Dimitrije

Ljoti

NA PUT

19 3

S P L I T

TRGOVAKA TI8KARA, SPLIT

NA

PUT

Politiko predavanje druga Diinitrija Ljotia, pretsjednika Jugoslovenskog narod. pokreta ZBOR,
odrano na dan 5 jula 1936 god. u Novom Sadu
Gospodo, prijatelji i drugovi!
Ovo je drugi put kako govorim u Novom Sadu.
Prvi puit sam imao, prije godinu dana, to zadovoijstvo da govorim pred pedeset do ezdeset Ijudi, a
danas hvala Bogu pred vie nego deset puta
toliko. Taj odziv, :taj razmjar, .pokazuju uspon koji
je Jugoslovenski narodni pokret ZBO'R uinio za
ovu godinu dana pune i neprestane borbe.
Prije nego to bih preao da vam govorim o
onome to ini sadrinu naeg predavaoja, hou da
uinim nekoliko prethodnih napomena.
Prvo: sigumo medu vama koji sluate svi ljudi
ne pripadaju naem pokretu. Ima onih koji su doli
iz iskrene elje da vide i uiiu, pa ako nadu istinu,
oni e iprii, a ako im se uini da nije isti<na oni nee
prii. Zatim ima onih koji imaju svoj odreen put
i misle da je taj njihov put, -put istine, pa su doli
vie iz radoiznalosti. Oni su umapred zatvorili svoja
vrata, tako da razlozi nee moi da prodru u njihov
um i srce. Ali, ma koji bili oni 'to nas sluaju,
jedan se opi utisak mora odavdje iznijeti: da ovdje
govore ljudi iz dubokog uvjerenja. Ne govore zato
da bi pomou toga uspjeli u kakvim svojim namjerama ne vjerujui u ono to govore; ne govore zato
da kroz to njihova sebinost ili drugi 'koji interes

zavladaju svijetom, ve govore zato to taiko misle

i osjeaju. Takav utisaic mora se ponijeti odavdje,
ma ko bio taj koji nas slua. (Aplauz, uzvici: Tako
je odobravanje.). Bilo da nas sluaju dakle oni
koji su doli iz radoznalosti, ili oni ikoji su se ve
opredijelili, ili oni koji ele da se opredijele, svi vi
to ste sad pred nama, ne moete nam odrei, morate nam priznati istrnsiku isikrenost i iskrcni napor
da se istina izloi i pronade.
Drugo: za razliku od ostalih koji se obraaju
jednoj klasi. jednom staleu, jednom kraju. jednom
plemenu ili jednoj vjeri, na pokret se obraa cijeloj
zemlji. I drugi Ijudi govore da se obraaju cijeloj
zemlji, ali tako ne rade, ili ne mogu da rade, ve govore, ili su prinudeni da govore, jednoj klasi, jednom staleu, jednom ikraju, jednom plemenu ili jednoj vjeri. Ali cijeioj zemlji, svima klasama, svima
staleima, svima plemenima i svima vjerama, obraa se samo jedan pokret, to je ovaj pokret kome ja
imam ast da budem na elu. To je najjvea istina
koja se za godinu dana iz historije nae borbe moe
da izvue. Za druge su postojale granice, jedni su
ili kod pravoslavnih, drugi kod muslimana. trei kod
katolika, jedni kod Srba, drugi kod Hrvata, trei kod
Slovenaca, ali mi smo ili svuda. I to je najinteresantnije, u vrijeme potmuloga rata iztnedu klasa,
stalea, vjera i plemena, nae rijei su svuda bile
sasluane sa panjom, potovanjem i Ijubavlju. (Tako je!) U Vrijeme kad su pojave ikod Kerestinca uzbudivale cijelu zemlju, naa rije je ila u mnoge
krajeve Hrvatske, gdje mema ni jednog Srbina, i ovo
to govorim vama bilo je i tamo sasluano sa istim
znacima Tazumijcvanja kao i kod vas ovdje.
Te dvije napomene, prva. da ma kako vi koji
sluate mislili, ne moete nam odrei istinoljublje i
4

iskrenost; 1 druga, da imate pred sobom jedan pokret koji se obraa svima stalelma, klasama, vjerama i plemenima u Kraljevini Jugoslaviji, treba da
imate u vidu prije nego to ujete glavnu stvar.
$

Gospodo moja, kada sam se vratio s puta iz

inostranstva, saznao sam da su mi drugovi odredili
da gcvorim o 'temi: Na put. Cini mi se da ja sam
to ne bih odredio. Na put? Ljudi koji o njemu ne
znaju upitae se: Kako va put? Zar vi idete stranputicom? Zar vi ne idete putem kojim ide i ostali
svijet? ta je onda to to radite? To bi moglo da
ih na prvi pogled odbije-i, da ih navede na krive
predirasude. Ali ikad su drugovi ve to uinili, govoriu dakle o naem putu. Jer ako ima iko prava da
kae Na put, to mi imaimo. Velika je moja dunost da to ispunim, da zaista govorim o tom Naem putu, jer >takav Na put postoji zaista, put
vrletan, tjeskobni i teki. Postoji zai&ta Na put.
I prije nego to poete za ZBORO'M morate znati
kuda to on misli da vas vodi. I zato je piravo da vam
se o njemu govori.
Ali tprije nego to bisino govorili o samom tom
putu, rnoramo da kaemo neku rije o onome to je
tome puitu prethodilo, iz ega 'e taj put proizaao,
kako je dolo do toga da jed . mali broj Ijudi iz
nae zemlje ostavi utabani, istrasirani put i kae:
Ovim .puteim mi ne moemo ii. Moramo ii drugim
putem. 0 tome dakle moram ,prvo da govorim,
ta je tome prethodilo. Nisu ti Ijudi iz prstiju taj put
isisali. Jedna od dviju stvari morala ih je za taj put
opredijeliti: ili kakav interes ili ambicija, ili kakova
neminovnost.
Ambcija nas nije opredijelila da idemo tim putem. Ljudi koji su bili u jezgri toga pokreta, ako su

imali ambicije, nisu morali da 'trae ba laj put. Nije

poseban interes i ljudska ambicija natjerala njih da
se rijee da podu svojim zasebnim putem. Njima
lino je bilo sasvim dovoljno da idu utabanim putem, (kojim idu i osta'li ljudi, pa da .postignu mnoge
zavidne poloaje.
Drugo neto nagnalo ih je na taj put: to je neminovnost. nuda, sila prilika. I o toj sili prilika, koja
je uinila da jedan pokret pred licem cijeloga naroda
istie da dosadanji putevi ne vode dobru, da vode
propasti, o dubokim uzrocima koji su uinili da se,
najposlije, dode do uvjeranja da se moraju izgraditi
novi putevi ako se hoe da odgovori stvarnosti, o
tim dubokiim uzrocima moram da vam govorim.
Iako je teko govoriti o tim uzrocima za tako
iroki broj ljudi, jer se oni ne nalazc u dubini stvari,
trudiu se da ta izlaganja ipak uinim razumljivim
za najvei broj Ijudi koji me sluaju.
Cudnovata je stvar ovjek, a moramo odatle da
podemo, od prirode lijudske. Kad sam kao student,
prije skoro dvije decenije, u inostranstvu u velikom
paleontolokom muzeju posmatrao ono to su mnogi
vijekovi ostavili svjedoanstva o sebi u stijeni, u
okamenjcnim biljkama i ivotmjama i iao kroz ogromni pariki muzej prirodnih nauka, bio sam jednog dana iznenaden kao udarom jedne ogromne
svjetlosti. U tom muzeju, u kome je sa svih strana
svijeta velika i 'bogata francusika nauka prikupila razne primjerke da pokae historiju ivota na zemlji
poredanu u ostacima biljaka, niih i viih ivotinja,
jedno za drugim, onako kako nauka misli da su se
pojedini oblici ivota na zemlji pokazivali, zanijet u
ovom zanimljivom posmatranju, ja nisam osjetio kako nailazim na staklene izloge koji e tek u najveoj
mjeri moi da me zainteresuju. Prolazio sam prve
6

obliike ivota biljaka, pa razvoj ivotinja, od ljutura

pueva, preko riba, ptica, ka sisarima. Od svakog
od njih ostao je po neki trag ivota u kamenu. I odjednom u istom staklenom orniaru, u kome su bile
izloene kosti od mamuta, noge rinocerosa i lubanja
majmuna, u istom tom izlogu, na jednoj slonovoj kosti, udnovata ara: prvi spomen o ovjeku! To
nije bila njegova vilica niti lubanja, nego spomenik
njegovog duha, crte njegov jednog jelena.
Dok su druge ivotinje o sebi ostavile kao spomen samo dijelove svoga tijela, dotle je ovjek trag
0 sebi ostavio svojim djelom, svojim dubom, odbljesikom svog duha. Covjek je o sebi ostavio spomen
urezan >na jednocj slonovoj kosti: ihitre oblike jednog
jelena u skoku.
Zaprepaen sam bio ovim udarom svjetlosti.
Onaj naunik koji je ureivao ovaj muzej, smatrao
je da u lancu, ogromnom lancu >tiravi, ima samo jedna kvantitativna razlika, spoljna, brojna, po obliku
1 teini. Tako je uredio muzej. Ncma u tom muzeju
prekida izmeu pojave ovjeka i pojave ivotinje
prije njega. Ali ovjek ga je demantovao, jer prvo
to je nainio bio je dokaz njegovog duha. Jedan crte se je pojavio, znai, neto novo u prirodi. Sve
diruge ivotinje u prirodi rastu, plode se, opadaju i
umiru; a ovjek vidi, misli i osjea prirodu. To je
jedna ogromna razlika. Druge rastu, plode sc, opadaju i ostavljaju nam kosti skamcnjene, ali dolo je
jedno stvorenje koje isto tako raste, jede, plodi se,
opada, umire, ali koje i misli. Javlja se neto novo
u lancu stvaranja, neto to prirodu misli, osjea i
njom upravlja: ovjck.
udiete se vi, gospodo, ta je ovo to ovaj ovjek govori! Je li ovo jedno politiko predavanje, a
govori o stvarima koje ne lie na politiko preda-

vanje. Gospodo, kad budete do kraja sasluali, uvidiete zato sam tnorao da se vratim u svojem predavanju na osnovne .razli'ke, da vidite ta je ovjek
u prirodi, kakova je 'ta njegova vrijednost koja se
pojavljuje, jer samo ta'ko moemo govoriti o politici, o pravu Ijudskoga roda. Ako ne budemo raistili prirodne itemelje, neemo znati koje su prirodne
sklonosti i kakav upravo reim politiki prilii ovjeku. Ja znam da jo ne mocte da uvidite onaj
konac ikoji se provlai kroz moj govor, ali vaa dosadanja panja dokaz mi je da ete na kraju uspjeti
da po'tpuno shvatite.
#

Dragi moji drugovi i prijatelji, kada danas pogledamo narode oko sebe. kada pogledamo ovjeansku vrstu, odmah emo nai meu svima narodima, koji su dostojni da se nazovu tim imenom,
izuzimajui divlja plemena to ive rasuta po dunglama ili stepama odmah emo vidjeti izvjesne
pojave.
Danas ovjeanstvo ini jednu ogromnu cjelinu,
i ko hoe da govori u jednom narodu o tome ikakva
rau je uprava potrebna, mora da povede irauna da
je taj narod dio velikc ljudske cjeline, i da ono to
utie na zbir naroda mora da utie i na njega. Ne
mogu se praviti programi, a da sc ne pogleda ogromni hod svjetskih dogadaja u kojima je i taj nairod
ukopan. Mnogi koji govore o programima politikim kod nas, o tome ne vode rauna, !kao da ne vide
da je taj narod ukopan u opu cjelinu za koju vae
opi zakoni u cijelom svijotu. A mnogi ikoji govore
u ime izvjesnih dijelova narodniih grupa, smatraju
da nije ak potrebno obuhvatiti ni cijelu Jugoslaviju,
ve jedan dio, njezin i po tom donositi programe i
zakone.
8

Za razliiku od tih ZBOR, iako je nacionalan i

narodni. jugoslovenski, mora da vodi rauna o ogromnom hodu svjetskih dogadaja, o svjetskim prilikama u koje smo ukopani.
Ako mi posmatramo svoj narod i druge oko
nas, ako ih sve posmatramo paljivo, sa ljubavlju
da pronademo istinu, onda cimo uoiti izvjesne injenice: ogromno vrenje, ogromni mete vlada ucijelom svijetu. To nijc samo u jednorn narodu, to je,
kao to sam rekao .napred, u sviina narodima koji se
smatraju dostojnima da nose iine naroda. Ma kuda
se krenuli poavi iz svoje zcmlje, moete putovati kroz zemlje gdje se govori drugim jezikom i
ivi pod drugim podnebljem. svuda ete morati da
dodete do istoga zakljuka. Nikad scbolje ta istina
nije osjeala nego danas. I ba zato to se vraam
sa jednog takovog puta, ba zato i hou da pred
vama ovdje govorim o stvarima, o kojima sam i do
sada govorio, ali pod drugim uglom i pod drugom
svjetlou.
Prije otprilike 200 godina, u civilizovanom svijetu na zapadu, poela je da sc sve vie iri i hvata
korjena jedna filozofija, jedna misao o tome a su
svi Ijudi jednaki. Ljudski duh je vrlo rado prihvatio
tu misao. Cinilo mu se, zbog elje da tako buae, da
je to ve tako. Ta je misao potpuno zavladala ljudskim duhom, iako je bilo vrlo lako razlikovati dvije
stvari: jedno je naa elja, nae osjeanje pravde
da svi treba da budemo jednaki, a drugo je velika i
alosna istina da nismo jednaki. Iz elje da budu
jednaki ljudi su upali u zabludu da su svi jednaki.
Trebalo bi da budu jcdnaki. pravo bi bilo da budu
jednaki, ali nisu jednaki. Mi znamo danas koliko jc
to velika zabluda. Nisu, na alost, Ijudi jednaki. Ima
nckih koji nisu u stanju da uine da ih ni njihova
9

djeca potuju, a druge potuje cijcli narod. Zatim,

jedni su zdravi, drugi su bolesni, jedni bogati a drugi
siromani, jcdni pametni drugi nepametni, jedni estiti drugi nepoteni, jedni lijeni drugi vrijedni. Ta
elja za jcdnakou je razumljiva, ali su jc ljudi proglasili stvarnou, iako ona nije stvarnost. Ta misao
je dakle osnovana na zabludi. Pa ipak, iako zabluda, ta misao je bila uzrok dubokim poremeajima i
revolucijama u svijetu, jer ljudska misao je ogroman
pokreta historije, bez obzira da Ii je istina ili zabluda. Tako je i ona uinila da se iz osnova poredak
dotadanji u svijetu promijeni.
*

Ako su ljudi svi jednaki, onda emo napraviti

dravu koja odgovara toj misli, da su ljudi jednaki.
I polazei od te pretpostavkc, izgraivala se d e m o k r a t s k a d r a v a . Prcma tome, narod neka
vlada. A kako e narod vladati? Eto. vas ovdje ima
nekoliko stotina, pa ne moetc da vladate. Vladae
na taj nain to e glasati. Poto su svi ljudi jednaki,
to je glas Pctra jcdnak glasu Janka. Ko ima vie glasova, taj c pobijcditi. Na jednoj strani ima, na primjer, 1000 glasova, a na drugoj 999. Poto su jednaki medu sobom. to 1000 jednakih glasova vrijede
vie nego 999 jednakih glasova, to znai oni e i
vladati, ona hiljada. U stvari, nije pobijedila cijela
hiljada ve onaj jedan to je prevagnuo. Da je taj
jedan na onu drugu stranu pretrao, onda bi ta strana vladala, a to znai, da u stvari onaj jedan pobijeuje.
Od te misli imamo u svijctu novu demokratsku
dravu, koja trajc kako gdje otprilikc 150 godina.
Ali svijet pri tom nije vidio jo ovo: ako smo mi
ljudi svi jednaki a ja imam sluajno vie novaca,
10

onda ve mi nismo svi jednaki, jer pomou svoga

novca da pribavim sebi vie vrijednosti nego onaj
bez novaca. Ja mogu za novac da kupim jo 20, 100
pa i 1000 ili vie ljudi. Znai nisam ja koji sam kupio,
uzeo u najam, 20, 100 pa i 1000 Ijudi, jednak sa onim
koga sam kupio. Ljudi radei tako kako rade, nisu
vidjeii da stvaraju jedan poredak u kome stoji jedna
fraza sloboda, jednakost, bratstvo, a iza te fraze
pruena je mogunost novcu da on gospodari ovjekom. Ljudi su uzvikivali: neemo ni Boga, ni
Gospodara! noeni vjerovanjem u apsolutnu jednakost, u demokratsku vladavinu, ali pri tom nisu ni
opazili kad su upali u klopku i postali robovi, ne
Gospodara i Boga, nego novca.
Danas se u svijetu, gospodo moja, vidi jedna injenica velika, ogromna: ovjek, potomak onogkoji
je ostavio u nizu lanca stvaranja spomen o sebi, koji
je odjednom prekid uinio dajui dokaza o neem
nalazi se tuen svojim sopstvenim djelom. On je rob
neizmjerno velikom i novom, o svome duhu i o svjetlosti koja je kroza nj obasjala svijet, taj potomak
jednog djela, svoga djela novca.
Novac, jedna ljudska tekovina, jedna ljudska
konvencija, ugovor, vlada svijetom. Ljudi su u ekonomiji, gospodarstvu, poto niko ne moe da proizvodi sve za sebe, rekli: jedan neka radi jedan posao. drugi drugi, trei trei posao. U prvo vrijeme
bila je razmjena dobara. Sistem razmjene dobara se
pokazao kao vrlo teak, pa su Ijudi izmislili jedan
simbol, znak za posao novac, koji svako prima
zato. to pomou njega moe da dobije ono to treba,
jer e onaj koji ga prima, pomou njega opet moi
da kupi sebi to mu treba. Pametno su ljudi to uradili i na taj nain olakali su svoj ivot.
Ali, to to su stvorili, otpoelo je da tei da go11

spodari ovjekom. Novac je ba zato to je ivot

mnogo lakim uinio, iao za tim da zagospodari ovjekom.
Dugo vremena ta mu elja nije mogla biti ispunjena. Postajala je druga dravna i drutvcna organizacija koja je sprijeavala da novac postane apsolutni gospodar. U staroj nedemokratskoj dravi, novac nije mogao gospodariti ovjekom. ili je to mogao
u mnogo manjoj mjeri nego danas. Valjalo je tu organizaciju oboriti prethodno, pa tek potom novac
dolazi u mogunost da apsolutno zagospodari ovjekom. To obaranje ne bi bilo mogue da ta organizacija stare, nedemokratske drave nije zadobila znakove degeneracije i pokvarcnosti. I tako je s jedne
strane postojala tenja novca da gospodari svijetom
a sav onaj poredak 17. i 18. vijeka, koji je toliko stajao kao prepreka da novac ne zagospodari, taj poredak dao je i suvie znaka svoje degeneracije, dok
se s druge strane ljudski duh zanosio milju o apsolutnoj jednakosti, vladavine naroda, demokraciji, glasanju. Tako su se u isto vrijeme dssile promjene da
prepreka vladavini novca istruli, pa nema u sebi
snage da mu se odupre, a da uiisao ljudska upadne
u zabludu o jednakosti i porui uz truie starog poretka svaku zdravu prepreku viadavini novca. Dola je politika demokracija i dolo je ono ije teke
i zlokobne posljedice, vladu novca, kapitalizam, osjeamo. Tako smo istovremeno dobili dva nova poretka: u politici demokraciju, u ekonomiji kapitalizam, u stvari lice i nalije jedne iste stvari.
Danas kad posmatramo prilike u svijetu, kada
pronalazimo uzroke nezadovoljstva u svijetu, kada
analiziramo i ispitujemo otkuda to nezadovoljstvo
sviju civilizovanih naroda, sviju naroda koji ine sastavni dio civilizovanog ovjcanstva, onda emo
12

kod svih naii na jednu istu stvar: narodi i pojedinci

duboko su nezadovoljni time to je ovjek postao
manja vrijednost od novca (Aplauz i burno odobravanje). Novac je postao veiika a ovjek mala vrijednost. Prvobitno je novac stvoren da slui Ijudima, a
danas Ijudi slue novcu. (Tako je, aplauz.) Umjesto
da pomogne ivotu i olaka ga, vidimo kako novac
zagorava velikoj veini ljudi ivot. i(Opet dugotrajno odobravanje.) Tako je ovjek, kao ovjek, sveden daleko od one svoje prave, prirodne, osnovne
vrijednosti.
Kad smo prvi put u historiji stvaranja i promjena ivotnih oblika primjetili da je s ovjekom dolo
neto novo, duh njegov, primjetili smo ga da nismo
vidjeli kao pare kosti kod mamuta ili noge kod rinocerosa, nego kao veliku svjetlost koja je obasjala
svijet, kao neto to je namijenjeno i sazidano da misli, da osjea i upravlja prirodom. A eto, taj koji je
za to doao, postaje rob svoga djela. (Tako je.)
Da vi, dragi prijatelji, ne biste pomislili da je to
samo jedna fraza, prazna rije, lijepo i kitnjasto iskazana, hou da vam objasnim da u osnovi cijeloga
nezadovoljstva lei isti sluaj: ljudi su duboko nezadovoljni time, to je njihovo djelo postalo vea
vrijednost nego sami oni.
Ako pogledate prvo svoj socijalni i ekonomski
poloaj, ako ste zanatlija ili zemljoradnik, ,radnik
trgovac, Ijekar, ovjek koji ivi od svoga truda, jednom rijeju, izuzev onih kojima je omogueno dananjim poretkom da bez rada mogu ivjeti, vi osjeate da su svi vai napori, stremljenja i elje opravdani i isti, sukobljavaju sa jednim nemilosrdnim,
besmislenim, bezvjernim i beskarakternim gospodarom novcem.
Ako ste zemljoradnik. posijali ste sjeme i oe13

kujete etvu. Ako rodi mnogo penice, to vam nee

nita pomoi: mnogo penice malo novaca. Mnogi
ljudi gladuju, a kod vas ima hrane koja se ipak ne
trai: i tako i oni gladuju i vi ne dobijete dovoljno
da odgovorite svojim obavezama. Izmedu vas i
onih drugih je novac.
Vi ste radnik, htjeli bi da radite, mogli bi da radite, posla ima koliko vae oi vide. Ako pogledate
puteve, rijeke, kanale, rudnike, tvornice, ume, svuda ima potrebe, a i vi biste sami htjeli da radite, da
na taj nain poteno sebe i svoje odrite, da odgojite
svoju djecu. Ali i tu je para novac. (Buran aplauz)
Zanatlija ste, vi ste nauili da estito radite, preraujui sirovinu, ali se vaa roba ne trai, a pored
vas prolaze goli i bosi kojima bi vae preradevine
trebale. Izmedu vas i njih novac. Vi proizveli
ne moete da prodate, onaj bez novca ne moe da
kupi i tako redom u svijetu. Niko od toga gvozdenog
zakona da bude slobodan. ak i oni kojima ta vladavina novca danas stvara koristi, sutra mogu osjetiti onu drugu stranu, sutra mogu vidjeti da nisu ni
oni gospodari, ve novac, koji i nad njima svoju gvozdenu vladavinu jo te kako moe da ispolji. U toj
vladavini novca, razumije se, kupuje se sve. Nema
ljudskog poziva, nema Ijudske vrline koja nema svoju cijenu. Pojedinci pokuavaju da se uzdignu iznad
toga, ali opie mjerilo je ono to pada u oi i o tome
ovdje govorimo. (Odobravanje.)
Ljudi su svijesni svog dubokog pada. A osjeaju
mu i strane ekonomske posljedice. I ta vijest o dananjoj stvarnosti i osjeanje njene tetnosti, besmislici i moralnog unienja, izaziva strujanja i pokrete.
Vidi se kako bi s takvim poretkom trebalo prekinuti,
ne bi li se dolo do jednog koji bi bolje odgovarao
prirodi ovjenoj i njegovim stremljenjima. Prestao
74

je ovjek i ovjenost da budu mjerilo u savrcmenom ivotu: novac je mjerilo. Da li e se neto raditi
ili nce, ne odreuje potreba ovjekova, ve novac.
Da se neto radi to teti Ijudima, to je za njih ubitano, uzrok jc opet novac. Zato ima ogromna
potreba u svijetu nezadovoljenih i drugih koji se na
tetu ovjekovu zadovoljavaju, jer nije u pitanju
stvarna potreba ovjekova, ve novac.
To dakle duboko osjeanje da je ovjek izgubio
od svoga dostojanstva, od svoje sree, od svoga osnovnog prohtjeva za mirom i vedrim ivotom, promao je sve ljude, vjere i nacije ovog svijeta.
Ogromni neredi posljedica su svega toga. Dok
ljudi ne pronau izlaz, ve ga trae, sudar izmcdu
raznih pravaca neminovan je, i ukoliko su oni uvjereni, da je to prije potrebno nai izlaz, a da ga
oni ve imaju, uboliko su sudari jai, nemilosrdniji.
A ljudi imaju dravu, ljudi ne ive kao stado.
Nismo mi stado neorganizovano. Mi smo organizovano drutvo, imamo drave, ali te drave nc vre
svoje uloge; ne samo da kroz njih ovjek ne vlada,
no i one su podanice novca. Drava bi trebala, to
je njena uloga, da napravi reda u ljudskim odnosima.
I ako su ljudi upali u jedan poredak koji im nanosi tekih uvrijeda, koji ne odgovara njihovoj prirodi i njihovom uspinjanju, onda je takav poredak
neovjean.
Drava bi, dakle, trebala da se tu osjcti, da u
tom poretku ukloni sve ono to ovjeku. njegovom
odranju i njegovom rastenju smeta.
im je utvrdeno da je ovjek izgubio svoje mjesto u svijetu, da novac vie vrijedi od njega, drava
bi trebala da vri svoju ulogu.
Mi smo ve vidjeli da je stara nedemokratska
drava imala takvo ustrojstvo sraunato na to da
15

ovjeka i njegove vee vrijednosti odri iznad novca. U njoj jedan ratnik je po organizaciji drave vie
vrijedio od novca, pa ma kako on bez novca bio.
Isto tako je bilo s vrijednostima duhovnim, kao i sa
svima koje su bile u tjcsniijoj vezi sa funkcijama drave. Ali taj prvobitni oblik stare nedemokratske drave je bio oboren. i prije nego to je bio oboren, bio
je istrulio, jer su sve te privilegisane funkcije postale
nasljedne, pa za sobom imale vezano bogatstvo. Ovo
ih je pak odvojilo od rada i borbe i predalo ih zadovoljstvima i uivanju pokvarenosti, tako da su
ljudi otpoeli s pravom da se bune protiv privilegija
za koje nisu spajane nikakve odgovarajue vrijednosti i zasluge. Ali nova demokratska drava, obarajui stare nejednakosti, nije vidjela da e sad ovjek da ostane bez ikakve zatite pred vladavinom
novca, jer mu sama ona nije u stanju ovu zatitu da
prui, poto je ba njen mehanizam takav, da njom
samom novac odmah zavlada.
I tako ne samo da novac vlada ovjekom, ve i
samom njegovom dravom.
Te dvije injenice mogli smo da vidimo irom
cijelog svijeta, kod sviju naroda i drava, svuda.
Nismo mogli da ih vidimo, ako nismo htjeli da ih vidimo, ali ako smo htjeli da ih vidimo, ako smo se
udubili u sutinu stvari, onda smo ih vidjeli.
Sutina dakle ovih strujanja nezadovoljstva, nereda i rcvolucija danas je u svijesti, u dubokom nezadovoljstvu koje ima ovjeanstvo pred injenicom,
da je ovjek postao manja, a novac vea vrijednost;
i druge injenice, da drave nisu u stanju da zatite
ovjeka, nego i same robuju novcu, i pritiskuju ovjeka svom teinom svoga aparata. I one ne slue
na pomo nego na odmo. U tome je dakle sutina.

16

Bilo je potrebno da vam itav sat govorim da

vidite zato mi imamo na put, i zato je na put ba
ovaj o kome mi govorimo, a ne koji drugi. U traenju toga puta nas je rukovodila samo jedna elja:
pjonai ga po svaku cijenu. Nije nam bila elja za
nas lino dobiti dobar poloaj, postati ministar ili narodni poslanik. Koja nam je korist i postati to u nesredenim prilikama, u ogromnom nezadovoljstvu.
Dobro je to biti narodni poslanik i ministar u organizovanoj vrstoj dravi, kao to je lijcpo imati vrsto sazidanu kuu. Sjediti pak u gradevini sklonoj
padu isto je to i biti na visokom poloaju u nesreenoj dravi meu nezadovoljnim naroom.
Nije naa elja da se doepamo vlasti. Da nam
je to bila elja, nismo morali toliko da mislimo...
Rijeiti za na narod i za nau zemlju to osnovno pitanje koje vascijeli svijet potresa, utrti to ogromno nczadovoljstvo koje proima sve narode i drave, pronai put, pravi put kako e ovjek postati
vei od svoga djela i kako e drave biti osloboene
od vladavine novca, to je bio na cilj. Zato je bilo
potrebno da vam izlaem, to nas je natjeralo na taj
put, koji su uzroci velikog, ogromnog svjetskog nezadovoljstva, kljuanja i previranja, i kako mi gledamo na to. Tek onda ete biti u stanju da razumijete zato je ba ovaj na put jedini i pravi.
Vi, koji ste me paljivo sluali, moraete uoiti
ta ja to mislim. Demokracija omoguiuje vladavinu
novca. Ja u vam to pokazati primjerima koje ste vi
svakako u svom svakidanjem iskustvu doivjeli i
moete ocijeniti da li su ispravni ili ne. Demokracija
dolazi od toga da su svi Ijudi jednaki, da je jedan
kao drugi, da se ne razlikuju. Koliko je to po sebi
nerazumno rijeenje, ve smo na to ukazali, ali na
ovom pitanju se moramo jo zadrati. Uiniu ovo
zbog toga to, pored svih dokaza, jo ima ljudi koji
se zavaravaju rijeima. Mnogi misle kada se kae
demokracija, da to znai vladavina naroda. Da ra-

77

lanimo, da vidimo da li je to zaista vladavina naroda, da li demokracija moe zaista da oslobodi ovjeka od vladavine novca.
Nismo mi za to da unitimo novac, da kaemo:
vratimo se ponovno na sistem razmjene. I u naem
poretku novac mora postojati, ali taj novac mora
sluiti ovjeku. Novac mora biti taj koji slui moralu,
etici, kulturi, zdravim ekonomskim ciljevima, a ne
da bude boanstvo kome se sve od reda klanja.
Da li je demokracija ta koja moe da napravi
reda? (Neko mora da napravi red.) Jer danas imate
nereda moralnog, pravnog, ekonomskog, politikog,
kulturnog, kakovog hoete. (Tako je!)
Ko je taj to ima da napravi red? To je drava.
Da vidimo da li demokracija kad zavlada dravom,
moe da napravi reda?
Mnogi ljudi kad govore o demokraciji kau: eto
prije rata kako je to bilo lijepo, vedro, tiho, slatko
ivjeti u svijetu, a vladala je demokracija... Kad
oni to govore, zaboravljaju da treba vremena da se
klice jedne bolesti razviju. Ako se ja danas zarazim
bakcilima tifusa, onda se taj tifus ne pojavljuje odmah, to due vremena traje. Ja sam veseo, igram.
skaem, provodim se, i ako u meni bukti zaraza tifusa. Tako je i sa naim predracnim demokratskim
dravama. U njima se razvijala klica bolesti koja je
u svjetskom ratu buknula.
Do rata su je nosile sa sobom i izgledale vedre,
tihe. Prilike nisu bile takve da se to moglo pokazati,
a to nije moglo bi-ti zbog slijedeih ope poznatih
injenica:
Mi, Evropljani, ivimo u privredmo povlaenom, najkulturnijem dijelu svijeta. Evropa je. blagodarei historijskom razvitku, bila nosilac kapitalizma. etiri kontinenta plaala su danak porezu
petom kontinentu: Evropi. I blagodarei tome, to
smo mi, Evropljani, imali povlaeni poloaj, mi smo
se vrlo dobro osjeali, uivali, bili zadovoljni, i to
18

ne samo Evropljani iz kapitalistikih zemalja, nego 1

mi kod kojih kapitalizam nije dobio onaj razvitak
kao u ostalim zemljama Evrope. Nai agrarni proizvodi dobro su se prodavali u susjednim dravama,
jer im je etiri kontinenta plaalo danak.
Neposredno pred rat i u ratu to se izmijenilo.
Evropa je postala ratite. Nekoliko desetina miliona
proizvoaa otrgnuto je od svoje zemlje, radnici su
otrgnuti od svojih ekia, zanatlije od svojih tezga,
trgovci od svojih duana. Data im je puka u ruke
i oni su postali borci, ratnici. Evropa nije bila u stanju da sebe ishranjuje, poela je da trai robe i postala je uvoznik robe sa ostalih kontinenata. Tako
su poela da niu industrijska preduzea na ostalim
kontinentima, da se podiu fabrike, da se podie i
gaji stoka, da se razrauju puste zemlje, da bi nas,
Evropljane, ratnike, ishranili. A kad se svri rat, mi
ve nismo imali za koga da proizvodimo, Evropa je
izgubila svoje pijace u svijetu. Tako se poremetio
odnos u svijetu i pokazalo se da etiri kontinenta
ne plaaju vie danak petom kontinentu Evropi;
da je ona izgubila svoje pijace i da ima razvijenije
industrijc, vie radnika, vie sredstava za proizvodnju u svijetu nego to je potrebno. I tako se, brao
moja, na djelu pokazale zle posljedice kapitalizma;
bolesti koju smo nosili preko 150 godina. Osjetilo se
dobro to, bolest je buknula, bolest koju su izazvale
klice, koje smo, bez svijesti o njima, u sebi nosili.
Patili smo od teke, od ogromne bolesti, o kojoj sam
vam napred govorio, a koju dotle nismo, zbog naroito povoljnih prilika u kojima smo ivjeli, osjetili.
Sad, gospodo, kad to imate u vidu, morate znati
da je, blagodarei tom ogromnom poremeaju u svijetu, nered buknuo na sve strane.
Neko je trebao da uspostavi red. Kapitalizam
kao ekonomski poredak ima u politici svoje saradnike: demokraciju i parlamentarizam. To nije savez
po volji, nego po sili prilika. Ne ide jedan bez dru19

goga. Nikad u svijetu nema kapitalizma bez demokracije i nema demokracije bez kapitalizma. Te su
dvije stvari za itavo vrijeme povczane. Nije samo
historijski, da to tako bude, zajedno su se pojavili,
zajedno boluju i danas se zajednio nalaze na samrti.
Oni su tijesno, logiki povezani meusobom.
Ostavljajui to na stranu. ja u da preem na
nae stanje. Imate dakle nered i treba vam red. Posvuda se uje: rcda nam treba. elimo da ovjek
bude vea vrijednost od novca. Vi hoete reda, vi
hoete da narod postane mjerilo dravne politike.
Moe Ii demokracija i parlamen'tarizaim da vam dadu
reda? Ne mogu. Ne samo da ne mogu, nego po sebi
samima, po svomc sistemu, demokracija i parlamentarizam nosc ncrcd. (Tako je, odobravanjc.)
Ne. brao moja, da ja to govorim sarno kao rijei, no vas molim. da vi sami ispitate svoj sopstveni
ivot. Okrenitc se, upkajte i pogledajte u svom kraju
zato vlada nije rijeila velika oarodtia pitanja. Odmah e vam doi kao odgovor ono to vam ja govorim: demokracija i parlamenitarizam ba donose
nered.
Ostavljajui nae prilike, jer izgleda da su demokracija i parlamentarizam bili kod nas prekinuti,
pogledajmo druge narode, pogledajmo Francusku i
Sjedinjene Amerike Drave. Pi'tajte druge narode,
koji nisu imali prekida demokracije, da li je bar kod
njih ona napravila reda. i vidjet e-te da isite pojave
< u tim dravama caruju. I tamu su nesposobni
i lijeni inovraci unapreuju zbog par'tije, i taimo narod'ni poslanici namjetaju i premjeitaju inovnike,
bez obziran a ope ciljeve. Svuda jc u svijetu tako.
Pogledajte Sjedinjene Amerike Drave, odandje
je Lindberg pobjegao. Lindberg, mladi ko'ji sc sam
na svom avionu usudio da vce dva kontinenta, u
Americi proglaen je nacionalnim junakom, a ta Amerika nije bila u sitanju da ga zatiti, da mu gangsteri djecu ne kradu. Ne samo da je pobjegao iz A20

merike, nego kada se je u jednom malom pristanitu

ukrcao na jednu terctnu ladu, na proli katoliki
Badnji dan, novinarima koji su ga zapitali zato odIazi, izjavio je: Idem u Evropu; izgleda da se tamo
vie potuju zakoni.
Kako to, da se u jednoj velikoj demokraciji
gdje se svi biraju i o svemu glasa, kako da se u toj
zemlji ne potuju zakoni? Zainteresovani ovim ispi'tivali smo uzroke zato se ne moe velika amerika
demokracija, ija policija raspolae ogromnim sredstvima. dobro organizovanim ljudima, blindiranim
automobilima koji su povezani radiom, zbog ega
ova vclika demokracija nije u stanju da se bori sa
gangsterima. I doli smo do zakljuka da se ne moe
boriti zbog g 1 a s a n j a. Svaki gangster raspolae veliiki utjecajem na glasove. Kad moe da dri
pod strahom javne barove i kafane. koji mu plaaju
10 posto od bruto prihoda, onda sigurno da taj isti
gangsitcr ima nnogunosti da nareduje za koga e da
se glasa. Blagodarei tome to je gospodar novca i
glasova, on je vrlo veliki, vrlo vaan politiki inilac. Ljudi u Americi znaju ko je gangster. Znaju mu
kretanje, stan, prijatelje i prija'teljice, i fotografiu ih.
ali ga niko ne smije da uhapsi. Kad sluajno gangster
broj 2 ubije gangstera br.oj 1, onda na mjesto gangstera broj 1 dolazi gangster broj 2, a na mjesto gangstera broj 2, gangster broj 3. I <tako pojedini gangsteri dolaze redom ali gangsterizmu kao sistemu nema kraja u demokraciji, kao to demokratska Italija
nijc bila u stanju da se bori sa mafijama.
Nije, dakle, samo kod nas demokracija nesposobna da rijcava teku dananju krizu, da vrati red
i poredak, da uzdigne ovjeka iznad vrijedaiosti novca. Kad bi to bilo k,od nas tako a u drugom svijetu
drugije, onda bi kazao, naa demokracija ne valja.
Mcutim, nc mogu uope da govorim o demokraciji
kao sistemu iz kojega bi red pr.oizlazio. Demokracija
nijc u stanju da oslobodi ovjeka ispod vlasti novca,
21

da tu vlast novca ogranii; nije u stanju jer je novac

u politikoj dcmokraciji ogromno i mono oruje
protiv koga ni jedan dcmokratski politiar nije u stanju da se uzdigne.
Vi znaite, uostalom. ta kotaju izbori. Tu treba
raditi, trati radi skupljanja glasova. sticanja vlasti.
A za sve to valia nai novaca. Da. novac :treba nai,
jer je mali broj ljudi, politiara, koji su u toj mjeri
slhvatili dunost svoje uloge, da nisu bili prisiljeni
prije svog izbora paktirati zbog novca sa raznim interesima. koje su morali poslijc da tite. Vlast sc u
demokraciji bez novca nc moe zamisliti. Zato on
gospodari. Zato je demokracija bogom-dani sistem
i poredak za kapitalizam, za vladu novca. Zato su se
demokracija i kapitalizam pojavili, zato zajeduo boluju i zato se zajcdno nalaze na bolesnikoj postclji.
*

Meutim, ima i drugih, koji nisu deraokrati, a

koji kau: i mi smo protivu kapitalizma, i mi smo
za red i za vladavinu velike poli'tike. Jedan od tih
pravaca ispoljuje se u svijetu pod nazivom dobro
poznatim kao Ienjinizam boljevizam. I oni kau:
jeste, tako je, novac je opasna stvar, kapitalizam je
opasna stvar, mi hoemo borbu protiv njega, vodimo je! I oni je vode. Oni su zaisita u Kusiji, oslobodili ovjeka od vladavine novca: oduzeli su i pokupili sve kapitale. Sad drava kapitalima raspolae.
Ali onda nastaje jedna druga stvar, onda nastaje
jedna velika opa bijeda, sirotinja i nevolja, kakovu
smo u praksi, u nekad slavenskoj Rusiji, vidjeli za
ovih posljedujih 17 do 1S godina. Moramo da priznamo, da su i oni, na svoj nain htjeli da sprijee vlalavinu novca, ali su u isto vrijeme povrijedili ope
interese, unitili ogromne vrijednosti, uinili da samo jedne godine vie miliona ljudi pomre od gladi.
Istina, oni imaju prava da kau: kod nas novac ne
vlada Ijudima. Oni su napravili satrapsku, svemonu, tiransku organizaciju koja daje svakome kako
22

stigne: po kaiku, dvije, tri. Oni su odista vodili borbu protiv svemoi novca, ali na takav nain, da su
unitili ogromne vrijednosti, rasipanjem bogatstva i
ogrominm rtvama. Nikad u historiji ljudskoj nije
pobijcno toiiko svijeta kao u Rusiji, i nikad ili toliko
nije bilo povrijecno u slobodi, asti i dostojanstvu,
kao u Rusiji. ta su oni uradili? Unitiii su privatnu
svojinu, pokupiii su sve i ne daju nikom nita. Drava je pokupila sve kod sebe i dijeii svakome po
kaiku, dvije, tri, po kartama, po naroitim mjerama.
Tako imamo dva sistema: demokratsko-kapitalistiki i boljeviki. Za onaj prvi, vidjeli ste njegove
lievolje i nedae. Vidjeli ste zato se tim putem ne
moc ii, a za ovaj drugi vidjeli stc i sami. a i opet
da vidimo, da li je dobar?
1 oni su poli od toga da su svi ljudi jednaki, ali
su kazali: da ne bi novac uinio da neko bude jai,
uzeemo novac od svih i svi ete postati dravni
radnici, dravni vojnici, dravni iiamjctenici. Sve
je u ogromnoj mieri etatizirano, koncentrisano u dravnim kasarnama, u ogromnim dravnim radionicama i preduzcima, u velikim kolhozima ili sovhozima. Oni su rijeili da e se sve raditi po raspisima, ak i zemlja. Ali takav rad nc daje rezul'tate.
I to je glavno, ta zemlja daje sad manje prosjeno
prinosa po jednom hcktaru nego li prije 24 godine,
kad se je radilo primitivnim spravama. Tamo se svc
radi po raspisima, koji dolazc iz centara, bcz privatne inicijative. Ali su zato svi postali dravni radnici,
dravni vojnici, dravni inovnici. Uslijed toga porelka dvaputa za 17 godina zavladala je strahovita
glad, onakova kakovu anali svjetske historije nisu
zabiljeili.
Taj sisteni je tada rekao: postoje mnogc potrebe ovog naroda: mi emo prosjei mnoge kanale,
podii veliku industriju, izvriti elektrifikacije, preduzeti velike javne radove. Iako je tamo novac prestao da vlada, zavladala je medutim jedna tiranska
23

organizacija, sa kakovom se ovjek, njegovo dostojanstvo i priroda ne mogu pomirrti. I tako su u tom
sisitemu nastali ogromni javni radovi.
Ali to nije nita novog u historiji. Uvijek kada je
bilo bespravnog radnitva, kada je bilo jeftinog radnitva, kada je ovjek malo vrijedio, onda su se t.ikovi veliki radovi u historiji ljudskoj pojavljivali.
(Tako je!) Zar nisu egipatski faraoni imali ogromne
javne radove, pred kojima se mi i danas osjcamo
mali i s divljenjem zastajemo?! Zar nisu imali savren sistem kanala i ogromne svoje piramide, koje
danas ue bismo mogli bez velikog bogatstva ni da
poruimo. Tako vam je danas u sovjetskoj Rusiji. I
ondje niu vcliki radovi. Radnik ije jevtin, jer ovjck
u oima drave ne vrijedi nogo i ne stajc mnogo.
Zato sc tamo gradi druga, paraleLna transsibirska
pruga, koja treba da bude mnogo kraa i koja ide
kroz krajeve od kojih u nekima vlada stalna zima.
Na toj pruzi radi ogroman broj radnika pod tako raavim prilikama kao pravo bespravno robljc. To su
kuluari, koji pretstavljaju u oima drave broj. Rauna se da ih je od poetka ovih radova umrlo 300
hiljada. (Kao kad bih ja imao 3,000.000 dinara prihoda pa ako izgubim 300 hiljada dinara to bih rekao: zaradiu samo 2,700.000 dinara.) 300 hiljada ivota ljudskih za njihovu organizaciju to nije vrijeclnost s .obzirom na ono to mi govorimo, to je jedan
broj, jer tamo ovjek nije vrijednost. Drava je vrijednost, drava svemona, tiranska, satrapska.
I tako imamo dcmokraciju u kojoj ovjek nije
vrijednost, ve novac. Imamo boljevizam u komc
ovjek nije vrijednost ve drava. Mi nc moemo
ni na jednu ni na drugu stranu, jer kaemo: ovjek
je vrijednost. (Burno odobravanjc.) Moramo nai
takav poredak, takovu organizaciju porctka, gdje c
ovjck biti na prvom mjcstu. I traimo je.
Pa gdje da je nademo? Dikta'tura? Ljudi vcle,
diktatura je opasna stvar. Kao kratikotrajna, prolazna stvar, ona moe da positoji samo kao prelaz iz24

meu dva razna vremena; kaoprolazna, i podnaroitim uslovima ona moe biti neophodna i korisjia,
inae je besmislica. Ali i onda ona ima velikih nedos'tataka. Strana je i dikta<tura ljudi koji bar Boga
nad sobom priznaju. Kako tek mora biti strana diktatura ljudi koji nad sobom ni Boga ne priznaju?
Diktatura koja vlada narodom, ali svijesna da ima
iznad sebe jednu svemo, pred kojom ima da .odgovara, pred kojom je mala u svojoj svemoi, ima
moralnih zakona. iMeutim diktator koji nad sobom
ne priznaje Boga, koji jasno ispovijeda svoje nevjerovanje, odnosmo svoje vjerovanje, da nad njim nema nikakove vee sile, to mora da je strano, jer
'taj koji jasno ispovijeda da nikom nizata nema rauna da polae, ne zna za moralne zakone.
Ma kako da vjerujeite, morate priznati, da cte
se drugaije osjeati pod rukom koja nad sobom priznaje moralne zakone, nego pod rukom koja ih ne
priznaje i koja inc priznaje nikakovu viu mo. U Rusiji ba imamo taj sluaj. Zato je ovjek pred svemoi dravc i organizacije mala stvar, zato nije uticajan, zato su u Rusiji milioni Ijudi mogli biti poubijani, zato to ovjek, kao ovjek uije imao svoju vrijednost. Vi niste ni u snu u stanju da zamislite one
nevolje i ponienja kroz koja ovjek u boljevikom
reimu prolazi. Da vam navedem samo jednu srtniju
injenicu: Moskovska Pravda donosi dopis iz jedne kolonije radnika zaposlenih ba na izgradnji sibirske pruge. Tamo rade deportirani ljudi, koji su iz raznih razloga upueni na prisilni rad. Za njih postoje
ope barake u 'kojima ljudi stanuju izmijeani sa enama. Povodom toga Pravda iznosi da je krajnje
vrijeme da prestane okrutnost zarobljenika logora.
koji nareduju da ena jednog radnika spava u jednoj
drugoj baraci s tuim ljudima.
Kada smo tako postavili problem, s jedne strane
neemo vladavinu novca, hoemo da ovjek doe
do izraaja koji treba da ima u drutvu, kad smo na
25

drugom mjestu kazali, da je drava ta koja mora da

mu 'tu vrijednost pribavi, kad smo dokazali da je
boljevizam uvukao ovjeka iz kanda novca u kande satrapske tiranije, nastaje pitanje 9ta mihoemo!
Na put Je jasan. Mi hoemo vladavinu naroda,
prvo zbog toga, to umjesito ovjek da bude vrijednost, danas je novac vrijednost. Mi hoemo da zavlada vlada opedravne, openarodne politike, umjesto sitne i male patftijske, klikake i koterijske
politike, jer samo tako e ovjek postati vea vrijedinost od novca.
Ko moe da je da? Polftike stranke ne mogu da
je dadu. One su izraz demokracije, ,one su se s njom
razvijale, razbolile i one se s njom nalaze na bolesnikoj postelji.
Ko moe dati tu vladavinu poretka, rada, prava
i 'blagostanja? To mogu dati sarno prave, prirodne,
iskonske, nevjetake organizacije. Stranke su vjetake organizacije. Nama trebaju prirodne, iskonske organizacije, koje postoje od vajkada, od kada
postoji podjela rada, otkad jedan ovjek zemljoradnik ore zemlju, zanatlija radi svoj zanat, tngovac
vodi trgovinu, i tako redom. Te organizacije, 'to su
stalei, prave narodne organizacije. Prirodne, niko
ih nije pravio. Niiko nije pozivao zemljoradnika da
postane lanom zemljoradnikog stalea, ali je on to
ve od svoga roenja i bie do kraja ivota. Ni radnika niko nije pozivao da bude lanom radnikoga
stalea; ni zanatliju, ni trgovca. Stalei ve postoje.
Mi hoemo i smijemo, i moemo jedino tako oekivati da doe velika vlada reda, pravde i blagostanja, moralni poredak, ekonomski poredak, samo tako, ako do izraaja u dravi umjesto stranaka politikih, dou prave narodne organizacije stalei.
Ako oni budu upitani o tome kako drava ima
da bude uredena, doi e kao prirodna posljedica
poredak koji mi traimo. Tu e novac ostati svojina
pojedinaca. Ali e postojati hijerarhija drutvenih
26

stalea, koja e da oneraogui i da ispravlja vladavinu novca. Novac nee moi da ima onaj uticaj koji
ima danas, svemoan, tiranski, satrapski. I u staleki uredenoj dravi sluie se novcem, jer je i pravo
i treba da se slui njim, ali novac nee vladati narodom. Sada novac vlada poii'tikim .orgnizacijama u
demokratskim dravama, jer politike organizacije
trebaju glasae. Staieima ne trebaju glasai, oni
imaju svoje lanove koji su ve tu. Stranke moraju
da trae glasae, da tre (burno odobravanje, apIauz!), a da bi trale moraju imati novca, moraju napraviti pakt i sa davolom. Kod nasi 'tako biti ne moe
i nee smjeti da bude tako. Ne moe da bude ve i
zbog toga, to su stalei takva organizacija, prirodna,
nevjetaka, sttalna, netrenutna i nerazdrugaina. i rtoga radi novac nema onaj znaaj koji ima u demokratskim strankama, koje su nosioci demokracije.

Prinuden sam da zavrim, pa vas molim na zavretku da vam dvije stvari kaem, dvije stvari koje
imaju veze sa posebnim naim prilikama o kojima i
svi nai ljudi 'treba da se izjasnc.
Mi imamo Jugoslaviju. Tu Jugoslaviju sainjavaju Srbi, Hrva'ti i Slovenci, a trebaju da je sainjavaju i Bugari. (Dugotrajno odobravanje i uzvici ivili Bugari!) To je prava, krajnja, stalna i, nadajmo
se, vjeita Jugoslavija. Ali ova zadnja etapa liijc jo
dola. Mi imamo tek ovu prvu Jugoslaviju, koja, da
tako kaem, jo ima teke porodajne muke.
Na pokret je jugoslovenski pokret. Samim tim
on je jasan i svojim imenom kae ta misli. On smatra Hrvate nerazdvojnim sastavnim dijelom jugoslovenske misli. Ne moe da se zamisli sudbina Srba
razdvojena od sudbine .Hrvata. (Dugotrajni aplauz i
uzvici: Tako je!), ba zato to je u prolosti iako bilo.
Ta prolost dala je primjer kako izgledaju zasebne
srpske, hrvatske i slovenake drave. To su drave
27

koje se mogu stvoriti ali nemaju dugoga ivota. Ni

jedan pokuaj nijc trajao vie od 200 godina. N1 Srbi
nisu mogli odrati dravu vic od 200 godina, ni Hrvati, u istom obliku, kao samostalnu zasebnu dravu, a isto tako ni Slovenci, ni Bugari. To je zakon.
Ne mogu Srbi, Hrvati i Slovenci sami zz se, svaki
ponaosob, da naprave vrstu dravu. Mogu da pokuavaju i uspjeli su, ali se to ruilo .kao kue od karata. Ima samo jcdan nain da stvore vrstu dravu:
pod jednim dravnim krovom. Zato mi kaemo: mi
smo jugosloveuski pokret.
I kad danas ima velik broj Hrvata koji su nezadovoljni, inoemo im rci: niste samo vi nezadovoljni, zar vi mislite da je u ovoj zemlji Srbima bolje? Podite po pojedinim srpskim pokrajinama, pa
ete vidjeti da i tamo postoji otro nezadovoljstvo.
To znai da ono nijc samo vae, nego ope. Za
ope nezadovoljstvo, opi lijekovi. Ono to e po-moi Srbima, pomoi e i Hrvatima. Jcdni isti lijekovi jedno isto rijeenje.
Ali i Hrvat kae na to: Ja sam kao .Hrvat nezadovoljan. Ako vi kao Hrvat govorite, rei emo,
pa ste nezadovoljni, a to se nezadovoljstvo sastoji
u 'tome to traite pravdu, to je upravo ba ono to
i mi traimo. To je dakle zajedniko nezadovoljstvo.
Kod vas se to drukijc zove, a kod nas drukije. I
ako je to nezadovoljstvo neto to se sa Jugoslavijom, kao cjelinom pomiriti anoe. onda je to i nae
nezadovoljstvo. Sauvaj nas Boe, ako se to ine moe
pomiriti sa Jugoslavijom, sa ogromnom injenicom.
jer onda od razgovora i dogovora sporazuma ne moe biti. A ako je ope nezadovoljstvo u Jugoslaviji,
onda je upravo ono to i mi osjeamo.
Svuda u isto hrvatskim krajevima gdje smo
govorili, a gdje nas ranije ni jcdan Hrvat nijc sluao,
govorili smo: eto, gospodin Maek, zovote ga svojim
vodom, ta veli on o Jugosiaviji? Neka kae: ima
jedna zemlja, zove se Jugoslavija: to je moja zcmlja,
28

 od Maribora do evelije i od Subotice do Kotora, to je moja zemlja. Neka om to kae i odmah e

cijela stvar drugaija postati. Neka on to kae pa ne
e imati s kim da se sporazumiijeva: ovladae Jugoslavijom. Ne moe on vladati treinom Jugoslavije,
a moe cijelom Jugoslavijom. (ivio Ljoti!) Ali da
bi mogao vladati, 011 je mora osjetiti kao cjelinu. Ne
moe vladati ako je ne osjeti i ne vidi, ili ako vidi
samo jeduu treinu Jugoslavije. (Tako jc!) Nema toga ko c mu inac moi dati da vlada.
Onda kad on budc vladao u Jugoslaviji, rijcavae sva nezadovoljstva, pa i hrvatsko. Nema onda
opasnosti da ba on rijeava to pitanje, kada prethodno osjeti Jugoslaviju kao cjelinu. Nema nikakvih
prepreka da ga ba on rijeava, ali e onda biti samo
sobom rijeeno. jer ono nije rijeeno to ovu rije,
iti'egovu, koju tako eljno ekamo da ujemo, ne ujemo.
Tako se samo moc rijciti hrvatsko pitanje.
I kad sam to govorio u Zagrebu. prije neku nedjclju,
ba ovako i ba ovim rijeima, iz prvih redova prepune dvoranc dola mi je samo ova upadica kao potvrda moje misli: ili tako, ili nikako.
Tako sam vam rekao kako mislim o ta'kozvanom hrvatskom pitanju.
Sada da kaem kako emo mi uspjeti sa ovim
naim gleditcm, kako e ova naa misao biti ostvarena. Mnogi od vas kazae: ovo nije rdavo, ali koja
korist kad ste daleko od vlasti; da bi se ovo ostvari'lo, itreba raditi, treba biti na vlasti, a vi stc daleko
od nje.
To pitanje kako e se doi do vlasti nije samo
moje, ono jc i vae, t. j. to samo od mene ne zavisi
vc i od vas. Da bi jcdna misao mogla da se ostvari,
potrebno je, prvo, da jc ona jasna i razgovjetna. Mi
takovu misao imamo. Nismo je iz prstiju isisali. Sa
ljubavlju smo se nadnijeli nad ogromnom konicom
ljudskom to tako neumorno ubori i romoni. Poto
29

smo takvo pitanje sebi postavili sa Ijubavlju i izbacili svu sebinost, mi smo tu misao iz ivota i stvarnosti iznijeli i svojom proglasili.
Alf nije dovoljna samo misao. Da bi jedna misao
bila ostvarena, treba i snage. Mi misao imamo i sada
kupimo snagu. Kako.je kupimo? Ne trei za glasovima i glasaima, za tom pljevom. Ne trimo za
glasovima, ve idemo za pravom snagom.
Sada objavljujemo misao svoju, inimo je poznatom Ijudima, ljudi je sluaju. Kod nekoga klica
misli padne i bude primljena, kod drugih padne i ugine. Ali tamo gdje klija, ona nosi snagu. Ta snaga
se kupi' bez buke, bez huke, bez vike, bez larane, kao
to biva na njivama naim od sjetve do etve. Od
sijanja do etve snaga se sakuplja. Tako mi sijemo
misao svoju na narodnu njivu pooranu nevoljom, i ta
misao, jednom posijana klija, raste, buja i donosi
snagu, ne glasove ve borce. Naa misao postaje
i njihova misao. Zrai oko sebe, umnoava se,
puta nove korjenove, bokori se. Kad biste upitali:
koliko takovih ljudi moete da sakupite? odgovaram vam: Ne znam koliki je taj broj, ali on svakog
dana raste. Nama za nedjelju dana olazi po 'hiljadu
boraca. Ti ljudi nisu glasai to danas glasaju ovdje
a sutra na drugoj strani. Naa misao postala je djelom, a na ovjek njen sadrug.
Onima koji vrte glavom, ne vjerujui u snagu
ve u broj, mi kaemo: ko stvara historiju? glasai
ili borci? I poruujemo naim borcima: vi to se
borite, to se rtvujete, to se zanosite, vi stvarate
liistoriju.
Naa snaga ne moe da se zakloni, ona se ve
osjca, ona ima utjecaja na drutvo. Mi smo ve uspjeli da natjeramo, koji ne misle kao mi, da govore
kao mi. Oni poputaju u svojim miljenjima i poinju
30

da govore jezikom koji dotle nisu znaii. Zar mi se

nije deavalo da proitam kako jedan ministar govori: mi hoemo na stalee da se oslonimo, a drugi: nama ne trebaju glasai! ?
A i broj, Boga mi, raste. Kao to sam ovdje u
Novom Sadu, prije godinu dana, jedva imao koga da
me slua, tako i svugdje drugamo. Ali zato sad nema
mjesta, gdje zakaemo na sastanak, da narod ne
dode sa velikom panjom. I da nam odmah poslije
pravi borci priu.
A mnogi kau: da napravimo nacionalni front:
vi stc Jugosloveni, ima jo Jugoslovcna, da sc skupe
Jugosioveni! Kad bi nam bilo stalo do povrnih uspjeha, mi bi zaista mogii, bez razmiljanja, glavake da potrimo tamo. Ali vi ste vidjeli koliko je na
pokret iz velike dubine potekao. Ne radi se o tome
hoc li biti na vlasti Petar ili Janko, hoe li biti ova
ili ona stranka, ncgo hoe li biti duboke promjene za
kojom stvari same tee; hoe li red, pravda i blagostanje da zavladaju? Ako taj front moe da to uradi,
onda i mi hoemo. Ako ne moe, onda ne emo.
Zato mi kacmo: Ovo je na put i sarno ovim
putem moemo ii (Dugotrajni aplauz i usklici: Tako
je!) Ako ima jo koga ko moe tim putem poi u
<lobar as! (ivio Ljoti! Dugotrajni aplauz.)

.j^lSr^.

31

IZDANJE VIHORA SPLIT