoji od katetera kako bih se istuirala i
obavila higijenu, a zatim me ponovno spoji na kateter.
Sestra donosi doruak: tri topla sendvia od bezglutenskog kruha sa
unkom i sirom i mlijeko. Pojedem jedan sendvi i popijem mlijeko, a
drugi ne mogu. Osjeam obamrlost cijelog tijela i zato leim u krevetu
i drijemam.
U 12.30 vizita na hodniku ispred sterilnih jedinica. Kaem profesoru
Labaru preko razglasa kako se osjeam, a on kae da je to normalno od
toliko lijekova i da e sve biti u redu. Nakon vizite gledam seriju More
ljubavi. Sestra donosi ruak: juha, slani krumpir preliven umakom u
kojem se pekla piletina, peena i kuhana piletina, mrkva na leo i bez-
glutenski kruh. Taj kruh je jako dobro pripravljen i vrlo ukusan.
Poslije ruka gledam TV i samo mi se spava. Hvala Bogu to nemam
temperaturu, muninu i povraanje, ali oamuena sam, pospana i boli
me glava, dijelom i zato to zbog eludca ne smijem piti kavu, a dosad
sam kavom regulirala glavobolju, tlak i stolicu. Stolice nemam danas
trei dan. U 16 sati mu mi dolazi u posjet i donosi isto i izglaano ru-
blje: pidame, runike, gaice i arape. Sve je pamuno, a veina bijelo,
43
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
tako da je minimalna temperatura pranja 60 C, a za gaice, arape i
runike 90 C.
Mu moju odjeu dvaput ispire u perilici i kad se osui, dvaput gla-
a, s obiju strana. Kada se odjea donese u bolnicu, sestra je prilikom
preuzimanja vreice dezinfcira sprejem Incidin Foam. Sve mora biti
sterilno jer bakterije ire bolesti i infekcije.
Drago mi je to imam kateter, iako je njegovo uvoenje bilo bolno.
Kroz njega mi vade krv, daju kemoterapiju i infuziju, kroz njega u do-
biti transplantaciju. Zato esto mokrim, jer svu tu tekuinu bubrezi
trebaju preraditi i izbaciti.
S obzirom na to da nema kontakta s posjetiteljima, svima sam rekla da
ne dolaze. ujemo se mobitelom. Bit e vremena za posjete ako Bog da
da sve dobro zavri. Poslije gledam reprizu 1001 noi. Razgovaram
s prijateljicom Anom, gledam IN magazin. Poslije molim krunicu
svetom Anti, a zatim slijedi veera: bezglutenski kruh, slani krumpir,
junetina na leo i kuhana mrkva. Poslije veere gledam 1001 no i
Lud, zbunjen, normalan. Spava mi se.
LIJENIK: Transplantacija matinih stanica postupak je
kojim se bolesne stanice kotane sri zamjenjuju zdravim
stanicama. U sluaju esencijalne trombocitemije koja je
prela u mijelofibrozu, tj. oiljavanje kotane sri, dolazak
novih, zdravih stanica uzrokuje otapanje fibrina i nestanak
oiljkastog tkiva. Kotana je sr najvei organ u tijelu, iako
nema formu organa. Kako bi nove, zdrave stanice mogle
funkcionirati, bolesne stanice treba unititi lijekovima cito-
staticima.
U ovoj fazi lijeenja, prije infuzije matinih stanica, bole-
snik se priprema za sam postupak. S obzirom na to da se
kemoterapijom unite stanice kotane sri, a novim stani-
44
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
cama treba vremena da profunkcioniraju, bolesnici se mo-
raju uvati u izoliranim uvjetima kako bi se sprijeile teke
infekcije. U isto vrijeme, ako je potrebno, transfuzijama se
nadoknauju eritrociti i trombociti.
Postupak transplantacije dijeli se u etiri faze: predtran-
splantacijska faza ili faza pripreme, sama transplantacija,
rana posttransplantacijska faza i kasna posttransplanta-
cijska faza. U prvoj, predtransplantacijskoj fazi bolesnici
prolaze niz pregleda kojima se utvruje stanje organizma
i spreavaju eventualni izvori infekcija. Za razliku od tran-
splantacije organa, gdje nije potrebna visoka podudar-
nost, u tzv. genima tkivne snoljivosti kod transplantacije
matinih stanica podudarnost je osnovni postulat. Geni
tkivne snoljivosti (engl. human leukocyte antigen, HLA) su
obrambeni titovi organizma, s pomou njih organizam ra-
zlikuje svoje od tueg, to mu omoguuje da vrlo efikasno
unitava bakterije, viruse i gljivice jer ih lako prepoznaje
kao tue. Kombinacija tih gena ima milijarde, a nasljeuju
se prema Mendelovim zakonima nasljeivanja, polovica
gena od oca, a polovica od majke. Ako se pogodi da se
iste polovice naslijede i od oca i od majke, tada brat sestri
ili sestra bratu moe dati kotanu sr. U drugim sluajevima
darivatelja treba potraiti izvan obitelji u nekim od Svjetskih
registara darivatelja matinih stanica.
Autorica knjige, Ankica Begi, imala je sreu da je pronaen
darivatelj. Nakon pronalaska darivatelja slijedi postupak
potvrde, kojim se ponovno usporeuju uzorci krvi bolesnika
i darivatelja, kako bi se potvrdila podudarnost. Nakon toga
poinje se s procedurom transplantacije. Kako se tijekom ci-
jelog procesa primaju infuzije, nije praktino i medicinski je
teko izvedivo da bolesnik ima braunilu, kratku cjevicu u
45
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
veni u podruju lakta. Taj nain primjene infuzija i lijekova
vremenski je ogranien te se neke infuzije i lijekovi i ne mogu
primijeniti jer je protok krvi preslab i moe doi do oteenja
i tromboze vene. Stoga se u transplantaciji primjenjuje ven-
ski pristup putem centralnoga venskog katetera. To je cjevi-
ca duine oko 50 cm, koja se posebnom tehnikom, uz lokal-
nu anesteziju, uvodi u iroku venu ispod kljune kosti. Takav
kateter omoguuje primjenu svih infuzija i lijekova, bolesnik
ima slobodne ruke i normalnu pokretljivnost.
Kako je kateter otvoreni put za infekcije bakterijama s koe,
kateterom treba paljivo rukovati i redovito ga previjati
kako bi se sprijeila lokalna ili sistemska infekcija. Svaki
ovjek na koi i u crijevima ima odreenu bakterijsku flo-
ru. Ona je potpuno bezopasna za zdravog ovjeka, dok je
vrlo opasna za bolesnike koji nemaju tjelesnu obranu, kao
to su to bolesnici koji se lijee transplantacijom matinih
stanica. Stoga se bolesnici izoliraju u sterilnim jedinicama
gdje svakodnevno provode mjere osobne higijene te pri-
maju lijekove koji spreavaju razvoj infekcija.
Za razliku od transplantacije organa, gdje su krvne grupe
uz HLA sustav vrlo vane kod odabira darivatelja, u tran-
splantaciji matinih stanica krvne grupe nisu prepreka.
Mogue je, primjerice, transplantirati bolesniku matine
stanice krvne grupe B, a bolesnik ima svoju krvnu grupu
A. To nam omoguuje postupak plazmafereze, kojim iz
cirkulacije bolesnika odstranjujemo protutijela usmjerena
prema krvnoj grupi B. Svaka osoba, naime, koja ima krvnu
grupu B normalno ima protutijela protiv krvne grupa A.
Ako ta protutijela uklonimo, infuzija matinih stanica dru-
ge krvne grupe proi e bez ikakvih problema. Glavni dio
predtransplantacijske faze primjena je velikih doza citosta-
46
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
tika iji je cilj unitenje bolesnih matinih stanica. Citostatik
se primjenjuje intravenski u veini sluajeva, a kako izaziva
brojne nuspojave, primjenjuju se lijekovi koji te nuspojave
spreavaju. Najpoznatije nuspojave su munina i povraa-
nje, koji se danas uspjeno spreavaju novim generacija-
ma lijekova.
Nakon zavrene predtransplantacijske faze slijedi dan kada
se putem centralnoga venskog katatera infundiraju zdrave
matine stanice. Taj dan obino se rauna kao dan 0. Ma-
tine stanice nalaze se u kotanoj sri, ali mogu se nai
i u perifernoj krvi. Nekada, u poetcima transplantacije,
matine stanice uzimale su se iz zdjelinih kostiju opetova-
nim punkcijama. Istraivanjima se pokazalo da se matine
stanice mogu nai i u perifernoj krvi, samo prethodno treba
stimulirati kotanu sr da ih izbaci u periferiju. To se postie
primjenom lijeka koji se zove granulocitni initelj rasta, koji
nakon tri dana primjene dovodi do pojave velikog broja
stanica u periferiji. Te stanice se jednostavnim postupkom
leukafereze, koji je slian dijalizi, mogu odvojiti i pospremiti
u medij koji ih odrava ivima do trenutka transplantacije.
Postupak leukafereze je potpuno bezbolan i do danas je
postao glavni nain prikupljanja matinih stanica.
Ako je potreban transport tih stanica, one se prethodno po-
sebnim postupkom zamrznu na temperaturu tekueg dui-
ka od -196C i tako se transportiraju do primatelja. Na ta-
kav nain stigle su i matine stanice darivatelja iz Amerike.
30. rujna 2010., etvrtak
Osam je sati. Dolazi glavna sestra i odvoji mi kateter od infuzije i ke-
moterapije. Govori mi da nema grijanja do 9 sati, da se ne tuiram
47
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
jer bih se mogla prehladiti. Kae da obavim samo higijenu lica. Tako
obavijesti sve u sterilnim jedinicama.
Kaem da imam menstruaciju i da se moram oprati. Ona mi donosi
dva sterilna lavora, jedan za odmah, a drugi za poslije. Natoim tople
vode u lavor te se operem. Obavim higijenu lica i pranje zubi, a zatim
molim krunicu Majci Bojoj. Vjera me ini vrom i jaom, a ja uistinu
vjerujem. Dokazano je da pravi vjernici lake podnose svaki kri. Sa
svojom boleu nosim se sasvim normalno. Nikoga ne optereujem,
nikoga ne okrivljujem.
Tko god me zna rekao bi da pucam od zdravlja. Vesela sam i volim lju-
de. Volim priati, raditi i smijati se. Svaki kri ima svoj smisao, a svaka
nevolja ima svoj blagoslov. Treba se boriti. Svaki ovjek ima pravo iz-
bora: boriti se ili predati se. Kako ja kaem, dok mogu maknuti malim
prstom ruke, borit u se. Volim ivot i elim ga ivjeti.
Dolazi sestra i presvlai krevet, a druga sestra donosi doruak: tri hre-
novke, dvije ploke bezglutenskog kruha i alica mlijeka. Apetit mi je
dobar unato kemoterapiji. Poslije dolazi spremaica, sve lijepo oisti
i dezinfcira. Tako svako jutro. Malo se osjeam oamueno pa u lei
na krevet, jer sjedim za stolom i piem. Leim i zaspim te se probudim
u 12 sati.
Dolazi vizita pred vrata. Kaem profesoru Labaru da sam omamljena,
a on kae da su to normalne nuspojave uz tu vrstu kemoterapije. Va-
no je da nemam temperaturu i da ne povraam.
Sestra donosi ruak: juha, ria, kuhana i peena piletina, mrkva na leo
i bezglutenski kruh. Poslije ruka opet mi se spava. Zovu me prijatelji-
ce Ana i biva poslodavka Marion, razgovaramo i smijemo se, jer ja,
koliko god mi je teko, mogu se nasmijati. Zovem mua i dogovaram
se s njim to mi treba donijeti u bolnicu.
Poslije itam Tkanje ivota, a zatim molim krunicu svetom Anti. Do-
lazi sestra i molim je da mi donese tople vode da se operem jer imam
menstruaciju, a tople vode ima samo prijepodne.
48
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Poslije toga sestra donosi veeru: ria i peena svinjetina, cvjetaa na
leo i bezglutenski kruh. Operem zube i mukam usta, kao svaku ve-
er. Poslije toga gledam 1001 no i Kuanice. Prekriim se i zaspim.
1. listopada 2010., petak
Osam je sati. Dolazi glavna sestra vaditi mi krv. Idem u kupaonicu, istu-
iram se i obavim higijenu. Vraam se u sobu. Dolazi sestra presvui kre-
vet. Doktorica mi kae da sutra idem na plazmaferezu, to znai da e
me prikopati na aparat kako bi mi proistili krv od protutijela, jer ja
sam krvna grupa 0+, a darivatelj je A+. Kada se to ne bi napravilo, moglo
bi se dogoditi da moja protutijela raznesu darivateljev transplantat.
S gospoom koja isti razgovaram o receptima za zimnicu. Mjerim
temperaturu, 36,3 C, a sestra donosi doruak: zapeene palainke od
bezglutenskog brana sa sirom, dvije ploke kruha i alica mlijeka. Spa-
va mi se, a sestre kau da je to jedna od nuspojava lijeka Phemitona.
Molim krunicu Majci Bojoj i dvije desetice za pokojne. Takoer molim
za svoga darivatelja svaki dan Oena, Zdravomariju i Slava Ocu, da ga
dragi Bog uva i da mu da sree i zdravlja. Njegovoj obitelji takoer,
ako je ima. Iako nita ne znam o njemu, znam da je dobar ovjek kada
se odluio ukljuiti u Registar dobrovoljnih darivatelja kotane sri i
matinih stanica iz periferne krvi.
vrsto vjerujem da e ova transplantacija uspjeti i, kada prou dvije
godine, ako bude htio, imam silnu elju upoznati ga, jer to mi je sad
brat (ili sestra) po krvi. Pokuat u, kada mi sr proradi, putem naeg
hrvatskog registra i Zaklade Ane Rukavine poslati estitku sa zahva-
lom, a za Novu godinu svake godine obvezno. Ne znam koje je vjerois-
povijesti i slavi li uope Boi.
Razgovaram s muem i zaspim. Poslije dolazi vizita pred vrata i dok-
torica mi kae da e mi u nedjelju raditi plazmaferezu, a poslije toga
u dobiti infuzno lijek koji se daje da sr ne bi odbacila transplantat. U
49
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
14 sati se probudim i ruam: juha, slani krumpir, osli na leo, neto
slino bolonjezu, ali miris je na ribu, kruh i 2 dl soka.
Poslije ruka razgovaram s muem, a zatim gledam TV. Traim od se-
stre neto za stolicu i ona mi donese Portalak. S obzirom na to da zbog
kemoterapije i eludca ne pijem kavu, nemam ni stolicu. to kae Izet
efki u seriji Lud, zbunjen, normalan: na usta ulazi, a nigdje ne izla-
zi. Tako je i kod mene. Popila sam Portalak, eem sa stalkom jer sam
prikopana na infuziju i ekam.
Oko 19 sati imam stolicu, od koje sam dio uzela u posudicu za labora-
torijske pretrage. Dobivam poruku od ogorice iz Francuske, na koju
odgovorim. Dolazi veera: ria, kuhana govedina, salata od cikle, oko-
ladno mlijeko i bezglutenski kruh. Molim krunicu svetom Anti, a zatim
gledam 1001 no i Sluajni turist. Sputam uzglavlje kreveta i idem
spavati.
2. listopada 2010., subota
U 6 sati sestra me polako budi, vadi mi krv i moli da izmjerim tempera-
turu. Zaspim i spavam do 8, kada dolazi sestra iz dnevne smjene i budi
me da ustanem, da moe presvui krevet.
Odvoji mi kateter da se mogu slobodno kretati. Idem u kupaonicu,
istuiram se i obavim higijenu lica. Kosa mi jo ne opada od kemote-
rapije, ali to je najmanji problem. Ima rubaca i perika, a i kad bi opala,
opet e narasti. To sam rijeila u glavi prije godinu dana kada je pokre-
nut postupak pretraivanja Svjetskog registra dobrovoljnih darivatelja
kotane sri i matinih stanica. Profesor Peja, kod kojeg se lijeim od
sijenja 1995. godine, rekao mi je da moda kosa i ne opadne, jer ke-
moterapija nije jaka kao kod leukemije.
U 16 sati dolazi mi mu i donosi istu i izglaanu odjeu, a odnosi pr-
ljavo rublje. Ima puno posla s mojom robom. Razgovaramo kratko in-
terfonom jer se svaki dan ujemo mobitelom i po nekoliko puta na
50
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
dan. Dogovorili smo se da dolazi svaki trei dan, kada odnosi prljavo i
donosi isto rublje, vodu za pie i aj u vreicama.
Mu odlazi, a ja gledam reprizu Periferije City i Lud, zbunjen, nor-
malan. Sve humoristine serije volim gledati i po nekoliko puta, a
sad sam u fazi kad malo spavam, a malo gledam. Oko 19 sati molim
sestru da mi donese Portalak jer sam jo napuhnuta. Popijem ga i
sa stalkom eem po sobi. Poslije 20 sati imala sam dvaput stolicu.
Malo piem, a zatim molim krunicu sv. Anti. itam Tkanje ivota i
spava mi se.
3. listopada 2010., nedjelja
U est sati dolazi sestra vaditi mi krv i zamoli me da izmjerim tempe-
raturu: 36,2 C. Nakon jutarnje higijene molim krunicu Majci Bojoj i
za pokojne. Iako ne znam nita o svome darivatelju, svaki dan molim
za njega i njegovu obitelj, jer, donirajui svoje krvotvorne matine sta-
nice, spasio je moj ivot. Velika mu hvala.
U 12.30 dolazi vizita pred vrata i doktorica mi kae da e uskoro donijeti
aparat za proiavanje krvi (plazmafereza). Kae mi da u poslije plaz-
mafereze dobiti lijek koji se daje prije transplantacije, da transplantat
ne napadne i ne razori moja zdrava tkiva. Jo mi kae da taj lijek izaziva
odreene nuspojave, kao npr. visoku temperaturu, zimicu, povraanje
itd. Kae mi, s obzirom na to da sam dosta jaka, moda se kod mene
to nee dogoditi. Sve se mora pretrpjeti da bi poslije bilo dobro. Sestra
donosi ruak: juha, peena piletina, slani krumpir, cikla i kruh. Pojedem
sve, operem zube, popijem lijekove, malo piem i ekam.
U 14.30 dolazi tehniar s aparatom za plazmaferezu. Prvo namjesti
da sve bude kako treba, a zatim poinje fltracija. Leim na krevetu, a
cjevice od aparata prikopane su na kateter. Krv prolazi tim cjevica-
ma i u jednu vreicu se odvajaju protutijela, koja su ute boje. Ne pri-
mjeujem nita neobino, jedino mi je pri samom kraju hladno ruka-
51
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
ma. Cijelo vrijeme priam viceve i smijemo se. U 17.30 tehniar odvoji
aparat i gotovo je proiavanje.
Sutra e raditi krvnu pretragu na protutijela iz koje se vidi jesu li sva
unitena. Sestra me spoji na kemoterapiju, malo ubrza da iscuri i daje mi
predmedikamentnu terapiju, vezanu uz lijek koji e izazvati nuspojave.
U 18.30 osjeam zimicu i muninu. Sestra mi je ostavila sendvi od ve-
ere, ali ne mogu se pomaknuti, a kamoli jesti. Tresem se, povraam, a
temperatura raste. U jednom sam trenutku tako jako povraala da sam
se pomokrila u gaice. Nisam mogla kontrolirati, jer to je bilo jae od
mene. Neugodno mi je pa se ispriavam, a sestre kau da je to u tim
trenucima normalno i da se nemam ega sramiti. Kada je temperatura
narasla na 39,7 C, dobila sam Panadol i nakon nekog vremena tempe-
ratura je poela padati. Prestane zimica i tresavica, a ja zaspim i u snu
se preznojim. U 1 sat se probudim, pozvonim sestrama i one presvuku
krevet i mene. Nemona sam jer su me temperatura i povraanje iscrpili.
4. listopada 2010., ponedjeljak
U 8.30 dolazi sestra u sobu, odvoji mi kateter i idem se istuirati. Osje-
am se nemono i iscrpljeno, jedva stojim na nogama, ali znam da se
ne smijem predati i opustiti. Uzmem odjeu iz ormara i odlazim u ku-
paonicu. Sjednem na WC koljku da se ne sruim, uzmem tu, tem-
periram si vodu kako mi odgovara, i istuiram se, obriem, namaem
bebi mlijekom i vratim se u krevet. Cijelo vrijeme sestra je ispred ste-
rilnih i pazi da se ne sruim.
Sestra donosi doruak: hrenovke, alica toplog mlijeka i kruh. Ne jede
mi se nita, a svjesna sam da moram. Poslije doruka molim krunicu
Majci Bojoj. Leim, a glava mi puca od bolova te zvonim sestri da mi
da neto protiv bolova. Daje mi Tramal u infuziji i nedugo poslije toga
zaspim i spavam sve do ruka. U 13.30 zove me sestra jer mi je donije-
la ruak: juha, ria, peena piletina, cvjetaa salata i kruh. Prisilim se
52
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
te pojedem juhu, riu i cvjetau, a meso ne mogu. I dalje leim, kao u
transu. Jako sam iscrpljena i cijelo me tijelo boli.
Dobro je to pijem dosta tekuine. Danas su mi sestre triput zagrijale
sterilnu vodu za aj i popila sam tri Jane od pola litre. Dakle, osim
infuzije, ukupno 3 litre tekuine. Sestra donosi veeru: ganci, junei
odresci u umaku, cikla i kruh. Prisilim se te pojedem malo ganaca i
ciklu. Popijem lijekove, operem zube i mukam usta. Molim krunicu
sv. Anti, a zatim izmjerim temperaturu: 38 C.
Zove me moja Ana i kae mi da spavam jer u spavanjem skupiti snagu
za transplantaciju. Nemirno spavam. U prsima me boli na udah, izdah
i okret. Mjerim temperaturu, a ona polako raste i sad je 38,5 C. Zvo-
nim sestri, ali ispod 39 C ne daje se lijek za snizivanje temperature.
Sestra zove deurnog lijenika. Radi EKG srca, pregleda me, poslua
plua i propie mi antibiotik infuzno. Kada je antibiotik poeo djelova-
ti, bilo mi je lake i zaspala sam.
5. listopada 2010., utorak
U 7.30 dolazi sestra vaditi mi krv i moli me da izmjerim temperaturu.
Temperatura je 36,9 C, a tlak je 110/70. Odvoji mi kateter i idem se
istuirati. Vraam se u krevet, a sestra donosi doruak: dva jaja peena
na oko, alica toplog mlijeka i kruh. Sve sam pojela, popila lijekove i
oprala zube. Nedugo poslije toga poela je tresavica i povraanje. Iz-
mjerim temperaturu: 38 C. Spavam kao u polusnu. Temperatura raste
na 38,5 C, a zatim na 39 C. Jako sam iscrpljena.
Dolazi vizita i dr. Mikuli me pita gdje mi je onaj moj optimizam ko-
jim uvijek zraim. Kaem joj da optimizma ima, a snage nema. Sestra
donosi ruak: juha, rizi-bizi, peena svinjetina, cikla i kruh. Pojedem
juhu, malo rizi-bizija i ciklu, nasilu, jer moram jesti da mi ne oslabi
imunost. Zaspim, preznojim se i kad sam se probudila, nemam tempe-
raturu i sve mi se razbistrilo.
53
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Jutros sam zvala mua da mi donese Melem jer su mi usta ispucala od
temperature. Mislila sam da e doi u 16 sati, kada su posjeti, ali on je
doao oko 10. Kae mi glavna sestra da imam jako dobrog mua kojeg tre-
bam uvati i cijeniti. Molim krunicu sv. Anti za zdravlje, da mi da snage da
ojaam te budem spremna primiti transplantaciju i da to sve dobro zavri.
Sestra donosi veeru: pageti bolonjeze, salata od cvjetae, kruh i 2 dl soka
od jabuke. Pojedem sve osim kruha, a lijekove popijem sa sokom. Operem
zube, izmukam usta i idem gledati 1001 no i Jezikovu juhu. Spava
mi se i nadam se da e ova no proi mirno i bez temperature.
6. listopada 2010., srijeda
U 7.30 dolazi sestra i odvoji mi kateter. U kupaonici sjednem na zahod-
sku koljku i perem kosu jer sam se od zimice i tresavice oznojila, a za-
tim se istuiram i obavim higijenu lica. Obuem se, sjednem na krevet
i molim krunicu Majci Bojoj. Dolazi vizita i dr. Mikuli me pita kako
sam. Kao nova, kaem. Svima im je drago to mi je bolje. Sestra donosi
doruak: dva topla sendvia, pekmez, mlijeni namaz, kruh i dvije alice
toplog mlijeka.
Dolazi gospoa spremaica i s njom razgovaram, a zatim piem ovaj
dnevnik u biljenicu da mi se ne pogube podatci. U raunalo u pre-
pisivati kada mi bude bolje. im sam se jutros probudila, javila sam
muu da nemam temperaturu i da nisam povraala. Hvala Bogu,
kae, osjeajui po glasu da sam bolje.
Danas treba doi amerika doktorica iz SAD-a i donijeti transplantat.
Inae je praksa da nai mladi lijenici idu po transplantat u dravu u
kojoj je darivatelj, a sad je dogovoreno da e doi doktorica s transplan-
tatom jer ja sam prvi pacijent kojem je darivatelj iz amerikog registra.
Dolazi vizita s prof. Labarom.
Profesor Labar kae mi da je to bila uobiajena reakcija na taj lijek i da
sutra dolazi doktorica s transplantatom. Sutra je transplantacija. Prof.
Labar mi kae da u za tri tjedna biti kao nova.
54
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Gledam Dnevnik na HRT-u 1 i More ljubavi. Sestra donosi ruak:
juha, kuhana riba, blitva na leo i kruh. Pojedem sve osim kruha, popi-
jem lijekove, operem zube i zaspim. Probudim se u 16 sati, razgovaram
s muem. Zovu me prijateljice: Jasna, Ana i Marion. Razgovaram s
njima i smijemo se. U meuvremenu sam primila dvije plazme eritro-
cita svoje krvne grupe 0+ jer je darivatelj A-. Poslije transplantacije, tj.
kada prou tri mjeseca koliko traju eritrociti, izgubit u svoju krvnu
grupu, a dobiti darivateljevu.
Trebam se dobro naspavati jer sutra je vaan dan, ali oko 22 sata po-
inju zimica i povraanje. Tresem se do pola noi. Molim sestru da
stavi na mene lafrok jer mi je zima, a ona donese jo jedan poplun.
Jako se tresem, a temperatura raste na 39 C. Oko 1 sat sestra zove
doktora iz Hitne jer imam napuhavanje i bolove u trbuhu. Dolazi dok-
tor, pregleda me i kae da je abdomen mekan. Propie mi Controloc i
Panadon za snizivanje temperature, koje sestra stavi u infuziju da ne
bih povratila. Do 3 sata mue me bolovi u trbuhu i temperatura, a tad
se preznojim i zaspim.
55
Transplantacija
7. listopada 2010., etvrtak, dan transplantacije
Danas je za mene veliki dan, primit u krvotvorne matine stanice od
svog darivatelja. U 7.30 dolazi sestra presvui posteljinu, a meni glava
puca od boli. Loe sam spavala i cijelo vrijeme razmiljala o avionu kojim
stie doktorica.
Molim sestru da me odvoji od katetera da se istuiram, a ona kae da
leim jer trebam dobiti jo jedan lijek infuzno prije transplantacije u
10 sati. Pitam je li stigla amerika doktorica i donijela transplantat.
Kae da jest i da se odmara u hotelu u sklopu bolnice. U tom trenutku
sve su moje brige i problemi nestali.
Glavna mi sestra kae da se operem iz sterilnog lavora. Gospoa spre-
maica pospremi kupaonicu, obrie pod i ekamo kada e donijeti tran-
splantat. Jako sam uzbuena, a sestre i spremaica kau da su i one.
U 10.30 donose prvu vreicu plazme. Glavna je sestra zakvai na sta-
lak, a postupak je isti kao kod transfuzije krvi, samo mora bre kapati.
esto mi provjeravaju tlak i temperaturu. Poslije primljene prve vrei-
ce osjeam zimicu. Stave infuziju da tee i malo priekaju. Temperatu-
ra naraste na 37,7 C, ali tlak je dobar. Nastavljaju s drugom vreicom
i ona brzo iscuri i gotova transplantacija. U jednoj je vreici bio 341
ml, a u drugoj 245 ml. Znai 586 ml tih dragocjenih krvotvornih ma-
tinih stanica meni e, ako Bog da, spasiti ivot.
U ovom trenutku nema sretnijeg ovjeka od mene. Dobila sam sedmi-
cu na lotu, samo to nije novac, ve neto mnogo vrednije, a to je ivot.
Zahvaljujem Bogu, svome darivatelju, nepoznatom Amerikancu, i gos-
poi Mariji Rukavini to je osnovala zakladu.
56
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Sestra donosi ruak: juha, ganci s gulaom, cikla i kruh. Pojedem
juhu, gance i ciklu, a kruh i meso ne mogu. Hvala Bogu, temperature
nemam. Dolazi vizita pred vrata i doktorica me pita kako se osjeam.
Kaem da sam dobro, samo mi je napuhnut eludac jer nisam ima-
la stolicu od subote. Kae da e mi dati epi i da sam dobila dobar
transplantat, pun krvotvornih matinih stanica od mladog i zdravog
ovjeka te da bi sve trebalo zavriti dobro.
Zahvaljujem joj, a zatim stavljam epi koji mi je sestra donijela. Ubrzo
imam stolicu, ali malo, pa molim jo jedan epi i imam stolicu ponov-
no. Legnem u krevet i gledam Dona Barbaru i U ime ljubavi. aljem
poruke svim meni dragim ljudima da je transplantacija uspjeno pro-
la. Operem i izmukam zube, a zatim gledam 1001 no i Kuanice.
Spava mi se. Molim Boga da i ova no proe bez temperature.
8. listopada 2010., petak, prva godinjica smrti
moje majke
U 6 sati dolazi sestra vaditi mi krv, a ja mjerim temperaturu: 36,5 C.
Molim krunicu Majci Bojoj, za pokojne i za mog darivatelja. Oko 8
dolazi sestra presvui krevet. Odvoji mi kateter i idem se istuirati, a
trebam odrezati nokte i obaviti depilaciju.
Sestra donosi doruak: zapeene palainke sa sirom od bezglutenskog
brana i alica toplog mlijeka. Pojedem sve, a zatim zovem mua da
u 8.20 zapali lampion jer danas je prva godinjica smrti moje majke.
Jako mi je teko i suzdravam se da ne zaplaem jer sam svjesna da bi
mi od plaa i ivciranja mogla skoiti temperatura, a to nikako ne bi
bilo dobro.
Drim krunicu u ruci, gledam kroz prozor u nebo i imam osjeaj da
je ona sa mnom, da me uva i titi i ne da mi da plaem. Razmiljam,
kada je njoj godinjica smrti, meni je transplantacija. Ne proe ni-
57
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
jedan dan a da je se ne sjetim. Poslije doruka zaspim i probudi me
vizita.
Danas me je dr. Kinda pitala kako sam. Kaem joj da sam dobro. Ree
mi da sam dobro podnijela transplantaciju i da e sve biti u redu. Htje-
la sam joj zahvaliti na svemu to je uinila za mene, ali mi se spava od
lijeka Phemitona.
U 11.45 probudi me sestra da mi izvadi krv i da dam urin. Zvoni mobi-
tel. Vidim, zove me gospoa Marija Rukavina. Iako mi po godinama ne
moe biti mama, doivljavam je kao mamu. Kae mi da je dobar znak
to nemam temperaturu, da moja bolest nije maligna pa je samim tim
i kemoterapija bila blaa i ciljana. Ako dobijem temperaturu, proljev,
povraanje, upalu plua, osip po koi i druge nuspojave, to je sve nor-
malno i prolazno i ja u to pobijediti, kae.
Zahvaljujem joj i razmiljam kako u se oduiti ako preivim. Sinula
mi je ideja da bih mogla volontirati u Zakladi Ane Rukavina. Sve tako
dobro funkcionira jer je gospoa Marija fnancijska direktorica Zakla-
de i kontrolira svaku kunu i lipu, organizira i dogovara sastanke s da-
rivateljima, humanitarne koncerte i sve ostalo. Naravno, i dr. Mirando
Mrsi je vana karika u tom lancu. On je medicinski direktor Zaklade,
kontrolira rad Zaklade u KBC-u Rebro: banku krvi iz pupkovine, tipi-
zacijski centar, registar i sve u bolnici to je vezano uz Zakladu. Velika
im hvala u ime svih koji su imali ili e imati transplantaciju i u moje
osobno.
Sestra donosi ruak: juha, slani krumpir u umaku od peenja, kuhana
piletina, cikla i kruh. Pojedem sve osim mesa i kruha, popijem lijekove
i operem zube. Od juer, tj. otkada sam imala transplantaciju, ukinuti
su mi neki lijekovi. Sad pijem Peptoran 2 x 1 tbl., Phemiton 2 x 200
mg, Virolex 3 x 400 mg, sirup Noxofl 4 x 5 ml i novi lijek Medazol 3
x 1 tbl., a ostale uzimam infuzno. Leim na krevetu i kao i obino od
Phemintona zaspim. Pijem mnogo vode i aja i primam infuziju pa
svako malo mokrim. Malo gledam Dona Barbaru, a malo spavam.
58
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
9. listopada 2010., subota
Hvala Bogu, jo jedna no je prola mirno i bez temperature. U 6 sati
dolazi sestra, vadi mi krv i mjeri temperaturu: 36,2 C, a meni se i dalje
spava. Oko 9 dolazi sestra iz dnevne smjene presvui krevet, odvoji mi
kateter te se idem istuirati u kupaonicu. Molim krunicu Majci Bojoj
i za pokojne.
Sestra donosi doruak: 2 topla sendvia i alica toplog mlijeka. Molim
je za jo mlijeka i donese mi jednu alicu. Ne znam sastojke bezgluten-
skog brana, ali ovaj kruh koji peku zasitniji je od drugih vrsta kruha.
Poslije doruka molim za pokojne, za svoga darivatelja i za sve bolesne
u sterilnim jedinicama. Stalno mi se spava.
Sestra donosi ruak: fno varivo s povrem (bez noklica), kuhana june-
tina i kruh. Pojedem varivo i kruh, a meso ne mogu. Leim na krevetu
i htjela bih prepisivati u raunalo, ali nisam pitala doktora smijem li se
naprezati. Priekat u do ponedjeljka jer je produeni vikend i samo je
deurni lijenik. U 16 sati dolazi mu u posjet, donosi isto, a odnosi
prljavo rublje.
Oko 18 sati mi je munina i povraam, a glava ne da boli, nego puca od
boli. Sestra mi daje infuzno lijek protiv glavobolje i munine. Iskljuim
TV i pokrijem se preko glave, da budem u tami. Ispod popluna molim
krunicu sv. Anti. Kae sestra da je to nuspojava lijeka koji dobijem in-
fuzno da bi sr prihvatila transplantat. Oko 21.30 osjetim neto toplo
na jastuku, krv iz lijeve nosnice. Zvonim sestri, a ona mi donese tam-
pone od vate. Stavljam ih u nosnicu, mijenjam etiri do pet puta i oko
23 sata krvarenje prestaje. Glava me je prestala boljeti pa upalim TV i
gledam flm Nomad. U 1 sat ugasim TV i idem spavati.
10. listopada 2010., nedjelja
U 6 sati dolazi sestra i vadi mi krv. Oko 9 dolazi sestra iz dnevne smje-
ne presvui krevet te me odvoji od katetera. Idem se istuirati i obaviti
59
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
higijenu lica. Doruak: zapeene palainke sa sirom i aj. Pojedem sve,
ali jede mi se slatko i naem u ormariu mali med te ga namaem na
kruh i pojedem s ajem. Popijem lijekove, a zatim molim krunicu Majci
Bojoj. Poslije gledam TV i zaspim.
Dolazi deurni lijenik u vizitu i pita me kako sam. Kaem da sam do-
bro, samo to cijelo prijepodne imam munine. Kae da je to normal-
no. Opet zaspim. Sestra me probudi jer je donijela ruak: juha, slani
krumpir u umaku od peenja, peena piletina, cikla i kruh. Pojedem
juhu, krumpir i ciklu.
Gledam na RTL-u Ekipu iz snova i ponovno zaspim. U 18.20 probudi
me sestra jer je donijela veeru: dva topla sendvia od unkerice i sira i
Vindijin sok od 2 dl. Sa svakog sendvia maknem gornju kriku kruha
jer je jako zasitan, a ostalo pojedem. Gledam Periferiju City i Tata od
formata, a zatim zaspim. Probudim se u 3 i ne mogu zaspati do 4 zato
to puno spavam po danu.
Nemam nikakva straha i vjerujem da e moja sr u prvi tjedan dana pro-
funkcionirati, da u ozdraviti i volontirati u Zakladi Ane Rukavina te da
u pomoi svakome kome moja pomo bude potrebna i koliko mogu.
11. listopada 2010., ponedjeljak
U 6 sati dolazi sestra u sobu i vadi mi krv iz katetera. Izmjerim tempe-
raturu: 36,2 C. Ponovno zaspim do 8.30. Dolazi sestra presvui kre-
vet. Odvoji mi kateter i idem u kupaonicu. Istuirala sam se, oprala
kosu, odrezala nokte i depilirala pazuha i noge. Kosa mi jo ne opada.
Razgovaram s muem, provalim neku glupost da se nasmije jer je za-
brinut hoe li sr prihvatiti transplantat.
Doruak: etiri hrenovke, mlijeko i kruh. Dolazi vizita i doktor me pita
kako sam. Kaem da sam dobro, samo to imam munine. Pitam dok-
toricu Artu kada e se pojaviti prvi leukociti, a ona gleda u nalaze i
kae da imam 2,0 leukocita, da je to prerano i nemogue. Ide provjeriti
da nisu pogrijeili u laboratoriju.
60
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Gledam More ljubavi. Sestra donosi ruak: juha, ganci, kuhana pi-
letina, salata od cvjetae i mrkve i kruh. Pojedem juhu, gance i salatu,
meso ne mogu. Popijem lijekove, operem zube, gledam Dona Barba-
ru i zaspim. Spavam cijelo poslijepodne, sve do 18.30. Sestra me budi
i moli da izmjerim temperaturu. Temperatura je ista, 36,2 C. Druga
sestra donosi veeru: rioto s piletinom, cikla i kruh.
Razgovaram s muem da ga malo razveselim, a zatim gledam 1001
no, Lud, zbunjen, normalan i flm Do smrti i natrag. Zaspim po-
slije ponoi.
12. listopada 2010., utorak
U 6 sati sestra ulazi u sobu vaditi mi krv i proistiti kateter. Mjerim
temperaturu: 36,2 C. Zatim ponovno zaspim do 8.30. Dolazi sestra iz
dnevne smjene ponovno mi vaditi krv. Odvoji mi kateter. Istuiram se,
obavim higijenu lica, a zatim molim krunicu Majci Bojoj da mi podari
zdravlje, da se matine stanice darivatelja prime. Isto tako molim za
sve u sterilnim jedinicama da im pomogne i olaka im bol. Boja je mo
najvea na svijetu. Ja vjerujem, a udo sam doivjela dvaput. Prvi put
kada mi je puknula slezena i doktor mi rekao da je vjerojatnost da u
umrijeti 90 posto. Drugi put kada je darivatelj iz amerikog registra
izbrisan, a pronaen drugi.
Sestra donosi doruak: peena jaja na oko, mlijeko i bezglutenski kruh.
Fino mi je i sve pojedem, a zatim gledam aroliju. Zove me moja Ma-
rion. Imuna je ena, ali jednostavna, koja stoji objema nogama vrsto
na zemlji, sve razumije i jako puno radi. Hrabra je i jaka i nikad se ne
predaje, jer ipak sve ide iz glave. Ako ovjek zamisli da neto ne moe i
ne smije prije nego to je pokuao, nee nikada ni uspjeti.
Gledam na HTV-u 1 Dr. Travis preureuje. Dolazi vizita i pita me
lijenik jesam li prole godine, kada je bila operacija slezene, izvadila i
uni mjehur. Kaem da ne znam, nisu mi rekli. U medicinskoj su do-
kumentaciji proitali da su ga maknuli jer je bio pun kamenca.
61
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Pitam doktoricu za leukocite, a ona kae da su juer bili 2,0, a danas 1,1
te da su sad u fazi opadanja, do nule, a zatim dolazi faza rasta. Mnogo
mi je bolje i ne spavam po cijele dane. Osjeam da se neto dobro dogaa
u mome tijelu. Sjeam se, kada je dolo do mutacije gena, da je moja do-
bra prijateljica Zvjezdana slala moje nakaze naem znanstveniku prof.
Ivanu ikiu i molila ga da ih prokomentira. Meu ostalim, prof. iki
je rekao da oslukujem svoje tijelo jer ono je najbolji kontrolor. Ako osje-
tim bol kada neto radim, da odmah prestanem, jer to je upozorenje da
izbacim iz prehrane sve to mi smeta, da ne radim mnogo i teko.
Sestra donosi ruak: juha, rizi-bizi, peena svinjetina, salata od cikle i
kruh. Pojedem juhu, rizi-bizi i ciklu, a meso i kruh ne mogu. Popijem
lijekove, operem zube i gledam More ljubavi. Zatim razgovaram s
muem i zamolim ga da mi kupi okoladice ivotinjsko carstvo jer mi
se jede neto slatko. Glavna mi je sestra rekla da su samo te okoladice
bezglutenske i da tih 15 g zadovoljava potrebu za slatkim. U infuziji
primam puno glukoze pa trebam paziti da mi ne bi skoio eer.
Discipliniran sam pacijent, sluam i radim kako mi kau. Dola sam u
bolnicu lijeiti se, a ne zezati. Moje lijeenje stoji dosta novca, truda
i odricanja. Svi se maksimalno trude, od prof. Labara do spremaice.
Bila bih bezobrazna i neodgovorna kada ne bih sluala.
U 13.45 zove me Robert Zuber, novinar HRT-a, u vezi s traenjem
moje bioloke obitelji. Javljam mu da sam na Rebru i dajem mu podat-
ke o sebi i mami i o tome to mi je mama ispriala.
13. listopada 2010., srijeda
Ustajem u 6.20 i u 7.30 sjedam za stol, ukljuim raunalo i prepisujem
iz biljenice, prvi put nakon transplantacije.
U 8.20 dolazi doktorica i kae da mi je za sutra dogovorila ultrazvuk
jetara i abdomena. Sestra donosi doruak: dva topla sendvia i dva vra
topla mlijeka od 2 dl.
62
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Dolazi gospoa spremaica, a ja idem na krevet da joj ne smetam,
da moe obrisati pod i dezinfcirati ga. Razgovaramo, ispriam joj
vic i nasmijemo se do suza. Oko 11.30 osjeam lagani umor i idem
lei. Zaspim, a sestra me probudi u 13.30 jer je donijela ruak: juha,
vreica kukuruznih bezglutenskih pahuljica, ria, meso, cikla i kruh.
Pojela sam samo dvije juhe u koje sam stavila dosta pahuljica i salatu
od cikle. Danas je tjedan dana kako ne mogu jesti meso. Hrenovke,
salamu u sendviu i pagete bolonjeze pojedem, ali meso u komadu
ne mogu. Moda zato to je u mljevenom mesu dosta zaina, a oni
ublauju miris.
Poslije veere gledam 1001 no i Lud, zbunjen, normalan. Nasmi-
jem se do suza. U bolnicu mi je mu donio sve DVD-e Lud, zbunjen,
normalan, Mr. Bean, sve Audicije i Laku no, Hrvatska. Kad mi
je teko, pogledam neto od toga, nasmijem se i odmah mi je lake.
Htjela sam jo gledati Periferiju City, ali spava mi se pa u ujutro
gledati reprizu.
14. listopada 2010., etvrtak
Sjedim za stolom i prepisujem iz biljenice u raunalo. Sestra donosi
doruak: dvije alice mlijeka, dvije hrenovke i kruh. Pojedem hrenov-
ke, a u mlijeko stavim bezglutenske kukuruzne pahuljice od juer.
Gledam aroliju i poslije zaspim. U sobi je hladno. Majstori su iskljuili
grijanje jer ga prikljuuju na novu zgradu. Glavna sestra ide od sobe do
sobe i govori da ne izlazimo iz kreveta da se ne bismo prehladili. Cijeli
dan leim i gledam serije. U 18 sati gasim TV i molim krunicu sv. Anti.
Sestra donosi veeru: fno varivo od krumpira, mrkve i cvjetae s
kockicama piletine i kruh. Pojedem povre i juhu, a meso ostavim.
Gledam Veeru za 5, 1001 no i Kuanice. Dolazi sestra i pita je
li mi hladno, jer majstori nisu uspjeli zavriti prikljuivanje grijanja.
Kaem joj da mi je hladno samo za glavu i ona mi donosi zelenu kapu,
63
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
kakvu nose kirurzi. Stavim je na glavu i doista me ugrije. U 23 sata
idem spavati.
15. listopada 2010., petak
U 6.30 dolazi sestra proistiti kateter, da moe nastaviti s terapijom.
Mjerim temperaturu: 36,2 C. Podignem uzglavlje i pod poplunom, jer
mi je hladno, molim krunicu Majci Bojoj i za pokojne. Bogu se ne moli
leei, osim ako je netko teko bolestan kao ja onaj dan kad sam imala
temperaturu 39,7 C i povraala te sam bila toliko iscrpljena da nisam
mogla sjediti.
Dolazi glavna sestra i kae da se nitko ne tuira i ne izlazi iz kreveta. Gle-
dam Dobro jutro, Hrvatska, a zatim sestra donosi doruak: dva maslaca,
dva pekmeza, etiri krike kruha i dvije alice mlijeka. Namaem maslac i
pekmez na dvije krike kruha, a drugi maslac i pekmez pospremim u or-
mari. Popijem mlijeko, zatim lijekove, operem zube i gledam aroliju.
Osjetim da je toplije u sobi. Glavna sestra je zvala, spojili su grijanje, ali
nema tople vode. Umijem se, vratim se u krevet i gledam Oprah pa
zaspim. Probudim se u 12.30. Sestra donosi ruak: juha i kuhani osli.
Pojedem sve osim kruha, jer ribu mogu jesti. Popijem lijekove, operem
zube i piem u biljenicu.
Zove me prijateljica Jasna na mobitel, brine se kad se ne javljam. Ka-
em joj da sam dobro i da se ne brine jer se loe vijesti prve uju.
U 16 sati dolazi mi mu i donosi mi isto rublje i okoladice ivotinj-
sko carstvo. Razgovaramo i smijemo se, a ja, kao i uvijek, nasmijem i
njega i svakoga tko me nazove.
Sestra donosi veeru: bezglutenske pagete bolonjeze, salata od mrkve
i cvjetae i kruh. Pojedem malo. Doktorica kae da je to normalno jer
se poslije transplantacije i lijekova koje uzimam promijeni okus u usti-
ma i potreba za nekom hranom.
64
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Sestra Dijana je sama u nonoj smjeni pa mi kae da se ne ljutim ako
doe sutra u 5.30 da mi promijeni terapiju i izvadi krv. Kaem joj da
moe doi kada eli. Nou je sestrama tee jer temperatura uvijek raste
nou, a u devet sterilnih je devet teko bolesnih ljudi. U smjeni su inae
po dvije sestre, a danas druga sestra nije mogla doi. im sam usnula,
zvonce me je probudilo i tako cijelu no. Svakih pola sata do sat dolazi
doktor iz Hitne i pregledava pacijente, a sestra Dijana ih vozi na RTG
plua. Onima koji su imali transplantaciju najvea je opasnost teka
upala plua i sepsa. Ovu je no sestra Dijana zaradila svoju plau za
cijeli mjesec.
16. listopada 2010., subota
Budi me sestra iz dnevne smjene, koja je dola promijeniti posteljinu.
Odvoji mi kateter te idem u kupaonicu istuirati se i obaviti higijenu
lica. Sestra donosi doruak: tri topla sendvia sa unkom i sirom i dvije
alice toplog mlijeka. Mlijeko popijem, a sa sendvia skinem gornju
kriku kruha jer je prezasitan. Jo uvijek za mene naruuju dvostruki
obrok, iako sam rekla da otkau dok mi ne prestanu munine. Ipak,
sve pojedem dvostruko, osim mesa i kruha. Zezam se i kaem da ni-
sam trudna, ali imam trudnike simptome.
Imam jake munine i sestra mi u infuziju stavlja lijek protiv munine.
Gledam televiziju, ne da mi se prepisivati u raunalo.
17. listopada 2010., nedjelja
U 6 sati dolazi sestra iz none smjene vaditi mi krv jer vikendom se
krv vadi u 6, a radnim danom nakon primopredaje smjene od 7.30 pa
nadalje. Probudila sam se i mislim da u ponovno zaspati, ali ne mogu.
Ustanem i molim krunicu Majci Bojoj, dvije desetice za pokojne, za
zdravlje svoje djece i mua, koji je u ovako tekoj situaciji razuman i
strpljiv. Uz to to moje rublje posebno pere i glaa, jo kuha, pere i
glaa dekima. Iako sam ja njih, kad sam se razboljela, nauila kuhati i
65
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
pospremati, sad kad su odrasli, ne da im se. Stalno nekamo zuje i ure,
ali svoju sobu moraju pospremiti.
Sestra donosi doruak: zapeene bezglutenske palainke sa sirom i
toplo mlijeko. Pojedem dvostruku koliinu i nemam muninu sve do
ruka. Pae mi jelo bez mesa.
Dolazi spremaica, malo popriamo, a zatim itam Tkanje ivota. U
16.15 dolazi mi mu i moj sin Igor, koji je danas doputovao iz Bake,
gdje sezonski radi. Jako sam se razveselila jer ga nisam vidjela od 10.
kolovoza, kada smo mu i ja bili kod njega na moru. Alen je osjeajan,
ali to dri u sebi. Kad mi je pukla slezena, bio mi je u posjetu i gotovo se
onesvijestio. Svaki dan se ujemo mobitelom. Pita me kako sam i to
mi treba, pa muu da novac da mi kupi.
Sestra donosi veeru: musaka, salata od cvjetae, okoladno mlijeko i
kruh. Pojedem cvjetau i krumpir koji sam odvojila od mesa.
Popijem lijekove, operem zube, izmukam usta, a zatim gledam Peri-
feriju City i psiholoki triler Buick Riviera. Periferija City me na-
smijala, a flm jako rastuio.
Mjesto radnje je Amerika, a glavni su glumci Leon Luev koji glumi
Srbina Vuku iz Doboja i Slavko timac koji glumi Muslimana Hasana
iz Sarajeva. Takvih ljudskih sudbina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovi-
ni, Kosovu i Vojvodini bilo je, naalost, mnogo. Poanta je cijelog flma
u izreci bosanskohercegovakog pisca Mee Selimovia koji je rekao:
Koga mrnja zadoji, od mrnje izgori.
Mnogi koji ovo budu itali, pitat e se otkud meni pravo da o tome go-
vorim. I ja imam u obitelji mijeanih brakova. Oni su svata pretrpjeli,
a na vjenani i djeci krsni kum ubijen je na Manjai. Moji su izbjegli,
ali ja ne mogu mrziti, niti oni mrze.
Ako se ovjek ne moe sam nositi s tim teretom na dui, treba potra-
iti strunu psiholoku pomo, da stvari ne bi izmakle kontroli ili, ne
daj, Boe, uzeli pravdu u ruke. Za nekoga je moda osveta trenutano
66
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
rjeenje, ali ovjek je nesretan dok god nema mira u dui. Zato narod-
na poslovica kae: Ako eli biti sretan na trenutak, osveuj se, a ako
eli biti sretan stalno, oprataj.
Nitko nikomu nije kriv ni za to. Dok god budu traili krivca u drugo-
me, bit e jako nesretni. Ljudski je grijeiti, a boanski opratati.
Idem spavati.
18. listopada 2010., ponedjeljak
U 6 sati dolazi sestra i moli me da izmjerim temperaturu. Mjerim: 36,2
C. Moli me da se okrenem na lea da moe proistiti kateter. Zamolim
da me odvoji od katetera i idem u kupaonicu. Otkako sam u bolnici,
ponedjeljkom perem kosu, reem nokte i depiliram pazuha i noge. Po-
slije toalete molim krunicu Majci Bojoj.
U 7.30 dolazi glavna sestra vaditi mi krv i pita me kako sam. Kaem joj da
sam dobro, samo to imam munine na meso. Molim je da mi sloi jelov-
nik bez mesa u komadima ili u kombinaciji sa sojom. Kae da e to odmah
uiniti i da nema potrebe da patim zbog hrane. Jako sam joj zahvalna.
Piem u biljenicu, a zatim dolazi sestra i donosi doruak: bezglutenski
kruh, dvije alice mlijeka i Dukatov mlijeni namaz. Pojedem u slast jer
nije mesno. Dolazi glavna sestra s vagom, da se izvaem. Teka sam 65
kg, to znai da sam 1 kg vratila jer sam bila 2 kg izgubila.
U 10.30 dolazi vizita s prof. Labarom. Jako sam sretna to ga vidim, a
on mi govori dobre vijesti. Digne palac u zrak i kae mi da su leukociti
poeli rasti, to znai da je sr prihvatila transplantat i polako proiz-
vodi krvotvorne matine stanice. Jo mi kae, ako se ovakvo stanje
nastavi, da e me pustiti kui u petak. Nitko sretniji od mene, kao da
sam se ponovno rodila!
Gledam aroliju pa itam Tkanje ivota i razmiljam od kakvih u
niti tkati svoju tkanicu ubudue. Do transplantacije sam mnogo radila
67
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
fziki, a to sad ne dolazi u obzir jer u se uvati i sluati lijenike, tako
da bar godinu dana neu raditi poslove koji iziskuju tei fziki napor. Bit
u disciplinirana, za svoje dobro. Zbog virusa gripe koji e doi i moguih
infekcija to manje u kontaktirati s ljudima, a za vrijeme gripe neu
primati posjete. Nadam se da e obitelj i prijatelji razumjeti. U ovu je
transplantaciju uloeno mnogo truda s lijenike i moje strane, dosta
novca i muke i bilo bi suludo da se ne ponaam odgovorno.
Poslat u mua u kolu stranih jezika Sputnik, u Krajiku 27, da mi
kupi knjige za V. i VI. stupanj ruskog. Uit u sama. Redovito sam zavr-
ila I. i II. stupanj, a tad je poeo postupak traenja darivatelja pa sam
III. i IV: stupanj sama uila i poloila. Ako sve zavri dobro s mojom
transplantacijom, nadam se da e mi uenje ruskog koristiti u budu-
nosti.
Uenje mi pomae da ne razmiljam o bolesti jer je radna terapija naj-
bolji lijek protiv svake bolesti. Najgore od svega jest predati se, lei,
saalijevati sam sebe i misliti da e se doktori boriti umjesto vas.
19. listopada 2010., utorak
S obzirom na to da mi je prof. Labar juer u viziti priopio dobre vije-
sti, o poetku rasta mojih leukocita, od uzbuenja sam teko usnula.
Zaspala sam u 23 sata i probudila se u 2, kada je sestra ula u sobu.
Sestre nou obilaze pacijente, kontroliraju terapiju i nas. Pitam kako
je prola no, a ona kae da su 2 sata u noi. Pita me elim li neto
za spavanje. Kaem joj da ne elim i da nikada nisam pila tablete za
spavanje.
Pogledam na mobitel i vidim da su 3 sata ujutro, a od sna nita. Upalim
TV i gledam Brane vode i Nau malu kliniku. Oko 5 zaspim i pro-
budim se u 6, kada je sestra ula u sobu. Izmjerim temperaturu: 36,2 C.
U 7 pozvonim da me odvoji od katetera i idem se istuirati. Poslije toga
molim krunicu Majci Bojoj, za pokojne, za sve koji lee u sterilnim je-
68
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
dinicama i za svoga darivatelja, jer sad je primopredaja smjene, a meni
trebaju mir i koncentracija dok molim.
Oko 8 dolazi sestra presvui krevet. Malo piem, a zatim gledam a-
roliju. Sestra donosi doruak: etiri jaja peena na oko, dvije alice
mlijeka i etiri krike kruha. Dolazi vizita i dr. Mikuli kae da leuko-
citi polako rastu i da uskoro idem doma ako i dalje budu ovako rasli.
Zbog te vijesti sam sretna da sretnija ne mogu biti. Leim i gledam
More ljubavi i mislim kako u zaspati jer sam spavala samo etiri
sata, ali od uzbuenja ne mogu usnuti.
Sestra donosi ruak: juha, rizi-bizi, kuhana junetina, cikla i kruh. Meso
zamotam u foliju i maknem, a ostalo pojedem bez kruha. Gledam
Najbolje godine i Dona Barbaru. U 16 sati dolazi mi mu i donosi
to sam naruila, a odnosi prljavo rublje. Razgovaramo, a ja se zezam i
kaem mu da nita od ena koje sam mu odabrala te da iskoristi priliku
dok ne doem doma.
Kaem mu da su najavili da e mi ovaj tjedan poeti opadati kosa i da
u izabrati plavu periku. Prije mene imao je sve cure plave i smee, a
oenio se crnkom, pa da ga podsjetim na mlade dane. Smije se i kae
mi da sa mnom nikada nije dosadno, pa ak ni kad sam u bolnici. Mu
odlazi. Utipkavam bon i aljem 30 poruka rodbini i meni dragim ljudi-
ma, a Anu, Jasnu, Ankicu i Anu nazovem i priopim im radosnu vijest.
Netko od njih me zove, a netko alje poruke. Svi su jako sretni i ponosni
na mene.
Narodna poslovica Zlato se provjerava vatrom, a prijatelj nevoljom
iva je istina.
20. listopada 2010., srijeda
Dolazi sestra u 6 mjeriti mi temperaturu. Probudim se i molim krunicu
Majci Bojoj, a u 7.30 dolazi sestra vaditi mi krv. Molim je da me odvoji
od katetera te se idem istuirati. Primjeujem na jastuku dosta kose.
69
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Pokupim je i bacim u zahod da se ne razvlai po sobi, a kad spremaica
isti, lijepi se za krpu kojom brie pod. Ako u tijeku dana i noi bude i
dalje opadala, rei u glavnoj sestri da me obrije.
Zezam se s muem da sad mogu biti plavua, smea ili garavua. Da-
nas je 25. dan od prve kemoterapije i tono mjesec dana kako sam u
bolnici. Prolo mi je jako brzo. Ni jedan dan proveden u sterilnim jedi-
nicama, pa ni one tri noi kada sam imala visoku temperaturu, zimicu
i povraala, ne bih mijenjala ni s kim.
Ljudi ne znaju, dok su zdravi, cijeniti ivot i radovati se. Tre samo za
materijalnim, nemaju vremena jedni za druge, ljuti su i ogoreni jedni
na druge. Narodna poslovica kae: Zdrav ovjek ima tisuu elja, a
bolestan samo jednu. Ta elja je zdravlje, a meni je dragi Bog dao drugi
ivot. Ako ova transplantacija uspije, skroz u promijeniti nain ivota
i posloiti prioritete, jer do sad su mi svi bili ispred mene.
Oko 11 dolazi vizita i doktorica kae da su leukociti malo pali, a za to
mogu biti dva razloga. Jedan su razlog uobiajene oscilacije, a drugi je
mogua greka u laboratoriju s obzirom na to da se dobro osjeam i,
osim munine, nemam drugih nuspojava.
Jo mi kae da me pripremaju za doma i da lijek ciklosporin, koji sam
primala u infuziji na kateter, poinjem piti u kapsulama da se ne vidi
kako e organizam reagirati. To je lijek koji se uzima da organizam pri-
hvati transplantat. Nisam obeshrabrena jer se dobro osjeam. Danju
mi se ne spava, a dok nisam imala leukocita, odnosno dok su bili u fazi
opadanja, stalno sam spavala.
U 16.05 dolazi moja Ana i donosi mi vodu, aj, okoladu, papirnate
runike za ruke i toaletni papir. U sterilnim ima svega, ali su na knap
s papirom, a kako ja esto perem ruke, moram imati papir za brisa-
nje. Ana i ja nemamo tajni jedna pred drugom. U tekim trenutcima
uvijek mi je rame za plakanje, a razgovor s njom uvijek bi me umirio.
Ana i ja poznajemo se od 1994. godine jer su nam djeca ila zajedno
u razred.
70
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Cijeli sat je stajala ispred sterilnih, razgovarale smo i smijale se. Kae
mi da dobro izgledam, da nisam iscrpljena, a ja joj kaem da se dobro
i osjeam.
Poslije razgovora molim krunicu sv. Anti, a zatim piem. Sestra donosi
veeru: meso, ganci u umaku, salata od cvjetae, puding od vanilije
i kruh. Pojedem samo cvjetau i puding. Gladna sam i sjetim se da u
ormariu imam maslac i pekmez. Namaem dvije krike kruha i poje-
dem u slast.
21. listopada 2010., etvrtak
Probudila sam se u 6. Dolazi sestra i mijenja terapiju, a ja mjerim tem-
peraturu: 36,2 C. Hvala Bogu, od transplantacije nijedan dan nisam
imala temperaturu ni druge popratne pojave. U miru molim krunicu
Majci Bojoj i za pokojne, a poslije toga piem u biljenicu. U 7.30 do-
lazi sestra vaditi mi krv, odvoji mi kateter te se idem istuirati. Dok
obavljam higijenu, druga sestra presvlai krevet. Vraam se u sobu i
piem.
Gledam aroliju. Sestra donosi doruak: etiri hrenovke, dvije alice
toplog mlijeka i kruh. Sve sam pojela u slast.
Zvonim sestri da stavi sterilnu vodu za aj da zavre i kaem joj da e
doi mu po prljavo rublje, u vrijeme kada nisu posjeti. Ja u pripre-
miti, a on kada pozvoni, samo mu treba dati. Teko se sui jer je loe
vrijeme, a moje rublje pere posebno i dvaput ispire. Zato dolazi svaki
drugi dan.
Danas je 15 dana od transplantacije, a moja sr polako radi, ve peti
dan. Nitko sretniji od mene. Dragi Bog mi je podario ivot.
itam Tkanje ivota i razmiljam kako je Mirjana Krizmani tu knji-
gu dobro napisala, samo ovisi kako e je tko proitati. Svatko treba
raditi na sebi i mijenjati se pozitivno. Kada doemo do pozitivnih pro-
71
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
mjena i zauzmemo odreeni stav, tada se i drugi drukije postave pre-
ma nama.
Gledam More ljubavi, a u 13.30 dolazi sestra po mene i vozi me na
ultrazvuk abdomena. Hvala Bogu, jetra, u, uni vodovi, guteraa i
desni bubreg u granicama su normale, a lijevi se bubreg nekamo poma-
knuo te ga nisu pronali, ali vjerujem da je i on u redu. Zbog operacije
slezene svi su se unutarnji organi malo pomaknuli.
U 14.15 vratila sam se u sterilnu jedinicu. Ruak me eka. Operem
ruke, skinem masku i idem jesti. Za ruak su juha, ria, kuhana june-
tina, cikla i kruh.
Molim sestru da pozove doktoricu da je pitam kakvo je stanje leukoci-
ta, jer je vizita prola dok sam bila na ultrazvuku. Doktorica mi obja-
njava da leukociti malo rastu, a malo padaju i da je to normalno. Kae
mi da su danas 1,1. Jako sam sretna i uzbuena jer znai da se te krvo-
tvorne matine stanice bore i neto proizvode.
Zovem mua, svoju Jasnu, Anu, Ankicu na Kvatriu, Marion i ostale
koji me stalno zovu i alju poruke. Zove me Ana i kaem joj da u, ako
Bog da, ozdraviti, pa nita od udaje za mog mua. Smije se, a ja doda-
jem da iskoriste maksimalno vrijeme dok sam u bolnici.
22. listopada 2010., petak
Probudila sam se u 3.30 i ne mogu zaspati. Upalim TV i gledam flm o
autoutrkama, a zatim 8. kat, kod Danijele. Govori se o enama obo-
ljelima od karcinoma dojke. Dobro je to su goe bile poznate osobe i
priale o svom iskustvu otvoreno.
Dobro je takoer to se o toj bolesti javno govori i to postoji udruga
u kojoj mogu zatraiti pomo. Samopregledom dojki, mamografjom
i ultrazvukom moe se navrijeme otkriti bolest. Sve navrijeme otkri-
veno moe se uspjeno izlijeiti. Kod takvih zloudnih bolesti vana
72
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
je psiholoka potpora. Meni je moja Ana najbolji psihijatar, a podrka
obitelji i prijatelja daje mi snagu da se borim i ozdravim.
U 7.30 dolazi sestra vaditi mi krv, odvoji mi kateter i idem se istuirati.
Dosta je hladno u sterilnoj, ali ima tople vode, a higijena je najvanija.
Sestra donosi doruak: zapeene palainke sa sirom i aj. Meni su dvije
palainke malo, zato mislim da u se za ruak najesti.
Dolazi sestra pogledati kateter i zalijepiti ga, a poslije nje doktorica u
vizitu. Kae mi da su leukociti danas 0,8. Malo padaju, malo rastu, ali
to je normalno poslije transplantacije. Nisam zabrinuta jer se dobro
osjeam. Kaem doktorici da bih htjela ostati u bolnici do 2. studenoga
jer tada se radi prva sternalna punkcija, tj. 25. dan od transplantacije.
Piem, a zatim gledam More ljubavi. Sestra donosi ruak: juha, slani
krumpir s malo ulja i perina, dvije pljeskavice, cikla i kruh. Gledam
Provjereno i talijanskog kontroverznog lijenika koji rak lijei sodom
bikarbonom. Ne mogu vjerovati da ovjeku takve gluposti mogu pasti
na pamet.
Kada mi je prije tri godine slezena poela rasti, a trombociti opadati,
potraila sam pomo od travara. Ila sam u Prijedor u BiH k jednoj
travarki po biljne preparate. Pomogla je mojoj mami i ula sam da je
mnoge izlijeila, ali za moju bolest nije imala lijeka. Dala mi je lijek u
bocama, rekla da ih drim u hladnjaku, popijem do kraja te da napra-
vim krvne pretrage. Nije mi bilo bolje, slezena je rasla, a trombociti
padali. Bilo je to bacanje novca i gubljenje vremena.
Jedan dan u KB-u Dubrava umjesto dr. Peje primio me je prof. Kuec.
Dugo smo razgovarali. Pokazala sam mu tablete Megamin. Rekao mi je
da su ih neki pacijenti na crno plaali i do 500 ili 1 000 eura, predozirali
se i umrli. Kad medicina i znanstvenici u suradnji s farmacijom nisu
jo uspjeli napraviti lijek za lijeenje fbroze, ne moe ni neki laik. Od
tada sluam doktore i pijem samo lijekove koje mi oni propiu.
73
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
23. listopada 2010., subota
U 6 sati dolazi sestra vaditi mi krv, odvoji mi kateter i kae mi da me
nee odmah prikljuiti jer su mi smanjili infuziju. Juer sam imala dvi-
je litre, a danas jednu. Budui da se brzo oporavljam i uskoro idem
doma, smanjuju vensku terapiju, a poveavaju terapiju u tabletama.
I ova litra infuzije daje se da se odrava kateter jer na njega vade krv.
Takoer su mi rekli da od juer mokrim u WC, a ne u princezu, jer su
se uvjerili da pijem dosta tekuine, 2,5 l dnevno (2 l aja i l vode), a
tako se proiavaju jetra i bubrezi.
Prvo molim krunicu Majci Bojoj i dvije desetice za pokojne, a zatim
se idem istuirati. Poslije piem i ekam doruak. Juer sam dobro
jela, ali sam ogladnjela. Munine su prestale jer sad dobivam hranu
bez mesa. Sestra presvlai krevet. Kaem joj kako mi kosa opada te je
svagdje ima. Kae da dugo ekaju bricu. Pitam je li doputeno da mi
mu donese elektrini aparat pa da sama sebe obrijem u kupaonici.
Kae da moe i da e me ona obrijati. Zovem mua, a on kae da e ga
rastaviti, oistiti alkoholom i donijeti kada bude vrijeme posjeta. Sino
me je jako boljela glava, tako da se nisam smjela pomaknuti. Imala sam
osjeaj da me kosa boli, a kosa ne moe boljeti. To je, sigurno, korijen
kose odumirao. Ujutro je bilo puno kose na jastuku.
Gledam Sluajnog turista. Sestra donosi ruak: juha, dvije pljeska-
vice, krumpir pire, salata od cvjetae i kruh. Juhu i kruh maknem,
a ostalo pojedem u slast. Pljeskavice su peene na rotilju i jako su
ukusne. Poslije ruka sestra me zamoli da izmjerim temperaturu.
Mjerim: 37,3 C. Dolazi doktorica i kae mi da su leukociti 1,3, to
znai 1 300 L, i da e mi sestra izvaditi kateter jer je mogue da zbog
njega temperatura raste. Uveli su ga prije 27 dana, a vie nije po-
treban. U 14.15 dolazi mu i daje sestri aparat za brijanje, a odnosi
prljavo rublje. U hodniku je ispred sterilnih jer nije vrijeme posjeta.
Dolazi sestra i vadi kateter te malo gazom pritisne da ne krvari. Ree
da je dobro jer imam super trombocite pa ne bi trebalo krvariti. Kae
74
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
mi da leim pola sata i pritisnem gazu rukom, a ona ide u bolniku
ljekarnu po lijekove. Kada se vrati, doi e me oiati.
Sestra Marina se vratila i na pod stavlja plahtu s kreveta, na koju je
istresla kosu s jastuka. Na sredinu plahte stavila sam stolicu i poinje
ianje. Iako je dosta kose opalo, jo uvijek je gusta i gui aparat, a i
duina je do ramena. Prvo ia s nastavkom da skrati duinu, a zatim
skine nastavak i obrije mi glavu.
Sad sliim zatvorenicima. Nimalo mi nije ao. Vano je da nisam imala
teih nuspojava, osim munine. Kau da poslije transplantacije nara-
ste drukija kosa. Netko kae da naraste kosa kakvu ima darivatelj.
Kosa je najmanji problem. Vano je da transplantacija uspije i da mogu
normalno ivjeti. Ako treba, cijeli u ivot nositi rubac i periku.
Sestra me oia i kae mi da se idem istuirati. Napomenem da posli-
je podne nema tople vode. Ona zagrije vodu u mikrovalnoj, opere mi
glavu u sterilnom lavoru, donese drugi sterilni lavor pun vode i zalije
me cijelu. Uzmem trljaicu i naamponiram se, a sestra donese jo dva
lavora vode i zalije me, da isperem ampon. Obriem se i namaem
baby mlijekom, a ruke i stopala Zagrebakim melemom. Kaem sestri
Marini da mi je odsad kuma te se smijemo.
Upalim TV i gledam reprizu dviju epizoda Lud, zbunjen, normalan.
Nasmijem se do suza. Ulazi sestra u sobu i kae kako je znala da se ja
smijem im je ula smijeh, jer nitko se od svoje boli i muke ne moe
smijati osim mene. Ispriavam se, a ona kae da ne smeta, ali da se u
sterilnim nitko nikad nije toliko smijao. ao mi je zbog ostalih koji su
imali transplantaciju, ali, ako budem razmiljala samo o bolesti, polu-
djet u. Za sve njih molim se Bogu.
Sestra donosi veeru: pagete bolonjeze, salatu od cvjetae i kruh. Po-
jedem sve osim kruha, operem zube, izmukam usta, popijem lijekove
i odjednom osjetim zimicu i tresavicu. Legnem u krevet, pokrijem se i
molim krunicu sv. Anti. Sve mi je hladnije i sve se vie tresem. Zvonim
sestri i molim je da me pokrije s dva popluna. Mjerim temperaturu: 38
75
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
C, a za pola sata je 38,5 C. Sestra pozove doktora iz Hitne da me doe
pogledati i izvadi mi krv. Imam jake bolove u donjem dijelu trbuha, da se
sva frem. Ponovno mjerim temperaturu: 39 C.
Dolazi doktor, pregleda me i napie uputnicu za RTG plua. Obuem
ogrta, masku na usta i zelenu zatitu na tijelo. Sestra me vozi na RTG
u HS, a dr. Babel se vraa u deurstvo. Putem do HS-a ispriam im
dva vica i nasmijemo se do suza. Imam osjeaj da mi je odmah lake.
Poslikaju mi dvaput plua i odmah kau sestri da nemam upalu plua.
Sretna sam i zahvaljujem Bogu. Vratimo se u sterilnu, operem i dezin-
fciram ruke, popijem Panadon za snizivanje temperature i antibiotik.
Sestra mi je uvela braunilu te na nju primam infuziju i antibiotik. Ve-
eru sam povratila, a zimica, tresavica i bolovi su prestali. Sada su 23
sata, osjeam se bolje i idem spavati.
24. listopada 2010., nedjelja
U 6 sati dolazi sestra vaditi mi krv. Mjerim temperaturu: 37,7 C. To
je dobro jer je u padu. Spavala sam dobro i bolje se osjeam. Diem se
i molim krunicu Majci Bojoj i za pokojne, a zatim se idem istuirati. Se-
stra donosi doruak: dva mala maslaca, dva pekmeza, dvije krike kruha
i aj. Sve pojedem, jer slatko mi nedostaje, a jedino smijem pojesti jednu
okoladicu ivotinjsko na dan.
Zovem mua i kaem mu da mi je bolje. Gledam Malcolma u sredini i za-
spim. Dolazi vizita i doktorica me pita to se sino dogodilo i kako sam. Ka-
em joj da i ja moram imati nekakve nuspojave, jer nije poteno da se drugi
mue, a ja budem poteena. Smjeka se i kae mi da u ostati u bolnici jo
10 dana. Kaem joj: to god se treba dogoditi, bolje je da se dogodi dok sam
u bolnici, nego kad doem doma. Leim dalje, gledam TV i zaspim.
Sestra donosi ruak: juha, ria, tri manje pljeskavice, salata od cvjetae i
kruh. Pojedem pljeskavice i cvjetau, a ostalo ne mogu. Sestra se zeza sa
mnom i kae mi da sam od transplantacije do danas jela sve osim mesa,
76
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
a sad jedem samo meso. Zanimljivo, ali samo od mljevenog mesa ne die
mi se eludac. Maknuli su mi Silapen jer infuzno primam drugi antibio-
tik. Zovem svoju Anu, malo priamo i opet zaspim.
Poslije nazovem mua i zamolim ga da mi donese vreicu u kojoj su rupci
(marame). U bolnici i doma nosit u rubac, a periku u nositi samo kada
idem na kontrole. Prije podne sam primila 2 l infuzije. U 16 sati mu mi
dolazi u posjet i donosi mi rupce. Sve sam ih istresla iz vreice na krevet
i isprobavam ih. Veem ih na razliite naine, a ima ih puno. Neki su od
moje pokojne mame i ti su mi najdrai. Mu me promatra kroz staklo na
vratima i pune su mu oi suza. Da bih ga nasmijala, poziram s rupcem i
bez njega, kao na modnoj reviji.
Za veeru musaka, cikla i kruh. Pojedem musaku i ciklu, a kruh ne mogu.
Piem u biljenicu pa u prepisivati u raunalo kada se budem bolje osje-
ala. Mjerim temperaturu: 36,7 C. Sino mi je dr. Babel uzeo brisove
nosa i grla, dala sam urin za urinokulturu i vadili su mi krv za sve pre-
trage, pa, kada dou nalazi, znat e se uzrok. Vano je da nemam upalu
plua i da je pala temperatura. Danas mi se spavalo, valjda se organizam
iscrpio od temperature. Idem gledati Periferiju City i Stipe u gosti-
ma. Zaspala sam u 22 sata.
25. listopada 2010., ponedjeljak
Probudila sam se u 5.20, a u 5.30 sestra ulazi u sobu staviti antibiotik
da mi kapa. Kae mi da izmjerim temperaturu. Mjerim: 36,5 C. Dosta
sam spavala, diem se i molim krunicu Majci Bojoj i za pokojne, a
zatim se idem istuirati. Danas je ponedjeljak i toaleta malo due traje
jer se depiliram i reem nokte. Iako je glava obrijana, sitne dlaice, koje
nisu jo ispale, sad s korijenom ispadaju i lijepe se po cijelom tijelu pa
se moram dvaput istuirati. Sad je 7.15 i htjela sam zvati sestru da mi
promijeni gazu na mjestu gdje je bio kateter i traku kojom se uvruje
braunila jer su se od tuiranja namoile. Sad je primopredaja smjene i
neu im smetati. Priekat u dok ne ue u sobu presvlaiti krevet.
77
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Sestre imaju toliko posla da katkad ne stignu ni jesti, a kamoli sjesti.
Stalno netko zvoni jer mu je zlo, dijele terapije i hranu, presvlae kre-
vete, presvlae i peru nemone pacijente, hrane ih, prazne princeze i
mjere urin, voze pacijente na pretrage... Kadto se dogodi da etiri do
pet pacijenata u isto vrijeme povraa ili ima visoku temperaturu, a samo
su dvije sestre u smjeni, koja traje 13 sati s primopredajom na poetku
i na kraju smjene.
Dolazi glavna sestra vaditi mi krv. Promijeni mi traku oko braunile,
koja se namoila. Krv nee curiti na braunilu pa mi je izvadi iz vene
na zapeu lijeve ruke. Dolazi sestra iz dnevne smjene presvui krevet
i promijeni mi gazu na mjestu gdje je bio kateter. Druga sestra do-
nosi doruak: dvije hrenovke, alicu toplog mlijeka i dvije krike kru-
ha. Malo mi je pa jednu kriku kruha pojedem s hrenovkama, a jednu
udrobim u mlijeko te pojedem.
Gledam aroliju i ekam sestru da mi donese lijek ciklosporin i da je
pitam hou li sad ili poslije podne primati infuziju jer bih htjela prepi-
sivati u raunalo, a budui da mi je braunila na desnom zapeu, kada
tee infuzija, a ruka ne miruje, nateknu mi malo prsti. Zato leim i mi-
rujem dok primam infuziju. Dok sam je primala na kateter, ruke su mi
bile slobodne. Dolazi sestra i prikljui infuziju. Leim i gledam emisiju
Trea dob, podnevni Dnevnik i More ljubavi.
U 13.13 zvoni mobitel i zove me Rober Zuber, koji s ekipom Misi-
je zajedno pokuava nai moju bioloku obitelj. Kae mi da su zvali
prof. Labara u vezi sa snimanjem u sterilnim. Rekao im je da me zbog
moguih infekcija i stresa ne bi izlagao nepotrebnom riziku. Zato su
oni osmislili da 27. listopada dou k nama doma i popriaju s mojim
muem, snime i uzmu neke moje fotografje, a mene bi nazvali uivo iz
emisije i ukljuili u razgovor. Jo me pita imam li nekoga tko me dobro
poznaje i tko je upoznat sa svim to sam prola. Kaem mu da moja
Ana sve zna o meni i da je svu tugu i bol podijelila sa mnom. Obeala
sam mu da u je pitati, ali nisam sigurna hoe li pristati, jer ipak je to
snimanje i izlaganje u javnost.
78
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Sestra donosi ruak. Juha, pire od krumpira, dvije pljeskavice, cikla i
kruh. Pojedem sve osim kruha, popijem lijekove, operem zube, a posli-
je toga gledam Zauvijek zaljubljeni i Slomljeno srce.
U 16 sati dolazi mi mu u posjet i donosi jo rubaca, vodu, aj i oko-
ladice. Zezam se i kaem mu kad mi nije kupovao okolade dok smo
bili mladi, kupuje mi sad nakon 26 godina braka. On nije slatkorjeiv
ovjek, ali se na njega mogu osloniti u svakom trenutku. U svemu mi
je podrka i potpora, a pogotovo u ovakvim situacijama. Narodna po-
slovica kae: Na muci se poznaju junaci. Mnogo mi znai to to smo
zajedno u svemu. Zato sam mirna jer se on doma brine o djeci, a ja se u
bolnici mogu posvetiti sebi, ne moram se uzrujavati ni za to. Pitam ga
bi li htio doma stati pred kamere jer meni je jako vano da pronaem
svoju bioloku obitelj. Da imam nekoga svoga, da moja djeca upoznaju
tetu, sestrine i bratie, a ja da pronaem onaj dio sebe koji mi je ne-
dostajao cijeli ivot.
Sestra donosi veeru: bezglutenska pizza i mlijeko. Pojedem u slast,
operem zube, izmukam usta i idem gledati 1001 no i Lud, zbu-
njen, normalan. Zaspim u 22 sata.
26. listopada 2010., utorak
Ve je 7.30, a ja sam se tek probudila jer sam loe spavala, valjda od uz-
buenja. Zaspala sam u 22 sata i probudila se u pola noi. Gledala sam
TV do 3, a tad sam ponovno zaspala. Dosad mi se nikada nije dogaalo
da ne mogu spavati osam sati u komadu. Glavna sestra dolazi mi vaditi
krv, a ja se idem istuirati, ali nema tople vode. Osjeam da je hladnije
u sobi, nema ni grijanja. Radnici su opet iskljuili grijanje zbog priklju-
ivanja nove zelene zgrade.
Zavuem se pod poplun i gledam aroliju. Sestra donosi doruak:
dva peena jaja na oko, alica toplog mlijeka i dvije krike kruha. Jed-
79
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
nu kriku kruha pojedem s jajima, a drugu udrobim u mlijeko i sve po-
jedem. Operem zube, popijem lijekove i molim krunicu Majci Bojoj,
za pokojne i za sve u sterilnim. itam knjigu Klinike Mayo o zdravom
starenju i poboljanju kvalitete ivota.
Ovdje u sterilnim jedinicama imam vrijeme samo za sebe i puno raz-
miljam. Shvatila sam kako je tanka crta izmeu ivota i smrti i zato
puno i iskreno molim za milost i ozdravljenje.
Razgovaram sa spremaicom jer se uvijek koristim prilikom kada net-
ko od osoblja ue u sobu da razmijenimo pokoju rije. Dolazi vizita i
doktorica mi kae da je bio urinoinfekt te da sam zato imala jake bolo-
ve u donjem dijelu trbuha, temperaturu i povraala. Pitam je koliki su
leukociti i trombociti. Kae L 2,2, to znai 2 200 L, a trombociti 330.
To je odlino i jako sam sretna.
itam dalje knjigu, a zatim gledam More ljubavi. U 12.49 zvoni mo-
bitel. Zove Zuber i pita me je li mu pristao i kada moe doi. Kaem
mu da moe doi od 12 nadalje. Kae mi da e doi oko 14.30 te da mu
u poruci poaljem broj mueva mobitela, radi dogovora i adrese. Za
Anu sam mu rekla da ne znam dok ne doe s posla i ne razgovaramo,
ali obeala sam da u javiti porukom to je odluila.
Sestra donosi ruak: juha, rizi-bizi, cikla, dvije pljeskavice i kruh. Prvo
pojedem pljeskavice i ciklu, a zatim juhu i rizi-bizi. Hladno je, u kreve-
tu sam si podigla uzglavlje u sjedei poloaj i gledam Zauvijek zalju-
bljene i Slomljeno srce. U 15.30 zovem Anu i kaem joj, ma to od-
luila, ona i dalje ostaje moja najbolja prijateljica. Kae mi da je dugo
razmiljala jer se zbog posla ne voli izlagati u javnosti. Da je bilo tko
drugi u pitanju, ne bi pristala, ali e to za mene ipak napraviti.
Zna koliko elim upoznati svoju bioloku obitelj, vjeruje da to pozitiv-
no djeluje na mene. Nas smo dvije mnogo toga prole vezano za bolest
moje majke i moju. Bez Ane i njezine pomoi (psihike i fzike) ne
znam kako bih sve to izdrala. Zahvaljujem joj to je pristala ii u Mi-
siju zajedno i na svemu do sada uinjenom. Kae mi da bih ja za nju
80
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
isto uinila. aljem Zuberu u poruci broj Anina i mueva mobitela te ga
molim da je sad nazove jer je doma, a u bolnici joj je mobitel iskljuen.
Ugasim TV i molim krunicu sv. Anti. Sestra donosi veeru: musaka,
salata od cvjetae i kruh. Pojedem sve osim kruha. Zeza me sestra i
kae da je bole ruke od teine pladnja kad meni nosi ruak jer ja jedi-
na mogu jesti, i to dvostruke obroke. Kaem joj da e se proraun za
hranu u sterilnima smanjiti kada me otpuste doma, a njih ruke nee
boljeti. Gledam 1001 no i Jezikovu juhu i idem spavati.
27. listopada 2010., srijeda
Probudila sam se u 6.20 i osjeam se jako dobro. Idem se odmah istu-
irati jer moram dati urin za urinokulturu. Nikad se ne zna kada e
radnici iskljuiti grijanje jer se zavrava velika zelena zgrada u krugu
bolnice pa se dogodi da nema grijanja. Istuiram se, obuem se i molim
krunicu Majci Bojoj.
U 7.30 dolazi glavna sestra vaditi mi krv i pita me osjetim li da je hlad-
nije. Kae da stalno neto iskljue pa ukljue. Ona ih je zvala da ukljue
grijanje jer je hladno i osoblju i pacijentima. Vi, koji ovo budete itali,
nemojte se uplaiti, jer to je samo privremeno, dok se sve ne stavi u
funkciju. Veina onih koji su imali transplantaciju ionako su po cijele
dane u krevetu, nemoni i iscrpljeni. Ja sam, hvala Bogu, svaki dan po-
kretna. Kad mi je zima, leim i gledam TV ili obuem ogrta pa sjedim
za stolom i piem ili gledam kroz prozor. Povremeni nestanak grijanja
i vode ne utjee na moje zdravstveno stanje.
Dolazi sestra presvui krevet, a ja se koristim prilikom za razgovor.
Gledam aroliju. Sestra donosi doruak: dva topla sendvia i alica
toploga mlijeka. Maknem gornju kriku kruha i ostalo pojedem. Ku-
harice super ispeku taj bezglutenski kruh, ali toliko je zasitan da ga se
ne moe puno pojesti.
Piem u biljenicu. Dolazi gospoa spremaica pa razgovaramo. Nakon
nje dolazi doktorica Bili i pita me kako sam i kako napreduje pisanje.
Zamolim je, ako ima malo vremena, da joj ispriam o Misiji zajedno
81
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
i kako mi trae bioloku obitelj. Kaem joj da e se neke reenice iz
dnevnika proitati u emisiji.
Doktorica mi kae da je to super, zanimljivo je i dobro to sam tako
vesela i optimistina i da mi je to najbolja samopomo u lijeenju. Za-
hvaljujem doktorici Bili i gledam More ljubavi. Dolazi ruak: juha,
pomfrit, velika pljeskavica s rotilja, cikla i kruh. Pojedem sve osim
kruha. Gledam Zauvijek zaljubljeni. Dolazi vizita.
Doktorica Mikuli kae mi da su leukociti 3,3, to znai 3 300 L, a
trombociti 330. Jo pet dana pit u antibiotike, a 2. studenoga e na-
praviti sternalnu punkciju i idem doma. Jako sam sretna i zahvalna sv.
Anti i Majci Bojoj to su usliali moje molitve i stalno bili uz mene.
Sad je 16 sati i vrijeme posjeta. Doao je moj sin Igor i jako mi je drago.
Cijeli smo sat priali i smijali se, a on mi govori tko je pitao za mene i
tko me je pozdravio. Taj sat je tako brzo proletio, kao nekoliko minuta.
Danas je 37 dana kako sam u sterilnim jedinicama i nijedan dan mi
nije bilo dosadno. Nijedan dan nisam bila tuna ni depresivna. Dapa-
e, mogu rei da nisam ni razmiljala o bolesti, iako sam stalno bila
spojena na kateter i primala: infuziju, kemoterapiju, transplantaciju,
antibiotike i lijekove da sr prihvati transplantat plus sve ostale lije-
kove u tabletama.
Dok sam doma ekala darivatelja i mjesto u sterilnim, razmiljala sam
kako u izdrati sama, zatvorena u jednoj prostoriji 40 i neto dana.
Sinula mi je ideja da bih mogla pisati dnevnik o svemu to mi se do-
gaa i da bi bilo dobro kada bih nala izdavaa te da ugleda svjetlo
dana. Bilo bi dobro da ga ljudi kupe i proitaju, da na trenutak zastanu
i razmisle o ivotu te da se odlue dati uzorak krvi za tipizaciju. Moda
budu nekomu podudarni i spase mu ivot. Time bi sebi poveali duev-
no zadovoljstvo, koje e ih pratiti cijeli ivot i initi sretnima.
Ljudi su zbog ove krize ogoreni jer su ostali bez radnih mjesta, bez
stanova i kua zbog hipoteke. Padaju u oaj, odaju se alkoholu, pucaju
veze i razaraju se obitelji. ivjeli smo 45 godina u komunizmu, koji
bih ja nazvala socijalizmom jer je radnik bio zatien, radno mjesto
82
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
osigurano, a plaa redovita. Gradili su se i dijelili stanovi, a zdravstvo
i kolstvo bili besplatni. Istina je da nismo smjeli nita protiv drave i
politiara rei, ali smo smjeli svagdje lei.
Nije bilo granica i mrnje. Preko noi je dolo do promjene iz komu-
nizma u kapitalizam. Razlika je golema jer se u komunizmu ivjelo so-
lidno i nije bilo toliko bogatih i siromanih. Kada su 1990. bili izbori,
obeavali su nam velike plae i blagostanje. Nitko nije oekivao rat i
nije nam rekao da e tvornice postati privatno vlasnitvo, a radnici
ostati na ulici.
Ali ne mora sve biti tako, jer sve se dogaa u glavi i sve ide iz glave.
ovjek nije ni svjestan koliko je jak, samo se treba uhvatiti ukotac s
problemima.
Mnogi e rei da je meni lako priati, ali ja sam to osobno proivjela i
ba zato mislim da imam pravo o tome priati i pisati.
Sestra donosi veeru, i to gance s mlijekom. Molila sam glavnu sestru
da mi svaku drugu veer donose gance s mlijekom, a mogla bih ih jesti
i svaku veer. Popijem lijekove, operem zube, izmukam usta i molim
krunicu sv. Anti, a zatim gledam 1001 no, Lud, zbunjen, norma-
lan i idem spavati.
U 22 sata zove me mu. Zuber je poslao nekoga po moje slike, jer su-
tra idu u Bugojno. Leim i od uzbuenja ne mogu zaspati. Razmiljam
hoe li ih uspjeti nai i kako e reagirati. Oni za mene ne znaju da po-
stojim, a ja se pojavljujem nakon 46 godina, remetim im mir. Ako se
pronau i pristanu da se upoznamo, zamiljam na prvi susret. Oni su
ve u mom srcu i ja ih ekam rairenih ruku.
Zaspala sam u 23.30.
28. listopada 2010., etvrtak
Probudila sam se u 4.30 i ne mogu zaspati. Diem se i molim krunicu
Majci Bojoj i za pokojne, za svog darivatelja i za sve koji lee u steril-
83
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
nim jedinicama. Idem se istuirati, a zatim piem. Imam dosta prepi-
sati iz male u veliku biljenicu, a to trebam obaviti do utorka i predati
Zuberu, da odaberu ulomke koje e itati u Misiji zajedno.
U 8.30 dolazi glavna sestra vaditi mi krv, a poslije nje dolazi sestra iz
dnevne smjene presvui posteljinu. Gledam aroliju. Sestra donosi
doruak: dvije hrenovke, alica topla mlijeka i kruh. Malo mi je pa jed-
nu kriku kruha, pojedem s hrenovkama, a jednu udrobim u mlijeko.
Bezglutenski kruh je jako zasitan i, kada dobijem dvostruki obrok, po-
jedem jednu kriku kruha.
Poslije toga prepisujem jer elim da mi je sve na jednom mjestu. U
12.30 gledam More ljubavi. Sestra donosi ruak: juha, dvije pljeska-
vice, ria, cikla i kruh. Osim kruha, pojedem sve u slast, popijem lije-
kove i dalje piem i prepisujem. Gledam Zauvijek zaljubljeni i ujem
zvuk interfona. Moj Igor. Jako mi je drago, iako sam im rekla da ne
dolaze jer ne elim ih optereivati svojom boleu.
Kada mi je teko, ne alim se i ne predajem. Hvala dragom Bogu to
mi je dao svih sedam darova Duha Svetoga, a to su: mudrost, razum,
savjet, jakost, znanje, pobonost i strah Boji. Priznajem, to se tie
mudrosti, ba nisam mudra, vie naivna, ali u odreenom trenutku
znam donijeti mudru i razumnu odluku. Iako imam dosta godina, jo
uvijek vjerujem ljudima to kau jer polazim od sebe, a kada me razo-
araju, jako sam alosna.
U 16.30 dolazi sestra te me kori to toliko piem. Kaem joj da malo
piem, a malo gledam serije. Molim je da mi izmjeri tlak. Imam visok
tlak 170/130, a nikad nisam imala vii od 130/80. Obino mi je tlak nii:
110/70. Kae mi da odmah prestanem pisati i ode nazvati deurnog dok-
tora i pitati za savjet. Rekao joj je da mi da tabletu za snizivanje tlaka.
Tlak mi je skoio od uzbuenja jer cijeli dan razmiljam o tome to
se dogaa danas u Bugojnu, to e novinari otkriti, kakva e reakcija
biti. Vjerujte da sve ove dane provedene u sterilnim jedinicama nisam
razmiljala o bolesti, niti sam bila optereena, a ovo je u meni izazvalo
84
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
toliko puno emocija, koje su izmakle kontroli. Nisam znala da lijepi
dogaaji mogu izazvati visok tlak i natetiti organizmu.
aljem Zuberu poruku da je to meni previe stresno i s kakvim god in-
formacijama iz Bugojna novinari dou, neka mi ne javlja. Odgovara mi
da mu je ao to mi se to dogodilo, da samo mislim na svoje zdravlje,
a moja obitelj i TV emisija sporedni su naspram moga zdravlja. Molim
krunicu sv. Anti. Sestra donosi veeru: varivo od povra. Pojedem, a
zatim gledam 1001 no i Kuanice, ali zaspim.
LIJENIK: U ranoj posttransplantacijskoj fazi, koja traje
do oporavka kotane sri i normalizacije krvne slike, glavni
problemi nastaju zbog nedostatka obrane, tj. nedostatka
bijelih krvnih stanica zbog kojeg postoji velika sklonost in-
fekcijama, te nedostatku eritrocita i trombocita. Nedostatak
eritrocita i trombocita kontrolira se transfuzijama.
Otprilike 3-4 tjedna nakon infuzije matinih stanica organi-
zam je bez obrane i stoga sklon infekcijama. Osim preven-
tivne primjene antibiotika, u sluaju porasta temperature
odmah se primjenjuju moni antibiotici irokoga spektra. U
sluaju sumnje na virusnu infekciju primjenjuju se antivirusni
lijekovi, odnosno protugljivini lijekovi u sluaju sumnje ili
dokazane gljivine infekcije. Kako tijelo nema obrambenih
mehanizama, u ovoj fazi svaka infekcija moe biti smrtono-
sna. U toj fazi opada i kosa, to je jedan od vrlo trauma-
tinih dogaaja za bolesnike, posebno za ene. Lijeniki
je savjet da se ne eka da kosa sama otpadne, nego da se
ukloni kada opadanje zapone jer kosa takoer moe biti
izvor neeljenih infekcija.
Nakon oporavka krvne slike javlja se jo jedna reakci-
ja koja ne bi postojala da nema transplantacije mati-
nih stanica. Rije je, naime, o reakciji transplantata protiv
85
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
primatelja. Za razliku od transplantacije organa, gdje ti-
jelo nastoji odbaciti presaeni organ, ovdje transplanti-
rani organ, kotana sr, nastoji odbaciti svog domaina
jer ga ne prepoznaje kao vlastito tkivo. Iako su, naime,
transplantirane matine stanice potpuno podudarne sa
svojim domainom u glavnim genima tkivne snoljivosti,
postoji dio nepodudarnosti u drugim tzv. malim genima
tkivne snoljivosti. Stoga bolesnici ve u predtransplan-
tacijskoj fazi primaju lijekove protiv odbacivanja kako bi
se ta reakcija smanjila. Ako je ta reakcija jaka, moe u
bolesnikovu organizmu uzrokovati promjene sa smrtnim
ishodom.
Reakcija transplantata protiv primatelja vidi se najee na
tri tzv. ciljna organa - koi, crijevima i jetri. Na koi se po-
javljuje osip, u crijevima proljev, a na jetri oteenje koje
uzrokuje poveanje bilirubina u krvi. U veine bolesnika ta
je reakcija blaga te se dobro kontrolira lijekovima.
S obzirom na to da se primjenjuju lijekovi koji kontroliraju
reakciju transplantata protiv primatelja i uzrokuju smanjenje
obrambenih sposobnosti organizma, u ovoj fazi bolesnici su
skloni gljivinim i virusnim infekcijama te treba primijeniti
dugotrajnu terapiju antivirusnim i antigljivinim lijekovima.
Ako sve proe bez velikih problema, infekcija, krvarenja
ili reakcija transplantata protiv primatelja, bolesnici se oko
30 do 45 dana nakon transplantacije otputaju na kunu
njegu s preporukom da se i dalje uvaju od infekcija i da
provode dijetni reim koji je posebno znaajan jer sma-
njuje mogunost aktiviranja reakcije transplantata protiv
primatelja. Potrebna je stroga bezglutenska dijeta. Jedna
pogreka moe aktivirati reakciju koju ne mogu zaustaviti
ni najmoniji imunosupresivni lijekovi.
86
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
29. listopada 2010., petak
Probudim se u 3.30 i zvonim sestri da mi izmjeri tlak i da popijem ne-
to lagano za spavanje. Tlak je 130/90, a to je dosta dobro jer je bitno
da je srani ispod 100. Popijem tableticu i spavam sve do 8.30. Ulazi
sestra u sobu vaditi mi krv, a poslije nje dolazi glavna sestra i pita me
to se to dogodilo sino. Kae mi da je to sve u meni izazvalo puno
emocija koje ne mogu kontrolirati i da mi nisu potrebni problemi sa
srcem i tlakom kad je uspjela transplantacija koja se najtee prima od
svih transplantacija. Taj emotivni stres mogao bi se negativno odraziti
na kotanu sr.
Kaem joj da sam precijenila sebe i svoje mogunosti te da mi je ao
jer ne mogu kontrolirati osjeaje. Sestra donosi doruak: zapeene pa-
lainke sa sirom i alica toplog mlijeka. Dorukujem, popijem lijekove,
operem zube, a zatim gledam aroliju. Pogledam na mobitel, stigla
poruka od Zubera.
Zove me za nekoliko minuta i pita kako sam danas, je li tlak u redu.
Kae mi da pokuam ne misliti o tome jer za oca nisu sigurni da je iv,
a ne znaju hoe li uspjeti nai sestru Mariju. Jo mi kae da mi je naj-
bitnija moja obitelj, moj mu koji mi je podrka u svemu i moja djeca
koja me vole.
Kae da e danas nazvati prof. Labara i pitati ga za miljenje o mom
zdravstvenom stanju i daljnjem oporavku kada izaem. Ako prof. La-
bar kae da je to za mene stresno, emisija e se odgoditi. Leim u kre-
vetu i odjednom me jako zaboli glava i srce pone jako lupati. Zvonim
sestri da mi izmjeri tlak. Malo je povien: 140/90. Sestra javi doktorici,
koja trai da se napravi EKG srca. Sestra ide po aparat i dovozi ga u
sobu. Dolazi i vizita.
Danas su prvi put uli u sobu i stali ispred kreveta, tj. ispred stakla koje
od poda do stropa odvaja krevet od ostalog dijela sterilne jedinice. Kae
doktorica da mi je propisala najmanju moguu dozu lijeka za smirenje i
spavanje jer vidi da sam hrabra i psihiki jaka osoba, ali protiv emocija
87
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
se ne mogu boriti i nisu mi potrebni drugi problemi kada se brzo opo-
ravljam. Kaem joj da mi je ao i zbog njih i zbog sebe i da e Zuber pitati
prof. Labara za daljnje miljenje i, kako on kae, tako e biti.
Ponovno me zove Zuber i kae da je pitao prof. Labara to misli jer je
emisija osmiljena tako da ne idem u studio, ve da me tijekom emisije
ukljue u razgovor. Kae da mu je prof. Labar rekao da njihove emisije
nisu stresne i da bih ja to emotivno mogla izdrati. Sestra obavi EKG i
odnese doktorici da oita, ali je, hvala Bogu, sve u redu.
Zaspim i probudim se u 13.30. Sestra donosi ruak: juha, dvije pljeska-
vice, krumpir i blitva, cikla i kruh. Imam dobar apetit te sve pojedem,
osim kruha. Popijem lijekove, operem zube i gledam Zauvijek zalju-
bljene.
U 16 sati dolazi mi mu u posjet, donosi isto, a odnosi prljavo rublje.
Zezam ga da me se nee lako rijeiti jer kao maka imam devet ivota.
alim se, jer koliko god mi Bog podari ivota, uvijek u biti vesela i u
srcu mlada.
Kada je mu otiao, sestra mi je izmjerila tlak: 140/90. Malo je vii,
ali dobro. Temperatura je 36,2 C. Idem malo pisati. U 18.15 sestra
donosi veeru: ganci s mlijekom i pageti bolonjeze. gance i mli-
jeko pojedem, a bolonjeze i ciklu nisam ni taknula. Pitam sestru to
mi je doktorica propisala za smirenje, da ne doivim emotivni stres.
Ona donosi Misar od 0,25 mg i kae mi da popijem jednu naveer
i jednu ujutro. Odmah sam popila jednu jer, ne daj, Boe, taj stres
bi mogao natetiti mojoj kotanoj sri. Krvotvorne matine stanice
koje su se putem krvi naselile u moju kotanu sr i poele obnavljati
moju krv mogle bi prestati proizvoditi, a to bi bio kraj.
Jo malo piem, operem zube, izmukam usta, a zatim gledam 1001
no i Rubala Show. U 22 molim krunicu sv. Anti. Ugasim TV i poku-
avam zaspati. Sestra mi mjeri tlak: 140/100. Traim neto za spava-
nje te mi sestra donese pola tablete. Popijem i ubrzo zaspim.
88
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
30. listopada 2010., subota
U 6 sestra dolazi u sobu vaditi mi krv. Ustanem i molim krunicu Majci
Bojoj. Kada je izvadila krv svima u sterilnim jedinicama, sestra dolazi
ponovno k meni i mjeri mi tlak. Jo je visok: 160/120. Ide zvati deur-
nog lijenika. Vraa se s tableticom za snizivanje tlaka. Kae mi da po-
pijem nju i Misar. Ne osjeam uzbuenje, ali je oito da sam doivjela
emocionalni ok od kojeg mi je tlak visok.
Odlazim se istuirati, a dobila sam i prvo menstrualno krvarenje posli-
je transplantacije. Doktorica mi je rekla da e mi vjerojatno 23 mjese-
ca kasniti mjesenica, ali evo tona je kao urica. ini se da je kod mene
sve suprotno. Poslije toga malo piem, a u 9 sestra donosi doruak i
mjeri mi tlak: 130/80. Za doruak su dva topla sendvia i alica toplog
mlijeka. Pojedem sve, popijem lijekove, operem zube i dalje piem. U
9.30 dolazi sestra i prikljui infuziju. Legnem na krevet i gledam TV, ali
zaspim, vjerojatno od lijeka.
U 12 sati probudi me vizita. Dr. Boban, koja mi je ugradila kateter,
danas je deurna. Pita me kako sam. Kaem dobro i zahvalim joj na
svemu to je za mene uinila. Kae mi da sam se super oporavila i da
e se tlak koji je trenutano visok smiriti jer je to od uzbuenja. Infu-
zija je istekla, idem na zahod i nastavljam dalje pisati. Dolazi sestra i
donosi ruak: juha, pomfrit, dvije pljeskavice s rotilja, cikla i kruh.
Pojedem sve, osim kruha. U 14.30 molim sestru da mi donese vodu za
aj i izmjeri tlak. Tlak je 120/100.
Brine me ovaj donji, srani. Zato je povien i zato su blizu jedan dru-
gome? U 15.20 sestra mi ponovno mjeri tlak: 130/100. Srani je i dalje
povien. Lijenik iz Hitne kae da su otkucaji srca u redu i da nita nije
zabrinjavajue. Kad pone djelovati Misar, sve e se dovesti u normalu,
jer tek sam sino i jutros popila po jednu tableticu od 0,25 mg. Tempera-
tura je 36,6. Ako se probadanje u prsima pojaa, kae da zvonim sestri.
U 17.40 gledam reprizu dviju novih epizoda Lud, zbunjen, norma-
lan, jer nove epizode su ponedjeljkom i srijedom u 21 h, a tada gledam
1001 no.
89
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Smijem se do suza, ali ne jako glasno. Neugodno mi je zbog drugih
u sterilnim jedinicama, kojima je teko i nije im do smijeha. Ja sam
vjeita optimistica i smijeh i vedar duh pomau, a Lud, zbunjen, nor-
malan za mene je najbolja humoristina serija na prostorima bive
Jugoslavije i Mustafa Nadarevi defnitivno je najbolji glumac svih
vremena. Voljela bih jednog dana upoznati njega i sve glumce i glumice
iz serije. Kupila sam sve DVD-ove koji su bili u prodaji, a kada izaem
iz bolnice, kupit u novu sezonu. Kada god mi je bilo teko, skuhala bih
kavu, stavila DVD i nasmijala se do suza.
U 19.30 sestra mi mjeri tlak. Doao je u normalu 130/70. Kaem joj
da je to smijeh pozitivno djelovao na tlak. Doktor iz Hitne doao je
nekomu u sterilne jedinice i pita me probada li me jo u prsima i kakav
je tlak. Kaem da je probadanje prestalo, a tlak normalan.
Zvonim sestri i molim je da mi zagrije vode u mikrovalnoj, da se ope-
rem, jer imam menstruaciju, a u sterilnim jedinicama poslije 11 nema
tople vode. No je duga i ne mogu ekati do jutra na tuiranje.
Dolazi veera: ganci s mlijekom, rioto s piletinom i cikla. Pojedem
gance i mlijeko, a rioto nisam ni taknula. Dosta su mi pljeskavice
koje dobijem za ruak. Hvala Bogu pa sam zaspala.
31. listopada 2010., nedjelja
Probudila sam se u 5 odmorna i naspavana. Sjedim na krevetu i molim
krunicu Majci Bojoj, a zatim se idem istuirati. U 6 sestra ulazi u sobu
vaditi mi krv, ali iz vene slabo curi. Malo krvi krene iz braunile i stane.
Sestra mi kae da pumpam rukom. Izvadi dvije epruvetice, a kod tree
krv opet krene pa stane. Sestra uzme praznu sterilnu pricu i pomou
nje izvue krv.
Leim u krevetu i itam knjigu Klinike Mayo o zdravom starenju. U 8
sestra donosi doruak: kruh, pekmez, maslac i mlijeko. Molim je da po-
gleda je li ostalo jo mlijeka i donese mi jo jednu alicu. Sve pojedem,
90
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
popijem lijekove, operem zube i gledam seriju Jesen stie, dunjo moja,
ali zaspim. Dolazi vizita i profesor dr. Aurer pita me kako sam. Kaem
odlino. On ree kako je sve dobro prolo i da u utorak idem doma. Za-
hvaljujem, a zatim itam dalje. Dok sam bila umorna i pospana i kada bi
radnici iskljuili grijanje, stalno sam leala u krevetu i gledala sapunice.
Zato sam odluila to vie itati i pisati, a kada doem doma, uiti ruski,
jer nastava traje ve mjesec dana, ali sve u ja, ako Bog da, nadoknaditi.
Sestra donosi ruak: juha, slani krumpir, dvije pljeskavice s rotilja, cikla
i kruh. Osim kruha, pojedem sve u slast. Dalje itam i gledam kuhanje
na OTV-u jer volim kuhati i pei kolae. U 16 sati dolazi mi moja draga
prijateljica Jasna u posjet i donosi mi sokie i okoladno mlijeko od 2 dl.
S obzirom na to da sad dolazi vrijeme gripe, doma neu primati posjete.
Jako smo sretne obje. Iako se gledamo kroz staklo, srea se vidi na licu
i osjeti u glasu. Jedna mi je gospoa rekla kako bi voljela da u isto vri-
jeme kad ja budem na transplantaciji bude i njezin mu, da ga nasmi-
jem i razveselim jer je dosta uplaen. Ne znam kad je gospodin imao
transplantaciju, ali, kada se ue u sterilnu jedinicu, nema kontakta s
ostalim pacijentima ni izlaska sve dok se ne ide doma. Ako ovo budu
itali, pozdravljam ih i elim im sve najbolje.
U lipnju sam upoznala i obitelj iz Ploa. Ila sam Aninoj mami u posjet
na neurokirurgiju i, dok smo ekali u hodniku da proe vizita, govo-
rila sam o fbrozi i ispriala nekoliko viceva. Gospoa mi je rekla da
njihovo tree dijete, najmlai sin, ima tumor mozga. Plakala je, a mu
i ona bili su jako uplaeni. Ja sam ih tjeila i rekla da potrae strunu
pomo psihologa i sveenika, da se moraju osloboditi straha, jer strah
je najvei ovjekov neprijatelj. Ako je strah nadjaa, nee imati snage
ni za to i u takvom stanju ne moe pomoi ni sebi ni sinu, a njemu e
poslije operacije pomo itekako biti potrebna.
Kae da je sin optimistian, odlian uenik i da se ponaa i ivi kao da
se njemu to ne dogaa. Gospoa kae da bi svu svoju imovinu podijeli-
la komu je potrebna i ivjela u atoru u zamjenu za zdravlje svoga sina.
Kada sam dolazila na kontrolu k prof. Labaru u dnevnu hematoloku
91
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
ambulantu, susrela sam ih jo dva puta i gospoa mi je rekla da me je
sam dragi Bog poslao da ih utjeim te da me se svaki dan sjeti, kako se
ja nosim hrabro sa svojom boleu. Ako ovo budu itali, pozdravljam ih
i elim im puno sree i njihovu sinu brz oporavak i izljeenje.
Zovem mua, razgovaramo te nastavljam dalje s itanjem. Dolazi se-
stra i donosi veeru: ganci s mlijekom i rioto s piletinom. Pojedem
sve gance i mlijeko, a rioto ostavim. Operem zube, popijem lijekove,
izmukam usta i zvonim sestri da mi donese lavor zagrijane sterilne
vode za pranje jer imam menstruaciju. Molim krunicu svetom Anti, a
zatim idem gledati Periferiju City, ali zaspim.
1. studenoga 2010., ponedjeljak
Probudila sam se u 5 jer sam zaspala u 20.30. Sjednem na krevet i mo-
lim krunicu Majci Bojoj i za pokojne. Danas je veliki crkveni i dravni
blagdan, Svi sveti. Tuna sam jer sam u bolnici i ne mogu otii na grob
svojoj pokojnoj mami i teti u Vojni te baki i djedu u Bosnu. Molim za
njihove due, za duu Ane Rukavina, due svih meni dragih ljudi koji
nisu meu ivima i za due svih vjernih mrtvih. Mu e danas zapaliti
lampione, a kada izaem iz bolnice i bude jaka zima da ubije sve bakte-
rije u zraku, zamolit u mua da me odveze u Vojni na groblje.
U 6 sati sestra dolazi vaditi mi krv i kae mi da je vidjela najavu za Misi-
ju zajedno i mene. Kaem joj da jo nita nije sigurno s obzirom na to da
mi je od uzbuenja skoio tlak. Idem u kupaonicu istuirati se i obaviti
higijenu lica. Vraam se u sobu i itam. U 8 dolazi sestra presvui krevet.
Priam s njom i smijemo se. I dalje itam i ekam doruak.
Dolazi sestra i vadi mi braunilu iz ruke jer danas je, ako Bog da, pred-
zadnji dan moga boravka u sterilnim jedinicama. Sutra je sternalna
punkcija i idem doma. itam knjigu Klinike Mayo o zdravom starenju,
a u 16 sati dolazi mi prijateljica Ana s mojim muem u posjet, ali
moe samo jedno ui. S obzirom na to da on dolazi esto, a nju nisam
vidjela od pozdravnog ruka, cijeli sat razgovaramo i smijemo se. Ka-
92
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
em joj da ona i moj mu imaju jo danas dan i no ako misle neto
obaviti jer ja sutra stiem doma. Dajem joj raunalo, DVD-ove i prljavu
odjeu, da sutra imamo manje nositi. Kaem sestri da je to zamjenska
ena, koju sam muu preporuila ako umrem, te se smijemo.
U 17 sati Ana odlazi. Malo piem. Zvoni mobitel, zove me djever
(muev brat), koji ivi u Sloveniji, susjeda Magdalena, a zatim moja
sestrina Viktorija iz Slovenije. Kae mi da za Prvi maja svi doemo
k njoj na janjetinu. Zakupila je dravnu zemlju, uzgaja ovce i ima ih
110 komada. itam dalje o zdravom starenju. Molim sestre da mi daju
samo gutljaj kave jer se miris iri po cijelom odjelu.
Zovem mua i govorim mu to e mi donijeti od odjee u bolnicu.
Molim krunicu Majci Bojoj, za svoga darivatelja i za sve bolesne u
sterilnim jedinicama. Sestra donosi veeru: gance s mlijekom, koje
pojedem u slast. Molim sestru za sterilni lavor i zagrijanu vodu pa
se operem. Popijem lijekove, operem i izmukam usta i idem gledati
1001 no. Poslije toga piem do 23.30 i idem spavati.
2. studenoga 2010., utorak
Probudila sam se u 5. Uzbuena sam zbog izlaska iz bolnice i ne mogu
vie spavati. Molim krunicu Majci Bojoj, za pokojne i bolesne u ste-
rilnima jedinicama i za svog darivatelja. Sestre kuhaju kavu, a ja opet
molim gutljaj. Sestra mi je donijela malo u plastinoj ai. Malo piem,
a zatim dolazi sestra vaditi mi krv. Zatraim krpe trljaice te se idem
istuirati i obaviti higijenu lica, a zatim gledam aroliju.
Sestra donosi doruak: etiri krike kruha, dva maslaca, dva pekmeza
i dvije alice toplog mlijeka. Sve pojedem u slast. Gledam reprizu Za-
uvijek zaljubljenih. Dolazi glavna sestra s vagom. Imam 64,7 kg, to
znai da sam izgubila samo 1,3 kg. To je super, jer ovako teko bolesni
ljudi, koji imaju temperaturu i esto povraaju, a nemaju apetit, izgube
i do 20 kg i vie na teini. Ja sam, hvala Bogu, gotovo uvijek jela dvo-
93
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
struke obroke, samo 45 puta imala sam temperaturu i povraala. To
je zanemarivo u usporedbi s onim to drugi proivljavaju, a moglo je i
mene zadesiti.
Zove me Zuber i pita kako je prola punkcija. Kaem kako su mi rekli
da e biti oko 12. Kae mi da ih priekam u sterilnoj jer e pred bolni-
com biti u 15 sati, da me snime za uvodnu picu u Misiji zajedno. U
12 dolazi doktorica citologinja dr. Koraljka adro i njena sestra da mi
da lokalnu i obavi punkciju. Dok sam ja ispriala vic, punkcija gotova.
Svaki put u moliti da mi ona radi. Malo boli, ali je bilo brzo i efkasno.
Sestra donosi ruak: juha, krumpir, cikla, dvije pljeskavice i kruh.
Ruam, operem zube i ekam mua da mi donese odjeu i da dr. Dura-
kovi napie otpusno pismo. Oblaim se. U sobu dolaze dr. Durakovi i
sestra s lijekovima koje mi daju za doma, da imam nekoliko dana, dok
mu ne ode k dr. Milii. Dr. Durakovi kae da u srijedu, kad doem
s uputnicom na kontrolu k dr. Mikuli, navratim na odjel po otpusno
pismo. Pozdravljam se s doktoricom i sestrama i zahvaljujem na svemu.
Ispred ulaza u sterilne jedinice ekaju me Zuber i mu. U 14.45 izlazim
i za mnom se zatvaraju vrata sterilnih jedinica. Okrenem se i prekri-
im ih te poelim da svi bolesni koji ulaze kroz ova vrata na lijeenje u
sterilne, izau zalijeeni kao ja. Bog je drugi put uinio udo, prvi put
kad mi je pukla slezena i drugi put na transplantaciji. Svaki dan u mu
zahvaljivati.
Snimatelj me eka kod kafa preko puta bolnike porte. Snimaju moj
izlazak iz bolnice, a zatim ekaju mua da doe autom do mene, da mi
otvori vrata i snime moj odlazak doma. Sa Zuberom sam dogovorila da
sutra dou doma obaviti razgovor sa mnom i kau mi vijesti o mojoj
obitelji. Naravno, Zuber je pitao prof. Labara za doputenje.
Dolazim doma, a mu je u stanu napravio kemijsko ienje, sve dezin-
fcirao, maknuo tepihe i skinuo zavjese jer tu se najvie skuplja prai-
na. Sretna sam i uzbuena zbog brzog oporavka i dolaska kui. Dolaze
deki s posla i jako su sretni. Objanjavam im da stalno moraju prati
94
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
ruke i dezinfcirati ih jer transplantacija je dobro prola, ali sad dola-
zi vrijeme gripa i virusa i jo uvijek sam u opasnosti. Mu mi skuha
espreso, jer kavu nisam pila od 26. rujna kako sam poela primati ke-
moterapiju. Razgovaramo, veeramo, molim krunicu sv. Anti, a zatim
gledam 1001 no i Jezikovu juhu. Popijem lijekove, istuiram se i
idem spavati.
95
Kod kue
3. studenoga 2010., srijeda
U 6 sam se probudila i molim krunicu Majci Bojoj, a zatim skuham
sebi i muu espreso. Popijemo kavu i dajem mu popis bezglutenskih
namirnica koje treba kupiti u Gei u Domjanievoj. Samo 1 kg brana
bez glutena za kruh stoji 45 kn, vreica bezglutenskog tijesta 35 kn.
Ta je hrana preskupa, a mora se jesti odreeno vrijeme, da titi jetra i
crijeva. Obavim toaletu, skuham gance za doruak i mlijeko, popijem
lijekove, stavim rublje u stroj za pranje i oprano objesim da se sui.
Oko 12 dolaze g. Zuber, Rahaela tefanovi i snimatelj. Skuham im kavu,
a zatim poinje snimanje. Rahaela me pita elim li uti to su doznali
o mojoj obitelji koju traim. Kaem joj, naravno, da elim. Zato sam se
obratila g. Zuberu. Govori mi da je bila u Bogojnu, u selu Graanici odakle
je moj otac, dobila potrebne podatke i otputovala u Njemaku. U Njema-
koj je pronala moju sestru Mariju, koja je jako sretna to ja postojim i
eli me upoznati, a otac je umro prije 10 godina i pokopan je na Mirogoju.
Marija je roena 1952. Ima dva sina i ker, baka je. Rahaela mi jo kae
kako bi me ona potraila da je znala da postojim. Zabrinula se kad joj je
rekla da sam na transplantaciji. Skenirali su njenu sliku i donijeli mi je.
Od sree srce hoe da iskoi. im dr. Labar procijeni da moje zdravstve-
no stanje moe izdrati toliki emotivni ok, zakazat emo susret. Otac je
i nju napustio kada je imala 10 godina. Poslije je moja mama bila s njim u
vezi godinu dana. Bio je zidar. Odselio se u Ameriku i oenio se.
Navodno je stekao veliko bogatstvo kupnjom, adaptacijom, gradnjom i
prodajom kua, ali to je sve ostavio zadnjoj eni, a Mariji nita. ao mi
96
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
je zbog nje jer je imala teak ivot, ali borbena je kao ja i ne predaje se.
Ne mogu doekati da se upoznamo, a dotle u traiti adresu i telefon
pa emo se uti i dopisivati. U petak 5. studenoga prvi put vidjet emo
jedna drugu putem videolinka.
Odlaze Rahaela, Robert i snimatelj, a ja od uzbuenja ne mogu zaspa-
ti jer sam sretna to me je Marija prihvatila iako se nismo upoznale.
Sjedim u krevetu i molim zahvaljujui dragom Bogu i svecima na udu
koje mi se dogodilo.
to se tie susreta s Marijom, s moje je strane sve iskreno. Mu me
razumije, ali kae kako trebam biti oprezna jer su to nepoznati ljudi
i da se trebam u poetku distancirati, dok ne vidim kako e se odnos
dalje razvijati. Ja ne mogu protiv sebe, ne mogu glumiti, iskrena sam i
osjeajna, pa to god bude.
5. studenoga 2010., petak
Probudila sam se u 6 i prvo se molim dok svi spavaju, jer, kad se pro-
bude, vie nije mir i tiina. Uzbuena sam jer u danas prvi put uti i
vidjeti svoju sestru Mariju videolinkom u emisiji Misija zajedno u
20.45. Pripremam doruak i kuham 2 l aja. Pijem ga cijeli dan. Popi-
jem lijekove, a zatim pripremam ruak. Kada sam izlazila iz sterilnih
jedinica, pitala sam smijem li kuhati i pisati. Rekli su mi da smijem, ali
da se ne umaram i da pokuavam ivjeti to mirnije te da ne smijem
raditi oko zemlje za cvijee, openito oko zemlje zbog mogunosti in-
fekcije, niti istiti prainu i podove oko sanitarija.
Poslije ruka popijem lijekove i Normabel od 5 mg te zaspim jer mi
je tlak od uzbuenja 150/100. Probudila sam se u 17 sati. Ne mogu
doekati poetak emisije. Razgovaram s muem. Nije mu jasno da
mogu imati toliko osjeaja za nekoga koga jo nisam upoznala. Ka-
em mu da krv nije voda i da je Marija u mom srcu kao da je pozna-
jem cijeli ivot.
97
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Veeram, popijem lijekove, skuham kavu i ekam kada e emisija poe-
ti. Napokon u 20.45 poinje emisija. Na poetku je jedan gospon koji
ima teko bolesnu kerku, koja se nalazi u toplicama na rehabilitaciji.
Moli za smjetaj blizu toplica i novanu pomo. Zatim majka s dvoje
teko bolesne djece s cerebralnom paralizom, koja moli pomo za pri-
jevozno sredstvo da ih se invalidskim kolicima moe uvesti, a k tomu
je samohrana.
Suze mi teku, ne mogu ih zaustaviti, jer ovjek bi morao biti od ka-
mena da bi se ogluio na sve to. Tek kada to vidimo i ujemo, svjesni
smo koliko smo sretni. Sada smo na redu moja Marija i ja. Ja imam
dvije prie: transplantacija kotane sri i pronalazak sestre i bioloke
obitelji.
Gospodin Zuber je sloio priu po redu kako se dogaalo. Sluajan susret
ispred zgrade, moj odlazak na transplantaciju matinih stanica i izlazak
iz bolnice te njihov dolazak k meni doma, gdje mi je novinarka Rahaela
rekla da je bila kod Marije u Njemakoj i donijela mi njezinu sliku.
Zvoni mi mobitel. Petra Nieti mi kae da smanjim ton na TV-u zbog
javljanja uivo. Marija je u njemakom studiju i ja je vidim i ujem, a
ona mene samo uje. Ona se od osjeaja zablokirala i ne moe govoriti,
a ja sam se smirila i razgovaram s njom kao navijena. U studiju smijeh
i pljesak prisutnih. Rekla sam joj da sam jako sretna to su je nali, da
mene Bog voli i da ima jo puno zadaa za mene na ovom svijetu, da
e mi pomoi da ozdravim te emo svaku priliku koja nam se prui
iskoristiti za druenje.
Jo sam rekla da Bog, kada zatvori vrata, ostavi otvoren barem prozor
te uvijek postoji izlaz iz svake situacije, samo treba vjerovati. U studiju
je moja prijateljica Ana, koja mi je od velike pomoi sve ovo vrijeme, a
posebno posljednje dvije godine. Nikad joj nita nije bilo teko napra-
viti za mene. Ja to cijenim i nikada neu zaboraviti.
Gospoa Zuber pita Anu kako sam ja to sve podnosila, a Ana kae da
mi je katkad trebala taka i da mi je ona bila pri ruci te da sam ena na
98
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
mlazni pogon i da su svi u mojoj blizini spori, kao i da sam iskrena i da
mi nije teko biti prijatelj, samo me treba upoznati.
Kada je stigla doma, Ana me je nazvala. Kaem joj kako bih se udala
da sam stara cura koliko me hvalila. Kae ona da je rekla samo isti-
nu. Smijemo se. Ne mogu zaspati od uzbuenja jer razmiljam o svojoj
Mariji. Prola je pono. Molim krunicu sv. Anti i zaspim.
10. studenoga 2010., srijeda
Probudila sam se u 6 i molim krunicu Majci Bojoj, a zatim idem oba-
viti higijenu. Oblaim se i u 7 kreemo u bolnicu. Danas je moja prva
kontrola od izlaska iz sterilnih jedinica. Mu me vozi i eka dok sve ne
obavim. Od te, prve kontrole oekujem da mi nalazi budu isti ili bolji
od nalaza pri izlasku. Meutim, u nedjelju naveer jako me bolio elu-
dac. Imala sam crnu mekanu stolicu. I u ponedjeljak i utorak imala sam
po tri takve stolice, a nisam se javila na hematologiju jer sam mislila da
je stolica takva od kemoterapije.
Ispriam sve dr. Mikuli. Ona me pregleda i kae da je to bila melena,
stolica zbog unutarnjeg krvarenja u crijevima. Sestre su mi izvadile
krv. Brza satelitska krvna slika + biokemija. Nalazi e poslije podne
biti gotovi. Brza krvna slika, tzv. satelitska, gotova je jer u dnevnoj
bolnici na hematologiji ima aparat za brzu analizu krvi. Nalazi KKS su:
E 3,63, hct 0338, hb 108, L 2,4, trb. 247. Dakle svi su nalazi u granica-
ma normale, osim leukocita, koji su opali ispod normalnih vrijednosti.
Na dan izlaska iz bolnice leukociti su bili 3500, ali dr. Mikuli kae
da je sve to normalno jer oni rastu i padaju. Nisam obeshrabrena s
obzirom na to da sam imala unutarnje krvarenje negdje u crijevima
i da sam tjedan dana prije izala iz sterilnih jedinica. Doktorica mi,
uz lijekove koje redovito pijem, a to su Virolex 3 x 400, Difucan 300
mg, ciklosporin 100+75 mg, Cell Cept 2 x 1 000 mg, Silapen 2 x 1 500
mg, Sinersul f 2 x 1 2 x tjedno, Ciprinol 2 x 500, preporuuje Contoloc
2 x 40 mg 7 dana, a dalje po 1 x 40 mg. Cell Cept mi smanjuje za 500
mg, dakle 2 x 750 mg.
99
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Naruujem se za sljedeu kontrolu 15. studenoga. Nalazi biokemije i
koncentracije ciklosporina bit e gotovi oko 1213 sati. Ako neto ne
bude u redu, obavijestit e me telefonski. Devet je sati, a ja sam obavila
pregled jer prednost u dnevnoj hematolokoj ambulanti imaju pacijen-
ti koji su imali transplantaciju.
Mu me vozi doma. Molim ga da stane negdje na Kvatriu da si kupim
potrebne stvari, pa tako i protvan u obliku pravokutnika, koji mi nitko
ne zna kupiti. Mu parkira i eka me. Prvo idem na bankomat, a zatim
u prodavaonicu zdrave hrane Geu. Kupujem bezglutensko i kukuruzno
brano, koje je dosta skupo za razliku od obinoga peninog brana.
Kilogram bezglutenskog je 45, a kukuruznog 15 kuna. Ima svakakvih
grickalica, ali sa svojom invalidskom mirovinom ne mogu si ih priu-
titi, a nije ni potrebno jer smijem jesti sve vrste mesa i ribe, termiki
dobro obraeno, tj. kuhano i peeno na visokoj temperaturi.
Iz Gee idem u Namu i kupujem austrijski pravokutni porculanski pro-
tvan za 150 kuna. Na blagajni razgovaraju tri prodavaice. Prepozna-
ju me iz TV-emisije Misija zajedno jer sam obuena isto kao kad su
me snimali na dan izlaska iz bolnice s ruiastom maramom na glavi.
Kau mi da ih je jako dirnula moja pria sa sestrom i transplantacija te
mi ele brzo ozdravljenje.
Iz Name idem na plac k svojoj prijateljici Ankici koja prodaje voe i
povre. Jako smo sretne to smo se vidjele. elim kupiti jabuke, ali ona
nee novac te mi u veliku vreicu stavlja jabuka, kruaka i mandarina.
Kae da mi nikad nee naplatiti jabuke jer su to njezine. Od posla mi
nije mogla doi u posjet, ali smo se esto ule mobitelom. Kae mi da
je gledala Misiju zajedno i plakala, te da mi je sestra super. Vidim da
svi sa tandova gledaju u mene, a Ankica kae da je svima rekla i da su
gledali Misiju zajedno.
Danas su 33 dana od transplantacije. U ljekarni sam doznala da imam
pravo na 10 kg bezglutenskog brana mjeseno na recept.
100
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
15. studenoga 2010., ponedjeljak
Probudila sam se u 6 i molim krunicu Majci Bojoj. Obavljam higijenu
i mu me vozi u bolnicu. Sestra mi vadi krv u dnevnoj hematolokoj
ambulanti i alje nalaze u laboratorij, a satelitska krvna slika je brzo
gotova. U hodniku razgovaram s ostalim pacijentima te razmjenjuje-
mo iskustva. Meni je razgovor najbolja psihoterapija jer sam, povuen
u sebe i zatvoren ovjek to ne moe pobijediti.
Oko 10 sati vidim brani par koji sam susrela u hodniku ispred steril-
nih, kada sam dolazila na transplantaciju. Mahnem im i gospoa mi
prie. Zove se Sanja, a mu Zoran. Iz Zadra su. Zoran je imao tran-
splantaciju, a darivatelj mu je iz njemakog registra. Sanja je stalno s
njim i velika mu je podrka. Zbog Zoranova boravka u izolaciji i estih
kontrola bili su prisiljeni unajmiti stan u Zagrebu. Razgovarali bismo
jo, ali prof. Labar nas poziva da uemo. Dok sestre trae moju povi-
jest bolesti, oni ulaze u ordinaciju, a ja iza njih.
Dananja satelitska KKS je neto bolja: L 3100, E 3580, Hb 109, trb.
252. Terapija ostaje ista. Molim prof. Labara da mi napie preporuku
za bezglutensko brano i dugu periku, jer za dugu se dobije vie nov-
ca, a to nije dovoljno ni za kratku kada se kupuje. Cijena perike od
umjetne kose iznosi od 650 do 2 500 kuna, a od prave kose od 2 500
do 10 000 kuna. Profesor mi napie preporuku i kae da su nalazi svi u
granicama normale, a odstupanja su doputena jer krvotvorne mati-
ne stanice darivatelja rade svoj posao, tj. uvruju korjenie u mojoj
kotanoj sri i proizvode krvne stanice. Treba proi dosta vremena dok
se to ne stabilizira. Biokemijski nalazi bit e gotovi tijekom dana i, ako
neto ne bude u redu, obavijestit e me telefonski. U sluaju vruice,
proljeva i temperature trebam se odmah javiti u dnevnu hematoloku
ambulantu ili HS.
Mu me vozi doma i usput navratimo na plac na Kvatriu, k mojoj prija-
teljici Ankici po jabuke, jer od voa smijem pojesti samo jabuku i kruku,
kuhanu ili peenu. Ankica mi ne eli naplatiti jabuke i kae mi da, dok
101
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
ih god bude imala, samo poaljem mua po njih. Zahvaljujem i idemo
doma. Ve u se ja njoj oduiti tako da joj unucima neto ispletem.
Doma jedem, popijem lijekove, obavljam kuanske poslove i pogleda-
vam na sat. Hvala Bogu 15 je sati, a nitko me iz bolnice nije zvao, to
znai da su nalazi u redu. Sljedea je kontrola zakazana za 22. stude-
noga. Vjerujem da do tada neu morati ii u HS te da e sve biti u redu.
Danas mi je smanjio lijek ciklosporin sa 175 na 100 mg. To je lijek koji
pijem da sr prihvati transplantat.
22. studenoga 2010., ponedjeljak
Probudila sam se u 6 i molim krunicu Majci Bojoj, a zatim obavljam
higijenu (podrazumijeva se da svaki ovjek ujutro obavlja higijenu, ali
u nas koji smo imali transplantaciju to je poseban tretman). Pripre-
mam doruak i popijem lijekove jer mi je krv za dananju kontrolu
sestra izvadila u petak te zato danas ne moram biti natate.
U petak me je u bolnicu vozila susjeda aklina, prije poetka svog radnog
vremena, ujutro u 6.30. Doma me je vratila moja prijateljica Marion, koja
mi je rekla da je mogu nazvati u svako doba, kad god mi je hitno, jer ima-
ju tri auta i uvijek je netko doma i moe doi po mene. Zahvaljujem joj
i kaem da u je zvati samo u hitnom sluaju jer ne volim gnjaviti ljude.
Uvijek me vozi mu, ali on je proli tjedan bio u Bosni, kod svoje mame,
i vratio se juer. Ovo je drugi put da je otiao u Bosnu otkako sam ja
izala iz sterilnih, jer, kad ode, ostane od 7 do 10 dana. Teko mu je jer
smo u isto vrijeme bolesne i svekrva i ja. Ja mu kaem da samo ide jer
imam dobre prijateljice i uvijek mi netko pomogne, a i nae zdravstvo,
nae medicinsko osoblje i nae bolnice vrhunski su opremljene, za ra-
zliku od bolnica u BiH.
esto gledam na Pinku humanitarnu emisiju Udri muki, koju vodi glu-
mac Almir ehaji zvani Batko. Batko moli ljude dobre volje za novanu
102
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
pomo za lijeenje, a najvie za transplantacije u djece. Ljudi daju koliko
tko moe. Ne gleda se nacionalnost, nego svi daju i za svakog se skuplja.
Posebno me se dojmila ivotna pria mlade djevojke Sabine ehi koja
se lijei od leukemije. Dola je u studio s dugom crnom perikom zamoliti
za pomo da prikupi 55 000 KM za transplantaciju kotane sri. Nakon
emisije Sabini je u Beogradu uspjeno transplantirana kotana sr. Do-
bri ljudi za nju su prikupili novac i prikupljaju ga dalje za druga lijeenja
u inozemstvu. Tako su spasili mnogo ljudskih ivota. Iako su politiari
zavadili narod, u ovakvoj situaciji sve se zaboravlja i priskae u pomo.
U subotu 20. studenoga, kada mi je zazvonio mobitel, nisam ni slutila da
me zove moja sestra Marija iz Njemake. Kae ona meni kako ne moe
doekati 3. prosinca, kada e doputovati i biti gost u Misiji zajedno.
Razgovaramo 15 minuta, ispitujemo jedna drugu o poslu, djeci i ivotu
uope. Jako se veselim naemu prvom susretu. Novinarka Rahaela i sni-
matelj Matko Buili pronali su mi sestru koja me je prihvatila.
Danas je etrdeset peti dan kako sam imala transplantaciju, a 20. dan
otkako sam izala iz sterilnih jedinica. U ekaonici razgovaram sa Sa-
njom i Zoranom. Razgovaramo o transplantaciji. Kaem Zoranu da on
Sanji i ja svome muu trebamo dati Oskara za odanost i portvovnost u
tekim trenutcima. Smijemo se, a Sanja kae kako je njoj bilo jako teko
dok je Zoran bio u sterilnoj jedinici, a ona sama u unajmljenom stanu.
Svaki dan je ila na Kamenita vrata pomoliti se za zdravlje svoga mua,
prala je i glaala odjeu, dolazila u posjete te sa strepnjom i nadom ie-
kivala svaki novi dan. Sve su to isto prolazili moj mu i moja obitelj, kao
i obitelji svih u sterilnim jedinicama. Sanja mi kae da mi u izolaciji ne
znamo to se dogaa vani. etvero ljudi preminulo je na odjelu dok smo
mi leali. Naalost, sve mladi ljudi, ali bolest ne pita za godine.
Lijenici kau da dva pacijenta istih godina, s istom dijagnozom i na-
inom lijeenja, nee isto reagirati i nee se isto izlijeiti, jer uvijek e
bolje proi onaj tko je optimistian i vjeruje u sebe i u svoje izljee-
nje. Naalost, katkada ni optimistini ne pobijede bolest, ali lake se s
njom nose. Primjer je naa pokojna Ana Rukavina, koja je do zadnjeg
103
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
trenutka bila veliki borac i cijelo vrijeme razmiljala i razgovarala s dr.
Mrsiem o proirenju hrvatskog registra.
Prof. Labar proziva tri po tri pacijenta i ulazimo. Moji su nalazi u gra-
nicama normale: L 3100, E 3290, trb. 262. Sljedea je kontrola 30. stu-
denoga. Hvala Bogu.
27. studenoga 2010., subota
Danas je mojim dekima roendan. Istodobno sam uzbuena i sretna.
Ovo je prvi put da od mene nee dobiti poklon jer ne smijem etati po
duanima, ali su od Boga dobili najvei mogui dar, a to sam ja, jer mi
je dragi Bog poklonio ivot. Prvi put im nisam ispekla roendansku
tortu. Igoru dolaze iz Rijeke prijatelj i prijateljica. Pozvala sam ih na
ruak. Ako nisu prehlaeni, ne moram se bojati da u dobiti virus.
Pripremam im ruak: juhu od junetine i piletine s okruglicama od kru-
pice, mesnu trucu i krumpir, pohano bijelo pilee meso i salatu od ki-
selih krastavaca i paprike. Umjesto torte napravila sam kremnite jer
znam da mladi to vole, a meni je to jednostavno i brzo napraviti. Alen
radi drugu smjenu i nee biti na ruku, ali e zato naveer zajedno slavi-
ti. Igor me zove da e u 17.30 biti doma. Jako sam sretna to sam iva.
Prole godine kada sam im pekla tortu za roendan, plakala sam to-
liko da sam bila umivena suzama. Tad sam mislila da im je to zadnji
roendan sa mnom i zadnja torta koju sam im ispekla. U to vrijeme
darivatelj jo nije bio pronaen, a ja sam bila jako bolesna i alosna
zbog mamine smrti. Takoer sam razmiljala hou li uspjeti sve to pre-
ivjeti, ali toliko smo jaki da toga nismo svjesni.
Hvala dragom Bogu na drugoj prilici, gospoi Mariji Rukavina, ne-
poznatom Amerikancu koji je pristao dati svoje krvotvorne matine
stanice, lijenicima i medicinskom osoblju, koji su napravili sve to
je u njihovoj moi, i mome muu, koji je moj stup i moja najvea
podrka.
104
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
28. studenoga 2010., nedjelja
Igorovi su prijatelji prespavali kod nas. Moga mua i mene pekla bi sa-
vjest da se djeca vani smrzavaju. Budim ih u nedjelju u 13.30. Ruamo,
popijemo kavu, a zatim idu k Alenu u kaf na pie. Poslije podne Igor
ih prati na autobus, koji u Rijeku kree u 19 sati.
Gospodin Zuber mi javlja da Marija dolazi 2. prosinca autobusom u
6 ujutro. Kada doe, HRT e je smjestiti u hotel Fala da se odmori od
puta, a u 12 sati doi e k meni da snime susret. Ja ne smijem ii na
HRT, gdje je puno ljudi. Jo mi kae da samo skuham ruak da snime
susret za emisiju.
Sva sam uzbuena, misli mi nisu sabrane jer zamiljam na prvi su-
sret, reakciju s njezine strane te hoemo li se kliknuti. Ja sam nju
ve prihvatila i zavoljela, kao da je znam cijeli ivot. Preplavljuju me
osjeaji sree, ali i strah. Spremna sam na rizik jer sam to htjela i trai-
la. Vano je da sam pronala dio sebe koji mi je nedostajao cijeli ivot.
Znam mnogo primjera gdje braa i sestre istih roditelja, koji su zajed-
no odrasli, ne razgovaraju.
30. studenoga 2010., utorak
Probudila sam se i molim se, ali misli mi se vrte oko Marije, neka mi
Bog oprosti. Mu me vozi u bolnicu na kontrolni pregled. Krv su mi
izvadili juer ujutro. Susreem Sanju i Zorana u ekaonici, a Sanja mi
govori kako radi pitu s jabukama od bezglutenskog brana, ali tijesto je
jako ljepljivo. Razgovaramo o djeci, kako su mladi danas sebini i gle-
daju samo sebe. Kaem Sanji da se moram boriti zbog sebe, ali i zbog
mua da preivim. Deki e se jo malo i oeniti, a on bi, ne daj, Boe,
ostao sam i bio im samo smetnja.
U mojoj obitelji ja sam ta koja je pozitivna i vesela, koja vie i smije
se i sve ih guram naprijed. Sanja veli da je ona u svojoj obitelji stup i
potpora i da zbog mua mora biti jaka, jer kad bi se njoj, ne daj, Boe,
105
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
neto dogodilo, on se ne bi imao snage sam boriti s boleu, a ki e se
jednog dana udati. Plaemo i smijemo se istodobno. U 11 sati profesor
Labar nas proziva. Danas su nalazi sljedei: L 6100, trb. 276, E 3,28,
hb. 107, a ostala je biokemija u redu. I dalje ista terapija.
Kaem profesoru da me je posljednjih nekoliko dana boljela glava i
sinusi te mi je malo curio nos. Sve je u redu, kae, i nita po nalazima
nije ozbiljno. Kaem mu da mi u etvrtak dolazi sestra i da e u petak
biti na televiziji u Misiji zajedno. Drago mu je zbog mene.
Mu me vozi doma i parkira se kod trnice na Kvatriu. Idem k svojoj
Ankici jer ona poznaje jednu gospou koja prodaje domae pilie bez
iznutrica u kiosku po 20 kn/kg, ali se moraju kupiti najmanje tri ko-
mada. Uzela sam tri velika pileta, jer raunam, kada Marija doe, bit e
nas vie. Neugodno mi je za jabuke, ali Ankica je ve napunila vreicu i
nosi u auto mom muu. Oboje joj dajemo novac, ali nee ni uti.
Doma ruamo. Popijem lijekove, a zatim poinjem pripremu za Mari-
jin doek. Jedno sam pile isjekla u komade, odvojila bijelo meso i sta-
vila u marinadu. But od odojka sam izvadila iz ledenice da se odmrzne,
a zatim sam i njega marinirala. Napravim popis i aljem mua u duan
da kupi sve to mi treba za kolae, francusku salatu, kavu i pie.
Dok sam sve sredila i poistila kuhinju, ve je bilo pola noi, a treba
ujutro ustati rano jer imam puno posla, a niti sam vie brza niti zdrava
kako sam bila. Molim se sv. Anti i idem spavati.
1. prosinca 2010., srijeda
Poinjem pripremati sve za Marijin dolazak. Prvo mua zamolim da
mi samelje bademe za tortu. Zatim ja u kuhinji obavljam pripremu, a
on brie prainu, pere kupaonicu i podove jer ja ne smijem oko praine
zbog mogunosti infekcije. Paniram piletinu, kuham povre za salatu i
peem kore za tortu. Ova je torta bez mrvice brana jer umjesto brana
idu mljeveni bademi, 18 jaja, okolada, eer i maslac.
106
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Povre se ohladilo. Umorila sam se pa sjedam za stol i sjeckam sjedei.
Sutra u narezati sir i unku te napraviti majonezu, da bude svjea.
Zavravam tortu i elim na glazuri napisati: Dobro mi dola, Marija,
ali toliko sam umorna i ne mogu.
Tortu stavljam u hladnjak i idem spavati, ali uzbuena sam i ne mogu
zaspati. Gledam na teletekstu vrijeme u Europi. Kod nas pada snijeg i
temperatura je ispod nitice. Jako sam zabrinuta jer je put dug, a Marija
putuje autobusom. Brinem se da joj se neto ne dogodi i mislim da je tre-
balo odgoditi ovaj susret zbog vremenskih neprilika. Jedva sam usnula.
2. prosinca 2010., etvrtak
Probudila sam se u 3, zaspala u 4 i ustala u 6. Prvo se molim, a zatim
kuham kavu. Mu i ja pijemo kavu. Nastavljam pripremati ruak, a
mu kemijski pere podove izosanom i vodom (zbog moga zdravlja ne
stavljamo kemikalije).
Od uzbuenja sam sva smuena, vrti mi se u glavi. Idem izmjeriti tlak
i opet 170/130, kao onu no kada sam doznala da Rahaela i Matko idu
u Bugojno traiti moju bioloku obitelj. Popijem Normabel od 2 mg, da
se smirim i tlak dovedem u normalu. Malo legnem i nakon pola sata
tlak je 130/90. Nastavljam s poslom.
Stavila sam junetinu u vodu, da se kuha juha, a kada meso omeka,
dodat u piletinu i potkraj 1520 minuta povre, da ne bude prekuha-
no. Zamijesila sam kaicu s dva domaa jajeta, umotala u foliju i stavi-
la u hladnjak, da se stegne, da bih je lake naribala. Radim majonezu
od domaih jaja, ulja, malo senfa, soli, papra i nekoliko kapi limuna.
Nasjeckam sir i unku na kockice, pomijeam s ostalim sastojcima i
francuska salata je gotova. Odojak i piletinu peem u penici i podli-
jevam temeljcem od juhe, da bude sono i mekano. U meuvremenu
pripremam tanjure i pribor za jelo, glaam stolnjak i salvete.
107
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Zvoni mobitel i zovu me Rahaela i Robert i kau da e doi izmeu 14
i 14.30. Zamole me da se javim na portafon kada ujem zvono jer e
Marija pozvoniti, a oni e razgovor snimiti za emisiju.
U meuvremenu su se mu i deki istuirali i obukli, a sad idem ja jer
sam od kuhanja poprimila mirise. Obukla sam se i stavila periku (inae
je ne volim nositi). U 13.30 stavljam paniranu piletinu u vrue ulje da
se pee. Pripremila sam domai ajvar i kiselu papriku koje sam radila
prije odlaska u bolnicu. Sve je pripremljeno i ekamo ih.
U 14.15 zvono na vratima. Skidam pregau i otvaram. Dolaze Rahaela
i Marijin sin Maik, a Marija i snimatelj jo su u prizemlju zgrade. Kae
Maik meni: Tetka, puno si ljepa uivo nego na slici. Prui mi ruku,
ali ga ne smijem zagrliti dok ne opere i ne dezinfcira ruke. U meuvre-
menu dolazi Marija s cvijeem. Ispriam joj se to je ne mogu zagrliti
dok na noge ne stavi kaljae i dok ne opere i dezinfcira ruke. Isto za-
molim Rahaelu i snimatelja. Tako smo se vrsto zagrlile i poljubile (ja
s maskom, kao Kinezi kada su imali ptiju gripu) da sam imala osjeaj
da e mi srce iskoiti od uzbuenja. Kada me je Maik nazvao tetkom,
bila sam jako sretna i ponosna to imam nekoga svog. Ulaze u boravak
i ja ih upoznajem s lanovima obitelji.
Ve je 14.30 i idemo ruati. Rahaela i snimatelj snimili su susret i ili bi
u studio, a ja inzistiram da ostanu na ruku. Stavljam stolnjak, i Marija
mi pomae, a pribor za jelo i tanjure slae Maik. Vidi se da su moji, jer i
ja, kamo god doem, ponudim pomo. Od toliko hrane ja smijem jesti
samo bistru juhu, peeno i kuhano meso iz juhe jer sam na bezgluten-
skoj prehrani. Sjednem do Marije, promatram je i razgovaramo.
Prije ruka svima sam natoila maksuziju (rakiju). Maksuz je rije tur-
skog podrijetla, a znai: posebno, jako dobro, samo za tebe. Sad znai
posebno dobra rakija, uvana za posebne goste, jaine 60 posto alko-
hola, dvaput peena prepeenica, od ljive, da razbije tremu. Poslije
ruka narezala sam tortu i skuhala espreso kavu. Marija i ja smo sjele
u boravak, a ja sam zapalila prvu svijeu na adventskom vijencu. Jede-
mo tortu, pijemo kavu i razgovaramo. Mene sve zanima te ispitujem
108
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Mariju o ocu, o njoj i njenoj obitelji, o naoj rodbini s oeve strane u
Bugojnu.
Promatram je i traim slinost meu nama. Imamo vrstu i jaku kosu,
samo se ona boji u plavo, a meni se kosa od kemoterapije prorijedila.
Iste su nam oi i elo. Moja usta i nos su kao kod oca, a Marijini kao
kod njezine mame. Razmiljam kako smo fziki sline, a imamo samo
zajednikog oca. Moji deki, dvojajani blizanci, od istog oca i majke,
uope ne slie. Istina je to se u narodu kae da djeca koja odrastaju
bez jednog roditelja slie njemu.
Rahaela i snimatelj odlaze, ganuti do suza, a Marija i Maik ostaju. Igor
Maika vodi k Alenu u kaf, da ga upozna s prijateljima. Pospremim
stol i posue stavim u perilicu, skuham kavu, a mu usisa mrve i obrie
pod te sjedimo i razgovaramo o svemu i svaemu. Jako sam sretna i
mislim da sanjam.
Zovu me sve prijateljice i pitaju je li stigla Marija. Maik se vraa s Igorom
doma, a ja sam skinula periku i povezala rubac. Njegov otac je Talijan, a
roen je u Njemakoj. Govori hrvatski, ali sve u mukom rodu. Kae mi:
Tetka, ti isti Turka! Svi se smijemo, a ja idem posluiti veeru.
Poslije veere razgovaramo i gledamo Lud, zbunjen, normalan, naj-
smjenije epizode, te se smijemo do suza. Oko 23 sata mu ih vozi u
hotel. U hotelu imaju sve, ali ja elim da kod nas ruaju. Dogovorili
smo se da mu doe po njih ujutro u 10 jer e biti gosti u Misiji zajed-
no pa e od mene krenuti u 18 sati.
Jedva sam usnula poslije pola noi.
3. prosinca 2010., petak
U 20.40 kuham kavu, razvlaim leaj i ekam da pone Misija zajed-
no. Vidim svoju Mariju i Stipu Maika kako zajedno sjede u studiju. Mi
smo u sredini emisije, a iako je emisija tuna, naa je pria zanimljiva i
vesela. Sanja i Robert prvo najave, pa prikau susret kod mene, a zatim
109
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
predstave Mariju i Maika. Robert Maika zove Stipo, a ovaj ne voli to
ime pa samo klima glavom. Marija se zeza i kae da nam se dogodine
moda javi i neki brat i da joj je drago to smo se upoznale. Kae da ja,
iako sam imala transplantaciju, bre hodam i radim nego ona zdrava,
da sam udo od ene i da je zadivljena.
Gledam i sluam, a i muu i meni teku suze od sree. Ne mogu vjerova-
ti da je istina, da imam sestru i neake.
6. prosinca 2010., ponedjeljak
Probudila sam se u 6 iako sam posljednjih nekoliko noi loe i malo
spavala. Molim se Majci Bojoj da Marija sretno doputuje do svog
doma. Poslije higijene kuham kavu i razgovaram s muem o svojoj
Mariji, svojoj i njezinoj sudbini. udesni su putovi Gospodnji, jer ni
sanjala nisam da e mi novinari pronai sestru.
U 8.30 zvoni mobitel i moja Marija javlja da su sretno doputovali. Sret-
na sam i zahvaljujem Bogu to mi je poslao takav dar. Vjerujem da e
susret s Marijom biti poticaj u mojoj borbi za izljeenje. Nisam vie
sama, imam sestru koja me je odsrca prihvatila, kao i ja nju. To je pre-
divan osjeaj kao da lebdim.
Osjeam umor i zaspim sjedei i gledajui TV. Spavala sam od 11 do 15
sati. Idem se izvagati. Stanem na vagu i vidim da sam laka 3 kg. Imala
sam 66, a sad imam 63 kg. Ne zabrinjavaju me kilogrami, koliko umor,
ali sve to pripisujem napetosti i poslu za vrijeme Marijina boravka.
8. prosinca 2010., srijeda
Probudila sam se u 8, dosta umorna. Zamolim mua da me odveze u
KBC Rebro, u dnevnu hematoloku ambulantu na kontrolu. Malo sam
zabrinuta jer sam ovako pospana i umorna bila samo u sterilnim, po-
slije plazmafereze, kada su mi unitena protutijela i nakon transplan-
110
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
tacije, dok se transplantat jo nije primio i poeo proizvoditi leukocite.
U 42 dana u sterilnim izgubila sam samo 1 kg. Mu me je dovezao na
Rebro i primila me je doktorica Durakovi.
Nalazi su sljedei: L 5 500, ANC 2,0, E 3 340, hb. 103, htc. 0,321, trb.
400. Doktorica kae da su nalazi dobri te da sam se opteretila fziki i
psihiki, ali nemam razloga za brigu. Terapija zasad ostaje ista, a, ako
je treba promijeniti, nazvat e. Pojavi li se proljev, temperatura ili osip,
kontrola odmah. Redovita je kontrola zakazana za 15. prosinca.
Kod kue poslije jela i terapije opet zaspim. Probudim se u 12.30, gle-
dam More ljubavi i ekam poziv iz bolnice. Ve je 15 sati, a jo nitko
nije zvao, to znai da su i ostali nalazi u redu. Hvala Bogu.
15. prosinca 2010., srijeda
Poslije doruka popijem terapiju i u 9.15 kreemo prema Rebru.
Ulazim prof. Labaru u ured s nalazima koje sam podigla u dnevnoj he-
matolokoj ambulanti. Nalazi su sljedei: SE 34, E 3,15, hb. 104, L 3,8,
(eo 8, baso 1, neseg 6, seg 60, ly 26, mono 9), trb. 310, AP 153, AST/
ALT 28/40, GGT 167, LD 178, Bil 12, urin bo, koncentracija CSP 31.
Terapija i dalje ista, a kontrola 10. sijenja 2011. U sluaju vruice,
proljeva ili osipa, kontrola odmah.
Mu me vozi doma, ruamo i pakiram mu odjeu za put jer je svekrva
jako bolesna i mora je posjetiti. Otkako sam izala iz sterilnih, stalno je
u Bosni. Doe na dan-dva da mene opskrbi pa opet ode na pet do deset
dana. Svekrva je stara, slaba i nemona, a njemu je jako teko jer smo
u isto vrijeme obje teko bolesne.
Sretna sam to mogu hodati, jesti i spavati. Polako mogu skuhati i po-
spremiti, a deki rade u smjenama i uvijek je netko u blizini.
111
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
16. prosinca 2010., etvrtak
Probudila sam se u 7 i gledam kroz prozor, a na prozoru mi se smijei
prvi cvijet orhideje. Sretna sam kao malo dijete, jer sitnice ivot ine
ljepim. Danas e moja prijateljica Ana nazvati dr. Milii i zamoli-
ti je da recept za bezglutensko brano poalje u ljekarnu Pablo u a-
rengradskoj, a ona e poslije posla otii po brano i donijeti ga meni.
Zamijesit u tijesto za pitu s jabukama, da je poastim i dam joj da
ponese sinu doma.
Skuhala sam dekima i sebi ruak i ispekla bezglutenski kruh, a kada
se ohladio, narezala sam ga na krike i po tri zaledila (za svaki obrok
po jednu). Kada se mijesi, tijesto je jako ljepljivo i zato peem kruh od
kilograma brana u kalupu pa mi traje nekoliko dana. Na vreici u kojoj
je brano pie recept za kruh i dizani kola s groicama.
S obzirom na to da je u Gei bezglutenska tjestenina skupa, pokuala
sam zamijesiti tijesto za iroke rezance za saft i uske za juhu i uspjela
sam. Takoer sam nauila raditi krokete, kifice sa sirom, ajno peci-
vo, kekse na stroj i vueno tijesto za pite (trudle). Ako se trudimo i
razmiljamo, moemo iste takve proizvode sami napraviti, jeftinije je,
ukusnije i domae. Dok sam mijesila, zaposlila sam i mozak i tijelo te
nisam razmiljala o svojim nalazima i drugim tekoama.
U Bosni u selu Dragoaju radi obnovljena stara vodenica, gdje melju i
prodaju sve vrste brana. Tu mi je mu kupio 10 kg kukuruznog bra-
na, od malih, domaih kukuruza. Jeftinije je nego u Gei i 100 posto
prirodno.
Ana i Dijana dolaze u 18 sati. Pijemo kavu, priam im viceve i zezamo
se. Stavljam periku, mijenjam marame i izvodim gluposti. Bog mi je
dao dar da sve okrenem na alu. Probala sam 15 razliitih perika, ali
samo mi je ova to sam je kupila dobro pristajala uz lice. Tamno smea
je i jako gusta, a frizura je moderna.
Kada me je prof. Labar prvi put vidio s perikom, pogledao me je zaue-
no i rekao da nikada nije vidio tako gustu periku te da je boja jako slina
112
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
mojoj kosi i da mi dobro stoji. Zahvalila sam i rekla mu da je ne volim
nositi i, im doem doma, skinem je i pospremim do idue kontrole. Da
nije zima i jako hladno, nosila bih samo rubac ili bila elava. Uope mi
nije ao kose. Kosa je beznaajna sitnica u odnosu na ivot i zdravlje.
18. prosinca 2010., subota
Odabrala sam koje u kolae pei za Boi. Vanilin i kokos kifice, ra-
faelo, kokos salama, bajadera, londonerice i fgaro napolitanke. To je
dosta, ak i previe za moje zdravstveno stanje. Jo u na Badnjak, ako
Bog da zdravlja, ispei orahnjau i makovnjau. Usporeujem svoje
zdravstveno stanje godinu prije i sad. Sretna sam to sam iva, pa da
samo jedem kruha i pijem vodu.
Poinjem osjeati muninu i povraati. Vratim se u krevet, ali opet
povraam i boli me glava. Skuham kamilicu i pijem liicu po liicu,
da ne dehidriram, ali opet povraam. Nazovem Hitnu pomo da pi-
tam za savjet, a doktorica kae, s obzirom na transplantaciju, da je
najsigurnije ii na Rebro u dnevnu hematoloku ambulantu. Zovem
Hitnu pomo i na brzinu se istuiram, operem zube i uzmem povijest
bolesti.
U dnevnoj hematolokoj ambulanti nalazi su u granicama normale: E
3,36, hb. 101, L 5,3, trb. 332. Dolazi prof. Labar i kae da me smjeste
na krevet i daju mi infuziju te ponovno izvade krv za sljedee pretrage:
koncentracija CSP, elektroliti, AST/ALT, GGT, te da sutra doem na
kontrolu s tim nalazima. Leim, primam infuziju i povraam, a izmeu
dvaju povraanja ispriam vic ili dva. Dok povraam, ljudi koji primaju
terapiju se smiju. Kae gospodin koji u dnevnoj hematolokoj takoer
prima kemoterapiju da u ivotu nije susreo nekoga tako veselog i opti-
mistinog da se s tolikom voljom bori za ivot.
U 14.15 zadnja boca infuzije je iscurila i pitam dr. Mikuli mogu li ii.
Kae da je s hematoloke strane sve u redu i da ne znaju uzrok po-
113
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
vraanja. Kaem joj da su to vjerojatno zakanjele nuspojave koje su
dobili svi koji su imali transplantaciju te da nije poteno prema njima
da meni bude sve u redu.
Smijemo se, a ja molim spremaicu za nekoliko manjih vreica, ako bu-
dem povraala u autu. Samo to mi ih je dala, ve sam povratila, pola
u vreicu, a pola po hodniku. Ana me eka u autu iza bolnike zgrade.
Za vrijeme vonje i dalje povraam.
Dola sam doma, deki rade i sama sam. Oprala sam ruke, dezinfcirala
ih, obukla pidamu i legla spavati. Iako sam injekciju Tramala protiv
glavobolje dobila u infuziji, glava mi jo puca od boli.
Zaspala sam i spavala do 18 sati. Probudila sam se, skuhala deki-
ma veeru i sebi bezglutenske gance s mlijekom. Razmiljam kako
je dobro to sam za vikend ispekla sitne kolae, koji mogu stajati,
jer ne znam kako u se osjeati za Boi i gdje u biti. Ne daj, Boe,
ako ne prestanem povraati, moda u ostati u bolnici. Povratila sam
veeru i sve lijekove, a nije mi svejedno to sam povratila ciklospo-
rin i Cell Cept jer njih uzimam da organizam prihvati transplantat.
Molim krunicu sv. Anti i idem spavati. Hvala Bogu, bar sa spavanjem
nemam problema.
21. prosinca 2010., utorak
Pripremam doruak jer trebam popiti lijekove. Skuham hrenovke i
mlijeko, pojedem, popijem lijekove i nakon nekoliko minuta sve po-
vratim. Glava me je prestala boljeti, ali povraanje ne prestaje. Zvoni
mobitel. Zove me mu. Zabrinut je i kae da bi doao. Kaem mu da
ostane kod svoje mame jer je potrebniji njoj. Povraanje mi ne mogu
zaustaviti ni doktori, pa mi ni on ne moe pomoi.
Obukla sam se i u 10.15 idem na Savski most na bankomat, a tamo je
i taksi pa u do bolnice. Neugodno mi je zvati Anu. Meutim Ana
zove mene i kae da ne idem na taksi. Dolazi za 15 minuta i vozi me u
114
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
bolnicu. Pria mi kako je odvezla auto pun humanitarne pomoi to su
je prikupljala djeca iz razreda njezinoga sina za djecu u Bistri.
U bolnici ponovno povraam. Prima me prof. Labar i kae da su nalazi u
granicama normale: AP 152, AST/A l30/44, GST 166, LD 177, bil. 14, CSP
26. Terapija i dalje: CSP 50 mg/dan, Cell CEPT 2 x 750 mg, Virolex 3 x 400
mg, Difucan 300 mg, Silapen 2 x 1500 mg, Sinersul Forte 2 x 1, 2 puta
tjedno i dijeta bez glutena. Kontrola 10. sijenja sa sljedeim nalazima:
KKS, sedimentacija, trb., RTC, bil., AP, AST/ALT, GGT, kreatinin, urin,
LD, konc. CSP, sternalna punkcija, imunofenotipizacija i kimerizam. U
sluaju vruice, proljeva ili osipa, kontrola odmah.
Ana me eka u autu i vozi me doma. Zovem je na kavu i elim joj pla-
titi ili da taj novac da svome sinu Ivanu, ali ona ne eli. Susjeda aklina
otila je k mojoj doktorici po recepte i lijekove jer dolaze blagdani, a ja
ne smijem biti bez lijekova.
24. prosinca 2010., petak
Danas je Badnjak. Probudila sam se u 6 kao i obino i molim se, a suze
mi teku, ne mogu ih zastaviti. Najvea praznina mi je u srcu za mojom
majkom, koja je preminula 8. listopada 2009.
Zove me mu iz Prijedora, pita kako sam i kae da misli krenuti u Za-
greb. Kaem mu da sam dobro i da ne dolazi jer su mu dola braa i
sestra. Svi su zajedno nakon dugog vremena za Boi, a to je moda
zadnji Boi njegove majke.
Dorukujem, popijem terapiju, obuem se, odem u garau po kolica
za duan i idem pjeice u Billu. Dola sam zbog ribe jer je danas post,
ali prodaje se samo kalifornijska riba, koju neu kupiti. Kupila sam
jo neke sitnice za kolae, penicu, boinu zvijezdu, kolu i crno vino
te sir, unku, krastavce, graak i kukuruz za francusku salatu. Ljudi
me gledaju kao izvanzemaljca jer imam masku da se zatitim od vi-
rusa.
115
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Dolazim doma, operem i dezinfciram ruke, posloim namirnice, po-
novno operem ruke i zamijesim tijesto za pitu (burek). Prvi put emo
za Badnjak jesti burek s krumpirom (krumpiruu), ali to je prirodno,
domae i posno, bolje od kalifornijske ribe.
Ureujem stan, glaam stolnjake i nadstolnjake, slaem aranman od
grane zelenog bora sa svijeom u sredini, a okolo orasi, ljenjaci i jabu-
ke. Prozore sam polako oprala i kupaonicu generalno oistila od srijede
do danas, a ostalo je sve isto.
Zamijesila sam tijesto za mlince, orahnjau i makovnjau te kruh.
Puricu sam sino posolila i namazala okolo svinjskom mau, a ispod
koe stavila maslaca, da bude sona dok se pee i da meso omeka.
Sve sama pripremam jer mi je ukusnije, domae, a i jeftinije. Imam
volje i vremena, a i uivam u kuhanju. Ovo je moj prvi Boi u novome
ivotu i ja u ukraavati bor, kako elim. Deki su otili raditi, a ja idem
u garau po bor i ukrase. Prvo u malo spavati jer sam rano ustala, a i
pomalo sam umorna, jer cijelo vrijeme neto radim.
Odmorila sam se i nastavljam dalje. Stavila sam da se peku orahnjaa
i makovnjaa, a u meuvremenu sam razvaljala mlince. Na kraju u
ispei kruh. Sretna sam, osmijeh mi ne silazi s lica. Zdrav ovjek nita
ne zna cijeniti, samo tri, radi i skuplja, gomila i ne primjeuje ljepotu
ivota i sitnice koje ivot znae.
Cijeli dan mi pjevaju boine pjesme. Sjeam se Boia kako se slavio
kada sam bila dijete. Snijeg je uvijek bio vei od metra, ali nikomu
nije bilo zima. uje se pjesma sa svih strana, puca se iz kubura i u
23 sata svi smo u crkvenom dvoritu. Sva naa dijaspora je doputo-
vala. Ljudi su uzeli godinji da provedu Boi sa svojim roditeljima.
Zvono zvoni i ulazimo svi u crkvu. Ja sam posebno sretna jer itam
poslanicu. Mama i teta su ponosne na mene, a i djed dok je bio iv.
Crkva je velika, ali puno je naroda pa ne mogu svi stati. Pjevaju se
svete pjesme. Kad zavri polnoka oko 1.30, svi si meusobno esti-
taju Boi.
116
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Svi igraju, pjevaju i vesele se do 3 ujutro. Veleasni Vinko Pulji, danas
vrhbosanski nadbiskup, 15 godina je bio sveenik u naoj upi, pripre-
mio je poklone za ministrante, a posebno za mene. Znao je da volim
itati pa bih uvijek za Boi dobila knjigu, lutku i slatkie. Bila su to
lijepa vremena. Ljudi koji su za vrijeme komunizma javno ili u crkvu
bili su pravi vjernici, iskreni, poteni i spremni pomoi drugima.
Molim se, pjevam tiho i kitim bor. Stavila sam na njega puno srebrnih
i crvenih kuglica i crvene lampice koje sviraju boinu pjesmu. Zavrila
sam u 2 sata, ugasila svjetlo, zahvalila Bogu i svom darivatelju na daro-
vanom ivotu i promatrala bor sve dok nisam zaspala.
LIJENIK: U kasnoj posttransplantacijskoj fazi najvea
opasnost su tzv. oportunistike infekcije virusima i gljivicma.
Stoga se bolesnicima nakon otpusta iz bolnice preporuuje
stroga izolacija i provoenje mjera spreavanja nastanka
infekcija. Na primjer, za zdravog je ovjeka potpuno bezo-
pasan odlazak u podrum ili tavan pun praine i spora glji-
vica, dok kod bolesnika lijeenog transplantacijom praina
moe uzrokovati teke pa i smrtonosne infekcije. Spore glji-
vica prisutne su svuda, pa je zabranjeno, primjerice, jesti
suhe ljive i smokve, oraasto voe itd.
Osim gljivinih infekcija, najvea je opasnost mogunost vi-
rusnih encefalitisa, odnosno virusnih upala mozga, koje se
mogu oitovati kao uporna munina i povraanje. Stoga pri-
marno treba iskljuiti te infekcije vrlo agresivnim metodama,
kao to je lumbalna punkcija i uzimanje likvora za analizu. U
ovom razdoblju potrebna je stalna lijenika kontrola zbog
mogueg predoziranja lijekovima koji se otapaju u mastima,
kao to je, na primjer, ciklosporin. Prekomjerna koncentra-
cija ciklosporina takoer moe uzrokovati upornu muninu i
povraanje. Bezglutenska je dijeta i dalje potrebna.
117
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Imunosni sustav nakon transplantacije oporavlja se i dulje
godinu dana te je potreban izniman oprez i u sluajevima
kada sve ide po planu bez velikih problema.
Transplantacija je danas terapija izbora i rutinska metoda
koja se primjenjuje i lijeenju niza malignih hematolokih
bolesti. Osim registara dobrovoljnih darivatelja matinih
stanica, u zamahu je razvoj banaka krvi iz pupkovine. Krv
iz pupkovine jedini je transplantat koji se godinama uni-
tavao. Prema sadanjim spoznajama, krv iz pupkovina
bogata je matinim stanicama i vrijedan je izvor matinih
stanica za transplantaciju. Budunost transplantacije ma-
tinih stanica vjerojatno lei u matinim stanicama krvi iz
pupkovine.
25. prosinca 2010., subota
Probudila sam se u 9 sati i pomolila se. Danas je Boi, zovem mua da
pitam kako je svekrva i da im estitam Boi. Kae da je loe. Ugasila
sam lampice na boru koje su svijetlile cijelu no. Stavim puricu pei, a
juhu kuhati. Dorukujem, da popijem lijekove. Stiu poruke na mobi-
tel, a Marija zove iz Njemake.
Ruak je u 13 sati na stolu. Deki su se probudili i svi zajedno ruamo.
Zapalimo svijeu i pomolimo se Bogu, prije i nakon jela. Poruke i pozivi
stiu cijeli dan. Danas bi mi sve prijateljice dole u posjet, ali je prof.
Labar rekao da izbjegavam posjete ili da doe samo jedna osoba katkad.
Zovem gospou Mariju Rukavina i estitam joj Boi. Dugo s njom raz-
govaram. Prema toj eni osjeam veliki dug i neto posebno, lijepo i
isto, kao prema svojoj mami. Javila mi se i ga Snjeana iz Zaklade
i ostali. Svi su sretni to sam preivjela. Molim krunicu svetom Anti i
zahvaljujem Bogu, jer ovjek snuje, a Bog odluuje.
118
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
27. prosinca 2010., ponedjeljak
Probudila sam se u 6, molim se, a zatim skuham muu i sebi kavu.
Vratio se sino iz Bosne da bude malo sa mnom, pa e ii opet, a sa
svekrvom je sad drugi sin. Pijemo kavu i razgovaramo o tome kako
je njemu bilo za Boi, a kako meni, ali osjetim muninu u eludcu i
odmah povratim.
Nije me strah to povraam, ve to povratim lijekove koji su mi va-
ni da transplantat normalno radi. Pijem kamilicu liicu po liicu, ali
odmah povratim. Temperaturu i proljev nemam. Kae mi mu da me
vozi u bolnicu, a meni se ne ide. Povraam i dalje i zovem Hitnu pomo
da pitam za savjet jer je poela jaka glavobolja.
Lijenik s Hitne kae da me dovezu na Rebro jer se nije zezati s obzi-
rom na svjeu transplantaciju. Idem se istuirati i oprati zube, a pri-
premila sam i robu za bolnicu, ako sluajno ostanem. Primio me dr.
Pavle Ronevi, a sestra naini brzu satelitsku krvnu sliku. Zove dr.
Kindu koja je danas deurna na Hitnoj.
Na Hitnoj leim u boksu i primam infuziju. Nalazi krvi, urina i stolice
su uredni. Dr. Kinda me poalje na CT mozga. Sumnja na trombozu si-
nusa te me primi na odjel. Kae da je bolje da obavim sve pretrage s ob-
zirom na to da povraam svakih sedam dana, 24 sata neprekidno. Ve
je kasno, 21 sat, a moj mu je cijelo vrijeme sjedio i ekao. Kaem mu
da ide doma i doe ujutro te mi donese odjeu, pribor za higijenu i lije-
kove. Veeras u spavati na endokrinologiji, gdje nemaju lijekove koje
uzimam, ve su ih posudili s hematologije. Pomolim se i idem spavati.
28. prosinca 2010., utorak
Probudila sam se u 6. Sestre presvlae krevet, a ja sam sama u sobi. Ka-
em im da sam na bezglutenskoj prehrani te jaja i hrenovke pojedem
bez kruha i popijem aj. Doao je mu i donio sve potrebno. Zove dr.
Kinda i kae sestri da na odjelu ima slobodna soba i da me doveze na
119
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
kolicima. Dolazim u sobu, izaberem krevet do vrata, sloim stvari u
ormar i mali ormari na kotaie i poinjem uiti ruski, peti stupanj.
Dolazi dr. Kinda i kae da e mi danas, ako stigne, raditi lumbalnu punk-
ciju pa e uzorak likvora (tekuine u kojoj se nalazi mozak, a koja se pro-
tee du kraljenice) poslati na neurologiju, citologiju i zaraznu da se
vidi zato je CT pokazao zadebljanje ile u mozgu i zato povraam. U
meuvremenu primam injekcije u trbuh za spreavanje tromboze.
Zove me mu. Brat mu je javio da je svekrva jako loe. Dr. Kinda mi je
naruila bezglutensku hranu iz bolnike kuhinje. Sama sam u sobi, to
mi odgovara jer uim naglas pa nikomu ne smetam.
29. prosinca 2010., srijeda
Probudila sam se u 6, obavila higijenu, a sestra presvlai krevet. Kae
mi glavna sestra da e mi danas poslije doruka dr. Kinda raditi lum-
balnu punkciju. Zahvaljujem i kaem da sam spremna. Nije me strah
nimalo jer sam svjesna da je to samo jo jedna od pretraga u nizu nu-
nih za moje lijeenje. Osim toga, u dr. Kindu imam bezgranino povje-
renje. Dobila je 2009. nagradu za humanost, predanost poslu i posve-
enost pacijentima.
Dorukujem i uim dok ekam da me pozovu. Dolazi glavna sestra po
mene i vodi me u malu ordinaciju s medicinskim instrumentima. Se-
stra mi kae da zajaim stolicu i bradom se naslonim na naslon. Dolazi
dr. Kinda i jo malo me namjesti na stolicu. Da mi lokalnu anesteziju
i nakon nekoliko minuta poinje punkciju. Prvo prstima pipa i trai
pogodno mjesto gdje e ubosti, izmeu etvrtog i petog kraljeka, a
zatim zabode iglu i likvor kapa u male epruvetice.
Da bih se oslobodila straha, priam viceve. Svi se smijemo, a lijenica
me pita boli li me. Kaem joj da osjeam bol, ali nije toliko jaka da ne
bih mogla izdrati, jer sam navikla na bol, kao magarac na batine. Opet
smijeh i gotovo. Moda je trajalo pet minuta. Sestra me vodi i kae mi
120
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
da leim na leima najmanje dva sata. Lijenica kae da e me kra-
ljenica i glava jako boljeti kad popusti anestezija jer su izvadili dosta
likvora da mogu poslati u tri laboratorija. Legnem u krevet i zaspim.
Dovoze ruak, a oko 15 sati u sobu ulaze dr. Kinda i prof. Labar. Pitaju
me kako sam. Kaem da sam dobro i da je bol podnoljiva. Dr. Kinda
kae da je dobro ako je tako. S obzirom na koliinu izvaenog likvora,
oekivala je da e bol biti neizdriva. Sutra e se znati rezultati, a ja i
dalje primam svoju terapiju i injekcije u trbuh protiv tromboze.
Danas sam dobila cimericu. Smeta joj kad mi zvoni mobitel i svjetlo
iznad kreveta za itanje uveer te ga ugasim, izmolim krunicu sv. Anti
i idem spavati. Ako nita drugo, odmorit u se i dobro naspavati.
30. prosinca 2010., etvrtak
Probudila sam se u 6 i obavila higijenu, da gospoa, kad se probudi,
moe ii u kupaonicu, jer starija je, slabije pokretna i to sve due traje.
Poslije doruka zove me mu i kae da ga je zvao brat iz Prijedora. Bio
je u bolnici kod svekrve. Doktori su mu rekli da je izgubila tlak i da
doe poslije podne. Kaem muu da pripremi crnu odjeu za sprovod
i meni robu za bolnicu za tjedan dana. Ne znam kakvi e biti nalazi, a
o njima ovisi ostajem li ili idem doma. Oko 14 sati dolaze doktorice
Kinda i Serventi i kau da su nalazi lumbalne punkcije s citologije, ne-
urologije i zarazne uredni. Nisu mogli otkriti uzrok povraanja.
Pretpostavljaju da su to moda migrene koje sam naslijedila od dariva-
telja s transplantatom. Kae mi dr. Kinda da me je ujutro u 8 naruila
na magnetsku. Ako nalaz bude u redu, idem doma. Zahvaljujem.
Mu javlja da je svekrva umrla. eka brata i ogoricu iz Slovenije i idu
u Bosnu. Prije e navratiti do mene s odjeom. Drago mi je to sam se
s njom oprostila prije transplantacije jer sad se ne mogu niti smijem
izlagati velikom riziku. Donosi mi robu za sljedeih nekoliko dana i
121
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
odlazi majci na sprovod u Bosnu. Voze ga brat i ogorica. Ponovno mu
izrazim suut, pozdravimo se i poelim im sretan put.
31. prosinca 2010., petak
U 7.40 dolazi gospoa spremaica i vodi me do magnetske. Idem u
bubanj, jednom s maskom, a drugi put bez nje, jer kau da zrai pri
snimanju.
Gotova sam i zovu sestru da doe po mene. Znam se sama vratiti,
ali ne doputaju. Za nalaze kau da e se uti s dr. Kindom. U sobi
me eka doruak, a sestra je presvukla krevet. Uim ruski, traim u
rjeniku nepoznate rijei iz knjige, prevodim ih i prepisujem u bilje-
nicu. Oko 11 sati dolazi dr. Kinda i kae mi da su nalazi magnetne
rezonancije uredni i da ne znaju zbog ega povraanje i glavobolja.
Kae mi da idem doma.
Kod kue me eka moj lijepo okien bor. Deki rade. Operem ruke, ras-
premim stvari i idem kuhati. Zbog svekrvine smrti neemo slaviti, ali
emo ekati Novu godinu. Gledat emo flmove. Kada su umrli svekar,
moja mama i teta, godinu dana nismo sluali glazbu, a tako neemo ni
sad. Stavila sam odojka da se pee i povre za francusku da se kuha. Stan
je uredan, jo malo ukrasa i mirisnih svijea. Bez obzira na sve, sretna
sam i zadovoljna to sam sve ovo preivjela i to su nalazi u redu.
Deki su doli, istuirali se i obukli. Ja sam se uredila i postavila stol za nas
troje. Zovu ih prijatelji i Alen odlazi, a Igor ostaje sa mnom. Blii se pono.
Otvorili smo ampanjac i gledamo vatromet na Trgu bana Josipa Jelaia.
estitali smo si. Kaem Igoru da i on ide k prijateljima, a ja u gledati flm.
Nije bitno to sam sama, vano mi je da sam iva i da me nita ne boli.
Zove me Marija iz Njemake. Kae da joj je drago to ima sestru. Maik
kae da trebaju doi jer povraam. Kaem joj da ne dolaze, jer ni dok-
tori ne mogu otkriti uzrok povraanja, a kad nas je puno, ne mogu se
odmoriti niti se posvetiti sebi.
122
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
10. sijenja 2011., ponedjeljak
Danas imam kontrolu kod profesora Labara. Pretrage sam nainila 3.
sijenja jer se nalazi kimerizma, sternalne punkcije i imunofenotipiza-
cije ekaju tjedan i vie dana. Prije ulaska u ordinaciju povraam.
Kaem prof. Labaru kako mislim da povraam od lijekova. Za tri tjed-
na izgubila sam 4 kg. Nalazi su u granicama normale: E 2,97, hb. 103,
L 4,6, trb. 153. Urin BO, AP 197, AST/ALT 108/127, GGT 207, LD 228,
bil. 15, CSP 30. Sternalna punkcija: prevladava bijela loza veinom za-
stupljena granulocitima i limfocitima. Eritrocitopoeza iznosi do 5 po-
sto stanica. Manje nakupine trombocita.
Kae da je nalaz sternalne punkcije u granicama normale jer danas su 93
dana od transplantacije i sve je to jo svjee. Od lijekova je ukinuo Virolex,
a CSP 50 mg/svaki drugi dan, Cell Cept je smanjio sa 2 x 750 na 2 x 500
mg, a Difucan s 300 na 100 mg. Kontrola 24. sijenja s nalazima: KKS,
SE, trb., RTC, bil., AP, AST/ALT, GGT, kreatinin, urin, LD i konc. CSP.
Kod kue vie ne povraam. ini se da je to ipak od velike koliine
lijekova.
24. sijenja 2011., ponedjeljak
Danas imam kontrolu. Hvala Bogu nisam povraala. Rano sam ustala
da se pomolim u miru, a zatim u obaviti higijenu, dorukovati i idemo
u KBC Rebro. Pretrage su uinjene, samo trebam podignuti nalaze. U
poetku su kontrole ee, a nakon est mjeseci otprilike svaka dva
tjedna. Za ova dva tjedna kako ne povraam dobila sam 2 kg na teini.
Prof. Labar me proziva, pita me kako se osjeam i kae da su nalazi
dobri.
Smanjio mi je terapiju, i to: SCP 50 mg/2 puta tjedno, pa prekinuti na-
kon dva tjedna, Cell Cept 2 x 500 mg i Difuclan 100 mg. I dalje dijeta
bez glutena, a ponovno kontrola 7. veljae s istim nalazima. Sretna
sam i nisam zabrinuta jer sr polako radi i proizvodi, a odstupanja su
doputena.
123
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Svaki dan ivota mi je poklonjen i u njemu treba to vie uivati. Ide-
mo doma jer e danas poslije posla doi moja Ana. Mu e ii po nju
doma jer mi je negdje nabavila domae jabuke koje su reske i sone, po
3 kune krupnije, a malo sitnije po 2,50 kn.
Jabuke i ivotinjsko carstvo jedini su mi desert. Kako bih se na neki
nain oduila Ani, a sebi skratila vrijeme, pletem Aninim curama halji-
ne, kao i prole godine. Mu je otiao po Anu, a ja se idem pouriti da
saijem i zavrim bar jednu haljinu da je Ana ponese. Jako se veselim
to e doi jer emo o svemu otvoreno razgovarati.
Skuhala sam vinski gula jer Ana e s posla doma po jabuke i odmah
k meni. To je obino jelo pripremljeno za sve nas jer ga i ja smijem
jesti. Ve mi je dosadilo jedno kuhati za njih, a drugo za sebe i pei
dvije vrste kruha. Najvie vremena provedem u kuhinji. Jedva ekam
da prestanem s bezglutenskom prehranom. eljna sam svjeeg voa i
povra, ali, s obzirom na ono to sam prola, vano je da sve bude do-
bro, makar i cijeli ivot morala jesti bezglutensko. To je jako zdravo za
crijeva i cijeli organizam.
***
14. studenoga 2011., ponedjeljak
Danas imam kontrolu kod prof. Labara. Prolo je 13 mjeseci od moje
transplantacije i osjeam se odlino. Mu i ja popili smo kavu i doru-
kovali, a zatim me mu vozi na Rebro. Nalaze sam nainila u petak
pa ne moram biti natate. Dolazim u bolnicu, a ekaonica puna ljudi
tunih lica. Da bih ih malo razveselila, ispriam nekoliko ala i viceva.
Sa sobom nosim igle i pletivo te ekajui pletem. Nakon dva sata prof.
Labar me prozove i kae mi da su nalazi dobri, ali je jetra malo uveana
pa za mjesec dana trebam ponoviti nalaze.
124
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Danas su nalazi: SE 2, E 5,17, hb. 138, trb. 442, L 10,1, AST/ALT 32/52,
GGT 131. Stanje stabilno, bez terapije i dalje. Sljedea kontrola 19.
prosinca sa sljedeim nalazima: KKS, SE, trb., rtc., LD kreatinin i je-
trene. Nisam zabrinuta zbog jetara jer, koliko puno rade, s obzirom na
to da nemam slezenu, to je super. Nita me ne boli, a nalazi su u redu.
Poslije kontrole idem ocu i Ani Rukavina na groblje. Oboje su na istom
groblju, pa kada idem jednom, posjetim i drugo. Na oevu grobu zapalim
lampione za mamu i tetu. Razmiljam o njemu i Mariji i to bi se dogodi-
lo da smo se upoznali. Moda bi me prihvatio i zavolio, a moda odbacio.
Na Aninu grobu svaki put osjetim bol i tugu jer znam da je tu mladu
enu Bog uzeo k sebi da bi drugi ivjeli, pa tako i ja. Iako je ona aneo
i uva nas s neba, otkad sam saznala da idem na transplantaciju, svaki
dan za njenu duu izmolim Oena. S obzirom na to da me je Bog iz
nekog razloga ostavio da ivim, obeala sam Ani na grobu da u pomo-
i Zakladi i bolesnim ljudima kojima bude potrebno, koliko to bude u
mojoj moi.
Gospoa Marija mi je rekla da je Ana pisala knjigu dok je leala u bol-
nici, ali se velik dio podataka izbrisao. Ona je bila novinarka i to je bila
njezina struka. Ja sam amater i nemam iskustva u pisanju, ali pokua-
vam svoje ivotno iskustvo prenijeti na papir i time pomoi Zakladi i
ljudima oboljelim od hematolokih bolesti.
24. rujna 2012., ponedjeljak
Danas imam zadnju kontrolu kod prof. Labara jer odlazi u mirovinu.
Jako mi je ao jer je najbolji strunjak ne samo u Hrvatskoj. Priznat je
u Europi i cijelom svijetu. Imala sam ast to sam ga upoznala i sreu
to mi je bio lijenik.
Za ovaj pregled trebala sam obaviti sve pretrage vezane za reviziju bo-
lesti, pa tako i biopsiju kosti. S obzirom na to da mi se krvna grupa nije
promijenila, biopsija kosti pokazat e kako sr radi i to dalje. Prof.
125
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Labar me je naruio u ured jer je u ambulanti velika guva, a trebamo
razgovarati o daljnjem nainu moga lijeenja. Zatekla sam ga kako sam
sjedi za svojim stolom i pije kavu. Prije nekoliko dana ispraznio je stol i
odnio svoje stvari. Taj prizor mi je bio toliko tuan da su mi suze navrle
na oi. Bez obzira na zakonske uvjete za mirovinu, ovjek je sposoban,
zdrav i veliki strunjak i mogao bi jo raditi 510 godina.
Pokazala sam mu nalaze, a on mi kae da su odlini. Kotane gredice su
uredne, a sr je 80 posto celularna i u njoj su zastupljene sve tri krvne
loze. Poslije transplantacije sr radi etiri godine s doputenim ma-
njim odstupanjima dok sve ne doe u normalu. Prema tome, moji su
nalazi odlini. Vie nije toliko vano to se krvna grupa nije promijeni-
la. Rekao mi je da doem u ambulantu jer vie nema raunalo u uredu.
Sad sam pacijent dr. Serventi, a prof. Labar je dao preporuku da se u
sluaju nemirne krvne slike i potrebe za lijeenjem razmisli o ponov-
noj podrci matinim stanicama. Vjerujem da do toga nee doi i da je
to sve iza mene.
Pozdravljam se s prof. Labarom i zahvaljujem mu na svemu dosad ui-
njenom. Kaem mu da na njega gledam kao na oca, a gospou Mariju
doivljavam drugom majkom. Jo mu jednom zahvalim i pozdravimo
se. Na hematologiji se osjea tuga zbog njegova odlaska.
27. studenoga 2012., utorak, Dan otvorenih srca
u Zakladi Ane Rukavina
Gospoa Marija i izvrni odbor Zaklade odluili su otvoriti vrata Za-
klade svim ljudima dobre volje. Na dan velikog koncerta na Trgu bana
Josipa Jelaia u Gradskoj se kavani u pozivnom centru prikuplja no-
vac od poziva graana.
Sretna sam to sam iva i to mogu na bilo koji nain pomoi. Gospoa
Snjeana koja je dosad bila zaposlena u Zakladi otila je u mirovinu, a
danas e se i slubeno oprostiti, iako e i dalje volontirati.
126
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Obeala sam joj ispei tortu, a ispekla sam i kifice sa sirom, za ljude u
Zakladi, sestre koje vade krv, lijenike i sve ostale koji daju krv. Obu-
kla sam svoju najdrau majicu na kojoj pie elim ivot i mu i ja
smo doli u Zakladu u 11 h. Pozdravljam se sa svima, a gospoa Marija
upoznaje me s Jasenkom Poega-Sremac, stomatologinjom iz Neuma,
koja je o Ani napisala knjigu pod naslovom elim ivot. To su lijepe
i dirljive pjesme. Gospoa Snjeana je uzbuena i sretna zbog torte.
Novinari Nove TV i HRT-a trae od mene izjavu za Dnevnik, to nisam
oekivala jer je u petak bila novinarka Nove TV iz emisije Provjereno
i snimali su nas tri sata. U etvrtak u Provjerenom bit e sve obja-
njeno, od upisa u registar do darivanja. Mene su molili za izjavu, da
ljudi vide da se ivi poslije transplantacije te da se krv ne daje uzalud.
I iz Studentske su me televizije zamolili za izjavu.
Nije meni do naslikavanja, ali uvijek pristajem ako svojim izlaskom u
javnost mogu pomoi Zakladi i teko bolesnim ljudima koji se bore za
ivot. Kada netko tko lei u sterilnoj na transplantaciji na TV-u vidi
mene veselu i optimistinu, vjerujem da dobije snagu i bori se, nada-
jui se izljeenju.
Doao je i dr. Mrsi jer je medicinski direktor Zaklade. Pozdravila sam se
s njim. Kaem mu da nije trebao otii u politiku jer je dobar strunjak i
dobar ovjek. Svim je njegovim pacijentima ao to je otiao, a i hemato-
logija je na gubitku. Kae da voli izazove. Potujem njegov izbor.
U jednom trenutku mi je priao i pitao me kakvi su mi nalazi. uo je da
sam napisala knjigu. Rekao mi je da je direktor izdavake kue Profl
njegov prijatelj i da e ga zamoliti da mi pomogne. Jako sam sretna i
zahvaljujem mu. Mislim da mi je ponudio pomo zato to vjeruje da e
se ljudi koji su teko bolesni ili idu na transplantaciju lavovski boriti
kad proitaju moju knjigu.
Danas je prikupljeno 378 uzoraka krvi, a meu davateljima je bila i
novinarka Provjerenog Ana Blaevi, koja je svojim primjerom poka-
zala kako podrati rad Zaklade.
127
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Tko god eli moe u KBC-u Rebro u prizemlju zelene zgrade darivati
krv, svaki dan od ponedjeljka do petka od 9 do 13 sati.
28. studenoga 2012., srijeda
Dok ekam nalaze koje sam nainila jutros, idem gospodini Natai u
Registar kako bih je zamolila da poaljemo pismo mojem darivatelju u
ameriki registar. Svjetski registar, u kojem je i naa Zaklada Ane Ru-
kavina, ima pravilo kada se moe upoznati darivatelj, ako obje strane
to ele, a to je dvije godine nakon transplantacije.
Napisala sam sljedee:
Dobri nepoznati ovjee, prolo je vie od dvije godine kako ste mi spa-
sili ivot, tj. darovali svoje krvotvorne matine stanice. Jako sam Vam
zahvalna i Va sam dunik do kraja ivota. Zovem se Ankica Begi i imam
48 godina. elim Vas upoznati, ali, ako Vi ne elite, potujem Vau elju.
Vi ste moj brat po krvi. Bili vjernik ili ateist, Vi ste za mene najbolji o-
vjek na svijetu i prvi do Boga. Ja se za Vas svaki dan molim svome Bogu,
a Bog je jedan, samo su se ljudi meusobno podijelili, pa tako i Njega ra-
zliito zovu: Bog, Alah, Buda, Krina itd. U elji da Vas upoznam upisala
sam teaj engleskog jezika, da se moemo sporazumjeti kada se vidimo.
Na engleskom sam napisala samo: Tank you very much. See you.
Ispod sam napisala kunu adresu, e-adresu i broj mobitela. Ako se od-
lui javiti, javit e se meni osobno. Ako ne eli, on e javiti u ameriki
registar razlog, a oni nama.
Gospodina Nataa to e prevesti na engleski i zajedno s mojim ruko-
pisom poslati potom s povratnicom u ameriki registar, a Amerikanci
njemu na kunu adresu. On je jo uvijek pod ifrom i ne znam tko je
dok se ne javi. Kako sam vjeiti optimist, vjerujem da e mi se javiti.
Danas sam upoznala mladog Davora iz Komie na otoku Visu, koji ima
akutnu leukemiju i uskoro e imati transplantaciju. Njegova srea u
128
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
nesrei jest to ima i brata i sestru podudarne 10/10. Time se ubrzava
postupak transplantacije jer oni mogu dati sr kada lijenici kau da je
potrebno. Kod nekih leukemija jako je vano da se to obavi na vrijeme.
Vea je mogunost da se transplantat primi, a manje su nuspojave jer
su darivatelji djeca od istog oca i majke. Davor je oenjen i ima tri curi-
ce, tako da se ima za to boriti, a ima veliku podrku obitelji i prijatelja.
Prepoznao me je sino u Dnevniku Nove TV kada sam u Zakladi dala
izjavu da moja sr radi kao singerica. Dala sam mu broj mobitela i rekla
da me moe nazvati u svako doba kada osjeti potrebu za razgovorom
ili eli neto pitati.
Dananji su nalazi u granicama normale uz doputena odstupanja.
Kae mi dr. Serventi da joj za sljedeu kontrolu koja je 23. sijenja
2013. donesem nalaz na kojem je JAK-2 negativan. Zezam se s njom i
kaem joj da je u koli i u ivotu dobro sve to je pozitivno, osim u me-
dicini, pa tako i moj JAK-2 mutacijski gen. Kako je taj gen pozitivan,
do transplantacije mi je bolest mutirala iz trombocitemije u trombo-
citopeniju, tj. iz visokog broja trombocita (850 trb.) u mali broj trom-
bocita (12 trb.), kada sam bila ovisna o transfuziji trombocita. Poslije
toga je mutirao u mijelofbrozu, zbog koje sam imala transplantaciju.
Veliki sam optimist i vjerujem da je JAK-2 dosta mutirao i da vie nee
jer se i on umorio. Nalazi su u redu i sve e i dalje biti dobro. Smijemo
se i doktorica kae kako se nada da e i gen JAK-2 biti negativan. Malo
je udno sve ovo kroz to sam prola jer vie su bili zabrinuti doktori
nego ja.
Bilo je tekih trenutaka, kada sam plakala sve dok zadnja suza ne bi
iskapala, ali sam drugi dan poslije toga bila kao nova. Vjerovala sam da
e mi se nai darivatelj im se registar zavrti i naao se. Vjerovala sam
da e mi kotana sr proraditi prvi tjedan i tako je bilo. Iako se krvna
grupa nije promijenila, vjerovala sam da e biopsija pokazati da sr
radi kao singerica i tako jest. Nikada nita nije 100 posto sigurno, pa
ni ova moja zasad uspjena transplantacija, ali vjerujem da je to TO.
129
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
29. studenoga 2012., etvrtak, emisija Provjereno
S Nove TV iz emisije Provjereno radili su reportau o Zakladi Ane
Rukavina i zvali su u Zakladu da preporue nekoga tko je imao trans-
plantaciju, a veseo je, sretan i optimistian. Gospoa Marija je prepo-
ruila mene i novinarka Ana Blaevi i snimatelj bili su u petak kod nas
tri sata i snimali. Naravno da e to biti reportaa o svemu i o meni e
biti nekoliko reenica.
Reportaa o Zakladi jako mi se svidjela. Novinarka Ana odluila je biti
darivatelj i objasnila je graanima cijeli postupak. Prikazan je tipiza-
cijski centar, banka krvi iz pupkovine, prostorija u kojoj darivatelj lei
dok mu se krv uzima, prostorije Zaklade gdje su graani u utorak da-
vali uzorke krvi i izmeu toga je bila moja pria. Dr. Mikuli, koja je
bila lijenik u sterilnim jedinicama, a sada radi u Registru, ispriala je
kako je jedan mladi gospodin iz naeg registra mogao biti darivatelj
djetetu od godinu dana, ali je odustao, iako je bio zdrav. To je runo i
alosno. Nitko nikoga ne tjera da se upie u registar, jer to je dobrovolj-
no. Ako ste se upisali, izdrite do kraja, jer mogu vam rei kako sam se
osjeala kada mi je darivatelj otkazao. Cijeli svijet vam se srui u trenu
i mislite da je kraj.
Darivatelj moe dati kotanu sr iz zdjeline kosti pod narkozom ili
krvotvorne matine stanice iz krvi leukaferezom. To je postupak slian
dijalizi. Krv iz vene jedne ruke prolazi kroz aparat koji odvaja matine
stanice, a ostatak krvi vraa se kroz drugu venu u tijelo. etiri dana
prije toga daju se injekcije koje potiu kotanu sr da proizvodi ma-
tine stanice i da one dou u perifernu krv. To je gotovo bezbolan po-
stupak, osim uboda igle za vaenje krvi. Moete itati ili gledati flm.
Ispriala sam kako sam se osjeala kada je prvi darivatelj izbrisan iz re-
gistra. Unato svemu proivljenom, danas sam sretna i zdrava ena.
Uim jezike, volontiram i pomalo radim. elja mi je poeti volontirati
na djejoj hematoonkologiji u Klaievoj. Gledala sam, u Rijeci imaju
tete prialice, ali ja bih osim pria za laku no s njima radila domae
130
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
zadae i curice nauila trikati i heklati (plesti i kakati) iz konca, jer
vuna ostavlja dlaice i ne smije u sterilne jedinice.
Osjetljiva sam na ljudsku patnju i bol, a pogotovo na djecu. Kada sam
leala u sterilnim jedinicama na Rebru, vidjela sam u prizemlju djecu s
majkama na odjelu hematoonkologije oboljelu od leukemije i bilo mi je
jako teko. Razmiljala sam o ivotu i rekla sama sebi, ako preivim, da
u im pomoi koliko mogu. Naravno, zbog svoje izolacije i sigurnosti
trebalo je proi dosta vremena da dobijem odobrenje prof. Labara. Za
sebe sam mislila: ako i ne preivim, ivjela sam 46 godina, a ta djeca
nisu nita proivjela, a ve im je organizam zatrovan kemoterapijom.
To je teko i alosno vidjeti.
Snimka ove emisije pod naslovom Odluka koja spaava ivote dostu-
pna je na internetskim stranicama Zaklade i Nove TV: http://novatv.
dnevnik.hr/clanak//provjereno/kada-potpuni-stranac-pokloni-neko-
me-zivot.html.
16. prosinca 2012., petak
Danas je vaan dan za Zakladu i za sve nas u Hrvatskoj jer e se na
Trgu u atoru prikupljati krv. Sino sam povraala do pola noi i ima-
la uasne glavobolje. Doktorica iz HMS-a dala mi je injekcije protiv
bolova i povraanja i rekla mi da popijem medicinski ugljen. Danas
sam povratila u 10 sati i prestala mi je glavobolja. Osjeam se bolje i
idem zamijesiti tijesto za kifice od 3 kg brana. Dok se tijesto die,
izradit u sir s bjelanjkom za punjenje i utanjke sa solju za prema-
zivanje.
Penica je multifunkcionalna, tako da toplim zrakom peem odjedan-
put tri protvana. Veliku kartonsku kutiju obloila sam bijelim papirom
za peenje i ohlaene kifice sloila u kutiju. Na brzinu sam se istu-
irala, obukla svoju najdrau majicu elim ivot i u 12.30 krenula
tramvajem prema Trgu.
131
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Trg je pun ljudi, a najvie mladih koji strpljivo ekaju u redu da im
sestre izvade krv. Na je narod nepredvidiv i, kada zna za velike akcije,
uvijek se odazove u velikom broju. Nova TV je sponzor i doli su svi
njihovi novinari, voditelji i kamermani te se izmjenjuju s volonterima
iz Zaklade prodajui njen reklamni materijal.
Gospoa Marija poslala mi je knjigu Josea Carrerasa Pjevati iz due.
Gospodin Jose poznati je operni pjeva koji je 1987. godine imao leu-
kemiju. Pomogao je naem maestru uteju odravi koncert u Ciboni
i dio novca dao mu za lijeenje u SAD-u. On odrava koncerte diljem
svijeta i pomae oboljelima od leukemije i limfoma, a osnovao je i za-
kladu koja prua pomo oboljelima.
Drago mi je to sam ispekla kifice jer u njima ponuditi ljude iz Zakla-
de, djelatnike Nove TV, a i ljude koji daju i sestre koje vade krv. Sestre
Dijana i Denana vade krv i uzorke alju u tipizacijski centar na Rebro.
Supruga maestra uteja, Ivana, takoer volontira dok su joj djeca u
vrtiu i koli. Ljudima koji ekaju u redu da daju krv dijeli kave i obja-
njava daljnji postupak i sve vezano uz tipizaciju i transplantaciju.
S obzirom na to da imam osobno iskustvo i znam puno o tome, uklju-
ila sam se kada je ona otila oko 15 sati. Prije vaenja krvi ljudi ispu-
njavaju upitnik u kojem trebaju odgovoriti hoe li pristati ako budu
podudarni i pozove ih se. Kau mi da ih to zbunjuje jer da ne misle
pomoi, ne bi ni davali krv za tipizaciju. Objanjavam im da mogu odu-
stati, iako su podudarni, ako se predomisle. Tako sam upoznala mnogo
ljudi, a mladi deko Ivan, koji je sa sestrom doao dati krv, ponudio mi
je pomo u prepisivanju ovog dnevnika u raunalo i dao mi boanske
karte, koje sam izrauje.
S obzirom na to da sestre nemaju vremena ni jesti ni popiti kavu, sva-
koj sam u vreicu spremila po osam kifica, da pojedu kada prestanu
vaditi krv. Moram napisati da je sestra Dijana do sada u svim akcija-
ma sama izvadila dvadesetak tisua uzoraka i dobila nadimak najbra
igla jer joj treba 20 sekundi po uzorku.
132
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Akcija je trebala zavriti u 16 sati, ali su sestre produile jo 40 minu-
ta. Ljudi su osjeajni i u velikom su se broju odazvali. Tko god prolazi
Trgom stane u red. Gledajui ih, imam osjeaj da bi do pola noi bilo
posla. Naalost, sestre nisu mogle svima izvaditi krv jer su ograniene
vremenom. Treba osloboditi Trg i sve pripremiti za veeranji koncert.
Treba razmontirati ator i s reklamnim materijalom odvesti ga u pro-
storije Zaklade. Svi volonteri do 19 sati trebaju doi u Gradsku kavanu.
Vratila sam se doma, da se malo odmorim, jer su me povraanje i gla-
vobolja izmuili, a i loe sam spavala. Mu i ja dobili smo pozivnice
od Zaklade i Nove TV da doemo u Gradsku kavanu. Obukli smo se
sveano i krenuli u 19.30 jer e biti mnogo ljudi i ne znamo hoe li biti
mjesta za parkiranje.
Na ulazu u Gradsku kavanu gospodin s Nove TV koji regulira vrijeme
i popis ljudi u pozivnom centru rekao mi je da u 22.30 budem ispred
stubita te e po mene doi volonterka jer u se i ja javljati na telefon.
Zahvaljujem jer sam jako sretna to sam iva i poaena to u i ja na
taj nain pridonijeti Zakladi.
Marija Rukavina, dr. Mrsi i Anina sestra Gordana su domaini. Sa
svakim se pozdrave i zahvale na dolasku. Gledam gu Mariju, a trnci
mi prolaze cijelim tijelom jer smo prijatelji, znam koliko pati i koliko
joj je teko. Kada su ovakve akcije, to je kopanje po ranama i ponov-
no proivljavanje svega to se dogodilo. Znam da je ula u sve ovo da
nastavi ono to je Ana eljela. Vjerujem da joj dragi Bog daje snagu jer
svojim radom spaava ivote nepoznatih ljudi.
Izaem van i gledam. Trg je pun ljudi, a najvie mladih koji su doli na
koncert. Gradska je kavana puna ljudi iz politikog i javnog ivota. S obzi-
rom na to da smo imali izbore u ovom mjesecu, doli su gotovo svi pred-
stavnici novoizabrane vlasti, osim premijera, svi s Nove TV i gotovo svi
glumci Larina izbora, predstavnici gradske vlasti te mnogi glazbenici.
Dolazi predsjednik Josipovi sa suprugom, pozdravlja sve prisutne i s
gospoom Rukavina odlazi na kat u pozivni centar. Miljenja sam da
133
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
je do sada najpoteniji i najjednostavniji politiar u Hrvatskoj i zato ga
ljudi vole uti i pitati za rjeenje nekih svojih problema. Nitko nema
arobni tapi, ali, kada vas predsjednik saslua i pokloni vam trenutak
panje, osjeate se bolje jer znate da netko i za vas ima razumijevanja.
Vjerujem mu i, ako me i on iznevjeri, neu vie vjerovati nijednom po-
litiaru.
Sino je g. Sijerkovi u vremenskoj prognozi najavio da e danas padati
snijeg i kia i da e biti jako hladno. Kae mi gospoa Marija da su ona
i g. Mrsi pogledali u nebo i da je gospodin Mrsi, koji je ateist, rekao:
Ana, ti si blizu Boga, pa te molimo razgovaraj s njim i zamoli ga da
pogleda ove mnogobrojne ljude, koji su doli na koncert. Molimo Te
uvaj nas i pomozi nam da bude lijepo vrijeme.
Meutim, ja sam znala da nee biti oborina jer neposredno prije pro-
mjene vremena imam bolove u prsima, gdje su mi radili punkcije, i u
zdjelinoj kosti, gdje su mi radili biopsije kosti. Do sada sam imala 17
punkcija i est biopsija. U ali znam rei da po sebi znam hoe li padati
ili ne te me mogu zaposliti na TV-u za vremensku prognozu.
Vjerovali ili ne, udo se dogodilo, a ja vjerujem. Dok su se uzimali uzorci
krvi, temperatura je bila i do 16 C, a naveer se spustila do nitice, ali je
bilo suho, bez oborina. Mu i ja smo sjedili za novinarskim stolom, a ja
sam iskoristila priliku da popriam s nekima od prisutnih. Najvie sam
razgovarala sa Sanjom Doleal dok smo ekale na red u pozivnom cen-
tru. Zanimalo ju je sve u vezi s mojom transplantacijom. ao mi je to se
nisam fotografrala s glumcima iz Larina izbora, ali mi je bilo neugod-
no pitati, a Dinko (Filip Juri) me je zbunio. Bez obzira na negativnu
ulogu, on je roen da bude glumac, kao Mustafa Nadarevi.
Kada sam dola na red u pozivni centar, primila sam 20 poziva. Najvie
zovu umirovljenici i nezaposleni. To su ljudi koji imaju malo novca i
veliko srce. Kada nazovu, predstavim se i kaem da nisam javna osoba,
ve kao i oni obian mali ovjek, da sam imala uspjenu transplantaci-
ju zahvaljujui Zakladi i ivi svjedok zato je treba podrati.
134
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Ljudi su zadovoljni i kau da su sretni to im se nisu javili politiari jer
svata obeavaju dok ne dou na vlast, a nita ne ispune, samo to na-
pune svoje depove. Svatko bi od njih razgovarao sa mnom i pitao me
u vezi sa Zakladom i transplantacijom, ali cilj je svakoga od nas primiti
to vie poziva i prikupiti to vie kuna.
Svima koji su veeras zvali i pomogli zahvaljujem u ime Zaklade i svoje.
Od veeranjih je poziva prikupljeno 1 600 000 kuna. Naalost, na to
se plaa PDV plus ostali trokovi.
Kada smo odlazili doma, gospoa Marija svakomu je posebno zahva-
lila stiskom ruke, a mene je vrsto zagrlila i prisutnima rekla da sam
ja njezina najbolja iva reklama. Na izlazu su svima dali knjigu Josea
Carrerasa Pjevati iz due.
Tono 5 minuta do ponoi izali smo iz Gradske kavane i poele su
prve kapi kie. Pogledala sam u nebo i rekla: Boe, hvala! Ana, hvala!
Obeavam vam da u i ja, koliko budem mogla, pomoi u radu Zakla-
de. Ne mislim na novanu pomo, ve pomo volontiranjem.
Prema gospoi Mariji osjeam veliku zahvalnost, ali i dunost s kojom
svaki dan lijeem i budim se.
17. prosinca 2012., utorak, Studio 45
Veeras smo Marija Rukavina, dr. Mrsi i ja pozvani u Studio 45 na
RTL2. Gospoa Marija e priati o Zakladi, dr. Mrsi o transplantaciji i
nainu uzimanja krvotvornih matinih stanica, a ja o svome iskustvu.
Snimanje je bilo uivo, a emisija se emitira istog dana u 23.15. Repriza
je sutra ujutro u sedam. ao mi je to je tako kasno jer je ovaj put dr.
Mrsi objasnio sve detaljno, od upisa u registar pa do samog postupka
darivanja.
Gospoa Marija je rekla da su obili sve gradove u Hrvatskoj koji su ih
pozvali, pa i otoke. Osijek je rekorder u darivanju jer su u prvom danu
upisana 1 093 potencijalna darivatelja, a u drugom danu njih 976. To-
135
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
liko davatelja u jednom gradu nije bilo nigdje. Promatrala sam je dok
je razgovarala i vidjela da su joj oi pune suza, duboko je uzdahnula i
suzdrala se da ne zaplae.
Kada se s tim poelo, rekla je, nitko nije oekivao da emo za est
godina imati veliki registar, otvorenu i opremljenu javnu banku krvi
iz pupkovine, zavod za tipizaciju opremljen svom najsuvremenijom
opremom i da e ti uzorci biti obraeni. Ukljuilo se mnogo dobrih
ljudi i eljelo pomoi. Do sada je bilo vie od 200 akcija prikupljanja
krvi u svim dijelovima Hrvatske i spaena su 24 ivota iz naega
registra.
Gospoa Marija je rekla da sam ja KLASA OPTIMIST jer sam vjerovala
u Zakladu i svjetski registar, da e mi se nai darivatelj i da sam nada
za sve koji danas lee na hematologiji ili doma ekajui darivatelja. U
poetku su se ljudi bojali i virili u ator u kojem se uzimala krv, mislei
da se pile kosti i da je to jako bolno. Zahvaljujui medijima i dr. Mrsiu
danas ljudi manje-vie znaju taj postupak.
Dr. Mrsi je u detalje objasnio cijeli postupak, a ja u vam ga prenijeti
svojim rijeima.
U registar moe ui svaka punoljetna osoba u dobi od 18 do 40 godina
jer transplantacijski centri prihvaaju darivatelja do 55 godina. To je
neka granica s obzirom na zdravlje i sve one bolesti koje dolaze poslije
toga. Poeljno je da darivatelj bude u registru barem 15 godina i d
ansu nekomu oboljelom.
Svatko tko eli prvo se upozna s tim to znai biti davatelj, objasni mu
se procedura uzimanja krvi i to e biti poslije. Ako ste suglasni, potpi-
ete pristanak da vam se uzme uzorak krvi i ulazite u registar. Uzima
se 7 ml krvi, a to je manje od obinog vaenja za neku pretragu. U
zavodu za tipizaciju odreenim tehnikama odrede gene i naprave HLA
tipizaciju (to je tzv. registarska ploica), po kojoj se razlikujemo od
drugih i koju nitko ne moe kopirati. To je kompjutorska baza svih da-
136
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
rivatelja: ime i prezime, datum roenja, spol, adresa, telefon, e-adresa.
To su osnovni podatci, koji su zatieni.
Transplantacijski centar to isto napravi za svog bolesnika i u bazi po-
dataka pogleda poklapaju li se rezultati. Ako se poklapaju, transplan-
tacijski centar javlja registru da je u njegovoj bazi podataka naao
potencijalnog darivatelja. Tad iz registra zovu darivatelja i pitaju je li
jo uvijek voljan biti darivatelj. Darivatelj moe otkazati u svakome
trenutku i ne pita ga se zato niti ga se nagovara.
Ako pristane, ponovno se provjerava odgovara li stvarnosti ono to ima
u registru i podudara li se s bolesnikom. Radi se dotipizacija i tipizacija
na genskoj razini, da odgovaraju jedno drugomu. Transplantacijskom
se centru javlja da darivatelj odgovora i pristaje te se pita kada e biti
transplantacija. Oni dostavljaju podatke te se darivatelja pita odgovara
li mu termin. Ako ne moe tad, darivatelj kae kada moe, a registar se
usuglasi s centrom. Darivatelj dolazi na opi pregled radi provjere ima li
nekih ozbiljnih bolesti (uzima mu se krv) i dogovara se nain darivanja.
Darivanje moe biti na dva naina.
Prvi nain je uzimanje kotane sri sterilnom iglom iz zdjeline kosti,
pod narkozom, s jedne i druge strane po 50 posto sri. Uzima se 15 ml
kotane sri po kilogramu teine. Drugi dan se ide doma. ovjek teak
90 kg moe dati vie od litre kotane sri. Kotana je sr jedan od naj-
veih organa u tijelu i ima je svagdje.
Drugi nain darivanja jesu periferne matine stanice kojih, osim u
krvi, ima i u periferiji. Svi organi u tijelu imaju matine stanice, pa
tako i kost, i one stalno cirkuliraju. Najvie ih je u kotanoj sri i, ako
se ona potakne da bre radi, kotana ih sr izbacuje u periferiju, odakle
se pokupe.
Metoda je slina dijalizi. Krv iz jedne ruke odlazi u aparat, gdje se cen-
trifugira. Matine se stanice odvajaju u vreicu, a krv se kroz drugu
ruku vraa u tijelo. Nita ne boli, osim uboda iglom, ali traje od etiri
do pet sati. Savjetuje se uzeti neto za itanje ili solidan flm, jer krv
137
uzima asna. Drugi dan se ide doma. Uzima se 200 ml matinih sta-
nica.
Obje su metode prihvatljive i jednako pouzdane. Do sada je bilo vie od
pola milijuna darivatelja u svijetu. Istraivanja su pokazala da nitko od
njih nije imao problema sa zdravljem. Dr. Mrsi je rekao da su istrai-
vanja pokazala kako smo stvoreni da ivimo mnogo due nego inae.
Koristimo se zalihama mozga 10 posto, a zalihe su kotane sri za 250
godina ivota. Jednim darivanjem ivot se skrauje za 10 godina, to
znai da nam ostaje jo 240 godina.
ao mi je to je ova emisija bila kasno, u 23.15, a repriza ujutro u se-
dam. Zato, ako elite, moete je pogledati na Internetu ako utipkate:
http://www.studio45.rtl2.hr/zelim-zivot.
19. travnja 2013., petak, moj prvi kontakt s
darivateljem
Svjetski registar doputa kontakt s darivateljem dvije godine nakon
transplantacije. To je vrijeme preivljavanja i oporavka. Sve zemlje la-
nice Svjetskog registra moraju se toga pridravati, pa tako i Republika
Hrvatska. Nataa Bjeli i ja poslale smo zahtjev za upoznavanje s po-
vratnicom poetkom prosinca 2012. Meutim, iz amerikog registra
nije bilo odgovora tri mjeseca. Ako darivatelj ne eli stupiti u kontakt
sa mnom, pravilo je da to javi svom registru,a oni iz registra nama, bilo
da je odgovor pozitivan ili negativan. S obzirom na to da nije bilo nika-
kva odgovora, molila sam Natau da ponovno poalje e-mail u ameriki
registar s pitanjem eli li darivatelj stupiti u kontakt sa mnom.
Uporna sam i tvrdoglava. Vjerojatno su i oni u registru to primijeti-
li i poslali slubene papire na engleskom jeziku, a u naem registru
preveli su ih na hrvatski i poslali ih meni doma. Nakon to proitam
trebam upisati svoje podatke i staviti potpis da se slaem sa svim na-
vedenim. U tim su papirima napisane loe i dobre strane upoznavanja.
138
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Loe strane su: 1. postoji mogunost da darivatelj ne eli kontakt sa
mnom, 2. stavljanjem potpisa moji podatci postaju poznati registru i
darivatelju, 3. izloenost medijima, 4. u sluaju, ne daj, Boe, potrebe
za novom transplantacijom i njegovim matinim stanicama, registar
vie nema mogunost dogovora s njim, ve je to dalje dogovor izmeu
darivatelja i mene, 5. postoji mogunost ucjene, dosaivanja, zvanja,
dolazaka njega, njegove obitelji i rodbine. Pozitivna je strana to da se
moe roditi divno i trajno prijateljstvo.
Kada sam to sve proitala, razgovarala sam s muem i prijateljicama.
Mu mi je rekao da je to samo moja odluka jer je taj ovjek meni spasio
ivot, da razmislim i napravim to mislim da je najbolje. Duboko u
srcu osjeala sam da elim upoznati toga dobrog ovjeka, bez obzira
na to tko je i to je i bez obzira na posljedice. Mislila sam to mi to loe
moe napraviti ovjek koji mi je spasio ivot. Dio njegovih krvotvornih
matinih stanica jo uvijek je pohranjen u banci krvi u KBC-u Rebro.
Potpisala sam papire i odnijela ih u na registar, a Nataa ih je ponovno
poslala u ameriki registar.
Odgovor nisam dugo ekala i 19. travnja 2013. stigla je omotnica s
podatcima moga darivatelja na moju kunu adresu. Bila sam toliko
sretna i uzbuena da sam vrisnula iz svega glasa. Odmah sam sjela
za raunalo i napisala kratki e-mail zahvale i nekoliko reenica o sebi.
Ubrzo sam dobila od njega povratnu poruku sa zahvalom to sam se
javila. Napisao mi je da se zove Gaylon, iz Oklahome je, domorodac,
Indijanac iz plemena Komana, umjetnik slikar, ima 42 godine, sretno
je oenjen, otac troje djece itd. Sva sretna i uzbuena ponovno sam mu
poslala e-mail sa eljom da se bolje upoznamo, pitala ga ima li Skype da
se vidimo i pozvala ih da dou u Hrvatsku.
Kao to sam ve pisala: udni su putovi Gospodnji i, kada dragi Bog za-
tvori vrata, uvijek ostavi odkrinut prozor, samo treba dobro gledati.
To se dogodilo kod mene. Sve ovo vrijeme od transplantacije do prvog
kontakta s njim, svaku veer, kada bih ila spavati, zamiljala sam dru-
gog darivatelja. U Americi ive sve rase, vjere i nacije koje postoje na
139
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
svijetu. Tako sam ja jednu veer zamiljala crnca, drugu bijelca, treu
Kineza, Japanca, grifa, kudravca, mulata, Arapina, Indijca, Rusa, Tur-
ina, Francuza, Engleza, Nijemca, Srbina, Slovenca... sve ljude koji ive
na prostorima bive Jugoslavije... Ne znam zato, ali nikada nisam
pomislila na Indijanca. Iako ih volim. Kada sam bila dijete, oboavala
sam gledati kaubojske flmove s Indijancima. Uvijek sam u sebi navija-
la za Indijance jer mi je neto govorilo da su pravedni i poteni i da se
bore za svoju zemlju. U kolskim priredbama glumila sam Indijanku.
Imala sam gustu, dugu crnu kosu spletenu u pletenicu, a uiteljica bi
me namazala bojama.
Odmah mi se javila i njegova ena Melissa i poeljela dobrodolicu
u obitelj. Napisala mi je kako su znali da nakon dvije godine postoji
mogunost da zatraim kontakt. ekali su s nestrpljenjem, a kada je
stigao moj e-mail, isto su tako skakali od sree i uzbuenja i plakali.
Rekla mi je da je Gaylon jako dobar ovjek, mu i otac te eli svakomu
pomoi, a obitelj i prijatelji uvijek su mu ispred njega. Tu vidim veliku
slinost sa mnom, jer sam i ja takva. Melissa je medicinska sestra i radi
na odjelu Hitne pomoi u bolnici u Oklahoma Cityju. Ona mu je davala
injekcije u trbuh za prikupljanje matinih stanica. Pet dana daju se po
dvije injekcije u trbuh ujutro i naveer i matine se stanice skupe na
jedno mjesto. Nakon toga darivatelj se prikopa na aparat koji odvaja
matine stanice u vreicu, tj. centrifugira ih, a ostala se krv kroz drugu
ruku vraa u tijelo. Takvo odvajanje matinih stanica, plazmafereza,
nema posljedica za zdravlje darivatelja. Znai, pitanje je samo dobre
volje pojedinca eli li komu spasiti ivot i odvojiti etiri do pet sati
leanja i gledanja flma ili itanja knjige dok traje plazmafereza.
Gaylon mi je napisao da se u registar u Oklahoma Cityju upisao prije
neto vie od 17 godina, kada mu je ena bila u blaenom stanju s
prvim djetetom. Bio je upisan gotovo 15 godina u registar kada su ga
pozvali i pitali eli li biti darivatelj. Rekli su mu da u Europi u bolnici
lei mlaa osoba iji ivot doslovce ovisi o njegovim krvotvornim ma-
tinim stanicama i da mi je prvi darivatelj, koji je isto tako bio identi-
140
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
an, zbog bolesti trajno izbrisan iz registra. Kae da nije dvoumio ni
sekunde, ve je odmah pristao spasiti me. Kada je avion s njegovom
krvi poletio, on i supruga mahali su i plakali, a on je rekao: Molim te,
Boe, spasi tu osobu. Ja sam dao dio sebe, a sada je na tebi red. Molim
te, Boe, daj da mi se ta osoba javi, ali te molim da bude dobra osoba.
Nije znao nita o meni. Napisao mi je da je on protestant, a supruga
katolikinja, da stara indijanska vjerovanja ne doputaju darivanje krvi,
nokata i kose jer Indijanci vjeruju da samo u komadu mogu otii u raj.
Kae kako vjeruje da e u raj otii prije svih njih jer je meni podario
ivot. Rekao mi je da je samo napravio ono to mu je savjest govorila
i da mu nita nisam duna. Duna sam da se borim i ivim, jer u sebi
imam krv Komana, a oni su veliki borci, niega i nikoga se ne boje i
samo idu naprijed.
U poetku su me molili da im svaki dan piem. Poslali su mi fotografje
cijele obitelji. Ja sam njima poslala nae fotografje i sve videolinkove u
kojima sam davala izjavu za Zakladu Ane Rukavina. Poslala sam im sve
o Zakladi na engleskom jeziku i Anino pismo. Vjerujem da oni znaju
vie o naoj Zakladi od nekih naih ljudi. Nakon nekoliko dana poslala
sam im broj Skypea i vidjeli smo jedni druge. Vremenska je razlika se-
dam sati. Taj dan kada me je pozvao Skypeom po naem je vremenu bila
pono, a kod njih 5 poslije podne. Taj kontakt Skypeom ne moe se opi-
sati. Kada sam na tom malom ekranu vidjela ovjeka koji mi je spasio
ivot, samo sam plakala. Mahnuo mi je rukom i rekao: Hello, sister!
Mu i deki takoer su imali pune oi suza, a ja sam samo nijemo gle-
dala u toga dobrog ovjeka. Kako sam se u tom trenutku osjeala, to
ne mogu opisati. Takvih rijei nema ni u engleskom ni u hrvatskom
rjeniku. Da sam imala krila, od sree bih poletjela.
Malo-pomalo, porukama i Skypeom, dobro smo se upoznali i znamo
dosta jedni o drugima. Naa su djeca na Facebooku prijatelji, a i mi.
Nakon nekoliko razgovora Skypeom moj sin Igor takoer se upisao u
registar dobrovoljnih davatelja. Nisam htjela forsirati, iako sam im
uvijek govorila da je sramota da nitko iz nae kue nije u registru, a
141
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
meni je taj registar spasio ivot. Kada je vidio da se Gaylonu nije nita
dogodilo i da se stvorilo veliko prijateljstvo, odluio je sam.
Rekla sam mu da se ne upisuje ako ne misli ii do kraja jer ja najbolje
znam to znai kada darivatelj odustane. Moj Igor kae kako se ne bi
ni upisao da ne misli ozbiljno. Kada se njegova krv tipizira i kada bude
u registru, vjerujem da e ga pozvati da spasi nekoga iz amerikog regi-
stra. To bi bila, po mom miljenju, pravedna i potena razmjena. Oe-
kujem da e se i Alen upisati nakon Gaylonova posjeta.
Mu po godinama ne moe biti darivatelj, ali je dobrovoljni davalac
krvi. Taj dan kada je moj Igor dao krv u prostorijama Zaklade, novi-
narka TV Al Jazeere radila je priu o Zakladi i molila me za izjavu.
Ako elite, moete pogledati: TV Al Jazeera, Porast svijesti o doniranju
matinih stanica.
Kada sam dobila njihove slike, odmah sam ih poslala u Zakladu, registar,
sterilne jedinice, svim svojim doktorima itd. Moja dr. Serventi-Seiwerth
rekla mi je da 100-postotni Indijanac ne moe biti meni podudaran jer
samo rasa moe spasiti rasu: bijela bijelu, crna crnu, uta utu, a Indi-
janci su crvena rasa, nazvani po crvenoj zemlji crvenokoci. Nismo ni
svjesni koliko smo mi u Hrvatskoj i bivoj Jugoslaviji podudarni jedni
drugima. No, razmiljamo o tome, nego samo o tome kako emo jed-
ni drugima napakostiti. Kada bismo bili dobri, koliko nismo jalni jedni
drugima, ne zna se gdje bi nam bio kraj. Ne bi nam se nita loe moglo
dogoditi, a ni kriza nam nita ne bi mogla. Danas je ovjek ovjeku vuk, a
ne ovjek. Vjerujem da na svijetu ima vie dobrih nego loih ljudi, samo
se ne istiu, a i ne mogu od loih koji su uvijek u prvom planu.
Ispriala sam dr. Serventi priu koju je Gaylon ispriao meni. Njegov
praprapradjed je njemakih korijena iz obitelji Fisher. Oko 1800. go-
dine doselio se u Ameriku, u New York, oenio se i dobio sina. Kada je
sin imao 12 godina, krenuli su s grupom ljudi brodom u San Francisco
preko Meksikog zaljeva. Kapetan broda iskrcao ih je u Meksikom za-
ljevu i otiao dalje. Kupili su zaprena kola i nastavili put prema San
Franciscu. Iz zasjede su ih doekali Komani i poela je borba. Bilo je
142
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
mrtvih na objema stranama. Komani su dijete, prapradjeda, odveli sa
sobom u umu. On je nauio ivjeti s njma u miru. Nauili su ga loviti
i sve ostalo. Njegovi su roditelji preivjeli i traili od Vlade SAD-a da
vrati dijete. Pregovarali su i Komani su ga vratili, ali on nije htio i-
vjeti s roditeljima, ve je pobjegao natrag Komanima. Kada je postao
punoljetan, oenio se Indijankom iz plemena Komana i zasnovao obi-
telj. Komani su mu dali komad zemlje i njegov je prapradjed osniva
grada i drave Teksas. Nijemci su istraivali. Pria je istinita i potvre-
na. Gaylon kae: Moj prapradjed bio je 100-postotni Nijemac i postao
je 100-postotni Koman. Majka mu je takoer mijeana i tako je on
pokupio gene bijele rase i mene spasio.
Jako sam sretna to mi je ba on darovao ivot jer smo karakterom
jako slini i podudarni. ivimo sline ivote, imamo slinu bioloku
prolost, slino razmiljamo, iste stvari volimo i cijenimo, jako smo
veseli i imamo smisla za smijeh i alu, volimo ivot i ljude itd. U isto
vrijeme kada sam ja traila svoju bioloku obitelj, on je vidio svoga
oca na samrtnoj postelji i oprostio mu sve. Bog mi je stvorio dvojnika
u Americi i brata. Volim ga kao svog Igora i Alena, i njega i njegovu
obitelji. Duboko u dui osjeam da imam brata po krvi, brata koji mi
je spasio ivot i kojemu se mogu povjeriti i s njim podijeliti dobro i
zlo. On isto tako kae za mene. Doi e sa suprugom poetkom rujna.
Djeca e ostati u kui, a djed i baka po majci, koji ive nasuprot njima,
vodit e brigu o njima. Pitam se koliko taj ovjek ima dobrote u sebi
kada dolazi o svome troku s tolike daljine, samo da bi mene upoznao
i sa mnom podijelio sretne trenutke. Brojim dane do njihova dolaska i
ne mogu doekati da ih zagrlim, poljubim i osobno im zahvalim.
24. svibnja 2013., Svjetski dan darivanja organa
Zove me gospoa Marija Rukavina i pita mogu li doi u Ministarstvo
zdravlja da dam izjavu za HRT za emisiju Hrvatska uivo. U Mini-
starstvu zdravlja bit e konferencija za novinare o darivanju svih orga-
143
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
na. Rekla sam joj da u napraviti sve to mogu za Zakladu jer je meni
zahvaljujui Zakladi spaen ivot.
Sluajui izlaganje zamjenika ministra o tome koliko je ljudi u nas do-
sad spaeno zahvaljujui tomu to je Republika Hrvatska lanica Euro-
transplanta, meni su suze samo kapale. Jako je teka i hrabra odluka
da, kada izgubite lana obitelji, a dok ga aparati odravaju na ivotu,
odluite darovati njegove organe koji su jo u funkciji. To mogu napra-
viti samo dobri i od Boga odabrani ljudi.
U Hrvatskoj se vie od 80 posto stanovnitva izjanjava da su vjernici,
a Sveti Otac Ivan Pavao II. rekao je da je grijeh odnijeti u grob da trune
sve to moe spasiti ljudski ivot. Kada nas vie nema, tijelo istrune,
pojedu ga crvi i mravi i ostanu samo kosti. Dua ode tamo kamo je
zasluila. Mislim da je bolje da srce, plua, jetra ili bubrezi ive i dalje u
nekome. S tim njihovim organima i dalje ive nai najmiliji. Dala sam
izjavu za Hrvatsku uivo, koju moete pogledati na Internetu kada
utipkate: emisija na zahtjev, Hrvatska uivo 24. svibnja 2013. S desne
strane imaju sve emisije iz ove godine po datumima.
25. svibnja 2013., subota, jubilej, 30 godina od
prve alogene transplantacije u KBC-u Rebro
Velika mi je ast to sam iva i to sam dobila pozivnicu da prisu-
stvujem sveanoj sjednici i proslavi ovog jubileja u hotelu Westin.
Kristalna dvorana hotela bila je puna lijenika i sestara, novinara i
pacijenata koji su imali uspjenu transplantaciju. Sjednica je zapo-
ela himnom Lijepa naa, a zavrila rukom za sve. Voditelj je bio
g. Vojo iljak, a predsjedali su prof. Damir Nemet i doc. dr. Serventi-
Seiwerth. Profesor Labar, iako je u mirovini, bio je glavni predava
jer je on prvi doktor u KBC-u Rebro koji je prije 30 godina sa svojim
strunim timom uspjeno izveo prvu alogenu transplantaciju (tran-
splantacija od nesrodnog davatelja, kao to je bila moja). Svi su nai
144
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
doktori struni i sposobni, ali profesora Labara nitko nikada nee
moi zamijeniti. Osim toliko izvedenih transplantacija i strunosti,
on je velik ovjek s velikim srcem i duom, cijenjen i poznat u cije-
lome svijetu. ak bih se usudila rei da ga vie cijene u svijetu nego
kod nas. Svi gosti doktori bili su njegovi gosti i cijenjeni lijenici u
Kanadi, Francuskoj i Austriji. To je sve slikovito prikazano na disple-
ju i dobro objanjeno.
Uz krae stanke izmjenjivali su se nai doktori iz KBC-a Rebro sa svo-
jim izlaganjima. Svatko od njih za odreenu vrstu leukemije i druge
hematoloke bolesti. Posebno me razveselilo kada je prof. Nemet
rekao da su ove godine preivjeli svi koji su imali transplantaciju. Da
bi pacijent preivio, mora biti u fazi lijeenja kada bolest nije previe
uznapredovala i kada se primjenjuje ciljana kemoterapija, kao u mome
sluaju, koja ne uniti imunost, tako da se organizam moe sam boriti
i izboriti. Jaka kemoterapija uniti i zdravo i bolesno, a imunost pada
na nulu.
Jo me je razveselilo predavanje dr. Mrsia koji je obeao da e se vrati-
ti u bolnicu i nastaviti raditi svoj lijeniki posao. Dr. Mrsi je imao
predavanje o Zakladi Ane Rukavina. Rekao je da je broj od 40 tisua
uzoraka u hrvatskom registru na broj stanovnika jednak broju od 3
milijuna uzoraka u amerikom registru.
Imamo mlade i sposobne lijenike hematologe, koji su naa budunost
i snaga. Imamo banku krvi i registar i nau Zakladu Ane Rukavina
i najmoderniju medicinsku opremu u svijetu. Nitko ne treba ii na
transplantaciju u inozemstvo. Sve to postoji u Europi i svijetu ima
i kod nas. Neka na novac koji smo uplaivali i uplaujemo u HZZO
ostane u naoj domovini jer su kod nas transplantacije jeftinije. Na
kraju smo se svi lijepo druili na ruku. Razgovarala sam sa svima
i razmijenila iskustva s drugima koji su imali transplantaciju. Dala
sam izjavu za Dnevnik Nove TV, da sam stupila u kontakt s dari-
vateljem. Moete pogledati na Internetu: Ana Begi upoznala svog do-
nora kotane sri.
145
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Ga Marija Rukavina otila je prije kraja predavanja jer joj je bilo pre-
bolno i preteko sluati o leukemiji, koju je Ana imala, a danas se lake
lijei jer je medicina napredovala i dostupni su novi lijekovi. Anina je
slika esto bila preko cijelog displeja. Meni je bilo jako teko pogledati
je. Cijelo je vrijeme grizla usnu da ne zaplae i uzdisala. S obzirom na
to da smo prijatelji, znam koliko pati i koliko joj je teko. Jedan sam
dan bila kod nje doma. Mobitel joj stalno zvoni i stiu poruke, a na
raunalo e-mail poruke. Zovu ljudi iz cijele Hrvatske, iz Slovenije i iz
Bosne, koja, naalost, jo uvijek nema svoj nacionalni registar. Ljudi
zovu i trae pomo i savjet. Gospoa Marija plaui svakomu odgovori.
Kae meni da su to neija djeca i da ona svaki put iznova proivljava
svoju tragediju. Plaem zajedno s njom i molim se Bogu da joj da zdrav-
lja i snage da to sve izdri. Zato sam na poetku rekla da je ona za mene
iva Majka Terezija, koja zasluuje Nobelovu nagradu za humanitarni
rad. Ona i u Zakladi i izvan nje radi besplatno.
Vjerujem da e ova moja pria nekome pomoi da se uhvati ukotac
i bori sa svojom boleu i pobijedi je. Isto tako vjerujem, kada moj
darivatelj Gaylon doe u Hrvatsku na promociju moje knjige, pa nas
ljudi vide zajedno i vide da je iv i zdrav, da e i drugi poslati zahtjev u
registar za upoznavanje svog darivatelja. Prva sam u Hrvatskoj koja je
to napravila nakon transplantacije. Molim vas, slijedite moj primjer,
a ako ne elite ili se bojite, javite se u na registar i poaljite pismo
zahvale svomu darivatelju. To je najmanje to moete napraviti, a be-
splatno je.
146
Zaklada Ane Rukavina u
svjetskom registru
Na kraju vam elim objasniti koliko je vano da podrimo rad nae i
vae Zaklade Ane Rukavina. Kaem nae jer to je zaklada svih nas i
usudim se rei vie za siromane nego za bogate. Kada je ovjek bogat i
bolestan, a treba transplantirati srce, plua, jetra, bubreg ili guterau,
moe se lijeiti u inozemstvu ili platiti da doe prije na red. Siromah
nema novca i preostaju mu samo molitva i vjera u Boga.
Meutim, kada trebate na transplantaciju kotane sri, krvotvornih
matinih stanica kao ja ili matinih stanica iz pupkovine, ako nemate
brata ili sestru koji su vam podudarni, imamo nau Zakladu Ane Ru-
kavina, koja je u Svjetskom registru. Tu e vam se nai podudaran
darivatelj. Moete biti najbogatiji ovjek na svijetu, no, ako nemate
podudarnog dvojnika koji se upisao u registar i voljan vam je pomoi,
nemate nita. Bogatstvom to ne moete kupiti. Zato kaem da je to
naa zaklada. Samo treba vrsto vjerovati i nadati se.
Dr. Mrsi je bio Anin odjelni lijenik i ona je s njim razgovarala o
proirenju Registra dobrovoljnih darivatelja kotane sri. Tad je u Re-
gistar bilo upisano samo 155 ljudi, veinom rodbina oboljelih. Ana je
napisala pismo u Gloriji, od kojeg mi i sad trnci prou tijelom. Ana je
vjerovala da e se njoj nai darivatelj, a novcem prikupljenim za njeno
lijeenje proiriti na registar.
Naalost, Anu je Bog uzeo k sebi, a novcem prikupljenim za njeno
lijeenje osnovana je Zaklada Ane Rukavina. Na njenom je raunu pri-
147
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
kupljeno oko 1.400.000 kuna te na raunu limfoma i leukemije isto
toliko. Zahvaljujui gospoi Mariji i Aninu muu Igoru sav je novac
podignut s rauna do zadnje lipe i uplaen za ope dobro.
Gospoa Marija mi je rekla da je to novac dobrih ljudi koji su uplaivali
za Anino lijeene. Ako se nije moglo pomoi njoj, treba pomoi dru-
gima. Svatko zasluuje drugu ansu. To mogu rei i napraviti samo
veliki ljudi kao to je ona. Dok zaklada nosi Anino ime i dok je ona iva,
svaka kuna i lipa bit e uplaene za tipizaciju tkiva, rekla je. Kad ona ne
bude mogla, tu je Anina sestra Goga, koja isto tako mnogo pomogne s
pravne strane, a Goga ima malu Anu, koja je ista teta Ana, i sina Antu.
Taj e se lanac kontrole nastaviti, a svi ljudi koji rade u Zakladi poteni
su ljudi, jer samo jedan radi za plau, a ostalo su sve volonteri.
Zahvaljujui njoj i dr. Mrsiu, koji je ispunio obeanje dano Ani, danas
imamo oko 40 000 uzoraka DNA pohranjenih u banci krvi u KBC-u Re-
bro. Prvi smo u svijetu po stanovniku. Oko 40 000 je darivatelja krvot-
vornih matinih stanica i oko 5 000 darivatelja krvi iz pupkovine.
Da gospoa Marija i Anin suprug nisu taj novac dali, danas ne bismo
imali nau zakladu, pa tako teko bolesni ne bi imali nadu i priliku za
izljeenje, a ja ne bih ovo pisala jer ne bih bila meu ivima. O ovome
treba pisati i govoriti, a isto tako i o bolesti, jer kada bismo svi utjeli,
ne bismo mogli pomoi jedni drugima.
Ja sam hrvatska umirovljenica, s mizernom invalidskom mirovi-
nom. Ve bih odavno bila mrtva da nije osnovana Zaklada i naen
mi podudarni darivatelj. Radu Zaklade moe svatko pridonijeti 1 ku-
nom odsrca, upisom za darivatelja i transfuzijom krvi, koja je uvijek
potrebna pri operaciji i transplantaciji. Moete biti darivatelj kotane
sri, koja se uzima iz zdjeline kosti pod narkozom, to traje kratko, i
darivatelj krvotvornih matinih stanica leukaferezom, to traje etiri
do pet sati i bezbolno je kao vaenje krvi.
Dan kada je bila moja transplantacija, dola je amerika doktorica i
donijela transplantat za mene. Obila je sterilne jedinice, tipizacijski
148
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
centar, banku krvi iz pupkovine i Zakladu Ane Rukavina. Bila je fas-
cinirana svime to je vidjela i oduevljena priom o Ani. Rekla je da
Amerika na broj stanovnika nema uzoraka koliko ima Hrvatska. Zato
nastavimo i podrimo rad nae Zaklade.
Molim sve ljude dobre volje koji ele postati potencijalni darivatelji
da prije upisa u registar dobro razmisle ele li biti darivatelji i onoga
trenutka kada ih pozovu nekomu spasiti ivot. Ako se samo upiu pa
odustanu, bolesnom daju lanu nadu i uzalud troe novac Zaklade ko-
jim se plaa test za tipizaciju.
irom svijeta 7 milijuna ljudi trenutano trai darivatelja. Obino
ih 30 posto nae darivatelja u obitelji, a 70 posto u svjetskom regi-
stru. U svjetskom registru Bone Marrow Donors Worldwide danas ima
20 790 748 potencijalnih darivatelja (20 229 219 kotane sri i
561 529 krvi iz pupkovine).
Molim vas, budite i vi neiji dvojnik i spasite nekomu ivot.
Na kraju ove knjige evo nekoliko korisnih informacija za sve sa strani-
ca Zaklade Ane Rukavina.
Molim sve oboljele koji se lijee od hematolokih bolesti (leukemije, lim-
foma i ostalih) da pogledaju flm Klasa optimist i neka se bore svom
snagom da preive. Takoer molim njihove obitelji, prijatelje i ostale
koji su im materijalna i psihika potpora da ga pogledaju i da ostanu
prijatelji i u dobru i u zlu. Bilo bi dobro da taj dokumentarac pogledaju i
zdravi ljudi, ljudi koji samo jure i ure i tre za materijalnim, da zastanu
na trenutak i razmisle o smislu i prolaznosti ivota.
Svoje sam iskustvo pretoila u knjigu, a Lana u flm. Bit emo sretne
ako to pomogne bar jednoj osobi da se bori za ivot i preivi, kao to
smo nas dvije. Optimizam i nadu nikada ne smijete izgubiti. Kada
vam je teko, plaite, nije sramota, ali se odmah poslije toga nas-
tavite boriti dalje. Kineska poslovica kae: Padni sedam puta, ali
ustani osam puta. Nije sramota posrnuti i pasti, ali je sramota ne
potruditi se ustati.
149
Lana ari: Klasa optimist
lanica Izvrnog odbora Zaklade Lana ari, i sama oboljela i li-
jeena od leukemije, reirala je svoj prvi dokumentarni film Klasa
optimist o suoavanju s potencijalno smrtnom boleu leukemi-
jom i svemu onome to dolazi nakon lijeenja. Film je premijerno
prikazan 4. oujka 2010. u programu Zagrebdoxa.
Lana ari je roena u Zagrebu 1983. godine. Diplomirala je
dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bavi
se pisanjem za kazalite i televiziju te kazalinom reijom. Klasa
optimist prvi je film koji je reirala. U slobodno vrijeme voli ploviti.
Tijekom lijeenja od leukemije s Anom je boravila na istom odje-
lu, vodile su istu borbu s boleu. Nakon Anine smrti aktivno se
prikljuila Zakladi, upozoravajui na probleme oboljelih, kroz koje
je i sama prola. Stoga u i ovu prigodu iskoristiti da citiram Lanu:
Imamo Zakladu, Registar i Banku umbilikalne krvi, ali to za pacijente
nije dovoljno. Ono to jo treba napraviti nije posao Zaklade, ve
resornog ministarstva i drave. Kada sazna dijagnozu, onome tko je
do juer bio zdrav preko noi rui se svijet. Iz normalnog ivota treba
prijei u poluivot, u borbu, u izolaciju, u muku koja traje mjesecima.
Onaj koji mora podnijeti tako neto zasluio je najbolje bolnike
uvjete koji postoje, zasluio je sve lijekove besplatno i sve pretrage
odmah, u Hrvatskoj i besplatno.
Od pisanja ovog lanka poneto se i promijenilo. Hrvatska je nabavila
PET aparat, pacijenti se pregledavaju na teret HZZO-a, odjel hema-
150
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
tologije na Rebru renovira se, grade se nove bolnike sobe, od kojih
e svaka imati svoju kupaonicu. Bili smo svjedocima nekih traginih
sluajeva s odjela hematologije koji su dospjeli u javnost, ali zakljuak
je da su upravo ti sluajevi jo vie pokazali s kakvim se situacijama
hematolozi susreu i koliko je tanka linija izmeu ivota i smrti.
Veinom smo svi bili mladi ljudi i problem su nam predstavljale vrlo
banalne stvari, poput nedostatka stalaka za infuziju s kojima bismo
se mogli kretati, nejestive bolnike hrane, neudobnih kreveta (samo u
prvoj terapiji morala sam provesti 40 dana u komadu u sobi veliine
nekoliko metara kvadratnih. To je bio sav moj svijet.), nedostatka
sanitarnih vorova, ventilacijskih ureaja, manjka bolnikih kreveta.
Mnogi pacijenti morali su se ii lijeiti u inozemstvo ili su morali sami
platiti svoju terapiju.
Kako je kada obitelj naprosto nema novaca? to onda? Ii u novine?
Jo jedna munina i gorina? Kako se osjea neko dijete kada mora
pozirati za Jutarnji list da bi kupilo ivot? Zato ne ide bez toga?
Stotinjak tisua kuna za neki veliki sistem nije puno. Za prosjenu
hrvatsku obitelj to je nedostina suma.
injenica da je hematoloki odjel uope uspijevao funkcionirati te
dvije godine to sam ga posjeivala pravo je udo. Imamo zahvaliti
iskljuivo lijenicima i medicinskim sestrama. I gotovo svatko tko
je ikada bio na tom odjelu imao je potrebu neto mu pokloniti ili
napraviti nakon to se konano pozdravio s njime. Ponekad elim
uzeti kameru i pokazati kako to izgleda, pokazati kako izgleda ono
to svaki oboljeli mora proi.
... Pred nekoliko mjeseci rekla sam da ne elim da vie itko pie
pisma poput Aninog. Njeno pismo potreslo je Hrvatsku. Ali ostajem
pri svojoj elji.
Danas, dvije godine poslije, pred hrvatskom je javnosti jo jedan
veliki korak, a to je da ljudi koji se ele ukljuiti u registar i biti po-
151
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
tencijalni darivatelji kotane sri u danom trenutku to zaista i pos-
tanu. Neki su od njih to i prihvatili bez ikakvih ograda, kod nekih
je ipak prevladao strah i vjerojatno neinformiranost oko moguih
zdravstvenih posljedica za donora. Hrvatski graani naelno su
altruistini i sve svjesniji vanosti dobrovoljnog pomaganja bole-
snima, a pred institucijama, Zakladom i svima nama je zadatak
da destigmatiziramo doniranje kotane sri kao mogui zdravstveni
rizik za donore.
152
Prof. dr. Mirando Mrsi:
Banka krvi iz pupkovine
Pitanja i odgovori o banci krvi iz pupkovine
Posljednjih desetak godina sve vie pozornosti znanstvene javnos-
ti usmjereno je na istraivanja matinih stanica. Istraivanja na
ovom podruju, posebno kada se govori o kloniranju te fetalnim
stanicama, predmet su etikih rasprava i prijepora. Zahvaljujui
ovim pitanjima, koja su s pojavila poetkom stoljea, istraivanja
su se usmjerila na matine stanice koje se nalaze u pupkovini.
1. to je to krv iz pupkovine?
Krv iz pupkovine, koja se jo naziva i umbilikalnom krvi, jest krv
koja se nalazi u krvnim ilama pupane vrpce i posteljice. Nakon
roenja djeteta pupana se vrpca podvee i ta krv ostaje u krvnim
ilama. Istraivanja su pokazala da se u krvi u pupkovini nalaze
visoko vrijedne matine stanice iz kojih, osim stanica kotane sri,
mogu nastati i druge stanice.
2. to su matine stanice i emu slue?
Matine stanice imaju sposobnost stvaranja razliitih tkiva, organa
i organskih sustava ljudskog tijela. Matine stanice, koje se nalaze
u krvi iz pupkovine, imaju sposobnost stvaranja stanica kotane
sri i obrambenog sustava. Iz tih stanica nastaju eritrociti stan-
ice koje prenose kisik, leukociti stanice koje slue za obranu
organizma i trombociti stanice koje spreavaju nastanak krva-
153
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
renja. U ljudskom organizmu postoje tri izvora tih stanica. To su
kotana sr, periferna krv i krv iz pupkovine. U dananje vrijeme,
matine stanice se primjenjuju u lijeenju hematolokih bolesti,
kao to su leukemija i bolest limfom. Nakon primjene kemote-
rapije i prethodne pripreme, matine se stanice putem periferne
krvi infundiraju bolesniku te se na taj nain bolesna kotana sr
zamijeni zdravom. Sposobnost tih stanica da se razviju u druge
stanice i organe otkrivena je tek nedavno, to e moda otvoriti
nove mogunosti lijeenja mnogih bolesti (tzv. regenerativna me-
dicina) kao to su infarkt miokarda, oteenja spinalne modine,
modani infarkt ili Alzheimerova bolest. Danas su najintenzivnija
istraivanja upravo u tom smjeru te je mogue oekivati veliki na-
predak na tom podruju.
3. Koja je razlika izmeu matinih stanica iz pupkovine i ostalih
matinih stanica?
Matine stanice iz pupkovine najmlae su stanice. Druge su po
redu stanice embrionalne stanice, koje se, zbog etikih prijepo-
ra, vie ne primjenjuju u lijeenju. Trea i najstarija skupina jesu
odrasle matine stanice koje se nalaze u djece i odraslih. One su
ve usmjerene prema odreenom tkivu, na primjer matine stan-
ice kotane sri i periferne krvi. Te stanice nemaju takvu prolifera-
tivnu sposobnost kao stanice pupkovine ili embrionalne stanice.
4. Koje se sve bolesti lijee transplantacijom matinih stanica krvi
iz pupkovine?
Najee se transplantacijom lijee bolesnici oboljeli od leukemije
i drugih zloudnih bolesti, te bolesnici s nasljednim poremeajem
obrambenog sustava, metabolizma i sinteze hemoglobina.
Maligne su bolesti akutna limfocitna leukemija, akutna mijelo-
citna leukemija, kronina mijeloina leukemija, mijelodisplastini
sindrom, neuroblastom, a nemaligne su bolesti adrenoleukodis-
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
trofija, amegakariocitna trombocitopenija, Blackfan-Diamon-
dov sindrom, kongenitalna diskeratoza, Fanconijeva anemija,
Guntherova bolest, Hunterov sindrom, Hurlerov sindrom, teka
aplastina anemija, Kostmanov sindrom, Lesch-Nyhanov sin-
drom, osteopetroza, teka kombinirana imunodeficijencija, talas-
emija, x-vezani limfoproliferati.
5. Kako se prikuplja krv iz pupkovine?
Krv iz pupkovine prikuplja se odmah nakon roenja djeteta i
njegova odvajanja od posteljice. Dijete se od posteljice odvaja
rezanjem pupkovine. Jo dok se posteljica nalazi u maternici,
pupkovina se dezinficira te se ubode pupana vena iglom spo-
jenom s vreicom koja omoguuje prikupljanje to vee koliine
krvi zaostale u posteljici. Postupak traje nekoliko minuta. Radi pri-
kupljanja krvi iz pupkovine, uobiajeni tijek poroaja se ne smije
mijenjati. Sigurnost majke i djeteta na prvom je mjestu. Postupak
prikupljanja krvi je bezbolan i nije opasan ni za majku ni za dijete.
6. Kako tono izgleda sam proces pohrane tih stanica?
Prikupljena krv iz pupkovine mora biti obraena i pohranjena
unutar 48 sati od poroaja. Odmah nakon prikupljanja krv se
dostavlja u banku u kontroliranim uvjetima. Automatskom obra-
dom prikupljene krvi uklanjaju se eritrociti i plazma, a izdvaja
sloj leukocita u kojem se nalaze matine stanice. Taj sloj stanica
upotrebljava se za transplantaciju. Stanicama se dodaje krio-
protektivna otopina koja omoguuje zamrzavanje na vrlo niskim
temperaturama. Zamrznute stanice uvaju se u spremnicima s
tekuim duikom na 196 C.
7. Je li prikupljanje krvi uvijek uspjeno?
Naalost, prikupljanje krvi iz pupkovine nije uvijek uspjeno.
Katkad je volumen krvi iz pupkovine nedostatan ili se krv moe
155
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
zgruati tijekom postupka prikupljanja. To ne znai da postoji
neki problem sa zdravljem majke ili djeteta! Openito se dri
da tek svaka trea darovana krv zadovoljava postavljene kriteri-
je za pohranu u javnu banku. Krv iz pupkovine koja ne zado-
voljava zahtjeve kvalitete za javnu banku moe se iskoristiti za
unaprjeenje procesa obrade i pohrane krvi, te istraivanja za
razvoj transplantacije.
8. Je li koliina vana kada je u pitanju krv iz pupkovine?
Da, potrebno je prikupiti svaki mililitar krvi iz pupkovine. Naime,
broj je matinih stanica proporcionalan volumenu krvi iz pup-
kovine. U veini je sluajeva broj matinih stanica u korelaciji s
pohranjenim volumenom. to je vei volumen, vie je stanica.
To je posebno vano u sluaju kada se umbilikalna krv donira u
javnu banku koja pohranjuje transplantate za lijeenje odraslih
bolesnika. Kada se pak krv iz pupkovine pohranjuje za vlastitu
potrebu, volumen je vaan, ali nije presudan za pohranu, jer se
ne zna hoe li krv iz pupkovine biti rabljena za lijeenje djeteta ili
odrasle osobe ili e biti upotrijebljena za obnovu oteenog tkiva,
za to e trebati manji broj stanica.
9. Tko moe darovati krv iz pupkovine?
Veina ena moe darovati krvi iz pupkovine. Meutim, mora-
mo biti sigurni da je darovana krv iz pupkovine sigurna za pri-
matelja. Stoga svaka darivateljica krvi iz pupkovine ispu njava
zdravstveni upitnik s pitanjima o vlastitu zdravstvenom stanju,
kao i o zdravstvenom stanju lanova obitelji, ukljuujui pitanja
o trudnoi i lijekovima koje uzima. Jedan se dio pitanja odnosi
na trenutani i prethodni nain ivota, a ukljuuje pitanja o
seksualnoj aktivnosti i upotrebi droga. Trudnica koja daruje krv
iz pupkovine mora biti punoljetna (starija od 18 godina). U
sluaju blizanake ili druge vieplodne trudnoe, ne moe se
156
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
darovati krv iz pupkovine. Kod vieplodnih trudnoa posteljica
je manja nego kod jednoplodne trudnoe pa se stoga nakon
poroaja ne moe prikupiti dovoljno krvi iz pupkovine za javnu
banku.
10. Moe li prikupljanje matinih stanica na bilo koji nain nate-
titi majci ili djetetu?
Krv se prikuplja kada se dijete rodilo, a pupana je vrpca ve pod-
vezana i dijete odvojeno od posteljice. Prikupljanje je bezbolno,
jednostavno i sigurno za majku. Samo prikupljanje nema utjecaja
na normalan tijek poroaja. U veini sluajeva prikupljanje krvi
iz pupkovine traje oko 5 minuta, jer nakon toga poinju normalni
procesi zgruavanja u pupanoj vrpci i posteljici.
11. to su to banke krvi iz pupkovine?
Osnivanje banaka umbilikalne krvi znak je tehnolokog napretka,
a poetak rada takve banke svrstava Hrvatsku meu zemlje u ko-
jima se takvi programi provode ve dugi niz godina. U bankama
se pohranjuju matine stanice iz pupkovine koje mogu pomoi u
lijeenju mnogih za ivot opasnih bolesti. Kako se krv iz pupko vine
moe iskoristiti za transplantaciju krvotvornih matinih stanica (KMS)
na isti nain i za iste bolesnike kao i kotana sr ili KMS iz perifernih
matinih stanica, poele su se osnivati banke krvi iz pupkovine.
12. Koliko u Hrvatskoj ima banaka?
U Hrvatskoj postoje dvije vrste banaka za pohranu matinih
sta nica iz pupkovine, dobrovoljna Ana Rukavina i obiteljska,
odnosno banka umbilikalne krvi za vlastite potrebe. Pravilnikom o
radu banaka umbilikalne krvi, koji je donijelo Ministarstvo zdravst-
va i socijalne skrbi, regulirano je da su te dvije banke pod istim
krovom. Jedina takva banka u Hrvatskoj nalazi se u Klinikom
bolnikom centru Zagreb.
157
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
13. Koliko se dugo mogu uvati smrznute stanice?
Jo uvijek nije poznato koliko se dugo zamrznuti pripravak krvi iz
pupkovine moe uvati. Istraivanja pokazuju da krv iz pupkovine
ima ista bioloka svojstva kao i prije zamrzavanja nakon vie od
15 godina uvanja u tekuem duiku. Daljnja ispitivanja mogu
pokazati da je ivotni vijek ovih stanica ogranien ili da se krvo-
tvorne matine stanice mogu uvati beskonano.
14. Koja je razlika izmeu javnih i obiteljskih banaka?
Javne su banke neprofitne ustanove i pohranjuju krv iz pupko-
vine za opu dobrobit. One su povezane u meunarodnu mreu
pa se pohranjeni transplantati mogu rabiti za lijeenje bolesnika
irom svijeta. U obiteljskim se bankama pohranjuje krv iz pupko-
vine za osobne potrebe, kako bi u sluaju potrebe bile iskoritene
u lijeenju lanova obitelji. Ta je krv svojevrsno bioloko osigu-
ranje. S obzirom na to da nije tono poznata svrha za koju e
stanice u budunosti biti iskoritene, ne postoje jasno definirani
zahtjevi kvalitete koje mora zadovoljiti autologna krv iz pupko-
vine pohranjena u privatnu banku. Stoga se u obiteljsku privatnu
banku pohranjuje sva prikupljena krv iz pupkovine koju je mogue
adekvatno obraditi.
15. Koliko stoji pohranjivanje stanica u obiteljske banke?
Cijena pohrane i uvanja do djetetove punoljetnosti (18 godina)
iznosi oko 15 000 kuna, dok je cijena vaenja krvi iz pupkovine i
priprema za dostavu 1 000 kuna, to se plaa rodilitu u kojemu
se krv iz pupkovine uzima.
16. Koji su glavni razlozi za doniranje krvi pupkovine u javne banke?
Dananji princip lijeenja sastoji se od toga da se visokim doza-
ma citostatika i zraenjem uniti bolesna kotana sr, meutim,
tim se postupkom istodobno unitavaju i bolesnikove matine
158
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
stanice. Bez drugih matinih stanica, bilo da su to bolesnikove
vlastite matine stanice pohranjene u tekui duik ili matine sta-
nice davatelja, odnosno umbilikalne krvi, bolesnikov ivot ne bi
bio mogu. Bez pomoi tih stanica bolesnici ne mogu preivjeti
vie od dva do tri mjeseca.
17. Treba li nabaviti poseban materijal za prikupljanje krvi iz pup-
kovine za potrebe pohranjivanja u javnoj banci?
Nije potrebno. Obitelj koja daruje krv nema nikakvih trokova.
Kada se krv iz pupkovine prikuplja za vlastite potrebe, materijal
za prikupljanje se naplauje. U tom sluaju materijal je uraunan
u cijenu prikupljanja i pohrane. Na poetku rada javne banke
potrone materijale nabavljala je Zaklada Ane Rukavina. Danas
se javna banka financira iz sredstava banke za osobne potrebe.
18. Koliko stoji pohranjivanje u javne banke i koliko se ondje uva
krv iz pupkovine?
Darivanje krvi iz pupkovine u javnu banku dobrovoljno je i
anonimno. Obitelj koja daruje krv nema nikakvih financijskih
obveza. Za sada nema podataka o razdoblju u kojem se mogu
sauvati stanice krvi iz pupkovine. Veina javnih banaka krv iz
pupkovine danas uva 10 godina. Krv se uva u tekuem duiku
na minus 196 Celzijevih stupnjeva. Na temelju rezultata suvre-
menih znanstvenih istraivanja pretpostavlja se da e se stanice,
uz kontrolirane uvjete, moi uvati neogranieno.
19. to ako komu zatreba ba krv iz pupkovine moga djeteta?
Javne banke krvi iz pupkovine dostavljaju podatke o raspoloivim
transplantatima nacionalnim registrima dobrovoljnih darivatelja
matinih stanica koji su povezani u meunarodnu mreu. Kada
nekom bolesniku zatreba lijeenje transplantacijom krvotvornih
matinih stanica, pretrauju se registri. ansa da donirana krv
159
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
bude izdana je 15 % nakon to proe deset godina od uvrtenja
u registar. Obiteljska banka, odnosno banka krvi iz pupkovine
za vlastite potrebe, ne ulazi u dobrovoljni Registar krvi iz pupko-
vine, jer nije namijenjena za lijeenje drugih osoba osim lanova
obitelji.
20. Kolika je vjerojatnost da se to dogodi?
Krv iz pupkovine pohranjena u obiteljsku banku ne moe biti iz-
dana za lijeenje drugog bolesnika jer je namijenjena za lijeenje
obitelji i vlasnitvo je obitelji koja je krv pohranila.
21. Kolika je vjerojatnost da u javnoj banci naemo adekvatnog
donora?
ansa da se jedna krv iz pupkovine iskoristi za transplantaciju
jest oko 1:30.000 do 100.000, ovisno o tome o kojoj je etnikoj
skupini rije. Kako se ne zna koja e se krv iskoristiti, sva se priku-
pljena krv treba obraditi, testirati i uvati na jednak nain.
22. Tko se sve moe koristiti stanicama iz obiteljske banke?
Stanice iz obiteljske banke namijenjene su za lijeenje samog
vlasnika te krvi, odnosno lanova obitelji ija je krv pohranjena.
23. Kako se umbilikalna krv dostavlja do banaka?
Krv iz pupkovine moe biti do 36 sati na sobnoj temperaturi bez
potrebe za pohranom u hladnjaku. No, u svakom sluaju, bolje
je krv to prije dostaviti u Banku. Za rodilita u Zagrebu prijevoz
krvi iz pupkovine organizira Kliniki bolniki centar Zagreb. Za
rodilita izvan Zagreba krv se dostavlja sanitetskim prijevozom ili
putem kurirske slube.
160
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
24. Kako mogu donirati krv ako ivim negdje izvan Zagreba?
Osim u zagrebakim bolnicama, krv za pohranjivanje u javnoj
banci prikuplja se i u drugim gradovima diljem Hrvatske Splitu,
Zadru, Osijeku, Rijeci, Dubrovniku, Karlovcu, akovcu, Virovitici,
Vinkovcima, Puli, Koprivnici, Varadinu i Zaboku. Iz tih se centara
krv transportira do Zagreba. Dakle, svima u Hrvatskoj koji ele
darovati krv iz pupkovine u javnu banku to je omogueno.
25. Gdje se mogu dodatno informirati o pohranjivanju krvi iz
pupkovine?
Za sve dodatne informacije zainteresirane obitelji mogu se obratiti
u Zavod za kliniku transfuziologiju KBC-a Zagreb tel. 01 23 88
708. Dodatne se informacije nalaze i na internetskim stranicama
www.kbc-zagreb.hr i zaklada-ana-rukavina.hr.
161
Anino pismo elim ivot
Uz doputenje gospoe Marije Rukavina
Pitala sam gospou Mariju mogu li Anino pismo staviti na kraj knjige,
da se svi zajedno podsjetimo to je ta mlada i hrabra ena napisala i
kako je tim pismom pokrenula i ujedinila sve graane Hrvatske i nae
susjede iz Bosne i Hercegovine, koji, naalost, jo uvijek nemaju regi-
star i banku.
Sjeam se kao da je bilo danas. Taj dan sam ila na redovitu kontrolu
u KB Dubrava k prof. Peji. Kupila sam Gloriju na kiosku, sjela u tram-
vaj i itala. Suze su mi kapale na to pismo, nisam ih mogla zaustaviti.
Vjerovala sam da e se Ani nai donor i da e se izlijeiti. Molila sam
se za njeno ozdravljenje i ni na tren nisam pomislila da bi ona mogla
izgubiti tu bitku.
Moji nalazi tada su bili odlini, a bolest je bila u remisiji (u fazi mirovanja)
osam godina. Godinu dana poslije dolo je do mutacije gena i promjene
bolesti u mijelofbrozu, s trombocitopenijom. Prije tri godine poelo je
traenje darivatelja za mene i imala sam transplantaciju zahvaljujui
Zakladi Ane Rukavina. Da nije bilo Zaklade, koja je ubrzala postupak
pretraivanja svjetskog registra, danas ne bih bila iva.
Piem ovo zato to nitko ne zna kada e se razboljeti i od kakve bolesti.
Juer sam to bila ja, danas je netko drugi, a sutra netko trei od nas.
Samo udrueni moemo pomoi jedni drugima i napraviti veliku stvar.
Dok su mi djeca bila mala, a ja sam puno radila, esto sam se pitala
koji je smisao takvog ivota. Doem s posla i kuham, perem posue,
162
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
rublje, glaam, kontroliram i pomaem oko zadae, kada su bolesni,
mjerim temperaturu i ne spavam itd. Za vrijeme rata i poslije brinula
sam se za svoju mamu i tetu. Katkad sam bila toliko umorna da bih
zaspala u tramvaju. Nisam bila svjesna da su to bile moje najbolje
godine ivota.
Nisam bila znala tko je moj darivatelj. Amerika je velika i u njoj ive
ljudi svih rasa, vjera i nacija. Znala sam samo da je VELIK OVJEK i
samo to je vano. Za mene postoje dvije vrste ljudi, dobri i loi. Ili ste
ovjek ili neovjek. Zato sam svog darivatelja u pismu nazvala: DOBRI,
NEPOZNATI OVJEE. To je za mene najvea titula.
Dobar dan,
ja sam Ana Rukavina, roena sam i ivim u Zagrebu, uskoro u
30, novinarka sam politikog dnevnika Vjesnik, i, naalost, to je za
sad sve lijepo od mene. Moja prava osobna karta zapravo je neto
drugaija, od svibnja 2005. godine bolujem od leukemije, stoga
vas molim za 10 minuta vremena kako bih vam ukratko opisala
svoju priu iz bolesnike sobe na Rebru.
Ne bojte se, nije tako tragina, nisam depresivna, meni se jed-
nostavno dogodio ivot, iz kojeg i vi moda moete neto nauiti.
Sredinom 2005. kronino iscrpljena zavrila sam u ambulant-
nim kolima Hitne pomoi. Lijenik koji me na Rebru primio samo
je zabrinuto klimao glavom, a ja sam ga, danas je to pomalo
smijeno, uvjeravala da mi da lijekove, pusti me kui i da u doi
za nekoliko dana ako mi ne bude bolje. Bezuspjeno, moja krvna
slika bila je gora od svih onih oajnih na naim novim dokumen-
tima. Osjeala sam nemir, strah i po glavi mi se motala misao
da moda bolujem od one bolesti od koje umire glavna glumica
filma uz koji su 70-ih godina plakale sve majke, mislim da se zvao
Love story. Na moju veliku alost, bila sam u pravu, no tu rije
nisam uspijevala izgovoriti. Suze, apaurini, a potom ravnodunost.
163
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Podvlaila sam crtu mislei kako sam u svojih 28 godina uspjela
odrasti voljena u divnoj obitelji, zasluiti ljubav, supruga i prijatelja,
putovati, raditi posao koji me jo i danas veseli. Tonula sam tjeei
se logikom razvoja situacije, sve dok mi na pamet nije pala jedna
prilino glupasta misao. Oboavam sladoled, ljenjak je moj prvi
odabir, ali tog ga ljeta nisam okusila, preduhitrio me odlazak u
bolnicu.
Pa, zar je mogue da vie nikada neu jesti sladoled od ljenjaka?
Jesam li se spremna odrei svega i svih koje volim? Tog sam dana
preplaena, ali odluna krenula u lobiranje za vlastito ozdravljen-
je. Prihvatila sam izazov i bila od prvog dana prebolno svjesna to
me snalo. Jednu bitku protiv takvog suparnika ve sam izgubila, a
poraze kad te besramno pokradu, ne podnosim. Moj tata Gordan,
umro je 2003. u 54. godini ivota, karcinom plua. To me doista
slomilo. No, dobro, lijeila sam se 6 mjeseci, do listopada 2005.,
na Odjelu za transplantaciju kotane sri na KBC-u Rebro, kod pro-
fesora Borisa Labara i njegova lijenikog tima. Moram priznati da
oboavam svoje lijenike i sestrice, i to je jo ljepe, mislim da su
osjeaji uzajamni. Oni su moja velika obitelj, bez lanog uljepavanja
i ulijevaju mi sigurnost tako da mi prepustiti vlastiti sudbinu u njihove
ruke ne pada ni najmanje teko.
Obavila sam kemoterapije i potom sam transplantirana. Sve je ilo
nekim polaganim tokom, svakim danom sam bivala bolje. Konano,
pomislila sam ljetos, lagano vraam ivot u prave tranice i ostav-
ljam sve runo iza sebe. vrsto sam u to vjerovala. No, onda je
stigao rujan i prve glavobolje koje su ubrzo prerasle u danonone
migrene, izgubila sam vid na desno oko, trpjela nesnosne bolove i
oteano hodala. Usprkos tome, pretrage su bile u redu, a onda je
sve krenulo ispoetka.
Sredinom listopada ponovno ona ista hitna, Rebro, ovaj sam put
barem znala proceduru. Nakon odraenih pretraga potvreno je
da se moja stara poznanica vratila, pronali su leukemijske stanice
164
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
u likvoru. to da vam kaem kako sam se osjeala, iskreno, toga se
i ne volim sjeati, najtee mi je zapravo bilo sve ponovno priopiti
svojoj obitelji.
Traila sam ponovno neki motiv, neto da me pokrene jer ja sam
sve samo ne tuna i depresivna osoba. Za mene predaja nikada
nije bila opcija. esto sam u ivotu i poslu zbog toga dobila po
nosu, ali to u kad drugaije ne znam. Beskrajno volim ivot i
ljude, znam i imam za koga ivjeti. Ponekad mi se ini da mi ni
100 godina ne bi bilo dovoljno da uinim sve to je Onaj na nebu
namijenio za mene.
Ipak, dola sam do toke kad vie ne mogu sama i kad mi treba
pomo dobrih ljudi. U razgovoru s lijenikim timom o daljnjem ti-
jeku lijeenja, kemoterapijama, zraenju mozga i, naposljetku, vrlo
riskantnoj transplantaciji kotane sri od nesrodnog donora koja
me oekuje oko Nove godine, otvorena je mogunost odlaska na
lijeenje u SAD, i(li) nabavka skupih lijekova, imunosupresiva koji
nisu dostupni naem tritu, a mogli bi pomoi da se izvuem iz ove
prie, da ona dobije sretan kraj.
Zapravo mi je teko sroiti to od vas tono elim zamoliti, znam,
rekla sam na poetku 10 minuta, ali nisam bila sasvim iskrena.
Nemojte zamjeriti, nije mi lako. Sve moje elje zapravo stanu u dvije
rijei, elim ivot. Svjesna sam svih rizika koji me oekuju, sprem-
na sam i na deblji kraj, nije me strah, samo se ne elim okrenuti i
otii a da nisam sigurna da sam uinila sve to sam mogla da se
jo neko vrijeme zadrim tu meu vama. Apsolutno vjerujem svojim
lijenicima, ali znam gdje ivim, stoga vas najljubaznije molim da
mi pomognete. Jedino to vama, i sebi moram obeati jest da u se
truditi biti hrabra, vedra i kad bude teko. A bit e, to sigurno znam.
elim vam ugodan dan!
Hvala!
Ana Rukavina
165
Zahvala
Na kraju elim zahvaliti svima. Nemojte mi zamjeriti to sam sloila
ovakav redoslijed. Prvo zahvaljujem dragom Bogu to je stvorio dva
identina dvojnika u amerikom registru, zatim svojim darivatelji-
ma koji su se upisali u registar, Zakladi Ane Rukavina, cjelokup-
nom strunom medicinskom osoblju s profesorom Labarom na elu
u sterilnim jedinicama i na hematologiji u KBC-u Rebro, dr. Kindi.
Svi su oni toliko dobri i topli i puni razumijevanja. Sterilne jedinice
poseban su odjel, gdje lee najtei bolesnici. Njihov topli pogled i
smijeak ulijeva vam nadu i povjerenje. Takoer zahvaljujem Natai
Bijeli koja radi u Registru, lijenicima u tipizacijskom centru i banci
krvi i lijenici iz Amerike, koja je donijela transplantat.
Zahvaljujem svojoj obitelji, a posebno svome muu, koji mi je cijelo
vrijeme bio potpora u svakom smislu. Bez njega ja to ne bih uspjela.
On je vodio brigu o svemu, a moja jedina briga u sterilnim jedinicama
bila je da se borim i preivim. Zahvaljujem svojim prijateljicama koje
su mi bile podrka i u dobru i u zlu. To su: Ana, Jasna, Ana, Ankica,
Marion i Zvjezdana. Zahvaljujem svima koji su me nazvali, poslali
poruku i pitali za mene. Zahvaljujem ekipi emisije Misija zajedno,
koja je nala moje korijene, a posebno Sanji, Rahaeli i Robertu.
Zahvaljujem u ime svih bolesnih svim ljudima dobre volje koji su na
bilo koji nain pomogli radu Zaklade, od onih koji su uplatili 10 kuna
pa navie do onih koji su se upisali u registar.
Posebno zahvaljujem gospoi Mariji Rukavina i njezinoj obitelji te dr.
Mirandu Mrsiu.
Zahvaljujem medijima svih vrsta koji su pomogli u edukaciji graana i
promicanju rada Zaklade. To su sve TV kue, novine, radio i Internet.
166
I
n
d
i
j
a
n
a
c

K
o
m
a
n

,

m
o
j

b
r
a
t

p
o

k
r
v
i
Zahvaljujem svim dosadanjim vladama i politikim strankama koje
su novcem ili na drugi nain pomogle radu Zaklade.
Zahvaljujem predsjedniku RH dr. Ivi Josipoviu.
Bit u jako sretna ako od prodaje ove knjige, novcem darovanim u Za-
kladu skupim za jednu tipizaciju i nekome ba tom tipizacijom pomog-
nem ili ako ovo netko bolestan proita i izbori se za ivot. Vjerujte mi,
nitko ne zna koliko je jak dok se ne uhvati ukotac i ne pone se boriti.
Kada sam uspjela ja, moete i vi, jer ja nisam ni bolja ni pametnija od
vas, moda samo malo optimistinija.
VELIKA HVALA SVIMA!
Ankica Begi
167
Biograja autorice
Ankica Begi roena je 1964. godine u selu Tisova, opina Prijedor,
Republika Bosna i Hercegovina. U Prijedoru je zavrila upravnu kolu,
a u Zagrebu ivi od 1985. godine.
Udana je i ima dva sina blizanca. Radila je u Ministarstvu unutarnjih
poslova. Danas je zbog bolesti u invalidskoj mirovini.
Dnevnik lijeenja matinim stanicama vodila je u elji da, ako preivi,
pomogne Zakladi Ana Rukavina, Hrvatskom registru darivatelja ko-
tane sri i matinih stanica te svima onima koji se lijee od krvotvor-
nih malignih bolesti.
Biblioteka Profl klinika
Dosad objavljeno:
Roberta Berci i Dragica Barbari: ivotolovka Od depresije do
punine ivota
Ankica Begi: Indijanac Koman, moj brat po krvi Dnevnik lijeenja
matinim stanicama, ispovijest iz sterilnih jedinica
U pripremi:
Obraun s anoreksijom
Obraun s astmom