NASLOV IZVORNIKA

SS Panzer Battalion

Copyright 1974 by Charles Whiting

Sva prava pridrana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti u bilo
kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronikim ili mehanikim, ukljuujui fotokopiranje i
snimanje, ili bilo kakvim informatikim sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole
izdavaa.

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu

pod brojem 000904626.

ISBN 978-953-252-171-9
Krv nam je pivo, elik nam meso,
straha nemamo, za poraz ne znamo.
Bolje mrtvi neg crveni.
SS jurina bojno Wotan, stupaj - naprijed su dumani!
Koranica SS oklopne bojne
 Nakladnikova biljeka

SS oklopna bojna prvi je u nizu romana temeljenih na sjeanjima biveg asnika SS-a
Kuna von Dodenburga. Rukopise je otkrio Leo Kessler u antikvarijatu u Bernu. Nitko nije mogao
objasniti kako su tamo dospjeli, ali iz injenica koje je Leo Kessler uspio povezati proizala je
sljedea pria.
***

Kuno von Dodenburg pridruio se berlinskom SS Reitsturmu, dobrovoljakoj konjikoj

postrojbi SS-a, godine 1935., dok je jo bio u gimnaziji. Von Dodenburzi su oduvijek bili
konjiki asnici, pa njegov otac, general, nije prigovarao onome to je nazvao privremenom
aberacijom. Privatno je svojim starim znancima iz Prvog svjetskog rata rekao kako mu ne smeta
to se deko pridruio crnom oporu - barem na neko vrijeme. Nauiti e jahati, a Reitsturm je
pohodila krema berlinskoga drutva. Uistinu, njegovi su redovi sadravali par prineva iz
dinastije Hohenzollem, iz stare Monarhije. Ali godinu dana kasnije, kad je mladi von Dodenburg
maturirao na gimnaziji i kad je bilo vrijeme da se pridrui elitnoj 4. konjikoj pukovniji, oevoj
staroj postrojbi, vie ga nije zanimao Wehrmacht. Usprkos ustrom protivljenju staroga generala,
osamnaestogodinji deko prijavio se dragovoljno u Crnu gardu i bio prihvaen u novostvoreni
Adolf Hitler Leibstandarte - Tjelesni zdrug Adolfa Hitlera. Za razliku od svojih suvremenika koji
su se pridruili redovnoj Armiji, on nije odmah postao asnik-kadet, ve je bio prisiljen sluiti
nekoliko mjeseci kao vojnik, kao to je bio obiaj u SS-u. (Ovo iskustvo kasnije se pokazalo
korisnim kad je u svojim poslijeratnim knjigama opisivao ivot obinog vojnika SS-a.) Konano
je bio prihvaen za asniku obuku, pa je bio poslan u Kadetsku kolu SS-a u Bad Toelz u
Bavarskoj.
Godinu dana kasnije zavrio je s poastima i postavljen je u Himmlerov stoer, vjerojatno
uz pretpostavku da e pripadnik stare pruske vojnike aristokracije dodati malo patine
skorojevievskom SS-u. Ovdje je pao pod utjecaj Vojvode od vabije, SS Brigade-Fhrera1
Gottloba Bergera, energinog, beskrupuloznog veterana iz Prvog svjetskog rata, koji je bio
Himmlerov glavni savjetnik. Kao to je Berger napisao svome efu, mnogo godina kasnije uz
svoj uobiajeni manjak skromnosti: Moj Reichsfhrer povjerava mi se i osobno mi kazuje stvari
koje nikad ne bi da nemam njegovo potpuno povjerenje.2
Berger je bio otac Waffen SS-a, Himmlerove vlastite privatne vojske, i on je bio taj koji je
nadahnuo mladog von Dodenburga svojom zamisli o novoj vrsti vojnika - mjeavini lovca,
krivolovca i atleta, idejom koju je ukrao od britanskog vojnog strunjaka, satnika Basila Liddela
Harta - ideolokog ratnika koji je bio spreman boriti se i umrijeti za nacionalsocijalizam.
Po Bergerovu miljenju, tradicionalni generali Wehrmachta htjeli su voditi sljedei rat
kao to su vodili prethodni - graanskom vojskom temeljenom na masovnom novaenju. Berger,
meutim, vjerovao je u visoko obuenu i brzopokretnu vojniku elitu. Von Dodenburg bio je
podjaren generalovim zamislima o modernome ratu, pa kad je Njemaka napala Poljsku 1939.,
traio je premjetaj natrag u svoju staru pukovniju, Leibstandarte, nadajui se da e moi
prenijeti Bergerove zamisli u praksu.
On, i drugi mladi zaneseni asnici poput njega, uspjeli su to i uiniti, ali uz strahovitu
cijenu u ljudskim ivotima. U svojoj prvoj bitci kod Bzure (sredinja Poljska) bio je ranjen i
dobio je eljezni kri tree klase (bila je to prva od est rana i prvo od njegovih brojnih
odlikovanja, to su do kraja rata ukljuivala Viteki kri s hrastovim liem).
Prolazile su godine. Von Dodenburg borio se u Francuskoj i kasnije na Balkanu i u
Grkoj, ali svoju stvarnu nadarenost kao zapovjednik poeo je pokazivati u Rusiji 1941., kada je
Operacija Barbarossa poela gubiti zamah. U prosincu te godine, kad je Crvena armija pokrenula
iznenadni protunapad preko rijeke Donjec, novounaprijeenome bojniku von Dodenburgu njegov
je pukovnijski zapovjednik, pukovnik Geier - Leinar, o kome emo vie uti kasnije - naredio
da se probije do opkoljene 240. pjeake divizije, koja se pokuavala vratiti do njemakih linija,
iako je bila optereena s preko tisuu petsto ranjenika.
Na elu svoje SS jurine bojne Wotan, snage 800 ljudi, prokrio si je prolaz do opkoljene
divizije, sijekui kroz korpuse sibirskih strijelaca da bi to postigao. Stvorivi oklopljeni
obrambeni poloaj oko sporopokretne divizije sa svojim dugakim konvojem ambulantnih vozila
i zaprenih kola natovarenih ranjenima, borio se putem natrag do Donjeca. Tamo je otkrio da je
led to je okovao rijeku, iako dovoljno debeo da izdri divizijska vozila, bio preslab za njegove
teke tenkove Panzer IV. Drugi bi zapovjednik rekao da je uinio dovoljno, unitio svoje tenkove
i preao pjeice, ali ne i bojnik von Dodenburg. Ostavljajui pjeake prainare da preu do
njemakih poloaja, Jurina bojna Wotan okrenula se i probila si put od dvadeset kilometara uz
rijeku dok nisu nali i zauzeli most koji e izdrati tenkove. Nitko nije bio iznenaen kada je
Hitler osobno odlikovao von Dodenburga Vitekim kriem.
Ali von Dodenburg nije bio tek lovac na slavu. Nije se bojao zgrabiti puku i boriti se
rame uz rame sa svojim vojnicima kad bi zagustilo. U jesen 1943., na primjer, kad je masovni
sovjetski tenkovski juri pregazio njegove poloaje, osobno je krenuo na ruske T-34, naoruan
pjeakim protutenkovskim bacaem. Unutar jednog sata, unitio ih je etiri i potpuno
preokrenuo situaciju. Kad su njegovi posramljeni ljudi izali iz svojih rupa, sve to je rekao bilo
je: Valjda u sad dobiti pjeaku borbenu znaku?
Ali Rusija je ostavila svoje oiljke, i fizike i mentalne, na von Dodenburgu. Otiao je u
Sovjetski Savez, uvjeren u pobjedu i u stvar nacionalsocijalizma. Izaao je iz njega u prosincu
1943., zdrobljene ruke to je visjela na nekoliko niti mesa i unitenog pouzdanja. U staroj
konjikoj bolnici u Heidelbergu poeo se tijekom, dugog perioda oporavka osvrtati na sebe i
svoju zemlju.
Tik pred pokuaj atentata na Hitlera u srpnju 1944., stari general von Dodenburg, koji je
bio sudionik zavjere, preuzeo je na sebe da uniti veinu sinovljevih biljeki, ali iz nekoliko
komadia papira i pisma koje je ostalo, jasno je da je von Dodenburg ve bio lan otpora Hitleru,
barem duhom. U jednom fragmentu tili biljeki iz 1943. pie: Njemaka politika okupacije na
Istoku remek-djelo je nesposobnosti; unutar godine dana postigla je znaajan i zapanjujui
pothvat pretvaranja pronjemakih naroda u partizane to harae umama, edni krvi ljudi koje su
1941. doekali s dobrodolicom kao osloboditelje od komunistike tlake. U drugom pie da je
njemaka politika politika nemilosrdne brutalnosti, to koristi metode koje su prije vie stoljea
koritene protiv neukih crnih robova, a provode je neobrazovani klipani koji se nazivaju
pripadnicima rase gospodara. Ali pismo starom drugu na frontu ono je koje stvarno izraava
dubinu von Dodenburgova oaja. Duh SS-a, pisao je 2. sijenja 1944., stalno sluam o duhu
SS-a! Sranje! To ne postoji!
U proljee 1944. vratio se u svoju staru bojnu, koja je sada postala Kampfgruppe Wotan,
nakon to je popunjena do snage brigade priljevom osamnaestogodinjaka to su u stotinama
pohrlili u elitnu formaciju, eljni Hitleru platiti svoj danak u krvi. Tako je njezin novi
zapovjednik postao najmlai pukovnik u Waffen SS-u.
U Normandiji i Nizozemskoj, von Dodenburg vodio je svoju Kampfgruppe Wotan s
nesmotrenou za koju se inilo kako pokazuje da ne moe doekati da neprijateljski metak
privede kraju njegov mladi protraeni ivot. Ali nije mu bilo sueno da umre na bojnom polju. U
zadnjoj velikoj ofenzivi njemake vojske na zapadu, bitci za Izboinu, bio je zarobljen kada je
usamljeni newyorki idovski strijelac s bazookom,3 to je dva tjedna ranije bio kuhar u
pozadinskoj postrojbi, izbacio iz stroja njegov tenk Tiger.
Von Dodenburg proveo je dvije godine u saveznikim zarobljenikim logorima, nalazei
samog sebe, kako je znao rei kad god bi njegovi drugovi dali primjedbu o njegovoj udnoj
apatiji. U ljeto 1946., naao je sebe i pobjegao iz zarobljenikog logora Dachau s
hvalevrijednom spretnou. Uz pomo organizacije ODESSA,4 udruge za bijeg SS-ovaca,
pobjegao je u Italiju gdje je poeo ozbiljno pisati. Ali nitko nije htio itati njegove providno
romansirane prikaze ivota u SS jurinoj bojni Wotan, posebno ne u njegovoj domovini, gdje je
SS bio prosta rije nakladnicima to su htjeli zaboraviti da su se godine od 1933. do 1945. ikada
dogodile.
Novac to su ga njegovi bivi drugovi iz Waffen SS-a uspjeli prokrijumariti iz Njemake
poeo je presuivati. U rastuoj novoj Njemakoj ekonomskog uda nisu htjeli riskirati svoje
novosteeno bogatstvo i poloaje vezom s Kunom von Dodenburgom, epitomom asnika SS-a.
Borio se da spoji kraj s krajem, danju radei kao treerazredni prevoditelj na njemaki kod
etverorazredne rimske agencije, a nou ispisujui stranicu za stranicom svojih prikaza davno
mrtvih ljudi, koji su neko inili Jurinu bojnu Wotan.
Zdravlje ga je poelo izdavati. Sprijateljio se s punanom, neuglednom i majinskom
tipkaicom u prevoditeljskoj agenciji. Postala je njegova ljubavnica, a vremenom se i doselio k
njoj. Pod njenom zaljubljenom panjom zdravlje mu se popravilo, ali tek na neko vrijeme.
Godine 1952., hitno je dopremljen u rimsku Njemaku bolnicu, kao ovjek na samrti.
idovski strijelac bazookom, koji je sad bio kuhar brze hrane u Brooklynu, ni ne znajui je
okonao ivot najodlikovanijeg pripadnika Crne garde i najmlaeg pukovnika5. Kuno von
Dodenburg umro je u noi 3. lipnja 1952., u prisutnosti samo svoje talijanske ljubavnice. Tek je s
tekoama uspjela razumjeti njegove posljednje rijei, proaptane promuklim, zastajkujuim
njemakim: Tad smo bili opijeni vizijom velike moi. Zgrabila nas je poput velike mahnitosti,
mahnitosti moi.
Kuno von Dodenburg imao je trideset i etiri godine kad je umro.
***

Von Dodenburgovi rukopisi nestali su na dvadeset godina, prije no to su pronaeni u

lipnju 1973., kada ih je preveo Leo Kessler. Omoguuju nam da po prvi put ujemo pravi glas
Waffen SS-a. Jer, u Drugom svjetskom ratu, Waffen SS, Hitlerova pretorijanska straa, postao je
pokora Europe, nemilosrdna zbirka elitnih vojnika bez srca, to su se borili za ideju koja je davno
izgubila svoju valjanost i za slavu koja je nestala prije mnogo godina.
 Prevoditeljeva biljeka

Iz razloga jednostavnosti i boljeg razumijevanja, kroz ovaj se prijevod umjesto oznaka

inova Waffen SS-a iz originala Kuna von Dodenburga koriste uobiajeni vojni inovi. Meutim,
za one koji bi htjeli rekonstruirati tone inove pripadnika SS jurine bojne Wotan, u sljedeoj su
tabeli navedeni oni najvaniji:

SS
Njemaka vojska
Britanska vojska
Standartenfhrer
Oberst
pukovnik
Obersturmbannfhrer
Oberstleutnant
potpukovnik
Sturmbannfhrer
Major
bojnik
Hauptsturmfhrer
Hauptmann
satnik
Obersturmfhrer
Oberleutnant
natporunik
Untersturmfhrer
Leutnant
porunik
Sturmscharfhrer
Stabsfeldwebel
zastavnik
Hauptscharfhrer
Oberfeldwebel
stoerni narednik
Oberscharfhrer
Feldwebel
nadnarednik
Scharfhrer
Unterfeldwebel
narednik
Unterscharfhrer
Unteroffizier
podnarednik
Rottenfhrer
Gefreiter
kaplar
Sturmann
 Oberschiitze
razvodnik
SS-Mann
Schutze
vojnik6
A meu mnogim SS postrojbama7 koje su vidjele borbu u ratu, nijedna nije bila
okorijelija, brutalnija i nemilosrdnija u svojoj posveenosti ratu i nasilnoj smrti od SS jurine
bojne Wotan Kuna von Dodenburga.
Prvi dio:

Put u bitku

Gospodo, shvaate vanost naeg zadatka. Ako ne uspijemo, usporit emo napredovanje
Velikonjemakog Wehrmachta!

Satnik Geier, zapovjednik 2. satnije, Wotan,

svojim asnicima, 8. svibnja 1940.
 POGLAVLJE JEDAN

Stillgestanden!
Dvjesto pari vojnikih izama zatutnjalo je u pozor kao jedan. Dok se vlak za prijevoz
vojnika, koji ih je doveo u Eifel, poeo izvlaiti s perona, porunik Schwarz podnio je prijavak
asniku koji je doao iz bojne doekati ih. Novaci iz Sennelagera! Svi prisutni i u redu,
gospodine! Schwarz je besprijekorno pozdravio natporunika, vatreno ga gledajui.
Natporunik von Dodenburg, ija su prsa nosila crnu ranjeniku medalju i vrpcu
eljeznoga kria, otpozdravi mu nehajnim dranjem veterana.
Hvala, porunie, rekao je Schwarzu. Okrenuo se novacima. Kad naputamo postaju,
pjevamo; a kad kaem pjevamo, onda to i mislim. Tako da ovdanji mogu uti da nismo Armija,
ve SS!
Schulze, aljivina meu novacima, gume laktom vojnika do sebe i pokae na seljake to
su otvorenih ustiju zapanjeno buljili u vojnike. Ti bedaki izgledaju kao da im se mora rei nek se
sklone s kie. A ak ni ne znaju to je SS!
Tiina tamo! povikao je Schwarz, dok se pripremao odvesti novake s postaje.
***

Pjesma - jedan, dva, tri! zapovjedi prvi glas meu novacima dok su zakretali u Ulicu
SA. Dvjesto vatrenih mladih glasova zagrmjelo je prvi stih Horst Wessel-Lieda.9 Ovdanji
8

jurinici salastih trbuha skoili su u stav pozor kako je druga nacionalna himna
nacionalsocijalistike Njemake ispunila usku ulicu poploanu kaldrmom. Ali siuni seljaci to
su se poredali du plonika nisu reagirali. Zurili su u estoke mlade divove to su stupali pored
njih po izlizanoj kaldrmi kao da su bili zavojevai s drugog planeta. Gledaj ti njih, proaptao je
Schulzeov susjed, zastajui usred drhtat e im lomne kosti, ne vole SS. Pola njih ionako ima
francuske krvi u sebi. Zato i jesmo ovdje. Da spraimo Francuzie s Maginotove linije i nauimo
ovu bandu to znai biti Nijemac.
Schulze se naceri i namigne lijepoj tamnokosoj djevojci, to je porumenjela i urno
skrenula pogled. Ne, proaptao je. Fhrer nas nije posalo ovamo da se tuemo, prijane. Hoe
da njegov SS uvali ovdanjim curama malo njemake govedine. Nismo ovdje da se borimo -
ovdje smo da ...
Jo jedna rije iz tebe, uskoi grubi glas, i imat u ti ime u biljenici bre no to moe
izvadit svog usranog veseljka!.
Zaokrenuli su za ugao, iza katolike crkve, tornja poput lukovice, i pred sobom ugledali
crvene ciglene zidine Vojarne Adolfa Hitlera, njihovog novog doma.
***

Kuno von Dodenburg zgrabio je balak poasnog bodea, koji mu je Reichsfuhrer

Himmler osobno predao prilikom promocije u asnikoj koli SS-a u Bad Toelzu dvije godine
ranije. Paradnim korakom! zarikao je dok je stupao ispod drvenog luka to je nosio geslo
NAA AST JE NAA ODANOST.
Iza njega, nepopravljivi Schulze ponovi zapovijed. Paradnim korakom - satnik ima rupu
u guzici! Ali njegove su se rijei utopile u elikom potkovanom udaru dvjesto pari vojnikih
izama to su stupale po betonu paradnog kruga. Njima na elu, von Dodenburg nije mogao
sustegnuti drhtaj zadovoljstva zbog tog zvuka. Znao je da se ponaa poput novaka na svojoj prvoj
paradi. Nakon etiri godine u SS-u, trebao je biti u stanju prihvatiti to kao ono to i jest -
vjebovni pokret. Ali nije mogao. Njemu je savreno usklaena tutnjava tekih izama po tlu
simbolizirala novu Veliku Njemaku to stupa iz pobjede u pobjedu. A ljudi na ijem je elu
imao ast stupati bili su elita njemakog Wehrmachta - Crna garda; istini za volju, jo uvijek
sirovi i potrebiti za jo obuke, ali ve dodijeljeni eliti elite - die Leibstandarteu, Tjelesnome
zdrugu Adolfa Hitlera.
***

Dobro jutro, vojnici! satnik Geier zaurlao je im mu je von Dodenburg podnio prijavak.
Dobro jutro, satnie! vratio se tradicionalni odgovor.
Satnik Geier, njihov novi zapovjednik satnije, bio je niski mravi asnik, iji su ga
monokl i svijetlosive jahae hlae, s njihovim umecima od kravlje koe, jasno oznaavali kao
ono to je i bio - redovni asnik koji je iz Armije prebaen u Waffen SS jer je unaprjeenje bilo
bre. Usta su mu bila tanka crta, vrsta poput njegovih ledeno plavih oiju. Ali nisu usta i oi
privukli panju novaka - bio je to satnikov nos, udovina mesnata strahota koja bi na drugome
ovjeku izazivala smijeh. Ali onaj tko se smijao satniku Geieru, poivio bi da to zaali. Nakon to
se von Dodenburg oporavio od rane u prsa, koju je zadobio tijekom kampanje u Poljskoj
prethodne godine, i bio premjeten u Geierovu satniju, ubrzo je shvatio da se sa satnikom nije
bilo za aliti.
Na mjestu odmor! zapovjedi Geier. Oinuo je jahaim tapom po svojoj sjajno ulatenoj
jahaoj izmi. Vojnici, ime mi je Geier10, za to mi kau da sasvim pristaje mome izgledu.
Pogladio je svoj udovini nos, kao da je htio naglasiti svoje rijei, ali nitko se nije nasmijao.
Trenutno, kao to moete vidjeti, moj je in satnik. Ali moj je otac bio general, pa vam
obeajem da u i ja biti general Geier prije no to ovaj rat zavri. Izazovno je uperio svoj tap u
njih. A znate li kako u to postii? Odgovorio je na vlastito pitanje visokim hrapavim glasom
Pruske vojske, za koji se inilo da ga vole svi redovni asnici Wehrmachta koje je von
Dodenburg upoznao. Postii u to preko vaih lea, a kad vi poginete, preko lea onih to e
doi za vama - a nesumnjivo hoe.
Do von Dodenburga, Schwarzovo boleljivo lice jedva se primjetno nasmijeilo, kao da
se satnik Geier alio. Ali von Dodenburg znao je da je njegov zapovjednik satnije bio mrtvaki
ozbiljan. Prethodnoga rujna, Geier je poveo punu satniju predratnog Tjelesnog zdruga u bitku za
Bzuru u sredinjoj Poljskoj. U velikome je naletu zauzeo svoj cilj i postao prvi asnik u cijelome
Wehrmachtu koji je dobio eljezni kri prve klase. Sam Fuhrer mu je dodijelio odlikovanje. Ali
ono je bilo zaraeno po cijenu smrskanog ramena, zbog ega je Geieru bilo nemogue u desnoj
ruci nositi ita tee od jahaeg tapa, te gubitkom trietvrt njegove satnije. Novaci su bili ovdje da
zamijene te mrtve, njih gotovo stotinu dvadeset.
Sad ste se pridruili najboljoj pukovniji Waffen SS-a, nastavio je Geier. Bojna kojoj
pripadate od ovog trenutka nadalje najbolja je u toj pukovniji, a podrazumijeva se da je najbolja
satnija u toj bojni ba moja satnija. Razumijete li to? Oi su mu u njihovim redovima traile bilo
kakav znak slabosti ili dvojbe, ali nije ga bilo. Jer, mladii nasuprot njemu bili su ono najbolje to
je nacionalsocijalistika Njemaka mogla stvoriti - odani sljedbenici Fuhrera, ijih je zadnjih est
godina u Hitlerovoj mladei i Radnoj slubi bila jedna dugaka priprema za ovaj ponosni
trenutak kad su se konano pridruili postrojbi to je nosila drski bijeli natpis Adolf Hitler na
rukavu svoje vojniki sive odore.
Ne mogu vam rei pojedinosti vaega zadatka ovdje na zapadu, nastavi Geier. Sve to
vam mogu rei je da ete imati tono tri mjeseca da se pripremite za njega. Ali kad budemo
stupali na zapad, da pokaemo onim prokletim Tommyjima i poiluima11 kako da tuku olimpijski
rekord u bjeanju tamo odakle su doli, elim da vi ljudi iz Druge satnije radite za mene poput
vraga. Imam medalju. Potapao je prsa svojim jahaim tapom. To je dosta lima dok Fhrer, u
svojoj mudrosti, ne odlui izlijeiti moju grlobolju. Satnik je mislio na Viteki kri koji se nosio
oko vrata i o kome se u ali govorilo kao o grlobolji; pa ipak, bilo je neeg neugodno cininog o
njegovu spominjanju odlikovanja kao lima. Ovaj put elim neto opipljivije. elim izai iz
sljedee kampanje na zapadu kao zapovjednik ove bojne. Razumijete li?
Pustio je rijei da se slegnu. Ne traim da me volite. Ne traim da me potujete. Sve to
traim od vas je da moje zapovijedi izvravate sa slijepom poslunou. Oi su mu jo jednom
prele preko redova. A Bog neka se smiluje svakome od vas, vojniku, doasniku ili asniku, koji
propusti uiniti upravo to. Leinarev se glas grubo podigao. Vojnici, elim vam dobrodolicu u
SS jurinu bojnu Wotan!
 POGLAVLJE DVA

Deurni doasnik puhne u svoju zvidaljku i s treskom otvori vrata. Aufstehen! zaurla
punim glasom kao da je bio na paradnom krugu, a usnuli ljudi sto metara daleko, a ne tri. Dosta
drkanja - oblai arape! Smjesta su se probudili. U njihovih etiri mjeseca u SS-u, novaci su
davno nauili da se ne isplati zavlaiti. Na vratima je deurni doasnik, u svojoj radnoj odori,
zvidaljke to mu je visjela oko vrata, ruku na bokovima, mrko gledao dok su oni poispadali iz
svojih dvokatnih drvenih kreveta na ulateni pod.
Ausziehen! zapovjedi kad su svi ustali iz postelja.
Hitro su svukli svoje staromodne none koulje i stali goli i drhtavi na hladnome zraku to
je ulazio kroz irom otvorena vrata.
Deurni doasnik pregledavao ih je prezrivo, ne doputajui im ak ni ugodu pokreta.
Konano zalaje: Lueften! Spustili su zaslone za zamraivanje i otvorili velike prozore. Ledeno
hladni zrak nahrupio je unutra. Zubi vojnika zacvokotali su.
Narednie, ree Schulze, mislim da e mi se moj sasvim stisnuti na ovoj meavi. to
mislite, mogu li se prijaviti kao bolestan?
Izraz deurnog doasnika nije se promijenio. Moe, Schulze, rekao je. Ali
upozoravam te da je lijeniki asnik noas cugao. Jutros mu se ruke tresu. Ali ako eli da ti ga
saije natrag... slegne ramenima, ostavivi ostatak reenice neizgovorenim. U redu - tuiranje!
Potrali su prema tuevima na kraju prostorije. Kako je svaki od njih ulazio, podigao se na
uvrenoj prei i izveo obavezna tri visa. Trenutak kasnije, deurni doasnik pustio je ledenu
vodu punom snagom. Pokvareni sadist! netko povie, ali doasnik je ve otiao probuditi one u
sljedeoj sobi. Prvi dan obuke u 2. satniji SS jurine bojne Wotan zapoeo je.
***

Ime mi je Mesar - mesar po zanatu, mesar po imenu i mesar po sklonostima, stoerni

narednik rikao je crvena lica na ljude 2. satnije, to su stajali kruto u stavu pozor u sreditu
kvadrata. Njegova miolovka od ustiju opet je kljocnula da se otvori, a njegov je glas, nauljen
bezbrojnim jeftinim cigarama i litrama piva, grmio nad paradnim krugom i odbijao se od dvjesto
metara udaljenih zidova. Vjerujte vi meni, nita na ovom svijetu ne bi mi priinilo vee
zadovoljstvo nego da od vas, hrpe mokrih vrea, pravim mljeveno meso! Jeste me uli?
Stoerni narednik Metzger12, najstariji doasnik u 2. satniji, buljio je u novopridolice.
Stojei tamo - kao da ga je neki Bog rata posadio nasred paradnog kruga da bljedolikim
novacima pokae kako izgleda pravi vojnik - prelijetao je oima preko njihovih redova. Oi su
mu strijeljale s vojnika na vojnika, traei otkopano dugme, kacigu pod krivim kutem,
neulatenu kopu remena - bilo to to bi mogao iskoristiti da demonstrira svoju dobro poznatu
sposobnost da pretvori ovjeka u krmau, kako se volio hvalisati svojim prijateljima pri piu u
kantini za doasnike.
Na svoje razoaranje, Metzger ne nae nita to bi mu pruilo priliku da dade oduka
jednom od svojih slavnih izljeva gnjeva. Skoro nevoljko primi se dnevnog posla. U redu onda,
zarikao je, idemo dalje! Na mjestu odmor!
Njihove su noge automatski poletjele van. Metzger stavi ruke iza lea i pone se podizati
gore-dolje na prstima. Bila je to kretnja koju je vidio u starom filmu o Prvom svjetskom ratu;
gesta ga je inila zadovoljnim i usvojio ju je im je prije pet godina bio unaprijeen u kaplara. Po
svom strunom miljenju, to je zastraivalo prosjenog vojnika SS-a i bilo mu je drago to je
uoio kako su oi prvog reda s pomalo ustraenim izraajem slijedile njegove kretnje gore-dolje.
Mislite da ste ve vojnici, poeo je. Ali niste. Vi ste hrpa podivljalih dimnjaara,
gomila roktavih krmaa, zbirka lijenih guzica. Zavrio je svoju litaniju psovki omiljenom
frazom: Hrpa govana!
Sad je dunost mene i ostalih doasnika da pokuamo pretvoriti hrpu dreka poput vas u
neto poput vojnika. Podigao je ruku kao da je htio odbaciti njihove prosvjede. Znam, pokuati
to gotovo je pa izazivanje sudbine. Tko bi pri zdravoj pameti i pomislio kako je to mogue, osim
moda Mesara? Ali obeao sam zapovjedniku da u pokuati. Njegov se glas digao iz lanog
suosjeanja do svog istinskog bijesa. I tako mi neba, guzice i upka, Bog i Njegov sin neka
spase svakog od vas kilavih vrea tko se usudi da me iznevjeri! Odrezat u mu kurac! Tako mi
Boga ako neu!
***

Jurino vjebalite SS jurine bojne Wotan bilo je dugako kilometar - edo nekog
vatrenog sljedbenika markiza de Sadea. Uska daska objeena deset metara nad tlom, pad u jarak
ispunjen koprivom, zidova od istog blata, dvadesetmetarsko puzanje pod bodljikavom icom
visokom do koljena, zid od drvenih dasaka visok petnaest metara, zastraujui skok do konopaca
skliskih od blata, udaljenih duljinu ruke, bacanje u ledeni brzi potok od kojeg staje dah, te
konano brza paljba od pet metaka u pokretne mete.
Mesar, hladno stojei na kraju vjebalita, toperice u ruci, s neprikrivenim je prezirom
gledao satniju uprljanu blatom, to je jedva disala. Deset minuta, rugao se. ta mislite da je
ovo - usrana trka s preponama u koli za djevojice ili tako neto? ak i one kilave vree u Prvoj
satniji mogu prijei vjebalite za devet-pedeset, a svi znadu da su hrpa tople brae13. Previe
igranja sami sa sobom po noi, u tome je stvar. Pet naprema jedan! A kladim se, kad bi jedna od
onih sifilistinih kurvi iz kue iza vojarne - Da, va stari stoerni narednik ima oi u glavi. Nije
on roen juer. - zadigla suknju i vama prljavcima pokazala svoje gae, itekako biste vi jurili za
njom!
Zna ta je njegov problem, drukane? ree Schulze vojniku do sebe. Njegova
gospoa. Ima papar u gaama i Mesar joj ne moe dati dovoljno.
Neto si rekao, vojnie? zarei Mesar.
Da, gospodine, odgovori Schulze revno. Rekoh, moda se ne trudimo dovoljno.
Metzger je frknuo. Pa, barem jedan od vas smrdljivih krmaka zna o emu govorim. U
redu, idemo ponovno.
Omamljeni, oiju zamagljenih iscrpljenou, tekih raneva to su im se usijecali u
ramena, poredali su se da jo jednom prou vjebalite.
***

Mravi plavi vojnik tankih artritinih ruku visio je na elinom klinu zabijenom u zid od
dasaka. Uzalud se pokuavao podignuti do sljedeega, ali njegovi ga miii vie nisu htjeli vui
dalje. Bio je prebijen poput ostatka 2. satnije. Ovo je ve bio etvrti put to su prolazili
vjebalite. ovjek je visio poput komada mlohavog mesa, suza to su mu tekle niz blatnjavo
lice.
Pijani cmoljave, penji se uz taj zid! urlao je Mesar. Ili hoe da ti doem tamo i
pomognem? Tako mi Boga, zaalit e ako doem!
Ne mogu, stoerni narednie! zastenje vojnik. Iza njega, Schulze je podloio svoju ruku
i gurnuo ga svom snagom. Vojnik je skoro preletio preko vrha zida.
Tko ti je rekao da to radi, vojnie? vritao je Mesar, iskolaenih crvenih oiju.
Ruka mi se poskliznula, stoerni narednie, odgovori Schulze. Ovdje je blatno ko sam
vrag.
 Prije no to je Metzger stigao odgovoriti, prebacio se gore i preko. Sljedeeg je trenutka
padao u prazno, ruku to su mu u zadnji tren zgrabile mokri konopac.
***

Leali su licem dolje u studenoj travi, poput ljudi na samrti. Znoj im je lijevao iz tijela
usprkos hladnoi, a lea njihovih radnih odora bila su crna od vlage. Rado bih ga pograbio
nasamo iza vojarne, netko protenje. Tupim noem odrezo bih mu jebena jaja.
Ti i ija vojska? pitao je Schulze prezrivo. Pusti par mjeseci pa e i ti biti jednako lo
k'o i to kopile.
Nitko ne moe biti tako lo, ree mladi koji je bio zapeo na zidu. Ruke su mu bile
krvava kaa tamo gdje je zaderao noktima po zidu. Ne tako lo; to je nemogue. Ne ...
Otri glas zarezao je razgovor. Stoernii narednie, kakav je ovo svinjac!
Gospodine! zaurla Mesar punim glasom. Okrenuli su se, iznenada prepadnuti dok je
stoerni narednik pozdravljao porunika Schwarza velianstvenim pozdravom i podnosio
prijavak. Druga satnija, Jurina bojna Wotan na jurinom vjebalitu. Sto sedamdeset i dva
prisutna. Nita posebnoga za prijaviti, gospodine!
Boleljivi mali asnik pogledao je doasnika. Nita posebnoga za prijaviti, kaete,
stoerni narednie? Pokazao je na iscrpljene ljude okupane znojem, ispruene na tlu. A kako
ovo zovete? Mesar je pokuao proturjeiti, ali ga Schwarz presjee. Vojnik SS-a je elitni
vojnik, stoerni narednie. On si ne moe dopustiti da ljenari kao to to mogu oni momci u
Armiji. Bojim se da ih tetoite - premekani ste s njima. Sad otrite do mojih kola i uzmite kutiju
koju ete nai iza sjedala.
Poput poslunoga novaka, sretan da se makne prije no to stvari odu dalje, krni stoerni
narednik otrao je izvriti porunikovu zapovijed, dok se potonji zabavljao tako to je
iscrpljenu satniju tjerao da izvede nekoliko sklekova - koristei samo lijevu ruku.
Dok je satnija radila krug oko njega, prsa to su im se nadimala od svjeeg napora,
Schwarz je otvorio drvenu kutiju. Izvadio je mali metalni predmet i opet se uspravio. Britanska
bomba tipa Mills, godite 1916., zaplijenjena prolog rujna u Poljskoj. Ovo, dotakao je metalnu
iglu, je igla upaljaa. Ako je izvuem, bomba e eksplodirati unutar etiri sekunde.
Mirno i smiljeno izvukao je iglu, ali je ruku drao oko ruice koju ona oslobaa. Kad
bih sada ovo ispustio, rekao je, svatko od vas unutar kruga od deset metara bio bi ubijen ili
teko ranjen. A sada, elim da svi napravite deset koraka unatrag.
Zbunjeni i ne malo uplaeni, ljudi su se pomakli unatrag na traenu udaljenost. Schwarzje
strpljivo ekao.
U Bad Toelzu, igrali smo malu igru koja je moda bila pomalo glupa, ali mislim da je
odvajala mukarce od kukavica. Ila je ovako nekako. Uzeli bismo granatu i stavili je na tjeme
kacige. Djelom poprati svoje rijei. Iznenada su lica posvuda uokolo problijedila, kako su ljudi
naslutili to e sljedee uiniti.
Onda bismo otpustili ruicu. Ruica odleti kroz zrak, zvidei. Nije se inilo kako je
Schwarz primijetio. Ali glas mu je bio malo napet dok je govorio: Sad je ostalo oko tri sekunde.
Trik je da se glavu dri savreno uspravnom. Ako zadrhtite, nemate vie glave da bi...
Eksplozija utopi ostatak njegovih rijei. Zlokobni crveno-uti plamen na trenutak je
pokuljao s vrha njegove kacige. Crveno uareni komadii poput britve otrog elika prosiktali su
kroz zrak na sve strane. Ljudi 2. satnije bacili su se na tlo.
Schwarz, koji je usred njih stajao kruto u stavu pozor, zlobno je pogledao njihova bolesno
bijela lica. Curice! prezrivo je rekao. Uplailo vas je malo vatrometa. Pola vas izgleda kao da
ste napunili gae.
 Dao im je nekoliko sekundi da opet stanu na noge. Nestrpljivim zamahom svoje blijede
ruke otpuhnuo je preostale komadie sa sprenog tjemena svoje kacige i okrenuo se Mesaru, iz
ijeg je lica takoer iscurila boja. Stoerni narednie, prasnuo je, opet u poslu, elim da
podijelite granate prvoj dvadesetorici i onda ih razmaknete na po dvadeset metara. Mesar, koji
se brzo oporavljao i koji je oito odahnuo to asnik nije oekivao da i sam sudjeluje u ovoj ludoj
vebi, povikao je na ljude u prvom redu: Zar niste uli to je asnik rekao? to ne valja s vama?
Jeste li jeli grah ili neto? Vadite olovo iz guzica - ti, ti i ti, pokupite te granate! Idemo!
Oklijevajui, prvi su ljudi prili drvenoj kutiji da uzmu jedno od smrtonosnih malih jaja. Ali
sudbina je htjela da ne prou kroz tu vjebu. Iznenada se kulturni glas natporunika Kuna von
Dodenburga probio u ono to se dogaalo. Porunie Schwarz, rekao je tiho, pitam se mogu li
s vama porazgovarati na trenutak?
Schulze je ispustio ujni uzdah olakanja.
***

Schwarz, prasne Kuno von Dodenburg, pokuavajui obuzdati svoj gnjev, svrha obuke
nije da pobijete svoje ljude, ve da ih pripremite za bitku na taj nain da ne poginu.
to hoete rei? upita Schwarz Ijutito.
Hou rei, drue, rekao je von Dodenburg tiho, koristei osobniji pojam da se ne bi
inilo kako se inom namee drugome ovjeku, koji je vjerojatno bio tek godinu mlai od njega
samog, iako je u Crnoj gardi bio manje od godinu dana, da je ta igra s granatom bila prokleto
glupa i mogla je nesretno zavriti.
Da bi napravio omlet, mora razbiti jaja, bio je uporan Schwarz. ak i na obuci mora
biti gubitaka. Slabi, kukavice, nepripravni moraju otii preko palube da bi hrabri mogli preivjeti
na bojnome polju.
Nema hrabrih ljudi na bojnome polju, rekao je von Dodenburg, znajui da zvui poput
svog oca u najgorim trenutcima. Ima samo budala i vjetih vojnika.
Pa kako ste onda dobili taj komad lima? pitao je Schwarz, pokazujui na njegovu crnu
ranjeniku medalju.
Von Dodenburg se naceri. Tako to sam drao usta zaepljenima kad je moj zapovjednik
satnije sjebao stvari u Poljskoj i onda mu pomogao da se izvue iz govana u koja se sam uvalio.
Moram vas podsjetiti, gospodine, iako ste moj nadreeni asnik, rekao je Schwarz s
iznenadnom ledenom formalnou, da ima nekih stvari koje sam kao asnik Waffen SS-a i lan
Nacionalsocijalistike partije au obavezan prijaviti. Malo je stiao glas. Moda bi vam bilo
mudro prisjetiti se, natporunie von Dodenburg, tko je moj stric.
Von Dodenburgovo se lice izboralo u izgledu potpune nevjerice dok je buljio dolje u
Schwarza. Kad je progovorio, svaka rije bila je kao da je pala ledena siga. S autoritetom deset
generacija pruskih konjikih asnika za sobom, ledeno je odbrusio: Schwarz, vi ste vrtni
patuljak, prljavi mali vrtni patuljak! K tome ste i potpuna upina! Tono znam tko je va stric. A
sada, tko ste vi? I u stav pozor, ovjee, kad vam se obraam!
Poput zelenog novaka, Schwarz odgovori, ukoen u stavu pozor: Ja sam vrtni patuljak,
prljavi mali vrtni patuljak...
Glas mu je zamuknuo.
Glasnije! zarie von Dodenburg, unosei se licem u Schwarza.
I k tome, jadno je proaptao Schwarz, ja sam potpuna upina.
Kako ste u pravu. A sad vratite te ljude natrag u njihova konaita i recite toj budali od
stoernog narednika da mi se javi na prijavak unutar pola sata nakon to su njihove posjekotine i
modrice obraene, a oni propisno nahranjeni. Vas smatram odgovornim za njega, Schwarz.
Razumijete?
Da, gospodine.
Pa onda ne stojte tu, ovjee! Krenite!
Schwarz je otrao kao da je pokuao sruiti neki rekord.
 POGLAVLJE TRI

Ali usprkos von Dodenburgove snane odbojnosti prema Schwarzovim zamislima o

obuci, koje su ile izravno protiv onih to ih je zagovarao general-bojnik Berger, stvarni osniva
Waffen SS-a, znao je da se mora riskirati i neto opasne obuke. U Poljskoj je vidio kako je jedan
jedini njemaki tenk uspaniario cijelu poljsku pjeaku satniju tako to je jednostavno preao
preko prvog neprijateljskog streljakog zaklona. Poljaci su mahnito istrali iz svojih zaklona,
pobacali oruje i pobjegli u panici.
lako Leinar jo uvijek nije svojim asnicima otkrio njihov zadatak - moj dragi von
Dodenburg, uskoro ete doznati tu neugodnu vijest, vjerujte vi meni, bio je njegov odgovor na
von Dodenburgov upit na tu temu znao je da to mora biti protiv Francuza ili Engleza. A i jedni
i drugi imali su tenkove, i to njih puno. Von Dodenburg je stoga odluio da e, iako je to bilo vrlo
pogibeljno, morati obuiti 2. satniju da se suoi s tenkovskim napadom na svoje poloaje.
Jutro je bilo preivno, sa zimskim suncem to se ljeskalo na bijelim krovovima i
raspjevanim pticama, dok su stupali iz grada do vjebalita na brdu, gdje ih je ve ekao prastari
tenk modela Panzer I. Njegova posada odjevena u crno udarala je nogama po snjenom tlu da se
ugrije.
Von Dodenburg zaustavio je satniju i odetao do narednika Panzerwajfe, koji je uredno
podnio prijavak, iako su mu oi pod velikom crnom beretkom bile napeto prikovane na sjajnim
mladalakim licima SS-ovaca to su avrljali u pozadini. Jedan Panzer I, posada dva lana,
prisutna, gospodine.
Hvala, narednie. Von Dodenburg mu uzvrati pozdrav, a onda to je leernije mogao
upita: Sve u redu i spremno za pokret, narednie?
Da, gospodine, ree tenkist.
Von Dodenburg vratio se do svojih ljudi. Pred sobom vidite tenk Panzer I, svih pet i pol
tona. Uistinu gadan predmet, morate se sloiti, posebno ako ste pjeatvo bez ikakvih
protutenkovskih oruja pri ruci. Sad pretpostavimo da je to Tommyjev Valentine ili neki od novih
francuskih Charova i da napreduje na vas, to biste uradili?
Nitko nije ponudio odgovor, sve dok Schulze nije podigao ruku, poput preraslog kolarca.
Da, Schulze?
Bjeali ko zeevi, gospodine, rekao je veselo.
Von Dodenburg se nasmijei. Budale bogovi uvaju, rekli su stari Grci, ali recimo da
niste eljeli pobjei. Umjesto toga, radije biste ostali i junaki se borili, ili ste moda ozlijedili
stopalo, pa ne moete bjeati, dodao je u ime Schulzea.
Iskopali bismo rupu, gospodine, predloio je jedan vojnik.
Upravo tako. Povukao je nadolje svoju elegantnu sivu rukavicu i bacio pogled na svoj
runi sat. I imate tono petnaest minuta da ba to napravite.
Satnija je zastenjala. Oito su oekivali tu zapovijed. Bio je to dio stare vojnike igre koju
su ovih zadnjih mjeseci i predobro upoznali. Je li netko ovdje studirao glazbu? Da. U redu, doi
ovamo i pomogni pomaknuti klavir. Je li netko od vas vodoinstalater? Dobro, onda odi i oisti
asnike zahode. Raspoloeno gunajui, izvadili su svoje lopatice za ukopavanje i poeli bosti
zemlju tvrdu poput eljeza pod snijegom. Von Dodenburg je trenutak gledao, a onda je otkopao
vlastitu lopaticu i poeo si kopati zaklon, dok je iza njih tenkovska posada nervozno puila.
Von Dodenburg im je dao pet minuta. Samo da istjeram olovo iz vaih lijenih guzica,
povikao je, nadvijen nad hrpom zemlje koju je ve podigao, moglo bi vas zanimati da znate
kako e za tono deset minuta od sada onaj tenk pregaziti preko vaih rupa - svake pojedinano.
A ako ste kukavice poput mene, kopat ete ko sam vrag! Opet se sagnuo tako da ne mora gledati
pogled zaprepatenja i straha koji je ispunio njihove oi. Odjednom se nad vjebalite spustila
teka tiina, isprekidana tek otrim disanjem ljudi to kopaju i struganjem opkoparskih lopatica
po tvrdoj zemlji, dok su radili kao da ih je vrag obuzeo.
Kuno je uao u svojoj rupi. Tjeme kacige bilo mu je poravnano s rubom rova, a petnaest
minuta je prolo. Opet je ustao i povikao. Vrijeme! Sad svi dolje! Narednie, pokrenite svoje
saonice!
Od ljudi skutrenih u rupama nije se uo smijeh u odgovor.
Narednik baci svoj opuak. Dolje u tamnoj unutranjosti, voza pritisne startno dugme i
motor od 100 KS oivi uz urlik to je parao ui. Narednik udari vozaevo lijevo rame i ovaj
povue lijevu polugu. Uz zahralu kripu, tenk poskoi naprijed i pone zveketati preko neravnog
tla prema redu smeih rupa, to su izgledale kao djelo neke divovske krtice.
Kao to je Kuno dogovorio s narednikom, tenk je prvo krenuo prema njegovom zaklonu.
Urlik je sad bio nad njim, zamraivi svjetlo. Mladi asnik, jednako blijed i prestraen kao i
njegovi ljudi, uurio se na dnu svoje rupe. Plua su mu bila ispunjena smradom benzina.
Bubnjii su mu prijetili prsnuti pod strahovitom bukom. Nagonski je zatvorio oi poput malog
djeteta i pokuao sve izbrisati iz uma. Vruina ispuha zaarila mu je zatiljkom, a onda je prola.
Paljivo je promolio glavu iznad ruba svoje rupe, dok mu je val olakanja proao tijelom. Iza
gusjenica, to su za sobom razbacivale blato i ljunak, poela se pomaljati glava za glavom.
Konano je tenk stao. Narednik se okrenuo i otro znoj sa svoga lica. Von Dodenburg
mogao je vidjeti njegov napeti pogled kako ide od rupe do rupe i olakanje, to mu se jasno
zrcalilo na licu na svaku novu glavu to bi izvirila. Ali iz tri rupe nije bilo znaka ivota. Pomislio
je na svoju vlastitu kritiku Schwarza prije nekoliko dana i urno se izvukao iz svoje rupe, ali prije
no to je stigao do praznih rupa, Schulze, lica crnog od blata, digne se iz svog rova i zagrmi u
potenoj imitaciji starog narednika redovne Armije: Dopustite da prijavim, gospodine, tri rtve!
Von Dodenburg stane u mjestu.
Schulze se veselo naceri, zuba to su mu bili bljetavo bijeli naspram crne maske. Dva
onesvijetena, dodao je, a jedan se usro?
Hvala, Schulze.
Ima samo jedna stvar, gospodine, dodao je Schulze.
Da?
to bi se dogodilo da je taj tenk zaokrenuo na svojim gusjenicama povrh naih rupa? Zar
ne mislite da e Tommy biti dovoljno pametan da zna da se tako uruava stijenke zaklona?
Schulze, rekao je von Dodenburg polagano, ti si prokleto prepametan da bi te se
pustilo neka jurca naokolo.
To je i moja majka uvijek znala govoriti, gospodine, rekao je Schulze, ni u kom sluaju
zaplaen prikrivenom prijetnjom.
***

Te je iste veeri Kuno von Dodenburg pozvao krupnog Hamburanina, koji je bio za pola
glave vii od njega, u svoje odaje. Schulze se provukao kroz tijesna vrata i stao u stav pozor.
Von Dodenburg pustio ga je da stoji trenutak dok se pravio kako je zabavljen neim pred
ogledalom. Kada je podigao pogled, zatekao je Schulzea kako mu se ceri u lea u ogledalu. to
se ceri ko majmun na tapu? zarei.
Nita, gospodine. Samo sam roen s takvom njukom, rekao je Schulze. Neki ljudi
roeni su s njukom koju samo majka moe voljeti. Drugi imaju lica na koja biste skoili gole
guzice, ako ete mi oprostiti na mom dobrom njemakom? A onda ima onih koji imaju sretna lica
- poput mene.
 Sretna lica, primijeti von Dodenburg. Meni vie lii na tupi bezobrazluk.
Na vau zapovijed, natporunie, zalaje Schulze s neprimjerenom formalnou,
osmijeha izbrisanog s lica kao nekom nevidljivom rukom.
Bezobrazni krmak! rekao je von Dodenburg bez ikakve ljutnje. U redu, Schulze, opusti
se.
Opusti - vojniki ili po civilno, gospodine? upitao je Schulze.
U emu je razlika?
Mogao bih knjigu o tome pisati, gospodine.
Shvaam - po civilno.
Ramena su se smjesta opustila. Crta obraza smekala se i brzim je pokretom palca i
kaiprsta otkopao svoj tijesni ovratnik.
Zato se ne skine do kraja? sarkastino je upitao von Dodenburg.
Bih ja, gospodine, ali moja je majka rekla da nikad ne smijem skinuti odjeu pred
strancima.
Von Dodenburg ignorirao je primjedbu. Reci mi, Schulze, poeo je, kako si kvragu
ikad uao u Jurinu bojnu Wotan? Ovako ili onako - da se blago izrazim - nekako ne izgleda kao
da tu spada.
Schulze nije ni u kom sluaju bio uvrijeen. Pa, gospodine, poeo je polako, kad je
Velikonjemaki Reich shvatio kakva su prijetnja bili ti Poljaci i kad je Fhrer, u svojoj
dalekovidnoj mudrosti, odluio da moramo zauzeti Poljsku da bismo se zatitili, odluio sam
kako je dolo vrijeme da odradim svoje. Oblizao je velike usne.
Kuno von Dodenburg odmjeri ogromnog Hamburanina, shvaajui da ga Schulze
zafrkava, pa ipak znajui da je potonji bio premudar da bi si dopustio da ga uhvate. Nastavi,
rekao je, s priom o tvojoj domoljubnoj borbi za Domovinu i Fhrera.
Pa, ne bih to ba tako rekao, prigovorio je Schulze, lica to je bilo primjer podrugljive
ozbiljnosti. Vidite, bila je tu ukljuena jedna djevojka. Bila je lanica Organizacije vjere i
ljepote14. Ali u ovom sluaju, ona nije bila samo vjera i ni malo ljepote. Ocrtao je brzi enski
obris, maui svojim uljevitim rukama kroz zrak. Graena ko serinjak od cigle, bila je,
gospodine, ako ete jo jednom oprostiti mom dobrom njemakom. E pa, s takvom curom nisam
se mogao pridruiti obalnom topnitvu ili opskrbnoj slubi. Ne bi ona svoja biserna vrata otvorila
nikome tko bi sluio u takvoj pozadinskoj postrojbi. Ne, gospodine, morao je to biti SS ili nita.
Naravno, znao sam da neu biti primljen. Imao sam osiguran posao na dokovima. Osim toga,
uvijek sam imao slaba prsa. uplje je zakaljao i zabubnjao po prsima. Moja jadna majka
uvijek bi rekla kako se udi to sam uspio preivjeti sve te prehlade koje sam imao kao klinac.
Svatko pri zdravom razumu mogao je vidjeti da nisam dorastao visokim standardima SS-a.
Naravno, sloio se von Dodenburg.
Ali ne i taj krmak od lijenika. Pobrojao mi je zube kao da sam kakvo staro kljuse,
pomirisao mi pod pazuhom da provjeri jesam li ifut i zgrabio moju treu nogu i natjerao me da
zakaljem, kao da se to koristi da se proisti grlo, a ne neto drugo. Onda me propustio i evo
mene u SS-u. Mene, sina starog Crvenog Schulzea iz Barmbeka15 koji bi se okrenuo u grobu da je
znao kako sam otiao sluiti pod Adolfom - oprostite, gospodine, Fhrerom Adolfom Hitlerom. I
tako, eto mene, najnieg oblika ivota u Jurinoj bojni Wotan.
A djevojka?
Ona! Ispalo je jako drugaije nego to sam mislio, gospodine. Na mom prvom izlasku,
doao sam kui sav upicanjen poput rasnog psa, u mojoj sveanoj odori, sa sportskom medaljom i
majmunskom lijanom16, sve to skupa, i odveo je u Cafe Vaterland na pie i ples. Po mom
iskustvu, kad ih malo rasplee, s tvojim koljenom meu njihovim nogama za tanga, ve ih ima
napola poleeki. Ali kad joj je dolo vrijeme da mi u svom stanu otvori biserna vrata, bilo je
suza i prosvjeda i puno galame i perja, ali nita drugo.
Zato ne?
Zato jer nije voljela mukarce, tako je ispalo. Bilo je: cure i komadi gume. Moete li si to
zamisliti, gospodine? Cura kojoj je to milije od pravog komada mesa! Kladim se da je i guma bila
sintetika.
Nesumnjivo, rekao je von Dodenburg i odjednom prasnuo u smijeh.
Schulze ga je gledao, nita ne sumnjajui zbog smijeka na njegovu licu, kao da prouava
neki rijetki oblik ivota. Konano je rekao s neuobiajenom uljudnou: Ako mogu skrenuti
natporunikovu panju na injenicu da me natporunik traio neka doem u njegove odaje zbog
nekog odreenog razloga. Onda se ton pun potovanja rasplinuo i njegov je glas poprimio svoj
normalni luki naglasak, koji veina junjaka u 2. satniji nije mogla razumijeti. Osim toga, onaj
bavarski seljaina to se jutros usro za deset minuta dijeli rundu besplatnog piva u kantini.
Von Dodenburg odmahne glavom u hinjenom oaju. U redu, trebam potrka za sve -
voza, tekli, itd., i pomislio sam na tebe.
Schulzeove se oi zaare. Posilni, gospodine? upitao je s entuzijazmom. Moj stari bio
je posilni u Ratu i sve to je ikad zaradio bila je doza sifilisa u Bruxellesu.
Ne, nisam mislio moj sluga. Satnik Geier ne vjeruje u takve ivinke. I dalje e obavljati
svoje uobiajene dunosti u satniji dok smo na obuci, ali im prijeemo u aktivni status, vratit e
mi se kao osobni glasnik. to kae na to?
Zvui mi dobro, gospodine. Ima samo jedna stvar. Ako bih mogao dolaziti ovamo da
pregledam je li sve u redu ujutro u vaim odajama, onda bih bio spreman prihvatiti vau ponudu,
gospodine.
Tako da ne mora raditi jutarnju tjelovjebu?
Ne, gospodine! Na redarstvu serinjaka sam otkako sam doao ovamo, gospodine. A rano
ujutro, te gajbe preokrenu mi eludac.
U redu, Schulze, primljen si. Svakako nisi glup kao to izgleda.
 POGLAVLJE ETIRI

Stoerni narednik Metzger ve je i sam doao do istog zakljuka, iako mu je za to trebalo

malo dulje nego natporuniku von Dodenburgu; ali sve je kod Mesara trajalo malo dulje. Kako su
njegovi pajdai u doasnikoj kantini znali rei: Stoerni narednik Metzger veinu vremena ne
zna gdje mu je uho, a gdje guzica. Svejedno, bio je dovoljno bistar da si prokri put do
najcjenjenijeg doasnikog mjesta u satniji.
Koliko je Mesar mogao vidjeti, Schulze je bio izvrsni vojnik. Ali nekako mu je
nedostajalo one ivotinjske ozbiljnosti koju je stoerni narednik oekivao od svojih ljudi.
Pozdravljao je poput pruskog grenadira, ali u oima mu je uvijek bilo neeg nalik sarkazmu.
Njegov paradni korak bio je najbolji u cijeloj bojni, ali im bi se opustio, korak mu je bio
nemaran kao u svakog amerikog kauboja. I premda se Schulze uvijek inio sasvim uljudnim,
Mesar je imao nejasni osjeaj da ga je bivi luki radnik zafrkavao kad bi mu se obraao. Kako bi
govorio svojim drugarima u kantini, Moete vi rei to vam drago, meine Herren, ali mislim da
me taj govnar od mornara pola vremena natee.
U biljenici to mu je zamjenjivala mozak, stoerni narednik Metzger nacrtao je mali crni
kri uz ime Schulze, Richard, obeavi si da e pomno motriti tog ovjeka; bilo je to obeanje
koje nije donosilo nita dobroga za Schulzea, Richarda.
***

Bilo je hladno sivo poslijepodne. U zraku je bio snijeg, a oblaci nad strelitem bili su
olovni. Ali Schulze si nije doputao da ga smetu vrijeme ili bol u preponama. Prethodne noi
napravio je od sebe preveliku svinju u velikoj kui iza vojarne. ovjee, navalio si ko Bliicher i
njegova konjica17, poalila se kasnije sisata kurva. Mogao si barem skinuti svoje prljave
izme. Ne mogu, mala moja maco, uzvratio je. Da sam ih skinuo, mogao sam se poskliznuti
u tebe do kraja.
Paljivo je podesio ciljnik svoje 98-ce.18 To je bilo trei put da mu je skliznuo tog
popodneva. Povukao je otponac. Kundak mu udari o veliko rame. Iza zemljanog nasipa pojavila
se meta.
Porunik Schwarz, koji je bio zaduen za gaanje, zaroktao je u odobravanju. Jo
dvanaest, Schulze, ree. Gdje si kvragu nauio tako pucati!
Prirodni talent, gospodine, ree Schulze, ne okreui se, znajui da si moe dopustiti taj
in lese-majeste19, jer se cijela skupina doasnika i vojnika SS-a okupila u polukrugu iza njega.
Schulze opet upre kundak, osjeajui oruje kao produetak sebe samoga. Zatvorio je
lijevo oko i paljivo naciljao. Oko njega, promatrai su suspregnuli dah, u mislima prolazei
pokrete s njime.
Jo dvanaest, povie Schwarz. Kako kvragu to izvodi? Ali nije pokuavao odgovoriti
na vlastito pitanje. Sluaj, Schulze, rekao je sa arom, otri do streljakog narednika i uzmi jo
deset naboja na moje odobrenje. Stoerni narednik Metzger dri streljaki rekord bojne - a mi
emo ga sruiti.
Je li netko spomenuo moje ime, gospodine? Bio je to Mesar glavom. Doao je s topom
za gula, koji e toga dana 2. satniji osigurati ruak - juhu od graka i kobasicu.
Schwarz, koji nije nalazio mane u narednikovom nacionalsocijalistikom dranju, kako
ga je zvao, priprijetio je doasniku prstom.
ini se da e ovaj guter sruiti va rekord, stoerni narednie, ako ne budete paljivi.
Mesar se natjera na osmijeh dok je Schulze otrao do streljakog narednika da potpie
za jo deset naboja. Sretno mu bilo, gospodine, rekao je s prividnom oputenou. Ali ak i
orava koko ponekad nabode muicu.20
Moda imate pravo. Moda je samo sluaj. Vidjet emo.
Ali buni prosvjedi Schulzeovih drugova, koji su znali da je ve zaradio streljaku vrpcu
u Sennelageru, uinili su Mesara nemirnim. Prekinite! zarikao je. Malo mira u kupleraju.
Posluno su utonuli u tiinu dok je Schulze zalijegao na prostirku za gaanje. Sve to mu
je trebalo bilo je piljivih pet bodova i sruio bi Mesarev rekord. Schulze je vrlo paljivo naciljao,
kundaka vrsto zabijenog u rame, prsta obavijenog oko otponca. Nastupila je mrtvaka tiina.
Skoro je mogao osjetiti par stotina oiju na svojim leima. Polagano, veoma polagano stao je
povlaiti otponac. Iza njega razlegne se iznenadni tropot porcije to je pala na tlo. Jedan pucanj
proao je zvidei kroz zrak, daleko od mete.
Iza zaklona, poela je mahati crvena zastava. Crvene gae, ree porunik Schwarz sa
suosjeanjem. Loa srea, Schulze. Mesar je podigao svoju porciju. Ode moja juha od
graka, promrmljao je. Njegovo veliko crveno lice zrailo je na Schulzea, koji se dizao na noge,
otirui prljavtinu s koljena, oiju arkih od bijesa. Nije loe, Schulze, uope nije loe. Napravit
emo mi jo od tebe strijelca. Ali jo mora malo uiti ako se eli takmiiti sa starim vojnikom.
Besprijekorno pozdravivi Schwarza, okrenuo se da si uzme jo juhe, prije no to ljudi bace svoje
pohlepne prste na najdeblje kobase.
Schulze ga je u tiini gledao kako odlazi, ali u tom si je trenutku dao tihu prisegu. Jednog
dana stoerni narednik Metzger platit e za ono to je uinio - jednog dana, uskoro.
***

Taj je dan doao i bre no to je Schulze oekivao. Tjedan dana nakon incidenta na
strelitu, cijela bojna bila je odjednom podignuta da ode do Triera, stare provincijske
prijestolnice, ne bi li paradirala pred samim Fhrerom. Hitler e se tamo zaustaviti na s
inspekcijskog obilaska Zapadnog zida21.
Naa bojna predvodit e paradu, objasnio je Leina asnicima. Fhrer je izrazio
posebnu elju da vidi Wotana. u krenuo se Schwarzu i skinuo svoj monokl da ga ulati. Von
Dodenburg, gledajui njegovu pognutu glavu, nekako je imao osjeaj kako Geier nije htio da oni
vide pogled u njegovim oima u tom trenutku. Oh, i usput, Schwarz, va stric takoer e biti u
Fhrerovoj pratnji. Pitao je zapovjednika bojne neka zatrai moje doputenje da vas te noi
pustim. Naravno, dajem ga smjesta.
Schwarz nije mogao sakriti ponos na spomen svoga slavnog strica. Hvala vam,
gospodine, ree. Cijenim vau ljubaznost. Schwarz nije bio jedini koji je cijenio priliku to ju
je ponudio Fhrerov posjet - Schulze je shvatio da mu to daje ansu na koju je ekao, da ue u
Mesareve odaje.
Na jutro parade, kad ih je deurni doasnik probudio u est, prijavio se da je bolestan.
Doasnik, poznat kao rupa u guzicijer je zadobio bolnu ranu u lea tijekom poljske kampanje,
sumnjiavo je pogledao golog Hamburanina. Zabuava li, Schulze?
Ali inilo se kako Schulzeovo blijedo lice i tamni podonjaci pokazuju da ne pokuava
izvrdati Fhrerovu paradu. Proveo sam u serinjaku pola noi, kaplare, rekao je slabano. To je
trkalica. Par puta sam mislio i da e mi kutnjaci otii.
Rupa u guzici napravi biljeku u svojoj biljenici. U redu, javi se da si bolestan. Ali jao
si ga tebi ako me pokuava nategnuti.
Stariji stoerni lijenik Horch, kome je njegova doktorska teza Metode ustanovljavanja
nearijevskih rasnih tipova putem tjelesnih mirisa pribavila trenutani primitak u SS, bio je
previe zauzet da bi se pretjerano bavio Hamburaninom bijedna izgleda. Sraka, postavio je
dijagnozu, koristei njemaki izraz umjesto uene grke rijei dijareja. Lake dunosti i tablete
ugljena i sirova jabuka dva put dnevno. Sutra ujutro mi se javi izlijeen.
Da, stariji stoerni lijenie! ree Schulze slabano.
Horch napravi biljeku u svojim spisima. Trenutno je pokuavao izlijeiti sve bolesti
prirodnim sredstvima; ak je pokuao propisati listove iglice22 u ui za zubobolju. Kad zavri
svoja istraivanja, predoit e svoja otkria Reichsjuhreru Himmleru osobno. Meutim, samo ga
je jedna stvar brinula u projektu. Najea boljka meu mladiima u bojni Wotan bila je
gonoreja, protiv koje se prirodni lijek od aja od paprene metvice i sirovog enjaka nije inio
vrlo uinkovitim.
Vani je Schulze ispljunuo smotuljak duhana opakoga okusa, koji je stvorio traene
simptome, ali trik je bio vrijedan truda. Bio je jedan korak blie svome cilju.
Plavokosi osamnaestogodinjak, kojega je potresao strahoviti kaalj, a doktor Horch
lijeio injekcijama aja od kamilice, bio je odreen da poisti Metzgerov stan. Schulze je
priekao dok nisu bili izvan ureda deurnog doasnika, a onda je izvadio novanicu od pet
maraka i ugurao je momku u ruku. Evo, rekao je, odi do kantine, kupi si bocu ruma, zamijeaj
si nekoliko estokih s vruom vodom i eerom i to e tvojim prsima uiniti vie dobra nego svo
to sranje koje ti taj prolupali tableta daje.
Iznenaeni mladi zahvalno je prihvatio novanicu. Ali to je s Mesarevim stanom?
upitao je nakon podueg napadaja kalja.
Pusti to meni, stari, ree Schulze, podiui klofer koji mu je deurni doasnik dao. Ja
u ovo uzeti. Nacerio se. Isklofat u tepihe gospoe Metzger kako nitko nije.
Kada je pokucao na vrata i kad mu je reeno neka ue, debela plava ena stoernog
narednika Metzgera sjedila je na poivaljci u goloj dnevnoj sobi njihova stana u bloku nasuprot
vojarni. Na stoliu do nje, poluprazna aa Kirscha23 bila je postavljena nadohvat ruke. Na svom
je pozamanom poprsju nasadila otvorenu kutiju okolada s likerom; uzimala ih je svojim
debelim bijelim rukama, oblizujui nakon svakoga prste crveno lakiranih noktiju. to hoe?
rekla je Lore Metzger, bez da je podigla pogled, panje usredotoene na ljepljive okolade.
Doao sam isklofati vae tepihe, gospoo stoerna narednice, odvratio je Schulze na
svoj najbolji vojniki nain, u stavu pozor. Znao je njen tip. U Hamburgu su ih zvali zelenim
udovicama, kuanice iz predgraa bez djece, to su provodile svoje dane pijui, puei i igrajui
se svojim noktima, kojima su dosadili svijet, njihovi muevi i one same; ivoti su im bili
ispranjeni od iega to bi ih moglo nagnati da povjeruju kako su bile privlane mlade ene.
Zar ne vidi da vani pada kia? rekla je, jo uvijek ne podiui pogled. Ne moe
klofati tepihe po ovakvom vremenu.
Zar stvarno, gospoo stoerna narednice? pravio se Schulze glupim. Nisam
primijetio.
Neki od vas vojnika tako su glupi da vam se mora rei da se sklonite s kie, rekla je
prezrivo. Posegla je naprijed za svojom aom Kirscha i pruila mu velikoduni pogled na svoje
bijele, dobro razvijene grudi, to su svakog trena prijetile iskoiti iz njezine seljake bluze s
dubokim dekolteom. A kuja to i zna, pomislio je.
Ali njegovo iroko lice nije otkrilo njegove osjeaje; bilo je maska poslune tuposti,
arhetip glupog obinog vojaka.
E pa, nemoj tu stajati k'o kurac vika na vjenanju, prasnula je, iskapivi au. Sjedi na
minutu. Moda skoro prestane.
Dau ja tebi kurac vika na vjenanju, gospojo, ree on samom sebi. Ali kad je
progovorio, glas mu je bio pun ponizne zahvalnosti na ovom inu velike dobrohotnosti. Hvala,
gospoo stoerna narednice, veoma ste ljubazni.
Sjeo je na sam rub stolice, uspravnih lea, skupljenih koljena poput kakva pukokolca
pozvanog kod ravnatelja. Ponovno si je napunila au i po prvi ga put propisno pogledala.
Namjerno je pustio da mu oi slijede slijevanje pia iz boce u njenu au. Pogled je upalio.
U redu, ree ona, ne mora izgledati k'o Isus na kriu. Uzmi si au. Gore desno, tamo
u ormaru.
Ustao je oklijevajui. Smijem, gospoo stoerna narednice? Naravno, inae ne bih
tako rekla. I za ime Boje, prestani me zvati gospoa stoerna narednica.
Nakon toga su stvari krenule u velikom stilu, kao stoje Schulze i planirao da hoe; na
kraju krajeva, ovu je malu predstavu odigrao dobrih pedesetak puta u zadnjih deset godina,
otkako je s etrnaest stekao svoje prvo iskustvo, s majkom njegova najboljeg kolskog druga.
Razgovarali su o vremenu. A onda su doli na SS. Jo jedna aa Kirscha. Polako ju je
skrenuo do njenog ivota sa stoernim narednikom. Nesumnjivo je tako usamljeno biti udana za
tako vanog, ali zaposlenog ovjeka kao to je stoerni narednik Metzger? Da, jeste. Da samo
zna kako usamljeno, uzdahnula je Lore Metzger sa svom potisnutom udnjom njene debele
romantine due kojoj je dosadno. Jo jedan Kirsch.
Kao sluajno, dotaknuo joj je debelo koljeno dok joj je dodavao au. Zadrhtala je od
poude. Dao joj je jo nekoliko trenutaka, a onda je poloio svoju veliku miiavu ruku oko
njenih ramena, kao da je to bila najprirodnija stvar na svijetu. Osjetio je njeno vrsto meso kroz
tanku bluzu, vrue i pomalo vlano. Stavio joj je ruku u bluzu i poigrao se njenom bradavicom.
Sklopila je oi i uzdahnula: to li ti misli o meni?
Napravio se kao da e skloniti ruku, ali ona ju je hitro zgrabila i vratila je na ukruenu
bradavicu. Slegnuo je ramenima i poloio svoje usne na njene. Jezici su im se sreli i isprepleli
poput zmija. Preko njenog obnaenog ramena uhvatio je prizor Mesara kako ponosno sjedi na
bijelom konju u svojoj predratnoj crnoj odori. Schulze veselo namigne fotografiji, a onda se
posveti poslu.
Nekoliko minuta kasnije, njeni su grudnjak i gaice ostali leati na tepihu, dok je na
vrhovima prstiju otila do vratiju, odjevena samo u svoje crne svilene arape, i zakljuala ih.
Paljivo, da ne bi iznenadnom bukom uzbunila susjede, spustila je rolete.
Prvi put uzeo ju je na kauu. Nakon toga je otrala, smijuljei se, u kupaonicu. Dok je
trala pored njega, pljesnuo je njenu pozamanu stranjicu svojom velikom vrstom rukom, vie
sa zadovoljstvom nego iz osvete, i dobacio fotografiji: Jedan!
Sljedei ju je put imao u branoj postelji. Malo se bunila, ali ne puno. Njemu su kripanje
opruga i drveni prosvjedi okvira bili poput glazbe: ujna pratnja njegovom inu osvete. Dva!
Trei put natjerao ju je da mu radi stvari koje Nisam nikad radila stoernome naredniku -
a udana sam za njega deset godina. Nisam ak vidjela takve stvari ni u knjigama koje plijeni
vojnicima - prljavi prasci!
Schulze je znao da se vie ne mora igrati s njom. Zgrabio ju je za njenu dugu plavu kosu i
povukao je dolje. Nakon toga je nastupila ugodna tiina. Tri!
***

Bilo je tri poslijepodne kad je otiao iz njena stana, neupotrijebljenog klofera pod rukom.
Bila je usnula na razvrenom krevetu, s izgledom potpunog zadovoljstva na njenom debelom licu.
Odgovarao je onome na Schulzeovom licu, osim to je u njegovu osmijehu bilo natruhe zlobe.
Polako i pomalo bolno - osjeao je slabanu dosadnu bol izmeu nogu, za koju je
pogreno nagaao da je mogla imati samo jedan uzrok - preao je preko ceste prema ulazu u
Vojarnu Adolfa Hitlera, gdje su kamioni poeli istovarivati ljude to su se vraali s parade.
Ti! zagrmi glas.
Iznenaen, okrenuo se i skoio u stav pozor, klofera uz nogu poput puke.
 Bio je to stoerni narednik Metzger u paradnoj odori. Mislio sam da si bolestan, rekao
je optuujue. Gdje si bio s time? pokazao je klofer.
Lijeniki asnik dao mi je lake dunosti, stoerni narednie, odvratio je Schulze u
svojoj najboljoj vojnikoj maniri. Bio sam preko u vaem stanu, klofajui tepihe za gospou
stoernu narednicu Metzger.
Mesarev osorni nastup malo se smekao. Bio je dugaak i naporan dan pod kiom u
Trieru, i bio je umoran. Sve to je sada htio bilo je da se svue i popije pie. Ako je Schulze
obavio teki posao, onda moda Lore veeras nee biti preumoma. To bi bila promjena. Na kraju
krajeva, ljubav je bila kruh za siromaha, rekao je sam sebi, koristei frazu koju je pokupio u
nekom filmu. Pa, jesi li ih poteno isklofao? Moja je ena sitniava, zna.
Moete se pouzdati u mene, stoerni narednie, odgovorio je on smjesta. Stvarno sam
obradio tepihe. Bit e isklofani u danima koji dolaze. Pozdravio je i hitro se pokupio, prije no
to je doasnik mogao u njegovim plavim oima spaziti slavodobitni bljesak.
 POGLAVLJE PET

Te iste veeri u Trieru, porunik Kurt Schwarz takoer je iskusio trenutak trijumfa kad je
opet nakon est godina sreo svog strica, a veliki je ovjek odluio provesti veer s njime. Trznuo
je elegantnom rukom prema vratima i rekao visokim, nazalnim glasom: Van, Mlleru!
Posluno, ef Gestapoa, obrijan na elavo, ustao je. I ti, Nebe. ef Kriminalistike policije
slijedio je svoga kolegu do vrata. Tu su se okrenuli i stali u stav pozor. Heil Hitler,
Obergruppenfhrer! zagrmili su kao jedan.
Njihov ef gledao ih je. Veeras, oglasio je kao da je davao slubenu izjavu,
razgovarati u s Kurtom o politici. A onda emo se slavno napiti. A potom, prostaki je zabio
palac meu dva prsta, emo vidjeti to ova od Boga zaboravljena papinska rupa ima za ponuditi
ovjeku u smislu uitaka. Razumijete?
Razumijemo, general-pukovnie, zarikali su. Itekako su razumjeli. General-pukovnik
Reinhard Heydrich, glaveina Glavnog ureda za sigurnost Reicha, kojeg su diljem Njemake sa
strijepnjom zvali krvnik Heydrich, spremao se na jednu od svojih slavnih pijanki. Bili su
zahvalni to se od njih nije trailo da ga prate, jer kad bi bio pijan, visoki plavi SS general,
profinjenih ruku violinista (to je bio) i ledeno hladnih oiju ubojice (to je takoer bio), bio je
jo opasniji nego inae.
Kad su otili, Heydrich nabaci svoje sjajne izme na stol, privue bocu konjaka i natoi si
estoko pie. Gurnuo je bocu svome neaku. Poslui se, Kurte, rekao je.
Bez da je ekao neaka, promrmljao je odmor i iskapio svoju au u jednom gutljaju.
Gurni bocu ovamo, rekao je i upitao u istom dahu: Pa, kako ti se svia sluba u Jurinoj bojni
Wotan?
Kurt, jo uvijek malo zastraen pred svojim slavnim stricem, nabacio je nekoliko
pojedinosti o 2. satniji.
Heydrich je paljivo sluao, cijelo vrijeme pijui. inilo se kako ni ne primjeuje da pije.
A duh meu vojnicima?
Izvrstan.
A asnici?
Schwarz zastane, a onda slegne ramenima. Ima nekih koji nisu dovoljno vrsti, poeo
je.
Natporunik Kuno von Dodenburg, na primjer? rekao je Heydrich tiho. Nasmijao se na
izraz lica svoga neaka. Nai dounici su posvuda, dragi moj Kurte, objasnio je. Mogao bih ti
rei lijepih stvari i o tvome malome satniku Geieru. Ne voli on jahati samo konje, vjeruj mi. Ali
neu, moglo bi to uzdrmati tvoju osjetljivu mladu duicu. Vidi, Kurte, moje policijske snage
obuhvaaju svaki vid ivota nacije. Trebam informacije o svakome, tako da mogu ispravljati i
usmjeravati misli naroda. Samo na takav nain moemo iz nacionalnog razmiljanja eliminirati
sve strano i stoga destruktivno. Policija kao proiiva i uitelj Velikonjemake nacije - to je
moj cilj! Na trenutak mu oi fanatino zabljesnu. Onda je povukao jo jedan duboki gutljaj
konjaka i skinuo noge sa stola. Ali hajde, Kurte, ne gubimo vie vremena. Da vidimo to
najkatolikiji grad Trier, star kad je Rim bio mlad, kako se ovdanji hvale, ima za ponuditi
dvojici dobro raspoloenih vojnika.
Dok je ekao veliki crni mercedes da prie pred hotel, znalaki je gurnuo Kurta Schwarza
laktom. Jesi uo onu o dvije asne i krvavici? poeo je s prvom od mnogih prostakih ala koje
e mladi porunik te noi uti od svoga strica.
***
 Zatvaraj ulice, SS stupa,
jurine su kolone spremne.
Reinhard Heydrich spotakao se i skoro pao u mranom hotelskom hodniku.
Pssst, strie - svi spavaju! umirivao ga je Schwarz. Ali glaveinu Glavnog ureda za
sigurnost Reicha odavno vie nije bilo briga.
Nek nam smrt u boju bude drug, mi smo Crna druba... zavijao je pijano.
Konano je Schwarzu uspjelo svoga strica progurati kroz vrata njegove sobe i s
olakanjem je odahnuo kad ih je petom svoje izme zatvorio za sobom. Pustio je neka se
Heydrich skljoka u naslonja i olabavio mu koulju oko vrata. Nekako mu je uspjelo bez
incidenta dovesti treteno pijanog efa njemakog sustava sigurnosti natrag u hotel. U cijelom
svom ivotu nije proveo takvu pijanu no, ak ni tijekom svojih kadetskih dana u Bad Toelzu.
Stric mu je pio est sati bez prestanka: konjak, din, viski, vino - sve i svata alkoholno. eludac
mora da mu je bio od lijevanog eljeza.
Odjednom je Heydrich skoio na noge. Moram piat, rekao je pijano. Jedne ruke
ispruene pred sobom, kao da je slijepac, odteturao je do kupaonice.
Schwarz se svalio u naslonja iz kojeg je upravo ustao i s olakanjem ispruio svoje noge
u izmama. Boe, to sad ne bi dao za postelju! Osjeao se kao da bi mogao sljedeih
etrdesetosam sati prespavati bez buenja. Pospano je zaklopio oi. Prsa su mu se poela njeno
dizati i sputati.
Ali poruniku Schwarzu nije bilo sueno da te noi puno spava. Iznenada se prolomio
pucanj. Skoio je uspravno u svome naslonjau. Buka je dola iz kupaonice. Skoio je na noge i
potrao preko sobe.
Njegov stric gledao je u svoj odraz u razbijenom ogledalu, jedne ruke to je drala
umivaonik, a u drugoj mu je bio slubeni pitolj to je opasno podrhtavao. Polako se nacerio
samome sebi u razbijenome staklu. Sad te imam, idovsko govno! polako je rekao.
Schwarz ga je zgroeno pogledao. Stric mu je izgledao potpuno trijeznim. to si rekao?
upitao je.
Heydrich se okrenuo. Rekao sam, idovsko govno. Nasmijao se, ali nije bilo radosti u
tome smijehu.
to hoe rei, strie? bio je uporan Schwarz.
To ti je jako jednostavno, dragi moj Kurte, ree Heydrich, glasa to mu je sad bio jasan
i nezamuen. Tvoj otac i ja smo idovi. Tvoja baka zvala se Suess, Sarah Suess, a siguran sam
da e ti tvoje prouavanje rasne antropologije i genealogije u Bad Toelzu rei to to znai - obitelj
Heydrich je idovska!
idovska?
Heydrich je podrugljivo pogledao svoga neaka. Da, obojica smo ifuti.24
 POGLAVLJE EST

Polako je zima 1939. na 40., najotrija to se pamtila, ustuknula pred proljeem. Crne
topole to su okruivale Vojarnu Adolfa Hitlera poele su se zelenjeti. Sad su, kad doasnici ne bi
gledali, ljudi iz 2. satnije usporili. Zimi bi se sami kretali brzo, da se zagriju. Ali proljee je bilo
tu, i postajalo je pretopio da bi se sve radilo trei, kako je elio stoerni narednik Metzger.
Neba mi, guzice i upka, gunali bi, kad bi bilo po njegovom, tjerao bi te na sranje treim
korakom!
inilo se i kako je proljee okonalo dugi sitzkrieg25 na Zapadu. Dana 9. travnja 1940.,
tono u 5:20 ujutro, brod Hansestadt Danzig, pun njemakih vojnika, uplovio je u Copenhagen,
gdje ga je na pristanite naveo general Kurt Himer, zapovjednik njemakih jurinih snaga, koji je
u dansku prijestolnicu stigao dva dana ranije, odjeven u graansku odjeu. Bilo je stvarno
prelagano. Danska je kapitulirala prije no to je dan zavrio, po cijenu dvadeset njemakih ivota.
Sljedea je bila Norveka, iako se ovoga puta neprijatelj ee opirao. Naslovne stranice u
Fhrerovim vlastitim novinama Voelkische Beobachter i porajnskom Westdeutsche Beobachter,
dostupnima u vojnikim itaonicama, bile su pune vijesti o bitkama oko Narvika, Trondheima i
Fomebua, te o junakim djelima bavarskih planinskih postrojbi generala Dietla.
Tog se mjeseca u Vojarnu Adolfa Hitlera poela slijevati nova oprema, ukazujui ljudima
2. satnije da e uskoro doi njihovo vatreno krtenje. Njihovi su stari kamioni i konjske zaprege
nestali, da bi ih zamijenili sjajni novi polugusjeniari. Svaki je vod primio jednu od smrtonosnih
strojnica MG34, sa zrakom hlaenim mehanizmom koji joj je omoguavao da ispuca 800 metaka
u minuti. A u jutro onog dana kad je obuka prekinuta kako bi mogli uti specijalni proglas iz
Fhrerovog stoera da je Narvik pao, primili su svoju prvu poiljku plamenobacaa. Ljudi iz 2.
satnije znaajno su se pogledavali dok je pokazna momad iz armijskog Ureda za specijalna
oruja poela iskrcavati svoj smrtonosni teret. Oruja za blisku borbu, aptali su meu sobom.
To e biti bliska borba!
***

Krni doasnik, zaduen za trolanu pokaznu momad dodijeljenu 2. satniji, potapao je

okrugli spremnik goriva na vojnikovim leima. Ovo je sutina stvari, rekao je polagano. Ali
prokleto je osjetljiva, vjerujte vi meni. Neka se samo jedno zrno oee o ovo i ao aci.
Satnija se uljudno nasmijala, ali bez radosti.
Pa, to onda radimo? Doasnik je sam odgovorio na svoje pitanje. Damo ovjeku s
plamenobacaem najbolju zatitu koju moemo. Tome slue broj dva i tri. Pokazao je na dva
pjeaka, teko natovarena jurinim pukama i bombama, to su stajali poput dva crtea iz
armijskog prirunika.
Proistio je grlo. U redu, ono je cilj, onaj bunker. Pokazao je na lani bunker udaljen
nekih pedeset metara. Kako ga savladavamo?
Bez ekanja na odgovor, broj dva poeo je puzati naprijed prema bunkeru slijeva, dimne
bombe stegnute u desnoj ruci. Broj tri, sa svoje strane, bacio se na zemlju, nogu rairenih pod
propisanim kutem, i poeo praiti vjebovnim streljivom po pukamici bunkera.
Odjednom, ovjek s bombama podigao je ruku. Broj tri smjesta je prestao pucati, a ovjek
je bacio svoju bombu. Zauo se otri prasak kao kad se suha granica lomi pod nogom po vruem
ljetnom danu, a bunker je bio obavijen gustim sivim dimom. Strijelac je skoio na noge i postavio
se uz bok ovjeka s plamenobacaem, poravnavi se s brojem jedan kao da je to bila neka
vjebovna radnja.
Doasnik je puhnuo u zvidaljku. Potrali su naprijed u dim, koji se brzo razilazio.
Strijelac je pucao s boka dok je trao lijevo od ovjeka s plamenobacaem, ali promatrai iz 2.
satnije primijetili su da je pazio da bude malo odostraga. Sekundu kasnije, vidjeli su i zato.
Broj jedan povukao je okida stranoga oruja. Siktavi plameni jezik pokuljao je naprijed.
Omotao se oko lanog bunkera. Mjehurii boje nabubrili su po drvetu. Zrak je ispunio smrad
goreeg drva i sprene trave.
Doasnik ih je gledao u tiini. ak ni nakon dva tuceta takvih pokaza, nije mogao sasvim
svladati osjeaj zaprepatenja, koji bi ga obuzeo nakon to bi plamenobaca obavio svoj posao.
Daje to bilo pravo, svakom ivom stvoru u krugu od dvadeset metara kolabirala bi plua zbog
nedostatka kisika - a sve to bi pogodio sam plamen sagorjelo bi na pola svoje veliine. Kau mi
da bi sliili na male crne pigmejie, dodao je zamiljeno, gotovo kao da je razgovarao sam sa
sobom.
***

Dolazak plamenobacaa bio je popraen intenzivnim borbama od kue do kue,

provoenim u ovdanjim zaseocima, za tu svrhu urno evakuiranim po naredbi zapovjednika
bojne. Iznova i iznova uvjebavali su isti postupak zauzimanja kue - rafal iz automata po
prozorima da bi se natjeralo one unutra da se sklone, razvaljuju se vrata, ubacuje su runu bombu,
prigueni tutanj eksplozije, opet se otvaraju vrata i konani rafal iz automata da se pobrine za
mogue preivjele.
Sranja mi po boinom drvcu, psovao je Schulze kad je natporunik von Dodenburg
zapovjedio svome vodu da jo jednom prou vjebu, mislim da vie nikad neu moi proi kroz
vrata bez da prvo kroz njih bacim jaje! Obrisao je znoj s ela. Ako ovako nastavi, postat u
opasnost po drutvo - stvarno antisocijalan.
Kuno von Dodenburg opet si je stavio kacigu i uzeo svoj automat Schmeisser. Schulze,
rekao je, ti si opasnost po drutvo otkako te tvoj stari zaeo. Hajde, idemo!
***

Ali satnik Geier nije bio spreman slijepo slijediti raspored obuke zapovjednika bojne.
Osobno je smatrao da bojnik Hartmann nee preivjeti pohod to je slijedio. Usprkos svome
imenu, zapovjednik bojne nije bio dovoljno vrst. Za poetak, imao je enu i djecu - po
Leinarevom miljenju, lo znak za vojnika. Pored toga, Hartmann je bio previe konvencionalan;
nije oekivao neoekivano, poput suoavanja s protivnikom kad sam nisi naoruan.
U skladu s time, kad je na svoje veliko zadovoljstvo otkrio kako je jedan od njegovih
doasnika bio u predratnoj policiji, gdje je nauio osnovne elemente jiu-jitsua, Leinar je
zapovjedio da svaki ovjek u Drugoj satniji treba nauiti temelje borbe golim rukama. On je bio
prvi koji e sam proi teaj: mali smijeni lik u svojim . predugim kratkim hlaama, patuljak u
usporedbi s ogromnim bivim policajcem. Naao je to vrlo stimulativnim, osim osnovne
stimulacije to je blizu drugom polunagom znojnom mukom tijelu. Ali to je bila sasvim draga i
privatna stvar, koju je trebalo potisnuti u pozadinu uma, kao to su izblijedjele francuske
razglednice golih djeaka bile gurnute u zakutak njegova ormara. Gospodo, rekao je svojim
asnicima na njihovom sastanku ponedjeljkom ujutro, kojim je poinjao svaki tjedan, elim
slijepu neustraivu poslunost. Ako vam kaem da skoite kroz onaj prozor, oekujem da skoite
smjesta, iako smo na treem katu. Gurnuo je svoj monokl dublje u desno oko. A poslunost se
temelji na potpunom pouzdanju u sebe. Stoga elim da moji ljudi prou ovaj teaj, svi do
zadnjega. Uvjeravam vas da se, kad zavre, nee bojati ni jednog neprijatelja na ovome svijetu.
***
 Najslabija toka na ovjejem tijelu, pouavao ih je bivi policajac, njegova su jaja.
Ako ga moete tamo zgrabiti, gotov je. Shvatili?
Da, narednie, odgovorili su u zboru.
E sad, ako to moete izvesti s nekim Tommyjem ili abarom, sve u redu. Ali to ete ako
oni to pokuaju s vama? Podigao je veliki prst, poput kobasice, u znak upozorenja. U tome je
kvaka, zar ne? Da, narednie, opet su posluno odvratili kao jedan. Meutim, nastavi on,
postoji obrambena mjera koju u vam sada otkriti. Ti, Schulze, elim da me pokua opaliti u
jaja.
Da vas opalim u jaja, narednie! uzdahnuo je Schulze u glumljenoj zgaenosti. Ali vi
ste doasnik!
Ne mui svoj jadni mali mozak s time, Schulze. Mogu se ja pobrinuti za sebe, vjeruj ti
meni. I nemoj biti iznenaen ako za nekoliko sekundi bude leao na svojoj velikoj debeloj
guzici.
Jeste li sigurni, narednie? upitao je Schulze.
Naravno da sam siguran. Zapravo, zapovjedam ti da me pokua opaliti u jaja.
Pa, ako je tome tako, narednie, idemo. Schulze pohita naprijed sa zadivljujuom
brzinom za tako velikog ovjeka. Doasnik podigne svoje ruke da odbije udarac. Schulze je
skoio u zrak. Poput jedne od predratnih zvijezda hamburke nogometne momadi St. Pauli26,
okrenuo se u zraku. Doasnik je bio potpuno zavaran. Ruke su mu zagrabile i promaile.
Sljedeeg je trena leao prelomljen na tlu, brade prekrivene bljuvotinom, izvijajui se s jedne na
drugu stranu.
Mislite li da sam mu trebao rei kako sam bio prvak jiu-jitsu momadi Barmbekog
socijalistikog kluba? upita Schulze nevino.
I to je bio kraj Leinarevih pokuaja da pretvori svoju 2. satniju u majstore borbe golim
rukama. Ali do tada je njihov zapovjednik imao na pameti druge stvari osim neuspjeha svog
programa obuke.
Vrijeme je istjecalo, pa e njihova satnija morati izvriti svoj zadatak bez prednosti
goloruke borbe. Na veer zadnjeg travanjskog dana, zapovjedio je satniji drugarsku veer27. On
e osobno osigurati dvije bave piva po etrdesetosam litara, dok e ostali asnici iz svog depa
nabaviti dva tuceta boca kukuruznog schnappsa.
Objava, koju je napravio stoerni narednik Metzger, primljena je od strane ljudi iz 2.
satnije uz glasno odobravanje. Ali Schulze nije bio impresioniran. Njegov ushit to je izbacio
biveg policajca iz akcije - jednom kad se oporavio, ovjek je bio degradiran i prebaen u neku
pozadinsku postrojbu - nestao je. Njegova reakcija na objavu bilo je mrzovoljno: Sluajte, kad
gospoda asnici nama obinom puku kupuju pivo i schnapps, moete se kladiti u zadnji novi da
se balon sprema puknuti!
I, kako je obino bio sluaj, Schulze nije bio sasvim u krivu ...
 POGLAVLJE SEDAM

Meine Herren! zakretao je satnik Geier onim svojim pruskim glasom. Za nekoliko
trenutaka otii emo ljudima na drugarsku veer. Stegnuo je svoj monokl i pogledao ih - von
Dodenburga, Schwarza, Kaufmanna, iji je otac bio bogati industrijalac u Ruhru i mladog Ficka,
sa svojim nesretnim prezimenom28. Ne poznajem vae kapacitete za alkohol. Sve to od vas
oekujem je da se ponaate kao gospoda i asnici.
Schwarz je svog zapovjednog asnika pogledao s neprikrivenim gaenjem. Pod svojom
hladnom cininom vanjtinom, Leinar je u sutini bio buruj. Iako je nosio odoru Hitlerove
vlastite Crne garde, nije imao pravog poimanja nacionalne revolucije to se odigrala pod
vodstvom Adolfa Hitlera od 1933. U sutini, satnik Geier nije bio nita bolji od oujskih
ljubiica to su nahrupile u Nacionalsocijalistiku partiju u proljee te velike godine njemake
obnove, nadajui se uskoiti u kola prije no to bude prekasno.
Leinar nije bio budala. Uoio je i shvatio Schwarzov prezriv pogled. Samo ti ekaj,
deko, obeao je u sebi Schwarzu, skinut u ja tebi te hlae, sa stricom Heydrichom ili bez
strica Heydricha! Ali bio je premudar ovjek da izrekne te rijei. Umjesto toga, podigao je svoju
au schnappsa dok nije bila u ravnini treeg dugmeta njegove bluze, kao to je propisivao
vojniki obiaj. Lakta pod devedeset stupnjeva u odnosu na prsa, zalajao je: Meine Herren -
Prosit!
Prosit! odgovorili su kao jedan.
Poput automata, podigli su ae, ispili svoja pia u jednom gutljaju i s treskom stavili
prazne ae na stol, svi u tono istom trenutku.
Leinar je kimnuo sa zadovoljstvom. Uniformnost pokreta usreila ga je, kao i svaka
druga uniformnost. Istini za volju, nisu bili konjiki asnici, a Schwarz i Kauffman nisu bili
gospoda, ali svaki od njih bio je voa, koristan ovjek u bitci to e skoro uslijediti. Proistio je
grlo. Gospodo, mislim da je vrijeme da odemo ljudima!
Stoerni narednik Metzger preuzeo je odgovornost da sam ukrasi prostoriju. Grubi drveni
stolovi bili su poslagani u veliku potkovu i prekriveni sivim pokrivaima. Na elu potkove bio je
drveni naslonja za Leinara i obini stolci za njegove asnike i stoernog narednika, dok su
uobiajene klupe iz blagovaonice ile lijevo i desno za ljude. Na pravilnim razmacima bile su
boce schnappsa, okruene nakupinama malih aa; a pred svakim pojedinanim sjedalom bila je
siva keramika pivska krigla. Uz zidove, ljudi su pribili borove grane, ukradene tijekom jutarnjih
vjebi iz oblinje dravne ume. Sad, dok su satnik i njegovo drutvo ulazili, ljudi su kruto stajali
na svojim mjestima u stavu pozor. Leinar je sa zadovoljstvom primijetio preobrazbu to se u
njima odigrala u ovih nekoliko * mjeseci. inilo se da su urasli u svoje odore, koje ve davno
nisu bile nove-novcate. Sad su im lica bila tvra i ua, tako da se inilo da se oi vie istiu.
Nauili su novi kod ponaanja, gdje su ideje o pravom i krivom bile apsolutne i krute; i nauili su
ga po cijenu hladnoe, bijede i, u nekim sluajevima, po cijenu vlastite krvi. Sad vie nisu
izgledali kao civili prerueni u vojnike. Bili su obueni vojnici, kojima je nedostajalo jo samo
neto nuno - krvavo iskustvo bitke.
Stoerni narednik besprijekorno je pozdravio asnike. Punim je glasom zarikao. Druga
satnija, SS jurina bojna Wotan, prisutna za drugarsku veer, gospodine!
Leinar je lagano dotaknuo svoju kapu rukom u rukavici. Hvala, stoerni narednie.
Molim, dajte ljudima na mjestu odmor. Zaulo se napeto struganje stopala. Podijelite
schnapps! povikao je Metzger slubeno.
urno su razdijeljene ae, epovi odvinuti s boca i schnapps natoen u njih. Leinar je
skinuo svoju veliku asniku kapu i prihvatio au. Podigao ju je kruto do treeg dugmeta svoje
bluze. Drugovi, zakrijetao je, za nas, za one koje volimo i Drugu satniju!
Za nas, za one koje volimo i Drugu satniju! skoro dvjesto glasova zarikalo je tako da su
se drvene grede zatresle od zvuka.
Na iskap!
Ispili su svoje pie u jednom gutljaju. Jedan ili dvojica mlaih, koji su ve napunili svoje
eluce maslinovim uljem i suhim sirom da se pripreme za ono to ih je ekalo, zakaljali su kako
si je Korn progorio put niz njihova grla.
Geier je sjeo. Satnija ga je slijedila s bunim struganjem stolica po podu. Stoerni
narednie, zapovjedio je, da ujemo duh satnije. alu - jednu sonu, molim!
Schulze! zaurlao je Mesar preko drvenog stola na Hamburanina.
U redu, aljivino, ispriaj nam alu - i uo si satnika - sonu, molit emo!
Schulze nije oklijevao. to je vojnik rekao svojoj eni kad je doao kui na dopust po
prvi put u est mjeseci?
No, to je rekao?
Schulze je povukao vrh svog velikog nosa. Rekao je: Dobro pogledaj pod, draga, jer e
sljedeih etrdeset i osam sati gledati samo strop!
Niz stol se prolomio val smijeha.
Izvrsno, Schulze, rekao je Leinar, otkopavajui svoj ovratnik i prihvaajui jo jedan
schnapps. A sad evo jedne stvarno sone. Jeste li uli onu o dva topla brata to su plovila
Kanalom Kaisera Wilhelma ...
Drugarska veer bila je u punom jeku.
***

Veer se izrodila u bunu pijanu zbrku glasova, od kojih je svaki pokuavao nadjaati
ostale, isputajui paru po prvi put u vie mjeseci.
Nema pravo, govorili su, nisu abari loi strelci. Neg ti gaaju jajca. Oe od tebe
pravit tenora.
E pa, s jajcima kak tvoja, to je kak da puca topom od 75 u tagalj!
Pazi tu usranu kriglu. Bus mi zalil odoru!
Jednom kad im uvue ruku dolje, vie nema otpora. Svi to znaju. Onaj mali u amcu,
toga treba kakljat ako ih hoe na leima, spremne i eljne!
E, taj mu je momak ba mudro zaepio labrnju. Ustao je tamo pred svima i rekao iz sveg
glasa: Morate oprostiti mome prijatelju. Upravo je proao kroz nesretnu ljubavnu vezu.
Naravno, svi su htjeli znat kakva je to veza bila. A on je onda rekao, Da, prolog je tjedna iaio
zglavak desnice ruke! Isuse Kriste, trebali ste uti tajac!
Ovaj novak je izvukao avao i rekao kuhinjskom bikonji: Gledajte, narednie, avao! a
kuhinjski bikonja je pitao: Jel onaj koji se zabija u drvo? Jest, onaj koji se zabija u drvo! Pa je
kuhinjski bikonja rekao, mrtav-hladan: Pojedi ga, vojnie, to e ti dat eljeza!
I tako je veer ila dalje: beskrajna, zbrkana parada starih viceva, piva, tradicionalne
vojnike predaje, piva, pritubi, piva, stihova prostih pjesmica, piva, sve to isprekidano
iznenadnim trkom do zahoda da se rijei suvine tekuine.
***

Kad vam kaem, porunie Schwarz, rekao je Mesar pijano, nadvisivi se nad malim
asnikom, s kriglom piva u jednoj ruci i aom schnappsa u drugoj, mogu ak namirisati
Cifuta! Mahnuo je jednom rukom, kao da je odmahnuo na prosvjed, i prolio neto svoga piva na
Schwarzove sjajne izme. asnik nije ak ni primijetio.
 Svi znadu da miriu drugaije od nas. Zato vam lijeniki asnik zabija nos pod pazuh za
vrijeme pregleda. Znaajno je zakimao svojom velikom glavom. Vidite, na sveuilitu su ih
izvjebali da smjesta prepoznaju miris ifuta. Ali meni, meni ne treba poduka. Odrastao sam s
njima. Odjednom se smraio. Kopilad velikog nosa s puno para. Mudra, masna gomila, uvijek
u lovu na cure - nae cure. Vole bijelo meso, znate.
Zar tako? rekao je Schwarz pijano, otkrivi kako mu je teko ne saplitati jezik na dvije
jednostavne rijei, pa je odluio da bi bilo bolje ako ih ponovi. Zar tako?
Naravno, porunie, rekao je Mesar znaajno i otpio jo jedan gutljaj piva, poprativi ga
potezom schnappsa. Napravili bi sve za bijelo meso. Nae plave njemake cure opopinjavaju
ih, znate. Ali nikad se njima ne ene. Nisu mogli ak ni onda, prije no to je na Fhrer doao na
vlast. Tamo gdje sam ivio ko momak, znali su govoriti kako bi im rabin prijetio da e im ga
noem do kraja odrezati ako kau da se hoe eniti njemakom curom.
Schwarzova su se usta razjapila u nevjerici. Zar tako? prodahtao je.
Mesar mu se nacerio. Tako, porunie. Kao da ti ifutski repovi ve i ovako nisu bili
dovoljno podtucani, ne!
***

Gledaj ovamo, Schulze, rekao je von Dodenburg pomalo ljutito, vojska moe
uinkovito funkcionirati samo ako se zapovijed provodi bezuvjetno.
ak i glupa zapovijed? upitao je ovaj drugi s upornou pijanca. Glupa, porunie?
Nema glupih zapovijedi, Schulze. Vama vojnicima mogu se initi glupima. Ali vi ste oni
koji ih primate i ne moete ih stvarno prosuivati, zar ne?
Ali to je s onim satnikom u 1. satniji koji je zapovjedio svome vozau da skoi kroz
prozor - a glupi upak ga je posluao i slomio nogu? bio je uporan Schulze. to je to dokazalo,
gospodine? Dokazalo je da je predmetni vojnik imao potpuno povjerenje u svoga asnika.
E pa, ja na to ne gledam tako, gospodine, ree Schulze. Meni se to ne ini nikako
drugaijim od stare kadaverske poslunosti29 iz Kaiserovih dana, o kojoj mi je moj tata priao.
Otpio je veliki gutljaj svoga piva.
Von Dodenburg se ustro primio tog izraza. Kadaverska poslunost! Ne, tu si potpuno u
krivu, Schulze. Nema toga u naoj obuci. Vodstvo SS-a ne bi to trpjelo. Teorije generala Bergera
sasvim su suprotne. Pun pijanog ara, poeo je poduavati Schulzea o naelima vojne obuke
Vojvode od vabije.
***

Stojei usred bune prostorije, gladei svoj veliki nos i izgledajui, sa svojom potpuno
elavom glavom, vie nego ikada kao strvinar, satnik Geier osjeao se sretnim, ili onoliko sretnim
koliko je mogao biti. Oko njega bili su mladii iz njegove satnije, lica jo uvijek neigosanih
igovima iskvarenosti, za razliku od onih namazanih mladia kojima je bio prisiljen pribjegavati
u Berlinu.
Ovi momci dobro su izgledali. Na trenutak si je dopustio primisao na to kako mora da
izgledaju goli - vrsta, miiava mlada tijela, za razliku od njenih slabanih tijela mladia to su
krstarili mranim ulicama iza berlinske postaje Lehrter. Onda je odbacio pomisao kao
nedostojnu.
Dunost je dunost, rekao si je, koristei staru vojniku izreku, a sclmapps je
schnapps. I to dvoje ne treba mijeati. Lijepi djeaci bili su dio drugog svijeta i nisu imali nita s
njegovim vojnikim postojanjem.
Proao je pivski le, nosila su ga estorica hihotavih, pijanih vojnika. Poloili su pijanca
na jednu od klupa i nosili ga prema zahodima. Dat emo mu dravni pogreb, gospodine, jedan
od nosaa rekao je uzbueno satniku. Leinar se nasmijeio i u pozdrav dotakao elo rukom, kako
se od njega i oekivalo. Procesija je pola dalje, pijana parodija one prave.
Leinar je bacio zadnji pogled na svoj u satniju. Moja satnija, tiho je proaptao samome
sebi. Osjetio je suze kako mu dolaze na oi dok se pitao koliko e ovih zgodnih mladia, elite
nacije, preivjeti ono to je dolazilo.
Sabrao se i probio kroz gomilu. Stoerni narednie, zalajao je svojim uobiajenim
glasom kroz nos.
Mesar, lica crvenog poput repe, oiju to su se sjajile od pia, pijano se okrenuo i, gadno
se njiui, pokuao zauzeti stav pozor.
Satnik Geier mahnuo mu je neka prekine. Ne ovdje, stoerni narednie, rekao je. Samo
sam vam htio rei da asnici sad odlaze. Bolje da pustimo ljude neka nastave. Po zadnji je put
pogledao oko sebe, kao da im je pokuavao zapamtiti lica za neku osobnu prozivku asti. Laku
no, stoerni narednie, rekao je i dotakao kapu rukom prije no to je izaao, u pratnji svojih
asnika koji su trkarali za njime poput pijanih tenaca.
rtve su nastavile svoje slavlje.
***

Pokupio ju je pod slabanim plavim svjetlom zamraene uline svjetiljke, nakon to je

pijanom upornou slijedio tap-tap njenih cipela s visokim petama po mokroj kaldrmi. Kako joj
nije mogao vidjeti lice na putu do njena stana, panja mu je bila usredotoena na prelaenje
rukama gore-dolje preko njenog tijela pod sjajnom crnom kabanicom.
Ali sad je vidio da je lijepa, oiju duboko crnih pod kratkom kovravom kosom, lica to je
bilo glatki slatki oval. Gotovo pa je mogao vjerovati kako je neiskvarena i nevina.
Ali nije bila. Lukavi vjeti poljupci koje mu je darivala kazivali su to ak i njegovom
pijanom mozgu.
Pa ipak, bio je prepijan i preuzbuen da bi mu bilo stalo. Ruke su mu slijedile avove
njenih svilenih arapa, traei bijelu kou nad njima, glatku, vrstu i sasvim oaravajuu.
Grubo ju je gurnuo na lea. Noge su joj se automatski rairile. Spazio je prizor tog
tamnog dlakavog cvijeta, usaenog duboko u vlanome V. Zabio je svoje vrsto tijelo u njeno i
odjednom je zaboravio svijet mukaraca, sa svojim izmama, otrim zapovijedima, elinim
udovitima i mirisom sveprisutne smrti.
Dok je iscrpljen spavao, plave kose slijepljene znojem na elu, nepoznata je ena s
beskrajnim saaljenjem milovala njegov zatiljak.
***

Schwarz je pijano lutao zamraenim gradom. Debeli sredovjeni policajac spazio ga je

kako je zateturao u plavo svjetlo to ga je bacala ulina svjetiljka. Slubeniki je poloio ruku na
svoj slubeni pitolj, ali kad je vidio asnike zvjezdice i srebrni bljesak runa SS-a, okrenuo se i
urno otiao u suprotnome smjeru.
Schwarz je nastavio teturati. Grad je bio savreno zamraen. Ali iza svakog prozora iza
roleta inilo mu se da uje glazbu, vesele glasove, smijeh. inili su ga tunim - ona srcolomna
plaljiva tuga pijanih, koje na cijelom irokom svijetu nitko ne voli. Schwarz se osjeao praznim.
Nije imao prijatelja, ak ni drugova, samo pretpostavljenih i potinjenih. Nije bilo djevojke da ga
voli - ak ni jedne od jeftinih kurvi za koje su ljudi stajali u redu da ih posjete u kui iza vojarne.
Bio je potpuno, sasvim, neopozivo sam na ovome svijetu.
Konano se naao sueljen s visokom nenjemakom graevinom to je imala izgled
crkve, ali to nije bila. Njena vrata preko kojih su bile pribijene daske i razbijeni prozori, to nisu
bili otvarani ove dvije godine, nijemo su ga gledali. Njegov klimavi pogled pao je na svastiku
naslikanu na vratima i na velika crvena slova Zidovi van!. Onda je shvatio, s osjeajem gaenja
i opinjenosti, da je stajao pred tamonjom sinagogom, koja je oito pretrpjela sudbinu svih
njemakih sinagoga za Kristalne noi 1938.30
Ne razmiljajui, zateturao je po stubama, jo uvijek prekrivenim staklom od te strane
noi kad je trierski SA doao svojim slubenim automobilima, strgao rabinu eljezni kri iz
Prvog svjetskog rata, za koga je ovaj mislio da e ga zatititi od njihova gnjeva, i objesio ga na
trgu. Trebalo mu je dvadeset minuta da umre. Ramenom je gurnuo vrata koja su smjesta
popustila, kao to su popustila te noi u studenome kad su nahrupili jurinici SA u izmama,
derui se iz sveg glasa, da opljakaju mjesto bogotovlja, mokrei po svetinjama, unitavajui to
nisu mogli ponijeti, bodreni urlanjem svjetine vani.
Schwarz je stajao i klatio se u unutranjosti, osvijetljenoj samo svjetlom zvijezda to su
sjale kroz rupu na krovu.
Potraio je na podu kamen i bacio ga u najblii zid. Otkloparao je na tlo negdje u sjenama.
Ja nisam idov, zaurlao je. ujete? Ja nisam idov! Njegov krik protiv prljave ale, kojom se
sudbina poigrala s njime, progutali su najdalji zakutci krova napuenog imiima. idov,
rugao mu se. idov, idov, idov, idov. Prekrio je ui rukama i pokuao zaustaviti
optuujuu rije.
***

U samoi svoje sobe, iza zakljuanih vrata, satnik Geier listao je svoju poteno istroenu
zbirku fotografija, gledajui mlada muka tijela, dok je prastari uspravni sat, kojeg je naslijedio
od svoga oca, otkucavao minute njegova ivota.
 POGLAVLJE OSAM

Gospodo, mariramo! Najkasnije za deset dana, najranije za sedam!

Leinar se zavalio u konjiko sedlo koje mu je sluilo kao uredski stolac i sa
zadovoljstvom se zagledao u njihova ustra lica. Objava je imala oekivani uinak.
Kuda, gospodine? upita von Dodenburg.
Bojim se da vam to ne mogu rei - po izriitoj zapovijedi zapovjednika bojne, koji je
ovog jutra bio u Grupi armija s ostalim zapovjednicima bojni. Fhrer, u svojoj mudrosti, odredio
je da pojedinani ciljevi nee do zadnjeg trenutka biti oglaeni onima kojima su dodijeljeni. Moja
procjena je da u vam moi rei za nekoliko dana.
Ali, gospodine, prosvjedovao je von Dodenburg. Moramo neto znati. General Berger
kae...
Znam to kae general Berger, prekine ga Leinar. Mi iz starog asnikog zbora,
naglasio je rije stari, i predobro znamo to je njegovo miljenje. Meutim, ako vam ne
smijem dati pojedinosti o vaem neposrednom zadatku, mogu skicirati opu situaciju, kako mi ju
je objasnio zapovjednik bojne.
Otiavi do velike karte zapadne Europe na zidu, pokucao je po njoj svojim jahaim
tapom. Zapadni front. Ve preko sedam mjeseci, preko milijun ljudi sueljeno je na bojitu od
petsto kilometara, od vicarske granice do takozvanog Engleskog kanala, a da je sve to vrijeme
jedva ispaljen neki hitac. Prole godine kad smo napali Poljsku, anglo-francuske snage propustile
su priliku da udare na nas dok nam je Zapadni zid bio oguljen od naih najboljih postrojbi. Sad je
vrijeme da snage Velike Njemake pokau neprijatelju kako se vodi kampanja. Ali gdje?
Zamiljeno je pokucao tapom po karti. Ovdje u Alsaceu, kroz prolaz Belfort: klasini
pravac napada, za koji sam siguran da vam je svima poznat - ak i onima meu vama koji ste
prespavali satove vojne povijesti u Bad Toelzu? Ali prolaz Belfort pokriven je francuskom
Maginotovom linijom. Ili prolazom Lorraine oko Metz-Verduna? Pokucao je tapom malo vie.
Ali i on je zatien nekim od najuinkovitijih i najsnanijih francuskih fortifikacija. Pa to nam
je preostalo?
Von Dodenburg kimnuo je prema zasjenenom podruju neutralne Belgije. Prolaz
Losheim izmeu Aachena i Pruma.
Leinar se potvrdno razvedrio. Vidim da vi niste prespavali lekcije iz vojne povijesti,
von Dodenburg, rekao je. Naravno; trei od klasinih pravaca upada u francusku sjevernu
ravnicu. Ali, jasno, ima jedan veliki nedostatak.
Schwarz je kliknuo petama, kao da je opet bio asniki kadet, i zalajao. Veoma
neprikladno zemljite za moderno ratovanje, gospodine. Sistem cesta je neadekvatan za modernu
motoriziranu vojsku, a teren je umovit i potpuno nepogodan za oklopne formacije, koje e
nesumnjivo predvoditi svaki napad njemakih snaga na zapad.
Leinar je kimnuo u odobravanju. Veoma pohvalno, Schwarz. Napravit emo mi jo od
vas glavnostoemog asnika. Vae rijei odraavaju miljenje njemakog Vrhovnog stoera -
skoro do zadnjeg ovjeka. Zastao je, a von Dodenburgu se priini da je ugledao jedva primjetnu
sjenku cininog osmijeha kako prelazi runim pticolikim licem njegova zapovjednika. U svojoj
mudrosti, meutim, Fhrer je odluio kako e ba to biti podruje na kome e napasti veina
naih snaga.
U Ardenima, gospodine? upitali su, skoro kao jedan. Ali, to je nemogue.
Podigao je svoj tap u znak tiine i jo vre stegnuo svoj monokl pred okom. Gospodo,
iznenaen sam vama! Nita nije nemogue za Fhrera. Opet je von Dodenburg osjetio
zapovjednikov prikriveni cinizam. Vi, kao nacionalsocijalistiki asnici, trebali biste to znati, jo
vie od nepolitinog tipa poput mene, koji u cijelom svom ivotu nije glasao. I ne dao Bog da u
ikad morati. Zastao je. Dakle, dopustite da vam objasnim na plan.
Pokucao je po Niskim zemljama31 na velikoj karti. Oita metoda zaobilaenja francuske
Maginotove linije32 bila bi prohujati kroz Belgiju, kao to smo to uinili 1914. Ali to je tako
oito, da se britanski i francuski vrhovni stoeri, koji nisu cijenjeni po svojoj inteligenciji ili
uvidu, planiraju suprotstaviti takvom otvaranju pomicanjem veine anglo-francuskih snaga u
Belgiju.
Drugim rijeima, neprijatelj oekuje da proemo kroz Belgiju. Pitanje koje si je Fhrer
postavio moralo je biti: Gdje oekuje da napadnemo? tapom je pokazao podruje Ardena.
Sigurno ne ovdje. Posljedino, Fhrerova je namjera da zavara desnim krilom, tako da
neprijatelj nahrupi u Belgiju. im taj pokret bude u toku, veina naih oklopnih snaga udariti e
preko Ardena. Tenkisti e probiti Francuze ovdje kod Sedana. Pokazao je legendarni grad na
francusko-belgijskoj granici, koji je doivio najvei trijumf Pruske vojske u Francusko-pruskom
ratu, to je doveo do stvaranja njemake nacionalne drave. Uz zauzeti Sedan, na oklop krenuti
e na zapad, du sjeverne obale Somme, prema Kanalu. Na trenutak je zastao, a kad je opet
progovorio, sveg je cinizma nestalo iz njegova glasa. Zamijenila ga je jedva prikrivena napetost i
uzbuenje. A gospodo, uspijemo li povui taj potez, bit e to kraj anglo-francuske vojske i
najvea pobjeda njemake vojske ikada postignuta. A moda ak i najvea pobjeda koju je ikad
izvojevala neka nacija.
***

Sljedeih etrdeset i osam sati bilo je posveeno paljivim zadnjim pripremama za

predstojeu bitku. inilo se kao da Jurina bojna Wotan svaka dva sata ima drugu smotru da bi
provjerila ovaj ili onaj dio opreme, od zdravstvenih kartona, da bi se bilo sigurno je li svaki
vojnik dobio potreban broj injekcija za terensku slubu, do velike cjelonone inspekcije
polugusjeniara koji e ih odvesti u bitku.
Usred ovih napetih priprema za iznenadnu smrt, bilo je i onih koji su imali neke osobnije
poslove da ih zaokupe - na primjer stoerni asnik Metzger.
Tri dana nakon drugarske veeri, Mesar je osjetio areu bol kad je ujutro urinirao. Bilo
je kao da mu polako guraju vrui tap u penis. Onda je bol prola, pa je u uurbanom ozraju
satnijskog ureda zaboravio na nju, sve dok se nije, tri sata kasnije, nakon to je ispio svojih pol
litre u 11 sati, probio do doasnikog zahoda ne bi li uivao u svojoj dugoj sjedeljki nad
Volkischer Beobachterom. Ali tog jutra, za stoernog narednika Metzgera nije bilo uivanja.
Jedva da je spustio svoje besprijekorne vojniko sive hlae i poeo mokriti, kad se morao uhvatiti
za zid u nepodnoljivoj boli, znoja to mu je probijao grimiznim licem u velikim mutnim kapima,
tekuine to je iz njega prskala na sve strane.
Mesar je dovoljno dugo bio u vojsci da zna to je dobio. Ali gdje? Ne od Debele Barbare,
kurve koju je obino pohodio u ustanovi iza vojarne; kod nje nije bio ve tri mjeseca. Zapravo, u
tom periodu nije bio ni kod jedne ene, osim svoje supruge. A nije vjerovao da je bilo mogue
dobiti bolest preko zahodske daske, kao to su neki od starijih doasnika i dalje uporno vjerovali.
Dakle Lore? To je bilo nemogue! Neto mora da se dogodilo one noi kad se satnija
napila. Ali to? Mutno se sjeao razgovora s porunikom Schwarzom o ifutima, ali nakon toga
mozak mu je bio potpuno prazan.
Tog popodneva nije iao kui, iako je znao da mu je Lore skuhala njegovo omiljeno jelo:
kiselo zelje i praseu koljenicu. Stariji doasnici iz drugih satnija, koji su radije ruali u tekuem
obliku u kantini, nabacivali su mu primjedbe kako se uva dok mu Lore ne podgrije veeru pred
penicom. Ali on ih je ignorirao; bio je prezaokupljen svojim pokuajima da otkrije to je radio
one noi kad se satnija opijala. inilo se kako nitko ne zna.
Zbunjen, vratio se u ured satnije. Ali nije mogao mirno sjediti. Svakih pet minuta, ustao bi
i otiao na doasniki zahod, gdje bi spustio hlae i razgledao svoj penis. Sad je, kad bi ga
stisnuo, iz njega curio prozirni ukasti gnoj.
U uredu, dva inovnika znalaki su namigivala jedan drugome svaki put kad bi nestao.
Mesar se usro, aptali su jedan drugome. Zna da idemo u aktivnu slubu. Kladim se da e
kopile ispresti neku priu onom prolupalom tabletau, tako da se izvue od toga da ide s nama.
I do neke mjere, zapovijed za pokret, za koju je Mesar znao da eka u satnijskome sefu,
jeste igrala svoju ulogu u njegovoj raunici. Ako se prijavi da je bolestan, znao je kako nee
morati ii u akciju s bojnom - a Mesar se jako, jako brinuo o sigurnosti vlastite koe. Ali ako se
prijavi kao bolestan, znao je kako e se Leinar pobrinuti da mu to bude kraj vojnike karijere.
Sumnjiavo kopile poput Leinara odmah e posumnjati da se sam dao zaraziti, ne bi li se
izvukao iz opasnosti to su ih ekale. Ne bi dan stigao ni zavriti, a ve bi bio degradiran,
prebaen u vojnu zatvorsku bolnicu, a odatle konano u jednu od onih stranih kanjenikih
bojni.
Konano je Mesar odluio otii lijeniku, ali ne lijenikom asniku bojne s onim
njegovim idiotskim prirodnim lijekovima. Umjesto toga, posudio je satnijski bicikl i odpedalirao
u garnizonski, gradi da obie ondanjeg lijenika, dr. med. Hansa Friedrichsa.
Stari mjesni lijenik koji je, poput stopostotno katolikog ivlja u gradu, imao malo
vremena za SS, iako je tridesetih dva put glasao za Adolfa Hitlera, posluao je zbrkano
objanjenje stoernog narednika, a onda odbrusio: Hlae dolje i dr se za onaj stol - vrsto.
Zato? upitao je Mesar pomalo bojaljivo, petljajui s naramenicama.
Mali lijenik s naoalama, koji se kao mladi vojni lijenik u Stenayu tijekom Prvog
svjetskog rata bavio s dvjesto do tristo sluajeva venerinih bolesti dnevno, promrmljao je:
Uskoro ete saznati.
Navukao je gumenu navlaku preko svog kaiprsta i zabio ga Mesaru u mar.
Stoerni narednik zajeao je od boli. Zato ste to uradili? progunao je. Nevolja je na
drugom kraju, doktore. Ne u mom dupetu.
Budite mirni, zapovjedio je lijenik i poeo gurati svoj prst jo dublje.
Pet minuta kasnije, dok je lijenik bio nagnut nad mikroskopom u kutu, prouavajui
uzorak koji je prikupio, Mesar je tupo visio preko ruba stola, pognute glave, kao poraen.
Lijenik je skinuo svoje naoale zlatnog okvira i mrano pogledao doasnika, svijetlih oiju
punih schadenfreudea.33 Bojim se, dragi moj stoerni narednie, da ste pokupili kapavac, koliko
mogu ustanoviti iz brzog pregleda.
Ali, to je nemogue, uskliknuo je Mesar. Mjesecima nisam bio sa enom, osim moje -
odjednom se zaustavio, pregaen ogromnom veliinom te nagle spoznaje. Lijenik je slegnuo
ramenima. Moj dragi ovjee, nadam se da, kao pripadnik Crne garde, nije se mogao suzdrati
od cereka, predstavnika nove i bolje Njemake, ne vjerujete da se moe dobiti bolest bez
spolnog odnosa!
Mesar nije odgovorio. Kad bude izlijeen, obeao si je, raspalit e kopile preko njegove
iscerene face. Ali to e morati priekati; prvo mora biti izlijeen. Ne, doktore, odgovorio je
oklijevajui. Ne, naravno da ne.
Dobro. A sad, odite do kaua u kutu i ispruite se na leima.
Hlaa oko glenjeva, odgegao se do kaua, apsurdno podsjeajui na malo dijete koje se
upikilo u hlae. Ispruio se na hladnoj koi kaua. Mali lijenik sagnuo se nad njim i svojim
palcem i kaiprstom podigao Mesarev penis kao da je neto krajnje prljavo, te navukao mali
zavoj oko njega.
 Mesar je s naporom podigao glavu i upitao: to ete napraviti, doktore?
Lijenik se okrenuo svojoj zdjelici s instrumentima. U Francuskoj, vojnici su ovo
obiavali zvati kiobranom, rekao je uz lagani osmijeh kad se prisjetio. Bilo je to prvi put da u
skoro etvrt stoljea koristi vojniki izraz.
Kiobran? upita Mesar, dok mu je poela svitati uasna spoznaja.
Da - posebni kateter koji koristimo u ovakvim situacijama, objasnio je. Podigao je
instrument da ga Mesar moe vidjeti i pritisnuo mali otponac na drki. Niz malih otrica iskoio
je na drugom kraju. Mesar je progutao knedlu. Usprkos hladnoj koi, osjetio je kako mu znoj
probija leima.
To, progutao je, unutra?
Da, unutra!
Kako mu je lijenik vrsto uhvatio penis i ugurao kateter, s izgledom uitka na starom
izboranom licu, Mesar je zaurlao u agoniji.
***

Stoerni narednik Metzger gadno je epao kad je izaao iz ordinacije. Nakon postupka,
lijenik mu je bio rekao neka ide i pomokri se. Ali kad je vidio krv kako kulja iz njegova
izmuenog organa, smjesta je stao. Sad mu je mjehur bio kao da e svakog asa puknuti. Ali
ugrizao se za usnu i potisnuo je nagon. Zapravo, upravo se zaklinjao samome sebi kako
vjerojatno vie nikad nee urinirati, kad se gotovo zabio u vojnika Schulzea. Schulze, povikao
je iznenaeno i sljedeeg trena zaalio to je povisio glas, kog vraga radi ovdje, ovjee?
Schulze, kruto u stavu pozor, ree: Idem kod doktora, stoerni narednie.
Zato ne ode kod lijenikog asnika? upita Metzger.
Brani problem, gospodine, odvratio je Schulze. Nisam mislio da bi lijeniki asnik
bio pravi ovjek za to.
Oh, rekao je Schulze bez puno zanimanja. Nisam ak ni znao da si oenjen. A onda,
glasom to je bio skoro ljudski, dodao je: Ali znam to misli. ene nisu nizata nego da stvaraju
probleme!
Paljivo je uzvratio na Schulzeov pozdrav i ostavio ga.
Tu si u pravu, drakane, uzdahnuo je Schulze i nacerio se usprkos boli. Kad se Mesar
vrati kui, dobru staru Lore ekaju najgore batine u ivotu, pomislio je za sebe. Otvorio je vrata
i oeliio se da se suoi s najgorim.
***

Dvanaest sati kasnije, bojna je bila spremna za pokret, duga kolona teko natovarenih
polugusjeniara parkirana oko kruga u vojarni pod drveem, skrivena od znatieljnih pogleda
britanskih i francuskih izviakih aviona. U svojim drvenim posteljama, mladii su, iscrpljeni pa
ipak previe uzbueni da bi spavali, ekali poziv koji je morao skoro doi.
 POGLAVLJE DEVET

Gospodo, ree Leinar, koji je jedva mogao suzdravati vlastito uzbuenje, konano
imamo nae zapovijedi! I bolje su no to sam mogao i oekivati. Bit e lima ovdje za svakog od
vas, vjerujte vi meni!
Leinar je otiao do velikog stola na stalku i povukao sivi vojni prekriva koji je prekrivao
model. Eben Emael, oglasio je slavodobitno, najvra fortifikacija u Europi, jaa od iega u
naem zapadnom zidu i, prirodno, bolja od Maginotove linije!
asnici su se nagurali blie da razgledaju detaljni model belgijskog kljunog utvrenog
podruja, koje je uvalo spoj rijeke Meuse i Albertovog kanala i prijeilo put u nizine sjeverne
Francuske.
Prema ljudima admirala Canarisa,34 pouavao ih je satnik Geier kao da su opet bili u
Bad Toelzu, tvrava Eben Emael konstruirana je u nizu betonskih i elinih podzemnih galerija.
Koliko duboko, agenti Abwhera ne znaju. Meutim, znamo da su topovske kupole zatiene
najdebljim oklopom kojeg Liege moe osigurati i od njih se oekuje da izdre najtee poznate
bombe ili topnike granate. Tiho se nacerio. Ali Belgijci nisu svjesni da imamo tajno oruje da
se pobrine za taj oklop - nae kumulativne naboje. To je, meutim, problem inenjeraca.
A to je na problem, gospodine? tiho e von Dodenburg, promatrajui model belgijske
fortifikacije, za koju je znao da je bila temeljito modernizirana 1935. i za koju se oekivalo da e
na neodreeno dugo zadrati bilo kog neprijatelja.
Napad na tvravu Eben Emael (10. i 11. svibnja 1940.)
Padobranska divizija generala Studenta35 zadnjih est mjeseci obuava specijalnu grupu
padobranskih inenjeraca za zadatak poetnog napada na Eben Emael, objasnio je Leinar.
Osamdeset ljudi ili tako nekako pod zapovjednitvom izvjesnog satnika Witziga. Osamdeset
ljudi! rekli su u nevjerici. Da se zauzme to mjesto! Sam garnizon mora imati nekoliko stotina.
Tisuu i dvjesto, da budemo precizni, mimo e Leinar. S elementima belgijske 7.
pjeake divizije, potom Cyclistes Frontiere, te moda najboljim vojnicima koje Belgijci imaju
na granici, Chasseurs Ardennais, u neposrednom podruju fortifikacija. Pogledao je njihova
ustra mlada lica. Ali, gospodo, udim vam se da i jednog trena sumnjate u njemaku
dovitljivost! Osim naih kumulativnih naboja, imamo jo jedno iznenaenje u rukavu. Satnik
Witzig sletjeti e sa svojim ljudima jedrilicom - na vrh tvrave Eben Emae!
Satnik nije mogao sakriti svoje zadovoljstvo zbog izgleda zaprepatenja koji im se
pojavio na licima. Njihov e zadatak biti da zaokupe garnizon, dok mi napredujemo prema
njima, povezujemo se i unitavamo tvravu. Izrekao je te rijei bez ikakva naglaska, kao da je
govorio o normalnom pravcu mara, svakodnevnoj rutinskoj vjebi; pa ipak, brzi pogled na
model na stolu bio je dovoljan da im kae kako e povezivanje biti sve samo ne etnja. Trebati e
prijei rijeku Meuse i Albertov kanal, plus ono to je izgledalo poput srednjevjekovnog opkopa, i
to i prije no to uspiju stii u domet topova kojima je bila naikana velika utvrda.
Na pravac napredovanja povesti e nas iz Maastrichta, nastavio je Leinar, tapkajui
po modelu svojim tapom da naglasi svaku toku, preko Meuse jednim od tri mosta. Selo Canne
- ovdje - zauzeti e 1. satnija najuri. Preskoit emo ih i prijei Albertov kanal ovdje. Nakon
toga, bilo je predvieno da 3. satnija preuzme od nas i napadne kljune topnike poloaje - 17,
23, 36, 45 i 46. Kako moete vidjeti na modelu, oni pokrivaju cijelu duljinu rijeke i kanala. Sve
dok su u belgijskim rukama, masovni prelazak nae vojske nemogu je. U sutini, oni su klju za
vrata Belgije i sjeverne Francuske.
Sveano ih je pogledao, bez i traka uobiajenog cinizma na njegovu licu. Meutim,
molio sam zapovjednika bi li ova satnija mogla imati ast da zauzme te poloaje. Nadam se kako
ete se sloiti da sam djelovao u vaem najboljem interesu.
asnici su se ukoili u stavu pozor. Von Dodenburg je progovorio umjesto ostalih. Kao
asnik satnije, gospodine, dugujemo vam za vau skrb. Bit e to velika ast za satniju, koju e,
siguran sam, cijeniti i nai ljudi.
Hvala vam, von Dodenburg. Siguran sam da ste u pravu. Nesumnjivo e ljudi znati
cijeniti kad saznaju za ast koja im je povjerena. Zapovjednik bojne smatrao je da bi to moglo biti
previe za 2. satniju, ali uvjerio sam ga da mi to moemo. Sad se moram uzdati u vas i vae ljude
da osigurate da ne ispadnem laljivac. Nasmijeio se. Na kraju krajeva, gospodo, kao to sam
siguran da ste svi toga svjesni, elim iz ove kampanje izai s bojnikim inom.
Na njihovim ozbiljnim mladim licima nije bilo smijeka kao odgovora. Seljaine,
pomisli Geier s prezirom, ideoloke seljaine! Ali zadrao je tu misao za sebe. Trebat e ih u
danima to slijede, a kad budu mrtvi, druge ustre ideoloke budale, eljne nasilne smrti u ime
Naroda, Domovine i Fhrera, ako e on ostvariti svoj san da postane general.
Propinjui se u punu visinu, rekao je: Gospodo, shvaate znaaj naeg zadatka. Ako ne
uspijemo, zadrat emo napredovanje cijelog Wehrmachta. U sutini, uspjeh cijele kampanje
poiva u naim rukama. A imamo tono trideset i est sati da dovrimo na zadatak. Oi su mu
bljesnule njihovim licima. Meine Herren, Heil Hitler! Uzvratili su punim arom svojih
mladalakih srca, tipini proizvodi nacionalsocijalistikog sna, sa svojom glasnom drskou,
smeekouljakom vulgarnou i izmakom okrutnou, a koji e od njih uskoro zahtijevati svoj
danak u krvi.
***

Malo prije ponoi 9. svibnja 1940., polugusjeniari su po posljednji put prozveckali kroz
vrata Vojarne Adolfa Hitlera. Zamraene gradske ulice poploane kaldrmom bile su prazne, a
dok je metalna buka njihovih vozila odzvanjala meu kuama, nitko nije otvorio prozore da
pogleda. Umjesto toga, jednostavni katoliki seljaci pourili su kleknuti pred jednostavna drevna
raspela, to su u veini njihovih spavaih soba bila jedini ukrasi.
Crna garda - SS jurina bojna Wotan - odlazila je u rat.
 Drugi dio:

Vatreno krtenje

Kako strane skrupule imate kao SS asnik! Zar ne shvaate da se cijela vojska poredala
iza nas, a iza nje nacija od osamdeset milijuna dua? U svjetlu toga, to je vano ili ak znaajno
oko ivota nekoliko opskurnih civila?

Satnik Geier Kunu von Dodenburgu,

11. svibnja 1940.
 POGLAVLJE JEDAN

Mjeseina je preplavila pogranini poljunani put. Tamo naprijed, blijedi ruiasti sjaj
obojio je oblake. S obje strane, razrovana polja bila su ispunjena dugim sjenama Panzera IV to
su ekali, i polugusjeniara koji su nosili ljude Jurine bojne Wotan.
Negdje je spora, staromodna nizozemska strojnica avrljala poput ljutitoga djetlia, a
crvena svjetlea zrna arala su kroz no. Ali neprijateljska paljba i mogunost silovite akcije to
e uskoro uslijediti nisu vie brinuli SS-ovce. Sad su ve preko dva sata ekali izvan
nizozemskog grada Maastrichta i bilo im je dosadno. Kao da je prola vjenost otkako su veliki
crni obrisi jedrilica DFS 230, to su nosile padobrance, prebrisali preko njihovih glava na svome
putu do tvrave Eben Emael, vueni tromotomim junkersima. Pouri, pa ekaj, tiho su gunali
dok su puili, ruku paljivo zaklopljenih oko areih vrhova cigareta, stara dobra vojnika igra.
Zar Holandezi ne znaju da se ratuje? pljucnuo je Schulze von Dodenburgu dok su
sjedili u njegovom Volkswagenovom terencu, ekajui zapovijed za pokret. Ako je ovo totalni
rat, dajte me ... Prekinula ga je buka motocikla to je rikao putem prema njima, probijajui se
kroz promet. Njegov je voza prepoznao polugusjeniare i naglo zakoio. Blatom poprskani
motocikl proklizao je postrance prema njima dobrih pet metara. Voza je skoio sa sjedala i
pustio neka motocikl ode u jarak.
Bio je to Leinar, uniforme prekrivene blatom, zavoja oko glave umrljanog krvlju,
monokla jo uvijek preko oka.
Von Dodenburg uznemireno je skoio iz volkswagena. Sto se dogodilo, gospodine?
Nita, nita! dahtao je ovaj. Ta budala od mog vozaa prela je preko jedne od naih
vlastitih mina. Sad je on mrtav, a ja sam opalio glavom u potporanj. Uzrujano je odmahnuo
rukom. Ali to nije bitno! Padobranci su sletjeli na plato Eben Emaela, ali ne u oekivanom
broju. Witzig, njihov zapovjednik, nestao je. Zastao je da uhvati dah. estoke borbe! S
jugozapada je dola tutnjava tekog topa, popraena bljeskom plamena, kao da je htjela naglasiti
njegove rijei.
Sve je trenutno vrlo zbrkano, kao i obino. Jedna stvar je sigurna. Padobranci nisu
zauzeli svoj cilj kod Cannea.
Most, gospodine? upita von Dodenburg.
Ne, neprijatelj ga je raznio prije no to su ga stigli zauzeti na juri. Geier je odmahnuo
svojom povijenom glavom. Teki udarac po nas. To e nas zadrati. Ali, to nije vano.
Zapovjednik bojne zapovjedio mi je da smjesta krenem s Drugom satnijom.
Von Dodenburg pokazao je na zaprijeeni put pred njima. Nemogue, gospodine, rekao
je, povisujui glas kako je pucnjava na drugoj strani granice poela dobivati na silini. Nikad se
naim polugusjeniarima neemo probiti kroz tu guvu.
Mislite? Recite svojim ljudima da se ukrcaju, a ja u vam pokazati kako se to radi!
Dok su polugusjeniari urlali u pogon, Leinar je potrao do najblieg Panzera IV. Ti!
zalajao je na najblieg tenkista u crnoj uniformi, to je puio na kupoli. Koji je tvoj in?
Narednik, gospodine!
A tvoja postrojba?
etvrta oklopna.
Odlino! E pa, sad ste pripojeni SS-u.
Ali, gospodine, prosvjedovao je narednik.
Nema tu ali! zarikao je Geier preko tutnjave, penjui se na kupolu. Nosom ravno u tu
kolonu pred tobom i raisti mojim ljudima put!
Doasnik je oklijevao, a onda je bacio pogled na lice SS asnika i predomislio se. urno
se uvukao u svoju kupolu i poeo izvikivati zapovijedi. Tenkovski je motor zacvilio. Grleni
kaalj, nakon kojeg je sekundu kasnije uslijedio zagluujui urlik motora od 300 KS. Noni zrak
bio je ispunjen smradom benzina.
Leinar je svojom plavom svjetiljkom mahnuo polugusjeniarima. Von Dodenburg opali
laktom Schulzea u rebra. U redu, povie on, vidio si znak. Kreni za njim!
Schulze ubaci u prvu. Ovo moram vidjeti, povikao je kada su polugusjeniari poeli
zveketati po putu.
Panzer IV krenuo je naprijed uz hravo zveketanje gusjenica. Wehrmachtovo pjeatvo,
to je ekalo, urno je skoilo s puta. Ljutiti povici doletjeli su sa svih strana. to se dogaa?
povikao je asnik. Kog vraga mislite da radite? Onda je spazio srebrne rane SS-a. A tako!
uskliknuo je ogoreno. Gospoda iz SS-a! Tako dakle!
Geier, nadvien nad njime na tenkovskoj kupoli, odmahnuo je svojim tapom. Da,
gospoda iz SS-a idu u rat!
Valjali su se dalje. S obje strane puta, poele su se pojavljivati jadne procesije pokretnih
ranjenika, to su se probijali natrag do pukovnijskih previjalita. Iznenada je pred tenk iskoila
kolona topova tegljenih konjima. Voza je instinktivno skinuo nogu s gasa. Leinar oine
tenkovskog narednika svojim tapom. Ne zastajkuj! povikao je u mahnitome bijesu. Reci mu
neka ide dalje!
Drei se desnom rukom za lice to mu je bridjelo, narednik opali vozaa u rame da mu
pokae neka opet ubrza. Panzer IV zabio se ravno u kolonu koja nita nije oekivala. Konji su se
propeli i zanjitali u panici. Vozari su kleli kako su se njihova kola zanjihala opasno blizu jarcima
s obje strane puta. Odasvud su se zauli ljutiti povici, dok su polugusjeniari zveketali iza
tenkova, a SS-ovci kliktali: Mjesta za Bojnu Wotan, vi prokleti prainari!
***

Ba kada se nebo u sam cik zore poelo rastvarati u prljavo bijelu to je najavljivala jutro,
Leinar je usmjerio Panzera IV s poljunanog puta na izrovanu stazu. Sad su prilazili vrlo blizu
mjestu borbe. Iznad reda mranih jela, to su marirale obzorom poput kolone pruskih grenadira
sa iljatim kacigama, izbijali su neprekidni tihi prasko vi sivog dima. Obje strane staze bile su
posute naputenom opremom, britanskom i belgijskom. Do bunkera, kojeg je topnika paljba
poetne barae izboginjala kao znacima neke boletine, estoko je gorio njemaki tenk.
Schulze je opsovao dok je manevrirao volkswagenom oko mrtvog tijela izvaljenog posred
staze. Ovo je k'o putovanje u organizaciji Snage kroz radost,36 ree on. Njemaka,
Nizozemska, i sad Belgija.
Zavei, Schulze! zatektao je von Dodenburg, usredotoen na tenk pred njima. I pazi
da ne sletimo u grabu!
Kako je Schulze opet prebacio u viu i ubrzao, pretpostavio je kako je Geier poveo satniju
oko Maastrichta i njegovih zakrenih uskih ulica. Sad su vjerojatno prilazili belgijskoj granici i
prvoj vodenoj prepreci, rijeci Meuse. Mrtvi belgijski vojnik i naputena oprema to su dokazivali.
Oprezno je odmjeravao mranu cmogorinu umu s obje strane. Iza njega, mladi jurinici
u polugusjeniarima zauzeli su svoje poloaje, napeto steui oruje; ovo je bilo idealno mjesto
za zasjedu, kao to je pokazivao zapaljeni tenk.
Ali nita se nije dogodilo. ume su ustuknule pred otvorenim poljima, koja su jo uvijek
svjetlucala od ranojutarnje zore. Pred njima, pojavio se mali zaselak. Nita se nije micalo. ak ni
pas nije lajao.
Geier je udario narednika po ramenu. Reci vozau neka krene lijevo od kua,
zapovjedio je. Moji e vas ljudi pokrivati.
 Ali, gospodine, prosvjedovao je narednik, uma jo uvijek ispunjenog pougljenjenim
tijelom mrtvog tenkista ispruenog na putu iza njih, to je selo oito mjesto za zasjedu. Ne svia
mi se to. Mislim...
Nisi plaen da misli, narednie, prekinuo ga je Geier.
Kako je Panzer IV na trenutak stao dok je narednik davao zapovijed vozau, Geier je
skoio sa strane i potrao do von Dodenburgovog volkswagena. Brzo, povikao je, maknite
svoja vozila s puta!
Dok se tenk kotrljao naprijed poput nezgrapne metalne patke to gaca prema bari,
polugusjeniari su zazveketali u polja s obje strane puta. Schulze i von Dodenburg stajali su
uspravno iza vjetrobrana te ga gledali dok je prilazio sve blie i blie tihome selu, zakreui svoj
75-milimetarski top s jedne strane na drugu, poput njuke kakvog grabeljivog udovita to je
trailo plijen.
Schulze je gurnuo svoju kacigu unatrag i obrisao znoj sa svoga lica. Sva ova napetost
nije dobra po moje ivce, gospodine. Mislim da u traiti premjetaj natrag u Hamburg im
satnijska pisama stigne...
Stao je u pol reenice, prekinut silovitom eksplozijom iz smjera sela. Prva granata razbila
je jutarnju tiinu.
Sveto sranje! opsovao je von Dodenburg. Protutenkovski top!
Rijei mu je potopio odjekujui tutanj metala to udara u metal. Panzer IV stao je u
mjestu. Za trenutak, inilo se kako se nita ne dogaa. Onda je u zrak pokuljao veliki
naranasto-uti plamen. Schulze se umo sagnuo kako su ogromne metalne krhotine, usijane do
crvenoga, zaitale prema njima. Uhvatio je zadnji pogled tenkista to su mahnito vritali kada su
njihove crne odore stale pucketati u vatri. Grabili su se za kupolu pougljenjenim prstima u svojim
pokuajima da pobjegnu; onda se vjetrobran rasprsnuo pa vie nita nije mogao vidjeti.
***

Ba kako sam i mislio, rekao je Geier dok su uali u jarku, sluajui cvile odbijenih
zrna i promuklo tektanje neprijateljskih strojnica.
Von Dodenburg pogledao je svog zapovjednika s nevjericom. Hoete rei kako ste znali
da je selo zauzeto? rtvovali ste tenk?
Geier je slegnuo ramenima. to je jedan tenk? Nekoliko budala to je ulo u Tenkovski
zbor jer su mislili da je lake i sigurnije od pjeatva. Sad su nauili svoju lekciju. Nacerio se.
Naalost, malo prekasno. Promijenio je temu. Prema mojoj karti, Meuse je na drugoj strani
tog sela. Vjerojatno iza uzvisine. Ako moemo proi taj olo to dri selo, doi emo do nje
satima prije ostatka bojne.
Kuno nije smatrao oportunim ukazati na to kako je olo u kuama oko crkve obavljao
prokleto dobar posao zadravanja satnije Crne garde. Umjesto toga, paljivo je sluao dok je
Geier objanjavao svoj plan.
Drugim rijeima, manevar klijeta. Vi uzmite lijevu kolonu polugusjeniara, ja u desnu.
Udarite ravno po njima sa svime to imate! I zapamtite - ne obazirite se na gubitke! Moramo se
probiti do rijeke. Razumijete?
U tom je trenutku Kuno shvatio da bi Leinar rtvovao ivot svakog ovjeka u satniji da
postigne svoj cilj. Zapovjednikove tamne oi bile su prazne od bilo kakve emocije, potpuno
prazne. Sljedeeg je trenutka luaki jurio do polugusjeniara, skrivenih terenom odostraga, dok
su neprijateljska zrna njemu za petama ivala opaki bod.
Iskaite! povie von Dodenburg.
Preivjelima nije trebalo govoriti. Dok je von Dodenburg grabio teku strojnicu
privrenu na kabinu da bi zapraio po kuama pred njima, ostali su se sabili uz metalne bokove,
privijajui svoja tijela oklopu da bi predstavljali najmanje mogue mete.
Ne ostavljajte me! netko je zavritao s dna polugusjeniara. Teko ranjeni ovjek, ruku
preko svog raskomadanog trbuha, zateturao je na noge i pokuao se prebaciti preko ruba. Kako je
to uinio, pomaknuo je ruke. Cijeli mu je trbuh bio razvaljen i svalio se naprijed preko boka
polugusjeniara, mrtav.
Schulze iznenada osjeti kako sva snaga istjee iz njega. Mrtvac je bio momak kome je
pomogao preko zida na jurinom vjebalitu. Sad, unutar deset minuta od polaska u akciju, bio je
mrtav. Sve je bilo uzalud.
Schulze, za ime Boje, izlazi odatle - prije no to kopile grune! povie von Dodenburg i
gurne ga van iz zdrobljene kabine. Debeli bijeli dim, zadaha po ulju, poeo je kuljati iz motora.
Slijedite me! zaurla von Dodenburg preko tutnjave, stavljajui svoju ruku, rairenih
prstiju, na tjeme svoje kacige - pjeadijski znak za k meni! Bez da prieka da vidi sluaju li ga,
pojurio je naprijed pucajui, dok je trao, s boka, iz svog automata. U nesreenoj gomili, njegovi
su ga ljudi slijedili.
Vojnik pod kacigom poput posude za ugljen, izoblienog lica od straha, skoio je iza hrpe
gnojiva. U ruci je drao bombu.
Von Dodenburg povue okida svog Schmeissera. 9-milimetarska zma rasporila su mu
prsa. Ispruio se naprijed, kacige to mu se prevalila preko lica, bombe to se bezopasno
otkotrljala. Drugi neprijateljski vojnik iskoio je iz rova iskopanog iza zaklona hrpe gnojiva.
Imao je veliki pitolj u ruci. Schulze ga je udario u lice. Zavritao je i prevalio se natrag, krvave
kae od lica.
Pojurili su dalje. Polugusjeniar iz koga se dimilo preprijeio je put, mrtvih SS-ovaca
razbacanih posvuda po tlu u grotesknim pozama nasilne smrti. Von Dodenburg preskoi preko
tijela vojnika, ije su noge bile otkinute rafalom teke strojnice iz neposredne blizine.
Dva neprijateljska vojnika pokuavala su postaviti prastaru Hotchkissovu strojnicu u
zaklonu zadimljenog polugusjeniara. Njihova znojem okupana lica bila su nagnuta nad
strojnicom. Iznenada su primijetli nadirue SS-ovce. U onome to se inilo kao vjenost, u
njihovim se uplaenim oima zrcalila neodlunost. Borba ili bijeg, bilo je pitanje.
Odjednom je vei od njih bacio hotchkissa i poeo bjeati. Prekasno! SS-ovac mu je
poslao rafal u lea. Bacio je ruke uvis, kao da je molio nebo neka ga potedi, a onda pao na tlo,
licem dolje, bez glasa.
Drugi je podigao ruke u predaji. Ali SS-ovci se vie nisu mogli zaustaviti. Krivonogi
Bavarac, koji je napunio gae u tijeku vjebe s tenkom, opalio je i vojnik je polako pao, s
pogledom potpune nevjerice u oima.
Onda su uli u zapaljeno selo. S obje strane poploene ulice, razbijeni prozori bili su
ispunjeni ljudima to su vikali i pucali. Gazili su uskim plonicima, drei se zatite zidova,
pucajui gore. Ljudi su se strovaljivali s prozora i padali rairenih ruku i nogu, poput polomljenih
lutaka nasred ulice.
Dok su trali dalje, veliki smei flamanski oraki konj probio se iz tale, pjene to mu je
kuljala niz olabavljene usne, dok je njitao uasnut pred plamenom. Veliki rii vol tutnjao je za
njim, odgurujui teki plug u stranu, kao da je bio od drveta.
ivotinje, gospodine! povikao je Schulze preko buke, ruku oko ustiju. Izgubio je svoj
automat. Sve to je imao bila je bomba s drkom zataknuta za remen, Slijedite ivotinje,
gospodine!
Von Dodenburg je smjesta shvatio. Potrao je za njima dok su bauljale ulicom,
rastjerujui branitelje sa svog puta. Prije no to su se stigli oporaviti, SS je bio meu njima,
posipajui ulice olovom. Iznenaeni neprijatelj povlaio se. Ljudi su stenjui padali posvuda.
Odjednom su se sasvim raspali.
Odbacujui svoje oruje, potrali su u sigurnost. Divljaki ar obuzeo je SS-ovce. Tresli
su rafal za rafalom u neprijatelja to je uzmicao. Skupina njih zaglavila se na vratima u svom
oajnikom pokuaju bijega. Jurinici su ih pokosili bez milosti. A za dobru mjeru, Schulze je
bacio bombu kroz razbijeni prozor. Eksplodirala je s priguenim tutnjem. Iznutra su doprli
jadniki povici agonije, a onda tiina. Polako se kroz vrata dokotrljala glava, jo uvijek pod
kacigom, nalazei si put kroz mrtve i umirue, kao po svojoj volji. Konano se umirila pred
Schulzeovim nogama. Zagrcnuo se i urno odvratio pogled. Luaki trenutak ubijanja i sakaenja
proao je.
***

Polako je praskanje lakog oruja zamrlo, a onda potpuno stalo. Iscrpljeni i ispranjeni od
sve snage, sruili su se uz izreetane zidove, hvatajui dah, kao da su istrali veliku trku, oiju to
su im divljaki sjale, nesposobni kontrolirati svoje drhtave udove. Automatski je Kuno von
Dodenburg promijenio spremnik svoga Schmeissera. Otkrio je kako mora zagristi usne i
usredotoiti svu svoju snagu volje ne bi li zaustavio ruke da mu se tresu. Znao je kako je to bila
tipina reakcija poslije akcije. Uskoro e neki od ljudi poeti plakati, bez nekog vidljivog razloga,
dok e se drugi cijeli tresti, kao da ih je pogodila estoka groznica. Samo je Geier, to se
odjednom pojavio ni od kuda, podbadajui svojim tapom debelog i vrlo uplaenog nizozemskog
carinskog narednika pred sobom, bio smiren kao i uvijek.
Otkrio sam ovaj divni primjerak kako se skriva u taglju, objasnio je, sa svojom
debelom holandekom guzicom to mu je strala iz sijena tako da si je mogao vidjeti na
kilometar.
Nizozemac je bio ogroman ovjek s debelim, ruiastim, dobro uhranjenim licem i krutim
navotenim plavim brkom, kakav je bio . omiljen meu doasnicima u Prvom svjetskom ratu. Ali
bilo je to jedino ratniko u njegovu izgledu; izdajnika mrlja na njegovim sivo-zelenim hlaama
odavala je kolika je kukavica bio.
Upio se! prezrivo e Schulze. Jo jedan heroj u uniformi. Zavei! zarei Leinar.
Na prijatelj ima neke korisne informacije za nas. Zar ne, MijnheerT' Podbo je debelog
slubenika u kria ne bi li naglasio svoje rijei.
Ja, ja, Mijnheer, brzo je udahnuo. Toranj - crkveni toranj, dodao je grlenim
njemakim. Vidjet ete.
Idemo, von Dodenburg - i vi takoer, Schwarz, Leinar se okrenuo tamnom mladom
poruniku koji se upravo pojavio, lica crnog od prljavtine i opekotina od baruta, poderotine na
lijevoj nogavici. ustro su otili prema crkvi, dok je Geier podbadao debelog Nizozemca pred
sobom kao da je tjerao prase. Posvuda su se mladii iz Jurine bojne poeli oporavljati od svog
prvog okusa akcije. Okupljali su preivjele i aicu preplaenih civila.
Pojavio se stoerni narednik Metzger, besprijekorne odore; jedini znak da je sudjelovao u
akciji bio je automat stegnut u njegovoj velikoj aci. Udario je petama i podnio prijavak, kao da
je jo bio u Vojarni Adolfa Hitlera: Gubici - dvadeset ljudi, gospodine. Osam mrtvih i dvanaest
ranjenih, sedam ozbiljno, gospodineV' Geier mu je mahnuo neka se stia. Vidite, vidite to
moete uraditi da pokrpate ranjene. Trebat emo svakog ovjeka za prelazak rijeke.
Na zapovijed, Mesar je pohitao, ravnih ramena, oruja tono pod pravim kutem na
njegovo veliko tijelo, ba kao vojnici u filmovima za obuku.
Geier odmahne glavom. Nije ni udo da posrani civili govore o panjoglavim vojnicima.
Gurnuo je debelog Nizozemca. Idemo, nemamo vremena na bacanje. Svaka minuta se rauna.
 Schwarz je udario nogom vrata crkve. Doekao ih je hladan zrak, teak od mirisa
ustajalog tamjana i neopranih seljakih tijela. Mrtvi vojnik leao je razvaljen preko poda, puke
jo uvijek stegnute u ruci, razrogaenih oiju to su uplje buljile u nita. Nizozemac ga je
paljivo preskoio. Schwarz ga je, meutim, utnuo u rebra. To mi je kopile skinulo jednog
ovjeka, zareao je, prije no to smo ga stresli sa zvonika.
uvajte snagu, dragi moj Schwarz, rekao je Geier s trunkom svog starog cinizma. Za
ive. Na mrtve je samo bacate, vjerujte vi meni! Okrenuo se prestravljenom Nizozemcu. Dakle,
Mijnheer, gdje je najbolja osmatranica?
Nizozemac je upro debeli prst gore. Toranj, gospodine, drhtavo e, odatle najbolje
vidite.
Von Dodenburg je napravio korak naprijed, ali je Leinar hitro gumo svoj tap pred prsa
mladog asnika. Ne, dragi moj von Dodenburg, predobar ste asnik da bi vas se izgubilo - jo.
Za sluaj da gore jo ima naih prijatelja, neka im Mijnheer bude glavna meta. Ima na sebi
dovoljno sala da nas pokrije. Ali platforma na vrhu tornja bila je prazna, osim nekoliko bijelih
golubova to su uzletjeli kad su otvorili vrata u podu i provukli se kroz njih.
Paljivo su se pro vukli jedan po jedan, nakon to je Leinar gurnuo debelog Nizozemca
na platformu s iznenaujuom snagom za tako malog ovjeka. Zapovjednik se osvrnuo po
obzoru. Ranojutamje sunce bilo je jo za njima. Mogao je koristiti svoj dalekozor bez da
odbljesak razotkrije njihov poloaj. Okruen Schwarzom i von Dodenburgom, dopuzao je do
ruba platforme i provirio preko. Nekih petsto metara daleko, leala je srebrna zmija tihe vode,
razvuena preko pozadine zelenih polja. Geier ih je slavodobitno gledao. Gospodo, rijeka
Meuse; dostigli smo cilj broj jedan.
Dok se Nizozemac uurio u kutu, paljivo su fokusirali svoje dalekozore i razgledali
liniju rijeke.
Schwarz je bio taj koji je spazio skupinu amaca vezanih uz bliu obalu rijeke, nizvodno
od sela. Pogledajte, gospodine, rekao je, amci - njih est. Dosta da odjednom prebace pola
satnije. Ali prije no to je Geier stigao izraziti svoje odobravanje, uskoio je von Dodenburg.
Da, a poloaj je pokriven neprijateljskim pjeatvom. Moete li vidjeti, gospodine? Na deset sati
- dvije grupe u onom bunju. Izgleda i kao da imaju strojnicu. Oito je kako je to dobro poznato
mjesto prelaska i da su spremni za svakoga tko bi pokuao.
Odozdo je dopro zvuk glasa stoernog narednika Metzgera dok je postrojavao seljake i
zarobljene vojnike, dajui im zapovijedi na iskvarenom njemakom, za koga je izgleda mislio
kako e ga razumjeti sve dok ga se dovoljno glasno izvikuje i poprati ponekim dobro usmjerenim
udarcem.
Idiot! zagunao je Leinar. Zato ne zaepi svoju glupu gubicu? Ne mogu razmiljati
uz tu galamu.
Schwarz se nagnuo preko ograde, kao da je htio stoernom naredniku prenijeti
zapovjednikovu pritubu, ali se zaustavio i okrenuo mu se.
Imam ideju, gospodine. Ti ljudi ukopani tamo Belgijci su, ali govore isti jezik kao i
seljaci. Moda ak imaju i cure ovdje. Znate kakvi su vojnici, a granica je tek potez vode.
Na to ciljate?
Pa, gospodine, bi li pucali na seljake, to je pitanje? Hitro je objasnio svoj plan.
Sjajno, uskliknuo je Geier. Sjajna ideja, Schwarz! Sa arom ga je potapao po leima.
Naravno, to e raditi!
Ali, gospodine, prosvjedovao je von Dodenburg, to su civili. Ne moete ... prekinuo
je u nemogunosti da iznae prave rijei kojom bi izrazio svoje gaenje.
Leinar ga je hladno pogledao. Dragi moj von Dodenburg, kako strane skrupule imate
kao SS asnik! Zar ne shvaate da se cijela vojska poredala iza nas, a iza nje nacija od osamdeset
milijuna dua? U svjetlu toga, to je vano ili ak znaajno oko ivota nekoliko opskurnih
civila?
Nije mu dao vremena za daljnje prosvjede. Hajde, zalajao je, idemo. Vrijeme istjee!
Ustao je na noge i pohitao preko platforme do kamenih stuba. Iza njega, sunce je sad bilo visoko
nad obzorom, krvavocrveno i prijetee, glasnik krvoprolia to slijedi.
 POGLAVLJE DVA

Prijetea tiina nadvila se nad irokim prostranstvom rijeke. S mranom su odlunou

potjerali skupinu nizozemskih civila prema amcima. Isprva im je debeli narednik pomagao.
Povjerio im se kako je kao pripadnik Nizozemskog faistikog pokreta simpatizirao njemaku
stvar. Ali sad kad je shvatio da e ii s ostalima, pao je na koljena u blatu rijene obale i, ruku
podignutih u molitvi, suza to su mu tekle niz debelo lice, molio ih da ga puste. Visoki mravi
momak, koji nije izgledao ni dana stariji od esnaest, pljunuo je prezrivo i rekao na pristojnome
njemakome: Kako ste si dobrog drugara nali da vam pomae!
Schwarz je estoko udario djeaka preko lica. Zaepi svoju poganu gubicu, povikao je.
Prestravljeni civili ubrzo su ugurani u amce i natjerani da se prime vesala. Nekoliko
SS-ovaca ulo je za njima, gdje su znali da e biti na sigurnome. Geier, koji je rasporedio pola
satnije uz obalu oko mjesta prelaza, pogledao je von Dodenburga. Sve u redu? pitao je.
Da, gospodine, odbrusio je von Dodenburg. Tihi glasi duboko u njegovome mozgu
vritao je u prosvjed, ali nije ga sluao, a kada je, u godinama to e doi, poeo obraati panju
na njega, bilo je prekasno.
Dobro. Da onda obavimo to.
Von Dodenburg zalaje zapovijed.
Prvi se amac odgurnuo. Istog trena, pola tuceta SS-ovaca, izmi vezanih oko vrata,
oruja visoko u desnicama, skliznulo je u vodu za njim i zgrabilo ga za bokove.
Jedan po jedan, slijedili su i ostali amci, sve dok pola satnije nije bilo u vodi. Von
Dodenburg zapovijedao je desnim krilom, a Schwarz, koji je plan i smislio, lijevim. Nije bilo
zvuka osim kripe vesala kojima su mahali civili i, u daljini, tutnjave topnitva, sveprisutne
pozadinske glazbe rata.
Von Dodenburg je, lagano plivajui, drao oi vrsto na suprotnoj obali. Nita se nije
micalo. Moda e ipak Schwarzov plan raditi bez krvoprolia. Sad su bili na pola puta i mogao je
sasvim jasno vidjeti svaku pojedinost suprotne obale - mokri potez blata, hrave zavoje
bodljikave ice i napeta lica vojnika koji su dopuzali blizu obali da doekaju ovu udnu invaziju.
Iznenada u nebo poleti crvena svjetlea raketa i zadri se na trenutak nad rijekom. Kako je
oditala u vodu, belgijski asnik u sjajnim jahaim izmama digao se iz trave i povikao,
sklopivi ruke oko usta: Terug! Civili su smjesta prestali veslati. Bojnie, zacvilio je debeli
narednik, pucat e. Vratimo se natrag, preklinjem vas!
Idemo dalje! zagrmi von Dodenburg. Ljudi, pazite da nastave dalje!
Ljudima u amcima nije trebalo nagovaranja. Znali su da je svaki metar koji prijeu bio
metar prema suhome i sigurnosti. Zabili su svoje oruje u lea uasnutih mukaraca i ena.
amci su opet krenuli naprijed.
Von Dodenburg je mogao vidjeti stranu nesigurnost odraenu u licu belgijskog asnika.
Treba li zapovjediti svojim ljudima da pucaju i sprijee Nijemce da prijeu kljuni vodeni put? Ili
bi trebao pokuati spasiti civile i rtvovati svoj poloaj?
U oaju je povikao: Terug, alstu blieft!37
Tjerajte ih dalje, upozorio je von Dodenburg, znajui da civilima potpisuje smrtnu
presudu.
U vodeem amcu, dva su se SS-ovca napela za pristajanje. Von Dodenburg je mogao
vidjeti krivonogog Bavarca, koji je zaklao nizozemskog vojnika to se predavao, kako podie
svoj automat, spreman za akciju. Sad su bili tek deset metara od belgijskoga asnika. Skoro su
uspjeli.
Natrag, molim!
 Odjednom je plavokosi djeak, kojeg je Schwarz bio udario, skoio na noge. amac se
opasno zanjihao od estine njegova pokreta. Pucajte! zaurlao je na nizozemskom. Pucajte na
kopiladl inilo se kako je njegov povik razbio njihovu ukoenost. Belgijski asnik zaklonio se
kad je strojnica poela tektati. Prvi rafal presjekao je djeaka preko prsa i on je pao na dno
amca. Iza njega je Bavarac podigao svoj automat. Rafal ga je pogodio u lice. Vritei od boli,
pao je preko boka.
U napad! urlao je von Dodenburg. U napad!
Zgrabivi Schulzea, odvukao ga je od amca i pohitao prema obali. Olovo je zvidalo
preko vode, ali sad su ve SS-ovci sigurno jurili uz obalu, dok je strojnica pretvorila amce u
krvavu kau mrtvih i umiruih civila.
Schulze je potrao prema belgijskim poloajima, s opkoparskom lopaticom kao jedinim
orujem. irom otvorenih ustiju, izvikujui strane psovke, bacio se na Belgijce. Krupni vojnik
crvenog, ogrubjelog lica seljaka, uhvatio se u kotac s njime. Svom je snagom Schulze zamahnuo
lopaticom. Otri rub usjekao se u Belgijevo lice. Ovaj je zavritao kao zaklano prase. Lopatica
mu je odvalila veliki komad lica. Pao je, davei se u vlastitoj krvi.
asnik se zaletio na von Dodenburga. Pograbili su se. Onda ga je von Dodenburg opalio
koljenom u prepone i on je zavritao i odteturao unatrag, drei se za trbuh. Von Dodenburg opali
u njega puni rafal. Zrna su ga s tako male udaljenosti odigla s nogu i odbacila dobra dva metra.
Belgijac bez kacige skoio je Kunu na lea. Bajunet koji je drao poput noa skliznuo je s
konog uprtaa to je iao von Dodenburgu preko ramena. On se prevalio, povlaei ovjeka za
sobom. U mranoj su se tiini grabili u travi. Svom je snagom Belgijac ubo prema dolje. Von
Dodenburg u zadnji tren zakrene glavu. Belgijac arko opsuje na flamanskome i pokua izvui
bajunet. Schulze se nadvio nad njime, lopatice podignute visoko nad glavom, sjajne od krvi.
Sljedeeg trena usjekla se duboko u zatiljak Flamaneve lubanje, cijepajui je popola. Belgijac se
skotrljao na lea, mrtav.
Onda, jednako naglo kako je i zapoela, bitka prsa u prsa bila je gotova. Preivjeli
Belgijci sumanuto su trali u polja pred njima, bacajui oruje u urbi da pobjegnu, dok je
nekoliko SS-ovaca divljaki pucalo za njima.
Druga satnija SS jurine bojne Wotan prela je rijeku Meuse, prvu od velikih prepreka na
svome putu, po cijenu od tono dva mrtva i etiri lake ranjena. Ali iza njih je voda bila prepuna
tijela mrtvih civila.
***

Odlino, odlino, likovao je Geier, iskrcavajui se iz amca. Sjajni pothvat. Bit e u

ovome lima za vas, von Dodenburg, i za vas, takoer, Schwarz, osim onog nesretnog prizora
tamo. Pokazao je na tijela u vodi za njim. Bojim se da to nee izgledati ba lijepo u preporuci.
Bacio je brzi pogled na poklane vojnike, razbacane posvuda po krvavim ostacima rovova. Loa
oprema, primijetio je. Pogledajte, jo uvijek imaju vickerse hlaene vodom iz 1916!38 Mislio
sam da je model zreo za muzej. Prekoraio je tijelo mrtvog asnika, iji su depovi bili izvrnuti
kad je netko opljakao njihov sadraj. Mogli su se i bolje postaviti, ne mislite li?
Samo je Schwarz imao snage odgovoriti. Inferiorni tipovi, gospodine, disao je kao da je
jo uvijek imao muke udahnuti dovoljno zraka. Rasno, hou rei.
Ba tako, potvrdio je Leinar i zaboravio mrtve i Schwarzove genske teorije. Bacivi
pogled na svoj sat, objavio je: Preostalo nam je jo tono dvadeset i pet sati, gospodo. Dosad
smo odradili izuzetno dobro. estitam vam svima. Ali to je sad prolost. Iza one sljedee uzvisine
koju vidite, nalazi se selo Canne. Mogue je da su padobranci preli Albertov kanal. Moja
procjena je da nee uspjeti. Mislim da svi znate moje miljenje o Luftwaffe.39
 Hoete rei da emo morati prijei kanal silom, gospodine? upitao je Fick. Krv mu je
jo probijala kroz debeli zavoj omotan oko ranjene ruke.
Da, plaim se da nam kralj Leopold nee poslati svoju kraljevsku jahtu da nas prebaci
preko, ree Leinar cinino.
Ali o tome emo kasnije brinuti. Na prvi problem je da uemo u Canne. Fick, vi ete
ostati na rijeci i uvati prijelaz s Kaufmannom. Potonji je jo uvijek bio na drugoj obali,
pokuavajui preko radija dobiti bojnu, ne bi li obavijestio bojnika Hartmanna o njihovom
velikom pothvatu.
Fick napravi kiselo lice, ali ruka ga je boljela ko vrag, pa nije nita rekao.
Vi, Schwarz, nastavi Leinar, prii ete selu s juga. A vi, okrenuo se von
Dodenburgu, sa sjevera. Ja u slijediti s pola voda u priuvi. Tko god se probije, alje teklia
natrag da me smjesta izvijesti. Onda emo ubaciti glavninu satnije. Na kraju krajeva, sjeamo se
stare pruske izreke - Klotzen nicht kleckseri?40 Primijetio je izgled Schwarzova lica, izgled
iznenadne dramatine uzbuenosti. I dragi moj Schwarz, bez predstave! I vaa e se grlobolja
izlijeiti s vremenom. Ve ste zasluili eljezni kri - prve klase. Budite zadovoljni i uvajte
svoje ljude. Trebat emo ih do zadnjega.
Schwarzove se oi zaare na spomen cijenjenog odlikovanja. Mislite to, gospodine?
Naravno, uvijek kaem to mislim. Dobit ete uskoro svoj komad lima; ako preivite,
dodao je Leinar solio voe.
Ako ga je porunik i uo, njegovo lice to nije pokazalo. Sve to je odalo, bila je vrsta
odlunost da provede Leinareve zapovijedi, podbodena obeanjem odlikovanja.
Glupi bedak, pomislio je Leinar za sebe. Za komad lima marirao bi do Mjeseca i
natrag!
Ali svoje misli nije izrekao naglas. Zadovoljio se ustrim vojnikim: U redu, gospodo,
primite se posla i puno uspjeha!
Moe li ita uiniti za njega? pitao je von Dodenburg dok se Schulze nagnuo nad
nizozemskim djeakom kojeg je izvukao iz vode.
Schulze nije odmah odgovorio. Bio je zauzet svlaenjem djeakove krvlju natopljene
koulje bez da mu uzrokuje vie boli no stoje morao. Za tako krupnog ovjeka, imao je
iznenaujue njene ruke. Svejedno je djeak stenjao. Disao je u kratkim, plitkim udasima, oi su
mu treptale, vlane od boli. Prsa, sad slobodna, bila su mu krvava kaa. Kroz rupe, koje je
napravio prvi rafal strojnice, mogli su vidjeti neto bijelo naspram sjajne crvene, to se drhtavo
trzalo natrag i naprijed.
Plua, proape Schulze.
Djeak je uo rije i razumio ju je. Plua, rekao je slabano. Tako. Belgijci barem
znaju pucati bolje nego vi, njemaka kopiladi. Glava mu je pala natrag, kao da je prihvatio svoju
sudbinu, znajui kako nije vie ostalo nita za rei ili uiniti.
Schulze polako ustane. Otro je ruke o hlae. Hrabri mali deran, ree, kao da je govorio
sebi. Onda mu se glas podigne i on pogleda von Dodenburga. to emo s njime, porunie?
Von Dodenburg pogleda umirueg djeaka. Uzmi oruje i pridrui se ostalima. Pokazao
je na SS-ovce to su ekali, ne skidajui svojih oiju s nizozemskog djeaka.
Schulze nevoljko uini to mu je reeno, bacivi nekoliko puta udni pogled preko
ramena. Mesar je zalajao zapovijed i poeli su se penjati uz kosinu u smjeru sela. Schulze se
popeo. Pred njima su se protezala sjajna zelena polja, to su se sad ljeskala kako je sunce
isuivalo rosu. Iza su mogli razaznati ravni obris sela Canne.
Iza kolone odjeknuo je jedan hitac. Okrenuo se i vidio von Dodenburga kako tri da ih
dostigne, poklopca futrole za pitolj to mu je poskakivao u trku. Nije pogledao Schulzea kad se
pridruio koloni. Nastavili su dalje.
 POGLAVLJE TRI

Selo Canne je bjealo.

Poput njihovih oeva prije dvadeset i est godina, ljudi iz Cannea i njihove obitelji bjeali
su na zapad. Prasi su opet nadirali!
SS-ovcima to su se uurili u odvodnom jarku i promatrali zapadni izlaz iz malog sela,
inilo se kao da su sve tale i tagljevi u mjestu otvorili svoja vrata da na put istresu svoj sadraj.
Velika otvorena seoska kola, koja su vukli ogromni crveni volovi ili prastara kljusad; pasja kola,
napravljena od iblja, s njemakim ovarima to su gazili pod njima; bicikli; take; ak i
invalidska stolica, koja je pogonio dvotaktni motor to je dimio plavim dimom. Sve mogue i
nemogue to se moglo kretati, sve visoko natrpano seljakim jadnim stvarima i sitnicama,
pomijeano s njihovim ivotinjama. Bio je tu ak i bosonogi djeai, cipela vezanih oko vrata da
uva dragocjenu kou, stoje tjerao pred sobom jato uznemirenih gusaka.
Kriste na kriu! izdahnuo je Schulze tiho. Kladim se da su ponijeli i kuhinjske
slivnike!
Moglo bi biti...
Von Dodenburg odjednom stane. Dvored biciklista probijao si je put kroz uspaniene
izbjeglice, oajniki pokuavajui ouvati nekakvu vojniku formaciju.
Pogranini biciklisti! uskliknuo je zaprepateno.
O, bolne mi guzice! ree Schulze. Da ne povjeruje! Znadu li ti jadni upci da se vodi
rat?
Oito nisu znali.
Biciklisti, odjeveni u smee, puaka prebaenih preko lea, tupo su se vozili sredinom
puta, rastjerujui civile, kao da su bili na rutinskoj ophodnji. Jedan od njih mahnuo je lijepoj
djevojci to je tjerala nekoliko koza.
Von Dodenburg udari dno svog spremnika da se uvjeri da je pravilno umetnut, a Mesar,
koji je uao njemu s desna, pogleda ga nervozno. Hoete li ih napasti, gospodine? upitao je
udno iskrivljenog glasa.
Von Dodenburg ga znatieljno pogleda. Naravno, stoerni narednie, to je nepomina
meta.
Ali to ako su samo mamac, gospodine? prosvjedovao je Mesar. Prelagano je. Mislim
da bismo ih trebali propustiti i onda krenuti u selo.
Von Dodenburg je tada shvatio kolika je kukavica bio stoerni narednik Metzger i upamti
da o tome porazgovara sa satnikom Geierom im akcija bude gotova. Vi moda mislite, rekao
je ledeno, ali ja ne.
Naravno, naravno, gospodine, sloi se Mesar urno. Bio je to samo prijedlog.
Von Dodenburg ga je ignorirao. Schulze, javi dalje. im ja pripucam, svi neka se
pridrue. Nijedan ne smije pobjei.
A civili? upita Schulze tiho.
Von Dodenburg nije odgovorio.
Biciklisti su se pribliavali. Von Dodenburg ih izbroji. Skoro stotinu. Bili su brojano jai
dva naprema jedan nad njegovim ljudima. Ali to nije bilo bitno; imali su iznenaenje na svojoj
strani.
Seoski pas poeo je lajati na noge vodeeg vojnika. Bez da je promijenio svoj uspravni
poloaj ili skrenuo pogleda s puta, ovaj ga utne. Pas je otrao zavijajui. Sad su bili udaljeni
nepunih pedeset metara.
Von Dodenburg podigne svoj automat i usredotoi se na ovjeka koji je udario psa. Imao
je nadmeno blijedo lice; izgledao je vie kao neki napuhani inovnik nego kao vojnik. Blijedo
lice poelo mu je ispunjavavati sredite prednjeg ciljnika. Opalio je i niz crvenih rupa pojavi se
na ovjekovim prsima. Na trenutak je nastavio pedalirati. Onda je zamahnuo rukama.
Sljedeeg trenutka, pridruili su se i ostali. Smjetaje sve postala uspaniarena zbrka.
ivotinje su se razbjeale i probile ograde s obje strane puta. Izbjeglice su vritale i bjeale za
njima. Uzalud su biciklisti pokuavali skinuti svoje puke: skriveni SS-ovci nisu im dali prilike.
Kosili su ih bez milosti.
Von Dodenburg skoi na noge, viui Za mnom! Stoerni narednik Metzger prvi je
skoio za njim. Zajedno su potrali naprijed, pucajui s boka dok su trali. Ostali su slijedili,
sipajui kiu metaka u zbrkanu, kaotinu guvu vojnika i civila to se se gurali da se maknu s
poprita masakra.
U nekoliko sekundi sve je bilo gotovo. Mrtvi i ranjeni leali su posvuda. Naprijed, iz sela,
dolazila je buka paljbe, nepogreivo visoko tektanje njemakog spandaua.41 Bilo je oito da su
porunik Schwarz i njegovi ljudi uletjeli u nevolje.
***

Schwarz, okrvavljene glave i boli to ga je grizla na boku, sjedio je uuren u seoskom

zahodu poganog smrada i proklinjao. Sve je bilo prelagano. Potjerao je ljude trei u selo. Nita
se nije micalo. Samouvjeren, glave pune komada lima satnika Geiera, zapovjedio im je da
napreduju bez ikakvog prethodnog izvianja. Jedan od njegovih doasnika, stara rupa na guzici,
kako su ga ljudi zvali, prosvjedovao je. Ali on je odbacio njegove primjedbe. Moete vidjeti
kako bjee, narenie, povikao je slavodobitno, pokazujui na izbjeglice to su kuljali iz sela.
Ti Belgijci napunili su gae, budite sigurni! Mahnuo je vojnicima uurenim s obje strane puta
i, poput nekog junaka u UFA-inom42 filmu, povikao Naprijed!
Trenutak kasnije, polagana belgijska strojnica otvorila je vatru iz prve od naputenih
kuica. Rupa na guzicije pao. Ovaj put su rupe bile konane. Schwarz je uasnut gledao kako
mu se pola snaga topi pod razornom neprijateljskom paljbom.
Sad je bio u klopki u zahodu, do kojeg je dopuzao dok su preivjeli iz njegove grupe
zbrisali niz put, naputajui svoje umirue drugove, mislei samo na to kako da pobjegnu od tog
stranog zida olova. Svaki put kad bi podigao glavu, metak bi opalio u kamenje iznad njega.
Schwarz je otro krv to mu je kapala s ranjenog ela i sagledao situaciju to je racionalnije
mogao. inilo se kao da je sam u selu, premda je negdje u daljini mogao uti visoko tektanje
njemakog automatskog oruja. Ali to je bilo daleko i nije mogao uti nita iz smjera svog
polaznog poloaja. Njegovi su ljudi ili pobjegli, ili su mrtvi razbacani du puta.
Oajniki si je proeljavao mozak, traei neki izlaz iz sranja u koje se uvalio. Znao je da
mu Leinar nee nikad oprostiti to je izgubio toliko ljudi, a da njihov cilj nije bio zauzet.
Leinarev burujski mentalitet pobrinut e se da bude poslan u neku pozadinsku postrojbu, gdje
e ostati kasamski pastuh do kraja rata, dok ostali dobivaju odlija. Za godinu dana, kad rat
bude gotov, bit e dvadesetgodinjih satnika, ak i bojnika, to e se kooperiti svojim vitekim
krievima, a on e i dalje biti porunik, koji je davno trebao biti unaprijeen, a jedino e mu
odlikovanje biti Kri za ratnu slubu, medalja koju su davali debeloguzim civilnim slubenicima
u ratu.
Schwarz se okrenuo na leima i posegnuo u dep s metalnim zrcalom za brijanje, kojeg je
stavio tamo da si zatiti srce. Pazei da ne odrazi suneve zrake, polako ga je digao nad glavu.
Pola tuceta tijela u njemakim uniformama dolo mu je u vidno polje, razbacano po paveu poput
pokidanih lutaka. Bili su to njegovi vlastiti ljudi. Ugrizao se za usnu i jo malo podigao zrcalo.
Iz razbijenog prozora prve seoske kuice nasuprot njegovu skrovitu, prijetei je virila
cijev belgijske strojnice. Nagnuo je zrcalo nadesno i uhvatio pogled na cijev jo jedne puke i
bijelo lice za njom. I jo jedne. Belgijska gamad svakako ga je zgrabila za jaja.
Odjednom je na nebu daleko na istoku spazio crni obris poput galeba. Bio je daleko, ali
Schwarz ga je smjesta prepoznao. Junkers 87, povikao je glasno. I jo jedan! Nije se moglo
ne raspoznati njihove uglate oblike, kako je najsmrtonosnije oruje Luftwaffe brujalo sve blie i
blie selu.
Dok je buka motora svake sekunde bivala sve glasnijom, Schwarz je grozniavo posegnuo
za svojim signalnim pitoljem. urno je umetnuo prvu patronu u pitolj, nadajui se da e se
moi prisjetiti ispravnog poretka boja kojim bi prizvao avione.
Preko zrcala je bacio jo jedan uurban pogled na njih. Sad su letjeli nisko, moda najvie
dvjesta metara, drei se u savrenoj formaciji, potpuno ignorirajui svjetlea zrna to su zujala u
njihovom smjeru.
Schwarz je podigao svoj pitolj i, bez da izloi svoje tijelo, ispalio u smjeru Belgijaca.
Crvena signalna raketa prosiktala je u nebo. Preko puta doli su ljutiti povici. Metci su zazujali
kroz zrak. Njemu nad glavom, vrata su se rascvala i zasula ga iverjem. Opet je opalio. Bijela
signalna raketa poletjela je u velikome luku i zastala nad belgijskim poloajima. Onda je polako
poela padati.
Schwarz je ekao. Jesu li spazili njegov signal? I ako jesu, jesu li ga razumjeli? Osjetio je
kako mu znoj curi niz lea i shvatio kako si je moda potpisao smrtnu presudu.
Onda je poelo. inilo se kako je vodei avion, potpuno cm osim ute propelerske kape,
zastao u zraku. Njegov pilot otro ga je nagnuo nalijevo. Schwarz je uhvatio pogled na crni i
bijeli kri na njegovu lijevom krilu. Odjednom, bez ikakva upozorenja, inilo se kao da pada s
neba - crni kamen to se rui naspram plave pozadine.
Pilot je ukljuio sirene, kojih se Schwarz tako dobro sjeao iz filmova o borbama u
Poljskoj. Njihovo zavijanje, to je ledilo krv u ilama, ispunilo je zrak. Poklopio je ui dlanovima
da zaustavi strahovitu buku.
Sto pedeset, sto, sedamdeset metara, a onda je pilot izravnao avion. Deseci bombi, sjajnih
na suncu, otkaile su mu se, gurajui jedna drugu dok su se njihale prema belgijskim poloajima.
Zapaljive bombe aktivirale su se, bacajui posvuda male ploice magnezija. Unutar
sekundi, gusti, smrdljivi oblaci bijelog dima obavili su kue. Netko je zavritao, a belgijski se
vojnik probio kroz dim, ve zapaljene odore. Trao je zakrenom ulicom u cik-cak, plamenova
to su mu lizali sve vie i vie uz tijelo. Schwarz vie nije ekao. Bacajui signalni pitolj, otvorio
je vrata zahoda. Metak je opalio u zid metar dalje. Krhotine cigle zapraile su mu lice. Ve je
prva od kua nasuprot poela gorjeti. Belgijci sad nee imati vremena za njega. Pregrijani zrak
prio mu je plua. Mahnito je pogledao uz i niz ulicu, traei izlaz.
Iznad njega, iza gustog pramena bijelog dima, druga tuka poela se obruavati, sirena na
sav glas. Spazio je crkvu. Znao je da je Luftwaffe, kao i topnitvo, imao zapovijed da izbjegava
oteenja neprijateljskih crkava - kulturno blago, kako su ih zvali u slubovniku.
Borei se za zrak, poeo je trati prema njoj. Vritei urlik tuke postajao je sve glasniji i
glasniji. Odjednom je urlik stao, da bi ga zamijenio zlokobni, visoki zviduk. Razorna bomba!
Schulz se oajniki bacio na velika drvena vrata crkve, grabei eljeznu kvaku. Kako je
prva bomba eksplodirala, vrata su popustila i upao je unutra, te se naao suelice malome ovjeku
to se uurio tamo, u tami tekoj od tamjana.
***

SS-ovac bez kacige dotrao je niz travnatu kosinu, mlatarajui rukama, oiju divljih od
straha, besmislenih zvukova to su mu izlazili iz usta. Doasnik je zamahnuo svojom akom na
njega. Ovaj ga je izbjegao i nastavio trati. Mesar je ljutito opsovao i, kako mu je uspaniareni
vojnik doao na dohvat, zabio mu je rukohvat svog automata u lice. SS-ovac se sruio na tlo,
tresui se poput malog teneta.
On je bio prvi od desetak preivjelih iz skupine porunika Schwarza koje je Mesar uz
pomo svog uperenog automata postrojio pred von Dodenburgom. Kimnuvi glavom, von
Dodenburg mu pokae da bi trebao spustiti oruje. Na trenutak nije nita rekao; samo je gledao
njihova bijela lica i prazne oi to su buljile.
to se dogodilo? pitao je prvog ovjeka.
Vojnik je otvorio usta, ali nije izaao nikakav zvuk.
Pitao je sljedeeg ovjeka, koji je poeo trabunjati neko zbrkano objanjenje. estoko ga
je oamario preko lica. ovjek zatetura unatrag, a onda odmahne glavom nekoliko puta, kao
netko tko se budi iz dubokoga sna. Von Dodenburg spusti ruku na pitolj. Dajem ti do tri, ree,
a ako mi onda ne da racionalni odgovor, ubit u te.
Von Dodenburgovi ljudi zinuli su u zaprepatenju. Od svih asnika u bojni, on je bio
jedini koji nikada nije dizao ruku na ljude. Ovaj iznenadni iskaz brutalnosti bio je sasvim
neoekivan. Ali, kako je von Dodenburg i oekivao, vojnik je poeo govoriti: njegovo je
objanjenje onoga to se dogodilo u Canneu stizalo u kratkim uurbanim dahtajima. Dok je
sluao, mladi je asnik osjeao kako u njemu poinje gorjeti bijes na Schwarzovu budalatinu.
Bilo je to tipino za duh koji je Leinar usadio u 2. satniju. Naprijed preko tijela bilo je njegovo
geslo - i ambiciozne mlade budale poput Schwarza gutale su ga do jaja. I u kakvu se kau njime
uvalio!
Ali nije bilo vremena baviti se Geierovim teorijama. Morati e pokuati zauzeti selo bez
Schwarzove pomoi. Ba kad su tuke zavijajui naletjele na malu skupinu kua oko crkve,
poeo je izdavati zapovijedi.
***

Zovem se Weissfisch, rekao je mali ovjek s iznenaujuom slubenou kad su tuke

odletjele. Moishe Weissfisch.
Schwarz, lijeve ruke to mu je stezala desnu u pokuaju da zaustavi krvarenje iz rane,
uasnuto je buljio u civila. S takvim imenom, morao je biti idov. Bio je sam u maloj belgijskoj
crkvi s ifutom!
inilo se kako mu je ovjek proitao misli. Da, porunie, rekao je izvrsnim
njemakim, ja sam idov.
Ali govori njemaki - i kako si znao da sam porunik?
Civil se tuno nasmijei. Zato jer sam jednako Nijemac kao i vi, odgovori.
Nisi ti Nijemac! uzvikne Schwarz. Ti si idov!
Weissfisch kimne. Naravno, ali preko pedeset godina svog ivota plaao sam poreze,
radio svoj posao, tovao svoju naciju u uvjerenju da sam dio nje. Podigao je desnu ruku. Bila je
okovana u tamnosmeu konu rukavicu. Verdun 1916, objasnio je.43
I to sad radi ovdje, idove? plane Schwarz.
Weissfiseh slegne ramenima. Poput budale kakva sam bio cijeloga ivota, porunie,
ostao sam. Vjerovao sam da se stvari mogu promijeniti, da e sva mrnja protiv idova prestati
kad Njemaka vrati sve to je izgubila u Versaillesu. Prije tjedan dana, nakon to su doli da mi
odvedu enu - prema vaoj udnoj klasifikaciji ljudskoga roda, ona je bila neto zvano potpuna
idovka - odluio sam prijei belgijsku granicu. Nasmijeio se, a njegovo je lice bilo udna
mjeavina tuge i samoprezira. Kao to vidite, ini se da sam zakasnio. Odjednom je utihnuo i
znatieljno pogledao Schwarza. Ali nisam li vas ve negdje vidio? upitao je.
 Mene? Kako bi me kvragu idov poput tebe znao? povie Schwarz. Mora da si lud!
Strana spoznaja poela je rasti u njemu, dok ga je mali idov promatrao bez vidljivoga straha.
Zar ne vidi rane na mom ovratniku? Sto bih ja radio s rasnim smeem poput tebe?
Oprostite mi, porunie, ustrajao je idov. Ali vae lice. Te oi...
Umukni! zaurla Schwarz na njega.
Ali mali idov nije htio prestati govoriti. S gotovo se mazohistikim uitkom zagrijao za
temu. U ovih zadnjih sedam godina, porunice, imao sam puno prilike prouavati vae
nacionalsocijalistike rasne teorije i znate, mislim da ima neto u njima. U Velikome ratu, uvijek
bismo se smijali poljskim nosevima novaka iz Zapadne Prusije, a u Porajnju uvijek moete
prepoznati franako lice. Debeli puding s mrkvom od nosa zabijenom u sredinu. A vae lice,
porunie, pokazuje tipine karakteristike srednjoeuropskog idova... Rijei malog ovjeka
odjednom su utihnule kako ga je Schwarz zgrabio za grlo, lica pod maskom mrnje, usana
povuenih unatrag u neljudskom keenju, poput uhvaene ivotinje. Kako se usuuje, idove,
idove, hrapavo je disao, preokiran da bi mogao osmisliti reenicu potrebnu da odbaci
udovinu optubu. Umjesto toga nabio ga je na goli obijeljeni zid.
Mali je ovjek buljio u njega. U oima mu nije bilo straha, samo tuga i suosjeanje, dok
se pripremao suoiti s neminovnim.
Schwarzova ljutnja zbog toga kako se sudbina poigrala njime prasnula je u njemu. Svom
je snagom stegnuo idovljev mravi vrat. Weissfischove su se oi iskolaile, a jezik mu je
iskoio iz usta. Ali nije se pokuavao zatititi.
Gluh na obnovljeno tektanje paljbe, slijep na sve osim idovljevog lica, drobio je ivot u
njegovome tijelu sve dok se nije jo jednom divljaki zgrilo i onda umirilo zauvijek.
Zajedno su se sruili na crkveni pod, Schwarzova su se ramena tresla kao da je ridao,
glave pognute mrtvome idovu na prsa, poput sina to moli oev oprost za neki neoprostivi
zloin.
***

Ljudi iz von Dodenburgove skupine nali su ga zabarikadiranog iza crkvenih vrata, s

nekoliko prastarih puaka Lebel na klupama koje je koristio kao zaklon, automata stegnutog u
rukama, kiljei na Belgijce koje je pobio, razbacane po crkvenom dvoritu.
Dobro po vas, gospodine! kliktali su sa arom, podiui svoje kacige i otirui znoj s
ela. Stvarno ste pokazali toj kopiladi!
Jedan od ljudi to su pobjegli priao je i ispriao mu se. ao mi je, gospodine. Ali to mi
je bilo prvi put u akciji i...
Schwarz je odmahnuo na njegovu ispriku. U redu je, ovjee.
Kuno von Dodenburg odgurnuo je ovjeka ustranu i umorno se naslonio na vrata. Duboko
je izdahnuo i rekao: to se dogodilo s njim? Pokazao je malog civila sklupanog u kutu, glave
pognute pod nemoguim kutem, krvavih ogrebotina niz obje strane ispijenog lica, kao da ga je
napala divlja ivotinja.
Schwarz se nije ak ni potrudio pogledati mrtvoga idova. Pojma nemam, rekao je bez
glasa. Neki civil, valjda. Nemamo je slegnuo ramenima. Ubijen u poetnom napadu. Tko
zna?
Von Dodenburg znatieljno pogleda Schwarza. Bilo je neeg udnog u njemu. Izgubio je
pola svojih snaga, bio je odsjeen preko dva sata i odbio je svojim rukama vei dio belgijskog
voda. Pa ipak, bio je potpuno miran. I u oima mu je bilo neto daleko, nejasno, gotovo ludo.
Nije bilo ak ni naznake drhtanja ruke to je pripalila cigaretu, koju mu je s tolikim potovanjem
ponudio stoerni narednik Metzger. Pogledao je od Schwarza natrag na malog civila sklupanog
u kutu. Ni traga rani od metka. I odakle su dole te udne ogrebotine?
Ali von Dodenburg nije imao vremena dalje to istraivati. Izvana je dolo puf-puf
prastarog motora, za kojim je uslijedilo kliktanje umornih mladia to su bauljali vani po trgu.
Okrenuo se i, u pratnji slubenog Mesara, urno izaao van.
Bio je to Geier i njegova priuva, sabijeni u stari Fordov kamion, natrpan opremom. ak i
prije no to je stao, Geier je iskoio iz kabine i pohitao do njih, lica to je zrailo. Gospodo,
bojnik Hartmann ozbiljno je ranjen, a ostatak bojne pretrpio je teke gubitke na Meusi. Za sada ja
preuzimam bojnu. Opalio je tapom po svojoj izmi. Von Dodenburg pogleda Schwarza. Ali
njegovo je lice i dalje bilo tupo i bezizraajno.
Shvaam, gospodine, bilo je sve to je von Dodenburg mogao rei pred takvim golim
zadovoljstvom zbog ostvarenja njegove ambicije.
Podijelite konjak i cigare, povikao je ljudima u kamionu. Svima!
Meu von Dodenburgovim umornim ljudima zaorio se pokli radosti. Pourili su
naprijed, dok su vojnici na kamionu dijelili njihovu opremu, a za njom kutije opljakanih
nizozemskih cigara.
Kaufmann ih je naao, rekao je Leinar, ozaren. Prenio ih je s opremom. Dole su u
pravi trenutak da proslavimo moje unaprijeenje, zar ne? Pogledao je von Dodenburga, kao da
je bilo prirodno da podijeli njegovo veselje, iako je bilo postignuto po cijenu tolike ljudske
patnje. Naravno, to je samo privremeno, ali tko zna to moe donijeti sljedeih nekoliko sati?
Onda mu se lice opet uozbiljilo. U redu, vi i vi, Schwarz, idemo do vode pa da bacimo pogled na
tvravu Eben Emael.
Dok su ljudi iz SS jurine bojne Wotan slavili uz opljakani konjak, tri su asnika krenula
preko polja do zadnje prepreke izmeu njih i najvee tvrave u Europi.
POGLAVLJE ETIRI

Padobranska kaciga s rupom u njoj leala je u travi tik pred von Dodenburgovim nosom.
Sasvim je jasno mogao razaznati vlasnikovo ime na unutranjoj platnenoj traci. Padobranski
kaplar Horst Kufer. Uskoro, pomislio je on, njegovim najbliima pohitat e telegram da ih
obavijesti kako je umro za Narod i Fhrer a. Pored njih, kako su leali i promatrali kanal,
jedna od velikih DFS-ovih44 jedrilica, koja je donijela padobrance, poivala je u umarku
prekinutih jela poput slomljenog leptira; nije bilo znaka njezinim putnicima, tek zvuk njemakog
automatskog oruja to je dolazio odnekud iz oblaka dima koji je obavio tvravu Eben Emael.
Jo uvijek su tamo negdje, rekao je Geier, gledajui potez Albertovog kanala, s gotovo
okomitim betonskim zidom to se dizao iza njega. I to je neto. Njegov poetni ushit zbog
privremenog promaknua nestao je im je vidio kanal i zid iza njega i im je shvatio veliinu
zadatka koji ih je ekao.
Von Dodenburg fokusirao je svoj dalekozor na srueni most nizvodno. Raznesene grede
to su pijano visjele u vodu bile su posute sivoodjevenim tijelima padobranaca, koji nisu uspjeli
zauzeti most prije no to su ga Belgijci digli u zrak. Imaju dva strojnika poloaja da ga
pokrivaju, koliko mogu razaznati, gospodine. A u onom umarku iza njega na dva sata nalazi se
dvocjevni oerlikon.
Leinar je kimnuo u znak razumijevanja. Da, vidim ga. Barem se ovo mjesto ne ini...
Jedan od tvravinih skrivenih topova progovorio je. Maglu rata razgmuo je bljesak
crvenog plamena. Trenutak kasnije slijedio ga je zvuk, poput platna kad se para. udovina
granata, toliko velika da su je isprva zapravo mogli vidjeti, pohitala je kroz zrak, usmjerena na
njemake vojnike okupljene daleko odostraga.
Hvala Bogu na tome, nastavio je Geier. Padobranci jo nisu uspjeli unititi topovske
poloaje. Brinuo sam se da bi mogli biti u stanju uiniti to svojim prokletim kumulativnim
nabojima.
Von Dodenburg ga pogleda otvorenih ustiju. Leinar je to izjavio kao da je to bila
najprirodnija stvar na svijetu. Odmahnuo je glavom u zaprepatenju i onda odbacio
zapovjednikovu neutaivu ambiciju; nije mogao nita uiniti oko nje. to su vae zapovijedi,
gospodine? upitao je posluno.
Leinar je spustio dalekozor i pogledao na svoj runi sat. Boe na nebesima! opsovao
je. Ve je petnaest nula-nula. Imamo samo osamnaest sati da se poveemo.
Ljudi su crknuti, rekao je von Dodenburg. Moraju se odmoriti.
Znam, znam, prasnuo je Geier. Znam koliko ljudi mogu izdrati.
Ispriavam se, gospodine.
Geier urno odmahne rukom, kao da tema nije bila vrijedna daljnje rasprave. Ovo mjesto
dobro je kao i svako drugo. Prelazimo im sunce zae. U sedamnaest nula-nula najkasnije.
Razumijete?
Da, gospodine.
Ljudi se do tada mogu odmoriti. U meuvremenu, ja u otii natrag do bojne i pokrenuti
je. Ako moete prijei preko, poduprijet u vas svakim ovjekom kojeg mogu nai.
Gospodine, Schwarz je uskoio promuklo, progovorivi po prvi put. Pogledaj te!
Pokazao je preko kanala, iza strmog zida, na veliku sivo-crnu masu tvrave to se
odjednom pojavila usred dima, isplovivi na vidjelo poput nekog ogromnog broda to se pomalja
iz magle. Uzdizala se poput masivne betonske litice, nekih dvjesto etrdeset metara iznad vode
kanala, bokova prekrivenih otvorima kao u starog ratnog jedrenjaka, ali topovi sadrani u njima
nisu bili maleni osamfuntai; bili su to moni topovi od 75 mm, postavljeni u parovima, i
zatieni potporom strojnica. U jednom dugom trenutku, tvrava Eben Emael stajala je tamo,
zlokobna i tiha; onda je opet nestala s vidika, gubei se u sivoj magli rata.
***

Dok su ljudi spavali u unitenom selu, Mesar se uljao, bez sna i jadan, kroz naputene
ulice. Iako je bio jednako umoran kao i ostali ljudi 2. satnije, briga ga je potjerala da besciljno
luta ruevinama, misli punih prijetnje koju su predstavljali von Dodenburg i prelazak Albertovog
kanala, koji e uslijediti za nekoliko sati.
Odsutno je utirao belgijsku kacigu pred sobom, na krajnje nevojniki nain, gutnuvi iz
svoje boce konjak nakon svakih pet udaraca. Nikad nije zamiljao da e rat biti ovakav, uprkos
injenici da se zadnjih deset godina svog ivota pripremao za borbu. Dan nije zavravao u
sedamnaest nula-nula, kao u vojarni, a ljudi nisu bili pozorni i isti, ve prljavi, gunavi i bez
potovanja. Dranje asnika najvie ga je ozlovoljilo, a posebno von Dodenburga. Tamo, u
Vojarni Adolfa Hitlera, uvijek je znao da bez njega ne bi nita funkcioniralo; da su se asnici
implicitno uzdali u njega da se pobrine da ljudi, lijena, prljava kopilad kakvi su ve bili, rade
kako im se kae - da ustanu na vrijeme, operu se, unesu svoja imena u zapisnik kupanja, oiste
svoje puke i glavie u propisanim razmacima, ukratko, da pokuaju biti vojnicima, a ne
posranim bludnim civilima. Ali ovdje, na frontu, sve je bilo drugaije.
Odjednom, ne samo da je bio suvian, ve je bio osumnjien da je kukavica: on, ovjek
koji je u mladim danima mogao ukrmaiti cijelu satniju, koji je jednom spazio kako novak nije
ulatio kopu svog opasaa s udaljenosti od pedeset metara, i koga je 1936. zbog znanja paradnog
stupanja pohvalio nitko drugi doli osobno Reichsfhrer Heinrich Himmler! Odjednom,
utokljunac poput gospodina natporunika Srolje von Dodenburga smije njega optuiti za
kukaviluk!
Kao da i ovako nije imao dovoljno problema! Suze samosaaljenja frcale su mu na oi
kad je pomislio na ono to mu je Lore rekla, tik nakon to joj je nabio ljivu na oko i izbio
nekoliko zuba, one noi nakon posjeta onom usranom seoskom vrau. Nikad je nije uspio
zadovoljiti u svih deset godina branog ivota! Otpio je jo jedan gutljaj konjaka.
Svaka ena koja tako misli mora biti kurva najnie vrste. Koja se potena ena bavi tim
stvarima? Orgazam, tako je to nazvala, to god to bilo. U svojim mladim danima, prije no to se
oenio Lore i izvukao je iz kavane da je podigne na svoj nivo, etiri je ene drao sretnima,
ukljuivo ijednu koja se nadala45 i htjela je to raditi cijelo vrijeme, ba kao i doktorova ena - a
svi znaju kakve su one u krevetu, hvala izopaenoj podui koju dobiju od svojih mueva!
Stariji narednik Metzger zamahnuo je da utne kacigu i promaio, zateturavi pijano i
skoro se prevalivi. A sad je imao stranu bolest i nikog nije bilo briga. Kako bi se gospodinu
natporuniku Srolji von Dodenburgu svidjelo da mu je kurac zamotan u malu vreicu od cica i da
ga boli ko vrag svaki put kad pia i jo se oekuje da ide u akciju? Ne bi mu se nikako svidjelo!
Pijano, stoerni narednik nacerio se sam sebi u staklu izloga, oponaajui rije Ne. Onda se
namrtio sam na sebe, ratniki. Satnik Geier bio je drugaiji. On nije bio jedno od ovih ratnih
govanceta. Bio je on stari predratni vojnik, koji je znao kakvi su bili stari dani - teki i
nepopustljivi. Ako biste vojniku rekli da se posere u kacigu, posro bi se u kacigu, ak i ako je
morao uzimati senu.46 Njegove male crvene oi iznova su mu se, na prisjeanje na stare dane,
napunile suzama.
To su bili dobri dani, vjerujte vi meni, strogo je rekao svome odrazu u izlogu, divlje se
klatei. Tad su vojnici bili vojnici, a ne usrani utokljunci...
Odjednom se zaustavi. Pored njega stajala je jo jedna prilika i gledala u staklo,
luakoga osmijeha na njenom irokom licu. Okrenuo se, ruke na pitolju. Tamo je stajala
djevojka, bosih nogu uguranih u velike drvene klompe umrljane balegom, tijela pokrivenog
prljavom seljakom haljinom na cvjetie, mije plave kose svezane u dvije apsurdne pletenice to
su poput krila strale s obje strane njenog izbuljenog lica. Ali Mesarove pijane oi bile su
usredotoene na njene ogromne grudi, to su prijetile iskoiti iz oskudne haljine svaki put kad bi
udahnula. O, bolnih mi lea, uzdahnuo je u ushienju, stvarno ima puno drva pred vratima!
Idiotkinja se glupo nacerila, otkrivi da joj manjkaju oba gornja prednja zuba. Rairila je svoje
debele noge i gurnula svoj puni trbuh u nepogreivome pozivu, usta otvorenih i objeenih u
pohoti.
Pijani stoerni narednik osjetio je trenutano mekoljenje pohote pred izravnou
idiotkinje, njenom blatantnom raskalaenou.
Djevojka je smjesta prepoznala pogled u njegovim zamagljenim crvenim oima. Ik heet
Anna. Ik ben niet getrouwd47, rekla je polagano, usana to su imale tekoa u oblikovanju
jednostavnih rijei. Mesar nije razumio nijedne rijei, ali razumio je nepogreivu gestu koju je
napravila s palcem i dva prsta.
Gdje?
Savinula je prljavi prst pred njim. Komm.
Posrtao je za njom kroz ruevine. Skrenuli su u malu poploanu uliicu. Otvorila je vrata
prljave bijele kuice. Bila je mrana i smrdila je po ivotinjama i ukiseljenom mlijeku. U jednom
kutu bio je prastari ulegnuti mjedeni krevet, s bijelom nonom posudom pod njim. Bila je puna.
Mesar urno skrene pogleda.
S malim krikom uitka, idiotkinja se baci na krevet. Zakripao je u prosvjed. Glupo se
nacerila, ludih oiju to su bljetale od pohote. Nix vader, nix moeder, rekla je i pokazala
mahanjem ruke kako su pobjegli s ostatkom sela. Heel goed!
Mesar vie nije ekao. Petom je zalupio vrata. Na krevetu, luda djevojka rairila je noge.
Vidio je da je gola. Zabacila je noge gore u moleivome luku. Mesar je osjeao kako brzo dahe.
Oklijevao je. Uini li to, djevojka e dobiti bolest. Stenjala je i stavila si ruku meu noge, miui
snana bedra u nepogreivoj gesti.
Mesar vie nije oklijevao. Kao da je to neto znailo s idiotkinjom? K tome, cijeli je svijet
bio protiv njega. ta ga je bilo briga? Prtljavim je prstima otvorio lic. Na krevetu, djevojka je
skviala u iekivanju. Pijano se sruio na nju. Njen je jezik prodro u njegova otvorena usta. Za
trenutak ga je njen ustajali, neoprani miris odbio. Ali onda mu je utisnula jezik duboko u usta,
pohlepno mu siui slinu, i uskoro je zaboravio rat, svoje probleme, sve. Poput slijepca, njegove
su velike ruke traile i pronale njene velike uzbibane dojke.
***

Sveano i u potpunoj tiini, natporunik von Dodenburg iao je od tijela do tijela,

uzimajui identifikacijske ploice i prevrui po depovima u potrazi za ono malo osobnih stvari
poginulih: fotografija djevojke ili majke; strpljivo napisano oevo pismo to poziva na paljivost
i dunost; ono majke, puno ljubavi i brige; jedna ili dvije zguvane novanice niskih
denominacija. Iza njega, Schulze je okrajkom olovke pisao imena na komad papira, mirei na
sve slabijem svjetlu.
Von Dodenburg je uzdahnuo i ispravio se nad mrtvim tijelom mladog kaplara, koji je
izgledao kao da se jednostavno spustio na kaldrmu i usnuo, mladog lica tako mirnog.
Koliko, Schulze? pitao je tiho.
Dvadeset do sada, gospodine. Jadne im majke!
Umrli su za domovinu.
Domovinu! ponovio je Schulze podrugljivo.
 Von Dodenburg ga pogleda. to hoe ...
Odnekuda je doao tihi vrisak, vrisak uitka.
to je to bilo? proaptao je, pognutog tijela, automata na gotovs.
Dolo je odatle, gospodine, odvrati Schulze.
Pokrivaj me. Pogledat u.
Budite paljivi, gospodine, mogao bi biti snajper, upozori ga Schulze.
Paljivo, drei se sjena to su se poele produavati po strani male ulice, dva su ovjeka
napredovala prema zvukovima koji su dolazili iz male bijele kuice. Bili su ritmini i uporni -
kao da je netko dobivao malo onoga, nije si mogao pomoi Schulze.
Von Dodenburg stigao je do pred vrata kuice. Kaiprstom svoje slobodne ruke, pokazao
je u priljivom govoru nijemih da bi Schulze trebao otii na drugu stranu ulice, dok ne bude
tono nasuprot vratima. Schulze beumno uini kako mu je zapovjeeno. Von Dodenburg je
priekao dok nije bio na poloaju, automata vrsto na boku. Onda je duboko udahnuo i svom
snagom opalio izmom u drvena vrata. Smjesta su popustila, a on je odskoio u stranu dok je
Schulze ispalio brzi rafal. Neba mi, guzice i pljuska! nepogreivi glas stoernog narednika
Metzgera povikao je uzbunjeno.
Dobra veer, Marijo, dahnuo je Schulze u nevjerici, to je Mesari Von Dodenburg, u
pratnji Hamburanina, progurao se kroz vrata u mranu sobu poganoga smrada.
Stoerni narednik Metzger leao je licem dolje na podu, mahnito pokuavajui navui
svoje hlae.
O, svetog mi kuma! urlao je Schulze na prizor uspanienog, uspetljalog doasnika.
Mesar sputenih gaa! Onda mu se smijeh zamrznuo na licu, kad je shvatio to je stoerni
narednik uradio. Ali nisi izlijeen, povikao je optuujue, dao si joj ... Odjednom je stao. Na
krevetu, djevojka, to se od straha oporavila bre od doasnika, cerila im se idiotski, nogu i dalje
iroko razmaknutih, ba kako ju je Mesar ostavio kad je u strahu skoio s kreveta.
Von Dodenburg je smjesta procijenio situaciju. Pokrij se, prasnuo je, a kad je djevojka
odgovorila tek kretenskim osmijehom, povukao joj je haljinu dolje. Smijeh joj je nestao,
zamijenjen debelousnim djetinjastim durenjem. Van! Schulze, vodi je van!
Schulze ju je zgrabio i povukao s kreveta. Hajde, Greta Garbo, rekao je, idemo. Ali,
usprkos grubom postupku, glas mu je bio pun saaljenja. Odigrala si svoju predstavu za danas.
Vani je posegnuo u dep i izvadio omekanu ploicu okolade, koja je bila poprilino
zainjena stimulansima. Evo ti, jadna kujo. Uzmi i nosi se.
Idiotkinja se na seoski nain pokuala nakloniti u znak zahvalnosti, ali joj to jadnoj nije
uspjelo. Sretno grickajui okoladu, uma ve praznog od onog to joj se upravo dogodilo,
besciljno je odlutala u tamu.
Schulze se vratio natrag u kuicu.
Stoerni narednik, hlaa natrag oko pojasa, ali lica jo uvijek otvorenog, stajao je u stavu
pozor pred razjarenim von Dodenburgom. Zar ne shvaa da ovdje imamo zadatak? grmio je.
Ne samo vojni, ve i politiki! Mi smo donositelji Novog poretka! Budale poput tebe unitavaju
vjeru ovdanjeg naroda u nas, Nijemce. Moj Boe, ovjee, zar ne moe to shvatiti?
Ali ona je tek idiot, ree Metzger slabano.
Idiot! urlao je von Dodenburg. Pa to je jo gore! to e ovdanji misliti o tome?
Nijemci ulaze u selo, donosei sa sobom itavu novu ivotnu filozofiju, obnovu Europe. A to je
prva stvar koju radi jedan njihov stariji doasnik - prca jednu od njihovih idiotkinja! Izvan sebe
od bijesa, zamahnuo je rukom i opalio u Mesarevo nesretno lice. Doasnik je posmuo unatrag do
zida, tankog traga krvi to mu je poeo curiti niz lice, pogleda potpune nevjerice u njegovim
crvenim oima. Nitko ga nije tako udario otkako je bio desetogodinjak. U tom se trenu
stoernom naredniku Metzgeru raspao itav svijet. On, dugogodinji redovni vojnik i stariji
doasnik satnije, dobio je u lice poput obinog, usranog novaka prvog dana u vojsci! To
jednostavno nije bilo mogue. Ali dogodilo se, a jo je gore slijedilo stoernog narednika
Metzgera.
Oiju to su plamtjele od gnjeva, von Dodenburg se okrene Schulzeu. Otprati Metzgera
do mog zapovjednog mjesta. Dri ga na oku i ne oklijevaj pucati ako pokua pobjei.
Da, gospodine, ree Schulze s uitkom. Moete se pouzdati u mene.
to se tebe tie, Metzgeru. Pod strogim si pritvorom dok ne ponemo na napad za
trideset minuta. Potom u te pustiti u otvoreni pritvor.
Mesar je pokuao promucati svoju zahvalu, ali von Dodenburg ga presijee. Ostat e uz
mene kroz akciju, razumije li?
Da, gospodine - naravno, gospodine!
I jo neto.
Da, gospodine?
Nosit e plamenobaca kojeg je satnik Geier dopremio u fordu. Odsad si posluitelj
plamenobacaa u mojoj grupi, vojnie Metzger. Bivi stoerni narednik Metzger u pravi as
suzdri svoje stenjanje. Ne samo da je izgubio cijenjeni in, za koji mu je trebalo deset godina da
ga dosegne, ve je takoer dobio gotovo pa smrtnu presudu.
 POGLAVLJE PET

Skupina SS-ovaca, pognuta u blatu na rubu kanala, pala je licima dolje kad je snop svjetla
iz reflektora prebrisao preko mirne povrine vode. Poput ledeno bijelog prsta, iscrtao je svoj put
preko kanala, zastao ovdje ili ondje, preao preko njihovih napetih tijela i poao dalje. Trenutak
kasnije, ugasio se i ostali su sami u tami.
U redu, prosiktao je von Dodenburg, kao da je neprijatelj bio tek nekoliko metara
daleko, ulazite u amac! Mesar, natovaren plamenobacaem, nespretno je uao, a za njim
Schulze. Posvuda du ruba vode, ostali su uinili isto. Otisnite se, zapovjedi von Dodenburg.
Skoro beumno, poeli su odmicati. Puno sree, dobacio je Leinar s obale i trenutak
kasnije nestao iz vida.
Von Dodenburg je drhtao. Nije znao je li to bio strah ili iznenadna hladnoa vode. Ali nije
bilo bitno. Nitko ih nije mogao vidjeti u tami. Sad su bili tono na pola puta preko. Naprije je
mogao vidjeti mrani obris betonskog zida to se gubio u nonome nebu. Ako bi ih sad uhvatili,
bio bi to obini i isti masakr, pomislio je za sebe. Ne bi imali ni najmanje anse.
Odjednom je zelena svjetlea raketa pohitala u nebo i zastala tamo, prividno nepomina.
Dolje, povikao je.
Smjesta su prestali veslati. uuren na dnu amca, von Dodenburg je mogao vidjeti
Metzgerovo bolesnozeleno lice, oi unezvjerene od straha. Osjeao je kako mu srce divljaki
lupa. Polako je raketa poela padati, dok se nije uz tiho itanje ugasila u vodi. Jedva
kontrolirajui svoj glas, rekao je: U redu, idemo dalje.
Nekoliko trenutaka kasnije, blizu unitenog mosta pripucala je strojnica. Mogli su vidjeti
njene bijele i crvene obiljeavajue metke kako araju kroz tamu i uti odbijena zrna kako
zavijaju o beton. Ali to god bila neprijateljeva meta, nisu bili oni.
S iznenadnim treskom, njihov je amac udario u betonski zid. Von Dodenburg nije gubio
vrijeme zahvaljujui Bogu to su stigli. Postrojite se u redove, tiho je zapovjedio. Doasnici
vode. I odrezat u jaja svakome tko bude pravio buku. Razumjeli?
Nitko nije odgovorio, ali von Dodenburg je znao da su bili jednako dobro svjesni
opasnosti njihova poloaja kao i on. im se ponu penjati uz beton, opet e biti sjedee patke.
Ovjesivi automat preko ramena i paljivo podesivi remen kacige, Kuno je proao rukom
preko svoje opreme, da provjeri kako nema neeg labavog to bi moglo zakloparati po betonu.
Duboko je udahnuo i, posegnuvi u tamu, potraio i napipao svoj prvi rukohvat. Ljudi su
ga slijedili.
***

Leali su na vrhu betonskog zida, hropui poput staraca. Po cijenu razderanih dlanova i
puklih plua, uspjeli su. Uspon je bio nona mora, brutalni komar straha i napora u tami ali,
usprkos patnje zbog bolnih miia i krvavih noktiju, von Dodenburg se slabano nasmijeio
samome sebi. Uspjeli su bez da budu otkriveni. Otro je znoj s ela i, drei se pognuto tako da na
rubu obale ne predstavlja preveliki obris, pohitao je do Schwarza.
Sluajte, proaptao je, obavijajui ake oko uha drugog asnika i nabirui nos na
Schwarzov miris. Onda se prisjetio da se nitko od njih nije prao preko dvadeset i etiri sata.
Podijelit emo se u dvije grupe. Padobranci vie ne mogu biti daleko. Pazite da vai ljudi u
mraku grekom ne raspale po njima.
Schwarz kimne glavom i von Dodenburg brzo otpue natrag do svojih ljudi, idui od
ovjeka do ovjeka, govorei svakome, nadao se, ohrabrujuu informaciju. Jo malo, pa smo
tamo. Za nekoliko minuta trebali bismo se povezati s padobrancima.
 SS-ovci su umorno stali na noge. U rairenom poretku, voeni doasnikim guranjem i
udarcima, jer je von Dodenburg bio zapovjedio da ne smije biti nikakve buke, poeli su gaziti
preko vlanog polja prema prijeteem obrisu tvrave Eben Emael.
Onda je, odjednom, njihovoj srei doao kraj. Uz zasljepljujui prasak, polje je
eksplodiralo desno od von Dodenburga. U nagloj provali ruiastog plamena, vidio je obris baen
u zrak. Trenutak kasnije, sve je opet bilo mrano kao u rogu, a uasnuti je glas vritao: Mine,
mineposvuda!
Stanite, stanite svi! zaurla von Dodenburg punim glasom, ali bilo je prekasno. Jo je
jedna mina eksplodirala ni deset metara daleko. Automatski se sagnuo i sekundu kasnije blato i
ljunak sipali su mu po kacigi poput tekog ljetnog pljuska. U zamiruem plamenu eksplozije
uhvatio je brzi pogled na jednog od svojih kaplara kako sjedi na tlu i stee raskomadani batrljak
svoje desne noge. Nagonski se pokrenuo da mu poe u pomo, ali kaplar povie: Ne prilazite
mi, gospodine. Posvuda su!
Von Dodenburg stajao je ukorijenjen na mjestu. Sto da radi? Iz mranog obrisa prve
topovske kupole poele su u zrak letjeti crvene svjetlee rakete. Uhvatio je zvuk zapovijedi na
jeziku kojeg nije razumio. Poela je tektati strojnica. Popratilo ju je iskidano praskanje puane
paljbe. Boe moj, netko zavriti iza njega i padne na tlo. Von Dodenburg se jo uvijek nije
micao.
Sljedeeg trena, Schulze odlui umjesto njega. Za ime Kristovo, maknimo se odavde,
gospodine! povie preko sve glasnije buke pjeakog naoruanja.
Kud kvragu?
Na vrh one kupole! To je jedini izlaz. Tamo emo biti pod mrtvim kutem.
Ali mine!
Jebo mine! Schulze zgrabi von Dodenburgovu ruku. Idemo! Mesar je stajao
okamenjen, optereen okruglim spremnicima plamenobacaa. Schulze nije oklijevao. Odvalio mu
je snani vritnjak. I ti! povikao je. Mariraj ili crkni, tako si se uvijek derao. E, pa sad ajde!
U svjetlu raketa potrali su preko polja, ravno u smrtonosnu barau. Trali su, padali na tlo, dizali
se i jo trali. Eksplodirala je mina. Netko je zavritao. Preskoili su preko izmesarenog ovjeka i
nastavili dalje.
Upali su u neto to je izgledalo kao sustav rovova. Odjednom se von Dodenburg naao
licem u lice s belgijskim vojnikom. Prepoznao je kacigu iz Velikog rata. Njegov je otac imao
slinu u svojoj radnoj sobi. Nagonski je opalio, iako je ovjek bio podigao ruke u znak predaje.
ovjek je odletio unatrag, trbuha na tako maloj udaljenosti raskomadanog rafalom. Sljedeeg se
trena sapleo i opruio svom duinom, stopala uhvaenog u kolutu bodljikave ice.
Istog je trena Metzger povukao okida svog plamenobacaa. Zapalucao je veliki jezik
plamena. Dvadeset metara dalje, dva neprijateljska vojnika odjednom su se pretvorila u ive
baklje. Jedan je smjesta pao, mahnito se izvijajui. Drugi je trao naprijed, oslijepljen plamenom,
ispruenih ruku to su buktile. Odjednom se sruio na tlo, crne glave pod plikovima to je ostala
leati usred pucketave vatre. Schulze povue von Dodenburga na noge. Idemo, zastenjao je.
Sad smo skoro tamo!
Njih su dvojica protrali pored naputene strojnice. Veliko crno lice izvirilo je iz rupe.
Debele usne promrmljale su neto na nekom iskvarenom francuskom. Von Dodenburg jedva je
uspio razaznati rije milost. Ali u krvoednom bijesu48 koji ga je obuzeo, nije imao milosti.
Ispalio je rafal u Kongoanca i crno je lice nestalo u pljusku krvi.
Put je bio preprijeen malim bunkerom. Isprva su pomislili da je naputen, ali ih je
iznenadni rafal paljbe, to je ubio kaplara tik za von Dodenburgom, uvjerio da nije.
Plamenobaca - brzo! zarei Schulze i gume Mesara naprijed. Idemo, veliki ljubavnie!
Metzger zatetura naprijed i povue okida. Zaulo se tiho itanje. Plamenovi su se obavili oko
bunkera. Metalna kupola se zaarila, ali nita se nije dogodilo.
Daj ih jo jednom! zaurla Schulze.
Ovaj je put djelovalo. Pola tuceta Belgijaca istralo je van, kaljui i zaslijepljeni, ruku
podignutih u predaji. Netko ih je pokosio jednim jedinim rafalom.
Sad su se probili kroz belgijsku vanjsku liniju. Paljba se svela na pojedinane pucnjeve iz
puaka i povremeni ljutiti kratki rafal strojnike paljbe. Proli su i minsko polje, ali uz stranu
cijenu. Kako su usporili u hod, prsiju to su im se nadimala, znoja to im je liptao niz lica, von
Dodenburg jedva je mogao razabrati tamne obrise svojih ljudi na svakoj strani; i usprkos mraku,
mogao je vidjeti dovoljno da zna kako je u zadnjih petnaest minuta izgubio polovicu udarne
skupine. Slabano je pokazao da trebaju nastaviti svoje napredovanje prema mranom obrisu
tvrave na obzoru. Iza njih, na minskome polju, visoki histerini glas nije prestajao dozivati:
Drugovi, za ime Boga, ne ostavljajte me!
Glas je postajao sve tii i tii, dok konano nije potpuno zamro.
***

Petnaest minuta kasnije povezali su se s padobrancima. Bio je to potpuno nedramatian

trenutak. Okrugla padobranska kaciga bez obruba iskoila je iz jarka uz zid tvrave, a glas je
upitao: Gdje ste kvragu tako dugo?
 POGLAVLJE EST

aica bradatih, nagaravljenih padobranaca zauzela je poloaje izmeu slupane jedrilice

DFS 230, koja se prizemljila na krovu tvrave, i bunkera kojeg su uspjeli onesposobiti svojim
kumulativnim nabojima. Kad god bi po njima zapucalo njihovo vlastito topnitvo, ili ono
Belgijaca, pobjegli bi u bunker, ali ostatak vremena radije su bili vani. Neobino je unutra i
ljudima se to ne svia. Ako paljivo sluate, moete uti Belgie dolje u podzemnim galerijama.
Na stotine ih ima. Slegnuo je ramenima. Ljudi su radije vani na otvorenom, iako su Belgii dva
put u toku dana usmjerili svoje topnitvo na nas.
Von Dodenburg kimne u znak razumijevanja. A to je s pokuajem ulaska u galerije?
upitao je.
Nije mogue, porunie. Ostali smo bez kumulativnih naboja. Sve to imamo nai su
automati i puke.
Rune bombe? upita von Dodenburg. Padobranski narednik bio je iscrpljen. Shvatio je
to. Izveli su jedan od najudesnijih pothvata u modrenome ratovanju, sletjevi ravno na vrh
najmonije utvrde u Europi, a onda su izdrali borbu protiv neprijatelja koji ih je brojano
nadjaavao u stotinama. Nije ih mogao previe kritizirati zbog trenutnog nedostatka inicijative.
Koristili smo ih u svenjevima po tri da onesposobimo topove u kupoli pod nama,
objasnio je padobranski narednik. Neki od momaka otpuzali su uz topovske cijevi, ovjesili ih na
usta cijevi i makli se - brzo! Von Dodenburg ustane iz rova. Narednie, poite sa mnom u
kupolu, odakle moemo vidjeti. elim da mi neto objasnite. Nisko pognuti, otrali su do
bunkera, gdje je ono to je ostalo od von Dodenburgovih ljudi lealo naokolo, izmoreno,
oslonjeno o zidove, dok je Schulze brinuo o ranjenom vojniku koji je bio pogoen u donji
abdomen. Okrenuo se kad su njih dvojica stigli, neko rumenog lica sad blijedog i usukanog.
Kako je on? upita von Dodenburg.
Schulze odmahne glavom i pokae mu palac dolje. Metak ga je strefio u jaja, gospodine.
udim se da je tako dugo ostao iv. Mladi asnik prihvatio je vijest bez primjedbe. Vrijeme za
suosjeanje prolo je. Previe je ljudi poginulo u zadnjih nekoliko sati u Jurinoj bojni Wotan.
Sad se osjeao potpuno iscijeen od emocija. Sve o emu je mogao misliti bilo je da zauzmu svoj
cilj i da se onda srui u krevet i spava. Uradi to moe za njega; olakaj mu, rekao je Schulzeu
i pokazao gestu pritiskanja klipa injekcije.
Schulze je kimnuo. Znao je to misli. Upumpaj dozu morfija u ranjenog momka, dovoljnu
da ga bezbolno ubije.
Von Dodenburg sjeo je do padobranskog narednika, privlaei svijeu. U redu,
narednie, uputite me, ako biste bili ljubazni. Polako, pretjeranom preciznou nekoga tko je
premoren, padobranski narednik podigao je kaiprst i poeo njime crtati po praini na podu obris
njihovog dijela tvrave. Mi smo ovdje. Ispod nas je galerija koja ide u ovom smjeru, ako dobro
procjenjujem. Dva topnika poloaja odvajaju se iz te galerije - jedan za koji sam vam rekao da
smo ga sredili i drugi, koji jo djeluje.
Mislite, tridesetica?
Da, pretpostavljam da je tridesetica.
Von Dodenburg je upio te podatke, gledajui vlastitu sjenu kako treperi u svjetlu svijee
na zidu. inilo se kako je njegovome mozgu trebalo dugo vremena da je probavi. Iza njega je
umirui vojnik tiho zastenjao kada mu je Schulze zabio iglu u ruku. Trenutak kasnije, glava mu je
kliznula na stranu i dah mu je poeo izlaziti u roktajima, kao da hre. Schulze se bolno ispruio
uz zid do Mesara, ije je iscrpljeno lice bilo crno od dima.
U bunkeru je nastupila tiina, koju su prekidali tek disanje umirueg ovjeka i tiho
brujanje neprijateljskih vojnika to su razgovarali daleko pod njima. Von Dodenburg odjednom
trne glavom gore. Skoro je zaspao, uei tamo, pokuavajui smisliti to dalje.
Umorno je protrljao oi, koje su se inile ispunjene krupnim zrnima pijeska. Hoete rei
da ta galerija, poeo je, rijei usporenih kao u pijanca. Ne, hou rei, topovski poloaj koji ste
onesposobili - odvaja se od galerije ispod.
Padobranski narednik kimne.
Ima li nekog naina da se ue u taj topovski poloaj? Narednie, vama govorim!
Padobranski narednik naglo trgne glavom. I on je zaspao samo sjedei tamo. Kroz
topovske otvore - moda, ako imate naboj.
Koliko veliki naboj?
Boe, poali se padobranski narednik, trljajui lice prljavom rukom. Ne znam. Opet
je sklopio oi.
Von Dodenburg ga je zgrabio za ovratnik i grubo ga protresao. Narednie, neto sam vas
pitao! Koliko?
Mali - sveanj od etiri ili pet runih bombi. Povezane zajedno, mogle bi obaviti posao.
Von Dodenburg olabavi svoj stisak. Padobranski narednik svali se natrag uza zid.
Sljedeeg trena vrsto je usnuo, glasno hrui, iroko otvorenih usta.
Pet runih bombi, proaptao je von Dodenburg sam sebi. samo pet. Polako mu se u
glavi poeo stvarati plan. Do zore je htio biti u galeriji ispod njih, spreman zapoeti posao
likvidacije topovskih poloaja. Pogledao je svjetlei brojanik svoga sata. Imao je tono deset sati
prije no to snage njemake vojske ponu prelaziti Meusu. Ako SS jurina bojna Wotan do tada
ne onesposobi topove, prijelaz e se pretvoriti u pokolj.
***

U redu, von Dodenburg, proaptao je Schwarz, dok je prepadna skupina uala na vrhu
tvrave, sve je spremno.
Dobro. Kuno trne priruni konopac koji su napravili iz pojaseva sa sjedala razbijene
jedrilice. inio se u redu. Namjestio si je snop bombi da mu bude udobnije. Spreman sam
krenuti.
Pazite se dolje, gospodine, ree Schulze napeto. Bit e upavo.
Von Dodenburg se nasmijei. Hou, nemaj straha. Vratit u se ja da jo napravim
vojnika iz tebe.
Bacio je zadnji pogled na svjetlei brojanik svoga sata. Imali su najvie pet sati do zore.
Pusti, zapovjedio je, pokuavajui sakriti strah u glasu.
Ljudi su zgrabili. Sljedeeg je trena bio na strmini, a oni su otputali improvizirani
konopac. Kuno je brzo utonuo iz vida u tamu. Deset metara, dvanaest, esnaest. inilo se kako je
vjetar dobio na jaini. Visei tamo na kosini velike tvrave, osjeao je kako mu povlai tijelo.
Dvadeset metara. Odjednom je stao. Uska uzica vezana za njegov zglavak zategla ga je. Bio je to
dogovoreni signal. Dosegao je traenu dubinu. Sad je morao biti u ravnini s gornjom topovskom
kupolom, onom koju su padobranci bili onesposobili.
Duboko je udahnuo i pogledao dolje. Jedva primjetni srebmasti sjaj bio je Albertov kanal.
Ako sad napravi pogreni korak, tamo e zavriti. Oblizao si je usne, posegnuo gore i dohvatio
vrstu oputu objema rukama.
U redu, kurvin sine, rekao je, zanjii se!
Polako, isprva skoro neosjetno, priruni konopac poeo se kretati amo-tamo du umjetne
litice. Poeo je dobivati na zamahu. Poput klatna, tijelo mu se zanjihalo preko strme litice,
udarajui sve veom uestalou po grubom betonu kako je luk postajao sve dulji i dulji.
Uzdahnuo je kako mu je tijelo udaralo u beton, ali natjerao se da nastavi, zubiju stisnutih od boli.
Negdje - moda jo deset metara njemu nadesno - tihi 75 milimetarski topovi strali su u no.
Mora se uhvatiti za njih. Mora!
Gore na platou, SS-ovci su se znojili, oiju iskolaenih od napora, peta ukopanih duboko
u tlo, dok je pritisak na miie njihovih ruku i zaarene dlanove rastao. Vie nisu mogli vidjeti
von Dodenburga, ali su ga mogli uti kako je iznova i iznova udarao po betonu.
Napad na unutranjost tvrave Eben Emael (11. svibnja 1940.)
Daleko dolje ispod njih, von Dodenburg se njihao u velikome luku kroz vjetar, za koji se
sada inilo kako urla oko njega, grabei njegovo izubijano tijelo, elei ga skinuti s njegova
krhkog uporita. Dvaput je udario glavom u komad betona i samo ga je kaciga spasila da ne
izgubi svijest. Onda je odjednom vidio prvi od dva topa, rascvjetale cijevi gdje su padobranci
aktivirali svoje naboje. Potpuno se oslanjajui na ljude iznad, pustio je konopac i posegnuo za
njime. Nokti su mu zagrebli po hladnome metalu, a onda se njihao natrag u suprotnome smjeru.
Pokuao je iznova. I iznova, i dalje uzaludno! Vrhovi prstiju krvarili su mu i bili su mu sad tupi,
bez ikakva osjeta. Osjeao je kako mu snaga brzo kopni. Steui zube, znajui da ljudi vie ne
mogu dugo izdrati napor, opet se zanjihao, dok je vjetar gotovo olujnom silinom zvidao pored
njega. Drao je ruke spremnima. Prvi se top pomaljao. Ispruivi ruke sasvim do kraja, napreui
se svakim vlaknom svoga tijela, posegnuo je za njim. Ruke su uhvatile, okliznule se, opet
uhvatile. Nokat je popustio i osjetio je agoniju kako mu kulja uz ruku, ali zadrao se. Onda se
zadnjom snagom prebacio preko velikoga topa i ostao tamo visjeti poput vree, zamagljenih oiju
to su gledale srebmasti sjaj Albertovog kanala daleko dolje.
inilo se da je tamo leao cijelu vjenost, ali zapravo je bilo prolo tek trideset sekundi.
Onda se prisilio da povue uzicu i signalizira ljudima gore kako je uspio. Sjedei na cijevi, poeo
se probijati prema kupoli. Dosegao ju je sigurno i, isteui se sasvim nadesno, mogao je vidjeti
kako padobranski narednik nije lagao. Tamo se nalazio prilino veliki promatraki otvor. Njeno
je ispruio ruku i opipao ga.
Procijenio je da ima trideset sa trideset centimetara. Preusko ak i za najmravijeg
ovjeka meu preivjelima iz 2. satnije. Ali jo desetak centimetara i ak i Metzger, poput bika,
mogao bi se provui.
Posegnuo je za bombama, koje je padobranski narednik struno povezao i opremio
pet-sekundnim upaljaem; poput svih ljudi to su jedrilicom sletjeli na vrh tvrave, i on je bio
obueni inenjerac. Ugrizavi se za donju usnu, prebacio ih je u lijevu ruku. Jedan pogreni potez
i propasti e zauvijek, eksplodiravi bez svrhe u kanalu daleko dolje.
Uspjelo mu je i, istegnuvi se, smjestio ih je u otvor i povukao upalja. Ludo se uspentrao
natrag preko prvog topa i drugog, zaao za ugao kupole i pritisnuo tijelo uz grubi beton. Ba na
vrijeme. Pet bombi eksplodiralo je s priguenim praskom. Vrui vjetar udario ga je u lice.
Komadi betona letjeli su kroz zrak, i nekoliko ih je trenutaka kasnije uo kako padaju dolje u
vodu. Podigao je glavu i priekao ljutite povike i rafale strojnike paljbe. Nita se nije dogodilo.
Nikakvih povika, nikakvih metaka. Moda su Belgii eksploziju shvatili kao jo jednu njemaku
granatu.
Von Dodenburg se oprezno, sumnjajui na klopku, poeo povlaiti natrag prema otvoru.
Dim se sad ve raiavao da bi razotkrio razderane stranice. Provukao je glavu i ramena kroz
proirenu rupu. Lako su proli, pa je signalizirao ostalima da se ponu sputati. Pet minuta
kasnije, cijela prepadna skupina bila je natisnuta u naputenoj topovskoj kupoli, ogledajui se
znatieljno u uskom plavom svjetlu Schwarzove svjetiljke.
***
 Schwarz je poveo, automata stegnutog uz bok. Mali SS asnik inio se potpuno
neustraiv. Dvaput ih je proveo pored poloaja koje je drao neprijatelj: svjetlo je bjealo ispod
vrata, a tiho mrmljanje umornih glasova pokazivalo je da su Belgijci bili unutra i budni. Nijedan
put nije pokazao ni najmanji znak straha. Jednom je pred njih u slabo osvjetljenom hodniku
iskoio tamni obris, veliine enormno uveane svjetlom Schwarzove svjetiljke na zidu ispred
njih. inilo se da Schwarz nije primijetio. Oiju praznih od ikakva izraaja, lica prekrivenog
krvlju i blatom, vodio ih je dublje i dublje u unutranjost velike tvrave. Jedini zvuk bio je onaj
njihovih izama, sad prekrivenih arapama, i postojano lupanje sustava za prozraivanje, poput
kucanja nekog udovinog srca.
Odjednom Schwarz ugasi svoju svjetiljku. Uza zid, prosike. Netko dolazi!
Srca to su im mahnito lupala, pritisli su se uz vlani, kapavi beton, oiju usredotoenih
na njiue lukove svjetla to su prilazili sve blie i blie. Bez pucnjave, proape von
Dodenburg.
Schulze, koji je bio blizu iza Schwarza, stegne aku u iekivanju. Schwarz une, vrsto
steui bajunet uz bok.
Velika je sjena ula u vidokrug. I jo jedna. Prethodile su svojim vlasnicima poput tihih
divova. Von Dodenburg odahne od olakanja. Samo dvojica!
Ici... la bas? zazvao je Schwarz na svom najboljem francuskom, tik kad je prvi ovjek
uao u vidokrug.
Belgijski skupnik zateeno se okrene. Pardon, ree ispriavajui se i ugasi svjetiljku,
kao da se bojao da e zaslijepiti Schwarza. Tog istog trena, porunikov bajunet klizne mu u bok
meu rebra. Usta su mu se razjapila, ali ih je Schwarzova prljava ruka pritisla. Koljena su mu
popustila i on se skljokao na pod, a svjetiljka mu je otkloparala iz ruke na beton.
Istog trena Schulze je odalamio drugog ovjeka iza uha i, posegnuvi gore, zgrabio
stranji dio njegove kacige. Snano je povukao. Kaciga je skliznula, a njen remen zategao se
Belgijcu oko grla. Schulzeovo koljeno poleti mu u kria. Objema ogromnim rukama povlaio je
kacigu. Remen se usjekao vojniku u grlo. Krik mu se uguio u naglom zaguenom stenjanju.
Njegova je ruka oajniki grabila remen, pokuavi zaustaviti ubojiti stisak. Mahnito se
bacakajui, dok ga je Schulze odluno drao, oiju iskolaenih u ekstazi straha, bacao se sjedne
strane na drugu. Schulze ga je polako zarotirao do smrti. Koljena su mu popustila kako ga je
Schulze lagano, gotovo njeno, spustio na tlo. Jadno kopile je mrtvo, proaptao je.
Dok su se sjatili oko dva mrtva Belgijca, prolazei svojim prljavim rukama kroz njihove
depove u potrazi za cigaretama, nisu spazili treeg ovjeka, koji se oduljao, plaho i bez buke,
da prijavi prisutnost ovih okrvavljenih blatnjavih zavojevaa.
Ve su bili duboko unutar tvrave. tektanje njenih strojnica i povremeni prasak topova
bili su prigueni dubinom, dok je zvuk tvravinih postrojenja postajao svake sekunde sve
glasnijim. Von Dodenburg podigne ruku. Stali su, a on je pokazao na ljestve ravno pred njima,
uvrene u beton, do natpisa DEFENSE DE FUMER.49 S obje strane elinih ljestvi bila su
otvorena okna poput pater nostera50 kakvi su se koristili u sjevernoj Njemakoj. Dizala za
granate koje idu od skladita do topovskih kupola, tiho je pojasnio.
Schulze se prvi snaao. Sjebimo tu kopilad, predloio je.
Kako?
Schulze se naceri. Svaki put kad bi na hamburkim dokovima stao stroj, radnici bi dobili
stanku za kavu. A ponedjeljkom ujutro, nakon noi u Reeperbahnu,51 strojevi bi svako malo
stali. Okrenuo se ostalima, nabijenima iza njega u sjenama. U redu, svatko neka zagrabi aku
one tamo betonske praine i neka me slijedi. Rijei je popratio djelom, a na von Dodenburgovo
kimanje, i ostali su poeli raditi isto.
 Cerei se od uha do uha, Schulze je bacao betonsku prainu niz ulatene metalne tranice
sa svake strane dizala. Tu dolje, rekao je. Trebat e nam puno ovog sranja da uspijemo. Kad
bih mogao stii do motora, posebno ako su benzinski, aka eera i sve bi se zaribalo samo tako.
Glasno je pucnuo palcem i kaiprstom. Ali i ovo e jednako dobro posluiti, jednom kad ue u
mehanizam.
ovjek za ovjekom urno je ubacivao po nekoliko aka betonske praine u okno. ak se
i Schwarz trgnuo iz svog udnog raspoloenja dovoljno dugo da doprinese.
Uskoro je dizalo za granate stalo. Schulze namigne von Dodenburgu. to sad kaete na
ovo, natporunie? Zar ovo nije najljepi primjer sabotae koji ste ikad vidjeli?
Prokleti teroristu! Mislim da u te prijaviti Gestapou. Ako ikad izaemo odavde ivi,
dodao je, ali sa smijehom u glasu. U redu, Schulze, odigrao si svoju zvjezdanu rolu. Idemo na
malo grublje stvari. Agresivno je stegnuo svoj automat. Ta topovska kupola dolje mora biti
izbaena iz akcije.
Potrali su niz tunel dok nisu stigli do stuba. Na dnu je bio jo jedan tunel, u kome je
kapala vlaga to je probijala kroz zemlju, betonskih zidova prekrivenih salitrom. Trali su kliskim
daskama. Dva put se Metzger, nespretniji nego mlai ljudi, poskliznuo i pao. Nitko mu nije
pomogao da stane na noge. Sad su svi znali da je bivi stoerni narednik bio suoen s ovim ili
onim ozbiljnim optubama, ako se ikad iz ovoga izvuku ivi.
Odjednom je tunel zakretao otro desno. Von Dodenburg na elu zaustavio se taman na
vrijeme. Pred njim stajala su velika elina vrata, a otro bijelo svjetlo usijecalo se u prigueno
utilo tunela. Poloaj broj 46, proaptao je.
Kao da je htio naglasiti njegove rijei, zauo se veliki tutanj iza vrata. Iako su vjerojatno
bila nekoliko palaca debela, zatresla su se silovito kao da su od treica. Sljedeeg trena, tunel se
ispuni gustim utim dimom to ih je grizao za plua. Slijedila ga je udovina lupa zbog koje su
im ruke poletjele na ui da prigue udar. Von Dodenburg osjeao se kao da e mu se svakog trena
raskoliti lubanja. Posmuo je do zida i podupro se tamo, povijenog tijela, suza to su mu tekle niz
lice, kaljui kao da e izbaciti plua.
Schwarz, koji nije primio pun udar dvostrukog topa u kupoli, preuzeo je. Metzger -
Schulze - pokrivajte me, ulazim!
Bez da je priekao da vidi prate li ga uistinu, izravnao je automat i udario nogom o
elina vrata. Iznenaujue, ona su se otvorila. Oito su bila dobro podmazana kao dio
sigurnosnih mjera poduzetih protiv iznenadnih poara.
Topnici, glava zatienih azbestnim titnicima pod kacigama, bili su okupljeni oko dizala.
U gustom utom dimu ljutito su meusobno gestikulirali, oito prebacujui jedan na drugoga
krivicu za kvar na dizalu. Uiju pokrivenih debelim azbestom, nisu uli Schwarza dok nije bilo
prekasno.
Debeli narednik, sa utim licem ovjeka koji je predugo bio u tvravskom topnitvu,
okrenuo se i spazio ga. Ruka mu je posegnula za pitoljem, ali nikad ga nije potegao.
Schwarz opali i narednik se zatrese u betonski zid.
Opet je zapucao, zakreui tijelo s lijeva na desno. Belgijski topnici padali su tamo gdje
su se zatekli, trenutano potaknuti na munjevitu akciju, poput lutaka u rukama ludog lutkara, prije
no to su popadali na pod. Sve je bilo gotovo u nekoliko sekundi. Kako je tektanje automata
zamrlo, zadnji neprijateljski vojnik stropotao se na tlo.
Poput hipnotiziranog ovjeka, Schwarz je ostao stajati u poloaju za gaanje, rairenih
nogu, automata privinutog uz bok, kao da je oekivao da e se ljudi koje je upravo ubio ustati, pa
e ih iznova morati poeti reetati.
O, bolnih mi lea, uzdahnuo je Schulze, buljei u lice malog asnika, prolupao je u
borbi. Porunik Schwarz je siao s uma! Zaepi gubicu, odbrusi von Dodenburg.
Gotovo je njeno poloio ruku na automat iz kojeg se jo dimilo i polako ga pritisnuo
nadolje. U redu je, Schwarz, u redu je. Schwarz je stresao glavom. to je? upitao je. to to
radi? Dragi moj Schwarz, u redu je, rekao je von Dodenburg umirujue.
Naravno da je u redu, odbrusio je Schwarz. O emu govori? Upravo smo zauzeli
kupolu 46, zar ne?
Tada je von Dodenburg shvatio kako je porunik Kurt Schwarz bio lud, neizljeivo lud za
vijeke vjekova.
 POGLAVLJE SEDAM

Lice zapovjednika Jottranda izgledalo je bijelo ak i u otrom utom svjetlu gole arulje
to je visjela sa stropa u svom ianom kavezu. to si rekao? zalajao je na vojnika koji mu je
donio vijesti.
Bilo ih je oko trideset, vojnik je procijedio na svom francuskom s jakim naglaskom.
Sve vabe. Iz njegovih je usta zvualo kao s. Bojnik Jottrand primijetio je da je ovjek
bio Flamanac i ponovno pomislio kako je lako Nijemcima ilo - jedna velika nacija ujedinjena iza
jednog voe, a svi govore istim jezikom. On, sa svoje strane, zapovjednik najvee tvrave svoje
nacije, morao se nositi s dvije jezine skupine to su ogoreno mrzile jedna drugu i odbijale
djelovati, osim ako nisu bile u satnijama popunjenim njihovim vlastitim sunarodnjacima. Kakva
je luda vojska bila belgijska vojska, posebno kad se za njenog vrhovnog zapovjednika, samoga
kralja, sumnjalo da je njemaki pristaa!
Kuda su ili?
Do kupole 46, oglasio je glas s vrata.
to to kvragu znai, Baer? prasnuo je zapovjednik Jottrand.
Porunik Baer, i sam Flamanac, kimnuo je vojniku da ode; onda je stao u stav pozor.
Gospodine, molim da prijavim kako je neprijatelj zauzeo broj 46. Unitili su dizala i vjeruje se
da su na putu prema broju 45.
Jottrand mu je umorno mahnuo neka se opusti. ao mi je, Baer. Moji ivci, i atmosfera
ovdje unutra. Prolo je trideset i est sati otkako sam vidio dnevno svjetlo, dodao je kao
objanjenje.
Razumijem, gospodine, odvrati Baer.
Jottrand se brzo sabrao i stao izdavati zapovjedi, kad su mu se rijei utopile u buci
eksplozije. Komadii gipsa i cementa pali su na njegovo proelavo tjeme. Zidovi su zadrhtali i
mali val praine proao je kroz vrata.
Znate to je to bilo, zar ne, Baer? rekao je kad je buka utihnula.
Baer se ugrize za usnu i kimne.
Broj 45, ree Jottrand, smijeka na ustima, kao da su mu rijei pruile nekakvo
mazohistiko zadovoljstvo. A ako ubrzo ne zaustavimo kurvine sinove, uslijediti e 36, 23 i 17.
Suho se nasmijao. Ne treba biti vidovit da se zna to ele.
Mislite, mon Commandant, da vabe hoe prijei Meusu sjeverno od nas, a ovi ljudi
dolje pokuavaju izbaciti iz stroja nae topove to pokrivaju taj sektor?
Tono, Jottrandove se usne stegnu. Ali nee im uspjeti. Borio sam se protiv njih u
zadnjem ratu i potukao ih, pa u i u ovom uiniti isto. U redu. Gdje sam stao? Hou da se svi koji
nisu na topovima sloe u provizornu satniju - kuhari, inovnici, takoer i civilni istai, ako ih
moete nai. Svatko tko moe pucati iz puke, razumijete li?
Da, gospodine, a onda?
Jottrand hitro pogleda svoj sat. Za tono petnaest minuta zatraiti u barau od 7.
pjeake divizije. Trait u od njih da je poloe tono na nas. Otresti u vabe s nas poput krave
repom. Onda idemo u protunapad. Dramatski, na latinski nain, protiv ega se Baerova
flamanska dua nagonski bunila, stao je na noge, tradicionalni galski ratnik svakim centimetrom.
Porunie Baer, moramo ih istjerati iz tvrave Eben Emael. To je za ast vojske i budunost
nae nacije.
***

Belgijski protunapad uhvatio je von Dodenburgovu malu silu sasvim na prepad.

 Upravo su bili zaposjeli broj 36 i unitili njegove topove, mlativi njihovim udarnim
iglama po zidovima. Opet su napredovali mranim hodnikom prema njihovom sljedeem cilju,
kad je neprijateljska strojnica raspalila iz neposredne blizine. Vodea trojica bili su smjesta
pokoeni, a von Dodenburga je zatreslo u zid, krvi to mu je tekla iz ramena. Sljedeeg trenutka,
zdrueno topnitvo belgijske 7. pjeake divizije udarilo je po tvravi. Eben Emael tresao se
poput broda na debelom moru. Komadi betona trusili su se sa stropa. Zidovi su stenjali pod
optereenjem, a magla praine digla se s poda.
Ali strojnica je nastavila svojom smrtonosnom paljbom. Kako se olovo zabijalo u njih, ko
turali su se niz hodnik, nogu i ruku to su mlatarale u stravinoj nepovezanosti nasilne smrti.
Schulze je kriknuo kako mu je zrno udarilo u bedro i sjeo. Mesar, uredne rupe prosvrdlane kroz
nadlanicu, stajao je usred uspaniarene rulje.
Leite, glupi kurvini sinovi! vritao je Schulze. Zgrabio je Mesarov gleanj, snano
povukao i bivi stoerni narednik pao je na tlo, meu mrtve i umirue. Trenutak kasnije, kia
metaka razvalila je zid tik iza mjesta gdje je bio stajao.
Von Dodenburg protrese glavom ne bi li odvratio muninu to je prijetila da ga preplavi.
Naprijed je bilo desetak neprijateljskih vojnika, natisnutih iza strojnice u skrpanoj barikadi koja
je zaprijeila hodnik. Iza njih, svaka nia bila je zaposjednuta naoruanim ljudima. Put im je bio
preprijeen.
Svejedno je Schwarz ostao na nogama, pucajui iz svog automata, iskeenih zuba,
ubilakog sjaja u oima. Nova eksplozija odozgo zatresla je hodnik. estoko se zanjihao. Von
Dodenburg zgrabio ga je za ruku i gotovo vrisnuo od boli. Dolje, prokleta budalo! zagrmio je
preko buke.
Moramo se probiti, zavritao je Schwarz, umeui novi spremnik u svoj Schmeisser.
Kupole - esta armija!
Znam, znam! zaurlao je von Dodenburg i snano udario postrance Schwarza po nozi.
Kad je pao, von Dodenburg se bacio na njega, dok je olovo sijeklo zrak njemu tik iznad
glave. Ostani ovdje, povikao je i osjetio muni udar kako mu je zrno udarilo u zatiljak kacige.
Ne moemo se probiti kroz tu barikadu. Poklat e nas. Otkotrljao se i istovremeno povikao:
Svi natrag hodnikom - iza okuke! Pokrivat emo vas! Schwarz, poni pucati!
Nije mogao koristiti automat zbog ramena, ali je posegnuo za svojim waltherom i, drei
ga nezgrapno u lijevoj ruci, pridruio se dok je Schwarz pucao dugim rafalom po strojniaru.
Preivjeli su urno otrali u zaklon, dok su se dva asnika povlaila natrake hodnikom posutim
vlastitim mrtvima, istovremeno pucajui. Nekoliko sekundi kasnije, uspjelo im je. Von
Dodenburg sruio se na tlo, glave pognute od iscrpljenosti i poraza. Belgijci su ih ipak zaustavili!
tektanje strojnice odjednom je stalo. Iznad njih su i topovi utihnuli. Von Dodenburg se
prisili da sjedne uspravno. Drao je ruku nad glavom u pokuaju da zaustavi krvarenje. Desna
strana njegove bluze ve je bila natopljena krvlju, ali rana je nastavila krvariti. Trepnuo je
nekoliko puta i osvrnuo se na svoje ljude. Od 2. satnije s dvjesto ljudi, koja je krenula u akciju
prije nekih trideset sati, jo ih je bilo ivo samo trideset. Pomisao na masovni pokolj kroz te
strane sate ispunila ga je muninom. Zadnjim naporom volje, sabrao se i prisilio se da misli. Kog
vraga da radi?
Mlitavo naslonjen o nasuprotni zid, Mesar je odbacio svoj teki plamenobaca i alobno
stenjao, drei se za ranjenu ruku.
Prekini, debeli kurvin sine, povikao je Schulze. Ti Belgii su mi skoro otpuhali jajca,
pa se ne alim! Ti i tvoja ogrebotinica! Naglo je stao na zvuk tekih okovanih izmi to su
oprezno strugale po betonu iza okuke. Netko je dolazio. Napeto su ekali, ruku to su im stezale
oruje.
 Sluajte, vi Nijemci! promukli glas zazvao je na izvrsnom njemakom. Bolje se
predajte. Nemate nikakvih izgleda. Dat emo vam pet minuta da se odluite.
Odjednom je glas postao udno priguen. A ovo vam je najava to vam slijedi ako
neete.
Mali okrugli predmet doletio je iza ugla i udario u zid. Bomba! netko je zaurlao.
Mahnito su se prostrli po tlu, ali smrtonosno malo jaje nije eksplodiralo.
Umjesto toga, lealo je tamo, isputajui gusti vlani oblak neega to je izgledalo poput
dima.
Vrlo iznenaujue, Mesar je prvi reagirao na tu udnu pojavu. Svojom neozlijeenom
rukom zgrabio je malo metalno jaje i bacio ga natrag odakle je dolo. Sljedeeg je trena poeo
uasno kaljati. ovjek do njega, koji je takoer udahnuo gusta isparavanja uinio je trenutak
kasnije isto, presavijenog tijela dok je pokuavao utjerati zrak u svoja plua ispunjena dimom.
Schulze je pogledao von Dodenburga, lica iskrivljenog u uasu. Plin, zaurlao je. To je
plin, gospodine!
Von Dodenburg osjeti kako nalet straha struji kroz njega. Plin! ponovio je. Ne bi se
usudili! Ali slabi miris gorkih badema52 rekao mu je da bi. Ostavio je svoju plinsku masku za
sobom na platou prije no to su ga spustili do prve kupole. Ali, veina ljudi imala je privrene o
pojaseve svoje ulijebljene metalne spremnike za plinske maske. Izvadite svoje maske,
zapovjedio je, shvativi da e oni preivjeti, dok e isparavanja njega polako uguiti na smrt.
Nemam je! zavritao je netko u panici.
Nemam ni ja.
Ja u svom spremniku imam bocu konjaka!
Sa svih su strana uplaeni glasovi potvrdili da su ljudi uradili tono ono to i njihovi
prethodnici tijekom poljske kampanje - bacili su teke plinske maske kao nepotrebni teret i
napunili spremnike dodatnom hranom, osobnim stvarima ili piem.
U redu, u redu. Von Dodenburg podigao je svoju zdravu ruku da zaustavi paniku. Znao
je da e se sasvim slomiti ako ih ne smiri; onda ih nita nee sprijeiti da se predaju. Sjetio se to
je bojna njegovog oca uradila kad su filteri poeli proputati u njihovim primitivnim plinskim
maskama tijekom saveznikog plinskog napada 1918. Nema razloga za paniku. Ima izlaza. Svi
vi, uzmite neku krpu. Bilo to dovoljno veliko da si napravite masku za pokriti usta. Pourite!
Popratio je svoje rijei akcijom, derui traku iz svoje koulje. Sljedeeg trena razdrljio si
je lic i namjestio se nad krpom, rairenih nogu. Sad piajte po njoj! Podigao je namoenu krpu
i bez oklijevanja je jednom rukom privezao oko usta.
urno su slijedili njegov primjer. Mahniti od straha, navalili su na svoju odjeu.
uureni, potezali su liceve da ih otvore i urinirali po maramicama ili komadima koulja, pa ih
u uspaniarenoj urbi zamatali oko usta.
U zadnji as. Prva bomba dozujala je u njihov dio hodnika. Skoro i prije no to se
dokotrljala i stala, Schwarz ju je uredno utnuo natrag odakle je i dola. Ali bilo ih je jo.
Usprkos improviziranih maski, gusti dim poeo im je ulaziti u plua. Kako je sve vie i
vie smrtonosnih malih jaja dolijetalo meu njih, skrivajui im stopala u gustoj bijeloj magli,
plua su im se poela ariti. Von Dodenburg je zakaljao. Osjeali su se kao da je netko utjerao
crveno uarene ipke u njih. Oi su mu se zamutile. Suze su ga poele zasljepljivati. Razdrljio si
je ovratnik. Guio se. Magla se dizala jo vie. Jedan je ovjek zavritao i, prije no to je itko
mogao uiniti neto da ga zaustavi, istrgnuo se i potrao iza ugla prema neprijatelju.
Nije stigao do njega. Zatektala je strojnica. U oaju je zamahnuo rukama i stao. Jedan je
dugi trenutak stajao tamo, prije no to je poeo tonuti u gustu bijelu maglu.
Jo se jedan ovjek sruio na koljena, nakrivljene maske, rijetke krvave pjene to mu se
stvarala na usnama tamo gdje ih je ugrizao u posljednjem oajnikom pokuaju da ne die u
ubojitim isparenjima. Polako ali neizbjeno, koljena su mu poela tonuti na tlo. Von Dodenburg
gledao je s uasnutom fascinacijom, kao da je bio hipnotiziran prizorom dok mu je kaalj tresao
tijelo, a suze tekle niz obraze. I on sam sad je odlazio. Mogao je osjetiti kako mu se koljena
poinju savijati pod njim. Bio je slabaan poput djeteta. Zgrabio se za grlo i pokuao zaustaviti
plin da mu prodre u plua. Velika crvena no prijetila ga je savladati. Svuda su oko njega tonuli.
Poput usporenog filma, automat je iskliznuo iz Schwarzovih odrvenjelih prstiju i zakloparao po
podu. Nad njegovom maskom, Schwarzove su lude oi zakolutale nagore. Koljena su mu poela
poputati. Polako je i on poeo tonuti u maglu.
Odjednom je dobro znani pruski glas prodro u crvenu izmaglicu to se prijetila sklopiti
nad von Dodenburgom. Bio je daleko, daleko. Ali nije ga se moglo zamijeniti s niijim drugim.
Mali obris, sa zavojem umrljanim krvlju oko glave, progurao se pored umirueg asnika.
Izgledao je sablasno u svojoj crnoj maski sa zamagljenim staklima. Bacio je tap kojeg je nosio i
zgrabio plamenobaca, iji je vrh virio iznad sivobijele magle. Mahnitim je prstima zderao ono
to mu je ostalo od raupane bluze i bacio je na tlo. Kako je odnekud nahrupio veliki nalet
svjeeg, istog zraka, a pomijeana gomila padobranaca i SS-ovaca pod maskama navalila kroz
redove potrovane 2. satnije, Leinar si je naprtio plamenobaca. Mahnuo je rukom. Znak za
naprijed/napad.
Dok su ljudi na tlu gutali velike udahe svjeeg zraka, Leinar se zanjihao iza ugla, praen
preivjelima nakon bombardiranja povrine tvrave Eben Emael. Pritisnuo je otponac i ubojiti je
crveni plamen pokuljao i ovio se oko prepreke. Ponovno je opalio. Strojnica se zaarila prigueno
crveno. Hodnik je odjekivao od krikova Belgijaca. Ali Leinar nije pokazivao milosti. Jo je
jednom opalio. Sad su preivjeli bjeali hodnikom, mahnito erupajui jedan drugoga da
pobjegnu sveprodiruoj vatri, dok su iza njih tijela strojniara ostala stopljena s njihovim
orujem, groteskno iskrivljena strahovitom vrelinom, smanjena poput malih crnih pigmeja,
kako je armijski pokazni narednik bio s tako velikim pouzdanjem predvidio u nekom drugom
dobu.
 POGLAVLJE OSAM

Bilo je nula-etiri-nula-nula. Za jo trideset minuta biti e zora, vrijeme koje je satnik

Geier odredio za njihov zadnji napad na preostale dvije kupole. Sad je hodnik, posut tijelima
njihovih vlastitih ljudi i pougljenjenim leevima neprijatelja, bio tih osim povremenog praska i
zujanja metaka, koje je ispaljivao neki lukavi belgijski snajperist, paljivo ciljajui gore vie iz
hodnika. Ali uz malo uspjeha: ljudi iz 2. satnije Jurine bojne Wotan bili su polegli po podu i
oporavljali se od napora zadnjih nekoliko sati.
Schulze je gurnuo jo jedan ep i paljivo promatrao kako se poeo puniti krvlju iz rane u
von Dodenburgovom ramenu. Bio je to trei kojeg je napravio od rezervnog para rublja, koje je
nosio u svom spremniku za plinsku masku, zajedno s nekoliko plavih paketia prezervativa,
marke Vulkan - garantirano izdri i najeu erupciju, kako je tvrdio proizvoa. Za svaki
sluaj, gospodine, objasnio je. iste gae i Parianin53 i opremljeni ste i spremni za svaku
borbenu situaciju. Mislim da je sad krvarenje prestalo, gospodine.
Hvala ti, Schulze. Mislim da si u pravu.
Leinar, lica jo uvijek crvenog tamo gdje je bila maska, s crnim rubom preko grebena
njegova udovinog nosa, zbog ega je jo vie izgledao poput svog imenjaka, progurao se do
njih. Kako ide, von Dodenburg? upitao je, zabrinut iskljuivo zbog injenice da bi korisni
asnik mogao biti nesposoban sudjelovati u posljednjoj fazi operacije. Solidno, gospodine.
Krvarenje prestaje.
Odlino. Leinar je pokazao da Schulze vie nije bio potreban. Schulze bolno ustane na
noge i ostavi dva asnika.
Leinar je drhtao u vlanoj studeni hodnika. I dalje je bio bez svoje bluze. Von
Dodenburg je mutno primijetio koliko su mu mrave bile ruke; izgledale su poput onih u
pothranjenog djeteta. Ali, usprkos rani na glavi i slabanome tijelu, nije pokazivao znakova
iscrpljenosti. Skoro smjesta se bacio u svoj plan za posljednju fazu, dok je von Dodenburg sluao
najbolje to je mogao, glave to mu se prijetila rasprsnuti u svakom trenutku.
***

Mesar, koji je jadan sjedio sam u mranijem dijelu hodnika, paljivo je promatrao dva
asnika. Njih dvojica uskoro e odluiti o njegovoj sudbini, ako uspije preivjeti kau u kojoj su
se nalazili. Trepnuo je nekoliko puta i zadrao suze samosaaljenja to su mu dolazile na oi.
Nakon svega to sam uinio za ta govna, pomislio je jadno. Izgradio sam im satniju, bio
ranjen, a sad me ele baciti na otpad ili gore. mrknuo je i opipao Leinarevu odbaenu bluzu u
sluaju da je zapovjednik tamo ostavio jednu od svojih finih cigara.
Nije, ali Metzgerova je ruka pala na neto drugo - fotografiju koju je zapovjednik oito
dugo vremena imao u svome posjedu; rubovi su joj bili iskrzani i zaguvani, kao da ju je drao u
svom novaniku ili identifikacijskom dokumentu. Polako i bez neke velike znatielje, okrenuo ju
je.
Ono to je vidio nagnalo ga je da se munjevito uspravi. Na poutjeloj fotografiji bila su
dva mukraca to su ga gledala, smijeei se namrtenih ela, kao da su gledali u sunce. Leinar
je oito bio daleko mlai kad je snimljen; jo uvijek je imao veinu svoje kose. Ali nisu lica
mukaraca bila to to je nagnalo Metzgerove male crvene okice da mu skoro iskoe iz glave, niti
njihova potpuno naga tijela; bila je to neskrivena opscenost onoga to su si radili.
Bacio je hitri pogled na malog satnika uurenog do von Dodenburga. Sad je znao zato
zapovjednik nije bio oenjen; nije to bila samo potpuna posveenost dunosti. Sad je takoer
znao i to je Leinar radio na onim polugodinjim odsustvima u Berlinu, s kojih bi se vraao s
tamnim krugovima oko oiju, sjetan, utljiv i iscijeen od svoje uobiajene energije.
Mesar nije bio jako inteligentan ovjek. Veina onih koji su ga dobro poznavali smatrali
su, uistinu, da je bio vrlo glup. Ali usprkos svom manjku siline mozga, smjesta je shvatio da u
svom posjedu ima veu dragocjenost od - u sebi je potraio usporedbu - rukom pisanog primjerka
slavne prve verzije Mein Kampfa, kojega je Fuhrer sastavio tijekom svog zatoenitva u zatvoru
Landsberg.
Shvatio je, uz topli sjaj olakanja, da je s fotografijom u svojim rukama bio spaen.
Spremio ju je u dep svoje bluze i potapao je nekoliko puta, da bi se uvjerio kako je sigurno
pohranjena.
***

Sad je ve bila gotovo zora i vrijeme za posljednji napad. Schulze je zavrio provjeru
spremnika svoga Schmeissera. Skinuo je bluzu i svlaio je zadnje ostatke svoje unitene koulje.
Dokono, uivajui u posljednjim trenutcima neaktivnosti prije no to opet zapone
ubijanje, von Dodenburg ga je gledao. Odjednom je Schulze okrenuo svoje tijelo i razotkrio lea.
Bila su prekrivena runim, crvenim oiljcima.
Gdje si zaradio te oiljke? znatieljno je zapitao von Dodenburg.
Nije to nita, gospodine, rekao je Schulze s oklijevanjem.
Stvarno nita! Gdje si ih dobio?
Na radijatoru - u koncentracijskom logoru Neuengamme.
to si rekao?
Schulze zastane. Kako je mogao objasniti to jadno, strano ljeto 1938. kad je Gestapo
upao u oevu ilegalnu tiskaru u Barmbeku i naao antinacistike letke? Glupo staro kopile sa
svojim socijalistikim naelima i usranim letcima o tome kako je pod nacistima porasla cijena
maslaca! Koga je kvragu bilo briga? Ali jest Gestapo. U roku od sat vremena, bio je uhien s
ostatkom obitelji.
Doli su ga uhititi na dokovima, njih etvorica u konim kaputima do glenjeva, sa
eirima navuenim na lica, poput detektiva u filmovima. im su ga ugurali u tamno zeleni
policijski mercedes, sva etvorica poela su ga mlatiti na ravnoduan, uporan, rutinski nain.
Batinanje mu nije bilo nita novo. Bio je to uobiajeni nain kako je hamburka policija
uhiivala, i nije mu bilo prvi put da je proao taj erste Abreibung.54 Divovski murjaci, koji su
sainjavali ozloglaenu reeperbahnsku Policijsku postaju sv. Davida, pruili su mu istu obradu
nekoliko puta, kad bi bio dovuen tamo s optubama za pijanevanje i nerede tijekom jedne od
svojih periodinih pijanki na dan isplate plae.
Ali ono to mu se potom dogodilo u Neuengammeu bilo je potpuno drugaije - straari
odjeveni u crno i njihovi crni njemaki ovari koji bi na zapovijed odgrizli zarobljeniku jaja,
batinanja bievima napravljenim od bikovskih tetiva, narednik Lohmeyer, jednonogi veteran
Minhenskog pua iz 1923., koji je tjerao zarobljenike da otvaraju usta tako da bi mogao piati u
njih kad bi bio pijan, to je bilo veinu vremena. Kako da to objasni?
Nastavi, Schulze, traio ga je von Dodenburg. to se dogodilo? Dva kurvina sina
drala su me na radijatoru kad je bio vrel-vrelcat. Kau da je imao pedeset stupnjeva. Kopilad -
da su mi sada ovdje s ovim mojim automatom u rukama!
Ali zar ih nisi prijavio? Muenje je ilegalno. Bogamu, ovjee, takve stvari ne mogu se
dogaati u Treem Reichu!
Schulze je cinino pogledao iskreno lice mladog asnika. Ne znate vi pola toga,
gospodine, rekao je. Mogao bih vam ja priati stvari o naoj dobro organiziranoj
Velikonjemakoj dravi ... Odjednom je prekinuo i slegnuo ramenima. Ali nitko mi ne bi
vjerovao. Rekli bi kako se to ne moe dogoditi.
Von Dodenburg je znao kako klie po tankom ledu, ali njegov razjareni osjeaj za pravdu
tjerao ga je dalje. Kako to misli, nitko ti ne bi vjerovao? Naravno da bi, ako govori istinu! Tko
ti je uinio tako stranu stvar na leima, Schulze?
Neto je puklo u velikom, dobroudnom Hamburaninu. Nagnuo se naprijed. Rei u
vam, gospodine, tko je to uinio. Veliko debelo perverzno kopile, koje sebe naziva starim
borcem,55 nositelj Ordena krvi,56 kome se die samo kad mlati nekog jadnog zarobljenika!
Ali kojoj je postrojbi pripadao? bio je uporan von Dodenburg. Schulze se gorko
nasmijao.
Kojoj postrojbi? Kvragu, gospodine, upak nosi istu odoru kao i mi! Pogledao je
okiranog asnika u oi. On je u SS-u.
Von Dodenburg razjapi usta. Nemogue, disao je skoro bez uma. Nemogue.
A onda ih je Leinar pozvao da se okupe za posljednji napad.
***

Kreni, povikao je satnik Geier.

Krenil zaurlao je natporunik von Dodenburg.
Jurnuli su naprijed hodnikom prema nepoznatom, izvikujui promukle psovke.
Belgijci su ih ekali. Prvi SS-ovac sloio se poput ispuhane papirnate vree. Drugi je
zavritao i poklopio oi rukama. Ali Belgijci nisu bili dorasli SS-u. U nekoliko sekundi, pregazili
su sklepanu prepreku na kraju hodnika.
Opijeni eu za krvlju i eljni umrijeti, boli su i sjekli na sve strane. Belgijske rune
bombe rasprskavale su se uz uplje detonacije. Vrele krhotine metala itale su kroz zrak. Ljudi
su kleli. Ljudi su vritali. Ljudi su umirali.
Porunik Schwarz izmom je razvalio vrata neeg to se inilo kao skladite. Rairenih
nogu, zapraio je po prestravljenim ljudima to su uali meu kantama, luaki vritei.
Popadali su poput ljetnog ita pred etelicom.
Nahrupili su u prvu kupolu. Topnici, uasnuti pred ovim ludim oporom prljavih, krvavih,
dronjavih divova, digli su ruke. Ustrijelili su dvojicu, a ostale su prebili i iznogirali s puta dok je
dobrovoljac utovario dvije granate u top i povukao uzicu. Veliki je top eksplodirao uz strahoviti
urlik, uredno rasjeen duljinom cijevi. Kad se dim raziao, Belgijci su bili popadali uza zid,
krvarei iz noseva i uiju. Na tlu, dobrovoljac je leao bez svijesti, odsjeenih ruku. Ostali su mu
samo krvavi batrljci. Ostavili su ga da iskrvari na smrt i otrali dalje.
Geier, koji je jo uvijek nosio masu plamenobacaa, povukao je otponac po posljednji put.
Bljunuo je na grupu Belgijaca to su se pokuali oduprijeti. Plamen je pokuljao niz hodnik i
pomeo ih kao da nikad nisu bili tamo. Kad su ovaj put potrali, njihovi su potplati krskali preko
neega to je zvualo kao pepeo.
Schulze je urlao poput bijesnog psa. Bacio je jednu od svojih zarobljenih belgijskih
jajastih runih bombi u grupu neprijatelja to su bjeali hodnikom. Eksplodirala je usred njih i oni
su popadali, stravino zavijajui. Gazio je preko njih.
Onda su upali u zadnju kupolu, gdje su se topnici smjesta predali. Dotad je blutrausch
ispario. Tiho su razoruali Belgijce i, rukama to su nekontrolirano drhtale, pokazali im da se
zarobljenici trebaju poredati uz nasuprotni zid. Nisu ih ak ni udarali da ih poure.
Von Dodenburg i Schwarz skupili su dovoljno snage da odviju udarne igle topova i
razbiju ih. A onda su se i oni sruili na pod s ostalima. Potpuno iscijeeni od energije, prijatelji i
neprijatelji leali su tamo u tekoj tiini, isprekidanoj samo njihovim otrim disanjem, pognutih
glava kao u porazu.
 ***

Ana sjeveru, daleko od oiju aice iscrpljenih preivjelih koji su to omoguili, prvi
vojnici este armije generala Reichenaua poeli su prelaziti kanal. Prvo satnija, onda bojna, ljudi
u strahu da e veliki topovi, za koje su znali da ih tvrava posjeduje, raspaliti po njima kad budu
na sredini. Ali topovi su ostali nijemi. Dokle god je oko moglo vidjeti, ravni seoski krajolik bio je
jedna velika pokretna masa vojniki sive. Veliki pobjedonosni nalet u Francusku mogao je
zapoeti.
Tvrava Eben Emael bila je u njemakim rukama.
 POGLAVLJE DEVET

udan zvuk probudio ih je iz njihove apatine omame.

to je to bilo? netko je upitao.
To je truba - pjeaka truba, rekao je Leinar.
Polako je ustao na noge i odteturao pored belgijskih zarobljenika da proviri kroz
osmatraki otvor.
Predaju se! uzbueno je uzdahnuo. Dolje su njemake postrojbe i bijele zastave, bijele
zastave posvuda. Belgijci su odustali!
Sad su mogli uti tiho klicanje kako dolazi odozdo.
Idemo, ree Geier, sputajui rukave da prikrije mrave ruke i popravljajui svoje
zadnje pramenove kose.
Bit e fotografa. Ne smiju propustiti SS jurinu bojnu Wotan!
***

Teka tiina pala je na plato, prekidana tek nezgrapnim saplitanjem Belgijaca odjevenih u
smee, to su izlazili da se predaju - njih stotine, koje je gorkog lica vodio njihov poraeni
zapovjednik, bojnik Jottrand.
Miris smrti i razaranja vukao se posvuda. Bio je to udan miris, to je odisao po davno
zakljuanim kazamatima, betonskoj praini, eksplozivima i krvi.
Von Dodenburg otiao je do belgijskih zarobljenika to su ve polagali svoje mrtve u
dugim redovima, pod nadzorom mladog njemakog pjeaka, uredne i neumrljane vojniki sive
odore. Pogledao je tijela. Dobro su se borili, ali nisu imali prave svrhe, volje da osvoje, da budu
slavodobitnici.
Veliina zemlje ovisi o spremnosti njenog naroda da se rtvuje za cilj, ali njihovi drugovi
nisu to bili spremni uiniti, jer nisu imali pravi cilj. Ostali su mehaniari, seljaci, trgovci u odori i
nisu mogli oekivati veliinu. Jer, u konanoj analizi, sve to su htjeli bilo je da zarade za lijepi
udobni ivot. Nisu imali san.
Gospodine, bio je to Schulze. Spremni smo.
Zajedno su odepesali natrag do mjesta gdje su preivjeli iz satnije bili postrojeni u grubi
dvostruki red. Von Dodenburg namjesti svoju kacigu i ispravi ramena, dok se Schulze vratio
natrag u red. Pozor, zareao je.
Njihovo se dranje ukoilo. Satnijo - satnijo,pozor! povikao je, dok je stotine sivaca
nagomilanih oko velike tvrave buljilo u zaprepatenju.
Kao da su opet bili na paradnom krugu u Vojarni Adolf Hitler, okrvavljeni, iscrpljeni
mladi divovi stali su u stav pozor, ruku ukoenih niz bokove, krutih tijela, oiju to su gledale u
daljinu.
Natporunik von Dodenburg okrenuo se i kruto odmarirao do mjesta gdje ga je ekao
satnik Geier, uspravnog mravog malog tijela. Punim je glasom podnio prijavak. Druga satnija
SS jurine bojne Wotan prisutna! Gubici sto ezdeset i etiri ovjeka! Dvadeset ljudi u stroju,
gospodine! U trenutanoj tiini, dok je Geier odmjeravao prljavog okrvavljenog mladog asnika
u poderanoj odori, nepoznati je glas u gomili Wehrmachtovih vojnika izgovorio mjeavinom
prezira i divljenja: Moe li bolje? Imaju usranu paradu usred bitke. Ba tipino za SS!
Na svoj nain konjikog asnika, Leinar je tapom - po kojega je Schulze bio poslan
neka ga donese - dotaknuo svoju kacigu zagaravljenu dimom. Hvala vam, von Dodenburg.
Molim recite ljudima hvala, a onda ih odvedite.
Von Dodenburg pozdravi, okrene se i ree formalno: Zapovjednik vam eli zahvaliti.
Bez stanke, podigao je glas i zapovjedi: Nadesno krug.
Kao jedan, okrenuli su se.
Von Dodenburg ih je gledao s divljenjem. Gdje bi na svijetu ovjek naao vojnike poput
njih ve veterane, ljude s neutaivom eljom da se bore i pobijede?
Druga satnijo - stupaj!
S Leinarem i von Dodenburgom na elu, preivjeli su se spustili niz brdo prema selu
Canne, pored kamiona koje je 6. armija poslala da ih pokupe. Voza je gurnuo svoju kacigu
unatrag i odmahnuo glavom u udu.
Pjesma! povie von Dodenburg. Jedan - dva! A oni su se dali u pjesmu koja e
uskoro nagnati cijeli Stari kontinent da drhti u iekivanju i strahu:

Zatvaraj ulice, SS stupa,

jurine su kolone spremne.
Krenut e putem
od tiranije do slobode.
I spremni smo dat sve
ko nai oevi prije nas.
Nek nam smrt u boju bude drug,
mi smo Crna druba ...

A onda ih vie nije bilo.

Poslije

Moji jadni hrabri vojnici!

Adolf Hitler bojniku Geieru, 21. lipnja 1940.

 Svibanj 1940. proletio je u jednom velikom predivnom snu, isprekidanom previjanjem
njihovih rana i paljivim pregledima koje su provodili lijenici puni potovanja, a koje je
nadzirala ekipa specijalista to ju je iz berlinske bolnice La Charite poslao Reichsfhrer Himmler
osobno. Svakog su jutra SS-ovske novine, Das Schwarze Korps, donosile velike naslove,
potcrtane crvenom, to su izvikivali vijesti o pobjedi za pobjedom. inilo se von Dodenburgu,
dok je nestrpljivo ekao da mu rana zacijeli, da metalno trubljenje truba na radiju, to je
oglaavalo jo jedan posebni proglas i jo jedan veliki trijumf na Zapadu, nee nikad prestati. U
gorkim godinama to e uslijediti, uvijek e se sjeati tog svibnja kao najsretnijeg trenutka
itavog svog ivota.
Bila je to srea koju su dijelili ostali preivjeli iz 2. satnije. Tjedan dana nakon to su bili
prebaeni u Konjiku bolnicu u Heidelbergu, Leinar je naruio ampanjac za sve. To mora da
mu je napravilo poveliku rupu u plai za taj mjesec, ali mali zapovjednik satnije inzistirao je na
proslavi. Bio je unaprijeen u in bojnika i povjereno mu je zapovjedanje SS jurinom bojnom.
I Mesar je iskoristio priliku, koju mu je pruila proslava unaprijeenja, da u povjerenju
porazgovara s novim bojnikom. Isprva je Leinar arko pobijao njegove optube, ali kad je Mesar
izvadio fotografiju, njegova mrava ramena malo su se objesila u porazu i, gledajui Metzgera,
pitao ga je to trai za svoju tiinu. Moj stari in, gospodine, to je sve.
Svjestan si da e biti najomraeniji ovjek u satniji - moda u cijeloj bojni? Preivjeli e
znati za tebe? Mesar je tupo kimnuo. Znam to, gospodine. Ali elim natrag svoj in.
Leinar se cinino nasmijeio. Naravno, shvaam kako je to vano za tebe - i imat e ga.
Moda moe jedne od ovih veeri doi i posjetiti me u mojim odajama. Polako je preao
svojom pandastom rukom preko Mesareve velike volovske ape.
Mesar se zaario i brzo povukao ruku. Geierov se cinini osmijeh produbio. Svi moramo
platiti za nae male tatine i zadovoljstva, dragi moj Metzgeru. Ali iza maske na njegovu licu,
njegov je hladni mozak uurbano radio. Metzger je bio opasnost po njegovu karijeru; ne smije
mu se dozvoliti da preivi sljedeu kampanju. Ovako ili onako, mora ga ubiti i unititi tu prokletu
budalastu sliku njega i Beppa, talijanskog ribaria, jedine velike ljubavi njegova ivota.
Schulze je svoje vrijeme u bolnici troio na vie prizemne stvari. Jednom ga je von
Dodenburg posjetio na njegovom odjelu i komentirao oznake olovkom na zidu njemu iza glave.
To su recke, objasnio je Schulze veselo.
Recke?
Da, gospodine. Bolniarke. Kad mi dou previti ranu, ne mogu, a da ne vide moju drugu
polomljenu kost, a kako su one sve domoljubne njemake djevojke, osjeaju kako se moraju
rtvovati za nau stvar. Jo dvije i imat u ih sve, osim onog bolniara. Schulze se aljivo
namrti. Ali ne znam za njega. Stvarno nije moj tip.
Von Dodenburg odmahne glavom. Zar u glavi nema nita drugo osim toga?
Ne elim ja to u glavi, gospodine, veselo je odgovorio. To me tjera da mislim. A ako
ne pazite, ponete sami sebi raditi radnju. Kao to mi je moj stari znao govoriti kad sam bio
momak, to dovede do toga da vam ispadnu zubi i naraste dlaka na dlanovima.
Bog zna to bi Fhrer rekao da zna da u SS-u ima takve veterane kao to si ti!
***

Tri tjedna kasnije, gospodar cijele Europe od Poljske do Engleskog kanala saznao je. Kad
su Francuzi 20. lipnja poeli polagati svoje oruje, u bolnicu je stigao jedan pukovnik, nosei
osobnu Fuhrerovu zapovijed da bi ga trebali pratiti u umi Compiegne blizu Pariza, gdje je trebao
potpisati francuski sporazum o predaji.
Istog je trena cijela bolnica bila u neredu. Trebalo je nai i urediti odore. Trebalo je
privrstiti ranjenike znake i oznake inova. Stvorena je ekipa lijenika da ih prati, u sluaju da
tijekom leta i predstavljanja neto poe naopako s njihovim ranama; a pukovnik iz Fhrerovog
stoera trebao je ostati u bolnici da ih moe uputiti u protokol. Ali konano su bili spremni da ih
se odveze do heidelberke vojne zrakoplovne luke za let u Francusku, sa Schulzeom to je u
zadnji trenutak doskakutao do konvoja osobnih vozila, usput kopajui svoj lic.
to te k vragu zadralo? prasnuo je von Dodenburg.
Odluio sam da se ne gnjavim bolniarem, odvratio je Schulze radosno. Ali sam mu se
doepao sestre - u ostavi za metle!
Bilo je prelijepo toplo lipanjsko popodne kad su stigli u umu Compiegne. Sunce je arilo
po drevnim stablima, to su bacala ugodne sjene na livadu gdje su oznojeni inenjerci
Wehrmachta konano postavili stari wagon-lits, opipljivi simbol njemakog najteeg poraza. U
njemu su Kaiserovi predstavnici bili prisiljeni potpisati primirje 1918., pod hladnokrvnim
prijetnjama marala Focha. Inenjerci su sruili zid muzeja u kojem je vagon bio smjeten i
dogurali ga na ono isto mjesto gdje je mali galski pijetao od marala imao svoj najvei trijumf u 5
ujutro tog stranog 11. studenoga.
Sad je bio red na ovjeku koji je tog trenutka bio skromni kaplar. Ranjen i oslijepljen u
minhenskoj bolnici, plakao je kad je uo vijesti i zarekao se da e osvetiti njemaku sramotu,
silom oruja ako bude trebalo. U tono est tjedana uradio je ono za to je Saveznicima trebalo
etiri godine. Francuska je bila potuena, a Britanci su pobjegli s Kontinenta, uzevi sa sobom
samo ono to su mogli nositi.
Tono u 3 i 15 popodne, taj isti bivi kaplar stigao je u svom velikom crnom mercedesu. S
njim su bili oni ljudi koji su mu pomogli da ostvari svoju osvetu. Na elu ove sjajne povorke
visokih asnika i partijskih voa, stupio je na istinu, ustrog koraka, glave podignute u trijumfu.
Stojei kruto u stavu pozor tik iza Geiera, von Dodenburg je vidio kako mu je panju
odjednom privukao veliki granitni blok kojeg su Francuzi podigli dvadeset i dvije godine ranije,
da proslave svoju pobjedu. Zastao je i onda polako otiao do njega i proitao slavni natpis, kojeg
je von Dodenburg znao kao da mu je bio vatrom upeen u srce.
OVDJE, JEDANAESTOG STUDENOG 1918., PODLEGAO JE ZLOINAKI PONOS
NJEMAKOG CARSTVA
- PORAZILI SU GA SLOBODNI NARODI KOJE JE POKUAO POROBITI.
Mladi asnik paljivo je promatrao Fhrera. Polako je Hitler napravio korak natrag.
Stavio je ruke na kukove, izvio ramena i, iroko postavivi svoja stopala u izmama, gledao je
granitni blok u velianstvenoj gesti prezira.
Von Dodenburg osjetio je tog trenutka da nikad ne bi mogao iznevjeriti tog po Njemaku
sudbonosnog ovjeka. Znao je da GA mora slijediti do samog kraja.
Punani ovjek prorijeene kose, koji je imao pogled boksaa srednje kategorije koji je
otiao na kvasinu, priao je blie Fhreru i proaptao mu neto na uho. Bio je to Bormann,
Hessov tajnik, koji se brinuo o protokolu. Hitler ga je sasluao i onda kimnuo.
Okrenuvi se, poao je prema maloj skupini SS-ovaca postrojenoj uz rub istine.
Bojnik Geier predstavio je satniju.
Hitler mu je zahvalio na otar vojniki nain. Jedan dugi trenutak gledao je njihova mlada
lica. Von Dodenbergu se inio kao vjenost. Onda su mu se tamne oi smekale. Postale su
vlane i ispunjene iskrenim suzama. Samo vas je dvadeset ostalo, bojnie Geier? pitao je
slomljenoga glasa.
Da, moj Voo, odvratio je Geier.
Fhrer je odmahnuo glavom da se rijei suza. Moji jadni hrabri vojnici, proaptao je,
gotovo za sebe. Jadni hrabri vojnici!
 Sabrao se i, iako je vrijeme bilo kratko, inzistirao da se rukuje sa svakim, gledajui ih
svojim prodornim pogledom ravno u oi. Von Dodenburg je jedva mogao suspregnuti drhtaj
uitka, ponosa, straha - cijeli raspon osjeaja, koji nikad nee moi iskazati. Znao je samo da je
taj kratki trenutak, kad mu je Adolf Hitler stegnuo ruku i pogledao ga u lice, bio vrijedan svega.
Ostatak kratke ceremonije proao je kao u izmaglici - odlikovanja, rijei pohvale,
Fhrerovo laskavo pozivanje na moj SS, elitu nacije, njegovo obeanje velikih dana to e jo
doi. A onda je veliki ovjek otiao.
Uhvatili su zadnji pogled na njega kako ponosno sjedi u stolici, koju je sam Foch zauzeo
u wagon-litsu 1918., ekajui da stigne francusko izaslanstvo.
Ba kad su poeli ulaziti u automobile to e ih odvesti natrag na aerodrom Orly za let do
Heidelberga, stigli su Francuzi. Izgledali su potueni, ponieni i jadni, usprkos svojim lijepim
sivoplavim odorama, poput predstavnika dekadentne civilizacije, to zasluuje nestati i to zna.
Von Dodenburg je bacio jedan brzi pogled na njih, a onda urno skrenuo pogled. Francuzi nisu
bili ugodni za gledanje.
***

Dobro jutro, vojnici! povie bojnik Geier.

Dobro jutro, bojnie! nova klasa otpjevala je tradicionalni odgovor.
Bojnik Geier, gore na govornici, opalio je tapom po svojoj besprijekorno ulatenoj izmi
i rekao: Vojnici, ime mi je Geier, za to mi kau da sasvim pristaje mome izgledu. Pogladio je
svoj udovini nos, kao da je htio naglasiti svoje rijei, ba kao to je to uinio onog hladnog
zimskog jutra kad je pozdravio sijeanjsku klasu.
Ali ako su se veterani njegove nove 2. satnije i sjeali tog jutra, njihova lica nisu to
pokazivala - Schwarz, sa srebrnom medaljom i eljeznim kriem prve klase to su mu krasili
mala prsa, tamnih oiju tekih i punih neizljeivog ludila; stoerni narednik Metzger, koji je
nosio svoj stari in na potpuno zaprepatenje preivjelih, s novom podmuklou u malim crvenim
oima; Schulze, sada narednik, i jedini drugoinac u cijeloj Bojni koji je bio odlikovan
eljeznim kriem prve klase za svoju hrabrost usred minskog polja; i jo aica preivjelih iz 2.
satnije, koji su bili dovoljno zdravi da se vrate na dunost.
Trenutno, kao to moete vidjeti, govorio je Leinar pozornim vojnicima, moj je in
onaj bijednog bojnika. Ali moj je otac bio general, pa vam obeaj em da u i ja biti general Geier
prije no to ovaj rat zavri. Izazovno je uperio svoj tap u njih. A znate li kako u to postii?
Von Dodenburg posveti svoju panju novoj klasi. Njihova ustra mlada lica bila su jo
neobiljeena biljezima rata. Bili su zeleni - sasvim zeleni. Ali bili su ono najbolje to je
Njemaka mogla ponuditi te jeseni velike godine pobjede, 1940.: svatko od njih bio je
dobrovoljac.
Niti su ovaj put bili novaeni samo iz Reicha. U njihovim redovima bili su mladii iz
neutralnih vedske i vicarske, kao i iz onih zemalja to su donedavno bile njemaki estoki
neprijatelji - Flamanci iz ruralne Belgije, vitki plavokosi momci iz Norveke i Danske, ilavi
nizozemski seljaki sinovi. Za von Dodenburga, oni su bili opipljivi simboli Nove Europe; mladi
stjegonoe nove ere u dugoj povijesti Kontinenta. Dok su mu oi prelazile njihovim redovima,
zamiljao ih je kao novu vrstu Carske garde, ne posveenu sluenju jednoj zemlji kakva je bila
Napoleonova, ve germanskom Novom poretku koji e pomladiti umorni, dekadentni stari
Kontinent, dati mu novu energiju, novu krv, novi cilj tako da jo jednom zauzme svoje
pripadajue mjesto kao arbitar sudbine svijeta. Bilo je to jutro nove ere. Mlada Europa je stupala
i nita ih nije moglo zaustaviti!
***
 Gore na govornici, Leinar se igrao svojim novim Vitekim kriem, prvim koji je
dodijeljen u cijeloj diviziji. Vojnici, kretao je, ne traim da me volite. Ne traim da me
potujete. Sve to traim od vas je da moje zapovijedi izvravate sa slijepom poslunou. Oi
su mu prele preko redova. A Bog neka se smiluje svakome od vas, vojniku, doasniku ili
asniku, koji propusti uiniti upravo to. Leinarev se glas grubo podigao. Vojnici, elim vam
dobrodolicu u SS-jurinu bojnu Wotan!
Slika 1
Slika 2
 Napomene

[1] SS ekvivalent inu general-bojnika. (prim. prev.)

[2] Pismo Himmleru, datirano 9. oujka 1943. (Reichsfuhrer - in u SS-u rezerviran za
Himmlera - prim. prev.)
[3] Ameriki protutenkovski baca. (prim. prev.)
[4] Organisation der Ehemaligen SS-Angehorigen - Organizacija bivih pripadnika SS-a,
tajna organizacija, ije je samo postojanje sporno i nedokazano, a koja je navodno 1946. (po
Simonu Wiesenthalu) utemeljena s ciljem da pomogne bijegu SS-ovaca od ruke pravde, najee
u Latinsku Ameriku. Nejasno je koliko je bijeg nacista bio rezultat rada neke tajne organizacije, a
koliko sveopeg nereda u Europi nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je bilo teko provjeriti
ba svaiji identitet i pripadnost u ratu. (prim. prev.)
[5] U prosincu 1944., kirurg Vojske Sjedinjenih Drava previdio je ogromni komad
raketnog rapnela to se zabio duboko u njegovo tijelo. Prema profesoru Donelliju, talijanskom
kirurgu koji ga je operirao osam godina kasnije, to je bio izravni uzrok smrti Kuna von
Dodenburga.
[6] Spomenimo jo i generalske inove: Oberfhrer (brigadni general), Brigadefhrer
(general-bojnik), Gruppenfhrer (general-podpukovnik), Obergruppenfhrer (general-pukovnik) i
Obesrtgruppenfhrer (general), (prim. prev.)
[7] Do kraja rata bilo je nekih 36 oklopnih SS divizija.
[8] Sturmahteilung - smeekouljai, paravojno krilo Nacistike partije, kljuno za
Hitlerov uspon na vlast, ali nakon Noi dugih noeva, istke to je trajala od 30. lipnja do 2.
srpnja 1934., gube utjecaj u korist SS-a. (prim. prev.)
[9] Horst Ludwig Wessel (1907. - 1930.), nacistiki aktivist i pripadnik SA, koji je zbog
svoje nasilne smrti postao nacistikim muenikom. Autor stihova pjesme Die Fahne hoch,
obino poznate kao Horst Wessel-Lied. (prim. prev.)
[10] Geier - leinar.
[11] Tommy naziv za britanskog vojnika; poilu u doslovnom znaenju dlakav, naziv za
francuskog vojnika; oba naziva jo od Prvog svjetskog rata. (prim.prev.)
[12] Metzger - mesar.
[13] Njemaki izraz za homoseksualca.
[14] Glaube und Schoenheit, nacionalsocijalistika enska organizacija u koju su prelazile
lanice Udruge Hitlerovih djevojaka kad bi dosegle dob od 18.
[15] Ozloglaeno komunistiko predgrae Hamburga prije Hitlerova preuzimanja vlasti
1933.
[16] U argonu njemake vojske, gajtan (vrpca) kojeg su dobivali vrhunski strijelci.
[17] Njemaka uzreica. Odnosi se na marala Bluchera, pruskog saveznika Wellingtona
u Bitci kod Waterlooa.
[18] Mauser Gewehr 98, kalibra 7,92 mm, standardna njemaka puka u oba svjetska rata
i jedna od najboljih puaka prve polovice dvadesetog stoljea, (prim. prev.)
[19] Doslovno: uvreda velianstva; beyobrayluk (prim.prev.)
[20] Igra rijei: muica je kljuni (ponekad i jedini) dio prednjeg ciljnika na vatrenom
oruju.
[21] Spominjanje posjeta nacistikog diktatora Zapadnome zidu, ili Siegfriedovoj liniji,
datiralo bi ovu epizodu oko 15. oujka 1940., tik pred iznenadnu njemaku invaziju Danske u
travnju te godine.
[22] Rod Geranium. (prim. prev.)
 [23] Trenjevaa. (prim. prev.)
[24] Danas struno mnijenje smatra da je Heydrich grijeio oko svoje idovske krvi. Pa
ipak, on - taj najfanatiniji rasist - implicitno je vjerovao u svoje idovsko podrijetlo, kao i
njegovi kolege i nadreeni, poput Himmlera koji je za njega rekao kako je bio nesretan ovjek,
potpuno podijeljen protiv sebe, kao to se esto dogaa s onima mijeane rase.
[25] Doslovno sjedei rat, kao igra rijei na munjeviti rat - blitzkrieg: period
neaktivnosti i mira na Zapadnom frontu tijekom zime 1939./40., okonan velikim njemakim
vojnim uspjesima u proljee 1940. i kapitulacijom Francuske, (prim. prev.)
[26] St.Pauli je etvrt u Hamburgu, a nogometni klub FC St.Pauli baziran u toj etvrti
osnovan je 1910. (prim. prev.)
[27] U terminologiji Britanske vojske, moglo bi se njemaki termin
Kamaradschaftsabend prevesti kao satnijsko druenje. Ali ta pomalo ukoena prigoda ni na
koji nain ne odgovara pijanoj orgiji kakva se odrava u Njemakoj vojsci.
[28] Fick je prostaki njemaki termin za spolni odnos.
[29] Kadavergehorsamkeit, njemaki pojam za apsolutnu vojnu poslunost bez
razmiljanja.
[30] Veliki nacistiki pogrom protiv idova u noi 9. na 10. studeni 1938., nakon to je
idovski mladi, Herschel Grynszpan, ustrijelio treeg tajnika njemakog veleposlanstva u
Parizu, koji je, ironino, bio anti-nacist. Pogrom je organizirao Heydrich, iako ga je Goebbels
nazvao spontanim iskazom zgaenosti njemakoga naroda.
[31] Zbirni naziv za Nizozemsku i Belgiju, zbog preteno malih nadmorskih visina
njihova teritorija, (prim. prev.)
[32] Maginotova linija bila je prividno neprobojna linija utvrda, naoruanih topovima, i
bunkera na francusko-njemakoj granici, koja je, meutim, imala veliku manu: zavravala je na
granici s Belgijom. Pa su je Nijemci jednostavno zaobili... (prim. prev.)
[33] Schadenfreude - zluradost, (prim. prev.)
[34] Odnosi se na njemaku tajnu slubu (die Abwehr), kojom je zapovijedao admiral
Canaris.
[35] 7. padobranska divizija
[36] Nacionalsocijalistika turistika organizacija
[37] Natrag, molim!
[38] Britanska teka strojnica. (prim. prev.)
[39] Njemake izvorne padobranske formacije bile su novaene i iz Kopnene vojske i iz
Ratnog zrakoplovstva (Luftwaffe). Ali kad su bile udruene pod zapovjednitvom generala
Studenta iz Luftwaffe (zrani as iz Prvog svjetskog rata - prim. prev.), dole su pod nadzor
potonjih, iako su se borile uz vojsku.
[40] Gotovo neprevediva fraza. U sutini znai, koncentriraj snage, a ne da ih
raspruje. U britanskoj vojnoj terminologiji esto je bila izraavana kao: ne ubacuj ljude
positno.
[41] Spandau njemaka strojnica. (prim.prev.)
[42] Universum film AG, najvea njemaka filmska kua izmeu dva svjetska rata. (prim.
prev.)
[43] Verdun je bio poprite jedne od najkrvavijih bitki izmeu Francuza i Nijemaca u
Prvom svjetskom ratu. (prim. prev.)
[44] Deutsche Forschungsanstalt fiir Segelflug - Njemaki institut za istraivanje
jedrilica, osnovan 1933., centralizirao sve jedriliarske aktivnosti u Njemakoj, proizvodio
kolske jedrilice za Luftwaffe, te ostale modele, ukljuivo i desantnu jedrilicu DFS 230. (prim.
prev.)
[45] Junonjemaki izraz za trudna
[46] aj od sene je jaki purgativ. (prim, prev.)
[47] Ja sam Anna. Nisam udana.
[48] Na originalnom njemakom Blutrausch, gotovo neprevodiva rije.
[49] Zabranjeno puenje! (prim. prev.)
[50] Oena, uobiajeni naziv za otvorena dizala u Njemakoj prije 1945.
[51] Ozloglaena hamburka etvrt crvenih svjetiljki.
[52] Miris gorkih badema znak je krvnih bojnih otrova - cijanovodine kiseline i
klor-cijana. (prom. prev.)
[53] Pariser Parianin. argon Njemake vojske za prezervativ
[54] Doslovno prvo ribanje, tradicionalna kontinentalna policijska praksa premlaivanja
uhienika tijekom poetnog lijenikog pregleda da se provjeri skriva li neto nedozvoljeno na
tijelu.
[55] Dugogodinji lan Nacionalsocijalistike partije.
[56] Odlikovanje dodjeljivano onima koji su dali krv ili sluili zatvorske kazne za
nacionalsocijalistiku stvar.