Slavko Komarica - Slavko Odi

ZATO JASENOVAC
NIJE OSLOBOEN

Zagreb 2008.
Nita nije dobro to ostane neobjanjeno,
niti se povijest gradi na preuivanju.
Mea Selimovi

Sve istine koje se preute postaju otrovi.

Friedrich Nietzsche
 U V O D

Pred Vama je reprint prvog izdanja knjige ZATO JASENOVAC

NIJE OSLOBOEN objavljene 2005. godine u Beogradu. Predoavamo
Vam izvornu grau prvog izdanja ove knjige bez ikakvih redaktorskih inter
vencija, bez kraenja, irenja ili svakog drugog prilagoavanja teksta pro
teklom ili sadanjem vremenu kao i politikom trenutku.
Brojna pitanja vezana za ovu temu nisu cjelovitije znanstveno obra
ena, pa unato brojnim dosadanjim pokuajima mnogih autora, nisu dobi
la neki odreeniji znanstveno historiografski odgovor.
Pronalaenjem odgovora na pitanje - zato Jasenovac nije osloboen
- prihvatili su se poetkom 90-ih godina autori ove knjige Slavko Odi i
Slavko Komarica. Rezultat njihovih istraivanja ova je knjiga, ije objavlji
vanje Slavko Komarica nije doivio.
Izdvojeno i istaknuto iz pogovora:
Pojedinano ili zajedno, Slavko Odi, roen u Bihau 1915., umro u
Beogradu 2006. i Slavko Komarica, roen u Banja Luci 1923., umro u Beo
gradu 1995. napisali su vei broj historiografskih radova o temama iz Dru
gog svjetskog rata. Njihovi istraivaki napori u prvom redu su bili usmjere
ni na djelovanje obavjetajnih slubi na jugoslavenskom prostoru i njihov
utjecaj na dogaaje ija je prava pozadina esto izmicala pozornosti
istraivaa. Kvalitetama tih radova doprinosila su i osobna, odnosno
profesionalna iskustva samih autora.
Slavko Odi je svojom knjigom Neostvareni planovi (objavljena u
Zagrebu 1961.), rasvjetlio neke vane dogaaje iz njemakog obavjetajnog
djelovanja usmjerenog prema narodnooslobodilakom pokretu i njegovu
rukovodstvu.
Slavko Komarica je tijekom 60-tih i 70-tih godina objavljivao publi
cistike radove pod pseudonimom S. Koslav, a od druge polovice 70-tih po
ela je njegova uspjena i plodna suradnja sa Slavkom Odiem. Svojom
knjigom No i magla: Gestapo u Jugoslaviji, objavljena u Zagrebu, 1977.,
dvojica su autora dala iscrpnu i zaokruenu sliku djelovanja najvanije nje
make policijske slube u Jugoslaviji uoi i tijekom Drugog svjetskog rata.
Slavko Odi je neto kasnije objavio iscrpnu studiju o jednoj od najveih
njemakih vojnih operacija tijekom rata pod imenom Desant na Drvar svib
nja 1944; Drvarska operacija, objavljena u Beogradu 1981. Krajem deve
desetih godina prolog stoljea objavljene su nove knjige kao zajedniko
djelo dvojice autora Partizanska obavjetajna sluba 1941. - 1942.; to se
 stvarno dogaalo, objavljena u Zagrebu 1988., te posljednje djelo objavlje
no za ivota Slavka Komarice Bijele mrlje u Zagrebu 1990.
Njihovi dotadanji radovi i dobro poznavanje povijesnih izvora i li
terature o Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji, bili su dobra osnova na ko
joj su otpoeli rad na temu jasenovakog logora, rezultat kojeg je rukopis
knjige Zato Jasenovac nije osloboen, zavren 1993. godine.
Izvorna osnova za pisanje ove knjige bila je iroka i raznovrsna.
Osim arhivskih i objavljenih historiografskih izvora, memoarskih zapisa i ti
ska, autori su prikupili i sjeanja nekih vrlo vanih sudionika tih dogaanja.
Paljivom analizom izvora i temeljem odlinog poznavanja literature, autori
su ubjedljivo osporili neka rairena tumaenja pitanja (ne)oslobaanja ja
senovakog sustava logora i sudjelovanja pojedinaca u tome. Meu njima
su i sjeanja nekih ,,svjedoka koji su davali vjerodostojne izjave opoku
ajima da se oslobodi logor i o pogibiji nekih partizanskih komandanata.
Istovremeno, novim argumentima su osnaena neka druga tumaenja.
Da bi odgovorili na pitanje iz naslova knjige, autori su nastojali
utvrditi da li su postojali odgovarajui uvjeti, prije svega strateki, za oslo
baanje jasenovakog logora. Posebnu panju autori su posvetili pitanju sa-
moorganiziranja zatoenika i njihovim naporima da se poveu sa partizan
skim snagama i viim partijskim forumima radi organiziranja koordinirane
akcije za osloboenje logora izvana i iznutra,
I pored povoljnih uvjeta i vojne nadmoi, ni prvih mjeseci 1945. go
dine pa sve do kraja samog rata, autori su utvrdili da nema tragova u izvori
ma daje u rukovodstvima NOP-a bilo planova ili namjera oslobaanja logo
ra u Jasenovcu ili nekog njegovog dijela. Ni napadi saveznikog ili partizan
skog zrakoplovstva na logor nisu bili rezultat neke planirane koordinirane
akcije sa drugim snagama ve plod osobne inicijative pilota. Ustaka posada
logora mogla je nesmetano unititi veliki dio tragova o masovnim zloinima
spaljivanjem dokumentacije i leeva rtava.
Odgovor na pitanje iz naslova knjige dat je implicitno i mogu ga
upotpuniti samo novi izvori i nova minuciozna i sistematska istraivanja.
Stoga Vam predoenu grau ove knjige, potovani itatelju, stavlja
mo na raspolaganje, za Vau odreeniju orijentaciju i nadopunu saznanja o
logoru Jasenovac - kao temi koja protokom vie od 70-tak godina jo uvijek
pobuuje i aktualizira nau panju o enigmi i strahotama sustava logora
Jasenovac!?...
MILAN PIKOVI
 O IZVORIMA

O slubenim izvorima. -Zavjera utnje. -Zatakavanje isti

ne. - Ustanak logoraa. - Bez spomena pomoi izvana. - Knjiga
Ustaki logori. - Pjesma Jasenovac. - Rijei Danijela Ozme. - Dva
svjedoenja.-Neosnovane tvrdnje. - Titov deveti tom.-Ponovno
tvrdnje bez osnova. - Nad o Titovoj direktivi. - Dosje He-
brang. - Prvi okrugli stol o Jasenovcu. - Dureti o Jasenovcu. - Dva
predgovora. Okrugli stol Jasenovac 1986. - Ustaki zloini genoci
da... M. Bulajia. - Polemika se ponovno razbuktava. - Franjo Tuman
postavio je pitanje. - Srbin u Hrvatskoj C. Opaia. - Iz referata Ljube
Bobana. - Tu je i beogradski Svet. - 0 prevelikom riziku. - V. eelj
podie optunicu! - Drugo izdanje Perenovih Ustakih logora. - Novi
intervjui Miletia i Dedijera. -1 politiari na sceni. - Je li postojala na
redba za napad na Jasenovac? - Ako jest, tko ju je povukao? - Memoa
ri Pavla Jakia. - Knjiga R. Bulatovia. - Protiv zaborava i ta
bua. - Pretpostavke S. Avramov. - Neke nove dimenzije.

Tragajui za izvorima koji e nam na ovaj ili onaj nain omoguiti

da odgovorimo ili se barem pribliimo vjerodostojnom odgovoru na pitanje
postavljeno u naslovu ove knjige, doivljavali smo svakojaka, pa i neugodna
iznenaenja. No odavno je Albert Camus napisao: Traiti ono to je istinito
ne znai uvijek traiti ono to je ugodno.
Tako smo utvrdili da se u jednoj, uvjetno reeno, slubenoj povijesti
Narodnooslobodilakog rata, dvotomnoj ediciji Oslobodilaki rat naroda
Jugoslavije 1941 .-1945.,1 koja ima vie od 1300 stranica, jasenovaki logor
spominje samo jednom, i to u vezi s velikom neprijateljskom ofenzivom na
Kozaru u ljeto 1942., odnosno u vezi sa sudbinom oko 50.000 stanovnika,
veinom ena, dece i staraca, od kojih je jedan deo na zverski nain pobi
jen, a ostatak oteran u zloglasni ustaki logor u Jasenovcu. A u registru ge
ografskih mjesta te knjige uz Jasenovac stoji, u zagradi, blie odreenje:
Selo kod Novske.2
U prvom izdanju Vojne enciklopedije3 (1961.), takoer nezaobi
laznom izvoru u obradi bilo koje teme iz Narodnooslobodilakog rata,

1 Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije, drugo popravljeno i dopunjeno izdanje,

Beograd, 1963. (u daljnjem tekstu: ORNJ 1, ORNJ 2), 242.

2 ORNJ, 1/671.
3Vojna enciklopedija, Beograd, 1961., prvo izdanje (u daljnjem tekstu: VE 1961., uz
oznaku sveska i stranice).
 odrednice Jasenovac nema. A na odgovarajuoj stranici nale su mjesto pri
lino opirne odrednice Jarmuk (pritok Jordana, gdje su Arabljani 636.
godine pobijedili Bizantince) i Jasmund (poluotok na sjevernoj obali o. Ri-
gena u Baltikom moru u ijoj je blizini 1864. godine pruska flota napala
dansku flotu).
U drugom izdanju Vojne enciklopedije,4 objavljenom jedanaest go
dina kasnije (1972.), ispravljen je propust i ubaena opirna odrednica
Jasenovac. Meutim, u njoj se nije naao nijedan podatak povezan na bilo
koji nain s problemom oslobaanja logora i logoraa.
U 21. tomu Sabranih djela Josipa Broza Tita, koji sadri priloge iz
razdoblja od 1941. do 1945., logor Jasenovac spomenut je etiri puta, ali za
temu o kojoj je rije relevantno je samo pismo koje je vrhovni zapovjednik
narodnooslobodilake partizanske i dobrovoljake vojske (NOP i DV) po
slao 31. oujka 1942. iz Foe Operativnom tabu za Bosansku krajinu. Na
stojali smo rasvijetliti uvjete pod kojima je to pismo nastalo i utvrditi to se
zatim dogaalo u vezi s direktivom: Ispitajte mogunost eventualnog napa
da na koncentracioni logor u Jasenovcu, koja se u njegovu post scriptumu
nalazila. Rezultate tih istraivanja itatelj e nai na stranicama ove knjige.
U Hronologiji oslobodilakog rata naroda Jugoslavije 1941.-1945.,
koju je takoer potrebno konzultirati pri obradi bilo koje teme iz NOR-a, na
1265 stranica enciklopedijskog formata logor Jasenovac spominje se devet
puta. Prvi put se pod datumom 14. kolovoz 1941. pogreno konstatira daje
iz Tuzle ustaka policija poela deportaciju Srba i idova u koncentracioni
logor Jasenovac, jer taj logor tada jo nije postojao. Zatim se pod pet razli
itih datuma 1942. i 1944. godine govori o ispadima ustakih jedinica na
osloboenom teritoriju oko Jasenovca. Samo se pod dva datuma, 30. svibanj
i 26. lipanj 1944., govori o manjim akcijama jedinica NOV-a i POJ-a na ri
jeci Savi u blizini Jasenovca. Napokon, pod datumom 30. travanj 1945.
nalazimo konstataciju da su tog dana (to nije tono!) dijelovi 45. divizije
Jugoslavenske armije (JA) oslobodili Jasenovac. I to je sve.
Vojnoistorijski institut JA u Beogradu poeo je 1949. godine izdava
ti Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu jugoslo-
venskih naroda. etvrti tom te edicije (34 knjige s prosjeno 700 stranica)
obuhvatio je dokumente koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu, dok se do
kumenti petog toma (39 knjiga priblino istog obima) odnose na Hrvatsku.
U knjigama etvrtog toma Jasenovac se spominje u ovom ili onom kontek
stu 34 puta, a u knjigama petog toma 40 puta. Unato tome u pogovoru knji
ge povjesniara dr. Vladimira Dedijera i Antuna Miletia Protiv zaborava i
tabua (Jasenovac, 1941.-1945.) nalazimo zauujuu konstataciju da u

4 Vojna enciklopedija, Beograd, 1972., drugo izdanje (u daljnjem tekstu: VE, 1972.).
zbirkama dokumenata objavljenih u ediciji Vojnoistorijskog instituta,
Zbornicima dokumenata - tom IV. od 34 knjige i tom V. od 39 knjiga -
nema nijednog dokumenta, ni jedne rei o Jasenovcu.5 Toliko o bazinim,
da ne kaemo o slubenim izvorima za obradu zbivanja na tlu Jugoslavije,
pa prema tome i u logoru Jasenovac tijekom Drugoga svjetskog rata.
Dvadeset jednu godinu poslije zavretka rata, 3. srpnja 1966., u Jase
novcu je konano otkriven spomenik rtvama jednog od najveih koncentra
cijskih logora Europe: Kameni cvijet - rad kipara Bogdana Bogdanovia.
Od tada pa do 1990. godine u znak sjeanja na 22. travanj 1945. - dan pro
boja grupe zatoenika iz jasenovakih logora broj 3 i broj 4 - u posljednjoj
dekadi travnja i/ili na Dan borca (4. srpnja) odravani su u Jasenovcu sku
povi na kojima su govorili elnici SR Hrvatske, SR BiH, SFRJ ili organiza
cija Saveza komunista i Saveza boraca Narodnooslobodilakog rata. Nika
da, meutim, nijedan govornik nije spomenuo zato logoraima 22. travnja
1945., prilikom njihova ustanka i slavnog juria protiv ustakih straa
prema slobodi, nije pruena ba nikakva pomo izvana. Nikada se nijedan
od njih nije osvrnuo, ni direktno ni indirektno, na pitanje zato tijekom cije
log rata nijedan tab NOV-a i POJ-a nikada nije operativno razmotrio i
pripremio pa, logino, ni pokuao izvesti akciju oslobaanja jasenovakih
logoraa.
*
Iste godine (1966.) kada je u Jasenovcu otkriven spomenik rtvama
ustakog bezumlja u Zagrebu je objavljena knjiga Ustaki logori biveg za
toenika jasenovakog logora br. 5 (Stara Gradika) a tadanjega glavnoga i
odgovornog urednika dnevnika Vjesnik Mirka Perena. U poglavlju Nade i
otpor autor se na uopen nain osvrnuo i na problem oslobaanja logoraa:
Od posebnog je znaenja bila akcija koju su organizirani drugovi i ruko
vodstvo pripremali za udar i osloboenje logora. Najpovjerljiviji i najkon-
spirativniji bili su rasporeeni u udarne grupe koje su dobile odreene za
datke. Plan akcije due se vremena prouavao i o njemu su bili upoznati
drugovi izvan logora. Traila se suradnja partizanskih jedinica.6
Slijedi konstatacija daje to osobito bilo aktualno u 1944. godini i
odmah zatim, uz argumentaciju da se logor nalazio na vrlo tekom i za ma
nevriranje tih (partizanskih - nap. aut.) jedinica neprikladnome terenu,
zakljuak da je za izvoenje akcije oslobaanja logoraa Stare Gradike ri
zik bio prevelik, a anse veoma male. No o svemu tome, i jo poneem,
kada bude rijei o drugom, proirenom izdanju Perenove knjige, koja e se

5 V. Dedijer- A. Mileti, Protiv zaborava, str. 380.

6 Mirko Peren, Ustaki logori, Zagreb, 1966., str. 124 (u daljnjem tekstu: M. Peren,
1966.)
pojaviti gotovo etvrt stoljea kasnije, 1990. godine, a zatim i u sedmom po
glavlju ove knjige..7
*
Na specifian je nain pitanje oslobaanja logoraa Jasenovca posta
vio Stanko Opai anica, kordunaki prvoborac, zapovjednik 1. korduna-
kog partizanskog odreda, ovjek koji je otvorio 1. zasjedanje Antifaisti
kog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ), lan ZAVNOH-a,
lan CK KPH i ministar u vladi Hrvatske, a od rujna 1950. golootoki pat
nik (uhien s potpredsjednikom hrvatske vlade Dukom Brkiem i mini
strom Radom igiem). Uinio je to u svojoj pjesmi Jasenovac, objavlje
noj u Zagrebu 1974. godine u zbirci Put i bespua. Sadraj pjesme bio je
provokativan: zapovjednik divizije NOVJ iznosi stav da od Jasenovca sada
nema nita pree i za nekoliko dana pogibe. Stihovi zatim kau kako se
svata uka i kako na Jasenovac do svretka rata ne planu partizanska
puka... Meutim, nitko tada nije naao potrebnim osvrnuti se na tu
poetsku tvorevinu Canice Opaia, o kojoj se u ovoj knjizi opirnije govori
u poglavlju Jedna pjesma i smrt dvojice zapovjednika.

*
Jedan od najpoznatijih jasenovakih logoraa, dr. Nikola Nikoli,
objavio je u godini velikog jubileja, 30. obljetnice pobjede nad faizmom i
osloboenja zemlje knjigu Jasenovaki logor smrti, u kojoj se na jednom
mjestu dotaknuo i teme oslobaanja Jasenovca od strane partizanskih jedini
ca. Govorei o nekim dogaanjima u logoru sredinom 1942. godine, on na
vodi rijei koje je tada pred njim izgovorio logora, komunist, sarajevski
akademski slikar Danijel Ozmo: Partizani su se ponovno javili u Prosari i
spremaju se na Jasenovac. Samo neka oni oslobode Jasenovac, pa makar mi
i poginuli u ruevinama i zajedno s ovim razbojnicima. Makar nas ustae
prije toga sve poklali, samo neka partizani uu u njega kao pobjednici.>8
Oito dr. Nikoli ni 1975. godine nije smatrao potrebnim ili umje
snim kazati neto vie o temi koje se dotakao D. Ozmo, kojega e ustae
ubiti u logoru 24. srpnja 1942. godine.

Vojnoizdavaki zavod u Beogradu objavio je 1975. godine 25 knjiga

edicije 1941.-1942. u svjedoenjima uesnika. U 21. knjizi te edicije nalo
se i sjeanje Sime Vidovia, obuara iz Vrginmosta, rodom iz sela Lijevo

7 Isto.
8
Dr. Nikola Nikoli, Jasenovaki logor smrti, Sarajevo, 1975., str. 292.
 Srediko, koji je 19. oujka 1943. s Vujom Vorkapiem i Miloem Carevi
em uspio pobjei iz jasenovakog logora br. 3 (Ciglana). Sva trojica su za
jedno stigli meu partizane na Psunju. Prema navodima S. Vidovia: Ka
sno ujesen 1942. godine poele su pripreme za prvi ustanak u logoru Jase
novac, koji je trebao izbiti jedne od nedjelja u oujku 1943. godine. On
zatim kae da do planiranog ustanka nije dolo zbog toga to je obustavljen
izvana.
U 22. knjizi iste edicije, u lanku Miloa Carevia, ugostitelja iz
Duge Rese, nalazimo gotovo iste navode. No o svemu tome opirnije u pe
tom poglavlju ove knjige.
*
Beogradsko izdavako poduzee Narodna armija izdalo je 1977.
godine knjiicu bivega jasenovakog logoraa, poslijeratnoga poznatog ju
goslavenskog publicista i prevoditelja Milana Gavria Otkosi smrti - sje
anje na jasenovaki logor istrebljenja. Na poetku knjiice je tekst Antuna
Miletia pod naslovom Umesto predgovora, u kojemu nailazimo prvi put
na post scriptum iz Titova pisma Operativnom tabu za Bosansku krajinu od
31. oujka 1942. (bez posljednje reenice: Taj napad trebalo bi organizova-
ti zajedno sa tabom iz Hrvatske, ali tako da sigurno uspije). Odmah zatim
slijede tvrdnje autora (A. Miletia): Za sudbinu logoraa Jasenovca nepre
kidno su se interesovali Vrhovni tab i osobno vrhovni komandant NOV-a i
POJ-a Josip Broz Tito, te da su u vojnopolitikim planovima Glavnog ta
ba Hrvatske, taba 3. operativne zone i 6. korpusa NOVJ razmatrane sve va
rijante eventualnog napada na logor Jasenovac, ali nijedna nije davala ga
rancije za uspeh i mogunost takve akcije.9 Pokazat e se, naalost, da su
obje ove tvrdnje daleko od stvarnosti.
*

Dvije godine kasnije (1979.) iziao je iz tiska deveti tom Sabranih

djela Josipa Broza Tita, koji je priredio Mio Lekovi, a u kojem se nalazila
upravo spomenuta Titova direktiva upuena 31. oujka 1942. iz Foe Ope
rativnom tabu za Bosansku krajinu i u vezi s njom lakonska napomena iz
pera prireivaa: Logor je bio dobro branjen, tako da se napad na kojemu
je Vrhovni tab inzistirao nije mogao izvriti.10 Samo toliko.
Meutim, u Hronologiji, koja se navodi u svakom pa i u ovom tomu
Titovih Sabranih djela, za razdoblje koji on vremenski obuhvaa, pod datu
mom 31. oujak (1942.) M. Lekovi je napisao: Tito upuuje nareenje
Operativnom tabu za Bosansku krajinu za stvaranje udarnih i omladinskih
jedinica i za djelovanje njegovih jedinica na teritoriji zapadne i srednje Bo

9 Milan Gavri, Otkosi smrti, Beograd, 1977., str. 16, 17.

10 Josip Broz Tito, Sabrana djela, knj. 9, str. 280 (u daljnjem tekstu: Tito SD 9).
sne.11 O napadu na Jasenovac na kojemu je Vrhovni tab inzistirao - ni
rijei!
*

Druga knjiga Vladimira Dedijera, Novi prilozi za biografiju Josipa

Broza Tita, u kojoj se naao i lanak Antuna Miletia pod naslovom Logor
Jasenovac, izila je iz tiska 1981. godine. U tom su lanku ponovljene od
rijei do rijei i na isti nain argumentirane tvrdnje o neprekidnom intere
su Vrhovnog taba i Tita za sudbinu logoraa Jasenovca i o razmatranju svih
varijanti napada na logor Jasenovac Glavnog taba Hrvatske, taba 3. opera
tivne zone i 6. korpusa NOVJ, koje su ve iznijete u predgovoru knjiice
Milana Gavria Otkosi smrti.
Koliko su te Miletieve konstatacije - koje e se, svakako ne kriv
njom njihova autora, pretvoriti u istine o kojima se ne moe (ili ne smije?)
raspravljati - bile tone, moi e, uvjereni smo, meritorno prosuditi sam i
tatelj kada zaklopi korice ove knjige.

U knjizi publicista Jove Popovia Ratne uspomene Koste Naa - Bi

haka republika, objavljenoj 1982. godine u Zagrebu, nekadanji zapovjed
nik Operativnog taba za Bosansku krajinu Kota Nad naziva Titovu direkti
vu od 31. oujka 1942. predlogom, donosi njezin tekst i dodaje: inilo
mi se da je to izvodljivo. Tu je zatim i tvrdnja da je istog miljenja bio i
Grga Jankes, novopostavljeni zapovjednik 3. operativne zone (slavonske).12
No o tome u treem i etvrtom poglavlju ove knjige.

U knjizi Dosje Hebrang, objavljenoj 1983. godine, Dragan Kljaki

donosi razgovore koje je o temi oslobaanja jasenovakih logoraa vodio s
istaknutim partizanskim zapovjednikom Vickom Krstuloviem i logoraem
Hasanom Dolamiem. Prema njegovim navodima, V. Krstulovi se pitao
zbog ega u proljee i ljeto 1943 nije u tabovima jedinica, u komitetima
pokrenuta akcija da se na prepad nou napadne Jasenovac i Stara Gradi
ka13 ali odgovor na to pitanje nije znao. S druge strane, H. Dolami je iznio
miljenje da su anse za njihovo oslobaanje 1942. godine bile slabe, nere
alne, ali da su ujesen 1943, kad su nae partizanske snage napale Banja

11 Tito, SD, knj. 9, str. 300

12 Jovo Popovi, Ratne uspomene Koste Naa - Bihaka republika, Zagreb, 1982. (u
ialjnjem tekstu: K. Na).
13 Dragan Kljaki, Dosje Hebrang, Beograd 1983., str. 273.
Luku, pogotovo u razdoblju od Nove 1943./44. godine, prilike postale po
voljnije.14 O svemu ovome itatelj e nai opirnije podatke u pojedinim
poglavljima ove knjige.
*

Dvadeset prvog travnja 1984. odran je prvi okrugli stol o Jasenovcu

i tada je, prvi put na jednom znanstvenom skupu, otvoreno dotaknut pro
blem napada jedinica narodnooslobodilake vojske i POJ-a na taj logor.
Iznijevi podatak daje od 1968. godine spomen-podruje do danas posjeti
lo 3.224.004 posjetitelja, profesorica Ana Poar ve je u uvodnoj rijei
istakla daje meu najeim pitanjima koja postavljaju posjetitelji i pitan
je: Da li su partizani pokuali izvriti napad na logor i osloboditi zatoeni
ke? Odgovorila je da se nastojalo pronai rjeenje za spas zatoenika, da
se i drug Tito stalno interesirao za stanje u jasenovakom logoru, da se
osloboenje logora moralo izvesti uz pomo partizanskih jedinica, ali da su
nepristupaan teren (pruga Zagreb-Beograd), rijeke Sava, Una, Veliki Strug
i nekoliko vrlo vanih i jakih neprijateljskih uporita u blizini (Novska,
Okuani, Banova Jaruga i druga), gotovo onemoguavali svaku veu akci
ju, te da se i u samom Jasenovcu nalazila ustaka posada s oko 3.000 usta
a.15
I u referatu raenom po sjeanju grupe preivjelih aktivista enskog
logora u Jasenovcu, koji je na prvom znanstvenom skupu o Jasenovcu pod
nio ime Klai, prilino je pozornosti posveeno dogaanjima u ljeto 1944.,
kada su se i ene-zatoenice spremale za sudjelovanje u masovnom 'prodo
ru' iz logora, a uz pomo jedinica narodnooslobodilake vojske.16 U tom su
se referatu nale potresne reenice: Bez obzira na to to su ustae svakod
nevno dopremale nove ene i itava sela, da bi ih u roku od jedne noi sve
likvidirali, na moral je bio na visini. Bile smo jedinstvene iznutra s pouz
danjem u pomo izvana.17 Pri kraju rada 1. okruglog stola o Jasenovcu ri
je je uzeo i akademik prof. dr. Duan ali. Nakon to je ocijenio da se na
skupu problemima prilo s puno ozbiljnosti i odgovornosti, izjavio je: Na
nama, odgovornim ljudima iz vremena organiziranja oruanog otpora oku
patoru i domaem olou, dunost je da odgovorimo na vrlo vana povijesna
pitanja koj.a su u interesu stasalih generacija poslije 1945. godine. Ovdje je
postavljeno nekoliko konkretnih pitanja: Zato jedinice bilo iz Slavonije ili
iz Bosne nisu izvrile akciju protiv logorskih utvrenja u Jasenovcu pa sve

14 Isto, str. 275

15 Ana Poar, Jasenovac trai vie istraivanja, Okrugli stol 1984., str. 12, 15, 16.
16 ime Klai, Politiki rad na liniji KPJ u enskom logoru Jasenovac, Okrugli stol,

1984., str. 58, 65.

17 Isto, str. 62.
do Stare Gradike? Koliko smo mi u partizanima bili obavijeteni i jesmo li
znali to se dogaa u jasenovakim logorima? Obeavam da u kao svoj
osobni zadatak uzeti okupljanje trupa odgovornih drugova revolucionara
kako bismo odgovorili na ova za povijest vana pitanja. Poznato mi je da je
tema Jasenovca bila na raspravama u tabovima i na politikim skupovima.
Koliko se sada mogu pouzdati u sjeanja, ini mi se da su postojali krupni
razlozi zbog kojih nije uinjeno vie od uinjenoga. ini mi se da razlozi za
takve odluke lee u procjeni situacije. Ne bi trebalo gubiti iz vida da su bor
ci upravo ovog kraja, bilo zapadne Slavonije ili Kozare i Potkozarja, imali i
previe osobnih motiva i razloga da se razraunaju s posadama ujasenova-
kom logorskom sektoru. Razloge za ovu tvrdnju ne treba posebno dokaziva
ti. Zasad toliko.18
Koliko smo mogli utvrditi, grupa odgovornih drugova revoluciona
ra nikada se nije sastala kako bi odgovorili na za povijest vana pitanja,
pa ni na pitanje jesu li postojali krupni razlozi zbog kojih nije uinjeno vie
od uinjenoga.
*

Prolo je neto vie od godinu dana od prvog okruglog stola o Jase

novcu, a onda je dolo do bure. Sve kao daje poelo ponovnim objavljivan
jem pjesme Stanka Opaia anice Jasenovac, ovog puta u beogradskom
omladinskom listu Knjievna re, u broju od 10. svibnja 1985. godine.
Odmah zatim, u broju od 5. lipnja, beogradski dnevni list Veernje novosti,
donosei tekst pjesme u cjelini, postavio je Veljku Kovaeviu, general-pu-
kovniku u mirovini, pitanje: Zato jedinice nae narodnooslobodilake voj
ske nisu u toku rata pokuale napasti koncentracioni logor Jasenovac-Stara
Gradika i osloboditi zatoenike?
Veljko Kovaevi, koji je od sredine srpnja 1944., po dolasku iz
Gorskog kotara, odnosno iz Glavnog taba Hrvatske, bio zapovjednik 40.
(slavonske) divizije, a zatim od sijenja 1945. zapovjednik 6. (slavonskog)
korpusa, odgovorio je da je napad na Jasenovac bio apsolutno neizvediv
jer ima takav poloaj, tako je bio utvren i branjen, da je za nae snage
predstavljao nepremostivu prepreku.19
Ne precizirajui ni priblino vrijeme na koje se odnose podaci koje
iznosi, V. Kovaevi nadalje konstatira daje u blizini jasenovakog logora
dejstvovalo vie ustakih, nemakih i domobranskih divizija koje su, u slu
aju napada, vrlo brzo mogle stupiti u akciju, i dodaje da bi logorai u slu
aju napada jedinica NOV-a i POJ-a na logor stradali ne samo od ustakih
mitraljeza ve i od nae ubitane vatre. Rezimirajui na odreen nain svoj

1 ' Prof. dr. Duan ali, Dunost je da odgovorimo, Okruglo stol, 1984., str. 88.
19 Veernje novosti, 5. lipanj 1985.
 stav kae: Svakome od nas leao je na srcu napad na Jasenovac. eleo je to
svaki stareina, svaki borac. eleo je to i na vrhovni komandant Tito. Zah-
tevao je da ispitamo mogunost za takav napad. Usprkos najboljim namera-
ma, usprkos moralnoj obavezi, mi to nismo mogli uiniti. Takva mogunost
nije postojala. Ne samo za logorae ve i za nae jedinice napad na Jaseno
vac bio bi koban. Bilo bi to samounitenje.20
Sutradan, 6. lipnja 1985., Veernje novosti su postavile Obrenu Sti-
oviu i Boku iljegoviu pitanja: Da li su kozaraki partizani mogli sami
ili u sadejstvu sa Slavoncima napasti faistiki logor u Jasenovcu i oslobodi
ti hiljade ljudi osuenih na smrt? ta je spreilo te legendarne borce da po
kuaju spasavanje svoje brae, sestara, majki i oeva, svoje dece ispod kol
jakog noa? Je li neko naredio da se dre dalje od najstranijeg faistikog
muilita u Evropi?
Obren Stiovi Obrad, koji se 1941./42. godine nalazio na dunosti
zapovjednika kozarskog NOP odreda, na postavljeno je pitanje odgovorio:
Nama na Kozari dobro je bilo poznato kakva zverstva faisti ine u Jase
novcu i kovali smo razne planove kako da oslobodimo zatoenike. Ali svi
nai planovi morali su da padnu u vodu. Mi, jednostavno, nismo mogli sa
uspehom da u prvim ratnim godinama izvedemo tako veliku i sloenu ratnu
operaciju. Izgubili bismo i borce i oruje, a logorae ne bismo oslobodili.
Bio bi to na veliki poraz, udarac od koga bismo se teko oporavili.21
Na direktno pitanje novinara Veernjih novosti: Da li je neko mo
gao da naredi kozarakim partizanima da ne napadnu logor u Jasenovcu?
Stiovi je odgovorio: Nije. Mi smo slobodno izvodili svoje akcije. A ak i
da je postojala takva naredba, mi bismo napali Jasenovac im bi nam se za
to ukazala prva prava prilika.
Slijedi tekst P. S.: A iz Titova pisma poslanog iz Foe Operativ
nom tabu za Bosansku krajinu, zatim osvrt na prepisku voenu oktobra
1942. izmeu taba 5. krajike udarne brigade (iji je politiki komesar bio
Boko iljegovi) i taba 3. operativne zone Hrvatske (o emu e opirno
biti govora u sljedeim poglavljima) i najzad odgovor Boka iljegovia:
'Jasenovac je osloboen onda kad i svi drugi veliki logori u Evropi. Ranije,
naalost, to nije bilo mogue. Uostalom, da smo kojim udom i uspeli da
likvidiramo logor u Jasenovcu, Paveli bi slian podigao na nekom drugom
delu svoje nakazne drave koja je poivala na sistemu ubijanja.'22
U broju od 7. lipnja 1985. Veernje novosti su donijele objanjenje
general-pukovnika u mirovini Jefte aia. Bit objanjenja na pitanje: Za

20 Isto.
21 Isto, 6. lipanj 1985.
22 Isto.
15
to nae jedinice u toku rata nisu pokuale da napadnu ustako gubilite na
uu Une u Savu i oslobode zatoenike? bila je u reenicama: I Tito je od
nas traio da zajedno sa Krajinicima ispitamo mogunost napada na Jase
novac. Ali, Titova naredba je jasna: eventualni napad treba tako organizova-
ti da sigurno uspe, to jest, i da logor likvidiramo i da taoce izvedemo na slo
bodnu teritoriju. A kako su stvari stajale, ne samo da ne bismo uspeli da
oslobodimo hiljade izmuenih i gladni ljudi nego bismo unitili i svoju ivu
silu. Bila bi to krajnje rizina akcija koja bi se mogla uspeno okonati samo
u nekom kaubojskom filmu.23
*
Na stav rukovodstva NOP-a (pa i saveznika) prema jasenovakom
logoru osvrnuo se na specifian nain i dr. Veselin ureti u djelu Saveznici
i jugoslovenska ratna drama, koje je objavljeno takoer 1985. godine. Raz
matrajui uzaludna etnika nastojanja da po sebe nepovoljan razvoj doga
aja prikau kao neku komunistiko-ustaku zavjeru, on iznosi etnike
dokaze (navodnici V. uretia) za to, pa pie: 'Dokaz' posebne vrste bio
je neometana aktivnost 'fabrike smrti' u Jasenovcu, koja je, i pored promjene
i optih i posebnih okolnosti, i dalje gutala stotine hiljada Srba i hiljade dru
gih nacionalnosti iako su se sa svih njenih strana kretale jae partizanske je
dinice. Ukazivali su na to da ovu 'fabriku smrti' nisu uznemiravala ni savez
nika bombardovanja.24 Veselin ureti ne kae gdje je naao etnike
dokaze. Mi ih nismo uspjeli pronai.

*
Godine 1986. izila je iz tiska prva knjiga Koncentracioni logor Ja
senovac - Dokumenti pukovnika Antuna Miletia. Predgovor za tu knjigu
napisao je Jefto ai i u njemu konstatirao: Ova knjiga ukazuje na znaa
jan istraivaki zadatak, odgovor na pitanje da li je bilo nastojanja i mogu
nosti oruanim snagama likvidirati snage neprijatelja kompleksa koncentra
cionog logora Jasenovac (Jasenovac - Stara Gradika, 25 km), a da pri tome
ne poe zloincima za rukom da unite rtve prije osloboenja, a u sluaju
uspjeha kako ih bezbjedno sprovesti iz logora.25
U nastavku predgovora J. ai istie znaenje koje su Nijemci tije
kom rata pridavali obrani dvokolosjene transeuropske magistrale Doba-
va-Zagreb-Novska-Beograd, daje uopene podatke o njemakim i domo

23 Isto, 7. lipanj 1985.

24 Dr. Veselin ureti, Saveznici i jugoslovenska ratna drama, II., Beograd, 1987. str.
197.
25 Antun Mileti, Koncentracioni logor Jasenovac 1941.-1945., Dokumenti, knjiga II.,

drugo izdanje, Beograd, 1986., str. 10 (u daljnjem tekstu: A. Mileti, I., II., III.).
bransko-ustakim jedinicama lociranim u blioj i daljoj okolini kompleksa
koncentracijskog logora Jasenovac i tvrdi, primjerice, da nastojanja uspo
stave veze i osloboenja logora traju, takorei, od prvoga dana njegova
osnutka... Osnovni dojam je, ini nam se, daje autor uloio znatan napor
kako bi itatelju sugerirao uopen zakljuak koji i sam otvoreno iznosi:
Potpun uspjeh napada na Jasenovac nije bio mogu.26
Je li i koliko Jefto ai u pravu, kolika je snaga njegovih argumena
ta, a kolika njihova objektivna teina, itatelj e morati sam zakljuiti. U po
jedinim emo se poglavljima osvrnuti na njegove respektivne argumente i
tvrdnje.
Poslije predgovora J. aia, u prvoj knjizi A. Miletia Koncentra
cioni logor Jasenovac - Dokumenti slijedi Uvod u kojemu autor zastupa i
opirnije obrazlae ve iznijetu tezu u svom prilogu (Logor Jasenovac),
pisanom za drugu Dedijerovu knjigu Novih priloga za biografiju Josipa
Broza Tita (1981.). Tu je tezu ovog puta saeo u reenici: Takorei, napad
na Jasenovac bio je apsolutno neizvodljiv jer je logor bio dobro utvren i
branjen, a po poloaju predstavljao je nepremostivu prepreku za tadanje
partizanske snage.27 Nije jasno na koji se vremenski period u ovom sluaju
prilog tadanje odnosi.
*
Na drugom po redu okruglom stolu, odranom u Jasenovcu u stude
nom 1986., Antun Mileti je podnio referat koji e, manje-vie, unijeti kao
pogovor u posljednju, treu knjigu svoje trilogije Koncentracioni logor Ja
senovac - Dokumenti (1987.). U tom referatu (pogovoru) on je ponovio tezu
da je logor Jasenovac dobro utvren i branjen i da je po poloaju pred
stavljao nepremostivu prepreku za tadanje partizanske snage28 te je, izme
u ostaloga, iznio bit onoga to su u vezi s poduzimanjem operacije oslobo
enja jasenovakih logoraa izjavili u spominjanoj anketi Veernjih novosti
poetkom lipnja 1985. Veljko Kovaevi, Obren Stiovi Obrad i Jefto
Sai.
Ne osvrnuvi se nijednom rijeju na svoje obeanje dano dvije i pol
godine ranije, na prvom okruglom stolu u svibnju 1984.: Obeavam da u
kao svoj osobni zadatak uzeti okupljanje trupa odgovornih drugova revolu
cionara kako bismo odgovorili na ova za povijest vana pitanja, dr. Duan
Cali je u diskusiji o Miletievu referatu rekao: Mislim da bi trebalo obra
diti zato NOV nije napao logor Jasenovac. Mislim da je pravilno i u redu

26 A. Mileti, I., str. 12.

27 Isto, str. 39, 40, 44.
28 A. Mileti, Pet pitanja i pet odgovora o koncentracionom logoru Jasenovac,
Okrugli stol, 1986., str. 148.
17
 ono stoje Mileti iznio, i dobro je stoje dao izjave Veljka Kovaevia, Sti-
ovia, Saia. Ali sada treba otii do Veljka Kovaevia ili nekog drugoga
kako bi uradio vojnu analizu, kako bi se moglo rei da je za napad na Jase
novac, koji je imao 1700 ustaa, potrebno toliko i toliko vojnika, daje za
presijecanje pruge potrebno toliko vojnika, da je predvieno da e prilikom
tih operacija izginuti toliko i toliko ljudi itd. Onda bi se na temelju takvoga
nauno kvantificiranoga pristupa pokazalo zato Jasenovac nije napadnut.29
Koliko nam je poznato, nitko nije otiao do Veljka Kovaevia ili
nekog drugoga, niti je bilo tko objavio vojnu analizu koju je spomenuo
dr. ali.
*

U tekstu Dragoja Lukia Umjesto predgovora, na poetku tree

knjige Antuna Miletia Koncentracioni logor Jasenovac - Dokumenti, na
vedena je konstatacija daje Mileti marljivo istraio i prezentirao bogatu,
esto dosad recentnu i tee dostupnu originalnu grau koja je omoguila da
uspjeno odgovori i na takva pitanja koja po svojoj sloenosti zasluuju po
sebne publikacije. Meu tim pitanjima nalazi se, po Lukiu, i ovo: Zato
partizanske snage nisu oslobodile logor prije konanog zavretka rata?
Naalost, u vie od 250 dokumenata sabranih u treoj Miletievoj knjizi
samo se onaj posljednji (kojemu je autor dao naslov Pismo mesnog komite
ta logora Jasenovac na elu sa dr. Milom Bokoviem 6. korpusu NOVJ o
ustako-domobranskim snagama u i oko Jasenovca i mogunosti da se u sa-
dejstvu s avijacijom i snagama spolja i iznutra oslobodi logor Jasenovac)
odnosi na to itanje, ali se ne daje odgovor na njega. Naprotiv, istie
potrebu za pronalaskom odgovora. Opirnije o tom dokumentu u sedmom
poglavlju ove knjige.
*
Godine 1988. tiskane su prva i druga knjiga dr. Milana Bulajia
Ustaki zloin genocida i suenje Andriji Artukoviu. Na poetku prve knji
ge u poglavlju Scripta manet - Pamti se zapisano, nali su se ovi redovi:
Pri postavljanju pitanja zato jedinice narodnooslobodilake vojske nijesu
ranije oslobodile zatoenike ustakog logora smrti u Jasenovcu i prekinule
lanac masovnog ubijanja, mora se voditi rauna o vojnooperativnim prilika
ma i mogunostima na ovom utvrenom ravnom movarnom podruju iz
meu tri rijeke, na najobezbjeenijoj liniji stratekih komunikacija nacisti
ke Njemake.30

29 Prof. dr. Duan ali, Prilog diskusiji, Okrugli stol, 1986. str. 264.
30Milan Bulaji, Ustaki zloin genocida i suenje Andriji Artukoviu 1986. godine,
Beograd, 1988., II., str. 10 (u daljnjem tekstu: M. Bulaji, I., II., III., IV.).
 U nastavku Bulaji donosi tekst pjesme Jasenovac Stanka Opaia
anice, koja je, po njegovoj ocjeni, u vezi s postavljenim pitanjem unijela
dosta zabune i osvre se na polemiku koja je uslijedila, a u kojoj su sudje
lovali istaknuti elnici NOV-a i POJ-a, o emu je ve bilo govora. U drugoj
knjizi Ustaki zloin genocida... Bulaji formulira neka svoja zapaanja s
prostora ustakih koncentracionih logora u Jasenovcu i Staroj Gradiki: U
javnosti je postavljeno pitanje zato partizani tokom rata nisu pokuali
izvriti vei napad na logor i time osloboditi zatoenike, iako se znalo o ve
liini ustakih zloina, dapae o pravom genocidu nad idovima, Romima,
Srbima i dijelu hrvatskog naroda.31 Meutim, na pitanje postavljeno u
javnosti u nastavku teksta nema nikakvog odgovora.
Za treu (i etvrtu) knjigu Ustaki zloin genocida... koje su objav
ljene sljedee, 1989. godine, urednik izdavakog poduzea Rad Ljubomir
Kljaki napisao je predgovor Zavera utanja i traganja za istinom i u nje
mu konstatirao: italac e se, takoe, uveriti i u to da se novim knjigama
daju novi elementi za odgovor na pitanje zato Jasenovac nije bio napadnut
za vreme rata....32
U treoj knjizi neke nove elemente za odgovor na postavljeno pitan
je, naalost, nismo pronali.
U etvrtoj knjizi nalaze se poglavlja: Zato nije napadan jasenova-
ki logor? (br. 10) i Pitanja Vicka Krstulovia zato Jasenovac nije napad
nut za vrijeme rata i svjedoenje Emerika Bluma i Hasana Dolamia o stavu
Andrije Hebranga prema pitanju Jasenovac (br. 14).
Uz krai komentar autora, deseto poglavlje sadrava samo izjavu ge
nerala Jefte aia povodom objavljivanja pjesme Jasenovac Stanka Opai
a anice. Taj tekst - na to ukazuje i Milan Bulaji - preuzet je iz beograd
skog polumjesenika Duga.
etrnaesto poglavlje, na to takoer u biljeci ukazuje i M. Bulaji,
doslovce je prenijeto poglavlje Da li je Hebrang mogao da pomogne logo
raima iz knjige Dragana Kljakia Dosje Hebrang (Beograd, 1983.).
Unato trudu koji smo uloili, ni u spomenutim ni u ostalim poglav
ljima etvrte knjige Ustaki zloin genocida... nismo uspjeli pronai bilo
to to bi opravdavalo tvrdnju Ljubomira Kljakia da se (i) u njoj daju novi
elementi'za odgovor na pitanje zato Jasenovac nije napadnut za vreme
rata.
*

11 M. Bulaji, II., str. 244.

32 Isto, III., str. 8.
19
 U jugoslavenskoj historiografskoj publicistici, pa i ire od toga, pro
blem oslobaanja jasenovakih logoraa zauzeo je tijekom 1989. i 1990. go
dine jedno od najistaknutijih mjesta. O njemu je, osim spomenute tree (i
etvrte) knjige dr. Milana Bulajia Ustaki zloin genocida... bilo rijei i u
nekim novim knjigama, o njemu je govoreno na radio i televizijskim emisi
jama, na politikim zborovima i knjievnim i skupovima, pisano u dnevnom
i periodinom tisku.
Govorei o koncentracijskim logorima, istaknuti partizanski ratnik,
knjievnik i potpredsjednik SANU Antonije Isakovi napisao je poetkom
1989. godine u lanku Pokolj, strategija zaborava u polumjeseniku
Duga: injenica je, recimo, da za vreme rata ti logori nikada nisu oslobo
eni, napadani, uznemiravani bar. Nikada taj Jasenovac nije napadnut. Jeste,
on je u nekoj ravnici, u nekom blatitu, ali bar su se ti zloinci mogli uzne-
miravati, bilo je u partizanima iskusnih diverzanata. Ali nikada, nikada se to
nije desilo.33
Uzimajui ponovno rije u polemici, umirovljeni general Jefto ai
takoer je u beogradskom polumjeseniku Duga (to e u skraenom obliku
prenijeti i zagrebaki dnevnik Vjesnik) za eventualni napad na jasenovaki
logor rekao: Sve u svemu, bila je to krajnje rizina i neostvarljiva akcija
koja bi se mogla izvesti samo u nekom kaubojskom filmu.34
U otvorenom pismu upuenom preko Duge u travnju 1989. godine
generalima Otmaru Kreaiu i Boku iljegoviu, koje odavno po-
znaje(m) i koje je u mladosti veoma cenio i potovao, predratni i poratni
aktivni oficir Jugoslavenske vojske Dragan Jovanovi (roeni brat ikice
Jovanovia panca), a zatim dugogodinji zatoenik Golog otoka, i konano
autor zapaenog dvotomnog djela Muzej ivih ljudi, objavljenoga godinu
dana kasnije, citirao je i upravo spomenutu reenicu Jefte aia pa zatim
dodao: Mislim daje danas veoma runo uporeivati akciju za osloboenje
zatoenika Jasenovca sa 'kaubojskim filmom'. Ni danas, a kamoli za vreme
rata, ne moe se sigurno tvrditi da e ovek stii od stana do Moskve (hotel
Moskva u Beogradu - nap. aut.) u letnje prepodne na hladno pivo!35
Na kraju pisma Dragan Jovanovi postavlja pitanja za generale Krea-
ia i iljegovia, ali i za ostale redove ako imaju ta da kau: Da li i vi sma
trate da je bilo 'sasvim normalno da i Jasenovac bude osloboen tek onda kad i
svi drugi veliki logori u Evropi'?... Sada kada se zna da su te 'hiljade izmuenih
i gladnih ljudi', ustae 'lege artis', po redu, natenane i na razne naine poubijale i

33 Duga, 4. veljae - 16 veljae 1989.; Svet, 24 sijenja 1990.; Vjesnik, 20. veljae
1990.
34 Milomir Mari, Javila se ptiica kos, Duga, str. 390, 4. veljae - 18 veljae 1989.
35 Duga, str. 396, 29. travanj - 12 svibanj 1989.
poslale u vena lovita pitam da li sada smatrate da je njima tamo gore, negde
na nebu, lake nego da su poubijani u borbi, muki koliko se moglo, uspravni
koliko se moglo, pa makar u jednoj sasvim neravnopravnoj i bezizglednoj bor
bi. Kaite nam svima, drugovi generali! Bar toliko.36
Koliko nam je poznato, Dragan Jovanovi nikada nije javno dobio
odgovore no postavljena pitanja.
Hrvatski povjesniar i politiar dr. Franjo Tuman u knjizi Bespua
povijesne zbilje, koja se 1989. godine pojavila u knjiarama, spominje prvi
put u svom cjelokupnom publicistikom opusu logor Jasenovac.37 U poglav
lju te knjige U orisu jasenovakog mita i teze o genocidnosti hrvatstva on
se osvre i na napis Branke ulji objavljen u glasilu SSOJ Mladost tri go
dine ranije (1986.): ulji s pravom postavlja pitanje zato nije bilo otpora
logoraa, jesu li partizani pokuali osloboditi logor; zato ne postoji popis
jasenovakih rtava.38 Odmah zatim slijedi Tumanov naelan stav prema
pitanjima koja je upravo registrirao: Na njih je nuno i mogue odgovoriti.
Ali samo na osnovi poznavanja i potivanja injenica o povijesnoj zbilji
onakvoj kakva je ona bila. A takva i slina intrigantno izazovna pitanja to
potiu smutnje i osvetnike strasti, ostat e bez odgovora sve dok se na fa
mama kuju mitomanske predodbe i namjerno ire neistine i obmane. Ili pak
doputa njihovo odravanje zbog povijesnog sljepila i besprincipijelne pu
zavosti.39
Premda je naveo i za nas kljuno pitanje (jesu li partizani pokuali
osloboditi logor) i konstatirao daje i na njega nuno i mogue odgovoriti
F. Tuman, koliko smo mogli ustvrditi, nije pokuao odgovoriti na to iri
tantno izazovno pitanje to potie sumnje i osvetnike strasti.

U izdanju KIZ Litera, Beograd, objavljena je 1989. godine knjiga

Stanka Opaia anice Srbin u Hrvatskoj. Kazivanja kordunakog seljaka,
radnika, ministra, osuenika... Premda u njoj nalazimo nekoliko pjesama,
njegove pjesme Jasenovac, koja je svojevremeno izazvala veliku buru, tu
nema. Meutim, autor se ipak i ovom prilikom osvrnuo na tu temu napisav
i: Kada je 1948. objelodanjena saradnja Hebranga sa ustaama za vrijeme
rata, uo sam u narodu bezbroj pitanja i komentara, o kojima se nijesam mo
gao izjanjavati jednostavno zato to su sa zvanine strane date samo krte
izjave, a ne i dokazi, pa je komentarisano kako je ko htio, a ja sam tada bio

36 Isto.
37 Dr. Franjo Tuman, Bespua povijesne zbilje, Zagreb, 1989.
38 Isto, str. 124.
. 39 Isto.
ministar i lan CK KPH pa nijesam mogao priati kojeta. Najvie je pitanja
bilo o onome to je narod najvie boljelo, kao, na primjer: Zato u Slavoniji,
na Jasenovac nije pukla ni jedna partizanska puka, ni onda kada su Slavon
ci imali korpus i zauzimali mnoge utvrene gradove? Zato ne otee ni je
dan transport naroda iz ovih krajeva i Bosne, koji su slani u tu kasapnicu?
Jesu li u povjerenitvu CK KPH za Slavoniju bili slijepci ili Hebrangovi lju
di?40
*
U referatu odranom na znanstvenom skupu u Jasenovcu u listopadu
1984. zagrebaki povjesniar, profesor dr. Ljubo Boban je rekao: U po
sljednje vrijeme sve se uestalije postavlja pitanje zato partizanske jedinice
nisu oslobodile logorae iz Jasenovca, odnosno zato to nisu pokuale uini
ti. Prije svega, takvo pitanje nije osnovano postavljeno. Poznato je, naime,
da su razmatrane mogunosti napada na Jasenovac. Tito je o tom razmiljao
jo u oujku 1942. godine.41
Slijedi tekst post scriptum u Titovu dopisu poslanom iz Foe 31.
oujka 1942. Operativnom tabu za Bosansku krajinu, ali o nekim drugim
dokumentima u kojima su razmatrane mogunosti napada na Jasenovac u
referatu nema ni rijei!
*

U broju od 15. studenog 1989. beogradski polumjesenik Svet donio

je pod naslovom Vredelo je pokuati kazivanje pukovnika u mirovini Mir
ka Pekia (vidi tree poglavlje ove knjige) i svjedoenje slavonskog borca i
kurira Kozaranina Milana Kevia, koje je dva dana kasnije u neto skrae
noj verziji prenijela Politika pod naslovom Zato Jasenovac nije
osloboen (vidi osmo poglavlje ove knjige).
U sljedeem broju Sveta (od 29. studenog 1989.) nalazi se napis dr.
Milana Bulajia Dokumenti o Jasenovcu - Titovo nareenje s autorovim
motom: Umesto nagaanja danas su nam potrebne prave analize o mogu
nosti osloboenja logora. Poto je citirao Titovu depeu poslanu 4. travnja
1942. Komintemi i naredbu dostavljenu pet dana ranije Operativnom tabu
NOP-a za Bosansku krajinu, autor tvrdi daje na osnovu ove naredbe tab
5. krajike udarne brigade uputio tabu 3. operativne zone NOPO Hrvatske
pismo od 19. oktobra 1942. u kome Krajinici predlau Slavoncima da za
jedniki napadnu Dubicu, Jasenovac i Staru Gradiku, te na kraju citira ne
gativan odgovor slavonskog taba od 28. listopada iste godine (vidi tree i

40 Stanko Opai anica, Srbin u Hrvatskoj. Kazivanje kordunakog seljaka, ratnika,

ministra, osuenika... Beograd, 1989. str. 77.

41 Dr. Ljubo Boban, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, Zagreb, 1990., III., str. 340,

Zato je potrebno znati istinu o Jasenovcu?

etvrto poglavlje ove knjige). Slijedi tekst pjesme Jasenovac Stanka Opai-
a anice i odgovori na u njoj postavljeno pitanje svih sudionika u anketi
beogradskih Veernjih novosti iz lipnja 1985., pa zatim i u polumjeseniku
Duga (Jefto ai, Mirko Peki).42 U sljedeem broju Sveta (13. prosinca
1989.) u napisu dr. Milana Bulajia Tito nikada nije posetio Jasenovac
nalaze se dva pitanja vezana uz temu o kojoj govorimo: Kako se moe ob
jasniti daje glavni grad Jugoslavije osloboen 20. oktobra 1944., da fabrika
smrti u Jasenovcu radi jo punih est meseci posle u uslovima kada je jugo
slovenska oruana snaga raspolagala avijacijom, kada je uspostavljena puna
saradnja sa saveznikim vojnim snagama? i Da li je ustaki logor
Jasenovac uopte oslobaan borbom, ili je zauzet poto su ustae otile?
Na prvo pitanje autor nije odgovorio, a odgovor na drugo je glasio:
Stara Gradika je osloboena 24. aprila 1945. Tek poslije nedelju dana, 2.
maja 1945., jedinice 21. srpske divizije su ule u Jasenovac i ustaki logor, u
kome vie nije bilo nijednog ustae. Niko do sada nije objasnio zato su za
toenici morali izginuti 22. aprila, ta se deavalo punih nedjelju dana od
osloboenja Stare Gradike!43
Bivi jasenovaki logora Bogdan Petkovi objavio je 24. sijenja
1990. u beogradskom Svetu napis Prevelik rizik u kojem polemizira sa
stavovima Milana Kevia i Mirka Pekia, zastupajui tezu o nemogunosti
uspjenog napada na jasenovaki logor.44
Konano, pitanje osloboenja Jasenovca dospijeva u domenu po
litike (ili politike - kako tko hoe). U oujku 1990. dr. Vojislav eelj
podie u Beogradu inicijalnu optunicu protiv Josipa Broza zvanog Tito,
u kojoj pod tokom nj stoji daje kriv to je: Spreavao partizanske jedi
nice da u toku rata napadaju na najvei ustaki logor Jasenovac kako bi nje
govi tajni saveznici na miru obavljali genocidno unitavanje srpskog iv
lja45
Nismo uspjeli pronai - moramo se i na ovom mjestu posluiti tom
formulacijom - nijedan dokument bilo ije provenijencije, niti bilo kakvo
(ba tako!) svjedoenje koji bi potvrivali, direktno ili indirektno, konstata
cije dr. V. eelja.
*
U intervjuu objavljenom u beogradskom dnevniku Politika 20. trav
nja 1990. Antun Mileti ponavlja i proiruje stavove koje je ve iznio naj
prije u uvodu svoje prve, a zatim i u pogovoru tree knjige Koncentracioni

42 Svet, 199, 29. studeni 1989., str. 24-25.

43 Svet, 199, 29. prosinac 1989., str. 24.
44 Svet, 203, 24. sijeanj 1990., str. 58-59.
45 Dr. Vojislav eelj, Optunica protiv Josipa Broza Tita, Beograd, 1990., str. 6.
23
logor Jasenovac - Dokumenti. Odgovor na pitanje novinara Slobodana
Kljakia: Zato logorai iz Jasenovca nisu mogli biti osloboeni ranije,
zato nikada nije bio izvren napad na ovaj logor, pa ni posle osloboenja
Beograda? Mileti je saeo u reenicu: O napadu na logor i spasavanju
dve do etiri hiljade zatoenika, koliko bi ih moglo biti, teko se moglo i
pomisliti, a pogotovo neto preduzeti.
Problem oslobaanja Jasenovca naao se u prvoj polovici 1990. go
dine i u svakodnevnom partijsko-politikom ivotu SFRJ u raspadanju.
Tako je dopisnik beogradskih Veernjih novosti 14. svibnja s osnivakog
skupa Demokratske stranke u Leskovcu javio: Dr. Kota avoki i drugi
aktivisti ove partije okarakterisali su Goli otok kao zloin u mirnodopskom
periodu, a za Jasenovac je reeno daje bilo mogue da se oslobodi nekoliko
meseci ranije.
*

Jedan od rijetkih partizanskih rukovoditelja koji se na pitanje o oslo

baanju jasenovakog logora osvrnuo s vojno-operativnog gledita bio je li
ki prvoborac Milan Basta, autor dva zapaena djela iz oblasti povijesne
problematike: Agonija i slom Nezavisne Drave Hrvatske i Rat je zavren 7
dana kasnije. Uinio je to u intervjuu danom u lipnju 1990. beogradskom
asopisu On, u kojemu je iznio tvrdnju daje logor Jasenovac briljivo oda
bran od strane ustaa te da bi za uspjean napad na Jasenovac bile potreb
ne najmanje nae dvije divizije, s kojima smo raspolagali tek 1943. godine.
I dalje: Za bosanske snage koje su bile najblie logoru bila bi potrebna
ininjersko-pontonjerska sredstva jer priruna sredstva ne bi bila dovoljna.
Zatim, njemake motomehanizovane jedinice iz rejona Siska, Slavonskog
Broda, Zagreba mogle bi stii u rejon Jasenovca za nekoliko sati da zatvore
izlaze, to bi napadae dovelo u bezizlazan poloaj. Divizija koja bi vrila
neposredan napad bila bi unitena, jer se ne bi mogla na vrijeme vratiti
preko Save. Bilo bi uniteno vie boraca nego to je u logoru bilo
zatoenika. Takva operacija ni sa jedne vojne take gledita ne moe da se
opravda.
Koliko su iznijete procjene i pretpostavke Milana Baste realne ili po
grene - itatelj e morati sam prosuditi, uzimajui u obzir tijek zbivanja na
prostoru oko kompleksa jasenovakih logora prikazan i na stranicama ove
knjige.
Povjesniar Rastislav Petrovi odgovarao je 10. kolovoza 1990. pre
ko otvorenoga telefona beogradskog dnevnika Politika na pitanja itatelja, a
tri dana kasnije novinar Slobodan Kljaki osvrnuo se u jednom napisu na
njegovo objanjenje zato za vrijeme rata nije dolo do napada partizana na
jasenovaki logor (vidjeti osmo poglavlje ove knjige).
 U rujnu 1990. beogradski Svet donosi objanjenje knjievnika i par
tizanskog prvoborca Tanasija Mladenovia na pitanje zato je fabrika smrti
u Jasenovcu radila sve do posljednjih dana rata. Prema njemu, glavni je
krivac za to Vladimir Bakari (vidjeti osmo poglavlje ove knjige).

Ubrzo poslije izlaska iz tiska tree i etvrte knjige dr. Milana Bulaji-
a Ustaki zloin genocida... 1990. godine, koja je poela debaklom 14. iz
vanrednog kongresa i raspadom Saveza komunista Jugoslavije (20.-22. sije
nja) i 1. opim saborom Hrvatske demokratske zajednice (24.-25. veljae),
na kojemu je njezin lider dr. Franjo Tuman izjavio da NDH nije bila samo
puka kvislinka tvorba i faistiki zloin ve izraz povijesnih tenji hrvat
skog naroda-u izlozima knjiara pojavilo se drugo, proireno izdanje
knjige Mirka Perena Ustaki logori. I dok se u prvom izdanju (1966.) autor
manje-vie samo uzgredno osvrnuo na problem oslobaanja jasenovakih
logoraa vojnom akcijom, u drugom je toj temi posvetio znatno vie pozor
nosti. U najobimnijem poglavlju Jasenovaka grupa logora naao se dio s
podnaslovom: Mogunosti oslobaanja logora, koji je poinjao konstata
cijom da se u javnosti esto postavlja pitanje zato partizani nisu oslobodili
Jasenovac i Staru Gradiku. Zastupajui tezu - bez preciziranja vremena o
kojemu govori - da bi se napadom na Jasenovac udarilo u jezgru elitnih, a
uz to najkrvolonijih Pavelievih vojnih snaga, te da bi se tom napadu su
protstavile i sve oblinje njemake snage, uz podrku avijacije, M. Peren
ukazuje na Titovu direktivu dostavljenu 31. oujka 1942. Operativnom ta
bu za Bosansku krajinu i zakljuuje: Poslije Titova nareenja, moemo
pretpostaviti da tabovi prouavaju situaciju, i to vojna rukovodstva u Bosni
i Hrvatskoj. Sigurno da oni uoavaju sloenost i riskantnost operacije, koja
zahtijeva sinhroniziranu akciju veeg broja jedinica i jedinstveno objedinja
vanje rukovoenja. No oito je da su dogaaji irih razmjera onemoguili te
planove. Naile su neprijateljske ofanzive, posebno etvrta i peta, koje su
izazvale pokrete vojnih snaga velikih razmjera, angairale su snage na dru
gim zadacima, mnogo vanijim i presudnijm, pa su briga i planiranje jaseno-
vake operacije, uz to i vrlo rizine, praktiki bili neizvedivi.46 Teinu
Perenovih argumenata itatelj e morati sam ocijeniti.

*
U intervjuu s dr. Milanom Bulajiem novinarka Saveza udruenja
boraca NOR-a Jugoslavije 4. jul Radmila Radojkovi-Radivojevi posta

46 M. Peren, Ustaki logori, Zagreb, 1990., str. 194, 195 (u daljnjem tekstu: M.
Peren, 1990.).
vila je u listopadu 1990. pitanje: Mnogi borci zameraju to Jasenovac u
toku NOR-a nije osloboen; ak se nije pokualo ni s napadom na logor. Da
li su za to postojale realne anse?
M. Bulaji je odgovorio da neki borci i komandanti tvrde da je Ja
senovac trebalo napasti i dodaje: Komandanti jedinica govorili su mi daje
postojalo nareenje za napad i da je itava operacija bila pripremljena. U
posljednjem trenutku stiglo je nareenje iz Glavnog taba za Hrvatsku da se
to ne ini. Tvrdili su da je drugo nareenje poteklo od Vladimira Bakari-
a.47
Nikada nigdje nije objavljeno ni bilo kakvo nareenje za napad na
Jasenovac ni bilo kakvo nareenje iz Glavnog taba za Hrvatsku da se to
ne ini, a ni naa nastojanja da ih pronaemo nisu urodila plodom! A to se
tie Vladimira Bakaria, on se nalazio na dunosti politikog komesara
Glavnog taba Hrvatske od studenog 1941. do studenog 1943.

*
Ne ukljuujui se u polemiku o pitanju je li napad na logor Jaseno
vac s ciljem osloboenja zatoenika bilo mogue izvesti, general-pukovnik
u mirovini Pavle Jaki, jedan od najistaknutijih vojnih rukovoditelja
NOV-a i POj-a, ovjek koji se, izmeu ostaloga, godinu dana, od oujka
1944. do oujka 1945, nalazio na dunosti naelnika Glavnog taba Hrvat
ske, ipak je u svojim memoarima (Nad uspomenama), objavljenim 1990. u
Beogradu, dao odgovor na to pitanje: Mislim da bi ova operacija - diver
zantska ili prava vojna - kao napad na relativno male snage obezbeenja za
nau tadanju vojsku bila prava ansa! Ona, sa stanovita izolovanja i opera
tivnog obezbeenja od Zagreba, Siska i Broda - to je predstavljalo glavni
problem, ne bi bila mnogo tea od slavonsko-banijske operacije 'Veliki tran
sport' u kojoj smo preko glavne evrobalkanske magistrale i reke Sane preba
civali hiljade zaprenih kola natovarenih slavonskim itom namenjenim
gladnim borcima Like i Gorskog kotara, kojima je Hebrang uskratio hranu
iz Pokuplja.48
Najzad, u svojim memoarima (ne spominjui P. S. u Titovu pismu
poslanom 31. oujka 1942. Operativnom tabu za Bosansku krajinu) Pavle
Jaki tvrdi: U meuvremenu sam saznao preko autentinih svedoka da su
napad na Jasenovac bili planirali sredinom 1942. Krajinici Maar-oa. M.
Peki i braa iljegovi, a sredinom 1943. slavonski vojnopolitiki rukovo
dioci - Drapin, Demonja, Marinkovi, Stanivukovi... te "daje te akcije
autoritativno spreio tadanji politiki komesar Glavnog taba Hrvatske

47 4. jul, 1481, 23. listopad 1990.

48 Pavle Jaki, Nad uspomenama, I., Beograd, 1990., II., str. 522-523.
Vladimir Bakari, dok su gotovo svi pianeri ovog vie politikog nego voj
nog pothvata tokom vremena zavrili ivot na misteriozan nain, ili doiveli
neobine politike i moralne lomove!49
Pavle Jaki, naalost, ne navodi imena autentinih svedoka na
koje se poziva, a o krajikim i slavonskim vojnopolitikim rukovodiocima
koje spominje, kao i o njihovim planovima u vezi s Jasenovcem pa i njiho
vim sudbinama bit e rijei u odgovarajuim poglavljima ove knjige.

*
Godine 1990. objavljena je u Sarajevu opirna povijesno-socioloka
i antropoloka studija Radomira Bulatovia Koncentracioni logor Jaseno
vac s posebnim osvrtom na Donju Gradinu. Uspjeno ugraena u opa zbi
vanja u i oko jasenovakog logora, ova studija ukazuje na niz izvora koje je
potrebno konzultirati kako u obradi teme o eventualnom oslobaanju logo
raa tako i u analizi stava nadlenih ustanova prema toj temi u poslijeratnom
periodu. Poslije konstatacije da se Gradina vrlo teko u ravnici mogla na
pasti i osloboditi, R. Bulatovi u vezi s oslobaanjem logoraa dodaje
samo ovo: Neki smatraju da partizani to nisu ni pokuavali. Ostaje za dub
lju analizu ta je sve zaista uslovilo da se do kraja rata Jasenovac ne bom-
barduje ili pokua osaoboditi.50 Konstatacija R. Bulatovia o Gradini
naalost je tona, dok ona o bombardiranju Jasenovca nije.

Posljednja knjiga Vladimira Dedijera (koautor Antun Mileti) Protiv

zaborava i tabua - Jasenovac 1941.-1991. objavljena je takoer u Sarajevu
1991. godine, poslije Dedijerove smrti. I u njoj se u nekoliko navrata ukazu
je na problem oslobaanja jasenovakih logoraa. U poglavlju Koncentra
cioni logori u svetu i Evropi nalazimo konstataciju: Zato logor Jasenovac
nije ranije osloboen ili pak onemoguen da radi punom parom od kraja
1944. pa do maja 1945. teko je objasniti kad se zna daje ve bilo osloboe
no dvije treine Jugoslavije, a Crvena armija ve davno bila u Beu.51
U drugom poglavlju ove Dedijerove knjige, Slobodan Kljaki u op
irnom prilogu Zavera utanja, Vatikan i Katolika crkva osvre se na
niz od osam najee postavljenih pitanja u javnosti o genocidnom logoru
Jasenovac pa meu tim pitanjima, u biljeci br. 2, navodi: Da li su partiza

50 Radomir Bulatovi, Koncentracioni logor Jasenovac s posebnim osvrtom na Donju

Gradinu. Istorijsko-socioloka i antropoloka studija, Sarajevo, 1990., str. 159.

51 V. Dedijer - A. Mileti, Protiv zaborava i tabua - Jasenovac 1941. - 1991.,

Sarajevo, 4991., str. 33 (u daljnjem tekstu: V. Dedijer-A. Mileti, Protiv zaborava...).

ni pokuali da oslobode jasenovake logorae?52 Slijedi (bez navoenja iz
vora) konstatacija: Iz jednog svedoenja Hasana Dolamia, lana rukovod
stva logorske organizacije KPJ u Staroj Gradiki, moe se, recimo, bar deli-
mino rekonstruisati odnos Andrije Hebranga prema dva vrlo vana pitanja
koja smo naveli na poetku ovog lanka: Zato nije pokuano bekstvo iz lo
gora Jasenovac - Stara Gradika i da li su partizani pokuali da oslobode lo
gor?53
U dijelu drugog priloga pod naslovom Hebrangovo utanje, Slo
bodan Kljaki prepriava - na osnovi teksta koji nalazimo u knjizi Dragana
Kljakia Dosje Hebrarng54 - svedoanstvo Hasana Dolamia pa odmah
zatim donosi kazivanje Vicka Krstulovia preuzeto iz iste knjige,55 koje zav
rava rijeima: Tim prije se namee pitanje zbog ega u takvim okolnosti
ma nije u tabovima jedinica, u komitetima pokrenuta akcija da se na pre
pad, nou, napadne Jasenovac i Stara Gradika.56

*
Proces raspada ili, bolje reeno, razbijanja Jugoslavije rasplamsavao
se tijekom 1991., budei sjeanja na ustaki genocid nad srpskim stanovni
tvom u Hrvatskoj. Hrvatski je sabor 8. listopada te godine donio odluku o
proglaenju samostalnosti. U takvim uvjetima odrana je sredinom studenog
1991. esta sesija Velikog parlamenta kulture Beograda pod nazivom
Odgovor ustakom genocidu. Osvrui se na taj dogaaj, novinar beo
gradskih Veernjih novosti (M. V.) konstatira 15. studenog 1991. da je prvi
uvodniar sastanka dr. Milan Bulaji kao i uvek najvie govorio o Jasenov
cu, tom ustakom logoru smrti, i ko zna po koji put postavio svoje pitanje
zato ga nikada partizani nisu oslobodili. Spomenuti novinar nadalje pie:
Trei uvodniar, Zoran Gluevi, svoju je panju koncentrisao na vreme
NOB-a i ponaanje Josipa Broza Tita kada je re o ustatvu i teroru nad
Srbima u Drugom svetskom ratu. Njegova istraivanja su pokazala da se u
toku NOB-a, nikada, niti u privatnim, niti u zvaninim razgovorima, nije
pomenuo nijedan od 38 logora u NDH, da ni na jedan nije izvren partizan
ski napad.57 Koliko su podaci i zakljuci Z. Gluevia bili toni itatelj e
vjerojatno moi sam prosuditi na osnovi dokumenata i svjedoenja koja e
nai na stranicama ove knjige.

52 Isto, str. 224.

53 Isto, str. 228.
54 D. Kljaki, Dosje Hebrang, str. 273-277.
55 Isto, str. 273-274.
56 V. Dedijer - A. Mileti, Protiv zaborava... str. 229
57 Veernje novosti, 15. studeni 1991., str. 13.
 *
Dr. Smilja Avramov, profesorica na Pravnom fakultetu u Beogradu,
u knjizi Genocid u Jugoslaviji i meunarodno pravo, objavljenoj poetkom
1992. godine, postavila je, uvjetno reeno, pitanje zato Jasenovac nije oslo
boen u kontekstu sovjetsko-britanskih odnosa tijekom Drugoga svjetskog
rata: Jugoslavija je upala u meuigru sovjetske i britanske politike, u kojoj
nije bilo mesta za ljudske probleme uih zajednica. I SSSR i Velika Britani
ja zahtevali su od svojih saveznika vrstinu i 'borbenost po svaku cenu',
usmerenu u pravcu ostvarenja dugoronih globalnih ciljeva. Tako e se do
goditi da narodnooslobodilaki pokret angauje svoju snagu na liniji komin-
temovske ekspanzionistike politike u Albaniji, ali ne i na oslobaanju
koncentracionih logora u NDH i drugim delovima Jugoslavije.58
U jo dva navrata S. Avramov se u svojoj knjizi indirektno dotie pi
tanja koje nas interesira i odgovara na njega. Tako itamo: Vredno je tako-
e zabeleiti da su ustanici u junoj Albaniji organizovali napad na logor
Burel, oslobodili deo logoraa i poveli ih u umu, to nije zabeleeno u usta-
nikim analima u Jugoslaviji.59
Je li dr. Smilja Avramov eljela ukazati da napad na logor Burel u
Albaniji nije registriran u ustanikim analima u Jugoslaviji ili da ustanici
u Jugoslaviji nisu izveli nijednu slinu akciju? ini nam se da je rije o
ovom drugom. U knjizi, dvije stotine stranica kasnije, ona konstatira: U
vrhu KPJ prevladala je utilitarna kalkulacija: borci vrede vie od mase u lo
gorima, pa otuda nije izveden ni jedan jedini napad pa logore60 (Dopuna
A).
*
Tako bi, u manje-vie osnovnim crtama, izgledao pregled izvora na
koje smo nailazili tragajui za odgovorom na pitanje iz naslova ove knjige.
Podatke o ostalim izvorima koje smo koristili ili barem konzultirali kako bi
smo to pitanje sagledali u totalu ratnih zbivanja oko kompleksa jasenova-
kog logora, pa ponekad i ire od toga, itatelj e nai u Dopunama i
objanjenjima, odvojeno donesenim uz svako poglavlje.
Na zasjedanju Hrvatskog sabora odranom u Zagrebu 5. prosinca
1991. dotadanji predsjednik Predsjednitva SFRJ Stjepan Mesi izgovorio
je rijei koje'zasluuju pozornost iz vie razloga: Hvala vam to ste mi
iskazali povjerenje da se borim za interese Hrvatske u onom segmentu koji
mi je bio dodijeljen. Mislim da sam obavio zadatak - Jugoslavije vie

5X Dr. Smilja Avramov, Genocid u Jugoslaviji u svetlosti meunarodnog prava,

Beograd, 1992., str. 55.

59 Isto, str. 213.
-0 Isto, str. 408.
 nema. Doista, Jugoslavije onakve kakva je postojala niz desetljea vie nije
bilo. Istodobno je u Hrvatskoj zapoeo Domovinski rat, a zatim se ratni
poar proirio i na Bosnu i Hercegovinu sa svim pogubnim posljedicama
koje su takve vrste sukoba uvijek donosile. A sjeanja na prolost, pa i na
ustaki logor smrti Jasenovac poprimala su neke nove dimenzije, premda je
pitanje iz naslova ove knjige i u naoj povijesnoj publicistici i u naem tisku
na neki nain dospjelo u drugi plan. Pa ipak smo i dalje eljeli dobiti ili se
barem pribliiti odgovoru na njega. Jer, kako je Ivo Andri napisao: Strast
za istinom prolosti najbolji je znak ivotne snage u ovjeku i naroit oblik
njegovog potovanja samog sebe.
Nadamo se da e i itatelji stranica koje slijede imati na umu ove ri
jei velikog knjievnika Ive Andria.

Dopune i objanjenja
A
Interesantan je pa i indikativan nain na koji je beogradski dnevnik
Politika u formi feljtona prezentirao itateljima odlomke iz knjige dr. Smilje
Avramov jo prije njezina izlaska iz tiska. U estom nastavku feljtona (28.
prosinca 1991.) pojavljuje se uokvirena obavijest: itajte u sledeim na
stavcima s reenicom: Zato u Jugoslaviji ustanici nikada nisu napali
koncentracione logore?
Sutradan, 29. prosinca, u objavljenom tekstu nema odgovora na to
pitanje, a samo pitanje ne nalazi se vie u obavijesti itateljima. Meutim,
30. prosinca reenicu: Zato u Jugoslaviji ustanici nikada nisu napali kon
centracione logore? nalazimo u podnaslovu osmog nastavka feljtona. A od
govor? To jedino moe biti reenica o napadu na logor Burel u junoj Alba
niji to nije zabeleeno u ustanikim analima u Jugoslaviji. I nita vie!
U 27. nastavku feljtona S. Avramov, 20. sijenja 1992. ponovno na
lazimo, ovog puta neto preciznije formuliranu obavijest: itajte u slede
im nastavcima - zato partizani nisu izveli ni jedan napad na koncentracio
ne logore. Isti, masnim slovima tiskan tekst ponavlja se i sutradan u 28. na
stavku da bi se, konano, naao meu podnaslovima 30. nastavka (Ravno
tea u zloinima - velika podvala rukovodstva jugoslovenskih komunista).
A sav se odgovor na postavljeno pitanje sveo iskljuivo na reenicu o uti
litarnoj kalkulaciji da borci vrede vie od mase u logorima koja je
prevladala u vrhu KPJ!
 I. POGLAVLJE

TAKO JE POELO

Lice i nalije javnih radova. - Nijemci i prvi ustaki zloin ge

nocida. - Od Gospia i Jadovna do Paga. - Talijani zaposjedaju
drugu zonu. -Tono se odredite nije moglo utvrditi. - Ugle-
danje na njemaku praksu. - Zato ba Jasenovac? - Prvi ustaki do
kument. - Prvi partizanski dokument. - Preseljenje logora Krapje i
Broice i nastanak logora Ciglana i Koara. - Preuranjena straho
vanja ustaa. - Partizanska obavjetajna sluba stupa na scenu. - Sa
birni (radni) logor ili logor unitenja (Vernichtungslager)?

Nepuna etiri i pol mjeseca poslije ulaska jedinica Hitlerova

Wehrmachta u Zagreb i proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske, 23. kolo
voza 1941., zagrebaki dnevnik Hrvatski narod donio je opiran lanak po
sveen izvedbi javnih radova u Hrvatskoj. U okviru tih radova bilo je pred
vieno ureenje toka pojedinih rijeka, pritoka, brzica i ponornica i... isui
vanje velikih poplavljenih podruja. Zatim je u lanku reeno da su upra
vo ovih dana zavrene barake na Lonjskom polju, gdje e biti smjeteno
radnitvo i podii e se veliki nasip, koji lei nedaleko od eljeznikog
nasipa na pruzi Jasenovac - Novska prema Trebeu (...).' Citirani lanak
itatelji nikako nisu mogli dovesti u vezu s ustakom rasistikom zakon
skom odredbom o zatiti arijske krvi i asti hrvatskog naroda, ili s onim to
je isti list pisao dvadesetak dana ranije: U Hrvatskoj ne moe biti Srba ni
pravoslavlja, a Hrvati e se pobrinuti da se to to prije ispuni.2
itatelji Hrvatskog naroda nisu mogli ni pomisliti da je odvodnja
vanje Lonjskog polja u vezi sa stravinim prijetnjama to su ih proteklih
mjeseci javno iznosili najistaknutiji ustaki funkcionari: Ovo ima biti zem
lja Hrvata i nikog drugog, i nema te metode koju mi neemo kao ustae upo
trijebiti kako bismo nainili ovu zemlju zbilja hrvatskom i oistili je od Srba
koji su nas stotine godina ugroavali i koji bi nas ugrozili prvom zgodom.
Mi to ne tajimo, to je politika ove drave, i kad to izvrimo, izvrit emo

1 Antun Mileti, Koncentracioni logor Jasenovac 1941. -1945. - Dokumenti, knjiga I.,

2. izdanje, Beograd, 1986., str. 75 (u daljnjem tekstu: A. Mileti, I., II., III.).
2 Zagreb u NOB-u i socijalistikoj revoluciji, Zagreb, 1971., str. 229.
samo ono to pie u ustakim naelima3 (predsjednik zakonodavnog povje
renstva prve ustake vlade dr. Milovan ani na zboru u Novoj Gradiki 3.
lipnja 1941.). Dosad smo za katoliku vjeru radili molitvenikom i kriem, a
sada je dolo vrijeme da radimo pukom i revolverom. Iselit emo i istrijebi
ti srpski narod u Hrvatskoj, i bit u sretan kad budem mogao dijeliti srpsku
zemlju Hrvatima (udbinski upnik Mate Mogua na zboru u Udbini 13. lip
nja 1941.).4 U Hrvatskoj vie nema mjesta strancima. Srbima i idovima je
zauvijek odzvonilo... Srba i idova niti moe biti, niti e ih biti, jer zato ja
mi hrvatska vojska i hrvatski ustae (visoki ustaki funkcionar, lan do
movinskog vodstva u trenucima proglaenja NDH i glavni tajnik predsjed
nitva ustake vlade, profesor Aleksandar Seitz, na zboru u Dugom Selu kod
Zagreba 23. lipnja 1941.).5 Hrvatski se narod mora oistiti od svih eleme
nata, koji su za taj narod nesrea, koji su tomu narodu tui i strani, koji u
tom narodu rastvaraju njegove zdrave snage, koji su taj narod tijekom dese
tljea i stoljea gurali iz jednoga zla u drugo. To su nai Srbi i nai idovi
(ustaki ministar vanjskih poslova dr. Mladen Lorkovi 27. srpnja 1941. na
zboru u Donjem Miholjcu).6
Meutim, odvodnjavanje Lonjskog polja u ustakoj verziji bilo je sa
stavni i bitan dio bezumne i zloinake politike genocida, nagovijetene u
citiranim govorima. Jer javni radovi u Lonjskom polju oznaili su poetak
izgradnje jednog od najmonstruoznijih koncentracijskih logora, poetak iz
gradnje Jasenovca - masovnog stratita i grobnice Srba, idova i Roma, a
usporedo s njima i nepoudnih Hrvata, muslimana i Slovenaca, u prvom
redu komunista, simpatizera KPJ i antifaista uope.

*
Nou izmeu 27. i 28. travnja 1941. u Prgomelju, Gudovcu i drugim
selima u okolini Bjelovara naoruani ustae i pripadnici Maekove Hrvatske
seljake zatite, pod izgovorom da tragaju za etnicima i skrivenim orujem,
uhitili su vei broj srpskih seljaka. Ve sutradan, 28. travnja, u prisutnosti
Eugena Kvatemika Dide, jednog od najbliih suradnika poglavnika novoo
snovane NDH, ti su seljaci poubijani na stonoj trnici u Gudovcu.
General Sinzenich, zapovjednik operativne njemake 132. pjeadij
ske divizije, koji se sa tabom zatekao u Bjelovaru, naredio je divizijskom

3 Viktor Novak, Magnum sriten, Zagreb, 1948., reprint izdanje, Beograd, 1986., str.
605.
4 Mirko Peren, Ustaki logori, Zagreb, 1966., str. 12 (u daljnjem tekstu: M. Peren,

1966. i M. Peren, 1990., - 2. izdanje).

5 Isto, str. 11-12; V. Novak, str. 607-608.
6 Fikreta Jeli-Buti, Ustae i NDH 1941.-1945., Zagreb, 1977., str. 164.
vojnosudskom savjetniku dr. Lungwitzu da provede istragu o tom dogaaju.
Pred Lungwitzom i njegovim tumaem prodefiliralo je nekoliko desetina su
dionika i svjedoka. Premda je poar koji je u veljai 1942. izbio u Vojnom
arhivu u Potsdamu kod Berlina, gdje su bile pohranjivane arhive jedinica
Wehrmachta, unitio dio arhive 132. pjeadijske divizije, ostalo je neotee
nih dokumenata koji osvjetljavaju svu periidnost priprema i izvoenja prvog
masovnog pokolja Srba u upravo stvorenoj ustakoj Nezavisnoj Dravi
Hrvatskoj, pokolja u kojemu je, prema tim dokumentima, nala smrt 181
osoba.7
Istragom provedenom o dogaaju u Gudovcu nedvosmisleno je
utvreno da se radilo o ubojstvu nevinih ljudi. Unato tome Nijemci nisu
poduzeli nikakve mjere protiv organizatora tog zloina, na to su kao okupa
torska vlast bili obvezni. Sve privedene sudionike i svjedoke pustili su po
slije kratkih pojedinanih i grupnih sasluanja.8
Po izvrenom zloinu Eugen Kvatemik Dido je - prema njemakim
dokumentima - naredio prisutnom bjelovarskom ustakom logorniku Hansu
da se pobrine da iz Gudovca ne stigne u Bjelovar nikakav telefonski izvje
taj o onome to se dogodilo, a predsjedniku bjelovarske opine Josipu Ver-
hasu da u izvjetaju hrvatskoj vladi stavi daje strijeljano 26 etnika.9
Meutim, u Ratnom dnevniku Ivana ibla, jednog od rukovoditelja
narodnooslobodilakog pokreta u Hrvatskoj, ipak je zapisano: Odmah po
slije sloma stare Jugoslavije i kapitulacije bive vojske proulo se u Zagrebu
da su gudovaki ustae poklali tri stotine Srba iz okolnih sela.10 Tako je po
ela, ini nam se, i jeziva igra oko broja rtava Drugoga svjetskog rata na
ovim meridijanima.

7 The National Archives of the United States, Washington (u daljnjem tekstu: NAW),

T-315, roll 1354.

8 Atanasije Jefti, Velikomueniki Jasenovac, Beograd, 1990., str. 141., Svedoenje

svetenika Dimitrija M. Joke; vidi i: NAW T-315, roll 1354.

9 NAW, T-315, roll 1354.
10 Ivan ibi, Ratni dnevnik, Zagreb, I960., str. 295.
33
 BELGRAD, den
DER BEFEHLSHABER Telefon 22-103
DER SICHERHEITSPOLIZEI UND DES SD
IN BELGRAD

Ustachagreuel

Abschlachtung der Serben im Dorfe G u d o v a c

Njemaka fotografija Srba strijeljanih u Gudovcu 28. travnja 1941., naslovljena Pokolj
Srba u selu Gudovcu, u srezu Bjelovar (Abschlachtung der Serben im Dorfe Gudovac im
Bezirke Bjelovar)

Poslije Gudovca ustae su nastavili svoj grozni pir smrti irom Bani
je, Korduna, Like, Bosanske krajine, istone Bosne, Hercegovine...
Ustako rukovodstvo ubrzo je zakljuilo daje u akciju unitavanja
Srba, idova i Roma-Cigana - pogotovo onih iz urbanih sredina - potrebno
unijeti vie sistema i odluilo organizirati sabirni logor, tj. koncentracijski
logor odakle e se tu dopremljene osobe, daleko od oiju i uiju ire javno
sti, odvoditi na stratita. Izbor je pao na Gospi. Ulogu gospikog sabirnog
logora potvruje naredba Ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH posla
na 8. srpnja 1941. svim upnim i gradskim ravnateljstvima: Kada interes
javne sigurnosti zahtijeva odstranjenje nepoudnih osoba iz njihova boravi
ta imade se sve grkoistonjake i idove (i koji su preli na katoliku vjeru
poslije 10. travnja 1941.) slati u Gospi na dispoziciju upnog redarstvenog
Ravnateljstva u Gospiu..1
Devetnaestog srpnja ustako redarstvo u Zagrebu nalazi potrebnim
nadopuniti gornju naredbu, u sluaju Velike upe Hum u Mostaru, telefon
skom naredbom da se: Imade postupno svakoga dana poeti s upuivanjem
u koncentracijski logor u Gospi Srba, financijsko i intelektualno jaih, u
grupicama od 20-30 ljudi, i to iz takozvanih sela zaselaka sa pravoslavnim
stanovnitvom. Imade se postupati taktino i pristojno.12
Da bi ubrzali proces unitavanja Srba i idova, ustae su se posluili
iskuanom nacistikom metodom: proglasili su sve svoje protivnike komu
nistima ili sumnjivima. Na toj osnovi pojavio se 30. srpnja 1941. dopis koji
je poslao Vutuc, predstojnik odsjeka Ravnateljstva za javni red i sigurnost
Nezavisne Drave Hrvatske, upuen svim velikim upama i redarstvenim
ravnateljstvima u Zagrebu, Banja Luci i Sarajevu: U interesu javne sigur
nosti imaju se svi idov (pokrteni ili ne) i Srbi (preli na katolicizam ili ne)
zatvoriti pod sumnjom radi komunizma, a protiv kojih inae ne predlei ni
kakav dokazni materijal, da bi se mogli staviti pred prijeki sud, otpremiti u
sabirni logor upnog redarstvenog ravnateljstva Gospi. U vezi s ovim na
logom obavijestiti i uputiti sve podlone vlasti.13 Poslije ovog raspisa u
Gospi su poeli stizati sve ei i sve brojniji transporti zatvorenih pod
sumnjom radi komunizma.
Iz gospikog sabirnog logora zatoenici su upuivani na Velebit, u
Jadovno, na otok Pag u Slanu i Metajnu - prave logore smrti, tj. logore za
unitavanje ljudi, ena i djece.
Prve manje grupe zatoenika stizale su u zgradu kaznionice gospi
kog Sudbenog stola (okrunog suda) u drugoj polovici svibnja 1941. Meu
tim, ve u lipnju zatvor Sudbenog stola, zajedno sa zatvorskim dvoritem,
nije mogao prihvatiti sve nesretnike, iji je broj iz dana u dan rastao. Tada
su ustae na naputenom imanju imune gospike obitelji Maksimovi,
dva-tri kilometra istono od Gospia, u tri velike tale za ovce obitelji Mak
simovi, opasane zidom visokim dva i pol metra i udaljene 250-300 metara

11 M. Peren, 1990., str. 81.

12 Isto.
13 V. Dedijer-A. Mileti, Protiv zaborava i tabua (u daljnjem tekstu: Dedijer-Mileti,
Protiv zaborava...), Sarajevo, 1991., str. 285.
 od rijeke Novie, organizirali zbirni logor Gospi. Meu zatoenicima lo
gor je bio poznat pod imenom Ovara, odnosno Ovje polje.14 O tom je lo
goru Solomon Musafija Monika, uhien 1. kolovoza 1941. s grupom idova
i Srba u Zavidoviima, a zatim preko Zagreba otpremljen u Gospi, napisao:
Dotjerali su nas na ledinu Ove polje, na kojoj su bile samo nadstrenice,
napravljene da se ovce sklone od sunca. Polje je bilo na brzinu ograeno
bodljikavom icom. Kad smo stigli, u logoru je moglo biti oko tri hiljade lo
goraa, od djece stare petnaest dana do staraca preko osamdeset godina. Tu
su bile cjelokupne porodice iz Like, Korduna i drugih podruja.15
Iz oba gospika sabiralita, zatvora gospikog Sudbenog stola i Ov
are, ustae su krajem lipnja poeli odvoditi zatvorenike vezane u lance i ice
na umske radove duboko u planinski masiv Velebita, na podruje daleko
od naselja i komunikacija i potpuno izolirano. Bio je to put bez povratka.
Prvi zatoenici - grupa od 25 zagrebakih idova - upueni na Velebit 24.
lipnja, ponijeli su kolute bodljikave ice da bi njome ogradili prostor puste
i nenaseljene Cai drage, 18 km sjeverozapadno od Gospia u smjeru
Karlobaga, koju su ustae izabrali za radni logor, koji je po nazivu tog pred
jela i najblieg sela i sam dobio ime Jadovno. I grupe koje su kasnije stizale
radile su na podizanju visoke iane ograde.16
Prema sjeanju Boe varca, pukovnika JNA u mirovini, jednog od
rijetkih preivjelih zatoenika Jadovna, taj je logor ustvari bila jedna vrtaa
bez ikakvih baraka... opasana bodljikavom icom i straarama podignutim
na stupove, gdje su se nalazila mitraljeska gnezda. U tom logoru, osim nas
sto sedamdeset, bilo je jo jedno dve do tri stotine Jevreja iz Zagreba i oko
dve do tri hiljade Srba, zagrebakih intelektualaca. Iz tog logora svi su pobi
jeni.17
Mirko Peren, novinar i publicist, bivi logora, svoja dugogodinja
istraivanja i znanja o Jadovnu saeo je u sljedeim odlomcima: Jadovno je
bilo mjesto potpune izolacije, tekog rada, najgrubljeg postupka prema zato
enicima, tekog kanjavanja i ubijanja. O njemu se najmanje znalo i govo
rilo. Nikakav dokument ne postoji. Nema dopisnica, pisama, ni najmanje ce
duljice. Paketi nisu primani. Rijetki su znali gdje se nalazi. Neki su samo
nasluivali. Pobliih informacija nije bilo. Znalo se samo: na Velebitu. Bilo

14 Milan Gavri, U Jasenovcu, Srednja Bosna u NOB-u, knjiga I., Beograd, 1976., str

310; Duan Vojnovi, Najvee gubilite Srba u Lici 1941. godine, Politika, 8. prosinac 1990.,
str. 19.
15 Monika Musafija, Kroz Gospi i Jasenovac - u slobodu, Srednja Bosna u NOB-u,

knjiga I., str. 316.

16 M. Gavri, n. l.; M. Peren, 1966., str. 42-43.
17Seanja Jevreja na logor Jasenovac, Beograd, 1972., Seanje Boe varca, str.
251-252 (u daljnjem tekstu: Seanja Jevreja).
je obavijeno utnjom i tajnom. Ali stravinom i zastraujuom. Od svih
ustakih logora o Jadovnom se najmanje zna. O svakom drugom sauvano
je vie podataka. Ostalo je vie preivjelih. Iz Jadovnog samo nekolicina.
Istinu o njemu logorai su odnosili sa sobom u okolne jame i ponore. Spo
minju se aranova jama i jama na Grginu brijegu. One nisu jedine. Zbog
svega to se dogodilo i kako se dogodilo Jadovno je postalo pojam, sinonim
za smrt. To nije bio samo koncentracioni logor. Adekvatniji je naziv
stratite.18
Poslije logora u Gospiu i stratita u Jadovnu osnovan je i logor-stra-
tite na otoku Pagu, koji se sastojao od dva dijela: logora za mukarce u Sla
noj, nenaseljenoj kamenitoj uvali, udaljenoj oko 6 km od mjesta Paga, i lo
gora za ene i djecu u Metajni, zaseoku sela Barbat. Prvi logorai doprem
ljeni su iz Gospia na Pag 25. lipnja 1941. Stratita su im bila jedan ponor u
predjelu Fumae i Paki kanal, gdje su ustae bacali pobijene logorae.19
Meutim, mnogi zatoenici otpremljeni iz Gospia na Pag tamo nikada nisu
stigli. Podaci o tome sauvani su u izvjetaju narednika Franza Bublika iz
Obavjetajnog odjeljenja zapovjednika Srbije od 17. studenog 1941. Navo
dei daje izvjetaj sastavio na osnovi podataka jednog njemakog tabnog
oficira iz Zagreba i nekoliko drugih izvora, narednik Bublik pie da je za
povjednik logora u Gospiu, njegov osobni poznanik, sastavio eljezniku
kompoziciju zatvorenih vagona za stoku, utrpao u njih 1700 zatoenika (80
i vie u jedan vagon) i otpremio ih na Pag, ali da taj transport nije stigao
ni na Pag niti u neki drugi logor, ve je vlak usput zaustavljen, ljudi, ene
i djeca iskrcani i negdje u pustoj i nenaseljenoj okolini mitraljeskom vatrom
poubijani.20
*
U drugoj polovici kolovoza 1941. ustae su morali naglo prekinuti
masakre zatoenika i na Velebitu i na otoku Pagu. O emu se radilo? Neza
visnu Dravu Hrvatsku u ljeto 1941. snano je uzdrmala aktivnost ustanika
kojima se njezine oruane snage nisu mogle uspjenije suprotstaviti. U tak
vim uvjetima, radi proirenja i uvrenja svojih pozicija na Balkanu, tali
janska je vlada odluila da njezine trupe, osim ve okupiranih i Italiji prik
ljuenih dijelova Dalmacije, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara (prva
zona), zaposjednu i tzv. drugu zonu, koja se prostirala juno od linije
Vinica-Plitvika jezera - Pljeivica - ator planina - Velika Golija -
Prenj - Troglav. 15. kolovoza uslijedila je naredba talijanskog vrhovnog za
povjednitva tabu 2. armije da se pobrine da odmah zauzme itav demili

18 M. Peren, 1990., str. 89.

19 Isto, str. 95-102.
20 Arhiv SSUP-a.
 tarizirani pojas o kojemu se pregovaralo u Rimu 18. svibnja, te daje, s ob
zirom na situaciju, potrebno do maksimuma ubrzati okupaciju gore spome
nutog pojasa i izvijestiti o provedenim mjerama i novoformiranim garni
zonima.21 Predsjednik talijanske vlade Benito Mussolini obavijestio je o
tome ustakog poglavnika Pavelia i on je 19. kolovoza slubeno dao sugla
snost za reokupaciju demilitarizirane zone. Tako su se i Gospi i Jadovno, i
Slana i Metajna nali de facto pod talijanskom vlau.22
Ustae su ve 19. kolovoza poduzeli mjere likvidacije logora u Go
spiu i na otoku Pagu. Prema sjeanju spomenutog zatoenika Monike Mu-
safije, toga su dana na Ovje polje dola dvojica visokih ustakih funkciona
ra, odvojili meu zatoenicima njih 80 graevinara i naredili im da se
odmah spreme za put.
Krenuli smo, pie Monika Musafija. Nismo odmakli ni sto pede
set metara kadli zapuca. Okrenuli smo se, ali su nam ustae odmah zaprijeti
li: 'Ako pogledate jo jednom prema logoru, bit ete poubijani kao i oni!'
Prizor koji sam uspio na brzinu da vidim bio je stravian. Kao da su iz zem
lje izali, ustae su postavili mitraljeze i pukomitraljeze oko logora i tukli
nedune ene, djecu, starce i mukarce koji su se tu zatekli. Tog asa logor
je izgledao kao mravinjak uznemirenih mrava. Bjeali su nesretnici na sve
strane i padali jedni preko drugih. Nakon desetak minuta, koliko je paljba
trajala, u logoru nije bilo ive due.23
Tako je likvidiran logor Ovje polje. Slian je postupak, vjerojatno
takoer 19. kolovoza, bio i u logoru Jadovno. Meutim, o tamonjem pokol
ju nema svjedoanstava. Nijedan ga zatoenik koji se u tom trenutku
zatekao u Jadovnu nije preivio.
O likvidaciji zatoenika na Pagu od 18. do 20. kolovoza 1941.
godine zatoenik Zlatko Vajler, pukovnik JNA u mirovini, pribiljeio
je sljedee redove: Likvidaciji logora prethodilo je pripajanje tog
dela Dalmacije i otoja Italiji. Odmah potom su ustae zapoele likvi
dirati logor i u tom razdoblju su ubile sve zatoenike koji su radili u
solani i enski deo logora. Izgleda da nisu pravovremeno stigli da lik
vidiraju i nas jer su ve 21. avgusta stigle italijanske posadne jedinice
u Karlobag, tako da smo toga dana i mi bili prebaeni u Karlobag za
dalji transport...24

21 Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih

naroda, tom XIII., svezak 1., str. 312-313 (u daljnjem tekstu: Zbornik...).
22 Hronologija oslobodilake borbe naroda Jugoslavije 1941.-1945., Beograd, 1964.

(u daljnjem tekstu: Hronologija), str. 52, 71, 72.

23 M. Musafija, n. d., str. 317-318.
"4 Zlatko Vajler, Moj boravak u paklu i bekstvo iz njega, Seanja Jevreja, str. 320.
 *
O zbivanju u Gospiu 19. i tijekom noi 19./20. kolovoza govori pri
lino opirno izvjee o etniko-komunistikoj akciji na podruju krila Go
spi, koje je zapovjednitvo 1. hrvatske orunike pukovnije Tj. Broj
533/J.S. poslalo Ravnateljstvu za javni red i sigurnost Nezavisne Drave
Hrvatske (na izvjetaju nema datuma, a u Ravnateljstvu u Zagrebu zaveden
je pod prs. broj 2652 dne 25/VIII 1941.). U tom dokumentu doslovce je na
pisano i ovo: Dana 19. ovog mjeseca od 3 do 6 sati na 36 teretnih samovo
za odvezeni su etnici iz sabirnog logora iz Gospia na ovdanju eljezniku
postaju, gdje su utovareni u vagone i odvezeni u pravcu Zagreba. Tono
odredite se nije moglo utvrditi. (...) Dne 20. kolovoza t. g. Tijekom noi
otpremljeno je iz sabirnog logora iz Gospia oko 2.000 idova vlakom u
pravcu Zagreba, a noas, tj. od 20. na 21. ov. mj. bit e otpremljena sljedea
partija takoer idova. (...) Danas u 18. sati pozvao me zapovjednik 2. tali
janske pjeake pukovnije sa sjeditem u Gospiu, pukovnika g. Sodu, koji
me je izvijestio, da on ima informacije da bi noas, tj. od 20. na 21. ov. mj.
etnici trebali napasti vlak, s kojim etnici i komunisti (ustvari komunisti i
idovi), odlaze iz sabirnog logora iz Gospia, pa je isti sa mnom u
dogovoru preuzeo osiguranje eljeznike pruge Gospi-Vrhovine - do
granice njihova podruja, a na podruju ovog krila.25
Kao to se vidi, zapovjednitvo 1. hrvatske orunike pukovnije ni
19. ni 30. kolovoza 1941. nije znalo kamo odlaze zatoenici iz sabirnog lo
gora iz Gospia. Zapravo, znalo je samo to da su odvezeni u pravcu Zagre
ba, ali tono odredite nije se moglo utvrditi.
A kamo su upueni transporti preivjelih zatoenika ustakih logora
na Pagu i u Gospiu? Bilo je to mjesto, zapravo selo Jasenovac, koje se pro
tezalo istono od eljeznikog mosta preko rijeke Save, njezinom sjever
nom, lijevom obalom, na duini od oko 2 km do nasuprot ua Une u Savu.
U vrijeme kada je Napoleonovu Iliriju (Ilirske provincije 1809.1814.), kao
dio francuskog carstva, Sava na sjeveru dijelila od Austrije, a Una na istoku
od Turske, s pravom se govorilo: Kada pijevac kukurikne u Jasenovcu,
uje se u tri carstva! Godine 1925. Jasenovac je imao 2111, a 1941. (prema
proraunu) oko 2700 stanovnika, od kojih je neto vie od polovice bilo
srpske nacionalnosti.
*

Usporedo s jaanjem i ekspanzijom nacifaizma u godinama pred

Drugi svjetski rat, ustaki su rukovoditelji u emigraciji razmatrali i budue
ustrojstvo hrvatske drave pod njihovom vlau. Ve tada su, ugledajui se
na nacistiku praksu, razmiljali i o takvim detaljima kao to su koncen

25 A. Mileti, III., str. 46-47.

tracijski (sabirni) logori. Vidi se to nedvosmisleno iz izvjea koje je nekoli
ko godina kasnije, odmah poslije posjeta jednog funkcionara poslanstva
Treeg Reicha u Zagrebu logoru Jasenovac u sastavu meunarodne komisije
koja je posjetila logor 6. veljae 1942., napisao i dostavio u Berlin njemaki
poslanik u Zagrebu Siegfried Kasche. U tom izvjeu nala se i reenica:
Planove za izgradnju logora izradio je kapetan Luburi ve u emigraciji.
Oni su poboljani nakon razgledavanja njemakih instalacija.26
Jedan od upravitelja jasenovakog logora, zloglasni Ljubo Milo,
poslije rata, tijekom istranog postupka, detaljnije je objasnio uzroke koji su
utjecali na ustako rukovodstvo da se jo u emigraciji opredijeli za sistem
koncentracijskih logora u sluaju dolaska na vlast: Ideja za formiranje kon
centracijskog logora, izjavio je on, potekla je jo iz prve emigracije (Do
puna A). Znam da su se Paveli i mnogi istaknuti ustae jo za vrijeme bo
ravka u Italiji dogovorili o raznim nainima i sredstvima s kojima bi izvrili
likvidaciju srpskog stanovnitva u Hrvatskoj. Vjerujem da je jedna od
osnovnih ideja bila formiranje koncentracijskog logora. Osnutkom NDH
pruena je mogunost da se svi zamiljeni prijedlozi i ostvare.27
U vezi s Luburievim razgledavanjem njemakih instalacija, Lju
bo Milo je izjavio pred sudskim vijeem u Zagrebu: Nekako u isto vrije
me otiao je Luburi u Njemaku s ciljem da se to bolje upozna s or
ganizacijom tamonjih koncentracijskih logora.28

*
Zato su ustae izabrali ba podruje Jasenovca za lokaciju novog
koncentracijskog logora i kada su to uinili? O tome nijedan dokument nije
pronaen, a odgovori na ta pitanja nisu dobiveni ak ni na suenju ministru
unutranjih poslova ustake NDH Andriji Artukoviu, odranom u Zagrebu
1986. godine (Dopuna B). Sudei po slijedu dogaaja, uinjeno je to na brzu
ruku, a Ljubo Milo, na sasluanju poslije rata, govorei o preseljenju lo
gora Jadovno i Slana, jer je u te krajeve dolazila talijanska vojska, rekao je:
Kao novo sredite za logore izabran je Jasenovac. Nije mi poznato tko je
izabrao Jasenovac kao novi centar za logore.29
U elaboratu Jugoslavenske dravne komisije za utvrivanje zloina
okupatora i njihovih pomagaa, raenog ubrzo poslije rata 1945. godine, na
lazimo sljedee podatke: Obavetenje da su izgraene prve barake za pri
jem logoraa kraj sela Broice nadomak Jasenovca usledilo je 23. VIII

26 M. Peren, 1966., str. 96.

27 Iz sasluanja Ljube Miloa, SUP SR Hrvatske.
28 M. Peren, 1990., str. 123.
29 A. Mileti, II., str. 1052.
 1941., s napomenom da e logorai raditi na regulaciji Trebia i Lonje, tj. na
isuivanju Lonjskog polja. Prvi logorai su poeli pristizati na elezniku
stanicu Jasenovac 20. i 21. VIII 1941. da bi zatim bili sprovedeni na livade
kraj sela Broice sa june strane Struga, uz umu Donja Kmdija i put Nov
ska-Jasenovac. Na tom mestu su bile dve barake, a na ulazu straara u dva
straarska tornja, sve to ograeno bodljikavom icom.30
Zbog sve breg priliva zatoenika ustae su ubrzo pristupili izgradnji
novog logora na livadama izmeu sela Krapje i Plesmo, nekoliko kilometara
jugozapadno od Broica, prema rijeci Savi. Prema kazivanju zatoenika Ja
koba Danona, od prvih 600 zatoenika koji su iz Gospia stigli u logor Bro
ice, meu kojima je bio i on, njih ,oko 300, uglavnom samo Jevreja po
slije osam dana upueno je u Krapje, gdje su stigli prije mraka i prespa
vali na otvorenom, jer su se barake tek postavljale.31

*
Osim logoraa s otoka Paga i iz Gospia u jasenovaki logor Broice
dovedeni su ubrzo i drugi uhienici. To se vidi i iz brzojava koji je Eugen
Kvatemik Dido, ravnatelj ustakog Ravnateljstva za javni red i sigurnost
(Ravsigur), poslao Glavnom stoeru domobranstva 11. rujna 1941. To je
prvi dosad pronaeni ustaki dokument u kojem se spominje logor Jaseno
vac, a u njemu je stajalo: Umoljava se dostaviti toan popis 50 komunista i
etnika iz Bijeljine sa svim personalijama i materijalom ravnatelju za javni
red i sigurnost Zagreb, a potom ljude otpremiti u sabirni logor Jasenovac, i
to samo u ovom sluaju. Ravnateljstvo za javni red i sigurnost. Ravnatelj
Eugen Kvatemik v.r.32
Bio je to onaj isti Eugen Dido Kvatemik koji je rukovodio prvim
masovnim pokoljem nedunih srpskih seljaka u novostvorenoj NDH, u selu
Gudovac kod Bjelovara 28. travnja 1941. A tko su bili 50 komunista i
etnika iz Bijeljine?
S obzirom da je brzojav poslan glavnom stoeru domobranstva, lo
gino je pretpostaviti da se radilo o osobama zarobljenim ili pohvatanim ti
jekom akcije neke domobranske jedinice. Kada i gdje? Moda se odgovor
moe naslutiti iz teksta koji nalazimo u Hronologiji oslobodilake borbe na
roda Jugoslavije 1941.-1945. u izdanju Vojnoistorijskog instituta u Beogra
du (u daljnjem tekstu: Hronologija) pod datumom 30. kolovoz 1941.: U re-
jonu s. Cmjelova (kod Bijeljine) jae ustako-domobranske snage napale bi-

30 Arhiv Jugoslavije (AJ), Fond Dravna komisija za utvrivanje zloina okupatora i

njihovih pomagaa (oznaka fonda: 110), inv. broj 16745, 1945. godine.
31 Seanja Jevreja, str. 18-19.
32 A. Mileti, I., str. 82.
jeljinski NOP odred podtaba Majevica. Odred se manjim delom odrao u
umama uza Savu, dok se njegova glavnina 1. septembra prebacila preko
reke Drine u Srbiju.33
U ovim borbama partizanski odred nije imao gubitaka, a mogue ob
janjenje za 50 komunista i etnika iz Bijeljine, koji su se nali u neprija
teljskim, odnosno domobranskim rukama, nalazimo u lanku Vojina Boba-
ra. Opisujui prvu partizansku akciju u okolini Bijeljine, on kae: Sutradan
su dole ustae iz Bijeljine i otjerale desetoricu seljaka u zatvor. Ustae iz
Janje zajedno su sa andarima opkolili u Modranu i Glogovcu mjesta na ko
jim su radile vralice i gdje je bilo mnogo svijeta. Veina omladinaca je
uspjela da pobjegne, dok su stariji pohvatani i otjerani.34
O dopremi ovih seljaka u logor Jasenovac (Broice) pie Drago H.
olakovi: Jednog predveerja doe novi transport. Sve seljaci iz bijeljin-
skog sreza, njih oko sedamdeset. (...) U najstroem povjerenju ree nam
knez sela Obrijea da se po selima viaju neki aci. Bilo nam je jasno da se
to odnosi na komunistiku omladinu.35

*
Ustanak na Kozari poeo je 30. srpnja 1941. napadom na andar-
merijsku patrolu u selu Meuvou kod Bosanske Dubice i na Dobrljin.
Sutradan, 31. srpnja, ustanak se proirio na cijelo podruje Knepolja, a
odmah zatim uspostavljeni su ustaniki fronte oko Prijedora, Dobrljina,
Bosanske Kostajnice i Bosanske Dubice. Prvi partizanski dokument u
kojemu se spominje Jasenovac je pismo koje je, sudei po sadraju i sli
jedu dogaaja, jer datuma na njemu nema, Boko iljegovi, jedan od or
ganizatora ustanka na Kozari, poslao sredinom kolovoza 1941. u Bosan
sku Dubicu studentu Osmanu Zuboviu, koji e u svibnju 1942. pasti
ustaama u ruke i kraj rata doekati u njemakom koncentracijskom lo
goru Polarni krug u Norvekoj. U tom su se pismu nali i ovi redovi:
Najvei zadatak, najvee opravdanje da mi moemo ui u Dubicu jeste
samo to da pokupimo oruje i da sruimo dubiki most. To je jedini zada
tak koji je partija nama postavila i mi ga nismo ispunili. Zato sav pro
blem neka ti bude most i najhitnija dobavka oruja. Da li nema gde dina
mita, mina, jer posle Dubice odmah idemo u Jasenovac. To je za nas naj
vanije od svega.36 U Bosanskoj se Dubici polovicom kolovoza nalazila

33 Hronologija, str. 78.

34 Vojin Bobar, Ustanak u selima oko Bijeljine, Istona Bosna u NOB, Beograd,
1971., knjiga I., str. 316.
35 Drago H. olakovi, Jasenovac, Sarajevo, 1984., str. 53.
36 Pismo Boka iljegovia, 4., prijepis u posjedu autora.
4. satnija lakog zdruenog odjela hrvatske legije i pedesetak ustaa i an
dara, ukupno oko 180 vojnika.37
U trenutku kada je citirano pismo pisano jo nije bila zapoeta iz
gradnja ni prvog jasenovakog logora kod sela Broice. Prema tome, jasno
je da je Boko iljegovi mislio na samo mjesto Jasenovac u kojemu se u
tom trenutku nalazio vod od 25 domobrana iz sastava dubike 4. satnije la
kog zdruenog odjela hrvatske legije, sa zadatkom da osigurava tamonji
most.38 To se, uostalom, vidi i iz dijela pisma u kojemu B. iljegovi govori
0 izdvajanju sa svakoga fronta po 20-30 karabina s ciljem formiranja
glavnog odreda koji e voditi nai iskusni drugovi u borbi protiv vanih
privrednih objekata, u prvom redu Jasenovac, Ljubija, Volinjski most,
Kostajniki mostovi, most preko Sane.39
Meutim, 18. kolovoza jake ustako-domobranske snage prele su iz
svojih garnizona oko Kozare u nastupanje. Ustanici na dubikom pravcu
saekali su 4. satniju lakog zdruenog odjela hrvatske legije i odbacili je u
Dubicu. Sutradan, 19. kolovoza, pojaan na ovom pravcu s jo etiri domo
branske satnije, neprijatelj je ponovo preao u nastupanje40 potiskujui
ustanike prema Kozari. U takvim su uvjetima morali otpasti svi planirani
napadi o kojima je govorio B. iljegovi u pismu Osmanu Zuboviu, pa i
onaj na Jasenovac.
Poslije te prve ustako-domobranske ofenzive dolo je do organiza
cijskog sreivanja i uvrivanja ustanikih redova. U meuvremenu formi
rani 2. krajiki NOP odred brojio je polovicom studenog oko 670 nao
ruanih boraca.41 Od njegovih eta prema Uni, Savi i Prosari, pa indirektno i
prema Jasenovcu, djelovala je 2. dubika eta, a prema Savi, neto istonije,
bila je orijentirana i 1. gradiko-omarska eta.

Jesenje kie dovele su do toga da se opasnost od poplava nadvije i nad

logorima Broice i Krapje. To je primoralo ustae da donesu odluku i o njihovu
preseljenju. Moda je takvoj odluci, barem to se tie logora Krapje, doprinijelo
1 reagiranje mjetana oblinjega hrvatskog sela Plesmo na ustaka zvjerstva
vrena u njihovoj neposrednoj blizini. Svjedoenje o tome nalazimo u knjizi
Velikomuenikr Jasenovac dekana Bogoslovnog fakulteta u Beogradu Ata-

37 Duan D. Samardija, Bosanskodubiko podruje u NOR-u 1941.-1945., Bosanska

Dubica, 1984., str. 94.

38 Isto.
39 Pismo Boka iljegovia, 3.
40 D. D. Samardija, str. 102.
41'Zbornik, IV/2, str. 139; VE, 2. izdanje, 4, str. 688.
 nasija Jevtia: Logor u Plesmu - izjavila je Olga Prpi iz Jasenovca u Kome
sarijatu za izbjeglice i preseljenike u Beogradu 7. marta 1942. godine - ukinut
je jo u mjesecu novembru 1941. godine, i to na zahtjev mjetana, Hrvata iz
Plesma, koji su odluno traili da se taj logor ukine.42
Sredinom studenog 1941. zatoenici logora Broice i Krapje krenuli
su ka odreditu novog, treeg po redu jasenovakog logora: bilo je to podru
je ciglane Ozrena Baia, izgraeno izmeu dva rata u samom Jasenovcu.
Zatoenici su morali prenijeti i svoje barake. O tome kako je izgledalo pre
seljenje logora Krapje svjedoi oevidac Marija Vlai u knjizi A. Miletia:
Tada su selili u Jasenovac. Nikakvim prevoznim sredstvom nisu te barake
prevozili, nego su ih logorai morati nositi. Nosili su grede i sve u rukama u
jasenovaki logor. Tamo ima uvala i led se ve hvatao, ali oni nikud nisu
smeli skrenuti. Koji posustane, koji vie ne moe, toga dotuku, ili ga ostave
na livadi ili ga bace u Savu.43
Jedan od zapovjednika jasenovakog logora Ljubo Milo izjavio je
na sasluanju poslije rata (9. lipnja 1948.) daje cilj formiranja logora bio
likvidacija srpstva kao cjeline i likvidacija Zidova te svih onih koji su se
protivili postojanju ustake vlasti,44 a govorei o preseljenju zatoenika iz
logora u Broicama i Krapju naveo je da je u tim logorima bilo od 4000 do
5000 zatoenika. Osim toga je dodao: Meutim, kad je formiran logor III.
Ciglana u njega je moglo biti najvie dovedeno do 3000 ljudi, to znai da
su svi ostali likvidirani.45
*

Logor kod sela Krapje dobio je kasnije oznaku logor br. I, onaj
kod sela Broice oznaku logor br. II, dok je jasenovaka Ciglana nosila
oznaku logor br. III (Dopuna V.).
Sve do kraja rata Ciglana e biti glavni logor u sklopu sistema jase-
novakih logora. U poetku je sa sjevera, zapada i istoka bio ograen samo
bodljikavom icom, dok je junu granicu logora oznaivala rijeka Sava.
Cijeli je logor zapremao povrinu od 1,5 kn\, a unutar njega nalazio se niz
zgrada te baraka za smjetaj i rad logoraa, te kancelarije, nastambe
ustakih asnika itd.
Usporedo s izgradnjom logora br. III, u samom mjestu Jasenovcu,
zgrade u kojima se dotada suila i izraivala koa, magazini, radionice i ba-

4~ A. Jevti, n.d., str. 120.; A. Mileti, III., str. 101.

43 A. Mileti, I., str. 88; Z. Vajler, n. <?/., str. 321; ore Milia, Jasenovac, Zagreb,
1945., str. 310.
44 Optunica javnog tuilatva FNRJ dostavljena 17. lipnja 1948. Vrhovnom sudu NR

Hrvatske pod brojem K 124/48 protiv pedeset ilegalno ubaenih ustaa u Jugoslaviju, str. 10.
45 ime Balen, Paveli, Zagreb, faksimil, str. 85.
zeni za namakanje koe, te zgrade za stanove namjetenika opasani su s ne
koliko redova bodljikave ice. Tako je nastao jasenovaki logor br. IV
(Koara) u kojemu e stalno raditi nekoliko stotina zatoenika.

KONCENTRACIJSKI LOGOR JASENOVAC III

Shematski prikaz koncentracijskog logora Jasenovac koji je objavila Zemaljska komisija

Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa u Zagrebu 1946. godine.
 TUMA NACRTA LOGORA JASENOVAC

1. STRAARNICA I UPRAVITELJSTVO 30. REMENARIJA

LOGORA (ULAZ U LOGOR) 31. TALA
2. RAFINERIJA 32. KANCELARIJA NADZORNIKA
3. GLAVNO SKLADITE 33. KANCELARIJA GRUPNIKA I RADIONICE
4. SKLADITE I RADIONICE 34. VELIKO JEZERO S DRVENIM MOSTOM
5. UPA ZA CIGLE 35. ZATOENIKO GROBLJE
6. LANARA
36. BOLNICA
7. UPRAVITELJSTVO LOGORA
37. AMBULANTA
8. PAKETARNICA
38. EST BARAKA ZA NASTAMBU
9. ZVONARA
10. SKELA NA SAVI ZATOENIKA
11. GRANIKNA SAVI 39. POMONA KUHINJA
12. UPA ZA CIGLE 40. KUHINJA
13. CIGLANA 41. BARAKA OBRTNE GRUPE
14. UPE, RADIONICE (TZV. TUNEL) 42. TALA
15. STRAARA 43. KUHINJA
16. NASTAMBA USTAKIH ASNIKA 44. MLJEKARA I MESNICA
17. STOLARIJA 45. ZGRADA ENSKOG LOGORA
18. KUHINJA I NASTAMBA USTAA 46. NOVA MESNICA
19. DVIJE UPE ZA CIGLE 47. LEDANA
20. DVIJE UPE ZA CIGLE 48. SVINJAC
21. PILANA
49. USTAKE RADIONICE I NASTAMBE
22. UPA
50. ZGRADA ENSKOG LOGORA
23. POGON S DIMNJAKOM
51. NO VA MESNICA
(ELEKTRINA CENTRALA)
52. LEDANA
24. KREANA
25. EKONOMIJA 53. SVINJAC
26. UGLJENARA 54. USTAKE RADIONICE I NASTAMBE
27. DRVARA I PEKARA 55. ZGRADA ENSKOG LOGORA
28. ISKOPANA JAMNA ODAKLE SE 56. KUHINJA
UZIMALA ZEMLJA ZA CIGLU 57. LOGOR Ill-e
29. TZV. BAJER ODAKLE SE 58. IZLAZ IZ LOGORA I STRAARNICA
UZIMALA ZEMLJA ZA CIGLU (ISTONA VRATA)

*
Jo u vrijeme dok su postojali samo jasenovaki logori Broice i Krapje, u
nekim ustakim krugovima pojavio se strah da bi ih ustanici mogli napasti. To, i ne
samo to, nedvosmisleno proizlazi iz sauvanog dokumenta koji nosi naslov Odlu
ka donijeta na sjednici predstojnitva vojne i graanske vlasti u Banja Luci 8.11.
1941. godine u kojemu stoji i ovo: Po pitanju naina uklanjanja idova i istaknu
tih Srba iz Banja Luke odlueno: ukloniti navedene u koncentracione logore to
neprimjetnije. Ravnatelj ustakog redarstva da uini potreban prijedlog u ovom
smislu - s tim da se Jasenovac ne uzima u obzir jer je suvie blizu predjelima u ko
jima se nalaze odmetnici.46

46 Zbornik, IV., 2, str. 127-128.

 Pod predjelima u kojima se nalaze odmetnici koji bi mogli ugroziti Jase
novac, sudionici sjednice predstojnitva vojne i graanske vlasti u Banja Luci mo
gli su poetkom studenog 1941. smatrati samo Kozaru s okolinom. Meutim, stra
hovanje da bi kozaraki odmetnici u to vrijeme mogli izvriti napad na jasenovake
logore bila su preuranjena. Istina, jo 29. rujna bosansko-dubika partizanska eta
razoruala je andarmerijsku stanicu u selu Drakseniu, 7 km juno od Jasenovca,
ali u to vrijeme od pet kozarakih partizanskih eta koje su brojile od 150 do 200
jo nedovoljno naoruanih boraca samo se jedna (bosansko-dubika) nalazila, uv
jetno reeno, na sektoru juno od Jasenovca. Istodobno ire podruje Jasenovca, pa
i same logore u Krapju, Broicama te Ciglanu i Koaru u nastajanju osiguravala je
13. ustaka bojna, odnosno, po njezinu odlasku na sektor Bihaa, lika ustaka po-
lubojna ojaana 14. satnijom tirove bojne iz Pakraca i Lipika.47 Uza sve to pod
kraj studenog 1941. oko 5000 ustaa i domobrana te manji broj Nijemaca poduzeli
su koncentrini napad na Kozaru od Banja Luke, Prijedora, Bosanske Dubice i Bo
sanske Gradike.. .48

*
Kada se partizanska obavjetajna sluba, uvjetno reeno, poela in
teresirati za jasenovaki logor i zato? U lanku Hapenje komunista u Sla
voniji za vrijeme priprema i pokretanja oruanog ustanka mr. Slavica Hre-
kovski konstatira: U Novoj Gradiki uhapeno je (22. svibnja) 13 komuni
sta, meu kojima i cjelokupno lanstvo okrunog biroa na elu sa sekreta
rom OK KPH Mirkom Kljajiem. Nakon viemjesene istrage u zatvoru
Kotarskog suda u Novoj Gradiki uhapenici su 2. srpnja odvedeni na Prije
ki sud u Slavonsku Poegu, gdje je nekolicina osuena na 3 godine prisilnog
rada, odnosno logor, a ostali na krae vremenske kazne, te vraeni u zatvor
u Novu Gradiku odakle im je 24. listopada organiziran bijeg u partizane.49
Rade Pavlovi-Stric, politiki delegat slavonskog partizanskog odreda
Matija Gubec, zapisao je 28. listopada te iste 1941. godine u svoj dnevnik:
Predvee stigao kurir i doveo nam 3 druga koji su pobjegli iz zatvora N. Gra
dika. (...) Iznenaenje. Prepoznajem odmah dva druga, a to su na sekretar
OK Mirko Kljaji zvani David, njegov brat i drug Gembarovski.. ,50
Izgleda da se upravo sekretar Okrunog komiteta KPH za Novu Gra
diku Mirko Kljaji obavjetajno zainteresirao za stanje u i oko jasenova-

47 Duan Lazi, Organizacija policijsko-obavetajne slube Nezavisne Drave

Hrvatske, Zbornik za istoriju broj 10, Matica srpska, Novi Sad, 1974., str. 143.
48 M. Peki - D. urguz, Bitka na Kozari, Prijedor, 1976., str. 31
49 Graa za historiju NOP-a u Slavoniji, Slavonski Brod, knjiga I. (u daljnjem tekstu:
Slavonija...), str. 308.

An
 kog logora. Uinio je to poslije bijega iz zatvora i dolaska u partizane, naj
vjerojatnije u studenom 1941. Zato? Sudei po spletu okolnosti zato da bi
ispitao mogunosti spaavanja komunista osuenih zajedno s njim u Slavon
skoj Poegi na 3 godine prisilnog rada, odnosno logora ili nekih drugih
pojedinaca, iako svjedoenje Dragana Luia (odnosno Franje Svenjaka?)
govori u prilog tezi po kojoj se radilo o pripremama da se logor Jasenovac
oslobodi (Dopuna D).
Neki izvori ukazuju na to da su se i kozaraki partizani ujesen 1941.
obavjetajno interesirali za stanje u jasenovakom logoru i za utvrenja i ja
inu ustakih jedinica u njemu i oko njega. Podatke o tome pribavljala je bo-
sansko-dubika partijska organizacija u periodu od studenog 1941. do
oujka 1942. preko svog ovjeka u Jasenovcu, u prvom redu od Beira Adi-
lagia, otpravnika vlakova na eljeznikoj stanici Jasenovac, i ure Tmini-
a, nadzornika pruge u Jasenovcu. Postojala je i obavjetajna veza s odree
nim veterinarom koji je u logoru lijeio i ljude pa je dobio nadimak Doktor.
Preko njega su dobivani podaci o stanju u logoru i posebno je ispitivana mo
gunost oslobaanja logoraa. Meutim, u dobivenom odgovoru takav pot
hvat je ocijenjen neizvodivim u prvom redu s obzirom na geografski poloaj
logora.
U drugom izdanju svoje knjige Ustaki logori Mirko Peren je kon
statirao: Prema nekim navodima, ideja o oslobaanju logora javila se jo u
jesen 1941. godine, ali je imala lokalne dimenzije i sve je ostalo samo na ne
kim informacijama o situaciji i rasporedu ustakih snaga u Jasenovcu.51
Postoji pravilo da prikupljeni obavjetajni podaci vrijede samo onda
ako ih onaj kome su namijenjeni zna i moe iskoristiti. Ovaj put - s obzirom
na podatke koji su prikupili Dragan Lui, Cazinjanin Beir Adilagi, uro
Tmini, Doktor i drugi, Slavonci i Kozarani ocijenili su da ne postoje uvje
ti za uspjean pothvat oslobaanja Jasenovca. Naime, premda je 2. krajiki
odred krajem 1941. godine porastao na oko 1000 naoruanih boraca, njego
ve ete morale su biti razbacane kako bi osiguravale kozarska sela od ispada
iz relativno jakih neprijateljskih garnizona Kostajnice, Dobrljina,
Bosanskog Novog, Prijedora, Kozarca, Ivanjske, Bosanske Gradike,
Bosanske Dubice.
Tijekom jeseni 1941. i nastupajue zime slavonske partizanske sna
ge bile su jo suvie slabe da bi mogle sudjelovati u takvom pothvatu kao
to je napad na jasenovaki logor. To se najbolje vidi iz podataka o parti
zanskom odredu Matija Gubec, koji je geografski bio najblii Jasenovcu:
djelovao je oko 30 km sjeverno od logora, u trokutu Okuani, Pakrac, Bano
va Jaruga. Za taj odred Vojna enciklopedija kae da je formiran 4. 10.

51 Peren, 1990., str. 195.

1941., te daje u poetku imao svega 7 boraca. I dalje: U blizini Okua-
na formirana je 11. 10. jo jedna partizanska grupa od 6 boraca koja se u
studenom spojila s odredom Matija Gubec, koji tada dobiva naziv Psunj-
ski narodnooslobodilaki partizanski odred.52
Ostale slavonske partizanske snage koje su eventualno mogle sudje
lovati u napadu na Jasenovac posljednjih mjeseci 1941. i prvih mjeseci
1942. godine bile su takoer, kako brojano tako i po naoruanju, suvie
slabe za takav pothvat. Uza sve to, do proljea 1942. godine izmeu kozara-
kih i slavonskih partizana nije postojala nikakva veza. A prvi preduvjet za
uspjeno izvoenje akcije oslobaanja jasenovakih logoraa bilo je upravo
njihovo zajedniko djelovanje.
*

Tijekom istranog postupka Ljubo Milo je, govorei o jasenova-

kom logoru, izjavio: U samom logoru je prosjeno brojno stanje bilo oko
3000 zatoenika, iako je logor mogao primiti daleko vei broj. Takoer su i
barake graene tako da mogu primiti oko 3000 ljudi. Priznajem, bilo je slu
ajeva kad je logor brojio i po 5000 zatoenika, ali to stanje nikada nije dugo
trajalo jer se u takvom sluaju vrila likvidacija 'vika'... Ovo likvidiranje
'vika' konstantno se provodilo od prvih dana osnivanja logora pa sve do
zadnjeg dana njegova opstanka...53 Pred sudom Ljubo Milo je gornju izja
vu lakonski potvrdio: Kada je broj zatoenika u logoru Jasenovac porastao
od novopridolih zatoenika, onda su bezuvjetno donaane odluke o smanje
nju broja, pa bi se prvenstveno vodilo na likvidaciju stare i iznemogle te
bolesne zatoenike.54
Kroz prizmu citiranih stravinih rijei Ljube Miloa o nainu na koji
je postizana ravnotea izmeu novopridolih i starih zatoenika treba pro
matrati i razpis koji je 27. travnja 1942. izdao Glavni stan poglavnika:
Zapovjednitvo ustake nadzorne slube - Glavno pobonitvo sa V. T. br.
139/42. izvijestilo je da sabirni i radni logor u Jasenovcu moe primiti neo
granien broj zatoenika. S obzirom na to, umoljava se svim svojim podru
nim ustanovama izdati nalog da se sve komuniste do kojih se doe prigo
dom ienja izvjesnog podruja u kojem se vri oruana djelatnost otpremi
u sabirni logor Jasenovac55 (Dopuna E).
Konstatacija da sabirni logor u Jasenovcu moe primiti neogranien
broj zatoenika nedvosmisleno potvruje injenicu da je to, zapravo, bio
logor za masovno unitavanje (Vernichtungslager) ljudskih bia. Integralan

52 VE, 5, str. 463.

53 Peren, 1990., str. 145.
54 . Balen, n, d., 87, faksimil.
55.A. Mileti, I., str. 270; M. Peren, 1990., str. 154-155.
tekst ovog razpisa Glavni stoer ustake vojske proslijedio je, pod V. T.
broj 1174, s oznakom Predmet: Sabirni i radni logor u Jasenovcu moe
primiti neogranien broj zatoenika, 1. svibnja 1942. godine svim usta
kim bojnama od I. do XXVI. ukljuno, svim samostalnim satovima, svim
uredima ovog stoera, a sutradan, 2. svibnja 1942., Glavni stoer hrvatskog
domobranstva, u raspisu (Oev. br. 638) ponavlja, zapravo istie da se svi
komunisti do kojih se doe prilikom ienja izvjesnih podruja... otpreme
u sabirni logor Jasenovac jer isti moe primiti neogranien broj
zatoenika.56
A koga treba smatrati komunistom, objanjeno je u sljedeem
odlomku istog raspisa: Dostavljajui prednje zapovijedam da se prema
istome tono postupa. Ujedno se saopava da se odnosi samo na one koji se
uhvate bez oruja, dok ostale koji se uhvate s orujem treba na licu mjesta
likvidirati.57 Dakle, jedino komuniste bez oruja, a to se moglo odnositi
samo na civilno stanovnitvo osloboenih podruja, trebalo je, bez obzira na
broj, otpremati u logor Jasenovac.
I sudbina Roma na teritoriju Nezavisne Drave Hrvatske potvruje
injenicu da je Jasenovac bio de facto logor za masovno unitavanje ljud
skih bia. O tome rjeito govori niz sauvanih ustakih dokumenata, a meu
njima i raspis koji je Vrhovno oruniko zapovjednitvo pod brojem 1580
tajno dostavilo 20. svibnja 1942. zapovjednitvima orunikih pukovnija
1-6: Savezno zapovjednitvo stoera J. S. broj 1580 / tajno od 19. ovoga
mjeseca, ustaka nadzorna sluba dostavila je i pismeno pod brojem 24789
od 16. svibnja o. g. sljedee: 'Molimo naslovno zapovjednitvo da naredi
svim podrunim orunikim postajama da pokupe sve Cigane na svom po
druju, te ih u sporazumu s mjerodavnom kotarskom oblasti prepratite u Ja
senovac.'58 Dakle, svim podrunim orunikim postajama nareeno je
da pokupe sve Cigane na svom podruju - znai i ene i djecu! - i da ih
preprate u Jasenovac.
Premda su na intervenciju reis-ul-ulems, vrhovnog vjerskog pogla
vara muslimana, Cigani (Romi) islamske vjeroispovijedi naknadno izuzeti
iz akcije ustakog genocida, podaci o broju onih koji su nali smrt u sabir
nom i radnom logoru Jasenovac razliiti su i kreu se od 20 do 40 tisua.59
Postoje i njemaki dokumenti koji ukazuju na to daje radni i sabirni
logor Jasenovac zapravo bio (logor unitenja) Vernichtungslager. Tako u
zabiljeci koju je rezervni kapetan Wehrmachta Arthur Hffner dostavio 17.

56 M. Peren, 1990., str. 154-155.

51 Isto.
58 Vladimir Dedijer, Vatikan i Jasenovac. Dokumenti, Beograd, 1987., str. 303.
59 A. Mileti, Saopenje na Okruglom stolu Jasenovac 1986. , str. 156.
 studenog 1942. njemakom opunomoenom generalu u Zagrebu Edmundu
Glaiseu von Horstenau nalazimo konstataciju: I posljednja naredba u po
gledu Ustake nadzorne slube ne sadri nikakve odredbe u vezi s koncen
tracijskim logorima, tako daje sudbina stanovnika koncentracijskog logora
potpuno preputena tiraniji podinjenih organa na milost i nemilost...60
Istog dana, 17. studenog 1942., kada je kapetan Hffner dostavio
svoju zabiljeku generalu Edmundu Glaiseu von Horstenau, taj je njemaki
general u 17 sati razgovarao s poglavnikom NDH Paveliem. U toki 7 nje
gove zabiljeke o tom razgovoru nalazimo bez ikakvog objanjenja ili prim
jedbe stravinu reenicu: Po svoj prilici zato to je logor Jasenovac prepun,
smjetaj je, u interesu logoraa, pronaen na taj nain to ih je 1500 poubija
no.61 '
Premda se ne poziva ni na ustake ni na njemake dokumente o koji
ma je upravo bilo rijei, dr. Smilja Avramov u svojoj knjizi Genocid u Ju
goslaviji u svetlosti meunarodnog prava daje definiciju Jasenovca: Jase-
novaki logor zvanino je kvalifikovan kao sabirni i radni. On, zapravo, nije
bio nijedno ni drugo. Naziv je bio samo kamuflaa da bi se prikrila stvarna
priroda logora. Ustvari, bio je to u bukvalnom smislu rei logor smrti, mesto
masovne egzekucije.62 Tu injenicu treba imati u vidu i prilikom traganja
za odgovorom na pitanje iz naslova ove knjige.

Dopune i objanjenja

A
Pod prvom ustakom emigracijom podrazumijeva se period izmeu
1929. godine i travnja 1941. tijekom kojeg se Paveli s nekoliko stotina pri
padnika u sijenju 1929. ilegalno organiziranog pokreta ustaa, Hrvatska
revolucionarna organizacija, meu kojima je bio i Ljubo Milo, nalazio u
emigraciji. Druga generacija ustaa poinje njihovim totalnim porazom u
Drugom svjetskom ratu 1945. godine, kada znatan broj ustaa, meu njima i
Ante Paveli i Andrija Artukovi, uz presudnu politiku Vatikana, nalazi uto
ite u Atnerici, Argentini, panjolskoj, Australiji... Kad je rije o Ljubi
Milou, njegova druga emigracija zavrava se 1947. godine.

60 V. Dedijer-A. Mileti, Protiv zaborava, str. 193-194.

61 Isto.
62 S. Avramov, Genocid u Jugoslaviji u svetlosti meunarodnog prava, str. 372.
 U srpnju te godine Ljubo Milo se s Antom Vrbanom, zloglasnim
zapovjednikom ustake satnije i jednim od vodeih dunosnika u logoru
Stara Gradika, vraa u zemlju. Njih su se dvojica ilegalno prebacili u Sla
voniju da bi tu organizirali svoje pristalice i prihvat novih ustakih grupa iz
Italije i Austrije. Organi Odjeljenja za zatitu naroda (Ozna) brzo su uli u
trag Ljubi Milou i Anti Vrbanu i uhvatili ih. Na osnovi podataka s kojima
je Ozna raspolagala o aktivnosti ustakih centara u Italiji i Austriji, te poda
taka dobivenih u istranom postupku nad Lj. Miloom i A. Vrbanom, ona je
osigurala kontrolu kanala kojim je ustaki centar u Austriji ubacivao svoje
ljude u zemlju. Od druge polovice srpnja 1947. do poetka srpnja 1948.
ubaeno je u Jugoslaviju 18 grupa ustakih pijuna i terorista. Svi su
pohvatani odmah nakon prelaska granice.
Tko su bili ti ljudi koji su tvorili te grupe? Petorica su ranije bili vi
soki ustaki funkcionari, etvorica su bili ustaki logornici, trojica pukovni
ci, osmorica bojnici, sedmorica satnici itd. Sueno im je u Zagrebu i veina
je osuena na smrt. Presude su izvrene.63

B
U tekstu Umjesto predgovora, objavljenom u treoj knjizi Antuna
Miletia Koncentracioni logor Jasenovac - Dokumenti, publicist Dragoje
Luki pie da je Mileti marljivo istraivao i prezentirao i tee dostupnu
originalnu grau koja je omoguila da uspjeno odgovori i na takva pitanja
kao na primjer: Zato je koncentracioni logor formiran ba u Jasenovcu?64
Meutim, u vlastitom pogovoru iste knjige sam Antun Mileti nedvosmisle
no konstatira da je taan odgovor na to pitanje zasad ne moe dati jer
dokumenti o tome nisu pronaeni.65

C
U saopenju Zemaljske komisije Hrvatske za utvrivanje zloina
okupatora i njegovih pomagaa broj 4547 od 15. studenog 1945., koje je po
etkom 1946. godine objavljeno kao zasebna knjiica od oko 80 stranica,
konstatirano je da su ustae prve transporte zatoenika dopremili do sela
Kranje, koje se nalazi oko 12 km zapadno od Jasenovca, te im zapovjedili
da sagrade logorite, koje je dobilo slubeni naziv Jasenovac logor broj 1. I
dalje: Kako je broj zatoenika sve vie rastao, osnovan je izmeu Jasenov-

63 Goran Vukovi, Operacija gvardijan, Zagreb, 1958.

64 A. Mileti, III., str. 6.
65 Isto, str. 704.
i
ca i Krapja drugi logor, koji je dobio naziv logor br. 2.66 Mnogi su autori
prihvatili navedeni redoslijed osnivanja i numeriranja prvih jasenovakih lo
gora, ali su kasnije istraivanja nedvosmisleno pokazala da je prvi logor
podignut kod sela Broice, a drugi logor kod sela Krapje.

D
Uz popis 41 uhienika koje banjaluko Ustako redarstvo upuuje
zapovjednitvu koncentracijskog logora Jasenovac 4. studenog 1941., a koji
je Antun Mileti objavio u svojoj prvoj knjizi Koncentracioni logor Jaseno
vac - Dokumenti, u biljeci se nalazi odlomak iz autobiografije Dragana Lu
ia: U 9. mjesecu 1941. godine dobio sam zadatak od druga Kljajia da
pod svaku cijenu odem u Jasenovac, uvuem se u logor i izvidim situaciju,
jer je bio plan da se narod oslobodi. Ja sam ovo uinio, otiao sam u Jaseno
vac i preko Mire Juri, moje neke daljnje sestriine, a koja je bila zaruena s
Matkoviem, uspio sam s njom da uem u logor, razgledam raspored straa
i naoruanje, koje su ustae u to vrijeme imale. Nakon povratka iz Jasenov
ca, poslao sam shemu rasporeda straa i tekstualno obrazloenje, ali do na
pada, odnosno osloboenja logora Jasenovac nije dolo, vjerovatno zato to
su u to doba bile partizanske snage preslabe, a logoru Jasenovac prilaz
teak.67
Meutim, u istoj knjizi A. Mileti donosi izvod iz pisma taba 5.
krajike NOU brigade od 19. oktobra 1942. tabu 3. operativne zone NOV i
PO Hrvatske s prijedlogom za napad na koncentracijski logor Jasenovac, pa
u biljeci uz taj dokument citira odgovor taba zone za to pismo i dodaje:
No ideja o napadu na logor Jasenovac postojala je jo 1941. godine. S tim
u vezi Franjo Svenjak kae: ' U l i . mjesecu 1941. godine dobio sam u za
datak od druga Kljajia da pod svaku cijenu odem u Jasenovac, uvuem se u
logor i izvidim situaciju, jer je bio plan da se narod oslobodi. Ja sam ovo u
inio, otiao sam u Jasenovac i preko Mire Juri, moje neke daljnje sestri
ine, a koja je bila zaruena s Matkoviem, uspio sam s njom da uem u lo
gor, razgledam raspored straa i naoruanje, koje su ustae u to vrijeme ima
le. Nakon povratka iz Jasenovca, poslao sam shemu rasporeda straa i tek
stualno obrazloenje, ali do napada, odnosno osloboenja logora Jasenovac
nije dolo, vjerovatno zato to su u to doba bile partizanske snage preslabe,
a logoru Jasenovac prilaz teak. Plan je bio da se uvuem u logor i izvidim
situaciju, jer je bio plan da se narod oslobodi. Ja sam ovo uinio, otiao sam
u Jasenovac i preko Mire Juri, moje neke daljnje sestriine, a koja je bila

66 Zemaljska komisija Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa,

Zloini u logoru Jasenovac (u daljnjem tekstu: ZKH), Zagreb, 1946., str. 4.

67 A. Mileti, I., str. 88.
zaruena s Matkoviem, uspio sam s njom da uem u logor, razgledam ra
spored straa i naoruanje, koje su ustae u to vrijeme imale. Nakon povrat
ka iz Jasenovca, poslao sam shemu rasporeda straa i tekstualno obraz
loenje, ali do napada, odnosno osloboenja logora Jasenovac nije dolo,
vjerovatno zato to su u to doba bile partizanske snage preslabe, a logoru
Jasenovac prilaz teak.'68
Zato je Dragan Luia preimenovan u Franju Svenjaka - Antun
Mileti ne objanjava. Kad je rije o navodu pripisanom Draganu Luiu da
je u 9. mjesecu 1941. godine dobio zadatak od druga Kljajia oito je rije
o pogreci jer se Kljaji u to vrijeme nalazio u zatvoru. Mirko Kljaji je po
ginuo 2. travnja 1942. kao komesar bataljuna u borbi s ustaama na Psunju.
Mira Juri, rodom iz Jasenovca, kasnije se udala za Ivicu Matkovia,
nesvrenog pravnika, rodom iz ibenika, koji se vratio u zemlju s grupom
ustakih emigranata iz Italije, ubrzo postao ustaki tabornik u Jasenovcu, a
od ljeta 1942. do 23. oujka 1943. bio zapovjednik jasenovakog logora.69
Dragan Lui, trgovac iz Nove Gradike, suraivao je s Mirkom
Kljajiem i prije njegova uhienja. Krajem sijenja 1942. uhien je. Neko
vrijeme je proveo u jasenovakom logoru, a zatim bio otpremljen u
Norveku u njemaki logor.
O Franji Svenjaku je u pismu koje je partizanska straa br.
7-Lovska novogradikog vojnog podruja poslala 27. travnja 1943.
Okrunom komitetu KPH Nove Gradike, u vezi s eventualnom razmjenom
pripadnika NOP-a koji se nalaze u ustakim zatvorima i logorima za zarob
ljene Nijemce ili pripadnike oruanih snaga NDH, doslovno napisano:
Svenjak Franjo, stolar, lan OK iz Nove Gradike, osuen na 3 godine ro
bije i nalazi se u Sremskoj Mitrovici imade 2 godine.70

E
Poslije izbijanja ustanka na teritoriju NDH, u najiroj propagandi i u
internoj prepisci ustae ustanike najee nazivaju etniko-komunistikom
bandom. U kojoj mjeri su oni poistovjeivali jedne s drugima ilustrira izjava
Vukaina egarca, umarskog inovnika iz Like, zaposlenog u Novoj Gra
diki, uhienog ubrzo po osnivanju NDH, dana 10. travnja 1942. u Komesa
rijatu za izbjeglice i preseljenike u Beogradu: Presuda je glasila na ve
odleanih 27 dana zatvora i na prinudni boravak u Staroj Gradiki na neiz-
vesno vreme. Rihteri je svakoga od nas pitao: 'ta volimo da budemo - ko-

68 Isto, str. 506.

69 A. Mileti
70 A. Mileti, II., str. 604.
 munisti ili etnici'. Svi smo odgovorili da nismo ni jedno ni drugo, a oni
onda proizvoljno ispunjavali ve gotove presude, i to tako da je starije
oznaio kao etnike, a sve gimnazijalce kao komuniste.71
Meutim, raspis Glavnog stana poglavnika od 27. travnja 1942. i
naredba Glavnog stoera hrvatskog domobranstva od 2. svibnja iste godine
u kojima se u vezi s jasenovakim logorom spominju komunisti, odraavaju
novonastalo stanje u odnosima izmeu ustake NDH i etnikih grupa koje
su operirale na njihovu teritoriju. Naime, neto ranije uspostavljeni kontakti
i u tajnosti voeni pregovori o suradnji dviju strana u borbi protiv partizana
zavreni su prvim sporazumom, potpisanim u Mrkonji Gradu, koji nosi isti
datum kao i citirani raspis Glavnog stana poglavnika - 27. travanj 1942.!
To je razlog to se u ustakim dokumentima o kojima je rije ne upotreblja
va dotada uobiajena sintagma etnici-komunisti, ve se govori samo o
komunistima. Dr. Jovan Marjanovi, veliki poznavatelj etnikog pokreta
Drae Mihailovia, posvetio je ovom ustako-etnikom sporazumu sljede
e retke: Prvi sauvani pisani sporazum izmeu etnika i ustaa potie od
etnikog odreda 'Koi' i njegova komandanata Uroa Drenovia i Tode
Mitrovia. Sporazum je potpisan u Mrkonji Gradu 27. aprila 1942. Prema
ovom sporazumu, izraava se spremnost za prestanak neprijateljstava izme
u etnika i ustaa; potie se saobraaj selo-grad, naroito razmena dobara;
ustake i etnike snage zajedno e voditi borbu protiv partizana; vlasti
NDH pomagat e porodice zarobljenika i udovice poginulih; pravoslavnom
stanovnitvu 'garantira se slobodno ispovijedanje vjere' i ak e vlasti NDH
pomagati popravljanje poruenih crkava i si. U ime NDH ovaj sporazum su
potpisali zapovjednik-bojnik Emil Rataj, predstojnik Kotarskog suda Kon
stantin Urumovi i kotarski predstojnik Marko Jungi. Istoga dana, verovat-
no pre potpisivanja pomenutog sporazuma u Mrkonji Gradu, etniki ko
mandant Uro Drenovi dao je ustaama sledeu pismenu izjavu: 'Potpisuju
i izjavljujem da sam uvijek priznavao Nezavisnu Dravu Hrvatsku, ali da
sam otiao u umu da spasim goli ivot naroda u ovom kraju, kao i sebe,
koji su neodgovorni elementi poeli nemilice ubijati i pljakati. Ujedno izja
vljujem da u zajedno sa svojim naoruanim ljudima, kada oistimo zajedno
sa hrvatskom vojskom, prema nareenjima vojnog zapovjednitva itav ovaj
teritorij od komunistikih bandi, staviti se na potpuno raspolaganje sa svo
jim ljudima domobranstvu.' U vezi s ovim sporazumom upuena je ak u
Zagreb jedna delegacija da pred lanovima vlade prui obeanja o potovan
ju sporazuma. Ustaka vlada prihvatila je sporazum, ali je naglaeno 'da se
bitnost sporazuma odnosi na zajedniku borbu protiv partizana, a da e
etnike organizacije za te usluge dobivati od hrvatskih vlasti odjeu,
obuu, hranu i municiju'. Posle sporazuma u Mrkonji Gradu dolo je ubrzo
do prave poplave etniko-ustakog dogovaranja i sporazumevanja.72
Pola godine kasnije, njemaki je poslanik u Zagrebu u zabiljeci o
razgovoru s ustakim poglavnikom Paveliem 14. studenog 1942. - deset
dana po osloboenju Bihaa i stvaranju partizanske Bihake republike - za
pisao i to daje poglavnik ocijenio etnikog vou Uroa Drenovia bezre
zervno povoljno.73

72
Dr. Jovan Marjanovi, Draa Mihailovi izmeu Britanaca i Nemaca,
Zagreb-Beograd, 1979., str. 244-245.
7 Bogdan Krizman, Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija, Zagreb, 1980., str. 447.
 II. POGLAVLJE

PRVA RATNA ZIMA

Borbe oko Jasenovca. - Gradina postaje glavno stratite, a Stara

Gradika logor br. V. - Stvaranje sigurnosnog pojasa. - Utvrivanje
logora br. III. - Posada Jasenovca pomae Nijemcima. - Opasnost
prijeti Potkozarju - Veza izmeu Kozare i Slavonije uspostavljena,
ali...

Oficir zaduen za voenje ratnog dnevnika njemake 718. pje

adijske divizije, iji se stoer nalazio u Sarajevu, a glavnina jedinica bila
rasporeena na teritoriju NDH, zavravajui posljednju stranicu dnevnika za
1941. godinu zapisao je: 31. prosinac. Bataljun 823 javlja o akciji protiv
ustanika, koji su 30. na 31. prosinac napali eljezniku stanicu Jasenovac
(pruga Sisak-Brod)1 (Dopuna A).
O emu se radilo? Zatoenik jasenovakog logora br. III (Ciglana) Mi
lan Gavri piui u knjiici Otkosi smrti o dogaanjima krajem 1941. godine
kae: Jednog jutra oko Nove godine nismo smeli da izlazimo iz pate barake.
Na rad nismo pozivani. Ja sam otvorio svoju 'opservatoriju' na krovu iznad
moga boksa i posmatrao. Delovi ustake bojne zaklanjali su se iza zgrada. Na
drugoj obali Save zatektao je mitraljez. uo se iznad moga krova zviduk ta-
nadi. To su se partizani s Kozare spustili u Knepolje, sve do samog Jasenovca.
Dva dana trajala je ova pucnjava, a ustaki delati su bili obuzeti strahom.
Unezvereno su hodali unaokolo, gde su mislili da im je obezbeen zaklon. Tro-
jica-etvorica su poginuli od partizanskih metaka. Poginulo ih je i nekoliko za
toenika. Poto dva dana nismo nita jeli, ustae su nam dozvolile da s nekoliko
kofa za vodu odemo po nau puru u kuhinju. Iao sam i ja. Tanad su i dalje
zvidala kroz logor kao da su nagovetavala slobodu. Ona se pribliavala, ali
sporo. Pribliavala se sigurno. Mi smo to osetili. Osetili smo da e nas neko
osvetiti, da e zloini doiveti svoj kraj, da postoji narodna sila koja je neumit
na. Osetili su to i ustae. Nai delati, gospodari naih ivota, bili su zbunjeni.
Nije se ula vie ustaka pesma i pijane orgije. Strah koji su nam svojim ubi-
stvima uterivali u kosti kao daje isezao. Govorili smo u sebi: neka sada bude
ta bude s nama, ustae eka bedan kraj.. ,2

1 NAW, T-315, roll 2265, la KTB Infanterie Division, F 363-365

2 Milan Gavri, Otkosi smrti, str. 57-58.
 Dragan olakovi, takoer zatoenik logora Jasenovac, potvruje u
sjeanjima navode Milana Gavria: Dvadeset sedmog ili dvadeset osmog
decembra pripucae ustanici iz bosanskog sela Gradine i ubie trojicu usta
a... Na Novu godinu popodne proe petnaestak ustaa i ustavie se pred
naim barakama III C... Poinje odmazda... Rekoe daje otjerano i pobije
no sto trideset i pet Srba za odmazdu.3
Selo Gradina lealo je na desnoj (junoj) obali Save, preko puta jaseno
vakog logora br. III. i bilo je naseljeno srpskim ivljem. Gornja Gradina je
1941. godine mogla imati oko 170, a Donja Gradina oko 800 stanovnika.4 tab
II. krajikog narodnooslobodilakog partizanskog odreda u svom izvjetaju o
akcijama, objavljenom u prvom broju biltena Partizan iz Kozare od 1. sijenja
1942. saopava: 29. XII. patrola jedne nae ete protjerala je jedan vod ustaa
koji su pokuali provaliti u Gradinu sa ciljem daje opljakaju. 30. XII. neprija
telj je ponovio pokuaj provale u isto selo. Naa patrola pustila je da neprija
teljski vod prie - prevozei se preko Save - pod samu obalu rijeke. Kad su
ustae poeli da se iskrcavaju, otvorena je na njih paljba, kojom prilikom je ne
koliko njih palo s kompe u vodu. Borba je trajala itav dan, jer su ih pomagali
vatrom tekih mitraljeza sa druge obale od Jasenovca. Uvee su se pokuali po
vratiti, ali su ispraeni plotunskom vatrom naih partizana. Od itavog voda
uspjelo je 4-5 ustaa pobjei. Dva neprijateljska mitraljeza s onu stranu Save
uutkana su i nai bacai mina tukli su eljezniku stanicu neprijateljska upori
ta u Jasenovcu. Partizani bez gubitaka.5
to se zatim dogaalo? Stevo Simi, zemljoradnik iz Pepelnica, koji
je u logoru Jasenovac proveo sedam mjeseci, a zatim s jo dvanaestoricom
Srba transportiran u Beograd, izjavio je u Komesarijatu za izbjeglice i pre-
seljenike pri vladi Milana Nedia 9. travnja 1942.: Na 8. i 9. januar 1942.
god. tukla je hrvatska vojska iz topova srpsko selo preko Save, Gradinu. Pu
anstvo je najveim delom pobijeno. Neto je i pobeglo. Posle toga otili su
ustae iz Jasenovca u Gradinu i selo potpuno opljakali. Seljaci iz Jasenovca
i Utice po nareenju ustaa vozili su nekoliko dana stvari iz Gradine u Ja
senovac... Sve ovo mi je lino poznato jer sam dodeljen tada kao muar
krava.6
Oko 200 ena, djece i staraca, koji nisu uspjeli pobjei iz Gradine u
umu, ustae su poklali i zatim spalili u kuama. Njihova odijela, pie D.
olakovi, pakovali su nai drugovi, koji su presovali sijeno u Gradini.7

3 Drago olakovi, Logori ljudskog unitenja, Sarajevo, 1952., str. 60-61.

4 Broj stanovnitva proraunat na osnovi podataka popisa stanovnitva iz 1921.
5 Zbornik, IV/3, str. 26.
6 A. Mileti, I., str. 219
7 D. olakovi, n. d., str. 76.
 Dva dokumenta - jedan partizanski, a drugi ustaki - osvjetljavaju
dogaaje koji su uslijedili poslije nekoliko dana. U mjesenom izvjetaju
taba II. krajikog NOP odreda upuenom Glavnom tabu NOP i DO za BiH
za period od 30. prosinca 1941. do 30. sijenja 1942. stajalo je: 15. 1. ne
prijateljske snage iz Jasenovca prebacile se u Gradinu u jaini od 800 ljudi,
a iz Dubice je krenulo oko 400 ustaa. Prebacivanje je izvreno pod zati
tom vatre iz topova, bacaa mina i tekih mitraljeza. Neprijatelj je uspio da
prodre do Draksenia (selo oko 8 km juno od Gradine - nap. aut.), gdje je
izvrio vie razbojstava nad civilnim stanovnitvom. Nae snage potjerale su
neprijatelja koji je pretrpio tee gubitke: oko 30 mrtvih i vie ranjenih. Pogi
nuo je 1 partizan, a 2 su ranjena.8 U toj borbi sudjelovale su samo 2. i 3.
eta II. bataljuna 2. krajikog NOP odreda.
U izvjetaju zapovjednitva II. domobranskog zbora, glavnostoer-
nog odjela od 22. sijenja 1942. javljeno je: 15. sijenja izvrena akcija i
enja pobunjenika juno od Save na prostoru: Bosanska Gradika - Oraho
vo - Dubica - Jasenovac. Prijelaz Une s 50 domobrana i 50 ustaa izvren je
kod Tanaca. Oko 70 ustaa prelo je Savu kod Koutarice. II/5 p. p. (6. i 8.
sati) prela je kod Trimuieva salaa. Ove grupe naile su na otpor juno
od uklinca. Otpor je svladan. Zauzeto je selo Drakseni i zapaljeno. (...)
Od Dubice je bio upuen 1 sat poeke doknadne bojne i ustaki sat. Ovi su
naili na jak otpor istono od Dubice, gdje su imali 7 mrtvih i 9 ranjenih.9
Tanac koji se spominje u domobranskom izvjetaju je selo ju
gozapadno od Jasenovca, a Koutarica salo istono od Jasenovca. Tri-
muiev sala nalazio se izmeu Jasenovca i Koutarice, a uklinac je zase
lak Draksenia na cesti Gradina - Drakseni. Oznaka II./5. p. p. skraeni je
oblik za II. bojnu 5. pjeake pukovnije. Termin sat odgovara pojmu eta.
Ustaki sat koji se spominje u citiranom izvjeu bila je ustvari 48. ustaka
satnija, a sa 70 jasenovakih ustaa bio je jo ijedan vod domobrana. U ovoj
operaciji sudjelovala je i jedna satnija domobrana iz Karaoreva
(bosansko-gradiki srez), tako da su ukupno ustako-domobranske snage
brojale oko 1200 ljudi, a njihovo nastupanje podravale su dvije baterije ha
ubica.10
Zapovjednik 2. bojne, pod ijim su zapovjednitvom bile sve ustake
i domobranske snage u ovoj operaciji, javio je u izvjetaju od 16. sijenja
1942.: Da bi se olakao Jasenovac stalnog pritiska i uznemiravanja s onu
stranu Save sa sela Gradine (Dopuna B), odakle se gotovo svakog dana pu
calo na Jasenovac, to sam u sporazumu sa zapovjednikom Glavnog ustakog

8 Zbornik, IV/3, str. 116.

9 Isto.
10 Samardija, str. 155.
 stana, satnikom Luburiem, organizirao napad za ienje prostora juno od
Jasenovca izmeu Save i Une... Prijelaz Une i Save odvijao se po planu.
Dobio sam dojam da se u Gradini saznalo za ovaj prijelaz iz Jasenovca, jer
je tijekom noi iz Gradine sve pobjeglo... Juno od uklinca (zaselak Drak-
senia) naili smo na prvi otpor partizana, a naroito jak otpor pred Drakse-
niem i u Drakseniu. Dakseni je bio u naim rukama u 13 sati. Stanovni
tvo iz Draksenia je na brzinu pobjeglo. (...) Drakseni je na brzinu spaljen.
(...) U Jasenovac je prenijeto, a jo se uvijek prenosi marva, ito i druge vri
jednosne stvari. Odmah je prvog dana zaplijenjeno oko 150 goveda, oko 40
svinja i 4 ovce. U uklincu je prenoilo oko 100 ustaa, koji e ostatak ita,
vrijednosnih stvari i marve prebaciti u Jasenovac, a zatim e sva sela do
Save i Une biti popaljena...11
Prema podacima M. Pekia i D. urguza, prilikom prodora ustaa i
domobrana, kojima je zapovijedao Maks Luburi, u selu Drakseniu pobi
jeno je 207 stanovnika ovog sela, mahom ena, djece i staraca koji su zate
eni u svojim kuama.12 D. Samardija navodi da su ustae ubili oko 130, a
domobrani oko 70 osoba.13
Borbe na bosanskodubikom sektoru nastavljene su i sljedeih dana.
Ustae iz Jasenovca pokuali su 20. sijenja prodrijeti prema uklincu, ali
su bili odbaeni. Sutradan, 21. sijenja, dijelovi 2. bataljuna 2. krajikog
partizanskog odreda napali su ustae u Donjoj Gradini i etvoricu ubili.
Meutim, pie D. Samardija u citiranoj knjizi, zbog stalnog pritiska ne
prijatelja iz pravca Jasenovca, donesena je odluka da se izvri evakuacija
stanovnitva iz sela na Dubikoj ravni.14

*
Poslije borbi u sijenju 1942. ustae su potpuno ovladali prostorom
Gradine i pretvorili je u glavno stratite jasenovakog logora broj III. Jase-
novaki zatoenik dr. Nikola Nikoli, zamijenjen u oujku 1943. za Nijem
ce koje su partizani zarobili, napisao je u svojoj knjizi Jasenovaki logor
smrti: Ustae su izabrale Gradinu za masovne pokolje iz mnogo razloga, od
kojih su najvaniji bili osamljenost, dobra prirodna zatita i nepristupanost
stranim osobama. Nadaleko nije bilo naselja, njive su bile opkoljene vrbo
vim ibljem, a sa tri strane je Gradina potpuno nepristupana, od strane Ja
senovca (sjeverno) dijelila ju je Sava, od strane Utica Una, a od strane Ko-
utarice opet Sava, koja tu pravi nagli okret od sjevera ka jugoistoku. Gradi

11 Isto.
12 M. Peki-D. urguz, Bitka na Kozari, Prijedor, 1976., str. 33.
13 Samardija, str. 155.
14 Samardija, str. 157.
na je izgledala kao pravi poluotok. Sa strane Draksenia i Meee zatitili
su se od partizana pojasom rovova, vujih jama, itavim nizom bunkera i
karaula. Iz logora se moglo lako prei u Gradinu skelom... Skela je bila obi
ni drveni splav, od oko 6 m irine i 16 m duine, a bio je prevoen debelim
eljeznim uetom do vrstih betonskih postamenata na jednoj i drugoj oba
li.15
Meutim, na Gradinu se ne smije gledati samo kao na stratite jer je
njezina uloga u sistemu obrane jasenovakog logora br. III (pa i logora br.
IV) od napada kozarskih partizana bila veoma vana, to je posebno vidljivo
iz opisa Duana Samardije: Okrueno rijekama, selo Gradina lii na polu-
ostrvo. Jedini suvozemni prilaz Gradini mogu je sa june strane, od Drak
senia za Meee. Sa ove strane ustae su se obezbjeivale rovovima, vu
jim jamama i nizom betonskih bunkera. Bogatstvo vegetacije omoguavalo
je zaklon od osmatranja Gradine. Iz logora Jasenovac u Gradinu prelazilo se
skelom i prevoene su stotice logoraa dnevno, a da to uopte niko ne primi
jeti. Da bi prikrili svoja zlodjela, ustae se prilikom ubijanja logoraa u Gra
dini nisu sluili vatrenim orujem, ve noevima, sjekirama i tupim predme
tima, preteno maljem.16
Radomir Bulatovi u knjizi Koncentracioni logor Jasenovac s po
sebnim osvrtom na Donju Gradinu pie daje Gradinu titilo sedam bunkera
i dodaje: Svi su imali vezu tranejama, tako da se Gradina vrlo teko u rav
nici mogla napasti i osloboditi. I dalje: Bunkeri su poredani na priblino
istoj udaljenosti od Une do Save... Vidljivo je da su bunkeri raeni od cigli
i betona, a jedan je bio od zemlje i drveta. Podignuti su na dva sprata, da bi
imali veu preglednost u ravnici. Na sprat se stizalo posebnim eljeznim ste
penicama to su montirane sa strane bunkera. U osnovi, bunkeri su bili veli
ine 4 sa 4 m. Visina im je iznosila oko 11 metara, prema konfiguraciji tere
na neki su bili nii ili vii.17
Gotovo istodobno s pretvaranjem Gradine u glavno stratite logora
br. III davnanja kaznionica u Staroj Gradici, udaljena oko 30 km od Jase
novca, preimenovana je u jasenovaki logor br. V. Bio je to visokim zidom
ograeni kompleks zgrada u nekadanjoj tvravi na Savi, koja je u davna
vremena titila Austrijsko Carstvo od Turaka.
*
Za vrijeme rata 1944. godine Vjesnik Jedinstvene narodnoo-
slobodilake fronte Hrvatske izdao je knjiicu Dokumenti ustakog terora -
koncentracioni logori - u kojoj je objavljen i lanak biveg logoraa Zvonka

15 Dr. Nikola Nikoli, Jasenovaki logor smrti, Sarajevo, 1975., str. 419.
16 Samardija, str. 171.
17 Radomir Bulatovi, Koncentracioni logor Jasenovac s posebnim osvrtom na Donju
Gradinu, Sarajevo, 1990., str. 160.
 Tkalca, a u njemu, ini nam se, najsaetiji opis jasenovakog logora br. V:
U Staroj Gradiki bila je do rata smjetena muka kaznionica i zavod sa
prisilni rad. Zimi 1941 ,/42. pretvorene su one dvije kaznionice u podrunicu
jasenovakog logora. Muki logor nalazi se u zgradama bive kaznionice, a
enski logor u nekoliko starih ruevnih kua izvan kaznionikog zida mu
kog logora. Zgrada zavoda za prisilni rad, poznata pod imenom Kula, udal
jena je nekih 200 metara od mukog logora. U godini 1942. ona je uglav
nom sluila za zatvaranje srpskih seljaka, mukaraca, ena i djece iz
ispranjenih sela Slavonije i Bosne. U sklopu logora nalazi se i biva kaz-
nionika ekonomija, s nekoliko staja i hambara. Sve su ove zgrade osim
svojih posebnih zidova okruene jo i visokim zajednikim zidom, raenim
od 1943. godine opekama sruene pravoslavne crkve i bedema iz turskih
vremena.18

Shematski prikaz kaznionice u Staroj Gradiki koja je od 1942. organizacijski pripadala si

stemu jasenovakog logom

18 A. Mileti, II., str. 383.

 Ustaka nadzorna sluba (UNS) bila je centralni rukovodei organ, s
naroitim ovlatenjima, nadreen svim organima vlasti, svim ustanovama i
organizacijama na podruju Nezavisne Drave Hrvatske. U nadlenosti nje
zina Ureda III bilo je i osnivanje i upravljanje koncentracijskim logorima
(odsjek za logore), a samo uhienje, osiguranje i likvidaciju zatoenika po
zatvorima i logorima obavljala je vojno-policijska organizacija Ustaka
obrana, takoer u sastavu Ureda III.
U jesen 1941. jedinice Ustake obrane izdvojene su iz Ureda III u
samostalnu vojnu organizaciju koja je, osim osiguranja logora, organizirano
provodila masovne likvidacije, pripremala i izvodila vojne operacije protiv
partizanskih jedinica i vrila represivne akcije protiv stanovnitva u blioj i
daljoj okolini Jasenovca.
Poetkom 1942. godine ustae su oko kompleksa jasenovakih logo
ra organizirali tzv. sigurnosni pojas koji je obuhvaao podruje Dubice, Ja
senovca i Novske sve do Okuana, Stare i Nove Gradike, odnosno teren
sjeverno od Save do obronaka Psunja i juno od Save do Prosare. Ovo je
podruje bilo pretvoreno u posebno administrativno i vojnopolitiko podru
je nad kojim organi Velike upe Livac-Zapolje, kojoj je inae pripadalo,
nisu imali nikakvu vlast, a ni vojne jedinice NDH nisu mogle na njemu bez
prethodnog odobrenja nita poduzimati.
Njemaka zapovjednitva u NDH nisu se tijekom cijelog rata s
vojnooperativnog stanovita posebno interesirala za stanje u Jasenovcu i
okolini. O tome je Ljubo Milo tijekom istrage izjavio: to se tie odnosa s
Nijemcima, sam logor kao takav nije ih apsolutno zanimao. Dok sam ja bio
u logoru, nikada niti jedan Nijemac nije uao unutra. Mislim da to svakako
vrijedi za itavo vrijeme opstanka logora Jasenovac.19
Istodobno sa stvaranjem sigurnosnog pojasa oko Jasenovca osnovan
je, sa sjeditem u Lipiku, Ustaki obrambeni zdrug Ustake obrane. Zdrug je
u svom sastavu imao stoernu i motoriziranu satniju i etiri bojne sa po eti
ri satnije. Zadatak zdruga je bio osiguranje i ienje Psunja, koji je bio stra
tegijska baza za napad na logor Jasenovac i osloboenje zatoenika. Bojne
su uglavnom bile locirane u rajonu Jasenovca. Stare Gradike, Lipika i Pak
raca.20 *
Usporedo sa stvaranjem tzv. sigurnosnog pojasa ustae su posebnu
pozornost posvetili utvrivanju najveeg jasenovakog logora - logora br.
III. Iako nedostaju vani primami dokumenti o ovom problemu, realna slika

19 A. Mileti, II., str. 1065.

20 Duan Lazi, Organizacija policijsko-obavetajne slube Nezavisne Drave
Hrvatske (Ured III - Ustaka obrana, Zbornik za istoriju, Matica srpska, 10, Novi Sad, 1974.,
str. 171-172.
o mjerama na ovom planu i njihovoj realizaciji moe se stei na osnovi po
jedinih njemakih i domobranskih izvjetaja o akcijama, na osnovi partizan
skih operativnih i obavjetajnih izvjetaja, te sjeanja preivjelih zatoenika.
Vjerojatno na osnovi navedenih izvora, dr. Anelko Barbi, vii znanstveni
suradnik Centra za povijest Slavonije i Baranje u Slavonskom Brodu, dao je
u svom saopenju na okruglom stolu Jasenovac 1986. upeatljivu sliku ono
ga to se na tom planu dogaalo: Po nareenju zapovjednitva logora zato
enici su 1942. godine izgradili zid visine 3 metra. Od glavnog ulaza za lo
gor na cesti to vodi pokraj Save od Jasenovca prema Koutarici i Staroj
Gradiki, zid je izgraen u duini od 430 metara prema sjeveru i eljezni
koj pruzi. Paralelno sa eljeznikom prugom u pravcu istoka zatvarao je sje
vernu stranu logora u duini od 1350 m. Iza toga zid se pruao prema jugu
okomito u pravcu Save i presijecao cestu prema Koutarici, gdje su se nala
zila tzv. Istona vrata. Uz Savu prema zapadu zavravao se zid dugaak 250
m, dok je juna strana bila bez zida, jer se tu nalazila Sava kao prirodna pre
preka da zatoenici ne pobjegnu iz logora. Pokraj glavnog ulaza bile su po
dignute straamice i upraviteljstvo logora. Na zidinama se nalazilo 10
straamica i 4 tornja - osmatranice naoruane strojnicama i instaliranim
reflektorima, dok je prostor oko zidova bio miniran. Oko logorskih zidova
pa itavom podruju izgraeni su bunkeri od cigle ili drveta s posadom nao
ruanom mitraljezima i pukama.21
*
Tijekom zime i u proljee 1942. godine vea opasnost je prijetila
osloboenim selima sjevernog i zapadnog Potkozarja od ispada ustako-do-
mobranskih posada na relaciji Bosanska Dubica- Jasenovac - Bosanska
Gradika nego jasenovakom logoru smrti od kozarakih i slavonskih parti
zana..
U metropoli NDH od njezina postanka nalazio se, osim poslanika i
odgovarajueg osoblja poslanstva Treeg Reicha, i general Edmund Glez
fon Horstenau kao poseban predstavnik Wehrmachta, koji e do 1. studenog
1942. nositi slubenu titulu njemaki general u Zagrebu, a poslije tog da
tuma titulu njemaki opunomoeni general u Hrvatskoj.22 Iz ureda toga
generala poslanje 24. veljae 1942. operativnom odjelu njemake 718. pje
adijske divizije ovaj brzojav: Tri ete ustaa iz Jasenovca, i to 17., 22. i
49. eta, s ukupno samo 230 vojnika, podinit e se odmah 718. pjeadijskoj
diviziji. Smjesta uspostaviti vezu s porunikom u Jasenovcu i o pojedi
nostima neposredno izdati naredbu. Dvadeset petog e u Dubicu iz Zagreba

21 Dr. Anelko Barbi, Prilozi prouavanju funkcija Ustake obrane u osiguranju

koncentracionog logora u Jasenovcu, Okrugli stol Jasenovac 1986., str 164.

22 Slavko Odi, Neostvareni planovi, Zagreb, 1961., 100, faksimil.
 stii ustaki kapetan Luburi koji e preuzeti zapovjednitvo nad ustakim
etama.23
U trenutku izdavanja ove naredbe borbena grupa Wutte iz 718. pje
adijske divizije, u iji su sastav ula dva bataljuna 750. pjeadijskog puka,
dva voda 668. artiljerijske divizije i dva voda 718. pionirske ete, te jedan
bataljun 724. puka 704. pjeadijske divizije, pokuavala se cestom od Bo
sanske Dubice probiti prema Prijedoru. Naime, aktivnou I. krajikog
(podgrmekog) i II. krajikog (kozarakog) partizanskog odreda tijekom
zime 1941./42. Prijedor i oblinji rudnik eljeza u Ljubiji bili su odsjeeni
od Bosanskog Novog, pa je borbena grupa Wutte dobila zadatak da ih de-
blokira i izvue iz obrua dijelove njemakog 923. bataljuna koji osigurava
li Ljubiju. Operacija se zbog snanog otpora kozarakih partizana nije razvi
jala prema planu, pa su u borbi morala biti ubaena jo dva bataljuna 738.
pjeadijskog puka i dvije baterije 668. artiljerijske divizije 718. pjeadijske
divizije (borbena grupa Annacker) ojaana s tri ete ustaa iz Jasenovca.
Prednji dijelovi njemake borbene grupe probili su se 26. veljae u Prijedor,
pretrpjevi gubitke od 34 mrtva, 48 ranjenih i 15 nestalih.24 Partizani su
imali oko 10 mrtvih i ranjenih, a zaplijenili su 11 pukomitraljeza (ara-
ca), 110 puaka, 6 automata i 12 pitolja.25

*
U naredbi taba II. krajikog NOP odreda upuenog 2. bataljunu
dvadesetak dana kasnije, 14. oujka 1942., stajalo je: Upozoravamo vas da
postoji opasnost navale neprijatelja s one strane Save iz Jasenovca, kao i ce
stom Gradika - Dubica, zato preduzmite sve mjere da vas neprijatelj ne bi
iznenadio. Izvrite hitno sve pripreme za eventualnu evakuaciju stanovni
tva, stoke i ita iz sela u koja bi neprijatelj mogao prodrijeti. O svim ovim
stvarima hitno obavijestiti Boka i ou. Obavjetavajte nas stalno o situaci
ji kod vas.26
Ovu naredbu potpisao je tadanji zapovjednik odreda Obrad (Obred
Stiovi), a Boko i Soa koji se u njemu spominju jesu Boko iljegovi,
tada lan Okrunog komiteta KPJ za Kozaru, i Josip Maar oa, tada zam
jenik zapovjednika odreda.
Prosljeujui istog dana naredbu taba odreda drugarskim tabovi
ma 1, 2, 3, 4. i 5. ete politiki komesar bataljuna Duan (Misiraa) nagla
sio je: Preduzmite sve potrebne mjere da ne bi bilo iznenaenja od strane

23 A. Mileti, I., str. 164-165.

24 NAW, T-501, roll 250, F 762-779; Zbornik, XII/2, str. 272.
25 Samardija, str. 166, 167.
26 Zbornik, IV/3, str. 313-314.
neprijatelja i na naem sektoru, a naroito s one strane Save iz Jasenovca,
kao i cestom Gradina - Dubica. Izvrite hitno pripreme za eventualnu eva
kuaciju stanovnitva, stoke i ita iz sela u koja bi neprijatelj mogao prodrije
ti. Budite u strogoj opreznosti, u borbi primjenjivati partizansku taktiku.27

*
Na konferenciji vojnih i politikih rukovoditelja slavonskih partizan
skih odreda i grupa, koju je Pavle Gregori organizirao u selu Brusniku na
Psunju 23. prosinca 1941., formiranje 1. slavonski bataljun u iji su sastav,
prema izvjetaju Pavla Gregoria Centralnom komitetu KP Hrvatske, uli:
odred Slavonija, kako ga je drug Gregori nazvao u svom izvjetaju CK
KPH, a koji je obuhvatio partizane sa Psunja i Trokuta, brojao je 101 parti
zana; odred Papuk-Kmdija, ili kako se jo zvao papuko-kmdijska grupa,
brojao je 64 partizana; azmansko-gareniki odred - 35 partizana, grupa
ustanika pod vodstvom Jove Kosanovia - 17 lanova, grupa ustanika pod
vodstvom Dule Puaa - 9 lanova.28
Nepuna dva mjeseca kasnije, 16. veljae 1942, broj boraca 1. slavon
skog bataljuna (tri ete) porastao je sa 226 na 292.29 Dvadesetog oujka
1942. bataljun je podijeljen u dva bataljuna koji su uli u sastav novog I.
slavonskog NOP odreda.
U Slavoniji se znalo za ustanak na Kozari, za pojedine akcije i uspje
he kozarakih partizana jer su postojale rodbinske veze posavskih i bosan
skih sela na obalama Save, koje su prvih mjeseci okupacije kako-tako
odravane. Veze te vrste omoguile su jednom od organizatora ustanka na
prostoru oko Okuana, Milanu Stanivukoviu Oficiru, da ode u Bosnu i
tamo nabavi radioaparat. Meutim, veze izmeu politikih i vojnih ruko
vodstava Slavonije i Kozare nisu postojale niti je prvih mjeseci u tom smislu
neto poduzimano. Tek krajem 1941. godine, formiranjem I. slavonskog ba
taljuna, tab bataljuna je poduzeo prve korake da uspostavi vezu sa tabom
2. krajikog NOP odreda. Za ovaj zadatak dobrovoljno su se javiti Bogdan
Kmjaji i Duka Milosavljevi Ubiva. Na put su krenuli krajem sijenja
1942., sli se nisu uspjeli prebaciti preko Save i morali su se vratiti neobav
ljena posla.30
U prvoj polovici oujka 1942. Kmjaji je ponovno krenuo na Koza
ru s jo dvojicom Posavaca: Milanom Rakonjiem Atletom i Milanom Ko-

27 Isto, str. 314.

28 Gavro Vidovi, Meu slavonskim partizanima, Zagreb, 1965., str. 125.
29 Slavonija, II., str. 54.
30 D. ali, n.d., str. 191-192.
 vaeviem. Uspjeli su se prebaciti preko Save i stii u tab 2. krajikog par
tizanskog odreda. Tako je veza Psunj - Kozara bila uspostavljena.31
Neobino smo se obradovali, stoji u dopisu taba 2. krajikog
odreda tabu 1. slavonskog bataljuna od 16. oujka 1942., dolasku vaih
kurira i uspostavljanju veze s vama, koja e od sada, vjerujemo, biti stalna i
redovna.32
Tri dana po formiranju 1. slavonskog NOP odreda, 23. oujka 1942.
tab tog odreda poslao je glavnom tabu NOP odreda Hrvatske izvjetaj koji
je poinjao rijeima: Napokon nam je uspjelo da uspostavimo vezu sa dru
garskim tabom II. kozarskog NOPO.33
U istom se izvjeu pie: Pod konac prole godine poradilo se na tome
da se meusobno poveu partizanske grupe koje su operisale na podruju
Slavonije. To nam je napokon uspjelo i tako je organizovan I. slavonski NOP
bataljun. (...) Danas na podruju Slavonije mi raspolaemo sa oko 350 puaka i
5 pukomitraljeza i jednim lakim mitraljezom. Ovih 350 bajuneta, odnosno par
tizana, jo ni izdaleka ne predstavljaju pravu partizansku formaciju, ve, moglo
bi se rei, tek prve poetke prave partizanske borbe. Nae partizanske jedinice
jo nisu usvojile osnovne metode partizanske borbe.34 Dakle, tijekom prve rat
ne zime partizanske snage Slavonije bile su u poetnoj fazi razvoja i jo uvijek
nespremne za izvoenje veih poduhvata.

Dopune i objanjenja
A
Landesschtzenbataiilon 823 pie 2. sijenja 1942. tabu njemake 718.
pjeadijske divizije: Predmet: Dopuna podataka o akciji od 30./31.12.41. Tre
a eta je u vezi s napadom u noi 30./31.12.41. ustanovila jo i sljedee: nasel
je Gradinu i bliu okolinu zaposjeli su etnici (200-300 ljudi). Njihova se rezer
va (400-500) navodno zadravala na podruju Alapinac (juno od Gradi
ne - nap. aut.). Hrvatska posada (25 ljudi) bila je opkoljena i probila se u Uticu
tek tijekom noi. Dva mrtva i 3 teko ranjena su evakuirani. Protivnike bande
su raspolagale s tekim mitraljezom i minobacaem i do 20.00 sati neprekidno
su odravale vatru. Njihov minobaca je tukao eljezniku stanicu Jasenovac u
ijoj su blizini oko 22.00 sati pale 3 mine. Izgleda da je glavni cilj bandi bio iz

31 Isto, str. 192.

32 Zbornik, IV/3, str. 315.
33 Slavonija, II., str. 108.
34 Isto, str. 108-109.
vlaenje zaliha ivotnih namirnica jer je vlastito osiguranje eljeznike stanice
javilo da su se zaprena vozila cijelu no neprekidno kretala cestom od Gradine
na jug. Major, zapovjednik bataljuna.35
Uz ovaj izvjetaj nalazi se skica terena Gradine i Jasenovca s de
taljnijim rasporedom neprijatelja na lijevoj obali Save (Jasenovac) i Kozar-
ana na desnoj obali.

35 NAW, T-315, roll 2266, F 000 608, 718, Infanterie-Division, la KTB, Anlage 583.
Skica terena Gradine i Jasenovca s rasporedom
ustakih i partizanskih snaga
 B
Branislava Miloevi u referatu na okruglom stolu Jasenovac 1986.
pod naslovom Prezentacija spomen-podruja-muzeja koncentracionih lo
gora, poslije konstatacije da su znaajne strateke pozicije podruja Jase
novca i Hitlerovih planova uticala na utvrivanje logora, pie: Zbog toga
su pokuaji partizana u vie navrata 28. XII. 1941., 31. III. 1942. i drugi
ostajali bezuspjeni. Jasenovac je predstavljao nepremostivu prepreku za ta
danje partizanske snage.36 Pokuaji partizana da oslobode zatoenike jase
novakog logora, koje spominje B. Miloevi, kao i drugi pokuaji nisu ni
kada poduzeti. Treba, ipak, istai da je B. Miloevi bila potpuno u pravu
napisavi da je Jasenovac predstavljaonepremostivu prepreku za tadanje
partizanske snage ukoliko je pod tim podrazumijevala prvu ratnu zimu pa i
prvo ratno proljee.

36 Okrugli stol Jasenovac 1986., str. 257.

 III. POGLAVLJE

PRVO RATNO PROLJEE

I TITOVA DIREKTIVA
OD 31. OUJKA 1942.

R. S. u pismu od 31. oujka 1942. - Radiogram Djedu'. - Odak

le u Foi podaci o Jasenovcu? - Glavni tab Hrvatske nije obavije
ten. -Pota iz Foe stigla je Kosti Nau 13. svibnja
1942. - Osloboenje Prijedora. - Sudbina sela Jablanac i Mla
ka. - Posljednje akcije nadomak Jasenovca pred veliku kozaraku
ofenzivu. - Slavonci jo nisu spremni. - Jasenovaki ustae ponovno
napadaju.-U Korenici Jasenovac nije spominjan - Jedno sjeanje i
potraga za istinom. - O pitanju i odgovoru. - Ratni dokument i ratna
sjeanja.

Tijekom velike njemako-ustake ofenzive na slobodni teritorij isto

ne Bosne sjeverno od eljeznike pruge Sarajevo - Viegrad, koja je poe
la 15. sijenja 1942., Vrhovni tab narodnooslobodilake partizanske i do
brovoljake vojske (NOP i DV) Jugoslavije prebacio se s Romanije na Jaho-
rinu i odatle u Fou, upravo osloboen gradi na Drini.
Dva mjeseca kasnije, 31. oujka 1942, zapovjednik NOP i DV Jugo
slavije Tito potpisao je u istom gradiu opirno, na pisaoj maini otkucano
pismo upueno Operativnom tabu NOP i DV za Bosansku krajinu. Poslije
toga on je naknadno, vlastoruno - to je strunom ekspertizom utvre
no - zelenom tintom dodao ispod potpisa i peata Vrhovnog taba: R. S.
Ispitajte mogunost eventualnog napada na koncentracijski logor u Jasenov
cu, gdje je bilo oko 1 0.000 naih zatvorenika, a sada je ostalo svega jo oko
1500 ivih drugova. Sve ostalo su poubijali ustaki banditi. Taj napad treba
lo bi .organizovati zajedno sa tabom iz Hrvatske, ali tako da sigurno uspi
je1 (Dopuna A).
etiri dana kasnije, 4. travnja 1942., iz Foe je poslan u Moskvu ifri
ran radiogram: Za Djeda! Najstraniji koncentracioni logor u Hrvatskoj nalazi
se u Jasenovcu. U taj koncentracioni logor Hitlerov delat Paveli bacio je vie
od 10.000 najboljih sinova Hrvatske. Sada je ostalo svega hiljadu i pol ivih

Tito, SD, 9, str. 173-175.

ljudi, a svi ostali su bili podvrgnuti uasnim muenjima i ubijeni. Same ustae
priznaju daje od poetka njihovog dolaska na vlast u Hrvatskoj ubijeno do pet
stotina hiljada ljudi, veinom Srba. Valter.2
Radiopostaja Slobodna Jugoslavija, koja se nalazila u Sovjetskom
Savezu, emitirala je 2. srpnja 1942. na srpskom jeziku tekst Veljka Vlahovi-
a Krvavi faistiki teror u Jugoslaviji. Izmeu ostaloga reeno je i sljede
e: Da li na narod zna o zvjerstvu ustakih bandi u koncentracionom logo
ru kod Jasenovca, gdje je od deset hiljada uhapenih ostalo u ivotu svega
oko hiljadu ljudi, dok su ostali ubijeni ili umoreni glau?3
Oito su Valterovi, tj. Titovi podaci o Jasenovcu dostavljeni Dje
du, tj. Komintemi, bili stigli i do Veljka Vlahovia koji se nalazio u
SSSR-u.
*

Kao to se vidi iz R. S. u pismu Operativnom tabu NOP i DV za

Bosansku krajinu i iz radiograma poslanog Djedu u Moskvu, Tito je po
etkom travnja 1942. u Foi raspolagao prilino tonim podacima o onome
to se dogaalo u logoru Jasenovac tijekom prvih mjeseci njegova postojan
ja.
Zemaljska komisija Hrvatske utvrdit e odmah poslije rata, primjeri
ce, daje u prvih pet mjeseci stradalo u logorima broj I i II, to od bolesti ili
iscrpljenosti, a to od ustakog kundaka ili noa, oko 8.000 zatoenika.4
Ljubo Milo, jedan od upravnika jasenovakog logora, govorei pred
sudskim vijeem u Zagrebu poslije rata o rasformiranju logora Broice i
Krapje, rekao je: Prema raspoloivim podacima, u ova dva logora je do
kraja listopada 1941. ubijeno oko osam hiljada ljudi, razliitog spola, i dje
ce. Umorstva su vrena na razliite naine: iscrpljivanjem, boleu, mot
kom, maljem, sjekirom, noem i vatrenim orujem.5

*
Od koga, kada i kako su podaci o Jasenovcu stigli u daleku Fou? U
knjizi Ratne uspomene Koste Naa - Bihaka republika, koju je za tisak pri
redio novinar i publicist Jovo Popovi, opisan je i Naov dolazak na
dunost zapovjednika Operativnog taba za Bosansku krajinu krajem velja
e 1942., a zatim je dan prikaz dogaaja koji su se u srednjoj Bosni, tj. na
podruju izmeu rijeka Vrbasa i Bosne, odigrali u nastupajuim danima.

2 Isto, str. 187.

3 Veljko Vlahovi, Sabrani radovi, knjiga II., str. 290.
4 ZKH, str. 42.
5 Iz zapisnikog sasluanja Ljube Miloa.
No izmeu 4. i 5. oujka Kota Na je proveo u tabu IV. krajikog NOP
odreda koji se nalazio u selu elincu, jugoistono od Banja Luke. Spavao
sam malo, ni dva asa, zapisao je K. Nad. Kad sam ustao, u tabu sam za
tekao jednog dvadesetogodinjaka s partizanskom trorogom kapom (Dopuna
B.) Bio je to Korduna, komesar ete Duan Peki, koga su Ivan Rukavina i
Vladimir Bakari, komandant i komesar Glavnog taba Hrvatske, poslali da
'negdje u istonoj Bosni' pronae Vrhovi tab i uspostavi veze. (...) Peki
nam je rekao da nosi opirni izvjetaj Glavnog taba, ali nam nije dozvolio
da ga proitamo. Tvrdio je da on to sme predati samo 'lino vrhovnom ko
mandantu ili drugovima Tempu i Roku'... Nismo ga pustili samog. S njim
je upuen i moj pratilac, jedan od najsposobnijih krajikih kurira, Milenko
Gaji, koji je ve bio kod druga Tita (u Uicu), a mene je poetkom novem
bra j>ratio do Romanije... S Gajiem i Pekiem sam poslao i hrabrog Ljuba-
na Skundria...6
Peki, Gaji i kundri krenuli su s izvjetajem Operativnog taba
od 5. oujka 1942. Krenuli su iz elinca 7. oujka i poslije 20 dana pjea
enja stigli u Fou.
Pod datumom 28. oujak 1942. Vladimir Dedijer pie u svom Dnev
niku: Foa. - Mileva je donela vest da su stigli izvetaji iz Hrvatske i Srbi
je... Kad sam proitao izvetaj i vratio se kod Starog, kod njega sede kurir
Operativnog taba Bosanske krajine i kurir iz hrvatskog taba, stigli preko
naih odreda.7
Ni u izvjetaju Operativnog taba za Bosansku krajinu od 5. oujka
1942., koji je u Fou donio Milenko Gaji, ni u izvjetaju Glavnog taba
NOP Hrvatske od 19. veljae 1942., kojega je u Fou donio Duan Peki,
nema podataka na osnovi kojih je Tito mogao napisati post scriptum u svom
pismu od 31. oujka i tekst radiograma poslanog u Moskvu etiri dana ka
snije. On je te podatke, sudei po redoslijedu dogaaja, dobio od Ive Lole
Ribara i (ili) Vladimira Velebita koji su iz Zagreba preko Sarajeva stigli u
Fou 2. travnja 1942.8 Naime, tog dana je Dedijer zapisao u svoj Dnevnik.
Veeras doli Lola i Vlada Velebit iz 'uljudbe'. (...) Pratio sam Lolu i Vla
du do Starog.9 Sam Dedijer u fusnoti objanjava da je upotrebljen izraz
'uljudba' umesto Zagreb zbog konspirativnosti te da 'uljudba' po Pavelievu
izumu znai civilizacija.10

6 K. Na, str. 29.

7 V. Dedijer, Dnevnik, str. 131.
8 Tito, SD, 9, str. 285.
9 V. Dedijer, Dnevnik, I., str. 131.
10 Isto, str. 132.
 Poslije razgovora s L. Ribarom i V. Velebitom Tito ja u ve potpisa
nom pismu Operativnom tabu za Bosansku krajinu tintom dopisao post
scriptum i napisao tekst radiograma za Djecu. Tu pretpostavku indirektno
potvruje i injenica da su Titov potpis na kraju pisma i tekst post scriptum
pisani razliitom tintom.
*
U izvjetaju Operativnog taba za Bosansku krajinu Vrhovnom tabu
od 5. oujka 1942. o II. kozarakom odredu stajalo je i to da njegove snage
vode borbe ve kod Jasenovca na Savi.11
Odgovarajui na taj izvjetaj, Tito je u dopisu koji nosi datum 31.
oujak 1942. naredio, odnosno savjetovao tom tabu: Naroito je vano u
sadanjoj situaciji da potpomognete i dejstvo u Hrvatskoj, gdje partizanske
akcije poprimaju ivi karakter. Trebate uspostaviti veze i uputiti dijelove za
povezivanje sljedeim pravcima: Jasenovac (dotle ve dolaze vai dijelo
vi) - Psunj planina - Pakrac gdje se ve vode borbe; od dijelova Bosanskog
Novog k Vojnici i Glini; iz predjela planine Grme ka Korenici.. ,12
Tjedan dana kasnije, 7. travnja, Tito je takoer u Foi napisao opir
no pismo Glavnom tabu partizanskih odreda za Hrvatsku u kojem ga je
obavijestio: Mi smo naredili Operativnom tabu za Bosansku krajinu da
uhvati vezu s vama sljedeim pravcima: Jasenovac - Psunj planina i Bosan
ski Novi - Vojni i u pravcu Korenice. Rekli smo im da bi upuivanje ovim
pravcima i izvjesnih pokretnih dijelova imalo znaaja. Zato neprekidno
odravajte vezu s drugovima u Krajini.13
Bio je to jedini odlomak u kojemu je spomenut Jasenovac premda je
ovo pismo pisano poslije unoenja post scriptuma u pismo Operativnom ta
bu za Bosansku krajinu od 31. oujka 1942. Zato Tito nije smatrao potreb
nim obavijestiti Glavni tab za Hrvatsku i o direktivi koju je u tom post
scriptumu dao Operativnom tabu za Bosansku krajinu: Ispitajte mogu
nost eventualnog napada na koncentracioni logor u Jasenovcu koji bi tre
balo organizovati zajedno sa tabom iz Hrvatske? I ovo je jedno od pitanja
na koje nema odgovora.
*
U trenutku kada su partizanske kolone ve kretale prema polaznim
poloajima za napad na veoma jak domobransko-ustaki garnizon u Prijedo
ru (Dopuna C), zapovjedniku Operativnog taba za Bosansku krajinu Kosti
Nau, koji se nalazio u selu Kozarcu ispod junih padina Kozare, stigla je
pota iz Foe. O tome je u njegovim ratnim uspomenama napisano: Naj

11 Zbornik, IV/3, str. 281.

12 Tito, SD, 9, str. 173-175.
13 Isto, str. 204.
vie kurira i najvie pote stiglo je na dan pre nego smo izdali definitivnu
zapovest za napad na Prijedor, 13. maja. Dvojica kurira iz Boca, Mile Jan-
dri i Savo Mili, doneli su dragoceni paket poslan iz Foe. Taj foanski pa
ket u Boac je doneo Milenko Gaji, koji se konano vratio s dalekog puta,
iz Vrhovnog taba. Po Gajiu smo 7. marta poslali na prvi izvetaj drugu
Titu (jednu kopiju), a Tito je na to nae pismo odgovorio 31. marta.14
U Naovoj knjizi poslije gornjeg citata slijedi integralni tekst Titova
pisma od 31. oujka 1942. i post scriptum o Jasenovcu bez komentara.

*
Krajiki su partizani 16. svibnja 1942. izveli dotad najvei operativni
pothvat NOP i DV Jugoslavije: oslobodili su Prijedor. U toj su operaciji
sudjelovali dijelovi 1. podgrmekog i 2. kozarakog NOP odreda Mladen
Stojanovi15 (Dopuna D) i banijska proleterska eta, koja je, na putu u Sla
voniju, stigla na Kozaru 13. svibnja - ukupno oko 2500 boraca. Napad je
poeo 15. svibnja u 24 sata i ve 16. svibnja oko 7 sati ujutro obrana grada
je bila razbijena, a posljednja uporita u gradu likvidirana po 22 sata istog
dana.16 Neprijatelj je imao oko 100 mrtvih i ranjenih vojnika i oficira. Za
robljeno je 1100 domobrana, oko 200 ustaa, andara i milicionara, a parti
zanske su jedinice imale 30 mrtvih i 65 ranjenih. Zaplijenjeno je 1200 pua
ka, 15 pukomitraljeza, 6 tekih mitraljeza, 5 bacaa mina, dvije haubice
100 mm itd.17
*
Zima 1941./42. bila je veoma otra, duga i iznimno snjena pa je
proljee u predjelima oko Jasenovca donijelo neuobiajene poplave. Meu
tim, manje partizanske akcije izvoene su na tom podruju i u takvim uvje
tima i prije i poslije osloboenja Prijedora. O njima govore sauvani doku
menti. Tako u dnevnom izvjeu br. 95 od 5. travnja 1942. Ministarstva
hrvatskog domobranstva nalazimo ove redove: Orunika postaja iz Jase
novca javlja da je neutvrenog dana, neodreen broj odmetnika kod sela
Orahova (12 km jugoistono od Jasenovca) preao rijeku Savu i zauzeo selo
Jablanac (1,5 km sjeveroistono od sela Orahova). Ustaka ophodnja, koja
je amcima pokuala prijei u selo Jablanac, nije uspjela, a suhim se putem
u selo ne moe doi zbog poplava.18

14 K. Na, str. 80.

15 Zbornik, IV/4, str. 149.
16 Isto.
17 Isto.
18-Isto, str. 311.
 Selo Jablanac lealo je na lijevoj, slavonskoj obali Save, na pola puta
izmeu Jasenovca i Stare Gradike, i 1941. godine imalo je oko 60 domainsta
va s priblino 350 stanovnika. Neto blie Jasenovcu, takoer na lijevoj obali
Save, nalazilo se i selo Mlaka sa 1232 stanovnika (157 domainstava).
U proljee 1942. osloboeni teritorij juno od Save na tom potezu
bio je, uvjetno reeno, operativni prostor II. bataljuna II. krajikog partizan
skog odreda. U sauvanim dokumentima tog odreda ne spominje se ono to
je zapisano u citiranom dnevnom izvjeu br. 95 Ministarstva hrvatskog
domobranstva vjerojatno zato jer se nije radilo o borbenoj akciji. Naime,
stanovnike Jablanca i Mlake, koji su bili gotovo iskljuivo srpske nacional
nosti, ugroavali su jasenovaki ustae i oni su odluili bjeati preko Save u
Bosnu. Kozarani su se s tim sloili. Rijeeno je da se prvo presele Jablan-
ani, jer se radilo o manjem broju osoba i jer su se ustae predveer povlaili
iz njihova sela u Mlaku, a potom da se presele i Mlaani. Stalna postava u
Mlaki (tridesetak ustaa) nije predstavljala za Kozarane ozbiljniju prepre
ku, ali su preseljavanje Mlaana odgaali, oekujui da se Sava povue u
korito kako bi mogli istodobno prebaciti u Bosnu i svoje svinje, goveda,
konje, ito i drugo.
Grupa partizana - neodreeni broj odmetnika - prebacila se u Ja
blanac, najvjerojatnije nou izmeu 3. i 4. travnja 1942., i preselila gotovo
sve Jablanane. U ovom pothvatu sudjelovalo je i nekoliko Jablanana koji
su u ustanku otili na Prosaru, odnosno na Kozaru.
O pothvatu boraca II. bataljuna II. krajikog odreda, izvedenom na
domak Jasenovca, govori se u petnaestodnevnom izvjetaju o vojnim akcija
ma u vremenu od 15. do 30. travnja 1942. god. taba II. krajikog NOP
odreda pod datumom 18.-17. IV. 1942.: Dio snaga II. bataljona prebacio se
preko Save i zaplijenio 208 komada svinja koje su ustae oduzeli od tamo
njih Srba. Tom prilikom ubijena su trojica ustaa, a od zadobivenih rana po
dlegao je jedan partizan.19
O emu se ovog puta radilo? Saznavi da i Mlaani, poput Jablana
na, namjeravaju pobjei u Bosnu, iz Jasenovca je dolo oko 200 ustaa u nji
hovo selo. Oduzeli su seljanima sve amce i nou izmeu 13. i 14. travnja
zapoeli bespotednu pljaku. Nekoliko je mjetana ubijeno, a sve ostale, i
ene i djecu, zatvorili su u zgradu osnovne kole i u parohijski dom. Sutra
dan je veina njih odvedena na jasenovako stratite Gradinu i tamo pobije
na (Dopuna E). Samo je osamnaestorici mjetana polo za rukom da se tije
kom noi, u koritima, prebace na desnu obalu Save i obavijeste partizane o
dogaajima u Mlaki.

19 Isto, str. 297.

HZ'
 Tek u noi izmeu 15. i 16. travnja kozaraki su se partizani uspjeli amci
ma prebaciti u Mtaku. U meuvremenu su ustae uhiene Mlaane odveli u Jase
novac. Zadrali su samo njih nekoliko radi prikupljanja razbjeanih svinja. Meu
tim, oni su im uspjeli pobjei. to se zatim dogaalo opisao je jedan od bjegunaca,
Mitar Gajani: Bjeali smo... Kada smo preli dio puta, vidjeli smo ljude u civilu.
To su bili partizani iz Bosne, koje smo od ranije iz vienja poznavali. Oni su tako
er doli po mlake svinje da ih prevezu partizanima u Bosnu. Htjeli su presresti
ustae... Ova grupa partizana iz Bosne dovezla je sa sobom 10 amaca... Mi smo
znali gdje su svinje i kako se do njih moe doi... Tako smo mi natovarili svih de
set amaca, preko 150 svinja koje su pripadale Mlaanima. Jedna grupa je ila sa
svinjama preko Save za Bosnu, a druga je ila napraviti zasjedu ustaama. Kasnije
smo sigurno prevezli preko 2000 svinja iz Mlake za partizane u Bosni.20

Oistivi Jablanac i Mlaku od srpskog stanovnitva, ustae e od ljeta

1942. godine pretvoriti ta dva sela u ekonomije, zapravo u pomona stratita ja-
senovakog logora. Zatoenica Jela Cihaber u svom svjedoenju o vremenu
provedenom na ustakoj ekonomiji Mlaka-Jablanac pie: U sredini sela Mlake
izvjestan broj seljakih kua ustae su ogradile bodljikavom icom i od toga di
jela sela Mlake nainjen je logor za zatoenike koji su radili na ekonomiji. Isto
tako su nainili i u selu Jablanac. Pokraj vie redova bodljikave ice taj logor
utvrenje i bunkerima u kojima su se nalazili ustae na strai s mitraljezima. Iz
logora Jasenovac i Stara Gradika dovodile su ustae zatoenike za obradu
zemlje i radove u umi na sjei drva kao i uvanje i timarenje stoke. Za nastam
be logora samo je upotrebljavan jedan dio sela, koji je bio ograen visokom
bodljikavom icom. Osim toga je oko logora bilo podignuto oko 12 bunkera.
Na tim bunkerima su bile postavljene strae sa mitraljezima, za enski dio lo
gora upotrebljavano je svega tri seoske kue, a za muki dio svega dvije seoske
kue.21
A zatoenica Katica Filipovi u pismu poslanom (24. oujka 1982.)
spomen-podruju Jasenovac kae: Mlaka je uvijek za zatoenike bila mje
sto uasa i smrti. Ma koliko bio otar reim jasenovakog logora, u Mlaki je
bio jo otriji. 'Svuda na rad, samo ne u Mlaku', mislili su i govorili svi zato
enici; a ipak je uvijek u Mlaku odlazio veliki broj zatoenika.22
Ubrzo poslije ienja Jablanca i Mlake ustae su uhitili sve sta
novnike srpske nacionalnosti i u Jasenovcu. Prema nekim podacima, veinu

20 Mile Draei, Tragedija sela Mlake i Jablanac u toku II. svjetskog rata 1941.-1945.,

Novska, 1989., str. 75,77.

21 Isto, str. 160-161.
22 Isto, str. 154-155.
uhienika poslali su na rad u Njemaku,23 a prema drugima, veina ih je
zavrila u logorima br. III i br. V (Stara Gradika), gdje je njih 242, prema
prikupljenim podacima, ubijeno tijekom rata.24

*
U citiranom petnaestodnevnom izvjetaju taba II. krajikog NOP
odreda zapisano je i ovo: 18. 4. 1942. zasjeda snaga II. bataljona opazila je
na Savi 1 motorni amac i otvorila vatru i ubila jednog ustau.25
U izvjetaju o vojnim akcijama jedinica II. krajikog NOP odreda u
svibnju 1942. pod datumom 30. 5. 1942. nalazimo opis jedne nesvakidanje
partizanske akcije na prostoru izmeu Jasenovca i Stare Gradike: Zasjeda
nae 3. ete II. bataljona, koja se nalazila pored Save, primijetila je gdje vo
dom plovi jedan lep sa tovarom od 100 metara kukuruza, 30 metara sijena i
raznog drugog materijala. Naa zasjeda otvorila je vatru na posadu i od
prvog plotuna ista je bila pobijena. Njihova posada uspjela je da ispuca 10
metaka sa lepa i pucanj se vie nije uo. Kad su partizani primijetili da ne
prijatelj ne otvara vatru, sjeli su u amac i pojurili prema lai. Doepali su
se lae i bacili bombe u motor... lep je sa svim tovarom pao u nae ruke.
Zarobljen je sljedei materijal: 1 pukomitraljez, 5 karabina, 2 pitolja, 400
metaka, 100 metara kukuruza, 30 metara sijena, kovaki alat, raznih lanaca i
nekoliko stotina metara ice, 300 kg nafte. Motor je izvaen, a prazan lep
potopljen. Nai bez gubitaka, a od neprijateljske posade samo se jedan spa
sio skakanjem u vodu.26
Prema kazivanju Nikole Dragia, Mlaanina, borca III. voda III.
ete, koji je izveo ovu akciju na mjestu zvanom Grabovi, na brodu se nalazi
lo sedam ustaa. Partizani su prvim plotunima ubili kormilara i kuharicu
ustake posade u Mlaci. Pogibijom kormilara brod se poeo okretati. Posto
jala je opasnost da ga voda odnese do Mlake u kojoj je bila ustaka posada,
kojoj su pripadali i ustae na brodu. Tada su Nikola Dragi i Nikola Koji,
pod jakom zatitom mitraljeske vatre, prili amcem brodu i nabacili na nje
ga konopac pomou kojeg su ga partizani privukli obali.27
Tijekom svibnja 1942. ojaana desetina probranih boraca 3. ete, s
ve glasovitim partizanskim diverzantom Juraj em-Juricom Kalcom, bivim
panjolskim borcem, koji je doao s Banije, prebacila se iz sela Meee pre
ko Save i otila prema eljeznikoj pruzi Zagreb - Beograd. U rajonu sela

23 D. Lazi, n.l., str. 164-165.

24 A. Mileti. I., str. 37, 560.
25 Zbornik, IV/4, str. 298.
26 Zbornik, IV/5, str. 151.
27 M. Dragi, n. d., str. 136-137.
 Rodanik, izmeu Novske i Okuana, oni su, miniravi prugu, digli u zrak
jedan njemaki transportni vlak. Poslije niza peripetija, sukoba i borbi s
ustaama, u to proljetno vrijeme na teko prohodnom prostoru izmeu el
jeznike pruge i Save, oni su se nakon nekoliko dana uspjeli vratiti na Pro
ara, odnosno na Kozara. Trojica su tom prilikom poginuli. Meu njima je
bio i Kale, koji je poginuo na mjestu zvanom Jazika greda, osiguravajui
odstupnicu i prebacivanje desetine preko Save.28

*
Partizanske jedinice u Slavoniji su se tijekom proljea 1942. organi
zacijski sreivale i jaale. Meutim, u pismu koje je tab 1. slavonskog NOP
odreda poslao tabu 2. krajikog NOP odreda 10. travnja iste godine bilo je
napisano i ovo: Stanje u odredu se popravlja ali dosta sporo. Vojniki nai
partizani jo uvijek nisu dovoljno prekaljeni (to su mahom nai mekani Sla
vonci).29
U izvjetaju koji je tab istog odreda dostavio 26. svibnja 1942.
Glavnom tabu Hrvatske reeno je: Danas imamo (podaci priblini) 10
pukomitraljeza, 1 laki mitraljez sa 4500 metaka, 435 mauzer karabina sa
3400 metaka, 140 manliher karabina sa 4000 metaka, oko 200 bombi, 45 ci
vilnih puaka, oko 65 pitolja. Dakle, oko 620 puaka (proli izvjetaj 350).
Sto se tie partizana, kvaliteta je slaba (uzrok je slabost partije), ali ljude
moemo dobiti koliko hoemo. Imamo oko 650 partizana, od toga 70 Hrva
ta, ostalo Srbi i tek pojedinac drage narodnosti. Socijalni sastav oko 100
radnika, 25 intelektualaca, ostalo seljaci...30
O bilo kakvoj akciji slavonskih partizana usmjerenoj prema kom
pleksu jasenovakih logora tijekom prve polovice 1942. godine nema spo
mena ni u dokumentima ni u sjeanjima-svjedoenjima.
U tom periodu djelatnost slavonskih partizanskih jedinica odvijala se
uglavnom u pakrakom, garenikom, daruvarskom i poekom kotara, ali
su sve te akcije, kako stoji u komesarskom izvjetaju Vladimira Bakaria
Vrhovnom tabu od 25. maja 1942., koji je potpisao i zapovjednik Glavnog
taba Hrvatske Ivan Rukavina sitnog karaktera i sastoje se uglavnom u lik
vidaciji pojedinih neprijateljskih agenata i razoruanju malih straa.31
Izvjeujui Vrhovni tab o slabostima slavonskih partizanskih jedi
nica V. Bakari pie da su partizanske jedinice nepovezane, razbacane i u

28 Isto, str. 137, 141.

29 Slavonija, II. Str. 131, 134.
30 Isto, str. 194.
31 Zbornik, V/3, str. 332-333.
vjeitoj trci. Iako se neprijatelj posluio svojim dosadanjim iskustvom te ih
napada samo s velikim snagama, oni su do danas imali svega jednu borbu (i
to defanzivnu) u kojoj je sudjelovala itava eta. Inae djeluju samo deseti
ne i vodovi... 32
Jasno da u takvoj situaciji, takvom organizacijskom stanju i ratnom
iskustvu, uz osam metaka po mauzer pukama, nije moglo biti ni govora o
akciji slavonskih partizana na jasenovaki logor.

Partizanski napad i osloboenje Prijedora izvedeni su toliko munje

vito da okolni neprijateljski garnizoni nisu stigli reagirati. Do toga je dolo
tek desetak dana kasnije, kada je u Bosansku Dubicu prebaena jedna usta
ka bojna, a zatim i Crna legija pod zapovjednitvom ustakog potpukovnika
Francetia. Prema izvjetaju upske redarstvene oblasti u Novoj Gradiki,
dio ovih snaga - pet ustakih i dvije domobranske satnije - preao je u na
stupanje 25. svibnja iz Jasenovca i Bosanske Dubice.33 Glavi napad na oslo
boeni teritorij Potkozarja uslijedio je iz Jasenovca.
U izvjetaju o vojnim akcijama jedinica II. K. N. O. P. odreda Mla
den Stojanovi tijekom svibnja 1942. s tim u vezi je napisano 25. 5. 1942.:
Neprijatelji - ustae i legionari iz Jasenovca - preli su Savu nou i s usta
ama iz Dubice napali na teren naeg II. bataljona i poeli pljakati i paliti.
Neprijatelj je bio jak oko 1.000. Na jedan vod 3. ete II. bataljona sa jed
nom desetinom I. ete III. bataljona uspjeli su neprijatelja protjerati uz veli
ke gubitke po istog. Ubijeno je 25 ustaa, 3 ustaka oficira i 1 ljekar ustaki
iz Jasenovca. Jedan ustaa zarobljen i strijeljan. U toj borbi zaplijenjena su 3
pukomitraljeza, 20 puaka, preko 20.000 metaka, 14 mina za baca, ni-
anske sprave za baca i mnoge druge spreme (100 ebadi i druge opreme).
Nai gubici 2 mrtva i 4 ranjena34 (Dopuna F).
est dana kasnije, 1. lipnja, prebacili su se jaki ustako-domobranski di
jelovi ponovno iz Jasenovca preko Save i preko sela Gradine nastavili nastu
panje prema selu Meei na cesti Bosanska Dubica - Bosanska Gradika. Isto
dobno je iz Bosanske Dubice prela u nastupanje Crna legija s nekoliko usta
kih bataljuna, podravana s etiri tenka. Dio ovih snaga je krenuo prema
partizanskim poloajima u rajonu Drakseni, Boii, Sreflije, a dio prema Ora
hovi. Osim jedinica 2. bataljuna II. krajikog NOP odreda, u borbama je sudje
lovao i udarni bataljun, koji se tih dana vratio iz srednje Bosne na Kozaru. Po

32 Isto.
33 Samardija, str. 193, 194.
34 Zbornik, IV/5, str. 150, 151.
 slije trodnevnih borbi neprijatelj je bio odbaen u polazne baze, pretrpjevi veli
ke gubitke. Partizani su zaplijenili i dva tenka u potpuno ispravnom stanju.35
Upravo u tim borbama prvi put je u Narodnooslobodilakom ratu
sudjelovala i partizanska avijacija koju su sainjavala dva aviona: Potez i
Brege. Ti avioni su s pilotima Rudijem ajavecom i Franjom Kluzom polet
jeli desetak dana ranije, 23. svibnja, s banjalukog aerodroma u Zaluanima
i spustili se kod osloboenog Prijedora.
O napadu na ustake kolone koje su nastupale iz Jasenovca i Bosan
ske Dubice Franjo Kluz je izvijestio: 4. jun. Jutros u 7,45 asova izvrio
sam let sa bombardovanjem Orahova i ustakih kolona koje su se kretale u
pravcu Meee. Bilo ih je oko 800. Kolona je sva razjurena i zaplaena,
tako da su skakali u vodu i movare pored Save, jer u Prosaru nisu smjeli
bjeati poto su im nai bili za leima na svega 200 do 300 metara. Sa nai
ma sam uspostavio vezu.. ,36
U vezi s pojavom partizanske avijacije u blizini Jasenovca zapovjed
nitvo zranih snaga NDFI izdalo je ve 6. lipnja 1942. naredbu br. 120/taj-
no: Letenje iznad Jasenovca zabranjuje se. Ubudue, svaki zrakoplov, iji
bi itinerer s obzirom na zadatak i cilj putovanja, vodio preko ili pored Jase
novca, imade to mjesto obii na daljini od najmanje 10 kilometara.37
Kad je rije o partizanskoj avijaciji, ova naredba je ubrzo postala su
vina jer je poslije obaranja aviona kojim je pilotirao Rudi ajavec, prili
kom mitraljiranja objekta u Banjaluci 4. lipnja i drugi avion uniten neprija
teljskim napadom iz zraka na partizanski aerodrom kod Luci Palanke u
Podgrmeu.
Prije poetka velike neprijateljske ofenzive na Kozaru, dijelovi posa
de Jasenovca sudjelovali su u jo jednoj borbi s kozarakim partizanima.
Dogodilo se to u trenutku neuspjelog napada dijelova II. krajikog odreda
na garnizon u Bosanskoj Dubici, a o tome je u opoj bojnoj relaciji za mje
sec lipanj 1942. godine banjalukog domobranskog zdruga zapisano 6. lip
nja 1942. godine: Bosanska Dubica. Oko 22.00 sata napali su partizani ja
kim snagama na Bosansku Dubicu sa svih strana. Borba je trajala sve do
01,20 sati 7. lipnja, kada je uspjelo odbaciti partizane jakom vatrom i sudje
lovanjem dvaju bojnih kola iz Jasenovca.38

35 Isto, str. 163.

36 Isto, str. 165.
37 A. Mileti, I., str. 30.
38 Zbornik, IV/6, str. 365.
 Pet dana po osloboenju Prijedora, 31. svibnja 1942., zapovjednik
operativnog taba za Bosansku krajinu Kota Na formirao je tabnu prate
u etu i dio njezina ljudstva poslao u Podgrme da tamo pripremi smjetaj
i za Operativni tab i za Povjerenstvo pokrajinskog komiteta.39 Iz Like su
se u meuvremenu Operativnom tabu javljali Ivo Rukavina, zapovjednik
glavnog taba Hrvatske, i Vladimir Popovi, sekretar Operativnog rukovod
stva CK KP Hrvatske, radi organiziranja sastanka na kojemu bi se dogovori
li o suradnji i zajednikim akcijama.
Tako su Kota Na i Lepa Perovi, lan Povjerenstva pokrajinskog
komiteta Bosne i Hercegovine za Bosansku krajinu. 23. ili 24. svibnja40 kre
nuli u Korenicu gdje se nalazilo vojno i partijsko rukovodstvo Hrvatske.41
Kota Na u ratnim uspomenama kae da su Vladimir Bakari i Ivo Rukavi
na pisali Titu na dan naeg sastanka izvjetaj.42 Bio je to spomenuti kome-
sarski izvjetaj Vlade Bakaria od 25. svibnja 1942., koji je potpisao i za
povjednik glavnog taba Hrvatske Ivo Rukavina. U izvjetaju je navedeno i
ovo: Uspostavili smo veze s Bosanskom krajinom, te su u toku razgovori o
zajednikim operacijama, koje e svakako donijeti koristi objema stranama.
Naroito forsiramo zajedniku akciju ienja tromee Bosne, Like i Dal
macije...43
Vlado Popovi u izvjetaju Centralnom komitetu KPJ od 16. lipnja
1942. pie: Sa drugom Kostom i Lepom odrali smo sastanak prije 20
dana. Sa drugovima smo govorili o organizaciji rada povjerenstva i taba, o
izvoenju zajednikih akcija...44
O razgovorima na sastanku u Korenici Kota Na u ratnim uspome
nama kae: Mi smo traili sve mogue puteve za uvrenje neprestane sa-
radnje, ne samo da bismo se meusobno obavetavali, nego da bismo to u
estalije objedinjavali vojne operacije. Traeno je od nas da pomognemo dru
govima u Slavoniji. Dogovorili smo se da emo pripremiti jednu akciju ve
eg stila. Razmiljali smo i o drugim veim operacijama, pa je ak iz Glav
nog taba Hrvatske potekla ideja da se zajednikim snagama organizuje na
pad na Biha. To Rukavina javlja i Vrhovnom tabu: 'Saradnja sa Bosanci
ma: eventualna organizacija napada na Biha.'45

39 K. Na, str. 105, 111.

40 Isto, str. 111.
41 Isto, str. 111, 112.
42 Isto, str. 114.
43 Zbornik, IV/3, str. 329.
44 Izvori za povijest SKJ, dokumenti centralnih organa KPJ NOR i revolucije
1941.-1945., serija A, knjiga 5, str. 447. (u daljnjem tekstu DCO).
45 K. Na, str. 114.
 Na sastanku u Korenici, kako vidimo, razgovaralo se o izvoenju
zajednikih akcija, naroito na Tromei, a nabaena je i ideja o zajedni
kom napadu na Biha. Meutim, o Titovoj se direktivi da se ispita mogu
nost napada na koncentracijski logor u Jasenovcu izgleda nije razgovaralo,
jer o tome nije ostao trag ni u dokumentima ni u objavljenim sjeanjima.
Ve smo vidjeli da ni Tito o tome nije nita pisao Glavnom tabu Hrvatske
nego samo Operativnom tabu za Bosansku krajinu, te je na sastanku u
Korenici razgovor o Jasenovcu mogao pokrenuti jedino Kota Na, jer ni
Lepa Perovi s tim nije bila upoznata. O Titovoj direktivi u post scriptumu
njegova pisma od 31. oujka 1942. ona je rekla: Za Titovu direktivu u vezi
s Jasenovcem nisam znala. O tome ni Kota nije govorio mada smo bili vrlo
dobri. Vjerovatno nije smatrao da bi to mene moglo interesovati. U Korenici
o Jasenovcu uopte nije bilo govora.46
Dakle, mada je Tito u post scrptumu svog dopisa Operativnom tabu
za Bosansku krajinu od 31. oujka 1942. izriito naglasio: Taj napad treba
lo bi organizovati zajedno sa tabom iz Hrvatske, Kota Na, oito, nije
smatrao potrebnim upoznati s tim lanove Glavnog taba Hrvatske. Na sa
stanku se razgovaralo i o Slavoniji, pa je Glavni tab Hrvatske, kako Kota
Na kae u ratnim uspomenama, ak traio od nas da pomognemo i drugo
vima u Slavoniji.
*
U broju 198 od 15. studenog 1989. beogradski polumjesenik Svet
donio je napis Vredelo je pokuati (potpis: S. D., najvjerojatnije Sreto
Draga), koji sadri kazivanje pukovnika u mirovini Mirka Pekia, zapov
jednika II. bataljuna II. krajikog odreda, ije su ete u proljee 1942. bile
orijentirane prema Bosanskoj Dubici, Jasenovcu i Savi. Iz vie je razloga in
teresantno svjedoenje tog istaknutog kozarakog partizanskog rukovoditel
ja: Nisam o tome priao nikome. Vidim, kako se danas u miru ne slaemo
oko nekih vitalnih stvari koje se tiu nae drave, pa stoga i zakljuujem da
se ni u ono vreme nismo ba mogli u svemu razumeti. Ko je bio u pravu, a
ko ne, to e istorija pokazati. Danas neka ova svedoenja poslue za analize,
rasprave, pa i najozbiljnija sporenja ako je potrebno. Godine 1942. bio sam
komandant II. bataljona II. krajikog odreda na Kozari. Moja jedinica nala
zila se na teritoriji sela Maglajci ispod Kozare. Bio je maj-juni 1942. kad
nam je u jedinicu stigao jedan begunac iz jasenovakog logora koji se nekim
udom uspeo spasiti. Zvao se Duan ulum. Bio je izmuen i jadnog izgle
da. Priao nam je detaljno ta se deava u logoru. 'Eno, i sada ubijaju vae
Kozarane, spasavajte ljude ako Boga znate', vapio je Duan. Dao nam je
iscrpne podatke o svemu: koliko ima ustaa, naveo je cifru oko stotinjak

46 Kazivanja Lepe Perovi autorima.

koljaa, detaljne poloaje ustakih bojni i sve drugo to nas je interesovalo.
Istog trenutka sinula mi je kroz glavu ideja da sa svojim bataljonom napad
nem logor. Imao sam 300 sjajnih boraca, izuzetnih ljudi, hrabrih da bolji ne
mogu biti. Uz to, znao sam da su mnogima od njih porodice i svi najdrai u
logoru ili na putu ka njemu. I moji su bili zarobljeni i mogao sam sada si
gurno da znam da su u jasenovakom logoru. Valjalo je isto tako pretposta
viti da e moji borci dati sve od sebe da zauzmu i unite logor. Odmak po
tom odem u tab odreda, koji je bio u blizini manastira Motanice na Koza
ri. Tamo u dogovoru sa Bokom iljegoviem, njegovim bratom Miloem,
oem i oom, odluimo da bez pogovora napadnemo logor. Da je to pra
va stvar i jedino reenje, tu nije bilo nikakve dileme. Akcija je bila planirana
tako to bismo preli reku Savu, koja je u to vreme bila izuzetno plit
ka-bukvalno se mogla pregaziti. Dakle, forsiranje reke bilo je zahvaljujui
takvim uslovima vrlo lako. A plan da ih napadnemo preko Stare Gradike
bio je taktiki potez i primena iznenaenja. Sa bosanske strane trebalo je da
deluju borci sa tekim mitraljezima. Osnovna ideja bila je da pobijemo kol
jae, sruimo ice i pustimo narod. Velika stvar je bilo i to to su mnogi od
nas rodom iz tih krajeva Bosne i svi borci su znali gotovo svaki detalj na
tom terenu, svaki grm, potok, ta bi se reklo svaki kamen... Naravno, morali
smo da obavestimo Glavni tab Hrvatske, jer je to njihova teritorija, i da ih
ujedno zamolimo za pomo, da nam eventualno preseku nadiranje ustakih
trupa sa njihove teritorije. Valja napomenuti da ovaj uslov, zapravo traenje
njihove pomoi, i nije bio naroito bitan. Znaajnije je to bilo kao neka za
jednika operacija, pre u smislu jaanja naeg zajednikog otpora. Ubrzo me
iz taba obavetavaju da smo dobili negativan odgovor Glavnog taba
Hrvatske: 'Ne slaemo se, nikako napadati, mi vam ne moemo pomoi.' ta
je dalje pisalo u saoptenju ne znam, o tome zna mnogo vie Boko iljego-
vi, koji je lino primio poruku. Ja govorim kao vojnik i komandant bataljo-
na o postojanju realne mogunosti da unitimo taj logor smrti koji e nam
kasnije odneti neslueni broj rtava. Lino sam bio zgranut odgovorom i
obrazloenjem koje mije Boko preneo. Danima sam razmiljao ta da radi
mo. Hteo sam samoinicijativno sa svojim bataljonom da krenem u logor.
Malo je falilo da to i uinim i, ako ita sebi zameram, to je ta nisam to ui
nio. Bio bih verovatno streljan i u sluaju uspeha i u sluaju neuspeha. Ali
sve vie me proganja taj neostvareni plan. Gotovo da se oseam odgovornim
iako se to ne moe nikako rei jer su o svemu odluivali tabovi, pa i ovo je
bila njihova nadlenost. Siguran sam da smo svesno obmanuti. Prevareni.
ta jo drugo rei. To je bila izdaja srpskog naroda i svih asnih i nedunih
ljudi koji su tamo nastradali. Neko je jasno i nedvosmisleno eleo da mi
tamo organizovano umiremo i da nas ima to manje. Kao vojnik, uveravam
vas da je plan za unitenje logora bio vrlo realan i dobro osmiljen, a pred
stavljao bi za nasjednu od uobiajenih akcija. Kakav Gestapo, kakve prie o
 strateki toliko dobro loeiranoj i neosvojivoj teritoriji logora! To su prie za
malu decu. Neumoljiva je bila izvrna komanda koja nam je rekla NE.47
Bio je maj-juni 1942, kae Mirko Peki opisujui dolazak Duana
uluma u njegovu jedinicu i dodaje da je odmah potom otiao u tab
odreda gdje su u dogovoru sa Bokom iljegoviem, njegovim bratom Mi-
loem, Coem i oom odluili da se bez pogovora napadne logor Jase
novac. Naalost, ni Boko iljegovi, ni Milo Siljegovi, ni Ratko Vujovi
oe, ni Josip Maar oa nisu meu ivima, a nigdje u naim arhivima ni
smo uspjeli pronai nijedan dokument koji bi vie osvijetlio ili barem samo
potvrdio tu odluku i njezinu sudbinu. O toj odluci nitko ne govori ni u svo
jim sjeanjima, ak ni Kota Nad ni Osman Karabegovi, tadanji zapovjed
nik i politiki komesar Operativnog taba za Bosansku krajinu, koji bi s
njom, u to nema sumnje, morali biti upoznati.
Kad je rije o Duanu ulumu, on nije pobjegao iz jasenovakog lo
gora ni doao u Pekiev bataljun prije poetka velike neprijateljske ofenzive
na Kozaru, tj. prije 10. lipnja 1942., kada se moglo razmiljati o napadu na
Jasenovac. Naime, u Dnevniku Redarstvene oblasti za grad Zagreb pod da
tumom 13. kolovoz 1942. zapisano je: 546. ulum Duan, ro. 1913. u
Muhainoviu, kotar Visoko, sin oke i Perse, potrauje ga zapovjednitvo
sabirnog logora u Jasenovcu 1. 8. 1942. broj 6141 radi bijega iz logora.48
Najzad, i u brouri Jasenovaki logor-iskazi zatoenika koji su
pobjegli iz logora, tiskanoj u prosincu 1942. u osloboenom selu Driniu
pokraj Bosanskog Petrovca, nalazi se podatak daje Duan ulum pobjegao
iz logora u dane velike ofanzive na Kozaru.49
Tvrdnju pukovnika u mirovini Mirka Pekia daje Sava u to vrijeme
bila izuzetno plitka, da se mogla pregaziti, te daje forsiranje rijeke bilo
vrlo lako, teko je prihvatiti. Upitan za gaznost Save izmeu Jasenovca i
Stare Gradike, pukovnik u mirovini Boris Ribari, koji je itav rat proveo
na Kozari, kazao je 11. studenog 1992.: Ja sam na Savi odrastao. Od svoje
etvrte do jedanaeste godine ivio sam u selu Jablancu, gdje mi je majka
bila uiteljica. Na ovom terenu Sava nikada nije bila gazna niti je mogla biti
gazna, jer je plovna od Siska do Beograda, a bageri su svakog ljeta istili i
produbljivali njeno korito. Brodski saobraaj je bio prilino velik i stalno je
odravan.50
Teko je prihvatiti i Pekievu tvrdnju da su morali obavijestiti Glav
ni tab Hrvatske, ali da su dobili negativan odgovor: Ne slaemo se, nikako

47 Svet, 198, 15. studeni 1989., str. 28-29.

48 A. Mileti, I., str. 424.
49 Isto, str 554, 560.
50 Kazivanja Borisa Ribaria autorima, 11. studenog 1992.
n <
napadati... jer se tab II. krajikog NOP odreda s takvim prijedlogom mo
gao obratiti Glavnom tabu Hrvatske samo preko Operativnog taba za Bo
sansku krajinu. I eventualni je odgovor, jasno, mogao ii samo tim putem.
Meutim, kao stoje ve reeno, o svemu tome ne postoji nijedan dokument.
Najvjerojatnije je Mirku Pekiu bio poznat prijedlog taba II. krajikog
odreda tabu III. operativne zone Hrvatske iz listopada 1942. o zajednikom
napadu na Jasenovac i prepisaka u vezi s tim prijedlogom pa je u svom sje
anju negativan odgovor taba III. operativne zone pripisao Glavnom tabu
Hrvatske, odnosno odgovor zapovjednika zone Grge Jankesa politikom ko
mesaru Glavnog taba Hrvatske Vladimiru Bakariu. No, o svemu tome tek
e biti rijei.
*

U lipnju 1990. beogradski asopis On postavio je umirovljenom ge

neralu Milanu Basti pitanje: Da lije tano da postoji podatak da je jo mar
ta 1942. godine Vrhovni tab iz Foe poslao depeu Operativnom tabu
NOV za Bosansku krajinu u kome se trai da se ispita mogunost oslobo
enja Jasenovca?
Basta: Da, taj podatak je apsolutno taan. Ispod Titovog potpisa
stajala je napomena da ta akcija mora uspjeti. Operativni tab je tu depeu
proslijedio kozarakom partizanskom odredu, koji je bio najblii Jasenovcu.
Dijelila ih je rijeka Sava. Sve te pripreme i ispitivanja bili su prekinuti veli
kom ofanzivom na Kozaru. Poetkom juna 70.000 Kozarana otjerano je u
Jasenovac i tamo nalo smrt. Kozaraki partizanski odred je desetkovan.
ak i da nije bilo kozarake ofanzive, sa postojeim brojnim stanjem, s
onakvim stepenima borbenog iskustva, nedostatkom plovnih i drugih sred
stava - takav pothvat kozarakog odreda ne bi uspio.
Ostavljajui po strani pretvaranje R. S.-a u Titovu pismu u depeu
i samovoljnost navoda da je poetkom juna 70.000 Kozarana otjerano u
Jasenovac i tamo nalo smrt potrebno je ukazati na injenicu da ne postoji
nijedan dokument ni bilo ije verificirano svjedoenje daje Operativni tab
za Bosansku krajinu Titovu depeu proslijedio kozarakom partizanskom
odredu te da su pripreme i ispitivanja za napad na Jasenovac bili
prekinuti velikom ofanzivom na Kozaru.

Je li u Operativnom tabu za Bosansku krajinu poslije uspjene pri-

jedorske operacije ili po povratku Koste Naa (i Lepe Perovi) iz Korenice
razmatrana u svjetlu Titove direktive iznijete u post scriptumu pisma od 31.
oujka mogunost napada na koncentracijski logor u Jasenovcu?
Tono mjesec dana po prijemu spomenutog Titova pisma, 13. lipnja
1942., zapovjednik i politiki komesar tog taba poslali su Vrhovnom tabu
 narodnooslobodilake i dobrovoljake vojske Jugoslavije opiran izvjetaj,
prvi, kako su sami napisali, nakon onoga izvjetaja poslanog vama 5.
oujka 1942. godine.51 U tom izvjetaju nale su se i konstatacije: Cestu
Gradika - Dubica kao i obalu Save mi drimo. Mi drimo sav Dubiki srez
do Save, iskljuivi Dubicu52, ali susjedni se Jasenovac uope ne spominje!
Meutim, zapovjednik tog taba Kota Na u ratnim uspomenama objavlje
nim 1982. godine, kae: Mi smo poetkom juna raunali da Nemci i ustae
nemaju snaga da bi uspeno izveli neku veu ofanzivu na naoj teritoriji.
Sve smo napore usmerili na koncentrisanje naih snaga u nekoliko pravaca i
za nau ofanzivu... Dolina Vrbasa i planinski masivi na njenim obalama, ta
kozvane Vrhovine, bila je jedan pravac... Cilj: razbijanje etnika i stvaranje
slobodnog kordona prema reci Bosni. Drugi pravac bila je dolina Sane...
Imali smo na umu i Titov predlog da oslobodimo Jasenovac. inilo se daje
to izvodljivo. Tako je mislio i Grga Jankes, kojeg je Glavni tab Hrvatske
poslao u Slavoniju na dunost komandanta zone. Poetkom juna bio je u na
em tabu. Zajedno s Jankesom bio sam 9. juna u tabu II. Odreda, u malom
kozarakom logoru na Hajdukom bregu, blizu izvora Golubae. Tamo je 9.
juna iz CK KPH doao i lan Biroa CK KPH Ivo Marinkovi, koji je s Jan
kesom iao u Slavoniju. Obojica su obeali da e 'svakako Slavonce uveriti
u neophodnost brzog napada na Jasenovac'.53
Daljnji razvoj dogaaja, opisan u sljedeem poglavlju, nee, na
alost, potvrditi iznijeta sjeanja Koste Nada u vezi sa stavom Ive Marinko-
via i Grge Jankesa o napadu na Jasenovac.
Meutim; ni Naova tvrdnja: inilo nam se da je to izvodljivo u
odnosu na Titov predlog da oslobodimo Jasenovac ne temelji se na inje
nicama ve predstavlja, sudei po svemu, manifestaciju apriornog afirmativ-
nog stava prema prijedlogu vrhovnog zapovjednika. Jer u danima poslije
osloboenja Prijedora, a to znai krajem svibnja i poetkom lipnja 1942.
koncentracija i aktivnost veih neprijateljskih snaga na sektoru Bosanska
Dubica, Jasenovac, Bosanska Gradika, o emu je ve bilo rijei, oteane
veze izmeu slavonskih i kozarakih partizana, ije je sudjelovanje bilo uv
jet sine qua non za uspjean napad na Jasenovac i, napokon, jo uvijek ne
dovoljna snaga i spremnost slavonskih partizanskih jedinica - inili su jedan
takav pothvat, kao to je napad na Jasenovac, neizvodljivim.

51 Zbornik, IV/5, str. 211.

52 Isto, str. 221.
53-K. Na, str. 135.
 Dopune i objanjenja

A
Pismo poslano 31. oujka 1942. Operativnom tabu za Bosansku
krajinu jedini je dokument s Titovim potpisom u kojemu je spomenut even
tualni napad na koncentracijski logor u Jasenovcu. R. S., o kojemu je ri
je, nije potpisan, a odmah ispod njega nalazi se tekst, takoer pisan zele
nom tintom, latinicom, ali drugim rukopisom: U buduim izvetajima dajte
nam i pregled rada politikih komesara po odredima, bilo da nam poaljete
originalne izvetaje politikih komesara pojedinih odreda (kopije), bilo da i
taj pregled napiete, tako da uz svaki izvetaj o vojnim operacijama i akcija
ma bude i poseban izvetaj politikih komesara. Crni. Crni je bio nadimak
Sretena ujovia, lana Vrhovnog taba.
Poslije pribiljeke Crnog, napisano je crnom olovkom, irilicom:
Program za omlad. ete naknadno. I ispod ove pribiljeke je potpis - ali
neitak. Na pismu inae nema nikakve oznake koja bi ukazivala na to kada
je primljeno u Operativnom tabu za Bosansku krajinu.
U drugom tomu svog djela Koncentracioni logor Jasenovac i suen
je Andriji Artukoviu, koje je objavljeno 1988. godine, dr. Milan Bulaji je
napisao: Ana Poar, direktor spomen-podruja (Jasenovac - nap. aut.) pro
nala je jedno Titovo nareenje od 31. marta iste godine, upueno Operativ
nom tabu NOP-a za Bosansku krajinu, u kome trai da se 'ispita mogunost
eventualnog napada na logor', a akciju bi 'trebalo organizirati zajedno sa ta
bom iz Hrvatske, ali tako da sigurno uspije'.54
Doista, na 1. okruglom stolu odranom u Jasenovcu 21. travnja
1984. Ana Poar je u referatu Jasenovac trai vie istraivanja, argumenti
rajui tezu da se drug Tito stalno interesirao za stanje u jasenovakom lo
goru citirala integralni tekst R. S. Titova pisma poslanog 31. oujka
1943. Operativnom tabu NOP za Bosansku krajinu. Meutim...
Sedam godina ranije, 1977., objavljena je knjiica Milana Gavria
Otkosi smrti i u njoj tekst Antuna Miletia Umesto predgovora, u kojem
se, kao dokaz da su se za sudbinu logora Jasenovca neprekidno interesovali
Vrhovni tab i lino vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito55 go
vori o Titovoj naredbi od 31. oujka 1942., citiraju njegove dvije prve ree
nice. Prema tome, tvrdnja daje spomenutu naredbu pronala Ana Poar ne
moe biti tona.

54 M. Bulaji, II.
55 M. Gavri, n.d. str. 16.
 Treba napomenuti i to da su neki autori, citirajui tekst U. S.-a iz
Titova pisma o kojem je rije, ponekad nesumnjivo nehotino umjesto sa
tabom iz Hrvatske navodili pogreno sa tabom za Hrvatsku, to je bit
no mijenjalo smisao direktive. Naime, u drugom sluaju znailo bi da je
vrhovni zapovjednik zahtijevao da eventualni napad na koncentracijski lo
gor Jasenovac bude organiziran zajedno sa (Glavnim) tabom za Hrvat
sku, a ne sa bilo kojim za to najpodesnijim tabom iz Hrvatske.
O tvrdnjama da su se Vrhovni tab i osobno vrhovni zapovjednik ne
prekidno interesirali za sudbinu logoraa (A. Mileti), odnosno da se drug
Tito stalno interesirao za stanje u jasenovakom logoru (A. Poar), koje e
mnogo puta ponoviti i niz drugih autora - itatelj ove knjige moi e donije
ti konaan sud tek onda kada zaklopi njezine korice. Ali, morat e se u tom
trenutku, objektivnosti radi, prisjetiti uvjeta i vremena u kojima su takve i
sline floskule nastajale i opstajale.

B
U Vojnoj enciklopediji Jugoslavije pod odrednicom Uniforma
JNA stoji: Osnovno spoljno obeleje boraca i stareina narodnooslo-
bodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavijse u Narodnooslo-
bodilakom ratu bila je partizanska kapa - titovka, sa crvenom petokrakom
zvezdom. U partizanskim jedinicama na podruju Hrvatske noena je do
kraja 1942. troroga partizanska kapa, a tada je zamenjena titovkom.56

C
U Titovu pismu Operativnom tabu za Bosansku krajinu, koje nosi
datum 31. oujak 1942. stajalo je i ovo: Najvie koristi biste izvukli osva
janjem Prijedora; povezali biste teritorije I. i II. Odreda, dobili biste dobro
uporite za va dalji rad, onemoguilo bi se Nijemcima izvoenje rude.57
U Oslobodilakom ratu naroda Jugoslavije 1941 .-1945. (izdanje
Vojnoistorijskog instituta) nalazimo reenicu: Tako su tek sredinom maja
brojnim jaanjem 1. i 2. krajikog odreda i prekidom komunikacija u dolina
ma Une i Sane stvoreni uslovi za zauzimanje Prijedora i Ljubije, iako je
Vrhovni tab jo 31. marta dao Operativnom tabu za Bosansku krajinu su
gestiju za napad na Prijedor.58

56 VE, prvo izdanje, 10, 287.

57 Tito, SD, 9, 174.
5 ORNJ, 1, 233.
 Povjesniar Vlado Strugar u svojoj knjizi Jugoslavija 1941.-1945.
tvrdi: Odredi su, po nareenju Vrhovnog taba, napali nou 16 maja i zaro
bili domobransku posadu Prijedora, jaine oko 12 eta.59
Meutim, krajem travnja 1942., dok su se Duan Peki, Milenko Ga-
ji i Ljuban kundri, nosei meu ostalom potom i Titovo pismo Opera
tivnom tabu za Bosansku krajinu s datumom 31. oujak 1942., dolazei iz
Foe tek pribliavali rijeci Bosni, tabovi II. kozarakog i I. podgrmekog
partizanskog odreda, s Okrunim komitetom za Kozaru i Podgrme, formi
rali su zajedniki Operativni tab sa zadatkom da izvri pripreme i rukovodi
napadom na Prijedor. Taj njihov samovoljni postupak nije naiao na razu
mijevanje u Operativnom tabu za Bosansku krajinu, koji se nalazio u sred
njoj Bosni, daleko od Kozare i Podgrmea. Dolo je do prepiske iju bit naj
bolje odraavaju redovi iz pisma koje je tab II. kozarakog NOP odreda 4.
svibnja dostavio Operativnom tabu za Bosansku krajinu: Primili smo va
dopis 1. ovog mjeseca te u vezi s istim odgovaramo sljedee: to se tie for
miranja meuodredskog operativnog taba, o emu smo vam javili, stvar
stoji ovako. Tanoje da ste vi iz stilizacije naeg pisma dobili utisak daje to
neki operativni tab formiran na svoju ruku, bez pitanja i odobrenja viih
partijskih i vojnik foruma. Meutim, ovaj operativni tab napravljen je sa
svim dobronamemo samo za jednu konkretnu akciju napada na grad Prije
dor. Poto je formiranje ovoga taba bilo hitno radi hitnosti same akcije, iz
toga smo vas razloga obavijestili po zakljuku, a ne po prijedlogu, ali smo u
isto vrijeme traili od vas da nam odobrite ili ne ovu akciju, nato nijesmo
dobili odgovora, kojim bi i pitanje ovog privremenog operativnog taba bilo
rijeeno. Stavie, traili smo da drug Kota Na doe ovamo i svojim pri
sustvom ukae nam pomo. Na tom stanovitu stojimo i sada.60
Primivi ovo pismo Kota Na je oko 10. svibnja krenuo iz srednje
Bosne u Bosansku krajinu, odnosno na Kozaru.

D
Nazivu II. krajiki NOP odred pridodano je ime i prezime dr. Mlade
na Stojanovia, ranijeg zapovjednika tog odreda, a zatim zaetnika Opera
tivnog taba za Bosansku krajinu, koga su etnici, ranjenog neto ranije, za
robili 30. oujka 1942. u selu Joavki u srednjoj Bosni i ubili. Meutim,
kraljevska jugoslavenska vlada u izbjeglitvu pripisala je osloboenje Prije
dora, kao i niz drugih partizanskih pobjeda u borbama s oruanim snagama
NDH i okupatorom - etnicima. Tako su se u izvjetaju njezina Ministarstva

59 Vlado Strugar, Jugoslavija 1941.-1945., 3. izdanje, Ljubljana-Beograd, 1978.,

str. 61.
60 Zbornik, IV/4, str. 149.
vanjskih poslova od 30. rujna 1942. nali i oni redovi: Prijedor i Sanski
Most pali su 17. maja. etnicima je komandovao neki doktor Stojanovi iz
Prijedora, koji je po zauzeu Prijedora zarobio 1500 domobrana i mnogo
Talijana. Komandant domobrana bio je neki pukovnik Mrak, koji je uspio
da pobjegne u Bosanski Novi. Kada je doktor Stojanovi zauzeo Prijedor,
on je pobio sve one muslimane i Hrvate koji su bili protiv Srba. Hodu je
objesio na katoliku crkvu, a katolikog popa na damiju. etnici dre u
svojoj vlasti planine Grme, Petrovu Goru i Pljeevicu. Svi etnici i partiza
ni na ovom dijelu Bosne priznaju kao vrhovnog vou generala Drau Mihai-
lovia.61
E
Sauvan je zapisnik o izjavi koju je 25. svibnja 1945. jo uvijek ma
loljetna Ljubica Rajkovi (roena 18. listopada 1928.) dala pred Ze
maljskom komisijom Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih
slugu u kojem je zapisano: Poetkom godine 1942. ivela sam sa mojim ro
diteljima, sada pok. Rajkovi Spasojem i pok. Anom, te sa sestrom Milkom,
za koju ne znam da li je na ivotu, u selu Mlaka, optina Jasenovac, srez
Novska. Nae je selo bilo nastanjeno iskljuivo pravoslavnim ivljem. Jed
nog dana poetkom marta 1942. zabranjeno nam je da izlazimo iz kue, a
ustae su nahrupili u nae domove i oterali nas sve u kolsku zgradu. Tamo
su razdvojili mukarce od ena i dece. Mukarci su smeteni na tavan, dok
su nas decu i ene smestili na I. sprat zgrade. Kratko iza toga pojavio se
meu nama zloglasni krvnik Luburi Makso, govorei nam da se sprema
neki napadaj partizana pa selo i da nas treba sve ukloniti. Zasvirao je tri puta
u neku sviralicu. Mi ene i deca smo se morali svrstati i pod straom brutal
nih ustaa krenuti putem Save, gde smo ukrcani na lau za Jasenovac. Na
pominjem daje uzrok ovom naem odvoenju bio jedan fingirani partizan
ski napadaj. Banditi su naime u noi prije naega odvoenja poeli po selu
pucati strojnicama i podmetnuli su tri leine obuene u ustake uniforme
tvrdei da su to ubijeni ustae. Meutim, ova tri ubijena lica bili su idovi i
pravoslavci, koji su namjerno po ustaama obueni u ustake odore i po sa
mim ustaama ubijeni. Dok smo mi ene i deca otpremljeni u Jasenovac,
mukarci iz naeg sela delomino u selu Mlaki po ustaama su zaklani, a
meu. njima je bio i moj nesretni otac Spasoje, dok su drugi upueni u Ne-
maku na rad.62
Preko logora u Staroj Gradiki Ljubica je krajem ljeta 1942. sa stari
jom sestrom Milkom upuena na rad u Njemaku, odakle su obje zbog bole
sti vraene u Hrvatsku. O onome to se poslije toga dogodilo Ljubica kae:

61 M. Peki-D.urguz, Borba na Kozari, Prijedor, 1976., str. 53.

62 A. Mileti, III., str. 522, 523.
Pod straom dopremljene smo moja sestra i ja u Zagreb i predane redarstvu
u Petrinjskoj ulici. Nakon osam dana jedne noi moja je nesretna sestra
prozvana i odvedena. Nikad je vie nisam videla i ne znam kuda je dospela.
Ja sam odleala jo osam dana u zatvoru nakon ega sam predana zavodu za
odgoj gluhoneme dece, jer sam jo bila mala. Bilo mi je tek 13 godina. Iz
tog doma izvadio me je moj sadanji hranitelj Jugovi Ivo, kod kojeg se i
sad jo nalazim.63
Osvrui se na zloine ustakog natporunika Vasilj Stanka, Lju
bo Milo je rekao i ovo: To je bilo poetkom 1942. kada je Vasilj digao
sve stanovnitvo sela Mlake i Jabanac, te ih doveo u Jasenovac. Likvida
cija je izvrena preko Save u selu Grdini, i to na taj nain da su isti naj
prije likvidirani, a onda stavljeni u pojedine kue, te je to sve skupa bilo
zapaljeno. Mislim daje ovo prva likvidacija koja se obavila na podruju
sela Gradina.64

F
Dr. Josef Konforti, lijenik travnikog okrunog Ureda za osigu
ranje radnika, koji je krajem oujka 1942. s jo nekoliko idova prove
den u Jasenovac, ostavio je opirno svjedoenje o ovoj ustakoj akciji.
Naime, Maks Luburi je osobno naredio dr. Konforti da od zatoenika
organizira sanitetsku ekipu, dodijelivi mu, pod zapovjednitvom usta
kog vodnika, i deset ustakih bolniara. Dr. Konforti je u tu ekipu
uvrstio nekoliko zatoenika, meu kojima i dr. Igora Gasparinija, ibe-
nanina, te dr. Marina Jureva.
Dr. Igor Gasparini se u travanjskom ratu zatekao na odsluenju voj
nog roka. U jesen 1941. vratio se iz zarobljenitva u Zagreb i odmah uklju
io u ilegalni rad. Bio je jedan od nositelja aktivnosti za opskrbljivanje parti
zanskih jedinica sanitetskim materijalom i kirurkim instrumentima. Meu
tim, relativno brzo je otkriven, uhien i poetkom svibnja 1942. dopremljen
u Jasenovac.65
Dr. Marina Jureva ustae su uhitili u veljai 1942. kada je putovao
iz Beograda u Zagreb i strpali su ga u Jasenovac. Kako je bio rodom iz Ka
tel Novog kod Splita, postao je talijanski dravljanin usled aneksije i tali

63 Isto, str. 524.

64 A. Mileti, II., str. 1078.
65 Zagreb 1941.-1945. - Zbornik sjeanja (u daljnjem tekstu Zagreb...), Zagreb, 1984.,
3, str. 186.-187.
janski generalni konzul u Zagrebu intervenirao je za njega.66 O njemu e biti
jo rijei na stranicama koje slijede.
I Gasparini i Jurev molili su dr. Konfortija da ih uvrsti u svoju
ekipu jer su u tome vidjeli ansu za eventualni bijeg partizanima. Prema
Konfortijevu sjeanju, ustaka bojna pod Luburievim zapovjednitvom
imala je u svom sastavu pet satnija po sto pedeset do dvesto arkara i
podoficira. Smotru bojne izvrio je u Jasenovcu osobno Eugen Kvater-
nik Dido i ona se oko 23 sata poela prebacivati preko Save, da bi sutra
dan, 25. svibnja, oko 4 sata ujutro prela u nastupanje preko sela Drakse-
nia prema Bosanskoj Dubici.
U daljem tekstu svjedoenja dr. Konforti govori o borbama vo
enim tog dana, o pogibiji, izmeu ostalih, i dugakog doktora, tj. dr.
Gasparinija, koji nije uspio ostvariti svoju namjeru i pobjei partizanima.
Osim toga, u citiranom izvjetaju o vojnim akcijama II. K. N.O.P. odreda
stajat e daje ubijen... ljekar ustaki iz Jasenovca.
Istinu e tek poslije rata pribiljeiti dr. Nikola Nikoli, takoer u
to vrijeme jasenovaki logora, koji pie daje zatvorski lijenik Gaspa
rini, visok mladi, pokuao da bjei prema partizanima. Po prianju Dra-
gojla Trifunovia, Gasparini je dobio metak u lea.67
Kada su tri mjeseca kasnije, u kolovozu 1942., voeni pregovori o
razmjeni Nijemaca zarobljenih u Livnu za pripadnike narodnoo-
slobodilakog pokreta koji su se nalazili u ustakim zatvorima i logorima,
na partizanskoj se listi meu 15 traenih za razmjenu nalo i ime dr. Gaspa
rinija.68
Da se vratimo na svjedoenje dr. Konfortija: U meuvremenu
sam na poziv bio otrao nazad do jednog potoka, preko koga su nosili
ranjenog asnika Mujicu, poznatog koljaa... Za nekoliko trenutaka je
izdahnuo. Deneza mu je bila sljedeeg dana u Dubici pred glavnom
damijom uz sudjelovanje svih asnika i drugih ustaa, domobrana i
graana uz velike poasti. Od medicinara Jurina kasnije smo u logoru
doznali da su dijelovi tree i etvrte satnije u prilinom neredu preko
Draksenia stigli u Jasenovac kasno u no. U ustaku bolnicu je bilo
poslano toga i sljedea dva dana oko dvadeset ranjenih ustaa.69

66 Arhiv Vojnoistorijskog instituta (u daljnjem tekstu: AVII), Beograd, Fond arhiva

NDH, k 203, br. Reg. 22/3.

67 N. Nikoli, n.d., str. 356.
68 Slavko Odi-Slavko Komarica, Partizanska obavjetajna sluba, Zagreb, 1988., 3,
str. 204.
69'Seanja dr. Josefa Konfortija, u: Seanja Jevreja..., str. 221-227.
 Tako je pod rafalima kozarakih partizana pao ustaki zastav
nik Mujica Jusi, jedan od najveih jasenovakih zloinaca, krvnika i
koljaa, koji je, prema svjedoenju zatoenika ora Milie, od osta
lih koljaa traio najbolji predlog glede naina muenja i ubijanja za
toenika.70

70 *
ore Milia, Jasenovac, Zagreb, 1945. str. 259.
 IV. POGLAVLJE

LJETO I JESEN 1942.

Ofenziva na Kozaru perspektiva Jasenovca. - Novi zapovjednik 3.

zone. - Konkretne upute. - Krhko je ljudsko pamenje. - Savjeto
vanje u tabu 3. zone. - Dvojica sudionika odgovaraju na jedno pita
nje. - Prva pisma Kozaranima. - udna obavjetajna direktiva no
vog zapovjednika. - Odgovor s Kozare i izgubljeni klju za i
fru. - Partizanske snage sve vie jaaju. - Napad na Gojilo. - Bo
lujemo za akcijama. - Odgovor na kljuno pitanje.-Je li se Tito
interesirao za sudbinu svoje direktive? - Slavonska razmjena. - Pi
smo Kozarana koje objanjava puno toga. - Neuspjela kolonizacija
i nova ofenziva na Kozaru. - Prijedlog Kozarana naelno je odba
en. - Ponovno o ofenzivi koje nee biti. - Odlazak krajikih prolete
ra. - Kriza u tabu 3. zone. - Posljednji izvjetaj Grge Janke-
sa. - Malo vjerojatna verzija. - U Plesmu kod Jasenovca.

Nijemci (oko 15.000), ustae i domobrani (oko 31.000), u suradnji s

nekim jedinicama manjakih i srednjobosanskih etnika (oko 2000),1 s koji
ma su neto ranije potpisali ugovore o zajednikoj borbi protiv partizana,
poeli su 10. lipnja 1942. sa svih strana ofenzivu na osloboeni teritorij II.
krajikog NOP odreda Mladen Stojanovi (oko 3500 boraca)2 - veliku ko-
zaraku ofenzivu. Istog dana jedna njemaka motorizirana kolona prodrla je
od Banja Luke u osloboeni Prijedor i sutradan se spojila s kolonom koja je
nastupala iz Bosanskog Novog. Kozara je bila opkoljena (Dopuna A).
Obavjetajna sluba krajikih partizana samo je djelomino uoila
ofenzivne namjere neprijatelja, a posebno se slabom pokazala u odnosu na
tzv. zaprenu grupu Sjever, koju je u danima prije ofenzive neprijatelj po
stavio du lijeve obale Une na liniji Kostajnica - Bosanska Dubica- Jase
novac, tj. ue Une u Savu i dalje du lijeve obale Save na liniji Jaseno
vac - Stara Gradika. Radilo se o relativno veim ustako-domobranskim
pjeadijskim snagama, oklopnom vlaku s njemakom posadom na pruzi Ja
senovac - Novska - Okuani, baterijama topova (selo Cerovljani, Jaseno-

1 VE, 4, str. 674.

2 M. Peki - D. urguz, Bitka na Kozari, Prijedor, 1968., str. 87.
 vac, selo Mlaka) i pet monitora maarske dunavske flotile koji su se pojavili
na Savi izmeu Jasenovca i Bosanske Gradike.
Na savjetovanju Okrunog komiteta KPJ za Kozaru, odranom po
zavretku ofenzive (20.-21. rujna 1942.). Joco Marjanovi, politiki kome
sar 3. bataljuna 2. krajikog NOP odreda, ije su ete poetkom lipnja bile
orijentirane prema cesti Bosanska Gradika - Banja Luka, ali i prema samoj
Bosanskoj Gradiki i djelomino prema toku Save, zapadno od nje, ukazao
je i na sljedee: Na nekoliko dana pred neprijateljski prodor u Prijedor
imali smo obavjetenja o pripremanoj ofanzivi. Preko naih veza imali smo
obavjetenja o evakuaciji civilnog stanovnitva na jedan kilometar oko pru
ga i cesta u Slavoniji.3
Meutim, u vezi sa suradnjom kozarakih i slavonskih partizana i
organizacija NOP-a, na istom savjetovanju politiki komesar II. krajikog
partizanskog odreda Boko iljegovi, iznosei zajedniko i jednoglasno
miljenje Okrunog komiteta,4 rekao je i ovo: Pitanje obavjetajne slube
do tada nije pravilno postavljeno kod nas u cijeloj Krajini, pa ni u odredima
preko Une i Save. Na primjer, mi ni do danas nemamo podataka iz Slavonije
i Banije o brojnom stanju neprijateljskih garnizona u Pakracu, Lipiku, Si
sku, Jasenovcu, to jest u garnizonima koji mogu pri svakoj naoj operaciji
ometati nae akcije. To neobavjetavanje i neorganizovanje pravilne i kon
spirativne obavjetajne slube ne smije vie postojati.5
O paklu jasenovakog logora znalo se ipak dosta i prije velike ko-
zarake ofenzive, i to ne samo meu partizanima nego i meu narodom
Kozare. Proizlazi to nedvosmisleno i iz opisa posljednjih, stravinih dana
ofenzive, koji je na istom savjetovanju Milo iljegovi, lan taba odre
da, zavrio rijeima: U tim asovima ljudi su bili pomalo abnormalni,
trebalo je sve to doivjeti i propadanje odreda i perspektivu Jasenovca
pred kojom je stajao narod. Vojska je bila izmrcvarena da bi mogla
nastaviti borbu.6
Perspektiva Jasenovca bila je, znai, ve sredinom 1942. godine i
u irim masama naroda Kozare sinonim neeg najstranijega, neopisivog
uasa pred kojim se ovjek prestaje ponaati normalno i poinje ludjeti. Ve
lika neprijateljska ofenziva na Kozaru trajala je vie od mjesec dana: od 10.
lipnja do druge polovice srpnja 1943. Unato svemu to su pretrpjeli i narod
i partizani, ve 10. kolovoza 1942., na mjestu zvanom Pale, duboko u Ko

3 Dokumenti centralnih organa KPJ NOR i revolucije 1941.-1945., serija A (u

daljnjem tekstu: DCO), knjiga 9, str. 236.

4 DCO, 9, str. 273.
5 Isto, str. 277.
6 Isto, str. 250.
zari, odrana je smotra preivjelih boraca i obnovljen II. krajiki NOP
odred. U stroju se nalo 900 naoruanih partizana.

Kada je u proljee 1942. godine ustaka policija saznala daje ruko

voditelj ilegalnog komunistikog pokreta u Zagrebu Fric ustvari Grga Jan-
kes, njegov daljnji opstanak u glavnom gradu Hrvatske bio je onemoguen.
Zato gaje Centralni komitet KP Hrvatske prvih dana lipnja 1942. povukao s
dunosti sekretara Povjerenstva CK KPH u Zagrebu na osloboeni teritorij7
i odluio ga poslati na dunost zapovjednika 3. operativne zone NOPO
Hrvatske (Slavonija i Srijem) umjesto Karla Mrazovia Gapara, s tim da
Mrazovi prijee na dunost politikog komesara zone. Istodobno za novog
sekretara Povjerenstva CK KP Hrvatske za Zagreb i sjevernu Hrvatsku od
reen je Ivo Marinkovi Slavko, lan Biroa CK KPH. Na putu za Slavoniju
Jankes i Marinkovi, koji je dolazio iz Banije, sreli su se na Kozari prvih
dana velike neprijateljske ofenzive. U tim uvjetima nekoliko njihovih poku
aja da se u pratnji grupe partizana, koju im je stavio na raspolaganje tab II.
krajikog odreda, prebace preko Save jugoistono od Jasenovca, zatim pre
ko rijeka Veliki i Mali Strug, puta i eljeznike pruge izmeu Novske i
Okuana, i odu na Psunj, bili su neuspjeni.
Grga Jankes i Ivo Marinkovi vratili su se tada s pratnjom na desnu
obalu Save, preivjeli veliku neprijateljsku ofenzivu na Kozaru u jednom
podzemnom bunkeru i zatim se ponovno povezali sa tabom II. krajikog
NOP odreda. Dobivi pratnju od sedam partizana, njih jedanaest i jedna
drugarica, s tri pukomitraljeza i dva majsera, bez kurira i vodia- kako
pie Ivo Marinkovi u svom izvjetaju Centralnom komitetu KP Hrvat
ske-krenuli su 1. kolovoza prema Savi. Prebacivi se na njezinu lijevu
obalu, oni su nou izmeu 4. i 5. avgusta doli u dodir sa 2. etom I. batal-
jona psunjskog odreda kod Greana,8 a zatim preko Psunja stigli na Papuk
u tab 3. operativne zone.9
*
Polazei iz Korenice na novu dunost, Grga Jankes je nosio pismo
Centralnog komiteta KP Hrvatske partijskom Povjerenstvu za Slavoniju, u
kojem se naglaavalo da su mu dana konkretna uputstva kako po vojnoj
tako i po partijskoj liniji.10

7 DCO, 5, str. 390.

8 Selo na lijevoj (zapadnoj) strani ceste Bosanska Gradika ^ Okuani.
9 AVII, Arhiv CK KPH, mikrofilm 11/470-471.
10 Zbornik, V/5, str. 61, 63.
 O tim konkretnim uputama danim novom zapovjedniku 3. operativ
ne zone nekoliko dana poslije boravka Koste Naa (i Lepe Perovi) u Glav
nom tabu NOPO Hrvatske govori se u operativnom izvjetaju br. 12 tog
taba poslanom Vrhovnom tabu 15. lipnja 1942.: Slavonskim smo partiza
nima dali uputstva koja se sastoje u sljedeem:
1) organizaciono povezati sve partizanske jedinice na teritoriju Sla
vonije i staviti ih pod komandu taba 3. operativne zone;
2) sistematski i dobro pripremljenim akcijama s jaim snagama pri
stupiti ienju terena od neprijateljskih posada u cilju stvaranja osloboe
nog teritorija;
3) na svaki nain izvoditi akcije na komunikacije neprijatelja, a na
roito na pruzi Zagreb - Beograd;
4) proiriti sektor djelovanja na hrvatske krajeve i uvui to vei broj
Hrvata u partizane i
5) uspostaviti stalnu vezu sa naim tabom i tabom II. operativne
zone.11
Suradnja slavonskih i kozarakih partizanskih jedinica i Jasenovca u
ovim dokumentima nije spomenuta, to indirektno potvruje pretpostavku
da prilikom boravka Koste Naa i Lepe Perovi u Glavnom tabu Hrvatske
u Korenici krajem svibnja 1942. o tim pitanjima nije razgovaralo.

*
Zapovjednik Operativnog taba za Bosansku krajinu Kota Na, vid
jeli smo u prethodnom poglavlju, tvrdi u svojim ratnim uspomenama da su
mu 9. lipnja 1942. u tabu II. krajikog NOP odreda Ivo Marinkovi i Grga
Jankes obeali da e svakako Slavonce uveriti u neophodnost brzog napada
na Jasenovac. Meutim... Grga Jankes u opirnom izvjetaju, poslanom 5.
listopada 1942. iz Slavonije Glavnom tabu Hrvatske, kae daje upravo tog
dana 9. juna doao (sam) iz Korenice i dodaje: 11. juna, znai isti dan
kad sam stigao u (Luci) Palanku, pao je Prijedor u ruke neprijatelja. Obzi
rom na tu situaciju, Kota Na mi je preporuio da se zadrim tamo dok ne
dobije prve izvjetaje o situaciji...12 Iz daljeg teksta Jankesova izvjetaja
nedvosmisleno proizlazi da je on posluao Naov savjet i prebacio se iz
Luci Palanke, tj. iz Grmea na Kozaru tek 17. lipnja. Slijedi reenica: Po
ao sam prema tabu odreda gdje sam usput sreo druga Ivu (profesora), koji
je ve prije mene stigao na taj teren iz Banije.13

11 Isto, str. 93.

12 AVII, fond Arhiv NOR, K 102 B, br. reg. 34/1-4.
13 Isto.
 Ivo Marinkovi svoj takoer opiran izvjetaj Centralnom komitetu
KP Hrvatske od 13. listopada 1942. poinje opisom dolaska iz Banije na
Kozaru i kae da je stigao 9. juna u tab II. krajikog odreda, gdje su mu
kazali daje od par dana Sava blokirana. Ne spominjui Kostu Naa doda
je: Odluio sam da saekam nekoliko dana, ali situacija se pogorala i ja
sam odluio da se vratim k vama. Odmah na poetku puta natrag sreo sam
druga Frica (Grgu Jankesa - nap. aut.) u tabu II. bataljona (Vitlovska) i on
mi je saopio vanu poruku. Poli smo natrag u tab odreda i odatle u tab
III. bataljona (Tenderii kod Podgradaca)...14
Dakle, i po rijeima Ive Marinkovia i po rijeima Grge Jankesa do
sastanka Koste Naa s njima dvojicom u tabu II. odreda - na kojemu su,
navodno, oni dali spomenuto obeanje u vezi s napadom na Jasenovac - ni
kako nije moglo doi 9. lipnja, kako tvrci K. Nad. Je li se to dogodilo neko
liko dana kasnije, poslije prvog susreta Ive Marinkovia s drugom Fricom
na Kozari u tabu II. bataljuna (Vitlovska) i zajednikog povratka u tab
odreda? Teko je u to povjerovati jer opiran izvjetaj Operativnog taba za
Bosansku krajinu Vrhovnom tabu s datumom 13. lipanj nosi i potpis Koste
Naa. A u tom trenutku mjesto Operativnog taba, poslije neuspjelog napa
da na Sanski Most, nalazilo se u Luci Palanci pod Grmeom, daleko od ta
ba II. odreda. Uostalom, teko je povjerovati u to da se zapovjednik
Operativnog taba za Bosansku krajinu 9. lipnja, dan uoi napada veih sna
ga podgrmekog i kozarakog odreda - pod njegovim zapovjednitvom - na
jako neprijateljsko uporite Sanski Most, nalazio negdje u Kozari oko 50 km
od poprita bitke. Uostalom, i zapovijest Operativnog taba za Bosansku
krajinu za napad na Sanski Most, izdana 10. lipnja 1942., nosi potpis Koste
Naa.
Ivo Marinkovi u svom izvjetaju spominje susrete i razgovore s ni
zom krajikih partizanskih rukovoditelja, navodei ih poimence, ali nijedan
jedini put ne spominje Kostu Naa. A oni su se dobro poznavali. Sreli su se
u Karlovcu u danima pred ustanak, a vidjeli su se i u Korenici krajem svib
nja 1942. U knjizi Koste Naa nalazimo zapisano: U Korenici sve funkcio-
nie na najbolji nain. Posebno me obradovao susret s Ivom Marinkoviem.
inilo mi se kao da su duge godine prole od prologodinjeg vrelog avgu-
sta, kad smo se sastajali u Karlovcu. Ivo je sad jedan od trojice lanova Bi
roa CK-KPH, uz Popovia i Bakaria. Odlazi na novi zadatak, opet u ilega-
lu: ovoga puta u Zagreb. Putovat e preko Kozare i Save u Slavoniju, a iz
Slavonije u Zagreb. U ustrim razgovorima izmenjujemo prve utiske.15

14 Vidi biljeku 9.
15 K. Na, str. 112.
 U svijetlu svega stoje reeno ne moe se odbaciti ni pretpostavka da
do susreta Koste Nada i Ive Marinkovia na Kozari nije ni dolo. Krhko je
ljudsko pamenje.
Ipak nema sumnje u to da su Grga Jankes i Ivo Marinkovi, pojedi
nano ili zajedno, za vrijeme boravka na Kozari razgovarali s kozarakim
partizanskim rukovoditeljima o operativnoj suradnji slavonskih i kozarakih
partizanskih jedinica pa i o eventualnom napadu na Jasenovac. O dokumen
tima koji to nedvosmisleno potvruju bit e govora neto kasnije. A to to o
tome nema spomena u izvjetajima Grge Jankesa i Ive Marinkovia Glav
nom tabu i Centralnom komitetu KP Hrvatske - predstavlja enigmu ije je
ijeenje teko i nazreti.
*
Odmah po dolasku Jankesa i Marinkovia na Papuk odrano je sav
jetovanje zapovjednog kadra, 11. i 12. kolovoza 1942., u tabu 3. operativne
zone. Tom prigodom izvrena je reorganizacija slavonskih jedinica i umje
sto postojeeg odreda s tri bataljuna formirani su I. i II. odred, svaki sa po
tri bataljuna. Istodobno, dunost zapovjednika 3. operativne zone preuzeo je
Grga Jankes, njegov zamjenik je postao Bogdan Crnobmja, a dotadanji za
povjednik Karlo Mrazovi Gapar preao je na dunost politikog komesara
zone.
Savjetovanje zapovjednog kadra slavonskih partizanskih jedinica
bilo je idealna prilika da novi zapovjednik 3. operativne zone upozna prisut
ne (ili dio njih) i s direktivom vrhovnog zapovjednika od 31. oujka 1942. u
vezi s eventualnim napadom na logor Jasenovac. Dnevni red savjetovanja
bio je: a) izvjetaj zapovjednika i politkomesara; b) diskusija po izvjetaji
ma i nedostaci dosadanjeg rada; c) politika i vojna situacija u i van zem
lje; d) to nas ui neprijateljska ofanziva na Kozaru; e) zakljuci.16
Meutim, preslici izvjetaja taba 3. operativne zone Glavnom tabu
Hrvatske, koja se nalazi u arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu (k.
103 B. reg. br. 16/1) nedostaje drugi list koji je, sudei po sauvanim dijelo
vima, obuhvaao izvjetaje pod tokama c) i d) i diskusiju o njima. Zbog
toga se ne moe nita odreeno kazati je li u okviru toke d) dnevnog reda
bilo govora i o eventualnoj zajednikoj akciji slavonskih i kozarakih jedi
nica na Jasenovac, odnosno Dubicu i Staru Gradiku.

*
Ivu Marinkovia Slavka uhitila je ustaka policija poetkom veljae
1943. u Zagrebu i poslije zvjerskog muenja ubila, a Grga Jankes i Kota
Na umrli su poslije rata u Beogradu. Obratili smo se dvojici istaknutih ru-

16 AVII, Arhiv NOR-a, K 103, br. reg. 16/1.

 kovoditelja slavonskih partizana, Bogdanu Cmobmji Tolji (zamjeniku za
povjednika 3. operativne zone od kolovoza 1942. do sijenja 1943., a zatim,
do ranjavanja u oujku 1943., zapovjedniku te zone) i Vinku Antiu (zapov
jedniku psunjskog NOP odreda od osnivanja u oujku 1942. do listopada
iste godine, zatim zapovjedniku 1. slavonske, odnosno 12. proleterske (sla
vonske) brigade od njezina osnivanja u listopadu 1942. do oujka 1943. i
poslije toga zapovjedniku 3. operativne zone) s pitanjem: Je li na savjeto
vanju u tabu 3. operativne zone 11. i 12. kolovoza 1942. bilo govora o
operativnoj suradnji slavonskih i kozarakih partizana i o eventualnom
zajednikom napadu na logor Jasenovac?
Vinko Anti: Ne sjeam se savetovanja o kome je rije premda i
sada imam fotografiju s drugovima koji su doli s Kozare u Slavoniju za
jedno s Jankesom i Marinkoviem. Odmah moram dodati: psunjski odred
je od svih slavonskih partizanskih jedinica bio najblii Jasenovcu i Staroj
Gradiki, ali mi nikada ni od koga nismo dobili zadatak da ispitamo mo
gunost osloboenja tamonjih logora. Zapravo, na bilo kojoj dunosti
da sam se nalazio nikada nisam ni uo da se predviala ili planirala jedna
takva akcija.17
Bogdan Cmobrnja Tolja: Dolaskom u Slavoniju Grga Jankes je re-
organizovao tab 3. operativne zone, a na njegovu inicijativu reorganizova-
ne su i postojee jedinice i popunjeni tabovi. Grga je postao komandant
zone, ja njegov zamjenik, a Karlo Mrazovi Gapar politiki komesar.
Izgleda daje Gaparu ovakav raspored funkcija teko pao, to e kasnije biti
uzrok raznih nesporazuma, trvenja i loih odnosa izmeu njega i Grge. Grga
nije bio vojnik. Meutim, bio je vrlo hrabar ovjek, dobar organizator, upo
ran i bez straha, nikada se nije kolebao. Bio je ovjek od akcije, ali sklon su
vie riskantnim odlukama. On je u razgovorima koje smo vodili po njego
vom dolasku spominjao Jasenovac, ali na jedan usputan nain. Prenio nam
je da se o eventualnom napadu na taj logor razmilja, ali je predloio napad
na Borovo. S tim prijedlogom nije se niko od nas sloio, smatrajui pothvat
suvie riskantnim. Meutim, sloili smo se s napadom na Gojilo, jer je to
uporite bilo blizu, a teren nam poznat. I to je bila uglavnom Grgina inicija
tiva. Mi smo tada imali dva nemala odreda i jednu samostalnu etu, a i mo
slavaki bataljon je spadao u nau zonu sve do 22. septembra, kada je Glav
ni tab Hrvatske imenovao lanove taba 2. operativne zone, jer isti do tada
de facto nije postojao. Tada je moslavaki bataljon pripao toj zoni poto je
operativno podruje 2. i 3. zone razdvajala linija koja je ila rijekom Ilovom
do Grubinog polja pa dalje preko sela Pitomae na rijeku Dravu. Nakon
donoenja odluke da se napadne Gojilo, obrazovali smo operativnu grupu

17 Kazivanje Vicka Antia autorima.

od 600-650 boraca. Postavljen sam za komandanta te grupe s preciznim za
datkom: napasti Gojilo i spaliti ga. Samo to!18

*
Sutradan po zavretku vojnog savjetovanja, 13. kolovoza 1942., novi
zapovjednik 3. operativne zone Grga Jankes poslao je tabu 2. krajikog
partizanskog odreda dopis koji je poinjao rijeima: Poto je ovih dana
uspostavljena veza izmeu nas i vaega taba, to vam se obraam s ovim do
pisom kako bismo to bolje upotpunili nau saradnju.19
Obavjetavajui u produetku pisma Kozarane da je unazad neko
liko dana neprijatelj poeo sistematski sa pripremom ofanzive na slavonske
partizane, Jankes toj ofenzivi i pitanju prebacivanja jednog bataljuna Koza-
rana u Slavoniju, o emu su voeni razgovori za vrijeme njegova boravka
na Kozari, posveuje ove retke: Prema obavjetenjima koja do sada ima
mo, a i znajui veliku vanost Slavonije i Srijema za neprijatelja, oekujmo
nita manje nego moda i jau ofanzivu nego to je neprijatelj poduzeo pre
ma Kozari. Mi smo obavijeteni da tab njihove divizije treba da stigne iz
Valjeva u Novu Gradiku, prema tome mogu se oekivati i vee njihove
koncentracije. Mi smo do kraja predostroni i mislimo obzirom na veliinu i
poloaj naega terena da ofanziva neprijateljska nee imati takve posljedice
kod nas kao to je imala kod vas. No, ofanziva je ofanziva. Pitanje prelaza
vaeg bataljona na na sektor, o emu je ve ranije drug komandant tamo sa
vama se dogovorio i naknadno vam pisao pismo, stoji ovako: kao to je ve
ranije napomenuto ovde se sprema neprijateljska ofanziva protiv nas. Mi
smo miljenja i predlaemo vam da bez obzira na ofanzivu prebacite va ba-
taljon na na sektor. Dobrovoljce od kojih bi taj bataljon bio sastavljen treba
dobro naoruati, politiki pripremiti i upozoriti da se ovde sprema ofanziva.
Mi smo o prelazu vaeg bataljona na na sektor temeljno prodiskutovali i
stvorili plan za njegovo plasiranje.20
Istog dana, 13. kolovoza 1942., Ivo Marinkovi i Grga Jankes napi
sali su zajedniko, manje-vie privatno pismo Boku iljegoviu, iji poe
tak glasi: Mi smo se bez tekoa prebacili i sretno stigli do taba. Kako si
gurno zna iz izvjetaja kurira, blokada na Savi je dignuta, rovovi su prazni,
u umi izmeu Strugova nema nita, sela izmeu Save i pruge jo su nedir
nuta, a prelaz preko pruge je lak jer prugu uvaju samo patrole. Prema sve
mu tome, prebacivanje i veih snaga u Slavoniju ne bi zadavalo tekoa.21

18 Kazivanje Bogdana Cmobmje autorima.

19 AVII, Arhiv NOR-a, K 103 A, br. reg. 23-8.
20 Isto.
21 AVII, Arhiv NOR-a, K 103 A, br. reg. 13-1.
 I u ovom je pismu prilino pozornosti posveeno predstojeoj ne
prijateljskoj ofenzivi u Slavoniji: Prema svim znacima neprijatelj sprema
ofanzivu na Psunj. Koncentrira vojsku u Brodu, Osijeku, Pakracu i na dru
gim mjestima. Kopa rovove na podnoju Dilj Gore za osiguranje pruge, vri
nasilna izvianja sa jaim kolonama, popravlja ceste, ubacuje pijune da bi
ispitao poloaje i jainu partizanskih jedinica, na razne naine pokuava da
demoralizira partizane i pozadinu i u tu svrhu ubacuje Nedieve etnike.
Radi ono isto to je radio i u Bosni. Drugovima ovdje e mnogo koristiti
vae iskustvo, i oni su imali ve savjetovanje vojnih rukovodioca i stvorili
plan za to uspjenije savladavanje neprijateljske ofanzive.22
Meutim, od velike neprijateljske ofenzive protiv slavonskih parti
zana nije bilo nita. Protei e vie od pola godine dok se Nijemci, ustae i
domobrani odlue za jedan takav pothvat. Bit e to tzv. psunjsko-papuka
operacija, odnosno operacija Braun, izvedena krajem oujka i poetkom
travnja 1943. Ni u pismu zapovjednika 3. operativne zone taba 2. krajikog
odreda od 13. kolovoza 1942. ni u pismu koje su istog dana poslali on i Ivo
Marinkovi politikom komesaru tog odreda Boku Siljegoviu nema spo
mena ni o Jasenovcu ni o bilo kakvoj obavjetajnoj ili operativnoj suradnji
slavonskih i kozarakih partizanskih jedinica.

*
U opirnoj uputi o organiziranju informativne, tj. ofenzivne obavje
tajne slube, koje je tab 3. operativne zone dostavio 18. kolovoza, tjedan
dana nakon stupanja na dunost novog zapovjednika zone, tabovima 1. i 2.
slavonskog NOP odreda, nalazili su se i ovi redovi: Organizaciju informa
tivne slube treba sprovoditi sistematski. Informativa odreda neka povedu
sve vojne garnizone sa sobom direktno ili preko bataljona, a takoer povje
renici u garnizonima neka budu povezani meusobno. I. odred treba da nae
povjerenika u Novoj Gradiki, Pakracu, Daruvaru, Virovitici i Bjelovaru. II.
odred u Osijeku, Brodu, Poegi, Naicama, akovu i Slatini.23
O Jasenovcu i Staroj Gradiki ponovno ni rijei. Usto zauuje da u
popisu mjesta u ijim garnizonima I. slavonski NOP odred treba da nae
povjerenike nema ni Novske, ni Okuana, ni Stare Gradike ni Jasenovca,
mada su garnizoni u Novskoj i Okuanima neposredno osiguravali sa sjeve
ra, osim eljeznike magistrale Zagreb-Beograd, i kompleks logora Jaseno
vac. Novi zapovjednik 3. operativne zone Grga Jankes kao daje potpuno za
boravio direktivu vrhovnog zapovjednika NOP-a i POJ-a od 31. oujka

12 Isto.
23 S. Odi - S. Komarica, Partizanska obavjetajna sluba (u daljnjem tekstu: POS),
knjiga 1, str.J39.
1942. Taje direktiva, istina, bila upuena samo Operativnom tabu za Bo
sansku krajinu, ali on je s njom, u to nema sumnje, bio upoznat za vrijeme
boravka u tom tabu sredinom lipnja te godine.

Dopis koji je tab 3. operativne zone poslao 13. kolovoza 1942. ta

bu 2. krajikog odreda, pa sigurno i pismo Ive Marinkovia i Grge Jankesa
Boku iljegoviu, koje je nosilo isti datum, stigli su poslije desetak dana na
Kozaru. Uslijedio je gotovo odmah, ve 26. kolovoza odgovor taba 2. kra
jikog NOP odreda tabu 3. operativne zone u kojem se nalazio i odlomak:
Po pitanju prelaska naeg bataljona prema ranijem dogovoru, otpada naa
zajednika odluka s obzirom da smo u meuvremenu dobili nareenje od
Operativnog taba za Bosansku krajinu da ostanemo na naem terenu sa
svim snagama. Naravno, u teim situacijama mi neemo izbjegavati mane-
vrisanje na vaim terenima. To ne znai da ne postoji mogunost zajedni
kih akcija. Mi ak mislimo da je jedino mogue zajedniki s vama likvidira
ti 67, 27, 48, 55, 66, 68, odnosno 72, 64, 24, 68, 77, 56, 44, 66, 64 i 58, 36,
64, 67, 55, 25, 73, 43, o emu trebate voditi rauna.24
to su znaili tajanstveni brojevi u ovom dopisu? Kako ih deifrira
ti? U odgovoru taba 3. zone na ovaj dopis, pisanom 31. kolovoza 1942., a
koji je, sudei po nekim detaljima, potpisao samo zapovjednik, tj. Grga Jan-
kes (sauvana je nepotpisana kopija), stajalo je i ovo: Klju za ifru izgu
bio sam tako da nisam mogao deifrirati mjesta koja ste vi predloili u Va
em pismu od 26. 8. o. g. za zajedniki napad. Budite tako dobri pa mi idui
put zakonspirisano poaljite klju za ifru. Kada se budemo saglasili o nekoj
akciji, uvijek emo poslati naeg operativca k Vama radi izrade plana i do
govora.25
Brojevi koje Grga Jankes nije mogao deifrirati krili su Dubicu, Ja
senovac, Gradiku. Na ovakvo objanjenje ukazuju dokumenti o kojima e
biti rijei na stranicama koje slijede. Partizanske su snage u Slavoniji tije
kom ljeta 1942. godine sve vie jaale. Novoformirani tab 3. operativne
zone mogao je u svom izvjetaju Glavnom tabu Hrvatske od 27. kolovoza
1942. napisati: Danas nae snage broje oko 1525 puaka, 31 pukomitral-
jez, 2 laka mitraljeza i 1 teki mitraljez. Tu nije ubrojeno oruje proleterske
ete Banije, niti oruje nedavno prispjelih ostataka proleterskog bataljona iz
Bosanske krajine. Ove snage se danas reorganiziraju u dva odreda, odnosno
u est bataljona.26

24 AVII, Arhiv NOR-a, K. 1481, br. reg. 28-2/5.

25 AVII, Arhiv NOR-a, K. 1481, br. Reg. 28-1/5.
26 Slavonija, II, str. 395-396.
 Proleterska eta Banije, koja je 25. svibnja 1942. dola preko Kozare
u Slavoniju, brojila je ukupno 65 ljudi,27 a ostaci proleterskog bataljona
Bosanske krajine, koji su se s planine Motajice, pod pritiskom Nijemaca,
ustaa i etnika prebacili preko rijeke Save u Slavoniju nou izmeu 14. i
15. lipnja, broj ili su 114 prekaljenih, dobro naoruanih boraca. O ustakim
snagama lociranim na prostoru Jasenovca sjeverno od Save u spomenutom
lanku Duana Lazi je zapisano: Teki zloini koje je izvrio I. ustaki
obrambeni zdrug izazvali su negodovanje javnosti. Zbog toga je ustako
vodstvo nalo za potrebno da ukloni tu jedinicu sa Slavonije. Odmah posle
toga, sredinom leta 1942., od nekih jedinica I. obrambenog zdruga, koje su
se nalazile na sektoru Lipik-Pakrac, osnovan je II. ustaki obrambeni zdrug
pod zapovjednitvom Frana Primorca, ustakog potpukovnika. Zdrug je od
mah prebaen u Hercegovinu. U njegov sastav je ula I. bojna iz Jasenovca,
III. bojna iz Stare Gradike, Stoerna i Samokretna sat.28 I dalje: Kada se
iz delova I. ustakog obrambenog zdruga formirao II. ustaki obrambeni
zdrug i I. domobranska dobrovoljaka pukovnija, u Slavoniji su ostale samo
jedinice za osiguranje logora. Slubeno, I. ustaki obrambeni zdrug nije ni
kada ukinut, ali se moe rei da praktino nije postojao. Zapovednitvo nad
jedinicama koje su se nalazile na osiguranju logora imao je potpukovnik Ivi
ca Matkovit, koji je u isto vreme bio upravitelj ureda III. i zapovednik
Ustake obrane. Za to vreme jedinice Ustake obrane nisu vrile vee pokol
je, poto su bile brojno male.29
O jedinicama domobranstva i orunitva Nezavisne Drave Hrvatske
te njemakim posadnim jedinicama sjeverno od Save, koje bi direktno ili in
direktno mogle sudjelovati u obrani jasenovakog logora br. III, IV. i V.
(Stara Gradika), u sluaju napada na njih, nema bliih i sigurnijih podataka
za period o kome je rije. Sudei po nekim detaljima, one su tijekom prve
godine postojanja kompleksa jasenovakih logora samo povremeno, u raz
dobljima njihove koncentracije radi izvoenja ofenzivnih operacija prema
Kozari, bile snaga koja se u svakom pogledu morala respektirati.

Slavonski su partizani 6. rujna 1942. izveli jednu od najspektakular

nijih akcija tijekom Narodnooslobodilakog rata: napali su i svladali nepri
jateljsku posadu u Gojilu, 30 km sjeverno do Jasenovca, izmeu Moslava
ke gore i Psunja, a tamonje rezervoare i izvore nafte, vane za njemaku
ratnu privredu, zapalili. Istog dana kada je izveden napad na Gojilo, kotar-

27 Isto, str. 174

28 D. Lazi, n. l., str. 172.
29 Isto, str. 174.
 ska oblast u Kutini obavijestila je Veliku upu Prigorje, ije je sjedite bilo
u Zagrebu: Danas ujutro oko 4 sata jedna grupa partizana brojano jaka do
3000 ljudi napala je na petrolejske izvore na Gojilu. Prema jo neprovjere
nim podacima, gore spomenuta grupa partizana upustila se u borbu sa satni
jom domobrana i jednim vodom njemakih vojnika, kojima je bilo stavljeno
u dunost osiguranje spomenutih izvora. Nakon podulje borbe bili su domo
branski i njemaki vojnici savladani, veinom poubijani, dok ih se jedan dio
spasio bijegom, a jedan dio vjerojatno zarobljen. Poto su gornje posade bile
savladane, partizani su spalili i unitili sve naprave za vaenje nafte: 23 tor
nja, tankove za privremeni smjetaj nafte, ostala strojarska postrojenja, dok
je djelomice spaena samo radnika kolonija. Poar je bio ogroman. irio se
velikom brzinom uz strahovitu detonaciju.30
Koje su partizanske jedinice izvele ovu akciju? U izvjetaju taba 3.
operativne zone Glavnom tabu NOP odreda Hrvatske od 23. rujna 1942.
navedeno je: Nou izmeu 5. i 6. 9. u 4,30 sati snage naeg I. odreda, ba-
nijske proleterske ete i jedne proleterske ete Krajinika izvrili su napad
na postrojenja petrolejskih izvora u Gojilu. im smo stigli u Moslavaku
goru, obavijeteni smo da su se neke snage banijskih partizana prebacile ta
koer u Moslavaku goru. Odmah smo se sa njima povezali i pozvali jedan
dio njihovih snaga da nam pomognu pri osiguranju, to su drugovi Banijci i
uinili. Jedan njihov nepotpun bataljon vrio je osiguranje na putu Ga-
renica-Gojilo.31
Akcijom na Gojilo rukovodili su zamjenik zapovjednika 3. ope
rativne zone Bogdan Cmobmja i zapovjednik 1. slavonskog odreda Vicko
Anti. U direktnom napadu na postrojenja petrolejskih izvora sudjelovalo
je manje od 500 partizana, a ne oko 3000, kako stoji u ustakim izvjetaji
ma. Podaci u tim dokumentima nesumnjivo su pokuaji opravdanja pred vi
im vlastima i zapovjednitvima zbog brze kapitulacije gojilskog garnizona.
Reagiranje okolnih neprijateljskih garnizona na napad na Gojilo bilo je spo
ro i neodluno tako da su se partizanske jedinice, izvrivi zadatke, povukle
po utvrenom planu.
*
Kako i zato su se neke snage banijskih partizana nale u Mosla
vakoj gori? U Hronologiji pod datumom 30. kolovoz 1942. zapisano je da
su blizu Capraga (na pruzi Sisak-Sunja) delovi Banijskog NOP odreda di
gli u vazduh nemaki oklopni voz te daje tom prilikom ranjeno 25 nema-
kih vojnika, a jedan je poginuo. Saobraaj je bio obustavljen 15 asova.32

30 POS, 2, str. 195.

31 Isto, str. 200, 202.
12 Hronologija, str. 326.
 Taje akcija bila povezana s prelaskom triju bataljuna (treeg, petog i udar
nog) banijskog NOP odreda iz Banije preko eljeznike pruge, rijeke Save i
rijeke Lonje za Moslavaku goru. tabu koji je rukovodio tom grupom ba
taljuna (zapovjednik Nina Marakovi, komesar uro izmek) Glavni tab
Hrvatske povjerio je zadatak da pomogne daljnji razvoj borbe u Moslavini i
Slavoniji.
Tako su se poetkom rujna 1942. na uem podruju nale koncentri
rane relativno velike partizanske snage: dva bataljuna (prvi i trei) 1. sla
vonskog NOP odreda s oko 500 boraca, moslavaki bataljun s oko 200 (?)
boraca, tri bataljuna banijskog NOP odreda s oko 850 boraca. Banijska pro
leterska eta sa 65 i krajiki proleterski bataljun sa 114 boraca - ukupno oko
1730 boraca. Istodobno na prostoru Psunja i Papuka nalazili su se 2. batal
jun 1. slavonskog (psunjskog) NOP odreda (oko 300 boraca) i cijeli II. sla
vonski (papuki) NOP odred (760 boraca).
tab triju banijskih bataljuna svoj izvjetaj dostavljen 7. rujna 1942.
zapovjedniku PO Banije zavrava rijeima: Nae daljnje kretanje ovisi i o
direktivama od vas, od zone, i od GSH. Bolujemo za akcijama i ubi nas ova
oajna informativna i obavjetajna sluba.33
tab 3. operativne zone u izvjetaju Glavnom tabu Hrvatske od 23.
rujna objanjava situaciju nastalu neposredno poslije likvidacije neprija
teljskog uporita u Gojilu: Jedinice su se poslije ove akcije povukle na
odreena mjesta, gdje je izvrena podjela tijela. Na tom mjestu spojili smo
se sa ostalim snagama Banije i sa svim moslavakim snagama. Odlueno je
da se formira zajedniki operativni tab. U tab su uli komandant drug Tol-
ja (Bogdan Cmobmja) zamjenik komandanta III. operativne zone, politiki
komesar drug uro izmek, zamjenik komesara Banije, zamjenik koman
danta je drug Nina Marakovi, zamjenik politikog komesara drug Prika
(Josip Krajai), politiki komesar I. slavonskog odreda.34
to e poduzeti zajedniki operativni tab, o kojim i kakvim akcija
ma e razmiljati, u kojem pravcu e usmjeriti aktivnost partizanskih snaga
(oko 1000 boraca) koje su se nale pod njegovim zapovjednitvom, od kojih
je dobar dio bolovao za akcijama?
Zapovjednik zajednikog operativnog taba Bogdan Cmobmja Tolja
dao je -slijedei odgovor na to pitanje: Poslije uspjenog napada na Gojilo
orijentisali smo se prema Bilogori. Redaju se akcije jedna za drugom. Usli
jedila je naredba da se vratimo u Slavoniju. Gapar (Karlo Mrazovi - nap.
aut.) je predloio napad na jako ustako uporite panovicu. Napad je
izvren (5. oktobra). Uporite je zauzeto. Zarobljeno je oko 160, a velik je

33 POS, 2, str. 199, 200.

34 Isto, str. 200.
broj neprijateljskih vojnika izginuo i bio ranjen. Plijen: stotinu puaka. Tog
asa stigao je radiogram Glavnog taba Hrvatske da se Banijci odmah vrate
na Baniju i Nina Marakovi je sa svojim jedinicama otiao. Mi smo tada
(11. oktobra) formirali 1. brigadu. Postavljen sam za komandanta 1. brigade
sa zadatkom da prodremo to dalje prema Slavonskom Brodu. Moram na
glasiti da sam ja bio vrlo kratko vrijeme s Grgom Jankesom u tabu 3. ope
rativne zone kao njegov zamjenik, moda svega desetak dana, tako da malo
znam o radu samog taba i zbivanjima u njemu i oko njega kao i o onom to
se odvijalo na liniji Glavni tab Hrvatske - tab zone.35

*
Grupa udarnih brigada na elu s Vrhovnim tabom, koja je 24.
lipnja 1942. krenula s tromee Crne Gore, Hercegovine i istone Bosne
na veliki mar, stigla je krajem srpnja nadomak Bosanske krajine. Goj-
ko Nikoli, tada ef saniteta Vrhovnog taba, pie u svojim memoarima:
Na Cincaru smo se bavili do prvih dana avgusta. U okolini bolnice nala
zio se Vrhovni tab, tako da sam skoro svakodnevno bio u kontaktu s
drugom Titom. U Vrhovni tab je tih dana stigao i Kota Na, moj sabo-
rac iz Spanije, a sada komandant Operativnog taba za Bosansku Kraji
nu.36
Kota Na je na Cincar planinu, u Vrhovni tab, stigao s lanom kra
jikog Povjerenstva Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu
urom Pucarom 28. srpnja i zadrao se do prvih dana kolovoza. Za to vrije
me razmotrili su s Titom sva vojna i politika pitanja. Kota Na je upoznao
Tita da pod svojim zapovjednitvom ima 15.000 krajikih boraca pa je odlu
eno da se pristupi formiranju brigada. O daljnjim vojnim akcijama K. Na
u ratnim uspomenama kae samo toliko daje bilo govora o napadu i oslobo
enju Mrkonji Grada i Livna.37
Od prvih dana kolovoza 1942. pa do etvrte neprijateljske ofenzive,
tj. do potkraj sijenja 1943., Vrhovni tab i Tito nalazili su se u Bosanskoj
krajini i stalno bili u neposrednom kontaktu s Operativnim tabom za Bo
sansku krajinu. Istodobno su tu odrani vani sastanci, konferencije i savje
tovanja, poput onog koje je Hronologija registrirala pod datumom 23. kolo
voz: U blizini Glamoa odrano savjetovanje V NOP i DV Jugoslavije s
komandantom G NOP odreda za Hrvatsku, sekretarom Operativnog ruko
vodstva CK KPH i predstavnicima Operativnog taba NOP i DV za Bosan

35 Kazivanje Bogdana Cmobmje autorima.

36 Gojko Nikoli, Korijen, stablo. Memoari, Zagreb, 1981., str. 421.
37 K. Na, n.d., str. 168-170.
sku krajinu i taba 4. operativne zone NOP odreda Hrvatske. Na njemu je
zakljueno da se borbena dejstva prenesu u dolinu Save i Une.38
Je li Tito prilikom ovog savjetovanja ili nekom drugom prilikom po
stavio Kosti Nau, odnosno Operativnom tabu za Bosansku krajinu pitanje
to je poduzeto po njegovoj direktivi od 31. oujka da se ispita mogunost
napada na koncentracijski logor u Jasenovcu? Na to pitanje nema odgovora
ni u Titovim Sabranim djelima, ni u ratnim uspomenama Koste Naa, ni u
sjeanjima politikog komesara Operativnog taba za Bosansku krajinu
Osmana Karabegovia. A bilo bi logino da je Tito tako postupio ako ne ra
nije (ili kasnije), a ono na spomenutom savjetovanju odranom 25. kolovo
za, na kojemu je, pored ostalog, zakljueno da se borbena dejstva prenesu
u dolinu Save i Une, na prostor gdje se nalazio i kompleks jasenovakih lo
gora.
*
Osim spektakularne akcije na Gojilo, dogodilo se rujna 1942. u Sla
voniji jo neto to zasluuje pozornost: izvrena je 23. rujna razmjena
Andrije Hebranga i 32 aktivista narodnooslobodilakog pokreta za dvojicu
zarobljenih ustakih funkcionara. Neki od zamijenjenih aktivista NOP-a
proveli su dulje ili krae vrijeme u Jasenovcu (logor br. III ili br. IV) ili u
Staroj Gradiki (logor br. V). Bio je to sluaj i sa samim Hebrangom. Zarob
ljavanje dvojice ustakih funkcionara (Mirko Vutuc i Karlo Vagner), ija je
pratnja pobijena i njihova razmjena za aktiviste NOP-a odigrali su se nepu
nih 25 km od Jasenovca, a oko 15 km od Stare Gradike kod sela Cage, na
cesti Okuani - Lipik.
Kakve su podatke bivi logorai dali tabu 3. operativne zone, gdje
su dovedeni poslije razmjene, o jasenovakom koncentracijskom logoru, da
li su predlagali neku akciju na logor radi oslobaanja njihovih dojueranjih
supatnika - koliko nam je poznato, nije ostalo nigdje zapisano.

Poslije opirnog izvjetaja Grge Jankesa Glavnom tabu Hrvatske od

5. rujna 1942., u kojemu se nalazi i reenica: Na kontakt sa (...) II. kraji
kim odredom iskoristit emo za saradnju u akcijama i na politikom polju,
slijedi-dopis koji je tab tog odreda poslao 25. rujna 1942. operativnom ta
bu za Bosansku krajinu. U dopisu stoji da se stanje od prole odredske
smotre prilino popravilo, emu je mnogo pridonijela veza sa vama i Slavo
nijom i Banijom.39 Znaaj veze i suradnje kozarakih i slavonskih jedinica
NOV-a i POJ-a istakao je i politiki komesar operativnog taba za Bosansku

38 Hronologija, str. 317.

39 -Zbornik, IV/7, str. 134.
 ;rajinu Osman Karabegovi u dopisu tabu 5. krajike brigade od 8. listopa-
la iste godine: Veze sa Slavonijom produbljujte i po mogunosti postavite
h na vojniku bazu (zajednike akcije).40 Najvjerojatnije potaknut i tim
[opisom tab 5. krajike brigade poslao je 19. listopada iste godine tabu 3.
iperativne zone Hrvatske opirno pismo koje zasluuje viestruku pozornost
er objanjava, direktno i indirektno, mnogo toga o emu je ve bilo rijei,
li to se samo moglo naslutiti. To pismo nosi potpise zapovjednika brigade
ioe (Josipa Maara) i politikog komesara Boka iljegovia), a sadri i
ljedee odlomke: U vezi sa naim usmenim razgovorima sa drugom
jrgom i Ivom (Grga Jankes i Ivo Marinkovi - nap. aut.) o zajednikim ak-
ijama, do sada se nije nita ostvarilo. Na geografsko-strateki poloaj i
ijegova aktivnost u mnogome je naslonjena na vae snage i postaje objek-
ivni faktor za zajedniko djelovanje. U tome pogledu mi smo inili pismene
irijedloge, o emu od vas nismo dobili pismene odgovore. Niste nas obavi-
estili ni o jaini neprijateljskih garnizona koji dolaze u obzir za zajednike
kcije. Mi ponovo predlaemo napade na Dubicu, Jasenovac i Gradiku. Po-
itiki bi najkorisnije za nas bilo likvidirati Jasenovac, a vojniki Dubicu.
Najhitnije nam po ovomu odgovorite. Mi bismo sljedeom potom poslali
:onkretne prijedloge, a tek poslije njih zajedniki sastanak vaih i naih de-
egata.41
Dakle, s Grgom Jankesom i Ivom Marinkoviem voeni su za vri-
sme njihova boravka na Kozari (srpanj-kolovoz 1942.) usmeni razgovori o
ajednikim akcijama slavonskih i kozarakih partizana; rukovoditelji ko-
arakih partizana su inili i pismene prijedloge tabu 3. operativne zone
a zajedniko djelovanje, ali na te prijedloge nisu dobili pismene odgovo-
e; tab 5. kozarake brigade ponovno predlae napade na Dubicu, Jaseno-
ac i Gradiku pa tako, istodobno, deifrira brojevima oznaene rijei u do-
'isu taba 2. krajikog odreda od 23. kolovoza, koje Grga Jankes nije mo-
;ao deifrirati jer je bio klju za ifru izgubio.
Prijedlog Josipa Maara oe - koji e se do pogibije prilikom oslo-
oenja Travnika, tono dvije godine kasnije, 20. listopada 1944., afirmirati
:ao jedan od najsposobnijih vojnih rukovoditelja Bosanske krajine, i Boka
liljegovia, ponovljen u ovom pismu, da se uz sudjelovanje kozarakih i
lavonskih partizana napadnu Bosanska Dubica, Jasenovac ili Bosanska
iradika, bio je plod samo naelne procjene njihovih operativnih moguno-
ti. Jer oni sami dodaju da e tek po prijemu odgovora na svoje pismo posla-
i konkretne prijedloge itd. U tom momentu zasluuje pozornost i odluka
taba 5. kozarake brigade da se sa tabom 3. operativne zone uspostavi e-

40 Isto, str. 214-217.

41 Isto, str. 295.
 sta redovna veza preko zvaninih kurira Milovana Gonina i Rade Brkovia
ovog taba, koji e potu nositi direktno u va tab kao i konstatacija: Mi
naglaavamo da nam vaa obavjetajna sluba moe pruiti dragocjenu po
mo - daleko vie nego na operativni tab. U vezi s tom konstatacijom za
nimljivo je napomenuti da su se u izvjetaju taba 3. operativne zone Glav
nom tabu Hrvatske, koji nosi isti datum kao i pismo taba 5. kozarake bri
gade (19. listopad 1942.), nalazili i ovi redovi: Informativna sluba u raz
doblju od 10. do 20. listopada t. g. nije dala one rezultate koje bi trebala i
morala dati, ali se u mnogome popravila. Prodrlo se vezom u mnoga nepri
jateljska uporita, u neprijateljske vojne centre, pa ak meu odgovorne voj
ne linosti.42
Meutim, tab 5. kozarake brigade nije dobio nikakve podatke do
kojih je, moda, dola informativna sluba 3. operativne zone, a ni njegova
obavjetajna sluba nije uoila da neprijatelj priprema novu ofenzivu na Ko
zaru. A te su pripreme bile u tijeku.

U etvrtoj knjizi Ustaki zloini genocida dr. Milan Bulaji kae:

Krajem avgusta i tokom septembra 1942. ustake vlasti koloniziraju srpska
potkozarska sela. Naseljavanje vre ivljem iz Hercegovine, uglavnom po
rodicama ustaa i legionara. To je bilo u skladu sa ustakom genocidnom
politikom etniki istih podruja, nagrada za uee u izvrenju zloina ge
nocida i uee u borbi protiv oslobodilakih snaga.43
Postojala je, meutim, jo jedna dimenzija kolonizacije potkozarskih
sela: radilo se, oigledno, i o tome da se i na taj nain obezbjede vane ko
munikacije Bosanska Kostajnica-Bosanska Dubica - Jasenovac te Bosanska
Dubica - Drakseni - Bosanska Gradika i ustaki garnizoni na tom podru
ju, pa i sam kompleks logora Jasenovac. Iz izvjetaja predstojnika kotarske
oblasti u Bosanskoj Dubici opunomoeniku ustake vlade za kolonizaciju
vidi se da je do tada u zapadnom Potkozarju (bosanskogradiki i bosansko-
dubiki srez) naseljeno 2000 muhadera, dok su ustae iz Jasenovca naseli
le oko 40-50 hercegovakih obitelji u Meeu, selo na cesti Bosanska Dubi
ca - Bosanska Gradika. Meutim, ustaki planovi da se koloniziraju
srpska potkozarska sela brzo su se pokazali neostvarivim jer to partizani
nisu doputali. U izvjetaju kozarakog NOP odreda od 25. listopada 1942.
kae se, na primjer, da je jedna desetina boraca poslije izvrene akcije u
okolini Bosanska Dubice, nou izmeu 19. i 20. listopada sakupila sve na-
seljenike iz Hercegovine, upoznala ih sa naom borbom i opomenula ih na

42POS, 1, str. 373.

43 Milan Bulaji, Ustaki zloin genocida, knj. IV, str. 762.
 lijep nain da napuste naa sela, to su isti i prihvatili. Dio naseljenika je
ve u listopadu napustio zapadno Potkozarje i prebacio se na teren Hrvatske
Kostajnice, a glavnina, vie od 1500, otila je u Bosansku Dubicu.44
Ocijenivi da poslije velike kozarake ofenzive u zapadnoj Bosni
opet narastaju komunistike grupe na oienoj teritoriji u predjelu planine
Kozare i u luku Una - Sana, zapovjednik njemakih oruanih snaga na ju
goistoku naredio je 16. listopada izvoenje operacije Kozara. U sastav
borbene grupe Hoffmann iz njemake 714. pjeadijske divizije, kojoj je
povjereno izvoenje operacije, ula su 4 njemaka, 4 domobranska i 1 usta
ki bataljun (Dopuna B.) Te su snage, uz snanu podrku artiljerije i avijaci
je, prele 19. listopada u nastupanje.45 Izbjegavajui borbu s daleko nadmo
nijim neprijateljem 5. kozaraka brigada sklonila je ranjenike i 21. i 24. li
stopada probila se u dva pravca s Kozare, preko ceste Bosanski Novi - Pri
jedor u Podgrme. Na Kozari su ostali njezini manji dijelovi, jaine dvije
ete, koji e biti jezgro za obnavljanje kozarakog partizanskog odreda.46
Njemako zapovjednitvo moglo je samo konstatirati: Akcijama 714. pje
adijske divizije Kozara je bila gotovo osloboena od neprijatelja. Meutim,
hrvatski poloaji nisu mogli sprijeiti prebacivanje jakih neprijateljskih sna
ga u Grme.47
*
Pismo taba 5. kozarake brigade pisano 19. listopada 1942., istog
dana kada je borbena grupa Hoffmann poela operaciju Kozara, kuriri
M. Gonin i R. Brkovi donijeli su u tab 3. operativne zone 25. listopada.
Uslijedio je, ve 28. listopada, u ime taba zone, odgovor zapovjednika
Grge Jankesa, bez potpisa politikog komesara Karla Mrazovia: Na Vae
pismo odgovaramo sljedee: to se tie vaeg predloga za zajedniku akciju
na mjesta J, D. i G, mi stojimo na stanovitu da te akcije zasada nisu mogu
e, ne samo sa nae strane nego ak i sa vae. To su vrlo teke akcije i obzi
rom na vojno i politiko stanje kod nas i kod vas, takve akcije treba da ot
padnu (za sada). Vi ste poli dobrim putem u vaim akcijama i taj put treba
te i da slijedite: zasjeda je najbolja akcija. Treba postavljati zasjede na svim
putevima i prolazima kuda se kreu neprijateljske snage. U zasjedama, ako
su dobro postavljene, gubi se sa nae strane relativno malo ili nita, a nepri
jatelju se zadaju smrtonosni udarci. Neprijatelj postaje nesiguran u svojim
komunikacijama, to ga prinuava da se koncentrie u njegova velika upo
rita, a manja da preputa nama. Borbom za velika uporita mi gubimo mno-

44 Samardija, str. 212.

45 Zbornik, XII/2, str. 793-794; Samardija, str. 221; Zbornik IV/7, str. 55.
46 Samardija, str. 221; Zbornik, IV/7, str. 55.
47 Zbornik, XII/2, str. 848.
 go. Veliki broj ranjenika kod nas u zadnjim velikim akcijama koje smo vo
dili zabrinjava nas i moramo voditi rauna da to utie na moral partizana
kao i to da mi nemamo sigurnih bolnica ni lekara ni dovoljno sanitetskog
materijala za efikasno leenje tih ranjenika. Ja mislim da kod vas isto tako
stoji u pogledu ranjenika, ako ne jo i gore nego kod nas. Velika uporita mi
moramo likvidirati na taj nain to emo komunikacije prema njima presei
i onemoguiti im vezu sa ostalim delom neprijateljskih snaga. Znai, borba
na putevima i eljeznikim prugama, ruenje tih puteva, mostova i dobro
postavljene zasede na njima su najbolje sredstvo za likvidaciju neprija
teljskih uporita, pogotovo kad se kod nas ne raspolae sa tekim i dovol
jnim brojem automatskog oruja (Dopuna B). Gore spomenuta mesta doi
e u obzir malo kasnije, kada mi izbacimo iz saobraaja glavni put Beograd
-Zagreb, kao i prugu.48
Kao to vidimo, zapovjednik 3. operativne zone Hrvatske Grga Jan-
kes - ne znajui da je u tijeku ofenziva na Kozaru i da se 5. kozaraka bri
gada pod pritiskom jakih njemakih i ustako-domobranskih snaga u meu
vremenu morala probiti u Podgrme, dok su na Kozari ostale samo manje
partizanske jedinice - odbacio je naelno, bez imalo kolebanja, prijedlog
taba 5. kozarake brigade za zajedniku akciju na mjesta J(asenovac),
D(ubicu) i G(radiku) 49 A to se pak tie njegova objanjenja da e zajed
niki napad slavonskih i kozarakih partizana na ta neprijateljska uporita
doi u obzir malo kasnije, kada mi izbacimo iz saobraaja glavni put Beo
grad - Zagreb, kao i prugu, rije je oito o potpuno nerealnoj procjeni, u
prvom redu vanosti tih prometnica za njemaki Wehrmacht. Uostalom, je
dinicama NOV i POJ nee poi za rukom da ono to je Jankes nagovijestio
za malo kasnije uine do kraja rata.
Pismu Grge Jankesa od 28. listopada bilo je prikljueno jo jedno
njegovo pismo adresirano na tab 5. kozarake NOU brigade, koje je nosilo
datum 29. listopada 1942., a sadravalo je i ove redove: Informativnu
slubu smatramo vrlo vanom i korisnom jer od nje umnogome zavise nai
uspesi. Zato je nae rukovodstvo na vreme uvidelo vanost ove slube i pri
stupilo njenom solidnom organizovanju. Informativne veze izmeu nas i vas
od neprocenjive su vanosti jer nam i sam geografski poloaj dozvoljava da
ove veze - kao i sve druge - solidno funkcioniu. Obaveteni smo da nepri
jatelj skuplja i prikuplja snage da vri ofanzivu irih razmera na na oslobo
eni teritorij.50 Konstatacije iz prva dva odlomka nesumnjivo su umjesne,
ali obavjetenja da neprijatelj sprema i prikuplja snage da vri ofanzivu i-

48 Slavonija, III, str. 221, 222.

49 POS, 1, str. 375.
50 kto, str. 376.
rih razmera na osloboeni teritorij Slavonije nisu bila tona. Kao to smo
ve rekli, do neprijateljske ofenzive u Slavoniji doi e tek u oujku-travnju
idue godine!
*
Krajiki proleterski bataljun koji se sredinom lipnja 1942. pod dra
matinim okolnostima prebacio s planine Motajice preko Save i od tada se
borio u Slavoniji zahtijevao je u vie navrata od taba 3. operativne zone da
mu odobri povratak na Kozaru, odnosno u Bosansku krajinu. Njegovu je
zahtjevu konano udovoljeno. Ne znajui daje u tijeku neprijateljska ofen
ziva na Kozaru, ostaci tog bataljuna, 87 krajikih proletera sa etiri kurira 3.
operativie zone, koji su nosili potu za Glavni tab Hrvatske, i 12 drugih
slavonskih partizana, koji su upueni u taj tab radi pohaanja vojno-poli-
tikog teaja, prebacili su se s Psunja nou izmeu 21. i 22. listopada u bli
zini ua Velikog Struga na desnu (junu) obalu Save. Neprijatelj nije zapa
zio pokret ove grupe partizana, a mjetani sela ovac, koji su im sluili kao
vodii i pomagali u prebacivanju preko rijeke, vratili su se kuama prije
zore i sauvali tajnu. Dolazei iz Slavonije na Kozaru, proleteri su se mimo-
ili s kuririma Milovanom Goninom i Radom Brkoviem koji su nosili po
tu (pismo od 19. listopada 1942.) taba 5. kozarake brigade za tab 3. ope
rativne zone.
Na Prosari, odnosno na Kozari, krajiki proleterski bataljun zadrao
se do kraja studenog, kada se prebacio u Podgrme (1. prosinca) i usposta
vio vezu s operativnim tabom za Bosansku krajinu. Zanimljivo je da tab
bataljuna prije polaska nije dobio od taba 3. operativne zone bilo kakav do
pis za neki vii krajiki tab o dranju proletera za vrijeme njihova boravka
u Slavoniji. Meutim, pismo koje e Grga Jankes poslati tabu 5. krajike
brigade 28. listopada objasnit e barem donekle zato se tako postupilo. U
tom pismu zapovjednik 3. operativne zone dao je o krajikim proleterima
ovakvu ocjenu: Meu njima ima burgijaa, a moe se kazati i otvorenih
etnika koji su se vjeto zamaskirali i vrlo spretno dobili pod svoj utjecaj
veinu boraca te ete.51
Iz nekih izvjetaja dr. Pavla Gregoria, rukovoditelja Povjerenstva
CK KP Hrvatske za Slavoniju, dostavljanih Centralnom komitetu KP Hrvat
ske, vidi se daje u tabu 3. operativne zone ujesen 1942. godine dolo do
netrpeljivosti i sukoba, prije svega izmeu Jankesa i Mrazovia. Tako je dr.
Gregori 21. listopada 1942. napisao: Moramo vas izvijestiti i o krizi koja
je nastala u tabu nae 3. operativne zone, o emu vas je vjerojatno ve izvi
jestio drug Fatu.52

51 Isto, 1, str. 375.

52 Isto, str. 225.
 Fati (Fatu) bio je Andrija Hebrang, koji je, poslije razmjene izvrene
23. rujna, mjesec dana ostao u Slavoniji, a zatim se prebacio na Kordun, od
nosno u Liku, gdje su se tada nalazili Glavni tab HOP odreda Hrvatske i
Centralni komitet KP Hrvatske.
U pismu od 27. listopada 1942., potpisanom sa iko, a poslanom
Dragutinu Sailiju Konspiratoru, sekretaru Povjerenstva, Gregori je opirno
pisao o zategnutostima koje su nastale u tabu zone, dodajui: Tako u
jem od drugova partijaca primjedbe da Grgu Jankesa ne trpe i si. A to je
proizilo od nekih lanova taba. Pa i sam Gapar (Karlo Mrazovi) mnogo
u tom pogledu grijei, napadajui Grgu ak i pred nepartijcima iako je Grga
lan Povjerenstva, to je uglavnom svima poznato.53
Podcjenjivaki stav u odnosu na kozarake partizanske rukovoditelje
Grga Jankes je zadrao pa ak i zaotrio u izvjetaju koji je 20. studenog
1942. kao zapovjednik 3. operativne zone (politiki komesar: odsutan)
dostavio Glavnom tabu Hrvatske: Pokuavali smo i vojniki da surauje
mo, pisao je Grga Jankes, govorei o suradnji s Kozaranima, no tu nije
bilo nikakve praktine mogunosti momentalno za sada. Oni su nam pred
loili zajedniki napad na Jasenovac i na Gradiku. Mi smo tu stvar protu-
dirali i vidili da oni ne bi mogli dati u jednoj i drugoj operaciji dovoljnu po
mo jer je situacija na njihovom sektoru takva da im to onemoguuje, to
oni sami nisu dovoljno ocijenili (nisu dovoljno prouili ni one izvjetaje o
situaciji kod njih koje su nam poslali). Nae snage i situacija kod nas za
sada je takva da mi te akcije nismo mogli poduzeti. Prema tome, odloili
smo ih za kasnije. Sada smo meutim uli daje kozaraka brigada otila iz
Kozare za Grme, a sa Grmea nekuda dalje. Na Kozari nije ostalo nikoga i
njihovi kuriri koji su se vraali od nas sa potom nisu tamo nali nikoga i
morali su se vratiti natrag ovamo. Znai veze sa Kozarom, a zbog toga i sa
Operativnim tabom za Bosansku krajinu za momenat su prekinute.54
Bio je ovo posljednji izvjetaj Glavnom tabu Hrvatske koji je Grga
Jankes potpisao kao zapovjednik 3. operativne zone! Ubrzo je smijenjen jer
na toj dunosti nije zadovoljio.
=t=

U razgovoru s beogradskim publicistima Draganom Markoviem i

Savom.Kravcem, voenom 13. studenog 1972. godine i objavljenom u be
ogradskom ilustriranom polumjeseniku Duga, Grga Jankes opirno govori
o posljednjem partijskom sastanku u tabu 3. operativne zone, pa izmeu
ostaloga tvrdi da ga je najpre ocrnio zamenik komesara (Duan
Brki - nap. aut.), te daje sastanku nazoio i Andrija Hebrang, koji je izmi

53 Isto, 1, str. 226.

54 Slavonija, III, str. 357.
 3. dalmatinska brigada formirana 12. listopada 1912.58
Prema tome, Vicko Krstuovi je kao zapovjednik 4. dalmatinske
operativne zone mogao poruiti Titu i Hebrangu da njihove dalmatinske
dvije brigade... idu na oslobaanje Jasenovca samo u periodu izmeu 3. li
stopada i 1. studenog 1942. dok su se pod zapovjednitvom njegova taba
nalazile dvije dalmatinske brigade. Meutim, Andrija Hebrang, koji je u
Slavoniji razmijenjen za dvojicu zarobljenih ustakih funkcionara 23. rujna
1982, stigao je preko Banije i Korduna u sjedite Centralnog komiteta KP
Hrvatske prvih dana studenog i tek tada produio na Otrelj, gdje se oko 10.
studenog sastao s Titom. Funkciju sekretara CK KP Hrvatske on e preuzeti
tek u prosincu 1942. godine.
Kad je rije o broju od 100.000 logoraa u Jasenovcu kao i poruci
i planu napada na taj logor, koji je Vicko Krstulovi iz Dalmacije poslao
Titu i Hebrangu - to doista spada, blago reeno, u domenu fantastike pa
nema smisla na njih se osvrtati.
Je li Stevo Krajai prije smrti odgovorio na Cenievo pitanje, koje
zasluuje ak i cijeli feljton nismo mogli utvrditi. Ovdje moramo istaknuti
samo to da je beogradski novinar-publicist Dragan Kljaki u svojoj knjizi
Dosje Hebrang, ije je prvo izdanje tiskano 1983., dakle 14 godina poslije
Cenieva razgovora s Krajaiem, objavio svoj razgovor s Vickom
Krstuloviem o problematici vezanoj uz temu Zato logor Jasenovac nije
osloboen ali Krstulovi tom prigodom nijednom rijeju nije spomenuo
neku svoju poruku poslanu ujesen 1942. godine Titu i Hebrangu. O Klja-
kievoj verziji razgovora s Vickom Krstuloviem bit e opirnije govora u
sljedeim poglavljima.

Istodobno sa smjenjivanjem Grge Jankesa i Karlo Mrazovi Gapar

je razrijeen dunosti politikog komesara 3. operativne zone. Pozvan da
doe u Glavni tab Hrvatske, koji se tada nalazio u Lici, on je krenuo na put
s dr. Mladenom Ivekoviem koji je kao jasenovaki zatoenik bio zamijen
jen u istoj grupi s Andrijom Hebrangom za spomenutu dvojicu u Slavoniji
zarobljenih ustakih rukovoditelja. U Ivekovievoj knjizi Nepokorena zem
lja, koja je tiskana u Zagrebu odmah poslije rata, 1945. godine, iamo:
Nou 10. decembra 1942. prekoraio sam glavnu prugu Zagreb - Beograd i
oko 6 sati ujutro stigao u Plesmo, selo u neposrednoj blizini Jasenovca. Tu
sam prespavao, da bi se idue noi prebacio do Lonje, a odavde preko
Crkvenog Boka u osloboenu Baniju. Sa mnom je putovao i Gapar, bivi

58 Isto.
117
 3. dalmatinska brigada formirana 12. listopada 1912.58
Prema tome, Vicko Krstuovi je kao zapovjednik 4. dalmatinske
operativne zone mogao poruiti Titu i Hebrangu da njihove dalmatinske
dvije brigade... idu na oslobaanje Jasenovca samo u periodu izmeu 3. li
stopada i 1. studenog 1942. dok su se pod zapovjednitvom njegova taba
nalazile dvije dalmatinske brigade. Meutim, Andrija Hebrang, koji je u
Slavoniji razmijenjen za dvojicu zarobljenih ustakih funkcionara 23. rujna
1982, stigao je preko Banije i Korduna u sjedite Centralnog komiteta KP
Hrvatske prvih dana studenog i tek tada produio na Otrelj, gdje se oko 10.
studenog sastao s Titom. Funkciju sekretara CK KP Hrvatske on e preuzeti
tek u prosincu 1942. godine.
Kad je rije o broju od 100.000 logoraa u Jasenovcu kao i poruci
i planu napada na taj logor, koji je Vicko Krstulovi iz Dalmacije poslao
Titu i Hebrangu-to doista spada, blago reeno, u domenu fantastike pa
nema smisla na njih se osvrtati.
Je li Stevo Krajai prije smrti odgovorio na Cenievo pitanje, koje
zasluuje ak i cijeli feljton nismo mogli utvrditi. Ovdje moramo istaknuti
samo to da je beogradski novinar-publicist Dragan Kljaki u svojoj knjizi
Dosje Hebrang, ije je prvo izdanje tiskano 1983., dakle 14 godina poslije
Cenieva razgovora s Krajaiem, objavio svoj razgovor s Vickom
Krstuloviem o problematici vezanoj uz temu Zato logor Jasenovac nije
osloboen ali Krstulovi tom prigodom nijednom rijeju nije spomenuo
neku svoju poruku poslanu ujesen 1942. godine Titu i Hebrangu. O Klja-
kievoj verziji razgovora s Vickom Krstuloviem bit e opirnije govora u
sljedeim poglavljima.

*
Istodobno sa smjenjivanjem Grge Jankesa i Karlo Mrazovi Gapar
je razrijeen dunosti politikog komesara 3. operativne zone. Pozvan da
doe u Glavni tab Hrvatske, koji se tada nalazio u Lici, on je krenuo na put
s dr. Mladenom Ivekoviem koji je kao jasenovaki zatoenik bio zamijen
jen u istoj grupi s Andrijom Hebrangom za spomenutu dvojicu u Slavoniji
zarobljenih ustakih rukovoditelja. U Ivekovievoj knjizi Nepokorena zem
lja, koja je tiskana u Zagrebu odmah poslije rata, 1945. godine, iamo:
Nou 10. decembra 1942. prekoraio sam glavnu prugu Zagreb - Beograd i
oko 6 sati ujutro stigao u Plesmo, selo u neposrednoj blizini Jasenovca. Tu
sam prespavao, da bi se idue noi prebacio do Lonje, a odavde preko
Crkvenog Boka u osloboenu Baniju. Sa mnom je putovao i Gapar, bivi

58 Istu.
 B
I tijekom ove ofenzive pripadnici ustakih posadnih jedinica u Jase
novcu poinili su toliko stravinih zloina nad stanovnitvom potkozarskih
sela koje im je dospjelo u ruke da su se i sami Nijemci nad tim zgraali.
Njemaki poslanik u Zagrebu naao je ak za potrebno da na to upozori
ustakog poglavnika Pavelia. Tako se u njegovoj zabiljeci o razgovoru s
Paveliem 14. studenog 1942. nala i konstatacija, odnosno Pavelievo obe
anje da jasenovaki odredi nee vie poduzimati akcije izvan samog logo
ra, osim za neposrednu obranu.62
C
Odakle Grgi Jankesu ideja da borbom za velika uporita mi gubimo
mnogo, da velika uporita moramo likvidirati na taj nain to emo komu
nikacije prema njima presjei itd.? Odgovori na ta pitanja, pa i vie od
toga, nalaze se, ini nam se, u pismu koje je Tito poslao jo 7. travnja 1942.
iz Foe, po kuriru Duanu Pekiu, Glavnom tabu NOP odreda Hrvatske. A
Grga Jankes je morao biti, barem djelomino, upoznat s tim pismom jer se
nalazio u Glavnom tabu Hrvatske kada je Peki stigao s potom iz Foe. U
etvrtoj toki Titova pisma stajalo je: Zauzimanje pojedinih varoi iziskuje
rtve. Zato je dejstvo izmeu varoi po komunikacijama mnogo korisnije,
dobiva se plijen, razvija se borbenost kod jedinica uspjenim dejstvom po
komunikacijama i presijecanjem saobraaja izmeu varoi ove same padaju.
Razumije se po sebi da treba neku varo i odsudno napasti. Dakle, glavno
dejstvo usredsredite na komunikacije, i to na one koje su od velike vojnike
vanosti za neprijatelja. Te komunikacije vi ete bolje odrediti, a znate i pri
like neprijatelja na njima.63 Grga Jankes nije, oito, znao za Titovo pismo
Operativnom tabu za Bosansku krajinu, poslano takoer iz Foa samo
osam dana ranije, 31. oujka 1942., u kojem je on, zalaui se za partizanski
nain ratovanja i dobro organizovano dejstvo na komunikacijama izmeu
varoi napisao i ovo: Za to uspjenije voenje borbe treba nonim napa
dima zauzeti i koje mjesto. Samo, jedinice ne treba vezivati za odbranu
osloboene tritorije. Njih treba bacati na osvajanje novih mjesta i pre-
preavanje puteva.64
D
U svojoj knjizi Zapisi ilegalca, objavljenoj 1960. Grga Jankes pie o
boravku u panjolskoj i ovo: Kad sam u Jugoslaviji osuen na est godina

62 Bogdan Krizman, Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija, Zagreb, 1980., str. 446;
NAW, T. 501, R 285.
63 Tito, SD, 9, 203.
64 Isto.
119
 B
I tijekom ove ofenzive pripadnici ustakih posadnih jedinica u Jase
novcu poinili su toliko stravinih zloina nad stanovnitvom potkozarskih
sela koje im je dospjelo u ruke da su se i sami Nijemci nad tim zgraali.
Njemaki poslanik u Zagrebu naao je ak za potrebno da na to upozori
ustakog poglavnika Pavelia. Tako se u njegovoj zabiljeci o razgovoru s
Paveliem 14. studenog 1942. nala i konstatacija, odnosno Pavelievo obe
anje da jasenovaki odredi nee vie poduzimati akcije izvan samog logo
ra, osim za neposrednu obranu.62
C
Odakle Grgi Jankesu ideja da borbom za velika uporita mi gubimo
mnogo, da velika uporita moramo likvidirati na taj nain to emo komu
nikacije prema njima presjei itd.? Odgovori na ta pitanja, pa i vie od
toga, nalaze se, ini nam se, u pismu koje je Tito poslao jo 7. travnja 1942.
iz Foe, po kuriru Duanu Pekiu, Glavnom tabu NOP odreda Hrvatske. A
Grga Jankes je morao biti, barem djelomino, upoznat s tim pismom jer se
nalazio u Glavnom tabu Hrvatske kada je Peki stigao s potom iz Foe. U
etvrtoj toki Titova pisma stajalo je: Zauzimanje pojedinih varoi iziskuje
rtve. Zato je dejstvo izmeu varoi po komunikacijama mnogo korisnije,
dobiva se plijen, razvija se borbenost kod jedinica uspjenim dejstvom po
komunikacijama i presijecanjem saobraaja izmeu varoi ove same padaju.
Razumije se po sebi da treba neku varo i odsudno napasti. Dakle, glavno
dejstvo usredsredite na komunikacije, i to na one koje su od velike vojnike
vanosti za neprijatelja. Te komunikacije vi ete bolje odrediti, a znate i pri
like neprijatelja na njima.63 Grga Jankes nije, oito, znao za Titovo pismo
Operativnom tabu za Bosansku krajinu, poslano takoer iz Foa samo
osam dana ranije, 31. oujka 1942., u kojem je on, zalaui se za partizanski
nain ratovanja i dobro organizovano dejstvo na komunikacijama izmeu
varoi napisao i ovo: Za to uspjenije voenje borbe treba nonim napa
dima zauzeti i koje mjesto. Samo, jedinice ne treba vezivati za odbranu
osloboene tritorije. Njih treba bacati na osvajanje novih mjesta i pre-
preavanje puteva.64
D
U svojoj knjizi Zapisi ilegalca, objavljenoj 1960. Grga Jankes pie o
boravku u panjolskoj i ovo: Kad sam u Jugoslaviji osuen na est godina

62 Bogdan Krizman, Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija, Zagreb, 1980., str. 446;

NAW, T. 501, R 285.

63 Tito, SD, 9, 203.
64 Isto.
 robije, kanjen sam i doivotnim gubitkom graanskih prava. Zbog toga me
nisu pozivali u vojsku, tako da nisam znao rukovati ni pukom ni drugim
orujem osim pitolja.65 Poslije dolaska u panjolsku upuen je na vojnu
obuku i uenje panjolskog jezika.
Vojne vjebe su nam ile dosta dobro, pie on u Zapisima ile-
galca. Vrlo brzo smo nauili osnovne stvari, koje su za prve dane u
ratu neophodne - gaanje, nastupanje, odstupanje, ponaanje pri na
padu, odbrana protiv tenkova, sluba veze i slino... Posle dva meseca
zavrili smo vebe. Jedinica se organizovala i pripremala za front.66
Meutim, Grga Janks nije otiao s jedinicom na frontu. Upuen
je u Godelju, 18 km udaljenu od Valencije, gdje je radio na cenzuri
pote pripadnika internacionalnih brigada sve do njihova povlaenja
prema francuskoj granici. A kada su interbrigadisti s granice ponovno
dobrovoljno otili na frontu Barcelone, i on se naao u tim borbenim
redovima. Tri ponovno formirane internacionalne brigade (1., 12. i
15.) vodile su od 27. do 31. sijenja 1939. na frontu Barclone obram
bene borbe, a zatim se pod borbom povlaile prema francuskoj grani
ci, koju su prele 9. veljae.
Kako vidimo, kada je Grga Jankes 1941. godine stigao u Jugo
slaviju, za sobom je imao samo dvomjesenu vojnu obuku i trinaestod-
nevno vojno borbeno iskustvo. Moda u toj injenici treba traiti isho
dite nekih kasnijih nesporazuma u tabu 3. operativne zone. U Vojnoj
enciklopediji Jugoslavije nalazi se odrednica Jankes Grga u kojoj
stoji: Jankes Grga (Ivanska kod Bjelovara: 12. 3. 1906.), rezervni pu
kovnik JNA. lan KPJ od 1926. Pre II SR bio je lan sekretarijata PK
SKOJ za Hrvatsku i sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Srbiju. Proveo
na robiji est godina. Od 1937. do 1939. uestvovao u panskom na-
cionalnooslobodilakom ratu. Posle vie od dve godine provedene u
logorima u Francuskoj, prebacio se u Jugoslaviju. U NOR-u od 1941.
U ratu je bio sekretar OK KPH za Bjelovar, komandant 3. operativne
zone G Hrvatske, a zatim lan Oblasnog komiteta KPH za zagreba
ku oblast. Posle rata bio: predsednik mesnog sindikalnog vea Beo
grada, sekretar Centralnog odbora SSJ, sekretar Centralne revizione
komisije SKJ i dr. Biran za poslanika Savezne skuptine u vie saziva.
Objavio Zapise ilegalca (Beograd, I960.). Odlikovanje ONH, OZN
sa zlatnom zvezdom, OBJ sa zlatnim vencem i dr.67

65 POS, 1,234.
66 Isto.
67 VE, 4,9.
 E
Vjenceslav Ceni nijednom rijeju ne ukazuje na to gdje se nalazi
dokument sa odgovorom Hebranga i Bakaria upuenim Vicku Krstuloviu
u kojem se eksplicitno zabranjuje bilo kakva vojna aktivnost koja bi ila na
oslobaanje Jasenovca. Zato, i ne samo zato ini nam se da ne treba gubiti
iz vida mogunost da on ponekad, a moda i poesto, sam odgovara na vla
stita pitanja i pripisuje te odgovore Stevi Krajaiu jer ih ovaj mrtav ne
moe demantirati! Naalost, ne bi to bilo nita novo u naoj povijesnoj pu
blicistici.

F
Piui o inenjeru kemije Fuadu Midiu, koji je kao jasenovaki za
toenik rukovodio dezinfekcijskom stanicom, dr. Nikola Nikoli kae da su
preko njega i Fiksa (takoer logoraa - nap. aut.) ile veze do komunista i
antifaista ne samo u selu Jasenovcu nego i do partizanske baze i sela Ple-
smo.
Na sljedeoj stranici svoje knjige dr. N. Nikoli dodaje i ovo: Rem-
zija Rebac, radnik iz Mostara, radio je u lanari i bio je u grupi komunista iz
Zagreba koja je spremala proboj iz logora. Remzija je bio povezan s partiza
nima iz sela Plesmo. Kada se ta veza provalila, Remzija je s ostalim bio ob
jeen u logoru.68
O Remziji Rebcu, kojega e ustae objesiti u logoru 22. listopada
1944., kao i o radu grupe logoraa kojoj je pripadao, govori se opirnije u
sedmom poglavlju ove knjige. Na ovom mjestu elimo samo skrenuti pozor
nost itatelja na injenicu daje u selu Plesmo, udaljenom nepunih 10 km od
Jasenovca (kao i u samom selu Jasenovcu), postojao partizanski punkt koji
je nesumnjivo mogao obavjetavati partizanske tabove i o ustakim snaga
ma rasporeenim oko kompleksa jasenovakog logora. A raspolaganje to
nim podapima o neprijatelju oduvijek je bilo jedan od najhitnijih preduvjeta
za uspjenu pripremu i izvoenje napada na njegove poloaje.

68 N. Nikoli, rt. d., str. 179, 180.

 V. POGLAVLJE

OD BIHAKE REPUBLIKE
DO BITKE U KRAPJU
studeni 1942. - srpanj 1943.

Prva broura o Jasenovcu. - Pobjegli logorai-obavjetajci! - tab 3.

zone predlae napad na klanicu br. 1 NDH. - Naknadno obja
njenje. - O planiranom ustanku logoraa koji je obustavljen izva
na. - etiri verzije jedne bitke. - Ustaki obavjetajni izvje
taj. - Ponovno na Kozari. - Borba na podruju biveg jasenovakog
logora Krapje (16. srpanj 1943.). - Pogled iz logora. - to kau do
kumenti? - Jedna konstatacija.

Prema navodima Vladimira Dedijera iznijetim u knjizi Vatikan i

Jasenovac, Moa Pijade je krajem 1942. godine osnovao pri Vrhovnom
tabu Komisiju za skupljanje podataka o ratnim zloinima (dopuna A.).
Navodei da mu je pomagao u ovom poslu Dedijer pie:
uli smo mnogo o jasenovakom koncentracionom logoru, tre
em najveem gubilitu nevinih ljupi u Drugom svetskom ratu. Grupa lo
goraa, meu kojima je bio i jedan moj prijatelj, Jevrejin, uspela je da
pobegne iz logora. Na osloboenoj teritoriji u zapadnoj Bosni, u selu
Drini, radili smo na sreivanju njihovih seanja i izdali knjiicu prvih
svedoanstava o tome ta se zbivalo u Jasenovcu.1
Petnaestak dana po osloboenju Bihaa, 18. studenog 1942., iz
Drinia kod Bosanskog Petrovca, gdje se nalazila tiskara Borbe, lan
redakcije tog lista Mitra Mitrovi poslala je Marku Aleksandru Ran-
koviu pismo u ijem su se dodatku nali i ovi redovi: ia Janko
(Moa Pijade - nap. aut.) nam je dao na tampanje brouru o jasenova
kom logoru. Broura je veoma znaajna, ve smo je dali na slaganje.
Ali - da se nesporazumi ne bi ponovili - da li treba napisati, kao to je
on to napisao, daje to izdanje Propagandnog odsjeka Narodnooslobo-
dilakog vijea? Odgovori nam na to odmah da ne bi tampanje ekalo
radi toga.2

1 Vladimir Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 9-10.

2 DCO, 8, str. 538-539.
 U pregledu materijala koji se nalaze u tisku, urednitvo Borbe nave
lo je 25. studenog 1942. da je broura Jasenovaki logor tiskana u 2000
primjeraka.3 Bio je to veoma velika tiraa za ono vrijeme.
Najzad, i u svom ratnom dnevniku Vladimir Dedijer je pod datumom
8. prosinac 1942. zapisao: Drinii. - Radimo brouru o Jasenovcu, jednom
od najstranijih dokumenata dananjice. Nekoliko drugova Jevreja pobeglo
je iz logora, poto su prvo ubili straara. Preplivali su Savu i stigli na Koza
ru. Nikica Pavli je sredio njihove utiske. U brouri se pominju imena stoti
na naih poznatih drugova koji su ubijeni u tom logoru. Svratio sam u tam
pariju i priam kako e ta broura imati velikog odjeka u narodu.4
Broura Jasenovaki logor - iskazi zatoenika koji su pobjegli iz lo
gora, prva broura o tom najmasovnijem stratitu na jugoistoku Europe,
izila je iz tiska kao izdanje propagandnog odsjeka Antifaistikog vijea
narodnog osloboenja Jugoslavije. U predgovoru broure, koju je za tam
pu pripremio Nikola Pavli, stajalo je: Ovom knjiicom poinjemo objav
ljivati dokumenta o zvjerstvima faistikih okupatora i njihovih ustakih i
etnikih slugu. U ovoj knjiici objavljujemo zajednike i pojedinane iska
ze sedmorice zatoenika koji su uspjeli da se bjegstvom na Kozaru par
tizanima spasu krvavog logora u Jasenovcu.5
Od sedmorice zatoenika u brouri su poimence navedena samo
dvojica: Gabrijel Vinter, privatni inovnik iz Zagreba, koji je u jasenova-
kom logoru obavljao posao koijaa, i Duan ulum, koji je pobjegao iz lo
gora u dane velike ofanzive na Kozaru.6 Ostali svjedoci ostali su anonimni,
najvjerojatnije zbog obitelji ili roaka koji su se, s iznimkom Mirka Rodia,
rodom iz sela Busovae kod Bosanskog Petrovca, nalazili na okupiranom
teritoriju. Bili su to: Marko Popovi, esnaestogodinjak, stolar, iz okoline
Slavonskog Broda; Josip Hirschberger, 38 godina, stolar, idov iz Vinkova
ca; Mirko Imre Unterberger, 31 godina, stolar iz Rume; Anton Doj De
utsch, 30 godina, strojobravar, takoer idov iz Vinkovaca. Svi navedeni
bili su angairani na poslovima izvan logora, uglavnom u mjestu Jasenovcu.
Kada su 9. listopada 1942. u pratnji jednog ustae kolima krenuli u selo Me-
ea u Potkozarju po voe, iskoristili su priliku za bijeg. Razoruali smo
jednog ustau, izjavio je Marko Popovi 14. listopada na sasluanju u ta
bu II. ete II. bataljona V. kozarake udarne brigade u Kozari, oduzeli mu
karabin, svezali ga i onda pustili jer je bio dobar ovjek.7

3 Borba, 25. studeni 1942.

4 V. Dedijer, Dnevnik, knj. II, Beograd, 1979., str. 21-22.
5 A. Mileti, I, str. 546-547.
6 Isto, str. 554, 560.
7 A. Mileti, III, str. 222-227.
 *

Analiza broure Jasenovaki logor nedvosmisleno ukazuje na to da

je i partizanska obavjetajna sluba na osnovi iskaza pobjeglih logoraa mo
gla doi do vanih spoznaja. Znaajni obavjetajni podaci nali su se i u
brouri o kojoj je rije. U njoj nalazimo i ove redove u svjedoenju Duana
Culuma: Oko jasenovakog logora podignuta su sva sela, odnosno srpsko
stanovnitvo tih sela i sve njihovo prigrabljeno i opljakano. Prvo su dignu
ta sela Mlaka i Jablanac. Poslije Mlake i Jablanca dignuta su sela Jasenovac
i Utica. Ona su prola isto onako kao i prva sela. Dignuta su i sela Krapje i
Gradina. U Gradini sruili su pravoslavnu crkvu, odvozili sijeno, slamu i
kuruzovinu, sjekli vrbe ispred sela, uz Savu, po livadama, naroito do Bo
sne. Posjeeno je 2-3 hiljade vrba. Sve to zbog zatite od partizana. Logor i
Gradinu vee dereglija na ici kojom je upravljala grupa Ciganina Mite,
skitnice i kriminalca. Ta dereglija moe da prevozi po 6 kola ili po 70-80
ljudi. rtve su prevozili u Gradinu lepom.8
U poglavlju Logorske radionice nale su se i reenice: Jasenova
ki logor smjeten je u ciglani, pilani i lanari u Jasenovcu, bive vlasnitvo
brae Bai. Logor se stalno proirivao na raun susjednih seljakih imanja.
Lei uz Savu prema Koutarici, opleten icom visokom 3 metra, a irokom
5 metara. Jedna partija zatoenika cijelo ljeto radila je na podebljavanju te
iane ograde. Od grada je udaljen 1 kilometar. im se ue u logor s desne
strane je straara, a s lijeve zvonara nazvana po tome to su tu ranije dove
zena i slupana zvona sa pravoslavnih crkava. Graevinska grupa sazidala je
sve bunkere i izvidnice oko logora.9 Nema sumnje da su logorai-bjegunci
po dolasku u partizanska zapovjednitva i tabove dali mnogo znaajnije
obavjetajne podatke od onih koji su se manje-vie sluajno nali u brouri
Jasenovaki logor. To potvruju i podaci koje je u tabu 2. ete dao Mirko
Rodi: U Jasenovcu nema domobrana. Nijemaca vrlo malo. Ponekad dou
iz Novske oficiri. Samo ustae. I to mislim da ih nema vie od hiljade. Imaju
teke mitraljeze, bacae mina, a topove nisam vidio. Prije mjesec dana bio
je jedan top. Od prije mjesec dana utvruju Jasenovac sa sjeverne strane,
kopaju bunkere, a sa june strane imaju ve napravljene, ne na gusto. Prije
mjesec dana doli su neki Zagorci iz tzv. pripremne bojne, balavci.10
Posjedovanje ovakvih i slinih podataka, uz one o snazi okolnih ne
prijateljskih garnizona bilo je preduvjet za meritorno razmatranje pitanja ve
zanih uz eventualnu akciju oslobaanja jasenovakih zatoenika.

8 A. Mileti, I, str. 560-561.

9 Isto, str. 562, 563.
10 A. Mileti, III, str. 225.
 *

Broura Jasenovaki logor, na kojoj je raeno u vrijeme I. zasjedan

ja AVNOJ-a u Bihau (26. i 27. studenog 1942.) - i koja je izila iz tiska ne
posredno poslije tog zasjedanja-nesumnjiv je dokaz d a j e ta tema morala
barem tada biti prisutna kako meu delegatima tako i u najviim vojnim i
politikim rukovodstvima narodnooslobodilakog pokreta. Meutim, u sa
uvanim materijalima o tom zasjedanju ne spominje se Jasenovac, a ne spo
minje se ni u sauvanim dokumentima Vrhovnog taba i njegovih odjeljenja
i odsjeka iz tog perioda. Isto tako Jasenovac se ne spominje ni u referatima,
govorima i lancima koje je Tito odrao, odnosno napisao u vrijeme
postojanja Bihake republike, meu kojima su se nalazili: referat na I. zasje
danju AVNOJ-a, govor na I. zemaljskoj konferenciji AFZ-a Jugoslavije (6.
prosinca 1942.), lanak Nacionalno pitanje u Jugoslaviji u svjetlosti narod
nooslobodilake borbe (napisan izmeu 10. i 19. prosinca 1942.), govor na
smotri 4. krajike NOU divizije 6. sijenja 1943., lanak Uloga Bosanske
krajine u narodnooslobodilakoj borbi (napisan oko 10. sijenja 1943.).
Govor na smotri 4. krajike divizije spomenuli smo kako zbog inje
nice da su znatan broj njezinih boraca sainjavali Kozarani iji su najblii
bili odvedeni u logor Jasenovac tako i zbog toga to se pored Tita, dok je
drao taj govor, nalazio zapovjednik te divizije Josip Maar oa, koji je
dva i pol mjeseca ranije (19. listopada 1942.) poslao tabu 3. operativne
zone prijedlog da kozaraki i slavonski partizani zajednikim snagama
izvre napad na Jasenovac.
lanak Uloga Bosanske krajine u NOB posebno smo spomenuli
zbog reenice koja se nalazila u njemu: Takvi borci, koji su proli legen
darnu epopeju Kozare, koji su tim svojim junatvom zadivili itav svi
jet...11 A legendama epopeja Kozare bila je, kao to smo vidjeli, usko
povezana s perspektivom Jasenovca.
Na ovom mjestu moramo navesti i ono to je u sjeanjima zapisao bivi lo
gora dr. Mladen Ivekovi po dolasku na teritorij Bihake republike: U Bihau
sam se sastao s drugom Titom Potom dodaje: Njegova je zapovijed svetinja koja
se mora izvriti, njegova je rije zakon kojemu niko ne protuslovi.12
I u svjetlu ovih Ivekovievih rijei zauuje sudbina Titove direktive
od 31. oujka 1942. u vezi s Jasenovcem.
*

Prema planovima Vrhovnog taba NOV i POJ, 1. bosanski i 1. hr

vatski korpus trebali su krajem 1942. i poetkom 1943. godine zauzeti ne-

11 Tito, SD, 13, str. 172.

12 Dr. Mladen Ivekovi, Nepokorena zemlja, Zagreb, 1945., str. 34.
prijateljska uporita u dolinama Une i Sane i poruiti komunikaciju Banja
Luka - Prijedor -Kostajnica, a zatim je 1. bosanski korpus trebao prenijeti
teite operacija na sjever, prema dolini Save.13 Moda bi tada i pitanje lo
gora Jasenovac ponovno postalo aktualno. Meutim, velika ofenziva na Bi
haku republiku (etvrta ofenziva), koja je zapoela 20. sijenja 1943., po
remetila je planove Vrhovnog taba.
Tijekom posljednjih mjeseci 1942. godine jedinice 3. operativne
zone (slavonske) izvele su niz uspjenih akcija i znatno ojaale: od I. sla
vonske brigade, koja je preimenovana u 12., i novoformiranih 16. i 17. bri
gade formirana je IV. (slavonska) divizija NOVJ, koja je brojila ako 2000
boraca. Istodobno su proirene i meusobno povezane slobodne teritorije
na Papuku, Psunju, Ravnoj gori i Krndiji.14
Odmah u poetku neprijateljske ofenzive na Bihaku republiku odi
grali su se dogaaji koje Hronologija ovako rezimira: 22./24. januara: na
poziv V NOV i POJ da sve jedinice pojaaju dejstva na komunikacijama.
4. (slavonska) divizija i 1. NOP odred 3. operativne zope NOV i PO Hrvat
ske napali delove 741. puka nemake 114. lovake divizije (Dopuna B) i ne-
makog vazduhoplovnog graevinskog bataljona i domobranski 8. elezni-
ki straarski bataljon u s. Rajiu, s. Okuanima i s. Draganiu (na pruzi
Nova Gradika - Novska). Posle vieasovne borbe jedinice NOVJ su se
povukle zbog jakih pojaanja pristiglih iz Zagreba, Pakraca i Lipika. One su
zapalile . st. i sve magacine u Draganiu, unitile lokomotivu sa 20 vagona
i poruile prugu Novska - Nova Gradika na est mesta, zbog ega je sao
braaj bio obustavljen 48 asova. Zarobljeno je 118, poginula su 23 i ranje
na su 32 nemaka vojnika, ustaa i domobrana. Jedinice NOVJ su imale 48
mrtvih i 69 ranjenih.15
Sutradan po udaru na neprijateljska uporita du eljeznike magi
strale Zagreb-Beograd, nadomak kompleksa jasenovakog logora, na odsje
ku Novska - Nova Gradika, 24. sijenja 1943. tab 3. operativne zone do
stavio je Glavnom tabu NOV i PO Hrvatske opiran izvjetaj koji su potpi
sali politiki komesar Marijan Stilinovi i zapovjednik Bogdan Cmobmja
Tolja, a u kojemu su se nali i ovi redovi: Akcije velikog vojno-politikog
znaaja koje bi se mogle izvesti: Unitavanje eljeznikog vorita Novska,
s tim u.vezi napad na klaonicu br. 1 NDH jasenovaki logor i most na Savi.
Za izvedbu tih akcija miljenja smo da bi trebalo oko dvije divizije, i to iz
vesti sa kombinovanim snagama sjeverno i juno od Save sa glavnim prav
cem dejstva Novska - Jasenovac. Vojniki bi time dobili to da bi neprija

13 ORNJ, 1, str. 347.

14 VE, 8, str. 665.
15 Hronologija, str. 411.
telju za dulje vreme unitili jedan od najglavnijih puteva, zatim bi se jedini
cama pruila prilika da poloe ispit zajednikog sadejstva sa jedinicama
drugih sektora.16
Dakle: tab, odnosno zapovjednik i politiki komesar 3. operativne
zone smatrali su u sijenju 1943., svakako samo naelno, da bi se moglo
izvesti napad na jasenovaki logor, da bi za istodobno unitavanje eljez
nikog vorita Novske i mosta na Savi trebalo oko dvije divizije te da bi
se ta operacija morala izvesti sa kombinovanim snagama sjeverno i juno
od Save. Takav stav bio je dijametralno suprotan stavu koji je zapovjednik
iste zone Grga Jankes zauzeo krajem listopada 1942., uvjetujui napad na
Jasenovac, Dubicu i Gradiku prethodnim izbacivanjem iz saobraaja glav
nog puta i eljeznike pruge Beograd - Zagreb.

*
U razgovoru o ovoj temi Bogdan Cmobmja je 5. travnja 1991. ka
zao: Osnovni cilj snaga 3. operativne zone bio bi zauzimanje Novske i te
meljito unitenje i ruenje svih objekata ove znaajne eljeznike raskrsni
ce. Angaovane snage bi nakon toga imale zadatak da onemogue neprija
telju da priskoi u pomo napadnutom Jasenovcu. Bosanske, odnosno kra
jike snage bi istovremeno napale ustako uporite Jasenovac, brzo ga likvi
dirale, oslobodile i evakuisale zatoenike. Ne sjeam se da je od Glavnog
taba Hrvatske stigao bilo kakav odgovor. Ve je bila poela etvrta neprija
teljska ofenziva. Ja sam u meuvremenu bio ranjen i kada sam izaao iz bol
nice ve je bio formiran korpus.17
*
Ugostitelja iz Duge Rese Miloa Carevia ustae su uhapsili i spro
veli u jasenovaki logor (br. III) u travnju 1942. U njegovim sjeanjima, ob
javljenim u ediciji Vojnoizdavakog zavoda JNA 1941.-1942. u svjedoen
jima sudionika zapisano je i sljedee: Kasno ujesen 1942. poeo se inten
zivnije pripremati ustanak u logoru Jasenovac. U tim pripremama je ue
stvovalo oko 20 logoraa. Pripreme su vrene i tokom zimskih mjeseci
1942./1943. godine, a ustanak je trebalo da pone u nedjelju sredinom marta
1943. Vezu izmeu logora i aktivista izvan logora, te svih onih faktora koji
su trebali uestovati u toj akciji, odravao je Dubrovanin dr. Ivo Dreani,
profesor Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, koji je takoer izdravao kaznu
u logoru. I logorski laboratorij je trebao da dade svoj doprinos ustanku sa
zadatkom da otruje hranu ustaama.

16 Slavonija, IV, str. 109.

17 Kazivanje Bogdana Cmobrnje autorima.
 U daljnjem tekstu Milo Carevi pie: Dobio sam zadatak da likvi
diram ustae u zapovjednitvu, jer je nedjeljom, koja je predviena za usta
nak, samo deurni oficir bio u zapovjednitvu, a ostali su se nalazili u Jase
novcu na misi. (...) Logora Simo Vidovi je imao da ubije dva straara na
ulazu u logor, takoer u vrijeme kada su se ostali ustae nalazili u crkvi, a
oruje im se nalazilo u baraci gdje gaje uvao samo jedan straar. Napo
kon, po navodima M. Carevia, logorai Vujo Vorkapi i Mirko Cari su
dobili zadatak da likvidiraju ustae u praonici rublja - jednog kod oruja, a
drugog na strai jer se tu nalazilo oruje cijele ustake bojne koja je u
crkvu u Jasenovac otila naoruana samo noevima, dok je puke ostavila u
barakama praonice.
No to se dogodilo? M. Carevi je potpuno jasan i odreen: Da pla
nirana pomo izvan logora nije zatajila i da odgovorni faktori izvana nisu
obustavili ustanak, on bi, bar to se nas iz logora tie, sigurno uspio, jer ve
ina ustaa nije bila u logoru na dunosti, ve u crkvi u Jasenovcu, udaljenoj
oko 2 km od logora, jo nenaoruana; ak su i ustaki straari na osmatra-
nicama bili malobrojniji nego inae. Meutim, veterinar Dreani, koji je
esto odlazio na teren i znao za na plan za ustanak, pa se ak nalazio i u
grupi za dizanje ustanka - najednom je uhapen. Tada sam pomislio da smo
sigurno otkriveni, pa sam zbog toga stvorio plan za bijeg, jer drugog izlaza
da se spasi ivot nije bilo.
U ponedjeljak, 19. oujka 1943., Milo Carevi je sa Simom Vidovi-
em i Vujom Vorkapiem, koji su kao i on radili u logorskoj postolarskoj
radionici, krenuo zaprenim kolima po drva za logorsku pekaru. Ubrzo po
izlasku iz logora njih trojica su razoruali i ubili ustau koji ih je pratio, a
zatim, bjeei kroz umu ispod Novske prema Novoj Gradiki, preli u
blizini sela Raji eljezniku prugu Zagreb - Beograd i dospjeli u Cicvare,
selo koje su ustae prije dva dana zapalili i jo je gorjelo. Uspostavivi tu
preko seljaka vezu s partizanima, Carevi, Vidovi i Vorkapi su sutradan
(20. oujka) upueni u zapovjednitvo psunjskog podruja gdje su, poslije
sasluanja, rasporeeni u 12. slavonsku udarnu brigadu. Svoj lanak Mi
lo Carevi zavrava rijeima: Odmah sam, kao ugostitelj, postao intendant
brigade, a zatim obavjetajni oficir.18
U istoj ediciji objavljenje i lanak postolara iz Vrginmosta Sime Vi-
dovia, kojem autor, djelomino doslovno kao i Milo Carevi, opisuje
zbivanja u jasenovakom logoru, pa i sam bijeg njih dvojice iz logora zajed
no s Vujom Vorkapiem. Konstatirajui da je vezu izmeu logora i
vanjskog svijeta odravao dr. Ivo Dreani, profesor Veterinarskog fakul
teta u Zagrebu, te daje organizacijom ustanka bilo predvieno da parti

18 Milo Carevi, U Jasenovcu, logoru zloina, u: 1941.-1942. u svjedoenjima

sudionika, knj.-22, Beograd, 1975., str. 239, 240-242, 244.
 zani oko 10 sati napadnu logor izvana, a logorai e ustae napasti u samom
logoru, i to orujem onih koji odu u crkvu u Jasenovac i S. Vidovi tvrdi
isto to i M. Carevi, tj. da do planiranog ustanka nije dolo zbog toga to
je on, na veliku nau alost, obustavljen izvana.19
Meu tisuama zatoenika jasenovakih logora, na ija imena i pre
zimena nailazimo u dokumentima i drugim prilozima objavljenim u tri knji
ge Antuna Miletia Koncentracioni logor Jasenovac - Dokumentima ne na
laze se ni dr. Ivo Dreani, ni Simo Vidovi, ni Milo Carevi, ni Vujo
Vorkapi. Meutim, dr. Nikola Nikoli u svojoj knjizi Jasenovaki logor
smrti na nekoliko mjesta spominje dr. Ivu Dreania. Tako o zbivanjima ti
jekom 1942. godine kae i ovo: Dr. Ivo Dreani, kao jablan visoki Du
brovanin, obavljao je veterinarsku dunost, ivei zajedno s blagom u staji.
S njim je radio odlian drug, student veterine. Ve tada smo govorili o
ustanku u Jasenovcu i pripremali se.20
Saznavi da ga partizani intenzivno trae za zamjenu, a plaei se
da bi ga ustae zbog toga mogli likvidirati (to se ponekad i dogaalo), dr.
Nikoli, kae: Spremao sam se na bijeg s nekim drugovima iz logora,
meu kojima se nalazio i dr. Dreani. Meutim, dodaje dr. Nikoli,
bjeati preko Save u prosincu, koju treba preplivati, a i Unu, bilo bi jedna
ko samoubistvu.21
Dakle, plan bijega o kojemu govori dr. Nikoli, a u kojemu je trebao
sudjelovati i dr. Dreani, logorai su razraivali u prosincu 1942. godine.
Dva mjeseca kasnije, krajem veljae 1943., dr. Nikola Nikoli je odveden iz
Jasenovca i razmijenjen za Nijemce koje su zarobile jedinice NOV i POJ.
Najzad, dr. Nikoli u svojoj knjizi tvrdi daje dr. Ivo Dreani bio
osumnjien da sprema bijeg i strpan u istrani zatvor krajem 1943. godi
ne, ali ne govori nita o njegovoj daljnjoj sudbini (Dopuna C). Naa nasto
janja da utvrdimo s kojim je aktivistima izvan logora, po navodima Milo
a Carevia i Sime Vidovia, dr. Dreani odravao vezu i koji su odgo
vorni faktori izvana obustavili ustanak - ostala su bez rezultata.
O pripremama pojedinih grupa zatoenika za organizirani bijeg ili
ustanak u jasenovakom logoru br. III govori u poslijeratnim izjavama i
svjedoenjima prilian broj logoraa, ali u kojoj su mjeri takve grupe bile
meusobno povezane i jesu li uope bile povezane, teko je neto odreeno
rei. Naime, s obzirom na logorske uvjete ivota i ustake pijune ubaene

19 Simo Vidovi, Zatoenik smrti u Jasenovcu i bjekstvo na slobodu, u: 1941.-1945. u

svjedoenjima sudionika, knj. 21, str. 355.

20 Dr. Nikola Nikoli, Jasenovaki logor smrti, Sarajevo, 1975., str.30.
21 Isto, str. 329.
ili ak zavrbovane meu samim logoraima, pripadnici takvih grupa morali
su se najrigoroznije pridravati pravila stroge konspiracije.
O tome indirektno govori i poslijeratno svjedoenje Zlatka Vajlera,
pukovnika JNA u mirovini, koji je u noi 4./5. rujna 1943. pobjegao s dr.
Pavlom Levkoviem iz jasenovakog logora br. III i prebacio se na Kozaru:
Meu ostalim Hrvatima koji su prebaeni u Staru Gradiku (lipnja i srpnja
1943.-nap. aut.) bili su i drugovi s kojima sam se svakodnevno druio:
Jure Blaevi, Ljubo ari, Miljenko Bobanac, Zubek i neki drugi, koji su,
izgleda, sainjavali partijsko jezgro u logoru. Neposredno prije njihova tran
sporta predali su mi tri pitolja sa po jednim okvirom municije. Pitolje sam
krio ispod patosa pod mojim krevetom, a njihovo posedovanje umnogome je
doprinelo da se nae begstvo ubrza.22
U vezi s vremenom kada je, prema svjedoenju S. Vidovia, akcija
oslobaanja jasenovakih logora planirana treba uzeti u obzir i injenicu da
su se sredinom oujka 1943. ustake, domobranske i neke njemake jedinice
koncentrirale na podruju Slavonije, da bi 20. oujka zapoele do tada naj
veu ofenzivnu operaciju protiv slavonskih partizana. U toj psunj sko-papu-
koj operaciji, koja je nosila ifru Braun, s linije Okuani-Pakrac-Daruvar,
tj. s prostorije udaljene oko 30 km od Jasenovca nastupala je prema Psunju i
Papuku grupa Zapad, sastavljena od 1. i 4. brigade 1. brdske divizije
Ante Paveli i dijelova njemake 187. divizije. U takvim uvjetima teko
da se u partizanskim tabovima moglo i pomiljati na pothvat za oslobaan
je jasenovakih logoraa.
*
Ovladavi zadnjih mjeseci 1942. godine prostorom izmeu Kozare,
odnosno Prosare i Save ustae su smatrali da koncentracijskom logoru Jase
novac sa svim njegovim filijalama, ekonomijama i pogonima s tog pravca
ne prijeti ni najmanja opasnost. I bili su u pravu.
Meutim, tab generala Liitersa, koji je rukovodio operacijom Weiss
(IV. ofenziva), sve vie je zabrinjavala uporna aktivnost slavonskih jedinica
NOV i POJ na komunikaciji Zagreb - Slavonski Brod. Opisujui u izvjeta
ju od 10. sijenja 1943. stanje u razdoblju od 27. prosinca 1942. do 6. sije
nja 1943., Liiters konstatira da je situacija trenutano dovela ve do toga
da se moraju reducirati i vani vojni transporti trupa, zbog ega se vie ne
moe osigurati ni brzo, pokretno prebacivanje vojnih jedinica na poprite
borbe.23

22 Seanje Jevreja, str. 323-324.

23 NAW, 46764/4, Befehlshaber der deutschen Truppen in Kroatien, Ia Nr. 161/43
geh., O. U.,' den 10.1.1943., Lagebericht fr der Zeit vom 27.12.42-6.1, 1943.
 Sljedeih tjedana situacija se u tom pogledu nije bitno mijenjala na
komunikaciji Zagreb - Slavonski Brod. A ona je bila veoma znaajna ne
samo za opskrbu njemakih i Liitersovu tabu podinjenih jedinica NDH,
koje su potiskivale glavninu NOVJ na elu s Vrhovnim tabom prema Ne
retvi, ve i za planirani nastavak ove ofenzive (V. ofenziva). Ono to se za-
:im dogodilo Vojna enciklopedija Jugoslavije saela je u odrednici Slavo-
lija u nekoliko reenica: Radi obezbeenja pruge Zagreb - Beograd, ne-
nake, ustake i domobranske snage, jaine do dve divizije, uspele su da u
;zv. psunjsko-papukoj operaciji, posle vanredno otrih borbi od 20. marta
lo 8. aprila, i uz velike gubitke, odbace 4. slavonsku diviziju s pruge i iz
Poeke kotline, ali su slavonske jedinice u protunapadu kod unjara 16.
iprila okruile i razbile Slavonski domobranski zdrug i zarobile oko 900 do
mobrana.24
U ediciji Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije nalazimo podatak:
16. aprila 12. brigada i glavnina 17. brigade potpuno su razbile Slavonsku
domobransku brigadu i zarobile oko 600 domobrana.25 U svom Dnevniku
VTadilmir Dedijer, na osnovi kazivanja jednog od najviih slavonskih parti
zanskih rukovoditelja Duka Brkia, daje pod datumom 24. listopad 1943.
leto drukiju sliku i psunjsko-papuke operacije i borbe kod unjara. Na-
con to opie prve dane neprijateljske ofenzive, on kae: Polovinom aprila
Slavonci su uglavnom povratili svu osloboenu teritoriju, a komandant ne
prijateljskih snaga koje su uestvovale u ovoj ofanzivi bio je smenjen i na
ijegovo mesto dopao je pukovnik Tomislav Bosni. U elji da to pre
pokae kakav uspeh u borbi protiv slavonskih partizana, 16. aprila Bosni je
crenuo u napad sa takozvanom Slavonskom pukovnijom. Slavonci su imali
Dodatke o namerama neprijatelja. Bosniev radiotelegrafist bio je na ovek.
Bitka je trajala nepuna dva sata i nae su jedinice, uz minimalne gubitke, za-
obile itavu neprijateljsku pukovniju zajedno s komandantom, pukovnikom
Bosniem, 24 oficira i potpunom pukovskom arhivom. Ujedno je zarobljena
limuzina Bosnieva, u kojoj je on vozio kad je iao da oisti osloboeni te-
'itorij od partizana. Neprijatelj je u tim bitkama imao 320 mrtvih i 1.000 za
robljenih26 (Dopuna D).
A kako je izgledala unjarska bitka u verziji beogradskog publicista
Dragana Kljakia, koju on pripisuje istaknutom partizanskom zapovjedniku
i/icku Krstuloviu: Poetkom 1943. godine, NOP u Slavoniji poprima novi
zamah, nove razmjere. Na tom podruju operie sada IV. divizija (12., 16. i
17. brigada) s oko 4000 boraca, s psunjskim i diljskim odredom i bilogor

24 VE, 8, str. 666.

25 ORNJ, I, str. 502.
26 V. Dedijer, Dnevnik, 2, 1970., str. 495-496.
skom etom, pod orujem se bori oko 5800 partizana. Samo u unjevarskoj
bici, od 20. oujka do 8. travnja 1943., neprijatelj je imao 2000 mrtvih, ran
jenih vojnika i oficira, i zarobljeno je 1200 oficira i ustaa domobrana.27
Ne bismo se moda ni osvrtali na citirane tekstove Dedijera i Kljaki-
a da se na Kljakiev tekst ne nadovezuje reenica, takoer pripisana Vicku
Krstuloviu (Kae Krstulovi - bez podataka kome, kada, gdje!) koja gla
si: Tim prije se namee pitanje zbog ega u takvim okolnostima nije u ta
bovima jedinica, u komitetima pokrenuta akcija da se na prepad, nou, na
padne Jasenovac i Stara Gradika. Poglavlje iz knjige Dragana Kljakia
Dosje Hebrang, u kojem se nalaze naprijed iznijeti citati, dr. Milan Bulaji
donio je u etvrtom tomu svog djela Ustaki zloin genocida!2*

upska redarstvena oblast Nova Gradika dostavila je 14. travnja

1943. Glavnom ravnateljstvu za javni red i sigurnost u Zagrebu i na adrese
jo sedam ustakih i njemakih ustanova opiran obavjetajni izvjetaj dobi
ven od kotarske oblasti Novska: Ova je oblast sa pouzdane strane doznala
da partizanske oruane snage pripremaju veliki obuhvatni napad u cilju da
odredi psunjskog podruja dou u neposredni dodir sa odredima u sjevero
zapadnoj Bosni (Proara, Kozara i Grme planina). Ovaj napad trebao bi na
vodno biti izvren najdalje do konca travnja t. g. istovremeno i po odredima
Psunjskog i po odredima sjeverozapadnog bosanskog podruja.29
Slijedi odmah: Po ovoj obavijesti napad se imao izvriti od 7 parti
zanskih brigada, od kojih bi: 12., 16. 17. i 18. brigada psunjskog podruja
imale napasti Novsku i dijelom Jasenovac, a sa bosanske strane prva prole
terska - 5. i 6. brigada IV. divizije na Jasenovac.30
Dva citirana odlomka ukazuju na mogunost da je autor ovog iz
vjetaja bio u kontaktu s nekim tko je znao za prijedlog taba 3. operativne
zone poslan Glavnom tabu Hrvatske 24. sijenja 1943. pod naslovom
Akcije velikog vojno-politikog znaaja koje bi se mogle izvesti. Meu
tim, nismo mogli ni naslutiti na osnovi ega je on doao do zakljuka da bi
najdalje do konca travnja t. g. trebalo doi do napada 7 partizanskih bri
gada na Novsku i Jasenovac. Ne postoji, koliko nam je poznato, ni doku
ment, ni sjeanje, ni bilo iji tekst koji bi bacili barem neto svjetla na tu
enigmu. Kad je rije o slavonskim brigadama koje se spominju u ustakom

27 Dragan Kljaki, Dosije Hebrang, Beograd, 1983., str. 272; Milan Bulaji, Ustaki

zloin genocida, IV, str. 888.

28 D. Kljaki, Dosje Hebrang, str. 273; M. Bulaji, IV, str. 888-891.
29 AVII, fond Arhiva NDH, k. 196, br. reg. 11/14.
30 Isto.
1
 obavjetajnom izvjetaju (12., 16. 17. i 18.), one su se od sredine oujka do
sredine travnja 1943. doista nalazile na prostoru Psunja i Papuka, sudjeluju
i u psunjsko-papukoj operaciji (ofenzivi) koju su lake njemake i usta-
ko-domobranske snage izvodile na tom sektoru.
Poslije citiranih odlomaka, u ustakom obavjetajnom izvjetaju sli
jedi: Koliko se moglo saznati, I. proleterska brigada nalazi se u Grmeu
oko Ribnika, 5. brigada nalazi se u Kozari, 2. i 6. brigada u okolici Japre
Budimilia, kotar Sanski Most. Za brigade psunjskog podruja doznaje se
da su u koncentraciji. Meutim, prema najnovijim obavijestima, bosanske
brigade /prva proleterska, peta i esta/ su ve u pokretu i njihovi dijelovi
dostigli su liniju Bos. Dubica - Drakseni - Meea - Orahova.31
Izgleda daje ustaka obavjetajna sluba relativno bolje funkcionira
la na sektoru Slavonije nego u Bosanskoj krajini. Naime, 1. proleterska bri
gada se ve odavno nalazila daleko od Grmea, Ribnika i linije Bos. Dubi
ca - Drakseni - Meea - Orahova. U poetku etvrte neprijateljske ofen
zive, krajem sijenja 1943., ona se s prostora srednje Bosne prebacila na
eljezniku prugu Sarajevo - Mostar, zatim vodila borbe oko Kalinovika i
Glavatieva, pa najzad, poetkom travnja kod Ustikoline, forsirala Drinu.
Peta i esta brigada su se u drugoj polovici oujka i poetkom travnja nala
zile manje-vie na oznaenim prostorima, tj. u Kozari i u Podgrmeu (u
okolini Japre Budimilia, kotar Sanski Most).
U ustakom obavjetajnom izvjetaju od 14. travnja 1943. dalje je
navedeno: Uskoro sa ovom obavijesti krui jedna druga, da partizani usko
ro namjeravaju napasti Lipik. No, ini se, meutim, vjerojatnijim da e par
tizani na Lipik samo fingirati napad, dok e moda u isto vrijeme glavno
teite njihova napada biti Novska - Jasenovac. U ovom pothvatu partizani
bi, vjerojatno, vrili i prijelaze preko Save, u prvome redu oni s bosanske
strane, pa se predmnijeva da bi se ovi prijelazi mogli vriti na vie mjesta, i
to: kod Bobovca, gdje su i ranije vrena prebacivanja, Crkvenog i Ivanjskog
Boka, kod Orahove i Jablanca. Sva ova mjesta koliko je poznato, za sada su
ili vrlo slabo uvana ili se po naim oruanim snagama nikako ne uvaju.
Moralo bi se povjerovati da bi ovaj napad partizani morali vriti doista sa ja
im snagama, jer su Novska - istina manje, ali Jasenovac dosta dobro osigu
rani. No bez daljnjega dvojiti je da li bi se i koliko dugo Novska uz sadanje
svoje osiguranje mogla odrati. S padom Novske dovedena bi bila u pitanje
i obrana Jasenovca. Iz razloga, osim tenje, da dou u neposredni dodir svo
jih snaga sa Psunja i Bosne, partizani imadu dosta. Dovoljno je samo nagla
siti da je Novska eljezniko vorite, a u Jasenovcu da je sabirni logor, i
kada bi ova dva mjesta svladali, da im tada nema zapreka da izmeu psunj -

31 Isto.
skog podruja i podruja sjeverozapadne Bosne gotovo nesmetano vre pre
bacivanje svojih snaga, s veom mogunosti i daljnjih napada. Zatije koje
sada vlada na dijelu ovoga kotara, koji je ranije bio esto napadan sa
psunjskog podruja, treba da potvrdi obavijest o koncentraciji partizanskih
grupa, a uestala arkanja na bosanskoj strani (oko Meee i Draksenia)
znakom su i potvrdom da se partizanski dijelovi pribliuju Jasenovcu. Od
kolike je vrijednosti Novska kao eljezniko vorite, sa kakovim bi gubit
kom i moebitnim zauzeem Novske pa i Jasenovca nae vlasti bile osjetno
pogoene, ili pak obratno, koliko bi namjeravani napad i moebitni uspjeh
koristio partizanima, nije potrebno naroito naglaavati. Ali, ba s obzirom
na ovo ne bi se smjelo dopustiti da namjeravanu bitku izgubimo, jer bi tada
izgubili i u isto vojnikom, a i u politikom smislu.32
Strahovanja iznijeta u ovom izvjetaju o moguem partizanskom na
padu i posljedicama eventualnog pada Novske i Jasenovca u ruke NOV i
POJ rjeito ukazuju na teinu izvoenja takvog operativnog pothvata. Me
utim, s vremenom e se odnos snaga na jugoslavenskom ratitu razvijati na
tetu okupatorsko-kvislinkih jedinica pa i sam napad na Novsku i na logor
Jasenovac nesumnjivo initi lake izvedivim.

Posljednjih dana sijenja i u prvoj polovici veljae 1943., 5. krajika

(kozaraka) brigada sudjelovala je u tekim borbama na Grmeu, a potom se
nou izmeu 15. i 15. veljae prebacila nazad na Kozaru. Tijekom oujka,
travnja i svibnja 1943. operirala je uglavnom na liniji Bosanska Kostajnica
- Bosanski Novi - Prijedor, ali su se njezini dijelovi povremeno pojavljivali
i na sjevernim padinama planine prema rijeci Savi. Tako su njezini borci 5.
oujka napali i spalili dva teretna vlaka na umskoj pruzi Gornji Podgrad-
ci - Bosanska Gradika, koju je neprijatelj u meuvremenu osposobio za sa
obraaj i koristio za eksploataciju kozarakih i prosarskih uma. Tom pri
likom ubijeno je 8, a zarobljeno 15 ustaa i domobrana.
Nou izmeu 24. i 25. travnja grupa od 17 boraca 5. brigade upala je
u Prijedor i razoruavi 12 straara oslobodila iz logora Ciglana 120 zatvo
renika, od kojih je veina odmah stupila u njezine redove.
-Uestala aktivnost 5. krajike (kozarake) brigade, a moda i neki
podaci iznijeti u ustakom obavjetajnom izvjetaju od 14. travnja 1943. na
veli su Nijemce i ustae da poetkom svibnja s linije Bosanska Dubica -
Bosanska Kostajnica - Bosanski Novi - Prijedor - Banja Luka - Bosanska
Gradika poduzmu novu ofenzivu na Kozaru - operacija Ulrich. Meutim,
izbjegavajui sukobe s jaim snagama neprijatelja, 5. brigada se odrala na

32 Jsto.
 Kozari. Po zavretku operacije, 26. svibnja, od njezina 5. bataljuna oporav
ljenih i novomobiliziranih boraca formiran je novi kozaraki NOP odred.
Ubrzo zatim, 31. svibnja 1943. godine, 5. brigada je napustila Kozaru i pre
bacila se preko Vrbasa u srednju Bosnu.
Na Okrunoj konferenciji KPJ za Kozaru, odranoj 9. i 10. lipnja
1943., odlueno je, izmeu ostalog, da se poduzmu mjere za brzu popunu
kozarakog NOP odreda kako bi on preuzeo dotadanje zadatke 5. briga
de.33 Po odlasku brigade u srednju Bosnu, jedna eta kozarakog NOP odre
da dobila je zadatak da brani slobodni teritorij Kozare od ispada ustakih je
dinica iz Stare Gradike i Jasenovca, te da odrava vezu s partizanima Sla
vonije preko njihova punkta u selu Greani (5-6 km juno od Okuana).
Istodobno, tim putem Kozarani su se opskrbljivali hranom, a "prihvaanje
i narod koji se vraao iz Slavonije, gdje je bio protjeran za vrijeme kozara-
ke ofanzive".34
Pregled zbivanja na Kozari tijekom prve polovice 1943. godine ned
vosmisleno govori da u to vrijeme nisu postojali potrebni preduvjeti za sud
jelovanje kozarakih partizana u eventualnoj akciji na koncentracijski logor
u Jasenovcu, pa prema tome ni za izvoenje takvog pothvata.

*
Sredinom svibnja 1943. u Slavoniji je prestao djelovati tab 3. opera
tivne zone. Od 10. divizije, u koju su ule novoformirane 21. i 17. brigada,
te od 12. (ranije 4.) slavonske divizije i nekoliko manjih partizanskih odreda
obrazovanje tada I. (ubrzo preimenovan u II.) slavonski korpus sa 5200 bo
raca.35
Krajem lipnja po naredbi Glavnog taba Hrvatske 12. slavonska di
vizija prebacila se u Hrvatsko zagorje. Uslijedila je ofenziva na slobodni te
ritorij Slavonije. to se zatim dogodilo opisano je u Vojnoj enciklopediji
(odrednica "Slavonske brigade): "Da bi izbegao udar nadmonijih nema-
kih, ustakih i domobranskih snaga koje su 9. jula napale slobodnu teritoriju
Slavonije, tab 2. hrvatskog korpusa, tab 10. divizije i 17. brigada, poto su
u s. Krapju razbili ustae iz Jasenovca, prebacili su se 16. jula preko Save;36
u rejonu s. Crkveni Bok, Ivanjski Bok, Ilijina greda, razbili su nemaki ba-
taljon i zatim nastavili pokret u Baniju.37

33 Hronologija, str. 490.

34 Jedanaesta krajika (kozaraka) brigada, u: Zbornik sjeanja, Beograd, 1987.,
str. 52.
35 ORNJ, I, str. 502.
36 VE, prvo izdanje, 8, str. 668.
37 Isto, str. 768.
 Jedna od najveih bitaka jedinica NOV i POJ s vanjskim osiguran
jem Jasenovca, a zatim i s dijelovima njegove posade, tijekom cijelog rata
voena je na mjestu gdje se od kolovoza do studenoga 1941. nalazio jaseno
vaki logor Krapje. Tu bitku vodila je 17. (slavonska) udarna brigada, koja
je u tom trenutku, prema navodima tadanjeg zamjenika zapovjednika briga
de Milana Joke, imala 1000 ljudi, a od naoruanja: 16 majsera, 738 puaka,
10 tekih mitraljeza, 39 pukomitraljeza, 5 tekih i 2 laka minobacaa i 1
top.38
Borbu u Krapju opisuje Vladimir Dedijer u svom Dnevniku, vjerojat
no na osnovi kazivanja Duka Brkia, tadanjeg politikog komesara 2.
hrvatskog korpusa: "Nae brigade koje su bile u obruu dobile su nareenje
Glavnog taba Hrvatske da se probiju kroz neprijateljske redove i da se za
tim prebace preko Save na Baniju. Slavonci su nastavili svoje nadiranje ka
Savi i izbili su kod Krapja. Kad su stigli na reku kod ovog sela, napala ih je
s lea jedna ustaka bojna iz Jasenovca s tenkovima. Dok je jedan deo naih
jedinica drao mostobran i odupirao se napadima ustakih tenkova, dotle su
preduzete najhitnije mere da se obezbede amci za prelaz preko Save. Usta
e su jo ranije uklonile sve amce s leve obale Save. Njihov pritisak bio je
sve jai, a meu Slavoncima malo je drugova bilo koji su znali da plivaju,
pa su Petar Drapin i Duko Brki reili da oni preplivaju Savu i dovedu
amce s one obale. Oni su se skinuli, opasali revolvere na golo telo, prepli
vali Savu, pronali jedan amac i vratili se s njim na levu obalu. Neprijatelj
je i dalje uporno napadao. U borbi je poginuo komandant ete, hrabri Vladi
mir Gros Bosanac, koji je bio utekao iz jasenovakog logora. Prelaz je vren
punih osam i po asova. Slavonci nisu znali da veslaju, pa je amac vozio
Vlado Jani-Capo. On je trideset puta prevezao amac sjedne obale do dru
ge. Najzad je prebaeno svih dve hiljade i dve stotine drugova. Ustae su
bile odbijene. Mi smo imali 17 mrtvih.39
Sedamnaesta (slavonska) brigada, zajedno sa tabom 2. hrvatskog
korpusa i tabom 10. divizije, nije mogla imati dve hiljade i dve stotine
drugova koji su uz to, jednim amcem za osam i po asova prevezeni u
30 tura sjedne obale Save na drugu.40
Krunoslav Leonti, nekadanji sekretar ilegalnog Vojnog komiteta u
neprijateljskom garnizonu u Slavonskoj Poegi, a u trenutku bitke u Krapju
informativni oficir taba 2. korpusa, opisuje neto drukije dogaaje koji su
se odigrali 16. srpnja 1943. nadomak Jasenovca: Tokom dana probili smo

38 Milan Joka, Probijanje 17. slavonske brigade iz okruenja, mar u Baniju i

forsiranje Save, Vojnoistorijski glasnik (u daljnjem tekstu: BIG), 5/1951., str. 55-56. Autor za
izvor podataka navodi arhiv BII, arhiv NOR-a, k. 1125, br. reg. 24/6.
39 V. Dedijer, Dnevnik, 1970., 2, str. 500-501.
-Isto.
 se preko ceste Pakrac - Okuani, uslijedio je naporni mar preko ceste Nov
ska - Zagreb i onda smo izbili na Savu. Tu smo se prikupili. Voda na polju
bila je iznad koljena. Mnogi su, silno umorni, naslonili glavu na deblo. For
siranje rijeke organizirali su Vlado Jani i Radoica Nenezi. Poslali su pa
trole do NOO-a, koji su trebali osigurati nekoliko amaca. Moj je zadatak
bio da osiguram izvianje. Drapin me na jednom mjestu stigne, stavi mi
umorno ruku na rame (i on je prebolio tifus) i ree:
- Ti si Dalmatinac i pomorac, treba prvi da skoi i pokae kako se
preplivava Sava.
Iako je ve bilo ljeto, silni pljuskovi rashladili su vodu. Sava je na
bujala. Dao sam oruje i opremu, kao i ostali, i onda skoio. Drapin kao da
mi nije htio dati prvenstvo, skoi odmah za mnom, a zatim skoie mnogi
drugi. Najednom ponovno bitka. Ustae iz Jasenovca, koji su bili obavijete
ni da grupa partizana pokuava prei rijeku, naletjeli su na na bataljon koji
je osiguravao prelaz s te strane i bili potpuno uniteni.41
Treu verziju dogaaja o kojima govorimo dao je tadanji zamjenik
zapovjednika 17. brigade Milan Joka: Kada su jedinice brigade dole u
selo Puka, ustanovile su da je neprijatelj sve amce prebacio na suprotnu,
desnu obalu Save. Ustae iz sela Krapje su oko 06,30 sati preli u napad na
bok brigade, ali su bili odbaeni. Puka nije raspolagala skelom. Dok se oko
Krapja vodila borba, dijelovi brigade u selu Puka su pronali jedan amac u
koji je sa svih strana ulazila voda, s tim amcem se prebacio jedan partizan s
jednim civilom i njih dvojica su prevukli dva amca, nosivosti po 8 ljudi, na
lijevu obalu Save, a zatim jo etiri. U Krapju je bilo oko 200 domaih usta
a i dijelovi brigade su ih napali jer je u Krapju postojala skela za prebaci
vanje preko Save. Brigadi nije poto za rukom da likvidira ove ustae jer su
se povukli na zvonik crkve iz koje su uspjeno pruali otpor i kontrolisali
skelu. U toku priprema za likvidaciju uporita u crkvi uslijedila je interven
cija iz Jasenovca. Neprijateljske snage su brojile ukupno 1440 ustaa prema
naih 417 boraca. Prebacivanje posljednjih dijelova brigade preko Save
obezbjeivali su ranije prebaeni dijelovi sa 8 tekih mitraljeza i 4 laka mi
nobacaa s desne obale Save. Po prelazu rijeke Save, 3. i 4. bataljon zanoili
su u selu Crkveni Bok, a 1. i 2. bataljon u selu Ivanjski Bok.42

Kako je protekao 16. srpanj 1943. u jasenovakim logorima br. III

(Ciglana) i br. IV (Koara) opisao je zatoenik Milko Riffer, kojega je upra
va odredila za pisara logora III C, a zatim i za logorskog grupnika, u knjiici

41 Krunoslav Leonti, Plamen Zlatne doline, Split, 1984., str. 227

42 M. Joka, n. l.
 Grad mrtvih, objavljenoj u Zagrebu 1946.: Ne znam koji je to dan bio.
Znam daje bilo ljeto, i daje osvanulo krasno jutro. Na nebu ni oblaka. Po
slije uobiajene jutarnje vreve logoraa, poli su dugi redovi pod jakom
straom na vanjske radove. Oko osam sati dotrao je iz zapovjednitva pod-
vomik Tunja (takoer logora - nap. aut.):
- Podvomie - povie - Jasenovac se nalazi u opsadnom stanju. Jaki
odredi partizana prodiru sa sjeverozapada put Save prema Jasenovcu. Cijela
posada Jasenovca sa svim oficirima i podoficirima, osim logorske sati koja
uva logor, i 4. sati, koja danas daje strau za vanjske radove, poslana je na
poloaje. Otili su i kuriri, koji treba da vrate logorae s vanjskih radova, da
bi se i 4. sat mogla uputiti na poloaje. Bit e svega, grupnie!
I zaista, oko pola deset vratili su se svi s vanjskih radova osim koa-
raa (logorai koji su izraivali koare-nap. aut.), koji su se sa svojom
straom zavukli nekuda duboko u Koutaricu, pa ih kurir nije naao. Oni su
se vratili, kao obino, tek naveer. U logoru nisi mogao vidjeti ni jedno uni
formisano lice. Samo su kuriri na motociklima jurili drumovima i ulijetali
prani u logor pred zapovjednitvo urei se na prvi kat, gdje su ustaki stra
tezi obrazovali svoj tab za voenje operacije. Strae oko logora, pred vrati
ma i na izvidnicama nisu po obiaju pjevale, nego su budnim okom pazile
na logor. Dobili su nareenje da pucaju po njemu primijete li bilo kakvo
sumnjivo kretanje logoraa.
Sunce je ve visoko odskoilo na nebu kad je preko 'mosta uzdisaja'
ponovo preletio Tunja i bez daha se preda mnom zaustavio.
- Upravo je stolarija dobila nalog da izradi etiri lijesa i isto toliki
broj krieva. Knig u crtaoni dobio je listu s imenima etvorice ustaa koji
su danas rano ujutro pali za 'domovinu i poglavnika'. Knig mora napisati
na krievima crnim slovima njihova imena te datume roenja i pogibije. Za
pola sata pojavio se Miljenko, Brkljaiev podvomik, s ivom vijeu:
- Jo tri lijesa. Vavruka su poslali u selo da nabavi cvijea za vi
jence.
U daljini se ulo gruvanje topova i tektanje mitraljeza.
- Je li konano osvanuo dan? - pitali su svi zaarenih obraza i blista
vih oiju.
Logorai su se skupljali u manjim grupama i dogovarali kako e do
ekati eventualni napad partizana na logor. U Fuadovu bunkeru obrazovali
smo ratno vijee. Dovukli lopate i razne motke te ih postavili iza zidova su
enih opeka na ciglani. Te hrpe opeka posluit e nam dobro kao grudobran,
ako bi ustae napali logor, to se vrlo lako moglo dogoditi, kad bi postojala
opasnost (za nas srea), da partizani dopru do logora. Tada emo im dati ak
tivnu pomo.
 Nitko ne radi. Radionice su opustjele. Svi su u stanju napetog oeki
vanja, i svatko kuje svoje planove. Danas nema ustakih nadzornika. Svi su
zaposleni drugim brigama.
- Broj se popeo na devet. Knig ima pune ruke posla.
Oko podne bilo je ve dvanaest poginulih, oko pet sati sedamnaest.
Iza pet sati prestalo je pukaranje, a oko est sati su se neki od ustaa, prani
i umorni, poeli vraati u logor. Nekako su potiteni.43
Fuad, u ijem su bunkeru zatoenici obrazovali ratno vije$e, bio
je inenjer kemije, Sarajlija Fuad Midi. Puten je iz Jasenovca 1943. godi
ne. Poginuo je u bitci za osloboenje Sarajeva 5. travnja 1945., branei s
Vladimirom Periem Valterom i drugim ilegalcima elektrinu centralu i
potu.44 Imena i prezimena ostalih pojedinaca koje Riffer spominje u svom
tekstu nismo uspjeli utvrditi. Meutim, objanjenje zasluuju njegove rijei
ako bi ustae napali logor! Radilo se o tome da su vanjsko osiguranje ja
senovakog logora br. III (i IV) vrile jedinice rasporeene u mjestu Jase
novcu i okolici, dok se u samom logoru nalazio manji broj ustaa. Jedinice
vanjske obrane mogle su, po Rifferovu miljenju, napasti, zapravo upasti u
logor u sluaju pribliavanja partizana i kako bi sprijeili njihovo osloba
anje, masakrirati ih. Teko je rei koliko je to njegovo predvianje bilo re
alno. U svakom sluaju, snage NOVJ koje su 16. srpnja 1943. vodile borbu
u Krapju nisu ni namjeravale ni mogle izvriti napad na jasenovaki logor
br. III (i br. IV). Njihov prolaz pokraj Jasenovca i prebacivanje preko Save
u Baniju bio je iznuen taktiki manevar da bi se izbjegao udar daleko nad
monijeg neprijatelja na prostoru Psunja i Papuka.

*
Postoje dokumenti i partizanske i neprijateljske provenijencije o bit
ci u Krapju. U jednom ustakom dokumentu nalazimo i ove redove: 16. 7.
1943. u 5 sati ujutro napalo je selo Krapje 650 partizana, i to takozvana
eka brigada. Posada naa u selu Krapje povukla se na crkveni toranj, te
je odatle drala borbu sa partizanima sve skoro do podne, dok nije stigla po
mo iz Jasenovca. Kroz sve to vrijeme bili su partizani gospodari situacije te
su u selu zapalili opinu koja je kasnije izgorjela. Od seljaka odveden je
samo jedan, ime se za sada ne zna.. .45
Borbu s ustaama u Krapju vodio je i ehoslovaki bataljun, koji se
nalazio u sastavu 17. brigade, (eka brigada, odnosno brigada Jan
ika formirana je tek krajem listopada 1943.).

43 Milko Riffer, Grad mrtvih, Zagreb, 1946., str. 167.

44 Sarajevo u revoluciji, (u daljnjem tekstu: SuR), 2, 63; 3, 818.
45 A. Mileti, II, str. 583.
 Po dolasku u Baniju tab XVII. udarne brigade NOV Hrvatske do
stavio je. 22. srpnja 1943. tabu X. divizije N. O. V. H izvjetaj o borbi za
Krapje koji poinje odlomkom: Jedinice ove brigade kretale su se prema ri
jeci Savi i dana 16. o. mj. u 6 sati ujutro dole su u blizinu sela Krapje iz
koga seje zaula pucnjava koja je bila uperena na nau kolonu. Tu smo od
mah u to selo uputili dvije ete IV. Bataljona, koje su nastupile u stre
ljakom stroju, koje su isto selo i napale. Poto je bilo neprijatelja mnogo
vie nego to smo mi predviali, uputili smo i na III. bataljon i I. bataljon.
Neprijatelj se zavukao u crkvu i davao je otpor i mi nismo uspjeli da ga
istjeramo, a i nije nam bila u cilju borba nego da se to prije prebacimo pre
ko vode Save. U istom selu kada se je vodila borba naila je banda iz Jase
novca. Banda koja je dola iz Jasenovca bila je saekana i odbijena. Sva ta
borba u selu Krapje trajala je od 6 sati ujutro do 15 sati. U meuvremenu di
jelovi nae kolone ve su se prebacili preko Save, dok konano nisu svi
preli, tj. ostao je na I. bataljon koji seje prebacivao pod zatitom naih mi
traljeza preko Save. Neprijatelju nije uspjelo da nam sprijei nae prebaci
vanje.46
Slijede podaci o plijenu (2 pukomitraljeza, 5 karabina, 3 pitolja,
2000 metaka i ostale ratne spreme) te podaci o gubicima neprijatelja (15
mrtvih, meu kojima je i jedan ustaki bojnik iz Jasenovca, dok se mnogo
vei broj mrtvih i ranjenih uspio izvui) 47
Na kraju ovog izvjetaja, koji je potpisao samo zapovjednik brigade
Nikola Demonja (Politkomesar, si. odsutan1') navedeno je daje brigada tog
dana imala 5 mrtvih i 4 ranjena.
I izvjetaj taba 17. brigade koji nosi datum 28. srpanj, a odnosi se na
period od 10. 7. do 28. 7. 1943 zasluuje pozornost kako zbog onog to je
Vladimir Dedijer zapisao u Dnevniku tako i zbog nekih detalja o prebacivanju
brigade preko Save: Stigli su 16. ujutro do Save kod sela Puke i Krapja. U
tim selima nalazila se banda. Jedan odjel rastjerao je bandu od Puke, dok se
banda iz Krapja pucajui povukla u crkvu dajui iz crkve otpor. Bandu smo po
kuali istjerati iz crkve jer nam je smetala radi prelaza preko Save, poto se je
ispod crkve nalazila skela. Poto nismo mogli za kratko vrijeme likvidirati
Krapje, a u Puki je bilo oko 10 amaca48 izvreno je postepeno prebacivanje
naih'boraca sa tim amcima. Oko jedan sat naila je jedna grupa ustaa iz Jase
novca u pomo Krapju, no nae jedinice su je razbili i rastjerali i pritom pobile
oko 12 bandita i jednog bojnika. Jedan bandit iv uhvaen, ali je bio ranjen ni

46 AVII, fond arhiva NOR-a, k. 1130, br. reg. 9-2.

47 Isto.
48 Prema nepotpisanom dokumentu pod naslovom Borbe XVII. brigade (AVII, fond

arhiva NOR-a, k. 129, br. reg. 15/4) u svaki amac staje 5-7 drugova.
dva mjesta u desnu nogu. Nakon toga su se povukle i te jedinice iz Krapja pre
ma Savi i prebacile. Banda je nadirala iza nas tako da smo zadnje prebacivanje
vrili pod zatitom dva teka i nekoliko lakih mitraljeza sa desne obale Save.
Prebacivanje je veoma dobro uspjelo. ak smo se mogli i mnogo ranije preba
citi da smo odmah pristupili prebacivanju preko Save amcima. Odatle su otile
jedinice ove brigade u sela Crkveni i Ivanjski Bok te Strmen, a III. bataljon
ostao na poloaju u umi.49
Jedina pogreka u ovom izvjetaju koju smo mogli utvrditi odnosi se
na podatak o ubijenom bojniku. Ubijen je, naime, ustaki porunik
Kneevi, zapovjednik 4. satnije I. ustake bojne koja je pripadala jasenova-
koj posadi. O tome dr. Nikola Nikoli u knjizi Jasenovaki logor smrti
pie: Zapovjednik IV. satnije bio je kriar porunik Kneevi, koji je ka
snije bio ubijen u sukobu s partizanima kod Krapje. Partizani su mislili daje
to bio bojnik Pavlovi, jer su nali na njemu injel s dokumentima dopukov-
nika Pavlovia, od kojega je Kneevi bio posudio samo injel prije polaska
u borbu.50
*

Prebacivanje vie od 1000 partizana preko ceste i eljeznike magi

strale Zagreb - Beograd (izmeu Kutine i Novske) bez borbe, njihov mar
dug oko 15 km i izbijanje u zoru na obalu Save, takoer bez borbe, rastjeri
vanje posade u Puki, koju je prema nekim podacima sainjavao jedan izvi
aki vod Ustake obrane,51 takoer bez borbe, zatim gotovo cjelodnevna
bitka s posadama Krapja i Jasenovca bez intervencije bilo kojeg od okolnih
neprijateljskih garnizona (Novska, Kutina, Sisak, Sunja, Bosanska Dubica) i
napokon prebacivanje (ne forsiranje, kako svjedoi Krunoslav Leonti, jer
ono podrazumijeva svladavanje neprijateljske obrane na suprotnoj strani ri
jeke) s lijeve na desnu obalu Save bez gubitaka u ljudstvu i materijalu -
nedvosmisleno govore u prilog tezi daje od sredine 1943. akcija za osloba
anje jasenovakih logoraa postala pothvat o kojem se daleko vie nego ra
nije moglo razmiljati.

Dopune i objanjenja

A
U knjizi Vatikan i Jasenovac Vladimir Dedijer pie: Krajem 1942.
partizani su oslobodili veliku teritoriju na granici Hrvatske i Bosne, ukljuu

49 AVII, arhiv NOR-a, k. 1132, br. reg. 3/20.

50 N. Nikoli, Jasenovaki logor smrti, 20.
51 D. Lazi, n. l. 182.
jui i Biha, najvee mesto tog podruja. Uhapsili smo nekoliko ustaa koji
su uestvovali u masovnim pokoljima u tom kraju. Vie od 12.000 ljudi ubi
jeno je. Moa Pijade, lan Vrhovnog taba, osnovao je Komisiju za sakup
ljanje dokaza o ratnim zloinima i genocidu nad srpskim stanovnitvom
ovog podruja. Pomagao sam mu u tom poslu.52
Nastojali smo pronai neki dokument ili neije sjeanje na aktivnost
Komisije koju je, po navodima V. Dedijera, krajem 1942. godine osnovao
Moa Pijade, ali nam to nije polo za rukom. Meutim, u jednom izvjetaju
Propagandnog odsjeka Izvrnog odbora AVNOJ-a iz druge polovice prosin
ca 1942., pod tokom 2 spominje se Izdavanje broure 'Jasenovaki logor'
koju je pripremio i dao u tampu raniji privremeni Upravni odsek Vrhovnog
taba, a pod tokom 6. Nastavljanje rada u sistematskom prikupljanju po
dataka o zverstvima etnika i ustaa". U istom dokumentu se zatim nabrajaju
zadaci Propagandnog odsjeka pa se pod tokom 3. kae: "ee izdavanje
aktuelnih broura. Vee se rade broure dr. Ribara o graanskim strankama i
broura o Kozari, dok su u pripremi broure o zverstvima etnika i ustaa na
osnovu prikupljenog materijala i jo jedna broura o Jasenovcu i drugim lo
gorima u NDH na osnovu novog materijala.53 Sudei po svemu, planove
Propagandnog odsjeka Izvrnog odbora AVNOJ-a omela je etvrta neprija
teljska ofenziva koja je poela 20. sijenja 1943.
U Vojnoj enciklopediji, u odrednici "Moskovske konferencije, go
vori se o dvije konferencije odrane 1941. godine i zatim o treoj odranoj
od 19. do 30. listopada 1943., na kojoj su "usvojene i deklaracije: o zverstvi
ma pripadnika oruanih snaga nacistike Nemake i nacistike stranke po
injenih u Evropi za vreme II. SR i kanjavanju ratnih zloinaca: Deklaracija
o zverstvima i kanjavanju ratnih zloinaca objavljuje da e, nakon pobede
nad nacistikom Nemakom, pripadnicima nemakih oruanih snaga i naci
stike stranke, odgovornim za poinjena zverstva, suditi sudovi zemalja u
kojima su vrili zloine. Deklaracija je istakla naelo univerzalnosti u pro
gonu ratnih zloinaca; svaka zemlja duna je da ih goni i izrui dravama u
kojima su poinili zloine. Deklaracija je obavezala saveznike vlade da do
nesu posebnu zajedniku odluku o kanjavanju nacistikih ratnih zloinaca
iji zloini nisu vezani za odreeno mesto.54 Iste podatke nalazimo i u
odrednicama Vojne enciklopedije - Odgovornost za krenje ratnog prava i
Ratni zloin.55

52 V. Dedijer, Vatikan i Jasenovac, str. 9-10.

53 Bihaka republika, Biha, 1965., str. 259.
54 Ve, drugo izdanje, 5, str. 619.
55 Isto, 6, str, 271; 8, str. 41.
 Tek poslije II. zasjedanja AVNOJ-a, odranog krajem studenog
1943., formirane su komisije za utvrivanje zloina okupatora i njihovih po
magaa, koje su djelovale kao organi predsjednitava zemaljskih antifaisti
kih skuptina.
B
Njemaka 714. pjeadijska divizija, koja se nalazila na prostoru oku
pirane Jugoslavije od 1941., preimenovana je tek u travnju 1943. godine u
114. lovaku diviziju. Prema tome, rije je o puku 714. pjeadijske, a ne
114. lovake divizije.
C
U zborniku sjeanja Zagreb 1941.-1945. nalazimo podatak da je s
Veterinarskog fakuleta u Zagrebu "pet asistenata dospjelo u ustake logore
(Z. Golub, E. Maglajli, I. Dreani, M. Winterhalter i Marica Kneevi).
Dr. Zorko Golub, dr. Ivo Dreani i Mate Winterhalter uhieni su na sa
mom fakultetu. Winterhalter je kasnije zamijenjen, dok je "Golub iz jaseno-
vake ekonomije Obradovac organizovao uspjean bijeg i dospio na oslobo
eni teritorij. Je li moda i Dreani pobjegao s Golubom? O tome nema
podataka. Dr. Ekrem Maglaj li u lanku Studenti i nastavnici Veterinar
skog fakulteta samo konstatira da su s tog fakulteta etiri petine nastavni
ka aktivno sudjelovale u NOB-u, petorica ih je prola kroz ustake logore,
a sedmorica su u toku rata preli u partizane, meu njima i I. Dreani.
Dr. Stjepan Rapai, takoer profesor na zagrebakom Veterinarskom fakul
tetu, u lanku "Ilegalni rad na Veterinarskom fakultetu samo konstatira da
su "sedmorica mladih nastavnika bili u partizanima, navodei meu njima i
Ivu Dreania.56
D
U svojim ratnim sjeanjima (Svjedoenje o pokoljenju revoluci
onara) Duan Cali objanjava kako je Poeka dolina (kotlina) jo u davna
vremena dobila naziv Vallis aurea, tj. Zlatna dolina, pa zatim pie: Ve
1941. godine, poslije posjeta borcima i narodu izbjeglom iz popaljenih
Vrhovaca i Kantrovaca spustivi se u Zlatnu dolinu, ponovo sam zahtijevao
da se u poekoj domobranskoj kasarni formira vojni komitet. No sve je ve
bilo privedeno kraju. U garnizon je stigao iskusan revolucionar, vian ile
galnom radu u vojsci, Krunoslav Leonti Zane. On ubrzo formira vojni ko
mitet, koji je u svom radu dobio izdanu pomo i od poekih rodoljuba.
Nama partizanima zlata je vrijedio, kao i vojni komiteti po drugim domo
branskim garnizonima. Tek to je u proljee 1943. zavrila jedna ofanziva
na nas, domobranski general uro Iser odmah pokree drugu, nazvavi je

56 Zagreb 1941.-1945., u: Zbornik sjeanja, Zagreb, 1984., 3, str. 114-119.

operacija Braun. Nadao se da e nas definitivno unititi jer, kako ga izvije-
stie, prethodna ofanziva i tifus doveli su nas na sam rub propasti.
Na nas kree 1600 domobrana i ustaa pod komandom pukovnika
Bosnia. Za njega je to prilika da stekne slavu. No on ne zna da u njegovim
jedinicama vrlo uspjeno djeluje na vojni komitet, predvoen Zanetom. Ne
zna Bosni da isto tako uspjeno djeluje na vojni komitet u domobranskim
jedinicama Daruvara, kojim rukovodi Bosanac, na obavjetajni oficir. Jedi
nice daruvarskoga garnizona trebaju nas napasti sa zapada spojiti se s Bo-
sniem. Ne zna Bosni da mi njegove naredbe doznajemo u isto vrijeme kad
ih dobivaju njegovi podreeni, kojima su upuene. Ne zna Bosni da se do
mobrani nee boriti protiv nas. Oni samo trae ispriku zato nisu pucali na
nas. Tu smo im ispriku savjesno pripremili. Vojni komiteti tono su nas i
pravovremeno informirali o svemu to namjerava uiniti pukovnik Bosni.
Putamo ga u dubinu naega slobodnog teritorija. On je uvjeren da se sve
odvija upravo kao to je predvidio general Iser. Leim na isturenom
poloaju izmeu dva slavna komandanta: Nikole Demonje i Radoice Nene-
zia, iznad usjeka kojim prolazi cesta Kamensko - Voin. Neprijateljska je
artiljerija utihnula. Tu i tamo odjekne po koji pucanj ili kratak mitraljeski
rafal. Znamo, zatije pred oluju. ekamo znanog neprijatelja. Sve o njemu
znamo. Najedanput na drugom brijegu, odnosno kosi, na kojoj se smjestilo
selo unjari, pojavi se nekoliko domobrana, pa vie, pa jo vie. Radoica
podie dalekozor te se obrati Nikoli i meni. Evo, uspinju se na vrh kose. u
dan vojni poredak. Sistem Kare. Bit e urnebesa.
Uto zaista poee tektati nai i njihovi mitraljezi, pucaju nae i nji
hove puke i majseri. Bitka se rasplamsava. Sve se ee uju detonacije
runih bombi. Znamo da su to uglavnom nai. ak i neposredno osmatramo
neke grupe naih boraca kako uspjeno bacaju rune bombe na neprija
teljska vatrena gnijezda. Puana i mitraljeska vatra iri se nekako kao va
trena stihija na ljetnoj ari, u suhoj umi i makiji. Borba se prenosi i na de
sno i lijevo krilo Bosnieve vojske, pa sve dublje iza njegovih lea. Sve e
e i snanije jei planinom gromko partizansko ura, postajui sve jae.
Promatramo povi in drame. Grupe domobrana, pritisnute sa svih strana po
grebenu kose, trae spas bjeei dalje u prosjek, kuda ide cesta, ne slutei da
smo mi-zaposjeli sve visove iznad ceste i usjeka. Brzo shvativi da su u kot-
lu, a mi nad njima, bacaju oruje i diu ruke na predaju. Sve se odigralo za
neto vie od sat vremena. Zarobljen je itav domobranski gorski zdrug, sa
svim oficirima na elu s Bosniem, sa svom artiljerijom. Velik udio u tome
ima djelovanje vojnih komiteta. Garnizon Slavonske Poege i ovaj put odi
gra znaajnu ulogu u borbi Zlatne doline za njenu slobodu.57

57 Duan ali, Svjedoenje opokoljenju revolucionara, Zagreb, 1987., str. 364-365.

 A tko je, zapravo, bio "na ovek u tabu domobranskog pukovnika
Bosnia? Nije se radilo o radiotelegrafistu, kako to navodi V. Dedijer, ve o
tehnikom crtau u poekom domobranskom Tehnikom sklopu Krunosla-
vu Leontiu, tada sekretaru ilegalnog Vojnog komiteta, koji je ve vie od
godinu dana obavjetajno suraivao sa tabovima slavonskih jedinica NOV
i POJ. A kako se sve odvijalo opisao je Miodrag Gali u lanku objavljenom
u Zborniku br. I. Historijskog instituta Slavonije: "Poslije zavrenog zasje
danja neprijateljskog taba, Leonti je uao kroz prozor u operativnu salu i
sa unaprijed pripremljenom kopijom kljua otvorio je kasu i naao komple
tan materijal - vojnu zapovijest s odlukom i shemom napada. Materijale je
prepisao i poslao IV. diviziji. U toku noi Leonti je obavijeten da neprija
teljski tab ponovno zasjeda i da e biti izmjene u prvobitnim planovima.
Ponovno je iste noi pregledao neprijateljske planove i utvrdio da je Bosni-
ev zdrug ojaan baterijom haubica 105 mm i da su izvrene neke taktike
izmjene. O tim izmjenama odmah je obavijestio IV. diviziju.58
Ubrzo poslije unjarske bitke Krunoslav Leonti morao je pobjei
iz Slavonske Poege. Po dolasku na osloboeni teritorij postavljenje za efa
informativnog odsjeka taba 2. (slavonskog) korpusa.59 Poslije rata objavio
je sjeanja pod naslovom Plamen zlatne doline, ije jedno poglavlje poinje
rijeima: Poslije unjarske bitke Slavonija je izbila na prvo mjesto u Jugo
slaviji po intenzitetu ustanka. To se dogaalo nekoliko mjeseci prije pada
Italije, u vrijeme kad su faisti poinjali svoju petu ofenzivu protiv NOVJ.
Neprijatelj je umjesto sigurne pobjede, u koju je bio uvjeren, doivio teak
poraz, to je, na odreen nain, izmijenilo odnos snaga, barem u Slavoniji i
cijeloj sjevernoj Hrvatskoj.60

58 K. Leonti, n. d., str. 191.

59 Isto, str. 231.
60 Isto, str. 197.
 VI. POGLAVLJE

JESEN 1943.1 PRVA BANJALUKA

OPERACIJA
Vrhovni zapovjednik interesira se za kozaraki odred. - Novi poraz
jasenovakih ustaa. - Partizani odvoze svojinu Ustake obrane iz
Jasenovca. - Kapitulacija Italije i dani koji su slijedili. - Prvo oslo
boenje Bosanske Dubice (12. listopad 1943.). - Je li Milo iljego
vi predlagao napad na Jasenovac? - Bilo je i vanijih stvari,
ali... - Pripreme logoraa za samoosloboenje. Veza s Kozarom
morala se uspostaviti. - Bijeg petorice logoraa. - Je li Remzija
Omanovi izvrio zadatak? - Pozdrav s II. zasjedanja AVNOJ-a Ju
goslavenima po kaznionicama i logorima. - elja koja se nikada
nee ostvariti. - Kako su poruke razmijenjene. - Vrhovni tab i prva
banjaluka operacija. - Ne spominje se oslobaanje logoraa Stare
Gradike. - Sudjelovanje snaga 6. (slavonskog) korpusa. - Teke
optube.

Dolazei iz istone Bosne, gdje se naao poslije pete neprijateljske

ofenzive i bitke na Sutjesci, Vrhovni tab je u pratnji 1. proleterske brigade
4. kolovoza 1943. stigao na Petrovo polje na Vlai planini, sjeverno od
Travnika, da bi 20 dana kasnije preao u Jajce, koje je ustako-domobranska
posada napustila bez borbe.
Jo dok se nalazio na Petrovu polju Tito je 10. kolovoza poslao tabu
2. bosanskog (krajikog) korpusa, koji se nalazio u blizini Drvara, opirno
pismo u kojem je traio sljedee miljenje: Da li kozaraki odred treba da
potpadne pod vau komandu jer su vae veze s tim odredom za sada svaka
ko bolje nego veze XII. divizije, iji se tab nalazi oko Prnjavora?1
Istog dana Tito je pisao i tabu 1. bosanskog korpusa, ije su snage
operirale na prostoru srednje i istone Bosne: Kozaraki odred do sada je
pripadao tabu XII. divizije. S obzirom na teko odravanje veze izmeu
ovoga odreda i XII. divizije, tab korpusa dostavit e nam obrazloenje da li
ovaj odred i dalje treba da ostane u sastavu XII. divizije, odnosno I. korpu
sa. Miljenja smo da II. bosanski korpus moe bolje odravati vezu i ispolji-
ti svoj uticaj na ovaj odred. I dalje: Dunost je odreda da sa susjednim

1 Tito, SD, 16, str. 87.

partizanskim jedinicama uspostave vezu (s partizanima u Sremu i Slavoni
ji)...2 Tjedan dana kasnije, 18. kolovoza, Tito pie tabu 2. bosanskog (kra
jikog) korpusa: Poto XII. divizija ne moe odravati vezu s kozarakim
odredom, to se taj odred stavlja pod vau komandu. Uhvatite to prije vezu s
tim odredom i izvijestite nas o njegovoj brojnoj jaini, kao i o stanju na Ko
zari.3
Tako je snani kozaraki partizanski odred od oko 1500 boraca uao
u sastav 4. divizije 2. bosanskog (krajikog) korpusa. Iz tog odreda je 8. ruj
na 1943.-istog dana kada je kapitulirala Italija - ponikla 11. krajika (ko-
zaraka) brigada (1259 boraca),4 koja e u sastavu 4. divizije nastaviti djelo
vati na Kozari s preostalim relativno malim kozarakim odredom.

Potkraj treeg ratnog ljeta nadomak Jasenovca odigrala se, ponovno

kod Krapja, jo jedna bitka izmeu slavonskih partizana i ustaa, pripadnika
jasenovake posade. Poetkom rujna 1943. u Posavini, na prostoru izmeu
eljeznike pruge Novska-Okuani i rijeke Save, pojavio se specijalni pro-
tuetniki bataljun 2. (kasnije 6.) slavonskog korpusa. Njegov osnovni zada
tak bio je onemoguiti aktivnost grupe etnika koja se neto ranije prebacila
iz srednje Bosne, s planine Motajice, u Slavoniju i svoju bazu smjestila u
selu ovac u blizini Okuana (Dopuna A).
Meu tridesetak zatoenika angairanih u izgradnji telefonske linije
Jasenovac-Krapje, koju su ustae odluili podii poslije bitke u Krapju, na
ao se i bivi partizan s Romanije Morie Montiljo. U svom sjeanju (Pobje
gao sam iz Jasenovca) opisuje kako se grupa logoraa u kojoj se i on nala
zio povezala s dr. Marinom Jurevom, zatoenikom-slobodnjakom, lijeni
kom u jasenovakoj bolnici (o kome je ve bilo govora) i zatim kae: I dok
je organizacija radila na uspostavljanju veze, trupa od 25 zatoenika ila je
svaki dan na krenje ume i postavljanje stupova. Radovi su sporo odmicali.
Veza je ipak proradila. Dr. Marin je javio da e partizani doi u pomo. Tre
balo je svakog dana oekivati partizansku zasjedu u umi. Kada sve bude
ureeno, dr. Marin e obavijestiti podignutim eirom. Na dignuti eir nije
trebalo dugo ekati. Jednog jutra, dok smo prolazili logorom na rad, vidio
sam dr. Marina kako skida eir. Preli smo preko skele bez tekoa. Iskrcali
smo se po obiaju i krenuli u pravcu ume. Proli smo jedno 200 metara kad
odjeknu pucanj. Priletio sam uz mitraljesca i tako ga snano udario da sam
mu oko izbio. Nastao je mete. Pucalo se na sve strane. Doli su partizani.

2 Isto, SD, 16, str. 90.

3 Isto, SD, 16, str. 118.
4 VE, 4, str. 685.
 Bio sam teko ranjen u obje noge. Zaas je likvidirana ustaka pratnja.
Mene su partizani odnijeli na nosilima.5
Nekadanji politiki komesar 6. (slavonskog) korpusa i sekretar
Oblasnog komiteta KPH za Slavoniju prof. dr. Duan Cali u svojim Svjedo
enjima o pokolenju revolucionara posvetio je istom dogaaju sljedee re
dove: Obavijeteni su da ustae svakodnevno izvode zatvorenike logora Ja
senovac na sjeu drva. Logorai sijeku drva izmeu rijeke Save i Une, kod
sela Drenov Bok. Joka i Grbi odluie da napadnu ustae pratioce i oslobo
de logorae. Postavie zasjedu na brisanom prostoru, nedaleko od ume. Za
svaki sluaj. Kad bi se morali povlaiti, uma je moan zatitnik. Ustae do
oe, viui i pjevajui. Osjeaju se sigurnima. Blizu je logor i njihova
utvrda. Po njihovu, partizani bi bili ludi da se spuste ovamo. Idu bahato.
elni ustaa koraa drei dlan na puanoj cijevi. Dvadesetak ih je. Ve se
moe razabrati to govore. Komandant Joka odlui: 'Pali!' daje znak mitral-
jescu. Nita. Ponavlja drugi, pa trei put. Mitraljez opet uti. Joka skoi sam
za mitraljez i raspali po ustaama. Mitraljezac je bio zaspao od umora. Pri-
pucae karabini i automati. Kratka borba. Pet-est minuta. Sve se umirilo.
Partizani pokupie automate i pukomitraljez. ak ni puke nisu uzimali.
Oslobodie logorae. To je bila grupa od trideset idova. Osloboene logo
rae poslae partizanskim vezama na slobodni teritorij.6
Logora Albert Maestro u svojim sjeanjima opisuje kako se njihova
elektriarska grupa u pratnji 16 ustaa naoruanih pukama i jednim pu-
komitraljezom prebacivala iz logora kamionom do Save, zatim prevozila
skelom preko nje i odlazila do ume udaljene jedan kilometar, gdje su sjekli
stabla i ljutili ih za elektrine stupove, pa nastavlja: Tu je onda operisao
jedan protivetniki bataljon. Jedna eta tog bataljona je izvrila neposredni
napad, a druga je bila u zasjedi za sluaj potrebe. Ustae, ukoliko nisu ve
od prvog plotuna pale, legoe u jarak na desnoj strani. Nije potrajalo vie od
par sekundi kad se smirilo. uli smo povik: 'Juri!' Bilo je nekoliko ustaa,
pored mene je leao ustaki pukomitraljezac, i molio je partizana da ga
potedi. Partizan mu odgovori da ustaama iz Jasenovca nema pardona. Kad
smo se digli i pobrojali, vidjeli smo oko nas i u jarku 13 mrtvih ustaa, 12
puaka i jedan pukomitraljez. Tom akcijom spaeno je 20 nas zatoenika.
Sluaj je htio daje Morie Montiljo bio pogoen u koljeno i mi smo ga nosili
na rukama do najblieg osloboenog sela, oko 6 sati hoda Morie je spasitelj
nas 20 logoraa. Trojica su u guvi poginula. Jedan je partizan samo lake
ranjen u rame i Morie tee u koljeno.7

5 Seanja Jevreja na logor Jasenovac (u daljnjem tekstu: Seanja Jevreja), Beograd,

1972., str. 267-268.

6 Duan ali, Svedoenja opokolenju revolucionara, Zagreb, 1987., str. 303.
7 Seanja Jevreja, str. 137-138.
 Premda se ta bitka odigrala nadomak samog Jasenovca (dodue na
suprotnoj, junoj, banijskoj obali Save), njegova posada nije ni pokuala in
tervenirati. Koliko je tome doprinijela brzina kojom su partizani ovu akciju
izveli, a koliko strah ustaa da ne nalete na njihove jae snage, teko je rei.
Vjerojatno se radilo i o jednom i o drugom. A kada je rije o broju oslobo
enih logoraa, podaci koje daje P. Maestro blii su istini od onih koje na
vodi D. Cali. Uostalom, povjesniar Milorad Ekmei lijepo je rekao da
istoriar mora sumnjati u okrugle brojeve iz jednostavnog razloga to isto-
rijska istina nikad nije bila okrugla.8

*
Bataljun novoformirane 11. krajike (kozarake) brigade s kozara-
kim NOP odredom razvijali su tijekom jeseni 1943. vrlo uspjenu djelatnost
na irokom prostoru zapadnog, junog i istonog Potkozarja. Izmeu osta
log, onemoguavali su neprijatelju sabiranje ljetine na potkozarskom podru
ju: Nee se moi sabrati ljetina uslijed sve eeg upada partizana - javi
la je ustaka Kotarska oblast u Bosanskoj Dubici 20. rujna 1943., napome
nuvi: Partizani su 18. i 19. rujna po noi sakupili veu koliinu kola s
konjskom zapregom, te ena i ostalih, gdje su u selu Drakseniu veu kolii
nu kukuruza obrali i otjerali u pravcu Gornjih Sreflija, svojinu Ustake
obrane iz Jasenovca. Jedina cesta kojom se odvija promet i koja jo nije
ugroena od partizana jeste Bos. Dubica - Dubica (kolodvor), dok se na
ostalim cestama uope ne odvija: (B. Dubica - Prijedor, B. Dubica - B.
Gradika, B. Dubica - B. Kostajnica).9
U istom izvjetaju ustaka vlast konstatira da se situacija u Dubici i
neposrednoj okolici stalno pogorava zbog pojave partizana u veim i man
jim skupovima i u neposrednoj blizini samog mjesta Bos. Dubica tik pred
samim bunkerima. I ugroavaju samo mjesto Bos. Dubicu, poto zbog odla
ska njemake vojske ne raspoloe dovoljnim brojem naoruanih ljudi ni za
samu obranu mjesta.10
*
U trenucima kapitulacije Italije (9. rujna 1943.) i u danima koji su
slijedili njemaka zapovjednitva u okupiranoj Jugoslaviji morala su usmje
riti glavnu pozornost u pravcu onih dijelova Jugoslavije na kojima su se do
tada nalazile, u ovoj ili onoj ulozi, talijanske trupe. Meutim, razvoj ratnih
operacija na istonoj fronti i u Sredozemlju onemoguavao je dovoenje no
vih njemakih snaga, a ve postojee na tom prostoru trpjele su sve tee po-

8 Milorad Ekmei, Rat i ostali gubici", Politika, 27. veljae 1993.

9 Samardija, str. 239, 240.
10 Isto.
 raze u borbama s jedinicama NOVJ. Istodobno, kvislinka garnitura u Neza
visnoj Dravi Hrvatskoj zapadala je u sve teu krizu. O tome je zapovjednik
njemakog 15. brdskog armijskog korpusa, iji se tab nalazio u Banjaluci,
u svom izvjetaju tabu vojno-upravnog zapovjednika jugoistoka za trei
kvartal 1943. javio 1. studenog te godine i ovo: Politika situacija se jo
vie zaotrila, ne samo politikim i vojnim poloajem u Italiji i Sovjetskom
Savezu, nego i porastom partizanske aktivnosti u zemlji. itav teritorij, s iz
nimkom veih gradova, smatra se partizanskim teritorijem. Stanje eljezni
kog saobraaja i dalje se pogorava zbog napada i prepada. Miniranja i ru
enja eljeznikih pruga posljednjeg mjeseca u odnosu na prethodni gotovo
su se udvostruila... I saobraaj na gotovo svim cestama je ugroen. Vlada
je potpuno podbacila. Odnosi su na svim podrujima kaotini. Prijeti opa
snost da komunistiki ustaniki pokret definitivno preuzme vlast u Nezavi
snoj Dravi Hrvatskoj i stvori jugoslavensku sovjetsku republiku. Njemake
snage su nedovoljne.11
Zapovjednik njemakih oruanih snaga na jugoistoku general-
feldmaral fon Weichs pisao je u izvjetaju od 1. studenog 1943. Vrhovnom
zapovjednitvu oruanih snaga o situaciji u Bosni i Hrvatskoj: Njemake
trupe dre samo uporita du obale i vanije ceste i eljeznice. Njihove po
zadinske i bone veze stalno su ugroene i mnogostruko isprekidane. Parti
zani kontroliraju i registriraju sve pokrete trupa. Na prostranom podruju
Bosne i Hrvatske njemakih trupa uope nema.12
Drugo zborno (korpusno) podruje NDH, koje je obuhvaalo te
ritorij istono od Moslavake gore do Zemuna, sjeverno od Save do Drave i
juno od Save tuzlanski, dobojski i banjaluki srez, izvijestilo je 28. stude
nog 1943.: Situacija je ozbiljna i pogorava se iz dana u dan. Neprijatelj
svojom aktivnou, stalnim pritiskom, neoekivanim pokretima i prepadima
ugroava jo postojea uporita te privredno i vojno znaajne saobraajne
puteve. Njegove snage svakodnevno jaaju.13
Vrhovni zapovjednik Tito s puno optimizma uvjerava Glavni tab
NOV i PO za Srbiju u pismu poslanom iz Jajca 9. studenog 1943. da su u
Bosanskoj krajini skovali monu vojsku i dodaje: I u Hrvatskoj, Slavoniji,
Zagorju i u Srijemu i u istonoj Bosni situacija je za nas odlina.14

11 NAW, Gen. Kdo. Geb. A.K. Verw. Nr. 134/43 geh., H.Q., den 1. Oktober 1943.,

Verwaltungsbericht fr die Monate Jul, August und September 1943. (Vierteljahrsbericht), an

Militrsbefehlshaber Sdost, Verwaltungssab.
12 NAW, Der Oberbefehlshaber Sdost Ia Nr. 075/43 geh. Kdos.-Chefsache, H. Q.,

den 1.11.1943., Beurteilung der Lage im Sdostraum Ende Oktober 1943.

13 NAW, Kroat. II Generalkommando, Op. Nr. 872/geheim, Brod, den 28.10. 1943.,

Lagebeurteilung vom 13. 10. 43. bis 28. 10. 43.

14 Tito, SD, 17, str. 40-42.
 U kolikoj su mjeri slavonske jedinice NOV i POJ u danima poslije
kapitulacije Italije ojaale, ilustrira i Titov radiogram poslan 31. studenog
1943. tabu 3. korpusa: Iz Slavonije se danas prebacuje 13. hrvatska briga
da na Motajicu, koja e zajedno sa vaom 11. brigadom koordinirati opera
cije u centralnoj Bosni.15
*
U takvim uvjetima 12. studenog 1943. godine 11. krajika (ko-
zaraka) brigada i kozaraki partizanski odred napali su neprijateljski garni
zon u Bosanskoj Dubici, koji je predstavljao vaan punkt vanjske obrane
kompleksa jasenovakih logora, naroito logora br. III i br. IV u samom Ja
senovcu. Tom prilikom zarobljeno je 128 domobrana i 5 oficira, a zaplijen
jene su 322 puke, 7 pukomitraljeza, 3 mitraljeza, 3 minobacaa, 15 auto
mata i drugog ratnog materijala. Most na rijeci Unije poruen.16
U obavjetajnom izvjetaju 11. krajike (kozarake) brigade navodi
se da su jedinice, bez vlastitih gubitaka, zauzele Bosansku Dubicu za 20 mi
nuta.17
Kotarska oblast u Bosanskoj Dubici izvijestila je 19. studenog: Na
dan 12. 10. 1943. u pola deset sati po podne, nakon potpune mirnoe u gra
du i najblioj okolici, i kada je sve stanovnitvo bilo u kuama, izvrili su
odmetnici napad na mjesto Bos. Dubica, te su u roku od nekoliko minuta za
posjeli cijelo mjesto bez da su im domobrani 2. bojne 12. p. pukovnije pod
zapovjednitvom satnika Turca dali ma i najmanji otpor. Kako graanstvo
nije bilo naoruano, to su jedino davali otpor orunici, njih na broju oko 30,
budui da u gradu nije bilo ni ustaa ni njemakih postrojba.18 Tako je prvi
put od izbijanja ustanka osloboena Bosanska Dubica. Meutim, po izvla
enju plijena, partizani su se 15. studenog prije podne povukli, a grad su za
posjeli ustae iz Jasenovca.
*
Dimitrije Bajalica, jedan od organizatora ustanka u Mavi, po dola
sku u rodnu Bosansku krajinu, zajedno s Vrhovnim tabom, u ljeto 1942.
godine, postao je ubrzo jedan od njezinih najviih vojnopolitikih rukovodi
telja (politiki komesar 1. krajikog odreda, 6. krajike brigade, 4. i 10. divi
zije). U Beogradu je 3. svibnja 1991. ispriao detalj iz sjeanja na predrat
nog kolegu uitelja i ratnog druga, generala JNA Miloa iljegovia, koji je
1952. godine tragino zavrio ivot: Milo iljegovi je po povratku sa
Sutjeske bio dvije do tri nedjelje komandant 7., a zatim je otiao za koman

15 Tito, SD, 18, str. 571.

16 Hronologija, str. 571.
17 Samardija, str. 241.
18 Isto.
 danta 11. krajike (kozarake) brigade. Dok je bio na toj dunosti on je imao
nekakav plan napada na Jasenovac i predlagao je tu akciju ujesen 1943. go
dine tabu 5. udarnog korpusa, ali je to prolo bez odjeka. O tome mi je Mi
lo priao u ljeto 1944. godine kada smo se nali na nekom skupu u San-
skom Mostu. Ja sam doao iz 10. divizije, a Milo iz srednje Bosne, gdje se
nalazio na dunosti komandanta 11. krajike divizije. O kakvom se skupu
radilo, vie se ne sjeam.19 U drutvu su se nali Milo, Avdo Humo, Osman
Karabegovi i moda jo neko. Stigla je vijest daje osloboen Tesli,20 pa je
neko od prisutnih, manje-vie u ali, napomenuo, na Miloev raun, kako u
srednjoj Bosni nisu izvodili takve akcije dok je on bio tamo, a sad njegov
zamjenik urin Predojevi odmah krenuo na Tesli.21 Miloa je to oigled
no povrijedilo, ali je rekao samo toliko daje itava akcija pripremana dok je
on jo bio tamo. Ljut i uvrijeen navedenom primjedbom Milo mi je kasni
je ispriao kako je on predlagao tabu korpusa napad na Jasenovac, rekavi
mi: Kada sam ja njima predlagao akciju na Jasenovac, svi su ostali glu-
vi.22
S prijedlogom za napad na Jasenovac Milo iljegovi je mogao
istupiti samo u periodu studeni/prosinac 1943. dok se nalazio na Kozari, na
dunosti zapovjednika 11. krajike (kozarake) brigade. U to vrijeme zamje
nik politikog komesara te brigade bio je ivko Rodi, kome smo, poslije
razgovora s D. Bajalicom, postavili pitanje: Je li tab 11. brigade ikada pla
nirao i predlagao akciju za osloboenje Jasenovca? Odgovor je bio nedvo
smislen: Ne! Nikada se u tabu brigade nije razgovaralo o Jasenovcu u
tome smislu, niti je takva akcija planirana i predlagana.23 Meutim, odgo
vor ivka Rodia ne iskljuuje mogunost daje Milo iljegovi, s obzirom
na obavjetajne veze sa zapovjednikom dubikoga garnizona, domobran
skim satnikom Turcom, koje su dovele do predaje njegove jedinice bez bor
be, razgovarao s nekim iz taba korpusa, predloivi mu da se postojea si
tuacija iskoristi i krene na Jasenovac, a da to pitanje nije bilo razmatrano u
tabu brigade.
*
Gotovo istodobno s napadom kozarakih partizana na Bosansku Du-
bicu, ali bez meusobne koordinacije djelovanja, u Slavoniji, sjeverno od li

19 Radilo se o II. zasjedanju ZAVNO BiH, odranom u Sanskom Mostu od 30. lipnja

do 2. srpnja 1944.
20 Jedinice 11. krajike divizije napale su nou 9./10. srpnja 1944. Tesli i oslobodile

ga 10. srpnja u 5, 30 sati.

21 urin Predojevi, zamjenik zapovjednika 11. krajike divizije.
22 Kazivanje Dimitrija Bajalice autorima.
23 Kazivanje ivka Rodia autorima.
 nije Jasenovac - Bosanska Gradika, jedinice 12. divizije NOVJ, postupaju
i po direktivi taba 6. (slavonskog) korpusa,24 napale su 12. studenog
snaan domobransko-ustaki garnizon u Pakracu. Poslije dvodnevnih borbi
neprijatelju su pristigla pojaanja iz Daruvara i Lipika i jedinice NOVJ,
pretrpjevi gubitke od 35 mrtvih, 145 ranjenih i 10 nestalih primorane su na
povlaenje.25 Ve sama istodobnost napada snaga NOV i POJ na Bosansku
Dubicu i Pakrac te njihov tijek i ishod nameu pitanje je li u to vrijeme bilo
mogue poduzeti, s realnim izgledima na uspjeh, koordiniranu akciju bosan
skih i slavonskih snaga s ciljem osloboenja jasenovakog logora br. III i
br. IV, udaljenih oko 30 km od Pakraca i 15 km od Bosanske Dubice. Ovo
tim prije to u to vrijeme, mjesec dana poslije kapitulacije Italije, na doti
nom podruju nije bilo veih njemakih snaga koje bi mogle intervenirati, a
juno od Save nalazile su se kompletna 4. divizija i 13. brigada 10. divizije
5. bosanskog korpusa. Interesantno je da je zapovjednik 4. divizije Petar
Vojnovi 18. studenog 1943. napisao tabu 5. korpusa: Naredili smo XI.
brigadi i kozarakom odredu da pripreme akciju na pruzi Prijedor - Bosan
ski Novi, Bosanski Novi - Kostajnica, kao i na susjedne neprijateljske gar
nizone, pa ukoliko bi bilo izgleda za uspjeh, iste bi akcije izvrili sa cijelom
divizijom u iznenadnim naletima.26
Meutim, tab 5. korpusa je naredio 4. diviziji i 13. brigadi 10. divi
zije napad na Sanski Most. To je uinjeno i grad je osloboen u noi izmeu
20. i 21. listopada posle dvanaestoasovne borbe.27 Tom prilikom zarob
ljeno je 865 neprijateljskih vojnika i oficira s cjelokupnim naoruanjem!28
Meutim, 11. krajika (kozaraka) brigada i kozaraki NOP odred u
vrijeme kapitulacije Italije i tijekom jeseni 1943. godine uope nisu imali
vezu sa susjednim slavonskim jedinicama NOV i POJ. Ili, preciznije reeno,
naa traganja za dokumentima i svjedoenjima o postojanju tih veza pokaza
la su se uzaludnim. A, kao to je ve isticano, bez sigurnih i redovitih veza
na relaciji Kozara - Slavonija nije moglo biti ni govora o planiranju i izvo
enju bilo kakve vee akcije na sistem ili dio sistema jasenovakog logora.
S tim u vezi nesumnjivo je umjesno pitanje zato Vrhovni tab, koji
se od kraja kolovoza 1943. do poetka sijenja 1944. nalazio u Bosanskoj
krajini, u Jajcu, nije u mnogo povoljnijim uvjetima nita poduzeo (o tome
nema pisanih tragova) ni u tabu 2. bosanskog (krajikog) korpusa ni u
Glavnom tabu Hrvatske, odnosno tabu 6. (slavonskog) korpusa u smislu

24 Hronologija, str. 578.

25 Isto.
26 Zbornik, IV/18, str. 262.
27 Hronologija, str. 572.
28 Isto.
vlastite direktive dostavljene 31. oujka 1942. iz Foe Operativnom tabu
NOP i DV Bosanske krajine da se ispita mogunost eventualnog napada na
koncentracioni logor u Jasenovcu?
Standardni odgovor na ovakva i slina pitanja: Bilo je daleko
vanijih stvari o kojima je trebalo voditi brigu, nije na naim meridijanima
za podcjenjivanje. Ipak, bez zle namjere, nije nepotrebno s tim u vezi pod
sjetiti na ono to je uinio britanski premijer Winston Churchill u najteim
trenucima za Veliku Britaniju u Drugom svjetskom ratu. U jeku najee
ofenzive Hitlerove Luftvafe ofenzive, koja je po tadanjoj procjeni predstav
ljala uvod u invaziju britanskih otoka, on je 19. rujna 1940. zatraio poseb
nim pismom od ministra unutranjih poslova da mu osobno dostavi podatke
koliko je kvadratnih stopa stakla uniteno do danas, a od generalnog di
rektora pota, upoznavi ga prethodno da postoje znatne albe u pogledu
funkcioniranja potanske slube za vrijeme zranih napada, da mu podnese
izvjetaj o tome to on radi.29
*

Bivi zatoenici logora u Staroj Gradiki Janez (Ivo) Gabri i Fabi-

jan Rukavina vodili su poslije rata razgovor snimljen na magnetofonsku tra
ku, iz koga se vidi da su se logorai u 1943. godini po odluci komiteta po
eli pripremati za samoosloboenje.30
U sauvanom opirnom izvjetaju (elaboratu), koji e sa potpisom
partijskog etverolanog rukovodstva biti poslan iz tog logora Centralnom
komitetu KP Hrvatske poetkom travnja 1944. godine,31 nalazimo redove
koji to potvruju: U septembru 1943., poto su prilike zahtijevale da vie
povedemo rauna o obrani svojih ivota, usporedo uz ekonomski rad (Do
puna B) stvarala se vojna linija. Iz ekonomske linije odabirali su najodaniji i
najsigurniji drugovi u koje je organizacija imala najvie povjerenja da e u
sluaju napada pruiti otpor.32
Koje je mjere morala poduzeti prije svega vojna linija logoraa ja-
senovakog logora br. V (Stara Gradika) u kojem su, prema podacima iz
izvjetaja (elaborata) koji upravo citiramo, amila 1232 Hrvata, 96 pravo
slavaca i 180 idova u mukom logoru i 413 Hrvatica, 348 pravoslavki i
idovki u enskom logoru?33

29 Winston Churchill, Memoires sur la deuxieme guerre mondiale, Geneve, 1949.,

str. 345.
30 Otpor u logoru Stara Gradika, Biblioteka Poruke, knj. 19, Daruvar, 1980, str. 42.
31
Institut za povijest radnikog pokreta Hrvatske, Zagreb, Arhiv KP 34/2296 (u
daljnjem tekstu: CK KPH).
32 CK KPH-34/2296.
33-Isto.
 O tim mjerama se u izvjetaju (elaboratu) partijskog rukovodstva
zbog konspirativnih razloga nita ne govori. Meutim, u jednom nedatira-
nom Opisu organizacije u logoru koja priprema bijeg, iji autor nije iden
tificiran, ali je vjerojatno bio zamijenjeni zatoenik (?), navodi se da se u
udarnoj grupi, koja treba organizirati i izvesti samooslobaanje, pri
kupljaju zatoenici i oruje, da ta grupa broji do danas oko 400 dobro na
oruanih zatoenika, da prikupljanje municije u samom logoru te bombi
vre zatoenici koji rade u pukami i u skladitu municije III. bojne te pisari
i podvomici zapovjednitva, takoer zatoenici, da su im zasada najpo
trebniji revolveri, jer njih ima najmanje, da u vezi s udarnom grupom ima
ustaa koji su prisilno mobilizirani u ustae i (da) oni dre vezu s vanjskim
svijetom.34
Spomenuti Fabijan Rukavina, koji je 1943./44. godine bio sekretar
organizacije komunista u logoru Stara Gradika, u poslijeratnom sjeanju
opirno objanjava kako su tekle pripreme logoraa za samooslobaanje:
Plan izvrenja postavljenog zadatka za oslobaanje iz logora bio je postav
ljen na ovaj nain: Prvo, prikupiti podatke o drugovima koji su ve odsluili
vojni rok ili su bili oficiri, odnosno podoficiri i koji su nauili rukovati
orujem. Takve ljude svrstati u borbene jedinice, ete i bataljone. Izabrati
rukovodei komandni i politiki kadar. Organizaciju povesti tako da se u
momentu potrebe jedinice mogu u najkraem roku svrstati sa borbu. Tano
odrediti borbeno podruje svake jedinice. Odrediti plan nastupanja i povla
enja iz logora prema osloboenom teritoriju. Osigurati sredstva za voenje
borbe. Drugo, prikupiti podatke o sredstvima u ustakim skladitima i u
operativi. Osigurati kljueve i ostalo da se materijal i druga sredstva mogu
brzo uzeti i upotrebiti. Prikupiti podatke o osiguranju logora izvana i razra
diti plan likvidiranja toga osiguranja. Prikupiti podatke o mjestima stacioni-
ranja neprijateljskih vojnih formacija u blioj okolici logora i osigurati od-
branu od njih. Tree, pripremiti oruje za poetak borbe i razraditi plan
kako ga najdjelotvornije upotrebiti. etvrto, uspostaviti vezu s partizanskim
odredima u blizini logora radi osiguranja povlaenja i zajednike akcije.35
Pripreme za samooslobaanje obuhvatile su i enski dio logora Stara Gra
dika. O tome u opirnom izvjetaju govori tefica Serdar-Saboli, zamijen
jena 11. studenog 1943. u Slavoniji: Vijesti o uspjesima nae borbe, ko
mentari ustaa i ustaica, njihovo ponaanje - sve vie su nas navodili na
zakljuak da bi u nekom odsutnom asu mogli i da likvidiraju logor, a s dru
ge strane da bi moglo doi i do osloboenja logora od strane naih jedinica.
Za sve te eventualnosti smo se poeli pripremati. U mukom logoru su dru
govi, popravljajui u radionicama ustako oruje, uspjeli da se pomalo nao-

34 AVII, Arhiv NOR-a, mikrofilm br. 41, CK KPH, 300.

35 Peren, 1990., str. 249.
ruavanju, a mi u enskom logoru, naroito u omladinskim sobama, smo po
eli neke vrste samozatitu - kako flaom udarati, lizol u oi baciti i si. Sve
vie je rastao borbeni duh, duh otpora.
S drugovima iz mukog logora sve se vie razrauje ideja o oslobo
enju logora iznutra to bi trebalo potpomoi partizanskim akcijama izvana.
Stoga je bilo vano uspostaviti vezu s Partijom na oblinjem terenu, tj. ili s
Bosnom ili sa Slavonijom.36
Znaajno je i svjedoenje logoraice Danice Boac (Mili): Ne sje
am se danas tano na koji je nain tefica Serdar prilikom odlaska iz logo
ra poetkom oktobra 1943. meni predala dunost i vezu s mukim logorom,
ali je injenica da sam tu vezu odravala opet s Ivicom Sabljakom, i to pre
ko tkaonice, jer je to bio jedini pravac mog kretanja u logoru tada. U toku
veze s Ivicom Sabljakom pripremali smo se za osloboenje logora. On je re
kao da su oni u mukom logoru spremni. O pojedinostima mi nije govorio.
Nama je savjetovao da spremimo istuenog stakla kako bismo ga u danom
dometu bacile u oi ustaama.37

Izmeu koncentracijskog logora u Staroj Gradiki i slobodnog terito

rija Prosare, Kozare i Potkozarja nalazila se rijeka Sava i na njezinoj desnoj
obali Bosanska Gradika s uvijek relativno jakim garnizonom od oko 1000
vojnika i oficira.
Od slavonske osloboene teritorije logor su dijelile cesta i eljezni
ka pruga Zagreb - Beograd s nizom manjih i veih ustako-domobranskih
uporita. Uz to, uz cestu od Gradike do Okuana bilo je nekoliko manjih
uporita s bunkerima. Ukratko reeno, i uz najbolju organizaciju samooslo-
baanja bez vrste veze i suradnje s partizanskim jedinicama Slavonije i
Kozare i sinkronizirane akcije u logoru i izvan logora - bili su slabi izgledi
za uspjean proboj logoraa na osloboeni teritorij. Toga je bilo svjesno i lo
gorsko partijsko rukovodstvo, to se vidi iz njegova izvjetaja (elaborata) pi
sanog poetkom travnja 1944. u kojem nalazimo i ove reenice: Kao jedno
od najvanijih pitanja trebalo je rijeiti uspostavu veze s oblinjim terenom.
Sve poruke i pisanje na odreena mjesta ostala su bezuspjena. 4. 10. 1943.
odlazi u zamjenu jedna drugarica (tefica Serdar - nap. aut.) sa zadatkom da
nas povee sa psunjskim odredom. Javljala se je par puta, odgovorili smo,
ali trajna veza nije ostvarena. Svi pobjegli nisu nita uinili.38

36 Otpor u logoru Stara Gradika, str. 133.

37 Isto, str. 139.
38> CK KPH-34/2296.
 to je u takvoj situaciji uradilo logorsko partijsko rukovodstvo? U
nekoliko puta citiranom izvjetaju (elaboratu) etverolanog partijskog ru
kovodstva, pripremi i samom bijegu zatoenika logora Stara Gradika po
sveena su dva odlomka: Rukovodstvo je 1. 2. pripremilo bjekstvo petorice
drugova sa Kozare. Otiao je jedan lan rukovodstva, jedan lan vojne lini
je, inae bivi politkom na Kozari, dva druga iz NOO ijedan partizan. Poto
je drug Remzija Omanovi, lan rukovodstva (lan Okrunog komiteta), bio
bolestan i fiziki vrlo neotporan, stoga mu je savjetovano da ne odlazi, jer
nee taj put izdrati, ali na sve nae nastojanje on je bio jo vri u odluci
da bjei, te poznavajui partijske funkcionere na Kozari, vjerovatno je da e
moi vezu ostvariti.39
Bivi logora Hasan Dolami u izvjetaju koji je poslao Centralnom
komitetu KP Hrvatske poslije rata 15. rujna 1946., napomenuvi daje u lo
gor Stara Gradika doveden 5. lipnja 1943., napisao je: Doneta je odluka
da se pripremi bekstvo drugovima koji e moi najbolje da uspostave vezu
sa terenskom organizacijom na Kozari i, ujesen 1943. godine organizovano
je prvo bekstvo od strane partijske organizacije iz logora i odreeni drugovi
dobili su zadatak od sekretara komiteta logorske organizacije druga Fabija-
na Rukavine. Tada su pobegli drugovi Remzija Omanovi, Hasan Sojtari,
Esad Kapetanovi i jo dva druga sa jednim ustaom, ija sam imena zabo
ravio.40
Najzad, i Fabijan Rukavina, tadanji sekretar partijskog rukovodstva
u logoru Stara Gradika, u citiranom poslijeratnom sjeanju zapisuje: Da
bismo uspostavili kontakt s partizanskim odredima u Bosni, bilo je potrebno
organizirati bijeg grupe drugova iz logora. Odluili smo da to budu drugovi
koji su ve u borbi ili u ilegalnom radu bili poznati. Bijeg je organiziran u
jesen 1943. godine i bio je uspjean. Meu ostalima, tada su pobjegli i dru
govi Remzija Omanovi i Esad Kapetanovi.41

*
U pogledu datuma bijega petorice logoraa jasenovakog logora br.
V (Stara Gradika) naili smo na razliite podatke. Zadrat emo se ipak na
samo dva izvora.
Prema kazivanju ing. Esada Kapetanovia, jednog od petorice bjegu
naca, oni su iz logora pobjegli ujesen 1943. godine, poto su partizani zau
zeli Ljubiju. Kako su dva bataljuna 8. krajike brigade i podgrmeki NOP

39 Isto.
40 A. Mileti, III, str. 590.
41 Peren, 1990, str. 250.
odred zauzeli Ljubiju nou izmeu 14. i 15. listopada 1943. godine,42 to je i
do bijega iz logora, koji je omoguio ustaa rodom iz okoline Ljubije, ije
se selo tada nalo na partizanskom teritoriju, moglo doi krajem listopada te
poetkom studenog 1943. godine.
Drugi izvor je jedan ustaki dokument. Remzijin otac, ing. Salih
Omanovi, pripadao je jednoj od onih uglednih sarajevskih obitelji za koje
je Olga Marasovi, sekretar Mjesnog komiteta KPJ u Sarajevu, napisala da
su odigrale neprocjenjivu ulogu u poetnom, najteem periodu stvaranja i
omasovljavanja HOP-a u Sarajevu 43 Ing. S. Osmanovi je iz bekih stu
dentskih dana poznavao ustakog ministra Andriju Artukovia i da bi spasio
sina obratio se njemu. Intervencija je bila uspjena i po nalogu glavnog
ravnatelja v. d. nadstojnika odsjeka politikog redarstva Glavnog ravna
teljstva za javni red i sigurnost Ministarstva unutranjih poslova Nezavisne
Drave Hrvatske Benak, donio je 10. studenog 1943. odluku kojom se
Omanovi Remziji skrauje vrijeme trajanja prisilnog boravka u sabirnom
logoru, tako da zatoenje prestaje danom nadnevka ove odluke.44
Salih Omanovi je najvjerojatnije odmah 11. ili najkasnije 12. stude
nog krenuo s ovom odlukom iz Zagreba u Bosansku Gradiku do uprave lo
gora, od koje je saznao daje Remzija neposredno prije toga pobjegao iz lo
gora u partizane.45 Dogodilo se to u prvoj dekadi studenog 1943. godine.
Inenjer Esad Kapetanovi, jedan od petorice bjegunaca iz logora,
svjedoi: U Podgradcima smo nali partizansku etu pod komandom ure
Vuenovia. Upoznali smo ga s pojedinostima naeg bijega i naim zadat
kom. Nakon nekoliko dana Remzija je otiao u tab odreda, a odatle, koliko
mije poznato, prema Kljuu, gdje se navodno nalazio Oblasni komitet KPJ
za Bosansku krajinu. I Hasan Sojtari je ubrzo otiao u neku jedinicu, ali mi
pojedinosti nisu poznate. Ja sam s braom Osmanom i Mustafom Dafi
ostao u Podgradcima, odakle smo Mustafa i ja trebali da uspostavimo vezu s
logorom u Staroj Gradici preko neke djevojke, radnice u Bosanskoj Gradi
ki, ali od toga nije bilo nita.46
*

Partijsko rukovodstvo u starogradikom logoru, u izvjetaju CK-u

KP Hrvatske, pisanom poetkom travnja 1944., u vezi s Remzijom Osmano-

42 Hronologija, str. 571.

43 Sarajevo u revoluciji, knj. 2, Sarajevo, 1977. str. Ali. (u daljnjem tekstu: SUR)
44 Original dokumenta ustupila na koritenje Amila Omanovi-Numi, na emu joj
autori zahvaljuju.
45 Baki Ahmet Burgunda, Sa Remzom od 1930. do 1944., rukopis na koritenje

ustupila Amila Omanovi-Numi.

46 Kazivanje inenjera Esada Kapetanovia autorima.
 viem konstatira: Prema naknadno dobivenim i neprovjerenim obavjeten
jima, doznali smo daje isti drug putem podlegao, dok su ostali produili, ali
se nikako nisu javili.47
U knjizi Otpor u logoru Stara Gradika nalazi se podatak da je
Remzija Omanovi po partijskom zadatku partijskog logorskog komiteta
pobjegao 1943., no iscrpljen od TBC-a uskoro zatim umro ne stigavi osigu
rati vezu za logorsku partijsku organizaciju.48
Meutim, gornji su navodi netoni! Predratni lan KPJ, student filo
zofije na Beogradskom sveuilitu, Remzija Omanovi (roen 1920. u Cazi
nu) poslije ilegalnog rada u Sarajevu otiao je krajem 1941. u partizane.
Kada je u srpnju 1942. godine Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercego
vinu uputio u Sarajevo Avdu Humu da obnovi ilegalnu partijsku organi
zaciju, razbijenu u velikoj provali, s njim su krenuli Mladen Kneevi, Zaga
Blai, Sain ainovi i Remzija Omanovi. Remzija je dobio zadatak da ob
novi sarajevsku skojevsku organizaciju i formira mjesni komitet SKOJ-a.
Pola godile kasnije, u novoj velikoj provali u Sarajevu, on je uhien i poslan
u koncentracijski logor u Staroj Gradiki. Stigavi u studenom 1943. ponov
no meu partizane, Remzija Omanovi se, po kazivanju njegove sestre Ami
le Omanovi-Numi, s Kozare uputio u osloboeno Bugojno, gdje se nalazi
lo sjedite Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Tu je lana
tog komiteta Avdu Humu upoznao sa situacijom u logoru Stara Gradika i
mjerama koje je logorski partijski komitet poduzeo u cilju samooslobaanja.
Da bi ta njihova akcija mogla biti uspjeno izvedena, Remzija Omanovi je
saopio A. Humi da bi bilo potrebno da partizanske jedinice istodobno
izvre udar izvana te napadnu Bosansku Gradiku i omogue logoraima po
vlaenje na osloboeni teritorij. Dodao je daje logorski komitet organizirao
njegov bijeg zato da bi on pojedinosti takvog pothvata utanaio s odgovara
juim partizanskim tabom. U daljem tijeku razgovora dolo je do burne
rasprave dvojice starih drugova, prijatelja i suradnika. Poto je uzaludno po
kuavao uvjeriti Remziju da je napad na jasenovake logore za jedinice
NOVJ veoma rizian, zapravo neizvodljiv, Avdo Humo je odluno presje
kao daljnji razgovor tvrdnjom da je takav stav zauzet na viem nivou te da
on tu ne moe nita uiniti.
Nesumnjivo je Avdo Humo u danoj situaciji postupio onako kako je
morao postupiti . No 1984. objavljeni su memoari Avde Hume Moja
generacija. U njima A. Humo spominje mnoge drugove i drugarice iz
ilegalnog rada partijske organizacije, izmeu ostalih i Mladena Kneevia, i
Zagu Blai, i aina ainovia, ali na 720 stranica memoara nigdje nijed

47 CK KPH-34/2296.
48 Otpor u logoru Stara Gradika, str. 64.
nom rijeju ne spominje Remziju Omanovia, pa ak ni obitelj ing. Saliha
Omanovia, u ijem je domu kao ilegalac bio ponekad gost!
Teko bolestan, izmuen, ojaen i duboko razoaran nerazu
mijevanjem i odbijanjem na koje je naiao prijedlog partijskog logorskog
komiteta za osloboenje zatoenika iz Stare Gradike, Remzija Omanovi je
ubrzo po povratku iz Bugojna u Sanski Most otiao u podgrmeku partizan
sku bolnicu Kozin, gdje je 20. veljae 1944. umro.

*
Na 2. zasjedanju AVNOJ-a, 29. studenog 1943. u Jajcu, Tito je pod
nio opiran izvjetaj pod naslovom Razvitak oslobodilake borbe naroda
Jugoslavije u vezi s meunarodnim dogaajima. Kao ni na prvom zasje
danju tog tijela u Bihau godinu dana ranije, ni ovog puta nije spomenut Ja
senovac. Meutim, iz Jajca je s II. zasjedanja AVNOJ-a poslan pozdrav i
zatoenicima ustakih logora.
O tome svjedoi slovenski delegat, poznati knjievnik Edvard Koc-
bek, pribiljeivi u svoj dnevnik 30. studenog 1943.: Delegati su redom
prilazili i predavali svoja punomoja, a zatim smo uputili pozdrave Staljinu,
Chercillu i Rooseveltu, Sveslavenskom odboru u Moskvi, Jugoslavenima u
Sjevernoj Americi i svim Jugoslavenima na neosloboenom teritoriju, po
tamnicama i logorima.49
Pozdravi koje spominje Edvard Kocbek, pa meu njima i pozdrav
svim Jugoslavenima na neosloboenom teritoriju, po tamnicama i logori
ma, objavljeni su 1944. godine u brouri Drugo zasjedanje Antifaistikog
vijea narodnog osloboenja Jugoslavije pod naslovom Zatoenicima fai
stikih tamnica i logora! Borcima s neosloboenog teritorija: Borcima za
slobodu nae domovine koji su pali u tamnice i koncentracione logore nje
makih zloinaca i njihovih ustakih i etnikih sudionika: borcima slobode
s neosloboenog teritorija - alju svoje borbene pozdrave i zavjete lanovi
Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije sa svoje druge, hi
storijske skuptine, na koju su se sabrali da bi, u razmaku izmeu dvije bit
ke, napravili bilans svojih dosadanjih borbi i donijeli dalekosene odluke
za naredne dane.50
Sljedei odlomak posveen je samo uhienim pristalicama i borcima
narodnooslobodilakog pokreta: Drugovi, zatoenici, borci! Poruujemo
vam: niste sami i niste ostavljeni i zaboravljeni! Na narod ne zaboravlja

49 Edvard Kocbek, Svedoanstvo; Dnevniki zapisi od 3. maja do 2. decembra 1943.,

Beograd, 1988., str. 59.

50 Drugo zasjedanje Antifaistikog vea narodnog osloboenja Jugoslavije,

Petrovaradin, 1944., str. 59.

 borce koji su dopali ropstva i muka borei se za bratstvo i sretnu budunost
naroda! Herojska oslobodilaka vojska naeg naroda pribliuje se ili ve
stoji pred vaim tamnicama!51
Osim pozdrava upuenih uhienim borcima antifaistima, Nacional
ni komitet osloboenja Jugoslavije (NKOJ) osnovao je u Jajcu 29. studenog
1943. i Komisiju za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa. Za
predsjednika Komisije postavljen je dr. Duan Nedeljkovi, profesor Beo
gradskog sveuilita, a ubrzo zatim formirano je i osam zemaljskih komisija
koje su se dalje granale na okrune i sreske komisije. Na osnovi prikuplje
nih materijala i podataka Dravna komisija je objavila 93 saopenja o zloi
nima okupatora i njegovih pomagaa i 26. prosinca 1945. podnijela Meu
narodnom vojnom sudu u Niimbergu svoj izvjetaj s priloenom dokumen
tacijom.
Meutim, s obzirom na dogaaje tijekom 1944. i 1945. godine, o ko
jima e tek biti govora, teko je oteti se dojmu da su drugovi zatoenici,
uz sva obeanja i zavjete, u pogledu planiranja i priprema akcije za njihovo
osloboenje, ipak bili ostavljeni i zaboravljeni!

Fabijan Rukavina, sekretar komiteta u jasenovakom logoru br. V

(Stara Gradika), pribiljeio je u poslijeratnim sjeanjima: Obavjetenje o
II. zasjedanju AVNOJ-a s odlukama koje su donijete i ostalim materijalom u
vezi s tim primili smo ve u toku decembra 1943. godine. To je za ondanje
prilike kod nas u logoru bilo vrlo brzo. Odmah smo odluili poslati estitku
AVNOJ-u i pruiti svesrdnu podrku odlukama koje su predstavljale
ostvarenje onoga za to sto se i mi borili. Ivan Sabljak je dobio zadatak da
saini tekst koji emo poslati. Poto se s tim tekstom saglasila i partijska or
ganizacija u enskom logoru, poslali smo ga preko nae stalne veze. Razum
ljivo je da se danas ne mogu sjetiti tano tog teksta.52
Meutim, tekst Ivana Sabljaka je sauvan. Adresiran Predsjednitvu
Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije, potpisan sa zato
enici ustakih logora u Hrvatskoj, poinjao je rijeima: Sa oduevljenjem
primili smo pozdrav upuen svim zatoenicima ustakih logora sa 11. zasje
danja AVNOJ-a. Uz pozdrave hrabrih boraca sa Psunja, Papuka i Kozare
koje svakodnevno primamo preko puaka i mitraljeza - va drugarski poz
drav uvrstio je jo vie u nama vjeru da nismo zaboravljeni i preputeni na
oj sudbini. U najteim smo asovima gledali nou plamene krijesove koje
su partizani na okolnim planinama palili na velike dane i ti su oslobodilaki

51 Isto.
52 Otpor u logoru Stara Gradika, str. 50.
krijesovi rasvjetljavali nae elije i barake, ispunjavajui nas uvijek novim
nadama. Te su vatre bile prvi pozdravi slobode koje smo primili. Naa vrua
elja u ovim sudbonosnim danima jeste da nam se jo jedanput prui mo
gunost da zajedno s vama doprinesemo svoj dio u proganjanju, unitavanju
i kanjavanju krvolonog okupatora i ustakih zloinaca koji su u svoje zlo
inake i pljakake svrhe iskoristili nesreu to je snala na narod kad je
prljava vapska izma oskvmula nau svetu zemlju. Pa i ako nam se ova
naa vrua elja ne ispuni, ako nas ustake zvijeri u svom nemonom bijesu
goloruke u neravnoj borbi unite, mi emo do posljednjeg daha dijeliti s
vama radost konane pobjede, svjesni da e to biti posljednji znak ivota fa
istike nemani i daje doao dan potpunog osloboenja napaene domovi
ne.53
Vrua elja zatoenika ustakih logora u Hrvatskoj da doprinesu
svoj dio u proganjanju, unitavanju i kanjavanju krvolonog okupatora i
ustakih zloinaca nikada se nee ostvariti. U poslijeratnim sjeanjima Fa-
bijana Rukavine u vezi s porukom koju su zatoenici ustakih logora u
Hrvatskoj uputili Predsjednitvu AVNOJ-a zapisano je i ovo: A daje naa
poruka stigla, svjedoi i drug Moa Pijade, koji je u jednom javnom govoru
rekao daje ta naa poruka bila jedna od najdraih koja je stigla.54

=t=

Nije jasno ni kada su odluke II. zasjedanja AVNOJ-a stigle do zato

enika u Staru Gradiku i Jasenovac, ni da li je i kada njihova poruka u vezi s
tim odlukama dospjela u AVNOJ. No, poimo redom.
Prema sjeanju Fabijana Rukavine, u ustakom logoru u Staroj Gra
diki obavjetenje o II. zasjedanju AVNOJ-a s odlukama koje su donijete i
ostalim materijalom u vezi s tim primili smo ve u toku decembra 1943. go
dine.
Mogunost da su zatoenici saznali za II. zasjedanje AVNOJ-a u prosincu
1943. mogla bi se i prihvatiti jer su oni, kako je tefica Serdar-Saboli izjavila 25.
oujka 1984. na godinjoj skuptini Sekcije zatoenika Jasenovca i Stare Gradike,
saznavali o dogaajima izvan logorskih zidina raznim putevima: porukama u
paketima, iz postupaka i izjava ustaa i njihove tampe u kojima bi bili zamatani
artikli u paketima: izjava novodolih logoraa, iz skrivenog radioaparata u Staroj
Gradiki, iz poruka Odbora za logore u Zagrebu i s okolnog terena.55

53 A. Mileti, II, str. 745-747.

54 Otpor u logoru Stara Gradika, str. 50.
55 tefica Serdar-Saboli, referat na godinjoj skuptini Sekcije bivih zatoenika
Jasenovca i Stare Gradike, 1984., pod naslovom Prolo je etrdeset godina. Logor Stara
Gradika 1944. godine, 2.
 Logora Risto Stjepanovi je u jednom intervjuu dao svoju verziju o
tome kako su zatoenici Jasenovca poetkom sijenja 1944. saznali za za
sjedanje AVNOJ-a: Mile Bonjakovi, jedan od logoraa, istei ustake
kancelarije, pronaao je ustaki list 'Hrvatski narod' i u njemu proitao reak
ciju ustaa na II. zasjedanje AVNOJ-a. Preko Bonjakovia su i mnogi drugi
logorai saznali za to istorijsko zasjedanje.56 Stoga su rijei Fabijana Ruka
vine da su odluke i ostali materijal primljeni ve u prosincu oito poslje
dica loeg sjeanja. Naime, F. Rukavina u sljedeoj reenici tvrdi da su od
mah odluili poslati estitku AVNOJ-u i daje Ivan Sabljak dobio zadatak
da saini tekst,57 ali na kraju sauvane estitke zatoenika poslane
AVNOJ-u stoji datum 29. 6. 1944.58
No u pismu tefice Serdar-Saboli, koja je iz logora u Staroj Gradi
ki zamijenjena 11. listopada 1943, da bi odmah zatim s osloboenog terito
rija Slavonije pristupila uspostavi veze s tim logorom, u pismu F. Rukavini
stoji: Bilo bi dobro da se sjeti o kakvom je materijalu rije i od koga ste to
dobili. Nekako se ne sjeam da smo mi tada u prosincu u Slavoniji imali o
tome neki vei materijal. To je bilo kasnije. Za odluke smo, naravno, znali.
Prema onom to je meni poznato iz vie poslijeratnih razgovora s Danicom
Mili, u to vrijeme niste imali nikakvu vezu s onima vani osim onog to sam
ja poslala. Znam da nisam poslala nikakav materijal ve pismo sitno pisano
tuem na pauspapiru i uvaljano u tuljac od guskina pera ispeeno u kruhu.
Ne pretendiram na slavu da sam vam ja javila o II. zasjedanju, jer se danas
jednostavno ne mogu sjetiti to sam pisala.59
Nije jasno je li i kada Moa Pijade u javnom govoru rekao da je
poruka zatoenika bila jedna od najdraih koja je stigla. Da je Ivan Sab
ljak poruku zatoenika ustakih logora u Hrvatskoj uspio poslati iz Stare
Gradike (logor br. V) potvruje njezin sauvani original, a u pogledu jav
noga govora Moe Pijade sva naa traganja ostala su uzaludna (Dopuna C).

*
31. decembra 1943. nou nastalo je opasno stanje u logoru, zabil
jeila je u svojim sjeanjima zatoenica jasenovakog logora br. V (Stara
Gradika) Danica Boac-Mili. Ustae su nas zatvorili u nastambe i nitko
se nije smio kretati van. ule smo pucnjavu, strku i viku ustaa i shvatile da
se radi o borbi s partizanima. Pred jutro je pucnjava jenjavala, ali su nas

56 Osloboenje, Sarajevo, 29. studeni 1975.

57 Otpor u logoru Stara Gradika, str. 42.
58 A. Mileti, II, str. 745-747.
59 Pismo tefice Serdar Saboli Fabijanu Rukavini od 15. svibnja 1983. Autorica je

ustupila pismo na koritenje, na emu joj zahvaljujemo.

drali zatvorene jo cio dan bez hrane i vode. Vodu smo dobile tek predve
er na Novu godinu 1944. Bile smo sve ene radosne u iekivanju i svaka na
svoj nain borbeno raspoloena.60
to se dogodilo tijekom noi 31. prosinca 1943.? U prosincu 1943.
njemake i ustako-domobranske snage poduzele su snane ofenzivne ope
racije protiv jedinica NOV i POJ u istonoj Bosni. Da bi olakao poloaj tih
snaga Vrhovni tab je naredio tabu 5. korpusa da, ojaan s dvije brigade iz
1. proleterskog korpusa, napadne Banja Luku. U Hronologiji 18. toma Ti
tovih Sabranih djela pod datumom 27. prosinac 1943. stoji zapisano daje
on tog dana saoptio tabu 6. korpusa NOVJ da e jake snage 5. korpusa
NOVJ nou izmeu 31. decembra 1943. i 1. januara 1944. napasti Banja
Luku i naredio da 6. korpus glavninom svojih snaga sadejstvuje tome napa
du sadejstvujui te iste noi na magistralu Beograd-Zagreb, pri emu e ja
im snagama razoriti komunikaciju na odsjeku Novska - Slavonski Brod, a
ostalim snagama izvesti demonstrativne napade na Okuane i Staru Gradi
ku i sve te aktivnosti nastaviti 1. januara i narednih nekoliko dana.61

*
U istom, 18. tomu Titovih Sabranih djela u vezi s njegovom depe
om poslanom 4. sijenja 1944. (Ruite prugu! javite kretanje neprijatel
ja!62 nalazimo napomenu prireivaa: Tito je jo 27. decembra 1943. po
slao jedno nareenje tabu 6. korpusa NOVJ, ali izvorni tekst toga nareenja
nije poznat zato to nije pronaen poslani radiogram, a odgovarajui tekst
koji je primljen u tabu 6. korpusa, po nareenju komandanta korpusa Petra
Drapina, nije zapisan u Knjizi depea toga korpusa, oigledno radi toga da
bi se njegova sadrina zbog izuzetne vanosti o usmjeravanju glavnine sna
ga korpusa, sauvala u tajnosti (Dopuna D). Primljeni radiogram ima i da
tum prispijea i redni broj, ali je u rubrici Sadraj upisano: Depea nije
zapisana po nareenju k-ta. Meutim, istog dana (27. prosinca) tab korpu
sa je odgovorio Vrhovnom tabu u vezi s tim radiogramom sljedee: Zapo
vijest primili. Mjere preduzeli. Nareenje emo izvriti. Petar Drapin, Vla
do Popovi.63 Iz sadraja kasnijeg izvjetaja taba 6. korpusa, kao i iz iz
vjetaja njegove 12. slavonske NO divizije, moe se zakljuiti daje Tito u
radiogramu o kome je rije obavijestio tab korpusa o predstojeem napadu
na Banjaluku i naredio da 6. korpus glavninom snaga djeluje na magistrali
Beograd-Zagreb i da jaim snagama sudjeluje napadu na Banjaluku raza

60 Otpor u logoru Stara Gradika, str. 139.

61 Tito, SD, 18, str. 358.
62 Isto, str. 146.
63 Isto, str. 314-315, nap. 358,
 ranjem komunikacija na odsjeku Novska - Slavonski Brod, da sprijei upu
ivanje neprijateljskih pojaanja iz Slavonije ka Banjaluci i da izvede de
monstrativne napade na Okuane i Staru Gradiku. Tito je naredio da sve to
mora uslijediti najkasnije nou izmeu 31. prosinca 1943. i 1. sijenja 1944.
kao i da se takva aktivnost na tom sektoru mora nastaviti i sljedeih dana.64
Dakle, i prema miljenju autora kronologije i po miljenju redakcije 18.
toma Sabranih djela Josipa Broza Tita, on je 27. prosinca 1943. naredio ra-
diogramom (iji izvorni tekst nije poznat) tabu 6. korpusa da izvede de
monstrativne napade na Okuane i Staru Gradiku!
Dan ranije ili istog dana kada je taj radiogram poslan, u Jajcu, gdje
se nalazio Vrhovni tab NOV i POJ, boravio je zapovjednik 5. korpusa pu
kovnik Slavko Rodi. Poslije razgovora s vrhovnim zapovjednikom on se
odmah vratio u svoj tab, u selo Donji Ribnik, udaljeno oko 50 km od Jajca.
Tako su se u zapovijedi taba 5. korpusa za izvoenje prve banjaluke ope
racije, napisanoj odmah po povratku pukovnika Rodia u Donji Ribnik, na
le reenice: Snage VI. korpusa (Slavonija) izvrit e vjerojatno demonstra
tivni napad na Okuane i napad na samu Staru Gradiku. Vjerojatno e sla
vonske snage istovremeno napasti Staru Gradiku.65 Prilog vjerojatno
ukazuje u oba sluaja daje zapovjednik 5. korpusa pukovnik Slavko Rodi
napustio Jajce i vratio se u Ribnik prije nego to je u Vrhovni tab stigao od
govor: Nareenje emo izvriti Petra Drapina i Vlade Jania na Titov ra
diogram poslan tabu 6. slavonskog korpusa 27. prosinca 1943.
A zato tab 5. korpusa u svojoj naredbi pravi oitu distinkciju izme
u napada snaga 6. korpusa (Slavonija) na Okuane i napada na Staru Gra
diku, definirajui samo prvi kao demonstrativan, tj. kao dejstvo zavarava-
jueg karaktera poduzeto u cilju vezivanja neprijateljskih snaga koje bi
mogle pritei u pomo garnizonu na koji je vren stvarni napad?66 Znai li
to daje Tito, po ijoj je naredbi i poduzeta prva banjaluka operacija, barem
u prvom trenutku, predviao - i s tim predvianjem upoznao pukovnika
Slavka Rodia, zapovjednika 5. korpusa-da se neprijateljski garnizon u
Staroj Gradiki stvarno a ne samo demonstrativno (kao onaj u Okuanima)
napadne i svlada, pa prema tome i zatoenici tamonjeg koncentracijskog
logora oslobode? U sluaju pozitivnog odgovora odmah bi se nametnula
nova pitanja: Zato je Tito izmijenio svoj prvobitni stav i kada je o tome
obavijestio tab 6. (slavonskog) korpusa? Vratimo se stoga sauvanim, od
nosno pronaenim dokumentima.

64 Isto.
65 Zbornik, IV/20, str. 457, 462.
66 VE, prvo izdanje, 2, str. 435, 437.
 *

U zapovijesti taba 5. korpusa za prvu banjaluku operaciju dani su

najprije podaci o neprijatelju u samoj Banja Luci, a zatim se kae: Bosan
ska Gradika: 1000 neprijateljskih vojnika, od ega 750 domobrana i ostalo
policija i feldandarmerija. Stara Gradika: oko 250 neprijateljskih vojnika.
Staru Bosansku Gradiku spaja pontonski most preko rijeke Save, koji se
moe paliti.67
Slijede precizirani zadaci IV. grupe (11. brigada, jedan bataljun 8.
brigade, gradiko-lijevanski odred, 1 baterija topova) kojom zapovijeda
tab 11. brigade: Brzim naletom napast e i likvidirati neprijateljsko upo
rite u Bosanskoj Gradiki. Najjai prodor napraviti ka pontonskom mostu.
Koga odmah spaliti i minama razruiti. Po likvidaciji uporita drati desnu
obalu Save onemoguavajui eventualne neprijateljske pokuaje prodora ka
Banja Luci. (Vjerovatno e slavonske snage istovremeno napasti Staru Gra
diku).68
Zauuje, doista, da tab korpusa, premda spominje Staru Gradiku,
ni na na jednom mjestu, nijednom rijeju, ne ukazuje na to da bi po oslobo
enju Bosanske Gradike brzim naletom i zauzimanjem pontonskog mo
sta na Savi, zapravo prije njegova unitenja, trebalo uspostaviti vezu sa sla
vonskim jedinicama koje e vjerovatno istovremeno napasti Staru Gradi
ku i zajedno s njima moda poduzeti neto u vezi s vie od 2000 zatoenika
kaznionice, odnosno jasenovakog logora br. V, udaljenog na pukomet od
tog mosta! S obzirom na autoritet koji je Pokrajinski komitet KPJ za Bosan
sku krajinu imao u odnosu na tab 5. korpusa, sa sigurnou se moe kon
statirati da poruka koju je iz logora Stara Gradika donio Remzija Omano
vi i prenio je lanu tog komiteta Avdi Humi, do tog taba nije ni stigla!
Zato? To je jo jedno pitanje bez odgovora.

Zapovijest taba 6. (slavonskog) korpusa za sudjelovanje njegovih

jedinica u prvoj banjalukoj operaciji nije sauvana, odnosno pronaena.
Meutim, o tome govori nekoliko drugih dokumenata.
.Zapovijest taba 12. divizije (zapovjednik potpukovnik Milan Stani-
vukovi, politiki komesar Mirko Bulovi) izdana 30. 12. 1943. godine u
22,30 sati poinje rijeima: Prema nareenju taba VI. korpusa NOV i
POJ, naa divizija napast e neprijateljsko uporite Okuani.69

67 Zbornik, IV/20, str. 456-457.

68 Isto, str. 462.
69 Zbornik, V/22, str. 529.
 Slijede detaljni podaci o rasporedu i naoruanju neprijatelja, a zatim
se pod tokom 1 precizira da e Operativni tab koji pod svojim zapovjed
nitvom ima 4 bataljona, 2. protiv, tenk. puke, vod tekih bacaa i ostale
pripadajue jedinice: Napad na Okuane vriti sa dna bataljona, bez jedne
ete pravcem Cage - orinac - Kosovac, a potom cestom prema centru upo
rita. Kao prvi cilj postavlja mu se likvidacija neprijateljskih snaga u uma
riji. Po likvidaciji istoga produava nadiranje u pravcu centra.70
Usprkos jasno postavljenih zadataka podreenim jedinicama, tab
12. divizije je svoj izvjetaj O. Br. 10./44 godine, poslan tabu VI. kor
pusa N. O. V. i p. O. J. poeo odlomkom: Po nareenju Vrhovnog taba
N. O. V. i P. 0. J. da jedinice VI. korpusa izvre fmgirani napad na neprija
teljsko uporite Okuani i eljezniku prugu Beograd - Zagreb, u cilju olak
avanja naim jedinicama, koje se bore u Banja Luci.71 Zatim se u izvjeta
ju kae: Jedinice ove divizije izvrile su napad na gore pomenuto uporite
tano u 22 asa 31. 12. 1943. godine. Borba je trajala do 6 asova 1. 1.
1944. u samom uporitu. U 6 sati i 30 minuta 1.1. 1944. godine jedinice ove
divizije su se povukle iz samog uporita, poto uporite nije bilo u izgledu
za likvidaciju, a preko dana bi bilo vrlo teko povlaenje i da bi izbjegli ne
potrebnim gubicima mi smo jedinice povukli kako je to gore navedeno.72
Kako i kada je tab 12. divizije doao do zakljuka da je Vrhovni
tab naredio da jedinice VI. korpusa izvre fmgirani napad (Dopuna E) na
neprijateljsko uporite Okuani i eljezniku prugu Beograd - Zagreb, u cil
ju olakavanja naim jedinicama, koje se bore u Banja Luci - ne samo da
nije jasno nego ne postoje, koliko nam je poznato, ni indicije koje bi na to
ukazivale. Ipak, za nau temu, odnosno za sagledavanje stavova dotinih
tabova i rukovodstava NOP-a prema jasenovakom logoru br. V (Stara
Gradika) daleko su vaniji pronaeni dokumenti koji govore o djelovanju
Posavskog odreda Zapadne grupe NOP odreda 6. korpusa, u okviru prve
banjaluke operacije. Stab te grupe proslijedio je 5. sijenja 1944. tabu 6.
korpusa operativni izvjetaj taba posavskog NOP odreda, ija je toka 1.
poinjala odlomkom: Poto js 12. divizija demonstrativno napadala
neprijateljsko uporite Okuani dana izmeu 31. 12. 1943. i 1. januara 1944.
god. Posavski odred je dobio zadatak da fingira napad na Staru Gradiku,
Vojnovi salasi Novi Varo.73
Slijedi objanjenje da se odred prebacio 30. 12. 1943. godine preko
ceste i pruge u umu Pranik, gdje je trebao tog dana da ostane u konspiraci-

70 Isto, str. 530.

71 Zbornik, V/23, str. 63-65.
72 Isto.
73 Isto, str. 67-69.
ji, a uvee da krene na svoj zadatak i da pone sa fingiranjem napada na sva
odreena mjesta, izmeu 31. 12. 1943. i 1. 1. 1944. uvee u 22 asa, tj. na
Staru Gradiku, Vojnovi sala i Novi Varo gdje su se nalazile ustake i
domobranske posade.
Posljednji odlomak prve toke operativnog izvjetaja taba po
savskog partizanskog odreda glasio je: II. bataljun i novogradiki bataljon
krenuli su na izvrenje svog zadatka iz ume Pranika u pravcu Save pokraj
Pivare i trebali su da se kreu kanalom izmeu Donjeg Varoa i Save i na
padnu kaznionu i most na Savi. Cestom je bilo nemogue da se kreu poto
se na dotinoj cesti nalaze neprijateljski bunkeri od Novog Varoa du cijele
ceste do same Stare Gradike. Zatim je u tokama 4. i 6. izvjetaja reeno:
Namjere neprijatelja su bile kada je na bataljon fingirao napad na kaznio
nu u Staroj Gradiki i most na Savi neprijatelj je pokuao da se prebaci am
cima iz Bosanske Gradike i da udari nau vojsku sa lea, ali nai su borci
sprijeili namjere neprijatelja. Borba je poela izmeu 31. 12. 1943. i 1. 1.
1944. uvee u 22 asa i trajala je do 1 sat posle pola noi.74
U izvjetaju taba 6. korpusa o akcijama njegovih jedinica u vreme
nu od 1. 1. do 10. 1. 1944. nalazimo skraenu verziju zbivanja i ocjenu ak
tivnosti dvaju bataljuna posavskog odreda koji su izvodili demonstrativni, tj.
fingirani napad na most na Savi i kaznionicu. Rezultati borbe nisu posti
gnuti onakvi kakvi su bili predvieni zadatkom iz razloga to su jedinice
koje su fingirale napad na Staru Gradiku prilikom svog prolaza kroz D. Va
ro naile na domobrane koji su tamo igrali kolo i na poziv partizana nisu se
hteli predati, ve su poeli da bee. Nai borci su otvorili na iste vatru i time
odali svoje prisustvo. Ali i pored toga, naim borcima je uspelo da se dovu-
ku do samog mosta i da tamo pobiju nekoliko ustaa. Oruje od svih ubije
nih nije se moglo izvui usred jake neprijateljske vatre, koja je otvorena na
nae borce sa obe obale Save.75
Slijede podaci o plijenu (2 puke) i gubicima neprijatelja (zarobljeno
6 domobrana bez oruja, ubijeno 8 ustaa, 1 ustaki porunik i 2 domobra
na) i zakljuak: U ovoj akciji tabovi su dobro rukovodili svojim jedin
icama, i da nije bilo velike vode, tj. da se moglo nastupati u streljakom
stroju i sa vie pravaca, rezultati fingiranog napada bili bi svakako bolji. Je
dinice su morale izvriti povlaenje ne zbog pritiska neprijatelja, ve zbog
brisanog terena preko koga se po planu ne bi moglo povlaiti bez velikih
gubitaka, a zadravanje preko dana na istim poloajima zbog blizine jakih

74 Isto.
75 Isto, str. 115-116.
neprijateljskih uporita nije mogue jer bi nae jedinice vrlo lako bile opkol
jene i desetkovane.76
Citirani izvjetaj taba zapadne grupe NOP odreda, odnosno taba
posavskog odreda i taba 6. korpusa jedini su sauvani dokumenti u kojima
se u okviru prve banjaluke operacije spominje kaznionica u Staroj Gradi
ki. Vidjeli smo u kojem kontekstu: u njima nigdje nema nijedne rijei o
eventualnom oslobaanju logoraa koji su se nalazili u starogradikoj kaz
nionici u jasenovakom logoru br. V (Dopuna F). Unato tome, u predgovo
ru prve knjige Antuna Miletia Koncentracioni logor Jasenovac
1941.-1945. Dokumenta, koji je napisao general u mirovini Jefto ai, na
lazimo konstataciju: Veoma izgledan - dobro pripremljen - napad na logor
Stara Gradika prilikom banjaluke operacije 1943./1944. godine u posljed
nji je as onemoguen.77
Antun Mileti u pogovoru svoje tree kljige Koncentracioni logor
Jasenovac - Dokumenti kae da su nade logoraa Stare Gradike u oslobo
enje bile naroito podgrijane prilikom napada glavnine V. udarnog korpu
sa NOVJ 31. decembra 1943. godine na Banja Luku, ali zbog angaovanja
jakih neprijateljskih snaga taje mogunost otpala.78
Meutim, nepunih pet stranica kasnije A. Mileti se u istom pogovo
ru ponovno osvrnuo na prvu banjaluku operaciju: U logoru Stara Gradika
krajem 1943. se rasplamsala nada logorda za osloboenje. Naime, u noi
izmeu 31. decembra 1943. i 1. januara 1944. posavski NOP odred izvrio
je fingirani napad na Staru Gradiku u okviru akcije slavonskih jedinica da
se sprei prodor neprijateljskih snaga u pomo opsednutoj Banja Luci. Iako
je u logoru postojala ilegalna organizacija spremna da iznutra izvri prodor
ukoliko bi imala prihvat i pomo izvana, nita se nije dogodilo. Za napad su
saznali tek kad se zaula pucnjava blizu logora i kad su ustae pred nastam
be postavili mitraljeze.79
Sva naa istraivanja ukazuju na to daje, naalost, tona druga Mile-
tieva verzija zbivanja u i oko logora Stara Gradika tijekom noi koja je di
jelila 1943. od 1944. godine.
*
U spominjanom elaboratu kojim je, tri mjeseca poslije neuspjelog
napada jedinica NOV i POJ na Banja Luku i Bosansku Gradiku, etvero
lano partijsko rukovodstvo logora Stara Gradika obavijestilo Centralni ko
mitet KP Hrvatske o odluci logoraa da u najpogodnije vrijeme izvedu

76 Isto.
77 A. Mileti, I, str. 12.
78 A. Mileti, III, str. 706.
79 Isto, str. 711.
 svoje osloboenje i postavilo mu pitanje: Da li ste u stanju da nas pomo
gnete u toj namjeri? nalazimo i ova dva odlomka: 20. 1. 1944. pie nam
privatno jedan drug sa umberka gdje meu ostalim kae: 'Obavijeteni smo
da su partizani prilikom napada na B. Gradiku 1.1. bili u logoru, ali vas
nisu uspjeli osloboditi.' Dalje kae da mu je s mjerodavnog mjesta odgovo
reno da se o logoru vodi rauna itd.
Na prvo moemo odgovoriti da prilikom napada na B. Gradiku nije
niti jedan partizan bio sa orujem u logoru, samo su nam nou granate dola
zile, a na drugo kako se vodi rauna - moete znati, kad nemamo nikakve
veze.80
Kako nije dobilo nikakav odgovor na pismo (elaborat) o kojemu je
rije, rukovodstvo partijske organizacije logoru poslalo je 15. kolovoza iste
godine protest Centralnom komitetu KP Hrvatske i ponovno predloilo
kombiniranu akciju snaga NOV i POJ i samih logoraa radi osloboenja lo
gora. Slijedi u tom protestnom pismu reenica: Daje logorsko rukovodstvo
bilo obavijeteno o napadaju na Staru Gradiku, sigurno bi prilika bila isko
ritena, most sruen, a uma u Banja Luci zauzeta. U isto vrijeme logor bi
bio osloboen, a narodnooslobodilaka vojska dobila bi preko 2000 novih
lanova.81
etrdeset godina poslije prve banjaluke operacije, 25. oujka 1984.,
na godinjoj skuptini Sekcije bivih zatoenika Jasenovca i Stare Gradike,
tefica Serdar-Saboli je u svom referatu rekla i ovo: U logoru Stara Gra
dika 1944. godina je poela rasplamsanom nadom zatoenika u osloboen
je. Naime, u noi 31. decembra 1943. na 1. januara 1944. posavski NOP
odred izvrio je fingirani napad na Staru Gradiku u okviru akcije slavon
skih jedinica da se sprijei prodor neprijateljskih snaga u pomo opsjednutoj
Banja Luci. Iako je u logoru postojala ilegalna organizacija spremna da iz
nutra izvri prodor ukoliko bi imala prihvat i pomo izvana, nita se nije do
godilo. Za napad su saznali tek kad se zaula pucnjava blizu logora i kad su
ustae pred nastambe postavili mitraljeze.82
Bez obzira na to to neke tvrdnje rukovodstva KPJ u logoru Stara
Gradika o sigurnom ishodu prve banjaluke operacije nisu zasnovane na
realnoj procjeni situacije, citirani odlomci dokumenata i rijei tefice Ser
dar-Saboli (Dopuna G) sami su po sebi teke optube.

80 CK KPH-34/2296.
81 A. Mileti, II, str. 755.
82 Vidjeti biljeku 55.
 Dopune i objanjenja

A
Okupacija Jugoslavije zatekla je aktivnog kapetana jugoslaven
ske vojske Duana Janjia, rodom iz slavonskog sela Benkovac, u Be
ogradu, gdje se ubrzo stavio u slubu okupatora i poslije prve nje
make ofenzive na Mavu, gdje gaje poetkom prosinca 1941. Milan
Nedi postavio za naelnika sreza mavanskog. U proljee 1942. godi
ne on je pristupio etnikom pokretu Drae Mihailovia, koji ga je
sredinom 1943. godine uputio u rodni kraj sa zadatkom da tamo orga
nizira etnike jedinice. S grupom od 16 ljudi on se tada prebacuje sa
Motajice u selo ovac, 4 km juno od Okuana. Ve poetkom kolo
voza imao je, prema vlastitom izvjetaju, oko 40 ljudi. U noi izmeu
16. i 17. kolovoza iste godine grupa boraca 17. (slavonske) brigade
razbija Janjievu grupu, ali ona se ubrzo ponovno okuplja. Tada tab
6. korpusa formira protuetniki bataljun koji se na prostoru izmeu
eljeznike pruge Zagreb-Beograd i r. Save povremeno sukobljava i s
ustako-domobranskim jedinicama i s Janjievim etnicima.
U izvjetaju upske redarstvene oblasti Nova Gradika od 15.
prosinca 1943. navedeno je: 12. prosinca o. g. oko 8 sati dole su u
selo Greani (5 km juno od Okuana) 2-3 satnije ustaa iz St. Gradi
ke i razoruali su u tom selu oko 80 etnika, koji nisu dali otpor, a po
tom ih pustili. Ove etnike naoruali su Nijemci u Okuanima, a vei
nom s talijanskim pukama. Ostali etnici koji su se nalazili u selu
ovcu (4 km juno od Okuana) na broju oko 70 po odobrenju njema
kog posadnog zapovjednitva istog dana povukli su se iz sela ovca
u Okuane, te su smjeteni u Domu hrvatske mladei, gdje se i sada
nalaze. Orunika postaja u Okuanima izvjeuje da, koliko se moglo
saznati, etnici su u rasulu i imade izgleda da se nee moi due vre
mena obdrati, jer se mnogi od njih vraaju u svoje radne jedinice
gdje su ranije sluili, dok drugi iji se domovi nalaze u oblinjim seli
ma idu svojim kuama.83
Napustivi u drugoj polovici 1943. godine podruje Okuana,
Duan Janji, koji je u meuvremenu unaprijeen u in majora, vratio
se u Beograd gdje su ga tijekom listopada 1944. zarobile jedinice
NOV i POJ. Poslije istrage Vojni ga je sud osudio na smrt strijeljan
jem.

83 D. ali, n.d., 308; citat izvjetaja upske redarstvene oblasti Nova Gradika od 15.
prosinca 1943., Historijski institut Slavonije i Baranje (HISB), Slavonski Brod, K. 15/111.
 B
Ekonomski rad odnosio se u prvom redu na ravnomjernu raspodje
lu hrane, odjee, cigareta i si. stvari dobivanih u paketima ili nabavljanih na
ilegalan nain, na brigu o prehrani zdravstveno ugroenih zatoenika i si.

C
Stavljajui svoje primjedbe na prvu verziju rukopisa ove knjige, te-
fica Serdar-Saboli je napisala: Za Moin govor ula sam od drugarica iz
Odbora za ureenje spomen-muzeja Kula, Zagrepanki. One su pronale i
pozdrav Ivice Sabljaka. Navodno je to Moa rekao u nekom govoru u Beo
gradu.
Beogradski publicist Slobodan Neovi u knjizi Moa Pijade i nje
govo vreme (Beograd, Prosveta- Mladinska knjiga, Ljubljana, 1968.) detal
jno obrauje biografiju tog jugoslavenskog partijskog i dravnog rukovodi
telja, ali ne spominje neku njegovu izjavu u vezi s estitkom logoraa o ko
joj je rije.
D
to je motiviralo zapovjednika 6. korpusa NOVJ Petra Drapina da
zabrani unoenje teksta Titove depee od 27. prosinca 1943. u knjigu depe
a-teko je i naslutiti. Jo tee je prihvatiti obrazloenje autora opirno ci
tirane napomene daje to uinio kako bi se sadraj te depee sauvala u taj
nosti zbog izuzetne vanosti o usmjeravanju glavnine snaga korpusa.

E
Fingirani napad je sinonim za demonstrativni napad koji su tabovi
NOV i POJ esto koristili. Meutim, ne nalazimo ga u jugoslavenskoj, pa ni
u njemakoj Vojnoj enciklopediji, ali nema sumnje u to da on dolazi od nje
makog glagola fingieren (simulirati), odnosno od pridjeva fingiert (fikti
van, tobonji).
U odrednici Demonstracija Vojne enciklopedije stoji: Demonstra
cija u operacijama ili borbi je dejstvo zavaravajueg karaktera u sklopu
mera operativnog maskiranja.84 I dalje: Karakteristika demonstracije u
NOR je u tome to su jedinice vrei demonstraciju, ukoliko su se pokazali
povoljni uslovi, prelazile u odlunu akciju, to je jo u veoj meri stvaralo
zabunu kod neprijatelja. Demonstracije su najee izvoene u borbama oko
naseljenih mesta, kad je skoro redovno odvajan deo snaga za demonstrativ
ne napade u cilju vezivanja neprijateljskih snaga koje bi mogle pritei u po

84 VE, prvo izdanje, 2, str. 435.

mo garnizonu na koji je vren stvarni napad. Prilikom napada 5. korpusa na
Banja Luku, 8. brigada je izvrila demonstraciju na Prijedor sa ciljem da se
veu tamonje snage.85
Istodobno, za banjaluku operaciju mnogo znaajniji demonstrativni,
odnosno fmgirani napad jedinica 6. (slavonskog) korpusa na Okuane i Sta
ru Gradiku se ne spominje.

F
U bazinim edicijama povijesti NOR Jugoslavije o napadima jedini
ca 6. (slavonskog) korpusa na Okuane i Staru Gradiku u okviru prve ban
jaluke operacije koje su poduzeli, kao to smo vidjeli, po izriitoj naredbi
Vrhovnog taba NOV i POJ, odnosno Tita, nema ni rijei.
U odrednici Banjaluke operacije Vojne enciklopedije Jugoslavije
jedinice 6. (slavonskog) korpusa ne spominju se, dok je na priloenoj skici
strelicom oznaeno daje 4. slavonski korpus napadao samo Okuane.
U odrednicama Slavonija, 6. slavonski korpus, 12. slavonska
divizija, 18. slavonska brigada i daruvarski NOP odred nema ni spo
mena o bilo kakvom njihovu sudjelovanju u I. banjalukoj operaciji. Kad je
rije o zapadnoj grupi NOP odreda i njezinu posavskom NOP odredu, koji
je u okviru prve banjaluke operacije napadao Staru Gradiku - njihove
odrednice ne postpje u prvom izdanju Vojne enciklopedije.
U drugom izdanju Vojne enciklopedije (1975.) postoji odrednica
zapadna grupa NOP odreda 6. korpusa NOVJ s podacima da je formira
na 22. 9. 1943. u Slavoniji od posavskog, daruvarskog i bilogorskog NOP
odreda, te daje krajem decembra 1943. imala 1428 boraca, ali o sudjelo
vanju posavskog NOP odreda u prvoj banjalukoj operaciji opet ni rijei. U
drugom izdanju enciklopedije postoji i odrednica posavski NOP odred 10.
korpusa NOVJ, koji je u svom sastavu imao jedan bataljon, ukupne jaine
oko 100 boraca, ali ne i odrecnica posavski NOP odred 6. korpusa, koji
je u svom sastavu imao tri bataljuna.
U drugom tomu edicije Vojnoistorijskog instituta Oslobodilaki rat
naroda Jugoslavije 1941.-1945. u poglavlju Banjaluka operacija nalazi
mo samo ove podatke: Da bi ovu operaciju obezbedio i sa drugih pravaca,
Vrhovni tab je naredio 6. korpusu da napadne nemako-ustake posade du
komunikacija sevemo od Save i da, ruenjem i zapreavanjem na drumovi
ma i eleznikim prugama, sprei upuivanje neprijateljskih snaga iz Slavo
nije ka Banja Luci.86

85 Isto, str. 437.

86 ORNJ, II, str. 48.
Banjaluka operacija (13. prosinac 1943. - 2. sijeanj 1944.)

Skica prve banjaluke operacije

 I u ovoj ediciji, kao i u Vojnoj enciklopediji, uz spomenuto po
glavlje priloena je skica na kojoj je strelicom oznaeno da su jedinice
6. korpusa u prvoj banjalukoj operaciji djelovale samo u pravcu Oku-
ana.
U poglavlju u kojem je rije o borbama u Slavoniji krajem 1943. i ti
jekom prve polovice 1944. godine, u vezi s aktivnou 12. divizije stoji i
ovo: U cilju sadejstva sa 5. korpusom pri napadu na Banja Luku, ona je po
nareenju Vrhovnog taba nou uoi 1. januara 1944. napala nema-
ko-ustake posade u Okuanima i Gornjim Bogievcima, dejstvujui i na
elezniku prugu na tom odseku da bi spreila pristizanje neprijateljskih po
jaanja u Banja Luku. Zbog nailaska jakih nemakih motoriziranih snaga,
upuenih ka Banja Luci, ona se povukla na Psunj.87
U Hronologiji oslobodilakog rata naroda Jugoslavije
1941.-1945. (izdanje Vojnoistorijskog instituta) nema spomena na bilo
kakvo sudjelovanje jedinica 6. (slavonskog) korpusa u prvoj banjalukoj
operaciji.
Za ostale edicije karakteristian je nain na koji je prva banjaluka
operacija prikazana u spomenutoj knjizi povjesniara Vlade Strugara Jugo
slavija 1941.-1945.: Vrhovni tab dao je poseban zadatak 5. korpusu, oja
anom dvema brigadama iz sastava 1. proleterskog korpusa, da zauzme Ban
ja Luku. Za napad na posadu Banja Luke i okolnih uporita tab 5. korpusa
je odredio tri napadne grupe - ukupne jaine est brigada, dva partizanska
odreda i tri artiljerijska diviziona - a za obezbeenje sa spoljnih pravaca dve
grupe, jaine dve brigade i tri odreda. Napad je poeo 31. decembra uvee, a
do jutra se borba prenosi u grad i nastavlja toga i sutranjeg dana. Branilac
iz nekoliko jakih otpornih taaka prua ogoren otpor. Pritekao mu je u po
mo 901. motorizovani puk, dolazei iz istone Bosne preko Slavonskog
Broda i Bosanske Gradike gde je preao Savu preko mosta koji grupa iz
spoljneg obezbeenja napada nije uspela da srui. tab 5. korpusa je tada
obustavio napad!88
O istodobnim djelovanjima jedinica 6. (slavonskog) korpusa, podu
zetim takoer po naredbi Vrhovnog taba - ni rijei.
Zato se jedini napad jedinica NOV i POJ tijekom rata (de
monstrativni, fingirani ili stvaran - svejedno) na mjesto u kojem se nalazio
dio jasenovakog logora (Stara Gradika), kako u bazinim tako i u svim
ostalim edicijama o NOR-u, blago reeno, zaobilazi? Je li i to jedno od pi
tanja na koje tek treba traiti odgovor?

87 Isto, str. 152.

88 Vlado Strugar, Jugoslavija 1941.-1945., 3. izdanje, Ljubljana-Beograd, 1978., str.
151.
 G
Nenadano zamoljen od autora ove knjige da detaljnije iznese sjean
ja na ljude i dogaaje koji su se odigrali u noi izmeu 31. prosinca 1943. i
1. sijenja 1944., tefica Serdar-Saboli nam je ustupila svoj rukopis Prilo
zi za obradu teme o unutranjoj organizaciji zatoenika u bivem ustakom
logoru Stara Gradika, pisan u oujku i travnju 1979., iz kojega izdvajamo
sljedee: Krajem 1943. godine na terenu novogradikog kotara pojavile su
se jedinice XII. divizije NOV i svi smo oekivali neku akciju. Drago Zate
zalo mi je javio da se sprema napad na logor. Poli smo za odredom, preli
prugu i probdjeli u jednoj kui u selu blizu logora i onda se morali povui
kad i nae jedinice. To je bilo u noi od 31. decembra na 1. januar 1944. Na
ivno se ponadasmo da e naa pomo biti potrebna kod prihvata naih dru
garica i drugova iz logora, pa je nae razoarenje bilo veliko. U januaru
1944. javljeno je iz Oblasnog komiteta da dunost veze s logorom predam
drugu Zatezalu i da se javim u Kotarski komitet KPH Pakrac. Nakon tri
dana pozvana sam u Voin i upuena na dunost sekretara Kotarskog komi
teta KPH Slavonski Brod.89

89 Rukopis tefice Serdar-Saboli.

 VII. POGLAVLJE

OD PRVE DO DRUGE BANJALUKE

OPERACIJE
sijeanj - rujan 1944.

Kozara i Slavonija prvih mjeseci 1944. - Desant na Drvar i samo

voljne tvrdnje. - Jasenovaka posada ponovno spaava dubiki gar
nizon. - Izvjetaj etverolanog partijskog rukovodstva logora Stara
Gradika. - Nastavljaju se pripreme logoraa za samoosloboen-
je. - Izvjetaj iz Jasenovca dostavljen preko Glavnog ureda RDS za
Slavoniju. - Dukovo pismo Andriji. - Protestno pimio od 15.
kolovoza 1944. iz logora Stara Gradika. - Zato je C. K. preimeno
van u O. K.?-Odgovor od 28. kolovoza 1944.-esti (slavonski)
korpus najbolji korpus u Hrvatskoj. - Izvjetaj bez oznake adresata i
adresanta. - Saveznika avijacija stupa na scenu. - Ustae ponovno
zabranjuju nadlijetanje Jasenovca. - Tko je odreivao ciljeve za
bombardiranje? - Stravina sudbina amerikog avijatiara. - Jo
jedna zabrana prelijetanja Jasenovca. - Tu je i VAF. - Titove depee
operativnim tabovima NOVJ. - Napadi na ciljeve sjeverno od Jase
novca. - Razgovori u tabu generala Wilsona. - Operacija Nedjelja
takora. - I prva lovaka eskadrila NOVJ stupa na scenu. - Za
to? - Druga banjaluka operacija. - Zatoenici Stare Gradike po
novno zarobljeni. - Preseljenje logora Stara Gradika. - Otkrivanje
organizacije NOP-a u logoru br. III (Ciglana) i br. IV
(Koara). - Odluka o proglaenju D. akia za ratnog zloin
ca. - Dogodilo se 22. i 33. rujna 1944. - Biografija narodnog heroja
Mila Bokovie - Razbijanje organizacije NOP-a poelo je ve rani
je. - Vjeanja u Dubici, Novskoj... - Doista, nejasno.

Po zavretku prve banjaluke operacije, u prvoj polovici sijenja

1944. dolazi do ofenzive njemakih, ustakih i domobranskih jedinica na
slobodni teritorij srednje Bosne i Bosanske krajine. Uspostavivi u ovoj
ofenzivi svoje garnizone u dolini srednjeg toka Vrbasa, Nijemci su, osim
pravaca dolinom rijeka Bosne i Une, osigurali jo jedan komunikacijski pra
vac s magistrale Zagreb - Beograd prema jadranskoj obali i time se, uglav
nom, zadovoljili.
 Preko Kozare su sredinom sijenja 1944. iz Lijeva polja prema do
lini rijeke Une prele jedinice 1. kozake konjike divizije, ali su 11. kraji
ka kozaraka brigada, kozaraki i gradiko-lijevanski NOP odred-jedine
snage 4. divizije 5. korpusa koje su se nalazile na tom prostoru - izbjegavali
borbu s nadmonim neprijateljem. Prema izvjetaju upske redarstvene
oblasti u Novoj Gradiki od 24. sijenja, do sukoba je dolo 12. sijenja
samo kod sela Bjelajci, Gornje Sreflije i Pucari prilikom prolaza iz B. Gra
dike za Bos. Dubicu1, a tab 1. kozake konjike divizije u mjesenom iz
vjetaju za period od 20. prosinca 1943. do 30. sijenja 1944. konstatira da
je neprijatelj i ovom prilikom znao da umakne te nije dolo do spomena
vrijedne borbe i da su poslije 5 dana pukovi potpuno iscrpljeni stigli u
prostor Kostajnice.2
Tijekom sljedeih zimskih i proljetnih mjeseci spomenute jedinice
NOV i POJ na Kozari bile su orijentirane uglavnom prema Prijedoru i San-
skom Mostu, povremeno su izvodile manje akcije na sektorima Kostajni-
ca-Bosanska Dubica i Banja Luka-Bosanska Gradika, dok su juno od
Save, na liniji Jasenovac - Bosanska Gradika, bile u defenzivi. Takvu si
tuaciju dobro ilustriraju detalji iz izvjetaja taba 4. divizije dostavljenog
tabu 5. korpusa: 28. IV. 1943. neprijatelj iz Jasenovca i Orahove, uglav
nom ustae, prodro je na osloboeni teritorij u selo Jablanica, Bijakovac i
Pucare, u Jablanici zapalio nekoliko kua i ubio enu i dijete. Gradiko-lije-
vanski odred odmah je poao u pravcu neprijatelja koji je pred naim sna
gama pobjegao bez borbe.3
U nekim selima uz cestu Bosanska Dubica - Drakseni - Bosanska
Gradika u to vrijeme ustae su povremeno imali svoje garnizone, to je
bio sluaj i s Orahovom, dok su se sela Jablanica, Bijakovac i Pucari nalazili
10-15 km juno od Save, izmeu Prosare i Kozare.
Situacija u Slavoniji prvih mjeseci 1944. godine na sektorima s kojih
se moglo neposredno djelovati i u pravcu logora Jasenovac, bila je neto
drukija. tab 6. korpusa je 12. i 28. diviziju, partizanske odrede i 1. diver
zantski bataljun orijentirao na ruenje eljeznikih pruga i drumova. Tako
su te jedinice u veljai u tri uzastopna dana spreavale svaki saobraaj na
eljeznikoj pruzi Beograd - Zagreb. Zbog toga je neprijatelj ojaao upori
ta na glavnim komunikacijama u Slavoniji, koristei u tu svrhu i njemake
jedinice koje su dolazile s Istone fronte radi reorganizacije, popune i od
mora.4 Meutim, zbog pokuaja maarskih vladajuih krugova da se izvuku

1 Samardija, str. 250.

2 Isto.
3 Zbornik, IV/26, str. 108.
4ORNJ, 2, str. 152, 153.
iz Hitlerova zagrljaja Nijemci su 19. oujka okupirali Maarsku. U tom
pothvatu sudjelovale su i neke njemake jedinice koje su se nalazile u Sla
voniji. Istodobno je Glavni tab NOV i PO Hrvatske naredio tabu 6. (sla
vonskog) korpusa da vei dio svojih snaga usmjeri prema Virovitici i Podra
vini radi aktiviranja tamonjih nacionalnih manjina u borbi protiv okupato
ra.5
Nismo pronali dokumente koji bi govorili o postojanju bilo kakvih
meusobnih veza slavonskih i kozarakih jedinica tijekom zime i proljea
1944. godine.
*
Nijemci su 25. svibnja 1944. u zoru izvrili zrani desant na Drvar,
gdje se od kraja sijenja iste godine nalazio Vrhovni tab. Tako je poela
sedma neprijateljska ofenziva. U drugom tomu Oslobodilakog rata naroda
Jugoslavije navedeno je sljedee: Po nareenju Vrhovnog taba, 6. korpus
je krajem maja u vreme drvarske operacije, sva svoja dejstva usmerio na
elezniku prugu Beograd - Zagreb.6
Neto slino nalazimo i u Vojnoj enciklopediji Jugoslavije u od
rednici Hrvatska: U drvarskoj operaciji krajem maja 1944. NOV i PO
Hrvatske preli su, prema optoj direktivi V, u ofanzivu i na podruju se-
vemo od Save, naroito na glavne neprijateljeve komunikacije.7
Meutim, u oba sluaja radi se o samovoljnim, netonim tvrdnjama
jer je Vrhovni tab tek 1. lipnja izdao opu naredbu svim jedinicama NOV i
PO da sa svim snagama stupe u napade na neprijateljske garnizone, utvre
ne poloaje, objekte gdje god ima neprijatelja i saobraajne komunikacije.8
tab 5. korpusa tu je naredbu prenio 3. lipnja tabovima 4. i 39. divizije,
koji se nisu nalazili daleko od Vrhovnog taba.9 Prema tome, naredba o ko
joj je rije nikako nije mogla stii jedinicama NOV i PO Slavonije, odnosno
tabu 6. korpusa krajem svibnja.
Uostalom, prva akcija na eljeznikoj pruzi Zagreb - Beograd posli
je njemakog desanta na Drvar izvedena je tek nou izmeu 5. i 6. lipnja,
kada su izmeu Novske i Nove Gradike jedinice posavskog odreda zapad
ne grupe NOP odreda 6. korpusa poruile prugu na 102 mjesta.10 Nou iz-
meu,7. i 8. lipnja slijedila je akcija u kojoj su 12. divizija i dijelovi istone

5 Isto, str. 153.

6 Isto, str. 156
7 VE, 3, str. 525.
8 Slavko Odi, Desant na Drvar, Beograd, 1981., str. 238; Zbornik, IV/26, str. 23.
9 Zbornik, IV/26, str. 789.
10 Hronologija, str. 789.
grupe NOP odreda na 152 mjesta poruili eljezniku prugu Zagreb - Beo
grad izmeu Vinkovaca i Banove Jaruge i digli u zrak tri kompozicije.11

*
U vrijeme njemakog desanta na Drvar na podruju Kozare djelovali
su, orijentirani uglavnom prema eljeznikoj pruzi Dobrljin - Bosanski
Novi - Prijedor - Banja Luka, 11. krajika (kozaraka) brigada, kozaraki i
gradiko-lijevanski partizanski odred. Meutim, u lipnju 1944. odigrala su
se dva dogaaja koji govore o aktivnosti kozarakih partizana i na cesti
Banja Luka- Bosanska Gradika, pa i na samoj rijeci Savi izmeu Bosan
ske Gradike i Jasenovca: 14. juna, poslije etveroasovne borbe s ustaa
ma i domobranima kod s. Topole spaeno je pet amerikih avijatiara koji
su se spustili padobranima.12
U izvjetaju taba 4. divizije tabu 6. korpusa od 4. srpnja 1944. na
vedeno je i sljedee: Gradiko-lijevanski odred potopio je na reci Savi je
dan ustaki brod koji je iao od Gradike za Jasenovac i na njemu lep sa
materijalom. Ubijeno je 10 ustaa i 4 mainista. Istoga dana osloboena su
dva saveznika avijatiara izmeu Orahova i Jasenovca, dok su dva pala ne
prijatelju u ruke.13
U posljednjoj dekadi srpnja 1944. odigrao se u sjevernom Potkozarju
jo jedan dogaaj. Jedanaesta brigada, kozaraki i gradiko-lijevanske
odred napali su u noi izmeu 21. i 22. srpnja vaan punkt vanjske obrane
logora Jasenovac - ustako-domobranski garnizon u Bosanskoj Dubici. Po
to su unitile i spalile 16 bunkera, snage NOV i POJ prodrle su u grad. U
ulinim borbama u centru grada neprijatelj je sabijen u tri-etiri utvrene
zgrade iz kojih je davao ilav otpor.
U meuvremenu bosansko-dubikoj posadi stigla je pomo iz Jase
novca i partizanske snage su se pred zoru morale povui, zaplijenivi jedan
teki mitraljez. 11 puaka i neto druge opreme, uz gubitke od 18 ranjenih
od kojih su dva umrla.14
Vie podataka o toj akciji i intervenciji ustaa iz Jasenovca nalazimo
u izvjetaju Kotarske oblasti u Bosanskoj Dubici od 24. srpnja 1944.: Nou
21. srpnja (jula) 1944. oko 11 sati napali su Bos. Dubicu s tekom pua-
nom, stroj opuanom, bacakom i topovskom vatrom partizanski odredi
Kozare, u jaini 1200-1500 ljudi. Tom prilikom nakon krae borbe uspjelo

11 Isto, str. 790.

12 Isto, str. 785.
13 Zbornik, IV/27, str. 62.
14 Samardija, str. 254; Hronologija, str. 814.
1
je partizanima provaliti sa svih strana u Bosansku Dubicu do pred samu
glavnu ulicu. Ustaka posada koja je bila na bunkerima bila je razbijena od
strane partizana i isti su se morali povui pred zapovjednitvo mjesta Bosan
ske Dubice i na same bunkere pred unskim mostom. Odmah je zatraena
urna pomo iz Jasenovca, i tono u 1 sat i 30 minuta poslije ponoi stigli su
motorizovani odredi iz Jasenovca kao i vojska i u 3 sata ujutro su oslobodili
mjesto. Partizani su se jo uvijek taj cijeli dan zadrali u okolici Bosanske
Dubice i vodila seje itavo vrijeme borba sve dok nisu bili odbijeni u okol
na sela ovog kotara.15
Sudei po svemu, nad Bosanske Dubice u partizanske ruke sprijeila
je tog puta brza intervencija ustakih snaga iz Jasenovca. Bi li se to dogodi
lo daje neka slavonska jedinica NOV i POJ istovremeno s napadom Koza-
rana na Bosansku Dubicu demonstrirala napad na Jasenovac ili na neko od
oblinjih ustako-domobranskih uporita sjeverno od Save? S prilinom vje
rojatnou moe se odgovoriti da ne bi. No u to vrijeme nije bilo nikakve
veze izmeu slavonskih i kozarakih jedinica NOV i POJ, niti je njihovu ak
tivnost bilo tko koordinirao.
*
Sauvano je nekoliko dokumenata, a postoje i svjedoenja o djelo
vanju organizacija komunista u jasenovakim logorima br. III i br. V (Stara
Gradika) u periodu izmeu prve i druge banjaluke operacije (sijeanj-ru-
jan 1944.).
Datumski najstariji dokument iz tog perioda je opiran izvjetaj eti
ri anonimna lana partijskog rukovodstva logora Stara Gradika, datiran u
poetak aprila 1944 i poslan - to se na osnovi sadraja i naknadnih zbi
vanja moe zakljuiti - Centralnom komitetu KP Hrvatske. Poslije tvrdnje
da od poetka rada (1942.) organizacija nema nikakve slubene veze s
vanjskim mjerodavnim faktorima i napomene da su sve poruke i pisanja
na izvjesna mjesta ostala bezuspjena, slijedi pregled bijega iz logora tije
kom jeseni 1943. (o emu je bilo govora u prethodnom poglavlju) pa se za
tim konstatira: Poslije Nove goline nastalo je nono odvoenje i klanje.
Poto je prijetila opasnost masovnijeg nonog napada na nastambe, priprem
ljena je pasivna odbrana koja bi se u sluaju skupnog izvlaenja zatoenika
imala suprotstaviti.
Na kraju ovog izvjetaja etverolanog partijskog rukovodstva kae
se: Zakljuili smo da u najpogodnije vrijeme izvedemo svoje osloboenje,
jer raspolaemo sa ljudstvom i sa sredstvima. Da bi ta akcija bila to uspje
nija odgovorite nam: Da li ste u stanju da nam pomognete u toj namjeri? Da
li je mogue u sadanjoj politikoj situaciji da to uinimo? Ostvarite jednu

15 . Samardija, str. 254.

trajnu vezu sa logorom putem paketa ili preko kurira. Poaljite neto od par
tijskog materijala, stav partije, vijesti, da se znademo orijentirati. Ako nam
se uskoro ne odgovori ne moemo snositi nikakve odgovornosti pred pokre
tom, jer o nama niko ne vodi rauna.16

*
Sekretar partijskog komiteta u logoru Stara Gradika (Jasenovac br.
V) Fabijan Rukavina, ije smo opirno svjedoenje u nekoliko navrata citi
rali, kae i ovo: U toku ljeta 1944. vrili smo pripreme za organizaciju sa-
moosloboenja iz logora. Da ta akcija bude uspjenija, donesena je odluka
da se to isto izvri istovremeno i u Jasenovcu. Za odravanje veze s logorom
Jasenovac odreenje Jusuf Sabljakovi. On se dogovorio s ing. Blumom da
ga premjesti na rad k sebi kako bi mogao brodiem kojim je prevoena roba
iz jednog logora u drugi, ii u Jasenovac i s drugovima u jasenovakom lo
goru sinkronizirati akciju. Taj zadatak je bio izvren i veza je uspostavlje
na.17
Emerik Blum, o kome je rije, bio je od 1941. godine zatoenik lo
gora Stara Gradika. Kao elektroininjera ustae su ga angairali i na rado
vima u Jasenovcu, gdje je esto odlazio.
S pripremama za samoosloboenje - citiramo ponovno Fabijana
Rukavinu - dobro smo napredovali i samo smo ekali da nam drugovi koje
smo poslali na osloboeni teritorij osiguraju pomo izvana kako bismo imali
to manje rtava prilikom prebacivanja na osloboeni teritorij, ali oekivana
poruka nikako da stigne. Veze su se stalno prekidale. Mnogi drugovi su pri
govarali zato se akcija ne izvodi jer da smo ve dovoljno pripremljeni. Pot
kraj ljeta 1944. godine donijeli smo odluku da sami izvrimo akciju i odre
dili smo dan i tono vrijeme kada e akcija biti izvedena. Drug Ivo Sabljak,
kad je u pratnji ustaa iao u Bos. Gradiku da nabavi namirnice za ustaku
oficirsku menzu, pokuao je da jo jednom preko veze u Bos. Gradiki dobi
je odgovor moemo li raunati na pomo izvana. U razgovoru s tim ovje
kom zatekli su ga ustaki oficiri i po povratku u logor zatvorili u ustaku
bolnicu, tj. u podrum gdje su bile samice, i odatle ga poslije izveli i ubili.18
U brouri Otpor u logoru Stara Gradika nalazi se i biografija Ivana
Sabljaka u kojoj itamo: Pred ljeto 1944. logorsko partijsko rukovodstvo
radi pa planu bijega uz pomo kozarakog partizanskog odreda i komunista

16 Izvjetaj etverolanog partijskog rukovodstva iz logora Stara Gradika, pisan

poetkom kolovoza 1944., Institut za povijest radnikog pokreta Hrvatske, Zagreb, KP 34/2296.
17 Otpor u logoru Stara Gradika, Marijana Amuli Buca i edomil Huber,

Spomen-podruje Jasenovac, Biblioteka Poruke, knj. 19, str. 50-51; Peren, 1990, str. 250-251.
18 Peren, 1990., str. 251.
 logoraa; za tu je akciju zaduen Ivan Sabljak, te je za nju osiguravao i
oruje na razne ilegalne naine: no Ustaka nadzorna sluba saznala je za taj
plan, bacila Ivana Sabljaka u samicu i podvrgla ga najteem muenju; drug
Sabljak nije nikoga i nita odavao. Jedne noi u oktobru 1944. ustae su ga
povele na strijeljanje. Nastojei da iskoristi tu posljednju moguu priliku,
Ivan Sabljak se u jednom trenutku dao u bijeg, ali je pritom ubijen. Narod
nim herojem proglaenje 24. 7. 195319 (Dopuna A).
Bio je to onaj isti Ivan Sabljak - obuarski radnik iz Zagreba, roen
1919. u selu Rakovici na granici Like i Korduna - koji je u ime svih zatoe
nika ustakih logora uputio pozdravno pismo II. zasjedanju AVNOJ-a.
Navode Fabijana Rukavine dopunjuje sjeanje logoraa Stare Gra
dike Matije ega: Preko sekretara partijskih organizacija raspolagali smo
tono s podacima o lanovima i kandidatima KPJ, skojevcima, o pouzdanim
i dobrim simpatizerima NOB-a. Znali smo njihovu vojnu izobrazbu i spo
sobnost. Tako smo formirali udarne grupe koje e u odlunom momentu za
uzeti logor, ustake izvidnice, bunkere, zapovjednitvo i sigurnosnu slubu
logora. itav plan i organizacija udarnih grupa bili su gotovi u poetku
1944. god. U udarnim grupama je bilo obuhvaeno oko 250 zatoenika koji
su bili prva udarna snaga, a naravno da bi se poetkom udara i drugi zatoe
nici prikljuili. Svaka udarna grupa imala je tono razraen zadatak to tre
ba izvriti. U mojoj udarnoj grupi smo bili ja kao rukovodilac grupe, Pocem
Drago, Kireta Mato i ukrija iz Maglaja. Moja grupa je imala zadatak da
likvidira zapovjednika logora, da poslije toga zapalimo zgradu zapovjedni
tva i zadnji napustimo logor te da budemo zatitnica zatoenicima koji bi se
povlaili u pravcu Okuana.20
edomil Huber, takoer dugogodinji zatoenik logora Stara Gradi
ka, u svojim sjeanjima o ovoj temi kae: to se vie pribliavalo ljeto, sve
je oitije bilo da se priprema ustanak. Za one koji su pripadali organizaciji
bilo je oito da je organizacija ivnula, da nekako jaa, da ju je ispunila
neka visoka svijest o neemu to treba izvriti, o neemu to e biti znaaj
nije od svega onog to je do tada uraeno. Ne mogu se tono sjetiti dana, ali
znam da je to bilo negdje u kolovozu. Uspostavljena je bila veza izmeu
mene i Rade Mirkovia, pravnika iz Sarajeva. Obavijeten sam tada da tre
bam nai grupu od 6 ljudi, po mogunosti cijelu moju zajednicu i tu grupu
pripremiti za skoru akciju. Voa nae grupe, koja je trebala obuhvatiti 10 do
15 zatoenika, bio je spomenuti Rade Mirkovi. Naa grupa je imala zada
tak likvidirati ustakog vodnika Bimbu, koji je bio ustaki nadzornik na
ekonomiji, ljudina od moda stotinjak kilograma, naizgled trom i spor, pa

19 Otpor u logoru Stara Gradika, str. 23.

20 -Isto, str. 69.
 zatim otvoriti vrata prema cesti u pravcu Okuana, provaliti kroz vrata i
osvojiti bunker pred vratima, koji sa strane logora nije bio branjen, jer je
branio logor od napada izvana. Za naoruanje, reeno je, trebamo se sami
pobrinuti, i to uglavnom za dobre noeve i sjekirice. Obavijeteni smo da
postoje i drug grupe koje imaju druge zadatke. Saznao sam istovremeno da
se iste pripreme vre i u Jasenovcu, te da e napad na logorsku posadu biti
istovremeno ovdje u Gradiki i tamo u Jasenovcu. Napokon je stigla i obavi
jest daje sve gotovo i da se samo eka ugovoreni dan poetka. Prepad je tre
balo izvriti prije podne, a znak za napad dala bi logorska sirena, to bi
omoguila grupa zatoenika koja je radila u elektrinoj centrali gdje se nala
zila i sirena. Kasnije sam saznao da je bila pripremljena i grupa koja je tre
bala provaliti u pukarsku radionicu i tamo se snabdjeti svim lakim orujem
koje je bilo na raspolaganju te likvidirati logorsku satnija, tj. logorsku posa
du.21
Ljubo Vranje, partizan zarobljen u velikoj kozarakoj ofenzivi, o
pripremama za proboj iz logora br. IV (Koara) i br. V (Stara Gradika)
pie: Bilo je to u toku 1944. godine kada je naa organizacija u logoru naj
snanije djelovala. Imali smo i sanduk bombi, koji je bio sakriven. Rukovo
dioci su nas upoznali s planom napada i prijelaza preko Save. Napravljen je
i raspored naih borbenih grupa. Mi u logoru trebali smo likvidirati oko 30
ustakih oficira, te likvidirati nekoliko bunkera koji su se nalazili oko nas u
logoru, a tako i u Gradini. Organizacija i raspored rada bili su dobro
isplanirani."22
Dragan Roller, zatoenik jasenovake Ciglane od sredine veljae
1942., zatim Stare Gradike, pa ponovno od kraja rujna 1944. Ciglane, tran
sportiran u veljai 1945. na rad u Njemaku, gdje je doekao kraj rata, dao
je iscrpan i veoma interesantan prikaz rada organizacije zatoenika u logori
ma br. III i br. IV: Partijska organizacija u logoru Jasenovac imala je u
toku 1944. godine tri rukovodstva, koja su djelovala odvojeno, a donekle su
se i razlikovali po svojim krajnjim ciljevima borbe. Na elu jedne grupe, i to
one koja je djelovala u ustakoj bolnici u mjestu Jasenovac (znai izvan zi
dina logora) bio je dr. Milo Bokovi. Taje grupa ujedno bila i najjaa u lo
goru, jer je imala povoljnije uvjete rada, a budui da su zapovjednik ustake
bolnice satnik dr. Marin Jurev (koji je ranije doao u logor kao zatoenik) i
njegova supruga Marina, kao i natporunik dr. Ivan Belui bili ukljueni u
rad narodnooslobodilake grupe, oni su zajedno s jo nekim slobodnjacima
po direktivama dr. Bokovia razvili razne aktivnosti, ukljuivi ak slanje

21 edomil Huber, Bio sam zatoenik logora Jasenovac, biblioteka Poruke, knj. 10,

Petrinja, 1977., str. 53-54.

22 Ljubo Vranje, Iz pakla u slobodu, Rijei koje nisu zaklane, IV, biblioteka Poruke,

knj. 22, str. 37.

 lijekova i sanitetskog materijala partizanskim grupama koje su bile blie lo
goru. Krajnji cilj te organizacije bio je ustanak u logoru i oni su ga pripre
mali zajedno s drugovima koji su bili u logorskom krugu i povremeno izla
zili na vanjske radove. Ta grupa drala je vezu s partizanskom jedinicom u
okolici Novske, vjerojatno preko nekog ilegalca ili narodnog odbora u selu.
Taje veza bila mogua zato to su neki nai drugovi esto ili na rad na te
ren, meu njima je bio i sam dr. Bokovi, koji je lijeio neke seljake u oko
lici Jasenovca. Od neposrednih zadataka grupe bili su politiki rad, informa
cije, ekonomska pomo u hrani i odjei, naroito grupi partizana tifusara
koji su bili zarobljeni u V. ofanzivi, slanje lijekova u okolne partizanske je
dinice i u bolnicu u sam logor, odravanje veze s porodicama zatoenika itd.
O toj grupi saznao sam podatke poslije pogibije njezinih lanova kad
smo mi iz Stare Gradike prebaeni u Jasenovac. ture podatke dobili smo i
o drugim dvjema grupama. Druga grupa je bila logorska 'radnika grupa', s
Remzijom Rebac na elu. O njoj i njezinom radu vrlo mi je malo poznato.
Znam samo daje ona uspjela preko svojih lanova, koji su radili u poprav-
ljaonici oruja, sakriti neko oruje, ukljuivi i bombe, koje su ve nakon
njihove likvidacije naknadno pronaene, pa je tim povodom likvidirano jo
nekoliko drugova.
Trea grupa bila je tzv. stolarija (zbog centra u nastambi stolarije), a
na njezinom elu bio je Nikola Pejnovi iz Siska. Ona je takoer provodila
politiki i socijalni rat na irokoj osnovi. Poznato mi je da su se te tri grupe
razlikovale u pitanju kako i kada napraviti ustanak u logoru. Jedna je sma
trala da organizirani otpor treba pruiti samo ako ustae pokuaju likvidirati
cijeli logor. Drugi su smatrali da ustanak treba podii vlastitim snagama, jer
nisu vjerovali daje mogue na vrijeme ostvariti koordinaciju s partizanima,
a trea je grupa mislila daje akcija ostvarljiva samo zajednikim djelovan
jem partizana izvana i logoraa iznutra.
U toku 1944. godine jednom je prilikom doao brodom, koji je izgra
en u Staroj Gradiki logora Jusuf Sabljakovi, lan komiteta KP za logor
Stara Gradika, i odrao sastanak sa svim lanovima triju rukovodstava i
dao im upute te pozvao u ime Partije da se ujedine u zajedniku akciju. S
obzirom na moje iskustvo iz priprema ustanka u logoru Stara Gradika, vje
rujem daje direktiva bila da se ne smije nita poduzimati na svoju ruku bez
koordinacije s akcijom izvana. Oni su se s njim sloili i poslije toga je akcija
bila neto organiziranija, ali ne u potpunosti.
Poslije mog ponovnog dolaska u Jasenovac priao mi je Ignac Nacek
Vrtovnik iz Siska kako je cijela organizacija bila provaljena. Stalni kurir te
organizacije bio je negdje potkraj kolovoza ili na poetku rujna 1944. godi
ne uhien na jednoj ilegalnoj vezi izvan logora pa je pod muenjima prova
lio rukovodstvo organizacije.
 Dr. Bokovi je zajedno s jo nekima iz ustake bolnice prebaen u
logor i okovan u lance, ali se kretao po logoru. To je trajalo nekoliko dana, a
onda je zajedno s ostalim uhapenicima odveden u Zvonaru (interni logorski
zatvor) na istragu i muenja. Hapenja unutar logora bila su vrlo brza, mi
slim da su svi koji su poslije osueni na smrt bili pokupljeni u jednoj ili dvi
je noi. Onaj koji je provalio sve tri grupe oito je poznavao samo dio ruko
vodstva jer broj zatvorenih i zatim objeenih drugova nije preao tridesetak
ljudi, a poznato je da su sve tri organizacije zajedno imale oko tristo aktiv
nih lanova.23
Znai, grupa logoraa na elu s dr. Milom Bokoviem (kojoj je pri
padao i dr. Marin Jurev) slala je ak lijekove i sanitetski materijal parti
zanskim grupama koje su bile blie logoru i odravala vezu s partizan
skom jedinicom u okolici Novske, a i sam dr. Bokovi je lijeio seljake u
okolici Jasenovca. S obzirom na to daje, prema navodima Dragana Rolera,
(do posjeta logoraa Stare Gradike Jusufa Sabljakovia), jedino trea grupa
predvoena Nikolom Pejnoviem smatrala da je akcija osloboenja logora
ostvarljiva samo zajednikim djelovanjem partizana izvana i logoraa iznu
tra, mogue je da su njezini pripadnici bili autori ili barem inicijatori izrade
izvjetaja koji e preko RDS za Slavoniju biti dostavljen 18. srpnja 1944.
tabu 6. korpusa, o emu e tek biti rijei.
Posebnu pozornost zasluuje i napis Nade Salamon, objavljen 1984.
u drugom svesku Revolucionarni omladinski pokret u Zagrebu 1941.-1945.
u kojem ona opisuje i zbivanja u enskom logoru Jasenovac, smjetenom od
ljeta 1943. do jeseni 1944. na takozvanoj 'Ekonomiji' unutar mukog logo
ra pa zatim u poglavlju Organizacija proboja kae: Isto tako smo sazna
le da drugovi imaju stalnu vezu s KPJ na slobodi preko jednog svog 'slobod
njaka' koji je kao veterinar odlazio u Bosansku Dubicu. Tvrdili su da preko
te veze u Bosanskoj Dubici dobivaju direktne vijesti od Glavnog taba NOV
Hrvatske. Organizacija proboja bila je planirana tako da su u mukom logo
ru bile formirane trojke, to jest udarne jedinice koje su u datom trenutku tre
bale da napadnu ustae i strau u logoru kako bi oslobodile put za bijeg
ostalim logoraima preko Save i spajanje s jedinicama NOV. One trojke bite
su i naoruane orujem proizvedenim vlastitim snagama, ilegalno, u jaseno-
vakoj lanari. Bile su to male puke koje su se mogle sakriti ispod koulje
na grudima.
Sam prodor trebao je biti izveden tako da jedna partizanska jedinica
napadne Bosansku Dubicu i povue glavninu ustake vojske iz Jasenovca u
tu borbu. U isto vrijeme logorai bi sa svojim trojkama izvrili napad na
ustae koji su ostati u logoru, oslobodili ostale zatvorenike i preplivali Savu,

23 Peren, 1990., str. 199-200.

 da bi se spojili na bosanskoj strani s jedinicama NOV. Plan je bio razraen
do najmanjih sitnica, a nama enama bio je stavljen zadatak da takoer
organiziramo trojke od sposobnih drugarica i da ekamo znak za napad. To
je bilo u ljeto 1944. godine. Mi smo tada zaista stalno i svakodnevno ekale
znak za napad, a partizanke meu nama, koje su poznavale vojne vjetine,
uile su ostale ene kako se treba ponaati u juriu, kako se zaklanja, pue
itd. U naem logoru vrilo je kao u konici. Bez obzira na to to su ustae
svakodnevno dopremali nove ene i itava sela, da bi ih u roku od jedne
noi sve likvidirali, na je moral bio na visini. Svake veeri poslije tekog
rada na polju plesale smo kola, pjevale pjesme, s pjesmom smo svakog jutra
ile po nasipu. Naa je pjesma odzvanjala itavim logorom, a drugovi su go
vorili da im ta pjesma daje veu snagu i vjeru u pobjedu. Bile smo jedin
stvene iznutra, s pouzdanjem u pomo izvana.24
O aktivnosti partijske organizacije u Jasenovcu Dubrovanin Baldo
Boduli, gimnazijalac, uhien i upuen u logor Jasenovac 1943. godine, pi
ui o trojkama i kolektivu kao oblicima organiziranja zatoenika, kae:
U 'trojkama' su bili obuhvaeni, poslije odreene provjere, uhapeni lano
vi NOO-a i SKOJ-a, lanovi NOO-a, crvene pomoi i zarobljeni partizani.
Ve poslije nekoliko dana, iz logorske kancelarije dobivali smo podatke o
svakom pridolom zatoeniku. Znalo se iz dokumenata zato je uhapen ili
zarobljen. Te podatke je, npr. u Jasenovcu dostavljao Slobodan Mici, koji
je bio inovnik u kancelariji logora, ali zatoenik.25
Bez obzira na odreene kontradiktornosti u citiranim sjeanjima i na razli
itu terminologiju koju autori koriste definirajui organizacijske forme zatoenika ja-
senovakih logora br. III (Ciglana), br. IV (Koara) i br. V (Stara Gradika), njiho
va sjeanja nedvosmisleno ukazuju na to da su oni u ljeto 1944. bili spremni da
masovno sudjeluju u pothvatu koji bi ih mogao odvesti na slobodu.
*
Osamnaestog srpnja 1944. godine Glavni ured R. D. S. za Slavoniju
uputio je tabu VI. korpusa - politiko-obavjetajnom odsjeku dopis broj
113/44 Str. pov. koji je u cijelosti glasio: U prilogu dostavljamo Vam pre-
pis opirnog izvjetaja iz Jasenovca sa skicom. Nadalje Vam dostavljamo
obeanu skicu Donjeg Miholjca u vezi naeg zadnjeg izvjetaja o Miholjcu.
Nie navodimo geografski poloaj objekata za bombardovanje na sektoru
Miholjc - Valpovo.
Smrt faizmu - sloboda narodu!
ZaP. O. C.
P. S.

24 Isto, str. 207.

25 Rijei koje nisu zaklane, IV, str. 104-105
 Jo Vam dostavljamo dvije skice izvjetaja Jasenovac, jedna u raz-
meru 1:100.000, a druga u razmeru 1:33.330. Nadalje skicu uporita Drenov
Bok. Takoe prilaemo skicu o miniranju eleznike stanice Novska.26
Obavjetajna sluba NOV i POJ nosila je u Slavoniji od listopada
1943. u svrhu postizanja bolje konspiracije rada naziv Ratna dopisna
sluba (RDS),27 a iz sauvane preslike citiranog dokumenta ne vidi se tko
gaje za P. O. C., tj. za Pomoni obavjetajni centar potpisao. No izvan sva
ke je sumnje daje taj centar pokrivao cijelu Slavoniju. Kad je rije o opir
nom izvjetaju iz Jasenovca, koji je u sjeditu Glavnog ureda R. D. S. za
Slavoniju prepisan, odnosno pretipkan na pisaoj maini, on je poinjao ri
jeima: Dragi drugovi! aljemo vam sledee podatke: ovde se nalazi I.
obrambeni zdrug sa stoerom. Potom slijede detaljni podaci o brojnom
stanju, naoruanju i dislokaciji tog ustakog zdruga, s pojedinostima kao to
su, primjerice: 2. satnija broji oko 180 ljudi (49 Dalmatinaca, 46 Her
cegovaca, 44 Slavonca, ostalo Liani i Bosanci). Dre drvene i zidane izvid
nice oko logora. Svaka izvidnica ima 1 baca, 2 teke i 1 laku strojnicu.
Izvidnica na uglu izmeu eljeznike pruge i nasipa (kod vaktame)28 ima 1
straarsko mjesto na pruzi kod rampe, a ostalih 15 ljudi su u samoj izvidni
ci. Izvidnica prema Koutarici ima 10 ljudi, a prema Savi 1210.29
O strojnikoj satniji koja se upotrebljava za obranu Jasenovca i
okolice u sluaju napada daju se isto tako detaljni podaci o sastavu, nao
ruanju i rasporedu, a zatim dolazi reenica: Sada se poela za njih na brzi
nu graditi nova nastamba koja e se uz cestu nalaziti prema Jasenovcu iz lo
gora u samome uglu to ga ini zavoj eljeznike pruge. Sada je 4 sat u Pu-
skoj na koenju livada i u zasjedama.30
U izvjetaju se zatim govori o II. bojni, odnosno o njezine etiri sat
nije; o Nosakoj bojni, sastavljenoj uglavnom od nenaoruanih i neobue
nih novomobilisanih ljudi, meu kojima ima mnogo djece od 14, 15, 16 go
dina; o Brzom sklopu (130 ljudi od kojih su 40 motociklisti, 60 biciklisti)
koji raspolae i s tri talijanska tenka od po 4 topa sa po 2 lake strojnice, 2
tenka od po 7 tona. Dvoja borna kola; o Bitnici s konjskom zapregom koja
ima dva protutenkovska topa i 1 haubicu, 4 bacaa mina (1 teki) ; orun-
itvu od 40 ljudi; asnikoj koli iji pitomci ne pripadaju ni jednim satni

26 V. Dedijer - A. Mileti, Protiv zaborava i tabua, str 41.

27 Mr. Slavica Hrekovski, Slavonski Brod i NOB u socijalistikoj revoluciji
1941.-1945., Slavonski Brod, 1982., str.231.
28 Rije nastala od njemake rijei Wchter (straar), Wacht (straa, straamica);

upotrebljava se u smislu straamice (openito) i eljeznike straamice.

29 A. Mileti. III, str. 698.
30 Isto, str. 699.
jama, a koja na tornju od crkve ima zasseu od 6 ljudi naoruanih sa 1 te
kom strojnicom i 1 lakim bacaem; Njemakoj vojsci od 80 vojnika sa ra
diostanicom; domobranima kojih ima 80 naoruanih sa protiavionskim e-
hozbrojotopovima 15 mm, 4 komada na Savskom mostu...; Strojnikom
satu od 120 ljudi rasporeenih u bunkerima koji se nalaze du ceste i pru
ge, tj. od Savskog mosta do mosta na Strugu i s tim u vezi detalj: Bunkeri
koji se nalaze na cesti gde se kria pruga (blizu stanice) imaju po 12 ljudi. U
jednom su sve Muslimani-Bosanci, koji jedva ekaju da bude napad ili neki
prevrat; Stoernom satu nastanjenom u novim zidanim nastambama iza
logora i sastavljenom od 160 starih iskusnih boraca (113 Hercegovaca, 13
Bosanaca, ostalo mijeano); Logorskom satu od 40 podoficira, radiostanice
zdruga, telefonskoj centrali i telefonskim linijama, bunkerima, bodljikavoj
ici, minskim poljima itd.
Za Gradinu se kae: Ima 40 ljudi, 1 laki baca, 4 teke strojnice. Od
Gradine 5 km daleko prema Prosari prave se ubrzano drveni bunkeri. Preko
dana nalazi se tamo 40 zatoenika na gradnji, a preko noi se vraaju na
trag.31
Poto je u izvjetaju poimence nabrojeno vie od 50 najveih jase
novakih krvnika dolazi napomena: Imena tih krvnika ne objavljivati jer
se veina od njih koleba i to bi ih onda sjedinilo u oajnikom inu potpu
nog naeg unitenja uvidevi da im nema spasa. Ovako se mnogi brane da
nisu ubijali, a mi im to povlaujemo.
Posljednji odlomci dokumenta sadre konkretne prijedloge za koor
diniranu akciju avijacije, vanjskih i unutranjih (logorakih) snaga s ciljem
osloboenja logora. S tim u vezi stoji: U prilogu Vam aljemo traeni nacrt
u kojem su oznaeni zelenim mastilom objekti gde moraju biti puni pogod-
ci, zelenom crtom su oznaeni stanovi ustakih oficira i podoficira. Za sve
ove zgrade nisu potrebne bombe tekog kalibra jer su zgrade male izuzev
zdruga i brzog sklopa. Tu e trebati upotrebiti jae. Prvi nalet aviona treba
da bude uperen na nemaku radiostanicu i njihovu nastambu, zdrug gde se
nalazi ustaka radiostanica brzi sklop i strojniki sat te stoerni sat. Ovo
uspjeti unititi u tom prvom iznenadnom naletu tolikog je znaaja da e Ja
senovac kroz pola sata biti osvojen i osloboen. Treba napomenuti pilotima
da neko vreme krstare naroito po obali Save i itu jer smo do sada vidjeli
kuda oni bjee kad nai avioni lete. Kad avijacija uspije to unititi, onda
neka se dade na bunkere i izvidnice, a ako bi bilo vie aviona, onda se moe
na sve navaliti i usporedo. Napominjemo Vam iz dosadanjeg iskustva da
avijacija koja bude dola treba iznenada da naleti i da koji avion vie logora
krui i da dri mitraljeskom vatrom neprijatelja da nam se ne bi mogao prik-

31 Isto, str. 700.

ljuiti, odnosno pribliiti ovako golorukom dok nam ne spustite oruje koje
smo Vas molili. Mi emo biti rasporeeni u male jedinice koje e stajati ne
daleko straare logorske asnike kuhanje, bunkera i izvidnice kraj Save da
bi mogli priskoiti odmah poslije izvrenog bombardovanja gore reenih
objekata i prihvatiti se oruja. Oruje koje Vi mislite nama baciti trebalo bi
pasti na mjesto koje e se vidjeti po tome to e po danu jedan od naih dru
gova okretati oko svoje glave crvenu zastavicu, a po noi davati sa bateri
jom znakove ove:---------. . .--------na vidnom mjestu. To mjesto moglo bi biti
podesno nedaleko zidanih dimnjaka jer se tu avion moe nisko spustiti (sko
ro na 15 metara). Vrlo je vano da nam javite dan i sat akcije radi doeka.
Mi drimo daje najpodesnije vreme nedjelja prije podne do 10 sati, kada je
vojska u crkvi, ili na praznik koji je u to doba, ili pak obinog dana radnog
poslije 19 sati kad su svi zatoenici na okupu.
Napomena: ako bi ustae opazili da se ma s koje strane pribliujete
sa pjeadijom, mi tada postajemo potpuno nemoni zato jer se oni prihvate
oruja i postave jake zasjede po samom logoru, a i njihova vanjska vojska
bude jako oprezna i pod orujem. O ovome vodite rauna. U ustakoj bolni
ci imademo lijepi broj vrlo dobrih drugova zatoenika koji e imati svoju
dunost da isto prihvate oruje. Trebalo bi nam pomoi dok nas jo ima da
izvojujemo zajednikom akcijom iznutra, iz zraka i spolja nae konano
osloboenje. Sve ove tri akcije zajedno jednako su vane i ne izostane li
bilo koja - uspjeh e biti osiguran.32
Napomena o strahovanju da ustae ne opaze pribliavanje partizan
ske pjeadije logoru, bila je, nema sumnje, umjesna i o njoj se moralo voditi
rauna. Meutim, bitka kod Krapja u srpnju 1943., aktivnost protuetnikog
bataljuna na prostoru izmeu magistrale Beograd - Zagreb i rijeke Save i
neopaeno prebacivanje bataljuna posavskog NOP odreda gotovo do samog
starogradikog logora uoi prve banjaluke operacije (o emu je bilo rijei)
nesumnjivo ukazuje na to daje neopaeno pribliavanje partizanskih snaga
jasenovakim logorima, osobito nou, bilo mogue.
Dirljiva je u najmanju ruku posljednja reenica ovog izvjetaja: U
svojoj veini slabo prosvijeeni mi smo ipak dio naroda, onog istog koji je
poveo divovsku borbu protiv krvavih faistikih zavojevaa i skutonoa u
svojim odlukama 27. marta 1941. 'Bolje rat nego pakt', 'Bolje grob nego rob'
i nastavlja tu borbu sve veom estinom do konane pobjede.33
Na kraju izvjetaja stoje inicijali L. M. K., to bi se moglo deifri
rati kao Logorski Mjesni Komitet. Kakvi se zakljuci mogu izvui iz izvje
taja iz Jasenovca koji smo opirno citirali? Prije svega oito je rije o odgo-

32 Isto, III, str. 701-702.

33 Isto.
vorn na upit neke ustanove ili taba NOV i POJ (U prilogu Vam aljemo
traeni nacrt), pisanom u ljeto (Sada je 4 sat u Puskoj na koenju liva
da...) Izmeu poiljatelja i primatelja izvjetaja ve je voena prepiska
(... dok nam ne spustite oruje koje emo Vas molili... Oruje koje vi mi
slite nama baciti...), a sam izvjetaj pisanje poslije prvih bombardiranja
(mitraljiranja) jasenovakih logora br. III (Ciglana) i br. IV (Koara) (jer
smo do sada vidjeli kuda oni bjee kad nai avioni lete... Napominjemo
Vam iz dosadanjeg iskustva da avijacija koja bude dola...) koja su se
odigrala poetkom ljeta 1944. godine.
Autor(i) ovog izvjetaja, sudei po tekstu kao i po priloenoj skici,
imao je odreenu vojnu naobrazbu ili vojno iskustvo, ali, to je daleko
vanije, bio je duboko uvjeren da zajednikom akcijom iznutra, iz zraka i
spolja zatoenici jasenovakih logora br. III (Ciglana) i br. IV (Koara)
mogu biti osloboeni (Dopuna B).
*
Prijepis originalnog izvjetaja iz Jasenovca dobiven od Glavnog ure
da R. D. S. za Slavoniju brzo je stigao iz politiko-obavjetajnog odsjeka
taba VI. (slavonskog) koipusa, koji se nalazio nedaleko od Voina u pod
noju Papuka, na Kordun, u Topusko, gdje je bilo sjedite i Glavnog taba
Hrvatske i Centralnog komiteta KP Hrvatske. Sauvan je dokument koji u
cjelini glasi: Dragi drue Andrija! U prilogu ti dostavljam prepis pisma
koje su Glavnom tabu uputili zatoenici logora Jasenovac. Istovremeno Ti
dostavljam i depeu Vrhovnog taba koja se odnosi na nain vojnike djelat
nosti. Ujedno prilaem i depee koje smo primili, a koje se odnose na stanje
u narodu i komentar povodom sporazuma Tito - ubai. Smrt faiz
mu - Sloboda narodu! Drugarski pozdrav. Duko34 (Dopuna V).
Ovo pismo je bez sumnje upueno Andriji Hebrangu, tadanjem sek
retaru CK KP Hrvatske koji se 25. srpnja 1944. nije nalazio u sjeditu CK (i
Glavnog taba) u Topuskom, ve negdje u blizini na osloboenom teritoriju
Korduna (Dopuna D). Depea Vrhovnog taba koja se u njemu spominje po
slana je 21. srpnja 1944. i Duko je svakako njezin prijepis dobio od Glav
nog taba Hrvatske. Za ostalim depeama koje su oito bile direktno poslane
CK Hrvatske nismo tragali.
A tko je bio Duko? Usporeivanje potpisa nedvosmisleno pokazuje
da se radilo o Duku Brkiu, bivem zamjeniku politikog komesara 3.
operativne zone (1942.) i bivem politikom komesaru 2. hrvatskog korpusa
(1943.) koji je sredinom 1944. preao u CK KP Hrvatske i neto kasnije po
stao lan njegova Biroa.

34 Isto, str. 357.

 *

Tijekom druge polovice 1944. godine zapovjednik Glavnog taba

Hrvatske bio je Ivan Gonjak, politiki komesar Rade igi, a naelnik ta
ba pavle Jaki. Od njih trojice jedini je objavio sjeanja na ratne dane Pa-
vle Jaki (Nad uspomenama, Beograd, 1990). Meutim, premda se prilino
opirno u nekoliko navrata osvre na problem oslobaanja jasenovakih lo
goraa on ne spominje njihov izvjetaj, odnosno prepis pisma koje su Glav
nom tabu uputili zatoenici logora Jasenovac preko Glavnog ureda R. D.
S. za Slavoniju. Zato?
Sudei po svemu taj dokument nikada nije stigao u Glavni tab
Hrvatske, jer je iz politiko-obavjetajnog odsjeka taba 6. (slavonskog)
korpusa-po nekoj postojeoj (usmenoj?) direktivi o tome kako postupati s
dokumentima u vezi s jasenovakim logorima - poslan direktno CK KP
Hrvatske i tako preko Duka Brkia dospio u ruke Andrije Hebranga. U pri
log ove hipoteze govore prije svega injenice:
a) da Pavle Jaki piui u memoarima o Andriji Hebrangu kae da
Hebrang kao najodgovorniji ovek u partizanskoj Hrvatskoj, koji je lino
video (ako je video?!) strahote logora u Gradiki i Jasenovcu - objektima
panje partijsko-politikog rukovodstva CK KPH i ZAVNOH-a nikada nije
za mog naelnikovanja ni naelno postavljao Glavnom tabu Hrvatske pi
tanje mogunosti likvidacije tih logora.
b) da e odgovor na pismo-izvjetaj o kome je rije uslijediti 28. ko
lovoza 1944. od strane Centralnog komiteta KP Hrvatske, odnosno njego
vog povjerenstva, a ne od strane Glavnog taba Hrvatske.

Priblino mjesec dana poto je L. M. K. jasenovakog logora br. III

(i br. IV) poslao preko Glavnog ureda R. D. S. za Slavoniju opiran obavje
tajni izvjetaj s prijedlozima za poduzimanje zajednike akcije u cilju oslo
baanja logoraa 15. kolovoza 1944. rukovodstvo Komunistike partije u
logoru Stara Gradika poslalo je Centralnom komitetu Komunistike partije
Hrvatske pismo koje, s obzirom na sadraj, takoer zasluuje posebnu po
zornost. U njemu se kae: Drugovi! Mjeseca aprila t. g. poslali smo Vam
iscrpan prikaz prilika u koncentracionom logoru Stara Gradika. Uz na iz
vjetaj uputili smo Vam nekoliko pitanja od velike vanosti za nas i na rad
u logoru iji je smisao sljedei:
1. Kakav je Va stav prema logorima openito?
2. Da li ima mogunosti neto uiniti i da li se ita radi u cilju prom
jene stanja u kome se nalazimo, a koje je uslijed silnih udaraca Crvene armi
je i saveznika te junake narodnooslobodilake borbe u zemlji svakog dana
pogorava i prelazi postepeno u potpunu likvidaciju svih zatoenika?
194
 3. ta namjeravate uiniti da se sprijei ova postepena i potpuna lik
vidacija svih zatoenika, koju e po naem miljenju i prema sadanjem
dranju ustaa - svakako pokuati uiniti?
4. Kakvo je Vae miljenje o jednom organizovanom udaru iznutra u
cilju naeg osloboenja koji bez pomoi izvana ne bi imao mnogo izgleda
na uspjeh, jer bi odstup i spajanje sa oblinjim odredima Kozare i Psunja bio
vrlo teak s obzirom na nezgodan poloaj logora sa jedne strane Sava, a s
druge eljeznika pruga i dva vea mjesta, Okuani i Nova Gradika, sa ja
kom posadom?
Stoga je u cilju sprovoenja jedne ovakve akcije traeno da se u
uspostavi veza izmeu logora i odreda na Psunju i Kozari, te da se u naj
zgodnijem momentu izvri akcija koja bi sigurno uspjela. Smatrajui da su
ova pitanja delikatna i da ih je nezgodno pismeno tretirati predloili smo
Vam istovremeno da putem zamjene povuete iz logora jednog lana naeg
rukovodstva koji je upoznat sa svim radom i mogunostima u logoru, a koji
bi Vam mogao dati najbolje podatke i dobro posluiti prigodom rjeavanja
svih pitanja koja bi doticala logor i zatoenike. Taj drug bi bio s nae strane
predloen. Pored toga traeno je, ako u dogledno vrijeme nema izgleda da
e se logor osloboditi, da se putem zamjene povlae najbolji drugovi i dru
garice iz logora prema prijedlozima logorskog rukovodstva. Na sva ova pi
tanja i zahtjeve do danas poslije 4 i pol mjeseca nismo dobili nikakav odgo
vor. Svjesni smo teine rada koji lei na Vama u ovim odsutnim asovima,
svjesni smo takoer i potekoa oko uspostavljanja i odravanja veze izme
u Vas, kao najueg foruma, i logora, ali nas nitko ne moe uvjeriti da se do
danas nije mogla uspostaviti veza sa odredima na Psunju i Kozari. Stoga
osuujemo drugove iz Centralnog komiteta pod iji djelokrug spada ovaj lo
gor i ukazujemo na njihovu aljkavost, jer se nisu potrudili da za tri godine
uspostave vezu sa logorom. Oni to ne mogu pravdati nemogunou, jer su
nam poznate mogunosti koje im stoje na raspolaganju. Kada smo traili da
se zamjene vre prema naim prijedlozima, nitko od nas nije traio da on
bude prvi zamijenjen, nitko nije predlagao svoje line prijatelje, ve bi se
predlagali najbolji drugovi i drugarice, partijci, partizani, simpatizeri i po
teni graani koji su do hapenja dali sve od sebe za partiju i narodnooslobo-
dilaku borbu. Meutim, nama po ovom nije nita odgovoreno, zamjene su i
dalje vrene po rodbinskim vezama linim i prijateljskim poznanstvima iako
u logoru postoji organizacija ve dvije i pol godine.
U prvim poecima postojala je veza sa Zagrebom koja je prekinuta i
tek u martu o. g. ponovo uspostavljena, to je svakako (vjerojatno nedostaju
rijei: za osudu - nap. aut.), pa ma tko bio kriv za to. Drugaricu i njene su
radnike iz Zagreba koji sada odravaju vezu sa logorom - pohvaljujemo i
istiemo kao primjer savjesnog vrenja povjerene dunosti, ali primjeuje
mo da se drugovi kojima naa veza prenosi poruke ne trude da nam odgovo-
re na njih. Istina, bilo js nekoliko drugova koji su i zasluili da budu zami
jenjeni, takvim je logorsko rukovodstvo dalo dunost i upute to e i kako
e uiniti da se uspostavi veza logora sa odredima, ali su i oni zakazali. Da
li su oni krivi ili pak nerazumijevanje drugova na terenu, nije nam poznato.
U svakom sluaju, i ovo je za osudu. Ovaj na protest nije glas malodunika,
nije glas oaja gubljenja borbenosti i naputanja borbe protiv neprijatelja.
Drugovi! Smatramo da ete nas razumjeti i na protest uvaiti, naroito kada
je on upuen protiv aljkavosti i neispravnosti pojedinih drugova.
Na koncu traimo da nam se odmah dostavi odgovor na postavljena
pitanja koja su za nas od ivotne vanosti. Ukoliko to ne dobijemo i ovaj put
istiemo da otklanjamo od sebe svaku odgovornost za sve to se dogodi sa
oko 2000 zatoenika i zatoenica...35
Uz ovo pismo dostavljen je i popratni akt u kome je stajalo: Moli
mo da priloeni protest drugova iz logora to hitnije mogue poaljete na te
ren C. K. KP. za Hrvatsku, a odgovor koji bi imao uslijediti poaljete istim
putem na na odbor. Izvjetaj koji spominju drugovi u protestu predan je
pred pet mjeseci po naem odboru na M. K. Zagreb, koji je isti trebao posla
ti na teren, no do danas jo nije stigao nikakav odgovor. Molimo da se ovo
shvati kao vrlo hitna i ozbiljna stvar te za odailjanje istoga smatramo odgo
vorne drugove u Zagrebu. Drugarski pozdrav Odbor za pomo logorima
Cveba.36
Cveba, koju u svom pismu protestu od 15. kolovoza, kao i njezine
suradnike, rukovodstvo partijske organizacije u logoru Stara Gradika poh
valjuje i istie kao primjer savjesnog vrenja povjerene dunosti bila je
Anela nidari. A Cvebini navodi potvruju iznijetu pretpostavku da je
izvjetaj tog rukovodstva, pisan poetkom travnja, predan pred pet mjeseci
po naem odboru na Mjesni komitet Zagreb, koji ga je trebao proslijediti
na adresu CK KP Hrvatske koji se nalazio na terenu, odnosno na oslobo
enom teritoriju.
Zato CK KP Hrvatske nije odgovorio na pitanja postavljena u tom
izvjetaju? Zato nije odgovorio ni na pismo koje mu je iz logora Stara Gra
dika poslano s Cvebinim popratnim aktom? Na elu CK KP Hrvatske ti
jekom proljea i ljeta 1944. godine nalazio se Andrija Hebrang, a pa funkciji
organizacijskog sekretara CK-Ivan Krajai Stevo. Jesu li izvjetaj s po
etka travnja 1944. i pismo od 15. kolovoza 1944. stigli do nekog od njih
dvojice nismo mogli sa sigurnou utvrditi. Meutim, nema razloga za pret
postavku da se to nije dogodilo, pogotovo ako se ima u vidu injenica da je
pismo-izvjetaj poslano preko R. D. S. za Slavoniju Glavnom tabu Hrvat

35 AVII, Arhiv NOR-a, mikrofilm CK KP Hrvatske br. 42, 221-223.

36 Isto, 220.
 ske stiglo u Hebrangove ruke. Naime, i Hebrang i Krajai su se izmeu
travnja i kolovoza 1944. nalazili gotovo neprekidno u sjeditu Centralnog
komiteta (Plitvice, Gornji Budaki i Pema na Kordunu, Topusko). Jedino je
sigurno daje u prvoj polovini srpnja Stevo Krajai boravio nekoliko dana
na Visu u Vrhovnom tabu. Prilikom povratka, u noi izmeu 16. i 17.
srpnja, britanski avion u kojemu se i on nalazio imao je nesreu na aerodro
mu Cememica kod Topuskog. Poginuli su posada i nekoliko putnika, dok
je Stevo Krajai bio meu lake ranjenima.37

Dokument o kojemu je upravo bila rije, Antun Mileti donosi u

svojoj drugoj knjizi pod naslovom Pismo rukovodstva KPJ logora Stara
Gradika od 15. avgusta 1944. CK KPH u vezi sa zamenom logoraa iz lo
gora. Meutim, to je pismo ustvari protest (Ovaj novi protest nije glas ma
lodunosti stoji na dva mesta u njemu, a protestom ga naziva i Cveba) zbog
nebrige koju CK KP Hrvatske pokazuje prema logoru Stara Gradika (Jase
novac br. V).
I jo neto u vezi s ovim dokumentom: i u knjizi A. Miletia i u knji
zi M. Perena u tom pismu itamo i ovo: Stoga osuujemo drugove i O. K.
pod iji djelokrug spada ovaj logor i ukazujemo na njihovu aljkavost.38
Meutim, u mikrofilmu originala ovog pisma taj dio reenice glasi:
Stoga osuujemo drugove iz C. K. pod iji djelokrug spada ovaj logor...
itd. Zato je ono drugove iz C. K. , tj. drugove iz C. K. Hrvatske zami
jenjeno sa drugove i O. K., odnosno drugove i Okruni komitet? Je li ri
je o tiskarskoj pogreci ili?...
*
U Zagrebu je godine 1966. u izdanju novinarske izdavake kue
Stvarnost izila iz tiska knjiga zagrebakog novinara i biveg jasenovakog
zatoenika Mirka Perena Ustaki logori. U poglavlju Nada i otpor nalazi
se sljedei odlomak: U pismu koje je 28. avgusta 1914. godine poslano ru
kovodstvu u logoru od povjerenstva CK KP Hrvatske najprije se dosta de
taljno objanjava vojna i politika situacija u zemlji, a zatim se odgovara na
konkretan prijedlog o organiziranju akcije za osloboenje. U vezi s tim na
vodi seda 'zamisao o oslobaanju iz logora u sadanjim prilikama nije pro
vediva i znailo bi baciti u sigurnu smrt najvei broj drugova'. Pomo strane
avijacije kako je vi zamiljate nepovrediva je u sadanjim prilikama, a isto
tako nae jedinice izvana ne mogu vam pruiti u sadanjoj vojnikoj si
tuaciji sigurnu pomo. Pruga je, naime, jo uvijek takva zapreka daje nemo

37 Tito, SD, 21, str. 326.

38 A. Mileti, II, str. 756.
 gue baciti u ravnicu izmeu Save i pruge nae vee snage. Mi o svemu vo
dimo rauna. Situacija je danomice povoljnija za nas i moda e uskoro si
tuacija biti takva da emo moi prii izradi konkretnog plana vaeg oslobo
enja. Ukoliko Vi imate ponovno neke prijedloge javite nam, ali nemojte ra
unati sa stvarima kao to su na primjer avijacija i slino.39
U drugom dopunjenom i preraenom izdanju Perenove knjige
Ustaki logori (Zagreb, 1990.) citirani odlomak nalazimo u poglavlju Lo
gor V. Stara Gradika, dok ga povjesniar A. Mileti donosi u drugom
tomu knjige Koncentracioni logor Jasenovac - Dokumenta u opirnoj fu
snoti uz pismo rukovodstva K. P. u logoru Stara Gradika upueno 15. kolo
voza 1944. CK KP Hrvatske, s napomenom daje tekst uzeo iz knjige Mirka
Perena Ustaki logori, Zagreb, 1966. Meutim, pismo koje je 28. kolovoza
1944. godine poslano rukovodstvu u logoru od Povjerenstva CK KP Hrvat
ske nema nikakve veze s tim pismom (protestom), ve je to odgovor na op
iran izvjetaj iz Jasenovca koji je 18. srpnja 1944. godine Glavni ured ratne
dopisne slube za Slavoniju poslao tabu 6. korpusa NOVJ za njegov politi-
ko-obavjetajni odsjek.40Naime, sudjelovanje avijacije u osloboenju logo
ra ne spominje se u prvom ve samo u drugom dokumentu od 18. srpnja
1944.
I jedna usputna opaska: argumenti koje nalazimo u upravo citiranim
dijelovima pisma Povjerenstva CK KP Hrvatske veoma podsjeaju na argu
mente kojima se posluio zapovjednik 3. operativne zone Grga Jankes kada
je dvije godine ranije, 29. listopada 1942., odbacio prijedloge taba 5. koza
rake brigade za poduzimanje zajednike akcije na Jasenovac, Dubicu i
Gradiku: Te akcije za sada nisu mogue, spomenuta mjesta doi e u
obzir malo kasnije kada mi izbacimo iz saobraaja glavni put Beograd-Za-
greb kao i prugu (vidjeti IV. poglavlje).

*
Duko Brki je 25. srpnja 1944. proslijedio Andriji Hebrangu pre-
pis pisma koje su Glavnom tabu uputili zatoenici logora Jasenovac. No
zato Andrija Hebrang, odnosno Politbiro CK KPH nije odgovorio na to pi
smo, ve je taj zadatak, prema M. Perenu, povjerio Povjerenstvu CK KPH?
Krajem srpnja 1943. odlukom CK KPH prestalo je s radom njegovo Povje
renstvo u Zagrebu, ali je poetkom listopada iste godine formirano Povje
renstvo CK KPH za sjevernu Hrvatsku (Anka Berns, Marko Belini, Milutin
Balti i Josip Hmevi) sa sjeditem na Kalniku, a zatim u blizini azme,

39 Peren, 1966., str. 130.

40 V. Dedijer- A. Mileti, Protiv tabua..., str. 41.
koja lei oko 60 km sjeverozapadno od Jasenovca.41 (U oujku 1943. presta
lo je s radom Povjerenstvo CK KPH za Slavoniju, a njegovu funkciju preu
zeo je novoizabrani Oblasni komitet iji je prvi sekretar bio D. ali.)42
Samo je Povjerenstvo CK KPH za sjevernu Hrvatsku moglo odigrati ulogu
posrednika izmeu CK KPH i organizacije zatoenika jasenovakog logora
(M. L. K.) koja je sredinom srpnja 1944. preko Glavnog ureda R. D. S. za
Slavoniju poslala opiran izvjetaj iz Jasenovca. A zato je Andriji He-
brangu, tadanjem sekretaru CK KPH, bio potreban takav posrednik? To je
jo jedno pitanje bez odgovora. U to vrijeme, sve do listopada 1944. Politbi-
ro CK KPH sainjavali su: Andrija Hebrang kao sekretar, Ivan Stevo Kraja-
i kao organizacijski sekretar te Karlo Mrazovi, Pavle Gregori, Marko
Belini, Anka Berus, Rade igi i Duko Brki kao lanovi. M. Belini i A.
Berns bili su istodobno i lanovi Povjerenstva CK KPH za sjevernu Hrvat
sku te su vjerojatno bili upoznati sa sadrajem pisma organizacije jasenova-
kih logoraa na koje je odgovarano, dok ostali lanovi Politbiroa, osim
Duka Brkia i Stevu Krajaia, s njim moda nisu ni bili upoznati. No i to
su samo pretpostavke.
*
Na osnovi onoga to je objavio Mirko Peren (Dopuha E) ne
dvosmisleno se moe zakljuiti da su i molbe i konkretni prijedlozi organi
zacije jasenovakih logoraa (M. L. K.) sa izvoenje koordinirane akcije
njihova oslobaanja (iznutra, iz zraka i spolja), u pismu Povjerenstva CK
KPH od 38. kolovoza 1944. odbaeni oholo i grubo uz argumente koje je
stvarnost iz dana u dan pobijala. Bacimo samo djelomino pogled na ono
to o ratnim zbivanjima tijekom kolovoza i rujna 1944. na podruju sjeverno
od kompleksa jasenovakih logora (Jasenovac - Stara Gradika) nalazimo u
drugoj knjizi edicije Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941.-1945.:
Udruenim naporima jedinica 6. koipusa, partizanskih odreda, vojnopoza-
dinskih organa i naroda uspeno je izvren posao oko etve. Najvei deo
ita prebaen je preko Save do jedinica 4. korpusa.43 Po nareenju Vrhov
nog taba, tab 6. korpusa je nou 23./24. jula prebacio 21. brigadu 28. divi
zije na Motajicu. Nou 13./14. septembra 28. divizija je prela Savu na od-
seku Koba - Duboko, u Bosni prihvatila svoju 21. brigadu, prebacila se u
Srbiju i-ula u sastav 12. korpusa.44 tab 6. korpusa je 29. avgusta naredio
podinjenim jedinicama da na svojim operativnim podrujima pristupe ru
enju komunikacija. Za nekoliko dana 28. divizija poruila je prugu Beo

41 Ivan Jeli, Komunistika partija Hrvatske 1937.-1945., Ljubljana, 1981., str. 218.
42 Isto, str. 222.
43 ORNJ, 2, str. 452.
44 Isto, str. 452, 454.
 grad-Zagreb na 238 mjesta i vie objekata na njoj, a 12. divizija tu istu
orugu na 360 mjesta i vie bunkera.45
Kao to je spomenuto, tadanji naelnik Glavnog taba Hrvatske Pa-
vle Jaki usporedio je u svojim memoarima napad na jasenovaki logor s
prebacivanjem slavonskog ita preko Save: Mislim da bi ova operaci
ja - diverzantska ili prava vojna-kao napad na relativno male snage obez-
bjeenja za nau tadanju vojsku bila prava ala. Ona sa stanovita izolo-
vanja i operativnog obezbjeenja od Zagreba, Siska i Broda - to bi pred
stavljalo glavni problem, ne bi bila mnogo tea od slavonsko-banijske ope
racije 'Veliki transport', u kojoj smo preko glavne evropsko-balkanske magi
strale i reke Save prebacivali hiljade zaprenih kola natovarenih slavonskim
itom, namenjenih gladnim borcima Like i Gorskog kotara, kojima je He-
brang uskraivao hranu iz Pokuplja46 (Dopuna F).
Odlazak 21. slavonske brigade, pa zatim i cijele 28. divizije preko
Save u srednju Bosnu, poto je to poetkom novembra 1943. ve uinila 12.
slavonska brigada, takoer po naredbi Vrhovnog taba - svjedoi o nesum
njivo visokom stupnju razvoja koji su jedinice NOV i POJ dosegle na pro
storu Slavonije u danom periodu. Premda e Veljko Kovaevi, koji je sre
dinom srpnja 1944. postao zapovjednik novoformirane 40. (slavonske) divi
zije NOVJ, 40 godina kasnije, kao general u mirovini, u anketi jednog beo
gradskog lista tvrditi da je logor Jasenovac predstavljao za nae snage
nepremostivu prepreku - vrijedi, radi ilustracije stupnja spremnosti i
uspjenosti koji su u drugoj polovici 1944. dosegle slavonske jedinice
NOVJ i njihov zapovjedni kadar, citirati nekoliko odlomaka iz njegovih me
moara, posveenih osloboenju Pakraca, udaljenog oko 30 km od Jasenovca
i Stare Gradike, 13./14. rujna 1944.: Oslobaanje Pakraca sada i najvee
akcije naih jedinica u Hrvatskoj poslije kapitulacije Italije. U nae ruke
palo je ogromno naoruanje, izmeu ostalog i 12 topova i preko 10 vagona
artiljerijske i druge municije. Tek poto su Pakrac i Lipik pali u nae ruke, i
sve se smirilo, okrenuh telefon da raportiram zapovjedniku korpusa Mati
Jerkoviu. Zora je bila na pomolu.
Drue komandante, javljam ti da su Pakrac i Lipik pali u nae ruke.
Zarobljena je ili unitena gotovo itava neprijateljska pukovnija.
- ta kae? Jesi li lud? Kakav Pakrac?
Stekao sam utisak daje Mate jo sanjiv.
- Sve je gotovo, doi i vidi. Pripazi putem, nemoj se uplaiti, ide ti u
susret preko hiljadu zarobljenika i mnotvo seoskih kola sa ratnim plijenom.

45 Isto, str. 453.

46 Pavle Jaki, Nad uspomenama, I, Beograd, 1990., str. 522-553.
 - Prosto ne mogu da vjerujem - on e - dolazim odmah.47
I jo nekoliko redaka o zbivanjima u drugoj polovici 1944. iz memo
ara Veljka Kovaevia zasluuje pozornost: Uspjesi slavonskih jedinica
krunisani su i velikim priznanjem od strane Glavnog taba Hrvatske koji je
jo prije nekoliko mjeseci raspisao meusobno takmienje svojih pet korpu
sa... esti korpus je zahvaljujui posljednjim uspjesima proglaen za naj
bolji.48
Unato svemu, moramo to rei, od (istina, uvjetnog) obeanja
(moda e uskoro situacija biti takva da emo moi prii izradi konkretnog
plana vaeg osloboenja) koje je jasenovakim zatoenicima uputio CK
KP Hrvatske preko svog Povjerenstva 28. kolovoza 1944.-nee biti ba
nita do kraja rata koji e potrajati jo punih osam mjeseci.

*
U Arhivu Vojnoistorijskog instituta u Beogradu (Mikroteka CK
KPH) nalazi se izvjetaj bez oznake adresata i adresanta s dva naslova:
Stara Gradika i Opis organizacije u logoru koja priprema bijeg. Iz tog
izvjetaja moe se zakljuiti daje autor bio zatoenik logora Stara Gradika
od lipnja 1942. do rujna 1944., kada je, vjerojatno pred drugu banjaluku
operaciju, zamijenjen. Naime, u izvjetaju, pisanom oito po njegovu dola
sku na osloboeni teritorij, nalazimo i podatke da je Nikola Gagro, sada
ustaki zastavnik u logoru u kolovozu ubio pred savskim vratima logora za
toenika Vinka Pavelia te da mu je na polasku iz logora bilo nareeno da
se prebaci u 'psunjski odred'.
Poto je iznio, pored ostalog, opirne podatke o ustako-domobran-
skim posadama oko Stare Gradike (Greani, Uskoci, Jablanac) autor u dru
gom dijelu izvjetaja Opis organizacije u logoru koja priprema bijeg,
kae: Sam udar u logoru bez navale izvana nemogu je jer su ustae u za
sjedi nou sa strojnicama pred ulaze u nastambe. Za sada su najpotrebniji
revolveri, jer njih imamo najmanje te je bezuvjetno preko veze za logor slati
iste. Na polasku iz logora bilo mi je nareeno da me se prebaci u 'psunjski
odred' gdje se nalaze pojedini zatoenici iz logora koji se spremaju za udar,
te da stupim odmah u vezu sa drugom Dragom Zatezalo, koji je pobjegao iz
logora u-jesen 1943., a dri stalno vezu sa naom udarnom organizacijom u
logoru. Budui da poznajem u tanine logor i okolicu logora to sam tamo
vrlo potreban. Udar na logor se mora izvesti odmah naveer, im ustae pri
me veeru koja e im biti zasoljena morfijem, kojeg smo dobili putem veze
te ga imamo u dovoljnoj koliini za 11. logorsku satniju i 9. sat koji se nala-

47 V. Kovaevi, n.d. str. 158, 159.

48 Isto, str. 163.
 zi u Greanima za osiguranje ceste Greani - most Bosanske Gradike. Na
vala izvana mora biti iz tri strane. Prva treba odmah udariti u selu Uskocima
gdje se nalaze dvije satnije ustaa, i to 10. sat, koji je najbolje naoruan, i
novoformirani novaki sat koturaa. Taj novaki sat jest tako jak da bi nas
30 logoraa natjerali cijelu satniju u bijeg. Druga navala bi morala biti u
samu Bos. Gradiku tako da privue snage iz Bos. Gradike kojih ima po
prilici 1000, te drati obalu da se ne mogu prebaciti preko Save. Trea nava
la morala bi biti na sam logor, koja bi imala poeti navaljivati poam od za
toenikog groblja pa do izvidnice kod postolarije. Za udar izvana trebalo bi
bar jedan dan prije javiti putem veze da se zatoenici porazmjeste na pojedi
na mjesta, te da se sakriveno oruje na vrij em podijeli meu njih. Ujedno da
se javi na ekonomiju Greani da se zasoli ustaama koji dre bunkere do
Bos. Gradike. Organizirani su pojedinci koji e zajedno s ustaama zapo
sjesti izvidnice te provaliti u zgradu zapovjednitva. Najvie se plae vojske
koja se nalazi u Bos. Gradiki. Te bi trebalo prije samog napada na logor
poslati samo 4 Kozaranina, da malo mitraljiraju i bombardiraju Bos. Gra
diku koja je sva pretvorena u bunkere od kako je bila napadnuta. Vojska u
Bos. Gradiki, kada vidi nae Kozaranine, napusti Gradiku, bjei u polje
koje je zasaeno kukuruzom. Pred 14 dana preletjeli su Bos. Gradiku u vi
sini skoro od 150 metara te su pustili jedan rafal iz strojnice. Puanstvo i
vojska seje razbjeala te je Gradika ostala prazna.49
Autor izvjetaja oito je bio ovjek koji nije imao ni najosnovniju
vojnu naobrazbu, a usto nije bio ba vian peru. Najvjerojatnije mu je netko
od lanova logorskog komiteta rekao da se po dolasku na osloboeni terito
rij (razmjene su tada vrene u Pisarovini izmeu Karlovca i Zagreba) preba
ci u Slavoniju, na Psunj, povee s Dragom Zatezalom i, s obzirom da pozna
je u tanine logor i okolicu logora, poslui kao vodi partizanskoj jedinici
koja bi, dolazei s tog pravca, napala vanjsku obranu logora. Meutim, nje
gova tvrdnja da Drago Zatezalo, koji je samoinicijativno, radei kao logora
na utovaru kamiona u Okuanima, pobjegao u kasnu jesen 1943. dri stal
nu vezu sa naom udarnom organizacijom u logoru nije u skladu s onim to
stoji u izvjetaju partijskog rukovodstva logora dostavljenom poetkom
travnja i 15. kolovoza 1944. Centralnom komitetu KP Hrvatske.
Napokon, napominjui da je Bosanska Gradika sva pretvorena u bunkere
otkako je bila napadnuta autor, svakako, misli na napad izvren u okviru prve
banjaluke operacije u noi izmeu 31. prosinca 1943. i 1. sijenja 1944. godine.
*

Donosei u svojoj knjizi Koncentracioni logor Jasenovac izvjetaj o

kojemu je upravo bila rije, povjesniar Antun Mileti, poslije konstatacije

49 AVII, Arhiv NOR-a, mikrofilm CK KPH br. 41, 300; A. Mileti, II, str. 775-778.
nepoznatog autora ovog izvjetaja da bi trebalo prije samog napada na lo
gor poslati samo etiri Kozaranina ubacuje iza ovog teksta, u uglastim za
gradama, bez napomene ija je to primjedba, rijei: ne znamo to misli pod
tim!? Nali smo se i mi pred istim pitanjem. Odgovor smo pokuali pronai
u okviru teme, koja nam se i inae nametala, pod radnim naslovom Logor
Jasenovac i avijacija, odnosno, da budemo precizniji, pod naslovom Mo
gunosti koritenja avijacije u oslobaanju logora Jasenovac.
Napadom na Ni 20. travnja 1943. angloamerika avijacija izvrila
je prvo bombardiranje jednog grada na teritoriju okupirane i raskomadane
Jugoslavije. Na iju inicijativu, zahtjev ili prijedlog - nismo istraivali. U
svakom sluaju, ni Vrhovni tab ni bilo koji drugi tab NOV i POJ s tim
pothvatom nije mogao imati bilo kakvu vezu. Na takav zakljuak upuuje i
opiran telegrafski izvjetaj brigadira Armstronga, britanskog efa savezni
ke vojne misije pri tabu Drae Mihailovia, prenoen zbog duine teksta od
7. do 23. studenog 1943. u kojem se on kritiki osvre na bombardiranje
Nia i Skoplja, napominjui da su bila u potpunosti nekoordinirana s bilo
kakvim aktivnostima Mihailovievih snaga, usprkos njegovim stalnim mol
bama za izvoenjem kombiniranih operacija.50
Ubrzo poslije kapitulacije Italije, posljednjih dana rujna 1943., jedi
nice I. proleterske divizije NOV pripremale su likvidaciju ustakih uporita
u Livnu i Kupresu. S tim u vezi Tito je 1. listopada dostavio tabu te divizije
radio-depeu: Nareujem da napad na Livno i Kupres odloite za 3. nou,
jer e Englezi vjerovatno bombardirati ova mjesta, a oni to mogu tek 3. po
danu...51
Ovo je prvi dokument koji smo pronali u kojem se spominje sudje
lovanje avijacije zapadnih saveznika u jednoj operaciji jedinica NOVJ. Mje
sec dana kasnije, 7. studenog 1943., Tito je tabu 2. korpusa dostavio radio
gram koji je poinjao reenicom: Javite nam mjesta koja treba bombardira
ti.52
Sedamnaestu knjigu Titovih Sabranih djela pripremio je za tisak i
napisao napomene i kronologiju pukovnik Mehmedalija Boji. On je uz ovu
reenicu stavio napomenu: tab 2. korpusa NOVJ je sutradan, 2. studenog
1943., javio Vrhovnom tabu da bi trebalo bombardirati Cetinje, Podgoricu i
Niki.^ Podgoricu su savezniki avioni bombardirali prvi put 25. oktobra
1943. u 13 asova. Tom prilikom je poginulo oko 15-200 njemakih vojnika

50 D. Martin, Mrea dezinformacija. erilova jugoslavenska pogreka, Beograd,

1991., str. 353.
51 Tito, SD, 17, str.7
52 Isto, str. 169.
i etnika i velik broj stanovnika, a unitenje i njemaki vojni aerodrom kod
Podgorice.53
Prvog studenog 1943. Tito je dostavio i Glavnom tabu Hrvatske ra-
diodepeu s reenicom: Javite koja mjesta treba bombardirati.54 M. Boji
je uz ovu reenicu stavio napomenu: Glavni tab NOV i PO Hrvatske javio
je 2. novembra 1943. Vrhovnom tabu NOV i POJ da hitno treba bombardo-
vati Gospi, Biha, Sisak, Karlovac i eljeznike stanice Zagreb i Nov
sku.55
Najzad, 2. studenog 1943. zatraio je Tito radio-depeom i od taba
3. korpusa da javi mjesta neprijateljskih koncentracija koje treba bombar
dirati.56 Uz tu depeu M. Boji je stavio napomenu: tab 3. korpusa
NOVJ obavijestio je 3. novembra 1943. Vrhovni tab NOV i POJ da su jedi
nice 17. i 27. NOU divizije zauzele Sokolac i Mokro i d a j e potrebno bom-
bardovati Sarajevo-logor, aerodrom u Butmiru, Doboj, Brko i Brod. Savez
niki avioni su bombardovali Sarajevo 29. novembra 1943., ali nisu pogodi
li vojne objekte kako je to traio Vrhovni tab NOV i POJ ve stambena na
selja.57
U meuvremenu 3. studenog 1943. savezniki avioni prvi su put
bombardirali jedan grad u Dalmaciji. Bio je to Zadar. Uslijedilo je odmah
zatim bombardiranje Knina, pa ibenika, Drnia...

Prvog listopada 1943. vea formacija bombardera i lovaca 15. amerike

zrane vojske, polazei s baza u junoj Italiji, preletjela je teritorij NDH da bi
napala ciljeve u Bekom Novom Mjestu. Ve sutradan, 2. listopada, ustako
Zapovjednitvo bojnog zrakoplovstva izdalo je naredbu br. 157/tajno u kojoj
je stajalo: Zabrana letenja preko Jasenovca (Operativni). Poto je zbog nesi
gurnih veza teko dojavljivanje preleta zrakoplova protuzrakoplovnoj bitnici Ja
senovac, to je istoj bitnici izdan nalog da od 1. listopada o. g. otvara vatru na
svaki zrakoplov, bez obzira na oznake koje nosi, a koji bi se pribliio postavu te
bitnice u Jasenovcu ili zbirnom logoru u istom mjestu na udaljenost manju od 5
kilometara. Radi toga zabranjujem svako prelijetanje oznaenog prostora. Ovu
naredbu saopiti cjelokupnom letakom osoblju.58

53 Isto, str. 345.

54 Isto, str. 171.
55 Isto, str. 346.
56 Isto, str. 174.
57 Isto, str. 347.
58 A. Mileti, II., str. 669-670.
204
 U Britankom centralnom dravnom arhivu nalazi se radiogram koji
je Tito 10. prosinca 1943. iz Jajca uputio osobno britanskom generalu H. M.
ilsonu, vrhovnom zapovjedniku saveznikih snaga za Srednji istok, a u
kome se, u vezi sa estom neprijateljskom ofenzivom, kae i sljedee: Mo
lim Vas, generale, da nas u ovim tekim asovima nae borbe na ivot i smrt
podrite s Vaim zranim snagama. Ako moete, molim Vas, hitno izdajte
naredbe Vaim bazama u Italiji da ponu s bombardiranjem ciljeva koje
emo naznaiti. Za sada je najprea potreba da se bombardira Biha, gdje se
nalazi oko 20.000 vojnika 373. i 114. njemake lovake divizije. Razorite
sve komunikacije koje vode iz Knina i Srba, gdje su koncentrirane dvije nje
make divizije, i to 264. i glavna 114. lovaka. Osobito je neophodno napa
sti Livno i Duvno i sva sela u kojima se nalaze kvislinzi izmeu gradova
Duvna, Posuja i Mostara. Osim toga, jo i aerodrome u Mostaru i Nevesin-
ju, gdje je smjetena SS divizija 'Princ Eugen'. Takoer je neophodno da
budu bombardovani Travnik-arajevo-Butmir kao i Ilida-Sarajevo, te po
druje Banja Luke. U istonoj Bosni neophodno je napasti Rogaticu i
(Pljevlja) u Sandaku. Takva vaa podrka imala bi ogroman znaaj za
ishod naih sadanjih tekih borbi.59
Glavni zapovjednik amerikih strategijskih zranih snaga u sjevero
zapadnoj Africi general-major N. Doolitlle obratio se Vrhovnom tabu NOV
i POJ poetkom prosinca 1943. preko delegacije NOV i POJ u Bariju, sa
zahtjevom da se njegovoj avijaciji dopusti da napada njemaka uporita na
jadranskoj obali.
Primivi Doolitlleovu poruku sa zakanjenjem zbog poremeaja u
radiovezama, Tito je iz Jajca 20. prosinca poslao tabu mornarice NOVJ za
delegaciju NOV i POJ u Bariju depeu: Ne samo da doputam nego i mo
lim da amerika avijacija podupre nae operacije. Saopite generalu Doolot-
lleu da hitno poalje jednog oficira avijatiara da mu damo ciljeve.60
Velike angloamerike zrane formacije esto su od jeseni 1943.
bombardirale ciljeve u Njemakoj, Austriji, Maarskoj i Rumunjskoj. Isto
dobno, pod usputnim udarom tih, specijalno za to upuenih formacija nali
su se i ciljevi na teritoriju NDH. U Hronologiji je zabiljeen podatak daje
Zagreb bombardiran ve 22. veljae, a zatim 12. travnja i 30. svibnja 1944.,
no Vojna enciklopedija Jugoslavije u odrednici Zagreb biljei samo ovo:
Saveznika avijacija bombardovala je grad 14. 4. 1944. i tom prilikom o
tetila eljezniku stanicu, a na aerodromu unitila 64 aviona. Za Beograd
Vojna enciklopedija Jugoslavije kae: Teke gubitke i razaranja pretrpeo je
Beograd i od angloamerikog vazduhoplovstva 16. i 17. 4. i 18. 5. 1944.

59 Tito, SD, 18, str. 40.

60 Iste, str. 88.
 Na ije je zahtjeve ili prijedloge angloamerika avijacija u zimu
1943./44. i u proljee 1944. bombardirala spomenute (i nespomenute) cilje
ve u okupiranoj Jugoslaviji nemogue je rei, jer dokumenata (bilo ije pro
venijencije) o tome nema ili ih barem nije bilo u nama dostupnim izvorima.
Povijesne istine radi moramo napomenuti da je Tito dostavio 5. veljae
1944. iz Drvara Glavnom tabu NOV i PO Srbije pismo u kojem ga obav
jetava daje odobrio upuivanje majora Dona Henikera u taj tab i dodaje:
Sve vae elje u pogledu pomoi saveznikog vazduhoplovstva on e do
stavljati Saveznikoj misiji pri Vrhovnom tabu, koja e vau elju saoptiti
Vrhovnom tabu. Vrhovni e tab pak odluiti da li e predloeni cilj da se
bombarduje s obzirom na optu vojnu situaciju u Jugoslaviji.61
Meutim, isto tako povijesne istine radi, ne smije se zaobii ni radio
gram koji je Tito 19. travnja 1944. uputio tabu 2. korpusa, u kojem se nala
zi i ovaj odlomak: Javite nam odmah koja mjesta treba bombardovati.
Znajte da ovo opet ja primam na duu i, prema tome, dolaze u obzir samo
vani vojniki objekti.62
U vezi s drugom reenicom ovog navoda u 20. knjizi Titovih Sabra
nih djela nalazi se napomena prireivaa Dimitrija Brajukovia: Tito upo
zorava na rtve koje je pretrpjelo civilno stanovnitvo pri prilikom savezni
kog bombardovanja njemakog garnizona u Nikiu 7. i 8. aprila 1944., o
emu je tab 2. korpusa 11. aprila poslao izvjetaj Vrhovnom tabu NOV i
POJ.63
*
Angloameriki su avijatiari bili esto primorani ili iskakati pado
branima iz svojih oteenih aviona nad teritorijem Jugoslavije ili prinudno
aterirati. Jedan od takvih sluajeva opisao je u svom izvjetaju nepoznati za
toenik logora Stara Gradika: U mjesecu travnju prilikom prisilnog spu
tanja saveznikih avijatiara s avionom u blizini ekonomije Jablanac, dao je
nalog zapovjednik sati (satnije - nap. aut.) XII. natporunik Kai da opkole
selo Orahovu, gdje su se spustili, te su uspjeli uhvatiti jednog avijatiara
kog su na mjestu zaklali, a njegov padobran i odoru, svu krvavu, odnijeli u
logor, gdje je ista iena u bojadisaonici logora. Iz istog padobrana dao si
je zapovjednik X. sata, ustaki natporunik Marinko Poli, napraviti odije
lo.64
*

61 Tito, SD, 20, str. 8.

62 Tito, SD, 20, str. 10.
63 Isto, str. 258.
64 A. Mileti, II, str. 772.
 Jedanaestog travnja 1944. pukovnik Rogulja, odnosno Zapovjed
nitvo bojnog zrakoplovstva NDH ponovno je izdalo naredbu o zabrani pre-
lijetanja Jasenovca, kojom se upozoravaju svi zrakoplovi da ne prelijeu po
druje Jasenovca jer se time izlau opasnosti da budu oboreni od protuzra-
koplovne bitnice, koja se tamo nalazi na postavu radi zrane obrane. Slijedi
reenica: Ova bitnica imade tono odreen zadatak da otvara odmah vatru
na svaki zrakoplov, bez obzira na pripadnost, koji nije najavljen ili koji na
dlijee mjesto Jasenovac ili logor.65
U prvoj dekadi lipnja 1944. u sastavu britanskog zrakoplovstva
(RAF) organizirana je posebna formacija pod nazivom Balkanske zrako
plovne snage (Balkan Air Force - BAF) iji je sektor djelatnosti preciziran
samim nazivom. Najvjerojatnije s tim u vezi Vrhovni tab NOV i POJ koji
se, poslije neuspjelog njemakog zranog desanta na Drvar, nou izmeu 3.
i 4. lipnja prebacio sovjetskim avionom s Kuprekog polja u Bari (Italija), a
zatim britanskim brodom na osloboeni otok Vis, dostavio je 11. lipnja
1944. svim tabovima NOV i POJ s kojima je bio u radiovezi, radiogram:
Saveznika zrakoplovna pomo naim snagama od sada e biti vea. Da bi
se ovo ostvarilo, nareujem da se saveznikim vojnim misijama i specijalno
odaslanim zrakoplovnim oficirima stalno daju sljedei detaljni podaci:
1. Sva neprijateljska kretanja, koncentracije, namjere neprijatelja,
razliita slagalita, aerodromi i aktivnost neprijateljske avijacije.
2- ()
3. Zahtjeve za bombardiranjem trenutanih taktikih ciljeva neka po
stavljaju sami tabovi.
4. Vrhovni tab NOV i POJ obezvrijedit e bombardiranje u skladu
veih operacija naih snaga, strategijska bombardiranja, davati prvenstvo
bombardiranja na pojedinim sektorima itd.66
Samo dva dana nakon to je Vrhovni tab NOV i POJ uputio podre
enim tabovima citiranu ifriranu radioporuku 13. lipnja 1944. uslijedila je
jo jedna naredba ustakog Zapovjednitva zrakoplovstva koju je, ovaj put,
potpisao general Kren: Zabrana preletanja sabirnog logora St. Gradika
(Operativni). Kako su u zadnje vrijeme uestala prelijetanja nekih zrakoplo
va preko sabirnog logora u St. Gradiki i kruenje nad logorom, to za
povijedam da nijedan zrakoplov ne smije prelijetati niti kruiti iznad sabir
nog logora u St. Gradiki, jer e se u protivnom na taj zrakoplov otvoriti va
tra.67

65 Isto, str. 731-732.

66 Tito, SD, 20, str. 147.
67 A. Mileti, II, str. 742.
207
 Oko 180 saveznikih aviona bombardiralo je 27. lipnja 1944. u devet
naleta Slavonski i Bosanski Brod. Tri dana kasnije angloamerika avijacija
ponovno je nad Slavonskim Brodom, a zatim bombardira i eljezniku pru
gu prema Okuanima.68 Govorei o ilegalnim aktivnostima u Slavonskom
Brodu tijekom prve polovice 1944., Slavica Hrekovski dodaje: esta
bombardiranja grada, a osobito ona izvrena 8. srpnja 1944., prekinula su
daljnju aktivnost u tom pravcu. Zbog velikih razaranja stambenih zgrada
lanstvo KP i antifaistikih organizacija napustilo je u veini grad i otilo u
umu ili se povuklo u oblinja sela... Dalje bombardiranje pretvorilo je
Slav. Brod u ruevine (60%). Stanovnitvo je svako jutro naputalo svoje
domove i vraalo se naveer.69
Snana aktivnost saveznike avijacije na magistrali Zagreb-Beograd
zahvatila je sljedeih mjeseci i ustako-domobranske i njemake garnizone
oko Jasenovca pa i sam Jasenovac.
*
Koji su tabovi NOV i POJ i kako te djelatnosti usmjeravali i koordi
nirali vidi se iz Titovih radiodepea slanih glavnim tabovima i tabovima
korpusa. Tako je 9. srpnja 1944. Tito neposredno podinjenim Operativnim
tabovima NOVJ, tj. glavnim tabovima i tabovima korpusa dostavio radio-
depeu: Saveznikim misijama (kod vas) dajte precizne podatke o njema
kim slagalitima nafte, benzina, rafinerijama.70 Uslijedile su 16. i 24. srpnja
jo dvije vane Titove radiodepee: Operativnim tabovima NOVJ. Savez
nici e tui saobraaj na svim putevima. Naznaite saveznikim misijama
koje puteve i saobraaj ne trebaju tui.71 (...) Glavnom tabu NOV i Po Slo
venije. Bombardovanje taktikih ciljeva, tj. neprijateljskih koncentracija
koje su za nas vane, moete traiti direktno od saveznike misije kod vas
bez specijalne dozvole Vrhovnog taba NOV i POJ. Na taj nain ve sura
uje saveznika avijacija s naim snagama u drugim krajevima. Samo za
bombardovanje gradova potrebna je prethodna dozvola Vrhovnog taba
NOV i POJ).72
*
Rezultati suradnje taba 6. korpusa NOVJ i saveznikog zrakoplov
stva na sektoru sjeverno od kompleksa jasenovakih logora, ostvareni u
srpnju i kolovozu 1944., vidljivi su ve i iz navoda Hronologije: 8. jul
1944. - saveznika avijacija u dva naleta bombardovala loionicu u Nov-

68 Hronologija, str. 794.

69 S. Hrekovski, n.d., str. 279.
70 Tito, SD, 21, str. 90.
71 Isto, str. 154.
72 Isto, str. 233.
skoj i elezniku stanicu. Oteeno je 5 lokomotiva.73 (...) 26. jul - savezni
ka avijacija bombardovala elezniku prugu Zagreb - Beograd i neprija
teljske transporte kod . stanica: Banova Jaruga, Lipovljani, Rai i Popova-
a. Uniteno js 12 .lokomotiva i vie vagona.74 (...) 3. avgust-kod elezni-
kih stanica: Staro Petrovo Selo, D. Vrba, Raji, Ludina i Kutina (na pruzi
Beograd-Zagreb) saveznika avijacija bombardovala neprijateljske tran
sporte.75 (...) 7. avgust-kod s. Lipovljana, s. Novske, s. Rajia i Dragalia
saveznika avijacija bombardovala neprijateljske transportne vozove na
eleznikoj pruzi Beograd-Zagreb. Oteene su 4 lokomotive.76 (...) 16. av-
gust- saveznika avijacija bombardovala Novsku. Oteeni su koloseci i 3
vagona-cisteme, a 8 vagona je izgorelo. (...) 17. avgust - saveznika avija
cija je bombardovala eleznike stanice Sibinj, Novu Kapelu - Batrinu,
Novsku, Novu Gradiku i Raji, a u Gojilu zapalila dva skladita sa naf
tom.77
*
estog kolovoza 1944. prijepodne Tito je na elu delegacije Vrhov
nog taba NOV i POJ s vikog aerodroma odletio avionom u Italiju, u tab
generala Wilsona, vrhovnog zapovjednika saveznikih snaga za Sredozem
lje. Istog dana popodne odranje u Caserti sastanak delegacija koje su pred
vodili Tito i Wilson. U britanskom zapisniku navedeno je i ovo: General
Wilson je s maralom Titom razmatrao problem kako bi partizani zajedno s
ratnim zrakoplovstvom za Balkan mogli preuzeti inicijativu od Nijemaca.
General Wilson je skrenuo pozornost na uspjehe koje su partizani postigli ti
jekom koordiniranih zajednikih napada na eljeznike pruge tijekom pro
log lipnja i predloio da se i sada poduzme neto slino, samo u veim raz
mjerima. Maral Tito se sloio s ovim prijedlogom. Vicemaral zrakoplov
stva Eliot rekao j da je ratno zrakoplovstvo za Balkan u stanju pomoi
ostvarenju tog plana. Naglasio je daje ratno zrakoplovstvo za Balkan rela
tivno malo i da ne moe osigurati zranu podrku nad cijelim prostorom Ju
goslavije, ali moe napadati pojedine ciljeve i hoe pomoi napadima na te
specifine ciljeve.
General Wilson je podvukao od kolike je vanosti da zapovjednici
koji se nalaze pod zapovjednitvom marala Tita alju (za zrakoplovstvo)
podatke o ciljevima i obavjetenja koja se odnose na pokrete neprijateljskih
jedinica. Maral Tito s tim se sloio.

73 Hronologija, str. 818.

74 Isto, str. 821.
75 Isto, str. 850.
76 Isto, str. 951.
77 Isto, str. 953.
 Zatim je odlueno:
a) Da maral Tito svojim trupnim zapovjednicima postavi zadatak da
izvijeste koje bi specifine ciljeve oni mogli napasti. Poslije toga bi ratno
zrakoplovstvo za Balkan razmotrilo kako ono moe pomoi u tim napadima,
a takoer i koje bi sljedee ciljeve moglo napasti. Tada bi se napravio jedan
usaglaeni plan po kojem bi se odreenog datuma izvrili opi napadi na ne
prijateljske komunikacije u cijeloj Jugoslaviji. Dva tjedna kasnije uslijedili
bi ponovni napadi iste vrste.
b) Maral Tito uinit e sve to je mogue da se iz Jugoslavije dosta
ve potrebni obavjetajni podaci.78
*
Deset dana kasnije, 17. kolovoza, Tito je sa Visa tabu 6. slavonskog
korpusa poslao naredbu u kojoj je stajalo: U vezi s optim saveznikim pla
nom, NOVi POJ dobili su zadatak da naroito od 1. do 7. septembra rue
komunikacije na cijelom jugoslavenskom ratitu i tako ukoe manevrenost
okupatorskih trupa. Kao i do sada, stalo mi je do toga da naa vojska izvri
ovaj vani zadatak. U tom cilju nareujem:
1. Potrebnim snagama ruit e sljedee komunikacije: eljezniku
prugu Zemun - Stara Pazova (2). (zaprijeite) rijeku Dunav od Fruke gore
do Beograda (l).79
2. Potrebnim snagama ruit ete sljedee komunikacije: eljezniku
prugu Vrpolje - Brod - Novska (1), eljezniku prugu Vrpolje- Osijek (2).80
Pored navedenih komunikacija treba u vremenskom periodu od 1. do
7. septembra dejstvovati i na druge vane komunikacije, tako da neprija
teljski saobraaj bude paralizovan.
3. Savezniko vazduhoplovstvo sadejstvovat e vaim akcijama.
Ono e dejstvovati danju, prvenstveno tekui neprijatelja i saobraaj. Vae
jedinice dejstvovat e na komunikacije nou. Po danu uklanjat e se s ko
munikacija kako ne bi trpjele gubitke od saveznikog vazduhoplovstva.
Ako, pak, pojedine vane jedinice treba da ostanu na osvojenim dijelovima
komunikacije, potrebno je prethodno obavijestiti saveznikog oficira za
vezu da vazduhoplovstvo ne tue dotini sektor komunikacije. Sa savezni
kim vazduhoplovstvom potrebno je uspostaviti to tjenju vezu kako bi nje
govo dejstvo dolo do punog izraaja. Nastojati da se u samoj zemlji obez-
bijede baze za uzlijetanje aviona i regulisanje najueg taktikog sadejstva.

78 Tito, SD, 22, str. 305-306.

79 Isto, str. 89.
80 Isto, str. 95.
Saveznikom vazduhoplovstvu naroito treba pokazati mjesta gomilanja i
grupisanja neprijateljskih trupa uslijed prekinutog saobraaja. (...)
5. Broj naznaen pokraj komunikacije oznaava prioritet i vanost
njenog ruenja: (1) - komunikacije prvenstvene vanosti, (2), (3) i (4) - dru-
gostepene, treestepene vanosti. No, razumije se, sve te komunikacije treba
ruiti.81
Istovjetne radiodepee s izmijenjenim naznakama komunikacija koje
treba ruiti dostavljene su svim glavnim tabovima i tabovima korpusa
NOVJ. Radilo se o provoenju operacije koju je general Wilson predloio 6.
kolovoza Titu na sastanku u Cazerti, a koju su Britanci nazvali Coordina
ted operation against enemy cotmmuniacions in Yugoslavia (Koordinirane
operacije protiv neprijateljevih komunikacija u Jugoslaviji) i dali joj ifriran
naziv Ratweek (Nedjelja takora).82
Ova operacija bit e uspjeno izvedena od 1. do 7. rujna, a u njoj e
osim aviona iz sastava balkanskih zrakoplovnih snaga sudjelovati i avioni
Amerikih zranih snaga na Sredozemlju (Mediterranean American Air For
ce), koji e djelovati danju, dok e jedinice NOVJ djelovati uglavnom nou.

*
Manje-vie igrom sluajnosti sutradan po izdavanju Titove naredbe
za sudjelovanje snaga NOV i POJ u operaciji Nedjelja takora, 18. kolo
voza 1944., na nebu iznad Jugoslavije pojavili su se prvi put modemi lov-
ci-bombarderi s crvenim petokrakim zvijezdama na trupovima. Bili su to
avioni Prve lovake eskadrile NOVJ, koju su u travnju iste godine kod Ben-
gazija u Libiji formirala 227 Jugoslavena koji su pristupili NOP-u. Poslije
etveromjesene obuke oni su, s baza u Italiji a u sastavu i pod zapovjedni
tvom Balkanskih zranih snaga poletjeli sa 16 borbenih aparata tipa Spitfire
u prve akcije. (Neto kasnije, 13. listopada iste godine, njima se prikljuila i
II. eskadrila NOVJ u sastavu VAF-a koja je raspolagala sa 16 aviona tipa
Hurricane MK IV.
Samo avioni Balkanskih zrakoplovnih snaga, a meu njima i I. jugo
slavenska eskadrila mogli su se u ljeto 1944. pojavljivati na nebu iznad Ja
senovca i Stare Gradike. A kako su neki od njih prilazili s juga u niskom
letu preko Kozare ciljevima na magistrali Zagreb-Beograd na odsjeku Nov-
ska-Okuani-Nova Gradika, zatoenici jasenovakih logora nazivali su ih
Kozaranima (Dopuna G).

81 Isto, str. 89, 90, 95.

82-/,to, str. 357.
 *

Jesu li nade zatoenika jasenovakih logora da bi i avijacija, koja je

sve intenzivnije napadala njemako-ustaka uporita i kolone na oblinjim
komunikacijama, a u nekoliko navrata i same logore (ija se protuzrana
obrana nije pokazala efikasnom), mogla uzeti udjela i u njihovu oslobaanju
bile opravdane? I letimian pogled na suradnju jedinica NOV i POJ i savez
nikog zrakoplovstva tijekom 1944. godine, naroito poslije formiranja Bal
kanskih zrakoplovnih snaga i stupanja u akciju I. jugoslavenske eskadri-
le - uvjerava nas da odgovor na ovo pitanje mora biti potvrdan. Meutim,
kao to smo vidjeli, netko je naao umjesnim da se na detaljno obrazloen
prijedlog jasenovakog komiteta (L. M. K) o istodobnoj akciji iznutra, iz
zraka i izvana, koji je preko Glavnog ureda R. D. S. za Slavoniju politiko
obavjetajnog odsjeka taba 6. korpusa i Duka Brkia dospio u ruke Andri
je Hebranga, lakonski i hladno odgovori: Nemojmo raunati sa stvarima
kao to su npr. avijacija i slino. Zato?

U drugoj knjizi Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941.-1945.

nalazi se konstatacija da je 6. korpus do polovine septembra (1944.) oslo
bodio itavu Poeku i Daruvarsku kotlinu i prostor zapadno od Daruvara i
Pakraca sve do rijeke Ilove.83 Nou izmeu 6. i 7. rujna 1944. brigade 4.
krajike divizije timarskog i podgrmekog partizanskog odreda napale su
njemako-ustake posade u Prijedoru, Ljubiji i nizu manjih neprijateljskih
uporita izmeu Prijedora i Bosanskog Novog.84
U Vojnoj enciklopediji Jugoslavije, u odrednici Prijedor o toj ak
ciji itamo: Grad su oslobodile 6. i 11. krajika brigada 7. 9. 1944., kad je u
Prijedoru i Ljubiji savladana posada od preko 2500 neprijateljskih vojnika
(delovi nemake 373. divizije, domobranska 7. lovaka pukovnija, bojna
ustaa, neto muslimanske milicije i etniki timarski odred), a preko 2000
domobrana se predalo.85
Bilo je to drugo osloboenje Prijedora tijekom NOR-a. Taj grad ni
kada vie nije pao neprijatelju u ruke, a slobodni teritorij Bosanske krajine
protezao se do kraja rata od linije Bosansko Grahovo-Glamo-Donji Vakuf
na jugu pa do Save na sjeveru, na ijoj se lijevoj strani nalazio kompleks ja
senovakih logora. Predviajui da e poslije osloboenja Prijedora moi uz
podrku avijacije zauzeti i Banja Luku, tab 5. korpusa je odluio izvesti

83 ORNJ, I, str. 455.

84 Ve, 7, str. 315.
85 Isto.
212
 drugu banjaluku operaciju. Koliki je znaaj u toj operaciji pridavan Bosan
skoj Gradiki i tamonjem mostu preko Save vidi se iz njegove zapovijedi
od 16. rujna 1944., kojom se 4. diviziji nareuje: Sa jednom brigadom na
past e Bosansku Gradiku s ciljem ruenja pontonskog mosta preko Save,
likvidacije neprijateljskog garnizona i zauzimanja Bosanske Gradike. Most
preko Save shvatiti kao najvaniji zadatak koji uslovljava uspjeh cijele akci
je, zato most sruiti pod svaku cijenu.86
Istom zapovijedi tab 5. korpusa predviao je i sudjelovanje avijaci
je u predstojeem napadu na Banja Luku: U ovom napadu e sadejstvovati
naa avijacija tukui ciljeve: most na Savi kod Gradike i samu Gradiku,
Citadelu, Katel, Petrievac, Trapiste, Gornju i Donju Topolu. Poetak dej
stva avijacije bit e 18. ovog mjeseca u 19 asova.87
Meutim, ni u ovoj zapovijedi, kao ni u onoj za prvu banjaluku opera
ciju (31. prosinac 1943.-2. sijeanj 1944.) nijednom rijeju nije spomenut ja-
senovaki logor br. V. - Stara Gradika (niti Jasenovac uope). Nasuprot prvoj
banjalukoj operaciji, u drugoj nije ni bila predviena suradnja slavonskih sna
ga NOV i POJ, premda je Vrhovni tab, koji se nalazio na Visu, na vrijeme bio
obavijeten o njoj. A on je bio nadlean za koordinaciju aktivnosti snaga NOV
i POJ juno i sjeverno od rijeke Save. Usto, od kraja 1943. godine Vrhovni tab
je imao direktnu radiovezu kako sa tabom 5. bosanskog tako i sa tabom 6.
slavonskog korpusa.88 Rezultat je bio porazan: u periodu od 18. do 28. rujna
1944., koliko je trajala druga banjaluka operacija, u Hronologiji nije registrira
na nijedna nije akcija slavonskih jedinica koja bi imala direktnu ili indirektnu
vezu s njom. Naprotiv, neprijatelju je ostavljena mogunost da svojim snagama
iz Jasenovca i Stare Gradike intervenira protiv jedinica 5. bosanskog korpusa.
Vidi se to i iz jugoslavenskih iz neprijateljskih dokumenata. Tako se u podaci
ma o neprijateljskim snagama, priloenim uz korpusnu zapovijed za napad na
Banja Luku od 16. rujna 1944. nalazi i odlomak: Prema najnovijim podacima,
u uporite Bosanska Gradika stigli su ustae iz Stare Gradike radi obrane
ovoga uporita.89
U sastavu njemake borbene grupe Von Pannwitz (iz 1. kozake
konjike divizije), koja je krajem rujna prodrla od Bosanske Gradike (koja
ni ovog puta nee biti osloboena niti most na Savi poruen) u Banja Luku,
u kojoj sp dralo jo samo jedno njemako-ustako uporite (Katel) naao
se i ustaki bataljun iz Jasenovca.90

86 Zbornik, IV/29, str. 354

87 Isto, str. 355.
88 Tito, SD, 18, str. 146; SD, 20, str. 101.
89 Zbornik, IV/29, str. 364.
90 Isto, str. 642, 654.
 Najzad, u zakljuku operativnog izvjetaja 4. divizije 5. korpusa za
mjesec rujan 1944. pie da su ustake formacije u Banja Luci, kao i one
koje su stigle iz Jasenovca, pretrpjele velike gubitke,91 a u ratnom saopen
ju o akciji na Banja Luku, koje je tab 5. bosanskog korpusa dostavio pod
injenim jedinicama 10. listopada 1944., stoji da su se u sastavu neprija
teljske operativne grupe pod zapovjednitvom taba 69. njemake divizije
(iji je zapovjednik general-major von Dewitz zarobljen nale i ustake po
sade logora Gradika i Jasenovac (800 ljudi).92

*
Anela nidari Cveba, koja je u ime odbora za pomo logorima
potpisala popratni akt uz pismo rukovodstva K. P. u logoru Stara Gradika
poslano 15. kolovoza 1944. na teren C. K. KP za Hrvatsku, pojavila se mje
sec dana kasnije u sjeditu Okrunog komiteta KPH za Novu Gradiku, na
osloboenom teritoriju Slavonije. S tim u vezi taj je komitet 19. rujna dosta
vio povjerenstvu CK KPH za sjevernu Hrvatsku pismo u kojemu potvruje
njezin dolazak s propratnicom i istie da su istu odmah povezali preko
veza koje postoje s logorom Jasenovac, da u Jasenovcu postoji Mjesni ko
mitet logora Jasenovac, kao i partijska organizacija i antifaistiki odbor.
Slijede redovi: Postoji udarna brigada pod imenom 'Brigada smrti' koja
broji do sada oko tri stotine udarnika podijeljenih na trojke. Mjesni komitet
rukovodi njima. Vezu sa njima odravamo redovito. Imamo ifru i preko nje
se dopisujemo. udi nas da u vaem dopisu nama navodite da nismo uinili
nita po tom pitanju. Mi smo prije dva mjeseca o svemu ovom izvijestili na
oblasni komitet, a oni su nam kazali da e oni obavijestiti vas i daje to nji
hova stvar. Mi se smatramo krivim radi toga to nismo direktno izvjetavali
o tome vas. Od sada emo to initi redovito.93
Na kraju pisma Okruni komitet za Novu Gradiku dodaje: Sa lo
gorom Gradika nemamo organizirane veze, ali da e redovitu vezu s njima
uspostaviti uz pomo Anele nidari. Povjerenstvo CK KP za sjevernu
Hrvatsku je, dakle, u svom dopisu-koji, naalost, nismo uspjeli prona
i - na odreen nain kritizirao Okruni komitet za Novu Gradiku to se
nije aktivirao oko uspostavljanja veze s logoraima u Jasenovcu i Staroj
Gradiki. Sa svoje strane taj okruni komitet odgovara kako je o svemu jo
prije dva mjeseca izvijestio Oblasni komitet za Slavoniju, koji je kazao da
e oni obavijestiti povjerenstvo. Uslijedio je izvjetaj Anele nidari Cve-
be upuen povjerenstvu CK KP za sjevernu Hrvatsku: Dana 19. 9. stigla

91 Zbornik, IV/30, str. 144.

92 Isto, str. 192-193.
93 A. Mileti, II, str. 778, 780.
sam na O. K. Nova Gradika odakle su me drugovi poslali na kotarski komi
tet Nova Gradika radi uspostave veze sa logorom u Staroj Gradiki, dok
vezu sa logorom Jasenovac imadu i odravaju oni sami, kako su Vas odmah
nakon mog dolaska izvijestili. im sam stigla ovamo na kotarski komitet,
odmah sam poduzela sve da uspostavim vezu preko Bosanske Gradike, no
nije se moglo nita uiniti budui da su se ve vodile borbe u samom mje
stu, te se do tamo nije moglo prodrijeti. U meuvremenu dok su se vodile
borbe u samoj Bosanskoj Gradiki i okolici ustae su preselili cijeli logor u
Jasenovac.94
Pismo okrunog komiteta KP Hrvatske za Novu Gradiku pisano u
trenutku kada su se ve vodile borbe za Banja Luku i Bosansku Gradiku
(19. rujna) nedvosmislen je dokaz da taj komitet pa, prema tome, ni ruko
vodstvo organizacije jasenovakih logoraa nisu nita znali o predstojeem
napadu jedinica NOV i POJ na Banja Luku i Bosansku Gradiku, tj. za dru
gu banjaluku operaciju, koja je zapoela 18. rujna u 22 sata. To isto, indi
rektno, potvruje i Anela nidari u svome upravo citiranom izvjetaju.
Ponovilo se, dakle, ono to se dogodilo prilikom prve banjaluke operacije:
zatoenici jasenovakih logora bili su zaboravljeni. Navodi Anele Snidar-
i o tome da su ustae dok su se vodile borbe u samoj Bosanskoj Gradiki
i okolici (...) preselili cijeli logor u Jasenovac, uglavnom su bili toni. U
lanku Novi zloini ustakih koljaa u Jasenovcu, objavljenom u sklopu
KP Hrvatske Naprijed 6. veljae 1945. napisano je: Ujesen 1944. ustaki
koljai zapoeli su evakuaciju zatoenika iz Stare Gradike. Najprije su po
bili sve Srbe. Tako je 21. rujna 1944. ustaki vodnik Rulja odveo 100 Srba
i likvidirao ih u selu Uskocima nedaleko od Gradike. 23. rujna pokupili su
Runja i neki ustaa enon sve ene Srpkinje iz Kule, kao i djecu, te 282
mukarca Srbina i odveli ih, icom vezane, u Uskoke, gdje su ih likvidirali.
Toga dana krenula je prva grupa od 684 zatoenika, takoer vezanih icom,
pjeke u Jasenovac.95
Josip Erlih iz sela Koka kod Osijeka, koji je kao etrnaestogodinji
djeak krajem kolovoza 1942. priveden u logor Stara Gradika, a poslije ne
koliko mjeseci prebaen u jasenovaki logor br. III (Ciglana), napisao je u
svojim sjeanjima: Logor Stara Gradika bio je likvidiran, neto preostalih
logoraa, Jevreja i Hrvata, bilo je prebaeno u Jasenovac, dok su Srbi svi
pobijeni jo u Staroj Gradiki. Njihovo prebacivanje do Jasenovca bilo je
strano. Cestom ih nisu smjeli voditi, bojei se partizana. Vodili su ih pokraj
Save. Terali su ih trei, a onaj koji nije mogao ili je zastao, bio je ubijen i

94 Isto, str. 781.

95 Isto, str. 886.
 baen u Savu. To je svakako bila trka ivota. Meu logoraima koji su doli
iz Stare Gradike bio je i moj ujak.96
Slino J. Erlihu svjedoi i Jakica Finci, koji je u Jasenovac doveden
u oujku 1942. iz Sarajeva i poslije mjesec dana prebaen u logor Stara Gra
dika: U mjesecu septembru poela je likvidacija logora St. Gradika. Na
dan 21.9. 1944. odveli su oko dvije stotine Srba i likvidirali ih, vjerovatno u
Kuli. Sutradan su opet odveli dvije stotine Srba. Na 23. 9. ustae su naredili
da se izbroje svi zatoenici Hrvati, muslimani i Jevreji, te da se svi spreme
za put, a preostali Srbi su odvedeni u Kulu i ondje ubijeni. Kako smo se
spremili, krenuli smo pjeice za Jasenovac uz Savu. Putem su nas tjerali i
tukli toliko da smo skoro svi pobacali stvari. Svakog koji nije mogao da ide,
ubili su na putu. Na put je krenulo oko sedam stotina zatoenika, a poginulo
je oko dvjesta.97
*
Istodobno s prebacivanjem gotovo svih zatoenika logora Stara Gra
dika u jasenovaki logor br. III (Ciglana), a manjim dijelom u Lepoglavu, u
logoru br. III dogodilo se ono o emu je u saopenju Zemaljske komisije
Hrvatske za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa napisano:
U mjesecu rujnu 1944. godine saznala je uprava logora preko svojih douni
ka da u logoru postoje izvjesne grupe zatoenika koje podravaju veze sa li
cima izvan logora. Po tvrenju dounika, te su grupe bile povezane s parti
zanima i stvarale plan za pobunu i bijeg iz logora.98
Postoji nekoliko verzija o tome kako su ustae saznali za postojanje
grupe logoraa povezanih s partizanima. Teko je utvrditi koja je od njih
najblia istini. Zatoenik Dragan Roler saznao je pojedinosti o provali orga
nizacije po prebacivanju iz Bosanske Gradike u Jasenovac: Poslije mog
ponovnog dolaska u Jasenovac priao mi je Ignac Nacek Vrhovnik iz Siska
kako je cijela organizacija bila provaljena. Stalni kurir te organizacije bio je
negdje potkraj kolovoza ili na poetku rujna 1944. godine uhvaen na jednoj
ilegalnoj vezi izvan logora pa je pod muenjima provalio rukovodstvo orga
nizacije.99
Ignac Nacek Vrhovnik, trgovaki pomonik, kao lan Mjesnog ko
miteta SKOJ-a u Sisku uhienje 1935. i osuen 1936. godine u Petrinji.100 S
izbijanjem ustanka 1941. krenuo je putem ostalih svojih drugova, a taj put

96 Seanja Jevreja, str. 280.

97 Isto, str. 194.
QQ
Zloini u logoru Jasenovac, Zagreb, 1946., str. 59.
99 M. Peren, 1999., str. 200.
100 Sisak i Banija u revolucionarnom radnikom pokretu i ustanku 1941., str. 507,
582-585.
 gaje doveo u logor Jasenovac. Dugogodinjem jasenovakom logorau Otu
Breueru polo je za rukom da 26. rujna 1944. pobjegne iz logora. U izjavi
danoj Okrunoj komisiji Banije za utvrivanje ratnih zloina 25. travnja
1945. on je o zloinima u koncentracijskom logoru Jasenovac kazao i slje
dee: Nekako pred moj odlazak iz logora ustae su dale povjeati 25 zato
enika zbog toga to su imali vezu s partizanima. Do otkria te veze doloje
na taj nain to je jednog veterinara zatoenika, Mateja Lacija rodom iz
Broda, prokazao jedan civil iz Dubice, prijavivi ustaama daje on za vrije
me svog boravka u Dubici, kamo je bio odlazio po slubenom poslu pod
pratnjom ustaa, razgovarao s jednim civilom koji je kasnije otiao u parti
zane. Nakon toga ustae su veterinara stavili na strahovite muke i on je, ne
izdravi to muenje, odao nekoga od zatoenika koji je s njim saraivao, a
taj drugoga i tako su ustae pohapsili veliki broj, oko 30 zatoenika i slo
bodnjaka te nekoliko ustaa, i podvrgli ih strahovitom muenju. Nakon mu
enja njih je 24 uhienika, meu njima dvojica ustaa, dva slobodnjaka i 20
zatoenika, osueno na smrt vjeanjem. 20 osuenika objeeno je na elektri
ne stupove u logoru III, a 4 u mjestu Jasenovac.101
Spominjani zatoenik Ljubo Vranje, koji je kao partizan zarobljen
na Kozari, napisao je: Neposredno nakon dolaska u logor Jasenovac - ruj
na 1943. godine, drug Milo Bokovi rekao mi je da u logoru djeluje ilegal
na partijska organizacija. Primljen sam u organizaciju i ukljuen u njen ile
galni rad. U organizaciji je djelovao i zatoenik - veterinar Laci. Kada je
jednom prilikom s ustakim straarom krenuo u Hrvatsku Dubicu, povjere
no mu je da sa sobom ponese plan logora Jasenovac i ostale podatke koje je
trebalo dostaviti do partizana na Kozari. Pismo je, na nesreu, dolo u ruke
ustaa. Veterinar Laci i ustaa koji gaje pratio bili su uhapeni. Izloeni su
strahovitim muenjima jer su ustae imali pismo, a i imena nekih mjetana
Jasenovca, tako da su ih s tim mogli teretiti.102

*
U odluci o proglaenju Dinka akia, jednog od upravnika jasenova-
kog logora, ratnim zloincem navedeno je i ovo: U mjesecu septembru
1944. izbila je u logoru Jasenovac velika afera. Bile su navodno otkrivene
dvije grupe zatoenika od kojih jedna daje imala veza sa partizanima, a dru
ga s etnikim pokretom (Dopuna H). Povodom toga voena je istraga, gdje
su svi oni koji su bili presluavani neobino okrutno i zvjerski mueni. Po
red ostalih istragu je vodio i pomagao kod muenja lino sam aki Dinko.
Specijalno sredstvo za muenje bila je tzv. letlampa, kojom su palili tijelo

1(11 A. Mileti, II, str. 912.

102 Ljubo Vranje, Iz pakla u slobodu, Rijei koje nisu zaklane IV, str. 37.
rtvama, a aki Dinko je nazvao to sredstvo muenja V. br. 1 (Dopuna
I). Ova istraga svrila se tako daje 21 osoba objeena dana 22. 9., a pet oso
ba dana 33. 9. 1944. Meu ustanovljenim koji su stradali tada bila su sljede
a lica: dr. Bokovi Mile, lijenik, Laci Mateo, veterinar, Pejanovi Nikola
iz Siska, Mari Tomo iz Zagreba, Mustafija Hajnrih, Bokovi Dmitar,
inenjer iz Zagreba, Rebac Remzija, dr. Branko Koni, sudac, dr. Milano-
vi, zubar, ivkovi Stevan, student iz Mitrovice, Sekuli Boro iz Vukova
ra, Vojnovi Branko iz Bosne, Krajnovi Pero iz Zagreba, Lubura Jovo, rad
nik iz Bosne, Hadija i Raji iz Sarajeva. S tom grupom likvidirani su i neki
ustae slobodnjaci zatoenici, koji su politiki suraivali s tim grupama, a to
su bili dr. Jurev Marin, ust. satnik i lijenik bolnice i njegova ena, Belu-
i, ust. natporunik, te slobodnjaci Jankovi arko i Rukavina Franjo.103
Na kraju odluke za Dinka akia je reeno: Imenovani je jo u bjekstvu i
prema nekim obavjetenjima kree se od Austrije do panije.104

Dok se u Banja Luci i oko Bosanske Gradike ve peti dan vodila

ogorena borba izmeu jedinica NOV i njemako-ustakih garnizona, u ja-
senovakom logoru br. III (Ciglana), pred strojem svojih supatnika stajao je
ispod vjeala 21 istragom izmrcvareni zatoenik. Prvi je objeen veterinar
Mateo Laci, a ta se onda dogodilo opisao je u novinskom lanku bivi, tu
prisutni logora Dragutin krgati: Dr. Mile Bokovi u asu kad je trebao
biti objeen prilazi banditu akiu i, pokazujui mu na vjeala, kae: 'Ovo
nije za ljude, traim da umrem po crnogorskom obiaju od metka. Mene
moete ubiti, ali moja ideja je neunitiva.' aki mu nareuje, vadei pitolj,
da se okrene, a on odgovori: 'Crnogorac se ne okree.' aki puca, a drug
Bokovi pada mrtav105 (Dopuna J). Jakob Danon, logora koji je u Jase
novcu proveo vie od tri pol godine, radei uglavnom kao brija, izjavio je
odmah poslije rata (26. svibnja 1945.) pred Komisijom za utvrivanje zloi
na okupatora i njihovih pomagaa d a j e poetkom rujna 1944. godine grupa
zatoenika - njih 21 -osumnjiena da je imala veze s partizanima u umi te
da su se u toj grupi, izmeu ostalih, nalazili Laci Mateo, veterinar, dr. Mile
Bokovi, lijenik, Nikola Pejnovi iz Siska, Tomo Mari iz Zagreba...
Slijedi konstatacija da su s tom grupom bili povezani neki ustae, i to dr.
Jurev Marin, satnik lijenik u bolnici i njegova ena, zatim natporunik

103 A. Mileti, III, str. 503-504.

Isto. Poslije uhienja u Argentini, aki je izruen Hrvatskoj, gdje je poslije
sudskog procesa u Zagrebu 4. listopada osuen na 20 godina zatvora. Vie u: M. Bulaji,
Jasenovac na sudu. Suenje Dinku akiu. Beograd, 2001.
105 Dragutin krgati, Najtraginije razdoblje logora Jasenovac. Omladinski borac,

glasilo Ujedinjenog saveza antifaistike omladine Hrvatske, br. 16, 19. srpanj 1945., str. 6.
218
Belui, Jankovi arko i Rukavina Franjo, osloboeni zatoenici, pisari lo
gora i ponovno konstatacija da su svi navedeni osumnjieni kao komunisti
i da imadu veze s partizanima.106 J. Danon najzad kae daje ta tzv. komu
nistika grupa objeena, njih 21 na broju, dne 23. 9. 1944., i to zatoenici u
logoru pred naim nastambama, a ustae i slobodnjaci u selu Jasenovac.
U vezi s onim to se u jasenovakom logoru br. III dogodilo 22. ruj
na 1944. Adolf Fridrih, takoer zatoenik jasenovakog logora od osnivanja
pa do njegovih posljednjih dana, napisao je ove retke: Ustake zvijeri se
nisu zadovoljile samo ubijanjem i klanjem, nego su prireivale svakih neko
liko dana i vjeanja pred itavim logorom. Tako su jednog dana odredili oko
30 zatoenika i odveli ih u Zvonaru, okovali ih u lance i 14 dana ih muili
najstranijim mukama. Palili ih benzinskim lampama i zabadali im avle
pod nokte, rezali im debelo meso i solili otvorene rane. Meu tim zato
enicima su se nalazili stolar Nikola Pejnovi iz Siska, braa dr. i ing. Bo-
kovi, Crnogorci iz Beograda, gdje je dr. Bokovi bio ef jedne bolnice.
Zatim Ladislav Matej, veterinar iz Zagreba, Milan Grbi, student umarstva,
Ivica ivkovi, trg. pomonik iz Zagreba, Musafija iz Sarajeva i drugi. Po
slije etmaestodnevnog muenja u Zvonari, objesili su ih na stupu pred svim
logoraima. Zatim je upravitelj proitao neku osudu po kojoj se osuuju, da
su imali veze sa partizanima, to je nepobitno istragom utvreno, pa su zbog
toga bili osueni na smrt vjeanjem. Osuda je izvrena na sljedei nain.
Pred barakama su bila postavljena duga vjeala, na koja su objesili 12, a
ostale su objesili o klinove koje su zabili na oblinje telefonske stupove. Sve
su objeene ostavili tako da vise 24 sata, da ih zatoenici gledaju. Istovre
meno je u mjestu Jasenovcu pred crkvom objeen ef ustake bolnice dr.
Marin sa enom i njegov zamjenik, ustaki porunik dr. Belui, jer su
odravali vezu izmeu logoraa i partizana107 (Dopuna L).

*
U jeku priprema za prvu banjaluku operaciju Tito je 27. prosinca
1943. radiogramom poslanim iz Jajca naredio Centralnom komitetu KP
Hrvatske: U zamjenu traite dr. Mila Bokovia koji je u Jasenovcu.108
Meutim, do razmjene dr. Bokovia nije dolo iako je, kako stoji u napo
meni redakcije 11. toma Titovih Sabranih djela uz ovaj radiogram, Andrija
Hebrang stavio Mila Bokovia na listu za razmenu. Premda je proglaen
narodnim herojem 27. rujna 1953., u ediciji Narodni heroji Jugoslavije, koja
je objavljena pet godina kasnije (1958.), nema dr. Mile Bokovia. Meu

106 M. Bulaji, II, str. 215.

107 Seanja Jevreja, str. 49-50.
108 Tito, SD, 18, str. 114.
 tim, u novom izdanju edicije, tiskanom 1980. godine, dani su o njemu prili
no opirni podaci. Tu je, pored ostaloga, zapisano daje zavrio medicinu i
diplomirao u Bologni 1937. godine, da je postao lan KPJ 1940. u Beo
gradu, gdje je poslije okupacije krio ilegalnu partijsku tiskaru. Kako gaje
traila njemaka policija, otputovao je poetkom srpnja 1942. kao domo
branski satnik Vinko Tomaevi u Zagreb s ciljem da se preko partijskih
veza odatle prebaci na osloboeni teritorij do Vrhovnog taba. Meutim,
ustaka policija uhitila gaje 14. srpnja. Premda strahovito muen (Dopuna
M) Mile Bokovi nikog nije izdao tako daje tiskara u Beogradu nastavila
rad. Zatim je upuen u logor Stara Gradika, odakle je u prosincu te iste
1942. godine prebaen u Jasenovac. Pri kraju odrednice o dr. Mili Bokovi-
u lakonski se konstatira: Sa nekoliko drugova pripremao je bekstvo iz lo
gora, ali su ih logorske ustae otkrili. Posle ovoga su ih strahovito muili, a
zatim ih je preki ustaki sud osudio na smrt veanjem.
Slijedi detaljan opis onoga io se dogodilo na dan izvrenja smrtne
kazne 22. rujna 1944. godine: Odbio je da mu pred streljanje veu oi, a
posle prvog pucnja u njegove grudi je doviknuo: 'Nepobjediva je ideja ko
munistike partije! Ona ne umire smru Mile Bokovia. ivjela Sovjetska
Rusija, njena nepobjediva Crvena armija i nai Titovi partizani! ivjelo
bratstvo i jedinstvo jugoslovenskih naroda Srba, Hrvata, Slovenaca, Crno
goraca! ivio Staljin.' Ustaa je bio zbunjen, a onda je nastavio prazniti svoj
arer u Bokovieve grudi. I konstatacija: Centralni komitet KP Hrvatske
uvrstio je Milu kao prvog u spisku lica za zamenu, ali je ustaka nadzorna
sluba uvek nala naina da se on ne zameni za nemake i ustake ofici
re.109
I to je sve. O postojanju logorskog komiteta na elu s dr. Milom
Bokoviem, koji je u vezi s jedinicama NOV i POJ pripremao akciju s cil
jem oslobaanja logora ili njegovoj suradnji s tim komitetom - ni rijei.

*
Ono to se 22. rujna 1944. odigralo u jasenovakom logoru br. III
(Ciglana) i sutradan u samom Jasenovcu bilo je dio posljednjeg ina ire
ustake akcije usmjerene na otkrivanje i razbijanje organizacije NOP-a u ja
senovakom logoru, akcije koja je otpoela najvjerojatnije jo krajem srpnja
1944. O emu se radilo? Vidjeli smo da su 11. krajika (kozaraka) brigada,
kozaraki i gradiko-lijevanski partizanski odred u noi izmeu 21. i 22.
srpnja 1944., nakon krae borbe, zauzeli gotovo cijelu Bosansku Dubicu.
Svjesni injenice da su brz i relativno lak prodor partizanskih jedinica u
grad, koji bi se zavrio potpunim uspjehom da posadi nisu priskoili u po

109 Narodni heroji, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1980., I, str. 99.
 mo motorizirani odredi iz Jasenovca i vojska, omoguili njihovi suradnici
u gradu i garnizonu, ustae su poslije ove akcije domobransku posadu zami
jenili ustakom. Istodobno su mjetane na vanijim funkcijama u aparatu
vlasti zamijenili inovima dovedenim sa strane. Poslije tih izmjena mjesno
zapovjednitvo Bosanske Dubice je tijekom kolovoza izvrilo brojna uhi
enja da bi otkrilo partizanske veze i suradnike. Za istragu interesantnije
uhienike prebacivalo je za daljnju obradu u Jasenovac. Ostale su nou iz
meu 18. i 19. rujna 1944. poubijali. Tom prilikom su u Kreani (kod Hrvat
ske Dubice) zaklali trgovkinju Ginu Raki, uiteljicu Ljubicu Borovi, do
mobranskog kapetana Boka Radivojevia i njegovu majku i jo oko 50 sel
jaka iz okolice Bosanske Dubice.110
*
Da su uhienja u Bosanskoj Dubici, Jasenovcu i Novskoj bila jedin
stvena ustako-policijsko akcija, potvrdio je indirektno Miroslav Filipovi
Majstorovi na sasluanju poslije rata (29. srpnja 1945.): U 1944. g. u mje
secu rujnu bio sam lan prekog pokretnog suda u Jasenovcu, a lanovi su
bili Josip Mataja, ustaki satnik; Martin Milkovi, ustaki natporunik; Li
anin Dinko aki, ustaki natporunik iz Bosanskog Broda. Mi nismo sudili,
nego samo potpisivali osude. Osude je izraivao i nama davao na potpis dr.
Mihovil Prpi, ef pravosudnog odjela za podruje Jasenovac. Tako sam
potpisao smrtnu osudu Marinu Jurevu, ustakom satniku, lijeniku, i njego
voj eni Mariji, Vinku Beluiu Vinku, ustakom natporuniku, arku Jan-
koviu, elektriaru iz Pakraca, Franji Rukavina, bivem financu. Ove smrtne
osude donesene su navodno radi veze koju da su imali s partizanima. Isto
tako sam potpisao smrtne osude civilima iz Dubice, mislim sedamnaestorici,
a koji su bili optueni zbog veze s partizanima. Ovih 17 objeeno je u Dubi
ci. Napokon, potpisao sam kao lan prekog suda osam smrtnih osuda u Nov
skoj eljezniarima, te su i ovi objeeni. Sva ova vjeanja izvrena su uje
dan dan.111
Nismo uspjeli pronai nijedan dokument, ak nijedno svje
doenje koje bi bacilo vie svjetla na ono to se dogaalo u Novskoj
tijekom rujna 1944. O zbivanjima u Bosanskoj Dubici prilino opirno
i upeatljivo govori Abwehr oficir pri njemakom opunomoenom
generalu u Hrvatskoj u izvjetaju br. 1615/44 od 6. listopada 1944.
On, izmeu ostaloga, kae: 20. rujna u 17.00 sati pred damijom u
Bos. Dubici I. ustaka obrambena brigada iz Jasenovca objesila je

110 Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera,

redigirali i izdali Joa Horvat i Zdenko tambuk, Zagreb, 1946., str. 29.
111 Dokumenti o protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera,
redigirali i izdali: Joa Horvat i Zdenko tambuk, Zagreb, 1946., str. 29.
ovih 17 uglednih linosti iz Bos. Dubice...112 Slijede imena, prezime
na i osnovni podaci o objeenima (meu kojima su se nali i andar-
merijski narednik Bogdan Gluvi, star 41 godinu, Berta Babi, 80,
Viktorija Ornek, 16 godina...) pa zatim tekst: Pogubljeni su veinom
muslimanske i rimokatolike vjeroispovijesti.113

*
to su ustae htjeli postii formiranjem sudova koji e suditi, zapra
vo samo potpisivanjem presude ve davno osuenim zatoenicima jaseno
vakog logora smrti? O tome je u saopenju Zemaljske komisije Hrvatske
reeno: Cemu je sluio ovaj sud, pokraj utvrenih injenica da su ustaki
zloinci nekoliko stotina hiljada ljudi bez ikakva osnovana razloga, bez
ikakva postupka i bez ikakvog ma i ustakog suenja na najgroznije naine
pobili - nije jasno.114

Dopune i objanjenja

A
U Zborniku narodnih heroja Jugoslavije (1958.), za Ivana (Nikole) Sabljak
kae se daje uhien u Zagrebu krajem 1941., otpremljen u logor Jasenovac, a odat
le ubrzo prebaen u logor Stara Gradika, gdje je bio rukovodilac partijske organi
zacije sve do ubistva. Slijede redovi: Radei kod jednog ustakog vodnika u zat
voru kao posilni, Ivan je uspeo preko nekih zatoenika koji su pod straom odlazili
van grada, da uspostavi preko Bosanske Gradike vezu s kozarakim odredom.
Ovaj odred imao je zadatak da izvri napad na Gradiku i da, uz pomo komunista
i drugih logoraa oslobodi sve osuenike. Za tu akciju Ivan je pripremio komuniste
i oruje koje su krah od ustaa iz samog logora. Jednom u prolee 1944. godine
iao je van logora u pratnji ustaa. I pored strae uspeo je da doe do drugova koji
su bili u vezi sa logorom i sa kojima se dogovorio o akciji osloboenja. Meutim,
Ustakoj nadzornoj slubi je polo za rukom da otkrije plan akcije. Poslije toga
Ivan je opet baen u samicu, bio je strano muen i tuen, ali nije otkrio organiza
ciju bekstva. Jedne noi poveli su ga u Kulu na streljanje. On je to shvatio i poeo
da bei, ali je u bekstvu ubijen.115

112 Zbornik, IV/30, str. 817; AVII, mikrofilm London br. 8, 302, 602; Samardija,
str. 255.
113 Zbornik, IV/30, str. 818.
114 Zloini u logoru Jasenovac, str. 59.
115 Zbornik narodnih heroja Jugoslavije, BP Omladina, Beograd, 1958., str. 704.
 Gotovo istovjetan tekst nalazimo u ediciji Narodni heroji Ju
goslavije, koju je pripremio Institut za savremenu istoriju u Beogradu i ob
javio 1975. U njoj se jedino precizira da je osloboenje zatoenika bilo
planirano da se izvri u ljeto 1944. godine, no ustaka nadzorna sluba
uspjela je da otkrije plan akcije. Ovi podaci se ponavljaju i u drugom iz
danju, objavljenom 1982. godine. Nastojali smo pronai bilo kakav doku
ment ili bilo ije svjedoenje koji bi (osim izjava samih logoraa) potvrdili
postojanje veza i planirane akcije logoraa Stare Gracike i kozarakog (ili
bilo kojega drugog) partizanskog odreda, ali sva naa nastojanja ostala su
uzaludna. S obzirom na ishod misije Remzije Omanovia u jesen 1943. - o
emu je opirno bilo rijei u prethodnom poglavlju - rezultat naih nastojan
ja, izgleda, nije ni mogao biti drukiji.

B
Tek je u treem tomu svog djela Koncentracioni logor Jasenovac
-Dokumenta (1987.) Antun Mileti donio, in extenso, kao posljednji doku
ment (broj 18) ovaj izvjetaj i - ne stavljajui ispod njega potpis L. M. K i
ne spominjui popratni akt Glavnog ureda R. D. S. za Slavoniju - dao mu
naslov Pismo Mesnog komiteta logora Jasenovac na elu sa dr. Milom
Bokoviem estom korpusu NOVJ o ustako-domobranskim snagama u Ja
senovcu i oko Jasenovca i mogunost da se u sadejstvu sa avijacijom i sna
gama spolja i iznutra oslobodi logor Jasenovac. U sadraju iste knjige tekst
naslova iznad ovog dokumenta neto je drukiji: Pismo Mesnog komiteta
logora Jasenovac o ustako-domobranskim snagama koje obezbeuju Jase
novac i mogunosti da se oslobodi koncentracioni logor Jasenovac. Na
osnovi ega je A. Mileti zakljuio da se radi o pismu Mesnog komiteta lo
gora Jasenovac na elu sa dr. Milom Bokoviem upuenom estom kor
pusu NOVJ - nejasno je.
C
Fotokopiju Dukova pisma Andriji donio je Antun Mileti u treoj
knjizi Koncentracioni logor Jasenovac - Dokumenti na str. 357 bez i jedne
rijei komentara ili objanjenja, samo s legendom Faksimil dokumenta br.
188. Meutim, tiskanog teksta tog dokumenta, kako je to uobiajeno, u
knjizi nema niti se on u njezinu sadraju spominje, a pod brojem 188, na str.
357 i 358, nalazi se tekst dokumenta Pismo Ivana Sabljaka iz logora Stara
Gradika od 25. maja 1944. godine, koji nema nikakve veze s Dukovim
pismom Andriji.
D
U Debeloj kosi na Kordunu 30. srpnja 1944. odranje povodom
proslave tree godinjice ustanka veliki narodni zbor na kojem je, uz
ostale, govorio i Andrija Hebrang. Zboru je prisustvovao i Pavle Jaki,
u ijoj knjizi Nad uspomenama (drugi tom, str. 464) nalazimo fotografije
koje to potvruju.
E
Oito je Mirko Peren bio jedini (dosad) novinar-publicist koji je
imao u rukama integralan tekst pisma Povjerenstva CK KPH od 28. kolovo
za 1944. S tim u vezi u najmanju je ruku indikativna metamorfoza reenice
koja u prvom izdanju njegove knjige Ustaki logori (1966.) poinje rijei
ma: U arhivu Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske sauvano je
jo nekoliko originalnih pisama i izvjetaja... (129). U drugom (proire
nom i dopunjenom) izdanju te knjige (1990.) citirana reenica poinje rijei
ma: U Centralnom komitetu Saveza komunista Hrvatske sauvano je jo
nekoliko originalnih pisama i izvjetaja... (262).
Zato je autor u drugom izdanju izostavio ili izbjegao spomenuti ar
hiv? Znai li to da su dokumenti (nekoliko originalnih pisama i izvjeta
ja), pa meu njima i pismo Povjerenstva CK KPH od 28. kolovoza 1944.,
izdvojeni iz ratnog arhiva CK KP Hrvatske (koji je prema nekim podacima
prebaen u Institut za povijest radnikog pokreta Hrvatske) i da se (i dalje)
uvaju u CK KP Hrvatske? Moda pod nekim posebnim tretmanom. Zato?
Razmatrajui ovo pitanje ne treba gubiti iz vida injenicu da se Mirko Per
en od rujna 1969. do veljae 1972. nalazio na dunosti struno-politikog
radnika u CK KP Hrvatske.
F
Prvih dana listopada 1944. Pavle Jaki je uoi napada estog korpu
sa na Viroviticu doao iz Topuskog u Slavoniju. S tim u vezi on u svojim
sjeanjima pie: Slavonske partizanske jedinice - sastavljene od potomaka
slavonskih Krajinika -'pandura barona Trenka'- vrsto vezane za NOP i
izvanredno borbene - ostavile su na mene snaan utisak.116
Uslijedili su osloboenje Virovitice i neuspjeli napad jedinica NOVJ
na Koprivnicu, a onda: Tih dana osloboen je i Beograd, pie P. Jaki u
sjeanjima. Na Vrhovni tab, pretpostavljajui da e doi do opteg brzog
nastupanja dolinom Save, naredio je 6. i 10. korpusu da se prebace na ko
munikaciju Slavonski Brod - Zagreb.117
Moe se postaviti pitanje: Zato u takvoj situaciji, kada se velike
snage NOVJ prebacuju na komunikaciju u ijoj se neposrednoj blizini nalazi
kompleks jasenovakih logora, naelnik Glavnog taba Hrvatske, Pavle Jak
i, nije tabu 6. (i 10.) korpusa nabacio ideju da se (barem) ispitaju mogu

116 P. Jaki, n.d., str. 548.

1,7 Isto.
nosti za poduzimanje akcije u cilju njihova oslobaanja? Pogotovo ako je
smatrao, kako sam kae, da bi takva operacija za nau tadanju vojsku bila
prava ala i da ne bi bila mnogo tea od slavonsko-banijske operacije 'Ve
liki transport'.
G
Bivi jasenovaki zatoenik Egon Berger, koji je neposredno poslije
rata radio u propagandnom odjelu Zapovjednitvu grada Zagreba, u svojoj
knjizi 44 mjeseca u Jasenovcu, ne precizirajui vrijeme kada se dogaaj odi
grao, napisao je i sljedee: Tada se najednom pojave dva mala aviona iza
Kozare i stadoe bacati bombe na savski most... Za nas su ovi mali avioni,
na kojima smo prvi put vidjeli petokraku, znaili novu nadu. Dali smo im
simbolino ime Prcandusi, kako smo u logoru zvali nae omladince. Sada je
nadmetanje saveznikih aviona postalo svakodnevno, ali pravo i najvee ve
selje bili su Prcandusi za koje smo od ustaa saznali da su partizanski. Ba
smo se nalazili kod ruka i uivali u umu aviona, kojih je bilo na stotine,
kad se pojavi pet Prcandusa i poee bacati letke. Promatramo te letke kako
se sputaju sve nie i nie. Ah, da nam je doznati ta na njima pie! Leci su
se sputali, ali ih je vjetar nosio dalje od logora, tek je jedan sletio na bure
sa vodom. Otili smo po vodu i uzeli letak. Tako je logor saznao najnovije
vijesti.118
H
Naili smo na malo podataka o postojanju grupa zatoenika jaseno
vakog logora koje nisu organizirali komunisti, odnosno aktivisti narodnoo-
slobodilakog pokreta. Spomenuti logora Dubrovanin Baldo Boduli u
sjeanjima objavljenim u zbirci Rijei koje nisu zaklane napisao je i ovo:
Po uvenju i prepriavanju poznato mi je da je u logoru postojala i organi
zacija, odnosno koliko se sjeam tanog naziva, Odbor jugo-nacionalista.
Kako smo i o tome raspravljali u 'trojkama', sjeam se da smo bili obavije
teni daje to uski krug jugo-nacionalista, koji nemaju svoje baze meu zato
enicima, ali da nae rukovodstvo zna za njihovo postojanje. Prialo se daje
predsjednik toga odbora jugo-nacionalista bio Laci. Laci je bio prvi objeen
na insceniranom stratitu, rujna 1944. godine, zbog pokuaja pripreme po
bune u logoru Jasenovac.119
Zatoenik Jakob Danon, koji je radio u logorskoj brijanici namijen
jenoj ustakim funkcionarima, to mu je omoguivalo da uje mnogo toga, a
uz to je, prema navodima logoraa dr. Josefa Konfortija smio ui u selo bez

118
Egon Berber, 44 mjeseca u logoru Jasenovac, Zagreb, 1966., str. 77-88.
119 Rijei koje nisu zaklane, str. 106.
uvara,120 u opirnoj zapisnikoj izjavi naveo je: Poetkom IX. 1944. izbi
la je u logoru velika afera. Bile su navodno ulovljene 2 grupe zatoenika: 1.
grupa zatoenika, njih 21, osumnjiena je daje imala vezu s partizanima u
umi. Meu tim osumnjienima nalazili su se: Laci Mateo, veterinar, dr.
Mile Bokovi, lijenik. Svi navedeni osumnjieni su kao komunisti i da
imadu veze s partizanima. I dalje: Zajedno s ovom istragom vodila se
istraga i protiv petorice zbog etnitva. Meu tim osumnjienim nalazio se
je Branko Vojnovi i neki Hadija, Lubara Jovo, a petog se ne sjeam.121
Kako je konstatirao da su i logorai koji su obuhvaeni istragom
zbog etnitva (naveo je, kao to emo vidjeli, imena samo trojice) sigur
no mueni i tueni te daje tzv. komunistika grupa objeena, njih 21 na
broju, dne 23. 9. 1944. J. Danon izjavljuje: Drugi dan objeeno je navede
nih 5 zatoenika (pravoslavci). Ovo sam drugo vjeanje morao ja gledati, jer
me je na to prisilio Dinko aki.122
U presudi na smrt vjeanjem, izreenoj 11. listopada 1946. Erihu Li-
saku, koji je neko vrijeme bio ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni red i
sigurnost, odnosno dravni tajnik (sekretar) u Ministarstvu unutranjih po
slova NDH, stajalo je daje, izmeu ostalog, kriv i zato to je po njegovu na
logu objeen dr. Milo Bokovi i drugovi, objeen Branko Vojnovi i dru
govi.123
U sjeanjima jasenovakih zatoenika naili smo i na opise golgote
kroz koju je prola grupa etnika dopremljena u logor. Tako je Josip Erlih
napisao: Negde 1944. godine, tanog datuma se ne seam, u logor je, pored
svakodnevnih transporta novih zatoenika koji su stalno pristizali iz svih
krajeva tadanje NDH, doteran i transport pravih etnika. Ne mogu tano
rei koliko ih je bilo, ali ih je bilo podosta. Navodno da su oni namamljeni
kao saveznici ustaa do blizu Jasenovca, i tu su ih jednostavno pokupili i
strpali u logor. Zatvorili su ih u jednu posebnu baraku da tu ekaju svoju
sudbinu. Bili su u dobrim vojnikim uniformama bive jugoslovenske voj
ske i imali su skoro svi nove cokule na nogama. Da li su im davali i neto
hrane, nije mi poznato, jer njihovoj baraci se od logoraa nije mogao niko
pribliiti. Jednog dana nastala je strana oluja i da nesrea bude vea srui
ba njihovu baraku, i to pravo na njih. Verovatno da ih je tu neto i stradalo,
ali nakon izvesnog vremena gomile njihovih stvari stajale su pred skladi
tem. Znai, i njih su likvidirali na isti nain kao i druge logorae.124

120 Seanja Jevreja, str. 222.

121 A. Mileti, III, str. 534.
122 Isto, str. 535.
123 A. Mileti, II, str. 784.
124 Seanja Jevreja, str. 280.
 Osvrui se vjerojatno na isti sluaj koji je opisao J. Erlih, jasenova
ki zatoenik Adolf Fridrih u svojim je sjeanjima zabiljeio: Krajem sep
tembra doveli su oko 160 etnika iz sela ivaje. Sve su okovali u lance i
ostavili tako 8 dana bez hrane. Zatim su ih tako izgladnjele i nemone jedne
noi po 10 u grupama vezali i odveli na isti nain preko Save i pobili.125

I
Po navodima logoraa Jakoba Danona, upravnik jasenovakog logo
ra Dinko Saki je letlampu, kojom su muili logorae pod istragom, nazvao
Fau 1 po leteim bombama (Vergeltungswaffen - oruje za odmazdu - V-l)
kojima su Nijemci od lipnja do rujna 1944. bombardirali London. Po njemu,
aki je javno rekao u brijanici 'V-l' daje uspio,126 to je trebalo znaiti
da su barem neki od zatoenika pod mukama bili prisiljeni na priznanja.

J
O dr. Marinu Jurevu, kojega logorai u svjedoenjima i sjeanjima
nazivaju dr. Marin, dr. Jurin ili dr. Jurevi, bilo je rijei na prethodnim
stranicama: krajem svibnja 1942. kao jasenovaki zatoenik namjerava
prebjei partizanima; godinu dana kasnije, kao upravnik jasenovake bolni
ce s inom ustakog porunika i satnika u ulozi partizanskog obavjetajca
organizira osloboenje logoraa koji rade na postavljanju telefonske linije
Jasenovac - Krapje; na kraju, vidimo ga na ustakim vjealima. Ustaka je
policija poetkom 1942. godine uhitila Marina (Antunova) Jureva, 30 godi
na na putu iz Beograda u Zagreb i uputila ga u logor Jasenovac. Meutim,
kako je bio roen i zaviajan u Katel Novom kod Splita, s podruja prik
ljuenog Italiji, uslijedila je intervencija talijanskog konzuata u Zagrebu, a
13. lipnja iste godine i telegram Zatitnog redarstva Zagreb poslan zapo
vjednitvu sabirnih logora Jasenovac da mu se preprati Marin Jurev.
Sto se s M. Jurevom zatim dogaalo, kako se i zato, ako je uope
bio upuen u Zagreb, ponovno naao u Jasenovcu (sa suprugom Marijom) i
kao lijenik (slobodnjak) u inu ustakog porunika pa zatim satnika postao
upravnik logorske bolnice - nismo mogli utvrditi. U citiranom lanku Dra
gutina krgatia nalazi se i odlomak: U vezi s provalom u logoru objeeni
su u mjestu Jasenovcu: Franjo Rukavina, fmanc-opskrbnik ustake bolnice,
slobodnjak (prije zatoenik), dr. Marin Jurev, lijenik ustake bolnice (pri

125 Isto, str. 49.

126 A. Mileti, III, str. 534.
je zatoenik), Zvonko Belui, medicinar, Marija Jurev, ena dr. Marina
Jureva (objeena zbog njega), arko Jankovi, elektriar.127
Nekoliko logoraa prikazalo je u svojim sjeanjima dr. Jureva, a s
njim i dr. Beluia u najljepem svjetlu. ini nam se daje to ipak najupeat
ljivije uinila Nada Salamon: Na na politiki ivot u logoru imali su velik
utjecaj ustaki lijenici dr. Marin Jurev i dr. Ivan Belui. Oni su zapravo
bili zakamuflirani aktivisti NOP-a, izaslanici logorskog komiteta, koji su
nosili ustaku uniformu u inu satnika, ali su sav svoj rad posvetili NOP-u i
logoraima. Preko njih dobivale smo iz ustakih magazina najnevjerojatnije
stvari. Bilo je dovoljno da mi, preko nae logomice, napravimo popis po
trebnih stvari, kao to su lijekovi, odjea, obua, hrana itd., pa da sve to u
traenim koliinama dobijemo u najkraem roku u na krug. To je znailo
da drugovi iz mukog logora dre u svojim rukama sve vane pozicije, to
jest skladita, radionice, magazine, kancelariju, bolnicu, namijenjene ustaa
ma, te da sve to koriste za nas logorae. Sve navedene stvari dostavljao je u
na krug Mirko Maji, logora iz Zagreba, koji je po ustakoj liniji bio
zaduen za opskrbu naega kruga pitkom vodom i vodom za pranje iz Save,
a dovozio ju je kolima s konjskom zapregom. Meutim, u njegovim kolima
bilo je uvijek svega vie od same vode. Nadalje, preko dr. Jureva i dr. Be
luia mogle smo traiti da nas dovedu na lijeenje u ustaku bolnicu u Jase
novac, ako se elimo oporaviti ili samo posavjetovati s drugovima. Preko
njih prebacile su se bolesne i slabe ene, posebno omladinke, u logor Stara
Gradika, gdje su bile snoljivije prilike jer nije bilo tako tekih radnih uvje
ta. Preko ovih lijenika dobivale smo vijesti s frontova, zatim informacije o
ustakim namjerama i zloinima, u razgovoru s njima odreivali bi se takti
ki stavovi itd. Neopisiva je bila hrabrost i odanost KPJ drugova Jureva i
Beluia, koji su za svoj rad dali svoje ivote i ivote svojih obitelji.128
Nakon to je opisala vjeanje zatoenika, izvreno u logoru 22. rujna
1944., Nada Salamon dodaje: Kratko vrijeme nakon pogibije ovih drugova
objeeni su javno drugovi dr. Marin Jurev i dr. Ivan (prema nekima Zvon
ko ili Vinko - nap. aut.) Belui, te Marinova ena. ule smo da su ih groz
no muili, jer je Luburi bio posebno bijesan na njih, s obzirom na to to je
mislio da su njihovi.129
Tko su bili dr. Marin Jurev i dr. Ivan (odnosno Zvonko ili Vinko)
Belui (ili Bjelui), koji su svoje ivotne putove zavrili na ustakim vje-
alima u Jasenovcu? U drugom tomu knjige Antuna Miletia Koncentracio
ni logor Jasenovac - Dokumenti nalazimo napomenu da se u glasilu spo

127 A. Mileti, II, str. 778.

128 M. Peren, 1990., str. 206.
129 Isto, str. 208, 209.
men-podruja 'Poruke' od 1970. do 1984. spominju brojni logorai Jasenov
ca i Stare Gradike, kao npr. (...). Slijedi vie od 300 imena i prezimena (tu
je i Ladislav Mathe), ali meu njima nema ni Jureva ni Beluia. Postoji
doista vie razloga zbog kojih bi trebalo osvijetliti ulogu njih dvojice, po
sebno Jureva, u odravanju veze logorske organizacije KPJ s partizanskim
jedinicama i s ciljem da se osloboenje logora izvri istodobnom akcijom
izvana, iznutra i iz zraka! Zato to dosad nitko nije ni pokuao uiniti? I to
je jo jedno pitanje bez odgovora.

K
Na okruglom stolu odranom 15. i 16. studenog 1986. u Jasenovcu
profesor dr. Zvonimir eparovi, dekan zagrebakog Pravnog fakulteta i
predsjednik Svjetskog viktimolokog drutva (kasnije jedan od ministara
inozemnih poslova Republike Hrvatske), odgovarajui na vlastito pitanje:
Koje su specifinosti na primjeru Jasenovca? iznio je i obrazlagao tezu o
povijesno uvjetovanoj neagresivnosti, zapravo neborbenosti idovske rase
i dodao: Nasuprot tome, ovaj na narod ovdje se nije predavao. Narod je
ovdje buntovan, ratoboran i ne da se lako pod no. Ovdje je dolo do organi
ziranog pokuaja i u Staroj Gradiki, osloboenja iz logora. Prvi pokuaj je
propao. Bili su javno objeeni komunisti koji su organizirali pokuaj bijega
s kombiniranom akcijom iz zraka partizanskih jedinica.130
Oito je rije o vjeanju grupe jasenovakih logoraa na elu s dr.
Milom Bokoviem, koji je jedini strijeljan. Meutim, nije jasno zato Z.
eparovi akciju oslobaanja jasenovakih logoraa i pokuaj bijega po
vezuje samo s kombiniranom akcijom iz zraka partizanskih jedinica kada
se u izvjetaju koji je Glavni ured R. D. S. za Slavoniju proslijedio tabu 6.
korpusa 18. srpnja 1944. govori jasno i odreeno o kombiniranoj akciji iz
nutra, iz zraka i izvana. Osim toga, njemu je morao biti poznat i odgovor
koji su od Povjerenstva CK KP Hrvatske dobili zatoenici (Nemojte rau
nati sa stvarima kao to su na primjer avijacija i slino).
Teza dr. eparovia da idovi u Drugom svjetskom ratu tako
rei, stavljaju glavu pod no te daje, za razliku od naroda na ovom pro
storu, koji se nije predavao, idovska rasa u tom vremenu i u tom
pogledu neagresivna, ne moe prihvatiti. Prema podacima u studiji dr.
Jae Romana Jevreji Jugoslavije 1941 .-1945. rtve genocida i uesnici
Narodnooslobodilakog rata (Beograd, 1980.) u NOP-u i NOV i POJ Ju
goslavije sudjelovala su 4572 idova. Ve 1941. godine nalo se u usta
kim redovima 1320 idova, od kojih je 908 poginulo tijekom rata, a 150

130 Okrugli stol Jasenovac, 1986., str. 129.

preivjelih nositelji su partizanske spomenice 1941. Deset jugoslaven
skih Zidova proglaeno je narodnim herojima.

L
U lanku Najtraginije razdoblje logora Jasenovac Dragutina
krgatia, koji je kao logora nazoio dogaaju koji opisuje, nalaze se i
ovi redovi: Vezu s partizanima odravao je Ladislav Vinter zvan Matej.
Preko njega logor je primao direktive i materijal koji je bio potreban. On
je kao veterinar bio jedini u mogunosti da odlazi u Bosansku Dubicu i
na taj nain odrava vezu s partizanima. U prvoj polovici septembra
1944. bio je Vinter u Bos. Dubici i tamo se zadrao u razgovoru s nekim
ustakim zastavnikom koji je - navodno - drugi dan pobjegao u partiza
ne. Iza bijega tog bandita zatvore Vintera. Optue ga da je imao vezu s
tim ustaom i daje znao za njegov bijeg. Sada dolazi do onoga do ega u
ovakvim sluajevima obino dolazi. Dojavljivanje je poelo, drugovi pa
daju jedan za drugim. Drugovi su prebijani, paljeni, rezani, a u otvorene
rane stavljale su im ustae sol. Kada nisu nita htjeli priznati, osudi ih
prijeki sud na smrt vjeanjem.131
U prvom izdanju (1966.) knjige Ustaki logori Mirko Peren ne spo
minje citirani lanak Dragutina krgatia, ali u drugom, proirenom i do
punjenom izdanju (1990.) donosi iz njega opirne odlomke, pa i bazini po
datak daje vezu s partizanima odravao Ladislav Vinter zvan Matej, te da
je preko njega logor primao direktive i materijal. Meutim, ovjeka tog
prezimena (Winter) nijedan logora u svojim sjeanjima ne povezuje s
dogaajima koji su se u jasenovakom logoru odigrali tijekom rujna 1944.,
a ne nalazimo ga ni u citiranoj odluci o utvrivanju zloina okupatora, koja
se odnosi na Dinka akia. Tko je mogao biti ovjek koji je odravao vezu
izmeu organizacije jasenovakih zatoenika i partizana? U indeksu pake-
tamice logora Jasenovac meu logoraima koji su tijekom 1944. godine pri
mali pakete nalazi se pod brojem 1961 Mathe dr. Ladislav, Rafaela. A u
izvjetaju Ekonomije jasenovakog logora, dostavljenom logorskoj sigur
nosnoj slubi 6. rujna 1944. navedeno je: Izvjeujete se da su se danas
vratili iz Dubice zatoenici dr. Mathe Ladislav i Handler Vilko tako da se u
Dubici vie ne nalazi zatoenika Ekonomije. Grupnik (potpis neitak).132
Jakov-Jakica Danon, koji je, kao to smo ve rekli, odmah poslije
rata radio kao namjetenik Zemaljske komisije za utvrivanje zloina oku
patora i njihovih pomagaa u Zagrebu, stavio je u spomenutom indeksu uz
ime dr. Mathe Ladislav (Rafaela) napomenu: Objeen 21.9. 1944., pogri

131 Omladinski borac, 19. srpanj 1945.

132 A. Mileti, II, str. 777.
jeivi, svakako nehotice, samo u datumu (21. umjesto 22.), jer je spomenu
ti Mathe Ladislav bio onaj isti ovjek kojega su u svojim izjavama bivi ja-
senovaki logorai nazivali Laci Mateo, Matej Laci, Mataj Laci... i najzad
gaje u svom lanku Dragutin Skrgati nazvao Ladislav Viter, Zid, zvan Ma
tej.
Sudei prema citiranom ustakom dokumentu do uhienja dr. Mate
Ladislava moglo je doi samo poslije 6. rujna 1944., poslije ega je uslijedi
lo zatvaranje odreenog broja zatoenika u Zvonaru, istraga nad njima i ko
nano vieanje 22. rujna. Do detaljnijih podataka o dr. Mati Ladislavu ni
smo, naalost, mogli doi. Meutim, u knjizi dr. Jae Romana Jevreji u Ju
goslaviji 1941.-1945. itamo daje Mate Rafaila ing. Andor (Andija), roen
1898. u Slavonskom Brodu, godine 1919. uestvovao u maarskoj revoluci
ji. Po dolasku ustaa na vlast prebegao u Dalmaciju odakle je interniran od
Italijana poetkom juna 1943. u logor na Rabu. Po osloboenju iz logora
stupio septembra 1943. u NOP. Kako je, prema nekim podacima, i Mate
Ladislav rodom iz Slavonskog Broda, od oca Rafaila, vjerojatno su on i
Andor (Andija) bili braa.

M
Tvrtko vob, koji se kao zatvorenik u srpnju 1942. nalazio u
zagrebakoj Zakladnoj bolnici, u lanku Sliice iz ustakih zatvora,
objavljenom u ediciji Zbornik sjeanja, Zagreb, 1941.-1945. pie:
Jedne noi oko dva sata donesen je na nosilima jedan zatvorenik. Sav
povijen, imao je na licu masku od sadre koju su mu stavili lijenici.
Hripao je i pitao. Jedva se razabralo: 'Ubijte me, drugovi, ubijte me!'
Tek to je bio smjeten u krevet od strahovite boli strgao je masku s
lica i skidao povoje. Vidjelo se da mu je cijelo lice, cijela glava tam
nocrvena, gotovo crna i nateena tako jako da se u toj oteklini nisu oi
gotovo ni razabirale. Svi prednji zubi bili su izbijeni, donja vilica
slomljena, usne nevjerojatno ispupene. Ta glava inila se kao neka
udnovata mjeina stavljena na vrat. Zglob noge bio mu je, kao to je
kasnije ustanovljeno, razbijen na dvanaest komada. Dobio je i potres
mozga. U poetku se nije znalo tko je. Svi smo bili duboko uvjereni da
nee preboljeti. Ipak, iako desetak dana nije nita mogao jesti, on se
polako, ali sigurno oporavljao. Konano smo saznali njegovo ime. Bio
je to dr. Mile Bokovi, Crnogorac, asistent Veterinarskog fakulteta u
Beogradu, sjajan drug i borac. Agenti su ga tukli i napokon bacili s
drugog kata na Trg N., i tako je dobio one strahovite ozljede (knj. 3,
str. 318-319).
 VIII. POGLAVLJE

JEDNA PJESMA I POGIBIJA DVOJICE

ZAPOVJEDNIKA
Stihovi i razmiljanja Danice Opaia. - Anketa beogradskih Veer
njih novosti. - Komentar jednoga generala, dva povjesniara i jed
nog pjesnika. - O dva korpusa i dvojici zapovjednika divizi
je. - ivotni put Nikole Demonje. - Slavonsko ljeto 1944. i prvi po
tvrdan odgovor. - Pogibija zapovjednika divizije u napadu na
Poegu (6. rujna 1944.). - Romansirana verzija Milana Noini-
a. - Broura Mate Jerkovia. - Memoari Veljka Kovaevia. - Rat
ni dnevnik Ivana ibla. - Svet i Politika donose svjedoenje M. Ke-
via. - Nesklad izmeu tvrdnji i injenica. - Verzija bez zrna isti
ne. - ivotni put Milana Stanivukovia Oficira. - Tko je u pravu:
Malobabi i ali ili Kevi? - Drugi potvrdan odgovor.

Stanko Opai Danica, predratni lan Komunistike partije Jugosla

vije, nesumnjivo najistaknutiji kordunaki prvoborac, lan Glavnog taba
NOV i PO Hrvatske, ovjek koji je otvorio I. zasjedanje AVNOJ-a, lan
ZAVNOH-a i CK KP Hrvatske, poslijeratni ministar u vladi Hrvatske, a od
1951. zatoenik Golog otoka, naavi se ponovno na slobodi, napisao je i
prvi put objavio u zbirci Put u bespua, tiskanoj u Zagrebu 1974., pjesmu
Jasenovac:1

Jednom komandant divizije ree:

'Ja mislim drugovi a vjerujem da to znate i vi,
da od Jasenovca sada nema nita pree.'
Sad na dvije obale Save
dva partizanska korpusa stoje, a krvnici gomile naroda dave -
Jasenovac to zoblje ko zmje proje.
Grijeh je i sramota, jer mi partizani
Ovdje, pa i u svijetu, ve beremo slavu,
narod nas pita, a mi ne znamo rei

1 Knjievna re, glasilo Knjievne omladine Srbije, str. 256, 10. svibanj 1985.
 zato toj adaji ne pokuamo odvmuti glavu,
jer ovdje smo od nje snaniji i vei.
utanje, svijet u udu blene,
u Jasenovac i dalje transporti nejai stiu,
i dalje on guta ljude, djecu i ene,
tune se vijesti niu.
Za nekoliko dana pogibe komandant i svata se uka
a na Jasenovac do svretka rata
ne planu partizanska puka.
Nikada niko ne ree zato se eka,
gdje kripi, - pitanja se nameu ljuta,
ali sve do danas to ostade zagonetka.

*
Beogradski novinar Milomir Mari u svojoj knjizi Deca komunizma,
posvetio je poglavlje Zauzdavanje 'ajduka' na Kordunu Danici Opaiu.
Po ustaljenom dobrom obiaju i tu se autor oslanja u prvom redu na ono to
mu je junak prie sam ispriao pa konstatira da je Danicu Opaia kop
kalo zato na jasenovaki logor nije tokom rata ispaljen nijedan partizanski
metak, iako su slavonske partizanske jedinice bile u stanju da zauzmu i vea
utvrenja.2
U knjizi kazivanja Srbin u Hrvatskoj Stanko Opai objanjava po
drijetlo pitanja koje gaje, prema navodima M. Martia, kopkalo: Kada je
1948. objelodanjena saradnja Hebranga sa ustaama za vrijeme rata, uo
sam u narodu bezbroj pitanja i komentara. Najvie je pitanja bilo o onome
to je narod najvie boljelo, kao na primjer: Zato u Slavoniji na Jasenovac
nije pukla nijedna partizanska puka, ni onda kad su Slavonci imali korpus i
zauzimali mnoge utvrene gradove? Zato ne otee ni jedan transport na
roda iz ovih krajeva i Bosne, koji su slani u tu kasapnicu? Jesu li u povjere
nitvu CK KPH za Slavoniju bili slijepci ili Hebrangovi ljudi?3

*
Jedanaest godina poslije njezina objavljivanja u zbirci Put i bespua
pjesmu Jasenovac donosi 10. svibnja 1985. beogradski asopis Knjievna
re. Odmah zatim, poetkom lipnja iste godine, to ini i najtiraniji beo
gradski dnevnik Veernje novosti (navodei pogreno da je prvi put tiskana

2
Milomir Mari, Deca komunizma, Beograd, 1987., str. 294.
3 ,
Stanko Opai Danica, Srbin u Hrvatskoj, Beograd, 1989., str. 77.
 1947.) donosei s njom u vezi intervju s etvoricom istaknutih rukovoditelja
NOP-a Slavonije i Kozare. Prvi meu njima je nekadanji zapovjednik 6.
slavonskog korpusa, general-pukovnik u mirovini Veljko Kovaevi, koji
istie da ne zna ni za jedan sluaj u Drugom svetskom ratu daje napadnut
neki faistiki logor na nain kako to u svojoj pesmi zamilja Opai. U
nastavku teksta itamo i ovo: Osvrui se na Opaievu tvrdnju daje pod
misterioznim okolnostima poginuo komandant divizije koji je predlagao da
se napadne logor Jasenovac, Kovaevi kae: 'Iako rei tog komandanta
stavlja pod znak navoda, Opai ne spominje njegovo ime. Ako misli na Ni
kolu Demonju, komandanta 12. divizije, onda je pokuao da podmetne veli
ku la. Taj legendarni 25-godinji partizanski komandant poginuo je heroj
skom smru u napadu na Slavonsku Poegu. Bilo je to poetkom septembra
1944. Bio sam u toj krvavoj borbi. Demonji niko nije pucao u lea. Kao i
svi mi, i Demonja je eleo da napadne Jasenovac. I nije mu, kao ni nama
ostalima, nedostajala hrabrost za tu akciju. Ali je mi nismo smeli preuzeti.
Bila bi to vrlo skupo plaena hrabrost.'
Sutradan, 7. lipnja 1985., Veernje novosti donijele su sljedei napis:
Boko iljegovi i Obrad Stiovi istiu daje ponovno objavljivanje pesme
'Jasenovac' Stanka Danice Opaia pokuaj da se teko okleveta narodnoo-
slobodilaka borba i poseje sumnja u vrednosti nae revolucije. To je, kau
oni, perfidan pokuaj da se na savest onih koji su se borili protiv faizma
utisne krvava jasenovaka mrlja.
Konano, 8. juna 1985., u Veernjim novostima nalazimo opiran in
tervju s jednim od rukovoditelja NOP-a u Slavoniji, general-pukovnikom u
mirovini Jeftom aiem. On je, izmeu ostaloga, kazao: Osvrui se na
pretarnpavanje pesme 'Jasenovac' Stanka Danice Opaia u Knjievnoj rei,
Sai kae daje redakcija ovog literarnog lista, nabrajajui u fusnoti Opai-
eve funkcije (lan GH, AVNOJ-a, ZAVNOH-a, ministar, pukovnik u mi
rovini), ispustila da spomene jedan ne tako nebitan moment iz njegove bio
grafije: da se Opai 1948. izjasnio za Rezoluciju IB. (Dopuna A): 'Tvrditi
danas da smo mogli osloboditi taoce, a da to - kako nam imputiraju Opai i
Knjievna re, nismo hteli - ravno je, po mom dubokom uverenju, zloinu',
zakljuuje ai. 'Ako Opai i oni koji su nali za shodno da povodom
40-godinjice pobede nad faizmom tampaju njegov rimovani pamflet zai
sta ele da nas optue za izdaju svojih zatoenih majki, oeva, brae i sesta
ra, neka ne podmeu kukavije jaje. Neka iznesu argumente. Neka kau ime
komandanta nae armije koji je ubijen zato to je predlagao da napadnemo
ustako muilite u Jasenovcu.'
*

General Pavle Jaki, od kraja oujka 1944. do poetka oujka 1945.

naelnik Glavnog taba NOV i PO Hrvatske, to se ne smije gubiti iz vida, u
 svojoj knjizi Nad uspomenama (1990.), ne spominjui pjesmu Danice Opa-
ia, tvrdi: U meuvremenu sam saznao preko autentinih svedoka da su na
pad na Jasenovac bili zaplanirali sredinom 1942. Krajinici Maar-oa, M.
Peki i braa Siljegovi, a sredinom 1943. slavonski vojnopolitiki rukovo
dioci - Drapin, Demonja, Marinkovi, Stanivukovi. Daje te akcije autori
tativno spreio tadanji politiki komesar Glavnog taba Hrvatske Vladimir
Bakari, dok su gotovo svi planeri ovog vie politikog nego vojnog poduh
vata tokom vremena zavrili ivot na misteriozan nain, ili doiveli neobi
ne politike i moralne lomove.4
Preko otvorenog telefona beogradskog dnevnika Politika odgovarao
je 10. kolovoza 1990. na pitanje itatelja o genocidu protiv Srba, idova i
Roma u Drugom svjetskom ratu povjesniar dr. Rastiilav Petrovi. S tim u
vezi, tri dana kasnije, novinar Politike Slobodan Kljaki napisao je u svom
listu: to se tie napada na Jasenovac, nekome je odgovaralo da se to ne
desi, konstatovao je Rastislav Petrovi, navodei u prilog toj tvrdnji poznati
sluaj s pesmom Stanka Danice Opaia, kordunake legende, koji je nepo
sredno posle rata, a tada je bio ministar u hrvatskoj vladi, napisao jednu pe-
smu i u njoj naveo sluaj partizanskog komandanta koji je rekao da treba
osloboditi Jasenovac da bi sutradan bio ubijen s lea.5
U knjizi Ustaki zloin genocida i suenje Andriji Artukoviu dr.
Milan Bulaji ukazuje na pitanje zato jedinice narodnooslobodilake voj
ske nisu ranije oslobodile zatoenike ustakog logora smrti u Jasenovcu:
Dosta zabune je, u vezi s tim problemom, unijelo objavljivanje pjesme 'Ja
senovac' Stanka Danice Opaia 1974. u Zagrebu (u zbirci Put i bespua) i
1985. u Beogradu.6
Ni istaknuti srpski pjesnik, predratni komunist i robija, organizator
ustanka i politiki komesar II. umadijskog partizanskog odreda Tanasije
Mladenovi nije elio zaobii svjedoenje Danice Opaia. U beogradskom
polumjeseniku Svet objavljen je u rujnu 1990. njegov intervju pod naslo
vom Mi smo prevarili srpski narod, iz kojeg izdvajamo pitanje i odgovor:
Kako danas objanjavate injenicu da je fabrika smrti u Jasenovcu radila
sve do poslednjih dana rata? - Videlo se iz izjave Danice Opaia i one nje
gove pesme objavljene u Knjievnoj rei da je jedan slavonski general bio
pripremio plan napada na Jasenovac. Ali, napravio je greku i svoju akciju
prijavio Glavnom tabu Hrvatske. A tamo je sedio Bakari, koji je bio u
stalnoj vezi sa Brozom. I Bakari je zabranio da se izvri napad na Jaseno-

4 Pavle Jaki, Nad uspomenama, I, Beograd, 1990., str. 523.

5 Politika, 13. kolovoz 1990., str. 7.
6Milan Bulaji, Ustaki zloin genocida i suenje Andriji Artukoviu 1986. godine, I,
Beograd, 1988., str. 90.
vac, jer e tamo da stradaju logorai! I tu se, dakle, ogleda frankovaka poli
tika.7
*

Moramo se prije svega vratiti na stihove Danice Opaia: Sad na

dvije obale Save dva partizanska korpusa stoje. Dakle, sve ono to se po
njemu dogaalo moglo se dogoditi tek poslije formiranja 1. slavonskog kor
pusa, tj, poslije 17. svibnja 1943., jer je bosanski korpus, iji se operativni
prostor protezao do june (desne) obale Save, bio formiran ranije. A tko je
bio zapovjednik divizije koji za nekoliko dana pogibe (ono sutradan bio
ubijen - s lea, sudei po svemu, dodao je povjesniar Rastislav Petrovi
na svoju ruku), oito zbog inzistiranja da se izvri napad na Jasenovac, i o
ijoj se pogibiji za nekoliko dana (...) svata uka? Mogao je to samo
biti Nikola Demonja, koji je kao zapovjednik 12. slavonske divizije prema
slubenoj, recimo tako, verziji poginuo od neprijateljskog metka 6. rujna
1944. prilikom napada na garnizon u Slavonskoj Poegi, ili Milan Stanivu-
kovi, koji je kao zapovjednik iste divizije, opet prema slubenoj verziji,
poginuo 27. prosinca 1944. od njemake minobacake mine kod Levanjske
Varoi, u blizini akova.
*
Nikola Demonja, roen u selu Vlahovi kod Gline - stolarski radnik
i vojnik-artiljerac koji u travanjskom ratu nije imao priliku ispaliti nijednu
granatu - doao je u Slavoniju krajem svibnja 1942. kao zapovjednik banij-
ske proleterske ete. Imao je tada 22 godine. Poslije niza bitaka u kojima se
dokazao kao odlian zapovjednik i veoma hrabar borac, upuen je krajem
rujna za zapovjednika bataljuna u kalniki NOP odred. Ranjen u jednoj bor
bi, ve krajem listopada vraa se u Slavoniju i po izlasku iz bolnice postaje
zamjenik Radojice Nenezia, zapovjednika novoformirane 17. slavonske
brigade, da bi pola godine kasnije, u svibnju 1943., postao zapovjednik iste
brigade. U srpnju 1943. Demonja se sa svojom brigadom, zajedno sa ta
bovima 2. hrvatskog (slavonskog) korpusa i 10. divizije, poslije borbe s ja-
senovakim ustaama u Krapju, nadomak logora Jasenovac br. III i br. IV,
prebacuje preko Save u svoju Baniju. Meutim, po naredbi Glavnog taba
Hrvatske, 17. brigada se ve poetkom kolovoza vraa u Slavoniju, a on do
biva obavijest da je promaknut u in majora NOVJ. Gotovo godinu dana
Demonja sa svojom brigadom ratuje irom Slavonije, a onda je u ljeto 1944.
postavljen za zapovjednika 12. slavonske divizije. U vezi s osiguranjem
etve i prebacivanjem ita iz Slavonije preko eljeznike magistrale Za
greb - Beograd pa zatim i preko Save poetkom srpnja 12. divizija se s Dil-
ja prebacuje u poeku kotlinu, a zatim krajem tog istog mjeseca sa 28. i 40.

7-Svet, 219, 5-18. rujan 1990.

 divizijom te posavskim, daruvarskim i bilogorskim partizanskim odredom u
daruvarsku kotlinu, gdje 2. kolovoza 1944. zauzima neprijateljsko uporite
Badljevinu, oko 35 km sjeveroistono od Jasenovca.
Devetog avgusta - itamo u ediciji Oslobodilaki rat naroda Ju
goslavije -na poziv taba 12. divizije predao se neprijateljski garnizon u
Konanici... Sutradan se 12. divizija prebacila u rajon Siraa, juno od Da
ruvara, gdje je do 1 8. avgusta vodila svakodnevne borbe s neprijateljem koji
je, radi odbrane uporita, vrio este ispade.8
Dok su ostale jedinice 12. (i 40.) divizije zatvarale pravce od Daru
vara, Velikih Zdenaca i Bjelovara, njezina 12. brigada napala je 18. kolovo
za 1944. jak neprijateljski garnizon u Grubinom Polju i oslobodila to mje
sto. Poslije toga, radi sudjelovanja u operaciji Nedjelja takora, o kojoj je
bilo rijei u prethodnom poglavlju, cijela Demonjina divizija se, po naredbi
taba 6. korpusa od 29. kolovoza, prebacuje na komunikaciju Zagreb - Beo
grad i prvih dana rujna rui eljezniku prugu izmeu Novske i Bosanske
Gradike na 380 mjesta!9 Tako bi u najkraim crtama izgledao pregled ak
tivnosti 12. slavonske divizije od dolaska Nikole Demonje na njezino elo.

*
U ljeto 1944., kao to je ve reeno, jedinice NOV i POJ u Slavoniji
toliko su ojaale daje, osim 12. slavonske brigade, koja je prebaena preko
Save u srednju Bosnu jo u studenom 1943., to isto uinjeno, po naredbi
Vrhovnog taba, krajem srpnja 1944. i s 21. brigadom 28. divizije, pa e
najzad, nou izmeu 13. i 14. rujna, iz Slavonije u srednju Bosnu prijei ci
jela 28. divizija koja e sudjelovati u oslobaanju Beograda. Napokon, rela
tivnu lakou kojom su slavonske jedinice NOV i PO svladavale u ljeto
1944. godine put i eljezniku prugu Zagreb - Beograd i rijeku Savu ilustri
ra i injenica da su u to vrijeme (uostalom kao i godinu dana ranije) iz Sla
vonije u Baniju, za potrebe boraca i naroda Korduna i Like, prebacivane ci
jele kolone zaprenih kola natovarenih itom.
O situaciji kod neprijatelja u ljeto 1944. u ediciji Oslobodilaki rat
naroda Jugoslavije kae se: Zauzete na ostalim frontovima, okupatorske i
kvislinke jedinice nisu bile u stanju da u Hrvatskoj u to vreme preduzmu
neke ofanzivne poduhvate, ve su se orijentisale uglavnom na odbranu ko
munikacija, vanijih saobraajnih vorova i naseljenih mjesta.10 Je li Niko
la Demonja, u svijetlu svega to je reeno, po izbijanju njegove divizije na
komunikaciju Zagreb-Beograd sjeverozapadno od Jasenovca prvih dana ruj

8ORNJ, 2, str. 451-452.

9 Isto, str. 453.
10 Isto, 2, str. 451.
na 1944., u jeku operacije Nedjelja takora, mogao doi na ideju da od
Jasenovca sada nema nita pree, kako je to napisao kordunaki prvoborac
i ratnik Danica Opai? Odgovor je svakako potvrdan.

*
to se zatim dogodilo? tab 6. korpusa odluio je osloboditi Slavon
sku Poegu u kojoj su se nalazili dijelovi 8. lovakog domobranskog puka,
oko 300 vojnika 1. kozake konjike divizije i neto ustaa. Taj zadatak po
vjerenje 12. brigadi Demonjine 12. divizije. Napad je trebao poeti 5. rujna
nakon to avioni saveznikih Balkanskih zrakoplovnih snaga bombardiraju
Poegu. Premda do sudjelovanja saveznike avijacije, iz nepoznatih razloga,
nije dolo, borci 12. brigade preli su u napad. Poslije neprijateljskog neu
spjelog protunapada dolo je do demoraliziranja domobrana i njih se 400
predalo. Brigada je prodrla u grad i otpoela likvidaciju ostataka posa
de - pie u ediciji Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije. U meuvremenu se
3. bataljon 8. domobranskog puka iz Pletemice probio kroz poloaje jedini
ca NOVJ na osiguranju i spojio se s jedinicama u Slavonskoj Poegi. Zbog
toga su se jedinice 12. brigade, poslije krae borbe, morale povui iz gra
da." U citiranoj ediciji Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije ne spominje se
pogibija Nikole Demonje, dok Vojna enciklopedija u odrednici Slavonija
ne spominje ni sam napad na Slavonsku Poegu. Samo je Hronologija regi
strirala pod datumom 6. rujan daje: Pri napadu na Slavonsku Poegu pogi
nuo komandant 12. divizije NOVJ Nikola Demonja, narodni heroj.12 Niko
la Demonja promaknut je u in potpukovnika NOVJ nekoliko dana prije po
gibije. Proglaenje za narodnog heroja 19. lipnja 1945. godine.
*
Pogibiju Nikole Demonje opisao je sredinom 50-ih godina u romanu
Demonja, oito raenom i na osnovi dokumenata, njegov suborac i zemljak,
Banijac Milan Noini. Sve se odigrava 6. rujna 1944. u rano jutro:
Stara visoka zgradurina doekala je Demonju kao kamena stijena...
Gestapovci nisu dali k sebi. I Demonja je zatraio bombe od koman
danta bataljona kad se ovaj bijae sav aav vratio iz dima.
- ta e ti bombe, drue komandante?
- Odmah da mi ih stvori - naredio je Demonja - deset, dvanaest ko
mada.
Kad je dobio bombe, Demonja zakrenu na kanal uz kaldrmu. Bom
bai potrae za njim. Vatra naeg bataljona strugala je prozore zgrade i ot-

11 Isto, str. 453-454.

12 Hronologija, str. 894.
 vore bunkera. Demonja je ispoetka jurio poguren, kanal ga vodio ba do
bokova perifernog bunkera, koji se inio prazan. I u slobodnom trku kraj tog
bunkera Demonja najednom posmu, zatetura, zavagnu desnim ramenom.
Ali se ipak prihvati rukama za beton. I poe dalje. Obie i drugi bunker. Ali
tada klone u rupagu. No doekao se na koljena. Podigao se brzo i opet je
uinio nekoliko koraka prema onom bunkeru, koji je bio po sreditu obrane
i iz kojega su gestapovci neprekidno pucali.
Uspio je da baci samo jednu bombu. Otvora nije pogodio, a kako je
iza bombe polegao da ga ne ubije, vie nije mogao da se digne. I prije nego
je komandant bataljona vidio daje Demonja ranjen, erkezi i Jakia najuri-
e u Poegu. Doekala ih je eka brigada na cesti izmeu Jakia i Mihal-
jevca, ali su pijanim galopom probili zasjedu i u vrijeme dok je Demonja
leao kraj bunkera tukli se s Radovanovim bataljonom u dijelovima grada
na lijevoj obali Orljave.13
Tako je u verziji Milana Noinia poginuo Nikola Demonja.

*
U ediciji Narodne armije Likovi revolucionara pojavila se 1977.
godine broura Nikola Demonja iz pera Mate Jerkovia, koji se u vrijeme
Demonjine pogibije nalazio na dunosti zapovjednika 6. korpusa. U brouri
nalazimo razgovor izmeu politikog komesara korpusa Vlade Jania Cape
i (neimenovanog) politikog komesara 12. divizije Otmara Kreaia, voen
ubrzo po Demonjinu ranjavanju. Na Janievo pitanje: Pa kako? Kako je to
bilo mogue? to je njega nosilo tamo, pred tu zgradu? u brouri neimeno
vani politiki komesar 12. divizije (Otmar Kreai) odgovara: Razgovarao
sam s komandantom bataljona koji je napadao zgradu. On kae da je De
monja doao do njega i pitao ga kakva je situacija, kako to da jo nije zgrada
pala. Komandant bataljona je rekao daje vrlo tvrda, daje teko, daje nemo
gue prii zgradi.
- Ama, kako nemogue! - uzviknuo je Demonja. - Da vidimo!
I tada su oba zajedno poeli da se privlae toj prokletoj zgradi koliko
je god bilo mogue blie. - Komandant divizije - kae komandant bataljo
na -jedno vrijeme je osmatrao, zatim mi je izdao potrebna uputstva o tome
kako da organiziramo vatru, kako da zatvorimo vatrom osmatranice i pu-
kamice neprijatelja, a zatim mi zatraio deset runih bombi... Nisam znao
tano ta hoe, ali pretpostavljao sam. No, ta sam mogao? Izvrio sam nje
gova nareenja. Dao sam mu i deset runih bombi koje je traio. A zatim,
kad su u odreeni as svi nai pukomitraljezi poeli da tuku zgradu, ko

13 Milan Noini, Demonja, Zagreb, 1962. str. 556-557.

mandant Demonja je poletio kao strijela preko brisanog prostora. No nije
stigao do zgrade. Pogodio gaje metak u stomak.
- Odmah su ga izvukli nai borci. Evo ga sad lei tu u susjednoj sobi
-zavrio je muklim glasom komesar divizije.14 ,
to se dogaalo po dolasku lanova taba korpusa u kuu gdje je
leao ranjeni Demonja, svjedoi sam Mate Jerkovi:
Prili smo Demonji. Leao je na krevetu pokriven aravom. Teko
je disao, bio je blijed kao zid. Hladne kapljice znoja orosile mu elo. No jo
je bio pri svijesti.
- Zato si to uradio, Nikola? - upitao sam ga blagim glasom, ali ipak
s izvjesnim prizvukom prijekora...
Demonja nita nije odgovorio. Odmah smo ga automobilom prevezli
u Orljavac u kirurko odjeljenje korpusa.
Korpusni kirurg, doktor Oberhofer pregledao je ranu, opipao puls.
Na lice mu se navukla teka zabrinutost.
- Stvar je beznadna... nema spasa... - rekao je tiho.
- Ne, ne, doktore, nije gotovo, ima spasa - suprotstavio mu se kome
sar korpusa uzbuenim glasom. - Treba izvriti operaciju...
- Da, operaciju, i to odmah! - pridruih se svom komesaru.15
Poslije operacije:
Vrata operacione sale tiho su se otvorila. Doktor Oberhofer dao
nam je glavom znak. Uli smo. Demonja je otvorena trbuha leao na bije
lom operacionom stolu... bez svijesti... Teki samrtni hropac...
Priao sam sasvim blizu. Crijeva su mu bila potpuno iskidana. Pomi
jeala se neist, voda, sukrvica, krv.
- Nema spasa - ponovio je jedva ujno doktor Oberhofer. Nekoliko
minuta poslije toga Demonja je izdahnuo.
Komesar korpusa, drug Jani, zario je lice u dlanove. Plakao je. Pla
kao je onako kako bi za Demonjom plakali roeni otac Ilija i majka Ljubica.
Milan Stanivukovi, moj naelnik taba, okrenuo se prozoru. Tresla
su mu se ramena. Ovaj divni drug i neustraivi slavonski prvoborac guio se
u suzama.16
Tako je smrt Nikole Demonje opisao zapovjednik 6. slavonskog kor
pusa Mate Jerkovi 1977. godine.
*

14 Mate Jerkovi, Nikola Demonja, Beograd, 1977., str. 72, 73.

15 Isto, str. 73-74.
16 Isto, str. 74-75.
O/l 1
 Jo jednu verziju pogibije Nikole Demonje nalazimo u memoarima
Veljka Kovaevia, zapovjednika 40. slavonske divizije koja se u tom tre
nutku takoer nalazila u blizini Slavonske Poege. On pie: Komandant
Demonja ocijenio je daje na prepad izazvao pravi dar-mar kod neprijatelja,
u prilog emu je govorio i izlazak domobranskog bataljona da se preda.
Zato je trebalo brzo djelovati i zauzeti Poegu. Na brzinu izdaje nareenje
da se jedinice divizije usmjere ka Poegi, a on, ne gubei asa, uzeo je naj
bliu svoju etu i uputio se s njom trei u grad. Ostajui vjeran sebi, on se
sa svojom etom, onako u maru, probio bez i jednog metka gotovo do sa
mog centra Poege. Jo uvijek je vladala tiina koju odjednom narui jedan
dugaak rafal mitraljeza i isprve ga pokosi. Garnizon ponovo oivje
snanom vatrom. Ustake i kozake jedinice su se pribrale. Smrt legendar
nog momka, od nepunih dvadeset i pet godina, Nikole Demonje, odjeknula
je bolno irom Slavonije, kako u jedinicama tako i u narodu. Demonja je bio
istinski heroj.17
*
Ivan ibi, koji je u ljeto i jesen 1944. bio politiki komesar 10. (za
grebakog) korpusa posvetio je pogibiji Nikole Demonje, pridajui joj po
sebno znaenje, poglavlje (Mrtav je Demonja) svog Ratnog dnevnika ob
javljenog 1960. u Zagrebu:
Iz taba 6. korpusa javljaju: 'Dne 6. septembra, prilikom napada na
Slavonsku Poegu, poginuo je Nikola Demonja, komandant 12. udarne divi
zije.' Napali su domobransko-ustaki garnizon u Slavonskoj Poegi. Nepri
jatelj je pruao otpor samo jo iz nekih izoliranih utvrenih objekata u gra
du; borba se pribliavala kraju. Kod jednog od tih objekata, u posljednjim
asovima borbe, pao je Demonja. Kao i uvijek, borio se u prvim linijama.
Otkrio se da baci bombu i smrtno je ranjen mitraljeskim rafalom. Kao daje
jurini pionir, a ne komandant divizije. Umro je na putu do bolnice. Ali neka
se nitko ne usudi rei daje poginuo ludo i nepotrebno. Neka nitko ne ponav
lja uobiajene fraze da komandantu divizije nije mjesto meu bombaima i
da dobar komandant ne juria nego rukovodi operacijama sa komandnog
mjesta. Jer to su samo openita pravila, koja mogu vrijediti za svaku vojsku,
pa i za nau, ali koja ne mogu vrijediti za ratne heroje tipa Nikole Demonje.
Nesrea je to je Demonja poginuo, ali nije nesrea to je pao u direktnom
okraju s bombom u ruci. Nije volio da za vrijeme borbe bude u tabu. Ali
je bio odlian komandant, bolji od onih komandanata koji rukovode nagnuti
nad specijalke, sa estarima, crvenim i plavim olovkama, preko telefona i
depea. To je Demonja uvijek preputao drugima; sam je upravljao borbom
s najboljeg mjesta, as s komandantske osmatranice, as iz zaklona naj

17 Veljko Kovaevi, Memoari, Dani koji ne zalaze, II, Beograd, 1985., str. 155.
blieg neprijateljskom poloaju. Pa i tu, pred neprijateljskim utvrenim ob
jektom, gdje je poginuo, nalazio se zato to napad njegovih boraca nije bio
dovoljno odluan. Htio je da im pokae kako treba napadati. Pogoen je i
to da se radi. Jednom je morao biti pogoen. Da nema boraca i starjeina
kakav je bio Demonja, ne bi ni naa armija bila takva kakva jest. Junatvo i
portvovnost, osobno zalaganje i prenjaenje u borbi najvee su vrline par
tizanskih starjeina. Zato ih borci cijene i vjeruju im; zato se i oni rtvuju.
Na dan smrti Demonja je navrio dvadeset pet godina. Mladi su nai koman
danti i mladi ginu. Lei na odru u ratnoj spremi. Ve dva dana je mrtav, ali
nije se mnogo izmijenio. Da mu podignu one kapke, bio bi kao ivi De
monja. Bacio sam grudu zemlje u njegov grob...
Kod nas u 10. zagrebakom korpusu formirana je nova brigada. Naz
vali smo je 1. srpska brigada Nikole Demonje.18
Beogradski polumjesenik Svet donio je u broju od 15. studenog
1989. pod naslovom Jasenovac ne sme pasti, svjedoenje najmlaeg ofici
ra Narodnooslobodilakog rata, Milana Kevia. Dva dana kasnije, 17. stude
nog, to svjedoenje prenio je, u skraenoj verziji, dnevnik Politika pod na
slovom Zato Jasenovac nije osloboen.
U kratkom uvodu autor napisa u Svetu (Sreto Draga) konstatira da
su mnoga pitanja oko jasenovakog logora i dan-danas nerasvetljena i do
daje: Najmisterioznije je: Zato ovaj logor nije u toku rata napadnut? Zato
partizani nisu unitili ovo strano gubilite prevashodno srpskog naroda?
Slijedi napomena da Svet ekskluzivno donosi nepoznate podatke o napadu
na logor Jasenovac i zatim kratki podaci o partizanu koji je trebao sudjelo
vati u ovoj akciji: Milan Kevi je prvoborac, kurir i bomba slavnog
komandanta Nikole Demonje i najmlai oficir Narodnooslobodilakog rata.
Postao je porunik kada mu je bilo etrnaest godina.19
Godine 1943., bez blieg odreenja mjeseca i datuma, Milan Kevi
je - itamo u tekstu: Predloio je svom komandantu Nikoli Demonji da se
napadne Jasenovac. Predlogje odbijen. Ali...
- Prolo je dva-tri dana od tog razgovora kad sam se vratio iz Kalni
ka sa zadatka i naem moj tab u selu Vrhovci kod Psunja. Tu zateknem De-
monju koji mi sav ozaren kae: 'uj, mali, odluili smo da napadnemo Jase
novac. Samo, nikom ni rei' - otro me upozori Demonja.20
Po Kevievu kazivanju, dogaaji su zatim tekli ovako: Ubrzo se
pristupilo razradi plana. U svakoj kombinaciji lanova taba bilo je veito
prisutno pitanje kako da postupamo sa osloboenim logoraima, za koje

18 Ivan ibi, Ratni dnevnik, Zagreb, I960., str. 383-384.

19 Svet, 15,. studeni 1989., str. 27.
20 Isto, str. 27.
 smo znali da ne mogu ni da hodaju a kamoli da bee. Poslali su me u bolni
cu 6/5B u Papuk da sa jo dva vojnika dovedemo Nikolu Gubareva, kapeta
na i partizanskog lekara. Vratili smo se tek uvee u tab, lekar je uao u a
tor, a ja sam stajao ispred sa naredbom da nikoga ne smem pustiti unutra.
uo sam jasno Demonjin glas: 'Drue kapetane, ta mislite kako da te
izmuene ljude spasimo ako budemo u situaciji da ih povedemo?' Lekar je
strpljivo objanjavao daje siguran da su ljudi u logoru stravino izmoreni i
veoma iscrpljenog organizma. Ali, ako vide da su slobodni i da su spaeni,
to e im dati snagu. 'Samo', upozoravao je lekar, 'ne smete da im dajete pi
kantnu hranu, ve eventualno po dve-tri kocke eera.'
Kasnije se sve odvijalo po planu. tab je odluio da se napadne lo
gor a operacija je dobila i ifru. 'Savom vie ne plove leevi'. Odlueno je da
se odmah pristupi konkretnim zadacima. U operaciji je trebalo da uestvuje
oko 150 do 200 boraca, onih najsposobnijih koji su vladali i odreenim ve-
tinama, poput jednog borca koga smo zvali Kinez i koji je sjajno baratao
noem. Mogao je na velikoj udaljenosti da pogodi precizno svaku metu.
Obuka je izvoena na Ravnom kamenu, a sa borcima su radila etiri instruk
tora. Jedna grupa se obuavala za napad na telefonske i elektroobjekte, dru
ga za likvidaciju Nemaca, trea grupa za likvidaciju strae i ustaa koji su se
nalazili u barakama. Opte miljenje je bilo da su ustae razularena i nedi-
sciplinovana rulja koja se opijala i orgijala u logoru. Sigurno nisu mogli ni
kako pretpostaviti da bi neko mogao da ih napadne. Mi smo imali automat
sko oruje, izuzetan motiv i, kao glavno, potpun uvid i informacije ta se
sve deava u logoru i kakva je neprijateljska snaga.21
Milan Kevi zatim tvrdi: Te informacije dostavljala su naa dva
obavetajca iz logora. Jedan se zvao, ili smo ga bar mi zvali Vingert, a drugi
edo, Vingertov autant. Vingert je bio nemaki kapetan, ali na ovek,
negde iz Banata ili Srema. Imali smo skicu kompletnog logora kao na dlanu.
Sve je bilo ucrtano, gotovo svaki ustaa, svaki objekat i svi vani punktovi u
logoru. Vingert i edo, razume se, dolazili su u civilnom odelu. Poznavao
sam ih odlino, ak sam od Vingerta dobijao bombone kao najmlai i ra
stom najmanji borac. Svi njihovi kontakti sa nama, odnosno sa tabom, u
vani su u najveoj tajnosti. Trebalo je da to bude munjevita akcija koja bi
trajala najvie sat i po. Za to vreme nije se moglo dogoditi nikakvo iznena
enje, da nas neko sprei ili osujeti napad. Znali smo gde se nalaze ustake
trupe, kao i to da se u samom logoru nalazi 106 ustaa koljaa.22
Borci koji su se obuavali nisu znali za koju akciju se spremaju. I
onda, sredinom jula 1943. godine, zatraeno je od glavnog taba Hrvatske

21 Isto.
22 Isto, str. 27-28.
da nam daju odobrenje da izvrimo napad na logor. Ne seam se na koji na
in je poslata poruka tabu Hrvatske, mislim putem radiostanice, a traeno
je da nam odobre napad preko Novske. Zato je na tab pogreno izvestio
tab Hrvatske da e se napad izvesti preko Novske - kad se znalo da emo
biti preko Stare Gradike i Mlake putem koji je vodio ka Jasenovcu-ne
znam. Meutim, ubrzo smo dobili odgovor da se glavni tab Hrvatske ne
slae da izvrimo napad jer oni nemaju neka sigurna uveravanja da e akcija
uspeti i ta e se dogoditi sa narodom. Drapin, Demonja, Ivo Marinkovi i
ostali bili su vrlo nezadovoljni odgovorom koji je lino potpisao Vladimir
Bakari. Ve u avgustu poslali smo ponovo zahtev da izvrimo akciju, sada
ve naslovljenu kao neizostavnu i da vie nema ekanja. Ubrzo je stigao
novi odgovor da se ponovo odbija na zahtev, izmeu ostaloga i zbog razlo
ga to se u logoru upravo nalazi jedan visoki funkcioner CK Hrvatske. Po
njihovom miljenju, naa akcija bi ugrozila njegov ivot. Umesto da
napadnemo jasenovaki logor, oni nam savetuju da tu akciju sprovedemo na
logor Lepoglava. Bio sam prisutan kad su u tabu itali pismo i svedok op-
teg nezadovoljstva i potitenosti.
- Nema, Bao, od Jasenovca bar za sada nita - rekao mi je tih dana
Demonja. Ostat e mi veito upamena slika i izraz njegovog lica kad mi je
to saoptio. Jo i danas mogu da prizovem taj tihi protest mog komandanta.
Njegovo utanje reito je govorilo o nezadovoljstvu i nerazumevanju za
nau planiranu akciju. Uzgred da napomenem da smo ispotovali predlog da
napadnemo Lepoglavu i da smo to veoma spretno uinili iako je utvrenje
bilo itekako teko.23
Poslije tvrdnje da Nikolu Demonju nije hteo neprijateljski metak,
ali jeste partizanska granata, slijedi Kevievo svjedoenje: Bio sam et
rdeset etvrte godine kurir u 6. korpusu. Svu potu donosio sam Ivi Marin-
koviu, ideologu i glavnom planeru akcije za napad na logor u Jasenovcu.
Jednog dana doneo sam potu, a drugi kurir paket na kome je bio rukopis
Ivine majke. Samo to sam predao potu i izaao napolje, u baraci gdje je
bio tab korpusa odjeknula je stravina eksplozija. Ivo je dobio u paketu
paklenu minu. (Dopuna B). Samo nekoliko dana kasnije Delmonja i Sta-
nivukovi rekoe nam daje ubijen i Vingert. Ne proe ni deset dana, a uje
mo ubili i edu negde kod Pakraca.24
*
Da bi prikrili pripreme planiranih operacija i sprijeili neprijateljsku
obavjetajnu slubu da za njih pravovremeno sazna i savezniki i njemaki
tabovi davali su tim operacijama ifrirane nazive. (Desant na Drvar - Rs-

23 Isto, str. 28.

24 Isto, str. 28-29.
 selsprung, IV. ofanziva - Weiss, peta - Schwarz, spomenuta operacija sa
veznike avijacije i jedinica NOVJ -Nedjelja takora - Ratweek itd.). U
narodnooslobodilakoj vojsci takva praksa nije postojala, pa ni u arhivi
Glavnog taba Hrvatske kao ni u arhivi slavonskih jedinica NOVJ - brigada,
divizija i korpusa - nismo nali nijedan dokument koji bi mogao imati bilo
kakvu vezu s famoznom Kevievom operacijom Savom vie ne plove lee
vi. (Da i ne govorimo o tome da bi takva ifra vie upozoravala neprija
telja kakva se operacija priprema nego to bije prikrivala!) Mada se neemo
zadravati na takvim sitnicama, kao ni na tome da u biltenu Vrhovnog
taba za cijeli ratni period meu imenima promaknutih nismo pronali po
runika Milana Kevia, ipak se moramo, prije nego to itatelja upoznamo
s njegovom verzijom Demonjine smrti, osvrnuti na neke najhitnije Kevieve
tvrdnje koje nikako nisu u skladu s injenicama:
1. Sredinom jula 1943. godine zatraeno je od glavnog taba Hrvat
ske da nam daju odobrenje da izvrimo napad na logor-kae Kevi. Me
utim, 9. srpnja te godine neprijatelj je zapoeo veliku ofenzivu na slobodni
teritorij Slavonije, to je prisililo tab korpusa i tab 10. divizije da se sa 17.
brigadom (iji je zapovjednik tada bio Nikola Demonja) prebace 16. srpnja
u Baniju gdje e ostati do poetka kolovoza, o emu je ve bilo govora. Ne
mogue je i pretpostaviti da bi neki slavonski partizanski tab u tim uvjeti
ma predlagao izvoenje napada na logor Jasenovac.
2. Po navodima M. Kevia, Glavni tab Hrvatske u odgovoru (koji
je lino potpisao Vladimir Bakari) javio je (kome?!) da se ne slae s prije
dlogom o napadu na logor Jasehovac. Ve u avgustu, dodaje Kevi, po
slali smo ponovo zahtev da izvrimo akciju. Ubrzo je stigao novi odgovor
da se ponovo odbija na zahtev. Umesto da napadnemo jasenovaki logor
oni nam savetuju da tu akciju sprovedemo na logor Lepoglava. Uzgred da
napomenem da smo ispotovali predlog da napadnemo Lepoglavu i da smo
to veoma spretno uinili iako je utvrenje bilo itekako teko. Kako je Glav
ni tab Hrvatske mogao u kolovozu savjetovati (kome?!) da se ta akcija
usmjeri na logor Lepoglava kad je Lepoglava napadnuta i osloboena u noi
izmeu 13. i 14. srpnja, i to su uinile jedinice 12. divizije u kojoj se nikada
nije nalazila 17. brigada iji je zapovjednik tada bio Nikola Demonja?!
3. Jovo Marinkovi, zvani Ivo, bio je 1944. godine obavjetajni ofi
cir taba 6. (slavonskog) korpusa. U pravu je Kevi kada kae daje on pogi
nuo primivi u paketu paklenu minu ali: Samo nekoliko dana kasnije De
monja i Stanivukovi rekoe nam daje ubijen i Vingert... tvrdi zatim Ke
vi, a to je nemogue. Naime, Marinkovi je poginuo 27. listopada 1944., a
Demonja mjesec i dvadeset dana ranije, 6. rujna iste godine.
to rei o dva naa obavetajca iz logora, o Vingertu koji je, po
Keviu, bio nemaki kapetan, ali na ovek, negde iz Banata ili Srema, i o
njegovu autantu edi? Tragali smo za njima i utvrdili da nikada u jaseno-
vakom logoru ni krae ni due vrijeme nije boravio (sa ili bez autanta)
neki njemaki oficir. Usto, da je Kevi u pravu, Vingert bi bio jedini oficir
Wehrmachta koji je ve tijekom prve polovice 1943. godine radio za parti
zansku obavjetajnu slubu. A takvog nije bilo.

*
Dosljedan svom sjeanju (ili mati) kao jedinom moguem izvoru
povijesne istine (a Svet i Politika dosljedni - svakako iz njima znanih razlo
ga-u prihvaanju i prenoenju te povijesne istine itateljima), Milan Kevi
nastavlja kazivanje u pero novinara Sveta opisom zbivanja neposredno po
slije ranjavanja Nikole Demonje prilikom napada na Slavonsku Poegu:
Nisam bio u toj borbi jer sam imao drugi zadatak. Meutim, vratio sam se i
zatekao teko ranjenog Demonju kome je granata raznela desnu aku. Uur
bano su postrojavali borce koji su trebali da daju krv. Bio sam u tom stroju.
Lekarka je hitro vadila borcima krv, ali, na alost, ni jedna krvna grupa nije
odgovarala. Tu pored nas stoje dvojica iz Glavnog taba Hrvatske.
- Nemate odgovarajuu krvnu grupu - panino saoptava lekarka.
A njih dvojica: Ko te pita za grupu, daj krv.
Naravno, ne proe dugo, a Nikola Demonja je umro. Sluao sam sve
to svojim uima. I laiku je bilo jasno da je gurnut u sigurnu smrt. Pitao sam
borce gdje je i kako ranjen Demonja. Poli smo na poloaj da lino vidimo
kako to izgleda. U jednom malom rovu zatekli smo ostatke rune granate,
one koja ima drvenu drku, na zidovima rova jasno su se videli ostaci drve-
ta. 'Na njega je tu granatu', priali su mi borci, 'bacio jedan na oficir.' Vrlo
je udno da je Demonja bio sam na poloaju, jer do tada to se nije moglo
dogoditi. Uvek su pored njega bili njegovi kuriri i nekoliko boraca. Kako i
otkud on ovaj put sam u rovu, to mi nikad nee biti jasno.25
Ne objanjavajui kako je on s nekoliko boraca poao na poloaj
da osobno vidi taj mali rov u kojem je na Demonju jedan na oficir
bacio granatu, kada su to podruje, po odbacivanju partizana, drali do
mobrani i Kozaci, Kevi prelazi na opis poslijeratnih zbivanja: Tek
1945. godine primili su me u KNOJ. Sedim jednog dana u nekoj krmi
kad doe kod mene jedan moj saborac. Re po re poe pria o Demonji.
'Zna li ti ko ga je ubio?' pita me on. 'Ma uo sam neto, meutim ne
mogu da verujem,' kaem ja.
'Ubio ga je na oficir, a zove se Gubec. Evo ga upravo u Pakracu u
komandi mesta.'

25 Isto, str. 29.

 Kao po nareenju nas trojica krenusmo u Pakrac da to proverimo. U
komandi mesta naemo zamenika komandanta, ali on nema pojma da se ta
kav tu nalazi. Neka partizanka Danica ree da ona zna da se u Vladiinom
dvoru nalazi jedan oficir i da bi on mogao biti taj koga traimo. Odemo
tamo i pravo u sobu. Nismo nikog nali osim automata, nekoliko bombi i
mnogo municije. Rekoe nam daje taj ije je oruje u duevnoj bolnici. Po
trimo tamo. Na kapiji nas saeka lekar.
'Traimo Gubeca', kaemo mi, 'ima li takav kod vas?'
'Mi svakog dana primamo po kojeg borca' - odgovori lekar. Jedan od
prisutnih ree da e ga on potraiti. Ode negde na sprat kad posle izvesnog
vremena odjeknu eksplozija. Potrasmo gore kad u klozetu naosmo mrtvog
oveka.26
Nigdje, ni u jednom sauvanom dokumentu, ni u jednom svjedo
enju, sjeanju nismo naili na podatke koji bi dali naslutiti da u verziji Mi
lana Kevia ima barem poneko zrno istine.
Na poetku ovog poglavlja vidjeli smo da general Pavle Jaki tvrdi
da je saznao preko autentinih svedoka da su napad na Jasenovac bili za-
planirali sredinom 1943. slavonski vojnopolitiki rukovodioci - Drapin,
Demonja, Marinkovi, Stanivukovi... Ako ono 1943. nije tiskarska po
greka, ne moemo ni naslutiti tko bi mogli biti ti autentini svjedoci.

*
Milan Stanivukovi roenje 1912. u Kleniku, selu koje lei u ravni
ci izmeu padina Psunja i Save, oko 20 km istono od Jasenovca. Zavrivi
Pjeadijsku kolu slui u garnizonima Sarajevo i Banjaluka, a onda, sredi
nom 30-ih godina, prelazi u autantski odjel Ministarstva vojske. U Beogra
du narednik Stanivukovi dolazi u dodir s lijevo orijentiranim ljudima i u
kolovozu 1940. postaje lan KPJ.27 (U Vojnoj enciklopediji stoji: lan KPJ
i u NOR-u od 1941.28) Unaprijeen u in potporunika odlazi na slubu u
Slovensku Bistricu odakle se, po raspadu kraljevske jugoslavenske vojske,
uspijeva domoi rodnog sela. Na elu male grupe ustanika, koji mu daju na
dimak Oficir, Milan Stanivukovi se nou izmeu 12. i 13. studenog 1941.
sputa na eljezniku prugu Zagreb - Beograd, ispod sela Laevca, drugog
sela idui od Okuana prema Zagrebu. S kljuem to gaje lan njegove gru
pe Jovan Savurdi iskovao u svojoj kovanici u Kleniku, zaseoku Vrbovlja-
na, polazi im za rukom da izvade jednu tranicu. Naiao je teretni vlak. Prva
diverzija je uspjela. Sutradan, 13. studenog, u Ministarstvo hrvatskog domo

26 Isto.
21 Duan ali, Svjedoenja o pokoljenju revolucionara, Zagreb, 1987., str. 176.
28 VE, 9, str. 43, Milan Stanivukovi.
branstva stigao je brzojav: Noas ujedan sat i pedeset i pet minuta izvae
na je spojnica na eljeznikoj pruzi kod Okuana, km 291, po nepoznatim
osobama, uslijed ega je lokomotiva sa 17 teretnih vagona pala u grabu kraj
pruge. Ozlijeen je jedan koniar, a jedan zbog mraka nije pronaen.29
Poto su ispalili nekoliko metaka u pravcu Okuana, kako bi stvori
li dojam da su partizani s Psunja izvrili diverziju i tako otklonili sumnju sa
Posavaca, diverzanti su se razili. Meutim, bilo je opasno i za Milana i
za njegovu grupu da se due zadravaju u Posavini. Otili su u partizanski
odred na Psunj,30 koji je ubrzo kao eta uao u sastav novoformiranog I.
slavonskog No bataljuna.
U brouri Nikole Malobabia Milan Stanivukovi Oficir itamo:
Dola je i prva ratna zima. Kao ovjek od akcije i stalno u pokretu, Milan
Stanivukovi je traio da samostalno izvodi zadatke u Posavini. Vukla ga je
elja u okuansku Posavinu. Uostalom, tamo je dobro poznavao ljude i imao
razvijene veze i saradnike. Raunao je na njihovu pomo i podrku. Obrado
vao se kada je dobio saglasnost da sa svojim vodom krene u svoj kraj i tamo
pojaa borbenu aktivnost. Htio je da iznenadi ustaku posadu na salau Gige
Vojnovia, ovjeka kojeg su ustae bile protjerale, a sala i oko 90 jutara
zemlje mu oduzeli. Raunao je i na to da e tu dobiti nekoliko puaka od
straara koi'i su uvali zatvorenike iz Stare Gradike to su tu zemlju obrai
vali.31
Do napada na straare koji su uvali zatvorenike iz Stare Gradike
nije dolo. Prilikom prelaska eljeznike pruge, a te noi je padao snijeg,
primijetio ih je terenski noni straar i obavijestio uvara na dojavnici, koji
je odmah telefonski javio andarmerijskoj stanici u Okuanima kako sum
nja da su partizani preli prugu. Dvadeset sedam andara je s pukama i
jednim pukomitraljezom odmah krenulo. Trag u snijegu doveo ih je do
kue Milanova oca u Kleniku. Opkolili su kuu i talu u kojima je Milan s
petoricom drugova zanoio izmeu 24. i 25. prosinca 1941. godine. Dolo je
do borbe u kojoj su Milanovi drugovi izginuli, a on se, ranjen, probio iz
obrua. Neko se vrijeme skrivao po posavskim selima, ali se nigdje nije mo
gao dugo skrasiti. Za njim su bile stalno potjere. Najzad je bio prisiljen da
se, uz pomo roaka u Jablancu, prebaci preko Save na Kozaru i pridrui
krajikim partizanima.32

29 D. ali, n.d., str. 181.

30 Isto, str. 182.
31 Nikola Malobabi, Narodni heroj Nikola Stanivukovi Oficir, Beograd, 1986.,
str. 26.
32 D. ali, n.d., str. 187-189.
 Meu kozarakim partizanima - u eti 2. bataljuna kojom je zapovi
jedao Mirko Peki - Milan Stanivukovi je proveo tri zimska mjeseca, a za
tim se krajem oujka 1942. vratio u Slavoniju, gdje postaje zapovjednik 5.
ete 1. bataljuna novoformiranog I. slavonskog NOP odreda, koja razvija
aktivnost izmeu Okuana i Novske, najblie Jasenovcu i Staroj Gradiki od
svih slavonskih jedinica. Kao operativni oficir taba odreda sudjeluje 5. ruj
na u napadu na Gojilo. Ve 11. listopada iste godine Milan Stanivukovi je
naelnik taba 12. slavonske brigade, a u studenom, ubrzo poslije treeg
ranjavanja (u borbi s Nijemcima kod sela Gradite 28. listopada), postavljen
je za naelnika taba 3. operativne zone. Zapovjednik zone tada je bio Grga
Jankes, koji je krajem listopada odbio prijedlog zapovjednika i politikog
komesara 5. kozarake brigade Josipa Maara Soe i Boka iljegovia da
se dogovore o zajednikim akcijama na Jasenovac, Dubicu i Staru Gradiku,
a zatim o tome opirno obavijestio Glavni tab Hrvatske.
Je li Milan Stanivukovi Oficir saznao, odnosno znao neto o tome?
Na izvjetaju poslanom Glavnom tabu Hrvatske koji nosi datum 20. stude
ni 1942. nalazi se samo potpis zapovjednika zone, a lijevo od njega stoji:
Politiki komesar: odsutan. To, meutim, nije mogao biti sluaj s naelni
kom taba, pogotovo zbog okolnosti o kojima se u spomenutoj brouri (iji
su recenzenti Otmar Kreai i Vicko Anti) kae: U novembru, sa zavoji
ma na sebi, Milan dolazi za naelnika taba III. operativne zone, koji se na
lazio u udobnoj zgradi u Zveevu. Bilo bi za njega povoljno da sa onako ne
zalijeenom ranom na miru obavlja tapske poslove, ali on nije mogao da
bude miran, da sjedi, prima potu, pie izvjetaje - odvojen od jedinica, bor
be i ljudi koji se bore. 'Hou da se borim, a ne da sjedim u tabu', govorio je
traei prostor za kretanje i djelovanje.33
Meutim, unato protivljenju Milan Stanivukovi je ipak morao
ostati u tabu zone sve do poetka 1943. godine, kada je postavljen za nael
nika novoformirane 4. divizije (kasnije preimenovane u 12.). Treba napome
nuti jo neto to zauuje: u brouri koju smo upravo citirali ni jedan jedini
put se ne spominje Grga Jankes, koji se nalazio na dunosti zapovjednika 3.
operativne zone puna etiri mjeseca: od poetka kolovoza do poetka pro
sinca 1942.
Kada je u svibnju 1943. formiran 1. (kasnije nazvan 2. hrvatski pa
6.) slavonski korpus, za ijeg je zapovjednika postavljen dotadanji zapov
jednik 4. (budue 12.) divizije Petar Drapin, na njegovo mjesto dolazi Mi
lan Stanivukovi Oficir. Meu akcijama koje izvodi divizija pod njegovim
zapovjednitvom je i osloboenje Lepoglave, 14. srpnja 1943., a kada uoi
1944. godine snage 5. (bosanskog) korpusa napadnu Banja Luku ona e, po

33 N. Malobabi, n.d., str. 51.

naredbi Vrhovnog taba tabu 6. korpusa, istodobno napasti Okuane i zat
voriti pravac prema Novoj Gradiki i Novskoj.

*
Milan Stanivukovi - promaknut u in potpukovnika - godinu dana
je bio zapovjednik 12. divizije, a onda je u ljeto 1944. predao dunost Niko
li Demonji jer je bio postavljen za naelnika taba 6. (slavonskog) korpusa.
Meutim, u tabu korpusa ne ostaje dugo: odmah po Demonjinoj pogibiji
ponovno, sada s inom pukovnika, staje na elo 12. divizije. Od 23. prosin
ca 1944. godine 12. udarna divizija u rajonu akova vodi teke borbe s nje-
mako-ustakim snagama. tab divizije je u Levanjskoj Varoi. U hladno
zimsko jutro 27. prosinca neprijatelj prelazi ponovno u nastupanje. to se
zatim dogaa, opisao je Nikola Malobabi u brouri Milan Stanivukovi Ofi
cir. Vidjevi kako se topovski par zaprenih konja, preplaen eksplozijom,
oteo borcima i pobjegao, Milan nareuje zapovjedniku osjeke brigade da
odredi etu koja e zatititi i izvui top. Kritina situacija nastaje izbijanjem
Nijemaca na lijevo krilo osjeke brigade, to je prijetilo daje odvoji od 12.
proleterske brigade. Bataljon koji je tamo upuen nije stigao. Nijemci su bili
bri.
Bio je to trenutak za Milanovu presudnu odluku: da se osjeka briga
da prebaci na nove poloaje. Trai organizovano izvlaenje eta. Sa linim
pratiocem Burom Drekoviem on izbija na uzvienje iznad Levanjske Varo
i, koju su njemaki minobacai i topovi bili zasuli vatrom. Milan se ne oba
zire na eksplozije. Zanijelo gaje povlaenje bataljona osjeke brigade, koji
su trpjeli jaku vatru. Pored Milana su padali borci. Pao je i komandant I. ba
taljona Marko Kljaji, iz Milanova sela. U tome artiljerijskom paklu Milana
naputa srea. Tek stoje poslao Drekovia malo dalje da osmatra drugi pra
vac, eksplodirala je minobacaka mina i zasula ga smrtonosnim gelerima.
uro Drekovi mu pritrava u pomo. Milan je posljednjom snagom zatra
io vode. Borba se jo vodila. Drago Peri stie sa svojom jedinicom na
mjesto Milanove pogibije. Milan je leao na leima. Dolamicu mu izreetali
geleri. Kraj njega pitolj s kojim je vojevao u tolikim bitkama, torbica sa
vojnom sekcijom i dvogled. Drugovi su ga prenijeli kroz umu u selo a-
glin. Njegovo tijelo je stavljeno u koveg i motornim vozilom otpremljeno
do sela Prgomelja, gdje je, nedaleko od Demonjinog groba, sahranjen u pri
sustvu mnotva naroda i boraca.34
Jedno poglavlje svoje knjige Svjedoenje opokoljenju revolucionara
(Zagreb, 1987.) prof. dr. Duan ali, koji se tijekom rata nalazio na duno
sti politikog komesara 6. (slavonskog) korpusa i sekretara Oblasnog komi

34 Isto, str. 89-90.

 teta KP Hrvatske za Slavoniju, naslovio je Pogibija Milana Stanivukovia
Oficira. Pri kraju poglavlja nalazimo i ove redove: Dvanaesta divizija za
posjela je krajem prosinca 1944. godine selo Levanjsku Varo. U selu je i
tab divizije. Komanda divizije bila je svjesna da e Nijemci poduzeti sve
to mogu daje potisnu sa sektora akovo - Slavonski Brod to dalje na za
pad i to dalje od glavne pruge. Toga 27. prosinca oekivao se napad Nije
maca iz pravca sjevera, odnosno od Osijeka. Ali neprijatelj nije doao iz o
ekivanog pravca, ve s jugoistoka i jugozapada, iz akova. Naiao je na na
streljaki stroj, koji je prihvatio borbu. Razvio se ogoren boj. Neprijatelj
dovlai nove snage i ubacuje ih u napad. Nadmoniji su. Nae se jedinice
povlae prema selu Pauju.
Milan u svom stilu i po svom obiaju ostaje - da bi direktno koman
dirao borbom. Neprijatelj pojaava artiljerijsku paljbu po poloajima batal
jona. Ubacuje u napad i tenkove. Milan je procijenio da se divizija mora po
vui kako bi se izbjegle nepotrebne, velike ljudske rtve. Odluuje da osob
no rukovodi povlaenjem. Stoji iznad sela i izdaje nareenja. Neprijatelj je
ve zauzeo pola sela. Neprijateljska artiljerija je sve snanija. Milan se na to
ne obazire, ve komandira povlaenje. No, srea ga je napustila. S vjernim
drugom i pratiocem urom Drekoviem brzim koracima kree prema brdu
iznad Levanjske Varoi. Treba svladati visok uspon uz brdo, a on je sve
umorniji. Na sedlu brda nalazili su mrtve i ranjene. Neprijatelj nije bio dale
ko, na odstojanju puanog pogotka. Trebalo je svladati jo jedno brdo da bi
se dokopali ume u pravcu sela Pauja. Milan se obratio vjernom uri: 'u
ro, prebaci se iza onog grma i pripazi na neprijatelja dok se ja malo odmo
rim.' uro je pourio. Nije uspio ni lei iza grma kad zauje eksploziju gra
nate minobacaa i Milanov jauk. Potri prema komandantu. Jo je pokazi
vao znakove ivota. Traio je vodu. Ubrzo nakon toga Milan Oficir, koman
dant, izdahnuo je. Kad je izvjetavao o komandantovoj pogibiji, uro, na
elnik taba divizije, plakao je. 'Pla je lijek, ali ne moe pomoi', tjeio gaje
naelnik. 'Naveer emo prenijeti komandantovo tijelo.'
Borba se i dalje vodila. Na mjesto pogibije doli su Milan Mesi,
autant osjeke brigade, i Drago Peri, komandant bataljona. Milan je leao
na leima. uta dolamica bila je rasjeena na leima od eksplozije granate.
Uz njega su leali njegov pitolj, kojim je prolazio kroz mnoge borbe, nje
gova komandantska torbica i njegov dvogled. Milan Mesi i Drago Peri
prenesoe Milana do ruba ume. Predadoe mrtvo tijelo borcima da ga nose
dalje.
Poginuo je komandant bataljona Marko Kljaji, Milanov suseljanin.
Dva komandanta iz sela Vrbovljana dadoe ivote istog dana. Pali su na pra
gu slobode, poslije etverogodinjeg Milanova ratovanja i trogodinjeg rato-
vanja mladog komandanta Marka. itavom Slavonijom ovladala alost.
Osobito je bila velika u okukom kraju, u selu Vrbovljanima.35
U opirnom kazivanju Milana Kevia o tome zato u ljeto 1943. nije
izveden pripremljeni napad slavonskih partizana na logor Jasenovac i o po
gibiji Nikole Demonje, o emu je bilo rijei u ovom poglavlju, nalazimo i
sljedeu tvrdnju: Milan Stanivukovi poginuo je na neobian nain. Ubila
su ga trojica ustaa kada je Milan posle jedne borbe svratio kod sestre. ud
no da jedan komandant divizije tako olako pogine, ba udno.36
udno je, doista, i to da ba nigdje nismo nali trag koji bi barem u
nekom detalju potvrdio Kevievu verziju. Milan Stanivukovi Oficir progla
en je narodnim herojem jo tijekom rata, 13. oujka 1945. godine.

Nikola Demonja je poginuo istog dana, 6. rujna 1944., kada su snage

5. bosanskog korpusa NOVJ zapoele prijedorsku operaciju juno od Save
na liniji Jasenovac - Stara Gradika, koja e dovesti do konanog oslobo
enja toga grada na junim obroncima Kozare, a jedinice Crvene armije, go
nei Hitlerove divizije kroz Rumunjsku, izbile kod Turn Severina na jugo
slavensku granicu. Nekoliko daha kasnije Bugarska je prela iz faistikog u
antifaistiki tabor i objavila rat Njemakoj. Jedinice Wehrmachta, pod za
povjednitvom generalpukovnika Alexandera Lohra, zapovjednika grupe ar
mija E, povlaile su se iz Grke prema sjeverozapadu. Njemaki povjesniar
Walter Gorlitz u djelu Drugi svjetski rat pie:
Iz uarenih vruina Grke stigle su njemake divizije koje su se po
vlaile u jesenske kine oluje Makedonije i u oporu zimu balkanskih plani
na, pod neprestanim udarcima odreda 15. saveznike zrane flote iz Italije,
te pod udarcima Titovih partizana kao i grkih i albanskih gerilaca.37
O situaciji u kojoj su se nale njemake i kvislinke snage poslije
osloboenja Srbije i Beograda Walter Grlitz kae: U mjesecu studenom
poela je pod vodstvom Grupe armija F izgradnja tako vanog srijemskog
fronta izmeu Drave i Dunava, da bi se ovdje sprijeio ruski prodor do Za
greba. Raspoloive snage nisu nikako bile dovoljne. Divizija oklopnih gre
nadira Brandenburg predstavljala je tek okosnicu i njezina izgradnja nije
nikada dovrena. Trideset prva SS-divizija, koju su formirali Nijemci iz Ba
ke, raspolagala je samo s okvirnim osobljem, iz Italije je bez kapi benzina i
bez ikakvog tekog oruja stigla divizija grenadira Reicha Hoch und De
utschmeister, a iz Dalmacije jedna pjeadijska divizija, koja je pretrpjela

35 D. ali, n.d., str. 346.

36 Svet, 15. studeni 1985., str. 29.
37 Walter Grlitz, Der Zweite Weltkrieg 1939.-1945. (poglavlje Slom Jugoslavije).
mnoge gubitke u borbama s banditima. Unato prodoru Rusa krajem stude
nog do Peuha i u jugozapadnu Maarsku, uspjelo je Grupi armija E da uz
pomo novopridolih jedinica ouva zapadnu Slavoniju, to jezgro Hrvatske,
kao i koridor prema sjevernoj Bosni. Krajem 1944. godine povuena je 2.
oklopna armija u Maarsku i time je Grupa armija F rasformirana, njezin je
tab povuen, a ukupno tako udno sakupljene snage koje su se sastojale od
njemakih lovakih i brdskih divizija, kozakog konjikog korpusa, hrvat
skih domobranskih i ustakih jedinica te etnika ule su u sastav Grupe ar
mija E pod zapovjednitvom general-pukovnika Lhra. Njegov je tab isto
dobno bio i vrhovna komanda jugoistoka, koja je imala svoje sjedite u Za
grebu. Te jedinice su kroz vie mjeseci drale sjevernu balkansku frontu.
Hrvatska drava doivjela je, dakako, slinu krizu kao i drugi satelitski
reimi.38
Na sve ovo dodajmo citat iz Vojne enciklopedije: Krajem 1944. na-
rodnooslobodilaka vojska imala je oko 500.000 boraca, svrstanih u 17 kor
pusa sa 51 divizijom, 2 vazduhoplovne divizije, Mornaricu i Renu ratnu
flotilu, vei broj partizanskih odreda i druge manje jedinice. Tada je prvi put
na svom ratitu bila brojno jaa od neprijatelja.39
Je li u takvoj situaciji novi (zapravo stari) zapovjednik 12. slavonske
divizije Milan Stanivukovi Oficir mogao doi na ideju da od Jasenovca
sada nema nita pree? Odgovor je, kao i u sluaju Nikole Demonje, ne
sumnjivo potvrdan. Meutim, moramo konstatirati da bez obzira to su
srpnja-prosinca 1944. vladali dotada vjerojatno najpovoljniji uvjeti za napad
na logor Jasenovac i osloboenje nekoliko hiljada njegovih zatoenika, ne
postoje (ili ih mi nismo uspjeli pronai) materijalni dokazi (dokumenti), a ni
vjerodostojna svjedoenja koja bi pogibije zapovjednika (12. slavonske) di
vizije Nikole Demonje ili Milana Stanivukovia dovodili u vezu s njihovim
eventualnim prijedlozima, planovima ili zalaganjima za izvoenje tog napa
da. Znai, barem zasada, sve to se o tome ukalo ili uka samo su hi
potetine misaone konstrukcije.

Dopune i objanjenja

A
Tvrdnju da se Opai 1948. izjasnio za rezoluciju IB Opai odlu
no pobija u svojoj knjizi Srbin u Hrvatskoj (Beograd, 1989.), u kojoj pie:
I tako je to trajalo sve do septembra 1950. Ni u snu nijesam mogao sanjati

38 Isto.
39 Ve, 1973., 5, str. 785.
da mene neko moe povezati sa Staljinovim IB-om. Da su Rade igi i Du-
ko Brki teko mi je bilo vjerovati upravo zato to sam znao za ranije zate
gnute odnose izmeu Bakaria i igia radi Korenice. Odluim da odem k
Radi kui. Tamo zateem i Duka. Bio sam tvrdo rijeen da im, ako mi priz
naju da su za IB, okrenem lea zauvijek. Meutim, oni su me uvjerili da
mrze IB kao i ja, i iznijeti da se isto kao ni ja ne slau sa odnosima vlasti
prema ratom opustoenim krajevima, da nee vie za to da snose od
govornost kao ministri a bez ikakve mogunosti da pomognu, pa vie vole
da na njih baci prokletstvo Bakari, nego narod.
Danica Opai je uhien u Zagrebu odmah poslije uhienja R. igia
i D. Brkia, u rujnu 1950, a zatim prebaen na Goli otok gdje e provesti
dvije godine.

B
Ovi su navodi Milana Kevia toni. Jovan Ivo Marinkovi (bivi za
povjednik Zapadne grupe odreda iji je posavski NOP odred, sudjelujui u
noi izmeu 31. prosinca 1943. i 1. sijenja 1944. u prvoj banjalukoj ope
raciji fingirao napad na Staru Gradiku - vidi etvrto poglavlje) bio je je
dan od organizatora ustanka u Slavoniji. Iz njemakih dokumenata vidi se
da je grupa partizana pod njegovim zapovjednitvom 24. studenog 1942.
upala u selo Podgora (Naice) i izmeu ostalog odvela Hansa Schnapper
mlaeg, folksdojera. Ubrzo, u prosincu iste godine, na molbu Hansove
majke dolo je do zamjene njezina sina za majku Ive Marinkovia, koja je
bila zatoena u logoru Stara Gradika. Do razmjene je dolo 20. sijenja
1943. u blizini Podgoraa. Postoji mogunost daje osjeki Gestapo, koji se
tijekom pregovora o razmjeni upoznao s odnosima u Marinkovievoj obitel
ji, ve tada poeo s pripremama igre koja e se zavriti, kako je Kevi
opisao, 27. listopada 1944. godine.
 IX. POGLAVLJE

POSLJEDNJI MJESECI RATA

I POSLJEDNJI DANI JASENOVCA

Crtice iz sjeanja. - Jedini pisani trag. - Mirni sijeanjski

dani. - Najtea ofenziva od poetka rata. - Desilo se udo. - Avioni
ponovno nad Jasenovcem. - Ipak, od svih zaboravljen. - Tko je
oslobodio logor u Staroj Gradiki? - Svjedoenje Fabijana Rukavi
ne. - Svjedoenje Radojice Nenezia. - Jo dvije verzije.-Iz saop
enja Zemaljske komisije Hrvatske. - Koga je na Kozari naao Lazar
Jankov? - Potresni redovi. - Proboj zatoenika logora br. III. - Pro
boj zatoenika logora br. IV. - Jo jedno pitanje bez odgovo
ra? - Tko je oslobodio logor Jasenovac? - Osloboene logorae
nema tko prihvatiti. - Titov govor na dan pobjede.

Poneseni velikim uspjesima narodnooslobodilake vojske, a poseb

no naim u Slavoniji, mi smo ponekad znali da precijenimo svoje moguno
sti u elji da postignemo to vee uspjehe. O tome najbolje svjedoi na na
pad na Naice, pie u memoarima Veljko Kovaevi, a zatim opisuje svoj
razgovor voen sredinom studenog 1944. s Duanom aliem, tadanjim
sekretarom Oblasnog komiteta KPH za Slavoniju:
- Hoemo li na Naice, Veljko?
- Nismo valjda poludjeli - odgovorih.
- Ti si kukavica - on e pola u ali, pola u zbilji.
- U ovom sluaju jesam. Unutra su jake njemake snage. Zasad ne
bismo smjeli poduzimati takav napad. emu?
Ne mogu da odgonetnem, s obzirom na njegov ton, da li je on za ta
kav napad ili ne. Znam daje na visokoj partijskoj funkciji, ali on o tome ne
odluuje. tab korpusa moe jedino da donese takvu odluku.1
Vidjeli smo daje na isto vojnoobavjetajni izvjetaj iz Jasenovca s
prijedlozima za zajedniku akciju iznutra iz zraka i spolja odgovorio dva i
pol mjeseca ranije, 28. kolovoza 1944., CK, odnosno Povjerenstvo CK KP
Hrvatske. Zato je o napadu na Jasenovac mogao (morao!) odluivati netko

1 Veljko Kovaevi, Memoari. Dani koji ne zalaze, II, Beograd, 1985., str. 169.
tko je na visokoj partijskoj funkciji, a o napadu na Naice jedino tab kor
pusa? Po naredbi taba 6. korpusa jedinice 40. divizije zapoele su 18. stu
denog napad na Naice, ali su se, poslije nekoliko dana tekih borbi, morale
povui ne oslobodivi grad. Mjesec dana kasnije, u drugoj polovici prosin
ca, Veljko Kovaevi je postavljen za zapovjednika 6. (slavonskog) korpusa
i s tim u vezi imao je u Beogradu, u Bijelom dvoru, razgovor s vrhovnim za
povjednikom Titom. Naroito sam bio iznenaen njegovim poznavanjem
situacije kod nas u Slavoniji. Nije mu promaklo da zamjeri i zbog naeg na
pada na Naice, zapisao je Veljko Kovaevi u memoarima.2

*
O aktivnosti avijacije, saveznike ili NOVJ, na objekte u jasenova-
kim logorima br. III i br. IV ili br. V (Stara Gradika) tijekom 1944. godine
nema tragova ni u dokumentima bilo ije provenijencije ni u sjeanjima lo
goraa. Jedini pisani trag o tome na koji smo naili je lanak Novi zloini
ustakih koljaa u Jasenovcu, objavljen u organu KP Hrvatske Naprijed u
broju od 6. veljae 1945. koji poinje rijeima: Potkraj prole godine obja
vio je ustaki Radio Zagreb vijesti da su savezniki avioni bombardovali lo
gor u Jasenovcu i dodao daje tom prilikom poginulo mnogo zatoenika.3
Poslije prikaza stravinih ustakih zloina poinjenih u jasenova-
kim logorima tijekom posljednjih mjeseci 1944., na kraju lanka slijedi zak
ljuak: Za sve te strahote, zloine i masovna ubijanja trebalo je nai povo
da i opravdanje, trebalo je nai neto iza ega e se kriti prava istina i nam
jere ustakih krvnika. Tome je trebala posluiti vijest o saveznikom bom-
bardovanju Jasenovca.4
*

Naredbom vrhovnog zapovjednika NOV i POJ od 31. prosinca 1944.

godine 6. hrvatski (slavonski) korpus tavljenje u operativnom pogledu pod
zapovjednitvo 3. armije NOVJ. U tom trenutku u sastavu korpusa nalazili
su se: 12. i 40. divizija, artiljerijska brigada, autobataljun, 1. diverzantski
bataljun, istona grupa NOP odreda i posavski NOP odred-ukupno 15.189
boraca i oficira.
U zapadnoj i srednjoj Bosni nalazio se poetkom 1945. godine 5.
(bosanski) korpus sa 4., 10., 39. i 53. divizijom, ije su ukupne snage brojile
vie od 30.000 ljudi. Meutim, od svih tih snaga, na prostoru Kozare, nekim
dijelovima povremeno orijentirana i prema rijeci Savi, na potezu Jaseno-
vac-Stara Gradika nalazila se samo 20. (kozaraka) brigada 39. divizije.

2 Isto, str. 179.

3 A. Mileti, II, str. 885.
4 Isto, str. 888.
 Sijeanjski dani 1945. protjecali su na osloboenom teritoriju Slavo
nije u znaku nekih izrazito mirnodopskih aktivnosti. Postoje krajem 1944.
godine u Kutjevu kod Slavonske Poege odrana konferencija zadrugara
Slavonije, koja je raspravljala o obnovi zadrugarstva, a u Orahovici konfe
rencija eljezniara Slavonije, posveena problemima ponovnog uspostav
ljanja eljeznikog saobraaja u Pakracu, kako registrira Hronologija, oku
pilo se 21. sijenja 1500 radnika i namjetenika iz okruga Nova Gradika
radi obnove radnikih sindikata.5
*
Meutim, period mira i dominacije NOV i PO u kojemu se moglo
razmiljati i o akciji na Jasenovac, bliio se kraju. Ubrzo, poetkom veljae,
jake njemake i ustako-domobranske snage, na brzinu koncentrirane,6 po
duzele su dotad najveu ofenzivnu operaciju (ifrirani naziv Vukodlak) na
osloboeni teritorij Slavonije (Dopuna A). Bit e to, kako je napisao Veljko
Kovaevi, koji je po povratku iz Beograda prvih dana sijenja preuzeo
dunost zapovjednika 6. (slavonskog) korpusa, najtea ofanziva od poetka
rata.7 Obavijeten o toj operaciji Tito je 11. veljae poslao tabu 3. armije
direktivu u kojoj je stajalo da 6. slavonski korpus, sa snagama 10. korpusa,
osigura istoni dio Bilogore - Papuk - Psunj, ukljuujui i varoi Daruvar,
Pakrac i Lipik i da s ovog prostora djeluju glavnim snagama u bok i pozadi
nu neprijateljske grupe koja nadire pravcem Naice - (Podravska) Slati
na - Virovitica.8 Tito je dalje upozoravao: Imajte u vidu da njemake sna
ge koje su uestvovale u ofanzivi protiv nas odlaze prema Varadinu i da e
za sobom ostaviti male posade od kvislinga. To treba da znaju 6. i 10. kor
pus i da prema tome ispolje najveu aktivnost da bi povratili izgubljeno.9
Meutim, podaci o neprijatelju i njegovim namjerama u citiranoj di
rektivi Vrhovnog zapovjednika NOV i POJ nisu bili toni. Istog dana kada
je Tito poslao svoju direktivu, 11. veljae, zapoela je druga faza operacije
Vukodlak, koja e trajati do 23. veljae. Neprijatelj je brzo ovladao cije
lim osloboenim teritorijem Slavonije, zauzeo Daruvar, Pakrac, Lipik. tab
6. korpusa je morao radio-depeom obavijestiti tab 3. armije: Slobodne te
ritorije vie nema. Skaemo s uke na uku.
Meutim, nenadano kao to je i poela, operacija Vukodlak se i
zavrila. I onda, odjednom, desilo se udo. Ta ogromna vojska od preko
ezdeset hiljada iznenada se povukla, napisao je poslije rata tadanji zapov

5 Hronologija, str. 954, 1004, 1059.

6 Vidi Dopunu A.
7 V. Kovaevi, n. d. II, str. 186.
8 Tito, SD, 26, str. 80-81.
9 Isto, str. 81.
r- r\
jednik 6. korpusa Veljko Kovaevi dodajui: Mnogo godina docnije, pre
listavajui raznu dokumentaciju, saznat u daje neka via njemaka koman
da naredila povlaenje radi hitanja u pomo Mostaru i Sarajevu i radi pri
prema za forsiranje Drave, koje e neto kasnije uslijediti kod Valpova i
Donjeg Miholjca. Naa biva slobodna teritorija, izuzimajui Podravinu, s
Pakracom, Daruvarom, Lipikom, Grubinim poljem, Voinom ponovno je u
naim rukama; nikada vie u nju nee kroiti neprijateljska noga. I u ovoj
ofanzivi slavonske jedinice pokazale su veliku borbenost, neustraivost, na
lazei izlaz i u najsloenijim uslovima borbe.10

*
Razumljivo je da u situaciji koja je vladala u Slavoniji tijekom velja
e 1945. nije moglo biti ni govora o angairanju slavonskih jedinica NOV i
POJ u bilo kakvoj akciji za osloboenje jasenovakih logora. Meutim,
odlaskom glavnine njemakih snaga za junu Maarsku, gdje je Wehrmacht
6. oujka zapoeo jednu od posljednjih velikih kontraofenziva (operacija
Frhlingserwachen - Proljetno buenje), a ustako-domobranskih u Bosnu,
prema Sarajevu, i na tom prostoru ponovno se stvaraju preduvjeti za izvo
enje jednog takvog pothvata.
*

Interesantan je detalj da su avioni VAF-a ili NOVJ pred sam poetak

operacije Vukodlak izveli pothvat o kojemu dnevno izvjee Ia broj 37/45
Glavnog stoera oruanih snaga (NDH) od 6. veljae 1945. kae: 5. veljae
etiri neprijateljska zrakoplova napali su most kod Jasenovca bez uspjeha. U
isto vrijeme napali su strojnikom vatrom eljezniku postaju Novska, gdje
je onesposobljen 1. stroj.11
Postoje i svjedoenja logoraa iz kojih proizlazi da je logor Jaseno
vac tijekom zime 1944./45. bombardiran u vie navrata. Tako edomil Hu
ber u knjizi Bio sam zatoenik logora Jasenovac, govorei o situaciji u lo
goru krajem 1944. i prvih mjeseci 1945. godine, kae: U toku zime logor je
nekoliko puta bombardiran. Izgleda da avijatiari nisu tono znali raspored
logora. Gaali su zapovjednitvo, ali su pogodili paketamicu koja je bila u
susjedstvu. Pogodili su elektrinu centralu i gotovo je onesposobili. Ali su
gaali i logorski vrt. Naime, u tom je vrtu bilo uzvienje koje je izgledalo
kao da pod njim lee rezervoari s gorivom. A toga nije bilo. Nekoliko je
bombi palo u blizini, ali su bile baene uzalud, jer se tamo nita nije nalazilo
do prazne zemlje. Jasno je da je izvjestan broj zatoenika poginuo od

10 Veljko Kovaevi, Dejstva 6. korpusa do poetka srijemsko-slavonske operacije,

Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije, Uesnici govore, Beograd, 1986., str. 288 i 289.
11 Zbornik, IV/38, str. 582.
bombardiranja. Nije nam bilo ao. eljeli smo da se bombardiranje nastavi,
da bude ee, ali da se prije svega bombardira zid i iana ograda, no tamo
bombe nisu bile upuene. To nam je bilo ao, ali smo vjerovali da e to usli
jediti onda kada se nae jedinice vie priblie logoru. Ali to nismo doeka
li.12
Navode . Hubera indirektno potvruje i zatoenik Jovan ivkovi
izjavljujui odmah poslije rata pred Okrunom komisijom za utvrivanje
ratnih zloina u Novoj Gradiki i ovo: Lanara i ciglana zapaljene su od
aviona. Mljekara i mesnica uniteni su od bombardovanja.13
U saopenju Zemaljske komisije Hrvatske za utvrivanje zloina
okupatora i njihovih pomagaa nalazi se i kratko poglavlje (XXII.) koje nosi
naslov Bombardiranje ustakih utvrenja u Jasenovcu: Dne 30. i 31.
oujka 1945. bombardirali su savezniki bombarderi ustaka utvrenja u Ja
senovcu. Prigodom toga bombardiranja stradalo je oko 40 zatoenika, a
mnogo ih je bilo ranjeno. Planuli su poari i irile se eksplozije. Ustae su
gonili zatoenike toljagama i hitcima iz revolvera da gase poare, iznose
razne stvari iz radionica, i da izlau svoj ivot smrtnoj opasnosti. Svjedoci:
Lapevi Stojan, Danon Jakov i Kamhi Sabedaj iskazuju da su tom zgodom
ustaki asnici Zrinui Ante i Zovko Stanko ubili vie zatoenika, dok su
Mihaljevi Marko i Perkovi Marko mlatili i klali svakog zatoenika na
koga su se namjerili. Ti svjedoci dre daje koncem oujka bilo u jasenova-
kom logoru na radu oko 5000 zatoenika.14
Logora edomil Huber napisao je u svojoj knjizi i ovo: 13. travanj
je meu logorae unio posebnu nadu. Toga dana mali avioni, koje su logora
i zvali kukuruzari, bombardirali su logor. Potpuno je srueno zapovjedni
tvo i zloglasna zvonara s paketamicom, oteeni su proizvodni pogoni i naj
vie meu njima elektrina centrala. Borbe su i na dva-tri metra poruile zid
oko logora, ali na sjeverozapadnoj strani, na koju je logoraima bilo nemo
gue pobjei. Odmah su ustae jakim posadama zaposjeli ove otvore i one
moguili bilo kakvo probijanje.15
Umirovljeni pukovnik avijacije Pero Zdjelar smatra da su napadi na
logor Jasenovac bili rezultat aktivnosti slobodnih aviona lovaca koji su dje
lovali po ciljevima odabranim po vlastitoj inicijativi, a u rajonu i vremenu
koje su odredili starjeine avijacijskih jedinica. On zatim objanjava: Lo
gorai, pa i ustae su ih zvali i 'kuruzari'. Takav naziv bio je inae udomaen

12 . Huber, Bio sam zatoenik logora Jasenovac, str. 66.

13 A. Mileti, II, str. 997, 998.
14 Zloini u logoru Jasenovac, str. 62.
15 edomil Huber, Sjeanje na 1945. godinu u logoru Jasenovac, Saopenje na
godinjoj i.kuptini zatoenika Jasenovca i Stare Gradike, Beograd, 24. oujak 1985.
i u narodu - jer oni slobodni lovci su mahom svoja dejstva vrili iz briueg
leta radi veeg iznenaenja. Oni lete veoma nisko, skoro iznad drvea i u
poljima iznad kukuruza, pa su zato i nosili ime 'kuruzari'.16
Dr. Milan Bulaji izjavljuje: Prema kazivanju Joe Erliha, pred
stavnici preivjelih logoraa objedinjenih u sekciji bivih zatoenika Jase
novca i Stare Gradike pokuali su u komandi ratnog vazduhoplovstva da
pronau operativnu dokumentaciju o tome tko je dao nalog za bombardo-
vanje logora Jasenovac. 1 pored toga to se u komandi ratnog vazduhoplov
stva vodi evidencija svih akcija koje su izvodili avioni ratnog vazduhoplov
stva, od srijemske fronte, pa i ranije, do kraja rata, o akciji bombardovanja
ustakog logora Jasenovac nema ni traga. Neko se postarao da se i o tome
izbriu sjeanja. Na sreu jo nas nekolicina moe da opie svu nau nesreu
koja nas je zadesila i ovim inom neusaglaenog bombardovanja.17
Tvrdnja biveg jasenovakog logoraa J. Erliha o nekom tko se po
starao da se izbriu sjeanja na akciju bombardiranja ustakog logora Ja
senovac moe se ali i ne mora prihvatiti. Meutim, ostaje nepobitna inje
nica da nijedan zrani napad na taj logor nije bio koordiniran niti sa djelat
nou kopnenih jedinica NOV i POJ, odnosno JA niti sa nastojanjima logo
raa usmjerenim na samooslobaanje.

U drugoj polovici oujka i prvih dana travnja 1945. jedinice 6. (sla

vonskog) korpusa poduzele su niz ofenzivnih pothvata sjeverno i sjeveroza
padno od Jasenovca. Tako je, prema podacima u Hronologiji, posavski HOP
odred u noi izmeu 23. i 24. oujka u blizini Okuana napao iz zasede ne
prijateljsku kolonu jaine 400-500 vojnika i naneo joj gubitke od 18 mrtvih
i 20 ranjenih.18
Tri dana kasnije, 27. oujka, ponovno u blizini Okuana, 12. brigada
12. divizije napala je kolonu od oko 500 njemakih vojnika i ustaa i nane-
la joj gubitke od 26 mrtvih i preko 35 ranjenih. Brigada je imala 6 ranjen
nih.19
U noi izmeu 28. i 29. oujka jedinice te iste brigade zauzele su po
slije kratke ali estoke borbe s njemakim snagama selo Jamaricu izmeu
Novske i Banove Jaruge. Neprijatelj je imao oko 230 vojnika izbaenih iz

16 Zabiljeka Pere Zdjelara

17 Svjedoenje Josipa Joe Erliha dano Milanu Bulajiu 27. studenog 1989., Svet, 220,
13. prosinac 1989., 27.
Ix Hronologija, str. 1086.
19 Isto.
stroja. Zaplenjene su 2 haubice 105 mmr sa 50 granata, a potpuno je unitena
jedna neprijateljska baterija.20 etvrtog travnja dijelovi ehoslovake bri
gade Jan ika 12. divizije NOVJ napali su kod Stare Subotske, desetak
kilometara sjeverno od jasenovakih logora br. III i br. IV, njemaku auto-
kolonu i unitili jedan top i pet kamiona s ratnom opremom. Neprijatelj je
imao oko 30 mrtvih i ranjenih, a brigada 8 ranjenih.21
U isto vrijeme, kao i tijekom nekoliko prethodnih mjeseci, juno od
jasenovakih logora br. III i br. IV nije bilo operativnih jedinica NOVJ, od
nosno Jugoslavenske armije (JA). Istina, relativno snana 20. (kozaraka)
brigada 39. divizije s vie od 1600 boraca operirala je du komunikacija
koje su okruivale Kozaru (Banja Luka - Bosanska Gradika i Bosanski
Novi - Bosanska Kostajnica - Bosanska Dubica) i titila osloboeni teritorij
od ispada neprijatelja iz njegovih garnizona. Sudei po svemu, na pothvat s
ciljem oslobaanja jasenovakih logora ni tijekom prvih mjeseci 1945. nitko
nije ni pomiljao; Jasenovac su oito svi zaboravili. ak ni u razdobljima
kada je taj pothvat, uz upotrebu neto jaih snaga NOVJ, odnosno JA od
onih koje su se ve nalazile nadomak (uvjetno reeno) Jasenovca, pruao re
lativno realne anse za uspjeh.
*
Prodirui kroz Maarsku jedinice Crvene armije prele su austrijsku
granicu i 3. travnja 1945. ovladale Bekim Novim Mjestom (Wienemeu-
stadt). Tri dana kasnije, 6. travnja, jedinice Jugoslavenske armije oslobodile
su Sarajevo, a deset dana kasnije, 12. travnja, izvrile proboj srijemske fron
te.
Zavretkom sarajevske operacije - kako je zapisano u Oslobo
dilakom ratu naroda Jugoslavije - osloboena teritorija Bosne povezana
je sa ostalim delovima osloboene zemlje.22 A taj osloboeni teritorij Bo
sne protezao se ve nekoliko mjeseci do obala Une i Save, nasuprot jaseno
vakih logora. U knjizi Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije
1944.-1945., prvom opsenom djelu o toj temi u jugoslavenskoj povijesti,
kae se da je 20. (kozaraka) brigada 39. (krajike) divizije sa po jednom
brigadom iz 45. (srpske) i 28. (slavonske) divizije sudjelovala u napadu na
Bosansku Gradiku koji je poeo 23. travnja 1945. godine u 20,30 sati.23
U ORNJ zapisano je da su snage 28. (slavonske) i 45. (srpske) divi
zije, preavi Vrbas, 23. travnja 1945. izbile pred Bosansku Gradiku i u

20 Isto, str. 1087.

21 Isto, str. 1098.
22 ORNJ, 2, str. 569.
Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944.-1945., Beograd, 1957.
 toku noi sa delovima 39. divizije ovladale Bosanskom Gradikom, a 24.
travnja do podne prele Savu, oslobodile Staru Gradiku...24
U Vojnoj enciklopediji u odrednici Zavrne operacije stoji: Nou
22./23. aprila 28, 39. i 45. divizija zauzele su Bosansku Gradiku, a 24. apri
la popodne prebacile se na levu obalu Save i oslobodile Staru Gradiku.25
U odrednici Vojne enciklopedije 28. divizija (slavonska) kae se
da su njezine snage uestvovale u oslobaanju Bosanske Gradike, Stare
Gradike...,26 ali u odrednici Brodska brigada, tj. 25. brigada 28. (sla
vonske) divizije meu mjestima u ijem je osloboenju ona sudjelovala spo
minje se Bosanska Gradi, ali ne i Stara Gradika!27
Prije nego to itatelju postane jasno zato smo iznijeli gornje, po
malo suhoparne podatke, moramo skrenuti pozornost na jednu injenicu: ni
u jednom od citiranih izvora (kao, uostalom, ni u inae nezaobilaznoj Hro-
nologiji) nema ni spomena o tome da se u Staroj Gradiki nalazio neki lo
gor. Gotovo punih 30 godina poslije pojave prve, ugledala je 1986. godine
svjetlo dana i druga knjiga pod istim naslovom: Zavrne operacije za oslo
boenje Jugoslavije. Bio je to 9. tom edicije Uesnici govore, koji, kako
je reeno u nekoj vrsti predgovora, na neki nain predstavlja sintezu svega
to je prethodilo tematski i vremenski.28 U prilogu Druga armija u
zavrnoj ofanzivi general-pukovnik Velimir Kneevi (koji se u danima o
kojima je rije nalazio na dunosti naelnika Operativnog odjela taba 2. ar
mije) kae, zapravo ponavlja ono to je ve reeno: Posle prelaska Vrbasa
28. i 45. divizija, u sadejstvu sa 39. divizijom 5. korpusa, razbile su neprija
teljeve snage u rejonu Bos. Gradike i 24. aprila oslobodile grad. Istog dana
delovi 28. i 45. divizije preli su Savu i oslobodili Staru Gradiku.29
Meutim, u prilogu Dvadeset osma slavonska divizija u zavrnoj
ofanzivi general-pukovnik Radojica Nenezi (koji je u travnju 1945. bio
zapovjednik te divizije), konstatiravi daje naiao na niz nepreciznosti, ne-
tanosti, proizvoljnosti, do grubih neistina, ukazuje na iznijeti citat V.
Kneevia i tvrdi da su u napadu na Bosanku Gradiku 23. travnja u 20,00
sati sudjelovale samo 25. brodska brigada 28. divizije i 24. brigada 45.
(srpske) divizije, podinjena tabu njegove 28. divizije. Ostale jedinice 28.,
39. i 45. divizije nalazile su se na drugim zadacima, dodaje on, ali,
naalost, ne precizira te druge zadatke. Konano, R. Nenezi istie da je u

24 ORNJ, 2, str. 588-589.

25 VE, 10, str. 683.
26 Isto, str. 589.
27 Isto, str. 70.
'x Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije, str. 10.
29 Isto, str. 232.
03,00 sata uspjeno izvren napad na Bosansku Gradiku, a odmah zatim
brigada 45. divizije izila je iz sastava 28. divizije.30 Vojna enciklopedija
u odrednicama 45. divizija (srpska)31 i 24. srpska brigada32 to indirektno
potvruje, jer meu mjestima u ijem su osloboenju one sudjelovale ne
spominje se Stara Gradika.
General Radojica Nenezi neumoljivo je precizan: Jedinice 25. bri
gade su 24. aprila u 03,15 sati (dakle, samo 15 minuta nakon osvajanja Bo
sanske Gradike) napale i zauzele ustaki logor Staru Gradiku.33 Odmah
zatim daje neku vrstu sinteze svega to je prethodno iznio: Dakle, tano je
da je u napadu na Bosansku Gradiku uestvovala jedna brigada 45. divizi
je, ali je isto tako tano da u napadu na Staru Gradiku nije uestvovao ni
jedan borac iz sastava 45. divizije.34
Jo neto u izlaganju generala Radojice Nenezia zasluuje pozor
nost: jedino je u njegovu tekstu navedeno da se u Staroj Gradiki nalazi
ustaki logor (Dopuna B).
*
Logor Stara Gradika (Jasenovac br. V) formalno je prestao postojati
krajem 1944. godine, kada je najvei broj njegovih preivjelih zatoenika
prebaen u Lepoglavu i jasenovake logore br. III (Ciglana) i br. IV
(Koara). I kasnije su u taj logor dovoene vee i manje grupe zatoenika,
ali oni tu nisu due zadravani. Fabijan Rukavina, koji se, kako sam kae, sa
stotinjak drugih logoraa neprekidno nalazio u tom logoru svjedoi: Pred
samo osloboenje logora Stara Gradika ustae su postavili mine po cijelom
logoru. Kada su nai borci jedne veeri (23. 4. 1945.) zapucali od strane Bo
sanske Gradike, u meteu koji je nastao svi su pokuali pobjei. Bjealo se
svakojako. I preko zida. Ja nisam htio pobjei s ostalima jer sam htio sprije
iti miniranje logora. Znao sam da su sve postavljene mine u logoru bile
vezane u elektrinoj centrali i trebalo je njihovu detonaciju izazvati strujom
iz centrale. Odluio sam da to onemoguim, a i da ugasim sve osvjetljenje u
logoru. Upalio sam bombu (avionska bomba od 25 kg) i tek tada se dao u
bijeg. Oekivao sam eksploziju, pa sam se sakrio u jednu rupu. Kada nije
dolo do eksplozije, potrao sam dalje prema ekonomiji, opet se bacio u jed
nu rupu, i tako jo jednom. Tek tada je bomba eksplodirala. Centrala je bila
unitena. Nastao je potpuni mrak tako da sam u mraku stigao do glavne ka

30 Isto, str. 242, 243.

31 VE, 2, str. 267.
32 Isto, str. 588.
33 Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije, str. 243.
34 Isto.
pije koja je bila irom otvorena i bez ikakve strae. Izaao sam kroz kapiju -
bio sam slobodan.35
*
Postoji jo nekoliko verzija osloboenja logora Stara Gradika koje
zasluuju pozornost. Autor prve je general-pukovnik Radojica Nenezi, a
dana je u istom napisu, zapravo u diskusiji za okruglim stolom odranim u
Beogradu 23. i 24. travnja 1985. na temu Zavrne operacije za osloboenje
Jugoslavije, o kojemu je ve bilo rijei. Donosimo tu verziju, skraenu:
Prelaz preko jurinog mostia na rijeci Savi trebalo je da titi mitraljezac sa
tornja crkve iz logora Stara Gradika. Na vreme smo ga uoili i likvidirali iz
protivtenkovskog oruja. Izviai 25. brodske brigade, ojaani sa inenjerci-
ma, brzo su onesposobili sistem za aktiviranje mina (elektrinih i runih).
To je, koliko mije poznato, i jedini logor iz sastava ustakog logora Jaseno
vac koji ustae nisu unitile. U logoru smo zarobili ustakog bojnika, ko
mandanta logora i oko 100 koljaa iz logora Jasenovac, Mlaka, Puka,
Krapje, Stara Gradika, a to je sistem Jasenovac. U logor sam uao sa etom
automatiara 25. brigade. Zaplenjena je i arhiva logora. Izgled unutranjosti
logora bio je jeziv. Niz stepenice se slivala ljudska krv i mozak, a pla
toi - kola u kojima su prevoeni leevi do reke, kao i plato nad rekom, na
pravljen od planki slavonskog hrasta, na kome je vrena likvidacija rtava,
cmili su se od ljudske krvi pomeane sa taninom. Teak zadah ljudske krvi
unutar zidina logora bio je nepodnoljiv. Nekoliko boraca, hrabrih, mladih i
snanih ljudi palo je u nesvest. Nali smo tri deteta, koja nisu imala vie od
tri nedelje, sa razbijenim lobanjama, a na njihovim slabanim telima videli
su se tragovi krvnikog noa. U oku elije sedela je mlada ena s malim
detetom (cenei po odei, muslimanka iz BiH). Zlikovci su ih zapalili, a nji
hovi leevi su jo goreli kad smo uli u eliju. Jednom reju, prizor je bio
straan. Shvatio sam i zapamtio dok sam iv daje to odraz ili preciznije, re
zultat rasnih, verskih, nacionalnih i klasnih suprotnosti u naim uslovima,
koji bi bio jo tei da nije pobedila politika i vojna strategija i taktika, idej
no i politiki jedinstvena KPJ. U logoru smo nali i 14 ivih leeva-ljude
od kojih najjai nije imao ni 50 kilograma.36

Drugu verziju osloboenja logora Stara Gradika nali smo u knjizi

Dragoljuba Jovanovia Muzej ivih ljudi autora Zvonka Majnaria koji je
pred kraj rata bio politiki komesar 2. bataljuna u 23. brigadi 45. (srpske)

35 Marijana Buca Amuli, edomil Huber, Otpor u logoru Stara Gradika, 1980., str.
189-190.
Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije, str. 243, 245.
 divizije. Radi se o opirnom pismu koje je Majnari poslao 20. sijenja
1987. D. Jovanoviu - s kojim je poslije rezolucije Informbiroa proveo neko
vrijeme, poetkom 50-ih godina, u zatvoru Stara Gradika - iz Tivta u Beo
grad: Bliio se kraj rata, pie Zvonko Majcari. Mislim daje bio poetak
marta mjeseca 1945. godine. Neprijatelj odstupa.-45. srpska divizija, u
njenoj 23. brigadi bio sam komesar 11. bataljona, nastupa sa padina Kozare
prema Savi. Nema veih okraja i borbi. Samo neke odstupnice, koje se vrlo
brzo poslije pukaranja povlae. Moj je bataljon bio na spoju sa 24. briga
dom iste divizije. Izbijamo na obalu Save. 24. brigada je ula u St. Gradiku
(zabiljeeno u knjigama koje opisuju tadanje borbe) pa i ulazi u zloglasni
ustaki logor o kojemu sam ve tada znao neto i sluao o njemu. Neprijatel
ja nema na vidiku, borbi nikakvih. Sava pred nama, pa dozvah naeg tada
njeg kurira (zvao se Ivica, a prezimena mu se ne mogu sada sjetiti), koji je
imao 11-12 godina, da mi dovede mojega konja i uzme svog kurirskog, te da
poemo da vidimo taj zloglasni logor. Ili smo obalom, pretpostavljajui da
tu nee biti nagaznih mina, to bi tana pretpostavka. Pridolazei logoru na
obali smo nailazili na nekoliko grupica strijeljanih i pobijenih, ali i danas
pamtim jednu veu grupu pobijenih i zaklanih, ijih je tijela bilo u vodi na
kopnu, a neka do pola u vodi ili do pola na kraju. Meu njima je bio ijedan
djeak Iviinih godina. Grozno! Pred sam ulazak u logor naosmo nekoliko
boraca 24. brigade, neki spavaju oslonjeni o zid, neki trijebe ui. Rekosmo
im za one pobijene radi sahrane i pripitah da li ima ma koga u samom logo
ru. Rekoe da ima i da poemo slobodno unutra. Naoh nekog vodnika ili
komandira i zapitah ga da li su zatekli koga ivoga. Ree mi da oni nijesu,
ali daje neka njihova jedinica ula prije njih pa da ne zna da li su oni neko
ga zatekli. Ree mi jo da tamo na livadi ima jedna grupa pobijenih,
poloenih na livadi, da to mogu poi vidjeti, ali ja odluih da najprije obi
em te sobe i vidim ih. Krenuh prema onim stepenicama, onim istim stepe
nicama koje smo ti i ja bezbroj puta ribali. Te su stepenice bile krvave, jezi
vo krvave. Ja to jednostavno ne umijem opisati. Znam samo to i dovoljno je
rei samo da sam preskakao po nekoliko stepenica, iao lijevo i desno da ne
nagazim na ve zgruanu ljudsku krv, lokve i neto kao crvene rese otegnu
to preko skalina ka drugom skalinu. Otiao sam i zavirivao po tim sobama i
vratio se da vidim i te pobijene i poloene na livadi. to da ti dalje opisujem
slike, odnosno te slike. One su ta moja slika koja me je progonila kao osue
nika, jazbinaa. U tim sobama smo jazbovali, to stepenite smo meli i ribali,
tom livadom smo ili na 'mrtve etnje'.37

37 Dragoljub Jovanovi, Muzej ivih ljudi, II, Beograd, 1990., str. 375, faksimil
363-378. Ovaj dio pisma Zvonka Majnaria, lektoriran, objavio je i Dragoslav Mihailovi u
svojoj knjizi Goli otok, Beograd, 1990., uz napomenu daje rije o pismu upuenom Dragoljubu
Jovanoviu, ali dajui, iz nepoznatih razloga, samo inicijale (Z.M.) njegova autora.
 Na kraju pisma, pisanog mainom, postoji dodatak napisan Majna-
rievom rukom iji poetak glasi: Izvini mi, Dragane, to sam poneto i
konfuzan u pisanju. Postaje ve dosta teko slijediti misao i zamisao...
Majnarievu verziju zbivanja oko Stare Gradike pred sam kraj rata indirek
tno potvruje i Milivoje Stevanovi u svojoj knjizi U Titovim fabrikama 'iz
dajnika'. Piui o Savi Vukeviu, koji je poslije Rezolucije IB uhien na
funkciji glavnog urednika Narodne armije, on kae: Savu Vukevia upoz
nao sam tokom istrage u glavnom vojnom zatvoru na Banjici. Znao sam da
je dok su jo trajale ratne operacije bio komesar 45. divizije u koju su se
svrstali i mnogi borci iz mog zaviajnog kraja. Njegovoj diviziji pripalo je u
deo da oslobodi i Paveliev zloglasni logor i muilite jugoslovenskih
antifaista, patriota i boraca za slobodu u Staroj Gradiki, od kojih su usta
ki delati mnoge ve bili usmrtili, a druge - beei ispred nadiruih jedinica
Savine divizije - ostavili nedoklane, izmrcvarene i potrpane po ahtovima i
drugim rupama. Ironijom sudbine, posle osude i sprovoenja u Staru Gra
diku, Savo Vukevi se takoe naao u jednoj od samica zavodskog bloka
za izolaciju.38
Najzad, u knjizi Koste R. Peruice Kako su nas prevaspitavali nala
zimo ove redove: Savo Vukevi, pukovnik, komesar 45. srpske divizije
koja je oslobodila Staru Gradiku. Savo je kasnije bio glavni urednik Narod
ne armije. Umro na Golom otoku, 'R 101'.39 Varljiva su, nesumnjivo, i ona
najdobronamjernija ljudska sjeanja.

*
U vezi sa situacijom u jasenovakim logorima br. III (Ciglana) i br.
IV (Koara) u travnju 1945. u saopenju Zemaljske komisije Hrvatske za
utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa zapisano je: Ustaka se
uprava jasenovakog logora poela pripremati na bijeg. Luburi je odluio
da pobije sve zatoenike, a logor i mjesto Jasenovac pretvori u hrpu ruevi
na i pepela. U to vrijeme su stigli u Jasenovac veliki transporti, u kojima su
se nalazili zatoenici iz Lepoglave, Stare Gradike i drugih logora i mjesta.
Ustae su sve ove zatoenike ubili na Graniku ili Gradini.40
Svjedok Dragutin krgati kae: Sjeam se daje u Jasenovac stiglo
11 vagona zatoenika iz Lepoglave, pa sam vidio kad su ti ljudi odvedeni

38 Milivoje Stevanovi, U Titovim fabrikama "izdajnika, Beograd, 1991.

39 Kota R. Peruica, Kako su nas prevaspitavali, Beograd, 1990., str. 80.
40 Zloini u logoru Jasenovac, 63/64 (u daljnjem tekstu: ZULJ).
 svi nou na Gradinu i tamo poubijani. Ukupno je stiglo iz Lepoglave oko
700 zatoenika, a jo vei broj iz Stare Gradike.41
Slijedi prikaz mjera koje su ustae poduzeli da bi prikrili koliko je
rtava stradalo u logoru, i kako je stradalo, stravian opis ekshumiranja i
spaljivanja leeva i kostura na ogromnim lomaama i zatim tekst: Svjedoci
zatoenici Abinun Jeua, Danon Jakob, ivkovi Jovan i Lapevi Stojan,
koji su preivjeli posljednje dane Jasenovca, tvrde da je: dana 20. 4. 1945.
likvidirana velika grupa zatoenika iz logora od oko 470 lica; daje u to vri
jeme stigla u Jasenovac grupa Sarajlija, koja je mogla brojiti oko 400 ljudi, i
daje i ona dotuena u Gradini; daje dana 21. 4. 1945. ostalo u logoru u en
skom odjelu oko 700 ena i djevojaka, koje su radile na ekonomiji, u kuhin
jama i ljekarnama. Dana 21.4. kretala je duga povorka tih ena u smrt pje
vajui pjesme, pozdravljajui svoje drugove i opratajui se s njima do
vikivala im: 'Vi ostajete, mi idemo u smrt.' Sve su te ene toga dana dotue
ne i baene u Savu ili spaljene na lomai (anketna je komisija mjesec dana
nakon toga nala mnoge enske odjevne predmete kako lee po poljima i
putovima izmeu ekonomije i Save); daje dana 21.4. nastala panika meu
zatoenicima, pa se stotinjak njih objesilo iz oaja po nastambama i radioni
cama. Tako je dana 22. travnja 1945. ostalo u jasenovakom logoru br. III
oko 1.060 zatoenika. Ustae su sve ove zatoenike strpali u veliku tvorni
ku zgradu kod Gradike, zatvorili daskama sva vrata i prozore i postavili
oko zgrade jake strae, da ne bi koji zatoenik umakao.42
Sluajui kako ustae miniraju logorske zgrade i barake, vie od
1000 zatoenika logora br. III zatvorenih u velikoj tvornikoj zgradi kod Ci
glane, odluili su da sutradan prodru iz zgrade i povedu goloruki borbu na
ivot i smrt.
*
Beogradska Politika donijela je dvadesetak dana po zavretku rata
lanak Uasi logora Jasenovac - razgovor sa Lazarom Jankovom, koji je u
poslednjem trenutku uspeo da pobegne iz pakla ustakih udovita, u kome
su se nale i rijei Jankova: Videli smo da nam nema spasa. Po dogovoru
sa drugovima iz logora ja sam odreen da sa Jakicom Atijasom is Sarajeva,
pobegnem iz logora i pozovem partizane u pomo. U noi 19. aprila uspeli
smo da se sakrijemo u lai na obali, pa smo u noi pokuali da preplivamo
Savu. Straa nas je primetila i osula paljbu na nas. Atijas je pogoen i pogi
nuo je, a ja sam isplivao na drugu, bosansku obalu i sakrio se u grmlje. Uvi-
deo sam da se ne mogu probiti kroz spoljne bunkere. Preplivao sam Savu u

41 Dragutin krgati, Najtraginije razdoblje logora Jasenovac, Omladinski borac, 19.

srpanj 1945., str. 6.

42 ZULJ, 63/64.
 obratnom pravcu i tek 21. aprila preplivao opet Savu na bosansku stranu.
Prebacio sam se na Kozaru, gde sam naao partizane.43
Tipografski radnik iz Zemuna, dvadesetsedmogodinji Lazar Jankov,
nije objasnio kada i koje je partizane je naao na Kozari. Mogli su to biti
samo pripadnici neke pozadinske slube komande podruja jer u dramati
nim dogaajima koji e se odvijati 22. travnja 1945. u logorima Jasenovac
br. III i br. IV nee, naalost, sudjelovati na bilo koji nain nijedna jedinica
jugoslavenske armije. Razlog je bio jednostavan: tih dana na Kozari nije
bilo nijedne takve jedinice.
*
O onom to se u jasenovakom logoru br. III dogaalo 22. travnja
1945., petnaest dana prije konanog sloma nacistike Njemake i njezinih
saveznika u saopenju Zemaljske komisije Hrvatske za utvrivanje zloina
okupatora i njegovih pomagaa nalaze se i ovi odlomci: Zatoenici u veli
koj fabrikoj zgradi su znali da im prijeti sigurna smrt, i pretpostavljali da bi
ustae i njihovu zgradu mogli zapaliti i sve ih pobiti. Odluili su stoga da
sutradan provale iz zgrade i povedu goloruki borbu na ivot i smrt. Izabrali
su voom Bakoti Antu. Svaki je zatoenik istrgao iz zida ili vrata po neki
predmet, te su tano u 10 sati ujutro dana 22. 4. 1945. razbili sva vrata i pro
zore i pojurili iz zgrade. U zadnji as je oko 400 zatoenika klonulo duhom,
a mnogi je bio bolestan, star ili tako nemoan da se nije usudio upustiti go
loruk u borbu. Onih 600 zatoenika koje nije ostavila hrabrost, iako fiziki
slabi i izmoreni patnjama u logoru, u enji za slobodom i ivotom prikupili
su posljednje snage i napali ustake straare, nekoliko njih akama zadavili
te im oduzeli puke. Drugi su zatoenici grabili eljezne predmete ili cigle i,
udarajui njima po ustaama, poeli da tre prema istonim logorskim vrati
ma po cesti koja vodi u Koutaricu. Na tom su putu morali da preu tik kraj
Save prostor koji se nalazio izmeu junog ogranka velikog zida i rijeke
Save. Ovdje su ustae imali mnogo bunkera, a u svakom bunkeru po vie
strojnica, te su iz njih kosili zatoenike. Bili su ipak iznenaeni, jer nisu o
ekivali da e se goloruki zatoenici usuditi da ih napadnu, pa su zaboravili
da zatvore istona logorska vrata. Tako se na tim vratima odigrao konac
borbe, pa je zatoenik Risti Mile akama zadavio mitraljesca, koji je branio
vrata, oteo mu strojnicu i poeo da puca po ustaama. Osamdeset zatoenika
je moglo da protri kroz vrata i da se bijegom spasi u oblinjim umama.
Ostalih 520 je poginulo u borbi. Ustae su one zatoenike koji su ostali u lo
goru, njih oko 400 na broju, pobili.44

43 A. Mileti, II, str. 984-985.

44 ULJ, str. 64-65.
 *

Postoji i niz svjedoenja, u biti istovjetnih, premda, to je i razumlji

vo, razliitih u detaljima, o posljednjim danima jasenovakog logora br. III.
Kultumo-prosvjetno drutvo Prosvjeta izdalo je 1951. godine u
Zagrebu Zbornik posveen desetogodinjici borbe i osloboenja
1941.-1945. U toj knjizi, za koju se u pogovoru kae daje prva svoje vrste
kod nas, meu vie od 100 radova nalaze se, pod zajednikim naslovom
Kopeentracioni logori lanak Stara Gradika dr. Zvonimira Tkaleca, pre
uzet iz Vjesnika jedinstvene narodnooslobodilake fronte (JNOF) Hrvatske
br. 23 od 1945. godine i lanak Uroa Vickovia Jasenovac - pobuna u lo
goru i napad zatoenika na ustaku logorsku strau preuzet iz Srpske rei
br. 51 od 2. svibnja 1945. U redakcijskoj napomeni uz drugi lanak kon
statira se da je u jasenovakom logoru po iskazu svjedoka, ubijeno vie
stotina tisua naprednih Hrvata, Srba, idova, Cigana i drugih i da se ovdje
donosi takorei epilog te strahovite drame, odnosno opisuje pobuna u lo
goru Jasenovac prije likvidacije logora od strane ustaa, i osloboenja koje
je nosila jugoslovenska armija. U samom lanku relativno je opirno na
osnovi iskaza svjedoka opisan proboj zatoenika iz jasenovakog logora 22.
travnja 1945.: Ranjeni su skakali u vodu, radije da se udave nego da padnu
ustaama u ruke. Neki su ranjenici preplivali Savu i spasili se. Na obali nali
smo taku jednog invalida zatoenika, bez noge, koji je uspio preplivati na
drugu stranu - zapisano je u lanku, a zatim slijedi posljednji odlomak:
Svjedoci priaju: Tamo od Koutarice, kod ume, saekala nas je ustaka
zasjeda. Mi smo povikali: 'Drugovi, naprijed! Bacaj bombe!' - bacili smo
nekoliko komada cigli. Ustake kukavice su pobjegle, a mi smo okrenuli u
mom prema Novskoj. Gonili su nas ustae do blizu Novske. Palo je jo do
sta drugova po umi, a mi smo se razbjegli. Spasilo nas se otprilike
80-100.45
Jedan od zatoenika logora Jasenovac br. III, edomil Huber, doga
aje koji su se odigrali 22. travnja ovako opisuje: Ustae su bili potpuno iz
nenaeni, tako da su vatru otvorili tek kad smo pretrali gotovo polovicu
puta prema kapiji. Milan Risti, zarobljeni partizan, zatoenik, doepao se
mitraljeza i otvorio vatru na bunker na cesti i uutkao ga. Ve su prvi zato
enici jurili izvan logora prema oko dva kilometra udaljenoj umi kod Kou
tarice. Jedna grupa je ula u Savu u pokuaju da je prepliva i doepa se bo
sanske obale. Ustae su gaale i jedne i druge, tako da se vatra razredila i
vie se zatoenika moglo spasiti. Napokon sam i ja izaao iz logora. Vidio
sam zatoenike koji tre cestom i vidio kako ih meci obaraju. Vidio sam u
Savi kako tonu oni koji su je pokuali preplivati. Sjeam se da sam vidio

45 Knjiga borbe i osloboenja 1941.-1945., Prosvjeta, Zagreb, 1951. str. 192.

Antu Bakotia kako ide po cesti, korakom, a plua mu se nadimaju kao ko-
vaki mjehovi. Pozvao sam ga da sie k meni i da ide ovim mrtvim uglom.
On je samo odmahnuo rukom i nije poao dolje. Tako gaje pogodio metak i
on se sruio u Savu. U Savi sam meu onom mnoinom ivih i mrtvih koji
su plutali ugledao i onog cmpurastog ovjeka iz stolarije, koga sam tog jutra
prvi put vidio. Plivao je na leima, okrenut k nama, i stalno vikao: 'Napri
jed, drugovi!' Uinio je tako jo nekoliko sporih iznemoglih zaveslaja, a za
tim je povikao: 'Naprijed, drugovi! ivio drug Tito!' i zatim potonuo. Vjeru
jem da je bio ranjen kad sam ga ugledao. Doao sam do okuke Save. Sada
ovo vie nije bio mrtvi ugao. Trebalo se prebaciti preko ceste i nastaviti put
prema Koutarici. Plivanje preko Save u toj situaciji izgledalo je nemogue.
Ustae su jo uvijek raspolagali s jakom vatrom i Savu su posebno tukli.
Preao sam na livadu koja nas je dijelila od ume. I sada su ustae nainili
neto to je s njihove strane neshvatljivo. Oni su poslali na nas ustaku sat
niju. Bili su to mladii, gotovo jo djeca. Sjeam se jednog, ne vjerujem da
je imao vie od 13-14 godina, kome su njegova uniforma i puka predstav
ljale suvie velik teret za kretanje. Poao je prema meni. Ispalio je metak, ali
je promaio. Trebalo je ponovo novi metak gurnuti u cijev. Poao sam pre
ma njemu, rijeen da ga likvidiram. Ali on je pobjegao. Nisam potrao za
njim, nego sam se izgubio iza prvog grma, nastojei da to prije doem do
ume.46
I zatoenik Ljubo Vranje opisao je svoje sjeanje na proboj iz jase
novakog logora br. III: Dvadeset drugog travnja 1945. godine poele su
pripreme za napad na ustae. Moglo nas je biti jo oko 1000 u logoru, poto
su u toku noi uoi naeg bijega ustae otjerali jo oko 150 zatoenika i po
ubijali. Dogovorili smo se da po 15 do 20 zatoenika ide na jednog ustakog
straara. Naom grupom rukovodili su Jovo ivkovi i Rade Kesi. Bili smo
na gornjem katu zgrade; trebali smo likvidirati straara pred zgradom. U
donjem dijelu oko 30 drugova pod rukovodstvom Ante Bakotia trebalo je
likvidirati dvojicu straara. Neposredno uz mene bili su Mile Risti, Jovo
ivkovi, Desimir Baji, Momir Vidovi, Jovan Mai, Savo Vlaketi, Raj-
ko Stojakovi, Milutin Stojakovi, Radovan Popovi, Rade Kesi, Duan
Raji i arko Vuenovi. Jurnuli smo svi zajedno, razbili staklena vrata,
koja su bita zakljuana i uvana straarom. Ve u prvom naletu ranjen je Jo
van Mai u obje noge. Straar je ranio i Savu Vlaketia u lice, koji je, iako
ranjen, krenuo dalje s pukom koju je oduzeo od ustae. U donjem dijelu
zgrade bila su likvidirana oba straara. Za nas je bila velika srea to je pa
dala jaka kia praena vjetrom, pa se pucnjava nije ula daleko. Krenuli smo
u pravcu Koutarice, prema istonoj kapiji. Bilo je oko 10 sati ujutro. Na sto
stotinjak metara pred kapijom poeli su na nas pucati. Vikali smo: 'Ura, na

46 edomil Huber, Bio sam zatoenik, str. 77-79.

prijed partizani!' u namjeri da izazovemo paniku meu ustaama. Probili
smo se blizu kapije. Tukli smo ih kamenjem, ciglama i s tri puke. Ustae su
bjeei ispred nas otvorile kapiju, bjeali su u bunker, jer da to nisu uinili,
nitko od nas ne bi uspio pobjei iz logora. Probili smo se kroz kapiju i jur
nuli naprijed, hvatajui pojedine ustae i ubijajui ih orujem koje smo oteli
od njih. Rade Kesi je oteo puku, a hrabri Mile Risti talijanski 'bredu' mi
traljez. Mile je bio najhrabriji, jer je bio u dobroj kondiciji i obavio je najve
i dio posla u akciji spaavanja logoraa. Dvojica drugova koji su znali ru
kovati tekim mitraljezom (oteli smo ga) i ja ispucali smo nekoliko stotina
metaka na ustae. Kada je jedan od dvojice poginuo, krenuli smo dalje. Bilo
nas je sve manje i manje, morali smo preskakati preko ranjenih i mrtvih koji
su padali. Izbili smo na Savu. Neki su poskakani u vodu i od njih je mali
broj izaao, jer su ih ustae na drugoj strani doekivali i ubijali u vodi.47
Ustae na drugoj strani, tj. na junoj obali Save, drali su jo uvi
jek nekoliko bunkera oko zloglasnog stratita Gradine kao jedino svoje upo
rite istono od ua Une, jer u blizini nije bila nijedna jedinica JA koja bi
ih odatle potisnula ili ih unitila. A ono to su uinili sami zatoenici jaseno-
vakog logora br. III (Ciglana) 22. travnja 1945. tim vie je podvig dostojan
divljenja, podvig koji zasluuje istaknuto mjesto u povijesti Narodnooslobo-
dilakog rata Jugoslavije.
*

A to se 22. travnja 1945. uveer dogodilo u posljednjem ostatku

jednog od najveih i po zlu najpoznatijih logora Europe u Drugom svjet
skom ratu, u jasenovakom logoru br. IV zvanom Koara? Iz saopenja Ze
maljske komisije Hrvatske: U samom mjestu Jasenovcu bilo je dana 23. 4.
1945. na radu u Koari jo 147 zatoenika. Svi su oni vidjeli da u logoru br.
III gore poari i tutnje eksplozije. Vidjeli su da meu ustaama vlada panika
i da ovi polaze od kue do kue, stavljajui pod njih mine. Pobojali su se i
oni da bi ustake nemani mogle minirati i baciti u zrak i Koaru s radnikim
zgradama, pa su i oni odluili da se pokuaju spasiti iz logora br. IV. Razdi
jelili su se u petnaest udarnih desetina i dogovorili ta koja desetina ima da
radi. Lijenici zatoenici su podijelili otrov u fijolama, jer je svaki zatoenik
htio radije da se otruje, nego da iv padne u ustake kande. Plan je bio do
bro smiljen, zatoenici su se hrabro borili i prodrli iz logora, no tada su ih
ekale najvee potekoe. Trebalo je protrati kroz jasenovake ulice, doi
na poljane, probiti obru od bodljikave ice, prei preko nasipa, ceste i el
jeznike pruge, koji su bili naikani bunkerima i strojnicama. Zatoenici
Lanevi Stojan i Berger Egon, koji su nam dali opis i podatke za ovaj he

47 Ljubo Vranje, Iz pakla u slobodu. Rijei koje nisu zaklane, IV, Biblioteka Poruke,
knj. 22, Petrinja, 1983., str. 40-41.
rojski podvig, tvrde da se iz Koare spasilo samo 10 zatoenika i prikljuilo
za nekoliko dana odredima narodnooslobodilake vojske.48

Podvig koji su izveli zatoenici logora Jasenovac 22. travnja 1945.

doista je bio hrabar. Slian podvig izveli su i zatoenici logora Crveni krst
kod Nia, o emu (pod odrednicom Ni) u Vojnoj enciklopediji Jugoslavi
je nalazimo zapisano: Zatvorenici su 12. 2.1942. napali goloruki nemaku
strau: posle krvave borbe 108 zatvorenika je uspelo da pobegne, a 42 su
poginula. Deo pobeglih zatvorenika ukljuio se u ozrenski i svrljiki parti
zanski odred, a ostali su leeni u partizanskim bazama u okolini Nia.49
U Hronologiji je taj dogaaj ovako opisan: 12. februar 1942.-Iz
nikog koncentracionog logora pobegla 102 zatvorenika poto su prethodno
goloruki jurnuli na strau i ubili 5 nemakih vojnika. Pri beanju u krvavom
obraunu sa nemakim vojnicima poginulo je oko 40 zatvorenika. Za od
mazdu nemaki vojnici su streljali 850 ljudi.50
Kada je u pitanju proboj jasenovakih zatoenika iz logora, o tome
ni u Hronologiji ni u Vojnoj enciklopediji nema ni rijei. U prvom izdanju
Vojne enciklopedije, kao to je ve konstatirano, odrednice Jasenovac
nema, dok se ona u drugom izdanju zavrava ne sljedei nain: Da bi prik
rili tragove izvrenih zloina, ustae su poetkom 1945. poele sa ruenjem
logora, iskopavanjem leeva i spaljivanjem. Delovi 45. divizije JA oslobodi
li su Jasenovac 30. 4. 1945., ali su naili na razoren logor i masakrirane
preivele zatvorenike.51 Herojski podvig jasenovakih logoraa ne spomin
je se ni u Enciklopediji Leksikografskog zavoda (1967.), ija se odrednica
Jasenovac zavrava konstatacijom: Ustae su krajem aprila 1945. minira
li i zapalili sve barake i zgrade u logoru i mnoge kue u Jasenovcu; pobili su
gotovo sve preostale zatoenike, od kojih se tek stotinjak uspjelo spasiti.52
Iznimka, uvjetno reeno, nainjena je u Opoj enciklopediji Jugoslaven
skog leksikografskog zavoda jedanaest godina kasnije (1978.) u kojoj se pod
odrednicom Koncentracioni logor daje pregled logora kako u Njemakoj tako i u
okupiranoj Europi, pa se za Jasenovac kae i ovo: U ustanku 23. 4. 1945. poginu
lo je oko 2000 logoraa, a spasilo ih se tek nekoliko desetaka.53

48 ZULJ, str. 65-66.

49 VE, 6, str. 216.
50 Hronologija, str. 220.
51 VE, 1972., 4, str. 31.
52 Enciklopedija Leksikografskog zavoda, III, Zagreb, 1967., str. 649.
53 Opa enciklopedija LZ, 4., Zagreb, 1978., str. 502-504.
0*7 A
 U Maloj enciklopediji Prosvete, pored opih podataka o Jasenovcu
navode se i podaci o koncentracijskom logoru koji se nalazio u njemu tije
kom Drugog svjetskog rata, pa zatim kae da su ustae pred osloboenje
30. 4. 1945. izmasakrirali preivele zatvorenike.54
Moda posebnu pozornost zasluuje injenica da se ak ni u speci
jalnim edicijama, kao to su Hronologija radnikog pokreta i SKJ
1919.-1945. i Leksikon Narodnooslobodilakog rata i revolucije u Jugosla
viji proboj jasenovakih zatoenika iz logora, niti bilo to u vezi s njihovim
oslobaanjem tijekom rata ne spominje ni jednom jedinom rijeju.
U dokumentu koji je Dravna komisija FNR Jugoslavije za utvri
vanje zloina okupatora i njihovih suradnika dostavila Meunarodnom voj
nom sudu u Niimbergu - pred kojim su se odmah poslije rata nali najvii
rukovoditelji nacistike Njemake - stajalo je pod Logor u Jasenovcu i
ovo: Ovaj je logor postojao do kraja travnja 1945. Prije nego to je Jugo
slavenska armija oslobodila ovo mjesto, ustae su unitili cijeli logor, sa
svim zgradama i arhivima, i poubijali sve logorae koji su jo bili u ivotu,
osim njih oko 50 koji su se spasili bijegom ili skrivanjem.
Zato je podvig jasenovakih logoraa de facto izbrisan iz slubene
povijesti jugoslavenskog Narodnooslobodilakog rata koja biljei mnoge
dogaaje daleko manjeg znaenja i dimenzija? Je li i to jo jedno pitanje bez
odgovora?
*

Kada su se dolinom rijeke Bosne i zadnji dijelovi Grupe armija E iz

vukli na savski komunikacijski pravac, njemako zapovjednitvo odluilo je
zaustaviti napredovanje snaga Jugoslavenske armije kroz Slavoniju na liniji
Drava - Bilogora - Ilova - Novska - Sava.55 U ORNJ nalazimo podatke da
je tab njemakog 21. brdskog vojnog korpusa uspostavio frontu na spome
nutoj liniji do 26. travnja i da se u rasporedu njegovih jedinica nala 963.
tvravska brigada na prostoru rijeka Veliki Strug-Jasenovac. Direktivom
vrhovnog zapovjednika JA od 22. travnja 1945. godine 2. armiji, koja je
operirala juno od Save, postavljenje zadatak da razbije snage neprijatelja u
donjem toku rijeke Une du desne obale Save i u rajonu Karlovca.56 Uslije
dila je tijekom 23. i 24. travnja koncentracija jedinica 39. divizije u irem
rajonu sela Vojskova, izmeu planina Prosare i Kozare, 20 km juno od Ja
senovca. Tu se nala, dolazei od Bosanske Gradike, i 20. krajika (kozara
ka) brigada. Ve sutradan, 25. travnja, 39. divizija krenula je prema Bosan
skom Novom. Istodobno, polazei sa ireg prostora Nova Topola - Bosan-

54 Mala enciklopedija Prosvete, Beograd, 1978., str. 502-504.

55 ORNJ, 2, str. 233.
56 Veljko Kneevi, u: Zavrne operacije..., str. 233.
 ska Gradika kretala se 28. (slavonska) divizija prema Kostajnici, a sjeverno
od nje, prema Bosanskoj Dubici i uu Une u Savu, nastupala je 45. (srpska)
divizija.
U jednoj depei general-majora Ljube Vukovia, tadanjeg naelni
ka taba 2. armije, nalazi se i sljedei odlomak: Naim divizijama izdali
smo sledeu zapovest: 45. divizija da po likvidaciji Hrvatske Dubice sa jed
nom brigadom sadejstvuje 1. armiji u likvidaciji Jasenovca.57
A u Vojnoj relaciji 45. divizije (za period od 18. travnja do 2.
svibnja 1945.) zapisano je sljedee: U toku noi izmeu 30. aprila i 1. maja
1. eta 3. bataljona 24. brigade prela je reku Savu istono od Jasenovca.
Zatim je poela da isti teren od malih ustakih grupica i tako ula u Jaseno
vac koji je neprijatelj napustio poto gaje zapalio. Borci su uspeli na mno
gim mestima da lokalizuju vatru i da zaplene dosta materijala. Ova eta je
po uspostavljanju veza sa jedinicama 1. armije prela reku Savu izmeu Ja
senovca i Drenovog Boka nou 1./2. maja i ula u sastav svoje jedinice.58
U Hronologiji se konstatira: 30. april - Delovi 45. divizije JA oslo
bodili Jasenovac. U logoru su nemake i ustako-domobranske jedinice pre
povlaenja masakrirali preostale zatvorenike.59
Meutim, u intervjuu glasilu Saveza udruenja boraca NOP Jugosla
vije etvrti jul objavljenom u listopadu 1990. dr Milan Bulaji je odgova
rajui, izmeu ostalog, na pitanje: Ko je i kako prvi uao u jasenovako
muilite? rekao: Razgovarao sam sa lanovima taba 4. srpske brigade
23. divizije i utvrdili smo da Jasenovac u stvari nije osloboen. lan politi
kog odjela divizije priao mi je da mu se u to vreme dogodilo da zaluta, pa
se s biciklom nekako naao pred kapijom logora. Kad je ugledao nao
ruanog domobrana, bilo je vei kasno da se povue. Nastavio je pravo i, pa
njegovo veliko iznenaenje, domobran mu ree da eli da se preda. Ustae
su ve napustili logor i nae jedinice su u njega samo ule. Iz operacijskog
dnevnika video sam striktno nareenje taba divizije da se sve ono to se za
tekne u Jasenovcu sauva do dolaska dravne komisije. etvrta brigada
ostavila je jednu etu da uva objekte i ona je saekala dravnu komisiju i
predala joj logor.60
U izvjetaju taba 21. divizije (formirane u junoj Srbiji tijekom
svibnja 1944.), koja je nastupala u sastavu 1. armije sjeverno od rijeke Save,
stoji: U vreme nadiranja 4. brigada je posle zauzea Novske zauzela logor
Jasenovac. Sve ove zloine i grozote koje su poinile ustae nad naim naro

57 Isto, str. 246-247.

58 A. Mileti, II, str. 919.
59 Hronologija, str. 1100.
60 etvrti jul", 23. listopad 1990.
dima, spaljena srpska sela bez ijedne ive due i itave kue podizali su mo
ral kod naih boraca i budile elju za to stranijom osvetom. Jedna eta 4.
brigade ostala je kao posadna eta u logoru kako bi sauva dokumenta nae
na u Jasenovcu, ije je obelodanjivanje pokazati svetu koje Hitler i kakvi su
njegovi pomagai.61
Sauvan je jo jedan dokument koji govori o ulasku jedinica JA u Ja
senovac (Dopuna B). Rije je o depeama koje je tab 21. (srpske) divizije
dostavio tabu svoje 4. brigade: 2.5. 1945. - Izvestite odmah dokle ste sti
gli i gde se nalazi neprijatelj. ta je sa Jasenovcem? Je li put miran? 2. 5.
1945. - Jedan va bataljon sa drugom Daljeviem neka krene u Jasenovac i
tamo postavi obezbeenje. Neka vodi rauna da sauvaju tragove zloina do
dolaska vojne dravne komisije. Jedan va bataljon zadrite u Novskoj, je
dan da goni neprijatelja. Boji u 16.62
Bez obzira na to jesu li u Jasenovac prvi uli borci 24. brigade 45.
divizije ili borci 4. brigade 21. divizije, u tom trenutku u poruenim logori
ma (br. III i br. IV) vie nije bilo ive due. Meutim, 40 godina kasnije, na
znanstvenom skupu Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije,
odranom 23. i 24. travnja 1985. u organizaciji Centra oruanih snaga za
strategijska istraivanja i studije Maral Tito, u referatu novinara lista Na
rodna armija, majora Stanoja Jovanovia, pod naslovom Ofanziva Jugo-
slovenske armije na stranicama tampe, nalazi se i sljedee: Osloboen je
Zagreb 8. maja, a Ljubljana sutradan. Oslobodioce je u Jasenovcu ekala
stravina slika - nekoliko, ko zna kojim udom preivelih logoraa, spaljene
barake i mnotvo sagorelih ljudskih tela. Jo jedno u mnotvu nedela ustaa,
da bi nakon izgubljene bitke uklonili tragove koji optuuju.631 to je sve.

*
Sudbina jasenovakih zatoenika koji su se uspjeli probiti iz logora
br. III (Ciglana) i br. IV (Koara) pokazuje da prostor oko Jasenovca, ni
juno ni sjeverno od Save, tih dana nije bio opsjednut snagama neprijatelja.
O tome edomil Huber pie: Izbijam na Savu. Nigdje nikoga. Ni logoraa
ni ustaa. Svlaim se i plivam na drugu stranu, u Bosnu. Tamo u sigurno
nai nae. I zaista, nalazim dvojicu koji su preplivali Savu. Jedan je ranjen u
pleku. Ne znam kako se zove. To nije vano. Sva trojica smo goli. Ve je
prolo podne. Jo malo pa e i no. Vjetar se stiao, oblaci se razilaze, a po
sljednji zraci sunca sasvim slabo zagrijavaju naa prozebla tijela. Idemo sve
dalje i dalje, ve smo stigli do obronaka planine. Nailazimo na potpuno pu

61 A. Mileti, II, str. 918.

62 Isto, str. 920.
63 Zavrne operacije..., 1986., str. 874.
sto naselje. Ne znamo mu ime, ne znamo ije su to kue u kojima nema ni
ive due. Znamo samo da smo ivi, da smo slobodni i da vie nismo logo
rai.64
Da ponovimo: juno od Save 22. travnja 1945. nema nikoga (nema
ni ive due) da barem vatrom podri i prihvati onaj manji dio jasenova
kih patnika koji se poslije proboja iz logora, idui u tom pravcu, pokuavao
domoi slobode. Tek sutradan, 23. travnja, poela je u irem rajonu sela
Vojskova koncentracija jedinica 39. (krajike) divizije koje su dolazile od
Bosanske Gradike. Kakva je bila sudbina zatoenika koji su i poslije pro
boja ostali na prostoru sjeverno od Save? O tome Josip Erlih Joa, koji je
kao etrnaestogodinji djeak u lipnju 1942. dotjeran u logor Stara Gradi
ka, a zatim bio prebaen u jasenovaki logor br. III (Ciglana), pie: Uspeli
smo da se u grupama probijemo prema umi Koutarici. Svaka grupa je po
la svojim pravcem. Nas desetinu poneli su drugovi Mari i Delibai. Ili
smo prema umi izmeu Save, pruge i ceste. Savu nismo mogli preplivati, a
cestu i prugu nismo mogli prei jer su prolazili oklopni vozovi i kolone ne-
makih trupa u povlaenju i njihovih saradnika: ustaa, domobrana, Italijana
(mislim ve razoruanih) i drugih kvislinkih formacija. Ostalo nam je samo
da tim pravcem produimo napred. Pred nama se jo nalazio prelazak reice
Struga, koga smo se svi bojali, jer nismo znali gde je pliak, a gde dubina,
obzirom daje bilo prolee kad je na svim rekama i potocima visok vodostaj.
Tom prilikom drug ivkovi, izvukavi veliki no, koji je nekako uspeo jo
u logoru da pribavi, poao je napred. Videli smo jednog metanina, ali,
naalost, po izgledu otputenog ustau. Prisilili smo ga da nas prevede preko
reice, a onda, poto je on i onako onesposobljen bio bri od nas, pobegao
nam je. Bojali smo se da e nas prijaviti ustaama, koji su bili u blizini kod
pruge i ceste, te smo jo vie pourili. Ili smo kako smo mogli, ak i etvo-
ronoke. Sve sam bacio sa sebe, i kaputi i cipele, a od pantalona ostali su
mi samo dronjci. Noge pune tmja hvatale su korak za korakom, premorenost
vie nisam oseao, jer je u mozgu bila samo misao na spas, a to nas je teralo
napred. Dokopali smo se ume, ali strah nas je obuzeo na pomisao da se u
njoj nalazi jedan ustaki zdrug, koji se ranije stvarno tu i nalazio. Ispostavilo
se da ni oni vie nisu bili tu. Meu nama jedini koji je poznavao teren bio je
Savo Delibai, koji je bio iz tog kraja i poznavao skoro svaki deo. On je
predloio da poe u neko selo, mislim Vrbovljane, odnosno njegov zaselak
zvan Klenik, da vidi da li se tu nalaze ustae i otiao je. Mi smo se kretali
ve lake, usput sakupljajui korenje kupusa i ostatke neobranog kukuruza,
to nam je bilo kao neko okrepljenje. Predvee je doao Savo Delibai re
kavi da nema nikog u selu od okupatora, da je srpsko selo i da e nas ono
malo preivelog stanovnitva rado primiti. Otili smo i tu su nas doekali sa

64 M. Peren, 1966., str. 143.

kaamakom i mlekom. Jo nismo mogli verovati da smo slobodni i priajui
domainima na beg poeli smo da se sluimo. No, ispred kue - na uli
ci - neko je opalio iz puke, a devojka koja je drala strau dotrala je i ka
zala da beimo jer idu ustae. Ponovo smo bili na njivi, u jarcima i gde je ko
stigao. Prolo je i to. Nisu u stvari bile ustae, ve je jedan stariji ovek,
obradovan naim spasenjem, opalio je metak iz puke. Ponovo smo se vrati
li, okrepili i otili u oblinji umarak, jer su se stvarno tada ve uli kamioni
sa neprijateljem. Metani su nam tri dana donosili jelo i tu smo bili do 25.
aprila, sakupljajui se sa svih strana, tako da nas se sakupilo oko 30. Nemci,
ustae i svi drugi izrodi povlaili su se tik pored pas. Nismo smeli da damo
glasa od sebe. A tada, 25. aprila, javili su nam iz sela da su doli partizani.
Veselju nije bilo kraja. Sastanak sa njima, borcima 21. srpske divizije, bio je
dirljiv. Mnogo je suza radosnica proliveno. Slikali su nas i nahranili i pitali
da li emo kui. Nismo poli, poli smo zajedno sa njima do kraja-prema
Trstu. Neki su stvarno stigli dotle, ali je veina ve nakon nekoliko dana
morala biti poslata u Lipik u bolnicu, jer su pali od iscrpljenosti. Bio je to i
kraj naim patnjama.65
Navode Josipa Erliha potvruje u svojim sjeanjima Sarajlija Jakica
Finci koji se u jasenovakom logoru br. V (Stara Gradika) i br. III (Cigla
na) nalazio od poetka oujka 1942. O dogaajima poslije proboja zatoeni
ka iz logora on pie: Svi smo bjeali prema Okuanima, jer su otuda dola
zile jedinice JA. Trali smo kroz umu sve do veeri, gladni i prozebli. Sti
gli smo do sela Vrbovljani kraj Okuana. Naveer su nas primili u selo, a
na prijem su izvrili mjetani, tj. narodnooslobodilaki odbor. U selu smo
veerali, a seljani su uvali strau za nas jer su oekivali da mogu proi Ni
jemci ili ustae. Nakon obilne veere, koju su nam mjetani veoma susretlji
vo pruili, ili smo spavati u talu sa sijenom, gdje nam je bilo dobro, ali
pred svanue obavijestili su nas mjetani da idu Nijemci i pokazali nam gdje
da se povuemo i sakrijemo u umi. Mi smo se povukli i ostali neko vrijeme
u umi sakriveni, a seljaci su nam donosili dovoljno jela, pa ak i vina i ko
laa su nam poslali jednom. U umi smo ostali tri dana, sami smo uvali
strau iako bez oruja, a tada su nam javili da je selo osloboeno i da
moemo doi k njima. U selu su bile ve jedinice 21. srpske divizije NOV,
koje su nas prihvatile. Pojedince ranjene i bolesne ve osloboene ustake
zatvorenike uputili su odmah u bolnicu u Okuane. U toj bolnici smo sreli
dr. Zona iz Sarajeva. Svi ostali sposobni za borbu otili su sa jedinicom. Go
nili smo neprijatelja sve do Trsta.66
*

65 Seanja Jevreja, str. 284-285.

66 Isto, str. 198.
 Tjedan dana poslije ulaska JA u Jasenovac, 9. svibnja 1945., Njema
ka je kapitulirala, a vrhovni zapovjednik JA je u govoru preko Radio Be
ograda rekao: Ovaj najstraniji rat u historiji ovjeanstva kotao je deseti
ne milijuna ljudskih rtava u Evropi. Pomahnitali njemaki i talijanski fai
zam i njihove krvave sluge koje su se nale u svim evropskim zemljama
istrebljivali su u pozadini mimo stanovnitvo, istrebljivali su sve one koji se
nisu mirili sa sudbinom Hitlerova takozvanog 'novog pokreta u Evropi. Sto
tine logora tipa Majdaneka i Jasenovca, logora grozote i smrti, ostat e za
vjeita vremena kao jezovita opomena svim narodima da nikada vie ne do
puste ponavljanje takve tragedije, da uine sve da se uzronik te tragedije -
faizam - u korijenu uniti.67
Tako je u citiranom govoru, u Sabranim djelima Josipa Broza Tita iz
ratnog perioda (tomovi 7 - 28) - poslije pisma poslanog 31. oujka 1942. iz
Foe Operativnom tabu za Bosansku krajinu, radiograma poslanog u Mo
skvu etiri dana kasnije i radiograma od 27. prosinca 1943. kojim je od CK
KP Hrvatske zahtijevao u zamjenu traite dr. Milu Bokovia - logor Ja
senovac spomenut etvrti i posljednji put.

Dopune i objanjenja
A
U ediciji Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941.-1945. zapisano
je da su Nijemci poetkom veljae grupirali 297. pjeadijsku i 7. SS divizi
ju, borbenu grupu Fischer, ojaanu 11. pukom 11. poljske divizije, 1. koza
ku diviziju i dijelove 5. ustako-domobranske divizije i 6. veljae preli u
koncentrian napad s ciljem da oiste blie i dalje zalee virovitikog
mostobrana na desnoj obali rijeke Drave koji im je smetao zbog planirane
protuofenzive na prostoru Blatnog jezera.68
Meutim, u odrednici Slavonija Vojne enciklopedije Jugoslavije
operacija Vukodlak se ne spominje.

B
Za ustaki logor u Staroj Gradiki, koji je prebacivanjem logoraa u
Jasenovac i Lepoglavu de facto prestao postojati u zadnjoj dekadi rujna
1944., vezana je i sudbina vie grupa etnika. O tome je jedan od neposred
nih svjedoka, roak etnikog zapovjednika Pavla uriia, Predrag Mio

67 Tito, SD, 28, str. 21.

68 ORNJ, 2, str. 505; VE, 10, str. 561.
 Cemovi optimo pisao u lanku Od Podgorice do Gradike, objavljenom
u glasniku povijesno-kultumog drutva Njego: Bilo je to neto preko
sedam sati uvee 23. aprila kad smo doli pred veliku gvozdenu otvorenu
kapiju ogromnog zida kazamata Stare Gradike. Ovde nas je sreo ustaki
pukovnik Sudar kao i Pavlov dojueranji prijatelj, a sada komandant zele-
nake brigade 'Duan Pavlovi' iz Podgorice. U onakvom mraku zidine ovog
kazamata ostavljale su opaku sliku. Mnogima se srce sledilo kad je Pavle
naredio da uemo unutra. Za Pavla i vei deo oficira prireena je veera u
zgradi komande logora.69
Prema daljim Cemovievim navodima, sutradan 24. travnja oko
dva sata poslije podne ustae su razoruale veinu etnika, a kada je
pao mrak jedan ustaa g a j e odveo u eliju na razgovor s Pavlom uri-
iem. Najzad, M. Cemovi tvrdi d a j e Pavla uriia posljednji put
vidio u Staroj Gradiki 25. travnja 1945., odakle su ga ustae odveli s
veom grupom etnikih oficira za Jasenovac. Tatjana Vasi-Janjii-
jevi, ker Dragie Vasia, srpskog knjievnika, a od 1941. do 1944.
godine, jednog od najbliih suradnika Drae Mihailovia, u pismu ob
javljenom u Politici ekspres od 13. veljae 1992. kae d a j e prilikom
nedavnog boravka u Americi razgovarala s Cemoviem i da joj je on
kao uesnik i neposredni svedok i oevidac potvrdio injenice da su
njezina oca u zoru 24. 4. 1945. god., zajedno sa Pavlom uriiem i
grupom oficira iz logora u Staroj Gradiki, izmeu dva reda ustaa, sa
uperenim pukama sproveli i ukrcali u lau koja ih je odvezla u prav
cu Jasenovca.
Navodi Predraga Mie Cemovia nisu u skladu s podacima po koji
ma su logor u Staroj Gradiki oslobodile jedinice JA u noi izmeu 23. i 24.
travnja, odnosno 24. travnja u 03.15 sati.
Meutim, prema nekim drugim emigrantskim izvorima (Mihailo P.
Mimi, Rasute kosti, Detroit 1965.), etnici predvoeni Pavlom uriiem
stigli su u Staru Gradiku 19. aprila oko 4 asa popodne, i sve ono o emu
svjedoi P. Cemovi odigravalo se dva, odnosno tri dana kasnije. S obzirom
na to d a j e prijeki sud Sekule Drljevia osudio odreen broj etnika koji su s
Pavlom uriiem i Dragiom Vasiem stigli u Staru Gradiku na smrt, vje
rojatno su pripadnici JA po ulasku u logor naili na svjee tragove i tog zlo
ina.
Sudbina Dragie Vasia, Pavla uriia i ostalih etnikih oficira
koje su ustae ukrcali u lau koja ih je odvezla u pravcu Jasenovca jo
uvijek je nerasvijetljena. Od tada njima se gubi svaki trag.

69 Intervju, 11. listopada 1991., str. 61.

 c
to o osloboenju, odnosno ulasku jedinica JA u Jasenovac kae
Vojna enciklopedija? U odrednici 24. srpska brigada navedeno je: Dej-
stvovala je u sastavu 45. divizije i uestvovala u svim borbama koje je do
kraja rata vodila 45. divizija (v.: 45. divizija), a posebno se istakla u bor
bama za osloboenje Dervente od 18. do 19. aprila; za Bosansku Gradiku
23. aprila i Dubicu 26. 4. 1945.70 U odrednici 45. divizija: U zavrnim
operacijama (april-maj 1945.) uestvovala je u sastavu 2. armije u oslobo
enju Doboja, Dervente, Bos. Gradike, Bos. Dubice, Siska i Zagreba, a po
tom u sastavu 3. armije u gonjenju neprijatelja preko tajerske u Austriju.71
Odrednica 4. srpska brigada ne postoji, a u odrednici Junomoravske bri
gade stoji: 4. junomoravska brigada formirana je 16. januara 1944. u selu
Obradi..., a zatim: Preimenovana je u 6. srpsku brigadu 7. 5. 1944., a od
20. maja uestvovala je u operacijama 21. divizije, u ijem je sastavu bila do
1. 9. 1944., kada je rasformirana i njenim ljudstvom popunjena 4. i 5. srpska
brigada. Ponovno je formirana kao 6. srpska brigada u selu Bucima 17. sep
tembra, u sastavu od etiri bataljona sa oko 750 boraca. Bila je u sastavu 2.
proleterske divizije. Rasformirana je polovinom marta 1945.72
Kako bilo, sigurno je da su borci 4. brigade 21. srpske divizije (vje
rojatno poslije povlaenja 1 . ete 3. bataljuna 24. brigade 45. srpske divizi
je natrag na junu obalu Save) uli u Jasenovac. No, u odrednici 21. divizi
ja stoji samo da se ta divizija posebno istakla u beogradskoj operaciji.73
Najzad, ni u odrednicama 1. armija i 2. armija u Vojnoj enciklo
pediji ne spominje se Jasenovac iako se meu mjestima koja su njihove sna
ge oslobodile u zavrnim operacijama nabrajaju, osim veih gradova, i Ple-
temica i Lipik i Nova Kapela i Nova Gradika i Garenica i Kutina (1. armi
ja)74 i Hrvatska Dubica i Bosanska Dubica i Kostajnica itd. (2. armija).75

70 VE, 2, str. 675,

71 Isto, str. 322.
72 VE, 4. str. 295.
73 VE, 2, str. 676.
74 Ve, 7, str. 59.
75 VE, 2, 625.
 RIJE NA KRAJU
- Did the partisans try to liberate Jasenovac camp prisoners?
- N o , but there was some interest but not the guarantee of success
and so that action was not tried.
(- Jesu li partizani pokuali osloboditi zatoenike logora Jasenovac?
- N e , bili su zainteresirani za to, ali nije postojala garancija za
uspjeh pa akcija nije ni pokuana.)
Ovim rijeima je u ediciji Okrugli stol Jasenovac 1986. rezimiran na
engleskom jeziku dio referata koji je podnio povjesniar Antun Mileti. U
biti, ako ne i po formi, takav je stav prema pitanju oslobaanja zatoenika
jasenovakog logora tijekom rata proistekao iz izjava nekih istaknutih ruko
voditelja NOV i POJ, iju drastinu paradigmu nalazimo u rijeima gene-
ral-pukovnika u mirovini Jefte aia: Sve u svemu, bila bi to krajnje rizi
na i neostvariva akcija koja bi se mogla uspjeno izvesti samo u nekom kau-
bojskom filmu.
Na suprotnom polu razmiljanja o temi o kojoj govorimo nalazi se
stav koji je Pavle Jaki, takoer general-pukovnik u mirovini, saeo u ree
nicu: Mislim da bi ova operacija - diverzantska ili prava vojna - kao napad
na relativno male snage obezbjeenja za nau tadanju vojsku bila prava
ala.
Je li pitanje zato logor Jasenovac nije osloboen doista hipotetina
misaona konstrukcija koja je izvan empirijske provjerljivosti i na koju su,
prema tome, mogui dijametralno suprotni odgovori? Uvjereni smo da e
(pozorni) itatelj u redovima ove knjige pronai, ili barem dokuiti odgovor.
Kad je rije o citiranom rezimeu (Summary) iz edicije Okrugli stol
Jasenovac 1986. moramo ipak ukazati na nepobitnu injenicu: u partizan
skom ratu, naelno promatrano, nemogue je izvoenje bilo koje akcije ve
zati uz postojanje garancije za njezin uspjeh. U krajnjoj liniji, u tom ratu si
gurno je samo to da nita nije sigurno! Narodnooslobodilaki rat na prosto
rima Jugoslavije prolazio je tijekom etiri godine kroz razliite faze, ali una
to svemu partizanske snage, gotovo u svim krajevima, neprekidno su i po
broju i po naoruanju jaale. Bio je to sluaj i s Bosanskom krajinom i sa
Slavonijom, odakle je koordinirana akcija oslobaanja i prihvata ja
senovakih logoraa jedino mogla biti poduzeta. A takva operacija je, u
prvom redu s obzirom na odnos snaga, s odreenim realnim izgledima na
uspjeh mogla biti izvedena tek od jeseni 1942. godine. Uostalom, ostavljaju
i po strani Titovu direktivu od 31. oujka 1942., da se naelno ispita mo
gunost napada na Jasenovac, prva konkretna inicijativa u tom smislu po
tekla je u listopadu 1942. od Josipa Maara oe i Boka iljegovia, za-
 povjednika i politikog komesara 5. krajike (kozarake) brigade. Kako se
ona zavrila, govore i sauvani dokumenti (vidjeti poglavlja IV i V).
Donekle zauuje (teko je nai prikladniji izraz) sudbina prijedloga
za napad na Jasenovac koji su nekoliko mjeseci kasnije, 24. sijenja 1943.,
uputili Glavnom tabu Hrvatske Bogdan Cmobmja i Marijan Stilinovi, za
povjednik i politiki komesar 3. slavonske operativne zone. injenica je da
je to bilo u punom jeku etvrte neprijateljske ofenzive, ali prohujala je i ta
ofenziva, a do bilo kakve reakcije Glavnog taba Hrvatske na taj prijedlog,
sudei po svemu, nikada nije dolo!
U tekstu VI. poglavlja ove knjige bilo je rijei o tome kako je redak
cija 18. toma Titovih Sabranih djela objasnila zato Titova radiodepea
upuena tabu 6. (slavonskog) korpusa 27. prosinca 1943., u vezi sa sudjelo
vanjem njegovih jedinica u prvoj banjalukoj operaciji, nije unijeta u korpu-
snu knjigu depea. Meutim, ostalo je otvoreno pitanje zato tekst te depee
poslije rata nigdje nije objavljen kada u Titovim Sabranim djelima nalazimo
tekstove pet drugih radiodepea koje je on tog istog dana, 27. prosinca
1943., uputio tabovima 2. i 3. korpusa, Glavnom tabu Hrvatske i Central
nom komitetu KP Hrvatske.
I poslijeratna sudbina posavskog NOP odreda zapadne grupe odreda,
jedine jedinice NOV i POJ koja je tijekom Narodnooslobodilakog rata do
bila zadatak da napadne, istina samo demonstrativno, dio kompleksa jaseno
vakog logora (Staru Gradiku), i taj zadatak izvrila tijekom prve banjalu
ke operacije nou izmeu 31. prosinca 1943. i 1. sijenja 1944., izaziva, naj
blae reeno, odreenu sumnju. Ostat e tako sve dok neko ne objasni zato
ba taj pothvat nijednom jedinom rijeju nije spomenut ni u ediciji Oslobo
dilaki rat naroda Jugoslavije, ni u prvom ni u drugom izdanju Vojne enci
klopedije, ni u Hronologiji. Zato u prvom izdanju Vojne enciklopedije, u
kojem nema odrednice Jasenovac nema ni odrednice o posavskom (sla
vonskom) NOP odredu, a u drugom izdanju, u koje je ta odrednica ubaena,
ipak nema ni rijei o njegovu sudjelovanju u prvoj banjalukoj operaciji,
odnosno o demonstrativnom napadu na Staru Gradiku.
Sve to se u ljeto 1944. dogaalo s opirnim izvjetajem organizacije
jasenovakih logoraa o ustakim snagama u Jasenovcu i oko njega te sa
konkretnim prijedlozima za istodobni napad na logor iznutra, iz zraka i izva
na - u sagledavanju ukupnosti problema kojem su posveene stranice ove
knjige viestruko je znaajno. O tome, moda i vie od sadraja samog do
kumenta, govori ono to je uslijedilo:
1. Taj dokument ne stie onome kome je upuen (Glavnom tabu
Hrvatske), ve u ruke sekretara CK KP Hrvatske Andrije Hebranga.
 2. Odgovor organizaciji logoraa kojim se odbacuju njezini prijedlo
zi (po navodima M. Perena) ne alje CK KPH, ve njegovo povjerenitvo
za sjevernu Hrvatsku.
3. Tog dokumenta nema u arhivi mikrofilmova CK KPH, koja se na
lazi u Vojnoistorijskom institutu u Beogradu.
4. Taj odgovor nikada i nigdje nije objavljen u cjelini, ve g a j e sa
mo djelomino citirao Mirko Peren u svojoj knjizi Ustaki logori. Najzad,
odnos nae slubene historiografije prema ustanku i samooslobaanju jase-
novakih logoraa 22. travnja 1945, preuivanje, zapravo dugogodinje po
tiskivanje u zaborav tog jedinstvenog podviga u Drugom svjetskom ratu
daje potrazi za odgovorom na pitanje iz naslova ove knjige dodatnu dimen
ziju. A ono to e se kasnije dogoditi i to se dogaalo s tim u vezi samo je
jo jedan dokaz da prekrivanje povijesnih dogaaja velom zaborava ili nji
hovo jednostavno svrstavanje u tabu-teme nikada nije dalo trajne rezultate.
Meu argumentima kojima se dokazuje da je pothvat s ciljem oslobaanja
jasenovakih logoraa bilo nemogue uspjeno izvesti najistaknutije mjesto
zauzima tvrdnja d a j e logor leao u ravnici okruenoj neprijateljskim upo
ritima s brzom mogunou intervencije i podrke, uz to u neposrednoj bli
zini najbolje uvane eljeznike pruge i puta u Evropi (Zagreb - Slavonski
Brod - Beograd). Tvrdnje d a j e napad na logor Jasenovac bilo nemogue
izvesti zbog njegova geografskog poloaja i mogunosti brze intervencije
okolnih neprijateljskih garnizona - stvarnost je, jednostavno reeno, deman
tirala. Na opravdanost takvog zakljuka nedvosmisleno ukazuje:
1. Uspjean napad jedinica NOV i POJ na naftonosna polja Gojila ti
jekom rujna 1942 (vidjeti IV. poglavlje).
2. Gotovo cjelodnevna bitka (prije podne s dijelovima, a poslije pod
ne s glavninom jasenovake posade) kod Krapja i prebacivanje preko rijeke
Save vie od 1000 boraca 17. (slavonske) brigade sredinom srpnja 1943. bez
gubitaka (vidjeti V. poglavlje).
3. Uspjean napad jedinica 28. divizije 6. korpusa NOVJ na aero
drom Kurilovec kod Velike Gorice, udaljen od Zagreba svega 15 km,
izvren u noi izmeu 19. i 20. prosinca 1943.
4. Osloboenje Pakraca i Lipika, udaljenih nepunih 30 km od Jase
novca, sredinom rujna 1944. (vidjeti IX. poglavlje).
5. Uspjeno prebacivanje tijekom ljeta 1943. i 1944. godine kolona
zaprenih vozila natovarenih slavonskim itom preko eljeznike pruge, ce
ste i rijeke Save u Baniju itd.
A prema njemakim dokumentima najbolje uvana eljeznika pru
ga u Evropi imala je, primjerice, u studenom 1943. prekid saobraaja na
dijelu Zagreb-Dugo Selo-Novska od 347 sati ili u postotcima od
ukupnog vremena 48%. Usto, iz izvjetaja njemakih tabova vidi se da su
tijekom jeseni te godine eljeznike pruge bile toliko onesposobljene i zak
rene za saobraaj d a j e kompoziciji vlaka s pogonskim gorivom trebalo 18
dana da stigne od Slavonskog Broda do Novske, a vlakovima sa sijenom 28
dana od Zagreba do Banjaluke.
Vrijedi spomenuti i izvjetaj Gleza fon Horstenaua, njemakog opu
nomoenoga generala u Hrvatskoj (NDH), poslan 8. travnja 1944. Vrhov
nom zapovjednitvu Werhmachta, u kojem se nalazi i reenica: Suglasno
uputama svojih voa ustanici su teite svoje djelatnosti prenijeli na one
malobrojne eljeznike pruge, u prvom redu na glavnu eljezniku prugu
Zagreb - Beograd, na kojoj su nedavno unutar 24 sata na samo jednom dije
lu pruge postigli rekordan uspjeh od 220 atentata eksplozivom.
U suvremenoj povijesnoj publicistici pravo graanstva kao sinonim
za nerasvijetljene ili nedovoljno rasvijetljene dogaaje stekla je pomalo ud
na i kontradiktorna sintagma bijele mrlje. Jedna, moda i najznaajnija
bijela mrlja u, recimo to otvoreno, srpsko-hrvatskim odnosima, stjecajem
niza okolnosti postao je ustaki logor Jasenovac. Zato treba utvrditi i iznijeti
istinu o njemu, odgovoriti na sva pitanja s njim povezana. Jer, i u borbi za
istinu kao i u borbi za slobodu treba ii do kraja: malo istine kao i malo slo
bode najee je gore nego nita.
U drugom broju asopisa Poruke, koji je poeo izlaziti u Jasenovcu
etvrt stoljea poslije zavretka rata, nalazi se i lanak biveg partizana, tada
akademika, prof. dr. Ferde ulinovia s porukom posjetiteljima jasenova
kog spomen-podruja: ivi, eljeli bismo ujedno da ovdje osjetite i pouku
prolosti, koja opominje sadanjost, da ne bude strana budunost.
 KAZALO IMENA

Abinun, Jeua 269 Bosni, Tomislav 133, 146, 147, 148

Adilagi, Beir 49 Bokovi, Dmitar 186, 187, 188, 219
Amuli, Marijana Buca 269, 294 Bokovi, Mile 18, 179, 186, 188, 217, 218,
Andri, Ivo 289 220, 223,224, 229, 231,280
Anti, Vicko 290 Bonjakovi, Mile 164
Antoni, Zdravko 118 Boac-Mili, Danica 157, 164
Artukovi, Andrija 18, 40, 51,88, 159, 236, Brajukovi, Dimitrije 207
293 Brajer, Oto
Atijas, Jakica 269 Brki, Duan Duko 10, 115, 132, 137, 193,
Avramov, Smilja 7, 29, 30 198, 199,212, 255
Brkovi, Rade 112, 114
Babi, Berta 222, 233, 293 Bublik, Franc 37
Bai, Ozren 44, 125 Bulaji, Milan 7, 18, 19, 20, 22, 23, 25, 26,
Bajalica, Dimitrije 152 28, 88, 111, 133, 218, 236, 262, 276,
Baji, Desimir 272 287, 293
Bakari, Vladimir 25, 26,27, 73, 75, 79, 82, Bulatovi, Radomir 7, 27
86, 99,116, 121, 236, 245, 246, 255 Bulovi, Mirko 167, 287
Bakoti, Anto 270, 272
Baki, Ahmet Burgunda Carevi, Milo 11, 128, 129, 130
Baien, ime 50, 295 Cari, Mirko 129, 267
Balti, Milutin 198, 297 Cemovi, Predrag Mio 281
Barbi, Anelko 64, 287 Ceni, Vjenceslav 116, 117, 121
Basta, Milan 24, 86, 287,293 Cihaber, Jela 77
Belini, Marko 189, 199, 287, 293 Cmobrnja, Bogdan Tolja 100, 101, 106, 107,
Belui, Vinko (Zvonko, Ivan) 186, 218, 127, 128,284
219, 221
Berger, Egon 124, 225, 273, 291, 293 ajavec, Rudi 81
Berus. Anka 198, 199, 287 ali, Duan 13, 14, 17, 18, 144, 145, 149,
Bimbo (ustaki vodnik) 287 150, 172, 199, 233,249, 251,253,257
Blaevi, Jure 131, 287 avoki, Kota 24
Blai, Zaga 160, 287 izmek, uro 108
Blum, Emerik 19, 185 olakovi, Drago 42, 58, 294
Boban, Ljubo 7, 22,131,287 olakovi, Rodoljub Roko 118, 294
Bobanac, Miljenko 131, 287 ulinovi, Ferdo 286
Bobar, Vojin 42, 287 ulji, Branka 21
Boduli, Baldo 189, 225
Bogdanovi, Bogdan 9 ulum, Duan 83, 85, 124, 125
Boji, Mehmedalija 203, 204, 277 ulum, oko
Bonaparta, Napoleon ulum, Persa
Borovi, Ljubica 221 urguz, D. 60, 91
Danon, Jakov 41, 218, 219, 225, 226, 227, Gasparini, Igor 92, 93
230, 261,269 Gluevi, Zoran 28
Dedijer, Vladimir 7, 8, 9, 12, 17, 27, 28, 36, Gluvi, Bogdan 222
51, 52, 74, 125, 126
Golub, Zorko 87, 144
Delibai, Savo 278
Gonin, Milovan 112,114
Demonja, Ilija 26
Grlitz Walter 253
Demonja, Ljubica
Gonjak, Ivan 194
Demonja, Nikola 142, 237, 238, 239, 240,
Grbi, Milan 149, 219
241, 242, 243, 245, 247, 248, 249, 250,
255 Gregori, Pavle iko 66, 114, 115, 199
Dolami, Hasan 19, 58, 158 Gros, Vladimir Bosanac 137
Draga, Sreto 83, 243 Gubarev, Nikola 244
Dragi, Mile77, 78, 79
Dragi, Nikola Haffner, Arthur
Drapin, Petar 26, 137, 138, 165, 166, 173, Handler, Vilko 230
236, 245, 248, 250 Hebrang, Andrija 7, 12, 19, 21, 22, 26, 28,
Drekovi, uro 251, 252 109, 115, 116, 117, 121, 133, 193, 194,
198, 199, 200, 212, 219, 224, 234, 284
Drenovi, Uro 55, 56
Hitler, Adolf 56, 70, 71, 119, 155, 181,253,
Dreani, Ivo 128 129, 130, 144
277, 280
Drljevi, Sekula 281
Horvat Joa
Hrekovski, Slavica 47, 208
Dafi, Mustafa 159
Hmevi, Josip 198
Dafi, Osman 159
Huber, edomil 184, 185, 186, 260, 261,
266,271,277
ureti, Veselin 7, 16, 288, 294
Humo, Avdo 160
urii, Pavle 280, 281

Ivakovi, Ilija
Ekmei, Milorad 150
Isakovi, Antonije 20
Erlih, Josef (Joa, Josip) 215, 216, 226, 227,
Iser, uro 144, 145
262, 278
Ivekovi, Mladen 117,118, 126

Filipovi, Katica 77
Jaki, Pavle 7, 26, 27, 194, 200, 224, 235,
Filipovi-Majstorovi, Miroslav 221
240, 248, 283
Finci, Jakica 216, 279
Jandri, Mile
Franceti, Jure 80
Jani, Vlado Capo 77, 137, 138, 166, 240,
Fridrih, Adolf 219, 227 241
Jankes, Grga Fric 12, 86, 87, 95, 97, 98, 99,
Gabri, Janez (Ivo) 155 100, 101, 102, 104, 108, 109, 110, 113,
Gavri, Milan 11,12, 36, 57, 58, 88 114, 115, 117, 119, 120, 128, 250
Gagro, Nikola 201 Jankov Lazar 218, 219, 221, 257, 269,270
Gajani, Mitar 77 Jankovi, arko 218, 219, 221
Gaji, Milenko 73, 90 Janji, Duan 172, 281
Gali, Miodrag 146 Jeli-Buti, Fikreta 32
Jeli, Ivan Kovaevi, Milan 66
Jerkovi, Mato 200, 233, 240, 241 Kovaevi, Veljko 14, 17, 18, 200, 201, 233,
Jevti, Atanasije 235, 242, 259, 260
Joka, M. Dimitrije Krajai, Ivan Stevo 116, 117, 121, 199
Joka, Milan 137, 138, 149 Krajai, Josip Prika 107, 116
Jovanovi, Dragan 20, 21 Krajnovi, Pero 218
Jovanovi, Dragoljub 266, 267 Kreai, Otmar 20, 240, 250
Jovanovi, Stanoje 277 Kren, Vlado
Jovanovi, ikica panac Krizman, Bogdan 56, 119
Jugovi, Ivo 92 Krnjaji, Bogdan 66
Jungi, Marko 55 Krstulovi, Vicko 12, 19, 28, 116, 117, 121,
132, 133
Juri, Mira 53, 54
Kravac, Savo
Jurev, Anton
Kvatemik, Eugen Dido 32, 33,41, 93
Jurev, Marija
Jurev, Marin 92, 93, 148, 186, 188, 218,
221,227, 228 Lapevi, Stojan 261, 269
Jusi, Mujica 94 Lazi, Duan 63, 105
Lekovi, Mio 11

Kale, Juraj 62, 78, 79 Leonti, Krunoslav Zane 137, 138, 142, 144,
146
Kamhi, Sabedaj 261
Levkovi, Pavle 131
Kapetanovi, Esad 158,159
Lisak, Erih 226
Karabegovi, Osman 85, 109, 110
Lubura, Jovo Luburi 218
Kasche, Siegfried
Lui, Dragan 48, 53, 54
Kesi, Rade 272
Luki, Dragoje 18, 52
Kevi, Milan 22, 23, 233, 243, 244, 245,
246, 247, 248, 253, 255
Maglaj li, Ekrem 144
Kireta, Mato 185
Maar, Josip oa 26, 65, 85, 110, 126, 236,
Klai, ime 13
250, 283
Kluz, Franjo 81, 243
Maestro, Albert 149, 150
Kljaji, Marko David 47, 53, 54, 251, 252
Maji, Mirko 228
Kljaki, Dragan 12, 19, 28, 117, 132, 133
Majnari, Zvonko 266, 267, 268
Kljaki, Ljubomir 19
Malobabi, Nikola 233, 249, 250, 251
Kljaki, Slobodan 24, 27, 28, 236
Marakovi, Nina 107, 108
Kneevi, Velimir 142, 144, 160, 264
Marasovi, Olga 159
Kneevi, Veljko
Mari, Milomir 20, 234, 278
Kneevi, Marica
Mari, Tomo 218
Kneevi, Mladen
Marinkovi, Jovo (Ivo, Slavko) 26, 87, 97,
Kocbek, Edvard 98, 99, 101, 102 103, 104, 110, 236, 245,
Koji, Nikola 78 246, 248, 255
Komarica, Slavko 1, 3, 5, 103 Maijanovi, Jovan 55, 56, 96
Koni, Branko 218 Markovi, Dragan 115
Konforti, Jcsef92, 93, 225 Mataja, Josip 221
Mate, Rafaila Andor (Andrija) 32, 144, 200 Nedeljkovi, Duan 162
Matej, Laci Ladislav 217, 218, 219, 226, Nedi, Milan 58, 103, 172
230, 231 Nenezi, Radoica 138, 145, 237, 251, 264,
Matkovi, Ivica 53, 54 265, 266
Maek, Vlatko 32 Neovi, Slobodan 173
Mai, Jovan 272 Nikoli, Nikola 10, 60, 61, 93, 121, 130, 142
Mesi, Milan 252 Nikoli, Gojko 108
Mesi, Stjepan 29 Noini, Milan 233, 239, 240
Mici, Slobodan 189
Midi, Fuad 121, 140 Oberhofer, Branko 241
Mihailovi, Dragoslav Draa 55, 56, 91, Odi, Slavko 1, 3, 5, 64, 93, 103, 181
172, 203,267,281 Omanovi-Numi, Amila 160
Mihaljevi, Marko 261 Omanovi, Remzija 147, 158, 159, 160, 161,
Milanovi, Zubar 218 167, 223
Mileti, Antun 7, 8, 9, 11, 12, 16, 17, 18, Omanovi, Salih 159
23, 24, 27, 28, 31, 35, 40, 44, 49, 50, Opai, Stanko anica 7, 10, 14, 19, 21, 23,
51, 52, 53, 54, 58, 62, 63, 65, 78, 81, 233,234, 235,236, 237
85, 88,89, 91, 124, 125, 130, 140, 158,
Omek, Viktorija 222
163, 164, 170, 171, 197, 198, 202, 204,
206, 207, 214, 217, 218, 233, 226, 228, Ozmo, Danijel 7, 10
258, 261, 270, 283, 289, 294, 296, 299
Mili, Danica 157, 164 Paveli, Ante 15, 25, 40, 51, 56, 71, 74, 119,
Mili, Savo 131,268
Milia, ore 44, 94 Paveli, Vinko 201
Milkovi, Martin 221 Pavli, Nikola Nikica 124
Milosavljevi, Duka Ubiva 67 Pavlovi, Duan 142, 281
Milo, Ljubo 11, 40, 44, 49, 51, 52, 63, 72, Pavlovi, Rade Stric 47
84, 85, 92 Pejnovi, Nikola 187, 188, 218, 219
Miloevi, Branislava 70 Peki, Duan 73, 90, 119
Mimi, P. Mihailo 281 Peki, Mirko 22, 23, 26, 60, 83, 85, 86, 91,
Mirkovi, Rade 185 236, 250
Misiraa, Duan 65 Peri, Drago 251, 252
Mitrovi, Mitra 123 Peri, Vladimir Valter 140
Mitrovi, Tode 55 Perkovi, Marko 261
Mladenovi, Tanasije 25, 236 Perovi, Lepa 82, 83, 86, 98
Mogua, Mato Peren, Mirko 7, 9, 25, 32, 35, 36, 40, 48,
Mrazovi, Karlo Gapar 97, 100, 101, 107, 49, 50, 55, 184, 188, 197, 198, 199, 216,
112, 114, 115, 117, 149 224, 230, 278, 285, 290, 296
Musafija, Monika Solomon 36, 38, 219 Peruica, R. Kota 268
Musafija, Hajnrik Petkovi, Bogdan 23
Mussolini, Benito 56, 119 Petrovi, Rastislav 25, 237, 238
Pijade, Moa 123, 143, 163, 164, 173
Na, Kota 7, 12, 71, 72, 73, 74, 75, 82, 83, Pocem, Drago 185
85, 86, 87, 90, 98, 99, 100, 108, 109 Poli, Marinko 206
Popovi, Vladimir Vlado 82, 165 Saili, Dragutin Konspirator 115
Popovi, Jovo 12, 72 Salamon, Nada 188, 228
Popovi, Marko 124 Samardija, Duan 59, 60, 180, 183, 222
Popovi, Radovan 272 Savurdi, Jovan 248
Poar, Ana 13, 88, 89 Sekuli, Boro 218
Predojevi, urin Serdar-Saboli, tefica 156, 157, 163, 164,
Prpi, Mihovil 221 171, 173, 177
Prpi, Olga Simi, Stevo 58
Puaa, Dule 66 Sojtari, Hasan 158, 159
Pucar, uro Stari 108, 180 Staljin, Josif Visarionovi 161, 220, 255
Stanivukovi, Milan Oficir 26, 66, 167, 233,
Radivojevi, Boko 221 236, 237, 241, 245, 246, 248, 249, 250,
251,253,254
Radojkovi-Radivojevi, Radmila 25
Stevanovi, Milivoje 268
Rajkovi, Ana
Stilinovi, Marijan 127, 284
Rajkovi, Ljubica 91
Stiovi, Obren Obrad 15, 17, 18, 65, 235
Rajkovi, Milka
Stjepanovi, Risto 164
Rajkovi, Spasoje 91
Stojakovi, Milutin 272
Raji, Duan 272
Stojakovi, Rajko 272
Raki, Gina 221
Stojanovi, Mladen
Rakonji, Milan Atleta 66
Strugar, Vlado 90, 176
Rankovi, Aleksandar Marko 123
Sudar, Josip Joja 281
Rataj, Emil 55
Svenjak, Franjo 53, 54
Rebac, Remzija 191
Ribar, Ivan 74, 143
ainovi, ain 160
Ribar, Ivo Lola 73
aki, Dinko 179, 217, 218, 221, 226, 227,
Ribari, Boris 85
230
Riffer, Milko 138, 140
ari, Ljubo 131
Risti, Milan 270, 271, 272
ai, Jefto 15, 16, 17, 18, 19, 20, 23, 170,
Rodi, Mirko 124, 125 235, 283
Rodi, Slavko 166 ego, Matija
Rodi, ivko 153 eparovi, Zvonimir 231
Roler, Dragan 188, 216 eelj, Vojislav 7, 23, 291, 297
Romano, Jaa ibi, Ivan 34,61,234, 243,244
Rukavina, Fabijan 155, 156, 158, 162, 164, iljegovi, Boko 15, 20, 26, 42, 43, 84, 85,
184, 265 96, 102, 103, 104, 110, 235, 236, 250,
Rukavina, Ivan 73, 79, 82 283
Rukavina, Franjo 218,219,221,227 iljegovi, Milo 26, 42, 85, 96, 147, 152,
Runja, Mirko 215 153,236
krgati, Dragutin 218, 227, 230, 268, 269
Sabljak, Ivan 157, 173 kundri, Ljuban 73, 90
Sabljak, Nikola naper, Hans
Sabljakovi, Jusuf 184, 187, 188 nidari, Anela Cveba 196, 214, 215
tambuk, Zdenko Vranje, Ljubo 186, 217, 272
tir, Ivan 47 Vrban, Ante 52
ubai, Ivan 193 Vrhovnik, Ignac Nacek 216
varc, Boo 36 Vuenovi, uro 158
vob, Tvrtko 231 Vuenovi, arko 272
Vukovi, Ljubo 276
Tito, Josip Broz 7, 11, 12, 13, 15, 22, 23, Vujovi, Ratko oe 85
25, 26, 71, 72, 73, 74, 75, 83, 86, 87, 88, Vukevi, Savo 268
89, 90, 95, 108, 109, 117, 118, 119,216, Vukmanovi, Svetozar Tempo
147, 148, 151, 152, 161, 165, 173,179,
Vukovi, Goran
193, 203, 204, 205, 206, 207, 208,209,
Vutuc, Mirko 35, 109
210, 211, 213, 219, 220, 253, 257,258,
259, 268,272, 277, 280, 283, 284
Tkalec, Zvonimir Zvonko 271 Zajc, Aleksandar
Tomaevi, Vinko Zatezalo, Drago 177, 201, 202
Tmini, uro 48 Zdjelar, Pero 261
Tuman, Franjo 7, 21, 25 Zovko, Stanko 263
Zrinui, Ante 262
Zubovi, Osman 42, 43
Unterberger, Mirko Imre 124
Urumovi, Konstantin 55
ani, Milovan 32
egarac, Vukain
Vajler, Zlatko 38, 131
igi, Rade 10, 194, 199, 255
Vasi, Dragia 281
ivkovi, Ivica 219
Vasi-Janjiijevi, Tatjana 281
ivkovi, Jovan Jovo 261, 269, 272
Vasilj, Stanko (Mate) 92
ivkovi, Stevan
Velebit, Vladimir 35, 36, 37, 73, 74
ujovi, Sreten Crni 88
Vickovi, Uro 271
Vidovi, Gabro
Vidovi, Momir
Vidovi, Simo 10, 11, 129, 130, 131, 272
Vinter, Gabrijel 124
Vinter, Ladislav Matej 230
Vlahovi, Veljko 72
Vlaketi, Savo 272
Vlai, Marija 44
Vojnovi, Branko 218, 226
Vojnovi, Duan 36
Vojnovi, Gigo 249
Vojnovi, Petar 154, 168
Vorkapi, Vujo 129, 130
 BIBLIOGRAFIJA

- Amuli, Marijana - Huber, edomil, Otpor u logoru Stara Gradi

ka, Spomen-podruje Jasenovac, biblioteka Poruke, knj. 19, Daruvar, 1980.
- Avramov, Smilja, Genocid u Jugoslaviji u svetlosti meunarodnog
prava, Beograd, 1992.
- Babi, Goran, 'Bespua'Franje Tumana, Beograd 1991.
- Balen, ime, Pavelie, Zagreb, 1952.
- Barac, Antun, KZSG (Kazneni zavod Stara Gradika), biblioteka
Poruke, knj. 16, Jasenovac, 1978.
- Basta, Milan, Agonija i slom Nezavisne Drave Hrvatske, Beograd,
1971.
- Belini, Marko, Put kroz ivot, Zagreb, 1 985.
- Berger, Egon, 44 mjeseca u Jasenovcu, Zagreb, 1966.
- Boban, Ljubo, Maek i politika Hrvatske seljake stranke (HSS)
1928.- 1941., Zagreb, 1974., knj. 1.
- Boban, Ljubo, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, knj. 1 i 2, Za
greb, 1989., knj. 3, Zagreb 1990.
- Borojevi, Slavko, Po selima i umama Jugoslavije, Zagreb, 1986.
-Broz, Josip Tito, Sabrana djela, knj. 9, 13, 16, 17, 18, 19, 20, 21,
22, 26 i 28.
- Brunovi, Milan, Kalnik u borbi, Zagreb, 1952.
- Bulaji, Milan, Ustaki zloin genocida i suenje Andriji Artukovi-
u, knjige I, II, III i IV, Beograd, 1988., 1989.
- Bulatovi, Radomir, Koncentracioni logor Jasenovac, Sarajevo,
1990.
- Buti-Jeli, Fikreta, Ustae u NDH 1941.-1945., Zagreb, 1977.
- Carin, Vladimir, Smrt je hodala etveronoke, Zagreb, 1961.
-Churchill Winston, Memoires sur la deuxime guerre mondiale,
II, L'heure fragique, Seuls, La Palatine, Geneve, 1949., p. 345.
- Clissold Stephen, Whirlwind, An Account of Marshal Tito s Rise to
Power, London, 1949.
-ali, Duan, Svjedoenje o pokoljenju revolucionara, Zagreb,
1987.
- erkez, Vladimir, Bez povratka, Spomen-podruje Jasenovac, bi
blioteka Poruke, knj. 24, Jasenovac, 1984.
- etrdeset godina, Zbornik seanja aktivista jugoslovenskog radni
kog pokreta 1941.-1945., sv. 7, Beograd, 1961.
 - olakovi, Drago H., Jasenovac, Sarajevo, 1948.
- olakovi, Drago, Logori ljudskog unitenja, Sarajevo, 1952.
- Dedijer, Vladimir, Dnevnik, knj. I, Beograd, 1970.
-Dedijer, Vladimir, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita,
knj. II, Rijeka, 1981.
-Dedijer, Vladimir, Vatikan i Jasenovac, Beograd, 1987.
- Dedijer, Vladimir - Mileti, Antun, Proterivanje Srba sa ognjita,
Beograd, 1989.
-Dedijer, Vladimir - Mileti Antun, Genocid nad Muslimanima
1941.-1945., Saraejvo, 1990.
- Dedijer, Vladimir - Mileti, Antun, Protiv zaborava i tabua, Sara
jevo, 1991.
- Dragi, Mile, Tragedija sela Mlake i Jablanca u toku II. svjetskog
rata 1941.-1945., Novska, 1989.
- Drugo zasedanje Antifaistikog vea narodnog osloboenja Jugo
slavije, Petrovaradin, 1944.
- Dadi, Petar, Nova ustaka drava, Beograd, 1990.
-ureti, Veselin, Saveznici i jugoslovenska ratna drama, knj. I,
Beograd, 1985.
- Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967.
- Gavri, Milan, Otkosi smrti, Beograd, 1977.
-Gligorijevi, Milo, Rat i mir Vladimira Dedijera, Beograd, 1985.
- Grlitz Walter, Der Zweite Weltkrieg 1935.-1945., Stuttgart, 1952.
- Gospi i Perui u NOR-u 1941.-1945., Karlovac, 1989.
- Graa za historiju narodnooslobodilakog pokreta u Slavoniji,
knj. I, II, III i IV, Slavonski Brod, 1963.-1981.
- Horvat, Joa - Stambuk, Zdenko, Dokumenti o protunarodnom
radu i zloinima jednog dijela katolikog klera, Zagreb, 1946.
- Hrekovski, Slavica, Slavonski Brod u NOB i socijalistikoj revo
luciji 1941.-1945., Slavonski Brod, 1982.
- Hronologija oslobodilake borbe naroda Jugoslavije 1941.-1945.,
Beograd, 1964.
-Hronologija radnikog pokreta i SKJ 1919.-1945., Beograd, 1970.
- Huber, edomil, Bio sam zatoenik logora Jasenovac, Spo-
men-podruje Jasenovac, biblioteka Poruke, knj. 10, Jasenovac, 1977.
-Istona Bosna u NOB, knj. 1, Beograd, 1971.
- Ivanovi, Ilija, Svjedok jasenovakog pakla, Spomen-podruje Ja
senovac, biblioteka Poruke, knj. 31, Prijedor, 1988.
 - Ivekovi, Mladen, Nepokorea zemlja, Zagreb, 1945.
- Izvori za istoriju SKJ, Dokumenti centralnih organa KPJ NOR i
revolucije 1941.-1945., serija A, knj. 5, 8 i 9, Beograd.
- Jaki, Pavle, Savremeni rat, Beograd, 1969.
- Jaki, Pavle, Nad uspomenama, Beograd, 1990.
-Jasenovaki logor, Iskazi zatoenika koji su pobjegli iz logora,
Propagandni odsjek AVNOJ-a, Drini, 1942.
-Jedanaesta krajika (kozaraka brigada, Zbornik sjeanja, Beo
grad, 1987.
- Jeli, Ivan, Komunistika partija Hrvatske 1937.-1945., Ljubljana,
1981.
- Jerkovi, Mate, Nikola Demonja, Beograd, 1977.
- Jevti, Atanasije, Velikomueniki Jasenovac, Beograd, 1990.
- Joki, Momilo, Tajni dosje Josip Broz, Kragujevac, 1992.
- Jovanovi, Dragoljub, Muzej ivih ljudi, I/II, Beograd, 1990.
- Kljaki, Dragan, Dosje Hebrang, Beograd, 1983.
-Knjiga borbe i osloboenja 1941.-1945., Prosvjeta, Zagreb, 1951.
- Kocbek, Edvard, Svedoanstvo, Dnevniki zapisi od 3. maja do 2.
decembra 1943., Beograd, 1988.
-Koncentracioni logori, izdanje Vjesnika, 1944.
- Kosti, Uro, Stvaranje i razvoj jugoslovenskog ratnog vazduho-
plovstva, VIG, 1958..
- Kovaevi, Veljko, Memoari, Dani koji ne zalaze, Beograd, 1985.
-Kozara u NOB, knj. 3, Beograd, 1971.
- Krizman, Bogdan, Paveli izmeu Hitlera i Musollinija, Ljubljana,
1980.
- Krizman, Bogdan, Paveli i ustae, Ljubljana, 1983.
-Leksikon, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1974.
-Leksikon NOR i revolucije u Jugoslaviji 1941.-1945., Beograd,
1980.
- Leonti, Krunoslav, Plamen zlatne doline, Split, 1984.
- Lui, Dejan, Paveliev testament, 1/2 tom, Beograd, 1991.
- Luki, Dragoje, Kozarsko djetinjstvo, Beograd, 1973.
- Mala enciklopedija Prosvete, Beograd, 1978.
- Malobabi, Nikola, Narodni heroj Milan Stanivukovi Oficir, Beo
grad, 1986.
-Mari, Milomir, Deca komunizma, Beograd, 1987.
 -Marjanovi, Jovan, NOR i socijalistika revolucija 1941.-1945.,
Beograd, 1975.
-Markovi, Milivoje, Zaboravljena budunost, Beograd, 1992.
- Mihailovi, Dragoslav, Goli otok, Beograd, 1990.
-Mileti, Antun, Koncentracioni logor Jasenovac 1941.-1945. Do
kumenti, knj. I, II, III, Beograd, 1986., 1987.
-Milia, ore, Jasenovac, Zagreb, 1945.
-Mujki, Avdo, Jasenovac, Jasenovac, 1985.
-Narodni heroji, Institut za savremenu istoriju, Beograd, 1980.
-Nae starine, Godinjak Zavoda za zatitu spomenika kulture BiH,
Sarajevo, XII, 1969.
-Neugasla sjeanja, Jasenovac, 1978.
-Nikoli, Nikola, Jasenovaki logor smrti, Sarajevo, 1975.
-Nikoli, Gojko, Korijen, stablo, pavetina, Memoari, Zagreb, 1981.
-Novak, Viktor, Magnum srimen, reprint izdanje, Beograd, 1986.
-Noini, Milan, Demonja, Zagreb, 1962.
- Obuhvatni renik psiholokih i psihoanalitikih pojmova, Beograd.
- Odi, Slavko, Neostvareni planovi, Zagreb, 1961.
-Odi, Slavko, Desant na Drvar, Beograd, 1981.
- Odi, Slavko - Komarica, Slavko, Partizanska obavjetajna
sluba, knj. 1, 2, 3, Zagreb, 1988.
-Okrugli stol 21. travanj 1984., biblioteka Poruke, Petrinja,
1985.
- Okrugli stol Jasenovac 1986. , biblioteka Poruke, knj. 33.
- Opai, Stanko Danica, Srbin u Hrvatskoj, Beograd, 1989.
- Opa enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Za
greb, 1978.
- Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 1941.-1945., knj. 1 i 2, Beo
grad, 1963.
- Otpor u icama, seanja zatoenika, knj. 1 i 2, Beograd, 1969.
- Peki, M. - urguz, D., Bitka na Kozari, Prijedor, 1976.
-Peren, Mirko, Ustaki logori, Zagreb, 1966.
-Peren, Mirko, Ustaki logori, Zagreb, 1990.
- Peruica, Kota R., Kako su nas prevaspitavali, Beograd, 1990.
-Petranovi, Branko, Istorija Jugoslavije 1918.-1978., Beograd,
1980.
- Popovi, Jovo, Ratne uspomene Koste Naa - Bihaka republika,
Zagreb, 1982.
 - Pravni leksikon, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd,
1970.
- Ratna seanja izNOB 1941.-1945., knj. 5, Beograd, 1981.
- Riffer, Milko, Grad mrtvih, Zagreb, 1946.
- Rijei koje nisu zaklane, Jasenovac, 1977.
- Rijei koje nisu zaklane, Petrinja, 1983.
- Rijei koje nisu zaklane, Jasenovac, 1989.
- Romano, Jaa, Jevreji Jugoslavije 1941.-1945. rtve genocida i u
esnici NOR-a, Beograd 1980.
- Samardija, Duan, Bosanskodubiko podruje u NOR-u
1941.-1945., Bosanska Dubica, 1984.
-Sarajevo u revoluciji, knj. 2 i 3, Sarajevo, 1977., 1979.
- Seanja Jevreja na logor Jasenovac, Beograd, 1972.
- Sijari, amil, Osloboeni Jasenovac, Sarajevo, 1945.
- Simpozij o Petrovoj gori, Zagreb, 1972.
- Sisak i Banija u revolucionarnom radnikom pokretu i ustanku
1941., Sisak, 1974.
- Slavonija u narodnooslobodilakoj borbi, materijal sa znanstvenog
skiupa odranog 25. i 26. studenog 1966, Slavonski Brod, 1967.
- Slavonski povijesni zbornik, 1-2, Slavonski Brod, 1986.
- Srednja Bosna u NOB-u, knj. 1, Beograd, 1976.
- Stevanovi, Milivoje, U Titovim fabrikama 'izdajnika', Beograd,
1991.
- eelj, Vojislav, Optunica protiv Josipa Broza Tita, Beograd,
1990.
- ibi, Ivan, Ratni dnevnik, Zagreb, 1960.
- Topi, Zaim, Grumen sunca.
- Topi, Zaim, Jasenovac Ijudolovka.
- Trivuni, Radovan, Jasenovac i jasenovaki logori, Jasenovac,
1977.
-Tuman, Franjo, Bespua povijesne zbiljnosti, Zagreb, 1989.
- Vidovi, Gabro, Zapisi o ivima i mrtvima, Zagreb, 1961.
# W'
- Vinterhalter, Vilko, ivotnom stazom Josipa Broza Tita, Beograd.
- Vlahovi, Veljko, Sabrani radovi, knj. II.
- Vojna enciklopedija, prvo izdanje, Beograd, 1958., knj. 1-10.
- Vojna enciklopedija, drugo izdanje, Beograd, 1972., knj. 1, 2, 3, 4,
5, 6, 7, 8 i 10.
- Vukovi, Goran, Operacija gvardijan, Zagreb, 1958.
 - Zagreb u narodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj revoluciji,
Zagreb, 1971.
-Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1941.-1945., Beo
grad, 1957.
-Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije, Uesnici govore, Be
ograd, 1986.
- Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu
jugoslovenskih naroda, Beograd, tom IV, knj. 2-7, 18, 20, 22, 23, 26, 27, 29,
30 i 38.
- Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu
jugoslovenskih naroda, Beograd, tom V, knj. 1-39.
-Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu
jugoslovenskih naroda, Beograd, tom 12/2.
- Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu
jugoslovenskih naroda, Beograd, tom 13/1.
- Zbornik centra za drutvena istraivanja Slavonije i Baranje, broj
1, Slavonski Brod, 1985.
- Zbornik narodnih heroja Jugoslavije, Beograd, 1958.
- Zbornik sjeanja - Zagreb 1941.-1945., knj. 3, Zagreb, 1984.
- Zbornik sjeverozapadne Hrvatske u narodnooslobodilakoj borbi i
socijalistikoj revoluciji, Varadin, 1 976.
- Zbornik za istoriju, Matica srpska, Novi Sad, 1974.
-Zloini u logoru Jasenovac, izdanje Zemaljske komisije Hrvatske
za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, Zagreb, 1946.
-1941.-1942. u svjedoenjima uesnika NOR-a, knj. 21 i 22, Beo
grad, 1975.
 POGOVOR

Jugoslavenska i srpska historiografija osamdesetih godina prolog

stoljea postala je tematski raznovrsnija i bogatija zahvaljujui irenju iz
vorne osnove i naporima brojnih istraivaa. Istodobno, pojaana pozornost
javnosti za historiografiju, pogotovu onu koja se bavila jugoslavenskom ne
davnom prolou, bila je znak da su drutveni sukobi djelomino artikulira
ni i na ovom polju. Time se otvarala mogunost pojaane instrumentalizaci-
je i zloupotrebe historiografije za politike svrhe do koje je doista i dolo.
Jedno od kljunih nerazrijeenih pitanja - broj i struktura stradalih (rtava)
u Jugoslaviji tijekom Drugog svjetskog rata dobilo je prvorazredno politiko
znaenje. U tom svijetlu posebno zanimanje javnosti usmjeravano je na pi
tanje stradanja u logorima, pa i u onom najveem na tlu Jugoslavije - usta
kom logoru u Jasenovcu.
Poetkom osamdesetih godina otpoelo je ostvarivanje jugo
slavenskog znanstvenog projekta o Jugoslavenima u koncentracijskim i za
robljenikim logorima i pokretima otpora tijekom Drugog svjetskog rata.
Poslije nekoliko godina slijedilo je objavljivanje prvih radova, lanaka i mo
nografija, ime je uinjen korak u rasvjetljavanju problematike stradanja Ju
goslavena tijekom ovog perioda. Jedna od najznaajnijih tema na projektu
bila je logor Jasenovac, odnosno sistem logora smrti i koncentracijskih lo
gora Nezavisne Drave Hrvatske. Iako su uinjeni prvi pokuaji, ova krupna
tema nije monografski obraena i brojna pitanja vezana uz ovaj logor nisu
dobila znanstveni historiografski odgovor. Snaan poticaj istraivanju teme
logora u Jasenovcu bilo je objavljivanje trotomne zbirke dokumenata Kon
centracioni logor Jasenovac 1941.-1945. Dokumenti (Beograd-Jasenovac,
1986., 1987.) koju je priredio Antun Mileti, kao i odravanje tri znanstvena
skupa o istoj temi tijekom osamdesetih godina. I u sljedeem desetljeu do
sta se pisalo o logorima NDH, ali esto pod izrazitim peatom politikih
okolnosti. Nasuprot uvrijeenom miljenju da se o logoru Jasenovac malo
pisalo, prema iznimno iscrpnoj bibliografsko-historiografskoj knjizi Jovana
Mirkovia (Objavljeni izvori i literatura o jasenovakim logorima, Banja
Luka - Beograd, 2000.), o jasenovakom logoru je do tada objavljeno 108
povijesnih izvora, 1106 knjiga i 1482 lanka. Ipak, ova tema nije dobila cje
lovitiju znanstvenu obradu, tako da nisu dani zadovoljavajui historiografski
odgovori i na neka osnovna pitanja vezana uz sistem jasenovakih logora.
Jedno od kljunih pitanja bilo je zato Jasenovac nije osloboen. U
sve zaotrenijim politikim prilikama krajem osamdesetih i poetkom deve
desetih godina na ovo pitanje u javnosti su davali dijametralno suprotne od
govore ne samo neki od sudionika u dogaajima nego i povjesniari i publi
cisti. Pokazalo se da gotovo nitko od sudionika u raspravi nije temeljitije
 istraivao ovaj problem, to nekima nije smetalo da daju pouzdane sudo
ve, nerijetko s dalekosenim politikim implikacijama. Ova je rasprava po
kazala da je nuan historiografski odgovor na pitanje oslobaanja logora
Jasenovac. Tim prije to je ova tema dobila i veliko politiko znaenje u
uzavreloj klimi razaranja Jugoslavije i stvaranja novih nacionalnih drava
na njezinu tlu. Tog posla su se poetkom devedesetih godina prihvatili Slav
ko Komarica i Slavko Odi.
Pojedinano ili zajedno, Slavko Odi (Biha, 1915.) i Slavko Koma
rica (Banja Luka, 1923. - Beograd, 1995.) napisali su vei broj historiograf
skih radova o temama iz Drugog svjetskog rata. Njihovi istraivaki napori
u prvom su redu bili usmjereni na djelovanje obavjetajnih slubi na jugo
slavenskom prostoru i njihov utjecaj na dogaaje ija je prava pozadina e
sto izmicala pozornosti istraivaa. Kvalitetama ovih radova doprinosila su i
osobna, odnosno profesionalna iskustva samih autora. Poslije nekoliko man
jih radova, Slavko Odi je svojom knjigom Neostvareni planovi (Zagreb,
1961. rasvijetlio neke vane dogaaje iz njemakog obavjetajnog djelovan
ja usmjerenog prema narodnooslobodilakom pokretu i njegovu rukovod
stvu. Tada su po prvi put u jugoslavenskoj javnosti objelodanjene neke in
jenice o njemako-partizanskim pregovorima, ali je ovaj problem cjelovito
obraen tek sredinom osamdesetih godina u knjizi Mie Lekovia Martovski
pregovori 1943. (Beograd, 1985.). Slavko Komarica je tijekom ezdesetih i
sedamdesetih godina objavljivao manje publicistike radove pod pseudoni
mom S. Koslav, a od druge polovice sedamdesetih poela je njegova uspje
na i plodna suradnja sa Slavkom Odiem.
Svojom knjigom No i magla; Gestapo u Jugoslaviji (Zagreb, 1977.)
dvojica su autora dala iscrpnu i zaokruenu sliku djelovanja najvanije nje
make policijske slube u Jugoslaviji uoi i tijekom Drugog svjetskog rata.
S. Odi je neto kasnije objavio iscrpnu studiju o jednoj od najveih njema
kih vojnih operacija tijekom rata pod imenom Desant na Drvar maja
1944.; Drvarska operacija (Beograd, 1981.). Krajem devetog desetljea
prolog stoljea objavljene su nove knjige koje su bile zajedniko djelo dvo
jice autora. Trotomna knjiga Partizanska obavjetajna sluba 1941.-1942.;
Sta se stvarno dogaalo (Zagreb, 1988.) sigurno je najbolje djelo o ovoj
temi u naoj historiografiji i teta je to autori nisu obradili i djelovanje ove
slube u ostalim ratnim godinama. Posljednje djelo koje su autori objavili za
ivota Slavka Komarice bila je knjiga pod rjeitim naslovom Bijele mrlje
(Zagreb, 1990.) u kojoj su detaljno rekonstruirani neki vani dogaaji iz po
vijesti poljsko-sovjetskih odnosa, u prvom redu pitanje velikog pokolja
poljskih oficira u Katinskoj umi.
Poetkom devedesetih godina prolog stoljea Slavko Komarica i
Slavko Odi otpoeli su istraivanja koja su trebala dati odgovor na pitanje
koje je ve dugo postavljano u historiografiji, a i u javnosti: Zato Jasenovac
nije osloboen? Njihovi dotadanji radovi i dobro poznavanje povijesnih iz
vora i literature o Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji bili su dobra osnova
na kojoj su otpoeli rad na ovoj vanoj temi. Rezultat njihovih istraivanja
je rukopis pod istim naslovom, koji je zavren 1993. godine. No Slavko Ko
marica nije doekao njegovo objavljivanje, umro je 1995. godine. Tijekom
sljedeih godina Slavko Odi objavio je manja dodatna istraivanja i izvrio
neke izmjene u rukopisu koje se sada predaje sudu strune i ire javnosti.
Ova knjiga, ipak, odraava nivo historiografskih istraivanja i objavljenih
povijesnih izvora do ranih devedesetih godina.
Autori su veoma iscrpno izloili pokuaje historiografske obrade
teme i odredili su se prema svim vanijim napisima u periodici koji su se
bavili oslobaanjem jasenovakog logora. Knjiga stoga oslikava i intelek
tualnu klimu jednog vremena, a autori su spominjali i neke vane politike
dogaaje i ljude iz vremena u kojemu je djelo nastajalo.
Izvorna osnova za pisanje ovog rada bila je veoma iroka i raz
novrsna. Osim arhivskih i objavljenih povijesnih izvora, memoarskih zapisa
i tiska, autori su prikupili i sjeanja nekih vrlo vanih sudionika u dogaaji
ma. Na prvi pogled, rad je optereen citatima kojima se dokazuju stavovi
autora, odnosno osporavaju suprotne tvrdnje. Kako je o pitanju osloboenja
logora Jasenovac mnogo pisano, prije svega u tisku, to je bilo gotovo neiz-
bjeivo. Pozornom analizom izvora i na osnovi odlinog poznavanja litera
ture autori su uvjerljivo osporili neka rairena tumaenja pitanja (ne)osloba-
anja jasenovakog sistema logora i sudjelovanje pojedinaca u tome. Meu
njima su i sjeanja nekih svjedoka koji su davali vjerodostojne izjave o
pokuajima oslobaanja logora i o pogibiji nekih partizanskih zapovjednika.
Istodobno, novim argumentima osnaena su neka druga tumaenja. Stoga
cijela knjiga ima uzdran polemiki ton koji doprinosi uvjerljivosti rezultata
koji su izloeni itateljima.
Da bi odgovorili na pitanje iz naslova knjige, autori su nastojali
utvrditi jesu li postojali odgovarajui uvjeti, prije svega strateki, za oslobo
enje jasenovakog logora. Da bi se odredilo mjesto ovog logora u represiv
nom sistemu NDH, rekonstruirano je stvaranje i djelovanje sistema ustakih
logora smrti. Njihova je osnovna namjena bila da slue za unitenje srpskog
naroda u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, odnosno jedne treine vlastitog sta
novnitva. Na unitenje u logorima smrti bile su osuene i manjinske
zajednice idova i Roma (ne i Roma muslimana), kao i svi drugi politiki i
vjerski nepoeljni (komunisti, jugoslavenski nacionalisti i drugi antifaisti)
koji su uglavnom bili Hrvati.
Prvi logori unitenja ustake drave osnovani su poetkom ljeta
1941. u Lici (u Gospiu i okolici) i na otoku Pagu. Odatle su u drugoj polo
vici kolovoza iste godine malobrojni preostali zatoenici preseljeni u novi
 logor Jasenovac. Od jeseni 1941. do proljea 1942., poslije unitenja srpskih
sela u okolici, organiziranje niz logora od kojih su najvei bili u samom Ja
senovcu i u Staroj Gradiki. Ubilaki se mehanizam do kraja travnja 1942.
toliko uhodao da je logor Jasenovac mogao primiti neogranien broj zato
enika, kako se isticalo u dokumentima najviih vlasti NDH. Autori su
nedvosmisleno utvrdili da je logor Jasenovac bio logor smrti ili logor
unitenja (prema njemakoj terminologiji Vernichtungslager). U
suvremenoj hrvatskoj historiografiji i javnosti logor Jasenovac se, inae, e
sto prikazuje kao radni i sabirni logor u kojemu je smrt bila posljedica loih
ivotnih uvjeta i bolesti, a ne osnovni razlog postojanja logora.
Prikaz organiziranja i utvrivanja logora, kao i vojnih snaga koje su
ga osiguravale, bio je potreban radi usporedbe sa snagama narodnooslobodi-
lakog pokreta, prije svega na okolnim podrujima. Osnovna i sasvim uvjer
ljiva premisa autora je bila da su za uspeh jednog krupnog vojnog pothvata,
kakav bi osloboenje logora svakako bio, morale postojati snane i dobro
naoruane partizanske jedinice na susjednim podrujima Slavonije i Bosan
ske krajine (svakako i Banije) iji je napad na logor trebalo koordinirati s
obje strane Save i Une. Vaan preduvjet uspjeha bilo je i organiziranje sa
mih logoraa koji bi, usporedo s akcijom izvana, napali osiguranje logora iz
nutra. Stoga je okosnica izlaganja vezana uz razvoj i jaanje partizanskih
snaga na ovim podrujima i izvoenje vojnih operacija obje sukobljene stra
ne. Istodobno, prate se inicijative da se jedan takav napad organizira, kao i
njihovi rezultati. Detaljno je rekonstruirano i samoorganiziranje logoraa,
stvaranje njihovih organizacija, uspostavljanje veza s vojnim i politikim
organima NOP-a i napori da se pripremani ustanak u logoru koordinira s na
padom izvana.
U vrijeme kada su partizanske snage jo uvijek bile slabe za jedan
takav pothvat, vrhovni zapovjednik narodnooslobodilake vojske Jugoslavi
je Josip Broz Tito je 31. oujka 1942. poslao uputu Operativnom tabu par
tizanskih odreda za Bosansku krajinu da ispita mogunost oslobaanja preo
stalih 1500 zatoenika jasenovakog logora u suradnji sa tabom iz Hrvat
ske ali tako da sigurno uspije.1 Neprovedba ove naredbe i u kasnijem pe
riodu, kada sei sam Vrhovni tab s grupacijom krupnih vojnih jedinica nala-

U brzojavu Izvrnom komitetu Komunistike intemacionale u Moskvi od 4. travnja

1942. Tito je ponovio podatke iz upute Operativnom tabu za Bosansku krajinu daje Jasenovac
najstraniji koncentracijski logor u Hrvatskoj i da je od 10.000 najboljih sinova Hrvatske
ostalo u ivotu samo 1500, dok su ostali mueni i ubijeni. Tome je dodao sljedee: Same ustae
priznaju da je od poetka njihovog dolaska na vlast u Hrvatskoj ubijeno do pet stotina hiljada
ljudi (500.000), veinom Srba. Tito nije spomenuo ni svoju uputu da se ispita mogunost
oslobaanja logora (Josip Broz Tito, Sabrana djela, tom 9, priredio Mio Lekovi, Beograd,
1983., str. 172-175, 187. Bez uvida u odgovarajue izvore ostaje otvoreno pitanje je li Tito
dobio neke instrukcije iz Moskve u vezi s logorom u Jasenovcu ili drugim logorima.
'

zio na prostoru koji nije bio daleko od logora u Jasenovcu, autori su postavi
li kao jedno od centralnih pitanja u knjizi. Analiza dostupnih izvora pokaza
la je da odgovor na ovo i neka druga pitanja ne moe biti potpun, zbog ega
se autori nisu uputali u pretpostavke i zakljuci se mogu donositi samo im
plicitno ili se nasluivati.
Krajem listopada 1942., prema ocjeni autora, nisu postojale mo
gunosti za uspjeh pothvata osloboenja logora Jasenovac. Upravo tada je 5.
krajika (kozaraka) partizanska brigada ponovno predloila tabu 3. (sla
vonske) operativne zone Hrvatske da se organizira zajedniki napad na Du-
bicu, Jasenovac i Gradiku. Politiki bi najkorisnije za nas bilo likvidirati
Jasenovac, a vojniki Dubicu.2 Nasuprot nekim tvrenjima da se o pravoj
prirodi logora malo znalo, autori su istakli injenicu da je ve tada u propa
gandi NOP-a jasno isticano da je jasenovaki logor klanica br. 1 NDH.
Stoga nije moglo biti nikakve dileme o tome to bi osloboenje logora zna
ilo u prvom redu za borce s terena koji su najvie bili pogoeni ustakim ge
nocidom i za cijeli narodnooslobodilaki pokret.
Autori su utvrdili d a j e ustaka obavjetajna sluba dola do podatka
d a j e tab 3. (slavonske) operativne zone partizanskih snaga u Hrvatskoj u
drugoj polovici sijenja 1943. predlagao napad na Novsku i Jasenovac. Ne
uputajui se u pretpostavke o tome od koga su poticale te informacije, au
tori su jasno stavili do znanja da je njihov izvor bio u najviem partizan
skom rukovodstvu Hrvatske. Iako se njegovo ime ne spominje povodom
ovog sluaja, realna je pretpostavka da se radilo o politikom sekretaru Cen
tralnog komiteta KP Hrvatske Andriji Hebrangu. On je s veom grupom za
toenika Jasenovca krajem rujna 1942. zamijenjen za dvojicu ustakih poli
cajaca nieg ranga. Bez provjere u partijskoj komisiji, uobiajenoj za sva
kog tko je bio uhien i zatvoren, kao i bez odluke Centralnog komiteta KPJ,
sam J. Broz Tito je postavio Hebranga na elo Komunistike partije Hrvat
ske u studenom 1942. u Bihau3 i on je ostao na tom najodgovornijem
poloaju do listopada 1944.
Slavko Odi je u svojoj knjizi Neostvareni planovi nazvao Andriju
Hebranga trojanskim konjem ustaa u vrhu partizanskog pokreta u Hrvat
skoj, to je i utvreno istragom poslije rata. Na negativan odnos Hebranga
prema pitanju osloboenja logora moe ukazati i injenica d a j e u njegovim

2 U pismu je navedeno i sljedee: Po sasluanju drugova koji su nedavno utekli iz

Jasenovca, a lanova Partije, sva sela iz Slavonije koja su iseljena i poslata u Jasenovac, bez i
jedne iznimke, potpuno su unitena. rtve terora u JaseVnovcu, po iskazu ovih drugova, meu
kojima se nalazi i bivi sekretar C. K. MaVarske, iznosi oko 250.000 ljudi, ena i djece. On je
bio 1 godinu dana u Jasenovcu (Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu
jugoslovenskih paV-roda, tom IV, knj. 7, Beograd, 1953., str. 294-297 [dalje: Zbornik NOR]).
3 Milovan ilas, Revolucionarni rat, Beograd, 1990, str. 227.
 stavovima i delovanju bio izraen hrvatski nacionalizam i separatizam dok
je odnos prema Srbima, koji su u svakom pogledu nosili NOP u Hrvatskoj,
bio veoma negativan. To je bio razlog njegove smjene (ne i kanjavanja) u
listopada 1944. s mjesta prvog ovjeka Komunistike partije Hrvatske.4 Na
zasnovanost ovakve pretpostavke upuuje i injenica, koju su autori nedvo
smisleno utvrdili, da se o eventualnom napadu na Jasenovac odluivalo u
najviem partijskom vrhu Hrvatske, pri emu je glavnu rije imao upravo
Andrija Hebrang. O tome se nije odluivalo na razini vojnih tabova jer se
na ovo pitanje prije svega gledalo kao na politiko, a ne vojno.
Pokazalo se, uostalom, da ni smjena Hebranga nije nita promijenila
u odnosu hrvatskog partijskog vrha prema pitanju osloboenja logora.
Ovdje treba naglasiti d a j e prostor logora Jasenovac najveim dijelom bio na
slavonskoj strani Save, tako da je pitanje eventualnog osloboenja logora
bilo u iskljuivoj nadlenosti hrvatskog partijskog rukovodstva, koje je u
tom pogledu imalo punu slobodu odluivanja. Jedino su Vrhovni tab ili
Centralni komitet KP Jugoslavije mogli anulirati negativan stav KP Hrvat
ske prema tom pitanju, ali se pokazalo da oni nisu smatrali potrebnim
ponovno razmotriti pitanje osloboenja logora.
U vezi s neprovoenjem Titove upute od 31. oujka 1942. treba ima
ti u vidu jo neke injenice o kojima autori nisu posebno raspravljali. Oslo
boenje Hebranga i drugih zatoenika putem zamjene poslije pregovora s
ustakim (i njemakim) predstavnicima otvaralo je mogunost da se na ovaj
nain spase ivoti i drugih istaknutijih pripadnika NOP-a zatoenih u jase-
novakom logoru. Ovaj sistem zamjena s kraim ili duim prekidima djelo
vao je i kasnije uglavnom preko neutralne demilitizirane zone sela Pisarovi-
na. Iako su razmijenjeni pripadnici NOP-a bili kanal preko kojeg su stizali
podaci o logorakoj organizaciji i njihovim planovima za osloboenje, iako
su i oni sami sudjelovali u povezivanju sa svojim zatoenim drugovima, uv
jereni d a j e osloboenje mogue i potrebno, odluka o tome nikada nije doni
jeta. Bez obzira na zamjene, u logoru su i dalje bili zatoeni istaknuti pri
padnici NOP-a, koji su prije ili kasnije gotovo do jednog ubijeni. S njima su
ubijane i mase novih zatoenika koje su pristizale u logor. Tako je jasenova-
ki logor do samog kraja rata na jugoslavenskom prostoru praktino nesme
tano vrio svoju ubilaku, prije svega genocidnu funkciju.

4 Beve (Edvard Kardelj) - Josipu Brozu Titu, 30. rujna 1944. (Vis), Dokumenti
centralnih organa KPJ; NOR i revolucija (1941.-1945.), knj. 20, priredio Milovan Delebdi,
Beograd, 1987., str. 40-49; Beve (Edvard Kardelj) - Josipu Brozu Titu, 30. rujan 1944., (Vis),
isto, str. 50-51; Josip Broz Tito - Aleksandru Rankoviu, 5. listopad 1944. (Krajova,
Rumunjska), isto, str. 217. Iz Kardeljevih se izvetaja vidi daje Hebrangove stavove potpuno
dijelio jo jedan, inae veoma utjecajan lan rukovodstva KPH - Ivan Krajai Stevo. On je bio
zaduen za obavjetajne poslove i bio je veoma blizak Titov suradnik. Vidi i: M. ilas, Vlast i
pobuna, Beograd, 1991., 15, str. 85-89.
 Sukob partizanskih i ustakih snaga 16. srpnja 1943. kod sela Krap
je, gdje se nalazio jedan od jasenovakih logora pokazao je, prema autori
ma, da je ve tada moglo i trebalo razmiljati o pothvatu za osloboenje lo
gora. Jo bolja prilika za to ukazala se u periodu posle kapitulacije Italije 8.
rujna 1943. Tada su u blizini logora bile jake partizanske jedinice, dok je
najvei dio njemakih snaga, koje bi mogle pomoi ustakoj posadi logora,
upuen ka jadranskoj obali. Osim toga, i sam Vrhovni tab se od kolovoza
1943. do sijenja 1944. nalazio na podruju Bosanske Krajine i zapadne Bo
sne. tovie, na tim je prostorima organizirano nekoliko krupnih partizan
skih vojnih operacija, od kojih je najvea bila banjaluka krajem 1943. go
dine. Ipak, ni ove prilike nisu iskoritene za pokuaj osloboenja logora, ili
barem nekog njegova dijela. Dok su se logorai nadali skorom osloboenju,
fmgirani napad na logor Stara Gradika krajem prosinca 1943. imao je je
dinu funkciju da vee snage protivnika zbog napada na Banja Luku.5 Autori
su pokazali da bi osloboenje logora, inae snanog uporita vojnih snaga
NDH, imalo veliko znaenje i u isto vojnom pogledu, jer su ustake snage
iz Jasenovca potpuno slobodno mogle pomoi ustakim jedinicama u drugoj
banjalukoj operaciji, koja je bila neuspjena kao i prva.
Postoje jo neki izvori koji pokazuju da fmgirani napad na Staru
Gradiku nije bio jedini napad partizanskih snaga na neki od jasenovakih
logora, pa ni samo mjesto Jasenovac, ali da to nije bilo u sklopu neke vee
akcije osloboenja logora. Njemaki opunomoeni general u Hrvatskoj E.
Glez fon Horstenau u svom je dnevnom izvjeu Ministarstvu oruanih sna
ga od 13. svibnja 1943. naveo i sljedei dogaaj iz rajona odgovornost nje
make 114. lovake divizije: Nou uoi 12. 5. odbijen neprijateljski napad
u jaini bataljuna na Jasenovac. Neprijateljski gubici: 30 mrtvih, 2 Nijemca
poginula, 5 ranjenih.6 Sudei prema broju rtava i angairanim snagama, u
pitanju je bio vei sukob. Ovdje je svakako bila rije o napadu partizanskog
bataljuna na njemako uporite u samom mjestu Jasenovac, a ne na logor,
koji je bio u iskljuivoj nadlenosti ustake drave i gdje nije bilo njema
kih vojnika.
Prilikom prebacivanja dijelova 7. banijske divizije NOVJ (3. i 4. bri-
. gade) preko Save u Slavoniju na putu u Moslavinu 14. kolovoza 1944., bo
no osiguranje prema Jasenovcu vrili su dijelovi 2. brigade. Tom su prili
kom pripadnici ove jedinice otvorili vatru na jedan od jasenovakih logora,
po svemu sudei u selu Utica, i pozvali zatoenike da bee. Meutim, tu
nije bilo zatoenika, a ovaj fmgirani napad ubrzo je odigrao svoju ulogu

5 Sjeanje o ovom napadu u: Spasoje Popovi, Tmava u Slavoniji (Tmava u NOB-u),

Nova Gradika, 1985.
6 Zbornik NOR-a, tom IV, knjiga 13, Beograd, 1955., str. 444.
odvlaei pozornost ustakih snaga od mjesta prelaska partizanske glavnine
preko Save uzvodno od logora. U 7. diviziji su meu borcima bili i idovski
zatoenici iz talijanskog logora za idove na Rabu. Oni su poslije kapitula
cije Italije oslobodili logor, formirali idovski bataljun i uli u sastav NOVJ.
Neki su od njih sudjelovali i u spomenutom napadu na jedan od jasenova-
kih logora.7
Pitanju samoorganiziranja zatoenika i njihovim naporima da se
poveu s partizanskim snagama i viim partijskim forumima radi organizi
ranja koordinirane akcije na osloboenju logora izvana i iznutra autori su
posvetili posebnu pozornost. Unato uasnim uvjetima, logorai su uspjeli
stvoriti snanu organizaciju, prije svega od lanova Komunistike partije, da
se donekle naoruaju, a zatim da se poveu s organizacijama NOP-a.8 No i
unato svim prilikama i snanom raspoloenju boraca i zatoenika da se
uniti ova klaonica br. 1 NDH, pokazalo se d a j e sve to bilo uzaludno. Lo-
goraka partijska organizacija je u pismu Centralnom komitetu KP Hrvatske
protestirala to nije uspostavljena stalna veza i to nije dolo do osloboenja
logora, ali je to ostalo bez rezultata. I unato povoljnim uvjetima za takav
pothvat, rukovodstvo KP Hrvatske je krajem kolovoza 1944. grubo odbilo
prijedloge o zajednikoj akciji za osloboenje logora. Uspjehu takvog pot
hvata mogla je doprinijeti i koordinacija sa saveznikom avijacijom, to su
predlagali logorai. Ciljevi avijacije utvrivani su i na osnovi prijedloga
Vrhovnog taba NOVJ. Poslije konanog osloboenja Prijedora, 7. rujna
1944., slobodna se teritorija prostirala sve do june obale Save i do samog
logora, odnosno do najveih jasenovakih stratita u selu Donja Gradina, i
tako je ostalo sve do kraja rata. Na ovom prostoru nije operirala praktino
nikakva partizanska jedinica koja je mogla ugroziti logor. Zbog toga se i do
godilo da nitko nije pomogao logoraima koji su preplivavali Savu poslije
proboja iz logora 22. travnja 1945.

Aleksandar Lebl, Napad na Gradinu, idovski pregled, 5, Beograd, svibanj 2000.,

str. 11. Na osnovi drugih izvora moe se zakljuiti da se nije radilo o naVpadu na Gradinu, nego
na Uticu na lijevoj obali Une. Detaljnije u: Jovo Cakalo, Sa brigadom sjeverno od Save, i: 7.
banijska divizija, Beograd 1967., str. 660-b66. Ovdje se nigdje ne spominje daje izvren bilo
kakav napad na neki od jasenovakih logora, osim daje po prelasku Save postavljeno osiguranje
prema Jasenovcu.
8 v
Preivjela zatoenica Marijana Amuli-Buca ostavila je svjedoenje da je zatoenik
Boo Puhovski poslije putanja iz logora u duplom dnu kofera donio opiran ifrirani izvetaj i
predao ga Aneli Znidari za Povjerenstvo CK Hrvatske; Mirjana Amuli-Buca - tefici
Serdar-Saboli, Zagreb 10. veljae 1982. (kopija pisma kod autora Pogovora). M. Amuli Buca
bila je predsjednica OdVbora za ureenje spomen-muzeja Kula u Staroj Gradiki. Umrla je 12.
srpnja 1996. u Zagrebu. . Serdar-Saboli takoer je bila zatoenica logora Jasenovac-Stara
Gradika, odakle je osloboena zamjenom poetkom listopada 1943. Bila je inicijaVtor
osnivanja i dugogodinji lan Sekcije bivih zatoenika logora Jasenovac i Stara Gradika u
Beogradu i lan spomenutog odbora.
 I unato veoma povoljnim uvjetima i vojnoj nadmoi, ni prvih mje
seci 1945. godine sve do samog kraja rata, kako su autori utvrdili, nema tra
gova u izvorima da je u rukovodstvima NOP-a bilo planova ili namjera o
oslobaanju logora Jasenovac ili nekog njegova dijela. Ni napadi savezni
ke ili partizanske avijacije na logor nisu bili rezultat neke planirane niti ko
ordinirane akcije s drugim snagama, ve plod osobne inicijative avijatiara.
Ustaka posada logora mogla je nesmetano unititi veliki dio tragova o ma
sovnim zloinima spaljivanjem dokumentacije i leeva rtava, i ubiti najvei
broj preostalih zatoenika. Uoi unitavanja objekata samog logora i ubijan
ja malobrojnih ivih zatoenika, oko 1000 izmuenih ljudi izvrilo je heroj
ski podvig proboja 22. travnja 1945. bez ikakve pomoi izvana. Oni su go
loruki napali svoje muitelje i jurnuli ka slobodi, koje se doepalo samo ne
koliko desetina ovih junaka. Ovaj dogaaj, kako su autori utvrdili, nije ni
priblino naao svoje mjesto u historiografiji, mada se nesumnjivo radilo o
primjeru masovnog herojstva bez presedana u europskim razmjerima.
Osnovni i potpuno nedvosmislen zakljuak autora jeste d a j e od jese
ni 1942., a naroito od proljea 1943. godine bilo nekoliko vrlo povoljnih
prilika za osloboenje logora Jasenovac. Tada su u Slavoniji i Bosanskoj
krajini postojale snane i dobro naoruane partizanske snage osposobljene i
motivirane za takav pothvat. Ovo je istraivanje pokazalo da ni rukovodstvo
narodnooslobodilake vojske Jugoslavije (Vrhovni tab i Centralni komitet
KPJ), ni nii tabovi i partijska rukovodstva nisu na to gledali kao na jedan
od svojih zadataka. Inicijative za to su postojale, kao i snano raspoloenje
boraca i nekih partizanskih tabova, a sami su se zatoenici organizirali i
pripremali za taj trenutak. Unato svemu, odluka o osloboenju nikada nije
donesena. Na to pitanje gledalo se kao na politiko, to je ono nesumnjivo i
bilo. Negativnom politikom stavu prema osloboenju logora stajali su na
suprot realni politiki razlozi koji su govorili u prilog takvom pothvatu, ali i
vojni razlozi. Na pitanje zato vojni tabovi upravo iz stratekih razloga nisu
inzistirali na oslobaanju logora, koji je ujedno bio i snano vojno uporite
ustaa, postoji samo jedan odgovor. Posljednju su rije i u ovom sluaju
imala najvia rukovodstva Komunistike partije. Unato svim inicijativama
i povoljnim mogunostima za osloboenje, rukovodstvo Komunistike par
tije Hrvatske bilo je protiv toga. Logor smrti Jasenovac stoga nije osloboen
nego ga je napustila ustaka posada, koja se povukla s ostalim vojnim sna
gama NDH krajem travnja 1945. godine.
Autori su svojom knjigom odgovorili na pitanje je li logor Jasenovac
mogao biti osloboen - i on je nedvosmisleno potvrdan. Odgovor na pitanje
iz naslova Zato Jasenovac nije osloboen dan je uglavnom implicitno i
mogu ga upotpuniti samo novi izvori i nova minuciozna i sistematina
istraivanja.
 SADRAJ
UVOD...................................................................................................................... 5
0 IZVORIMA....................................................................................................... 7
I. POGLAVLJE
TAKO JE POELO............................................................................................ 31
II. POGLAVLJE
PRVA RATNA ZIMA......................................................................................... 57
III. POGLAVLJE .
PRVO RATNO PROLJEE I TITOVA DIREKTIVA
OD 31. OUJKA 1942........................................................................................ 71
IV. POGLAVLJE
LJETO I JESEN 1942........................................................................................ 95
V. POGLAVLJE
OD BIHAKE REPUBLIKE DO BITKE U KRAPJU
STUDENI 1942. - SRPANJ 1943 ..................................................................... 123

VI. POGLAVLJE
JESEN 1943.1 PRVA BANJALUKA OPERACIJA................................. 147

VII. POGLAVLJE
OD PRVE DO DRUGE BANJALUKE OPERACIJE
SIJEANJ - RUJAN 1944................................................................................. 179

VIII. POGLAVLJE
JEDNA PJESMA I POGIBIJA DVOJICE ZAPOVJEDNIKA................ 233

IX. POGLAVLJE
POSLJEDNJI MJESECI RATA
1 POSLJEDNJI DANI JASENOVCA............................................................. 257
RIJE NA KRAJU............................................................................................ 283
KAZALO IMENA............................................................................................. 287
BIBLIOGRAFIJA.............................................................................................. 293
POGOVOR........................................................................................................ 299