KIKA

KIKA

Sadraj

Predgovor
.............................................................................................................9
Prvi Abwehrov centar za "tajne misije"..............................................................11
Poslije dizenterije i crijevnih nevolja hitan poziv u Glavni stoer Waffen
SS-a SS -Brigadefuhrer Walter Schellenberg ima sjajne ideje Operacija
Franz u srcu Irana s darovima za plemenske poglavice

Bojna Friedenthal.................................................................................................21
Najbolja poduka i prvo pravilo: ui od neprijatelja! U pozadini pobjeuje
samo najbezobzirniji Stari dvorac u perivoju pretvoren u - kolu za
komandose

Lov na britanske priguivae..............................................................................28
Njemaka jo ne proizvodi takvo oruje a ukazuje se potreba za - neujnim
ubijanjem Napokon u lipnju 1943. prvi uzorak u njemakim rukama
Vojni birokrati ne shvaaju bitnu prednost kratkog automatskog oruja

Natezanje s admiralom Canarisom......................................................................34
Prvi i jedini susret s glavnim efom vojne obavjetajne slube koji je
djelovao kao meduza, neuhvatljiv i neopipljiv Jedino su ostajale u sjeanju
njegove bezbojne oi i zagonetan pogled koji je neprestano prelazio s
ovjeka na ovjeka Muna tri sata radi premjetaja 11 asnika

Ruska enigma iza Urala.......................................................................................38
Zrakoplovi Luftwaffe otkrili na povrini veoj od "Velike Njemake" divovska
industrijska postrojenja Tisue iskaza ruskih ratnih zarobljenika
potvruju nagaanje Schellenbergov savjet kako se odnositi prema
"najluim" projektima

U Fiihrerovom Glavnom stoeru...........................................................................43
Hitan poziv u "Vuju jamu" Tko od gospode poznaje Italiju? "Moje-
ga prijatelja, naeg vjernog druga u borbi juer je izdao njegov kralj, a
njegovi su ga vlastiti zemljaci uhitili!" "Ako vi, da biste postigli cilj, neete
ustuknuti ni pred kakvim rizikom, uspjet ete. A ja to od vas zahtijevam!"

Potraga za zatoenim Mussolinijem

Himmler okuplja vidovnjake i astrologe koji tvrde da je Duce na nekom
otoiu pokraj Elbe Zrano izvianje zavrilo u moru s tri slomljena
KIKA
rebra i kasnijom porukom: "Zrakoplov uvrten u spisak nestalih. Posada i
putnici u moru kao hrana ribama!" Opkoljavanje Vile Weber s kopna i
mora, 150 Talijana u nevidljivom obruu

Tajanstveni gost na "krovu Italije
Iznad golih stijena na polarnoj hladnoi s kamerom meu smrznutim
prstima Na ulicama Rima oduevljenje jer se Italija predala General
Student i njegov stoer nisu oduevljeni - njima je dosta svega

Desant na ivot i smrt
Njemaki Glavni stoer u Italiji: jo se nikada nije izvodio zrani napad
na takvoj nadmorskoj visini i na terenu koji je ista nepoznanica! Ocjena:
tehniki neizvedivo, zapravo nemogue, gubitak ljudstva najmanje
osamdeset posto! Nedjelja, 12. rujna 1943. - savezniki bombarderi u
12.30, tono u 13.00 polazak preko bombama oteene piste, dvije su se
transportne jedrilice izvrnule u kratere nastale bombardiranjem

Vichy u miolovci.................................................................................................117
Sumnjivi odnosi "Slobodne Francuske" i Petainove vlade u Vichyju koja
navodno sprema bijeg u sjevernu Afriku Operacija Vuk koji laje za bojnu
Friedenthal na poloajima oko grada Dvostruki obru iz kojega bi mogla
utei samo ptica!

Tajna oruja za kraj rata......................................................................................127
Od veljae 1944. - "specijalan nain borbe na moru": Ijudi-abe i ek-
splozivni amci Probna zrakoplovka Hanna Reitsch pokuava upravljati
leteom bombom V-1 Bombardirati New York na isti nain kao London,
s tim da se preko radija objavi dan i sat kada e biti pogoene odreene
zgrade


Grandiozne ideje - ostale samo ideje

Prinudno sletjeli ameriki bombarderi popravljeni da vuku jedrilice s
njemakim komandosima Novoizumljene plovne mine i termike bombe za
razaranje naftovoda Ljudi-abe spremni za diverzije na Sueskom
kanalu Mercedesom od Beograda do Zagreba u travnju 1944., uoi
desanta na Drvar i "operacije protiv Tita"

Atentat na Hitlera
Na istoku zarobljeno preko 30 njemakih divizija: kome pripisati odgo-
vornost za ovu katastrofu? Pred vlakom na perifernoj berlinskoj postaji
KIKA
Lichterfelde: "Gospodine bojnie, morate odmah natrag!" SS-Brigadefuhrer
Schellenberg smrtno blijed: "Ako puisti dopru do mene, ja u se
braniti!"

Operacija "Lovokradice" iza lea Crvene armije................................................162
Ljudi-abe s mini-torpedima na Rajni U umama oko Minska 2000
njemakih vojnika pukovnika Schbnhorna Noni letovi radi pronalaenja
i izbavljanja zaostalih formacija: nevjerojatan pothvat komandosa R. u
uniformi porunika Crvene armije

Jo jedan susret sHitlerom................................................................................172
U Fiihrerovom bunkeru 10. rujna 1944., ispod sedam metara betona
"Jedan premoren ovjek, pognut, strahovito posijedio" Tri dana kasnije:
Luftwaffe je predugo spavala na lovorikama - prekasno da lovci na mlazni
pogon izmijene ratnu sreu

Otmica sina regenta Horthyja u Budimpeti.......................................................179
Fuhrer: Maarski regent admiral Horthy pregovara sa zapadnim silama
i Rusima radi sklapanja separatnog mira i predaje! SS-Obersturmbannfuhrer
kao lani "doktor Wolf" i u civilu priprema odvoenje admirala i
njegova sina da Maarska ostane na strani Njemake Poslije krae
pucnjave i napada na kraljevski dvorac tenkovima i padobrancima dogovoreno
da se zajedniki sahrane poginuli Maari i Nijemci


Operacija Graif - "igra skrivaa" u Ardenima...................................................201
Okrunica iz Fuhrerove Vuje jame u jedan sat iza ponoi 26. listopada 1944.:
"Fuhrer je naredio osnivanje specijalne postrojbe jaine dvije
bojne za izvianje i posebne operacije na zapadnom sektoru. Sve
zaplijenjene amerike uniforme, oprema, oruje i vozila moraju se preda-
vati ovoj specijalnoj postrojbi, a sve postrojbe kopnene vojske, ratne
mornarice, zrakoplovstva i SS-a trebaju prijaviti dragovoljce ..." Komandosima
u neprijateljskim odorama prijeti u sluaju zarobljavanja da budu tretirani kao
pijuni - zato se preporua da vojnici nose ispod neprijateljske odore svoju
njemaku vojniku odjeu a kada prijeu u napad neka skinu sa sebe amerike
i engleske uniforme i ratuju kao pripadnici regularne vojske sa svim takvim
oznakama!

Neka bude to biti mora....................................................................................235
Sve je propalo, sve je uniteno i srueno - sovjetske trupe u Beu, prve
ruske granate na sredite Berlina Poinju zarobljeniki dani - praznih
depova i bez ikakva oruja
KIKA


Pogovor................................................................................................................239
Skorzeny- izmeu naklapanja i injenica..................................................239
Glasoviti prepad s neba..............................................................................245
Abwehrov lov na Tita.................................................................................262
Atentat na Hitlera.......................................................................................268
Operacija u ruskoj pozadini........................................................................273
Horthy stariji i Horthy mlai na sigurnom..................................................284
Uzaludna Himmlerova zbrka u Ardenima...................................................301




Predgovor

Pripadnik Waffen SS-a i zapovjednik specijalne postrojbe
za posebne operacije njemakih oruanih snaga Otto Skorzeny
(Be, 1908. - Madrid, 1975.), "najopasniji ovjek u Europi" po
ocjeni Amerikanaca 1945. i "ludo neustraivi fanatik" po ocjeni
Francuza 1950. uao je u sve opirnije kronike Drugoga svjetskog
rata zbog tri svoja pothvata: osloboenja Mussolinija s planinskog
vrha u Apeninima 1943., otmice sina maarskoga regenta Hor-
thyja u Budimpeti 1944. i diverzantskih akcija njegovih koman-
dosa preodjevenih u amerike uniforme iza saveznikih poloaja
u Ardenima koncem 1944.
U nedavnom londonskom izdanju "Elitne postrojbe Tree-
ga Reicha " (2004.) Tima Ripleyja, "Skorzenyjevi komandosi" su
uvrteni meu najdjelotvornije njemake ratne formacije uz ostale
istaknute pojedince i najglasovitije njemake zrakoplovne i mornarike
sastave.
Skorzenyju se svata pripisivalo: za rata - daje trebao oteti
generala Eisenhowera, a prije toga da se spremao izvriti napad na
"veliku trojicu" u Teheranu, iza rata - da je organizirao pljaku
potanskog vlaka u Velikoj Britaniji, bio prijatelj Evite Peron i
savjetnik Gamala Abdela Nasera. Takoer, neizostavno, daje vaan
sudionik ODESSA-e, organizacije za zbrinjavanje i prebacivanje
nacistikih ratnih zloinaca u Junu Ameriku.
Famu o njemu poticali su bivi ratni Kameradi, iako ih je
izjedala zavist to ve u prvim poratnim godinama objavljuje svoja
KIKA
ratna sjeanja u ak etiri izdanja - Pariz, London, New York,
Hamburg - i po najtiranijim novinama {Figaro, Quick, Daily
Express ), prebacivali su mu samoreklamerstvo (Schellenberg,
Hottl), ali su priznavali da je bio nezamjenjiv.
Njega nimalo nije smetala njegova ratna prolost, davao je
intervjue na sve strane, pa i na televiziji (pred studijem u Parizu
jedan ga je bivi logora na izlazu udario biem po licu, imajui
pri tome bijele rukavice na rukama da ne bi sluajno dodirnuo
"esesovskog gada").
Nazivali su ga ratnim zloincem i "SS-banditom", iako ga je
ameriki vojni sud oslobodio svake krivnje i 9. rujna 1947. pustio
na slobodu, tako da Neues Osterreich 10. rujna objavljuje na na-
slovnoj stranici: "Otto Skorzeny je osloboen!"
Cjelokupna graa predoena u ovoj knjizi prikupljena je s
nakanom da poslui za ekskluzivnu novinsku seriju u obliku iscr-
pnog intervjua u nastavcima u zagrebakom magazinu Start, na
to je Skorzeny pristao, ali je u meuvremenu umro u Madridu
kao viestruki milijuna, moda milijarder.
Sahranjen je u obiteljskoj grobnici u svome rodnom Beu,
kuda je prenesena njegova urna.

Prvi Abwehrov centar
za "tajne misije"

Poslije dizenterije i crijevnih nevolja hitan poziv u
Glavni stoer Waffen SS-a SS -Brigadefuhrer Walter
Schellenberg ima sjajne ideje Operacija Franz u srcu Irana
s darovima za plemenske poglavice

Bila je minula godina dana otkako sam se razbolio. Izmoden
od dizenterije i nesnosnih crijevnih nevolja, koje sam zaradio
tijekom svojih prvih akcija u Rusiji, morao sam se pokoriti odluci
lijenika koji su me proglasili privremeno nesposobnim za slubu
u borbenoj postrojbi. Nije mi preostalo drugo, nego da se prihva-
tim kao inenjer svoga ranijeg posla u jednom poduzeu u okolici
Berlina.
Kada sam u jesen 1942. doznao da e se SS - divizije pretvo-
riti u oklopne divizije, zamolio sam pretpostavljene da me upute
na izobrazbu za tenkovske asnike. Naalost, uslijedilo je novo
pogoranje nezalijeene dizenterije to me osvjedoilo da mi moje
KIKA
osjetljivo zdravstveno stanje i dalje ne doputa nikakav pretjerani
napor. Poslije nekoliko tjedana provedenih u bolnici, vratio sam
se opet svojoj mirnodopskoj graevinskoj struci u prije navedenoj
berlinskoj firmi. No, na moje veliko veselje nije to bilo zadugo.
Poetkom mjeseca travnja 1943. bio sam pozvan u Glavni
stoer Waffen SS-a. Ondje me je jedan visoki asnik obavijestio
da se trae tehniki obrazovani asnici za osnivanje jedne spe-
cijalne postrojbe. Da bi me potanje upoznao s ciljevima koje e
Vrhovno zapovjednitvo povjeriti toj formaciji, moj mi j e sugo-
vornik ukratko opisao uzajamnu povezanost raznih obavjetajnih
slubi okupljenih pod zajednikim nazivom Ausland Abwehr, sre-
dinje vojne obavjetajne slube (Abwehr-njem. vojna obavjetaj-
na i protuobavjetajna sluba, tri osnovne djelatnosti: obavjetaj-
na, sabotano-diverzantska i protuobavjetajna, op.). Na taj sam
nain prvi put zavirio u tajno podruje o kojem poneto zna tek
mali broj ljudi, a o kojem sam i ja dotle jedva togod nauo. Da
bih poblie pojasnio ulogu koja e me zapasti, duan sam ukratko
predoiti strukturu ove tajne organizacije u koju sam uao.
Abwehr je podinjen izravno Vrhovnom zapovjednitvu
vojske (OKW, Oberkommando der Wehrmacht - op.), a sastoji se
od tri odvojene sekcije. Prva se sekcija bavi vojnom pijunaom,
druga sekcija dolazi do izraaja samo tijekom rata kada je u pu-
nom zamahu i veoma aktivna; njena se djelatnost usredotouje na
pripreme i izravno provoenje sabotaa u pozadini neprijatelja,
ovdje ulazi i demoralizacija neprijateljskih vojnih snaga odgova-
rajuom promidbom. Trea sekcija radi na organizaciji protuo-
bavjetajne slube, dakle kontrapijunae i provodi otkrivanje i
onesposobljavanje neprijateljskih obavjetajaca i diverzanata, od-
nosno sabotera.
Znajui koliko mnogima neupuenima zastraujue zvue
izrazi pijunaa i sabotaa, podsjeam da sline obavjetajne
slube, zatakane raznim bezazlenim i neupadljivim imenima,
postoje u svim zemljama svijeta. Uostalom, danas su sve velike
sile prisiljene odravati i razvijati slube kao to su "Intelligence
Service" i "Deuxieme Bureau" , kako Francuzi skromno nazivaju
svoju obavjetajnu slubu.
U Njemakoj je poetkom rata Vrhovno zapovjednitvo
vojske stavilo na raspolaganje efovima vojnih tajnih slubi na
raspolaganje udarnu bojnu Brandenburg (nazvanu po gradu u Pruskoj u
kojemu se nalazio glavni centar za obuku. Samo ime podsjea na bive
plemie Brandenburg koji su nosili zastave s likom
KIKA
crvenog orla na bijeloj pozadini i takav je grb bio otisnut na kacigama
pripadnika postrojbe Brandenburg - op.). Kako je vrijeme
odmicalo, ova se bojna malo-pomalo poveavala i ve je u sijenju
1943. prerasla u udarnu diviziju Brandenburg, odreenu za specijalne
operacije po zahtjevima Abwehra. Budui da se o bojni, a
potom diviziji Brandenburg jako malo znalo ili gotovo nita, postojanje
ove udarne postrojbe bilo je nepoznanica za mnoge u Njemakoj.
Punih je godinu dana trajalo pripremanje ove formacije unutar sastava
Waffen SS-a (Waffen SS - oruane SS formacije, za razliku od opih,
Allgemeine SS, op.), i u tu je svrhu osnovano sredite za specijalnu
izobrazbu u Oranienburgu, pod nazivom "Specijalni teaj za obuku
Oranienburg" (Oranienburg, tridesetak kilometara sjeverno od Berlina,
skupa sa koncentracijskim logorom Sachsenhausen nekoliko kilometara
dalje u povijesnoj se literaturi spominje kao "metropola SS- carstva" i "
najvei SS-kombinat, sposoban da proizvede ili pribavi sve to
zahtijeva Himmler i to treba njegovoj monoj organizaciji: klesani
kamen, metale,

Otto Skorzeny
na Istonom bojitu.


dijamante, lani novac, oruje i - leeve" - op.). Nedostajao je
jedino jo odgovarajui asnik. efovi vojne obavjetajne slube
bili su se dali u potragu za nekim tko e biti svestrano vojno
osposobljen, ali isto tako i tehniki izuen da moe preuzeti nadzor i
rukovoenje formacijom kojoj je bilo neophodno vrhunsko
usavravanje za predstojee ratne pothvate.
Pristajem li prihvatiti takvu ponudu?
Moj je sugovornik bio izravan, nimalo nije okoliao.
Odmah sam pristao.
KIKA
Bilo mi je sasvim jasno da su mi izgledi za napredovanje
sjajni, pruala mi se mogunost da ostvarim neto emu se ne bih
nadao ni u snu. Priznajem, nisam oekivao neto slino i bio sam
presretan da se moda zauvijek opratam od "obinog vojnikog
ivota", data mi je mogunost da se posvetim neemu to nije
pristupano svakome. Pala mi je na pamet Nietzscheova izreka: Treba
ivjeti opasnim nainom ivota!
Nije iskljueno da e mi se na ovaj nain ukazati prigoda da
uspjeno sluim domovini u ovo odsudno doba kada Njemaka
proivljava teka i veoma muna iskuenja. Mogu rei da je posljednja
spoznaja utjecala na moju konanu odluku. Pristao sam
pod uvjetom da u svakome trenutku mogu napustiti dodijeljenu
slubu, naravno ako se ispostavi da nisam dovoljno dobar za tako
velike zahtjeve.
U utorak 20. travnja 1943. stupio sam na novu dunost s
inom priuvnog satnika. Kao to je red, predstavio sam se istoga
dana efu Ureda VI, zaduenoga za obavjetajnu slubu u inozemstvu
SS-Brigadefhreru Walteru Schellenbergu (u usporedbi s inovima u
Wehrmachtu, Schellenberg je bio u rangu generalbojnika - op.). Bio je
to mlad ovjek - tada star 33 godine vrlo otmjen, vrlo ljubazan.
Moram priznati da nisam ba mnogo toga razumio iz njegova izlaganja.
Sluio se biranim rijeima, ne skidajui pogleda s moga lica. to sam
ga dulje sluao, sve sam vie dolazio do zakljuka da se uputam u
neto o emu doista nemam pojma. SS-Brigadefhrer me zapanjio:
otkrio je meni najsvjeijem novajliji da je postrojba koju tek
preuzimam ve uvjebana za svoj prvi zrani napad i da uskoro polazi
na izvrenje toga zadatka.
Evo o kakvom se napadu radilo ... Trebalo je napasti naftonosna polja
na jugu Irana. Naime, ta su podruja poetkom rata
zauzele britanske trupe. Istovremeno je na sjeveru Irana s istom
namjerom prelo granicu nekoliko ruskih divizija, toboe da zatite te
krajeve. U meuvremenu su Saveznici do krajnosti iskoritavali iranske
eljeznice da bi Rusima dopremili velike koliine ratnoga materijala.
Naroito su Sjedinjene Amerike Drave poslije ulaska u rat 11.
prosinca 1941. poduzimale velike napore da Rusima dostave potrebno
streljivo i ostalo, ime se neosporno jaala ruska obrambena mo.
Te su mi injenice uglavnom bile poznate od ranije, bilo mi
je vie nego jasno da su Rusi ovisni o saveznikoj pomoi. Upravo
stoga bilo bi od ogromne koristi da se presijeku prometne veze
izmeu Rusa i Saveznika, ili barem da se te veze ugroze i makar
povremeno prekinu. Schellenberg je nadoao na ideju da se potpiri
pobuna meu iranskim gortakim plemenima koja su i inae
KIKA
rado otkazivala poslunost svojoj sredinjoj vlasti. Da se u tome
uspije valjalo bi da manje skupine njemakih vojnika prebace
oruje ratrkanim gortakim plemenima, da budu uz njih i djeluju
kao njihovi vojni instruktori. Ondje na terenu uoavat e kako se
odvija veza izmeu sjevera i juga Irana, te e preko radiostanica
slati potrebne podatke za zrane napade na naroito vana mjesta
i osjetljive ciljeve.
Kako bi se to bolje pripremili i uivili u postavljene zadatke
dvadesetak je izabranih komandosa "specijalnoga teaja" nekoliko
mjeseci uilo perzijski jezik pod ravnanjem instruktora Iranca. Osim
toga, svakoj je manjoj skupini komandosa pridodan po
jedan Iranac, koji e pratiti komandose kada krenu na odredite i
po potrebi biti njihov vodi. Sva je potrebna oprema bila ve
pripremljena, ekalo se jo samo na konano izvjee i naknadnu
obavijest jednoga njemakog asnika koji se kriomice nalazio u
Teheranu.
Kao to je obiaj i ova je akcija dobila svoj kodirani naziv,
zvala se Operacija Franz. Kao mjesto za sputanje padobranaca
predviena je niska obala velikoga slanog jezera jugoistono od
Teherana. Prva skupina, sastavljena od dva asnika, tri doasnika
i jednoga Iranca bila je potpuno spremna za polazak. Poslije dugo-
trajnih dogovaranja sa zrakoplovstvom, 200. je lovaka eskadrila
Luftwaffe pristala da ustupi jedan Junkers 290, zapravo jedini
zrakoplov s dovoljno velikim akcionim radijusom za toliko dug
let. Pojavilo se pitanje: kolika treba biti ukupna teina nune opre-
me koja se nosi, posebno stoga to se moralo strogo voditi rauna


Nakon Anschlussa austrijski vojnici u novim uniformama stupaju pred
austrijskim (prepoznaju se po kapama) i njemakim asnicima.
KIKA


da bude dovoljno goriva za let tamo i natrag. Samo netko tko je
sudjelovao u pripremama za sline ekspedicije najbolje zna koliko je to
odgovoran i sloen zadatak: nita ne ispustiti, a stalno imati na umu da
je teina opreme ograniena.
Drali smo se temeljnog spiska i po tko zna koji put sve
iznova stavljali na vagu: oruje, namirnice, odjeu, streljivo,
eksplozivni naboj, pa ak i poklone za plemenske voe. Posljednjima
smo pridavali najveu vanost, njih se moralo privoljeti po svaku
cijenu, zato smo naruili pitolje sa srebrnim ukrasima i lovake
puke sa zlatom izgraviranim kundacima.
Za mjesto polijetanja inilo nam se da je najpogodniji na
aerodrom na Krimu. Taman kada je i to rijeeno, doznajemo da
tamonja ruma staza nije dovoljno duga, to se ispoetka nije znalo.
Poto nije dolazilo u obzir nijedno drugo uzletite, ve to koje
smo oznaili na zemljovidima, opet smo se latili vaganja i zbrajanja
ukupne teine ukrcanog materijala. Posljedica: ponovno smanjivanje
koliine tereta koji je ve ionako pretrpio nemilosrdno minimaliziranje.
Preostalo je jo iekivanje pogodnog vremena za prelet
preko ruskog teritorija, idealna bi bila no bez mjeseine. Napokon se i
taj uvjet ispunio, ali je u meuvremenu pala obilna kia na
Krimu i potpuno razmoila uzletite, travnatu pistu na koju je zrako-
plov imao sletjeti. Zrakoplovni strunjaci su nas upozorili da e
na tako mokrom zemljitu Junkers 290 duboko zaorati ako ga ne
oslobodimo daljnjih tko zna koliko kilograma tereta. Opet smo
precrtavali prije unesene stavke i tjeili se da emo svakako usko-
ro raspolagati jo jednim zrakoplovom koji e naknadno padobranima
dostaviti sve to je sada uskraeno.
KIKA
Sve je konano bilo spremno i zrakoplov je poletio, no prolo je dobrih
etrnaest sati dok nismo primili ifriranu radioporuku da je naa prva
skupina zdrava i nepovrijeena osvanula na odreditu u Iranu.
Bilo je to poetkom ljeta 1943.
Situacija na ratom zahvaenim podrujima nije bila ohrabrujua. Ja sam
o svemu bio dobro obavijeten, iako me nisu slubeno izvjetavali o
onome to se ticalo moje postrojbe, tovie neprestano sam nailazio na
neshvatljiv i uporan otpor. Nijedan odjel obavjetajne slube kojoj sam
pripadao nije pokazivao razumijevanje za moje potrebe: nisu mi
odobravali ljude koje sam traio, zavlaili su s isporukom strateki
vanog materijala. Doslovce: meni se sve brojilo i vagalo na gram.
Napeto sam iekivao prve rezultate Operacije Franz.
U poetku je padobranska skupina u Iranu postigla kakav-takav uspjeh,
moglo se svakako vie, ali je i taj skroman poetak
ulijevao nadu da e stvari krenuti znatno bolje. Prikljuili su se
ustanikim plemenima i koliko je bilo mogue, oni su u datim
uvjetima s onime ime su raspolagali uradili to im je bilo nareeno.
Loe je bilo to im nismo bili u stanju poslati pojaanje i opremu koju
su nestrpljivo iekivali. Razlog: nedostatak odgovarajuih
Junkersa 290, jedinih njemakih zrakoplova koji bi mogli izvriti
tako dug let bez sputanja. Drugim rijeima, skupina u Iranu bila
je preputena sama sebi, divljim plemenima u brdima i neizvjesnoj
ratnoj situaciji izmeu dva dijela zemlje.
Budui da se od Operacije Franz nije odustajalo unato loem iskustvu,
pripremljena je nova skupina od est vojnika i jednog asnika. Niti s
ovima nije bilo sree. Njihov je let otkazan u trenutku kada zrakoplov
samo to nije poletio. Kako smo sutradan ustanovili, posrijedi je bio
iznenadni kvar. Dobro da je tako ispalo i da ljudi nisu krenuli, jer bi se
u Iranu loe proveli. Jedan od naih asnika koji se nekako dokopao
Turske, javio nam je iz Istanbula da je na centar u Teheranu provaljen,
da su nai tamonji agenti uhieni i da je samo on umakao.
Pod takvim bi okolnostima zaista bilo suludo poslati i drugu
skupinu, koja bi naprosto stradala. Bila bi potpuno odvojena od

KIKA


prve skupine, ne bi se nikako mogla snai, poto smo izgubili svoju
vezu u Teheranu.
Nastavak Operacije Franz vie nije imao nikakve izglede, a
niti smisla. Niti gortaka plemena nisu vie pokazivala nikakve
namjere da vode zajednike bitke i napade s naim komandosima.
Nakon nekoliko mjeseci otvoreno smo predloili naim ljudima
da odlue - ili ostaju s njima, ili neka bjee iz zemlje. Sam bijeg iz
Irana do Turske kao najblie neutralne zemlje za te je nae prve
komandose na tome podruju bio zapravo potpuno beznadan. Sla-
bo su se snalazili na terenu, nisu znali domae jezike, bili bi jed-
nostavno osueni da budu uhvaeni ili da ih plemenski starjeine
na kraju krajeva izrue predstavnicima britanske vojske kao to su
s onima prvima i uradili. U takvoj bezizlaznoj situaciji, jedan se
od naih asnika sam ubio da izbjegne predaju Britancima i mu-
no zarobljavanje. Ostali asnici i tri doasnika iz prve skupine bili
su internirani u jednom zarobljenikom logoru na Bliskom istoku,
njih etvorica vratili su se u Njemaku istom 1948. godine.
Operacija Franz neslavno je propala, jednostavno nije bilo
uvjeta da uspije. I ja sam se ohladio od takvih akcija, poeli su me
privlaiti pothvati koji su mi bili kud i kamo zanimljiviji i obea-
vali da e postii ono to se trai.
Jednoga mi je dana tehnika sekcija Ureda VI podnijela na
uvid materijale koji su se odnosili na industrijski razvoj Sovjetskog
Saveza. Udubio sam se u primljenu dokumentaciju, bilo je to opet
neto sasvim novo o emu se nije mogao nigdje pronai nikakav
podatak: ni u novinama, ni u strunim geografskim ili ekonomsko-
-politikim djelima. Oito da se unutar SSSR-a zbivalo neto to
e se veoma brzo odraziti na razvoj ratnih dogaanja. Vidio sam u
tome mogunost udjela mojih ljudi. Tehniari su ve bili ovu do-
kumentaciju podveli pod kodni naziv Operacija Ulm i izradili
opirne projekte za napade na neka od najvanijih industrijskih
postrojenja u SSSR-u i njihovo potpuno ili djelomino unitenje.
KIKA
Prouavajui te veoma podrobne planove akcije zakljuio sam u
mati da bi jako mnogo mogla uiniti ak jedna jedina manja sku-
pina odvanih pojedinaca, pripremljena da izvri predviene di-
verzije. Istini za volju tada jo nismo bili u stanju izvesti neto
takvo.
Proi e dosta vremena dok moja postrojba postane sprem-
na za ovako zahtjevne akcije, prije svega dok se okupi u punom
sastavu za najrazliitije potrebe, a isto tako je i meni predstojalo
da temeljito svladam svoju dunost kao zapovjednik koji mora
znati vie od svojih ljudi kako bi ih mogao pripremiti da uspjeno
obave svoje ratne zadatke i svoju ratnu zadau uope.


Bojna Friedenthal

Najbolja poduka i prvo pravilo: ui od neprijatelja!
U pozadini pobjeuje samo najbezobzirniji
Stari dvorac u perivoju pretvoren u - kolu za komandose

Puno prije nego to sam preuzeo svoju postrojbu kao pose-
ban odjel Ureda VI Abwehret naumio sam prouiti kako djeluju
sline specijalne formacije u redovima neprijatelja, a za takvo
prouavanje ocijenio sam da su mi od najvee koristi nai strogo
povjerljivi izvjetaji o djelovanju britanskih komandosa. Jo za
boravka u Rusiji sam zapazio da se mogu iznai znaajna rjeenja
ako se pomno razmotri ponaanje neprijatelja i metode kojima se
slui.
Samo se po sebi nametnulo: zato se jednak postupak ne bi
primijenio i u mojem buduem radu?
Priznajem da sam bio u doslovnom smislu zapanjen kada
sam ralanjivao pothvate britanskih komandosa pod zapovjedni-
tvom lorda Mountbattena. Upravo su mi prikazi njegovih ne-
vjerojatnih i nadasve smionih operacija otvorili nove vidike i spoz-
naje o mogunostima koje se pruaju pred odlino uvjebanim
posadama koje ne prezaju ni pred im u svojim ratnim pustolovi-
nama. U svakom sluaju, britanski je Intelligence Service uvijek
znao svoje akcije zaogrnuti velom najvee tajne to mu je samo
pomoglo da s poetkom rata uspjeno znatno proiri i pojaa svoje
djelovanje.
KIKA
Istovremeno sam proitao i prouio izvjea o operacijama
nae divizije Brandenburg. Odmah mi je upalo u oi da ova naa
formacija za posebne' namjene raspolae s neusporedivo manje
sredstava nego nai ratni protivnici, pa je zbog toga opravdano
imala kud i kamo slabije rezultate jer se nije mogla iskazati na
pravi nain.
Na osnovu onoga to se moglo zakljuiti poslije skoro dva
tjedna uporna rada, nije bilo nikakve sumnje da se rukovoenjem
specijalnom postrojbom komandosa prua neoekivana i sjajna
prigoda velikoga doprinosa pobjedi Njemake. Svaki novi izvjetaj
koji mi je dolazio u ruke uvjeravao me da sam u pravu. Moje su
iscrpne biljeke potvrivale da su komandosi u izvanrednoj pred-
nosti i da prodiru ondje gdje bi svi drugi pretrpjeli nesagledive
gubitke i pitanje je da li bi ita postigli. U prilog nam je ila injenica
da ni nai ratni protivnici kao ni mi ne mogu svuda i uvijek zati-
titi duboka podruja svojih pozadina. A na nama je da unutar ivot-
nih sredita naih neprijatelja otkrijemo mjesta koja malobrojna








Uvjebavanje padobranskih jedinica.

KIKA

ali nepokolebljiva postrojba moe lako napasti i postii najbolji
mogui rezultat.
Stvar je bila jasna sama po sebi: pod uvjetom da se briljivo
pripremi stanovita akcija, uspjeh ne bi smio izostati bez obzira
koliko neprijatelj bio oprezan i moan, sumnjiav i oran za borbu
protiv ubaenih stranih agenata ili diverzanata. Naposljetku, bio
bi to novi nain i stil ratovanja kakav njemaka vojna sila do sada
nije primjenjivala, pa imbenik iznenaenja sam po sebi donosi
prednost dok neprijatelj ne shvati emu je izloen.
Bio sam definitivno odluio da prihvatim zapovjednitvo nad
postrojbom komandosa, kako onih koji su ve bili u njoj, tako i
onih koji e tek doi na kasniju izobrazbu. Da sada je specijalna
nastava kojom u ubudue osobno rukovoditi potpadala pod za-
povjednitvo nekog satnika, Nizozemca po narodnosti i pripad-
nika Waffen SS-a. Pojedinim su grupama zapovijedali unutar je-
dine satnije koja je postojala posebno istaknuti vojnici koji su
zahvaljujui svome dugogodinjem ratnom iskustvu stekli ugled
kao prekaljeni borci, jednom rijeju bili su to ljudi s kojima mogu
uvijek raunati i na koje se mogu slobodno osloniti. Sastav se sve
vie popunjavao i napokon smo bili zadovoljni to se tie brojnog
stanja: raspolagao sam s dovoljno ljudstva.
A to je nedostajalo?
Nismo raspolagali potrebnim brojem strunih suradnika koji
e uvjebavati nazonu momad, uputiti ih i poduiti u specijal-
nim vjetinama, bez kojih je nezamisliva uspjenost svakoga ko-
mandosa.
Sasvim sluajno dobio sam pomonika.
Za posjeta Uredu VI naiao sam na druga sa studija, poru-
nika Karla Radla, koji je smjesta pristao da mi se pridrui u stva-
ranju nove formacije. On me upoznao s dvojicom mladih asnika
koji su takoer bili pridodani na slubu u Uredu VI i ja sam ih bez
ikakvih tekoa uspio premjestiti u moju postrojbu.
Poela je energina i naporna obuka. Nareeno mi je da pri-
dolice ustrojim u formaciju do veliine bojne. Osim toga vodei
mi je stoer SS-a naredio da e to biti bojna Friedenthal, te da se
ta bojna tako zove (u lit.:prva se postrojba zvala SS Sonderver-
band Friedenthal, tj. SS specijalna postrojba Friedenthal,
zatim SS Jgerverband 501 tj. SS odred lovaca 501, a prema
zadacima pojedine skupine su dobile nazive Sredina, Istok,
Sjeverozapad, Jugoistok, Jugozapad i Padobranska lovaka bojna 600
- op.). Zahvaljujui razumijevanju u vie divizija, polo mi je za rukom
KIKA
sabrati dovoljan broj asnika, doasnika i vojnika koje u uvrstiti u
drugu satniju
koja se istom stvarala. Valjalo je jo odabrati idealno mje-
sto za smjetaj nove postrojbe, mjesto za koje e malo tko
znati i gdje emo nesmetano i daleko od radoznale okoline
svakodnevno izvoditi potrebnu vojnu nastavu. Izbor je pao
na Friedenthal nedaleko Oranienburga: u ogromnom i poprilino
zaputenom perivoju
















Narednik 1. padobranske divizije
pod punom ratnom spremom na
Gran Sassu 1943.
KIKA


nalazio se dvorac iz vremena Friedricha Velikog. Unaokolo pro-
strane livade, bogomdani prostor za nae potrebe.
Odmah sam poeo s preureenjem terena, podigao vojnike
barake i hangare. Dotle je bilo sve u redu, radio sam planski i u
tome uivao, naoigled je nastajao novi vojni poligon za vjebe
komandosa (u lit.: "Iza obrua SS-a, straa s automatskim puka-
ma, u zgradama koje su takoer bile uvijek uvane stanovali su
osim Nijemaca, ljudi razliitih narodnosti - sve sami atletil Do
maksimuma su bili uvjebani u svim sportskim disciplinama: od
plivanja do jahanja, preko onoga to Anglosasi nazivaju close
combat, tj. borbu prsa u prsa. Uesnici su tamo takoer uili prak-
tino koritenje bombi i mina, posebno za unitenje brodova, mo-
stova i centara veze... Od 1943. do 1944. godine nekoliko je stoti-
na zatoenika radilo na preureenju dvorca Friedenthal u Ora-
nienburgs odreenog za specijalizirane formacije esesovaca za
najopasnije i najsmionije zadatke." - op.).
No, kolikogod me radovalo pretvaranje staroga dvorca u
sjedite postrojbe za posebne namjene, toliko me je dovodilo do
KIKA
bjesnila ponaanje pomonih slubi koje su mi oteavale svaki
novi korak. Bezbrojna trkaranja u razne urede i mjerodavne usta-
nove od kojih treba iskamiti odobrenja i neophodna sredstva za
ostvarivanje pojedinih potreba stajalo me dosta ivaca. To mi je
bio mnogo gori posao od svega to me zapalo. Ni ne slutei to me
oekuje doao sam u sukob s administracijom i njenim bogovima
velikim birokratima, i tek poslije u stei odgovarajuu rutinu u
toj podmukloj borbi koja me pratila od prvog dana osnivanja cen-
tra bojne Friedenthal. Mogu slobodno rei da sam se kasnije pri-
lino dobro snalazio u tome zapletenom svijetu nadlenosti i od-
govornosti. U nadmudrivanju s vojnom administracijom nadma-
io me, priznajem, porunik Karl Radl koji je upravo postao moj
pobonik ili ordonans-asnik, i ja sam u njemu s velikim zadovolj-
stvom i olakanjem otkrio pravoga asa u toj prljavoj igri podme-
tanja i nepojmljive ravnodunosti.
Kao autor programa obuke gajio sam od poetka odvie velike planove,
htio sam svojoj formaciji priutiti najbolju moguu
vojnu nastavu u njemakoj vojsci, kako bi dodijeljeno ljudstvo
usvojilo sve neophodne vjetine i bilo u stanju udovoljiti bilo kojem
zadatku. Prema tome, svaki je moj ovjek morao proi u prvome
redu redovnu pjeadijsku i inenjerijsku obuku, nakon
ega je slijedilo temeljito upoznavanje sa svim udarnim borbenim
sredstvima
njemake vojske: rukovanje bacaem, poljskim topom i tenkom. Samo
se po
sebi razumije da su svi pripadnici bojne morali nauiti voziti ne samo
motocikl i
automobil, nego i motorni amac, pa ak i lokomotivu. Naroita je
pozornost
bila posveena sportovima, osobito plivanju. Moji su komandosi trebali
biti veoma svestrani sportski ljudi, morali su savreno vladati nizom
borilakih vjetina i
biti u zdravstvenoj kondiciji da im nita nije teko ni nemogue. Svi
odreda bili su
i padobranci, i to je bio jedan od osnovnih uvjeta da ostanu u
Friedenthalu.





KIKA
Pripadnik Hitlerjugend divizije u
punoj ratnoj spremi.


Neprestano su trajali teajevi za razne skupine, ime se ljudstvo
usavravalo i pripremalo za svoje specijalnosti. U te je
teajeve spadalo i uenje odreenih stranih jezika, ali takoer i
poimanje ope taktike napada na industrijske pogone naih ne-
prijatelja. Po mome miljenju bilo je neophodno pripremiti ljud-
stvo za dva osnovna cilja: za borbu protiv Sovjetskog Saveza s
jedne strane i za borbu protiv angloamerikih poloaja na Bliskom
istoku s druge strane. Kod svega toga nisam vodio dovoljno rauna o
injenici da smo zagazili u etvrtu godinu rata te 1943. kada
sam osnivao centar za njemake komandose.
Bit e da sam spoznaju o etvrtoj godini rata instinktivno
zanemario kako bih se iskljuivo usredotoio na sadanjost i kako
bih po svaku cijenu ostvario rezultate koji se jo mogu postii.
Neprekidno sam ponavljao da rijei prekasno nema u rjeniku
vojnika, da se takve rijei vojnik mora liiti jer ona ne vodi nie-
mu.
KIKA
Ukoliko nam je vrijeme ogranieno, i sve ogranienije, utoliko vie
moramo pouriti s pripremama da nadoknadimo proputeno.
Eto, to bi bilo sve.


Lov na britanske priguivae

Njemaka jo ne proizvodi takvo oruje a ukazuje se potreba za
- neujnim ubijanjem Napokon u lipnju 1943. prvi uzorak
u njemakim rukama Vojni birokrati ne shvaaju
bitnu prednost kratkog automatskog oruja

Prije nego to mi je dodijeljena i dunost odsjeka za politike
obavijesti, u Nizozemskoj se poeo odravati teaj za pijunau. Ova je
kola bila smjetena na jednom malom posjedu u provinciji, koji je
pripadao nekom nizozemskom plemiu i ovdje su se prvenstveno
usavravali radiotelegrafisti i specijalisti za sabotae i diverzije.
Jednoga sam dana nakratko skoknuo iz Friedenthala da vidim ime se
sve bavi kola za pijune u Nizozemskoj. Znajui otprilike program
nastave ustanovio sam ve pri letiminom obilasku da se tamo radi na
mnogo iroj osnovi nego to je to mogue meni u Njemakoj. Teaj je
vodio asnik obavjetajne slube i bilo je pomalo neugodno to je taj
ovjek koji inae nije pripadao regularnoj vojsci imao mnogo vii in
od mene. Mogao mi se suprotstaviti ali nije, prihvatio je da bude pod
mojim zapovjednitvom.
Gotovo sve to sam na tome putovanju ondje upoznao i
nauio a to se tie obavjetajne slube, za mene je - priznajem -
bila ista novost. Sluajui i uei shvatio sam na licu mjesta s
kojim arom rade uhvaeni savezniki agenti, prije svega Britanci.
Svake su noi brzi zrakoplovi nadlijetali podruje pod naim
snagama da bi padobranima izbacili agente sa zadacima pijunae
i sabotae, ili samo zbog toga da bi agentima koji su ve otprije na
tome podruju dostavili radiostanice, eksploziv, oruje i raznu
opremu.
Po ocjeni nae obavjetajne slube oko pedeset posto neprijateljskih
agenata pada u nae ruke ve poslije nekoliko dana ili
ak nakon nekoliko sati po njihovu prizemljenju. Isto tako, sedamdeset
i pet posto materijala koji stie padobranima redovno
mi uzimamo. Traio sam i dobio taj materijal izbaen padobranima.
Neprijatelj nas je ljubazno opskrbljivao potrebnom opremom
KIKA
za nae budue akcije - to je veoma jeftin nain koji ja toplo pre-
poruam svim buduim efovima tajnih slubi.
Bio sam u mogunosti da se upoznam i s mnotvom izvjetaja
koji su se odnosili na sasluanja uhvaenih britanskih agenata.
Prouavanjem njihovih iskaza doao sam do poraznog zakljuka
koliko smo mi zaostali za njima. Najvie su me zanimale metode
obuke i priprema koje je primjenjivao na protivnik s druge strane
La Manchea. Na moj su zahtjev znatno proirena ispitivanja i usko-
ro sam raspolagao s veoma tonim podacima koji su za nas bili od
ogromne vanosti u vlastitom kolovanju komandosa.
Saznali smo da se veina nastavnih centara britanske oba-
vjetajne slube nalazi u odreenom predjelu kotske, gdje su ti
centri rasporeeni po osamljenim kuama u strogo zabranjenom
podruju. Mnogi od uhvaenih britanskih agenata dobrovoljno su
nam odali gdje su bili prije iskakanja nad Nizozemskom, detaljno
su nam nacrtali mjesta gdje su ih pripremali za let do Nizozemske
a isto tako i opisali prilazne puteve. to je osobito bitno: upoznali
smo se s obukom britanskih agenata i utvrdili na koji nain treba-
mo prilagoditi obuku naih ljudi da bismo osujetili Britance i njiho-
vu obavjetajnu koncepciju koja se po mnogo emu razlikovala
od nae.
Boravak u Nizozemskoj bio je za mene izvanredno dragocjen.
Tu sam prvi put doao u doticaj s nekoliko dvostrukih agenata,
inae su to bili razliiti tipovi ljudi kojima je bilo zajedniko da
rade za dvije zaraene strane. Neke od naih svjeih uhienika
nije bilo osobito teko nagovoriti da prevrnu kaput i da nastave
svoju pijunsku djelatnost, samo ovaj put protiv donedavnih go-
spodara i uitelja. Ta injenica, mnogo ea nego to bi se to vjero-
valo i pretpostavljalo, ukazuje mi na potrebu da se stvarno opasne
i presudne akcije povjerava jedino vojnicima-dobrovoljcima. Ja-
sno je da kod toga najvaniju ulogu igraju entuzijazam i svijest da
se stavlja ivot na kocku za dobru stvar, za spas domovine u kraj-
njem sluaju. U nedostatku tih bitnih elemenata, uspjeh je uvijek
problematian. Od plaenika koji brojkama izraava cijenu svoje
koe, ne moe se oekivati vrsta odanost. Rijetki izuzeci, koliko
sam mogao ustanoviti, prije potvruju nego demantiraju ovo pravilo.
Za putovanja Nizozemskom primijetio sam da nizozemski
ogranak nae tajne slube odrava odline veze s naim tobonjim
kolegama u Engleskoj zahvaljujui beinoj telegrafiji. To je prava
radio-igra. Naoj je obavjetajnoj slubi uspjelo domoi se
dvanaestak padobranima sputenih radiostanica skupa s posebnim
"kljuevima" pomou kojih se odgonetavaju ifrirane poruke. Preko
KIKA
agenata kojima su bile namijenjene radiostanice i ifre odravali
smo redovne veze s Engleskom. Na taj nain prikupljene informa-
cije otkrile su nam itavu mreu pokreta otpora, sastavljenu od
nekoliko stotina Nizozemaca. Nismo ih odmah uhitili u oekivanju
da emo pohvatati i ostale sudionike pokreta otpora.
Meu mnotvom raznih podataka do kojih smo doli preslu-
avanjem uhienih agenata bio je ijedan koji nas je posebno zaintri-
girao: saznali smo da se u britanskim kolama za obavjetajce u
vjebama gaanja koriste - neujni revolveri. Mi u Njemakoj ni-
smo proizvodili takvo oruje, a nismo ni imali sreu da u pronae-
nim zranim poiljkama koje su stizale padobranima i koje smo
zaplijenili bude ijedan primjerak takvog oruja za neujno ubijanje.
Tada mi je sinula na prvi pogled drska i pretjerana ideja da koristei
uvedenu radio-igru jednostavno naruimo jedan takav poseban re-
volver. Na je nizozemski centar odmah uputio takav zahtjev.
Petnaest dana kasnije, pri ponovnom dolasku u Haag, doista
mi je uruen revolver kalibra 7,65 mm izraen samo za jedan me-
tak, veoma primitivne izrade, upravo stoga mnogo pouzdaniji i
manje izloen kvarovima od drugog slinog oruja. Odmah po
prijamu naeg zahtjeva odaslanog pod imenom uhienog britan-
skog agenta koji se krio iza ifre Trezor, Britanci su poslali zrako-
plovom traeni revolver i nai su ga pripadnici obavjetajne slube
odmah donijeli meni. Isprobao sam ga. Pucao sam iz svoga ureda
kroz otvoreni prozor u jato gusaka koje se brkalo u kanalu. Uvjerio
sam se da se zaista gotovo nita nije ulo. Prolaznici na ulici nisu
se ni okrenuli kada je mimo njih ispaljen hitac.
U poiljkama koje su Englezi redovito sputali padobrani-
ma du Belgije, Francuske i Nizozemske bilo je i engleskih auto-
mata Sten. im sam ugledao ovo oruje, oduevila me njegova
jednostavna konstrukcija koja omoguuje brzu i jeftinu proizvo-
dnju. Kako smo mogli saznati, Englezi su imali priguivae i za
ovu malu runu strojnicu ali su ih uvali u najveoj tajnosti. Ta me
je okolnost upravo draila da se na svaki nain pokuam domoi
toga tajanstvenog dodatka oruju.
Ali, kako do Stena s priguivaem?
Na prijanji nain - radiotelegrafskom narudbom!
Nije upalilo.
Ili su Britanci naslutili neto sumnjivo, ili su jednostavno
odluili sauvati priguiva za operacije koje oni odaberu.
Tada sam sluajno doznao da uskoro jedan nizozemski ka-
petan polazi po nekom svom tajnom zadatku u Englesku. Njegovo
je putovanje bilo lukavo zamiljeno. On e najprije manjim bro-
KIKA
diem doploviti do vedske, pa onda iz vedske na slian nain
proslijediti do jedne luke u kotskoj, gdje e preuzeti poiljke za
britanske agente na raznim punktovima u Nizozemskoj. Na moju
molbu reeno mu je da poduzme sve to mu pada na pamet da bi
od britanskih vojnih vlasti izmamio jedan priguiva za automat
Sten.
Bilo je veoma dvojbeno hoemo li doi do toliko eljenog
priguivaa, ali uspjelo je. Tako mi se posreilo da koncem mjeseca
lipnja 1943. primim prvi priguiva koji je dospio do nas. Naravno da
sam bio ushien mogunostima koje prua ovakvo sredstvo neujnog
pucanja, upravo idealno za izvrenje naih zadataka. Ophodnja
opskrbljena takvim neujnim runim strojnicama
mogla bi izbjei mnoge gubitke iz vie razloga: u sluaju
nepredvienog sukoba s neprijateljskim postrojbama izbjegla bi da
bukom koju stvara pucnjava privue panju drugih oblinjih ne-
prijateljskih formacija koje bi imale namjeru pritrati u pomo
napadnutim posadama. Siguran sam da bi svaki pripadnik neke
samostalne postrojbe ili ak obine ophodnje za izvianje bio
oduevljen takvim orujem.
Za razliku od mene, naa berlinska direkcija za prouavanje
naoruanja nije dijelila moje miljenje. Po povratku u Friedenthal
pokazao sam jedne veeri to neujno oruje nekim viim asnici-
ma. Pod pretpostavkom da e ih ova demonstracija potaknuti na
pravilne ocjene i pravilne odluke, dok smo se nou etali kroz
perivoj, vojnik koji je koraao iza nas ispalio je u zrak itav okvir
automata. Gospoda asnici bili su zbunjeni kada sam im stavio
pod nos prazne ahure to su leale razbacane po zemlji.
Ipak, nisu se sloili sa mnom i prihvatili moje stajalite.
inilo im se da je probojna snaga zrna iz oruja s priguivaem slabija
nego inae i da priguiva vjerojatno umanjuje tonost pogotka.
Imao sam jo jedno rjeenje od kojega sam mnogo oekivao: predloio
sam da kopiraju automat Sten, to ne bi trebalo biti teko jer je to
istovremeno i veoma jednostavno i veoma vrsto i
izdrljivo oruje, pa da takvim praktinim i pouzdanim orujem
opskrbe cjelokupnu njemaku vojsku. Po tko zna koji put sam tu-
maio da se ovo oruje moe bez bojazni baciti u blato, vodu,
udarati njime po bilo emu, o kamenu podlogu ili neto drugo, a
Sten e i dalje vjerno sluiti. S poznatim njemakim automatima
neto takvo ne bi bilo mogue bez oteenja i otkazivanja meha-
nizma. Na kraju krajeva, proizvodnja Stena moe odmah poeti i
to uporabom istih sirovina koje se rabe za proizvodnju njemakih
automata.
KIKA
Uzalud sam govorio, rasipao svoju energiju.
Nai su dragi vojni birokrati stalno pronalazili dovoljno pro-
tuargumenata koji su ili njima u prilog da bi odbili moj prijedlog,
ak su mi citirali osobno Adolfa Hitlera koji je navodno jednom
prigodom izjavio da njemakim vojnicima treba dati najbolje mo-
gue oruje kojim raspolaemo.
Mahali su mi s podatkom da je britanski automat Sten do-
nekle manje precizan od slinog njemakog automata. to je me-
utim doista tako.
Ali, ova su gospoda zaboravila da e automatski pitolj i
laka runa strojnica zauvijek biti oruje za borbu izbliza i da se
nijedan vojnik nee koristiti takvim orujem pri gaanju udaljenih
ciljeva.


Natezanje s admiralom Canarisom

Prvi i jedini susret s glavnim efom vojne obavjetajne slube
koji je djelovao kao meduza, neuhvatljiv i neopipljiv
Jedino su ostajale u sjeanju njegove bezbojne oi
i zagonetan pogled koji je neprestano prelazio s ovjeka na ovjeka
Muna tri sata radi premjetaja 11 asnika

Jednoga dana me posjetio Adrian von Vlkersam (Schellen-
berg navodi za njega da je bio barun i imao in SS-Hauptstur-
mfuhrera, tj. SS-satnika te bio Canarisov pouzdanik koje je sluio
pod njime, drugi ga izvori spominju kao "dostojanstvenog SS-
Hauptsturmfhrera s Baltika " koji je govorio ruski bez stranog
naglaska - op.), tada porunik iz udarne divizije Brandenburg.
Bio je potomak stare baltike obitelji, odlian vojnik, odlikovan
jo 1941. godine vitekim kriem za jedan naroito smioni prepad
na Istonoj fronti. On mi je u povjerenju ispriao da meu starim
pripadnicima divizije Brandenburg vlada ope nezadovoljstvo. Ve
dosta dugo, izjadao mi se, divizija nije dobila nijedan specijalan
zadatak, nego se njome najee koriste da "zapue rupe" i alju je
u bitke u kojima bi bez ikakve razlike mogla sudjelovati i svaka
druga redovna divizija. Pretrpljeni gubici u ovakvim okrajima
uvijek su prilino veliki i praktiki nenadoknadivi, posebno zato
to je divizija sastavljena od dragovoljaca koji su vrhunski spe-
cijalisti i odlino vladaju stranim jezicima.
KIKA
Nakon ovako simptomatinoga uvoda, Vlkersam je preao
na pravi cilj svoje posjete: on i jo deset asnika iz njegove bojne
sluajno su doznali za novu postrojbu koja je meni dodijeljena i
ele ui u nju, pa me mole za potporu njihovim molbama za
premjetaj.
Vlkersam je od prvoga trenutka naega razgovora na mene
ostavio veoma povoljan dojam i ja sam mu obeao da u se koliko
mogu zaloiti za njihov prihvat u moju formaciju koja se jo po-
punjavala.
Ovo moje obeanje bilo je povod mojem prvom i jedinom
susretu s uvenim admiralom Wilhelmom Canarisom, glavnim
efom vojne obavjetajne slube. Znao sam da doktor Kaltenbrun-
ner, efu to doba Glavnog ureda sigurnosti Reicha (SS-Obergrup-
penfhrer, tj. SS-general, na toj dunosti od sijenja 1943. - op.) i
moj izravno pretpostavljeni, te ef Ureda VI Walter Schellenberg
namjeravaju zajedno s Canarisom dogovoriti uvjete koji bi po-
spjeili suradnju izmeu Abwehret i Glavnoga ureda sigurnosti
Reicha.
Zamolio sam ih za doputenje da prisustvujem toj konferen-
ciji i zahvaljujui njihovu posredovanju admiral e na koncu pri-
stati na premjetaj jedanaest asnika iz divizije Brandenburg u
moju buduu postrojbu.
Uveli su nas u slabo osvijetljen ured.
Sjedamo u duboke naslonjae. Iako se mogu pohvaliti da
izvanredno dobro pamtim fizionomije, nisam u stanju opisati kako
je izgledao admiral Canaris. Jedino ega se sjeam bilo je da je
srednjeg rasta, nabijen, elav i u mornarikoj odori. Od njegova
lica samo su mi ostale u sjeanju njegove bezbojne oi i zagone-
tan pogled, koji je neprestano prelazio s jednog na drugog sugo-
vornika, ili bi nekoliko minuta poivao usmjeren na neku zami-
ljenu toku negdje na zidu iza nas.
Naprotiv, Canarisa kao protivnika, da ne upotrijebim neki
tei izraz - neprijatelja, nikako ne mogu zaboraviti. Bio je ovjek
kojega e lik, sasvim sigurno, umjetniki reeno - ostati neizraen.
Moda bih ga mogao usporediti s meduzom koja je neuhvatljiva,
neopipljiva. Uzalud zabadate prste u njenu elatinoznu masu. im
ih povuete, ljepljiva kugla poprima svoj raniji oblik, okrugao i
gladak, kao da se nita nije dogodilo, kao da niste nita dodirivali.
Taj se ovjek odlikovao nadnaravnim sposobnostima: ako mu se
vai zakljuci nisu dopadali on bi na samo njemu svojstven nain
zaustavljao vae daljnje pokuaje da doreete svoje naknadne mi-
sli i elje.
KIKA
to se mene tie, kada je to bilo nuno, ja sam takoer znao
biti tvrd i uporan, i to je utjecalo da se naa rasprava otegla u nedo-
gled. Muili smo se dobra tri sata dok nismo naposljetku dobili
njegov pristanak za premjetaj onih jedanaest asnika.
Canaris je stalno pronalazio ili tonije kazano izmiljao nove
razloge zbog kojih se protivi naim zahtjevima i ne poputa. Bilo
je to teko i neugodno natezanje. im bismo uspjeli unato njego-
vih prekida i odstupanja obesnaiti njegov posljednji prigovor, on
je ve imao drugi, nimalo laki od prethodnoga. Tak kada je iscr-
pio i posljednje svoje argumente pristao je na prebacivanje onih
jedanaest asnika iz divizije Brandenburg u moju formaciju u osni-
vanju.
Odahnuo sam s olakanjem i uspravio se nastojei da ne
pokaem izraajem lica koliko sam zadovoljan ovom pobjedom
koja je meni zaista mnogo znaila. Na svaki nain bila je to pobjeda
izvojevana u izvanredno tekoj bici. Taman kada smo povjerovali
da je ono najtee prebroeno, stvari su se iznova vratile na poe-
tak, tako da se zamalo nismo skljokali utueni i mrzovoljni. Da
ovjek ne povjeruje to ga je snalo, kao da se budi iz runa sna.
U trenutku kada je naelnik njegova stoera doao da pri-
mi odgovarajue nareenje, Canaris je kao da se nita nije dogodi-
lo posegnuo za novim netom izmiljenim razlogom radi ega se
odgaa donoenje konane odluke do nekog kasnijeg datuma.
Znai, na neodreeno vrijeme!
Poalio sam to sam uope doao, tovie htio sam se po-
vui, pa neka bude kako bude, bilo mije svega dosta. Tek poslije
nekoliko mjeseci, u studenome 1943. sluei se zaobilaznim pu-
tem rijeio sam ovaj sluaj u svoju korist.


Ruska enigma iza Urala

Zrakoplovi Luftwaffe otkrili na povrini veoj od
"Velike Njemake" divovska industrijska postrojenja
Tisue iskaza ruskih ratnih zarobljenika potvruju nagaanje
Schellenbergov savjet kako se odnositi prema "najluim" projektima

S obzirom na zajednike potrebe, doao sam u doticaj s or-
ganizacijom Kurfiirsta pod kojom se krila obavjetajna sluba
Ratnog zrakoplovstva Luftwaffe. Brzo sam se uvjerio da oni rade
uzorno i uspjeno. Na je prvi kontakt urodio tijesnom i plodnom
KIKA
suradnjom, poto je sredinjica ove obavjetajne slube raspola-
gala stvarno izvanrednim i mnogostrukim podacima o skoro svim
zemljama koje bi nas mogle zanimati. Posjedovala je zrane sni-
mke s golemih podruja izmeu Volge i Istoka, od Aralskog jeze-
ra na jugoistoku do Mezopotamije i Sueskog kanala na jugu. Vei-
na tih fotografija je potjecala jo iz 1940.-1941., to jest iz vremena
kada je naa Luftwaffe dominirala tim zranim prostorom i bila
apsolutni gospodar neba.
U arhivima Kurfrst otkrio sam nevjerojatno obilnu doku-
mentaciju o industrijskom potencijalu naih neprijatelja, to je
pobudilo moju najveu pozornost. Naime, prelaskom na novu
dunost zatekao sam u naoj slubi mnotvo raznih informacija
koje su se odnosile na sovjetsku ratnu industriju, a prikupljene su
u svrhu Operacije Ulm. Tek kada sam pregledao kartoteku Luf-
twaffe, shvatio sam koliko nam jo nedostaje da bismo stekli potpu-
nu predodbu kakav su nam ogroman ratni cilj postavili moji
pretpostavljeni.
Bilo nam je poznato da su Rusi prenijeli, pa ak i izgradili
najvanija svoja industrijska postrojenja istono od Urala, na po-
vrini prostranijoj od tadanje "Velike Njemake". Kako je Luf-
twaffe mogla izvesti samo nedovoljan broj izviakih letova iz-
nad toga nevjerojatno velikoga podruja, bili smo prisiljeni pro-
nai i neke druge izvore potrebnih informacija. Sustavno smo i
strpljivo sabirali i obraivali tisue iskaza ruskih ratnih zaro-
bljenika. Naknadno smo na taj nain dobijene rezultate dopunja-
vali praktinim podacima koje smo sakupili od raznih firmi, na-
roito njemakih i francuskih, koje su ranije izvodile radove u tim
izauralskim pokrajinama. Zahvaljujui takvom predanom razvr-
stavanju zalihe podataka bili smo u mogunosti sastaviti djelo-
mino priblinu kartu strukture ove ogromne industrijske koncen-
tracije. Tek tada sam spoznao kakve sve zamane pripreme mora-
mo jo poduzeti prije nego to bi mogli pristupiti izradi plana na-
pada, dakako s ozbiljnim izgledom na uspjeh, a ne da uletimo u
neodgovornu i jalovu pustolovinu, od koje se oekuje da zada teak
udarac Sovjetskom Savezu.
U svakom sluaju bilo nam je jasno da se ni zranim napadi-
ma ni sabotaama na zemlji ne moe samo tako unititi postrojenja
koncentrirana u ovim udaljenim ruskim pokrajinama. Za poetak,
bilo je osnovno odrediti i pronai gdje su najvaniji centri. Znao
sam da svaka industrija, naroito ako je izgraena u svega neko-
liko godina, ima svoje ranjive toke. Po mojem miljenju, u ovo-
me su sluaju bile Ahilove pete usko povezane s elektrinim cen-
KIKA
tralama, to su u donekle kratko vrijeme doslovce iznikle iz zem-
lje. Kao i svugdje drugdje, trebalo je i ovdje maksimalno zado-
voljiti potrebe u energiji. Zbog prenagla razvoja ove industrijske
oblasti nije postojala nijedna elektrana koja bi posluila kao priu-
vni izvor energije. Dalje se logiki dalo pretpostaviti: svako osjet-
no smanjenje proizvodnje struje, proporcionalno e sniziti indu-
strijsku proizvodnju, to bi bio na osnovni strateki cilj. Isto tako,
i sama elektrina mrea koja spaja razna sredita s odreenim po-
gonima ako je esto u prekidu postaje slaba toka koja paralizira
funkcioniranje svih pogona koji su za nju vezani.
Nae pripreme usredotoili smo na spomenute pojedinosti.
U suradnji sa zrakoplovnim strunjacima koji su takoer
odmah bili zainteresirani za nae planove, poeli smo razraivati
mogue napade na izvore elektrine energije i uskoro smo ustano-
vili da smo na najboljem putu da postignemo traene rezultate.
Naalost, zbog dobronamjernih ali nedovoljno promiljenih nare-
dbi "viih sfera", iznenada smo i neoekivano obustavili ve za-
poete pripreme na nekoliko mjeseci.
Evo to se dogodilo: neki dunosnik iz Ministarstva za
naoruanje, obavijestio je Himmlera o divovskim visokim peima
u Magnitogorsku na Uralu. Impulzivan kao i uvijek, Himmler je
smjesta naredio:
"Specijalna postrojba Friedenthal mora se odmah pripre-
miti za sabotanu operaciju na visokim peima Magnitogorska, s
krajnjim ciljem potpunog unitenja. Zapovjednik specijalne po-
strojbe slat e mi svakoga mjeseca izvjee o tijeku i napredo-
vanju priprema i priopit e mi im to bude mogue priblian da-
tum polaska komandosa na spomenuti zadatak koji je od prvo-
razredne vanosti!"
To je bila zapovijed koja mi je jednoga lijepog jutra prispjela
preko teleprintera u ured.
Poslije dugih savjetovanja sa strunjacima svih rodova vojske
doli smo do sljedeih zakljuaka: kao prvo, da o Magnitogorsku
i uope o industriji u ovoj zabaenoj oblasti ne posjedujemo tako
rei nikakvu najnuniju dokumentaciju. Za poetak, moramo pri-
baviti potrebne informacije, a to e nam jamano oduzeti vie
mjeseci. Nadalje, uzalud se zanosimo sabotaama ako ne moemo

rijeiti na koji e nain nai diverzanti dopremiti na lice mjesta
velike koliine eksploziva, potrebnog za dizanje u zrak navedenih
visokih pei koje su svakako pod jakom straom.
KIKA
Po svemu sudei, izvrenje je ovoga zahtjeva - nemogue.
Meutim, kako uvjeriti "vie sfere" da je nemogue ono to su oni
naumili? Kada sam u svojoj naivnosti i prostodunosti htio tim
tzv. "viim sferama" jednostavno dostaviti objektivan i detaljan
izvjetaj o nepremostivim tekoama na koje nailazimo, neki su
mi se podsmjehivali. Moram jo mnogo toga nauiti o diplomaciji
koju treba voditi u odnosima s visokim naredbodavcima, utuvili
su mi u glavu. ef SS-Brigadefhrer Schellenberg mi je dapae
odrao malo predavanje o tome kako valja postupati, a da to bude
na najbolji mogui nain. Po njemu, bez obzira o kakvom je planu
rije, makar bio i "najlui", isprva treba hiniti oduevljenje i stal-
no marljivo izvjeivati da pripreme odlino napreduju. Tek po-
slije nekog vremena moe se postupno krenuti prema istini, i to
oprezno i nikako odmah izai s otvorenim kartama. Pravi majstor
u toj neobinoj strategiji izvrdavanja u stanju je spretno sahraniti
sve sline sumanute planove i ideje i to tako prepredeno da na
koncu i njihov inicijator prestane vie misliti o njima. Ako u tome
uspijete, rekao mi je Schellenberg, efovi e vas smatrati idealnim
poslunikom, dostojnim njihova najveega povjerenja i njihove
naklonosti, to je od ivotne vanosti za svakog pojedinca, je li
tako?!
I stvarno, Schellenberg je bio u pravu: trebalo nam je tono
godinu i pol dana pa da napokon "sahranimo" ovu na svaki nain
velianstvenu ali apsolutno neizvodljivu operaciju.

U Fhrerovom Glavnom stoeru

Hitan poziv u "Vuju jamu" Tko od gospode poznaje Italiju?
"Mojega prijatelja, naeg vjernog druga u borbi juer je izdao
njegov kralj, a njegovi su ga vlastiti zemljaci uhitili!"
"Ako vi, da biste postigli cilj, neete ustuknuti
ni pred kakvim rizikom, uspjet ete. A ja to od vas zahtijevam!"

U ponedjeljak 26. srpnja 1943. bio sam na doruku u hotelu
Eden u strogom sreditu Berlina, s jednim starim prijateljem iz
mog rodnog grada, profesorom bekoga Sveuilita. Poslije izvr-
snog doruka pili smo u predvorju hotela kavu, odnosno ersatz
koji je trebao nadomjestiti pravu kavu, i usput avrljali o kojee-
mu iz Bea, o raznim naim uspomenama i zajednikim znancima
i prijateljima. Zapravo, to me letimino podsjeanje na civilni ivot
- tada nisam bio u uniformi - donekle smirivalo, meutim to smo
KIKA
due sjedili i to je vrijeme vie odmicalo obuzimao me neki u-
dan i neobjanjiv nemir. U hotelskoj telefonskoj centrali znali su
gdje e me potraiti u sluaju prijeke potrebe, no ja sam svejedno
ispunjen nespokojstvom nazvao telefonski svoj ured.
Moja je tajnica bila izvan sebe od uzbuenja.
- Ve vas dva sata traim na sve strane - rekla je uzrujanim
glasom.
- Tko me trai i zato?
- efe, oekuju vas u Fhrerovu Glavnom stoeru - odjekuje
u slualici. - U 17 sati morate se ukrcati u zrakoplov na aerodro-
mu Tempelhof.
Sada je uzbuenje zahvatilo i mene. Do sada me jo nikada
nisu pozvali u Glavni stoer. Nastojao sam koliko-toliko zatomiti
provalu uzbuenja u sebi i toboe ravnoduno nadovezao:
- Prenesite Radlu da odmah krene za mnom, a da prije toga
stavi uniformu u moj putni koveg kao i toaletni pribor i da s ko-
vegom i ostalim pouri na aerodrom Tempelhof. Ja idem ravno
tamo ... Je li vam poznato zbog ega me zovu?
- Ne, efe, nita ne znamo o tome.
Na brzinu sam se oprostio sa starim prijateljem koji me za-
panjeno gledao kada je uo da moram u Glavni stoer. Dok sam
hitao automobilom prema aerodromu, pokuavao sam naslutiti
razlog ovog nepredvienog poziva.
Je li mogue da je posrijedi Operacija Franz - sabotaa
eljeznikih pruga u Iranu?
Ipak, nee biti, to je bilo i prolo.
Moda Operacija Ulm - razaranje industrijskih postrojenja
iza Urala?
Najvjerojatnije je ovo potonje, jedino mi nije jasno to u ja
u Glavnom stoeru i kakva bi mogla biti moja dunost u Operaciji
Ulm?
Hja, govorio sam sam sebi, strpi se pa e ti sve biti razja-
njeno.
Na aerodromu je moj pobonik Radi ve ekao s kovegom
i jednom torbom. Pomogao mi je pri presvlaenju i kod toga spo-
minjao promjenu reima u Italiji, kako je to bilo predoeno u po-
sljednjim vijestima na radiju. Promatrali smo se u nedoumici, ali
ni on ni ja nikako nismo moj poziv u Glavni stoer dovodili u
vezu s ovim dogaajem.
Poli smo prema uzletinoj pisti, prema jednom Junkersu 52
iji su se propeleri upravo poeli okretati.
Kakav luksuz!
KIKA
Nisam mogao a da ne pomislim: ovaj ogromni zrakoplov
samo za mene! U trenutku kada sam se naao u kabini, palo mi je
na pamet da sam u urbi puno toga propustio dogovoriti. Radlu
sam napomenuo da emo biti u stalnoj vezi.
- Telefonirat u vam - kazao sam i dodao: - Neka nae dvije
satnije budu u pripremnom stanju i spremne za pokret.
Zrakoplov se odvojio od zemlje, kruio i podigao u visinu.
Opet sam poeo svata pretpostavljati, neprestano sam mozgao:
zato me trae iz Fhrerova Glavnog stoera? Koga u tamo za-
tei?
to sam vie nagaao zapadao sam u sve vee zavrzlame i
sve manje nadolazio na iole prihvatljive razloge poziva. Napo-
sljetku sam odustao od svake nakane da razmrsim tu nedokuivu
zagonetku i stao razgledavati unutranjost zrakoplova, u kojemu
sam bio jedini putnik. Ispred svakog uzanog sjedita otkrio sam
ugraeni pretinac s likerima. Drzak kakvoga me Bog oduvijek dao,
nagnuo sam se prema poluotvorenim vratima cockpita i dobacio
pilotu: imaju li putnici pravo koristiti se buffetom s piima? Dvije
aice konjaka blagotvorno su djelovale na moje razdraene ivce
i dakako na cjelokupno moje raspoloenje, te sam se slobodno
mogao posvetiti promatranju predjela iznad kojeg smo letjeli.
Preletjeli smo Odru i zeleno proarana polja pokrajine Neu-
mark, istono od Brandenburga, protegnuta u nedogled. Bio sam
jako radoznao gdje emo se spustiti, jer nisam tono znao gdje se
nalazi Fuhrerov Glavni stoer, znao sam samo toliko kao i ostali
smrtnici da je negdje u Istonoj Pruskoj i da se krije pod kodnim
imenom - "Vuja jama".
Na svu sreu, moj je ordonans-asnik koji je doista uvijek
mislio na sve bio toliko domiljat da je uloio u moju torbu zem-
ljovid Njemake, tako da sam lako mogao pratiti smjer leta. Sat i
pol poslije uzleta u Berlinu, bili smo na visini od otprilike oko
tisuu metara nad gradom Schnaidmilom. Kasnije, kada sam se
uvukao u pilotsku kabinu i tamo sjeo, pokazao mi je pilot kraj
kojega sam zauzeo slobodno sjedite prstom veliko jezero i
raskrije eljeznikih pruga Varava-Danzig (Gdanjsk) i Interburg-
-Poznan. Iz zraka se eljeznike pruge upadljivo istiu na terenu,
gotovo kao geometrijski crtei. Nema sumnje da su takve raskr-
snice privlaan cilj za neprijateljsko zrakoplovstvo.
Trudio sam se da otjeram od sebe sline misli, jednostavno
sam elio uivati u letu!
KIKA
Moan me stroj nosio kroz vedro nebo, iznad lijepe zemlje a
mene je, eto, svako malo proganjao taj prokleti rat sa svim svojim
strahotama.
Iza nas se sunce sve vie i vie zaklanjalo prema dnu ob-
zorja, dok se zrakoplov malo pomalo spustio na visinu od samo
tristo metara. Krajolik se mijenjao, prelazio u sasvim glatku rav-
nicu, ispresijecanu bezbrojnim rijekama i ratrkanim jezerima.
Pogledao sam u zemljovid i ustanovio da smo poslije leta od oko
pet stotina kilometara dospjeli iznad Mazura. U ovome je podruju,
na Tannenbergu, poetkom Prvoga svjetskog rata, stari Hinden-
burg odluno potukao Ruse. S ushienjem i ponosom pomislio
sam kako se danas naa fronta nalazi daleko na Istoku, prema
Smolensku, na stotine i stotine kilometara od sadanje njemake
dravne granice.
Zrakoplov se primicao odreditu. U blijedoj svjetlosti uoio
sam nedaleko jezera i veliki aerodrom. Junkers je ve dodirivao
tlo i zamalo jurio betonskom pistom, da bi se koji tren zatim zau-
stavio. Pred barakom koja je zaklanjala uredske nastambe ekao
me veliki Mercedes.
- Satnie Skorzeny - dovikuje jedan doasnik. - Nareeno
mi je, satnie, da vas dovezem u Glavni stoer.
Ubrzo sam cestom kroz umu prispio do prvoga pojasa si-
gurnosti, do prepreka koje nisu doputale daljnji prolazak. Poka-
zao sam maloprije uruenu propusnicu kao i osobnu vojniku iskaz-
nicu zapovjedniku strae koja je nadzirala taj prvi obru osigu-
ranja. On je upisao moje podatke u registar, ja sam se potpisao i
potom se rampa maknula i mi smo produili. Nakon to smo se
provezli kroz brezovu umu i na jednome mjestu preli eljez-
niku prugu, naili smo na drugi sigurnosni pojas. Opet sam mo-
rao izai. To je zahtijevao asnik koji je iznova pomno pregledao
moje isprave, ponovo zabiljeio sve nune pojedinosti u svoj dne-
vni spisak posjetitelja, a onda me zamolio da priekam dok on
obavi telefonski razgovor.
Vrativi slualicu, obratio mi se:
- Je li vam poznato tko vas je pozvao?
Bilo mi je prilino neugodno to mu nisam mogao odgovo-
riti na njegovo pitanje. Samo sam neodreeno slegnuo ramenima.
- Vi ste pozvani u Glavni stoer Fhrera i bit ete primljeni
u ajnoj kui - ree asnik neto prisnije nego u prvi mah, valjda
i on iznenaen onime to mu je kazano kada je najavljivao moj
dolazak.
KIKA
to se mene tie, ja sam jo uvijek bio zbunjen i nisam znao
emu da se nadam. ak mi ni ovo preciziranje s ajnom kuom
nije nita nagovjetavalo.
Koga avola hoe od mene u Fhrerovu Glavnom stoeru?
Zamiljen i prilino uznemiren vratio sam se u Mercedes.
Nekoliko metara dalje proli smo kroz neku vrst glavnoga
ulaza, jedini prolaz u podruje okrueno visokom ogradom od
bodljikave ice. Skoro da bi se ovjek mogao prevariti i povjero-
vati da je zakoraio u neki stari perivoj ureen oigledno s mnogo
truda i ukusa, poumljen brezama i obrastao grmljem oko okolnih
staza. Uskoro sam ugledao nekoliko zgrada i baraka, kao nasumce
porazbacane. Na krovovima ponikla trava, ponegdje ak i malo
drvea. Povrh nekih dijelova zgrada kao i iznad prilaznih staza
postavljene kamuflane mree, poduprte stupovima nosaima
razliitih visina kako neprijateljsko zrakoplovstvo ne bi otkrilo
gdje se u ovoj umi smjestio Glavni stoer. Bit e da se odozgo iz
zraka stjecao dojam potpuno umovite i nenastanjene oblasti.
Tama se ve bila sasvim spustila kada sam stupio pred aj-
nu kuu, inae obinu kuu od drveta, i to sa dva dijela meusob-
no povezana natkrivenim prolazom. Poslije u saznati da je u
lijevom krilu dvorana restorana, u kojem maral Whlern Keitel,
naelnik stoera, objeduje u drutvu svojih generala i drugih oso-
ba iz svoje najblie okoline.
Primio me jedan satnik Waffen SS-a i predstavio petorici
asnika. Bio je tu jedan pukovnik, jedan pjeadijski asnik, dva
zrakoplovna pukovnika i jedan asnik Waffen SS-a. Oni su ekali
na moj dolazak i im se okonalo predstavljanje, satnik se naas
izgubio i ubrzo vratio.
- Gospodo - rekao je po povratku - idemo Fhrern. Svatko
e u najkraim crtama izloiti svoju vojniku karijeru, a potom e
vam Fhrer zacijelo postaviti neka pitanja. Pratite me!
Ispoetka mi se uinilo da sam krivo razumio to slijedi, a u
mene je uao toliki strah da vie nisam osjeao vlastite noge, kao
da su odsjeene. Za nekoliko trenutaka ja u se prvi put u svome
ivotu nai pred Hitlerom, Fhrerom Velike Njemake i vrhov-
nim zapovjednikom njemakih vojnih snaga. Sav sam oamuen
ali i ushien! Uhvatila me zebnja da u uiniti neku neoprostivu
nesmotrenost i da u se ponijeti kao budala, kao glupan nad glupa-
nima! Samo da se sve dobro svri, preklinjao sam u sebi dok sam
iao za ostalim asnicima. Preli smo nekih stotinu koraka a ja
sam toliko nesreen da zapravo nikako ne uspijevam odrediti kamo
idemo.
KIKA
Ulazimo u susjednu nastambu, takoer sagraenu od drva, s
predsobljem nalik onome u ajnoj kui. Imao sam toliko vremena
da sam zapazio u neizravnoj rasvjeti na jednome zidu u skrom-
nom okviru sliku "Ljubiica" Albrechta Drera.
Na vodi otvara vrata i ulazimo u sobu veliku otprilike est
puta deset metara. S desne strane nekoliko prozora s jednostavnim
zavjesama. Na sredini masivan stol pokriven zemljovidima. Pred
monumentalnim kaminom koji ukraava lijevi zid okrugli stoli
okruen s etiri ili pet naslonjaa.
Budui da sam imao najnii in, postavio sam se na kraj
reda, sasvim na lijevoj strani. Na pisaem stolu izmeu dva prozo-
ra mnogobrojne olovke. Dakle, ovdje se pripremaju i donose ve-
like odluke naega vremena, proletjelo mi je kroz glavu u trenutku
kada su se otvorila vrata pred nama.
Jedan jedini trzaj tijelom i svi stojimo kao ukipljeni u stavu
pozor, okreui glave prema vratima. Tada sam doivio nezabora-
van ushit: vidio sam ovjeka koji se vie od bilo kojega efa drave
na tako presudan nain upleo u sudbinu Njemake, moga gospo-
dara kojega sam ve godinama slijedio i u kojega sam imao

Jedrilica oteena pri slijetanju na Gran Sasso.

neizmjerno povjerenje. Kakav doivljaj za jednoga vojnika! Da se
odjednom nae pred svojim vrhovnim zapovjednikom! Pretpostav-
ljam da su danas kada piem ove retke, naknadni dojmovi zasjeni-
li ono to sam osjetio u tome asu.
KIKA
Pribliavajui se odmjerenim korakom, Adolf Hitler nas je
pozdravio diui ruku i zauzeo svoje karakteristino dranje, uglav-
nom dobro poznato s objavljenih slika u novinama. Bio je odjeven
veoma jednostavno. Imao je na sebi asniku bluzu Wehrmachta,
bez ikakve oznake ina i koulju s crnom kravatom. Na lijevoj
strani bluze uoavao se eljezni kri prvoga stupnja koji je zasluio
u Prvome svjetskom ratu i do njega crna ranjenika znaka.
Satnik SS-a je najprije predstavio Fhreru asnike na dru-
gom kraju naega stroja, meutim to predstavljanje nisam pratio
tako dobro kao to sam elio i jedva sam se suzdrao da ne isko-
raim naprijed kako mi ne bi promakao niti djeli ovog prizora.
uo sam kako Fhrer vrstim glasom postavlja neka pitanja. Na-
roita boja njegova glasa bila mi je poznata s radija. Iznenadio
sam se otkrivi u njemu blagu intonaciju koja daje osobitu dra
austrijskom dijalektu. Ovaj ovjek koji tako esto dri propovije-
di i koji eli da ga dozive kao stari pruski ideal. U nemogunosti je
da zataji svoje podrijetlo unato tomu to ve godinama ne ivi u
svome rodnom kraju, u svome rodnom zaviaju. Pitam se je li
togod sauvao u svome izgovoru od umiljate blagosti Austrijana-
ca: je li prijemiv za argumente srca?
Hitro sam se pribrao ... Kakvih li suvinih pitanja i neumje-
snih razmiljanja u takvom momentu!
U meuvremenu su ostali asnici ukratko iznijeli svoje ka-
rijere u najsaetijem obliku. Tada Adolf Hitler stane pred mene.
im mi je pruio ruku, ja sam se usredotoio da nipoto ne uinim
nikakav pretjerani naklon. Usprkos velikom uzbuenju uspio sam
se donekle pravilno, brzo i odrjeito nakloniti glavom i opet zau-
zeti potrebno dranje. Zatim sam munjevito odrecitirao - mjesto
roenja, svoju kolsku spremu, etape moga ivota kao priuvnog
asnika i moju sadanju slubu. Dok sam govorio, Hitler me upor-
no gledao ravno u oi.
Poslije se odmakao za jedan korak i iznenada zapitao, bilo
je to njegovo prvo pitanje:
- Tko meu vama poznaje Italiju?
Jedini sam se ja javio, odgovorivi:
- Ja sam prije rata dva puta bio u Italiji, moj Fhreru. Iao
sam motociklom do Napulja.
Slijedilo je drugo pitanje, upueno svima:
- to mislite o Italiji?
asnici su oklijevali s odgovorima, tek je jedan promucao:
- Italija... partner Osovine... naa saveznica u ratu... potpis-
nica pakta protiv Kominterne...
KIKA
Onda sam ja doao na red.
Jednostavno sam izlanuo:
- Ja sam Austrijanac, moj Fhreru.
Smatrao sam da takav moj odgovor dovoljno objanjava moj
odnos prema Italiji, jer svaki Austrijanac duboko pati zbog gubi-
tka junog Tirola, najljepeg predjela koji smo ikada posjedovali.
Hitler me dugo napregnuto promatrao, barem se meni tako
inilo.
- Ostala se gospoda mogu povui - kazao je suho. - Vi,
satnie Skorzeny, ostanite. Moram s vama razgovarati.
Ostali smo sami.
Fhrer je jo uvijek stajao preda mnom. To je ovjek sre-
dnjega rasta, neprimjetno pogrbljenih ramena. Kako govori po-
staje sve ustriji, sve temperamentniji. Pokreti su mu brzi, odsje-
ni i djeluju strahovito uvjerljivo.
- Imam za vas jedan veoma, veoma vaan zadatak. Musso-
linija, mojega prijatelja, naeg vjernog druga u borbi juer je izdao
njegov kralj, a njegovi su ga vlastiti zemljaci uhitili. Ja ne mogu i
ne elim u trenutku takve opasnosti napustiti najveega sina Italije
... Duce je za mene olienje posljednjeg rimskog Cezara. Italija, ili
bolje reeno njena nova vlada, prijei e nema sumnje na stranu
neprijatelja. Ali, ja neu pogaziti svoju rije: Mussolinija treba
osloboditi i to im prije. Ako mi ne interveniramo, oni e ga izruiti
Saveznicima. Povjeravam vam, znai, zadatak ije e sretno izvr-
enje imati nesagledive posljedice za ishod buduih vojnih opera-
cija. Ako vi, da biste postigli cilj, neete ustuknuti ni pred kakvim
rizikom, uspjet ete! A ja to od vas zahtijevam!
Zautio je, kao da je ekao da se stia uzbuenje koje mu se
naziralo u glasu.
- Jo je jedna stvar bitna - nastavio je zatim. - Treba sau-
vati posvemanju diskreciju. Osim vas osobno, samo jo pet ljudi
treba biti upueno u ovu tajnu misiju. Vi ete biti dodijeljeni zrako-
plovnim trupama i stavit ete se pod zapovjednitvo generala Stu-
denta koji je ve informiran o ovome pothvatu. Uostalom, on e
vas potanko obavijestiti o svemu. Nitko iz zapovjednitva naih
snaga u Italiji i u njemakom veleposlanstvu u Rimu ne smije ni-
ta znati o tome, oni imaju sasvim krivu procjenu situacije i postu-
pili bi na krivi nain. Molim, ponavljam vam, odgovarate mi za
apsolutnu diskreciju. Nadam se da ete uskoro biti u mogunosti
da mi javite dobre novosti. elim vam puni uspjeh!
to je Fhrer dulje govorio, sve sam vie osjeao kako i na
mene prelazi neto od njegove odlunosti. Njegove su rijei bile
KIKA
toliko dojmljive da na tren ak nisam ni posumnjao u uspjeh. Isto-
vremeno, one su zraile takvom toplinom da su me uzbuivale,
posebno kada su se odnosile na ganutljivu odanost njegovu ta-
lijanskom prijatelju. Bio sam iskreno potresen.
Na je razgovor zavrio snanim stiskom ruke.
U tih nekoliko minuta koje su mi se inile kao veoma dugi
protek vremena, Fhrer me nije ni asak prestajao pratiti pogle-
dom. ak i poslije poluokreta kada sam poao prema vratima, imao
sam dojam da me jo uvijek promatra. Osvrnuo sam se i jo jed-
nom pozdravio: njegov je pogled zaista i dalje poivao na meni.
Vani me oekivao stoerni ordonans. Dok me vodio prema
ajnoj kui, u sebi sam obnavljao ranije dojmove. Pokuao sam
se sjetiti boje Fhrerovih oiju. Sive? Kestenjaste? Neto izmeu
toga?
Nikako se nisam uspijevao sjetiti kakve su Fhrerove oi.
inilo mi se da jo uvijek osjeam na sebi njegov pogled, taj po-
gled koji kao da hipnotizira. Zapazio sam da se izraaj njegova
lica ne mijenja. Izgleda da po svojoj elji vlada svakom crtom
svoga lica. Njegova ogromna energija doslovce zrai. Toga sam
bio svjestan od prvoga trenutka u njegovu drutvu.
U predsoblju ajne kue priutio sam sebi cigaretu, pripalio
je i s uitkom stao uvlaiti prve dimove. Trgnuo sam se tek kada
me drugi ordonans upitao za moje elje, doao k sebi i najednom
osjetio strahovitu glad.
Odgovorio sam:
- Molim vas kavu, i bilo to drugo.
Malo zatim ve su mi servirali obilan objed. Samo to sam
skinuo opasa i prinio ustima alicu kave, onaj drugi ordonans se
vratio:
- Gospodine satnie, general Student vas eka u susjednoj
prostoriji.
Odmah sam krenuo u susjedni mali ured i predstavio se ge-
neralu, ovjeku malo trbuastom, dobroduna izraaja lica. Dubo-
ki i otar oiljak na njegovu elu podsjeao je na teku ranu koju
je zadobio 1940. kada se borio na elu svoje divizije u Rotterda-
mu. Kazao sam mu da me je Fhrer u glavnim crtama upoznao s
mojim zadatkom. Prije nego je dospio da se nadovee, netko je
zakucao na vratima. Jo jedno iznenaenje za mene, ali ne i po-
sljednje u ovome uzbudljivom i napetom danu.
Uao je Himmler, glavni zapovjednik SS-a. S generalom se
prijateljski pozdravio. ekao sam da mu budem predstavljen.
KIKA
Pozdravili smo se i Reichsfhrer SS-a nas je pozvao da sjed-
nemo i zauzmemo svoja mjesta.
Na Himmlerovu licu najvie iznenauju njegovi staromodni
cvikeri. I sam njegov izgled zbunjuje: njegove udnovato nepo-
mine crte lica ne otkrivaju niti njegovo raspoloenje niti njegove
misli. On nam se ljubazno smjekao i uzeo rije da bi izloio sada-
nju politiku situaciju u Italiji. Poput Hitlera niti on nije vjerovao
da e Badogliova vlada i dalje ostati u taboru Osovine. Dajui
pregled dogaaja koji su doveli do Mussolinijeva pada Himmler
je izredao prilian broj meni nepoznatih osoba, asnika, politiara
i predstavnika plemstva. S obzirom daje jedne proglaavao izdaj-
nicima, druge plaljivcima a tree kao pouzdane za Njemaku,
izvadio sam notes i nalivpero da bih neto od svega zapisao. Pri-
mijetivi kakve su mi nakane, Himmler je povikao:
- Vi ste sasvim ludi, na asnu rije. Tako neto zabiljeiti u
bloki, na papir. Te stvari moraju ostati u najveoj tajnosti, doa-
vola. Zapamtite ih!
Smjesta sam zatvorio nalivpero i spremio notes u dep.
Ba dobar poetak, jurnulo mi kroz glavu. Mogu biti veoma
sretan ako u ovom vrtoglavom nabrajanju zapamtim nekih pet ili
est imena od njih stotinjak ili tko zna koliko to ih je Himmler
nizao jedne za drugima.
- Italija e sigurno otpasti -tumaio je Himmler. - Jedino se
ne zna kada e se to dogoditi. Moda ve sutra, situacija je takva.
U Portugalu talijanski predstavnici ve pregovaraju sa Saveznici-
ma.
Iznova se vraa na imena i mjesta povezana s trenutnom rat-
nom situacijom. Onda raspravlja s generalom Studentom o nekim
pitanjima koja za mene nisu bila nimalo vana. Sjetio sam se mojih
suradnika u Berlinu koji su sigurno s velikim nestrpljenjem ieki-
vali da ih nazovem i obavijestim o novostima. Zamolim dopu-
tenje da se povuem radi telefoniranja.
U hodniku pripalim cigaretu, ekajui telefonsku vezu s
Berlinom. Dok sam odbijao dimove i tonuo u tko zna kakve sve
misli, pojavi se Himmler i odmah poe prigovarati ljutitim gla-
som:
- Uvijek te proklete cigarete! Vi, znai, ne moete ni malo
bez cigarete! Po svemu sudei, vi uope niste ovjek koji nam je
potreban za ovaj zadatak!
Jo me jednom srdito odmjerio i otiao.
KIKA
Te veeri on je jo dva puta vikao na mene. Bit e da me ne
podnosi. Pobojao sam se: je li moda ve opozvana misija koju mi
je Hitler povjerio?
Gasei cigaretu, pomalo uzdrman Himmlerovim ponaanjem,
nisam znao to da mislim. Dok sam nervozno otresao pepeo s ruka-
va, naiao je prijanji Fhrerov autant. Mora da je uo ono malo
prije, kada se Himmler okomio na mene i moju cigaretu.
- Nije to tako strano - ree. - Reichsfhrer napada svakoga
na koga naleti, a tren iza toga to mu vie nije na pameti. Svakako
je uzrujan, a kada je u takvu stanju nikada se ne zna kako treba s
njim postupati, niti gdje e i na koga prasnuti. Budite bez brige i
mirno poite generalu Studentu da dogovorite to je predvieno.
Kimnuo sam i vratio se u ured gdje me ekao general. Brzo
smo sve utanaili. Sutra ujutro polazim s generalom njegovim
zrakoplovom u Rim. Slubeno u biti njegov pobonik. Istovre-
meno pedeset mojih ljudi iz udarne postrojbe kreu zrakoplovom
s jednog berlinskog aerodroma u junu Francusku, odakle e se
prebaciti u Rim s prvom divizijom koja polazi u Italiju radi zapo-
sjedanja poloaja.
- Ostalo na licu mjesta - zakljui general i dodaje: - Nadam
se da e naa suradnja uroditi sretnim rezultatima. Dovienja su-
tra ujutro, gospodine satnie.
U hodniku je zazvonio telefon. Zovu me da izaem.
Javlja se porunik Radl.
- to se dogaa? - urla vidno uzbuen. - Tu smo svi na
iglama ekajui va poziv!
Duboko sam udahnuo i koncentrirao se.
- Dobili smo vaan i strogo povjerljiv zadatak. Polazimo
sutra ujutro. Ne mogu vam prenijeti nikakve pojedinosti preko te-
lefona. Prije svega moram dobro razmisliti o svemu. Nazvat u
vas im se sredim. Za sada evo prvih nareenja ... Noas nema
spavanja. Sva vozila neka budu spremna za pokret, kako bismo
odmah mogli natovariti potrebnu opremu. Sa sobom vodim pede-
set ljudi. Samo najbolje. Sve one koji govore manje ili vie ta-
lijanski. Ja u sastaviti jedan spisak, vi to uinite takoer. Pa emo
razmijeniti miljenja. Pripremite kolonijalnu opremu za sve ljude,
kao i sve to je neophodno padobrancima. Sve ovo mora biti izvr-
eno do pet sati ujutro. Kada uglavim ostale pojedinosti, opet se
ujemo.
U ajnoj kui zamolim jednog asnika da mi pronae slo-
bodan ured i da mi poalje neku tajnicu koja e telegrafski dosta-
vljati naredbe mojoj postrojbi. Odmah su mi izali u susret s prik-
KIKA
ladnom prostorijom. Dok sam srkao kavu, poto sam jo uvijek
isuvie uzbuen da bih mogao jesti, pokuao sam u miru razmisli-
ti to mi predstoji.
Kakva oprema?
Kakvo oruje?
Koliko streljiva i kakve vrste?
Eksploziv - da ili ne?
Primio sam se sastavljanja spiska nunog materijala. Nema
sumnje da moj mali dragovoljaki odred treba raspolagati sa to je
mogue jaom vatrenom moi, a da pri tome bude to je lake
opremljen. Popudbina mora biti svedena na minimum. Osim toga,
moda emo biti prinueni iskakati padobranima?
Predviam, prema tome, dvije strojnice za skupinu od devet
ljudi. Izuzev navedenih strojnica svi ostali e biti naoruani kra-
tkim automatskim orujem. Naravno i runim granatama, i to ne
samo onima s drkom, nego i onima u obliku "jaja", da se mogu
potapati u depove. Neophodna nam je i "plastika" za eksplozije.
Jedno tridesetak kilograma po ovjeku bit e valjda sasvim do-
voljno. Ponijet emo englesku "plastiku" koju smo upravo primili
iz Nizozemske i koja je razornija od njemakog eksploziva. Uza
sve to ide gomila detonatora, tempirani upaljai, kolonijalne kaci-
ge, tko zna koliko donjeg rublja, namirnice za barem est dana,
suha hrana u konzervama za tri dana. Listu trebovanja sam odmah
dao otpremiti u Berlin.
Zatim je bio na redu izbor ljudstva, prvo sam upisao one
koji svakako moraju sudjelovati zato to spadaju u temeljnu udar-
nu snagu postrojbe. Neko vrijeme sam razvrstavao imena na spisku
i onda zatraio vezu s Berlinom i Radlom koji je svakako bio u
velikoj guvi.
- Pretrpani smo poslom - poalio se. - Kako mislite da emo
sve to obaviti do sutra ujutro? Padamo s nogu zbog svih onih
zahtjeva ...
Prekinuo sam ga.
- Karl, to nije sve. aljem vam dopunsku listu s novim
zahtjevima. Uvjeravam vas da se i ja kupam u znoju. Govorio sam
osobno s Fhrerom i s Reichsfhrerom SS-a.
Radl se lecnuo, najblae reeno okirao.
- Fhrer mi je povjerio izvrenje specijalnog zadatka skupa
s vama. elim usporediti nae spiskove potrebnih ljudi, da vidimo
je li se slaemo.
KIKA
Bili smo sastavili sline liste, moda tek s nekim izuzecima,
zapravo izabrali manje-vie iste ljude.
Radi zatrai rije.
- Ovdje je prava revolucija - ree. - Svi bi htjeli putovati,
nitko ne eli ostati kod kue u pozadini.
- Odmah objavite imena polaznika da se duhovi smire i da
izabrani znaju na emu su. Ne gubite vrijeme na objanjavanjima.
Spustio sam slualicu i poeo u glavi provjeravati nisam li
neto zaboravio i ispustio. O, da! Nisam napomenuo da mi je nuno
potrebna radiostanica i to je najvanije radiotelegrafska veza.
Znai, opet moram nazvati Berlin a onda odrediti ifru za budue
razgovore kojih e svakako biti nekoliko tijekom dana. Nae su se
poruke slale kao vrlo tajne, dravne stvari. Morali smo biti krajnje
oprezni, jer ako bi Talijani i njihova tajna sluba nanjuili nae
planove, bili bi uzaludni svi nai napori.
Stalno sam podsjeao sam sebe da jo uvijek nije sve urae-
no, da jo nisam gotov s pripremama. Bili su nam potrebni svjet-
lei meci za sluaj nonog napada. Takoer: raketni revolveri,
lijekovi za kolonijalne bolesti ali isto i jedan ili dva bolniara.

Nakon iskrcavanja njemaki vojnici zauzimaju poloaje.

Tako se spisak neprestano proirivao i stalno sam opetovano nazi-
vao svoj berlinski ured, gdje je vladala grozniava uurbanost. Tek
oko tri sata iza ponoi stigao sam se malo odmoriti, otpoinuti i
ispruiti umorno tijelo. Jedan me ordonans poveo u suteren, gdje
se nalazilo sklonite od eventualnih zranih napada. S obje su strane
KIKA
hodnika bila izgraena udubljenja, ureena kao brodske kabine.
Iako je postelja bila udobna, nisam mogao spavati. Zrak je u sklo-
nitu bio teak, a neprekidno zujanje ventilatora mi nije doputalo
da se opustim, taj me um ispunjavao nemirom. Ipak, ovdje sam
barem u miru razmiljao o svemu, o onome to sam ve poduzeo i
to mi jo preostaje.
Prvi sam put sebi predoio sve potekoe koje u morati
prebroditi. Naalost, sve se zasnivalo na nepoznanici Duceova
boravita, to je tek trebalo otkriti. Kada u tome uspijemo, na redu
su sljedei koraci, od kojih nijedan nije bio ni lagan ni jednosta-
van. Kako postupiti po otkrivanju mjesta gdje je zatoen? Musso-
lini je svakako odveden na veoma sigurno i utvreno mjesto, i
tamo je podjakom straom. Hoemo li biti prisiljeni napasti kakvu
tvravu ili dobro uvani zatvor?
U mati su mi iskrsavali neki ekstravagantni prizori. Uzalud
sam se prevrtao u postelji i uzalud sam se borio protiv takvih op-
sjednutih misli koje su me proganjale dok sam stalno mijenjao
poloaj na leaju. Obuzimalo me maloduje: nisam vidio nikakav
traak uspjeha, nikakav put k uspjehu. Je li mogue da mi je pri-
pao zadatak koji e me vinuti ravno u nebo ili me strmoglaviti u
pakao? Bio je ovo za mene ispit i iskuenje ivota, na meni je da
pokaem to sam kadar uraditi: da ne podvijem rep ni pred kakvom
pogibelji a u sluaju poraza da se mirno i dostojanstveno oprostim
s ovim svojim dosadanjim lijepim ivotom!
Tek sada mi je prohujalo glavom da sam otac obitelji. Onog
trena kada sam bez oklijevanja pristao na ovu veliku i opasnu pu-
stolovinu nisam ni pomislio da bi bilo mudro sainiti oporuku.
Zaboga, bez toga nema putovanja u Italiju!
Upalio sam svjetlo i napisao svoju posljednju volju. Poslije
sam neko vrijeme ostao nepomian pod pokrivaem, ali od spa-
vanja nije bilo nita. Ve je bilo skoro est sati. Izaao sam u pidami
iz svoje kabine i zamolio jednoga ordonansa (njih tri stotine u ovim
nastambama nikada ne spava!), da mi pokae gdje je kupaonica.
Pribjegao sam dobrom kotskom tuu - as toplo, as ledeno - i
otarasio se svih svojih briga.
U etvrt do sedam sjedio sam za stolom u ajnoj kui. Spo-
pao me divljaki apetit. Ordonans koji je tu posluivao morao je
svako malo trkarati od blagovaonice do kuhinje da bi donio sve
to sam naruivao. Pogledam kroz prozor: vani se pod prvim zraka-
ma jutarnjeg sunca dizala izmaglica iznad vlanih travnjaka ...
Najeo sam se, uzeo torbu i svoju prtljagu i uskoio u auto-
mobil koji mi je od sino stavljen na raspolaganje i odjurio na
KIKA
aerodrom, na kojemu sam se trebao po dogovoru nai s generalom
Studentom. Upravo mi je tada predan brzojav iz Berlina kojim me
izvjeuju da je mojih pedeset ljudi otputovalo. Aerodrom na koji
sam stigao nije bio onaj isti od prole veeri kada sam doputovao,
nalazio se na uzvisini nekoga brda i bio je lako uoljiv neprija-
teljskom zrakoplovstvu. Bogomdani cilj za napad. udnovato da
jo nijednom nije bio bombardiran!
General Student se dovezao poslije mene, svega nekoliko
minuta kasnije. Jedan je Hinkel 111 bio spreman da nas primi, na
svaki nain radilo se o brem zrakoplovu od dobrog starog Junkersa
s kojim sam doletio ovamo. General me upoznao sa svojim pi-
lotom satnikom Gerlachom. Reeno mi je da navuem kombine-
zon zrakoplovca, to mi je predstavljalo priline tekoe jer je bio
premalen za mene, a na glavu da stavim kapu.
Vrijeme je bilo lijepo i radovao sam se ugodnom putovanju
koje me oekuje.
Uli smo u aparat. Iza nas je sjeo strijelac na strojnici, dok
su pilot i radiotelegrafist zauzeli svoja mjesta ispred nas. Zrako-
plov pohita pistom i uzleti prema jugu. Zagluujua buka motora
onemoguava bilo kakav razgovor.
General je zadrijemao, a ja sam iskoristio prigodu i smjestio
se na sjeditu drugoga pilota, odakle sam uivao motrei panora-
mu ispod nas.
Prvo smo preletjeli bivu Poljsku. Poslije nekih pola sata na
obzorju su se lijevo od nas pojavili beskrajni gusti oblaci. Uskoro
sam razabrao nekoliko tornjeva - Varava. Neto kasnije smo pre-
letjeli iznad industrijske oblasti Gornje Slezije, odakle se prema
nebu dizao crni dim iz mnogobrojnih dimnjaka.
Poslije Poljske slijedio je zrani prostor iznad bive eho-
slovake, koja je sada pod protektoratom Reicha. Prestala je jed-
nolina poljska ravnica, teren je neravan, a poumljena brdaca
obrubljuju plodne doline navodnjene bistrim rijekama. Nagaao
sam danas trasa leta vodi izravno iznad Bea i tako je i bilo. Uskoro
smo se pribliili drevnom imperatorskom gradu. Zatim smo letjeli
iznad Alpa, Semmeringa, zelene tajerske, Graza i njegove pono-
sne tvrave. Oko podne smo ve bili iznad Hrvatske i malo potom,
primijetio sam u daljini odsjaj morske povrine.
Evo Pule!
Danas je ovo talijanska ratna luka, dok je, pomislio sam s
tugom, do mirovnog ugovora u St. Germainu itavo ovo podruje
pripadalo Austrougarskoj monarhiji. Jadran je neobino plav, di-
van. Pribliili smo se talijanskom poluotoku. S lijeve je strane brzo
KIKA
ispod nas iezla Ancona, pa smo se podigli da bismo preletjeli
Apenine. Tek to smo ih preli, zrakoplov se spustio na nekih tri
stotine metara, zato to smo se ve nalazili na podruju sjeverno
od Rima gdje nadlijeu savezniki lovci.
Najzad smo na prilazu "Vjenom gradu" i njegovih sedam
breuljaka, Koloseumu i Trgu Sv. Petra. Zrakoplov se lagano spu-
stio na aerodrom u istonom dijelu grada. Bilo je tono 13 sati i 30
minuta. Za proteklih pet i pol sati prevalili smo tisuu i pet stotina
kilometara.
Nepodnoljiva vruina. Kao u visokoj pei. Silazei iz zrako-
plova, instinktivno sam htio skinuti krzneni letaki kombinezon.
U posljednjem sam se trenutku sjetio da jo nisam u odori zranih
snaga. Stvarno nije imalo nikakva smisla da stvaram zabunu. No,
to bi bila lijepa pria: asnik iz Waffen SS-a u ulozi autanta gene-
rala padobranskih trupa. Dovoljan razlog za kojekakve glasine.
Nije bilo pomoi, morao sam se i dalje kupati u znoju, pa sam
sljedea dva ili tri sata podnosio priline muke. ak me ni vonja
u otvorenim kolima nije ni malo osvjeila.
Prebacili smo se u Frascati, malo i simpatino, tipino ta-
lijansko mjestance, u kojemu je maral Kesselring smjestio glavni
stoer njemakih vojnih snaga u Italiji.
Borba u Africi bila je 12. svibnja 1943. okonana potpunom
i zasluenom pobjedom Saveznika. Njemako-talijanski ekspedi-
cijski korpus, koji je u poetku odnio toliko sjajnih pobjeda vie
nije postojao. Do poraza i sloma dolo je uglavnom zbog toga to
su zrane i pomorske snage kojima su raspolagale sile Osovine
posustale i nisu bile u stanju odravati opskrbu trupa ali niti da im
dopreme potrebna pojaanja. Saveznici su se 10. srpnja uspjeli
prvi put pojaviti na europskom tlu. Iskrcali su se na Siciliji, gdje
su im se estoko oduprle njemake i talijanske postrojbe ilavo
branei svaku stopu zemlje. Ubrzo su se vodile borbe za selo Ce-
fal, na sjevernoj obali Sicilije.
Takva je ukratko bila situacija na dan naega dolaska u Rim.
Iste me veeri poveo general Student kao autanta u posjetu mar-
alu Kesselringu koji nam je priredio veeru. U meuvremenu sam
se domogao kolonijalne uniforme padobranskog asnika, tako da
sam konano mogao skinuti pretopli krzneni kombinezon, u kojemu
sam bio i pomalo smijean po onoj talijanskoj pripeci.
Poslije veere i dok smo sjedili uz kavu jedan je asnik iz
maralove okoline natuknuo da je pitao nekog talijanskog genera-
la je li mu poznato kamo je odveden Duce u internaciju. Talijanski
KIKA
je general tvrdio, dajui svoju asniku rije, da ni on ni bilo tko
od zapovjednika talijanske vojske nema pojma gdje je Mussolini
zatoen. Nagao kao i uvijek, nisam mogao da se suzdrim te sam
primijetio, usudio bih se rei dosta neoprezno i svakako neprak-
tino:
- Ostaje nam znai da provjerimo je li doista tako kako je
izjavio dotini talijanski general.
Maralu Kesselringu koji se u tom asu zatekao odmah iza
nas nije se nimalo dopala moja primjedba.
- to se mene tie i kako ja drim - rekao je ljutitim glasom
- uvjeren sam da je upravo tako, ja vjerujem u to. Nema razloga
posumnjati u asniku rije jednoga talijanskog generala. Satnie
Skorzeny, bilo bi dobro kada biste i vi zauzeli slino gledite!
Vjerujem da sam pocrvenio.
Za svaki sluaj odluio sam ubudue suzdranije izraavati
svoje ocjene o bilo emu. Do kraja veere vie nisam otvorio usta.


Potraga za zatoenim Mussolinijem

Himmler okuplja vidovnjake i astrologe koji tvrde
da je Duce na nekom otoiu pokraj Elbe Zrano izvianje
zavrilo u moru s tri slomljena rebra i kasnijom porukom:
"Zrakoplov uvrten u spisak nestalih. Posada i putnici u moru
kao hrana ribama!" Opkoljavanje Vile Weber s kopna i mora,
150 Talijana u nevidljivom obruu

Ve sutradan su poeli pristizati prvi kontingenti padobra-
naca generala Studenta s prvim eskadrilama transportnih zrako-
plova, a treega dana su se pojavili i moji ljudi kojima smo osigu-
rali smjetaj u vojnim barakama uzletita Pratica di Mare. Izvrio
sam smotru i priopio da emo po svoj prilici krenuti u jedan
znaajan prepad. Preporuio sam i zamolio da se ouva potpuna
fizika kondicija, kako bismo u svakom trenutku mogli raunati s
borbenim sposobnostima svih nazonih. Od postrojbe se oekuje
da bude spremna za iznenadni pokret i trenutno djelovanje.
Vratio sam se u Frascati, zajedno sa svojim pobonikom
Karlom Radlom. im smo se nali nasamo u zatvorenoj prostoriji
upoznao sam ga s naim tajnim zadatkom. On se zabezeknuo i
usplahirio jednako kao i ja kada sam primio nareenje od Fiihrera.
Suglasili smo se otprve: nee biti lako otkriti mjesto gdje je Duce
KIKA
zatvoren. O samoj akciji nismo raspravljali, to je razumljivo, jer
je osloboenje bilo jo neizvjesno daleko i izvan bilo kakvih naih
predvianja.
Meu mnogima koje je spominjao Himmler, zapamtio sam
ona dva najglavnija: Kappler i Dollmann. Kappler je bio na poli-
cijski atae. On je, dakle, rukovodio slubom koja je po prirodi
svojih svakodnevnih dunosti potpuno spremna i na usluzi da nam
po potrebi bude pri ruci i poduzme sve to emo zatraiti. Sa svoje
strane Dollmann ivi ve dugi niz godina u Rimu i u neprestanom
je doticaju s mnogim utjecajnim linostima koje moraju znati ba-
rem neto korisno za nau operaciju. Postupajui po uputstvima
Reichsfhrera SS-a Heinricha Himmlera obratili smo se spome-
nutima, naravno otkrili smo im cilj nae misije i zamolili ih da
nam potpomognu u naim istraivanjima.
Kao prvo, doznali smo da u glavnome gradu Italije krue
najrazliitije i najfantastinije glasine, od kojih su neke prilino
nepouzdane i nevjerojatne. Jedni ak govore o Mussolinijevu sa-
moubojstvu. Drugi navode neku njegovu teku bolest, dok se trei
zaklinju da je Duce sto posto u nekom ljetovalitu. Tono je, i to
smo provjerili, da je Duce bio 25. srpnja u audijenciji kod kralja.
Poslije toga nitko ga vie nije vidio. Nametao se zakljuak da je
po svemu sudei lien slobode u samome kraljevom dvoru.
Prvo znaajnije obavjetenje dobili smo sasvim sluajno i to
izokola. Meu talijanskim dunosnicima koje je s vremena na
vrijeme slubeno obilazio na policijski atae Kappler, susretao je
i nekoga asnika karabinjera, inae odanoga pristalicu faistike
vlasti. Razgovarajui o kojeemu, taj je Talijan uzgredno napo-
menuo da su Ducea prevezli vojnim automobilom iz kraljeve pa-
lae u rimsku karabinjersku vojarnu. Dali smo se u provjere i utvr-
dili da je ova informacija bila zaista tona. tovie, doli smo do
toga u kojem je dijelu vojarne i na kojem katu Duce smjeten.
Kolikogod da smo se obradovali ovoj potvrenoj vijesti, trebali
smo se obuzdati: od toga kada su ga sproveli u vojarnu bilo je
minulo najmanje deset dana, pa se opravdano pretpostavljalo da
vie nije na reenom mjestu. Puna smo tri tjedna upregnuli sve
nae pomagae ali nita nismo doznali: nikakav trag, nikakav znak,
nita to bi nas povelo u eljenom smjeru. Bili smo kivni i na sebe
i sve oko nas: zar je mogue da jedna takva linost kao to je bivi
ef faistike vlade nestane usred Italije kao da nikada nije po-
stojao?
I opet nam je pomogao sluaj.
KIKA
U jednom rimskom restoranu upoznali smo trgovca voem i
povrem, koji je imao stalne kupce u Terracinu, malom mjestu na
obali zaljeva Gaeta. Njegova najbolja tamonja muterija bila je
neka sluavka, zarunica karabinjera. Njen je zarunik pripadao
garnizonu na otoku Ponza, na kojem je uz ostalo bila i tamnika
zgrada. Zarunik je karabinjer esto pisao svojoj zarunici na su-
protnoj obali i u jednom od tih pisama koja su stizala od njega
javlja joj da je na otok stigao veoma vaan zatvorenik kojemu se
iskazuje velika panja i oko kojega ima mnogo briga.
Tko je mogao biti taj veoma vaan zatvorenik, ako ne Mus-
solini? Da su naa nasluivanja bila na dobrom putu, ustanovit
emo puno kasnije. Jedan mladi pomorski asnik izlanuo se tijekom
nepovezanog i isprekidanog razgovora da je njegova krstarica pre-
vezla Ducea iz zatvora na otoku Ponza u La Speziu, ratnu luku na
ligurskoj obali. Ovu smo informaciju preko generala Studenta hit-
no dostavili Fuhrerovom Glavnom stoeru. Odgovor koji smo pri-
mili glasio je: smjesta pripremite oslobaanje Ducea i silom ga
odvedite s krstarice!
Grozniavo smo razmiljali i stvarali planove. U Glavnom
stoeru kao da ne shvaaju koliko je neizvedivo oteti nekoga na
oigled itave posade jedne krstarice, svakako okruenog naorua-
nim uvarima. Upasti na ratni brod i jednostavno odvesti nekoga
nije maji kaalj!
Ono ime smo razbijali glave, na svu je sreu ve sutradan
prestalo biti aktualno: Mussolinija su ponovo premjestili na novo
odredite.
U Berlinu su u meuvremenu, dopustite da malo odstupim
od glavne teme jer je posrijedi prvorazredni kuriozitet, uposlili
ak vidovnjake i astrologe. Mora da je to bila osobna Himmlerova
ideja da se njih pita za "miljenje" gdje bi se mogao kriti na za-
toenik - uzgred budi reeno: nikada nisam uo da su njihova
"struna miljenja" urodila nekim pozitivnim rezultatom (W. Schel-
lenberg u memoarima: "Mi uope nismo znali gdje se Mussolini
nalazi. U toj je situaciji Himmler opet pribjegao svojoj okultnoj
strasti - ovaj put ak i s odreenim uspjehom. Nekolicinu predsta-
vnika okultnih znanosti, koji su nakon Hessova bijega u Englesku
bili uhieni, zatvorio je u vilu na Wannseeu. Bili su to vidovnjaci,
astrolozi i radiestezisti, a trebalo je da arolijama otkriju mjesto
Duceova boravka. Te seanse stajale su nas prilino novca, jer su
potrebe nazoviznanstvenika za dobrom hranom, piem i puenjem
bile velike. Meutim, gle, nakon nekog vremena jedan od majsto-
ra radiestezistikog klatna ustanovio je da se Mussolini vjerojat-
KIKA
no nalazi na jednom od otoka zapadno od Napulja. 1 uistinu, Duce
je najprije bio otpremljen na jedan od otoka Ponza, to ga je on
naveo. I nadalje potujui istinu, moram rei da taj ovjek u tre-
nutku pokusa nije bio ni u kakvoj vezi s vanjskim svijetom.'''').
Podudarne informacije i uestala naklapanja usmjerili su nau
potragu prema otoku Sardiniji. Po tim nekim govorkanjima inilo
se moguim da je Mussolini ondje u nekoj gradskoj bolnici. No, te
su se vijesti ispostavile kao potpuno lane, oito izmiljene. Potvr-
dila se, dodue, pretpostavka da Sardiniju ne treba samo tako od-
baciti, u obzir je dolazila stara pomorska tvrava Santa Maddale-
na na sjeveroistonom rtu otoka. Do te smo informacije doli preko
kapetana fregate Huneussa, asnika za vezu izmeu nae mornari-
ce i talijanskog admiraliteta, staroga morskog vuka dostojnoga pera
Josepha Conrada, koji je otkrio da su dopremili u tvravu "jednog
uglednog zatvorenika". Kapetan fregate Huneuss bio je okorjeli
ovjek s mora, bit e da mu je more ulo i u zglobove, koliko je
patio od kostobolje, ali nita mu nije moglo promai pa niti nekakve
posebne mjere kao to je bio nadzor nad zatvorenikom od izuzet-
ne vanosti i znaaja. Ovo to nam je javljeno bilo je toliko priori-
tetno da sam odluio smjesta krenuti na Sardiniju i na licu mjesta
ispitati to je na stvari. Poveo sam sa sobom kapetana korvete po-
runika Wargera koji je teno govorio talijanski. im smo stigli u
Santa Maddalenu jednim naim minolovcem, otplovio sam iz luke
u obilazak obale. Skriven iza jedara nekoliko sam puta fotografi-
rao luke ureaje, izdaleka i Vilu Weber koja je posebno privlaila
nau pozornost i nalazila se u predgrau. Naredio sam poruniku
Wargeru da se raspita i na svaki nain dozna gdje je tono smjeten
"ugledni zatvorenik".
Poznavajui Talijane i njihovu junjaku brbljavost, pretpo-
stavljao sam da e netko u lukim krmama izvaliti ono to je
negdje uo i bit e dovoljno samo napregnuti sluh da bi se uhvatio
taj koristan podatak. Wargera sam odjevenog kao njemakog mor-
nara poslao da im se smrai zareda od gostionice do gostionice i
prati razgovore. Kada netko bude govorio o Duceu, neka se umijea
i pone tvrditi kako zna iz sigurnog izvora da je Mussolini umro,
podlegavi jednoj tekoj bolesti. Temperamentni Talijani kojima
je poznato da je Duce na otoku, poet e se prepirati, past e i
oklade koje Warger toboe nakresan treba - izgubiti.
Zamiljeno dobro ali je ispalo smijeno: Warger nikada u
ivotu nije popio kap alkohola. Tek poslije dugog inzistiranja i
ukazivanja na njegovu vojniku dunost, uspio sam ga nagovoriti
KIKA
da se privremeno odrekne svojih vrstih principa i da se rtvuje u
ime Fhrera.
Plan se ostvario u tanine, upravo kako se oekivalo. Proda-
va voa i povra koji je svakodnevno odnosio narueno u Vilu
Weber prihvatio je okladu. Porunik Warger je bio izvan sebe od
radosti: da bi ga uvjerio u istinitost svojih rijei, prodava ga je
poveo do kue u susjedstvu vile i pokazao mu kroz prozori na
krovu terasu po kojoj se Duce obino etao.
Warger se sutradan vratio na svoju osmatranicu u susjed-
stvu vile i ekao. Nije bilo teko utvrditi koliko je vojnika na strai,
koliko ima smjena, gdje su strojnika gnijezda itd.
Napokon - trenutak za akciju.
Kako izbaviti Mussolinija iz vile, a zatim otii s njime iz
mjesta?
Okolnost da je Santa Maddalena pomorska tvrava posebno
je oteavala izvoenje napada. Bili su nam potrebni veoma po-
drobni topografski podaci, podaci o protuzrakoplovnim bitnicama
i si. Zbog toga to su mape kojima smo se sluili bile manjkave,
jedino je rjeenje bilo da zrakoplovno nadletim mjesto i da ga sni-
mim. Po povratku u Rim ustupljen mi je aparat Heinkel 111 i 18.
kolovoza 1943. uzletio sam s aerodroma Pratica di Mare prema
sjeveru. U to je doba djelovanje saveznikoga zrakoplovstva iz-
nad Tirenskog mora bilo veoma jako, pa su iz toga razloga svi
zrakoplovi za Sardiniju letjeli zaobilazno iznad otoka Elbe i Kor-
zike. Spustili smo se u predvienom roku u Pausaniji, na jednom
od glavnih aerodroma Sardinije, da bismo prije nego nastavimo
let uzeli potrebno gorivo. Na brzinu sam trknuo do pedeset kilo-
metara udaljenog Plaua na obali, gdje sam se sastao s Wargerom
i kapetanom Huneussom. Od njih sam obavijeten da na Santa
Maddaleni, osim ve poznatog pootravanja mjera sigurnosti i
pojaanog nadzora nema niega novoga.
Smiren tim opaanjima, vratio sam se u Pausaniju. Izgleda-
lo mi je najsvrsishodnije da poslije izvianja iz zraka odem na
Korziku i ondje stupim u vezu s SS-brigadom koja je tamo u slubi.
Samo se po sebi podrazumijevalo da mi za ostvarenje moje misije
nedostaje snanija vojna potpora.
Uzletjeli smo oko 15 sati. Od pilota sam zahtijevao da se to
bre popne na visinu od 5000 metara, zato to je nadlijetanje San-
ta Maddalene bilo krajnje rizino. Da bih mogao snimiti kako tre-
ba, nedostajao mi je najbolji mogui kut snimanja. Ispruio sam
se u prednjoj toreli pokraj topa. Imao sam kod sebe kameru i po-
morski zemljovid, osvrtao se na sve strane i uoavao ono to me
KIKA
zanimalo. Kao da sam na turistikom letu, oduevljavao sam se
preljevom morskih boja.
Najednom odjekne u mojim slualicama:
- Pozor, straga! Dva zrakoplova idu prema nama! Engleski
lovci!
Strmoglavili smo se. Stavio sam prst na dugme za paljbu
topa, spreman da otvorim vatru. U kabini ispod mene pilot se
odluio za novi smjer leta i upravo kada sam ve pomislio da se
sve dobro svrilo, poeli smo ponirati pod otrim kutom. Okrenuo
sam se i ugledao zgreno lice pilota koji se uzaludno trudio da
izvue zrakoplov iz poniranja. Pogledavi kroz kupolu, skamenio
sam se - motor se ugasio. Pikirali smo vrtoglavom brzinom.
Iskakanje nije dolazilo u obzir.
- Drite se, vrsto se drite - doprlo je iz slualica.
Instinktivno sam se uhvatio rukama za top. Koji trenutak
zatim zrakoplov je dodirnuo povrinu mora. Osjeao sam se oa-
mueno. Vjerojatno sam negdje udario glavom. Nekoliko sekundi
kasnije preda mnom se neto razbilo u sitne djelie. Neija me
ruka zgrabila za bluzu i podigla. Svuda oko mene more. Preko
razbijenog kljuna navire voda, kroz veliki se otvor valjaju uzbur-
kani valovi.
Dozivali smo one u stranjem dijelu zrakoplova. Nitko se
nije odazivao. Jesu li ve bili mrtvi? Morali smo hitro izai iz
unutranjosti zrakoplova koji e svakoga asa potonuti na morsko
dno. Uprli smo i zajednikim naporom otvorili pomoni prozori
pilotske kupole. Voda je klokotala, ulijevala se u zrakoplov. Brzo
sam gurnuo drugoga pilota kroz otvor. Zatim sam duboko udah-
nuo i izvukao se. Osjeao sam da se diem prema povrini i trzao
sam nogama da to bude to bre. Nekoliko trenutaka zatim poja-
vio se na povrini i prvi pilot.
Tada se dogodilo neto nepojmljivo, upravo udnovato.
Zrakoplov je, osloboen nas kao tereta, isplivao na povrinu. Oba
su pilota doplivala do njegova stranjeg dijela. Otvorili su vrata.
Na nae veliko iznenaenje ugledali smo na sjeditima u uglu dva
onesvijetena vojnika za koje smo ve mislili da su mrtvi. Izvukli
smo ih i doteglili na kraj krila. Nijedan od njih nije znao plivati,
premda su obojica bili iz primorskog dijela Njemake blizu Ham-
burga. Prvi je pilot izvukao pneumatski amac. Udarivi akom
otkinuo je ep boca s kisikom i amac se u hipu ispunio zrakom i
vojnici su sada bili na njemu.
Tek sada sam se teka srca sjetio moje torbe i fotografskog
aparata koji su ostali u zrakoplovu na pilotskom sjeditu. Zaronio
KIKA
sam i kroz otvor uao u pilotsku kabinu. Dohvatio sam torbu i
kamere i izronio na povrinu, da bih se brzo popeo u pneumatski
amac. Nekoliko sekundi kasnije zrakoplov je potonuo. Okruen
pilotima, gledao sam oko sebe iz amca. Na nekih tristo metara
strile su iz mora otre stijene, strme i sklizave, ali smo se ipak
uspjeli nekako popeti. Drugi je pilot naao u amcu raketni pitolj
u namjeri da se njime poslui. Naredio sam mu da eka dok se ne
pojavi neka laa.
Prolo je punih sat vremena prije nego to smo primijetili
brod. Ispalili smo crvenu raketu i brod je na nau veliku radost
uzeo smjer prema nama. Bio je to kitolovac, odnosno talijanska

Skijaki hotel na Gran Sassu u kojem je Mussolini bio zatoen.


pomona krstarica, specijalno opremljena za protuzrakoplovnu
obranu. Sva je srea da njihov kapetan ne moe pogoditi zbog
ega smo ovdje, tjeio sam se dok sam mu pruao ruku. Bio sam
potpuno gol, jer da bih zaronio u srueni zrakoplov skinuo sam
sve to je bilo na meni i kapetan mi je posudio kratke bijele hlae
i svoje cipele. Hlae su mi bile preuske, ali sam ih nekako na-
vukao na sebe i tako sam mogao napustiti brod na pristojan nain.
Kada sam se pokuao ispraviti, osjetio sam sumnjivu bol u prsi-
ma. Nekoliko dana poslije lijenik e utvrditi da su mi bila slom-
ljena tri rebra.
Predveer smo ponovno bili u Pausaniji. Pohitao sam u Pa-
lau i zatraio od kapetana Huneussa lau koja e me vratiti na
Korziku, gdje sam imao dogovoren sastanak sa zapovjednikom
SS-postrojbe.
U pono se jedan torpedni amac provukao izmeu grebena
koji okruuju vijugave prolaze u luku Bonifacio. Talijanska mi je
KIKA
vojna administracija upriliila telefonsku vezu sa SS-brigadom na
Korzici. Sutra e mi omoguiti prijevoz automobilom. Radi ne-
sporazuma izgubio sam cijeli dan u jurnjavi za SS-zapovjednikom,
koji me opet sa svoje strane uzalud pokuavao pronai. Napokon
smo se susreli na sjeveru otoka, u Bastiji, u Glavnom stoeru jed-
noga odreda njemake mornarice.
Dok je sve to trajalo, moj je Radl oajavao u Rimu, ne znajui
to da poduzme. Kako se nisam vratio 18. kolovoza naveer, obra-
tio se stoeru padobranske divizije s pitanjem jesu li primili kakvu
obavijest o sudbini moga zrakoplova. Odgovorili su mu na sljedei
nain:
- Zrakoplov je uvrten u spisak nestalih. Posada i putnici
zavrili su u moru kao hrana ribama!
Cijela je dva dana proveo u uvjerenju da sam mrtav, a kako
i ne bi kada sam osvanuo u Rimu tek 20. kolovoza u kasnim no-
nim satima. Nabasao sam na njega po povratku s aerodroma u na
logor. Izbezumio se od veselja.
U hotelu smo se smjesta primili posla. Sada smo bili sigurni
da posjedujemo pravu informaciju o mjestu Duceove internacije.
General Student koga smo iduega dana ujutro upoznali s po-
sljednjim provjerama potpuno je dijelio nae miljenje.
Meutim, sutradan nas je kao grom iz vedra neba dotukla
poruka iz Fuhrerova Glavnog stoera:
"Glavni stoer je upravo obavijeten od vojne obavjetajne
slube Ausland Abwehr da se Mussolini nalazi na nekom otoiu
u blizini otoka Elbe. Neka satnik Skorzeny smjesta pripremi na-
pad s padobranskim snagama. Izvijestite nas kada bi najranije
mogao poeti taj napad. Fhrerov Glavni stoer e tada odrediti
dan akcije."
Radl i ja pogledali smo se u nedoumici.
to li se dogodilo, pitali smo se.
Izgleda da su agenti admirala Canarisa doli na svoj nain i
svojim kanalima do informacija kojima mi nismo raspolagali. Prije
nekoliko dana vidjeli smo okrunicu s oznakom veoma tajno koju
je Abwehr razaslao svim njemakim zapovjednitvima u Italiji. U
tome smo dokumentu proitali crno na bijelome napomenu kako
je potpuno sigurno da e Badogliova vlada nastaviti borbu na na-
oj strani bez obzira na razvoj ratnih situacija, te da e nova ta-
lijanska vlada sudjelovati u zajednikim ratnim naporima mnogo
intenzivnije nego biva faistika drava.
injenica je da je naa procjena bila drukija i da smo pred-
viali sasvim suprotno ponaanje Talijana. Upravo stoga je gene-
KIKA
ral Student zatraio prijem kod Fhrera. Poslije nekih uvjeravanja
konano smo dobili odobrenje da doemo u Istonu Prusku.
Smjesta smo odletjeli i stigli onamo istoga dana u predveerje.
Ve pri izlasku iz zrakoplova reeno nam je da nas Hitler oekuje.
Uveli su nas u istu prostoriju u kojoj sam bio predstavljen
Fhreru prije nekoliko tjedana. Sada su svi naslonjai oko kamina
bili zauzeti i imao sam prigodu upoznati sve vodee dunosnike
Reicha. Lijevo od Fhrera sjedio je ministar vanjskih poslova Rib-
bentrop, s desne strane maral Keitel, do njega general Jodl. Poka-
zali su mi naslonja do Jodla. Lijevo od Ribbentropa sjedio je Him-
mler, pa general Student i veliki admiral Dnitz. Izmeu posljednje
osobe i mene poivala je mona masa marala Reicha Hermanna
Gringa.
General Student me je predstavio prisutnima s nekoliko kra-
tkih i saetih reenica i zatim mi dao rije. U poetku sam, razum-
ljivo, imao veliku tremu. Pogledi ove osmorice toliko su me smeli
da sam zaboravio na biljeke koje sam pripremao za cijelo vrijeme
leta. No, postupno sam se pribrao i izloio to sam mogao pregle-
dnije i jasnije pojedinosti svake etape istraivanja. Mnogobrojni
detalji u prilog naoj pretpostavci da je Duce interniran u Santa
Maddaleni, uvjerljivo su djelovali, nitko ih nije mogao pobiti. Kada
je dola na red anegdota s porunikom Wargerom koji se okladio s
talijanskim prodavaem voa i povra pojavio se smijeh na nekim
licima, naroito na licu Dnitza i Gringa.
Po zavretku svoga izlaganja letimino sam bacio pogled na
svoj runi sat i ustanovio da sam govorio skoro sat i pol.
Fhrer mi je spontanom gestom stisnuo ruku.
- Uvjerili ste me, satnice Skorzeny - kazao je. - Sigurno ste
u pravu. Povlaim svoje nareenje za padobranski napad na onaj
otoi. to ste dalje odluili? Jeste li pripremili plan za Duceovu
otmicu iz one pomorske tvrave? Ako jeste, izvolite mi referirati!
Pomou zemljovida i skice nacrtane olovkom objasnio sam
projekt koji smo zamislili nekoliko dana ranije. Istaknuo sam da
bi mi uz flotu brzih torpednih amaca i minolovaca kao i mojih
pedeset ljudi bila potrebna pomo jedne satnije dragovoljaca iz
SS-brigade koja se nalazi na Korzici. A da bih osigurao nae pov-
laenje treba mi i potpora naih protuzrakoplovnih bitnica s Kor-
zike i sjeverne Sardinije. Moj je plan iznenadnoga napada naiao
na sveope odobravanje, tako da sam mogao spokojno odahnuti.
Nekoliko su me puta Hitler, Gring i Jodl prekidali, da bih odgo-
vorio na neka njihova pitanja.
Hitler je na kraju pokazao da eli neto rei.
KIKA
- Odobravam va projekt i miljenja sam da se moe ostva-
riti pod uvjetom da se izvede munjevito i bez ikakva oklijevanja -
obratio nam se gledajui prema meni. - Veleadmiralu Dnitz, izvo-
lite izdati mornarici potrebne zapovijedi. Sve traene postrojbe
nalazit e se za odvijanja ove operacije pod zapovjednitvom sat-
nika Skorzenyja. General Jodl e se pobrinuti za ostalo.
Onda je govorio samo meni:
- Satnie Skorzeny, moga prijatelja Mussolinija treba oslo-
boditi po svaku cijenu kako bi se sprijeilo njegovo izruenje Sa-
veznicima. Dakle, svaki je trenutak dragocjen, ne smijete gubiti
vrijeme. Kada budete sasvim spremni i ja vam izdam nareenje da

Njemaki padobranci nakon zauzimanja hotela.


krenete u akciju, Italija e vjerojatno jo biti na saveznik barem
slubeno. Ukoliko bi va napad propao, ja bih se mogao nai u
situaciji da vas osudim pred svjetskom javnou. Ja bih, prema
tomu, u takvom sluaju izjavio da ste vi toliko ustrajali na vaem
planu da ste dapae uspjeli pridobiti za suradnju zapovjednike nekih
tamonjih formacija, tako da je sve to zapravo plod vae vlastite
inicijative. Molim vas, shvatite da za dobro Njemake i za kona-
nu nau pobjedu u ratnim naporima morate biti spremni da primite
na sebe ovakvu teku optubu ne pokuavajui da sebe opravdate.
Nisam imao vremena za razmiljanje.
U svakom sluaju, ako je u pitanju dobrobit nae domovine,
bit u pripravan u tiini podnijeti sramotu koja e biti samo moja.
Bit e to moja ljaga!
KIKA
Veoma uzbuen bio sam jedino kadar da se naklonim ne
naavi nikakve rijei kao odgovor.
Zadovoljan, Hitler me otpustio.
Opet mi je stegnuo ruku.
- Vi ete uspjeti, Skorzeny - kimnuo je.
To je bilo kazano tako sigurnim glasom da je ta sigurnost
sve vie prelazila na mene kao udar elektrine struje. esto sam
sluao o njegovoj navodnoj hipnotizerskoj moi uvjeravanja-ja
sam je tada osjetio na sebi.
U meni je odzvanjalo: nema dvojbe, uspjet u!
Sutradan ujutro opet smo bili u Rimu.
Priopio sam mome vjernom Radlu da u sluaju neuspjeha
ja snosim cjelokupnu odgovornost za propali pothvat i sve to iz
toga slijedi. Kao dobar Austrijanac, Radl se nije uzbuivao zbog
takvih sitnica.
- Pa dobro - nasmijao se. - Ako bude tako, trait u da me
zatvore s vama. Tko zna, moda nas strpaju meu luake. To bi
bila lijepa prigoda da upoznamo unutranjost tapeciranih elija.
Ruku na srce, samo nas je sretna sluajnost nekoliko dana
kasnije potedjela veih neugodnosti. Tonije: jako je malo nedo-
stajalo da izvrimo veliki napad na - zatvor bez zatvorenika u
njemu!
A evo kako je to bilo ...
Kapetan fregate Schulz, zapovjednik eskadre brzih borbe-
nih amaca koja mi je stavljena za raspolaganje, bio je izvan sebe
od oduevljenja. Ve je dugo sanjao o nekoj takvoj operaciji a sada
ga je zapalo da u njoj sudjeluje. Detaljno smo bili razradili sve
etape naega napada, vodei rauna da ne propustimo nijednu sit-
nicu i da predvidimo sve mogue sluajnosti. Jo jednom smo na
kraju preletjeli sve to smo zamislili i zakljuili da napad moe
poeti.
Danom napada nazvali smo - "Dan J".
Dan prije e eskadra brzih borbenih amaca slubeno uplo-
viti u Santa Maddalenu. Usidrit e se u ratnoj luci, neto podalje
od mjesta. Istoga dana e minolovci pod zapovjednitvom moga
porunika Radla pristati na Korzici. Njegova e flotila prijei tje-
snac i ukotviti se ispred nasipa u Plauu, nasuprot Santa Maddale-
ne. Komandosi na tim plovilima ostat e sakriveni, da ih nitko ne
vidi. U svitanje "Dana J" obje e se flotile pokrenuti kao da se
spremaju za naputanje svojih luka. Tek u tome trenutku e se
iskrcati ljudi s minolovaca. Jedan dio ljudstva e tititi povlaenje
ostalih u sluaju nepredvienog iznenaenja iz smjera grada, a
KIKA
borbeni amci e pratiti razvoj situacije kako bi titili uzmak po-
sade na kopnu.
Ja u s glavninom nae postrojbe krenuti u zatvorenoj grupi
prema vili. Pretpostavljao sam da e naa nenadana pojava u bor-
benom rasporedu svakako pridonijeti zbunjenosti na licu mjesta.
Za prolaska kroz grad nastojat emo izbjei svaki incident, prije
svega pucnjavu. Ne smije biti ispaljen niti jedan jedini pucanj.
Nakon toga upadamo u vilu, ulazimo u nju po svaku cijenu. O
narednim pojedinostima napada sporazumjet emo se pred samom
vilom, ovisno o razvoju situacije. Kao mjera predostronosti i kako
karabinjeri koji uvaju Mussolinija ne budu upozoreni na nae iskr-
cavanje, naredio sam jednom odredu komandosa da se presijeku
sve telefonske veze.
Kada neutraliziramo tih oko 150 Talijana koji su oko vile,
vodimo Ducea na palubu borbenog amca. U meuvremenu e
jedna SS-formacija zauzeti topove koji brane prilaz iz luke. Ta-
lijanska protuzrakoplovna obrana, razmjetena na breuljcima oko
mjesta bit e meta naih bitnica na sjevernim poloajima Sardi-
nije. Bit e to ah-mat situacija.
S malo sree, sve e ii kako treba.
Zabrinjavala me jedna okolnost koja i nije bila ba tako bez-
naajna: iznad Vile Weber, u blizini luke, nalazilo se nekoliko
vojnih baraka, u kojima je bilo smjeteno oko dvjesto kadeta ta-
lijanske Ratne mornarice. Ako se oni umijeaju, bit e nam po-
trebna snana zatitnica koja e osujetiti njihov otpor. Da stvar
bude dodatno zamrena, nadomak obale bila su na sidritu dva
hidrozrakoplova talijanske Ratne mornarice i jedan bolniki hi-
drozrakoplov. Odredio sam dva naa udarna odreda da ih onespo-
sobe za sluaj da pokuaju pratiti brzi amac s Duceom.
Uoi "Dana J" brzi su amci u sumrak isplovili iz luke An-
zio, da bi poslije burne plovidbe stigli u Santa Maddalenu. Poru-
nik Radl se odvojio i popeo na palubu jednoga mino lovca koji
polazi prema Korzici. Njegova je dunost da nadzire ukrcavanje
na jedrilice koje su po naem rasporedu trebale stii u Santa Mad-
dalenu tijekom noi.
Prouavao sam jo jednom nacrt Vile Weber i okolnog tere-
na. Moram priznati da je Warger primjerno obavio svoj zadatak.
Unio je u nacrt sve s najveom tonou: odreene udaljenosti,
poloaj pojedinih vrata i prozora, oznaio straarska mjesta. Mene
je svejedno muila stanovita tjeskoba, neki vraji osjeaj nesigur-
nosti ... Odluio sam iznova sve provjeriti. Warger me pratio. Kada
sam doao do Vile Weber otkrio sam telefonski vod koji nije bio
KIKA
unesen u Wargerovu kartu. Strano sam se razljutio, jedna takva
sitnica moe sve opasno ugroziti. Osim te pojedinosti karta je bila
savreno tona, svaka ast Wargeru.
Dva odreda karabinjera na cesti.
Trei naoruan strojnicom uva glavna ulazna vrata. Zbog
odvie visokog zida nije se moglo nazrijeti kako je iza zida u vrtu.
Nas dvojica smo iz opreznosti glumili obine mornare, bili smo u
mornarskoj odjei i nosili smo veliku koaru prljava riblja. Nitko
nije na nas obraao pozornost. Namjeravali smo ui u susjednu
kuu, koja se nalazila povie vile, odakle bismo osmatrali okoli-
cu. Dok je Warger predavao rublje, ja sam se pod izgovorom ne-
dostatka odreenih higijenskih ureaja udaljio i pritajio iza stijene,
odakle se pruao nesmetan pogled na unutranjost vrta Vile We-
ber.
Sve je izgledalo mirno. Paljivo sam razgledavao staze u
vrtu i orijentacijske toke za nae snalaenje, zatim se okrenuo i
poao prema kui nae pralje.
I - iskrsne sluaj, pravo provienje.
Dok sam se muvao oko stijene, karabinjer koji je straario i
uvao Ducea, uao je u praljinu kuu. Poeo sam s njime razgova-
rati, naravno uz pomo Wargera, sjajnog tumaa za talijanski.
Oprezno sam skrenuo razgovor na pad Mussolinija. Talijan isprva
nije pokazivao neko posebno zanimanje za takav razgovor. iv-
nuo je tek kada sam stao tvrditi da je Duce umro, da je podlegao
tekoj bolesti. Junjak se nakostrijeio, prigovarao mi da lupetam
kojeta, da su to bezvezne prie kojima ne treba nasjedati. Uspro-
tivio sam se, govorio da mi je o Mussolinijevoj smrti potanko sve
ispripovijedio neki lijenik, moj prijatelj koji je iz prve ruke upoz-
nat s posljednjim trenucima faistikog efa.
Moj sugovornik talijanski karabinjer vie nije mogao izdrati.
- Ne, ne i ne, moj gospodine - razgalamio se. - Ja sam jutros
vidio Ducea. Bio sam u pratnji koja ga je slijedila do bijelog zrako-
plova koji je odletio.
Zinuo sam. Karabinjer se razmahao. Bio je toliko uvjerljiv
da se oito radilo o pukoj istini. Tada sam se sjetio da je jutros
nestao vojni zrakoplov koji je jo jutros bio privezan uz obalu.
Dobro sam to zapamtio, ali nisam tome pridavao neku vanost.
Sada mi je bilo jasno zbog ega se nekoliko karabinjera dokono
odmaralo na velikoj terasi vile. Njihovo napadno nevojniko po-
naanje objanjava znai injenicu da u zatvoru - vie nema za-
tvorenika.
KIKA
Koja srea da smo to otkrili na vrijeme. Bila bi to lijepa bru-
ka da smo otpoeli nau opsenu morsku i kopnenu operaciju kao
to je bilo predvieno. Ne smijem ni pomisliti to bi kazali u Fhre-
rovom Glavnom stoeru...
Kada je ve tako ispalo kao to je ispalo, trebalo je to hit-
nije zaustaviti sve pripremne pokrete naih trupa. Telefonirao sam
poruniku Radlu i uhvatio ga nekoliko minuta pred sam polazak
na Korziku, njegovi ljudi su ve bili na brodovima.
- Obustavite sve! - zaurlao sam.
Zbog opreznosti ostali smo u pripremnom stanju jo neko-
liko dana, kako bismo bili na licu mjesta ukoliko vrate Mussoli-
nija. Primijetili smo da su i Talijani zadrali svoje strae u vili i
oko nje. Po mom miljenu bit e da je talijanska obavjetajna sluba
tako postupila zato da bi zamela tragove i da bi nas prevarila. Njihov
je zatvorenik njima bio toliko vaan da su uloili najvee napore i
sredstva da bi obmanuli mogue tragae za Mussolinijem i mjestom
njegove internacije.
Za sada su postigli cilj - ponovo smo izgubili Duceov trag.
Opet smo bili na poetku, na nuli. Moramo krenuti iznova. Neko-
liko smo dana lutali, oslukivali glasine i naklapanja, prialo se
svata, ali nita od toga nije bila istina, sve same glupave izmi-
ljotine.
Na prvi smo trag nabasali u podruju jezera Bracciano: neki
su njemaki asnici zapazili pristajanje bijelog vojnog hidrozrako-
plova. Malo-pomalo i ostale su informacije potvrivale pretposta-
vku da je Mussolini interniran negdje u blizini. Nismo se oslonili
samo na taj trag. Istraivali smo i oko Trazimenskog jezera. A bilo
je jo toga. Jednoga smo dana primili vijest o automobilskoj ne-
srei u kojoj zamalo nisu zaglavila dva via talijanska asnika i to
povezali s Duceom. Ta se nesrea dogodila u masivu Abruzza
pomislili smo da su moda onamo preselili Mussolinija. I tu smo,
zahvaljujui netonim i sasvim nepouzdanim informacijama poeli
provjeravati to se zapravo zbilo u istonom podruju toga planin-
skog masiva.
Vrludajui ovamo i onamo, ak smo posumnjali da nas
namjerno navode na krive tragove, uostalom talijanska obavjetajna
sluba nije protivnik kojega treba podcjenjivati. S nae strane sve
su njemake tajne slube, kao i stoer marala Kesserlinga i agenti
Abwehret dali sve od sebe da budu prvi u otkrivanju boravita biv-
eg faistikog voe. U kolovozu su se u Veneciji sastali ef
njemake vojne obavjetajne slube admiral Canaris i njegov ta-
lijanski kolega general Arne. Bio je to susret bez rezultata. esto
KIKA
sam se pitao: hoe li talijanska tajna sluba zaista po svaku cijenu
sauvati svoju tajnu do kraja? Hoe li nadjaati formalnu elju
Fhrera da odgonetne taj misteriozni nestanak? Je li Canaris su-
glasan s nareenjem njemakog Vrhovnog zapovjednitva ili nije?
Maral Kesserling je sa svoje strane iskoristio priliku koja
mu se pruila 29. srpnja 1943. na dan Mussolinijeva 60. roenda-
na. Ponovo je pokuao "obraditi" svoga starog prijatelja Bado-
glioa. Naime, Hitler je poslao Mussoliniju kao poklon za roen-
dan luksuzno izdanje cjelokupnih Nietzscheovih djela, tiskanih u
unikatnom izdanju. Knjige su bile u divno izrezbarenoj drvenoj
kutiji. Kesserling je napomenuo Badogliou da mu je Hitler nare-
dio da osobno preda ovaj skupocjeni dar Duceu. Nita od toga,
pokuaj je propao. Badoglio nije dopustio.
Talijanska se ratna situacija u meuvremenu znatno pogora-
la, postala je neizdrljiva. Italija je povukla nekoliko svojih divi-
zija s bojita i smjestila ih u blizini Rima, sve ovo pod izgovorom
da ele sprijeiti moebitno iskrcavanje neprijatelja.
Mi u to nismo vjerovali!
Bili smo svjesni neugodne injenice: ukoliko bi se prekinuli
nai odnosi, naa bi se jedna jedina njemaka divizija, i to pado-
branci generala Studenta i onih nekoliko formacija oko stoera
generala Kesserlinga, suelili s nadmonijim neprijateljem, s njego-
vih sedam divizija. Talijani su toliko mijenjali poloaje svojih for-
macija da vie nismo znali gdje se koje nalaze i kamo su premje-
tene.


Tajanstveni gost na "krovu Italije"

Iznad golih stijena na polarnoj hladnoi s kamerom
meu smrznutim prstima Na ulicama Rima oduevljenje
jer se Italija predala General Student i njegov stoer
nisu oduevljeni - njima je dosta svega

Moja mala osobna "obavjetajna sluba" nije mirovala i mi
smo raspolagali gotovo sigurnim dokazima da se Mussolini nalazi
pod straom u hotelu u podnoju vrha Gran Sasso dTtalija (pla-
ninski masiv u Abruzzima, najvii vrh u Apeninima Monte Cor-
no, 2914 m - op.)- Dakako, budno uvan. Nekoliko smo dana iz-
gubili dok smo nabavili precizne zemljovide toga kraja. Po ne-
volji, zato to je zidanje hotela bilo dovreno pred sam poetak
KIKA
rata, zgrada hotela nije bila ucrtana ni na jednom zemljovidu. Pri-
mili smo dva dosta neodreena izvjea jednoga Nijemca koji je
inae ivio u Italiji i koji je proveo 1938. zimski odmor u tome
hotelu te prospekt neke putnike agencije koja hvali ljepote "skija-
linoga raja" u srcu Abruzza.
Kako su to bili nedovoljni elementi da bi se na osnovu njih
mogao pripremiti tako vaan napad, morali smo to prije doi do
zranih snimaka. General Student mi je dao zrakoplov s automa-
tskom kamerom, pa sam 8. rujna ujutro poletio s aerodroma Prati-
ca di Mare u blizini Rima, zajedno s porunikom Radlom i oba-
vjetajnim asnikom stoera divizije. Ovaj posljednji e odigrati
znaajnu ulogu u naoj operaciji. Talijanima smo prikrili svrhu
naega leta, a dogovorili smo da planinski masiv Abruzza preleti-
mo na visini od pet tisua metara. ak ni pilot nije znao o emu se
radi, njemu smo kazali da polazimo radi snimanja jadranskih luka.
Nekoliko smo probnih snimaka napravili na nekih tridese-
tak kilometara od Gran Sassa kamerom koja je bila ugraena u
trup zrakoplova. Meutim, tada smo ustanovili da je ureaj foto-
grafskog aparata zamrznut od hladnoe na tolikoj visini, to uope
nismo oekivali niti predvidjeli. Sreom ponijeli smo i pokretnu
kameru, pa smo se njome posluili. Zebli smo, bilo nam je nepod-
noljivo hladno u laganim uniformama afrikog ekspedicijskog
korpusa. Kako je za leta nemogue sasvim otvoriti veliku staklenu
kupolu nad stranjim sjeditem, morali smo razbiti jedan dio za-
titnog stakla da bismo napravili potreban otvor za objektiv kame-
re. Moe se pretpostaviti kako e biti fotografu koji mora kroz taj
razbijeni otvor provui glavu, ramena i ruke.
Mene je prvoga zapala ta dunost.
Nisam nikada prije vjerovao da je toliko leden zrak na toj
visini i da ondje vjetar doista ree kao sjeivo. S mukom sam pro-
vukao gornji dio tijela kroz otvor, dok me je porunik Radi drao
za noge. Nekoliko trenutaka kasnije letjeli smo iznad divlje viso-
ravni Campo Imperatore, na otprilike dvije tisue metara nadmor-
ske visine. Strme stijene Gran Sassa djelomino se diu do visine
2900 metara. Letjeli smo iznad golih sivih stijena, iznad nekoliko
snjenih proplanaka, a onda smo se nadnijeli nad sam traeni objekt,
hotel masivne konstrukcije koji se lijepo raspoznavao ak i s ove
visine. Napravio sam prvi snimak, a zatim sam drei u lijevoj
ruci dosta teku kameru okretao ruicu za namatanje filma. Tek
tada sam osjetio da su mi prsti sasvim utrnuli i da ih jedva osjeam
onako ukruene. Odmah iza hotela primijetio sam malu ledinu,
otprilike trokutastog oblika. Pomislio sam: evo terena za sputanje
KIKA
zrakoplova! Uslijedio je idui snimak te sam nervozno trzajem
noge dao znak poruniku Radlu da je ve stvarno vrijeme za moje
povlaenje natrag u zrakoplov.
Potrebno mi je bilo nekoliko minuta da se ugrijem i doem
k sebi. Kako me je Radi podsmjeljivo zapitao je li doista toliko
hladno na planinskom suncu, odluio sam po povratku priutiti
svome dragom poboniku isti uitak. Puzei potrbuke do sjedita
pilota, ugledao sam u daljini plavu traku - Jadransko more. Nare-
dio sam da se zrakoplov spusti na 2500 metara i da im se primak-
nemo obali, okrene na sjever letei usporedo s obalom. Pilota sam
zavarao tako to sam toboe dugo prouavao zemljovid i zatraio
od porunika Radla da se pripremi za snimanje lukih postrojenja
Ancone.
Vrijeme je bilo da se samo moe poeljeti. Preletjeli smo
prekrasne plae Riminija i Riccionea. Neto malo dalje rekao sam
pilotu da poemo natrag, da se opet popne na visinu od 5500 me-
tara i da preleti tono iznad vrha Gran Sasso.
Sada je porunik Radl bio na redu.
Vratili smo se na staro mjesto gdje je temperatura u meu-
vremenu bila pala na barem 2 ili 3 stupnja ispod nitice. Proklinja-
li smo nae takozvane kolonijalne odore, u kojima je inae bilo
tako ugodno etati se na suncu po rimskim ulicama. Predao sam
Radlu runu kameru i dugo mu, ak predugo, objanjavao kako se
njome rukuje, budui da je Radl bio isti amater i nije imao pojma
o tehnikim detaljima. Poslije toga se izvukao kroz otvor, s ruka-
ma naprijed. Ja sam kleao ispod njega, drei ga za noge. Kada
smo se primakli vrhu, utinuo sam ga za list noge, upozorivi ga
da bude spreman za snimanje. Istovremeno sam i vikao, ali svakako
uzalud, jer je buka motora bila zagluujua. Ponavljao sam mu
iako on to sigurno nije uo: urite se, napravite kolikogod je mo-
gue vie snimaka!
Po grevitim trzajima njegovih nogu, shvatio sam da neto
nije kako treba. Izgleda da nismo letjeli ba tono iznad hotela,
tako da se morao nagnuti kako bi snimio hotel sa strane. To bi nam
moglo biti od velike koristi, pomislio sam, jer boni snimci nam
daju vjerniju sliku nagiba terena nego vertikalni snimci.
Malo zatim Radl mi je dao znak da ga potegnem u zrako-
plov. Lice mu je pomodrilo od studeni.
- Prvoga koji mi bude govorio o ljepotama i blagodati ta-
lijanskog planinskog sunca, zadavit u - promrmljao je cvokoui
zubima.
KIKA
Vraajui se u pilotsku kabinu navukli smo prsluke za spa-
avanje i pokrili se velikim umaenim papirima koje smo nali u
jednom kutu. Pilotu sam dao potanka uputstva da se privremeno
spusti na oko 1500 metara i vrati u Rim, ali da prije toga uzme
kurs prema sjeveru.
etvrt sata kasnije uvjerili smo se da nam je posljednji ma-
nevar spasio ivote. Stigli smo do obale. Sunce je obasjavalo pi-
lotsku kabinu. Sjedei do pilota razdragano sam promatrao pano-
ramu oko nas. Sluajno sam pogledao lijevo, u smjeru masiva
Monti Sabini. Ostao sam zapanjen, skoro da nisam mogao povjero-
vati vlastitim oima. Letei s juga, pribliavale su se Frascatiju
zatvorene formacije zrakoplova, sabijene u eskadrile. Neprijateljski
aparati. Promatrajui ih kroz dalekozor, vidio sam kako bacaju
bombe na grad upravo iznad naega Glavnog stoera. Nakon toga
se prvi val udaljio, a pojavila su se druga dva da bi se i oni na isti
nain i na istome mjestu oslobodili svoga smrtonosnog tereta.
Shvatio sam da je skretanje prema sjeveru sprijeilo da uletimo
meu saveznike eskadrile, to bi za na izviaki zrakoplov bez
ikakve obrane bilo svakako sudbonosno. Jedino zato to smo letjeli
nisko lovci koji su pratili bombardere nisu nas uoili i nisu nas
napali.
Nekoliko minuta zatim aterirali smo zdravi i itavi, a u Fra-
scatiju uasan mete. Zgrada u kojoj se nalazio Glavni stoer ge-
nerala Studenta ostala je itava. Ona u kojoj smo mi boravili bila
je pretvorena u ruevine. Htjeli smo ui u nau nastambu ali jedan
nas je asnik zaustavio kazavi da su dvije bombe probile kuu do
podruma i nisu eksplodirale. Unato tome morali smo raskriti
ruevine i ui, jer su nam ostali u sobi vani dokumenti koji su se
odnosili na naa dosadanja istraivanja. Jednostavno, morali smo
ui. Preko odlomljenih zidova i gomile cigala popeli smo se do
ograde balkona, preskoili ogradu i usred nemogueg nereda koji
je vladao u sobi, pronali nae papire. Potom smo pohitali na uli-
cu, sretni da se one dvije bombe u podrumu nisu oglasile.
Gubici meu civilnim stanovnitvom bili su veoma veliki.
Njemaki objekti uglavnom nisu stradali. Nae su trupe odmah
uspostavile prekinute telefonske linije. Nisam smio gubiti vrijeme,
trebao sam im prije pohitati u Rim da bih tamo pronaao neko-
liko talijanskih asnika koji su, kako sam to doznao, eljeli oslo-
boditi Mussolinija. Morao sam saznati njihove planove i onemo-
guiti ih ako krenu prije nas, nema smisla da smetamo jedni dru-
gima.
KIKA
Ustanovio sam, ve poslije kraeg razgovora, da su ovi mla-
dii bili daleko od toga da ita ozbiljno postignu. Njihove pripre-
me nisu ni izdaleka toliko napredovale kao nae. Od ovih sam se
talijanskih "konspiratora" oprostio u mrkloj noi, i prokrstario
cijelim Rimom da bih se sastao s porunikom Radlom koji me
ekao u uredu jednoga njemakog obavjetajnog centra. Moja su
kola u laganoj vonji prolazila gradom, na svim je ulicama vlada-
la neobina ivost. Ljudi su se okupljali oko zvunika. U sredi-
njoj ulici Via Veneto vozilo se brzinom pjeaka u hodu. Ljudi su
buno pozdravljali neko priopenje dato preko zvunika. uo sam
nekoliko povika:"Viva il Re!", "ivio kralj! " ene su se grlile. U
grupama se ivo raspravljalo. Bio sam i sam uzbuen ovim prizo-
rima. Zaustavio sam kola i upitao jednog prolaznika za uzrok ove
ivosti. Prenio mi je poraavajuu vijest: Italija je poloila oruje!
Bilo je jasno da su sada nae snage na talijanskom poluoto-
ku u veoma kritinoj situaciji. Istinu govorei, svi smo mi oeki-
vali skoru predaju, ali ipak nitko nije pretpostavljao da je ona tako
blizu. U svakom sluaju muilo me to e se dogoditi s naom
misijom: hoe li doi do neke odgode ili e biti obustavljena?
Poslije u doznati, koji dan kasnije, da je general Eisenhower
preduhitrio dogaaje, objavivi toga dana ve u 18.30 sati preko
Radio Alira talijansku predaju, stavivi tako Badogliovu vladu
pred svren in barem to se tie tonog vremena prekida neprija-
teljstva. Uostalom, Saveznici su bili odredili no 8. i 9. rujna za
iskrcavanje u Salernu i taj datum vie nisu mogli promijeniti. Njiho-
va je spomenuta operacija trebala olakati njihovom "novom sa-
vezniku" da zadri vei dio njemakih snaga u okolici Salerna.
Prema izvjeima nae obavjetajne slube mi smo ak predm-
nijevali da savezniki Glavni stoer ima u planu zrani desant na
podruju Rima, operaciju koja bi nae odvie slabe snage dovela u
nezavidnu situaciju. Za vrijeme pregovora izmeu Badogliovih
predstavnika i saveznike Vrhovne komande zatraeno je od Sa-
veznika da se primjerno bombardira Frascati kako bi se rastrojio
Glavni stoer njemakih trupa u Italiji. Posljednji dio toga zahtjeva
nije se ostvario: mi smo ostali u vezi sa svim naim postrojbama.
No izmeu 8. i 9. rujna prola je mirno, izuzev beznaaj-
nog izmjenjivanja vatre izmeu talijanskih i njemakih trupa juno
od Rima. Ali u etvrtak 9. rujna dolo je do ozbiljnih sukoba u
okolici Frascatija, gdje su bili koncentrirani razni odjeli njemake
obavjetajne slube. Predveer toga dana uspjeli smo ovladati i-
tavim podrujem Monti Sabini. Malo pomalo su se njemake po-
KIKA
strojbe pribliile Rimu, oko kojega je bilo rasporeeno nekoliko
talijanskih divizija.
U meuvremenu shvaajui potrebu odlaganja pokuaja oslo-
boenja Mussolinija do daljnjega, nastojao sam barem utvrditi da
li ima nekih novih informacija o njegovu zadravanju u hotelu na
Gran Sassu. Do prvih podataka doao sam - kao i uvijek do sada -
sasvim sluajno preko dvojice Talijana. Bio bih daleko zadovolj-
niji da mi je ono to sam ve otprilike znao mogao potvrditi netko
s njemake strane. Bilo bi najjednostavnije poslati nekoga do ho-
tela, koji je bio s vanjskim svijetom povezan jedino iarom. Raz-
bijao sam glavu mozgajui na koji se nain pribliiti hotelu, a da
to ne ispadne kontraproduktivno sada uoi predaje Italije. Taj najpo-
godniji ovjek za ovakvu misiju zaista je pronaen u Rimu, bio je
njemaki bojnik i lijenik po zanimanju, sam po sebi nevjerojatno
ambiciozan i pohlepan za odlikovanjem. Odluio sam iskoristiti
njegovu neutaivu enju za slavom i u utorak 7. rujna naveer
objasnio mu na koji nain treba dobiti odobravanje svojih pretpo-
stavljenih.

Mussolini izlazi iz hotela s talijanskim
karabinjerima koji su ga trebali uvati.



KIKA
Naime, njemake su vojnike koji bi oboljeli od malarije, slali
na lijeenje i oporavak u Tirol. Predloio sam bojniku da na
tobonju vlastitu inicijativu poe do hotela na Gran Sassu kako bi
ustanovio je li ta velebna zgrada podignuta na visini od oko 2000
metara nadmorske visine odgovara kao budui stacionar njemake
vojske. Zahtijevao sam da ondje na licu mjesta razgovara s direk-
torom hotela, zabiljei broj slobodnih postelja, osobno pregleda
stanje unutarnjih sanitarnih ureaja te povede potrebne dogovore
o moguem smjetaju naih vojnika. Dobri je bojnik odmah sjeo u
kola i odjurio iz Rima. Poslije njegova odlaska nisam bio ba naj-
mirniji, spopadale su me kojekakve sumnje, od toga hoe li se
uope uspjeti vratiti i kada ga ugledam hoe li biti ikakve koristi
od onoga to se od njega oekuje.
No, moj je "pijun bez svoje volje" osvanuo ve iduega
dana sav utuen, smatrajui da je njegov zadatak propao zbog pre-
dstojee kapitulacije Italije.


Svi su sretni to je akcija zavrila bez ispaljenog metka.


Mene su zanimale pojedinosti.
Po dolasku u L'Aquilu u dolini gdje poinje iara morao je
odustati zbog cestovnih prepreka koje su bile pod jakom straom
karabinjera. Jedva su mu dopustili poslije dosta natezanja da tele-
fonira u hotel u Gran Sassu. Direktora nije mogao dobiti na tele-
fon, umjesto s njim razgovarao je s nekim asnikom koji mu je
dao do znanja da je "Campo Imperatore" proglaen vojnim objek-
KIKA
tom i da je shodno tome zabranjen bilo kakav pristup i u okolicu
hotela kao i u sam hotel. Po onome to je na vrli bojnik ondje za-
pazio zakljuio je da se svakako radi o vanim "manevrima" tali-
janske vojske. Pokraj prve postaje iare u dolini nalazio se auto-
mobil s radiostanicom, dok je iara bila izvan pogona. Raspiti-
vao se u najbliem selu u dolini i uo nevjerojatne prie. Da je iz-
gleda hotel zauzet od vojske i karabinjera, da je cjelokupno hotel-
sko osoblje otputeno i da je hotel preureen za boravak oko dvjesto
vojnika. U dolinu su navraali neki vii asnici s pratnjom. Oni
"dobro obavijeteni" u selu uvjeravali su da je svakako ondje gore
interniran nitko drugi nego osobno Benito Mussolini. Sam bojnik
nije podlegao ovakvom nagaanju, po njemu je to bila glasina kojoj
ne treba pridavati nikakvu vanost. Dobro sam pazio da niim ne
izazovem njegove sumnje o moguem zatoenju Ducea na vrhu
Apenina, kuda sam elio njega poslati.
Situacija u Rimu se donekle normalizirala 10. rujna 1943.
kada su nae snage opet vrsto drale grad u svojim rukama, a
zajedno s Rimom i njegovu okolicu. Kucnuo je zadnji as za ko-
nane pripreme na temelju razraenog plana.
S Radlom sam raspravio razne pretpostavke i mogunosti,
na nama je bilo da izaberemo najpovoljniju varijantu. Vie nije
dolazilo u obzir nikakvo oklijevanje, nismo smjeli izgubiti ni tre-
nutak ako elimo preduhitriti daljnji razvoj dogaaja. Svaki je novi
dan, ak i svaki sat odgaanja poveavao opasnost odvoenja
Ducea na neku novu lokaciju, a primicanjem Saveznika moglo se
dogoditi i ono najgore: da Talijani izrue Mussolinija saveznikim
predstavnicima koji su to jamano ve i zahtijevali. Naknadno emo
doznati da je general Eisenhower uvjetovao sklapanje primirja s
Italijom upravo predajom Mussolinija.
inilo nam se da bi pod utvrenim okolnostima bila besmi-
slena svaka pjeadijska operacija. Upleli bi se u jedva savladive
potekoe penjanja preko visokih i strmih padina. Na bi dolazak
bio odmah uoen, karabinjerima bi preostalo sasvim dovoljno vre-
mena da zatvorenika negdje sakriju ili odvedu na neko drugo po-
godnije mjesto. U tome sluaju morali bismo cijeli planinski ma-
siv opkoliti mnogobrojnim ljudstvom, moda ak jednom manjom
divizijom koja bi polazila iz doline do koje je dospio na bojnik.
Bio je to razlog zato smo odustali od pjeadijske akcije. Takav bi
uspon predugo trajao, a mi smo raunali s potpunim iznenae-
njem. Bojali smo se da su karabinjeri dobili nareenje da ubiju
zatvorenika ukoliko se ukau mogunosti da pobjegne ili bude
KIKA
osloboen. Ova je pretpostavka bila najloginija, kasnije emo
doznati da smo bili u pravu.
Dakle: samo neoekivana intervencija moe spasiti Musso-
linija sigurne smrti!


Desant na ivot i smrt

Njemaki Glavni stoer u Italiji: jo se nikada nije izvodio
zrani napad na takvoj nadmorskoj visini i na terenu koji je
ista nepoznanica! Ocjena: tehniki neizvedivo, zapravo nemogue,
gubitak ljudstva najmanje osamdeset posto!
Nedjelja, 12. rujna 1943. - savezniki bombarderi u 12.30,
tono u 13.00 polazak preko bombama oteene piste, dvije su se
transportne jedrilice izvrnute u kratere nastale bombardiranjem

Pred nama su se ukazivale dvije mogunosti, obje ovisne
iskljuivo o intervenciji iz zraka: prepad skupine padobranaca ili
sputanje transportnih jedrilica na plato ispred hotela. Od prve smo
mogunosti odustali silom prilika jer nismo raspolagali specijal-
nim padobranima koji bi bili prikladni za razrijeeni zrak na toj
visini, a uobiajeni vojni padobrani ne bi bili pogodni jer bi pado-
branci padali prevelikom brzinom. Na tako stjenovitom i nerav-
nom terenu padobranci bi se osuli na sve strane i vie ne bi bili
cjelovita postrojba za udar na hotel. Nije nam, znai, preostalo
drugo nego da se opredijelimo za sputanje odreenog broja jedri-
lica negdje oko hotela, to nam je opet zadalo nove brige: nismo
znali kako izgleda okolina hotela i ima li ondje mogunosti za
prizemljenje vie jedrilica.
Odgovori na spomenuta pitanja oekivali su se od zranih
snimaka iz zrakoplova, meutim 8. rujna poslije podne na je ve-
liki laboratorij u Frascatiju bio razoren bombardiranjem. Jedan je
moj asnik uspio izraditi nekoliko fotografija u nekom pomo-
nom ateljeu, ali naalost to nisu bile slike potrebnog velikog for-
mata za Stereoskop, to bi nam pomoglo da utvrdimo kakav je
plato na koji smo namjeravali sletjeti. Morao sam se zadovoljiti
standardnim fotografijama veliine 14 x 14 centimetara. Na slici
se raspoznavala trokutasta povrina koja je privukla moju pozor-
nost iz zrakoplova, no njen nagib nismo mogli ocijeniti. Pokazi-
vao sam na taj djeliak planine, i pitao porunika Radla i ostale
to misle o iskakanju iz jedrilice na tom mjestu. utjeli su.
KIKA
Moralo se isto tako voditi rauna i o osiguranju poslije izvr-
enja zadatka. A ovo je ovisilo o prepadu bojne padobranaca koji
su u noi trebali zauzeti dolinu s polaznom postajom iare.
Utvrdivi u glavnim crtama etape nae operacije, poao sam
generalu Studentu. Znao sam da on, kao uostalom i ja, nije ve tri
dana ljudski otpoinuo, da je premoren i suoen s raznim hitnim
odlukama, ali sada je trebalo da i on dade svoj pristanak. Izloio
sam mu na plan i on se suglasio. Zapravo, general nije bio ba
oduevljen onime to je uo od mene, premda je bio itekako svjestan
da ukoliko ne odustanemo od svega ovo je trenutak kada se jo
moemo nadati uspjehu. Rekao je da se naelno slae, ali da se
prije konane odluke eli posavjetovati s naelnikom svoga stoera
i jo jednim stoernim asnikom.
Pozvana gospoda me nisu nimalo obradovala: otvoreno su
se suprotstavili naem planu prepada na Gran Sasso. Po njihovu
miljenju jo se nikada nije izvodio takav zrani desant na takvoj
nadmorskoj visini i prije svega na terenu koji je ista nepoznanica
i o kojemu se apsolutno nita ne zna. Kratko i jasno: operacija je
tehniki neizvodiva, nemogua. Ako bi se izvelo prizemljenje kao
to sam ga ja zamislio, napominjali su, treba oekivati gubitak
ljudstva od najmanje osamdeset posto. Preostale snage bile bi pre-
slabe da izvre svoj zadatak, zakljuili su.
Naao sam se u kripcu.
Poeo sam naglaavati da imam savreno u vidu mogue
opasnosti kojima kreemo u susret i da je svakako izvjestan rizik
prisutan, pogotovo zato to je ovo prvi put da se vri napad na
ovakav nain. Naravno, najvei je problem ona visoravan trokuta-
sta oblika, zacijelo padina nepoznata nagiba. Govorio sam da bi
oprezno ateriranje duinom trupa jedrilice po toj planinskoj stjeno-
vitoj livadi donekle usporilo kretanje, ali treba uzeti u obzir razrije-
eni zrak na toj visini. U sluaju da nazona gospoda predloe
neki bolji nain spreman sam prihvatiti njihove savjete.
Nije bilo lako ni generalu Studentu.
Dugo je razmiljao i onda se priklonio mome prijedlogu, te
smjesta izdao sljedee nareenje:
- Odmah pozovite iz june Francuske dvanaest transportnih
jedrilica koje su nam potrebne za ovu operaciju. Imajte na umu da
je "Dan J" odreen za 12. rujna, sat "S" bit e 7 sati ujutro. To
znai da 12. rujna tono u 7 sati jedrilice trebaju aterirati na ono-
me mjestu na Gran Sassu. U istom trenutku bojna padobranaca
treba zauzeti polaznu postaju iare u dolini. Ja u osobno dati
KIKA
uputstva pilotima jedrilica i upozoriti ih na sve opasnosti pri ateri-
ranju.
Potom se obratio meni:
- Smatram, satnie Skorzeny, da ste vi u pravu. Prepad treba
biti izveden na va nain i nikako drukije.
Poto sam napokon dobio potrebnu odluku, pripremio sam s
porunikom Radlom posljednje detalje operacije. Bilo je vano da
se veoma precizno izraunaju udaljenosti, odredi oprema naih
ljudi i pokae na nacrtu gdje e se nai koja od dvanaest jedrilica.
Jedna transportna jedrilica moe uz pilota ponijeti posadu od de-
vet ljudi, dakle jednu desantnu skupinu. Svakoj smo skupini tono
odredili njen zadatak. Ja sam trebao letjeti u treoj jedrilici, tako
da odmah mogu raspolagati s posadama sve tri jedrilice i s njima
krenuti u napad na hotel.
U zoru smo bili na aerodromu, spremni za polazak iako smo
znali u dui da jo uvijek nemamo nikakve pouzdane informacije
gdje je Mussolini, je li ba tamo kuda polazimo ili moda negdje
drugdje?! Nepoznanica je bila i brojnost talijanskih straara oko
Mussolinija, to je opet bilo skopano s rizikom sukoba s nama i
moguim ubijanjem zatoenika. Na sve ovo su se nadovezivala
crna predvianja naih glavnostoernih strunjaka za zrane ope-
racije. Bio njihov pesimizam pretjeran ili ne, teko je uope pretpo-
staviti da emo proi bez gubitaka bilo pri ateriranju bilo kasnije
pri pokuaju oslobaanja Ducea. Nas ukupno 108 ide u neizvje-
snost, u mogui okraj s najmanje 250 Talijana koji sigurno dobro
poznaju okolni teren i koji se nalaze u hotelu kao u tvravi. Po
naoruanju bit emo skoro podjednaki, nae e automatsko oruje
odrati nau kakvu-takvu nadmo ako nam odvie ljudi ne strada
kod prizemljenja, pod uvjetom da nai poetni gubici ne budu pre-
visoki.
Radlu se nije dopalo ovakvo moje razmiljanje, zvualo mu
je kao da slua dvojicu glavnostoernih iz okoline generala Stu-
denta.
Radiove su me rijei trgnule:
- Molim vas, gospodine satnie, nemojte koristiti logari-
tamske tablice da biste predvidjeli stopostotnu mogunost uspjeha.
Jasno nam je obojici da su izgledi minimalni, ali zato znamo da
emo ovu operaciju izvesti do kraja i kako treba, bez obzira koliko
nas sve to skupa bude stajalo, i napora i naih ivota.
Dovitljivi porunik Radi imao je kolosalnu ideju: da pove-
demo jednog vieg talijanskog asnika koji e svojom pojavom na
popritu dogaaja zbuniti karabinjere pa se oni nee naglo odu-
KIKA
prijeti ili sluajno ubiti Ducea. Kada se karabinjeri u hotelu i oko
hotela snau, mi emo ve ugrabiti njihova zatvorenika.
General Student je otprva prihvatio ovu lukavu zamisao i
poeo razmiljati kako da se dokopamo suputnika u talijanskoj
uniformi. Izgledalo je najjednostavnije da general Student uoi
"Dana J" primi jednog takvog talijanskog asnika i da ga na neki
nain uvjeri kako je neophodno da i on bude nazoan naoj opera-
ciji oslobaanja. Kada dotini pristane, zadrat e ga preko noi u
sjeditu generala Studenta, kako bi se izbjegla moebitna izdaja
ukoliko se prinudni gost u posljednji as predomisli.
Jedan visoki dunosnik naega veleposlanstva koje je dobro
poznavao rimske vojne krugove, predloio je kao pogodnoga za
let do Gran Sassa nekoga vieg asnika koji je bio bivi lan stoera
rimskog guvernera a koji je zauzeo sasvim neutralno dranje pri-
godom dogaaja oko Mussolinija. Na moju ga je molbu general
Student pozvao 11. rujna naveer u svoj stoer u Frascati da bi s
njime popriao o "nekim problemima".
Tako smo bili osigurani i s te strane.
Samo time nisu bile otklonjene neke veoma bitne neizvje-
snosti. Dan prije polaska primili smo zabrinjavajue izvjee o
naim transportnim jedrilicama. Savezniko je zrakoplovstvo, sada
sve brojnije u zraku, natjeralo nau eskadrilu na velika zaobilaenja
pa se nije mogao obaviti izravan let do nas. Da bude jo gore,
vrijeme se znatno pogoralo. Nadali smo se do posljednjeg trenu-
tka da e jedrilice stii na vrijeme, ali nije bilo tako.
Silom prilika morali smo pomaknuti sve faze operacije. Ostao
je "Dan J" odreen za nedjelju 12. rujna, nikako nismo smjeli do-
pustiti da izgubimo itav taj dan, samo smo udarni sat prebacili za
14 sati poslije podne. Uz kojekakve isprike talijanskom asniku
koji je doao u zakazano doba, izmislili smo da je na general
zbog nepredvienih vanih razloga sprijeen te smo ga zamolili
da svakako doe sutra u 8 sati na aerodrom Pratica di Mare.
Sve jedna nevolja za drugom, kao podsjeanje da se uputa-
mo u opasnu avanturu. S jedne strane pojavit e se jaka strujanja
koja su neizbjena u tim najtoplijim popodnevnim satima i ine
ateriranje jo opasnijim, a s druge strane kasni odred za potporu
koji treba zauzeti postaju iare i sada e imati znatno tei zadatak
radi napada usred bijela dana.
Moe li se jo neto poremetiti?
Obeavamo sami sebi da emo ustrajati bez obzira na nove
nepovoljne okolnosti!
KIKA
Poslije podne 11. rujna poao sam u samostanski maslinik
nedaleko Frascatija gdje se pod atorima smjestila moja postrojba
iz Friedenthala. Odluio sam da u akciju povedem samo drago-
voljce. Sazvao sam ljudstvo i odrao im govor ovakva sadraja:
- Doao je kraj dugom mirovanju i neaktivnosti. Sutra emo
izvesti veoma znaajnu operaciju, koju mi je osobno povjerio Adolf
Hitler. Naalost moramo raunati s teim i veim gubicima koji su
neizbjeni. Ja u osobno zapovijedati i obeavam da u poduzeti
sve to je u mojoj moi. Ako i vi tako postupite, ako se budemo
najenerginije i najodvanije borili rame uz rame, naa e akcija
uspjeti. Dragovoljci neka istupe naprijed!
Na moju veliku radost, svi su bez izuzetka iskoraili korak
naprijed. asnicima nije bilo lako uvjeriti pojedince da moraju
ostati, poto sam ja mogao povesti sa sobom samo osamnaest svojih
ljudi. Ostalih devedeset odredit e se po nareenju generala Stu-
denta meu pripadnicima druge satnije kolske padobranske boj-
ne. Potom sam otiao do naelnika stoera navedene bojne da bih
s njime utanaio pojedine etape operacije. Njemu je general Stu-
dent predao rukovoenje odredom koji e zaposjesti postaju ia-
re. Iste je veeri kolska padobranska bojna krenula prema oz-
naenoj dolini.
Kocka je baena!
Naveer novi grom iz vedra neba: dotukao nas je savezniki
radio jednom svojom vijeu. Spiker je javljao da je Mussolini
stigao u sjevernu Afriku na talijanskom ratnom brodu koji je utekao
iz luke La Spezia. Zar smo opet zakasnili? Uzeo sam pomorsku
kartu i stao preraunavati. Bilo mi je poznato kada je jedan dio
talijanske flote napustio La Speziu pa mi je bilo lako ustanoviti da
nijedna njihova najbra laa ne bi mogla doploviti do bilo koje
afrike luke u tako kratkom vremenu. Odahnuli smo. Obavijest je
bila najobinija varka s ciljem da zbuni njemako zapovjednitvo
u Italiji.
Naa je odluka: nita ne mijenjamo u planovima, drat emo
se termina koje smo dogovorili, a saveznike informacije neemo
uzimati za ozbiljno dok ne izvedemo to smo naumili.
U nedjelju 12. rujna 1943. upet sati ujutro zatekli smo se na
uzletitu. Doznali smo da e nae jedrilice stii oko 10 sati. Do
njihova dolaska bilo je dosta vremena da pregledam opremu naih
ljudi. Svakome je pripao padobranski obrok za pet dana. Naredio
sam da se razdijeli nekoliko sanduka svjeeg voa, to je prim-
ljeno s oduevljenjem. U barakama veselo raspoloenje. Ne moe
KIKA
se rei da nema napetosti, obuzela je i najsranije, trudimo se odag-
nati svaku bojazan i uzbuenje to nije ba lako.
Kako se do 8 sati i 30 minuta jo nije pojavio talijanski a-
snik, poslao sam porunika Radla u Rim i zapovjedio mu da dove-
de Talijana kako umije i to je mogue bre.
Kazao sam mu:
- Sredite to kako znate, samo ga dovedite ovamo ivoga.
Jo nam samo on nedostaje.
Tako je i bilo.
Radl je poslije niza raznih potekoa uspio pronai naega
ovjeka i ugurao ga u kola kojima je zapraio prema uzletitu.
im su stigli, Talijana je pozvao na stranu general Student. Prisu-
stvovao sam njihovu razgovoru. Talijanu je priopeno da ga Fhrer
moli da koliko je god mogue svojom nazonou sprijei svako
prolijevanje krvi prigodom oslobaanja Mussolinija. Na se bu-
dui suputnik osjetio poaenim da ga Hitler moli za suradnju,
vidjelo se da nee odbiti takvu elju. Obeao je da e uiniti sve
to bude mogao.
Prve su jedrilice aterirale oko 11 sati. Zrakoplovi su na brzi-
nu uzimali gorivo, a zatim se svaki s prikvaenom jedrilicom iza
sebe postavio na pistu i to po redu predvienom za nae ateriranje.
U meuvremenu je general Student okupio pilote jedrilica
da bi im skrenuo pozornost na koji e nain pristajati i najstroe
im zabranio prilaz obruavanjem. Napominjao je da dolazi u obzir
samo planiranje, nikakvo naglo prizemljenje koje bi moglo biti
kobno za sve u jedrilici.
Ja sam na crnoj kolskoj ploi nacrtao kredom obris terena
na koji se sputamo, naznaivi na kojem e se mjestu nalaziti
koja skupina sa svojom jedrilicom. Jo jednom sam s asnikom
izviaem koji je sudjelovao u naem ranijem letu iznad Gran Sassa
proao sve pojedinosti: trajanje leta, visinu leta, smjer leta i sve
ostalo. Uz porunika Radla i mene on je jedini poznavao izgled
livade na visoravni i stoga je bio odreen za vou nae eskadrile u
prvome zrakoplovu za vuu. Prema naim predvianjima trebalo
bi nam za prelet do cilja tono sat vremena, s time da bismo bili na
vrhu planine u 14 sati.
Iznenada u 12 sati i 30 minuta - zrana uzbuna!
Pojavljuju se neprijateljski bombarderi. Ve se uju prve
eksplozije s ruba uzletita. Dok bezglavo trimo traei sklonite,
inilo mi se da vidim kako propada cijela naa dugo pripremana
operacija!
Kakav uas!
KIKA
Kakva nesrea!
I to ba sada kada samo to nismo krenuli!
Nekoliko minuta prije 13 sati sirene oglaavaju prestanak
uzbune. Pojurio sam prema velikoj uzletinoj pisti na vie mjesta
oteenoj bombama. Zrakoplovi su ostali itavi. Moemo krenuti!
Naredio sam ukrcavanje. Talijanskog sam asnika uzeo k
sebi u treu jedrilicu i smjestio ga sebi meu noge, posjednutog na
usku gredu izmeu sjedita. Sjedili smo jedan iza drugoga, stisnu-
ti kao srdele. Jedva da je bilo mjesta za oruje. Izgledalo je da je
Talijan ve poalio to je onako olako obeao, dopratio me do
jedrilice nekako protiv svoje volje i kisela lica. Nije bilo vremena
da ga tjeim i ohrabrujem, nisam smio vie gubiti vrijeme!
Podigao sam ruku.
Pogled mi je pao na runi sat: tono 13.00!
Zrakoplovi su krenuli, vukli se po pisti a onda se osjetilo da
se diemo u zrak. Polagano, opisujui velike krugove, dizali smo.
se sve vie i vie. Eskadrila se poredala i uzela smjer prema sjeve-
roistoku. Vrijeme je bilo idealno za na pothvat. Ogromni bijeli

Duce ide prema avionu okruen njemakim padobrancima.
Skorzeny ga ni za trenutak ne isputa iz vida.

KIKA


kumulusi gomilali su se na nekih 3000 metara visine. Niotkuda
daka vjetra da rastjera ovu gustu masu oblaka. Mogli smo se
pribliiti cilju a da ne budemo primijeeni. Ako tako bude i dalje
moi emo se iznenada spustiti pred hotel.
Zaguljiva vruina u transportnoj jedrilici, a mi stijenjeni s
opremom i osobnim naoruanjem da se ne moemo maknuti. Ta-
lijanski general napadno blijed i uskoro se boja njegova lica izjed-
naila sa zelenosivom bojom njegove odore. Imao sam vraki dojam
da mu ba ne prija ovo zrano putovanje, odnosno da u njemu ne
nalazi nikakvo uivanje.
Pilot me koliko je to bilo mogue izvjetavao gdje smo i ja
sam svako malo zagledao u svoj zemljovid. Preletjeli smo Tivoli.
S grede na kojoj smo sjedili gotovo da se uope nije vidio kraj nad
kojim smo letjeli. Uski prozori sa strane bili su prekriveni nepro-
zirnim celofanom, dok su pukotine bile premale da bi se ita mo-
glo razaznati. U stvari, transportna je jedrilica liena svega onoga
to posjeduje pravi zrakoplov: nekoliko elinih poprenih ina
koje ine kostur, navlaka od platna, i to je sve.
Uletjeli smo u veliki kumulus i popeli se na visinu od nekih
3500 metara. Kada smo opet izbili na sunce, javio nam se telefo-
nom pilot zrakoplova koji nas je teglio:
- Prvi i drugi zrakoplov nestali. Tko sada preuzima zapo-
vijedanje?
Loe!!!
to se dogodilo s ovim naim pratiocima?
Tada jo nisam znao da iza nas nema devet, nego samo se-
dam zrakoplova. Dvije su se transportne jedrilice izvrnule u krate-
re nastale bombardiranjem. Javio sam pilotu zrakoplova koji nas
je vukao:
- Ja preuzimam vodstvo do cilja.
Nakon toga sam noem napravio nekoliko rupa na bonom
platnu s jedne i druge strane, da bih barem donekle znao dokle
smo stigli. Zakljuio sam da i jednostavna konstrukcija jedrilica
ima nekih svojih prednosti. Pamtei stanovite markacije na terenu
- most, krianje puteva i si. - uspio sam se snai. Bilo mi je vie
nego jasno da kod ateriranja neu raspolagati zatitom posada iz
izostalih jedrilica, no nastojao sam da o tome ne mislim.
Nekoliko minuta prije kljunog trenutka nadlijetali smo do-
linu L'Aquila. Ugledao sam predstrau padobranske bojne, njiho-
vi su se teretnjaci brzo uspinjali prema donjoj postaji iare. Oni
KIKA

Mussolini se penje u avion.


su dakle preli sve zapreke i bit e na licu mjesta u odreeno
vrijeme.
Dobar predznak!
Pred nama se ukazao toliko ueni cilj: planinski hotel na
Gran Sassu. Naredio sam svima oko sebe da pritegnu remenje kojim
su bili vezani. Zatim sam naredio:
- Otpustite jedrilicu!
Zavladala je mukla tiina. Vie nije dopiralo zvidanje vjetra
oko krila. Na je pilot jedrilice napravio veliki krug traei pre-
dvieno mjesto za ateriranje na kosini livade. Uoio sam trokuta-
sti teren, ali on nije bio blago nagnut nego se sputao veoma strmo
prema dolini, tako rei kao polazna kosina trambulina na skakao-
nici! Naravno, sada nam se pruila mogunost da doznamo sve
ono to nismo mogli na naem izviakom letu. Spiralno kruei
iznad tla sasvim smo lijepo ugledali sve izboine.
Kako ovdje aterirati?
I pilot jedrilice je bio u nedoumici, okrenuo se prema meni i
upitno me pogledao. Stegnuo sam zube i brzo razmiljao: trebam
KIKA
li se stvarno pridravati naredbe generala Studenta? Ako tako po-
stupim moram odustati od ateriranja i u planiranom lebdeem letu
sii u dolinu, pa onda pjeke uz planinu ...
Viknuo sam:
- Aterirajte s obruavanjem to je mogue blie hotelu, od-
mah!
Bez i najmanjeg krzmanja pilot je povukao upravljaku pa-
licu. Obruavajui se na lijevo krilo, jedrilica se luaki strmogla-
vila. Grlo mi se stisnulo.
Hoe li jedrilica izdrati udar koji slijedi?
Fijuk vjetra se pojaavao i tlo se naglo primicalo. Vidio sam
kako porunik Mayer izbacuje padobran za zaustavljanje.
Jak trzaj!
Neto puca, lomi se!
Instinktivno sam zatvorio oi. Opet trzaj. Snaniji nego prije.
Tu smo. Dodirnuli smo tlo. Zadnji poskok i jedrilica se smirila,
ostala nepokretna.
Moji ljudi su ve izlazili kroz vrata koja su se otkinula. Ja
sam se izvukao s orujem u rukama. Bili smo na nekih petnaest
metara od hotela. Oko nas same stijene, zamalo da nismo zapeli
za jednu i stradali. Sigurno smo klizili nekih dvadesetak metara
prije nego to smo se zaustavili.
Na jednoj maloj uzviici na uglu hotela stajao je prvi kara-
binjer. Jako iznenaen, ukipio se. Valjda je pokuavao pogoditi
odakle smo se stvorili tu pred hotelom: kao da smo pali s neba.

Roda je spremna za polijetanje.

KIKA
Nisam imao vremena za naega suputnika Talijana koji je svakako
zahvaljivao Bogu da je preivio ovaj svretak leta. Iskobeljao se iz
jedrilice vie mrtav nego iv.
Pojurio sam prema zgradi. Mojim sam ljudima naredio da
nitko ne puca dok ja ne ispalim prvi hitac. Zaista nitko nije pripu-
cao, ni moji ljudi, ni itko iz hotela. uo sam iza sebe dahtanje
pratilaca. Znao sam da me slijede i da mogu raunati na njih. Pro-
iali smo mimo zabezeknutog karabinjera kao raspomamljena
oluja, ja sam mu kratko doviknuo:
- Ruke uvis!
U hotel smo upali na nekakva vrata. Prelazei preko praga
zapazio sam radiotelegrafista i do njega talijanskoga asnika, upra-
vo su slali neke poruke. Udarivi svom snagom nogom sruio sam
stolicu na kojoj je sjedio radiotelegrafist, smrskavi istovremeno
kundakom automata odailja. Na tren smo zastali. Iz prostorije u
koju smo banuli nisu vodila nikakva vrata u unutranjost hotela,
morali smo izai. Trei oko zgrade obili smo ugao i stigli do
terase visoke otprilike tri metra. Jedan moj doasnik postavio se
pred mene i ja sam se preko njegovih ruku i ramena popeo do
ograde terase, preskoio je i pohitao prema vratima. Ostali su ili
za mnom.
Preletio sam pogledom proelje hotela. Na jednom sam pro-
zoru na prvome katu primijetio karakteristinu veliku glavu: on,
Duce! Sada sam bio sto posto siguran da emo uspjeti. Doviknuo
sam mu da se skloni i poao prema ulazu. Naiao sam na nekoliko
karabinjera koji su htjeli izai. Tu su bile postavljene dvije strojni-
ce. Sruili smo ih. Oko mene skupina Talijana, prokrio sam sebi
put izmeu njih gurajui ih od sebe. Moji ljudi su neprestano izviki-
vali:
- Ruke uvis!
Nitko nije pucao.


Uao sam u predvorje. Ogledam se, moji su zaostali negdje
straga. Nisam znao to mi se dogaa iza lea, a nisam imao kada
ni da se osvrem. S desne strane nekakvo stubite. Preskaui po
tri stepenice odjednom popeo sam se na prvi kat. Potrim kroz
KIKA
hodnik i nasumce otvorim jedna vrata, ba ona koja je trebalo! U
sobi se nalazio Benito Mussolini s dva talijanska asnika koje sam
za svaki sluaj odgurnuo prema zidu. Pridruio mi se moj hrabri
porunik Schwert, koji je odmah shvatio situaciju i izveo dvojicu
talijanskih asnika iz sobe. Bili su toliko zapanjeni da nisu ni po-
miljali na bilo kakvo opiranje i otpor. im su izali, Schwert je
zatvorio vrata.
Prvi dio naeg prepada bio je gotov.
Duce je bio u naim rukama. Od ateriranja do sada prole su
najvie 3-4 minute. Izvana su se na prozoru ukazale glave dvojice
mojih asnika. Budui da nisu mogli ui u predvorje, oni su se da
bi mi pomogli popeli uza zid drei se za vod gromobrana. Posta-
vio sam ih u hodnik sa zadatkom da nam uvaju lea s te strane.
Otiao sam do prozora i vidio kako trei stie moja etvrta
skupina, pod zapovjednitvom moga pobonika Radla i porunika
Menzela. Jedan je od njih imao slomljenu nogu i dopuzao je do
hotela.
Njima sam doviknuo:
- Sve je u redu, uvajte prizemlje.
Vidio sam pribliavanje jedrilica broj 5, broj 6 i broj 7 koje
su stizale sa svojim padobrancima. Sputale su se prilino mirno,
sasvim normalno. Tada se dogodilo neto strano: jedrilica broj 8
zapala je u zrani vrtlog i tresnula uz prasak na jedan obronak.
U daljini je odjeknulo nekoliko hitaca. Vjerojatno su pucali
talijanski straari na visoravni. Izaao sam u hodnik i najglasnije
to sam mogao pozvao zapovjednika hotela. Imao je in pukov-
nika i odmah se pojavio. Rekao sam mu da je svaki otpor besmi-
slen i zatraio da se smjesta preda, dajem mu rok od jedne minute.
Radi je u meuvremenu oslobodio prolaz ali neki su mu stali na
put jer nikako nije dolazio do mene.
Talijanski pukovnik se ve vraao. U rukama je nosio kri-
stalnu au crvenoga vina koju mi je pruao uz mali naklon.
- Pobjedniku - rekao je.
Netko je od Talijana izvjesio kroz prozor plahtu ili neko drugo
bijelo platno u znak predaje. Izdao sam nuna nareenje svojim
ljudima koji su se skupili pred hotelom i tek se sada dospio obra-
titi Mussoliniju koji je zatien irokim pleima porunika Schwer-
ta stajao u jednome uglu sobe.
Predstavio sam se kazavi:
- Duce, Fhrer me je poslao da vas oslobodim.
Uzbuen, on mi je pruio ruku.
KIKA
- Znao sam - rekao je - da me moj prijatelj Adolf Hitler ne-
e zaboraviti.
Postupak predaje bio je pri kraju. Talijanima je nareeno da
poloe oruje u trpezariji. asnicima doputamo da zadre pitolje
kao osobno naoruanje. Ispostavilo se da smo osim pukovnika
zarobili i jednog generala.
Moji su ljudi zauzevi hotel isto uradili i s posljednjom najvi-
om postajom iare. Uspinjaa ak nije bila nimalo oteena. Isto
sam izvjee telefonski primio i s poetne postaje u dolini. Ali, ta-
mo je dolje ipak dolo do kraega okraja. I ondje je iznenaenje od-
igralo presudnu ulogu, minutaa operacije nije bila poremeena.
Porunik von Berlepsch, zapovjednik padobranaca koji su
zranim putem doli sa mnom, ponovo je namjestio svoj monokl i
hladnokrvno sasluao nareenja koja sam izdavao preko prozora.
Naglasio sam da treba im prije iarom dovesti pojaanje kako
bih talijanskom pukovniku predoio da imam svoju momad i u
dolini.
Morali smo poeti misliti i na povratak. Putovanje cestom
nekih 150 kilometara bilo je suvie rizino da bih se u to upustio.
Da se radilo samo o meni jo kako-tako, ali nisam smio izloiti
opasnosti Ducea za iju sam sigurnost bio osobno odgovoran Hi-
tleru. Tijekom priprema mi smo razmatrali tri mogunosti dovoe-
nja Mussolinija u Rim. Plan A, sastavljen zajedno s generalom
Studentom, predviao je munjeviti prepad na uzletitu L'Aquila
di Abruzzi na samom kraju doline. Ja bih drao odstupnicu do
nailaska tri transportna zrakoplova koji bi se ondje trebali pojaviti
tri minute poslije naega napada. Unaprijed bih obavijestio preko
radija generala Studenta kako bi zrakoplovi mogli krenuti s jedno-
ga rimskog aerodroma u odgovarajue vrijeme. Po toj varijanti ja
bih se popeo u prvi zrakoplov, dok bi nas preostala dva pratila kao
zatita, a po potrebi bi privukli na sebe moebitne progonitelje.
Plan B je predviao lagane zrakoplove tipa Roda na livadi u
blizini donje postaje iare. Po planu C smo predvidjeli da satnik
Gerlach, osobni pilot generala Studenta, pokua sletjeti s Rodom
izravno na visoravan ispred hotela.
Prvo sam obavijestio Rim preko radiostanice koju su po-
nijeli padobranci o uspjehu naega prepada na Gran Sasso. Treba-
lo je izabrati neki od tri plana - A, B ili C. Htjeli smo se posluiti
planom A, meutim kada sam namjeravao upozoriti aerodrom u
Rimu kada bismo napali uzletite u L ' Aquili, na radiotelegrafist
nije mogao uspostaviti vezu i taj plan je odbaen. Preostali su pla-
novi B i C. Promatrajui kroz dalekozor ateriranje Rode (Storch) u
KIKA
dolini pomislio sam kako bi upravo takav zrakoplov najbolje od-
govarao. Odmah sam naredio iari da jave pilotu neka se pripre-
mi za ponovni uzlet. Njegova je uzvratna poruka bila krajnje ne-
povoljna: izvjeuje da je otetio stajni trap pri slijetanju i da moe
uzletjeti tek poslije ne tako jednostavnog popravka. Znai, preo-
stao je jo jedino plan C, to jest da prebacimo Ducea u Rim vozei
ga pranjavim serpentinama niz planinu, to je svakako bilo veo-
ma opasno.
Osvrnem se oko sebe. Razoruani karabinjeri bili su voljni
pomoi koliko mogu. Neki su se od njih dapae sami prikljuili
naem odredu kada je poelo izvlaenje unesreenih iz sruene
jedrilice. Neki od padobranaca iz te zlosretne jedrilice jo su dava-
li znakove ivota. Iako je pad bio jeziv, nadali smo se preivjelima.
Talijani su se puno ne pitajui latili raiavanja terena, odnosili
u stranu blokove kamenja, jer je iznad njih ve kruio satnik Ger-
lach u svojoj Rodi ekajui znak za sputanje.
Napokon smo mu mahnuli da moe sletjeti. Uspio je izvan-
redno aterirati na istinu koju smo pripremili pred hotelom. Njega
je tek ekalo pravo iznenaenje: pogledao me u nevjerici kada
sam mu kazao da namjeravam odavde odletjeti zajedno s njime i
Mussolini)em. Sav se izbezumio i izderao na mene dao da stoji
pred luakom:
- To je suludo i potpuno nemogue! Koga da vozim odavde,
recite jo jednom, moda vas nisam dobro razumio!
- Putujemo vi, Mussolini i ja! - ponovio sam.
Poveo sam ga na stranu i upotrijebio svu svoju govorniku
vjetinu, da bih ga uvjerio kako je ovo to traim - jedino mogue
i jedino raspoloivo rjeenje. Nisam bio ni sam uvjeren u sve ono
to sam mu govorio, ali drukije nije moglo biti. Daleko od toga
da nisam bio svjestan emu izlaem i sebe i ostale u tome zrako-
plovu, a isto tako sam bio svjestan svoje goleme odgovornosti zato
to poduzimam neto naoko izvan svake pameti: zaboga, visok
sam 195 centimetara i teak srazmjerno svojoj visini. Uostalom,
pustim li Gerlacha da odleti sam s Duceom ne bih bio nita manje
odgovoran, jer ako se uzlijetanje zavri katastrofom ili ovako ili
onako - meni nema ivota. Ukoliko ne bih bio u zrakoplovu a to
bi se dogodilo, preostajalo bi mi jedino samoubojstvo. Kako da
stanem pred Fhrera i izvijestim: operacija je u potpunosti uspjela
ali je Mussolini poslije oslobaanja na vrhu Apenina poginuo u
zrakoplovnoj nesrei, a ja sam preivio i mogu vam opisati kako
se to odigralo?!
KIKA
Nije bilo nikakvih drugih mogunosti prijevoza do Rima,
pa sam radije odluio podijeliti pogibelj s Duceom nego da ja osta-
nem ovdje a on ode u neizvjesnost. Tono je da je s mojim ukrca-
vanjem poveana vjerojatnost survavanja zrakoplova, no to e biti


Mussolini izlazi iz Heinkela 111
koji ga je dovezao iz Bea u Mnchen.


naa zajednika sretna ili nesretna sudbina. Ili u uspjeti ili odo-
smo sva trojica!
Gerlach je naposljetku popustio, usvojio je moje argumente
i slegnuo ramenima: "Bit e kako bude!"
Izdao sam Radlu posljednja nareenja. Povest e sobom kao
ratne zarobljenike samo talijanskog generala i moga generala koji
je stigao skupa s nama i sjedio u jedrilici meni meu nogama. O
drugim Talijanima u hotelu i oko hotela nisam dalje brinuo, osta-
vit emo ih razoruane pa neka se snalaze kako znaju i umiju.
Duce mi je izjavio da su s njime postupali veoma pristojno, nije
bilo nikakvih razloga da ne budem velikoduan prema njima. Radi
svake eventualnosti i da bih izbjegao sabotau iare, naredio sam
da kod svake vonje nae ljude prate po dva talijanska asnika.
Kada se moji spuste u dolinu, otetit e ureaje iare tako da
zadugo nee proraditi.
Dok su nai padobranci pod nadzorom satnika Gerlacha i-
stili teren za uzlijetanje, posvetio sam se Mussoliniju. Moram priz-
nati da mukarac preda mnom, odjeven u preiroko i nimalo ot-
mjeno civilno odijelo, nije nimalo sliio sebi na mnogobrojnim
fotografijama koje sam dotle vidio i na kojima je uvijek bio u svojoj
KIKA
raskonoj odori. Jedino se crte njegova lica nisu izmijenile, premda
se po njima oitavalo koliko ima godina. Na prvi je pogled osta-
vljao dojam da gaje snala teka bolest. Taj je utisak pojaavala
njegova neobrijana brada, stara nekoliko dana a naroito kratko
iznikla kosa koja je pokrivala njegovu nekada markantnu elavu
glavu. Samo se po oima mogao prepoznati nekadanji diktator,
njegove su vatrene crne oi plamtjele poznatim sjajem. Dok mi je
napreskokce iznosio pojedinosti svoga uhienja, imao sam utisak
da njegov pogled prodire duboko u mene.
Bio sam ponosan i sretan da mu mogu prenijeti neke informacije o
njegovoj obitelji.
- Ni na asak nismo prestajali brinuti se za sudbinu vae
obitelji - rekao sam mu. - Badogliova vlada je internirala vau
gospou s dvoje najmlae djece na vae imanje Rocca delle Caminate.
Ve prije nekoliko tjedana stupili smo u vezu s gospoom
Rachelom. U isto vrijeme dok smo ovdje aterirali, drugi su komandosi
zapoeli operaciju oslobaanja vae obitelji i siguran sam da su to do
sada izvrili.
Oito tronut, Duce mi je stegnuo ruku rekavi:
- Dakle, sve je u redu. Srdano vam zahvaljujem na svemu
to ste uradili za mene.
Napustili smo hotel.
Roda je bila spremna za polazak. S mukom sam se uvukao u tijesan
prostor iza sjedita pilota, na kojemu e se smjestiti Duce.
U trenutku kada se Mussolini trebao popeti ustuknuo je. Budui
da je i sam bio iskusan zrakoplovac, valjda je istom tada shvatio
to se moe dogoditi ako poletimo svi zajedno.

Njemaki vojni vrh
doekuje talijanskog
saveznika.

KIKA

Pomalo zbunjen, ja sam promrmljao:
- Fhrer oekuje ... on vjeruje ...
Dalje nisam stigao, brujanje motora me oslobodilo daljeg
traenja izgovora za ovakav nain prijevoza u kojemu je glava u
torbi.
Uhvativi se obim rukama za elinu konstrukciju, nastojao
sam odrati izvjesnu ravnoteu zrakoplova. Na znak pilota pado-
branci koji su pridravali zrakoplov za krila i rep pustili su nas i
propeler je povukao zrakoplov naprijed. Kotrljali smo se sve bre
i bre prema kraju proplanka jo uvijek prilijepljeni za tlo. Ja sam
straga pomamno balansirao, zrakoplov se spoticao o kamenje a
zatim sam kroz prednje staklo ugledao duboku provaliju koja je
zjapila pred nama.
Pomislio sam: Gospode, ako sada padnemo, nema nam spa-
sa!
Roda se otrgnula od tla ali samo nekoliko centimetara. Lijevi
je kota stajnog trapa jo jednom pojurio preko neravnina pod nama.
Zrakoplov je lagano pikirao. Bili smo na samom rubu platoa, Roda
se nagnula, ljuljali smo se.
Zatvorio sam oi. Svi moji pokuaji da uravnoteim lagani
zrakoplov bili su uzaludni. Zaustavio sam dah oekujui neizbjeno
- tresak i razbijanje.
Oko krila fijukanje kao da nas je zahvatio snaan vihor. Kada
sam ponovo otvorio oi poslije kojih minutu-dvije, Gerlach je ve
ovladao zrakoplovom i sve vie ga usmjeravao prema obzorju.
ak i u ovoj znatno prorijeenoj atmosferi imali smo dovoljnu
brzinu da se moemo odrati u zraku. Na nekih tridesetak metara
iznad zemlje u dolini Roda j e nastavila niskim letom i dospjela do
podruja iza kojeg je poinjala kotlina Avezzano. Ovaj put smo
imali sree, ostali smo ivi - sva trojica.
Mora da je svaki od nas bio sablasno blijed, ali zato nikome
nije padalo na pamet da stavi bilo kakvu primjedbu na proivljene
trenutke straha. Dopustio sam sebi da sasvim familijarno stavim
ruku Duceu na rame, on je sada bio stvarno spaen.
Mussoliniju se vratila njegova junjaka blagoglagoljivost i
stao je oivljavati uspomene na boravke u mjestima koja smo na-
dlijetali na visini oko 100 metara iz opreznosti od mogueg susre-
ta s neprijateljskim zrakoplovstvom. Duce je teno govorio
njemaki, skoro bez ikakve pogreke, to sam spoznao tek kada


KIKA
Susret dvojice diktatora.



smo se iskrcali. Oprezno smo obili posljednje obronke brda, nad-
letjeti Rim kreui prema aerodromu Pratica di Mare.
- Malo pozornosti, molim - javio se Gerlach. - Drite se,
ateriramo u dvije faze!
Bio sam zaboravio da je na stajni trap oteen. Zrakoplov
se oprezno sputao poskakujui kao da odmjerava ravninu tla.
Gerlach je to izveo savreno. Jo smo se malo kotrljali i onda se
sve smirilo, stali smo.
Doekao nas je pomonik generala Studenta, blistav od po-
nosa i vanosti, ali dakako i od sree. Tri zrakoplova Heinkel 111
stajala su spremna za uzlijetanje - morali smo pouriti jer smo
eljeli stii do Bea prije mraka.









KIKA
Vichy u miolovci

Sumnjivi odnosi "Slobodne Francuske" i Petainove vlade
u Vichyju koja navodno sprema bijeg u sjevernu Afriku
Operacija Vuk koji laje za bojnu Friedenthal na poloajima
oko grada Dvostruki obru iz kojega bi mogla utei samo ptica!

Prelazim preko pozdravnih govora kao i njemakih i talijan-
skih odlikovanja koja mi je donio pothvat oslobaanja Mussoli-
ni) a, iskrene zahvalnosti Ducea i toplih estitki Adolfa Hitlera u
njegovom Glavnom stoeru (gdje je osobno odlikovao Skorzenyja
vitekim kriem i unaprijedio ga u in bojnika - nap. prev.). Po-
slije kratkog odmora, vratio sam se u svoju bazu Friedenthal, da se
ponovo pozabavim organizacijom svoje specijalne postrojbe.
Koncem studenoga 1943. neoekivano mi je iz Fhrerova
Glavnog stoera nareeno da odmah otputujem s jednom svojom
satnijom u Pariz, gdje se po dolasku trebam obratiti generalu Ober-
gu, efu SS-a i njemake policije u Francuskoj, koji e mi dati
potrebne upute.
Ne volim nepotpuna i povlatena nareenja, duga me je
sluba nauila da takva nareenja najee povlae za sobom
kakljiv i zaguljen zadatak. Ali, nije na vojniku da o tome razmi-
lja, nego da izvri nalog, i ja sam uao u prvi vlak dok se moja
odabrana satnija pripremala da sutradan poe za mnom.
U dubini due bio sam zapravo veoma zadovoljan to u
ponovo posjetiti Pariz, u kojemu sam se zadrao jako kratko i po
vlastitoj elji 1940. i 1942. godine. Ljepota i dra glavnoga grada
Francuske toliko su me oarali ve prilikom prvoga boravka da
sam otvoreno izjavljivao kako se divim "najljepem gradu Europe",
dodajui da po mojem miljenju drugo mjesto pripada Beu a
tree Budimpeti. Ovom sam svojom tvrdnjom uvijek izazivao
Pruse, osobito kada sam kao pravi Austrijanac govorio da je za
mene Berlin - samo gomila razliitog kamenja. esto sam se smijao
gledajui kako neki bijesne zbog ovoga moga pretjerivanja.
Nakon to sam postupio po naredbi da se svaki asnik mora
smjesta javiti zapovjednitvu na Trgu opere, a to je upozorenje
bilo istaknuto skoro svuda na sjevernoj postaji, krenuo sam u Uli-
cu Rivoli u Hotel Continental. Poslije prilinog lutanja po ovoj
golemoj zgradi s nekoliko stotina soba koje su pretvorene u urede,
pronaao sam svoga ovjeka u liku nekog pukovnika u glavnosto-
ernoj uniformi sa irokim crvenim trakama na hlaama. On me je
KIKA
oekivao i priopio da je primio poruku da mi stavi na raspola-
ganje tamonje ljudstvo. Koliko i radi ega, nije mi bilo poznato.
Pitao je jednoga bliskog suradnika zapovjednika Pariza, ali ni taj
nije znao to je posrijedi. Znao je samo toliko da je rije o veoma
zakuastim odnosima nae vlade i vlade u Vichyju. Usput mi je
obrazloio kakva je situacija u Francuskoj, naravno kako je on
doivljava. Budui da minulih tjedana nisam uope nita itao a ni
prelistavao novine, bio sam potpuno neupuen. Osim Petaina, ad-
mirala Darlana, generala De Gaullea i Girauda, pojma nisam imao
o francuskoj politici.
Prema onome to su mi priali, situacija je bila otprilike
ovakva: okolina marala Petaina i uope vladini krugovi u Vichyju
bili su zadovoljni zato to njemako-francuski odnosi nisu otili
dalje od ugovora o primirju iz 1940. Ve tri godine nema nita od
sklapanja mirovnog ugovora, to bi svakako popravilo nepovolj-
nu situaciju postojee francuske vlade, sve je ostalo samo na
obeanju. Marala Petaina je njemaka strana procjenjivala kao
tvrdoglavog ali vatrenog domoljuba, koji je koliko je to mogue
nastojao spasiti to se spasiti moe. Njemaka je prema svemu
tome nepovjerljiva i nije za ustupke francuskom domoljublju.
Usprkos svim poricanjima izgleda da vlada u Vichyju i "Slo-
bodna Francuska" odravaju i da su oduvijek odravali prilino
tijesne veze. U kojoj je to mjeri bilo tono, teko je rei, ali nema
dvojbe da je bilo upravo tako. Od novijega vremena cijela je sjever-
na Afrika s bivim francuskim kolonijama potpala pod Saveznike,
dolo je do promjene odnosa snaga u tome dijelu svijeta na tetu
Njemake (Schellenberg u svojim memoarima: "Za ocjenu prilika
u Francuskoj vrhovnom njemakom rukovodstvu bijahu mjeroda-
vni samo izvjetaji Gestapa. Gestapo je, pak, tu zemlju opisivao
samo kao opasno sredite politikog otpora, kojim upravlja engle-
ska tajna sluba. Gestapovsko jednostrano prikazivanje ne samo
to je trovalo raspoloenje vrhovnog rukovodstva prema Francu-
skoj nego je znatno kvarilo i sve izglede za budunost - vie se
nije moglo razlikovati politiku od policije.").
Njemako je zapovjednitvo u Francuskoj primilo povjerlji-
vo izvjee o moguem iznenadnom udaru protiv marala Petaina
ali i o navodnim namjerama Petainove vlade da utekne u sjevernu
Afriku. Prema prvoj verziji general De Gaulle snuje da otme sta-
roga marala i njegove ministre. Iako meusobno proturjene, ove
su dvije verzije zabrinule Fhrerov Glavni stoer. O svojoj ulozi u
tim oekivanjima rei e mi general Oberg.
KIKA
Oprostio sam se s pukovnikom u Hotelu Continental i oti-
ao do ulice blizu Avenije Foch, u kojoj su bili uredi SS-generala.
Primio me policijski asnik koji poput gospode iz Continentala
nije imao pojma o mojoj misiji u Francuskoj. I on je raspredao o
svemu i svaemu, dodue saetije od prethodnih nagaanja u Con-
tinentalu. Kada sam se raspitivao o nareenjima generala Oberga,
odgovorio mi je da e neto vie zacijelo znati kroz 24 sata. Iz
nekoga je razloga zatraio da budem u pripravnosti i da mu se
javljam dva puta dnevno. Moju e satniju koja stie tijekom sutra-
njeg dana smjestiti u neku vojarnu u blizini Saint-Germain-en-
-Laye.
Prolaze sati, ja se javljam ali - nita. Nema nikakvog nareenja iz
Glavnog stoera za mene i moju postrojbu. Sutradan sam
na Sjevernom kolodvoru potraio svoje ljude, za koje sam jedva
izborio est kamiona za prijevoz vojnika i njihove opreme. Na
radoznala pitanja mojih asnika, odgovarao sam da moramo
priekati do daljnjega.
Naveer su mi u uredu generala Oberga kazali da navratim
poslije ponoi. Nadali su se da e svakako do tada primiti odgova-
rajue nareenje. Znajui da Fhrer obiava raditi nou, lako je
mogue da e upute za mene doista stii u kasnim nonim satima.
Negdje oko 2 sata iza ponoi, teleautograf koji beino prenosi
poruke poput teleprintera, odaslao je nareenje koje se ticalo mene
i koje je glasilo:
"Grad Vichy diskretno opkoliti njemakim snagama. Snage
tako rasporediti da mogu smjesta i na prvi znak zatvoriti grad ime
bi sprijeili svaki bijeg, bilo pjeke, bilo kolima. Ostaviti u priuvi
jednu dovoljno jaku borbenu skupinu koja moe u sluaju potrebe
okruiti i zauzeti sjedite francuske vlade. Trupe u ovoj operaciji
bit e pod zapovjednitvom bojnika Skorzenyja. Zapovjednik
njemake vojske u Francuskoj kao i Slube sigurnosti, svatko u
svojoj nadlenosti, potrebno je da stave na raspolaganje sva sred-
stva potrebna za akciju. im trupe budu na svojim poloajima,
zapovjednik Skorzeny e izvijestiti Glavni stoer teleautografom."
Vlkersam koji je bio sa mnom, pogledao me znaajno. Jo
jednom emo morati raditi cijelu no. On je ve nabavio specijalku
podruja oko Vichyja. Prisjeajui se kako smo pri napredovanju
Francuskom oskudijevali potrebnim zemljovidima, zamolio sam
da donesu turistiku Michelinovu kartu, koja se inae odlikovala
velikom tonou i ja sam je zbog toga rado koristio. Radilo se o
prilino prostranom podruju koje se mora pokriti s najmanje tri
bojne, dve za opkoljavanje i jednu koju emo drati sa strane u
KIKA
priuvi. Za pojas oko grada posluit emo se policijom, dok e
sam napad izvesti moji ljudi podrani formacijama Wehrmachta.
Naelnik stoera generala Oberga poeo je s prebacivanjem
dvije bojne policijskih snaga u Vichy, a njima e zapovijedati po-
licijski general. Prema primljenim instrukcijama Glavnoga stoera
taj e general biti podreen meni, niem po inu. Predviao sam
sukobe s njime, meutim general se odmah uvalio u gostionicu u
predgrau, prepustio se dobroj kuhinji i nije ga nimalo bila briga
kako se snalaze njegovi podinjeni.
Pokuao sam dobiti obeane elitne snage od zapovjednika
Wehrmachta. To je dozlaboga zapinjalo. One koje su mi ponudili,
nisu mi nipoto odgovarali, bili su ve predugo izvan borbe, suvi-
e oputeni i neraspoloeni za bilo kakvu akciju. Nisu mi odgova-
rali ni novaci, tek pristigli u Francusku. U sluaju potrebe potreb-
no je djelovati brzo i udarno, a to se nikako ne moe postii s
trupama koje ne poznajem i koje ne poznaju mene. Poslije dugih i
munih pregovora s nekoliko stoernih asnika, odobrili su mi samo


Njemake oklopne jedinice u irem okruenju Vichyja.


dvije satnije, i to oklopne postrojbe nove SS-divizije Hohenstau-
fen. Sluajno sam se istoga dana upoznao sa zapovjednikom te
divizije. Uspio sam ga uvjeriti u izuzetnu vanost nae akcije.
Obeao mi je da e poslati prekaljene ratnike i dva svoja najbolja
satnika. Svaka ast, odrao je rije.
Ubrzo po dolasku pojaanja na malo uzletite sjeverno od
Vichyja, gdje sam utaborio priuvno ljudstvo, uvjerio sam se da
KIKA
u s ovom prinovom zaista moi uraditi sve to e od mene
zahtijevati via zapovijed.
S von Vlkersamom sam odluio posjetiti Vichy da na licu
mjesta ispitamo situaciju. Obojica smo se pojavili u gradu u civil-
nim odijelima. Razgledali smo Petainovu prijestolnicu u drutvu
asnika Slube sigurnosti koji je takoer bio u civilnom odijelu.
Nau je panju privlaila vladina etvrt s okolnim ulicama. Samo
sjedite vlade bilo je u strogom sreditu Vichyja, u jednom od ta-
monjih najveih hotela na prvome katu. Do susjednih se zgrada
dolazilo nadsvoenim prolazom i taj me prolaz odmah zainteresi-
rao. S jedne je strane leao perivoj gradske bolnice, s druge glavni
gradski trg. Napad bi se dalo izvesti kroz spomenuti prolaz. Na
trgu u nekoj manjoj i staroj kui bila je garda koja je pripadala
vladi u Vichyju i vlada je njome zapovijedala. Pripadnici te vojne
formacije izgledali su dobro uvjebani, dobro opremljeni i - disci-
plinirani. inilo se da je i njihov zapovjedni kadar isto tako po-
stojan.
Kada smo se polako vraali prema stanu kojega smo unaj-
mili, sinulo mi je da sam budala nad budalama, to me istinski
oneraspoloilo. Zar se nisam ponio kao najvei glupan pristajui
da me kroz Vichy vodi na razgledavanje glavni dunosnik njemake
policije u gradu kojega svi znaju i poznaju! to ako su i njihove
novine poslije osloboenja Mussolinija objavile moju fotografiju
s upadljivom brazgotinom na lijevom obrazu?
Eto, kako sara se ponio kao poznati asnik njemake oba-
vjetajne slube i zapovjednik njemakih komandosa uoi jedne
znaajne akcije!
Poslije podne sam se naao s nekoliko predstavnika i a-
snika njemake obavjetajne slube u gradu, s namjerom da saz-
nam sve to bi moglo biti od koristi. Prvo mi je neki mladi atae
naeg veleposlanstva iznio krajnje proturjena miljenja i tvrdnje:
ili Francuzi nee nita poduzimati pa prema tome nemamo nikakva
razloga da budemo ovdje, ili neka jednostavno pokupimo Petaina
i njegovu vladu silom ili milom te ih evakuiramo u Pariz, gdje e
biti izvan domaaja degolista i dakako pod naom zatitom i na-
im nadzorom. Na taj bi se nain sami po sebi poboljali francu-
sko-njemaki odnosi. Imao je taj mladi gospodin i ideju u koji
dvorac sjeverno od Pariza da preselimo marala Petaina i njegove.
Drugi me moj sugovornik obasuo takvim smuenim pria-
ma i traevima da sam se poslije pitao kako uope admiral Canaris
od takvih suradnika njemake vojne obavjetajne slube uspijeva
bilo to zakljuiti o dogaajima u zaposjednutim krajevima Euro-
KIKA
pe? Ovaj je gospodin skupljao svoje informacije kojekuda, pa i u
barovima gdje mu je upala u oi stanovita ljepotica koja je svoje
drai poklanjala svima koji su nosili vojniku odoru (Schellen-
berg u svojim memoarima: "Sjeam se, tako, jednog Himmlero-
vog posjeta Parizu. Vozio se uzdu i poprijeko gradom i u jednom
trenutku - dok se njegova pratnja smijuljila - izrazio dojmove o
onom to mu je osobito upalo u oi. - Ovo to tu vidim - rekao je
- ipak me silno iznenauje, sve su ene izvrsno graene i lijepe su
pojave. U svakom sluaju, ni traga dekadenciji! - op.).
Nita bolje nije bio upuen niti ef nae policijske slube
sigurnosti: mudrac je izjavio da je po njemu situacija u Vichyju
"daleko od toga da bude jasna", kao da to i ja sam nisam znao i
kao da je to bilo neto novo za mene. ovjek je ovdje stvarno bio
zatrpan proturjenim izvjeima i uope nije mogao vjerovati priz-
nanjima uhienih degolistikih agenata koji su ve dva puta do
sada najavljivali veliku udarnu akciju "Slobodne Francuske". Svi-
ma bi pao kamen sa srca kada bi ovdanja vlada otperjala nekuda
u sjeverni dio zemlje.
Na kraju sam razgovarao s jednim zrakoplovnim pukov-
nikom, lanom nae komisije za primirje. Djelovao je najpribra-
nije i najpribranije je rezonirao:
- Trebalo bi bez odlaganja potpisati sporazum s Francuskom,
a takoer i s Engleskom, samo se tako mogu skinuti s dnevnog
reda svi nai problemi.
Kako mogu Fhrer i njegovi savjetnici doi do bilo kakvoga
razumnog zakljuka na temelju svih tih bulanjenja?
Ako mi pothranjeni raznoraznim besmislicama "oni gore"
narede da krenem u akciju, tko zna kakve e to imati posljedice za
budue odnose Francuske i Njemake?
Inae, ivot u Vichyju nije bio nimalo nesimpatian. Ovdje
je vladala uobiajena junjaka navika da se dugo ljekari i oko 14
sati ulice su bile tako rei potpuno puste, nigdje nikoga. To me
navelo da za mogui napad izaberem upravo ovo vrijeme popod-
nevne sijeste. Tada bih mogao lako doi sa svojom bojnom do
sredita grada, a da ne privuem niiju panju, jer od uzletita do
vladine etvrti nije bilo vie od pet kilometara, nekih sedam minu-
ta vonje naim automobilima-gusjeniarima. Prije toga morali
bismo voditi rauna da nai francuski promatrai, bez obzira kome
pripadaju, ne zapaze to se dogaa u naim barakama. Moemo ih
izigrati naglim pokretom ljudstva i munjevitom intervencijom.
Sporazumio sam se s Vlkersamom: prakticirat emo svako-
dnevne vjebe i none mareve, i pjeke i na vozilima, kako bi-
KIKA
smo zbunili okolinu. Bilo je vano za stanovnitvo da su nai ljudi
svako malo uz vozila, pa da nikome ne bude nimalo neobino kada
se bude spremao napad u sreditu Vichyja.
Stoeri policijskih bojni na lokacijama zapadno i istono od
Vichyja ekali su da nam se prikljue kada bude potrebno. Ja sam
preko dana provjeravao jesu li ophodnje na svojim dunostima,
posebno stoga to se iz sredita Vichyja odvaja ak 15 cesta na sve
strane i njima danomice tee veoma iv promet koji se opet grana
na mnoge sporedne puteve.
Od osam satnija koje su obuhvaale i dvije policijske bojne,
dvije su satnije neprekidno u priuvi i njihov je zadatak da zapo-
sjednu glavne izlazne punktove na rubu grada. Vanjske bi satnije
trebale zatvoriti krug oko Vichyja i potom napredovati sve do nekih
est kilometara ispred grada. Na takav bi nain, zahvaljujui dvo-
strukom pojasu, bio onemoguen svaki izlazak ili ulazak u Vichy
- samo bi ptice mogle izbjei na kordon.
Operacija je kodirana kao Vuk koji laje a poinje uzbunom
udarnoj bojni koji je ve toliko uvjebana da je za neto manje od
deset minuta u svojim vozilima. Nadao sam se da e mi prilike
dopustiti da dadem znak za pokret u 13 sati i 45 minuta, u vrijeme
svakodnevne sijeste. Nisam pretpostavljao nikakve tekoe, jo
manje oruani otpor za vonje do sjedita francuske vlade u tih 8
do 10 minuta. Znai, prvi e odred, odnosno prva satnija moje
lovake bojne iz Friedenthala biti ondje gdje treba nekoliko minu-
ta prije 14 sati.
Nadalje: jedan vod prve satnije zauzima mosti na rjeici
Allier i po svaku cijenu osigurava povlaenje prema uzletitu. Dvije
oklopne bojne pokrivaju prostor ispred vladine zgrade, susjedni
perivoj i sve okolne ulice. Tu ostaju dok moja udarna skupina zajed-
no sa mnom djeluje u zgradi. Kao i onda kada smo ili po Musso-
linija, naredio sam da se prvi pucanj preputa protivnikoj strani,
a zapovijed za uzvratnu paljbu izdajem ja ili satnik Vlkersam,
odnosno po inu najstariji zapovjednik oklopnih trupa.
Dvije borbene skupine moje satnije nastojat e da ovladaju,
i ovdje po mogunosti bez koritenja oruja, glavnim ulazom u
zgradu u kojoj je sjedite vlade i dre pod nadzorom stubite pre-
ma prvome katu. Ja u na elu tree skupine upasti u susjednu
zgradu i kroz nju nadsvoenim prolazom stii do hodnika s vladinim
uredima.
Jo uvijek sam bio u nedoumici: je li zaista u pitanju one-
moguavanje "Slobodne Francuske" ili se radi o odstranjivanju
ministara na koje se sumnjalo da su skloni De Gaulleu ili je napro-
KIKA
sto sve skupa priprema preseljenja cjelokupne francuske vlade u
sjevernu okupacijsku zonu.
Idu dani, a mi stalno u "stanju pripravnosti", koje se ubrzo
ponitava i nareuje nam se da ekamo novu odluku. Sredinom
prosinca diu me iza ponoi i priopuju da sam hitno pozvan u
Pariz. U Ulici Rivoli u zapovjednitvu Wehrmachta javljam se
dunosniku vojne obavjetajne slube koji mi odmah daje vezu s
Fhrerovim Glavnim stoerom. Oekivao sam da u napokon pri-
miti nareenje za akciju - nije bilo tako. Hitlerov mi autant suho
prenosi da nije jo donesena nikakva odluka, ali neka ekam - bit
e valjda jo danas. Oko 16 sati poslije podne nazivam Glavni
stoer. Jo uvijek nita.
ekao sam i ekao.
Oko 22 sata naveer iz Vuje jame poruka:
"Neka se bojnik Skorzeny smjesta vrati u Vichy. Trupe do
daljnjega ostaju u pripravnosti. "
Ponovo sam na putu prema "privremenoj prijestolnici" Fran-
cuske. Neto mi je govorilo daje Fhrer ipak donio konanu odluku
i da e to biti - obustava Vuka koji laje.
Sljedeih dana naizmjence: ukida se stanje pripravnosti -
ponavlja se stanje pripravnosti. Moji su ljudi otupili od svega, i
kad su uli od mene da najvjerojatnije nee biti intervencije obu-
zela ih je mrzovolja koja se mogla proitati na njihovim licima.
Svi su oni matali o pothvatu na Gran Sassu.
Negdje oko 20. prosinca 1943. dobio sam nareenje da potpuno
napustim stvar i vratim ustupljene postrojbe. Iskrsnule su nade da
moda dobijemo kratak dopust za Boi, svi smo se odreda poeli
tome radovati. Kroz 24 sata bio sam sa svojom satnijom u Parizu.
Uspio sam u posljednjem trenutku uhvatiti ekspres za Berlin.

Tajna oruja za kraj rata

Od veljae 1944. - "specijalan nain borbe na moru":
Ijudi-abe i eksplozivni amci Probna zrakoplovka Hanna Reitsch
pokuava upravljati leteom bombom V-1 Bombardirati New York
na isti nain kao London, s tim da se preko radija objavi dan i sat
kada e biti pogoene odreene zgrade

Po povratku u Friedenthal zatekao sam svoje asnike u prvim bitkama
pravoga rata protiv birokracije sredinjeg rukovodstva Waffen SS-a.
Neprijateljstva su se zakuhala poslije odnesenih narudbenih akata o
KIKA
"efektivi" i "naoruanju", kakvi se redo-
vno ispostavljaju za svaku ratnu postrojbu. Najprije su nas pustili
da ekamo dulje nego to bi bilo prihvatljivo, morali smo se cjenkati
za potrebe svakoga ovjeka, za svaki komad oruja, za svaki auto-
mobil. Prouavajui naredbu o osnivanju 502. lovake bojne pod
zapovjednitvom "efa SS-odjela" Otta Skorzenyja bili smo zado-
voljni, samo promakla nam je napomena na dnu dopisa - forma-
cija u osnivanju ne moe raunati sa zatraenim isporukama niti s
dodjelom novog ljudstva.
Nismo znali da li da se smijemo ili da plaemo.
Odluili smo da ubudue ne razbijamo glave takvim okrunicama,
snalazit emo se i popunjavati naa skladita svim potrebnim
materijalom, a formaciju ljudstvom iz svih rodova vojske bez
obzira na uskogrudnu administraciju.
U veljai 1944. ukljuili su me u ono to je javnost pomalo
ironino nazivala - "tajna oruja". Mene je zapalo da se posvetim
specijalnim nainima borbe na moru.

Otkako je Italija pod vodstvom Mussolinija ponovo ula u
borbu rame uz rame, obnovile su se i pojaale veze izmeu nje-
make i talijanske vojske. Tako mi se pruila prigoda da se upoz-
nam s talijanskom flotilom 10 MAS koja je raspolagala brzim tor-
pednim amcima. Odmah sam se zagrijao za mali izviaki a-
mac natovaren eksplozivom kojim upravlja samo jedan ovjek i
koji prije zavretka napada iskae u more. Talijani su na slian
nain i posebnim torpedom kojim upravljaju dva ronioca postigli
dva senzacionalna uspjeha protiv saveznikih brodova. Prvi u pri-
stanitu Aleksandrije, drugi kod samoga Gibraltara. Flotila 10 MAS
imala je i odred Ijudi-aba, sjajnih plivaa, koji bi se ronei pribliavali
neprijateljskom brodu da na njegov trup prilijepe minu.
Na nogama su im bile gumene peraje. Neki je njemaki kapetan
takoer s perajama potopio preko 50.000 tona brodova saveznike
trgovake mornarice.
Jednoga dana dobio sam nareenje da stupim u kontakt sa
zapovjednikom specijalnih formacija koje je njemaka Ratna mornarica
upravo osnovala. Hitler je zahtijevao da najsposobniji ljudi
moje bojne prou obuku s ovim pomorskim komandosima.
Ratna se situacija na moru izmijenila na nau tetu: izuzev
podmornica, minolovaca i brzih izviakih amaca, naa Ratna
mornarica nije bila vie u stanju otvoreno se suprotstaviti saveznikoj
floti, pa se pribjeglo novom "tajnom oruju" i koristilo talijansko
iskustvo.
KIKA
Mi smo u potpunosti shvaali koliko su ova nova oruja za-
pravo primitivna i nesavrena, ali posreilo nam se da nam je prvi
pokuaj s novim orujem urodio punim uspjehom. Dvadeset se
pomorskih komandosa bacilo u more sjeverno od saveznikog
mostobrana kod Anzija. Dovukli su se sa svojim plivaim torpe-
dima do ratnih i trgovakih brodova koji su im bili odreeni kao
mete. Jedna je krstarica teko oteena, jedan je razara otiao na
dno, potopljeno je ili oteeno vie od 30.000 tona saveznikog
brodovlja. Sedam se naih komandosa vratilo, estorica su se do-
kopala saveznikog mostobrana, probili se kroz neprijateljske li-
nije i vratili na polazne poloaje. Sedmorica su stradala. Kasnije
smo imali neke manje vane uspjehe u Sredozemnom moru i na
La Mancheu. Neprijatelj je uskoro saznao za ova torpeda sa stak-
lenim kupolama i odmah bi otvarali vatru. Anglosaksonce bi za-
varavali putajui niz vjetar i struju nepromoive staklene lopte,
oni bi otvarali ubitanu vatru na te bezazlene mete, a dotle bi im
prava torpeda prilazila iz drugog smjera.
Upotrebljavali smo u veem broju i "eksplozivne amce"
kojima se upravljalo iz daljine na slian nain kao i s uvenim
patuljastim tenkovima tipa Goliath. U trenutku kada ovakav a-
mac dotakne neprijateljski brod eksploziv prasne i probija bok
broda. S ovim smo orujem uspjeno djelovali na Sredozemlju, a
naroito protiv invazijske flote pred iskrcavanje u Normandiji.
Poneto se postiglo depnim podmornicama, njih su upotreblja-
vali Japanci, Englezi samo jednom prigodom bitke za Norveku.
Mi smo imali nekoliko takvih modela i s njima smo povremeno
poduzimali neke napade, uglavnom neuspjele i veoma skupe. Sve
do prekida neprijateljstava i kraja rata tehnika je sluba njemake
Ratne mornarice pokuavala usavriti ovo minijaturno podvodno
oruje, no u tome nije bilo nekih veih uspjeha.
Poetkom proljea 1944. svi smo se ve poeli pitati gdje e
se napokon odigrati toliko najavljivana i oekivana saveznika
invazija. Znali smo da e do nje doi, da je to neminovno. U svi-
bnju te godine i meni su pokazali zrane snimke engleskih luka na
kojima su se raspoznavali sivi blokovi za koje nismo mogli pogo-
diti emu slue: bit e to umjetne luke za operaciju iskrcavanja.
Predlagali smo da se unaprijed prebace nae specijalne sna-
ge u zonu mogueg iskrcavanja u Francuskoj gdje bismo spremno
doekali trenutak kada emo djelovati u njihovoj pozadini protiv
centara za vezu i zapovjednih punktova. Ja sam bio za ukopane

KIKA
mine koje bi se aktivirale radiovalovima, odnosno preko radiosta-
nica u naim zrakoplovima.
Nae smo planove podnijeli Vrhovnom zapovjednitvu za-
padnog bojita, odakle smo obavijeteni daje plan koji su zamisli-
li tehniki strunjaci komandosa bojnika Skorzenyja potpuno
ostvarljiv ali da je nemogue pristupiti pripremama, a da se ne
privue pozornost njemakih trupa du atlantske obale.
Svaki je komentar suvian!
Pokuali smo stvoriti nova oruja koja e se primijeniti u
zrakoplovstvu. Neki su zrakoplovci ak predviali i samoubilake
napade, prijavljivali se za akcije u kojima bi se zajedno sa svojim
aparatom punim eksploziva strmoglavili na odreeni cilj, prven-
stveno na saveznike ratne brodove. Fhrer je odbio ovaj prijedlog
iz "isto logikih razloga", smatrao je da takva rtva nije primjerena
prirodi bijele rase, ni njemakoj naravi. Po njegovu miljenju, ni-
smo smjeli oponaati japanske kamikaze.
Nekoliko tjedana prije saveznikog iskrcavanja sluajno sam
upoznao slavnu zrakoplovku Hannu Reitsch. Ova naizgled mirna
i njena ena rekla mi je da pravi domoljub ne treba suvie cijeniti
svoj ivot kada se radi o spasu domovine. Zatim mi je objasnila
sutinu svoje misije kazavi:
- Moda e dogaaji tako brzo i tragino uslijediti da emo
biti prisiljeni pozvati dobrovoljne samoubojice ...
Nekoliko dana poslije dopustili su mi da posjetim poligon
za ispaljivanje i ispitivanje leteih bombi u bazi Peenemnde na
otoku Usedom u Baltikom moru. Dozvolili su mi da detaljno pre-
gledam jedan primjerak letee bombe V-l (naziv od Vergeltun-
gswaffe tj. oruje odmazde, teledirigirani projektil na mlazni po-
gon kojim je bombardiran London, domet 250 km, brzina 650 km
na sat - op.) i da prisustvujem lansiranju jednoga takvoga projek-
tila. Tada mi je pala na pamet ideja kakvu mi je prije nekoliko
mjeseci spomenula Hanna Reitsch: zato ne bi jednom takvom
leteom bombom upravljao pilot?!
Pravljene su i takve probe.
Ali radilo se o velikim brzinama pri kojima bi zrakoplov
Heinkel 111 ponio raketu V-l koja bi poslije odvajanja nastavljala
let sa svojim pilotom prema cilju, ali nije bilo rijeeno kako da
preivi pilot s letee bombe.
Ponueno je da se poduzmu nove probe s aparatima koji bi
bili puno savreniji od onih prvih, ali proglaena je izriita zabra-
na takvih novih pokusa!
KIKA
Hanna Reitsch me uspjela nagovoriti. Nadali smo se da emo
prevariti zapovjednika uzletita ako mu ja kaem da mi je Mini-
starstvo zrakoplovstva dalo usmeni pristanak za nastavljanje po-
kusa. Kada je sutradan Hanna Reitsch zatvorila nad sobom kupolu
i skupa se s leteom bombom vinula u visinu, bio sam izvan sebe
od uzbuenja. Sve je ilo kako treba. Poslije nje isto su probala i
dvojica inenjera, oni su obavili ak dvadeset letova s pridoda-
nom leteom bombom i svaki se put sretno spustili.
Te sam veeri podnio prijavak maralu zrakoplovstva Mil-
enu, on se zaprepastio:
- Ova vas je ludost mogla odvesti na strijeljanje!
U meuvremenu sam odabrao meu svojim ljudima trideset
iskusnih pilota, a Luftwaffe mi je poslala 60 dobrovoljaca i oni su
odmah bili stigli u Friedenthal.
Traio sam od odjela za gorivo Ministarstva zrakoplovstva
da mi odobre po pet kubnih metara benzina za svakoga pilota,
masovna isporuka koja mi je obeana nikako nije stizala. Svuda
sam dobijao samo neodreena obeanja. U jesen 1944. odustao
sam. Sav na tehniki rad i tehnike pripreme bili su uzaludni.
Dragovoljce koje sam dobio od Luftwaffe zadrao sam i oni su
ostali sa mnom do posljednjega trenutka.
Poetkom zime 1944. imao sam jo jednom prigodu da ba-
rem raspravljam o mogunostima letee bombe V-l. Pozvali su
me u Glavni stoer Heinricha Himmlera radi dogovora oko nekih
pojedinosti protuofenzive u Ardenima. Ja sam tada podnio izvjee
o istraivanjima zrakoplovnih i pomorskih tehniara o razvoju "taj-
nih oruja". Kada sam istaknuo da se upravo prouava mogunost
ispaljivanja V-l s podmornice, Himmler je naglo ustao i priao
velikoj geografskoj karti svijeta postavljenoj kraj njegova pisaeg
stola, i dugo ju je pozorno promatrao.
- Mi bismo znai mogli predvidjeti bombardiranje New
Yorka? - upitao je.
- Svakako, barem teoretski - potvrdio sam. - Ako inenjeri
konstruiraju lansirnu rampu koja bi se mogla postaviti na palubu
velike podmornice.







KIKA
Letea bomba V-1 se vue prema poloaju za ispaljivanje


Himmler me prekinuo:
- Odmah u to predloiti Fhrern i velikom admiralu Dni-
tzu. Moramo to prije bombardirati New York naim projektilima
... Skorzeny, od vas zahtijevam da svim silama ubrzate tehniku
slubu kako bi se to prije prouila i iskuala kombinacija pod-
mornica i projektila V-l.
Ja nisam mnogo oekivao od te zamisli, i to iz vie razloga.
Smatrao sam da se Reichsfhrer SS-a uzalud oduevljava. elio
sam uti miljenje dvojice vanih ljudi koji su prisustvovali ovo-
me razgovoru, ministra Kaltenbrunnera i moga bivega efa Schel-
lenberga koji je poslije pada admirala Canarisa postao veliki ef
svih njemakih tajnih obavjetajnih slubi.
Prvi je uporno utio, dok je drugi kimao glavom u znak odo-
bravanja i to ne samo onda kada ga je Himmler promatrao, nego i
kada mu je bio okrenut leima. Znao sam da on uvijek izbjegava
jasno izraziti svoje miljenje prije nego to uje miljenje svoga
pretpostavljenog. Takvo je svoje ponaanje on nazivao diplomatskom
lukavou".
Ja sam sebi dopustio rei:
- Gospodine Reichsfhreru, elim vam skrenuti pozornost
na nedovoljnu preciznost projektila V-l. Kao to vam je ve poz-
nato, nemogue je izmijeniti putanju projektila poslije ispaljivanja.
Za sada je projektil V-l precizan samo unutar promjera od oko 8
KIKA
kilometara, to znai da moe pasti i do 8 kilometara u krugu oko
cilja. Tonost bi se poveavala ako bi se ispaljivalo sa zrakoplova
nosaa projektila poput Heinkela 111, mi na taj nain sada bom-
bardiramo Englesku pomou zrakoplova-nosaa koji se diu iz
naih zrakoplovnih baza u Nizozemskoj. Za pretpostaviti je da bi
netonost bila kudikamo vea ako bismo koristili podmornice za
lansiranje. No, nemogunost preciziranja cilja s morske povri-
ne, zatim ljuljanje podmornice na vodi nastalo postavljanjem i
namjetanjem V-l mogu samo poveati promaaje. Nije pouzda-
no da e V-l pasti na neki grad bez obzira na njegovu veliinu.
Himmler me utke promatrao i ja sam nastavljao:
- Luftwaffe nije u stanju tititi podmornice koje bi posluile
kao lansirne rampe. Na pristup obalama SAD skoro je savreno
pokriven njihovim zranim snagama i gustom mreom radarskih
postaja.
Uinilo mi se da me Himmler uope ne slua.
Priao mi je.
- Amerika treba osjetiti posljedice bombardiranja kod svoje
kue - unio mi se u lice. - Do sada su SAD vjerovale da su izvan
svakoga mogueg napada. Udar na New York snano bi srozao
moral njihova stanovnitva. Njihovi ljudi ne bi mogli podnijeti da
im letee bombe rue njihove domove i ubijaju njihove blinje.
Uostalom, oduvijek sam tumaio da Amerikanci nisu kadri pod-
nijeti izravne udarce, naroito ako im se ne nadaju.
Ja nisam bio protiv zranoga bombardiranja amerikih gra-
dova, konano sve je vee ruenje naih gradova, sve je vei broj
razvalina i poginulih u nas to bi potpuno opravdalo primjenu
ovakve osvete, meutim drim da e uinak na ameriki narod
biti sasvim drukiji od onoga koji oekuje Himmler.
To sam mu i dao do znanja:
- Bojim se da ovakav udar ne donese upravo obratne rezul-
tate. Poslije bombardiranja New Yorka leteim bombama V-l,
Amerikanci bi se zaista mogli osjetiti ugroenima. Najbolji su pri-
mjer za to Englezi, ali njihova je vrstina dosegla zaprepaujuu
razinu.
Himmler je mislio svoje, nije mi oduzimao rije, te sam pri-
dometnuo:
- Pomou V-l mi bismo svakako mogli nanijeti strahovite
udarce amerikom narodu ali samo pod uvjetom da pogaamo to-
no odreeni cilj. Postigli bismo strahovito jak uinak kada bismo
preko njemakog radija objavili dan i sat kada e biti pogoene
odreene zgrade u New Yorku.
KIKA

U to se vrijeme uvelike radilo na primjeni radiovalova koji
bi utjecali na promjenu smjera leta V-l. Ali da bi se to postiglo
trebalo bi smjestiti radiostanice s odailjaima ili u blizini lansi-
ranja V-l ili negdje blizu cilja. Za potonju mogunost mogli bi se
osloniti na nae tajne agente na neprijateljskom podruju, no do
sada mi nismo uspjeli zavarati ameriku protuobavjetajnu slubu.
Nedavno je jedna naa podmornica iskrcala izvjestan
broj ljudi na obali SAD, no oni su bili ubrzo uhieni.
Dogaaji nam nisu ili u prilog: nekoliko mjeseci
poslije naa je vojna snaga bila skrena i Himmlerova je
nada da e se SAD nai na udaru projektila V-l zauvijek izgubljena.


Raketa V-2 na lansirnoj rampi.






KIKA
Grandiozne ideje - ostale samo ideje...

Prinudno sletjeli ameriki bombarderi popravljeni
da vuku jedrilice s njemakim komandosima Novoizumljene
plovne mine i termike bombe za razaranje naftovoda
Ljudi-abe spremni za diverzije na Sueskom kanalu
Mercedesom od Beograda do Zagreba u travnju 1944.,
uoi desanta na Drvar i "operacije protiv Tita"

U naoj bazi u Friedenthalu pola smo vremena i energije
troili na stalno ratovanje s raznim ustanovama koje su nas dano-
mice preplavljivale mnotvom papira, na ratovanje s raznim slu-
bama koje su nam sitniavo odmjeravale sve to nam je bilo prijeko
potrebno, od ljudstva do raznog materijala. Grizli smo se od zavi-
sti dok smo itali o slavnim komandosima lorda Mountbattena:
njegovi su ljudi mogli raunati na suradnju krstarica, torpiljarki,
podmornica, a da i ne spominjemo stalnu suradnju sa zrakoplov-
stvom i koritenje najsuvremenijih letjelica. Mi smo, naprotiv, bili
strahovito siromani, nepojmljivo siromani!
Nismo nikada uspjeli dobiti od Ratne mornarice makar na
posudbu bilo kakav brod, a 200. lovaka eskadrila koju su nam
blagonaklono stavili na raspolaganje, morala je moljakati za svaki
zrakoplov. Navodim samo jedan primjer: eskadrila je posjedovala
svega tri Junkersa tipa 290 s velikim dosegom leta!
Superiornost britanskih komandosa nije ovisila samo o ma-
terijalnoj potpori, ve i u odabiru pravoga cilja. Mountbatten, ka-
dgod je napadao, imao je u vidu cilj za koji se isplatilo sve stoje
napravljeno. Jednom je napao rafinerije ribljeg ulja na nekom nor-
vekom otoku i sasvim ih unitio. Drugi je put oteo tek postavljenu
njemaku radarsku postaju na francuskoj obali kod Dieppea.
Ili njihov prepad u sjevernoj Africi, gdje je trebao biti meta Rom-
melov stoer, ali je igrom sluaja neprijatelju pala u ruke samo
Rommelova intendantura.
Imali su i Saveznici svojih osjetljivih toaka, osobito na iro-
kim podrujima Bliskog istoka i mi smo odluili potraiti te njihove
Ahilove pete i napasti ih. Iako su nae armije bile u nezavidnom





KIKA
Josip Broz Tito na planini Klekovai iznad Drvara u sijenju 1944.


poloaju, mi smo se ipak znali toliko zagrijati da smo neke od
predloenih akcija tjednima razraivali. Poslije bi se s vremenom
ohladili, i to obino iz jednoga te istog razloga: zbog nedostatka
transportnih sredstava.
Kako nismo nikada mogli dobiti dovoljan broj Junkersa tipa
290, jedinog njemakog daljinskog zrakoplova s velikim akcijskim
radijusom i jedinog pouzdanog za nae potrebe (po ocjeni stru-
njaka Heinkel 117 bio je sasvim promaen projekt), nastojali smo
se snai na neki drugi nain. Zato ne bismo upotrijebili ono to
nam neprijatelj stavlja na raspolaganje, zapitali smo se jednoga
dana. Vjerovali smo da moemo ponovo osposobiti odreen broj
amerikih etveromotoraca koji su prinudno sletjeli u Njemaku
ili negdje na podruju pod naim nadzorom.
Zainteresirao sam Glavni stoer Luftwaffe za tu mogunost.
ak sam za to pridobio i nadlenu upravu koja je obeala da e
hitno okupiti skupinu potrebnih mehaniara koji e obii mjesta
KIKA
gdje lee te letee tvrave i odabrati pogodne za popravak. Koliko
god da se meni urilo, sve se oteglo u beskonanost.
Koncem jeseni 1944. slubeno su me izvijestili da je est
leteih tvrava dovedeno u ispravno stanje i da ekaju na nekom
bavarskom aerodromu na moja daljnja nareenja. Ali, tek to sam
se obradovao toj vijesti, stigla je nova: svih je est leteih tvrava
stradalo pri prvom sljedeem saveznikom bombardiranju, niti
jedna jedina zarobljena amerika letea tvrava nije preivjela
napad!
Jo jednom sve ispoetka.
Ideja o "posuenim" etveromotorcima imala je, uza sve
popratno, jednu prilino lou stranu: gdje pronai teren koji moe
podnijeti teret ovih mastodonata. Razmiljali smo i ovako: etvero-
motorac se i ne mora sputati, dovoljno je da dovue jednu ili vie
transportnih jedrilica nadomak cilja, poslije je lako, on se moe
vratiti a jedrilice se spuste tamo gdje treba. I ta je varijanta imala

Uvjebavanje
padobranaca za
desant.


nedostatke: jedrilice kojima smo raspolagali nisu mogle letjeti bre
od 250 kilometara na sat, dok su ameriki bombarderi praili sre-
dnjom brzinom od 350 do 450 kilometara na sat. Na stari prijatelj
jedriliar i prijatelj Hanne Reitsch pomogao nam je da rijeimo i
KIKA
ovaj problem: projektirao je jedrilicu koja je bila prilagoena brzi-
ni amerikih bombardera i ujedno je prebacivala ak 12 komando-
sa s punom opremom.
Muilo nas je pitanje povratka naih ljudi. Naoko, njima je
predstojalo ili da se predaju neprijatelju i doekaju kraj rata u nekom
zarobljenikom logoru ili da se poto-poto pokuaju probiti do
naih prvih postava, u veini sluajeva da prevale pod najgorim
moguim uvjetima tko zna koliko kilometara. Ja sam smatrao da
ljudima treba pruiti istinske mogunosti da se vrate ivi i zdravi,
to sam im uvijek i govorio, kako bi kada se nau u nevolji ostali
do posljednjeg asa hladnokrvni i borbeni. Palo mi je na pamet da
bi se takva evakuacija dala izvesti zrakoplovom koji bi jednostav-
no odvukao nazad jedrilicu s naom posadom.
Inenjeri za zrakoplovna istraivanja na uzletitu Ainring
pokuavali su podii natovarene jedrilice sa zemlje pomou zrako-
plova tegljaa. Zakljuili smo da postoji samo jedna mogunost:
zakvaiti ue za vuu na stup jedno tri metra iznad zemlje, potom
kraj ueta dohvatiti iz nisko leteeg zrakoplova naroitom kukom
u obliku romboida. S lakim jedrilicama bilo je to u redu, ali kako
podii velike i teke jedrilice kojima smo se kanili sluiti, a za sve



ovo nam je neprekidno nedostajalo dovoljno vremena za vjebu i
dovoljno goriva dok se uigramo da to izvodimo s neophodnom
sigurnou.
KIKA
esto sam se pitao: zato smo mi u Njemakoj krenuli s tak-
vim pokusima tek u posljednjem trenutku, u asu kada smo propa-
dali na svim bojitima i kada nam je nedostajalo i vremena i sred-
stava da usavrimo svoje sjajne izume i posebne metode ratovanje.
Saveznici su takoer imali sline zamisli, ali s tom razlikom
da su dotjerali do praktinih rezultata, u to smo se i mi osvjedoi-
li. Uspjenost u tome smislu pokazali su prigodom bitke kod Ar-
nhema, 17. rujna 1944., kada se itava jedna armada jedrilica spu-
stila iza naih poloaja. Poslije ovoga masovnog zranog desanta
pomiljao sam i strepio da bi Saveznici mogli zranim putem pre-
baciti nekoliko divizija do samoga Berlina, u kojemu su se u to
vrijeme nali na okupu i Fhrerov Glavni stoer i ostali zapovjed-
ni stoeri. Da se tako neto nije odigralo, moda se moe objasniti
odreenim politikim motivima. U svakom sluaju za britanske
komandose i stoer za strateke operacije amerike armije, koji-
ma je zapovijedao slavni general-bojnik William Donovan, jedan
ovakav pothvat svakako ne bi bio nemogu.

* * *

Odavno smo sanjali o akciji protiv velikoga naftovoda koji
se prua od nalazita nafte u Iraku i dvostrukim cijevima dostavlja
dragocjenu sirovinu rafinerijama u Haifi i Tripolisu na obalama
Sredozemnog mora. Znali smo da su arapski partizani stalno po-
kuavali dinamitom dii u zrak ove cjevovode. Meutim, organi-
ziranje ovakvih arapskih gerilaca bilo je veoma skupo, a njihove
akcije vjerojatno i ne bi dale bog zna kakve rezultate. Oteene bi
naftovode svakako brzo popravili, dok mi ne bismo bili u mogu-
nosti ustanoviti koliko je to sve skupa bilo uspjeno. Dodue, ako
bismo unitili jednu ili vie crpnih postaja dolo bi do prekida u
trajanju od vie mjeseci.
Ve 1943. nai su inenjeri izumili malu plovnu minu s jed-
nakom specifinom teinom kao i nafta. Namjeravali smo ovakve
mine ubaciti u cijev naftovoda i nakon toga zatvoriti otvor na naf-
tovodu. Ipak sam ovu ideju odbacio, zakljuio sam da bi na taj
nain zacijelo bili uniteni samo usisni ventili crpnih postaja a ne
i cijele postaje, sve ovo zbog neznatne veliine mine. Neki su pre-
dlagali da posebnim termikim bombama rastopimo podzemne
dijelove naftovoda. Ni te probe nisu zadovoljile. Iz Luftwaffe je
stigao prijedlog da gaaju naftovode magnetnim bombama, no nije
se odmaklo dalje od pripremnih pokusa.
KIKA
Kada smo na kraju poslije svih prijedloga i pokusa htjeli
rezimirati, ispalo je da preostaje jo samo jedna jedina mogu-
nost: izravna akcija komandosa protiv crpnih postaja naftovoda.
Na osnovu zranih snimaka bilo nam je poznato da se u blizini
svake od tih stanica nalazi neko manje uzletite kao i odmorite za
zrakoplovce koji patroliraju du naftovoda. Tu je i neko manje
zdanje u koje bi se sklanjalo tehniko osoblje za napada arapskih
odmetnika. Udaljenost izmeu ta dva objekta, crpne postaje i sklo-
nita, bio je nekoliko stotina metara, to se uoavalo na zranim
snimcima.
O napadima na naftovode bilo je dosta govora dok su se
popravljali ameriki bombarderi, matali smo da bismo njima
sletjeli pokraj naftovoda. Zrakoplovni topovi i strojnice titile bi
svojom paljbom komandose dok bi prilazili nastambama za teh-
niare. Sve smo predvidjeli do najsitnijih detalja. ak se predla-
galo da etveromotorcima dogradimo poseban ureaj koji bi otki-
nuo antene nad krovom sklonita. No, bilo je nepoznanica koje


Sputanje padobranaca snimljeno iz pilotske kabine

nismo mogli odgonetnuti: koliko su dugake piste na onim malim
pomonim uzletitima? Na snimcima iz 1941. nazirala se prilino
kratka rulna staza... Odlueno je da riskiramo, pa kako bude neka
bude. Bez etveromotoraca o napadima na naftovode vie se nije
raspravljalo, nismo imali ime doprijeti tako daleko!
Ahilova peta Saveznika neosporno je bio i Sueski kanal,
zapravo odreeni dijelovi kanala: ako bismo zatvorili ovaj umjet-
ni morski prolaz, konvoji za Daleki istok morali bi ploviti oko
Afrike i Rta dobre nade, to bi oajno produljilo putovanja. Pri-
premali smo ljude-abe za diverzije na Sueskom kanalu, planovi
KIKA
su napravljeni, moda bi neto od toga i bilo da koncem 1944.
nisu Saveznici bili toliko nadmoni na sredozemnom prostoru ...
Opet je bilo prekasno!
Razmatrali smo i zrani napad na naftonosna polja Bakua,
ovaj put ne samo s malobrojnom skupinom komandosa, koji bi na
dulje vrijeme prekinuli rad na naftonosnim izvorima i u tamonjim
rafinerijama. Podrobno prouavanje ovih predjela pokazalo nam
je da i ovdje postoje neuralgine toke (iz razumljivih razloga ne
elim biti precizniji), ivotno vanih za daljnju proizvodnju. I ovo
je odloeno za vjena vremena. Nismo imali ime doi do Bakua
i njegovih dragocjenih naftnih postrojenja!

* * *

U posljednjem je trenutku propala i jedna sasvim drukija
akcija, zbog ljubomore jednoga naeg generala.
Od poetka 1943. godine, jugoslavenski su nam partizani
zadavali mnogo tekoa. Na je zapovjednik za balkanski prostor
bio veoma zabrinut. Zahvaljujui konfiguraciji terena u ovim je
krajevima bila mogua gerilska borba irokih razmjera. Otpor Ju-
goslavena privukao je svojim borbama znatne njemake snage, te
im nanosio teke gubitke. Kada bi nam polo za rukom da otkrijemo
Titov Vrhovni tab i unitimo ga, moglo se oekivati - tako se
smatralo - osjetno smanjenje pritiska kojemu su bile izloene nae
snage. To je otprilike bila sutina misije koju mi je Vrhovno
zapovjednitvo Wehrmachta (OKW) povjerilo poetkom 1944. godine.
Pretpostavljao sam da bi bilo pogreno omalovaavati i pod-
cijeniti znaaj trupa koje je Tito sigurno rasporedio oko svoga Vr-
hovnoga taba. Uostalom, nama je to mjesto bilo potpuno nepo-
znato, a vjerovali smo da je voa jugoslavenskoga otpora svakako
poduzeo mjere prikrivanja kako bi prevario nae zapovjednitvo.
Da bismo doli do priblinih podataka, pokuali smo organizirati
posebnu obavjetajnu slubu. Jedan sredinji punkt, sa sjeditem
u Zagrebu, postupno je sastavljao mreu agenata na "odmetnikom
podruju". Radi vee sigurnosti, zatraio sam da se preko meu-
sobno neovisnih i odvojenih kanala provjeri svaka informacija
agenata na terenu o mjestu gdje je smjeten Titov Vrhovni tab.
Vojnu smo operaciju poeli planirati tek nakon to smo dobili iste
konane podatke iz tri razliita izvora.

KIKA
U ovoj akciji nismo smjeli biti lakomisleni, jer smo znali da
ako u tome ne uspijemo Tito e ubudue biti jo oprezniji i nikada
ga vie neemo uhvatiti.
Da bih doao u vezu s naim vojnim i policijskim snagama
u Jugoslaviji, otiao sam u travnju 1944. godine u Beograd, u pratnji
jednoga od mojih asnika. Poslije dvodnevnih neplodnih prego-
vora krenuo sam automobilom u Zagreb. Svi su me savjetovali da
odustanem i ne polazim na takvo putovanje, jer put vodi kroz
krajeve u kojima su partizani bili mnogobrojni.
Toga dana nije bilo slobodnih mjesta u zrakoplovu, a mene
su sutradan oekivali u Zagrebu pa sam morao ii. Stoga sam

Nakon slijetanja vojnici iz jedrilice izvlae
borbenu opremu. Drvar, 25. svibnja 1944.


odluio pokuati, uzdajui se u svoju sreu i u brzinu svoga Mercedesa.
Za svaki sluaj poveo sam kao pratnju jo i dvojicu doasnika, koje mi
je jedan general stavio na raspolaganje.
Krenuli smo u zoru.
Oko podne smo se zaustavili u podnoju Fruke gore, kod
jedne njemake postrojbe koja je imala zadatak da odrava red u
tomu kraju. Za objedom nam je zapovjednik te postrojbe dao neke
zanimljive informacije.
- Nikako ne proe tjedan bez nekoliko sukoba s partizanima
- rekao nam je te dodao: - Mi nipoto ne moemo raistiti s nji-
ma, oni se poslije svakoga okraja s nama mirno vrate u svoje
selo, na svoja imanja, sakriju oruje u stogove sijena i postanu
KIKA
nevini seljaci. Najzanimljivije je pitanje lijenike pomoi. Do sada
jo nikako nismo uspjeli dobiti lijenika za sebe, kao to su nam to
obeala gospoda iz Beograda, pa smo primorani traiti lijeniku
pomo seoskoga lijenika koji inae njeguje i partizanske ranjenike.
Ako bi im uskratio usluge, oni bi ga odveli zajedno s njegovom
obitelji a to bi bilo loe po nas, ne bi nas imao tko lijeiti. Moram
priznati da smo ipak veoma zadovoljni tim seoskim doktorom.
Dalje smo putovali plodnim krajem s lijepim imanjima.
Kadgod bih zapazio nekoga seljaka kako ore ili kopa u polju,
pomislio sam u sebi: gdje li je sakrio puku?
Putovanje se odvijalo bez potekoa i ikakva zastoja. Nitko
nas nije zaustavljao. Predveer smo bili u nekom selu, gdje smo
od neke seljanke kupili jaja. Ulazei u automobil, pogled nam je
pao na nekoliko seljaka naoruanih pukama u pohabanim odijeli-
ma, kako prelaze preko trga kao da se uljaju. Dok smo se mimo-
ilazili, na njihovim se licima pojavilo neto slino osmijehu. Ja
sam drao spreman automat u ruci, meutim oni su nas izgleda
htjeli samo pozdraviti.
Neto poslije, upozorio nas je zapovjednik garnizona u
Brkom da cijelo ovo podruje pokrivaju partizani i da je sva oko-
lina veoma opasna za njemake automobile bez oruane pratnje.
KIKA


U Zagrebu nam nisu htjeli povjerovati da smo glatko proli
od Beograda do Zagreba bez ikakva napada. Po svemu sudei mi
smo prvi koji su ovuda proli na ovakav nain ivi i zdravi u po-
sljednjih nekoliko mjeseci. Sluajui razne prie o mnogobrojnim
napadima na nae vojne kolone i razgledavajui na zemljovidu
gdje se sve nalaze podruja jugoslavenskih partizana, osjeao sam
neto nalik strahu iako je put ve bio daleko iza nas. Na kraju
KIKA
krajeva, sve je dobro to se dobro svri, jedno je sigurno: sretno
sam proao i ja i moji pratioci.
Mjesec dana kasnije sve je bilo spremno za operaciju protiv
Tita. Pomno provjereni izvjetaji upozoravali su da se Titov Vrho-
vni tab ve nekoliko tjedana nalazi u zapadnoj Bosni u blizini
Drvara. Pripreme su jo trajale i ja sam bio raspoloen da se upu-
stim u taj pothvat kao glavni zapovjednik izabrane formacije. Po-
slao sam naelnika stoera satnika Vlkersama u Banja Luku, u
sredite ove pokrajine da uhvati vezu s generalom, zapovjednikom
naih snaga u Bosni. Vlkersam se po povratku poalio da su ga
dotini general i njegovi bliski suradnici primili neljubazno i veo-
ma hladno. Tada tome nisam pridavao neku osobitu vanost, uo-
stalom to me se tie da li ova gospoda ga je prema meni simpatiju
ili antipatiju. Ne bi bilo prvi put da nailazim na takav odbojan
prijem.
Nekoliko dana iza toga, pri koncu mjeseca svibnja 1944.
godine moja mi je zagrebaka sredinjica dostavila vijest koja me
je prilino uzrujala:
"Armija X priprema pothvat protiv Titova stoera, DAN J
odreenje za 2. lipnja!"
Sada mi je bilo sasvim jasno ponaanje generala u Banja
Luci prema satniku Vlkersamu: oni su u meni vidjeli neeljenoga
suparnika na istome" zadatku, zato su od nas tajili svoje konane
namjere. U prvi me mah ovakav nedolian postupak razgnjevio, a
onda mi je postao nevjerojatno smijean. Ja bih drage volje i mir-
ne due pristao na suradnju s njima, tovie pristao bih bez ikakva
prigovora na zapovijedanje toga generala, koji je toliko patio od
ljubomore i zavisti.
No, nisu stvari dalje bile tako jednostavne: ako su moji agenti
otkrili ovaj plan, moda su za njega doznali i Titovi pijuni u Za-
grebu? Odmah sam o svojim sumnjama radiogramom obavijestio
i onu gospodu u Banja Luci.
Po povratku u Friedenthal, primio sam jo nekoliko izvjetaja
koji su samo potvrivali moje sumnje. Sve sam vie bio uvjeren
da planirana operacija nee uspjeti, ponovo sam ih opomenuo,
odgovora nije bilo. Uvijek je najvie gluh onaj koji ne eli uti!
Ljubomorni general X nije htio odustati od "svoje" opera-
cije. Odreenoga je dana bojna padobranaca Waffen SS-a iskoila
iznad doline koja se nalazila u odmetnikom kraju. Jedrilice su
dovlaile pojaanja koja su odmah ulazila u bitku s partizanima.
Poslije teke i krvave borbe, partizani su se povukli i napustili selo
u dolini. Naalost, moja su se pesimistina predvianja u potpu-
KIKA
nosti ispunila. Tito je saznao za napad i otiao iz sela nekoliko sati
prije samoga napada. Mi smo morali dovesti i pjeadijske snage
koje su tek poslije smjelih manevara uspjele osloboditi opkoljene
padobrance.
I tako, zbog cjepidlake zavisti jednoga asnika eljnoga sla-
ve, neslavno je propao plan velikih ambicija s nesagledivim po-
sljedicama. Vie nije bilo nikakvih izgleda da uhvatimo jugosla-
venskog vou partizana. Kasnije smo pratili njegov trag kao i trag
njegova Vrhovnoga taba du jadranske obale i odatle na otok Vis,
gdje se konano zaustavio. Predviali smo jedan munjevit napad
na otok Vis, ali ponovo su dogaaji ili drugim tijekom.


Atentat na Hitlera

Na istoku zarobljeno preko 30 njemakih divizija:
kome pripisati odgovornost za ovu katastrofu? Pred vlakom
na perifernoj berlinskoj postaji Lichterfelde: "Gospodine bojnie,
morate odmah natrag!" SS-Brigadefhrer Schellenberg smrtno blijed:
"Ako puisti dopru do mene, ja u se braniti!"


Poelo je veliko savezniko iskrcavanje.
U Njemakoj se govorilo: invazija.
U zoru 6. lipnja 1944. prve su angloamerike postrojbe stu-
pile na tlo Normandije. Nekoliko je tjedana situacija bila nejasna,
a zatim se probojem kod Arromanchesa okrenula u korist Savez-
nika. Toga je dana svaki pametan Nijemac shvatio da smo izgubili
rat. Ja osobno nisam vie imao nikakvih iluzija o konanom isho-
du, i iako sam pred svojim ljudima pokuavao glumiti vedroga i
nasmijanog zapovjednika nisam tajio svoje crne misli kada sam
razgovarao s nekolicinom meni bliskih suradnika, kao to su bili
odani Radl i satnik von Vlkersam.
Treba li dakle iz ovoga predosjeaj a izvui praktine zakljuke? Po
mojem miljenju, ni ja, ni vojnici, ni asnici, podrazumijevajui tu i
generale, nismo imali pravo odluivati o produivanju ili
prekidanju neprijateljstava. Takvu odluku mogu donijeti samo vrhovni i
politiki efovi, jedino oni imaju pravu predodbu o svemu i
jedino oni mogu utjecati na tijek dogaaja. Ako nam oni narede da
nastavimo borbu, na nama je da se pokoravamo.
KIKA
Bilo mi je poznato da se Fhrerov Glavni stoer jo nada, s
jedne strane u povoljan razvoj politikih prilika, a s druge strane u
brzo usavravanje novih tajnih oruja. Te nade nisu bile nimalo
neosnovane prema onome to sam doznavao iz dana u dan.

Od srpnja 1943. bivalo je sve gore, sve opasnije, sve bezizlaznije. U
prvome tjednu lipnja Rusi su silovitim i strahovitim
napadom sravnili cijelo Istono bojite. Sredinja skupina armija
skoro vie nije postojala, zarobljeno je preko 30 njemakih divi-
zija. U pozadini nitko sebi nije mogao objasniti kako je moglo
doi do ovakve masovne predaje. Da li odgovornost za ovu kata-
strofu pripisati Vrhovnom zapovjednitvu ili iznurenim i obeshra-
brenim trupama?
Zahvaljujui svojoj ogromnoj materijalnoj nadmoi Saveznici su na
zapadu brzo napredovali prema njemakoj granici. Preostalo nam je
jedino da stisnemo zube i da se tuemo do kraja.
Spremao sam se u etvrtak 20. srpnja 1944. u Be, kada je
kao grom iz vedra neba dola vijest o pokuaju atentata na Hitlera
koji sreom nije uspio. Ja i moji asnici bili smo zaprepateni. Zar
je tako neto mogue? Da nije moda neprijatelju prolo za rukom
da prodre u Fhrerov Glavni stoer? Ni na trenutak nismo mogli
pomisliti daje bombu postavio neki Nijemac! A poto je Hitler
ostao iv, nije bilo razloga na odgodim putovanje.
U 18 sati stigao sam s Radlom na kolodvor. Uli smo u ra-
nije zakupljeni odjeljak i namjestili se da provedemo no u vlaku.
Na postaji Lichterfelde u predgrau Berlina uo sam kako me netko
zove:
- Halo, bojnie Skorzeny!
Jedan je asnik trao peronom pokraj vlaka i vikao iz svega
glasa. Otvorio sam prozor vagona i mahnuo da sam ovdje.
Priao je sav zadihan:
- Gospodine bojnie, morate se odmah vratiti, takvo je vie
nareenje. Oekuje se pu poslije atentata na Fhrera.
Ne vjerujui u to to mi je reeno, slegnuo sam ramenima.
- To je nemogue, neka su gospoda izgubila glavu. To je
isto ludilo. Dobro, ako je tako, odustajem od putovanja. Vratit u
se s vama, a moj e pobonik porunik Radl produiti u Be.
Jurnuli smo kolima do Glavnoga stoera Waffen SS-a. Usput
sam doznao novosti. Pretpostavljalo se da se radi o zavjeri skupi-
ne viih asnika i generala. Izgleda da su oklopne trupe krenule
prema Berlinu. Nikome nisu bile poznate posljednje namjere urot-
nika. Ja u sve to jednostavno nisam mogao povjerovati, smatrao
KIKA
sam da su to samo glasine. K vragu, nai su vojni efovi, mislio
sam, zauzeti puno vanijim poslovima i nemaju vremena za takve
gluposti.
Doekao me Schellenberg, koji je sada zapovijedao SS-bri-
gadom. Priopio mi je pojedinosti. Po njegovu miljenju centar
urote nalazio u Bendlerstrasse, nigdje drugdje nego u sjeditu Vrho-
vnoga zapovjednitva dopunskih snaga, odnosno tzv. unutranjih
snaga Domovinske vojske. Schellenberg je bio smrtno blijed i izvan
sebe. Na njegovu je stolu na dohvat ruke leao veliki revolver.
- Situacija je nejasna i veoma opasna - rekao je. - U svakom
sluaju ako oni, to jest puisti, dopru do mene, ja u se braniti.
Osoblju oko mene sam podijelio automate. Ne biste li mogli hitno
prebaciti ovamo jednu od vaih postrojbi za osiguranje ove zgra-
de?
Do tada sam ja posve smetnuo da moram pozvati svoje ljud-
stvo. Na svu sreu telefonske su veze funkcionirale besprijekorno.
Odmah sam dobio nau bazu u Friedenthalu. Zatraio sam satnika
Vlkersama.
Zapovjedio sam:
- Dajte uzbunu bojni! Satnik Fucker neka preuzme zapo-
vijedanje i eka na nareenja. Osim osobno mojih, ne smije pri-
mati niije naredbe. Ja se sada nalazim u Glavnom stoeru SS-a.
Smjesta uputite ovamo prvu satniju. Vi i Ostaffen, kojega privre-
meno postavljam za svoga pobonika prebacite se ovamo bornim
kolima. Vozite najveom brzinom da stignete prvi ovamo.
Spustio sam slualicu i okrenuo se Schellenbergu koji me
promatrao bez rijei, sa strahom u oima.
- Mislim da najprije treba razoruati vae osoblje - kazao
sam ljutito. - Vai su me uredski takori prepali kada sam dolazio.
Malo je nedostajalo da nisam ubio onoga vaega maloga pisara.
Smjesta sam ga dao zatvoriti u podrum. Na taj nain nee nikome
nauditi svojom opasnom igrakom. Dakle, ako ti koji vas plae
prispiju ovamo prije nego to se pojave moji momci, bilo bi dobro
da se nekud povuete, jer im s ovim vaim revolverom neete uliti
strahopotovanje.
Prepustio sam ga njegovim tjeskobama i izaao na ulicu.
Ogledavao sam se na sve strane oekujui von Vlkersama i Ostaf-
fena. Osvanuli su obavijeni oblakom praine, zbilja su vozili kao
luaci. Kako mi nitko nije nita naredio, odluio sam ustanoviti
to se dogaa u Berlinu. Volkersam je ostao u Glavnom stoeru
SS-a, a ja sam mu obeao da u se povremeno javljati telefonom
da izmijenimo obavjetenja.
KIKA
Uskoio sam u kola i odvezao se u dio grada gdje su mini-
starstva. Sve je izgledalo sasvim mirno. Zatim sam poao ka Fehr-
belliner Platz gdje je bio stoer zapovjednika oklopnih formacija,
kojega sam inae osobno jako dobro poznavao. Ovdje nije bilo
tako mirno kao oko ministarstava. Izlaz na trg zatvorila su dva
ogromna tenka. Dovoljno je bilo da me vide u slubenom automo-
bilu i odmah su me propustili. ini se da pobuna nije tako strana
kao to misli Schellenberg, pomislio sam.
General me odmah primio. Nije znao tako rei nita i pitao
je o emu se radi. On je doveo svoje snage u Berlin i postavio ih
oko trga kao to mu je naredio zapovjednik priuvnih snaga. Nije
znao kako da postupi, oekivao je daljnji razvoj dogaaja.
- Ubudue izvravam samo naredbe inspektora oklopnih for-
macija, osobno generala Guderiana - izjavio je. - Tko da se snae
u ovome meteu? Zamislite, traili su na primjer od mene da po-
aljem naoruani odred kao izvidnicu prema berlinskim vojarna-
ma Waffen SS-a. to vi na to kaete, Skorzeny?
Bio sam zgromljen.
- Je li to istina? - naroguio sam se. - Pa mi jo nismo u
graanskom ratu. Gospodine generale, bilo bi mimo svake pameti
da postupite po ovako suludom nareenju. Ako se slaete, otii u
do vojarne Lichterfelde da provjerim to se tamo zbiva. Odande
u vas osobno nazvati telefonom. Prvo je i osnovno sauvati hlad-
nokrvnost.
General kimne, prihvatio je moj prijedlog i ja sam poao. U
mojoj bivoj vojarni Lichterfelde potpuni mir, ako se izuzme da
su priuvna bojna i ostale postrojbe bili u pripravnom stanju. Malo
sam porazgovarao s pukovnikom koji je zapovijedao ovim trupama i
izriito mu naglasio da bude razuman i da se suzdri od svakoga
djelovanja bez obzira to se dogodilo. Nazvao sam generala na
Fehrbelliner Platzu i smirio uvjeravajui ga da SS-postrojbama
nije ni do kakve intervencije. Volkersam je izvijestio da je prispjela
naa satnija, naredio sam da ostane u pripravnom stanju u
unutarnjem krugu dvorita Glavnoga stoera SB-a.
Priznajem da sam bio pomalo zbunjen, nikako da pohvatam
konce onoga to se odigravalo. Zacijelo je zapovjednik priuvnih
unutranjih snaga izdao oko podneva nareenje koje je uspostavilo
pripravno stanje uzbune, nakon ega se takvo stanje lanano
proirilo unaokolo, to je opet oito odgovaralo nekom opem planu
stvaranja zbrke u Berlinu. Usudio bih se rei da je cijela ova guva
djelovala pomalo neozbiljno. Nije bilo nimalo tragino iako su
oklopne postrojbe bile u najvioj pripravnosti, ali zato su i dalje
KIKA
sasvim po strani. Da se ovjek upita: tko se to pobunio i protiv
koga? Djetinjasti pokuaj u trenutku kada se na zapadu i na istoku
nai vojnici grevito bore da zaustave napredovanje neprijatelja.
Sjetio sam se generala Studenta, mora da je u Berlinu. Brzo
sam pohitao do Wannseea, jednoga od mnogobrojnih jezera koja
okruuju Berlin. Na obali Wannseea se nalazio Glavni stoer
padobranaca. Ondje asnici nisu imali pojma ni o emu i nisu primili
nikakve upute. Saznao sam samo toliko da e njihov general pro-
vesti veer kod svoje kue u Lichterfeldeu. Poveo sam sobom
generalova pobonika da eventualno primi nareenja s obzirom da
novonastalu situaciju.
U meuvremenu se smrklo.
Dovezli smo se pred malu vilu, svuda u kui i oko nje savrena tiina.
General je na terasi u dugom kunom ogrtau listao
kraj elektrine rasvjete neke papire. Do njega je sjedila njegova
supruga. Ba smijeno: dok urotnici pokuavaju izvriti pu, jedan
se od najviih vojnih zapovjednika opustio u svojem platnenom
naslonjau.
Iako je bio iznenaen mojom kasnom posjetom, general me
primio vrlo srdano. Oito da se nai odnosi uspostavljeni lani

Hitler s flasterom na ruci, jedina Fhrerova fotografija
snimljena 20. srpnja 1944., neposredno nakon atentata.

prigodom oslobaanja Mussolinija nisu zaboravili i ohladili. Njegova
se supruga povukla kada sam napomenuo da dolazim slubeno.
im sam poeo iznositi to sam vidio i doznao, general me zaueno
pogledao:
KIKA
- to mi vi to priate, dragi moj Skorzeny? Kakav pu, pa to je zaista
nemogue!
Teko sam ga uvjerio da je situacija ozbiljna. Pristao je da
uvede stanje pripravnosti u svojim padobranskim postrojbama i
da se nareenja primaju samo od njega.
Zazvoni telefon, osobno maral Goring.
Potvruje moje izvjee i dodaje neke nove pojedinosti. Aten-
tat je protiv Hitlera vjerojatno pripremio neki asnik iz dopunskog
sastava vojske. Njihovo sjedite u Bendlerstrasse odmah je obja-
vilo Fhrerovu smrt i poduzelo neke hitne mjere. Gring naznauje
da samo Glavni stoer, tj. Vrhovno zapovjednitvo moe izdavati
naredbe. General Student ponavlja posljednju reenicu marala
Reicha:
- Mir i hladnokrvnst! Po svaku cijenu izbjei incidente koji
mogu prerasti u graanski rat!
Sada vie general nije sumnjao u moj iskaz. Ostat e, kae,
u vezi sa mnom i zapovjednikom oklopnih formacija na Fehrbelliner
Platzu. Naizmjenino naziva sve svoje bojne i daje im upute.
Pozdravio sam se bre-bolje i vratio u Glavni stoer SS-a.
U ovoj ogromnoj zgradi i dalje potpuni mir, kao da se nita
ne dogaa. Schellenberg me napregnuto iekivao u svome kabinetu i
zatraio da mu dam pratnju od barem deset ljudi i jednoga
asnika koji e njima zapovijedati. Nareeno mu je da smjesta lii
slobode admirala Canarisa, meutim, on ne bi tako nezgodnu misiju
sam obavio. Stavio sam mu na raspolaganje samo jednoga
asnika kao pratioca, vie nisam mogao jer sam i sam rukovodio
samo jednom satnijom. Sat kasnije evo ga natrag, uhitio je Canarisa bez
najmanjeg incidenta. Doznajem preko telefona da su sektori koje su
drale oklopne formacije i padobranci generala Studenta

KIKA

Sala s kartama u Vujoj jami nakon eksplozije bombe 20. srpnja 1944.

potpuno mirni. Zaudo, u cijelom je Berlinu vladao posvemanji
mir, pa sam ve pomiljao da se vratim u svoj Friedenthal, ali tada
se javio Fhrerov Glavni stoer s naredbom:
- Bojniku Skorzenyju se nareuje da istoga trena krene s
postrojbama kojima zapovijeda u Bendlerstrasse i potpomogne
akciju bojnika Rmera, zapovjednika bojne Velika Njemaka koji
je ve poeo opkoljavanje ministarstva.
Na brzinu sam okupio ljudstvo i poao. Bila je ve skoro
pono kada smo stigli pred ulaz u zgradu. Dva velika automobila
ne doputaju prolaz, tako su ih postavili da pokraj njih nitko ne
moe proi. Izaao sam i krenuo prema ulazu pred kojim je njih
nekoliko uzbueno gestikuliralo dok su raspravljali. Prepoznao
sam efa SS-a Kaltenbrunnera koji se objanjavao s generalom
Wehrmachta Frommom, vrhovnim zapovjednikom dopunskih sna-
ga. Kaltenbrunner je upravo dobacio Frommu koji se jednako kao
i on kanio udaljiti:
- Idem kui. Moete me cijele noi u sluaju potrebe dobiti
na moj kuni broj.
Pred ministarstvom zatekao sam bojnika Rmera. Predsta-
vio sam mu se. Kae da je primio nareenje o zatvaranju okolnih
ulica, kako bi ministarstvo bilo odvojeno sa svih strana od okolnih
ulica i zgrada.
Uveo sam svoju postrojbu na glavno dvorite, te poao sre-
dinjim stubama na kat, u pratnji Volkersama i Ostaffela. U hod-
KIKA
niku na prvome katu nekoliko asnika naoruanih automatima. U
predsoblju generala Olbrichta nekoliko glavnostoernih asnika,
od kojih sam neke poznavao. I oni naoruani i na rubu ivaca.
Ukratko su opisali tijek dogaaja. Ve su od podneva primijetili
da neto nije u redu s uputama o poveanoj pripravnosti, general
Fromm je neprestano bio zauzet i nitko nije mogao k njemu, zajedno
s njime bili su samo dva ili tri njegova asnika. Naoruani auto-
matima prisutni su na silu upali u kabinet generala i pitali to se
dogaa. Priznao je da je posrijedi urota i da se on bavi uvodnim
istragama protiv sudionika urote. Malo se zatim ubio general Beck,
dok je ratni sud na elu s jednim generalom osudio na smrt
strijeljanjem tri via asnika, meu njima i pukovnika Stauffen-
berga, efa stoera generala Fromma. Strijeljanja su izvrena prije
pola sata u dvoritu ministarstva.
Nastojao sam uspostaviti telefonsku vezu s Fhrerovim Gla-
vnim stoerom, jo uvijek pod dojmom nesreenih informacija od
kojih su neke bile sasvim proturjene. Smatrao sam da treba pr-
venstveno zavesti red i mir u ministarstvu i to priopio gospodi
oko mene. Oni su se suglasili i krenuli na svoja radna mjesta. Po-
mutnju je izazvao neki pukovnik koji je izjavljivao da mu je zapo-
vijedi izdavao osobno ef Glavnoga stoera von Stauffenberg, ali
on je upravo strijeljan i pukovnik ne zna kome da se obrati.
Pred radnom sobom generala Olbriehta dva dunosnika Ge-
stapa koji su imali zadatak uhititi grofa Stauffenberga, ali su ih
Stauffenbergovi podinjeni zatvorili u jednu sobu. Stvarno mi nije
ilo u glavu da je svemoni i neizmjerno sumnjiavi Gestapo po-
slao samo dva ovjeka da uhite kolovou jedne vojne urote.
Uputio sam se u ured grofa Stauffenberga da vidim to se
ondje moe nai. Svi su pretinci zjapili otvoreni, kao da ih je netko
na brzinu pretresao. Na pisaem je stolu leao rastvoren dosje s
konceptom pod kodnim imenom Walkre o provoenju priprav-
nog stanja; sadraj dosjea bio je zamaskiran naslovom - "Protu-
mjere u sluaju napada saveznikih padobranskih snaga". U jed-
noj ladici djeja igra nalik na onu poznatu "ovjee, ne ljuti se",
pijuni se pomiu prema broju dobijenom bacanjem kocke, a sve
se odigrava na zemljovidu istone Europe.
Kroz nekoliko sati ministarstvo je proradilo po ustaljenom
redu. I dalje sam pokuavao dobiti Fhrerov Glavni stoer, ali
ispoetka, uzalud. Kada mije to napokon uspjelo, predloio sam
da se odmah imenuje za naelnika glavnostoernoga naelnika na
poloaj strijeljanog Stauffenberga neki pouzdani general. Odgo-
vorili su mi neodreeno, a ja sam htio otii odavde jer mi je doja-
KIKA
dilo da zamjenjujem vodee zapovjednike. Ispalo je da se treba
strpiti dok Fhrer ne bude odabrao potrebnu osobu. Svaka sam
dva-tri sata ponavljao svoj zahtjev i stalno dobijao isti neodreeni
odgovor. Konano je rano ujutro 22. srpnja, poslije 36 sati ove
neizvjesnosti, stigao u ministarstvo sam Heinrich Himmler zajedno
s generalom Waffen SS-a Jttnerom. Na nae prilino iznenaenje
Himmler je sebe postavio za glavnoga zapovjednika priuvnih
vojnih snaga.
To je bila proizvoljna Himmlerova odluka, jer on nije nika-
da zapovijedao vojnim formacijama, a zapazio sam da generalu
Juttneru nije bilo po volji. Njega je imenovao za svoga pomo-
nika. Poslije ovoga ina Himmler je odrao kratak informativni
govor nazonim asnicima i istaknuo da je urota bila djelo male
skupine bez ire podrke u vojsci. Prisutnima kao da je laknulo,
veini ovih ljudi koji su sluali Himmlera bilo je drago da je urota
iza njih, za njih je to bio zloinaki pothvat koji je propao sam od
sebe.
Konano malo odmora za mene.
U Friedenthalu sam se skljokao u postelju i morao sam od-
spavati dobrih deset sati da bih ustao odmoran i svje. Nije bilo
vie nikakve sumnje da svi u Wehrmachtu ne misle isto kao Fhrer,
valjda je tako bilo i u njemakom narodu. Za mene je to bila bolna
injenica, bio sam iskreno potresen tim saznanjem i zato me tjei-
lo da osnovna nakana urotnika nije uspjela.
Danas, tri ili etiri godine poslije propasti "pua od 20. srp-
nja 1944." moe se ove dogaaje krivo protumaiti i dati im znaaj
koji im ne pripada. Svi oni koji su imali udjela u ovoj njemakoj
drami moraju priznati da su s izuzetkom grofa Stauffenberga tako
rei automatski odustali im su doznali da atentat nije uspio. Pojed-
nostavljeno reeno, oni su izgubili svaku volju za daljnje djelo-
vanje kada se ispostavio da nisu ubili Fhrera. Sve se temeljilo na
tome da nestane Adolf Hitler, ali kako je on udom preivio, bilo
im je odmah jasno da je njihova ansa propala.
Ovi protivnici reima, bili su svi bez izuzetka domoljubi koji
su u naoj tekoj situaciji mislili jedino na spas Njemake i svi su
se ovi ljudi slagali u jednome, u potrebi da na svaki nain uklone
Hitlera. Njihovi pogledi na politiku koju je trebalo nastaviti po-
slije preuzimanja vlasti bitno su se meusobno razlikovali, naroito
ako se radilo o primirju, s obzirom da je u tome trenutku naa
vojna situacija bila upravo oajna. Skupina predvoena Stauffen-

KIKA
bergom htjela je pregovarati s Rusijom radi uspostavljanja sepa-
ratnog mira, neki drugi su to htjeli uraditi sa zapadnim silama.
Prema engleskim komentarima BBC-ja tri dana kasnije nijedna
od ovih namjera nije imala nikakvih izgleda na uspjeh, budui da
su Saveznici u Casablanci vrsto odluili prihvatiti jedino potpu-
nu predaju. Danas se moemo pitati kako bi se urotnici ponijeli i
to bi postigli da Adolf Hitler nije preivio atentat.
Iako je poslije atentata Fhrer ostao i dalje bespogovorni
gospodar Njemake, on je kao linost postao prava ruina i u fi-
zikom i u moralnom pogledu. Njegove ozljede nisu bile teke, on
ih je lako prebolio, ali u moralnom se pogledu vie nikada nije
oporavio od tekog udarca izdaje. Dotadanje njegovo nepo-
vjerenje, vie instinktivno nego zasnovano zdravim razumom,
postalo je sada prava napast. Sve se vie preputao tekim misli-
ma i dakako podlijegao svojim zabludama od kojih ga vie nitko
nije mogao okaniti. inio je nepravde ljudima koji to nikako nisu
zasluivali.
Nije to bila jedina loa strana atentata.
Od toga trenutka vie nije bio mogu bilo kakav sporazum
sa Saveznicima u svrhu postizanja mira, sve je vie dolazio do
izraaja nepomirljiv odnos naih protivnika prema nama.
Ne treba ispustiti iz vida da su Saveznici otro odbijali svaki
kompromis ne samo s nacionalsocijalistikim voama Hitlerove
Njemake, nego i s moguim Hitlerovim nasljednicima. Ove su
injenice prisiljavale Hitlera da ide do kraja, da bude nepopustljiv
i tvrdokoran.

Operacija "Lovokradice"
iza lea Crvene armije

Ljudi-abe s mini-torpedima na Rajni U umama oko Minska
2000 njemakih vojnika pukovnika Schnhorna Noni letovi radi
pronalaenja i izbavljanja zaostalih formacija: nevjerojatan pothvat
komandosa R. u uniformi porunika Crvene armije

S pogoranjem vojne situacije proirivala se i moja djelatnost, to je
pomoglo da napokon moje "specijalne postrojbe" dobiju bolji tretman i
prije svega poveaju svoj sastav. Poslije mnogobrojnih natezanja s
Glavnim stoerom Vrhovnoga zapovjednitva Wehrmachta odobren mi
je prihvat novih ljudi: moja se bojna s kojom sam raspolagao pretvorila
KIKA
u sredinju formaciju od ak est bojni (1800 ljudi), popunjenih
dragovoljcima divizije Brandenburg. Ujedno mi je Fhrer povjerio
rukovoenje Odsjekom II.
obavjetajne slube s osnovnom namjenom - sabotae i srozavanje
morala neprijatelja (Schellenberg u svojim memoarima: "Kaltenbrunner
je imenovao efom politikog sektora tajne slube
Obersturmbannfhrera Wancka, a Obersturmbannffhrera Skorzenyja
efom vojnog sektora" - op.).
Radili smo grozniavo i uporno, provodili reorganizaciju,
vjebali i pripremali se za nove operacije. Opkoljena sa svih stra-
na Njemaka je sve vie sliila na ogromnu tvravu koju su oda-
svud opsjedali. Dunost nam je bila da je branimo ne samo na
njenim bedemima, ve da bdijemo i na prilaznim putovima koji-
ma bi nam se mogao pribliiti neprijatelj i da takoer sprjeavamo
tetno djelovanje unutar same drave.
Koncem ljeta 1944. suprotstavili smo se na osobit nain nadiranju
britanskih armija pod zapovjednitvom marala Montgomeryja koje su
prele jedan od rukava na uu Rajne i uspostavili
mostobran kod Nijmegena. Njihovi su opskrbni konvoji bez potekoa
dolazili do prvih crta bojita, u tome ih nisu mogli osujetiti ni napadi iz
zraka, poto ih je branilo jako protuzrakoplovno topnitvo. Engleski se
mostobran protezao u irinu od nekih sedam kilometara s obje strane
mosta uzvodno i nizvodno. Pokuali smo im doskoiti uz pomo
ljudi-aba. Satnik Hellmer koji je rukovodio pothvatom krenuo je jedne
noi plivajui u izvianje. Napredovao je brzo i neujno zahvaljujui
gumenim perajama. Lice je prekrio maskirnom mreom koja mu
meutim nije omoguavala dobar pregled okoline. Odabrao je stup
nosa koji e dii u zrak, a



















KIKA
Forsiranje rijeke u Bjelorusiji 1944.




buka motora i gusjenica engleskih tenkova tipa Churchill ila
je na ruku da engleske strae nisu pomnije nadzirale stanje oko
mosta.
Poslije nekoliko dana, jedne mrane i kiovite noi, upravo
kao to je najavljivala meteoroloka prognoza, spustili smo u vodu
tzv. mini-torpeda, opremljena posebnim ureajem da plove povr-
inom rijeke. Donijeli smo i oprezno poloili u Rajnu dva glomaz-
na cilindra ispunjena eksplozivom. Dvanaest je dragovoljaca kre-
nulo s takve dvije mine, po njih est uz jednu. Nitko ih nije pri-
mijetio pod mostom, ondje su potopili mini-torpeda i povezali ih s
detonatorima. Nekoliko minuta kasnije prolomila se strahovita
eksplozija, stup mosta se sruio i povukao za sobom cijeli sredi-
nji luk mosta. Englezi su s obje obale estoko zapucali, prvo ne-
precizno, potom sve opasnije zato to je ve svitalo i lako su se
uoavale glave plivaa u vodi. Na svu sreu imali smo samo tri
laka ranjenika, sve smo ih sretno prihvatili desetak kilometara
dalje od mosta.
Poetkom jeseni 1944. uvjebavali smo diverzantski napad
u jednoj tvornici naoruanja u blizini naega Friedenthala, zadatak je
bio - u dogovoru s direktorom te tvornice - upasti u industrijsko
postrojenje i onesposobiti ga. Dvadesetak se naih ljudi s
lanim ispravama uvuklo u tvornike radionice i u rekordnom roku
od jedva dvadeset minuta uspjeli su podmetnuti eksploziv na
KIKA
najvanija i najosjetljivija mjesta. Premda je i ova tvornica po-
sjedovala vlastitu slubu sigurnosti, moje komandose nije nitko
otkrio niti ih onemoguio. Sutradan su postroene mjere sigurnosti,
meutim, ja sam se ozbiljno bio zabrinuo s koliko se nemara i
povrnosti izvrava takva odgovorna dunost.
Nekako u isto vrijeme, posljednjih dana kolovoza 1944. godine, hitno
su me pozvali u Fuhrerov Glavni stoer radi vane
misije na Istonom bojitu: primljena je informacija da se u umama
sjeverno od Minska krije vei broj njemakih vojnika koji ne po-
miljaju na nikakvu predaju. Na je agent uspio doi do naih pred-
njih poloaja gdje je izvijestio da su tih 2000 ljudi pod zapovjed-
nitvom pukovnika Schnhorna u bespomonoj situaciji, i Vrhov-
no bi zapovjednitvo Wehrmachta tu skupinu pokualo dovesti do
naih snaga.
- Moete li se primiti toga zadatka? - pitali su me.
- Mogu - odgovorio sam.
Bio sam uvjeren da e asnici i njihovo ljudstvo, naroito
oni iz baltikih krajeva, biti sretni to im se prua prigoda da po-
mognu svojim drugovima izgubljenima u ruskim movarama.
Plan smo kodirano nazvali Lovokradice, a odluili smo da
uputimo njima u pomo etiri grupe, svaku sa po dva njemaka i
tri ruska vojnika. Bit e naoruani ruskim automatima, ponijet e
hranu za etiri tjedna i svakako pokretni primopredajnik. Razu-
mije se samo po sebi da e svi biti u ruskim odorama i s ruskim
ispravama, to je bilo najmanji problem. Poeli smo ih privikavati
na ruske cigarete, svatko je od njih u rancu nosio crne ruske biskvite
i ruske konzerve. Posljednjih dana uoi polaska nismo im dopu-
tali da se pretjerano kupaju niti briju, trebali su izgledati, i vonja-
ti, kao ruska vojska na bojitu.
Dvije od ovih grupa bit e sputene padobranima istono od
Minska, izmeu Borisova i ervenija. Proi e kroz umu u tome
kraju u smjeru zapada. Ukoliko ne naiu na Schnhornovu skupi-
nu oni e se polako i oprezno probijati do naih poloaja. Ostale
dvije grupe bit e sputene izmeu erinska i Vitejka, njihov je
smjer napredovanja prema Minsku sa zadatkom pretraivanja oko-
lice grada. Po izvrenom zadatku i oni bi trebali krenuti do naih
poloaja.
Raunali smo na radiovezu kojom emo izmjenjivati podatke i upute, a
budu li pronaeni oni koje trae pokuat emo prebaciti cjelokupno
ljudstvo transportnim zrakoplovima s nekog privremeno izgraenog
uzletita.

KIKA


Uvjebavanje komandosa za prelazak rijeke.


S pobonikom P. poslali smo zrakoplovom Heinkel 111 iz
200. lovake eskadrile prvu grupu u dubinu ruskoga podruja. Iza-
brali smo no i zrakoplov je otiao bez zatitne pratnje. Jo je iste
noi uspostavljena radiofonska veza. Obavijest nas nije ohrabrila,
poalili su se da su izloeni strojnikoj paljbi i da se upravo oku-
pljaju. Vie nikakvih vijesti o njima i o poboniku P.
Lo poetak!
KIKA
Druga grupa s asnikim namjesnikom S. uzletjela je i otila isto nou,
pilot nas je izvijestio da su iskoili na pravom mjestu i da su se sretno
prizemljili. etiri dana ni glasa od njih, tek smo se
s njima uli petoga dana. Imali su senzacionalnu vijest koja nam
je ulila velike nade: skupina pukovnika - postoji!
Sljedee noi ustupili su vezu sa samim pukovnikom
Schnhornom koji nam se obratio s nekoliko jednostavnih rijei
iz kojih je izbijalo uzbuenje i duboka zahvalnost da ih u domovi-
ni nisu zaboravili i da im ele pomoi na svaki mogui nain.
Dvadeset i etiri sata poslije krenula je i trea grupa pod
vodstvom doasnika M. Nikada nismo doznali to se dogodilo s
ovom grupom sastavljenom od petorice komandosa. Pozivali smo
ih ugovorenim znakovima tjednima, mjesecima. Nismo dobili
nikakav odgovor, nestali su zauvijek u nesagledivom ruskom
prostranstvu.
Dan iza toga uputili smo i etvrtu grupu pod zapovjednitvom
pobonika R. Prva etiri dana javljali su se dosta uredno.
jNapredovali su prema Minsku ali krivudavo, neprestano su mora-
li izbjegavati ophodnje ruske vojne policije. S vremena na vrijeme
bi susretali neke osamljene skupine njemakih vojnika, ali to nisu
bili oni koje su traili i zbog kojih su tumarali ruskom pozadinom.
Iznenada, petoga dana, pukla je svaka veza s ovom grupom. Tri
tjedna iza toga javili su nam se s litvanske granice da su u punom
broju, da ih je tamo doveo pobonik R. i da nitko od njih nije
stradao.
Preruen u porunika Crvene armije, R. je ak zalazio u ru-
sku asniku kantinu gdje su ga pozvali na veeru. Savreno je
govorio ruski i nitko ondje nije nita posumnjao, srdano su ga
gostili. Nekoliko dana kasnije on se probio do naih poloaja i
doveo svoje ljude u punom sastavu.
Prola su bila tri mjeseca, otkako smo se posljednji put uli
sa skupinom Schnhorn, koja je vapila za svime to joj moemo
poslati. Prvenstveno im je trebao sanitetski materijal. Prvi lijenik
kojega smo im poslali padobranom iznad neke slabo osvijetljene
livade slomio je pri padu obje noge i ubrzo umro. Njegov je na-
sljednik bio bolje sree i stigao im iv i zdrav. Nakon lijenika
poeli smo im dostavljati hranu i streljivo za lako naoruanje.
Zdravstveno stanje Schnhornovih vojnika bilo je tako slabo da
nismo ni pomiljali zahtijevati od njih bilo kakvo premjetanje u
neko drugo podruje. Svake druge ili tree noi odlazilo je neko-
liko zrakoplova radi opskrbe, meutim poiljke su se rasipale i oni
su od svega toga imali malo koristi.
KIKA
Dotle sam ja s tehniarima eskadrile razraivao plan izgra-
dnje uzletita, negdje u njihovoj blizini, za otpremanje ranjenih i
bolesnih i na koncu za odvoenje svega preostalog ljudstva. Izgra-
dnja je bila lijepo poela nakon to smo im prebacili ovjeka koji
je bio struan da to povede, ali Rusi su primijetili da se ondje ne-
to zbiva i uestali su s napadima. Traili smo neko drugo rjeenje.
Dogovorili smo se s pukovnikom Schnhornom da njegova vojska
napusti utvreni logor i krene prema sjeveru, do nekih 250 kilo-
metara udaljenih jezera na staroj rusko-litvanskoj granici u blizini
Daugavpilsa (Dinaburga). Kako se ovdje jezero zaleuje ve
poetkom prosinca, sputat emo se na jezero im led dovoljno
ovrsne.

Schnhorn je podijelio svoju formaciju na dva dijela, prva
je kolona trebala ii ravno na sjever predvoena naim komando-
sima. Druga bi ostala pod zapovjednitvom Schnhorna i ila bi
usporedo s prvom skupinom samo neto junije. Nae je bilo da
im dostavimo toplu odjeu i nune potreptine. Radilo se o 2000
ljudi o kojima smo se danonono starali. Poslali smo im devet
radiostanica s ruskim dragovoljcima kao vodiima.
Polovinom studenoga 1944. sve je bilo spremno, obje su
kolone krenule uglavnom pjeke. Mjesta na zarobljenim ruskim
zaprenim kolima bila su namijenjena ranjenima i bolesnima.
Napredovalo se sporije nego to smo oekivali, dnevno svega 8-
12 kilometara. Nekoliko se puta moralo napredovanje prekinuti
radi obrane, jo uvijek se prevaljivalo tjedno nekih etrdesetak
kilometara. Neprestano se poveavao broj mrtvih i ranjenih, zrako-
plovi za dostavu sve su ih tee pronalazili, paketi su padali u ruke
Rusima ... U meuvremenu se kod nas pojavio problem nabavke
hrane, nabavke goriva za zrakoplove. Svako je nae novo zahtijevanje
nailazilo na sve vee tekoe. Pokuavao sam odrati









Podvodni diverzanti na vjebama.
KIKA


moral Schnhorna i njegovih ljudi, njihovu vjeru u nau pomo, u
naa nastojanja da im pomognemo na svaki nain i po svaku cijenu.
Pokuao sam im buditi optimizam ohrabrujuim vijestima.
Naalost, ono to je dopiralo do nas bilo je sve gore, preklinjali su
nas preko radija:
- Nemojte nas zaboraviti!
Ovi noni razgovori predstavljali su za mene pravo muenje.
Poiljke su se prorijedile, jedva da smo im mogli poslati jedan
zrakoplov tjedno, a i taj je morao prevaliti u odlasku i povratku
ukupno 800 kilometara.
Koncem veljae 1945. nismo vie mogli nabaviti potreban
benzin, i tada je 27. veljae prispjela sljedea poruka:
- Umrijet emo od gladi ako nam hitno ne poalje te namir-
nice. Moete li doi po nas?
Vie nisu imali niti toliko benzina da bi osposobili akumu-
lator svojih radiostanica.
Slom i nevjerojatan nered u izvjesnim naim slubama na-
pokon su nas dotukli. Nismo vie mogli ni pomiljati da spaava-
mo ove nesretnike, a jo manje da idemo po njih. Nai su radiote-
legrafisti jo uvijek u noima oslukivali i uspijevali uhvatiti vezu
s njima. Ponekad nam je stizao poneki oajniki poziv. Poslije 8.
svibnja 1945. - vie nita, Schnhorn vie nije odgovarao niti se
javljao, pothvat Lovokradice je otpisan!
Koncem kolovoza 1944. spremala se na Istonom bojitu
nova katastrofa, Sovjeti su doslovce preplavili cijelu skupinu armija na
prostoru Besarabije i Rumunjske. Pitali smo se to e biti
na kraju s mnogobrojnim njemakim kolonistima koji su ve
stoljeima ivjeli u tim zemljama?
KIKA
Poetkom rujna uslijedila je naredba Fhrerova Vrhovnog
zapovjednitva:
"Pripremite dva odreda za akciju, potrebni zrakoplovi su ve
spremni. Radi se o evakuaciji stanovnika njemakoga podrijetla u
srednjim Karpatima!"
Ponovo nam je izdano nareenje na brzinu i u posljednjem
asu. Porunik G. mi je izgledao najprikladniji za zapovjednika
ovoga odreda, sastavljenog od nekoliko doasnika inenjeraca i
desetine odabranih vojnika koji odlino znaju rumunjski jezik. U
zadnji smo as doznali da se temivarsko uzletite na koje se na
odred trebao spustiti ve nalazi zaposjednuto od neprijatelja. Sto-
ga smo transportni zrakoplov usmjerili na jedno pomono uzle-
tite.
Odred se po iskrcavanju podijelio u etiri borbene grupe koje
su uspjele doi do prijevoja u Karpatima. Nae su se trupe svuda
naokolo nalazile u potpunom rasulu. Komandosi su poveli bjegunce
ali uskoro su se morali povui. Porunik G. i njegovi ljudi, preru-
eni kao rumunjski vojnici, uli su zajedno s ruskim trupama u
prvi vei grad. Srea im je ipak okrenula lea. Bili su otkriveni u
pokuaju proboja. Rusi su ih svukli i skoro gole odveli na stri-
jeljanje, nakon to su ih prethodno premlatili kundacima. G. je u
pogodnom trenutku umaknuo i nakon to je kao bez due pretrao
tko zna koliko kilometara, k tome ranjen u desnu nogu, pritajio se
u nekoj dubokoj movari. Sljedee noi stigao je do naih poloaja.
Meni su se najvie sviali ovakvi pothvati.
esto se mogu postii zapanjujui rezultati ako imate odlune
i hrabre ljude. Jedan od doasnika iz grupe G.-a donio mi je jedno-
ga dana alarmantnu vijest: od 2000 protuzrakoplovaca, samo ih se
300 prikljuilo naoj grupi, svi ostali mirno su ekali da se predaju
Rusima s onu stranu Karpata. Ova se alosna pojava vjerojatno
vie puta ponovila na istoku.
Treba li iz ovoga izvui zakljuak da je moral njemakoga
vojnika bio toliko srozan, da nae trupe vie uope nisu vjerovale
u mogunost konane pobjede?

Jo jedan susret s Hitlerom

U Fhrerovom bunkeru 10. rujna 1944., ispod sedam metara betona
"Jedan premoren ovjek, pognut, strahovito posijedio"
Tri dana kasnije: Luftwaffe je predugo spavala na lovorikama
- prekasno da lovci na mlazni pogon izmijene ratnu sreu
KIKA

Ponovo sam pozvan 10. rujna 1944. u Glavni stoer. Frero-
va Vuja jama vie nije bila daleko od prvih crta i predvialo se
preseljenje. Ve je bilo zavreno novo sklonite - Fhrerov bunker
pod ogromnim blokom armiranog betona, svoda debelog sedam
metara. Na njemu nije bilo nijednog prozora, uveden je poseban
sustav za provjetravanje koji je uglavnom loe radio, tako da je
zadravanje u sklonitu bilo muno, naroito zato to je svjei beton
isputao plinove koji su nadraivali plua.
Naprotiv, ogromna sredinja baraka iznad sklonita i bunke-
ra sa svojim irokim prozorima i svijetlim sobama izgledala je
mnogo gostoljubivije. U toj su se baraci svakoga dana u 14 sati i u
22 sata odravale poznate vojne konferencije, na kojima su se do-
nosile najvanije ratne odluke. Kada sam stigao oko 10 sati izjutra,
general Jodl mi je priopio da u tijekom narednih nekoliko dana
prisustvovati vijeanjima koja se odnose na sredinji dio Istonog
fronta.
Vrhovno je vojno zapovjednitvo rukovodilo samo zbivanji-
ma na Istonoj fronti dok su ostala bojita, podrazumijevajui tu i
bojite na Balkanu, potpadali pod izravnu nadlenost Glavnoga
operativnog stoera Wehrmachta. Ratna mornarica i Luftwaffe slali
su svoje asnike radi podnoenja dnevnih izvjea. Iznad svih njih
bio je Hitler koji je koordinirao sva zapovjednitva njemakih
oruanih snaga - preteka dunost, moda ak i nadljudska za samo
jednoga ovjeka.
Uavi u veliku dvoranu jedva da sam imao vremena upoz-
nati se s mnogobrojnim generalima i glavnostoernim asnicima,
a ve je odjeknula poznata kratka zapovijed. Ukoili smo se u
stavu pozor. U pratnji marala Keitela i generala Jodla pojavio se
Fhrer.
Uplaen, da ne kaem prestraen, promatrao sam sa zebnjom
ovoga ovjeka koji se toliko razlikovao od onoga koji mije ostao
u dubokom sjeanju prije svega nepunih godinu dana. Gledao sam
kako nam se pribliava jedan premoren ovjek, pognut, strahovito
posijedio. ak je i njegov glas, ranije tako zvuan i snaan, bio
drukiji. Da li boluje od neke teke bolesti koja ga podmuklo na-
griza?





KIKA
Njemaki vojni vrh priprema zimsku ofenzivu.



Lijeva mu je ruka tako jako podrhtavala da ju je morao
pridravati drugom rukom. Je li to bila posljedica atentata od 20.
srpnja? Ili je moda Fhrer popustio pod tekim teretom odgovor-
nosti, kojom se sam opteretio i koju je stvarno na sebi nosio ve
nekoliko posljednjih godina?
Nisam se mogao oteti mislima: odakle ovaj starac nalazi u
sebi energiju za sve to je potrebno?
Adolf Hitler je pruio ruku nekolicini asnika koju su stajali
pokraj vrata. Meni je uputio nekoliko ljubaznih rijei i potom se
prepustio izvjeima. Dva su stenografa zauzela mjesta na kraju
stola u sredini dvorane. Svi su asnici stajali dok je za Hitlera po-
stavljena mala klupica iza stola. On je na nju sjedao samo povre-
meno, i to tek na nekoliko minuta. Pred njime je lealo nekoliko
olovaka u boji i do njih njegove naoale.
General Jodl je objanjavao situaciju. Pratili smo njegovo
izlaganje na ogromnoj geografskoj karti koja je prekrivala stol. Na
karti su bili oznaeni poloaji divizija, armijskih korpusa, oklop-
nih pukova. Redoslijed je bio ovaj: ovdje su Rusi napali, ali mi
smo ih uspjeli odbiti itd., itd. Bio sam zapanjen kada sam shvatio
koliko je pojedinosti Fhrer znao napamet, tonu brojku po brojku.
Stalno je navodio nove brojke i pomou zemljovida odreivao
pokrete trupa. Situacija je veoma teka. Sada Istono bojite, osim
na nekim mjestima, ide skoro granicom izmeu Madarske i Ru-
munjske. Na temelju vlastita iskustva postavio sam sebi nekoliko
groznih pitanja ... Jesu li ovdje spominjane divizije jo u stanju
KIKA
borbene spremnosti? U kakvom je stanju njihovo topnitvo i sve
ostalo? Koliko je unitenih i otpisanih oklopnih vozila i jurinih
topova od onda kada su ovamo poslana njihova izvjea koja mi
sada, uzimamo zdravo za gotovo?
- Danas nisu donesene nikakve zaista znaajne odluke - doaptavalo se
nekoliko glavnostoernih asnika u mojoj blizini.
Ove su me rijei podsjetile da se ovdje na vrhu vojne hijerarhije operira
samo s armijama i skupinama armija, samo s brojkama.
Kada je doao red na predstavnika Luftwaffe da podnese
svoje izvjee, stekao sam dojam da neto nije u redu. Fhrer je
ustao i nestrpljivim glasom zatraio od asnika da se izraava
preciznije. Izgleda da Luftwaffe, nekada toliko cijenjena i hvaljena,
nije vie toliko omiljena kao to je bila prije! I zaista, samo izlaganje
asnika zvualo je neobino tmurno, bez ikakve topline.
Fhrer ga je prekinuo i okrenuo mu lea. General Jodl mi je dao
znak da izaem, na redu je bilo procjenjivanje stanja na sljedeim
frontovima.
U predsoblju sam malo zastao i askao s nekoliko mladih
glavnostoernih asnika. Uz vermut kojim su me ponudili, razgvarali
smo o situaciji na ruskom bojitu. U Varavi se tajna armija

Susret Skorzenyja i Hitlera.


poljskog pokreta otpora digla na ustanak i u gradu su se vodile
ogorene borbe. Dolje na jugu je stanje bilo jo gore, vijesti s ovo-
ga sektora bile su katastrofalne.
KIKA
- Mi ne smijemo sve ovo prenijeti Fhreru - rekao je jedan
od mojih sugovornika. - Trebali bismo nai izlaze iz svega ovoga,
a da Fhrer o tome nita ne sazna.
Tri dana nakon toga pustili su me da ostanem u dvorani za
konferencije kada je poinjao pregled situacije na sporednim fron-
tovima. asnik koji je bio odreen da podnese prikaz stanja, nije
mogao sakriti pravu istinu i Hitler je, samo to je bio sjeo, skoio
kao podboden.
- Zato me o tome niste prije obavijestili?! - zaurlao je lju-
tito odbacivi olovke koje je drao, one su s treskom pale na stol i
otkotrljale se preko njega na pod.
Svi su utjeli dok je Hitler bjesnio i napadao i generala Jodla
i Vrhovno zapovjednitvo i Luftwaffe. Osjeao sam se krajnje


Hitlerovi mlazni avioni: Messerschmitt 163 Komet.



nepoeljnim, elio sam da budem to neprimjetnu"i, to manji, da
me jednostavno nema. ao mi je bilo navodnih krivaca koji su bili
osramoeni i ponieni pred nemalim brojem viih asnika, zgromljeni
kao da su gori od neprijatelja s kojim ratujemo. Hitler se tada
naglo umirio, okrenuo se jednom od generala i zapitao ga doslovce
sljedee:
- Raspolaemo li jo s kakvim priuvnim snagama na ovom
sektoru? Postoji li ikakva mogunost da im na vrijeme dostavimo
streljivo? Postoji li negdje u blizini neka snanija inenjerijska
formacija?
Konferencija se nastavljala. Neto se poduzimalo, neto se
predlagalo - tko zna, moda je to nekome i pomoglo.
KIKA
Tijekom popodneva susreo sam neke asnike koje sam poz-
navao od prije. Bili su svi odreda pesimisti, a kako i ne bi: vijesti
su bile sve poraznije, sve beznadnije. U jednom trenutku kao da
me je obasjao traak vedrine. Preda mnom se stvorila slavna zrako-
plovka Hanna Reitsch, kae da je upravo stigla ovamo s vitezom
von Greimom, jednim od najznaajnijih zapovjednika i genera-
lom zrakoplovstva, ona ga je dovezla svojim zrakoplovom. Oko
ponoi me upoznala s ovim otmjenim i simpatinim ovjekom

Hitlerovi mlazni avioni: Messerschmitt 262 Schwalbe (Lastavica).


karakteristinih crta lica i s kosom bijelom kao snijeg. Odmah smo
u razgovoru preli na dva gorua pitanja, na trenutno ratno stanje i
trenutno stanje u eskadrilama Luftwaffe. Bio sam ugodno iznenaen
kada sam otkrio kolika energija zrai iz ovoga sijedog gospodina.
Sasvim je otvoreno povjerio da su ga pozvali u Vrhovno
zapovjednitvo da preuzme Luftwaffe od Gringa, koji e zadrati
samo upravljanje kadrovskom slubom s ime se von Greim nikako
ne slae, on bi htio sve u Ratnome zrakoplovstvu. Ovo jo nije
rijeeno, Hitler se jo nije izjasnio.
Von Greim je vrlo otro i neuvijeno predbacivao Glavnome
stoeru zrakoplovstva i samome Gringu mnogobrojne propuste.
-Luftwaffe je predugo spavala na lovorikama, ak i zaslue-
nima u razdoblju 1939.-1940. ali nije nita poduzimala za svoj
daljnji razvoj - tumaio je von Greim. - Sjeate se Gringove
izjave da je nae zrakoplovstvo najbolje, najbre i najhrabrije na
svijetu, i to je danas ispalo od svega toga? Dokle smo dospjeli?
Ono to mi je predoeno bilo je bezizlazno i jadno. Danas se
vie ne sjeam raznih pojedinosti, ali sjeam se da je sijedi general
imao samo jednu jedinu nadu: da napokon uu u rat novi lovaki
zrakoplovi na mlazni pogon. Nametnulo se sudbonosno pitanje:
KIKA
moda emo zahvaljujui ovim novim zrakoplovima konano
poeti suzbijati neprekidne danonone napade saveznikih bom-
bardera, a samim tim emo vratiti izgubljenu nadmo u zraku na
koju smo s pravom bili toliko ponosni? Meutim, pratilo nas je
poznato prokletstvo: bilo je prekasno da na ovaj nain izmijenimo
ratnu sreu u svoju korist!
Znao sam da je usavravanje novih mlaznih lovaca bilo
okonano 1942., ali izostala je dobra volja da ih odmah damo u
ruke naim pilotima. Sada je za sve bilo, kao to rekoh, prekasno!

Otmica sina regenta
Horthyja u Budimpeti

Fhrer: Maarski regent admiral Horthy pregovara sa zapadnim
silama i Rusima radi sklapanja separatnog mira i predaje!
SS-Obersturmbannfhrer kao lani "doktor Wolf" i u civilu
priprema odvoenje admirala i njegova sina da Maarska ostane na
strani Njemake Poslije krae pucnjave i napada na kraljevski
dvorac tenkovima i padobrancima dogovoreno da se
zajedniki sahrane poginuli Maari i Nijemci

Tri dana kasnije, poslije veernje konferencije, Fhrer mi je
dao znak da ostanem. Zadrao je i marala Keitela, generala Jodla,
ministra Ribbentropa i Reichsfhrera Himmlera koji je izuzetno
toga dana bio prisutan. Sjeli smo u naslonjae oko jednoga malo-
ga stola, a Adolf Hitler nam je u nekoliko reenica opisao najno-
vije dogaaje u jugoistonom sektoru. Napomenuo nam je drama-
tinim glasom da se svakako mora stabilizirati bojite du maar-
ske granice, poto se u tomu ogromnom luku nalazi milijun nje-
makih vojnika koji bi u sluaju sloma bili neminovno zarobljeni.
- Dobili smo povjerljivo izvjee - Fhrer nas je redom po-
gledao znaajnim i strogim pogledom - prema kojemu maarski
regent admiral Horthy nastoji uspostaviti kontakt s neprijateljem
radi sklapanja separatnoga mira. Povoljan ishod ovakvih prego-
vora znaio bi propast naih armija na istoku, a Horthy pregovara
ne samo sa zapadnim silama nego i s Rusijom, kojoj nudi bezu-
vjetnu predaju.
Sada je Fhrerov pogled poivao samo na meni i ja sam na-
slutio da se ono to zatim slijedi tie prvenstveno mene ili uope
samo mene.
KIKA

- Bojnie Skorzeny - obratio mi se - vi ete pripremiti voj-
no zaposjedanje Burgberga u Budimpeti. Zadatak ete preuzeti
im budemo obavijeteni da e maarski regent povui svoje obve-
ze koje proistjeu iz sporazuma o saveznitvu s Njemakom. Iz-
gleda da Glavni stoer namjerava izvriti napad padobrancima ili
moda upuivanjem veih zranih snaga u Budimpetu. Za ovu
ete se akciju staviti pod zapovjednitvo novoga zapovjednika naih
trupa u Budimpeti, generala N. Vi zaponite s pripremama jo
danas, a Glavni stoer generala N. tek je u osnivanju. Dajem vam
napismeno nareenje s najirim ovlastima!
General Jodl mi je proitao spisak formacija koje su mi sta-
vljene na raspolaganje: bojna padobranaca iz Luftwaffe, 500. SS
padobranska bojna i bojna motorizirane pjeadije sastavljena od
kadeta iz Vojne akademije u Bekom Novom Mestu. Za nae e
potrebe biti premjetene dvije eskadrile jedrilica u Be i stavljene
pod moje zapovjednitvo.
Jodl je zavrio rijeima:
- Za trajanja ove operacije vama e osobno biti na raspola-
ganju zrakoplov iz eskadrile u slubi Fuhrerova Glavnog stoera.
Hitler je jo kratko razgovarao s Ribbentropom o porukama
njemakoga veleposlanstva u Budimpeti. Najnoviji su brzojavi
upozoravali da je situacija u gradu vrlo napeta i da se sve vie
oituje namjera maarske vlade za prelazak u neprijateljski tabor.
Fhrer potpisuje naredbu o mojoj misiji, prua mi tu nared-
bu kazavi:
- Raunam na vas i vae ljude.
Potom se povukao.
Letimino sam proitao moj ukaz i bio sam iznenaen kada
sam shvatio da su sredstva koja su mi stavljena na raspolaganje
gotovo neograniena. Na velikom aktu u ijem se gornjem lijevom
uglu isticao u pozlaenom reljefu grb, orao i kukasti kri, a ispod
je goticom bilo otisnuto - Fhrer i kancelar Reicha stajalo je:
"Bojnik Otto Skorzeny odreenje da osobno izvri povjer-
ljivo nareenje od najvee vanosti. Zahtijevam i nareujem svim
vojnim i civilnim vlastima da prue bojniku Skorzenyju najveu
moguu potporu i ispune njegove elje".
Na dnu potpis gospodara Njemake, ispisan oigledno drhta-
vom rukom. Palo mi je na pamet da bih s ovako bianco naredbom
mogao ako bih htio naglavake okrenuti cijeli njemaki Reich.
Naravno, odluio sam se to manje sluiti ovom naredbom, jer
sam iz iskustva znao da oni koji bi mi trebali biti na usluzi nee
KIKA
odvie susretljivo prihvaati takvu najviu naredbu i preporuku.
Drae mi je bilo da se oslonim na razumijevanje i spontanu sura-
dnju svih onih bez kojih se sve potrebno nee moi izvesti.
Iako su bila ve dva sata poslije ponoi, znao sam da je jed-
na od mojih brigada u stanju pripravnosti, budui da sam to iz
opreznosti odredio ve prije dva dana. Zamolio sam da me spoje s
mojima u Friedenthalu, gdje sam dobio na telefon satnika von
Vlkersama i prenio mu:
- Na redu je operacija irih razmjera, Volkersam. Piite: prva
satnija popunjena s nekoliko odabranih pojedinaca neka se danas
ujutro u osam sati prebaci na aerodrom Gatow. Utrostruite im
pripadajue streljivo i dodajte k tomu cjelokupnu minersku opre-
mu za etiri grupe diverzanata. Svakome ovjeku hrana za est
dana. Satnija je pod zapovjednitvom porunika Kuhnkea. asnik
koji upravlja transportnom eskadrilom zna odredite. Ja polazim
odavde ujutro u isto vrijeme. Oko 10 sati bit u na uzletitu tvorni-
ce Heinkel blizu Oranienburga. Doite onamo. U podne polazimo
svi zajedno, vi, Ostaffel, Radi i ja. Ima li kakvih pitanja? Nema.
Jesam li bio dovoljno jasan? Dobro. Do skorog vienja.
Malo sam predahnuo i odmorio se koliko je to bilo mogue.
Ukrcao sam se u Heinkel 111 i letei nisko prema Oranienburgu
razmiljao to nas eka ako su doista Maari krenuli u izdaju. Ako
bi se maarske divizije u Karpatima prestale suprotstavljati Rusi-
ma ili to je jo gore ako bi prele na njihovu stranu, cijela bijedna
golema armija od milijun ljudi zapala u kobnu, bolje reeno kata-
strofalno beznadnu situaciju. Nadalje: ako zatim izgubimo Budim-
petu kao ravalite svih naih prometnih smjerova, bit emo u
gadnom sosu!
Sjetio sam se transportnih jedrilica i bojne padobranaca koji
su mi dodijeljeni i po tko zna koji put zakljuio koliko su gospoda
iz Glavnoga stoera prave neznalice: kako izvriti padobranski
desant na vrhu brda i kako se na taj vrh brda spustiti transportnim
jedrilicama! Koje li lude ideje!
Sreom, poznavao sam Budimpetu i to odlino, jako dobro
sam znao gdje u gradu mogu sigurno sletjeti i padobranci i jedrili-
ce: na maarsko vojno vjebalite prozvano Krvavo polje. Ako su
Maari zbilja nakanili promijeniti saveznika u ratu, mogu nas ra-
spriti prije nego to se okupimo i krenemo na Burgberg koji je
upravo u blizini Krvavog polja.
U Oranienbergu sam bio u predvieno vrijeme, Volkersam
je ve bio na licu mjesta. Izvjeuje da je moja prva satnija ve na
putu u Be na zajedniko zborno mjesto. Odvezli smo se u Frie-
KIKA
denthal, gdje smo pokupili nae stvari i opremu, te skupa s Ra-
dlom i Ostaffelom uputili se na uzletite. Uz osobne stvari ponijeli
smo i jedan sanduk s novim eksplozivom, nedavno proizvedenim
u vojnom laboratoriju. U zrakoplovu nam je taj sanduk dobro do-
ao kao sjedite, jedino nije valjalo razmiljati to bi bilo sa svima
nama da naletimo na neprijateljsko zrakoplovstvo, a tih je mjeseci
i dana samo ono vladalo nebom Njemake. Dovoljno bi bilo da
budemo pogoeni i odosmo svi skupa zauvijek ... No, bili smo
odvie zaokupljeni mislima o naem zadatku u Budimpeti i mir-
no smo sjedili na naem eksplozivnom sanduku. Za poetak, bitno
je da motoriziramo sve postrojbe koje sudjeluju u ovoj operaciji.
To e nam svakako priiniti velikih tekoa, jer svima su nam ne-
dostajala vozila koja su se tako rei rastapala iz dana u dan na
jednom i drugom bojitu, Istonom i Zapadnom. Ni najmonija
industrija na svijetu ne bi nas mogla opskrbiti tolikim koliinama
vozila koliko bi nama trebalo za sve nae potrebe.
U Beu smo u roku od tri dana razrijeili sve nae brige.
Preostalo je jo da u Bekom Novom Mestu izvrim smotru nae
pjeadijske bojne, sastavljene od tisuu mladia spremnih za pre-
dstojeu akciju. Skupa s prekaljenom vojnom SS-padobranaca s
Istonog bojita stigli su u Be i padobranci nae Luftwaffe. Ovi
drugi bili su u primjernoj kondiciji, orni za ulazak u bitku, njihovi
su asnici izgledali veoma energino, taman kakvi su nam bili
potrebni. Za razliku od njih, SS-ovci su djelovali umorno, iscr-
pljeno, vidjelo se da se nisu oporavili od okraja posljednjih tjeda-
na. Bila je to ona ista bojna koja je sudjelovala u lovu na Tita u
Bosni u Drvaru.
Nita nas vie nije zadravalo da krenemo u Budimpetu,
Radi i ja putovali smo zajedno. Nosio sam civilno odijelo, po-
sjedovao isprave na ime "doktor Wolf, i kao takav i vie nego
pristojno odjeveni "doktor" potraio sam u Budimpeti gospodina
X. na kojega sam bio upuen i kojega mi je toplo preporuio jedan
na zajedniki prijatelj.
Boe mili, dobriina X. me primio rairenih ruku, kao da
sam mu najroeniji ili najbolji prijatelj iz davnine. Pravi primjer
maarske gostoljubivosti. Stavio mi je na raspolaganje cijeli svoj
raskoni stan, podrazumijevajui i pomono osoblje u stanu - so-
bara i kuharicu. Moram priznati da jo nikada nisam tako lijepo
ivio kao tih dvadesetak dana u Budimpeti i to u petoj godini
ratovanja!
U meuvremenu se pojavio u Budimpeti i moj izravno nadreeni
general N. I on se trudio da stvori nekakav svoj stoer koji
KIKA
e mu pomagati u njegovim zadacima. Ustupio sam mu moje
pobonike Volkersama i Ostaffela, budui da su mu nedostajali vlastiti
asnici. Za svaki smo sluaj pripremili plan pripravnog stanja
za sve njemake trupe u Budimpeti i oko nje ako doe do najgorega, i
to je za nas naroito znaajno: da nam ne izmakne nadzor
nad eljeznikim prugama, eljeznikim postajama i telefonsko-
-brzojavnim sredinjicama.
Nae je obavjetajna sluba u Budimpeti javila da je regentov sin
Nikolaus von Horthy (r. 1906., autor djela "Etn Leben fr
Ungarn", Bonn 1953. - oev nasljednik na poloaju regenta do
punoljetnosti unuka Istvana - op.) ve odrao prvi sastanak, naravno
potajno, s Titovim izaslanicima. Maari su pokuavali preko
jugoslavenskih partizana doi u doticaj sa sovjetskim Vrhovnim
zapovjednitvom, kao to smo pretpostavljali, radi zakljuenja
separatnog mira. Znai da su informacije Fhrerovog Glavnoga
stoera bile sasvim tone.
Odluili smo na savjetovanju sa svim efovima obavjetajnih slubi u
Budimpeti da se pojaa prismotra nad "Nikijem" Horthyjem, ak smo
uspjeli dovesti do njega jednoga naeg agenta.
Jedan Hrvat, rado vien u maarskim vladinim krugovima, stekao
je povjerenje i Jugoslavena i Horthyjeva sina. Obavijeteni smo
da e regent uskoro osobno prisustvovati nonom sastanku urot-
nika. Kako nismo eljeli da ef drave bude upleten u ovu aferu,
prepustio sam obavjetajnoj slubi i naim policijskim snagama
da pronau najbolje mogue rjeenje. Nisam valjda i ja trebao
uhoditi regenta Horthyja!
Vozikao sam se po Budimpeti amo-tamo, penjao se kolima
na Burgberg iznad Dunava posjeujui naega vojnog izaslanika
ili veleposlanika i glavnozapovjedajuega njemakog generala. Sve
me vie obuzimala zebnja obilazei ovaj visoki brijeg iznad rijeke,
ovu pravu prirodnu tvravu koju bismo trebali osvojiti. Iako je
Fhrerovo nareenje bilo u osnovi prilino neodreeno, nikako
mi nije bilo jasno kako bi naa vojna operacija protiv maarske
vlade i regenta mogla zaustaviti izdaju od strane Maara. Po mojem
miljenju takva bi intervencija trebala automatski stvoriti neprija-
teljski odnos izmeu maarskih vlasti i njemake vojske, odnosno
izmeu Maarske i Njemake.
Vlkersamu sam preporuio da paljivo proui sve postojee
planove grada tako da tono znamo gdje se to nalazi, ali i da
takoer sam obie dijelove grada i ulice koji su vani za nau ope-
raciju. Nismo imali pojma da ispod Burgberga lei pravi labirint
podzemnih hodnika, tunela i bunkera, itav splet podzemlja koji u
KIKA
datom trenutku mora biti u naim rukama. Nakon to je definitiv-
no zavreno upoznavanje s nama vanim dijelom grada, pozvao
sam moje tri bojne i one su poetkom listopada doputovale iz Bea
i smjestile se u predgrau Budimpete.
Iz Berlina je Fhrerov Glavni stoer poslao u Budimpetu
SS-Obergruppenfhrera Bach-Zalewskog da preuzme rukovoe-
nje svim njemakim snagama na podruju Budimpete. Bio je to
energian i postojan ovjek. Njegova je pojava davala do znanja
da je "ovjek vrste ruke i specijalist za teke akcije". Dolazio je
iz Varave gdje je upravo slistio poljski podzemni ustanak. im
smo se nali, dao je kategorinu izjavu: ako bude potrebno postu-
pit u i u Budimpeti jednako kao u poljskoj prijestolnici. Da do-
ista misli tako svjedoilo je dovlaenje u Budimpetu teke haubi-
ce od 650 milimetara, do tada samo dva puta koritenu, prvi put

Maarski regent
Mykls Horthy


kada je trebalo izai na kraj s divovskim bedemima sevastopoljske
tvrave i drugi put prigodom nedavnih krvavih borbi u Varavi.
Smatrao sam da je ovakav brutalan napad nepotreban i to
nisam izbjegavao rei. Primijetio sam da emo se po mome mi-
ljenju bolje snai ako se posluimo otmjenijim metodama. Na
e pothvat, skriven pod imenom Panzerfaust uspjeti bez gruvanja
divovske haubice. Neki su nai asnici bili pod utiskom grubih
manira Bach-Zalewskog, izgledalo je da ga se boje. Ja nisam do-
pustio da me zbuni ovo vikanje i prostako udaranje akom po
stolu i ustrajno sam branio svoje stajalite. Na koncu, usvojen je
moj prijedlog.
Za razliku od onoga to se dogodilo u Italiji, gdje sam bio
duan pokoravati se jedino generalu Studentu i gdje sam bio sa-
KIKA
svim samostalan u pripremama, sada sam morao prisustvovati raz-
nim konferencijama i usklaivati svoje ponaanje i miljenje s
ostalim sudionicima.
Stajalite generala N. nije se uope podudaralo sa stajali-
tem naega veleposlanika, koji je opet o svemu tome imao neko
svoje odvojeno miljenje, a ovo se nije nimalo podudaralo s ocjena-
ma policijskog generala Winkelmanna. Oni iz obavjetajne slube
i neke maarske linosti koje su dolazile na naa vijeanja, iznosi-
li su svoje prijedloge. Moja je velika srea da nisam trebao usu-
glaavati sve ove ideje. Nekako mi je bilo neshvatljivo i nisam
mogao razumjeti zato ovakve strogo tajne stvari razglabamo pred
15 ili tovie 20 raznih asnika, ime se nepotrebno iri krug su-
dionika i opravdano postoji mogunost da maarska vlada nauje
neto od toga i hitno poduzme neke svoje protumjere koje e nam
zadati velike potekoe. Uskoro smo obavijeteni da je vrhovni
zapovjednik maarske vojske u Karpatima stupio u izravne pre-
govore s Rusima.
Oko 10. listopada 1944. regentovje sin Nikolaus Horthy imao
noni sastanak s jugoslavenskim izaslanicima. Njemaka je poli-
cija bila pravovremeno informirana, ali se drala po strani, nije
uskakala. Novije sastanak bio zakazan za nedjelju 15. listopada u
jednoj velikoj zgradi na obali Dunava. Trebalo se pripremiti, kuc-
nuo je as.
Fuhrerov Glavni stoer 13. listopada alje u Budimpetu
generala VVencka koji e u sluaju moguih nereda preuzeti zapo-
vjednitvo nad svim naim snagama i odluivati u skladu s
razvojem dogaaja. Ovaj je put naa policija namjeravala uhvatiti
regentova sina i Jugoslavene. Valjda je policijski vrh zakljuio da
e regent odustati od sklapanja separatanog mira u elji da se po-
vue optuba protiv njegova sina. ef policijskih snaga general
Winkelmann zatraio je 15. listopada izjutra da mu dodijelim jed-
nu moju satniju, budui da e zacijelo Nikolaus Horthy kao i prvi
put pregovarati s Jugoslavenima pod zatitom odreda svojih hon-
veda, tj. domobrana. Uloga bi bila moje satnije da neutralizira
maarsku vojnu strau. Ja sam obeao Winkelmannu pomo pod
uvjetom da mogu samostalno odluivati o naoj intervenciji.
U nedjelju 15. listopada 1944. svanuo je divan sunan dan.
Na nebu nijednog oblaka. U 10 sati ujutro ulice su bile puste.
Moja je satnija zauzela poloaj u nekoj veoma mirnoj i tihoj aleji,
gdje nismo ni najmanje privlaili pozornost na sebe. Satnik von
Vlkersam je odravao vezu izmeu mene i mojih ljudi, ja ni sada
nisam bio u uniformi. Samo se po sebi podrazumijevalo da mo-
KIKA
ram biti u civilnom odijelu ako elim ostati to manje upadljiv.
Moj voza i jedan moj doasnik u odori Luftwaffe odmarali su se
i dokono sjedili na jednoj klupi na oblinjem trgu.
Bio sam na odreditu nekoliko minuta prije poetka susreta
Horthyjeva sina i Jugoslavena. Pred zgradom u kojoj je ugovoren
sastanak ugledao sam kamion pun maarskih domobrana i jedan
osobni automobil, koji je po svemu sudei pripadao Horthyjevom
sinu. Svoja sam kola postavio ispred maarskog kamiona, elo uz
elo. Na taj nain sam ih blokirao, tako da nisu mogli naglo krenuti.

Prethodne je veeri izvjestan broj njemakih policajaca zauzeo
nekoliko soba u prenoitu iznad prostorija u kojima se
odravao sastanak. Predvieno je da dva policajca uu u zgradu
oko 10 sati i 15 minuta i uhite prisutne. Na kamionu maarskih
domobrana skrivala su se pod prostrtom ceradom tri maarska
asnika, druga su dvojica etala po trgu. Ukratko: svi su sudionici
u ovoj drami bili na licu mjesta.
Prvi je in mogao poeti.
Izaao sam iz automobila i ponaao se kao da popravljam
kvar na motoru. Tada prilaze, kao to je utanaeno, dvojica
njemakih policajaca. Tek to je prvi preao prag zgrade odjekne
rafal strojnice iz kamiona maarskih domobrana i teko ranjava
zadnjeg policajca koji pogoen u eludac pada pokraj mene. Ona
dvojica maarskih asnika koji su toboe etali trgom dotre s
revolverima u rukama i ponu pucati.
Jedva sam se dospio skloniti iza kola, a ve je drugi rafal iz
strojnice pretvorio vrata moga dobroga Mercedesa u reeto. Nai-
me vrata su bila otvorena. Sada je igra krenula sasvim ozbiljno.
Poslije prvih pucnjeva pritrali su moj voza i doasnik.
Voza se drao na nogama, iako je bio ranjen u butinu. Zvidaljkom
sam dao satniji signal za akciju. Nas trojica smo estoko odgova-
rali iz revolvera na vatru s kamiona. Poloaj nam nije bio nimalo
zavidan. Moj se automobil iza kojega smo uali sve vie pretva-
rao u izbuenu limenu kantu dok su iznad nas fijukali meci za
razliku od onih koji su se odbijali od plonika. S vremena na vrijeme
smo provirivali da bismo barem priblino ocijenili kuda pucamo i
da napadae zadrimo na prijanjoj udaljenosti. Bili su od nas na
nekih deset ili najvie petnaest metara.
Poslije dvije-tri minute zauli su se iza nas koraci moje sat-
nije. Prva se desetina rasporedila po trgu, traei pogodne zaklo-
ne. Poelo je izmjenjivanje rafala i napadai su se povukli u spo-
redan ulaz susjedne zgrade, u kojoj su valjda bili skriveni i drugi
KIKA

maarski vojnici kao zatitna posada. im je paljba prestala, pre-
nijeli smo naa dva ranjenika do ulaza u zgradu u kojoj su se na
prvome katu odravali pregovori izmeu Horthyjeva sina i Jugo-
slavena. Trei prema ulazu u zgradu opazili smo da nai protivni-
ci spremaju proboj na ulicu, odnosno na trg. Brzo smo reagirali.
Jedna spretno baena runa granata sruila je oba drvena krila ulaz-
nih vrata i odvalila neke mramorne ploe. Ovime je bio preprijeen
izlaz iz zgrade. Prasak granate okonao je bitku, koja nije trajala
dulje od nekih pet minuta.
ekali smo i vidjeli kako njemaki policajci silazei s prvo-
ga kata vuku za sobom etvoricu uhienika. Dvojicu od njih - Niko-
lausa Horthyja i njegova prijatelja Felixa Bornerisza ubacili smo u
na vojni kamion. Da ne bismo privukli pozornost prolaznika, drugu
smo dvojicu zamotali u velike ilime. Uhieni u ilimima su se
snano otimali i policajci su bili prisiljeni vezati ih da bi ih bez
mnogo njenosti strpali u kamion (u izdanju "Geheimkommando
Skorzeny", Hamburg, 1950. ispada da su bili zamotani u ilime
Nikolaus Horthy i Bornemisza, direktor Dunavskog plovidbenog
drutva - op.). Satniji sam dao znak da se povue. elio sam
svakako izbjei nove incidente, do kojih bi lako moglo doi ako bi
Maari naumili ponoviti to su radili malo prije.
Neki mi je predosjeaj govorio da svojim novim automobi-
lom koji mi je poslao Volkersam pratim kamion s uhienicima.
Na nekih stotinjak metara od trga naili smo na tri pjeadijske sat-
nije honveda, pristigle treim korakom. Postojala je opasnost da
se sukobe s mojom satnijom.
to da se radi?
Kako ih zadrati samo nekoliko minuta, dok moji ljudi ne
krenu?
Naredio sam vozau da zaustavi kola. Iskoio sam iz auta i
urno poao prema asniku koji je bio na elu prve satnije i vjerojat-
no bio zapovjednik ove formacije.
- Zaustavite vae ljude, gospodine - povikao sam. - Gore
vlada uasan mete. Nitko se ne moe snai, ne zna se tko kome
nareuje. Ja bih na vaem mjestu prvo provjerio to se uope do-
gaa.
Prijevara je uspjela. asnik je sreom dosta dobro govorio
njemaki. Viknuo je - "stoj!", i zagledao se u mene u oitoj ne-
doumici. Menije bilo najvanije da se sve barem na trenutak smi-
ri, da bi se moji ljudi mogli u miru popeti na kamione. Jo malo i
oni e se izgubiti. Neodlunom sam asniku dobacio "Oprostite,
KIKA
urim!" pa poao prema svojem automobilu koji je velikom brzi-
nom pojurio prema aerodromu. Kada smo stigli nai su "putnici"
ve bili u zrakoplovu, koji je upalio motore i odletio u Be.
Mogao sam se slobodno vratiti u grad. U Glavnom stoeru u
nekoj zgradi na vrhu jednoga od mnogobrojnih breuljaka Budim-
pete primio me general Wenck. Skupa smo s velikim nestrpljenjem
pratili daljnji razvoj dogaaja, znajui da su Maari posljednjih
dana poduzeli odreene vojne mjere na Burgbergu. Garnizon je
bio pojaan, glavni prilazni putevi minirani. Nae veleposlanstvo
koje se takoer nalazilo na Burgbergu, nazvalo nas je oko podne-
va telefonom. Prema rijeima vojnog izaslanika na cijelom je
breuljku proglaeno opsadno stanje i zabranjen je promet svim
prilaznim cestama. Izvjeuje da je malo prije pokuao automobi-
lom krenuti niz cestu, ali svuda je nailazio na maarske vojne strae
koje su ga prisilile da se vrati u veleposlanstvo. Neto kasnije bile
su prekinute telefonske veze, jer nam vie nitko nije telefonirao.
Njemake obavjetajne slube u Budimpeti na Burgbergu
bile su odvojene od grada i svih ostalih. Ovo bi se diplomatskim
jezikom moglo protumaiti kao prvi neprijateljski potez. Pretpo-
stavljali smo da e doi i do nekih drugih vanijih dogaaja, takva
se nerijeena situacija svakako nee otegnuti unedogled. Jo dva-
-tri sata i odigrat e se ono to se mora odigrati, nae je bilo da
ekamo, na protivniku je da izabere na koji e nam se nain osvei-
vati.
Oko 14 sati odjekuje iz radioaparata priopenje koje je dao
regent Horthy:
"Maarska je sklopila separatni mir sa Sovjetskim Savezom!"
Kocka je pala, situacija je jasna.
Sada smo mi na redu s naim protumjerama. General je isto-
ga trena izdao nareenje o uspostavi izvanrednog stanja u maar-
skoj prijestolnici. Menije naredio da odmah zauzmemo Burgberg
i pokaemo Maarima da se ne alimo. Ja se s time nisam sugla-
sio, predloio sam da se strpimo jo koji dan, kada smo ve toliko
vremena utroili ovdje na Dunavu. Za poetak da opkolimo Burg-
berg sa svih strana, to moe izvesti 22. SS-divizija. U meuvre-
menu bit e zaposjednute eljeznike postaje i najznaajnije javne
zgrade u Budimpeti prema naim ranijim planovima. Tijekom
popodneva ovi su zadaci izvreni bez ikakvih incidenata.
Dok se stanje u gradu postupno smirivalo, poslali smo nalog
njemakom generalu koji je suraivao s Vrhovnim zapovjedni-
tvom maarske vojske na karpatskoj fronti da lii slobode glav-
nozapovjedajueg maarskog generala. Tu smo naalost jako zaka-
KIKA
snili: maarski je general u pratnji svojih asnika i stoernoga oso-
blja ve bio preao Rusima. Preduhitrio nas je, okrenuo nam lea
prije nego smo se snali. Dotle je maarska vojska drala svoje
poloaje kao da se nita nije izmijenilo.
Velika veina maarskih asnika nije slijedila primjer svoga
vrhovnog zapovjednika, tovie borba se protiv Rusa nastavila kao
da se nita nije dogodilo. Bili smo duni hitno sprijeiti Ministarstvo
maarskog domobranstva, honveda, da proglasi predaju svojih
snaga.
Na veernjem smo se savjetovanju dogovorili da napadnemo Burgberg
u ranim jutarnjim satima. Odredio sam da e to biti u
est sati, dakle tono u zoru i s velikim izgledima da se postigne
puno iznenaenje i u nai da nee doi do prave bitke. Uveer sam
skupa s Vlkersamom dobro prouio topografski nacrt Burgberga
na kojemu smo oznaili sve faze napada, a u kojemu bi istovreme-
no sudjelovalo vie naih odreda. Ja u se pokuati probiti u samo
sredite preko tzv. Bekih vrata, odnosno preko Bekog ulaza.
Uzdali smo se u uinak iznenaenja, moda mi uspije osvojiti
Beka vrata bez ijednoga ispaljenog metka, a zatim bismo se poja-
vili na velikom trgu pred dvorcem. Upadnemo li u dvorac, gdje je
vjerojatno centar otpora, itav e posao biti zavren u nekoliko
minuta, nee biti prolijevanja krvi ni s nae ni s maarske strane,
to je naa najvea elja.
Svaka je postrojba dobila zadatak za sebe, tono protumaen
i odvojen. U pomo su nam pristigli tenkovi, dvije satnije s tenko-
vima Panther i Goliath, kojima se upravlja iz daljine. S ovima
posljednjima smo predvidjeli sruiti eksplozivom prepreke i sve
to nam se nae u smjeru napredovanja.
Bojna iz Vojne akademije kree u napad preko okolnih vrto-
va, koji pokrivaju june padine Burgberga prema Dunavu, to ba
nee biti lako zato to su Maari niz strmu kosinu ukopali neko-
liko strojnikih gnijezda. Zadatak je ove bojne da onesposobi pro-
tivnika u pravcu svoga prodora dok na kraju ne zauzme kraljevski
dvorac.
Odred koji pripada specijalnoj bojni napada preko zapadne
prilazne rampe sa zadatkom da zauzme boni ulaz u dvorac i ima
podrku jednoga tenka. Odred 600. SS-padobranske bojne prolazi
tunelom ispod pokretnog mosta i osvaja zgrade u kojima su Mini-
starstvo rata i Ministarstvo unutranjih poslova.
Preostali dio moje postrojbe za specijalne namjene, glavni-
na SS-padobranske bojne, etiri tenka i maleni Goliathi koji su
pod mojim zapovjednitvom polaze u napad na Beka vrata i dvo-
KIKA
rac. Padobranci iz Luftwaffe bit e sa strane priuva za sluaj ne-
predvienih prijekih potreba.
Oko ponoi je svatko znao to je njegova dunost, moje su
trupe zauzele svoje poloaje iza pojasa opkoljavanja 22. SS-divi-
zije.
Iz Glavnoga stoera naih snaga izvjeuju da ih je posjetio
vii asnik Ministarstva rata, poslan s Burgberga, da u ime mini-
starstva povede s nama pregovore o obustavi neprijateljstava. Ree-
no mu je da se ne mogu povesti nikakvi pregovori dok regent ne
demantira vijest preko budimpetanske radiostanice o zakljuenju
separatnog mira s ruskom stranom. Skrenuta mu je pozornost da
zarobljavanje lanova naega veleposlanstva smatramo osvjedoe-
nim neprijateljskim inom i da takav neprijateljski akt zahtijeva
odgovarajui protuakt njemakih snaga koje su svuda unaokolo.
Ponuen je ultimativni rok do kojega Maari trebaju uspostaviti
normalno stanje - najkasnije do 6 sati sljedeeg jutra moraju biti
uklonjene mine i cestovne prepreke koje onemoguavaju bilo kakav
promet na tzv. Bekom prilazu, budui da se ondje nalazi nae
veleposlanstvo. Na taj smo nain sebi otvorili pristup Burgbergu.
im Maari ispune nae zahtjeve, bit e nam asak posla
ui u dvorac i zajameno nee biti nikakvih gubitaka.
Maarski se parlamentarac ponaao kao da mu je neugodno
zbog svega, a tako su se oito osjeali i njegovi u ministarstvu koji
su ga uputili k nama na pregovore. Objanjavanje je potrajalo do-
bra dva sata, nakon ega se maarski asnik poslije razgovora u
potpuno srdanoj i dapae prijateljskoj atmosferi s nama pozdra-
vio i vratio u ministarstvo da proslijedi nae zahtjeve i primjedbe.
Oko 3 sata u noi bio sam na svome borbenom mjestu u podnoju
Burgberga, nadomak vojnog vjebalita iznad Dunava. Okupio sam
asnike, razvio zemljovid i pod snopovima baterijskog svjetla po-
drobno naznaio posljednje zadatke. Namjera mi je bila da sa
svojim ljudstvom doetam do trga pred dvorcem. Dotle svi po-
moni sastavi ekaju na svojim kamionima. I ovaj put je vailo:
vatru otvaramo samo u sluaju da smo izazvani!
Najveem sam riziku izlagao posade u kamionima, mi na
otvorenom jo se nekako moemo zakloniti ako po nama pucaju,
meutim ljudstvo pod ceradama bit e posve bespomono obasu-
to paljbom i nikako se ne moe zatiti.
Zanosili smo se parolom da Maari ipak nisu nai neprija-
telji i da je sve ovo posljedica ishitrene odluke njihova poglavara.
Moji su veterani sve upute primili krajnje hladnokrvno, ak su se
estito ispavali prije nego je dat znak za pokret prema dvorcu.
KIKA
Pet sati i trideset minuta. Pet sati i etrdeset.
U prvom kamionu ekaju petorica mojih starih ratnih dru-
gova, doasnici koji su bili sa mnom na Gran Sassu kada smo
oslobaali Mussolinija. Svaki je bio naoruan automatom, o poja-
su su im rune granate, u rukama Panzerfaust, runi bestrzajni
baca, inae nova protutenkovska oklopna aka za maarska oklop-
na vozila porazmjetena oko dvorca. Bude li potrebno mi emo ih
srediti bilo granatama naih tenkova, bilo runim bacaima.
Gledam na runi sat: pet sati i pedeset i devet minuta.
Vrijeme!
Opisujem desnom rukom krug u zraku, to znai: pali moto-
re! Jo sam nekoliko puta podigao ruku, pourujem: hajde, idemo!
Krenuli smo lagano uz strmu padinu prema vrhu. Strepio
sam da neko vozilo ne naleti na minu, zakrio bi se prolaz ostalima u
koloni. Instinktivno sam se okrenuo prema zaelju i oslukivao. Sve je
u redu. Nikakva eksplozija nije presijecala ravnomjerno brujanje
motora. Stigli smo ve veoma blizu Bekih vrata. Po sredini barikade
ostavljen je ist prostor za prolaz, sa strane nekoliko maarskih vojnika.
Radoznalo nas promatraju dok prolazimo. Zaas smo na zaravni na
vrhu breuljka. Priguenim glasom nareujem vozau da pone
poveavati brzinu. S desne je strane vojarna maarskih domobrana,
honveda. Pred vojarnom dva strojnika gnijezda, okruena vreama
pijeska.
Vlkersam guna:
- Boni napad ba ne bi bio ugodan!
Sreom, sve je mirno - nikakvih znakova opasnosti za nas.
Mirno je i pred vojarnom i u njoj samoj. Odjekuje samo klopa-
ranje naih tenkovskih gusjenica. Produavamo desnim drvore-
dom prema njemakom veleposlanstvu. Vozimo prilino brzo. Prvi
tenk, onaj iza mene, grabi s nekih 40 kilometara na sat, grmi i
tutnji. Do dvorca tek nepuni kilometar. Ve smo na vrhu Burgber-
ga, jo uvijek bez ijednog ispaljenog metka. S lijeve se strane
protee glomazan blok Ministarstva rata.
Iz daljine tri potmule eksplozije, to se vjerojatno moji ljudi
silom probijaju u podzemni labirint ispod dvorca. Proli smo mini-
starstvo, pred nama je trg i dvorac iza njega. Na trgu tri maarska




KIKA
Horthy captured by
"Mickey Mouse"

Budapest. 15 October

Admiral Horthy, the Hungarian
regent, has been seized by the Ger-
mans a few hours after making a
broadcast announcing that he was
going to ask for an armistice.
Horthy s overthrow, which in-
volved the kidnapping of his son,
was carried out in Operation Mick-
ey Mouse by the SS men Otto
"Scarface" Skorzeny and Erich von
dem Bach-Zelewski. It was Skor-
zeny who rescued Mussolini and
Zelewski who destroyed Warsaw.
The new premier is "acting regent"
Major Ferenc Szalasi, the leader of j
the fascist Arrow Cross, who has
pledged to "go on fighting along-
side Germany and
Japan" ( - 16).

lanak u jednim amerikim
novinama o Horthyjevoj otmici.



teka tenka, kada prolazimo pored prvoga njegova se topovska
cijev podigla prema nebu - oito ne namjerava pucati u nas.
Pred ulazom u dvorac Maari sagradili barikadu od kame-
na, visoku nekoliko metara. Dajem znak tenku iza mene da prijee
preko te kamene barikade, a kamioni neka za svaki sluaj ostanu
po strani. Udar od trideset tona rui blokadu, potom se rue i pa-
daju teka ulazna vrata i tenk je ve u krugu dvorca. Ali ovdje
vrebaju cijevi ak est protutenkovskih topova.
Trei pokraj Panthera u nekoliko smo skokova unutar dvor-
ca. Pukovnik dvorske strae s revolverom u ruci pokuava nas
KIKA
zaustaviti, Volkersam ga ramenom odbacuje od nas. S desne stra-
ne vode neke stube na kat. Izlazi nam u susret neki maarski asnik.
Dovikujem mu:
- Gdje je zapovjednik, idemo k njemu!
Posluno me prati raskonim stubitem. Na prvome katu
skreemo hodnikom. Nareujem jednome od mojih ljudi da osta-
ne iza mene na stubitu kao zatita. Maarski asnik pokazuje jed-
na vrata, iza njih je predsoblje salona. Na stolu pred otvorenim
prozorom lei vojnik za strojnicom, spreman da zapuca na moje
ljude u dvoritu. Doasnik Hlzer, zdepasta ljudina, podie stroj-
nicu i baca je kroz prozor. Maar je toliko zaprepaten da se skljo-
kao sa stola na pod.
S desne strane neka vrata. Kratko kucam i ulazim. Prema
meni prilazi brigadni general maarskih domobrana kojem ne do-
putam da zine.
- Pretpostavljam da ste zapovjednik dvorca, je li tako? - ne
dajem mu do rijei. - Zahtijevam da se odmah svi predate. U pro-
tivnom snosite odgovornost za krv koja e se proliti. Molim, odlui-
te se i to odmah sada!
urim, jer s trga dopire puana paljba i povremeni rafali iz
strojnice. Nastojei da budem to uvjerljiviji dodao sam:
- Vidite da je svaki otpor besmislen. Moje su trupe ve osvoji-
le cijeli dvorac.
Nije to bilo nikakvo neosnovano nadmetanje, koje izvaljujem
tek toliko da bih privolio na predaju zbunjenoga maarskog gene-
rala. Bio sam vrsto uvjeren da je moja specijalna postrojba pod
vodstvom porunika Kuhnkea, poznatoga po njegovoj hladnokrv-
noj odlunosti, ve zaista na svim potrebnim mjestima u dvorcu i
da je ova ogromna zgrada potpuno pod nadzorom njegovih ljudi.
Maar jo nije doao sebi od uzbuenja, a ve je banuo u njegovu
sobu i prijavio da su dvorite dvorca i glavni ulaz u vlasti njegove
momadi i da se jo samo eka na moje daljnje naredbe.
Maarski se general vrpoljio asak-dva, zatim drhtavim gla-
som izjavljuje:
- Predajem se. Smjesta u zapovijediti mojim vojnicima da
obustave svaku pucnjavu.
Rukovali smo se, a onda dogovorili da jedan maarski a-
snik u pratnji jednoga mog asnika prenese ovu vijest postrojba-
ma koje su se jo borile u vrtu dvorca. General se naklonio, a ja
sam izaao u hodnik da provjerim kako stoje stvari. Pratila su me
kao to je uglavljeno dva maarska bojnika, da bi posluili kao
asnici za vezu.
KIKA
Regentove su odaje bile prazne. Tada doznajem da je napu-
stio dvorac neto prije est sati pod zatitom SS-generala Pfaffer-
-Wildenbrucha. Horthyjeva se obitelj jo juer sklonila kod papin-
skog nuncija. No, da smo i zatekli admirala Horthyja nita se ne bi
promijenilo, naa je operacija bila prvenstveno uperena protiv sjedi-
ta maarske vlade.
Pomolio sam glavu kroz prozor i zamalo bio pogoen meci-
ma koji su mi prozujali oko glave. Brzo sam se povukao. Neto
zatim javio mi se porunik Kuhnke da se nikako ne uspijeva obja-
sniti s maarskim postrojbama u perivoju oko dvorca i na padini
prema Dunavu. Ovaj je nesporazum rijeen brzo i uinkovito: s
dva projektila bacaa Panzerfausta s gornjih katova dvorca, i bez
tumaa su oni u vrtu shvatili da im je najpametnije podii ruke u
zrak i okaniti se potezanja oruja.
Sve u svemu, operacija je trajala oko pola sata, i na brdu
iznad rijeke opet je zavladao blaeni mir, pa se stanovnitvo okol-
nih kua moglo posvetiti daljnjem spavanju ako im je jo bilo do
toga. Telefonski sam izvijestio Glavni stoer o naem obavljenom
poslu, s druge strane ice netko je u stoeru s olakanjem uzdah-
nuo. Tko zna, moda su glavnostoerna gospoda malice sumnja-
la u na uspjeh, u nae sposobnosti da munjevito obavimo svoj
zadatak.
Iz Ministarstva domobranstva gdje je dolo do manjeg okr-
aja javljeno je da nema potekoa i da je sve pod nadzorom. U
Ministarstvu unutranjih poslova odmah je zaveden red, predali
su se bez krzmanja. Potom su zaredali i izvjetaji ostalih odreda.
Nai su gubici bili minimalni, etvorica poginulih i dvadeset
ranjenih. Ozbiljnije je bilo samo iza dvorca, u vrtu. Maarski gu-
bici: trojica poginulih i petnaestorica ranjenih.
Maari su odlagali oruje a mi smo ga razvrstavali nasred
velikog dvorita. asnicima sam dozvolio da zadre osobno
naoruanje. Zamolio sam da se svi nazoni okupe u dvorani u pri-
zemlju da bih im odrao govor otprilike ovakva sadraja:
- elim vas podsjetiti da ve stoljeima nije nikakav sukob
pokvario dobre odnose izmeu Maarske i Njemake. Uvijek su
se naa dva naroda borila rame uz rame protiv zajednikih ne-
prijatelja, pa nema razloga niti danas da se sukobljavamo. Sada-
nji rat ima za cilj stvaranje nove Europe, koja moe biti izgrae-
na jedino tada, ako se Njemaka sauva od propasti kojom joj
prijete njeni neprijatelji.
KIKA
Nadam se da je austrijski naglasak djelovao pomirljivo i prija-
teljski. Kako bilo da bilo nijedan maarski asnik nije odbio da se
sa mnom rukuje. Oko podneva su se povukli sa svojim vojnicima
u budimpetanske vojarne da bi ve sutradan pred Ministarstvom
rata polagali prisegu svojoj novoj vladi.
Ja sam se sa svojima smjestio u dvorcu, postavivi neopho-
dne strae na svim glavnim punktovima Burgberga. Nisam nikada
ni slutio ni vjerovao da u jednoga dana biti glavni zapovjednik
maarske kraljevske rezidencije. Stari me regentov sobar proma-
trao potitena lica, kao da se vratio s pogreba. No, to nije nimalo
smetalo Volkersama da narui zaslueni obilan objed koji nam je
itekako prijao jer smo bili ogladnjeli kao vukovi. Dobri je stari
sluga donio sve to smo zatraili, moda je taj kraljevski objed bio
manje ukusan nego u doba kada je vladala lijepa carica Elizabeta,
vladarica Austrougarske monarhije, no nama je iao u tek, uvjera-
vam vas.
Uveer su se okupili svi moji asnici u velikoj blagovaonici,
bili smo veseli i oduevljeni, a i posljednje su vijesti s frontova
bile neto povoljnije, to nas je dodatno oraspoloilo. Otklonjena
je, zahvaljujui nama, katastrofa koja je prijetila naoj vojsci u
Maarskoj i to u posljednjem trenutku, kada se inilo da je ve sve
izgubljeno.
Sutradan nam je novi maarski ministar rata njegova eksce-
lencija Beregfy doao izraziti zahvalnost u ime nove vlade. Napo-
menuo sam mu da sam sretan to sam poslije tako kratke borbe
uspio izvriti svoj zadatak, naroito to sam sprijeio svako pa i
najmanje ruenje i razaranje ovih velianstvenih starih zgrada,
osobito dvorca. Pomiljao sam to bi se dogodilo da je onaj okrut-
ni Bach-Zalewski ispalio plotune iz haubice od 650 milimetara.
Dogovoreno je da zajedniki sahranimo poginule Maare i Ni-
jemce, a maarska je vlada preuzela na sebe da organizira sahranu
sa svim vojnim poastima kako bi bili uklonjeni i posljednji tra-
govi eventualne mrnje prema nama.
Iste sam veeri dobio nareenje iz Fhrerovog Glavnog
stoera da dovedem maarskog regenta u dvorac Hirschberg u
gornjoj Bavarskoj, uz napomenu da admirala treba smatrati Fhre-
rovim gostom te e mu se upravo stoga staviti na raspolaganje
Fhrerov specijalni vlak (dvorac Hirschberg je godinu dana ranije
sluio kao kua za oporavak Mussoliniju, nakon njegova osloba-
anja, a da bi se prikrio boravak Horthyja dvorac je na kartama no-
sio ime Waldbichl - Horthyja je uvalo 120 SS-ovaca, 12 agenata
Gestapa i tri policijska psa! - op.). Meni je bila dunost da vodim
KIKA
rauna o regentovoj sigurnosti za vrijeme putovanja do odredita
u Bavarskoj.
Idueg dana predstavio me strogo slubeno admiralu Hor-
thyju general Pfaffer-Wildenbruch. Izmijenili smo nekoliko uo-
biajenih izraza za ovakve prigode te krenuli kolima na kolodvor.
Ulice su bile prazne, rijetki prolaznici nisu se osvrtali za nama.
Pred kolodvorom je stajala skupina ljudi, rijetki su bili oni koji su
regentu mahnuli u znak posljednjeg pozdrava.
Zaista tuan odlazak starca koji je godinama upravljao sud-
binom Maarske!

Operacija Graif -
igra skrivaa" u Ardenima

Okrunica iz Fiihrerove Vuje jame u jedan sat iza ponoi 26. listopada
1944.: "Fhrer je naredio osnivanje specijalne postrojbe jaine dvije
bojne za izvianje i posebne operacije na zapadnom sektoru. Sve
zaplijenjene amerike uniforme, oprema, oruje i vozila moraju se
predavati ovoj specijalnoj postrojbi, a sve postrojbe kopnene vojske,
ratne mornarice, zrakoplovstva i SS-a trebaju prijaviti dragovoljce ..."
Komandosima u neprijateljskim odorama prijeti u sluaju zarobljavanja
da budu tretirani kao pijuni - zato se preporua da vojnici nose ispod
neprijateljske odore svoju njemaku vojniku odjeu a kada prijeu u
napad neka skinu sa sebe amerike i engleske uniforme i ratuju kao
pripadnici regularne vojske sa svim takvim oznakama!

U Fhrerov Glavni stoer pozvan sam oko 20. listopada
1944., Rusi su ve bili uvelike uli u Istonu Prusku, bojite se na-
lazilo u blizini. Adolf Hitler me ovaj put primio nasamo. Bio je
ljubazan kao uvijek. Imao sam dojam da je svjeiji i odmorniji ne-
go to je bio prigodom naeg posljednjeg susreta. Nakon to mi je
priopio da me je odlikovao Zlatnim kriem, zatraio je da mu
detaljno ispriam kako je proteklo uhienje mladoga Horthyja i
to se sve zbivalo pri operaciji na Burgbergu u Budimpeti. Po-
tanko sam ga izvijestio o svemu to ga je zanimalo i ustao oekujui
da je time zavrena moja audijencija, meutim Hitler mije poka-
zao da sjednem.
- Ostanite, Skorzeny - poeo je netremice me promatrajui
- povjerit u vam novi zadatak, moda najvaniji u vaem ivotu.

KIKA
Samo veoma mali broj ljudi zna da u najveoj tajnosti priprema-
mo vojnu operaciju u kojoj ete vi igrati jednu od najvanijih ulo-
ga. Njemaka e vojska prijei u prosincu u veliku ofenzivu, o
njoj ovisi sudbina nae domovine.
Obrazlagao mi je obrise strateke zamisli posljednje velike
ofenzive na Zapadu, koju e jednoga dana povjesniari nazvati
ofenzivom u Ardenima. Doi e do velikih promjena na ratitima i
na Istoku i na Zapadu u korist Njemake, bez obzira to sada jo
uvijek Saveznici nisu kadri sagledati pravo stanje stvari, njima je
stalo da zbriu Njemaku sa zemljovida ne pojmei da time ime
zlo i sebi.
- Oni ne vide da se Njemaka bori za Europu, da se ona
rtvuje za Europu, da ona Aziji brani put na Zapad - uzviknuo je
dramatinim glasom, u kojemu se nazirala velika koliina gor-
ine.
Po Hitlerovu miljenju, engleski su i ameriki narod protiv
daljnjeg rata, njima je dosta rata. Saveznika propaganda sada
govori o Njemakoj kao o leu koji samo to nije sahranjen, to se
moe uti od angloamerikih radiostanica. Saveznici e pod pri-
tiskom negodovanja javnoga mnijenja, koje je stalno bilo zavara-
vano i stoga zavedeno, moda biti spremni da sklope primirje s
Njemakom kao s pokojnikom koji se jo uvijek ne da poraziti.
- Tada bismo mi mogli baciti sve nae divizije, sve nae ar-
mije na Istono bojite i za nekoliko bismo mjeseci zauvijek uni-
tili tu stranu opasnost koja prijeti Europi - nastavljao je Hitler. -
Uostalom, Njemaka ve skoro tisuu godina stoji na strai i na
braniku protiv azijskih hordi, pa nee ni sada iznevjeriti ovu svoju
svetu dunost. Ve se tjednima priprema velika ofenziva, ofenziva
nad ofenzivama. Radi se o tome da preotimamo prednost koja je
jo trenutno na strani Saveznika. Ali, ve su prola tri tjedna kako
Saveznici ne mogu naprijed, njihove su se linije za opskrbu straho-
vito rastegnule, istroio se materijal njihovih motoriziranih armija
u proteklim mjesecima, na se zapadni poloaj stabilizirao, uvr-
stio, a bili smo ve tako rei na rubu propasti, to vie nismo.
Po Fhrerovu miljenju samo je zrana nadmonost omo-
guila Saveznicima da se iskrcaju i dobiju bitke za Francusku i
Belgiju. Meutim, moemo se nadati da iznimno loe vrijeme koje
se predvia za konac godine, barem privremeno smanji navale
angloamerikog zrakoplovstva. Luftwaffe samo to nije primila
2000 novih lovaca na mlazni pogon koji su upravo uvani za ovaj
period rata. Munjevita e ofenziva osujetiti stvaranje snane fran-
cuske armije, dok Saveznici posjeduju oko sedamdeset posto voj-
KIKA
nih formacija to je potpuno nedostatno za bojite dugo 700 kilo-
metara. Zato, postoji sasvim realna mogunost da jako sabijene i
udruene njemake snage pregaze neke slabije branjene dijelove
bojita prije nego to Saveznici srede svoje linije uz pomo novih
francuskih divizija koje se tek sastavljaju.
- Tjednima smo raspravljali o najpogodnijem mjestu za pro-
tunapad - zahuktavao se Hitler - uzimali smo u obzir pet razliitih \
planova. Prije svega, Operaciju Nizozemska koja bi zapoela u
pokrajini Venlo u smjeru zapada, ravno prema Antwerpenu. Onda
ofenzivu koja bi krenula sjeverno od Luksemburga najprije u pra-
vcu sjeverozapada, a poslije u pravcu sjevera. Tu bi operaciju potpo-
mogli pomonim zahvatom iz pokrajine La Chapelle. Jedna bi
kolona krenula iz centra Luksemburga, druga iz Metza, sastale bi
se kod Longwyja ... Dugo smo procjenjivali jesmo li za prvi ili
drugi plan, neto smo dakako morali odbaciti. Operacija Nizo-
zemska veoma je interesantna, ali je skopana s velikim rizikom.
Napokon smo se opredijelili za ofenzivu koja bi krenula sa sjevera
Luksemburga, a koja bi bila podrana i potpomognuta pravcem iz
pokrajine La Chapelle. Uostalom, to je ona ista pokrajina kroz
koju smo se probili poslije prve bitke za Francusku.
Paljivo sam sluao, i onda je doao red na mene i moju
ulogu.
- Formaciji pod vaim zapovjednitvom povjeravamo jedan
od najvanijih zadataka u okviru spomenute ofenzive. Vi ete kao
prethodnica zauzeti jedan ili vie mostova na rijeci Meuse, izme-
u Liegea i Namura, a za taj ete se zadatak obui u britanske i
amerike uniforme. Takvu strategiju primjenjuje i neprijatelj. Na
primjer, prije nekoliko dana prigodom zauzimanja pokrajine La
Chapelle jedan je ameriki odred u njemakim odorama uao u
nae linije. U ovom sluaju, male skupine pod vaim zapovjedni-
tvom imaju zadatak da ometaju promet i izazovu potpuni mete
meu saveznikim trupama. Svoje ete pripreme zavriti do 1.
prosinca, a za sve se pojedinosti obratite generalu Jodlu.
Moj je tadanji izgled zacijelo bio takav da je Hitler morao
nadovezati:
- Znam da je ovaj rok moda isuvie kratak, ali oekujem da
ete i ovaj put ostvariti nemogue. Razumije se, vi ete osobno
zapovijedati na prvoj liniji fronte kada vae postrojbe krenu u
akciju, ali ja vam zabranjujem da se i vi sami prebacujete iza ne-
prijateljskih poloaja, jer ne moemo sebi dozvoliti da vas izgu-
bimo.
KIKA
Nekoliko sati kasnije primio me general Jodl i na karti po-
kazao kako je zamiljena naa operacija u Ardenima. U ofenzivu
se polazi sa sektora izmeu pokrajine La Chapelle i Luksemburga
u smjeru Antwerpena kako bismo odsjekli 2. britansku armiju od
amerikih trupa koje se bore u oblasti La Chapelle. Istovremeno,
vie zapovjednitvo predvia obrambenu liniju prema jugu na po-
tezu Luksemburg-Namur-Leuven i prema sjeveru na potezu Eu-
pen-Liege-Tongaren-Hasselt sve do Kanala Albert.
Pod najpovoljnijim okolnostima do Antwerpena bismo se
morali probiti u svega sedam dana, i tu je bio krajnji cilj unitenja
neprijateljskih snaga sjeverno od crte Antwerpen-Bruxelles i u
podruju Bastogne.

Nijemci u juriu kraj zapaljenog amerikog vozila.
Ardeni, 16. prosinca 1944.


Sve formacije odreene za ofenzivu nazvane Armijska gru-
pa B pod zapovjednitvom su marala Modela. Armijska je grupa
sastavljena od 6. oklopne armije generala Dietricha iz Waffen SS-
KIKA
a, od 5. oklopne armije generala Manteuffela i od 7. armije, raspo-
reene od sjevera prema jugu. Poslije snane ali kratke topnike
pripreme, instinktivno sam se sjetio 600 topova koje je Fhrer ve
spominjao, trebale bi navedene snage krenuti u proboj.
Jodi me uvjeravao da je sve proraunato i predvieno i u
tome je smislu objanjavao:
- Vi ete, Skorzeny, prijei u napad u podruju koje spada u
djelokrug 6. oklopne armije. Izvolite skicu koja e vas svakako
zanimati: na njoj je pregled situacije kakva e biti, barem se nada-
mo, poslije poetka nae ofenzive.
Na karti koju je preda mnom rastvorio mogao sam uoiti da
je Vrhovno zapovjednitvo oekivalo da e tada izvriti napad na
bojitu Eupen-Verviers-Liege i da e ak uspostaviti dva mosto-
brana na rijeci Meuse. Ucrtani su takoer bili i mogui savezniki
pravci obrambenih mjera kao i klinovi saveznikih pozadinskih
formacija u nae bokove.
Prije nego to me otpustio general Jodl me upozorio da u
najkraem roku dostavim spisak potrebnog ljudstva i materijala.
Glavni stoer e svim postrojbama izdati nareenje da mi stave na
raspolaganje sve asnike i vojnike koji govore engleski. Naknad-
no e se pokazati da je ovo cirkularno nareenje bilo kolski pri-
mjer brzopletosti u odnosu na tajnost operacije, kolski primjer
otkrivanja tajnih namjera na tetu budue ratne vojne akcije.
Nekoliko dana poslije primio sam sadraj ovoga nareenja i
umalo da nisam pao u nesvijest dok sam ga itao, a to je nareenje
potpisala jedna od najglavnijih linosti Glavnoga stoera, akt je
dakako oznaen igom - strogo povjerljivo tj. vrlo tajno.
U ovome je remek-djelu pisalo:
"Svim postrojbama Wehrmachta: prijaviti do ... listopada
1944. asnike i vojnike koji govore engleski i koji bi se dragovolj-
no prijavili zajedan specijalan zadatak... Prijavljene uputiti u Frie-
denthal kod Berlina radi njihova prijema u postrojbe komandosa
pukovnika Skorzenyja"
Stvarno sam se razbjesnio.
(Okrunica iz Fhrerove Vuje jame u 1 sat poslije ponoi
26. listopada 1944. - puni tekst:
"Fhrer je naredio osnivanje specijalne postrojbe jaine dvije
bojne za izvianje i posebne operacije na zapadnom sektoru. Sve
zaplijenjene amerike uniforme, oprema, oruje i vozila moraju
se predavati ovoj specijalnoj postrojbi, a sve postrojbe kopnene
vojske, ratne mornarice, zrakoplovstva i SS-a trebaju prijaviti dra-
govoljce koji e udovoljavati sljedeim zahtjevima:
KIKA
a) da su tjelesno apsolutno sposobni za rat, podesni za spe-
cijalne zadatke, iva duha, jake linosti;
b) da su potpuno uvjebani za pojedinanu borbu;
c) sa znanjem engleskog jezika, amerikoga dijalekta, na-
roito je vano poznavanje vojne terminologije.
Ovu naredbu objaviti svim postrojbama i slubama. Drago-
voljci se trebaju javiti postrojbi SS-Obersturmbannfhrera Skor-
zenyja u Friedenthalu kod Berlina.
Potpis - generalfeldmaral Keitel")
Zar se saveznika obavjetajna sluba nee dosjetiti o emu
se radi? Poslije rata sam doznao da je taj famozni dopis stigao do
Amerikanaca ve nakon osam dana. Nije mi jasno zbog ega nisu
poduzeli potrebne mjere opreza, sasvim se lijepo dalo zakljuiti
to se sprema na njemakoj strani?!
Po mome miljenju ova je operacija takvim postupkom bila
osuena na neuspjeh i propast i prije nego to je zapoela. Poalio
sam se Glavnom stoeru na neuveno lakomisleno i opasno po-
naanje poiljatelja okrunice i "ponizno" predloio da se obusta-
vi moje sudjelovanje iz oiglednih i opravdanih razloga. Moje je
ogoreno pismo razumije se prolo sve razine vojne administrati-
vne nadlenosti i odgovorio mi je Hitlerov urjak (koji je bio
oenjen sestrom Eve Braun op.), SS-general Fegelein na sljedei
nain:
"Sluaj je zaista nevjerojatan i nepojmljiv, ali to je upravo
razlog da se o njemu ne govori Fhreru. Prema tomu, va je zahtjev
nemogue uvaiti!"
Otprilike u isto sam vrijeme razgovaro s jednim brigadirom
iz stoera generala Wintern, koji je imao svoju teoriju zbog ega je
reena okrunica onako naoko glupo sastavljena i jo gluplje oda-
slana. Po njemu, naim komandosima u neprijateljskim unifor-
mama prijeti da u sluaju zarobljavanja budu tretirani kao pijuni
i dosljedno tomu budu strijeljani. Meunarodno pravo zabranjuje
da ljudstvo u neprijateljskoj odjei koristi oruje, pa on zato sa-
vjetuje da moji vojnici nose ispod neprijateljske uniforme svoju
njemaku vojnu odjeu a kada prijeu u napad neka skinu sa sebe
amerike ili engleske uniforme i ratuju kao pripadnici nae regu-
larne vojske sa svim takvim oznakama.
Ja sam primjenjivao ovaj savjet. Bilo je u tome opasne istine ...
Prema datim uputstvima moje trupe ulaze u sastav 150.
oklopne brigade. Ravnat emo se jednako kao i svi ostali po ra-
sporedu Vrhovnog zapovjednitva za planiranu veliku ofenzivu, a
po toj osnovnoj zamisli nae e armije odmah prvoga dana protu-
KIKA
napada probiti neprijateljske postave na vie mjesta. Drugoga e
dana, tako se predmnijevalo, nae armije doprijeti do rijeke Meu-
se i prijei preko nje. Oito se pretpostavljalo kako e ve koncem
prvoga dana ostaci saveznikih snaga na ovome poloaju biti u
potpunom rasulu.
Na papiru je bilo sve u redu.
Do prve faze napada dijelilo nas je neto vie od mjesec
dana, to je znailo da moramo ubrzati pripreme kako god znamo
i moemo. Bio je to odvie kratak rok za osnivanje i ustrojavanje
nove postrojbe, ako se ima u vidu to je u svemu tomu bio na
osnovni zadatak. Bili smo svjesni da je skoro nemogue postii
vrhunsku osposobljenost u tako kratko vrijeme, ali budui da sam
pravodobno skrenuo Fhrern pozornost na ove okolnosti, savjest
mi je bilo ista iako dobrano uznemirena.
Naa su glavna tri cilja bili mostovi na rijeci Meuse kod
Angia, Amaya i Huya. Podijelili smo itav sektor djelokruga 6.
oklopne armije na tri dijela, a svaki je taj dio zavravao kod nave-
denih mostova. Prema takvom rasporedu podijelili smo i ljudstvo
u tri borbene skupine koje su nosile oznake X, Y i Z.
Iako smo se smatrali oklopnom brigadom, mi smo to bili
samo po nazivu. Prije svega, da se razumijemo, nai nas nisu drali
za oklopnu formaciju, u to smo se ubrzo uvjerili kada smo pod-
nijeli zahtjev za isporuku neophodne opreme i svega ostaloga.
Mirne due su nas obavijestili da nam ne mogu pribaviti naznae-
ni broj tenkova "za jedan puk", kao to smo traili. Moda nam
naknadno ispune elju i dobijemo "engleske i amerike tenkove s
kojima bi mogli sastaviti jednu bojnu, ali i to je pitanje", moramo
se strpiti, mi neka samo nastavimo s naim pripremama i javimo
se kada bude vrijeme za takve zahtjeve!
Lo poetak!
U svojim smo zahtjevima bili vie nego skromni, odrekli
smo se svih pomonih slubi da bismo utedjeli na prateem oso-
blju, i tako je naa nazovibrigada prema mom prijedlogu izgledala
ovako:
- dvije oklopne satnije sa po deset vozila,
- tri satnije za izvianje, svaka sa po deset oklopnih automo-
bila,
- tri bojne motoriziranog pjeatva,
-jedna laka protuzrakoplovna satnija,
- dvije satnije protuzrakoplovnoga topnitva,
-jedan odjel minobacaa,
KIKA
- jedna satnija slube veze,
-jedan manji brigadni stoer,
- tri manja stoera bojni,
- jedna satnija iskljuivo komandosa.
Sve u svemu oko 3300 ljudi.
Da bi od svega toga doista nastala borbena formacija nuno
je bilo zatraiti oruje, streljivo, vozila, odore i dopunsku opremu.
I nas je same hvatao strah pri pomisli da se sve ovo mora priskrbiti
u nemogue kratkom roku od nekoliko tjedana, koliko nam je pre-
ostajalo do poetka protunapada i samim tim nae specijalne ope-
racije u neprijateljskim uniformama. Ima li se na umu na osnovni
zadatak treba nam staviti na raspolaganje velike koliine ratnog
plijena - tenkove, odore, jer smo se samo tako od njemakih voj-
nika mogli pretvoriti u nae neprijatelje Engleze i Amerikance.
Kao to sam pretpostavljao, nae vlastite zalihe saveznikog rat-
nog materijala nisu bile osobito velike, jo manje neiscrpne. Ko-
nano, nae su se armije posljednjih mjeseci neprekidno povlaile
i naravno da nisu posjedovale neki vei ratni plijen u traenom
obliku.
Kada sam 26. listopada 1944. predavao generalu Jodlu spi-
sak naih tekuih potreba za stvaranje "oklopne brigade", natuk-
nuo sam mu da u zbog nedostatka opreme biti svakako prinuen
na razne improvizacije koje ne mogu unaprijed opisati. Tom sam
prigodom takoer dao generalu Jodlu do znanja da po mome mi-
ljenju na pothvat nazvan Operacija Zmaj moe uspjeti jedino
pod uvjetom da ga izvodimo nou poslije poetka glavne ofenzive
kako bismo u potpunosti i na najbolji mogui nain iskoristili iz-
nenaenje i zbunjenost neprijatelja. Radi toga bilo bi nuno da
divizije iz prvoga borbenog udara stignu jo prve veeri do svojih
ciljeva i da u sektoru koji je naroito vaan za nas prijeu mali
planinski masiv nazvan Rohas Venn, Visoki Venn. U suprotnom
ne bih mogao preuzeti odgovornost za uspjeh moje misije. Jo
sam zatraio da se "naa tri mosta" koje zauzimaju moje trupe
prethodno snime iz zrakoplova kako bismo mogli pravovremeno
razraditi sve neophodne pojedinosti pristupa i napada.
S odobrenjem za osnivanjem brigade nije bilo nikakvih te-
koa kao i s obeanjem Glavnoga stoera da e se smjesta ispuni-
ti svi moji zahtjevi koji se tiu nabrojenih materijalnih sredstava.
Iskoristio sam prigodu i naglasio da su mi potrebna tri iskusna
zapovjednika bojne i da mi se uz dragovoljce dodijeli nekoliko
prekaljenih formacija Wehrmachta koje e zaokruiti na brzinu
osnovanu brigadu. Dobio sam tri vrlo sposobna pukovnika, a malo
KIKA
potom i dvije bojne padobranaca iz zrakoplovnih snaga Luftwaf-
fe. Brigadu su dopunile dvije satnije mojih specijalnih postrojbi iz
Friedenthala i moja bojna padobranaca.
Ostalo je jo otvoreno pitanje dragovoljaca koji govore en-
gleski. Do dolaska prvih stotinjak dragovoljaca bilo je minulo skoro
osam dana. Pozlilo mi je kada sam vidio koga su mi poslali. Samo
to ih nisam otjerao k vragu!
Nai "profesori" u Friedenthalu razvrstali su dragovoljce u
tri odvojene skupine prema njihovu znanju engleskog jezika. Bilo
je krajnje zabrinjavajue da prva kategorija u koju su spadali voj-
nici koji su teno govorili engleski ili koji su dapae vladali ame-
rikim dijalektom engleskog jezika, amerikim slengom, nije ni-
malo rasla. I dok nam je trebalo takvih nekoliko stotina, s mukom
smo pronalazili jednoga ili samo dvojicu dnevno koji bi koliko-
-toliko mogli zadovoljiti kriterije prve kategorije.
Moram priznati da i ja osobno slabo znam engleski, pa mi se
sada osveivalo to sam na satovima engleskoga vie uivao u
zadirkivanju naega jadnoga profesora nego da nauim neke nove
izraze. Ipak sam se trudio da nadoknadim izgubljeno i zaboravljeno
sa kolskih satova i da barem s vremena na vrijeme uspjeno sloim
neku pristojnu reenicu. Jednoga sam dana upoznao nekoga mla-
dog zrakoplovnog asnika koji je smatrao da po svome znanju
engleskoga jezika ulazi U nau prvu kategoriju.
Obratio sam mu se na engleskom:
- Molim vas, recite mi neto o vaem posljednjem ratnom
zadatku!
Siroti se mladi zagrcnuo, petljao da bi mucajui odgovorio:
- Gospodine Oberstleutnante (pukovnie - op.), svoj sam
posljednji ratni zadatak izvrio prije pet mjeseci...
Onda je umuknuo i brzo dodao na njemakom:
- Ako mi dozvolite, objasnit u vam na svom materinskom
jeziku ...
Evo, tako je to bilo!
Nisam ga smio psovati niti koriti, bio je dragovoljac koji se
svakako pun oduevljenja javio u nau formaciju, a ne bi mogao
prevariti nijednog Amerikanca, pa ni kada bi se namjerio na nekog
tupog i blesavog Amerikanca!
Poslije nekoliko tjedana i konanog razvrstavanja dragovolja-
ca suoili smo se s poraznim rezultatom: u prvoj je kategoriji osta-
lo svega desetak ljudi, mahom starih i isluenih pomoraca koji su
najveim dijelom sainjavali i drugu kategoriju. Ova skupina dru-
ge kategorije bila je sastavljena od pojedinaca koji su samo do-
KIKA
nekle teno govorili engleski i brojila je njih 30 do 40. Najzastu-
pljenija je bila trea kategorija i u njoj su bili dragovoljci koji su se
sa svojim znanjem engleskog jezika, moemo rei "snalazili",
takvih je bilo nekih 150. U kategoriju broj 4 spadali su mladii
koji jo nisu sasvim zaboravili ono to su nekada nabubali u koli
i bilo ih je negdje oko 200. Oni ostali izvan kategorija jedva da su
znali izustiti "Yes" ili "No". Zapravo, u navedenim je okolnosti-
ma bilo najdomiljatije obrazovati "brigadu gluhonijemih", jer sam
120 najboljih "jeziara" pridodao satniji komandosa. To je bilo
sve ljudstvo, nikoga vie nisam imao. Kako nas ipak vei broj
mora sudjelovati u akciji, a nismo nikakvi "jeziari", pridruit emo
se amerikim vojnim kolonama u povlaenju - stisnuti vilice i po-
naati se kao da smo "zanijemili uslijed proivljenih ratnih uasa".
Da bismo barem donekle popravili ovo neveselo stanje, poslali
smo neke iz druge kategorije u kolu za prevoditelje i u logor za
amerike zarobljenike, ali poto je ova "izobrazba" trajala svega
osam dana, rezultati su bili slabi, bolje reeno - nikakvi.
Za glavninu mojih trupa vailo je pravilo, kada ve ne znaju
nijednu englesku rije, da naue barem najee psovke kojima se

Njemaki vojnici u napredovanju kroz Ardene.




slue ameriki vojnici i da pokuavaju shvatiti znaenje rijei "Yes"
i "No", ili to znai "OK". Ujedno smo danima nastojali upamtiti
najvanije zapovijedi u amerikoj vojsci. To je bilo sve to smo
KIKA
mogli uiniti za jezino "kamufliranje" nae tobonje brigade za
posebne namjene.
Pravo je zlo tek nailazilo i ticalo se nae opreme. Ubrzo smo
shvatili da uope neemo dobiti dovoljan broj amerikih tenkova,
a kada je poela naa toliko brino pripremana i hvaljena ofenziva
bili smo srekovii samo sa dva tenka tipa Sherman, od kojih je
jedan otkazao poslunost ve poslije svega nekoliko prevaljenih
kilometara.
Kao zamjenu za ostatak amerikih tenkova kojih nije bilo,
dobili smo dvanaest njemakih tenkova tipa Panther. Maskirali
smo ih kako smo znali i umjeli, stavili na njih limene ploe oko
topova i kupola da izdaleka imaju profil slian tenkovima tipa
Sherman. Rezultat naravno nije zadovoljavao, bila je to dosta nai-
vna igra skrivaa: nai tenkovi nisu mogli glumiti amerike tenko-
ve i nikako nisu mogli prevariti pravoga vojnika, moda tek neke
mlade novake koji su tek stupili u vojsku, a i ovo pod uvjetom da
ih susretnu u sumraku ili s neke vee udaljenosti, ili da eventualno
imaju slabiji vid.
Nismo bili puno sretniji niti s deset amerikih i engleskih
oklopnih vozila to su nam ih dostavili. Dugo smo razmiljali na
koji nain da ih upotrijebimo, posebno engleska vojna vozila, jer
nam je predstojala borba u sektoru koji su drali Amerikanci. No,
engleskih smo se vozila naposljetku otarasili veoma lako i jedno-
stavno, pokvarila su se na prvim vjebama. Tako smo ostali na
samo etiri amerika oklopna vozila pa smo se morali odluiti - a
za to drugo? - za njemake oklopne automobile.
Stiglo je tridesetak Jeepova, moglo ih je i trebalo biti ku-
dikamo vie da su nam ih htjeli ustupiti njihovi novi vlasnici u
njemakoj vojsci koji su se bezobrazno ogluivali da ih predaju
nama - nitko ih nije mogao nagovoriti da se odreknu svojih
zaplijenjenih ljubimaca. A kada je rije o vozilima - pojavljuje se
problem s gorivom, pogotovo u ratnim uvjetima, nevolja je bila
to nam neprijatelj nije osigurao i benzin za zaplijenjena vozila, a
nae je Vrhovno zapovjednitvo ivjelo u zabludi da e "neprija-
telj biti prinuen ostaviti velike koliine benzina to e nama do-
bro doi za nae potrebe".
Jo jedna iluzija, opasna i strahovito sudbonosna! Na se
brigadni vozni park takoer obogatio i s petnaestak amerikih ka-
miona, ali i njemakim kamionima marke Ford koje smo prema-
zali zelenom bojom. S orujem smo najgore stajali: posjedovali
smo tono samo pola potrebnih amerikih puaka, nekoliko ame-
rikih protuoklopnih topova i minobacaa za koje uope nismo
KIKA
imali odgovarajue streljivo. Jednoga smo dana trebali preuzeti
nekoliko vagona amerike municije, ali taj je arsenal ve idueg
dana odletio u zrak. Morao sam odluiti - svi osim komandosa
polaze u bitku s njemakim orujem, do daljnjega.
S uniformama smo imali problema da je bila sramota. Do-
avola, uniforme su bile prvi i osnovni uvjet da nam uspije podva-
la i ako tu bude nekih nepravilnosti postajemo sumnjivi prvim
ophodnjama saveznike vojne policije na koje emo naii.
Bili su nas obradovali da nam alju veliku gomilu vojne odjee,
a kad tamo to su bile samo engleske uniforme s kojima nismo znali
to da ponemo. Poslije su nam dopremili vagon vojnih injela, a
kao to je svima poznato amerika vojska ne nosi duge vojne kapu-
te nego bluze i vjetrovke, toliko tipine za tu vojsku. Kada smo kod
toga dijela vojne odjee, na nekim komadima su bile priivene ili
namaljane oznake zarobljenikog logora. Za mene kao zapovjed-
nika brigade jedva da je pronaen jedan demper kakav nose ame-
riki vojnici. Samo demper i nita drugo!
Nakon mnogo ak smijenih okapanja uspjeli smo kostimi-
rati nae ljudstvo da je izgledalo koliko-toliko kako treba, barem
asniki kadar. Ono to nam je jo nedostajalo, nadali smo se da
emo prikupiti tijekom napredovanja i kretanja po zoni operacije
uvjereni da saveznike formacije ratuju s punim skladitima na-
domak prvih crta bojita, a mi samo moemo uzeti to nam treba
kada nastane povlaenje!
Radi ouvanja tajnosti, proglasili smo nae vojno vjebalite
i uope cijeli poligon u Friedenthalu zabranjenom zonom, dapae
ukinuli smo dosadanju redovnu potansku slubu i prepustili ruko-
voenje svakodnevnim pripremama krajnje savjesnom pukovniku
Hardicku. Meu naim su ljudstvom kruile najnevjerojatnije gla-
sine. Vojnici su znali da u ja zapovijedati brigadom i oekivali
akciju slinu onoj u Italiji za oslobaanje Mussolinija. Unato svim
najstroim mjerama u cilju suzbijanja fame koja se irila, pukov-
nik Hardick je poeo strepiti da e nam se gadno osvetiti ova
neutaiva radoznalost. Potuio mi se, a meni se digla kosa na gla-
vu kada sam od njega uo u svom uredu u Friedenthalu to se sve
trua. Moram priznati da su neki od mojih zaista imali bujnu ma-
tu... Jedni su toboe znali iz "jako pouzdanih izvora" da e naa
brigada prekrstariti Francuskom kako bi oslobodila na opsjednu-
ti garnizon u Brestu. Drugi su opet tvrdili da emo pritei u pomo
braniteljima Lorienta i zaklinjali se da su svojim oima "vidjeli"
operativne planove za upad u tamonju tvravu. Postojalo je jo
deset drugih fantastinih pria koje nam ne bi uope smetale kada
KIKA
ne bi prijetila opasnost da se saveznika obavjetajna sluba po-
ne zanimati za ove nae tajanstvene pripreme.
Kako postupiti?
Zabraniti svaki nepotreban razgovor?
Po mome miljenju najjednostavnije je i najuinkovitije da
nita od toga ne opovrgavamo ve da se pretvaramo kako nas jako
ljuti to su nai ljudi tako "dobro obavijeteni", to je jedini nain
da zbunimo saveznike obavjetajne slube.
U meuvremenu smo pojaali tempo vojne obuke, naroito
smo razraivali napade na mostove. Nastojali smo nae ljude odvik-
nuti od ukruenosti koja je posljedica stege u njemakoj vojsci.
Uspjeli smo ih naviknuti na vakanje kaugume i na tipino ame-
riko otvaranje kutije s cigaretama, na nonalantan i karakteristian
odnos prema pretpostavljenima.
Jedina priblino dobro kamuflirana postrojba s kojom smo
raspolagali bili su komandosi. Stoga smo odluili tedjeti ove lju-
de, premda smo i od njih tajili koji im je zadatak. Oni e kao sa-
mostalni i izdvojeni promatrai uiniti velike usluge glavnini na-
ih armija, dok je njihov osnovni zadatak da rastroje neprijateljske
redove, da ire lane vijesti, preuveliavaju prve uspjehe njemakih
divizija, da premjetaju putokaze na cestama, da prenose izmi-
ljena i proturjena nareenja, da prekidaju telefonske vodove
gdjegod na njih naiu i da diu u zrak zalihe streljiva.
Jednoga je dana poslije jutarnje smotre jedan asnik iz for-
macije komandosa zamolio da razgovaramo u etiri oka. Rekao
mi je vrlo ozbiljno:
- Gospodine pukovnie, meni je poznat cilj pothvata za koji
se pripremamo.
Pogledao sam ga osupnut. Prohujalo mi je kroz glavu da se
nisu Vlkersam ili Hardick, jedini kojima je poznata prava tajna,
nehotice izbrbljali?
Zadovoljan kako me zabezeknuo, nastavio je apatom:
- Brigada ide u Pariz da bi tamo zarobila savezniki Glavni
stoer, je 1' da?
Jedva sam se suzdrao da ne prasnem u grohotan smijeh.
Dakako da se nisam smio odati.
- Hm, hm - zakimao sam glavom.
Njemu je to bilo dovoljno pa je oduevljeno, siguran da je
proniknuo veliku istinu, dodao:

KIKA
- Gospodine pukovnie, poznajem Pariz kao svoj dep i nu-
dim vam punu suradnju. O tome neu nikome nita govoriti, moete
biti spokojni.
Potaknuo sam ga da iznese kako bi on obavio dotinu akciju
u Parizu. On je ve u tanine sve osmislio. Jedna bi kolona ratnih
zarobljenika, praena vojnicima koji savreno govore engleski, na-
stupala prema Parizu. U toj bi koloni bilo i njemakih tenkova koji
e kao ratni plijen biti pokazani saveznikom Vrhovnom zapovjed-
nitvu. Sav zagrijan nije prestajao sipati sve nove i nove ideje. Otpu-
stio sam ga s preporukom da "jo bolje proui svoj plan" pa da opet
o tome naknadno popriamo. Kasnije sam saznao da se nije
pridravao obeane diskrecije: valjda je zbog toga saveznika oba-
vjetajna sluba nekoliko tjedana drala na oku "Cafe de la Paix",
koji sam ja usput spomenuo bez nekoga vanijeg razloga.
Ipak ne ide sve po planu ...
Polovicom studenoga, Vrhovno zapovjednitvo (OKW) od-
gaa poetak protunapada u Ardenima s 1. prosinca na 10. istoga
mjeseca, a onda se sve prebacuje za 16. prosinca. Opremanje divi-
zije jo uvijek nije dogotovljeno. Ova su nasumina dogaanja
zapravo pokazala da zaista crpimo posljednje ljudske i materijal-
ne zalihe za protuudar na Saveznike. Na svakodnevnim konferen-
cijama u Fhrerovom Glavnom stoeru kojima sam i ja bio na-
zoan tri puta stalno se podsjealo to sve nedostaje kojoj diviziji.
Slobodnije kazano, nae su tadanje mogunosti sliile na posteljinu
koja je prekratka da bi pokrila krevet!
Luftwaffe je jednoga dana priznala da ni najvea portvov-
nost i hrabrost naih pilota ne moe odoljeti brojnoj nadmonosti
neprijatelja. Netko je tada primijetio: "U ofenzivi u Ardenima su-
djelovat e 250 naih lovaca na mlazni pogon!"
Nisam mogao vjerovati svojim uima ... Pitao sam se: je li
to ostatak od onih 2000 lovaca na mlazni pogon o kojima je govo-
rio Fhrer 22. listopada ove godine?
Hitler me na jednom od tih sastanaka podsjetio na njegovu
zapovijed da sam ne smijem prelaziti neprijateljske poloaje, nego
da svoje naredbe izdaj em preko radija. Zar da ostanem u pozadini
dok se negdje ispred mene oajniki bore moji ratni drugovi? To
bi mi se dogodilo prvi put! Odluio sam da o tome izvijestim sve
zapovjednike mojih bojni. Osjeat u se pritom prilino neugodno
i zato u sa svoje strane obeati da u im se prikljuiti ako njihova
situacija postane kritina. Neu se kriti u nikakvom glavnostoer-
nom bunkeru - bit u sasvim blizu prvim postavama.
KIKA
Tamo kuda smo se spremali Saveznici nisu nita slutili, i
neprijateljska jebojinica mirovala, Amerikanci su se oito nadali
nekom duem predahu.

Njemaki Glavni stoer u Ardenima, prosinca 1944


Ja sam znao da nee biti tako!
U noi izmeu 13. i 14. prosinca 1944. zauzeli smo polazne
poloaje. Ja sam 14. prosinca slubeno preuzeo zapovijedanje
mojom oklopnom brigadom. U nekoj sam umarskoj kolibi oku-
pio sve zapovjednike mojih bojni i izdao im posljednje upute: bez
ikakve pucnjave, nae je da napredujemo, samo da napredujemo -
bez obzira na sve. Na licu mjesta treba ocijeniti na koji je nain
najbolje zauzeti mostove. Ne smijemo srljati u pravu borbu, za
tako neto smo preslabi. Na je zadatak ostvariv uz dva uvjeta:
im se izvri proboj, nae je da jurnemo daleko iza saveznikih
postava!
Tijekom noi 16. prosinca nitko nije spavao. ekali smo da
krenemo poslije poetka opeg napada. Moje su tri grupe radiote-
legrafista ekale na rubu ume. Od njih sam doznao da su tri nae
borbene skupine zauzele poloaje iza oklopnih trupa i spremne su
da navuku odore za kamuflau i proslijede kuda im je nareeno,
na podruje pod neprijateljem koji e biti zaokupljen svojom obranom.
Napokon je svanulo.
Odjednom je na tisue topova otvorilo vatru na neprijateljske
poloaje. Njemaka je pjeadija bila spremna za napad. Oko 7 sati
KIKA
primamo prva izvjea - nisu ba sjajna. Ali, dan je dug. Zateeni
smo: snana vatra naeg topnitva uope nije poremetila amerike
poloaje kod Losheima. Stisnutih zuba ekamo nastavak. Oko
podne je javljeno da se vode ogorene borbe prsa u prsa, da je
zauzeto neto terena, ali da nema oekivanog i pravog prodora
kakav nam treba da bismo promijenili odnos snaga. Pitao sam se
zato nismo ubacili vie oklopnih kola koja su napredovala samo
nekoliko kilometara, dola do dubine prvoga napada i zapela na
polaznim poloajima pjeadije. Jer moje su borbene skupine ovi-
sne o pomicanju oklopnih kola, stalno su iza njih.
Jedna radiostanica izvjeuje da je poginuo dopukovnik
Hardick i da je satnik von Vlkersam preuzeo zapovijedanje boj-
nom.
Tako je proao 16. prosinca, a da 6. oklopna armija nije po-
stigla odluujui uspjeh. Istoga je popodneva svima bilo jasno da
tenkovi moraju krenuti ako jo uvijek elimo veliki proboj. Poku-
ao sam doi do Losheima. Putevi su bili potpuno zakreni svim
vrstama naih vozila. Morao sam neprestano silaziti, vikati, derati
se i psovati, nadglasavati se s vozaima blokiranih kamiona.
Otpjeaio sam skoro punih deset kilometara. U Losheimu zaglu-
na ratna grmljavina. U okolnoj umi lee nai padobranci koji su
jo jutros poli u napad, ali nisu se mogli dokopati predvienih
poloaja. Neto junije je situacija znatno povoljnija, tu smo pri-
lino napredovali.
Oito da danas nae trupe nee stii do poloaja koje je tre-
balo zauzeti jo prvoga dana. Nita od Operacije Zmaj! Ostala je
nada: ako nae oklopne postrojbe izvre uspjean napad tijekom
noi, moda uspijemo. ekat u jo 24 sata. Ako sutra prijeemo
greben Hohes Venna, prua nam se mogunost da stignemo do
rijeke Meuse, gdje zaposjedanje mostobrana moe odluiti sudbi-
nu ove poetne bitke.
Od nasmionijih komandosa iz moje satnije sastavljam tri
grupe koje e dezorganizirati neprijateljsku pozadinu. Naredio sam
im da se prokrijumare preko saveznike linije i izvre sabotae u
granicama mogunosti. Naroito sam zahtijevao da obrate poseb-
nu pozornost na tri ceste kojima e, ako sve poe kako treba, proi
moja tri borbena odreda.
Oko ponoi tenkovi polaze u napad. Prve vijesti o njihovu
napredovanju moemo oekivati tek u zoru. Poslije 36 sati nespa-
vanja legao sam i zaspao vrstim, mrtvakim snom. Tek to sam
usnuo, probudili su me: moja se prva grupa vratila. Njihova su
KIKA
izvjea od velike vanosti za Vrhovno zapovjednitvo i ja u ga
uputiti kuda treba. Oko 5 sati stie prvo izvjee nae tenkovske
formacije: "Unato snanom neprijateljskom otporu, zauzeli smo
selo Honsfeld".
Moda nije sve loe!
I druga skupina tenkova neto junije javlja da je takoer
zauzela prilino podruje.
Idem u izvidnicu, putevi su jo zakreniji nego juer. Ne-
prekidna kolona motornih vozila napreduje oajno sporo: 50 me-
tara, 100 metara, opet 50 metara. Izgubio sam strpljenje, okrenuo
kola i poao zabaenim, skoro neprolaznim putevima. Tek to sam
upao u selo, ponovo mete. Ostavljam kola i idem pjeice. Po-
negdje neke kamione pomaknem, pogotovo ako vidim nekoga a-
snika da se odmara u kabini, nareujem mu da sie i ureduje.
Na padini kod Stadtkylla ogromni kamion Luftwaffe zapeo
i ni makac. Tridesetak ljudi oko njega. Raspitujem se to je u ka-
mionu, dijelovi za projektile V-I, kau. Bit e da su ga toliko da-
leko poslali naprijed jer se pretpostavljalo da e se front pomak-
nuti mnogo dalje na zapad.
Pozivam posade svih ostalih kamiona i uskoro je stotinjak
ruku zaposleno istovarom. Kada je to okonano, prevrnuli smo
kamion u dubinu i on se otkotrljao do maloga jezera u dolini. Za
nekoliko je minuta zagueni promet opet tekao dalje bez zastoja.
U Manderfeldu iste veeri prisustvujem pravom ratnom sa-
vjetovanju. Sjeverna skupina naih tenkova napreduje uz teke
borbe. Tenkovi su ve pred Stavelotom kojega Amerikanci ogore-
no brane. Vijesti s drugih sektora neto su vedrije, ali daleko od
toga da budu dobre. Kolikogod bio neprijatelj iznenaen, ne napu-
ta poloaje, niti govora o povlaenju ili odstupanju bez borbe i
otpora kao to su predskazivali u Glavnom stoeru. Vie ni ne
pomiljamo da se pribliimo rijeci Meuse, neemo tamo ni sutra,
ni prekosutra jer su u bitku ule nove neprijateljske snage odlune
da nas vrate na nae poetne linije. Nita od naega pothvata, mo-
ramo priekati daljnji razvoj situacije. Glavni stoer 6. armije
smatra da sam u pravu. Obavijestio sam i svoje borbene postrojbe,
naredio im da logoruju gdje se nalaze, a svoju sam brigadu stavio
na raspolaganje 1. SS-oklopnom korpusu.
Nae je napredovanje sasvim prestalo, od 18. prosinca smo
prikovani za isti poloaj. Oko 11 sati ujutro zauzimamo Trois Ponts,
poslije podne su u naim rukama jo dva susjedna sela. Svi su
mostovi dignuti u zrak. S prvih poloaja stalno isti zahtjevi koji-
ma se ne moe nikako udovoljiti: nema goriva za vozila i tenkove,
KIKA

Zarobljene amerike vojnike odvode u Njemaku.
Ardeni, prosinac 1944.



nema streljiva. Ne moemo se maknuti s mjesta, a potpuno je izo-
stala svaka dostava, nijedan kamion iz pozadine vie ne stie do
nas.
Narednog dana na je prodor kod Malmedyja prekinut. Kada
bi se domogli toga mjesta, zatvorili bismo neprijatelju ovaj smjer
opkoljavanja. Pitaju me da li da zapuimo ovu "rupu" napadom na
grad. Naravno, pristajem: idemo! Izdajem nareenje mojima da se
20. prosinca razmjeste oko sela Engelsdorfa. Ali potrebna nam je
topnika podrka koju ne moemo dobiti. Nosim se milju da na-
padnemo Malmedy s dviju strana i zauzmemo lanac breuljaka
sjeverno od grada gdje bi se ukopali i odbijali mogue protunapa-
de. U poetku smo obje ceste sa sjeverne strane Engelsdorfa bra-
nili s dvije skupine, svaka sa po deset ljudi.
Slabo, veoma slabo.
Izviaki odred upuen u Malmedy javlja da grad dre ne-
dostatne neprijateljske snage koje bismo lako mogli nadvladati.
Zapovjednik skupine izviaa stari je kapetan ratne mornarice i
naao se u Malmedyju, a da ni sam nije znao kako: on je jedno-
stavno zalutao i najednom svanuo meu prvim kuama u gradu,
gdje su ga prolaznici pitali je li to ulaze Nijemci u njihovo mjesto.
KIKA
Tek je tada shvatio da je ve u Malmedyju u kojem se zadrala
aka Amerikanaca. Brzo se okrenuo i vratio u Engelsdorf.
Nije nimalo tajio to mu se dogodilo, dapae sasvim je otvo-
reno priznao:
- Ovaj put nas je posluila srea - dok mi je to priao, smijao se.
Grad je nezatien ekao na nas i mogli smo ga osvojiti bez
topnike pripreme. Konano, imao sam jo desetak tenkova, osta-
li su leali nepomini, pokvareni.
Jo uvijek sam polagao priline nade u komandose poslane
iza neprijateljskih poloaja radi dezorganizacije saveznike obra-
ne. Od devet takvih grupa, est ih je ili ak moda osam uspjelo u
prebacivanju. Niti danas nisam u stanju priopiti toan broj diver-
zanata, dvije su grupe zarobljene i njihova se sudbina moe pretpo-
staviti poto su nosili saveznike uniforme te su ih smatrali piju-
nima.
etiri su mi grupe podnijele podrobne izvjetaje kako su
proli, usto ja nimalo nisam sumnjao. Zbog vanosti sluaja, ukra-
tko u opisati neke njihove epizode.
Jedna se grupa ve prvoga dana opeg napada probila preko
saveznikih poloaja i pojavila u Huyu, pokraj rijeke Meuse. Tu
su se smjestili na krianju cesta i promatrali pokrete neprijateljskih
trupa. Voa grupe koji je inae teno govorio engleski sebi je do-
pustio etnju okolicom, da izvidi stanje uokolo.
Poslije nekoliko sati naiao je savezniki oklopni puk. Njegov
ih je zapovjednik upitao kuda vodi cesta ispred njih na to mu je
voa grupe pokazao neka produi krivim pravcem uz objanjenje
da su "njemake svinje" razorile prilaz na vie mjesta i da je on
osobno primio nareenje da sve opomene na potreban zaobilazak.
Zadovoljan to je pravovremeno obavijeten, ameriki je zapo-
vjednik sa svojom kolonom krenuo u pogrenom smjeru. Na po-
vratku, ova je grupa presjekla vie telefonskih linija i uklonila vie
putokaza koje su bili ranije postavili Amerikanci. Idueg dana moji
su se ljudi vratili na isto mjesto i nabasali na pravi krkljanac,
Amerikanci su se muvali amo-tamo ne znajui kamo da krenu.
Jedna druga grupa dospjela je kroz amerike poloaje do
same rijeke Meuse. Prema njihovom izvjeu Angloamerikanci
nisu obraali pozornost na uvanje mostova, bit e da su vjerovali
kako to nije vie potrebno. U povratku ova je grupa komandosa
preprijeila tri vane ceste u smjeru fronte obojenim vrpcama,
uobiajenom amerikom oznakom da je podruje minirano. I znat-
no kasnije saveznike su trupe izbjegavale prolazak ovuda i radije
odabirale druge ceste - minirano je minirano!
KIKA

Trea je grupa naila na spremite streljiva, ondje je saeka-
la no i tada digla u zrak sve to se nalazilo na tome mjestu. Tele-
fonski vod koji su otkrili "precvikali" su na vie mjesta i dakako
zadali velike muke saveznikim vezistima da opet uspostave ra-
nije veze.
Najudnija je bile pria grupe koja je jo 16. prosinca izne-
nada banula pred amerike rovove. U tim su rovovima dvije ame-
rike satnije valjda namjeravale ostati do daljnjega: postavile su
propisne prepreke, maskirale strojnika gnijezda. Nai su se ne-
malo prepali kada ih je ameriki asnik pozvao da mu ispriaju
najnovije vijesti o dogaajima unaokolo. Na voa komandosa u
uniformi amerikoga narednika imao je zbilja bujnu matu i kojeta
im navaljao: npr. da su jedva iznijeli ive glave u okraju s "onim
prokletim vabama" koji su na svakom koraku, u lijevom i de-
snom sektoru, i sasvim opkolili ovaj poloaj koji su dvije ame-
rike satnije pretvorile u svoj kamp. Uinak je bio fenomenalan:
ameriki je asnik odmah izdao nareenje da se njegovi povuku
na sigurnije mjesto.
Usprkos slabom rezultatu njemake protuofenzive koja je
trebala znaajno izmijeniti ratno stanje na ovome podruju, moji
su komandosi postigli sve to im je nareeno. Doznao sam poslije
da je amerika vojna radiostanica Calais posvetila dosta emisija
upozorenju na razgranana mreu njemake pijunae i sabotae
iza saveznikih linija pod vodstvom Mussolinijeva "otmiara"
pukovnika Skorzenyja. Ista je radiostanica emitirala vijest da je
zarobljeno preko 250 ljudi iz moje brigade, u emu je bilo mnogo
pretjerivanja. Tko zna, moda su meu zarobljene ubrojili svoje,
jer je saveznika protuobavjetajna sluba uhitila i stanovit broj
vlastitih asnika i vojnika.
Mogla bi se napisati itava knjiga ovakvih smijenih pria,
od kojih sam najvei dio doznao tek poslije rata. Na primjer, sat-
nik X. doivio je grdne neprilike nakon to je u nekom francu-
skom gradu pronaao sanduk nekog njemakog asnika i iz njega
uzeo par novih izama koje su mu odgovarale po veliini. Svako-
dnevno ih je nosio, to je napokon zapazila i amerika vojna poli-
cija te ga uhitila pod sumnjom da je njemaki pijun. ak su ga i
zlostavljali dok je bio lien slobode, budui da nikako nije htio
priznati ono to se od njega trailo. Uvjeravao me iza rata da nika-
da nee zaboraviti tih osam dana to ih je proveo u nimalo pre-
poruljivom vojnom zatvoru.
KIKA
Dva mlada amerika porunika u Francuskoj u prosincu
1944. nadrljala su na drukiji nain. Bili su pozvani da budu gosti
zapovjednika neke postrojbe kojoj je ve uvelike dojadio fronto-
vski ivot i nisu vie mogli ni oima podnijeti vlastite vojne kon-
zerve, a kamoli da ih otvaraju i jedu.
Oba su porunika poinila neto sumnjivo: hvalili su po-
nueni objed serviran iz vojnih konzervi kao vrhunsko jelo. Malo-
-pomalo su sumnje prerasle u ozbiljne optube. Najprije stoga to
su hvalili ono to se ne moe hvaliti, a zatim stoga to su nosili
nove uniforme i ponaali se kao sumnjive novajlije. Pozvana je
vojna policija, zatvorili su ih. Objanjenje za prijavu vojnoj poli-
ciji: je li uope mogue da pravi Amerikanci hvale ovako neuku-
snu i bljutavu hranu, to mogu samo ubaeni Skorzenyjevi koman-
dosi!
Kako je bila uvjerena da smo sposobni za najpodlije i najo-
pasnije akcije, amerika je protuobavjetajna sluba poduzela i
izvanredne mjere osiguranja saveznikog Vrhovnog zapovjedni-
tva. To je bio razlog zbog ega je general Eisenhower nekoliko
dana amio odvojen od ostalog svijeta. Nastanili su ga u nekoj
neuglednoj kuici, okruenoj dvostrukim straama vojne policije.
Uskoro je generalu bilo dosta toga nadzora i naredio je da ga po-
tede danononog dranja na oku.
Na veliku Eisenhowerovu sreu, pronaen je generalov dvoj-
nik. Neki je glavnostoerni asnik toliko bio slian Eisenhoweru
da su ga kao tobonjeg vrhovnog zapovjednika vozili Eisenhowe-
rovim Jeepom u Pariz da privue pozornost "njemakih pijuna".
Nije bilo puno lake ni feldmaralu Montgomeryju za ope-
racije u Ardenima: esto ga je zaustavljala i provjeravala ame-
rika vojna policija zato to je netko razglasio da se neki pripad-
nik "Skorzenyjeve bande" preruen u britanskog vojskovou vrz-
ma iza saveznikih linija. Svaki je engleski general bio izloen
neugodnostima, amerika vojna policija nije niti jednoga propu-
stila u Belgiju, a da nije temeljito utvrdila njegov identitet.
Za sve ovo bili smo mi krivi...
S ovim sam se priama udaljio od tekuih zbivanja, pa ako
doputate, vratit u se opet u Malmedy i to 20. prosinca 1944.
poslije podne. Dva su moja odreda stigla u Engelsdorf, trei je bio
odvie daleko da bih ga mogao ukljuiti u planirani napad pre-
dvien za sutranji 21. prosinca. Prvi je odred imao zadatak da
napadne s jugoistoka, a drugi pod zapovjednitvom von Vlkersa-
ma s jugozapada. Njihov je zajedniki zadatak da pokuaju preko
neprijateljskih postava ui u centar grada. U sluaju da naiu na
KIKA
jak otpor, jedan dio ljudstva ostaje ispred amerikih poloaja i
nastoji zauzeti uzvisine sjeverno od Malmedyja. Tono u 5 sati
kolone kreu u napad.
Ali snana je topovska vatra priljubila prvi odred za zemlju,
niti makac dalje. Kada je prekinut kontakt s neprijateljem, uslijedilo
je povlaenje na polazne poloaje.
Od druge skupine ni glasa. Proao je i itav sat, a nikakvih
vijesti. U svanue idem pjeke prema borbenoj liniji. S vrha jed-
noga breuljka pruao se potpun pogled na zavoj ceste zapadno
od Malmedyja, dok je gradi leao zaklonjen susjednim breulj-
kom. Kroz dalekozor se vidjelo da mojih est tenkova tipa Pan-
ther jedva odolijeva nadmonijim neprijateljskim oklopnim sna-
gama.
Uzdao sam se u Volkersama, znao sam da nee odustati samo
tako. Nee se taj okaniti zauzimanja mjesta. Uskoro se poinju
vraati prvi nai vojnici, kau da su naili na jaka utvrenja, odluno
branjena. Bez pomoi topnitva nema napredovanja. Nai tenkovi
vode oajniku borbu da barem zatite povlaenje. Preraspo-
djeljujem ljudstvo iza breuljka da bi se mogao odbiti mogui ne-
prijateljski protunapad. Uzalud se ogledavam na sve strane - ni-
gdje Volkersama.

Ameriki vojni policajci strijeljaju jednog
od zarobljenih Skorzenyjevih ljudi.


KIKA


Naa oklopna kola dopremaju posljednje ranjenike. Sve vie
strahujem da sam izgubio prisnog i odanog prijatelja, suradnika
bez mane. Napokon se i on pojavljuje, lagano se penje livadom
prema vrhu breuljka. Oslanja se svom teinom o ruku lijenika.
Kada mi je priao, veoma oprezno sjeda na vlanu zemlju i s bla-
gim osmijehom na licu ree da je ranjen krhotinom u - najmesna-
tiji dio svoga tijela.
Pod zatitom nekoliko runih protuoklopnih bacaa drimo
kratko savjetovanje. Voa oklopne satnije, za koga smo isprva
mislili da je poginuo, pridruio nam se poslije, epajui. Izjavljuje
da je uspio prodrijeti do samih amerikih poloaja i navodno uni-
tio jednu njihovu bitnicu. Morao se povui kada ga je mnogo-
struko nadmonija neprijateljska postrojba napala i natjerala na
odstupanje do zavoja na cesti. U nastojanju da se poto-poto odri
na ovome opasno izloenom dijelu i da bi omoguio pjeadiji da
se domognu svoga cilja, izgubio je i posljednji tenk kojim je zapo-
vijedao.
Bili smo prisiljeni barem za sada mirovati. Popodne sam
rasporedio svoje odrede na grebenu breuljka, na kojem smo bra-
nili front dug nekih deset kilometara. U meuvremenu se neprija-
teljska vatra neprestano pojaavala, pa su selo Engelsdorf i su-
sjedne ceste sustavno izbrisani kao da nikada nisu postojali.
Predveer u divizijskom Glavnom stoeru podnosim izvje-
e, a potom kreem prema jedinom hotelu u mjestu. Na tridedese-
tak metara od ulaza zaujem dobro poznati zviduk i utrim u ho-
tel. Pogoen je terenski stoerni automobil koji je naelniku stoera
koristio kao zapovjedno mjesto. Srea ga nije izdala: kada smo ga
izvukli iz ostataka njegovih kola, ustanovili smo da je samo lake
ranjen krhotinom granate u lea, osim toga ni ogrebotine.
Boravak je postajao sve nesigurniji i im se spustila no poli
smo. Automobilsko osvjetljenje sitno, ratno. Polako kao pipajui
gmiemo sredinom razlokane ceste. Tek to smo preli preko
nekakvog mosta, prasnule su tri granate u neposrednoj blizini.
Osjetio sam udarac u elo pa sam instinktivno iskoio i bacio se u
jarak. Odmah zatim neki se kamion koji je dolazio iz suprotnog
pravca sudario s mojim kolima. Neto toplo slijevalo mi se niz
obraz. Oprezno opipam lice, nos, elo iznad desnog oka. Prsti mi
upadaju u rastvoreno meso. Uplaio sam se i nisam mogao, a da
ne ustanem. Da nisam ostao bez oka? i
KIKA
To bi bilo neto najgore to bi me moglo snai. Cijeli sam
ivot alio slijepe, njihova mi je sudbina izgledala najtunija. Ne
obazirui se vie na granate koja su padale svuda naokolo, prela-
zim prstima preko rane i dijela lica koji se odvojio. Hvala Bogu!
Osjetio sam da mi je oko itavo i da je u svojoj udubini.
Tada sam valjda sasvim doao k sebi.
Voza je ostao nepovrijeen, a kola su izdrala udar i mogao
sam krenuti dalje. Obrnuli smo ih i vratili se u stoer divizije.
Sudei po zaprepatenom izrazu lica asnika u stoeru, bit
e da me nije bilo lijepo za vidjeti. Na ogledalu sam lijevim okom
paljivo razgledao svoje lice. Bogami, ruan dojam. Moj je voza
stojei pokraj mene uoio na mojoj desnoj nogavici hlaa etiri
rupe. Iao sam tragom tih rupa i pronaao na koi tragove krhoti-
ne, i to mi je povratilo dobro raspoloenje.
Zaista, vraki sretan dan!
Uz aicu konjaka i gula iz pokretne kuhinje doekao sam
dolazak lijenika. Naalost, nita od puenja - krv bi ubrzo ovlaila
cigaretu i davala joj neki udan okus koji me nije radovao.
Lijenik me, umjesto da bude zadovoljan to me vidi na no-
gama, dugo potao. Moram odmah u previjalite. Laknulo mi to
naputam ovu paklenu dolinu, moda bih u njoj na kraju krajeva i
poginuo.
Protivno savjetu lijenika da odem u pozadinu, zatraio sam
da to prije preuzmem zapovjednitvo nad svojom formacijom.
Stanje je bilo suvie ozbiljno. Nisam mogao ni pomisliti na povra-
tak u Njemaku. ak sam se i osjeao skoro normalno. Kirurg je
slegao ramenima. Dao mi je lokalnu anesteziju, izvadio zaostale
komadie granata i zaio ranu. Kompresni mi je zavoj pritegao
kou na njeno mjesto. Sutradan sam se vratio meu svoje ljude.
U meuvremenu je ono to je inae bilo loe, postalo daleko
gore. Neprijateljsko je topnitvo izgleda uzelo gaati moje malo-
brojno ljudstvo. Jedna je granata sravnila sa zemljom mjesto po-
godno za razmiljanje i pretvorilo ga u prainu. Druga je proiala
kroz vrata tale i usmrtila stoku. I nesrea eto nekada moe biti
korisna, zahvaljujui ovoj posljednjoj granati imali smo svjeeg
mesa.
Sljedee noi probudila nas je neka urnebesna buka. Nad
naim su glavama opisivale plamene putanje letee bombe V-l u
smjeru Liegea. To nas je donekle pomirilo s naom Luftwaffe koja
je do sada bila uporno nevidljiva. Meutim, kada je poslije jedne
ili dvije noi jedno od tih leteih udovita palo nedaleko nas i
smrvilo breuljak udaljen stotinjak metara od kue u kojoj smo
KIKA
bili te sreom nije drmnula eksplozija, pokajali smo se to smo
oprostili Luftwaffe njeno nesudjelovanje u dosadanjim naim
doivljajima. Tko nam moe jamiti da idui projektil V-l nee
pripasti upravo nama? Moda se to dogaalo zato to su strani
radnici sve ee sabotirali izradu letee bombe V-l?
U Meyerodeu sam se 23. prosinca posvaao s Glavnim
stoerom 6. oklopne armije zbog toga to je naa oprema bila u
tako alosnom stanju da alosnija nije mogla biti i zato to jedno-
stavno nije bila predviena za tako dugotrajno borbeno djelovanje.
Nedostajala nam je takoer pokretna poljska kuhinja, nedostajali
su nam topli obroci. Nedostajala nam je i zimska odjea, prije sve-
ga nam je nedostajalo vlastito topnitvo.
Bilo je to uzbudljivo putovanje.
Vedro nebo i pogodno vrijeme ilo je u prilog neprijateljskom,
a ne naem zrakoplovstvu koje se uope nije pojavljivalo. Nepre-
stano smo iskakali iz vozila i lijegali kraj ceste. Ponekad smo se
drndali preko polja da bismo izbjegli neko opasno krianje. No,
tada nije bilo za nas zaklona. Potrbuke smo leali na zemlji i
gurali nos u blato. Za jednoga ovakvog treninga najednom sam
poeo cvokotati zubima, drhtati, oblijevao me znoj. Vjerojatno je
to bilo zbog rane, inficirala se i izazvala groznicu.
Na nekom zaputenom seljakom imanju uao sam u kuu i
ispruio se na postelji nekog seljaka koji je tu ivio, ali ga sada
ovdje nije bilo. Progutao sam nekoliko aspirina i srknuo grog u
kome je bilo vie ruma nego vode. Voza i pobonik produili su
bez mene do Meyerodea. Kada su se poslije nekoliko sati vratili,
bio sam se ve toliko oporavio da sam se mogao vratiti natrag
kui, u svoju postrojbu.
Nae je teko topnitvo koje smo doista doslovce ekali kao
ozebli sunce pojavilo tek 24. prosinca. Odmah sam pokazao zapo-
vjedniku gdje bih postavio bitnicu ili tonije jedini njen top, a potom
sam na zemljovidu oznaio ciljeve koje svakako treba poastiti
topnikom vatrom.
On je kimao glavom, nakaljavao se ali nije nita govorio.
Kada sam skoro viui rekao neka pouri, otvorio je usta.
- Gospodine pukovnie - obratio mi se - moram vas naalost
obavijestiti da posjedujem svega 16 granata za ovu topovsku cijev i
da nema nikakvih izgleda za naknadno dostavljanje novih granata.
Zanijemio sam.
Bio sam nesposoban izgovoriti jednu jedinu rije. Evo tu
pred nama toliko nestrpljivo oekivanog topnitva koje nam stie
uoi Boia kao poklon, a nema granata za nae topove. Zapo-
KIKA
vjednik bitnice nije za to kriv, njemu je dapae neugodno. Telefo-
nom razgovaram sa stoerom 6. armije, otar sam, ali ne pomae.
Moja ljutnja nije urodila nikakvim plodom. Streljiva nema i nee-
mo ga nikada dobiti!
Vie puta mi je padao na um moj posljednji razgovor s Fhre-
rom. Prema njegovu prianju, organizacija Todt je predvidjela sve
potrebne mjere kako bi poiljke goriva i streljiva stizale bez zaka-
njenja do najisturenijih linija i to kamionima na plinski pogon.
Da bi se to postiglo organizacija Todt je radi opskrbe ovakvih ka-
miona poredala du cesta ogromne koliine drva. Za svih ovih
mojih putovanja kroz cijelo podruje ja nikada nisam susreo ni
jedan jedini od ovih famoznih kamiona na plinski pogon.
Tko da se snae i bude razuman u svemu tome?
Uoi Nove godine 1945., 28. prosinca 1944. smijenila nas je
jedna pjeadijska divizija. Sutradan smo ve bili u nekom privre-
menom logoru istono od St. Vitha. Uskoro je nastupilo sveope
povlaenje: vraali smo se u Njemaku!
Za mene, kao i za cijelu njemaku armiju, Ardeni su bili
jedan veliki poraz!

Neka bude to biti mora...

Sve je propalo, sve je uniteno i srueno - sovjetske trupe
u Beu, prve ruske granate na sredite Berlina
Poinju zarobljeniki dani - praznih depova i bez ikakva oruja

Nareenjem Himmlera od 30. sijenja 1945. zavrila je moja
karijera voe komandosa. Stavljeno mi je u dunost da s mojim
jo uvijek "specijalnim postrojbama" utvrdim mostobran istono
od rijeke Odre, kod Schwedta i da tu ostanemo po svaku cijenu,
kako bismo omoguili pripremu jedne "naknadne ofenzive koja
e poeti od ovoga mostobrana".
Poslije nevjerojatnih napora i raznih potekoa uspjelo mi
je okupiti dovoljan broj najraznovrsnijih formacija radi dranja
poloaja, pribavio sam barem minimum topnitva i donekle podi-
gao moral posustaloj vojsci.
Pred nama je bio slom, siguran, nepovratan, neminovan.
Razumije se da nije moglo biti govora o nekom novom sveopem
napadu. Kao zapovjednik divizije uzalud sam manjim ali uesta-
lim napadima ometao napredovanje sovjetskih divizija koje su bile
spremne da nam zadaju smrtni udarac.
KIKA
Uskoro je na mostobran postao otok oko kojega su umili
zagluni valovi milijuna izbjeglica i tisua i tisua bjegunaca u
vojnim uniformama. Uporno smo odolijevali do 28. veljae kada
sam primio Hitlerov poziv da doem u Berlin.
Potitena srca opratao sam se od svojih "specijalnih po-
strojbi" koje vie nikada nisam vidio.
Sljedeih je mjeseci uslijedilo potpuno unitenje pokleknu-
le njemake vojne sile. To su bolne uspomene kojih se ne volim


General Jodl i admiral von Friedenburg potpisuju kapitulaciju
svih njemakih jedinica. Reims, 7. svibnja 1945.

sjeati. U Austriji sam se zatekao 10. travnja 1945., u Beu sam
bio skoro opkoljen, toga je jutra njemaki radio objavio:
- Berlin emo braniti! Be emo osloboditi!
Nekoliko minuta iza toga pala je prva ruska granata na
najstroe sredite Berlina. U Beu slino: sve je propalo, gotovo.
Moj su rodni grad ve zauzimale sovjetske trupe, ostalo je jo neko-
liko sektora koji e se nekim udom odrati neko krae vrijeme.
Dva dana potom, 30. travnja, ja sam se ve bio povukao s
jednim manjim odredom prema Alpama, i tada smo primili vijest
o smrti Adolfa Hitlera.
Sve je bilo uniteno i srueno.
KIKA
Admiral Dnitz 6. svibnja 1945. kao ef nove njemake vla-
de objavljuje prekid neprijateljstava. Od toga je dana zabranjen
svaki pokret naih trupa. Ja sam ve ranije bio odluio da se sa
svojim preostalim vojnicima i asnicima povuem prema Alpa-
ma, u pokrajinu Tauern. Toliko razvikana bavarska tvrava, ta
navodno posljednja i nepopustljiva tvrava zapravo nije postoja-
la, ona je postojala samo na papiru.
Radi, Kuhnke i ja te tri moja vojnika stigli smo do jedne
male planinske kolibe, koja se nalazila iznad doline Radstadta.
Znali smo da je neka amerika postrojba zauzela to mjestance.
Pretpostavljao sam da me trai amerika obavjetajna sluba i zato

Njemaki vojnici u zarobljenikom logoru u svibnju 1945.



sam obavijestio trupe u dolini da u se predati za nekoliko dana.
elio sam jo malo uivati u blagoslovljenom i svetom miru koji
je vladao svuda oko nas u brdima.
Nisam mogao vjeito ostati u planinskom kuerku. Ponovo
sam se obratio Amerikancima i zatraio da mi 15. svibnja u 10 sati
prije podne stave na raspolaganje jedan automobil kojim u se
odvesti do Salzburga da se ondje prijavimo i predamo stoeru
amerike divizije u tome gradu i postanemo ratni zarobljenici.
Poslije podne 15. svibnja bili smo u Salzburgu.
U poetku za nas nije nitko mario. Onda su nas prebacili u
jedno oblinje mjesto, u kojem je zapovjednik bojne prihvatio nau
predaju. Prevoditelj je najprije inzistirao da mu predam revolver,
zatim da ispraznim depove i nakon toga su me temeljito pretresli...
KIKA
Rat je za nas bio zavren.
Vjerujem da sam izvrio svoju dunost kao i mnogi drugi.
Moji su ljudi sudjelovali u tekim borbama na svim bojitima. I,
sve je zavrilo porazom. Sada neka bude to mora biti - ja sam
samo zarobljenik.

Pogovor

Skorzeny - izmeu naklapanja i injenica

Austrijanac Otto Skorzeny bio je tipian proizvod svoga vre-
mena i svoje sredine koja je stremila sjedinjenju Austrije s Hitle-
rovom Njemakom, a po ratnim doivljajima u kojima je sudjelo-
vao svakako je zanimljiv svjedok i oevidac koji rado i potanko
opisuje viena dramatina zbivanja i izvorne povijesne linosti
koje su kao i on u njima sudjelovale i koje je on izbliza upoznao.
Skorzenyjevi su memoari izali u etiri izdanja, meusobno
donekle razliita u nekim dijelovima i svaki put iznova nailazili
na veliko zanimanje javnosti zbog autorove neosporne nazonosti
na licu mjesta, iako se u njima tota preuuje s obzirom da su
svjee pisani tri-etiri godine poslije svretka Drugoga svjetskog
rata, kako napominje autor, a poratne su prilike nagovjetavale da
bi stanovita strateka otkria mogla biti od znaaja u buduoj kon-
frontaciji Istoka i Zapada. Koliko je poznato, bivi vii asnik SS-
a Otto Skorzeny nije nikada nikome uskratio nijedan intervju, poja-
vljivao se i na televiziji, nije se skrivao iako su ga pratile glasine
da je i iza rata ostao u uskoj vezi sa svojim starim ratnim drugovi-
ma, sada u bijegu zbog nacistike prolosti.
Visok 195 cm, ili 6 stopa i 6 ina, s dubokim oiljkom na
lijevom obrazu od udarca maem u svome desetom ritualnom stu-
dentskom dvoboju (od njih ukupno 15), ostavio je najbolji mo-
gui dojam na zemljaka Hitlera koji je poeo vjerovati da nema
ratnog pothvata koji ne bi uspio Skorzenyju i zato ga je primao s
naroitim oduevljenjem, otprilike slino srdano kao i njemakog
opunomoenog generala u Zagrebu 1941.-1944. Glaisea Horste -
nausa, roenog u istom pograninom austrijskom mjestancu Brau-
nauu kao i Adolf. U Skorzenyja je imao najvee povjerenje i Au-
strijanac Ernst Kaltenbrunner, odvjetnik iz Linza, ef Glavnoga
ureda za sigurnost Reicha (RSHA) od sijenja 1943., poslije pri-
pojenja Austrije 1938. vrhovni zapovjednik SS-a i ef policije
Ostmarke, koji je takoer nosio na licu duboku brazgotinu od lijeve
KIKA
strane usta do nosa slino kao i Skorzeny (ali i kao Martin Bor-
mann). Po nekim izvorima njih su dvojica bili dobri prijatelji jo
iz zajednikih kolskih dana u Beu. Kada se Reichsfhrer Him-
mler predao britanskoj vojsci i 23. travnja 1945. poinio samou-
bojstvo u zarobljenitvu, Kaltenbrunner je postao najtraeniji SS-
ovac: pred vjeanjem u Nrnbergu na koje ga je pratio zatvorski
sveenik izjavio je uvene rijei: "Volio sam svoj njemaki narod
svim srcem. I svoju domovinu. Izvravao sam dunosti po zakoni-
ma svoga naroda i ao mi je to su moj narod ovoga puta vodili
ljudi koji nisu bili vojnici i to su poinjeni zloini o kojima nisam
nita znao!"
Otto Skorzeny rodio se u Beu 12. lipnja 1908. godine, u
obitelji inenjera Antona Skorzenyja poljskoga podrijetla, tako-
er roenoga u Beu, koji se bavio iznajmljivanjem graevinskih
skela i ivio u Tivoligasse 35 skupa sa suprugom Florom. Otto je
bio najstariji od troje djece, uz brata Alfreda i sestru Mariju. Se-
stra mu se udala za oevog kolegu po struci inenjera Felixa Len-
nera. Otto i Alfred su po uzoru na oca studirali na bekoj Politeh-
nici. Otto za sebe navodi da je studirao strojarstvo i visokogradnju
i da je stekao naslov inenjera (prema nekim podacima bio je do
izbijanja rata vlasnik graevinskog poduzea u Beu).
S odlaskom na studij Otto ulazi u studentske poluvojne or-
ganizacije i u Steierischen Heimatschutzu, odnosno tajerskom
domobranu, postie in vodnika i imenuju ga zamjenikom zapo-
vjednika satnije; zanosi se idejom o prikljuenju Austrije Njema-
koj i negdje izmeu 1930. i 1932. ulanjuje se u austrijsku Naci-
stiku stranku. U SS-u je od pripojenja Austrije Njemakoj 1938.,
sudjeluje u pohodu na Francusku, Belgiju, Nizozemsku, a po nekim
njegovim tvrdnjama nalazio se u prvoj udarnoj skupini koja je ula
u Beograd u gumenim amcima preko Dunava poslije travanjskog
rata 1941., kao pripadnik motorizirane SS-divizije Das Reich. U
inovima je sporo napredovao - 30. sijenja 1941. SS-Unterstur-
mfhrer (u Wehrmachtu - natporunik), od poetka jeseni 1943.
SS-Sturmbannftihrer (bojnik), od 16. listopada 1944. SS-Obersturm-
bannfhrer (pukovnik), navodno od 20. travnja 1945. SS-Standar-
tenfhrer (brigadir). Zemljak Fhrer nagraivao ga je za svaku
uspjenu akciju veoma tedljivo, samo s jednim viim inom ali
zato bi ga svaki puta odlikovao novim i viim eljeznim kriem.
Do osnivanja vlastite postrojbe u travnju 1943., to je bila
posljedica suparnikoga nadmetanja izmeu dvojice efova
njemakih tajnih slubi - admirala Wilhelma Canarisa, efa Vojne
obavjetajne slube (Abwehr) i SS-Brigadefhrera Waltera Schel-
KIKA
lenberga, efa inozemne obavjetajne slube SS-a i RSBA (drugi
e poslije atentata na Hitlera 1944. iskoristiti prigodu i uhititi pr-
voga!), Skorzeny je proveo prve ratne godine u zaposjedanju za-
padne Europe, izgleda daje bio i u Srbiji i u Sovjetskom Savezu,
odakle e se vratiti kao bolesnik s potrebom duljega oporavka.
Schellenberg i Skorzeny smatrani su u Hitlerovoj Njemakoj
Draufgngerima - neustraivim borcima, zato to su "obojica po-
sjedovali matu i domiljatost u svojim koncepcijama subverzije,
obavjetajnoj djelatnosti i provokacijama":
"Naroito su se sluili spletkama - na tome su podruju bili
kao ribe u vodi. Kontrolirajui direktno raniji Canarisov Abwehr
1944. se nisu bojali da bi netko drugi mogao predloiti Fhrern
rjeenja razliita od njihovih, koja su posredovanjem njihovog efa
Himmlera bila izravno predoena Fhreru".
Canarisova divizija za posebne namjene, kasnija udarna di-
vizija Brandenburg bila je smjetena u istoimenom gradu u Pru-
skoj na rijeci Havel - 40 km zapadno od Potsdama, dok je Skor-
zeny svoju formaciju ustrojio u Friedenthalu na rubu Oranienbur-
ga - tridesetak kilometara sjeverno od Berlina; isprva se ta Skor-
zenyjeva postrojba zvala SS Sonderverband-Friedenthal tj. Spe-
cijalna postrojba iz Friedenthala, potom je postrojba preimenova-
na u SS Jugerverband 501, tj. SS-Odred lovaca. Inae Oranien-
burg su jo nazivali Himmlerovim glavnim gradom, (znai glav-
nim gradom ministra unutranjih poslova Treega Reichs Heinri-
cha Himmlera). Schellenberg i Skorzeny dali su sve od sebe kako
bi Reichsfhreru Himmleru dokazali da su daleko sposobniji i
uspjeniji od ljudstva divizije Brandenburg, to je - napokon - dolo
do izraaja poslije pokuaja atentata i urote protiv Hitlera 21. srp-
nja 1944. kada e se Himmler proglasiti zapovjednikom svih do-
punskih domovinskih snaga, a pri emu je vanu ulogu odigrao
upravo Otto Skorzeny.
Od 18. travnja 1943. kada Skorzeny s inom satnika slubeno
preuzima osnivanje i rukovoenje centrom za izobrazbu komando-
sa proi e tri mjeseca i deset dana do Hitlerove osobne naredbe o
provoenju Operacije Hrast za pronalaenje i oslobaanje svrgnu-
toga talijanskog diktatora Benita Mussolinija, njemakoga savez-
nika u Drugome svjetskom ratu. Prije nego to e se pothvat u Italiji
usredotoiti samo i jedino na spaavanje Mussolinija, u Hitlerovom
su se Glavnom stoeru razmatrale otre kaznene mjere odmazde
protiv izdajnike faistike talijanske vlade koja je iznevjerila Mus-
solinija i oigledno bila spremna izruiti ga Saveznicima koji su se
svakim danom sve vie primicali Rimu poslije iskrcavanja u junoj
KIKA
Italiji. Zanimljivo je da se ispoetka govorilo o Operaciji Student,
prozvanoj po njemakom generalu Karlu Studentu, zapovjedniku
njemakih padobranskih trupa u okolici Rima - njima bi pripalo da
uhite cjelokupnu kraljevsku obitelj i zauzmu sve vanije dravne
ustanove u Rimu. Naime, Hitleru su i onima oko njega bile potpuno
jasne potajne namjere izdajnike vlade u Rimu.
ef obavjetajne slube Schellenberg navodi u svojim po-
slijeratnim sjeanjima (1956.):
"Kad je 25. srpnja 1943. Mussolini ve bio uhien, ministar
je vanjskih poslova Njemake Ribbentrop, jo nita ne slutei, br-
zojavio njemakom veleposlaniku von Mackensenu kako valja
odmah uhititi talijanskog marala Badoglia i njegove su zavjere-
nike, a Mussolinija dovesti u Njemaku. No, dotada se vlada mara-
la Badoglia - od 25. srpnja uveer - ve bila uvrstila, pa bi ak i
neposredne nasilne vojne mjere jedva imale izgleda na uspjeh. Tako
se Hitlerova i Ribbentropova tvrdoglavost gadno osvetila. Hitle-
rovo razoaranje i bijes bili su bezgranini. S pravom je ozbiljno
sumnjao u Badogliova uvjeravanja da e i nadalje ostati vjeran
Osovini, jer se nova talijanska vlada preko Vatikana, Madrida i
Lisabona odmah poela povezivati sa zapadnim silama.
Za vrijeme tih pregovora, koji su se u poetku razvijali
oklijevajui, maral Badoglio se preko posrednika dva puta obra-
tio zapovjednitvima Wehrmachta da bi postigao kompromis o istu-
panju Italije iz rata. Nudio je izjavu o neutralnosti ako se njemake
trupe povuku iz Italije sve do Alpa.
Nakon dueg savjetovanja u unutranjem krugu, taj je
prijedlog, s komentarom nae tajne slube,.predan Hitleru. Pri tome
smo upozorili kako za Njemaku moda ne bi bilo nepovoljno
ako bi se stvorila nova obrambena linija od vicarske granice do
rijeke Po i odande do Jadrana. Naime, prema proraunima Armij-
ske grupe u Italiji na taj bi se nain moglo osloboditi otprilike est
stotina tisua ljudi za Istonu frontu. Kada je Hitler vidio taj ko-
mentar, zapjenio se od bijesa i zahtijevao da budem odmah kanjen
kao neodgovorni defetist. Himler me s mukom uspio zatititi od te
provale bijesa."
Kakvim je vojnim mjerama Hitler odgovorio na dogaaje u
Italiji, dovoljno je poznato: niti su uslijedila kakva smjenjivanja,
niti su poduzete neke preventivne mjere. Umjesto toga, poetkom
kolovoza 1943. naredio je da Mussolini bude osloboen i da se
pripremi uhienje svih osoba koje su sudjelovale u dravnom uda-
ru. Na popisu to ga je izradio na sektor za Italiju izmeu ostalih
osoba koje je trebalo da budu uhiene bile su i ove: kralj i prijesto-
KIKA
lonasljednik Italije, Badoglio i svi faistiki voe koji su u Ve-
likom vijeu dali glas protiv Mussolinija. Operacija je dobila na-
ziv Alarih.
Tako je prethodna Operacija Student postala Operacija Ala-
rih, dobivi ime po zapadnogotskom kralju koji je prije tisuu i
pol godina tri dana pustoio Rimom "za kaznu" i bio povijesni
miljenik Heinricha Himmlera, i kao ratnik i kao pljaka. U kon-
centracijskom logoru Sachsenhausen nadomak Oranienburga ve
je bilo odreeno gdje e udomiti talijanskoga kralja, a gdje papu
(papu bi se odvelo pod izlikom da ga se eli zatititi, doveli bi se i
svi zateeni kardinali ali bio bi prebaen i vatikanski arhiv), da-
pae poelo je iseljavanje onih koji su boravili u tim nastambama.
to se trokova tie, bilo je predvieno da se podmire krivotvore-
nim engleskim funtama u logorskoj produkciji Himmlera; kamio-
ni Schellenbergove slube sigurnosti SD su danima "pod jakom
pratnjom vozili u pravcu Italije", a za svaki se sluaj oduzeto pr-
stenje, ukrasi i zubala na brzinu pretapalo u zlatne ipke kako bi se
ono to se doista mora platiti platilo na valjan nain.
U meuvremenu je Hitler odustao od progona Mussolinijevih
ulizica koji su ga besramno izdali, ini se na nagovor svoga mini-
stra vanjskih poslova Ribbentropa i njemakog poslanika u Va-
tikanu, pa je Operacija Alarih preimenovana i postala Operacija
Hrast, s jedinim ciljem - oslobaanjem Mussolinija i njegovim
dovoenjem u Njemaku na sastanak i vienje s Hitlerom koji se
htio na svoje oi uvjeriti da je njegov glavni saveznik sretno
preivio najgore trenutke svoga ivota (u prvim danima poslije
svretka rata Schellenberg i Himmler e izjavljivati da su upravo
oni "sprijeili okupaciju Vatikana koju je zahtijevao nacistiki voa
Martin Bormann, a odobravao Fhrer"!).

Glasoviti prepad s neba

Oslobaanje Benita Mussolinija zatoenitva u sredinjem
apeninskom masivu Gran Sasso d'Italia, gdje su ga drali do skore
predaje Saveznicima i zatim zajedniki bijeg Skorzenyja i Musso-
linija s visine od 2000 metara u laganom kurirskom zrakoplovu
dvosjedu tipa Roda ("Storch") koji zamalo da se nije strmoglavio
i odnio u smrt pilota Gerlaha, Mussolinija i Skorzenyja, proslavili
su za sva vremena SS-satnika Otta Skorzenyja - pribavili mu una-
preenje u in SS-bojnika i novi eljezni kri za ratne zasluge - a
Mussoliniju je pruena mogunost da odigra nastavak svoje fai-
stike karijere koja e zavriti njegovim strijeljanjem 28. travnja
KIKA
1945. u 16 sati poslije podne. O ovome Skorzenyjevom pothvatu
postoji najvie objavljenih svjedoanstava od svih njegovih ratnih
akcija: gotovo da nema vienije i znaajnije linosti s talijanske
strane - to su svi lanovi Mussolinijeve obitelji, ak i rodbina njego-
ve ljubavnice, gotovo svi talijanski faistiki dunosnici i kara-
binjeri na strai oko Mussolinija - koja nije objelodanila u raznim
talijanskim novinama i knjigama svoja zapaanja i sjeanja o da-
nima kada je izruenje Mussolinija visilo u zraku.
to se to iznenada dogodilo na "krovu Italije" objasnio je
britanski premijer Winston Churchill u svome obraanju Donjem
domu 21. rujna 1943. sljedeim rijeima:
- Bezuvjetna kapitulacija Italije ukljuivala je mnoge stvari
i u pojedinostima je sadravala specijalnu obvezu o predaji odgo-
vornih za rat. U toj se klauzuli spominje osobito izruenje gospo-
dina Mussolinija. Ali nije bilo mogue poduzeti nita da bi nam
on bio odvojeno predan prije nego to se objavi primirje zato to
bi to otkrilo namjere talijanske vlade neprijatelju. Imao sam mno-
go razloga da vjerujem kako se Mussolini nalazi na sigurnom
mjestu i dobro uvan, a i sigurno je bilo u interesu Badogliove
vlade da on ne pobjegne ... No, upleo se Skorzeny.
Sam Mussolini, prema onomu to se govori, bio je izjavio
kako vjeruje da e biti predan Saveznicima. Bila je to stvarna namje-
ra i bila bi se ostvarila da nisu uslijedile neke okolnosti sasvim
neovisno o nama i Talijanima. Oprez koji je poduzela Badogliova
vlada bio je paljivo prostudiran i sigurno najbolje to se moglo
uiniti da Mussolini bude uvan kako treba. Svejedno nisu mogli
sprijeiti jak prepad njemakih padobranaca na mjesto gdje je bio
konfiniran. Udar je bio veoma smion i izvren s brojnim snagama.
Ne vjerujem da je bilo nemara, ili zlonamjernosti Badogliove vla-
da koja je, meutim, drala jaku kartu za igru. Karabinjeri koji su
ga uvali imali su nalog da pucaju u Mussolinija ako bi ga netko
pokuao osloboditi. Ali karabinjeri nisu izvrili svoju dunost kad
su vidjeli znatne njemake snage to su pale s neba i koje bi ih
nesumnjivo smatrale odgovornima za Mussolinijev ivot i njego-
vu sigurnost.
Naknadno je utvreno da je dva dana poslije svrgavanja
Mussolinija - 27. srpnja 1943. - odlueno u Rimu da se Mussolini
svakako mora ubiti ukoliko bi mogao biti osloboen, te je osobno
maral Badoglio kao predsjednik nove vlade izriito naredio za-
povjedniku karabinjera: "Treba pucati u svakoga, bili to Angloa-
merikanci, faisti ili Nijemci, tko bi pokuao silom ugrabiti Mus-
solinija. Ako se nikako ne bi mogla osujetiti otmica, Mussolinija
KIKA
treba ubiti. Jednako tako treba pucati u njega ako bi sam pokuao
bjeati!"
Igrom sluaja i Mussolini je osobno preko radija pratio razvoj
dogaaja tih dana (poto mu je bilo dojadilo itati Nietzscheova
sabrana djela koja mu je u ime Hitlera kao poklon za 60. roendan
dostavio zapovjednik Grupe njemakih armija u Italiji maral Kes-
selring preko marala Badoglia, pa je Duce zatraio da mu omo-
gue sluati radio), to e se doznati istom 1966. kada je u
njemakim arhivima pronaen Mussolinijev dnevnik za koji se
nije znalo da postoji (Skorzenyjevi su ga pratioci presnimili i Hit-
ler je raspolagao fotokopijama).
Zapisujui u svojoj sobi 201 u planinskom skijakom Hote-
lu Campo Imperatore na Gran Sassu d'Italie kako provodi svoje
uznike dane, Mussolini navodi:
"Upravo sam u svojoj spavaoj sobi itao Nietzschevu Ge-
nealogiju morala kada je uao generalni inspektor Guelli i donio
mi uasnu i tunu vijest: maral Badoglio je preko radija objavio
da je Italija sklopila primirje s Angloamerikancima pa je prema
tome rat zavren. Ostao sam poraen.
Malo kasnije siao sam s Guellijem u blagovaonicu da slu-
am radio pa sam na vlastite ui uo vrlo alostan Badogliov ko-
munike. Uspjeli smo uhvatiti jednu neprijateljsku postaju koja je
prenosila izjavu generala Eisenhowera koja se odnosi na to pri-
mirje".
Prvi proglas koji je uo Mussolini bio je marala Pietra Ba-
doglija, glasio je:
- Priznajui nemogunost da nastavi neravnu borbu protiv
nadmonih snaga Saveznika, a u namjeri da naciju potedi daljnjih
i tekih nesrea, talijanska je vlada traila primirje od generala
Eisenhowera, vrhovnog zapovjednika angloamerikih snaga.
Zahtjev je prihvaen. Zbog toga mora na svakom mjestu prestati
akt neprijateljstva od strane talijanskih oruanih snaga protiv an-
gloamerikih snaga. One e, meutim, odgovoriti na eventualne
napadaje s bilo koje strane.
Drugi je proglas bio generala Eisenhowera:
- Talijanska se vojska predala i to bezuvjetno. Pristao sam
na primirje u smislu uvjeta koje su odobrile Velika Britanija, Sje-
dinjene Amerike Drave i Sovjetski Savez. Djelovao sam u inte-
resu Ujedinjenih naroda. Talijanska je vlada izjavila da se podvr-
gava saveznikim uvjetima u potpunosti. Primirje su potpisali jedan
moj opunomoenik i opunomoenik marala Badoglia i stupilo je
na snagu im je potpisano. Neprijateljstva izmeu snaga Uje-
KIKA
dinjenih naroda i Italije odmah su obustavljena. Svi Talijani koji
budu suraivali u sprjeavanju njemake agresije s teritorija Ita-
lije uivat e pomo Ujedinjenih naroda.
Trei proglas upuen narodu Italije emitiranje poslije prva
dva i sadravao je izjavu predsjednika SAD Roosevelta koja se
svodila na samo jednu jedinu reenicu:
- Napokon, poslije dvadeset godina faistikog nasilja, ta-
lijanski narod dobija svoju tisugodinju slobodu!
to je Mussolini proivljavao u posljednja tri dana u svome
apartmanu koji se sastojao od maloga predsoblja, dnevnog bora-
vka, dviju spavaih soba, od toga jedna za straare, na drugome
katu hotela okruena golim stijenama i pod vrhom Monte Corno
ili Corno Grande (2914 m), doznaje se iz njegova dnevnika.
etvrtak, 9. rujna 1943.:
"Vijesti koje stiu ovamo gore vrlo su konfuzne i proturje-
ne. ini se da su kralj i vlada pobjegli iz Rima i da se sada u gradu
vode borbe izmeu Talijana i Nijemaca".
Petak, 10. rujna 1943.:
"Munhenski radio je objavio proklamaciju na talijanskom u
kojoj je estoko napadnut Badoglio i priopuje se da je formirana
nacionalna faistika vlada koja djeluje u moje ime. To me je osta-
vilo potpuno ravnodunim. Mnogo me vie uznemirila vijest
stockholmskog radija prema kojoj je predvieno moje transporti-
ranje zrakoplovom u sjevernu Afriku da me izrue neprijatelju".
Po povratku na vlast u sjevernoj Italiji, Mussolini e u mi-
lanskom listu Corriere delta Sera pisati u treem licu o sebi ali
nee spominjati da su ga zabrinjavajue vijesti toliko snudile da
je pomiljao na samoubojstvo i ak se ozlijedio u tobonjem po-
kuaju samoubojstva.
U tome svom naknadnom prikazu, tiskanom u novinama i
poslije objavljenom u knjizi Storia di un anno ("Pria o jednoj
godini"), bilo je to ovako:
"10. rujna u 20 sati Mussolini je siao iz svoje sobe u blago-
vaonicu i otvorio radio. Sluaj je htio da je uhvatio emisiju iz Ber-
lina i sasvim jasno uo vijest koja je bila datirana iz Alira, a gla-
sila je: Savezniki Vrhovni stoer objavljuje da se medu uvjetima
o primirju s Italijom nalazi i izruenje Mussolinija Saveznicima".
I tako Mussolini dva dana prije nego to e Otto Skorzeny
upasti u njegov hotel-zatvor sve vie strepi da e biti predan En-
glezima, a u dva sata poslije ponoi sa subote 11. rujna na nedjelju
12. pie oprotajno pismo zapovjedniku karabinjera poruniku
Faioliju koji je nedavno iskusio tegobe engleskog zarobljenitva u
KIKA
Egiptu i mrzio Engleze iz dna due te sveano obeao Mussoliniju
da e ga "jedan sat prije nego se to dogodi" obavijestiti o pred-
stojeem izruenju i pustiti ga da utekne. "Zaklinjem vam se na to
glavom svoga jedinog sina", prisizao je Faiola, u to se Mussolini
izgleda nije ba mnogo uzdao: "Ove rijei izgovorene iskreno i
popraene suzama porunika Faiole izraavale su dodue osjeaje
toga ovjeka, ali tko bi mogao jamiti da u posljednjem trenutku
nee nastupiti neke okolnosti koje e onemoguiti njegove na-
mjere".
Sasluavan kasnije od Nijemaca 29. veljae 1944. u sjever-
noj Italiji, porunik Faiola iskazuje u zapisnik:
- Naveer 10. rujna Duce je sluao radio i tako saznao da se
meu klauzulama o primirju nalazi i ona o njegovu izruenju ne-
prijatelju. Bio je veoma impresioniran pa me te noi zvao k sebi.
Znajui da sam ja bio engleski zarobljenik, izrazio mi je svoje
strahovanje to ga je izazvala ta vijest, rekavi mi da e se radije
ubiti nego da podnese'takvu sramotu. Smatrao sam za svoju dunost
ne samo da ga uvjerim kako nama ni jedna naredba takve vrste jo
nije stigla nego da mu obeavam, pa ak da mu se u to kunem,
kako u ga u takvom sluaju voditi kroz planinu i tititi u bijegu.
Tek poslije takve moje sveane obveze pristao je da legne, a ja
sam ga napustio naizgled mirnoga.
Subota, 11. rujna 1943. u Mussolinijevoj knjikoj kronici:
"Sve vijesti koje su dolazile iz Rima govorile su o velikoj
pometnji koja je na vrhuncu dok itav teritorij zauzimaju njemake
trupe. U subotu naveer 11. rujna neka je udna atmosfera neizvje-
snosti vladala na Gran Sassu. Ve je bilo poznato da je vlada
pobjegla iz Rima zajedno s kraljem poto je objavljena kraljeva
abdikacija".
U nastavku, Mussolini o sebi u treem licu:
"Ljudi koji su nadzirali Mussolinija inili su se zbunjeni kao
da su prisiljeni da vre dunosti koje su za njih osobito nezahval-
ne.
Oko dva sata ujutro u noi izmeu 11. i 12. rujna Mussolini
ustaje i pie pismo poruniku Faioli u kojemu ga upozorava da ga
Englezi nikada nee iva uhvatiti".
Budui da Mussolini ne navodi to je stajalo u pismu koje je
pisao te noi, sadraj toga pisma otkriva porunik Faiola koji ga je
sauvao kao dragocjenu relikviju. U tome pismu proetom strahom
i oajem Mussolini poruuje:
"3 sata, 12. rujna 1943.
Dragi Faiola,
KIKA
uvjeren sam da u Vama imam dobrog prijatelja. Siguran sam
da u svakoga asa biti predan Englezima. injenica da dosad nije
dola takva naredba ne iskljuuje mogunost da nee doi za koju
minutu.
Vi ste vojnik,
pa prema tome bolje od mene moete shvatiti to znai pasti
u ruke neprijatelju.
Ne elim se izloiti takvom ponienju, pa Vas molim da mi
nabavite revolver.
Hvala Vam,
i dovienja!"
Poetkom idue godine Mussolini e priznati svome osob-
nom tajniku Dolfinu da je stvarno one noi pred pojavu Skorzenyja
i njegove udarne postrojbe ozbiljno razmiljao o potrebi posjedo-
vanja revolvera - "kako bi u kritinom asu prije izruenja ne-
prijatelju mogao sebi prosvirati mozak".
Faiola, koji je podjednako kao i Mussolini "strahovito mr-
zio Engleze", nije ispunio Mussolinijevu elju i nije mu uruio
oruje kojim bi poinio samoubojstvo, tako da Duceu nije preo-
stalo nego da pokua samoubojstvo na neki drugi nain (njegov
tajnik Dolfin: "Mussolini mi je ispriao da je pokuao samouboj-
stvo iletom, to su sprijeili karabinjeri koji su ga stalno drali
pod nadzorom").
x
Tadanji narednik karabinjera Antichi opisuje to se zbivalo
s Mussolinijem neto vie od deset sati prije nego to e doslovce
odletjeti u potpunu slobodu, zajedno s Ottom Skorzenyjem:
"Ugledao sam Mussolinija kako sjedi na rubu svoga kreveta
s rukama objeenima prema podu i razrogaenih oiju. S ruku iz-
nad dlanova tekla mu je krv. Na nonom ormariu bila je britvica,
a do nje rastvoren aparat za brijanje, onaj isti koji mu je na otok
Ponza bila poslala njegova supruga Rachela.
Gledajui me vrsto u oi, Mussolini mi je kazao: - Opro-
stite mi, oprostite ...!
Nije htio nita drugo rei i izgledao je prilino izbezumljen.
Dotrali su ostali karabinjeri s porunikom Faiolom. Soba se ispu-
nila ljudima. Bilo je upravo nepodnoljivo zaguljivo. Naao sam
neto konopca, presjekao ga na rubu stolia i jako mu podvezao
podlakticu da zaustavim krvarenje. Faiola je naredio da svi izau
iz sobe i pozvao jednoga karabinjera da donese sandui s lijeko-
vima i zavojima za prvu pomo. Tu je naao gazu i drugo ime je
nastojao previti ranjenoga Mussolinija.
KIKA
Dok sam ekao da ga previju, zamjerio sam mu to je to
uradio. ak sam mu sasvim sebino rekao da nam je time priinio
veliku nepriliku. On je sjedio na rubu kreveta, sluao nekako
bezvoljno, iscrpljen i satrven nekim svojim crnim mislima, a
vjerojatno se osjeao i veoma ponien.
Sjeam se da sam ga malo zatim potapao po ramenu kao da
sam ga htio ohrabriti. Imao je staklene oi i bio je veoma blijed.
Poeo je neto mrmljati i mucati.
Polegli smo ga na krevet, on se nije opirao, ponaao se sa-
svim pokorno. Moda je u tome trenutku shvatio da nema smisla
nikakvo pretvaranje kojim bi umanjio bijedu svoga postupka. Osta-
vili smo ga da poiva. Naredio sam dvojici karabinjera da ostanu
kraj vrata njegove sobe i odmah me obavijeste o svakom njego-
vom sumnjivom ponaanju".
Mussolini, dakako, preuuje u svojoj knjizi pokuaj samou-
bojstva, ali potvruje da su prema njemu poduzete posebne mjere,
opet piui o sebi u treem licu: "Porunik Faiola je odnio iz Du-
ceove sobe sve to je bilo od metala i ime bi se mogao ozlijediti,
naroito britvicu za brijanje".
Poznato je ime je porunik Faiola zapravo dotukao Musso-
linija i izazvao njegovu duevnu krizu - bila je to pria kako se
Faiola osjeao u zarobljenitvu kod Engleza i kako su ondje s nji-
me postupali, nakon ega je Duce bio u takvu raspoloenju da ne
bi iznenadio niti njegov samoubilaki skok kroz prozor hotela.
Naime, Faiola mu se plaui izjadao: "Teko ranjenoga Englezi su
me zarobili u Tobruku. Mogu vam posvjedoiti da su britanske
okrutnosti nad zarobljenim Talijanima tako uasne da ja nikada ne
bih nijednog Talijana prepustio njima!"
U Rimu - mete.
Kralj i maral Badoglio izgubili su se jo u etvrtak 9. rujna,
od juer je na snazi bezuvjetna predaja Saveznicima, ali nitko ne
obavjetava uvare Benita Mussolinija na Gran Sasau to e s
Duceom. ef policije Senise izjavljuje da nije dobio nikakve upu-
te glede Mussolinija i njegova izruenja kao to je obeao maral
Badoglio. Postavlja se pitanje: vrijedi li i dalje Badogliova nared-
ba da Mussolini ne smije iv dospjeti u ruke Nijemaca? Inspektor
Guelli je na Gran Sassu u nedoumici, reeno mu je da - postupa
razumno! Iz telefonskog razgovora sa efom policije u Rimu u
petak 10. rujna 1943. generalni inspektor Guelli zakljuuje da "vie
ne vrijedi prijanja Badogliova najstroa naredba da Mussolinija
svakako treba ubiti u sluaju bilo kakve opasnosti", i da mu ef
policije zapravo "ostavlja slobodne ruke kako da postupa".
KIKA
Kada e minuti peripetije na Apeninima i kada e se Musso-
lini i inspektor Guelli nai u sjevernoj Italiji gdje e Mussolini
nastaviti vladati u ostatku svoje domovine i gdje e biti usposta-
vljena Republica Sociale Italiana ili Repubblica di Salo, Guelli e
u svome osobnom pismu uvjeravati Mussolinija kako zamalo da
ga nije predao Nijemcimajer je bio "sasvim siguran da se pribliava
udar Nijemaca". Teko je rei koliko ima istine u svemu tome jer
se radi o interpretaciji poslije Skorzenyjeva pothvata, meutim
moe se prihvatiti tvrdnja da je i osoblje hotela i osoblje iare od
podnoja do hotela bilo u "uzbuenom stanju" i da su "mnogi eljeli
pobjei odande".
Po svemu sudei samom Mussoliniju nisu oni koji su bili
oko njega povjeravali koliko im gori pod nogama i kako bi bilo
najpametnije da ga se otarase na bilo koji nain.
Narednik karabinjera Antichi:
"Kasnije je Mussolini siao u salon u prizemlju i molio nas
da ne pridajemo vanosti njegovom besmislenom pokuaju samou-
bojstva. I stvarno nije bio tee ranjen. Vjerojatno je u nastupu oaja
bio odluio da se ubije, ali oito da pri rezanju ila nije imao do-
voljno snage da ide do kraja u svome naumu. Moda je namjera-
vao opetovati samoranjavanje, no mi smo bili ve uli u njegovu
sobu i morao je odustati".
Naknadno ispriane slutnje svjedoka iz Hotela Campo Im-
peratore, tiskane u poslijeratnim novinama i knjigama u Italiji, da
su neprestano ivjeli u iekivanju njemakih osloboditelja moda
su donekle i tone, a moda tek puke izmiljotine, jer ranije spo-
minjani generalni inspektor policije Guelli priznaje da ga je oko
14 sati probudio jedan agent povikom: "Njemaki padobranci su
ve doli!" Guelli tada skae iz kreveta, na kojemu je spavao po-
slije objeda i bio sasvim gol, te takav gol golcat odmah se navod-
no zaderao s prozora na svoje ljude: "Ne pucajte!" Isto to je uradio
i porunik Faiola sa susjednog prozora iste sobe dovikujui kara-
binjerima da se nipoto ne puca.
Za sebe Faiola navodi:
"Za vrijeme ruka za stolom razgovarali smo o eventualnoj
njemakoj intervenciji za osloboenje Mussolinija. Odluili smo
potpuno sporazumno da emo se predati bez ikakva otpora. Bu-
dui da se inspektor Guelli povukao u svoju sobu, ostao sam sam
u blagovaonici gdje sam oko dva sata poslije podne bio obavijeten
da dolaze zrakoplovi i jedrilice i da su ve iznad hotela. Poao
sam u sobu inspektora Guellija da ga obavijestim i s prozora iste
KIKA
sobe smjesta naredio svim svojim ljudima da ne upotrebljavaju
oruje.
Trenutak zatim prva grupa padobranaca ve je bila na zemlji
i uputila se prema hotelu. Ispred njih je iao jedan talijanski gene-
ral. Kasnije sam saznao daje to bio general Soleti. Iao je uzdi-
gnutih ruku kao da daje znak da se ne smije pucati. Upravo zato
to sam dao nalog da se ne pokae ni najmanji znak neprijatelj-
stva, nitko nije pucao".
Postoji tvrdnja da se na jednom od prozora hotela pomolio i
Mussolini - "koji je takoer dao znak da ne treba prolijevati krv".
Dodue i Skorzeny napominje da je prilazei hotelu zapazio na
nekom prozoru "karakteristinu Mussolinijevu glavu" i da mu je
tada doviknuo neka se makne s prozora radi vlastite sigurnosti.
Samom desantu prethodi groteskna fellinijevska epizoda
unutar hotela. Nekoliko minuta prije nego to e osvanuti njemaki
padobranci predvoeni Skorzenyjem, Mussolini je sjedio u hotel-
skoj blagovaonici, gdje se maloas prije sporjekao s planinskim
stoarom Alfonsom Nisi de Laurentisom koji je drao nekoliko
stada ovaca po okolnim proplancima i esto dolazio u hotel gdje
bi njih dvojica zajedno objedovali ili uinali, i pri tome vrlo prija-
teljski avrljali. Lijepo su se slagali, vodili bujne seljake razgo-
vore o svemu i svaemu, temperamentno gestikulirali kao da su u
nekoj talijanskoj provincijskoj gostionici.
Sluaj je nevjerojatan:
Nisi je obiavao poslije ruka igrati pasijans i gatati iz kara-
ta. Jednom je prigodom Mussolini zatraio da mu Nisi gata iz ka-
rata, a ovaj mu je proitao iz njih da e uskoro biti osloboen u
prilino uzbudljivim okolnostima.
Toga je dana, dakle, Nisi ponovo doao u blagovaonicu i po-
novo je sjedio za objedom s Mussolinijem koji mu je grubo predba-
cio da je lagao to se tie njegova oslobaanja i kazao da njegove
karte nita ne vrijede. Mussolini je tada ustao, oito ljut na Nisija i
otiao u svoju sobu na katu. Dok se Mussolini penjao prema svojoj
sobi, Nisi je u blagovaonici uo motore zrakoplova".
Mussolinija je do sobe dopratio narednik karabinjera Anti-
chi. I on je uo brujanje zrakoplova, poao je na prozor i ugledao
zrakoplove i jedrilice. Pozvao je Mussolinija da i on vidi priblia-
vanje zrakoplova koji su vukli jedrilice.
Mussolini je stajao pun zebnje: sve dok se jedrilice nisu pri-
zemljile i iz njih iskoili njemaki padobranci strahovao je da to
moda Englezi dolaze po njega. Kada se napokon osvjedoio da
KIKA
su njegovi osloboditelji doista Nijemci, malo mu je odlanulo ali
ipak ne sasvim (barem tako je glumio), navode da je izustio:
- To nam nije trebalo!
Kako je poslije govorio nekim svojim prijateljima, ponadao
se da e ga osloboditi Talijani, njegovi faisti, a ne Nijemci!
Poto je Skorzenyjeva posada zauzela hotel i razoruala ka-
rabinjere koji su se ondje nalazili, a da uope nisu pruili nikakav
otpor niti ispalili jedan jedini metak, Mussolini je poelio da ga
Skorzeny odvede na njegov obiteljski posjed Rocca delle Cami-
nate, a ne u Njemaku kao to je zapovjedio Hitler. Skorzeny ga
je, priaju, i pitao kuda bi najradije iao, a Mussolini mu je odgo-
vorio: "U Rocca delle Caminate!" Skorzeny je navodno kimnuo
Mussoliniju kao da prihvaa, vjerojatno stoga da se ne bi nepo-
trebno prepirali prije sudbonosnoga slijetanja u dolinu.
Skorzenyjev nadreeni Walter Schellenberg iz nekoga svog
razloga - da li samo iz zavisti? - u svojim memoarima namjerno
umanjuje zasluge voe ove zrane operacije, te suhoparno biljei:
"Za Operaciju Alarih (sada ve preimenovanu u Operaciju Eiche,
odnosno Operaciju Hrastl - op.) bio je zaduen SS-Obersturmban-
nffrer Skorzeny, pripadnik moga odjela. Meutim, Mussolini je
osloboen ponajvie zahvaljujui hrabrosti i tehniko-letakoj vjeti-
ni padobranskog satnika koji se s krcatom zranom jedrilicom pri-
zemljio na visini od gotovo tri tisue metara, a to je bio majstorski
podvig. Naveer 21. rujna 1943. stigao je Mussolini zdrav i itav u
Be".
Istaknuti rukovoditelj njemake obavjetajne slube u Italiji
u to vrijeme, Wilhelm Httl (kao autor koristio pseudonim Walter
Hagen) u svojoj poslijeratnoj knjizi Rat pijuna" zamjera Skor-
zenyju pogibeljnu nesmotrenost radi koje je operacija na Gran Sassu
bila izloena velikom riziku:
"Svi nai prethodni napori propali su krivnjom Skorzenyja
koji je zrakoplovom otiao do otoka Maddalena zbog izvianja
situacije, to nije bilo potrebno, a zavrilo je njegovim padom u
more. Na sreu na je agent Grobl s naim lanim funtama opet
dobro postupio (za otkrivanje boravita Mussolinija ukupno je
plaeno 50.000 lanih funti! - op.). Za nekoliko smo dana saznali
da se Mussolini nalazi u nekom hotelu Campo Imperatore na Gran
Sassu. Ali ni ovoga puta nije se Skorzeny mogao suzdrati da prije
prepada ne izvidi teren. Tajna je sluba predlagala da se taj zada-
tak prepusti talijanskim agentima. Ali to nije bilo prihvaeno. Skor-
zeny je letio svojim zrakoplovom i snimio iz zraka poloaj na
kojemu se nalazio hotel. Naravno da je tamonji garnizon kara-
KIKA
binjera koji je uvao Mussolinija primijetio taj manevar njemakog
zrakoplova pa je to javljeno u Rim Badogliu, kako smo kasnije
saznali. A talijanska je vlada malo predugo oklijevala umjesto da
odmah poduzme mjere i sakrije Mussolinija na nekom drugom
mjestu.
O nainu na koji je Mussolini otet bilo je ve vie razliitih
verzija. Potrebno je kazati kako je zapravo bilo i iznijeti jednu
pojedinost koja nije do sada bila objavljena. Skorzeny je izabrao
mjesto za sputanje zrakoplova na temelju snimljenih fotografija.
Smatrao je daje dobro izabrao livadu blizu hotela. Ali umjesto da
tamo nae ravnu povrinu, kako je pokazivala fotografija, livada
je bila strma, oko 45 stupnjeva. Zato na tom mjestu nije mogao
aterirati. Prema vojnim propisima, uvidjevi situaciju, morao se
spustiti u dolinu pod planinom gdje je bio povoljan teren. Ali Skor-
zeny je bio fanatik i nije se pridravao razuma i propisa. Protivno
naredbi generala Studenta, odluio se spustiti pokraj samoga ho-
tela, jasno uz najvei rizik".
Poslijeratna talijanska publicistika u prvim godinama nakon
svretka Drugoga svjetskog rata mnogo se i izdano bavila akcijom
spaavanja Mussolinija i svi koji su imali ikakva uea u onda-
njoj vlasti ili bili u slubi Ducea pa preli na stranu Saveznika,
davali su izjave i iznosili svoja sjeanja na dogaaje tih dana, po-
sebno na pripreme za izvoenje Operacije Alarih, tj. Operacije
Alarico. Prema talijanskim poslijeratnim izvorima u Rimu je tre-
balo biti pohvatano oko etrdeset osoba, poevi od kralja i Bado-
glia do faistikih prvaka u Velikom faistikom vijeu koji su
glasali protiv Mussolinija. Bilo je tono ustanovljeno gdje stanuje
pojedina osoba. Njih su trebali uhititi njemaki komandosi u Rimu
i imali su ih odvesti na sjever Italije, sve ovo u trenutku kada e
njemake trupe marala Kesserlinga zauzeti Rim.
Talijanski su dunosnici navodno u tanine znali to slijedi.
ef Badogliove policije toboe je primijetio da se Rimom vrzma
nekoliko novih SS-ovaca, i bilo mu je jasno da se neto sprema, ali
- nije znao to. Radi toga je, navode, razgovarao s glavnim oba-
vjetajcem u njemakom veleposlanstvu Eugenom Dollmannom,
SS-pukovnikom te mu rekao:
- Ne znam koje su vae konane nakane, ali duan sam vas
upozoriti da smo umnogostruili strae oko kraljeve vile i oko
ministarstava. Mi nadziremo vae pokrete i pripravni smo za sve
mogue eventualnosti.
Zbog sumnjiva ponaanja njemakih predstavnika u Rimu,
kralj i lanovi vlade su pravodobno napustili Rim.
KIKA
Po prije spomenutom njemakom rukovoditelju obavjetaj-
ne slube Wilhelmu Httlu, Badogliova je policija uhitila nekoga
Talijana koji je u Rimu radio za njemaku tajnu slubu i on je
odao to Nijemci smjeraju, pa je nakon toga Badoglio zatraio da
talijanski ministar vanjskih poslova prosvjeduje u njemakom ve-
leposlanstvu. Po jednom mnogo kasnijem izvoru dolo je do
razmjene tekuih podataka izmeu dva vozaa, jednoga u slubi
njemakog veleposlanstva i drugoga u slubi talijanske vlade koji
su bili homoseksualci i povjerili se jedan drugome. Kada se to
dogodilo ve je Operacija Alarih pretvorena u Operaciju Hrast za
oslobaanje Mussolinija (Schellenberg: "U njemakoga vojnog
ataea u Rimu radio je neki pukovnik H. Ponekad ga je vozio ta-
lijanski voza, koji je bio u slubi efa talijanske Obavjetajne
slube Amea i koji je odravao prijateljske veze - bio je homosek-
sualac - s Ameovim vozaem." Nekoliko sam puta upozorio Ca-
narisa na tu opasnost, no on je samo rekao: - Oh, Schellenbergu,
mislim da u naem pozivu esto vidimo bijele mieve! - Oba su
vozaa, zajedno s kunim slugom, izmjenjivali meusobno ono
to su svakodnevno sluali i vidjeli, a uz to je jedan od njih sve
Ameove izjave i sve ono to je u Ameovoj kui uo prepriavao
nekom svom prijatelju Talijanu kojega smo mi plaali. Iz tih smo
izvjetaja mogli rekonstruirati itavo stanje stvari".).
Na svaki nain pometnja je bila potpuna, tako da su njemaki
obavjetajci isprva prihvatili zdravo za gotovo da je Mussolini
pobjegao u panjolsku pod zatitu Franca, ali su isto tako bili
spremni prihvatiti da je Mussolini podlegao sranom udaru, da
boravi u nekoj klinici u sjevernoj Italiji kao i da je umakao svojim
uvarima jo u Rimu i da se krije negdje u Apeninima skupa sa
svojim najodanijim crnokouljaima. Od svih bili su najtoniji
podaci koje je pribavio Otto Skorzeny na nain koji je opisao u
svojim memoarima i o emu je osobno izvijestio Hitlera.
Skorzenyjeva odluka da stavi vlastiti ivot na kocku bila je
kruna cijele operacije, jer tko zna to se sve moglo dogoditi da su
Mussolinija prevozili satima i satima serpentinama u dolinu - kada
su ga dopremali bila je to vonja od punih devet sati!
I Mussolinijeva supruga Rachela je poslije rata objavila svoje
memoare iz kojih proizlazi da je i ona isto kao i njen mu oekiva-
la nailazak Engleza. Zatoenoj skupa s djecom na njihovu dobru u
mjestancu Rocca delle Gaminate neprestano joj se priinjavalo da
u daljini vidi - "engleske uniforme i njihove kacige kako blistaju
na suncu u naem parku". Prije nego to e se spakirati da bude
skupa s djecom prebaena njemakim zrakoplovom u Mnchen,
KIKA
gdje e se sastati s upravo osloboenim suprugom, Rachela je -
spominje - razbila uokvirenu zidnu fotografiju na kojoj su zajedno
Mussolini i izdajica Badoglio.
Izgled njena supruga koji je objedovao na Gran Sassu a sada
e veerati u Mnchenu u kneevskoj rezidenciji Karl Platz, u
zdanju ispunjenom skupim mramorom, bruenim staklima i ogle-
dalima, debelim ilimima i s mnotvom starih slika po zidovima,
bio je zaprepaujui.
"Jedva sam ga prepoznala", pie Rachela Mussolini, "kad
se pojavio. Bio je strahovito mrav i blijed. Nosio je crni kaput
koji mu je bio prevelik i onaj crni eir koji mu je takoer bio
prevelik, a sav je bio zguvan. Ubrzo nakon naega sastanka tre-
bao je letjeti u Glavni stan Adolfa Hitlera. Ipak, pomoglo nam je
loe vrijeme, pa nije bilo mogue odmah letjeti dalje. Tako je on
ostao toga dana i noi u Mnchenu. Bio je prljav, arape su mu
bile proderane, imao je neke stare vojnike gae na kojima je bila
crna dugmad. Dao mu ih je neki mornar na korveti kojom su ga
prevozili na otok Ponza".
Te je noi Duce ispriao eni to je sve doivio, kako mu je
bilo u zatoenitvu na otocima i kako je skoro izgubio ivot kada
ga je Skorzeny poveo u slobodu. Ujutro u utorak 14. rujna 1943.
Mussolini je iz Mnchena poletio u istonu Prusku na vienje s
Fhrerom, ondje e se zadrati tri dana i opet vratiti u Mnchen u
subotu 18. rujna. U Njemakoj e uz Hitlera njegovu doeku na-
zoiti i njegov sin Vittorio koji e takoer poslije rata objaviti svoja
sjeanja i u njima navesti:
"Bio sam pored Hitlera kad je moj otac izaao iz zrakoplova
koji ga je dovezao iz Mnchena u Rastenburg gdje se nalazio Hi-
tler. Fhrer ga je primio izvanredno srdano. Kad me otac zagrlio,
uoio sam koliko mu je zdravlje narueno. Bio je vrlo oslabio. Za
veerom je vrlo malo pojeo jer su mu se bolovi u elucu pojaali u
proteklih etrdeset i pet dana zatoenitva ... Govorili smo o ita-
voj obitelji. Otac se nije pokazao nimalo ogorenim prema zetu
Galezzu Cianu (koji ga je iznevjerio - op.). Rekao je: Za Galeazza
bi bilo bolje da ode iz Njemake. Teko e mu Nijemci oprostiti
njegovo dranje ... Tijekom njihova susreta 16. rujna, Hitler je
mom ocu rekao: Treba dobiti rat, a onda e Italija vratiti sva svoja
prava. Bitan je uvjet da faizam uskrsne i da se osveti!
Moj se otac nije uhvatio za tu posljednju Hitlerovu rije,
nego je samo rekao da bi trebalo stvoriti novu talijansku vojsku.
Malo zatim je Hitler, sa stanovitom estinom, ponovio mom ocu
da izdajnika treba strogo kazniti. Pokuao je oca uvjeriti da je ba-
KIKA
rem Grandi smiljeno izdao faistiku stranku. Ali otac nije dopu-
stio da ga Hitler navue na podruje koje se tie samo Talijana. I
tako je Fhrer, zakljuujui taj dio razgovora, nekako razoara-
nim tonom izustio ove rijei: Duce, razumijem vae obiteljske
osjeaje ..."
Mjesec i pol zatoenitva prilino je izmijenilo Mussolinija,
prestao je biti bahat i prkosan, veoma je iznenadio sina:
"Dola je Edda (ki udata za Ciana - op.). Teko ju je pre-
poznati, toliko je mrava, uznemirena, grozniavih oiju na upa-
lom licu. Glas joj je drhtao od uzbuenja. Pitala je oca da primi
Galeazza. Otac, koji oboava Eddu, moda jedinu osobu na svijetu
od koje je spreman prihvatiti savjet, utke ju je sluao kako brani
mua. Zbog patnji koje je podnio u zatoenitvu, otac je bio sklo-
niji oprostu nego mrnji i osveti. Osim toga, nije mogao zaboravi-
ti da je Galeazzo sin ovjeka kojega je on toliko cijenio da ga je
bio, za sluaj svoje smrti, odredio za svoga nasljednika. Galeazzo
se zajedno s Eddom tri puta naao s mojim ocem. Samo je izbjega-
vao da se nae s mojom majkom. U nje je zbilja nagla i plahovita
narav. Optuuje Galeazza da je on uzronik Duceove nesree i
nepravdi koje je i ona morala podnijeti. Jednoga se dana nije mo-
gla suzdrati nego mu je preda mnom rekla: Galeazzo, ako vam
dunost koju vam je Duce dao nije bila po volji, mogli ste jedno-
stavno dati ostavku. Nije bilo nikakve potrebe da se suprotstavite
Duceu!
Galeazzo se opravdavao tvrdnjom da je uvijek djelovao u
dobroj namjeri. Ali ga je majka prekinula i rekla: Duce nije ko-
mad namjetaja koji e baciti na tavan kad ti vie ne treba. Tu ste
se jako prevarili i moda ete se jednoga dana za to kajati!
U prvi mah otac je primio svoga zeta malo hladno, ali je
malo-pomalo, kako je Galeazzo objanjavao iz kojih je pobuda
glasao za Grandijev dnevni red, u svome dranju poputao. Gale-
azzo je priznao da je moda pogrijeio to je glasao za Grandijev
dnevni red, ali je dodao da njegov glas poput glasova svih ostalih
nije bio smiljen kao zauzimanje stajalita protiv Ducea ..."
Sa svoje strane Hitler se pobrinuo i za Mussolinijevu ljuba-
vnicu Claru Petacci: osloboena je poslije 37 dana zatvora, pet
dana poslije prepada na Gran Sassu - "bila je u jadnom stanju:
sama kost i koa, runa, prljava i neuredna, pa Nijemci koji su je
odveli u svoje zapovjednitvo nisu mogli vjerovati da je to Mus-
solinijeva ljubavnica koju su poto-poto morali osloboditi i s kojom
su imali postupati s najveim obzirom". Dodijeljen joj je tjelohra-
nitelj iz SS-a Franz Spgler.
KIKA
Mussolinija i njegovu ljubavnicu Hitler je nadivio samo
dva dana.

Abwehrov lov na Tita

Poslije Operacije Hrast na Gran Sassu, Skorzeny krae bo-
ravi u Francuskoj (Operacija Vuk koji laje) do uoi Boia 1943.
ali nije ukljuen u nikakvu akciju. Nakon toga sa svojim ljudima
iskuava najnovija "tajna oruja", a u proljee 1944. poinje se u
Friedenthalu razmatrati Operacija Konjiev skok radi otmice voe
jugoslavenskih partizana Josipa Broza Tita kao uvodnu operaciju
i predigru u kasnije otmice Eisenhowera, Montgomeryja i tko zna
jo koga (u Portugalu se izjalovila otmica vojvode od Windsora,
dok su bugarskoga kralja Borisa "zauvijek uspavali" maskom za
kisik na povratnom letu iz Njemake u njegovu domovinu).
SS-Standartenfhrer Schellenberg objanjava:
"Posljedice talijanskog dravnog udara dovele su nas na
Balkanu skoro do katastrofe. Talijanski su odredi jednostavno uz-
maknuli s vanih poprita borbi u Jugoslaviji i prepustili ih voi
komunistike oslobodilake vojske Josipu Brozu Titu, koji je tako
mogao znatnije razgranati podruje svoga utjecaja. Na sreu, u
meuvremenu smo uspjeli odgonetnuti radioifre kojima se Tito
koristio i tako smo prislukivali sve njegove radioporuke. Jedna
od njih sadravala je obavijest o predstojeem engleskoamerikom
iskrcavanju na Jadranu uz sudjelovanje partizanskih odreda. Ta je
vijest neprijeporno bila lana i nama namijenjena, a njome je voa
partizana elio prikriti slabost svoga poloaja u tomu trenutku.
Njegov se, naime, odnos prema zapadnim Saveznicima - kao to
smo to doznali iz drugih radioporuka - pogorao. Tako je on, iz-
meu ostalog, naredio da se asnicima zapadnih sila vie ne smije
dopustiti uvid u bilo kakve vojne mjere. Zato se nismo ni iznena-
dili kada se kod njemakog vojnog zapovjednika u Hrvatskoj, ge-
nerala Gleisea, iznenada pojavio neki doktor Petrovi, a bio je to
zapravo general Vladimir Velebit, Titov diplomatski savjetnik.
Objasnio je da mu je poznat prijedlog voe partizana prema kojemu
bi on elio sklopiti primirje s Njemakom ako bi se Njemaka
obvezala da nee napasti zapadnu Bosnu. Kao protuuslugu, parti-
zanski se pokret ne bi vie irio hrvatskim podrujem i izostale bi
sve teroristike i saboterske akcije na tomu podruju.
Meutim, na poetku nae rukovodstvo nije taj prijedlog
shvatilo ozbiljno. Ozbiljnije su se time poeli baviti tek kada je
sposobna maarska tajna sluba ulovila pokraj Peuha jednog ru-
KIKA
skog kurira. Kurir je, naime, Titu nosio Staljinovu poruku i nare-
enje kojim ga on ovlauje da poduzme vojne protumjere u sluaju
da se Englezi i Amerikanci protivno dogovoru ipak iskrcaju na
jadransku obalu. Kad se Titov predstavnik jo jedanput javio ge-
neralu Glaiseu, razgovarao sam o tome - jer su u pitanju bile
iskljuivo vojne nadlenosti - s generalpukovnikom Jodlom. On
je, meutim, to ocijenio kao pitanje visoke politike, koju mora
iznijeti na najviem mjestu. A Hitler je odluio: S odmetnicima se
ne pregovara - odmetnike treba strijeljati!
Kako je Tito u partizanskom ratovanju postizao sve znatnije
uspjehe i stekao vei ugled od svoga, kralju vjernog suparnika
generala Mihailovia, Hitler je 1944. izdao zapovijed za Konjiev
skok (tj. za desant na Drvar - op.): Tito zajedno sa svojim parti-
zanskim stoerom mora biti zbrisan. U tome su pothvatu vojska i
tajna sluba trebale suraivati, no Hitler je - kao i toliko puta -
odluio da se njegova zapovijed provodi na dva kolosijeka. I tako
su radili jedni uz druge, to je dovelo do toga da su agenti koje je
tajna sluba prokrijumarila u Titov Glavni stan bili prekasno oba-
vijeteni o vojnoj akciji. Inae bi Titov bijeg mogao biti sprijeen,
i to iz njegova stoera. Zato nam je umjesto partizanskog voe u
ruke pala samo njegova maralska uniforma".
Schellenberg u svojim memoarima tvrdi da je uinjen neo-
prostiv propust. Kako je dolo do toga?
Hitler je davao zapovijedi "na dva kolosijeka", to se podu-
dara s primjedbama Otta Skorzenyja za kojega se pouzdano zna
da je bio upoznat s pripremama za Operaciju Konjiev skok koja
je i ime dobila u Friedenthalu, a jednom je ak bilo objavljeno u
jugoslavenskoj publicistici da je Skorzeny u izviakom letu na-
dlijetao Drvar; ovo Skorzeny u svojim sjeanjima ne iznosi, nego
samo da je zbog dogovora za predstojei napad posjetio glavno
njemako zapovjednitvo u Beogradu i da je zatim putovao auto-
mobilom iz Beograda u Zagreb gdje se sastao sa svojim oba-
vjetajcima.
injenica je da je potraga za sjeditem Glavnoga stoera ju-
goslavenskih partizana bila povjerena Abwehru, suparnikoj taj-
noj slubi, te je jo poetkom 1942. nareeno u ime Abwehra izvi-
akom vodu SS-porunika Wollnyja (tzv. Wollnyjevom vodu) da
preuzme nadzor nad neprijateljskim radiovezama, tako da je taj
vod uporno i strpljivo hvatao sve mogue radioporuke. Djelatnost
Wollnyjeva voda u punom je zamahu u drugoj polovici 1943. go-
dine, u emu je sudjelovala radiogoniometrijska, prisluna i krip-
tografska Wollnyjeva ekipa. Trebalo je odrediti gdje se nalaze i
KIKA
zadravaju glavna zapovjedna mjesta na koja bi se mogli usmjeri-
ti njemaki napadi. Prisluna sluba Abwehra u Beogradu i spe-
cijalna radiosluba u Beu imale su namjeru koncem studenoga
1943. poslati na partizansko podruje agenta s radiostanicom koji
bi im otkrio "gdje se nalazi Titova kua", nakon ega bi bili spu-
teni padobranci (u Himmlerovom glavnom "prihvatilitu" u Sa-
chsenhausenu, u specijalnom koncentracijskom logoru, kuda je
imao stii talijanski kralj i papa s kardinalima bila je odreena
nastamba u kojoj bi Titu bilo "omogueno" da "pie svoje memo-
are").
Wollnyjev vod uspijeva deifrirati partizanske poruke koje
je hvatala prisluna sluba i posebno odvajala izvjea s oznakom
"sQ" (tj. sichere Quelle - siguran izvor! - op.) koja su se odnosila
na Vrhovni stoer partizana. U meuvremenu je Abwehr u Bran-
denburgu okupio na posebnoj obuci specijalnu postrojbu koja se
kasnije prebacila u blizinu Bea gdje ju je obiao i izvrio osobno
smotru zapovjednik divizije Brandenburg general Alexander von
Pfuhlstein polovicom rujna 1943.
Ovi odabrani vojnici privremeno smjeteni u selu Wellers-
doriju pod zapovjednitvom porunika Wehrmachta Kirchnera
uvjebavali su se slino kao Skorzenyjevi pripadnici u Frieden-
thalu kod Oranienburga (neujno prikradanje neprijateljskim
straarskim mjestima i neujno ubijanje straara, borba u neprija-
teljskoj pozadini, brzi napadi i rasprivanje napadake skupine,
borilake vjetine poput jiu-jicu itd.).
Novoosnovana postrojba je, kao to je bio obiaj u Abwehru,
dobila je svoj kodni naziv - Postrojba Kirchner (Einheit Kirch-
ner). Poslije jednomjesene pripreme u okolici Bea, Postrojba
Kirchner kree preko Maarske u Osijek, odavde preko Bosanske
Gradike u Banja Luku, kamo stie u prvoj polovici listopada 1943.
(sastav postrojbe: dvadesetak Turkestanaca koji su kao bivi pri-
padnici Crvene armije uli u diviziju Brandenburg, dvanaest po-
sebno unovaenih Slovenaca za Wehrmacht koji su uzeti zbog
poznavanja domaeg jezika i trebali su posluiti kao tumai za
stanovnitvo u Bosni i tri Hrvata. Jedino Hrvati i Slovenci nisu
zavrili padobranski teaj). Stoerna radiostanica Postrojbe Kir-
chner odravala je vezu s glavnim stoerom divizije u Branden-
burgs u Njemakoj. Postrojba je raspolagala s deset kamiona marke
Opel-Blitz, s dva osobna automobila i dva motocikla s prikolica-
ma. Kao potpuno samostalna formacija, postrojba je posjedovala
vlastiti sanitet i imala ak 14-16 radiotelegrafista, a od jaeg
naoruanja imala je tri minobacaa kalibra 81 mm i pet strojnica.
KIKA
S obzirom na zadatke postrojba je bila opskrbljena stanovitom
koliinom partizanskih odora te krivotvorenim partizanskim ispra-
vama. Koncem studenoga ili poetkom prosinca 1943. stigla je iz
Grke u Banja Luku jo jedna skupina pripadnika divizije Bran-
denburg pod zapovjednitvom SS-porunika Fritza Bckla, pa je
sada formacija preimenovana u Postrojbu Bckl, a Kirchner je
postao Bcklov zamjenik. Sada je osnovni zadatak potanko razra-
en: otkriti gdje se zadrava i nalazi Tito, u kojoj tono zgradi,
kada odlazi na spavanje, kuda izlazi ili eta i u koje doba dana,
koliko ga straara uva i kada je najpovoljnije za napad i otmicu.
Zamiljeno je ovako: ekati najpogodniju priliku kada se Tito udalji
izvan naselja, izvriti napad, malobrojne pratioce ili straare pobi-
ti, Tita zarobiti i nestati s njim prije nego to partizani bilo ta
poduzmu!
Generalpukovnik Lothar Rendulic kao zapovjednik Druge
oklopne armije pod ije je operativno podruje spadala Jugosla-
vija nekoliko je puta odgaao poetak operacije i pridravao se
naredbe Fhrera dostavljene preko zapovjednika divizije Branden-
burg, a za cijelu je operaciju saznao preko svoga obavjetajnog
asnika koji je pripadao Abwehru, to opet samo za sebe pokazuje
da je glavna rije pripadala Abwehru, a ne Rendulicevu stoeru.
Pri tom neprestanom odlaganju poetka operacije u kojoj je Wehr-
macht samo pratio poteze Abwehra, a odluke su se donosile na
zajednikim sastancima u Banja Luci, Otto Skorzeny se pokuao
umijeati, ali je bio odbijen. No, Abwehr nije uspjeno okonao
osnovno nareenje Glavnoga stoera i nije se ostvarilo ono to je
zapovjednik desanta na Drvar SS-satnik Rybka pridodao svojoj
bojnoj zapovijedi izdanoj 23. svibnja 1944. u 23 sata i 55 minuta
kao veoma vano: "... fotoreporteri neka fotografiraju znaajnije
osobe koje padnu u zarobljenitvo ili poginu. Ako bi protivno oeki-
vanju, i sam Tito bio zarobljen, to iz naroitih razloga bezuvjetno
drati u tajnosti..."
Operativnoj zapovijesti stoera Druge oklopne armije 500.
SS padobransko-lovakom bojnom za desant na Drvar 25. svibnja
1944. bio je priloen i zrani snimak Drvara na koji su bile unese-
ne posebne upute o mjestu sputanja padobranaca i jedrilica, njiho-
vim smjerovima napredovanja i zadacima. Zrani snimak su
najvjerojatnije napravili snimatelji Eskadrile Hrvatska, odsjek za
blisko izvianje, a na primjerku pripojenom operativnoj zapovije-
di bilo je naznaeno daje fotografiranje obavljeno 19. svibnja 1944.
Britanski pukovnik Vivian Street koji je tih dana zamjenjivao od-
sutnog efa britanske vojne misije pri Vrhovnom stoeru NOVJ
KIKA
brigadira Fitzroya Macleana, u svome izvjeu o desantu i
njemakoj drvarskoj operaciji navodi da se nad Drvarom pojavio
njemaki izviaki zrakoplov i 2. svibnja 1944. uz napomenu: "Bilo
je oito da fotografira Drvar i da posebnu panju posveuje ono-
me dijelu grada u kojem se tada nalazila vojna misija brigadira
Fitzroya Macleana".
Za pojavu toga zrakoplova nagaalo se da je u njemu letio
Otto Skorzeny, meutim Skorzeny koji nipoto nije patio od skrom-
nosti nije to nikada nigdje istaknuo.
Padobranci su pretrpjeli teke gubitke, krenuli su prema gradu
ne slutei da se meta njihova napada krije iza njihovih lea u pei-
ni preko rijeke i nasuprot gradu. Prvi njemaki oklopni automobil
koji je predvodio pojaanje cestom prema Drvaru pojavio se tek
sutradan 26. svibnja 1944. u 12 sati, a dotle su padobranci grevi-
to odbijali napade ukopani na mjesnom groblju. Od njih 900
preivjelo ih je dvjestotinjak, a toliko ih je bilo i ranjenih. Njihov
zapovjednik SS-Hauptsturmbannfhrer Rybka bio je teko ranjen
i spasio se laganim kurirskim zrakoplovom koji je trebao odvesti
zarobljenog Tita. Umjesto zarobljenika odnio je njegovu odoru
naenu u mjesnoj krojanici - bio je to zapravo poklon za Titov
roendan.
Spektakularan uspjeh Otta Skorzenyja s Gran Sassa nije se
ponovio - Abwehr je viestruko zakazao, a zbog naina na koji su
ga odbili Skorzenyju je bez sumnje bilo drago to nije imao udjela
u Operaciji Konjiev skok.
O ovoj e operaciji biti jo govora u Zagrebu poetkom lip-
nja 1944. - njemaki opunomoeni general u Zagrebu Glaise Hor-
stenau e se raspitivati za zaplijenjeni dnevnik Randolpha Chu-
chilla, sina Winstona Churchilla (Ribbentrop e zahtijevati da se
taj dnevnik poalje njemu u Glavni stoer), a njemaki poslanik i
opunomoeni ministar Njemakog Reicha u Zagrebu Siegfried
Kasche e traiti da se njemu dostavi dnevnik knjievnika Vladi-
mira Nazora.


Atentat na Hitlera

Urota nekih njemakih generala protiv Hitlera i pokuaj
njegova ubojstva podmetnutim paklenim strojem u Fuhrerovoj
Vujoj jami u Rastenburgu 20. srpnja 1944. sasvim je sluajno dio
ratnoga ivotopisa Otta Skorzenyja, meutim potpuno je sigurno
da je najvea pogreka Hitlerova atentatora Stauffenberga bilo
KIKA
zanemarivanje mogueg uplitanja u Berlinu SS-formacija iz neda-
lekog Oranienburga, a "naroito intervencija jedinice iz Frieden-
thala kojom je upravljao ovjek od povjerenja: Skorzeny!"
Poznati istraiva dogaaja iz Drugoga svjetskog rata - oso-
bito oko saveznikog iskrcavanja, o emu je prvi objavio pojedi-
nosti koje su bile dugi niz godina zatakavane, Anthony Cave
Brown uspio je u tanine rekonstruirati zbivanja u kojima je Skor-
zeny odigrao znaajnu ulogu:
"Spustila se no. Berlin je utonuo u potpunu tamu, samo je
nekoliko reflektora paralo nebo. Goebbels je ve imao Hitlerovo
doputenje da naredi napad na Bendlerblock i uhienje zavjere-
nika. Ipak, situacija je bila i dalje mutna, nejasna i zbrkana. Nitko
nije znao tko zapravo dri u rukama etvrt vladinih zgrada. U toj
atmosferi sumnje i neizvjesnosti jedna je bojna tenkova regularne
vojske stigla pred glavno zapovjednitvo SS-a u Fehrbellinerstrasse
i uperila svoje 75-milimetarske topove na prozore i vrata te velike
sive zgrade. Pokoravajui se slijepo direktivama plana Walkre (u
sluaju ope opasnosti, primjerice masovnog saveznikog pado-
branskog desanta - op.), tenkisti su bili spremni da zapucaju na
svakoga tko ih pokua sprijeiti u zauzimanju zgrade. Meutim, u
tom je asu netko intervenirao da poniti tu zapovijed. Dojurio je
neki visoki asnik i rekao tenkistima:
- Jeste li poludjeli, momci? Fhrer je iv! Nema smisla da
idete dalje! Ja vam mogu dati samo jedan savjet: vratite se svojim
kuama! Sada vie nita ne moete spasiti ... ovdje moete samo
izginuti!
Jedan njemaki vojni lijenik, koji je sluio u toj tenkovskoj
jedinici, tvrdit e poslije rata da je taj nepoznati asnik bio uveni
tenkovski general Heinz Guderian, koji je u to vrijeme bio gene-
ralni inspektor Wehrmachta. Ali Guderian e tvrditi da je u to
vrijeme bio daleko od stoera SS-a, da se nalazio u blizini Dei-
penhofa, to jest ak na suprotnom kraju Berlina, i da se upravo
vraao sa etnje sa svojim psima. Bez obzira na to tko govori isti-
nu, ostaje injenica da je Guderian sutradan postavljen za nael-
nika Glavnog stoera kopnene vojske, umjesto generala Zeitzlera,
kojega je Hitler brzim postupkom smijenio zbog sumnje da je su-
djelovao u uroti. injenica je neto drugo: ma tko bio asnik koji
je naredio tenkistima da se povuku, oni su ga posluali.
Da su ti tenkisti kojim sluajem ipak napali sjedite stoera
SS-a, to bi uvuklo regularnu vojsku i ostale u sukob sa SS-om, i to
bi moda urotnicima pruilo mogunost da se pregrupiraju i reor-
KIKA
ganiziraju. Ali tenkisti to nisu uradili, pa je propala posljednja ansa
da urota uspije.
Saznavi da se sprema napad na Bendlerblock i elei
sprijeiti krvoprolie, Speer (ministar naoruanja - op.) je odluio
da se odveze tamo i pokua posredovati. 'U potpuno zamraenom
Berlinu', napisat e on u svojim memoarima, 'zgrada stoera sa-
blasno se isticala obasjana reflektorima - stvarajui nerealan i sa-
blastan prizor. inila se nekako teatralna, kao kakva jarko
osvijetljena kulisa u nekom zamraenom filmskom studiju'. U tre-
nutku Speerova dolaska vojska je ve bila potpuno opkolila i
odsjekla cijelu tu zonu; oruja vojnika bila su nabijena i otkoena,
jer se oekivalo da bi bitka mogla zapoeti svakog trenutka. Ope-
racijom su rukovodili Kaltenbrunner, Heydrichov nasljednik, i Otto
Skorzeny, voa njemakih komandosa. Speer ih je zatekao kako
stoje ispod stabala na rubu ulice nasuprot Bendlerblocku. 'inili
su se kao utvare i tako su se ponaali', napisat e Speer. 'Sve se
doimalo nekako prigueno, ak su se razgovori vodili priguenim
glasovima, kao na pogrebu'.
U unutranjosti velike zgrade dogaao se posljednji in dra-
me. Izmeu 10 i 11 naveer grupa asnika Frommova stoera, koji
su bili ostali vjerni Hitleru, krenula je u akciju protiv Stauffenber-
ga i njegovih ljudi. Uli su u Stauffenbergov ured s- uperenim i
otkoenim revolverima, svladali Olbrichta i ranili Stauffenberga u
lea u asu kad je pokuao pobjei kroz vrata koja su vodila u
susjednu sobu. Fromm je u meuvremenu uspio svladati asnika
koji je straario pred njegovim vratima, a zatim je odmah preuzeo
zapovjednitvo. Svi su urotnici uhieni, a u istom su trenutku pro-
drli u zgradu vojnici s ulice. Otpora nije bilo. Mnogi urotnici koji
nisu pohvatani u prvim trenucima, uhieni su kasnije. Nijedan nije
pruio nikakav otpor, neki i zbog toga to su zaboravili ponijeti
revolvere.
U trenutku kad je Fromm uao u sobu, Beck je pruao prvu
pomo ranjenom Stauffenbergu. Prema iskazu to ga je general
Hpner dao Gestapu, tada se poveo ovaj razgovor:
Beck: - Imam revolver, ali bih htio da ga zadrim za osobnu
upotrebu.
Fromm: - U redu, uradite to, ali odmah.
Beck: - U ovom trenutku razmiljam o minulim vremenima.
Fromm: - Ne elim sada razgovarati o tome. Molim vas da
uradite to ste naumili.
KIKA
Beck je izgovorio jo nekoliko rijei, a onda prislonio cijev
revolvera na glavu i opalio, ali mu je metak samo okrznuo tjeme.
Beck je zateturao i kriknuo: - Zar nije opalio kako treba?!
Pomognite starom! - rekao je Fromm dvojici asnika koji
su stajali nedaleko Beka. - Oduzmite mu revolver!
Beck: - Ne, nemojte mi ga uzeti! elim ga zadrati!
Fromm: - Oduzmite mu revolver! Zar ne vidite da nema
snage da se ubije.
Dok su se ona dva asnika bavila Bekom, Fromm se okre-
nuo Olbrichtu, Stauffenbergu, Quiraheimu i Haeftenu i rekao im:
- Gospodo, ako netko od vas eli neto napisati, imate na
raspolaganju nekoliko asaka ...
Izaao je iz sobe, ali se vratio ve za pet minuta i rekao:
- Jeste li gotovi, gospodo? Molim vas da pourite kako bi-
smo drugima olakali posao. Ja sam, u Frerovo ime, sazvao malo
prije vojni prijeki sud, koji je etvoricu osudio na smrt.
Ta su etvorica: glavnostoerni pukovnik Mertz von Quir-
nheim, pjeadijski general Olbricht, pukovnik ije ime ne elim
ak ni izgovoriti (Stauffenberg), i njegov autant (Haften).
Fromm se zatim okrenuo jednom poruniku koji je stajao
kraj njega i naredio mu:
- Uzmite nekoliko ljudi i izvrite odmah ovu presudu. Ura-
dite to dolje u dvoritu!
etvorica osuenika na smrt odvedena su na strijeljanje.
Kad su otili, Fromm se okrenuo Beku i zapitao ga: - Onda,
to je?
Iako omamljen, Beck je odgovorio: - Dajte mi drugi revol-
ver!
Jedan od prisutnih asnika pruio mu je svoj revolver, a
Fromm mu je rekao:
- Dajem vam vremena za jo jedan hitac!
Beck je tada ponovo prislonio vrak cijevi revolvera na gla-
vu i opalio, ali se ni sada nije uspio ubiti. Navodno je Fromm tada
rekao nekom vodniku: - Pomognite starom!
I taj je vodnik ustrijelio Beka ispalivi mu metak u sljepo-
oicu. Bila to istina ili ne, injenica je da je odjeknuo jo jedan
hitac i da se Beck sruio mrtav.
Stauffenberg, Olbricht i ostala dvojica osuenika na smrt
odvedeni su u oblim kamenom prekriveno dvorite, i obasjani
svjetlom farova nekoga kamiona stali pred vod za strijeljanje. U
posljednjem trenutku prije nego to je odjeknuo plotun, Stauffen-
berg je uskliknuo:
KIKA
- Neka ivi vjena Njemaka!
etvorica osuenih pali su mrtvi. Kasnije u toku noi njiho-
vi su leevi, zajedno s Beckovim baeni na kamion i nekamo odve-
zeni. Nikad se nee saznati gdje su im grobovi.
Bio je to jadan i neslavan kraj jedne smione zamisli!"
William L. Shirer u svome "Usponu i padu Treega Reicha"
kratko zakljuuje:
"Ne slutei da se toga dana neto sprema, Skorzeny je u 6
sati poslije podne sjeo u noni ekspres za Be, ali je u Lichterfel-
deu, na nalog SS-generala Schellenberga, ovjeka broj dva u SD-
u, vlak zaustavljen i Skorzeny pozvan da sie s njega. Vrativi se
u Berlin, Skorzeny je zatekao neuvanu zgradu SD-a u krajnje
histerinom raspoloenju, ali hladnokrvan kakav je ve bio, a po-
vrh toga i dobar organizator, brzo je skupio naoruane jedinice i
bacio se na posao. On je bio prvi koji je nagovorio formacije iz
tenkovske kole da ostanu vjerne Hitleru'... Pobuna, jedina ozbi-
ljna koja je ikada izvedena u jedanaest i pol godina postojanja
Treega Reicha, uguena je za jedanaest i pol sati. Skorzeny je
stigao u Bendlerstrasse sa satnijom naoruanih esesovaca i zabra-
nio daljnja smaknua..."
Petnaest tisua sumnjivih, pet tisua pobijenih po kratkom
postupku. Uglednim vojskovoama daje se revolver ili pitolj s
jednim metkom u cijevi da bi sami sebi presudili.
Naivina Beck, star 64 godine, generalpukovnik i umjesto
Hitlera predvien za efa nove Njemake, do posljednjega je asa
vjerovao da se Fhrer moe naprasno ukloniti, samo je okrznuo
glavu prvim hicem. Morao je pucati jo jednom dok ga je 37-godi-
nji atentator Claus Graf von Stauffenberg, jednoruki invalid sa
samo tri prsta na sauvanoj ruci i s crnim povezom preko jednoga
oka, pridravao da ne padne sa stolice. Pukovnik Stauffenberg,
general i zamjenik zapovjednika Dopunske vojne priuve Olbri-
cht i jo neki strijeljani su u dvoritu Ministarstva rata.
ivima zbog opomene, a Fhreru radi osobnog zadovolj-
stva prikazanje podui dokumentarni film o pojedinanim egzeku-
cijama.
U tomu filmu najefektnije su scene vjeanja na mesarske
kuke.

Operacija u ruskoj pozadini

Skorzenyjev izravni naredbodavac SS-Brigadefhrer Wal-
ter Schellenberg i ef obavjetajne slube Glavne uprave za sigur-
KIKA
nost Reicha (RSHA), inae Himmlerov Benjamin - tj. mezimac i
ljubimac, kako je Schellenberg volio da ga nazivaju, godinama je
usko suraivao sa zapovjednikom SS-lovakih odreda Ottom Skor-
zenyjem, posebno od sredine 1944. godine u Operaciji Zeppelin,
pokrenutoj 1942. i nastavljenoj sve do travnja 1945.
Od ljeta 1943. ubacivale su se skupine bivih njemakih za-
robljenika a ranijih pripadnika Crvene armije u pozadinu bojini-
ce radi sabotae i izvianja, nazivali su ih aktivistima Operacije
Zeppelin. Meu njima su se posebno isticali: trojka u Moskvi koja
se uvukla u sovjetsko Ministarstvo transporta i fotografirala po-
vjerljiva izvjea o vojnim transportima Crvene armije, skupina u
planinama iguli koja je izviala podruje oko eljeznikog vora
Kujbieva i rukovodila drugim oblinjim skupinama, nekoliko
skupina du eljeznike pruge Moskva-Vologda-Arhangelsk koje
su djelovale zajedno s tamonjim stanovnitvom u zabaenim
umovitim podrujima. "Iako su te akcije veinom voene dile-
tantski i zavrile pred automatima sovjetske tajne policije, ipak su
donijele i neke podatke o stanju na sovjetskoj strani..." (Hermann
Zolling - Heinz Hhne, "Sluaj generala Gehlena - General Geh-
len i povijest obavjetajne slube Savezne Republike Njemake",
Hamburg, 1971.).
Koliko je u potpunosti bila uspjena Operacija Zeppelin, ra-
zumljivo je da nema dostupnih podataka, ali zato je sudjelovanje
Skorzenyja u toj operaciji sasvim izvjesno: Skorzeny se, tovie,
spominje kao znaajan operativni suradnik generala Reinharda Geh-
lena, efa glavnostoernog odjela Strane oruane jedinice ISTOK
(Fremde Heere Ost - skr. FRO), poslije rata utemeljitelja i prvoga
predsjednika Savezne obavjetajne slube SR Njemake (BND).
Iz ratnoga razdoblja generala Gehlena poznato je sljedee
("Sluaj generala Gehlena"):
"U studenome 1944. Skorzeny je dobio zadatak da u so-
vjetskoj pozadini izgradi organizaciju otpora i da doe u dodir s
antikomunistikim partizanima. Kako je 12. studenoga registrirao
Operativni odjel Glavnoga stoera vojske, ovamo su pripadale:
Grupe otpora ukrajinskih nacionalista, grupe poljskog nacional-
nog pokreta otpora koje se nisu posve raspale nakon to su ih pre-
gazile sovjetske postrojbe koje su napredovale, antisovjetskoru-
ske grupe otpora u sovjetskoj pozadini sve do Kavkaza koje su se
ustrojile od protivnikova sustava i izbjeglica itd., ostale antiso-
vjetske skupine otpora sastavljene od neruskih pripadnika (ratni
zarobljenici, izgnanici, kanjenici). Ako te skupine nisu bile
ukljuene u Operaciju Zeppelin, bile su povezane s mjestima za
KIKA
izvianje bojita, a time i sa njemakom FRO, prema tome Skor-
zeny je elei uspostaviti dodir s partizanima morao konzultirati
Gehlena. A Gehlen je odmah iskoristio prigodu da uz pomo Skor-
zenyjevih lovakih odreda i skupina za Operaciju Zeppelin proiri
bazu svoga izvianja neprijatelja".
Na svaki nain, Skorzeny je bio jedan od trojice najznaaj-
nijih ljudi koji su - "skupljali sva obavjetenja koja su govorila o
tome da postoje istonoeuropske skupine otpora".
Smatra se da je punomo koju je sastavio Martin Bormann,
a potpisao Hitler da "sve civilne i vojne linosti moraju pruiti
svaku pomo" Skorzenyju bila od najvee koristi generalu Gehle-
nu koji je mudro predvidio svoje kasnije povezivanje s amerikom
obavjetajnom slubom kojoj je predao sve to se doznalo o stanju
u SSSR-u (Gehlen se Skorzenyju oduio tako da je ovaj "proao
kratak sudski proces za ratne zloine na kojemu je osloboen" i
nakon toga slobodno putovao amo-tamo po svijetu).
Iako "bombastian i indiskretan, ali nimalo glup", Otto Skor-
zeny ovla prelazi u svojim memoarima preko sudjelovanja u
Operaciji Zeppelin, no ono to Skorzeny oprezno izbjegava otkri-
va njegov nadreeni Walter Schellenberg u posmrtno objavljenim
sjeanjima:
"U meuvremenu su se na Istonom bojitu, unato naoj
ljetnoj ofenzivi javljale sve vee potekoe, iako su ih mogli za-
mijetiti samo upueni. Ponovno smo bili iznenaeni jainom ru-
skog oklopnog oruja i nita manje dobrim organiziranjem plani-
ranja partizanskog rata, koji je vezao sve vie naih snaga. Himm-
ler mi je s time u vezi rekao da Fhrer ni u kojem pogledu nije
zadovoljan izvjetajima tajne slube o Rusiji. Oito, nismo spo-
sobni aktivirati tajnu slubu onako kako to zahtijeva ratno stanje.
Pokuao sam se opravdati objanjenjem da se propusti prolosti
ne mogu prekono nadoknaditi i pri tome kao objanjenje dao pri-
mjere nedostatka tajne slube u organizacijskom pogledu.
Za borbu protiv tako divovskog protivnika kao to je Rusija
potrebne su mase agenata. Istina, postojee veze obavjetajne
slube preko vedske, Finske, Balkana i Turske na visokoj su ra-
zini, ali nisu ni izdaleka dovoljne da bi se dobile pouzdane i cjelo-
vite pregledne slike. I njemaki emigrantski krugovi u Sovjetskoj
Rusiji i u drugim zemljama, s kojima odravamo veze, alju nam
zapravo samo kamike za mozaik. Potrebno mi je najmanje dvije-
-tri tisue kolovanih ljudi koji dobro poznaju jezike, ali i bolja
oprema radiotehnikim sredstvima. Istina, na tome se podruju
radi danonono, ali potrebe jo nisu ni izdaleka podmirene. Za
KIKA
uspjenije masovno ubacivanje agenata potrebna je sveobuhvat-
nija oprema kamionima, zrakoplovima i orujem.
Himmler me utke sasluao, pa rekao: 'Rusi su strani proti-
vnici, ali moramo ih unititi prije nego stignu oni drugi'. Obeao
je da e me uvelike poduprijeti u vezi s jaom aktivizacijom tajne
slube. Istodobno je zahtijevao da mu podnesem opiran izvjetaj
o radu tajne slube protiv Rusije.
U ono se vrijeme naa obavjetajna sluba protiv Sovjetskog
Saveza granala u tri dijela. Prvi ogranak obuhvaao je inozemne
uporine toke u gotovo svim glavnim gradovima Europe, kao i
niz posebnih javki. Na primjer, preko jedne od njih bila su pove-
zana dva glavnostoerna asnika iz stoera marala Rokosovsko-
ga. Kad se poslije vojni sektor obavjetajne slube sjedinio sa VI.
upravom, preuzeo sam jo jednu vrlo vanu javku kojom je ruko-
vodio neki njemaki idov i njome vrlo dobro upravljao. Istina,
radio je samo s dvije uredske sile, no tehnika je opremljenost
njegova ureda bila tako suvremena da sam je smatrao kao predloak
za organizaciju itave svoje uprave. Sve je bilo automatizirano i
tehnificirano; obavjetajni konci toga punkta protezali su se broj-
nim zemljama, u kojima sam dobivao obavjetenja iz najrazlii-
tijih drutvenih krugova. I, prije svega, dobivao je brza i tona
obavjetenja iz raznih stoera ruskoga vojnog rukovodstva. Tomu
su ovjeku polazila za rukom majstorska djela. esto je dva-tri
tjedna unaprijed javljao o planiranim pokretima sovjetskih forma-
cija do jaine divizije, a podaci su mu bili toni do u pojedinosti.
Tako je na najvii vrh mogao pravodobno poduzimati protumjere.
Tonije reeno: mogle su biti poduzete da je Hitler vie sluao
efa odjela za procjenu Fremde Heere Ost.
Na alost, Hitler bijae okruen klikom koja je neprekidno
traila dokaze da su izvjea efa odjela Fremde Heere Ost
dalekosena igra Sovjeta, tj. da Sovjeti neko vrijeme alju istinita
obavjetenja - koje je lako provjeriti - da bi u odreenom trenutku
vrhovno njemako vojno rukovodstvo pretvorili u rtvu obmane.
S mnogo truda odbacivao sam takva podmetanja.
Drugim je ogrankom obuhvaena Operacija Zeppelin. Tu
su bila ukinuta dotadanja uobiajena pravila u radu agenata - teite
je bilo na masovnom radu. Iz zarobljenikih logora izabrane su
tisue ruskih ratnih zarobljenika, koje smo izobrazili i padobrani-
ma sputali u dubinu sovjetskog prostora. Uz to to su slali oba-
vjetenja, njihovi su se glavni zadaci sastojali od politikog rova-
renja i sabotae. Druge su grupe bile namijenjene suzbijanju parti-
KIKA
zanskog rata, i to tako da se kao agenti i uhode uvuku u organiza-
cije partizanskih odreda. Da bismo jo bre uspjeli, vrbovali smo
kao dobrovoljce ruske ratne zarobljenike iz neposrednog podruja
bojita. Bilo bi potpuno besmisleno primoravati zarobljenike da
prijeu kao agenti u nau slubu. im bismo ih, naime, premjestili
iza ruskog bojita, nismo ih vie mogli nadzirati. Prema tome, upo-
trebljive smo rezultate mogli dobiti samo od dobrovoljaca.
Prirodno, pri tome smo morali raunati s veom kvotom
gubitaka i zakazivanja nego inae. No, s tim smo se rizikom po-
mirili. Ratne zarobljenike kojima smo se namjeravali koristiti do
etiri stotine kilometara iza bojita nismo morali dugo kolovati.
Njima su se samostalno rukovodile radne grupe: jug, sredina i
sjever. Glavno zapovjednitvo tih grupa bilo je u uskoj vezi s
nadlenim vojnim ustanovama i u kontaktu sa III. i IV. upravom
Glavne uprave za sigurnost Reicha.
Zato to su poznavali jezik, baltiki su se Nijemci pokazali
osobito spretnima za pronalaenje podobnih ratnih zarobljenika.
Izabrani su ljudi bili okupljeni u posebnim logorima gdje su s nji-
ma, zbog namijenjenog im zadatka, osobito dobro postupali. Nakon
prvih ispita sposobnosti dobili su, praktiki, status njemakog voj-
nika. Prema sporazumu s generalom dobrovoljakih odreda, bili
su odjeveni u uniforme njemake vojske. Dobivali su sve to mora
obradovati vojniko srce - dobru hranu, istu odjeu i smjetaj,
dopust u gradu u civilnom odijelu, a prikazivani su im i filmovi.
ak su odlazili na kruna putovanja po Njemakoj, da bi stekli
dojam o ivotnom standardu Nijemaca i usporedili ga s ruskim
prilikama. U meuvremenu su obrazovni rukovoditelji i povjerlji-
vi ljudi ispitivali istinsko politiko uvjerenje tih bivih zarobljenika
i koliko im je stalo jedino do materijalnih probitaka ili se uistinu
stavljaju na raspolaganje iz politikog uvjerenja."
Skorzeny je svakako imao vanih razloga da niti ne natukne
sljedee (to Schellenberg glatko izjavljuje):
"Dragocjenu pomo pruala nam je Vlasovljeva armija, kojoj
je cilj bio oslobaanje Rusije od sovjetskog reima. S generalom
Vlasovom i njegovim stoerom sklopili smo posebne sporazume i
on je dobio pravo na vlastitu organizaciju tajne slube u Rusiji. Pri
tome smo jedino htjeli sudjelovati u rezultatima. Ti su se Rusi
zbog toga sasvim drugaijim poletom prihvaali zadatka: osjeali
su da doista rade za sebe i svoje ideale. Na alost, sve se to doga-
alo vrlo kasno, jer su Hitler i Himmler priznali generala tek kad
je gorki kraj ve bio preblizu. U poetku je Vlasov bio iskljuen
zbog principijelnog gledita da se ni najmanjoj ruskoj grupi ne
KIKA
priznaje autonomno pravo, ali i iz bojazni da bi na raun svoje
vojne potpore mogao zahtijevati znatna politika prava. Postojalo
je i nepremostivo nepovjerenje; strah da general ne igra potenu
igru i da bi mogao - doveden na bojite - na nekom osjetljivom
mjestu omoguiti prodor Sovjetima. Ovaj posljednji razlog zasi-
gurno nije bio opravdan. Osim toga, ako zatreba, njegova je vojska
mogla biti tako postavljena da njemake postrojbe u njihovoj ne-
posrednoj blizini pruaju odgovarajuu sigurnost. Tu se i opet
uvelike razmahala borba oko kompetencije kojoj se, na kraju, i
Vlasov rugao. Jedanput se za generala osjeala odgovornom vojska,
zatim Rosenbergovo ministarstvo za tisak, onda je to bio Himm-
ler, zahtijevajui pravo rukovoenja, a ni ministar vanjskih poslo-
va Ribbentrop nije smio tu izostati. Najbolje bi bilo da su ih sve
posjeli na kozake konje i poslali u bitku ispred Vlasovljeve ar-
mije.
Nakon psiholokih i propagandnih priprema poela je stru-
na izobrazba dobrovoljaca za koju emo ih svrhu koristiti. U sre-
ditu je bila sustavna radiotelegrafska izobrazba. Tu se nije mogao
izbjei vojni dril jer je nastavnika bilo malo i teko bismo izali na
kraj s opirnim gradivom. Budui da su svi dobrovoljci dobili nova
imena, esto je dolazilo do zbrke. Za samu je akciju stoer zranih
snaga dao na raspolaganje eskadrilu 200. Sektori politike i vojne
tajne slube, koji su jo tada radili djelomino jedan pokraj drugo-
ga i jedan protiv drugoga, morali su dijeliti i letove i krte zalihe
benzina. Posljedica te dvojnosti bila je vie agenata nego to smo
ih mogli poslati u okupirana podruja.
Kako bismo, meutim, sprijeili da splasne raspoloenje
dobrovoljaca koji su bili primorani da ekaju, iz te smo grupe orga-
nizirali vojne borbene odrede. Jedna takva postrojba bila je takozva-
na Druina kojom je zapovijedao ruski pukovnik Rodionov, pod
lanim imenom Gill i koja je trebala biti iskoritena za osiguranje
pozadinskih vojnih podruja i u borbi s partizanima, a u sluaju
nude i na bojitu. Nekoliko sam puta razgovarao s Gillom i ni-
sam se mogao osloboditi sumnje da se njegovo protusovjetsko ras-
poloenje pokolebalo. U nainu na koji je kritizirao openite gre-
ke njemakog rukovodstva prema Rusiji - posebno ukazujui na
njemaku promidbu o ruskom podovjeku - i prema puanstvu i
ratnim zarobljenicima, bijae prizvuk koji je morao izazvati su-
mnju. Razgovarao sam i s jo nekoliko asnika. Meu njima su
bili i neki glavnostoerni asnici i inenjer graevinskog podu-
zea za izgradnju tunela. Obojica su bili podrijetlom iz Moskve, a
u kolovozu 1941. dospjeli su pokraj Brjanska u njemako zaro-
KIKA
bljenitvo. Proli su razliite stupnjeve naega specijalnog kolo-
vanja i bili su, kao osobito inteligentni i bistri suradnici, ukljueni
u Operaciju Zeppelin. Posjetio sam ih u njihovom berlinskom sta-
nu, gdje su bili smjeteni kao civili.
Glavnostoerni je asnik bio obrazovani diskutant, a inenjer
vie podloan osjeajima. Za vrijeme razgovora pokazalo se da
obojica, usprkos odbojnosti prema sovjetskom drutvenom poretku,
ipak smatraju da e na kraju rat dobiti Rusija. To njihovo uvjerenje
nije ni u kojem sluaju bilo izazvano utjecajem promidbe. Prvi je
uvjerenje temeljio na izvanrednim Staljinovim osobinama voe, a
drugi je pod utjecajem alkohola jednostavno rekao: 'Vi, Nijemci,
neete izii na kraj ni s ruskim narodom ni s ruskim prostorom!
ak i kad bi uz vau pomo svi narodi mogli uspostaviti nezavi-
sne drave, time biste taj razvoj samo zakoili, ali ne i zaustavili.
Jedva da biste mogli svladati ruske privredne probleme. Veliki
dijelovi Rusije uvijek e ostati nerazvijena podruja, koja moraju
dobivati pomo. Te probleme moe rijeiti samo Rusija, putem
naprednog socijalizma'.
O tome sam opirno raspravljao s ruskim suradnicima Insti-
tuta Wansee u Berlinu (gdje je odlueno konano rjeenje ido-
vskoga pitanja - op.), jer su ti razgovori pokazali kakav je borbeni
moral partizana. Oprezno su mi potvrdili da naa promidba i oku-
pacijska politika navodi vodu na mlin ruskoga rukovodstva, a ru-
sko stanovnitvo tjera u zagrljaj partizana. tovie, ti su ruski znan-
stvenici smatrali da Staljin pozdravlja okrutne njemake mjere kao,
na primjer, zapovijed o komesarima (zapovijed da se uhvaeni
sovjetski komesari odmah strijeljaju), masovna strijeljanja to su
ih obavljale specijalne postrojbe - Einsatzkommando - i velike
deportacije. On u njima gleda ne samo dobrodolo sredstvo za
podizanje partizanskog borbenog morala nego i mogunost da
Nijemce okrivi za strahote koje poine Sovjeti - za bezobziran
postupak prema vlastitim ljudima pri borbenim mjerama i najo-
trije kanjavanje dijela stanovnitva koje se nije htjelo boriti.
Staljin se istodobno koristio partizanskim ratom kao kamuflaom
za program NKVD-a, likvidacije i deportiranja nepoeljnih dijelova
stanovnitva kao to su idovi i kulaci. Provodei taj zadatak, za-
povjednici NKVD-a nisu smjeli odravati veze s voama parti-
zanskih odreda, nego su morali raditi iskljuivo prema posebnim
zapovijedima iz Moskve".
William Stevenson autor djela "Bormannova braa idu dalje",
Britanac koji je za vrijeme rata bio borbeni pilot i obavjetajac,
tvrdi da su Schellenberg, Skorzeny i Gehlen napravili odlian pri-
KIKA
vatni posao s Amerikancima kojima su utrapili sve to su imali i
znali o SSSR-u, i da su za svaki sluaj jako prenapuhali predanu
obavjetajnu grau, iz koje Schellenberg izdvaja:
"Himmler, koga sam o tome obavijestio, napomenuo je da
Rusi trenutano nemaju vremena da smisle neto tako zamreno.
Heydrich se bio ogradio na kratku napomenu: 'Pazite da jednoga
dana ne dobijete odlikovanje od Staljina'. Ipak, zatraio je da mu
napisu izvjee o tome i podnio ga Hitleru. Kao to mi je Heydrich
ispriao, Hitler je najprije primijetio: 'Potpuna besmislica'. No,
tada je postao nesiguran i zaduio je Heydricha da se taj materijal
razradi.
Sredinom 1942. poela je, i to na irokoj osnovi, Operacija
Zeppelin. Jasno, nije se moglo izbjei da NKVD ne ometa nae
planove, a pogotovu da ih ne pokuava unititi iznutra. Tako su
izbili ozbiljni zapleti unutar Druine, koji su zavrili dramati-
nom izdajom pukovnika Rodionova, odnosno Gilla. Druina je
bila odreena da bezobzirno proelja neko rusko selo. Pri povra-
tku esesovaka je pratnja iznenada bila napadnuta s lea i poubija-
na; niti jedan jedini esesovac nije uspio pobjei. Gill se ve prije
uspio povezati sa sredinjicom partizanske organizacije u Moskvi
i, malo-pomalo, nagovorio je svoje podreene da se odmetnu od
nas. Sa skrivenog vojnog aerodroma nekoga partizanskog upori-
ta odletio je u Moskvu. Tamo ga je primio Staljin osobno i odliko-
vao Staljinovim ordenom. Dakako, to je bio teak udarac, ali me
nisu mogli pozvati na odgovornost jer sam nekoliko puta upozo-
ravao Himmlera da Gilla ne bismo smjeli pustiti u borbu protiv
partizana.
Meutim, na drugim podrujima u okviru Operacije Zeppe-
lin uspjesi nisu izostali. Prije svega, izmeu brojnih zarobljenika
mogli smo izabirati sve vie strunjaka, kao to su: elektroinenjeri,
kemiari, strunjaci za izgradnju baraka i ostaloga, pa smo ih mo-
gli koristiti na njihovome podruju. Ti su nam strunjaci dali mnoge
poticaje za nau industriju naoruanja. Zarobljenici podobni za
posebne zadatke dobivali su civilnu odjeu i veinom su smjete-
ni u privatnim stanovima. Uglavnom, u pitanju bijahu pojedinci,
za koje smo se pobrinuli da ive tako da mogunost izdaje bude
svedena na najmanju mjeru. Jednome je od tih agenata uspjelo da
se izdajui se za odbjegloga ratnoga zarobljenika probije sve do
stoera marala Rokosovskoga i da nam od tamo alje vijesti".
Skorzeny u svojim memoarima, u odlomku "Ruska enigma
iza Urala" spominje "tisue iskaza ruskih ratnih zarobljenika" i
KIKA
divovska industrijska postrojenja koja bi Nijemci rado digli u zrak,
a evo to o tome kae Schellenberg:
"Trei je ogranak u poetku obuhvaao neku vrst planskog
odjela Operacije Zeppelin. U poetku je sasvim teoretski skupljao
podatke o tome gdje bi se i kako na osjetljivim tokama najbolje
moglo odsudno pogoditi i onemoguiti jezgro ruske industrije i
rezervi. S vremenom, taj je odjel poeo provoditi i pojedinane
akcije. Da smo za te nae svrhe imali vie zrakoplova, mogli smo
sovjetskoj industriji zadati tee udarce, jer su pripreme za to u
svakom pogledu bile i tehniki i struno izvedene.
Izmeu ostaloga, uspjeli smo, pomou bombardera veliko-
ga radijusa ispustiti V-l blizu cilja, a zatim smo je s pomou pilo-
ta samoubojice usmjerili u sam cilj. Raspolagali smo s dovoljno
takvih pilota. Takvim napadima trebali su biti pogoeni prije sve-
ga industrijski kombinati Kujbieva, eljabinska, Magnitogorska,
ali i podruja s onu stranu Urala. Koje su najvanije toke indu-
strijskih podruja tono su procijenili iskusni tehniari, na temelju
podataka to smo im ih mi dali. No, i tu su svi veliki planovi pro-
pali zbog nedovoljnih mogunosti naih zranih snaga. I tako smo
ostali pri manjim, djelominim akcijama to su ih provodili ko-
mandosi, a koje su bile ograniene na miniranje meugradskih
transformatora i elektrinih stupova. To su, meutim, bili samo
ubodi iglom koji su se na sovjetskom bojitu jedva osjeali.
Poslije smo preinaili akcije.
U zalee smo sovjetskog bojita sputali itave postrojbe
koje su, taktikom zbunjivanja, ponajprije trebale preuzeti raspre-
ne dijelove njemakih eta, pa ih dovesti natrag. Nisu samo gole-
ma prostranstva na kojima su komandosi bili upueni samo na
sebe iziskivala velika odricanja i napore, djelovanje im je bilo si-
lno oteano i na onim podrujima koj a su osiguravale bojne NKVD-
a. Bili su to, uglavnom, odredi dobrih strijelaca.
Na podruju tajnih radioveza mogli smo djelovati ire i uspje-
nije kada je porasla naa radiotehnika proizvodnja. Prisluki-
vanje neprijateljskih radiokomunikacija izmeu armija, divizija i
pukova bilo je itekako korisno naem vojnom zapovjednitvu.
Vrhunski smo uspjeh zabiljeili kad smo se uspjeli ukljuiti u re-
dovitu radiovezu sa sredinjicom tajne slube u Moskvi. Tim ka-
nalima naveliko smo ubacivali dezinformacije. Moskva je, na kraju,
bila primorana promijeniti ifre i iznova ih raspodijeliti agentima.
To ju je stajalo snage, vremena i novca. Sjeam se, na primjer, da
smo za vrijeme te radioigre uspjeli okrenuti vie od ezdeset ru-
skih radiostanica.
KIKA
Tehnikim usavravanjem naih radioureaja uspjeli smo
svladati i potekoe pri slanju radioporuka iz dubine ruskog pro-
stora. Nae smo agente, naime, ponekad slali u podruja na koji-
ma su imali rodbinske veze, ali su esto bili upueni i sami na
sebe. Neki su vozili bicikle s agregatima na potisak - bili su to
instrumenti za proizvodnju struje kojima je bila dograena radio-
stanica. Pri ravnomjernom pritiskanju pedala uli smo, usprkos
nevjerojatnoj udaljenosti, jasno emitiranje bez umova.
Jedan od tih agenata uspio je sa sovjetskim transportom stii
ak do Vladivostoka. Tamo je promatrao kretanje trupa i poslao
nam zanimljiva obavjetenja.
Golemo prostranstvo Sovjetskoga Saveza omoguavalo je
agentima da se mjesecima kreu zemljom uzdu i poprijeko. Ipak,
na kraju ih je veina pala u ruke NKVD-a. im bi se, naime, nau-
lo neto o takvoj naoj djelatnosti, nije se ustruavalo poslati u
potragu za naim ljudima, ak i itave divizije i partizanske odre-
de, ako to bijae potrebno".
General Gehlen je poslije rata samo nastavio tamo gdje su
Schellenberg i Skorzeny zastali.

Horthy stariji i Horthy mlai na sigurnom

Situacija u Maarskoj uoi proljea 1944. podjseala je na
stanje u Italiji prije obaranja Mussolinija godinu prije: unato zajed-
nikom sudjelovanju u ratu protiv Sovjetskog Saveza i strahovi-
tog poraza maarske vojske na Donu sredinom sijenja 1943. odak-
le se od 200.000 vojnika vratilo u Maarsku 65.000 promrzlih i
sakatih tekih invalida, iz Budimpete se pregovaralo i na zapadu
i na istoku kako bi se Maarska izvukla iz rata i sklopila odvojeni
mir. U meuvremenu u Hitlerovom se Glavnom stoeru ponovo
prepriavala istinita anegdota iz jeseni 1941. kada je ameriki ve-
leposlanik u Budimpeti Herbert Pell, koji je zastupao i Veliku
Britaniju, htio poto-poto doznati od tadanjega maarskog pre-
mijera Laszla Bardossyja kako e se njegova zemlja postaviti u
nastupajuim ratnim dogaajima.
Njihov je razgovor do suza nasmijavao i Fhrera.
Ameriki veleposlanik: Maarska je znai republika?
Bardossy: Ne, mi smo kraljevina.
Ameriki veleposlanik: Vi onda imate kralja?
Bardossy: Ne, mi imamo admirala.
Ameriki veleposlanik: Vi znai imate flotu?
Bardossy: Ne, mi uope nemamo more.
KIKA
Ameriki veleposlanik: Vi znai imate teritorijalne preten-
zije?
Bardossy: Da.
Ameriki veleposlanik: Prema Americi kao neprijatelju Hi-
tlera?
Bardossy: Ne.
Ameriki veleposlanik: Prema Engleskoj koja ratuje protiv
Njemake?
Bardossy: Ne!
Ameriki veleposlanik: Prema Rusiji?
Bardossy: Ne!
Ameriki veleposlanik: Onda prema kome?
Bardossy: Prema Rumunjskoj.
Ameriki veleposlanik: To znai da ete objaviti rat Ru-
munjskoj?
Bardossy: Ne, Rumunji su nai saveznici.
Jo je prole 1943. godine Hitler vjerovao da je maarski
regent Miklos Horthy de Nagybanya, austrougarski admiral koji
se volio pokazivati na bijelom konju i na konju vrio vojne smotre
ili predvodio maarsku vojsku kod zauzimanja podruja to mu ih
je ustupio Fhrer ostao odani saveznik Treega Reicha. Stoga mu
je za 75. roendan poklonio lijepu jahtu (u lipnju je Horthy primio
prvo maketu poklonjene jahte, a u listopadu je dopremljena u
Maarsku sama jahta). No, sada se oito sve naglo mijenjalo i da
bi ispitao to Horthy stvarno namjerava Hitler je "admirala na
bijelom konju" pozvao na razgovor u Klessheim u Gornjoj Au-
striji. Prije nego to e se Horthy uspjeti vratiti u svoju zemlju,
poela je Operacija Margarethe 1: njemaka je vojska krenula u
potpuno zaposjedanje Maarske, s tim da je Budimpeti u sluaju
potrebe namijenjena sudbina druge Varave.
Mikls Horthy st. u svojim memoarima izdanim u Buenos
Airesu 1953. tvrdi da se jako suprotstavljao Hitleru koji je u Kles-
sheimu nastupio "energino i ak arogantno". Kako bilo da bilo,
Horthy je naposljetku pristao na okupaciju svoje zemlje zbog stanja
na istonoj fronti a Hitler mu je obeao da e to biti "iskljuivo
vojna okupacija, ali ne i policijska". Maari e i dalje odravati
red u zemlji vlastitim snagama, njihova unutarnja vlast nee biti
nimalo okrnjena. Nadalje, vojna e okupacija potrajati dotle dok
se u Budimpeti ne postavi vlada koja e "uivati potpuno po-
vjerenje Njemake". Kao prvi ovjek nove vlade neka bude ime-
novan sadanji poslanik Maarske u Berlinu Dome Sztojay kojega
KIKA
njemaka strana procjenjuje kao prikladnoga za tu dunost zbog
njegove poslunost i odanosti Njemakoj.
Prelaskom granice 19. oujka 1944. njemaka je Sluba si-
gurnosti (SD) odmah krenula u uhienje lanova maarske vlade,
pred kuom poslanika Endre Bajcsy-Zsilinszkoga u Budimpeti
dolo je do kratke pucnjave iz revolvera i to je bilo sve. Dolo je i
do smjene u maarskom Glavnom stoeru, dunosti su preuzeli
asnici u koje su Nijemci bili sasvim sigurni. Horthy po povratku
ne odobrava za premijera Sztojaya, postavlja Gezu Lakatosa, ge-
nerala koji mu je privren.
U meuvremenu se odravaju pregovori s Englezima i Ame-
rikancima, ali odgovor je krajnje nepovoljan, zapadni Saveznici
zahtijevaju da se Maari obrate Sovjetima. Prije nego to Maar-
ska odluuje kako e dalje, Rumunjska se predala Sovjetima i obu-
stavila ratovanje protiv SSSR-a 23. kolovoza 1944.
Horthy alje 28. rujna 1944. delegaciju u Moskvu, predvodi
je general Gabor Faragh koji je prije rata bio maarski vojni ata-
e u Moskvi i govori ruski. Faragh podnosi Sovjetima prijedlog
za prekid neprijateljstva uz odreene uvjete, a to su: da odmah
prestanu sovjetski napadi na maarske snage, da u zaposjedanju
Maarske sudjeluju i angloamerike postrojbe i da se dopusti slo-
bodno povlaenje njemake vojske preko Maarske u Austriju.
SSSR odgovara da Maarska smjesta napusti podruja koja
je zauzela poslije 31. prosinca 1917., da primi vojno povjerenstvo
sva tri Saveznika koje e raditi pod sovjetskim predsjedanjem i da
maarska vlada odmah objavi rat Njemakoj. Poruka iz Moskve,
sadrana u ifriranom brzojavu, postie potreban uinak: "admiral
na bijelom konju" odluuje prihvatiti sovjetske uvjete, posebno
stoga to inae SSSR nema namjere voditi bilo kakve drugaije
pregovore, niti se uputati u bilo kakva daljnja pogaanja.
U Moskvi je 11. listopada 1944. u 20 sati potpisan prelimi-
narni sporazum o predaji bez ikakvih uvjeta. Istovremeno je utvren
i postupak kako e se predavati maarske postrojbe: jedan e ma-
arski glavnostoerni pukovnik prijei liniju bojita i u Szegedinu
se sastati sa sovjetskim maralom Malinovskim radi utanaenja svih
pojedinosti predaje. Sutradan sovjetski predstavnici definitivno
gube strpljenje: sovjetski stoer i Malinovski sa zgraanjem otkri-
vaju da dotini pukovnik nema uope pojma o rasporedu maar-
skih snaga kao i o nainu na koji bi tamonje postrojbe trebale
zapoeti predaju. Maral Malinovski dri da je posrijedi pokuaj
obmanjivanja i oito odugovlaenje, tim vie to je na jednom
KIKA
mjestu neka maarska postrojba usred prekida vatre napala najblii
sovjetski poloaj.
General Faragh iz Moskve telefonski izvjeuje Budimpe-
tu da Sovjeti ultimativno daju rok od samo 48 sati za dogovorenu
predaju, nakon koje se zahtijeva da maarska vojska smjesta kre-
ne u napad na njemake postrojbe i pone se povlaiti iz krajeva
koje je Maarska prigrabila poslije namjetene arbitrae u Beu.
Napokon poslije dugog vijeanja Krunskoga savjeta, regent
Mikls Horthy se 15. listopada 1944. obraa naciji preko radija
proglaavanjem obustave neprijateljstava prema Crvenoj armiji i
predaji snagama SSSR-a.
Proglas je bio dramatian:
"Otkad me je narodna volja postavila na elo drave
najvaniji je bio cilj maarske vanjske politike da mirnim putem
poslije revizije postigne da se barem djelomino otklone nepravde
nanesene Trianonskim mirovnim ugovorom. Sve nade polagane u
djelovanje Drutva naroda nisu se ostvarile.
Pri nastanku nove svjetske krize Maarska se nipoto nije
rukovodila eljom za prisvajanjem stranih teritorija. Prema eho-
slovakoj republici nije imala napadake namjere i nije eljela da
ratom ponovo zadobije dio teritorija koji joj je prethodno bio odu-
zet. I na teritorij Bake uli smo tek poslije raspada tadanje jugo-
slavenske vlade radi zatite naroda nae krvi. Glede teritorija koji
je Rumunjska od nas oduzela 1918. prihvatili smo mirno rjeenje
koje su od nas zahtijevale sile Osovine.
Maarska je u rat protiv drava Saveznica bila uvuena
uslijed naeg geografskog prostora i pod njemakom prisilom, ali
niti tada nije nam cilj bila vlast i ni od koga nismo oduzeli niti
jedan etvorni metar.
Danas je ve svakome tko trezveno misli nesumnjivo jasno
da je Njemaki Reich izgubio ovaj rat. Vlade odgovorne za sudbi-
nu svoje domovine moraju snositi posljedice jer kao to je veliki
dravnik Bismarck rekao - nijedan se narod ne moe rtvovati na
oltar saveznike vjernosti.
Svjestan svoje povijesne odgovornosti duan sam poduzeti
sve korake kako bismo izbjegli nepotrebno prolijevanje krvi. U
jednome ve izgubljenom ratu narod koji bi svojom ropskom oda-
nou dopustio da radi obrane tuih interesa bude zemlja koju je
naslijedio od svojih predaka pretvorena u poprite zavrnih bitaka
izgubio bi svoju ast pred svjetskim javnim mnijenjem.
Sa aljenjem moram konstatirati da je Njemaki Reich sa
svoje strane ve odavno prekrio svoju vjernost prema nama. Ve
KIKA
due vremena protiv moje volje i protiv moje elje ubacuju se sve
noviji i noviji dijelovi maarskih oruanih snaga u borbe preko
dravne granice. Ove pak godine u mjesecu oujku pozvao me
Voa Njemakog Reicha Adolf Hitler na razgovore u Klessheim u
Austriji upravo zbog moga pourivanja da se vrate maarske
oruane snage u zemlju i ondje mi je priopio da e njemake
trupe okupirati Maarsku i usprkos mome suprotstavljanju to je
uinjeno dok su jo mene zadravali u Austriji. Istovremeno u
dravu Maarsku je ula i njemaka politika policija i uhitila broj-
ne maarske dravljane, meu kojima vie lanova zakonodavno-
ga tijela kao i ministra unutranjih poslova moje vlade, a predsjed-
nik vlade je izbjegao liavanju slobode samo tako to se sklonio u
jedno neutralno poslanstvo.
Na odluno obeanje voe Njemakoga Reicha da e u
sluaju imenovanja takve vlade koja uiva povjerenje Nijemaca,
odustati od povreda i ogranienja nanesena maarskome suvere-
nitetu, imenovao sam Sztojayevu vladu. Meutim, Nijemci nisu
odrali svoje obeanje!
Pod zatitom njemake okupacije Gestapo je metodama koje
je primjenjivao i na drugim teritorijima uzeo u svoje ruke i provo-
dio rjeavanje idovskoga pitanja na svoj poznati nain. A kada se
rat sasvim pribliio dravnim granicama, ak je u svojim metoda-
ma premaio svoje prijanje ponaanje. Nijemci su ponovo obea-
li odgovarajuu pomo ali ni to svoje obeanje nisu odrali na
nain i u toj mjeri kako su obeali. Prigodom svoga povlaenja
dravni su teritorij Maarske pretvorili u poprite pljake i unita-
vanja.
Svi ovi postupci, suprotni saveznikoj vjernosti i priznatim
saveznikim odnosima, na kraju su dosegli vrhunac kada su zapo-
vjednika budimpetanskog korpusa generalpukovnika Szilarda
Bakaya tijekom njegova poduzimanja mjera za ouvanje unutar-
njeg reda u zemlji agenti njemakog Gestapa jednoga maglovitog
listopadskog jutra koristei slabu vidljivost muki napali s lea
pred njegovim stanom dok je izlazio iz automobila i odveli ga.
Poslije toga su iz njemakih zrakoplova bacali letke s porukama
protiv nae vlade.
Dobio sam povjerljiva izvjea da su nasilnim prevratom
trupa odanih njemakoj politici kanili na vlast dovesti svoje ljude,
a da su na dravni teritorij eljeli pretvoriti u poprite borbi u
kojima bi sudjelovale zatitne trupe Njemakoga Reicha.
Odluio sam sauvati ast maarskoga naroda i u odnosu na
bivega saveznika koji umjesto odgovarajue vojne pomoi hoe
KIKA
oduzeti maarskom narodu njegovo najvee blago - slobodu i ne-
zavisnost. Zato sam ovdanjem predstavniku Njemakoga Reicha
priopio da emo sa svojim neprijateljima prethodno sklopiti pri-
mirje i da emo nakon toga prema njima obustaviti sva neprijatelj-
stva.
Duboko uvjeren u njihov osjeaj pravde i u suglasnosti s
njima elim maarskom narodu osigurati nastavak budueg mir-
nog ivota i ostvarenje njegovih vjekovnih miroljubivih ciljeva.
Vojne sam zapovjednike odgovarajue uputio, zato to su
maarske postrojbe u skladu sa zakletvom i istovremeno u smislu
moje izdane vojne naredbe, obvezne se pokoravati onima koje sam
imenovao.
Pozivam na kraju svakoga Maara koji poteno misli da me
slijedi na portvovnom putu u cilju spaavanja maarskoga na-
roda!"
Istoga dana, Horthy je uz spomenuti proglas uputio i vojnu
zapovijed oruanim snagama:
"Vojnici!
Od unitavajue borbe koja se odvija u srcu nae drage do-
movine, imajui na umu nae borbene snage, ne oekujem vie
povoljan odluujui preokret u odnosu na nau dravu.
Zato sam odluio zatraiti primirje!
Kao Vrhovni zapovjednik oruanih snaga,
pozivam Vas,
u skladu s Vaom vojnikom prisegom da s odanom i be-
skompromisnom poslunou izvravate moja nareenja izdana
preko Vaih nadreenih zapovjednika.
Na daljnji opstanak ovisi od toga da svaki pripadnik nae
vojske u ovoj tekoj situaciji, svjestan svojih dunosti, do krajno-
sti zadri disciplinirano ponaanje!"
Ve sutradan, 16. listopada 1944. Horthy e - pritisnut doga-
ajima - objaviti novo priopenje kojim se dva prethodna stavljaju
izvan snage i ukidaju:
"Moj proglas maarskom narodu od 15. listopada ovime
proglaavaju nevaeim i ponavljam nareenje naelnika Glavno-
ga stoera upueno postrojbama kojim se nareuje odluan nasta-
vak borbe.
Teka ratna situacija zahtijeva od vojske, dostojne svoga sla-
vnog imena, da brani Domovinu!
Neka Bog vodi vojsku i Maarsku putem bolje buduno-
sti!"
KIKA
Najednom Horthy die ruke od svega, i od svoje dugogodi-
nje dunosti namjesnika i regenta u "kraljevini bez kralja" (za
regenta je bio izglasan u parlamentu 1920. i ostao na tome poloaju
i nakon 1922. kada je u emigraciji i podalje od Maarske umro
najblii potomak cara Franje Josipa Karlo IV.), i od budunosti
Maarske.
U to ime se obraa posebnim proglasom predsjedniku oba
doma maarskoga parlamenta:
Maarskom parlamentu,
moj regentski pozdrav!
U tegobnim i tekim trenucima maarske povijesti ovime
objavljujem svoju odluku da se radi uspjenog nastavljanja rata i u
interesu unutranjeg jedinstva i sloge naroda, odriem dunosti
regenta i svih mojih zakonskih prava u svezi s mojim regentstvom.
Ujedno opunomoujem Ferenca Szalasija za formiranje vlade
narodnog jedinstva!"
U proglasu koji je osobno Horthy proitao preko Radio-Bu-
dimpete, nedostaje bitna napomena: da Maarska nastavlja rato-
vati (to je porueno samo vojsci)!
injenino stanje - izvori u Budimpeti:
"Ono to je nastalo poslije ove proklamacije vie je izgleda-
lo kao opereta nego kao ozbiljan vojniki potez. Horthyjeve upute
postrojbama o obustavi vatre i uspostavljanju dodira sa sovjetskim
snagama, maarski glavni stoer uope nije proslijedio vojsci.
Vojska nije znala to da radi, pogotovo kada je naelnik Gla-
vnoga stoera Jnos Vrs izdao naredbu koja je izazvala potpu-
nu zabunu: da naime proglas regenta Horthyja ne znai da vojska
polae oruje, nego jedino da su povedeni pregovori o primirju, a
to zapravo znai da svaka maarska postrojba i svaki maarski
vojnik i dalje nastavljaju borbu protiv Crvene armije ...
Neke su se postrojbe same predale, ali veina ih je ostala u
potpunoj nedoumici to su opet iskoristile njemake trupe i nova
vlast Ferenca Szalasija. Tako su mnoge maarske postrojbe nasta-
vile ratovati kao da se nita ne dogaa.
Koliko je Horthy sve neozbiljno zamislio vidi se po tome
to su njemake postrojbe poslije regentova proglasa bez borbe
zauzele zgradu Radio-Budimpete i poele emitirati svoj program
i objavljivati svoje naredbe graanstvu!
Nitko od maarskih politikih i vojnih dunosnika nije po-
mislio da bi u tim trenucima priopavanja povijesne odluke za
naciju trebalo razoruati barem dvije ili tri glavne njemake po-
KIKA
strojbe u Budimpeti, jer se iznenadnom maarskom napadu one
ne bi mogle oduprijeti.
Kronika toga dana - 15. listopada 1944. - biljei jo jedan
uzbudljiv dogaaj: u trenutku dok se regent Horthy sprema da proi-
ta svoje priopenje, stiu mu glasovi da su Nijemci zarobili i odveli
sobom njegova sina Miklsa Nicolausa.
to se zapravo dogodilo?
Regentov sin koji je inae bio antinjemaki raspoloen ali i
neiskusan, pao je u njemaku klopku. Famozni SS-pukovnik Otto
Skorzeny - iji su pothvat u spaavanju Mussolinija iz zarobljeni-
tva na Gran Sassu nacisti oznaili kao izuzetan ratni podvig -
naao se u Budimpeti s probranim odredom koji je imao zadatak
provesti Operaciju imi. A ta se odnosila na uklanjanje regenta
Horthyja s vlasti, o emu su se dogovorili njilai (maarski faisti)
Ferenca Szalasija i Nijemci jo poetkom oujka 1944. Taje opera-
cija podrazumijevala zarobljavanje Horthyjeva sina".
Sve to je "admiral na bijelom konju" Mikls Horthy (1868.-
1957.) - svojedobno pobonik cara Franje Josipa koji je 1919. pa-
radno na bijelom konju uao u Budimpetu - zamislio, sasvim se
poremetilo polovicom listopada 1944. i on je tada shvatio da se
njegova vladavina Maarskom do tobonjeg povratka kralja na
vlast primakla kraju. Isprva je bilo predvieno da ga na poloaju
regenta naslijedi stariji sin ing. Istvan, roen 1904. koji je za vrijeme
rata usred nonog lokala u Budimpeti naruivao da mu glazba u
baru svira englesku himnu i koji je svoj medeni mjesec proveo
putujui zrakoplovom kojim je sam pilotirao i tako posjetio dva-
desetak zemalja Europe i Srednjeg istoka. Po Budimpeti se godi-
nama prialo kako je vjenanje Istvana Horthyja bio glamurozni
dogaaj stoljea na kojemu je mlada vukla za sobom veo dugaak
rekordnih esnaest metara.
Tko zna kako bi postupila maarska vlada u jesen 1944. da
je vlast ve bila prela na ing. Istvana Horthyja, kojemu je 1942.
maarski parlament dodijelio naslov zamjenika regenta. No stariji
je sin Miklosa Horthyja poginuo 29. kolovoza 1942. u zrakoplov-
noj nesrei u Kijevu pod njemakom okupacijom, kada se Dornier
kojim je upravljao u sastavu njemakoga zrakoplovstva zabio u
zemlju poslije nekoliko krugova iznad uzletita. Suoen s takvom
obiteljskom tragedijom otac regent je isposlovao da se za budue-
ga regenta postavi sini poginuloga Istvana, tada djetence od niti
godinu dana, a da drugi Horthyjev sin Miklos-Niki, ro. 1906.
vlada dok neak ne naraste.
KIKA
Obiteljske odnose i sve to se tie oba Miklosa Horthyja,
potanko je istraila njemaka obavjetajna sluba, pa je iskrsnula
ideja da Skorzeny kidnapira sina kako bi otac odustao od ve naja-
vljene predaje SSSR-u.
Budimpetanski izvori (1981.):
"Prethodno su preko izvjesnog grofa Pejaevia, gestapo-
vskog agenta, mladom Horthyju namjestili kontakte s predstavni-
cima jugoslavenskih partizana od kojih je Horthy junior oekivao
podrku u iskakanju Maarske iz rata. U nedjelju, 15. oujka 1944.
prije podne, Skorzeny i njegovi ljudi udesili su da mladi Horthy
poe na jo jedan sastanak s predstavnicima Titovih partizana. Kada
je uao u zgradu gdje se taj sastanak trebao odrati, Horthyjev sin
je uz kratak otpor njegove pratnje bio svladan.
U pogaanju sa starim Horthyjem oko prijenosa vlasti na
Szalasija Nijemci su sada raspolagali jednim jakim adutom.
Mladi Horthy je odmah sproveden u Austriju, a starom je
Horthyju obeano da e moi spasiti sina ako napusti svoj poloaj.
Regenta su ve u to kasno nedjeljno poslijepodne kada je
donio odluku od sudbonosnog znaaja i proitao proglas na radiju
svakako muile jake sumnje je li ba uinio sve na najbolji mo-
gui nain. Nije li moda negdje ipak pogrijeio? Da nije krivo
postupio, to e mu se kad-tad gadno osvetiti?"
Na valovima Radio-Budimpete nagla promjena: vie se ne
ita Horthyjeva proklamacija kao to je bilo dogovoreno, uzastopce
iz sata u sat. Umjesto njegovih rijei iz zvunika odzvanjaju
njemaki marevi. Oni koji posjeuju regenta izvjeuju da su Skor-
zenyjevi odredi zauzeli radiostanicu i da se upravo osvajaju, jedan
po jedan, mostovi na Dunavu. Doznaje daje jedan njemaki juri-
ni odred opkolio budimski dvorac.
Budimpetanska kronika:
"U glavi regenta Maarske nastaje zbrka. to da radi?
On vie nije raspoloen ni za kakvu akciju. Uza sve to zabri-
nut je za sina Miklosa.
Predsjednik Geza Lakatos dolazi na ideju koja izgleda spa-
sonosno: neka regent izjavi da e, ukoliko Nijemci puste njegova
sina i zapovjednika budimpetanske divizije Bakaya, narediti
svojim trupama da se i dalje bore protiv Rusa. To nee biti teko
provesti poto se maarske postrojbe i tako nastavljaju boriti pro-
tiv prijanjeg neprijatelja, jer u Horthyjevoj naredbi nije istaknuto
nita o obustavi borbe.
Lakatos odlazi hitno specijalnom Hitlerovom opunomoe-
niku Edmundu Weesenmayeru s Horthyjevomporukom. Specijal-
KIKA
ni se Fiihrerov opunomoenik toboe ivo zanima za najnoviju
odluku Horthyja, "dok u nazonosti Lakatosa razmatra kako da
privede kraju zavrni in dovoenja na Horthyjev poloaj njilako-
ga efa Ferenca Szalasija, osvjedoenoga njemakog prijatelja koji
je spreman ratovati za Hitlera do posljednje kapi krvi maarskog
naroda.
Szalasi zapravo ve sjedi u njemakom poslanstvu nedaleko
Horthyjeve rezidencije i eka da na radiju proita svoj proglas.
Tekst je ovoga dokumenta ve sastavljen znatno ranije u Beu i
Szalasi ne oekuje nita nepredvieno. ak ga cijela guva u Bu-
dimpeti nije osobito uznemiravala: on je na miru, u svome stanu
ekao rasplet, jer su drugi radili za njega, u prvome redu Gestapo,
zatim specijalni opunomoenik Weesenmayer i na koncu naravno
pukovnik Skorzeny".
Regent Horthy napokon poduzima barem neto: nareuje
svome gardijskom generalu Karolyju Lazaru da cijelu budimsku
tvravu okrui minama i da nazono ljudstvo oko tvrave bude u
stanju pripravnosti te se najotrije oruano suprostavi svakome
tko pokua ui ili provaliti u dvor. Kasniji kroniari tih zbivanja
razgovarali su s mnogim oevicima i pripadnicima Horthyjeve
garde koji su svi odreda potvrdili da im je regent u prolazu doviki-
vao: "Ja sam s vama, ne naputam brod koji tone!" i "Izginut emo
do posljednjeg ovjeka, ali se neemo predati!"
Naveer oko 22 sata Horthy stariji konano gubi ivce, na-
roito poslije objave preko radija proglasa Ferenca Szalasija u
kojemu se regent spominje kao izdajica, kukavica i sebian stvor.
Do ponoi nikakvih promjena, na radiju se ponavlja da je regent
poveo naciju u izdaju. On je tada sjedio kraj radioaparata dok ga
nije svladao san i potom odjeven legao u postelju. Pred jutro ga
budi njegov ef kabineta: Nijemci su spremni da ga uzmu pod
svoju zatitu, i njega i njegovu itavu obitelj, a sina Miklosa e
pustiti ako pristane povui svoj raniji proglas i naravno osobno se
zaloiti da Szalasi postane premijer.
Da ne bi ispalo kako je smjesta pristao na zahtjeve Nijema-
ca, Horthy taktizira: spremanje da se s obitelji prikloni njemakoj
zatiti, ali isto to zahtijeva i za svoga pobonika i njegova efa
kabineta. Je li moe tako?
Moe!
Horthy izlazi iz dvorca, sputajui se brojnim stepenicama
izgovara svoje uvene rijei: "Izdrite do posljednjeg ovjeka. Ne
naputam brod koji tone!"
KIKA
Ovo to govori sasvim je besmisleno - on odlazi zauvijek i
to mu je jasno od poetka ...
Horthy nije u stanju promijeniti tijek dogaaja:
"Pribliava se est sati, trenutak odreen za poetak njema-
kog napada na dvorac, a odgovora jo uvijek nema. To unosi ne-
mir u Horthyja. Jo je svega desetak minuta do est i konano se
izdaleka uje zvuk nekog automobilskog motora.
Doista, to su Nijemci koji dolaze po Horthyja da ga odvedu
pod zatitu Njemakoga Reicha. Pod okriljem priguena danjeg
svjetla, tek je svanulo i strae ne vide Horthyja kako sa suprugom
Magdolnom i snahom Ilonom sjeda u njemaki automobil i minu-
tu-dvije prije est naputa svoju budimsku rezidenciju. Zaboravlja
se pozdraviti sa svojim ljudima koje je do maloas bodrio da izdre
u borbi protiv napadaa. Zaboravlja to je obeavao ...
im je automobil s Horthyjem i njegovom obitelji proao
kroz portal na ulazu, njemake su jurine postrojbe nasrnule na
dvorac. Skorzenyjevi se komandosi sukobljavaju s braniteljima
dvorca koji nemaju pojma da je utekao onaj za kojega su izloili
svoje ivote pogibelji. Pale su i neke rtve, ali otpor nije dugo
trajao. Nijemci su ovladali budimskim dvorcem. Cilj je postignut,
jo samo da se preinae i dotjeraju neke sitnice.
Prvo - da Horthy i slubeno povue proglas o izlasku iz rata
koji je itan na radiju.
I drugo - da se ispuni obeanje u odnosu na Szalasija kojemu
se preputa vlast.
Dok je toga jutra boravio u palai Htvany, nedaleko dvorca
u Budimu, Horthy je negdje oko 10 sati bio pozvan preko podvor-
nika da doe u susjednu odaju na za njega drzak nain:
- Gospodin predsjednik Szalasi poruuje da doete, izvolite!
Moda bi Horthy kakav je bio, prigovorio takvom nedoli-
non ponaanju, ali ono to je slijedilo bilo je toliko potresno i neu-
godno da mu je svaki prijekor zapeo u grlu: doekuje ga Lakatos i
pred njemakim opunomoenikom Weesenmayerom i novim
njemakim poslanikom napominje da Horthy mora potpisati akt o
imenovanju Szalasija, a prije toga mora opozvati svoj jueranji
proglas na Radio-Budimpeti.
Izjava o opozivu ve je sroena, Lakatos je podnosi Hor-
thyju koji uzima pero i potpisuje akt, to je njegov predzadnji potpis
u svojstvu efa drave. U aktu stoji:

'Proglaavam nitavnim i povlaim svoj proglas od 15. li-
stopada te ponavljam zapovijed upuenu naelniku Glavnoga
KIKA
stoera i vojsci o nastavljanju borbe. Teka ratna situacija zahtijeva
da nae vojne postrojbe, dostojne svoga slavnog imena, brane
Domovinu. Neka nae domobrane i Maarsku vodi dobri Bog ...!'
Svi pregovori i potpisi koji su stavljeni na sporazum s Rusi-
ma o obustavljanju borbi ovime su otkazani i poniteni. Data je
rije pogaena. Sve je izigrano. Maarskom narodu bilo je sueno
da dalje krvari. ovjek koji je dvadeset i pet godina vladao Ma-
arskom, prijateljujui dobar dio vremena toga s Hitlerom, nije
smogao dovoljno odlunosti da i onda kada je svakome bilo sve
jasno, raskine sudbonosnu spregu.
Svoju osobnu sigurnost i strah za vlastiti ivot stavio je iz-
nad ivotnih interesa vlastite nacije. Ostao je igraka u njemakim
rukama do kraja ... posljednji trenuci ove drame vie su od trage-
dije, vie su od jednoga munog ina - oni su uza sve to i jeziva
groteska jedne vladavine koja je punih etvrt stoljea bila prisutna
na ovome tlu s pretenzijama da ba ona utjelovljuje najvitalnije
tenje Maarske".
Igra meutim jo nije zavrena, barem ne to se tie starca
Horthyja u dobi od 76 godina. Pred njim je SS-pukovnik dr. Ed-
mund Weesenmayer, trideset i est godina mlai i specijalist za
prevrate u svim zemljama pod njemakim tutorstvom (organiza-
tor proglaenja nezavisnosti Slovake 1939., izaslanik u Gdanjsku
1939. i Amsterdamu 1940., poseban izaslanik ministra vanjskih
poslova Ribbentropa u Zagrebu 1941.); Weesenmayer je djelotvo-
ran koliko i Skorzeny na drugi nain. U ukazu s kojim je Weesen-
mayer doputovao u Budimpetu izjutra 19. oujka, a koji je osob-
no potpisao Fhrer tono je naznaeno: "... Opunomoenik Rei-
cha odgovoran je za sve rezultate maarske politike, a uputstva e
primiti od ministra vanjskih poslova Reicha. Njegov je prvenstve-
ni zadatak da pomogne kod osnivanja nove narodne maarske vlade
koja je odluila odano i do konane pobjede odrati svoju savez-
niku vjernost koja proistie iz Trojnog ugovora. Tu vladu opuno-
moenik Reicha treba usmjeravati savjetima i kod nje zastupati
sve interese Reicha ... Radi izvravanja maarskih obveza u poli-
cijskom smislu prvenstveno u svezi idovskog pitanja, stoeru
opunomoenika Reicha dodjeljuje se vii rukovoditelj SS-a i poli-
cije koji e postupati prema politikom uputstvu ..."
Postoji jo neto o emu Horthy stariji samo nagaa: po na-
reenju Himmlera stigli su u Maarsku pripadnici njemake tajne
policije Gestapo i slube sigurnosti SD - njih oko 500 - jo u veljai,
kao tobonji turisti. Jedan dio njih prispio je iz Krakova i Varave
da bi u prvim trenucima okupacije pohvatali poljske politiare i
KIKA
vie asnike takoer iz Poljske koji su uivali azil u Maarskoj.
Prve akcije Gestapa osobno je naredio glavni ef RSBA Ernst Kal-
tenbrunner, bili su to zadaci uvanja izlaza iz budimske tvrave i
uhienja bivih lanova vlade, posebno bivega predsjednika Kl-
laya.
Sve konce dri Weesenmayer, za kojega Schellenberg u
svojim sjeanjima nema lijepe rijei ve smatra da je svojim ulizi-
vakim dodvoravanjem Ribbentropu "upropastio i posljednje
mogunosti" za blai izlazak Maarske iz rata.
eka se starev potpis (budimpetanska kronika):
"Vlak koji e odvesti regenta viteza-admirala Horthyja ve
je spreman za put do Bea (Horthyja e pratiti do konanog odre-
dita Otto Skorzeny - op.), a zatim dalje, sve dalje u srce Njemake
gdje e zatita kojoj se regent utjee biti potpuna. to dalje na
zapad, to eli i sam Horthy, ali prije nego krene prisiljen je svratiti
u svoj dvorac da uzme neke osobne stvari koje su mu neophodne.
Susretljivi Nijemci koji od Horthyja oekuju jo jednu uslugu,
veoma vanu uslugu, doputaju mu da na asak ode do svoga dvorca
u Budimu i uzme stvari do kojih mu je stalo i koje eli.
Regent je otiao i imao to vidjeti u dvorcu u kojem je pro-
veo tolike vladarske godine: razulareni gestapovci u prljavim odo-
rama i blatnjavim izmama tumaraju slobodno dvorcem, svoju
zamazanu obuu vojnici pukovnika Skorzenyja briu divnim bro-
katom i perzijskim tepisima. No, najvee iznenaenje doivljava
kad je poao u kupaonicu da uzme sapun, pastu za zube i druge
sline stvari. Nabasao je kad se iz luksuzne kade dizao njemaki
vojnik koji je golotinju svoga tijela prekrio njegovim kupaim
ogrtaem.
Ali, jo nije sve gotovo!
Jo nije odigran zavrni prizor, jer Horthy jo uvijek nije
uradio ono to se od njega trai i oekuje. Kraljevska e kupaoni-
ca biti stjecajem okolnosti ambijent toga najsudbonosnijega ina.
Dok se Horthy vrzmao izmeu kade i zahodske koljke, skupljajui
svoj higijenski pribor, u kupaonicu je banuo bez kucanja predsjed-
nik vlade Geza Lakatos drei u ruci akt kojemu je nedostajao
Horthyjev potpis da bi postao punovaan. Bio je to akt o abdika-
ciji.
Tada je Horthy zavapio iz svega glasa:
- Dajte mi moga sina Miklosa, gdje je moj sin?
Na vratima se pojavio SS-pukovnik Weesenmayer koji je
poeo uvjeravati staroga regenta da mu je sin na sigurnom i da e
mu se pridruiti u Beu kad stari doputuje vlakom.
KIKA
Umoran, skrhan, nemoan da se odupre bilo emu, ovdje
izmeu zahodske koljke i kade, u kupaonici kraljevskog dvorca u
Budimu, regent je Mikls Horthy uzeo ponueno pero i potpisao
akt kojim svoje ovlasti prenosi na njilakog vou Szalasija.
Taj akt, koji je inae upuen gornjem i donjem domu parla-
menta (da bi forma bila zadovoljena) glasi:
'U ovim tekim trenucima maarske povijesti ovime izja-
vljujem da sam odluio u interesu uspjenijeg voenja rata i unu-
tranjeg nacionalnog jedinstva i sloge napustiti svoj poloaj re-
genta i odrei se svojih zakonskih prava koja daje taj poloaj. Isto-
vremeno ovlaujem Ferenca Szalasija da sastavi novu vladu na-
cionalnog jedinstva.

Horthy
u Budimpeti - 16. listopada 1944. godine'.


To su bili posljednji trenuci jedne vladavine koja je poela i
odravala se terorom ije su rtve bile desetine tisua sinova Ma-
arske. Horthy je otputovao specijalnim vlakom stavljajui se pod
zatitu Njemakoga Reicha i ostavivi svoju zemlju u tekom gru,
suoenu s opasnou da bude potpuno unitena pod vodstvom nji-
lakoga efa Szalasija i bez ikakvih izgleda da spasi obraz u po-
sljednjem trenutku okretanjem oruja protiv nacista".
Otac i sin Horthy, Mikls stariji i Mikls-Nicolaus mlai
objavit e u emigraciji iz koje se vie nikada nee vratiti u svoju
Maarsku uspomene na ratne godine u Budimpeti, u kojima e
sredinja linost posljednjih dana biti SS-pukovnik Otto Skorzeny,
"strani ovjek s oiljkom na licu". Memoari i oca i sina izai e
iste 1953. godine - oevi u Buenos Airesu u Argentini, sinovljevi
u Bonnu pod naslovom "Jedan ivot za Maarsku". Regentov je-
dini preivjeli sin Miklos-Nicolaus (1945. star 39 godina), kojega
je otac vjeito zapostavljao, a koji se kao predratni maarski po-
slanik u Brazilu u Riju neutjeno zaljubio i nikada vie nije uspio
srediti svoj osobni ivot, navodi u svojim sjeanjima da je poslije
njihova odlaska prognano preko pola milijuna idova i da su njega
drali u logoru pod lanim imenom Mickey Maus. injenica je da
je poslije njihova bijega ef maarskoga stoera general Janos
Vrs preao k Sovjetima u Mercedesu koji mu je bio poklonio
njemaki general Guderian, a idove su natjerali da kopaju rovo-
ve oko Budimpete... Otac regent sasluavan u Liechtensteinu ljeti
1945., po njegovim navodima "u prljavoj kui s visokom ogra-
KIKA
dom, odijeljen od svijeta i tretiran kao ratni zloinac", obraa se
pismom predsjedniku SAD-a Harryju Trumanu u kojemu se ali:
"Sa mnom postupaju kao s obinim kriminalcem, a da ne znam
zbog ega. Nisam u mogunosti, evo ve est tjedana, da s bilo
kim razgovaram da bih razjasnio taj oiti nesporazum ... Ja se ne
alim zbog sebe, ve osjeam veliku odgovornost da u ovim te-
kim trenucima budem sa svojim narodom. Otkako su me doveli
ovamo, moj je narod ostao potpuno bez rukovodstva, a ja sam mu
veoma potreban, jer se budunost moje zemlje u ovim trenucima
odreuje za mnogo stoljea unaprijed".
Agencijski komentar iz Budimpete u sijenju 1978.:
"Neki komentatori danas, pogotovu u svjetlosti najnovijih
otkria, postavljaju pitanje nije li Horthy ve tada bio zreo za
psihijatrijsko promatranje. Na takav ih zakljuak posebno pod-
stiu izjave koje je Hortby dao u zarobljenitvu".
Zanimljivo je na koji je nain tumaio svoju osobnu inter-
venciju Otto Skorzeny u intervjuu "Daily Espressu" 17. travnja
1952.: on smatra da je spasio milijun njemakih ivota koji bi u
drukijoj situaciji dospjeli u sovjetsko zarobljenitvo tj. da je Ma-
arska prekinula savez s Hitlerovom Njemakom, a ovako su ceh
platili sami Maari!


Uzaludna Himmlerova zbrka u Ardenima

Neki povjesniari smatraju da je Skorzenyjeva Operacija
Greif u Ardenima bila Himmlerova zamisao i da je zapravo Him-
mler bio "dua te ofenzive". Napominju da je upravo Himmler bio
inicijator Skorzenyjeva sastanka s Hitlerom, na kojemu je dogo-
vorena Operacija Greif.
Za potpuni promaaj te operacije Skorzeny e poslije rata
kriviti zapovjednitvo Wehrmachta - "jer su Saveznici preko plakata
saznali za novaenje vojnika koji govore engleski"!
Po nekim izvorima, tajna operacija Otta Skorzenyja otkri-
vena je na sljedei nain: ujutro 18. prosinca 1944., nekoliko kilo-
metara iza prve linije bojinice, u blizini belgijskoga grada Dinan-
ta, na ulici koja vodi prema mostu na rijeci Meuse, zaustavila je
amerika vojna policija Jeep sa etiri amerika vojnika. Nisu znali
lozinku za taj dan, ali su se vladali sasvim pristojno i djelovali kao
pravi ameriki vojnici. Njihove isprave kao pripadnika amerike
5. oklopne divizije bile su besprijekorne. Ophodnja vojne policije
zamalo da ih pusti i posveti se iduem vozilu kada jedan lan opho-
KIKA
dnje spazi neobinu presvlaku na farovima Jeepa ime se suavao
snop svjetla - jer to Amerikanci nisu obiavali nego su ili vozili s
punim svjetlima ili s ugaenim farovima, to je pobudilo sumnju i
vojni policajac naglo uperi automat u etvoricu u vozilu:
- Vi ste Nijemci, je li tako?
Sva su etvorica podigli ruke u zrak.
Po drugim izvorima: taj se plan izjalovio nakon to je uhvaen
nacistiki asnik koji je sobom nosio operativne upute za Opera-
ciju Greif(C. L. Sulzberger).
Zavrzlama sa Skorzenyjem i preruavanjem njegovih koman-
dosa u lane saveznike vojnike prenijela se i unutar cijele Fran-
cuske. Posljednjih etrnaest dana 1944. godine na francuskom su
ratitu savezniki obavjetajni asnici ivjeli kao u bunilu jer su
im iz sata u sat stizala sve proturjeni]a i smuenija izvjea. Ei-
senhowerov ef obavjetajne slube priznat e mnogo godina po-
slije svretka rata da je potpuno izludio kada je doznao da je netra-
gom nestao vrhovni zapovjednik.
Priao je:
- Zamislite, dobivali smo ifrirana upozorenja da se Skor-
zenyjevi padobranci sputaju padobranima odjeveni kao sveeni-
ci i ak kao opatice! K tomu, na svakom je koraku bilo neto nao-
pako: netko je izokrenuo putokaze u pogrenom smjeru tako da su
trupe umjesto prema prvoj liniji odlazile u pozadinu, skladita s
benzinom plamtjela su kao svjetionici, naprasno su se prekidali
telefonski vodovi izmeu stoera generala Omara Bradleya i ge-
nerala Hodgea, nestajali su nam kuriri, preko prometnica su se
pojavljivale oznake za minska polja pa su prevarene autokolone
as silazile as se penjale na ceste ... itava je bojinica Prve ame-
rike armije doivljavala neto neshvatljivo, doivljavala je ono
to e poslije kroniari Drugoga svjetskog rata nazivati Opera-
cijom Greif. Takvoga jednoga dana ispunjenog loim slutnjama
izgubili smo iz vida vrhovnog zapovjednika generala Dwighta
Eisenhowera, ba u trenutku kada smo od zarobljenih Nijemaca u
amerikim uniformama doznali da im je - uz ostalo - zadatak da
ubiju upravo njega, Eisenhowera. Reeno nam je da je Skorzeny
izdao nareenje da se po svaku cijenu pronae savezniki vrhovni
zapovjednik, za kojega se znalo da je svoje sjedite smjestio u
Versailles kraj Pariza.
Epizoda s Eisenhowerom zbila se tjedan dana prije Nove
godine 1945. kada je iz Reimsa javljeno:
KIKA
- Ne znamo gdje je sada general Eisenhower, bio je ovdje,
snimili su ga za filmske novosti, nakon toga je kazao da se vraa u
Versailles i otiao je prije dobrih est sati.
U Glavnome stoeru u Versaillesu svi su protrnuli. Hitno su
upuena pojaanja postojeim ophodnjama vojne policije.
Te su znamenite veeri doivjeli osobito velike neugodnosti
sasvim neduni ameriki vojnici koji su inae u domovini slabije
posjeivali sportske stadione i kinematografe jer su vojni policajci
provjeravali pojedine skupine vojnika postavljajui im zakuasta
pitanja:
- Koji ameriki klub vodi u rugbyju? Koji je posljednji film
Errola Flyna? to je bio po zanimanju otac Ave Gardner i tko joj je
miljenik u filmskom svijetu? Tko je djevojka s naslovne stranice i
to obino voli popiti ta djevojka? Koji su najbolji igrai base-
balla?
Kako se pribliavala veer, rasla su strahovanja zbog ne-
stanka Eisenhowera, k tomu poela je i meava. Moda je general
Eisenhower ivotom platio vonju od Reimsa? Na sve strane je
netko istaknuo plakate na kojima je poraavajue stajalo: "Tata,
tako se plaim!", s likom uplaene djevojice. Ti su plakati na
engleskome svaki dan nicali iz tame i snijega! Zar nisu vojni poli-
cajci uhvatili Nijemce u pravom pravcatom vojnom Jeepu, dotje-
rane kao najpravije Amerikance, punih depova dolara i streljiva
"made in USA"?
Dakako, ta je podla ratna varka Skorzenyjevih komandosa
poslije brzopoteznog sasluanja okonana - olovom voda za
strijeljanje.
Snijeg je padao sve gui i gui. Svaka spodoba na prilazu
vojnim logorima mogla je u isti mah predstavljati i suborca i ubo-
jicu.
to se dotle deavalo s Ikeom i novinarima u njegovoj pratnji
koji su ga slijedili u svome vozilu?
Iz nekoga nepoznatog razloga, bilo zato to se Eisehowero-
vu vozau prohtjelo da iznova istakne svoju vozaku nadmo nad
automobilom s novinarima ili jednostavno stoga to su jaka pole-
dica i snijeg iziskivali naroitu opreznost pa je vojnik koji je upra-
vljao novinarskim vozilom ee koio, tek najednom su ratni
dopisnik John Carlova i njegovi suputnici zamijetili da vie ne
mogu sustii Eisenhowera. Taman dok su o tome glasno raspra-
vljali nagovarajui svoga vozaa da pritisne papuicu gasa, neto
je potmulo prasnulo.
- Snajper! - kriknuo je filmski snimatelj.
KIKA
- Napokon da i mi okonamo svoje vrludanje po ovoj razro-
vanoj Europi - pomalo je ravnoduno dobacio fotoreporter na
stranjem sjeditu, podiui pred sebe kao tit torbu s fotoapara-
tima.
- Jesmo li pogoeni? - zaderao se Carlova u uho vozau.
- Guma - nadvikao ga je vojnik. - Ode guma, k vragu! A
nije ni udo, ovo vie nije cesta ...
- Da pomognemo? - ponudio se ratni dopisnik Carlova,
nakon to je uzdahnuo s oitim olakanjem.
Voza je mrzovoljno kimnuo ...
Kada je napokon guma zamijenjena i auto s novinarima jur-
nuo prema Parizu, bio je ve uvelike mrak. Autokolone su sporo
odmicale i svaki se as zaustavljale. Na trenutke je Eisenhowero-
vu predstavniku za novinstvo - kojemu i dugujemo za ovaj opis -
izgledalo kao putuju "kroz mlijenu kau".
Novo zaustavljanje.
- Opet guma? - zaustili su novinari.
- Ne, nego nesrea - ree voza. - Netko je oito dobio svoje.
Pred njima je gorjela olupina nekakvoga utog automobila,
iste ute boje kao Eisenhowerovo vozilo.
- Ljudi, pa to Eisenhowerov auto - lane netko.
Nagorjeli i eksplozijama uniteni automobil bio je, inilo
im se, navlas jednak onome u kojemu se prije nekoliko sati ispred
njih vozio vrhovni savezniki zapovjednik.
Dopisnik Carlova ode do narednika vojne policije na cesti i
upita ga:
- to se dogodilo?
- Ono su dva lea izvaena iz gorueg vozila - ree nared-
nik.
- Netko je pucao u njih?
- Ne pucao, nego ih dignuo u zrak s tri granate kada su to
najmanje oekivali. Kau oni straga da su to bili neki vojnici u
uniformama kao to su nae, pojavili su se u svome Jeepu i prije
nego se itko dospio snai zavitlali bombe i ieznuli. Evo, tijela
smo ubijenih poloili na atorska krila, ne moe ih se prepoznati.
Desetak kilometara dalje prestigao ih je kamion krcat vojni-
cima, za kamionom su osvanuli vojni policajci u dva Jeepa.
Voza novinara mora zaustaviti. Prije nego se ugasio motor
doprlo je:
- To su ti, budite oprezni!
Novinari nisu vjerovali vlastitim uima, sluajui naredbu:
KIKA
- Pokosi svakoga tko iskoi. Drite ih na oku!
Jedan od novinara prasne:
- Mi pripadamo Eisenhowerovom stoeru!
- Papire na sunce - zarei najblii vojni policajac.
- Vidi, vidi, dokumenti su dobri - zakljui porunik vojne
policije. - Smjesta svi van i penjite se na kamion. Morat ete neko-
me objasniti kako ste doli do ovih isprava!
U sjeditu vojne policije opet se sve ponovilo, s tim da ih je
sada sasluavao asnik u inu bojnika. Dugo je prevrtao u rukama
iskaznice novinara, a onda je poeo kao sam za sebe govoriti na
njemakom:
- Bravo, daleko ste dospjeli ... ali neete se izvui... jedino
onaj koji je meu vama asnik i tono zna plan moe vam pomoi
...u protivnome - svakome metak!
Carlova hitro prekine bojnika:
- Mi smo Amerikanci. Ako nam ne vjerujete, telefonirajte u
stoer generala Eisenhowera. Nema vojnika koji nas tamo ne poz-
naje!
Bojnik se nije dao smesti:
- Vi ste Nijemci, Skorzenyjevi ljudi! Mi to itamo s vaih
lica! Vi ste zloinci maskirani amerikim uniformama! Mi smo
znali za va maskenbal pet dana nakon to je to naredio Keitel!
Nikada vi Nijemci ne moete tako dobro glumiti Amerikance da
vas mi ne bismo mogli razotkriti!
Kao to se moglo pretpostaviti, trojica su novinara zavrila
u prirunom zatvoru u podrumu neke vee trokatnice. Laknulo im
je u gluho doba noi kada su se opet nali pred bojnikom vojne
policije koji im je priopio:
- Versailles je potvrdio da pripadate stoeru! Ja u vas sada
pustiti, premda ovjek vie nikome ne moe vjerovati. Njemaka
je ratna histerija poprimila nevjerojatne razmjere: uljaju se u
amerikim uniformama, ire paniku i meu svojima i meu nama.
Tada ratni dopisnik Carlova dolazi do senzacionalne spoz-
naje: bit e da je poeo nacistiki lov na generala Eisenhowera!
Bojnik vojne policije potvruje:
- Oni fatalistiki vjeruju da bi atentat na zapovjednika koji
raspolae s vojskom od preko dva milijuna vojnika mogao odgo-
diti njihov poraz. Premda smo znali to im je konana namjera,
nismo znali kad e poeti...
Carlova upita:
- Je li se Eisenhower vratio u Versailles?
- Ne, nije se vratio - odgovori bojnik.
KIKA
- Ali morao je ve davno stii?
- Meutim, nije stigao.
- Proli smo pokraj spaljenog automobila u kojemu su stra-
dali neki pukovnik i neki doasnik. Bili su u vozilu nalik na auto-
mobil vrhovnog zapovjednika. Moda su vjerovali da je u njemu
Eisenhower?
- Bit e da je tako!
- Prema tomu, Ike je jo u opasnosti?
- Ako ga ve nisu ubili ili odveli sa sobom ...
- Mislite da je to mogue?
- Itekako mogue.
U podrumu kojemu su novinari proveli nekoliko munih sati,
bili su svjedoci runa prizora: nekome krupnom amerikom sat-
niku s oiljkom na obrazu neprestano su se vojni policajci unosili
u lice govorei:
- Ku, Otto! Misli da te nismo prepoznali! Malo ti je pre-
tijesna naa amerika uniforme, je li Skorzeny?
Tu no, pa i stanovite godine poslije novinar John Carlova
e provesti u uvjerenju kako je u podrumu nadomak Pariza potkraj
prosinca 1944. osobno vidio Otta Skorzenyja u odori amerikog
satnika, meutim Hitlerov je zapovjednik komandosa bio u to
vrijeme na sasvim drugom mjestu, ali e sa zadovoljstvom u svojim
poslijeratnim susretima s novinarima spominjati i ovu istinitu rat-
nu anegdotu.
A to se zapravo dogodilo s Eisenhowerom, gdje je nestao i
zato?
Evo kako je to objasnio Eisenhowerov voza:
- Bili smo na otprilike dvadeset i petom kilometru prije Pa-
riza kada smo uz rub ceste primijetili nekoga starca i staricu. Sjedili
su zgureni i tuni. Eisenhower mi je odmah naredio da zaustavim
vozilo i ja sam izaao i upitao starce to se dogodilo. Ispriali su
da dolaze odnekud izdaleka, da su pjeaili itav dan, da ih je shr-
vala zima i da su izgubili svaku nadu da e se prebaciti do Pariza
gdje ivi njihova ki... Poveo sam ih do auta gdje ih je Ike pitao
znaju li u kojoj ulici u Parizu ivi njihova ki. Starci su se isprva
predomiljali, nisu bili naistu da li da nam se povjere ili ne. Ipak,
na kraju su pristali. Ike ih je na to pozvao da uu. Morao sam im
pomoi, sami se ne bi mogli uvui, bili su napola smrznuti. Do
Pariza smo doli za tili as, ali ja nisam nikad prije bio u tome
gradu i jedva sam pronaao ulicu u kojoj ivi njihova ki...
Ispostavilo se da je proslavljeni savezniki vojskovoa doi-
sta bio pomalo lakomislen i da se - po nekim tvrdnjama - sretno
KIKA
mimoiao sa Skorzenyjevim komandosima, pa je tako umjesto
nepoznatog amerikog pukovnika i njegova asnika zamalo mo-
gao izgubiti ivot glavnozapovjedajui saveznikih snaga u Euro-
pi i budui predsjednik SAD-a Dwight Eisenhower!
Tako se u SAD-u pisalo u poratnim godinama, je li to doista
bilo toliko pogibeljno za Eisenhowera i jesu li Skorzenyjevi ko-
mandosi bili krivi za opisani dogaaj nemogue je danas pro-
vjeriti.
I ova je pria godila Skorzenyjevu samoljublju, on je po
obiaju nije poricao, a kako je to bilo s njegovim komandosima
poblie je objavio dvadesetak godina poslije kraja rata jedini
preivjeli iz posljednje etvorke krivotvorene 150. oklopne briga-
de Otta Skorzenyja, doasnik u inu narednika Heinz Rohde. Tek
je iz njegove ratne biografije potpuno razvidno na koji se nain
pristupalo Skorzenyjevoj postrojbi od koje je najvie oekivao
Heinrich Himmler.
Heinz Rohde:
"Otprilike sredinom listopada 1944., u vrijeme kada sam
poslije ranjavanja bio instruktor u jednoj postrojbi za vezu u Ham-
burgu, pojavio se pored uobiajenih nareenja i udan zahtjev da
se pripadnici oruanih snaga koji znadu engleski jave za specijal-
ne zadatke.
Moj je bio dojam o znaenju ove naredbe da se vjerojatno
radi o goniometrijskom traganju i prislunoj slubi protiv neprija-
teljskih snaga. Onaj naglaeni specijalni zadatak smatrao sam be-
zazlenim, poslije nekoliko tjedana uvjerio sam se da sam bio u
zabludi.
Poslije testa poznavanja stranog jezika bili smo preostali
samo nas dvojica. Krenuli smo iz vojarne, opskrbljeni putnim ispra-
vama i tokicama za snabdijevanje. Na je cilj bio mala eljez-
nika postaja Rappenberg, na rubu bavarskoga vojnog vjebalita
Grafenwhr. Bilo je to dugako, zamorno putovanje kroz cijeli
Reich; vagoni prepuni vojnika svih rodova oruja i svih inova,
vojnih ophodnji, onda kratka zadravanja na nekakvim postaja-
ma. Na jednoj postaji juno od Bayreutha, a bila je ve no, naglo
smo vraeni u stvarnost. Zvunik je stalno ponavljao nareenje da
vojnici za Rappenberg izau iz vlaka i prijave se eljeznikom
zapovjednitvu. Malo-pomalo u ekaonici se skupilo nas tridese-
tak. Pruala se neobina slika: uniforme i inovi svih rodova vojske
- od mornarikoga kapetana do starijega desetnika zrakoplovstva,
od pjeadijskoga porunika do pripadnika SS-postrojbi.
KIKA
Dok smo se, po obiaju svrstavali u kolonu, jedan se stariji
satnik izgubio u pravcu zapovjednitva. To je bio kapetan korvete
von Beer, kojega sam kasnije dobro upoznao. On se pojavio s dvoji-
com asnika SS-a koji su nas obavijestili o onome to jo nismo
znali. Pozdravili su nas kao pripadnike 150. oklopne brigade, koja
se dri u najveoj tajnosti.
Sve putne isprave i vojnike dokumente treba skupiti i pre-
dati kapetanu von Beeru. Na postaji se nalaze dva kamiona kojima
emo dalje. Samo tko je bio brz dobio je dobra mjesta na njima.
Poslije dva sata vonje, a dotle smo ve sili s normalnih
puteva, stigla je naa skupina do slabo osvjetljene vojarne pred
kojom smo se postrojili. Po izgledu naoruanih straara nije bilo
teko zakljuiti da emo poslije ulaska morati tota zaboraviti.
Naa nastojanja da s njima stupimo u razgovor propala su zbog
jednostavne injenice to su to bili ukrajinski dragovoljci koji nisu
znali njemaki. A onda je ponovljen ispit iz jezika, neto tei od
onoga ranije. I tu sam odvojen od pratioca iz Hamburga, nikada ga
vie neu vidjeti. Smjeten sam u jednom krilu vojarne koje je
pripadalo jurinoj satniji satnika Schtillaua. Ve na poetku mi je
pao u oi neuobiajeni, gotovo nevojniki odnos meu inovima.
Za nevjerojatno kratko vrijeme razvila se meu nama prisnost slina
kao za najteih dana na bojinici. Vrijeme mi je preteno prolazilo
u uenju jezika, uglavnom amerikih idioma. Prikazivanje ame-
rikih filmova, naroito ratnih i povremeni boravak u amerikom
zarobljenikom logoru sve su vie stvarali utisak da nas ele im
prije pretvoriti u prave Amerikance.
Nita nismo doznavali o zbivanjima vani. Bilo je nemogue,
ak i zabranjeno izai iz vojarne, kao i dopisivanje ili zbliavanje
s ostalim pripadnicima takozvane 150. oklopne brigade. Jednoga
dana nam je predstavljen ovjek s vitekim kriem, to je bio Otto
Skorzeny, po inu SS-pukovnik i zapovjednik njemakih specijal-
nih operacija.
Ve tada smo bili podijeljeni u dvije grupe - Grupa I bila je
odreena za diverzije - njih je u garai doekalo 10 amerikih voj-
nih vozila spremnih za pokret. Grupi III koje sam ja bio lan pri-
palo je 6 Jeepova s opremom za vezu, i ova su vozila bila spremna
za pokret. Tijekom narednih dana i mi smo podijeljeni u manje
podgrupe. Od toga trenutka nije se rado gledalo na susrete naih
grupa, bila je to mjera koja se kasnije pokazala kao jako ispravna.
Predstojalo je da oklopne postrojbe izvre proboj, a mi da
skrenemo na to je mogue nepreglednije podruje preko ame-
KIKA
rikih borbenih linija, nae je bilo da produimo do cilja i tamo
izvrimo postavljeni zadatak.
Idui tjedni bili su ispunjeni obukom kakvu sigurno nitko
od nas prije, tako saetu i mnogostranu, nije doivio.
Uz borbu izbliza, koja je trajala satima, sportskoga drila,
obuke sa dotada nepoznatim plastinim eksplozivom, privikavali
smo se na amerike zapovijedi, ponavljali vjebe govora, Morse-
ovu abecedu i usavravali se u gaanju beumnim orujem.
Jednoga popodneva poetkom prosinca ili smo u skladita
odjee amerike vojske, birali sve to nam je trebalo od rublja do
potpune uniforme. S jedne velike gomile dokumenata dobili smo
iskaznice, tako sam ja postao narednik amerike vojske Morris
Woodall.
Uveer 13. prosinca krenula je 150. oklopna brigada po ve-
likoj meavi na svoju prvu vonju ... Nakon posljednjeg i opir-
nog dogovora, koji se naroito odnosio na akciju udarne skupine,
izvreno je sveano otvaranje sanduka. To to je tu bilo pred na-
im oima, silno nas je razveselilo. Jedan je sanduk bio do vrha
ispunjen amerikim cigaretama, kutijama s kavom i raznim kon-
zervama. Sve je to bilo razdijeljeno pruski ispravno, a poslije toga
je dolo na red neto naroito izuzetno. Naime, sljedei bi me san-
duk, da je bio samo moj, oslobodio svih materijalnih briga u bu-
dunosti: bio je krcat amerikim dolarima i engleskim funtama. I
ovdje je primijenjen poseban klju razdiobe, uz napomenu da pri-
vremeno posjedovanje ovoga bogatstva slui samo za podmii-
vanje neprijateljskih straara i u sline svrhe, a novanice mora-
mo najprije malo zaprljati i izguvati. U sljedeem i svakako najuz-
budljivijem iako najlakem sanduku ugledali smo nove upaljae
za cigarete. Kako nisu bili naroito privlani svojim izgledom i
kvalitetom, na nas je ljubazni bojnik obavijestio da se u njima
nalazi ampule s cijankalijem. Ako bismo tijekom akcije bili otkri-
veni ili uhvaeni, potedjeli bismo i sebe i neprijatelja daljnjih
neprilika im pregrizemo malu staklenu ampulu. Nazdravlje!
Poto smo se sa svim ovim dobrim darovima vratili u ato-
re, tek nam je sada zapravo postalo sasvim jasno kakvoga smo se
ludoga posla prihvatili...

* * *

Bilo je 5 sati i 15 minuta. U sekundu tono na sve je strane
oko nas bljesnuo pakleni prizor. Odmah nakon to su unaokolo po
brdima zasjali bezbrojni reflektori koji su nam kao mrtvakim pr-
KIKA
stima pokazivali gdje se nalaze ameriki poloaji, iz pozadine se s
topnikih i minobacakih poloaja uzdizao nevjerojatan vatromet
koji nam je oduzeo dah ... Poslije pedeset metara vonje zaustavio
se tenk ispred nas. Vidjeli smo da smo dospjeli na niiju zemlju i
da je krajnji as da skinemo sa sebe padobransku odjeu. A za
naega je vozaa to bila prava akrobatska toka striptiza: jer ni-
smo se smjeli zaustaviti. Na je Jeep poskoio kao mladi jarac dok
je voza kao lud pritiskao papuicu, a suvoza oajniki pokua-
vao okretanjem upravljaa izbjei prepreku. Pojavio se prvi ame-
riki kamion u plamenu... Jedan nas je narednik pozivao mahanjem
da mu pomognemo ... Pred nama se isprijeio Amerikanac visok
kao stup, po bijeloj traci oko kacige s oznakom MP nije bilo su-
mnje tko je i kome pripada. Pokraj njega je bio nemarno odloen
motorkota. Pokazao nam je da skrenemo na boni put...
Svatko je od nas u prvo vrijeme imao neugodan osjeaj da
e nas pravi Amerikanac smjesta prepoznati kao Nijemce, ako ni
po emu drugome onda po naem nosu ... No, sa zadovoljstvom
smo zakljuili da je naa kamuflaa zaista u redu i" tako smo po-
stajali sve sigurniji.
Koliko je ta naa sigurnost bila nepouzdana, saznali smo
kasnije. Otkuda smo mogli znati da ni u jednom amerikom popu-
larnom Jeepu nikada nema vie od dva, najvie tri vojnika?! Tko
nam je mogao rei da se ovdje vozi ili uope bez svjetala ili pod
punim osvjetljenjem? Nismo znali da nikako nismo smjeli prekri-
vati automobilske farove presvlakama s prorezima!
Svanuo je siv dan ... Poslali smo prvi radiogram o uspje-
nom prelasku preko prednje linije bojinice i bili presretni kada
smo odmah uspostavili vezu, to opet nije bilo nikakvo udo, ta
bili smo tek 15 km udaljeni od naih snaga.
Kasnije je bilo sve zamrenije. Na glavnom smo se putu
pridruili koloni prema zapadu. Jedan nas je tenk tipa Sherman
ljubazno propustio, voza nam je kroz prozori mahnuo da nas
puta pred sebe. Tada smo nabasali na prizor koji nas je prilino
potresao: vozili smo iza jednog kamiona s kojega su nas znatieljno
promatrali njemaki ratni zarobljenici.
Da bismo shvatili kako se osjeaju, pratili smo neko vrijeme
njihov kamion i bili zbunjeni kada smo ustanovili da nisu nimalo
nesretni zbog zarobljavanja!
Sve ee smo na krianjima ekali da se raisti prolaz i s
najveom sumnjom gledali kako se ameriki vojni policajci kori-
ste voki-toki primopredajnicima ... Oko podneva su se navukli
oblaci i sva su vozila oko nas upalila farove. Tek smo sada na
KIKA
svoje zaprepatenje spoznali da ne smijemo imati prekrivene faro-
ve, stoga smo skrenuli i zaustavili se. Simulirajui kvar podigli
smo poklopac motora i na brzinu skinuli navlake s farova i to u
posljednji as jer se kraj nas pojavio neki satnik sa eljom da nas
odvue do servisne postaje. Na obostranu radost rastali smo se -
svatko na svoju stranu, prijateljsko hvala i - odosmo.
Pomislili smo da su nai drugovi iz ostalih ekipa zacijelo
pravodobno shvatili ovu stranu zabludu. Usprkos strogo ogra-
nienom vremenu emitiranja zbog opasnosti od protivnikih go-
niometara izvijestili smo nau sredinjicu o ovoj nesluenoj opa-
snosti. Kako smo poslije saznali, nae je upozorenje stiglo suvie
kasno: dvije su nae skupine bile ve razotkrivene i zarobljene.
Bio je ve prvi mrak, otprilike 17 i 30 sati, kada smo 16.
prosinca 1944. uli u Huy. Svuda parkirana vojna vozila, bez iz-
gleda da se negdje neupadljivo smjestimo. umarak veliine peri-
voja, neposredno uz rijeku Meuse, inio nam se kao idealno sklo-
nite. Poslije krae vonje po travi, grmlje nas je primilo u zatit-
niki zagrljaj. Ugasimo motor, oko nas nestvarna tiina naruena
samo bukom dalekih kolona i udaljenom grmljavinom topova na
bojinici. Odmah smo postavili odailja i bez naroite opasnosti
poslali izvjee.
Tada smo se prvi put posluili obrokom iz konzerve. Nakon
iscrpne rasprave o situaciji dogovorili smo se da u svitanje ode
jedan koji dobro govori engleski do mosta i sat vremena osmatra
okolicu. Kako nije bilo nikoga tko bi se odluio za spavanje, upu-
tili smo se u troje do obale rijeke, a vozaa ostavili kod Jeepa. Od
mosta smo bili udaljeni kojih 300 do 400 metara. Sam most bio je
osvijetljen farovima neprekidnih automobilskih kolona. Pretpo-
stavljali smo da nas jedva netko moe uoiti u mraku i pronai u
grmlju uz obalu. Do mosta bismo mogli dobaciti kamenom koliko
je bio blizu, u svjetlu farova vidjelo se da most uva posebna straa.
Nedaleko od prilaza mostu na istonoj obali bilo je podignuto neko-
liko tipinih amerikih atora u koje je stalno netko ulazio ili izla-
zio iz njih. Na drugoj strani mosta ugledali smo snano svjetlo
reflektora koji je izgleda bio tek nedavno postavljen, to smo mi
protumaili kao mjeru opreza protiv naih skupina.
Vratili smo se istim putem to smo bre mogli i trei krenu-
li prema naem vozilu. Javili smo svoja zapaanja i zatraili odo-
brenje da se vratimo svojoj postrojbi, poto je bilo oito da se na
zadatak vie ne moe obaviti: radiogramom nam je doputen po-
vratak.
KIKA
Pretpostavljali smo da je jedna naa ekipa svakako pala ne-
prijatelju u ruke i zato se vie nismo htjeli koristiti glavnom pro-
metnicom. Tek smo 17. prosinca ujutro napustili privremeni zaklon
i poli nazad istonom obalom rijeke. Nai su nam zemljovidi bili
od neprocjenjive koristi.
Poslije otprilike jedan sat vonje, upadajui stalno u nepreki-
dne vojne kolone, bili smo na polazitu. Danas se vie ne sjeam
imena mjesta u kojima smo nalazili jake amerike topnike poloaje
s kojih se bez prestanka sipala vatra na nae linije. Slobodan teren
na ovome mjestu nije nam izgledao preporuljiv za prelazak sjed-
ne na drugu stranu tako da smo opet uli u oblinju umicu, ali
nismo naili na neprijateljske poloaje.
S udaljenosti od kilometar-dva uli smo snanu pjeadijsku
vatru i po tome zakljuili da smo u neposrednoj blizini mjesta
okraja. Poslije nekih sati vremena vonje bez ikakva plana zau-
stavili smo se da se odmorimo. Ugasili smo motor i uli krkljanje
nekog motornog vozila. Dvojica su ostala kod naega Jeepa, a mi
ostali krenuli smo prema zvuku motora. Uskoro smo na istini
usred ume spazili povei kamion okruen njemakim vojnicima.
To je bio, kako e se kasnije ispostaviti, kamion satnije vezista.
Na nekih pedesetak metara od njih pozvali smo ih, bacili
kacige i oruje i poli prema njima, dok nam je srce luaki lupa-
lo. Na njihovo pitanje odakle smo se stvorili, odgovorili smo im
zahtjevom da nas odvedu zapovjedniku, a ja sam u pratnji dvojice
doasnika poao do Jeepa da i ostalu dvojicu iz nae skupine vra-
tim pod okrilje nae vojske ..."
Posljednji preostali Skorzenyjevi komandosi - njih svega 16
- poslani su prema neprijateljskim poloajima 10. sijenja 1945.
skupa s narednikom Heinzom Rohdeom, i to - pjeice:
"U pono smo se prebacili kamionom do samog fronta. Iza-
li smo kod jedne visoke i vrste zgrade u kojoj je bio smjeten
stoer bojne. Prije toga se dogodila jedna nezgoda. Mohrhauptu je
opalila puka kada je silazio s kamiona i lako ga ranila u glavu.
Ili smo kroz umu oko est stotina metara. Desno je bio
potok. Onda smo doli do borbene linije bojne. Zapovjednik i
njegov pobonik trebali su nas povesti do prednjih straa. Kada se
naemo s one strane, ako nas zaustave, reeno nam je da samo
tvrdimo kako se pridravamo nareenja naega zapovjednika iz
dopunske satnije 82. zrano-desantne divizije. Za nau je uporabu
postojala lozinka od engleskih rijei koje slino zvue kao nae -
"Haus/Maua".
KIKA
No je bila hladna i bez mjeseine. Gaao nas je neprija-
teljski minobaca i zato smo se skrivali u umi. Potom smo mu-
gnuli preko neke istine, preli potok preko zaleenog brvna i opet
upali u umu. Ve smo bili proli njemake predstrae i ili prema
prednjim osmatraima ali oni nisu bili budni, nego su lijepo spa-
vali, pa ih je zapovjednik bojne doslovce za ovratnik izvukao iz
rova.
Bilo je utanaeno da se raziemo kada proemo pored prve
amerike strae, i to tako to e ekipa Schtillaua nastaviti ravno,
Schmidt nadesno i ja sa svojim ljudima nalijevo. Tek je minula
pono, moda nekih 15 minuta. Doli smo do umarka s jelama.
Tada sam vidio da je satnik Schtillau pao na koljena, a onda legao
u snijeg. Opet se podigao i sa svojim ljudima krenuo prema tam-
noj pozadini, udaljenoj nekih ezdeset metara. Istovremeno sam
uo: 'Tko je?' Brzo smo se sakrili. Mohrhaupt se odmah uputio
prema amerikom straaru koji je bio nekoliko metara desno od
njega.
Opet: 'Tko je?'
Mohrhaupt objasni da smo mi izvidnica 82. zrano-desant-
ne divizije i da traimo svoju postrojbu. Na to e Amerikanci:
'Valjda traite 81. diviziju?' 'Ne, traimo, 82. diviziju', rekao je
Mohrhaupt, znali smo da 81. divizija uope ne postoji.
Sada smo tek ugledali dva Amerikanca u rovu. Pokazali su
nam kako da doemo do staze koja je vodila do njih. Ali Mohrhaupt
je morao hitno u grmlje, napunio je hlae.
Do te se staze pruala uma iz koje smo maloprije izali.
Po drugi smo put zaustavljani: 'Lozinku, molim!' Mohrhaupt
je objasnio da smo prethodnica i da smo zalutali. Poslije pola sata
bili smo u nekom naseljenom mjestu. S obje strane ceste tenkovi,
u samom mjestu teki topovi. Vojnici su leali u vreama za spa-
vanje pokraj tenkova. Nekoliko vojnika koji su teglili jedan Jeep
glupo su gledali prema nama, meutim mi smo bili dotjerani po
svim propisima.
Usred mjesta protezalo se blatnjavo i zamrznuto udubljenje,
a preko njega grede za prijelaz tenkova. Sa strane topovi. Dok
smo se trudili da sve to zapamtimo, obratio nam se straar: 'Hej, u
koju vi to postrojbu idete?' Mohrhaupt odgovori: 'U dopunsku
satnika Keatnera!' 'Dobro, moete ii', ree straar.
Na izlasku iz sela opet tenkovi, rasporeeni kao na ahovskoj
ploi, oigledno spremni za napad. Kao i prije kod amerikih top-
nikih poloaja, vidjeli smo da su nae topnike granate podbacile
i bile prekratke. To emo kasnije po povratku ispraviti. Trietvrt
KIKA
sata iza toga pred nama je bila kua na osami i u njoj amerika
divizijska predstraa. Straar je uperio u nas puku kada je uo da
ne znamo lozinku. Mohrhaupt mu je priao i objasnio da dolazimo
iz sela, da smo zalutali. Namjeravali smo dalje istom cestom ali
nas straar nije pustio. Susreli smo malo poslije nekog Amerikan-
ca i upitali ga za ime susjednog sela. On se zaudio. 'Tamo su Ni-
jemci', kazao je. Sili smo s ceste i krenuli u oblinji umarak te tu
ostali cijeli dan. Iz straha da nas ne opaze iz amerikih zrakoplova
koji usmjeravaju topniku vatru, a koji su nekoliko puta prelijetali
na maloj visini, nismo se usudili maknuti.
Sljedee noi oko 23 i 30 sati poli smo natrag. No je bila
puna zvijezda. Snijeg je blijetao. Opet smo doli do predstraa
kraj kojih smo proli prethodne noi, i tu su pred nas iskoila tri
vojnika: 'Stoj, tko ide?'
Mohrhaupt preplaen promuca svoje lano ime: 'Narednik
Morris!'
Naredili su nam da priemo na deset metara.
Tu su bili, kako smo vidjeli, narednik i dvojica iz divizijske
predstrae.
'Odakle?'
Tz ume', odvrati Mohrhaupt.
Dali su nam da se primaknemo jo pet metara.
'Postroja? Divizija?', pitao je narednik i pozvao: 'Poite sa
mnom do asnika".
Dok je Mohrhaupta i mene vodio prema kui, Peter je morao ostati vani
s vojnicima. Znali smo da on jedva govori engleski.
U straarnici su nas ponovo pitali za nau postrojbu. Mohrhaupt je
opetovao ime satnika Keatnera i kao to je uvijek inio kada se
pribere, odgovarao je na sva pitanja sigurno i s pravim amerikim
izrazima, konano - on je odrastao u Americi.
Pokazali su nam susjednu zgradu u kojoj se navodno nala-
zio na zapovjednik Keatner. Istovremeno, da ne bismo opet negdje
zapeli dali su nam lozinku. Bila je 'Orange/Renger'. Ja sam utio
dok je Mohrhaupt govorio. U glavi me je neprestano opsjedalo:
to li e biti s naim Peterom? Svakoga sam trenutka oekivao da
vani pukne puka. Utoliko nam je vie laknulo u duama kada
smo Petera zatekli ivog i zdravog. Odmah je dojurio do nas. Ka-
snije nam je ispriao kako su ga vojnici neprestano zapitkivali:
'Pa odakle dolazite?' Peter je ponavljao kao papagaj: 'Iz ume ...
iz ume ...' To je objanjenje bio malo prije uo od Mohrhaupta.
Vojnici su nastavljali: 'Pa to ste radili tako kasno na cesti?' Peter
je na kraju mrzovoljno odbrusio: 'Moram ii'. Brzo je otiao u
KIKA
stranu i skinuo hlae. Jedan je od vojnika tada dobacio: 'Ti govo-
ri aljivim engleskim'.
Opet smo doli do mjesta gdje se nalazio topniki poloaj.
Odatle smo vidjeli kako nai ispaljuju projektile V-l i da na njih
Amerikanci pucaju kao ludi. Nastavili smo istom cestom dok se
iza nas nisu pojavila dva Jeepa. Pomislili smo da e nas vratiti
natrag, ali oni su proli pored nas bez zaustavljanja.
Krenuli smo prema njemakim poloajima i to prilino brzo
i mimo minskog polja koje smo odlazei zaobili. Tu smo naili
na Amerikanca koji je na Mohrhauptovo pitanje odakle on dolazi,
odgovorio da je otpratio nekog asnika.
Tamo gdje je trebalo biti njemako straarsko mjesto izvid-
nice uzaludno smo izvikivali nau lozinku 'Haus/Maus'. Nikoga
nije bilo ...
Nekoliko koraka dalje nabasali smo na zemlji na jednoga
mrtvog njemakog vojnika. Straar je dakle u meuvremenu
usmren.
Opet smo doli do potoka. Posljednji je preko brvna prela-
zio Peter, pokuao balansirati ali nije uspio. Pao je u vodu, u lede-
no hladnu vodu. Izvukao se na suho bijesan i potrao pokraj nas
bacajui od sebe sve to je drao u ruci. Mi smo ga slijedili. Kada
smo ga sustigli, vikao je i psovao da smo ga imali muke smiriti.
On je na to briznuo u grevit pla. Bio je uasno iscrpljen i u ve-
likoj ivanoj napetosti zbog 'mara' iza neprijateljskih poloaja.
Malo potom ugledali smo kako tri ovjeka izlaze iz ume.
Smatrali smo da to nipoto ne mogu biti Amerikanci, a ja sam na
jednome od njih prepoznao njemaki vozaki ogrta.
Radi sigurnosti Mohrhaupt je povikao 'Stoj!' s engleskim
naglaskom. Kao dogovoreni znak prepoznavanja, skinuli smo svoje
kacige. Bilo nam je jasno da smo napokon ipak stigli do prednjih
njemakih poloaja!"
I poslije rata spektakularnom ratnom biografijom Otta Skor-
zenyja bavili su se mnogi, pa ak koncem 1945. i "otac agenta
007" lan Fleming dok je jo pripadao britanskoj obavjetajnoj
slubi. Pretpostavlja se da je to bilo zato to se oekivalo da e
Skorzeny navesti istraitelje na trag nacistikog voe Martina
Bormanna za kojega se ni dandanas ne moe sa sigurnou rei
gdje je i kako zavrio poslije bijega iz Fhrerova bunkera u Berli-
nu poslije samoubojstva Adolfa Hitlera, Hitlerove supruge Eve
Braun i obitelji Goebbels skupa s djecom.
S obzirom da je Skorzeny bio osloboen na amerikom voj-
nom sudu poslije svjedoenja jednoga amerikog pukovnika da je
KIKA
"uporaba saveznikih uniformi bila uobiajena taktika svake
sabotane postrojbe" i da su takvo preruavanje "prakticirale i sa-
veznike armije u Drugome svjetskom ratu", otpala je optuba da
je Hitlerov SS-pukovnik Otto Skorzeny "kriv za nezakonito no-
enje amerike uniforme, za ubojstvo 30 amerikih ratnih zaro-
bljenika, te za lo postupak s amerikim ratnim zarobljenicima i
za pokuaj atentata na Eisenhowera" (sterreichische Zeitung, 20.
kolovoza 1947.).
Poslije istrage u logoru Dachau, proces protiv Skorzenyja
bio je poeo 18. kolovoza 1947. ali je poslije deset dana zastupnik
optube ameriki pukovnik Rosenfeld povukao dio optunice za
umorstvo i lo postupak s amerikim ratnim zarobljenicima, te je
proces odgoen do 2. rujna te godine. Sedam dana kasnije bili su i
Skorzeny i devet njegovih asnika osloboeni svake krivnje. Pu-
teni su na slobodu 9. rujna, o emu se izvijestile austrijske novine
dan iza toga.
Putanje na slobodu tako razvikanoga esesovca kakav je bio
Skorzeny izazvalo je silna negodovanja u svim uglednijim europ-
skim novinama toga vremena - "dobro je proao zbog svojih uslu-
ga Saveznicima", zakljuuje talijanski Il Giorno 1975.
Autor djela "Bormannova braa idu dalje" William Steven-
son (Bantam Books, New York) pie daje Skorzeny jednostavno
odetao iz logora uoi Nove godine 1946. jer je to bilo odobreno:
"U vrijeme boinih blagdana 1945. NAJOPASNIJI O-
VJEK U EUROPI, kako su ga Amerikanci jednom nazvali, bojnik
SS-a Otto Skorzeny dobio je izlaz iz logora te je posjetio obitelj u
Mnchenu. Pratili su ga savezniki agenti koji su pretpostavljali
da bi mogao stupiti u vezu s Bormannom. Nita se nije dogodilo.
Skorzeny je bio divovska rasta, a lice mu je bilo obiljeeno
kredastobijelim oiljkom od lijeve sljepooice do kuta usana. Oi
su mu bile elino sive, a kosa tamna. Sumnjalo se da je on ef
organizacije za pripreme bjegova, tzv. Die Spinne (Pauk). Prebjega-
vi u panjolsku Skorzeny je sebe usporeivao s generalom Do-
novanom, saveznikim zapovjednikom za specijalne operacije:
- General me ispitivao i tako sam se susreo s Amerikancem
koji je u svojoj armiji obavijao istu dunost kao i ja u svojoj!
Oita razlika u inovima nije pogaala Skorzenyjevu 'skrom-
nost'.
Kao takav ovjek Skorzeny je esto nasamo razgovarao s
Bormannom. A on je i bio kao stvoren za organizatora opstanka

KIKA
nekoliko desetaka Bormannovim izabranika ... Potkraj rata Skor-
zeny i nekoliko esesovskih asnika povukli su se u podruje u
blizini austrijsko-njemake granice. Ali tu nije bilo nikakve Alp-
ske tvrave, nijedne od trideset divizija, nikakvih zaliha hrane i
streljiva. Umjesto toga nali su se ovdje nevjerojatno vani stra-
naki dokumenti... Skorzeny je proao kroz kratak sudski proces
za ratne zloine na kojemu je osloboen ... Jesu li Britanci i Ame-
rikanci namjerno pustili Skorzenyja, znajui kakva mu je uloga
namijenjena u Bormannovim poslijeratnim planovima? On nije
bio nimalo glup, ali je zato bio bombastian i indiskretan. Moglo
se oekivati da e on dosljedne lovce navesti na Bormannov trag
ili pomoi Saveznicima da procijene opseg zavjere Bormannova
bratstva. Skorzeny je dobivao plau od Allena Dullesa koji je imao
na raspolaganju neizmjerna sredstva CIA-e. Bilo je to 1953. kad je
i Dulles uao u igru, elei uz pomo svega i svakoga nahukati
arapski svijet protiv komunizma".
Kako bilo da bilo, Skorzeny nije u meuvremenu mirovao:
napisao je memoare i poeo ih objavljivati u Parizu (dnevnik Fi-
garo od 31. III. do 18. IV. 1950.) i Mnchenu (Quick od 2. V. 1950.
dalje). Poznata parika nakladnika kua Flammarion neto ka-
snije objavljuje Skorzenyjeve memoare pod naslovom "Tajne mi-
sije", bit e to prvo poslijeratno izdanje njegovih sjeanja.
Jedan drugi autor, u djelu "Mafija esesovaca" (1978.), Victor
Alexandrov, dovodi poslijeratnog Skorzenyja kao amerikog za-
robljenika u doticaj s njegovim zemljakom SS-generalom i efom
Glavne uprave za sigurnost Reicha (RSHA) Ernstom Kaltenbrun-
nerom s kojim je navodno dijelio u istranom zatvoru u logoru
Dachau istu eliju kojom prigodom je Kaltenbrunner "povjerio
Skorzenyju svoju politiku oporuku i - kljueve nekih trezora":
"Kakva li je osoba taj policijski generalissimus Ernst Kal-
tenbrunner, koji je naslijedio Reinharda Heydricha na elu RSHA!
Kivan na posmrtni ugled svoga prethodnika, kojega su prije aten-
tata u Pragu 1942. smatrali za mogueg Fhrerovog nasljednika,
Kaltenbrunner se istovremeno pokazao sebian i prepreden kao
demon. Mlai, asnik SS-a - imao je samo trideset i pet godina
kada je objavljen rat - nipoto nije mogao zahvaliti svoje zauu-
jue napredovanje dugom stau u nacionalsocijalistikoj hijerarhiji.
Upisan pod brojem 300.178 u nacionalsocijalistikoj stran-
ci, a pod brojem 13.039 u SS-u (Otto Skorzeny je u travnju 1943.
po naredbi Kaltenbrunnera primljen u RSHA, Amt VI - odjel
pijunae u inozemstvu, sektor S - sabotaa, lan SS-a br. 29.579
- op.) posjedovao je tri prednosti: bio je Austrijanac to mu je do-
KIKA
nijelo Hitlerovu naklonost, bio je visok 194 cm, to je ostavilo
dojam na Reichsfuhrera Heinricha Himmlera i konano bez uste-
zanja se razmetao svojom diplomom pravnika i titulom doktora...
Jednaka stasa, isticali su se - Kaltenbrunner i Skorzeny -
istim podmuklim osmijehom koji su naglaavali slini oiljci i
izboene, prema gore istaknute brade, i govorili su s istim au-
strijskim naglaskom ...
Ipak, postojala je jedna razlika: viteki kri, slavni Ritte-
rkreuz koji je prole godine sam Hitler privrstio oko Skorzenyjeva
vrata. Sive Kaltenbrunnerove oi bile su prikovane za to veoma
rijetko Skorzenyjevo odlikovanje.
To to e general policije 1946. godine zavriti na kraju konca
u Nrnbergu, a drugi od dvojice gorostasa umrijeti mirnom smru
1975. godine u Madridu, poto je povezao niti neonacistike pauko-
ve mree i poto ga je drskost odvela tako daleko da je odluio
napisati memoare za nekoga parikog izdavaa, bila je puka sluaj-
nost. Dok se Kaltenbrunner sa zadovoljstvom zadravao u hodni-
cima Prinz-Alberchtstrasse, skupljajui fascikle i perforirane kar-
tone, Skorzeny je navikao da vodi ivot zvijeri uvijek spreman da
ubije ili da bjei..."
Sve fame koje su se irile poslijeratnom Europom o uteklim
nacistima pripisivale su se na neki nain vrljanju i djelovanju
Skorzenyja, npr. da je postavljen za zapovjednika tajne organiza-
cije Vukodlak (Wehrwolf) koja je zaduena za skrivanje vanih
bjegunaca i stranake imovine i daje sakupio oko 1500 esesovaca
koje je rasporedio du Alpa izmeu Austrije i Bavarske.
Navodno dobro obavijeteni Alexandrov pie:
"Nekoliko dana prije sloma esto se moglo vidjeti kako se
Kaltenbrunner vozi u amfibiji, u pratnji tri esesovska asnika, iz-
meu Bad-Ischla, Ebenseea, Gorja mrtvih i Mitterdorf a.

KIKA


Izgledao je nezadovoljan. Vratio se u rodnu Austriju, gdje je
sa sunarodnjakom Ottom Skorzenyjem provodio vrijeme u raspra-
vama o nerjeivim problemima koji su se svakodnevno nagomila-
vali. Skorzeny je sakupio oko 1500 esesovaca i padobranaca i dao
ih smjestiti kod tamonjih seljaka. Predio je vrvio nacistikim gla-
veinama, otmjenim svijetom koji je u krajnjoj nudi zakazao
sastanak u ovom alpskom sklonitu.
Bdijui nad radioodailjaima, ovi bi komentirali svaku no-
vost koja je odmah zatim bila cenzurirana, umnoena i poslana
svim sektorima sklonita. itav jedan rotacijski stroj rastavljen u
dijelove bio je prebaen u Bad Aussee a trebao je proraditi potkraj
travnja... Jedna je centrala za izradu lanih osobnih karata i puto-
vnica radila u Bad Ausseeu, a druga u Lauffenu. Djela velikih
majstora zakopana su u rudniku soli u blizini Ausseea, a u drugom
rudniku koji je odatle udaljen nekoliko kilometara, smjetene su
zlatne ipke, zlatnici i nakit... Himmlerova osobna iskaznica gla-
sila je na ime narednika Heinricha Hitzingera. Kaltenbrunner je
postao Arthur Scheidler, nestali trgovaki predstavnik. Prema po-
vjerljivim obavjetenjima, Kaltenbrunner je upravo pod tim ime-
KIKA
nom zadrao uza se 2,277.625 Reichsmaraka, ili bolje reeno njiho-
vu protuvrijednost u stranoj valuti..."
Prvobitno uvjeravanje da e izmatanu Alpsku tvravu bra-
niti ak 200.000 prekaljenih esesovaca i dakako pripadnika for-
macije Vukodlak na takoer izmatanom prostoru od preko 3000
etvornih kilometara u planinskom masivu Bavarske, Austrije i
djeliu Italije i to sve pod tobonjim zapovjednitvom Fhrerova
komandosa br. 1 Otta Skorzenyja, svela se u prvoj polovici svi-
bnja 1945. na svega njih trojicu - Skorzenyja te njegove prijatelje
Radla i Kuhnkea. Njih trojica su provela vie od tjedan dana
"uivajui u alpskoj idili i sa seljankama" u gorju iznad Radsta-
dta, a kada je Skorzeny odluio da bi se trebao predati Amerikan-
cima u dolini, Kuhnke se izgubio, i tako je za Skorzenyja i Radla
rat zavrio 15. svibnja 1945., sa zakanjenjem od tjedan dana.
Kao to se za Operacie Greif u Ardenima razglasilo da Skor-
zenyjevi komandosi padaju na sve strane izbaeni padobranima i
odjeveni kao sveenici ili ak opatice, u posljednjim se danima
rata vjerovalo da NAJOPASNIJI OVJEK U EUROPI svakako
poduzima neka opaka iznenaenja da bi spasio sebe i svoje nadre-
ene; to je on doista tada inio i na kojim mjestima, valjda e se
jednom doznati. I Hitler i Himmler dosta su esto spominjali obranu
navodne Alpske tvrave. Istini za volju, zaista je tota pronaeno
u austrijskim rudnicima soli i u alpskim jezerima, i tono je da je u
Alpe upuen naoruani konvoj sa 160 izabranih "politikih emi-
nencija" iz nekoliko koncentracijskih logora (Molotovljev neak,
bivi predsjednik maarske vlade Kllay, sin regenta Maarske
Mikls Horthy, sin marala Badoglia, biskup Clermon-Ferranda
Piquet, grupa engleskih asnika za koje je Himmler bio duboko
uvjeren da pripadaju Intelligence Serviceu, nekoliko grkih gene-
rala, bivi gradonaelnik Bea, bivi nizozemski ministar vanjskih
poslova van Dyck, princ od Hessena ija je supruga Mafalda, ki
talijanskoga kralja, umrla u Buchenwaldu, najpoznatiji ovjek
njemake evangelistike crkve pastor Martin Niemller itd.). Ta
je kolona putovala iz Innsbrucka na Brenner i prela u Italiju te
bila smjetena u hotel na visini od 500 metara koji je osigurao
gaulajter Tirola. Prisilnim je putnicima dato do znanja da su taoci
za sluaj ako Saveznici odbiju prihvatiti sporazumni prekid ne-
prijateljstava, pa gaulajter Tirola izjavljuje pred katolikim bisku-
pom iz Bruxellesa: "Mi vas moemo dugo drati u naim brdima.
Budemo li morali, na koncu konca, jo uvijek emo raspolagati s
dovoljno vaih glava da ih bacimo Saveznicima pod noge!").
KIKA
Poetkom studenoga 1952. Skorzeny se, izvjeuju neki
njemaki listovi, sastaje u Dsseldorfu s "preivjelima" iz Tree-
ga Reicha, u drugoj polovici istoga mjeseca isto se drutvo oku-
plja u Hotelu Continental u Hamburgu.
ime se bavi Skorzeny kao emigrantu panjolskoj (1951.),
prije toga nastanjen kojekuda po Njemakoj i Francuskoj, nije
poznato. U panjolskoj sjajno posluje na vie naina, pa ak i u
svojoj graevinskoj struci. Po podacima s interneta njegovim se
uslugama koristi egipatska obavjetajna sluba, navodi se da je
bio osobni savjetnik egipatskoga predsjednika Nasera, poslije e-
sto putuje u Argentinu, navodno postaje osobni prijatelj predsjed-
nika Perona i njegove glasovite supruge Evite, nagaa se da je u
Argentini vrlo uspjeno spojio - "ugodno s korisnim".
Slubeno, SR Njemaka ga 1952. proglaava potpuno nevi-
nim to se tie njegove ratne prolosti, i Skorzeny objavljuje nova
izdanja svojih ratnih uspomena.
Zbog neizljeive plune bolesti 1975. dolazi na lijeenje u
Heidelberg u SR Njemakoj, u bolnici ga posjeuju njegovi bivi
ratni drugovi kojima on pria kako mu je Hitler u etiri oka rekao
da Njemaka nije izradila atomsku bombu jer nije elio preuzeti
odgovornost za budunost ljudskoga roda kojemu bi prijetilo uni-
tenje. Biografi efa njemake obavjetajne slube Waltera Schel-
lenberga koji e preminuti od bolesti jetre poetkom oujka 1952.
u Torinu istiu da je Schellenberg godinu dana prije smrti 1951.
putovao u panjolsku u Madrid da se "pomiri sa svojim starim
protivnikom Ottom Skorzenyjem", i da od njega primi novac koji
bi mu omoguio "kakav-takav pristojan ivot dok ga nebo ne uzme
k sebi".
Pet mjeseci prije smrti, Otto Skorzeny posljednji put izaziva
senzaciju: pojavljuje se na francuskoj televiziji, izjavljuje u kame-
ru da bi ponovio svoj ivot takav kakav je imao "ako bi se ponovi-
la atmosfera onoga vremena", a to se tie koncentracijskih logora
- za njih je uo tek poslije rata. Na izlazu iz studija u Parizu napa-
da ga jedan bivi logora, udara biem po licu, po lijevom obrazu
na kojemu ima oujak od maevanja u studentskim danima.
U utorak, 8. srpnja 1975. agencija United Press Internatio-
nal javlja iz Madrida:
"U Madridu je u 67. godini od raka dinih organa umro na-
cistiki zloinac Otto Skorzeny. On je 1943. zapovijedao SS-,
-ovskom postrojbom koja je svrgnutoga talijanskog faistikog dik-
tatora Mussolinija oslobodila zatoenitva u jednoj planinskoj tvr-
avi (hotelu - op.). Skorzeny je takoer pokuao organizirati otmi-
KIKA
cu vrhovnoga zapovjednika saveznikih snaga Dwighta Ei-
senhowera".
Jedanaest dana iza toga - nova agencijska vijest:
"BE - Oko 300 bivih asnika Hitlerovih zatitnih odreda,
poznatijih po skraenici SS, nekadanjih viih asnika i generala
nacistikog Wehrmachta iz Austrije i SR Njemake pjevalo je
slono na bekom groblju Dblingu pjesme o dobrim ratnim dru-
govima i vjenom Njemakom Reichu. Time su pompozno ispra-
tili urnu s posmrtnim ostacima Mussolinijeva osloboditelja, Ober-
sturmbannfrera SS-a Otta Skorzenyja".
Fusnota u knjizi "Mafija esesovaca" Victora Alexandrova :
U djelu koje je nedavno izdano pod naslovom The Train
Robbers, britanski novinar i povjesniar Piers Paul Read tvrdi da
je upravo u to vrijeme - 1963. godine - opasni Otto Skorzeny bio
umijean u glasovitu aferu oko pljake potanskog vlaka na pruzi
Glasgow-London. ak je on, navodno, i sam financirao te gang-
stere ...


Aleksandar Vojinovi


KRAJ


25.09.2010.