Roger Moorhouse: Ubiti Hitlera

Atentatori na Hitlera kreu se u rasponu od obinih zanatlija do vojnika s visokim inovima, od apolitinih do ideoloki opsesivnih osoba te od neprijateljskih agenata do najbliih suradnika. Svima je njima najvei neuspjeh bio taj to nisu mogli izvriti zadatak koji im je povjeren osloboditi svijet od Adolfa Hitlera. Ipak, oni zasluuju vee priznanje - zasluuju vie od toga da postoje samo kao usputne biljeke u povijesti: vie od opskurnosti na koju su bili osueni od svoga vremena i obiaja te, u mnogim sluajevima, od svojih nacistikih krvnika. Zato je ova knjiga njihova pria, pria o njhovim planovima, o njihovim motivima i - neizbjeno - o njihovim neuspjesima. No ovo je ujedno i pripovjest o uspjenom preivljavanju jednog tiranina. Britanski povjesniar i germanist Roger Moorhouse (1968) opisuje niz pokuaja atentata na Adolfa Hitlera, od onih najpoznatijih (Canaris i Stauffenberg) do manje poznatih ili posve nepoznatih

atentatora koji su eljeli promijeniti tijek povijest. Takoer postavlja teko pitanje o smislu tiranoubojstva, tj. o opravdanosti atentata na diktatore, a u knjizi se prikazuje i ira slika povijesnih okolnosti u kojima su ivjeli Hitler i njegovi potencijalni ubojice, opisuju se drutveni i politiki preduvjeti pojedinih pokuaja atentata, kao i sudbina atentatora.

ZAHVALE Pisanje je neobino samotno postojanje. Ipak, svaki e pisac priznati da su, usprkos tomu to se rijei na stranici mogu smatrati njegovima, brojna osobna zaduenja utkana u njihovu pripremu. Stoga mnoge osobe zasluuju da ih se posebno spomene. U istraivanju mi je mnogo pomogla Kate Gilbert. Krzvsztof Boejewicz obavio je sva istraivanja na poljskome jeziku, i u Velikoj Britaniji i u Poljskoj, uz pomo Andrzeja Kororiskog. U Njemakoj su mi Angelica von Hase i Peter Stienkamp pruili veliku podrku u arhivskom radu, kao to je to uinila i dr. Luba Vinogradova u Rusiji. Uz to su brojni strunjaci proitali i komentirali nacrte teksta po poglavljima. To ukljuuje Antonyja Beevora, profesora M. R. D. Foota, dr. Teda Harrisona, Gittu Serenv i dr. Jaceka Tebihku. Medu ostalima koji su mi pomagali, odgovarali na istraivaka pitanja ili su na neki drugi nain zasluili da budu spomenuti nalaze se dr. Andreas von Breitenbuch, dr. Bogdan Chrzanowski, profesor Conan Fischer, Ewa Huggins, Ute Krebs, David List, Eugenia Maresch, dr. Iwona Sakowicz, Roy Seaton, dr. Andrzej Suchcitz, dr. Hilarv Willard i Wanda Wyporska. Treba spomenuti i brojne institucije, ukljuujui Novinski arhiv Britanske knjinice, Gedenkstatte Deutscher Widerstand, Bundesarchiv u Berlinu, Bundesarchiv (Militararchiv) u Frei-burgu, Njemaki historijski institut u Londonu, Arhiv Imperial Roger Moorhouse Ubiti Hitlera War Museum, Zakladu za prouavanje poljskog ilegalnog pokreta i Beku knjinicu. Osobito zahvaljujem Britanskoj knjinici i Nacionalnom arhivu u Londonu. Radei mnogo godina kao istraiva, stekao sam golemo iskustvo rada u arhivima i knjinicama diljem Europe i doao sam do zakljuka da su te dvije institucije bez premca. Postoji, na alost, tek nekoliko podruja zbog kojih Britanija i dalje moe tvrditi da pripada svjetskoj klasi, ali Britanska knjinica i Nacionalni arhiv postavljaju nova mjerila svojom uinkovitou, kompetencijom i strunou svoga osoblja te izvrsnou radne sredine. Treba istaknuti tri posebne zahvale. Will Sulkin i Jorg Hensgen iz izdavake kue Jonathan Cape bili su neumorni u entuzijazmu prema ovom projektu, a moj agent Peter Robinson ustrajno mi je pruao podrku. Takoer bih elio zahvaliti profesoru Normanu Daviesu koji me zapravo nadahnuo da se otisnem na ovaj put. Na koncu, htio bih zahvaliti svojoj supruzi Mellissi. Hitler je dugo vremena bio dio naih ivota brkati slon u naoj dnevnoj sobi - i kao ispriku za to osjeam da je dolino knjigu posvetiti njoj. Roger Moorhouse UVOD Mogao bi mc ubiti neki kriminalac, ili idiot, u bilo kojem trenutku." Adolf Hitler Atentat, reeno je jednom prilikom, nikad nije promijenio povijest svijeta".1 Taj je benigni sentiment - esto ponavljan u kriznim vremenima - meutim, eznutljiva besmislica. U prilog tome najoitije govori ubojstvo nadvojvode Franje Ferdinanda u Sarajevu koje je dovelo do izbijanja Prvoga svjetskog rata ili ubojstvo Sergeja Kirova 1934. godine, koje je zapalilo iskru smrtonosnih istki u Staljinovu Sovjetskom Savezu. Atentat oigledno moe utjecati na svjetske dogaaje. Pitanje korisnosti atentata kao politikog oruja u novije je vrijeme podvrgnuto pomnijem ispitivanju. Analizom osamnaest slavnih atentata koji su se dogodili tijekom razliitih razdoblja dolo se do zakljuka da nijedan od njih nije postigao svoje ire politike ciljeve.2 Doista, u

mnogim su sluajevima ishodi bili upravo suprotni od onih namjeravanih. Primjerice, ubojstvo predsjednika Lincolna 1865. godine, koje je poinio junjaki simpatizer, pokazalo se katastrofalnim za ameriki Jug, dok je 1882. atentat na lorda Fredericka Cavendisha od strane irskih 1 Benjamin Disraeli, govor, Donji dom Britanskoga parlamenta, 1. svibnja 1865. u The OxfordDktionaryofQuotations (Oxford, 1949), str. 128. 2 Vidi Miles Hudson, Assassination (Stroud, 2000). Roger Moorhouse Ubiti Hitlera 3 Vidi, na primjer, Will Berthold, Die 42 Attcntate auf Hitler (Munchen 1981). nacionalista unazadio pitanje irske neovisnosti za jednu generaciju. Atentati, stoga, svakako jesu mijenjali povijest, ali je nikad nisu mijenjali onako kako su to zamiljali atentatori. Ipak, mogunost da je na Hitlera mogao biti izvren atentat jednako je morila i povjesniare i knjievnike. Ona ne dovodi u iskuenje samo spekulacije o broju ivota koji su mogli biti spaeni, o sukobu koji je mogao biti izbjegnut i o patnjama kojih je ovjeanstvo moglo biti poteeno ve i koliko se drugaije mogla odigrati europska, a posebno njemaka povijest u dvadesetom stoljeu da je Hitlera uspjeno oborio atentatorov metak. Nije li svakako ovdje, ako igdje drugdje, rije o sluaju gdje je atentat mogao stvarno izazvati koristi koje je planirao atentator? Velik dio suvremenih itatelja bi se vjerojatno sloio, barem intuitivno, s tom tvrdnjom. Meutim, zanimljivo je primijetiti da se oko togpitanja mnogo tee bilo usuglasiti tijekom Hitlerova ivota. U to su se doba vodile strasne rasprave o ispravnosti igranja Boga", o uspostavljanju opasnih presedana, o munim konceptima izdaje u ime naela" i o od drave odobrenom terorizmu" te oko pitanja koji bi daljnji uasi mogli uslijediti nakon Hitlerova prijevremenog pada. Moda izgleda zauujue, ali prijedlog da se na Hitlera izvri atentat uvijek je u najmanju ruku bio prijeporan. Ipak, bez obzira na sve to, potencijalni atentatori na Hitlera nisu se dali smesti. Malo je voa u povijesti bilo meta toliko brojnih pokuaja atentata: njemaki su povjesniari3 identificirali najmanje 42 zasebne zavjere usmjerene protiv Hitlerova ivota, a ak je i taj popis daleko od toga da bude potpun. Od toga ih se oko 20 moe smatrati dovoljno ozbiljnima da bi se opravdala pozornost, koja im je ovdje dana. Uvod Hitler je vjerojatno bio najutjecajniji pojedinac dvadesetoga stoljea. Njegovo je ime postalo sinonimom za brutalnost, netoleranciju i rasnu mrnju. Njegovo je lice moda najprepoznatlji-vija i najslikovitija predodba suvremenog doba, jedno je od onih malobrojnih koje nitko - ak i oni koji su imali sreu da ive u vremenima mira - nee nikad zaboraviti. Ipak, to je s potencijalnim atentatorima? U nekim su sluajevima atentator i njegova rtva zauvijek povezani posredstvom njihova trenutka zajednike povijesti. Tako John F. Kennedv ima svoga Leeja Harvevja Oswalda, Abraham Lincoln svoga Johna Wilkesa Bootha, a Franjo Ferdinand ima svoga Gavrila Principa. Tijekom povijesti atentatori se katkad slave kao junaci, a esto su i osporavani kao najbestijalniji meu zloincima. Meutim, rijetko ih se zaboravlja. Ipak, potencijalni atentatori na Hitlera velikim su dijelom nepoznati. Od njih se jedino za ime Clausa von Stauffenberga moe oekivati da e izazvati neku reakciju italake publike. Svima je njima, naravno, najvei neuspjeh bilo to to nisu mogli izvriti zadatak koji im je bio povjeren osloboditi svijet od Adolfa Hitlera - no oni ipak zasluuju vee priznanje. Zasluuju vie od toga da postoje samo kao usputne biljeke u povijesti: vie od opskurnosti na koju su bili osueni od vremena i obiaja te, u mnogim sluajevima, od svojih nacistikih krvnika. Atentatori na Hitlera kreu se u rasponu od obinih zanatlija do vojnika s visokim inovima, od apolitinih do ideoloki opse-sivnih osoba te od neprijateljskih agenata do najbliih suradnika. Neobjanjivo je da su samo neki od tih pojedinaca poznati izvan uskih granica povijesne znanosti. Njihova e djela vrlo teko izmamiti traak prepoznatljivosti u prosjena itatelja. Ovo je njihova pria. Ovo je pria o njihovim planovima, o njihovim motivima i - neizbjeno - o njihovim neuspjesima. No, ovo je i pripovijest o uspjenom preivljavanju jednoga tiranina. PROLOG Miinchen, etvrtak, 8. studenoga 1923, pola devet naveer

Nekoliko je gostiju primijetilo mladoga ovjeka blijedouta lica koji je te veeri uao u dvoranu pivnice. Cijela je min-henska krema bila ondje: bankari, poslovni ljudi, urednici novina i politiari. Okupili su se bili da bi povodom obiljeavanja pete godinjice revolucije iz studenog 1918. uli obraanje novoimenovanoga dravnog povjerenika za Bavarsku. Oekivali su silovitu optubu marksizma, obrazlaganje politike vlasti, a moda ak i zagovaranje restauracije bavarske monarhije. Ono to su dobili bio je pokuaj revolucije. Sama dvorana Biirgerbraukeller bila je jedna od najveih u Miinchenu. Smjetena na istonoj obali rijeke Isar, koja dijeli grad, bila je to golema prostorija u obliku spilje koja se kosila s udobnom predodbom tradicionalne pivnice. S visokim stropom, ukraenim viekrakim lusterom sa svijeama i s balkonom koji se sputa s jedne strane, primala je oko 3000 ljudi koji su mogli sjediti s obje strane dugih drvenih stolova s nogarima. Kao takva je bila jedno od glavnih okupljalita u Miinchenu gdje su se odravala javna predavanja i politiki sastanci. Te je veeri bila dupkom popunjena. Vrata su se zatvorila ve u sedam i petnaest da bi se sprijeilo stvaranje prevelike guve i da bi se razoarani mogli ratrkati u magli po ulicama. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera ovjek koji je tumarao stranjim dijelom dvorane bio je poznat veini gostiju nazonih te veeri. Blijeda individua u srednjim tridesetima, s izrazitim jagodicama, poeljanim brkovima i upadljivim plavim oima, Adolf Hitler bio je voa lokalne ekstremne nacionalistike skupine koja je samu sebe nazvala Nacionalsocijalistika njemaka radnika stranka - ili ukratko nacisti". Bio je poznat kao darovit i inspirativan javni govornik koji je osvajao publiku razjarenim i temperamentnim izlaganjima o njemakoj politici. Ve je nekoliko puta govorio u Biirgerbraukelleru. Te se veeri, meutim, pojavio kao revolucionar bez izgleda na uspjeh. Odjeven u loe skrojeno muko odijelo s naboranim skutima, s kosom zalizanom uz tjeme i neobuzdanim pramenovima koji su mu padali preko ela izgledao je prije kao premoreni konobar ili pogrebnik. Ipak, pola sata nakon to je zapoeo glavni govor Hitler se poeo probijati naprijed na elu falange puista. Kada je odred jurinika postavio strojnicu na ulaz u dvoranu, ugledni je govornik zamuknuo. apat se proirio cijelom dvoranom; oni koji su pili, istegnuli su vratove kako bi vidjeli to se dogaa, ene su premrle, a neki su stolovi prevrnuti. U tom se komeanju Hitler uspeo na stolicu, ispalio u strop hitac iz pitolja i zatraio tiinu. Nacionalna je revolucija", objavio je, zapoela!'1 Nakon kratka govora postavio je svoje odrede i tjelesne uvare na izlaze te zamolio trojicu prisutnih poasnih gostiju - meu kojima su neki zapravo vladali Munchenom - da se povuku s njim u susjednu sobu. Ondje je, u divljem uzbuenju, Hitler odrao dug i vatren govor objavljujui formiranje nove vlade s njim na elu i obeavajui ministarska mjesta prisutnima ako pristanu suraivati. Maui pitoljem, melodramatski je upozorio: Imam etiri metka u pitolju. Tri za moje suradnike ako me ostave na 1 Citirano u John Toland, Hitler (London, 1976), str. 156. Prolog cjedilu. Posljednji je za mene!' Zatim je prislonio pitolj na sljepoonicu izjavivi: Ne pobijedim li do sutra poslijepodne, bit u mrtav ovjek".2 *** Njemakaje 1923.prolazilakrozpetugodinakaosa. Oporavljajui se od poraza u Prvom svjetskom ratu, njezina je nezrela demokracija bila napadana i s lijeva i s desna, a podrivala ju je i ekonomija u raspadu. Politiki je radikalizam bio potpaljen spiralom sve razornije hiperinflacije. Do 1920. godine indeks cijena zaustavio se na gotovo 15 puta veoj vrijednosti od one iz 1913. godine; dvije godine poslije pribliavao se brojci od 350. Godina 1923. bila je krizna godina. Na zapadu su Francuzi okupirali Ruhr kao odgovor na neplaanje ratne odtete izazivajui pasivni otpor, trajkove i nemire zbog gladi. U drugim dijelovima zemlje mrzovoljne su vojne jedinice digle pobunu kod Kiistrina (danas Kostrzvn na Odri u Poljskoj, nap. ur.), istono od Berlina, a tijekom narednih mjeseci ustoliene su prokomunistike vlade u Saksoniji i Tiringiji. U tom se trenutku inilo da je nestabilnost dola do ruba, a ekonomija se u to vrijeme kretala u pravcu slobodnoga pada. U sijenju 1923. cijene su bile 2500 puta vee od onih iz 1913. godine. Do prosinca su bile vie od

milijardu puta vee (1.250.000.000.000).3 Hiperinflacija se pretvorila u potpuni kolaps valute. Obian kruh mogao je kotati vie od 400 milijardi maraka, a mnoga su domainstva shvatila da je ekonominije loiti novcem nego ga koristiti za kupnju drva ili ugljena. Veina se Nijemaca suoavala s financijskom propau. Situacija u Bavarskoj nije bila nita manje napeta. Ondje je preokret koji se dogodio u nekoliko proteklih godina probudio 2 Citirano u Konrad Heiden, Der Fiihrer (London, 1967), str. 154. 3 Sve su statistike iz Detlev Peukert, Tbe Weimar Republic (London, 1991), str. 63. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera razmiljanje o separatizmu. Regionalna je vlada u Miinchenu ve bila krila svoju vlastitu brazdu ignorirajui berlinske prigovore kad god joj je to odgovaralo i tolerirajui radikalnu desnicu. Stvarno su postojale dvije osnovne snage u toj pokrajini, vladina monarhistika stara desnica" i revolucionarna nova desnica" Adolfa Hitlera i njegovih saveznika, egzistirajui u zaudnom simbiotikom odnosu. Obje su prezirale vladu u Berlinu te su revno suraivale u intrigama protiv nje. Obje su takoer bile nestrpljive u podizanju razine revolta. Meutim, njihove su se vizije mogue revolucije uvelike razlikovale. Jednostavno reeno, stara desnica" eljela je stvoriti neovisnu bavarsku vladu, dok je nova desnica" eljela zamijeniti vladu Reicha. Jedna je eljela pobjei od Berlina, dok je druga eljela marirati na njega. U Burgerbraukelleru se te veeri inilo da je Hitler konano uspio u uvjeravanju vladajueg minhenskog trijumvirata da se prikloni njegovu vienju revolucije. Oko sat nakon to je uao u dvoranu, vratio se na podij praen svojim novim saveznicima i tek pristiglim bivim glavnim vojnim intendantom generalom Ludendorffom. Sva su se petorica neprestano rukovala te su odrala kratke govore okupljenoj gomili objavljujui svoje uloge i najiskrenije namjere da zajedniki djeluju. Kad su zavrili, gomila se, oduevljena onim to je upravo ula, prepustila spontanom izvoenju pjesme Deutschland uber Alles. Jedan se oevidac sjea da se gomila otkaila" na Hitlerove rijei i da je ,,u tome bila neka vrsta magije".4 Zloslutno je zazvuao Hitlerov tajnik Rudolf Hess, koji je zapoeo izvikivati imena s popisa onih nazonih koje je trebalo zatvoriti zbog ispitivanja i suenja. Time je ostatku publike bilo doputeno da ode, dok su pristae poeli pristizati iz cijeloga grada. Hitler je - inilo se - uspio. 4 Karl-Alexander von Miiller citiran u Harold J. Gordon, Hitler and The Beer Hali Putsch (Princcton, 1972), str. 288. Prolog Meutim, izvan pivnice pu se nije odvijao tako dobro. Odredi lojalni Hitleru ostvarili su neke poetne pobjede. Pomoglo im je dezertiranje kadeta iz Pjeadijske kole pa su uspjeli osvojiti tri glavne pivnice u Miinchenu. Zauzeli su i bavarsko ministarstvo rata i redakciju utjecajnih minhenskih novina. Meutim, kako je no odmicala, nisu postizali vie nikakve znaajnije uspjehe. Njihova vlastita nesposobnost i vrsta odlunost njihovih protivnika ujedinili su se u tome da ih sprijee u osvajanju ostalih kljunih zgrada ili vojarni. tovie, vlasti su se u Miinchenu pripremale za borbu. lanovi vladajuega trijumvirata, daleko od toga da podravaju pu, sada su ga odbacivali i predvodili otpor. Vlada, prebaena u Regensburg zbog vlastite sigurnosti, zabranila je jutarnje novine i dovela vojna pojaanja iz provincije. Njezine su snage diljem grada bile obavijetene o dogaajima i imale su posebne zapovijedi kako se pobuni treba suprotstaviti. Dok su se navodni revolucionari u pivnici smjetali da provedu dugu no, velikoduno potpomognuti zalihama piva i emlja, i dalje su bili optimistini, zapravo su ve izgubili inicijativu i prijetila im je nesigurna pat-pozicija. Sljedeeg su dana, nakon to je svanula hladna zora, puisti konano priznali da je propao njihov poetni pokuaj da na juri osvoje bastione vlasti. Britanski dopisnik The Timesa uspio je ujutro doi do Biirgerbraukellera. Tamo je pronaao Ludendorffa i Hitlera u jednoj maloj sobi na katu. Hitler je - napisao je - bio mrtav umoran" i ini se da je jedva ispunjavao ulogu revolucionara: taj mali ovjek u kinom ogrtau s revolverom na boku, ne-obrijan i neuredne kose, i toliko promukao daje jedva mogao govoriti". Ludendorffje, s druge strane, bio tjeskoban i zabrinut".5 5 The Times (London), 12. studeni 1923, str. 12.

Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Puisti su razmatrali koje opcije imaju. Netko je predloio da nagovori bavarskog prijestolonasljednika neka podri pobunu. Drugi je predloio taktiko povlaenje kako bi se otpor mogao nastaviti iz grada Rosenheima blizu austrijske granice. Meutim, u zbrci su zapovijedi dolazile prekasno te je sve vie odreda naputalo svoje poloaje smatrajui borbu izgubljenom. U svakom sluaju, u rano prijepodne netko je nabacio zamisao o demonstrativnom maru kroz grad. Na taj bi se nain puisti opkoljeni u Ministarstvu rata mogli probiti, a oduevljenje lokalnoga stanovnitva moglo bi biti zauzdano. Zastoj bi se mogao prekinuti. Na kraju - tako se mislilo vojska sigurno ne bi okrenula svoje strojnice na Ludendorffa, jednoga od najistaknutijih generala iz Prvog svjetskog rata. Usijane su glave ak smatrale da se moe pokuati izvesti mar na Berlin, po uzoru na Mussolinija. Uli bismo u grad", prisjeao se poslije Hitler, kako bismo zadobili ljude na nau stranu"6. Kratko prije podneva kolona od oko 2000 mukaraca, naoruanih i upornih, izala je iz Biirgerbraukellera i krenula prema sreditu grada. U prvom je redu, ispod stijega s kukastim kriem i zastave carske Njemake, koraao Hitler s Ludendorffbm na jednoj strani i svojim drugarom urotnikom Ervvinom von Scheubner-Richterom na drugoj strani. Uz njih su bili i Hitlerov tjelohranitelj Ulrich Graf - mesarski egrt debela vrata i hrva-amater, nacistiki filozof" Gottfried Feder, te voa jurinika Hermann Goring, u dugom konom kaputu sa svojim Pour le Mirite njemakim najviim vojnim odlijem - istaknutim navratu. Iza njih su bile Hitlerove snage sigurnosti, minhenski jurinici i poluvojne jedinice Bund Oberland, marirajui u etveroredu, uz pratnju automobila iz kojih je strilo naoruanje. Odstupnicu je titila skupina propalih studenata, trgovaca i suputnika, od kojih su 6 Citiran u Toland, nav. dj., str. 167. Prolog neki bili nadahnuti dogaajima protekle noi, a mnogi su odavno bili vjerni sljedbenici. Neki su mudro marirali u uniformi, neki su stavili odlija iz Prvoga svjetskog rata, a drugi su se vukli uz njih u radnikim odijelima. Izrugivani i bodreni od znatieljne minhenske publike, puisti su postojano ili hrabrei se pjevanjem nacionalistikih pjesama. Blizu rijeke susreli su se sa prvom ozbiljnom preprekom policijskim kordonom na Ludwigsbriickeu. S ispruenim bajunetama i s povicima policajcima da ne pucaju na svoje drugove, maknuli su postavljene ograde u stranu i nesmetano nastavili preko mosta prema sreditu Miinchena. Nastavljajui kroz Isartor, doli su do Marienplatza, gdje se skupila velika gomila kako bi promatrala razvoj dogaaja. Odande su krenuli na sjever prema Odeonplatzu, iza kojeg je bilo smjeteno Ministarstvo rata. Meutim, nakon to su se pribliili Feldherrnhalle, jedva 50 metara od cilja, suoili su se s drugim, veim policijskim kordonom. Primivi se pod ruke, nastavili su, neki pjevajui, neki s ispruenim bajunetama, sputajui se prema Residenzstrasse. Taj se put policija nije dala iznenaditi. Kad su se dvije sile srele, zauo se hitac i policija je otvorila vatru. U kaosu, nakon to je uslijedila kratka razmjena vatre, prvi je red puista oboren na zemlju, dok se ostatak razbjeao. Nakon nekoliko minuta, ostali su samo mrtvi i ranjeni. Goring je bio pogoen meu prepone. Scheubner-Richter, koji je iao s Hitlerove lijeve strane, pao je smrtno ranjen metkom u prsa. Graf, koji je titio Hitlera, pogoen je s vie metaka, te je bio ozbiljno ranjen. Tijekom pucnjave etiri su minhenska policajca bila ubijena, kao i trinaestori-ca Hitlerovih sljedbenika. Najmlai meu njima, Karl Laforce, imao je jedva devetnaest godina. Hitler se u meuvremenu naao u opoj tunjavi uvjeren da je pogoen. Zapravo, iako su ubrzo poele kruiti neprovjerene glasine daje bio ubijen, proao je samo s iaenim ramenom jer KNJINICA Z E LrtdgfeAMoorhouse Ubiti Hitlera gaje na zemlju povukao umirui Scheubner-Richter.7 Na kraju se s mukom podigao na noge i pobjegao do oblinjega trga gdje su ga pristae potajno odveli do auta koji ga je ekao i uputili na jug prema Austriji. Kasnije je, nakon uspjena bijega iz Miinchena, stigao u kuu svoga kolege puista Ernsta Putzija" Hanfstaengla u UfHngu, gdje ga je njegovao lijenik, koji je simpatizirao pokret. Dva dana poslije, u ranim veernjim satima 11. studenoga, policija ga je konano pronala.

Prema jednom izvjeu, Hitler se slomio kad je uo za dolazak policije. Uzviknuvi: Sve je izgubljeno!", posegnuo je za pitoljem.8 Ipak, umjesto da se ustrijeli, kao to je bio obeao u Biirgerbraukelleru, Hitler se ponizno pokorio. Policajac koji ga je uhitio pronaao ga je u spavaoj sobi, obuenog u pidamu, kako smireno eka u sumornoj tiini.9 Hitler je izbjegao smrt, ali ipak nije uspio. Njegova je nacionalna revolucija" propala. Stranka je stavljena izvan zakona, a Hitlerovi glavni odani pristae bili su mrtvi, uhieni ili u izgnanstvu. Sljedeeg proljea sueno mu je zbog veleizdaje i osuen je na pet godina zatvora u utvrdi Landsberg. Suvremenici su zakljuili daje Adolf Hitler bio tek usputna biljeka u povijesti, tlapnja, koja e uskoro stati uz bok brojnim drugim udacima, radikalima i propalim revolucionarima. The Times ga je bahato odbacio kao soboslikara i demagoga".10 Mnogi su o njemu poeli govoriti u prolom vremenu. Pisac Stefan Zweig je, primjerice, smatrao daje Hitler pao ,,u zaborav".11 Sam je Hitler bio imun na takva proroanstva. Stoga je podbadao dravnoga tuitelja na suenju smatrajui sebe predmetom nekog drugog, vieg cilja. Moete nas proglasiti krivima tisuu 7 Vidi Ernst Giinther Schcnck, Patient Hitler (Augsburg, 2000), str. 300. 8 Helene HanfstaengI citirana u Toland, nav. dj., str. 175. 9 Gordon, nav. dj., str. 465. 10 The Times (London), 10. studeni 1923, str. 13. 11 Citiran u lan Kershaw, Hitler: Hubris, 1889-1936 (London, 1998), str. 212. Prolog puta", rugao se, ali boica vjenog suda povijesti nasmijat e se i poderati na komadie (...) presudu ovog suda".12 Meci koji su rastjerali njegove snage u Miinchenu njemu su omoguili i prvi susret s Providnou". On se iz tog iskustva i iz sluenja zatvorske kazne u Landsbergu izdigao s nepomuenim uvjerenjem daje njegov ivot bio sauvan kako bi mogao ispuniti povijesnu sudbinu" spaavanja Njemake. Izdigao se u ovjeka s misijom. 12 Citirano u Alan Bullock, Hitler: A Study in Tyranny (London, 1962), str. 119-120. PRVI DIO Boji atentator - Ma urice Bavaud Jednog e se dana potpuno bezopasan ovjek useliti u tavanski stan negdje u Wilhelmstrasse. O njemu e se misliti da je umirovljeni kolski ravnatelj. Obian graanin, s naoalama s debelim okvirom, neobrijan, s bradom. Nikome nee dopustiti da ude u njegovu skromnu sobu. Ondje e postaviti puku, u tiini, bez nepotrebne urbe, i s neugodnom strpljivou drat e je naciljanu prema balkonu ureda kancelara Reicha, sat za satom, dan za danom. I onda, jednoga dana, otvorit e vatru. Adolf Hitler1 Neto prije podneva tijekom hladnoga zimskog jutra 30. sijenja 1933. voa Nacistike stranke Adolf Hitler najavljen je za sastanak s njemakim predsjednikom, feldmaralom Paulom von Hindenburgom. U pratnji lanova svoga novoga kabineta hladno je bio primljen od predsjednika koji je bio iznerviran jer gaje morao ekati i jer je dvojio o Hitlerovu imenovanju. Hindenburg je na brzinu progundao dobrodolicu i izrazio svoje zadovoljstvo to je nacionalistika desnica konano nadila meusobne razlike. Onda je preao na stvar. Hitler je morao poloiti zakletvu za kancelara Njemake Republike. Obuen u obino crno odijelo i kravatu, Hitler se sveano zakleo da e se drati ustava, da e izvravati svoje dunosti ne gledajui na stranake interese te da e sluiti cijeloj njemakoj 1 Citirano u Pctcr Hoffman, Hitler's PersonalSecurity (New York, 2000), str. 24. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera naciji. U kratkom, improviziranom govoru, tada je obeao da e braniti prava predsjednika i da e se nakon sljedeih izbora vratiti parlamentarnoj vladavini. Hindenburg je bio sve samo ne rjeit u svome odgovoru: ,,A sada, gospodo," uzviknuo je, poimo s Bogom".2 Tog je poslijepodneva novi kabinet u uredu kancelara Reicha pozirao za njemaki tisak. Hitler je, sjedei u raskono ukraenoj stolici, bio okruen suradnicima iz svoga novoga kabineta. Goring je sjedio s njegove desne strane, a von Papen, kraljevski inaugurator" i zamjenik kancelara, s njegove lijeve strane. Ostali su lanovi vlade stajali iza njih trojice i izgledali su izrazito nezadovoljni.

Pokazivali su malo oekivane kolegijalnosti. Iako su jedni druge dobro poznavali, samo su neki od njih uspostavili vizualni kontakt. Ministri su mrko zurili ispred sebe ili neodreeno u daljinu. Samo si je Hitler dopustio irok osmijeh. U prvom javnom obraanju u ulozi kancelara estitao je svojim sljedbenicima na velikom politikom trijumfu".3 Hitlerovo je uspinjanje na vlast zapravo bilo manje slavno nego to e njegovi propagandisti poslije tvrditi. Iako je bio na elu stranke koja je dobila najvei broj glasova na izborima, njegovo imenovanje nije bilo rezultat primjerena demokratskog procesa. Zapravo, njega je na vlast postavila politika elita pomou prljave, zakulisne spletke. Vlast nije bila osvojena, ona je Hitleru bila uruena, kao pehar s otrovom. Hitler e, tako se mislilo, ubrzo sam sebe dovesti u neprilike i diskreditirati cijeli pokret. A ako se to kojim udom ne dogodi, on e vodeim slojevima drutva posuditi svoju popularnost u zemlji, dok e ga oni, s druge strane, nastojati kontrolirati i zauzdati njegove raspojasane ambicije. 2 Heinrich August Winkler, Weimar 1918-1933 (Miinchen, 1998), str. 593. 3 Max Domarus, Hitler: Speeches andProdamations 1932-45, sv. I, (London, 1990), str. 228. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud S tom je namjerom Hitler bio imenovan na elo vlade u kojoj su nacisti bili tek manjina. Od jedanaest mjesta u kabinetu samo su tri drali njegovi ljudi: mjesto kancelara, ministarstvo unutarnjih poslova i ministra bez portfelja. Sva su vanija mjesta u vladi otila konzervativcima, to je osnailo njihovo uvjerenje da e moi drati demagoga Hitlera na uzdi. Unato tim ogranienjima slobode djelovanja, Hitlerovo je imenovanje i dalje bilo izrazito nepopularno meu njegovim novim kolegama pa su od njega izvlaili brojne dodatne ustupke. S jedne je strane Hitler obeao da e ostaviti kabinet neizmijenjen bez obzira na rezultate novih izbora koje je namjeravao raspisati, a s druge je strane dao prazno obeanje da e proiriti osnovu svoje nove vlade pribliavajui se strankama centra. Time se uvelike inilo da je varka konzervativaca uspjela. Hitler je izgledao kao da mu je navuena politika luaka koulja. Posluit e im, nadali su se, kao figura za pokazivanje , ali se on time nee mnogo sluiti za stjecanje stvarne moi. I kada se uzmu u obzir sva ogranienja, Hitlerova je pobjeda ipak bila bitna. Bivi je kaplar, agitator iz pivnice i samoprozva-ni doboar" nacionalistike stvari, dosegnuo vrhunac politike moi. Njegovi su sljedbenici, to je potpuno prirodno, slavili taj uspjeh. Glavnina odreda SA-a i SS-a, pod Goebbelsovim vodstvom, okupila se u Tiergartenu spremna za improviziranu pobjedniku paradu. Naoruani bakljama, krenuli su s prvim sumrakom u sedam sati naveer prema etvrti gdje je smjetena vlada. Marirajui u redovima po esnaestorica, uz gromoglasno odobravanje bubnjeva i vojnog orkestra, proli su ispod Brandenburkih vrata i nastavili do Wilhelmstrasse, gdje su se zaustavili da bi pozdravili ostarjelog predsjednika. Nastavljajui do nove Hitlerove rezidencije u uredu kancelara Reicha, svi su u zboru uzviknuli SiegHeil nakon to ih je novi kancelar pozdravio Roger Moorhouse Ubiti Hitlera s prozora na prvome katu. Goebbcls je u svoj dnevnik zapisao da je bilo ba kao u bajci".4 *** Hitlerovje novi visoki poloaj sa sobom donio neke nove zahtjeve za njegov sigurnosni reim. S jedne je strane njegovo imenovanje okiralo sve one koji su njega i njegov pokret smatrali prolaznom fazom, ili ak donekle smijenim. To je natjeralo njegove oponen-te, bilo pasivne bilo aktivne, da zastanu i primijete ga, da razmisle kako bi se moglo djelovati protiv toga. Hitlerov je trijumf vjerojatno bio i trenutak njegove najvee ranjivosti. Kao kancelar, Hitler je postao nasljednikom zadivljujue nasilne tradicije zavjera s atentatima. Slavni kancelar iz 19. stoljea Otto von Bismarck izbjegao je dva takva pokuaja, dok su nemirne godine nakon Prvoga svjetskog rata donijele poplavu politikih ubojstava, stoje kulminiralo ubojstvom ministra vanjskih poslova Walthera Rathenaua u Berlinu u ljeto 1922. godine. Posljedica toga posljednjeg atentata bilo je postavljanje sigurnosti kancelara i njegovih ministara na potpuno druge osnove. Budui da su prijanji vodei politiari bili podvrgavani samo letiminim sigurnosnim mjerama - koje su se u najboljem sluaju sastojale od vozaa, pomonika i moda pokojeg policajca - sada ih se namjeravalo brinije uvati. Samo pet dana nakon ubojstva Rathenaua nove su mjere bile predloene i provedene. Primjerice, kancelarovu je autu dodijeljen

drugi pratei automobil, dok je osiguranje u uredu kancelara Reicha u cijelosti reorganizirano. Svi oni koji su ministrima slali prijetea ili klevetnika pisma mogli su oekivati da e ih ispitati policija. Svaka se iznesena prijetnja trebala shvaati ozbiljno.5 4 Citirano u kn Kershaw, Hitler: Hubris, 1889-1936 (London, 1998), str. 423. 5 Vidi Bundesarchiv (u nastavku BA), Dosje R43II/990. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud Zahvaljujui tim mjerama, otkrivene su brojne zavjere u godinama prije Hitlerova imenovanja. Primjerice, u ljeto 1922. godine kod drezdenskoga su trgovca Willija Schulzea pronaena dva pitolja kojima je, kako je priznao, namjeravao ubiti kancelara Wirtha. Nekoliko godina poslije, 1931. godine, primitivnu je eksplozivnu napravu u poiljci adresiranoj na kancelara Briininga presrelo osoblje slube sigurnosti. Sljedee je godine uhvaena jedna ena naoruana bodeom duljine 28 centimetara. Unato poboljanom reimu sigurnosti, uspjela je ui na bona vrata te se popeti do drugoga kata zgrade prije nego to je zaustavljena.6 Sigurnosni aparat je oigledno djelovao. Meutim, s Hitlerovim imenovanjem za kancelara 1933. godine suoit e se sa znatno teim izazovima. Za nekoga tko je toliko ogrezao u nasilju moda i nije iznenaenje to je Hitler razvio pojaan osjeaj za svoju ranjivost na napad. Jo od poetka politike karijere, Hider je shvatio da mu je potrebna tjelesna zatita, odred neupitne lojalnosti, skupina mukaraca koji e (...) nastupiti ak i protiv vlastite brae".7 U tu je svrhu angairao malu grupu avanturista da mu slue kao vozai, uvari i ljudi za razne poslove. Ta se skupina 1920. razvila u Saalschutz (osiguranje) koja se proirila postavi sljedee godine SA {Sturmabteilung, ili jurini odjel"). Ipak, dok je SA bio zaduen za sigurnost" u najirem smislu, profinjenijim zahtjevima Hiderove osobne sigurnosti i dalje se bavila mala skupina povjerljivih vrstih mukaraca. Meu njima su bili bivi hrva Ulrich Graf koji je sluio kao Hitlerov tjelohranitelj; Emil Maurice, bivei urar ivetetanFreikorpsa koji je bio njegov voza; Christian Weber, preprodava konja i povremeni svodnik koji je bio njegov tajnik"; sluga Julius Schaub i autant Wilhelm Briickner. Oni su snosili 6 BA R43II/990-32,138 i 146. 7 Citirano u Gerald Reitlinger, The SS: Alibi of a Nation, 1922-1945 (New York, 1957), str 13. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera najveu odgovornost za Hitlerovu sigurnost na javnim dogaajima i tijekom njegovih govora. inili su Fiihrerov najui krug. U kriznoj 1923. godini odlueno je da se reorganizira Hitlerova sigurnost. Utemeljena je elitna tjelesna garda. Stabsivache (stoerna straa) koja je regrutirana iz redova SA i koja se zaklela da e tititi Hitlera od unutarnjih i vanjskih prijetnji. Meutim, kad je Stabstuache pao kao rtva internih razmirica unutar SA, formirana je nova jedinica tjelesne strae - Stosstrupp (Udarni odred), koji je brojio oko 100 ljudi, ali njegovu su jezgru i dalje inili Hitlerovi stari, povjerljivi tjelohranitelji Graf, Maurice, Weber, Briickner i Scahub. Vatreno krtenje imali su u minhen-skome puu u studenom te godine, kad su sva petorica starih tjelohranitelja ubijena.8 Godine 1925, nakon prijevremenog putanja Hitlera iz zatvora, reaktivirani su Nacistika stranka i SA. Obnovljena je i tjelesna straa. Prvotno joj je bio dan izvorni naziv Stabsivache, ali je zatim preimenovana u Sckutzstaffel- Zatitni zdrug" - odnosno SS. Naspram svjesnog proleterizma SA, SS je trebao biti besramno elitistiki. U poetku je imao samo osam ljudi, a potom je lagano narastao nakon to je svaka stranaka elija bila duna dati SS odjelu ne vie od deset ljudi koji bi se brinuli o sigurnosti. Do kasnih 1920-ih on je brojio tek oko 280 ljudi, to je bilo u izrazitom kontrastu naspram 60.000 pripadnika jakog SA. Kandidati za SS bili su strogo provjeravani i disciplina je bila vrsta. U obzir su dolazili samo najbolji i najpouzdaniji stranaki lanovi".9 Oni su morali biti uinkoviti, snalaljivi, pouzdani i, iznad svega, slijepo odani"10 Adolfu Hitleru. Nisu smjeli sudjelovati u politikim raspravama, ali morali su sudjelovati u politikim instrukcijama. 8 Heinz Hohne, The Order of the Death's Head (London, 1969), str. 21. 9 Citirano u isto, str. 24. 10 Heinrich Himmler citiran u Peter Padfield, Himmler: Reichsfiihrer-SS (London, 1990), str. 90. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud

Nisu smjeli puiti tijekom stranakih dogaaja i nisu naputali prostoriju dok im nije nareeno da tako uine. Njihovo je geslo bilo MeineEhre heisst Treue - Moja je ast lojalnost". SS bi ostao relativno mala, pa ak i beznaajna organizacija, da se nije pojavio Heinrich Himmler koji je u sijenju 1928. preuzeo odgovornost svakodnevnog voenja SS-a. Godinu dana poslije on je postao njegov voa, Reichsfubrer-SS. Pod Himmlerovim se nadzorom SS proirio, disciplina je ovrsnula, a njegova se neupitna lojalnost Hitleru pojaala. Himmler je elio u SS usaditi isti onaj ekstremni etos kojim se sam hvalio: Ako bi Hitler rekao da moram upucati svoju majku", hvalio se jednom, ja bih to uinio i bio bih ponosan na ukazano povjerenje"." Sreom, veina je zadataka namijenjenih SS-u bila mnogo prizemnija - sastojali su se od uvanja Smeeg doma", glavnoga stoera Nacistike stranke u Miinchenu i rutinskog osiguranja. Jedan je veteran iz toga razdoblja opisao to je bio zadatak te jedinice: SS (...) je i dalje bila vrlo mala skupina, probrana iz redova SA radi tienja stranke, osobito vodstva stranke, u javnosti (...). Bio sam na nekoliko veih skupova u Hamburgu. Na je posao bio tititi podij govornice, pratiti govornike do njihovih automobila i natrag, uvati njihov hotel i tako dalje (...) stvari su esto postajale prilino uzbudljive.12 Za razliku od sve veeg jaanja SS-a, SA je ulazio u razdoblje krize. Do kasnih 1920-ih smei redovi" SA borili su se i tukli te su Nacistiku stranku progurali u prvi red njemake politike. No, Hitleru - koji je sada sve vie glumio uvaenog graanskog 11 Himmler citiran u isto, str. 99. 12 Otto Kumm, jedan od posljednjih iz Leibstandarte Adolf Hitler, citiran u J. Stein-hoff - P. Pechel - D. Showalter, Voices from the Third Reich (London, 1989), str. 23-24. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera politiara - postajalo je blago neugodno zbog te rulje. Bio je uvjeren da je avangarda njegove revolucije postala sumnjiva gomila": politiki nepouzdana i u potpunosti nepredvidljiva. tovie, s obzirom da je u sastavu SA u mnogim okruzima veina lanova bila nezaposlena i da neki njezini dijelovi ak nisu mogli prikupiti dovoljno novca za rekvizite poput kukastih krieva, on se ak pribojavao da e postati sve vie zainteresirani za socijalistiki" element nacionalsocijalizma. S druge strane, SA je na stranako elnitvo i njihove skupe automobile i otmjene stanove uvelike gledao kao da su izdali proletersku osnovu svoje moi.13 Do sraza je dolo 1931. kada je vei dio SA bio uvuen u pobunu pod vodstvom zamjenika njihova zapovjednika Walthera Stennesa. Premda su pobunjenici ubrzo vraeni pod skute vladajuih, tim je dogaajem odzvonilo pokretu. Vano je rei da je SS cijelo to vrijeme ostao lojalan Hitleru. Kako je SA nakon toga slabio, SS je bio u idealnoj poziciji da sam preuzme odgovornost za Hitlerovu sigurnost i sukladno tome e Hilterovi novi osobni tjelohranitelji biti probrani iskljuivo iz redova SS-a. Njegov prvi zapovjednik Sepp Dietrich, osoran Bavarac te veteran Freikorpsa i minhenskoga pua bio je jedan od najodlikovanijih generala SS-a iz Drugoga svjetskog rata. Dietrich, koji se 1928. pridruio SS-u, brzo se uspeo unutar minhenskoga kadra i za samo godinu dana postao je pripadnik Hitlerova najueg kruga i jedan od njegovih neslubenih tjelohranitelja. Meutim, kako je u Njemakoj rasla politika temperatura, a nasilje dostizalo nesluene razine, vrlo je brzo postalo neophodno Hitlerovo osiguranje postaviti na stroe osnove. Od Dietricha se zahtijevalo da organizira odred stalne zatite Fiihrera. Ishod toga je bio SS-Begleit-Kommando Der Fiihrer" (Postrojba SS-pratnje). Suvremenici su slikovito opisivali njegove 13 Hohne, nav. dj., str. 111-113. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud ljude kao (...) otmjene, atletske njemake tipove. Imali su blistave motoristike odore s patentnim zatvaraima odjenute preko crnih uniforma (...) i nosili su tijesno pripijene avijatiarske kacige. Naoruani revolverima i sjambocima [bievima od koe nilskoga konja] (...) izgledali su kao ljudi s Marsa".14 Jedan drugi oevidac nije bio toliko laskav opisujui Fiihrerove tjelohranitelje kao zaudno osjetljive (...) gotovo mekuaste". Premda je nastavio pitajui se je li ih moda odabrao stariji nacist i poznati homoseksualac Ernst Rohm, na kraju je priznao, nakon to je jednu veer proveo u njihovu drutvu, da su stvarno estoki momci".15 U poetku sa samo dvanaest ljudi pod Dietrichovim zapovjednitvom, postrojba tjelohranitelja

trebala je pratiti Hitlera tijekom burne izborne kampanje. Izvjee jednoga britanskog novinara opisuje njihov modus operandi. U proljee 1932. Hitler je odravao predizborni skup u istonopruskom gradu Elbingu (danas Elblag u Poljskoj, nap. ur.), kad su njegovu pratnju zaskoili komunistiki protivnici. Nakon to je voza skrenuo auto kako bi izbjegao gomilu, (...) Hitlerovi su tjelohranitelji u konim odorama ve iskoili iz automobila i estoko nasrnuli (...) s gumenim pendrecima. Poletjelo je kamenje, odjeknuli su i pucnjevi iz pitolja. Zatim su se (...) ljudi vratili u automobile pa smo nastavili".16 Kad je boravio u Munchenu, Hitlerove su sigurnosne mjere bile formalnije. Ondje je od 1931. njegovo boravite bio takozvani Smei dom" - elegantna trokatnica koja je nekad sluila kao rezidencija talijanskog izaslanika pri bavarskom kraljevskom dvoru. Osiguranje se sastajalo od tri smjene, u svakoj je bilo po sedamnaest ljudi prebaenih iz SS-a. Od toga ih je najmanje deset bilo smjeteno unutar zgrade, dok je ostalih est uvalo ulaz, 14 Kurt Luedeckc citiran u Charles Messenger, Hitler's Cla.dia.tor: The Life andMili-tary Career ofSeppDietrich (London 1988), str. 45. 15 Sefton Delmer, TrailSinister: An Autobiography, vol. I (London, 1961), str. 147. 16 Isto, str. 152. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera politiara - postajalo je blago neugodno zbog te rulje. Bio je uvjeren da je avangarda njegove revolucije postala sumnjiva gomila": politiki nepouzdana i u potpunosti nepredvidljiva. tovie, s obzirom da je u sastavu SA u mnogim okruzima veina lanova bila nezaposlena i da neki njezini dijelovi ak nisu mogli prikupiti dovoljno novca za rekvizite poput kukastih krieva, on se ak pribojavao da e postati sve vie zainteresirani za socijalistiki" element nacionalsocijalizma. S druge strane, SA je na stranako elnitvo i njihove skupe automobile i otmjene stanove uvelike gledao kao da su izdali proletersku osnovu svoje moi.13 Do sraza je dolo 1931. kada je vei dio SA bio uvuen u pobunu pod vodstvom zamjenika njihova zapovjednika Walthera Stennesa. Premda su pobunjenici ubrzo vraeni pod skute vladajuih, tim je dogaajem odzvonilo pokretu. Vano je rei da je SS cijelo to vrijeme ostao lojalan Hitleru. Kako je SA nakon toga slabio, SS je bio u idealnoj poziciji da sam preuzme odgovornost za Hitlerovu sigurnost i sukladno tome e Hilterovi novi osobni tjelohranitelji biti probrani iskljuivo iz redova SS-a. Njegov prvi zapovjednik Sepp Dietrich, osoran Bavarac te veteran Freikorpsa i minhenskoga pua bio je jedan od najodlikovanijih generala SS-a iz Drugoga svjetskog rata. Dietrich, koji se 1928. pridruio SS-u, brzo se uspeo unutar minhenskoga kadra i za samo godinu dana postao je pripadnik Hitlerova najueg kruga i jedan od njegovih neslubenih tjelohranitelja. Meutim, kako je u Njemakoj rasla politika temperatura, a nasilje dostizalo nesluene razine, vrlo je brzo postalo neophodno Hitlerovo osiguranje postaviti na stroe osnove. Od Dietricha se zahtijevalo da organizira odred stalne zatite Fiihrera. Ishod toga je bio SS-Begleit-Kommando Der Fuhrer" (Postrojba SS-pratnje). Suvremenici su slikovito opisivali njegove 13 Hohne, nav. dj., str. 111-113. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud ljude kao (...) otmjene, atletske njemake tipove. Imali su blistave motoristike odore s patentnim zatvaraima odjenute preko crnih uniforma (...) i nosili su tijesno pripijene avijatiarske kacige. Naoruani revolverima i sjambocima [bievima od koe nilskoga konja] (...) izgledali su kao ljudi s Marsa".14 Jedan drugi oevidac nije bio toliko laskav opisujui Fiihrerove tjelohranitelje kao zaudno osjetljive (...) gotovo mekuaste". Premda je nastavio pitajui se je li ih moda odabrao stariji nacist i poznati homoseksualac Ernst Rohm, na kraju je priznao, nakon to je jednu veer proveo u njihovu drutvu, da su stvarno estoki momci".15 U poetku sa samo dvanaest ljudi pod Dietrichovim zapovjednitvom, postrojba tjelohranitelja trebala je pratiti Hitlera tijekom burne izborne kampanje. Izvjee jednoga britanskog novinara opisuje njihov modus operandi. U proljee 1932. Hitler je odravao predizborni skup u istonopruskom gradu Elbingu (danas Elbl^g u Poljskoj, nap. ur.), kad su njegovu pratnju zaskoili komunistiki protivnici. Nakon to je voza skrenuo auto kako bi izbjegao gomilu, (...) Hitlerovi su tjelohranitelji u konim odorama ve iskoili iz automobila i estoko nasrnuli (...) s gumenim

pendrecima. Poletjelo je kamenje, odjeknuli su i pucnjevi iz pitolja. Zatim su se (...) ljudi vratili u automobile pa smo nastavili".16 Kad je boravio u Miinchenu, Hitlerove su sigurnosne mjere bile formalnije. Ondje je od 1931. njegovo boravite bio takozvani Smei dom" - elegantna trokatnica koja je nekad sluila kao rezidencija talijanskog izaslanika pri bavarskom kraljevskom dvoru. Osiguranje se sastajalo od tri smjene, u svakoj je bilo po sedamnaest ljudi prebaenih iz SS-a. Od toga ih je najmanje deset bilo smjeteno unutar zgrade, dok je ostalih est uvalo ulaz, 14 Kurt Luedccke citiran u Charles Messenger, Hitler's Gladiator: The Life andMili-tary Career ofSepp Dietrich (London 1988), str. 45. 15 Sefton Delmer, Tra.ilSinister: An Autobiography, vol. I (London, 1961), str. 147. 16 Isto, str. 152. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera posjed oko kue i sve vidljivo okolno podruje. Pristup zgradi bio je doputen samo uz valjane propusnice.17 Meutim, postoji odreena sumnja da su sigurnosne mjere u Munchenu bile samo djelomino uinkovite. S jedne strane, prije 1933. straarima je na dunosti bilo zabranjeno nositi oruje. Uz to, ini se da se uspostavljene mjere nisu uvijek strogo provodile. Jedan se britanski posjetitelj Smeeg doma", primjerice, sjea da su straari na njega digli galamu da ne hoda po ploniku izvan zgrade, ali ne spominje nikakav susret sa sigurnosnim mjerama kad je uao unutra.18 Sigurnosne metode koje je Hitler uveo 1932. bile su uistinu velikim dijelom onakve kakve su bile 1923. godine. Na raspolaganju je imao predane i, iznad svega, slijepo odane tjelohranitelje, ali njihova je uinkovitost bila pod ozbiljnom sumnjom. Dio problema s kojim se suoavao svatko tko je pokuao stvoriti uvjerljiv sigurnosni reim za Hitlera bio je Hitler sam. Fiihrerov je stav prema vlastitoj sigurnosti bio isprepleten proturjenostima i nesuvislostima. S jedne je strane bio opsjednut svojom vlastitom smrtnou. Sebe je vidio kao ovjeka odreenog od sudbine", ovjeka koji Njemaku treba izvesti iz ropstva. Meutim, njegova ga je krhka konstitucija natjerala da povjeruje kako mu nije ostalo mnogo vremena. Hitler je, zapravo, bio ovjek slaba zdravlja. Dugo se nagaalo da je moda patio od posljedica sifilisa.19 A uz tu je sablast vrlo jasno osjeao i stvarna iskuenja politikoga ivota. Od 1936. alio se na cijeli niz bolesti, ukljuujui zujanje u uima, migrene, nesanicu, ekcem, greve u elucu, nadutost i krvarenje iz desni.20 Toj se listi moe dodati i akutna hipohondrija. Hitlerova je zabrinutost za zdravlje do 17 Hoffman, Securitj, nav. dj., str. 21. 18 Delmer, nav. dj., str. 111-113. 19 Alan Bullock, Hitler: A Study in Tyranny (London, izdanje iz 1962), str. 392. 20 John Toland, Hitler (London, 1976), str. 390 i 402-403. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud svoga vrhunca dola u svibnju 1935. kada je sam sebe uvjerio da e se polip odstranjen s njegova grkljana pokazati kancerogenim. Od toga je trenutka postao politiar kojemu se urilo. Kao to je priznao jednom svom intimusu: Nikad neu postati starac iz Obersalzberga. Ostalo mi je vrlo malo vremena".21 Uz sve to Hitler je bio zaokupljen idejom da bi mogao pasti kao rtva atentata. Slijedom toga, s obzirom da je on to uporno objanjavao svojim tjelohraniteljima, njegov vlastiti opstanak bio je od najvee vanosti. Stoga je pokazivao izniman interes za sigurnosne mjere te zahtijevao njihovo konstantno osuvremenjivanje i intenziviranje. U javnosti je redovno nosio pitolj, a i njegovi su osobni tjelohranitelji i autanti bili neprestano naoruani. Naravno, politike aktivnosti Hitlera su neizbjeno izlagale poprilinoj opasnosti. Kao voa najnasilnijegi najagresivnijegpo-kreta u njemakom politikom ivotu, on je prirodno pobuivao osobnu mrnju svojih protivnika. Meutim, tijekom kampanje, bilo da govori pred neprijateljskom publikom ili na putu prema politikim skupovima, on je redovito bivao prinuen suoiti se sa svojim klevetnicima. Nekoliko se puta naao u zasjedi. Jednom je bio napadnut vlak kojim je putovao. Komunisti su takoer nasu-mino nekoliko puta pucali u njegov automobil. Jednom

drugom prilikom, 1920. godine, jedva je izbjegao da ga razotkriju pred prijeteom gomilom predstavljajui se kao posilni" iz svoje pratnje.22 Samo mu je njegova (tadanja) relativna anonimnost spasila kou. Ipak, izvan onoga to bi se moglo nazvati nunom izloenou" opasnosti, Hitler je takoer redovito i svjesno podrivao napore svojih zatitara. Primjerice, znao je biti zadivljujue nesmotren. Jednom je u varcvaldskom gradu Freiburgu, kad je njegov automobil napadnut kamenjem, iskoio iz vozila maui 21 Isto, str. 394. 22 Isto, str. 137-138. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera biem ime je prisilio zaprepatene napadae na bijeg.23 Drugom je prilikom Albert Speer opisao kako se Hitlerova automobilska povorka kretala kroz neprijateljsku gomilu u Berlinu: (...) raspoloenje gomile postajalo je sve gore. Kad je Hitler nekoliko minuta poslije stigao sa svojom pratnjom, prosvjednici su preplavili ulicu. Hitlerov je automobil bio prisiljen kriti si put puevim korakom. Hitler je stajao uspravno pored vozaa. U tom sam trenutku osjeao potovanje prema njegovoj hrabrosti, i jo uvijek ga osjeam.24 Nekoliko godina poslije Hitler e objasniti svoje ponaanje. Da ga je neki idealistiki atentator elio ustrijeliti ili dignuti u zrak, smatrao je, ne bi bilo velike razlike ako bi sjedio ili stajao.25 ,,U herojskim danima", govorio je, ni pred im nisam uzmicao.26 Hitler je bio izrazito i svjesno nepredvidljiv. Speer ga je nazivao kraljevski nepouzdanim".27 Njegova se rutina, onoliko koliko je bila vrijedna tog imena, sastojala od kasnoga buenja i rada" do kasno u no uz nadmeno obraanje podreenima. On nije bio sposoban za neki sustavan rad, vie mu se svialo ugaanje vlastitim hirovima ili preputanje lijenosti.28 Uz to je esto znao nestati kako bi proveo vikend sa suradnicima u Berlinu ili u Miinchenu i nije previe prihvaao neto to bi sliilo planiranju unaprijed. Premda je taj obrazac sluio kao djelotvorna prepreka 23 Hoffman, nav. dj., str. 19. 24 Albert Speer, Inside the IhirdReich (London, 1970), str. 55. 25 Henry Picker, Hitler's Tischgesprdcbe im Fiihrerhauptquartier 1941-42 (Bonn, 1951), str. 232. 26 N. Cameron - R. H. Stevens (preveli), Hitler's Table Talk, 1941-44 (London, 1953), str. 176. 27 Speer, nav. dj., str. 177. 28 Kershavv, nav. dj., str. 343. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud bilo kakvom potencijalnom atentatoru, on nije mnogo olakavao rad njegovim tjelohraniteljima. Doista, s obzirom na svu svoju usmjerenost na sigurnosne pojedinosti, Hitler u biti nije bio uvjeren da e njegovi tjelohranitelji sluiti ikakvoj stvarnoj svrsi. Njegovo vjerovanje u usud" i predodreenje" dovelo je do toga da je svoje preivljavanje pripisivao ne policiji, ve istoj srei".29 Stoga se, usprkos njegovom pomnom pridavanju pozornosti pojedinostima svoga sigurnosnog reima, moe pomisliti da se - barem u tom sluaju - volio igrati vojnika zabavljajui se svojom natprirodnom vanou, premda je duboko u sebi znao da e se sva takva nastojanja u ko-nanici pokazati uzaludnima. Donekle bi se moglo initi da je Hitlerov oigledni nehaj bio opravdan. U prvim mjesecima 1933. godine u Berlinu su zaprimljena brojna izvjea o najluim urotama i zavjerama da se ubije novoga kancelara. Dolazila su iz svih dijelova svijeta: vicarske, Nizozemske, Maroka, panjolske, ehoslovake i SAD-a.30 Neki su sluajno uli Zidove u Baselu kako kuju urotu, drugi su namirisali anarhiste kako rade na zavjeri u Barceloni, neki drugi su uli kako komunisti spletkare u pokrajini Saar. Veina je tih izvjea bila promaena, zasnovana na rekla-kazala ili na ispraznim konstatacijama tipa netko bi trebao ucmekati tog Hitlera". Neka su bila u potpunosti nevjerodostojna. Jedan je dounik iz Augsburga, primjerice, pisao s namjerom da obavijesti Hitlera o mogunosti da bi zgrada u kojoj se nalazi ured kancelara mogla biti minirana i da bi subverzivci" ondje mogli postaviti eksploziv. Iako je taj dounik priznao da nije imao nikakvih saznanja o takvoj zavjeri, nagovarao je svoga Fiihrera da to brinije pazi na svoj dragocjeni ivot".31 Zbog takvih entuzijastinih i matovitih dounika

29 Citiran u Hoffman, Security, nav. dj., str. 264. 30 Vidi BA R43II/990/F5. 31 BAR43II/990/F5/192. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera berlinska je policija gotovo svakoga tjedna bila upozoravana daje nova urota u tijeku. Veina ih je bila istraena; meutim, od stotinu zaprimljenih, samo se desetak smatralo vrijednima ozbiljne pozornosti, a ak su i te vrijedile jako malo.32 Moglo bi se pretpostaviti da je najvea ivotna prijetnja novome kancelaru dolazila s lijeva. Dakako, njemaki komunisti i socijalisti bilo su prilino svjesni da e nova vlast vjerojatno otvoriti sezonu lova na njih, i neki su vjerojatno namjeravali pripremiti protuudar. Meutim, njemakoj je ljevici bila gotovo priroena nesposobnost da se pokrene i uzme Hitlera na nian. Socijalisti su bili vezani demokratskim procesom i teko su mogli probaviti poduzimanje takvih ekstremnih koraka, dok su komunisti od svojih gospodara iz Moskve bili upueni da svoje napore usmjere protiv socijalista. Izuzev krajnje kratkovidnosti, njihov je problem uvelike bio ideoloki. Marksistika je teorija gledala na faizam kao na posljednji izdisaj kapitalistike buroazije, krvavi preludij prema neizbjenoj socijalistikoj utopiji. Povijest su - mislilo se - pokretale velike drutvene i ekonomske sile, ne pojedinci. Stoga eliminacija Hitlera za mnoge na ljevici nije imala mnogo smisla. Bez obzira na to, nekoliko je hrabrih bilo voljno pruiti ruku pomoi Povijesti. Jedan je od njih bio Beppo Romer, komunist i nekadanji voa Freikorpsa, koji je uspio dobiti pristup uredu kancelara, ali ga je SS otkrio. Sljedeih e est godina provesti u Dachauu, a urote protiv Hitlera prestat e kovati tek nakon pogubljenja 1942. godine. Drugi je bio Kurt Lutter, komunistiki brodograditelj iz Konigsberga, koji je u proljee 1933. godine namjeravao izvesti bombaki napad na Hitlera. Uhien i ispitan, Lutter je iznenadno puten bez optube zbog nedostatka dokaza. Poslije, 1935. godine, razotkrivena je ambiciozna komunistika urota u Beu u kojoj je bio planiran atentat na Hitlera, ali i na 32 Hoffman, nav. dj., str. 24. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud ministra rata generala Blomberga, Goringa, Goebbelsa i Hessa.33 Zanimljivo je da su urotnici eljeli ostaviti dojam kako je njihovu zavjeru osmislio SA. Naspram uglavnom latentne prijetnje s lijeva, ona koja je dolazila od nezadovoljnika na desnici pokazala se mnogo ozbiljnijom. Prije svega, mnogi su unutar SA Hitlera i dalje smatrali izdajnikom njihovih naela. Neke od najistaknutijih meu njima moglo se pridobiti nakon sijenja 1933; meutim veina obinog sastava jedva se pomirila s novom konstelacijom moi ili s oiglednim uspjehom njihova" Fiihrera. Doista, 1933. godine uhien je potencijalni atentator u odori SA dok je nosio napunjeno oruje u Hitlerovu rezidenciju u Berchtesgadenu.34 Kriza SA kulminirala je s istkom Rohmovih ljudi u ljeto 1934. godine kada se Hitler konano okrenuo protiv svojih nekadanjih saveznika. ak i kad je bio podvrgnut istki, a njegova tobonja prijetnja miru nacije" nairoko razglaena od strane Hitlera, SA je u jednom trenutku pronaao priliku da se osveti. Kad su se Hitler i njegova SS pratnja pripremali napustiti bavarsku gostionicu gdje je bila uhiena veina vodstva SA, pristigao je odred SA. Oigledno zbunjenim i iznimno agresivnim, bilo im je nareeno da se vrate u vojarne u Miinchen. Meutim, vozili su se tek krai dio puta, a onda su postavili cestovnu blokadu, sa strojnicama na svakoj strani ceste, da bi priekali Hitlera. Fiihrer je u meuvremenu smatrao mudrim napustiti to mjesto drugom rutom.35 Jo jedan izvor oporbe Hitleru bila je takozvana Crna fronta" koju je vodio bivi nacist Otto Strasser. Vjeno na margini Nacistike stranke zbog svoje eklektike ideologije - zanimljivog amalgama ekstremnoga nacionalizma, antikapitalizma, socijaliz33 BAR58/724-16i30-33. 34 Hoffman, nav. dj., str. 178. 35 Hohne, nav. dj., str. 114. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera ma i anarhizma - Strasser je bio protjeran iz stranke u ljeto 1930. godine. Osmislio je Crnu frontu kao zajedniku organizaciju za sve desniare nezadovoljne Hitlerom i do vremena zabrane toga

pokreta u sijenju 1933. godine privukao je gotovo 5000 lanova. Nakon toga se Strasser, smjeten u Beu i Pragu, protiv Hitlera borio propagandnom kampanjom i uspio je odrati malu ilegalnu mreu unutar same Njemake. Do njegova je najodvanijeg poteza dolo 1936. kada je planirao izvriti atentat na Hitlera. Atentator kojega je odabrao bio je idovski student iz Stuttgarta Helmut Hirsch, koji je studirao arhitekturu u Pragu i kojega su uvjerili da izvri junaki in" kojim bi nadahnuo Zidove u Njemakoj. Hirsch je trebao unijeti aktovku s bombom u glavni stoer Nacistike stranke u Nurnbergu. Meutim, uhien je pri prelasku njemake granice u prosincu 1936, a pogubljen sljedeeg proljea. Dvije bi teorije mogle objasniti njegov neuspjeh: ili je Gestapo imao dounika u redovima Crne fronte ili je, to je manje vjerojatno, Crna fronta ciniki sama izdala Hirscha kako bi se okoristila prateim publicitetom. Ipak, Hirsch je bio simbol jednoga drugog izvora otpora Hitleru. Organizirana idovska opozicija nacizmu stvarno je vidljivo zasjala tek s ustankom u varavskom getu 1943. godine. Do tada su sve vei progoni Zidova u Njemakoj i drugdje bili praeni gotovo stereotipno flegmatinom reakcijom. Neki su pojedinci, meutim, bili nagnani na djelovanje. Hirsch je, primjerice, bio frustriran uzaludnim nastojanjima svoje obitelji da si osigura ameriko dravljanstvo. Bio je nadahnut i djelovanjima mladoga jugoslavenskog Zidova Davida Frankfurtera koji je u veljai 1936. uspjeno izvrio gotovo savren atentat. Frankfurter je bio propali student medicine koji je izbjegao u vicarsku nakon to je kratko pohaao sveuilite u Frankfurtu. U izgnanstvu je itao izvjea o Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud koncentracijskim logorima i o antiidovskoj propagandi te bio potaknut na djelovanje.36 Prvo je namjeravao ubiti Hitlera, ali se odluio za vicarskog nacistikog elnika roenog u Njemakoj Wilhelma Gustloffa. Frankfurter je obavio sve vane pripreme. Prostudirao je GustlofFove navike, zapamtio njegovo kretanje i nosio je njegovu fotografiju koja mu je pomogla u identificiranju. Takoer je kupio revolver i vjebao na strelitu u Bernu. Dana 3. veljae kupio je jednosmjernu kartu za Davos, gdje je iznajmio sobu. Sljedeeg je dana otiao do GustlofFove kue, smireno pozvonio i zamolio da vidi svoju metu. Uveden je u radnu sobu, gdje je sjeo ispod slike Adolfa Hitlera, i zamoljen je da prieka. Kad je Gustloff uao u sobu, Frankfurter ga je ustrijelio pet puta u prsa i u glavu, a potom je otiao nazvati policiju. Predao se s rijeima: Ispalio sam metke zato to sam idov. U potpunosti sam svjestan to sam uinio i zbog toga nimalo ne alim".37 Kao i Hirsch, i Frankfurter je htio potaknuti svoj izmueni narod na otpor protiv nacista. Kao ni Hirsch, ni on nije uspio u svojim irim nakanama. Iako organiziranog idovskog otpora i dalje nije bilo, Hirsch i Frankfurter su ipak demonstrirali da se pojedince moe potaknuti na djelovanje neprestanim poniavanjem i oskudicom. A u takvim im je okolnostima bilo potrebno neto vie od skromnog naoruanja usamljenog atentatora. Njihov e se primjer slijediti jo jednom, sa zastraujuim ishodom. U studenom 1938. godine tajnika njemakog izaslanstva u Parizu ubio je sedamnaestogodinji poljski idov Herschel Grvnszpan, ija je obitelj bila protjerana iz Reicha. Grvnszpan je uhvaen i nacisti su ga ubrzo ubili.38 Meutim, njegov e zloin biti poticaj 36 O Frankfurteru, vidi Emil Ludwig, The DavosMurder (London, 1937). 37 Citirano u Giinter Grass, Crabtvalk (London, 2003), str. 25. 38 Dodue, neki tvrde da je preivio, rat i ivio u Parizu pod drugim imenom. Vidi Ron Roisin, 'Herschel Grvszpan: The Fate of a Forgotten Assasin', Holocaust and Genocide Studies, sv. 1, br. 2, 1986. str. 217-228. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera za ubilaki pogrom Kristalne noi [Kristallnachi). inilo se daje idovski otpor sam sebi zadao spektakularan udarac, ali je barem pokazao to je bilo mogue uiniti. *** Nakon Hitlerova dolaska na vlast u sijenju 1933, i zbog poveane prijetnje pod kojom se naao novi kancelar - kako se smatralo - izvrena je jo jedna revizija njegove osobne sigurnosti. Fiihrerova je zatita prvi put mogla zahtijevati dravna sredstva, a oni koji su okruivali Hitlera nisu gubili mnogo vremena kako bi novu situaciju iskoristili za svoje svrhe stvarajui politiko uporite i

traei nain da ire utjecaj. Najistaknutiji meu njima bio je Heinrich Himmler. Ubrzo nakon nacistikog osvajanja vlasti" u oujku 1933. Himmler je osnovao novo sigurnosno tijelo koje e djelovati paralelno s postojeima. On je zamislio novu jedinicu - krte-nu kao Fiihrerschutzkommando (Fiihrerova zatitna postrojba) - kao malu skupinu iskuanih i povjerljivih nacionalsocijalista i (...) izvrsnih asnika iz kriminalistike policije",39 koji e jamiti Hitlerovu bezuvjetnu sigurnost", jaati savjest i pokazati uzorne manire. Taj e potez naravno posluiti irenju Himmlerova sve veeg utjecaja i dovesti ga blie epicentru moi. Ali to je imalo i ozbiljne mane. Prvo, bar na slubenoj razini, Himmlerove se ovlasti, kao i one prenesene na njegove ispostave, jo uvijek nisu protezale po cijeloj Njemakoj. Njegova je Fiihrerova zatitna postrojba", stoga, u poetku Fiihrera mogla tititi samo u Bavarskoj. tovie, ta je jedinica bila sastavljena gotovo iskljuivo od bavarskih policajaca, od onih istih asnika koji su desetljee prije osujetili 39 Citirano u Hoffman, Security, nav. dj., str. 31. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud Hitlerov neuspjeli pu. Moda i nije iznenaujue to je Hitler isprva odbijao zatitu od bilo koga drugog osim od povjerljivoga Leibstandarte Adolf Hitler (Tjelesnog zdruga Adolfa Hitlera), koji je osnovao Sepp Dietrich nekoliko mjeseci prije.40 Leibstandarte se - s druge strane - razvijao paralelno s Dietrichovom prijanjom jedinicom tjelohranitelja SS-Belgleit-Kommando Der Fuhrer", koja je bila osnovana prethodne godine. Ona je trebala posluiti kao modelska jedinica SS-a i apsorbirati sve prijanje sigurnosne organe. Isprva je brojila tek 120 osoba, i to iskljuivo pripadnika njemake elite": bili su to pojedinci s dokazanim arijevskim porijeklom, nordijske" vanjtine, bez kriminalne prolosti i s minimalnom visinom od metar i osamdeset. (Neodoljivo je prisjetiti se na ovom mjestu jednoga suvremenog poljskog stiha: visok kao Hitler, mrav kao Goring, plav kao Himmler i atletski graen kao Goebbels".) Prvi odred Leibstandartea imao je dvanaest ljudi kojima je u travnju 1933. dodijeljeno uvanje ureda kancelara Reicha. Druga je jedinica u srpnju te godine bila poslana u Berchtesgaden. U studenom je cijeli Leibstandarte, sada s vie od 800 ljudi, polagao prisegu vjernosti Hitleru prije komemoracije u znak sjeanja na pale u pivnikom puu. Njihova je prisega bila osobne prirode, naime nije spominjala ustav, pa ak ni njemaki narod: Zaklinjem se tebi, Adolfe Hitleru, kao Fiihreru i kao kancelaru njemakoga Reicha, na odanost i hrabrost. Zavjetujem se tebi i mojim nadreenima koje si ti imenovao na poslunost do smrti. Tako mi Bog pomogao." Jedan se svjedok tog dogaaja s mnogo emocija prisjea: (...) ponona ceremonija prisege ispred Felderrnhalle u Miinchenu. Sjajni mladi mukarci, ozbiljna lica, uzorna dranja i izgleda. Elita. Suze 40 Leibstandarteje u poetku bio osnovan 1933. pod drugim nazivom. Tada je proao nekoliko promjena imena, prije nego to je preimenovan u Leibstandarte SS Adolf Hitler 1934. godine. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera su mi navrle na oi kad su, pod svjetlom baklji, njihovi glasovi ponavljali prisegu u zboru. Bilo je to kao molitva".41 Ve je tada Leibstandarte bio ukljuen u uvanje ureda kancelara Reicha, triju berlinskih aerodroma, brojnih ministarstava, Berchtesgadena i Himmlerova doma. Bile su to, naravno, u prvom redu postrojbe tjelohranitelja. Kao takvi su se isticali, bar svojim vrlo upadljivim manirama. Pripadnici te divovske" strae, u besprijekornim crnim uniformama, s bijelim remenjem i bijelim rukavicama, bili su dar propagandistima. Izazivali su strah, potovanje i zavist u jednakoj mjeri. Jedan se oevidac prisjea njihove impresivne pojave u Breslauu (danas Wroclaw u Poljskoj, nap. ur.) 1938. godine kada su ostali nepomini dok se sveani mar gotovo pretvorio u histerini kaos: bila je, meutim, jedna skupina koja je ostala imuna na uzbuenje koje se irilo oko njih, stojei vrsto na svojim pozicijama sa stoikom lakoom. Bili su to Fuhrerovi tjelohranitelji iz SS-jedinice Adolf Hitler, divovski mukarci vii od dva metra koji su nosili crne uniforme i crne eline ljemove. Okruili su govornicu i, na znak asnika, zatvorili vrste redove (...).42 Leibstandarte, meutim, nisu bile samo postrojbe tjelohranitelja. To je takoer bio elitni vod elite SS-a: Hitlerova gardijska konjica". Pripadnici tog voda pruali su poasnu strau

dostojanstvenicima koji su dolazili u posjet. Odravali su parade za Hitlerov roendan te brojne druge godinjice u nacistikom kalendaru sa svojim proslavljenim sastavom za mareve koji je predvodio cijeli zbor. Ali oni su ispunjavali i jednu mnogo zlokobniju funkciju. Posluili su kao vodei krvnici tijekom Rohmove istke 41 Citirano Hohne, nav. dj., str. 148. 42 Ulrich Frodien, Bleib Ubrig (Munchen, 2002), str. 136. Preveo autor. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud i odlazili su na svaki ceremonijalni ulazak kako se Reich irio: Saar 1935, Rajnska oblast 1936, Be 1936, Prag i Varava 1939, Pariz 1940. godine. Kao to njihova prisega i pokazuje, oni su bili poeci Hitlerove privatne vojske. Unato oigledno snanoj poziciji Leibstandartea, 1935. godine pojavio se novi rival. Do tog je vremena Himmler proirio svoje politiko uporite i uspio je u provoenju daljnje revizije Hitlerova sigurnosnog aparata. Nakon podosta natezanja, uvjerio je Hitlera da ga imenuje efom novoformirane Reichssicberheitdienst (RSD, Slube dravne sigurnosti), koja e istisnuti prijanji Fiihrerschutzkommando i koja e biti odgovorna za zatitu Hitlera i drugih istaknutih osoba. RSD se u poetku sastojao od jedva 45 djelatnika, podijeljenih u nekoliko biroa", od kojih je prvome bilo dodijeljeno uvanje Hitlera. Zadaci RSD-a ukljuivali su rutinsko nadziranje vanijih zgrada, provjere na mjestima okupljanja prije same manifestacije, sigurnost puta i ispitivanje osumnjienika. Gdje god da je Hitler putovao diljem Njemake, RSD je imao ovlasti nad svim lokalnim policijskim snagama, tijekom cijeloga boravka. Do izbijanja rata ta je jedinica brojala vie od 200 pripadnika. etvrti igra u predratnom sigurnosnom reimu bio je SS-Belgeit-Kommando (SS-pratnja), koji je 1932. osnovao Sepp Dietrich. S osvajanjem vlasti klika starih boraca" koja je prethodno isplanirala Hitlerovu turneju bila je nagraena razliitim administrativnim poloajima, poasnim pozicijama i sinekurama. SS-pratnja je, stoga, zapravo morala biti reorganizirana, a njezini su lanovi - dovedeni iz drugih formacija SS-a - proli strogu provjeru. Brojei u poetku samo oko osam lanova, ona je bila zaduena da prati Hitlera na svim domaim i inozemnim putovanjima. Oni koji nisu bili na dunosti s pratnjom sluili su kao sobari, vozai i posilni. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera U meuvremenu se borba za kontrolu nad Hitlerovom sigurnou nastavila na najvioj razini. Nakon to je Himmlerova Skupina za zatitu Fiihrera" propala, uklj uena u redovnu policiju i podreena Ministarstvu unutarnjih poslova, preostali su igrai, RSD, SS-pratnja i Leibstandarte, bili prisiljeni paljivo podijeliti djelokrug svoje nadlenosti. Ondje gdje su se njihove ovlasti preklapale, morali su odrediti to je ija nadlenost. Rjeenje je bilo da dunosti pratnje obavlja SS-pratnja; tjelohranitelje, ceremonijalnu pratnju i pojedinosti osiguranja pruat e Leibstandarte, a RSD e pruati profesionalnu policijsku podrku: nadziranje i istrane radnje. Te su tri skupine oblikovale neprobojnu barijeru prema svakome tko je htio nauditi Hitleru. Dojam o tome kakvo je bilo osiguranje koje je okruivalo Hitlera moe se nazrijeti iz pregleda procedura uspostavljenih u uredu kancelara Reicha 1938. godine. Bilo koji posjetitelj te zgrade morao je proi pored dva straarska mjesta prije ulaska. Onda bi bio upuen do prijemnog ureda gdje bi dobio identifikacijsku propusnicu prije nego to bi mu bila dodijeljena SS-pratnja do odgovarajueg ureda. Nakon toga bi proao pored razliitih stra-arskih mjesta s 39 pripadnika stalne strae SS-a. Stupajui na prvi kat, gdje je bio smjeten Fiihrerov apartman, prolazio bi jo strou sigurnosnu provjeru koja je ukljuivala pomnu provjeru identiteta. Osobe bez valjane propusnice bivale su uhiene. Na odlasku bi posjetitelj bio otpraen natrag do mjesta za prijem, gdje je vraao propusnicu. Tek bi onda mogao slobodno otii iz zgrade. Uz sve to, posvuda su kruile glasine da je Hitler angairao dvojnika,43 iako ne postoje dokumentirani dokazi koji bi poduprli tu pretpostavku. 43 To je pitanje i dalje kontroverzno, meutim, vidi, primjerice, Operation Foxley: The British Plan to Kili Hitler, PRO (London, 1998), str. 104: i Ada Petrova - Peter Watson, TheDeath ofHitler (London, 1995), str. 90. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud

Organiziranje Hitlerova prijevoza bilo je drugi oigledan izvor sigurnosne brige. Hitler je zarana bio entuzijast motornih vozila. Posjedovao je jedno jo od 1923. godine: crveni mercedes koji je zaplijenila minhenska policija nakon pivnikoga pua.44 Nakon toga je nabavio nekoliko automobila, veinom mercedesa ili mavbacha, za svoje osobne i politike potrebe. Nakon to se doepao vlasti, poeo je skupljati vozni park posebno preureenih mercedesa, od kojih su neki bili prevueni oklopnim limom, s gumama otpornim na metke i s pet centimetara debelim staklom te su navodno bili neprobojni za eksplozije bombi i manje vatreno oruje. Meutim, usprkos oiglednim nedostacima, Hitlerovo je omiljeno vozilo bio veliki automobil s dignutim krovom. Evidentno mu je bilo vanije da bude vien nego da bude siguran. U svojim javnim pojavljivanjima Hitler se obino kretao u konvoju od najmanje etiri vozila. Vozilo na elu predvodilo je povorku, slijedilo gaje Hitlerovo vozilo, s najmanje jo dva automobila iza njega: jedno s odredom SS-pratnje, a u drugom su bili pripadnici RSD-a. Planirani su razraeni redovni postupci ime se moglo osigurati Fiihrerov dolazak dok bi se istovremeno sigurnosni kordon prebacivao na drugu stranu ulice. Svako vozilo koje bi pokualo razbiti konvoj ili se uvui u njega bi bilo izgurano s ceste. Ponekad su ak i zbunjeni pjeaci bili maknuti. Jedan od malo manje zbunjenih pjeaka bio je britanski vojni atae sir Noel Mason-Macfarlane koji je svjedoio prolasku Hitlerova konvoja na putu prema Beu 1938. godine. Negdje blizu Linza skrenuo je autom u garau, gdje je uo da Hitler upravo treba proi kroz to podruje. Prisjea se: Odluio sam priekati i vidjeti prolazak arhirazbojnika. Samo nekoliko minuta poslije, nekoliko je mercedesa 44 Hoffman, Security, nav. dj., str. 62. RogerMoorhouse Ubiti Hitlera ispunjeno nakostrijeenim esesovcima s automatskim i drugim smrtonosnim orujem dolo blie; neposredno za njima je ilo pola tuceta velikih automobila u kojima je bio Hitler i njegova bliska pratnja te tjelohranitelji (...) Bilo je neto stravino zlokobno u vezi s tom skupinom blistavih crnih mercedesa koji su se neumoljivo valjali cestom prema Beu45. Uz svoj vozni park mercedesa, arhirazbojnik" je okupio i omanju flotu zrakoplova. Ve u ranim 1930-ima u svojoj je politikoj kampanji esto poduzimao putovanja zrakom. A taj se trend nastavio i nakon 1933, kada je svog pilota Hansa Baura postavio da nadgleda stvaranje letee skupine". Uz sveprisutni neumorni Junkers-52, Hitler se kao svojim privatnim zrakoplovom sluio i modificiranim Focke-Wulf Condorom, koji je nosio registracijsku oznaku D-2600. Sigurnosne su mjere bile posebno jake. Samo je Bauru bilo doputeno pilotirati zrakoplovom, a on nikad ne bi otkrio odredite leta, ak ni kontroli leta u zranoj luci. D-2600 bio je stacioniran u osiguranom hangaru u zranoj luci Tempelhof u Berlinu gdje su ga zajedniki uvali RSD i Leibstandarte, a odravao ga je strogo provjeren tim tehnikih strunjaka. Prije svakog odlaska izvoen je probni let od 15 minuta, a noenje paketa, pote i neprijavljene prtljage bilo je strogo zabranjeno. Od 1937. Hitler se sluio i osobnim vlakom: Fuhrerson-derzugom, odnosno Fiihrer specijalom". Gotovo u cijelosti graen od armiranoga elika, sastojao se od lokomotive koja je vukla kompoziciju od petnaestak putnikih i konferencijskih vagona. Stalno je osoblje brojilo vie od ezdeset ljudi, ukljuivi uvare, adutante, sobare i osoblje za tehniko odravanje. Kad je bio u pokretu, ispred Fiihrer specijala" vozio je lani" vlak koji je trebao 45 Citirano u Ewan Butlcr, Mason-Mac (London, 1972), str. 70. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud privui svaku zlonamjernu nakanu. Hitlerov vlak uvijek je imao prednost, a redovnim vlakovima nije bilo doputeno pretjecanje, pri emu je svaka sljedea lokomotiva morala nastavljati svoj put s odstojanjem od najmanje pet minuta. Usprkos tim mjerama, RSD-u je bilo, naravno, iznimno teko drati kretanje Hitlerova vlaka u tajnosti. S obzirom na ogranienja voznoga reda, svaki je polazak zahtijevao obavijesti upuene upravi eljeznice najmanje dva sata unaprijed kako bi se uskladio vozni red i minimalizirala zbrka. I svaki bi put ta obavijest neizbjeno bila brzo proslijeena nanie u lancu dunosti do eljezniara, efova kolodvora i dalje. Bez obzira na sva oigledna nastojanja i trokove, Hitlerov je sigurnosni reim u svojim temeljima

imao brojne mane. Sto je bilo najvanije, postojao je iznenaujue nemaran stav prema provjeravanju osoblja na moguim osjetljivim pozicijama. Samo su neki od lanova RSD-a, primjerice, na poetku bili pristalice Nacistike stranke, a ak je i zapovjednik te jedinice debeljukasti Bavarac Johann (Hans) Rattenhuber stranci pristupio tek nakon svoga imenovanja.46 Ni u redovima Leibstandartea lanstvo u Nacistikoj stranci oigledno nije bilo preduvjet, a vie od etvrtine personala nije plaalo stranaku lanarinu.47 ak je i unutar Hitlerova najueg kruga ljudi prevladavala oigledna nemarnost. Jedna od Hitlerovih tajnica, Traudl Junge, svoju je poziciju mogla zahvaliti ne samo stenografskim vjetinama nego i odnosu svoje sestre s Bormanovim bratom.48 Slino je i Hitlerova kuharica Marlene von Exner bila zaposlena samo na temelju osobne preporuke rumunjskoga diktatora, marala Antonescua, te nije prola nikakav postupak provjere. Da je to namjeravala uiniti, Frau von Exner bila bi u idealnoj poziciji da 46 Hoffman, Security, nav. dj., str. 32 47 Isto, str. 48. 48 Traudl Junge, Until the FinalHour (London, 2003). Str. 29. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera otruje Hitlera. Dobila je otkaz nakon to je otkriveno da joj je baka bila idovka.49 Albert Speer, koji e postati jedan od najpovjerljivijih Hitlerovih ljudi, tijekom svoga prvog susreta s Fiihrerom u ljeto 1933. godine uoio je gotovo potpuno nepostojanje sigurnosnih provjera. Premda je poznavao Goebbelsa i Rudolfa Hessa, Speer je i dalje bio praktino nepoznat. Ipak, kad je doao na intervju s Hitlerom u njegovom nirnberkom stanu, uveo ga je autant i ostavio ga da stoji, samoga, pred monim kancelarom njemakog Reicha".50 Sigurnosne mjere, ako je i bilo nekih, nisu spomenute. Uz to, ini se da se neki od Hitlerovih uvara nisu prema svojim poloajima odnosili tako savjesno kako bi se oekivalo. U jednom je sluaju Seppu Dietrichu proslijeena formalna alba nakon to su ljudi iz sastava Leibstandartea uhvaeni u vonji liftom kancelara Reicha. Drugim je Dietrichovim ljudima prigovoreno zbog prislanjanja nosova na prozore u prizemlju dok su na dunosti. Jo ozbiljnije, u nekoliko je navrata tijekom slube nehotice opalilo oruje. Tjelesni uvari su sami opisivali svoja nastojanja kao nedovoljna, ak amaterska.51 Jedan se veteran iz Leibstandartea prisjea kako nije bio proao nikakvu posebnu obuku te da mu je jedva reeno da ne bude nepristojan prema ljudima dok titi Hitlera za vrijeme njegovih govora. Takoer je tvrdio da tjelesni uvari - dok su bili na dunosti osiguranja u Hitlerovoj rezidenciji -esto nisu imali to raditi pa su se tako pretvarali da su glasnici ili dostavljai.52 Moda je upravo zbog tih nedostataka jedan broj nepozvanih posjetitelja uspijevao prodrijeti u ured kancelara Reicha. Svi 49 Toland, nav. dj., str. 779. 50 Speer, nav. dj., str. 61-62. 51 Hoffman, Security, nav. dj., str. 265. 52 Intervju s Rochusom Mischom, Der Spiegel, br. 35, 2004. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud su oni bili zaustavljeni, ali su jasno pokazali da ured kancelara nije tako dobro uvan kao to je Hitler elio. I operacije na terenu esto su bile jednako manjkave. Kad je Hitler 1938. uao u Be, primjerice, njegovi su se tjelohranitelji iz Gestapoa pokuali pomijeati s gomilom obueni u ono to je on nazvao zapanjujuom zbirkom odjee - grube vunene kine kabanice, konjuarske kape i tako dalje". Urbani i u modnom smislu sofisticirani Belije zabavljali su se promatrajui ih. Hitler je bio bijesan. Svaki je kreten", bjesnio je, ,,u trenu mogao shvatiti tko su oni!'53 Moda je zbog toga Hitler smatrao da su mu njegovi tjelohranitelji bili od ograniene koristi te da svoj daljnji opstanak treba zahvaliti dobrostivoj naklonosti providnosti". Doista je bio na zlu glasu po tome to nije imao strpljenja sa svojim najbliim braniteljima. Imao je gotovo instinktivnu averziju prema policajcima, to je moda rezultat godina borbe", te nije mogao podnijeti da bude promatran. Cesto je znao urlati na pripadnike SS-patrole: Miite se i uvajte sami sebe!"?* Vjerojatno su se u tim okolnostima sfere preklapanja nadlenosti Hitlerovih brojnih sigurnosnih

organa pokazale kao konstantna iritacija. Ipak, to zanimljivo stanje stvari u cijelosti je bilo Fiihrerovo djelo. S obzirom daje bio prirodno sumnjiav, nevoljko je doputao jednoj osobi da preuzme zapovjednitvo nad njegovim sigurnosnim aparatom. Uz to se silno koristio i naelom kojim su se vodile mnoge njegove politike makinacije - onim administrativnoga kaosa". U takvom su sustavu brojne organizacije i osobe bile ohrabrivane da se natjeu u obavljanju nekog obinog zadatka. To je natjecanje - tako se mislilo - iznjedrilo uinkovitost; meutim ono je zazivalo i Hitlerov darvinistiki" ideal opstanka najsposobnijih. Kao to se jedan nacistiki memoarist 53 Hitler, nav. dj., str. 452-453. 54 Operation Foxley, nav. dj., str. 104. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera prisjea, Hitler se takoer volio igrati zavoenja jednoga dijela svojih paladina protiv drugih: Hitleru je priinjavalo neizmjerno zadovoljstvo gledati kako se meusobno gloe organizacije koje se bave slinim stvarima. Jer on e samo u takvim okolnostima, tako je vjerovao, moi odrati svoju neovisnost naspram specijaliziranih ministarstava (...) On je onima, koji su postali previe moni, drage volje podrezivao krila; a onima koji su bili odbaeni na rub, pruao je ruku i pomagao im da opet stanu na noge.55 Ta je praksa moda bila korisna u politici, ali u sferi sigurnosti nije mnogo pomogla, ve je posijala sjeme zbrke i, naravno, prekrila zlatno pravilo: ono o jedinstvenome autoritetu koji e snositi odgovornost za sigurnost. Jednom je prilikom Hitler naredio vozau da ubrza kako bi pobjegao udnom automobilu koji se prikaio njegovu konvoju. Ne znajui, bjeao je od jo jedne skupine svojih tjelesnih uvara.56 Ishod svega toga, unato golemom napretku u Hitlerovoj osobnoj sigurnosti, nadzoru i onome to bi se u modernom nainu izraavanja moglo nazvati protuterorizmom", bio je takav da je njegov sigurnosni reim potkraj 1930-ih i dalje nudio prilike za potencijalnog atentatora. Reim svakako nije bio ureen niti iskuan kao to e biti poslije. I, stoje glavno, prijetnje Hitlerovoj osobi sve do 1938. ostat e uvelike teorijske. Njegovim je tjelesnim uvarima - koji su se zabavljali po dizalima i radili glupe face na prozorima - vjerojatno dosadilo hvatanje duhova. Uz to je Hitler uivao u svojoj golemoj popularnosti. Godina je bila krcata brojnim javnim nastupima koji su postali posveeni u nacistikom kalendaru, ukljuujui i Dan osvajanja vlasti" 55 Reinhard Spitzv, How We Squandered the Reich (Wilby, Norfolk, 1997), str. 86. 56 Hoffman, Security, nav. dj., str. 32. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud u sijenju, Hitlerov roendan u travnju, Wagnerov festival u Bavreuthu u srpnju, nirnberko zborovanje u rujnu i, naravno, obiljeavanje pivnikoga pua u Miinchenu u studenom. tovie, Hitler se u ranim godinama bavio govornikim turnejama, izbornim" kampanjama i vojnim smotrama, prolazei zemlju uzdu i poprijeko, u sklopu raznih vanih javnih dogaaja. Ukratko, bio je daleko od osamljenika kakvim e postati u kasnijim godinama. Bio je redovni gost u brojnim kavanama i restoranima u Berlinu i Miinchenu, i imao je stol koji je neprestano bio rezerviran ako odlui svratiti.57 ak je i njegova rezidencija na Obersalzbergu postala magnetom za vjerne naciste privlaei tisue hodoasnika svake godine. Godine 1936. Hitler je gotovo svaki dan pohodio Olimpijske igre u Berlinu, uvelike izazivajui zlovolju svoga sigurnosnog osoblja. Odlunom atentatoru, koji je posjedovao neto malo domiljatosti, Hitler mora daje nudio brojne mogunosti. Potencijalni je atentator morao primijetiti da se, usprkos svojim neprestanim smotrama i reorganizacijama, sigurnosni aparat njegove mete na svoj nain i dalje osjeao istinski uinkovitim. Morao je vidjeti kako je svakodnevica njegove mete ukljuivala brojne javne nastupe gdje bi gomila oduevljenih sljedbenika mogla stvoriti zbrku i omoguiti bijeg. Njegove su anse za uspjeh, mogao je zakljuiti, izgledale obeavajue. *** Maurice Bavaud roen je u Neuchatelu u vicarskoj u sijenju 1916. godine. Najstariji od sedmero djece iz pobone katolike obitelji srednje klase, proao je konvencionalnu naobrazbu ostavivi kolu kad mu je bilo esnaest da bi egrtovao kao crta

57 Hitlerova omiljena mjesta ukljuivala su Kaiserhof u Berlinu i zalogajnicu Bavaria i kavanu Heck u Miinchenu. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera nacrta. Mladi je Bavaud naslijedio strogi katolicizam svojih roditelja i kratko je vrijeme bio aktivan u crkvenoj skupini mladih prije nego stoje, u proljee 1935, odluio postati misionarom. Te je jeseni upisao etverogodinje sjemenite na francuskom Ecole Saint-Ilan Langueux u St. Brieucu u Bretanji. Kolege studenti iz Saint-Ilana sjeaju se Bavauda kao smirena, osjetljiva mladog ovjeka prosjene inteligencije s tendencijom prema misticizmu. itao je filozofiju i bio dobar pjeva, pridruio se gregorijanskom crkvenom zboru i esto je recitirao tradicionalne vicarske pjesme. Uivao je na predavanjima i dobro se osjeao u oputenoj atmosferi na sjemenitu. Ali jedan je kolega izvrio odluan, pa ak i sudbonosan utjecaj na njega. Marcel Gerbohav bio je iznimno inteligentan i karizmatian. No bio je i fantast a vjerojatno i izofrenik. Unato tome to je roen u najskromnijem okruenju, sam je sebe uvjerio da je njegov misteriozni otac, koji je umro kad je on bio dojene, bio povezan s Romanovima.58 (Poslije e tvrditi daje nezakoniti sin Charlesa de Gaullea.) Dok je studirao na Saint-Ilanu, patio je od halucinacija, privienja i dezorijentacije te je zaostao jednu godinu nakon neega to se ini daje bilo manji ivani slom. Vrativi se na seminar u jesen 1935, upoznao je Mauricea Bavauda. Odnos koji se razvio izmeu njih dvojice izazvao je mnoge spekulacije. Mogue je, primjerice, da je imao homoseksualni prizvuk.59 Kasnija je Bavaudova zatvorska prepiska svakako u najmanju ruku upuivala da je prema Gerbohavu gajio iznimno intimno prijateljstvo, ako ne i slijepu zanesenost.60 Takoer se 58 Klaus Urner, Der Scbweizer Hitler-Attentdtcr (Stuttgzn, 1980), str. 209-10. 59 Vidi Stefan Keller, 'Griiezi, Herr Reichskriminaldirektor!', Ziiricher Wochenzei-tung, 11. studeni 1998. 60 Peter Hoffman, 'Maurice Bavauds Attempt to Assassinate Hider in 1938', u Geor-ge Mosse (ur.), Police Forcesin History (London, 1975), str. 182-183. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud pokazalo da se razvijanje prijateljstva podudarilo s ponovljenom krizom Gerbohaveva mentalnog stanja.61 Bavaud i Gerbohav formirali su studentsku skupinu Com-pagnie du Mjstere u kojoj se estoko raspravljalo o trenutanom stanju, medu ostalim i o vrlinama i manama komunizma i nacizma. Kao soi-disant sin ruskih emigranata, Gerbohav je bio strastveni antikomunist. Bavaud je pak u svojoj mladosti oijukao sa vicarskim faistikim pokretom Nationale Front.61 Moda je zaudno, ali iz njihovih je rasprava proizalo da je Hitler, a ne Staljin, primarna opasnost za ovjeanstvo, pa ak i utjelovljenje Sotone".63 Brojna su miljenja bila predstavljena unutar skupine. ini se da je Bavaud, primjerice, bio zabrinut zbog Hitlerova proganjanja Katolike crkve i zbog neopoganstva koje je tada bilo pomodno u nacistikom pokretu. Gerbohav je, s druge strane, smatrao da je Hitler bio previe mekan prema ateistikom Sovjetskom Savezu pa je teio za tim da on objavi rat Staljinu. Meutim, obojica su se sloila oko jedne stvari - Hitlera se mora ukloniti. Nejasno je u kojem se trenutku ta zavjera od pukoga studentskog popovanja prometnula u pravu urotu da se ubije Hitlera. Meutim, u ljeto 1938. Bavaud je otiao iz Saint-Ilana na kolske praznike. Putovao je k svojoj obitelji u Neuchatel i obavijestio ih je da se potkraj ljeta nee vraati u Bretanju. Tada je poeo traiti posao kao crta, itao je Mein Kampf'i poeo uiti njemaki. Plan mu je bio dobiti pristup Fiihreru predstavljajui se kao oduevljeni nacionalsocijalist. Jo iste godine poeo je to i ostvarivati. Dana 9. listopada 1938. Maurice Bavaud je uhvatio ranoju-tarnji vlak iz Neuchatela. U obiteljskom je domu ostavio kratku i pomalo delfijsku poruku svojim roditeljima u kojoj je pisalo: 61 Urner, nav. dj., str. 228. 62 Hoffman u Mosse (ur.), nav. dj., str. 176-177. 63 Citirano u isto, str. 183. *4

Roger Moorhouse Ubiti Hitlera 64 BA R3017/110, Bavaudov Anklageschrift, 20. studeni 1939, str. 9. Nemojte se brinuti o mojoj sudbini. Stvorit u si ivot kakav mi odgovara."64 Naoruan primjerkom Mein Kampfa i sa 600 franaka koje je ukrao majci, krenuo je prema Baden-Badenu, prema domu svojih daljih roaka, obitelji Gutterer. Naiao je na suzdran ali dobrodoao prijem. Nakon uzaludnoga traenja posla, odlazio je u etnju po susjedstvu i pisao razglednice Gerbohavu. Iako se predstavljao kao vatreni oboavatelj Hitlera, njegova je prisutnost ipak izazivala uenje. Njegov je brati Leopold Gutterer bio visoki dunosnik u Ministarstvu propagande i rekao je obitelji da se kloni novopridolice, a samoga je Bavauda upozorio da ni u kakvim okolnostima ne smije koristiti njegovo ime kao referencu u potrazi za poslom. Takoer je obavijestio lokalni Gestapo o Bavaudovu dolasku. Je li Bavaud planirao iskoristiti roaka Leopolda kao entree u berlinsko drutvo - i do Hitlera ostaje nerazjanjeno, meutim, hladni stav potonjega prema njemu uvjerit e ga da je dolo vrijeme da krene dalje. Tako je, nakon samo deset dana boravka kod Guttererovih, Bavaud otiao iz BadenBadena poslavi prtljagu za Berlin prije nego to se ukrcao na vlak za Basel, gdje je kupio pitolj kalibra 6,35 mm i streljivo. Zatim je nastavio do Berlina, gdje je stigao 21. listopada. Nakon to je naao prenoite, poeo je nadgledati etvrt u kojoj je bila smjetena vlada. Ubrzo je shvatio da Hitler u to vrijeme boravio u svojoj rezidenciji u Berchtesgadenu, 560 kilometara daleko od Berlina. Pourio je do Gornje Bavarske, da bi otkrio kako je njegov plijen sada u Miinchenu. Ipak, Bavaud je izgubio nekoliko dana u podruju oko Hitlerova Berghofa" suptilno se raspitujui o sigurnosti cijeloga podruja i vjebajui u umi gaanje. Igrom sluaja upoznao je visokog policijskog slubenika Karla Deckerta, koji mu je sugerirao (potpuno nevino) da e mu Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud se, budui da osobni susret ne dolazi u obzir, najbolja prilika za pribliavanje Hitleru ukazati za vrijeme slavlja povodom obiljeavanja pivnikog pua" u Miinchenu 8. i 9. studenoga.65 Bavaudov je plan poeo poprimati konkretne obrise. Dana 31. listopada ponovno je otputovao na sjever do Miinchena, pronaao prenoite i nastojao osigurati mjesto na tribinama pored kojih je trebala prolaziti ruta povorke. Nakon brojnih zahtjeva, konano je nabavio besplatnu ulaznicu predstavljajui se kao vicarski novinar. Tijekom preostalih dana prije slavlja, prolazio je rutom povorke i razmatrao mogue opcije. Poigravao se idejom da izabere povoljan poloaj, te istri izravno na ulicu i ustrijeli Hitlera iz neposredne blizine, ali je na kraju odluio ostati na tribinama. Nakon toga je kupio jo streljiva i otputovao do jezera Amersee, zapadno od Miinchena, kako bi ponovo vjebao svoju streljaku vjetinu. Ujutro 9. studenog stigao je rano do tribina i pronaao sjedalo u prvome redu. U svome kinom kaputu, mora daje osjeao hladni elik napunjenog pitolja. Parada je trebala zapoeti za nekoliko sati. Paradom se obiljeavao propali pivniki pu iz 1923. godine. Sveanost je zapoela no prije Hitlerovim obraanjem drugovima veteranima u dvorani pivnice Biirgerbrau, gdje je pokuaj pua i zapoeo. Sljedeeg jutra, negdje ba nakon podneva, povorka se zaputila tragom puista. Na elu joj je marirao Gauleiter Niirnberga Julius Streicher, za kojim je iao Blutfahne ili Krvavi stijeg", zastava s kukastim kriem iz 1923, koja je bila natopljena krvlju onih koji su pali. Zatim su slijedila dva reda najviih nacistikih elnika, s Hitlerom meu njima, marirajui u redu po deset. Iza njih su marirale tisue u odorama: skupine starih boraca" {alte Kampfer) i poasne garde iz SS, SA i Hitlerjugenda. Povorka 65 Isto, str. 20-21. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera se usporeno kretala zacrtanom rutom od pivnice Biirgerbrau do Felderrnhalle, gdje je pu iz 1923. bio krvavo zaustavljen. Kako je povorka napredovala, prolazila je pored brojnih stupova, posebno podignutih diljem rute, s imenima nacista palih i uzvienih u vjenom plamenu". Kod svakoga od njih, povorka je zastala. Glave su bile ponizno sputane; pucnjevi su odzvanjali; a imena muenika pokreta sveano su zazivana.66 Na svome vrhuncu povorka je stigla do Feldherrnhalle, gdje je poasna garda ispalila esnaest hitaca. Ondje je Hitler poloio vijenac, tjeio udovice i odrao

minutu utnje. Nakon toga povorka je nastavila prema zavrnome inu odavanja poasti, do oblinjega Konigsplatza, gdje su u dva elegantna klasina panteona bili izloeni bronani sarkofazi esnaestorice poginulih 1923. godine. Ondje je Hitler trebao sam proi izmeu grobova. Gomila koja se skupila da svjedoi tom spektaklu znala je iz iskustva prijanjih godina toan tijek i program povorke. Mnogi su se od njih skupljali na istaknutim tokama diljem rute te su se gurali prema najboljim mjestima. Morali su se pomicati kako bi proao vojni sastav Leibstandartea koji je svirao najdrae nacistike pjesme: Pjesmu Horsta JVessela, Deutschlandlied i Ich hatt' ei-nen Kamaraden. Gledali su vijorenje zastava, svjetlucanje odora i medalja te sluali neprestano bubnjanje Hitlerjugenda (Hitlerove mladei). Njihovo odvajanje od povorke bilo je u nadlenosti pripadnika SA, koji su odravali smjer kretanja i ljudi iz osiguranja koji su stajali na rubu same povorke. Bavaud je dobro odabrao svoj poloaj. Smjestio se blizu crkve Svetoga Duha, na dionici rute gdje je povorka usporila kako bi prola kroz slavoluk i zatim se okrenula prema sjeveru prema Feldernhalle. uo je posmrtno bubnjanje i trubljenje vojnoga sastava, koji su diljem grada prenoeni pomou zvunika. 66 Michael Burleigh, The JhirdReich (London, 2000), str. 265. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud Kakofonija se poveavala kako se pribliavao prvi red povorke. Kroz gomilu je proao amor zadovoljstva, za kojim je uslijedio muk oekivanja. Bavaud je promatrao kako se prvi red lagano vukao pored njega. Ugledao je Hitlera i posegnuo za pitoljem u dep, spreman otvoriti vatru. Meutim, kako je gomila oko njega postajala sve ivlja, u zrak je dignuta uma desnih ruku, nakratko sakrivi metu. Bavaud je pokuao odabrati pravi trenutak, meutim Hitler je stajao blizu uz bok Goringu i Himmleru, te mu je bio onemoguen isti hitac.67 Gomila, SA uvari i izmjenjujue skupine onih koji su marirali nisu mu pruili priliku da puca. Nakratko je pomislio da se zaleti u povorku, ali je sumnjao da e moi izai s tribina, a da prije toga ne bude zaustavljen. Gledao je, s bolnom nemoi, kako je povorka nastavila prolaziti pored govornice i zavila za ugao prema Marienplatzu. Prilika je bila proputena. Hitler je, ba kao i povijest, okrenuo lea Mauriceu Bavaudu. Iako osujeen, Bavaud je nastavio traiti pravu priliku. Tog se popodneva vratio u svoj hotel i sam krivotvorio rukom napisano pismo preporuke od bivega francuskog premijera, adresirano na Reichskanzlera". Sljedeeg se jutra ponovno uputio prema Berchtesgadenu naoruan pismom i napunjenim pitoljem. Stigavi rano naveer, zaustavljen je kod najudaljenije vanjske predstrae, u podnoju Obersalzberga, gdje je rekao svrhu svoga dolaska. Uredno je predao pismo i izjavio da ga osobno mora predati Hitleru. Straar mu je, meutim, objasnio da ne moe proi te da Hitler ionako nije u rezidenciji. Bavaud se iste veeri vratio u Miinchen. Sljedeegje dana opet pokuao, ovaj put krivotvorei na iznajmljenom pisaem stroju pismo od francuskog nacionalistikog elnika Pierrea Taittingera. Ujutro 12. studenog odnio je pismo 67 Bavaudov Anklagesckrift, nav. dj., str. 24. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera do glavnog nacistikog stoera u Miinchenu, do Smeeg doma", gdje je opet zatraio da vidi Hitlera. Tada je otpraen u zgradu, do ureda stranakog dunosnika, koji gaje uljudno, premda odluno obavijestio da osobni susret s Hitlerom ne dolazi u obzir, te mu je savjetovao da pismo ostavi njemu ili ga poalje potom. U tom je trenutku Bavaud poeo oajavati. Nestajalo mu je novca, a jo se nije uspio suoiti sa svojom metom. Istog je popod-neva uhvatio vlak prema Bischofswiesenu, blizu Berchtesgadena, te se zaputio pjeice desetak kilometara do Hitlerove rezidencije. Meutim, kad je stigao, ve je bio pao mrak i shvatio je da sigurno nee biti primljen te veeri. Vjerovao je kako ga okolnosti sile da napusti svoju svetu" misiju. Odluio se vratiti kui. Nakon to se pjeice vratio do Bischofswiesena, Bavaud je posljednji novac potroio na kartu do Freilassinga, na putu do Miinchena. Unato tome to su mu nedostajala sredstva da stigne od francuske granice, nadao se da e uspjeti dospjeti do Miinchena i zatim do Francuske tako da se uulja u vlak za Pariz. U poetku je plan funkcionirao dobro, meutim poslije Augsburga zaustavio

ga je kontrolor karata. Bez sredstava da plati potrebnu kartu, predan je eljeznikoj policiji koja ga je, pak, proslijedila Gestapou.68 Bavaud je u poetku istrage drao svoga tobonjeg entuzijazma prema nacionalsocijalizmu. Njegov je pitolj pobudio sumnju, no smirio je istraitelje tvrdei da mu je to hobi. Tako je svoju namjeru da ubije Hitlera isprva uspio odrati tajnom pa je poetkom prosinca 1938. izveden pred sud samo zbog nezakonita posjedovanja oruja i prijevare s putnom kartom u vlaku. Meutim, nakon to je iz Berlina vraena njegova prtljaga, Gestapo je imao jo posla s njim. Pronaen je zemljovid Miinchena, kao i jedna od karata Berchtesgadena, zajedno s dodatnim streljivom.69 Uslijedilo 68 Isto, str. 30. 69 Isto, str. 31. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud je daljnje ispitivanje i uskoro se otkrila prava Bavaudova nakana. U veljai 1939. godine prebaen je u Berlin i formalno optuen za pokuaj ubojstva Fiihrera. Bavaudovo je svjedoenje bilo zbunjujue. U poetku je tvrdio da je djelovao po nalozima osobe s velikim utjecajem u Njemakoj, koja se, rekao je, ponaala kao njegov zatitnik". No, kako je ispitivanje odmicalo, uporno je odbijao imenovati tu osobu ili dati pojedinosti o njezinim motivima. Bio je na procjeni kod psihologa, koji je posvjedoio da je mentalno zdrav i sposoban suoiti se s optubama. Takoer je izneseno miljenje da je bio religiozni fanatik" koji je djelovao sam i na temelju pogrenoga osjeaja misticizma te sa eljom da postane muenik.70 Suenje Bavaudu na Narodnom sudu u Berlinu zapoelo je 18. prosinca 1939. godine. Svjedoci se sjeaju daje izgledao iscrpljeno i imao blijedo lice, sjedei izmeu dvaju policijskih slubenika.71 Suoen sa skupinom od pet sudaca, bio je optuen po lanku 5. Zakona o zatiti njemakoga naroda i drave iz 1933. godine koji se odnosio na pokuaj ubojstva lana vlade i koji je za sobom povlaio smrtnu kaznu.72 Odvjetnik koji gaje branio hrabro je istaknuo Bavaudovo prijanje dobro ponaanje i uzaludno je tvrdio kako je njegov klijent samo planirao ubojstvo, ali da ga nije pokuao izvriti. Svoju je smjelost odvjetnik platio tako to je i sam podvrgnut poduem ispitivanju. Toga su jutra sazvani svjedoci i ulo se svjedoenje eksperata. Samoga su Bavauda pitali da objasni svoja djela. On je pred sudom izjavio da je djelovao sam, za dobrobit ovjeanstva i cijeloga kranskog svijeta. Nije se pokuao opravdati smanjenom odgovornou ili moliti za blagost, meutim, u zavrnoj je rijei 70 Isto, str. 41. 71 Vidi intervju s Emilom Reuterom u Peter Spinatsch, Maurice Bavaud: Geschichte und JVirkungsgeschichte, na http://www.maurice-bavaud.ch/symp.htm 72 Vidi H. W. Koch, Volksgericbtbof(Munchen, 1988), str. 219. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera priznao da je pretjerao sa svojom ulogom i izrazio je aljenje za svoja djela. To mu nije mnogo pomoglo. Proglaen krivim, bio je opisan kao atentator egzemplarnog opreza, pronicljivosti, inteligencije i vjetine"73 te osuen na smrt. vicarske su vlasti odluile ne intervenirati. Nisu podnijele nikakvu molbu za ublaavanje presude niti ikakav zahtjev da se presuda izmijeni. ak su propustile obavjetavati Bavaudovu obitelj o njegovoj sudbini. Bavaud je, u meuvremenu, prebaen u Todeshaus (Zatvorski blok za osuenike na smrt") zatvora Plotzensee u Berlinu. Praksa u Plotzenseeu bila je zastraujua. Zatvorenike su budili u pet ujutro kako bi se isprale njihove elije i kako bi im se dao vodenasti nadomjestak za kavu i komad kruha. Oni koji su bili u zatvorskom bloku za osuenike na smrt, kao to je bio Bavaud, drani su u strogoj izolaciji, okovanih ruku i nogu, obroci su im gurani kroz mala metalna vrataca u vratima. Iznad glava im je neprestano bilo upaljeno svjetlo osvjetljavajui svaki kutak njihove male elije. Nisu im bili doputeni nikakvi posjeti, nikakvo vjebanje niti bilo kakav rad. Hrana je bila predvidljivo odvratna, sastojala se uglavnom od prorijeene, vodenaste mesne juhe u kojoj su bile lupine krumpira ili masni mesni otpaci. Zatvorenici predvieni za pogubljenje prethodnog su dana poslijepodne bili obavijeteni da trebaju spremiti svoje stvari. Svaki je od njih znao to to znai. uvari su po njih obino dolazili u zoru. U tiini, bili bi odvedeni na pripremu". Njihovi bi vratovi bili obrijani, ruke zavezane iza lea, a torza

ogoljena. U daljini bi se ula zvonjava. Osuenik bi tada bio odveden do prostorije za pogubljenje gdje je iza teke crne zavjese bila skrivena giljotina. Na znak zapovjednika, zavjesa bi se ponovno navukla. Osuenik bi bio vrsto zavezan remenjem za drvenu plou ispod glatke otrice giljotine. Pogubljenje je slijedilo gotovo istovremeno.74 73 Citirao Hoffman u Mosse (ur.), nav. dj., str. 197. 74 Vidi Ehrenbuch der Opfer von Berlin-Plotzensee (Berlin, 1974). Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud Bavaud je prvobitno bio predvien za pogubljenje u sijenju 1940. godine. Meutim, kao i veina osuenika, odravan je na ivotu sve dok misteriozna pozadina njegove zavjere nije bila istraena nekoliko puta. Njemaka je u tom trenutku ve bila u ratu pa se mogunost neprijateljskog uplitanja u urotu nije mogla iskljuiti. Gestapo je Bavauda ispitivao u veljai 1940. i u svibnju 1941, ali nije bilo prikupljeno mnogo vie znaajnijih informacija. Bavaudov produeni ostanak u Plotzenseeu mora da je bio nepodnoljiv. Svaki se dan, tijekom gotovo osamnaest mjeseci, morao nanovo pripremati na svoj red"; zvukovi koraka u hodniku, klju u vratima; sastanak sa smru. Bavaudova pisma kui, veinom zaplijenjena kako bi pomogla u istrazi, izraavala su njegovu enju za domom i strah te snanu religioznu vjeru i obnovljeni optimizam. Ona su pokazivala i njegovo aljenje zbog uputanja u odnos s Geborhavom, koji se pojavio kao zatitnik" iz sjene i poticatelj zavjere na atentat. Piui 5. travnja 1940, Bavaud je prokleo svoju sudbinu rekavi: Da sam barem ostao u Saint-Ilanu, u slubi Boga. Da samo nisam napustio Stvoritelja zbog tog stvora, vjeno zbog zemaljskog, svjetlo zbog tame, ja ne bih bio ovdje."75 Posljednje pismo, napisano u noi 12. svibnja 1941, donijelo je njegovim roditeljima vijest daje njegov red" konano doao: Dragi oe, draga majko, ... ovo je posljednja no koju u provesti ovdje dolje. Ja gotovo nisam ni mislio da e doi ovaj dan, no ostao sam hladne glave, to mi daje nadu za ujutro, za trenutak kad e se moja glava zakotrljati. ... molim Boga da oprosti mojim neprijateljima. Molim oprost od onih o kcje sam se ogrijeio. 75 Citirao Hoffman u Mosse (ur.), nav. dj., str. 182. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera ... grlim vas sve ... posljednji put. elim zaplakati, ali ne mogu. Osjeam da e mi srce eksplodirati... Hvala vam za sve to ste uinili za mene ... Predajem svoju duu u Boje ruke. Va sin76 Kako se pokazalo, Maurice Bavaud bio je prisiljen ostati hladne glave" jo jedan dan, dok se njegove posljednje rijei nisu prevele, analizirale i cenzurirale. Pogubljen je u zoru 14. svibnja 1941. godine. *** Kakvo svjetlo pokuaj Mauricea Bavauda baca na uinkovitost Hitlerova sigurnosnog reima? Nakon tog dogaaja, istraivanja Bavaudove prolosti, motivacija i potencijalnih suuesnika bila su predvidljivo temeljita. Uvjeren daje Bavaud bio dio ire urote, Gestapo je proveo neumorna ispitivanja, kreui se istim putem kao i atentator i ispitujui sve one s kojima je doao u dodir. Nakon pada Francuske 1940, Bavaudovi bivi kolege iz sjemenita takoer su ispitivani. Marcel Geborhav - upleten na osnovi Bavaudove zatvorske korespondencije - bio je uhien, ispitan i, kao i njegov bivi prijatelj, pogubljen. Ipak, sigurnosne su snage bile mnogo manje temeljite u otkrivanju ili sprjeavanju Bavaudova napada. Svakako, Bavaud se u Miinchenu nije mogao dovoljno pribliiti da bi riskirao hitac, a njegovi su daljnji pokuaji da susretne svoju metu takoer propali. Meutim, izvan toga, ini se da nije bio ometan ni na koji nain. Nijednom nije bio zaustavljen, pretraen, ispitan ili provjeren, unato tome to je slabo govorio njemaki. Slobodno je 76 Citirano u Niklaus Meienbcrg, Es ist kalt in Brandenburg (Ziirich, 1980), str. 133-134. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud kupio streljivo u Miinchenu77 i opetovano je vjebao svoje streljake vjetine u ruralnoj Bavarskoj i u blizini Berghofa. Njegov se identitet nije provjeravao kad je zahtijevao kartu za paradu u Miinchenu. Nisu ga pretraili niti onda kada je zauzeo svoje mjesto na tribinama. Pa ak ni njegovi

neprestani zahtjevi da vidi Hitlera nisu pobudili sumnju. Zapravo je dvaput od Nijemaca dobio savjet kako bi se mogao pribliiti Fiihreru: od policajca kod Berghofa i od Karla Deckerta, koji je bio asnik osoblja u uredu kancelara Reicha. Izuzevi uhienje na kraju, koje se moe zahvaliti nesretnim okolnostima, Bavaud nijednom nije privukao pozornost policije unato injenici da je Gestapo primio dvije dojave o njemu, od Leopolda Gutterera i od njegove berlinske stanodavke.78 Bavei se Bavaudom (ili prije ne uspjevi se baviti njime) nacistike sigurnosne organizacije pokazale su odreene gorke propuste. Na ovom mjestu treba dodati da Bavaud gotovo sigurno nije zloinaki super-um kakvim ga je opisao Narodni sud. Taj dvosmislen kompliment vjerojatno duguje zahvalu zatakavanju nesposobnosti vlasti. Premda armantan i uvjerljiv, Bavaud je pripremio posve amaterski atentat. Kao uvjereni pacifist, teko da je bio stvoren za taj zadatak, a njegova djela ne ukazuju na britki intelekt ili na stvarni instinkt ubojice. ak i izbor oruja odaje nedostatak strunosti. Pitolj HaenelSchmeisser6,35 mm svakako jest malen i lako ga je sakriti, meutim nedostaje mu vatrena mo i preciznost oruja veega kalibra. Stoga, da bi bio stvarno uinkovit, iz njega bi se moralo ispaliti nekoliko puta iz vrlo velike blizine - manje od pet metara ili, u idealnom sluaju, iz neposredne blizine. Da je Bavaud uspio osigurati audijenciju kod Hitlera, taj bi pitolj bio idealan; meutim, on je u potpunosti bio nepodesan za njegov glavni plan: gaanje Hitlera u velikoj 77 Isto, str. 46. 78 Isto, str. 46-47. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera gomili s udaljenosti od 15 ili 20 metara.79 ak i da Bavaud jest otvorio vatru tijekom parade, ini se iznimno nevjerojatnim da bi uope uspio pogoditi svoju metu. Ipak, ako se krene od priznanja da je bio amater, Bavaudovo je postignue ipak impresivno. Sa samo 22 godine, on je u potpunosti sam slijedio Hitlera diljem Njemake, naoruao se i uvjebao te doao na nekoliko metara od svoje mete. Samo su ga strah, neiskustvo, ili njegova skrupuloznost sprijeili da ispali hitac. Sto je najvanije, Bavaud je demonstrirao hrabrost i snagu uvjerenja da djeluje, dok su se mnogi milijuni drugih, diljem Europe, zadovoljili kritiziranjem, krenjem ruku i pasivnou. Moda je to razlog zbog kojega je vijest o Bavaudovu sluaju bila napadno odsutna u njemakom tisku kada je doao na sud u zimu 1939. godine. Hitler je, naravno, bio dobro obavijeten o sluaju i sigurno je cijelu stvar shvatio ozbiljno. Moda oekivano, u Fiihrerovu je umu taj sluaj poprimio zlokobnije i epohalnije razmjere. On je injenicu da ga je Bavaud slijedio tri tjedna napuhao i iskitio na tri mjeseca, tijekom kojih je vicarski snajperist", kako ga je nazvao njegov protivnik,80 bio naoruan dvama pitoljima i proganjao" ga za vrijeme etnji okolicom Berchtesgadena.81 Meutim, izuzev te hiperbole, Hitler je nesumnjivo mislio da je Bavaud bio istinska prijetnja njegovu ivotu. Tipino za njega, smatrao je da je Bavaudov relativan uspjeh pozitivan dokaz nedostataka njegovih tjelohranitelja i zatite koju je uivao od Providnosti". Bavaud je ojaao njegovo uvjerenje da ne postoji nita to bi netko mogao uiniti kako bi zaustavio atentatora idealista koji je spreman umrijeti za svoju misiju".82 79 Za ovo zahvaljujem gospodinu Brianu Baxteru iz REME Muzeja, Berkshire, Ujedinjeno Kraljevstvo. 80 Rolf Hochhuth, 'Teli 38' u Maurice Bavaud: Dokumentation zum 60. Todestag, Bern, 2001), str. 48. 81 Picker, nav. dj., str. 230, 247. 82 Isto, str. 231. Prvi dio Boji atentator - Maurice Bavaud Fiihrerov se reim doista promijenio u godinu dana nakon uhienja Mauricea Bavauda. Meutim, teko je ustanoviti do koje su mjere te promjene bile odgovor na Bavauda ili tek reakcija na podizanje meunarodnih tenzija u tog doba. Primjerice, novi ured kancelara Reicha, koji je dovren u sijenju 1939. obnovio je organizaciju sigurnosti, s dvostrukim straama i sa sustavom za uzbune. Organizacija Hitlerovih putovanja takoer je pojaana straom ljudi iz Leibenstandartea smjetenih izvan rezidencije koju je Fiihrer odabrao i protuzrakoplovnom baterijom koja je dodijeljena njegovu

vlaku. Dvije su jasne posljedice Bavaudova pokuaja. Prva je bila da su od 1939. pravila vezana uz pripadnike drugih nacionalnosti koji su eljeli sudjelovati na stranakim manifestacijama postala vra. Morala se priloiti pisana molba te je trebalo proi kroz strogi postupak provjere, ukljuujui intervju s Gestapoom. Osoblje je bilo upozoreno da posebno bude na oprezu s dubioznim pismima preporuke.83 Druga je posljedica bila ukidanje godinje komemorativne parade u Miinchenu nakon 1938. godine.84 vicarski snajperist" oigledno je uvjerio Hitlera da je previe riskantno koncentrirati vodstvo Reicha u jednu usku uliicu za takav nairoko razglaeni dogaaj. Doista, za vrijeme rata, takvo svjesno izlaganje pogibelji ak je i za Hitlera bilo nezamislivo. On e se stoga sljedeih godina obino jedva voziti do Feldernhalle, poloiti vijence i otii natrag u Berlin. Meutim, one to Hitlerovi ljudi iz osiguranja nisu znali jest injenica da je - ba kad se Bavaud toga dana u Miinchenu muio i gledao Hitlera kako marira dalje od njega - drugi atentator promatrao taj spektakl traei priliku i planirajui vlastiti napad. 83 BAR58/93-50. 84 Hoffman, Security, nav. dj., str. 105. DRUGI DIO Usamljeni bomba - Georg Elser Smatrao sam da se trenutana situacija u Njemakoj moe promijeniti samo ako se ukloni postojee vodstvo" Georg Elser1 Uveer 27. veljae 1933. godine, neto malo manje od mjesec dana nakon Hitlerova imenovanja za kancelara, odvijala se soareja u berlinskom stanu Josepha Goebbelsa. S izbornom kampanjom u punom zamahu, koja je svoj vrhunac trebala dostii za tjedan dana, Hitler je bio zauzet bjesomunom izbornom turnejom prelazei zemlju uzdu i poprijeko, stalno drei govore pred brojnim sluateljstvom i sudjelujui u radijskim emisijama. Namjeravao je ojaati poziciju svoje nove vlade dajui joj demokratski mandat koji je veini prijanjih vlada bolno nedostajao. Pokazatelji su govorili da e uspjeti u toj nakani. Novim, od drave sponzoriranim aparatom terora zastraio je svoje neprijatelje, dok je njegov propagandni stroj uspio uvjeriti neodlune da mu vie vjeruju nego ne vjeruju. Te je veeri pak Hitler uivao u odmoru od grozniava politikog rasporeda te je bio gost Goebellsove obitelji. Negdje oko deset naveer, nakon to su ugodno veerali pastrvu, kad su se gosti prepustili oputanju i prepriavanju uspomena, zazvonio je telefon. Goebbels se javio te od kolege doznao da je zgrada Reichstaga u 1 Bundesarchiv (u nastavku BA), Dosje o ispitivanju Elsera, BA 3001/310/103. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera plamenu. Ostao je zapanjen. Je 1' to ala?",2 zahtijevao je da mu se odgovori. Nakon to je telefonirao okolo kako bi dobio potvrdu tog izvjea, prenio je novosti Hitleru. Zajedno su nepomino gledali preko berlinskih nebodera prema naranastom rumenilu koje se irilo. Hitler nije nimalo dvojio tko su bili poinitelji. To su komunisti", bjesnio je.3 Njih su dvojica za nekoliko minuta jurili prema popritu u jednoj od Hitlerovih limuzina. Reichstag je ve dobrano bio u plamenu. Vatrogasne i policijske postrojbe inile su to su mogle, ali kongresna dvorana - raskono ureena i obloena hrastovi-nom - ve je bila u paklu, a plameni jezici pruali su se prema nonom nebu kroz raspukline u velikoj staklenoj kupoli. U pred-voriju su Goebbels i Hitler sreli Goringa koji ih je obavijestio da je osumnjienik, nizozemski komunist, uhvaen na popritu. Zajedno su se popeli na galeriju za posjetitelje promatrajui dvoranu. Ondje je Hitler zastao nijemo zurei u plamen ispod njih. Nakon nekog vremena okrenuo se okupljenima, lice mu je bilo crveno od vruine i od bijesa. Prema sjeanju jednoga svjedoka: Nekontrolirano se derao, kako ga nikad prije nisam vidio, kao da e eksplodirati: 'Sada vie nee biti milosti! Svatko tko nam stane na put, bit e pokoen!'"4 Hitler je te iste veeri poeo provoditi u djelo svoje rijei. S Goebbelsom je pourio prema redakciji nacistikih novina Vblkisher Beobachter gdje je proveo veinu noi sastavljajui lanke i diktirajui

proglase za jutarnje izdanje. Sljedeeg je dana predsjednik donio hitne zakonske mjere - Dekret o zatiti naroda 1 drave. Njime su formalno ukinuta mnoga temeljna ljudska prava do tada pomno uvana u njemakom ustavu, ukljuujui pravo 2 Joseph Goebbels, Vom Kaiserhojzur Reichskanzlei (Miinchen, 1934), str. 27. 3 Citirano u John Toland, Hitler (London, 1976), str. 298. 4 Rudolf Diels citiran u J. Noakes - G. Pridham (urednici), Nazism 1919-45, sv. I, (Exeter, 1983), str. 140. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser na udruivanje, slobodu tiska i slobodu izraavanja. Krenje tih mjera moglo je biti kanjivo smru. Kamen temeljac nacistike diktature bio je postavljen. Jedan od prvih koji je osjetio punu snagu nove legislative bio je osumnjienik uhvaen na popritu. Marinus van der Lubbe bio je 24-godinji bivi zidar iz Leidena u Nizozemskoj. Postavi invalid u jednoj industrijskoj nesrei, pretvorio se u militantnog komunista te je esto bio u sukobu s vlastima. Nakon nekoliko pokuaja da stigne do Sovjetskog Saveza, konano je doputovao do Berlina 1933. da bi, kako je tvrdio, potpomogao potpirivanje proleterske revolucije u borbi protiv nacistike vladavine. Premda su se tada iznosile pretpostavke da su nacisti sami zapalili Reichstag kako bi dobili izliku da izvre pritisak na suparnike, nije se pojavilo mnogo dokaza koji bi podrali tu teoriju pa je najvjerojatniji zakljuak da je van Lubbe doista sam podmetnuo poar. Uhien i muen do priznanja tvrdio je daje djelovao sam. Bilo mu je sueno, proglaen je krivim i u skladu s tim pogubljen. asna institucija za koju se pretpostavljalo da ju je bio zapalio, ukinuta je neto malo vie od mjesec dana kasnije. Dakle, samo nekoliko tjedana poslije svoga imenovanja Hitler je zapoeo ujednaavanje" njemakoga politikog ivota {Gleichschaltung). Nizom mjera u kojima je kombinirao kvaziustavno s potpuno nezakonitim uspio je eliminirati svoje politike suparnike. U roku od mjesec dana, igrajui na strah od komunistikog ustanka, nacisti su u Reichstagu, koji se tada sastajao u skuenoj zgradi berlinske opere i koji su Hitlerovi jurinici lako mogli zastraiti, progurali takozvani Zakon o ovlastima. Klauzule tog zakona omoguavale su formalnu suspenziju ustava i vladavinu dekretima. Komunisti su stavljeni izvan zakona, a socijalisti zastraivani, prisiljavani na izgnanstvo i rasputanje svojih organizacija. Goleme radnike sindikate prisilno je apsorbirao Radniki front koji su vodili nacisti. Slino su i stranke desnice Roger Moorhouse Ubiti Hitlera bile uvjerene" da se samoraspuste. Oni koji su se opirali zbrinjavani su u sve veoj mrei koncentracijskih logora. Vajmarski ustav, na koji se Hitler sveano zakleo da e ga braniti prije manje od dva mjeseca, ve do proljea bio je mrtvo slovo na papiru. Tek nekoliko mjeseci od poara u Reichstagu Hitlerova je politika diktatura bila gotovo potpuna. Njemakom je drutvu trebalo malo vie vremena da se ujednai". Ba kao i u politikoj sferi, suparnike socijalne organizacije prisilno su se amalgamirale, a oporbene su skupine proglaene nezakonitima. Drutvene su pak podjele bile izgladene isticanjem postojanja Volksgemeinschafta, nacionalnog zajednitva", koje je trebalo obuhvatiti sve Nijemce te nadii klasu i vjeru. Taj koncept nije u potpunosti bio laan. Mnogi su Nijemci bili umorni i ogoreni politikom te su eznuli za povratkom osjeaja zajednitva i domoljublja kojem su svjedoili tijekom Prvoga svjetskog rata. Prisila stoga nije uvijek bila neophodna, ali je ipak bila sveprisutna. Prvi stupanj" prisile pod nacizmom bila je sveprisutnost stranke. Iako mnogo manje utjecajna nego komunistika partija u Sovjetskom Savezu, Nacistika stranka jo je bila pokretaka sila koja je stajala iza preobrazbe njemakoga drutva. Pritisak da se pristupi stranci bio je nesmiljen, a poslije 1933. oportunizam, kukaviluk i instinktivna pokornost urotili su se u potkopavanju krhke volje javnosti da se odupre. lanstvo u stranci podrazumijevalo je privilegirani status, dobivanje povlastica i, u nekim sluajevima, ak zakonski imunitet. Ono je bilo kljuno za politiko i socijalno napredovanje, a ak je moglo pomoi i u profesionalnom napredovanju. Primjerice, 1935. donesena je odluka da 10 posto slobodnih mjesta u civilnim slubama treba popuniti Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser

lanovima stranke.5 Ve je tom odlukom vie od 60 posto viih dravnih slubenika dobilo iskaznicu Nacistike stranke. Postao netko lanom stranke ili ne, njezin je utjecaj prodirao u sve pore ivota. Na najnioj je razini bio Blockivart, nadzornik gradskih etvrti", iji je posao bio da brino nadzire stanovnike svih gradskih etvrti. On je prikupljao novana sredstva, brinuo se da tijekom praznika vijori kukasti kri i imao je ovlasti zabadati nos u sve aspekte osobnoga ivota.6 On je bio osoba skromna poloaja, esto prezren lik, ali je bio dio sustava koji je nepokornima mogao oduzimati sredstva za ivot, status, pa ak i ivote. Nepokoravanje je moglo pridonijeti izlaganju opasnosti. Oni koji su se odbili pokoriti suoili su se s bijesom SS-a i Gestapoa. Barem na teorijskoj razini, Gestapo, odnosno dravna policija, titio je interese drave, dok je SS titio interese stranke. A zapravo su, nakon stapanja drave i stranke u nacistikoj Njemakoj, Gestapo i SS postali blisko povezani kao nikad prije i svi su gestapovci, primjerice, obvezno morali biti lanovi SS-a.7 Njihov zadatak nije bio samo isto obrambeni, iskorjenjivanje neslaganja i provjeravanje aktivnosti oporbe, nego su djelovali i preventivno potiui konformizam. Gestapo i SS su sa svojom mreom agenata i dounika funkcionirali kao drava unutar drave. Cilj im je bio potajno prodrijeti u svaki aspekt njemakoga javnog i privatnog ivota. Njihova je mo bila golema. Mogli su uhititi ovjeka i poslati ga u koncentracijski logor bez ikakva formalnog zakonodavnog postupka. Nije bilo albe. Kako je to sam Hitler objasnio, oigledno bez trunke ironije: svako se sredstvo ... smatra zakonskim, ak i kad se kosi s postojeim zakonima i 5 Richard Grunberger, A SocialHistory of the Third Reich (London, 1971), str. 82. 6 Isto, str. 96. 7 Edward Crankshaw, Gestapo: Instrument ofTyranny (London, 1956, novo izdanje, 2002), str. 91. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera presedanima."8 Mnogi su Nijemci, posebno oni za koje se mislilo da nisu dovoljno zaneseni u podupiranju Hitlera, ivjeli u strahu od kucanja na vrata". Iskustvo jednoga mladog Nijemca bilo je tipino za one koji su se usudili oduprijeti: Jednoga je jutra Gestapo pokucao na naa vrata ... Pretraili su nam stan, zaplijenili nae dnevnike i odveli nas... Ostavili su me da sjedim u eliji osam dana prije nego to su me doli ispitati. uo sam korake i iznad sebe i u dvoritu. U jednom sam trenutku uo enski glas, za koji sam mislio da je pripadao mojoj majci. Moda su i nju odveli... Pitao sam se jesu li ve strijeljali moga oca. Samo je nebo znalo ... Bojao sam se. Bojao sam se svega to je moglo dovesti do toga da opet budem odveden u zatvor, a to je ba ono to su eljeli... [Taj] me strah uinio vrlo plaljivim i pasivnim, u potpunosti neaktivnim.9 Jedan je od najvanijih ciljeva Nacistike stranke i njezinih agencija bio pridobivanje radnike klase. Da bi Trei Reich funkcionirao kako je funkcionirao, bila mu je nuna podrka radnike klase kao jedne od najveih i najutjecajnijih drutvenih skupina. Sukladno tome, planirano je da se radnitvo zavede. Dobro prihvaanje novoga reima na poetku se osiguralo injenicom da je Hitlerova vlada omoguavala posao. Nakon dugih godina ekonomske depresije zadovoljavanje osnovnih ivotnih potreba mnogima je bilo previe dragocjeno da bi dopustili upletanje politikih ili ideolokih prigovora. Premda pacificirani, radnici su reagirali kombinacijom bijesa i rezignacije kad su im poslije ukinuli njihove politike i sindikalne organizacije. Ipak, novi je reim mnogo napravio kako bi se dodvorio radnikoj klasi i 8 Citirano u isto, str. 89. 9 Johhanes Steinhoff, Peter Pechel - Dennis Showalter, Voicesfrom the Jhird Reich (London, 1989), str. 50-51. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser osigurao njezinu trajnu potporu. Praznik rada je, primjerice, bio promijenjen u plaeni dravni praznik kad se slavio njemaki radnik. Nakon to je ekonomija procvala, a nezaposleni je radnik postao iznimno rijedak, poslodavci su se morali boriti da zadre svoje radnike. Neki su uveli subvencije za kupnju kue, a neki su udvostruavali prava na plaeni godinji odmor. Plae su se pak zamrzavale diljem cijele drave. Stranka je ak bila preuzela i podruje raspodjele socijalne pomoi. Nacistika organizacija

Narodna socijalna skrb, prepoznatljiva po svojim njemakim inicijalima NSV, osnovana je kao temeljna organizacija pod ijim se okriljem okupljao velik broj neovisnih dobrotvornih organizacija koje su nakon toga bile prisilno pripojene. Ona je osobito provodila jedan nehotian oblik dobrovoljne donacije. Ne samo daje svuda kruila kako bi prikupila novana sredstva i naplaivala odbitke iz radnikih plaa odmah pri isplati, nego je i opominjala one koji su proputali davati, ak i prijetei zatitnim skrbnitvom" upornim ne-davateljima, kako bi se preduhitrio narodni bijes".10 NSV je bila neto malo vie od sredstva za ovlateno iznuivanje. Meutim, skriveni motiv njezinih sakupljakih kampanja bio je usaivanje donatorima pojaanog osjeaja zajednitva. Raspodjela njihovih sredstava na programe poput godinje priredbe za pomo tijekom zime takoer se - to je bilo predvidljivo - nemilosrdno koristila u propagandne svrhe. I slobodno se vrijeme reguliralo i eksploatiralo. Njemaki se radnik mogao koristiti popustima na ulaznice za operu, kupiti radio uz subvencije ili ak otii na odmor u paket-aranmanu. Godine 1938. jedan od tri njemaka radnika uivao je na odmoru11 kojemu je domain bila nacistika organizacija Snaga kroz radost", u kompleksima koje su esto gradili s tom svrhom, kao to 10 Michael Burleigh, The ThirdReich (London, 2000), str. 227. 11 Grunberger, nav. dj., str. 255. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera je bilo golemo odmaralite Prora na otoku Riigenu na Baltikom moru, koje je moglo udomiti oko 20.000 izletnika i zaposliti vie od 2000 ljudi.12 Druga su odredita bila jezero Konstantz, ume Schwartzwalda ili planine Harz. Nekolicina sretnih je ak mogla uivati u krstarenju do Madeire ili po norvekim fjordovima na za tu svrhu izgraenom putnikom brodu, kao to je bio onaj s imenom IVilhelm Gustloff. Sto god da je elio, odnosno gdje god da je radnik odluio ii, mogao je biti uvjeren da e se poduzeti sve potrebne mjere kako bi se nastavila njegova djelotvorna indoktrinacija. Brod IVilhelm Gustloff"je, primjerice, imao 156 zvunika koji su prenosili propagandni sadraj.13 Nacistiki je utjecaj sezao ak i do sasvim oigledno apoliti-nih skupina. Sva su trgovaka, industrijska i profesionalna tijela bila ujednaena" u ljeto 1933. godine.14 Naredne je godine veina omladinskih organizacija, od izviaa preko sportskih drutava do ahovskih klubova, bila pripojena Hitlerjugendu. Primjerice, jedan od regrutiranih, mladi Helmuth Schmidt, poslije kancelar Zapadne Njemake, automatski je postao lanom Hitlerjugenda nakon to mu je pripojen njegov veslaki klub.15 Kao rezultat te ekspanzije, lanstvo Hitlerove mladei naraslo je 35 puta, na vie od tri milijuna lanova.16 Tek su se malobrojni njemaki djeaci mogli oduprijeti opojnoj mjeavini uniformi, ratnih igrica i rukovanja runim vatrenim orujem. A djevojke, povezane u Ligu njemakih djevojaka pouavalo se tjelesnoj kulturi, ritmikoj gimnastici i voenju kuanstva. Svi su morali prisegnuti na lojalnost Ocu nacije" - Adolfu Hitleru.17 12 Vidi internet stranicu kompleksa Prora na vvTvw.museum-prora.de 13 Burlcigh, nav. dj., str. 250. 14 Karl Dietrich Bracher, The German Dictatorship (London, 1971), str. 280. 15 SteinhofTi drugi, nav. dj str. 48. 16 Grunberger, nav. dj., str. 350. 17 Vidi Guido Knopp, Hitler's Children (Stroud, 2002) Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser Sila koja je pripremila i poduprla ujednaavanje" njemakoga ivota u Treem Reichu bila je propaganda. Opisana kao geni-usl* reima, propaganda je u mnogoemu nadoknadila ideoloke nedostatke nacizma. Uvijek se mogla osloniti na to da e svojom pirotehnikom, fanfarama i vriteim novinskim uvodnicima potaknuti pristajanje uz nju, ak i kad eklektiki mjeavina ideja koje je predstavljao Hitler nisu uspijevale nadahnjivati. Njezina je mo postala legendarna. Kao stoje i Hitler jednom ustvrdio: pametnim i kontinuiranim koritenjem propagande, ljude se ak moe natjerati da nebo zamijene za pakao, i obrnuto".19 ovjek koji je stajao iza dobrog duha" nacistikog propagandnog stroja bio je Joseph Goebbels. Roen 1897. u Rhevdtu u nizinskom dijelu Porajnja, Goebbels je bio arhetipski mizantrop. Iako je bio iznimno intelektualno nadaren, stalno ga je muio osjeaj fizike manjkavosti zbog slabane

tjelesne grae i krae noge. Nakon stoje 1921. doktorirao knjievnost, bio je frustriran kao pisac i ponesen socijalistikim krilom Nacistike stranke. On e postati jedan od njezinih najstrastvenijih i najrjeitijih glasnogovornika. Unato ideolokim neslaganjima s Hitlerom, na kraju je postao opinjen njime te je 1926. nagraen mjestom Gauleitera Berlina. Ondje su njegova energija, organizacijski talenti i demagogija zapoeli preobrazbu glavnoga grada od bastiona ljevice u utvrdu desnice. Goebbelsove su metode bile prividno jednostavne. Poduprt sveprisutnom prijetnjom nasiljem, sluio se svim raspoloivim sredstvima kako bi zastraio, zajedljivo se rugao i ponizio svoje suparnike. Nikad nije dopustio da mu istina zastre prosudbu. Smatrao je kako je kljuni aspekt propagande da ona postie svoju svrhu",20 bilo to istinito ili ne. Klevetanje je tako bilo jedna 18 Joachim Fest, The Face of the Third Reich (London, 2000), str. 130. 19 Citirano u isto, str. 147. 20 Isto, str. 141. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera od njegovih specijalnosti pa se jednom prilikom Goebbels branio od pet odvojenih tubi za klevetu.21 Ismijavao je svoje neprijatelje kao lakovjerne ljude, glupane ili enskare zapoevi besramne glasine i iznosei bezone optube. Njegove su rijei, zainjene majstorskom vjetinom, bile gotovo natopljene zlobom i cinizmom. Kada je, primjerice, 1929. njemaki kancelar Gustav Streseman umro nakon duge bolesti, Goebbels mu nije udijelio previe potovanja. Unato tome to je Streseman bio dobitnik Nobelove nagrade i arhitekt kratkotrajne stabilnosti Vajmarske Njemake, Goebbels je njegovu smrt opisao kao pogubljenje" prestankom rada srca.22 U skladu sa svojim vjetinama, Goebbels je doivio streloviti politiki uzlet. Za zastupnika u Reichstagu izabran je 1928, a dvije godine poslije imenovan je voditeljem stranake propagande. Godine 1933. osvojio je glavnu nagradu - postao je ef novostvorenog Ministarstva narodnog prosvjeivanja i propagande nadzirui tako cijeli pogon njemakih medija. Na svojoj prvoj tiskovnoj konferenciji osobito je otvoreno govorio o svrsi novoga ministarstva. Ona se sastojala od toga da ljude natjera da misle uniformno, reagiraju uniformno i da sebe stave na raspolaganje vladi, duom i tijelom".23 Nakon toga je njegova pozicija bila neosporna. U uvodnicima nacistikog tiska, posebno zapanjujue podmuklog Volkische Beobachtera,i u sve bujnijem radijskom sektoru imao je slobodu propagirati nacistiki svjetonazor" publici koja je sve nemonije razaznavala istinu od lai. Meutim, Goebbelsov se dar nije ograniavao samo na tiskanu i izgovorenu rije. On je bio i daroviti majstor inscenacije. Njegovi su marevi, skupovi i parade s bakljama bili model za nacistiki ceremonijal uz upotrebu svih raspoloivih sredstava 21 Anthony Rcad, TheDevil'sDisciples (London, 2003), str. 198. 22 Citirano u Ralf Georg Reuth, Goebbels (New York, 1993), str. 108. 23 Citirano u Read, nav. dj., str. 295. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser - zastava, fanfara i transparenata - kako bi u gledateljstvu koje ga je promatralo pobudili stanje blisko ekstazi. On je nacionalsocijalizam vidio kao iskustvo" koje obuhvaa svaki aspekt ivota njegova sljedbenika: kao fuziju politike s religijom.24 Nije dovoljno, mislio je, da njemaka javnost jednostavno prihvati nacionalsocijalizam, u njemu se mora sudjelovati, slaviti ga i vjerovati u njega. Svakodnevni ivot pod Treim Reichom je od svakog pojedinca zahtijevao da napravi vlastiti kompromis s reimom. Veina, dodue, nije iskusila teror SS-a, koncentracijske logore i nezakonita ubojstva. Mnogi su se poslije s nostalgijom prisjeali mirnodopskih godina istiui ekonomski procvat, zajamena primanja [...] odgovarajuu ishranu [...] i politiki ivot bez poremeaja".25 Govorilo se, primjerice, da se tada moglo razmjerno slobodno ivjeti bez straha, naravno ako ovjek nije imao tu nesreu da pripada nekoj od specifinih rizinih skupina - Zidovima, komunistima, Romima, homoseksualcima i tako dalje - i ako nije aktivno djelovao protiv reima ili mu se opirao. To je vjerojatno tono. Na kraju krajeva, Gestapo nije pribjegavao nasuminom teroru koji je tada bio na djelu u SSSR-u. Njegove su rtve bile identificirane dojavama i obino su bile krive bar za neki manji prijestup ili prekraj.

Ipak, od svih se, bez obzira na njihovu zanesenost reimom, oekivala pokornost. Od ljudi se oekivalo da doprinose Narodnoj socijalnoj skrbi, da izvjese kukasti kri kad se to od njih trai i da sluaju Hitlerove govore na radiju. Na poslu se od njih oekivalo da budu lanovi potrebnih dravnih ili stranakih tijela. Kad su se enili, dobili bi besplatni primjerakMein Kampfa. Od njihove se djece oekivalo da se pridrue Hitlerjugendu, da pohaaju kole 24 Vidi Burleigh, nav. dj., Uvod. 25 Citirano u Ulrich Herbert, 'Good Times, Bad Times: Memories of the Third Reich', u Richard Bessel (ur.), Life in the Third Reich (Oxford, 1987), str. 97. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera oiene od nepouzdanih" nastavnika te da ue iz ispravljenih" udbenika. Nacistika je drava, stoga, bila gotovo sveprisutna i praktiki svemona. Oni koji su se odbili pokoriti i koji su se opirali njenim prijetnjama i laskanjima, inili su to na veliki osobni rizik. Oni su se suprotstavljali mrei agencija koje su zahtijevale neupitnu poslunost i koje su mogle odluivati o ivotu i smrti svojih protivnika. U takvim je okolnostima bio nuan veliki integritet, hrabrost i krajnja spremnost na prolijevanje krvi da bi se suprotstavilo nacistikom naletu. Neki su prakticirali ono to se zvalo unutarnjom emigracijom", oblik moralne i intelektualne samodovoljnosti, koja nije otvoreno izazivala reim, ve je prije traila nain da izbjegne njegovu pozornost provodei povlaenje iz javnog i politikog sudjelovanja. Nekolicina je odabrala aktivan otpor stegama i zavodljivosti Treega Reicha. Neki su to inili odlazei u ilegalne plesne klubove, pronalaenjem i sluanjem stranih radijskih postaja i emisija ili udomaujui skupine koje su vodile politike rasprave. Jo je manje bilo onih koji su planirali suprotstaviti se reimu uporabom nasilja. Jedan od njih bio je Georg Elser. *** Georg Elser26 roen je u selu Hermaringen, u istonom Wiirtenbergu, u sijenju 1903. godine. Najstariji od petero djece, s pobonom majkom i nasilnim ocem, odrastao je u skromnom 26 O Elseru, vidi na primjer, Hellmut Haasis, Den Hitler jag' ich in die Luft (Berlin, 1999); Anton Hoch, 'Das Attentat auf Hitler im Miinchner Burgerbraukeller 1939', Vierteljahrshefte fur Zeitgeschichte, sv. 17, 1969, str. 383-413; i Lothar Gru-chmann (ur.), Autobiographie eines Attentdters: Johann Georg Elser (Stuttgart, 1970). Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser okruenju. Njegova je obitelj radila na zemlji trgujui drvnom gradom, bavei se i upravljajui svojim malim posjedom. Mladi je Georg uvelike bio proizvod okruenja iz djetinjstva. Malen stasom, s nemirnom, tamnom valovitom kosom, esto je imao nabrekli, lagano zabrinuti izraz lica. Nije bio neinteligen-tan, ali je bio prosjean uenik; od kolskih gaje obveza odvraalo breme najstarijeg djeteta: radio je za oca i brinuo se za brau i sestre. Bio je i neka vrsta usamljenika. Stekao je nekoliko prijatelja i bio je zadovoljan svojim drutvom. No, ono to je moda i najvanije, Georg je razvio jednu posebnu karakternu osobinu koja se razvila kao reakcija na nono nasilje koje je u obitelj donosio njegov otac: izniman osjeaj za pravdu. Nakon zavretka srednje kole u ljeto 1917. Georg je kratko radio za svoga oca prije nego to je poeo egrtovanje u lokalnoj ljevaonici. Problemi sa zdravljem uskoro su ga prisilili da promijeni posao pa je poeo egrtovati kao stolar. Bio je savjestan, naviknut na teak rad i pokazao je izniman dar za rad s drvetom. Pronaao je svoje metier. Njegovo strpljenje i perfekcionizam znaili su da je otiao iz tehnike kole u Heidenheimu kao jedan od najboljih u razredu. Sa 22 godine i kvalificiran kao stolar napustio je dom, sa svim svojim nesretnim sjeanjima, kako bi zaraivao za ivot kao najamnik. Elser se okuao u nizu poslova. Radei kao obian stolar, izraivao je namjetaj, ukrase u stanovima, pa ak i drvene propelere. Meutim, kad je izbila ekonomska kriza 1929, njegova se skromna egzistencija nije mogla odrati. Redovito je bio nezaposlen pa je na kraju prisiljen vratiti se svojoj obitelji. Premda se malo toga promijenilo kod kue, Georg je sazrio. I dalje je uvelike bio nezainteresiran za politiku per se, ali je zato imao jasno razvijeno politiko stajalite: instinktivno i beskompromisno

suprotstavljanje nacistima. To je djelomice trebalo zahvaliti njegovoj prolosti. Hitlerovi su ga slogani moda Roger Moorhouse Ubiti Hitlera podsjeali na bombastino lajanje njegova pijanog oca. Meutim, Elser je takoer vjerovao da samo Komunistika partija moe ispuniti obeanje o boljim plaama i uvjetima za radnike i obrtnike kao to je on sam. Dosljedno tome, svoj je glas dao komunistikom KPD-u i kratko bio lan ogranka poluvojnih obrambenih snaga" Rote Frontkdmpferbund. Meutim, Elser nije bio ideoloki komunist. On je u dui bio praktian ovjek te nije bio zainteresiran za politike rasprave. Nije imao elju mijenjati svijest drugih ljudi, ali je nepokolebljivo odbijao ikakvu prilagodbu novom reimu. Kad su bili emitirani Hitlerovi govori, Elser bi potiho naputao prostoriju. Jedan incident vrlo jasno ilustrira njegov stav. U svibnju 1938. nacistika se parada kretala kroz grad Konigsbronn. Elser se, kao i mnogi drugi, okrenuo da promatra, ali kad su svi oko njega poeli salutirati, on je to odbio uiniti. Kad ga je kolega podsjetio da je razumno prikloniti se tome, kratko je odgovorio: Moe me poljubiti u guzicu."27 Nakon toga se razmetljivo okrenuo i poeo zvidati. Nejasno je kako je Elser od nevanog nonkonformista sazrio do atentatora. Svakako je gajio duboku i osobnu mrnju prema Hitleru, ali to nije bilo toliko neobino. Naznake svojih motiva dao je kasnije tvrdei daje odluku da izvri atentat na Hitlera donio u jesen 1938. godine.28 U to se vrijeme rat s Cehoslovakom inio neminovnim - doista, jedva je bio zaustavljen licenciranom perfidnou Minhenske konferencije. Elser je, meutim, kao i mnogi drugi, bio uvjeren da Miinchen nee znaiti kraj agresivnih njemakih planova. Vjerovao je da je rat, sa svim popratnim jadima, neizbjean.29 27 Citirano u Haasis, nav. dj., str. 164. 28 Citirano u Lothar Gruchmann - Anton Hoch, Georg Elser: Der Attentdter aus dem Volke (Frankfurt am Main, 1980), str. 89. 29 Isto, str. 97. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser Mnogi su u Njemakoj osjeali istu mrnju i isti strah pa ipak nisu uinili nita. Neki su drugi imbenici, stoga, morali doprinijeti Elserovoj radikalizaciji. Njegov je ivot kod kue 1938. bio jednako nepodnoljiv kao to je bio 1922. godine. Oev je posao konano propao, a obitelj se poela raspadati u gorini. Elserovo je stanje bilo samo malo bolje. Ljubavni mu je ivot bio na najnioj razini - jurio je za udanom enom i plaao alimentaciju za dijete koje nikad nije htio.30 Uz to se muio i s pronalaenjem posla. Nakon to je prekinuo veze sa svojim roditeljima, ponovno je nekako doao do novca za ivot radei kao stolar za sitne popravke, ali je bio okiran kako je satnica nisko pala kao posljedica ekonomske krize. Perfekcionist poput Elsera jedva je mogao voditi ak i skroman ivot. Nakon 1938. on jednostavno vie nije imao to izgubiti. Stoga je te jeseni Georg Elser poeo kovati zavjeru. Prema vlastitom priznanju, nije imao pojma kako bi mogao izvesti napad. Meutim, perfekcionist je nastavio djelovati. U studenom je otputovao do Miinchena promatrati obiljeavanje pua iz 1923. godine. Nakon Hitlerova veernjeg govora u Biiregerbraukelleru - tradicionalne predigre slavljima - uao je u dvoranu predstavivi se kao obini posjetitelj. Kako ga spora skupina nacistikih velikih zvjerki i tjelesnih uvara nije ni primijetila, zapamtio je izgled prostorije, poloaj govornice i oit nedostatak djelotvornih sigurnosnih mjera. Sljedeeg se jutra vratio da bi promotrio poetak parade - one iste parade za koju se Maurice Bavaud nadao da e je tako spektakularno prekinuti. Zatim je uhvatio vlak prema kui. Nakon izvianja u Miinchenu Elser je imao jasniju sliku potencijalnog naina kako da se priblii svojoj meti. Odluio je da e sljedee godine podmetnuti bombu u Biirgerbraukeller kako 30 BAR3001/310/91. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera bi ubio Hitlera i to je mogue vie pripadnika vodeeg nacistikog kadra. Dao sije dvanaest mjeseci za prikupljanje neophodnih tehnikih dijelova za osmiljavanje i spravljanje bombe. Prvo je ukrao upalja za bombu i odreenu koliinu baruta od svoga tadanjeg poslodavca, proizvoaa ratne opreme iz Konigsbronna. Zatim je pronaao drugi posao u oblinjem rudniku,

gdje se razmjerno lako mogao doepati eksploziva i detonatora. Radei tijekom veeri i vikendima u svojoj radionici, osmislio je plan i poeo eksperimentirati. S obzirom na to da nije imao iskustva s eksplozivima, testirao je prototipove bombi na poljima u okolici svoga doma prije nego to je bio zadovoljan potrebnom koliinom koja bi obavila zadatak. U proljee se vratio u Miinchen da napravi potrebne izmjere i detaljnije nacrte dvorane Biirgerbraukellera.31 Pritom je uoio i idealnu lokaciju za bombu: iza podija i govornice stajao je debeli kameni potporni stup koji je podravao gornju galeriju koja se protezala cijelom duljinom dvorane. Smatrao je da bi eksplozija na tom mjestu ubila ne samo one u njezinoj neposrednoj blizini nego bi mogla sruiti i teki balkon. Tijekom svih osam mjeseci planiranja urote Elser nije odao nita od svojih aktivnosti ni svojoj obitelji, ni kolegama s posla ni malom broju prijatelja. Jedini put kad je riskirao otkrivanje bilo je tijekom svoga kratkog boravka u Miinchenu u proljee 1939. kad se uzaludno pokuavao zaposliti u Biirgerbraukelleru.32 Izuzev toga, cijelu je operaciju uspio odrati tajnom. Ako ga je netko upitao to izrauje, on bi jednostavno odgovorio: Izum."33 A kad je zaintrigirani kolega navalio da mu kae je li njegov izum bu31 BAR3001/310/117. 32 BAR3001/310/123. 33 Hoch, nav. dj., str. 400. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser dilica koja e istovremeno i zvoniti i svijetliti, on je okoliajui odvratio: Da, neto slino tome."34 Poetkom kolovoza 1939. Elser je konano napustio svoj dom i otputovao u Miinchen. Sa sobom je ponio drvenu krinju, u kojoj su bile njegove alatke: blanje, ekii, pile, turpije i, skriveno u posebnom odjeljku, bomba s 50 kilograma eksploziva, est satnih mehanizama, detonatori, ica i baterija.35 Nakon to se vlastima prijavio pod vlastitim imenom i pronaao stan, bacio se na posao. Njegov je modus operandi bio okantno jednostavan. Posjeivao je Burgerbraukeller svake veeri oko devet da bi veerao. Nakon otprilike sat vremena oduljao bi se na galeriju do sobe za sastanke, gdje bi se sakrio u ostavi sve do zatvaranja anka dok se zgrada ne bi zakljuala. Nakon toga mogao je slobodno poeti raditi uz pomo svjetla baklje sve dok se osoblje anka ne bi vratilo u pola osam ujutro, kad bi se oduljao kroz stranji izlaz. Najvanije je bilo isklesati udubinu u kamenom stupu u koju e stati bomba. Meutim, kad je uvidio da je stup na tom mjestu prevuen drvenom oblogom, Elser je morao provesti tri noi pilei rupu u drvenoj oblozi. Svaki je zvuk morao biti priguen, svaka je trunka praine od piljenja morala biti skupljena i uklonjena. Nije mogao dopustiti ostavljanje dokaza svoje prisutnosti. ak je i ispiljenu drvenu plou tako preoblikovao da je od nje dobio skrivena vrata koja prikrivaju spojeve rezanja. Doavi do stupa, mogao je poeti kopati udubinu za bombu. Sluei se runom builicom, ekiem i dlijetom, proveo je velik dio narednih mjesec dana u skidanju buke i odvaljivanju cigli. Sve je to, naravno, morao pomno pospremati i ukloniti s poprita u platnenoj vrei. Napredovanje je bilo bolno usporeno. U piljastoj je dvorani svaki udarac ekiem odjekivao kao pucanj 34 BAR3001/310/193. 35 BAR3001/310/150-153. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera iz vatrenog oruja, a da bi izbjegao otkrivanje, Elser je morao vremenski uskladiti udarce da se istovremeno dogaaju s vanjskim zvucima, kao to je bio prolazak tramvaja ili automatsko putanje vode iz vodokotlia u toaletima.36 Radei nou, pripremao je stup u Biirgerbraukelleru, radei danju vrio je posljednje dotjerivanje svoje bombe i, naravno, razradu vremenskog mehanizma. Elser je planirao u vrijeme eksplozije bombe biti na sigurnom u vicarskoj, stoga je morao izraditi kontrolni sat povezan s detonatorom koji bi se mogao namjestiti nekoliko dana unaprijed. Njegovo je rjeenje bilo domiljato. Modeliravi satni mehanizam, dodajui dodatne zupce na zupanik i poluge, stvorio je kontrolni sat koji je mogao raditi najvie 144 sata prije nego to se aktivira poluga. Ta bi poluga zatim pokrenula sustav opruga i utega kako bi se odapeo zailjeni elini unak koji bi pogodio kapicu neza-paljenog puanog naboja (s odstranjenim metkom) umetnutog u eksploziv.37 Da bi postigao eljeno vrijeme, Elser je dodao drugi satni mehanizam koji e djelovati

kao sigurnosni dodatak. Za zavrno dotjerivanje Elser je zagradio vremenski mehanizam u drvenu kutiju poravnanu plutom kako bi se priguilo njegovo izdajniko tiktakanje. Zatim je privrstio plou bijelog lima s unutarnje strane vanjskih drvenih vrata da taj prostor ne bi muklo zazvuao ako bi netko pokucao po njemu. U noi 2. studenoga, dva mjeseca nakon to je ozbiljno zapoeo svoj rad, konano je postavio bombu u stup. Tri noi poslije dodao je kontrolni sat. Bio je namjeten da eksplodira u 21.20 naveer 8. studenoga -tono usred Hitlerova govora. 36 BAR3001/310/178. 37 BAR3001/310/184-185. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser *** Hitler je stigao u Miinchen poslijepodne 8. studenoga. Doletio je avionom iz Berlina, u pratnji Josepha Goebbelsa i tajnice. Zurio se. Rat je trajao tek dva mjeseca: Poljska je pregaena, a Britanci i Francuzi su stupili u takozvani Lani rat", bacajui letke umjesto bombi, preklinjui Njemaku da odustane. Hitlerov plan ofenzive na zapadu je, u meuvremenu, dobro napredovao. Tri dana ranije, 5. studenoga, naredba za napad na Francusku ve je bila izdana, odredivi 12. u mjesecu kao Dan napada".38 Taje naredba opozvana 7. studenoga zbog nepovoljne vremenske prognoze, a konana je odluka bila odgoena do 9. - dana nakon predvienog Hitlerova posjeta Miinchenu. Zbog toga je Hitler u poetku elio otkazati govor u pivnici Burgerbraukeller 8. naveer. Premda je to bilo nerealno - obiljeavanje Pivnikog pua" bilo je jedno od najvanijih mjesta u nacistikom kalendaru - istaknuo je da se svakako eli vratiti u Berlin jo iste noi kako bi se posvetio poslu". Meutim, njegov se pilot bojao da bi magla mogla sprijeiti let natrag pa je odlueno da se vrati vlakom, to je iziskivalo skraivanje tradicionalnog programa dogaanja. Obraanje veteranima" e, stoga, zapoeti ranije od uobiajenog - u 20.00 sati. U dvorani Burgerbraukeller vojna je glazba stvarala ugoaj. Oko 3000 ljudi u publici sjedilo je uzdu velikih drvenih stolova krcatih pivskim kriglama. Veina je nosila sivu terensku odoru Wehrmachta, premda je nekolicina nosila crnu jaknu SS-a ili smeu SA-a. avrljali su i raspravljali prizivajui u sjeanja prole borbe i oekujui nove uspjehe. Kad se njihov voa pojavio, u trenutku je nastao muk. Neki su na galeriji stajali na stolovima kako bi imali bolji pogled. 38 Nicolaus von Below, At Hitler's Side (London, 2004), str. 42. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Prvi koji je iz Hitlerove pratnje uao u dvoranu bio je barjaktar drei visoko najsvetiju nacistiku relikviju, zastavu Blutfahne iz propalog pua iz 1923. godine. Za njim je slijedio Hitler kojeg su pratili Goebbels, Hevdrich, Hess i brojni drugi istaknuti nacisti. Dobrodolicu im je zaelio Christian Weber, bivi Hitlerov pouzdanik i veteran iz 1923, koji je za prisutne u dvorani dao tobonji prijavak i nakon kratkog, premda nesuvislog govora, pozdravio s trostrukim Heil".39 Usred kulise od golemih zastava s kukastim kriem Hitler je zauzeo svoje mjesto ispred stupa u kojem je tiho kucala Elserova bomba. Na trenutak je zastao, promotrio prostoriju, bacio pogled na biljeke i udahnuo. Zapoeo je prigodniarski, odajui poast veteranima iz 1923. godine. Ton mu je bio priguen, a tijekom govora je zastajkivao. Budui da se sve vie zagrijavao, preusmjerio je svoju zlobnu i sarkastinu retoriku prema novom neprijatelju - Englezima: ... danas je istupio engleski poslanik sa suzama u oima rekavi: ,,Oh, kako bismo se voljeli sporazumjeti s Njemakom. Kad bismo samo mogli vjerovati na rije njemakom elnitvu!" Isto je na vrhu mojeg jezika! Kako bismo se mi voljeli sporazumjeti s Engleskom. Kad bismo samo mogli vjerovati engleskom vodstvu! Je li ikad bilo naroda kojemu su engleski dravnici u prola dva desetljea podlije lagali i kojeg se varalo vie od njemakog Volkal to se dogodilo s obeanom slobodom naroda? to se dogodilo s pravdom? to se dogodilo s mirom bez pobjednika i pobijeenih? to se dogodilo s pravima naroda na samoodreenje? to se dogodilo s odbacivanjem ratnih odteta?... Sve lai. Prekrena obeanja. 39 Haasis, nav. dj., str. 10. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser Nastavio je. Njegov je govor postajao sve ivlji. Bio je sve glasniji. Veselo je usporedio engleska i

njemaka kulturna postignua: Englezi ne mogu govoriti nama Nijemcima nita o kulturi: naa glazba, naa poezija, naa arhitektura, nae slikarstvo, nae kiparstvo, mogu se i vie nego usporeivati s engleskom umjetnou. Vjerujem da je jedan Nijemac sam, recimo Beethoven, postigao vie na podruju glazbe nego svi Englezi iz prolosti i sadanjosti odjednom! Hitler je govorio oko sat vremena iznosei postignua nacista i laljivost njihovih neprijatelja. Kad se pribliio zakljuku, rije je preuzeo Hitler glumac. Zakolutao je oima prema gore i poeo divlje gestikulirati vrsto stiui pesnice, hvatajui se za prsa. Rijei su mu nekontrolirano izbijale, neke sa strau, a neke su za-grmile tek da bi se isticale. Zakljuio je tipino prkosnim tonom: Ovo je veliko vrijeme. I mi emo se u njemu sve vie dokazivati kao borci. inei tako, na najbolji emo nain odati poast sjeanju na ovu prvu rtvu koju je prinio na pokret. Ne mogu zavriti ovu veer a da vam, kao i uvijek, ne zahvalim za vau odanost svih ovih dugih godina ili da vam ne obeam kako e se u budunosti nai stari ideali visoko odrati. Borit emo se za njih i neemo ustuknuti pred izlaganjem ivota pogibelji kako bismo ostvarili program naega pokreta, program koji ne trai nita drugo osim osiguravanja ivota i postojanja naeg Volka u ovom svijetu. Ovo je prva zapovijed naeg nacionalsocijalistikog ispovijedanja vjere, ali je i posljednja koja e stajati iznad svakog nacionalsocijalista kada nakon ispunjenja svoje dunosti napusti ovaj ivot. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera SiegHeil! - naim stranakim drugovima iz nacionalso-cijalistikog pokreta, naem njemakom Volku i, iznad svega, naem pobjedonosnom Wehrmachtu!40 Dobivi burni pljesak, Hitler je priveo govor kraju. Nakon toga je otiao, gotovo istovremeno, prema eljeznikom kolodvoru u pratnji stranake hijerarhije. Bilo je 21.07 sati. Nekoliko minuta poslije, nakon to su posljednji tonovi Deutschlandlieda odzvanjali dvoranom, veterani" su uzimali svoje stvari, otpozdravljajui i pripremajui se izai na hladni studenski zrak. Od 3000 onih koji su napunili dvoranu, sada ih je ostalo samo oko 100 - veinom su to bili glazbenici i osoblje na anku koje je pralo ae. Tada je, tono u 21.20, eksplodirala Elserova bomba. Bomba je imala eljeni uinak. Unitila je sredinji stup u koji je bila stavljena te je oborila i galeriju i strop dvorane na pod prostorije. U trenu, dvorana je bila ispunjena dimom i prainom nakratko prekrivajui pale svodove. Udarni je val protutnjao zdanjem, razbijajui prozore i probijajui vrata. Stolovi i stolice neposredno uz stup pretvorile su se u drvo za ibice. Podij i govornica bili su uniteni. Jedan oevidac Emil Wipfel, pripadnik SA, bio je zauzet demontiranjem zvune opreme kad je bomba eksplodirala. U svojim sjeanjima opisuje: Iznenada se pojavila bijela svjetlost i u isto vrijeme uli smo zastraujui prasak. Bio sam odbaen dva metra unazad u krhotine od opeke, dok se iznad mene prolomio cijeli pakao. Kad sam doao k sebi, leao sam na trbuhu s desnom rukom preko noge moga druga Schachtea. U to vrijeme nisam znao da je on ve bio mrtav. Nisam mogao pokrenuti lijevu ruku, a noge su mi bile vrsto 40 Max Domarus, Hitler: Speeches andProdamatians, 1932-45, sv. 3 (London, 1997), str. 18651875. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser zaglavljene ... Poslije sam shvatio da je komad krova koji je pao na Fuhrerov podij bio na meni. Vjerujem da ga je iznad mene drao i prijeio mu da me ne zgnjei oblinji slomljeni stol, i moda tijelo moga druga.41 Na kraju svega, trojica su leala mrtva i 67 ih je bilo ozlijeeno, od kojih pet teko. Oni koji su mogli, traili su nain da se oslobode od krhotina opeka. Pozivi u pomo mijeali su se sa stenjanjem i kaljanjem. Preivjeli su izlazili, pokriveni prainom, okrvavljeni i s modricama, od kojih su mnogi pretpostavljali da su bili rtve bombardiranja iz zraka. Jedan je od njih ipak bio prisebniji pa je brzo zakljuio da je bomba trebala ubiti njihova Fiihrera. O moj Boe", zaprepastio se, kakav je zvjerski mozak mogao osmisliti i izvriti takvu grozotu?"42 Kad se praina slegla i kad su mrtvi i ozlijeeni maknuti, detektivi iz minhenske Kriminalpolizei zapoeli su svoje pomno istraivanje poprita zloina. Hrpa krhotina od opeke u dvorani bila je

metodiki paljivo ispitana i pretraena. Prikupljene su drvene trijeske i snimljene fotografije. Do ranih sati sljedeeg jutra, ve su se pribliili tonom tumaenju dogaaja: bomba je bila poprilina i bila je smjetena podno stupa iza podija. Hitler je u meuvremenu bio na putu prema Berlinu. Njegov je vlak otiao iz Miinchena u 21.31 i do glavnoga grada nije stigao sve do sljedeeg jutra. Za napad je Hitler saznao tek kad je vlak stao u Niirnbergu. Isprva je pomislio da je vijest samo ala. Problijedio je kad je shvatio da se nitko ne smije. Dok je razbijao glavu o svome posljednjem susretu sa smru, zakljuio je da ga je Providnost jo jednom potedjela radi velikih stvari. Himmler je pak izvodio vlastite zakljuke. Te je veeri brzojavio svojim 41 Citirano u Haasis, nav. dj., 33-34. 42 Citirano u isto, str. 33. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera podreenima. U zakljuku je naveo: Nema sumnje da iza ovoga stoji britanska tajna sluba."43 *** Kao i njegova meta, i Elser je bio kilometrima udaljen od poprita napada. Napustio je Munchen ujutro 6. studenog i otputovao u Stuttgart vidjeti sestru. Zaudo, nakon to je potroio gotovo svu uteevinu, posudio je 30 reichsmaraka i zapravo se 7. vratio u Munchen kako bi provjerio da li njegova bomba jo uvijek kuca. Oko 22.00 sata te noi ponovno se uuljao u Burgerbraukeller, sakrio se na ve uobiajenom mjestu i uvjerio se da kontrolni sat doista radi. U zoru sljedeeg jutra ponovno se iskrao van i krenuo prema eljeznikoj stanici. U 10.00 sati ujutro uhvatio je vlak preko Ulma za Friedrichshafen, gdje se ukrcao na trajekt koji je vozio preko jezera Konstantz, stigavi na drugu obalu 8. studenog, malo poslije devet - na veer odravanja govora. Do vicarske je granice doao oko 40 minuta poslije. Kao dio pomne pripreme, Elser je prethodne godine izvidio taj granini prijelaz i zakljuio da na njemu nema mnogo ljudi. Tada je pak, u jesen 1939, kada je Europa ulazila u novi rat, bila brino nadzirana. Elserova je jedina opcija bio bijeg preko granice i nada da e izbjei privlaenje pozornosti. Meutim, dok se muvao blizu ograde granice, zaustavila su ga dvojica pripadnika njemake pogranine strae. Neuvjerljivo im je rekao da nekoga trai. Kad su mu ponudili pomo, nevoljko je pristao otii s njima do straarske postaje. Ulazei u zgradu, tako je reeno, Elser se okrenuo i bacio posljednji eznutljiv pogled prema ogradi i prema vicarskoj koja je bila iza nje.44 43 Citirano u Walter Schcllcnberg, Schellcnberg (London, 1969), str. 41. 44 Citirano u Hasis, nav. dj., str. 24-25. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser Ispitivanje je u poetku bilo rutinsko i Elser je ostao smiren i sabran ostajui pri svojoj prii da je traio starog prijatelja. Meutim, kad mu je reeno da isprazni depove, poeo je poticati ozbiljne sumnje. Njegove su se stvari koje je imao te noi shvaale kao priznanje. Uz jedan par klijeta za icu kojima je namjeravao presjei ogradu, nosio je i razglednicu Biirgerbraukellera, stijenj, bed Komunistike partije i skice na kojima je bilo detaljno razraeno kako izraditi bombu. Moda su te stvari bile neka vrsta priznanja. Moda se nadao da e zadiviti vicarske vlasti dokazom autorstva napada koji se odvijao gotovo istovremeno. Elserov je problem, meutim, bio to je sadraj njegovih depova odavao priznanje pogrenoj strani pograninih straara. Izruen je Gestapou na daljnje ispitivanje. I kad su se kasnije te noi poele iriti vijesti o napadu u Biirgerbraukelleru, njegova je sudbina bila zapeaena. Sljedeeg je jutra odvezen natrag u Munchen. *** Dana 13. studenog, pet dana nakon uhienja, Elser je konano priznao. Uhvaen je da se izvlai kad je istraitelj traio da mu pokae koljena. Unato tome to je nosio titnike, tjedni rada na podu na Elserovim su koljenima ostavili gadne modrice i gnojne rane. I kad nije uspio uvjerljivo objasniti te ozljede, prestao se opirati i priznao daje on, doista, podmetnuo bombu. Sutradan je Himmler uzeo Elserov dosje, zajedno s potpisanim priznanjem, da bi ih pokazao Hitleru. Fiihrer je bio fasciniran. Prouavao je dosje i zatraio da vidi fotografije svoga potencijalnog ubojice. S odobravanjem je komentirao njegov izgled; njegove inteligentne oi, visoko elo i odluni izraz lica. Meutim, kad mu je pokazano preliminarno izvjee Gestapoa u

kojem je zakljueno da je Elser radio sam, nije u to htio povjerovati. Koji Roger Moorhouse Ubiti Hitlera je idiot vodio istragu?",45 htio je znati. Jednostavno nije bilo mogue, tako je mislio, zamisliti daje Elser bio usamljeni vuk. Mnogim je nacistima Elser jednostavno bio enigma. On je bio normalan Nijemac. Nije pokazivao nijedan od tipinih znakova degeneracije" protiv koje su se, kako su tvrdili, borili: izuzev kratkotrajnog oijukanja s komunizmom, on je bio trezvenjak, nije bio promiskuitetan, nije se druio sa Zidovima i nije bio blizak Crkvi. Zapravo, on je bio upravo ona vrsta vrstog, uspravnog Nijemca iz redova radnike klase za koju su nacisti mislili da su je pridobili i koja je doista postala kima Nacistike stranke. Moda zbog toga jednostavno nisu mogli vjerovati da je radio sam. Na poetku su uhitili vie od stotinu osumnjienika povezanih s bombakim napadom u Miinchenu, ali su ubrzo jasno shvatili daje upravo Elser njihov ovjek. Ipak, kako su istraitelji na popritu sastavljali dijelove zavjere uviajui u cijelosti planiranje i visoke standarde izrade, strano suuesnitvo se pretpostavilo gotovo kao preduvjet. Elser, normalni Nijemac, kako su mislili, mora da je bio zaveden na krivi put. Njemu mora da su pomagali pokvareni agenti koji su bili njemaki neprijatelji. Ta se pretpostavka dobro podudarala sa zahtjevima njemakoga propagandnog stroja. U zimu 1939. perfidni Englezi" prikazani su kao krivci za svaku maku koja je zaglavila u kronji drveta. Stoga je na slubenoj razini za Elserov napad bio optuen bizaran konglomerat domaih komunista, izgnana Crna fronta i britanska obavjetajna sluba. Elser pak, iako iznimno susretljiv i spreman na suradnju, nije pruao previe pomoi u razotkrivanju ire urote. Unato neprestanom batinanju, muenju i hipnozi, on je tvrdoglavo ustrajao na svojoj prii: da nije imao nikakve suuesnike i da nije primao nikakvu stranu pomo. I kad mu je reeno da izradi drugi primjerak svoje kompleksne bombe, vremenski 45 Toland, nav. dj., str. 593. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser mehanizam i detonator, ime bi pokazao da je djelovao sam, on je pristao, vjeto ponovno izradivi svoj izum", na zaprepatenje istraitelja. ak se i Himmler prihvatio osobno muiti Elsera. Svjedok je zabiljeio da: S divljim psovkama vrsto je zabio svoje izme u tijelo Elsera kojemu su bile vezane ruke. Zatim je asniku Gestapoa naredio da ga pomakne [...] da ga odvede do zahoda [...] gdje je bio izudaran biem ili nekim slinim sredstvom sve dok nije poeo jaukati od bola. Zatim je trkom doveden natrag do Himmlera koji ga jo jednog udario nogom i opsovao mu.46 Reeno je da je Elser u tom trenutku bio izvan sebe", ali je ostao pri svojoj prii. Stoga e, ako Elser ne eli imenovati svoje suuesnike, nacistika Sicberheitdienst (Sigurnosna sluba) odnosno SD, imenovati neke umjesto njega. Dan nakon minhenskog napada SSSturmbannfubrer Alfred Naujocks se kod Venloa na nizozemskoj granici uvjebavao za neortodoksnu vrstu ratovanja. Jo svjeeg iskustva iz svoje avanture u Gleiwitzu (danas Gliwice u Poljskoj, nap. ur.), vodio je odred za otmice koji je namjeravao oteti dvojicu britanskih agenata s teritorija neutralne Nizozemske. S njemake je strane granice na raspolaganju imao dvanaest krupnih momaka s nogom na papuici gasa u dva mercedesa. Na dogovoreni ih je znak trebao odvesti u akciju preko granice, u kavanu gdje je Britance bio namamio njemaki asnik koji se predstavljao kao pripadnik pokreta otpora. Britanski su agenti mislili da su na rubu planiranja dravnog udara koji e ukloniti Hitlera i vratiti mir u Europu. Oni sami bili su neobian par. Major Richard Stevens nekoliko je godina 46 Citirano u Heinz Hohne, The Order ojtheDeath's Head (London, 1969), str. 288. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera radio u obavjetajnoj slubi prije nego to je imenovan voditeljem Britanskog obavjetajnog ureda u Haagu. Ondje mu je bio dodijeljen zadatak da nadgleda pijunske aktivnosti u Njemakoj. Njegov kolega kapetan Sigismund Payne Best radio je u vojnoj obavjetajnoj slubi tijekom Prvoga svjetskog rata, ali je dao ostavku i prepustio se ugodnom ivotu poslovnog ovjeka u Nizozemskoj. Nakon izbijanja rata u rujnu 1939. ponovno je razmjeten u slubu. Osoba za kontakt bio im je

zamjenik ravnatelja MI6 Stuart Menzies i njihov je plan bio odobren na najvioj ra 47 zini. Meutim, bili su namamljeni u klopku. Njihova njemaka veza, asnik Wehrmachta po imenu kapetan Shaemmel", zapravo je bio Walter Schellenberg, major SS-a i ef kontraobavjetajne slube Reinharda Hevdricha. Snubio je britanske agente tijekom nekoliko tjedana obeavajui im pregovore s visoko rangiranim antinacistima koji su traili priliku da zbace Hitlera.48 Meutim, nakon Elserova napada nareeno mu je da uhvati Britance i dovede ih u Njemaku na ispitivanje. Kao mamac je ponudio sastanak s viim dunosnikom antinacista. Naujocks je trebao pruiti fiziku potporu. Tog su poslijepodneva, malo poslije 15 sati, Britanci doli na sastanak. Gotovo istovremeno im se pribliio Naujocks i njegov odred SD-a koji se probio kroz ogradu na granici. Nakon kratkog hrvanja i izmjene vatre, brzo su ih pokupili u automobile i odveli u Berlin na ispitivanje.49 Ova su dvojica Britanaca s vremenom SD opskrbila golemom koliinom informacija, ukljuujui imena brojnih agenata i pojedinosti o svim MI6 operacijama na 47 Britanski arhivski dokumenti vezani uz incident Venlo objavljeni su 1995. godine. Drani su u dosjeu F0371/23107/69 u National Archives u Londonu (u nastavku NA). 48 Vidi Schellenberg, nav. dj., str. 30-44. 49 Vidi Sigismund Pavne Best, The Vendlo Incident (London, 1949). Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser kontinentu. Britanska se obavjetajna sluba fatalno kompromitirala i prikazala kao troma i amaterska, no bonafide veza s Elserom nije uspostavljena. Unato tom neuspjehu, Elserov se atentat pokazao kao blagodat za nacistiki reim. Goebbelsov je propagandni stroj u punom zamahu krenuo u akciju optuujui Britance za sve mogue vrste loeg ponaanja, od minhenske bombake akcije do atentata na Franju Ferdinanda. Goebbels je zabranio svojim novinskim urednicima da tiskaju ita to bi moglo inkriminirati bilo koju od oporbenih skupina unutar Njemake, kao to su Zidovi, monarhisti ili kler. Narodni je bijes posebno trebao biti usmjeren na Britance. Tako je njemaki tisak izravno dobio novinsko izvjee o bombi u Biirgerbraukelleru s naputkom da treba biti istaknuto na naslovnici svih novina sa svakom reenicom u istom slijedu.50 Naslov koji se isticao nije ostavljao mnogo mjesta sumnji: udesno izbavljenje za Fiihrera - Chamberlainove arke nade nisu se ispunile".51 Propagandna je kampanja bila nuna da bi se potpalila strast u javnosti koja je bila u opasnosti da se umori zbog Lanoga rata". S euforijom pobjede nad Poljacima koja je ve slabila, nastojalo se pripremiti tlo za nove neprijatelje i nove ofenzive. To se moglo primijetiti i u iskazivanju Hitlerove opsesije da porazi Britance. Imalo je eljeni uinak. Openarodna je podrka ratu bila izrazito osnaena.52 Osim poticanja mrnje prema Britancima, Elserov je napad takoer iskoriten da se povea Hitlerova popularnost. Njemaki tisak se zahuktao do krajnosti, hvalei Hitlerovo preivljavanje kao znak boanske intervencije. Poruke s estitkama neprestano 50 Hans Gisevius, To theBitterEnd (Cambridgc, MA, 1947), str. 405. 51 Volkisher Beobachter, 10 studeni 1939.: 'Die wunderbare Erretung des Fiihrers -Chamberlains frommer Wunsch ging nicht in Erfullung.' 52 lan Kershavv, Hitler: Nemesis, 1936-45 (London, 2000), str. 275. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera su pristizale. Na prvom mjestu je bio papa Pio XII. koji je poslao telegram izraavajui estitke zbog Hitlerova preivljavanja. Njemake su se crkve brzo prilagodile: Te Deum se pjevao u minhenskoj katedrali,53 dok su protestanti odrali posebnu misu zahvalnicu. Mnogi su strani dravni poglavari takoer izraavali najbolje elje. Mussolini je poslao svoje estitke, ali su ga neki kritizirali daje ostavio dojam neiskrenosti.54 Obini su Nijemci takoer slali brojna pisma i telegrame. Neki su izraavali svoju ljutnju i negodovanje zbog napada, drugi su zahvaljivali Bogu zbog Hitlerova preivljavanja. Mnogi su slali priloge kao nagradu za hvatanje krivaca ili da bi pomogli obiteljima rtava.55 Nekolicina se okuala

u izraavanju svojih osjeaja u stihu. Jedna pjesnikinja rjeito je izrazila divljenje koje su mnogi Nijemci osjeali za svoga" Fuhrera: On ivi! Planovi neprijatelja izjalovili su se! On ivi! Nae zahvale Svemonom, to smrt naeg Fuhrera za sobom ne ostavi Oaloenu Njemaku - ljude koji tuguju...56 Posljedice napada izazvale su i neke mnogo zlokobnije dogaaje. Dojave o potencijalnim atentatorima umnogostruile su se. Slino su i strani nacistiki agenti i dounici u inozemstvu proirili popis osumnjienika i neotkrivenih (ili izmiljenih) urota. Njemako je poslanstvo u Bernu, primjerice, zaprimilo izvjee o dvjema sumnjivim osobama koje su se konspirativno susretale u kavani u gradu neposredno prije napada, a primijeeno je 53 Michael Burleigh, The Third Reich (London, 2000), str. 723. 54 Denis Mack Smith, Mussolini (London, 1981), str. 281. 55 BA dosje R43II/991. 56 BA R43II/903/105. Pjesma je od Marthe Hilgenfeld iz Berlin-Steglitza. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser da je jedan od njih govorio s izrazitim engleskim naglaskom.57 Konzulat u Zurichu je pak primio obavijest o austrijskoj idovki koja je osumnjiena zato to je navodno opsovala kako nema sree jer Hitler nije ubijen prilikom ovog atentata.58 Drugi se osumnjienik, po svemu sudei, kladio s kolegom da Hitler nee preivjeti do 1940. godine. Ostala su izvjea pristizala iz udaljenijih mjesta. Jedno je izvjee iz Venezuele povezivalo Elsera s nacistikim disidentom Ottom Strasserom,59 dok je drugo, ovaj put iz Connecticuta, sugeriralo da su tvorci napada u Biirgerbraukelleru bili zapravo iznimno emocionalni fanatici" koji su esto posjeivali igraonicu biljara u gradu Hartfordu.60 I u Njemakoj su mnogi stradali kao rtve anonimnih denuncijacija - uglavnom su to bili ljudi koji nisu iskazivali dovoljno zanosa prema Hitleru, u nekim sluajevima - prije dosta godina.61 Takvima je slijedilo uhienje, ispitivanje i gotovo neizbjena zatvorska kazna. Samo est dana nakon napada nova je podua direktiva nalagala da se svako takvo izvjee pozorno preispita.62 Ta se aluzija odnosila ak i na one istraitelje kojima nije bio jasan zadatak: je li osumnjienik iskazao posebno zanimanje za Hitlerov minhenski govor? Je li osumnjienik izrazio iznenaenje zato to je govor zavrio bez incidenta? I je li osumnjienik nedavno komentirao da su nacistikoj vladi dani odbrojeni? 57 NA GFM/33/1673/059585. Izvjee iz njemakog poslanstva u Bernu, 10. studeni 1939. 58 NA GFM/33/1673/059593. Izvjee iz njemakog konzulata u Zurichu, 14. studeni 1939. 59 NA GFM/33/804/2051. Izvjee iz njemakog poslanstva u Venezueli, 20. prosinac 1939. 60 NA GFM/33/2372/384400. Izvjee iz njemake ambasade u Washingtonu, 11. lipanj 1940. 61 Vidi BA dosje R43II/3465. 62 BA R58/93/52, Hevdrich svim viim dunosnicima SS-a, SD-a, Gestapoa i osoblju Kripo. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Reim se naravno koristio napadom kao izgovorom za obraun s disidentima i uoenim suparnicima svih vrsta. Samo je u Diisseldorfu uhieno vie od 70 osoba. Zatvoreno je bilo i etrdeset bavarskih monarhista,63 a u Buchemvaldu je nepoznat broj Zidova jednostavno odveden i strijeljan. ini se da je napad za Hitlera bio gotovo mistino iskustvo. Dok je Goebbels cinino proguravao pristup boanske intervencije" do krajnjih granica, izgleda da je Hitler u njega povjerovao. Kad je doznao za napad, shvatio je to kao znak. Sada sam u potpunosti zadovoljan!", uzviknuo je. injenica da sam otiao iz Biirgerbraukellera ranije nego obino potvrda je namjere Providnosti da mi dopusti ostvarenje mojih ciljeva!'64 Svaki put kada je pria ponovo ispriana, postajala je sve ureenija i naki-enija. Hitler e se poslije prisjeati da mu je tijekom govora u Biirgerbraukelleru tihi glas" stalno govorio: Izlazi van! Izlazi van!".65 Jo dramatiniju verziju prenio je svome fotografu Heinrichu Hoffmanu kad se prisjeao te veeri: Imao sam neobian osjeaj i ne znam ni kako ni zato, ali osjeao sam se prinuenim napustiti dvoranu pivnice to sam bre mogao."66 U kasnijoj se izmiljotini tvrdilo daje promijenio svoje planove toga istog jutra nakon toboe beznaajnog razgovora o organizaciji njegove sigurnosti.67

Postoji vjerojatnost daje Hitler zaista vjerovao u ta zamiljena i post hoc opravdanja za svoje sluajno preivljavanje. Meutim, najdojmljivije je bilo da je on tada mislio kako ima empirijski dokaz svoga statusa pomazanog spasitelja Njemake. Od tada nadalje, postajat e sve snaniji u svojim vjerovanjima, sve uvjereniji u 63 Hans Rothfels, Die deutsche Opposition gegen Hitler, novo izdanje (Ziirich, 1994), str. 111. 64 Citirano u Toland, nav. dj., str. 593. 65 Gisevius, nav. dj., str. 410. 66 Citirano u Toland, nav. dj., str. 594. 67 Isto, str. 591. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser vlastite stavove i sve prezriviji prema savjetima drugih. Klizio je u megalomaniju. Hitler je moda bar u jednome bio u pravu kada je svoje preivljavanje pripisao posredovanju vie sile. Ono svakako nije imalo nikakve veze s njegovim sigurnosnim reimom. Jedan od najvie zapanjujuih aspekata napada bila je nevjerojatna lakoa s kojom je atentator bio u mogunosti raditi. Elser je rutinski ukrao eksploziv i detonatore, a streljivo je kupio bez ikakvih zapreka. U Miinchenu je radio neotkriven u Biirgerbraukelleru tijekom nekih 35 noi, doputajui da bude zakljuan izvana i da u svitanje bjei kroz stranja vrata. Do njegova uhienja nijednom ga nisu zaustavili straari sigurnosti, SS-straa ili policajci. ak se i vratio, po zadnji put, kako bi provjerio bombu dan prije predviene eksplozije. Opet je proveo no neotkriven. Hitler se trebao pojaviti ve sljedeeg dana i zemlja je bila u ratu - pa ipak nikakve sigurnosne provjere nisu bile obavljene niti su poduzeta ikakva pretraivanja. Neki su taj oigledni nemar shvatili kao dokaz suuesnitva njemakih vlasti u napadu. Istina je vjerojatno neto prozainija. Nepostojanje bilo kakvih sigurnosnih mjera u Biirgerbraukelleru bilo je rezultat administrativnog natezanja i nacistikog nepotizma. Godine 1936. dolo je do prepirke izmeu efa minhenske policije i Christiana Webera o tome tko e biti odgovoran za sigurnost ceremonije u dvorani pivnice. Hitler se odluio za svoga pajdaa Webera, po svoj prilici zbog toga to je on vodio stranake sastanke u ranim godinama i zato stoje govor u Biirgerbraukelleru u osnovi bio ponovna izvedba predstave s mnogim istim licima nazonima i u sadanjosti. Meutim, Hitler nije shvatio da se Weber od svodnika i razbijaa razvio u notornog sladostrasnika oma-stivi se korupcijom i hedonizmom koji su mu bili dostupni pod nacistikom dravom. Weber je pobijedio u tom natezanju oko sastanka u pivnici, ali nije uinio nita kako bi izvrio svoju novu Roger Moorhouse Ubiti Hitlera dunost. Ostali su odgovorni sigurnosni organi, Leibstandarte i RSD (Sluba dravne sigurnosti), bili preskoeni u korist stranke i Hitlerove klike - s fatalnim posljedicama. Elserova domiljatost i Weberova nemarnost neizbjeno su doprinijeli opoj reorganizaciji sigurnosti. Taj je proces bio zavren do proljea 1940. godine. U direktivi od ezdeset stranica Reinhard Hevdrich kanio je provesti cjelovitu reviziju svih sigurnosnih postupaka kako bi izotrio svijest i iskorijenio samozadovoljstvo. Zatita Fuhrera", napisao je, mora dobiti prednost pred svim drugim zadacima!'68 S tom je namjerom zahtijevao tjenju suradnju izmeu postojeih agencija, ali se nije mogao oduprijeti osnivanju jo jednoga tijela pod njegovim nadzorom. Hevdrichov je novi igra bila specijalna zatitarska sluba" organizirana unutar njegova uporita politike moi Glavni sigurnosni ured Reicha odnosno Reichssicberheitshauptamt. On je trebao posluiti kao sredinja agencija u ocjenjivanju rizika, istraivanju dojava i za koordinaciju aktivnosti. I premda je sadravao malo novina, i tehniki je jo bio podreen RSD-u, djelovao je kao dobrodolo pojaanje u zasienoj i neuinkovitoj mrei. Za sve se dogaaje sigurnost ponovno provjeravala s promijenjenom, aktivnijiom procedurom. Nadziranje je osuvremenjeno: provjeravala su se razliita mjesta i odobravala uhienja iz predostro-nosti, a kupnja eksploziva i vatrenog oruja strogo se nadzirala.69 Ostale su inovacije obuhvaale i Sicherkeits-Kontrolldienst, odnosno Sigurnosnu nadzornu slubu koja e nadgledati sigurnost u novom uredu kancelara Reicha, te Fuhrer-Begleitbattalion, Fiihrerov pratei bataljun, koji e pratiti Hitlera u vojnim zonama djelovanja i braniti njegov glavni vojni stoer. Izmijenjene su domae i procedure za putovanja. Sva se pota s darovima za

68 BA R58/93/86, Hevdrichov memorandum, 9. oujka 1940. 69 Vidi Peter Hoffman, Hitler's Personal Security, (New York, izdanje iz 2000), str. 111-117. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser Hitlera trebala predavati uvjebanom osoblju SS-a, dok je sva prtljaga koju je nosila Hitlerova pratnja trebala biti pod stalnom prismotrom. Vrhunska je ironija da e Reinhard Hevdrich, autor te gomile reformi, sam pasti kao rtva atentata. *** Pokazalo se da su mnogi poslijeratni povjesniari dijelili zbunjenost nacista u njihovim interpretacijama Georga Elsera. Kao i Hitleru, i njima je bilo teko spojiti sofisticiranost Elserova napada s jednostavnou njegovih motiva. Iz toga se razvilo nekoliko mitova od kojih su se neki ilavo prilijepili za tu priu gotovo do dananjeg dana. Prvi je od njih objanjenje koje je bilo dano u ono vrijeme -daje Elser bio u savezu s Britancima i da su ga Payne Best i Stevens, uhvaeni kod Venloa, nadzirali. Na sve je strane rastrubljeno kako e se svoj trojici suditi zbog pijunae i kako e biti podvrgnuti snazi njemakog zakona. U stvarnosti, s obzirom na potpuni nedostatak dokaza, nikakvo se suenje nije moglo odrati, stoga su sva trojica u tiini poslani u koncentracijski logor. Pokazalo se da je ak i visoko rangirano osoblje njemake obavjetajne slube i osoblje zadueno za ispitivanja zanijekalo tu povezanost.70 Ipak, slubena se pria odrala i nesretni je trio utamnien s nerijeenim statusom u oekivanju njemake pobjede, poslije ega bi oni vjerojatno bili prikazani kao kljuni svjedoci na montiranom politikom suenju istaknutim britanskim politiarima. Prema drugoj, neto uvjerljivijoj interpretaciji, Elser je bio nacistika marioneta. Oporbeni su elementi, poput Otta Strassera, gotovo od poetka minhenski napad smatrali provokacijom". Prethodno su paljenje Reichstaga", tvrdili su, izveli nacisti kako 70 Schellenberg, nav. dj., str. 49. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera bi imali izgovor da izvre pritisak na politiku ljevicu. Tvrdili su da je minhenska bombaka zavjera bila drugo paljenje Reichstaga", varka koja je trebala pojaati entuzijazam prema nepopularnom ratu. Elsera su tako opisali kao Lubbea broj 2" pozivajui se na zlosretnog nizozemskog podmetaa poara iz 1933. godine.71 Prikazan je kao obina naivina, izvuen iz koncentracijskog logora i poslan da izvede diverziju, incident" koji e vlasti moi eksploatirati u svoje svrhe. S obzirom na dokazanu spremnost nacista za takve varke, to se miljenje takoer ukorijenilo u generacijama poslijeratnih povjesniara.72 Unato potpunom nedostatku dokumentiranih dokaza, ini se daje ono bilo potvreno dokazima temeljenim na indicijama i glasinama: Hitler je napustio Burgerbraukeller rano te noi izbjegavi eksploziju za samo nekoliko minuta i nitko od sigurnosnog osoblja nikad nije bio ni ukoren zbog tog incidenta. Tu je teoriju podravala netona pretpostavka, esta u to vrijeme, da je Hitlerov govor u Biirgerbraukelleru bio krai nego prije i da je ak govorio vie uurbano nego prigodno.73 I nepouzdani su memoari podupirali tu vjerojatnost. Payne Best, zatoen s Elserom u Sachenhausenu, tvrdio je da je Elser bio prebaen iz Dachauakako bi podmetnuo bombu. Godine 1946. teolog i anti-nacist Martin Niemoller otiao je dalje povezujui to s glasinama iz koncentracijskog logora da je Elser bio narednik u SS-u, a da je napad naredio Hitler osobno.74 Te su mitove konano privela kraju dva njemaka povjesniara 1970-ih godina.75 Elser je, ini se, doista radio sam. On nije bio 71 Gisevius, nav. dj., str. 407. 72 Vidi, primjerice, Alan Bullock, Hitler: A Study in Tyranny (London, izdanje iz 1962), str. 566-7 i Peter Padfield, Himmler: Reicbsfubrer-SS (London, 1990), str. 283. 73 Domarus, nav. dj., str. 1864-1865. 74 Hoch, nav. dj., str. 384. 75 Anton Hoch i Lothar Gruchmann. Drugi dio Usamljeni bomba - Georg Elser orue drugih, niti je bio tvorevina britanske obavjetajne slube, niti marioneta Gestapoa. Bez pomoi i neotkriven, izradio je bombu, postavio je i skoro za dlaku ubio Hitlera. Na kraju je mogao

biti osloboen svih optubi za suuesnitvo i u najmanju je ruku slobodan zauzeti svoje mjesto u redovima njemakog pokreta otpora. Godine 1998, ezdeset godina nakon njegova ubojitog ina, konano je bio otkriven spomenik Georgu Elseru u njegovu rodnom mu gradu Konigsbronnu.76 Kao posljednji stavak, bilo bi umjesno privesti Elserovu priu kraju. Nakon priznanja Elser je poslan u koncentracijski logor Sachenhausen izvan Berlina. Meutim, s obzirom da je reimu bio vaan kao lani svjedok protiv Britanaca, njegov se ivot nije smio izlagati pogibelji pa je uvan kao Sonderhajiling, zatvorenik od posebne vanosti". Pruene su mu odreene pogodnosti s oruem, dodijeljene su mu dvije prostorije i doputeno da jednu pretvori u malu radionicu. Dodijeljena mu je i poprilina zaliha cigareta i dozvoljeno da svira na citri kune izrade. U izolaciji je dran pet godina, sa straom esesovaca koja je neprestano stajala ispred njegovih vrata. Elsera se obino opisuje, moda nepravedno, kao usamljenika. Ipak, mora da je i on osjeao deprimirajui nedostatak ljudskog kontakta. Kako se nazirao kraj rata, a njemaka pobjeda klizila od nevjerojatne do neuvjerljive, Elser je postao viak s obzirom na zahtjeve situacije. On nikad nee svjedoiti na montiranom politikom suenju protiv Churchilla i njegove klike ratnih huka-a i zloinaca". Nadivio je svoju svrhu. Poetkom veljae 1945. prebaen je u Dachau, u predgrae Miinchena. Nekoliko mjeseci poslije, 9. travnja - jedva nekoliko tjedana prije njemake kapitulacije - Elser je jo jednom pozvan na 76 Pcter Steinbach - Johannes Tuchel, 'Der Wiederstandskampfer und das Attentat vom 8. November 1939 - Deutungcn und Diffamierungen', Frankfurter Rundschau, 18November 1999 Roger Moorhouse Ubiti Hitlera ispitivanje. Turobni pogled koji je razmijenio s kolegom zatvorenikom pokazao je da zna to se sprema.77 Na temelju neposrednih Himmlerovih nareenja svi su zatvorenici od posebne vanosti" trebali biti uklonjeni ondje gdje nee stvarati neugodnosti propa-dajuem reimu. Zapovjednik Dachaua je bio kratko obavijeten da se Elseru, zatvoreniku od posebne vanosti,, trebala dogoditi nesrea s fatalnim posljedicama tijekom sljedeeg zranog napada na Munchen.78 Te je iste veeri Elsera van izveo mladi pripadnik SS-a i ustrijelio ga s leda u vrat. Tijelo mu je spaljeno. Tjedan poslije u tisku je njegova smrt prikazana kao rezultat saveznikog bombakog napada. U bjesomunim posljednjim danima Treega Reicha samo su rijetki zamijetili tu vijest. Jo ih se manje sjetilo Elserova imena. 77 Haasis, nav. dj., str. 234. 78 Peter Hoffman, The Hutory ofthe German Resistance 1933-1945 (London, 1977), str. 258. TREI DIO Neprijatelj iznutra -Abvvehr Neki e rei da sam izdajica, no ja to uistinu nisam. Smatram se boljim Nijemcem od onih koji tre za Hitlerom. Namjera mi je i dunost osloboditi Njemaku, a time i svijet, od ove poasti." Hans Oster' Ustudenom 1919. godine, neto manje od godinu dana nakon zavretka Prvoga svjetskog rata, u Berlinu je osnovan Istrani odbor za ispitivanje okolnosti koje su dovele do njemakog vojnog sloma prethodne godine. Jedan od njegovih glavnih svjedoka bio je feldmaral Paul von Hindenburg, bivi glavni zapovjednik i novi miljenik nacionalistike desnice. Njegovo je pojavljivanje pred odborom bilo iznimno. Gomila na ulici kli-cala je svakom njegovom potezu, a nova se republikanska vojska trudila dodvoriti svome nekadanjem zapovjedniku. Unutra je Hindenburg prezirno ignorirao postavljena mu pitanja i umjesto odgovora upustio se u tiradu protiv novih vladara Njemake. Svoju je izjavu zavrio rijeima koje su prijetile samom temelju nove Njemake Republike: Nikakva se krivnja, za poraz", rekao je, ne moe prikaiti vrstoj jezgri vojske."2 Umjesto toga, tvrdio je, civilna demoralizacija i nejedinstvo"3 toliko su proeli vojni 1 'Hans Oster', Neue deutsche Biographie, sv. 19 (Berlin, 1998), str. 617. 2 Citirano u William Carr, A History of Germany 1815-1945, tree izdanje (London, 1987), str. 263264. 3 John Wheeler-Bennett, The Nemesis ofPoioer: The German Army in Politici, 1918-45 (London, 1961), str. 67.

Roger Moorhouse Ubiti Hitlera kadar da je naa volja za pobjedom bila potkopana. Traio sam energiju i suradnju, a pronaao sam kukaviluk i slabost."4 U memoarima je svojoj pogrenoj analizi dao poetski, herojski smisao: Kao Siegfried", napisao je, pogoen izdajnikim Hagenovim kopljem, nai su izmueni redovi doivjeli slom!'5 Iz te je retorike izbijala ista poruka - njemaka je armija bila izdana. Na taj je nain stvorena legenda Dolchstosslegen.de, mit o nou u lea". Prema njoj njemaka vojska nije bila poraena na terenu te da su ambiciozni i beskrupulozni politiari na ljevici i u centru sramno zatraili primirje bez znanja vojske. Tvrdilo se da su politiari ugrabili poraz iz ralja pobjede samo zato da bi mogli provesti svoju revoluciju. Takva je interpretacija dogaaja bila toliko daleko od istine da je bila potrebna duboka amnezija kako bi to bar donekle bilo vjerodostojno. Primjerice, diskretno je zaboravljeno da se u ljeto 1918. Glavni stoer armije uspaniio i traio od politiara da zatrae mir. Zaboravljeno je da je grandiozna njemaka pobjedonosna" ofenziva od prolog proljea propala i da je nakon nje uslijedilo dugo povlaenje na teritorij Belgije. Zaboravljeno je predvianje nekolicine hrabrih stoernih asnika da Njemaka nee biti u mogunosti poraziti svoje neprijatelje na zapadu, posebno nakon ulaska Sjedinjenih Amerikih Drava u rat 1917. godine. Takve su nezgodne injenice bile ignorirane ak i na najvioj razini. Na kraju krajeva, njemakim se generalima inilo prirodnim prebaciti krivnju za izgubljeni rat. Revolucija ili ne, vojni se presti i dalje izdizao iznad svega ostalog. Poloaj vojske i njene povlastice trebale su biti obranjene, ako je potrebno i pomou iskrivljavanja i neistina. Tako se mit o izdaji svjesno irio i slobodno razvijao. 4 Citirano u John Wheeler-Bennctt, Hindenburg: The tVooden Titan (London, 1967), str. 237. 5 Isto, str. 229. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr Taje neuvjerljiva teorija pronala spremnu publiku u njemakom drutvu koje nije bilo pripremljeno na mogunost poraza. Tijekom etiri godine rata civilno je stanovnitvo u pozadini bilo kljukano priama o heroizmu i pustolovinama s neizravnom porukom da su na svim ratitima postignuta napredovanja. Vojnici su, takoer, teko mogli shvatiti da je dolo do poraza. Iako oni nisu bili kljukani istom propagandom i znali su istinu o svojoj vojnoj situaciji, bilo im je teko prihvatiti da su njihove rtve i neobuzdani pokolj kojem su morali svjedoiti bili uzaludni. Poraz je, stoga, doao kao izniman ok i mnogi su automatski odgovorili pretpostavkom da su na djelu sile mraka. Reakcija jednoga kaplara bila je tipina. Dok se oporavljao od napada plinom, primio je vijest daje njemaka vlada zatraila mir: I tako je sve bilo uzalud. Uzalud su sve rtve i nedae, uzaludne su bile glad i e... uzalud je umrlo dva milijuna ... Je li to bilo zbog toga to su ... dobrovoljake pukovnije marirale za svojim starim drugovima? Je li zbog toga deke iz sedamnaeste progutala flandrijska zemlja? ...Je li se sve ovo dogodilo samo zato da bi banda ogavnih kriminalaca mogla staviti svoje ruke na Domovinu?6 Jednoga e dana autor tih rijei postati opepoznato ime i sinonim za politiki ekstremizam. No, reakciju kaplara Hitlera toga je dana dijelila golema veina njegovih zemljaka. U tim je okolnostima zamisao da je politika ljevica izdala Njemaku, potkopala graanski duh i onemoguila napredovanje vojske, strelovito dobila na vjerodostojnosti i uskoro je postala jednim od simbola njemake desnice. Ona nee samo osakatiti demokratsku ljevicu nego e i fatalno oslabiti svaki osjeaj za neovisnu misao unutar same vojske. Ona e postati rak-rana u srcu njemake politike. 6 Adolf Hitler, Mein Kampf (London, 1969), str. 186. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera *** Zamijeeno je, s odreenim opravdanjem, daje nakon 1918. godine njemaka vojska {Reichsivehr) dominirala politikim ivotom Njemake Republike.7 To bi se moglo initi iznenaujuim. Na koncu, Njemaka je bila, barem teorijski, uzorna demokracija. Uvelike je uspjeno otklanjala najgore aspekte pruskog militarizma. Vojska vie nije bila sveprisutna u javnom ivotu. Sveuilini profesor vie nije mogao in kapetana u rezervnim snagama smatrati svojom najvanijom titulom.8 tovie, sam je Reichsivehr bio oslabljen Versajskim sporazumom. Ogranien na jedva 100.000

ljudi, lien tekog naoruanja, tenkova i ofenzivne moi, postao je neto malo vie od policijske sile. Ipak, Njemaka Republika, iako savrena na papiru, funkcionirala je u vrlo nesavrenim vremenima. Kako je u prvim godinama bila opsjednuta neprijateljima na ljevici i na desnici, zbog vlastitog se opstanka morala osloniti na malodunu i esto nevoljnu podrku vojske. Nova je republika, stoga, dugovala ivot dobroj volji neprijatelja - vojsci - a to je rezultiralo njezinim sve veim utjecajem i statusom, boljim nego to su njemaki politiari ili zapadni saveznici eljeli. Vojska i republika bile su vezane brakom politike koristi u koji nijedna strana nije ula iskreno vjerujui u njega. Republika nikad nije bila oduevljena svojim partnerom i na savez je pristala samo zbog straha od mogue alternative. A vojska se pak jedva formalno provlaila i ekala je nekog privla-nijeg prosca. Stoga su mnogi u vojsci pozdravili dolazak Adolfa Hitlera na poloaj njemakoga kancelara u sijenju 1933. godine. Hitler - kojeg je, naravno, imenovao Reichsprdsident i bivi glavni zapovjednik vojske Hindenburg - obeao je povratak Njemake na 7 Wheeler-Bennett, Nemesis, nav. dj., str. 694. 8 Marion Grafin Donhoff, Preussen: Mass undMasslosigkeit (Berlin, 1998), str. 75. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr najistaknutije mjesto u Europi, reviziju Versajskoga sporazuma i obnavljanje vojne moi Njemake te borbenu odlunost. Vojska je mislila da je u njemu pronala idealno orue za svoje svrhe. Evo politiara, mislili su generali, koji e moi jamiti podlonu parlamentarnu veinu i preko kojeg e oni moi odravati dominaciju u politici i ostvarivati svoje ciljeve. Zauzvrat su samo morali zauzdavati Hitlerove divlje ambicije. vrsto su vjerovali da e kaplar" Hitler biti njihov ovjek, netko tko e sluati njihove naredbe, netko koga bi mogli kontrolirati. Hitlerov je pak stav prema vojsci bio iznimno proturjean. Premda je gajio duboko potovanje prema vojsci kao cjelini i divio se njezinim vrijednostima i nainu ivota, prikriveno je prezirao generalski i asniki zbor. To je uvelike bilo povezano s njegovom prijanjom politikom karijerom u kojoj su ga generali", kako ih je opisao, redom potpomagali, hrabrili i zatim izdali. On je jako dobro znao da je njegovo imenovanje za kancelara samo jo jedan stadij u tom procesu. Meutim, ovaj je put bio odluan nadjaati ih. Osvetu je, naravno, trebalo odgoditi. No, u meuvremenu se vojsci trebalo dodvoravati, zavoditi je i nadzirati. Zavoenje je zapoelo gotovo odmah nakon Hitlerova imenovanja za kancelara. Ve je sljedeeg dana Hitler posjetio vojarnu berlinskoga garnizona i pred vojnicima govorio o duhu nove Njemake". Nekoliko dana poslije, kad je pozvan na veeru s naelnicima stoera, isto je priredio i generalima priutivi im dvosatni tour d'horizon svojih politikih uvjerenja, naela i ambicija. Njegova je publika, iako u poetku skeptina, oigledno bila ugodno iznenaena. Jedan je gost napustio veeru sav oduevljen izjavivi da se nijedan kancelar dosad nije oitovao tako toplo u korist obrambenih snaga".9 9 Grand-Admiral Erich Racder citiran u Wheeler-Bennett, Nemesis, nav. dj., str. 291. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Oijukanje izmeu Hitlera i Reicbstuehra nastavilo se i 1934. godine preivjevi Hindenburgovu smrt i glasine o restauraciji monarhije. U potpunosti mu je pripomogao tajni program ponovnoga naoruavanja i Hitlerovo obzirno ali uporno snublje-nje generala. Test toga novog odnosa bila je No dugih noeva u lipnju 1934. godine. Hitler je vrsto stao na stranu vojske protiv pobunjenikog SA-a, ali nije mogao izdrati da istovremeno ne izravna i nekoliko starih rauna. Ubojstvo njegovih starih neprijatelja generala Schleichera i von Bredowa, koje je toga ljeta izvrio SS posijalo je u redovima vojske zabrinutost, pa ak i ljutnju. Meutim, obini su vojnici bili sretni to je Rohmovo militantno bujanje ponieno, dok je njihov status jedinih branitelja u dravi bio ponovno potvren. Iako su ubijene 83 osobe, ministar rata general Blomberg smatrao je tek prikladnim pohvaliti vojniku hrabrost" Fuhrera u slamanju pobunjenika".10 Njihova je vjera svakako bila uzdrmana, meutim generalski je zbor jo vjerovao da je Hitler njihov ovjek. Te se jeseni odnos jo vie zacementirao. Nakon Hinden-burgove smrti Hitler je dekretom spojio funkciju predsjednika Reicha s funkcijom kancelara. Kao Fiihrer i kancelar" on je tada od vojske

dobio prisegu odanosti. Diljem Njemake asnici i vojnici Reichstvehra paradirali su pred svojim nadreenima i izgovarali novu prisegu: Kunem se svemonim Bogom [...] da u iskazivati bezuvjetnu poslunost Fiihreru Njemakoga Reicha i naroda Adolfu Hitleru, vrhovnom zapovjedniku oruanih snaga, i kao hrabri vojnik bit u spreman u bilo kom trenutku dati svoj ivot za ovu prisegu." 10 Citirano u Heinz Hohne, Canaris (London, 1976), preveo John Brownjohn, str. 172. 11 Citirano u Lauran Paine, Tbe Abtvehr (London, 1984), str. 33. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr Shvaali to vojnici ili ne, dolo je do seizmikog poremeaja. Prije se od njih trailo da prisegnu na odanost svome narodu i domovini". Njihova je nova prisega pak od njih zahtijevala ne prisezanje na odanost republici, ili zastavi, ili ustavu, ili ak funkciji poglavara drave. Umjesto toga oni su morali prisegnuti na odanost Adolfu Hitleru osobno. Od tog je trenutka Reichsivehr postao zapravo Hitlerova privatna vojska. Ipak, uklanjanjem rivala i izmjenom prisege nije se mnogo napravilo na jaanju poloaja vojske. Njezini su generali i dalje bili slijepi za politike injenice. Oni su jo vjerovali da povlae konce te da e moi unititi svoga" kancelara kao to su ga i stvorili (u to su bili uvjereni). Meutim, na sceni je ve bio jedan drugi suparnik. Glavni dobitnik nakon uklanjanja SA-a nije bio Reichsivehr, nego Himmlerov SS. Eliminiravi SA, Himmler je ve zapovijedao bujajuim carstvom koncentracijskih logora i ojaao je svoj stisak nad mreom njemake policije. Uskoro e svoje svinjske okice usmjeriti prema Reichstvehru. pijuni su bili odaslani, a tetne glasine irene su diljem zemlje. Za kratko je vrijeme na pomolu bila jo jedna kriza. Hitler je odluio tu novu kontroverzu uguiti u zametku. Dana 3. sijenja 1935. u zgradi Pruske dravne opere u Berlinu odrao je govor pred okupljenim pripadnicima stranke, SS-om i vojskom. Zanijekao je sve glasine o neslaganju i objavio da je Reichsivehr integralni dio njegove vizije Njemake. Istaknuo je svoju apsolutnu i neuzdrmanu vjeru"12 u njegovu odanost. Unato nedoumicama i prirodnoj naklonosti prema SS-u, Hitler je shvaao da e za ostvarenje ciljeva svoje vanjske politike, trebati vojsku koja je dobro uvjebana, dobro naoruana i, prije svega, pokorna. Nije si mogao dopustiti nikakve potekoe u zavoenju. 12 Citirano u Hohne, nav. dj., str. 174. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Hitlerov je najvaniji cilj tridesetih godina bila postupna promjena Versajskog sporazuma. Taj je sramotni dokument", nametnut poraenoj Njemakoj na kraju Prvoga svjetskog rata, zamiljen kao kazna Njemakoj za sve prole agresije i kao uinkovito slabljenje koje e sprijeiti njezinu agresiju u budunosti. Versajskije mir postao simbol ponienja Njemake. Veina se me-duratnih njemakih vlada, bez obzira na njihovu politiku boju, slagala oko potrebe njegove revizije. Mnogi su potajice izigravali njegove odredbe, a neki su skriveno planirali njegovo razvrgava-nje. Meutim, Hitler je bio otvoreniji. Od samoga je poetka isticao svoje temeljno suprotstavljanje Versaillesu. Njegov je Program od 25 toaka", formuliran u doba nastajanja Nacistike stranke 1920, nedvosmisleno naznaio da mi zahtijevamo [...] opoziv mirovnog sporazuma iz Versaillesa".131 u svojim je govorima i izbornim kampanjama Hitler bio jednako neumjeren. Tirada iz 1939. bila je tipina. U njoj je izjavio kako je svaki od 440 lanka sporazuma bio uvreda i oskvrnue velike nacije".14 Unato brojnim prilagodbama i ustupcima koje je napravio u pretvorbi od demagoga radikalne desnice do njemakoga kancelara, oko jedne se toke Hitler nikada nije kolebao - elio je u potpunosti ponititi Versajski sporazum, ukloniti njegove odredbe i izbrisati sjeanje na njega. Prije 1938. godine Hitler je traio nain da poniti samo one dijelove sporazuma koji su se odnosili na unutarnja njemaka pitanja. Tako je 1935. godine ponovno uveo novaenje u njemaku vojsku, zabranjeno lankom 173. iz Versaillesa. Sljedee je godine naredio remilitarizaciju Rajnske oblasti, zabranjene 43. lankom. 13 Citirano u J. Noakes - G. Pridham (urednici), Nazism 1919-45, sv. I (Exeter, 1983), str. 14. 14 Max Domarus, Hitler: Speeches and Proclamations, sv. 3 (London, 1992), str. 1868. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abwehr

Hitler je ostvarivao ono to nije uspio nijedan dotadanji kancelar Vajmarske Republike. Postupno je i, to je najvanije, na miran nain uspio ukloniti najtegobnije toke Versajskog sporazuma. Vojska je ponovno zauzela svoje zakonito mjesto braniteljice zemlje. Njezin se nalog sada nesmetano provodio diljem zemlje, obnovljeno je njezino pravo da novai nove postrojbe, njezinu veliinu vie nisu ograniavale strane sile. Zbog toga se u redovima vojske slabo razvijao otpor prema nacistikom reimu. Vojska je opet bila uzdignuta na pijedestal. Velikoduno je opskrbljena sredstvima, kompetentnim osobljem i osuvremenjenom opremom. Revolt jednostavno nije dolazio u obzir. Ipak, 1938. e se pokazati kao kritina godina. Prethodne se jeseni Hitler sastao sa svojim najviim generalima radi tajne rasprave iji su zapisnici zabiljeeni u glasovitom Hossbachevom memorandumu.15 Hitler je otvoreno progovorio, malo potanje, o stratekom i ekonomskom poloaju Njemake te je raspravljao o okolnostima u kojima bi Njemaka mogla u naredne tri ili etiri godine zapoeti rat. Njegovi su se generali uznemirili - ne zbog krajnjega cilja same ekspanzije, ve zbog mogunosti da bi se Njemaka opet mogla uplesti u sukob s Francuskom i Britanijom. Iznosili su prigovore i kritizirali analize, a neki su ak zahtijevali sigurne dokaze da ne postoje gotovi planovi za rat.16 Ali nisu uspjeli shvatiti da ih je Hitler iskuavao promatrajui njihove reakcije na svoje radikalne zamisli. Uskoro je postalo oigledno da ga se njihova plaljivost prilino loe dojmila. Stoga se od poetka proljea 1938. Hitlerova dugo hinjena naklonost prema Glavnom stoeru poela pretvarati u prezir. Dosadilo mu je to mora prisiljavati svoje generale da izrauju 15 Za raspravu o znaaju memoranduma Hossbach vidi: Jonathan Wright - Paul Stafford, ,,A Blueprint for War? Hider and Hossbach Memorandum", History To-day, sv. 38, br. 3, oujak 1988. 16 lan Kershaw, Hitler. Nemesis, 1936-1945 (London, 2000), str. 50. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera planove za rat. Dosadilo mu je, kako je sam rekao, to mora tjerati debele lijenine".17 Vie nije laskao ni obmanjivao kao nekad. Umjesto toga je bjesnio i prijetio. Jedan od ispada u proljee te godine bio je tipian. Tijekom inspekcijskoga posjeta vojarnama, zamolili su ga da kae to misli o istkama koje su bjenjele u Sovjetskom Savezu, a koje su brojne istaknute generale stajale ivota. Odgovorio je bez uvijanja: Ni ja ne bih prezao od unitenja deset tisua asnika ako bi se suprotstavili mojoj volji. Stoje to za naciju od osamdeset milijuna? Ja ne elim inteligentne ljude", zakljuio je. Ja elim okrutne ljude!'18 Kako se pokazalo, nisu bila potrebna ni montirana politika suenja ni istke. Hitlerova sablasna sposobnost da iskoristi trenutani razvoj dogaaja osigurat e podjarmljivanje vojske bez pucanja avova. Prva kriza do koje je dolo razvila se oko ministra rata fel-dmarala von Blomberga. Blomberg, koji je u poetku postavljen kao konica za Hitlerove ambicije, zapravo je rano zanesen nacistikim programom.19 Meutim, 1938. napravio je veliku pogreku - ne samo da se oenio bivom prostitutkom ve je pozvao Hitlera da mu bude svjedok na vjenanju. Zbog ouvanja integriteta vojske i posebno zbog samoga Hitlerova pretjerano kreposnog osjeaja asti koji je tako spektakularno okaljan, Blomberg nije imao izbora ve dati ostavku. Premda je bio prisiljen maknuti s poloaja svog ministra rata, Hitler nije bio previe oduevljen imenovanim nasljednikom, vrhovnim zapovjednikom vojske, generalom von Fritschom. Fritsch je bio prilino drukiji lik od Blomberga. Instinktivni antinacist, esto je davao ne ba laskave primjedbe o Hitleru i 17 Citirano u Fabian von Schlabrendorff, The Secret War against Hitler, (London, 1948), str. 127. 18 lan Colvin, Canaris: Chief of Intelligence (London, 1951), str. 43. 19 Za kratku biografiju Blomberga, vidi Walter Gorlitz, Blomberg'", u Correlli Bar-nett (ur.), Hitler's Generals (London, 1989), str. 129-139. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr njegovim pristaama,20 ali je i dalje bio u zapovjednom lancu u kojem je trebao naslijediti Blomberga kao ministra rata u proljee 1938. godine. Kad su se te zime lane optube o njegovoj homoseksualnosti nale na Hitlerovu stolu, one su u poetku bile odbaene. Meutim, nakon teatralne spletke koju je smislio Goring, a koja je ukljuivala zloglasnog prevaranta i bivu muku

prostitutku, Fiihrerovo povjerenje u generala bilo je ozbiljno poljuljano. Premda ga je sud asti oslobodio, Fritsch je nakon svega potjeran u mirovinu. Umrijet e kao pjeadinac sljedee godine tijekom rata u Poljskoj. Iako krize s Blombergom i Fritschom nisu bile njegovo vlastito djelo, Hitler se odluno namjeravao okoristi neoekivanim odlaskom dvaju oiglednih suparnika. Odluio je sam preuzeti vodstvo nad vojskom. Od sada nadalje", pisalo je u dekretu, ja osobno imam neposredno zapovjednitvo nad svim oruanim snagama".21 Hitlerov je prvi potez bilo razrjeenje dunosti 16 visokorangiranih generala, a jo su 44 asnika s visokim inovima razmjetena na druge dunosti. Novi zapovjednici ne samo da su bili podloni njegovim naredbama nego su to bili ljudi koji su uvelike i razmiljali kao on. Hitler je nadmudrio, taktiki nadigrao i ponizio svoje generale. On je 1933. godine naslijedio instituciju koja je trebala posluiti kao kontrolna toka za njegove ambicioznije zamisli. U samo pet godina on ju je zaveo, naveo na krivu prisegu i konano pokorio svojoj volji. Od 1938. imao je neposredno zapovjednitvo nad monim vojnim strojem koji je prisegnuo na odanost samoj njegovoj osobi. Njemaka je vojska pretrpjela teak poraz. Njezina je dugo uvana i neko vrijeme iluzorna neovisnost konano bila unitena. 20 Vidi Robert O'Ncil, 'Fritsch, Beck and the Fiihrer, u Correlli Barnett, nav. dj., str. 24. 21 Citiran u Wheeler-Bennett, Nemesis, nav. dj., str. 372. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Njezina uloga drave unutar drave", posljednjeg arbitra njemake politike, dovedena je do sramotnog kraja. U najboljem sluaju, vojska je sada bila jedan od stupova nacistike drave, uz stranku i vladu, ali kao i druge dvije potpuno podvrgnuta volji Fuhrera. Onima u njemakoj vojsci koji su jo imali oi kojima su mogli vidjeti, razvoj dogaaja u proljee 1938. godine pokazat e se kao pad nizbrdo. *** Jedan od onih ije politiko vienje nije bilo narueno bio je ef Abvuehra Wilhelm Canaris. Abivehr (znaenje rijei jest: obrana") je stvoren 1921. godine kao vojnoobavjetajni odjel njemakoga Ministarstva obrane. U njegovoj je nadlenosti bilo prikupljanje, procjena i prezentacija obavjetajnog materijala za vojne i politike gospodare. Neposredno odgovoran naelniku Glavnoga stoera, imao je asnike u svim rodovima vojske, kao i mreu agenata i dounika u drugim podrujima. Meutim, do vremena Canarisova imenovanja 1935. godine Abivehr je proveo u mrtvilu, slabo financiran, s manjkom osoblja i uvelike ignori22 ran. Mnogi su mislili daje Canaris ovjek koji e sve to promijeniti. Otprije ukljuen u nadgledanje tajnoga programa izrade podmornice, on je imao i brojne inozemne kontakte i slavnu ratniku prolost. Te su kvalitete, zajedno s reputacijom nacistikog simpatizera, od Canarisa stvorile idealnog kandidata koji e Abivehr pretvoriti u najistaknutiju obavjetajnu agenciju Treeg Reicha. Pod njegovim je zapovjednitvom^zi'^r doista porastao ugled i utjecaj. To se naravno djelomice trebalo zahvaliti obnovljenom novaenju proglaenom u proljee 1935. godine i ekspanziji 22 Paul Leverkuehn, GermanMilitary lntelligence (London, 1954), str. 27. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr vojske. Meutim, to je nedvojbeno bio i rezultat Canarisove sposobnosti da potkupi svoje rivale Gestapo i SD.23 Iako su SD i SS i dalje pijunirali Abivehr14 te esto radili na tome da potkopaju njegove operacije, odreeni modus vivendi na kraju je ipak postignut, a postignuti su i neki uspjesi. Uz to to je uspostavio iroku mreu agenata u Sovjetskom Savezu i SAD-u, Abivehr je uspio nabaviti i strogo uvane nacrte amerikoga Nordenova ciljnog ureaja za precizno bombardiranje"25 - navodno najpreciznijeg koji je tada bio dostupan.26 Sam se Canaris izdvajao kao neobian lik. Malo vii od metar i pol, plave kose i mekana glasa, s izrazitim nevojnikim dranjem, na poetku nije uspio dojmiti svoje podreene. Doista je bio enigmatina osoba. Roen u okolici Dortmunda 1887. godine, bio je sin industrijalca, a odabrao je

mornariku karijeru. Nakon sudjelovanja u Prvome svjetskom ratu, uglavnom kao asnik u obavjetajnoj slubi i zapovjednik podmornice, strelovito je napredovao u poslijeratnoj mornarici, vrhunac ega je bilo njegovo postavljanje za zapovjednika starog borbenog broda Schleisen 1932. godine. Ipak, neovisno o uspjesima u toj iznimno zahtjevnoj profesiji, Canaris je imao nekoliko zaudnih osobina. Prvo, bio je duboko praznovjeran, s naglaenom averzijom prema visokim ljudima i prema onima koji su bili elokventni, energini i razgovorljivi. Drugim rijeima, nesklon prema svima onima koji nisu kao on. Drugo, bio je neizljeivi hipohondar. Okorjeli guta tableta koji je patio od neuralgije i nesanice te je bio domain ostalih vie ili 23 David Kahn, Hitler's Spies: German Military Intelligence in World WarII(London, 1980), str. 218. 24 Wheeler-Bennett, Nemesis, nav. dj., str. 341. 25 Rije je o svojevrsnom optikom, elektro-mehanikom iroskopom stabiliziranom raunalu za nianjenje koje su koristili savezniki zrakoplovi. Ureaj je ime dobio po Carlu Lucasu Nordenu koji je izradio prvi prototip, (nap. prev.) 26 Kahn, nav. dj., str. 314-17. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera manje zamiljenih boljki, a imao je i patoloki strah od infekcije. To je bilo evidentno ak i tijekom njegova boravka na moru. Godine 1924. brodski je lijenik na krstarici Berlin napisao da se prvi asnik Canaris nalazio u stanju oteanom tendencijom da sve manje simptome tumai kao znakove ozbiljne bolesti."27 Canaris je uz to bio roeni pijun. ak je i u koli dobio nadimak njukalo"28 zbog svoje nezasitne radoznalosti. Poslije u ivotu ta mu je osobina bila povezana s tajanstvenou i darom za obmanom. U svom uredu u Abivehru Canaris je dao poasno mjesto kipiu s tri majmuna koji demonstriraju osnovne vrline uspjenog agenta - vidjeti sve, uti sve, ne rei nita.29 Bila je to mantra na temelju koje je revno djelovao. Mnogi su bili uvjereni da on pijunira iz zabave, zato to mu se to svia. ak se govorilo da je imao agente koji su bili angairani u njegovoj vlastitoj kui kako bi pijunirali goste.30 U svojim politikim sklonostima Canaris nije bio nita manje enigmatian. Bio je vojnik koji je zazirao od nasilja.31 Bio je strastveni nacionalist i antikomunist koji je od poetka pozdravio dolazak nacista, premda se nikad nije pridruio stranci. Zapravo, njegov odnos prema Nacistikoj stranci zbunjivao je i njegove suvremenike i generacije kasnijih povjesniara. Dvojba je u samoj sri bila tipina za sve njemake asnike - Canaris je pozdravljao Hitlerov antikomunizam, njegove planove za ekspanziju, ponovno naoruavanje i povratak moi, ali se istovremeno gnuao nad bezakonjem i nemoralnou SS-a i ponienjem vojske. Stoga je nakon dolaska u Abivehr 1935. godine Canaris odavao vrlo jasan 27 Helmut Krausnick, 'Aus dem Personalakten von Canaris', Vierteljahrsbefiefiir Zei-tgeschichte, sv. 10, 1962, str. 292. 28 Andre Brissaud, Canaris (London, 1973), str. 5. 29 Hohne, nav. dj., str. 167. 30 Isto, str. 179. 31 Opis Canarisa od strane generala Lahousena citiran u Hans Gisevius, To the Bitter End (Cambridge, MA, 1947), str. 439. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr dojam daje pristalica nacista. Kao papiga je poeo ponavljati nacistike slogane i isticao poeljnost bliske suradnje s Gestapoom. Smatralo se da je njegovom imenovanju pripomogao Reinhard Hevdrich, njegov glavni suparnik i ef SS-ove uprave za pijunau SD-a. Svakako je Canaris bio blizak s Hevdrichom. Obojica su imali zajednike uspomene na sluenje u redovima mornarice i bili su susjedi u berlinskom okrugu Schlachtensee, gdje su esto zajedno jahali i gdje je Hevdrich bio redovan posjetitelj na veernjim primanjima kod gospode Canaris.32 Lako je mogue daje ta bliskost za obojicu bila stvar profesionalne nunosti. Meutim, nakon atentata na Hevdricha 1942. godine Canaris je otvoreno plakao na njegovom sprovodu; tvrdio je da je izgubio istinskog

prijatelja".33 Usprkos tomu, ukazivalo se na to daje Canaris bio protivnik nacista od samoga poetka te da je zapravo imenovanje u Abwehr prihvatio samo zbog toga da bi mogao osujetiti Hitlerove agresivne planove. Iako je to miljenje osporavano, jedan je od njegovih kolega nakon rata tvrdio da je Canaris poeo kovati zavjeru protiv nacista odmah nakon to je preuzeo zapovjednitvo nad Abivehrom. Canarisova je skupina", prisjea se, bila prva povezana vojna klika koja je radila protiv Hitlera s neim to bi sliilo planiranom programu. [...] Ta je pobuna", dodao je, zapoela kad je admiral Canaris postavljen na elo Abivekra".34 Bila ta tvrdnja istinita ili ne, jasno je da je do 1938. godine Canaris proao neku vrstu obraenja" prema antinacistikom uvjerenju. Bio je duboko uzdrman aferom Fritsch, za koju se smatralo da je imala ozbiljan uinak na neovisnost i integritet vojske.35 istke koje su se u to vrijeme dogaale u SSSR-u pomogle 32 Peter Padfield, Himmler: Reichsfubrer-SS (London, 1990), str. 197. 33 Hohne, nav. dj., str. 471. 34 Franz Maria Liedig, citiran u Paine, nav. dj., str. 29. 35 Kahn, nav. dj., str. 221. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera su mu u shvaanju da e u novim diktaturama politiari samo eksploatirati generale te da e im oni sluiti kao rtveni jarci kad se za to ukae potreba.36 Brojna izvjea iz prve ruke iz tog razdoblja upuuju na Canarisovu sve veu mrnju osobito prema SS-u i sklonost da na njih aludira jednostavno kao na kriminalce".37 Kad je u oujku 1938. godine u Abivehr unovaio biveg efa austrijske kontrapijunae Erwina von Lahousena, ini se da je njegovo obraenje bilo potpuno. Canaris je svome novom efu odjela postavio sljedee temeljno pravilo: ne smijete, ni pod kakvom izlikom, pripustiti u ovaj odjel [...] ili primiti u svoje redove bilo kojeg lana NSDAP-a, ili pripadnika Jurinih odreda ili SS-a, ili ak asnika koji simpatizira stranku".38 Za visokog asnika Njemakoga Reicha, to su bile hrabre rijei. Ipak, pred Canarisom su i dalje jasno stajale dvojbe i prepreke. S jedne strane, bio je onemoguen svojim vjerovanjem u svetost zakletve.39 Meutim, jo je vanije daje bio suoen s neugodnom premda fundamentalnom dvojbom. Osjeaj dunosti i asti nalagao mu je da, s obzirom na zabrinutost zbog reima, treba dati ostavku, iako je znao da e ga u tom sluaju naslijediti netko od novije sorte iz SS-a koji e podjarmiti i unititi mreu koju je on uspostavio. Zbog toga su bili zabrinuti i mnogi drugi: kako se moemo nadati da emo provesti promjene", tvrdili su, ako se svi vani poloaji dragovoljno prepuste nacistima?"40 Canaris je odluio ostati na svome mjestu i sluiti kao pomo oporbenim krugovima za koje se brinuo, dok sam ne bi igrao nikakvu uoljivu ulogu. Na kraju, je li za zavjeru postojalo bolje sredstvo od obavjetajne slube, gdje je skrivenost bila vrhunska a 36 Colvin, nav. dj., str. 43. 37 Brissaud, nav. dj., str. 106. 38 Citirano u isto, str. 102. 39 Paine, nav. dj., str. 33. 40 Gisevius, nav.dj., str. 282. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr tajnost operacija norma? Tako je Canaris obnovio zapovjedni kadar svoga odjela po vlastitoj zamisli okruivi se ljudima s uvjerenjima slinim njegovima. Od osoblja vieg ranga koje je unovaio gotovo svi su dijelili njegovo otvoreno neovisno gledite na njemaku politiku. Oni e postati jezgra onoga to bi se moglo nazvati oporbom Abtuehra. U nju su bili ukljueni Helmuth Groscurth, voditelj Odjela II (sabotaa), Ervvin von Lahousen, njegov nasljednik i roeni Austrijanac, Hans von Dohnanvi, zamjenik voditelja Sredinjeg odjela, i Hans Gisevius, poslije voditelj specijalnih projekata" te jedan od vodeih kroniara njemakoga pokreta otpora. Meutim, najistaknutiji meu njima bio je Hans Oster. Kao profesionalni vojnik Oster je sluio u Prvome svjetskom ratu i u Reicbsivehru prije nego to je zbog skandala oko jedne romantine veze morao dati ostavku 1932. godine. Sljedee se godine kao

civil zaposlio u Abivehru i ondje je bio aktivan i prije Canarisova imenovanja. Suvremenici su ga opisivali kao apsolutno pristalog i pristojnog momka"41 i svi su se jednako slagali oko njegovih mentalnih sposobnosti i inteligencije. Kranin, domoljub i monarhist, imao je izniman osjeaj za pravdu koji nova moralnost" nacista nije mogla iskvariti. Meutim, mimo toga, njegov je karakter u mnogoemu bio suprotnost Canarisovu. U Osteru je bilo neto razmetno. Visok i elegantan, volio se dobro odijevati i nositi monokl. U otrom kontrastu spram svoga mentora i efa, znao je biti smion, nestrpljiv i ponekad mu je nedostajalo razboritosti kad je glasno iznosio svoja miljenja. Oster je postao dua" njemakoga pokreta otpora.42 Njegovo obraenje toj borbi dogodit e se ranije nego kod ostalih. Od poetka je na bezakonje SA gledao s potpunim prezirom. Meutim, njegovu preobrazbu u aktivnog oponenta nacistima izazvalo je 41 Citirano u Hermann Grami, 'Der Fali Oster", u VierteljahrsheftejurZeitgeschicte, sv. 14,1966, str. 27. 42 Neue deutsche Biograpbie, nav. dj., str. 616. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera pogubljenje njegova biveg kolege i nadreenog generala Kurta von Schleichera, tijekom istki iz ljeta 1934. godine.43 Od tada je fanatino mrzio SS. I njegov poloaj u Abivehru pruao mu je idealnu poziciju s koje je mogao promatrati postupno prodiranje SS-a u njemako drutvo i prikupljati dokumentaciju o zloinima tih postrojbi. Reeno je da je ve negdje do 1937. godine Oster odluio da Hitler - kojeg je obiavao nazivati svinjom"44 - mora biti ubijen.45 Stoga je Oster 1938. godine, kad su mnogi reimski protivnici jedva poeli otvarati oi prema gorkoj stvarnosti nacistikog reima, ve bio veteran. Dogaaji iz te godine bili su dovoljni da ga iz pasivne oporbe natjeraju na aktivan otpor. Kao i Canaris, i Oster je okupljao potencijalne protivnike i druge kritiare reima. Njegov je ured, kako se poslije povjerio jedan njegov kolega, bio redovita luka za sve lanove ili suradnike Abivehra koji su bili samozvani oponenti nacionalsocijalizma".46 Drugi ga je suvremenik opisao kao golubinjak koji kao da je posve ispunjen tajanstvenim osobama".47 Meutim, Osterova je mrea kontakata sezala mnogo dalje od toga. Usprkos njihovoj velikoj odlunosti, potpuno razliite oporbene skupine iz tridesetih jedva da su se mogle opisati kao pokret otpora". One nisu bile organski povezana skupina ljudi. One nisu govorile jednim glasom. Zapravo, one jedva da su uope i govorile. Oni koji su se udruili da bi bar izrazili kritiku reima inili su to u malim skupinama ljudi od povjerenja i bliskih prijatelja. Svoju su zabrinutost iznosili tijekom etnja u parku ili na privatnim veernjim zabavama. Prisutnost stranca ili potencijalnog novaka" mogao je biti razlog za veliku uzbunu. Neki su se maksimalno trudili da ne 43 Grami, nav. dj., str. 31. 44 Klemens von Klemperer, German Resistance against Hitler: The Search for Allies Abroad (Oxford, 1992), str. 194. 45 Terry Parssinen, The Oster Conspiracy ofl938 (New York, 2003), str. 7. 46 Liedig citiran u Hohne, nav. dj., str. 262. 47 Gisevius, nav. dj., str. 421. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr budu otkriveni. Razvila se serija lozinki kako bi se prikrile osjetljive rasprave: Oster je imao kodno ime Ujak Whitsun", Hitler je bio Emil", a njegov Glavni stoer je bio Olimp".48 Dvojica su se protivnika reima redovito sastajala na berlinskom kupalitu, gdje su se nalazili da bi izmijenili najnovije vijesti o dogaajima bez straha od prislukivanja.49 Drugi su, u strahu da bi mogli biti uhvaeni u posjedu inkriminirajuih dokumenata, napamet uili tekst memoranduma i telegrama prije nego to su ih doslovce prenosili svojim nadreenima.50 Ipak je, unato svim mjerama predostronosti koje su poduzimali, bilo i nekih okantnih nemarnosti. Primjerice, Hans von Dohnanvi je s pravom insistirao na spremanju dokumentacije o nacistikim zloinima i o raspravama i planovima pokreta otpora. Meutim, ti dosjei nisu bili uvani u nekom zakljuanom privatnom sefu, ve u obinom uredskom ormariu u kutu njegova ureda. Prema jednom suvremeniku, sigurnosni su propusti ili dalje: Nedostatak opreza koji su pokazivali Dohnanvi i Oster doista je bio razoran. Rado su obiavali

nalaziti se sa svojim prijateljima i drugim ljudima slinih uvjerenja u ekskluzivnim barovima, u trgovinama s ekskluzivnom robom gdje bi svatko s imalo pameti mogao posumnjati da su razliite obavjetajne slube odavno postavile prislu-ne ureaje. Nadalje, da se Gestapou ili SD-u dalo postaviti nekoliko sposobnih agenata [...] da nadziru dolaske i ulaske u glavni stoer Abivehra, onda bi sigurno prije umjesto poslije shvatili da se neto sprema.51 48 Reinhard Spitzv, How We Squandered the Reich (Wilby, Norfolk, 1997), str. 296 i 300. 49 Ted Harrison, ,,Alter Kampfer' im Wiederstand: Graf Helldorf, die NS-Bewegung und die Opposition gegen Hitler", Vierteljahrsheftefiir Zeitgeschichte, sv. 45, 1997, str. 412. 50 Spitzv, nav. dj., str. 293. 51 Isto, str. 296. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Ipak, bila je potrebna golema hrabrost kako bi se pokualo okupiti te skupine, ustanoviti kontakte izmeu njih i traiti naine da se uini vie od pukog jadanja i prianja stranih pria. Tu je ulogu preuzeo Hans Oster. Zahvaljujui bezbrojnim telefonskim pozivima i sastancima u berlinskim stanovima, restoranima i parkovima, Oster je postupno stvorio osnovu njemakoga pokreta otpora. Stojei jednom prilikom u uredu pored niza telefona, svome je kolegi iznio vlastiti doivljaj poloaja koji je zauzimao: Ovo je ono to ja jesam," rekao je, ja olakavam komunikaciju svakome i svugdje".52 Oster je doista razgovarao s gotovo svakim. Dodvoravao se politiarima, oslukivao miljenja generala, odravao kontakt s monarhistima, a ak je podravao i nezadovoljne bive naciste. Kao pauk na sredini svoje mree, on je bio ovjek koji je sve povezivao, spajajui razliite strane koje su htjele ukloniti Hitlera. No njegova je uloga bila i mnogo aktivnija - ulagivao se, uvjeravao i osnaivao odlunost kolebljivih. Bez Hansa Ostera mnogi bi protivnici reima 1938. godine jednostavno bili nesvjesni meusobnog postojanja. *** Kratko nakon 16.00 sati 12. oujka 1938. Adolf Hitler uao je u Austriju. U povorci sivih mercedesa naikanih orujem", u autu otvorenoga krova,53 granicu je preao kod svoga rodnog mjesta Braunaua na Innu. Vraao se ne kao turist ve kao samoprogla-eni osloboditelj'. Unato svome razmetanju, Fiihrer je ipak bio nervozan. Invazija" na Austriju bit e ispit njegove odvanosti i teorije o mirovanju zapadnih sila. 52 Gisevius, nav. dj., str. 424. 53 Citirano u Ewan Butler,Mason-Mac (London, 1972), str. 70. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abwehr Invazija" je zapoela toga jutra. Dan ranije austrijskog kancelara koji se slomio pod njemakim pritiskom i dao ostavku, zamijenio je pronacistiki kancelar. Njemake su postrojbe i tenkovi krenuli u zoru. Pozdravljala ih je entuzijastina gomila, zvonjava crkvenih zvona i redovi cvijea. Njihovo se napredovanje" uskoro pretvorilo u lagano puzanje. Pratei ih u stopu, Hitler je nastavio prema Linzu, a zatim prema Beu. Gomila gaje pozdravljala oduevljena, s mnogo radosti".54 Dva dana poslije obratio se etvrtini milijuna ljudi okupljenih na gradskom Heldenplatzu. Ova je zemlja", rekao je, njemaka; ona je shvatila svoju misiju, ona e ispuniti svoju misiju i nikad nee zaostajati u svojoj odanosti prema velikom njemakom nacionalnom zajednitvu [...] Kao Fiihrer i kancelar njemake nacije i Reicha", zakljuio je, sada poruujem povijesti da se moja domovina pridruila njemakome Reichu."551 opet je entuzijazam Belija bio neporeciv. Podrali su Hitlerovu invaziju en masse, njihova e republika postati pokrajina Velikoga Njemakog Reicha, njihove e oruane snage biti pripojene Wehrmachtu, a njihov e se novi Fiihrer vratiti u Berlin kao pobjedniki junak. Hitler je izveo klasini dravni udar bez krvi. Svojim hvalisanjem i lukavstvom, on je jednim potezom uklonio jednu od najomraenijih odredaba Versajskoga sporazuma - zabranu Anschlussa, povezivanja Austrije i Njemake. Ipak, rat nije bio objavljen. Zapadne sile nisu intervenirale i nije prolivena nijedna kap krvi. Hitler je bio na vrhuncu moi. Unato opoj euforiji zbog Anschlussa Austrije, neki su bili zabrinuti zbog razvoja dogaaja tog proljea. Nakon afera s Blombergom i Fritschom te podreivanja oruanih snaga, oni koje nacizam i dalje nije uspijevao zavesti na austrijsku su avanturu gledali kao na opasno zaotravanje situacije.

Dok je ranije Hitler svoje poteze ograniavao na unutarnja pitanja, sada je bilo 54 Citirano u Kershaw, nav. dj., str. 81. 55 Domarus, nav. dj., sv. 2, str. 1056-1057. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera jasno kako se uputa u inozemne avanture". Dok je Hitler prije samo reagirao na odreene dogaaje, sada je bilo jasno kako ubrzava korak. I ne samo to, vidjelo se da je pobjeda nad Austrijom bez krvi pojaala njegov prezir prema onima koji su zagovarali oprezniju politiku. Uvidjelo se da je postao nepristupaan svima onima koji su savjetovali umjerenost. Nakon to je, vrlo brzo poslije svoga trijumfalnog povratka iz Bea, usmjerio pozornost prema Cehoslovakoj,56 postalo je jasno da je vrijeme za djelovanje. Tijekom cijelog proljea i ljeta brojni su se izaslanici iz novonastale mree pokreta otpora otisnuli na tajne misije do glavnih gradova zapadnih zemalja. Trebali su upozoriti Britance i Francuze da Hitler namjerava krenuti u rat te uvjeriti ih kako e ga od toga odvratiti samo rezolutan i nepopustljiv stav Pariza i Londona. Veinu je glasnika poslao Oster, a oni su dolazili iz razliitih sredina. Meu njima su bili zemljoposjednik iz Pomeranije, industrijalac, diplomat i ugledni povjesniar. Svi su oni imali visoko rangirane kontakte u Londonu. Svi su prenijeli svoje poruke dajui im najodluniji znaaj. Svi su doivjeli neuspjeh. Temeljni je problem bio u tome to su Britanci bili predani politici dijametralno suprotnoj od onoga to je njemaki pokret otpora zahtijevao od njih. Oni su namjeravali popustiti Hitlerovim zahtjevima umjesto da zauzmu vrst stav. Njihova se politika poputanja {Appeasement), koja je bila sinonim za premijera Nevillea Chamberlaina, temeljila na sveprisutnom osjeaju da se prema Njemakoj preotro postupilo u Versaillesu te da ona ima pravo na poloaj u svijetu razmjeran njezinom stanovnitvu i resursima. tovie, nacistika je Njemaka bila antikomunistika, a komunizam se posvuda smatrao veom prijetnjom svjetskom poretku od faizma. Meutim, u korijenu poputanja leala je razumljiva elja da se izbjegne jo jedan rat. Britanski imperij je 56 Kershaw, nav. dj., str. 83. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abwehr jedva preivio Prvi svjetski rat i jo jedan sukob irokih razmjera sigurno bi znaio njegov kraj. Poputanje je bilo vie od pukog sanjarskog mirotvorstva. Chamberlainova je politika, iako poslije kritizirana, bila prilino vrsto na zemlji i realistinija nego to se obino smatra. Niz pregovorima postignutih teritorijalnih ustupaka - mislilo se -uinit e se Hitlerovu Njemaku zadovoljnom, ravnodunom i smirenom".57 Rat e biti izbjegnut, Hitler e se primiriti, a svjetski poredak - i Imperij - e se odrati. Britanci su stoga na izaslanike gledali s jedva prikrivenim neshvaanjem, ako ne i s nesklonou. Ponudili su im suosjeanje i tople rijei, ali jedva neto vie. Oni su, na kraju krajeva, traili nain kako izbjei sukob, a ne kako ga izazvati. Oster ipak nije bio obeshrabren pa je nastavio svoje planove. U tome su mu pomogli brojni vojnici i politiari viega ranga s kojima se stalno susretao toga ljeta kako bi u tanine uskladili zavjeru. Mreu urotnika inili su brojni istaknuti pojedinci ukljuujui dva uzastopna naelnika Glavnog stoera, Ludwiga Beka i Franza Haldera, direktora Reichsbanke Hjalmara Schachta i zapovjednika berlinskoga vojnog okruga Erwina von Witzlebena. Mrea se sastojala od dviju razliitih skupina. Prva, koju su predstavljali Beck i Halder, bila je ono to bi se moglo nazvati anti-ratnom strankom". To su veinom bili ljudi iz vojske koji su oajniki htjeli sprijeiti katastrofalan vojni sukob prema kojemu je, ini se, Hitler iao. Drugu, stranku za dravni udar", predstavljali su Schacht i von Witzleben, koji su smjerali ukloniti Hitlera i zamijeniti ga umjerenijim, konzervativnijim vodom. Na mnogo je naina, dakle, urota bila nelagodan brak raznolikih saveznika koje su vodili politika korist i oaj. Nisu svi njezini lanovi bili oduevljeni izdajnici ili ak uvjereni protivnici reima. 57 Joachim Fcst, PlottingHitler'sDeath (London, 1996), str. 77. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Jedan od njihovih kljunih igraa bio je ravnatelj berlinske policije Wolf von Helldorf. Heldorf se pokazao jednim od najne-obinijih protivnika reima. Bio je ozloglaeni antisemit, plejboj i bivi voda berlinskog SA-a, razoarao se u nacizmu i oito je bio zgroen postupkom kojim je kanjen

general von Fritsch.58 Prema Schachtovu miljenju, moda gaje potaknuo osjeaj krivnje zbog prijanjeg oduevljenja za nacistiku stvar pa je traio nain da povrati svoju ast stvarajui kontakte s oporbom. Kakvi god bili njegovi motivi, Heldorf je zavjerenike opskrbljivao vanim informacijama, a Osteru je ak podastro dokaze o nacistikim zlodjelima. U meuvremenu je njegov prikaz beutnog i nepotenog postupanja prema Fritschu i Blombergu privukao mnoge obraenike njihovoj stvari, ukljuujui i Schachta.59 Naoruani, dakle, moralnom indignacijom, zavjerenici su u ljeto 1938. godine smislili plan. Nakon to je mobilizacija protiv Cehoslovake konano ipak nareena - to je bio dokaz Hitlerove bezobzirnosti - oni su isplanirali dravni udar. Bio je to smion plan. Postrojbe elitne 23. udarne pjeake divizije smjetene u Postdamu zauzele bi sva kljuna ministarstva, radijske postaje, policiju, ispostave Gestapoa i SS-a u Berlinu. Prva udarna divizija pjeadije blokirala bi povratak u grad Hitlerovu odredu tjelohranitelja SS-Leibstandarteu, tada smjetenom u Saskoj blizu eke granice. Trei bi dio snaga u meuvremenu zauzeo ured kancelara Reicha, uhvatio Hitlera i nestao s njim prema tajnom mjestu. Ali ini se da su se planovi zavjerenika poeli razilaziti na toj toki. Pripadnici vojske bili bi zadovoljni da se Hitleru formalno sudi te da ga se proglasi ludim, dok bi nova vlada preuzela vlast. Ostali su bili manje optimistini. Vodei medu potonjima bio je Friedrich Heinz,60 Osterov suradnik iz Abivehra. Heinz je bio 58 Harrison, nav. dj., str. 385-423. 59 Hjalmar Schact, 76Jahre meines Lebens (Bad W6rishofen, 1953), str. 487-488. 60 Vidi Susanne Meinl, Nationalsozialisten gegen Hitler (Berlin, 2000), str. 268. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abwehr tipian primjer izgubljenog narataja" koji se sjatio u nacistike redove. Bio je u vojsci u Prvom svjetskom ratu, poslije rata u redovima Freikorpsa i sudjelovao je u desniarskom Kappovom puu iz 1920. godine. Nakon toga se u meduratnim godinama pojavljivao u gotovo svakoj desniarskoj teroristikoj i urotnikoj organizaciji: u organizaciji Consul, brigadi Ehrhardt i Vikinkom savezu, prije nego to je pristupio Nacistikoj stranci 1928. godine. Meutim, kao sljedbenik nacionalboljevistikog" krila stranke, pod zapovjednitvom Otta Strassera, on se uskoro sve vie sukobljavao s vodstvom. Nakon iskljuenja iz stranke 1930. godine, zapravo je postao antihitlerovski nacist". Godine 1935. Heinz dolazi u Abivehr gdje je bio odgovoran za nadgledanje njemakoga tiska. Do 1938. godine postao je jedna od vodeih figura u Osterovoj zavjeri. Njegov je prvotni zadatak bio novaenje Stosstrupa, odnosno jurinog odreda", koji je trebao zauzeti ured kancelara Reicha i uhititi Hitlera. Ljude je uzimao uglavnom iz redova Abivehra, ali je ukljuio i prijatelje i poznanike koje je smatrao politiki dovoljno trijeznima i bezobzirnima kako bi mogli izvriti tu akciju.61 Do sredine rujna skupio je odred specijalaca" od oko 20 pojedinaca, naoruanih i postavljenih u sigurne kue u okolici Berlina. Preostalo je samo otpustiti okida. Tijekom veeg dijela ljeta 1938. godine Europa je stajala na rubu rata. Hitlerovo nesmiljeno zveckanje orujem protiv Cehoslovake, toboe zbog potpore njemakoj manjini u Sudetima, dovelo je do niza diplomatskih natezanja" kojima se pokualo ublaiti krizu. Dakle, kao to je njemaki pokret otpora slao svoje izaslanike u London zahtijevajui vrst stav, tako je i London slao svoje izaslanike esima zahtijevajui pokornost. No, iako je napravljen svaki mogui ustupak, sve je bilo uzalud. 61 Susanne Meinl - Dieter Kriiger, Der politisehe Weg von Friedrich Wilhelm Heinz", Vierteljahrsheftefiir Zeitgeschichte, sv. 42, 1994, str. 36-69. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Kako je Hitler rekao voi sudetskih Nijemaca toga ljeta: Mi uvijek moramo zahtijevati tako mnogo da nikad ne moemo biti zadovoljni".62 Na taj se nain kriza nastavila pogoravati, s Britancima koji su bili sve odluniji u tome da primire Hitlera, dok je Hitler postajao sve odluniji u tome da se ne smiri. ini se da su se oko 12. rujna dogaaji poeli pribliavati vrhuncu. Toga su dana, nakon Hitlerova izlaska pred mikrofon na skupu u Numbergu, mnogi od njega oekivali da objavi rat esima. On se

tome odupro, ali njegov je govor bio remek-djelo prkosa i prikrivene prijetnje: Ova... nenormalna ehoslovaka drava... [bila je u] misiji unitavanja i silovanja golemog broja milijuna drugih nacionalnosti... Jad sudetskih Nijemaca ne da se opisati. [No oni] nisu bez obrane niti su ostavljeni na cjedilu ... Ako ta izmuena stvorenja ne mogu sama nai ni pravdu ni pomo, onda e ona oboje dobiti od nas... Svima nam je dunost da nikad vie ne pognemo glave pred bilo kojom tuinskom voljom.63 Sljedeeg je dana, na dani znak, voa sudetskih Nijemaca zahtijevao secesiju Sudetske oblasti od ehoslovake. U meuvremenu su Osterovi planovi bili na visokom stupnju pripravnosti. Sazvani su sastanci i dogovorene procedure. Dan prije Hitlerova govora u Niirnbergu, Oster i Gisevius autom su razgledali Berlin izviajui etvrt s vladinim zgradama i diskretno razgledavajui ciljane zgrade. Uoeni su smjerovi za bijeg i napravljene opsene biljeke. Heinzovi su ljudi ve bili rasporeeni, a suradnja kljunih vojnih odjela je osigurana. Dogovoreno je da se dravni udar dogodi nakon Hitlerove zapovijedi za mobilizaciju koja se oekivala 15. rujna. Oster je rekao jednom 62 William Shirer, The Rise and Fali of the Third Reich (London, 1964), str. 440. 63 Domarus, nav. dj., Sv. 2, str. 1150-1161. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr kolegi da e se akcija pokrenuti u roku etrdeset osam sati.64 Sve je bilo spremno. Moral je bio na visokoj razini. Ujutro 15. rujna Helmuth Groscurth, jedan od zavjerenika, otkrio je svome bratu da e Hitler veeras biti uhien!"65 Napetost je prekinula vijest da je Chamberlain otputovao u Njemaku kako bi razgovarao s Hitlerom. Chamberlain je vjerovao da izvodi majstorski potez. ezdesetdevetogodinji premijer, koji je bio slaba zdravlja i nikad prije nije letio, trebao se susresti s Hitlerom licem u lice uvjeravajui samoga sebe da moe uspjeti ondje gdje drugi nisu mogli. U Berchtesgadenu je odsluao Hitlerov dobro uvjebani teatralni govor o perfidnim esima i teroriziranim Nijemcima. Otiao je kako bi o tome raspravio sa svojim kabinetom obeavajui da e se vratiti. Uspio je dobiti tek bezvrijedno Hitlerovo obeanje da u meuvremenu nee biti vojne akcije, ali se zavaravao vjerujui da je postigao napredak. Poslije se povjerio svojoj sestri: Unato osornosti i bezobzirnosti koje mislim da sam vidio na njegovom licu, dobio sam dojam da je preda mnom ovjek kojem se moe vjerovati nakon to je dao svoju rije!'66 Pogrijeio je najvie to je mogao. Hitler je pak na Chamberlaina gledao potpuno prezirno i meu svojim je bliskim suradnicima o britanskom premijeru govorio kao o upini".67 Zavjerenici su prvotno bili pogoeni novostima o Chamber-lainovu posjetu. Oni su eljeli objavu rata, a ne meunarodno posredovanje. Mislili su da daljnji pregovori nee postii nita za ublaavanje napetosti, pri emu je djelovanje u Hitlerovu korist i djelovanje svih onih koji su savjetovali oprez izgledao krajnje 64 Erich Kordt, Nichtaus demAkten (Sttutgart, 1950), str. 258. 65 Helmuth Groscurth, Tagebiicher eines Abmehroffiziers 1938-1940 (Stuttgart, 1970), str. 35. 66 Citirano u Kershaw, nav. dj., str. 112. 67 Alexandra Ritchie, Faust's Metropolis (London, 1999), str. 479. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera neozbiljno. Ozbiljno uzdrmani takvim razvojem dogaaja, neki su se od njih obvezali da e pokrenuti izvrenje dravnog udara samo ako Britanci objave rat Njemakoj. Drugi su kanili potpuno odustati od svojih nastojanja. Kao to je i Gisevius sumorno primijetio: Oajni, pognuli smo svoje glave. Sudei po svemu, bilo je gotovo s cijelim naim revoltom."*58 Ipak, kad su im se ivci malo smirili, zavjerenici su nastavili razraivati svoje planove. Uveer 20. rujna odran je sastanak u Osterovu berlinskom stanu gdje je plan za izvrenje dravnog udara bio doveden do kraja. Sastavljeni su proglasi, povedene su rasprave o ustavu i ak je na dnevni red iznesena ponovna uspostava monarhije. Uloga dodijeljena Heinzovu Stosstrupu jo je jednom ukratko izloena kao i one dodijeljene drugim odjelima ukljuenim u osiguravanje ireg berlinskog podruja. Kad su drugi urotnici otili, Heinz je zaostao kako bi razgovarao s Osterom. On ve due vrijeme nije bio zadovoljan planom kojim bi se samo uhitilo Hitlera i izvelo ga na sud. Hitler bi ak

i iz zatvorske elije, dokazivao je, bio snaniji od svih urotnika zajedno. Fuhrera bi, rekao je, trebalo ubiti. To bi u potpunosti bilo neprihvatljivo mnogim visoko rangiranim lanovima urote koji bi bili zgranuti hladnokrvnim ubojstvom dravnoga poglavara. Kao to je Beck upozorio, atentat je takoer ubojstvo".69 Oster, meutim, svakako nije otklonio prijedlog, zapravo je vjerojatno kako je i sam doao do istoga zakljuka. Nakon kratke rasprave sloio se s Heinzom i njih su se dvojica dogovorili da e se tijekom akcije, bez obzira na razinu pruenoga otpora, udesiti naguravanje i da e Hitler biti ustrijeljen.70 Drugi zavjerenici nisu bili obavijeteni o promjeni plana. Rujanska urota" prerasla je u urotu unutar same sebe. 68 Gisevius, nav. dj., str. 322. 69 Citirano u Parssinen, nav. dj., str. 133. 70 Hans Rothfels, Die deutsche Opposition gegen Hitler (Ziirich, 1994), str. 129. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr U meuvremenu se nastavilo Chamberlainovo diplomatsko natezanje. Njegov drugi susret s Hitlerom bio je predvien za 22. rujna u rajnskom odmaralitu Bad Godesbergu. Stigao je u trijumfalnom raspoloenju osiguravi anglo-francuski dogovor o zahtjevima postavljenim prologa tjedna u Berchtesgadenu. Meutim, prireeno mu je otrenjenje. Kad je iznio svoje dobre vijesti", Hitlera se to nije dojmilo. Potom je sjedio sav bijesan dok je Hitler ponovno podizao uloge: Zao mi je, gospodine Chamberlain, [...] to se rjeenje vie ne moe primijeniti."71 Sljedeeg je dana pred ogorenog i iscrpljenog Chamberlaina stavljen novi ultimatum - trailo se povlaenje ekih postrojbi iz Sudetske oblasti u roku od etiri dana. Chamberlain je ponizno odgovorio da Hitler nije dao ni najmanju podrku [njegovim] naporima da se odri mir"72 i odletio je natrag u London raspraviti ta pitanja sa svojim kabinetom. Urotnici su sada opet bili dobre volje vjerujui da Hitlerovi najnoviji zahtjevi moraju prouzroiti ne samo neopozivi prekid u pregovorima ve da e dati i nedvosmislen dokaz o njegovoj podloj namjeri. Kad je Oster uo pojedinosti sa sastanka u Bad Godesbergu, vratio mu se njegov entuzijazam. Hvala Bogu", rekao je, konano imamo jasan dokaz da Hitler hoe rat, bez obzira na sve. Sada vie nema povratka."73 U tim mu je okolnostima glavna preokupacija bila osigurati da Hitler ostane u Berlinu, gdje je bio rijedak posjetitelj tijekom veeg dijela proteklih mjesec dana. Predobro je znao daje pu u potpunosti ovisio o Hitlerovoj nazonosti u glavnom gradu. Stoga je zamolio svoju vezu u Ministarstvu vanjskih poslova Ericha Kordta za pomo: Uini 71 Citirano u Kershaw, nav. dj., str. 114. 72 Citirano u isto, str. 115. 73 Kordt, nav. dj., str. 262. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera sve to moe", uputio ga je, da vrati Hitlera u Berlin. Ptica se mora vratiti u krletku."74 U toj su fazi urotnici primili vijesti kojima su se i nadali. Britanci su konano zauzeli vri stav te nee pokuavati uvjeriti ehe da prihvate nove njemake zahtjeve. Za nekoliko su dana u Berlin poslali Chamberlainova savjetnika sir Horacea Wilsona da formalno odbije uvjete koje je Hitler iznio u Bad Godesbergu. Nakon estoke rasprave Wilson je prenio poruku: Ako se u potivanju svojih obveza iz sporazuma Francuska aktivno upusti u neprijateljstvo protiv Njemake, Ujedinjeno Kraljevstvo e se osjeati obveznim pruiti joj podrku!'75 Te je veeri u govoru u berlinskoj dvorani Sportpalast Wilson uo Hitlerov odgovor. U remek-djelu" vrijeanja76 Fiihrer je svoj bijes usmjerio na ekoga predsjednika Edvarda Benea: [...] Mi neemo ekati [...] Zahtijevam da se Herr Benea prisili na potenje [...] On e morati predati teritorij dana 1. listopada [...] On moe ili prihvatiti moju ponudu i dati Nijemcima njihovu slobodu ili emo mi Nijemci doi i sami je uzeti. Odluka je sada na njemu. Neka bude rat ili mir!77 inilo se da su urotnici konano imali to su htjeli. Hitlerova je maska pala. Umjesto da se ponaa kao razuman dravnik, on je postavljao ultimatume i nerazumne zahtjeve. tovie, Britanci su konano zauzeli vri stav. Iako je svakako predstavljala poboljanje, njihova je izjava nekima jo uvijek bila previe dvosmislena. Jo uvijek se svako britansko djelovanje vezivalo uz francusku reakciju i moglo se primijetiti da bi se Britanija samo osjeala ob74 Isto, str. 262.

75 Citirano u Kershavv, nav. dj., str. 118. 76 Alan Bullock, Hitler: A Study in Tyranny (London, 1962), str. 461. 77 Domarus, nav. dj., sv. 2, str. 1183-1193. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr veznom" dati podrku Francuskoj, a ne da bi ona sama reagirala. Ipak, Britanija i Njemaka su sada bile na rubu rata i zavjerenici su se jo jednom pripremali na neminovno djelovanje. Kordt je izrazio osjeaje mnogih nakon neto vie od mjesec dana tajnih sastanaka i povienih tenzija. Prvi put za svih ovih tjedana", napisao je, preplavio me osjeaj olakanja. ini se da su se vijeanja i rasprave primaknuli kraju."78 Zapovijed za mobilizaciju za napad na ehoslovaku oekivala se u 14.00 sati 28. rujna. Tog su jutra zavjerenici obavili posljednje pripreme. U uredu kancelara Reicha Kordt je provjerio jesu li uvedene specijalne sigurnosne mjere. ak se ponudio da olaka ulazak Stosstrupu otvaranjem vrata ureda kancelara s unutranje strane. Preklinjao je svoga kolegu: Nemoj ekati do popodneva, ili do sutra. Moramo krenuti prije nego to budemo razotkriveni."79 U glavnom stoeru oruanih snaga Witzleben je uzbueno objavio da je dolo vrijeme",80 dok je Halder preklinjao glavnoga zapovjednika generala Braushitscha da izda zapovijed kojom bi se autoriziralo pokretanje dravnog udara. U Abvuebru je u meuvremenu Oster ostao u svome uredu spreman dati Heinzu zapovijed za pokret. Gisevius je primijetio da su se minute pretvarale u sate neizdrljiva iekivanja".81 Napetost su prekinule novosti od Mussolinija. Talijanski je diktator poslao svoga veleposlanika kako bi potaknuo Hitlera da prihvati zadnji pokuaj da se sudetsko pitanje rijei mirno konferencijom etiriju sila, Njemake, Italije, Britanije i Francuske. Hitler je prvo reagirao bijesno. Ve je odbio sline prijedloge Chamberlaina, Roosevelta pa ak i Goringa, meutim pritisak da se povue s ruba rata sada je dolazio sa svih strana. Tiho je 78 Kordt, nav. dj., str. 263. 79 Isto, str. 270. 80 Parssincn, nav. dj., str. 162. 81 Gisevius, nav.dj., str. 326. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera obavijestio veleposlanika: Recite Duceu da prihvaam njegov prijedlog"82 Sutradan je Chamberlain ponovno letio za Njemaku. Na Minhenskoj konferenciji osornim je zastraivanjem natjeran na tajno dogovoreno komadanje Cehoslovake bez prolijevanja krvi. Pogranine su oblasti ustupljene Njemakoj, a ostatak je ostao opasno izloen i bez kopnenog sustava obrane. Chamberlain je pomogao Hitleru da u potpunosti postigne svoj cilj. Iako je poslije uzdizao Minhenski sporazum kao mir za nae vrijeme", privatno je taj sastanak opisivao kao nonu moru". Munchen je bio ponienje za zapadne sile. Bila je to prezira vrijedna predaja zamaskirana u mir postignut pregovaranjem. Gisevius je s ogorenjem primijetio da je Hitler zabiljeio jednu od najsjajnijih pobjeda u diplomatskoj povijesti".83 Za Churchilla je to bio prvi gutljaj iz gorke ae".84 Kao to je jedan povjesniar jezgrovito rezimirao: Pod pritiskom okrutnosti bezveznost je u kombinaciji s beski-menjatvom postigla bezvrijednost!'85 Zavjerenici su bili osujeeni. Ostali su bez svoga okidaa. Mobilizacija je obustavljena, a rat nije objavljen. Gisevius je mislio da bi se plan ipak mogao izvesti, ali je nadglasan. Witzleben je objasnio da se postrojbe nikad ne bi pobunile protiv Hitlera u asu njegova najveeg trijumfa. Zavjera je, priznali su, propala. Gisevius je razmiljao o emigraciji. Kordt je uzeo godinji odmor. Nekoliko dana poslije manja se skupina urotnika okupila oko kamina u Witzlebenovu domu. Razmiljajui o svome neuspjehu i o katastrofi koja je zapala Europu", pobacali su [svoje] drage planove i projekte u vatru".86 82 Kershavv, nav. dj., str. 120. 83 Gisevius, nav. dj., str. 330. 84 Citiran u Martin Gilbert, Churchill: A Life (London, 1991), str. 600. 85 Norman Davies, Europe (London, 1997), str. 990. 86 Gisevius, nav. dj., str. 326. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr

*** Kao posljedica neuspjeha Rujanske urote dogodilo se da se krug urotnika, inae arolik, poeo uskoro osipati. Oni iz vojske koji su prilino izgubili ivce premjeteni su na nova zapovjedna mjesta ili su na kraju ipak bili zavedeni Hitlerovim oitim uspjehom. Nakon to je protestno dao ostavku 1938. godine, Beck je ostao u vezi s krugovima iz pokreta otpora, ali se - kako je jedan povjesniar opisao - [bio] povukao u nepristupano skrovite ledene suzdranosti".87 Witzleben je nastavio prikupljati" asnike slinih uvjerenja koji su bili spremni podrati dravni udar, ali je premjeten u provinciju gdje nije imao utjecaja. Halderova je reakcija bila tipina. Rastrgan izmeu moralnih odgovornosti i vojne dunosti, nije se odluio ni za jedno od toga. Nastavio je vjerovati da je Hitler zao i znao je da se rat mora izbjei, ali se vie nikad nije mogao pridobiti za akciju. ivan i muiav, kasnije je pretrpio nervni slom i sa suzama u oima priznao kolegi da je ve tjednima hodao do Hitlera s pitoljem u depu da bi ga ubio".88 Poeo se izvrdavati, kako je zabiljeio Gisevius, stotinama 'ako i ali'... [iako] je zapravo izgubio volju".89 Neki su pak otili u suprotnom smjeru. Primjerice, oporbeni krug u Ministarstva vanjskih poslova oko Weizsackera i Kordta osjeali su da su duboko uvueni u rastui pokret otpora i sve su vie postajali dragovoljni urotnici. Kako bi olakali svoja nastojanja, svjesno su zapoljavali osobe slinih uvjerenja radi stvaranja djelatne mree otpora unutar njemakog Ministarstva vanjskih poslova.90 Neki su lanovi te mree poslije bili sudionici u sljedeim pokuajima izvrenja atentata. 87 Wheeler-Bcnnett, Nemesis, nav. dj., str. 404-405. 88 Groscurth, citiran u Fest, nav. dj., str. 124. 89 Gisevius, nav. dj., str. 359. 90 Harold Deutsch, The Conspiracy against Hitler in the Tu/ilight Wdr (London, 1968), str. 44. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Abivehr je u meuvremenu nastavio funkcionirati velikim dijelom kao i prije. Slubeno je i dalje potkopavao Hitlerove neprijatelje, dok su neki njegovi visoki dunosnici neslubeno potkopavali Hitlera. Iako vjerojatno 99 posto njegovih operativaca nije bilo svjesno Osterove rabote", nekolicina odabranih pod njegovim vodstvom u potpunosti je ostala predana izdajnikim aktivnostima. U jesen 1939. kad se rat opet poeo nazirati, Oster je traio nain da uskrsne svoju zamisao o dravnom udaru iz protekle godine. Ispipao je raspoloenje Vatikana, dozvao je Heinzov Stosstrup u Berlin i ponovno je pristupio generalima kako bi osigurao njihovu suradnju. Ovaj put, meutim, iako je do rata stvarno dolo, zapovijed za izvrenje dravnog udara nije izdana. Generali su bili bezvoljni, zastraeni Hitlerovim bijesom usmjerenim na njih i u strahu da je njihova prijanja urota bila razotkrivena.91 Ni Oster se nije dovoljno dobro pripremio da bi mogao izvui korist iz razvoja dogaaja. Shvatio je, na svoju alost, da se Rujanska urota" ne moe jednostavno ponovno oivjeti - previe je dijelova slagalice nedostajalo, previe sudionika nije bilo voljno sudjelovati ili je u potpunosti bilo odsutno. Ipak, oporba nije eljela odustati. Ujutro 3. rujna 1939, kada su Britanci objavili rat, Erich Kordt posjetio je svoga kolegu iz Ministarstva vanjskih poslova Ernsta von Weizsackera. Razgovarali su o aktualnoj situaciji. Weizsacker je zatim postavio retoriko pitanje: Zar ne postoji nain da se sprijei ovaj rat?" Kordt je osjeao da mora neto poduzeti. Dva mjeseca poslije, nakon to je planirani napad protiv Zapada postao neizbjean, dobio je priliku kad gaje Oster bez uvijanja zapitao: Nemamo nikoga tko bi bacio bombu koja e osloboditi nae generale kolebljivosti. Doao sam Vas zamoliti da Vi to uinite."92 91 Kershaw, nav. dj., str. 270. 92 Kordt, nav. dj., str. 371. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr Kordt je jedno vrijeme razmiljao o prijedlogu: Savjest mi je govorila da je to moja dunost. Razmatrao sam koje su anse za uspjeh i doao sam do zakljuka da su moje bolje od bilo koga iz nae skupine. Ulazak u ured kancelara Reicha za mene nije predstavljao problem. S lakoom sam mogao doi bez ikakve provjere do predvorja Hitlerova stana. Naravno, ne bih se mogao nadati privatnom sastanku s njim, ali nije li on esto izlazio u

predvorje kako bi pozvao posjetitelje da udu ili da bi dao zapovijedi svojim autantima? Ne bi li to predstavljalo priliku?93 Kordt se sloio te mu je obeano da e do 11. studenog dobiti traeni eksploziv. Dobro je pripremio teren, ee posjeujui, mnogo puta i nepotrebno, ured kancelara Reicha, djelomice radi izvianja, a djelomice radi toga da bi se uvari navikli na njegovu prisutnost. Meutim, s obzirom na nova ogranienja koja su uvedena s izbijanjem rata, Osterovi ljudi nisu mogli nabaviti eksploziv. Kordt je bio gnjevan. Tako se poalio prijatelju: Pojavi se civil, kao to sam ja, koji je spreman preuzeti onu vrstu rizika koji su nai neustraivi pruski generali trebali preuzeti prije mnogo vremena, a ti prokleti profesionalni heroji... nisu ak u stanju opskrbiti jednog beskompromisnog diplomata neim tako jednostavnim kao to je mala bomba."94 Kordt je nakon toga predloio da ustrijeli Hitlera, ali ga je Oster odvratio od toga oajno komentirajui: Ne biste imali nikakvih izgleda."95 Oster je nastavio borbu, ali je odluio promijeniti taktiku. Procijenio je da nema mnogo mogunosti za pobuivanje 93 Isto, str. 371. 94 Spitzv, nav. dj., str. 305. 95 Kordt, nav. dj., str. 374. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera 96 Klemperer, nav. dj., str. 196. 97 Deutsh, nav. dj., str. 99. 98 Peter Hoffman, German Resistance to Hitler (London, 1988), str. 87. dovoljnog antinacistikog sentimenta koji bi doveo do izvediva dravnog udara sve dok su Hitler i njegova vojska u punom osvajakom zamahu. Stoga je prihvatio takozvanu teoriju o privremenom nazadovanju" koja je nekad bila popularna medu vojnim urotnicima.96 Razmiljao je da bi u sluaju neoekivanog poraza njemake vojske ok u pozadini mogao biti dovoljan da se srui Hitlerova vlada. Stoga je Oster u jesen 1939. godine s mnogo strepnje poeo odavati njemake vojne tajne nizozemskom vojnom ataeu u Berlinu. To nije inio olako. Priznao je svome vozau: Mnogo je lake uzeti pitolj i ustrijeliti nekoga, ili uletjeti u mitraljesku rafalnu paljbu [...] nego raditi ono to sam ja uradio."97 Nastavio je davati detaljne obavijesti o ratnim planovima u Norvekoj i Danskoj, kao i o ofenzivi na zapad 1940. godine. Doista, bio je toliko uvjeren da e Hitlerove oruane snage pretrpjeti privremeno nazadovanje" tijekom rata u Francuskoj da se okladio s dvojicom svojih kolega. Nakon to je Pariz ubrzo pao, morao ih je astiti rukom koji se sastojao od kamenica i ampanjca u klubu konjike garde u Berlinu.98 Iako je dostojanstveno prihvatio gubitak, to gaje teko pogodilo. Oster je znao da je prevrio mjeru. Znao je da je poinio djelo veleizdaje i da je izlagao pogibelji nevine njemake ivote. Meutim, bio je uvjeren da njegova djela mogu sprijeiti veu katastrofu. A najvanije od svega je bilo da je potpuno jasno raskinuo laljive veze asti i dunosti koje su jo vezivale mnoge njegove kolege. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abwehr *** Gledajui unatrag nakon vie od ezdeset godina, to se moe zakljuiti o rujanskome dravnom udaru? Prvo, i Osterova i Canarisova pojedinana uloga zasluuju pomnije promatranje. Iako su generali Ludwig Beck i Franz Halder esto ispravno identificirani kao glave"99 urote - na kraju krajeva izvoenje dravnog udara zahtijevalo je njihovu suradnju da bi uope mogao biti uinkovit kum zavjere nedvojbeno je bio Hans Oster. Oster je bio koristan na nekoliko naina. On je bio virtualni naelnik stoera" pokreta otpora - stijena oko koje su se sve njegove raznolike skupine kretale - ali je bio i ovjek veza i posrednik koji je organizirao sastanke, stvarao kontakte i ispipavao potencijalne novake. No on je bio i izvorite strastvenog i principijelnog antinacizma koji je mogao pomoi kolebljivima. Njegov je radikalizam, kao i Giseviusov, okirao neke, ali je drugima bio nadahnue. On je bio, kako ga je opisao jedan ugledni povjesniar, neumorna pokretaka snaga" pokreta otpora.100

Mnogo je tee odrediti ulogu Wilhelma Canarisa, njegova neposrednog nadreenog. Najkasnije do 1938. godine on je jasno postao neprijatelj reima, ali nije mogao, ili nije htio, preuzeti aktivnu ulogu koju je Oster rezervirao za sebe. On je zavjerenike opskrbljivao dokazima, bio je blizak s mnogima od njih i uvelike se slagao s njihovim planom, ali sam nije prihvatio aktivnu ulogu u uroti. Neki su spekulirali o razlozima koji stoje iza te oigledne dvosmislenosti. Canarisovi kritiari e to pripisati njegovoj svjesno enigmatinoj prirodi. On je bio tipian ef obavjetajne slube: tajnovit, dvolian i licemjeran do kraja. Njegov dvosmislen stav 99 Fest, nav. dj., str. 86. 100 Lahousen citiran u Gisevius, nav. dj., str. 439. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera prema zavjerenicima, kako su sami dokazivali, bio je samo jedna od manifestacija karaktera. Kako se jedan suvremenik prisjea: Canaris je igrao dvostruku igru, a inei tako u postojeoj situaciji on nije mogao biti od pomoi. Ipak, teko mi je rei gdje su bile granice te igre. Openito govorei, u svemu to je Canaris radio ili to je moda propustio initi, iznimno je teko ... prepoznati jasan smjer, bez zastranjivanja. Njegova uloga u tome, kao i u svemu drugome, bila je uvjetovana njegovom neobinom osobnou.101 Canaris moda u biti i nije bio uvjeren da bi zavjera mogla uspjeti.102 Svoj je pesimizam povjerio jednome suvremeniku sumorno izjavivi: Ono to vi deki namjeravate uiniti nee donijeti mnogo dobra... ne moe se promijeniti tijek povijesti" Zatim je dodao: Ali nastavite ... Samo to ja ne vjerujem da ete ita postii."103 Uz to se znalo daje bio protiv atentata te daje privatno izraavao zabrinutost oko izvedivosti zavjere. Ipak je uoi same Minhenske konferencije promaknuo Ostera na drugo mjesto u zapovjednom lancu, zbog ega se inilo da preutno daje podrku tajnim planovima svoga podreenog.104 Njegova bi se uloga stoga mogla nazvati pasivnim vodstvom". Premda sam nije igrao aktivnu ulogu, sluio je kao duhovni voa pokreta otpora. Prema rijeima jednoga komentatora: Njegov je doprinos bio da pokriva [urotnike] ... koji su iskoritavali Abvuehr kao sredstvo pokreta i ilegalnog komuniciranja te da zatvori oi na [njihove] sve energinije disidentske aktivnosti"105 Kako onda shvatiti Canarisove brige? Sto se moe zakljuiti o ostvarivosti Osterove Rujanske urote? Prvo to se primjeuje 101 Brissaud, nav. dj., str. 112. 102 Spitzv, nav. dj., str. 303-304. 103 Parssinen, nav. dj., str. 149. 104 Wheeler-Bennet, Nemesis, nav. dj, str. 431. 105 Vidi Bullock, nav dj., str. 452. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr jest da veina povjesniara nastoji brzo svriti s njom. Iako su se planovi urote na kraju pojavili u javnosti u mnogim poslijeratnim memoarima, oni se rijetko istiu u osnovnim kronologijama Treega Reicha ili u Hitlerovim biografijama. Primjerice, jedno od standardnih djela tek jedan odlomak posveuje Osterovu planu,106 dok ga veina recentnijih sinteza odbacuje u jednoj reenici kao urotu u nastajanju" koju su tajno organizirale loe koordinirane skupine".107 Sami sudionici pak nisu nimalo sumnjali u mogunosti koje su im se pruale. Oni koji su preivjeli, pa su mogli napisati memoare, izrazili su jasan stav kako bi dravni udar bio izveden da Chamberlainova politika poputanja nije doivjela svoj posljednji izdisaj. Halder je poslije bjesnio na britanskog novinara koji ga je intervjuirao: To je bio va premijer, va premijer, koji je sruio nae nade predajui se Hitleru"108 Jedan od najpoznatijih urotnika, Hans Gisevius, nije mnogo uvijao: Chamberlain je spasio Hitlera", napisao je.109 Samo je Erich Kordt bio neto oprezniji u dubljem traenju istine: Savjest je", alio se, od svih nas napravila kukavice"110 Povjesniari koji su poslije pomnije prouavali dogaaje tijekom te jeseni openito su bili vie podijeljeni u svojim prosudbama. Neki su bili prilino pozitivni i oni istiu razraenost plana do detalja te povoljan splet okolnosti koji ih je pratio.111 Drugi primjeuju da je zavjera obiljeena prvim pojavljivanjem konkretnog, organiziranog pokreta otpora".112 Njemaki veteran povijesne

znanosti Joachim Fest je, primjerice, zakljuio: Da se 106 Kershaw, nav. dj., str. 123. 107 Barry Leach, Halder", u Correlli Barnett, nav. dj., str. 105. 108 Gisevius, nav. dj., str. 326. 109 Kordt, nav. dj., str. 375. 110 Deutsch, nav. dj., str. 41. 111 Theodore Hamerow, On the Road to the fVolf's Lair (Harvard, 1999), str. 239. 112 Fest, nav. dj, str. 98. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera nijedan drugi pokuaj ruenja Hitlera [...] nije pribliio ostvarenju s toliko dobrih ansi na uspjeh."113 Meutim, ostali nisu toliko uvjereni u to. Oni upuuju na nedostatak podrke naroda, minimalno vojno sudjelovanje i nedostatak bilo kakva suvisla politikog programa koji bi nadomjestio nacizam. Dokazivat e da su zavjerenici 1938. godine uvelike plivali protiv struje. Veina je Nijemaca bila uznemirena zbog mogunosti jo jednog rata, ali jo nisu bili spremni okrenuti se protiv reima. Zbog toga je jedan od autoriteta za njemaki pokret otpora odbacio rujanski dravni udar jer je imao minimalne izglede".114 Jedan onodobni zavjerenik otiao je jo dalje pobijajui teoriju da je Chamberlain spasio Hitlera" sugerirajui da se razlozi za propast dravnoga udara moraju traiti u Berlinu, a ne u Londonu. Nesloga i neodlunost kod kue", napisao je, ,,a ne bojaljivost izvana, osudili su plan na propast!'115 Ipak treba uzeti u obzir i brojne dodatne imbenike. Prvo, najprije se treba zapitati bi li dravni udar ikada bio izvren. Unato Osterovoj energiji i planiranju, taje odluka bila u rukama generala koji su, s obzirom na sve njihove dobre namjere i pozitivne rijei, u osnovi bili nesposobni misliti u radikalnim kategorijama u kojima su razmiljali Oster, Gisevius i ostali. Ovako je, primjerice, jedan suvremenik gledao na generala Beka: On je bio briljantan teoretiar i nepokolebljiv moralist, ali mu je nedostajao revolucionarni duh, to je bitna kvaliteta za svakoga tko smjera voditi coup d'etat"u6 Iako su pruali podrku, generali su jo uvijek na urotu gledali kao da je izdajnika te su bili vezani svojim kodeksom asti i prisegom odanosti koje je trebalo zbaciti. Konano, kad im je savjest dola u sukob s osjeajem dunosti, 113 Hoffman, nav. dj., str. 89. 114 General Georg Thomas citiran u Hamerow, nav. dj., str. 243. 115 Spitzv, nav. dj., str. 302. 116 Witzleben citiran u Parssinen, nav. dj., str. 167. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr potonji bi redovito prevagnuo. Kao to e se te jeseni i pokazati, oni su bili prva slaba karika u lancu. Drugo, urotnici su temeljili svoju zavjeru na dvama imbenicima nad kojima nisu imali nadzor: na britanskoj potpori i Hitlerovoj objavi rata. Konana je odluka, stoga, u potpunosti bila izvan njihova dometa. Taj je stav bio simptomatian za oprez koji je pokazivao njemaki pokret otpora u ranim godinama i najvjerojatnije je bio pod utjecajem mita o nou u leda" s kraja Prvoga svjetskog rata. Pripadnici pokreta otpora moda su razmiljali da bi, ako je navodna izdaja umiruega reima iz 1918. godine mogla u toj mjeri zatrovati javni ivot u mirnodopsko doba, uinak njihove izdaje (i stvarnog ubojstva) uspjenog vode na vrhuncu njegove, mogao biti katastrofalan. Kako je to Witzleben sumorno promislio: Povijest nee imati nita drugo rei o nama ve to da smo odbili sluiti najveeg Nijemca u trenutku kad je postizao najvie!'117 Taj zamjenski sindrom" postat e jedna od osobina koja e definirati njemaki pokret otpora. eljeli su se rijeiti Hitlera, ali im je nedostajala ira potpora naroda, volja ili sredstvo kojim bi sami to obavili te su umjesto toga pali na naivno nadanje da e neka trea strana to uiniti umjesto njih. Tako je Canaris privatno grdio Austrijance jer se nisu opirali Anschlussu,liS dok se Oster - i mnogi drugi - zadovoljio time da za propast rujanskog dravnog udara optui britansku politiku poputanja. Najrjeitiji je primjer pak bio naelnik Glavnog stoera oruanih snaga Halder koji je esto izraavao elju da bi se Hitleru trebala dogoditi nesrea" ili da bi se na njega trebao izvriti

atentat, a ipak, premda je esto bio naoruan u Hitlerovoj prisutnosti, prezao je pred time da sam obavi potrebno.119 117 Brissaud, nav. dj, str. 89. 118 Parssinen, nav. dj., str. 100. 119 Hohne, nav. dj., str. 556. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Neugodna je istina toga dogaaja daje usprkos svojoj potpunoj moralnoj indignaciji i dosjetljivosti njemaki pokret otpora u zaetku bio djelatno sprijeen Hitlerovim vojnim i diplomatskim uspjesima. Tek nakon to se 1943. godine ratna srea okrenula, oni se oslobaaju toga tegobnog jada. Tek su onda mogli zapoeti kovati zavjeru s racionalno utemeljenim oekivanjem da e uspjeti. *** Nakon propasti urota iz 1938. i 1939. godine, zavjerenici iz Abivehra vratili su se svojim dnevnim poslovima sluei njemaki vojni stroj. Pribavljali su obavjetajne podatke, planirali diverzije" i smiljali sabotae, ali ovaj put da bi podrali Hitlerov rat -rat koji su pokuali sprijeiti. Reim ih je veinu promaknuo i odlikovao. Canaris je promaknut u admirala i odlikovan njemakim srebrnim kriem za izniman doprinos voenju rata".120 Oster je napredovao do general-majora. Heinz je imenovan zapovjednikom elitne pukovnije Brandenburke" divizije. Ali unato njihovom izvanjskom konformizmu, mnogi su od njih i dalje nastojali podrivati nacistiki reim. Vodei meu njima, kao i prije, bio je Hans Oster. Nakon to je predavao vojne tajne njemakim neprijateljima 1940. godine, Oster je poslije prikrio jednu prekinutu zavjeru da se izvri atentat na Ribbentropa.121 Nakon toga je zajedno sa svojim kolegom Hansom von Dohnanvijem skovao plan kojim je smjerao spasiti jedan broj njemakih Zidova namjetajui ih u inozemstvu kao tobonje agente Abivehra. Godine 1943. pribavio je eksploziv za izvrenje atentata na Hitlera koji su izveli nezadovoljni asnici iz 120 Christabel Bielenberg, The Past isMyselj'(London, 1968), str. 79. 121 Walter Schellenberg, Schellenberg (London, 1965),str. 150-151. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr Grupe armija Centar (vidi u nastavku, poglavlje 7). U njima je Oster konano naao istinski snane i odlune saveznike. I Canaris je nastavio svoju prikrivenu dvostruku igru pruajui preutnu podrku Osteru, dok je izvana istovremeno odravao borbeni integritet Abivehra. Meutim, ta je dvostruka igra tijekom rata poela posrtati. Operacijama Abivehra na Zapadu zanemarene su, pa su se tijekom dueg vremena razvile u endeminu korupciju i neuinkovitost. U njegove inozemne agenture zapadne su obavjetajne slube prodrle do te mjere da su se one pretvorile u teret. Zapravo, SS i SD ve su due vrijeme nadzirali aktivnosti Abivehra, a Reinhard Hevdrich otvorio je dosje Canaris" kako bi biljeio admiralove propuste. Prema Walteru Schellenbergu, Canarisova je sudbina bila zapeaena ve u proljee 1942. godine, nakon to nije uspio pribaviti obavijesti o britanskom napadu na njemake radarske instalacije u Brunevalu kraj Le Havrea.122 Otada su Canaris i Abivehr bili pod stalnom prismotrom SS-a. S vremenom je pronaen barem dio potrebnih dokaza. U proljee 1943. godine Oster je upleten u istragu o aktivnostima svoga kolege Dohanvija. Izbaen je iz Abivehra i stavljen u kuni pritvor dok traje istrage. Mrea se zatvarala. U veljai sljedee godine, nakon to su brojni njegovi agenti prebjegli i nakon to nije uspio pravovremeno doznati za savezniko iskrcavanje kod Anzia, Abivehr )t rasputen. Schellenberg to opisuje ovako: Canarisovi osobni i profesionalni propusti toliko su ga teretili u Hitlerovim oima daje bio otputen sa svoga mjesta"123 Canaris je takoer stavljen u kuni pritvor, premda u srednjovjekovni za-mak. Abivehr je ukljuen u stranaku obavjetajnu organizaciju Ured sigurnosti Reicha (RSHA), a Schellenberg je postao njegov nominalni upravitelj. 122 Isto, str. 159. 123 Isto, str. 160-161. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Proljee i poetak ljeta 1944. godine i Canaris i Oster proveli su u pritvoru i ispitivanju. Izgledalo je

daje Canaris uspio izbjei ozbiljnu osudu kada mu je potkraj lipnja dodijeljena sinekura u Vrhovnom zapovjednitvu oruanih snaga te se vratio u Berlin. Meutim, mjesec dana poslije krhki je mir naruen vijestima o obnovljenoj zavjeri koja je imala za cilj Hitlerovo ubojstvo. Oster je priveden na ispitivanje sljedeeg dana, a Canaris dva dana poslije. asnik koji gaje uhitio nije bio nitko drugi do njegov nasljednik na elu Abivehra - Walter Schellenberg. Schellenberg je u svojim memoarima ovako opisao taj prizor: Otiao sam do Canarisove kue u Berlin-Schlachtensee i on mi je sam otvorio vrata... [Bio] je vrlo smiren. Njegove prve rijei koje mije uputio bile su: 'Nekako sam osjeao da e to biti ti.'" Schellenberg je ustvrdio kako je viteki predloio da e dopustiti svome pritvoreniku da umakne rekavi: ekat u u ovoj sobi jedan sat i za to vrijeme ti moe uiniti to god eli. U mom e izvjeu pisati da si otiao u svoju sobu kako bi se presvukao!' Meutim, Canaris se ustruavao: Moj dragi Schellenbergu", rekao je, bijeg ne dolazi u obzir kad sam ja u pitanju." [...] Vratio se za pola sata, nakon to se oprao, presvukao i spakirao torbu [...] Zagrlio me sa suzama u oima i rekao: Krenimo, dakle!'124 Te su se jeseni Canaris i Oster pridruili tisuama drugih koji su uhvaeni u policijsku mreu SS-a. Meutim, kao glavni osu-mnienici, bili su podvrgnuti posebno otrom reimu. Zatoeni u podrumima glavnoga stoera Gestapoa u Prinz Albrechtstrasse u Berlinu, cijelo su vrijeme bili okovani i stavljeni na treinu normalnih porcija hrane.125 Ipak, inilo se da nijedan od njih nije bio zabrinut. Izgleda da je posebno Canaris uivao u tome da alje svoje ispitivae u pogrenom pravcu, nita ne priznajui, navodei 124 Brissaud, nav. dj., str. 325-326. 125 Isto, str. 326. Trei dio Neprijatelj iznutra - Abvvehr ih na krivi put i obasipajui ih proturjenim obavijestima. Bila je to izvedba virtuoza koju je bivi kolega opisao kao umjetniko iskrivljavanje istine".126 Prisebnost bivih ljudi Abvuehra uzdrmana je samo otkriem skrovita dokumenata - takozvanoga Arhiva Oster" - u kojem su bile zabiljeene i strahotne aktivnosti SS-a i planovi rujanskih urotnika. Sada su njihove briljivo izgraene krinke i alibiji proniknuti, a upletena je bila i nova skupina urotnika. S obzirom na taj vrlo uvjerljiv i neosporan dokaz, Oster se oigledno slomio dajui oduka kvazi-samoubilakoj bujici priznanja".127 Meutim, Canaris se nastavio uporno braniti u svome kutu pobijajui svaku optubu i dajui uvjerljiva opravdanja za svoja djela. Tako je bilo poetkom veljae 1945. godine kad su pojaana saveznika bombardiranja Berlina dovela do potrebe da se zatvorenici koje je Gestapo drao raspre diljem onoga to je ostalo od Reicha. Oster i Canaris poslani su u koncentracijski logor kod Flossenbiirga u sjevernoj Bavarskoj. Ondje su opet bili pod otrim reimom - okovani dan i no te podvrgnuti onome to bi se eufemistiki moglo nazvati energinim" ispitivanjem. Tako se nastavilo do travnja kada je otkrie Canarisovih osobnih dnevnika privelo stvari nenadanome kraju. Montirano suenje odrano je 8. travnja, a Canaris i Oster su se na njemu pojavili zajedno. Obojica su optueni za veleizdaju. U tom su se najteem asu razlike izmeu njih dvojice jo jednom jasno oitovale. Canaris se odbijao predati. Osporavao je svaku toku optunice tvrdei daje samo udovoljavao urotnicima kako bi ih mogao nadzirati. Oster je tada ogoreno proturjeio svome bivem nadreenom tvrdei da je bio ukljuen u sve to je njegov krug ljudi poduzimao. Nakon ive izmjene argumenata tuitelj je konano, bez uvijanja, upitao Canarisa je li ga Oster krivo teretio. Canaris 126 Hohne, nav. dj., str. 583. 127 Isto, str. 595. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera je zastao, a onda tiho odgovorio: Ne."128 Drama u sudnici bila je pouna, ali pravno nepotrebna. Presuda je donesena nekoliko dana ranije - i dola je sa samoga vrha. I Oster i Canaris osueni su na smrt. Te se noi Canaris nastavio dopisivati sa svojim susjedom zatvorenikom, danskim obavjetajnim asnikom. Njih su dvojica komunicirala kuckanjem improviziranoga Morseova koda preko zida

elije. Ubrzo nakon 22 sata Canaris je otkucao svoju posljednju poruku - koja e biti njegov epitaf: Slomljen nos [...] Vrijeme je isteklo. Nisam bio izdajica. Izvrio sam svoju dunost kao Nijemac."129 Sljedeeg jutra, 9. travnja 1945. godine, Oster i Canaris su izvueni iz svojih elija u 6.00 sati. Nareeno im je da se skinu, a nakon toga su ih potjerali preko dvorita bloka sa zatvorskim elijama do vjeala. Ondje su se, sa zapovjednikom logora i lijenikom SS-a kao svjedokom, popeli na drvene stepenice nakon ega su im stavljene ome oko vratova. Zatim su, udarcima nogu, stepenice bile izmaknute. 128 Isto, str. 595. 129 Isto, str. 595. ETVRTI DIO Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora Najvanije je bilo pokuati izvriti atentat na Hitlera." Jan Szalev/ski, poljska Zemaljska armija' Uveer 31. kolovoza 1939. godine u njemakom gradu Gleivvitzu uz poljsku granicu u Gornjoj leskoj omanji odred SS-a pripremao se za akciju. Zadatak im je bio jednostavan: trebali su svijetu pruiti ne osobito uvjerljiv dokaz poljskoga napada na Njemaku, a Hitleru dati potrebnu izliku da Poljskoj objavi rat. Voda im je bio SS-Sturmbannfuhrer (major) Alfred Naujocks. Naujocksa se esto pomalo bizarno opisivalo kao intelektualnog gangstera!'2 Roen je 1908. godine u Kielu kao sin inenjera. Tijekom turbulentnih 1920-ih pristupio je Nacistikoj stranci, kratko je studirao na sveuilitu, razvio je dar za kavgu i jedan mu je komunist razbio nos vitlajui eljeznom ipkom. Godine 1931. pristupio je SS-u, a tri je godine poslije postavljen za pobonika iznimno ambicioznom Reinhardu Hevdrichu, efu sigurnosne slube SS-a, Sichersheitsdienst (SD). Naujocksu je bilo doputeno da udovolji svojim dvjema srodnim strastima - nasilju i subverziji. Incident Gleiwitz", kako 1 Jan Szalewski citiran u Stanisiaw Majewski, Zamach na Hitlera pod Starogardem" u Litery, br. 3 (Gdarisk, 1962), str. 6. 2 Vidi, primjerice, William Shirer, The Rise and Fali of the Third Reich (London, 1964), str. 653. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera e se operacija poslije nazvati, bio je njegov najvei i najozloglae-niji zadatak. U sam je grad poslan sredinom kolovoza, dva tjedna prije napada. Ondje je uhodio radijsku postaju i dobivao upute od efa Gestapoa Heinricha Miillera koji je bio smjeten u blizini. Preneseno mu je da e njegov zadatak ukljuivati poiljku od dvanaest logoraa iz koncentracijskih logora koja e nositi ifrirani naziv konzervirana roba". U podne 31. kolovoza Hevdrich je telefonirao Naujocksu. Dao mu je lozinku Baka je umrla". Akcija je poela. Naujocks se javio Mulleru da dogovore isporuku konzervirane robe", napravio je zavrne pripreme oko svoga plana te dao posljednje upute svojoj jedinici. U 20.00 sati on i petorica pripadnika SS-a uletjeli su u radijsku postaju Glehvitz. Ispalili su nekoliko hitaca, a smetenom osoblju postaje stavili su lisice na ruke prije nego to su ih zakljuali u podrum. Naujocks je zatim pronaao mikrofon. Emitirao je uznemirujui govor na poljskome, pun antinjema-ke retorike, koji poziva Poljake na pobunu protiv svojih vjekovnih neprijatelja: as je slobode doao," zakljueno je, ivjela Poljska!"3 U to je pred radijsku postaju stigla konzervirana roba". Drogirani, ali jo ivi, logorai su strateki razmjeteni po okolnom podruju te pobijeni rafalnom paljbom iz mitraljeza.4 Njihova su tijela trebala pridonijeti krvavoj vjerodostojnosti ne ba uvjerljiva prizora. Ta je donekle bizarna predstava bila dio Hitlerova velikog plana. Unato kasnijoj reputaciji bezobzirnog kockara, 1939. godine Hitler si nije olako mogao priutiti pokretanje svjetskoga rata. Njegova se ekspanzija, barem dotad, odvijala stupnjevito, a na svakom je koraku isticao svoje dobre namjere nadajui se da e 3 Rijei su citirane na http://www.mdr.de/viaeuropa/themen/377134.htmI 4 Vidi Jiirgen Runzheimer, Der Uberfall auf den Sender Gleiwitz im Jahre 1939" u Viertlejahrsheftefur Zeitgtschkkte, sv. 10,1962, str. 40-26; vidi takoer iskaz Aifrc-da Naujocksa u

Nurnbergu, na dan 20. studenoga 1945. godine. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora izbjei otvoreni sukob s Francuskom i Velikom Britanijom. Dakle, ujesen 1939. on je namjeravao zapoeti rat ograniena dometa -napraviti strelovit, kirurki precizan potez koji e zbrisati Poljsku a da se pritom izbjegne bilo kakav iri poar. Odatle dolazi njegov prilino eprtljav pokuaj u Gleiwitzu da Poljsku prikae kao agresora. Varku je nagovijestio tjedan dana ranije na sastanku sa svojim generalima u Berchtesgadenu rekavi: Pobrinut u se da propaganda bude izgovor za zapoinjanje rata, koliko god to bilo nevjerodostojno." A onda je mrano dodao: Pobjednika se poslije toga nee pitati je li rekao istinu ili nije."5 Gleiwitz je tako zamiljen kao smokvin list koji e prikriti Hitlerovu golu agresiju. Na prvi se pogled ini da je varka bila uspjena. Zapanjeni se svijet probudio 1. rujna s vijeu da je Poljska pokrenula niim izazvan napad na Hitlerovu Njemaku te da su njemake snage odgovorile na to orujem. Uz cijelu su se granicu njemake snage pomaknule sa svojih isturenih poloaja. Na sjeveru je u Slobodnom Gradu Danzigu (danas Gdanjsk u Poljskoj, nap. ur.) Schlestvig-Holstein, njemaki bojni brod s tekim naoruanjem usidren zbog kurtoaznog posjeta, otvorio ubojitu vatru na poljsku utvrdu na Westerplatte udaljenu jedva 300 metara.6 Hitler je obraajui se toga dana Reichstagu uinio najvie to je mogao da bi se prikazao kao oteena strana: Ove su noi, prvi put, poljski vojnici iz redovnog sastava zapucali na na teritorij. Dosada smo uzvraali vatru poevi od 5.45 ujutro. Odsad e se na bombu uzvratiti bombom. Onaj tko ratuje bojnim otrovom sukobit e se s bojnim otrovom. Onaj tko kri pravila humanoga voenja rata od nas moe oekivati samo to da emo krenuti istim stopama. Vodit u ovu borbu, tko god da bude 5 Henric Wuermeling, August '39 (Berlin, 1989), str. 21. 6 Jaroslaw Tuliszka, Westerplatte 1926-193 9: Dzieje wojskowej skiadnicy tranzytowej ui Wolnym Mieicie Gdansku (Toruh, 2002), str. 151. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera neprijatelj, sve dok sigurnost Reicha i njegova prava ne budu osigurana.7 Bila je to sjajna predstava. Ali usprkos njegovom pravednikom bijesu, Hitler je moda nehotice odao svoj grijeh u jednoj sitnoj pojedinosti. U skladu s njegovim zapovijedima Schlestvig-Holstein je otvorio vatru sat prije nego stoje on to priznao: u 4.45 ujutro. *** Rujanski rat", kako je nazvan, bio je brutalan i nemilosrdan. Nakon to su njemake snage, brojano i opremom neusporedivo jae, prele ujutro granicu, ubrzo su pregazile poljske obrambene poloaje i zaprijetile raspadanjem cijele fronte. Za nekoliko dana Poljaci su se nali u oajnim neprilikama. Njihovih uspjeha, kao to je kontraofenziva kod Kutna, bilo je malo i nisu dugo trajali. Zrane su im snage potuene i taktiki nadigrane. Njihov je glavni stoer nadvladala nova smrtonosna vojna doktrina Blitzkriega. Poljake su okirale i neke druge inovacije. Rujanski je rat kao prva ozbiljna vojna avantura koje se Hitler latio pruio obilje dokaza o krajnjoj ubilakoj brutalnosti nacistikoga reima. Ton je odredila SS divizija Totenkopf (Mrtvaka glava) koja se, iako nije davala nikakav taktiki doprinos ratnom pohodu, umjesto toga usredotoila na teroriziranje civilnoga stanovnitva proganjajui i hvatajui idove i sumnjive elemente". Tako je u gradu Bvdgoszczu uhitila oko 800 osoba ija su imena bila na listi smrti".8 Tek bi se nekolicina ubijenih mogla smatrati smrtnim neprijateljima snaga koje su napredovale. Jedan se oevidac prisjea: 7 Max Domarus, Hitler: Speeches and Proclamations, sv. 3, (London, 1997), str. 1754. 8 Chrles Svdnor, Soldiers ofDestruction (Princeton, izdanje iz 1990), str. 40. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora Prve su rtve [...] bile nekolicina djeaka izviaa u dobi od dvanaest do esnaest godina koje su na trnici natjerali uza zid i strijeljali. Bez ikakva razloga. Ustrijelili su i vjernog sveenika koji je pritrao da bi im dao posljednju pomast... Meu [ostalima] je bio i ovjek za kojeg sam znao da je bio previe bolestan da bi imao ikakvu ulogu u politici ili u javnom ivotu. U trenutku pogubljenja je ak bio preslab da bi stajao pa je pao. Prebili su ga i na silu podigli na noge.9 Takve su akcije, povezane sa sveopom zranom mitraljeskom vatrom po izbjeglikim kolonama i

sa zranim bombardiranjem nastanjenih podruja, pokazale da se Hitlerove snage ne bore samo s poljskom armijom. One su ratovale s cijelim poljskim narodom. Okosnica poljskoga plana obrane sastojala se u tome da se izdri dok ne zapone obeana zapadna ofenziva protiv Njemake, poslije ega e, tako se mislilo, pritisak na Poljsku popustiti.10 Poljaci su se hrabro borili, ali Britanci i Francuzi nisu zapoeli vojna djelovanja na zapadu. Nakon sovjetskog napada na istonu Poljsku 17. rujna otpor se poeo slamati. Poslije toga su se samo glavni grad i drugi izolirani depovi fronte nastavili boriti. No nakon sovjetskog upada poljska je vlada izbjegla u Rumunjsku. Veina se poljskih postrojbi predala i zavrila u njemakom ili sovjetskom zarobljenitvu, a tek ih je nekoliko slijedilo svoju vladu u izgnanstvu zapoevi odiseju koja e nekima trajati cijeli ivot.11 Ostali su odabrali trei put: sakrili su oruje, skinuli uniforme i preli u ilegalu. Oni su kasnije inili jezgru poljskoga pokreta otpora. 9 Citirano u poljskom ministarstvu informiranja, The German Invasion of Poland: Polish Black Book (London, 1940), str. 134. 10 Vidi Andrzcj Suchitz, Poland's Defends Preparations in 1939", u Peter Stachura (ur.), Poland betuieen the fVars 1918-1939 (Basingstoke, 1998), str. 109-132. 11 Vidi, primjerice, Wesley Adamczyk, vVhen God Looked Other Way (Chicago, 2004). Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Nakon to je 28. rujna Varava konano pala, Nijemcima je trebalo jo tjedan dana za slamanje preostalog otpora. Kad se ratovanje 5. listopada pribliilo kraju, poljske su rtve dosegnule brojku od otprilike 200.000 ljudi, dok su njemaki gubici na kraju iznosili manje od etvrtine te brojke. Poljaci su bili poraeni na bojnom polju, meutim, hoe li se ponizno pokoriti okupaciji, bila je sasvim druga stvar. U tom bi trenutku nacistiko vodstvo bilo mudro da se prisjetilo rijei poljske nacionalne himne: Jote Poljska ni propala, dok mi ivimo. Sto god nam sila strana otela, vratit e sablja junaka.12 Poljska je zapravo imala bogatu tradiciju pruanja otpora stranoj okupaciji. Poljska Republika osnovana 1918. godine nastala je iz ruevina trostruke podjele poljskih zemalja - izmeu Habsburke Monarhije, Rusije i Njemake - koja je trajala preko 120 godina. Kao to se moglo i oekivati, reakcija naroda na okupaciju protegnula se u vremenu i prostoru. Dok su se samo neki priklonili suradnji bez ustezanja, mnogi su se drugi odluili pomiriti sa situacijom traei modus vivendi s okupatorom umjesto suprotstavljanja. Meutim, jedna od najustrajnijih reakcija bilo je principijelno i odluno suprotstavljanje - smjer koji je vodio prema uroti i, konano, prema vojnom otporu. Ta je tradicija, kako je to napisao istaknuti povjesniar koji se bavi Poljskom: [bila] iznimno uspjena... [Njezina] snaga nije imala veze s brojem pristaa ili s ishodom njezina politikog programa. Ona nije toliko odraavala podrku masa, koliko 12 Iz Mazurke Dabrowskog, koja je 1926. godine postala poljska nacionalna himna. Citirana u Norman Davies i Roger Moorhouse, Microcosm (London, 2002), str. 240-241. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora veliku predanost njezinih privrenika koji su svoju tvrdoglavu ud, urotnike navike i romantini pristup (...) uinkovito prenosili s generacije na generaciju.13 Iako pruanje otpora stranoj okupaciji nije bilo sastavni dio poljske samosvijesti, ono je ipak bilo iskustvo o kojem su mnogi Poljaci imali saznanje iz prve ruke. Oni se nisu mnogo muili s prelaenjem na urotniki nain ivota i nisu imali mnogo potekoa u uspostavljanju djelatnih organa pokreta otpora, kao to nisu imali ni osobitih problema pri pronalaenju novaka. Vrlo je dvojbeno jesu li nacisti uope shvaali protiv ega su se borili. Meutim, njemaka politika 1939. uvelike se razlikovala od onoga to je bila 1915. godine. Poljska je zauzimala zasebno mjesto u nacistikom pogledu na svijet". Ona je u meduratnim godinama njemakoj desnici sluila kao univerzalni simbol mrnje. Teritorijalni ustupci napravljeni nakon Prvoga svjetskog rata jo su pekli, a napose pitanje Poljskog koridora", koji je postao otvorena rana u odnosima izmeu Berlina i Varave. Navodno zlostavljanje njemake manjine u Poljskoj u meuvremenu nije ba previe ublailo tenzije. Ipak se ini, barem na poetku, da su Hitlera manje zaokupljali Poljaci nego esi, kojima je uputio mnogo vie kritikih primisli, primjerice, u Mein Kampfu.

Ali kako je nacistika ideologija sazrela", Poljska je uskoro zadobila istaknutije mjesto. Budui da je zauzimala velik dio eljenoga njemakog Lenbensrauma i sa stanovnitvom koje se gotovo u cijelosti sastojalo od Slavena i idova, to je moda i bilo neizbjeno. Novu je atmosferu donijelo brutalno ubojstvo poljskog radnika koje su poinili nacistiki razbojnici kod Potempe u Sleskoj 1932. godine, a rije je o zloinu za koji je Hitler poslije dao oprost.14 No usprkos svim slubenim sramotama koje su 13 Norman Davies, God's Playgorund: A History ofPoland (Oxford, 1981), str. 36,41. 14 Vidi Davies - Moorhouse, nav. dj., str. 336. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera uslijedile, Berlin i Varava jo se nisu neopozivo nalazile na putu koji je vodio sukobu: jo su se vodile rasprave na visokoj razini, razmjenjivale diplomatske finese i postojalo je slaganje oko sporazuma. Njemako grubo snubljenje" u konanici je smjeralo malo po malo navesti Poljsku na samoubojstvo bez krvi, slino onom koje je bilo postignuto u Cehoslovakoj. No razlika je bila u tome to su Poljaci odbili prihvatiti igru. Poljsko pruanje otpora njemakim ponudama, dodijavanjima i prijetnjama stvorilo je tolike frustracije u Berlinu da se rat uskoro smatrao jedinim izlazom iz slijepe ulice. Stoga si je Poljska, imajui se smjelosti oduprijeti, priskrbila specijalno mjesto u Hitlerovoj demonologiji.15 Zato nacisti nisu osjeali nita drugo do prezira prema zarobljenim Poljacima. Joseph Goebbels govorio je u Hitlerovo ime kad je zapisivao u svoj dnevnik: Fiihrerov je sud o Poljacima osuujui. Oni su sliniji ivotinjama nego ljudskim biima, potpuno primitivni, glupi i bezlini... [Njihova] je prljavost nezamisliva. Njihova je sposobnost za inteligentnu prosudbu apsolutno nitavna!'16 Dokje carska Njemaka tijekom Prvoga svjetskog rata bila zadovoljna poljskom dravom pod svojom vlau, nacistika je Njemaka smjerala u potpunosti izbrisati Poljsku s karte svijeta. Nacisti su odvojili dio njezina teritorija i pripojili ga Reichu, dok su istonu Poljsku prisvojili Sovjeti. Ono malo to je ostalo nazvano je Generalno gubernatorstvo - prividno autonomna drava koju je vodio njemaki upravitelj u Krakovu. Poljsko su stanovnitvo u meuvremenu okrutno rasno razvrstavali. Pojedince su pregledavali i kategorizirali - Nijemci i ne-Nijemci, Arijci i ne-Arijci, ljudi i podljudi. Odreenje je odluivalo o sudbini. Oni koji su se nali u viim kategorijama, smatrani su podobnim za germanizaciju, sa svim prednostima koje su se 15 John Connellv, Nazis and Slavs: From Racial Theorv to Racist Practice", Central European History, sv. 32, br. 1 (1999), str. 1-33. 16 The GoebbelsDiaries, 1939-1941, prijevod F. Tavlor (London, 1984), str. 16. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora pritom podrazumijevale, dok je najnia kategorija bila predodreena samo za prehranu do izgladnjivanja sa 184 kalorije na dan17 i mogla je samo oekivati oduzimanje imovine, izgon i prisilni rad. Povelika poljska idovska zajednica, smatrana je najniom podljudskom" kategorijom, odvojena od arijevskoga stanovnitva i skupljena u geta. Ondje je terorizirana, izgladnjivana i tjerana na rad do smrti. U trenutku kada je Varavski geto konano zatvorio svoja vrata u studenom 1940. godine, u njemu je bilo oko 400.000 stanovnika koji su ivotarili od danas do sutra i lagano nestajali. Kao to se jedan oevidac prisjea: Jedan dobro poznati sluaj odnosi se na obitelj iz Lodi, koja je na poetku brojala osam osoba. Sva se njihova imovina sastojala od dvojih djejih kolica sa suncobranom: otac je vozio troje djece u jednim kolicima, dok je majka drala drugo dvoje na drugima. Lagano su vozikali ta kolica uz rub plonika i pjevali stare pjesme na jidiu. Imali su prekrasne glasove. On je pjevao i pjevao praen pjevanjem estero djejih glasova. Nakon nekog vremena ostala su samo etiri glasa, zatim su bila tri, a nakon toga su nestala jedna kolica zajedno s cipelama obitelji i onim to je ostalo od njihovih gornjih slojeva odjee. Na kraju je ostalo samo dvoje ljudi. Otac je vozio kolica dok je majka leala u njima pjesmom pratei svoga mua. Bilo joj je trideset i devet godina, a izgledala je kao da joj je sto.18 Varavski je geto zapravo bio iznimno uinkovit stroj za ubijanje. Vie od 30 posto gradskoga

stanovnitva natrpan je u jedva dva posto gradskoga prostora, koji se ubrzo pretvorio u neopisivu prljavtinu. U roku od godine dana zbog izgladnjivanja i bolesti 17 Norman Davies, Rissing '44 (London, 2003), str. 90. 18 Michal Grvnberg (ur.), Words to Outline Us: Eye-witness Accountsform the VVarsaiv Ghetto (London, 2003), str. 29. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera umiralo je vie od 5000 ljudi mjeseno. Usprkos tome, nacisti su uskoro izmislili jo uinkovitije metode ubijanja. Uz rasnu su kategorizaciju uinkovito obezglavili poljsko drutvo. Njezino prirodno vodstvo, sveenike, intelektualce, vojne asnike i politiare ubijali su bez obzira na njihov rasni status. Upravitelj Generalnog gubernatorstva, Hans Frank odredio je da se s poljskim intelektualcima treba raspraviti na licu mjesta i [...] to na najjednostavniji mogui nain".19 Oni koji su imali ikakve sumnje prema pravom znaenju njegovih rijei uskoro su dobili potvrdu svojih najgorih strahovanja. U studenom je cijeli akademski zbor drevnog Jagelonskog sveuilita u Krakovu poslan u koncentracijski logor Sachsenhausen. Sljedeeg je proljea provedena takozvana izvanredna kampanja pacifikacije" (ili AB Aktion) koja je obuhvatila sljedeih 6000 ljudi, ukljuujui brojne profesore, lijenike, pravnike i uitelje. Mnogi su drugi poslani u Auschwitz ili u zloglasni zatvor Pawiak u Varavi. Nastojanje da se uniti poljsko drutvo upotpunjeno je unitavanjem poljske ekonomije. Najvei dio industrijskih koncerna, trgovina, restorana i hotela jednostavno su zaplijenile njemake vlasti, pri emu je pljakanje osobnoga ili javnog vlasnitva bilo ope mjesto. Da bi se naplatio taj nered, dignuti su porezi, a poljska je valuta devalvirala; sve je to Poljake dovelo u izrazito nepovoljan poloaj u odnosu prema njihovim njemakim okupatorima. Iskoritavala se i poljska muka radna snaga. Veina je mukaraca poslana u radne logore, koji su ubrzo bili osnovani, kako bi opsluivali vea industrijska sredita. Ondje su se samo sposobni i odluni mogli nadati da e poivjeti due vrijeme, dok su se bolesni i stari u najboljem sluaju mogli nadati brzoj smrti. Tisue su ljudi deportirane u prisilne radne logore u Njemakoj, gdje se prema njima postupalo s najdubljim prezirom. Jedan je 19 Richard Lukas, Forgotten Holocaust: The Poles under German Occupation 1939-1944 (nadopunjeno izdanje, New York, 2001), str. 9. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora oglas i upozoravao: Nijemci! Poljaci vam nikada ne mogu biti ravni. Poljaci su ispod svih Nijemaca [...] Budite pravedni, kakvi svi Nijemci i moraju biti, ali nikad ne zaboravite da pripadate rasi gospodara."20 Uz te slubene mjere - rasnu segregaciju, getoizaciju Zidova, ubojstva pripadnika elite i osakaenu ekonomiju - Poljska je bila izloena i zapanjujuem stupnju usputne, svakodnevne brutalnosti. Smrt je bila sveprisutna. Jedan se petnaestogodinji Poljak prisjea: Ja sam bio logorski veteran. Cesto sam viao naprasnu smrt. Vidio sam [...] kako je pripadnik specijalnih snaga SS-a mojoj majci razbio lubanju drkom pitolja [...] Vidio sam ljude ustrijeljene kao lutke, zatvorenike zatuene toljagama i vilama, oajne mukarce koji su se bacali na visokonaponske iane ograde. Naprasna je smrt bila ahovska ploa na kojoj smo mi zauzimali nekoliko privremenih kvadratnih metara. Isprva smo njome bili zgranuti, ali smo uskoro na nju poeli gledati kao na rutinu.21 Poljaci su mogli biti ustrijeljeni pod bilo kojom izlikom -zbog trgovanja na crno, opiranja policijskom satu, davanja protu-njemakih komentara ili jednostavno ako ne bi udovoljavali eljama njemakog vojnika na ploniku.22 Uz to se naelo kolektivne odgovornosti" slobodno primjenjivalo. Ako bi njemaki vojnici bili ubijeni, za to bi platili poljski civili. Primjerice, u prosincu 1939. godine je, nakon ubojstva dvojice doasnika u Varavi, 170 nedunih civila izvueno iz njihovih domova i ustrijeljeno iz osvete.23 Slubeno su njemake vlasti ustanovile da treba ubiti 100 20 Citirano u isto, str. 33. 21 Roman Frister, The Cap: The Prie ofa Life (London, 1999), str. 9.

22 Lukas, nav. dj., str. 34. 23 Tadeusz B6r-Komorowski, The Secret Army (London, 1950), str. 22. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Poljaka za svakog ubijenog Nijemca. Meutim, u nekim je sluajevima po 400 Poljaka znalo platiti za jedan njemaki ivot.24 Uzimanje talaca bilo je druga njemaka specijalnost. Uhienja civila bila su ope mjesto, pri emu se esto ciljalo na crkve i ostala slina okupljalita. Nije bilo nikakvih upozorenja i rtve su birane nasumino. Tada bi ih ili deportirali kao prisilnu radnu snagu ili bi ih drali kao taoce, ime se osiguralo dobro ponaanje njihovih sunarodnjaka. U sluaju daljnjih prijestupa, taoce bi svukli, zavezali im ruke i onda ih ustrijelili. Tijela bi im natovarili na kamione i odvezli u geto da ih se spali. Imena preminulih tada bi se oglaavala na ulici.25 Za mnoge je to bila prva vijest o nestanku njihovih voljenih. Njemaki gubernator Hans Frank na svoj je nain zainio izrazitu brutalnost koja se odvijala u okupiranoj Poljskoj kad gaje njemaki novinski dopisnik zamolio da u glavnim crtama iznese razlike izmeu njegova okupacijskog reima i onoga u susjednim ekim zemljama. Odgovarajui, hvastao se: Slikovito vam mogu rei u emu je razlika. U Pragu su, primjerice, izvjeeni veliki crveni plakati na kojima se moe proitati da je danas ustrijeljeno sedam eha. Rekoh samom sebi: Ako izvjesim plakat za svakih sedam ustrijeljenih Poljaka, poljske ume nee biti dovoljne da bi se proizveo papir za takve plakate."26 Privatno je Frank bio prozainiji. Povjerio se jednome svome kolegi da je njegov zadatak" bio rijeiti se Poljaka po svaku 27 cijenu . 24 Lukas, nav. dj., str. 35. 25 Isto, str. 36. 26 Citirano u Joachim Fest, The Face ojthe Third Reich (London, 1970), str. 325. 27 Citirano u Davies, Rising, str. 86. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora Meutim, moda je najbolji pogled na ivot u okupiranoj Poljskoj dao jedan od onih koji su ga iskusili iz prve ruke: Pod njemakom okupacijom Poljak nije imao pravo na vlastitu imovinu, nije imao pravo sudjelovati u bilo kakvoj vrsti kulturne aktivnosti, nije imao pravo studirati. Jedino se trebao znojiti i raditi pod nadzorom njemakih gonia robova. ak se ni u tom sluaju nikad nije mogao osjeati slobodnim ili biti siguran da e preivjeti... Nema obitelji u Poljskoj koja nije propatila, nijedna nije mogla a da ne tuguje za nekim dragim ... Mi u Poljskoj nikad nismo sreli takozvane dobre Nijemce". Oni su prema nama uvijek bili bezobzirni tirani i ubojice.28 ** Poljaci su na sve to reagirali organiziranjem najvee i najuinkovitije mree ilegalnog otpora u okupiranoj Europi. Kao neposredna posljedica poljskoga poraza u Rujanskom ratu, skupine ilegalnog pokreta otpora nicale su u svakoj sferi ivota. Svaka poljska politika stranka - od komunista do Seljake stranke - iznjedrila je neko poluvojno krilo, kao to je to uinio i izviaki pokret. Uz to su formirani vojni odredi za neregularne zadatke kako bi se protiv Nijemaca borili gerilskim sredstvima. Jedan od najspektakularnijih vojnih odreda osnovao je major Henrvk Dobrzahski. Dobrzahski je kao konjiki asnik i bivi lan poljskoga jahakog olimpijskog tima unovaio 300 snanih pripadnika partizanskih snaga koji su napadali i pljakali linije kojima se kretala opskrba i postavljali zasjede razliitim postrojbama. Sve dok konano nije ubijen u jednoj bitci u ljeto 1940. godine, uspio je zaustaviti osam policijskih bataljuna i pukovniju konjice SS-a.29 Pruao je sjajan 28 B6r-Komorowski, nav. dj., str. 38. 29 Wlodzimierz Borodzicj, Terror undPolitik (Mainz, 1999), str. 174. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera

primjer svojim poljskim sunarodnjacima, a zasluio je i zavidno divljenje svojih njemakih protivnika.30 U takvim je okolnostima najvaniji zadatak za poljsku vladu u izgnanstvu u Rumunjskoj, zatim u Francuskoj i konano u Velikoj Britaniji, bio staviti pod jedinstveno zapovjednitvo te brojne skupine koje su inile pokret otpora. Bio je to prilino zahtjevan zadatak. Jedan od zapovjednika pokreta otpora ovako se toga prisjea: Svakog su se dana pojavljivali asnici, civili - jednom je to ak bio i redovnik iz nekog zabitog samostana - izvjeujui me o brojanom stanju i drugim pojedinostima iz njihovih lokalnih organizacija. Cesto su prisezali za nekoliko stotina ljudi, veinom mladih koji su bili odluni boriti se do zadnjega. Svi su oni dolazili jer su im bili potrebni naputci i zapovijedi.31 Zdruivanje raznolikih organizacija pokreta otpora moglo je biti ostvareno samo polako, ali temelji su postavljeni prije poraza 1939. godine. Odmah nakon pada Varave zapovjednitvo i legitimitet redovne poljske armije prebaeno je na novostvorenu Slubu za pobjedu Poljske (polj. Sluba Zwyciestwu Polski - SZP), tajnu organizaciju koja se zaklela da e prenijeti borbu na svako polje aktivnosti na kojem bi neprijatelj mogao borbeno djelovati".32 Nakon niza daljnjih zdruivanja SZP je postao jezgra poljske Zemaljske armije, na poljskom poznate kao Armia Krajoiva odnosno AK.33 30 Vidi K. S. Rudniki, TheLastofthe War Horses (London, 1974), str. 103. Takoer Wolfgang Jacobmever, ,,Henryk Dobrzanski ['Hubal']: Ein biographischer Beitrag zu den Anfanger der polnischen Resistance im Zweitien Weltkrieg", Vierteljahr-sheftefur Zeitgeschichte, sv. 20, 1972, str. 65-74. 31 B6r-Komorowski, nav. dj., str. 22. 32 Marek Ney-Krwawicz, ThePolish Home Army 1939-1945 (London, 2001), str. 2. 33 Naziv Armia Krajoiva poeo se upotrebljavati tek od proljea 1942, no zbog jednostavnosti ovaj e se naziv ovdje koristiti kroz cijeli tekst, nap. ur. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora Zemaljska armija nije bila gerilska rulja. Kao ilegalna ruka poljskoga vojnog ustroja bila je sastavni dio poljskih oruanih snaga. Glavni je zapovjednik neposredno bio podreen poljskom glavnom zapovjedniku u izbjeglitvu, dok je u njegovoj nadlenost bila cijela okupirana Poljska. Njezino je vrhovno zapovjednitvo bilo organizirano kao redovni glavni stoer sa sedam odjela koji su se bavili svime, od logistike do financija, propagande i kon-traobavjetajne djelatnosti. Njezine su snage brojile oko 200.000 ljudi rasporeenih diljem cijele zemlje, a njezin je simbol Poljska se bori" bio iscrtan na mnogim zidovima. Unato ratobornosti izvornoga pravilnika SZP-a, kasnija je AK opreznije pristupala ilegalnom ratovanju. S obzirom na nemilosrdnog i uvelike nadmonog protivnika, razumno je poela odustajati od objavljivanja sveopeg rata protiv okupacijskih snaga. Umjesto toga je sebi postavila dva cilja. Prvi je bio izgradnja odrive ilegalne armije radi dugotrajnog voenja borbe za povrat neovisnosti jednom kad Nijemci oslabe i budu u povlaenju.34 Drugi je bio ouvanje bioloke jezgre naroda". S obzirom da se poljski narod suoavao s vrlo stvarnom prijetnjom istrebljenja, pokret otpora traio je naine da osigura razliite vrste drutvenih potreba. U tom je smislu postao tajna drava".35 No, njegov je najneposredniji prioritet bila tajnost. Suprotstavljen Gestapou i SS-u, pokret otpora bio je pod stalnom prijetnjom infiltracije i unitenja. Rezultat toga je bio da je uskoro nastao labirint skrovita, lozinki i pseudonima. Svaki je ilegalac imao nom de guerre, u rasponu od svakodnevnog (Daniel") do matovitog (Antek Plamenobaca").36 Prezimena se nisu 34 Isto, str. 27. 35 Vidi, za primjer, Jan Karski, Story of a Secret State (Boston, 1944), ili Stefan Kor-boriski, The Polish Underground State (Boulder, 1978). 36 Vidi Dodatak 35 u Davies, Rissing. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera koristila i nitko nije smio znati toan identitet svoga nadreenog. Zapisivan je tek apsolutni minimum informacija, zapovijedi su se prenosile usmeno, a poruke su se pamtile. Posljedice su mogle biti zbunjujue:

... Pristupio sam lijepoj djevojci iji je izgled odgovarao opisu. Doao sam zbog crtea..." Poeo sam. elite li vodene ili pastelne boje?" Ne, doao sam zbog poduke iz crtanja." Nakon te izmjene lozinki odvela nas je do sobe iza trgovine gdje je bila djevojka za vezu koja nas je povela. Odvela nas je do sobe u kojoj smo noili... Sljedeeg se jutra ista djevojka za vezu vratila i odvela me u privatni stan. Ponovno sam morao ekati, sve vrijeme bez ikakve predodbe o tome koga sam zapravo trebao sresti.37 Pokret otpora brzo je stao na svoje noge. U civilnoj je sferi osigurao obrazovne uvjete te je preko koncerata, itanja poezije i dramskih kruoka omoguio nevjerojatan procvat poljske kulture. Bujao je ilegalni tisak. Svaka je politika stranka i svaki ogranak drave" dao neku vrstu novina. Prve meu njima, nazvane Poljska ivi, pojavile su se samo pet dana nakon predaje.38 Nekoliko je dragocjenih novinskih naslova ak i proslavilo tu neukrotivu publikaciji koja je objavljivana tijekom cijele okupacije. Neprekinuto funkcioniranje pokreta otpora ovisilo je o dobrom obavjetajnom djelovanju i uinkovitim komunikacijama. Prvo je omoguila mrea dounika i profesionalni asnici obavjetajne zajednice iz Drugog odjela Glavnog zapovjednitva 37 Bor-Komorowski, nav. dj., str. 28. 38 Jozcf Garlinski,SOE and the Allies (London, 1969), str. 31. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora Zemaljske armije - koji su Britanci opisali kao najbolji izvor informacija medu saveznicima".39 Upravo je poljska obavjetajna zajednica, primjerice, 1939. godine dala Britancima dvije radno ispravne replike Enigme, njemakoga stroja za deifriranje -spontano uzvrativi time uslugu saveznikim ratnim naporima. Oni su doprinijeli i lociranju u najstrooj tajnosti uvanog postrojenja kod Peenemiindea na baltikoj obali koje je izraivalo njemako V-oruje - Oruje osvete".40 Meutim, njihov najslavniji obavjetajni udar bila je kraa neeksplodirane V-2 rakete koja je pala u istonoj Poljskoj u svibnju 1944. godine. Svoj su plijen razmontirali, fotografirali i pomno pregledali, mnogo prije nego to su njemaki istraivai tono odredili lokaciju pada. Nakon toga raketa je utovarena u sanduke u kojima je zrakoplovom prebaena u Veliku Britaniju.41 Njemako tajno oruje vie nije bilo tajno. Za osiguravanje uinkovitih komunikacija i mree opskrbe bile su odgovorne dvije iznimne skupine ljudi. Prva je bila britanska Sluba za specijalne operacije, odnosno SOE (Special Operations Executive), koju je 1940. godine oformio Churchill s nalogom da zapali Europu"42 subverzivnim akcijama i sabotaama. Iako je osnovana da bi pomagala svim pokretima otpora u Europi, SOE je imao posebno tijesne veze s Poljacima. Prvo sputanje padobranom bilo je u Poljskoj, a ef SOE, major Colin Gubbins, koji je bio voditelj predratne britanske vojne misije u Varavi, teno je govorio poljski jezik. Tijekom rata SOE je zrakom prevezao vie od 300 agenata u okupiranu Poljsku te uspjeno izvrio 485 sputanja iz zraka isporuivi 600 tona materijala 39 National Archives (London) (u nastavku NA), T 160/1412, ref. C /8297, 10. prosinac 1941, Mcnzics Herbertu Brittainu (Spremite). 40 Vidi Martin Middlebrook, The Peenemiinde Raid (London, 1982). 41 Garlinski, nav. dj., str. 150-4. 42 Ben Pimlott (ur.), The Second VVorld War Diary of Hugh Dalton (London, 1985), str. 67. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera od vitalne vanosti.43 SOE je vrlo esto dopremao tehniku opremu i naoruanje te pruao obuku, a poljski je pokret otpora osiguravao golu hrabrost i odlunost. Postat e to jedan od najplodonosnijih odnosa. Druga je bila elitna skupina kurira Zemaljske armije koji su potajno putovali Europom u potpunosti se oslanjajui na svoju dosjetljivost i savreno krivotvorene dokumente te su prividno zanemarivali rat koji je bjesnio oko njih. Oni su potpomagali odravanje veze izmeu poljske vlade u izgnanstvu, glavnoga stoera u Londonu i vojnog zapovjednitva kod kue. Njihovi su pothvati ubrzo prerasli u legendu. Jedan se poljski kurir vozio od Varave do Pariza putujui prvim razredom odjeven kao

njemaki general. Upravo je on vanjskom svijetu donio prve grozne vijesti o holokaustu.44 Jedan od vanijih elemenata svake organizacije pokreta otpora koja je drala do sebe bilo je vrenje sabotaa i diverzija. Na samom poetku okupacije sastavljen je popis potencijalnih meta na kojima bi se mogla izvriti sabotaa. To je ukljuivalo eljezniki transport, opskrbu gorivom i itaricama, sve tvornice oruja i hrane, spremita naoruanja i goriva".45 U proljee 1940. godine formiran je zasebni odjel koji se posvetio osmiljavanju takvih napada: Ztviazek Odivetu, odnosno Savez za osvetu", pod zapovjednitvom majora Franciszeka Niepokolczvckog s kodnim imenom Teodor". To se tijelo i njegovi nasljednici pokazalo izvanredno uinkovitim. Dok su se neki odredi specijalizirali za oslobaanje zatvorenika iz zatvora i radnih logora, pljakanje banaka, krau slubenih dokumenata i napade na skladita, najvei 43 M. R. D. Foot, SOE: The Special Operations Executive 1940-1946 (London, 1984), str. 191. 44 Vidi, za primjer, E. T. Wood, Karski: How One Man Tried to Stop the Holocaust (London, 1994). 45 Ney-Krwawicz, nav. dj, str. 51. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora se dio njih jednostavno posvetio unitavanju njemake infrastrukture. Kasnije je izraunato da su diverzanti otetili oko 20.000 lokomotiva, onesposobili vie od 4000 vojnih vozila i izveli 25.000 raznoraznih saboterskih akcija.46 Jedan je napad posebno bio dojmljiv. Tijekom noi sa 7. na 8. listopada 1942. godine istovremeno su prekinute sve eljeznike veze oko Varave.47 Time ne samo da je zaustavljen eljezniki promet nego je pokret otpora pokazao da moe biti vie od obine gnjavae. Poljaci su osnovali nekoliko elija koje su vrile diverzantske napade i u inozemstvu. Najuspjenija je medu njima bila ona koja je pod kodnim imenom Zagralin djelovala na njemakom teritoriju te je u ljeto 1943. godine uspjeno izvela bombake napade na mete u Breslauu i Berlinu, ukljuujui eljeznike postaje Friedrichstrasse i Schlesischer u glavnome gradu.48 U isto je vrijeme pokret otpora u Varavi pripremao odvanu diverziju" na svoju ruku. Tog su proljea presretane brojne sumnjive poiljke adresirane na mnoge njemake vladine agencije ukljuujui i ured kancelara Reicha. Dimenzije paketa bile su oko 20x10x10 centimetara, a poslani su potom kao preporuene poiljke iz Varave. Svaki je od njih sadravao eksploziv koji je bio namjeten da eksplodira uz pomo elektrinog upaljaa pri otvaranju.49 Uz to je na njemake adrese poslano vie od sedamdeset paketa s otrovom" u kojima je bio materijal zaraen bacilom pjegavog tifusa.50 Sve su te poiljke Nijemci uspjeno otkrili i sigurno neutralizirali, ali uspjele su izazvati uzbunu u cijeloj njemakoj sigurnosnoj mrei. 46 Bohdan Kwiatkowski, Sabotaz iDywersja (London, 1949), sv. I., str. 21. 47 Lukas, nav. dj., str. 51. 48 Ney-Krwawicz, nav. dj., str. 51. 49 Peter Hoffman, Hitler's Personal Security (New York, izdanje iz 2000), str. 150-151. 50 Robert Harris i Jeremy Paxman, A Higher Form of Killing (London, 1982), str. 89. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Kako su veinu njemake radne snage inili poljski prisilni radnici, industrijska je sabotaa bila jedna od najomiljenijih. Uz tradicionalnu taktiku pasivnog otpora, Poljaci su mogli poduzimati i druge aktivne mjere: oteivati pogone strojeva i mijenjati osjetljive mehanizme. Na taj su nain bezbrojne manje (no ipak hrabre) akcije imale dojmljive ishode. Poslije se moda malo previe optimistino tvrdilo da je takvim djelovanjem proizvedeno 92.000 neupotrebljivih artiljerijskih ahura, 4710 pokvarenih zrakoplovnih motora i 570.000 neispravnih kondenzatora.51 Iako su uspjeno izvoene, sabotae su bile samo dio aktivnosti pokreta otpora. Poetkom 1943. godine osnovano je Vodstvo diverzije (odnosno Kedyw), nova organizacija koja e nadgledati borbu sabotaama i s vremenom apsorbirati Savez za osvetu". Meutim, Kedyw je proirio djelokrug i ukljuivao je eliminaciju izdajnika poljske stvari i vrio odabir njemakih dunosnika na koje e biti izvreni atentati. Borba protiv izdajnika" i kolaboracionista zapoela je i prije 1943. godine. Tako je dvije godine ranije izvren atentat na varavskoga glumca i redatelja Iga Syma nakon to je izdao Nijemcima poljske umjetnike varavskoga Gradskog teatra.52 Kedyw je formalizirao takve postupke. Strogo se

dralo zakonske procedure pri emu su kolaboracioniste obino upozoravali da su njihova nedjela primijeena. Sudska bi instanca pokreta otpora zastraivala optuenika" stalno ga obavjetavajui o napretku njegova sluaja. Prvo bi mu poslali Upozorenje" zajedno s brojem na Indeksu osumnjienih osoba" i obavijestili ga da je pod prismotrom. Ako optuenik nije obustavljao svoje aktivnosti, nakon toga bi primio obavijest da e se njegov sluaj nai pred Specijalnim sudom. Zatim bi bio obavijeten o izreenoj presudi i kazni koja mu je odreena (obino smrt) te je upozoren da e 51 Kwiatkowski, nav. dj., str. 21. 52 Ncy-Krwawicz, nav. dj., str. 48. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora se primijeniti naelo kolektivne odgovornosti ako odlui pobjei. Na kraju je osuenik primao Podsjetnik" o presudi, presudu i posljednju obavijest da e presuda uskoro biti izvrena.53 Ali nisu svi takvi sluajevi zavravali pogubljenjem. U nekim je sluajevima i sama injenica da ga je nevidljivi neprijatelj osudio na smrt bila dovoljana da prisili hulju na promjenu ponaanja. Jedan se vii zapovjednik AK-a prisjea: Pokazalo se da je ta metoda bila jedna od najuinkovitijih od svih koje smo iskuali. Poljaci su uoili izrazitu promjenu u ponaanju mnogih njemakih dunosnika. Primjerice, neki se njemaki namjesnik okruga [...] nakon to je primio optunicu odmah prikovao uz krevet i pozvao lokalnoga poljskog lijenika. Predloio je neod-loan dogovor oko putanja svih poljskih politikih zatvorenika u okrugu i ponudio znatno ublaavanje svoje politike prema Poljacima ako se presuda istranoga suda poniti.54 Unato tim manjim uspjesima, veina je Nijemaca bila otporna na promjene pa se ubrzao i odabir pojedinca na koje bi se izvrio atentat. Tako je u prva etiri mjeseca 1943. godine izvreno vie od 500 odvojenih napada na predstavnike njemake uprave i njezin aparat terora.55 Na nianu je posebno bila njemaka policija. Godine 1943. u Varavi je svaki dan u prosjeku ubijen po jedan policajac. Sljedee je godine ta brojka udeseterostruena.56 Uz to su u prvoj polovici 1944. godine Poljaci ubili vie od 750 agenata Gestapoa,57 dok su okupacijske snage u cjelini mjeseno 53 Studium Polski Podzemnej w London Archive (u nastavku SPP), 3.6.3.3.13/1, 2 i 3. 54 B6r-Komorowski, nav. dj., str. 115-116. 55 Richard C. Lukas, nav. dj., str. 92. 56 Isto, str. 91 57 B6r-Komorowski, nav. dj., str. 152. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera imale vie od tisuu ubijenih i ozlijeenih.58 Uskoro je i nekolicina istaknutih Nijemaca dola na red da se na njih izvri atentat. Jedan po jedan, vii njemaki dunosnici, zatvorsko osoblje i pripadnici SS-a suoavali su se sa skupinama dobro organiziranih i naoruanih napadaa. Sve u svemu, isplanirano je vie od 5000 atentata.59 Atentatori iz AK-a su prolazili dobro uvjebani postupak. Svaku su metu metodino istraivali. Promatrali bi ga dan i no kako bi se opskrbili pojedinostima vezanim uz njegove navike i osobni profil. Vodio se cjeloviti zapisnik o njegovim adresama, vozaima i vozilima, a esto je bio i fotografiran.60 Kad bi se atentatori konano naoruali tim informacijama, mogao se osmisliti plan napada. Napadi su se najee dogaali usred bijela dana, obino rano ujutro, s vozilima koja su pruala i element iznenaenja i brzi uzmak. Skupina za atentate openito se sastojala od desetak ljudi - tri ili etiri izvidnika i dvije skupine strijelaca naoruanih strojnicama, pitoljima i granatama, svaka u jednom autu. Cilj jedne skupine bio je eliminiranje mete, dok bi druga pruala podrku i borila se protiv tjelohranitelja i policije. Ako su htjeli ostati ivi, atentatori su morali ubiti svoju metu i pobjei s poprita dogaaja za manje od dvije minute. Kako je poljski pokret otpora pojaavao svoje napade i postizao zamjetne javne uspjehe, Nijemci su oajniki trebali neku snanu osobu koja e povratiti red i jednom zauvijek slomiti otpor Poljaka. Taj je ovjek trebao biti SS-Brigadefuhrer Franz Kutschera, Austrijanac i jedna od zvijezda SS-a u usponu. lan Nacistike stranke od 1930, Kutschera je ve bio imenovan Gauleiterom Koruke te je prilino mlad, u dobi od 34

58 Borodziej, nav. dj, str. 53. 59 Kwiatkowski, nav. dj., str. 21. 60 Vidi, primjerice, dosje sastavljen za neuspjeli napad na SS-Obergruppenfuhrera Fri-edrichWilhelmaKrugera, SPP, BI.9/71. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora godine, postao lanom Reichstaga. Nakon aktivne slube u ratu u Francuskoj, zauzimao je brojne istaknute poloaje u upravi okupiranoga dijela Rusije prije imenovanja za efa SS-a i policije u Varavi u rujnu 1943. godine. Kako je bio posebno blizak s Himmlerom (ija mu je sestra bila ljubavnica), smatralo se da ima veze, bezobzirnost i brutalnu odlunost nunu za izravno hvatanje u kotac s poljskim pokretom otpora. Svoju slubu u Varavi zapoeo u dojmljivu stilu. Njegovo je osiguranje sijao strah. Posvuda se vozio s gomilom tjelohranitelja - ak i na udaljenosti od otprilike 150 metara koliko je bilo od njegova stana do stoera SS-a. Takoer je izbjegavao koristiti svoje prezime, pa se potpisivao samo kao Zapovjednik SS-a i policije - Varava". To je nesumnjivo djelomice uinio zbog brige za vlastitu sigurnost, no time je njegov ured obavijen aureolom mi-sterioznosti i prijetnje. Uz doputenje gubernatora Franka uveo je javna pogubljenja. Svakih bi nekoliko dana bilo uhieno i strijeljano tucet Poljaka za bilo kakav prijestup ili pak bez ikakva posebna razloga. Samo su u Varavi tijekom dva tjedna u listopadu 1943. godine javno je pogubljeno 177 Poljaka.61 Popisi ubijenih tiskani su na svijetlim purpurnim plakatima i raspaavani po cijelome gradu. Evo jednoga tipinog primjera iz prosinca 1943.: Dana 2. prosinca 1943. [...] u Varavi je izvren jo jedan iznenadan napad na odred Schutzpolizei u kojem je ubijeno 5 policajaca i 1 pripadnik IVaffen-SS-a i ranjeni su brojni drugi asnici [...] Jasno je da je napad izvrila teroristika skupina iz pokreta otpora. Kao osvetu za ovo, naredio sam da se sljedeih 100 kriminalaca [...] javno pogubi. Zapovjednik SS-a i policije - Varavski okrug.62 61 Bor-Komorowski, nav. dj., str. 155. 62 Plakat je preslikan na http://wilk.wpk.p.lodz.pl/~whatfor/specjalna operacja bojowa kutsch.htm Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Umjesto da bude zastraena, Zemaljska armija je uzvratila istom mjerom. Nije prezala da na nian uzme najvie rangirane naciste u zemlji pa su osmislili takozvani popis glavonja" na kojem su bile potencijalne rtve. Uz to su zapovjedili da se slobodno djeluje, to je zapravo najavilo slobodan lov na sve sluge okupacijskih snaga.63 Nisu uspjeli ili su bili osujeeni u izvrenju atentata na mnotvo viih njemakih dunosnika, ukljuujui gubernatora Varave Ludwiga Fischera, zatim na Gauleitera Danziga Alberta Forstera64 i na SS-generala Wilhelma Koppea koji je bio jedan od najodgovornijih za osnivanje logora smrti kod Chelmna. U jednom je atentatu osobito dobro demonstrirana tehnika kojom su se atentatori sluili. General SS-a Friedrich-Wilhelm Kriiger bio je zaduen za pitanje sigurnosti cijelog Generalnog gubernatorstva. U veljai 1943. godine, nakon objavljivanja popisa 70 pogubljenih civila u Varavi, poljski gaje pokret otpora osudio na smrt (in absentia, naravno). Dva mjeseca poslije, ujutro na Hitlerov roendan, 20. travnja, Kriiger je napadnut iz zasjede na ulici u Krakovu - dvije su rune granate eksplodirale ispod njegova auta. Iako se jedan memoarist iz AK-a prisjea daje nakon toga Kriiger nestao s poprita dogaaja i o njemu se vie nikad nita nije ulo",65 on je ipak preivio napad s manjim ozljedama. Kao odgovor, Himmler je dan nakon atentata od Bormanna zatraio da se na raspolaganje Kriigeru stavi jedna blindirana limuzina.66 Prema drugom poljskom izvjeu, Kriiger je u svibnju opet bio meta atentata i tada su ga napala etvorica napadaa naoruanih strojnicama.67 Iako je u tom izvjeu navedeno daje meta ubijena, 63 Halina Czarnocka, (ur.), Armia Krajoiva w Dokumentach 1939-1945, sv. 1, (London, 1970), str. 220. 64 O pokuaju izvrenja atentata na Forstera, vidi Proba zamachu na kata Pomorze", Gdanski Przekaz, br. 5, 2000, str. 9-10. 65 Bor-Komorowski, nav. dj., str. 114. 66 Bundesarchiv, Berlin (u nastavku BA), NS 19/2653.

67 BA NS19/2653, Europapress izvjetaj, 10. svibanj 1943. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora ini se da je Kriiger preivio taj napad. Smatra se da je poinio samoubojstvo potkraj rata. Iako se Kriiger uspio izvui iv, Poljaci su mnoge druge javno istaknute mete uspjeno eliminirali. Samo su u Varavi izvrili osam uspjenih atentata ukljuujui onaj na Franza Biirckla, zamjenika zapovjednika zatvora Pawiak, i Augusta Kretschmanna, zapovjednika koncentracijskog logora u mjestu G^siwka. Likvidirani su i dunosnici gradske civilne uprave ukljuujui Emila Brauna, voditelja varavskog odjela za stanovanje, zatim Kurta Hoffmana, voditelja Zavoda za zapoljavanje, i Braunova zamjenika Huga Dietza.68 Slubeni dopisi koje je pokret otpora slao u London bili su kratki i konkretni: 11. listopada 1943. [...] Dana 1. listopada, u 12.05 sati, u Varavi, ubijen hicima iz vatrenog oruja SS-Sturmman Ernst Weffels, okrutni ugnjetava i krvnik u enskom zatvoru u Pawiaku."69 U prosincu 1943. godine sam je Kutschera je bio predvien za likvidaciju. Po obiaju, prvo su ga obavijestili da e biti ubijen ako ne prestane sa zloinima. Zatim su mu poslali drugu poruku koja ga podsjeala da u Poljskoj nee uspjeti izbjei osvetu kako mu je to uspjevalo na dotadanjim namjetenjima.70 Ubrzo je jedan od timova AK-a poeo nadzirati njegove stanove i ured biljeei njegovo kretanje, provjeravajui snagu njegovog osiguranja i razliita vozila kojima se slui. Atentat je povjeren ekipi od dva-naestero ljudi iz bataljuna Parasol" (Kiobran), kojim je zapovijedao dvadesetogodinji bivi voa izviakog odreda Bronislavv Pietraszkiewicz pseudonim Lot (Let). Ekipa se podijelila u tri automobila s trojicom izvidnika, koji su trebali signalizirati dolazak 68 Stanislaw Okecki, Polish Resistance Movement in Poland and abroad 1939-1945 (Warszawa, 1987), str. 95. 69 Citirano u Lukas, nav. dj., str. 91. 70 Bor-Komorowski, nav. dj., str. 156. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera mete. Planirali su izvesti napad na Kutcheru na njegovu vlastitom terenu - pred glavnim stoerom SS-a u Varavi. Nakon jednoga neuspjelog pokuaja atentata dva dana ranije, atentatori su napali odmah nakon 9.00 sati ujutro 1. veljae 1944. godine.71 Nakon to se Kutscherina siva opel limuzina nala na irokom varavskom bulevaru, okruena pratnjom eseseovskih tjelohranitelja, iz sporedne je ulice dojurio automobil i zaustavio se uz kripu konica, blokirajui prolaz. U toj je zbrci Lot bacio bocu s benzinom te potrao do opela pucajui iz strojnice prema otvorenom prozoru: ubio je vozaa i smrtno ranio svoju metu. Nakon to je uslijedila estoka razmjena vatre s tjelohraniteljima, Lot i njegov pomaga izvukli su Kutscheru iz vozila i pucali su mu u glavu. Provjerivi nema li ustrijeljeni uza se kakve vane dokumente, pobjegli su drugim dvama pripremljenim automobilima. Napad je trajao manje od dvije minute. Tri dana kasnije Kutscherova pogrebna povorka prolazila je kroz opustjele varavske ulice, na putu prema Glavnom kolodvoru i dalje za Berlin. Istoga tog dana Lot se borio za ivot. Kako ga je metak pogodio u trbuh, uzalud je obilazio brojne bolnice u potrazi za kirurgom koji bi se usudio operirati ovjeka kojeg trae vlasti. Zbog potrage Gestapoa konano je operiran tek no prije smrti. Umro je istog poslijepodneva kad su otili i Kutscherini posmrtni ostaci. Njegova ga je akcija stajala ivota, ali je uspio izvesti jedan od najspektakularnijih i najzamjeenijih atentata u ratu. Dokazao je istinitost mranoga predvianja svoje rtve: Ne postoji sigurna obrana od ljudi koji su voljni rtvovati vlastite ivote!'72 Kako su se, dakle, Nijemci pokuali obraniti od poljskoga pokreta otpora? Prvo treba primijetiti kako nisu oekivali da 71 O napadu na Kutscheru, vidi B6r-Komorowski, nav. dj., str. 156-60, i Tomasza Strzembosza, Akcje zbrojnepodziemnej Warszawy, 1939-44 (Warszawa, 1979), str. 312-327. 72 Citirano u Davies, Rising, str. 198. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora e se susresti s tako odlunim protivljenjem. Njihova okupacija Poljske imala je brojne prioritete, a

najistaknutiji medu njima bili su slabljenje poljske nacije i eksploatacija poljske industrije i poljoprivrede. Naravno, svaki je otpor ostvarenju tih ciljeva trebalo bezobzirno slomiti, meutim stvaranje djelatne, integrirane ilegalne drave s vojnim i civilnim sektorima izlazilo je iz okvira onoga to su nacisti mogli zamisliti. Na kraju krajeva, ne bi li Poljaci trebali biti Slaveni, nia ljudska vrsta? Premda su Nijemci na otpor obino reagirali eskalacijom terora, nekoliko je dunosnika ipak shvatilo da su se njihove represivne i brutalne metode gotovo u potpunosti pokazale kontraproduktivnima. Uvidjeli su da se s jaanjem njihove u jednakoj mjeri pojaavala i reakcija pokreta otpora. Njih nije motivirala briga za dobrobit Poljaka, nego su zapravo s uznemirenjem uoili da okupacija Poljske ne donosi Njemakoj onakvu ekonomsku korist kakvu su oekivali na poetku. Unato zasluenoj reputaciji koju je stekao svojom okrutnou, gubernator Hans Frank jedan je od prvih obraenika na politiku poboljavanja ivotnih uvjeta u okupiranoj Poljskoj. Ve je 1940. godine, manje od est mjeseci nakon preuzimanja toga posla, proglasio da mu se glavni zadatak unitavanja i iskoritavanja zemlje promijenio u smjeru istananijeg i razliitijeg naina iskoritavanja svih proizvodnih mogunosti" Poljske.73 Poslije je upozorio da ne biste trebali zaklati kravu koju elite musti".74 Frank je uskoro poeo zagovarati meku liniju koja bi se sastojala od ustupaka, tolerancije i smanjivanja napetosti te je pridobio mnoge visoko pozicionirane pristae, ukljuujui Goebbelsa.75 Himmler se, meutim, estoko 73 Cicrano u Wacfaw Dlugoborski, Die deutschc Besatzungspolitik gegeniiber Po-len", u K.D. Bracher, M. Funke - H.-A. Jacobsen (urednici), Nationsozialistische Diktatur 1933-1945 (Bonn, 1983), str. 579. 74 Hans Frank citiran u Norman Rich, Hitler's WarAims, sv. 2 (London, 1974), str. 96. 75 CzeslawMadajczyk,Z)<> OkkupationspolitikNazideutschlandsinPolen, 1939-1945 (Cologne, 1988), str. 131. Goebbelsova podrka Franku izraena je u L. Lochner Roger Moorhouse Ubiti Hitlera suprotstavio bilo kakvoj promjeni koja bi mogla naruiti njegove planove za rasno preureenje Srednje Europe. Gdje je Frank traio nain da upotrijebi osjetljivu kombinaciju mrkve i batine, ondje je Himmler poznavao samo batinu. Odbaeni su i svi kasniji planovi za reformu okupacijskoga reima. Stoga su nacisti, voeni vlastitom ideolokom kratkovidnou i tvrdokornom voljom Poljaka da se odupru, zaglavili u movari koju su sami stvorili. Ve 1943. godine njihov je sigurnosni aparat poeo poputati pod utjecajem napetosti. Samo su u Varavi traili vie od 10.000 Poljaka od kojih je manje od 20 posto bilo identificirano.76 U strahu za vlastitu sigurnost operativci sigurnosnog aparata ivjeli u vrsto kontroliranim etvrtima, zabarikadirani u njemakoj koloniji" iza straa i bodljikave ice. Rijetko su se usudili bez pratnje ii u poljski dio Varave. Mnogi su imali problema s alkoholizmom i bolestima to ih je uzrokovao stres. ak je i upravitelj Hans Frank rijetko naputao razmjerno sigurni Krakov. Varavu - koja je bila glavni bastion otpora - posjetio je samo etiri puta nakon 1941. godine, a posljednji je put to uinio u rujnu 1943. godine.77 Svaki je dunosnik Treega Reicha strepio od namjetenja u okupiranoj Poljskoj. Mnogi su to smatrali imenovanjem s kojeg e se teko vratiti ivi.78 Budui daje Poljska statistiki bila najopasniji dio okupiranoga teritorija, Nijemci su je smatrali banditskom zemljom". Ona je bila zmijsko leglo".79 (preveo i uredio), The Goebbels Diaries (London, 1948), str. 313-314, natuknica za 25. svibnja 1945. 76 Borodziej, nav. dj., str. 75. 77 Vidi Hans Frank, Das Diensttagebucb des deutschen Gouverneurs in Polen 1939-45 (Stuttgart, 1975). 78 Lukas, nav. dj, str. 92. 79 Zmija ili guja bile su uobiajene nacistike metafore kojima se opisivao otpor njemakoj okupaciji. Bila je isticana na brojnim ratnim grbovima, kao to su Varavski oklop ili Antipartizanski grb. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora ***

S obzirom na tu neprestanu prijetnju, Hitlerov je boravak u Poljskoj potencijalno bio prepun opasnosti. Prvi ju je put posjetio tijekom Rujanskoga rata iz 1939. godine. Utvreni Fiihrerov glavni stoer u poetku je uspostavljen na njemakoj strani granice u Bad Polzinu u Pomeraniji, gdje je Hitler stigao vlakom rano ujutro 4. rujna. U sljedeih mjesec dana relaciju vlak - glavni stoer proao je nekoliko puta te je najmanje devet puta obiao cijelo ratite. Kad god bi stao na jednome mjestu, oko njega je postavljeno jako osiguranje vjerojatno zbog neodreene prijetnje od iznenadnoga poljskog napada. Vanjsku obrambenu liniju dralo je pjeatvo elitne divizije Grossdeutschlandkoja je zabarikadirala pristupne ceste i postavila snana uporita. Unutarnji rub obrane drale su Hitlerove sigurnosne snage - RSD. Sve ukljuene postrojbe nalikovale su minijaturnoj vojsci, s odredima za izvianje, vezu, motoriziranim pjeatvom, protutenkovskim i protuzra-nim postrojbama te s odjelom za opskrbu.80 Kad je Hitler putovao na ratite, osiguranje je bilo jednako vrsto. Nevini bi promatra sa strane iz ruralne Pomeranije bio zaprepaten golemom povorkom vozila njegova Fuhrera. Prvo bi vidio pratioce na motociklima iza kojih slijede dva izvidni-ka auta. Za njima bi doao Hitlerov konvoj koji se sastojao od dviju skupina automobila s krovom na sputanje, bili su to limuzine mercedes na est kotaa, be boje i s terenskim gumama. U prvoj skupini na stranjem dijelu jednoga od automobila sjedio je Hitler, a u autu su s njime bili voza i nekolicina pripadnika posluge i tjelohranitelja. Slijedila su ga jo dva vozila s tjelohraniteljima, jedno sa SS-pratnjom, vozilo s pripadnicima RSD-a, vozilo s autantima i vozilo veze. Drugu su skupinu mercedesa inili 80 Hoffman, nav. dj., str. 197. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera automobili u kojima su vjerojatno bili Ribbentrop i Himmler (svaki sa svojim osobljem i tjelohraniteljima), nakon njih pozvani gosti, rezervno vozilo, vozilo s prtljagom, vozilo s terenskom kuhinjom i cisterna s benzinom. Za njima je dolazila jo jedna skupina pratilaca na motociklima, vod asnika za vezu, vod protuzra-koplovnog osoblja (s topovima) i protutenkovski odred.81 Nije bilo neobino da taj putujui cirkus prevali jedva 250 kilometara na dan82 i, premda je oigledno bio krcat orujem, potencijalni bi ga atentator teko mogao previdjeti. Meutim, sigurnosni bi rizik bio najvei kad bi se Hitler pribliio svome odreditu. Njegov bi se konvoj truckao pored gomile postrojba u prolazu, skupina civila i povorki ratnih zarobljenika ne pokazujui nikakav interes. Pretjerano uzbuene vojnike povremeno se ak moralo tjerati pritiskom na papuicu gasa Hitlerova auta.83 Kad bi stigao do nekoga lokalnog stoera, oigledno se smatralo da je Hitler na sigurnom mjestu. Susreti s lokalnim zapovjednicima, pa ak i davanje vojnih naputaka, esto su se vodili na otvorenom, usred gomile radoznalih vojnika. Nije postojao kordon policajaca ili SS-a, a Hitlerovi tjelohranitelji, iako prisutni, nisu previe intervenirali. Uglavnom su ljenarili gledajui uokolo ili razgovarajui meu sobom. Jednom su prilikom oboavatelji ak nagrnuli na Hitlera pa je njegovim pobonicima trebalo nekoliko minuta da uspiju doi do njega.84 Uope nije bilo strogog sigurnosnog reima koji je obino uspostavljan tijekom Hitlerovih javnih pojavljivanja u Njemakoj. No to ne znai da su jedina prijetnja Hitleru bili nezadovoljni predstavnici njegove vojske. Premda se poljska vojska jo uvijek 81 Isto, str. 135. 82 Uzmimo, primjerice, putovanje 4. rujna 1939. godine od Bad Polzina do Topolna na Visli i natrag do Plietnitza - u cijelosti je rije o otprilike 250 km. 83 Vidi njemaki fVochenschau, filmski urnal s novostima, koji prikazuje Rujanski rat, a uva se u Filmskom arhivu Imperijalnog ratnog muzeja u Londonu. 84 Hoffman, nav. dj., str. 136. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora povlaila, bila je sposobna prirediti neko neugodno iznenaenje. Dana 4. rujna blizu Topolna na Visli Hitlerov je konvoj zaustavljen na temelju otkria poljske zasjede. Istoga su dana poljske zrane snage bombardirale jedan cilj na udaljenosti od samo tri kilometra. Nije poznato jesu li Poljaci uope bili svjesni Hitlerove prisutnosti u toj regiji, no te je noi njegov vlak prebaen na novu lokaciju kako ne bi privlaio pozornost Poljaka. Jedan drugi incident dogodio se blizu

Koronowa, sjeverno od Bvdgoszcza, kada se njemaki opskrbni teretnjak zaletio meu vozila na kraju Hitlerova konvoja. Njegova je vozaa u prsa ustrijelio poljski snajperist.85 Tijekom sljedeih tjedana Hitler je esto obilazio ratite proavi pritom Poljsku uzdu i poprijeko. Katkad je zrakoplovom odlazio naprijed pa bi onda morao ekati da ga sustigne njegov konvoj koji bi ga odvezao do eljenog mjesta. Planovi su se esto mijenjali u zadnji as zbog vremenskih prilika ili zbog situacije na ratitu. To je naravno bilo veliko optereenje sigurnosnom aparatu koji su mnogi smatrali nedovoljno sposobnim za povjereni mu zadatak. Meutim, i Hitler je bar djelomice bio odgovoran za sve nedostatke. ini se da je bio toliko zanesen ratom u Poljskoj da je bio voljan zaboraviti ili izigrati sve uspostavljene sigurnosne procedure. Konvoji su znali odlaziti tek napola formirani, tjelohranitelje se ignoriralo, a gomilu se nije uspijevalo obuzdati. Najugledniji povjesniar koji se bavio tim pitanjem zakljuio je: Gotovo svakodnevno tijekom svoga obilaska poljske fronte [...] Hitler se uputao u situacije koje su mu uvelike dovodile ivot u opasnost."86 Na kraju pohoda na Poljsku Hitler je posjetio Varavu gdje je planirana velianstvena pobjednika parada. Kad je stigao na 85 Isto, str. 136. 86 Isto, str. 137. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera aerodrom Ok^cie, ve na pisti su ga pozdravili njegovi pobjedniki generali, a potom su ga u naoruanom konvoju povezli prema sreditu grada. Dok se vozio ulicama s kojih su tek nedavno oiene krhotine opeka, njegovi su mu vojnici oduevljeno klicali. Hitler je - prihvaajui laskanje - odzdravljao ispruenom rukom stojei uspravno uz prednje sjedalo mercedesa. Posve jasno, posjet Varavi je obavljen uz jake sigurnosne mjere. Sredite je grada uinkovito oieno. Poljsko je stanovnitvo ili nasilno evakuirano ili drano pod strogim kraunom, te je samo njemakom vojnom osoblju bilo doputeno pristupiti u neposredno podruje parade. Stotine su policijskih patrola pretraivale ulice i mnogi su krovovi bili ukraeni mitraljeskim gnijezdima. Uza sve to, Nijemci su zahtijevali jedan broj istaknutih poljskih talaca kao sigurnosnu mjeru protiv bilo kakva potencijalnog napada. Stoga su pritvorili dvanaest visoko pozicioniranih politiara iz gradske uprave ukljuujui bivega gradonaelnika Varave Stefana Starzvhskog.87 Drani su u podrumu gradske vijenice tijekom Hitlerova posjeta, nesvjesni da je jo 400 obinih civila talaca zatvoreno iz istog razloga. Parada je trebala prolaziti jednim od glavnih bulevara u vladinoj etvrti - Aleje Ujazdoivskie. Ondje je, medu raskonim vilama i elegantnim bivim ambasadama, bio izgraen niski podij okien kukastim krievima, a iza njega je izmeu poutjelog drvea bila zategnuta golema njemaka ratna zastava". Uz zvukove ratnih koranica, to ih je odsvirao vojni orkestar, Hitler je stojei uz bok svojim generalima primao pozdrave pobjednike Osme armije. Dok su nagomilani pored njega prolazili rodovi pjeatva, konjice i artiljerije, due od dva sata stajao je mirno na vedrom jesenjem sunevu svjetlu - bio je lagana meta ak i za najvee amatere medu snajperistima. 87 Intervju s Ewom Klarner Huggins, unukom Czesiawa Klarnera, koji je bio jedan od talaca (5. prosinca 2003). etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora Jedva kilometar sjevernije manja je skupina poljskih vojnika postavila skriveno uporite u unutranjosti jedne poruene zgrade. Tijekom ienja koje je uslijedilo nakon predaje Varave, skupina poljskih minera dobila je zapovijed da ukloni barikadu s krianja izmeu ulice Noivi Stuiat i Jeruzalemskih aleja (Aleje Jerozolimskie). Dok su to radili, uspjeli su kradomice sakriti 500 kilograma TNT eksploziva i postaviti ga ispod ceste.88 Tu je operaciju zapovjedio major Teodor, koji se sa zapovjednikom tek nastalog pokreta otpora sastao odmah nakon poljske kapitulacije kako bi isplanirali diverzantske napade. Teodor je ispravno uoio da e Hitler posjetiti poraeni glavni grad i u poetku je planirao bombom napasti samu pobjedniku paradu, ali je vjerojatno zbog povienih sigurnosnih mjera, odustao od takve ambiciozne zamisli. Umjesto toga je za svoju prvu diverziju" odabrao prometno krianje, ono izmeu vladine etvrti i Staroga grada. Dan prije parade izvijestio je nadreene daje sve spremno - njegovi su ljudi bili na poloajima i detonator je bio

namjeten. Oko tri sata poslijepodne, nakon to se pobjednika parada konano primaknula kraju, Hitler se jo jednom popeo na svoj mercedes sa est kotaa. Nakon to je prezrivo odbio ponudu za al fresco ruak sa svojim generalima, radije je odabrao kratak obilazak po poraenom gradu. Krenuo je od palae Belvedere gdje je bacio preziran pogled na bivu rezidenciju poljskoga predsjednika. Zatim se vratio u svoj auto i krenuo dalje sjeverno prema Starome gradu. Proao je pored naputene zgrade britanske ambasade i konano uao u ulicu Nowy Siviat. Povorka je napredovala, no esto je morala usporiti do brzine pjeaka da bi se mogla probiti kroz ulice jo uvijek posute zdrobljenim kamenjem i ljunkom te pune vojnika od kojih su se mnogi upravo vraali s pobjednike parade. Hitler je cijelo vrijeme ispruene ruke ravnoduno stajao 88 Jan Nowak, Courierfrom Warsaw (London, 1982), str. 60. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera uz suvozaevo sjedalo. S klicanjem vojnika koje mu je odzvanjalo u uima, proao je pored krianja s Jeruzalemskim alejama - preko mjesta gdje je bio smjeten eksploziv - i nastavio do Staroga grada. Kasno poslijepodne u Berlin se vratio zrakoplovom kako bi pripremio vaan govor koji je trebao drati sljedeeg dana u Reichstagu. Nije u potpunosti jasno zato nije uspjela detonacija eksploziva. Mogue je daje izvidnicu rastjerala vojska ili policija te daje to sprijeilo davanje znaka timu koji je trebao izvesti detonaciju. Moda konana zapovijed nije ni izdana jer se strahovalo za taoce koje su drali Nijemci, ili su moda ice bile krivo spojene.89 Jedan je komentator smatrao da odgovornost treba traiti u pogrenoj ljudskoj procjeni. Tvrdilo se da je asniku zaduenom za aktiviranje detonacije zapovjeeno da djeluje na vlastitu inicijativu, meutim samo ako je siguran daje Hitler na pravome mjestu. S obzirom na visoke uloge i na postojeu zbrku, on je oklijevao pa je trenutak za akciju proao.90 Sto god da je bilo uzrok, Teodorova je prva diverzantska akcija propala, a Hitler se jo jednom izvukao. To j e bio jedini Hitlerov posjet Varavi, a on je bio rijedak gost i na ostatku poljskog teritorija. Prije napada na Sovjetski Savez izgraena su dva privremena terenska stoera na poljskom teritoriju: jedan blizu grada Tomaszow Mazowiecki (100 km jugoistono od Varave) koji je nosio kodno ime Instalacija Centar" (Anlage Mitte) i drugi blizu Strzy6wa (130 km istono od Krakova) pod kodnim imenom Instalacija Jug" (Anlage Sud). Oba su se sastojala od svjee armiranih tunela u koje se smjetao Hitlerov vlak i na brzinu izgraenih perona i drvenih nastamba.91 89 Janina Karasi6wna, 'Piersze plrocze armii podziemnej SZP-ZWZ', NiepodlegloU, sv. I, 1948. Vidi takoer Dziennik Polski, 7. rujan 2003, str. 5. 90 Nowak, nav. dj., str. 60. 91 Hoffman, nav. dj., str. 224. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora No, najglasovitiji je terenski stoer bio IVolfschanze, odnosno Vuja jama", blizu Rastenburga u Istonoj Pruskoj (danas Kf trzyn u Poljskoj, nap. ur.), jedva 70 kilometara udaljen qd predratne poljske granice. Gradnja je zapoela potkraj 1940. godine pod krinkom kemijske tvornice. IVolfschanzeje u poetku inila manja skupina bunkera s popratnim vanjskim nastambama. Sve je prekriveno kamuflira-juom mreom i paljivo dotjeranim krajolikom. Kad se Hitler uselio u Vuju jamu - 24. lipnja 1941. godine, dva dana nakon napada na Sovjetski Savez - to je ve bilo poprilino postrojenje s uzletitem, vojarnama, meteorolokom postajom i saunom. Bit e to njegov drugi dom. U sljedeih 20 mjeseci Hitler je IVolfschanze napustio samo etiri puta i izbivao je svega 57 dana.92 U unutranjosti kompleksa je u cijelosti proveo vie od 800 dana - preko dvije godine.93 Lokacija je strateki vrlo dobro izabrana. Mazurski okrug -divan krajolik s blago valovitim breuljcima - bio vrlo slabo naseljen i dobro poumljen. Uz to je bio prilino pristupaan, s dobrim lokalnim cestama i u blizini eljeznikih veza koje su omoguavale jednostavno povezivanje s glavnom linijom za Berlin. Sam je IVolfschanze na zapadu i jugu bio neposredno smjeten uz mreu jezera i vodenih kanala koji su uinkovito mogli braniti cijelo podruje od kopnenoga napada, dok je iz zraka bio praktiki nevidljiv zahvaljujui maskirnim mreama, drveu i reljefu koji je pruao gotovo savrenu kamuflau. Meutim, usprkos svim tim prednostima, IVolfschanze nije uspio dojmiti svoga budueg

stanovnika. Hitler je prigovarao da se u njemu osjea kao zatvorenik" i alio se da nije u stanju razmiljati.94 Sto je bilo jo gore, u oblinjim su se jezerima rojila 92 Albert Speer, Inside the Third Reich (London, 1970), str. 401 bilj. 93 F. Siedler - D. Zeigert, Die Fubrerhauptquartiere: Anlagen und Planungen im Ziveiten VVeltkrieg (Munchen, 2001), str. 350. 94 N. Cameron - R. H. Stevens (preveli), Hitler's Table Talk 1941-44 (London, 1953), str. 340. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera jata komaraca, koji su terorizirali svakoga, od Fuhrera do najnie rangiranoga radnika ili uvara. Hitleru je to oigledno odvlailo pozornost pa je ak zaprijetio da e pozvati LuftwafTe da se pozabavi tim problemom. Ljutito je zakljuio da su mu njegovi planeri odabrali najmovarnije, muicama zagaeno i klimatski najne-povoljnije mogue podruje.95 Naravno, osiguranje je u JVolfschanzeu bilo jako. Cijelo se podruje, koje je u promjeru iznosilo 2,5 sa 2 kilometara, dijelilo u tri koncentrine sigurnosne zone, svaka sa svojim nadzornim punktovima, ogradama i patrolama. Vanjski rub osiguranja sastojao se od minskih polja i pet metara iroke ograde od bodljikave ice, mitraljeskih gnijezda smjetenih na otprilike svakih 150 metara. U drugoj su zoni bile dodatne baterije protuzranoga topnitva, straarnice i protutenkovsko topnitvo.96 Osoblje u IVolfschanzeu ukupno je brojilo otprilike 2000 ljudi. Golema veina njih se brinula o sigurnosti, dok je samo pokoji od njih tek na trenutak mogao ugledati ovjeka kojeg su morali tititi. Jedva stotinjak strogo ispitanih i provjerenih ljudi imalo je pristup unutarnjoj zoni sigurnosti.97 Tako je svaki valjano provjereni posjetitelj, bilo da je pristi-zao cestom, eljeznicom ili pjeice, morao proi najmanje tri sigurnosne provjere prije nego to bi se uope pribliio unutarnjem dijelu ograenoga kompleksa, gdje su se mogle oekivati daljnje provjere. Pristup cijelom kompleksu nadzirao se sustavom propusnica koje je mogao izdati samo zapovjednik glavnoga stoera nakon savjetovanja sa sigurnosnim osobljem viega ranga. Samo su te osobe koje su imale ispravnu propusnicu dobivale doputenje da udu u unutarnju zonu sigurnosti. 95 Christa Schroeder, Er tvar mein Cta^(Munchen, 1985), str. 112. 96 Vidi zemljovid 32c u Hoffmanu, nav. dj., str. 222-223. 97 E. Korpalski - J. Szynkowski - G. Wiinsche, Dos Fiibrerbauptquartier IVolfschanze im Bildundin Errinerungen von Zeitzeugen (K^trzvn, 2004), str. 28. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora Barem slubeno, osoba koja bi unutar IVolfschantzea bila pronaena bez propusnice, bila bi uhitiena i ispitana. Stvarnost je mogla biti i brutalnija. U ljeto 1942. godine poljski je radnik nehotice zalutao u vanjski rub osiguranja traei preicu do doma. Ustrijelili su ga bez okolianja.98 Jednom su drugom prilikom nastrijelili i ozbiljno ranili njemakoga uvara nakon to je dao pogrenu lozinku dok se u noi pribliavao nadzornoj toki.99 U sreditu svega toga bio je kompleks bunkera i blokova vojarni ukljuujui i Hitlerove privatne prostorije. Vojarne i radne sobe, u poslijeratnoj literaturi esto netono opisane kao drvene barake", bile su vrste zgrade sagraene od cigle esto duge vie od 30 metara. Bunkeri su takoer bili golemi, pogotovu nakon obnavljanja 1943. godine. Sagraeni su od armiranoga betona i bili visoki do 12 metara, s dodatnih 7 metara temelja ispod zemlje.100 Neki su se odlikovali dodatnim osobinama: Hitlerov je bunker imao jednokatnu kuhinju naslonjenu na njegovu zapadnu stranu, dok se Goring zabavljao protuzrakoplovnim topom na svome krovu. U unutranjosti su se veinom sastojali od hodnika s kojeg se moglo prii brojnim malim prostorijama. Albert Speer opisao je Hitlerovo skrovite u IVolfschanzeu sljedeim tonim, ali ne ba laskavim rijeima: Izvana je izgledao kao drevna egipatska grobnica. To zapravo nije bilo nita drugo do veliki betonski blok bez prozora, bez izravne ventilacije, u presjeku je to bila nastamba ije su gomile betona nadaleko nadilazile iskoristive kubine metre prostora. inilo se da su betonski zidovi debeli oko pet metara, koji su ga okruivali, odvojili i samoga Hitlera od izvanjskoga svijeta, kako u 98 Hoffman, nav. dj., str. 229. 99 Bruno Drever citiran u Korpalski - Szynkowski - Wunsche, nav. dj., str. 183. 100 Isto, str. 29.

Roger Moorhouse Ubiti Hitlera prenesenom tako i u doslovnom smislu, te ga zatvorili unutar njegovih deluzija.101 No, unato tomu to je to vjerojatno bio najbolje uvani objekt u njemakome Reichu, ak ni IVolfschanze nije bio imun na pozornost poljskoga pokreta otpora. Jedan memoarist se sjea kako su Poljaci razmatrali mogunost da iskoriste ruskoga pukovnika koji je bio prebjeg iz Vlasovljeve armije kao svoga dounika u IVolfschanzeu, ali su odbacili tu zamisao jer su se bojali da bi to moglo kompromitirati njihove aktivnosti.102 Bez obzira na istinitost te pretpostavke, uskoro se pojavio jedan izvor koji je vie obeavao. Godine 1942. glamurozna pripadnica otmjenih krugova Slawa Mirovvska bila je u ljubavnoj vezi s generalom IVaffen-SS-a. Wilhelmom Bittrichom. Kad su je poslije pripadnici AK uvjerili" da pijunira za njih, postala je zapravo nova Mata Hari. Tog je ljeta pratila Bittricha do njegova stoera na Istonoj fronti i en route se zaustavila u Rastenburgu. Tijekom obilaska kradomice je zabiljeila sve to je vidjela: od potankog plana cijeloga podruja do sigurnosnih procedura koje su tada bile na snazi.103 Te je pojedinosti nakon stanovitog vremena proslijedila do svojih nadreenih u Varavi. Unato tim spoznajama, ini se da Poljaci nisu planirali nikakve napade ili diverzije" na podruju IVolfschanzea. Mogue je da su smislili neto bolje od ciljanja na kompleks gdje su izgledi za atentatora bili nesumnjivo slabi, ili im je jednostavno nedostajalo ljudi u okolici uz pomo kojih bi to uinili. Rastenburg je, na kraju, bio smjeten u srcu tadanje njemake pokrajine Istone Pruske, izvan slubene nadlenosti AK-a, i nije ba bio previe blizu postojeoj infrastrukturi za odravanje elija pokreta otpora. 101 Speer, nav. dj., str. 526. 102 Vidi Ron Jeffrev, RedRuns the Vinula. (Aucldand, 1985). 103 U. Neumarker - R. Conrad - C. Wbywodt, IVolfschanze: Hitlers Machtzentrale im U. Weltkrieg (Berlin, 2000), str. 71. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora Meutim, tijekom Hitlerovih rijetkih putovanja prema glavnome stoeru i izvan njega otvarala se izglednija prilika da ga se napadne. Iako je ponekad putovao zrakoplovom, obino se do Berlina i natrag u rVolfschanze vozio eljeznicom, sluei se svojim osobnim vlakom. Njegova gaje ruta, idui starom glavnom linijom od Konigsberga preko Komitza i Kiistrina do Berlina, vodila ravno preko teritorija predratne Republike Poljske. S izbijanjem rata Hitlerov je vlak, u mirnodopsko vrijeme nazivan Fiihrer specijal", dobio kodno ime Amerika. Bio je i znatno poboljan. Dodana mu je jo jedna lokomotiva, vagon za vezu te dva vagona s protuzrakoplovnim baterijama.104 Prema svjedoenjima onih koji su putovali u njemu, vlak Amerika nudio je svaki mogui luksuz: svilenu posteljinu na krevetu, ulatene drvene oplate te toplu i hladnu tekuu vodu.105 Moda je jo vanije daje u cijelosti bio napravljen od kvalitetnih zavarenih elinih oplata te da je bio dovoljno izdrljiv da odolijeva skoro svakom potencijalnom napadu. Kao to je ve ranije spomenuto, poljski je pokret otpora vjeto izvodio saboterske akcije, a izbacivanje vlaka iz tranica bila je jedna od njegovih specijalnosti. Na samom poetku okupacije formiran je specijalni odred za tu svrhu, pri emu je Vrhovno zapovjednitvo izdavalo ak i kvote odreujui broj vlakova koje je svakog mjeseca trebalo izbaciti iz tranica. Ukupno su izveli vie od 700 takvih operacija.106 Odabir taktike uvelike je preputen odluci sabotera ukljuenih u akciju, a oni su mogli dignuti vlak u zrak eksplozivnim punjenjima ili pak jednostavno demontirati tranice. Naravno, svaka bi se od tih metoda pokazivala razorno uinkovitom za vlak u brzini. 104 Hoffman, nav. dj., str. 67. 105 Traudl Junge, Until the FinalHour (London, 2003), str. 49. 106 B6r-Komorowski, nav. dj., str. 153. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Problemi su se pojavljivali kada su saboteri pokuavali napasti posebnu vrstu vlaka, kao to je to bio Hitlerov. Kao to bi se i oekivalo, Amerika je bila pod straom kad je bila u postaji ili na posebnom kolosijeku u IVolfschantzeu, a jednako su je strogo osiguravali i kad je bila u pokretu. Pored nje nisu mogli prolaziti redovni ili teretni vlakovi, a lana je lokomotiva esto unaprijed

vozila po predvienoj liniji. Stoga je potencijalnom saboteru veliki problem bilo znati unaprijed kad e Amerika tono prolaziti odreenu toku. A za to mu je trebala obavijest koju je morao dobiti iznutra. ini se da je barem u jednoj prilici taj presudan preduvjet bio ispunjen. Uveer 8. lipnja 1942. godine Hitler je u Americi napustio Rastenburg, en route za Berlin, gdje je trebao ii na pogreb Reinharda Hevdricha, kojeg su nekoliko dana prije u atentatu ubili eki agenti. Meutim, ini se da su novosti o Hitlerovim planovima za putovanje stigle do lokalnog zapovjednika AK, kapetana Stanislawa Lesikowskog s pseudonimom Las (Suma), ije je podruje operacija ukljuivalo dio glavne eljeznike linije izmeu Konigsberga i Berlina. Bivi optiar i veteran obrane Varave iz 1939. godine, Las je ve bio iskusni pripadnik pokreta otpora i organizirao je brojne ilegalne skupine u Pomeraniji.107 On je skovao operativni plan za izbacivanje Hitlerova vlaka iz tranica davi mu pseudonim Wiener Blut, odnosno Beka krv", to je bilo u vezi s Fiihrerovim austrijskim porijeklom. Las je povjerio zadatak lokalnoj organizaciji otpora nazvanoj Gryf Pomorski, odnosno Pomeranijski grifon", pod zapovjednitvom porunika Jana Szalewskog, pod pseudonimom Sobol. Kao jo jedan veteran iz bitke za Varavu, Sobol je izbjegao njemako zarobljenitvo te se uspio probiti do pokreta otpora. Nakon to mu je Las dao upute, skupio je svoje ljude - sve obuene u ukradene uniforme rVaffen-SS-a. - koji su govorili samo njemaki. 107 Krzvsztof Komorowski, Konspiracja Pomorska 1939-1947: Leksykon (Gdarisk, 1993), str. 9496. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora Podijelio ih je u dva tima: jedna je skupina sabotera trebala izvriti prekid pruge, a druga trebala osigurati podruje napada. Za lokaciju napada odabrao je podruje blizu sela Strvch, neto zapadnije od Preussisch Stargarda (danas Starogard Gdahski - nap. prev.)108 gdje je eljeznika pruga prolazila kroz umoviti predio. Prema Sobolovu iskazu,109 negdje oko 2.45 sati te noi njegovi su mineri propustili lanu lokomotivu prije nego to su na brzinu demontirali prugu i povukli se prema utvrenom podruju u oblinju umu. U kaosu koji je nastao nakon to je vlak sletio s tranica i zaokrenuo se niz padinu do nasipa, oni su se ponovno pojavili pucajui strojnicama po preivjelima koje su identificirali kao lanove SS-Leibstandartea,lw Hitlerove uvare. Na kraju, kad su bili prisiljeni na bijeg jer su ih Nijemci brojano nadjaali, povukli su se bez ikakvih gubitaka i nestali. Bili su vrsto uvjereni da su uspjeno izvrili zadatak. Kao to se i Sobol prisjea: Kad sam se naao sa svojim odredom nakon akcije, svi smo blistali od radosti: govorili smo 'Hitler je otiao k vragu!',,111 Rezultat svega toga bilo je, tvrdilo se, 200 mrtvih njemakih vojnika ukljuujui i dvojicu generala.112 Hitler, meutim, nije bio meu njima. On je oigledno odluio prekinuti putovanje u Marienbergu (danas Malbork u Poljskoj, nap. ur.) kako bi se mogao posavjetovati s Gauleiterom Danziga Albertom Forsterom. Ipak, njemaka je reakcija bila tipino brutalna. Osvetu su proveli u selima blizu mjesta nesree uhitivi 150 osumnjienika, od 108 Vidi Zvgmunt August Sikorski,/ Kazimierz Szaleivski: dziejepomorskiego patriot)/ (Gdansk, 1996), str. 61-67. 109 Iskaz Jana Szalewskog (pseudonim Sobol-Sable), ref. M-14/623 POM u Fundacja Archiwum Muzeum Pomorskie Armii Krajowej oraz Wojskowej Slubv Polek w Toruniu, Toruri, Poljska. 110 Vidi opis Jana Szalewskog, koji je vodio jedan od odreda u napad, kako je prepriano u Majewskom, nav dj., str. 6. 111 Jan Szalewski, 'Zamach na Hidera', Glos Nauczycielski, br. 29, 1974. 112 Vidi Majewski, nav. dj., str. 6. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera kojih su nekih 50 nesretnika poslali u koncentracijski logor kod Stutthofa, blizu Danziga. Nekoliko tjedana poslije ponudili su nagradu za obavijest koja bi dovela do uhienja okrivljenika - brojka koja se nudila bio je kraljevski iznos od 250.000 reichsmaraka.113 Moglo bi se, dakle, zakljuiti da se Hitler jo jednom sretno izvukao. Meutim, malo je toga u ovoj prii onakvo kakvim se ini. Premda njemaki izvori potvruju da je te noi dolo do iskakanja

vlaka iz tranica, ne smatraju to atentatom na Hitlerov ivot i tvrde samo da je napadnut redovni putniki vlak koji je vozio u smjeru Berlina pri emu su izgubljena tri ivota.114 Doista se ini da su njemake vlasti o atentatu saznale tek dvije godine poslije, nakon zarobljavanja i ispitivanja jednoga pripadnika iz Sobolova tima.115 Dostupni poljski prikazi dogaaja, ak i oni koje su dali sudionici i oevici, takoer su proturjeni. Izvor obavijesti o Hitlerovu kretanju varira od zaposlenika na eljeznici, preko pripadnika njemakoga pokreta otpora i Wehrmachta pa ak do SSa. Neka izvjea smjetaju napad kod Rvtela, 40 kilometara nie na pruzi, dok su ostali tvrdili da se vlak pribliavao iz suprotnoga smjera, dolazei iz Berlina.116 Zbrci koja je uslijedila nije pomoglo ni udno izvjee koje su objavili britanski arhivi 1998. godine, kao dio SOE-inih planova za njihov vlastiti atentat na Hitlera koji su namjeravali izvriti. U tom se izvjeu,117 oigledno dobivenom od poljske obavjetajne slube, pojavljuje datum koji se odnosio na jesen 1941. godine i navodi se trea lokacija u blizini - Czarna Woda. U njemu stoji da se Hitlerov vlak neobjanjivo zadrao u oblinjoj stanici, nakon 113 Sikorski, nav. dj., str. 66. 114 Konrad Ciechanowski, Ruch oporu naPomorzu Gdanskim 1939-1945 (Warszawa, 1972), str. 132. 115 Pismo iz ureda Abwehra u Danzigu od 27. rujna 1944, preneseno u Sikorski, nav. dj., str. 66. 116 Vidi, primjerice, Leon Lubecki, Ruch oporu na Pomorzu Gdanskim w latach 1939-1945 (Gdansk, 1961), str. 59. 117 NA, HS6/624, Dodatak 4. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora ega je mimo njega proao redovni putniki vlak koji je zatim sletio s pruge, to je dovelo do gubitka 430 ivota. Unato tome to je izazvao odreeni interes u britanskome tisku u vrijeme svoga objavljivanja, ini se da je taj dokument tek neto vie od amalgama ostalih dogaaja, poluistina i ukraavanja. Njemaki izvori, primjerice, uope ne spominju takvo spektakularno ispadanje iz tranica, a (to se sada i zna) Hitler je za to vrijeme bio sigurno smjeten u Rastenburgu i nije ga naputao do poetka listopada. Uz to je jo neuvjerljivije to se u dokumentu tvrdi da su tranice bile prekinute detonacijom pomou kratkovalnog daljinskog upravljaa. S obzirom na to da je Zemaljska armija esto imala problema s opskrbom i s najosnovnijim naoruanjem, to se ini iznimno nevjerojatnim. Moe se jedino zakljuiti da su slubeniku SOE zaduenom za sastavljanje izvjea ili bili podmetnuti lani obavjetajni podaci ili je svojoj mati dao na volju. Dakle, to se moie spasiti s olupine operacije porunika Sobola? U najmanju je ruku nepobitno da je do iskakanja dolo na dionici pruge izmeu Dirschua i Konitza te noi 8. lipnja 1942. godine. Takoer je poznato da je Hitler bio namjeravao putovati u Berlin te noi."8 Ako se izuzme najnehotiniji mogui sluaj, to bi znailo da je neki od izvora iznutra opskrbio Pomeranijski pokret otpora pojedinostima Hitlerova dnevnoga reda. Najvjerojatnije je to uinio zaposlenik na eljeznici. Sobolov je tim, dakle, izveo svoj napad u iskrenom uvjerenju daje njihova meta Amerika, pa je stoga logino zato su se njihovi kasniji opisi dogaaja trebali podudarati s tom unaprijed stvorenom predodbom. Prema tome, za prvu se kompoziciju, kojoj su dopustili da proe, pretpostavljalo da je lani vlak", a za njemake vojnike iz redovnoga sastava koji su posrtali iz olupine nakon iskakanja vlaka s pruge smatralo se da su bili pripadnici SS-Leibstandartea. 118 Hoffmann, nav. dj., str. XXVIII. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Meutim, time se ne eli ocrniti napore samoga Sobola i njegovih ljudi. eli se samo rei da je potrebno jo mnogo toga napraviti prije nego to se doe do definitivne verzije dogaaja iz te noi koja se pojavljuje iz tame nevjerodostojnih memoara i iz ex-post-facto spekulacija. Sto se tie Sobola, njega to nije obeshrabrilo. On je nastavio voditi svoje ljude i do 1944. godine je bio dovoljno samopouzdan da vri prepade i postavlja zasjede njemakim snagama u tom okrugu. Tri je puta ranjavan, a kraj je rata doekao u sovjetskoj terenskoj bolnici.119 Ni kapetan Las nije prekinuo svoje subverzivne aktivnosti. On je zapravo osmislio i isplanirao drugo izlijetanje vlaka iz tranica - ovaj se put radilo o teretnom vlaku - na istoj dionici pruge samo dva tjedna kasnije. Nakon to je imenovan regionalnim AK zapovjednikom u Kocierzvnu, u

travnju 1944. godine uhitio ga je Gestapo. Poslije pretrpljenog muenja i ispitivanja pokuao se otrovati jedui sapun, ali je uspio samo u tome da ga prebace u koncentracijski logor Stutthof gdje je na kraju pogubljen u srpnju 1944. godine.120 *** Poljski je pokret otpora sve donedavno bio neobino odsutan iz panteona potencijalnih atentatora na Adolfa Hitlera. Ta bi se odsutnost djelomice mogla povezati s jezikom. Iako se o dogaajima koji su ovdje skicirani otvoreno raspravljalo u Poljskoj, osobito u posljednjem desetljeu, oni jo nisu nali odjeka u radovima na njemakom ili engleskom jeziku koji se bave tim problemom. U obzir bi trebalo uzeti i mogunost da je okrutnost njemake okupacije bilo takvo da su samo neki sudionici koji su bili ukljueni u takve riskantne operacije preivjeli rat da bi o tome 119 Komorowski, nav. dj., str. 164-165. 120 Isto, str. 96. etvrti dio Zmijsko leglo" - poljski pokret otpora mogli pisati. Mnogi su, poput kapetana Lasa, pronali smrt u koncentracijskim logorima ili u gestapovskim elijama za muenje. Drugi su izginuli u danteovskom paklu Varavskoga ustanka. Od elitnoga bataljuna Parasol", primjerice, koji je izvrio mnoge likvidacije" njemakih dunosnika, samo je oko 300 vojnika preivjelo rat, jedva jedna treina njihova nekadanjeg broja.121 No postoji i drugi, mraniji razlog za tu odsutnost. Nakon poraza nacistike Njemake Poljsku je okupirala druga totalitarna sila, Sovjetski Savez, koji je bio jednako neprijateljski raspoloen prema aktivnostima poljskoga pokreta otpora za vrijeme rata kao to su bili i nacisti. Sovjeti nisu mogli tolerirati nikakvo rivalsko politiko uporite u svome novom satelitu, stoga su vladavinu zapoeli progonima i hvatanjem voda pokreta otpora prokazujui ih kao pijune, kriptofaiste" i kolaboracioniste te sudei im.122 U nizu uvenih sudskih procesa preivjeli lanovi pokreta otpora iz ratnih vremena bili su oklevetani, ponieni i, u mnogim sluajevima, na temelju sudskih presuda pogubljeni. Nekolicina ih je uspjela izbjei taj vrtlog dogaaja. U takvim okolnostima povjesniara ne smije iznenaditi relativna nestaica veteranskih memoarskih prikaza akcija protiv Hitlera. Oni koji su bili dovoljno sretni da preive rat morali su preivjeti i mir, a to se najbolje postizalo tako da su se usta vrsto drala zatvorenima. Prema poruniku Sobolu, primjerice, koji je kasnije postao glavni izvor informacija za napad na Hitlerov vlak, Sovjeti nisu ba postupali onako kako se postupa prema herojima. Komunistika tajna policija uhitila ga je prvo 1946. pa onda ponovo 1950. godine. Osudili su ga na 18 mjeseci zatvora zbog njegove uloge u poljskome pokretu otpora. Nakon toga je Sobol pretrpio ivani slom.123 121 Piotr Stachiwich, Parasol (Warszawa, 1981), str. 628. 122 Vidi Davies, nav. dj., poglavlje 7. 123 Komorov/ski, nav. dj., str. 164-165. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Jo jedan primjer je major Teodor, organizator neuspjela bombakog napada na Hitlerov konvoj 1939. godine. Nakon to se na kraju rata vratio u Poljsku iz njemakoga zarobljenikog logora, Teodora je sljedee godine uhitila komunistika tajna policija u Krakovu. Optuili su ga za lanstvo u ilegalnoj organizaciji. Iako je 1947. godine osuen na smrt, kazna mu je preinaena u doivotni zatvor, od ega je odsluio deset godina prije nego to je osloboen amnestijom 1956. godine.124 Nakon toga je, do svoje smrti 1974. godine, sasvim razumljivo, odbijao govoriti o svojim aktivnostima za vrijeme rata i poricao da ita zna o atentatu na Hitlera, tvrdei ak da nije ni bio u Varavi u to vrijeme. Kako je njegova ena kasnije ispriala, uvijek je odbijao ii onom dionicom ulice Nowy Stuiat gdje je bila postavljena njegova bomba.125 Gledajui unatrag, moglo bi se initi iznenaujuim da je poljski pokret otpora - tako esto zazivan kao najaktivnija i najuinkovitija organizacija otpora iz Drugoga svjetskog rata - u napadima na Hitlera zatajio biti ei, ili zapravo, uspjeniji. Taj je zakljuak razumljiv, ali samo iz udobne, mirnodopske perspektive s poetka 21. stoljea. Poljskaje tijekom rata bila rastrgana pod petom nacistike okupacije i sam je opstanak poljskoga naroda bio doveden u pitanje. S obzirom na svu

svoju domiljatost, smjelost i vjetinu, agenti poljskoga pokreta otpora imali su daleko neposrednije brige. Njihov neuspjeh da izvre atentat na Hitlera bez sumnje je danak sigurnosnim mjerama koje su okruivale njihovu metu, ali u obzir bi trebalo uzeti i paklenske uvjete u kojima su bili prisiljeni djelovati. Stoga ne bi trebalo oplakivati injenicu da su pokuali i pritom bili neuspjeni, ve treba pozdraviti injenicu da su uope pokuali. 124 Vidi dosje lana osoblja Francziseka Niepoklczvckog (pseudonim Teodor), SPP TP3/5920/2. 125 Dariusz Baliszewski, Polski Zamach na Hidera", Netvstveek Polska, br. 4, 2002. PETI DIO Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez Tako silno elim vidjeti Hitlera mrtva" Josip Visarionovi Staljin' Malo prije zore najduljega dana u 1941. godini ifrirana poruka Dortmund" tretala je bezbrojnim terenskim telefonima i radijskim prijemnicima na istonoj granici Velikog Njemakog Reicha". Na taj su signal isturene njemake jurine postrojbe poele napredovati, a 7000 topova istovremeno je otvorilo razornu baranu vatru na sovjetske linije. Zapoela je najvea vojna operacija u povijesti: 3,5 milijuna ljudi kojima je podrku prualo oko 4000 tenkova, 7000 topova i vie od 2500 zrakoplova napredovalo je diljem fronte duge 2000 km,2 proteui se od Baltikoga do Crnoga mora. U poruci svojim vojnicima Fiihrer je nadolazei sukob opisao kao rat za... sudbinu Europe, budunost Njemakoga Reicha i opstanak naega naroda".3 Operacija Barbarossa" je zapoela. Prvotna sovjetska reakcija bila je iznenaenje, zbrka i potpuna panika. Vojnici na prvoj liniji, prodrmani iz sna eksplozijama nadolazeih granata i zveketom napredujuih njemakih oklopnih 1 National Archives, London (u nastavku NA), F0371/32878/N1688. Britansko veleposlanstvo, Moskva, za Ministarstvo vanjskih poslova, (30. oujka 1942). 2 Statistika od Gerda Ueberschara, Barbarossa" u I.C.B. Dear (ur.), The Oxford Companion to the Second IVorld War (Oxford, 1995), str. 109-113. 3 Citirano u Max Domarus, Hitler: Reden und Proklamationen, vol. 2. (Wiesbaden, 1973), str. 1732. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera jedinica, najee su bjeali. Postrojbe u pozadini povremeno su brkale otvorenu baranu vatru s potresom. Brzo su odbacili tu pretpostavku nakon to su im iznad glave proiali rapneli i prozujali bombarderi. Shvatili su da su u ratu. Zbunjeni zapovjednici jedinica preko radija su od svojih nadreenih uzalud traili upute. U meuvremenu, kako su njemake kolone napredovale, tako su desetkovale sovjetske snage ondje gdje su ih zatekle. Procijenjeno je da je u prvim danima rata u prosjeku svake dvije sekunde umirao po jedan sovjetski vojnik.4 I broj zarobljenika bio je jednako zapanjujui. Cijele sovjetske armije prestale su postojati. Materijalni su gubici bili takoer veliki. Sovjetski tenkovi, od kojih je veina bila prilino primitivna u usporedbi s onima koje su imali Nijemci, velikim su dijelom uniteni. Samo je T-34 davao neki nagovjetaj kasnijih sovjetskih uspjeha. Svih 1200 zrakoplova - punih 20 posto zrakoplovnih snaga Crvene armije -uniteno je ve prvog dana.5 Golema se veina nije ak ni uspjela vinuti u zrak. Kad je Goring primio podatke o tomu, uvjeren da su pretjerani, naredio je da se ponovno obavi brojanje. Provjereno izvjee povealo je konaan zbroj za etvrtinu.6 Ipak, unato iznenaenju na fronti, jedino stvarno iznenaenje koje je proizalo iz Barbarosse" bilo je to to su Sovjeti uope bili iznenaeni napadom. Britanska obavjetajna zajednica, koja je gotovo tono odredila datum potencijalnog napada deifrirajui signale s njemake Enigme, uredno ga je prenijela sovjetskom veleposlaniku. Sam je Churchill slao telegrame u Moskvu. Sovjetska je obavjetajna sluba takoer, prije svega preko svoga virtuoznog pijuna Richarda Sorgea u Tokiju, dugo upozoravala 4 Constantine Pleshakov, Stalin's Folly (London, 2005), str. 130. 5 Alexander Werth, Russia at JVar: 1941-45 (London, 1964), str. 159. 6 Von Hardestv, Red Phoenix: The Rise of Soviet Air Pouier 1941-45 (Washingotn DC, 1982), str. 11. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez na zapoinjanje neprijateljstva" s nacistikom Njemakom.7 Snage Wehrmachta nekoliko su se

tjedana gomilale na zapadnoj sovjetskoj granici. Luftwaffe je mnogo puta prelijetao preko sovjetskoga teritorija. Sve se to biljeilo i prenosilo Staljinu. Malo prije napada njemaki su se dezerteri osmjelili i preli liniju fronte kako bi obavijestili Sovjete o predstojeem juriu. Jedan od njih, bivi komunist po imenu Alfred Liskow, preplivao je rijeku Prut kako bi izvijestio Crvenu armiju daje ve izdana zapovijed za pokret. U Moskvi su sva takva izvjea odbacivali kao djela dezinformatora" i agentsprovocateursa - Sorgea su ismijali, a to se tie Liskowa, izdana je zapovijed da ga se strijelja. Bojei se da bi mogao uvrijediti Nijemce, Staljin se izmotavao i odbijao povjerovati u dokaze koji su se gomilali. Cak i kad su s bojita poela stizati najkatastrofalnija izvjea, suzdravao se zapovjediti svojim snagama da se odupru.8 U zbrci koja je uslijedila Nijemci su ostvarili velike dobitke. U prvom je tjednu fronta prosjeno napredovala oko 200 kilometara. Gradovi Riga, Minsk i Lavov ve su bili pali. Za mjesec dana njemake su armije napravile nove goleme prodore prema sjeveru i sreditu, a na jugu su se poeli pribliavati glavnome ukrajinskom gradu Kijevu. Moskva je ve bila izloena zranim napadima.9 Na nekim mjestima koja su za vrijeme bitaka bila opkoljena dolo je do prekida linije fronte jer su Nijemci nakon toga imali cijele armije sovjetskih zarobljenika. Kod Biah/stoka su zarobili vie od 300.000, a kod Smolenska gotovo 350.000 ljudi. inilo se da se potvrdila Hitlerova optimistina procjena o kritinom stanju Staljinove vojske. Iako sve to nije slomilo volju Sovjeta da se 7 Vidi John Erickson, The Road to Stalingrad (London, 1975), str. 87. 8 Simon Sebag Montefiorc, Stalin: The Court of the Red Tsar (London, 2003), str. 323. 9 Werth, nav. dj., str. 181. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera bore, loe su ih vodili, slabo su bili opskrbljivani i nisu imali dobar odgovor na sada ve dobro isprobanu taktiku Blitzkriega. Skori slom na fronti zrcalio je skori slom u srcu sovjetske drave. Kad je Staljin saznao koliko su veliki razmjeri katastrofe s kojom se suoio i kad je shvatio da je pogrijeio to je ignorirao neizbjean njemaki napad, pretrpio je vidljivi emocionalni i ivani slom, osjeao je neto izmeu mrane depresije i nemonoga bijesa. Ukratko, elini ovjek" se slomio, dva je dana proveo namrgoen, neobrijan i neopran u svojoj dai ne elei primiti nikoga i odbijajui odgovarati na telefonske pozive. Jedna je njegova suradnica priznala da ga nikad nije vidjela tako slomljenog". Sam je Staljin bio brutalan u procjeni situacije s kojom se suoio: Lenjin nam je ostavio veliko nasljee", psovao je, [...] a mi smo to sjebali."10 Uz sve izravnije strahove zbog vojnoga poraza i politikoga sloma, Staljin je osjeao da je i osobno ponien. Njegovo dotadanje oijukanje i savez s Hitlerom djelomice je bilo rezultat bojazni da zapadne demokracije nee mnogo uiniti kako bi zaustavile Hitlerovu ekspanziju. No taj je strah bio povezan i sa Staljinovim suzdranim divljenjem Fiihreru. Unato njihovim ideolokim razlikama, Staljin je instinktivno osjeao da moe poslovati s Hitlerom, moda ak i bolje nego s elnicima zapadnih demokracija. Divio se usponu svoga rivala, njegovoj oiglednoj popularnosti i brutalnom, beskrupuloznom postupanju sa suparnicima. Godine 1934, primjerice, kad je Hitler organizirao likvidaciju svojih bivih saveznika u SA, Staljin je radosno izrazio odobravanje uzviknuvi: Hitler, kakav momina!"11 Zbog saveza s Hitlerom iz 1939. Staljin je imao i politike koristi. Javna je predodba o njemu porasla diljem svijeta i, naravno, uspio je proiriti Sovjetski Savez na zapad, pripajajui 10 Sebag Montefiore, nav. dj., str. 330 i biljeka. 11 Pleshakov, nav. dj., str. 91. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez nove teritorije i oivljavajui granice koje su se pribliile onima nekadanjeg Ruskog Carstva. Ali bez obzira na sve to, Staljin nije mogao ivjeti u zabludama. On je znao da e ga Hitler na kraju napasti pa je zbog toga napola sastavio vlastite planove za napad.12 Nakon to je u ljeto 1941. prvi bio potuen i postao rtvom njemakoga napada, to je ipak doivio kao no u leda, kao ponienje i izdaju. A Staljin uope nije dobro primao izdaju. Gajio je mrnju i naslaivao se njegovanjem prkosa. Bio je, kako se jedan suradnik prisjea, ovjek kojem je najslaa od svih pobjeda bila ona koja se savreno osveuje neprijatelju.13

Stoga se Staljin, kad se oporavio od krize samopouzdanja, mahnito bacio na posao. Najprije se putem radija obratio sovjetskom narodu, i to je bilo prvi put da mu se uo glas od poetka njemake invazije, koja je u to vrijeme trajala ve dva tjedna. Obraanje sluateljima zapoeo je u za sebe nekarakteristinom stilu: Drugovi, graani, brao i sestre... moji prijatelji", rekao je prije nego to je sasuo tiradu o podmuklosti faistike Njemake" i o stranim rtvama koje su potrebne da bi se osigurala sovjetska pobjeda. Govor mu je bio spor i tih - gotovo monoton - s jakim otezanjem u njegovu gruzijskom naglasku. Treba se boriti za svaki pedalj zemlje i za svaku kap krvi", rekao je. Svu sovjetsku proizvodnju treba postaviti na vojne temelje, svaka djelatnost mora pojaati svoju proizvodnju. Dezerteri, oni koji ire paniku, pijuni i diverzanti nee pronai svoje mjesto. Gdje Crvena armija bude prisiljena na povlaenje, ondje iza sebe nee ostaviti nita upotrebljivo. Sve to se ne bude moglo uzeti sa sobom treba unititi. Ovo nije obian rat izmeu dviju vojska, upozorio je, ovo je rat cijeloga sovjetskog naroda protiv njemakih faistikih 12 Vidi, na primjer, Viktor Suvorov, kebreaker: Who Started the Second World rVar? (London, 1990). 13 Citirano u Alan Bullock, Hitler and Stalin: Parallel Lives (London, 1991), str. 389. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera postrojba".14 Svako se sredstvo mora upotrijebiti i svaka prednost iskoristiti kako bi se otjeralo uljeza iz domovine. Ako atentat na Hitlera jo nije bio na dnevnom redu, uskoro e se ondje nai. *** Atentat je, zapravo, uz pravno regulirana ubojstva i otmice ve bio sastavni dio sovjetskoga politikog krajolika. Sam je Staljin imao brutalno jednostavan stav prema ljudskome ivotu. Jedan je noviji biograf uoio da se govorei o ljudskim ivotima izraavao kao to se govori o staroj odjei: Neto uvamo, a neto bacamo."15 Tako je njegov reim, bez obzira na znanstvena" naela, demonstrirao izniman stupanj svakodnevne brutalnosti. Poetkom 1930-ih u Ukrajini je za vrijeme prisilne kolektivizaci-je otprilike 5 milijuna seljaka umrlo od gladi. Ubrzo nakon toga zapoele su prve velike istke koje su progutale brojne istaknute politiare i visokorangirane asnike na temelju osobne zavisti, glasina i iznuenih priznanja. Sustav koji je razvijen da bi se raspravio s takvim tobonjim zloincima bio je jednostavno irenje postojeeg sustava kaznenih logora, ili gulaga, naikanih diljem najnegostoljubivijih dijelova Sovjetskoga Saveza. Od pustoi arktike obale do divljih uma Dalekog istoka nicali su novi logori, dok su stariji pucali u avovima - u njima je bilo ukupno 1,8 milijuna nesretnika.16 Njihova imena, Vorkuta, Solovjetski otoci, Kolima, prilino su nepoznata na Zapadu, ali zasluuju jednak drhtaj jeze kao i Auschwitz, Dachau i Bergen-Belsen. Glavne su im funkcije bili rad i kazna, ali je u primitivnim uvjetima, s nedostatkom hrane 14 Citirano u Wcrth, nav. dj., str. 164-168. 15 Sebag Montefiore, nav. dj., str. 221. 16 Anne Applcbaum, Gulag (London, 2003), str. 123. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez i bez ikakve medicinske skrbi, smrt bila sveprisutna to su vlasti smatrale poeljnim nusproizvodom. Mnogi nikad nisu ni stigli do gulaga. U sveopem masakru koji je pratio istke, oni koji su bili predvieni za likvidaciju esto su obraivani u lokalnim stoerima NKVD-a (tajna policija) ili su jednostavno nestajali bez traga. Tako je preko puta zloglasnoga zatvora Lubjanka u Moskvi postojala ak posebno sagraena klaonica" za pogubljenje zatvorenika s nakoenim betonskim podom, s vodenim crijevima kojima se ispirala krv i s drvenim zidom" koji je zaustavljao zalutale metke.17 rtve su prebacivane u elinim lijesovima na kremiranje. Njihov je pepeo istresan u masovnu grobnicu. Krvnici i njihovi politiki gospodari svome su zadatku pristupali revno i s paklenskom pozornou koju su razvijali do pojedinosti. Ubijanja su organizirali po kvotama i mnogi su zaneseni i ambiciozni paladini nastojali nadii svoje propisano ogranienje. Mladi je Nikita Hruov, primjerice, zapovjedio ubojstvo 55.741 osobe u Moskvi - to je 5741 ovjek preko zadane kvote. U Lenjingradu je uhieno jo 68.000 ljudi.18 Svaki je grad u Sovjetskom Savezu, bez obzira na

veliinu, bio pogoen. Gotovo je svaka obitelj mogla ispriati istu priu: zastraujue kucanje na vratima, uhienje, muenje, priznanje i pogubljenje. Veina je sluajeva prela preko Staljinova stola. Jednog je dana, primjerice, izvijestio kako je osobno potpisao 3167 smrtnih presuda.19 Drugom je zgodom potpisao zapovijed kojom je dopustio 48.000 pogubljenja.20 Staljin je imao mo nad ivotom i smrti svakoga sovjetskog graanina, a to je bila mo kojom se sluio bez ustezanja. 17 SebagMontefiore, nav. dj., str. 219. 18 Isto, str. 222. 19 Robert Conqucst, The Great Terror: A Reassesment (London, 1990), str. 235. 20 Sebag Montefiore, nav. dj., str. 240. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera ak ni sovjetska elita nije bila sigurna od vrtloga putanja krvi. Prve rtve ukljuivale su Staljinove bive drugove Zinovjeva i Kamenjeva te heroja graanskoga rata - marala Tuhaevskog. Od 139 lanova sovjetskoga Centralnog komiteta iz 1934. godine, do 1938. uhieno ih je vie od stotinu, i veina je strijeljana.21 Kasnije je i nekadanji ravnatelj tajne policije (NKVD-a) Nikolaj Jeov pao kao rtva vlastite ubilake mainerije. Jeov, koji je vrhunac moi doivio kao lan unutarnjega kremaljskog kruga i koji je umro sa Staljinovim imenom na usnama, baen je u zajedniku grobnicu. U nekim se sluajevima istiu ne samo staljinistiki prezir prema ljudskome ivotu ve i njegova sveobuhvatna perverzija. Primjerice, NKVD je 1939. godine uhitio Bronku Poskrebijevu, enu Staljinova tajnika, nakon to je ona s prezirom odbila nabacivanje pohotnog i sadistikog efa tajne policije Lavrentija Berije. U zatvoru je provela dvije godine prije nego to su je pogubili u jesen 1941. godine. Njezin je mu u meuvremenu podnosio brojne molbe za spas ene, da bi ga na kraju Staljin utjeio rijeima: Ne brini, pronai emo ti drugu enu."22 Poskrebijev se vie nije enio, ali je ipak ostao na svome poloaju do 1952. godine. I stranci su bili uhvaeni u vrtlog tih dogaaja. Velik broj Poljaka 1939. godine deportiran je u SSSR s podruja istone Poljske koju je Staljin napao i pripojio. Meu njima je bio veliki broj poljskih vojnika i oko 20.000 asnika. Dok su civili i obini vojnici punili gulage, u Kremlju je bjesnila rasprava o tome to treba uiniti s poljskim asnicima - od kojih je veina bila dvostruko, a moda i trostruko prokleta: kao aristokrati, intelektualci i zemljoposjednici. Na kraju je pronaeno rjeenje, koliko jednostavno toliko i brutalno. U travnju 1940. godine Staljinov je najdrai krvnik Blohin premjeten u Bjelorusiju, gdje su bili 21 Mark Frankland, Khrushchev (London, 1966), str. 47. 22 Sebag Montefiorc, nav. dj., str. 283. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez zatoeni spomenuti asnici. Ondje je, u zvuno izoliranoj prostoriji i odjeven u konu mesarsku pregau, svake noi tijekom sljedeih mjesec dana pogubljivao po 250 Poljaka.23 Od konanog danka smrti koji je iznosio otprilike 28.000 ljudi, Blohin je namaknuo 7000 leeva. Konano, ne zna se broj onih koji su pali kao rtve krvnikoga metka, a moda ga je i nemogue saznati. Jo se spori o ukupnom broju rtava terora", premda neki pouzdani autoriteti procjenjuju daje ukupno oko 20 milijuna ljudi bilo zatoeno, od kojih je nekih 7 milijuna izginulo.24 Meutim, nitko ne spori o vrijednosti ljudskog ivota u Sovjetskom Savezu. Teei prema komunistikom idealu, ljudska su bia jednostavno postala potrona roba. Kao to glasi Staljinova maksima: Smrt je rjeenje za sve probleme - nema ovjeka, nema problema" Taj se stav odnosio i na inozemne operacije NKVD-a, gdje je neprijateljima, stvarnim ili izmiljenima, bio osiguran jezovit kraj. Ba kao to su kod kue istke i veliki teror iskorijenili troc-kiste" i devijacioniste", tako je inozemni odjel NKVD-a prenio istu borbu preko sovjetskih granica. Glavna su im meta bili bijeli", protusovjetska ruska zajednica u izgnanstvu, te sljedbenici komunistikoga heretika Lava Trockog. I dok se veina aktivnosti sastojala jednostavno od promatranja, infiltracije i skupljanja obavjetajnih podataka, u Parizu je osnovan mali odred, Uprava za posebne zadatke, koji je na sebe preuzeo takozvane mokre poslove" - prljave poslove otmica ljudi i izvoenje atentata.25 Uprava za posebne zadatke uskoro je narasla postavi jedan od najveih odjela inozemne sovjetske

obavjetajne slube. 23 Michael Parrish, The Lesser Terror (Westport, Conn., 1996), str. 57. 24 Vidi, primjerice, Robert Conquest, ,,PlayingDown the Gulag", The Times Literary Supplement, 24. veljae 1995. 25 Christopher Andrew - Vasili Mitrokhin, The Mitrokbin File (London, izdanje iz 2000), str. 91. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera 26 Isto, str. 117. 27 Christopher Andrew- 01egGordicwsky,A'(j5: Tbe Inside Story ofits Foreign Operationsfrom Lenin to Gorbachev (London, 1990), str. 128-129. 28 Andrew - Mitrokhin, nav. dj., str. 105. 29 Vidi Waltcr Krivitskv, In Stalin's Secret Service (New York, 2000). Godine 1938. ponosila se sa 212 operativaca diljem Europe. Njegovi su agenti bili uvjebani kao strunjaci za jezike, pripadnici otmjenih krugova, pijuni i saboteri. Mnogi su izuili zanat u podmoskovskoj ispostavi NKVD-a gdje su se privikivali na ivot u luksuznim kapitalistikim" sredinama.26 Nakon priprema slani su da se uvuku u neprijateljske" organizacije, poslovne krugove pa ak i u kuanstva, gdje su promatrali i slali izvjea. Na znak iz Centrale" infiltrirani bi agenti mogli postati atentatori ili bi dolazila specijalna pokretna skupina" ostavljajui infiltrirane agente in situ, neotkrivene. Njihove najistaknutije rtve bili su bivi diskreditirani ravnatelj inozemnog odjela obavjetajne slube NKVD-a Abram Slucki, izbjegli bivi bijeli" general Jevgenij Miller te prebjezi Ignacij Poreki i Walter Krivicki. Njihove su se metode razlikovale ovisno o vremenu i okolnostima, iako su bili specijalizirani za upotrebu otrova.27 U veini sluajeva zadatke su obavljali tako vjeto da je ostajalo malo dokaza kako je zloin uope bio poinjen. Millera su, primjerice, oteli u parikoj ulici i tajno prevezli brodom u Moskvu na ispitivanje prije nego to su ga ubili. Slucki je otrovan cijanidom iako je smrt prikazana tako da izgleda kao srani udar,28 a ubojstvo Krivickoga u vaington-skoj hotelskoj sobi lairano je kao samoubojstvo.29 Samo je u rijetkim sluajevima pomno pripremana operacija znala zapeti. Jedan je takav primjer bio sluaj Ignacija Porekog, agenta NKVD-a u Parizu, koji se opredijelio za Trockog. Nakon to ga stara znani-ca", koja je donijela kutiju okolade premazanu strihninom nije uspjela namamiti u smrt, Poreki je jednostavno ubijen rafalom iz strojnice u predgrau Lausanne. ak ni tada nije otiao tiho. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez Kad su mu pronali tijelo, otkrilo se daje ubojici iupao uperak kose.30 Meutim, najslavnija je rtva atentatora NKVD-a bio Trocki, heroj ruske revolucije i graanskoga rata, koji se sukobio sa Staljinom u kasnim 1920-ima. ivei u izgnanstvu u Francuskoj i poslije u Meksiku, Trocki je bio na elu maloga pokreta sljedbenika propagirajui svoj heretiki tip komunizma. Premda mu je utjecaj bio neznatan, kako politiki tako i ideoloki, Trocki je postao Staljinova opsesija. Neizbjeno, u malu mreu pristaa Trockoga uvukli su se agenti NKVD-a, koji su mu uspjeli ubiti sina tijekom rutinske operacije slijepoga crijeva i usmrtiti njegova parikog tajnika. Jedan od tih agenata, panjolac Ramon Mercador, obuen je u Moskvi. Preselio se u Meksiko gdje je, ivei pod pseudonimom Frank Jackson, glumio ljubavnika Trockijeve kurirke; uskoro je postao est posjetitelj Trockijeve utvrene vile izvan meksike prijestolnice. Strpljivo je radio kako bi stekao povjerenje svoje mete, donosei darove, igrajui se s njegovom unuadi i otvoreno raspravljajui o politici. Ujutro 20. kolovoza 1940. doao je s lankom koji je napisao i koji je Trocki pristao proitati. Sa sobom je uz to donio i bode, revolver i sjekiricu. Dok je Trocki, sjedei u svojoj radnoj sobi itao lanak, Mercader mu je zabio sjekiricu u potiljak. Kako je poslije rekao policiji: [On] je tako vrisnuo da to neu zaboraviti dok sam iv. Vrisnuo je Aaaaa ... jako dugo, beskonano dugo, i ini mi se kao da mi vrisak jo uvijek probada mozak. Vidio sam Trockog kako ustaje kao lud. Bacio se na mene i ugrizao me za ruku ..."31 30 Andrew - Gordievski, nav. dj., str. 125-126. 31 Citirano u Isaac Don Levine, IheMind of an Assassin (London, 1959), str. 125. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera

Nakon krae borbe, Mercadera su uhitili. Trocki je umro sljedeeg dana od zadobivenih ozljeda. Na mnogo je naina taj atentat bio daleko od savrene mokre" operacije. Tijelo nije uklonjeno, a ni poprite nije bilo ureeno da smrt Trockoga izgleda kao samoubojstvo ili kao nagla prirodna smrt. Najgore od svega bilo je to to je atentator uhien i priznao svoj zloin. tovie, kad je 1960. godine konano puten iz zatvora u Meksiku, Mercader je otputovao u Moskvu gdje je primio odlije heroja Sovjetskoga Saveza.32 Atentat na Trockoga svakako je bio brljav posao, no Staljin je barem uspio eliminirati svog rivala; pokazao je da su njegovi agenti sposobni likvidirati vrhunske, dobro zatiene mete izvan Sovjetskoga Saveza. Naravno, kad je uklonjen Trocki, sljedea uoena prijetnja Staljinu dolazila je od europskoga faizma koji je u mnogoemu postao suparnik boljevizmu. Dok je Hitlerova vlada vrila pritisak na aktivnosti domaih komunista, za to su vrijeme i Staljinovi agenti poeli uzimati na nian nacistiku elitu. Ve je 1934. godine Jakov Serebrianski, tadanji ravnatelj Posebnih zadataka", primio zapovijed da izvri atentat na njemakoga Reichsprdsidenta Hermanna Goringa tijekom njegova posjeta Francuskoj. Unovaen je snajperist i smjeten na aerodrom Le Boruget, istono od Pariza, gdje se oekivalo da e meta sletjeti. Meutim, kad je posjet otkazan, atentator se povukao.33 I Hitler je poeo privlaiti pomnu pozornost Staljinova NKVD-a. U ljeto 1939. godine34 Alexander Foote, operativac NKVD-a roen u Velikoj Britaniji, ivio je u Miinchenu nekoliko mjeseci. Bio je visok, neposredan momak iz Yorkshirea i 32 Andreiv - Mitrokhin, nav. dj., str. 116. 33 Isto, str. 92. 34 Neki prikazi ostaju pri tome da je Footov plan smiljen 1938, no paljivije itanje njegovih memoara ini jasnijim injenicu daje to bilo 1939. godine. Vidi AIexan-der Foote, Handbookfor Spies (London, 1949), str. 30-5. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez veteran panjolskoga graanskog rata, a Sovjeti su ga pripremili kao agenta za infiltraciju. Poslan u Munchen, gdje je trebao uiti njemaki i promatrati politiki razvoj dogaaja, postao je redovni posjetitelj maloga restorana Osteria Bavaria u sreditu grada. Ispostavilo se da je to bilo i jedno od Hitleru najdraih mjesta u koja je zalazio. Foote se poslije prisjeao: Traei jednoga dana jeftino mjesto gdje u ruati, sluajno naletim na Osteriju Bavariju i, prionuvi na fin i dobro serviran ruak, primijetim komeanje na vratima i Hitler zakorai unutra praen svojim autantom Brucknerom, fotografom i ulizicom HofFmanom te dvama pobonicima.35 Nakon to je o tome izvijestio Centralu", Footeu su zapovjedili da nastavi nadziranje, te mu poslali jo jednog agenta, takoer Britanca po imenu Len Brewer, da pomogne oko onoga to se ve tada zvalo Plan Hitler". Foote i Brewer su promatrali dolaske i odlaske Hitlera i njegove pratnje uoavajui pojedinosti oko uestalosti posjeta i oite nemarnosti u osiguranju. Jednom su prilikom odluili izvesti eksperiment. Dok je Foote sjedio na svom uobiajenom mjestu, Brewer je stajao na drugoj strani restorana. Kad je Hitler sa svojom pratnjom prolazio prema separeu u stranjem dijelu restorana, na dogovoreni je znak Brewer posegnuo u unutarnji dep (kao da posee za pitoljem) i izvukao tabakeru. Na njegovu zaprepatenost, to nije izazvalo nikakvu reakciju tjelohranitelja.36 Kao to govori veliki broj izvora, osiguranje u Osteriji Bavariji sigurno nije bilo ono to je moglo biti. Tako je 1935. godine Unity Mitford37 ruala sa svojim prijateljima kad je jedan od njih 35 Isto, str. 26. 36 Isto, str. 32. 37 Unity Valkyrie Mitford bila jc britanska aristokratkinja koja je podupirala politiku Roger Moorhouse Ubiti Hitlera navodno ispustio vreu smrdljivih bombi" koje su eksplodirale istovremeno [...] sa senzacionalnim uinkom". Hitler, koji je sjedio za svojim uobiajenim stolom, nije uope reagirao. Njegovi su tjelohranitelji posegnuli za orujem, ali nisu poduzeli nikakvu daljnju akciju.38 Poslije je jedna od Hitlerovih tajnica potvrdila taj oigledni nemar. Kad su je u proljee 1943. godine pozvali u restoran na veeru s Fiihrerom i etvoricom bliskih suradnika, zaprepastila se

uvidjevi da nisu poduzete nikakve posebne mjere sigurnosti zbog Hitlerova posjeta: Naravno, ogledala sam se da vidim nisu li [neki drugi gosti] policijski slubenici pitajui se koje su mjere opreza poduzete radi Hitlerove sigurnosti u takvim sluajevima. Meutim, oni su bili ili iznimno inteligentni agenti ili pak pravi gosti, jer su se ponaali sasvim normalno, sa zanimanjem gledajui u slavnoga gosta, a neki su od njih otili prije nas.39 Susrevi se sa svojim nadreenim iz NKVD-a u ljeto 1939. godine, Alexander Foote je saznao da je njegov prijedlog da se ubije Hitlera u Osteriji Bavariji ,,u svijesti Kremlja nabujao do potpuno razraenog plana za atentat, s [Brewerom] i sa mnom kao onima koji su oigledno odabrani da odigraju glavne uloge".40 Sloio se da nastavi pratiti razvoj dogaaja jo podrobnije istraujui svaku pojedinost i prikupljajui nove informacije. Proulo se da je Hitler poznavao vlasnika restorana jo od Prvoga svjetskog rata te da ga je posjeivao tri puta tjedno kad je bio u Miinchenu. Adolfa Hitlera. Otputovala je u Njemaku gdje je upoznala samog Fuhrera i druge istaknute nacistike elnike. Poslije se (neuspjeno) pokuala ubiti hicem iz pitolja u glavu kad je Velika Britanija objavila rat Njemakoj 1939. godine. - nap. prev. 38 Citirano u David Pryce-Jones, Unity Mitford: A Quest (London, 1995), str. 102. 39 Traudl Junge, Until the Final Hour (London, 2003), str. 102. 40 Foote, nav. dj., str. 31. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez Upravo ondje mu je pristupila Unity Mitford i upravo se ondje udvarao Evi Braun koja je radila u blizini. Sto je najvanije, Foote i Brewer su ustanovili da je prostorija za sveanosti - takozvana Bismarckzimmer - od glavne sale restorana odvojena tek tankom pregradom, koja je s jedne strane sluila kao garderoba. Njih su dvojica smatrali da bi bomba koja bi bila postavljena uz pregradu prouzroila golemo razaranje u unutranjosti: Koliko smo mi mogli razbrati, to mjesto nisu posebno nadzirali niti su uvoene neke posebne mjere opreza kad bi ga Hitler poastio svojom nazonou. Tvrdili smo da nita ne bi moglo biti lake od toga da stavimo bombu u aktovku zajedno sa svojim kaputima i nakon brzog ruka napustimo restoran u nadi da e naa bomba u vjenost odnijeti Hitlera i njegovu pratnju koja udobno rua iza [...] daane oplate?41 Zakljuili su da je Hitler bio ranjiv u restoranu, a ako bi se posluili bombom sa satnim mehanizmom, ta bi im opcija ak omoguila i siguran bijeg. Svoje su planove iznijeli Centrali" i ekali da dobiju znak za akciju. Meutim, zaudo, njihov je prijedlog naiao na ledenu tiinu. Foote je imao tu nesreu da je svoj plan o atentatu iznio u kolovozu 1939. godine - u trenutku kad je Staljin traio nain da se udrui s nacistikom Njemakom. Usprkos tomu stoje godinama estoko govorio protiv pustoenja faistike zvijeri", Staljin je bez pogovora promijenio svoj smjer prema velianju postignua njemake vlade". Sjeti se samo kako smo se nekad znali meusobno proklinjati!",42 podrugljivo je rekao Ribbentropu tijekom potpisivanja nacistiko-sovjetskoga pakta. On je tada Hitlerovoj Njemakoj postao dobavlja ita i nafte te suuesnik u napadu na 41 Isto, str. 31-32. 42 Citirano uNcil Grant, The German-Soviet Pact (New York, 1975), str. 51. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Poljsku. Bilo je prirodno da nikakva zavjera o izvrenju atentata na njegova novog saveznika, premda se prije nekoliko tjedana smatrala poeljnom, sada nije dolazila u obzir. Alexander Foote pak, koji je s izbijanjem rata postao narodni neprijatelj, morao je pobjei iz Miinchena jer se bojao da ne bi privukao pozornost Gestapoa. Time je Plan Hitler" na neodreeno vrijeme stavljen u stranu. Iako je Centrala" oigledno, premda nakratko, razmatrala Footeov plan kao nacrt za pokuaj atentata, sam je Foote zaudo bio ravnoduan prema svojim aktivnostima u Miinchenu. Planirano ubojstvo Hitlera, napisao je, bila je jedna od nevinih zabava" kojima se bavio usput".43 Nakon nekog vremena okrenuo se prema mnogo ozbiljnijim stvarima. Kao kljuni sudionik slavne pijunske operacije Prsten Lucy", postao je jedan od najdjelotvornijih pijuna u ratu.44 *** S izbijanjem njemako-sovjetskoga rata 1941. godine takva malo-duna poigravanja inila su se kao

dio nekih drugih, u svemu otmjenijih vremena. Na poetku samoga ratnog pohoda Hitlerove su armije postigle niz gotovo nenadmanih pobjeda, to ih je poetkom prosinca dovelo pred samu Moskvu. Ipak, zapevi u zimskim vremenskim uvjetima i zbog pojaanog sovjetskim otporom, usporili su prodor. Moskva se uspjela obraniti, a Staljin je preivio. Sljedee su godine njemake armije krenule prema jugu nadajui se da e uspjeti zaposjesti naftna polja na Kavkazu i eliminirati Staljinove vojne rezerve. Uspjeli su uvelike napredovati u Ukrajini i u junoj Rusiji zauzevi niz gradova na putu prema Staljingradu, 43 Foote, nav. dj., str. 32-33. 44 Vidi Anthonv Read - David Fisher, Opemtion Lucy (London, 1980). Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez do kojega su stigli sredinom rujna. Meutim, kad su neki izvid-niki njemaki odredi bacili pogled prema Volgi i nepreglednoj stepi"45 iza nje, nisu imali pojma da svjedoe i krajnjem dometu njemake vojne moi. Sovjetska pobjeda kod Staljingrada, kao bitka voena taktikom opkoljavanja, koja je dotad bila glavna odlika njemakoga napredovanja, oznaila je zbiljsku toku obrata u ratu na Istonoj fronti. Hitlerove se postrojbe vie nisu smatrale nepobjedivima. Taj ih put nisu zaustavile vremenske prilike ili oajno lo raspored rezervnih armija. Porazilo ih je superiornije taktiko razmiljanje i njegova praktina primjena. Njihov e se rat otada odvijati kao dugo i krvavo povlaenje prema samome srcu Njemake. Borba na Istonoj fronti nije imala nita zajednikog s borbom u Sjevernoj Africi ili s neto kasnijom zapadnoeuropskom ofenzivom. Ona je bila brutalna do krajnosti. To je bio sraz dvaju ideoloki suprotstavljenih reima koji su svoje vojnike uvjebavali da protivnike ne gledaju kao srodna ljudska bia, ve kao mnotvo nametnika koje treba istrijebiti. Milost se nije traila niti se oekivala. Suoavajui se sa zarobljavanjem, njemaki su vojnici esto svoj posljednji metak ili granatu uvali za sebe. Ni sovjetski zarobljenici nisu mogli oekivati mnogo milosti od Nijemaca, a usto su ih i njihovi nadreeni smatrali izdajicama. Strah je, dakle, vie nego ideologija esto bio glavni motivacijski pokreta obiju strana. Jedan je njemaki veteran to objasnio: Mi se vie nismo borili ni za Hitlera, ni za nacionalsocijalizam, ni za Trei Reich - pa ak ni za svoje zarunice ili majke ili obitelji koje su se nalazile u bombardiranim gradovima. Borili smo se iz istog straha, koji je postao naa motivacijska snaga. Pomisao na smrt, pa ak i kad smo je prihvaali, tjerala nas je da urlamo od bespomonog 45 Antonv Beevor, Stalingrad (London, 1998), str. 108. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera straha. Borili smo se iz razloga koji su moda sramotni, no strah je na kraju svega, jai od bilo kakve doktrine. Borili smo se za sebe same, da ne bismo umrli u jamama ispunjenima blatom i snijegom. Borili smo se kao takori [...] golim zubima.46 Njemaki su se vojnici medu ostalim najvie bojali pasti u ruke sovjetskih partizana. Njihovi su neregularni odredi formirani kako bi, prema Staljinovim rijeima, proirili partizanski rat posvuda, diui mostove u zrak, unitavajui ceste ... da bi se stvorili nesnosni uvjeti za neprijatelja i njegove pomagae".47 Naravno, njihovo se stvaranje slubeno pripisivalo Staljinu, no stvarnost je bila neto prizemnija. Obino su ih inili civili i bivi vojnici koji su se zatekli iza linije fronte za vrijeme silovita njemakog prodora. Povezivali su se i borili u prvom redu da bi preivjeli, i obino su gledali kako izbjei sukob umjesto da ga izazivaju. Cesto je njihov ratoborni duh trebalo osnaivati dolaskom asnika NKVD-a i bataljuna za presretanje"48 namjerno ostavljanih iza linije fronte. Meutim, s vremenom je partizanski pokret prerastao u neto to je ulijevalo mnogo vie straha. Od Baltikoga do Crnog mora, samo u nekim od okupiranih regija Sovjetskoga Saveza nije bilo partizanske aktivnosti. Neki su odredi nastali spontano, dok su drugi prebacivani unutar njemakih linija. Svaki se sastojao od 50-80 snanih boraca. U roku od mjesec dana od poetka operacije "Barbarossa", samo je u lenjingradskom okrugu bilo ve vie od 200 partizanskih odreda. Dodatnih 10.000 gerilaca djelovalo 46 Guy Sajer, Tke Forgotten Soldier (London, 1971), str. 108. 47 Citirano u Wcrth, nav. dj., str. 167. 48 Parrish, nav. dj., str. 121.

Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez je u moskovskom sektoru.49 Do kraja godine ukupno su brojili vie od 300.000 ljudi.50 Nijemci su partizane obuzdavali na nemilosrdan nain. Hitler je u poetku pozdravio gerilski rat jer je njegovim snagama davao priliku da istrijebe" neprijatelje. Sukladno tome, pretpostavljalo se da su svi uhvaeni partizani komunisti pa se na taj nain i postupalo prema njima - to znai da su strijeljani na licu mjesta. S druge strane, svaka je njemaka smrt trebala biti osveena pogubljenjem izmeu 50 i 100 zatvorenika". U zaleu bojinice provoena su protupartizanska ienja" irokih razmjera u kojima se redovito prikupljalo stotine komada oruja i bilo tisue rtava. Jednom su prilikom pronaene samo 492 puke kod 4500 mrtvih partizana".51 Jasno je daje nacistika definicija partizana" mogla biti izrazito rastezljiva. Postrojbe kojima su dodjeljivane te jezive aktivnosti obino su bile najbrutalnije - takvima ih je uinio njemaki ratni stroj. Meu njima su bili zloglasni odredi smrti zvani Einsatzgruppen i takozvane brigade Dirleivanger", gomila oloa sastavljena od bivih zvjerokradica, otpadnika i kriminalaca koji su bili oduevljeni svojim ogavnim poslom.52 Ipak, pod vodstvom NKVD-a i sluei se zalihama osloboenog" oruja, partizani su nastavili bujati i uskoro su se razvili u pravu silu, vrei sabotae i napadajui njemake kolone sa zalihama u pozadini. Jedan je asnik SS-a priznao: Najvee su nevolje predstavljali partizani. U vojnom su smislu oni bili najvea prijetnja koja se mogla pronai iza armije koja se borila. Nemilosrdni, prkosni do toke unitenja, s azijskom okrutnou. Taj je neprijatelj prisilio 49 Citirano u Werth, nav. dj., str. 644. 50 Richard Overy, Russia's War (London, 1998), str. 147. 51 Heinz Hohne, The Order oj'the Death's Head (London, 1969), str. 372. 52 Vidi French MacLean, The Cruel Hunters: SS-Sonderkommando Dirleivanger, (Atglen, PA, 1998). Roger Moorhouse Ubiti Hitlera nae odrede da budu u stalnom stanju uzbune zbog njihove rairene organizacije i zbog izvrsne komunikacijske mree. Njihovo poznavanje terena, njihovo neprestano blokiranje cesta postavljanjem mina i unitavanjem mostova, njihova sposobnost da se brzo ukopaju i sagrade mitraljeska gnijezda na stratekim tokama i njihovo pokazivanje smirenosti tijekom bitaka licem u lice u movarnim podrujima, osnovne su znaajke njihovih borbenih vjetina.53 Izbacivanje njemakih vlakova te unitavanje teke vojne opreme bile su jo neke od specijalnosti partizana. U njihovim su zasjedama ivote izgubili brojni njemaki vojnici. Neki su odredi ak imali kvote koje je trebalo ispuniti: tako je brigada Jalta" utvrdila da svaki partizan mora unititi barem pet faista [...] mjeseno".54 Zarobljenici su se rijetko uzimali, a muenje i saka-enje bili su uobiajeni. Jednom su prilikom glave etvorice zarobljenih njemakih vojnika u konatoj kutiji vratili zapovjedniku njihova odreda.55 Nebrojeni drugi jednostavno su nestali. Smatra se da su partizanske snage u okupiranome Sovjetskom Savezu ukupno ubile vie od 50.000 njemakih vojnika. Diljem irokoga prostranstva teritorija iza Istone fronte, neki su partizanski odredi ili jo dalje s ambicijama pa su organizirali autonomne regije kao to je grandiozno nazvana Partizanska republika jezera Palik", eksperiment kratka vijeka sa samostalnom vladom uspostavljen u ruralnoj Bjelorusiji. Doista se u jednome povjerljivom njemakom izvjeu iz srpnja 1942. godine priznaje kako su velike povrine u njemakoj pozadini bile ugroene". 53 SS-Gruppenfuhrer Hermann Fegelein citiran na http://www.wssob. com/008di vfgy.html 54 Ove.rv, nav. dj., str. 146. 55 Alan Clarke, Barbarossa (London, izdanje iz 1995), str. 154-155. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez Na poduem su popisu bile 32 regije koje su Nijemci smatrali podrujima visokog rizika.56 Ta se ekspanzija partizanske aktivnosti iz 1942. godine podudarala sa sve veim utjecajem NKVD-a koji je partizansku mreu sve vie vidio kao korisnog saveznika za infiltraciju, podrku i izvlaenje

agenata na podrujima koja su okupirali Nijemci.57 Tijekom rata je vie od 10.000 takvih agenata poslano iza neprijateljskih linija.58 Veina ih se borila uz partizane, bar privremeno, potpomaui istovremeno time njihovu vojnu i ideoloku odlunost. Glavna im je svrha pak bila uklanjati visokorangirano njemako vojno i civilno" osoblje. U mnogim su sluajevima djelovali prema popisu sastavljenom u Moskvi koji je sadravao imena onih kojima se sudilo in absentia i kojima je izreena presuda za zloine protiv sovjetskoga naroda. U potrazi za plijenom nekolicina se sovjetskih agenata predstavljala kao njemaki asnici. Jedan od tih bio je Nikolaj Kuznjecov. Pod pseudonimom Pahuljica, Kuznjecov je bio visok, plave kose i lijepa izgleda te je, s hladnim, suzdranim stilom ponaanja, lako mogao proi kao nacist. Govorilo se daje doista mogao govoriti ak sedam njemakih dijalekata, kao i ruski s njemakim akcentom.59 U ljeto 1942. godine izbacili su ga padobranom na grad Rovno u Ukrajini, gdje je preuzeo identitet Oberleutnanta Paula Sieberta, asnika iz Wehrmactovih transportnih jedinica. Obuen da bude ekspert za tajne operacije, uspio je provesti 18 mjeseci iza njemakih linija gdje mu je temeljni zadatak bio atentat na istaknute dunosnike okupacijskoga reima. Njegove su metode bile jednostavne. Pristupio bi svojim metama usred bijela 56 Matthew Cooper, The Nazi War against Soviet Partisans 1941-1944 (New York, 1979), str. 5960. 57 Kurt DeWitt, The Partisans in Soviet Intelligence", u John Armstrong (ur.), Soviet Partisans in World War II (Madison, 1964), str. 339. 58 Pavel Sudoplatov, Special Tasks (London, 1994), str. 129. 59 Teodor Gladkov, Legenda Sovetskoi Razvedki (Moskva, 2001), str. 94. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera 60 Pavel Sudoplatov, Razvedka i Kremi (Moskva, 1996), str. 155. 61 Vidi Lcgendarv Soviet Intelligence Officer Dies", Pravda, 22. srpanj 2003. 62 Gladkov, nav. dj., str. 300-305. 63 Dmitri Medvedev, Ottjad idet na Zapad (Lvov, 1948), str. 27. 64 Andrew - Gordiev/ski, nav. dj., str. 252. dana, potvrdio bi njihova imena i izrekao im smrtnu kaznu prije nego to bi ih ubio iz neposredne blizine svojim slubenim pitoljem.60 Dok je djelovao u Rovnu, u njemakom glavnom gradu" okupirane Ukrajine, i poslije u Lavovu, nije mu nedostajalo meta. Pripisuju mu se ubojstva, medu ostalima, suca SS-a Alfreda Funka i zamjenika gubernatora Galicije dr. Eugena Bauera, zatim pokuaj ubojstva Paula Dargela, zamjenika Reichskommisara za Ukrajinu, i otmica generala Maxa Ilgena koji je tajno odveden u Moskvu i otad se za njega vie nikad nije ulo.61 Unato tim uspjesima, njegovi su mu najvei trofeji ipak izmaknuli. Prvi, njemaki ministar za okupirane istone teritorije Alfred Rosenberg preao je u Rovno u ljeto 1943. godine, meutim njegov pratei sigurnosni reim nije Kuznjecovu pruio previe prilika da ga napadne.62 Drugi je bio njemaki generalni gubernator Ukrajine Erich Koch. Premda se uspio upoznati s Kochovim posilnim i s lanom njegove osobne strae,63 Kuznjecov se samo jednom dovoljno pribliio Kochu da bi izveo atentat. Jednom prilikom, unato tomu to je uspio svoju metu navesti na razgovor, po svoj prilici nije mogao djelovati zbog nazonosti sigurnosnog osoblja. Meutim, legenda kae da je tijekom toga razgovora doznao kljune pojedinosti o nadolazeom Kurskom napadu koje je, naravno, uredno prenio Moskvi.64 Kako se fronta pribliavala 1944. godini, Kuznjecov je ponovno otiao u ilegalu te se pridruio lokalnoj partizanskoj skupini, narodnim osvetnicima". Meutim, pri pokuaju prelaska linije fronte zarobljavaju ga ukrajinski nacionalisti pa se on odluuje za samoubojstvo granatom. U pismu koje je trebalo biti Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez otvoreno u sluaju njegove smrti, opisao je svoju ljubav prema svojoj ruskoj domovini te zakljuio: Ii u u borbu do smrti u ime Staljina: mog oca, mog prijatelja i mog uitelja. Prenesite mu moje pozdrave."65 Posthumno mu je dodijeljeno odlije Heroja Sovjetskog Saveza". Jedan od Kuznjecovljevih kolega agenata bio je Nikolaj Hohlov. Stariji su ga povjesniari opisivali kao jednoga od iznimnih sovjetskih heroja Drugoga svjetskog rata".66 Hohlov se uvukao u

zarobljeniki logor kako bi usavrio svoj njemaki i postao je jedan od prvih NKVD agenata koji je djelovao iza neprijateljskih linija. Svoju je ilegalnu karijeru navodno zapoeo kao lan cirkuske skupine - teatralnog borbenog tima" - koji je, pomalo bizarno, tijekom ongliranja planirao bacati granate na naciste.67 No, 1943. godine Hohlov je napredovao prema ostvarenju ozbiljnijih poduhvata. Te je jeseni odletio u Minsk, iza linije fronte, gdje mu je meta bio lokalni nacistiki zapovjednik Wilhelm Kube. Novinar i nacionalistiki agitator iz Sleske, Kube se Nacistikoj stranci pridruio 1927. godine i u njezinim je redovima strelovito napredovao uvelike zahvaljujui svome daru za javni nastup. Obavljao je nekoliko administrativnih funkcija unutar nacistike hijerarhije, a tri tjedna nakon napada na Sovjetski Savez imenovan je Generalkomissarom za Bjelorusiju. Premda je poslije stekao reputaciju umjerenjaka" i doao u sukob sa SS-om, u konanici je ipak bio odgovoran za barbarsku okupacijsku politiku koja se primjenjivala u regiji. Za Sovjete je Kube bio zloinac predodreen za pogubljenje. Kako se i Hohlovljev instruktor izrazio: Njegov ga je grob predugo ekao."68 65 Medvedev, nav. dj., str. 59. 66 Vladislav Krasnov, Soviet Defectors: The KGB Wanted List (Stanford, 1986), str. 58. 67 Nikolai Khokhlov, In the Name of Conscience (London, 1960), str. 16. 68 Isto, str. 54. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Smjestivi se u Minsku, Hohlov je uivao u jrisson ivotu tajnog agenta. Obueni u njemake uniforme, on i njegov kolega posjeivali su asniki klub ili kasino, salutirali svojim nadreenima koji bi im istom mjerom uzvraali i lako bi se uputali u razgovor sa susjedima. Hohlov se predstavljao kao Oberleutnant Otto Witgenstein, asnik njemake Fetdpolizei, odnosno vojne policije. Govorio je da je na odmoru s fronte i imao je besprijekorno krivotvorene dokumente koji su podupirali njegovu priu ukae li se potreba za tim. Poslije se prisjeao: Poeo sam se osjeati gotovo razigrano. Evo nas ovdje ... s hrpom nacistikih vojnika, a oni ni najmanje nisu sumnjali tko smo."69 Za neko vrijeme i u suradnji s lokalnim partizanima Hohlov je poeo planirati atentat. Otvoreni napad nije dolazio u obzir. Kube je imao vrsti sigurnosni reim, usavren zbog brojnih ranjih neuspjelih napada.70 Zaposlio je odane tjelohranitelje, putovao u zatvorenom automobilu i uope se nije pokazivao u javnosti. Cak mu je i radno vrijeme bilo nepredvidivo, a izravni razgovor s njim nije ba bio izgledan. Hohlov je zakljuio da mu je jedina mogua slaba toka bila Kubeova spremaica, Bjeloruskinja Jelena Masanik. Nakon to si je uspio srediti sastanak s Masanikovom, Hohlov je igrao na njezino domoljublje i pokuao ju je nagovoriti da mu pomogne. Na sljedei sastanak sa sobom je donio zamotu-ljak bezazlena izgleda u minkerskom ruiastom ukrasnom papiru u kojem je bila magnetska mina britanske izrade. Predloio joj je da - dok isti - sakrije u Kubeovom stanu. Uznemirila se zbog takve mogunosti bunei se da bi ona htjela biti to dalje od ratnih strahota". Ipak, nakon Hohlovljeva vjetog uvjeravanja, napustila je sastanak obeavajui da e razmisliti o njegovom prijedlogu. Tri dana poslije, 23. rujna 1943. godine, Hohlov je primio vijest daje Kube ubijen. Veer prije Jelena Masanikova stavila 69 Isto, str. 60. 70 Ocherki istorii Sovetskoi Voennoi Razvedki, sv. 4. (Moskva, 1999), str. 99-101. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez je bombu ispod Kubeova kreveta namjestivi je da eksplodira u ranim jutarnjim satima, a zatim je nestala u partizanskoj ilega-li. Hohlov je bio zaprepaten. Oekivao je da e mu trebati jo jedan sastanak kako bi uvjerio svoju neodlunu atentatoricu da krene u akciju. Ipak, razmiljao je, misija je obavljena [...] krvnik Bjelorusije je ubijen".71 Hohlov se nastavio boriti u brojnim partizanskim skupinama u Bjelorusiji i Litvi prije nego to su ga pozvali da se vrati u Moskvu. Bio je dobro obuen za tajne akcije u inozemstvu pa je u poslijeratnim godinama djelovao u Rumunjskoj, Francuskoj, Austriji, Italiji i Danskoj. Njegov je posljednji zadatak 1954. godine bio atentat na jednog izbjeglog ruskog emigranta u Frankfurtu, u Zapadnoj Njemakoj. Razoaran, naao se licem u lice sa svojom metom i rekao mu da namjerava

prebjei. Postao je prvi vei prebjeg obavjetajne zajednice u hladnome ratu, a njegovo je zapanjujue svjedoenje pred CIA-om ozbiljno pridonijelo slabljenju KGB-ovih akcija u inozemstvu tijekom nekoliko narednih godina.72 Tvrdilo se da su Hohlov, Kuznjecov i njihovi kolege agenti ubili ak 137.000 njemakih asnika i vojnika tijekom Drugoga svjetskog rata.73 Ta je brojka prilino upitna i donekle jasno govori o grozniavim izmiljanjima sovjetskih statistiara. No jedna je stvar nepobitna: atentatori iz NKVDa oigledno su bili vjeti, uvjebani i nevjerojatno odvani i zbog toga su tijekom duih razdoblja mogli djelovati iza neprijateljskih linija i izvravati svoje zadatke a da ne budu otkriveni. Kako je i sam Staljin zahtijevao, oni su ivot okupatora na Istonoj fronti inili izrazito tegobnim. 71 Khokhlov, nav. dj., str. 75. 72 Andrew - Gordievskv, nav. dj., str. 352-353. 73 Sudoplatov, Special Tasks, nav. dj., str. 129. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera *** Godine 1941. Hitler je izgubio djeaki zanos prema fronti koji je oigledno imao tijekom napada na Poljsku. Usprkos tomu, imao je potrebu da u kriznim vremenima bude blie ratitu. Stoga je ubrzo nakon poetka operacije "Barbarossa" poeo traiti prikladnu lokaciju za novi glavni stoer na Istonoj fronti. U rujnu 1941. pronaeno je jedno takvo mjesto blizu grada Vinica u zapadnoj Ukrajini. Podruje je bilo okrueno borovom umom i poljoprivrednim zemljitem. Ovdje je podignut kompleks drvenih baraka i brvnara, a radili su na tome prisilni lokalni radnici i zaobljenici iz zarobljenikih logora. Kad je Hitler doao tamo u srpnju 1942. - sputajui se sa svojim putujuim cirkusom savjetnika, stenografa, lijenika i tajnica u floti od esnaest zrakoplova - kod Vinice ve su postojala dva bunkera, kinodvorana i tucet dodatnih nastambi.74 Stoer je dobio kodno ime Wehrwolf> Suvremenici su IVehrivolf opisivali vie udobnim nego luksuznim. Njegovi drvetom obloeni stropovi i zidovi blago su podsjeali na alpsku skijaku kuicu, premda je Speer pogrdno opisao blagovaonicu kao slinu restoranu na eljeznikoj postaji u malome gradu".76 Hitlerova tajnica Christa Schroeder bila je jo manje laskava alei se na mieve i vlagu koja je posvuda prodirala.77 Prostorije za stanovanje bile su jednostavno namjetene, s obinim drvenim stolovima i stolicama, a hrana je, premda obilna, bila jednolina, to je trebalo zahvaliti potrebama osjetljiva Hitlerova eluca. Kao i u Rastenburgu, komari su bili stalna gnjavaa i svi koji su ondje boravili morali su svakodnevno uzimati gorki lijek protiv malarije. Meutim, najvei su problem bile 74 Pcter Hoffman, Hitler's Personal Security (New York, izdanje iz 2000), str. 228. 75 F. Siedler - D.Zeigert, Hitler's Secret Headquarters (London, 2004), str. 111. 76 Albert Speer, Inside the Third Reich (London, 1970), str. 330. 77 Christa Schroeder, Er war mein ChefCMxmch.cn, 1985), str. 137. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez vremenske prilike. Koliko je Vinica ljeti bila nesnosno vrua i vlana, toliko je zimi bila gorko hladna. Hitler je mrzio IVehrivolf. Gadili su mu se i dnevna vruina i noni napadi komaraca. Proivljavao je beskrajne glavobolje i neprestano bio mrzovoljan, esto se svaajui sa svojim generalima. Njegov adutant iz Lufnvaffea prisjea se da je Vinica potonula u sumornost" nakon jednoga takvog sukoba: Hider se povukao u osamu. Sastanci o trenutanoj situaciji vie se nisu odravali u zgradi Zapovjednog stoera Wehrmachta, ve u Hitlerovoj velikoj radnoj sobi. Kad bi netko uao, ne bi se rukovao, ve bi samo klimnuo rukom. Jeo je sam u svome bunkeru.78 Prema nekim izvorima, uzrok Hitlerove loe volje i njegovih glavobolja bila je otrovna radijacija iz granita koji se koristio za gradnju na tom podruju.79 Moglo bi biti neke istine u tome. Mnogi su Hitlerovi bliski suradnici primijetili golemu razliku u njegovu ponaanju tijekom boravka u Vinici. Dolazio je u stanja nekontrolirana bijesa i postajao bi zabrinjavajue nepredvidljiv.80 Ipak je u tom kompleksu proveo dva dulja razdoblja. Jedan je trajao due od tri mjeseca, potkraj ljeta i poetkom jeseni 1942, a u proljee sljedee godine ondje se zadrao mjesec dana.

Osiguranje je bilo predvidljivo jako. Nacisti su prethodne jeseni uspjeli ukloniti stvarne i imaginarne prijetnje njihovoj vladavini u toj regiji, i to brutalnim programom etnikog ienja. U Vinici su toga rujna u dvodnevnom ubilakom iivljavanju ubili oko 15.000 Zidova i ostalih nepoeljnih".81 Pogubljenja su se 78 Nicokus von Below, At Hitler's Side (London, 2004), str. 151. 79 Vidi, primjerice, Luiza Bilozerova, Vervolf: rokovaia taina Gitlera? (Vinica, 1996). 80 L. Heston - R. Heston, The Medical Casehook ofAdolf Hitler (New York, 1979), str. 39. 81 Wendy Lower, ,,'Anticipatory Obcdience' and The Nazi Implementation of the Holocaust in the Ukraine: A Case Study of Central and Peripheral Forces in the Roger Moorhouse Ubiti Hitlera povremeno nastavljala sve do sljedeeg ljeta. U sijenju 1942. godine likvidirali su idove iz sela Strievka u blizni Wehrwolfa jer su ih smatrali posebnom vrstom prijetnje tome podruju.82 Sve u svemu, samo je oko 1000 idova bilo poteeno jer su sluili u programu gradnje, a kad je IVehrivolfbio zavren, i njih su ubili. Lokalni stanovnici kojima su Nijemci dopustili da ostanu u blizini strogo su provjeravani. Svatko tko je bio stariji od 14 godina dobio je propusnicu sa svojim imenom koju je morao nositi sa sobom u svako doba pod prijetnjom smrti. Nije bilo doputeno obraivati zemlju na udaljenosti sto metara od ume, a u kompleks se moglo ui samo uz pismenu dozvolu. Sam se IVehriuolf nalazio u borovoj umi okruen sigurnosnom ogradom pravokutnoga oblika zauzimajui otprilike kvadratni kilometar povrine. Znak na cesti prema njemu fiktivno je upuivao na sanatorij". Kompleks je okruivala dvometarska mreasta ograda i paljivo izraeni runo isprepleteni" splet od bodljikave ice nazvan flandrijska ivica", koji je bio visok jedan metar i irok puna tri metra.83 Po vanjskom su rubu bila naikana mitraljeska gnijezda te patrole SS uvara sa psima. Unutar te ograde nalazila se manja sigurnosna zona - jedva 400 kvadratnih metara - sastavljena od kompleksa koliba, bunkera i blokova vojarni koje su inile glavni stoer. IVehrtvolf se gotovo u cijelosti odravao vlastitim resursima. Strujom se napajao izravno s oblinje trafostanice u Vinici, imao je i dizel generatore koji su osiguravali priuvu, a uspostavljena je i telefonska veza s Berlinom. Vodu se crpilo iz dvaju 120 metara dubokih bunara izbuenih na licu mjesta, dok su se otpadne vode kemijski obraivale i zatim crpkom izbacivale u oblinju rijeku. Dakako, sigurnosne su brige Generalbezirk Zhytomyr, 1941-1944", Holocaust and Genocide Studies, sv. 16, br. 1, proljee 2002, str. 4. 82 Isto, str. 11. 83 Siedler - Zeigert, nav. dj., str. 116. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez bile najvee. Sva se hrana strogo kontrolirala i kua ju je morao kuati. Zalihe vode svakodnevno su se provjeravale, a spremnici s kisikom stajali su spremni ukae li se potreba. ak se je i oprano rublje, navodno, pregledavalo rendgenskim zrakama.84 Kako se Hitler bio utaborio na njezinu sjevernom rubu, Vinica je neizbjeno postala stjecite vojne aktivnosti i virtualna predstraa njemakoga Generalnog stoera. Uz to su svi, SS, Gestapo i SD, otvorili svoje ispostave u gradu. Sagradili su i brojne druge zgrade u blizini za nacistike monike. Odnosi s lokalnim ukrajinskim stanovnitvom navodno su bili dobri, barem u poetku. Goringa je ofer vozio okolo u mercedesu s podignutim krovom85 dok se Speer osjeao dovoljno sigurnim da se rijei svoga odreda uvara.86 Jedan je drugi redovni posjetitelj primijetio da su obino etali okolo bez pratnje kroz umu i kupali se u oblinjoj rijeci Bug... nikad nije bilo nikakvih incidenata".87 Takav je osjeaj sigurnosti, meutim, bio neumjestan. Iako su Nijemci do odreene mjere uspjeli sakriti objekt i ouvati njegovu tajnost, teko je bilo sakriti let esnaest transportnih zrakoplova i priljev tisua pripadnika prateeg osoblja. Staljinu je, u meuvremenu, izrazito stalo da sazna gdje je Hitlerovo boravite pa je u proljee 1942. godine Britancima dodijavao sa zahtjevima da mu daju kljune obavjetajne podatke o tome.88 Iste je hitne zahtjeve slao i partizanima. Iako Ukrajina openito nije bila teritorij podesan za partizanski pokret, ipak je postojala snana mrea pokreta

otpora u Vinici i oko nje. Jedan onodobni izvor biljei daje postojalo pet takvih skupina u regiji, a najvea je brojila do 300 ljudi.89 84 Beevor, Stalingrad, nav. dj, str. 80. 85 Richard Rhodes, Masters o/Death (Oxford, 2002), str. 251. 86 Speer, nav. dj., str. 329. 87 Walter Warlimont,Hitler'sHeadquarters (London, 1964), str. 178. 88 NA, F0371/32878/N1688, Britansko veleposlanstvo, Moskva, za Ministarstvo vanjskih poslova, 30. oujka 1942. 89 Werth, nav. dj., str. 711. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Partizani su novopridolice vrlo brzo uzeli na nian. Napadi na njemake ophodnje u regiji bili su sve brojniji. Himmlerova pilota Karla Schnabelea partizani su ubili usred bijela dana u Zitomiru u listopadu 1942. godine.90 Goringov je automobil u okolici Vinice upao u zasjedu i po njemu je pucano iz strojnica,91 dok su neto zapadnije ravnatelja SA-a Viktora Lutzea napali u njegovu automobilu i smrtno ga ranili.92 Hitlerov dolazak u Wehrwolf u srpnju 1942. zlokobno se podudario s prebacivanjem glavnog stoera ukrajinskog partizanskog pokreta u tu regiju. I NKVD je uskoro obavijeten o Hitlerovu novom stoeru. Jedan izvor tvrdi da je njihovo zanimanje potaknula jedna najava u lokalnim ukrajinskim novinama o izvedbi Wagnerova Tannkdusera u Vinici.93 Mogue je i to da je pilot sruenog njemakog lovca Franz Josef Beerenbrock za vrijeme ispitivanja u studenom 1942. godine odao lokaciju (Beerenbrock je osobno od Hitlera u Wehrwolfu primio odlije Viteki kri s hrastovim liem samo tri mjeseca ranije). Daljnja su istraivanja u regiji oko Vinice otkrila dolaske i odlaske brojnih istaknutih nacista. Vrlo brzo nakon toga poslan je odred partizana koji je trebao utvrditi tonu lokaciju glavnoga stoera. Nakon zarobljavanja dvojice njemakih asnika, u Moskvu su proslijeeni zemljovidi, pa ak i detaljni planovi koji opisuju kompleks IVehrivolf?4 Kad je Hitlerova nazonost u Vinici definitivno potvrena, organizirana je specijalna operacija pod kodnim imenom Miinchen", koja je trebala istraiti njegov dnevni raspored i ispitati mogunosti za izvrenje atentata. Planirali su 90 Heinrich Himmler, Der Dienstkalendar Heinrich Himmlers 1941/42 (Hamburg, 1999), str. 717. 91 Arkadv Yarovoi, Stavki Gitlera (Moskva, 1992), str. 68. 92 Ihor Kamenetskv, Hitler's Occupation ofthe Ukraine 1941-44 (Milwaukee, 1956), str. 72. 93 Teodor Gladkov, Ostaius Chekistom! (Moskva, 1989), str. 86. 94 Isto, str. 87. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez iskoristiti iskusnog agenta Dmitrija Medvedeva, jednoga od bivih Kuznjecovljevih suradnika u Rovnu, da osmisli infiltraciju u glavni Hitlerov stoer u Vinici. Medvedev je bio veteran NKVD-a s dugim iskustvom boravka iza neprijateljskih linija. Jo od svoje infiltracije u rujnu 1941. bio je na elu razliitih odreda koji su djelovali u njemakoj pozadini i koji su izvrili brojne specijalne akcije", ukljuujui i otmicu kneza Lavova, za kojeg su Nijemci predvidjeli da e biti postsovjetski upravitelj Moskve.95 U proljee i ljeto 1943. godine Medvedev je poeo promatrati Wehrwolf. Iako su njegovi ljudi na terenu tvrdili da su jednom prilikom uoili Hitlera kako se vozi kroz Vinicu u crnoj limuzini mavbach,96 oni su, zapravo, propustili priliku koju su imali. Hitler je posljednji put u kompleksu boravio u oujku, a jo jedanput ga je na brzinu posjetio 27. kolovoza 1943. godine.97 Kad je otiao, zapovjedio je da se IVebrioolf mora unititi. Najvanije je da ne ostane nikakva namjetaja", insistirao je, inae e ga Rusi poslati u Moskvu i sve skupa izloiti."98 Da je ostao neto due, sudbina njegova namjetaja bila bi mu najmanja briga. *** Zajedniki problem svih onih koji su eljeli napasti visokoran-girane naciste na sovjetskom teritoriju bilo je lociranje plijena. Nekoliko mjeseci nakon boravka Hitlera i njegovih vjernih pristaa u okolici Vinice, njihovi su posjeti Istonoj fronti postali kratki, a on je bio okrueni najveim osiguranjem. Iako je broj atentatora iz NKVD-a koji su djelovali iza njemakih linija bio

poprilian, 95 Sudopktov, Special Tasks, nav. dj., str. 128. 96 Gladkov, nav. dj., str. 234. 97 Hoffmann, nav. dj., XXVIII. 98 Warlimont, nav. dj., str. 550. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera nevjerojatnom se ini sretna okolnost da se neki od njih naao licem u lice s Himmlerom, Goringom ili ak s Hitlerom. Naravno, bilo je mogue da e ih srea posluiti. Jasno je da je Hitler sebe izlagao pogibelji svaki put kad bi napustio Berlin i utaborio se u jednome od svojih terenskih stoera. Njegov omiljeni nain putovanja bilo je letenje i imao je dobro provjereno osoblje koje je predvodio kapetan Hans Baur s kojim je prvi put letio 1932. godine. Do 1941. Baurovu je flotu inilo vie od 20 zrakoplova: od elegantnog Focke-Wulf Condora i vola za vuu" - Junkersa Ju-52, do malog izvidnikog aviona Fiesler Stork. Od njih, Fw-200 Condor najee je sluio kao Hitlerov osobni avion. Uavi u uporabu 1937. godine, etveromotorni je Condor izvorno bio komercijalni putniki zrakoplov i proslavio se svojim prekoatlantskim letovima bez slijetanja. U svojoj je vojnoj varijanti bio naoruan etirima strojnicama i boljim motorima te se specijalizirao za pomorske akcije dalekog dometa, a Churchilla gaje nazvao bi Atlantika". Hiderov se zrakoplov odlikovao brojnim dodatnim preinakama, ukljuujui poboljanu zvunu izolaciju i od 1942. godine Fuhrerovo sjedalo" s oklopljenim podnojem, integralnim padobranom i podnim vratima za hitne sluajeve." Unato svim tim mjerama opreza, letenje je tijekom 1940-ih ipak jo bilo riskantni poduhvat, ak i kad nije bilo u borbenoj zoni. Tako je u studenom 1941. godine njemaki letaki as Werner Molders poginuo dok se po magli pokuavao prizemljiti u Breslauu. Tri mjeseca poslije ministar naoruanja Reicha Fritz Todt poginuo je tijekom prisilno prekinutog polijetanja iz Hitlerova stoera u Rastenburgu, a feldmaralu von Reichenauu zatajilo je srce tijekom prisilnoga prizemljenja kod Krakova. Uz to je Focke-Wulf Condor bio daleko od zadovoljavajuih sigurnosnih mjerila. S obzirom na golemu veliinu i raspon krila, tije99 C. G. Sweeting, Hitler's Personal Pilot: The Life and Times ofHans Baur (Washin-gton, 2000), str. 183-184. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez kom uporabe je pretrpio odreene strukturalne probleme i pratila ga je reputacija da se raspada kod prizemljenja.100 ak se i za vrijeme Hitlerovih letova dogodilo nekoliko incidenata. U prosincu 1941. godine Fiihrerov zrakoplov iz pratnje, drugi Condor, razbio se prilikom prizemljenja kod Orela na Istonoj fronti.101 Sljedeeg je ljeta Hitlerov vlastiti zrakoplov za dlaku izbjegao katastrofu nakon to je prilikom prizemljenja kod Michelija u Finskoj vatra zahvatila kota.102 Uz rizik svojstven letenju treba takoer uzeti u obzir da je Hitler veinu svojih letova obavljao za vrijeme rata, esto letei prema fronti i od nje suoavajui se povremeno s napadima neprijateljskih lovaca i protuzranom vatrom. Jednom su prilikom, na letu prema Poltavi u Ukrajini, Hitlerov Condor napali sovjetski zrakoplovi dok je naputao uzletite kod grada Nikolajeva. Hitler u tom trenutku nije bio u zrakoplovu, a njegov je pilot izvijestio o tom dogaaju sa zapanjujuim nehajem: Dok sam rulao na uzletitu pripremajui se za uzlijetanje, primijetio sam jamu sa zemljom na mjestu gdje je bio ovjek koji mi je davao signal. Istog sam trena shvatio da je netko pucao na mene. Rusi su se nalazili iznad uzletita, a moj veliki etveromotorni zrakoplov - Hitlerov osobni, D-2600 - mora da im je izgledao kao zamaman zalogaj. Dostigavi dovoljno veliku visinu, izravno sam poletio na jednoga od Rusa [...] Njemu se radije nije ekalo na mene. Okrenuo se i nestao u oblacima, a mi smo pretrpjeli samo nekoliko rupa od metaka.103 Prilikom drugog incidenta Hitler je zamalo bio zaskoen jednim iznenadnim kopnenim sovjetskim napadom. U veljai 100 David Mondev, AxisAircrafi ofVVorld War Two (London, 1984), str. 74. 101 Isto, str. 181. 102 Hoffmann, nav. dj., str. 78. 103 Hans Baur, HitlersPilot (London, 1958), str. 143.

Roger Moorhouse Ubiti Hitlera 1943. godine on je hitno posjetio terenski stoer feldmarala von Mansteina kod Zaporoja u Ukrajini, gdje se Grupa armija Jug nalazila pod snanom topovskom paljbom. Dok se Hitler nalazio na sastanku s von Mansteinom, njegov ga je pilot Baur ekao na uzletitu istono od grada, gdje je uskoro primio alarmantne vijesti daje kolona od dva tuceta sovjetskih tenkova probila njemake obrambene redove i da se ubrzano pribliava. Baur je to ovako zabiljeio: Niega nije bilo izmeu njih i uzletita."104 S obzirom daje Hitler jo bio na sastanku s von Mansteinom, obrambene su snage na brzinu skupljene iako nije bilo ni topnitva ni protutenkovskog naoruanja. Kad se kolona od 22 sovjetska T-34 ubrzo zatim pojavila na rubu uzletita, Baur se pourio pronai Hitlera i zahtijevao je taktiko povlaenje, meutim Hitler je to odbio odgovorivi da takve mjere nee biti potrebne. Ipak, Fiihrer se pravovremeno vratio, ukrcao u zrakoplov i otiao. Kako je Baur poslije saznao, sovjetska je prethodnica ostala bez goriva pa je, oekujui estok otpor na uzletitu, odluila ne poinjati napad. Kad su Hitlera obavijestili o ozbiljnosti situacije, on je svoj bijeg opisao jednostavno kao ugriz sree".105 S obzirom da je srea oigledno bila naklonjena njihovoj meti, sovjetski su se planeri morali osloniti na saveznike obavjetajne podatke kako bi doznali gdje se nalaze istaknuti nacisti. Problem sa saveznikim obavjetajnim podacima bio je, meutim, u tome da su Sovjeti rijetko vjerovali u njih. U Moskvi se nakon 1941. godine pretpostavljalo da su njihovi novi zapadni saveznici tek neskloni partneri u braku iz politike i vojne koristi, i da e iskoristiti svaku priliku da navedu srodne prijetnje komunizma i nacizma da se meusobno iscrpe do kraja. Ta analiza nije bila u potpunosti ishitrena. Na kraju krajeva, ni Churchillova du104 Isto, str. 149. 105 Hans Baur, Mit Mdchtigen zuiischen Himmel und Erde (Oldendorf, 1971), str. 231. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez hovita primjedba na poetku njemakoga napada na SSSR da bi se trebali bar malo prikloniti Vragu, ako Hitler napadne Pakao" nije mnogo pripomogla smirivanju sovjetske paranoje. Stoga je Staljin britanskim obavjetajnim podacima i dalje pristupao vrlo sumnjiavo iako britanska politika nije bila ni blizu toliko maki-javelistika kao to je Staljin mislio. Vjerovao on njima ili ne, Staljinov izvor najpreciznijih informacija pomou kojih se pokuavalo pronai Hitlera i dalje su bili britanski obavjetajni podaci, od kojih je veina prikupljena deifriranjem pomou Enigme. Te su informacije, kao i njihovo porijeklo, bile najstroa tajna te se medu visokorangiranim britanskim dunosnicima raspravljalo o tome bi li takav vrijedan i osjetljiv materijal uope trebalo dati Sovjetima.106 Na kraju se ipak smatralo razboritim prenijeti obavijesti premda je trebalo zatititi njihovo tono podrijetlo. Usprkos svemu tome, velika je vjerojatnost daje ve i Staljin mnogo znao o deifriranju pomou Enigme preko Kima Philbvja i drugih sovjetskih agenata u britanskoj tajnoj slubi. U studenom 1941. godine britanska obavjetajna sluba dola je do kljunih podataka o moguem Hitlerovu boravitu. U skladu s tim je britanska vojna misija u Moskvi prenijela novosti Staljinu poruujui: najpouzdaniji izvor javlja o sastanku koji e se odrati u specijalnom vlaku kod Ore dana 13. studenog izmeu Vrhovnog zapovjednitva i zapovjednika svih armija na Istonoj fronti. Ako je napad tijekom dana neizvediv, predlae se noni napad s 12. na 13. studenoga!'107 Sastanak o kojem je bilo rije bio je sazvan da bi se govorilo o neuspjelom pokuaju njemakog prodora prema Moskvi. Sudionici su bili naelnici stoera svih armija i grupa armija na Istonoj fronti, a predsjedavao je naelnik Glavnoga stoera Franz Halder. Dnevni red sastanka 106 NA W0178/25,30 Vojne misija (SSSR) za DM I, 8 listopada 1941. 107 NA HWl/206, C.S.S. Telegram Roger Moorhouse Ubiti Hitlera bio je jasan. Treba li Wehrmacht nastaviti prodor i krenuti prema sovjetskome glavnom gradu usprkos pogoranu vremenu i teko odrivim komunikacijskim vezama ili bi se trebalo ukopati tijekom zime i prodor nastaviti s proljetnim otapanjem. S obzirom na presudnu narav tih rasprava, u Londonu se pretpostavljalo da e biti prisutan i sam Hitler. Kao pomo na toj konferenciji pribavljeni su brojni zemljovidi. Jedan od njih - koji je prikazivao

crtu od jezera Ladoga blizu Lenjingrada koja se protezala 250 kilometara istono od Moskve i zatim na jug prema Staljingradu i Crnom moru - pokazivao je minimum ciljeva koje ofenziva treba postii.108 Iako se raspravljalo vrlo ivo, samo je jedan ishod bio mogu. Na koncu, operacija Tajfun" - napad na Moskvu - ve je bila u tijeku i naveliko se smatralo da je Crvena armija ve na kraju snaga.109 Jo samo posljednji napor, mislilo se, i itavo e se zdanje sovjetskoga komunizma sruiti. Staljin je pak imao druge planove. Nekoliko dana prije toga, ujutro 8. studenoga, dok je snijeg leprao po Crvenom trgu, on je pozdravljao tradicionalnu vojnu paradu kojom se slavila godinjica revolucije. Nakon parade tenkova na putu prema fronti koja je bila udaljena jedva 80 kilometara, kratko je govorio pred okupljenom masom. Majka Rusija ugroena je, rekao je, ali ona e pobijediti.110 Te su noi, dok je poinjala prava ruska zima u borbu protiv njemake prethodnice koja se smrzavala prebaene priuvne postrojbe iz Sibira. Nacistiki se Blitzkrieg poeo usporavati. 108 Barry Lcach, Halder", u Corelli Barnet (ur.), Hitler's Generals (London, 1989), str. 119. 109 Christian Hartmann, Halder: Generalstabschef Hitlers, 1938-1942 (Paderborn, 1991), str. 293. 110 Werth, nav. dj., str. 235-9. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez I Staljinova je Crvena avijacija pripremala poneko iznenaenje. Iako su sovjetskim zranim snagama naneseni ozbiljni gubici u poetnoj fazi operacije Barbarossa", i jo nisu bile sposobne na bojnom polju izboriti zranu nadmo nad Nijemcima, ipak su se dovoljno oporavile do kraja ljeta kako bi mogle ponovno poduzimati vlastite ofenzivne operacije ogranienog dometa. U kolovozu su izvedeni dalekometni bombaki napadi na Berlin111 Iljuinom II-4, dvomotornim bombarderom srednje veliine, s etiri lana posade i rezervoarima dovoljnim za let od oko 3500 kilometara. Do studenoga je trebalo pronai druge mete jer je Berlin tada ve bio izvan dometa. Konferencija u Ori idealano se uklapala u to. Kad se 12. studenog poeo sputati sumrak, eskadrila od dvadesetak Iljuina II-4, bombardera iz novoosnovane Bombarderske divizije za zadatke velikoga dometa pripremala se za uzlijetanje, vjerojatno kod Pukina u okolici Lenjingrada. Meta im je bio ran-irni kolodvor u Ori, gdje se mislilo da je stacioniran Halderov specijalni vlak Europa - zborno mjesto sastanka. Let od 90 minuta, koji je skoro u cijelosti iao preko neprijateljskog teritorija, pribliavao se u V-formaciji na visini od otprilike 6000 metara, izvan dometa veine protuzrakoplovnog naoruanja. Prema ustaljenoj proceduri, motori bi se prilikom zavrnog prilaska ugasili, a zrani bi napad bio izveden u tiini. Zrakoplovi bi se klizei sputali na visinu od oko 2000 metara prije nego bi ispustili bombe,112 a zatim bi ponovno upalili svoje motore i vratili se kui. To je dobra pria, ali je naalost uglavnom pretpostavka. Prilino je nejasno je li se zrani napad na Oru uope ikad dogodio. Jedina poznata arhivska referenca o tom dogaaju dola je iz britanske misije u Moskvi. Radei na informacijama koje su dobili od Sovjeta, Britanci su zabiljeili da su Rusi snano 111 RayWagner (ur.), Ihe Soviet Air Fone in World War U(London, 1974), str. 66. 112 Isto, str. 120. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera bombardirali [...] eljezniku stanicu u Ori u noi 13. studenog. Izgubili su jedan zrakoplov. Na osnovi poslije pristiglih obavijesti 0 Hitlerovu kretanju oni misle kako nije vjerojatno da je on bio u Ori toga dana."113 Sto se tie posljednje tvrdnje, svakako su bili u pravu. Fiihrer je, zapravo, proveo cijeli tjedan udobno smjeten u svome glavnom stoeru u Istonoj Pruskoj. No osim tog zapaanja, malo toga odgovara istini. Osnovni je nedostatak to ne postoji nikakva potvrda koja bi potkrijepila ovu priu. Potraga po dostupnim ruskim arhivima, primjerice, ne daje mnogo rezultata. Jo je dojmljivije da i na njemakoj strani postoji slian nedostatak dokaza. ini se da nijedan od sudionika te konferencije nije zabiljeio da su bili napadnuti. General Halder, primjerice, koji je bio domain skupa, uope nije spomenuo zrani napad u svome dnevniku,114 a ni fotografski zapisi s konferencije ne sadre nikakve dokaze o napadu.115 U njemakom Vojnom arhivu pak, u kojem su pohranjeni brojni relevantni podaci, ne istie se nita posebno izuzev neodreene biljeke o ivoj zranoj aktivnosti"

u noi o kojoj je rije.116 Mogue je, naravno, daje Bombarderska divizija za zadatke velikoga dometa promaila put 1 da je bombardirala neki drugi nesretni ukrajinski gradi, ili su pak pronali Oru, ali nisu mogli naciljati ranirni kolodvor. Ili je mogue da uope nisu ni uzletjeli. Neki suvremeni komentatori nesumnjivo vjeruju kako je cijela pria mit, odnosno sovjetska izmiljotina.117 113 NA, W0178/25, Ratni dnevnik 30. vojne misije (SSSR), 7. prosinca 1941. 114 Franz Halder, Kriegstagebuch (Stuttgart, 1964), str. 288-9, ili The Halder Diaries (Boulder, 1976), sv. 2, str. 1295-1296. 115 Bundesarchiv Militararchiv, Freiburg (u nastavku BA MA), Fahrt mit Sonderzug Europanach Orschavom 11-15. 11. 1941, ref.N220/139. 116 Rege Lufttatigkeit" u BA MA, Heeresgruppe Mitte Kriegstagebuch, ref. RH 19 11/378. 117 Intervju s T. K. Gladkovom, Moskva, 16. travanj 2004. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez Bez obzira na to je li zapovjedio svojim zrakoplovima da krenu na Oru ili nije, ini se da je Staljin poprilino odluno progonio svoga neprijatelja. Kako je britanski veleposlanik u Moskvi prenio Londonu, sovjetskom je vodi bila potrebna samo jasna obavijest o Hitlerovu boravitu i on bi odmah poslao bombardere. Isti je pristup pokazao u potrazi za njemakim Glavnim stoerom. Tako je London bio obavijeten: Prije otprilike tjedan dana uo je da je [Glavni stoer] u Minsku pa su nakon toga snano bombardirali Minsk. Zatim je bio prebaen u Vilnius te je prije tri dana i Vilnius bombardiran. Sada se opet misli da se vratio u Minsk i, dok smo mi razgovarali, Minsk su ponovno bombardirali. Moemo li mu stalno i promptno prenositi bilo kakve vijesti koje imamo o Hitlerovu boravitu?""8 U tom je sluaju London alio to nije mogao Staljinu priskrbiti potrebne obavjetajne podatke, iako je obeano da e se trenutano prenijeti svaka obavijest [...] koja bude zaprimljena".119 U skladu s tim su dva mjeseca poslije, kad se saznalo da bi Goring trebao posjetiti ukrajinski grad Poltavu, Moskvu obavijestili bez odugovlaenja.120 U noi o kojoj je bila rije Poltava je pretrpjela teki zrani napad, ali je Goring, koji nije rado posjeivao Istok, promijenio planove. Potvrda tonih obavjetajnih podataka, inilo se, bila je samo jedan djeli slagalice. Pa ak i da se meta udo-stojila pojaviti, jasno je da je surovo oruje zranog bombardiranja imalo ogranienu uporabu u izvrenju atentata. 118 NA, F0371/32878/N1688, Britansko veleposlanstvo, Ministarstvu vanjskih poslova, 30. oujka 1942. 119 NA, F0371/32878/N1685, Ministarstvo vanjskih poslova veleposlanstvu u Moskvi, 1. travnja 1942. 120 NA, WO!78/26, Ratni dnevnik 30. vojne misije (SSSR), 17. lipnja 1942. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera *** Naravno, Staljin je imao i drugu opciju - ubiti Hitlera na njemakom teritoriju, gdje ga je bilo lake locirati i gdje mu se kretanje lake moglo predvidjeti. Sovjetski su agenti uistinu ve imali neka ratna iskustva u mokrim" operacijama u inozemstvu - premda nisu sva bila pozitivna. Tako je u proljee 1942. godine Leonid Eitingon, um koji je osmislio ubojstvo Trockoga, dobio zapovijed da isplanira atentat na njemakoga veleposlanika u Turskoj (i bivega kancelara) Franza von Papena,121 koji je, kako su kolale glasine, potajno dogovarao separatni mir sa zapadnim silama. Meutim, atentator kojeg je odabrao, Makedonac Omar Tokat, nije bio jednako struan kao njegov poslodavac pa je - slijedei von Papena na ulici u Ankari - uspio samo izazvati eksploziju kojom je raznio sebe samoga. Lake ozlijeen i pokriven krvlju svoga atentatora, von Papen u poetku nije imao pojma to se dogodilo: Podigao sam se [...] primijetivi s odreenom dozom zadovoljstva da se nijedna kost nije inila slomljenom. 'Ni korak dalje!' viknuo sam. Mogao sam samo pretpostaviti da smo aktivirali minu. To je bila moja prva reakcija, jer nakon to sam pogledao okolo nisam vidio nikoga ivog."122 Na kraju svega, dva su sovjetska konzularna dunosnika uhiena i optuena za organiziranje napada, meutim boravite i identitet napadaa nisu bili poznati. Prema slubenom turskom

izvjeu, potencijalni atentator u potpunosti je nestao".123 Tek je kasnije otkrie Tokatova stopala, zaglavljena na oblinjem dr-vetu, potaknulo rjeavanje sablasnog misterija. Iako je Moskva neumorno pokuavala prebaciti krivnju na nepoznate njemake 121 Sudoplatov, Special Tasks, nav. dj., str. 35. 122 Franz von Papen, Memoirs (London, 1952), str. 486. 123 NA, HW12/274/102378, Turski ministar vanjskih poslova turskom veleposlaniku, Kujbiev, 18. oujka 1942. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez agente",124 dvojica spomenutih dunosnika osueni su na zatvorsku kaznu od dvadeset godina, doprinijevi usput gorkom diplomatskom raskidu izmeu Moskve i Ankare. Kad je rije o Hitleru, NKVD je mogao biti poteen tako velikih briga, iako nisu imali nikakvih iluzija. Znali su da e osiguranje biti jako. Njihov agent nije jednostavno mogao oekivati da e se Hitleru lagano pribliiti na ulici s bombom ili da e uetati u ured kancelara Reicha i ustrijeliti Hitlera. Takva akcija zahtijeva pomno planiranje, nepobitni alibi i, to je najvanije, kontakt na dobru mjestu koji e dogovoriti sastanak izmeu Fuhrera i njegova potencijalnog atentatora. Agent koji je bio odabran na prvi se pogled inio kao neobian izbor. Bio je to Lev Knipper - bivi bijeli" politiki emigrant i neak dramatiara Antona Cehova. Ve je preao etrdesetu kad je izbio rat 1941. godine i afirmirao se kao skladatelj vatrenih domoljubnih djela kao to je Simfonija br. 4, Pjesma o komso-molskim borcima" koja je ukljuivala ganutljivu Poljuko Polje, i Simfonija br. 6, Crvena konjica. No, uz to je vodio i dvostruki ivot agenta NKVD-a.125 Ujesen 1941. godine opozvali su ga u Moskvu iz centra za obuku novaka na Kavkazu kako bi ga izvijestili da se treba uspostaviti neovisna mrea borbenih skupina" koja bi ostala iza neprijateljskih linija padne li Moskva u njemake ruke. Njegova je skupina, tako mu je reeno, bila zaduena za specijalnu misiju izvrenja atentata na Hitlera tijekom njegova oekivana pobjednikog posjeta u kolijevku komunizma.126 To je bio suvisao plan. Hitler je odrao pobjedniku paradu u Varavi 1939. godine i otiao je u kratak posjet Parizu nakon njegove kapitulacije sljedeeg 124 NA, HW12/275/103640, Turski ministar vanjskih poslova turskom veleposlaniku, Kujbiev. 125 Antonv Beevor, The Mistery o/Olga Chekhova (London, 2004), str. 176. 126 Sudoplatov, Special Tasks, nav. dj., str. 134. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera M 127 A. Zoller (ur.), Hitler Privat (Diisseldorf, 1949), str. 160. 128 Citirano u N. Cameron - R. H. Stevens (prev.), Hitler's Table Talk 1941-44 (London, izdanje iz 2000), str. 5. 129 Beevor,Mystery, nav. dj., str. 178. ljeta. Bilo je savreno racionalno pretpostaviti da e Hitler htje- I ti vidjeti poraenu Moskvu. Meutim, kao to se danas smatra, Hitler nije imao namjeru posjetiti Moskvu, pa ak ni u sluaju poraza Sovjetskoga Saveza. Svojim se bliskim suradnicima povjerio da jednostavno planira taj grad pretvoriti u jedno golemo umjetno jezero.127 U nekim drugim komentarima bio je jo uvjerljiviji. Moskva", govorio je, mora nestati s povrine zemlje."128 Budui da Moskva nije pala, ni Hitler se nije pojavio, Knipperu su dodijelili novi zadatak. On je bio agent spreman na sve. Iako je bez sumnje ivio u strahu od svojih muiavih nadreenih iz NKVDa, ini se daje postao i neka vrsta ruskoga nacionalista. Piui svojoj tetki u zimu 1941. godine, osjeao je da je pronaao razlog za koji je voljan dati i ivot: Umrijeti ak i nije tako strano. Postoje na kraju neke snane stvari u koje vjerujem [...] Ja sam Rus, Rus do sri u svojim kostima. Shvatio sam da volim svoju smijenu, idiotsku, nekulturnu i prljavu domovinu, volim je njeno [...] volim, i boli me kad vidim njeno veliko, lijepo tijelo oskvrnjeno.129 Njegov je novi zadatak bio jednostavan. Sa svojim povlatenim podrijetlom, dobrim arijevskim izgledom i tenim njemakim, on se trebao predstavljati kao prebjeg, doi do Berlina i ondje ubiti Hitlera. Knipperova veza u Berlinu trebala je biti njegova starija sestra Olga Cehova. Kao i on, i Cehova je bila ruska politika emigrantica. Ona je ostala u Berlinu te ostvarila uspjenu glumaku karijeru.

Prije 1941. godine ve je bila afirmirana zvijezda, sa vie Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez od stotinu filmova, obino u ulozi elegantne i zavodljive grande dame. Postala je dio kulturne elite Treega Reicha pa je esto viana kako zabavlja postrojbe vojske ili kako veera s Goebbelsom. Dapae, nakon to je objavljena fotografija na kojoj joj Hitler ljubi ruku, brzo su se proirile glasine kako su njih dvoje u romantinoj vezi. Jedan joj je oboavatelj ak pisao da joj estita u zanosu: Dobro je znati da ete se udati za Adolfa Hitlera. Konano je pronaao pravu partnericu [...] Usreite ga - on je to zasluio!"130 Meutim, Cehova se kretala i u krugovima koje bi Hitler teko mogao odobravati. Kao ruska politika emigrantica kojoj je obitelj i dalje u Sovjetskom Savezu, bila je lagana meta za inozemne agente NKVD-a i vezu su s njom uspostavili jo 1923. godine. U zamjenu za to to su dopustili njezinoj obitelji da joj se pridrui u Berlinu, mogli su je uvjeriti da odaje manje vrijedne obavjetajne podatke ili da jednostavno obea kako e oi i ui drati otvorenima. Premda ona sebe sigurno ne bi prepoznala kao takvu, Moskva ju je smatrala spavaicom".131 Doista, 1939. godine NKVD ju je pokuao aktivirati. Potpisavi nedavno na-cistiko-sovjetski pakt, Staljin je elio maksimalno iskoristi pozitivne aspekte svojih odnosa s Njemakom. U tom je smislu smatrao da bi klika utjecajnih proruskih pojedinaca bila vana i mislio je da bi Olga Cehova mogla posluiti kao nukleus koji bi okupljao upravo takvu skupinu.132 Nakon nekog vremena posjetili su je agenti NKVD-a koji su je vjerojatno uputili u njezin novi zadatak. Meutim, s obzirom da ne postoje nikakvi zapisi da je neka takva klika ikad bila formirana, mora se pretpostaviti da je plan propao. Iako je uspostavljena dobra veza, jasno je da Cehova ili nije eljela ili pak nije mogla djelovati u svojstvu koje 130 Citirano u Richard Grunberger, A Social History of the Third Reich (London, 1971), str. 117118. 131 Becvor, Mystery, nav. dj., str. 178. 132 Renate Helkcr - Claudia Lenssen, Der Tschechow-Clan (Berlin, 2001), str. 195. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera se od nje trailo. Ponovno je postala spavaica" - barem to se Moskve tie. Lev Knipper je u meuvremenu bio u Iranu gdje je smiljao kako e prebjei. Slubeno se tamo nalazio da bi istraivao iransku narodnu glazbu, a potkraj te godine njegov je glazbeni trud urodio plodom - dovrio je Dva preludija na iranske teme. Knipperov je politiki rad bio neto sloeniji. Planiralo se da Nijemcima prebjegne u Iranu, ili moda u Turskoj, te da zatim otputuje u Berlin gdje e se javiti svojoj slavnoj sestri i Igoru Miklaevskom, bivem boksau i kolegi agentu NKVD-a, koji se takoer predstavljao kao prebjeg. Miklaevski je u Njemakoj bio od kraja 1941. godine. Slijedio je tragove svoga ujaka, pravoga prebjega, koji je u Njemakoj radio kao radijski spiker na ruskome jeziku. Dok je ivio u domu svoga ujaka, uspostavio je vezu i s dvojicom sovjetskih agenata koji su poslani da formiraju eliju NKVD-a. Olgu Cehovu je prvi put sreo u ljeto 1942. godine te je nakon toga javio u Moskvu da je atentat na Goringa izvediv.133 Meutim, u Moskvi to nije ostavilo dojam, pa su izdane nove upute u kojima se zahtijevalo da Miklaevski prieka Knippera i da onda ubiju Hitlera. Sto se tie Moskve, plan je bio jednostavan. S obzirom da su vjerojatno vidjeli fotografije i filmske urnale Olge Cehove s Hitlerom, NKVD je zakljuio da je poloaj Cehove takav da bi ona mogla spojiti atentatora i metu. Meutim, to je bilo nerazumno nerealistino. To bi bilo ambiciozno ak i prije 1939. godine, kad je Hitler jo dolazio na gala sveanosti i pokazivao se u krugu slavnih osoba. Meutim, godine 1943. jedva ga se moglo vidjeti u javnosti i veinu je vremena provodio u Rastenburgu ili Vinici, okruen svojim generalima. Cehova je, zapravo, vidjela Fuhrera posljednji put u ljeto 1940. godine. Ali bez obzira na to, NKVD 133 Sudoplatov, Special Tasks, nav. dj., str. 115. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez je naivno vjerovao da je ona jo mogla posluiti kao pomo te da ona moe dovesti Miklaevskog i Knippera do njihove mete. Onda je u ljeto 1943. godine cijeli projekt iznenada otkazan. Staljin vie nije vidio nikakvu logiku u

tome da ubije svoga rivala. S obzirom na poraz kod Staljingrada koji je nagovijestio dugo njemako povlaenje, shvatio je da ga Hitler vie ne moe uvjerljivo poraziti. Njegova je zvijezda oigledno bila u usponu, dok je Hitlerova neumitno blijedila. Smatrao je da se atentat u tim okolnostima mogao ak pokazati kontraproduktivnim jer bi mogao dovesti do revitalizacije njemake vojske i, moda, do se-paratnog mira sa zapadnim saveznicima, to bi SSSR ostavilo da se bori sam. Stoga je svim agentima koji su planirali ubiti Fuhrera, od Miklaevskog u Berlinu do Medvedeva u Vinici, bilo zapovjeeno da ne poduzimaju nita. Knipper je iz Irana opozvan da se vrati svome svakodnevnom poslu skladatelja. Medvedev je ponovno nestao u partizanskom pokretu otpora i sanjao da postane pisac.134 Miklaevski je ubio svoga ujaka, ali se suzdrao od drugih atentata te je pobjegao iz Berlina 1944. godine. Olga Cehova pak vjerojatno nije bila nita pametnija. Ona je jedino postala svjesna uloge koju joj je bio namijenio NKVD tijekom ispitivanja u Moskvi u ljeto 1945. godine.135 Nesumnjivo je bila uasnuta jer joj je ivot bio izloen pogibelji u takvom vratolomnom planu. Kasnije je gorljivo nijekala upletenost u bilo kakvu pijunsku aktivnost. Poslije rata se pak ukalo daje za svoje zasluge bila odlikovana Lenjinovim ordenom. 134 Uspio je napisati dvije knjige memoara: The Detachment is Moving West (Odred napreduje prema Zapadu) (1948) i Strong Spirited (Jakog duha) (1964) te roman o pokretu otpora u Vinici nazvan On the Shores of the Iuzhnyi Bug (Na obalama Junog Buga) (1957). 135 Helker - Lenssen, nav. dj., str. 198. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera *** Staljinova obustava planova da se ubije Hitlera bila je prilino taktiki smislena. Nakon to je preivio drugu zimu Velikoga domovinskog rata i ostvario iznimno vanu pobjedu kod Staljingrada, shvatio je da je Hitler proao zenit svoje moi i utjecaja. tovie, strahujui da bi Njemaka mogla biti poraena na zapadu tijekom povlaenja s istoka, Staljinov je novi prioritet bio osigurati ostanak Njemake u ratu i ne dopustiti joj sklapanje separatnog mira s Britancima i Amerikancima. Tako je shvatio da bi glavne mete njegovih atentatora sada trebali biti oni koji su na najboljem poloaju da izguraju Hitlera u sluaju dravnoga udara u Berlinu.136 Ironino je stoga da je Staljin iznenada shvatio kako je prilino zainteresiran da Hitler opstane to due. Atentat na Adolfa Hitlera nije imao ni prevelikog ideolokog smisla. Prema diktatima marksizmalenjinizma, faizam je predstavljao posljednju nasilnu smrtnu muku kapitalistike jezgre politikog djelovanja. Bilo je to neto to se svakako mora poraziti, meutim, kao i komunizam, i on je bio dio neega veeg - svjetske povijesne sile. I ba kao to se na komunizam gledalo kao na neto emu je neizbjeno, ak i znanstveno, odreeno da trijumfira, tako je i faizmu bilo neizbjeno namijenjeno da proe svoj krvavi tijek i da se na kraju sam uniti, vukui kapitalizam sa sobom u provaliju. Gledano u tom svjetlu, predani komunist nije nalazio dovoljno ideolokog opravdanja za ubijanje voa europskoga faizma. Jednoga ili dvojicu pojedinaca moglo se eliminirati, meutim time ne bi nestali socijalni i politiki uvjeti koji su ih stvorili i odnjegovali, a uskoro bi se pojavili i drugi koji bi zauzeli njihovo mjesto. Vjerovalo se da faizam, kao hidra suvremenoga svijeta, nee biti poraena tako da mu se jednostavno skine glava. 136 Intervju s bivim NKVD asnikom Igorom orsom, Moskva, 15. travnja 2004. Peti dio Nepomirljivi neprijatelj - Sovjetski Savez Ipak, na stranu sve te strateke i ideoloke preokupacije -bilo je savreno prirodno da politiari uklone svoga neprijatelja. Bijes, mrnja i izdaja igraju isto tako snane uloge u politici kao to ih imaju i trezvenija promiljanja doktrine ili strategije. Kao to znamo, Staljin je bio ovjek estokih strasti. Kao to su brojni suvremenici i oevici zapazili, on je bio ovjek za kojeg nisu vrijedila normalna pravila ratovanja. Bio je ovjek kojeg je sitna pakost motivirala isto toliko koliko i velika ideja.137 Bio je paranoian megaloman i ovjek kojemu je okrutnost uroena, koji je u Moskvu doveo gruzijsku kulturu krvne osvete i krvave zavade.138 Kako je to jugoslavenski komunist Milovan ilas jezgrovito saeo, Staljin je bio najvei zloinac u povijesti", nevjerojatan amalgam Kaligulina bezumlja [...] profinjenosti Borgie i brutalnosti cara Ivana Groznog".139 No, moda je postojalo neto u Staljinovu odnosu prema Hitleru to je ilo dalje od puke zloinake i patoloke krvoednosti. Neki su ak nagaali da je, iako se njih dvojica nikad nisu sreli, u

njihovom odnosu bilo homoerotinih prizvuka.140 Bez obzira na istinitost te teorije, moda se moe zakljuiti da je Staljin Hitlera uzimao na nian i zbog bijesa i zbog ideologije. Staljin se s Hitlerom povezao 1939. godine, a zatim gaje ovaj poniavajue izdao. Sama je izdaja bila dovoljna da se na Hitlera izvri atentat. Moda je jedino iznenaenje stoje Staljin iz opreza opozvao atentatore. 137 Bullock, nav. dj. str. 525. 138 SebagMontefiore, nav. dj., str. 4. 139 Milovan Djilas, Conversations with Stalin (London, 1962), str. 145. 140 Danici Rancour-Laferriere, The Mind of Stalin: A Psychoanalytic Study (Ann Ar-bor, 1988), str. 109. ESTI DIO Prljavi rat - Britanci i SOE Kad bi mi netko dao puku i rekao da ispalim dva hica, ustrijelio bih Himmlera, zatim Ribbentropa, a Hitleru bih kundakom prosuo mozak." Neville Henderson (britanski veleposlanik u Berlinu 1937-1939)1 Dana 20. travnja 1939. bio je 50. roendan Adolfa Hitlera. Kao dravni praznik i jedan od najvanijih datuma u nacistikom kalendaru, trebao je to biti dan velikog slavlja u svakom kutku Njemakoga Reicha. Ulice su bile okiene zastavama, crkvena zvona sveano zvonila, a dravne zgrade ponosno istaknule kukaste krieve. Diljem cijele zemlje lokalni su stranaki dunosnici vrili posljednje pripreme za smotre, a veterani su latili svoja odlija. Tisue nervoznih tinejdera ponavljale su prisegu koju su trebali recitirati prilikom slubenog primanja u Hitlerjugend: Obeavam da u vriti svoju dunost u svako doba, u ljubavi i odanosti prema naem Fiihreru i naoj zastavi!'2 U Miinchenu je u meuvremenu sveano primljen novi narataj poetnika u vodei kadar Nacistike stranke. Drugdje je amnestirano nekoliko sretnika koji su puteni iz koncentracijskih logora nakon to su se zakleli da nee ni pisnuti o svojim iskustvima. 1 Nevilc Henderson, citiran posthumno u Netv York Timesu, 31. prosinca 1942. 2 Guido Knopp, Hitler's Children (Stroud, 2002), str. 9. 1 r Roger Moorhouse Ubiti Hitlera U Berlinu je slavlje zapoelo dan prije. Tijekom poslijepod-neva Hitler je nadgledao sveano otvorenje nove Osovine istok-zapad", preureeni i proireni bulevar koji se protezao sedam kilometara zapadno od Brandenburkih vrata, to je bila prva faza njegovih ambicioznih planova da stvori novi glavni grad nacistikog Reicha: Germaniju". U povorci limuzina provezao se uzdu cijele Osovine" praen ushienim pljeskom, a onda je izaao iz automobila kako bi veliku novu aveniju proglasio otvorenom za promet. Te se veeri uputio prema uredu kancelara Reicha na sveanu veeru promatrajui ve uobiajenu bakljadu koja je prolazila u ulicama ispod njegova balkona. Kad je otkucala pono, Hitler je primio estitke od svojih najbliih pomagaa i niza delegata iz cijele zemlje. Pripremljena je izloba darova, a on ih je sve - kipove, slike i porculan - sa zanimanjem pregledao zabavljajui se povremeno. Meutim, najdrai mu je bio dar njegova arhitekta Alberta Speera. Bio je to etiri metra visok model golema trijumfalnog luka, postavljen u susjednoj sobi, koji e okruniti njegov ponovno izgraen glavni grad. Hitler je razmiljao o tom modelu ,,s vidljivim emocijama"3 vraajui mu se nekoliko puta tijekom veeri. Sutradan je Hitler proveo jutro primajui estitarske telegrame iz cijeloga svijeta, medu ostalima od Henrvja Forda i pape Pija XII. Usprkos takvim blagoslovima, meunarodna je situacija bila napeta. Prije neto malo vie od mjesec dana Hitlerove su postrojbe zauzele sredinji dio Cehoslovake odstranivi time potpuno sa zemljovida okrnjeni ostatak od Minhenskog sporazuma iz prethodne jeseni. Ubrzo nakon toga na red je dola sljedea meta. Mislilo se da bi se Poljsku moglo obmanuti i zaprijetiti joj konanim rjeavanjem njemako-poljskih odnosa", to je zvualo 3 Albert Speer, Inside the Third Reich (London, 1970), str. 218.

esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE zlokobno.4 Meutim, za razliku od ehoslovake, Poljska se tvrdoglavo odupirala tiraniziranju i vrsto se drala. Zapadne su sile takoer konano poele pokazivati odreenu mjeru odrjeitosti u odnosima prema Hitleru. Spoznali su pravu agresivnu narav nacistikoga reima i priznali da je politika popustljivosti propala. Ne samo da nisu uspjeli zadovoljiti Hitlerove teritorijalne apetite nego se inilo da su ga ohrabrivali da ih povea. Iako nisu imali previe sredstava kojima bi se suprotstavili njemakoj prijetnji, bili su odluni da se vrsto postave. Samo tri tjedna prije Hitlerova roendana ponudili su Poljacima formalno jamstvo obeavajui da e im pruiti svu podrku koja je u njihovoj moi" u sluaju bilo kakva djelovanja koje bi jasno zaprijetilo poljskoj neovisnosti".5 inilo se daje Hitler bio pred porazom. Malo prije 11 sati toga proljetnog jutra Hitler se vratio na pozornicu na novoj Osovini istok-zapad" da bi vidio tradicionalnu smotru. Odvezao se u otvorenom mercedesu na elu povorke od sedam vozila u kojima su bili tjelohranitelji, policija i SS. Okolne su ulice bile zatvorene, a sigurnosno je osoblje bilo razmjeteno po oblinjim dobro istaknutim tokama. Gomila je bila u zanosu i pomalo neobuzdana. Da bi se dobio bolji pogled, sve se koristilo - i drvee, i prozorske daske i skele. Na paradnoj je tribini Hitler stajao na povienom podiju iza kojeg je bio golemi njemaki orao i est zastava s kukastim kriem. Bono od njega stajali su tjelohranitelji, naelnici stoera, pobonici, generali, feldmarali i admirali, dok su pozvani gosti, strani veleposlanici i nebrojeni ostali dostojanstvenici, sjedili na velikoj tribini koja se protezala s obje strane podija. Manje ugledni i povlateni dijelovi publike okupili su se na drugoj tribini na 4 Michael Bloch, Ribbentrop (London, 1992), str. 219. 5 Chamberlain, govor pred Donjim domom engleskoga parlamenta, 31. oujka 1939, citirano u William Shircr, The Rise and Fali of the Third Reich (London, 1964), str. 554. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera suprotnoj strani avenije. Svi su zajedno trebali svjedoiti spektakularnom pokazivanju njemake vojne moi. Tijekom gotovo pet sati svaki je rod oruanih snaga paradirao pored podija: kolona za kolonom Wehrmachta, konjice, padobranskih jedinica, mornarice, zrakoplovnih jedinica i SSLeibstandartea, svi su marirali u savrenom rasporedu uz tretanje vojnog orkestra. Pokazali su svu najnoviju vojnu tehniku: tenkove, protuzrakoplovne topove, najsuvremeniju artiljeriju, pa ak i reflektore. Iznad glava su u formacijama prozujali rojevi lovaca Messerschmitta i bombardera Heinkel. Za kraj su se pred Fiihrerom skupile zastave svih vojnih rodova i spustile se u sveani pozdrav. Hitler je cijelo vrijeme stajao mirno, bez osjeaja, otpozdravljajui svakoj jedinici svojim prepoznatljivim njemakim pozdravom". Predvodio je najvei vojni spektakl u Treem Reichu i slao nedvosmislenu poruku svojim neprijateljima i onima koji su htjeli obuzdati njegove ambicije. Jedan od gostiju na smotri bio je britanski vojni atae u Berlinu pukovnik Noel Mason-Macfarlane. Profesionalni vojnik Mason-Macfarlane bio je kadet na Kraljevskoj vojnoj akademiji prije nego to je pristupio Kraljevskim artiljerijskim jedinicama 1909. godine. Sudjelovanje u Francuskoj i Mezopotamiji u Prvome svjetskom ratu priskrbilo mu je Croix de Guerre i prestini Vojni kri (Military Cross). Ubrzo nakon toga predloili su ga za neki od poloaja vieg ranga. Tog pjesnika, ekscentrika i prvoklasnog igraa kriketa jedan je suvremenik opisao kao ovjeka koji vjeruje u neposredno djelovanje" i s nepopravljivom i zastarjelom enjom da osobno uzme u ruke ispravljanje svjetskih problema".6 Unato tim izrazito nediplomatskim znaajkama, 1931. godine poslan je kao vojni atae u Be, a est godina poslije preselio se u Berlin u istom svojstvu. Za to je vrijeme mnogo nauio o 6 Ewan Butler, I talkcd of plan to kili Hitler", The Times, 6. kolovoza 1969, str. 1. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE njemakom vojnom stroju, koji je bio bez premca, i zakljuio da se Hitleru ne moe vjerovati. Stekao je reputaciju jastreba", zagovarajui ratobornu politiku prema Njemakoj i sugerirajui da Velika Britanija ne bi trebala ekati da bude napadnuta.7 U jesen 1938. godine, kad se eka kriza poela nazirati, glas 0 neortodoksnim stavovima Masona-Macfarlanea oigledno je doao do Gestapoa. U kolovozu te

godine posjetio gaje Nijemac von Koerber, koji je glumio gaenje prema nacistima, pokuavajui pridobiti pukovnika da mu se pridrui u uroti. Mason-Macfarlane je pretpostavio da se radi o agentu provocateuru, pa je odgovorio tipino diplomatski: Svaki pokuaj mijeanja u unutarnje njemake prilike", rekao je, nedvojbeno bi vodio upravo prema onome to elimo izbjei."8 Ali usprkos takvim sveanim iskazima nevinosti, Mason Macfarlane je doista razmatrao odreeno mijeanje u njemaku politiku. Zapravo je poeo razmiljati o nezamislivom. U pismu iz oujka 1939, upuenom iz britanskoga veleposlanstva u Berlinu za London, opisali su ga da je ,,u vrlo ratobornom raspoloenju" 1 revno smatra da trebamo objaviti rat Njemakoj u sljedea tri tjedna".9 Tri tjedna poslije, na smotri za Hitlerov roendan, fotografirali su ga za slubenu knjigu uspomena. Dok je francuski kolega koji je sjedio pored njega bio oputen uz poluosmijeh galskoga hauteura, Mason-Macfarlane se ozbiljno nagnuo naprijed s izrazom lica koji se jedino moe opisati kao prezirno mrtenje.10 7 E. T. Williams - H. Palmer (urednici), Ihe Dictionary of National Biograpby 1951-60,(Ox(ord, 1971), str. 712. 8 Citirano u Ewan Buder, Mason-Mac (London, 1972), str. 74. 9 E. L. Woodward - R. Buder, Documents of British Foreign Policy (u nastavku DBFP), serija 3, sv. 4, dodatak 5, str. 623: Ogilvie-Forbes za Stranga, 29. oujka 1939. 10 Vidi Heinrich Hoffman, Ein Volk ehrt seinen Fiihrer (Berlin, 1939), preneseno u Cowdery Cowdery, Masters of Ceremony (Rapid City, 1998), str. 119. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Nekoliko dana prije smotre Mason-Macfarlane je stojei na prozoru svoga salona gledao novu Osovinu". Promatrao je radnike kako pripremaju ukrase: vjeaju zastave s kukastim kriem i podiu stupove od perploa koje su bono opasivale tribinu za salutiranje. Dok je razgovarao s kolegom, duh mu je lutao prizorom koji se odvijao ispod njega. Nakon krae tiine odjednom je progovorio. Jednostavan hitac iz puke", rekao je, te dodao: ,,i mogao bih odavde skinuti kopile dok trepne." Nastavio je: Digla bi se opa strka, naravno, i ja bih bio gotov u svakom smislu rijei. Ipak [...] kad bi se maknulo tog luaka, moda bismo mogli pronai neki smisao u svemu." Kad je njegov kolega oprezno priznao da je to bila neka ideja", sloio se: Da, prokleto grozna [...] meutim ja bih je bio spreman izvesti."11 Bila je to zapravo ideja o kojoj je Mason-Macfarlane mozgao ve neko vrijeme. Nekoliko je tjedana prije u dopisu koji je poslao u London upozorio na pogubne posljedice za Britaniju ne bude li Hitler neoekivano odletio u Valhalu".12 Nakon toga je nastavio razvijati svoju misao. Tvrdio je kako je njegov stan jedva sto metara udaljen od tribine za salutiranje koja se koristila za vee vojne smotre. Tijekom parade bi dobar strijelac, postavljen na jednome od njegovih prozora, dalekometnom pukom mogao svriti s Hitlerom, pri emu bi buka koju bi stvarala gomila i vojni orkestar bila dovoljna da zaglui hitac iz puke i prui atentatoru dobru priliku za bijeg.13 Iako se Mason-Macfarlane sam ponudio da povue okida, neki izvori tvrde daje imao rivala za ulogu atentatora.14 Kanaanin William Stephenson bio je poslovni ovjek i bivi pilot iz Prvoga 11 Butler, Mason-Mac, nav. dj., str. 75. 12 DBFP, ser. 3, sv. 4, dod. 5: Mason-Macfarlane Memorandum, str. 626. 13 Imperial War Museum Archive, Mason-Macfarlane papers, ref. MM40. 14 Vidi, primjerice, Anthonv Cave Brown, The Secret Servant: The Life of Sir Stetvart Menzies, Churchill's Spy-master (London, 1987), str. 195. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE svjetskog rata koji je, navodno, u isto to vrijeme predlagao atentat na Hitlera snajperskom pukom. Ipak, Stephensonovu je ulogu u toj drami, ako je i postojala, trezvenom povjesniaru teko odrediti. Iako je on za vrijeme rata uspio odigrati vanu ulogu u unaprjeivanju obavjetajne suradnje izmeu Velike Britanije i SAD-a, nijedan onovremeni dokaz ne podupire njegovu tvrdnju da je zagovarao atentat na Hitlera 1939. godine. Dapae, da bi stvari bile gore, Stephenson je kasnije stekao nezavidnu reputaciju svojevrsnog fantasta, navodei brojne biografe da nastave kititi i pretjerivati s njegovom ve prilino dojmljivom ivotnom priom.15 Tako je sam sebi jednostrano dodijelio Legion d'Honneur, Croix de Guerre i dvije pruge na svome (pravom) odliju za hrabrost u

zrakoplovstvu. ak je tvrdio da je za vrijeme slube u postrojbama Kraljevskoga zrakoplovstva 1918. godine osvojio naslov svjetskoga prvaka u amaterskom boksanju u lakoj kategoriji.16 Treba zakljuiti da se Stephensonova tvrdnja kako je bio jedan od potencijalnih atentatora na Fuhrera najvjerojatnije ubraja u tu istu kategoriju. Mason-Macfarlane je pak bio smrtno ozbiljan i nije ga motivirala hvalisavost ve istinska zabrinutost da Hitler ponovno vodi Njemaku u rat. Meutim, kad su u Whitehallu uli za njegov plan, nastupio je ok. Ministar vanjskih poslova, lord Halifax, kruto je komentirao: Jo nismo doli do tog stadija [...] kad se mora posluiti atentatom kao zamjenom za diplomaciju!'17 MasonMacfarlanea su obavijestili, s vjetom britanskom suzdra-nou, da bi takav in bio nedentlmenski".18 Dva mjeseca kasnije Mason-Macfarlane prebaen je natrag u Aldershot. Oigledno 15 Vidi natuknicu o Stephcnsonu u Oxford Dictionary of National Biography, sv. 52, (Oxford, 2004), str. 513-14. 16 Vidi, primjerice, H. Montgomerv Hyde, The Quiet Canadian (London, 1962), str. 8, i William Stephenson, A Man called Intrepid (London, 1976), str. 38. 17 Citirano u Cave Brown, nav. dj., str. 195. 18 Citirano u The Times, 6. kolovoza 1969, str. 9. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera je bio pogodio u ivac. Meutim nije stvar u tome da je stao na ulj obavjetajnoj slubi, on je bio blie zagovaranju neega to je bilo blisko herezi. Britanska tajna obavjetajna sluba (SIS - engl. Secret Intelligen.ee Service - nap. prev.), koja je osnovana neposredno prije Prvoga svjetskog rata, sastojala se od dvaju ogranka odgovornih za sigurnost u zemlji te za sigurnost u inozemstvu i kontrapi-junau. Odsjek za inozemstvo (koji je postao poznat kao MI6) radio je s ogranienim sredstvima preko mrea britanskih veleposlanstava i konzulata, gdje je slubenik za kontrolu putovnica" obino radio i kao lokalni agent obavjetajne slube.19 Njegova je glavna svrha, naravno, bila prikupljanje obavijesti preko mree agenata i dounika. Na svako prdjanje po mranom umijeu izvoenja atentata i sabotaa gledalo se s krajnjom nesklonou. Kao prvo, agentima MI6 bilo je zabranjeno djelovati protiv zemlje domaina.20 A to se tie ostalog, MI6 se jo vrsto drao starinskog ideala iz 19. stoljea o dentlmenskom pijunu" i imao duboku averziju prema svim nepotenim aktivnostima. Kako je i njegov osniva Mansfield Cumming napisao, tajni agent treba biti: dentlmen, i to sposoban, apsolutno poten, s dobrim osjeajem za takt i istovremeno snana karaktera [...] iskustvo pokazuje da nikakva izvrsnost ili prepredenost ne moe nadomjestiti nedostatak savjesna osobnog potenja. Na duge staze samo poten ovjek moe pobijediti lupea.21 Doista, kad je najslavniji britanski pijun Sidnev Reillv stigao u Moskvu 1918. godine, on se vrlo brzo sukobio s vladajuim 19 Nigel Wcst, MI6 British Secret Intelligence Operations 1909-45 (London, 1983), str. 38. 20 Christopher Andrew, Secret Service (London, 1987), str. 408. 21 Citirano u Alan Judd, The Questfor C (London, 1999), str. 470. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE cici-mici" etosom. Nakon to se doetao pred kremaljska vrata predstavljajui se kao izaslanik Llovda Georga i zahtijevajui da vidi Lenjina (kojeg je navodno namjeravao ubiti), naelnik tamonje ispostave MI6 propisno ga je izgrdio i zaprijetio mu izbacivanjem iz slube.22 Jedan je od kolega agenata zabiljeio da se Reilh/ja smatralo nepouzdanim i nepodesnim za posao". Prema drugome, on je bio iznimno pametan [premda] bez imalo savjesti".23 Reillv, koji e jednoga dana posluiti kao nadahnue za Jamesa Bonda, sigurno nikad nee biti okarakteriziran kao dentlmenski pijun". Taj se stav ak proirio na neslubene britanske pijunske mree. Ranih 1930-ih godina bivi SISov operativac Claude Dansev osnovao je dramatino nazvanu organizaciju Z". Ona je trebala djelovati kao neovisna obavjetajna agencija koja bi se sluila Dansevevom mreom poslovnih ljudi, dounika i novinara, a namjeravala je nastaviti djelovati ak i kad bi slubena mrea bila ugroena. Sam je Dansev bio proturjean lik. Bio je izvrstan organizator, ali bio je i podmukao,

netolerantan i ponaao se tiranski. Jedan od njegovih podreenih ak ga je opisao kao zadnje govno".24 Kao gospodar proirene pijunske mree Dansev je stvarno imao mo nad ivotom i smrti svojih agenata i nije oklijevao u likvidiranju svojih veza i dounika ako bi posumnjao na dvolinost. Ali usprkos svemu tome smatrao je da su sabotaa i atentat aktivnosti koje e uvijek biti kontraproduktivne.25 Velika veina njegovih nadreenih dijelila je to gledite. 22 Christopher Andrew - Oleg Gordievskv, KGB: The Inside Story ofits Foreign Operations from Lenin to Gorbachev (London, 1990), str. 32. 23 Andrew Cook, On His Majesty's Secret Service: Sidney Reilly (London, 2002), str. 127, 131. 24 Anthonv Read - David Fischer, Colonel Z: The Life and Times of a Master of Spies (London, 1984), str. 12. 25 Isto, str. 276. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera I tako, dok su njemaki i sovjetski agenti u inozemstvu bili jednako zainteresirani i za ubijanje i za nadziranje svojih neprijatelja, Britanci su se namjeravali drati gospodskijeg vienja uloge tajnog agenta. Same su sebe doivljavali kao ljude koji se bave poslom skrivenog prikupljanja obavjetajnih podataka i smatrali su da se tom sloenom zadatku ne moe pripomoi sputanjem na razinu ubojstva i razaranja. Dakle, ne samo da se na atentat mrko gledalo ve se smatralo da je i uzimanje na nian stranoga dravnog poglavara u potpunosti nedopustivo. No nakon to se 1939. rat poeo nazirati, to e se miljenje uvelike podvrgnuti preispitivanju. *** Kad je Velika Britanija ula u Drugi svjetski rat u rujnu 1939. godine, na prvi se pogled inilo daje uspjela obnoviti uspjeni savez iz Prvoga svjetskog rata dva desetljea prije. Jo je jednom imala saveznike s oba njemaka boka - Poljsku na istoku i Francusku na zapadu. Jo je jednom osigurala ameriku ekonomsku potporu, iako ne jo i potpunu vojnu pomo. Ipak e se svaki, ak i oprezniji optimizam uskoro pokazati iluzornim. Na istoku je nacistika Njemaka strelovitom brzinom porazila Poljsku i glavninu svojih snaga prebacila na zapad protiv Francuske. Ondje se suoila s francuskom armijom sumnjiva morala i s britanskim ekspedicijskim korpusom koji je bio daleko ispod razine borbene spremnosti i pritisnut nestaicom, loom organiziranou i samodopadnou. Churchill je pisao jednom kolegi: Traenje naih snaga nastavlja se u svim smjerovima [...] Sto se tie borbene sposobnosti, naa je vojska zakrljala. Nae su zrane snage beznadno inferiorne u odnosu na esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE njemake. [...] drimo se stava potpune pasivnosti koji nam jo vie rasipa snage [...] Shvaate li da se mi moda pribliavamo porazu?26 Do proljea 1940. godine Churchillovo se sumorno predvianje brzo ostvarilo. Tog su travnja njemake snage okupirale Dansku i Norveku, praktiki bez otpora, izuzevi pomorsku bitku kod Narvika. Mjesec su dana poslije sluei se varkom krenuli na zapad kroz Belgiju i Nizozemsku, prije nego to je glavnina snaga poharala Ardene i dojurila do obale kanala La Manche ostavljajui svoje protivnike u rasulu. Britansko je ponienje bilo upotpunjeno sramotnom, premda briljantno improviziranom evakuacijom, s obala Dunkirka. Dva tjedna poslije pao je Pariz. Velika Britanija se iznenada nala sama. Samo ju je kanal La Manche odvajao od europskoga kontinenta koji su okupirali nacisti. Winston Churchill - ta Kasandra politike poputanja -uzdignuo se do asti premijera predvodei koaliciju nacionalne vlade" dok je narod bio u oku. Iako je nadahnuto govorio o krvi, znoju i suzama", javno je raspoloenje bilo tjeskobno, pa ak i tmurno. A kad je i sama Britanija napadnuta te jeseni, raspoloenje se jo vie pogoralo. George Orwell, koji je u to vrijeme pisao roman JheLion and the Unicom (Lav ijednorog), zabiljeit e: Zapoeo sam ovu knjigu u ritmu njemakih bombi, i ovo drugo poglavlje poinjem uz pojaanu buku topovske vatre. uti bljeskovi topova obasjavaju nebo, krhotine trete po krovovima kua, a Londonski se most rui, rui, rui. Svatko tko se razumije u zemljovid zna da smo u smrtnoj opasnosti. Ne kaem da smo potueni ili da trebamo biti potueni [...] Meutim u ovom smo trenutku u kai.27 26 Citirano u Roy Jenkins, Churchill (London, 2001), str. 567.

27 George OrwelI, The Lion and the Unicorn", iz Oruiell and Politici (London, 2001), str. 104. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera U tako pogibeljnoj situaciji Churchill je shvatio da mora napustiti opeprihvaene norme ratovanja. Znao je da se Britanija, ekajui oekivanu nacistiku invaziju, bori za vlastiti opstanak i da joj nedostaje potrebna teka ratna oprema kojom bi se branila. Ako eli dobiti rat, zakljuio je, morat e se boriti prljavo. Stoga je, nakon to je sveano obeao da e se boriti na plaama [...] na poljima i na ulicama", zapovjedio da se borba prenese i iza neprijateljskih linija. Dana 16. srpnja, istoga dana kad je Hitler zapovjedio napad na Veliku Britaniju, Churchill je osnovao Slubu za specijalne operacije (SOE) s uputom da zapali Europu".28 Prema njegovoj osnivakoj poruci, SOE je trebao djelovati kao demokratska internacionala" koja bi irila pobunu na pokorenim teritorijima pomou sabotae, propagande i radnikih nemira. Meutim, kljuno je da je njezina nadlenost ukljuivala i teroristike akcije protiv izdajica i njemakih elnika".29 Ipak, unato hitnosti samoga trenutka, raanje SOE nije ba bilo lagano. Prvo, nova je organizacija nastala od razliitih dijelova i morala se spojiti s razliitim uredima iz drugih vladinih tijela. Ona je tako pripojila (meu ostalim) Odjel D iz MI6, koji se specijalizirao za sabotae, kao i ,,MI(R)" iz ministarstva rata, koji je planirao poluvojno ratovanje, i EH iz ministarstva vanjskih poslova, koji se bavio subverzivnom propagandom. I njihovo je osoblje na isti nain bilo eklektiki skupljeno bankari i odvjetnici s najprepredenijim i najodvanijim ljudima iz britanske vojne elite. Druga potekoa s kojom se SOE suoavao bilo je neodobravanje, pa ak i potpuno neprijateljstvo njegovih rivala u vojnoj i 28 Ben Pimlott (ur.), The Second World Wdr Diary of Hugh Dalton: 1940-45 (London, 1987), str. 67. 29 Citirano nM.R.D. Foot, SOE: The British Special Operations Executive, 1940-46 (London, 1984), str. 19. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE obavjetajnoj zajednici.30 SOE-in raison d"etre bilo je sijanje nereda, zbrke i konano pobune, od ega nijedno ni na koji nain nije vodilo do pritajena prikupljanja osjetljivih obavijesti. Stoga su mnogi u obavjetajnim krugovima bili krajnje sumnjiavi prema razboritosti, pa ak i vrijednosti SOE-inih operacija, koje su obino smatrali kontraproduktivnima. Jedan kasniji fiktivni prikaz to je opisao ovako: SIS je hodao u laganoj obui, dok je SOE hodao u konim izmama."31 Napetost izmeu njih dvoje bila je neizbjena. Stara garda" iz SIS-a bila je sklona gledati na SOE kao na iskvarene amatere".32 Mnogi u vojsci takoer nisu odobravali SOE-ine nekonvencionalne metode. Smatrali su da su Specijalne operacije" prelazile granice civilizirana ratovanja te da, pribjegavi zapravo dravnom terorizmu, uspostavljaju opasan i nerazuman presedan. Ukratko, oni bi se radije i dalje borili po ,,Queensberryjevim pravilima",33 ak i kad se njihovi protivnici ne bi tako borili, ak i kad bi to moglo znaiti njihov vlastiti poraz. Sir Charles Portal, naelnik stoera ratnog zrakoplovstva, bio je jedan od tih kritiara. SOE-in prvi operativni plan, operacija Savanna", ostavila je iznimno lo dojam na njega jer je zahtijevala da se agenti padobranom spuste na teritorij istone Francuske kako bi ondje u zasjedi doekali i pobili pripadnike njemake avionske bombarderske eskadrile Izvia". Pisao je u SOE-ino zapovjednitvo alei se: 30 David Stafford, Churchill and Secret Service (New York, 1998), str. 187-188. 31 KillingHitler, BBC Television, 2003. 32 Stephen Dorril, MI6: Fifty Years of Special Operations (London, 2000), str. 377. 33 Rije je o kodu openito prihvaenih pravila u boksakom sportu (trajanje runde 3 minute, itd.). Markiz Queensberry (1844-1900) bio je uglednik koji se bavio unapreenjem sporta. Pravilima koja je sastavio i objavio 1867. John Graham Cham-bers (1843-1883) Queensberry je pruio javnu podrku i po njemu su dobila ime. U osnovi govore o tome kako se u borbu ne smije uputati samo radi pobjede, i da se do nje mora doi iskljuivo borei se potujui pravila, (nap. prev.) Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Mislim da sputanje padobranom ljudi obuenih u civilna odjela radi pokuaja da se ubiju pripadnici protivnikih snaga nije operacija s kojom bi Kraljevske zrane snage trebale biti

povezane [...] Golema je etika razlika izmeu tradicionalne operacije sputanja pijuna padobranom iz zraka i ovoga u potpunosti novog plana kojim se padobranom sputaju oni koje se jedino moe nazvati ubojicama.34 SOE se kod kue oigledno suoio s bitkom izmeu osjeaja i razuma koja je bila toliko strana kao i one prilino stvarne bitke u inozemstvu kojima se eljela pridruiti. Operacija Savanna" je opozvana. Unato tom privremenom neuspjehu, SOE se uskoro naao u akciji. Njegovi glavni logori za obuku kod Beaulieua u Hampshireu i Arisaig u kotskima brdima brzo su se popunili osobljem i opremom. Unovaeni su budui agenti, uglavnom vojni i civilni izbjeglice iz okupirane Europe. Obuavani su svim vrstama nedentlmenskih vjetina", od sabotae do borbe bez oruja i tihog ubijanja. Jedan se vjebenik prisjea: [Na] asnik koji nas je obuavao bio je major Sykes [...] [koji je] izgledao i govorio kao biskup, vrlo tiho i blago. U svojim bi predavanjima najgroznije stvari izrekao svojim mekim biskupskim glasom [...] a nakon to bi opisao posebno podmukle naine onesposobljavanja i razoruavanja neprijatelja, esto bi zavrio sljedeom primjedbom: ,,a onda ga nogom udarite po jajima".35 Jasno je da se Queensberryjeva pravila ondje nisu primjenjivala. 34 Citirano u Russell Miller, Behind the Lines (London, 2002), str. 3 35 Isto, str. 12. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE Agenti su uz to dobili mnotvo specijalizirane vojne opreme, odnosno igrake" koje je razvio briljantni SOE-in tehniki odjel. Mogli su birati izmeu niza domiljatih naprava, ukljuujui takore koji su eksplodirali, barometarski upalja, mine koje su aktivirane tipaljkama i slavni Welrod: pitolj s priguivaem s jednim metkom idealno oruje za atentatore. Meutim, uobiajeni je izbor bila puka Sten, lagana, trodijelna automatska puka koja je (iako je imala gadnu naviku da se zaglavi) bila jako otporna na prirodne nepogode i precizna na udaljenosti od oko 100 metara. Ubrzo je postala glavno oruje europskoga pokreta otpora od Atlantika od Crnoga mora. Nakon to su bili uvjebani i opremljeni, agenti ili agentice jo su se samo trebali infiltrirati na okupirani europski teritorij. Najvei dio njih trebao je biti sputen padobranima, zbog ega je blizu aerodroma Ringway u okolici Manchestera organiziran kratki teaj na kojem se dobivala potrebna obuka. Prvi agenti SOE poletjeli su 15. veljae 1941. u smjeru Varave na uspjean rendezvous s poljskom Zemaljskom armijom. S vremenom ih se jo 300, ili otprilike toliko, spustilo padobranima u okupiranu Poljsku, nekih 350 ih se infiltriralo u Nizozemsku, a 1350 u okupiranu Francusku.36 Nakon to bi se nali na zemlji, s Londonom su mogli komunicirati preko radija, a neposrednu su pomo pronalazili kod lokalnih organizacija pokreta otpora, no u osnovi su bili preputeni sami sebi. Jednom kad su se nali na ratitu", glavna je svrha agenata SOE bila poticati i koordinirati otpor okupaciji. Infiltrirano je osoblje trebalo pruati glavni oslonac lokalnim pokretima otpora i pritom obuavati svoje novosteene kolege svim vidovima tajnih aktivnosti. Naoruani opremom iz SOE i zaplijenjenim naoruanjem pomagali su pokretu otpora da pokae zube: planiranjem 36 M. R. D., SOE in France (London, 2004), str. 79. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera sabotaa, sijanjem zbrke i onesposobljavanjem to je mogue vie neprijateljskih vojnika. Naravno, jedan dio njihova zadanog djelokruga bili su atentati na njemake okupacijske dunosnike i njihove pomagae. Iako su igrali razmjerno malu ulogu u cjelini svih operacija, takva su se ciljana pogubljenja smatrala monom demonstracijom kontinuirane ivosti pokreta otpora. Odailjali su poruku da okupacija nee proi bez otpora te da se suradnja s neprijateljem nee tolerirati. U veini se sluajeva odabir meta smatrao pitanjem lokalnoga pokreta otpora. Premda su mogli obavijestiti London, posebno kad je meta bio neki istaknuti pojedinac, nikakvo posebno odobrenje nije bilo potrebno. SOE je osiguravao obuku, vjetine i opremu, dok su njegovi agenti na terenu bili slobodni odabirati svoje ciljeve u skladu s lokalnim uvjetima. Dojmljivi su bili rezultati te poetne faze aktivnosti nadahnu-tih SOE-om. U Poljskoj je otpor ilegalne Zemaljske armije, koja je bila u posebno bliskoj vezi sa SOE-om, bio primjer odlunosti u

borbi protiv Nijemaca (vidi poglavlje 4). U Francuskoj je pak prava pravcata epidemija atentata" stvarala nevolje Goebbelsu.37 Tamo je jedna skupina pokreta otpora tvrdila da mjeseno ubije ak 500 Nijemaca.38 Ipak, takva politika nije prola bez kritiara. U kolovozu 1941. francuski je komunistiki pokret otpora izvrio atentat na istaknutoga dounika Gestapoa izazvavi time jezovit val osveta. Reagirajui na to, de Gaulle je javno osudio politiku atentata, dok je britansko Ministarstvo vanjskih poslova u Londonu bilo prisiljeno suoiti se s europskim vladama u izgnanstvu i uti njihove jasne stavove prema SOE-inim tajnim aktivnostima.39 Iako 37 L. Lochner (prcv. i ur.), The Goebbels Diaries (London, 1948), str. 65, 28. veljae 1942. 38 Foot, SOE in France, nav. dj., str. 214. 39 David Stafford, Britain andEuropean Resistance, 1940-45 (London, 1980), str. 35. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE su samo neki bili voljni aktivno se suprotstaviti izazivanju nasilja u svojim domovinama, nitko se nije eksplicitno izjasnio za takve akcije. To ba i nije bila zvuna reklama, meutim u prostoru izmeu tih dviju pozicija, SOE je barem mogao nastaviti djelovati. Njegove smjernice za sljedeu godinu razvodnile su njegov osnivaki etos: odustajalo se od neposredne akcije koju bi poduzimale civilne snage iz straha od osvete koja bi se mogla isprovocirati.40 Ne odve prestraena tom krizom savjesti, eka vlada u izgnanstvu u zimu 1941. godine smislila je plan atentata na neku visokopozicioniranu njemaku metu. Ime budue rtve na poetku jo nije bilo odreeno, ali zatraeno je oruje, dodatna obuka i infiltracija. Odabrana su dva agenta: Josef Gabik i Jan Kubi, jedan Slovak i jedan eh, koji su obojica ve bili proli SOE-inu obuku. SOEino je osoblje znalo da ne treba postavljati pitanja. Atentati su dobrim dijelom bili unutar njihove nadlenosti, a ako su esi htjeli eliminirati visokorangiranog nacista, utoliko bolje. Dvojica su agenata prola dodatnu obuku, uglavnom o tehnici sputanja padobranima i postavljanju zasjede, i sve dok nisu napustili britansko kopno njihovi su se SOE-ini mentori hvalili kako su ih obuili za sve metode izvrenja atentata koje su nam poznate".41 Nakon podueg logistikog zastoja Gabik i Kubi konano su se padobranom spustili u eku u noi s 28. na 29. prosinac 1941. godine. Kodno ime njihova zadatka bilo je Antropoid". Meta im je bio Praki kolja", Himmlerov zamjenik Reinhard Hevdrich. Sin provincijskog uitelja glazbe, Hevdrich je sluio u njemakoj mornarici u Prvome svjetskom ratu i rano bio unovaen u SS, nakon ega je strelovito napredovao u nacistikim redovima kao darovit ali bezobziran upravitelj. Kad je izbio rat, on je osmislio stvaranje RSHA (Glavni sigurnosni ured Reicha) kojim 40 Stafford, Churchill, nav. dj., str. 240. 41 Isto, str. 241. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera je namjeravao sva njemaka sigurnosna i policijska tijela staviti pod jedan krov. U rujnu 1941. postao je protektor" eke i Moravske gdje je kao vodei ovjek okupacijskoga reima trebao pronai nain kako industrijski potencijal toga podruja podrediti interesima Berlina i slomiti eki pokret otpora. Hevdrichov uspjeh u tome posljednjem bio je toliki da su Gabik i Kubi dobili izriite upute da se ne povezuju s ostacima domaega ekog pokreta otpora.42 Premda ih je u izvrenju zadatka usporavala razmjerno slaba lokalna pomo, na ruku im je iao drugi rezultat Hevdrichova uspjeha. Za razliku od prethodnika, njihova se meta sada oigledno osjeala dovoljno sigurnom da se oslobodi svoje SS pratnje (na koju je gledao kao na uvredu njemakom prestiu) i vie je volio sam putovati s vozaem u velikom mercedesu s otvorenim krovom. Taj oholi hir pruio je Gabiku i Kubiu priliku koju su traili. Odabrali su tihu dionicu ceste u prakom predgrau, na putu prema Hevdrichovoj rezidenciji u sreditu grada, gdje se promet usporava kako bi se mogao svladati vrlo otar zavoj. Uz to su primijetili da u blizini nije bilo ni policijske stanice ni SS garnizona te da e im oblinja tramvajska stanica omoguiti da saekaju metu, a da ne pobuuju sumnju. Sloili su se da e se Gabik postaviti s unutarnje strane zavoja naoruan pukom Sten, dok e Kubi stajati preko puta s granatama. Napad su planirali izvesti ujutro 27. svibnja 1942. godine.

U posljednjim tjednima prije napada uslijedila je bujna prepiska o razboritosti planiranog atentata. Pripadnici lokalnoga ekog pokreta otpora u Pragu, koji su sad ve bili upueni u plan, nisu bili oduevljeni. Nakon to su jedva preivjeli jednu od racija SS-a, u najmanju ruku nisu ba bili voljni izazivati jo jednu. Uzalud su pokuavali uvjeriti atentatore da se oglue na 42 Calium MacDonald, The Killing of SS-Obergruppenfuhrer Reinhard Heydrich, (London, 1990), str. 121. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE zapovijedi, istiui da e sigurno uslijediti zlokobna osveta nad nevinim ekim stanovnitvom. Konano su se pokuali neposredno obratiti svojim nadreenima u Londonu da opozovu zadatak, tvrdei da ovaj atentat nee donijeti nimalo koristi saveznicima [...] On nee samo dovesti u opasnost ivote talaca i politikih zatvorenika ve i tisue drugih ivota."43 eka vlada u izgnanstvu u Londonu nije bila sklona sloiti se s tim zahtjevom. Nije bila stvar samo u tome da je predsjednik Bene trebao spektakularnu akciju kojom e zadiviti svoje monije saveznike ve je planirao jo jedan atentat na visokoran-giranu metu, ovaj put na ministra propagande okupacijske vlade Emanuela Moraveca. Stoga je njegova reakcija na sumnjiavce u pokretu otpora kod kue bila bezobzirna. Potrebna je demonstracija snage, odgovorio je, ak i ako e to trebati platiti velikim rtvama".44 Gabik i Kubi su se u meuvremenu pripremali da izvre svoj zadatak. Ujutro 27. svibnja odvezli su se do odabrane lokacije u predgrau Holeovice. Kad su stigli, smjestili su se blizu zavoja na cesti i postavili jednog suradnika na oblinji brijeg da im bude izvidnica. Oruje su potiho sastavili i napravili posljednje pripreme. Ispred nosa brojnih ekih putnika koji su se tiskali ekajui tramvaje, atentatori su ekali svoju metu. ekali su gotovo dva sata. Najvee su guve uskoro prestale, a njih su dvojica sumnjivo tumarali na uglu ulice brinui se da ih je njihova meta izbjegla ili da je akciju netko izdao Nijemcima. A onda su u 10.32 primili znak na koji su ekali - Hevdrichov se auto pribliavao. Nakon to je mercedes usporio da bi proao zavoj, Gabik je naglo rastvorio kini ogrta i usmjerio svoju Sten prema Hevdrichu iz gotovo neposredne blizine. Meutim, puka se zaglavila. Tada se pribliio Kubi i bacio granatu koja je 43 Citirano u isto, str. 156. 44 Citirano u isto, str. 160. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera promaila metu te eksplodirala kod zadnjeg kotaa ranivi atentatora i obasuvi krhotinama oblinji tramvaj. Kad se mercedes zaustavio, Hevdrich je izvadio pitolj pripremajui se za potjeru. Meutim, nakon kratke izmjene vatre s Gabikom, sruio se od boli, a njegov je napada uspio sretno pobjei. Nakon bijega s poprita dogaaja, Gabik i Kubi su bili uvjereni da nisu uspjeli. Zasjedu su oigledno loe izveli, a posljednje to su vidjeli bili su Hevdrich i njegov voza koji su krenuli u divlju potjeru. Meutim, oni nisu znali da im je meta zapravo smrtno ranjena. Hevdrich je imao slomljeno rebro i probijenu slezenu, ali je kljuno bilo da su mu se krhotine Kubieve granate i konjske dlake iz mercedesova zadnjeg sjedala zabile duboko u trbunu upljinu. Osim lokalne infekcije koja je time izazvana, pokazalo se daje granata bila natopljena smrtonosnom mjeavinom otrova botulina, koji su razvili Britanci u Porton Drownu.45 Hevdrich je brzo odvezen u lokalnu bolnicu i u poetku se smatralo da nije u velikoj opasnosti. Bio je pri svijesti, razgovarao je s lijenicima i ak hodao bez ikakve pomoi sve do prvog pregleda i rendgenskih snimaka. Meutim, kako infekcija nije slabila, stanje mu se pogoralo pa se, unato tomu to su ga lijeili najbolji nacistiki kirurzi koji su po Himmlerovu nalogu doletjeli posebnim zrakoplovom, vie nije moglo mnogo uiniti. U ranim jutarnjim satima 4. lipnja, osam dana nakon napada, konano je podlegao uslijed trovanja krvi. Grozna osveta koju su predvidjeli protivnici zadatka brzo se ostvarila. Oblinje selo Lidice, koje je pogreno osumnjieno daje pruilo smjetaj atentatorima, sravnjeno je sa zemljom, 200 mukaraca pobijeno, a ene su i djeca poslani su u koncentracijske logore gdje ih je tek aica preivjela. Uniteno je i selo Leakv u kojem je otkriven SOE-in odailja, a pedesetak njegovih

45 Robert Harris - Jeremv Paxman, A Higher Form of Killing (London, 1982), str. 91-94. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE stanovnika jednostavno je masakrirano. Samim su atentatorima Nijemci konano uli u trag u kripti prake crkve. Ondje su tijekom estoka napada ubili Kubia, a Gabik je poinio samoubojstvo. Nacisti su im poslije glave nabili na koleve kako bi zastraili njihove sunarodnjake. Razbijen je i eki pokret otpora. Pogubljeni su svi oni za koje se otkrilo da su pomagali ili pruali smjetaj atentatorima, zajedno s njihovim obiteljima. Osveta je trajala i tijekom cijelog ljeta usmjerivi se prema inteligenciji, nacionalistima i bivim asnicima - izginulo je jo oko 1500 ljudi. Nadalje, deportirano je 3000 Zidova iz Theresienstadta na masovno pogubljenje, a u Berlinu je ubijeno jo 150 idova. Sve u svemu, Hevdrichova je smrt bila osveena pokoljem vie od 5000 ljudi, veinom nevinih civila. Slubeno je operacija Antropoid" proglaena izuzetno uspjenom: odbijanjem nacistike vladavine i moralnim poti-cajem za okupirane narode Europe. Njome se demonstriralo da nijedan Nijemac nije siguran, bez obzira na to koliko je visokog ranga i koliko je udaljen od linije fronte. Kao to je ravnatelj SOE zabiljeio, u Londonu se na to ubojstvo gledalo kao na pravedno djelo".46 Status Ceha u saveznikom taboru takoer je porastao, ba kao to je i planirao predsjednik Bene. Sramota iz Miinchena" bila je isprana i sada su se Lidice spominjale po cijelome svijetu kao sinonim za nacistiku brutalnost.47 S druge strane, daleko od oiju javnosti, vladala je teka uznemirenost zbog razmjera osvete. Premda se nije kajao zbog atentata na Hevdricha, Bene se uplaio napada na njegova nasljednika Karla Hermana Franka nazvanog Protektorom Reicha" i opozvao je planirani atentat na Moraveca. I u britanskim je vladajuim krugovima openito ojaalo protivljenje politikim atentatima. ak je i SOE bio okiran reakcijom nacista. SOE je 46 Stafford, Churchill, nav. dj., str. 241. 47 Vidi Anthonv Head, The Tragedv of Lidice", Historj Today, lipanj 2002. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera na Hevdrichovu smrt gledao vrlo dvosmisleno. S jedne je strane to bila katastrofa: njegova je organizacija na ratitu" bila je razbijena, a agenti ubijeni.48 Meutim, SOE-u se dopalo to je Hevdrichov poloaj bio takav da je njegova smrt djelotvorno prikazala njemake tajne obavjetajne agencije traljavim, pa bilo to i privremeno. Prema tome, operacija Antropoid" bila je i lekcija iz koje se moglo nauiti to je ostvarivo atentatom i muno upozorenje na posljedice koje se mogu oekivati. U budunosti e uvjerljivo nijekanje" postati lozinkom za sve misije, a pokuat e se uvesti i druge metode, kao to su otmice, gdjegod to bude mogue. A ako stvarno ne bude alternative atentatima, onda e ciljana meta morati biti iznimno vrijedna osvete. U Njemakoj se za Hevdrichom alilo kao za najdraim sinom. Himmler je plakao kad je uo za njegovu smrt, dok se Goebbels povjerio u svome dnevniku da je Hevdrich nezamjenjiv".49 Na paljivo pripremljenom sprovodu s dravnim poastima Hitler je govorio o ubijenom kao o ovjeku sa eljeznim srcem".50 Njegova smrt, rekao je, znai vie od izgubljene bitke. Privatno nije bio toliko laskav osuujui Hevdrichovu junaku gestu" vonje u otvorenom, neoklopljenom autu kao prokletu glupost koja zemlji nimalo ne koristi".51 Kao odgovor na to ubojstvo, Hitler je istaknuo potrebu za udvostruenom budnou i donio zakonsku odluku da ubudue sve visokorangi-rano osoblje treba ozbiljno shvaati sigurnosna pravila. Njegovu je osobnu sigurnost takoer trebalo pojaati. Na kraju krajeva, 48 William Mackenzie, The Secret History of SOE: The Special Operations Executive, 1940-45 (London, 2000), scr. 319. 49 Ralf Reuth (ut.),Joseph Goebbels Tagebiicher 1924-1945, sv. 4 (Munchen, 1992), str. 1815. 50 Citirano u John Toland, Hitler (London, 1976), str. 712. 51 N. Cameron - R. H. Stevens (prev.), Hitler's Table Talk 1941-1944 (London, 1953), str. 512. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE istaknuo je, on je oigledno prava meta za neprijatelja, jer samo on jami njemaku pobjedu.52 U mjesecima nakon atentata na Hevdricha, SOE je nastavio velikim dijelom kao i prije, izvana neuzdrman, ali moda ipak s povienom svijeu o moguoj protureakciji zbog operacija koje bi se

jako isticale. Odabir meta ipak je ostao ekskluzivno podruje samih organizacija pokreta otpora. Na Badnjak 1942. godine ubojstvo jedne od takvih meta, glavnoga zapovjednika viijev-skih francuskih postrojbi admirala Jeana Darlana, pokrenulo je kontroverzu koja se ne stiava do naih dana. Iako je atentator na Darlana bio francuski student-rojalist, on je bio obuavan i naoruan u jednom SOE-inom logoru u alirskoj pustinji. Iako se izriita britanska upletenost u napad uvjerljivo nijee jo od tih dana, moda je dovoljno rjeita injenica da su mnogi suvremenici ukljuujui i samoga Darlana na samrtnoj postelji - pretpostavili kako je to bila SOE-ina misija.53 Kakva god bila istina u Darlanovu sluaju, do ljeta 1943. godine SOE je jasno prevladao slabosti koje je vjerojatno imao i pripremao se proiriti politiku atentata. Na sastanku potkraj lipnja predloeno je da bi se trebala pokrenuti usklaena kampanja pogubljenja" diljem okupirane Europe.54 Rije je o razvijanju operacije Ratvveek" (Tjedan takora), simultane akcije po cijeloj Europi koja se usmjerila na kolaboracioniste, ali i na osoblje SS-a, SD-a i Gestapoa. Planirano je da se proglasi i mjesec pogubljenja" tijekom kojega bi europski pokreti otpora doveli do toga da njihovi njemaki okupatori ive u strahu. SOE je trebao za pogubljenja pribaviti pitolj Welrod s priguivaem i popis potencijalnih takora" za odstrijel, bude li to potrebno. 52 Peter Hoffman, Hitler's Personal Security, (New York, izdanje iz 2000), str. 119. 53 Anthonv Verrier, Assassination in Algiers, (London, 1990), str. 246. 54 National Archives, London (u nastavku NA), HS8/199, Biljeke sa sastanka SOE-ina vijea, 22. lipnja 1943. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Tjedan takora" ostvario je, meutim, tek skroman uspjeh. U Danskoj i Nizozemskoj dolo je do potpunog zastoja jer je lokalni pokret otpora esto bio ugroen ili je jednostavno pazio da ne izazove masovne osvete kao one koje su se dogodile nakon Hevdrichove smrti. I u Belgiji je operacija bila opozvana uvelike zbog suprotstavljanju belgijske vlade u izgnanstvu.55 Na kraju je samo Francuska vidjela neto od operacije Tjedan takora". Jedan je dio mree pokreta otpora Armada" - bio posebno aktivan. Iako je bila specijalizirana za sabotae, jedan od njezinih agenata taksist kodnog imena Hoda" - pronaao je svoj metier u prljavom poslu atentatora. Djelujui u Lyonu u proljee 1944. godine, Hoda" je sam samcat uspio smaknuti jedanaest visokorangiranih pripadnika SD-a.56 Stoga je zbog oklijevanja mnogih saveznika u izvravanju mokrih poslova" SOE konano prisiljen osmisliti alternativu za svoju politiku atentata. U sijenju 1944. godine pronaena je nova meta: general Friedrich-Wilhelm Miiller, zapovjednik njemake 22. pjeadijske divizije na Kreti, koji je bio odgovoran za brutalnu represiju nad lokalnim pokretom otpora. No, umjesto da jednostavno ukloni Mullera, SOE je smislio smjeli plan da otme generala, tajno ga otpremi u Kairo i optui pred sudom za ratne zloine. Meutim, kad se SOE-in tim (koji je predvodio kasniji pisac Patrick Leigh Fermor) padobranom spustio na Kretu i zapoeo prouavati generalove navike i sigurnosne mjere, Mullera ju zamijenio razmjerno neduni general-major Heinrich Kreipe. To nije sprijeilo Leigha Fermora i njegov tim da nastave sa svojim zadatkom pa su u travnju te godine uspjeli oteti Kreipa 55 NA, HS6/272, Dosje br. 240, korespondencija od 5. kolovoza 1943. i 22. listopada 1943. 56 Foot, SOE in France, nav. dj., str. 366. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE i, nakon to su ga vie od dva tjedna skrivali u planinama Krete, otploviti za Egipat.57 S obzirom na zabrinutost koja je tada vladala u Londonu, SOE-in tim na Kreti prilino je mnogo razmiljao o problemu kako domae stanovnitvo sauvati od oekivane njemake osvete. Stoga su nakon svoga bijega, u generalovu automobilu ostavili nekoliko stvari koje su bile dio britanske opreme zajedno s pismom u kojem je stajalo: Vaeg zapovjednika divizije Kreipea prije nekog vremena uhvatile su britanske diverzantske snage [...] U vrijeme kad ovo budete itali, on e zajedno s nama biti na putu za Kairo. elimo to je mogue jasnije istaknuti daje ova operacija bila izvrena bez pomoi Kreana odnosno kretskih partizana [...] Svaka osveta protiv lokalnog stanovnitva bit e u potpunosti neopravdana i nepravedna.58 Kad su ga mnogo godina poslije upitali zato Kreipea nisu jednostavno ubili, Leigh Fermor je

navodno odvratio: Iznenaen sam da ste takvo pitanje postavili britanskom asniku."59 ak je i Kreipe, iako ojaen zbog gubitka svoga Vitekog kria tijekom naguravanja, ipak priznao da su otmiari cijelo vrijeme s njim postupali viteki i uljudno".60 ini se daje SOE bio prilino sposoban igrati po pravilima kad je tome elio pridati pozornost. Nakon uspjeha operacije s Kreipom, otmica je bila jedno vrijeme popularna u redovima britanskih Specijalnih snaga. U sijenju 1945, primjerice, SOE je u sjevernoj Italiji oteo dvojcu tali57 Vie o otmici Kreipa, vidi W. Stanlev Moss, I'llMet by Moonlight (London, 1950) ili Antonv Beevor, Crete: The Battle and the Resistance (London, 1991). 58 NA, HS5/728, Izvjee majora Leigha Fermora 59 Citirano u Vera Rule, An English Odvssseus", The Independent on Sunday, 9. studenoga 2003. 60 Moss, nav. dj., str. 180. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera janskih dvostrukih agenata i odveo ih u London na ispitivanje.61 Meutim, najodvanije planiranje otmice skovao je SAS62 vrlo brzo nakon iskrcavanja u Normandiji u ljeto 1944. godine. U to je vrijeme feldmaral Erwin Rommel, jedan od Hitlerovih najslavnijih i najodlikovanijih generala, zapovijedao Grupama armija ,,B" u Normandiji te je bio na mjestu zamjenika zapovjednika za cijelo zapadno ratite. Smatralo se da, kao ovjek rijetka taktikog dara, dri klju njemake obrane u ofenzivi na Normandiju te je postao prirodna meta britanskih tajnih agenata. Rommel je, naravno, bio meta i ranije. U zimu 1941. godine britanski su komandosi izveli odvaan napad na Rommelov stoer u Libijskoj pustinji. I premda su uspjeli izazvati potpuno iznenaenje, njihov plijen tada nije bio kod kue.63 Sredinom srpnja 1944. godine jo je jedan pokuaj doao na dnevni red. Tim od petorice SAS-ovih ljudi pod zapovjednitvom francuskoga kapetana Ravmonda Courada spustio se padobranom u pokrajinu Vexin, sjeverozapadno od Pariza, gdje je Rommel imao rezidenciju u zamku La Roche Guyon. Plan im je bio postaviti zasjedu na feldmaralov auto i odvesti ga do vrha oblinjega brda odakle bi cijelu skupinu zajedno sa zatvorenikom izvukao manji izvidniki zrakoplov.64 Meutim, dok se tim za otmice spremao za akciju, Rommel se teko ozlijedio uveer 17. srpnja kad mu je auto sletio s ceste nakon mitraljeskoga napada britanskog bombardera u letu. Vie se nije vraao u La Roche Guyon i zapravo vie se nikad nije vratio na svoju dunost. Otprilike tri mjeseca kasnije poinio 61 NA HS6/823, HS8/886, HS8/887, Operacija Bovkin, planiranje, izvjee i ispitivanje 62 SAS - Special Air Force Regiment, temeljne postrojbe u sastavu britanskih Specijalnih snaga, nap. prev. 63 O operaciji Flipper" vidi, primjerice, Michael Asher, Get Rommel (London, 2004). 64 Intervju s profesorom M. R. D. Footom, bivim asnikom SAS-a odgovornim za planiranje zadatka s otmicom, 24. veljae 2004. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE je samoubojstvo nakon to su ga povezali sa srpanjskom zavjerom protiv Hitlera. SAS-ov se tim u meuvremenu bavio prekidanjem opskrbnih i komunikacijskih veza te se probio do Pariza kako bi mogao pozdraviti neminovno osloboenje. Na taj su nain njihov zadatak vjeto obavili - iako to nisu znali - mitraljesci na RAF-ovu Spitfireu. Meutim, svime se ovime ne eli rei da su britanske specijalne snage i njihovi saveznici odustali od atentata. Na kraju svega, u operativnim je uputama potencijalnim Rommelovim otmiarima stajalo da feldmarala trebaju ubiti ako ga ne budu mogli izvui.65 Atentat je takoer postao taktika alternativa kojom su se eliminirale manje vane mete u redovima okupatora i njihovih pomagaa. U Danskoj je, primjerice, pokret otpora likvidirao cijeli niz dounika sluei se u nekim sluajevima pitoljem Welrod s priguivaem. Jednom su prilikom u gradiu Aarhusu u studenome 1944. godine metu pogubili u prepunoj bolnikoj dvorani, a da nitko nije primijetio kako neto nije u redu.66 U Norvekoj su pak, kako se rat pribliavao kraju, izvrili atentate na nekoliko kolaboracionista: Ivara Grandea, visokorangiranog dounika Gestapoa i pijuna, ustrijelili su u Alesundu u prosincu 1944. godine,67 a dva je mjeseca kasnije naelnik norveke policije Karl Marthinsen ubijen u Oslu. ak je i u travnju 1945. godine SOE jo uvijek ubacivao atentatore u dijelove Europe pod

nacistikom okupacijom. Jedan od posljednjih bio je Wilhelm Borstelmann, bivi ratni zarobljenik, kojeg su nagovorili da se vrati u Njemaku gdje je trebao napasti zapovjednike podmornice u Hamburgu. Iako je operacija bila promaaj, moda je uputno primijetiti da se u planu napada bez imalo 65 David Irving, The Tra.il oj"the Fox: The Life ofField-MarshalEruiin Rommel (London, 1977), str. 379. 66 Aarhus Stifstidende, 17. studenoga 1944, uz zahvale Anders Thvgesenu 67 Charles Cruickshank, SOE in Scandinavia (Oxford, 1986), str. 18-19. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera stida o Borstelmannu govori kao o prvoklasnom razbojniku".68 Izgleda da su do 1945. godine dani dentlmenskog pijuniranja bili dobrano i istinski odbrojeni. Britanski se stav prema nepropisnom voenju rata" uvelike izmijenio od trenutka kada je MasonMacfarlane prije est godina iznio svoj nedentlmenski" prijedlog. Neki su se, dodue, vie voljeli pridravati starih uvjerenja pa su mrane vjetine atentata, otmice i sabotae smatrali ako ne moralno upitnima, a ono barem nunim zlom koje e se brzo moi odbaciti jednom kad pobjeda bude postignuta. Meutim, isto je tako bilo oigledno da je granica preena. Izgleda da je posebno SOE spremno prigrlio metode prljavoga rata" i ak je na samoga sebe gledao kao na etvrti rod modernoga ratovanja".69 Njegove su se aktivnosti na terenu - prekidanje komunikacija, poticanje otpora i onesposobljavanje neprijateljskih postrojbi - pokazale korisnima za saveznike ratne poduhvate. SOE je zloinake metode sabotera i otmiara izvukao iz sjene i gotovo ih uspio uiniti vrijednima tovanja. U nekoliko kratkih godina SOE je politiki atentat, za koji se nekad smatralo da je izvan svakih dopustivih granica koje bi bile dostojne ljudskoga ponaanja, uveo kao legitimno oruje subverzivnog ratovanja. Ubojstvo Hevdricha pokazalo je da se vrlo rijetki Nijemci mogu smatrati sigurnima. Sam je Hitler budno pazio na SOE, provodei barem pola sata svakoga dana kako bi bio upuen u njegove najnovije aktivnosti, uspjehe i neuspjehe.70 Sebe je naravno smatrao glavnom metom. Bilo je, naravno, mnogo hirovitosti u toj pretpostavci, no on ipak nije bio posve u krivu. Britanci su se zapravo gotovo od poetka Drugoga svjetskog rata zanosili idejom da izvre atentat na njega. 68 NA, HS6/674, Korespondencija iz operacije Chalgrove od 27. sijenja 1945. 69 Citirano u Miller, nav. dj., str. 23. 70 Vidi Foot, SOE, nav. dj., str. 248-249. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE *** U rujnu 1939. godine, ba kad je u Europi buknuo rat, nakladnika kua Chatto & Windus iz Londona objavila je roman Rogue Male (Pustolov). Bio je to jedro napisani triler u kojem se prepriavaju teka iskuenja britanskoga dentlmena pustolova koji, tijekom lova u Poljskoj, odlui prijei granicu i priuljati se neimenovanom europskom diktatoru. Putujui bez cilja, protagonist prie shvati da ga neto vue prema Kui" i postaje opsjednut milju da se zabavi uhoenjem". On razglaba o svojim motivima, natuknuvi kako je razmiljao o organizaciji zatite velikog ovjeka" i o nainima kako moe biti nadigrana. Ipak zakljuuje: Kao i veina Engleza, ni ja nisam vian duboko istraivati motive", i priznaje, ne alim ni za im. Teko da se nevolje neijeg beznaajnog osobnog ivota i zamisli proizale iz europskih netrpeljivosti mogu smatrati jadom."71 Meutim, kad stigne do ume iznad Kue", uskoro ga obuzima osjeaj pustolovine i lovaki nagon. U zoru sam stigao do posjeda i cijeli sam dan proveo u izvianju. Bio je to uznemirujui dan, s obzirom da su se cijelom umom koja okruuje kuu kretale ophodnje. Od drveta do drveta i od gudure do gudure veinom sam se uljao u krug, a samo sam se leei na zemlji osjeao sigurnim. Cesto sam sakrivao puku i naoale mislei da e me sigurno zaustaviti i ispitivati. Nisu to uinili nijednom. Moda sam bio neprimjetan.72 Kad je konano pronaao relativno dobar poloaj odakle je mogao uputiti hitac prema kui s udaljenosti od neto manje od 500 metara, poeo je promatrati svoju rtvu dok je izlazila napolje 71 Geoffrev Household, Rogue Male (London, 1939), str. 15.

72 Isto, str. 16-17. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera da se poigra s psom, ili da pomirie ruu ili da kretnjama daje upute vrtlaru".73 Zatim bi, nakon to bi promotrio ponaanje uvara i identificirao potencijalni put za bijeg, stavio oko na nian: [...] veliki je ovjek napokon izaao na terasu [...] imao sam desetak minuta da se poigram s njim [...] udobno sam se smjestio, i nanianio sam tri jasna pokazivaa na mjestu V izreza na njegovu prsluku. Stajao je licem okrenut prema meni i navijao sat. Nikada ne bi saznao to ga je zdrmalo [...]74 Uhvaena prije nego to je zapucao, atentatora podvrgavaju ispitivanju, muenju i ostavljaju ga da umre. U ostatku prie on je u bijegu pred neprijateljskim agentima koji su odluni u namjeri da ga zauvijek uutkaju. Nakon to je uspio umaknuti svojim progoniteljima, protagonist se vraa zadatku koji si je zadao na poetku. Moji su planovi teili mnogo vanijoj svrsi", zakljuuje, iv se neu izvui, ali neu ni promaiti, i to je jedino vano []"75 Iako se u knjizi rijei Njemaka" i Hitler" nijednom ne spominju, potpuno je jasno iz konteksta i iz danih pojedinosti tko bi trebao biti atentatorova meta. Doista, kasnija izdanja i dvije kasnije filmske verzije u potpunosti su bile osloboene razmetanja anonimnou, esto sa slikom Hitlera na naslovnici. injenica da je Hitler bio uzet kao meta atentata u romanu nije iznenaujua. Zabrinutost zbog meunarodne situacije bila je tijekom cijele 1939. godine vrlo rairena u Velikoj Britaniji, pa je stoga bilo normalno oekivati da bi se zabrinutost smanjila kad bi se Hitlera skinulo". Ono to je pak moglo biti pomalo iznenaujue jest sam autor romana. Geoffrev Household bio je bivi 73 Isto, str. 17. 74 Isto, str. 18. 75 Isto, str. 192. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE bankar s oksfordskom naobrazbom i trgovac bananama koji je povremeno pisao knjige za djecu. U jesen 1939, neposredno nakon objavljivanja romana Rogue Male, bilo mu je 38 godina, nije imao neko odreeno vojno iskustvo i curriculum vitae mu ba i nije bio previe dojmljiv. Ipak, poeo je raditi za britansku vojnu obavjetajnu slubu a poslije i za SOE. Kako se prisjea u svojim memoarima, iznenadno pojavljivanje kapetana Householda" bilo je zapanjujue.76 Kao to je Household poslije i priznao, njegovu nakanu da se pridrui britanskoj obavjetajnoj slubi potaknula je, barem djelomice, elja da naudi Hitleru".77 Na koncu, priznao je da su njegovi osjeaji prema nacistikoj Njemakoj u cijelosti bili div-Ijatvo osobne osvete".78 Iako je brzo napredovao, bilo bi pogreno zakljuiti da su ga odmah postavili da radi na planiranju stvarnog atentata. Dapae, koliko je poznato, veinu je svoje karijere u obavjetajnoj slubi proveo u sektoru na Srednjem istoku radei u Palestini, Siriji i Iraku. Sto se tie same britanske obavjetajne slube, ona je nove ljude novaila posvuda i eklektino, te su se u njoj nali mnogi agenti ija darovitost uope nije bila odmah prepoznata. Stoga je mogue da su ostale Householdove sposobnosti privukle njezinu pozornost. No, bilo bi apsurdno tvrditi da se o zamisli o atentatu na Hitlera uope nije raspravljalo. Moda bi se moglo zakljuiti da smiona premisa Householdova romana zasigurno nije nakodila njegovoj prijavi za posao. Za neko je vrijeme skovan prvi pokusni plan za izvrenje atentata na Hitlera. Prema dnevnicima Richarda Meinertzhagena, osebujnog ornitologa i asnika obavjetajne slube, plan je u proljee 1940. izradio Ze'ev Jabotinskv (Vladimir abotinski), istaknuti i militantni cionist koji je u to vrijeme u Londonu pokuavao 76 Geoffrev Household, Against the Wind (London, 1985), str. 98. 77 Dictionary of National Biography, sv. 28. (Oxford, 2004), str. 292. 78 Household, Wind, nav. dj., str. 94. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera osnovati idovsku armiju koja bi se borila protiv nacista rame uz rame sa saveznicima. Plan Jabotinskog bio je toliko jednostavan da je bio potpuno neizvediv. Kao prvi korak predloio je izvrenje atentata na bilo kojeg istaknutog nacista kojem bi se, tako je bilo zamiljeno, priredio

raskoan sprovod u Miinchenu. U toj bi fazi britanski agenti nekako trebali zamijeniti truplo s otprilike 90 kilograma jakog eksploziva, koji bi zatim eksplodirao tijekom zadunice ubivi pritom brojne visokorangirane naciste.79 Nije bilo nikakvo iznenaenje to je prijedlog glatko odbijen. Kao ekstremno spekulativan plan, on u sebi nije sadravao pojedinosti o tome kako bi poetna meta trebala biti ubijena, kako bi se truplo trebalo zamijeniti ili pak kako bi eksplozivni naboji trebali eksplodirati. On je, meutim, u temelju imao mnogo vei nedostatak. Sami Britanci, koji su se u to vrijeme muili s etikom atentata per se, jo nisu bili spremni razmiljati o neselektivnom pokolju, ak i kad bi bio izvediv u operativnom smislu. Ironino je bilo da je izvor te prie Richard Meinertzhagen sam sebe mnogo bolje predodredio da izvri atentat. Kako je bio visokorangirani lan predratnog englesko-njemakog drutva, povremeno su ga slubeno slali na sastanke s Hitlerom u Berlinu. Prva je takva prilika bila uzrokom jedne anegdote. Kad se upoznavao s Meinertzahagenom, Fiihrer ga je pozdravio svojim prepoznatljivim njemakim pozdravom" ispruivi svoju desnu ruku i uzviknuvi Heil Hitler". Meinertzhagen je, smatrajui udnim to Hitler pozdravlja (heil") sebe sama, uzvratio istom mjerom dignuvi svoju ruku i sveano uzviknuvi Heil Meinertzhagen". Taj je pozdrav izazvao konsternaciju i neugodnu tiinu.80 Meutim, do njegova posljednjeg susreta s Hitlerom u lipnju 1939. godine svi tragovi neozbiljnosti ve su odavno bili nestali. Meinertzhagen, koji je u poetku bio oduevljen Hitlerom, sada 79 Richard Meinertzhagen, Middle EastDiary 1917-1956(London, 1959), str. 179. 80 Isto, str. 149. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE je govorio o Fiihreru kao o bijesnom psu". Po njegovim sjeanjima, tijekom slubenih posjeta kancelarovu uredu iz predo-stronosti je u dep spremao napunjeni pitolj kako bi dokazao da je imao priliku ubiti tog ovjeka". Nakon to je odsjedio e-trdesetominutni vatreni Hitlerov govor, koji mu je Ribbentrop prevodio, on se ispriao i otiao. Nisu ga nikad pretraivali niti su otkrili pitolj. Poslije je zapisao u svome dnevniku: Imao sam vie prigoda ubiti i Hitlera i Ribbentropa, i to me ozbiljno mui. Ako izbije ovaj rat, kao to sam siguran da hoe, tada u se velikim dijelom osjeati krivim jer nisam ubio tu dvojicu."81 injenica da je sam sebi uspio dokazati kako je imao priliku za to bila mu je slaba utjeha s obzirom da ju je propustio iskoristiti. Kad su se Britanci konano pribrali i poeli ozbiljno razmiljati o tome da ubiju Hitlera, glavnu inicijativu u tome u poetku je umjesto SOE preuzeo RAF. Poetkom srpnja 1940. godine, ni dva tjedna nakon francuske kapitulacije, Sholto Douglas (zamjenik zapovjednika zranih postrojbi) predloio je specijalnu akciju" koja bi se poduzela tijekom oekivane njemake pobjednike parade u Parizu, dodavi ipak da bombardiranje same parade smatra prilino uzaludnom gestom". Meutim, tri dana poslije Donald Stevenson, rukovoditelj unutarnjih operacija Ministarstva zrakoplovstva, ve je izaao s idejom, predlaui ono to bi samo godinu dana prije bilo nezamislivo. Napisao je: Mogli bismo pokuati ubiti Fuhrera. Tribina e zasigurno biti blizu Slavoluka i nitko ne moe rei kakav bi bio uinak nekoliko salvi bomba od otprilike 20 i 110 kg u takvoj prilici [...] Iskustvo nam govori da bi, uz povoljnu naoblaku, to bila izvediva operacija.82 81 Isto, str. 159-160. 82 NA, AIR20/2081 Stevenson Dougksu, 13. srpnja 1940. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Rasprave o tome nastavile su se cijeli sljedei tjedan - uzimale su se u obzir sve vojne i strateke okolnosti takva iznenadna zranog napada kao i mogui uinci na francuski moral. Prijedlog je, meutim, na kraju odbaen. Kao to je i sam Stevenson priznao, bombardiranje vojne parade smatralo se neumjesnim. No zaudo, etika pokuaja izvrenja atentata na Hitlera nije dovedena u pitanje. Britanci nisu znali da je Hitler tajno ve posjetio Pariz rano ujutro 28. lipnja. U pratnji dvojice dvorskih" arhitekata, Alberta Speera i Hermana Giesslera, te kipara Arna Brekera napravio je kratak trosatni obilazak parikih znamenitosti vozei se u povorci od tri mercedesa. Dok se divio Operi, tumarao oko Eiffelova tornja i razmiljao pred Napoleonovom grobnicom, njegovi su motivi

oigledno bili vie umjetniki nego politiki. Nije bilo tjelohranitelja ni sigurnosnih odreda, a ni Leibstandartea. Pariki ranoranioci reagirali su na njega s prezirom ili s krajnjom stravom, premda ga nisu uznemiravali. Kad je postavljeno pitanje o pobjednikoj paradi, objavio je kako je odluio da se ona ne odri. Strahovao je da bi taj dogaaj mogao biti meta britanskoga zranog napada.83 Meutim, u usporedbi s nekim drugim predloenim planovima, s vremenom e se Stevensonov kontroverzni prijedlog pokazati razumnim. Sljedeeg su proljea do Londona dole glasine kako je Hitlerov osobni pilot Hans Baur razoaran ratom te je voljan prebjei i Fuhrera zrakoplovom prevesti u Britaniju. To je izvjee dolo od nepouzdana izvora od britanskog zrakoplovnog ataea iz Sofije, kojeg je posjetio Bugarin po imenu Kirov tvrdei da je Baurov tast. Kad je pria dola do Arthura Harrisa (novog zamjenika zapovjednika stoera zranih postrojbi), ispravno je procijenjeno daje rije o fantastinoj prii". 83 Albert Speer, Inside the Third Reich (London, 1970), str. 246. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE Unato tome to je pria bila oigledno neuvjerljiva, izvoru su za svaki sluaj poslali upute ako se pokae daje ipak utemeljena. Baur je preko posrednika dobio upute da pristupi RAF-u kod mjesta Lvmpnea na obali Kenta obruavajui se i u razmaku od po trideset sekundi ispaljujui crvene signalne rakete. Kad se spusti na zemlju, otpratit e ga do sigurnog sektora na uzletitu gdje e zaustaviti motore. Njegov e se teret drati u potpunosti tajnim, a jednostavno e ga se opisati kao njemakog dezertera".84 Za dva je tjedna iz Sofije stigao uredan odgovor s dodatnim pojedinostima. Reeno je da Baur obino leti na velikim visinama u pratnji triju borbenih lovaca. Kad bude prilazio, bacat e male ute ploice na kojima e biti napisani inicijali ,,AB", te je zatraio da se upale signalna svjetla na uzletitu. Potencijalni datum bijega bio je 25. oujka 1941, to je bilo zasamo tri tjedna. Najvjerojatnije vrijeme kad bi se to moglo dogoditi bila je zora ili sumrak.85 S tim u vezi pojaane su sigurnosne mjere u Lvmpneu: povean je broj pripadnika garnizona, postavljeni su protuzrakoplovni topovi, a posebno opremljeni ford bio je u stanju pripravnosti, zajedno s vozaem i dvama prateim motociklistima. Nagradu" je, kako se Hitlera opisivalo, po dolasku trebalo odvesti izravno u London gdje bi ga, u skladu s novijim arhivskim otkriima, pogubili po kratkom postupku.86 Tog su se proljea dogodili brojni vani dogaaji. Britanske i njemake postrojbe potkraj veljae zapoele su borbena djelovanja u Sjevernoj Africi, a u oujku su Britanci ostvarili moralno poticajnu pomorsku pobjedu nad Talijanima u bitki kod rta Matapan. U meuvremenu je na drugoj strani Atlantika ameriki Kongres prihvatio Zakon o zajmu i najmu, osiguravi time Velikoj Britaniji vitalnu materijalnu ilu kucavicu. Meutim, moda je 84 NA, AIR16/619, Harris Dougksu, 21. veljae 1941. 85 NA, AIR16/619, Harris Douglasu, 7. oujka 1941. 86 NA, AIR16/619, Harris Douglasu, 18. oujka 1941. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera najvanije bilo da je Njemaka bila prisiljena osigurati svoj balkanski bok napadom na Jugoslaviju i Grku poetkom travnja, pa je zbog tog ratnog pohoda fatalno odgoen planirani ljetni napad na Sovjetski Savez. No, za one koji su promatrali nebo nad Kentom nita se nije dogodilo. Vrijeme kad se meta trebala pojaviti dolo je i prolo bez incidenta. I nakon to se veza u Sofiji dugo nije oglasila, posebno organizirani doek u Lvmpneu otkazan je 1. lipnja. Fordov kamionet i motori vraeni su onamo odakle su i doli. Pripadnici pojaanja su premjeteni a da nikad nita nisu saznali o udnoj prii u kojoj su i sami imali svoju ulogu. Njihova se nagrada" tog oujka selila izmeu Berlina, Miinchena i Bea, no bilo je jasno da je nita nije dalo navesti da posjeti rivijeru u Kentu. U nedostatku dodatnih dokaza, povjesniaru nije teko zakljuiti da Baurova pria nije bila nita vie od neslane ale. Bauru zasigurno nije pristajala uloga prebjega. Kao lan Hitlerova najueg kruga i jedan od njegovih najstarijih suradnika, on je do 1941. godine kao Fiihrerov pilot imao gotovo deset godina staa i ostat e mu savjesno odan do samoga kraja. Kao jedan od posljednjih koji su napustili bunker 1945. godine, Baur je izgubio nogu u bitki za Berlin i sljedeih je deset

godina proveo u sovjetskom zatoenitvu. U svojim je memoarima, objavljenim nakon putanja iz zarobljenitva, i dalje izraavao divljenje prema svome nekadanjem poslodavcu.87 Bugarsku vezu iz prie neto je tee dokuiti. Baurova je ena - daleko od toga da bi bila Bugarka zapravo roena 1907. kao Maria Pohl u Danzigu, a Hitler im je ak bio vjenani kum na vjenanju 1936. godine. No sam je Baur bio povezan s Bugarskom. Dobro je poznavao kralja Borisa jer je letio s njim u mnogim prilikama. Od kralja je primio i brojna bugarska odlija, ukljuujui 87 Hans Baur, IcbflogMachtige Erde (Kempten, 1956), preveo Echvard Fitzgerald kao Hitler's Pilot (London, 1958). esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE Red sv. Aleksandra, te niz drugih darova i vrijednih sitnica.88 Mogue je daje ta podvala jednostavno bila rezultat ljubomore u Sofiji jer je njemaki pilot bio aen u tolikoj mjeri. Jasno je i to da se tijekom razdoblja kad je smiljena ova podvala, u veljai i oujku 1941. godine, sama Bugarska sve vie pribliavala njemakoj sferi utjecaja. Poetkom veljae, primjerice, u Sofiji su se vodili razgovori na visokoj razini izmeu bugarskih generala i delegacije njemakoga Glavnog stoera. Bugarska vlada 1. oujka potpisala je Trojni pakt, djelatno se povezujui s Berlinom i doputajui prolazak njemakih postrojbi preko svoga teritorija. etiri dana nakon toga London je prekinuo diplomatske odnose sa Sofijom. Oni koji zbog toga nisu bili sretni mogli su na Baurovo diskreditiranje gledati kao na dobar nain da zaljuljaju brod", prikazujui ga kao izdajicu Sila osovine i kao moguega prebjega. Prema jednom drugom tumaenju koje raspiruje matu, Baurova je pria na neki nain povezana sa zlosretnim letom Rudolfa Hessa u Veliku Britaniju u ljeto 1941. godine. Za Baura se, primjerice, znalo da je letio s Hessom tijekom njegova teaja letenja te da ga je opskrbljivao zemljovidima i planovima leta. tovie, njegov tobonji let u Britaniju prethodio je Hessovu pravom letu za otprilike dva mjeseca. Ako se Hessov let tumai, kao to to neki ine,89 kao tajna misija koju je Fiihrer zapovijedio, onda nije nezamislivo da je i pria o Bauru potekla od Hitlera te da su obje smicalice dio nekakva traljavog plana da se destabilizira Churchillova vlada (premda je teko vidjeti kako je Baurov bijeg mogao posluiti toj svrsi). U nedostatku dodatnih arhivskih otkria i vanijih istraivanja, moe se jedino spekulirati. 88 C. G. Sweeting, Hitler's Personal Pilot: The Life and Times ofHans Baur (Washin-gton, 2000), str. 148. 89 Vidi, primjerice, Peter Padfield, Hess: The Fiihrer s Disciple (London, 1991). Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Do sredine 1941. godine SOE je zapoela igrati samostalnu ulogu u lovu na njemakog vodu. Tog je ljeta predstavljen projekt za uklanjanje Hitlera", koji je dobio odobrenje svih vanijih vladinih odjela, sve dok promjena okolnosti nije dovela do misterioznog ukidanja tog plana.90 Naalost, nikakvi zapisi o tom planu nisu sauvani, pa je nemogue ustanoviti irinu i utjecaj dugotrajnih strepnji koje su pratile izvrenje atentata na Adolfa Hitlera. No oigledno je da se o toj temi raspravljalo na najvioj razini te da se to planiralo ostvariti. Nekoliko tjedana poslije u mediteranskoj bazi SOE-a u Kairu pojavio se ovjek eljan borbe. Prema memoarima jednoga asnika, SOE-u je ujesen 1941. godine u Kairu pristupio makedonski terorist" po imenu Vilmar. Priopeno je kako je Vilmar, koji je opisan kao krupan mukarac srednjih godina s gadnom ranom na nozi",91 bolovao od smrtonosnog karcinoma i kako im je ponudio svoje usluge u nastojanju da se ubije Hitlera. Zauzvrat je taj potencijalni atentator traio samo da se podmire njegovi svakodnevni ivotni trokovi te da mu se obea kako e posthu-mno biti odlikovan pogine li tijekom pokuaja atentata. Iako nije previe uvjerio SOE u ono to govori, Vilmar je dobio potrebne dokumente da se predstavlja kao bugarski poslovni ovjek te je prebaen u vicarsku, odakle je mogao pratiti dogaaje u Njemakoj i, ako se ukae prilika, izvriti atentat. Nakon nekog vremena stiglo je izvjee da je otputovao u Be, neposredno prije navodno planiranog Hitlerova posjeta. Kad se naao ondje, otiao je u bugarski konzulat gdje je uspio osigurati pristup sveanosti na kojoj je Fiihrer trebao drati govor. Meutim, no prije sveanosti vino i ene oigledno su izazvale Vilmarovu propast. Nakon to je

previe popio u jednome bekom baru i poeo se hvaliti svojim oiljcima i atentatorskim 90 NA, HS6/623, Gubbins Ismayu, 20. lipnja 1944. 91 Julian Amery, Approach March (London, 1973), str. 240. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE aktivnostima, uhitio ga je Gestapo. Usprkos tomu to su njegovi krivotvoreni dokumenti izdrali njemaku provjeru i to je tijekom ispitivanja ostao priseban, ipak mu je odreena deportacija. Kad se vratio u Bugarsku, o njemu se vie nikad nita nije ulo. Iako je rije o zabavnoj anegdoti, pria o Vilmaru" ne moe izdrati pomnije ispitivanje. Memoari iz kojih je potekla ne daju datum kad je trebalo doi do atentata, no iz konteksta je jasno da se trebao dogoditi u periodu izmeu kasnog ljeta 1941. i ljeta 1942. godine. Ipak, kao to i pogled na njegov ratni itinerer potvruje, Hitler nije posjetio Be u tom periodu. Zapravo, on je posljednji put taj grad posjetio u oujku 1941. godine.92 Tko god je bio i ime god se bavio, jasno je da Vilmar nije kovao zavjeru da ubije Hitlera u Beu. Takva dvolinost ne bi trebala biti iznenaujua. Po samoj naravi svoga posla, SOE je esto bio prisiljen oslanjati se na krivotvoritelje, provalnike, obijae sefova i sitne kriminalce. Vjerojatno je stoga bilo neizbjeno da su, s vremena na vrijeme, varalice zauzvrat znale izigrati sam SOE. Za vrijeme dok je SOE vijeao i prtljao, Hitler je mirno jaao i preispitivao svoj sigurnosni aparat. Prvo vee preispitivanje dogodilo se 1940. kao posljedica napada Georga Elsera. Atentat na Reinharda Hevdricha dvije godine poslije potaknuo je drugu temeljitu reorganizaciju. Rezultati promijenjenih sigurnosnih mjera mogli su se vidjeti ve za Hitlerova posjeta Berlinu 30. svibnja 1942. godine, tri dana nakon zasjede na Hevdricha. Gdje se nekad skupljala gomila i gdje se mogla organizirati sveana povorka, ondje je sada sve to se dogaalo bilo prekriveno velom tajnovitosti. Hitler - koji je trebao u Palai sportova odrati govor pred sluateljstvom koje su inili kadeti i pozvani gosti - stigao je direktno iz IVolfschanzea. Nadzirani su okolica Palae sportova, sve prilazne ceste, parkovi 92 Hoffman, nav. dj., str. XX-XXXIII. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera kao i oblinje kue. Ophodnje su provjeravale i kanalizaciju, tunele i javne zahode. Policija je popisala sve lokalne stanovnike i automobile u blizini. Istovremeno je unutar same Palae sportova vie od osamdeset pripadnika Gestapoa i policijskih asnika stalno patroliralo i provjeravalo svaki kutak palae sportova. Nije bilo doputeno unoenje paketa ni torbi niti je itko smio fotografirati bez pismena doputenja.93 Zapanjujui je bio kontrast u odnosu na sigurnosni reim od prije samo nekoliko godina. Onda su, u ljeto 1939. godine, primjerice, javna pojavljivanja bila relativno esta. Naravno, uvijek su paljivo inscenirane kako bi se pokazala Fiihrerova bliskost s Volkom dok tape djeje glave ili prima bukete cvijea od napola histerinih ena obuenih u tradicionalne nonje. Meutim, ve 1942. godine ovjek iz naroda" praktiki je postao pustinjak. Javna su pojavljivanja postajala sve rjea. Iako se Hitlera jo moglo vidjeti kako objeduje u Osteriji Bavariji, on nijednom nije obilazio bombardirane gradove i nikad nije posjeivao ranjenike u bolnici. Odobrene javne manifestacije i dalje su se pomno inscenirale, ali sada s namjerom da se Hitlera odvoji od naroda titei ga tako od neugodnih stvarnih injenica totalnoga rata". Za potencijalnog atentatora, gotovo sigurne prilike od prije nekoliko godina svele su se gotovo na niticu. Nije stoga previe iznenaujue to su se oni koji su pokuavali izvriti atentat na Hitlera esto hvatali slamke. U ljeto 1944. godine SOE-u je u Aliru predloen jo jedan ne do kraja promiljen projekt da se ubije Hitlera". Prva je reakcija bila oprez, s obzirom na debakl s Vilmarom, te je cijela stvar proslijeena u London na razmatranje. Nakon nekog vremena proulo se da je pouzdani izvor" koji je stajao iza tog plana bio jedan francuski pukovnik koji je tvrdio, pomalo bizarno, da se 93 Isto, str. 118-122. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE Hitler skriva u zamku blizu Perpignana na jugu Francuske te je predlagao da se poduzme kombinirani zrani i kopneni napad.94 Iako je ta zamisao odbijena, ona je prisilila SOE i Britance openito da jo jednom razmotre temeljno pitanje o tome ele li zaista izvriti atentat na Hitlera.

Radi toga je sazvan sastanak Vijea SOE 27. lipnja na kojem se postavilo pitanje o svjesnom i trajnom naporu da se pokua izvriti likvidacija Hitlera".95 Sutradan je odran drugi sastanak na kojem se podue raspravljalo o tom pitanju. Unato brojnim prigovorima, direktor SOE general Colin Gubbins postavio je svojoj organizaciji zadatak da izradi detaljan plan za izvoenje jednoga takvog napada. Krstili su ga imenom operacija ,,Foxley". Sljedeih je mjeseci dosje operacije ,,Foxley" prerastao u zapanjujuu zbirku opih informacija i osjetljivih obavjetajnih podataka sadravajui zemljovide, fotografije i brojne rukom nacrtane skice. Obuhvaao je topografiju i klimatske uvjete regije Obersalzberga, Hitlerove izlaske u javnost, sigurnosne mjere, navike te detaljan pregled procedura koje su se koristile u njegovom specijalnom vlaku". Analiziran je svaki aspekt, od pojedinosti na uniformama straara pa sve do razliitih telefonskih brojeva kojim su se sluili u kompleksu Berghof.96 Konana verzija studije izvedivosti pojavila se u studenom 1944. godine. Identitet njezina autora, kodno nazvana LB/X, i dalje je nerijeen. SOE-ini dosjei navode misterioznog majora H. B. Courta, ali o njemu nije ostao nikakav osobni dosje niti se o njemu ita vie zna. Vrlo je vjerojatno da studija ne potjee samo od jedne ruke, a pretpostavljalo se da je jedan od onih koji 94 NA, HS6/623, str. 64. 95 Citirano u Denis Rigdcn, Kili the Fiihrer: SectionXand Operation Foxley (London, 1999), str. 50. 96 Sam dosje je bio reproduciran kao Operation Foxley: The British Plan to Kili Hitler (London, 1998). Roger Moorhouse Ubiti Hitlera su joj pridonijeli bio kasniji povjesniar James Joll,97 u to vrijeme asnik SOE-ina njemakog osoblja u Odsjeku X. Sam se dosje u glavnim crtama sastojao od prikupljenih obavjetajnih podataka na temelju kojih je zakljueno da se predlau dva mogua naina djelovanja. Prvi se sastojao u tome da se Hitlerov vlak mogao dignuti u zrak ili da se zalihe vode u vlaku zaraze nekim otrovom. Drugi je bio vrlo slian zavjeri koju je prije pet godina osmislio Geoffrev Household: mogunost ubacivanja snajperista na podruje Berghofa. Od tih dvaju prijedloga izglednijim se smatrao onaj koji se usredotoio na Berghof. Taj posjed u blizini nekadanje austrij-sko-njemake granice Hitleru je pripadao od 1933. godine. U poetku je ondje bila samo mala seoska kuica, ali se tijekom sljedeeg desetljea proirila, to je ukljuivalo garae, bunkere, blokove vojarni i, naravno, rezidencije visokorangiranih nacistikih monika. Kompleks je bilo teko osigurati zbog brdovitog krajolika obraslog gustom umom, premda je cijeli posjed (koji je obuhvaao vie od sedam kvadratnih kilometara) bio okruen bodljikavom icom i njime su patrolirali naoruani straari. Unutranjost tog podruja bila je podijeljena u brojne zone, od kojih je svaka imala ogradu te sigurnosne mjere i propusnice za pristup. Stoga je, usprkos tomu to je gotovo stalna nazonost graevinskih radnika mogla stvoriti priliku, potencijalni atentator koji bi htio napasti Hitlera najbolje izglede imao izvan samog kompleksa. Tome je pridonosila i injenica da je Hitler obiavao etati umama i livadama oko Berghofa. Iako je osiguranje bilo stroe kako je rat odmicao, on je i dalje ustrajavao na popodnevnoj neobveznoj etnji do oblinje ajane kod Mooslahnerkopfa. Za 97 Intervju s profesorom M. R. D. Footom, koji je poznavao Jolla jo od njegovih dana u SOE-i i koji je tvrdio da je prepoznao njegov stil pisanja u dosjeu Foxley. Dosje u National Archives u Londonu (HS9/806/2) potvruje da je Joll doista bio premjeten u Odsjek X u jesen 1943. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE vrijeme te etnje, koja je bila duga otprilike 1500 metara veinom nizbrdo, Hitler bi se sam laganim korakom sputao dolje ili bi iao na elu manje skupine svojih gostiju ili bliskih suradnika. Iako su rutom prolazile ophodnje, Hitler nije volio oitu nazonost straara, pa su sigurnosni propusti bili uobiajeni. Kad bi doao do ajane, obino bi popio alicu aja od kamilice i pojeo komadi kolaa od jabuka. Nakon toga bi obino zadrijemao, dok bi ostatak njegova drutva potiho brbljalo. Nakon to bi se probudio Hitler bi zatraio da ga odvezu natrag u Berghof, esto ostavljajui svoje goste da se vrate pjeice.98 Stoga su S OE-inu snajperistu Hitlerove dnevne etnje pruale izvanrednu prigodu, na mjestu gdje

bi njegova meta bila razmjerno izolirana, izvan dometa veine njegova sigurnosnog aparata i, to je kljuno, vani na otvorenom. S obzirom na vjerojatnost da bi imao priliku za samo jedan hitac, snajperist bi trebao biti opskrbljen eksplozivnim mecima. U sluaju da ne uspije, drugi bi atentator mogao iz zasjede pokuati izvriti atentat na Hitlerov auto kad se bude vraao iz ajane sluei se protutenkovskim orujem PIAT.99 Usprkos svojoj rustikalnoj nevinosti, dnevne posjete ajani bile su moda trenuci najvee Hitlerove ranjivosti. U meuvremenu se u Londonu Odsjek X zagrijavao za svoj zadatak. Dok su planovi za operaciju ,,Foxley" bili na procjeni i evaluaciji, svoju je pozornost usmjerio na ostale potencijalne mete potencijalnih atentatora. S vremenom su Himmler, Goebbels, Goring i Borman dospjeli na popis takozvanih malih Foxleya", te su i njih pomno istraivali. Ustanovilo se, primjerice, (meu mnogim drugim pojedinostima) da je Goebbels znao kratko zadrijemati ujutro, da je sa sobom nosio ploku s brendijem te daje navodno posjedovao imanje na Majorci.100 U izvjeu 98 Traudl Junge, Until the FinalHour (London, 2003), str. 71. 99 NA, HS6/624, str. 72-74. 100 Rigden, nav. dj., str. 72-73. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera je zakljueno kako je on izvrstan kandidat" za izvrenje atentata.101 Najuoljiviji je, meutim, bio bizaran prijedlog kako bi se moglo uvjeriti Rudolfa Hessa (ili ga ak hipnotizirati) da se vrati u Njemaku i preuzme ulogu atentatora.102 Operacija ,,Foxley" iznimna je zbirka dokumenata. U njoj su predoene vjerojatno tada najdostupnije obavijesti o Hitlerovu kretanju, njegovim navikama i organizaciji sigurnosti. Meutim, ne treba se zanositi daje to bilo dovreno djelo, a svakako nije nacrt za izvrenje atentata. Primjerice, nije bilo planova za izvanredne situacije prilikom ubacivanja i izvlaenja atentatora. ak nije bilo ni predvienih atentatora. Iako se nakratko razmatralo da taj posao obavi kapetan Edmund Bennett, to je skromno opisano kao zadatak izvrenja atentata od velike vanosti koji e od njega zahtijevati da se pritaji u Njemakoj',103 ini se da SOE nije bio pretjerano odluan u novaenju agenta za taj posao.104 ,,Foxley" je i dalje uvelike bio dokument s planovima, studija izvedivosti osmiljena za stolom u londonskom sjeditu SOE u Baker Streetu. Trebalo je premostiti golem jaz izmeu planiranja i operacije. Zapravo, trebalo je napraviti mnogo dodatnih istraivanja i logistikog posla da bi ,,Foxley" doao u operativnu fazu. U toj bi fazi unovaili snajperista, obavili dodatnu obuku, dogovorili izvlaenje te odredili privremeni datum kad bi se krenulo u akciju. Ali mora se istaknuti da nijedna od tih vitalnih pojedinosti nije obuhvaena dosjeom operacije ,,Foxley". Meutim, temeljni nedostatak ove operacije bilo je prikupljanje novih obavjetajnih podataka. Dokument je pruao obavijesti o sigurnosti u Berghofu koje su bile tone, u najmanju ruku, u proljee ili poetkom ljeta 1944. godine. No, StaufFenbergov 101 NA, HS6/626, str. 2. Jollov dopis Gubbinsu 102 NA, HS6/623, str. 33. Dopis od 18. prosinca 1944. 103 NA, HS6/623, str. 7. Telegrafska komunikacija, 16. oujka 1945. 104 Ridgen, nav. dj., str. 88. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE je atentat od 20. srpnja 1944. godine (vidi poglavlje 7) izazvao reorganizaciju sigurnosti pa su na snagu dole nove procedure. Jo je ozbiljniji problem bilo to to je plan ,,Foxley" pozornost usredotoio na slanje snajperista u Berchtesgaden da izvri atentat na Hitlera u Berghofu, a Hitler je zapravo tu svoju rezidenciju napustio 14. srpnja 1944. godine i nikad se vie nije vratio. ak da je atentator i uspio te jeseni doi do ciljanog podruja, mogao bi samo uzalud ekati Hitlera. Ipak, kakve god bile relativno dobre i loe strane operacije ,,Foxley", jo nije razrijeeno temeljno pitanje uputnosti izvrenja atentata na Hitlera. Iako je plan prihvaen, rasprave o tome treba li se takva misija uope poduzimati, vezale je ruke SOE-u, SIS-u i vojsci. Neki su, kao SOE-in savjetnik za zrakoplovstvo i zamjenik marala zrakoplovstva Ritchie, upozorili na to daje Hitler bio kraljenica cijeloga nacistikog zdanja. Uklonite Hitlera", napisao je Ritchie, ,,i nita nee ostati."105 Drugi su isticali opasnost da se od njemakog vode stvori muenik. Voditelj Odsjeka X,

pukovnik Thornley, koji je uporno kritizirao ,,Foxley", upozorio je da bi uklanjanje" Hitlera gotovo neizbjeno dovelo do njegova kanoniziranja i pomoglo raanju mita kako bi Njemaka bila spaena da je on poivio".106 Jedan se dio osoblja SOE-a sloio s tim dodajui da Hitlera treba ostaviti da ivi - sve dok ne umre od starosti, senilan i oronuo pred oima ljudi koje je obmanuo. Oduzmite mu njegovu aureolu. Napravite od njega klauna kojemu e se ljudi smijati!"107 Moda je, s druge strane, najuvjerljiviji argument doao od naelnika stoera koji su predlagali da bi: Govorei sa strogo vojne toke gledita, bilo gotovo korisno da njemaka strategija ostane pod Hitlerovom kontrolom s obzirom na glupe pogreke 105 Citirano u isto, str. 55. 106 Isto, str. 52. 107 NA, HS6/625, str. 15. Dopis od 12. listopada 1944. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera koje je dosad uinio!'108 Thornlev se nedvosmisleno sloio primjeujui: Kao strateg, Hitler je dosad predstavljao najveu moguu podrku britanskim vojnim naporima [...] On nam je bio vrijedan gotovo jednako kao i nebrojeni prvoklasni SOE-ini agenti strateki rasporeeni unutar Njemake [...] [on] je jo u poziciji da odbaci najrazumnija vojna miljenja i time enormno pomogne saveznikoj borbi.109 Prema Thornlevjevom priznanju, u studenom 1944. godine bilo je mnogo ozbiljnih razilaenja u gleditima" s obzirom na poeljnost i izvedivost"110 predloene akcije. Nepotrebno je rei da, dok ti sporovi ne bi bili rijeeni na zadovoljavajui nain, operacija ,,Foxley" nikad ne bi dobila zeleno svjetlo. Napokon je cijelo to pitanje potisnuo tijek ratnih dogaanja. U zimu 1944. godine bilo je jasno daje Njemaka na putu prema porazu. Crvena armija je bila na Visli, a Britanci i Amerikanci na Rajni. Francuska je osloboena, a faistika Italija doivjela slom. Sa svakim saveznikim uspjehom na bojitu, operacija ,,Foxley" bila je sve manje i manje potrebna, sve manje i manje nuna. Na kraju je odgoena na neodreeno vrijeme, a dokumentacija predana arhivima. *** U strci koja je okruivala operaciju ,,Foxley" jasno su se saimali prevladavajui britanski stavovi prema atentatu kao oruju kojim se vodi rat. Unato brojnim uspjesima SOE na terenu, mnogi su pripadnici visokorangiranog vojnog osoblja i dalje bili skeptini 108 NA, HS6/623, str. 62, citirano u Operation Foxley, nav. dj., str. 15. 109 Citirano u Rigden, nav. dj., str. 52. 110 Citirano u isto, str. 58. esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE prema neortodoksnim metodama kojima se ta organizacija koristila. I premda su mogli podrati likvidaciju osoba nieg statusa, teko im je bilo pristati na ubojstvo poglavara neprijateljske drave i njena vrhovnog zapovjednika. Time se ne eli rei da su primjedbe iznesene na raun operacije ,,Foxley" na bilo koji nain lane ili podmukle. One to nisu bile. Prije bi se reklo da odreeni dijelovi britanske politike i vojne elite nisu mogli prihvatiti tajne operacije takvih razmjera. Ubijanje Hitlera jo je, za neke, bilo izvan uzusa ljudskog ponaanja. Kao to je i sam Churchill privatno priznao: To bi bilo slino anarhiji."111 Zapravo se Churchillov stav prema pokretu otpora openito prilino ohladio nakon to su se uspostavili savezniki mostobrani u Normandiji."2 ini se kako je nakon toga smatrao da je zadatak SOE i domaih pokreta otpora priveden kraju. Oni su odrali plamen slobode ivim i pripremili put za dolazak profesionalnih vojnika. U govoru pred Donjim domom Parlamenta, ak se inilo da je podcjenjivao samu operaciju ,,Foxley". Govorei o propaloj zavjeri da se ubije Hitlera u srpnju 1944. godine, izjavio je: Bez obzira na to koliko [takvi pokuaji] mogu biti presudni ovih dana, ne bismo trebali davati povjerenje njima, ve svojem snanom oruju i pravednosti nae borbe."113 No, dok su bjesnjele britanske rasprave o ,,Foxleyju", Amerikanci su sa zakanjenjem i sami uzeli Hitlera na nian. Prethodnog ljeta mladi njemaki emigrant Egon Hanfstaengl, asnik amerike tajne slube i sin bivega Hitlerova voditelja odjela za strani tisak, sam se dobrovoljno prijavio da izvri atentat. Kao Hitlerovo kume, Hanfstaengl je kao mladi esto sretao Fuhrera pa je predloio

da e on pokuati ui u rezidenciju u Berchtsgadenu 111 Churchill general-majoru Iri Eakeru, citiran u Hoffman, nav., dj., str. 194. 112 Stafford, Churchill, nav. dj., str. 297. 113 Marin Gilbcrt, VVinston S. Churchill, sv. 7 (London, 1986), str. 868. Donji dom britanskog parlamenta, 2. kolovoza 1944. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera glumei glasnika svoga prognanog oca. Bio je naivno uvjeren da bi, naavi se unutra, mogao ubiti Hitlera kad bi mu se pribliio da se rukuje s njime.114 S obzirom na uvelike nerealistinu narav ovog plana, Roosevelt ga je odbacio jer je oigledno htio izbjei pokuaj izvrenja atentata na dravnoga poglavara. Sljedee se godine ponovno postavilo to pitanje premda pod prilino bizarnim okolnostima. Skupina operativaca amerike Tajne slube (OSS), poznatiji kao deki iz zbora", osmislili su plan za koji su pretpostavili da e izluditi Hitlera i tako brzo privesti rat kraju. Raunajui s njegovim legendarnim puritanizmom, planirali su ga izvrgnuti poplavi pornografije koja bi se mogla bacati iz zraka oko Hitlerova glavnog stoera blizu Berchtesgadena. Kad su prikupili golemu zbirku odgovarajueg materijala, pozvali su pukovnika zrakoplovstva da s njime rasprave potreban broj i tipove aviona koji bi izveli takav napad. Meutim, pukovnika se to ni najmanje nije dojmilo. Deke iz zbora" je optuio da su manijaci, a plan im je smatrao suludim. Time je ta operacija potiho odbaena.115 Ipak, u lipnju 1944. godine pojavila se i trea mogunost izvrenja atentata na Hitlera. General Carl Spatz, zapovjednik amerikog Stratekog zrakoplovstva u Europi, zatraio je detaljno fotoizvianje Hitlerove rezidencije u Berchtesgadenu za operaciju koju je on nazvao Pakleno pseto".116 Namjeravao je pokrenuti zrani napad na to podruje sluei se lovakim bombarderima P-38 iz sastava 15. zrakoplovne eskadrile u Italiji. Meutim, ba kao i Britanci, i on je uskoro zaglavio u raspravi o prednostima toga plana pa je odluio obustaviti operaciju. etiri mjeseca poslije ameriko Sredozemno taktiko zrakoplovstvo uspjelo je 114 Peter Conradi, Hitler's Piano Player (London, 2005), str. 291. 115 Richard Harris Smith, OSS: The Secret History of America's First Central Intelligen-ceAgency (London, 1972), str. 222. 116 NA, AIR51/265, Operacija Pakleno pseto esti dio Prljavi rat - Britanci i SOE nadvladati takve obzire. Dana 4. studenoga etiri aviona P-47 iz 27. lovake pukovnije bombardirala su milanski hotel vjerujui da je Hitler odsjeo u njemu.117 Iako su postigli nekoliko dobrih pogodaka, Hitler je u to vrijeme boravio u IVolfschanzeu u Istonoj Pruskoj. Da ne bi zaostajao, i RAF je napokon odluio bombardirati Berchtesgaden. U noi 25. travnja 1945. godine, u jednoj od posljednjih zranih operacija u ratu, 359 lancastera i 16 mosquito-esa bombardiralo je kompleks zgrada Hitlerove rezidencije. Dva su lancastera sruena i poginula su etiri pripadnika jedne posade. Na tlu je poginulo est Nijemaca. Sama je meta pretrpjela poprilinu tetu. Pogoene su oblinje vile koje su pripadale Goringu i Bormanu, kao i vojarne SS-a, hotel Platterhof i Gasthof zum Teurken, dom garnizona RSD-a. Kao to je RAF-ovo detaljno izvjee zabiljeilo: Rezidencija A. Hitlera: Izravan pogodak unitio je sredinji dio sjeverne strane zapadnog krila. Istona strana glavne zgrade pretrpjela je manju tetu od pogotka koji ju je samo okrznuo. Neke su pomone zgrade na zapadnoj strani unitene i s te je strane kua ozbiljno oteena."8 Kao to se vjerojatno nagaalo u to vrijeme, Hitler je bio u Berlinu. ak i da je bio u Berchtesgadenu, nesumnjivo bi pobjegao u golemu mreu bunkera i tunela koji su bili sagraeni na posjedu u posljednje dvije godine.119 Treba se, stoga, zapitati koji je vojni razlog potaknuo RAF da napadne nekoliko zgrada na udaljenom podruju jugoistone 117 K. arter - R. Mueller, The Army Air Forces ofVVorld War U (Washington D.C., 1973), str. 488.

118 NA.AIR51/220, Berchtesgaden 119 Vidi Hoffman, nav. dj., str. 187 i Junge, nav. dj., str. 120-2. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Njemake s 375 zrakoplova - snagom koja je usporediva s onom koja je razorila grad Kiel samo 10 dana ranije. Moda je RAF stvarno pokuao ubiti Fuhrera. Ako je o tome bila rije, arhivski dosje proputa to spomenuti kao cilj napada. Moda je pokuavao prekinuti pripreme za organiziranje navodnog alpskog uporita", gdje je trebalo doi do razvikanog posljednjeg otpora" nacizma. Ili je moda rije o tome da je napad velikih razmjera na Berchtesgaden bio samo posljedica trenutanoga bijesa. Moda se time demonstriralo ono to je moglo biti uinjeno ranije da su okolnosti, taktiki razlozi - i obziri - to doputali. SEDMI DIO Iskupljena ast - njemaka vojska Atentat se mora pokuati izvriti po svaku cijenu [...] Sada vie nije vana praktina svrha dravnoga udara, ve treba dokazati svijetu i zapisati za povijest da su se ljudi iz pokreta otpora usudili poduzeti odlune korake. U usporedbi s tim ciljem, nita drugo nije vano" Henningvon Tresckow' Uzoru 5. studenog 1942. godine povorka kamiona buno je drndala prema malom istonoeuropskom gradiu Dubnu. U njemu su bile jedinice lokalne ukrajinske milicije, okupljena gomila ekstremnih nacionalista, antisemita i sitnih kriminalaca, koji su sluili kao oduevljene pomone ete SS-a. Mete su im toga jutra bili preostali stanovnici geta u Dubnu. Samo je Dubno bilo smjeteno na rubnom podruju gdje su se nekad preklapale granice Poljske i Ruskoga Carstva. Prije 1939. godine jednu je generaciju pripadao Poljskoj, ali je s padom Poljske te jeseni gradi pripojio SSSR pa se tako naao u Zapadnoj Ukrajini. Bilo je to tiho, skromno mjesto koje se ugnijezdilo usred blagih obronaka valovitih bregova na obalama rijeke Ikve. U srcu samoga gradia, oko mree pranjavih cesta, stajali su podsjetnici na nekadanju vanost Dubna: elegantni parkovi, samostan i dojmljiva katolika crkva. Na istoku je, opran rijenim tokom, 1 Klemens von Klemperer, German Resistance against Hitler (Oxford, 1992), str. 384. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera stajao opkopom opasan dvorac u kojem je nekad bila rezidencija utjecajne obitelji Ostrogski. Od 15.000 stanovnika Dubna otprilike polovica njih bili su Zidovi, dok su ostatak dijelile poljska i ukrajinska zajednica. Veinom su bili vlasnici trgovina i sitni trgovci, a manji dio je radio u novim industrijskim postrojenjima, u tvornici plugova i u pogonu za obradu mesa, koji su bili smjeteni malo izvan samoga grada. idovska tradicija u tom gradiu bila je posebno bogata i sezala je unatrag sve do srednjeg vijeka, ukljuujui iznimna uenjaka i propovjednika iz 18. stoljea Jacoba Kranza (poznat kao Magid iz Dubna) ije su moralne prie postale sastavni dio idovskoga religioznog i knjievnog ivota. U prvim desetljeima 20. stoljea idovska zajednica u Dubnu mogla se pohvaliti vlastitim osnovnim kolama, bolnicom i poprilinom sinagogom. Meutim, 1942. godine ivot idovske zajednice u Dubnu primicao se svome kraju. Oni idovi koji su uspjeli preivjeti prve dane njemake invazije bili su zatoeni u na brzinu sagraenom getu, odakle su u radnim odredima pod pratnjom odlazili na prisilni rad za svoje nove njemake gospodare. Smjeten blizu gradskog centra, geto u Dubnu bio je s jedne strane omeen vijugavim rijenim koritom. Veliine otprilike 400 kvadratnih metara, bio je ograen drvenom ogradom i bodljikavom icom, osim na mjestu gdje su troja grubo izraena drvena vrata kontrolirala pristup. Izvan zidova geta, prema sjeanjima jednoga svjedoka, Dubno je bilo potpuno prazno",2 a uvjeti u njemu bili su predvidljivo loi. Glad i bolest bili su sveprisutni iako je prenapuenost na perverzan nain olakavana visokom stopom smrtnosti. Prvi krug pogubljenja u Dubnu zapoeo je ubrzo nakon dolaska njemakih postrojbi prolog ljeta. Ponovno su zapoela u ljeto 1942. godine 2 Vidi Hovrard Reich, Prisoner of her Past", Chicago Tribune, 30. studenoga 2003Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska kad je stigla zapovijed da se geto likvidira. idovi su u prepunim kamionima dovoeni do ruba grada, obino do oblinjega brda ibenaj, gdje su prisiljavani da iskopaju svoje vlastite grobove

prije nego to bi ih svukli i ustrijelili. Toga hladnog jutra u studenom ukrajinskoj je miliciji bilo zapovjeeno da zavri posao likvidacije geta u Dubnu. U kaosu otresitih zapovije <di, vriskova i udaraca pendrecima, poeli su okupljati preostale stanovnike u kamione i voziti ih do nekadanjeg uzletita nedaleko od grada. Ondje su idovi - mukarci, ene i djeca - bili natjerani da siu s kamiona i jedan im je asnik SS-a zapovjedio da se skinu. Njihove su osobne stvari skupljene na odvojene gomile: cipele, odjea i donje rublje. Drhtei na jesenskoj hladnoi, skupine obitelji su se zagrlile i izgovorile svoje posljednje rijei rastanka. Jedan e se svjedok, njemaki civilni poduzetnik, poslij e prisjetiti: Gledao sam u obitelj od osam osoba: mukarac i ena koji su oboje ima_li oko pedeset godina, sa svojom djecom od oko jedne, o sam i deset godina te dvije odrasle keri od dvadesetak cio dvadeset etiri godine. Stara ena s kosom bijelom kao snijeg drala je jednogodinje dijete u svojim rukama te mci je pjevala i lagano ga kakljala. Dijete je gu-kalo s oduevljenjem [...] Otac je drao ruku djeaka od desetak godixia i njeno mu govorio. Djeak je suzdravao suze. Otac mu je pokazivao nebo gladei mu rukom glavu i inilo Se kao da mu neto objanjava.3 Tik iza njih, skrivene od pogleda dugim humkom zemlje, bile su iskopane tri jarrxe, svaka oko 30 metara duga i 3 metra duboka, utni vojnici S Sa najvjerojatnije su bili lanovi Einsatzgruppe C 3 Svjedoenje Hermanna Grabea na Nirnberkom suenju, Trial of Major War Cri-rnmals before the in^ernationdl Militatj Tribunal (London, 1947), sv. 5, str. 6%Roger Moorhouse Ubiti Hitlera stajao opkopom opasan dvorac u kojem je nekad bila rezidencija utjecajne obitelji Ostrogski. Od 15.000 stanovnika Dubna otprilike polovica njih bili su idovi, dok su ostatak dijelile poljska i ukrajinska zajednica. Veinom su bili vlasnici trgovina i sitni trgovci, a manji dio je radio u novim industrijskim postrojenjima, u tvornici plugova i u pogonu za obradu mesa, koji su bili smjeteni malo izvan samoga grada. idovska tradicija u tom gradiu bila je posebno bogata i sezala je unatrag sve do srednjeg vijeka, ukljuujui iznimna uenjaka i propovjednika iz 18. stoljea Jacoba Kranza (poznat kao Magid iz Dubna) ije su moralne prie postale sastavni dio idovskoga religioznog i knjievnog ivota. U prvim desetljeima 20. stoljea idovska zajednica u Dubnu mogla se pohvaliti vlastitim osnovnim kolama, bolnicom i poprilinom sinagogom. Meutim, 1942. godine ivot idovske zajednice u Dubnu primicao se svome kraju. Oni idovi koji su uspjeli preivjeti prve dane njemake invazije bili su zatoeni u na brzinu sagraenom getu, odakle su u radnim odredima pod pratnjom odlazili na prisilni rad za svoje nove njemake gospodare. Smjeten blizu gradskog centra, geto u Dubnu bio je sjedne strane omeen vijugavim rijenim koritom. Veliine otprilike 400 kvadratnih metara, bio je ograen drvenom ogradom i bodljikavom icom, osim na mjestu gdje su troja grubo izraena drvena vrata kontrolirala pristup. Izvan zidova geta, prema sjeanjima jednoga svjedoka, Dubno je bilo potpuno prazno",2 a uvjeti u njemu bili su predvidljivo loi. Glad i bolest bili su sveprisutni iako je prenapuenost na perverzan nain olakavana visokom stopom smrtnosti. Prvi krug pogubljenja u Dubnu zapoeo je ubrzo nakon dolaska njemakih postrojbi prolog ljeta. Ponovno su zapoela u ljeto 1942. godine 2 Vidi Howard Reich, Prisoner of her Past", Chicago Tribune, 30. studenoga 2003. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska kad je stigla zapovijed da se geto likvidira. idovi su u prepunim kamionima dovoeni do ruba grada, obino do oblinjega brda Sibenaj, gdje su prisiljavani da iskopaju svoje vlastite grobove prije nego to bi ih svukli i ustrijelili. Toga hladnog jutra u studenom ukrajinskoj je miliciji bilo zapovjeeno da zavri posao likvidacije geta u Dubnu. U kaosu otresitih zapovijedi, vriskova i udaraca pendrecima, poeli su okupljati preostale stanovnike u kamione i voziti ih do nekadanjeg uzletita nedaleko od grada. Ondje su idovi - mukarci, ene i djeca - bili natjerani da siu s kamiona i jedan im je asnik SS-a zapovjedio da se skinu. Njihove su osobne stvari skupljene na odvojene gomile: cipele, odjea i donje rublje. Drhtei na jesenskoj hladnoi, skupine obitelji su se zagrlile i izgovorile svoje posljednje rijei rastanka. Jedan e se svjedok, njemaki civilni poduzetnik, poslije prisjetiti: Gledao sam u obitelj od osam osoba: mukarac i ena koji su oboje imali oko pedeset godina, sa

svojom djecom od oko jedne, osam i deset godina te dvije odrasle keri od dvadesetak do dvadeset etiri godine. Stara ena s kosom bijelom kao snijeg drala je jednogodinje dijete u svojim rukama te mu je pjevala i lagano ga kakljala. Dijete je gu-kalo s oduevljenjem [...] Otac je drao ruku djeaka od desetak godina i njeno mu govorio. Djeak je suzdravao suze. Otac mu je pokazivao nebo gladei mu rukom glavu i inilo se kao da mu neto objanjava.3 Tik iza njih, skrivene od pogleda dugim humkom zemlje, bile su iskopane tri jame, svaka oko 30 metara duga i 3 metra duboka. Prisutni vojnici SS-a najvjerojatnije su bili lanovi Einsatzgruppe C 3 Svjedoenje Hermanna Grabea na Nirnberkom suenju, Trial of Major War Cri-minals before the international Military Tribunal (London, 1947), sv. 5, str. 696-699. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera koja je zloinaki ubijala diljem Ukrajine tijekom prologa ljeta. Oni su razvili jezovito uinkovitu metodu masovnog ubijanja poznatu kao pakiranje sardina".4 Masakr u Dubnu ogledni je primjer njihove vjetine". Na rubu svake jame stajao bi jedan odred za pogubljenje od oko 20 vojnika naoruanih pukama kojima je zapovijedao oficir SS-a sa strojnicom. Na njegovu bi zapovijed odbrojili novu skupinu od 20 Zidova te je skupili iza humka. Oni koji su pokuali pobjei bili su ustrijeljeni, dok se ostatak naao pred golemom masovnom grobnicom u kojoj su bile stotine tijela. Kao to se jedan svjedok prisjea: vrsto stisnuta tijela bila su zbijena toliko blizu jedno do drugoga da su se vidjele samo glave. Veina ih je bila ranjena u glavu i krv im je tekla po ramenima. Neki su se jo micali. Drugi su dizali svoje ruke i okretali glave kako bi pokazali da su jo ivi [...] Ljudi su se, potpuno goli, sputali nekoliko koraka prema dolje i verali su se preko glava onih koji su leali ondje [...] Legli bi dolje ispred mrtvih ili ranjenih. Neki su milovali one koji su jo bili ivi i govorili im tihim glasom. Tada sam zauo seriju pucnjeva.5 Iznenaen to ga vojnici SS-a nisu otjerali, svjedok je stajao skamenjen od uasa. Promatrao je odbrojavanje sljedee skupine i kako joj je bilo zapovjeeno da krene naprijed. Jednu iscrpljenu staru enu nosile su druge dvije. Za njima su ile obitelji sa zbunjenom djecom koja su jecala i sa stoiki hrabrim roditeljima. Pored njega je prola mlada ena. Bila je mrava i lijepa s dugom, tamnom kosom. Uhvativi njegov pogled, pokazala je na sebe rekavi: dvadeset i tri godine".6 4 Vidi, primjerice, Richard Rhodes, Masters ofDeath (Oxford, 2002), str. 114. 5 Svjedoenje Hermanna Grabea, TrialofMajor War Criminah..., nav. dj., str. 696-699. 6 Grabeovo nirnberko svjedoenje, citirano u Gerald Reidinger, The SS: Alibi of a Nation (New York, 1957), str. 184. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska Masakr u Dubnu nije bio divlje ubilako iivljavanje. Bilo je to hladno, proraunato, masovno ubojstvo. Svaka skupina rtava morala je lei na mrtve iz prethodne skupine i zatim bi ih ustrijelili u potiljak. To se nastavljalo sa smrtonosnom uinkovitou, sloj za slojem, sve dok jama ne bi bila puna. Trupla bi zatim zalijevali vapnom kako bi se ubrzalo raspadanje, a jamu bi prekrili zemljom. Vjeruje se da je u Dubnu toga dana napravljen pokolj nad oko 5000 idova. Usprkos svoj svojoj neljudskosti, masakr u Dubnu nije bio osobito vaan dogaaj. Bilo je to esesovsko ienje nekoliko udaljenih depova u provincijalnoj istonoeuropskoj zabiti i, s obzirom na razmjere, taj je masakr bio beznaajan. Njegovih 5000 rtava bilo je samo djeli od gotovo jedan i pol milijuna kojima su ivot uzele Einsatzgruppen. Dubno je praktiki nepoznato, za razliku od najozloglaenijih mjesta ubijanja, kao to su Babi Jar kod Kijeva (33.000 rtava), Ponari blizu Vilniusa (80.000), Rumbula blizu Rige (38.000) i Fort Devet u Kaunasu (30.000). No, dva e se svjedoka masakra pobrinuti da Dubno stekne beskrajnu vanost. Prvi je bio ranije citiran njemaki poduzetnik. Herman Grabe bio je glavni inenjer njemake graevinske kompanije koja je radila u Ukrajini i jedan od njegovih projekata - zgrada skladita za itarice blizu uzletita kod Dubna - doveo ga je u to podruje toga sudbonosnog listopadskog jutra. Iako nita nije mogao uiniti kako bi zaustavio masakr, to ga je potaknulo da poslije zatiti one idovske radnike koji su bili pod njegovim nadzorom, zasluivi time odlije Pravednika meu narodima. Njegovo e svjedoenje, s druge strane, na nirnberkom suenju biti glavni i okrivljujui dokaz o brutalnim metodama koje su provodile Eisatzgruppen.

Drugi je svjedok bio mladi asnik Wehrmachta Axel von dem Bussche-Streithorst, dvadesetdvogodinji porunik iz elitne 9. pjeadijske pukovnije koji je ve bio ovrsnuli vojnik s prve crte Roger Moorhouse Ubiti Hitlera fronte. Kao veteran iz rata u Poljskoj, poraza Francuske i napada na Sovjetski Savez, preivio je tri ozbiljna ranjavanja te je odlikovan eljeznim kriem za hrabrost tijekom bitke za Mogiljev. Nakon to je nastrijeljen u prsa, oporavljao se u Dubnu sve dok njegovoj jedinici nije zapovjeeno da sudjeluje u specijalnoj operaciji" na uzletitu. Iako je zapovjednik odbio sudjelovanje, Bussche i njegovi ljudi ipak su bili prisutni tijekom masakra. Ono to je vidio okiralo ga je do sri. Kao kranina i batinika najplemenitijih vitekih tradicija njemake vojske, uasnulo gaje ubojstvo tolikog mnotva bespomonih civila. Poslije se prisjeao: Ondje je, na prekrasnom jesenjem suncu, stajao red dug neto manje od dva kilometra koji se sastojao od mukaraca, ena, djece, beba - svi goli [...] Bilo je to idovsko stanovnitvo koje je ekalo da legne u te goleme rupe - u grobove koje su bili prisiljeni sami iskopati - i da ih ustrijeli SS.7 Jedna od otpisanih, mlada ena, pala je pred njega na koljena molei ga da je potede. Sav oajan, Bussche je razmiljao postoji li ita to bi mogao uiniti da zaustavi pokolj. Uzalud se obratio svome nadreenom asniku da neto uini. Nakratko je razmiljao o planu da se i sam skine i pridrui idovskim rtvama u jami. Zatim je pomislio, nekako naivno, da iskoristi svoj vod kako bi uhitio pripadnike SS-a zbog njihova jasnog krenja njemakih zakona. Takoer, mogao je jednostavno pobiti pripadnike SS-a i njihove ukrajinske saveznike, ali je - zbog njihove oite vatrene premoi - odustao je od te nakane. Na kraju, u strahu za vlastiti ivot,8 nije uinio nita. Mlada je ena otpraena u smrt. 7 Alistair Home, ,,AxeI von dem Bussche", u Aiiscair Horne (ur.), TellingLives (London, 2000), str. 218. 8 Stern, Die Radikalen sind fantasiclos", intervju s grofom von der Groebenom, 9. sijenja 2003. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska Kad su se vratili u vojarne, Bussche i njegovi drugovi raspravljali su o onome to su vidjeli. Mnogi su medu njima bili zgaeni. Zapovjednik je, primjerice, smatrao daje u pitanje dovedena ast Wehrmachta. Ostali su smatrali da masakr koji je poinio SS nije njihova stvar i traili su najbolji mogui nain kako da ga izbace iz sjeanja. No, Busschea nije naputalo sjeanje na Dubno te osjeaj vlastite nemoi i gaenja. Zakljuio je da postoje samo tri naina kako astan vojnik moe reagirati: poginuti u bitki, dezertirati ili se pobuniti".9 On je odabrao posljednju mogunost. Uskoro se pridruio redovima njemakoga pokreta otpora. *** Od svih raznolikih skupina koje su inile pokret otpora, vojna oporba Hitleru bila je moda najproturjenija. Na prvi je pogled lako pretpostaviti da je njemaka vojska bila neraskidivo povezana s nacistikim reimom. Kao najkonzervativnija i najvie nacionalistika snaga u njemakome drutvu, vojska je bila najblia nacistikom gledanju na svijet" i bila je temeljno orue Hitlerovih ratova. Njezini su kadrovi - koje su obnovili, proirili i financirali nacisti - postali jedan od nosivih stupova reima, a njezini su vojnici, svojevoljno ili ne, postali izvritelji Hitlerova pohoda za teritorijalnim osvajanjima. Od Nord Kappa do Sahare oni su bili najvidljiviji simbol njemake ekspanzije i Hitlerove nezajaljive ambicije. Ali unato svemu tome, upravo e njemaka vojska priskrbiti Hitleru jednoga od najeih suparnika i upravo e se ona, u doglednom vremenu, najvie pribliiti tome da ga sasvim ukloni. Brojni su imbenici koji bar djelomice mogu posluiti za objanjenje toga paradoksa. Prvo, njemaka je vojska uvelike bila 9 Joachim Fest, PlottingHitler's Deatb (London, 1996), str. 224. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera imuna na prodor agenata Gestapoa i na utjecaj stranke. U povratku na svoja izvorna apolitina" polazita na kraju Prvoga svjetskog rata - to je bila mjera kojom se htjela zatiti od zaraze komunizmom - vojska je zabranila aktivnim lanovima politikih stranaka da se pridrue njezinim

redovima. Stoga su se unovaeni pojedinci ili oni koji su se dobrovoljno prijavili u vojsku morali obvezno odrei svoga stranakog lanstva, a nacistiki dunosnici koji su bili odluili iskuati slavu" ivota na fronti rijetko su uivali u povlatenom tretmanu za koji su mislili da ga zasluuju. Ta je relativna izolacija znaila da je vojska mogla posluiti kao sklonite onima koji su bili kompromitirani ili ak krivi u oima vlasti. Jedan takav primjer bio je pisac Ernst Jiinger koji se prijavio u redove Wehrmachta kako bi izbjegao politiki nabijenu atmosferu civilnoga ivota.10 Zapravo se autonomija vojske, premda uvelike simbolina, ljubomorno uvala do samoga kraja. Tako su ujesen 1944. godine, kada je dekretom donesena odluka da se tradicionalni vojni pozdrav treba zamijeniti s Heil Hitler", mnogi su asnici tu zapovijed prenijeli dalje zavravajui njezino itanje upravo zabranjenim pozdravom.11 Sto je jo vanije, mnogi su, i to ne samo u njezinim vlastitim redovima, na vojsku gledali kao na riznicu svega onoga to je najbolje u njemakom drutvu. Iako je taj sentiment bio donekle ublaen velikom vojnom ekspanzijom potkraj 1930-ih godina, brojni su pripadnici afirmiranijih pukovnija i dalje zadrali jedan stariji, vie viteki etos naspram onoga koji je propagirao Hitler. Ti su manjinski dijelovi, iako su dijelili zanos prema preporodu Njemake i prema teritorijalnoj ekspanziji pod nacizmom, na reimske ekscese" gledali s neskrivenim gaenjem. Primjerice, kad su mu podastrti dokazi o stranim zloinima koje je SS poinio tijekom ratnog pohoda u Poljskoj, general List se alio svojim 10 Peter Hoffman, German Resistance to Hitler (London, 1988), str. 73. 11 Richard Grunbcrgcr, ASocialHistorjojthe JhirdReich (London, 1971), str. 187. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska nadreenima na nezakonite aktivnosti" i naveo je da njegovi ljudi izraavaju otvorenu nelagodu" prema svakome tko nosi uniformu SS-a".12 Jedan drugi asnik, koji e se poslije pridruiti pokretu otpora, napisao je tijekom ratnoga pohoda na Poljsku da ga je zbog onoga to je ondje vidio bilo stid to je Nijemac."13 Time se ne eli rei da je Wehrmacht bio ist kao suza", da ga se nije ticao barbarizam SS-a i da je bio imun na njega. To nije bio. Premda je taj mit snano propagiran tijekom nekoliko poslijeratnih godina, on je neodriv. Narav ratovanja na Istonoj fronti i drugdje vodila je prema eroziji morala" koja je prodrla u sve slojeve vojske. Mnoge su strane zloine - premda ih je neosporno potaknuo SS - zapravo izvrile redovne postrojbe, pa ak i rezervisti. U jednom je dobro dokumentiranom sluaju otkriveno daje jedan masakr u okupiranoj Poljskoj bio djelo rezervnoga policijskog bataljuna sastavljenog od pripadnika srednje klase iz pristojnog ham-burkog predgraa.14 Jasno je da SS nije djelovao sam - niti je to mogao - kao da se nalazi u vakuumu. Vojnici Wehrmachta sudjelovali su u holokaustu na svakoj razini, od planiranja do pogubljenja. Njihova suradnja - ili barem privola - neosporno je bila kljuna da bi se cijeli taj monstruozni plan uope mogao ostvariti.15 Iako su brojni primjeri kada su vojnici Wehrmachta zatvarali oi pred masovnim ubojstvima, ili su ak sudjelovali u njima, ipak je dosta potpuno suprotnih sluajeva koji pokazuju da se, barem meu asnicima vojnih snaga, osjeaj asti nije u potpunosti ugasio. I upravo je to moralno ogorenje natjeralo mnoge, kao to je Bussche, da se aktivno suprotstave nacistikom reimu. 12 Helmut Krausnick, Hitlers Einsatzgruppen (Frankfurt/Main, 1985), str. 44. 13 Gencral-major Helmuth Stieff citiran u Hans Rotfels, Die deutsche Opposition ge-gen Hitler (Zurich, 1994), str. 141. 14 Christopher Browning, Ordinarj Men: Reserve Police Battalion 101 and the Final Solution in Poland (London, 2001). 15 Vidi, primjerice, Omer Bartov, Hitler's Army (Oxford, 1991) ili Germanj's War and the Holocaust (London, 2003). Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Kao sredite otpora, njemaka je vojska doista imala nekoliko izrazitih prednosti pred svojim rivalima. Kao to je ve spomenuto, ona je bila vie-manje imuna na nazonost nacistikih sigurnosnih organa. A to je bilo jo vanije, ona je vjerojatno bila jedino tijelo koje je bilo sposobno ukloniti stranako vodstvo i istovremeno odrati red, kako kod kue tako i na fronti, te

pronai zamjensku vlast. Najvanije od svega bilo je da je nekoliko vojnih osoba imalo, na razini glavnoga stoera i iznad njega, neposredan pristup Hitleru. Uz to su bili naoruani i, govorei bez uvijanja, ubijanje je bio njihov posao. No, Wehrmacht se suoavao i s brojnim temeljnim preprekama koje su mu ometale djelovanje. Prvo, njemaka je vojska imala tradiciju nemijeanja u politiku. Iako je ta tradicija donekle potamnjela uslijed previranja u meuratnim godinama, ona je ostala gotovo mantra za vei dio visokorangiranog osoblja i stoernih asnika. Za njih je njemaka vojska bila vie od obinoga vojnog ogranka drave, ona je bila jamac same nacije. Prema miljenju jednoga feldmarala, koji se neprestano protivio tome da se pridrui samoj uroti, uporaba sile protiv vlasti bila je u potpunosti protivna njemakoj vojnoj tradiciji".16 Hitlerova je vlada osim toga, iako diktatorska, bila legitimna, zakonita i izuzetno uspjena. U takvim je okolnostima praktiki bilo nemogue zamisliti da bi ona mogla postati meta vojnog udara. Jo vanije, njemaka je vojska bila povezana sa svojom ne-raskidivom kulturom poslunosti i odanosti. To nisu bila samo teorijska naela. Ona lee u srcu predstave njemakoga vojnika o sebi samome, njegova osjeaja dunosti i njegova osjeaja asti. Poslunost je, kao kljuna za disciplinu bilo koje vojske, imala sredinje mjesto u njemakoj politikoj kulturi. Pruska je sama razvila Obrigkeitsstaat, autoritarnu dravu", u kojoj je svaki 16 Citirano u Manstein" u Correlli Bamet (ur.), Hitler's Generals (London, 1989), str. 223. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska graanin znao svoje mjesto, svoje dunosti i sluao svoje nadreene. Odanost je takoer imala dublje znaenje. Hitler nije od njemake vojske zahtijevao da osobno samo njemu poloi prisegu, on se postavio i za vrhovnoga zapovjednika. Prema tome, svaki in nelojalnosti ili neposlunosti mogao se tumaiti kao neposredna prijetnja dravi. Potpuno daleko od takve oigledno apstraktne preokupacije, brojni su neposredniji imbenici sluili tome da ojaaju prirodni osjeaj odanosti kod vojnika. Prvo, openito se smatralo potpuno nedomoljubnim uope kritizirati iiju vladu tijekom rata, a kamoli kovati urotu da bi se ona sruila. Takva je refleksna odanost u nacistikoj Njemakoj bila osnaena stalnim jaanjem mita o nou u lea" kojim su politiari bili optuivani da su izdali vojsku na kraju Prvoga svjetskog rata. Prema tome, tijekom Drugoga svjetskog rata bilo kakvu mogunost opiranja uinkovito je podrivala svaka njemaka pobjeda. Sve dok je pobjeivao, Hitler je bio nedodirljiv. Sve dok je Wehrmacht marirao od uspjeha do uspjeha, injenice na koje je oporba upozoravala sve su vie slabile, a prigode da se uvjeri Glavni stoer, ili javnost uope, o potrebi djelovanja bile su sve manje. Kao to je jedan urotnik sumorno primijetio: Nema smisla [djelovati] sve dok ljudi pjevaju pobjednike pjesme. To jedino moe imati smisla kad ljudi ponu zahtijevati [Hitlerovo] razapinjanje na kri."17 Kada se kod Staljingrada u sijenju 1943. godine dogodio prvi znaajniji poraz Njemake, konano su se u redovima vojske i izvan nje jae uli glasovi koji su kritizirali Hitlerovu taktiku i koji su je poeli dovoditi u pitanje. Uz to je, ba kad je njemaka esta armija kapitulirala kod Staljingrada, predsjednik Roosevelt u Casablanci javno proglasio politiku bezuvjetne predaje". Od tada nadalje nijedan njemaki vojnik nije imao alternative osim 17 Citirano u Bodo Scheurig, Henning von Tresckoui (Berlin, izdanje iz 2004), str. 93. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera da se bori za spas Njemake od sablasti poraza, okupacije i bolje-vizacije. Prije nego to su se urotnici mogli okoristiti bilo kakvim nezadovoljstvom, sudbina im je zbog svega toga izmakla tlo pod nogama i nije im ostalo mnogo materijala koji su mogli ponuditi potencijalnim pristaama. U tim okolnostima ne iznenauje da se veina njemakih vojnika osjeala nemonim da poduzme neto protiv reima, ve prije injenica da ih je tako mnogo to htjelo uiniti. Kako se unutar vojske irilo saznanje o zvjerskim zloinima poinjenim u ime Njemake i kako je vjera u Hitlera kao vojnog i politikog vou poela slabjeti, tako je rasla i urota. Za veinu, opiranje Hitleru nikad nije ilo dalje od podignute obrve ili tihih psovki. Za druge, opiranje je bilo otvoreno izraeno, ali se nije moglo djelovati zbog nedostatka prigode, podrke ili osobne hrabrosti. Meutim, za nekolicinu hrabrih koji su imali i motiv, i volju i prigodu urota protiv Hitlera postala je eine Frage der Ehre, pitanje asti".18

Ipak, odluka da se djeluje bila je samo dio rjeenja. Neki su jo naivno mislili da bi se Hitlera jednostavno moglo uhititi i izvesti pred sud. Veina je, meutim, odavno dola do zakljuka da je Hitlerov stisak kojim je uhvatio njemaki narod bio toliko snaan da bi samo njegovo ubojstvo moglo ostvariti eljeni ishod. Jedan se urotnik prisjea: ope je uvjerenje [bilo] da njemake postrojbe nikad nee htjeti prihvatiti drugaije zapovjednitvo sve dok Hitler bude iv, no vijest o njegovoj smrti u istom asu bi doprinijela uruavanju mita koji je okruivao njegovo ime. Stoga nije bilo mogue zadobiti podrku velikoga broja njemakih postrojbi bez eliminiranja Hitlera.19 18 Vidi, primjerice, Christian grof von Krockow, Eine Frage der Ehre (Berlin, 2002). 19 Hans (Johnnie) von Hervvarth, Against TivoEvils (London, 1981), str. 254. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska Kad je odluka o atentatu donijeta, trebalo je rijeiti jo jednu sitnu pojedinost - kako pristupiti meti. Od 1941. godine Hitler je praktiki postao pustinjak. A kad se rat okrenuo protiv njega, nakon debakla kod Staljingrada, on je izbjegavao sva javna pojavljivanja i bio je dostupan samo najbliem krugu suradnika. Kad se pojavljivao u javnosti, njegov je sigurnosni aparat bio golem. Gdje god daje iao, stalno su ga okruivali esesovci i tjelohranitelji koji su bili vatreno odani i dobrano uvjebani. Privatno, Hitler jedva da je bio ita ranjiviji. S primjetnim izuzetkom Berchtesgadena, gdje se osjeao najsigurnijim, i dalje ga je okruivao nepropusni sigurnosni kordon. Iako su njegove navike bile poznate urotnicima, one su doputale tek nekoliko prigoda za akciju. Hitler se budio u 10 ujutro, ulije sati odravao sastanak o situaciji toga dana, nakon ega bi uslijedio ruak i kratki poslijepodnevni poinak. Veeru je zapoinjao u 20 sati, a trajala je do iza ponoi.20 Potencijalni bi atentator, stoga, morao ili imati pristup jutarnjem sastanku ili bi pak morao biti pozvan na ruak ili veeru. Kad bi ispunio taj uvjet, morao bi razmotriti svoje mogunosti. Trovanje nije dolazilo u obzir jer su svu Hitlerovu hranu posebno pripremali njegovi kuhari, a za njega ju je kuao njegov osobni lijenik dr. Morrell.2' Ni pitolj nije bio mudro rjeenje: i Hitler i njegovi sluge rutinski su bili naoruani, a uz to se od svih asnika koji su dolazili u posjet zahtijevalo da odloe svoje pojaseve i naoruanje dok su u Fiihrerovoj nazonosti. Nadalje, openito se vjerovalo da Hitler ne samo da nosi pancirku, nego da je i njegova kapa pojaana elikom22 te da je u sve svoje stoere uveo detektore s rendgenskim zrakama.23 Uza 20 Fabian von Schlabrendorff, The Secret War against Hitler (London, 1948), str. 267-268. 21 Schlabrendorff, nav. dj str. 234. 22 Peter Hoffman, Hitler's Personal Security (New York, izdanje iz 2000), str. 123. 23 Peter Hoffman, Stauffenberg (London, 1995), str. 227. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera sve to, samo su neki lanovi pokreta otpora smatrali da imaju ivce potrebne da napadnu Hitlera pitoljem.24 Stoga je najboljim orujem smatrana bomba sa satnim mehanizmom. Povrh svih tih razmiljanja, vojni je pokret otpora zaokupljalo i pitanje to bi trebalo uslijediti nakon pada Hitlerova reima. Kao uroeni konzervativci, oni nisu samo mogli izvriti atentat a da istovremeno ne osiguraju kontinuitet vlasti i stabilnost na svim teritorijima koje dri Njemaka. Neki su, pomalo bizarno, mislili da bi Himmler mogao uspostaviti umjerenu" nacistiku vladu.25 Veina je pak bila naklonjenija tome da napad usmjeri na cijelu vodeu kastu Nacistike stranke, pri emu bi ih sve oborili jednim udarcem. Nije imalo mnogo smisla, dokazivali su, maknuti Hitlera ako bi se tako steena vlast uruila podlome trijumviratu Goebbelsa, Himmlera i Bormanna. Planirajui atentat, domaa se oporba oigledno suoavala s kompleksnostima koje se jednostavno nisu ticale njihovih kolega u Moskvi, Londonu ili Varavi. *** Njemaka se vojska nije nazirala kao izvorno sredite urote sve do otprilike 1941. godine. S izuzetkom Abivehra (vidi poglavlje 3), tek je nekolicina zavjerenika iz njenih redova postigla neto to bi bilo od ikakve vanosti. Godine 1939, primjerice, zapovjednik Grupe armija A na Donjoj Rajni, general Kurt von Hammerstein-Equord bezuspjeno je pokuavao navesti Hitlera da posjeti njegov stoer u Kolnu, gdje ga je namjeravao uhititi.26 Sljedeeg je ljeta u okupiranom Parizu

dolo do sline zavjere sa 24 Vidi Alexander Stahlberg, Bounden Duty: IhcMemoirs ofa German Officer 1932-45 (London, 1990), str. 279-283. 25 Fest, nav. dj., str. 228-229. 26 Peter Hoffman, Ibe History of the German Resistance 1933-1945 (London, 1977), str. 114. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska slinim ishodom. Meutim, u ljeto 1941. godine - paradoksalno, upravo kada se njemaka vojska inila nepobjedivom - pojavile su se prve naznake iroko rasprostranjene vojne urote. Njezin je nukleus bio na neoekivanom mjestu, u glavnom stoeru jedne od Hitlerovih armijskih grupa. Nije odmah bilo oito zato se Grupa armija Centar razvila u leglo intriga i izdaje"27 protiv Hitlera. U njezinim je redovima bila, meu ostalim, Guderianova druga oklopna grupacija i oklopna divizija SS-a Das Reich te elitna pukovnija Grossdeutschland. Njezini su vojnici u operaciji "Barbarossa" postigli strelovite poetne pobjede i, nakon to su okusili pobjedu u velikim bitkama kod opsade Minska i Smolenska, zapovijeeno im je da mariraju na Moskvu. Iskusili su isti pobjedniki zanos, teror i oskudicu uobiajene diljem cijele Istone fronte. Neki su od njih moda svjedoili zvjerskim zloinima koje je u njihovoj pozadini poinio SS. Mnogo vie ih je ulo glasine. Zapovjednik Grupe armija Centar feldmaral Fedor von Bock svakako jest. Kao profesionalni stoerni asnik, koji je upravljao pripajanjem Austrije 1938. godine, a potom vodio grupe armija u ratnim pohodima na Poljsku i Francusku, Bock je imao ve vie od ezdeset godina. On zasigurno nije bio nacist; iako je esto znao izraavati zabrinutost zbog aktivnosti SS-a, zadovoljavao se s podnoenjem formalnih prigovora glavnom armijskom stoeru u Berlinu.28 Iako je simpatizirao urotnike, nije im se bio pripravan pridruiti. No, Bockov je neak, pukovnik Henning von Tresckow, bio ovjek drugaijeg kova. Kao nadareni vojnik, Tresckow se borio u Prvome svjetskom ratu gdje je, kao sedamnaestogodinji porunik odlikovan prvim od svojih tri eljezna kria za hrabrost. Privlaila ga je karijera stoernoga asnika pa je 1936. godine iz vojne akademije izaao kao najbolji kadet u klasi. Meutim, 27 Alan Clarke, Barbarossa (London, izdanje iz 1995), str. 98. 28 Fest, nav. dj., str. 177. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera unato prvotnom zanosu prema nacistikom reimu, uskoro se poeo okretati protiv Hitlera. Nakon eklatantne nezakonitosti, kakva je bila no dugih noeva" iz 1934. godine, okiralo ga je agresivno planiranje rata protiv Cehoslovake i razoarala kriza vezana uz skandale s Blombergom i Fritschom iz 1938. godine. Ve je tada poeo razmiljati o veleizdaji kao jedinom rjeenju za njemaki jad. Hitler je", rekao je svojim prijateljima, dervi u transu. Njega se mora ustrijeliti."29 Izbijanje rata 1939. godine duboko je pogodilo Tresckowa. U izrazitoj suprotnosti naspram veine svojih zemljaka, on je na osvajanje Poljske - u kojem je sudjelovao kao major pjeadijske divizije gledao kao na psiholoki poraz njemakoga naroda i pokreta otpora koji je nastajao i iji je on ve bio lan. Strahovao je da se pokazala prava narav Hitlerovih metoda - i da su uutkani glasovi onih koji su se protivili. Jedina mu je nada u tom asu bila da e privremeni vojni zastoj stvoriti povoljnije uvjete za dravni udar.30 Konano, Tresckow je 1941. godine, kada je saznao za planirani napad na Sovjetski Savez, vjerovao da je vojni zastoj nadohvat ruke. Mislio je da e rat protiv SSSR-a zavriti njemakim porazom, to je toliko sigurno koliko i amen u crkvi".31 Taj bi poraz onda mogao posluiti kao trenutak za preporod Njemake i njezino oslobaanje od nacizma. Tresckowljevu pripremanju zavjere dodatni je zamah dalo kolanje nacrta Hitlerovih direktiva za planiranu ofenzivu "Barbarossa". Hitler je ve otprije upozorio da e rat protiv Sovjetskoga Saveza biti prilino razliit od onoga na zapadu". Nastavio je ukratko iznosei proirenu ulogu koju e Einsatzgruppen trebati igrati u predstojeem sukobu. Brutalne metode rasnoga voenja rata, koji je ve prouzroio zaprepatenost unutar razliitih sektora njemake 29 Citirano u Scheurig, nav. dj., str. 71. 30 Schlabrendorff, nav. dj., str. 113. 31 Citirano u Scheurig, nav. dj, str. 110. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska

vojske tijekom poljskoga ratnog pohoda, sada su se jo vie trebale proiriti. U prvom krugu priprema prije rata izdane su brojne direktive koje su zaduivale Himmlerov SS za izvrne mjere naspram civilnoga stanovnitva". Za one koji su jo sumnjali to sve to znai, upute glavnoga stoera od svibnja 1941. objavile su da: Boljevizam je smrtni neprijatelj nacionalsocijalistikoga njemakog naroda [...] [Sama] borba zahtijeva bezobzirno i odluno djelovanje protiv boljevikih agitatora, gerile, sabotera i idova te totalnu eliminaciju svakog aktivnog ili pasivnog otpora.32 itajui takve zapovijedi, Tresckow je bio uasnut. Gledao je kako se njemaka vojska uvlai u nezakonite, genocidne mjere SS-a i Nacistike stranke. Gledao je kako se njemaka ast prinosi na oltar kao rtva Hitlerove megalomanije. Sablasno predviajui, povjerio se svom kolegi da e: Ovo e imati odjeka u narednih nekoliko stotina godina, i nee se kriviti samo Hitlera, ve i mene i tebe, tvoju enu i moju enu, tvoju djecu i moju djecu, onu enu tamo koja prolazi ulicom, i onog momka tamo koji igra nogomet."33 Tresckow se poalio svojim nadreenima to je bre mogao. Uloio je malodune prosvjede, meutim bezuspjeno. Zapovijedi se nisu promijenile. Kad je rat protiv Sovjetskoga Saveza zapoeo, Tresckow je naao dobro mjesto kako bi stalno primao obavijesti o zvjerstvima koja su poinjena u pozadini gdje je prola vojska. Kao visokorangirani stoerni asnik iz Grupe armija Centar, smjetenih u Bjelorusiji, on e biti svjestan brutalnih kampanja pacifikacije" koji e se tada dogaati svuda oko njega. Vidio je izvjea Einsatzgruppen, itao je izvjea s terena i sluao glasine. Moda je 32 J. Noakes - G. Pridhain (urednici), Nazism, 1919-1945, sv. 3 (Exeter, 1988), str. 1090. 33 Citirano u Scheurig, nav. dj., str. 115. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera neobino, no izgleda da se nije zauzimao za zaustavljanje ili ograniavanje pokolja. Umijeao se, izgleda, samo jednom prilikom, i tada samo da osigura odgaanje planiranog masakra partizana i njihovih sljedbenika" dok nije bio dan pristanak visokog zapovjednitva vojske.34 Moda se bojao da se ne izloi kao protivnik reima ili je smatrao da bi takvi potezi bili uzaludni. No Tresckow je uskoro zapoeo skupljati" vojnike istomiljenike. Kolege i prijatelje kojima je vjerovao postavio je na vane poloaje u svome stoeru. Prvi koji je doao bio je njegov roak Fabian von SchlabrendorfF, mladi rezervni porunik i odvjetnik, kojeg je imenovao da mu bude njegov aide-de-camp. Za njim e doi ostali, ukljuujui i kasnije potencijalne atentatore RudolphaChristopha von Gersdorffa, Eberharda von Breitenbucha i Georga von Boeselagera. Sam Tresckovv e uskoro postati jedan od najuvjerenijih i najodlunijih zagovaratelja suprotstavljanja Hitleru, a njegov e stoer sluiti kao nukleus zavjere. Stvorio je vrsto isprepletenu i predanu eliju pokreta otpora i smjestio ju je u glavni stoer jedne od Hitlerovih najprestinijih Grupa armija. Tresckowljevi prvi pokusni potezi prema tiranicidu kristalizirali su se negdje potkraj ljeta 1941. godine. Smjeten u glavnom stoeru Grupa armija Centar u Borisovu u Bjelorusiji, postao je sumorno svjestan povijesnih presedana. Bilo je to ba tu, u zimu 1812. godine, kad je Napoleonova vojska prela preko Berezine i konano priznala poraz od Rusa. Zabijeni kao da pokazuju prema kui, brojni su napoleonski stjegovi bili izvaeni iz korita te rijeke i poslani u Berlin na restauriranje. Nakon to su potom SS jedinice masakrirale idovsko stanovnitvo grada, Tresckow je sve vie postajao svjestan uasa svoga vremena. 34 Christian Gerlach, Manner des 20. Jul und der Krieg in der Sowjetunion", u Ha-nnes Heer Klaus Naumann (ur.), Vernichtungskrieg: Verbrechen der Wehrmacht 1941-44 (Hamburg, 1995), str. 437. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska Odluio je djelovati i zajedno sa Schlabrendorffom smislio je plan otmice Hitlera za vrijeme njegova skoranjeg posjeta Grupi armija Centar. Tijekom dolaska u glavni stoer, mislio je, Hitlerov bi se auto moglo silom preuzeti, a one koji bi se nalazili u njemu uhititi. Fuhrera bi se potom moglo izvesti pred sud i sukladno tome rijeiti ga se, vjerojatno pogubljenjem. Hitlerov se posjet Borisovu planirao za 4. kolovoza. U zoru toga jutra Hitler je stigao na lokalni pomoni aerodrom gdje gaje pokupila povorka automobila SS-a, novopristiglih prethodne veeri, te odvezla do glavnog stoera Grupe armija udaljenog etiri kilometra. Kad je doao tamo, Hitler je pourio na sastanak s

feldmaralom von Bockom i generalom Guderianom. ak se sugerira kako je imao vremena da malo porazgovara sa samim Tresckowim, povjerivi mu svoju zamisao da Moskvu nakon rata pretvori u golemo jezero.35 Toga su ga poslijepodneva odvezli natrag do uzletita odakle je odletio za Rastenburg. Prema jednom oevicu, osiguranje je tijekom posjeta bilo nevjerojatno".36 Za Tresckowa je to bila sumorna spoznaja. Budui da nije mogao pridobiti Bocka da sudjeluje u uroti niti je mogao frontalno napasti Fiihrerovo sigurnosno osoblje, on je praktino bio bespomoan. Uoio je i okrutnu dvojbu u kojoj se naao: ekajui na Hitlerov poraz, tratio je prigodu da spasi neto iz ruevina koje e ostati nakon nacizma, meutim, bude li djelovao prenagljeno, riskirao je potpuni neuspjeh i sigurnu smrt. Trebala mu je veza s civilnim pokretom otpora unutar Njemake. Shvatio je da bilo kakvo uhienje ili atentat na Hitlera mora biti popraeno temeljitim dravnim udarom kojim e se osvojiti politika vlast i ukloniti Nacistika stranka. Te je zime, dok je SchlabrednorfT ispipavao potencijalne suradnike u redovima domae oporbe, Hitlerova aura nepobjedivosti 35 Schlabrendorff, nav. dj., str. 127-128. 36 Isto, str. 127. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera konano i nepopravljivo naeta. Poetkom prosinca njemake su snage zapele pred Moskvom, paralizirane jako hladnim vremenom i posrui pred odlunim protunapadima svjeih sovjetskih postrojbi. U jednom su trenutku bile udaljene samo 19 kilometara od moskovskog predgraa, ali Rusi su ih potisnuli natrag eliminiravi isturene njemake postrojbe. Iako su Nijemci uspjeli stabilizirati frontu i ak ponovno preuzeti inicijativu, vie nikad nisu zaprijetili Moskvi. Bio je to njihov prvi poraz u vie od dvije godine borbi. Istog tog mjeseca, dok su se Nijemci smrzavali pred glavnim gradom Sovjetskog Saveza, Japanci su iznenada pokrenuli napad iznenaenja na ameriku bazu Pearl Harbor. Dana 11. prosinca Hitler je odrao dugi govor u Reichstagu napadajui Roosevelta, veliajui Japance i na kraju kulminirajui objavom rata Sjedinjenim Amerikim Dravama. Njegove je zavrne rijei, kojima je proglasio zapoinjanje neprijateljstava, zagluilo mahnito klicanje.37 Izvan Reichstaga, meutim, tek su rijetki sa zanosom gledali na mogunost rata s Amerikom. Unato velikim Goebbelsovim naporima, javni je moral potonuo jo nie nakon to je njemaki narod primoran pripremiti se za beskonano ratno stanje. Glavni je stoer bio uznemiren zbog jo jednog neprijatelja s gotovo bezgraninim rezervama. Za Tresckowa je to bio poetak kraja. Tuno je komentirao: Volio bih da mogu njemakom narodu pokazati film s naslovom Njemaka na kraju rata. Moda bi tada s uasom shvatili prema emu idemo."38 Jedan ovjek koji je polagano poinjao dijeliti to vienje bio je briljantni mladi stoerni asnik po imenu Claus Schenk von Stauffenberg. Roen u vapskoj plemikoj obitelji 1907. godine, StaufTenberg je bio intelektualac i ovjek problematina zdravlja koji je razvio poseban, ako ne i mistian, smisao za njemaki 37 John Toland, Hitler, (London, 1976), str. 696. 38 Scheurig, nav. dj., str. 136. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska nacionalizam. Isprva je pokazivao zanos prema nacionalsocijalizmu, te se 1927. godine prijavio se u konjicu. U njezinim je redovima brzo napredovao pa je 1939. godine dospio u glavni stoer, i isticao se u borbama tijekom rata u Poljskoj i Francuskoj. Stauffenberg je bio relativno kasni obraenik na borbu za koju se zalagao pokret otpora. Zapravo, kad je doznao za pobunjenike planove koje su pripremali njegovi kolege 1939. godine, on je svojoj eni rekao kako je znao da su takve aktivnosti isto to i izdaja", no odluio ih je ne prijaviti.39 Jasno je da on tada jo nije smatrao da bi Hitlera trebalo ukloniti. Kao i kod veine njegovih kolega, izgleda da su odluni imbenik koji je doveo do Stauffenbergova obraenja bili zvjerski zloini koje je SS poinio protiv neprijateljskih civila, a posebno protiv idova. ini se daje u ljeto 1941. godine, primjerice, prvi put poeo sumnjati te je zamolio kolegu da prikupi sve to bi moglo optuiti SS".40 Negdje u isto to vrijeme upoznao se s Henningom von Tresckowim, kojemu se ispovjedio da on nije nikakav nacist".41 Iako e suzdrano zagovarati

obraunavanje s onim to je on zvao smeom kugom" nacizma, bilo mu je drae ekati dok rat ne zavri. I kljuno je daje sve do proljea 1942. godine jo vjerovao kako se rat moe dobiti, i vie je ublaavao svoju izravnu kritiku Hitlera kao vojnoga voe izraavajui miljenje da je on mogao bolje proi sa sposobnijim savjetnicima. Meutim, Stauffenberg je ve toga ljeta otvoreno zagovarao Hitlerovo uklanjanje. Brojni su imbenici doveli do te promjene. Ubilako postupanje prema sovjetskim zarobljenicima i civilima, u vrijeme kad je Stauffenberg pokuavao okupiti dobrovoljake odrede iz njihovih redova,42 inilo mu se posve bezumnim. Uz to 39 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 117. 40 Isto, str. 133. 41 Scheurig, nav. dj., str. 127. 42 Reinhard Gehlen, The Gehlen Memoirs (London, 1972), str. 101. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera se nadiranje prema Staljingradu i Kavkazu, koje je zapoelo tog ljeta, smatralo nepromiljeno optimistinim. Meutim, odluni imbenik u Stauffenbergovu obraanju bila je esesova politika ubijanja na Istonoj fronti. U svibnju 1942. godine dobio je slikovit opis oevica masovnog pogubljenja Zidova u ukrajinskom gradiu. Odmah je reagirao rekavi da se Hitlera mora zbaciti s vlasti.43 Od tada je StaufTenberg, sa zanosom novoobraenika, neprestano i esto vrlo nesmotreno izraavao svoje miljenje o Hitleru i nacistikom reimu. Fiihrer je, rekao je, lakouman i zloinac", a njegov je rat monstruozan" i zasnovan na laima. Volio je citirati djelo mistinoga pjesnika Stefana Georgea u ijem se krugu" Stauffenberg kretao kad je bio mladi. ini se da je jednu od njegovih najdraih pjesama, nazvanu. Antikrist,44 smatrao osobito prikladnom: [...] Knez gamadi iri svog kraljevstva mee, Svih blaga gospodar - ne ite ve sree. Smrt ostatku pobunjenika! Vi radosno kliete avoljoj varci, Od ranijeg obilja kopne ostaci, AT tek pred kraj utite nudu. Tad plazite jezik, al' suha su vrela, Kb bezglava stoka, dok pale se sela... I strano odjekuju trublje.45 43 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 151. 44 Njem. Der Wieder-Christ. Rije je o dijelu pjesme, koju je s njemakoga jezika preveo Boris Peri. 45 Citirano u Michael Baigent - Richard Leigh, Secret Germany: Claus von Stauffenberg and the Mystical Crusade against Hitler (London, 1994), str. 127-128. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska Stauffenbergu je pjesma Antikrist gotovo postala mantra. Recitirao ju je s mistinim arom: svojim je golemim stasom energino koraao gore-dolje po sobi i svojom je [...] velikom rukom strastveno gestikulirao".46 Njome se sluio i kao uinkovitim sredstvom novaenja. Jednom je prigodom citirao samo dio pjesme ne rekavi vie nita, ostavljajui istoj viziji da uvjerava umjesto njega.47 S vremenom je poeo zagovarati tiranocid i ak se dobrovoljno ponudio da sam izvri napad.48 O rairenosti takvih stavova u redovima stoernih asnika na Istonoj fronti moda najbolje govori injenica da Stauffenberg nijednom nije bio prijavljen ili upozoren zbog svojih verbalnih napada na reim. Umjesto toga, premjestili su ga u Sjevernu Afriku, daleko od Sovjetskog Saveza i krvave brutalnosti SS-a. Poetkom veljae 1943. godine preuzeo je mjesto vieg stoernog asnika u Desetoj oklopnoj diviziji u Tunisu, ali nije obuzdavao ni svoje otvoreno iznesene stavove ni svoje urotnike aktivnosti. To zapravo svjedoi o rasprostranjenosti antinacistikog osjeaja unutar Wehrmachta te govori o tome da je prva urota koja je bila vrijedna tog imena potekla izvan uskoga kruga zavjerenika oko Tresckovva i Stauffenberga. U veljai 1943. godine generalu Hubertu Lanzu, zapovjedniku Grupe armija u istonoj Ukrajini, Hitler je izravno zapovjedio da ne naputa grad Harkov. Meutim, nakon to je Lanz provjerio koja mu je vojna mo na raspolaganju - tri oklopne divizije naspram triju cijelih sovjetskih armija49 koje napreduju - shvatio je da takve zapovijedi ne samo vode u samoubilaku misiju ve znae i bezrazlono rtvovanje

46 John Wheeler-Bennett, The Nemesis ofPouier (London, 1953) str. 582. 47 Joachim Kramarz, Stauffenberg: The Life and Death of an Officer (London, 1967), str. 134. 48 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 154. 49 Vidi John Erickson, The Road to Berlin (London, 1983), str. 47-48. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera elitnih borbenih jedinica. Nakon vijeanja s naelnikom stoera, general-majorom Hansom Speidelom, i s jednim od zapovjednika korpusa, pukovnikom Hvazinthom von Strachwitzom, zakljuio je da Hitlera treba maknuti. Lanz je skovao plan da otmu Hitlera tijekom sljedeeg posjeta glavnom stoeru Grupe armija B kod Poltave. Iako atentat na poetku nije bio planiran, razmatralo se da se u tom sluaju pokuaj otmice povee s pokretom otpora. Strachwitz je uvjerio Lanza da se moe osloniti na njegove postrojbe, ljude iz elitne Grossdeutschland divizije, kad bude trebalo svladati Hitlerove osobne uvare. Naivno se vjerovalo da bi se Hitlera tada moglo predati vojnim vlastima koje bi mu sudile kao ratnom zloincu. Kad je Lanz 15. veljae povukao svoje snage iz Harkova - to je bilo izravno krenje Hitlerovih zapovijedi - inilo se da je dolo vrijeme za akciju. Sav bijesan, Hitler je odletio do Grupe armija B dva dana poslije da sredi krizu koja je nastupila. No nije posjetio Poltavu, nego se umjesto toga odvezao u Zaporoje na sastanak s Lanzovim nadreenim, feldmaralom von Mansteinom. Lanz je razrijeen zapovjednitva jer se ogluio na zapovijedi i premjeten u priuvne snage, a Harkov je ponovno zauzet mjesec dana kasnije. Zavjera se raspala tako brzo i tiho kako je i nastala. Hitler je jo jednom nehotice izbjegao one koji su mu htjeli nauditi. Meutim, 800 kilometara sjevernije, druga je zavjera uznapredovala u planovima. Ovdje se nije radilo o bezvoljnoj otmici, ve o vrlo jasnom i besramnom atentatu. Proteklih se mjeseci Tresckovvljev krug proirio brojnim novim sljedbenicima koji su unijeli svjeu energiju i dinamizam u urotu. Jedan je od njih bio mladi konjaniki asnik Georg von Boeselager. Roen u Kasselu tijekom Prvoga svjetskog rata, Boeselager je doao iz tradicionalne vojne obitelji i nikako nije htio razoarati svoje predasnike. Iako je odlikovan prestinim Vitekim kriem za hrabrost tijekom rata u Francuskoj, tijekom prodora prema Moskvi bio je tek pedeset Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska trei primalac odlija Viteki kri s hrastovim liem. U nadolazeem ljetu njegova se jedinica prikljuila konjikoj pukovniji Grupe armija Centar gdje je Boeselager, vatreni mladi ratni heroj, upoznao izdajnika Tresckowa. Boeselagerovo prvo oijukanje s pokretom otpora zapoelo je zapravo samo nekoliko mjeseci ranije. On se ve u ljeto 1941. godine ogoreno alio na Hitlerovo vodstvo i zloinaku narav nacistikoga reima. Kad rat bude gotov", povjerio se svojim kolegama, na ljudima kao to smo mi leat e odgovornost da neto uinimo po tom pitanju!' Uskoro je shvatio da e se morati djelovati mnogo bre. U ljeto 1942. njegov je brat Philipp, asnik u stoeru feldmarala von Klugea, doao do okantnog otkria. Na sastanku sa SS-generalom Erichom von dem Bach-Zalewskim pitao gaje da mu objasni frazu specijalni postupak" koji se odnosio na zatvorenike Rome i Zidove. Taj mu je bez uvijanja rekao da to znai smrt strijeljanjem.50 Mnogi su njemaki vojnici na Istonoj fronti bili svjesni ubilakog postupanja SS-a prema onima koje se smatralo neprijateljima Reicha" i mnogi su asnici, posebno oni na poloajima u stoeru, vjerojatno itali brutalne, katkad moda eufemistine direktive koje su dolazile od Hitlera i glavnog stoera. Ipak, kao to i ovaj primjer pokazuje, jo uvijek je moglo djelovati okantno kada visokorangirani asnik potvrdi da se masovna ubojstva civila i ratnih zarobljenika ne samo toleriraju nego su i slubena politika. Nezamislivo je da Georg von Boeselager jako dugo nije znao o bratovim zapanjujuim spoznajama. Boeselagerovim dolaskom u glavni stoer Grupe armija Centar koji je organizirao njegov brat, zapoeo je proces preobrazbe njegove naelne, premda neusredotoene kritike ekscesa" nacizma, prema neemu smrtonosnijem. Pod Tresckowljevim je skrbnitvom proao potpuno preusmjeravanje svoga miljenja"51 50 Antonius John, Phillipp von Boeselager (Bonn, 1994), str. 116. 51 Isto, str. 142. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera

52 Stahlberg, nav. dj., str. 281. postavi tako ovjek koji je do sri bio u moralnoj i religioznoj opoziciji prema Hitleru i koji je uz to spreman za akciju. Za Tresckovva je pak Boeselager predstavljao pouzdanu vojnu silu koja mu je tako oito nedostajala u Borisovu prije osamnaest mjeseci. ini se da je Tresckow u tom trenutku bio naklonjen ideji da se Hitlera ustrijeli tijekom jednoga od njegovih posjeta Istonoj fronti. Kad je doznao za Hitlerov posjet Grupi armija Jug u veljai 1943. godine, odjurio je u Zaporoje gdje je od svojih kolega urotnika zahtijevao da mu objasne zato nisu iskoristili priliku koju su imali: Mjesecima smo ekali takvu priliku!" bjesnio je: ekamo je, eznemo za danom kad emo moi ubiti tog gada koji unitava nau Njemaku! Taj dan nikad nee doi! Svaki put nita od toga! Svaki put neto pode krivo! A vi ovdje u Zaporoju, koji gledate na stvari kao i mi, vi ste pustili da vam prilika izmakne!52 Njegov je novi plan, stoga, predviao da Boeselagerova konjika postrojba osigura vatrenu silu za napad na Fuhrera i tjelohranitelje iz njegove pratnje. Jedino se jo trebao pobrinuti za metu. Poetkom oujka dobio je vijesti da se sve osamljeniji Hitler sloio s time da posjeti glavni stoer Grupe armija Centar u Smolensku. Iz svoga dotadanjeg iskustva, Tresckow je bio potpuno svjestan komplikacija i potekoa kod izvravanja takve operacije. S obzirom na kaos koji bi mogao uslijediti, mislio je da mora osigurati suradnju, ili barem privolu, svoga nadreenog asnika feldmarala von Klugea. Meutim, Kluge se, iako je uvelike bio privren uroti, nije mogao prikljuiti. Izvlaio se i izmotavao, iznosei zamjerku za zamjerkom. Unato Tresckowljevu Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska upornom dodijavanju, on si jednostavno nije mogao dopustiti da sudjeluje u atentatu na svoga vrhovnog zapovjednika. Sumnjajui da se neto sprema, obratio se Tresckovvu ujutro kad je Hitler pri-stizao u obilazak rekavi: Za Boga miloga, danas nemoj nita napraviti!"53 Tresckowljev odgovor nije zabiljeen, no jasno je da ga nije posluao. Zapravo, Tresckow se poeo premiljati o tome da iskoristi Boeselagera i njegove postrojbe. Mogue je da se bojao da e atentatori izgubiti ivce, ili pak nije bio voljan ugroziti Klugeov ivot. Stoga je imao priuvni plan. Ve su nekoliko mjeseci on i Schlabrendorff ispitivali razliite eksplozive, mine i upaljae, s namjerom da postave bombu u Hitlerov avion. Schlabrendorffje o tome rekao: Na kraju smo se odluili za britanski eksploziv plastinog tipa i za britanske upaljae. Britanski su avioni izbacivali goleme koliine takva materijala na teritorij pod njemakim nadzorom pokuavajui opskrbiti saveznike agente opremom kojom e vriti razliite saboterske poduhvate. Naravno, velik dio tog materijala pao je u ruke nae vojske. Britanski je eksploziv imao dvije velike prednosti - bio je iznimno snaan, ali ne i glomazan. Paket ne vei od debele knjige mogao je razoriti sve unutar povee prostorije [...] Kad smo pokuse priveli kraju, poeli smo pripreme za izvrenje atentata.54 Tresckovv je etiri sklopljene" mine napunio plastinim eksplozivima i dodao im olovku tempirani upalja", koji se mogao namjestiti da eksplodira nakon pola sata. Zatim je bombe oblikovao tako da izgledaju kao dvije boce Cointreaua. Mislio je da bi se 53 Citirano u Fest, nav. dj., str. 193. 54 Schlabrendorff, nav. dj., str. 232-233. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera tako mogla lake uvui u Hitlerovu prtljagu kad se zrakoplovom bude vraao u Rastenburg. Ujutro 13. oujka 1943. Tresckow se dovezao do zrane luke u Smolensku kako bi se sreo s Hitlerom i njegovom pratnjom. Na svoj je uas vidio da ljudi iz Hitlerove pratnje - kuhari, tjelohranitelji, autanti i lijenik - stiu u dva identina zrakoplova.55 Ako bude postavljao bombu, morat e biti siguran da je pogodio onaj pravi. Schlabrendorff je pak telefonirao u Berlin i priopio svojim suradnicima u uroti da je operacija Bljesak" spremna. Oni su njega obavijestili da je Berlin spreman te da se paljenje moe pokrenuti".56 Vrativi se u stoer, Tresckow je bio na slubenom sastanku, koji je vodio Hitler, tijekom kojega je izgledao blijedo i odsutno. Nakon ruka je potraio

Schlabredorffa radi moralne potpore. Hoemo li to stvarno uiniti?" upitao je.57 Schlabrendorff je bio nepokolebljiv. Ubrzo nakon toga Tresckow je priao pukovniku Brandtu, lanu Hitlerova osoblja, i hladno ga zapitao hoe li on putovati natrag s Hitlerom. Brandt je odgovorio da hoe, to je i morao s obzirom da je bio duan odrati prezentaciju Fuhreru tijekom leta. Tresckow ga zatim upitao bi li mogao ponijeti dvije boce konjaka natrag u glavni stoer visokog zapovjednitva za njegova prijatelja pukovnika Stieffa. Protivno pravilima, Brandt je spremno pristao. Operacija Bljesak" je zapoela. Tresckow je nakon ruka pratio Hitlera dok se vraao prema aerodromu. Zaelio mu je sretan put i gledao ga kako se penje u jedan od dva posebno opremljena Focke-Wulf Condora. Schlabrendorff je zatim kradomice namjestio upalja na bombi i predao paket pukovniku Brandtu, koji se takoer ukrcao u 55 Rudolph-Christoph von Gersdorff, Soldat im Untergang (Berlin, 1977), str. 127-128. 56 Hans Gisevius, To the Bitter End (Cambridge, MA, 1947), str. 468. 57 Scheurig, nav. dj., str. 158. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska 58 Schlabrendorff, nav. dj., str. 236. zrakoplov. Nakon nekoliko minuta zrakoplovi i njihova borbena pratnja nestali su na jasnom nebu iznad Bjelorusije. Tresckow i Schlabrendorff su se zatim vratili u stoer. Bili su svjesni moguih stupica, ali nakon viemjesenog planiranja i ispitivanja bili su uvjereni u uspjeh. Schlabrendorff je o tome u svojim memoarima napisao sljedee: Znali smo daje Hitlerov zrakoplov bio opremljen posebnim napravama koje su napravljene da bi poveale njegovu sigurnost. Ne samo da je bio podijeljen u nekoliko posebnih kabina ve je i sama Hitlerova kabina bila vrsto oklopljena, a njegovo je sjedalo bilo opremljeno padobranom. Usprkos svemu tome, Tresckow i ja smo, sudei prema naim pokusima, bili uvjereni da e koliina eksploziva u bombi biti dovoljna da raznese cijeli zrakoplov u komadie, ili da e barem izazvati smrtonosni pad.58 Zadravajui dah, dva su atentatora ekala na vijesti o nesrei". ekali su cijela dva sata pokuavajui najbolje to su mogli sauvati pribranost i izvanjski privid normalnosti. Onda su primili porazne vijesti da se Hitlerov zrakoplov sigurno spustio kod Rastenburga. Nisu uspjeli. Naravno, prvo su morali obavijestiti svoje suradnike u Berlinu da atentat nije uspio. Nakon to su to uinili, Tresckow je smireno nazvao pukovnika Brandta da se raspita je li predao paket pukovniku Stieffu. Kad mu je Brandt rekao da nije, on se ispriao i objasnio da je grekom poslan pogrean zamotuljak te da e poslati drugi da ga zamijeni. Sutradan je Schlabrendorff to je bre mogao otiao u Hitlerov glavni stoer naoruan dvjema pravim bocama konjaka. Problijedio je kad je Brandt, oigledno nesvjestan njegova sadraja, u ali poeo onglirati zamotuljkom Roger Moorhouse Ubiti Hitlera u kojem je bila bomba.59 Kiselo se smijeei, zamijenio ga je za konjak i pritom se ispriao. U eljeznikim kolima naputu prema Berlinu, Schlabrendorff je otvorio paket i pomno pregledao bombu. Uoio je daje razlog njezina kvara bio oteen upalja, iako su drugi poslije pretpostavljali daje moda ekstremna hladnoa u Hitlerovu zrakoplovu (zbog pokvarenog grijanja) sprijeila da bomba eksplodira.60 Bilo kako bilo, Hitler se opet uspio izvui. Kako je jedan od urotnika podrugljivo primijetio, inilo se da mu je sam vrag uvar".61 Unato neuspjehu, urotnici nisu razotkriveni, i ak su uspjeli vratiti eksploziv. Njihovi kolege u Berlinu bili su pripravni djelovati usprkos povlaenju. Kad su doli k sebi od razoarenja i neugodne igre ivaca u Smolensku, Tresckow i Schlabrendorff mogli su slobodno nastaviti smiljati novu zavjeru. Nisu nimalo gubili vrijeme. Nakon nekoliko dana Tresckow je doznao da e Hitler biti na godinjem slavlju Dana sjeanja na heroje u Berlinu, gdje e se odrati i izloba zarobljenoga sovjetskog naoruanja. S obzirom da je veinu izloaka koji e biti izloeni prikupila Grupa armija Centar, reeno mu je daje njegovome viem obavjetajnom asniku Rudolph-Christophu von Gersdorffu dodijeljena neka dunost na toj sveanosti. Gersdorff je dolazio iz istoga miljea kao i njegovi kolege urotnici. Kako je bio premlad za

sudjelovanje u Prvome svjetskom ratu, stupio je konjiku diviziju i studirao na Vojnoj akademiji u Berlinu prije izbijanja rata 1939. godine. Povrh svega, bio je i Schlabrendorffov roak, esto je sluio kao Tresckowljev neslubeni izaslanik i gajio je slina uvjerenja o potrebi uklanjanja Hitlera. Kad su ga pitali bi li bio pripravan izvriti atentat, 59 Isto, str. 237. 60 Vidi, primjerice, Fest, nav. dj., str. 195. 61 Gisevius, nav. dj., str. 469. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska spremno je pristao. Tresckow ga je uputio u sve potrebne pojedinosti vezane uz neuspjeli napad iz Smolenska, o mrei pokreta otpora u Njemakoj i o mogunostima da se izvri novi atentat. Tijekom duge etnje uz obalu Dnjepra, podrugljivo je rekao Gersdorffu: Nije li to strano? Evo nas, dvojca asnika njemakoga Glavnog stoera raspravljamo o tome koji je najbolji nain da se ubije na vrhovni zapovjednik." Nastavio je tjeskobno: To se mora uiniti. Ovo je naa jedina prilika [...] Hitlera treba ubiti kao bijesna psa"62 Sutradan je Gersdorff odletio u Berlin. S obzirom da nije mogao isplanirati svaku pojedinost atentata, Gersdorff je dan prije same sveanosti potajno izviao mjesto okupljanja - dojmljivu zgradu oruarnice na Unter den Linden - i informirao se o procedurama i protokolu sveanosti. Ubrzo je shvatio da je osiguranje tako jako da je nemogue postaviti bombu pod podij ili u govornicu. Kako se poslije prisjeao: U tom mi je trenutku postalo jasno da je napad mogu jedino u sluaju ako ponesem eksploziv sa sobom i raznesem se to je mogue blie Hitleru"63 On je trebao biti prvi bomba samoubojica" u povijesti. Te noi, kad je Schlabrendorff stigao u Berlin sa sklopljenim" minama koje je dobio natrag od pukovnika Brandta, Gersdorff je shvatio da je, iako su mine dovoljno male da ih bez problema moe nositi u depovima jakne, jedini detonator koji mu je bio na raspolaganju desetominutni upalja to ga je donio sa sobom iz Smolenska. S obzirom daje bilo predvieno da Hitlerov obilazak izlobe traje 30 minuta, opravdano je bio uvjeren da e uspjeti. Ipak, osjeajui se kao osuenik, nije mogao zaspati. Sljedeeg je dana, uvukavi se neprimjetno u berlinsku oru-arnicu, promatrao kako jedan za drugim u dvoranu ulaze stranaki glaveine i visokorangirano vojno osoblje. Goring je u 62 Gersdorff, nav. dj., str. 129. 63 Isto, str. 130. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera 64 Isto, str. 132. bijeloj uniformi, u crvenim konim jahaim izmama i naminkan izgledao groteskno". Nakon njega je doao Himmler zajedno s Wilhelmom Keitelom, naelnikom kopnene vojske, i Karlom Donitzom, vrhovnim zapovjednikom njemake mornarice. Gersdorff je shvatio da bi, ako njegov napad bude uspjean, mogao izbrisati cijelo vodstvo nacistike Njemake. Oko 13 sati sveanost je zapoela. Nakon uzbudljive izvedbe prvoga stavka Brucknerove alobne Sedme simfonije, Hitler se popeo na podij kako bi odrao svoj opepoznati govor pun optimizma, prkosa i velianja onih koji su pali za Njemaku. Kad je zavrio, pljesak je odjekivao cijelom prostorijom. Za to se vrijeme Gersdorff smjestio na ulazu na izlobu pripremajui se izraziti dobrodolicu svojim gostima. Dok su se izmjenjivala upoznavanja, pozdravi i poalice s vodama Reicha, posegnuo je u dep na jakni i pokrenuo upalja. Imao je deset minuta. Zapoeo je neustraivo, dajui informacije o brojnim predmetima koji su bili prikazani i pokuavajui potaknuti Hitlerovo zanimanje. Dok je pokazivao izloke, nastojao je stajati to blie Hitleru, svjestan da bi eksploziv mogao eksplodirati svaki as. Meutim, ubrzo je shvatio da Hitler uope ne slua, daje odsutan mislima. Jo jednom je pokuao zainteresirati Fuhrera za jedan od izloaka - jedan od Napoleonovih stjegova izvaenih iz rijeke Berezina kod Borisova - ali uzalud. Umjesto toga", prisjeao se, [Hitler] je krenuo - ili prije potrao -van kroz sporedna vrata [...] Tijekom kratka obilaska izlobe, jedva da je ita pogledao i nije izustio ni rije."64 Planirani tridesetominutni obilazak trajao je jedva dvije minute. Gersdorff je bio preneraen, no s obzirom da nije mogao slijediti Hitlera a da ne potakne sumnju

tjelohranitelja iz SS-a, morao je prihvatiti injenicu daje osujeen. Nakon to se pourio Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska do zahoda gdje je deaktivirao mine, odluio se opustiti u oblinjem klubu. Ondje mu je priao poznanik koji se hvalisao kako je danas mogao ubiti Adolfa". ovjek je nastavio objanjavati da je promatrao kako se Hitler vozio jako sporo u autu s otvorenim krovom niz [Unter den] Linden, ba ispred moje sobe u prizemlju u hotelu Bristol. Bila bi to djeja igra", rekao je, baciti runu granatu preko plonika u njegov auto."65 Gersdorf nije rekao nita. Tresckow je u jednom tjednu pokuao izvesti dva atentata na Hitlera. Oba su propala, osujeeni nepredvidljivim okolnostima ili loom sreom. Zavjerenicima bi se moglo oprostiti da su se prestali truditi zadovoljno konstatirajui da su uinili najbolje to su mogli i da su radije ostali po strani do kraja rata i samo nastojali preivjeti. Takve su im se misli, osobito nakon nepodnoljivih napetosti od proteklih tjedana, sasvim sigurno vrzmale po glavi. Meutim, zadivljujue je kako je Tresckow iz svojih neuspjeha izvlaio nova nadahnua. Nije izgubio volju i neumorno je planirao dalje. Novi e pokuaji izvrenja atentata, inilo se, biti samo pitanje vremena. *** Rano ujutro 7. travnja 1943. godine Claus von Stauffenberg, novopridoli stoerni asnik Desete oklopne armije u Sjevernoj Africi, davao je upute za taktiko povlaenje prema tuniskoj obali. Stojei u svome terencu marke Horch, dajui zapovijedi i upute, sporo se kretao izmeu kolone vozila i naoruanja koja se tiskala prema planinskome prolazu, kad je povorka privukla pozornost amerikih bombardera koji su iznad njih bili u ophodnji. Iako je ostao na svome mjestu koliko je god bilo mogue, pokuavajui smiriti kaos to se sve vie poveavao oko njega, uskoro je i sam 65 Isto, str. 132-3. Za engleski prijevod vidi Fest, nav. dj., str. 196. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera postao meta. Kad su se zrakoplovi poeli primicati da bi izveli jo jedan mitraljeski napad, napokon se bacio s vozila i instinktivno pokrio glavu rukama. Kad je napad jenjao, Stauffenbergov je terenac bio posut rupama. Iako je voza ostao neozlijeen, porunik koji se vozio na stranjem sjedalu bio je ubijen. Stauffenberg je takoer pogoen. Izgubio je lijevo oko, vei dio desne ruke i dva prsta na lijevoj ruci. Uz to je bio i izreetan rapnelom po leima i nogama. Napola svjesnog s visokom temperaturom prebacili su ga u oblinju terensku bolnicu na hitno lijeenje. Lijenici nisu oekivali da e doivjeti sutranji dan.66 Meutim, nakon kirurkog zahvata u kojem su mu odstranili ostatke desne ruke i lijevoga oka, stanje mu se stabiliziralo pa je poslije toga prevezen u kliniku u Miinchenu gdje se, nakon niza operacija koje su uslijedile, polako oporavljao. Vid mu se u preostalom, desnom oku povratio i uskoro se priviknuo na gubitak ruke i prstiju, ak je tvrdoglavo ustrajavao u tome da se sam odijeva i vee vezice na cipelama.67 Otputen je iz bolnice poetkom srpnja, tri mjeseca nakon ranjavanja. Uskoro je premjeten u stoer priuvne armije smjetene u Berlinu. No, Stauffenberg je odbio prihvatiti lagodni ivot ratnog invalida. Zapravo se ini da je zbog svojih iskustava postao jo odluniji. Povjerio se svome stricu Nikolausu von Uxkullu kako misli da njegovo preivljavanje nije bilo samo stvar sree, ve je poteen s nekom svrhom.68 Potkraj ljeta ponovno je uspostavio vezu s Tresckowim. Otada se svim srcem posvetio pripremama za izvrenje vojnoga udara. Kako se pokazalo, Stauffenberg je na poloaju u priuvnoj armiji bio izvanredno dobro pozicioniran i mogao je postati kima 66 Baigent - Leigh, nav. dj., str. 6. 67 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 181. 68 Baigent - Leigh, nav. dj., str. 7. i Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska nove urote. Bio zaduen za vremensko usklaivanje slubenih mobilizacijskih planova u hitnim situacijama - pod kodnim imenom operacija ,,Walkure" - koji su trebali biti pokrenuti u sluaju unutranjih nemira. Bilo mu je jednostavno promijeniti planove tako da odgovaraju njegovoj svrsi. Izvorna i slubena operacija ,,Walkure" sastavljena je poetkom 1943. godine s ciljem spreavanja

moguih unutarnjih poremeaja, kao to su ustanak stranih radnika u Njemakoj, pobuna SS-a ili sputanje neprijateljskih padobranskih formacija. Zapovijedi - koje je odobrio Hitler - distribuirane su po vojnim okruzima iznosei u kratkim crtama kako bi se raznolike vojne snage u unutranjosti Njemake, ustanove za obuku, vojarne i priuvni kadrovi trebali ujediniti i pretvoriti u borbene jedinice koje e osiguravati kljune regije diljem zemlje. Planovi su drani u pripravnosti i, bude li potrebno, pokrenuli bi se na dogovoreni znak iz vrhovnog zapovjednitva u Berlinu. Neslubena Walkiire", koju je sastavio Stauffenberg, od izvornika se razlikovala u jednom kljunom pogledu. Njezin je okida trebao biti atentat na Hitlera, poslije ega bi lojalne i poslune postrojbe Wehrmachta preuzele kontrolu u Reichu nehotice podravi pokret otpora. Isprva je ilo dobro. Urota je preuzimala konkretan oblik: zavjeru za izvrenje atentata pratili su planovi za cjelokupni coup d'etat, vlada u sjeni je bila pripravna da preuzme vlast, a vojni su zavjerenici bili u stanju pripravnosti. Meutim, to se tie samih urotnika, njihovoj su zavjeri nedostajala dva bitna elementa: potpora visokorangiranog asnikog kadra i - to je bilo najvanije atentator koji je imao pristup Hitleru. Tresckow se uhvatio u kotac s prvim od tih problema. Potkraj ljeta 1943. godine traio je nain da za urotu pridobije feldmarala von Mansteina, tadanjeg zapovjednika Grupe armija Jug. Iako mu je ve obeano sudjelovanje feldmarala von Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Klugea, iskustvo iz Smolenska gaje uvjerilo da se za vrijeme krize ne moe u potpunosti osloniti na svoga nadreenog, posebno ne u krizi one vrste koju je htio izazvati. Mislio je da bi Manstein, uporni kritiar Hitlerove taktike, pouzdano mogao preuzeti kontrolu nad armijom u sluaju uspjena dravnog udara. U kolovozu je Gersdorff poslan u Zaporoje da istrai to misli feldmaral. Gersdorff je poeo s onim to je znao da e biti siguran temelj: kritizirao je Hitlerov stil vodstva, njegovo voenje rata istiui hitnu potrebu mijenjanja tijeka rata da bi se sprijeila katastrofa. Manstein se spremno sloio, ali je uzvratio da on nije ovjek koji e Hitlera uvjeravati u bilo to. Gersdorff je potom zajedljivo uzvratio da bi moda svi feldmarali zajedno trebali otii do Hitlera i uperiti mu pitolj u prsa. Manstein je bio okiran i u svome je odgovoru jasno saeo stav starije generacije njemake vojske. Pruski feldmarali", dreknuo je, ne diu pobunu!"69 Ta je opaska potvrdila gledite koje je izrazio Stauffenberg ranije te godine komentirajui: ,,S obzirom da dosad generali nisu uinili nita, vrijeme je da pukovnici krenu u akciju."70 Potpukovnik Stauffenberg spremao se posramiti svoje nadreene. Stauffenberg je trebao rijeiti drugi problem s kojim se suoio pokret otpora: trebalo je pronai asnika dovoljno visokog ina koji bi mogao pristupiti Hitleru, a koji je ipak i dovoljno odluan i bezobziran za ulogu atentatora. U jesen 1943. godine Stauffenberg je mislio da je pronaao takvog ovjeka u pukovniku Helmuthu Stieffu, manje vanom voditelju organizacijskog ogranka glavnog stoera. Stieff je prvotno bio voljan unijeti bombu na jedan od Hitlerovih kratkih sastanaka na kojima je davao upute, meutim kad je u listopadu dobio potreban eksploziv, poeo se kolebati. Stauffenberg, koji je za Stieffa rekao da je napet 69 Gersdorff, nav. dj., str. 135. 70 Citirano u Kramarz, nav. dj., str. 104. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska kao dokej na konjskim utrkama",71 morao je nastaviti svoju potragu na drugom mjestu. Ubrzo nakon toga StaufTenbergu je pristupio Axel von dem Bussche. U dugom razgovoru koji su vodili saznao je za masakr kod Dubna i o Busscheovoj odlunosti da djeluje u ime Njemake. Dojmio ga se vojni dosje toga mladog ovjeka i njegov nesputani stav prema tiranicidu. Kad bi mu uspio organizirati susret s Hitlerom, mislio je, mogao bi imati dobre izglede za uspjeh. Poslao je potencijalnog atentatora da se u stoeru visokog zapovjednitva u Istonoj Pruskoj sastane sa Stieffom, koji je osmislio plan da se ubije Hitlera prilikom prezentacije nove opreme. Bussche je, kao visoki plavi arijevac s briljantnim vojnim dosjeom u jednoj od Hitlerovih najprestinijih divizija, dobro pristajao za ulogu uzornog nacista". Stauffenberg ga je odabrao da tijekom Hitlerova slubenog razgledavanja nosi novi zimski kaput, kreiran za Istonu frontu.72

Bussche je zapoeo planirati napad. Moda zato to je bio svjestan Tresckowljeva neuspjeha u Smolensku, odluio je ne koristiti britanski kemijski upalja nego se umjesto njega odluio za tradicionalni upalja od etiri i pol sekunde izvaen iz njemake rune granate. Povezao ga je s kilogramom eksploziva, a zatim je oblik bombe prilagodio tako da moe stati u dep zimskog kaputa. Planirao je aktivirati upalja im mu Hitler prie, njegovo pitanje zagluiti kaljem i zatim skoiti na svoju rtvu drei je u smrtonosnom zagrljaju. Ako mu to ne uspije, planirao je ponijeti otri mali bode koji je skrivao u izmi.73 Tako pripremljen, bio je spreman za prezentaciju". Prezentacija je nekoliko puta odgaana, a Bussche je potkraj studenoga ponovno otiao vidjeti Stieffa kako bi obavili zavrne pripreme. Dva tjedna poslije obavijestili su ga da se prezentacija 71 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., 227. 72 Wheeler-Bcnnett, nav. dj., str. 590. 73 Hoffman, History, nav. dj., str. 327. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera treba odrati u sljedeih nekoliko dana. Onda je 16. prosinca saznao da su uniforme koje je trebao pokazati unitene u britanskom zranom napadu. S obzirom da ih se nije moglo tako brzo zamijeniti, Bussche je prebaen natrag u aktivnu slubu na Istonoj fronti pod uvjetom da e biti opozvan to je prije mogue. Meutim, mjesec dana poslije izgubio je nogu kod Nevela i proveo je ostatak rata u bolnici, te nije vie mogao igrati nikakvu ulogu u uroti. Iako su urotnici pronali novog manekena" koji bi zamijenio Busschea, prezentacija nove opreme nikad se nije odrala i napad je odgoen na neodreeno vrijeme. Godina 1943. vojnim je urotnicima donijela gotovo samo frustracije. Premda su bili potpomognuti pojavom odlunog Stauffenberga, u njihovim prvim pokuajima izvrenja atentata osujetio ih je ili nedostatak sree ili nepredvidljivost njihove mete. Razumljivo je stoga to su bili sve obeshrabreniji. Mnogi su vjerovali da su izgubili motivaciju i unutarnju snagu, a da nisu mnogo postigli. Tresckow se pogotovo bojao da su propustili priliku. Nakon to je u studenom unaprijeen i premjeten u stoer Druge armije, njegove veze s oporbom, oko kojih se tako trudio da ih uspostavi, stavljene su pred brojna iskuenja. Usprkos svemu, traio je nain, premda uzalud, da si sam osigura pristup Hitleru kako bi bi jo jednom, posljednji put pokuao izvriti atentat.74 Izgledalo je da njegova zvijezda gasne. Stauffenberg je takoer postajao nestrpljiv. Meutim, iako je on neprestano tvrdio da je spreman nastupiti kao atentator, i za njega se ak mislilo da priprema atentat tog Boia,75 njegovi su suradnici smatrali kako je on previe vaan za uspjeh cjelokupnog dravnog udara da bi se njegov ivot dovodio u opasnost. Na kraju krajeva, on je osobno sastavio planove za operaciju Walkiire" koju bi trebalo pokrenuti u sluaju uspjenog izvrenja atentata. 74 Schlabrendorff, nav. dj., str. 270-271. 75 Fest, nav. dj., str. 226. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska No vrlo je malo urotnika imalo njegov poriv i karizmu, ne spominjui njegove organizacijske sposobnosti. Kad bi Stauffenberg nastupio kao atentator, tako su vjerovali njegovi suradnici, njemu se ne bi smjelo dopustiti da krene na samoubilaki zadatak. tovie, s obzirom na njegove teke ozljede, sumnjali su da bi on fiziki bio sposoban za tu ulogu. S tom su se zaprekom urotnici suoavali potkraj 1943. godine. Mogli su se jedino nadati da e im 1944. donijeti opipljivije rezultate. Meutim, prvi mjeseci nove godine nisu donijeli mnogo dobrih vijesti. Njemake su postrojbe bile u povlaenju diljem Europe. Na istoku je opsada Lenjingrada konano prekinuta u sijenju, nakon gotovo 900 dana, dok su se dalje na jugu sovjetske snage ubrzano pribliavale bivoj istonoj poljskoj granici. U Italiji se tome prikljuila bitka za Monte Cassino, dok je iskrcavanje kod Anzia zasjenilo osvajanje Rima. Kod kue su britanski RAF i ameriki USA AF nastavili pretvarati njemake gradove u ruevine. Stoga se, to se tie samoga pokreta otpora, inilo da je oekivani vojni slom svakim danom sve blii, a njihova su se nastojanja svela na niticu. Sredinom veljae pretrpjeli su jo jedan udarac nakon to je otputanje admirala Canarisa dalo naslutiti da bi sama urota mogla biti ugroena. Nacistike sigurnosne slube polagano su stezale obru.

Stoga se u oujku 1944. odreena doza hitnosti uvukla u planove oporbe. Negdje u to vrijeme Eberhard von Breitenbuch potraio je Tresckowa. Breitenbuch je bio konjiki kapetan i aide-decamp feldmarala von Buscha, novog zapovjednika Grupe armija Centar. Dugo je vremena bio protivnik nacizma i ve je neko vrijeme bio u vezi s urotnicima. Njegovo vlastito preobraenje prema otporu odvijalo se sporo, zrcalei postupno podreivanje i demoralizaciju Wehrmachta. Vjeruje se da je do konanog obrata dolo 1942. godine kad je svjedoio brojnim pogubljenjima i brutalnim protupartizanskim akcijama" u Roger Moorhouse Ubiti Hitlera umi Bialowiea u istonoj Poljskoj. Poslije se prisjeao da su time uniteni posljednji ostaci njegove politike vjere i povjerenja. Ono u to sam prije sumnjao", napisao je, sada sam znao sasvim sigurno."76 Poetkom oujka 1944. godine Breitenbuch je kontaktirao Tresckowa kako bi mu rekao da e pratiti feldmarala von Buscha na informativni sastanak s Hitlerom u Berchtesgadenu. Kad je pristao izvriti atentat, brzo su ga opskrbili eksplozivom, premda je oklijevao sumnjajui u njegovu pouzdanost, i bilo mu je drae umjesto eksploziva upotrijebiti pitolj marke Browning. Tresckow gaje uvjerio kako prilika da se rat zavri, sa svim svojim uasima, lei u njegovim rukama".77 Ujutro 11. oujka Buschovo je drutvo stiglo na aerodrom u Salzburgu i autom su brzo nestali u pravcu Hitlerove rezidencije. U podne su ve ekali u predsoblju u Berghofu. Kao to se zahtijevalo, svaki je od njih morao skinuti kapu, pojaseve i osobno oruje. Uz to, Breitenbuch je jo prije skinuo sat i vjenani prsten da ih se poalje njegovoj supruzi, a svoj je brauning sakrio u dep na hlaama. Nervozu je malo tee mogao sakriti. Dok je Goring zabavljao goste najnovijim vicevima, Breitenbuch je osjeao napetost: Srce mi je lupalo u grlu", prisjeao se, ,,s obzirom da sam bio uvjeren kako u za pola sata biti mrtav!'78 Uskoro su doli Goring, Keitel, Jodl i Goebbels, a Buschovu su skupinu tjelohranitelji iz SS-a konano uveli u dvoranu za sastanke. Kako je bio na zaelju cijele skupine, Breitenbucha su iznenada zaustavili i kratko obavijestili da nie rangirani savjetnici ne mogu ui. Ve ionako nervozan, bio je prisiljen otrpjeti neuspjeh svoga nadreenog i njegove nevjeste pokuaje da se 76 Frank Werner, Eberhard von Breitenbuch", u Gegen den Strom (Bielefcld, 2005), str. 59. 77 Scheurig, nav. dj., str. 205. 78 Werner, nav. dj., str. 48. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska izbori za njegov ulazak. Na kraju se okrenuo i otiao, jo uvijek s pitoljem - zapetim i napunjenim u svome depu. Drugi autant, kojeg takoer nisu pustili na sastanak, pratio je Breitenbucha nakon to je ovaj izaao iz zgrade. Dok su se njih dvojica oputali na vanjskoj terasi uivajui u pogledu, vrijeme su proveli u avrljanju. Meutim, nakon nekog vremena Breitenbuch je uutio. Njegov se kolega prisjea: Primijetio sam da je [on] prestao reagirati dok sam govorio. elo mu je oblio znoj i ruke su mu se tresle. Pitao sam ga je li bolestan i bismo li trebali naruiti auto da ga odveze u bolnicu u Berchtesgadenu, ali je odbio pomo i rekao da e zaas biti dobro.79 Tek e nakon mnogo godina Breitenbuch otkriti razlog svoje nervoze. Dok se 1944. godina vukla dalje, a Tresckowu se polako ra-splinjavala sva oekivanja, pokretu otpora preostalo je samo da usavravaju svoje planove, stilski dotjeruje brojne proglase i pre-pire se oko ustrojstva vlade koja bi bila uspostavljena nakon atentata. Sve to su pokuavali bilo je osujeeno i sada vie nije bilo nikoga tko bi imao pristup Hitleru. Da bi stvari bile gore, dogaaji u vojnoj sferi tog ljeta inili su se kao da najavljuju konaan slom nacistike Njemake. Dana 4. lipnja Amerikanci su zauzeli Rim, a dva dana kasnije savezniko iskrcavanje u Normandiji otvorilo je dugo oekivanu drugu frontu". S druge strane, na istoku se sredinom lipnja poela nazirati velika sovjetska ofenziva - pod kodnim imenom Bagration"80 - protiv Grupe armija Centar, koja e Njemaku stajati punih 30 divizija i vie od 300.000 ljudi.81 79 Stahlberg, nav. dj., str. 298. 80 Pjotr Ivanovi Bagration (1765-1812) bio je potomak gruzijske kraljevske obitelji i ruski general

(op. prev.). 81 Paul Adair, Hitler's Greatest Defeat (London, 1994), str. 171. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera umi Bialowiea u istonoj Poljskoj. Poslije se prisjeao da su time uniteni posljednji ostaci njegove politike vjere i povjerenja. Ono u to sam prije sumnjao", napisao je, sada sam znao sasvim sigurno."76 Poetkom oujka 1944. godine Breitenbuch je kontaktirao Tresckowa kako bi mu rekao da e pratiti feldmarala von Buscha na informativni sastanak s Hitlerom u Berchtesgadenu. Kad je pristao izvriti atentat, brzo su ga opskrbili eksplozivom, premda je oklijevao sumnjajui u njegovu pouzdanost, i bilo mu je drae umjesto eksploziva upotrijebiti pitolj marke Browning. Tresckow ga je uvjerio kako prilika da se rat zavri, sa svim svojim uasima, lei u njegovim rukama".77 Ujutro 11. oujka Buschovo je drutvo stiglo na aerodrom u Salzburgu i autom su brzo nestali u pravcu Hitlerove rezidencije. U podne su ve ekali u predsoblju u Berghofu. Kao to se zahtijevalo, svaki je od njih morao skinuti kapu, pojaseve i osobno oruje. Uz to, Breitenbuch je jo prije skinuo sat i vjenani prsten da ih se poalje njegovoj supruzi, a svoj je brauning sakrio u dep na hlaama. Nervozu je malo tee mogao sakriti. Dok je Goring zabavljao goste najnovijim vicevima, Breitenbuch je osjeao napetost: Srce mi je lupalo u grlu", prisjeao se, ,,s obzirom da sam bio uvjeren kako u za pola sata biti mrtav!'78 Uskoro su doli Goring, Keitel, Jodl i Goebbels, a Buschovu su skupinu tjelohranitelji iz SS-a konano uveli u dvoranu za sastanke. Kako je bio na zaelju cijele skupine, Breitenbucha su iznenada zaustavili i kratko obavijestili da nie rangirani savjetnici ne mogu ui. Ve ionako nervozan, bio je prisiljen otrpjeti neuspjeh svoga nadreenog i njegove nevjeste pokuaje da se 76 Frank Werner, Eberhard von Breitenbuch", u Gegen deri Strom (Bielefeld, 2005), str. 59. 77 Scheurig, nav. dj., str. 205. 78 Werner, nav. dj., str. 48. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska izbori za njegov ulazak. Na kraju se okrenuo i otiao, jo uvijek s pitoljem - zapetim i napunjenim u svome depu. Drugi autant, kojeg takoer nisu pustili na sastanak, pratio je Breitenbucha nakon to je ovaj izaao iz zgrade. Dok su se njih dvojica oputali na vanjskoj terasi uivajui u pogledu, vrijeme su proveli u avrljanju. Meutim, nakon nekog vremena Breitenbuch je uutio. Njegov se kolega prisjea: Primijetio sam da je [on] prestao reagirati dok sam govorio. elo mu je oblio znoj i ruke su mu se tresle. Pitao sam gaje li bolestan i bismo li trebali naruiti auto da ga odveze u bolnicu u Berchtesgadenu, ali je odbio pomo i rekao da e zaas biti dobro.79 Tek e nakon mnogo godina Breitenbuch otkriti razlog svoje nervoze. Dok se 1944. godina vukla dalje, a Tresckowu se polako ra-splinjavala sva oekivanja, pokretu otpora preostalo je samo da usavravaju svoje planove, stilski dotjeruje brojne proglase i pre-pire se oko ustrojstva vlade koja bi bila uspostavljena nakon atentata. Sve to su pokuavali bilo je osujeeno i sada vie nije bilo nikoga tko bi imao pristup Hitleru. Da bi stvari bile gore, dogaaji u vojnoj sferi tog ljeta inili su se kao da najavljuju konaan slom nacistike Njemake. Dana 4. lipnja Amerikanci su zauzeli Rim, a dva dana kasnije savezniko iskrcavanje u Normandiji otvorilo je dugo oekivanu drugu frontu". S druge strane, na istoku se sredinom lipnja poela nazirati velika sovjetska ofenziva - pod kodnim imenom Bagration"80 - protiv Grupe armija Centar, koja e Njemaku stajati punih 30 divizija i vie od 300.000 ljudi.81 79 Stahlberg, nav. dj., str. 298. 80 Pjotr Ivanovi Bagration (1765-1812) bio je potomak gruzijske kraljevske obitelji i ruski general (op. prev.). 81 Paul Adair, Hitler's Greatest Defeat (London, 1994), str. 171. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera umi Bialowiea u istonoj Poljskoj. Poslije se prisjeao da su time uniteni posljednji ostaci njegove politike vjere i povjerenja. Ono u to sam prije sumnjao", napisao je, sada sam znao

sasvim sigurno"76 Poetkom oujka 1944. godine Breitenbuch je kontaktirao Tresckowa kako bi mu rekao da e pratiti feldmarala von Buscha na informativni sastanak s Hitlerom u Berchtesgadenu. Kad je pristao izvriti atentat, brzo su ga opskrbili eksplozivom, premda je oklijevao sumnjajui u njegovu pouzdanost, i bilo mu je drae umjesto eksploziva upotrijebiti pitolj marke Browning. Tresckow gaje uvjerio kako prilika da se rat zavri, sa svim svojim uasima, lei u njegovim rukama".77 Ujutro 11. oujka Buschovo je drutvo stiglo na aerodrom u Salzburgu i autom su brzo nestali u pravcu Hitlerove rezidencije. U podne su ve ekali u predsoblju u Berghofu. Kao to se zahtijevalo, svaki je od njih morao skinuti kapu, pojaseve i osobno oruje. Uz to, Breitenbuch je jo prije skinuo sat i vjenani prsten da ih se poalje njegovoj supruzi, a svoj je brauning sakrio u dep na hlaama. Nervozu je malo tee mogao sakriti. Dok je Goring zabavljao goste najnovijim vicevima, Breitenbuch je osjeao napetost: Srce mi je lupalo u grlu", prisjeao se, ,,s obzirom da sam bio uvjeren kako u za pola sata biti mrtav!'78 Uskoro su doli Goring, Keitel, Jodl i Goebbels, a Buschovu su skupinu tjelohranitelji iz SS-a konano uveli u dvoranu za sastanke. Kako je bio na zaelju cijele skupine, Breitenbucha su iznenada zaustavili i kratko obavijestili da nie rangirani savjetnici ne mogu ui. Ve ionako nervozan, bio je prisiljen otrpjeti neuspjeh svoga nadreenog i njegove nevjeste pokuaje da se 76 Frank Werner, Eberhard von Breitenbuch", u Gegen den Strom (Bielefeld, 2005), str. 59. 77 Scheurig, nav. dj., str. 205. 78 Werner, nav. dj., str. 48. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska izbori za njegov ulazak. Na kraju se okrenuo i otiao, jo uvijek s pitoljem - zapetim i napunjenim u svome depu. Drugi autant, kojeg takoer nisu pustili na sastanak, pratio je Breitenbucha nakon to je ovaj izaao iz zgrade. Dok su se njih dvojica oputali na vanjskoj terasi uivajui u pogledu, vrijeme su proveli u avrljanju. Meutim, nakon nekog vremena Breitenbuch je uutio. Njegov se kolega prisjea: Primijetio sam da je [on] prestao reagirati dok sam govorio. elo mu je oblio znoj i ruke su mu se tresle. Pitao sam ga je li bolestan i bismo li trebali naruiti auto da ga odveze u bolnicu u Berchtesgadenu, ali je odbio pomo i rekao da e zaas biti dobro.79 Tek e nakon mnogo godina Breitenbuch otkriti razlog svoje nervoze. Dok se 1944. godina vukla dalje, a Tresckowu se polako ra-splinjavala sva oekivanja, pokretu otpora preostalo je samo da usavravaju svoje planove, stilski dotjeruje brojne proglase i pre-pire se oko ustrojstva vlade koja bi bila uspostavljena nakon atentata. Sve to su pokuavali bilo je osujeeno i sada vie nije bilo nikoga tko bi imao pristup Hitleru. Da bi stvari bile gore, dogaaji u vojnoj sferi tog ljeta inili su se kao da najavljuju konaan slom nacistike Njemake. Dana 4. lipnja Amerikanci su zauzeli Rim, a dva dana kasnije savezniko iskrcavanje u Normandiji otvorilo je dugo oekivanu drugu frontu". S druge strane, na istoku se sredinom lipnja poela nazirati velika sovjetska ofenziva - pod kodnim imenom Bagration"80 - protiv Grupe armija Centar, koja e Njemaku stajati punih 30 divizija i vie od 300.000 ljudi.81 79 Stahlberg, nav. dj., str. 298. 80 Pjotr Ivanovi Bagration (1765-1812) bio je potomak gruzijske kraljevske obitelji i ruski general (op. prev.). 81 Paul Adair, Hitler's GreatestDefeat (London, 1994), str. 171. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Negdje u to vrijeme, 20. lipnja, Stauffenberg ostvaruje pomak koji je zavrijedila njegova ustrajnost i odlunost. Unaprijeen je u in pukovnika i imenovan naelnikom stoera zapovjednika Landivehra generala Fromma. Bio je zaduen da nadgleda podizanje vojske, obuku i slanje vojnika iz cijele Njemake za potrebe bojita.82 Kako je dolikovalo tako vanome mjestu, osobno je Hitleru podnosio izvjea. Stauffenberg je prvi put sreo Hitlera 7. lipnja 1944. godine. Bio je pozvan na specijalni brifing", zajedno sa svojim nadreenim generalom Frommom. Stauffenberg je uivao reputaciju izvrsnog

stoernog asnika i Hitler ga je toplo pozdravio primivi ga za njegovu osakaenu ruku. Kao to je obiavao s onima koje je tek upoznao,83 Hitler je Stauffenberga gledao nekoliko trenutaka u tiini, oi u oi, meutim Stauffenberg je izdrao taj pogled. Sastanak nije bio nita osobito. Uz Stauffenberga, Fromma i Hitlera, samo su Goring, Keitel, Himmler i Speer bili ondje. Toke o kojima se raspravljalo ukljuivale su proizvodnju oruja i novi tip mornarikog streljiva kojim se namjeravalo unitavati minolovce.84 Stauffenberg je trebao ukratko iznijeti slubene pripreme za operaciju ,,Walkure". Iako su skice tog plana postojale ve dvije godine, zanimanje za njih ponovno su izazvali dogaaji tog ljeta.85 Sve vea vojna kriza na fronti neizbjeno je vodila ponovnom preispitivanju sigurnosnih procedura u zemlji. Hitler je pozorno sluao Stauffenberga i odobrio sve prijedloge. Veina ljudi koji su doli u osobni kontakt s Hitlerom odlazili su iznimno dirnuti, ak hipnotizirani njegovim magnetiz-mom" i snagom njegove osobnosti. Stauffenberg nije bio jedan 82 Hugh Trevor-Roper (ur.), Hitler's War Directives 1939-1945 (London, 1964), str. 222. 83 Richard Overy, TheDictators (London, 2004), str. 20. 84 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 239. 85 Albert Speer, Inside the Third Reich (London, 1970), str. 509. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska od njih. Kad gaje supruga upitala jesu li ga se, primjerice, dojmile Hitlerove oi, on je odvratio: Nimalo. Nita! [...] Kao da su neim prekrivene."86 Nastavio je opisujui atmosferu sastanka kao degenerativnu i smrdljivu i tvrdio je da mu je bilo teko disati. Od svih prisutnih sudionika, primijetio je, samo je Albert Speer djelovao normalno. Drugi su, rekao je, bili oigledni psihopati".87 Mjesec danaposlije, 6. srpnja, Stauffenberga su ponovno slubeno poslali u Berchtesgaden na jo jedan sastanak s Hitlerom. Ponio je eksploziv sa sobom, u onome to je Speer nevino opisao kao iznimno punanu aktovku".88 Nadao se da e uvjeriti pukovnika Stieffa da izvri atentat tijekom jo jedne prezentacije novih uniformi Hitleru, koja je bila predviena za sljedei dan u Schloss Klessheimu blizu Salzburga.89 Stieffbvo je odbijanje, meutim, konano pokazalo Stauffenbergu da e, ako stvarno eli uspjeti, morati djelovati sam. Pet dana kasnije, 11. srpnja, vratio se u Berchtesgaden na jo jedan sastanak s Hitlerom. Ovaj je put, iz predostronosti, na aerodromu u Salzburgu zadrao zrakoplov spreman da ga prebaci u Berlin nakon atentata. Jo jednom je unio bombu - skrivenu u aktovci - u sobu za sastanke. Meutim, jo jednom je zakazao. S obzirom na Himmlerovu odsutnost, Stieff ga je uvjerio, uvelike protiv njegova vlastitog instinkta, da odgodi atentat dok se cijelo vodstvo Reicha ne bude moglo zajedno napasti. Te se noi, vrativi se u Berlin, Stauffenberg sastao s Hansom Giseviusom, jedinim od urotnika koji se nalazio unutar Abivehra. U dugom i na trenutke napetom razgovoru, dalo se naslutiti u kakvoj se napetoj situaciji nalazi. Prema Giseviusu, bio je osoran" i nepristojan": razmetljivac" koji igra ulogu atentatora i 86 Hoffman, History, nav. dj., str. 380. 87 Citirano u Kramarz, nav. dj., str. 146. 88 Spccr, nav. dj., str. 509. 89 Fest, nav. dj., str. 238. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera koji pokuava pretjerano nadoknaditi osjeaj inferiornosti to ga je prouzroilo sakaenje".90 Veina se povjesniara sloila da je Gisevius podosta pogrijeio u svome kritiziranju, optereen predrasudama zbog svoje odanosti Hansu Osteru i nenadmaan u nedostatku takta".91 No, u jednoj je stvari njegova procjena bila tona. Tijekom sastanka sa Stauffenbergom, prisjea se, imao je dojam da je pred [njim] ovjek koji e prijei granicu".92 Nakon svih neuspjelih pokuaja i frustracija koje su se dogodile prethodnih tjedana, Stauffenberg je apsolutno bio odluan djelovati. Povjerio se svome kolegi rekavi: Sada je vrijeme da se neto uini. Ali ovjek koji ima hrabrosti da uini neto takvo mora to uiniti sa spoznajom da e ga u njemakoj povijesti pamtiti kao izdajnika. No, ne uini li to, bit e izdajnik vlastite savjesti."93

etiri dana poslije Stauffenberg je slubeno pozvan na sastanak s Hitlerom, ovaj put u njegovom istonopruskom stoeru, u IVolfschanzeu blizu Rastenburga. Stigavi rano ujutro, doruko-vao je i otiao do feldmarala Keitela, koji ga je upoznao sa situacijom. Kratko nakon podneva, nastavio je do Hitlerove sobe za izlaganja, gdje je sudjelovao na tri kratka vijeanja, svako od po najvie 20 minuta. Kao i prije, sa sobom je nosio eksploziv skriven u aktovci ispod rezervne koulje. Bomba koju je Stauffenberg dva tjedna nosio izmeu Berlina, Berchtesgadena i Rastenburga sastojala se od dviju po kilogram tekih ploa plastinog eksploziva britanskog porijekla, zaplijenjenih u nekoj od neuspjelih akcija SOE-a, koje je dobio od urotnika iz Abivehra. Upalja, poznat kao tempirani upalja-olov-ka", bio je istog porijekla. Da bi se bomba mogla aktivirati, ta se vremenska olovka morala utisnuti u eksploziv i zatim namjestiti 90 Gisevius, nav. dj., str. 507-512. 91 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 256. 92 Gisevius, nav. dj., str. 510. 93 Citirano u Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 243. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska pritiskanjem bronane oplate dvojim klijetima za icu. Time bi se razbila staklena boica i ispustila kiselina koja bi izjela komadi ice to dri odskoni detonator.94 Koristei deblju icu, kemijska se reakcija mogla usporiti, a detonacija se mogla odgoditi za deset, trideset, ezdeset ili vie minuta. Naravno, tempirani je mehanizam bio prilino neprecizan i na njega su lako mogli utjecati vanjski imbenici kao stoje temperatura: hladnoa bi usporila njegovo djelovanje, a vruina bi ga ubrzala. Tako se u nekim okolnostima, kao to je vrui ljetni dan, moglo dogoditi da tridesetminutna vremenska olovka" eksplodira nakon samo 14 minuta.95 Stauffenberg se, dakle, morao pouriti. Prvo je morao utvrditi nalazi li se Hitler stvarno u sobi za informiranje, a potom je pod nekim izgovorom morao izai da namjesti svoju bombu. Zatim se morao vratiti u prostoriju, smjestiti aktovku to je mogue blie meti i onda ponovno napustiti sobu, a da ne izazove nikakve sumnje. Sve je to jo vie poveavao golemi pritisak pod kojim je djelovao. Nije potpuno jasno zato je propao Stauffenbergov atentat od 15. srpnja. Neki pretpostavljaju da je Stieff onemoguio napad uklonivi aktovku iz prostorije za sastanke, s obzirom da Goring i Himmler opet nisu bili prisutni.96 Drugi smatraju da se Stauffenberg pokolebao ili da se neoekivano od njega zatrailo da odri prezentaciju pa stoga nije mogao namjestiti upalja.97 Najdramatinije objanjenje pak tvrdi da je Stauffenberg napustio prostoriju kako bi se savjetovao s Berlinom i pokrenuo bombu, no kad se vratio, Hitler je ve bio otiao, a sastanak se privodio kraju.98 Istina bi, naravno, mogla biti mnogo prizemnija: moda 94 M.R.D. Foot, SOE: The Special Operations Executive 1940-1946(London, 1984), str. 72-73. 95 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 258. 96 Fest, nav. dj., str. 247. 97 Kramarz, nav. dj., str. 155. 98 Constantine Fitzgibbon, The Shirt o/Nessus (London, 1956), str. 131. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Stauffenberg - putujui bez svoga autanta - fiziki jednostavno nije bio sposoban pokrenuti detonaciju bombe ili je shvatio da nema dovoljno vremena da napusti prostoriju, namjesti upalja i potom se vrati. Koji god da je razlog neuspjeha - i vjerojatno se nikad nee znati sa sigurnou Stauffenberg je ponovno bio frustriran. Meutim, potaknut opetovanim razoarenjima, postajao je sve odluniji. Sljedei put e krenuti u akciju, to god da bude. Nema drugog izbora", rekao je, Rubikon je prijeen!'99 U Berlinu je, meutim, pokret otpora vodio utrku s vremenom. Njihove su aktivnosti, tvrdilo se, ve bile poznate SS-u.100 Gestapo je prologa tjedna uhitio bio dvojicu njihovih najistaknutijih civilnih lanova - Adolfa Reichweina i Juliusa Lebera. Obojica su bili upleteni u planiranje operacije ,,Walkure" i dobro su znali za Stauffenbergove aktivnosti. Bilo je samo pitanje vremena kad e ih uvjeriti" da priznaju sve to znaju. tovie, urotnici su bili toliko sigurni da e atentat 15. srpnja biti uspjeno izvren da su tog jutra izdali zapovijedi o pokretima postrojbi u Berlinu. Kad napad nije izveden, zapovijedi su objasnili kao vjebe", ali kljuno je bilo da je s lanim uzbunama

gotovo. Kad bi se postrojbe ponovno pozvale na oruje, za to bi morao postojati ozbiljan razlog. Nimalo iznenaujue, Stauffenberg je u to vrijeme bio pod golemim stresom. Ondje gdje je prethodni potencijalni atentator govorio: "barem jednom probajte uiniti neto slino ovome",101 tamo je Stauffenberg ve bio veteran. Za neto vie od tjedan dana on je iao na tri sastanka s Hitlerom nosei eksploziv. Na dva od njih doao je izriito kao atentator. Svaki je put morao riskirati izdaju, razotkrivanje i sigurnu smrt. Svaki se put morao psiholoki pripremati na najvei izazov svoga ivota. A ipak, svaki ga 99 Citirano u Kramarz, nav. dj., str. 157. 100 Hoffman, History, nav dj., str. 379. 101 Ebcrhard von Breitenbuch citiran u Fest, nav. dj., str. 226. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska je put neto osujetilo. Zbog svega je toga - kao to je i Gisevius ustvrdio - bio umoran, razdraljiv i rastresen. Jedan od njegovih kolega je o njegovim ivcima eufemistiki rekao da nisu u dobru stanju".102 Drugi je saeo situaciju rekavi da je Stauffenberg uzalud krenuo tim uasnim putem".103 Stauffenberg je ipak bio odluno uvjeren da njegova nastojanja nee biti uzaludna. Ujutro 20. srpnja 1944. godine posljednji je put odletio u Rastenburg. Stigavi sa svojim adutantom, porunikom Wernerom von Haeftenom, dorukovao je na suncu ispod hrastova drveta prije nego to je u 11.30 otiao na preliminarni informativni sastanak, a onda sastanak s feldmaralom Keitelom. Ondje je saznao da je sastanak s Hitlerom pomaknut na 12.30 sati, zbog nepredvienog Mussolinijeva posjeta toga popodneva. Konferencija se trebala odrati u sobi za sastanke u dugoj, jednokatnoj zgradi smjetenoj u unutranjosti IVolfscbanzea. Sama je zgrada, esto pogreno opisivana kao drvena baraka", bila sagraena od drveta, staklene vune i gipsa, s krovom od armiranog betona koji je stajao na potpornjima od cigle. Soba za sastanke, smjetena na njezinom sjeveroistonom dijelu, bila je velika otprilike 10 sa 4 metra, s brojnim otvorenim prozorima koji su gledali na drvee i zemljite iza njih. Unutra je dominirao teki hrastov konferencijski stol prekriven zemljovidima i okruen s nekih 25 stolica za Hitlerove brojne goste, autante i stenografe.104 U 12.25, s obzirom daje sastanak s Hitlerom trebao zapoeti, Stauffenberg je zamolio Keitelova autanta, majora von Frevenda, da mu pokae neko mjesto gdje se moe osvjeiti i promijeniti koulju. Uveli su ga u Frevendov stan, gdje mu se pridruio njegov 102 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 262. 103 Fest, nav. dj., str. 249. 104 F. Korpalski - J. Szynkowski - G. Wiinsche, Dos Fiihrerhauptquartier im Bild und in Erinnerungen von Zeitzeugen (Kettzvn, 2004), str. 110. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera autant porunik von Haeften, koji je naravno bio potreban kako bi pomogao kljastom ovjeku da se obue. Ondje su njih dvojica urno sastavili bombu. Na brzinu su odmotali eksploziv i namjestili upalja kad ih je iznenada prekinuo drugi autant rekavi da zovu Stauffenberga na sastanak. Atentator je otresito odvratio da dolazi te je napustio prostoriju. Usprkos golemoj napetosti koju je tog trenutka morao osjeati, veina se oevidaca sjea da nije pokazivao ni traak nervoze.105 Meutim, napravio je teku pogreku. U urbi nije imao vremena namjestiti upalja na drugu plou eksploziva. I ne samo to, ak je nenamjeteni eksploziv zaboravio staviti u aktovku. Njegova je bomba stoga bila samo polovica bombe kakva je trebala biti. Kad je doao do sobe za sastanke, informiranje je ve bilo poelo: general Heusinger je podnosio izvjee o situaciji na Istonoj fronti. Stauffenberg je jo ranije zamolio sjedalo blizu Hitlera s obzirom da mu je, kako je tvrdio, sluh jo bio oteen od ozljeda koje je pretrpio u Sjevernoj Africi. Mrmljajui isprike, progurao se do svoga sjedala uz Heusingera i Hitlera s lijeve strane te pukovnika Brandta, Tresckowljeva nesuenog kurira u Smolensku, s desne strane. Njegov je dolazak primijetio jedan drugi sudionik sastanka, general Walter Warlimont, koji se poslije prisjeao da mu se Stauffenberg inio kao: klasina predodba ratnika koja se pojavljuje tijekom cijele povijesti. Jedva da sam ga poznavao,

meutim dok je stajao ondje, s jednim okom pokrivenim crnim povezom, s osakaenom rukom u praznom rukavu uniforme, visok i uspravan, gledajui izravno u Hitlera [...] bio je [...] slika i prilika asnika glavnog stoera [...] iz tog vremena.106 105 Vidi, primjerice, svjedoenje Kurta Salterberga u Guido Knopp, Sie ivollten Hitler tbten (Munchen, 2004), str. 216. 106 Walter Warlimont citiran u Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 266. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska Warlimont nije ni slutio da e ratnik" koji se nalazio ispted njega uskoro pokuati ubiti svojeg vrhovnog zapovjednika. Stauffenberg je stavio svoju aktovku na pod ispred sebe, jedva metar od Hitlera, i onda je, gotovo im je stigao, promrmljao neto o telefonskom pozivu i ponovno na brzinu napustio sobu. To, samo po sebi, nije bilo nita neobino. Sudionici sastanaka s Hitlerom neprestano su dolazili i odlazili da bi telefonirali ili donosili zemljovide i dokumente. Stoga je malo vjerojatno da je Stauffenbergov iznenadni odlazak izazvao bilo kakvu sumnju. General Heusinger, sada ve dva puta prekinut, samo je nastavio opisivati pogibeljnu situaciju s kojom se suoavala Grupa armija Sjever u Rusiji.107 Nije prolo mnogo vremena prije nego to je opet prekinut. Negdje oko 12.42 IVolfschanze je uzdrmala eksplozija. Jedan se oevidac prisjea: U trenu je prostorija sa zemljovidima postala poprite bezglave jurnjave i unitenja [...] nije bilo niega osim ranjenika koji su stenjali, jetkog mirisa goruih i pougljenih dijelova zemljovida i dokumenata koji su leprali na vjetru."108 Meutim, neto dalje od neposredne blizine prostorije sa zemljovidima, eksplozija je izazvala tek pokoje podizanja obrva. Taj zvuk zapravo i nije bio toliko neuobiajen: na tom se podruju neprestano pucalo, a timovi protuzrane obrane esto su izvodili vjebe.109 Jedan je vojnik ak komentirao samom Stauffenbergu daje vjerojatno rije o ivotinji koja je zalutala na minsko polje to okruuje cijelo podruje.110 Taje zbrka omoguila Stauffenbergu da pobjegne bez problema. Uvjeren da je Hitler mrtav, na prijevaru je proao pored straara i pourio u Berlin s porunikom von Haeftenom da preuzme nadzor nad dravnim prevratom koji je pokrenuo. 107 Kramarz, nav. dj., str. 160. 108 Walter ~v7a.dimont, Inside Hitler's Headquarters (London, 1964), str. 440. 109 Traudl Junge, Until the FinalHour (London, 2003), str. 129. 110 Fest, nav. dj., str. 258. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Meutim, nije trebalo dugo da se u Rastenburgu shvati kako eksplozija nije bila ni vjeba ni sluajno opaljena mina. Soba za sastanke bila je praktiki unitena, prozori i dio zida bili su razneseni. Vani su po travi leali izgorjeli dokumenti, trijee i komadi zdrobljene opeke. Kad su ranjenici doteturali van, ondje je ubrzo nastala improvizirana terenska bolnica. Unutar barake je vladao kaos. Kad se raziao oblak dima i praine, sivkasto je poprite polako postajalo vidljivo. Pod je popustio pod silinom udara. Hrastov stol, na koji se Hitler naslanjao, bio je rastrgan. Drvene su grede popadale po cijeloj prostoriji sruivi obukani strop i pregradne zidove koji su se raspali na komade. Sami sudionici sastanka zadobili su mnoge ozljede. Gotovo svi su pretrpjeli pucanje bubnjia u uhu i potres mozga. Desetak ih je bilo teko ozlijeeno, a trojica od njih kritino: zamjenik generala Heusingera, pukovnik Brandt, izgubio je lijevo stopalo, pukovnik Schmundt, jedan od Hitlerovih visokorangiranih autanata, izgubio je jedno oko i nogu, a general Korten - koji je Stauffenbergu prepustio svoje sjedalo - bio je rasporen. Sva trojica su podlegli ozljedama. Umirao je i stenograf Heinrich Berger, koji je izgubio obje noge i leao u lokvi krvi. Skonao je poslijepodne. Hitler se naao usred otvorenog prolaza. Privremeno je ogluio i imao potres mozga pa mu je Keitel pomogao da se podigne na noge i otpratio ga do njegova bunkera gdje mu je pruena prva pomo. Pretrpio je posjekotine na elu, opekline na desnom nonom listu i lijevoj ruci i dobio je nekoliko ozbiljnih modrica na donjem dijelu desne ruke. Uz to su mu s nogu morali ukloniti vie od 100 drvenih trijeski.111 Bio je uzdrman, uzrujan i isprva ne ba lucidan - alei se glasno da su mu unitene nove hlae.112 Meutim, za sat vremena se ponovno pribrao. Jedna od njegovih tajnica ovako je to opisala:

111 Ernst Giinther Schcnck, PatientHitler (Augsburg, 2000), str. 301. 112 Hoffman, History, nav. dj., srr. 404. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska Radoznalost nas je odvela do Fiihrerova bunkera. Zamalo sam se nasmijala vidjevi kako Hitler izgleda. Stajao je u malom predsoblju, okruen s nekoliko adutanata i slugu. Kosa mu nikad nije bila osobito dobro oiana, meutim sada su joj vrhovi stajali tako da je izgledao kao je. Crne su mu hlae u prnjama visjele na remenu, gotovo kao suknja od lika [...] Pozdravio nas je smijeei se: Pa, moje dame, ini se daje sve ispalo dobro!'"3 Hitlerovo se raspoloenje poslije atentata moe opisati jedino kao euforino. Uasnutom Mussoliniju pokazivao je opekline i potrganu odjeu nazivajui svoje preivljavanje klimaksom".114 Pred drugima nije govorio tako dvosmisleno. Jedan je od njegovih lijenika zapisao kako je Hitler neprestano ponavljao i ponavljao: Ja sam neranjiv, ja sam besmrtan!'115 *** Dok je Hitler likovao zato to je preivio, Stauffenberg je bio na putu prema Berlinu kako bi pokrenuo operaciju ,,Walkiire". Tijekom dvosatnog leta, postao je glavni osumnjienik u potrazi za atentatorom. Kako se jedan suvremenik prisjea, vrlo brzo se primijetilo da Stauffenberg nedostaje. Zatim se shvatilo kako je on napustio sastanak neposredno prije eksplozije - pod izgovorom da ide telefonirati - te da je izjurio ne priekavi da se veza uspostavi.116 Ipak, kad je stigao u glavni grad tog poslijepodneva, neto prije 16.00 sati, Stauffenberg je bio zbunjen jer mu u susret nije izaao nitko, ni prijatelj ni neprijatelj. Nije bilo ak ni njegova vozaa pa se morao nekako snai da bi doao do zapovjednitva Landtuehra u Bendlerstrasse. 113 Junge, nav. dj., str. 130. 114 Toland, nav. dj., str. 801. 115 Hoffman, Security, nav. dj., str. 252. 116 Nicolaus von Below, At Hitler's Side (London, 2001), str. 210. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Kad je stigao ondje, gdje je zapravo trebalo biti sredite dravnog udara, zaprepastio se jer je naiao samo na oklijevanje, pasivnost i nesigurnost. Vijesti iz Rastenburga bile su neodreene - Hitlerov je stoer bio u komunikacijskoj blokadi - a u Berlinu se oprez smatrao najboljom politikom. Neke su zapovijedi, ipak, bile izdane. Urotnici su, primjerice, uzbunili sva regionalna vojna zapovjednitva da ponu provoditi operaciju ,,Walkure". Pokuali su dovesti odane, ili barem poslune, postrojbe u glavni grad. Meutim, u meteu glasina i protuglasina, to se pokazalo alosno nedovoljnim. Kad se komunikacija s Rastenburgom opet uspostavila, negdje oko 15.00 sati, dragocjeni su sati ve bili izgubljeni. Od tog trenutka nadalje, poslije svake urotnike zapovijedi da se pokrene ,,Walkure" dolazila je protuzapovijed od Fuhrera i glavnog zapovjednitva: Radijska poruka Fiihrer je iv! Savreno zdrav! Reichsjuhrer-SS vrhovni zapovjednik priuvnog sastava vojske. Samo su njegove zapovijedi valjane. Zapovijedi generala Fromma, feldmarala von Witzlebena i general-pukovnika Hoepnera ne smiju se izvravati! Odravajte vezu s Gauleiterom i viim zapovjednikom SS-a i policije!"7 Stauffenberg je s vremena na vrijeme poticao zavjerenike, iz-dajui mnotvo uputa, i aljui preko telefona molbe i prijetnje. On je podnio i prvo izvjee o Hitlerovoj smrti tvrdei da je vidio kako se iznosi Hitlerovo tijelo i priznajui da je podmetnuo bombu. Nitko tko je bio u toj prostoriji", tvrdio je optimistino, nije mogao preivjeti!'118 No, raspoloenje meu urotnicima u 117 Hoffman, Security, nav. dj., str. 757. 118 Schalbrendorff, nav. dj., str. 287. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska Bendlerstrasse ipak se pogoravalo. Neki su se, pa ak i oni koji su najtjenje bili povezani sa zavjerom, ve poeli kolebati ispitujui obje mogunosti i traei izlaz iz beznadnog poloaja. U kasno poslijepodne, Stieff je denuncirao svoje bive kolege.119 General Olbricht takoer vie nije imao volje za borbu i kolebao se treba li vojnike koji jo nisu kompromitirani uvlaiti u pobunu.120

U meuvremenu se nedaleko, u Goebbelsovu Ministarstvu propagande, stvaralo lojalistiko uporite. Iako je bio okruen postrojbama koje su sluale zapovijedi ,,Walkure", Goebbels je telefonirao svima bez izuzetka pokuavajui saznati istinu o napadu u Rastenburgu i dokuiti to se dogaa u Berlinu. Negdje oko 17.00 sati konano je uspostavio vezu s Hitlerom koji ga je obavijestio da je na djelu vojni pu irokih razmjera. Njegov prvi potez bio je pozvati majora Otta Remera, ije su postrojbe okruile podruje pod zapovjednitvom zavjerenika u Bendlerstrasse. Remeru su, kao uvjerenom nacionalsocijalistu, urotnici rekli daje Hitler mrtav i da se SS priprema izvriti dravni udar. Zapovjedili su mu da opkoli okrug s vladinim zgradama i uhiti brojne istaknute naciste, ukljuujui i Goebbelsa. Ministar propagande hladnokrvno je odbrusio da je Hitler iv - i da bi dokazao da je to istina, telefonski ga je nazvao u Rastenburg. Kad je Remer uzeo telefonsku slualicu i prepoznao Hitlerov glas, automatski je ivnuo i poeo pozorno sluati. Hitler ga je upitao prepoznaje li njegov glas. ,Jawohl, mein Fiihrer" uo se odgovor. Hitler je nastavio: Zapovijedam ti da blokira okrug s vladinim zgradama i slomi svaki otpor svim dostupnim sredstvima. Svatko tko nije sa mnom, mora biti uniten. Jesi li razumio?" Remer je jo jednom odgovorio: ,Jawohl, mein Fiihrer!"121 Karta se okrenula. 119 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 270. 120 Isto, str. 269. 121 Svjedoenje telefonista Alfonsa Schulza, citirano u Knopp, nav. dj., str. 242. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Do 18.30, kad je Goebbels emitirao radijsku emisiju u kojoj je potvrdio da je Hitler preivio, pu se ve raspadao. Kad se proulo da je Hitler iv, poele su se osipati postrojbe koje su i ne* znajui sudjelovale u uroti tako to su zauzimale poloaje odreene Walkiireom" u Berlinu i oko njega. U pokrajinama je slubeni demanti esto dolazio prije zapovijedi Walkiire", posijavi time neto zbrke i smetenosti. U nekoliko gradova gdje je vojska isprva posegnula za orujem podravajui dravni udar - kao to je to bilo u Parizu i Beu - zapovijedi su razmjerno lako povuene. Do sredine veeri sve to je ostalo od dravnoga udara, u praktinom smislu, bilo je ministarstvo u Bendlerstrasse. Ubrzo nakon sumraka zgradu su okruile postrojbe SS-a i okupao ih je jaki blijesak bezbrojnih reflektora.122 Urotnici su se unutra u meuvremenu poeli svaati. Feldmaral von Witzleben, kojemu su urotnici predvidjeli mjesto novoga vrhovnog zapovjednika, ve je otiao kui izjavivi da je dravni udar bio prilian nered".123 Olbricht je takoer traio izlaz pitajui Giseviusa je li prekasno da sve opozovu".124 Kako je veer lagano odmicala, neki su asnici unutar Bendelstrasse, koji nisu bili umijeani u urotu, odluili izraziti odanost Hitleru. Nakon to su se sukobili s Olbrichtom, naoruali su se i zahtijevali da vide generala Fromma, kojeg su urotnici neto ranije zakljuali u njegovom uredu. U okraju koji je uslijedio, Stauffenberg je pogoen u rame. Kad je urota nepovratno propala, poalio se svojem tajniku rijeima: Svi su me ostavili na cjedilu".125 Neto malo kasnije Fromm je puten iz pritvora i on se obratio urotnicima. Dakle, gospodo," poeo je, sada u ja s vama 122 Speer, nav. dj., str. 521. 123 Citirano u lan Kershaw, Hitler: Nemesis, 1936-1945 (London, 2000), str. 677. 124 Gisevius, nav. dj., str. 554. 125 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 276. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska uiniti ono to ste vi popodne htjeli uiniti sa mnom!'126 Rekao im je da su uhieni pod optubom za veleizdaju i zatraio je njihovo oruje. General Beck je molio doputenje da zadri svoj pitolj za privatnu upotrebu" na to je dobio otresiti odgovor neka to odmah i napravi".127 Drugima je dano nekoliko minuta da napisu svoja svjedoenja, izjave i pisma rastanka. Fromm se vratio objavljujui da ih vojni sud sazvan ,,u Fiihrerovo ime" smatra krivima i da ih osuuje na smrt. Kad su etvoricu urotnika izveli iz prostorije, Beck je izveo prvi od dva neuspjela pokuaja da se ustrijeli u glavu. Ostarjelog generala poslije je likvidirao narednik. Oko ponoi su, u dvoritu Bendlerstrassea, etvoricu mukaraca - Stauffenberga, Haeftena, OIbrichta i Mertza von Qiurnheima (Frommova biveg naelnika stoera) - izveli pred hrpu

graevinskog pijeska. Ondje su se, osvijetljeni prednjim svjetlima vojnih vozila, nali pred streljakim vodom od deset ljudi iz gardijskog bataljuna Grossdeutschland. Jednog po jednog, bez ikakve ceremonije, svu su etvoricu ustrijelili. Jedini je komentar izrekao Stauffenberg kad su ga gurnuli pred njegove krvnike. Kad su pucnjevi odjeknuli, uzviknuo je: ivjela sveta Njemaka!"128 *** Poslije svega toga Hitlerova se Njemaka krvavo osvetila Stauffenbergovoj Njemakoj. Procjenjuje se daje uslijedilo vie od 7000 uhienja jer su oni koji su bili ispitivani sve vie irili krug urotnika, protivnika i neprijatelja reima. Nisu poteene ak ni obitelji onih koji su uhieni, njihove su supruge i djeca poslani u koncentracijske logore, u takozvani Sippenhafi odnosno zatvor za rodbinu". Poteeni su tek rijetki pojedinci koji su neposredno bili 126 Citirano u Gisevius, nav. dj., str. 570. 127 Isto, str. 570. 128 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 277. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera upleteni u urotu. Golema veina preostalih zatvorenika dovuena je pred nacistiki Narodni sud" kojim je predsjedavao kretavi vii sudac Roland Freisler. Ondje su ih psovali, zlostavljali, proglaavali krivima i na kraju neizbjeno osuivali na smrt. Feldmaral von Witzleben je, primjerice, objeen za mesarsku kuku u berlinskome zatvoru Plotzensee, a njegove su smrtne muke snimljene da bi ih Hitler mogao sa zadovoljstvom pogledati. Pukovnik Stieff doivio je istu sudbinu. ak su i generala Fromma, iji su potezi na kraju doveli do sloma dravnoga udara, smatrali sudionikom pa su ga u oujku 1945. godine pogubili zbog kukaviluka". Tresckow, iako donekle udaljen od epicentra Stauffenbergova atentata, ipak je bio prilino svjestan kako e njegovi raniji napori da mobilizira pokret otpora i napadne Hitlera sigurno izai na vidjelo tijekom uhienja i ispitivanja koja su uslijedila. Sa svojom prepoznatljivom odrijeenou, odluio si je oduzeti ivot. Ujutro 21. srpnja posljednji se put sastao sa svojim autantom Schlabrendorffom. Rekao je: Sada e svi oni navaliti na nas i zasuti nas optubama. Meutim ja sam uvjeren, sada kao i uvijek, da smo uinili pravu stvar. Ja vjerujem daje Hitler najvei neprijatelj, ne samo Njemakoj ve doista i cijelome svijetu. Za nekoliko sati ja u stati pred Boga i odgovarati za svoja djela i stvari koje sam propustio uiniti. Mogu iste savjesti stajati iza svega to sam postigao u bitki protiv Hitlera.129 Nakon toga je zamolio vozaa da ga odveze na frontu, gdje je odlutao na niiju zemlju. Ondje je, pretvarajui se da izmjenjuje vatru s nevidljivim neprijateljem, primaknuo granatu glavi i izazvao detonaciju.130 U slubenom je Wehrmachtovu izvjeu 129 Schlabrendorff, nav. dj., str. 294-295. 130 Eberhard von Breitenbuch u S. Grabner - H. Roder (urednici), Henning von Tresckotv: Ich bin der Ich war (Berlin, 2001), str. 60. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska zabiljeeno kako je general-major von Tresckow umro smru heroja borei se na liniji fronte"131 alosno je, meutim, to Tresckowljevo promiljeno samoubojstvo nije spasilo njegovu obitelj od progona. Njegova je supruga Erika morala izdrati sedam tjedana ispitivanja Gestapoa. Ni njegovi posmrtni ostaci nisu ostavljeni da poivaju u miru. Iako je prvo pokopan s punim vojnim poastima, tijelo mu je ekshumirano kad se saznalo za njegovu ulogu u uroti. Prebaeno je u koncentracijski logor Sachsenhausen i spaljeno. Zanimljivo, jedan od rijetkih urotnika koji su preivjeli bjesomuno krvoproljie te jeseni bio je Tresckowljev roak i njegov aide-de-camp Fabian von Schlabrendorff. Unato ispitivanju i zvjerskom muenju - tijekom kojeg je doivio srani udar132 - on je tvrdoglavo nijekao sudionitvo i hinio neznanje o aktivnostima njegovih kolega zavjerenika. Na kraju je, kad je bio na granicama izdrljivosti, priznao daje znao za Tresckowljevo smiljanje zavjere, ali nita vie od toga. Iako mu je sueno pred Narodnim sudom", iznenaujue je osloboen optube na temelju procedural-ne pogreke - njegovo je priznanje iznueno uporabom nezakonitih metoda muenja. Usprkos tomu, i dalje je bio pod sumnjom i praktiki osuen na smrtnu kaznu te je odveden u koncentracijski logor

Flossenbiirg, gdje su samo nekoliko dana ranije objeeni Oster i Canaris, zatim u Dachau i potom na SS-ov mar smrti" u Austriju. Nevjerojatno, ali on je sve to preivio i amerike su ga postrojbe oslobodile poetkom svibnja 1945. godine. Schlabrendorffova izdrljivost nesumnjivo je spasila ne samo njega ve i ivote njegovih brojnih bivih kolega urotnika, ukljuujui i trojicu potencijalnih Hitlerovih atentatora. Axel von dem Bussche je u ljeto 1944. godine bio u bolnici u Hohenlvchenu na oporavku od ozljeda koje je est mjeseci ranije dobio na Istonoj 131 Scheurig, nav. dj., str. 219-220. 132 Schlabrendorff, nav. dj., str 313. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera fronti. Pomalo bizarno, ali on je jo uvijekimao neke dijelove bombe koje je uvao u starom kovegu uz bolniki krevet. Oekujui najgore nakon to su objavljene vijesti o Stauffenbergovu pokuaju izvrenja atentata, uvjerio je kolegu da ih se rijei.133 Meutim, njegova uloga atentatora-manekena" nije izala na vidjelo, sve do poslije rata. Rudolph-Christoph von Gersdorff u ljeto 1944. godine sluio je u Normandiji kao naelnik stoera u 82. armijskom korpusu. U kolovozu odlikovan je prestinim Vitekim kriem za hrabrost zbog sudjelovanja u bitki za Falaise. Ni njega nikad nisu uspjeli razotkriti kao potencijalnog atentatora, a njegova je uloga u pokuaju izvrenja atentata u berlinskoj oruarnici postala jasna tek poslije rata nakon to je objavio memoare. Posljednji meu njima, Eberhard von Breitenbuch, koji se dobrovoljno javio da ustrijeli Hitlera u Berchtesgadenu, takoer je izbjegao sumnjienje u srpnju 1944. godine. Kao posjetitelj Hitlerova bunkera u posljednjim tjednima rata, bio je svjedok samrtnikih hropaca nacizma koji je i sam nastojao izazvati godinu dana prije.134 Sva su trojica Bussche, Gersdorf i Breitenbuch - nekoliko desetljea nadivjeli metu koju su namjeravali napasti. Jedan od bivih atentatora koji nije imao toliko sree bio je Georg von Boeselager. Iako je izbjegao razotkrivanje poslije Stauffenbergova atentata, nije mogao izbjei pozornost Crvene armije. Potkraj kolovoza 1944. godine ubijen je u zasjedi koju su postavili Sovjeti dok je zapovijedao konjanikom brigadom u obrambenim operacijama nedaleko grada Loma u sjeveroistonoj Poljskoj. Posthumno je unaprijeen u in pukovnika i odlikovan Vitekim kriem s hrastovim liem i maevima. Imao je dvadeset i osam godina. 133 Hornc, nav. dj., str. 218. 134 Hoffman, History, nav. dj., str. 332. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska Jo jedan ije sudjelovanje u uroti nije otkriveno bio je Hubert Lanz. On je zapravo stekao potpuno drugaiju reputaciju. Unato tome to je pao u nemilost jer nije posluao Hitlerove zapovijedi u Harkovu, uskoro se vratio na frontu i, u rujnu 1943. godine, dobio zapovjednitvo nad 22. armijom gorskih jedinica u Grkoj. Ondje e dio njegovih postrojbi biti odgovoran za masakr na otoku Kefalonija - koji je slavnim uinio roman Mandolina kapetana Corellija - u kojem je strijeljano vie od 5000 talijanskih vojnika.135 Lanz je kao zapovjednik tih postrojba u Niirnbergu osuen na 12 godina zatvora. Potencijalni atentator na Hitlera osuen je za zloine protiv ovjenosti. Oito je da mu se moralno ogorenje koje je osjeao kad su mu zapovjedili da svoje postrojbe poalje u sigurnu smrt u Harkovu nije ponovno probudilo kad su mu zapovjedili da izvri masakr nad svojim dojueranjim talijanskim saveznicima. *** Njemaki je vojni pokret otpora djelovao u krajnje tekom okruenju. Ne samo da je smiljao zavjeru protiv elnika dobro organizirane policijske drave nego je to inio za vrijeme rata u kojem se inilo da je ulog sam opstanak nacije. tovie, djelovao je u kulturi koja je iznad svega isticala ast, dunost i strogu poslunost vlastima. ak iznenauje da su izdajnike, iako plemenite ideje u tako tekim okolnostima uope uspjele uhvatiti korijena. Bilo je i dodatnih potekoa. Veina je urotnika po politikom svjetonazoru bila prilino daleko od revolucionarnosti. Mnogi su od njih zapravo pozdravili prve godine Hitlerove vladavine jer je s njom na politiku scenu dola njemaka renesansa i brisanje stigme Versaillesa. ak je i Stauffenberg bio entuzijastian" zbog

135 Gerhard Schreiber, Die italienischen Militdrinternierten im deutschen Machtberei-ch 1943 bis 1945: Verraten - Verachtet - Vergessen (Munchen, 1990), str. 156. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Hitlerova imenovanja 1933. godine i sasvim je prirodno i svim srcem pozdravio politiku ponovnog naoruavanja i ekspanziju vojske.136 Moda su zbogte ambivalentnosti neki dijelovi pokreta otpora zadrali vrlo nerealistino vienje to bi se moglo spasiti od ostataka nacizma. Jednu je krajnost demonstrirao Carl Goerdeler, jedna od najsvjetlijih toaka civilnoga pokreta otpora i potencijalni kancelar poslije udara. On je poslijeratnu Njemaku zamiljao unutar granica iz 1914. godine, uz dodatak Austrije, Sudetske oblasti i modificiranog" poljskog koridora.137 On se, dakle, nije samo ponadao da e vratiti sat unatrag do 1938-1939. godine nego je ak svoje elje usmjeravao i prema zanemarivanju njemakog poraza u Prvom svjetskom ratu. Drugi, iako su bili neto realistiniji, ipak su dijelili neka od Goerdelerovih snano ukorijenjenih pogrenih shvaanja. Primjerice, socijalist Julius Leber prihvatio je ustupanje Istone Pruske, Sudetske oblasti, pa ak i svoje rodne pokrajine Alzas, kao neizbjene. Meutim, on se nikad nije prestao nadati da e doi do asnog mira kojim bi se mogla spasiti Njemaka.138 Jasno je da pojedinci u redovima pokreta otpora nisu do kraja promislili posljedice saveznike doktrine bezuvjetne predaje". U svojoj su biti, stoga, zavjerenici njemakoga pokreta otpora bili konzervativni i domoljubni. Iako su ih ti plemeniti sentimenti natjerali na otpor, oni su donekle i zamaglili njihov svjetonazor i, to je kljuno, odvratili su ih od napadanja ako im nije zapovjeeno i ako nije mogao biti osiguran kontinuitet vlasti. Prema tome, oni su zapravo traili nain da ostvare neto gotovo nemogue. eljeli su kirurko izrezivanje Hitlera kao dravnog poglavara a da ne isprovociraju vee politiko i vojno uruavanje te da pritom ouvaju velik dio blagodati koje je donijela njihova meta. 136 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 69. 137 Klemperer, nav. dj., str. 342, i Hoffman, Resistance, nav. dj., str. 101. 138 Klemperer, nav. dj., str. 382-3. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska Moda je njihov neuspjeh zato i bio neizbjean. Potencijalne atentatore koje je odgojio Henning von Tresckovv osujetila je kombinacija Hitlerovih sigurnosnih mjera, hirovitost odnosno nepredvidljivost naravi njihove mete i, to je presudno, njihova loa srea. Stauffenbergov je atentat pokazao brojne duboke propuste. Njegova je prva pogreka, naravno, bila u tome to nije uspio ubiti Hitlera onoga ljetnog dana u Rastenburgu. Iznosili su se mnogi razlozi zato do toga nije dolo. Cesto se upuivalo na to da je Stauffenbergova aktovka nehotice pomaknuta podalje od potpornja tekog hrastova stola to je zatitilo metu od pune udarne snage.139 To su neki osporavali, ali nipoto pukovnik Brandt koji ju je navodno pomaknuo.140 Drugi upozoravaju na to da bi eksplozija imala usredotoenije i jo smrtonosnije uinke da se sastanak odvijao u jednom od betonskih bunkera u Rastenburgu umjesto u manje vrstoj sobi za sastanke.141 Premda bi oba ta imbenika doista mogla biti vana, Stauffenbergova je kljuna pogreka svakako to nije stavio upalja i na drugo eksplozivno punjenje ili to ga barem bez upaljaa nije stavio u svoju aktovku. Brojni su povjesniari i strunjaci tvrdili kako nitko u sobi za sastanke ne bi preivio daje bilo stavljeno i drugo punjenje.142 U tom sluaju toan poloaj bombe ili nain na koji je prostorija sagraena ne bi bili previe bitni. Unato tomu to urotnici nisu uspjeli ubiti Hitlera, urota u cjelini nije bila nuno osuena na propast. Ipak, cijeli se plan ,,Walkiire" u stvarnosti temeljio na tome da e Stauffenbergov zadatak biti uspjeno izveden. Nije postojao plan B. Taj aspekt barem djelomice objanjava propuste zavjerenika u Bendlerstrasse. Dok su ekali na potvrdu o Hitlerovoj smrti, izgubili su etiri 139 Vidi, primjerice, Terence Pritcie, Germans against Hitler (London, 1964), str. 248. 140 Hoffman, History, nav. dj., str. 400. 141 Gisevius, nav. dj-, str. 544. 142 Fest, nav. dj., str. 257. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera dragocjena sata koji su inae mogli preokrenuti tijek dogaaja u njihovu korist. Njihova oigledna

bojaljivost i nedostatak bezobzirnosti moe se shvatiti i kao dokaz da su sami sebe ve smatrali gubitnicima. Oklijevali su zauzeti radijske postaje i malodu-no su traili nain da neutraliziraju protivnike. Kad je Gisevius poeo zahtijevati da se neto uini i kad je predloio eliminaciju" Goebbelsa, primjerice, brzo su ga se rijeili.143 Schlabrendorff se, iako nije bio usijana glava, s tim sloio. Prisjeajui se svega, priznao je: Trebala je potei krv. Umjesto toga puisti od 20. srpnja svima ivima su govorili: 'Izvolite sjesti.',,144 Neki su u kritikama urotnika otili jo dalje. Jedan je autor ljude oko Stauffenberga nazvao diletantima" istiui propuste koje su napravili kao atentatori, unato tomu to su bili profesionalni vojnici [...] [i] asnici glavnog stoera koji su bili obueni da se slue orujem [...] i koji su poznavali orue vojnikog zanata.145 To je otro, ali ima neto u tome. Stauffenberg je, primjerice, bio iskusan vojnik i (svi su se sloili) ovjek iznimnih sposobnosti i inteligencije. No, s obzirom da je bio onako okljatren, ipak mu je nedostajala okretnost neophodna za izvrenje zadatka pa, u najvanijem trenutku, nije ispravno sastavio bombu. tovie, mogao je utedjeti malo napetosti i nesigurnosti daje iskoristio neki od pouzdanijih upaljaa, kao to je upalja s odgodom djelovanja od posebne olovne slitine, koji su tada bili dostupni. Gersdorff je takoer morao upotrijebiti nepodesan upalja jer mu pokret otpora nije mogao pribaviti nita prikladnije.146 Hrabrost i moralni integritet tih ljudi neosporivi su, no moda su njihove sposobnosti u prljavom poslu izvrenja atentata neto upitnije. 143 Gisevius, nav. dj., str. 552. 144 Prittie, nav. dj., str. 248. 145 Hans Paar, Dilettanten gegen Hitler (Oldendorf, 1985), str. 172. 146 Gersdorff, nav. dj., str. 130-131. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska Kao to se moglo i oekivati Goebbelsova je ocjena zavjerenika takoer bila osuujua. Speeru je rekao: Da nisu bili toliko nespretni! Imali su sjajnu priliku. Kakvi glupani! Kakva djetinjarija! Kad pomislim kako bih ja rijeio takvu stvar! Zato nisu zauzeli radijsku postaju i proirili najlue lai? Oni stave straare pred moja vrata. I ostave me da slobodno djelujem i telefonom nazovem Fuhrera, da mobiliziram sve! ak mi ni telefon nisu iskljuili. Imati toliko aduta i ne iskoristiti ih - koji poetnici!147 Ako elimo biti poteni, teko je ne sloiti se s tom ocjenom. Izgleda daje okrutan paradoks daje pretjerano oslanjanje zavjerenika na poslunost i legalnost znailo njihovu propast. Moglo bi se rei da su manje nastojali osvojiti vlast nego to su je nastojali naslijediti izvrenjem atentata. Ostaje, naravno, otvoreno pitanje bi li Stauffenbergov atentat na Hitlera, daje bio uspjean, uope rezultirao propau nacistikoga reima. Neki su suvremenici bili uvjereni u to i vjerovali su da bi se rat zavrio. Hitlerova tajnica je bila jedna od tih. Sjea se svojih razmiljanja nakon zavjere s bombom: Ne znam to bi se dogodilo da je atentat uspio. Sve to vidim sada su milijuni vojnika koji lee pokopani negdje daleko, nestali zauvijek, koji su se umjesto toga mogli vratiti kuama, njihove bi se puke utiale i nebo bi ponovno bilo mirnije. Rat bi bio gotov.148 Ta se pretpostavka odrala sve do naeg vremena. Primjerice, u jednom su novijem televizijskom dokumentarcu izraunali da je, u deset mjeseci od Stauffenbergova pokuaja u srpnju 1944. 147 Goebbels citiran u Speer, nav. dj., str. 522-523. 148 Junge, nav. dj., str. 134. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera godine pa do konane njemake predaje sljedeeg svibnja, u Europi poginulo vie od 10 milijuna vojnika i civila.149 Podtekst je neizreen, ali je ipak jasan: to su ivoti koji bi bili spaeni da je Stauffenberg uspio. Ipak, malo opreza i istinskog realizma ne bi bilo na odmet. ak da su zavjerenici bili bolje sree, da su uspjeli ubiti Hitlera i da su izveli dravni udar s vie sranosti, ni priblino nije jasno bi li oni uspjeli ostvariti vii cilj. Uivali su vrlo malo potpore u narodu i jo manje meunarodnih simpatija. Uz to bi se jo morali suoiti s koncentriranim snagama Gestapoa i SS-a, kao i sa svim onim

bezbrojnim obinim Nijemcima" koji su jo osjeali da su se zakleli na odanost. Moglo bi se zakljuiti da je, ak i da su njihovi suradnici iz vojske uspjeli aktivirati postrojbe za konani obraun s nacizmom, najbolje emu se pokret otpora mogao nadati bio je gorki i krvavi graanski rat. Skoro privoenje kraju bitaka koje su tada bjesnjele na linijama fronte bilo je pusta tlapnja. injenica da pokret otpora na kraju nije uspio ipak nas ne bi smjela zaslijepiti toliko da ne uoimo plemenitost njihova povoda. Bez iznimke, njih nije motivirala ambicija, tatina odnosno kukaviki strah od poraza, nego vlastito zgraanje nad zvjerskim zloinima koji su bili poinjeni u ime Njemake. Kad su konano izveli svoj napad 20. srpnja, oni to nisu uinili samo zato da bi ubili Hitlera i pokrenuli val borbe protiv nacizma nego i zato, kao to je Tresckow priznao, da pokau svijetu kako jo postoji druga, starija i plemenitija Njemaka. Oni su poinili veleizdaju u ime njemake asti. U Stauffenbergu su pronali vou primjerene odlunosti, dinamizma i moralne snage. Mogue je da je on nagnao pokret otpora prema krvavom zavretku 20. srpnja, nakon to njegovi 149 BBC Television, serija ,,Days that Shook the World", Conspiracy to Kili: The Wolf's Liar, prikazana 8. studenog 2004. Sedmi dio Iskupljena ast - njemaka vojska dotadanji napori nisu dali rezultata. Tvrdilo se da bez njega vjerojatno uope ne bi ni bilo atentata.150 Razumljivo je stoga daje visoki, elegantni asnik, s povezom na oku, osakaenom rukom i sklonosti prema poeziji, privukao sve ovacije i najvei dio pozornosti. Meutim, kao to smo vidjeli, on niti je djelovao niti je mogao djelovati sam. Stoga bi u panteonu njemakoga pokreta otpora trebalo napraviti jo prostora za ostale atentatore koji su, prije Stauffenberga, traili nain da napadnu Hitlera. Gersdorff, Bussche i Breitenbuch su se svi do jednoga podvrgli istim opasnostima kao i Stauffenberg i bili su potaknuti istim moralnim ogorenjem, premda ih je povijest uvelike zaboravila. S obzirom da nisu imali pristup Hitleru kao njihov znameniti kolega, njihove su prilike bile prolaznije, no uvjerljivo ne i manje znaajne. Stoje najvanije, oni nisu oekivali da e ivi napustiti poprite napada. Jedan je od njih s odreenom dozom aljenja primijetio nekoliko godina kasnije: Naa je jedina pogreka to smo preivjeli"151 Jo jedan od Stauffenbergovih saveznika koji zasluuje posebnu hvalu jest Henning von Tresckow. On je bio izvorni spritus movens njemakoga pokreta otpora. Unato tomu to je sazrio u istom konzervativnom nacionalistikom miljeu koji je odnjegovao nacizam, on je potpuno jasno spoznao zloinaku narav reima. Tijekom 1938. godine, primjerice, kad je Stauffenberg izraavao neodobravanje povodom nastajanja pokreta otpora,152 Tresckow je ve zagovarao uklanjanje Hitlera, ak i nasilno bude li potrebno.153 Organizirao je tri atentata na Hitlera i svoj je glavni stoer pretvorio u vitalnu eliju vojnoga pokreta otpora. Njegovi su ga kolege urotnici doivljavali kao smirena i pouzdana. Izvanredno 150 Hoffman, Historj, nav. dj., str. 380. 151 Axel von dem Bussche, citiran u Horne, nav. dj., str. 219. 152 Hoffman, Stauffenberg, nav. dj., str. 104. 153 Scheurig, nav. dj., str. 74. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera snana osobnost", napisao je jedan, ,,u kojoj se ujedinila vojna sposobnost s izuzetnom politikom odvanosti". 154 Najvanije je bilo da je Tresckow imao dar uvjeravanja. Eberhard von Breitenbuch o njemu je napisao: Nikad nisam sreo nekoga [kao to je Tresckow] tko je mogao jasno i trijezno uvjeriti sluatelje u svoje miljenje i nadahnuti ih unutarnjim mirom i vjerom u svoj zadatak!'155 Gledajui unatrag, teko je zamisliti Stauffenbergovo djelovanje kako ga je on provodio i njegovo pribliavanje ostvarenju cilja bez presudne praktine i psiholoke pripreme koju je napravio Tresckow. Na vojni se pokret otpora esto gledalo, barem u javnosti, kao na neto to je dolo prekasno, kao na inicijativu koja se javila zbog straha od poraza kad se rat na Istonoj fronti okrenuo protiv Njemake. Meutim, iskustva koja su natjerala Tresckowa i njegove saveznike da se odupru, pokazuju izvan svake sumnje da cesta prema Rastenburgu nije zapoinjala u Staljingradu. Ona je poinjala u Dubnu i na tisuu drugih mjesta kao to je ono. Ljudi iz pokreta otpora prepoznali su

Hitlerov bestijalni rasni rat kao zloin koji je bio oigledan, i bili su odluni neto poduzeti, ako ne zato da bi ga priveli kraju, onda barem zato da posvjedoe kako nisu svi Nijemci izgubili moralni kompas. Unato svome neuspjehu, oni su personificirali sve najbolje to je postojalo u Njemakoj. 154 Breitenbuch u Grabner - Roder, nav. dj., str. 60. 155 Isto, str. 60. OSMI DIO Pobuna ministranta - Albert Speer Donio sam odluku da eliminiram Hitlera [...] Ja, koji sam nekad davno samo elio biti Hitlerov graditelj, [...] razmiljao sam kako da pribavim otrovni plin kojim bih ubio tog ovjeka" Albert Speer1 Jednom je njemaki grad Breslau opisan kao cvijet Europe".2 Smjeten s obje strane rijeke Odre u pokrajini leskoj na istoku Njemake, obogatio se trgovinom i kao vjersko sredite, te je ve u srednjem vijeku bio jedan od najveih gradova sjeverne Europe. Njegovo se bogatstvo najvie manifestiralo u arhitekturi. U duhovnoj jezgri grada, na otocima koji razdvajaju rijeni tok, sagraen je niz dojmljivih gotikih crkava od cigle, ukljuujui i katedralu sv. Ivana Krstitelja s dvostrukim tornjem, koja datira iz sredine 13. stoljea. Trgovako sredite grada, Glavni trg odnosno Ring, ukraen je brojnim velikim patricijskim kuama i vrlo dojmljivom golemom gradskom vijenicom s obiljem gotikih zabata, lijevanih grotesknih likova i tornjeva. Nakon stoljea urbanog rasta i razvoja, u Breslauu je poetkom 20. stoljea ivjelo vie od 600.000 stanovnika. Kao najvei njemaki grad istono od Berlina, ponosio se svim znaajkama moderne metropole: parkovima, muzejima, kazalitima, kinima, 1 Albert Speer, Inside the Third Reich (London, 1970), str. 574-575. 2 Vidi Norman Davies - Roger Moorhouse, Microcosm (London, 2002), str. 193. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera operom i sveuilitem. Neki od lanova njegove akademske zajednice dobitnici su Nobelove nagrade poput kemiara Fritza Habera i povjesniara Theodora Mommsena. Breslau je sluio i kao administrativno i industrijsko sredite pokrajine koja ga okruivala, a uza sve to bio je i dom iznimno dinamine idovske zajednice. Do poetka 1945. godine Breslau praktiki jo nisu dotaknula ratna razaranja. Smjeten izvan dometa veine saveznikih zrakoplova, izbjegao je ozbiljnu materijalnu tetu i priskrbio reputaciju protuzranog sklonita Reicha". S obzirom na to, privukao je dodatne brojne industrijske koncerne i administrativne slube pa je u njemu ivjelo vie od milijun stanovnika. Iako je muki dio populacije bio desetkovan tijekom petogodinjih borbi, a idovsko stanovnitvo istrijebljeno ili prisiljeno na izgnanstvo, u gradu nije bilo mnogo toga to bi odavalo uase uobiajene drugdje u Europi. Meutim, sve e se to promijeniti u veljai 1945. godine. Kad su Sovjeti 12. sijenja ponovno pokrenuli ofenzivu s mostobrana na Visli, Breslau je postao meta Prve ukrajinske fronte. Nakon to je sovjetska prethodnica protutnjala preko jo smrznute poljske zemlje, Nijemci su se povlaili u rasulu i grad za gradom je oslobaan. Za dva su se tjedna Sovjeti pribliili granici Sleske. Ubrzo nakon toga, na Valentinovo, Breslau je opkoljen. Sam je grad zapravo imao nekoliko mjeseci da se pripremi za oekivanu opsadu. Unato nedostatku prirodnih ili umjetnih fortifikacija, potkraj 1944. godine proglasili su ga Festungom odnosno tvravom". Kao i drugi gradovi diljem istone Njemake, trebao je dobiti pojaanje i braniti se do posljednjeg ovjeka. Pripadnici Volkssturm milicije pozvani su na oruje, gradski je garnizon dobio pojaanje, a na rubovima grada stvorene su koncentrine crte obrane. Potkraj sijenja pokualo se organizirati improviziranu i beznadno ambicioznu evakuaciju civilnog Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer stanovnitva. Ve 14. sijenja, nakon to su do grada stigle vijesti 0 novom sovjetskom napredovanju, tisue su civila preplavile eljezniki kolodvor. Nisu smjeli napustiti grad sve do jutra 20. sijenja, a i onda su ih putali samo u propisanim skupinama. Prvo su ile ene i djeca. Na temperaturama od 10 Celzijevih stupnjeva ispod nule oko 60.000 oajnih ljudi otilo je pjeice. Sljedeeg je jutra pronaeno 400 tijela koja su sahranjena u gradskim parkovima.

Nebrojeni drugi rasprili su se po cestama prema jugu i zapadu. Tijekom sljedeih dana isti se proces ponovio nekoliko puta jer je preostalom stanovnitvu zapovjeeno da ode. Procjenjuje se da je na poetku evakuacije ukupno 18.0003 osoba, veinom vrlo male djece i bolesnika, palo kao rtve hladnoe. Ukupno je pri pokuaju naputanja Breslaua izginulo oko 90.000 civila. U gradu je u meuvremenu nacistika uprava pokazivala zube. Omraena vojna policija terorizirala je i zastraivala oko 200.000 preostalih civila. Radnike bataljune, koje su osnivali da bi gradili barikade, esto su podvrgavali vojnoj disciplini. Dezerteri, zabuanti i oni kojima su jednostavno nedostajali pravi dokumenti, strijeljani su na licu mjesta. Jednog je dana pogubljena skupina od 36 strankinja, vjerojatno prisilnih radnica.4 ak je i zamjenik gradonaelnika postao rtva. Pogubljen je na glavnom gradskom trgu zbog kukaviluka" nakon to je svoju enu 1 djecu poslao u razmjernu sigurnost Berlina. Jedan se memoarist prisjea: ,,U Breslauu je postajalo sve opasnije i opasnije, ne zbog Rusa, ve zbog naih vlastitih ljudi."5 Neki su izlaz traili u samoubojstvu. Tijekom deset dana u samo jednom gradskom okrugu prijavljeno je vie od 60 samoubojstava. U jednom su sluaju 3 Sebastian Sicbcl-Achenbach, Louier Silesia from Nazi Germany to Communist Poland 1942-49 (New York, 1994), str. 60. 4 K. Jonca - A. Koniecznv (urednici), PaulPeikert: FestungBreslau in den Berichten eines Pfarrers (Wroclaw, 1998), str. 36. 5 Ulrich Frodien, Bleib Ubrig (Munchen, 2002), str. 118. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera pronali nekoliko obitelji zgrenih oko pei u nekom stambenom bloku. Sami su sebe uguili dimom.6 Pripreme za obranu Breslaua pokazale su krajnji prezir prema tkivu staroga grada. Nita se nije smatralo svetim. Crkveni su tornjevi pretvoreni u mitraljeska gnijezda, a na mnogim su mostovima preko rijeke postavljena icom povezana eksplozivna punjenja. Protuzrano topnitvo i artiljerijske baterije razmjeteni su po parkovima, na grobljima, u botanikim vrtovima pa ak i na zemljitu nadbiskupske palae. U junom predgrau, gdje se oekivao sovjetski napad, cijeli su stambeni blokovi sravnjeni sa zemljom da bi se dobio materijal za barikade i da bi braniteljima bilo raieno bojno polje".7 ienje otpisanih zgrada izvodili su odredi minera, koji bi osorno obavjetavali stanare o prisilnoj deloaciji i odmah nastavljali kroz prozore izbacivati sve to su mogli, prije nego to bi postavili eksploziv u podrumima. Dok se sovjetski obru sve vie stezao, neobuzdano razaranje u gradu tonulo je u nove bezdane. U oujku je elegantna Kaiserstrasse u sjevernom predgrau rtvovana kako bi se napravio novi pomoni aerodrom. Sama je ulica, du koje su stajale skupe vile, javne zgrade i tri crkve, oiena i zatim sustavno sravnjena sa zemljom pomou eksploziva. Na kraju svega, kad su doveli skupine prisilnih radnika da raiste ostatke betona, njih 1300 ubilo je neprijateljsko topnitvo i mitraljeska paljba iz zraka.8 Tvorac tog bezumlja bio je Karl Hanke. Kao bivi uitelj i jedan od prvih pristaa nacizma, Hanke je imao dobre veze; dugi je niz godina radio kao Goebbelsov tajnik i bio je blizak prijatelj Alberta Speera. Nakon kratkotrajnog boravka na ratitu, 1941. godine unaprijeen je na mjesto Gauleitera Sleske, sa sjeditem u Breslauu. Dok se rat primicao kraju u proljee 1945, on se 6 Jonca - Koniecznv, nav. dj., str. 35-36. 7 Isto, str. 51 8 Isto, str. 168. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer pokazao kao jedan od najodanijih Hiderovih slugu, dijelei iste zablude, stalno ponavljajui najnovije reimske slogane i vladajui gradom eljeznom rukom. Kad ga je Speer posjetio neposredno prije poetka opsade, Hanke je bio nemilosrdan. Seui se svojom rezidencijom elegantnom palaom iz 18. stoljea -rekao je: Rusi na grad nikad nee staviti svoje ape [...] Radije u ga spaliti"9 Kad se Speer pobunio i pokuao ga odgovoriti od tog vandalizma", Hanke je priznao da ga boli briga" za grad. I njegov je propagandni slogan bio jednako nedvosmislen. Breslau je trebalo braniti do posljednjeg ovjeka i do posljednjeg metka. Oni koji se boje asne

smrti", rekao je, umrijet e u sramoti."10 Usprkos tomu, nitko ga nije smatrao fanatikom ili odmetnikom, dapae, Hankea su slubeno isticali kao svijetli primjer na koji bi se trebao ugledati ostatak Njemake. Tako je emisija berlinskoga radija od 14. travnja napala defetiste" i oplakivala injenicu da zapadu nedostaju ljudi kao to je Gauleiter Hanke".11 Pod Hankeovim vodstvom Breslau se vrsto suprotstavio sovjetskoj navali. Kako je borba napredovala, njemake su snage uporno branile ulicu po ulicu, zgradu po zgradu, pa ak i sobu po sobu. Zabiljeile su nekoliko manjih uspjeha, ponovno zauzevi neke od sovjetskih poloaja i onesposobivi velik broj tenkova i pjeatva. Ipak, iako su mogli odrati crtu fronte, bile su bespomone kad je Breslau trebalo braniti od zranih i topnikih napada. Kako se obru stezao, grad je bio sve blie pokoravanju. Bombarderi su u uzastopnim valovima neometano kruili zrakom, a dalekometno je sovjetsko topnitvo utvrdilo poloaje. Bombardiranje je na vrhuncu, za vrijeme uskrsnog vikenda, ivot na povrini uinilo gotovo nemoguim. Onih nekoliko civila koji 9 Speer, Inside, nav. dj., str. 566. 10 Citirano u Jonca - Koniecznv, nav. dj., str. 37. 11 Citirano u Perry Biddiscombe, The Last Nazis: SS Werenwolf Guerrilla Resistance in Europe, 1944-1947(Stroud, 2004), str. 38. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera jo nisu bili u podrumima uskoro su se morali spustiti u podzemlje. ak je i njemaki vojni zapovjednik morao napustiti svoj bunker.12 Do trenutka kad je Hanke pobjegao i kad je Breslau konano podlegao - etiri dana nakon Berlina grad je pretvoren u mjeseev krajolik, pun pepela, ostataka razbijenih cigli i rupa od topovskih granata. Gotovo su sve njegove crkve pretrpjele veliku tetu, a mnoge su od njih spaljene. Unitena su brojna sveuilita i zgrade gradske uprave, ukljuujui i sveuilinu knjinicu. Procijenjuje se da je oko 20.000 kua sravnjeno sa zemljom13 te da je uniteno vie od 70 posto cijeloga grada. Kako je zabiljeio jedan od svjedoka, tek je nekoliko gradskih okruga izbjeglo ote-ivanje: Preao sam preko gomile ciglenih ostataka prema Kaiserbrucke. Sve je bilo uniteno. Od Garvestrasse do Stanetzskistrasse: ruevine. Mauritzsplatz: ruevine. Bruderkloster: izrazito jako oteen. Briiderstrasse: velikim dijelom spaljena. Tauentzienstrasse: potpuno spaljena. Kua mog sina [...] spaljena do podruma. Nisu ostale ni daske, samo pocrnjeli zidovi.14 Danak u ljudstvu bio je jednako okantan. Iako se nikad nee saznati tone brojke, procjenjuje se da su Nijemci izgubili gotovo 30.000 vojnika, medu kojima je bilo oko 6000 ubijenih, dok su sovjetske rtve dostigle brojku od 65.000.15 Sto se tie civilnih rtava, smatra se daje poginulo izmeu 10.000 i 80.000 ljudi, od ega je bilo vie od 3000 samoubojstava.16 12 Davies - Moorhouse, nav. dj., str. 31. 13 Isto, str. 37. 14 Horst Gleiss, Breslauer Apokalypse 1945, sv. 5 (Wedel, 1986), str. 130. 15 Vidi Davies - Moorhouse, nav. dj., str. 37. 16 Gleiss, nav. dj., sv. 5, str. 1094. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer Naravno, razaranje Breslaua imalo je stanovito vojno i politiko opravdanje. Uz armije koje su se borile na prilino suenoj fronti i s kraim komunikacijskim vezama, Hitler je 1945. godine moda imao dobre razloge za optimizam, pogotovu jer se sukobljavao s neprijateljem ije su snage u tom trenutku bile previe rastegnute. Stoga je, izdavi zapovijed Tvrava", predvidio da gradovi na istoku budu bedemi koji e zaustaviti sovjetsku plimu. U najboljem bi sluaju posluili kao platforma za protunapad, a u najgorem bi ih sluaju rtvovali kako bi Berlin dobio predah za nastavak borbe. Povrh toga, Nijemci i Sovjeti vodili su ogorenu ideoloku borbu u kojoj nisu oekivali milost niti bi je dali. Njemaki su civili 1945. godine njeli plodove bjesomunog razaranja i brutalnosti koje su njihovi vojnici posijali u drugim zemljama. Sada su oni branili vlastite gradove, vlastite ulice i vlastite domove; teko da su se mogli ponizno predati. Ipak, bilo je tu jo neto zlokobnije od opomena da se izdri" i prui otpor" koje su odailjali iz Berlina. Jedan je stanovnik Breslaua u svome dnevniku jezivo tono zabiljeio: Oni nisu vodili rat protiv neprijatelja, oni su vodili rat protiv svojih vlastitih ljudi, protiv svega to im je bilo drago."17

Da je znao istinu, teko da bi u nju povjerovao. Dana 19. oujka 1945. godine Hitler je izdao takozvanu zapovijed Neron". Nakon to se u uvodu isticalo koritenje svakog sredstva koje moe posluiti u borbi s neprijateljem, zapovjedio je: Unitit e se sav vojni transport te komunikacijska oprema, industrijska postrojenja i opskrbna skladita, kao i sve vrijedno na teritoriju Reicha to bi neprijatelj na bilo koji nain mogao, bilo odmah ili u nekoj predvidljivoj budunosti, iskoristiti za nastavak rata.18 17 Jonca - Koniecznv, nav. dj., str. 69. 18 Hugh Trevor-Roper (ur.), Hitler's War Directives 1939-1945 (London, 1964), str. 293-294. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera 19 Citirano u Sebastian Haffner, The Meaning ojHitler (New York, 1979), str. 160. Iako je sroena racionalnim, vojno-stratekim pojmovima, poruka zapovijedi Neron" bila je brutalno jasna. Napadaima se nee ostaviti nita osim spaljene zemlje. Ni preivjelima se nee ostaviti nita osim spaljene zemlje. Kao to e se osvjedoiti stanovnici Breslaua, i sama e Njemaka biti razorena. *** Hitlerova volja za unitenjem" izazvala je jednu od nesumnjivo najfascinantnijih epizoda iz Drugoga svjetskog rata koja je prvi put nagovijetena potkraj 1941. godine kada je Fiihrer prorekao: Ako jednog dana njemaka nacija ne bude vie dovoljno jaka ili dovoljno pripravna za rtvu kojom e na kocku staviti svoju krv da bi osigurala opstanak, onda neka nestane i neka je uniti neka jaa sila [...] Ja neu prolijevati suze za njemakom nacijom"19 S obzirom da je tu izjavu dao u vrijeme kad su njemake armije posvuda bile u osvajakom naletu, a sablast poraza jedva da se pojavljivala u njegovoj glavi, ovjek bi je lako mogao odbaciti kao obinu prijetnju izreenu da okira ili da isprovocira popustljivu okolinu. Meutim, potkraj ljeta 1944. godine, kada se poraz zlokobno poeo nazirati svima onima u Njemakoj koji su htjeli vidjeti, Hitlerova odlunost da ide u susret propasti koja e zavriti potpunim slomom nimalo nije slabila. Njegovo se prorotvo iz 1941. brzo ostvarivalo. Prva konkretna demonstracija politike spaljene zemlje" bila je u srpnju 1944. godine kad je zapovjeeno unitenje svih postrojenja ratne industrije u Francuskoj i Nizozemskoj. U vrijeme kad su njemake armije oajniki pokuavale sprijeiti savezniki proboj iz Normandije, dragocjeno vojno sposobno ljudstvo poslano je na drugu stranu da sabotira i razrui rudnike ugljena, elektrane i industrijska postrojenja. Iako se taj dekret vie krio nego to se Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer provodio, uskoro se protegnuo i drugdje - na Italiju, Maarsku, Balkan, i konano na samu Njemaku. Kasnije se Hitler hvalio kako nijedan grad nee pasti u neprijateljske ruke sve dok ne postane gomila ruevina".20 U proljee 1945. te su mjere jo vie pojaane. Iako je propala ofenziva u Ardenima iscrpila ono to je ostalo od njemakih vojnih priuva i poraz je bio samo pitanje vremena, Hitler je i dalje bio neumoljiv u tome da nee kapitulirati. Predaja apsolutno ne dolazi u obzir", bjesnio je prije nego to je upozorio: Amerikancima, Englezima i Rusima ostavit emo samo pusto."21 U skladu s tim se predvialo da e biti unitena kompletna kljuna infrastruktura - eljeznike pruge, kanali, telefonske linije i mostovi. Kako je to Goebbels zloslutno primijetio: Ako mi pro-padnemo, onda e i njemaki narod propasti s nama."22 Hitlerov ministar naoruanja Albert Speer dao je krajnje sumoran prikaz onoga to bi proglas o spaljenoj zemlji" mogao znaiti ako bi se doslovno proveo: Nijedan Nijemac ne bi nastanjivao teritorij koji bi zauzeo neprijatelj. Oni jadnici koji bi ostali, nali bi se u pustoi lienoj svih blagodati civilizacije. Ne bi se unitila samo industrijska postrojenja, plin, voda, elektrina mrea i telefonske centrale. Unitilo bi se sve, jednostavno sve to je bitno za odravanje ivota: zapisi o dostupnim zalihama, dokumentacija o brakovima i registri o prebivalitima, zapisi o bankovnim raunima. Uz to bi se unitile zalihe hrane, seoska bi se gospodarstva spalila, a stoka pobila. Ne bi se ak sauvala ni ona umjetnika djela koja su bombe potedjele. Spomenici, palae, dvorci i crkve, kazalita i operne kue takoer bi bili sravnjeni sa zemljom.23

20 Albert Speer, Spandau: The Secret Diaries (London, 1976), str. 200. 21 Speer, Inside, nav. dj., str. 570. 22 Joachim Fest, Inside Hitler's Bunker (London, 2004), str. 127. 23 Speer, Inside, nav. dj., str. 541. # Roger Moorhouse Ubiti Hitlera 24 Isto, str. 541. 25 Haffner, nav. dj., str. 153. Nimalo utjenije nije bilo ni vienje posljedica te zapovijedi koje je predoavao Hitlerov propagandni stroj. Nijedna stabljika njemake penice ne smije hraniti neprijatelja", upozoravao je jedan novinski uvodnik, nijedna njemaka usta ne smiju mu davati obavijesti, nijedna njemaka ruka ne smije mu ponuditi pomo. Svako brvno na koje neprijatelj naie mora biti uniteno, svaka cesta blokirana - ne smije susresti nita drugo osim smrti, unitenja i mrnje!'24 Mnogo se raspravljalo o korijenima tog destruktivnog poriva. S jedne strane, Hitler je moda pokuavao izbrisati sjeanja na sramotan kraj Prvoga svjetskog rata. Njegovo fanatino pruanje otpora 1945. godine bilo je, barem djelomice, repriza poraza iz 1918. godine. Njegova bi se upozorenja da se izdri u obrani mogla shvatiti kao varka kojom bi se izbjeglo jo jedno zabijanje noa u lea". Povjesniar Sebastian HafTner o tome je napisao sljedee: [Hitlerova] odlunost da vie nikad ne dopusti da se dogodi studeni 1918. godine glavni je pokreta koji ga je naveo da postane politiar. Sada je [godine 1945.] u odreenom smislu Hitler postigao svoj izvorni cilj: jo jedan studeni 1918. pomaljao se iza ugla i Hitler je ovog puta bio u poloaju da ga sprijei. Odluio je upravo to napraviti.25 Svakako ima neto u tome. No, postoje i drugi imbenici koji su 1945. doprinijeli Hitlerovu samoubilakom misaonom sklopu. Njegov je nihilizam bio nesumnjivo utjecajan, kao i njegove psihopatske i mizantropske tendencije koje su, iako stalno prisutne, prirodno izale na vidjelo nakon to se poela nazirati propast. Jednom je izjavio da ovjeanstvo nije nita vie do smijena Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer 'kozmika bakterija"1.26 Ljudske mu patnje nisu nita znaile. Nikada nije posjeivao ranjene u bolnicama, nikad nije obilazio bombardirane gradove i nikad se nije usudio doi u prostor koncentracijskog logora. Njegov se svijet sastojao od neprijatelja koje je trebalo unititi i od saveznika koje je trebalo iskoristiti. Izmeu toga gotovo da nije bilo nieg drugog. No ti su se utjecaji razvili u mnogo sloenije sustave uvjerenja. Prvo, postojao je mentalitet Valhale". Prema nordijskoj mitologiji, kraj svijeta e doi kada se bogovi sukobe sa svojim neprijateljima, koji e dolaziti iz svih smjerova, i prkosei im umru herojskom smru. Smatralo se da e nakon toga sunce potamnje-ti, zvijezde nestati, zemlja potonuti u more. Iako su mrani, te su mitove u Njemakoj popularizirala djela skladatelja Richarda Wagnera i oni su uspjeno utisnuti u njemaki nacionalni duh. Nacistika se elita esto pozivala na njih: Goring je, primjerice, prizivao slinu njemaku legendu o prijevari i krvoproliu prikazujui Njemaku kao dvor Nibelunga, sazdan od vatre i krvi".27 I Hitler je bio Wagnerov veliki oboavatelj, redovno je posjeivao festival u Bavreuthu i bio oduevljeni kolekcionar originalnih Wagnerovih partitura.28 On je oigledno skladateljevo djelo smatrao gotovo zamjenskom religijom. No ini se da je to zanimanje ilo mnogo dalje od obine mode ili kulturoloke radoznalosti. Izgleda da su neki stvarno vjerovali u to. U posljednjim danima Reicha, u travnju 1945. godine, Gerda Bormann je svome suprugu koji je radio u uredu kancelara pisala kako je usud Njemake podsjea na Gdtterddmmerung, sumrak bogova". Divovi i patuljci", napisala je, vuk Fenris i zmija Mitgard, sve su se sile zla [...] obruile na most bogova [...] Zamak 26 lan Kershaw, Hitler: Nemesis, 1936-1945 (London, 2000), str. 500. 27 Fest, Bunker, nav. dj., str. 77. 28 N. Camcron - R. H. Stevens (prev.), Hitler's Table Talk, 1941-44 (London, 1953), str. 147. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera samo to nije pao i sve se ini izgubljenim. No iznenada se uzdie novi zamak, ljepi nego to je bio prvi, i Baldur ponovno ivi"29 Takvim su se matarijama pothranjivali elnici Treega Reicha u

svojim posljednjim danima. Drugo, i moda najvanije, postojao je i socijalni darvinizam. Kao stoje dobro poznato, Hitler je ljudski ivot shvaao kao natjecanje u preivljavanju najsposobnijih. Naravno, on je taj koncept proirio kako bi ga mogao primijeniti i na narode. Prema tome, Njemaka je bila ukljuena u borbu za opstanak", ne samo sa svojim unutarnjim bakcilima" - Zidovima - ve i s ostalim niim rasama Europe koje takvima smatrala. Ta borba nije samo iziskivala temeljito istrebljenje neprijatelja rase ve je brino njegovala i najbolje" u njemakoj rasi, iz ega je slijedilo bizarno oslanjanje na pseudoznanost, eugeniku i SS-ove programe uzgoja". Turobna posljedica te uplje rasistike frazeologije bila je da je njemaka rasa neprestano samu sebe testirala u ratu sa svojim suparnicima. Hitler je njezine pripadnike mogao ohrabrivati i laskati im, mislei da e na taj nain izvui ono najbolje iz njih, meutim ako podbace, zakoni socijalnog darvinizma bili su nedvosmisleni - kao i njihove rtve prije njih, i oni e biti osueni na unitenje. U tome je Hitler bio nemilosrdan. Ako njemaki narod izgubi rat", rekao je jednom, time e pokazati da nema unutarnju vrijednost koja mu je pripisivana, i [ja] neu aliti za [njim]."30 Jednom drugom prilikom njegova je poruka bila jo mranija: Bude li izgubljen rat, onda e i nacija biti izgubljena. Nema potrebe pokazivati ikakva obzira prema temeljima koji su potrebni njemakoj naciji da bi odrala svoj najprimitivniji opstanak. Naprotiv, bolje je da te stvari sami unitimo. Zbog toga se ova nacija pokazala slabijom, a 29 Citirano u Fest, Bunker, nav. dj., str. 31. 30 Citirano u Kershaw, nav. dj., str. 780. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer budunost iskljuivo pripada snanijoj naciji s Istoka. U svakom sluaju, poslije te borbe ostat e samo oni inferiorni, jer su dobri poginuli u bitki.31 Dakle, 1945. godine Njemaka je izgubila u borbi za opstanak" i - barem u Hitlerovim oima - nije zasluila da opstane. Naravno, mnogi se - ak i meu otvrdnulim nacistima -nisu slagali s tim svjetonazorom". Za Goringa je reeno kako ga je smatrao razoaravajuim",32 dok je Goebbels, obino Hitlerov najzagrieniji pobornik, oplakivao potpuno pogrene pretpostavke"33 koje su dovele do te koncepcije. No, jedan od njegovih najglasnijih protivnika bio je tadanji ministar naoruanja Albert Speer. Speer je karijeru zapoeo kao arhitekt. Za vrijeme studija u Berlinu 1930. godine nadahnuli su ga Hitlerovi govori pa se pridruio Nacistikoj stranci. U roku od dvije godine upoznao je Karla Hankea, tadanjeg elnog ovjeka okruga Berlin-West, i poeo je dobivati prve poslove. Uskoro se uoila njegova nadarenost za arhitekturu i organizacijske poslove pa mu je 1933. godine povjeren zadatak osmiljavanja nacistikih sveanosti. Slijedom toga brzo se naao u Hitlerovu najuem krugu, a put mu je olakala Hitlerova ljubav prema arhitekturi i Speerovo uspjeno dovravanje brojnih vanih poslova, ukljuujui novi ured kancelara Reicha u Berlinu i mjesto za stranake skupove u Niirnbergu. Ipak, unato blizini epicentru moi u Treem Reichu i osobnoj naklonosti i divljenju prema Hitleru, Speer je nijekao da je ikada bio uvjereni nacionalsocijalist. Tvrdio je daje ve 1940. godine uoio mranu sr nacizma, njegovu hvalisavu aroganciju, 31 Citirano u Haffner, nav. dj., str. 159-160. 32 Speer, Inside, nav. dj., str. 571. 33 Joseph Goebbels, Tagebucher, sv. 15. (Munchen, 1995), str. 500 (14. oujak 1945). Roger Moorhouse Ubiti Hitlera pohlepnost i ekscese zlog pobjednika".34 Zbog toga je uvijek nastojao drati stranku podalje od sebe i ak je odbio poasni in u SS-u. Kao dvorski arhitekt, naglaavao je, nije imao nikakvu politiku ulogu. Njegov svijet nije bio svijet koncentracijskih logora, prisilnih radnika i sirove ideologije o rasi - on je bio upravitelj, tehnokrat i umjetnik. Mislio je da e moi izbjei uplitanje u takve gadosti ako osobno ne sudjeluje u njima. Bila je to fasada koju je godinama nastojao sauvati. Meutim, 1942. godine zlatni dani dvorskog" arhitekta primaknuli su se kraju. Zahvaljujui svojim

upravljakim sposobnostima - i tajnovitoj smrti njegova prethodnika - Speer je postao ministar naoruanja dobivi nezavidan zadatak da usmjeri njemaku industriju prema stanju totalnog rata". Unato prekidima to su ih prouzroila saveznika bombardiranja i nedostatak domae radne snage, on je doveo do dojmljiva rasta proizvodnje koji je vrhunac dostigao 1944. godine. Meutim, u to je vrijeme - unato svim uspjesima - Speer ve proao zenit karijere. Njegovo otro, neuljepano gledanje na usud Njemake dovelo je do zaotravanja odnosa prema njemu pa se uskoro naao pod sumnjom SS-a i vie nije uivao Hitlerovu naklonost. Protiv njega se poelo spletkariti, njegovi su ga rivali sve vie potiskivali, a Fiihrer osorno korio. Njegovi su slubeni dopisi bili otvoreno kritizirani i esto se zahtijevala prisutnost njegova zamjenika umjesto njega.35 Nakon nekog vremena taj je pritisak uzeo svoj danak. U sijenju 1944. godine Speer je upuen u sanatorij zbog iscrpljenosti i ivanog sloma. Kad se u proljee vratio na posao, sve je vie bio razoaran strankom, SS-om i voenjem rata, pa ak i samim Hitlerom. Kako se sam Speer izrazio, veo je pao".36 Tom je otrenjenju nedvojbeno doprinijelo to to 34 Joachim Fest, Jhe Face of the ThirdReich (London, 1970), str. 309. 35 Joachim Fest, Speer: The Final Verdict (London, 2001), str. 193. 36 Isto, str. 204. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer je shvatio da je rat ve izgubljen. Uviao je da njemaka vojna mo sustavno opada pa je poeo sumnjati da se ona uinkovito moe obraniti. U svojim se memoarima prisjea: Gotovo svaki dan sam na plavom junom nebu vidio znamenje kraja rata dok su, letei izazivaki nisko, bombarderi Petnaeste eskadrile amerikog zrakoplovstva prelazili Alpe [...] Nigdje nije bilo nijednog njemakog borbenog zrakoplova na vidiku. Nikakve protuzrane vatre [...] Potpuni nedostatak obrane.37 Zbog svega toga osjeao je rezignaciju pa je napisao nekoliko dopisa Hitleru u kojima je predlagao kako se poraz moe odgoditi ili barem ublaiti. Meutim, svaki je njegov prijedlog s prezirom odbaen jer je Hitler slijepo odbijao sluati bilo to o porazu". Speerovi se dopisi uglavnom nisu ni itali. Njihov se autor, iako je nastavio obavljati svoju funkciju, osjeao sve vie otueno. Kad se politika spaljene zemlje poela provoditi u djelo, Speer je, prema vlastitom priznanju, bio zgranut". Dok je namjeravao od ratnih ruevina spasiti ono to se spasiti dalo za dobrobit onih koji su rat preivjeli, uvidio je da su njegovi kolege ministri splet-karili prema programu besprimjernog i, po njemu, nerazumnog vandalizma. Uskoro je poeo traiti naine kako da onemogui i podriva zapovijed Neron". Krivotvorio je brojne zapovijedi Wehrmachta, primjerice, zahtijevajui da se sauva odreeni most ili neki drugi dijelovi infrastrukture.38 Meutim, najuspjeniji je bio u tehnici koju nazvao jednostavni trik"39 za nadmudrivanje Hitlera. U svojim se dopisima i izravnim susretima s Fiihrerom sluio njegovim vlastitim 37 Speer, Inside, nav. dj., str. 458. 38 Richard Overy, Interrogations (London, 2001), str. 460. 39 Speer, Inside, nav. dj., str. 538. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera argumentima i predrasudama kako bi postigao eljeni ishod. Dokazivao je da bi, s obzirom da e njemake snage neizbjeno povratiti izgubljene teritorije, trebalo opozvati zapovjeeno unitenje infrastrukture u tim podrujima kako bi se uz to manje napore mogli obnoviti red" i vojna proizvodnja nakon povratka njemakih armija. Hitlera je, naravno, zavela mogunost da bi njegova vojska mogla neizbjeno" ponovno napredovati i opet osvojiti izgubljeni teritorij te se spremno sloio s prijedlogom. Naoruan Fiihrerovim pristankom, Speer je nakon toga mogao zapoeti s uvjeravanjem pokrajinskih Gauleitera i okupacijskih vlasti da paraliziraju, a ne da razore, sva postrojenja na koja se unitenje odnosilo. Planove treba izraditi", napisao je, tako da ako [...] industrijska podruja padnu u neprijateljske ruke, tvornice budu onesposobljene samo privremeno. To se treba postii uklanjanjem razliitih dijelova koje treba ponijeti sa sobom tijekom povlaenja [...] bez unitavanja samih tvornica!'40 Speer je neumorno radio poklanjajui istu energiju potkopavanju Hitlera koju je prije poklanjao pomaui mu. Od veljae do travnja 1945. godine sedamdeset je puta posjetio ono to je preostalo

od njemakog okupiranog teritorija i gostovao na vie od stotinu konferencija.41 Na taj je nain ostvario nekoliko zamjetnih uspjeha, poinivi pritom neto malo vie od ezdeset djela veleizdaje.42 Primjerice, uvjerio je zapovjednika Pariza von Choltitza da odgodi sva planirana ruenja.43 Nesumnjivo je utjecao i na odluku Gauleitera Hamburga Karla Kaufmanna da ne dopusti potpuno unitenje stare jezgre grada. Smatra se da su njegove intervencije rezultirale ouvanjem rudnika i tvornica u Belgiji i sjevernoj Francuskoj, kanala u Nizozemskoj, rudnika nikla u Finskoj, 40 Isto, str. 539. 41 Gitta Serenv, Albert Speer: His Battle with Truth (London, 1995), str. 482. 42 Citirano u Overy, nav. dj., str. 460. 43 Fest, Speer, nav. dj., str. 232. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer rudnika metala na Balkanu i naftnih polja u Maarskoj.44 Ipak, prkosei izravnim Hitlerovim zapovijedima, svoj je ivot dovodio u opasnost. Zapoeo je njegov razlaz s reimom. *** Tijekom cijelog tog razdoblja Speer je kontinuirano zatrpavao Hitlera mnotvom dopisa, nadajui se da e razum prevladati. Iako je aktivno prkosio Hitleru, oigledno jo nije shvaao da je upravo Fiihrer bio korijen problema. Taj e se stav promijeniti. Speerov odnos prema Hitleru bio je neobian. Sam je Speer bio jasan: Da je Hitler imao prijatelje", izjavio je jednom, ja bih bio njegov prijatelj."45 Meutim, jedan je autor otiao jo dalje opisujui taj odnos kao zastraujuu ljubav".46 ini se da je tu postojao neki zaudno strastveni element. Natuknuto je da je Hitlera Speer prilino osvojio. Privukao ga je njegov nordijski izgled i dojmilo ga se njegovo tiho samopouzdanje i erudicija.47 Speer je naravno uzvratio, opijen djelomice blizinom epicentru moi, ali i implicitno vjerujui, i to s punim zanosom ministranta, u Hitlera i u Hitlerov tobonji genij". Ipak, kad se 1944. godine vratio nakon bolesti, izgleda da nije mnogo bilo ostalo od Speerove strasti. Iako e on i Hitler popraviti odnose i povratiti neto od privida prijateljstva i drugarstva, arolija je nestala. Speer je ak uoio da mu se Hitler odjednom inio fiziki odvratim. 0 moj Boe, kako nikad do sad nisam vidio kako je ruan?", prisjea se. Taj iroki nos, ta blijedouta koa. Tko je taj ovjek?"48 Doista, kad je jedan njegov kolega 44 Hugh Trevor-Roper, The Last Days of Hitler (London, 1995; sedmo izdanje), str. 70. 45 Citirano u Fest, Face, nav. dj., str. 307. 46 Gitta Serenv, korespondencija s autorom, 4. studeni 2004. 47 Serenv, nav. dj., str. 138. 48 Citirano u isto, str. 422. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera prokomentirao da se Hitlera vie ne moe smatrati normalnim",49 Speer se sloio bez prigovora. Vrlo je vjerojatno da je i on ve doao do istog zakljuka. Onda je, poetkom veljae 1945. godine, Speera posjetio kolega iz elektrine industrije dr. Friedrich Liischen. Liischen ga je pitao zna li da njemaki narod uvelike citira neke odlomke Mein Kampfa, i potom mu je uruio komadi papira s Hitlerovim rijeima od prije dva desetljea: Svrha diplomacije ne smije biti shvaanje da e nacija herojski biti poraena, ve da e ona na praktian nain opstati. Iz toga slijedi da je svaka cesta koja vodi prema tom cilju oportuna, a ako se ne odabere taj put, onda se to mora shvatiti kao zloinako zanemarivanje dunosti.50 U tiini, Liischen je tada Speeru predao drugi citat iz istog izvora: Autoritet drave ne moe biti sam sebi svrha. Jer, kad bi tako bilo, svaka bi vrsta tiranije bila nepovrediva i sveta. Ako se vlada slui instrumentima moi koji su joj na raspolaganju da bi narod povela prema propasti, onda pobuna nije samo pravo ve je i dunost svakog pojedinog graanina.51 Liischen je zatim otiao bez rijei. Ostavio je Speera da razmisli o vanosti tih dvaju odlomka koji su, iako zastarjeli, preuzeti iz knjige koja je u nacistikoj Njemakoj slavljena kao djelo suvremenog proroka. Bio je zapanjen. Evo Hitlera kako sam govori ono to ja pokuavam ostvariti tijekom posljednjih mjeseci. Moe se

izvui samo 49 Citirano u Fest, Speer, nav. dj., str. 218. 50 Adolf Hider, Mein Kampf (London, izdanje iz 1939), str. 501-502. 51 Isto, str. 91. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer jedan zakljuak: Sam je Hider - mjereno standardima njegova vlastita politikog programa - svjesno poinio in veleizdaje protiv svoga vlastitog naroda [...] Te sam noi odluio eliminirati Hitlera.52 Kao to je Speer i sam priznao, njegovo planiranje da ubije Hitlera imalo je u sebi odreenu dozu neega smijenoga".53 S jedne strane, on se nekako ambiciozno ponadao da e uspjeti eliminirati Bormanna i Goebbelsa istovremeno, smatrajui ih opasnijima bez Hitlera nego s njim".54 S druge strane, on nije bio roeni atentator. Roen 1905, bio je premlad da bi sudjelovao u Prvom svjetskom ratu, a nakon toga nije imao nikakve veze s vojskom. Zapravo, budui da je porijeklom iz situirane obitelji srednje klase i da je bio pomalo krhke tjelesne grae, vjerojatno nikad nije sudjelovao ni u tunjavama u kolskom dvoritu. Stoga je, nakon to je odluio ubiti Hitlera, imao vrlo malo ideja kako bi to trebao izvesti. Iako je i dalje imao pristup meti, Speer je odluio ne izvoditi frontalni napad. Umjesto toga se odluio za sigurniju, udaljeniju metodu. Dok je u proljee 1945. etao vrtom ureda kancelara Reicha, uoio je ventilacijsku cijev koja je vodila do Hitlerova bunkera. Kako se sjea u svojim memoarima, bila je prekrivena malim grmom, u ravnini s povrinom zemlje i pokrivena tankim reetkama".55 Okolo nije bilo nikakvih posebnih sigurnosnih mjera niti straara. Nee biti teko, razmiljao je, ubaciti otrovni plin u bunker. Nekoliko dana poslije, tijekom zranog napada na Berlin, Speer je bio u sklonitu u podrumu Ministarstva naoruanja kad se upustio u razgovor s Dieterom Stahlom, jednim od svojih kolega 52 Speer, Inside, nav. dj., str. 574. 53 Isto, str. 574. 54 Citirano u Serenv, nav. dj., str. 477. 55 Speer, Inside, nav. dj., str. 575. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera 56 National Archives, London (u nastavku NA), FO 1078/236, Izvjee o ispitivanju Dietera Stahla, 10. studenoga 1945, str. 5. 57 Citirano u Serenv, nav. dj., str. 477. i voditeljem proizvodnje streljiva. Dobro je poznavao Stahla - i to je bilo najvanije, vjerovao mu je - jer ga je ve jednom bio spasio iz kandi postdamskog Gestapoa nakon to je prijavljen da je davao defetistike komentare. Njih su dvojica naravno raspravljali o nadolazeem slomu i o politici koja je, u njihovim oima, ubrzavala propadanje Njemake. Speer je postajao sve uzrujaniji, iskalio je frustracije prema reimu rekavi: ,Ja jednostavno vie ne mogu ovo podnositi i svjedoiti vladi luaka"56 Nastavio je iznosei svoj plan Stahlu: Pitao sam ga moe li mi nabaviti nervni plin tabun i kad me je, bez iznenaenja, upitno pogledao, rekao sam da elim pokuati pustiti plin u bunker ureda kancelara Reicha. Nije izgledao ni iznenaen ni uznemiren.57 Speerov je odabir oruja bio vrlo zanimljiv. Tabun se prije rata proizvodio kao insekticid, ali se pokazao toliko smrtonosnim nervnim agensom da je njegova daljnja proizvodnja preputena njemakoj vojsci. Bezbojna tekuina bez okusa, s jedva primjetnim slatkastim mirisom, tabun je djelovao na dodir ili se unosio udisanjem para, a djelovao je tako da je zaustavljao funkcioniranje enzima kolinoesteraze, koji je presudan za prijenos ivanih impulsa u miie. rtve otrovane tabunom gubile su svu kontrolu nad miinim tkivom. Prvi je simptom trovanja bilo skupljanje zjenica koje, u najpovoljnijim uvjetima, pobuuje stanje blisko sljepilu. Nakon toga dolazi do poveanog luenja sline, to vodi do stvaranje pjene na ustima. Nakon pojaanog pranjenja nosa i oteanog disanja dolazi do povraanja i nekontroliranog mokrenja. Nakon otprilike sat vremena izlaganja Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer

otrovu, veina bi rtava pretrpjela silovite greve i umrla bi zapravo od guenja.58 Godine 1942. tabun se proizvodio u suvremenim postrojenjima u istonoj Njemakoj. Ondje su ga u podzemnom postrojenju u kojem su radili zatvorenici iz koncentracijskih logora sintetizirali i stavljali u avionske bombe i granate. Granate su se zatim skladitile i ekale zapovijed kojom bi se rasporedile za uporabu, zapovijed koja, vjerojatno zbog Hitlerova iskustva iz Prvoga svjetskog rata, sreom nikad nije izdana. U svakom sluaju, 1945. godine Njemaka je imala nagomilane zalihe od otprilike 12.000 tona spremljenog tabuna.59 Speer je kao ministar naoruanja morao znati o njegovom postojanju i koliko je njegovo djelovanje smrtonosno. Meutim, kad se Stahl nakon nekoliko dana javio Speeru, njegov je odgovor bio negativan. Nakon to se raspitao, saznao je da bi se tekui tabun rasprio eksplozijom granate, ali da prirodno ne bi ispario ili stvorio dim.60 Zakljuio je da tabun nije prikladno sredstvo za ostvarenje Speerova plana, ali mu je obeao da e umjesto toga nabaviti jedan od tradicionalne vrste nervnih otrova".61 U meuvremenu, dok su njih dvojica istraivali mogunosti koje su im bile na raspolaganju, Speera je opet neto isfru-striralo: Cak i da smo uspjeli pribaviti nervni otrov", napisao je: Ovi su nam dani uzaludno potroeni. Jer kad sam uspio smisliti neku izliku da odem pregledati otvor za dovod zraka, zatekao sam promijenjen prizor. Naoruani uvari SS-a bili su rasporeeni po krovu cijelog kompleksa, postavljeni su reflektori, i ondje gdje je prije otvor za dovod 58 Vidi Robert Harris - Jeremv Paxman, A Higher Form of Killing (London, 1982), str. 53-57. 59 Isto, str. 62. 60 NA, Ispitivanje Stahla, nav. dj., str. 6 61 Speer, Inside, nav. dj., str. 576. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera zraka bio u ravnini zemlje sada je strio dimnjak malo vii od 3 metra, koji je cijev za dovod zraka stavio izvan dometa. Bio sam zaprepaten.62 Usprkos tomu, ini se da se nije radilo samo o tehnikoj smetnji koja je odvela Speera od njegova zadatka. Reeno je da je negdje u to vrijeme posjetio Porajnje i jedne je noi inkognito sjedio s nekoliko rudara u sklonitu od zranih napada. Sluajui razgovore koji su se vodili oko njega, shvatio je u kojoj su mjeri obini Nijemci jo uvijek bez zadrke vjerovali u Hitlera i koliko su jo vjerovali u njegovu sposobnost da ih spasi od katastrofe. Provede li on svoj plan u djelo, mislio je, unitio bi njihovu posljednju trunku nade, uklonivi jedinog politiara u kojeg su jo vjerovali. S tim je saznanjem odustao od namjere da izvri atentat na Hitlera.63 Budui da su samo neki Speerovi biografi spomenuli tu priu, moglo bi se pretpostaviti da je apokrifna. Speer je, na kraju krajeva, bio deko za pokazivanje" nacistikog reima i nije ba vjerojatno da bi bilo gdje u Reichu mogao proi inkognito. No na priu bi se moglo gledati i kao na parabolu koja objanjava Speerove osjeaje prema Hitleru u to vrijeme. Kakvo god da je njezino pravo porijeklo, ona upuuje na mentalna i emocionalna previranja s kojima se Speer hrvao. To je potvrdio i Speerov autant Manfred von Poser. Tijekom putovanja u Berlin u oujku njih su se dvojica zaustavila naAutobahnu da se odmore. Poser se sjea: [Speer] i ja smo etali nekim poljima i popeli se na breuljak. Bilo je maglovito ali sunano. Sjeli smo, zemlja oko nas jako je lijepo mirisala, i promatrali smo breuljke i taj prekrasni krajolik. Bio je to jedini put da sam vidio 62 Isto, str. 577. 63 Trevor-Roper, nav. dj., str. 72. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer Speera kako je zapao u duboku depresiju. Kako moe to raditi?" rekao je crtajui polukrug rukom. Kako moe eljeti od svega ovoga napraviti pustinju?"64 Tako je, ako se vjeruje Speerovim memoarima, plan za atentat odbaen. Zaokupljen strahovima od razotkrivanja i potencijalnim posljedicama za svoju obitelj, Speeru je laknulo to je mogao odbaciti neudobnu krinku atentatora. Kao to se prisjea: Cijela ideja izvrenja atentata nestala je iz mojih razmiljanja onako brzo kao to je dola. Vie nisam smatrao svojom misijom ukloniti Hitlera, ve osujetiti njegove zapovijedi o unitavanju."65 Ipak, izgleda da Speer nije potpuno odustao od smiljanja zavjera. Tijekom ispitivanja koje su

vodili Britanci potkraj 1945. godine, Dieter Stahl je otkrio da je zavjera bila ira nego to se to ini prema Speerovim memoarima, odnosno u veini djela o njegovom ivotu. Stahl je naveo daje u drugoj polovici oujka 1945. godine jo jednom pozvan na sastanak s ministrom Speerom: [Speer] mi je objasnio da je sad smislio drugi plan. Himmler, Goebbels i Bormann, najopasnija i najgora trojka [sic], sastajali su se gotovo svake veeri u uredu kancelara Reicha kako bi smiljali svoje paklene planove [...] Za vrijeme nonih zranih napada sva su se trojica vozila u svojim autima [...] do predgraa Berlina i to je prilika koju bi trebalo iskoristiti za zasjedu.66 Speer je nastavio objanjavati kako je pronaao nekoliko hrabrih ljudi" koji e mu pomoi i dodao je kako e on sam preuzeti" jedan od tri auta. Zamolio je Stahla da mu nabavi strojnice, pitolje, streljivo i bljeskalice kojima e zaslijepiti mete. Stahl je sljedeeg dana uredno isporuio traeno naoruanje u 64 Citirano u Serenv, nav. dj., str. 486. 65 Speer, Inside, nav. dj., str. 577. 66 NA, Ispitivanje Stahla, nav. dj., str. 7. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Speerov ured, no kako nije imao vie prilike nasamo razgovarati sa Speerom, vie nije mogao imati uvida u ono, ako je iega i bilo, to je poduzeto. Iako je Stahl jasan u svome iskazu da je Speer planirao ubiti ove nacistike dunosnike, mogue je da se zavjera poslije preobrazila u urotu da se otmu Bormann, Himmler i sindikalni voa Reicha Robert Ley. Poetkom travnja 1945. godine, nakon to je Hitler jasno rekao da namjerava okonati ivot u Berlinu, Speer je navodno postao uznemiren jer je cijelo vodstvo nacistikog pokreta planiralo samoubojstva. Tvrdio je da im je moralna dunost da se pojave na suenju na kojem sudi neprijatelj"67 i da neposredno odgovaraju za svoja djela. tovie, mislio je da bi krivini postupak protiv njih stvorio priliku da se mrnja i ljutnja odvrate od njemakog naroda [i] usmjere na one koji je stvarno zasluuju".68 U skladu s tim, Speer je u dosluhu sa slavnim pilotom Lurnvaffea Adolfom Gallandom smiljao zavjeru da otmu uasni trio" i na taj ih nain sprijee da poine samoubojstvo. Kako se prisjea, trebali su ih zaskoili u berlinskom predgrau: Plan nam je bio jednostavan: kad neprijateljski noni bombarderi bace bijela padobranska svjetla, svaki e se auto zaustaviti i putnici e pobjei prema poljima. Svjetlee rakete koje bi se ispalile signalnim pitoljima nesumnjivo bi proizvele sline reakcije. Onda bi postrojba naoruana automatskim pukama nadjaala pratee odrede od est ljudi [...] U opoj bi zbrci bilo mogue odvesti uhienike na sigurno mjesto.69 67 Speer, Inside, nav. dj., str. 622. 68 Citirano u Serenv, nav. dj., str. 507. 69 Speer, Inside, nav. dj., str. 622-623. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer Iako se odluio da nee izvesti tu akciju, Speer je izgleda i dalje smiljao zavjere. To smiljanje zavjera nije u potpunosti bilo altruistino, s obzirom da Speer nije zaboravljao na to da spaava i vlastitu kou. U posljednjim danima rata osmislio je matovit plan da pobjegne na Grenland gdje e se, tako je mislio, moi sakriti i pisati memoare, sve dok se praina ne slegne". On i jedan drugi asnik Luftwaffea, Werner Baumbach, zatraili su da se pripremi hidroavion, napunjen s osnovnim potreptinama, skijama, priborom za pecanje, kajacima i, naravno, dobrim vinima" te su se pripremili za bijeg, ali je hidroavion uniten u saveznikom zranom napadu. Sam je Speer poslije odbacio taj plan opisujui ga kao isti romantizam" i fantaziju, na trenutak ak zabavnu".70 Na kraju se suzdrao od svih takvih primisli o bijegu i mirno se predao da ga uhite sredinom svibnja 1945. godine. Moda to i nije iznenaujue, no Speerove aktivnosti kao urotnika i potencijalnog atentatora privukle su dosta pozornosti, premda ne uvijek laskave. Korijen tog neprijateljstva zagonetka je koja se odnosi i na samog Speera. Najliberalniji komentatori gledaju na Speera gotovo kao na jednoga od svojih: situirani intelektualac iz srednje klase koji stoji u izrazitom kontrastu naspram gomile psihopata, razbojnika i karijerista koji su inili ostatak nacistike hijerarhije. Prema tome,

oni su zgroeni da je on mogao djelovati u takvu drutvu - meu ubojicama"71 kako je on sebe opisao gledajui unatrag - i staviti im svoj genij na raspolaganje. Ukratko, oni su dokazivali da je on, od svih visokorangiranih nacista, trebao bolje postupiti. Povjesniar Hugh Trevor-Roper iznio je moda tipino osuujuu presudu. Za Speera" je zakljuio da: 70 Isto, str. 659 i Serenv, nav. dj., str. 511. 71 Speer, Inside, nav. dj., str. 575. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera je stvarni kriminalac nacistike Njemake. I to zato jer je on, vie od bilo koga drugoga, predstavljao fatalnu filozofiju koja je opustoila Njemaku i zamalo upropastila svijet. Deset je godina sjedio u samom sreditu politike moi. Njegova je prodorna inteligencija dijagnosticirala njezinu narav i promatrala preobrazbe nacistike vlade i politike. On je razumio i prezirao osobe koje su se nalazile u njegovoj blizini, sluao je njihove besramne zapovijedi i shvaao njihove groteskne ambicije. I pritom nije uinio nita.72 Nakon te nelagode slijedi duboka sumnja u Speerove motive u njegovom savlovskom pokajnikom obraenju u Niirnbergu, gdje je on bio jedini iz nacistike hijerarhije koji je otvoreno izrazio kajanje i priznao svoj udio u kolektivnoj odgovornosti za zloine poinjene u ime Njemake. Iako je na taj nain izbjegao smrtnu kaznu i navukao na sebe Goringov bijes, teko da je zavrijedio potovanje saveznika. Dapae, na njega se gledalo s izrazitim skepticizmom. Smatrali su ga licemjerom, manipulatorom i, kako bi to Englezi rekli, ,,too clever by half".73 Kao to je Airey Neave upozoravao svoje kolege u Niirnbergu, Speer je vie obmanjivao i bio je opasniji od Hitlera [...] ne smijemo pasti pod njegov utjecaj'.74 Naravno, te su se sumnje protegnule i na Speerovu navodnu zavjeru da izvri atentat. Kad je prvi put poeo govoriti o zavjeri u Niirnbergu, Speer je tvrdio, pomalo neiskreno, da mu je namjera bila samo spomenuti [to] da bi pokazao kako su opasno izgledale Hitlerove namjere".75 Meutim, to je uskoro postalo teite njegove obrane i jedan od vrhunaca samoga suenja. Zapoeo je 72 Trevor-Roper, nav. dj., str. 215. 73 Engl. fraza: prepametnim, toliko da se preraunao (nap. prev.) 74 Airey Neavy, Nuremberg (London, 1978), str. 138 i 144. 75 Speer, Inside, nav. dj., str. 689. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer skromno, natuknuvi da je to pitanje moda previe tehniko ili da ide previe u pojedinosti da bi zanimalo sud. Kad su ga primorali, nastavio je prividno pod prisilom, s obzirom da uvijek ima neto odbojno u tim stvarima".76 Nastavio je iznosei svoj plan i navodei ulogu koju je igrao Dieter Stahl - ije je neovisno svjedoenje bilo kljuno jer je potvrdilo njegov iskaz - i zakljuivi da su promjene u ventilacijskom sustavu u bunkeru uinile cijelu zamisao nemoguom. Otkrivanje te zavjere izazvalo je veliko uzbuenje. Speerovi kolege optuenici bili su zgroeni. Jodl je to smatrao neukusnim", a Rosenbergje zauzeo gledite daje Speer svoju senzaciju" trebao zadrati za sebe. Goring je bio predvidljivo sumanut, glasno komentirajui da ako ovaj sud ne objesi Speera, onda e ga na zatvoreniki sud ubiti zbog izdaje".77 Savezniki su se tuitelji, u meuvremenu, samo udili zato Speer nije htio spomenuti cijelu stvar kad je davao prvu izjavu. Ni povjesniari ni komentatori nisu bili nia manje skeptini. Iako je Dieter Stahl smatrao da je Speer iskren i nikad nije sumnjao u njegove namjere",78 on je bio u manjini. Jedan je bivi kolega, primjerice, opisao Speerovu zavjeru da ubije Hitlera kao matariju - jer to je sve to je ikad bila."79 Jedan je kasniji biograf ideju o Speeru-atentatoru" opisao kao nadrealan apsurd".80 Drugi je odbacio zavjeru kao slaboumnu", okarakteriziravi je kao isprazno naklapanje o bunkeru"81 te je postavio pitanje, s dozom zlobnog sarkazma, je li nacistikoj Njemakoj ponestalo ljestava" po 76 The Trial of the Major War Criminals before the International Military Tribunal (London, 1948), sv. 17, str. 32. Svjedoenje Alberta Speera, 20. lipnja 1946. 77 Ann Tusa - John Tusa, The Nuremberg Trial (London, 1983), str. 399. 78 NA, Ispitivanje Stahla, nav. dj., str. 6. 79 Serenv, nav. dj., str. 473.

80 Matthias Schmidt, Albert Speer, The End of a Myth (London, 1985), str. 124. 81 Dan van der Vat, The GoodNazi: The Life and Lies of Albert Spttt (London, 1997), str. 222-223. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera kojima bi se moglo popeti do podignutog dovoda zraka u bunker. Neki su pisci obzirniji, obino samo povezujui pojedinosti koje su Speer i Stahl iznijeli bez osobita preispitivanja njihove istinitosti. Njemaki povjesniar Joachim Fest, primjerice, zavjeru smatra romantinom" i usporeuje je s igrom policajaca i lopova"82 te tu zastaje i ne uputa se u otvoreno kritiziranje Speera. Dakle, je li Speer stvarno htio ubiti Hitlera? Dok se propituje to pitanje, obino se nametnu tri optube. Prvo, s obzirom na njegov oigledno neogranien pristup meti, Speerov propust da barem pokua izvriti atentat dokaz je njegove nevjerodostojnosti. Taj se argument ini uvjerljivim, barem na prvi pogled, meutim on ne uzima u obzir brojne vane imbenike. On ignorira, primjerice, nevjerojatnu mo koju je Hitler mogao primijeniti na one koji su ga okruivali. Sam je Speer pisao o Hitlerovoj hipnotikoj sposobnosti uvjeravanja" i o njegovom osobnom magnetizmu",83 te je priznao u memoarima da: Ako u potpunosti ostavimo po strani bilo kakvo pitanje straha, ja nikad ne bih mogao pogledati Hitlera u oi s pitoljem u ruci. Licem u lice, njegova je magnetska mo nada mnom bila prevelika."84 Stoga se njegovo oklijevanje da riskira frontalni napad moe pripisati i strahu od odustajanja i uhienja i istom kukaviluku. Nadalje, jo je upitno u kojoj je mjeri Speer imao pristup, iako je nesumnjivo bio vei od pristupa koji su imali ostali potencijalni atentatori. Sugerirao je kako je Speer imao brojne prilike da ustrijeli Hitlera i da je mogao ui i izai iz bunkera kad je htio, a da ga ne pretrauju.85 Meutim, kad se uzmu u obzir posljedice zavjere od 20. srpnja, to se ini prilino neuvjerljivim. Speerovi sastanci s Hitlerom u posljednjim mjesecima rata bili su ogranieni na 82 Fest, Speer, nav. dj., str. 246. 83 Vidi, primjerice, Speer, Inside, nav. dj., str. 464. 84 Isto, str. 577. 85 Peter Hoffman, Hitler's Personal Security (New York, izdanje iz 2000), str. 261. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer redovne informativne sastanke, na koje je odlazio zajedno s mnogim drugim visokorangiranim nacistima. Dani intimnih druenja nasamo s Hitlerom u njegovu stanu, na kojima se gledalo u planove za nove zgrade, u toj su etapi odavno bili proli. tovie, ta je sugestija proturjena brojnim iskazima koji do pojedinosti opisuju sigurnosni reim koji je tada bio uveden. Major Frevtag-Loringhoven je, primjerice, kao jedan iz kruga autanata koji su uvijek bili u bunkeru, bio vrlo jasan. Nitko nije mogao ui u bunker, a da nije bio pretraen nosi li ikakvo oruje", izjavio je prije nego to je opisao vrlo brino osmiljen" sigurnosni sustav u kojem su se kaputi i osobno oruje morali predavati, a aktovke su pretraivane prije nego to bi se dobio pristup Hitlerovoj prostoriji za sastanke, prolazei pritom pored triju predstraa SS-a.86 Tu su injenicu ponavljali mnogi drugi. Budui da su se sigurnosne procedure prije neujednaeno i nedosljedno primjenjivale na najui krug Hitlerovih ljudi, nakon 20. srpnja 1944. godine sve je osoblje bilo izloeno istom strogom reimu, bez obzira na status. Walter Warlimont, primjerice, koji je bio vrlo blizak Hitleru i ak je bio ozlijeen u Stauffenbergovu pokuaju atentata, prisjea se da: Od [tada] sam bio jedan od onih asnika ije je aktovke pretraivala SS-straa prije nego to bih uli u sobu sa zemljovidima [...] promatrali su svaki moj pokret."87 Speer je oigledno uivao privilegirani poloaj unutar nacistike hijerarhije, ali je vrlo dvojbeno je li u posljednjim danima Treega Reicha sam mogao stvoriti situaciju u kojoj bi mogao izvriti atentat na Hitlera. Drugo, ukazuje se na to da je Speerovo navodno planiranje da upotrijebi otrovni plin bila lukava obmana. Izgleda da je sam Speer odobrio promjene na ventilacijskom sustavu dvije godine ranije, ime se upravo htjelo osujetiti takav pokuaj. Tvrdi se da 86 Anton Joachimsthaler, The Last Days of Hitler (London, 1996), str. 39. 87 Walter Warlimont, Inside Hilter's Headquarters (London, 1964), str. 442. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera je pri projektiranju bunkera u proljee 1943. godine Speer znao za dopis koji je revidirao

ventilacijske instalacije s gravitacijskom zaprekom, tako da bojni otrovi ubaeni u njih opet izlaze van."88 To je doista intrigantno, ali ne nuno i otegotno. Na kraju krajeva, moglo bi se uzvratiti daje upravo znanje o toj injenici ono to je vodilo Speera da odbije tekui tabun kao prikladno sredstvo za napad i potrai neki tradicionalniji" plin koji bi mogao zaobii gravitacijsku zapreku. Posljednje, zavjera se obino prikazuje kao dio kampanje ar-miranja" smiljene u suradnji s braniteljem u Niirnbergu koja gaje trebala spasiti od vjeala. Premda mu je takav nastup na optuenikoj klupi vjerojatno uistinu spasio ivot,89 Speer je poslije nastojao propagirati ideju da nije pokuavao izigrati" Niirnberg u svoju korist. Pretvarao se da mu je neugodno kad je iznosio na vidjelo pojedinosti svoje zavjere, suzdrljivo ocrtavajui priu ,,s oklijevanjem [...] iz straha da e izgledati kao da se time hvali".90 Speerov je branitelj pak ustrajao na tome da se njegov klijent nije samo brinuo kako da zatiti sebe. Ustrajavajui na tome da prizna krivnju, tvrdio je, Speer je znao da riskira smrtnu kaznu, no bio je nepokolebljiv. Slegnuo je ramenima i rekao, 'Pa neka bude tako.'"91 Ta predodba o pokajnikom bivem nacistikom ministru koji, bez ikakve brige za vlastitu sudbinu, svoje tajne stavlja na raspolaganje bivim neprijateljima, vrlo je privlana, ali naalost i iznimno nerealistina. Speer se u Niirnbergu i dalje uvelike bavio samoodranjem. On je armirao istraitelje, naglaavao je dobro ponaanje i isticao pomo koju bi njegovo struno znanje jo moglo pruiti saveznicima.92 U pismu od tri stranice, koje je 88 Van der Vat, nav. dj., str. 157. 89 Robert Conotjustice at Nuremberg (London, 1983), str. 496-497. 90 Speer, Inside, nav. dj., str. 689. 91 Serenv, nav. dj., str. 570. 92 Overy, nav. dj., str. 469-471. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer uputio amerikom tuitelju, tvrdi: Ja ne samo da sam tijekom ovog razdoblja dao svaku moguu informaciju nego sam i dalje, radi jasnih informacija, smireno odbijao prigovore svojih bivih kolega."93 Jasno je to je htio rei izmeu redaka. Podsjeajui tamniare na svoju vrijednost, i kao izvora informacija i kao onoga koji je pozitivno utjecao na druge zatvorenike, nadao se da e izbjei smrtnu kaznu. Speerovo je razotkrivanje zavjere iz bunkera" stoga vjerojatno smiljeno kao varka kojom e se omekati tuiteljev stav prema njemu. U tome nije uspio. Suci Meunarodnog suda bili su previe lukavi da bi ih se dojmilo ono to su prepoznali kao proraunati pokuaj da se zadobije njihovo suosjeanje.94 Meutim, ono to je Speera na kraju spasilo nije bilo otkrivanje njegove zavjere da se ubije Hitlera, ve cijelo njegovo dranje. Speer je bio rjeit, sklon dati informacije i inteligentan. Impresionirao je sud svojim prividnim potenjem i smirenim i uravnoteenim temperamentom. Uz to je primijeeno da je bio jedan od nekolicine ljudi" koji su imali hrabrosti rei Hitleru daje rat izgubljen".95 To su bili imbenici kojima je zadobio simpatije suda. To su bile injenice koje su mu, uvjerljivo, spasile ivot. Meutim, ne bi trebalo pomisliti da se time zavjera u cjelini moe prikazati kao prijevara. Speer je svakako u Niirnbergu pokuavao tu priu iskoristiti u svoju korist, no on je nije izmislio samo zbog toga. Inteligentan, ak i manipulator, ali sasvim sigurno nije bio makijavelistiki spletkar kakvim ga mnogi jo zamiljaju. Ukratko, oni koji mu pripisuju da je prepredeno i s predumiljajem smislio lanu zavjeru u posljednjim tjednima Treega Reicha, samo da bi se umiljavao svojim kasnijim tuiteljima, previe su se uivjeli u priu. 93 Citirano u isto, str. 139. 94 Tusa - Tusa, nav. dj., str. 460. 95 Trial ofthe Major vVar Criminals, nav. dj., sv. 23, str. 124. Presuda u sluaju Alberta Speera, 1. studenoga 1946. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Pa, kakvi se onda zakljuci mogu izvui? Speerova je zavjera svakako fascinantna pria, utoliko vie to se ne moe oekivati da e ikada biti konano razjanjena. Kao to je i Joachim Fest primijetio, mnoga pitanja vezana uz Speerov ivot ostaju nerijeena do dananjeg dana, a neka se

nikad ni nee raistiti".96 Neki bi mogli zakljuiti kako ova zavjera protiv Hitlera ulazi u tu kategoriju. Meutim, trijezno iitavanje dostupnih dokaza ukazuje na prilino jednostavan zakljuak. Usprkos svim svojim manama, Speer se nije u potpunosti ogluio na glas savjesti. Doista, injenica da se zamisao o atentatu njemu uope dogodila svakako je dokaz, ne njegove sposobnosti da bude ubojica, ve prije zakanjela i dodue nevoljka moralnog preporoda. Njegovo bi se zavjerenitvo stoga - iako je bilo tek prividno - trebalo moda tumaiti kao oajnika elja da u posljednji tren uini pravu stvar". Njegova je namjera da ubije Hitlera, kao to je i priznao, bila oajnika gesta".97 Meutim, bila je dovoljno prava, iako moda tek prolazno u trenutku kad je on shvatio da se Njemaka primie ponoru. Zavjera je za Speera bila dovoljno prava da svoj ivot izloi opasnosti uvodei druge urotnike, kao to je bio Stahl, i dovoljno prava za njega da se ne ba diskretno raspituje o uporabi tabuna. Ipak, kao to je i sam Speer priznao, od namjere do djela, dug je put".98 Potpuno je jasno daje jedva i krenuo tim putom. Ako se izuzmu fantazije o zasjedama, pitoljima sa signalnim raketama i otrovnim plinovima koje mogu zabaviti jednog kolarca, Speer se nikada nije okuao u svojim planovima. Nikada nije odredio datume, podijelio zadatke ili se posvetio prljavim pojedinostima ubojstva. On jasno nikada nije jasno do kraja promislio posljedice djela koje je zamiljao. Jer, da mu je uspjelo unijeti otrovni plin 96 Fest, Speer, nav. dj., str. 9. 97 Serenv, nav. dj., str. 478. 98 Speer, Inside, nav. dj., str. 682. Osmi dio Pobuna ministranta - Albert Speer u bunker, morao bi raunati ne samo sa smru Hitlera, ve i cijele Fuhrerove pratee svite: istaknutih nacista i generala, a takoer i tajnica, autanata i posluge. Time bi zavrijedio ne slavu klasinog tiranocida, ve sramotu masovnog ubojice".99 Zbog toga moda Speer ne zasluuje biti u drutvu pravih potencijalnih atentatora na Hitlera. Njemu su nedostajali dina-mizam i nadahnue Stauffenberga, mirna odlunost Elsera i principijelna odrjeitost Tresckowa. Usprkos svim svojim talentima, kao atentator Speer je bio apsolutni poetnik. To je stvar koju e poslije rado priznavati govorei: Ja to nikad ne bih stvarno uinio. Ja to ne bih mogao!'100 Albert Speer je doista bio izrazito dvosmislen i proturjean karakter. Bio je kulturan, izrazito obrazovan i urbani tip. Stauffenberg ga je hvalio kao ovjeka s kojim se moglo razgovarati" i ak mu je naeno zasebno mjesto u navodnom poslijehitle-rovskom kabinetu, koji je sastavio njemaki pokret otpora.101 U Niirnbergu gaje ameriki sudac hvalio kao najljudskijeg i najpristojnijeg od optuenika".102 Ni Britanci nisu bili nita suzdraniji opisujui ga kao dojmljivu osobu" te kao nadarenog i izuzetnog ovjeka".103 No Speer je bio i ratni zloinac. Proglaenje krivim za ratne zloine" i za zloine protiv ovjenosti" te osuen na kaznu od dvadeset godina zatvora zbog svoje uloge u dovoenju i eksploatiranju prisilnih radnika za njemaku industriju. Zatvorski je psihijatar pokuao objasniti Speerovo ponaanje opisujui ga kao trkaeg konja sa titnicima za oi".104 Gledano unatrag, ta se me99 Schmidt, nav. dj., str. 125. 100 Citirano u Serenv, nav. dj., str. 478. 101 Peter Hoffman, The History ofthe German Resistance 1933-1945 (London, 1977), str. 368. 102 Citirano u Tusa - Tusa, nav. dj., str. 460. 103 Neave, nav. dj., str. 149. 104 Speer, Spandau, nav. dj., str. 65. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera tafora moe malo i proiriti. Speeru su titnici pali s oiju u ljeto 1944. godine. Od tada je jasno uoavao ludilo oko sebe, meutim njegova preostala odanost pa ak i ljubav prema Hitleru zapravo su ga uinile nesposobnim za djelovanje. Upravo je ta okrutna dvojba muila Speera u posljednjim godinama rata. Jasno je da ga nikad nije

napustila. Poslije je napisao: Opsjednut sam dvama Hitlerovim licima i time da toliko dugo nisam vidio ovo drugo iza onog prvog." A zapravo, Speer se nikad nije suoio s Hitlerom. Opisao gaje kao enigmu, punu proturjenosti",105 proklinjao ga kao megalomana i oplakivao neuspjene pokuaje da se izvri atentat na njega kao tragediju".106 Meutim, unato svojoj kritinosti, nije elio biti ubrojen meu one koji su ga klevetali kako bi sami sebe rasteretili".107 Speer je smiljao kako da ubije Hitlera, zatim se zakleo na vjenu vjernost svom Fuhreru i ak ugrozio vlastiti ivot da ga posljednji put posjeti.108 Na neki nain, Speer nikada nije izaao iz Hitlerove sjene. Utamnien u Spandauu poslije rata, u svome se dnevniku povjerio da jo uvijek uje [Hitlerov] glas, slua ga kako se nakalje, gleda u njegov pomalo pogrbljeni lik".109 ak ga je i sanjao. Uvijek su isti", govorio je o svojim snovima, ,,o tome kako on zna to radim protiv njega, ukljuujui i to da ga elim ubiti."110 Hitlerov utjecaj na njega, alio se, i dalje je bio previe jak.111 Moda u tome lei korijen njegove nesposobnosti da odigra ulogu atentatora. 105 Albert Speer, Alles, was ich wei(i (Munchen, 200), str. 50. 106 Speer, Spandau, nav. dj., str. 399. 107 Citirano u Trevor-Roper, nav. dj., str. 74. 108 Speer, Inside, nav. dj., str. 635-41. 109 Speer, Spandau, nav. dj., str. 215. 110 Citirano u Gitta Serenv, The German Trauma (London, 2000), str. 284. 111 Speer, Spandau, nav. dj., str. 211. EPILOG Berlin: ponedjeljak, 30. travnja 1945. Zora Dok je siva zora rasvjetljavala istono nebo nad Berlinom, glavni grad Hitlerova Reicha pripremao se za svoju posljednju bitku. Jutro je bilo hladno, puhao je vlaan povjetarac s Baltika. Gradskim stanovnicima donio je neuobiajenu hladnou za to doba godine - kako Nijemcima tako i Sovjetima - razasutim po poruenim zgradama, prljavim podrumima i improviziranim sklonitima. Nebo koje se razvedravalo razotkrivalo je kaos ulica zakrenih hrpama opeke po kojima su bili porazbacani leevi, izgorjela vozila i otpaci. Zadah smrti i raspadanja irio se posvuda. Dim je sukljao i okretao se u zraku, dok su praina i pepeo pokrivali sve to se nije moglo kretati. Porazbijane kune fasade stajale su kao pokvareni zubi. Slavna stabla lipa, sada rastrgana i pretvorena u trijee, junaki su se borila da prolistaju. Nisu se ule jutarnje pjesme, izlazak sunca pozdravila je tek grmljavina topnitva, tektanje mitraljeske vatre i sablasni fijuk kaua. Sve ivo to je moglo pobjei iz ukletoga grada davno je otilo. Ostali su samo vojnici i civili preputeni sami sebi. Ni drugdje u Reichu prizor nije bio mnogo bolji. Hitler je imao vlast nad dvama uskim pojasevima teritorija koji su se protezali od Rostocka na sjeveru do Salzburga na jugu. Nekad neosporni gospodar kontinenta, Hitler je kontrolirao samo dva glavna grada Europe: Berlin i Prag. Njegove nekad pobjednike armije bile su u rasulu i povlaenju. Na zapadu su se postrojbe Roger Moorhouse Ubiti Hitlera masovno predavale, a neprijateljske su armije esto nailazile na bijele zastave i to su vie bili prizori oslobaanja nego osvajanja. Izolirani depovi koji su pruali otpor, posebno u Ruhru, bili su pod opsadom i, kako se crta fronte neumoljivo pomicala prema istoku, postupno su svladavani. Fronte su se poele pretapati, s obzirom da su se pet dana prije toga sovjetske i amerike prethodnice susrele u Torgauu na Elbi, zapadno od Berlina. Ostatak Hitlerove Njemake bio je raspolovljen, njezin je glavni grad odsjeen od svoga bavarskog duhovnog sredita. Britanska se Druga armija 30. travnja pribliavala Hamburgu, koji e zauzeti tri dana poslije. Munchen, rodno mjesto nacizma, istog je jutra pao u ruke Amerikancima. Na istoku je za to vrijeme sukob sa Sovjetima i dalje bio jednako surov. Balkan je osloboen, a Budimpeta i Be su pali. Odatle je crta fronte okruivala eku s istoka, zatim je ila na sjeverozapad prema ostacima Dresdena, potom sjeverno do Berlina, koji je sovjetska vojska opkolila 25. travnja. Istono od te crte ceste su bile zakrene njemakim izbjeglicama koji su se vukli na zapad, u potpunosti preputeni na milost svojim novim sovjetskim gospodarima. Aktivni otpor u pozadini fronte gotovo je potpuno slomljen. Samo se grad Breslau odbijao pokoriti.

Izdravao je 74. dan pod opsadom. Ve se tada nalazio nekih 80 kilometara iza sovjetskih linija, izgubio je bio svaku nadu da e stii pomo, ali su fanatici i dalje zahtijevali pruanje otpora. Sama je opsada, sa svim svojim popratnim jadima, potrajala jo est dana. Jutro 30. travnja donijelo je osloboenje enskom koncentracijskom logoru Ravensbriick koji se nalazio 80 kilometara sjeverno od Berlina. Bio je osnovan u svibnju 1939. kako bi primio 6000 zatvorenica, ali se u listopadu 1944. godine ta brojka popela na 42.000. Sredinom travnja 1945. puten je dio njemakih logoraa, a drugi su predani Crvenom kriu i odvedeni u vedsku. Neki su tada morali izdrati prisilan mar na zapad, a Epilog 3000 izgladnjelih i bolesnih osoba ostavljeno je na brigu ostalim logoraima. Njihovi su esesovski uvari pobjegli. Kad je toga jutra stigla sovjetska vojska, jedna od preivjelih nala se u oblinjem logoru za mukarce. Prizori koje je ondje zatekla slamali su joj srce". Ondje je 800 mukaraca, oko 400 njih je mrtvo ili na samrti, lee jedan na drugome, a ni ostali nisu bili mnogo bolje [...] Osam dana nisu imali vode, i umiru od gladi i edi. To je jednostavno stravino. Oni ak ni ne izgledaju kao ljudi, to su vie izbezumljene sjene njih samih. Zbog svega onoga kroz to su proli nisu vie bili prisebni. To je nevjerojatno i nezamislivo.' Meutim, oni su bili sretnici. Smatra se daje u Ravensbrucku ivote izgubilo otprilike 60.000 logoraica, meu kojima i agentica SOE-a Violette Szabo. Berlin je pet dana bio odsjeen. Bio je izloen jednome od najeih napada koje poznaje ljudska povijest. Istono od njemakoga glavnog grada skupilo se oko 2,5 milijuna sovjetskih vojnika. Nalazili su se pod zapovjednitvom dvaju rivala, generala Zukova i Konjeva, a glavni im je zadatak bio da okrue grad i ne dopuste Nijemcima ni trenutak odmora ili, tovie, proboj. Tjedan dana prije toga dvije su se strane sovjetskih klijeta spojile u Ketzinu, zapadno od Potsdama. Uspostavile su snanu, ali ne i neprobojnu barijeru. Njemaku Devetu armiju, koja je bila uhvaena u njihove ralje, gotovo su unitili. Njemaka Dvanaesta armija, pod zapovjednitvom generala Wencka, jo se borila jugozapadno od Berlina, nekih 50 kilometara od sredita grada. Iako su trebali pronai nain kako da probiju opsadu glavnog grada, Wenckovi su ljudi zapravo jedino mogli nakratko osigurati 1 Marie-Claude Vaillant-Couturier citirana u Sigrid Jacobeit (ur.), Ichgrusse Euch als freierMensch (Furstcnburg, 1995), str. 162. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera povlaenje nekima od jedinica koje je razbio sovjetski prodor. Nakon toga su se i oni pridruili izmuenom egzodusu na zapad. Naputali su umirui grad. Zaliha struje, plina i vode praktiki nije ni bilo. Stao je javni prijevoz. Kljune su ulice zabarikadirane, a na mostovima je postavljen eksploziv. Posljednji je zrakoplov napustio uzletite Tempelhof tjedan dana prije, a privremeni aerodrom na osi istok-zapad neprestano je blokiralo granatiranje ili uniteni zrakoplovi. Policija i vatrogasne brigade rasformirane su i zapovijeeno im je da se pridrue najblioj vojnoj jedinici. Javni su red odravali SS i Gestapo provodei zakon lina. ivot mnogih civila, koji su u glavnom gradu bili preputeni sami sebi, bio je neizrecivo grozan. Uhvaeni izmeu njemakog ekia nepomirljivosti i nakovnja sovjetske osvete, svedeni su na podzemni, noni ivot, stiui se u podrumima i rijetko se usuujui pomoliti nos van prije nego to se smrai. Usprkos tomu, glad je mnoge prisilila da izau na ulice kako bi stajali u redu ne bi li dobili ono malo hrane to je bila na raspolaganju, ili da bi sudjelovali u pljakanju dijelova grada s trgovinama. Uhvaeni su se suoavali s brzim suenjem koje je provodio Privremeni prijeki sud. Uobiajena je presuda bilo pogubljenje, a tijela nesretnika vjeana su po stablima i stupovima ulinih svjetiljki, ili na ulinim barikadama, kao upozorenje. Smatra se da je vie od tisuu Berlinana skonalo na taj nain.2 I oni koji su ostajali kod kue izlagali su se neposrednoj opasnosti. Mukarci u dobi pogodnoj za vojnu slubu ivjeli su u strahu od toga da ih otkrije SS, to je moglo zavriti prisilnim novaenjem u kazneni bataljun ili pogubljenjem na licu mjesta. Ako bi ih pronali Sovjeti, to je moglo znaiti smrt ili osudu na dugi boravak ugulagu. Oni koji su pokuali izbjei te uase istiui bijelu zastavu,

kako se crta fronte pribliavala, nisu dobro promislili 2 Joachim Fest, Inside Hitler's Bunker (London, 2004), str. 31. Epilog posljedice. Sovjeti nisu uvijek dobro primali tu gestu, a ako bi je otkrili Nijemci, neizbjeno su je kanjavali pogubljenjem. Mlade su ene ivjele u strahu od silovanja. Da bi se obranile, omatale su glave rupcima, nagrivale lica i pokrivale noge. Neke su ak izmislile lane zarazne bolesti - arlah je bio najpopularniji - ili su se pravile da su mentalno bolesne. Posebno su bile ugroene one s plavom kosom, a obitelji su esto skrivale mladu ker, unuku ili neakinju. Prvi se ealon sovjetskih vojnika uglavnom ponaao besprijekorno i vie su se bavili borbom nego bilo ime drugim. Ali kad su oni proli, sljedei je ealon poeo harati. Obino su dolazili nou. Prvo bi traili satove i alkohol. Potom bi se vraali, esto pijani, s uasnim refrenom Frau komml One Berlinanke koje su preivjele te muke proklinjale su to su izbjegle smrt. Smatra se da je samo u Berlinu tijekom opsade poinjeno vie od 100.000 silovanja.3 Otprilike 10.000 rtava je umrlo, uglavnom diui ruku na sebe. S obzirom na veliinu berlinskoga stanovnitva, postojala je oita nestaica sklonita za civile. Iako su posvuda u gradu bila brojna sklonita sagraena radi zatite od zranih napada, mnogi su se Berlinani pokuali sakriti u tunelima metroa, gdje su bili razmjerno sigurni od pokolja koji se odvijao iznad njih na povrini zemlje. Meutim, zbog straha SS-a od sovjetskoga prodora kroz tunele odlueno je da ih se poplavi dizanjem u zrak dionice ispod kanala Landwehr. Procjene o broju civilnih rtava uvelike se razlikuju, ali broj onih koji su se utopili vjerojatno je premaivao nekoliko stotina.4 Druga je mogunost bila potraiti zaklon u nekom od kompleksa za protuzranu zatitu. Jedan od najpoznatijih nalazio se blizu berlinskoga zoolokog vrta. Sagraen 1940-1941. godine kao dio postrojenja za protuzranu obranu, toranj pored 3 Anthonv Beevor, Berlin: The Dotvnfall 1945 (London, 2002), str. 410. 4 Isto, str. 371. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera zoolokog vrta bio je golem. Proteui se vie od 40 metara u visinu, sa zidovima od armiranoga betona koji su bili deblji od 2,5 metra, sliio je srednjovjekovnoj utvrdi - pravokutna oblika, s topovskom kupolom u svakom kutu. Ispod krova, gdje su bile smjetene etiri baterijske posade s pukama i protuzranim topnitvom, bili su garnizon, bolnica, skladite i sklonite od zranih napada koje je moglo primiti do 15.000 civila. Bilo je dobro branjeno i dobro opskrbljeno, s vlastitim zasebnim zalihama vode i elektrinim generatorima. Berlinani su ga nazivali najsigurnijim lijesom na svijetu".5 Meutim, 30. travnja nalikovao je paklu na zemlji. Cijeli se kompleks tresao od neprestane grmljavine nadolazeih sovjetskih projektila i odgovora protuzranog topnitva - sada sputenog da bi moglo tui po kopnenim snagama koje su se pribliavale Reichstagu. Podno njegovih zidova, nekad slavni berlinski zooloki vrt pretvorio se u Had sa svjee iskopanim grobovima, vri-teim pticama i ranjenim, umiruim ivotinjama. Unutar tornja, smrad sredstava za dezinfekciju i eksploziva kordita mijeao se sa znojem i mokraom otprilike 30.000 prestravljenih Berlinana. Nakon nekoliko dana duevno zdravlje je postalo dragocjeno dobro. Samoubojstva su bila toliko esta da se nisu vie ni brojala. U meteu koji je nastao, ona se ak vie nisu ni primjeivala sve dok se tijela ne bi poela raspadati.6 Podruje glavnog grada pod kontrolom Hitlerovih snaga brzo se smanjivalo otkad je grad odsjeen. Ujutro 30. travnja izgubljena su sredinja stambena podruja Moabit, Lichtenberg i Wilmersdorf. Prema zapadu, stara otona utvrda Spandau izdrat e jo dva dana. Prema jugozapadu, na otoku Wannsee, njemake su se postrojbe jo odupirale odlunom sovjetskom napadu. Osim 5 Michael Foedrowitz, The Flak Toivers in Berlin, Hamburg and Vienna, 1940-1950 (Atglen.PA, 1998), str. 7. 6 Cornelius Ryan, TheLast Battle (London, 1966), str. 381-382. Epilog toga je samo jo okrug s vladinim zgradama ostao u njemakim rukama: stisnuti koridor koji se

protezao otprilike od Tiergartena na zapadu do Friedrichshaina na istoku, omeen na jugu kanalom Landvvehr i na sjeveru rijekom Spree. To je podruje branio aroliki sastav sila Osovine: od elitnih paravojnih jedinica i odreda Waffen-SS do tinejdera iz Hitlerjugenda i staraca iz Volkssturma. Pripadnici brojnih nacionalnosti, kao to su Belgijanci, Danci i Nizozemci, borili su se zajedno s Nijemcima. Tako je jedan Waffen-SS odred, ije je posljednje zapovjedno mjesto bilo tek nekoliko metara od Hitlerova bunkera, bio neobian amalgam Francuza, veana i Norveana. Njime su zapovijedali uz svjetlo svijee iz razbijenog vlaka podzemne eljeznice. U Berlinu se odigravao posljednji hropac europske ekstremne desnice. Hitlerove su se snage sluile strategijama slinim onima koje su s odreenim uspjehom primjenjivali u opsadama drugih mjesta. Budui da su gotovo ostali bez tekog naoruanja, koje je bilo ili uniteno ili ostalo bez goriva, oslonili su se na stvaranje snano utvrenih poloaja, kao to su poluukopani okrugli betonski bunkeri ili mitraljeska gnijezda, kako bi usporili sovjetski prodor. Uz to su stvoreni mali odredi ubojica tenkova, opremljeni jednokratnim bazukama Panzerfaust. Takvi su odredi proganjali i unitavali brojne sovjetske tenkove T-34 na berlinskim ulicama, pokuavajui ponititi sovjetsku brojanu prednost. Najuinkovitiji su bili francuski vojnici iz SSdivizije Charlemagne, za koje se tvrdilo da su samo u sredinjem dijelu grada unitili vie od pedeset oklopljenih vozila.7 Sovjeti su pak teili tome da iskoriste dominaciju u ljudstvu i tehnici. Meutim, umjesto da pokrenu nepromiljeni masovni napad, oni su se podijelili u nebrojene male, samostalne jurine skupine koje su uz pomo tenkova i prilazei iz razliitih pravaca 7 Beevor, nav. dj., str 352. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera nastojale istovremeno na juri osvojiti neprijateljske poloaje.8 Kad su bili prisiljeni na povlaenje ili kad su nailazili na tvrdoglavi otpor, mogli su zatraiti topniki napad ili razarajuu vatru iz pokretnih raketnih lansera, kaua. Nije ostalo mnogo toga to se na due vrijeme moglo oduprijeti njihovu napadu. Ujutro 30. travnja oajnika obrana Berlina pribliavala se raspletu. Prethodne je noi 150. streljaka divizija iz Tree sovjetske udarne armije izbila na most Moltkea i zauzela poloaj blizu Reichstaga. Staljin je bivi njemaki parlament, pomalo bizarno, smatrao simbolom Hitlerove moi. Njegova je vanost u sovjetskim postrojbama uzdignuta do statusa ratnog trofeja. Bio je to brlog faistike zvijeri", glavno mjesto bandita", a njegovo je zauzimanje - vremenski usklaeno da se podudara s prvosvibanj-skom paradom u Moskvi - bilo krajnja demonstracija sovjetske moi. Toga su jucra prvi valovi sovjetskoga pjeatva naili na estok otpor. Vlani je zrak bio ispunjen jetkim dimom i kakofonijom puane vatre, topnitva i raketnih lansera. to se tie Sovjeta, ubitano su sporo napredovali prema cilju. inilo se da ih estoka vatra zasipa sa svih strana. Uz to im je pristup bio prepun prepreka. Jedan je ratni izvjestitelj zabiljeio: Da nije bilo borbi, ta bi se razdaljina mogla prijei za nekoliko minuta, meutim sada izgleda neprohodno, puna rupa od granata, eljeznikih pragova, komada ice i jama."9 Doveden je zastraujui ealon artiljerijskog naoruanja kao podrka u pokoravanju njemakih branitelja. U rano popodne prvi su redovi sovjetskih jedinica uli u ruevine Reichstaga. Ondje ih je ekalo jo osam sati ogorene borbe prsa u prsa prije nego to su sovjetsku zastavu konano izvjesili na krov. 8 John Erickson, The Roadto Berlin (London, 1983), str. 599. 9 Citirano u Beevor, nav. dj., str. 355. Epilog *** Sovjetski vojnici nisu znali da jedva kilometar junije lei Fuhrerbunker - stvarni brlog faistike zvijeri". Smjeten ispod vrta ureda kancelara Reicha, bio je izuzetno suvremen. Dovren je 1943. godine i bio potpuno autonoman - imao je vlastite sustave grijanja, rasvjete, ventilacije i opskrbe vodom. Kompleks na dva kata, osam metara ispod zemlje, sastojao se od Hitlerovih privatnih prostorija, gostinjskih soba, kuhinja, prostorija sa zemljovidima i dijela za sastanke. Bio je to labirint od betona u koji se ulazilo stepenicama to su vodile iz ureda kancelara Reicha i iz njegova vrta. Katove je povezivalo spiralno stubite. Ureenje je bilo spartansko - goli betonski zidovi iz

kojih je izbijala vlaga, vidljive elektrine i vodovodne instalacije. Samo se u Fuhrerovim prostorijama moglo vidjeti odreenu udobnost - u njima je bio jednostavan namjetaj, tepisi i njegov omiljeni portret Fridrika Velikog. Od kraja travnja 1945. bunker je bio dom za otprilike 17 ljudi. Uz Hitlera i Evu Braun, ondje je bilo i Hitlerovo osoblje, koje su inile njegove dvije tajnice, kuharica, sluga, lijenik i autant iz SS-a, te Joseph Goebbels sa suprugom i estero djece. Uz to, ondje je bio i mali odred od moda tucet SSstraara. Izuzev njih, Hitler je primao generale, ministre, inovnike i autante, od kojih je veina bila smjetena u blizini. U bilo koje doba u bunkeru je odjednom moglo biti izmeu 30 i 35 ljudi. Atmosfera unutar bunkera bila je zaudna mjeavina smirenosti i oaja. Izmeu naleta mahnite aktivnosti, koja se obino podudarala s Hitlerovim dnevnim sastancima o vojnoj situaciji, vladala je izrazita tiina koju su prekidali samo odjeci tiktanja teleprintera, jednolino zujanje generatora i prigueni zvukovi mu-klih udaraca oblinjeg granatiranja. Zrak je bio smrdljiv i usta-jao, a povremeno se pogoravao nakon to bi ventilacijski sustav Roger Moorhouse Ubiti Hitlera uvukao dim ili isparavanja kordita. Svjetla, koja su neprekidno treperila, nikad nisu bila u potpunosti pogaena. Stoga je osoblje bunkera ivjelo u svijetu neprekidnog dana, gdje se gubio svaki osjeaj za vrijeme. Malo su spavali, a drijemali su gdje su i kad su mogli. I Hitler je na spavanje odlazio potpuno odjeven, bojei se da bi ga direktni pogodak ili iznenadni sovjetski napad mogao uhvatiti nespremna. Jedina stvar koje se bojao vie od zarobljavanja, ini se, bilo je zarobljavanje u donjem rublju.10 Ipak, unato sveprisutnom osjeaju smrti razvio se neobian osjeaj ivotne radosti. Tomu je moda pripomogla apsurdna nazonost Goebbelsove djece, koja su se igrala u uskim hodnicima bunkera pjevajui pjesme strieku Adolfu" i itajui bajke. Neki su lanovi mlaeg osoblja poeli slijediti njihov primjer pa su uskoro nali oduka od napetosti u vinu i pjesmi. Zapravo, inilo se da se razvila istinska bakanalijska atmosfera. Dok su Berlinani na povrini zemlje umirali od gladi, stanovnici bunkera pili su ampanjac i jeli kavijar i slatkie. Jedan je svjedok opisao bunker kao svijet napuen zombijima [...] ija je jedina pomisao bila smijati se i pjevati".11 Pazilo se da Hitler ne dozna za to pijanevanje, inae se toleriralo. Zapravo, disciplina je postala izrazito labava. Samo se dio osoblja trudio ustajati kad bi Hitler ulazio u prostoriju, a mnogi su od njih - ukljuujui i Evu Braun - ak i puili pred njim,12 to je bilo nezamislivo prije samo nekoliko tjedana. Hitlerova se tajnica sjea da se, zadnjih nekoliko dana s njim moglo priati o svemu. Ona ga se ak usudila pitati zato se ne bori na elu svojih postrojbi.13 Bezvoljno joj je odgovorio da ne eli pasti u ruke Rusima. 10 Peter Hoffman, Hitler's PersonalSecurity (New York, izdanje iz 2000), str. 261. 11 Nerin E. Gun, Eva Braun (London, 1968), str. 261. 12 Traudl Junge, Untilthe FinalHour (London, 2003), str. 176. 13 Isto, str. 178. Epilog Hitler je i fiziki gasnuo. U bunkeru je bio od sredine sijenja. Tri mjeseca, sa samo kratkim izlascima u vanjski svijet s kojim se vie nije mogao suoiti. Tri mjeseca bez uobiajene jutarnje etnje. Mogue je, naravno, da je Hitler pronaao neko neobino zadovoljstvo u bunkerskom ivotu. Navodno je Claus von Stauffenberg komentirao: Hitler u bunkeru - to je stvarni Hitler!"141 Martin Bormann se s tim slagao. Napisao je to svojoj eni ujesen 1944. godine usporedivi Hitlerov nain ivota sa svojim. Fiihrer", zabiljeio je, ivi ondje dolje u svome bunkeru i sve to ima jest elektrina rasvjeta i prorijeena atmosfera - tlak zraka u njegovoj sobi uvijek je previsok jer se svjei zrak mora neprestano upuhiva-ti. Kao da uiva ivjeti u nerasvijetljenom suterenu."15 Iako si Hitler vjerojatno nije namijenio samonametnuto utamnienje, ono mu nije ba mnogo pomoglo u tome da sprijei tjelesno propadanje. Godinama ga je polagano trovao koktel lijekova koje mu je propisao njegov lijenik dr. Theodor Morell. Primjerice, redovito je uzimao narkotike, barbiturate i sedative zbog razliitih stvarnih i zamiljenih tegoba. Uz to je svaki dan primao do pet injekcija stimulansa metaamfetamina, koje su mu ublaavale glavobolje zajedno s kapljicama za oi u kojima je bilo deset posto otopine kokaina i koje su mu olakavale probavu. Uz to je uzimao i do

16 tableta protiv nadutosti crijeva" koje su sadravale strihnin i buniku.16 Iako je toan uinak takva lijeenja nepoznat, razumno je zakljuiti da Hitler nije patio samo od toksinih uinaka izazvanih trovanjem strihninom ve je u najmanju ruku bio i psiholoki ovisan o amfetaminima to je stanje koje bi moglo objasniti mnoge njegove fizike i psiholoke simptome: 14 Citirano u Fest, nav. dj., str. VIII. 15 Citirano u Franz Siedler - Dieter Zeigert, Hitler's Secret Headquarters (London, 2004), str. 177. 16 Vidi, primjerice, Ernst Giinther Schenck, Patient Hitler (Augsburg, 2000), srr. 199-200 i L. Heston - R. Heston, Medica! Casebook of Adolf Hitler (New York, 1979), 5. poglavlje. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera kao to su promjene raspoloenja, paranoja i grevi. Jedan se oevidac u bunkeru sjea da je Fuhrera viao u alosnom" stanju: Njegova mlohava lijeva ruka, kojom je stiskao naoale s elinim okvirima, takoer se hvatala za stol. Cijela mu je lijeva ruka, sve do ramena, drhtala i povremeno se tresla. Taje ruka neprestano ritmiki tapkala po stolu. Da bi se napregnuo, obavio bi lijevi list i stopalo oko jedne noge stola. Ipak, noga bi podrhtavala, tresla se. Nije je mogao kontrolirati.'7 Iako postoje sporenja o njegovoj dijagnozi - a sam je Hitlerov lijenik smatrao da njegovo drhtanje dolazi od histerije - mogue je da je Hitler bolovao od Parkinsonove bolesti u uznapredova-lom stadiju. Uza sve to, Hitler se jo nosio s posljedicama pokuaja atentata na njega od prolog ljeta. Iako nije bio ozbiljno ozlijeen u bombakom napadu, njegovo se zdravlje ipak vidljivo pogoralo. Kao to se jedan od njegovih bivih prijatelja prisjea, inilo se kao da je ok zbog Stauffenbergova pokuaja istjerao Hitlerovu zlu narav" na vidjelo. U prostoriju sa zemljovidima uao je pognut i teko hodajui. Njegove su staklaste oi prepoznavale samo one koji su mu bili najblii. Stolicu su mu stavili ispred njega i on se skljokao u nju, dvostruko pognutiji, a glava mu je utonula izmeu ramena. Dok je pokazivao neto na karti, ruka mu se tresla [...]18 Hitler je bio fiziki slab, njegov je sluh bio oteen i patio je od utice i naleta depresije. Jedan je posjetitelj bio vrlo okiran 17 Ernst Giinther Schenck citiran u James P. O'Donnell, The Berlin Bunker (London, 1979), str. 139-140. 18 Walter Warlimont, Inside Hitler s Headquarters (London, 1964), str. 462. Epilog vidjevi u Hitleru slomljena starca kojeg je razdirala velika bol. Ja sam ga stvarno gotovo alio", prisjea se, jer je izgledao uasno [...] Bio je nadut [...] Lijevo mu je oko pomalo bjealo na lijevu stranu."19 Jedan od njegovih bunkerskih lijenika sloio se s tim. Hitler je, sjea se, bio oduzet, fizika ruina, lice mu je bilo naborano kao da se pretvorilo u masku, potpuno utu i sivu".20 Potkraj travnja Hitler je izgledao ispijeno, blijeda tena, a oi su mu se caklile. Njegov nekad zapovjedniki glas oslabio je do razine promuklog gunanja i po njegovoj nekad uzornoj uniformi bile su brojne mrlje od hrane. Za vrijeme jednoga od svojih posljednjih izlazaka iz bunkera, 20. travnja, primio je delegaciju djeaka iz Hitlerjugenda u vrtu ureda kancelara Reicha. Fotografije iz filmskog urnala prikazuju ovjeka vidljivo slabijeg u odnosu na prolo ljeto. Bio je pogrbljen, tresao se i cerio bezubo kao ovjek koji je bio mnogo stariji od 56 godina. I mentalno je Hitler bio na izmaku snaga. Jedna od njegovih tajnica prisjea se: Vidjeli smo kako se Hitler raspada - tresao se, plakao, neprestano je neto mumljao."21 Druga je opisivala njegovu sve veu apatiju, njegovu patoloku" elju za okoladnim keksima i sve veu monotoniju u razgovorima. ,,U posljednjih nekoliko tjedana", sjea se, govorio je samo o psima i dresuri pasa, o hrani i prehrani te o gluposti i pokvarenosti svijeta!'22 Nakon sloma njegovih armija jo mu se vie pogorala nasilna ud i okorjela paranoja. Prisilna neaktivnost ivota u bunkeru nimalo nije poboljala njegovu ud. Koraao je hodnicima, esto nosei raskupusani zemljovid s ulicama Berlina, a raspoloenje mu se kretalo izmeu potitenosti, nemona bijesa i neobino 19 National Archives, London, Liddell Diaries, KV4/195, str. 138, opis dao general Dietrich von

Choltitz. 20 Schenck citiran u O'Donnell, nav. dj., str. 136-137. 21 Traudl Junge, citirana u GittaSmnj, Albert Speer: His Battle with Truth (London, 1995), str. 533. 22 Citirano u Fest, nav. dj., str. 23. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera zaraznog i evangelikog optimizma. Odravani su besciljni sastanci o situaciji na terenu na kojima je Hitler usmjeravao svoje nepostojee armije, bjesnio jer ih oekivano pojaanje nije uspjelo osloboditi iz opsade i imao paranoidne provale bijesa o izdajama koje je vidio svuda oko sebe. Koliko se moe ustanoviti, Hitlerova je logika u travnju 1945. bila prilino jednostavna. ini se daje vjerovao - moda pod utjecajem Staljinove odluke da ostane u Moskvi 1941. godine - da ako ostane u glavnom gradu, onda nee, zapravo nee moi, pasti u ruke neprijatelju.23 Upravo je to razmiljanje neprestano izbijalo na povrinu na sastancima o situaciji na terenu, iskazujui povjerenje u udesno oruje", neminovni slom saveza koji se okomio na njega i gorljivo uvjerenje u konanu pobjedu. No, za razliku od Staljina 1941. godine, Hitler nije imao svjee postrojbe niti iscr-pljujue zimske snjene nanose kojima bi zaustavio neprijateljsko napredovanje. Njegove eljno iekivane snage koje bi probile opsadu praktiki nisu postojale, a postrojbe zapadno od Berlina bile su previe zauzete borbama za vlastito preivljavanje da bi mogle poduzeti bilo kakvu odrivu ofenzivnu operaciju. Hitler je zapravo u samome sreditu svoje moi bio djelatno nemoan. Kontrola nad vojskom ve je iskliznula iz njegovih ruku. Dana 22. travnja, na burnom sastanku o situaciji na terenu, konano mu je reena neuljepana istina da oekivane snage nisu uspjele probiti opsadu. Nakon toga je iz njega provalila nekontrolirana eksplozija bijesa. Koraao je po sobi divlje gestikulirajui i promuklo urliui o izdaji, korupciji i kukaviluku. Na kraju se ponovno skljokao u svoj stolac, blijeda lica i tresui se, tupo gledajui ispred sebe. Rat je izgubljen, rekao je, Trei Reich propao je i jedino mu preostaje da umre.24 23 Hugh Trevor-Roper, The Last Days of Hitler (sedmo izdanje, London, 2002), str. 143. 24 Vidi, primjerice, isto, str. 105-6 ili Fest, nav. dj., str. 62-64. Epilog Iako se brzo pribrao, njegov se autoritet nad podreenima polako osipao. Nesueni Hitlerov urjak Herman Fegelein uhien je u civilnom odijelu u berlinskom predgrau dok se pripremao pobjei u vicarsku. Fegelein je bio jedan od najpre-tencioznijih pripadnika Treeg Reicha. Bio je Gruppenfuhrer u SS-u (ekvivalent inu generala-potpukovnika), odlikovan za hrabrost Vitekim kriem s hrastovim liem i maevima te imenovan Himmlerovim predstavnikom u Fuhrerovu stoeru. U ljeto 1944. godine okrunio je svoj uspon oenivi Gretl, mlau sestru Eve Braun. Usprkos tomu, njegov je pad bio munjevit. Oduzevi mu in, doveli su ga natrag u bunker pod naoruanom pratnjom i ondje se suoio s improviziranim streljakim vodom. Hitlerov je autoritet bio osporavan i izvan njegove neposredne okoline. Kad je, primjerice, zatraio da general Karl Koller, naelnik stoera Luftvvaffea, doputuje iz Bavarske u Berlin, ovaj je to odbio uiniti. Izgovarao se loim zdravljem, a privatno se alio da bi takvo putovanje bilo samoubilako. Kad je napokon popustio, putovanje do glavnoga grada postalo je nemogue. Cak su se i u nekim dijelovima Berlina otvoreno krile Hitlerove zapovijedi. Primjerice, SS-general Felbc Steiner, zapovjednik jedne od jedinica koje su trebale olabaviti opsadu glavnoga grada, 27. travnja formalno je maknut sa zapovjedne dunosti jer uope nije uspio postii nikakav napredak protiv Sovjeta. Ali umjesto da se pokori smjenjivanju, Steiner je naprosto uvjerio imenovanog nasljednika da mu dopusti da ostane zapovjednik.25 Drugi su zapovjednici savjesno nastojali sauvati svoje postrojbe od daljnjih pogibelji u beznadnim bitkama. Hitlerovi se nalozi nisu vie bespogovorno izvravali. Goring je bio prvi iz Hitlerova najueg kruga koji je istupio iz njegovih redova. Dana 23. travnja poslao je telegram iz Berchtesgadena kojim je reagirao na Hitlerovu odluku da ostane 25 Fest, nav. dj., str. 92. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera u Berlinu. U njemu je tvrdio da Hitler vie nema slobodu djelovanja te daje on, kao Hitlerov pomazani nasljednik, stoga ovlaten da stupi u kontakt sa saveznicima. Njegovo je djelovanje

izazvalo bijes u Fiihrerovom bunkeru. Hitler ga je optuio da je korumpiran i ovisan o drogama"26 te je naredio da ga se uhiti zbog veleizdaje. Sljedeeg je dana doao Speer, nagnan svojim egom ili nekom preostalom odanou, da posljednji put vidi Hitlera. Iako je taj sastanak u svojim memoarima iskitio ispovijedima i suznim rastancima, istina je bila neto prozainija. Hitler, sjea se, uope nije pokazivao osjeaje [...] bio je prazan, izgorio, beivotan".27 Neobino, ali ni Speer nije bio ganut: Dok je govorio o samoubojstvu i svemu tome, imao sam osjeaj da govorim s nekim tko je ve mrtav. I istina je da nita to je rekao u meni nije potaknulo bilo kakve osjeaje, bilo pozitivne bilo negativne [...] Nieg nije bilo. I to je bio tragian zavretak svega toga."28 Kad su se konano rastali, kasno u no, raspoloenje se nije mnogo popravilo. Hitler je", sjea se Speer, prerano ostario" i drhtao je", no nije pokazivao nikakve osjeaje". Govorio je hladno kao to mu je i ruka bila hladna: 'Dakle odlazi? Dobro. Auf IViederseken'. Bez pozdrava mojoj obitelji, bez elja, bez zahvala, bez lijepih rijei na rastanku"29 Nakon toga Speera su ispratili i napustio je Berlin. Himmler je bio sljedei. Kasno poslijepodne 28. travnja u Berlin su stigle glasine o Himmlerovim ponudama za mir Amerikancima. Kao i Goring, Reichsfuhrer SS-a sebe je proglasio Hitlerovim nasljednikom i predloio mirovne pregovore sa zapadnim saveznicima. Hitler je ponovno bjesnio. Naredio je da Himmlera treba uhititi i iskljuiti iz Nacistike stranke. Ipak, to 26 Trcvor-Roper, nav. dj., str. 124. 27 Albert Speer, Inside the Third Reich (London, 1970), str. 639. 28 Citirano u Serenv, nav. dj., str. 530. 29 Speer, Inside, nav. dj., str. 647. Epilog je bilo mnogo ozbiljnije od Goringove izdaje. Hitler je iskoritavao Goringov instinkt i ugled, no rijetko je kada Reichsmarschalla smatrao neim viim od nadutog diletanta. Himmler je, meutim, bio ovjek drugaijeg kova. On je bio predani nacionalsoci-jalist i na njega se gledalo kao na utjelovljenje odanosti. Ako je der treue Heinrich - vjerni Heinrich" - takoer podlegao defetizmu, onda su stvarno svi bili izgubljeni. U svojoj srdbi, Hitler je konano odluio. Hitlerova odluka da poini samoubojstvo nije, meutim, bila iznenadna. To nije bila, kako sugeriraju neki komentatori, instinktivna reakcija na nepovoljan obrat dogaaja. Zapravo, sve upuuje na zakljuak daje Hitler tu odluku donio ve 22. travnja, kad se obvezao da e ostati u Berlinu jo neko vrijeme. Preostalo je samo da se odredi tono vrijeme zavrnoga ina. To odreivanje vremena uvelike je diktirao nezaustavljivi prodor Sovjeta. Meutim, ako se to izuzme, Hitler je i dalje odluno stajao iza svoga politikog uvjerenja. ak je, ili moda pogotovo, u smrti, elio zadrati kontrolu. Dana 22. travnja zapovjedio je da se spale mnogi njegovi dokumenti. Tri dana poslije uputio je svoga slugu da se rijei njegovih osobnih stvari. Dva dana nakon toga, 28. travnja, sazvao je sablasni sastanak osoblja bunkera na kojem se raspravljalo o njegovim planovima za izvrenje samoubojstva. No, usprkos svemu, moe biti da je upravo Himmlerova i Goringova izdaja, koja je pokazala daje ak i najui krug nacista izgubio volju za borbom, odredila tono vrijeme Hitlerove smrti. Nakon vijesti o Himmlerovim jednostranim mirovnim ponudama, no 28. travnja bila je jedna od najgrozniavijih. Hitler je privodio kraju nedovrene poslove kako u osobnom tako i u politikom ivotu. Njegov je prvi neodloni zadatak bio oeniti se dugogodinjom ljubavnicom Evom Braun. Za tu je svrhu bio potreban matiar, kojeg su u dogledno vrijeme i doveli iz oblinjeg odreda Volkssturma da izvri obred. Matiar je bio zbunjen, Roger Moorhouse Ubiti Hitlera mokar i sav blatan. Sama je sveanost odrana u prostoriji sa zemljovidima u bunkeru. Eva Braun je nosila crnu svilenu haljinu, a Hitler je bio u uniformi. Bio je to kratak obred, vjenani je par deklarirao isto arijevsko podrijetlo lieno nasljednih bolesti. Bormann i Goebbels bili su svjedoci. Drutvo se zatim povuklo u Hitlerov privatni apartman, gdje su ispijali ampanjac i prisjeali se sretnijih vremena. Hitler je napustio slavlje da bi izdiktirao svoju politiku oporuku",30 dugo oekivano opravdanje svojih djela kojim je vjerojatno htio nadahnuti one koji su se jo borili i pripomoi onima koji se

nisu borili. Dok je razmiljao o tome, to je moda bilo prikladno vrijeme da se podsjeti na potencijalne atentatore, ako ni zbog ega drugoga onda da ih obaspe, jo jednom, optubama za neasnost, izdaju i kukaviluk. Znao je za neke od njih. Maurice Bavaud i Georg Elser su mu svakako bili dobro poznati, kao to je to bio i Claus von Stauffenberg, koji se najvie pribliio tome da ga ubije. Bio je moda upoznat i s urotom Hansa Ostera koja je izala na vidjelo tijekom ispitivanja i suenja zavrenog tek prije nekoliko mjeseci. Meutim, bilo je jo mnogo drugih atentatora i neprijateljskih agenata ije su zavjere izmakle Hitlerovoj pozornosti. Pokuaji atentata koje su poduzimali Poljaci, primjerice, ostali su uvelike nepoznati. Isto se dogodilo i s planovima koje su smiljali u NKVD-u te u SOE-i i u RAF-u u Britaniji. Blie kui, Hitler takoer nije bio upoznat sa zavjerama nekih svojih asnika. Tresckovv je, primjerice, svoje tajne ponio sa sobom u grob, dok se Schlabrendorff opirao svim pokuajima uvjeravanja da uplete ortake: Gersdorffa, Boeselagera, Breitenbucha i Busschea. Speer mu se takoer, iz razumljivih razloga, nije povjerio o svojim planovima tijekom posljednjeg susreta s Hitlerom nekoliko dana ranije. 30 Vidi wvvTv.ess.uwe.ac.uk/documents/poltest/htm Epilog Ukratko, unato velikim istkama prethodne jeseni - koje jo nisu bile dovrene - Hitler nije bio svjestan svih zavjera koje su bile smiljane protiv njega niti je bio svjestan razmjera njemakoga pokreta otpora. On takoer nije bio svjestan koliko je bio sretan to je uspio izbjei atentat. Njegov je sigurnosni reim bio vrst, ali je imao propusta. Hitlerovo preivljavanje nije imalo veze s intervencijom Providnosti", kako je on vjerovao, nego je za to trebao zahvaliti looj srei svojih neprijatelja ili ak svojoj vraki dobroj srei. Iako to esto nije znao, Hitler se poigravao sa smru nekoliko puta: daje, primjerice, njegov govor u Biirgerbraukelleru u Miinchenu trajao samo deset minuta due, ubila bi ga domiljato izraena bomba Georga Elsera. Da je gubio vrijeme razgledavajui izlobu naoruanja 1943. godine, pao bi kao rtva prvog svjetskog bombaa samoubojice. Da upalja u Tresckowljevim bocama konjaka" nije zakazao, Hitlera bi eksplozija otpuhala u zaborav negdje na nebu iznad Bjelorusije. Moe biti da je to neznanje bila blagodat za Fuhrera jer mu je omoguila da se pokae, u svom zavrnom inu, kao voljeni i potivani voa arijevskog naroda". A i da umre, kako je to on opisao, sretna srca". Ako je Hitler i posvetio svoje misli potencijalnim atentatorima, on ih svakako nije prenio na papir. Njegova e politika oporuka razoarati sve one koji su traili dubokoumnost i otkrivenje. Bio je to posljednji teatralni govor protiv Zidova koji su, vjerovao je, sunovratili Njemaku u rat i koji e se pokajati za grijehe. Govorei bez prekida - oi su mu se fiksirale negdje na sredini - Hitler je kritizirao Britance zbog njihova huka-nja na rat" i ispalio oprotajni hitac prema Goringu i Himmleru napadajui njihovo vjerolomstvo" i nemjerljivu tetu" koju su uinili Njemakoj svojim izdajnikim odnosima sa saveznicima. Zakljuio je, objavljujui svoju namjeru da ostane u Berlinu: Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Ne mogu napustiti grad koji je sredinje mjesto Reicha [...] Ja sam zbog toga odluio ostati u Berlinu i, svojom slobodnom voljom, odabrati smrt u onom trenutku kad spoznam da vie ne mogu obavljati svoju funkciju.31 Protivno uobiajenoj navici da beskrajno prepravlja i mijenja izdiktirani tekst, prihvatio je prvi predloak kao konaan.32 Jednostavno nije bilo vremena za stilsko dotjerivanje. Sljedeeg je dana, 29. travnja, vladalo zatije pred buru. U dnevnikom zapisu jednog oevica lakonski je zabiljeeno: 29. travnja - uhvaeni smo u zamci, samo sjedimo i ekamo!'33 Izaslanici su napustili bunker kako bi isporuili Hitlerovu oporuku novoimenovanim efovima stranke, vojske i vlade. Ostali su traili nain kako da pobjegnu predlaui da se uspostavi veza s postrojbama koje su trebale probiti opsadu i koje su bile unitene zapadno od grada. Hitler je sad ve otvoreno davao pristanak, dodajui: Recite [im] da poure ili e biti prekasno!'34 Sa sovjetskim postrojbama koje su tada ve bile udaljene 500 metara od bunkera moral je medu onima koji su ostali pao u novi bezdan. Razgovor o samoubojstvu bio je obina stvar, a lijenik SS-a je slobodno dijelio kapsule s cijanidom. Jedan je od pripadnika bunkerskog osoblja opisao sebe kao stanovnika mrtvanice"35 u

kojoj se leevi uporno pretvaraju da su ivi. Smrt je, meutim, bacala svoju dugu sjenu. Tog su popodne-va stigle vijesti o sumornoj sudbini Mussolinija, Hitlerova kolege faista i nekadanjeg saveznika. Kad su ga uhvatili talijanski partizani, gnjevna gaje gomila uz kletve prebila i ustrijelila, a tijelo mu 31 Citirano u Alan Bullock, Hitler: A Study in Tyranny (izmijenjeno izdanje, London, 1962), str. 794. 32 Junge, nav. dj., str. 184. 33 Isto, str. 186. 34 lan Kershavv, Hitler:Nemesis, 1936-45 (London. 2000), str. 825. 35 Fest, nav. dj., str. 107. Epilog je objeeno za noge na milanskoj benzinskoj crpki. Te su vijesti osnaile Hitlerovu odlunost da se suoi sa svojim krajem u vrijeme kad to sam odabere. Neprestano je ponavljao zapovijed da se njegovo tijelo treba spaliti govorei: Neu pasti u neprijateljske ruke, ni iv ni mrtav!'36 Ubrzo nakon toga otrovali su Hitlerovu ljubimicu Blondi, kuju njemakog ovara. Njezina je tenad ustrijeljena u vrtu kancelarskog ureda. U meuvremenu je i estero Goebbelsove djece takoer bilo pripremljeno za smrt. Tog im je poslijepodneva reeno da e primiti injekciju koja e ih pripremiti za dugo putovanje. Nakon nekog vremena uspavali su ih pomou morfija i dali im cijanid. Njihovi su roditelji vjerovali da za njih ne bi bilo mjesta u svijetu bez Adolfa Hitlera. Te je noi zapovjednik berlinskoga garnizona general Weidling doao na posljednji sastanak u Fiihrerov bunker. Donio je vijesti o potpunom pomanjkanju streljiva i o nemogunosti da se dalje prua otpor. Rusi su, rekao je, dobrano napredovali u cijelom Berlinu i trenutano su bili udaljeni samo etiri bloka -to je manje od 300 metara. Do ureda kancelara Reicha stii e u roku od 24 sata, upozorio je, dok e sam glavni grad u najboljem sluaju pasti za dva dana. Hitler je primio vijesti u munoj tiini. Uskoro je donio odluku: nee se dogoditi obrat. Od snaga u gradu oekivalo se da se bore do posljednjeg ovjeka. *** Trideseti travnja 1945. godine zapoeo je kao i bilo koji drugi dan u nadrealnom svijetu Fiihrerova bunkera. Zora je svanula uz zaglunu kakofoniju estokog sovjetskog bombardiranja nakon to je zapoeo zavrni prodor prema Reichstagu. Hitler, koji je otiao u krevet malo prije zore, probudio se neobino rano, oko 6 sati 36 John Toland, Adolf Hitler (London, 1976 (izdanje iz 1997)), str. 886. Roger Moorhouse Ubiti Hitlera ujutro, i bezvoljno je lutao po sobama poreci svojih autanata i tajnica, koji su jo spavali. Jutro je proveo pokuavajui upravljati posljednjim - uvelike imaginarnim - njemakim armijama, iako su telefonske linije izvan bunkera jedva funkcionirale. Primio je generala Krebsa i general-pukovnika SS-a Mohnkea, vojnog zapovjednika okruga u kojem se nalazio ured kancelara Reicha, i u tiini je sasluao njihova tmurna predvianja. Dolo je vrijeme. Svom je osobnom slugi zapovjedio da sve uredi za njegovo kremi-ranje - za taj se zadatak rekviriralo 200 litara dragocjenog goriva. Nakon toga je ruao, kao i obino, sa svojim tajnicama i kuharicom. Njegova nova nevjesta - koja je sebe sva sretna zvala Eva Hitler" - odbila im se pridruiti, i oni su jeli u neobinoj atmosferi prisilne oputenosti sluajui Hitlera, prema jednom izvjeu, kako glasno objanjava koji su pravilni postupci kod parenja pasa. Kao to se jedna tajnica prisjea, bio je to banket smrti pod maskom radosne smirenosti i pribranosti".37 Nakon ruka Hitler je zatraio posljednji sastanak sa svojom pratnjom. Izaao je iz privatnog apartmana u prepoznatljivom smeem vojnom kaputu i crnim hlaama. Izgledao je umorno i iskrivljen od boli te pogrbljen vie nego obino. Lijeva mu se ruka nekontrolirano tresla. Eva je stajala odmah iza njega, elegantne frizure i u Hitlerovoj omiljenoj haljini. Par se redom rukovao sa svakim iz najueg kruga". Izmijenjeno je nekoliko rijei. Hitler je mumljao, jedva primjeujui bive bliske suradnike koji su stajali pred njim. Eva se slabano smijeila i zamolila da se izrue pozdravi njenoj voljenoj Bavarskoj. Par se potom vratio u radnu sobu i zatvorio za sobom teka elina vrata.

Prema veini izvjea, prolo je zatije od dvadeset minuta, koje su prekidali tek uzaludni pokuaji Magde Goebbels da uvjeri Hitlera neka napusti Berlin.38 Dok su posluga i autanti ekali 37 Junge, nav. dj., str. 186. 38 Vidi Anton Joachimsthaler, The LastDays oj'Hitler (London, 1996), str. 153-154. Epilog ispred vrata, Hitler i Eva su se vjerojatno tjeili i izgovarali rijei rastanka. Eva je umrla prva. Staloeno sjedei na sofi, sa savijenim nogama, otvorila je mjedenu ljusku kapsule s otrovom, stavila staklenu boicu cijanida medu zube i zagrizla je. Otrov je zasigurno izazvao simptome sline sranom infarktu. Bila je to brza smrt, ali ni u kom sluaju tiha i dostojanstvena kakvu je eljela. Trpjela je napadaje i greve te se borila za dah prije nego to je izgubila svijest. Hitler je vjerojatno promatrao njezin smrtni hropac. Nije mogao dopustiti svojoj tek vjenanoj supruzi da ga nekim hirom sudbine nadivi i da je Sovjeti odvedu ivu - ime bi dobili najpoeljniji ratni trofej. Kad se smirila - tijelo joj se skljokalo preko naslona sofe, a usne su joj se naborale i izblijedjele - sjeo je do nje, prislonio svoj vualther na desnu sljepoonicu i povukao okida. ODABRANA BIBLIOGRAFIJA Arhivi British Librarv Newspapcr Archivc, London Bundesarchiv, Berlin Bunderarchiv Militararchiv, Freiburg National Archives, London RTsKhIDNI (Ruski centar za povijesnu dokumentaciju), Moskva Studium Polski Podziemnej, London TsAMO (Sredinji arhiv Ministarstva obrane), Moskva Wiener Librarv, London Objavljena graa Christopher Andrew - Oleg Gordievskv, KGB: The Inside Story of its Foreign Operations from Lenin to Gorbachev (London, 1990) Cristopher Andrevvs - Vasili Mitrokhin, The Mitrokhin File (London, izdanje iz 2000) John Armstrong (ur.), Soviet Partisans in World WarII (Madison, 1964) Michael Baigent - Richard Leigh, Secret Germanj: Claus von Stauffenberg and the Mystical Crusade against Hitler (London, 1994) Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Correlli Barnet (ur.), Hitler's Generals (London, 1989) Omer Bartov, Hitler 's Army (Oxford, 1992) Hans Baur, Hitler's Pilot (London, 1958) Antony Beevor, Berlin: The Doivnfall 1945 (London, 2002) _, Crete: The Battle and the Resistance (London, 1991) _, The Mystery of Olga Chekhova (London, 2004) Nicolaus von Below, At Hitler's Side (London, 2004) Richard Bessel (ur.), Life in the The Third Reich (Oxford, 1987) Tadeusz Br-Komorowski, The Secret Army (London, 1950) Wlodzimierz Borodziej, Terror undPolitik (Mainz, 1999) Karl Dietrich Bracher, The German Dictatorship (London, 1971) Andre Brissaud, Canaris (London, 1973) Alan Bullock, Hitler: A Study in Tyranny (London, 1962) Michael Burleigh, The Third Reich (London, 2000) Ewan Butler, Mason-Mac (London, 1972) N. Cameron - R. H. Stevens (prev.), Hitler's Table Talk 19411944 (London, 1953) lan Colvin, Canaris: Chief oflntelligence (London, 1951) Norman Davies, Rising '44 (London, 2003) Sefton Delmer, Trail Sinister: An Autobiography, vol. I (London, 1961) K^cxznAtrT)cm3inAt(m),DasAttentatinderGeschichte((Zo\ognt, 1996)

Harold Deutsch, The Conspiracy against Hitler in the Ttuilight War (London, 1968) Max Domarus, Hitler: Speeches and Proclamations 1932-45, 3 vols. (London, 1900,1992 i 1997) John Erickson, The Road to Berlin (London, 1983) _, The Road to Stalingrad (London, 1975) Joachim Fest, Inside Hitler's Bunker (London, 2004) _., PlottingHitler's Death (London, 1996) _, Speer: TheFinal Verdict (London, 2001) Odabrana bibliografija _, Jhe Face of the Third Reich (London, 1970) M.R.D. Foot, SOE: The Special Operations Executive 1940-1946 (London, 1984) Alexander Foote, Handbook forSpies (London, 1949) Franklin L. Ford, PoliticalMurder: From Tyrannicide to Terrorism (Cambridge, MA and London, 1985) Jozef Garlinski, Poland, SOE and the Allies (London, 1969) Rudolph-Christoph von Gersdorff, Soldat im Untergang (Berlin, 1977) Hans Gisevius, To the Bitter End (Cambridge, MA, 1947) S. Grabner - H. Roder (urednici), Henningvon Tresckoiv: Ich bin der Ich tvar (Berlin, 2001) Hermann Grami, Der Fali Oster", Vierteljahrshefte fur Zeitgeschichte, vol. 14, 1966 Helmuth Groscurth, Tagebiicher eines Abivehroffiziers 1938-1940 (Stuttgart, 1970) Lothar Gruchmann (ur.), Autobiographie eines Attentdters: Johan Georg Elser (Stuttgart, 1970) Lothar Gruchmann - Anton Hoch, Georg Elser: Der Attentdter aus dem Volke (Frankfurt am Main, 1980) Richard Grunbergcr, A Social History of the Third Reich (London, 1971) Hellmut Haasis, Den Hitlerjag'ich in dieLuft (Berlin, 1999) Sebastian Haffner, The Meaning of Hitler (The New York, 1979) Theodore Hamerow, On the Road to IVolf's Lair (Harvard, 1999) Ted Harrison, ,Alter Kampfer' im Widerstand: Graf Helldorf, die NS-Bewegung und die Opposition gegen Hitler", Vierteljahrshefte fur Zetigeschichte, sv. 45,1997 Hannes Heer - Klaus Naumann (urednici), Vernichtungskrieg: Verbrechen der IVehrmacht 1941-44 (Hamburg, 1995) Roger Moorhouse Ubiti Hitlera L. Heston - R. Heston, The Medical Casebook of Adolf Hitler (NewYork, 1979) Anton Hoch, Das Attentat auf Hitler im Miinchner Burgebraukeller 1939", Vierteljahreshefte fur Zeitsgeschichte, vol. 17, 1969 Peter Hofmann, German Resistance to Hitler (London, 1988) _, Hitler's Personal Security (New York, izdanje 2000) _, Stauffenberg (London, 1995) _, The Historj of the German Resistance 1933-1945 (London, 1977) _, Maurice Bavaud s Attempt to Assasinate Hitler in 1938", u George Moose (ur.), PoliceForces in Historj (London, 1975) Heinz Hohne, Canaris (London, 1976) _, The Order of the Death"s Head (London, 1969) Alistair Horne (ur.) TellingLives (London, 2000) Geoffrev Household, Against the Wind (London, 1958) _, Rogue Male (London, 1939) Edward Hyams, Killing no Murder (London, 1969) Anton Joachimsthaler, The Last Days of Hitler (London, 1996) K. Jonca - A. Konieczny (urednici), PaulPeikert: FestungBreslau in den Berichten eines Pfarrers (Wroclaw, 1998) Antonius John, Phillip von Boeselager (Bonn, 1994) Traudl Junge, Until the Final Hour (London, 2003) lan Kershavv, Hitler: Hubris, 18891936(London, 1998)

_, Hitler: Nemesis, 1936-1945 (London, 2000) Nikolai Khokhlov, In the Name of Conscience (London, 1960) Klemens von Klemperer, German Resistance against Hitler: The Search for Allies Abroad (Oxford, 1992) Erich Kordt, Nichtaus dem Akten (Stuttgart, 1950) E. Korpalski - J. Szynkowski - G. Wiinsche, Das Fiihrerhauptquartier imBildundinErinnerungen von Zeitzeugen (K^trzyn, 2004) Odabrana bibliografija Helmut Krausnick, Aus dem Personalakten von Canaris", Vierteljahresheftefiir Zeitgeschichte,vol. 10, 1962 W.G. Krivitskv, In Stalin's Secret Service (New York, 2000) Christian Graf von Krockow, Eine Frage der Ehre (Berlin, 2002) Wendy Lower, ,^Anticipatory Obedience' and the Nazi Imple-mentation of the Holocaust in the Ukraine: A Case Study of Central and Peripheral Forces in the Generalbezirk Zhytomyr, 1941-1944", Holocaust and Genocide Studies, vol. 16, no. 1, proljee 2002 Richard Lukzs, Forgotten Holocaust: The Polesunder German Occu-pation 1939-1944 (izmijenjeno izdanje, New York, 2001) Callum MacDonald, The Killing of SS-Obergruppenfuhrer Reinhard Heydrich (London, 1990) William Mackenzie, The Secret Historj of SOE: The Special Operations Executive, 1940-45 (London, 2000) Czeslaw Madajczyk, Die Okkupationspolitik Nazideutschlands in Polen, 1939-1945 (Cologne, 1988) Niklaus Meienberg, Es istkalt in Brandenburg (Ziirich, 1980) Richard Meienertzhagen, Middle East Diary 1917-1956 (London, 1959) Susanne Meinl, Nationalsozialisten gegen Hitler (Berlin, 2000) Susanne Meinl - Dieter Kriiger, Der politische Weg von Friedrich Willhelm Heinz", Viertljahrsheftefur Zeitgeschichte, vol. 42,1994 Charles Messenger, Hitler's Gladiator: The Life and Military Career ofSepp Dietrich (London, 1988) Russel Miller, Behind the Lines (London, 2002) W. Stanley Moss, IllMet byMoonlight (London, 1950) Marek Ney-Krwawicz, The Polish Home Army 19391945 (London, 2001) J. Noakes - G. Pridham (urednici), Nazism 1919-1945, 3 vols. (Exeter, 1983,1984 i 1988) Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Operation Foxley: The British Plan to Kili Hitler (London, 1998) Richard Overy, Interrogations (London, 2001) _, Russia's War (London, 2001) _, The Dictators (London, 2004) Lauran Paine, The Abivehr (London, 1984) Terry Parsinnen, The Oster Conspiracj ofl938 (New York, 2003) Henry Picker, Hitler's Tischgesprdche im Fiihrerhauptquartier 1941-42 (Bonn, 1951) Gerald Reitlinger, The SS: Alibi of a Nation, 1922-1945 (New York, 1957) Ralf Georg Reuth, Goebbels (New York, 1995) Denis Rigden, Kili the Fiihrer: Section X and Operation Foxley (London, 1999) Hans Rothfels, Die deutsche Opposition gegen Hitler (Ziirich, 1994) Jiirgen Runzheimer, Der Uberfall auf den Sender Gleivvitz im Jahre 1939", Vierteljahreshefiefiir Zeitgeschichte, vol. 10,1962 Walter Schelenberg, Schellenberg (London, 1969) Ernst Giinther Schenck, Patient Hitler (Augsburg, 2000) Bodo Scheurig, Henningvon Tresckoiv (Berlin, izdanje 2004) Fabian von Schlabrendorff, The Secret War against Hitler (London, 1948) Matthias Schmidt, Albert Speer, The End of a Myth (London, 1985) Christa Schroeder, Er tvar mein G&^Munich, 1985) Simon Sebag Montefiore, Stalin: The Court of the Red Tsar (London, 2003)

Gitta Sereny, Albert Speer: His Battle tvith Truth (London, 1995) Robert Service, Stalin, a Biography (London, 2004) Franz Siedler - Dieter Zeigert, Hitler's Secret Headquarters (London, 2004) Odabrana bibliografija _, Inside the Third Reich (London, 1970) _, Spandau: The Secret Diaries (London, 1976) Reinhard Spitzv, Hotv IVe Squandered the Reich (Wilby, Norfolk, 1997) David StafFord, Churchill and Secret Service (New York, 1998) _, Britain and European Resistance, 1940-45 (London, 1980) Alexander Stahlberg, Bounden Duty: The Memoirs of German Officer 1932-45 (London, 1990) J. Steinhoff - R Pechel - D. Showalter, Voicesfrom the Third Reich (London, 1989) Pavel Sudoplatov, Special Tasks (London, 1994) CG. Sweeting, Hitlers PersonalPilot: The Life and Times of Hans Baur (Washington, 2000) John Toland, Hitler (London, 1976) Hugh Trevor-Roper (ur.) Hitler's War Directives 1939-1945 (London, 1964) _, The Last Days of Hitler (sedmo izdanje, London, 2002) Ann Tusa - John Tusa, The Nuremberg Trial (London, 1983) Klaus Umer, Der Schiveizer HitlerAttentdter (Stuttgart, 1980) Dan van der Vat, The GoodNazi: The Life and Lies of Albert Speer (London, 1997) Walter WarIimont, Inside Hitler's Headquarters (London, 1964) John Wheeler-Bennett, The Nemesis ofPoiver: The German Army in Politics, 1918-45 (London, 1961) KAZALO OSOBNIH IMENA Antonescu Ion 47 Bach-Zelewski Erich von dem 319 BauerEugen 218 Baumbach Werner 385 Baur Hans 46, 228-230,278-281, 420 Bavaud Maurice 23, 53-65, 81, 412,422,434 Beck Ludwig 115,127,132,137, 141,144,349 Beerenbrock Josef 226 Beethoven Ludwigvan 87 Bene Edvard 134,265 Bennett Edmund 288 Berger Heinrich 344 Berija Lavrentij 204 Bismarck Otto von 26 Bittrich Wilhelm 188 Blohin Vasilij 204-205 Blomberg Werner von 37,110, 114-115,125,128,310 Bock Fedorvon 309,313 Boeselager Georg von 312,318-321,352,412 Boeselager Philipp von 319,422 Borgia 243 Boris III, bugarski car 280 Bormann Gerda 371 Bormann Martin 47, 174, 287, 293,308,379,383-284,405, 412 Bortelsmann Wilhelm 271,272 Brandt Heinz 322-323, 325, 342, 344,355 Brauchitsch Walter von 135 Braun (Fegelein) Gretl 409 Braun Emil 175 Braun Eva 211,403-404,409, 411-412,416-417 Bredow Ferdinand von 110 Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Breitenbuch Eberhard von 312, 333-335,352,359-360,412, 436 Breker Arno 278 BrewerLen 209-211 Briickner Wilhelm 27-28,209 Briining Heinrich 27

Burckl Franz 175 Busch Ernst 333-334 Bussche-Streithorst Axel von dem 299-301,303,331-332, 351-352,359,412 Canaris Erika 119 Canaris Wilhelm 116-122,141-142,145-150,333,351 Cavendish lord Frederick Charles 9 Chamberlain Neville 95,126127,131,133-136,143-144 Choltitz Dietrich von 376,407 Churchill Winston 103, 136, 167,199,228,230,254-256, 281,291 Couraud Ravmond 270 Cumming Mansfield 252 ehov Antoni 237 Cehova Olga 238-240 Dansev Claude 253 Dargel Paul 218 Darlan Jean Francois 267 De Gaulle Charles 260 Deckert Karl 54,63 Dietrich Sepp 30-31,41-42,48 Dietz Hugo 175 Dobrzaiiski Henrvk (Hubal") 163-164 Dohnanvi Hans von 121,123, 146-147 Donitz Karl 257 Douglas William Sholto 277 Eitingon Leonid 236 Elser Georg 67,79-84, 86,88, 90-95,97,99-104,283,393, 412-413 Exner Marlene von 47 Feder Gottfried 18 Fegelein Hermann 409 Fest Joachim 143,388, 392 Fischer Ludwig 174 Foote Alexander 208-212 Ford Henry 246 Forster Albert 174,191 Franjo Ferdinand, austrijski nadvojvoda 9,11,95 Frank Hans 160,162, 173,177, 178 Kazalo osobnih imena Frank Karl Hermann 265 Frankfurter David 38 Freisler Roland 350 Frevend John von 341 Fridrik II Veliki, pruski kralj 403 Fritsch Werner Freiherr von 114, 115,119,125,128,310 Fromm Fritz 336,346, 348-350 FunkAlfred218 Gabik Jozef 261-265 Galland Adolf 384 Gerbohay Marcek 53, 54,61, 62 Gersdorff RudolphChristoph von 312,324-326,328,330, 252,356,359,412 Giessler Hermann 278 Gisevius Hans 121,130,132, 135-137,141,143-144,337-338,341,348,356 Goebbels Joseph 25-26, 37,41, 48,67-68,75-76,85-86,95, 98,158,177,239,260,266, 287,308,314,334,347-348, 356-357,364,369,373,379, 383,403-404,412-413 Goebbels Magda4l6 Goerdeler Carl 354 Goring Hermann 18-19,24,37, 41,57,67,115,135,187, 198,208,225-226,228,235, 240,287,293,325,334,336, 339,371,373,386-387,409-411,413 Grabe Hermann 299 GrafUlrich 18-19, 27-28 Grande Ivar 122, 271,421 Groscurth Helmuth 121,131, 137,421 Grynszpan Herschel 39 Gubbins Colin 167, 285

Guderian Heinz 309,313 Gustloff Wilhelm 39 Gutterer Leopold 54, 63 Gutterer, obitelj 54 Haeften Wernervon 341-343, 349 Haffner Sebastian 370 Halder Franz 127,135,137,141, 143,145,231,233,234 Halifax lord (Edward Frederick LindleyWood) 251 Hammerstein-Equord Kurt von 308 Hanfstaengl Egon 291 Hanfstaengl Ernst (Putzi") 20 Hanfstaengl Helene 20 Hanke Karl 364366,373 Harris Arthur 278 Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Heinz Friedrich 128-130,132, 135,138,146 HelldorfWolfvon 128 Henderson Neville 245 Hess Rudolf 37,48, 86, 281,288 Heusinger Adolf 342-344 Hevdrich Reinhard 86,94, 100-101,119,147,151-152,190, 261-268,272,283 Himmler Heinrich 29,40-44, 57, 89,91,93,104,111,173-174, 177-178,180,226,245,261, 264,266,287,308,311,326, 336-337,339,383-384,409-411,413 Hindenburg Paul von 23-24, 105,108,110 Hirsch Helmut 38-39 Hitler Adolf passim Hoepner, Erich 346 Hoffmann Heinrich 98,209 Hoffmann Kurt 175 Hohlov Nikolaj 219-221 Hossbach Friedrich 113 Household Geoffrey 274, 275, 286 Hruov Nikita 203 Hubal" vidi Dobrzanski Henrvk Ilgen Max218 Ivan IV Grozni, ruski car 243 Jabotinsky Ze ev (abotinski Vladimir) 275 Jeov Nikolaj 204 JodlAlfred334,387 Joll James 286 Jiinger Ernst 302 Kaligula, rimski car 243 Kamenjev Lev Borisovi 204 Kaufmann Karl 376 Keitel Wilhelm 326, 334, 336, 338, 341 Kluge von Gunther 319-321, 330 Knipper Lew 237-238, 240-241 Koch Erich 218 Koerber von 249 Koller Karl 409 Konjev Ivan 397 Koppe Wilhelm 174 Kordt Erich 133,135-139,143 Korten Gunther 344

Kranz Jacob (Magid iz Dubna) 296 Krebs Hans 416 Kreipe Heinrich 268,269 Kretschmann August 175 Krivicki Walter G. 206 Kriiger Dieter 129,423 Kazalo osobnih imena Kriiger Friedrich-Wilhelm 174, 175 Kube Wilhelm 219-221 Kubi Jan 261,263-265 Kutschera Franz 172,175,176 Kuznjecov Nikolaj (Pahuljica") 217-219,221,227 Laforce Karl 19 Lahousen Erwin 120,121 Lanz Hubert 318, 353 Lavov Nikolaj, ruski knez 252 Leigh Fermon Patrick 268, 269 Lenjin Vladimir Ilji 200,253 Lesikowski Stanislaw (Las") 190,194,195 Ley Robert 384 Lincoln Abraham 11 Liskov/Alfred 199 List Wilhelm 218 LIoyd George David 252 Lot" vidi Pietraszkiewicz Bronislav Lubbe Marinus van der 69,102 LudendorffErich 17-18 Liischen Friedrich 378 Lutter Kurt 36 Lutze Viktor 226 Manstein Erich von 230,318, 329, 330 Marta Hari (Margaretha Zelle) 188 Marthinsen Karl 271 Masanik Jelena 220 Mason-Macfarlane Sir Mason 45, 248-251,272 Maurice Emil 27, 28 Medvedev Dmitri 227,241 Meinertzhaagen Richard 275, 276 Menzies Stuart 94 Mercader Ramon 207-208 Mertz von Quirnheim Albrecht 349 Miklaevski Igor 240-241 Miller Jevgenij 206 Mirowska Slawa 188 Mitford Unity 209,211 MohnkeWilhelm416 M6ldersWerner228 Moravec Emanuel 265 Morell Theodor 307,405 Muller Friedrich-Wilhelm 268 Miiller Heinrich 152 Mussolini Benito 18, 96,135, 341,345,414 Naujocks Alfred 93-94,151-152 Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Neave Airey 386 Niemoller Martin 102 Niepokolczvcki Franciszek (Teodor") 168,183-184,196 Olbricht Friedrich 347-349 Orwell George 225 Oster Hans 105,121-124,126-130,132-133,135,138-150, 338,351,412

Ostrovvska Barbara Oswald Lee Harvey 11 Pahuljica" vidi Kuznjecov Nikolaj Papen Franz von 24,236 Payne Best Sigismund 94,101-102 PhilbyKim 231 Pietraszkievvicz Bronislaw (Lot") 175,176 Pio XII, papa 96, 246 Pohl Maria 280 Poreki Ignacij 206 Portal Sir Charles 257 Poser Manfred von 382 Poskrebijev Aleksandr 204 Poskrebijev Bronka 204 Princip Gavrilo 11 Rathenau Walther 26 Rattenhuber Johann (Hans) 47 Reichenau Walter von 228 Reichvvein Adolf 340 ReillySidney252 Remer Otto 347 Ribbentrop Joachim von 146, 180,211,245,277 Ritchie Alan Patrick 289 Rohm Ernst 31, 110 Romer Beppo 36-37,42 Rommel Erwin 270-271 Roosevelt Franklin Delano 135, 292,305,314 RosenbergAlfred218,387 Schacht Hjalmar 88,127-128 Schaub Julius 27-28 Schellenberg (Schaemmel) Walter94,147,148 Scheubner-Richter Ervvin von 18-20 Schlabrendorff Fabian von 312-313,321-325,351,356,412 Schleicher Kurt von 110,122 Schmidt Helmut 74 Schmundt Rudolf 344 Schnabele Karl 226 SchulzeWilli 27 Slucki Abram 206 Kazalo osobnih imena Sorge Richard 198-199 Spaatz Carl 292 Speer Albert 34,48,187,222, 225,246,278,336-337,357, 361,364-365,369,373-394, 410,412 Speidel Hans 318 Stahl Dieter 379-381,383-384, 387-388,392 Staljin Josif Visarionovi 9, 59, 197,199-202,204-205,207-208,211-212,214,219,221, 225,231233,235-236,239, 241-243,402,408 Starzvnski Stefan 182 Stauffenberg Claus Schenk von 11,288,314-317,327-333, 336-346,348-350,352-353, 355359,389,393,405-406, 412 Steiner Felix 409 Stennes Walther 30 Stephenson William 250-251 Stevens Richard 93,101 Stevenson Donald 277, 278 StieffHelmuth 322-323, 330-331,337,339,347,350 Strachv/itz Hvazinth von 318 Strasser Otto 37-38, 97,101,129 Streicher Julius 55 Stresemann Gustav 76 Sykes Eric 258 Sym Igo 170 Szabo Violetta 397 Szalewskijan (Sobol") 151, 190-195 Taittinger Pierre 57 Teodor" vidi Niepokolczvcki Franciszek Thornley Ronald H. 289, 290 Todt Fritz 228 Tokat Omar 236 Tresckow Erika von 351 Tresckow Henning von 295, 309-315,317,319-329,331-335, 342,350-351,355,358-360, 393,412413 Trevor-Roper Hugh 385 Trocki Lav 205-208 Tuhaevski Mihailo 204

Uxkiill Nikolaus von 328 Vilmar, makedonski terorist 282-284 VlasovAndrej 188 Wagner Richard 371 Warlimont Walter 342, 343,389 Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Wirth Joseph 27 Witzleben Ervvin von 127,135-137,145,346,348,350 Zinovjev Grigorij 204 Zwcig Stefan 20 Zukov Grigorij 397 Weber Christian 27,28, 86,99, 100 Weffels Ernst 175 Weidling Karl 415 Weizsacker Ernst von 137,138 WenckWalther397 Wilson Horace 134 Wipfel Emil 88 KAZALO GEOGRAFSKIH NAZIVA Aarhus 271 Aldershot 251 Alesund 271 Alpe 375 Alzas 354 Alir 284 Amersee, jezero 55 Ankara 236 Anzia 333 Ardene 255 Ardeni 369 Arisaig 258 Atlantik 259 Atlantik 279 Augsburg35, 58 Auschwitz 160,202 Austrija 20,124-126,221, 309, 351,354 Babi Jar 299 Bad Godesberg 133-134 Bad Polzin 179 Baden-Baden 54 Balkan 369,377,396 Baltika obala 167 Baltiko more 74, 197,214, 395 Barcelona 35 Basel35,53 Bavarska 13,15,40,54,63,149, 409,416 Bavreuth 371 Bavreuth 51 Beaulieu 258 Be 36-37,43,45-46,49,125-126,248,280,282-283,348, 396 Belgija 106,255,268,376 Berchtesgaden 37,41-42, 54, 57-58,63-64,131,133,153, 285-289,291-294,307,334, 337-338,352,409 Berezina 312, 326 Bergen-Belsen 202 Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Berghof, vidi Berchtesgaden Berlin 15-16, 18,26,34-35,46, 51,54,58-60,65,69,75, 85,89,103,105,111,125, 128-130,133-134,138,140, 144,148-149,157-158,169, 176,184-185,189190,192, 224,228,233,238-242,246, 248-249,262,265,276,280-281,283,293,309,312,322, 324-

325,328-329,337-340, 344-348,361,363,366-367, 373,379,382-384,395-397, 399,401-402,407,409411, 413-416 Berlin-Schlachtensee 148 Bern 39, 96 Bialowiea 334 Bialvstok 199 Bischofwiesen 58 Bjelorusija204,2l6,219,221, 311-312,323,413 Borisovo 312-313,320,326 Braunau 124 Breslau (danas Wroclaw u Poljskoj) 42,169,228,361-368,396 Bretanja 52-53 Bruneval 147 Buchenwald 98 Budimpeta 396 Bug225 Bugarska 280-281, 283 Bvdgoszcz 154, 181 Casablanca 305 Crno more 197,214,232,259 Czarna Woda 192 ehoslovaka 35, 80,126,128-130,135-136,158,246-247, 310 eka 261-262,396 Dachau36,102-104, 202,351 Danska 140,221,255, 268, 271 Danzigl92,280 Davos 39 Dirsch 193 Dnjepar 325 Dortmund 117 Dresden 396 Dubno 295-301,331,360 Dunkirk255 Diisseldorf 98 Egipat 269 Elba 396 Elbing (danas Elblag u Poljskoj) 31 Engleska 86 Kazalo geografskih naziva Europa 64,90,93,109,136,163, 167-168,197,206,256,258, 265,267,271,273,292,333, 358,361362,372,395 Falaise 352 Finska 229, 376 Flossenburg 149, 351 Fort Devet 299 Francuska 58,62,113,135,140, 153,164,173,207-208,221, 248,254,257,259-260,268, 285,290,300,309,315,318, 368,376 Franfurt38,221 Freiburg 33 Freilassing 58 Friedchshain 401 Friedrichshafen 90 Gesiovvka 175 Gleiwitz (danas Gliwice u Poljskoj) 93,151,153 Grka 280,353 Grenland 385 Haag 94 Habsburka Monarhija 156 Hamburg 29,271,376,396 Hampshire 258 Harkov 317-318,353 Hartford 97 Harz74 Heidenheim 79 Hermaringen 78 Hohenlvchen 351 Holeovice 263 Ikva295 Innl24 Irak 275 Iran 240-241 Isar 13 Istona Pruska 185, 188,234, 293,331,354 Italija 135, 221,269, 290,292, 333,369 Jugoslavija 280 Kairo 282 Kassel318 Kaunas 299 Kavkaz 212,237,316 Kefalonija 353 Kent 279-280 Ketzin 397 Kiel 151,294 Kijev 199,299 Kolima 202 Roger Moorhouse Ubiti Hitlera Koln 308 Komkzl89 Konigsberg 36,189-190 Konigsbronn 80, 82,103 Konstantz 74, 90 Koronow 181 Koruka 172 Kocierzvn 194

Krakovl58,160, 174,178,184, 196, 228 Kremlj204,210 Kreta 268-269 Kutno 154 Kiistrin (danas Kostrzvn na Odri u Poljskoj) 15,189 La Manche 255 Ladoga 232 Lausanna 206 Lavovl99,218 Le Havre 147 Leiden 69 Lenjingrad 203,232,333 Leakv 264 Libijska pustinja 270 Lidice 264-265 Linz45,125 Litva 221 L6d159 Loma 352 London 126,129,133,168,232, 235,249-250,259-260,263, 269-270,273,275,278-279, 284,287,308 Lvmpne 279-280 Lyon 268 Madeira 74 Maarska 369, 377 Majorca 287 Manchester 259 Marienberg (danas Malbork u Poljskoj) 191 Maroko 35 Matapan, rt 279 Meksiko 207-208 Mezopotamija 248 Micheli 229 Minsk 199,219-220,235,309 Mogiljevo 300 Monte Cassino 333 Mooslahnerkopf 286 Moravska 262 Moskva 35,198-199,203,206, 212,217-218, 226-227, 230-231,233,235,237-238, 240241,243,252,308-309, 313-314,318,402,408 Kazalo geografskih naziva Munchen 13-14,16-17,19-21, 29,31-32,34,37,41,51,54-55, 57-58,62-63,65,80-83, 85,89-92,99,103104,136, 208-209,211-212,245,264, 276,280,328,396,413 Narvik255 Neuchatel 51,53 Nikolaj evo 229 Nizozemska 35,69,93-94,255, 259,268,368,376 Normandija 270, 291,335, 352, 368 Nort Kapp 301 Norveka 140,255, 271 Niirnberg 38, 55, 89,130,353, 373,386,390-391,393 Njemaka, Njemaki Reich, Trei Reich passim Obersalzberg33,51,57,285 Odra 361 Orel 229 Ora 231, 233-235 Oslo 271 Palestina 275 Palik216 Pariz 39,43,58,126,140,168, 205-206,208,237,255,270-271,278,308,348,376 Parpignan 285 PearlHarbor3l4 Peenemiinde 167 Poltava 229,235,318 Poljska 84,115,151-153,155-158,161-163,164-165,167, 175,177-179,181,189,194196,204,212,222,246-247, 254,260,273,295,300,302-303,309-310,315,334,352 Pomeranija 126,179,190 Ponari 299 Porajnje 75, 382

Porton Drown 264 Postdam 128, 397 Potemp 157 Prag 38,43,262,395 Preussich Stargard (danas Starogard Gdaiiski) 191 Pruska 304 Prut 199 Pukin 233 Rajna 290, 308 Rajnska oblast 43,112 Rastenburg (u Istonoj Pruskoj; danas Ktrzyn u Poljskoj) Roger Moorhouse Ubiti Hitlera 185,188,190,193,222,228, 240,313,322,323,338,341, 344,346-347,355,360 Ravensbruck 396-397 Regensburg 17 Rhevdc 75 Riga 199,299 Rim 333,335 Rosenheim 18 Rostock 395 Rovno 217-218,227 Ruhrl5,396 Rumbula 299 Rumunjska 155, 164,221 Rusija 156,173,213,232,343 Rusko Carstvo 201,295 Rytel 192 Riigen 74 Saar 43 Sachsenhausen 102-103,160,351 Sahara301 Saksonija 15 Salzburg334,337,395 Sarajevo 9 Saska 128 Schloss Kleissheim 337 Schwartzwald 74 Sibir 232 Sirija 275 Sjedinjene Amerike Drave 35, 106,117, 251,314 Sjeverna Afrika 213,279, 317, 327,342 Slobodni Grad Danzig (danas Gdansku Poljskoj) 153 Smolensk 199,309,320,324, 330-331,342 Sofija 278-281 Solovjetski otoci 202 Sovjetski Savez (SSSR) 9, 53, 69-70,77,117,119,184-185, 195,200,202,204-205,208, 214,216,219,231,238-239, 241,280,295,300,310-311, 314,317 Spree 401 Srednja Europa 178 St. Brieuc 52 Staljingrad 213,232,241-242, 305,307,316,360 Strievka 224 Strvch 191 Strzy6wa 184 Stuttgart 38,90 Stutthofl92,194 Sudetska oblast 130,133,354 ibenaj 297

Kazalo geografskih naziva leska 151,157,219,361,362, 364 panjolska 35,209 vedska 396 vicarska 33, 38, 51,84, 90,282, 409 Tiergarten 25,401 Tiringija 15 Tokio 198 Tomasz6w Mazowiecki 184 Topolno 181 Torgau 396 Tunis 317 Turska 236,240 Uffing20 Ujedinjeno Kraljevstvo, vidi Velika Britanija Ukrajina 202, 212,217-218,222, 225,229-230,295,298-299, 317 Ulm 90 Varava43,156-161,164,167-169,171,173-176,178,181-184,188,190,195-196,237, 308 Vatikan 138 Velika Britanija 113, 134-135, 153,164,167,208,249-251, 254-256,274,278-279,281, 412 Venezuela 97 Venlo 93,101 Versailles 112,126,353 Vexin 270 Vilnius 235,299 Vinica 222-227,240241 Vislal81,290,362 Volga 213 Vorkuta 202 Wannsee 400 Westerplatte 153 Wurtenberg 78 Yorkshire 208 Zaporoje 230,318,320,330 Zurich 97 itomir 226 IZVORI ILUSTRACIJA 2,28,40,44 1 Imperial War Museum, London AKG-Images, London 3,4,8,9,10,11,31,32,33,34,39 Gedenkstatte Deutscher Widerstand, Berlin 5,7,13,24,30,36,37,42,43 Ullstein 6,18,20,21,29,38 Baverische Staatsbibliothek, Munchen 12,19,41 Gettvlmages 14 Studium Polski Podziemnej, London 15,16 Fundacja Archivvum i Muzeum Pomorskie Armii Krajowej oraz Wbjskowej Smbv Polek, Toruri 17 Arhiv Michael Foedorowitz 22 Obiteljski arhiv Geoffreva Householda 23 National Archives, London 25 Police Cantonale, Lozanna 26 T. E Gladkov, Moskva 27 Obiteljski arhiv Andreja Knippcra, Moskva 35 Obiteljski arhiv dr. Andreasa von Brcitenbucha Za izdavaa DamirAgii Nijedan se dio ove knjige ne smije fotokopirati, presnimavati ili umnoavati na bilo koji nain bez pismene suglasnosti nositelja autorskih prava. Grafika priprema i tisak Ibis grafika IV. Ravnice 25, Zagreb www.ibis-grafika.hr Srednja Europa Vankina 13,10020 Zagreb www.srednja-europa.hr Tiskanje knjige financijski je pomoglo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta RH Knjiga je tiskana u listopadu 2008. godine 1. Pripadnici RSD-a, najvjernijeg odreda Hitlerove tjelesne zatite. U prvom je planu zapovjednik RSD-a, Johann Ratterhuber 2. Hitler prilikom smotre poasne garde SS Leibstandartea i

i: 1 1 3. Maurice Bavaud 4. Georg Elser 5. Godinja nacistika parada u Miinchenu 938. godine, koju je Bavaud namjeravao spektakularno prekinuti 22. Geoffrev Household 23. James Joll (desna fotografija), jedan od autora operacije ,,Foxley" 24. Hitler u etnji Obersalzbergom - bio je ugroen tamo gdje se osjeao najsigurnijim 29. Osteria Bavaria u Miinchenu - mjesto prvoga potencijalnog atentata u organizaciji Moskve 25. Alexander Foote - nevina zabava" 26. Dmitrij Medvedev; fotografija izraena 1943. iza njemake linije bojita 30. Hitlerov stoer Wehrwolf kod Vinice u Ukrajini - cilj partizana i NKVD-a 37. Hitler u posjetu Grupi armija Centar kod Smolenska u oujku 1943. godine - jo jedno sretno preivljavanje 38. Hitler govori pred berlinskom oruarnicom 1944. godine. Tamo je na njega pripreman prvi samoubilaki bombaki napad u povijesti. 39. Claus von Stauffenberg, najpoznatiji od svih atentatora na Hitlera. U stvarnosti je bio tek jedan od mnogih. 40. Stauffenberg (lijevo) susree Hitlera u Rastenburgu u srpnju 1944. godine, pet dana prije atentata Roger Moothouse (1968), britanski po/esniar i ger/anist; uenik i suradniloNormanl Daviesa, s kojirr/je napisao zapaenu knjigu Miaocosm -Portrait0>a Central European City.