ĐERŽINSKI

FhLIKS EDMlINDOVIĆ
f’ROLE'TERI SVIH ZEMALJA, UJEDINITE SE1
 Ро skiaćonom izdanju broSuro
pokojnog F. Kona ,,F. E. Đoržlnski
izdato 1939. godino.
 F. KON

FELIKS EDMUNDOVIC

Bl lt/I VS k I
NESALOMLJIVI, BORAC
ZA STVAR PARTIJE LENJINA — STALJINA
F. E. Đeržinskl
 Feliks Edmundović Đeržinski rodio se 1877. godine
u Litvi, na malom spahiluku ošmjanskoga sreza. Svoje
djetinjstvo Feliks je provodio među ljudima koji su
maštali o uspostavljanju nezavisnosti Poljske, ali ne
nove Poljske, nego stare, učmale, šljahtičke. Na
taj put čovjeka je gurala i crkva, i škola, i sredina koja
ga je okružavala. Ali Đeržinski nije pošao tim putem.
 MLADIĆKE GODINE

Đeržinski malo govori o ranom periodu svoga života,

o onome što je morao da preživi pod utjecajem događaja
i sredine koja ga je okružavala.
Kasnije je on pričao u jednom pismu:
» ... 'Sjećam se večeri na našem malenom spahiluku,
kada je mati pri svjetlosti lampe pričala ... kakvi su
nameti udarani na stanovništvo, kako je ono proga-
njano, kako su ga iscrpljivali porezima i t. d. I to je
bio odlučujući momenat. To je utjecalo da sam kasnije
pošao onim putem kojim sam išao, da sam svako na-
silje o kome sam dozpao osjećao kao nasilje nada mnom
lično. I tada sam se zajedno s grupom drugih vršnjaka
zakleo (1894. godine) da ću se boriti protiv toga zla do
posljednjega daha. Već tada su moje srce i mozak jasno
shvaćali svaku nepravdu, svaku uvredu koju ljudi
trpe, i ja sam mrzio zlo. Ali morao sam ici pipajući, bez
rukovodstva, bez — ičijeg upućivanja ...«
Ovim posljednjim riječima Feliks Edmundović ističe
kako je teško bilo njegovu radoznalom umu i vatrenom
srcu da shvati pravo stanje stvari, da nađe put k borbi
u redovima revolucionarnog proletarijata. Ali je on taj
put našao.
 »Kada sam bio u šestom razredu gimnazije, — pri-
čao je o sebi Feliks Edmundović, — u meni se izvršio
preokret. To je bilo 1894. godine. Tada sam se dugo
borio s mišlju da nema boga, i svima sam to vatreno
dokazivao.«
Zaklevši se da će se boriti protiv zla, protiv neprav-
de, Feliks Đeržinski organski nije mogao da se pomiri
sa smjernošću koju religija propovijeda, s opće pozna-
tim obraćanjem bogu: »da bude volja tvoja«. On je žu-
dio za znanjem, za naukom, što je u njemu potpuno
potkopalo/ vjeru u boga.
On je prekinuo sve veze s malograđanskom inteli-
gentskom sredinom. Poljak-»patriot«, kao činovnik ru-
ske samouprave slyžio je caru i domovini »s vjerom i
istinom«. Poljak-učitelj, pjevajući krišom »Jošte Polj-
ska nij’ propala«, u službi je ispunjavao zahtjeve car-
ske vlasti usrđnije nego špecijalno poslani ruski učitelji.
Ta protivrječnost između riječi i djela udarala je u
oči pronicljivom, osjetljivom i pravičnom mladiću.
Mnogo godina kasnije Đeržinski je pisao da su riječi i
misli buržoaskih inteligenata većim dijelom samo »po-
ezija« života, samo dekoracija, koja nema ničeg za-
jedničkog s njihovim postupcima, s njihovim stvarnim
životom. *
»Godine 1894., — piše Feliks Edmundović u svojoj
autobiografiji, — kao učenik sedmog razreda gimnazije,
ušao sam u socijal-demokratski kružok za samoobrazo-
vanje.' Godine 1895. stupio sam u litavsku socijal-demo-
kraciju, sam sam izučavao marksizam i vodio kružoke
zanatskih i tvorničkih učenika.« Nema sumnje da su ta-
dašnji događaji ’— štrajkaški pokret skoro u svim ve-
ćim industrijskim centrima Rusije, krvavo obračunava-
nje sa štrajkašima u Jaroslavlju, štrajk u Belostoku i
 dr. — učinili ogroman utisak na Feliksa Edmundovića
i pokazali mu put kojim treba da ide.
Feliksu je bilo svega sedamnaest godina kad se prvi
put upoznao s marksističkom literaturom, s djelima
K. Магха i F. Engelsa, s čuvenim »Erfurtskim progra-
mom«, i kad je stupio u socijal-demokratsku partiju.
Njemu povjeravaju rukovođenje kružokom, o kome on
priča ovako: »Upoznavao sam članove kružoka sa
shvaćanjima prirode, s prvobitnim društvom i njegovim
razvitkom; najzad smo prešli na »Erfurtski program«.
Kratki izraz Đeržinskoga »učim marksizam« ima
ogroman značaj za razumijevanje njegova razvitka. Od
prvih svojih koraka on stupa na put revolucionarnog
marksizma povezujući teoriju s praksom, izučavao je
život radničke klase i crpio objašnjenja pojava iz ri-
znice marksizma.
Kružok zbližava Đeržinskog s radnicima. Feliks teži
da duboko upozna, da prouči položaj radnika, njihov
život, način života, potrebe. On posjećuje radnička na-
selja, pivnice, večernje zabave, mjesta gdje se skupljaju
i provode svoje slobodno vrijeme radnici.i njihove po-
rodice. Revolucionarna aktivnost potpuno obuzima Fe-
liksa Đeržinskog.
»Za vjerom treba da slijede djela« — tu svoju omi-
ljenu devizu Đeržinski je ostvarivao još od najranije
mladosti.
Đeržinski je učio gimnaziju; u sedmom razredu,
kada je do završetka školovanja ostala godina dana, on
je odlučio da napusti gimnaziju. To je tražila stvar re-
volucije, kojoj je on odlučio da posveti svoj život.
»Treba biti bliže masi i s njom zajedno učiti« — tako
je objašnjavao on svoj izlazak iz gimnazije.
 Đeržinski postaje profesionalni revolucioner. On se
uporno obraća partijskom komitetu: »Molim da me po-
šaljete u mase, a ne da se ograničavam na kružocima.«
Opseg njegove tadašnje aktivnosti bio je još mali.
Ne samo u svakom gradu i mjestancu već i u svakom
zavodu i tvornici, u svakoj zanatskoj radionici mnogi
radnici su živjeli izdvojeno, zatvoreno, ne shvaćajući da
su njihovi klasni interesi isti. Đecžinski je činio sve što
je moguće da bi obiasnio da su interesi radnika svih
profesija — isti, da bi probudio solidarnost među rad-
nicima raznih zavoda, tvornica i zanatskih radionica, da
bi ujedinio radnike jednoga grada s radnicima drugoga.
Đeržinski je razgovarao s radnicima. učio ih kako
treba da brane svoie interese, dokazivao da samo upor-
na borba protiv eksploatatora može izmijeniti težak po-
ložaj proletarijata.
Mladi Feliks Đeržinski je veoma brzo zadobio auto-
ritet među radnicima Vilne. Niegov partiiski nadimak
bio ie tada Jacek. On je rukovodio borbom radnika
protiv poslodavaca za poboljšanie ekonomskog položaia
radnika. U to vriieme je ta borba bila široko razvijena
po poduzećima Vilne.
Đeržinski se razviia na p^rtiiskom radu. On se ističe
kao siaian organizator, nepokolebliiv revolucioner, bez-
granično odan stvari radničke klase.
Početkom 1897. godine Đeržinski ide u Kovno. Par-
tija mu povjerava da tamo organizira partijski rad. U
Kovnu tađa nije bilo socijal-demokratske organizacije.
Rad na njenu stvaranju bio je povjeren mladome
Feliksu.
»Ovdje se moralo ući u samu đubinu tvorničkih
masa i sukobiti se s nečuvenom bijedom i eksploataci-
jom, naročito ženskoga rada. Tada sam u praksi naučio
da organiziram štrajk« — tako sažeto priča on u auto-
biografiji o tom značajnom periodu svoga rada.
Sve svoje snage posvećivao je Đeržinski organizira-
nju radnika. On je bio povezan s tvornicama. Cesto je
išao u radničke stanove, dugo je razgovarao s radnici-
ma. Stvarao je kružoke. Citao je radnicima u kružo-
cima političku literaturu, organizirao je rasturivanje
te literature.
Pod rukovodstvom Đeržinskoga, čas u jednom, čas
u drugom poduzeću Kovna, izbijali su štrajkovi. Rad-
nici su uporno branili svoje zahtjeve.
Cio taj rad mogao je svakoga trenutka biti prekinut
— zatvorom, tamnicom. Život je bio pun opasnosti i
nedaća.
Policiju je mnogo uznemirivao porast revolucionar-
nih istupanja radnika u Kovnu. Policija se dosjećala da
je to djelo veoma krupnog i autoritativnog organizatora,
i policijski agenti su učinili sve da bi ga pronašli.
Ali, zahvaljujući vještini Feliksa Edmundovića da
konspirativno vrši svoj posao, policija dugo nije uspije-
vala da utvrdi tko je rukovodio istupanjima radnika.
U julu 1897. godine Feliks Edmundović je bio uhap-
šen na dostavu jednoga izdajnika koga je policija pot-
kupila. Đeržinskome je tada bilo svega dvadeset godiria.
 PRVI ZATVOR I PROGONSTVO

Žandarsko saslušanje bilo je težak ispit za svakog

revolucionera.
Nagovaranjem, zastrašivanjem i prijetnjama poku-
šavali su žandari da izmame priznanje od saslušavanog
i njegovih drugova. Slabi, kolebljivi ljudi nisu mogli izdr-
žati, upropaštavali su i sebe i stvar kojoj su se obave-
zali da joj služe. Zato su rukovodioci revolucionarnog
pokreta u ilegalnim izdanjima poručivali revolucione-
rima: »Nemojte davati iskaze!«
Upravo je tako i učinio Feliks Edmundović.
Žandari su mlade ljude saslušavali s naročitom pri-
stranošću, računajući da se oni zbog neiskusnosti mogu
izbrbljati. Znajući mnogo o ličnosti Feliksa Đeržinskog
po dostavama špijuna i provokatora, žandarski istraži-
telji su pokušavali da bar štogod saznaju od samoga
Đeržinskog. Qni su pribjegavali batinama i svakojakim
maltretiranjima. Pa ipak nisu uspjeli da dobiju ni jednu
riječ.
Cijelu godinu dana presjedio je Feliks Edmundović
u tamnici, u »istražnom zatvoru«, to jest pod istragom.
 Ali ma kako da je bio težak položaj u koji je zapao
Feliks Đeržinski, on nije klonuo duhom i mislio je o
tome kako što bolje da iskoristi taj položaj za stvar
kojoj je služio. U zatvoru je Đeržinski čitao, učio, po-
punjavao svoje znanje.
Poslije godinu dana »istražnog zatvora« Đeržinski je
kao nepunoljetan (u carskoj Rusiji punoljetnima su se
smatrala lica крја imaju dvadeset i jednu godinu) bio
protjeran na tri godine u vjatsku guberniju, u Nolinsk,
gradić daleko od željezničke pruge. U tom zabačenom
mjestu Đeržinski se najmio u tvornici duhana, pove-
zao se s radnicima i nastavio je rad zbog koga je bio
protjeran.
U Nolinsku Đeržinski je proveo svega četiri mje-
seca. Mjesne vlasti su uskoro doznale o njegovoj aktiv-
nosti. U policijskim izvještajima se govorilo da se »po-
kazao krajnje oprezan u političkom pogledu« i da je za
kratko vrijeme uspio da »stekne utjecaj na neka lica
koja su dosada bila potpuno ispravna«.
Trebalo je Đeržinskoga »učiniti bezopasnim«, i po-
licija je odlučila da ga otjera u takav zabačen kraj gdje
ne bi mogao da »širi svoj utjecaj na okolicu«.
Feliks Edmundović sopćava u autobiografiji: »... Zbog
ćudljivog karaktera i skandala s policijom, a također
i zato što sam počeo da radim u odjeljenju za punjenje
cigareta u tvornici duhana, — protjeruju me za 500
vrsta dalje na sjever«.
Poslali su ga u selo Kajgorodsko.' Po mišljenju vla-
sti, koje su dobro poznavale to mjesto, tu je bilo ne-
moguće riastaviti revolucionarnu djelatnost. To je bilo
jedno od onih mjesta kuda, kako se tada govorilo, ni
»makar telad nije gonio«, ni »vrana kosti nije nosila«.
 АНЈе i tu Feliks Edmundović, koji organski nije
podnosio neaktivnost, uspostavio vezu s mjesnim selja-
cima, pisao im je molbe i žalbe protiv činovnika koji su
ih pljačkali i protiv kulaka koji su ih primoravali da
rade kao robovi. &
Zakon o prognanicima zabranjivao je čak i takav
rad. Gubernator je to iskoristio i predao je Feliksa Ed-
mundovića sudu. Đeržinskom je prijetila opasnost da
ponovo padne u zatvor ili da ga pošalju u još strašnija
mjesta. Osim toga, aktivnoj prirodi Feliksovoj bio je
potreban živ, veliki rad. U Kajgorodskom, pričao je on,
»suviše me je mučila dosada«. Bio je otrgnut od svega
što je ispunjavalo njegov život — od revolucionarne
aktivnosti, od drugova, od bliskih. Vijesti izvana skoro
nisu dolazile. Carske vlasti poduzimale su sve mjere da
do prognanika ne dopru nikakve vijesti o tome šta se
radi u zemlji.
Te mjere, koje su se odnosile na sve političke progna-
nike, bile su sračunate na to da oslabe životnu energiju
revolucionera, da izazovu potištenost.
Ali i u izgnanstvu Đeržinskoga ni za trenutak nije
ostavljala njegova hrabrost, duboka vjera u svoju
snagu. *
U jednom pismu iz progonstva Đeržinski piše:
»Ja već mogu sebe da nazovem odraslim čovjekom
s određenim pogledima, i život me može samo uništiti,
kao što bura obara stoljetne hrastove, ali me nikada ne
može izmijeniti. Ja ne mogu ni da iznevjerim sebe, ni
da s^izmijenim. Uslovi života su mi dali takav pravac,
da rhe je struja koja me je zahvatila, zbog toga samo
izbacila za izvjesno vrijeme na pustu obalu, da bi me

L
zatim. s novom snagom zahvatila i nosila sve dalje i dalje,
dok se potpuno ne istrošim, u borbi, a kraj moje
borbe može biti samo grob.«
»Reci našem Rudolfu, — piše on sestri, — da ga 'za-
hvaljujuči nama, čeka bolja sudbina, da će on moći slo-
bodno da diše, ako bude htio da radi na tome da čovje-
čanstvo ne bude životinja, da jedni ne ugnjetavaju dru-
ge i ne žive na njihov račun, da se uništi prodaja savjesti
i mrak koji okružava čovječanstvo . . . On ne će morati
da kao razbojnik skriva svoj rad, jer ga nitko ne će go-
niti. Ako sve to ne nađe odjeka u njegovoj duši, ako
on bude živio samo za sebe i brinuo se samo o svome
dobru — onda teško njemu .. . Ne ljuti se na mene za
moju vjeru, ne ljuti se što ja želim njemu ono što sma-
tram za najviše dobro, što je za mene sveto.«
Đeržinski nije dugo ostao u Kajgorodskom. Augusta
1899. godine on je pobjegae čamcem ne bojeći se te-
škoća puta i neizbježnog gonjenja.
Pobjegao je, ma da je znao da specijalni nadzornici
svakodnevno provjeravaju da li su svi prognanici na
mjestu, da domaćini moraju da jave o njegovu odlasku.
Pobjegao je ne mareći što će bijeg podići na noge sva
policijska njuškala'što su pravili karijeru na hvatanju
bjegunaca. Pobjegao je znajuči da mu predstoje sto-
tine kilometara putovanja po bespuću, da na svakom
koraku vreba smrt od gladi ili hladnoće, od divlje zvi-
jeri, od skitnice na putu, od metaka gonilaca.
Potjera za Đeržinskim išla je u stopu za njim. Uprav-
nik kotarske policije javio je načelstvu da se Đeržinski
»samovoljno udaljio iz mjesta svog stalnog boravka niz
rijeku Kamu, kao da će u grad Nolinsk . . . Lični opis
Đeržinskog: rast srednji, kosa na glavi i obrvama svi-
jetlo plava, lice čisto, brade i brkova nema.«

/
 Ođjeljenje policije izdalo je naređenje: »Pronaći,
uhapsiti i sprovesti na nadležnost vjatskome guberna-
toru...«
Ali nije bilo tako lako zadržati Đeržinskog koji je
jurio u slobodu, radu, drugovima.
Dok su policijski agenti užurbano trčkarali tamo-
amo, Đeržinski je već bio daleko od mjesta progonstva.
On se vratio u Vilnu.
 ОРЕТ NA REVOLUCIONARNOM RADU

f
Još prije' progonstva Đeržinski je vodio odlučnu
borbu protiv nacionalizma. Jedan dio litavskih socijal-
demokrata poslije hapšenja Feliksa Edmundovića, dok
njega nije bilo, počeo je da podupire poljski buržoasko-
nacionalistički pokret. Litavski oportunisti su podupi-
rali parolu borbe za nezavisnost Poljske, ne povezujući
tu borbu s klasnim zahtjevima radnika i seljaka. Nije
čudo što oni nisu ušli u RŠDRP i što su počeli prego-
varati o ujedinjenju s Poljskom socijalističkom parti-
jom (PPS).
Vješto manevrirajući proleterskim parolama, PPS je
imala jedan cilj: uvući mase u borbu za Poljsku spahija
i kapitalista, za Poljsku eksploatacije i nasilja, za Polj-
sku — porobljivača drugih naroda.
Protiv pokušaja ujedinjenja s PPS Đeržinski je pro-
testirao još dok se nalazio u zatvoru, prije progonstva.
Feliks Edmundović je gorio od želje da zadrži partiju
od pogrešnoga koraka i, pobjegavši iz Kajgorodskog,
on je odjurio u Vilnu.
U svojoj autobiografiji Feliks Edmundović piše o
tome vremenu: *
 »Vraćamseu Vilnu. Zateknem litavsku socijal-demo-
kraciju kako vodi pregovore s PPS o ujedinjenju. Ja
sam bio najljući neprijatelj nacionalizma i smatrao sam
za najveći zločin što 1898. godine, kada sam sjedio u
zatvoru, litavska socijal-demokracija nije ušla u jedin-
stvenu rusku SDRP, o čemu sam i pisao iz zatvora ta-
dašnjem rukovodiocu litavske socijal-demokracije dok-
toru Domaševiću. Kada sam došao u Vilnu, stari drugo-
vi su bili već u progonstvu — rukovodila je studentska
omladina. Nisu me pustili 'radnicima, već su požurili da
me udalje u inozemstvo, radi čega su me doveli u vezu
s krijumčarima koji su me odvezli na židovskom »bala-
golu«. Upoznao sam se s jednim momčičem, i on mi je
za deset rubalja u jednom malom mjestu nabavio pasoš.
Došao sam tada do željezničke stanice, uzeo kartu i
otputovao u Varšavu, gdje sam- imao adresu jednog
bundovca.«
Taj odlazak u Varšavu veoma je karakterističan za
Đeržinskog. U Vilni on nije uspio da povede borbu pro-
tiv ljudi koji su naginjali nacionalizmu. I on odlazi u
Varšavu — gnijezdo nacionalizma — da vodi tu istu
borbu, ma da je u tome gradu jedina njegova veza —
bundovac, t. j. također nacionališta, samo židovski. Ali
to njega ne zbunjuje i ne občshrabruje. On se ipak na-
da da će preko toga bundovca uhvatiti' vezu s radni-
cima.
»U Varšavi, — priča Feliks Edmundović, — tada ni-
je bilo socijal-demokratske organizacije. Samo PPS i
Bund. Socijal-demokratska partija bila je razbijena. Ja
sam uspio da dođem u vežu s radnicima i brzo sam
uspostavio našu organizaciju odvojivši od PPS najprije
obućare, a zatim čitave grupe stolara, metalaca, kožara,
pekara. Otpočela je ogorčena borba s PPS, .koja se za-
vršila neminovnim. našim uspjehom, ma da nismo imali
ni sredstava, ni literature, ni inteligencije.«
On ni za trenutak nije ispuštao iz vida onu naciona-
lističku opasnost koja je prijetila litavskoj socijal-de-
rhokraciji, ako se ujedini s PPS, i radio je svim silama
da partiju litavske socijal-demokracije ujedini s polj-
skom socijal-demokracijom. On je neumorno uvjeravao
da će socijal-demokrati Poljške i Litve, pošto se ujedi-
ne, moći s većim uspjehom da razviju borbu za interese
radničke klase. Na konferenciji mjesnih socijal-demo-
krata u novembru 1899. godine u Vilni Feliks Đeržinski
je s njemu svojstvenom energijom demaskirao PPS i
istupao za stvaranje snažne socijal-demokratske orga-
nizacije Poljske i Litve.
I Đeržinski je postigao to ujedinjenje. Januara 1900.
godine socijal-demokrati Poljske i Litve ujedinili su se
u jednu partiju.
Tako se neumorno i nepokolebljivo borio Feliks Đer-
žinski za masovnu socijal-demokratsku partiju.
Čovjek neumorne aktivnosti, Đeržinski radi do izne-
moglosti. Od tvornice do tvorniće, iz kružoka u kružok,
s konferencije na konferencij.u .. . • Svuda on stiže, za
sve je imao vremena, nije bilo vremena samo za odmor
i san.
Lična privlačnost Đeržiriskoga bila je veoma velika.
Nije bilo moguće ne vjerovati mu. On je pobjeđivao ne-
pokolebljivim uvjerenjem u pravičnost svoga rada, ju-
naštvom i smjelošću u revolucionarnoj borbi. Među oni-
ma koji su okružavali Đeržinskog, stvaralo se uvjere-
nje da će on proći svoj životni put dajući sve svoje sna-
ge revoluciji. I on je stvarno sagorijevao na poslu.
 »Ја sam malo živio, ali sam. živio« — pisao je Đer-
žinski u pismu o tom periodu svoga rada.
Takva živa djelatnost u ilegalnosti nije mogla da
traje dugo u uslovima neprestanog policijskog uhođenja
i izdajstava provokatora.
Februara 1900. godine Đeržinskog je uhvatila poli-
cija na jednom skupu radnika.
 DRUGO PROGONSTVO I DRUGI BIJEG

Neprijatelji su bili svijesni toga kakvu veliku opa-

snost predstavlja za njih Đeržinski, i on je bio zatvoren
u X.' paviljonu Varšavske tvrđave — tamnice u kojoj su
zatvarani samo najistaknutiji revolucioneri.
U svakoj ćeliji te tamnice, određene isključivo za
političke zatvorenike, visjela su pravila kućnog reda. Za
neispunjenje tih pravila prijetilo se represalijama. Je-
dna od točaka je glasila da onaj tko je dopao toga za-
tvora mora zaboraviti tko je bio, i da misli samo na to
da je zatvorenik.
Đeržinski je ostao i u tamnici isti kakav je bio na
slobodi — revolucioner, član partije, borac za oslobo-
đenje radničke klase. Tu, a po završetku istrage i u
Sedleckoj tamnici, Feliks Edmundović je nastavio svo-
ju vatrenu djelatnost, sticao znanja, spremao se za bu-
duću borbu, sastavljao plan daljega rada. Potpuno obu-
zet mišlju o borbi, on ni za trenutak nije zaboravljao
one koji su u budućnosti imali da se koriste plodovima
pobjede — djecu.
»U svom životu, — piše on iz tamnice, — 'sretao sam
djecu, nejaku, slabačku djecu, s očima i govorom starih
Ijudi. O, to je užasno! Bijeđ^, nepostojanje porodične
topline, majke, odgoj samo na ulici, u kavani pretva-
rali su tu djecu u mučenike, jer su ona nosila u sebi
otrov života, iskvarenost u svojim mladim, malim tije-
lima. To je užasno ...«
Godinu dana kasnije on s dirljivom iskrenošću piše:
»Ja ne znam zašto tako volim djecu, kao nikoga dru-
gog. Nikada ne bih mogao zavoljeti ženu kao što njih
volim, i mislim da ni rođenu djecu ne bih mogao voljeti
više nego onu. koja nisu moja ... Cesto, često mi se
čini da čak ni mati ne voli tako vatreno kao ja.«
Ta ljubav prema djeci ostala je kod Feliksa Edmun-
dovića cijeloga života. On razmišlja o njihovu odgoju.
U jednom pismu sestri on tada kaže:
»Šiba i kažnjavanje djece to je prokletstvo za čovje-
čanstvo. Zastrašivanjem se u djetetu može razviti samo
niskost, pokvarenost, licemjernost, podli kukavičluk,
karijerizam. Zastrašivanje ne će naučiti da se razlikuje
dobro od zla, jer je danas zlo jače od dobra, jer samo
zlo ima moć da zastrašuje. Onaj tko se plaši bola, uvi-
jek podliježe zlu... Ti se sjećaš moje lude tvrdogla-
vosti kad sam bio dijete. Samo zahvaljujući toj tvrdo-
glavosti i zahvaljujuči tome što me nisu tukli, ja danas
imam snage da se borim pro'tiv zla ne gledajući ni na
što. Ne kažnjavajte i ne tucite svoju djecu, neka vas od
toga spasi vaša ljubav prema njima...«
Feliks Edmundović je volio u djeci budućnost čovje-
čanstva. Za tu budućnost je on živio, osjećao je. Eto, za-
što njegovu volju nisu mogle slomiti nikakve repre-
salije.
Skoro dvije godine držali su Đeržinskog u tamnici.
Zatim je došla »najviša zapovijed« o progonstvu na pet
godina u Viljujsk — četiri stotine vrsta od Jakutska.
 On je išao tamo, gdje za čitav niz mjeseci zamire ži-
vot, okovan mrazevima od 40—50 stupanja, u kraj koji
kao da je stvoren da ohladi i zamrzne vatrena srca bo-
raca za sreću čovječanstva. Ali i u to mračno progon-
stvo Đeržinski je išao kao junak o kome se u pjesmi
pjeva:
U grudima njegovim živi sveta vjera
Da je istina jača od čelika.
Čak i u najmirnije vrijeme veoma je teško prisilno
odvajanje od revolucionarnog rada, ali je ono naročito
teško kad je borba u jeku. Upravo u takvo vrijeme su
Đeržinskog tjerali u progo'nstvo, sve dalje i dalje od
poprišta revolucionarnih borbi.
Na moćan razvitak revolucionarnog pokreta carska
vlada je reagirala pogoršanjem režima za prognanike, ona
je izazivala revolucionare na ispade kako bi lakše s nji-
ma 'obračunala. Te represalije su se odmah svalile na
Đeržinskog. Prvi incident dogodio se na putu u pro-
gonstvo.
U očekivanju početka plovidbe Feliks Edmundović
se našao u Aleksandrovskom centralnom zatvoru u Ir-
kutsku.
Oni koji su administrativnim putem proganjani, ni-
kada se nisu izravnavali u zatvoru sa zatvorenicima pod
istragom ili onima koji izdržavaju kaznu po presudi.
Oni su se smatrali poluslobodni. Mogli su da posjećuju
jedan drugoga, da nesmetano prelaze iz jedne ćelije u
drugu. Njihove ćelije nisu zaključavane tako rano kao
ćelije zatvorenika. Jedan od etapnih zatvorenika, koga
su obično birali za starješinu, imao je pravo da u prat-
nji stražara ide u grad radi kupovine za sve prognani-
ke. Tu »olakšicu« je uprava Aleksandrovskog central-
 II
nog zatvora iznenada ukinula. Zatvor se uzneniirio. Pod
predsjedništvom Đeržinskoga sazvan je zbor, na kome
su odlučili da zatraže ukidanje tih ograniqenja. Uprava
zatvora je to odbila.
Tada je na prijedlog Feliksa Edmundovića svih de-
set stražara, koji su se nalazili na službi u zatvoru, iz-
bačeno iza tamničke ograde i tamnička vrata zabarika-
dirana. Na zastavi istaknutoj na vratima blistao je kra-
tak natpis: »Sloboda«. Za organizaciju obrane te oso-
bite republike i za rukovođenje akcijama izabrana je
trojka na čelu s Đeržinskim.
Tamničke vlasti nisu očekivale takav buran protest,
i, ne usuđujući se da rade na svoju odgovornost, zapi-
tale su Irkutsk. Iz Irkutska je telegrafski naređeno
upravniku zatvora da stupi u pregovore s pobunjenim
zatvorom i da pokuša mirnim putem da izgladi sukob.
Na zboru su zatvorenici izabrali trojku i postavili
joj diplomatski zadatak da pregovara s vlastima.
Pregovori su se vodili kroz mali otvor na ogradi
pred naoružanim vojnicima postrojenim u borbenu ko-
lonu. Nadzornik tamnice Ljasković činio je ustupke, ali
nedovoljne. Tamnica se nije predavala. Uveče su pre-
govori bili prekinuti. Situacija se komplicirala. Nastu-
pila je uzbudljiva noć. Većina zatvorenika nije spavala.
Ujutru je u selo Aleksandrovsko stigao iz Irkutska
vice-gubernator, koji je dobio izvanređne punomoći.
Zatvorenici su bili uvjereni da će početi borba, tim pri-
je što su vojnici s puškama na gotovs stajali spremni
za pucanje.
Stvar ipak nije došla do toga. Činovnik za specijalne
poslove kod vice-gubernatora vodio je pregovore sa za-
tvorenicima. Olakšice koje su vlasti htjele da ukinu bi-
le su utvrđene. Represalije zbog pobune nisu bile pri-
mijenjene. »Mir« je bio uspostavljen, zastava skinuta,
barikade uklonjene. Pređašnja vlast s dozvolom zatvo-
renika opet je došla na teritorij zatvora.
Đeržinski je bio bolestan. Tamnica je poljuljala nje-
govo zdravlje. No i ovoga puta teško fizičko stanje nije
utjecalo na njegovu energiju i poduzetnost. Svesunje-
gove misli bile usredotočene na jedno — kako se istr-
gnuti iz ruku neprijatelja i ponovo stati u redove bora-
ca za revoluciju.
S otvaranjem plovidbe Lenom Đeržinski i svi ođre-
đeni za progonstvo u Viljujsk upućeni su u Verholjensk.
Odatle je trebalo da na specijalnim barkama plove niz
Lenu do Jakutska i dalje u Viljujsk. Ali je Đteržinski
prešao samo prvu etapu toga puta.
On je pobjegao iz Verholjenska.
Taj je bijeg Đeržinski opisao u »Crvenoj zastavi«
(Czerwony Standar) za novembar 19Q£. godine:
»Ponoć je izbila na crkvenom tornjiću. Dva prognani-
ka su ugasila vatru u svojoj sobi i tiho, da ne probude
domaćine, kroz prozor izišla u dvorište. Dalek i opasan
put je bio pred njima, tr-ebalo je da se zauvijek oproste
s tim krajem, divnim, ali pustim, koji odiše smrću, tu-
đinom, ropstvom. Kao zlikovci prikradali su se oni noću
pored k^liba pažljivo gledajući nema li koga u blizini,
ne ide li tko za njima. Unaokolo je bilo tiho, selo je spa-
valo. Našli su čamac, tiho su ušli u njega osjećajući u
sebi snagu i vjeru da će otići. Srce im se stezalo od bo-
la kad su pomislili da u tome selu pate njihova braća,
čame i očekuju vijesti s polja borbe kuda oni, bjegunci,
sada žure, bez obzira na carske naredbe, policiju i ne-
prestano motrenje špijuna. To osjećanje, međutim, po-
trajalo je samo jedan trenutak. Imali su da preplivaju
na drugu obalu preko brze i široke Lene ne praveči ni
najmanji šum.
Stao je dah... Srca su se stegla ođ radosti što već
plivaju, što sela već nestaje. I njega je gotovo sasvim
nestalo u tami. • '
Krik radosti izvio se iz grudi bjegunaca izmučenih
dvogodišnjim boravkom u tamnici. Imali su želju da
zagrle jedan drugog i da glasno cijelom svijetu doviknu
o svojoj radosti, o tome da su oni, do prije pet minuta
prognanici, — sada prestali to biti, da se osjećaju istin-
ski slobodni.«
Ovi redovi su — prava himna slobodi...
Ovdje bajonet ili tane,
tamo — sveta sloboda ...
Oj, tamna noći, izbavljaj!
Tamna noć je izbavila, ali rijeka po kojoj su plivali,
umalo nije sahranila bjegunce u svojim talasima.

/
 U ILEGALNOSTI
х

Poslije bijega iz progonstva, izmučen, iscrpljen onim

što je preživio, Feliks Edmundović se razbolio. Bio mu
je potreban odmor i liječenje. Ali je došla 1902. godina.
Utjecaj lenjinske »Iskre« rastao je svakim danom. Ruska
socijal-demokracija spremala se za II. kongres. Prole-
tarijat Rusije se dizao u borbu. Talas štrajkova je obu-
hvatio i Litvu i Poljsku. U takvom trenutku ništa nije
moglo natjerati Đeržinskog da misli o sebi, o svom od-
moru, o liječenju. On je sav utonuo u posao.
Bijeg Đeržinskoga iz progonstva podigao je na noge
carsku policiju. Departman policije je poslao odjeljenji-
ma tajne policije detaljan lični opis i fotografiju, stro-
go naređujući »pronaći i uputiti«'. Đeržinski je to znao
i to ga je natjeralo da se još bolje skriva, što nimalo
nije utjecalo na to da on zbog lične sigurnosti vodi ma-
nje energičnu borbu.
Feliks Edmundović je brzo osjetio slaba mjesta u
radu socijal-demokratske organizacije — nedovoljna ve-
za s vodstvom partije koje se nalazilo u inozemstvu. U
svojoj autobiografiji on kaže: »Ovoga puta otišao sam
u inozemstvo, prebacivanje su mi organizirali poznanici
bundovci.«
 U inozemstvu, u Berlinu, nalazio se rukovodeći cen-
tar poljske socijal-demokracije. S njim je Đeržinski
morao da riješi pitanje o uklanjanju nedostataka u par-
tijskom radu. Njegov odlazak u Berlin imao je ogroman
značaj. Rukovodioci poljske socijal-demokracije u ino-
zemstvu'već su odavno uživali široku popularnost, na-
ročito Rosa Luxemburg. Ali nalazeći se u Berlinu, oni
su živjeli odvojeno od partije. I u Berlinu i u Poljskoj
bili su svijesni opasnosti takve odvojenosti, ali smatra-
jući je kao rezultat opće poznatih »objektivnih uslova«,
ograničavali sfi. se samo na to da se žale na te uslove.
Đeržinski, koji organski nije mogao da podnosi ne-
aktivnost, nije se mogao pomiriti s takvim stanjem stva-
ri u organizaciji. »Ja sam se naoružao protiv neaktiv-
nosti partije u Poljskoj«, piše on o svom susretu s ru-
kovodiocima partije. On traži izlaz iz toga položaja.
Uskoro poslije njegova dolaska u Berlin sazvana je kon-
ferencija socijal-demokratske partije Poljske i Litve.
Na konferenciji Đeržinski postavlja pitanje o stva-
ranju ilegalnog organa.partije »Czerwony Standar« (»Cr-
vena Zastava«). Konferencija je izabrala Đeržinskog za
člana Glavne uprave (rukovodećeg central partije. Na
taj način Đeržinski je postao živa karika koja je vezi-
vala rukovodstvo s partijom.
Poslije konferencije partijski drugovi su nastojali
da se Đeržinski odmori, da se malo liječi, jer su tam-
nica i progonstvd veoma narušili njegovo zdravlje. Ali
Feliks Edmundović nije htio ni da čuje o odmoru. On
se odmah uputio u Krakov da organizira izdavanje i
prebacivanje partijske literature u Poljsku.
 Teško je i zamisliti tu gvozđenu energiju kojom je
Feliks Edmundović radio u Varšavi.
Desetak puta se on ilegalno prebacivao preko gra-
nice, riskirajući da ga pogranična straža ubije. U to vri-
jeme je Jozefa (pod tim imenom je tada Đeržinski ra-
dio) poznavala sva radnička Varšava i Lodz, sav Dom-
brovski ugljeni bazen.
 U DANIMA REVOLUCIJE 1905. GODINE

Nastala je 1905. godina ...

Lenjin je pisao da je 9. januara 1905. godine »za-
grmio prvi grom revolucionarnog istupanja proletarija-
ta. Udari toga groma odjeknuli su po čitavoj Rusiji po-
digavši s dotle neviđenom brzinom više miliona prole-
tera u gigantsku borbu. Za Petrogradom su pošle po-
krajine, gdje je nacionalno.ugnjetavanje zaoštrilo i bez
toga nepodnošljivo političko ugnjetavanje. Riga, Poljska,
Odesa, Kavkaz, jedno za drugim postajali su žarišta
ustanka, koji je iz mjeseca'u mjesec, iz nedjelje u ne-
djelju postajao sve širi'i sve dublji«.1
Kao i radnici svih industrijskih centara u Rusiji,
proletarijat Poljske je izišao na ulicu sjedinjujuči se s
ruskom bračom po klasi. U tom periodu aktivne borbe
proletarijata Feliks Edmundović se brzo razvio u vođu
koji za sobom vodi mase.
1. maja 1905. godine Đeržinski rukovodi veličanstve-
nom demonstracijom u Varšavi. Poljska je prvi put vi-
djela demonstraciju takvih razmjera. Sve ulice i uli-i

i Lenjin, Cjelokupna djela, knjlga VIII., str. 278.

 čice koje vode ka glavnoj, Ujazdovskoj aleji bile su
ispunjene narodom.
S demonstrantima je počelo divlje razračunavanje.
Konjička žandarmerija je pucala na nenaoružane rad-
nike, žene, djecu. Deseci ubijenih i ranjenih obojili su
svojom krvlju varšavsku kaldrmu.
Đeržinskoga nisu pokolebale te divlje represalije.
On smjelo izaziva carske satrape — organizira opći pro-
testni štrajk. Radnici — štrajkaši pokazuju neobičnu iz-
držljivost i upornost. Poljska buržoaska štampa je uz-
rujano saopćavala: »Radnici gladuju s oduševljenjem...«
Tih dana revolucionami pokret je dostigao ogroman
I zamah. Tragom Varšave pošli su radnici Lodza i drugih
industrijskih ćentara Poljske. Na ulicama Lodza počeli
su pravi ulični bojevi naroda s vojskom, ogorčena bitka
na barikadama. Lenjin je tada govorio o herojskom pro-
letarijatu herojske Poljske, koji je pokazao primjere
proleterskog herojstva i narodnog oduševljenja.
Đeržinski je tih dana bio u centru događaja, svima
na vidiku, učestvujući na mnogobrojnim skupovima,
Ikonferencijama, neprestano riskirajući život. U julu
1905. godine žandari su ga uhvatili na konferenciji koja
se održavala u šumi kraj Varšave. ‘
Opet su ga zatvorili u X. paviljonu Varšavske tvr-
đave. On je bio potpuno izoliran od vanjskog svijeta.
Uprkos pokušajima carske vlade da represalijama i la-
žnim obećanjima zaustavi revolucionarni pokret, revo-
lucija je sve više rasla. U Rusiji je buknuo opći štrajk.
Zaustavile su se željeznice, tramvaji, prestale su da ra-
de tvornice, zavodi, štamparije, novine nisu izašle, sva-
koga trenutka mogla se obustaviti elektrika i vodovod.
Nikakve represalije nisu mogle zaustaviti taj veličan-
stveni i moćni pokret, i carska vlada bila je prinuđena
da čini ustupke. Ona je izdala tako zvani »ustavni ma-
nifest« 17. oktobra 1905. godine.
Ali је manifest 17. oktobra bio samo lukavstvo car-
ske vlade, sračunato na to da obmane narodne mase, da
uspava njihovu budnost.
Pod pritiskom istupanja narodnih masa vlasti su
morale da puste Đeržinskog iz zatvora.
Izišavši iz tamnice, Đeržinski odmah ide radnicima.
On je vrlo dobro‘shvatio da će se sada, kad je car »do-
pustio« zborove, na' mitinzima pojaviti svi oni koji će
htjeti da tu prvu pobjedu radničke klase iskoriste za
svoje klasne interese, koji će dokazivati da sada u
»ustavnoj Rusiji« radnik može zakonitim putem doći
do svojih prava. On je znao da taj momenat mogu is-
koristiti pristalice Poljske socijalističke partije da po-
novo pokušaju da podčine revolucionarni pokret bur-
žoasko-nacionalističkim zadacima. On je požurio radni-
cima — da raskrinka obmanu, da ih pozove na novu
borbu!...
Zborovi, mitinzi, demonstracije bili su u punom jeku.
Kada se Đeržinski našao među demonstrantima,
prve njegove riječi upućene radnicima bile su:
»Ne vjerujte carskim poklonima. Ne vjerujte bur-
žoaziji! Ona već ide u susfret carizmu i zajedno s ca-
rizmom će se boriti protiv radnika. Vi imate svoje cilje-
ve i morate računati samo na sebe, na svoje snage.«
Proletarijat Poljske se već dugi niz godina borio
pod zastavom socijalizma, i buržoaskim partijama nije
bilo lako da ga otvoreno povuku za sobom. Ali su pe-
peesovci1 predstavljali ozbiljnu opasnost. Prikrivajući

1 Pepeesovci — pristalice poljske socljalistlčke partije.

Prevodilac.
se socijalističkom frazeologijom, ti agenti buržoazije isu
težili da razbiju solidarnost poljskog i ruskog prole-
tarijata.
Za vrijeme Moskovskog oružanog ustanka u decem-
bru 1905. godine poljska socijalistička partija je zauze-
la čisto izdajnički stav. Socijal-demokrati su pozivali
radnike na štrajk da bi onemogućili general-guberna-
toru Skalonu da pošalje dio vojnih snaga, koje su se
nalazile u Poljskoj, u cilju ugušivanja ustanka radnika
u Moskvi. PPS se svim silama prhtivila objavljivanju
štrajka.
Štrajk se morao provesti uz svaku cijenu. Đeržinski
je pošao u Dombrovski rudnik kamenoga uglja. Zajedno
s ostalim drugovima on je silom prodro u najveći za-
vod/sazvao je miting i pozvao radnike u borbu. Upra-
va je, ’uz prešutni pristanak pepeesovca, javila to po-
liciji.
U zavod su upali vojnici... Prekinuvši govor na po-
lovini riječi i sakrivši se među radnicima, Đeržinski je
gromko, da je cio zavod čuo, uzviknuo: »Sirena!«
Sirene su služile kao signal za štrajk.
Poslije nekoliko sekundi odjeknuo je zvučni, otegnu-
ti pisak sirene, koji je pozivao rudare u borbu zajedno
s moskovskim radnicima koji su se borili na barika-
dama.
Stvar je bila svršena. Zavodi su zamrli. Počeo je
štrajk.
Razbješnjela policija je pošla u potjeru za Đeržin-
skim. Policijski agenti su ga tražili svuda, ali 'su radnici
poduzimali sve mjere da ga spase, i Đeržinski se sretno
izvukao iz Dombrovskog bazena.
Što su se više podizali talasi revolucije, tim više je
Đeržinski uviđao da su najveći nedostaci u radu socijal-
 demokratske partije Poljske i Litve u tome, što je odvo-
jena od partije Lenjina, od ruskih boljševika.
Đeržinski se nije mogao pomiriti s tim. On je već
odavno bio na strani boljševika.
On svuda propagira ideju ujedinjenja, koja je bila
pokrenuta na III. boljševičkom kongresu RSDRP, i
poljska socijal-demokracija ga šalje kao svog delegata
na IV. (kongres ujedinjenja) kongres RSDRP, koji se
sastao u Štokholmu. Tu se Đeržinski prvi put sreo s
Lenjinom i Staljinom.
' Uz aktivno učešće Đeržinskoga, kongres je donio
odluku o ulasku socijal-demokratske partije Poljske i
Litve u RSDRP kao njen sastavni dio. Đeržinski je bio
izabran za člana Centralnog komiteta RSDRP. U augu-
stu i oktobru 1906. godine Đeržinski je, kao član Cen-
tralnog komiteta, radio u Petrogradu.
iNastale su godine reakcije. Carska vlada je surovo
progonila revolucionere. Počela su masovna hapšenja i
rasturanja partijskih i sindikalnih organizacija.
Đeržinski je doznao da su u Varšavi pohapšeni mno-
gi članovi organizacije, da su uništene ilegalne partij-
ske štamparije. On hitno odlazi u Varšavu, uspostavlja
veze i ponovo organizira partijski rad.
Decembra 1906. godine, idući u ilegalni stan, Đer-
žinski je pao u zasjedu policije i zajedno s grupom par-
tijskih radnika uhapšen.
Zatvori su u to vrijeme bili toliko prepuni, da u Var-
šavskoj kuli, gdje su neposredno poslije hapšenja
upućivali uhapšenike, po ćelijama nije bilo mjesta ne
samo za ležanje, nego čak ni za sjedenje. U drugim za-
tvorima uhapšenika je bilo manje, ali je ipak u svakoj
ćeliji bilo tako mnogo zatvorenika, da se o pridržavanju
zatv°rsk°g režima nije moglo ni govoriti. Ćelije su biie
рГек° cijelog dana otvorene, zatvorenici su slobodno
posjećivali jedan drugog. Takvo općenje je dopuštalo
se izbliže pripazi na ljude i svoga i tuđeg tabora.
£)eržinski nije dugo ostao u tome zatvoru i uskoro
je bio odveden u zatvor poznat pod imenom »Pavijak«.
Qtpadanje od revolucije pojedinih ljudi i cijelih grupa,
gto se dešavalo napolju, bilo je predmet vatrenih disku-
slja u zatvoru. U »Pavijaku«, gdje se našao Đeržinski,
vođene su oko toga vatrene prepirke.
Među socijal-demokratima koji su bili naročito bli-
s}ci ruskim menjševicima, čuli su se odjeci izjave Ple-
hanova: »Nije se trebalo laćati oružja«.
Đeržinski je oštro napao paničare i slabiće. On je
tada govorio:
»Samo akcijom i borbom približit će se radnička
klasa pobjedi...«
Koliko će morati da sjedi u zatvoru, Đeržinski, na-
ravno, nije znao. Postojala je bojazan da će zbog tolike
mase zatvorenika presjediti u zatvoru .čitavu godinu,
prije nego što istražne vlasti stignu do njegova predme-
ta. Ali je baš ta okolnost spasila Đeržinskog. Zatvori su
bili prepuni, i vlasti su prakticirale da na jamstvo oslo-
bađaju uhapšene. Poslije velikih muka uspjelo je da se
i Đeržinski oslobodi. 4. maja 1907. godine Feliks Đeržin-
ski je ponovo na slobodi.
Đeržinski ni ovoga puta nije mislio na odmor. Već
sutradan poslije izlaska iz zatvora on se prihvaća po-
sla tražeći prekinute veze i uspostavljajući ilegalnu or-
ganizaciju.
Vrijeme je bilo veoma teško. Reakcija je slavila kr-
vavu pobjedu. Stolipinski sudovi su u masama donosili
smrtne presude.
tJ DESETOM PAVILJONU VARŠAVSKE TVRĐAVE

Uskoro je Đeržinski opet pao u ruke carskoj tajnoj

policiji. U aprilu 1908. godine on se opet našao u X.
paviljonu Varšavske tvrđave.
X. paviljon je bio bukvalno »mrtvi dom«. Mrtva
tišina je pritiskivala mozak. Svaki od uhapšenih je znao
da« tu pored njih, u drugim ćelijama, sjede prijatelji,
drugovi po radu, ali zvuk čovječjeg glasa nije dopirao
do zatvorenika.
Godine 1908. kroz X. paviljon odjeknuo je strašan
zveket okova. Jutrom, u svanuće* dopirala je zveka iz
hodnika; vodili su ljude na strijeljanje... Dešavalo se,
podigne se trka, gužva, koja se vrlo brzo stišavala ...
To su osuđenici uzaludno pokušavali da se protive.
»Kada su me doveli u ćeliju u kojoj sam već sjedio
prije sedam godina, — piše Đeržinski u svom dnevni-
ku, — prvi zvuk koji sam čuo bila je zveka okova, koja
je dopirala iz susjedne ćelije. Taj zvuk odjekuje pri
svakom koraku okovanoga. Hladno, bezdušno gvožđe,
spojeno sa živim čovječjim tijelom — gvožđe, vječito
gladno toplote, koje se nikad ne može nasititi i koje
uvijek podsjeća na plijen. U mome hodniku većina za-
tvorenika su okovani: sedam od njih trinaest. Kad oni
 izlaze u šetnju, sva se tamnička tišina ispunjava tim
zveketom koji prodire do dna duše.«1
Teška, tamnička atmosfera koja guši. Sve je ovdje
sračunato na to da slomi duh revolucionera. Ali je Fe-
liks Đeržinski nepokolebljiv. Kroz uzbudljive redove
dnevnika, pred nama se izdiže lik herojskog borca, vi-
teza revolucije.
Dočekujući u tamnici novu, 1909. godinu, Đeržinski
zapisuje u svoj dnevnik:
»Ja sam u tamnici sazrio u mukama samovanja, u
mukama čežnje za svijetom i životom. I bez obzira na
to, u duši se nikad nije pojavila sumnja u stvar. I sa-
da, kada su možda za dugi niz godina sve nade sahra-
njene u potocima krvi, kada su one raspete na vješali-
ma, kada mnogo hiljada boraca ,za slobodu čami u tam-
nicama ili je bačeno u sniježne tundre Sibira — ja se
ponosim. Vidim već u pokretu ogromne mase, fkoje po-
tresaju stari poredak — mase, u Sredini kojih se pri-
premaju nove snage za novu borbu. Ja se ponosim ti-
me, što sam i ja s njima, što ih vidim, osjećam, razu-
mijem, i što sam i sam mnogo stradao zajedno s njima.
Ovdje, u tamnici, često biva teško, pokatkad čak stra-
šno . . . Pa ipak, kad bih morao počinjati život iznova,
ja bih ga počeo onako kako sam ga počeo. I to ne zato
što moram, ne iz neke obaveze. To je za mene organska
potreba.«1
Te redove Đeržinski je napisao u tamnici kada ga je
carski sud već bio osudio na doživotno progonstvo —
u Sibir (u Tasejevku). U augustu 1909. 'godine Đeržinski
je upućen u progonstvo, a u novembru je već pobjegao.

1 Prljevod з poljskog F. Kona.

/ ■ .
 Ovog puta Đeržinski je tri godine ostao u slobodi.
Živeći u inozemstvu, u Krakovu, bio je tijesno povezan
s partijskim organizacijama u Poljskoj. Partija se po-
vukla u duboku ilegalnost. Bila je potrebna najstroža
konspiracija.
Đeržinski se bukvalno raskidao na partijskom radu.
»Javljam vam, — piše on 1912. godine ruko.vodstvu par-
tije, — da odavde odlazim u Poljsku za šest-sedam
dana. S time morate računati, kao s činjenicom. Zato
molim za upute, direktive i t. d. Molim vas, nemojte
me odvraćati. Ne ću vas poslušati. Dalji boravak u ino-
zemstvu bio bi za mene smrt i fizička i partijska. Mi-
slim da ću tamo biti koristan, dokle god sam živ.«
Prezirući opasnost koja mu je prijetila, Đeržinski 'je
ilegalno prešao granicu, i tu, u Poljskoj, s poražavaju-
ćom upornošću organizirao veze, rukovodio ilegalnim
radom- partije. 1. septembra 1912. godine Đeržinskoga
su uhapsili za vrijeme njegova dolaska u Varšavu.
To je bilo vrijeme kada se radnička klasa, sakupivši
nove snage, digla u odlučnu revolucionarnu borbu.
Đeržinski je odsjedio u tamnici više od pola godine,
a zatim je, poslije novoga suđenja, bio upućen na pri-
silan rad. Osudili su ga na tri godine, a zatim su dodali
još šest. **
Njegovo slanje na robiju došlo je u momentu poleta
revolucionarnog pokreta i nije moglo proći bez incide-
nata sa stražom koja ih je sprovodila.
Pri polasku Đeržinski i njegovi drugovi pjevali su
revolucionarnu pjesmu:
Da živi sloboda i časni naš rad.
Neka nas za isfinu u tamnicu žatvore,
Neka nas muče i vatrom peku,
Mi ćemo i u tamnici pjevati pjesmu slobodi.
 Za kaznu komandir straže nije dao zatvorenicima
hranu.
Na traženje prognanika da se izda obrok, on je od-
govorio:
— Neka pocrkaju od gladi!
Po nalogu drugova Đeržinski je zatražio objašnjenje
povodom nezakonitog zadržavanja obroka, ali je tvrdo-
glavi komandir straže drsko izjavio da će on, ako se
prognanici usude da protestiraju, narediti da se puca.
— Pucajte, — otkrivajući grudi viknuo je Đeržinski,
— ali mi od svojih zahtjeva rie ćemo odustati!
Komandir straže koja ih je pratila bio je zapanjen.
Nastala je mrtva tišina. Svi su osjetili približavanje ka-
tastrofe. Na poblijedjelim licima stražara i vojnika koji
su se nalazili oko komandira, vidjela se silna uznemi-
renost. Zatvorenici su se zbili u gomilu oko Đeržinskog.
Komandirove oči srele su se s punim gnjeva pogledom
Đeržinskoga. To je bio dvoboj svoje vrste, i Đeržinski
je bio pobjednik. Komandir nije izdržao njegov pogled,
okrenuo se, otišao i istoga dana izdao tražehi obrok.
Takvih sukoba ĐeržTnski je imao još mnogo da pre-
živi. Uputili su ga u Orlovski centralni zatvor, poznat
u cijelom svijetu po svom surovom postupanju prema
zatvorenicima. Tu je on postao duša i inspirator čitave
mase političkih zatvorenika.
Upravnik zatvora naredio je da se Đeržinski stavi u
okove.
Sjećanja Đeržinskog o tome periodu veoma su osku-
dna: »Kad je počeo rat, odvode me u Orel gdje sam
izdržao robiju; premještaju me u Moskvu, gdje mi 1916.
godine sude za partijski rad iz perioda 1900.—1912i go-
dine i' dodaju mi još 6 godina robije.«
 Veoma je interesantna jeđna epizoda iz tog vremena,
o kojoj priča A. I. Mikojan:
»Kad je Đeržinski radio u VSNH1, Feliksu Edmun-
doviču došao je jedan čovjek, za koga je Đeržinski rekao:
— Evo, došao je moj »rob«.
Pokazalo se da je to bivši eser, drug K., tada već
član naše partije, s kojim je Đeržinski sjedio nekad u
Butirskoj tamnici. Drug K. tada nije vidio nikakvu svi-
jetlu točku, u tami reakcije, počeo je gubiti vjeru u' ге-
voluciju, bio je klonuo duhom.
A Đeržinski je gorio kao i uvijek.
On je svim svojim bičem osječao da se približava
pobjeda revolucije.
— Ja sam uvjeren, — rekao je tada Đeržinski drugu
K., — da če revolucija ne kasnije nego do godinu dana
(to je bilo 1916. g.) pobijediti.
— Ne može biti — odgovorio je drug K.
— Pa hajde da se okladimo.
— Hajde. v
— Šta obećavaš?
— Ako se, Felikse, obistini vaše predskazivanje, ja
ču biti... vaš vječiti rob.
I kad je revolucija pobijedila, čak nešto ranije od
godine dana, Feliks Đeržinski, šaleći se, prilikom susre-
ta, nazivao je toga druga svojim »robom«.
Ova mala epizoda, — ističe drug Mikojan, — jest
sjajna ilustracija karakteristike Đeržinskog kao velikog
revolucionera, čiji revolucionarni duh nisu mogli da
uguše ni zatvor, ni progonstvo, ni robija.«1i
i VSNH — Vrhovni sovjet narodne prlvređe. Prevodllac.
» A. I. Mikojan, Feliks Đeržinskl, 1937., str. 4—5.
 Borac u slobodi, Feliks Edmundović bio je borac i
u zatvoru. Zatvor je mogao da ga fizički iscrpi, duševno
— nikad. On je duboko vjerovao u pobjedu revolucije,
u neizbježnu propast carizma. Okovan u lance, on piše
iz Orlovskog centralnog zatvora:
»Kad razmišljam o tome što se sada radi, o općem
— reklo bi se — rušenju svih nada, dolazim do zaklju-
čka da će život procvjetati utoliko jače i brže, ukoliko
je jače sada to rušenje.« Te proročanske riječi kazane
su uoči 1917. godine. Uskoro su izbili događaji koje je
on tako divno predvidio.
Februar 1917. godine. Radnici i seljaci u vojničkim
šinjelima smrtonosnim udarcem oborili su carsku vladu.
Đeržinski je na slobodi. Ovoga. puta — zauvijek.
Svršila su se duga lutanja po tamnicama i progonstvi-
ma, svršila su se hapšenja i bijezi.
 PRED OKTOBAKSKIM JURIŠEM

Pravo iz tamnice Đeržinski је otišao u moskovsku

partijsku organizaciju i prihvatio se rada. Zdravlje mu
je bilo naruš^o dugim godinama tamnovanja, i Feliksa
Edmundovića, koji'je bio veoma strog prema sebi, sve
vrijeme mučila je misao, da on sada ne radi tako ener-
gično kao prije. A, međutim, oni koji su Đeržinskog
vidjeli na radu, čudili su se kako može čovjek koji je
toliko godina proveo u tamnici, da ima takvu energiju;
bili su iznenađeni da se on, toliko godina otrgnut od ži-
vota, tako dobro snalazi u događajima.
Na mjesto carske vlade -došla je buržoaska Privre-
mena vlada. Menjševici i eseri u sovjetima ulagivali su
se vladi kapitalista i vlastele* Lenjin se u to vrijeme na-
lazio u dalekoj Švajcarskoj. On je pisao:
»Nova vlada ne može dati ni narodima Rusije (ni
onim nacijama s kojima nas je rat vezao) ni mir, ni
kruh, ni potpunu slobodu, i zato radnička klasa mora
da nastavi svoju borbu za socijalizam i za mir, mora
zato da iskoristi novu situaciju i da je objasni najširim
narodnim masama.«1 «

t Lenjin, Djela, knj. XX., str 9.—10.

 U »Pismima iz daleka«, obraćajući se proletarijatu
Rusije, Lenjin je govorio: »...radnici, vi ste po-
kažali čuda proleterskog, narodnog h e-
rojstva u građanskom ratu protiv cari-
zma, vi’morate pokazati čuda proleter-
ske i općenarodne organizacije, da biste
pripremili svoju pobjedu u drugoj etapi
revolucij e.«1
Drug Staljin tek što se bio vratio iz turuhanskog
progonstva. Stavši na čelo biroa CK i »Pravde«, on do-
sljedno provodi lenjinsku politiku daljeg razvitka i pro-
dubljivanja revolucije.
Feliks Đeržinski pažljivo prima svaku uputu vođa
partije Lenjina i Staljina. U Moskvi on neumorno radi
na zbijanju redova boljševičke organizacije.
3. (16.) aprila vratio se iz emigracije vođa partije i
revolucije Lenjin.
Lenjinov dolazak u Petrograd i objavljivanje njego-
vih čuvenih »Aprilskih teza« u »Pravdi« odigrali su
presudnu ulogu u izradi jasnog partijskog programa
borbe u novoj etapi.
Partijska organizacija delegira F. E. Đeržinskog na
aprilsku konferenciju boljševika.. Tu Feliks Edmundo-
vić radi neposredno s Lenjinom i Staljinom, aktivno
sudjeluje u izradi historijskih odluka konferencije o
svima osnovnim pitanjima revolucije.
Politička situacija u zemlji je sve napregnutija. Pri-
vremena vlada potpomognuta sporazumašima — menj-
ševicima i eserima — otvoreno je vodila kontrarevolu-
cionarnu politiku pokušavajući da uguši revoluciju. Sve

* Na istom mjestu, str. 19.

 veće nezadovoljstvo rađnih masa spontano se izlijevalo
u niz krupnih istupanja. Demonstracije 20.—21. aprila,
18. juna i, najzad, 3.—5. jula provedene su pod boljše-
vičkim parolama pokazujući da boljševići imaju sve ve-
ći autoritet u masama radnika i seljaka. Poslije julskih-
dana, podivljala buržoazija, uz pomoć esera i menjševi-
ka, oborila se na boljševičku partiju. Počele su divlje
hajke na boljševike, progonili su ih, zatvarali, ubijali.
Protiv Lenjina bila je puštena gadna kleveta. Pro-
ganjan od Privremene vlade, Lenjin je morao da se
skriva sve do oktobra. fcoljševička partija prešla je u
ilegalnost.
U takvoj situaciji sazvan je krajem jula VI. kongres
boljševičke partije. F. E. Đeržinski je — delegat kon-
gresa moskovskih boljševika.
VI. kongres ima osobiti značaj u historiji partije.
To je bio kongres borbene pripreme Velike oktobar-
\ ske socijalističke revolucije. On je usmje'rio partiju na
oružan ustanak, na obaranje vlasti kontrarevolucionarne
buržoazije.
Lenjin nije mogao biti na kongresu. Ali, iako je bio
u ilegalnosti, on je rukovodio čitavim radom kongresa
preko svojih učenika i saradnika: Staljina, Sverdlova,
Molotova i Ordžonikiđzea.
Kao prvo pitanje diskutirano je na kongresu pita-
nje, da li da se Lenjin javi na sud. Izdajnici Trocki,
Kamenjev, Rikov još prije kongresa tražili su aa se
- Lenjin dobrovoljno preda Privremenoj vladi. Na taj
način oni su svijesno stavljali vođu partije pod uđar
kontrarevolucije, pomagali buržoaziju u njenim poku-
šajima da obezglavi revoluciju.
Referat o ovom pitanju održao je na kongresu Sergo
Ordžonikidze. On se kategorički izjasnio protiv javlja-
nja Lenjina na sud. Poslije Šerga Ordžonikiđzea uzeo je
riječ Đeržinski.
»Ja ću biti kratak, — rekao je on. — Drug koji je
govorio prije mene iznio je i moje gledište. Mi moramo
jasno i određeno reći da su dobro uradili oni drugovi
koji su savjetovali drugu Lenjinu da se ne da uhapsiti.
Mi moramo jasno da odgovorimo na hajku buržoaske
štampe, koja hoće da demoralizira radničke redove.
Hajka protiv Lenjina — to je hajka protiv nas, protiv
partije, protiv revolucionarne demokracije. Mi moramo
objasniti drugovima, da mi nemamo povjerenja u Pri-
vremenu vladu i buržoaziju, da mi ne ćemo izdati Le-
njina . .. Mi moramo u ime kongresa odobriti držanje
druga Lenjina.«1
Kongres se izjasnio protiv javljanja Lenjina na sud,
potvrdivši samim tim stav druga Staljina koji je on
zauzeo poslije julskih događaja.
F. E. Đeržinski bio je vjeran saradnik Lenjina i Sta-
ljina. VI. kongres izabrao ga je u Centralni komitet bolj-
ševičke partije.
Poslije VI. kongresa partija povjerava Đeržinskom,
kao članu Centralnog komiteta, rad u revolucionarnom
proleterskom centru — Petrogradu. Feliks Edmundo-
vić radi rame uz rame sa Staljinom, pod njegovim ne-
posrednim rukovodstvom.
Nastali su sudbonosni dani. Partija je spremala ma-
se za' oružani ustanak.
15. septembra na sjednici Centralnog komiteta bolj-
ševika pretresana su Lenjinova pisma o oružanom

1 »Zaplsnici VI. kongresa RSDRP«, Partizđat., 1934.

str. 32.
ustanku. Da bi bio bliže centru događaja, Lenjin je 7.
oktobra ilegalno došao u Petrograd.
10. oktobra Lenjin istupa s referatom na historijskoj
sjednici Centralnog komiteta. On govori da su u zemlji
sazrele političke prilike za ustanak i postavlja zadatak:
kroz najkraće vrijeme početi oružani ustanak. Staljin,
Sverdlov, Đeržinski vatreno podupiru Lenjina. Protiv
Lenjina istupaju podli izdajnici Kamenjev i Zinovjev.
Iako nije glasao otvoreno protiv rezolucije CK, Trocki
je na toj sjednici- predložio takav ispravak rezolucije
koji bi u krajnjoj liniji upropastio ustanak. Trocki je
predlagao da se sa ustankom ne počinje do otvaranja
II. kongresa sovjeta. A to je značilo — odugovlačiti
stvar ustanka, prije vremena objaviti dan ustanka i,
na taj način, upozoriti Privremenu vladu.
Centralni komitet se odlučno odupro kapitulantima.
16. oktobra sastala se proširena sjednica Central-
nog komiteta. Lenjin govori o političkom položaju u
zemlji, dokazuje neophodnost i neizbježnost oružanog
ustanka. Zinovjev i Kamenjev opet istupaju protiv Le-
njina. Drug Staljin oštro je istupio protiv izdajnika. Le-
njina i Staljina su u potpunosti podržavali Sverdlov i
Đeržinski. Oštro i nepomirljivo istupio je Feliks Edmun-
dović protiv izdajnika koji su skrivali svoje izdajstvo
bučnom drekom o zavjeri.
Centralni komitet pozvao je sve organizacije i sve
radnike i vojnike da svestrano i najhitnije pripremaju
oružani ustanak. Za praktično rukovođenje ustankom
stvoren je partijski centar na čelu s drugom Staljinom.
U taj centar partija je dodijelila također i F. E. Đer-
žinskog.
Partijski centar, na čelu s drugom Staljinom, bio je
rukovodeća jezgra Vojno-revolucionarnog komiteta pri
Petrogradskom sovjetu, i on je praktički rukovodio ci-
jelom pripremom i provođenjem Oktobarskog oružanog
ustanka.
Oktobarski oružani ustanak, koji je pripremila i pro-
vela partija Lenjina—Staljina, završio se pobjedom.
Drug Staljin nazvao je Đeržinskoga »Herojem Okto-
bra«. To je zaista bio heroj Oktobarskog ustanka koji
je s izuzetnom energijom i neustrašivošću radio s Le-
njinom i Staljinom na najodgovornijim i najodlučnijim
sektorima Velike oktobarske socijalističke revolucije.
 NA POLOŽAJU PREDSJEDNIKA VČK1

Vlast vlastele i kapitalista bila je oborena. II. sve-

ruski kongres sovjeta 7. novembra (25. oktobra) objavio
je da cjelokupna vlast prelazi u ruke sovjeta.
Radnici i seljaci naše velike zemlje uzeli su vlast
u svoje ruke. Socijalistička revolucija odnosila je po-
bjedu za pobjedom u cijeloj zemlji.
S bijesnom zlobom bacili su se neprijatelji radnika
i seljaka u napad protiv sovjetske vlasti. Razbijeni u
borbama u danima Oktobarskog juriša, kapitalisti i
veleposjednici, carski činovnici i generali, crnostotinaški
oficiri, sve kontrarevolucioname partije — kadeti, menj-
ševici, eseri ujedinili su se' u jedan jedinstveni front.
Oni su počeli otvorenu oružahu borbu protiv vlasti
trudbenika. U to vrijeme kontrarevolucija je pribjega-
vala različitim skrivenim oblicima štetočinstva i diver-
zije. Od prvih dana obrazovanja radničko-seljačke vla-
de neprijatelji naroda trudili su se da potkopaju sovjet-
sku državu i povjerenje radničkih masa u nju putem

1 VčK — Всероссиискаи чрезвичаинач комисгии. — Sve-

ruska izvanredna komisija za borbu protlv kontrarevolucije,
sabotaže i špekulacije. Stvorena ođlukom sovjeta narodnlh
komesara 20. decembra 1917. g. Prevodilac.
 sabotaže u državnom aparatu, putem bijesnog razvija-
nja špekulacije, dezorganizacije saobraćaja, slabljenja
rada u poduzećima i smanjenja dovoza namirnica i
goriva u gradove.
Boljševička partija na čelu s Lenjinom smatrala je
kao najvažniji zadatak obranu diktature proletarijata
od svih i svakojakih spletkarenja kontrarevolucije.
20. decembra 1917. godine izdat je dekret o stvara-
nju Sveruske izvanredne komisije za borbu protiv kon-
t'rarevolucije, špekulacije i sabotaže. »Taj organ je, —
veli drug Staljin, — bio stvoren drugoga dana poslije
Oktobarske revolucije, odmah, čim su bile otkrivene
svakojake zavjereničke, terorističke i špijunske • orga-
nizacije, koje su finansirali ruski i strani kapitalisti.«1
Na udarce kontrarevolucije VCK je morala odgovo-
riti još strašnijim, uništavajućim udarcima, odgovoriti,
po Lenjinovim uputama, nemilosrdnim, brzim, hitnim
represalijama koje se oslanjaju na podršku radnika i
seljaka.
Ogroman značaj VĆK u borbi protiv kontrarevolu-
cije zahtijevao je da partija na čelo VCK postavi jednog
od najboljih i najiskusnijih svojih sinova. .
Takav iskusan i nepokolebljiv sin partije bio je Fe-
liks Đeržinski.
Partija je odlično poznavala i visoko cijenila Feliksa
Edmundovića, koji je pripadao onim borcima kojih je sav
život potpuno i nedjeljivo pripadao služenju narodu.
Njegova boljševička partijnost, principijelriost, kristal-
na istinitost, usmjerenost, cio njegov mučan život stvo-
rili su mu ogroman autoritet u partiji i narodu. Eto, za_*4

1 Staljin, Pitanje lenjlnizma, izd. 9-to, str. 512.

4 F. Kon: F. E. Đeržlnski
49
što je partija istakla baš Đeržinskog na položaj prvog
rukovodioca sovjetske obavještajne službe. Na tom bor-
benom položaju ostao je Feliks Edmundović neprekidno
do kraja svoga života.
Kada je Điržinski pristupao organizaciji aparata
VČK, on se rukovodio značajnim Lenjinovim savjetima,
izloženim u ceduljici koju mu je napisao Vladimir Ilić
19. decembra 1917. godine. Ceduljica Vladimira Ilića
napisana je u vezi s predstojećim referatom Đeržinskog
Sovjetu narodnih komesara o mjerama za borbu protiv
sabotera i kontrarevolucionera.
Lenjin je s genijalnom jasnoćom formulirao suštinu
borbe razbijenih klasa protiv sovjeta:
»Buržoazija, vlastela i sve bogate klase očajno se
naprežu da potkopaju revoluciju, koja treba da osigura
interese radnika, trudbenika i eksploatiranih masa.
Buržoazija vrši najgore zločine potkupljujući društve-
ni ološ i demoralizirane elemente, spajajući ih u cilju
vršenja pogroma. Pristalice buržoazije, naročito viši -či-
novnici, bankarski činovnici i dr., sabotiraju posao, or-
ganiziraju štrajkove da bi osujetili mjere koje vlada po-
duzima u cilju ostvarenja socijalističke reorganizacije.
Stvar dolazi čak do sabotiranja rada na snabdijevanju
koje prijeti glađu milionima ljudi.
Potrebno je poduzeti hitne mjere za borbu protiv
kontrarevolucionera i sabotera.«1
Dalje, Lenjin je razvio konkretan plan borbe protiv
kontrarevolucionara i sabotera.
U Lenjinovoj ceduljici riječi »hitne mjere«, riječ
»izvanredna« i naziv VCK isticale su revolucionarnu

1 Lenjln, Djela, knj. ХХП., str. 126.

rieodložnost onih zadataka koji su povjereni Đeržin-
skom. Da spomenemo samo*riajglavnije.
Sovjetska vlast uništavala je buržoaski državni apa-
rat i na njegovo mjesto stvarala nov aparat sovjetske
države. VCK je morala da demaskira i kažnjava sabo-
tere, dezorganizatore, da pomaže učvršćivanje sovjetske
državne ustanove.
Sovjetska vlast uništavala je ostatke staleškog ure-
đenja i režim nacionalnog ugnjetavanja, likvidirala kon-
trarevolucionarne »društvene« organizacije. Razbijena
buržoaska štampa i buržoaske organizacije odlazile su
u ilegalnost, da bi otuda vodile borbu protiv sovjetske
vlasti. VČK morala je da ih pronalazi i uništava.
Kapitalisti i njihove sluge pokušavali su da ometa-
ju ekonomsko učvršćivanje sovjetske vlasti, ometali su
nacionalizaciju industrije, pribjegavali štetočinstvu i
diverzijama. VČK je morala da uništava ekonomske
štabove buržoazije i da savjetima pomaže narodnu pri-
vredu, da zavlada upravljanjem industrije u zemlji.
Partija i radnička klasa stvarale su Crvenu armiju
i Crvenu flotu. VČK je morala da provjerava stručnja-
ke koji su bili privučeni na izgradnju novih oružanih
snaga zemlje, jer su se i Trocki i njegovi podčinjeni
trudili da među tim stručnjacima pridobiju i pridobili
su dosta neprijatelja sovjetske vlasti.
Sovjetska vlast'ulagala je sve snage u to da izvede
zemlju iz ratnog stanja i da dođe do mira. I tu je VČK
imala najvažniji i najteži zadatak — uništiti zavjerenike
koji su pokušali da osujete stvar mira.
Još u samom početku Velike oktobarske socijalisti-
čke revolucije VČK je, pod rukovodstvom Đeržinskog,
sačuvala tekovine revolucije od niza najkrupnijih za-
vjera i pobuna — ona je, kako se izrazio Staljin, po-
)
4’
51
stala »strah za buržoaziju, budni Čuvar revolucije, istl-
kani mač proletarijata.«1
Prvi koraci »gvozdenog Feliksa« bili su usmjereni
na stvaranje aparata, strašnog za buržoaziju, koji radi
precizno, operativno, koji budno stoji na straži revo-
lucije.
To je bio vrlo težak posao.
Od prvih dana svoga postojanja sovjetska obavje-
štajna služba sukobila se sa opasnim i jakim neprija-
teljem, koji se duboko i brižljivo skrivao, imao svoju
tajnu agenturu, koja nam je slala špijune, diverzante,
teroriste. Sve su se snage kontrarevolucije ujedinile da
bi ugušile proletersku revoluciju i potopile je u krvi.
Terorom, diverzijom i sistemom zavjera oni su pokuša-
vali da razruše sovjetsku zemlju.
Jedno od gnusnih djela tih zavjerenika bio je usta-
nak »lijevih« esera, koji su podsticali i tajno potpoma-
gali Trocki i Buharin. Ti zakleti neprijatelji naroda po-
stavili su sebi za cilj da ometu Brest-litovski ugovor o
miru, da uhapse Lenjina, Staljina, Sverdlova, da ih ubiju
i da obrazuju novu vladu od buharinovaca, trockista i
»lijevih« esera. Svi ti čudovišni zločini bili su na vrije-
me osujećeni zahvaljujući djelatnosti čuvenih čekista s
Đeržinskim na čelu.
Namjerno je udešavano da ustanak »lijevih« esera
izbije u vrijeme kad zasjeda V. sveruski kongres sovjeta.
Pobuna je počela odvratnom provokacijom. Po na-
redbi CK lijevih esera, »lijevi« eser Bljumkin je 6. jula
1918. ubio njemačkog poslanika Mirbacha s ciljem da
izazove rat s Njemačkom. Ali je sovjetska vlada uspjela
da uništi zavjerenike i izbjegne rat.
1 Staljin, Pitanje lenjinizma, izđ. 9-to, str, 312.
 Pobunjenici su koncentrirali svoje oružane snage u
rajon Pokrovske ulice, u Trosvetiteljskoj uličici.
Istup pobunjenika započeo je odmah čim je došao
izvještaj o ubistvu Mirbacha.
Istragu oko ubistva preuzeo je lično drug Đer-
žinski. On je utvrdio da je neposredno sudjelovanje u
organiziranju toga ubistva uzeo njegov zamjenik —
lijevi eser Aleksandrović, koji je u aparat VČK uvodio
ljude po naređenju svoga CK. Tako je u aparat VČK
došao ubica Mirbacha — Bljumkin. Čim je Đeržinski za
to doznao, uputio se bez ikakve zaštite u pobunjeni od-
red Izvanredne komisije, kojim je rukovodio lijevi eser
Popov. Po zapovijesti »lijevo«-eserovskog CK taj odred
je još ranije bio sastavljen od eserovskih, anarhističkih
i njima sličnih elemenata i »očišćen« od crvenoarmeja-
ca, odanih sovjetskoj vlasti.
Đeržinskog su opkolili pobunjenici. Eser Sabljin na-
redio mu je da preda oružje. Feliks Đerži'nski nije dao
oružje. On se obratio odredu ovim riječima:
— Da li ćete vi dozvoliti da nekakav gospodin razo-
ruža mene, predsjednika ČK, u odredu u kome se vi
nalazite?
Odred se zatalasao.
Tada je Sabljin doveo još nekoliko naoružanih ljudi
iz susjedne sobe, i druga Đeržinskog su razoružali.
Kada su pobunjenici saznali da su odlukom V. kon-
gresa sovjeta »lijevi« eseri isključeni iz sovjeta, a »li-
jevo«-eserovska frakcija V. kongresa uhapšena, među
njima je nastala panika.
Sabljin i Popov su potrčali Đeržinskom. Oni su mu
prijetili.
 — Mi ćemo srušiti Kremlj, Veliko pozorište, Lju-
bljanku!... — vikali su oni.
— Dajte mi vaš revolver ovamo, i ja ću vas pobiti
kao hulje! — rekao je Feliks Edmundović obraćajući
se Popovu.
Popov je odskočio i pojurio da bježi.
— Vi ste kukavica, prezrena kukavica! — viknuo je
za njim Đeržinski.
Г
U to vrijeme zasjedao je V. kongres sovjeta.
Delegati kongresa uznemireno su očekivali vijesti o
Đeržinskom. Život Đeržinskog bio je u velikoj opasno-
sti. Lenjin je naredio da se eserima saopći da u slu-
čaju pogibije Feliksa Đeržinskog njih čeka najsurovija
kazna. Lenjin i Sverdlov lično su rukovodili svim mje-
ranfa poduzetim za ugušivanje »lijevo« — eserovske po-
bune.
Boljševička frakcija kongresa skupila se da sasluša
saopćenja o događajima koji su se odigrali.
U tome trenutku iznenada pojavio se Đeržinski:
Blijed, uzbuđen, on je ukratko referirao sakupljenima
o događajima. Ostavši razoružan među neprijateljima,
Đeržinski se govorom obratio mtomarima odreda i ubrzo
je na, čelu odreda napustio zgradu u kojoj je bio zadr-
žan od pobunjenika.
— Taj avanturistički ispad bit će u korijenu likvidi-
ran! — tim riječima završio je Feliks Edmundović
kratko saopćenje ne rekavši ništa o svom herojskom
držanju. \
U ovoj epizodi je — sav Đeržinski sa svojom smje-
lošću, plemenitošću i velikom skromnošću.
Uskoro poslije poraza »lijevo«-eserovske pobune de-
sni eseri su organizirali niz terorističkih akcija — ubili
su Urickoga i Volodarskoga. Podlim metkom eserovke
Kaplan ranjen je veliki učitelj i vođa naroda V. I. Le-
njin. Kako se kasnije razjasnilo, rukom ubice Kaplan
upravljali su zajbdno sa eserima podli izdajnici Buha-
rin, Pjatakov i Trocki. ___
Pod ličnim rukovodstvom Đeržinskog organi VCK na
cijelom sovjetskom teritoriju uništili su eserovske tajne
organizacije. Politički, eseri su prestali da postoje. Nji~
hovi ostaci prešli su u bjelogardijsku armiju, u bandit-
ske družine.
U vrijeme građanskog rata VCK na čelu s Đeržin-
skim mnogo puta je otklonila smrtnu- opasnost koja je
prijetila mladoj sovjetskoj republici. Iz toga doba ostao
nam je nezaboravni plakat: nad glavama iskežene raz-
jarene bande neprijatelja republike sovjeta nadnesen
mač proletarijata — VCK! Upravo takav isukani mač
socijalističke -revolucije bila je i ostaje sovjetska oba-
vještajna služba u rukama prve socijalističke države.
»Nalazim se u samoj vatri borbe, —'pisao je Đeržin-
ski u jednom pismu u maju 1918. godine. — Vojnički
život je bez odmora, jer treba spasavati kuću koja
gori. Nemam vremena da mislim o svojima i sebi. Pa-
kleni rad i borba. Ali u toj borbi moje srce je ostalo
živo, ono isto koje je bilo i ranije. Sve moje vrijeme —
to je neprekidan trud da se ostane na položaju do kraja.
Nalazim se na istaknutom položaju borbene linije, i mo-
ja je volja: boriti se i gledati otvorenim očima na svu
opasnost stFašnoga položaja, a sam biti bez milosti i kao
vjerni pas-čuvar rastrzati neprijatelja.«
I s nadčovječanskom energijom, danima i noćima,
noćima i danima, bez sna, bez jela, bez imalo odmora
radio je Đeržinski na svom stražarskom položaju.
 Skromni. kabinet Feliksa Edmundovića, strogi ame-
rikanski sto za kojim je radio, iza paravana prost gvo-
zden krevet na kome je on spavao svega nekoliko sati
u 24 sata — tako je izgledala radna atmosfera borbe-
nog rukovodioca VČK.
Neslomljiva volja Đeržinskoga, njegova mržnja i
nemilosrdnost prema neprijateljima revolucije bili su
dobro poznati.
Pa u čemu je snaga i u čemu je moć VČK?
Junačka sovjetska obavještajna služba bila je i jest
tijelo od tijela naroda; ona je uživala i uživa povjere-
nje i ljubav naroda.
Đeržinski se oslanjao na tu podršku i pomoć naroda
videći u njoj glavni izvor snaga VČK.
U danima teških iskušenja, kada je obruč interven-
cije stezao sovjetsku zemlju, Lenjin i Đeržinski obra"
ćali su se narodu za pomoć, pozivali ga đa bude budan,
pozivali ga da se odlučno i ogorčeno bori protiv špi-
juna, izdajnika, zavjerenika.
31. maja 1919. godine objavljen je u »Pravdi« pro-
glas koji su potpisali Lenjin i Đeržinski:
»Čuvajte se špijuna! Smrt špijunima!
Ofanziva bjelogardijaca na'Petrograd pokazala je
da u čitavom kraju blizu fronte, u svakom većem gradu
bijeli imaju široku organizaciju špijunaže, izdajstva,
organizacije za rušenje mostova, za organiziranje usta-
naka u pozadini, za ubijanje komunista i viđenih člano-
уа radničkih organizacija.
Svatko mora biti na svome mjestu!
Svuda udvostručiti budnost, pomisliti i na najstroži
način provesti niz mjera za pronalaženje špijuna i bi-
jelih zavjerenika i za njihovo hvatanje.

'56
 Zeljezničari i politički radnici iz svih vojnih jedi-
nica, bez izuzetka, naročito moraju udvostručiti oprez- /
nost.
Svi svijesni radnici i seljaci moraju svojim grudima
braniti sovjetsku vlast, moraju se dići u borbu protiv
špijuna i bjelogardijskih izdajnika. Svatko neka bude na
stražarskom mjestu — u neprekidnoj, vojnički organizi-
ranoj vezi’s komitetima partije, sa C. K., s najpouzda-
nijim, najiskusnijim drugovima me^\ sovjetskim rad-
nicima.
Predsjednik Sovjeta radničko-seljačke obrane
V. ULJANOV (LENJIN)
Nar. komes. un. posl.
F. ĐERŽINSKI«1

Sovjetska obavještajna služba ima milione očiju, mi-

milione ušiju.
— Budnost naroda — eto u čemu je snaga CK.
U vrijeme građanskog rata jedna od krupnih voj-
ničkih zavjera u Petrogradu otkrivena je zahvaljujući
budnosti jednog crvenoarmejca. On je podigao neki sa-
vijutak papira koji je izgubila neka žena, u kome je bio
plan. Shvativši da se iza toga krije nešto ozbiljno, crve-
noarmejac je zadržao ženu i predao je CK.
Uhapšen po tome djelu francuski špijun drsko je na
saslušavanju izjavio Đeržinskom:
— Vi ste me uhvatili zahvaljujući samo slučaju.
— Varate se; — odgovorio mu je Đeržinski. — Ka-
da nas ne bi podupirale mase, kad svaki radnik, svaki
crvenoarmejac ne bi bio svijestan da otkrivanje nije
1 Lenjin, Vojna prepiska, 1943. Str. 71.—72.
 oamo stvar VČK, već i svih rađnika sovjetske zeftilje,
tada okolnost da je vaša kci izgubila savijutak ne bi do-
vela do otkrivanja zavjere. Vaša kći slučajno je ispu-
stila savijutak, ali ga crvenoarmejac nije slučajno
podigao, nije slučajno nju uhapsio. Budnost voj-
nika crvenoarmejca nije slučajna. Upravo u tome je —
snaga ČK.
Narod je shvatio zadatke VČK i pomagao rad čeki-
sta. Kad je 1918. gčfdine eserka Kaplan ranila Vladimira
Iliča, u VČK su kao bujica potekli telegrami, u kojima
se zahtijevalo strijeljanje svih kontrarevolucionera, od
esera do bjelogardijskih generala.
/ Na teror i zavjere kontrarevolucije sovjetska vlast
odgovorila je crvenim terorom, pozvala radnike i selja-
ke da budu budni, da se odlučno bore protiv kontrare-
volucionera. Narodne mase su ustale da brane svoje
tekovine pomažući VČK da likvidira zavjere.
U novembru 1923. godine Feliks Đeržinski je pisao:
»Kao dugački konac vuku se otkrivene zavjere i
ustanci. Budnim okom VČK je prodirala svuda. VČK je
bila oruđe diktature trudbenika. Za rad u ČK proleta-
rijat je odvajao najbolje svoje sinove. I nije čudo što
su naši neprijatelji bijesno mrzili ČK i čekiste. Njihova
mržnja bila je potpuno zaslužeha. VČK može da se po-
nosi time što je bila predmet nečuvene hajke od strane
buržoazije/ VČK se ponosi svojim herojima i mučenici-
ma koji su poginuli u borbi.
Samo je povjerenje radnika i seljaka
dalo snagu VČK i zatim GPU da izvrše
zadatke koje im je revolucija postavila.
To povjerenje je stečeno dugom, upor-
nom, samoprijegornom i p u n. o m žrtava
b orb om.«
 Feliks Edmundović bio je prvi i najbolji čekista. Ko-
mesari sljedbenici učili su od njega kako se istinski
radi. On je bio primjer dosljednosti boljševika.
Jedamput je jedan od istražitelja СК, izveden iz str-
pljenja od uhapšenog bandita, udario uhapšenog. Do-
znavši to, Đeržinski je zahtijevao da se odmah istraži-
telju sudi. Suđenje se vršilo pred svim saradnicima CK;
Đeržinski je sam istupio kao tužilac i nastojao je da se
istražitelj strogo kazni. /
Odgovorni službenik CK zadržao je ženu koja je do-
šla za obavještenje o uhapšenom bratu. Doznavši za to,
Feiiks Edmundović pozvao je službenika koji je zadr-
žao ženu i strogo ga je ukorio. Ženu su odmah pustilr
i automobilom Feliksa Edmundovića odvezli kući.
Od službenika Izvanredne komisije Feliks Đeržin-
ski je tražio visoku idejnost, principijelnost i duboko
razumijevanje toga da.rad čekista služi interesima re-
volucije, interesima naroda.
Godine 1919. Feliks Edrpundović je nagrađen orde-
nom borbene Crvene zastave.
U odluci Sveruskog centralnog izvršnog komiteta o
nagrađivanju Feliksa Edmundovića Đeržinskog orde-
nom Crvene zastave kaže se:
»Od onoga trenutka kada je buržoazija, koju je po-
bijedila radnička 'klasa, prešla na borbu protiv sovjet-
ske vlasti, na organiziranje zavjere, terorističkih aten-
tata i pobuna, težak i pun opasnosti zadatak borbe pro-
tiv kontrarevolucionera V. C. I. K. je povjerio Feliksu
Edmundoviću Đeržinskom.
U odgovornom poslu koji mu je povjeren, drug Đer-
žinski je kao predsjednik Sveruske izvanredne komisije
za borbu protiv kontrarevolucije, špekulacije i sabotaže

uU... J г.... . . •
 pokazao velike organizatorske sposobnosti, neumornu
energiju, hladnokrvnost i upornost, stavljajuči uvijek
interese radničke klase iznad svih drugih pobuda i osje-
ćanja. Osiguravajući mirnu pozadinu, rad druga Đer-
žinskoga je omogućavao Crvenoj armiji da sigurno vrši
svoj borbeni posao.«
Slavni borbeni rad VČK bio je jedan od odlučujućih
faktora naših pobjeda u građanskom ratu. »Bez VČK
mi ne bismo pobijedili na frontama građanskoga rata,
mi ne bismo obranili slobodu i nezavisnost naše domo-
vine.«1
Poraz intervenata u građanskom ratu nije smanjio
zamah diverzantskih-banditskih akcija strane špijunaže.
Na zapadnim granicama SSSR dugo vremena nije
/prestajala aktivnost petljurovskih, savinkovskih i dru-
gih diverzantskih bandi, koje su našle utočišta na teri-
toriji Poljske i Rumunije. Strana obavještajna služba
inspirirala je zavjere i banditizam u Srednjoj Azi-
ji i na Sjevernom Kavkazu. Kronštatski usta-
nak 1921. godine i menjševički ustanak u Gruziji 1924.
godine bili su najozbiljniji pokušaji strane špijunaže da
obnove oružanu borbu.
Ali već sudski proces »centra akcije«, koji je uni-
štio OGPU 1923. godine, i niz drugih stvari dovoljno
jasno su pokazali da neprijatelji revolucije prelaze od
vojno zavjereničke taktike iz perioda građanskog rata
na metode dublje konspiracije kontrarevolucionarnog
rada, na ekonomsku kontrarevoluciju, na štetočinstvo,
na otežavanje poduzetih mjera sovjetske vlasti za ob-
novu zemlje. Istovremeno strana obavještajna služba

1 »O dvadesetogodlšnjlci VČK—OGPU—NKVD«, »Pravda«

br. 348/7314 od 20. decembra 1937. g.

00
nije se odricala Ц oružanog terora, Špijunaže, diverzija
i banditizma.
Slavna sovjetska obavještajna služba, koju je Feliks
Edmundović Đeržinski odgojio u duhu samoprijegorne
odanosti stvari ^enjina-Staljina, bl'agovremeno je otkrila
sva zločinačka spletkarenja neprijatelja.
Djelovanje VCK nije se ograničavalo samo na borbu
protiv kontrarevolucionera, sabotera, bandita i špeku-
lanata.
Rat i godine gladi izbacile su na ulicu stotine hiljada
djece bez nadzora. Ona su se bavila krađom i često su
postajala priručni materijal lopova i bandita. Đeržinski
je riješio da spasi tu na ulicu izbačenu djecu. U tome
cilju on je uspostavio vezu s Narodnim komesarijatom
za prosvjetu.
»Hoću da bacim jedan dio svojih ličnih snaga, a
uglavnom snage VČK u borbu protiv dječje besprizor-
nosti, — izjavio je Feliks Edmundović drugu Lunačar-
skom. — Došao sam do toga zaključka iz dva razloga.
Prvo, to je užasna bijeda. Jer, kad gledaš na djecu, ne
možeš a da ne misliš — sve za njih. Plodovi revolucije
nisu za nas, već za njih. A međutim, koliko je njih una-
kaženo borbom i bijedom. Tu je potrebna hitna pomoć
b^š onako kao da smo vidjeli djecu koja se dave. Sam
Narodni komesarijat prosvjete ne može to da učini...
Potrebno je stvoriti pri VCIK široku komisiju, u koju
bi ušle sve ustanove i sve organizacije koje mogu biti
korisne u tome poslu... Htio bih da sam budem na
čelu te k'omisije; hoću da stvarno uključim u posao apa-
rat VČK ... Mi sve više prelazimo na mirnu izgradnju;
ja i mislim: zašto ne bismo iskoristili naš ratni aparat
za borbu protiv takve bijede, kao što je nezbrinutost
djece...«
 Konusija za zbrinjavanje djece je stvorena. Ali se
Feliks Edmundović nije zadovoljio time, što su nezbri-
nuta djeca dobila krov i hranu. Njih treba odgajati. U
zemlji je bila stvorena mreža radnih komuna. Mnogi
pitomci tih komuna postali su dobri sovjetski rđdnici.
To je — najbolji spomenik Feliksu Edmundoviću Đer-
žinskom.
 NA FRONTOVIMA GRAĐANSKOG RATA

Neumorna, požrtvovna, herojska borba sovjetske

obavještajne službe za učvršćivanje revolucionarne po-
zadine uvećala je snagu i borbenu sposobnost Crvene
armije. Rukovodilac sovjetske obavještajne službe, Fe-
liks Đeržinski, bio je krvno vezan s Crvenom armijom
i mnogo je pridonio za njeno učvršćivanje. Mnogo puta
partija ga je slala na odgovome sektore fronta građan-
skog rata.
Krajem 1918. godine zajedno s drugom Staljinom
partija upućuje Feliksa Edmundovića na najodgovorniji
sektor borbenog fronta — na Istočni front. Tu su -bile
sakupljene glavne snage kohtrarevolucije. Kolčakova
armija je razvijala ofanzivu, zauzela je Perm.
Međutim, u trećoj armiji koja je štitila permski pra-
vac, očigledno nije bilo sve u redu. Kako drug Voro-
šilov kaže, treća armija nije imala ni sigurnih rezervi,
ni dobrih komunikacija, ni pravilno organizirano snab-
dijevanje. Ali, što je glavno, ona je imala slab štab. •
Loša komanda nije znala da uvede u armiju revolucio-
narni poredak. U komandi koja je bila sastavljena od
bivših oficira, bilo je izdajnika i oni su predavali nepri-
jatelju čitave pukove. Samo za dvadeset dana armija je

ез
 odstupila za 300 kilometara, izgubila 18 hiljada boraca,
desetke topova i stotine nytraljeza.
Na Lenjinov prijedlog CK je donio odluku da u treču
armiju uputi partijsko-istražnu komisiju, sastavljenu od
članova CK Staljina i Đeržinskog.
Ne čekajući da se provedu mjere za učvršćivanje
fronte, koje je centar zahtijevao, drugovi Staljin i Đer-
žinski su na samom mjestu izvršili džinovski rad na
podizanju borbene sposobnosti treće armije.
»15. januara, — čitamo u njihovu izvještaju Sovjetu
obrane, — poslato je na frontu 1200 sigurnih bajoneta i
sabalja; kroz dva dana — dva eskadrona konjice. 20-ga
je upućen 62-gi puk brigade (prethodno brižljivo pro-
čišćen). Te jedinice omogućile su da se zaustavi na-
stupanje protivnika, izmijenile raspoloženje treće armi-
je i otpočele naše nastupanje na Perm, zasada uspješno
... . U pozadini armije vrši se ozbiljno čišćenje sovjetskih
i partijskih ustanova. U Vjatki i kotarskim mjestima
organizirani sU revolucionarni komiteti. Započeto je i
nastavlja se organiziranje čvrstih organizacija na selu.
Reorganizira se na nov način partijski i sovjetski rad.
Očišćena je i reorganizirana vojna kontrola. Očišćena je
i popunjena novim partijskim« radnicima gubernijska iz-
vanredna komisija. Uređeno _je rasterećenje vjatskog
čvora ..Energične mjere drugova Staljina i Đeržin-
skog na sektoru treće armije pomogle su da jedinice
Crvene armije Istočnoga frdnta prijeđu u nastupanje i
zauzmu Uralsk.
U proljeće 1920. godine odlučujuča fronta građanskog
rata bila je Zapadna fronta. U aprilu 1920. godine polj-

1 Lenjin i Staljin, O zaštitl socijalistlčke domovine,

1943., str. 78.-79.
 ska vojska upala je u oblasti sovjetske Ukrajine. Poljski
intervencionisti, oslanjajući se na podršku imperijalista
’drugih zemalja, postavili su sebi za cilj da zauzmu so-
vjetsku'Ukrajinu na desnoj obali, da zauzmu Bjeloru-
siju, da u tim krajevima uspostave vlast poljskih pa-
nova. Potpomagan od imperijalista Antante, sriabdijevan
i novcem, i oružjem, i odijelom, i vojnim instruktorima,
Pilsudski je zauzimao gradove i sela i probijao se sve
dalje u unutrašnjost sovjetske Ukrajine. Poljski bjelo-
gardijci uspjeli su da zauzmu Kijev. Istovremeno je i
armija barona Vrangela prešla u nastupanje i zapri-
jetila je opasnost Donbasu. Poljski bjelogardijci i Vran-
gel imali su zajednički plan — razbiti Crvenu armiju
i uspostaviti u Sovjetskoj Rusiji vlast vlastele i kapi-
talista.
Situacija je bila .veoma zategnuta.
U to je vrijeme Feliks Đeržinski bio specijalno odre-
đen za komandanta pozadine Jugozapadne fronte. Đer-
žinski je izvršio vrlo veliki posao na čišćenju i učvršći-
vanju pozadirie Ukrajine. Pod njegovim rukovodstvom
nemilosrdno su ugušivani neprijateljski pokušaji da na-
nesu štetu u pozadini Crvene armije. <Bilo je otkriveno
i likvidirano mnogo kontrarevolucionarnih organizacija.
Konjička armija na čelu s Vorošilovom i Buđonijem
probila je frontu poljskih bjelogardijaca i odbacila ne-
prijatelja sa sovjetskog teritorija.
Kada je crvena vojska, goneći one koji su odstupali,
ušla u Poljsku, poljski bjelogardijci, koji su bili izvr-
šili razbojnički napad na sovjetsku zemlju, nadali su
strašnu dreku o »crvenom imperijalizmu«, o namjerama
sovjetske. vlasti da tobož nasilno zauzme poljske zemlje.
Još u prvim danima svoga postojanja sovjetska vlast
je pred cijelim svijetom proklamirala nezavisnost Polj-
 ske. Ali su pilsudčiči pustili u svijet gnusnu laž o to-
božnjim osvajačkim namjerama sovjeta, da bi izazvali
mržnju prema Sovjetskoj Rusiji.
Da bi uvjerili poljsko stanovništvo u miroljubive
namjere sovjetske vlasti, poljski komunisti, koji su se
nalazili u Rusiji, pošli su zajedno s Crvenom armijom
u- Poljsku. Bio je izabran Privremeni poljski revolucio-
narni komitet. U sastav poljskog revolucionarnog ko-
miteta ušao je i F. E. Đeržinski.
Poljski socijal-izdajnici (pepeesovci) razvili su bije-
snu agitaciju protiv boljševika u vezi s napredovanjem
Crvene armije.
Iskorištavajuči mržnju stvorenu u toku historije
prema ruskim veleposjednicima, činovnicima i oficirima,
a koju je među Poljacima stvorila rusifikatorska veliko-
državna politika carizma,' pepeesovci su se na sve na-
čine trudili da uvjere poljske radne mase, da je i Crve-
na armija isto tako oruđe velikodržavne politike. U
isto vrijeme poljska buržoazija i socijal-izdajnici na
svim su raskrsnicama galamili da poljska armija ratuje
za nezavisnost Poljske. Da bi privukli na svoju stranu
radne seljake, poljska buržoaska vlada izdala je zakon
koji je seljacima obečavao zemljp.
Rezultati agitacije pahova i katoličkih svećenika svu-
da su se osjećali. Stanovništvo se oprezno odnosilo pre-
ma mjerama revolucionarnog komiteta. Trebalo je po-
kazati vanredno mnogo takta i vješto razviti agitaciju
među poljskim stanovništvom.
Đeržinski je strpljivo objašnjavao seljacima, što je
izazvalo ovu ili onu mjeru Poljskoga revolucionarnoga
komiteta, upoznavao je političke rukovodioce —Crvene
armije s uslovima i načinom života poljskog seljaštva.
On je morao da stvara organizaciju za borbu protiv pro-
vokatora i špijuna, koje su poljski bjelogardijci ostavili
u evakuiranim mjestima. Njegov, život je bio stalno u
opasnosti: poljska buržoazija je mrzila Đeržinskog i bo-
jala ga se.
Približavanje Crvene armije Varšavi prijetilo je
panskoj Poljskoj pptpunim porazom. Ali je uspjeh Cr-
vene armije na Zapadnoj fronti bio uništen izdajnič-
kom akcijom Trockoga i njegovih pristalica. Vojsci nisu
davali da učvrsti zauzete pozicije, prethodnice bi bile
ostavljene u pozadini protivnika bez municije i rezervi.
Jedino moguća i najbolja pomoć Zapadnoj fronti bilo
bi zauzimanje Lavova od strane jedinica Južne fronte.
Ali je Trocki zabranio jedinicama Južne fronte da
zauzmu Lavov. Tom neprijateljskom naredbom on je
pomogao poljskim panovima i Antanti.
Kada je Crvenoj armiji zaprijetila opasnost, Đeržin-
ski je počeo rukovoditi svima mjerama za organizaciju •
odstupanja. Tek pošto se uvjerio da odstupanje ide nor-
malno, on se vratio u Moskvu.
U to vrijeme, po Staljinovu planu, na jugu se spre-
malo uništenje Vrangela. Bilo je potrebno da rukovo-
dilac VCK bude naročito na oprezu.
Privlačnost Đeržinskog, snaga njegova autoriteta u
masama bili su izvanredno veliki. Vatreni govornik, on
'je umio da zapali mase, da u njima podigne duh bor-
bene smjelosti i spremnost da se samoprijegorno bore za
stvar revolucije.
U 1920. godini Feliks Edmundović je mnogo puta
istupao na skupovima i mitinzima radnika i crveno-
armejaca Ukrajine. Akademik Bardin, koji je prisustvo-
vao jednom od takvih mitinga u pozorištu Musuri grada
Harkova, slikovito priča o istupanju Đeržinskog:
 » ... Nekoliko trenutaka on je stajao, položivši ruku
na srce, očekujuči da prestane ljudski žagor u sali, kuda
je on ustremio svoj orlovski pogled. Njegove zelenkasto
sive oči, kao da su gorjele. Bio sam blizu pozornice i
vidio sam to dobro.
Žagor se nije stišavao, i, ne sačekavši da prestane,
Đeržinski je podigao ruku i jasno izgovorio:
— Drugovi!
Sala se utišala i zanijemila.
■ Obraćajući se crvenoarmejcima, radnicima i selja-
cima, Đeržinski je govorio o tome, šta je to sovjetska
vlast:
— To je — vlast naroda, vlast radnika i seljaka, koji
su raskinuli lance ropstva, srušili krunisane krvnike i
njihove satrape sa zlatnim epoletama. To je — vlast
trudbenika koji su uništili ropstvo, ugnjetavanje, eks-
ploataciju čovjeka čovjekom. To ste — vi, crvenoarmej-
ci-borci, radnici i seljaci koji sjedite u ovoj sali. To je
— veliki radni sovjetski narod, koji je uništio cara, vla-
stelu i kapitaiiste, — eto, drugovi, što je to sovjetska
vlast!
U sali je bjesnilo more, brujao je dugo žagor, a Đer-
žinski, plamteći, slikao je suro^oj i razbjesnjeloj uobra-
zilji Ijudi zadatak sutrašnjice. U njegovim kratkim re-
čenicama podizale su se slike rušenja koje je prouzro-
čio rat koji su radnicima i seljacima nametnuli bijeli
generali, veleposjedniei i tvorničari.
— Ali zašto mi ratujemo, zašto se borimo na fron-
tama građanskog rata? — pitao je Đeržinski.
I odgovarao je:
— Zato, da bi s oružjem u rukama obranili našu
vlast, našu slobodu, naše pravo na život, na rad, na
sreću za sve; zato, da bi izvojevali slobodu i sreću na-
šoj djeci i unucima!
— Mi smo sami kovači šVoje sreće! Već sada mo-
ramo početi^borbu protiv privrednog rasula, usposta-
viti razrušeni saobraćaj, oživjeti zavode i tvornice, oze-
leniti polja i pašnjake, nahraniti i obući našu djecu,
učiniti cvjetnom, radosnom i moćnom našu sovjetsku
državu.
— Samo ni za jedan trenutak ne zaboravljajte mač,
držite pušku spremnu, jer naši neprijatelji ne spavaju.
Pritiješnjen sa svih strana Ijudskim tijelima, ja već
ništa nisam vidio oko sebe. Vidio sam samo gnjevom
i odlučnošću usplamtjele oči ljudi, koji su isto tako kao
i ja potreseni do dna duše jednostavnim, ali tako
uzbudljivim riječima Đeržinskoga.
. Istina,. jasna, nepobitna istina — ja sam to vidio i
osjetio — eto što je zahvatilo ljude u sali, eto što je za-
divilo i moju svijest ^.srce. Vidio sam pred sobom ne
samo govornika nego i hrabrog vojnika, čije je ime utje-
rivalo strah neprijateljima, čije-su riječi kao oštar mač
s uništavajućom snagom sjekle moje sumnje...«’

1 Bardln, žlvot inženjera str. 87.—90.

f
 U BORBI ZA OBNČVU SAOBRAĆAJA

Pošto je definitivno uništila Vrangela, sovjetska

zemlja je mogla najzad da otpočne ostvarivati svoje
stvaralačke^zadatke: da razvija onaj ogromni stvara-
lački rad masa koji-je u godinama staljinskih pjatiljet-
ki pretvorio bivšu carsku Rusiju, zaostalu i siromašnu,
u naprednu, jaku industrijsku državu.
U obnovi i progresivnom razvitku sovjetske privre-
de znatnu ulogu odigrao je F. E. Đeržinski. Partija ga
je postavila na, u to vrijeme, najzaostaliji, najrazruše-
niji, ali u isto vrijeme najvažniji sektor narodne pri-
vrede — saobračaj. *
Teže no ma bilo gdje rat se odrazio na saobračaju.
Za vrijeme građanskog rata i intervencije neprijatelji su
palili stanice, bacali u zrak mostove, ^kvarili ne samo
željezničke pruge nego i drumove. U saobračaj su se
uvukli podmitljivcf, bivši carski činovnici, špekulanti,
crnoburzijanci. Često je teret prenošen uz primanje mi-
ta... Nestajali su vagoni, otjerani negdje u zabačena
mjesta. Na svima glavnim stanicama bila su »groblja
lokomotiva«. Vlakovi su se često zaustavljali zbog ne-
stašice goriva, i putnici su sami odlazili da traže drva ...
Krađe na željeznicama upotpunjavaje su teško stanje
saobračaja.
I л

Prijelaz zemlje na kolosijek mirne privredne izgrad-

nje zahtijevao je naročito hitnu obnovu i podizanje sao-
braćaja. On je morao postati glavna žila ekonomskog
života zemlje, materijalna baza za vezu između grada f
i sela, industrije i zemljoradnje, između raznih krajeva
naše velike zemlje.
Partija je bila svijesna da se bez uspostavljanja sao-
braćaja ne može ostvariti zadatak ekonomske obnove
zemlje.
Godine 1921. Feliks Edmundović postavljen je na
položaj komesara saobraćaja.
Cestiti radnici na saobraćaju, radnici i stručnjaci, s
velikom radošću su primili postavljanje Đeržinskog na
položaj rukovodioca saobraćaja. Radnici, u prvom redu
komunisti-željezničari, dobro su shvatili kakvu ogromnu
ulogu uopće, a u datom momentu napose, igra saobra-
ćaj. *Ali se jedan dio željezničkih radnika još nedovoljno
svijesno odnosio prema radu na ozdravljenju saobraća-
ja. Velika krivica za takav odnos ležala je na rukovo-
diocima ujedinjenog saveza željezničara i pomoraca —
Cektran, u kome su agenti izdajnika Trockoga činili sve
da ometu rad sindikalnog saveza na saobraćaju.
Đeržinski, s njemu svojstvenim oduševljenjem i
energijom, prihvatio se posla u NKPS, na likvidaciji
teškog naslijeđa carizma, imperijalističkog i građanskog
rata. On je u saobraćaj unio lenjinsko-staljinske meto-
de rada: duboku partijnost, brigu o ljudima, operativ-
nost, gvozdenu disciplinu.
Pristupajući dotada njemu potpuno nepoznatom ra-
du, Đeržinski je prije svega sam počeo da se temeljito
upoznaje s njim i iz knjiga i iz razgovora sa-željezničkim
radnicima i stručnjacima. \
 Kada je Đeržinski pod kraj |921. godine došao u
Omsk, komesar omske željezničke pruge predao mu je
izvještaj' o položaju pruge i' žatražio je od njega upute.
— Vi uzalud mislite, — odgovorio mu je Đeržinski^.
— da vam ja mogu dati upute. Ja sam došao da se
upoznam sa saobraćajem i moram i sam da tražim upu-
te o čitavom nizu pitanja, u kojima se još vrlo loše
snalazim.
On tada još nije razumijevao sve detalje rada sao-
braćaja, ali je pravi marksist-lenjinist, Đeržinski, od
prvoga dana svoga rada na položaju narodnoga kome-
sara saobraćaja jasno shvaćao da se osnovni zadatak
koji je pred njim, svodi na to da se saobraćaj stavi u
službu cjelokupnoj narodnoj privredi zemlje, da se po-
stigne to da se sve privredne ustanove odnose prema
saobraćaju kao prema organizaciji od pravilnog funk-
cioniranja koje zavise njihovi vlastiti uspjesi. I, učeći
se .tome, za njega novome poslu, on je proučavao ne sa-
mo rad saobraćaja, nego i sve grane privrede s kojima
je saobraćaj bio i neposredno vezan: gorivo, metal i t. d.
»Sada, — isticao je on u jednom pismu, — važniji
je od svega rad na detaljima. Treba izbaciti iz novina
demagogiju i laganje, i pozvati sve saobraćajce da pre-
ko novina ukažu na sve slučajeve lošeg gospodarenja, li-
jenosti i nerada!«
Takav pažljiv odnos prema poslu zahtijevao je on od
svojih službenika, takve je zahtjeve postavljao i sebi.
On, narodni komesar, otišao je u novembru 1922. godine
na gradsku stanicu da provjeri kako se vrši prodaja
karata.
Feliks Edmundović objašnjava:
 »Oni koji žele da putuju zapisuju se kod jeđnog ođ
poduzimljivih putnika, zatim dolaze u 10 sati "uvečer i
osim toga ujutro u pet sati na prozivanje. Tko se ne javi,
taj gubi red. Kasu otvaraju u 10 sati prije podne, i ni-
kad se unaprijed ne zna koliko karata ima gradska sta-
nica. Onaj koji je upisivao red, dobiva od putnika 5°/o.
To sam jučer sam doznao od onih koji stoje u. redu.«
Ispitujući uzroke takvog nereda, Đeržinski traži
objašnjenja: 1) tko i kada određuje koliko će karata
imati na raspolaganju gradska kasa, od čega i od koga
to zavisi, kako da se blagovremeno izvijeste putnici koji
dolaze o količini raspoloživih karata (objava za sve pri-
stupačna); 2) tko i kako kontrolira da ne bi bilo pre-
prodaje karata, tko prilikom prodaje kontrolira da se
* sve karte prodaju na kasi, a ne samo jedan njihov dio,
a ostale na stranu; 3) koliki je broj onih koji žele da
kupe karte (putnika) i koliko svega ima karata u toku
cijele nedjelje za svaki 'dan, za svaki pravac posebno;
4) istovremeno provjeravanje samih vlakova^^- ima li
u njima slobodnih mjesta i da li su prepunjeni; 5) koje
pruge ne mogu da prevezu sve one koji žele, koliko ih
ostaje (na stanici), zašto i kakve su mjere poduzimane
i kakve se pođuzimaju radi rasterećenja i t. đ.
U vrijeme oštre krize goriva, na njegov zahtjev in-
ženjeri-stručnjaci podnijeli su mu izvještaj koliki je
utrošak uglja za manevriranje Vlakova. Đeržinski je
riješio da u praksi provjeri navode koje su oni iznijeli.
On se koris.tio prijedlogom jednog omskog mašiniste
kako da izvrši to provjeravanje. Mašinista je na om-
skom čvpru vršio manevarski rdd u toku gotovo 48 sati
neprekidno, brižljivo zapažajući rashod goriva i podu-
zimajući sve mjere da se uštedi. Od njega dobiveni po-
daci pokazali su da su historijski proračuni stručnjaka
 veoma preuveličarii. Proučivši brižljivo te podatke, Đer-
žinski je podnio referat skupštini željezničara i predlo-
žio da se smanji norma upotrebe goriva, što je i bilo
primljeno.
Strog prema sebi,' Đeržinski je i od drugih članova
partije zahtijevao da sav svoj rad, sva svoja znanja,
sve svoje sposobnosti posvete stvari partije. Kad je u
saobraćaju bio ukinut institut komesara, Đeržinski je
ukazao punomoćnicima narodnog komesarijata saobra-
ćaja da to Ukidanje »ni na koji način ne treba da znači
smanjivanje uloge komunizma. Naprotiv,/bez komuni-
sta odanih stvari, saobraćaj će propasti« (pismo od 16.
aprila 1922. godine).
Pet dana kasnije — u drugom pisrnu — on ponovo .
postavlja to pitanje: »U svome referatu CK (šaljem vam
ga) ja sam istakao ulogu koju kOmunisti moraju imati
u saobraćaju. Tu ulogu treba na svaki način osigurati *
— oni moraju biti gospodari saobraćaja . Ni jedan ko-
munist ne smije otići iz saobraćaja — to je naša parola!«
Đeržinski je privlačio na rad specijaliste. On, koji
je preživio vrijeme sabotaže stručnjačke’ inteligencije,
koji se borio protiv te sabotaže, nikada nije patio od
bolesti specožderstva. Cestit spepijalist je uvijek nalazio
podršku u Feliksu Edmundoviću.
I jedna od najkrupnijih zasluga Đeržinskog kao na-
rodnog komesara saobraćaja, bilo je zbliženje između
specijalista i radničke mase koje je postignuto njego-
vom pomoći. On je dokazivao radničkoj masi da je neop-
hodna veza sa specijalistima, a specijalistima je ulije-
vao ono ođ čega je sam živio — uvjerenje, da bez svije-
snoga odnosa mase željezničara prema poslu, svi’napori •
specijalista bit će uzaludni. »Privrednici moraju znati,
— poučavao je on, — da nijedna mjera, nijedno ma ko-
liko važno pitanje ne može biti provedeno u život, ne
može dati potrebne rezultate, ako ono ne prođe kroz
glavu radničke mase, ako ga ne shvati radnička masa.«
U naročitom proglaAi »Za lopove i kradljivce na-
rodnoga dobra — nema milosti« Đeržinski je pisaor
»U vrijeme kada su svi napori radnoga naroda usmje- •
reni na borbu protiv rasula i nevolje koja se stihijski
nađ nama nadvila — u gladi, u vrijeme kada je drago-
cjen svaki komad kruha dobiven i dostavljen siromašni-
ma i gladnima i svaki pud sjemena za zasijavanje širo-
kih polja postradaloga Povolžja, ima parazita'i hulja
koji kradu narodno dobro iz vagona, stovarišta i sklađi-
šta... Stroge kazne, sve do najviše — strijeljanja —
primijenit će se ne samo prema neposrednim sudionici-
ma u krađi na saobraćaju nego i prema pomagačima i
kupcima kradenoga.
Sovjetska vlast poziva sve čestite građane u borbu
protiv parazitskih elemenata, lopova i bandita, ^koji ru-
še blagostanje republike.
Svi čestiti saobraćajni radnici treba da sudjeluju u
toj borbi zajedno s kaznenim organima.
Budite oprezni i zajedno s radničko-seljačkom vla-
šću borite se nemilošrdno protiv vukova i grabljivaca
narodnog dobra.«1
Apel koji je Đeržinski uputio svim čestitim trudbe-
nicima da pomognu sovjetsku vlast, njegova vlastita
neumorna borba i uporan rad dali su svoje rezultate i
oslobodili saobraćaj od gamadi koja ga je sramotila.
S istom. energijom borio se Đeržinski protiv raspi-
kućstva, raspuštenosti, zabušanata. Prijatelj radničke

1 A. I. Mlkojan, Feliks Đeržinskl, str. 6.

 kiase, koji se organski slio s njom, on se nikad nije pleo
na repu zaostalih raspoloženja, boljševički, sa svom stro-
gošću kritizirao je one radnike koji su skretali s pra-
voga puta. '
Bilo je slučajeva kada su željeznički radnici dolazili
Đeržinskom sa.žalbama da su im niske nadnice i, tobož,
visoke norme proizvodnje. U takvim slučajevima on ih
je mirno upoznavao sa stanjem stvari u saobraćaju, do-
kazivao da je neophodno da se poveća produktivnost
rada i da je nemoguće da se povećaju nadnice bez stvar-
nog uspjeha u podizanju saobraćaja. I radnici su se sa-
mi odricali svojih zahtjeva, zajedno s njim diskutirali
o mjerama koje je poduzela sovjetska vlada za ozdrav-
ljenje saobraćaja i o načinima kako da se one ostvare.
Tim metodama se borio Đeržinski u najkritičnije vrije-
' me za saobraćaj, kada je, po njegovim riječima, pitanje
stajalo otvoreno: »ili kapitulacija pred stranim kapita-
lom, ili prilagođivanje saobračaja i saobraćajnih radnika
izvorima koji postoje u RSFSR.«
Otvoreno i u lice, boljševički, ne ublažavajući stvar-
no stanje stvari, Đeržinski je postavljao goruća pitanja.
Tom boljševičkom istinom on je zadobio povjerenje i
simpatije masa. 4
»U najtežoj situaciji, — pisao .je o njemu V. Men-
žinski, — kad se radilo o najosjetljivijem pitanju, njega
je sretala i ispraćala beskrajna ovacija radnika, koji su
slušali riječ svoga Đeržinskog, pa makar da se ticalo pi-
tanja da država nije u stanju da im poveća nadnice.
On, privrednik, pristalica racionalizacije, propovjed-
nik radne discipline, mogao je na ogromnim radničkim
skupovima da dokazuje da je neophodno smanjenje bro-
ja radnika po tvornicama i gotovo uvijek je lakše dola-
zio do konačnog uspjeha nego*profesionalci. Đeržinski
 је kazao — znači, tako je. Ljubav i povjerenje radnika
prema njemu bili su bezgranični.«
Đeržinski je, kako je sasvim pravilno primijetio B.
Menžinski, »duboko shvaćao sva lutanja čovječje duše«.
Navest ćemo karakterističan slučaj.
Jednom, na jednoj stanici željezničkog čvora nago-
milalo se nekoliko vlakova s građom za Donbas. Đeržin-
ski je morao sam da pođe na lice mjesta da izvidi uzrok
tog zadržavanja. Pri pregledu pokazalo se da je neko-
'liko vagona te skupocjene građe bilo pokradeno. Uprav-
nik stanice se opravdavao da su .demobilizirani crveno-
armejci, koji su išli kućama, ne našavši na stanici gori-
va, pokidali plombe s’ vagona i iskoristili građu za lo-
ženje lokomotive. O tome je bio sastavljen zapisnik. On
tu nije ništa kriv. On nije mogao to da spriječi.
Na pitanje, zašto on ranije nije iskoristio jedan va-
gon građe za loženje lokomotive pa da otpremi u Don-
bas cio vlak kako bi izbjegao krađu i propast cijele
kompozicije, dobije odgovor:
— Nije bilo takvog naređenja.
Doznavši za taj odgovor,* Đeržinski se naljutio:
— Pozovite ga k meni!
Očigledno se uzdržavajući, Đeržinski je pozvao uprav-
nika u svoj kupe. Saputnici Đeržinskog, koji su se na-
lazili u susjednom odjeljenju, očekivali su buru, ali kroz
dvadeset minuta iz kupea u opći salončić izišli su mirni
i s osmijehom okrivljeni upravnik i Đeržinski. Željezni-
Čar je s ushićenjem pogledao na Đeržinskog.
Na začuđena pitanja onih koji su bili oko njega, kad
je upravnik stanice otišao, Đeržinski je odgovorio s
osmijehom sažaljenjaH
 — Zatucan narod. Ubijali su u njemu misao, svaku
inicijativu, najmanje ispoljavanje samostalnosti i lične
akcije i ptetvorili ljude u mašine bez duše. Pakosti i zle
namjere nije bilo. Sad^, iz mojih objašnjenja, on je ra-
zumio u čemu je stvar i što se od njega traži. .. Misao
se probudila. A čovjek, vidi se, dobar...
I čovjek ze zaista pokazao dobar. Slijedećeg dana
vlakovi s jamskom građom bili su već na putu za Don-
bas, a u toku nedjelje cio je čvor bio rasterećen.
To nije jedini slučaj.
Oslanjati se na masu, podupirati specijaliste koji po-
šteno rade, podsticati poduzimljivost radnika, buditi u
ljudima misao, inicijativu, ličnu aktivnost, brinuti se o
čovjeku, ne gledati na stvari očima aparata, već sam
provjeravati posao — to su metode Đeržinskog.
Tim metodama Đeržinski je uspostavio saobraćaj,
natjerao je na rad zamrli željezriički aparat.
Pod rukovodstvom Đeržinskoga željeznički saobra-
ćaj je dostigao predratni nivo. Zadatak uspostavljanja
saobraćaja bio je riješen. • ‘
ODLIČAN ORGANIZATOR SOVJETSKE INDUSTRIJE

Rad u Narodnom komesarijatu saobraćaja bio je za

Đeržinskoga uvod u šire i odgovornije djelovanje u svoj-
stvu predsjednika Vrhovnog sovjeta narodne privrede,
Vatreni boljševik, vjerni saradnik Lenjina i Staljina,
Đeržinski je znao da je njegovo postavljanje na tako
odgovoran položaj isto što i naređenje partije da se na
djelu dokaže pravilnost partijske linije, da se na
djelu opovrgne kontrarevolucionarna teorija Trockoga
o nemogućnosti izgradnje socijalizma u jednoj zemlji.
Zadatak Đeržinskog i kao boljševika i kao predsjeđ-
nika VSNH bio je: da stvarnim uspjesima obnove na-
rodne privrede dokaže da djelo Lenjina—Staljina ne sa-
mo da može. biti ostvareno, već i da nema takve sile
koja bi se mogla ispriječiti pred našom velikom zemljom
na njenu putu ka socijalizmu.1
. Isproban revolucioner, boljševik, on je znao kako da
dođe do toga cilja. . .
On se držao onih metoda koje je primjenjivao i kao
predsjednik VČK i kao narodni kopesar saobraćaja:
oslanjati se na mase, podsticati i isticati radnike koji su
se pokazali na poslu, buditi misao, inicijativu i ličnu
aktivnost, postići maksimalnu produktivnost rada i upo-
 ređo s tim brinuti se da se stvore takvi uslovi za radni-
ke u kojima oni mogu da pokažu maksimalnu energiju.
Ali to nije sve. Svojom vjerom u ostvarenje ideje
komunizma Đeržinski je ulijevao vjeru i drugima, iskO-
renjivao inertnost misli, šablon, nemar; Đeržinski nije
postizao cilj naredbama, raspisima, disciplinskim kazna-
ma, več svojim radom, svojim primjerom.
U s'voje vrijeme, kada je Đeržinski tek stupio na ге-
volucionarni put, njegova deviza je bila:- »Učiti sam i
učiti druge...« On je tome ostao vjeran do kraja svoga
života.
U februaru 1924. godine, ka«Ja je Feliks Edmundo-
vić bio posfavljen za predsjednika VSNH, on je pisao
u jednom pismu:
. »Zasada ja još moram da učim — zato vas molim da
to ne zaboravljate i da mi pomognete u tome. Gledati
očima svoga aparata — to je propast za rukovodioca.«
I on je učio ulazeći u sve detalje povjerenog mu
posla svladavajući privredu. To je stvaralo čvrstu osno-
vu za operativno rukovodstvo privrednim životom
zemlje.
U jednom od mnogobrojnih istupanja on se obraća
radnicima: - *
»Drugovi stručnj^ci, drugovi radnici koji radite za
mašinama, mi smo pritisnuli na vas u vašem interesu,
ali i vi pritisnite na nas, promislite i vi; vi radite za
mašinom, recite kako da se poboljša organizacija pro-
izvodnje, natjerajte da misle privrednici koji ne mogu
sami da stignu svuda, vi znate da je naš aparat slab,
da ga nismo dovoljno odgojili, da nemamo dovoljan ka-
dar ljudi da bi pravili izbor, a vi imate tvorničke komi-
tete, radničke ćelije, savjetovanja o pitanjima proizvod-
 nje, vi imate načina da poboljšate, racionalizirate pfd
izvodnju. Ako vi mislite da naši privrednici sami, na-
prežući svoje utnove, mogu ma što da dadu, vi se va-
rate. Samo ako se zajedno s vama upnemo, mi ćemo mo-
ći racionalizirati proizvodnju.«1
Đeržinski je stalno pozivao privrednike da se ne
ograđuju od masa, da se uče od masa.
»Zadaci koji stoje pred nama (VSNH), moći će biti
uspješno riješeni samo pod jednim uslovom, — govorio
je Đeržinski, — ako ti zadaci postanu zadaci najširih
proleterskih masa. Najbolji oblik bit će savjetovanja o
pitanjima proizvodnje.
Po mome mišljenju to pitanje je sada osnovno pi-
tanje našeg daljeg života. Privrednik koji nije u stanju
da zadobije potporu radnika kojima on rukovodi, ne
može ispuniti zadatke koje je partija preda nj posta-
vila....
I, ako privrednik ne poznaje masu, ne umije da po-
stane njen vođa, nije umio s njom da uspostavi čvrste,
žive veze, on ne može biti ni dobar član partije, ni do-
bar privrednik. Oblik te veze s masom jesu savjetova-
nja o pitanjima proizvodnje.«
Ta dva momenta — aktivno sudjelovanje radnika u
racionalizaciji proizvodnje i stalni poslovni kontakt
rukovodilaca-privrednika s masama — jesu neophodan
uslov za razvitak socijalističke privrede.
»Đeržinski je, — ističe drug Mikojan, — .. .umio da
pozove u pomoć milione ljudi da se likvidira propust,
da se osigura uspjeh posla, smjelo iznoseći pred njih* 6

i. Đeržinskl, Metalna lndustrlja u 1925. godinl, 1925.,

etr. 43.

6 F. Kon: F. E. ĐaržlMki
81
nedostatke i slabosti, pohezujući jasan put za njihovo
svladavanje.
On se nikada nije bojao da masarna govori istinu,
znajući da boljševička istina uvijek pobjeđuje.«1
Boreći se protiv nedostataka u organizaciji proi-
zvodnje, Feliks Edmundović se nije ograničavao na zva-
nične raspise ili naredenja. On objašnjava uzroke ovog
ili onog svog odnosa prema pojavi i time postiže da nje-
govi podčinjeni ne mehanički, nego potpuno svijesno
ispunjavaju naređenja.
Đeržinski je bez milosti žigosao neradnike, pijanice,
zabušante, direktno i otvoreno je udarao po konzerva-
tivnim raspoloženjima radnika, neumorno je podsjećao
na neophodnost učvršćivanja radne discipline i poveća-
nja produktivnosti rada.
Ali, zahtijevajući od radnika* ispunjavanje produk-
cionih planova, Đeržinski je poduzimao sve mjere da se
stvore svi uslovi koji osiguravaju mogućnost ispunjava-
nja tih zahtjeva.
»Mi, privrednici — predsjednici trustova i tvorničkih
uprava — moramo poduzeti sve mjere da se radniku
pruži mogućnost da izradi svoju normu, imajući i sam
koristi od toga, — govorio je orf. — A to je moguće sa-
mo onda, ako se direktor, uprava tvornice, trust stvar-
no pobrinu da se racionalno organizira određena in-
dustrija, određena tvornica, da se racionalizira i pobolj-
ša tehnika i ukinu svi nepotrebni rashodi... Naša pa-
rola mora biti bezuslovno povećanje produktivnosti ra-
da i nadnica.«’ o1
2

1 A. I. Mikojan, Feliks Đeržinski str. 6.—7.

2 Đeržinski, Metalna industrija u 1925. godini, 1925.,
str. 24.-25.
 Prodirući u svaku pojavu, izučavajući je, dajući
upute, Đeržinski je uvijek imao pred sobom velik
cilj — najbrže pstvarenje industrijalizacije zemlje.
Borba za socijalističku industrijalizaciju zemlje, bor-
ba za pobjedu socijalizma postala je centralni zadatak'
partije. »Pretvoriti našu zemlju iz agrarne u industrij-
sku, sposobnu da svojim vlastitim snagama proizvodi
neophodne mašine i uređaje — eto što je suština naše
generalne linije«1 — govorio je drug Staljin na XIV.
kongresu partije.
U to vrijeme, dok su podli trockističko-zinovjevski
izdajnici i njihovi desni pomagači svim silama i sred-
stvima radili protiv ostvarenja industrijalizacije, vjerni
saradnici druga Staljina, pod njegovim neposrednim ru-
kovodstvom, lomeći sve prepreke i pregrade, ostvariva-
li su veliki zadatak stvaranja moćne socijalističke pri-
vrede u SSSR.
Jedan od tih ljudi bio. je Đeržinski.
»M i moramo, — govorio je on, — š t o j e m o-
guće šire i brže razvijati našu indusbri-
ju, jer, ako mi industriju ne budemo
umjeli razviti onom brzinom koju za-
htijevaju sve veće p o t r e b e kako radni-
ka, tako i seljaka — pitanje će se posta-
viti onako kako ga u našoj štampi pone-
ko i postavlja: da bi p o 1 j o p r i v.r e d a, izvo-
zeći dovoljne količine svojih produkata
u inozemstvo, mogla iz inozemstva do-
voziti ovamo gotove, izrađevine.

1 »XIV. kongres Svesavezne komunističke partije (boljše-

vika). Stenografski izvještaj«, str. 488.
 Ali, ako se tako postavi pitanje... što će to za nas
značiti? Značit će to, da će se naša SSSR morati pre-
tvoriti u jednu od kolonija inozemnog kapitalizma s
jedne strane, a s druge strane, davati jeftinu radnu sna-
gu u inozemstvo... Ako seljaci onih naroda
koji su se ujedinili i stvorili veliki naš
Savez Sovjetskih S o c i ј/а lis t i č X i h Repu-
blika, ne žele da sebi spreme sudbinu
poljskih radnika i seljaka, oni moraju
— zajedno s nama, pod rukovodstvom
naše partije da traže puta i načina, kako
da se osnaži i proširi naša in dus tr i j a.«1
U'pismu Skupštini svih tvorničkih radnika, radnica
i službenika grada Viksa, on kaže:
»Glavna i najteža fronta borbe protiv naših neprija-
telja ne ide sada samo p‘o liniji OGPU, već prije svega
po liniji privredne obnove i podizanja našega Saveza
Sovjetskih Socijalističkih Republika, t. j., drugovi, vi
sada držite najglavniji i najodgovomiji sektor borbe-
ne fronte.
Uspostavljajući metalnu • industriju, podižući pro-
duktivnost rada, pojeftinjujući svoje izrađevine, stav-
ljajući sebi u zadatak — dostići.ne samo predratne, već
i inozemne norme i prekoračiti ih, neprestano poboljša-
vajući položaj i život radnika i seljaka, učvršćujući nji-
hov nerazrušivi savez, vi stvarate ono čime će naša ko-
načna pobjeda nad svima neprijateljima biti bez griješka
potpuno osigurana.
Vjerni saradnik Staljina, Đeržinski ni za korak nije
odstupao od zadatka koji je partija postavila; da bi sei

i Đeržinskl, Industrija SSSR — temelj socljalistlčke iz-

gradnje, 1925., str. 42.—43.
provele rekonstrukcije narođne privrede, potrebno je
bilo prije svega uložiti sve snage da se obnovi metalna
industrija.
»Sada n'ema što drugo, nego upravo metalna indu-
strija, — govorio je Đeržinski, — jest onaj minimum
koji određuje opći tempo i opće stanje cijele naše na-
rodne privrede....
Mi vidimo da baš taj tempo, koji se postigao u či-
tavoj narodnoj privredi, zahtijeva obnovu istrošenog
osnovnog kapitala, zahtijeva tehničku rekonstrukciju i
stvaranje novih sredstava proizvodnje. Samo široko
razvijena industrija, kako metalurgija, tako i izrada
mašina, može zadovoljiti te potrebe.«1
U oblasti privrede Đeržinski’ je робео provođenje
veoma važne reforme, koja je imala ne samo privredni
nego i ogroman politički značaj. Prema uputi parti-
je on je pred privrednike postavio pitanje o neophodno-
sti podizanja tvomica bliže sirovinama i gorivu.
>Mi znamo, — ukazivao je Đeržinski, — da u sred-
njoazijskim republikama, bez obzira na to što mi otuda
dobivamo pamuk, dosada nema tekstilnih tvornica, i
mi smo u naš plan unijeli pokušaj da počnemo podiza-
nje tvomice u Uzbekistanu i Turkmenistanu. Što se tiče
naših metalurgijskih zavoda, mi ih moramo podizati
bliže sirovinama, t. j. na Uralu, u Ukrajini.
Što se tiče poljoprivrednih mašina, mi ih moramo
stvarati bliže seoskom stanovništvu, bliže sirovinama,
t. j. na Uralu, u Sibiru, na jugoistoku.«112

1 Đeržinskl, Metalna industrija u 1925. godinl, str. 3.—4.

2 Đeržinski, Privreda SSSR — temelj socijallstl$ke iz-
gradnje, str. 41.—42,
 Đeržinski je u to vrijeme radio neumorno. Svi su
se čudili kako je taj čovjek, koji je proveo gotovo tre-
ćinu svoga života po tamnicama, u progonstvu, na ro-
biji, koji je mjesecima išao u grupama uhapšenika od
mjesta do mjesta, koji je trošio tako mnogo snage u vri-
jeme ilegalnosti,- mogao voditi posao s takvim odušev-
ljenjem.
Svako istupanje Đeržinskoga zadivljuje izuzetnim
poznavanjem povjerenog mu posla i težnjom da usavrši
taj posao. To je karakteristično za svu njegovu djelat-
nost.
»Feliks Edmundović je bio vrlo pronicljiv čovjek.
On je shvaćao, da bez preuređenja naše bijedne, rascjep-
kane, sitne seljačke privrede mi ne možemo pobijediti
kako treba, i on je s velikom upornošću, s vatrenim
oduševljenjem osnivao i gradio tvornice ...
On je, pod rukovodstvom partije, pod rukovodstvom
druga Staljina, podigao našu privredu na predratni ni-
vo, i postavio prvi kamen temeljac industrijalizacije
SSSR prema generalnom planu druga Staljina.«1
Feliks Đeržinski je bio jedan od istaRnutih rukovo-
dilaca boljševičke partije.
Od 1917. godine on je neprelcidno biran za člana CK
partije. Partija ga je visoko cijenila, kao neustrašiva,
hrabra borca, bezgranično odana djelu Lenjina—Sta-
ljina.
Drug Staljin je nazivao Đeržinskog vjernim sinom
partije, graditeljem jedinstva i moći naše partije.
Vjerni sin boljševičke partije, nepokolebljivi lenjinist-
staljinist, Đeržinski se do posljednjeg trenutka svoga

1 A. I. Mikojan, Feliks Đeržinski, str. 18.

^života borio za gvozdeno jedinstvo partije protiv nepri-
jatelja partije.
»Sjećam se, — veli drug Mikojan, — jednoga sluča-
ja iz života naše partije, slučaja veoma važna ... Zi-
novjev je napisao tada svoju knjigu, u kojoj je iznio
svoje trabunjanje, kao: »Prislanjam uho zemlji... slu-
šam korake historije«. Smisao tih »koraka historije«, po
mišljenju Zinovjeva, sastojao se u tome da mi imamo
malo snage, da selo raste, i kulak može da nas zaguši,
i zato... panika. Da bi se »spasila revolucija« (našao se
spasilac!), on je predlagao da se izmijeni politika naše
partije u pogledu sela, da se raskine savez sa srednja-
cima i da se prijeđe na trockističku poziciju.
Povodom te knjige sazvana je konferencija CK...
To je bilo u jesen 1925. godine. Zinovjev i Kamenjev su
oštro kritizirali politiku naše partije i staljinsko ruko-
vodstvo partije. Tada partija još nije poznavala kako
treba Zinovjeva ... Sjećam se vatrene diskusije na toj
konferenciji.
Sjednica se otegla do tri sata poslije ponoći, vodile
su se vatrene diskusije. Svima je postalo jasno da su
nesuglasice veoma oštre i, ako se ne likvidiraju, da po-
stoji opasnost rascjepa. Đeržinski se nije javljao za ri-
ječ, ali kad je Zinovjev istupio s oštrim govorom protiv;
politike naše partije, protiv druga Staljina, drug Đer-
žinski, napregnuto slušajući, najedamput mu -je s mje-
sta doviknuo: »Vi ste kronštatci, izdajice!«
Đeržinski nije izdržao i otišao je sa sjednice. Svu
noć nije spavao, pisao je pisma i razdirao ih. Najzad
je poslao CK pismo, u kome je rekao da ne može zasje-
dati s izdajnicima. Sada je svima jasno da su to izdaj-
nici, kontrarevolucionarni ološ... Svojim revolucio-
nerskim osjetilom Đeržinski je osjetio da to nisu proste
nesuglasice, da to nije samo opozicija u partiji, nije^
skretanje od generalne linije naše partije, već da su
to klasni neprijatelji s druge strane barikada.«1
20. jula 1926. godine Feliks Đeržinski je posljednji
put istupio na sjednici plenuma CK i CKK SKP(b) pro-
tiv neprijatelja koji su napadali na same osnove Lenji-
nova učenja, koji su pokušavali da skrenu partiju s
puta izgradnje socijalizma.
S njemu svojstvenom vatrenošću Đeržinski je u svo-
me govoru rekao:
»Vi vidite da su upravo svi ti podaci i svi ti doka-
zi, koje je ovdje navodila naša opozicja, zasnovani ne
na faktičkim činjenicama, već na želji da se pošto poto
omete naš stvaralački rad koji vode Politbiro i Ple-
num.«!
S činjenicama i ciframa u rukama, demaskirajući
podle trockističke politikante, Đeržinski, čiju su bespri-
jekornu aktivnost neprijatelji pokušavali da osramote,
rekao je, obraćajući se lenjinsko-staljinskom Central-
nom komitetu partije: {
»Vi vrlo dobro znate ц. čemu je moja snaga? Ja ne
štedim sebe ... nikada...« t
Prekinuli su ga povici prisutnih: »Тдко je!«
»I zato me svi vi ovdje volite, — uzbuđeno je na-
stavio Đeržinski, — jer mi vjerujete. Ja nikada nisam
govorio neistinu; ako vidim da kod nas ima nedostata-
ka, ja se svom snagom obaram na njih.«’1 2

1 A. I. Mikojan, Feliks Đeržinskt, str. 19.—20.

2 Đeržinski, Tri posljednja govora, 1926., str. 61.
« Đeržinskl, Tri posljednja govora, str. 55,
 ^»U tim riječima, — piše drug Molotov, — Feliks Đer-
žinski je sam — i usto baš na svoj način: jednostavno,
otvoreno, snažno, krvlju strasnoga srca — dao sebi sjaj-
nu i zaista pravičnu karakteristiku. Više nego to. Tu je
tako istinito kazano, kako se partija odnosila prema
tome sjajnom partijcu i dobrom, divnom predstavniku
komunizma.«
Đeržinski je zderao masku s podloga lica izdajnika,
ali njegovo srce, izmučeno godinama napregnute borbe,
nije izdržalo. Toga dana Feliks Đeržinski je umro.
f

Veliki vođa trudbenika Josip Visarionović Staljin

pisao je na dan smrti Đeržinskog:
»Poslije Erunzea — Đeržinski
Stara lenjinska garda izgubila je još jednoga od
najboljih rukovodilaca i boraca. Partiju je snašao još je-
dan nezamjenljivi gubitak.
Kada se sada, kraj otvorena groba, čovjek sjeti ci-
jeloga puta koji je prešao Đeržinski — tamnice, robije,
progonstva, Izvanredne komisije za borbu protiv kon-
trarevolucije, obnove porušenoga saobraćaja, izgradnje
mlade 'socijalističke industrije, — htio bih da jednom
riječju okarakteriziram taj bumi život: sagorijevanje.
Sagorijevanje i herojska odvažnost u borbi s teškoćama.
Oktobarska revolucija postavila ga je na težak po-
ložaj — na položaj rukovodioca Izvanredne komisije za
borbu protiv kontrarevolucije. Buržoazija nije znala za
omrznutije ime nego što je ime Đeržinskog, koje je če-
ličnom rukom odbijalo udarce neprijatelja proleterske
revolucije. Strah buržoazije — eto što je bio Feliks
Deržinski.
 л

»Mirna epoha« — Đeržinski sagorijeva, uspostavlja-

juči porušeni saobračaj, a zatim u svojstvu predsjednika
Vrhovnog sovjeta narodne privrede sagorijeva na poslu
izgradnje naše industrije. Ne znajuči za odmor, ne klo-
neči se nikakva, ni najnapornijeg rada, dajuči sve svoje
snage, svu svoju energiju poslu koji mu je povjerila
partija — on je sagorio na burnome radu u korist pro-
letarijata.
Zbogom, heroju Oktobra!
Zbogom, vjerni sine partije!
Zbogom, graditelju jedinstva i moči naše partije!«1
Feliks Đeržinski je bio ljubimac partije, Ijubimac
cijeloga sovjetskog naroda. Njegov svijetli lik borca za
sreču naroda uvijek če oduševljavati sovjćtski narod u
borbi za komunizam, u borbi protiv neprijatelja naroda.
Smrt Feliksa Đeržinskog pada na glave zakletih ne-
prijatelja sovjetskog naroda. Nizom čudovišnih zločina
obilježen je put krvavih pasa fašizma iz bande Troc-
koga—Zinovjeva—Buharina—Rikova. To su oni koji su
još 1918. godine namjeravali da ubiju Lenjina, Staljina,
Sverdlova. Oni su prekinuli divni život vatrenoga revo-
lucionera-boliševika Sergeia Mironoviča Kirova, ubili
čeličnoga čekistu druga Menžinskoga i jednoga od naj-
omiljeniiih rukovodilaca partije — Valerijana Vladimi-
roviča Kujbiševa, otrovali našeg genijalnog pisca Alek-
seja Maksimoviča Gorkog. Oni su pripremali terori-
stičke akcije protiv druga Staljina i njegovih borbenih
saradnika. Oni su krivci za preranu smrt Feliksa Đer-
žinskog i Serga Ordžonikidzea.
 Pod rukovodstvom staljinskog Centralnog komiteta
partije organi sovjetske obavještajne službe su bez mi-
losti uništili trockističko-buharinske fašističke bande,
pred cijelim svijetom demaskirali njihov podli posao,
otkrili njihove planove da prodaju sovjetsku zemlju
fašističkim državama. Ispunjavajući volju sovjetskog
naroda, revolucionarni sud uništio je zmijsko gnijezdo
buharinsko-trockističkih zavjerenika.
Biti budan i bez milosti prema neprijateljima naroda
— tome je učio Feliks Đeržinski, time je bio prožet cio
njegov život.
Đeržinski nije dočekao da vidi ogromne pobjede so-
cijalizma. Njega nema među nama. Ali je njegov divni
lik vatrenoga borca za stvar revolucije besmrtan! Po-
koljenja sovjetskih ljudi uče se i učit će se na djelima
Đeržinskog kako se treba boriti za ostvarenje djela Le-
njina—Staljina.
Djelo revolucije, koje su u danima mladosti Đeržin-
skog branile stotine, sada brane milioni. I sjećanje na
Feliksa Đeržinskog živjet će u srcima tih,miliona, odu-
ševljavajući ih za nove pobjede.
■
f • I.
Mladlćke godine................................................ 7
Prvl zatvor i progonstvo.................................... 12
Opet na revolucionarnom radu....... 17
Drugo progonstvo i drugl bljeg....... 21
U ilegalnošti............................................................. * . 27
U danima revoluclje 1905. godine........................ 30
U desetom paviljonu Varšavske tvrđave............. 36
Pred Oktobarskim jurišem...............................42
Na položaju predsjednlka VčK........................ 48
Na frontovlma građanskog rata . . . . . . . 63
U borbi za obnovu saobraćaja.......................... ......... 70
Odllčan organizator sovjetske industrije .... 79