KNJIGA PRVA :

DOBA

TRANZICIJE

PET

VJEKOVA

SAMOE

Noas e odletjeti ptica, (nee vidjeti) ; Srebrna ptica tajne ivota, kao opomena. Ljudi e se zavui u miije rupe svoga kukaviluka, neiste savjesti, otvorie kapije sudbini. Slutei tajnu, izlazio sam napolje, u oaju, cijeli svijet je puzio na koljenima: DOLAZE LEINARI ! Noas e Oni to su slijeeni odrei se onih koji slijede, kroz tamu kao utvare, na putu vlastite mizerije. Zamisli: Tebe gledaju, pigmeji sa otrovnim strjelama i otrovnim jezicima; kao da prijete?! Dok spava dok se odmara od tue zlobe, cjeli svijet je kleao na koljenima: EKAJUI KAZNU ! Noas je svejedno da li se umire- ili se ne umire bez ivota, tumarajui od spoznaje do zablude, po mranoj jazbini samoe, kroz bunjita i leeve; ideje i smradove suverenih imbecila to zastae ispod sjene, zaueni; Kolika je ?! I kad lei a ne puzi, i kad uje a ne haje za uzdahe te svjetine, to vijek trai na koljenima: U BIJESU I MRNJI ! Noas hue, k'o oluja, ili rijeka, dozivanja beskunika, gubitnika to se kaju malo kasno. Tebe zovu.

Ne okree plavu glavu, rulji koja jeca, cvili, u neznanju to se gui, ubije i Boga tuje. Odlazak je ko dolazak. Samo tama a u tami tvoja sjena, svjetionik novog dana, i rulja to vjeno klei ekajui Gospodara. GULIBETIR RUMU !

Ja sam lo ovjek. Tanije: Ja sam lo Bonjak i vrlo slab Musliman, naravno, kad sam takav, zar mogu biti dobar ovjek! Pomirio sam se s tom injenicom. Biti Bonjak i biti Musliman, u ovakvom vremenu, nije lako. Treba biti glup ili treba biti roen takav. Ja jesam Bonjak i ja jesam Musliman. Ne elim biti nita drugo, to je moja sudbina. U stvari, i kad bih htio biti neto drugo, ne bih mogao. To je moj narod to je ona zajednica koju doivljavam kao svoju sa kojom se identifikujem. Mada sam svjestan izjasniti se takvim, znai odrei se mnogih mogunosti. Jer, taj moj narod nije poznat po nekoj pameti prilino i u prosjeku, nije pametan. Meni ne trebaju aplauzi niti razumijevanje moga naroda, moj narod ne zasluuje da me razumije, a ja- ja ne zasluujem bolje, jer mu pripadam iako mi je sve jasno. Odnosno moj narod je pametan onoliko koliko mu je pametan voa. A jedini voa, ak i dok je poprilino mrtav, Alija Izetbegovi, je ovjek ija pamet je ispod nivoa pameti malog djeteta. Primjer promaenog voe i osobe koja ne zna izabrati za sebe neto dobro a kamoli za svoj narod. On nije pametan ali nije ni poten ovjek. Sve te sitne i krupne krae koje je napravio zahvaljujui krvi svojih podanika-moga naroda, sav taj imetak, koji je ostavio svome sinu (Bakiru) i svojim kerima(Sabini i Lamiji), je kratkoga vijeka. Familija koje je uglavnom ivjela u bijedi, i koja je kroz poloaj jednog svoga potomka ugrabila bogatstvo, ipak e se vratiti bijedi, jer je to jedina konstanta u ivotima lopova i glupih ljudi. Pria o begovskom porijeklu obina je la taj bolesni, aksiom nacionalne samoobmane, koji je u nau zemlju donijeo vjeiti bjegunac, kad zagusti, Adil Zulfikarpai, u narodu poznat kao Adil-beg, kome svo njegovo begovsko porijeklo i sve to je imao, ne bi predstavljalo nita, da nije bilo potomka Pavelievog ministra Ante Nikia, ugledne intelektualke Dr.Tanje Niki, ije je porodino bogatstvo i bilo oslonac finansijske moi Adilove i njegovu priu o begovskom porijeklu uinilo moguom. On je mogao biti voa, da je znao ali Alija je bio puno vjetiji iako bez novca. Zamjerio sam Aliji I. mnogo toga ali prije svega, to to je glup a igrao se vatrom kako se samo on igrao sa politikom i narodom pisao je deklaracije o Islamu i Suverenosti BiH, pa se igrao suivota i vezanja zastava sa Hrvatima onda se malo igrao dvonacionalnih referenduma u tronacionalnoj Bosni i Hercegovini on je rtvovao mir zbog suverenosti on je ona kap koja je falila zapadu da prelije au Jugoslovenskog dravnog besmisla samo je on falio da rat bude duuuug i stravian a da mir sa njim bude jednako nepodnoljiv. Igrao je on igre sa mudahedinima i teroristima- ubijao je on po Sarajevu, Mostaru, Zavidoviima...Gdje god je stigao. Hode su mu lizale uvehlu, staraku guzicu a On je pilavio...i pilavio... i opet pilavio dok su ljudi ubijani i narod stradao.

Najvie se On, Dida Aljo, igrao sa svojim jadnim narodom sa nacijom kojoj je, njegov drug iz vlasti, po zanimanju Srpski Himler Radovan K. prognozirao nestanak i u dlaku pogodio. Zaista je Muslimanska nacija nestala u ratu a na njeno mjesto, je dola neka nova a opet tako stara i srednjevjekovna Nacija Bonjaka, u kojoj sam se i ja ugnjezdio. Htio sam govoriti o sebi ali, ovako, bolje shvatate s kim imate posla. Da, naravno, ja sam u Staroj Jugoslaviji bio politiki aktivan, bio po zatvorima, hapen i proganjan - nikad nisam volio voe i ustaljeni birokratski poredak stvari i odnosa. I borio se protiv toga ali...nisam dovoljno patio nisam stradao previe. Prvi sam Musliman kome je palo na pamet da organizuje miting podrke ugroenim Srbima i Crnogorcima na Kosovu, prije gotovo dvadeset godina. Prvi sam napisao politiki esej o ilasu u kome sam objektivno prikazao-u biti glorifikovao- njegov lik. Prvi sam u zemlji, prije vie od dvadeset godina, neposredno poslije smrti, njegove visosti, Velikog Voe J.Broza zv.Tito , napisao traktat o diktaturi i filozofski ogled o produhovljenoj tiraniji Broza i njegovih sluga u komunistikom mraku Jugoslavije, iz koga se nee moi izai lako i bez posljedica. Pisali su i drugi na slian nain ali nikada neko ko ivi u Brozovoj zemlji i ne misli otii iz nje. U tome sam zaista prvi. Jeste i psovao sam malo, prisjetio se Brozove brojne familije i mnotva kopiladi rasutih po cjelom svjetu a posebno po Balkanu. U tadanji Savez Komunista primljen sam maloljetan a istjeran iz njega poslije etiri godine, sa oznakom dravnog neprijatelja i mnogo presuda na zatvorske kazne za vratom.Na mojim malim leima i nejakim pleima a to su lea i plea malog momka iz provincije, koji je samo imao sree, da zna o kako dobro zna ispriati svoju priu. I dobiti dobre advokate. I troiti ogromno nasljedstvo na svoju odbranu. U ratu su me hapsili moji i zatvarali u dva navrata po ezdeset dana, u najgorem zatvoru na svijetu ZENICI. Ali su me preko rijeke lovili i snajperi drugog naroda dok su vojske treeg naroda ve imale naredbu da me ubiju. Ali nisu promaili su pa sam imao vremena da napravim jo mnogo gluposti i prilike da uveseljavam dokone svojim potezima. Tranzicija je majka promijena a ja sam plivao uz vodu uvijek i samo uzbrdo, dok se svijet lomio u barutu artiljerijskih kanonada, u salvama verbalne mrnje, rasizma, faizma, nacizma, germanizma, ivotnih turcizama i svakovrsnih idiotizama i padao i dizao se, kad su svi akteri ivota i ivot sam, aptali na uho, izdajniku misao LEGAO SI, ODMORI SE. Nisam se odmarao, nego sam nastavljao, sve dalje; sve bolje, i dalje, i bolje... Istjerao sam suguzice , kako se to kae u mom narodu, svete Islamske ratnike iz jednog Srpskog sela u Bosni i Hercegovina, iz Boinje, gdje su se bili udomili, razvili biznise i poeli temeljito trenirati lokalne policije Maglaja, Tenja i Zavidovia za budue teroristike akcije, nazivajui to Dihadom, i borbom Islamskih ratnika u neislamskom okruenju tj. u kranskoj Evropi. Pardon, kuji Evropi, kako to slatko oni izgovaraju na svom maternjem jeziku i jeziku svojih ludih i primitivnih uvjerenja. Kazali su tada ,za mene, da mrzim Islam- da je ta mrnja, toliko duboka i postojana, da sam samo zbog nje ukinuo Selam u vlastitoj optini. Istina, jedan moj drug, inae pokojnik, me nagovorio da zabranim sve vjerske pozdrave u slubenim prostorijama! Ja sam to naravno uradio.

O kako su me Hode i sitne ulje napadale zbog toga - u svim damijama moje lude domovine govorilo se da sam zabranio Selam u Maglaju, jer je Selam jedini vjerski pozdrav koji se mogao uti u kancelarijama moje jadne optine. I ta je zabava trajala kratko. Bavio sam se politikim radom u Harisovoj stranci privatnog prosperiteta i ostao u njoj punih est godina. I odatle sam istjeran a iz optinske vlasti sam otiao saminicijativno- godinu i pol, prije isteka mandata, ne dozvoljavajui olou da me sam otjera. Zemlju su opet poklopili majmuni tj. Nacionalne partije i nacionalni ljudi- profesionalci a uz njih se okupio najgori ljam sva tri naroda i uzeo da kroji sudbinu narodima i zemlji, upravo onakvu, kakvu, ovi narodi i zasluuju. I danas se bavim politikom u svojoj stranci i jo nisam uo da me neko hoe iz nje istjerati, pa mi je draga. Jeste mala ali mi je draga. Sve bi ovo, Vi svakako uli o meni, a sigurno ete uti i druge stvari, ali da ima gorih od ovih koje sam Vam otkrio - meni nije poznato. Inae bih Vam rekao. Jer, ja se obraam Vama, mojoj malobrojnoj publici i ne obraam se narodima ak ni onom svom kome pripadam i koga volim mada i dalje mislim da nije pametan. To to piem o njemu i to se trudim da ga drugi shvate i prihvate ne znai postojanje ambicije da ba ja, budem taj, koji e ga definisati kao naciju i ponuditi tu teorijsku i praktinu sliku civilizaciji kojoj taj narod pripada ( iako to ponekad i ne shvata ). Kao da volim nau duhovnu i istorijsku majku Evropu da prihvati svoje zabludjelo i davno otrgnuto edo, svjedoei o njemu i u njegovu korist. ak i kada grijei. ak i kada strano mnogo grijei, prihvatajui za voe, one koji ga ne razumiju i ne ele da razumiju na nain da bude shvaen i prihvaen, kao to rekoh. To nije moja namjera. Za tako veliki cilj, suvie sam mali. Priznajem. Priznajem. Priznajem. Cilj, moga pisanja i obraanja Vama je prilino skroman i realan. Dokazau Vam ono to sam prvo napisao, i to trebate uti o meni, (dakle o meni a ne o mom narodu) gdje god ili, s kim god se druili - kome god pripadali. Da, ba to Ja sam Lo ovjek !

NACIONALNI REFLEKS SAMOE

Postoji jedan veliki apsurd ili veliki nesporazum a pojavio se u Bosni. Naime, misli se da se nacionalno osjeanje i to upravo kod muslimana bonjatvo, mora i treba nauno potvrditi. Nacionalni osjeaj je subjektivno pravo svakog ovjeka, koji se mora respektirati i koji nije predmet prigovora niti analiza.

Ovim je rijeima, Adil Zulfikarpai, publicista i biznismen, hohtapler i donator, u Sarajevu, septembra 1990. godine, otvorio simpozijum na temu: Bonjatvo ansa ili bauk. Istovremeno, on je ukazao na jedan neosporan, premda, naglaeno politiki stav: NACIONALNO OSJEANJE SE NE MORA NIKOME DOKAZIVATI ! Bilo ono na bonjakoj ili na islamskoj podlozi bilo na nekom treem nivou istorijske i socijalne svijesti, suditi o tom osjeanju znai omalovaiti duhovnu poziciju pojedinca u zajednici i cjelokupne zajednice. Iako Smail Bali, istoriar i publicista, smatra da ...historijski gledano nije opravdano samo u Muslimanima u nacionalnom smislu nalaziti Bonjake. To su i drugi slovenski stanovnici Bosne, ako se tako osjeaju. Bali, meutim, procjenjuje, da je zahvaljujui politikim i kulturnim prilikama u devetnaestom i dvadesetom vijeku, bonjatvo splasnulo na muslimanski dio povijesne Bosne. Jedna je prepoznatljiva nit ovakvog pristupa: subjektivno-psiholoka osnova definicije pripadnosti, koja zaista, ne moe biti predmet prigovora niti analiza. Ali, je li to dovoljno, za objektivnu verifikaciju takve zajednice kao nacije: Nije ba obavezno. Ako su takva osjeanja, istorijski gledano samo statiki kontinuum neto nepromjenjivo i zauvijek dato u istoj formi, onda jedna takva zajednica, ni u sociolokom ni u bilo kom objektivnom smislu, nije nacija. Iako spadaju u domen elementarnih ljudskih prava to stvaraju uvjerenje o vlastitoj sigurnosti, takva osjeanja, ako su liena pozitivne istorijske svijesti, vrlo esto, su puna emotivnog naboja, pa se javljaju i kao iracionalni pokretai na zajednike akcije. Naravno, osjeanja pripadnosti kod Bonjaka ( nekad Muslimana), nisu u ovoj nenacionalnoj ravni. Ta osjeanja su samo dio jednog dugotrajnog i dinaminog formiranja SVIJESTI O PRIPADNOSTI jednoj nacionalnoj zajednici i ovjeanstvu u cjelini.Taj fenomen intenzivnih osjeanja pripadnosti jednoj zajednici (o emu govore Bali i Zulfikarpai) koji je proizveo specifinu homogenost kolektiviteta, sigurno je, samo jedna od mnogih faza u konstituisanju i razvoju jedne zrele i svjesne nacije. Ali ono to je sadrano u pojmu nacije, u njenoj definiciji i sutini, potpuno je pogreno traiti, po svaku cjenu u rezultatu istorijskog procesa. Nacija nije puki rezultat, ona je neprekinuti tok uspona svijesti od individualnog do kolektivnog duha, koji jasno lui

razliku u odnosu na druge zajednice ali i nepobitnu srodnost sa veim narodnim zajednicama i sa ovjeanstvom u cjelini. Uostalom, istorija svake nacije obiluje, vie ili manje dramatinim sukobima NACIONALNE IDEOLOGIJE I NACIONALNOG RAZUMA EMOTIVNE NACIONALNE APOLOGIJE I STVARNE SOCIJALNE SVIJESTI, i sigurno je da ni Bonjaci nisu lieni takvih sukoba koji se na politikoj pozornici konstantno odvijaju izmeu pravovjernih i otpadnika! Problem Bosanskih Muslimana Bonjaka, je po mnogo emu specifian istorijski i socijalni problem. ta su, u stvari, Bonjaci, danas?! Jesu li ba Bonjaci ili su, jo uvijek, pomalo i Muslimani ?! Da li je rije o Junim Slovenima, Trakom plemenu Besi ili Vizigotima sa Ilirskim genom i pedigreom je li, ba, rije o naciji, koja je na put vlastite posebnosti krenula sa heretikih- bogumilskih pozicija ili tek o pravim muslimanima u kojima se spletom sudbinskih kataklizmi i istorijskih okolnosti, nataloilo mnogo smrada najgore predstave komunizma?! TA FORMIRANA OSOBENOST TAJ NESAVRENI ISTORIJSKI INDIVIDUALITET TAJ NACIONALNI SPECIFIKUM kao signum jednog ireg interesa i vieg oblika kolektivne svijesti, sve je od toga pomalo. Ali ta je vie od toga ta je u njemu dublje i trajnije; to i jeste predmet ove studije i njen zadatak: da principe nacije i njena svojstva ne izvodi iz glave ve iz stvarnosti iz onoga to ona jeste a ne kakva bi mogla ili trebala da bude. Zato i nemam namjeru upirati prstom u tue nacionalno smee; u druge nacionalne egzaltacije i histerije kako bih opravdao nesretnu istorijsku poziciju mog nesretnog naroda daleko je vanije sagledati vlastitu naciju kao sadrajnu duhovnu tvorevinu kao segment i subjekt vienacionalne zajednice uoiti svu tragiku te dimenzije i pronai put za prevladavanje ambijenta vjene tragedije i bezizlaza. A dimenzija tragedije, koja svoje opravdanje trai u nerealnim politikim ciljevima koje, neko moniji treba realizovati na tetu naih komija i stvarne istorijske i kulturne brae (Srba i Hrvata), ili, da se izvri homogenizacija u okviru jednog primitivnog poimanja vjere i ideolokog pogleda koji oponira cjelokupnoj zapadnoj civilizaciji (kojoj kao nacija pripadamo) i to po svaku cijenu, pa i po cjenu uplitanja u vrtlog dugoronog bezbjednosnog konflikta civilizacija; zaboravljajui stotine hiljada mrtvih, ranjenih, protjeranih ili izbjeglih kao tek okonanu krvavu epopeju razdvajanja naroda i sistema unitavanja specifinog duhovnog obrasca to je krajem dvadesetog vijeka bio u usponu i unitenje tla, rasparavanje oslonca jednom nainu miljenja, jednoj pozitivnoj svijesti zajednitva taj in koji ravan je genocidu sve skupa, ili sve to samo za sebe, predstavlja dovoljan unutranji razlog svake nacije da preispita izabrani put osvjeenja. I ukoliko taj glas preispitivanja bude snaniji i nadvlada histeriju anti-bosanske kampanje Harisa Silajdia utoliko e prije duhovnost i pamet nacije odnijeti pobjedu nad logikom opravdanog robovanja pojedinca kolektivnoj katarzi i instinktima, u ime nedostinih ciljeva. Istina, lijepo je i, katkada, asno teiti zvijezdama. Iz takvih tenji izvirao je , esto, progres civilizacije, ali, ponekad treba znati koja je cijena takvih stremljenja.

Jer ako je cijena GLAVA ta dvomilionska glava bosanskih muslimana ako je cijena ruenje egzistencije i budunosti nacije, onda oni, koji bi plaali takvu cijenu ne tee zvijezdama nego narodnoj nesrei, vodei ga u stradanje i neizvjesnost. I u staru predrasudu necivilizovanih naroda koji kada dou u dodir sa razvijenijim narodima zaborave prostu injenicu: OSNOV SVAKE UTICAJNE ZAJEDNICE ine RAZVIJENO MILJENJE I OSJEANJE. Kod Bonjaka su znaajno i evidentno prisutna, razvijena osjeanja ( nacionalni instinkt i nacionalni refleks) ali i odsutni bilo kakvi racionalni sistemi u promiljanju vlastitog kolektivnog interesa. Ja ne mislim da je taj refleks ili to osjeanje Bonjako mislim da ono potie, prije svega, iz izvora tzv. negativne identifikacije spram Srba i Hrvata. ak ne vjerujem da je bosanskom muslimanu posebno bitno, da li e se imenovati kao Bonjak ili kao Musliman on je samo uvjeren u opravdanost vlastitog stava da u nacionalnom pogledu nije ni Srbin, ni Hrvat. On to i ne eli biti a produbljivanje i uoptavanje svoje line drame i pozicije, on sa punim povjerenjem ostavlja svojim politiarima, svojim voama onima koji se bez rezerve identifikuju sa njim i njegovim osjeanjem. Iz tog negativnog odreenja Bonjaci, polako ali sigurno stupaju na polje pozitivne svjesti o sebi kao zajednici. Provodei jednu anketu ( u Tuzli i Sarajevu), od juna do decembra 2006. godine, na po hiljadu ispitanika, doao sam do poraavajuih saznanja o nivou istorijske svijesti nacije poraznijem, tim prije, jer je Silajdi uinio sve da postigne maksimalnu hiper-senzibilizaciju i uspio u tome. Bonjaci vrlo malo poznaju istoriju bosanske dravnosti, od one srednjevjekovne do AVNOJske i ove, dananje. Ne poznaju imena bosanskih banova (Sarajevo: ban Bori 1,4 % ; ban Kulin 78 % ; ban Matija Ninoslav 0,8 % : - Tuzla: ban Bori 0,6 % ; ban Kulin 83,3 % ; ban Matija Ninoslav 1,2 %), imena bosanskih kraljeva Tvrtka Kotromania i Stjepana Tomaevia ( u oba grada) 8 % ispitanika, samo je ulo, ali za kralja Ostoju, gdje je bio i odakle je doao ili, ko je Dabia, to niko niti je uo, niti zna. Ispitanici su uli za Bogumile ( Sarajevo: 88 % ; Tuzla: 93 %), ali ta su bili, ta radili i otkuda u Bosni, relativno razuman odgovor dobili smo samo od jednog profesora istorije, u srednjoj koli, u Tuzli. Za sve druge, to je, prije svega neinteresantno pitanje pa i znanje o njemu i sam odgovor , nemaju neke posebne vrijednosti. Ujedno, nijedan ispitanik, u oba grada, sebe niti moe niti eli identifikovati kao sljedbenika duhovnosti Bosanske crkve (kakva crkva, tobe jarabi, ja sam muslimanka, ree jedna ispitanica u Tuzli). Niko nije ni uo za Franjevaku redodravu Bosnu Argentinu i za njenu ulogu posljednjeg uvara srednjevjekovne tradicije bosanske drave gotovo svi su uli za Husejn kapetana Gradaevia i za Zmaja od Bosne, ali, malo ko je znao da je tu rije o istom junaku, te kako se to junatvo ispoljilo gdje je sve ratovao da se tukao protiv Turaka na Kosovu (valjda protiv Srba, gdje e se Husejn boriti protiv Turaka, rei e jedan nastavnik matematike u Sarajevu). Za Safvet-bega Baagia, jedva da je 5 % ispitanika u Sarajevu ulo a u Tuzli tek 3,5 % - da su ga zvali Mirza, tj. da je i sam sebe tako nazivao, prvi put uju ne znaju ko je Firdus Ali-beg a za Ademagu Meia, uglavnom su uli i odgovarali u stilu: a, to je onaj ustaa ili onaj doglavnik Paveliev.

Zato i mislim da samo ime (Bonjak) koje se ovoj naciji pretpostavlja kao najvanije dostignue sdaovske vlasti i jasan otklon od komunistikih rjeenja (tipa Musliman), je u sutini marginalno pitanje daleko je vanije da ova EVROPSKA NACIJA , nedvosmisleno i jasno formulie vlastito istorijsko i kulturno iskustvo i pretoi ga u kolektivnu svjest. Sama tradicija je uglavnom u ovakvom procesu, nesiguran saveznik, naroito jer tradicija i nije bila konzistentan dio nacionalnog bia. Ona se mijenjala, oblikovala i prilagoavala objektivnim politikim i istorijskim okolnostima, tj. kako ree Mea Selimovi:
Naa generacija je svijedok da su se iz tradicije izvlaili as ubojni zvuci koji su podsticali hrabrost, as pozivi na osvetu koji su podsticali surovost; as seljako lukavstvo koje je pozivalo na opreznost, as trpeljivost as netrpeljivost, ve prema oblanom ili sunanom danu istorije ili prema afektivnim raspoloenjima.

elim da potvrdim osnovno polazite: Nacionalno osjeanje Bonjaka poteklo je iz negativnog odreenje u odnosu na moguu pripadnost srpskom i li hrvatskom nacionalnom korpusu a sam izvor tog negativnog odreenja nije u istorijskom odnosu nacije prema Bosanskoj dravi, Bogumilima ili Bosanskoj crkvi nego, prije svega, u vjerskoj svijesti i pripadnosti Islamu kao neporecivoj i nepromijenjivoj injenici, koja je ovoj zajednici (porijeklom i kulturom evropskoj) u Evropi odredila stazu na kojoj je ekaju vijekovi mrnje, nesporazuma i samoe. Taj vjerski refleks razlike bio je vjekovima uvar saznanja o vlastitoj posebnosti i to mu treba zapisati u nedbosmislenu i trajnu vrijednost, koja se, naalost, jo uvijek, nije ispoljila u svojoj cjelokupnosti. Svakako da je sazrijevanje nacionalne svjesti adinamian proces vie evolutivan nego revolucionaran, pogotovo, ako se promijenom politikih okolnosti mijenja intenzitet pojedinih uvjerenja. U samo zadnjih 100. godina, Bonjaci prelaze put od poturica vjerske skupine u okviru srpske ili hrvatske nacije do jugoslovena, neopredjeljenih, Muslimana (koji ba i nisu bili sjajni nego poluateiste mada to protivrjei tadanjem imenu) do dananjih dana, kada i ne znamo, kakav e biti rezultat popisa stanovnitva i kako e se pojedine grupacije iz Tuzle, Hercegovine ili Unsko-Sanskog kantona izjasniti i hoe li prihvatiti bez rezerve, novo-staro ime Bonjaci. Na ovom prostoru, domovina i nacija pripadaju voi i kroz taj odnos najjasnije se definie istorijska svjest predmetne zajednice: jer, Domovina je iskljuivo teritorijalna kategorija a svijest o pripadnosti je feudalna. Velike evropske nacije-drave su jo sredinom devetnaestog vijeka uoile potrebu za naunim traganjem po prolosti kolektivnog poimanja u pokuaju razumijevanja kontinuiteta istorijske svijesti stvarajui nacionalne istoriografije, koje su danas zastarjele ali, koje su svojevremeno bile izvor nacionalnog zanosa, romantizma i mobilizacije. Sa takvim iskustvom od dvjesto godina njihovi diplomatski predstavnici nastupaju danas prema Bosni, tj. u njoj. Svjesni neminovnosti sazrijevanja nacije, njenog neizbjenog osvjeenja, oni znaju da se taj proces ni na koji nain ne moe zaustaviti i zato ga podstiu i ubrzavaju, stvarajui tom prilikom, Bonjacima i nunu kompaktnost teritorija na kome e se taj duh i ta svijest, ispoljavati i realizovati excluzive. Takvim pristupom, oni ujedno, izriu presudu Bosni i Hercegovini u onom istorijskom i dravnom obliku kojem Bonjaci tee.

Ispisujui stranice vlastite nacionalne samosvijesti Bonjaci, ovaj put zajedno sa Srbima i Hrvatima ispisuju rjei epitafa za Bosnu i Hercegovinu i posljednje stranice istorije zajednikog ivota u slozi i razumijevanju. To u sutini i jeste namjera velikih nacija (Francuza, Njemaca, Engleza...): Razviti svijest malih balkanskih pigmeja ne uvaavajui istorijske procese koji su formirali odnose na Balkanu; nametnuti svoj sistem vrijednosti i kriterije i omoguiti uzlet nacionalne svijesti. Samo na taj nain je mogue Bonjacima (toj udnovatoj evropskoj naciji sa Islamskim obiljejima) smanjiti manevarski prostor unutar srpsko-hrvatskih klijeta i time ukloniti perspektivu razvoja u pravcu moderne, bogate i politiki znaajne nacionalne zajednice. I tu Bonjacima nee pomoi promijena imena dok god bonjatvo bude poimano ne-istorijski i ne-nauno. Inae, taj pojam Bonjak ili Al-Bosnawi koji je ovoj naciji darovala stara okupaciona literatura i svijest, predstavlja samo sredstvo za lociranje jedne datosti osuene da trpi jaram feudalne i imperijalne politike osmanskog carstva, bez jasnog razgranienja semantikog polja koje ovo ime moe pokrivati bez nune istorijske i kulturne podijele unutar te oznake. Iako taj pojam Al-Bosnawi nije regionalna nego narodnosna oznaka, to ipak, nije narodnosna oznaka u smislu definisane i homogene zajednice, nego stanovnitva (raje) na jednom prostoru, za iju diferencijaciju, u to doba, niko nema volje niti znanja. U zadnjim godinama devetnaestog vijeka, Austro_Ugarska monarhija, sprovodei ideje svoga ministra Benjamina Kalaja pokuala je postojanje bosanske nacije prikazati kao gotovu injenicu, oivljavajui srednjevjekovnu bogumilsku tradiciju. Prihvatajui te napore kao osnov vlastitog naunog koncepta, bonjatvo je ba kao i muslimanstvo polazilo od vjerske svijesti kao apsolutnog temelja nacionalnog identiteta. Naravno da vjera nije jedina ni najbitnija odrednica. U stvari, u krilu islamske vjere, jedna narodna, juno-slovenska grupacija, etiri puna vijeka, titila je svoje interese bila favorizovana, davala ajane i kajmakame (vojne i civilne vlasti), regrutovala age i begove u svojim redovima ponekad vezire, katkad pae, mjenjajui jednu tradiciju za drugu i jedan kulturni obrazac drugim. Na to gledam samo kao na istorijsku injenicu i ne traim u tome zrno pozitivnog ili negativnog odreenja (za ovu studiju to je irelevantno). Zato je ovoj naciji u kolektivnoj podsvijesti to vrijeme moi koga se prisjea sa sjetom, i zato se nada, da se to doba moe i povratiti, A NE MOE !
Vjerovatno iz tog razloga, jedan ugledni beogradski, univerzitetski profesor, neposredno pred rat koji e razoriti i podijeliti sve to je bilo zajedniko, rei e mi: Tako mora biti, jer vi, jo uvijek, toliko volite Tursku, a mi, jo uvijek, je toliko mrzimo.

Pria o Turskoj, o Austro-Ugarskoj ili o Bonjatvu je ve odavno puka mitomanija o kojoj se ne moe razlono ni razgovarati. Jo uvijek. Politiki obrazac na kome je baziran ideoloki pristup takvom poimanju vlastite nacionalne zajednice, najpotpunije najbesmislenije je iskazan u jednom pismu upuenom Adolfu Hitleru u vrijeme Drugog svijetskog rata:

 FIRERU NA ! ... Mi Bonjaci kao Goti, tj. kao germansko pleme pod imenom Bosni, doli smo u Treem vijeku sa sjevera na Balkan u tadanju rimsku provinciju Iliriju. U estom vijeku, za vrijeme vladavine Teodoriksa kralja Istonih Gota, ijoj dravi je pripadala i Ilirija, kao gotska, granina provincija, koja je na istoku dopirala do Drine, imjenili smo stari rimski naziv za nau zemlju, narodnim imenom Bosna, u starom narijeju Bosen, to je znailo dobri ovjek. Suprotno od bijesan to znai lo ovjek. Poto je naa zemlja bila nadaleko poznata po lijepim predjelima, dali smo novoj domovini ime Bosna, u namjeri da je oznaimo kao dobru i lijepu zemlju. Zbog toga smo i glavnoj rijeci u zemlji dali ime Bosna. U estom vijeku doli su Sloveni u nau zemlju pod imenom Srba i Hrvata. Nai preci, kao Goti, uzeli su ih za radnike na svojim posjedima, jer su tada bili upleteni u uasne borbe sa carem Istonog rimskog carstva, Justinijanom. Razlike u duhovnim i antropolokim osobinama izmeu nas Bonjaka s jedne strane i slovenskih plemena, dakle Srba i Hrvata s druge strane, odrale su se do danas. Devedeset posto Bonjaka imaju tanku, plavu kosu, plave oi i svijetlu boju koe a osamdeset posto Srba i Hrvata, debelu crnu kosu, crne oi i tamnu boju koe. Bonjaci su poznati kao ljudi otvorenog karaktera, a Sloveni su ponizni, o emu, kod nas u narodu, postoje mnoge anegdote. Srbi su odmah, po dolasku na Balkan prihvatili Istino hrianstvo, Hrvati rimo-katoliko, dok su Bonjaci ostali vrsto pri svojoj gotskoj, arijskoj vjeri, prema kojoj Isus nije Bog, ve samo boansko bie, ali najsavrenije. Ovu vjeru pod narodnim imenom Bogumila, to znai vjere Bogu mile, zadrali su do dolaska Turaka 1463. godine. Onda su svi odjednom, primili islamsku vjeru, jer su Islam, kao i naa bogumilska vjera u dlaku isti po vjerskim naelima, tj. u odnosu na boanstvo da je Bog svemogua, nevidljiva sila, a Isus njegov prorok. Oni su ostali uporni u tome da zadra kukasti krst, koji su kao Goti donijeli u Iliriju, odnosno Bosnu i svoje grobove ukraavali tim znakom da bi naglasili razliku izmeu sebe i doseljenih Slovena- Srba i Hrvata (vidi priloene fotografije 1, 2, i 3.). Nakon prihvatanja Islama oni su kao muslimani, premda Islam ne trpi nikakve druge oznake osim islamskih, na nadgrobnim spomenicima, zadrali taj znak na pojedinim od njih ( vidi fotografiju br. 4.). Kukasti krst se veoma esto sree na bosanskim, narodnim vezovima i tkanju. U Srbiji i Hrvatskoj nema nigdje traga kukastom krstu. Jedan od glavnih razloga prelaska na Islam, pored gore pomenutih, istih osnovnih naela vjeroispovjesti, bio je to je istono-rimska crkva (Srbi) i zapadno-rimska crkva (Hrvati i Maari), vodila protiv nae drave krstake ratove zbog toga to smo, navodno, nevjernici. Tome naprotiv, od upada cara Justinijana u nau gotsku dravu pa do osnivanja nae, bosanske banovine i kasnijeg kraljevstva, bogumilska vjera je dravno, bila priznata... Bosna ima svoju sopstvenu kulturu koja se ogleda u bosanskom nainu gradnje, sopstvenoj ornamentici, narodnim vezovima i tkanju, u bosanskim poljoprivrednim oruima, a osobito u ljepoti i bogatstvu naih narodnih pjesama, koje su se i velikom Geteu (Goethe) dopale i za koje je on rekao da su najljepe na svijetu. ta vie, on je jednu i preveo (Hasanaginica). Na bosanski govor uzeli su Srbi i Hrvati (Vuk Karadi i Ljudevit Gaj) za svoj knjievni jezik, jer dok su Srbi skoro 500. godina bili robovi Turaka, a Hrvati to isto 800. godina bili

Maarima, mi Bonjaci, smo svo to vrijeme bili slobodni i bili u stanju i imali mogunosti da na narodni govor izgradimo i usavrimo. Fireru na! ... ! / Djelovi Memoranduma koji je u jesen 1942. godine upuen Hitleru sa naznakom: Njegovoj ekselenciji Adolfu Hitleru, Fireru njemakog naroda Berlin / Kao autori ovog pisma pominju se Uzeiraga Hadihasanovi, njegov zet Mustafa Softi (gradonaelnik Sarajeva) i inenjer Suljaga Salihagi iz Banja Luke. Samo politiki motivi i nita drugo to bi bilo vrijedno komentara na ovakav pristup, tim prije jer su prie o Gotima i kukastom krstu prvi i zadnji put pomenute. Ko zna, koji put po redu, pozivam za svijedoka Meu Selimovia: Pomenuo bih samo traenje bogumilskog korijena u knjievnim dijelima, kao autohtonog izvora bosanskog duha te idealizovanje 1878.godine kao perioda bosanskog, muslimanskog junatva, to je istina i narodnooslobodilakih otpora, to nije moglo da bude. S tom tenjom i pod tim idejnim znakom napisano je posljednjih godina nekoliko knjievnih dijela, pjesnikih zbirki, drama, romana i dr. , od kojih su neka napisana veoma darovito. To je meutim vrlo udno, jer bogumilstvo nije ni izvorno bosanska pojava, niti se samo u Bosni zadralo, i isto je toliko uvezena koliko i ma koja ideologija nastala na tuem tlu. Manihejska , hrianska jeres koja se rairila od Istoka preko Bugarske, Bosne, Italije do June Francuske, pod imenom Bogumila, Patarena itd. nije po duhu iskljuivo naa katarskih steaka u Junoj Francuskoj ima koliko i u Bosni. Zato bi se internacionalna ideologija proglaavala i smatrala iskljuivo naom? Ona je zanimljiva kao i sve to se deavalo na naem tlu, kao i Pravoslavlje, Katolicizam, Islam, pojava Sefarda ali nikako vie. To je zatrpavanje bola koji nastaje od povijesnog vakuma, ali na osnovu istorijskih injenica koje je teko ijednim dokumentom potvrditi: to je projiciranje bonjatva i bosanskog zajednitva u prolost gdje ih nije bilo. Otpor muslimana austrijskoj vojsci 1878. godine, takoe je enja za uspostavljanjem oskudne istorije. Muslimani su se zaista borili protiv Austro-Ugarske okupacije, ali ta borba nije oslobodilaka ona je velianstvena ali oajnika, tragina, bezizgledna, unaprijed izgubljena. Oni su se borili protiv povijesnih fantoma, protiv davnog istorijskog udesa koji ih je religijom vezao za okupatora, odvojivi ih od njega svim ostalim, i od raje, svoje brae po krvi. ( MEA SELIMOVI, sjeanja, str.25. i 26.)

Austro-Ugarska vlast nije puno brinula o bosanskoj ljubavi prema Turskoj imperiji cilj njene politike bio je razjedinjavanje i slabljenje srpskog i hrvatskog etnikog korpusa stvaranjem tzv. tampon nacije (izraz je Kalajev) u vrijeme buenja nacionalne svijesti Srba i Hrvata. Krah te ideje i neuspjeh Austro-Ugarske vlasti nisu demoralisali vlast Josipa Broza Tita, koja je ovaj projekat dovela do kraja sa malim korekcijama podloga nacionalnog identiteta nee biti bogumilska hereza nego Islam. Tako je, komunistika, BEZVJERNIKA VLAST, darovala toj narodnoj grupaciji pravo na nacionalno odreenje i nacionalno ime: Musliman.

(Musliman perzijska izvedenica od arapskog participa MUSLIM, to u vjerskoj terminologiji oznaava osobu koja bol svladava i ivot predaje, jednom i jedinom Bogu!) Ovo ime je neminovno usmjerilo dalji razvoj nacionalnog duha, u stvari zaustavilo razvoj nacionalne svijesti, kao istorijske, socijalne i politike svijesti. Mnogi Bonjaki ideolog i intelektualac, vidjee u nazivu Musliman jedno uzgredno nesavrenstvo i omaku tadanjeg sistema ili politiku namjeru da se bosanska dravnost kod stranca - zabunom, a kod domaih nacionalistikom navikom, ne pripie samo jednom nacionalnom elementu mada je najmanje, o tome rije. Podstiui u Muslimanima upravo ono to ih ini posebnim u odnosu na druge junoslovenske narode, vlast Josipa Broza Tita izgradila je muslimansku nacionalnu graevinu na istoj vjerskoj svijesti Islamu, elei jasno kontrolisati i usmjeravati pravac daljeg razvoja nacionalnog duha, odreujui mu vjeru kao putokaz te ujedno umiriti slubene nosioce odvajanja (hode, hadije, ulemu...) kao legitimne predstavnike nacionalne ideje ( identifikovane sa vjerom ), po pravilu nesposobne za istorijski pogled na nacionalnu perspektivu. Tako je jedna nacija, bez ijedne nacionalne institucije, bacila se na fanatinu izgradnju vjerskih objekata. Za tih 45. godina postojanja komunistike (ateistike) vlasti u Bosni i Hercegovini napravljeno je preko 2000 vjerskih objekata za potrebe muslimana ( vie od 950. damija, preko 500. mesdida, oko 350. prostorija za vjersku poduku, stotine pomonih objekata i stanova za vjerske slubenike). U isto vrijeme, poreenja radi, Pravoslavna crkva u BiH je imala oko 600. objekata za vjersku namjenu ( 280.pravoslavnih crkava, 150. kapela, 170. parohijskih domova i dvadesetak objekata za vjersku poduku). Na taj nain, u kontekstu ideolokog jednoumlja, u bosanskom muslimanu je guena nacionalna svijest a podsticana i izgraivana vjerska svijest kao negacija narodne srodnosti i slinosti sa ostalim juno-slovenskim narodima. Iz tog odnosa je izrastao taj snani instinkt razlike i zato je predstava o vlastitom identitetu svedena na predstavu koju namee politiki usmjerena i motivisana, vjerska svijest. Kljuno pitanje, na ovom mjestu jeste:Zato se onda, ta svijest nije razvila ako je ve bila politiki stimulisana i favorizovana? Upravo zbog te istorijske crte kod Bonjaka: nema mitova, nema vjenih ideologija, nema apsolutnih puteva do sree sve je relativno pa i odnos prema vlastitoj vjeri, koju su ovoj zajednici propovijedali nepismeni i polupismeni inovnici vjere, to kroz vijekove svoga djelovanja i uenja, oslobodie Islam misaonosti i filozofske dubine a pretvorie ga u seddu, kao svrhu i kao moral konstantno ponavljajui pogreno shvaenu maksimu: djeluj ne preispituj). Vjekovima siromane interpretacije jedne grandiozne misli i vjere, u ratu potpomognute kojekakvim oloom iz Afrike i Azije, nisu ni mogle snanije, potpunije i iskrenije privui Bonjake pod svoje okrilje. To su konano shvatili i vjerski uenjaci iz arapskog svijeta, koji su iskreno, na zahtijev i traenje Harisa Silajdia poslali uitelje pravog puta i koji su zbog lanih informacija, na pitanje aktivne islamizacije bosanskih muslimana gledali kao na dnevno-politiki, gotovo zavren proces a ne kao na istorijski projekat.

Informacije radi - na po hiljadu ispitanika u Sarajevu i Tuzli svi ispitanici, muslimani, bez rezerve istiu da jesu muslimani, kolebajui se oko bonjatva; svi su uli za Muhameda s.a.v.s. ( kako ne bih znao ko je On, to djeca znaju) ali ko je Hazreti Ebu Bekr, Hazreti Omer bin Hatab, Hazreti Osman bin Afan i Hazreti Ali bin Ebi Talib (Hazreti Alija), znao je samo jedan vjerski slubenik iz Tuzle, obuen u graansku odjeu. Za Muhameda Abduhua, Sejida Quotba, Ebu Hanifu, Malika, afiju i Hanbela, isto tako, osim pomenutog vjerskog slubenika , niko nije ni uo. Na pitanje: Ko je Raid Rida a ko El Afgani, jedan ispitanik je doslovno rekao: Idi u Teheran pa tamo pitaj, a bosanski je musliman i student pravnog fakulteta u Tuzli. Zato je sve ovo bitno: Prije svega da odustanemo od nepotrebne idealizacije svoje zajednice a zatim, i kao saznanje da se proces pretvaranja nacionalnog refleksa u nacionalnu svijest ne moe ubrzati, niti stimulisati, te da to nije puki dnevno politiki proces koji e se okonati im Haris donese novi Ustav BiH i ukine Republiku Srpsku! Izgradnja i razvoj nacionalne svijesti je muan istorijski proces i najvaniji zadatak koji stoji pred politikim strankama, kulturnim i vjerskim organizacijama, raznim, formalnim i neformalnim udruenjima graana ove nacionalne zajednice, i sa tom injenicom se moraju pomiriti svi oni koji su mislili za JEDNU NO ili JEDNU VLAST, oblikovati i trajno definisati identitet bosanskih muslimana. Puno je tu lutanja bilo i do sada, bie ga jo vie, na velikom putu do pune istorijske zrelosti. A kada se nacionalni afekti smire i ustupe mjesto pozitivnoj istorijskoj svijesti (jer je nacionalna svijest prevashodno, istorijska svijest) BONJAKI NARODNI DUH i NJEGOVO NACIONALNO BIE, ukazae nam se kao jedna velelepna graevina podignuta na temeljima slovenskog duha. U nju su, hiljadama godina svoje duhovno bogatstvo jezik, kulturu, obiaje, tradiciju, svoj etos, ugraivali Juni Sloveni, u jednom istorijskom procesu koji mi ne poznajemo ili o kome znamo vrlo malo ali koji je objektivna injenica i kao takav, vaan sadraj nae svijesti, savjesti i podsvijesti. A istorija bosanske dravnosti i njena propast, te Islam (koji se u znaajnijoj mjeri, na ovim prostorima, prihvata tek u esnaestom vijeku) predstavljaju jednu uspjelu i lijepu fasadu na toj istorijskoj graevini. I da treba odravati jednako svijest o zatiti, uvanju i unapreenju, temelja kao i fasade (fasada je lice nae) ne insistirajui na tome ta je znaajnije, jer je u ovoj fazi razvoja kolektivne svijesti, znaajno oboje i sve troje. Naravno i osjeaj Bonjatva ali ne kao najvaniji trag osjeanja pripadnosti nego kao istorijski fenomen privrenosti jedne zajednice svojoj zemlji. Ako se taj osjeaj, u formi refleksa, pripisuje samo bosanskim muslimanima ako se time prisvaja samo za sebe sva istorijska determiniranost i korelacija sa domovinom nazivajui novo imenovanje u Bonjaci, racionalnim gestom bjega od imena Musliman koje izaziva averziju na demokratskom zapadu, onda treba istai barem dva bitna momenta: PRVO: Istorija Bosne nei i ne moe pripasti samo Bonjacima, kao ni nekakav, dravni legitimitet na upravljanje i nasljedstvo novo ime, Bonjaci, ojaae neutemeljene sudove o postojanju kroz vijekove tri, paralelne Bosne

(Bonjaka bogumilska Srpska pravoslavna i Hrvatska katolika) a cjelovita istorija dravnog prostora i tla, fragmentirae se na tri nacionalna djela (vjerska naravno), pri emu e Bonjacima ostati i oni dijelovi istorije koji im objektivno ne pripadaju i koji sa stanovita identiteta i objektivne istine, nemaju ni kulturnog ni istorijskog smisla. DRUGO: Ako se budunost nacije gradi na racionalnoj negaciji morala i ako objektivni interes treba da potisne najdublje subjektivno osjeanje, koje se nee razvijati, onda, moram priznati, te nae politike babice i kumovi, dali su pravo ime i zamjena imena, mada e izazvati konfuziju u doba popisa stanovnitva, pogodie tu metu koju su naciljali, a mi emo kao zajednica, traiti, negdje spolja, vlastiti subjektivitet i bogatstvo jer ga u sebi neemo moi prepoznati. Iako je naa dunost da o tome govorimo i da to nae kolektivno istorijsko iskustvo i kulturni sadraj pokuamo formulisati, ipak e ovaj proces, bez obzira na evropske trendove internacionalizma, potrajati, jo dugo vremena.I nee biti pravolinijski.

VRIJEME ZA IVOT

1.
San poinje, jutrombunovnim teturanjem kroz mrak tek probuene svijesti. Krmeljive oi, privikavaju se na svijetlost puta kojim hodimo u bunilu; misao se lijeno pridie, nesigurno mae krilima kao da sumnja u sposobnost svakodnevnog raanja i svrhu pokoravanja zarobljenog tijela ogranienom duhu. Prevara je zajednika iluzija da se neto mijenja osim broja, dana ili noi, u kalendaru odlaska koji shvatamo kao neminovnost a ne kao bezizlaz.

Vrijeme klizi i neko dalek, pjesmu pjeva: Ne trai me.Ove noi elim poi sakriti se ispod zvijezde Niko nikom nee doi u samoi i putevi kraj nas jezde!

2.
Razgovaramo trezveno uvjereni u razlonost naeg povjerenja munom odbrojavanju ivota: vremenom, danas, mi smo umjetnici, to slikaju mrtvu prirodu puni entuzijazma, vjere u statistiku. Postoje i ene niske i visoke, lijepe... i jo ljepe. One izlaze u etnju neke nose suncobran ili ne nose nita osim kiobrana, u suknjama ili pantalonama. Puno razliitih rijei prati ritual otkucava trenutak arenila. Slika ostaje u oku, broj je nemilosrdan: bez boje, okusa i mirisa a niko nije zbunjen ni oaloen to kretanje scenom postaje pitanje rutine. Vrijeme se gubi u obmani, od koje se pjesma ini: Rje se moja sa mnom bori tjelo gori i svijest se u patnji gui.

ivot i od smrti gori kletvu zbori dok se nebo nade rui.

3.
Jo uvijek je jak privid nagomilane energije u nama iskonske snage to rui sumnju: urimo.Grabimo. Objanjavamo dok plaemo ili se smijemo. Glumimo. Voda je slatka veera masna, deserta nema ali, sve odgovara. Trajati je tako lijepo, a ivot, kao simbol potpunog uspjeha ak i cvijee. Postoji. Boe dragi, na svemu Ti hvala! Na korak od sutine zastajemo, nimalo iznenaeni ne primjeujemo bjeg i odustajanje, od saznanja, jer sve ima smisla u odnosu na neto; nita nije beznaajno, pa ni pono to se sprema, san svrava. Odlazimo. Vrijeme nestaje: budimo se laemo se, neko tuan pjesmu pjeva: Ja sanjati nisam znao pa sam pao robovao nekom luem Razoaran ekah zoru kao moru umirui u snu tuem!

4.

Eto, tako je poela tragedija kamene glave koja neznanjem plamen rjeima, na bunjitu sna, potpaljuje. Kapije raja otvorene su, za Tiinu najveu tajnu vasione. Zar ne uje, kako nas mami i uvjerava, da smrt ne postoji kao trenutak presude, nenadane odluke: Bio si pa te vie nema! itav vijek, i vie od toga, nekoliko ivota treba da proe: Jedan u dolasku drugi u prolasku, trei u odlasku i jo vie. Ona traje i svi traju u njoj, nedokuivi za mrnju, licemjerje i za strah.Koga ima dok traje put to ga ljudski um pojmiti ne moe, jer okivao misao samoa svijeta i razum puca pod kanonadom tuge. Vremena nema: Nita nema sem Tiine koja pjeva: Smrt je staza to me prati dua pati krv se moja s mesom tue Niko nikad nee znati poimati gdje nas ova Tama vue!

1./ 1. TRADICIJA ZAROBLJENOG UMA

...U odreenju svakog naroda bitna su dva osnovna elementa: porijeklo, odnosno etnogeneza, i prostor na kojem ivi. Svaka rekonstrukcija povijesti Bonjaka mora poeti pitanjem njihovog porijekla kao naroda i njihove etnogeneze. Mada je ovim rijeima zapoeo svoj veliki projekt i ivotno djelo, za koje se pripremao od najranije mladosti, Profesor Mustafa Imamovi u djelu Historija

Bonjaka, pitanju porijekla Bonjaka nije posvetio ni stranicu prostora. Piui, u stvari, Historiju Bosne , Imamovi je uklonio sve razlike i poistovjetio dananju nacionalnu zajednicu Bonjaka sa istorijskim stanovnitvom Bosne, iako se ta paralela, i to poistovjeivanje, ne bi smjelo desiti ni laiku. Sigurno bi, svako djelo koje pretenduje da predstavlja istoriju jedne nacije, moralo nai odgovore na barem neka pitanja porijekla. Iako sa slubenog, tj. vjerskog i sda-ovskog mjesta, jo niko nije pokuao negirati juno-slovensko porijeklo Bonjaka; ni Imamovi a ni bilo ko drugi, ne daje odgovor na pitanje: KOJE SU KONSEKVENCE TOG PORIJEKLA, sa stanovita identiteta i gdje su poeci a gdje granice tog specifinog uticaja na formiranje nacionalne osobenosti. Analiza rezultata istorijskog procesa koja se povija pod teretom mitskog i dogmatskog obnavljanja, osjeanja dunosti i pripadanja, vodi samo Bonjake u odravanje iskrivljene svijesti o sebi i predstavlja smetnju pozitivne spoznaje. Bonjaci su Juni Sloveni oni su se kao narod konstituisali u okviru etnike grupe Junih Slovena i nisu nastali, ni od Srba niti od Hrvata. Istovremeno, nisu se u nacionalnom smislu formirali iz nekakvog Bonjakog naroda kao to ni Srbi, ni Hrvati iz Bosne, u nacionalnom smislu, nisu razvijali svoju svijest u okviru Bonjakog naroda, kao globalne grupe, tipa narod. Takve zajednice kao ISTORIJSKE I SOCIJALNE POJAVE, nije bilo nigdje osim u pjesmama. Dodue, bilo je nje u referatima i pokliima duhovnih najamnika i rezignaciji vojnih obveznika nacionalnog pokreta; javljala se ona u politikim tendencijama restauracije apologetskog duha prema vlastitoj nacionalnoj i socijalnoj istoriji prema istoriji drave; javljala se i obnavljala kroz rtve politike diskriminacije, kroz podijelu na pravovjerne i izdajnike svjesne i nesvjesne. Zato se svi pokuaji vraanja Bonjaka njihovom etnikom korijenu JUNOM SLOVENSTVU uvijek lupaju o glavu takvih tendencija kroz koje pravovjerni otkrivaju jugo-nostalgiare , srbofile i titoiste. U zamrenim politikim odnosima, na platformi identine nacionalne ideologije mrnje,Bosna se predstavlja kao duhovno rastoen i izmrvljen prostor. Saznanje o naciji, kao prevashodno politikom fenomenu, od jedinstvenog kulturnog miljea izgradilo je tri meusobno suprotstavljene duhovnosti. Jedna jezika tradicija, jedna kultura i nain ivota, danas su utrostrueni pa je teko sa velikom dozom sigurnosti pokazati, gdje se to ukazuje, u sloenom istorijskom procesu, trag i poetak duhovne tradicije Bonjaka, Srba ili Hrvata. Mnogo hvaljeni period prve pismenosti; prvih pisanih tragova o dobu Kulina bana (banova povelja iz 1189.godine) i pisanoj aktivnosti njegovog zeta Kneza Miroslava ( i njegovog evanelja), nemogue je podvesti pod formu bilo ije nacionalne osobenosti u zaetku. Ni srpsko, ni hrvatsko ni muslimansko ili svaije, premda priroda evaneoskih spisa i hijerarhija crkve Bosanske, udaljavaju ovaj period od pozicije izvora nacionalnog identiteta Bonjaka. Teorija je saglasna u miljenju, kako je jezik, prije svega, mjesto i medij ispoljavanja jednog duha to je svakako i nauka, filozofija i kultura. U svim drugim izrazima stanja svijesti, nacionalni duh se ispoljava kao zbroj mnogostrukih uticaja, uglavnom asimiliranih i pretopljenih, u manje-vie, osobenost zajednice.

Bosanski muslimani nemaju vlastitu nauku i nisu izgradili vlastiti filozofski pogled. Bosanski muslimani, imaju svoj jezik, koji je u prolim vremenima, u svom neposrednom dodiru sa istorijom bio uvijek, Bonjaki jezik. Bonjaci, nisu nikada mjenjali svoj jezik za drugi dodue u istorijskom smislu rije je o slovenskom jeziku ( ponekad je on nazivan i ilirskim), Turci su ga prozvali Bonjakim ali taj jezik: kao nain organizovanja misli, ostao je nepromijenjen, tj. mjenjao se shodno razvojnim tokovima mnogostrukih procesa modernizacije drutva kroz demoreprodukciju i procese tranzicije kao kljune odrednice tako shvaene modernizacije. Istina, ovaj jezik, u minulom dobu srednjevjekovne Bosne bio prepoznatljiv i iskazan u nekom drugom pismu ( autentina irilica, kako to zovu novokomponovani lideri liderii, - tzv. bosanica) , njega su Austro-Ugari doveli u formu latinice, Vuk Karadi ga je obogatio novim pravilima (gramatikom, morfologijom, fonetikom...), komunisti su ga usreili novim fondom rijei, nacionalisti su ga ,malko oplemenili zaboravljenim turcizmima. Kad se sve to sabere ili oduzme, bosanski ( a ne Bonjaki) jezik nam se ukazuje, kao slobodna tvorevina duha, otporna na udare vremena i prilagodljiva svakom organizovanom obliku ivota zajednice pravi duh i prava svijest, u razvoju i sazrijevanju. Taj jezik svojataju i druge nacionalne zajednice ali time, on nije, nita manje bonjaki, srpski ili hrvatski niko nije apsolutno u pravu pa ni u krivu. Ba kao jezik,i istina pripada svim nacionalnim zajednicama bosanskog prostora i ima smisla samo u totalu, kao potpun i cjelovit fenomen. Sve druge nacionalne duhotvorine predstavljaju parcijalan izraz koji svoj smisao dobija tek posredstvom jezika i u dodiru sa istorijom zajednice. Dakle, iako je o ovdje rije o fenomenu zajednice tipa globalnih grupa, ta se zajednica ne moe identificirati samo sa teritorijom, na kome je egzistirala, i njegovom istorijom.Tim prije jer istorija Bosne protivrijei smislu ivota koji se oituje u nekim parcijalnim tokovima. Stari bosanski gradovi, stara arhitektura, steci i svaki drugi sakralni spomenici, stare knjige, vez odijea, zanati i bosanski nain ivota (o emu izvorno i strasno pie Muhamed Filipovi) su prije svega obiljeja i fenomeni Bosne, zemlje u vjeitoj tranziciji rtvi svih poznatih akulturacija velikih nad malim, a nisu karakteristike bilo koje nacionalne zajednice. Pojedinano ne pripadaju nikome kolektivno da, jer su dio zajednike istorije.Sve te civilizacijske tvorevine rezultat su istorijskog kompromisa tri kulturna identiteta, danas, taj proces zavrava svoju putanju u nacionalnoj ideji i grupaciji, i kada je doveden do prepoznavanja, postavlja se pitanje: ta je ije na planu vlasti a ta na planu svijesti?! Odgovor e, po ko zna koji put, postati prepoznatljiv u vjeri a nekada ni u tome. Jer ije su, najljepe narodne pjesme Bosne zvane sevdalinke (od turske rijei sevdali) ako se u jednoj od najboljih i najveih pjesama pjeva: Kad sretne Hanku, staru baku... ili, zbog nje je Ibro, apsane ribo (bez h), odnosno, ako takva narodna muzika uzima tematiku turske okupacije i prolosti (pjeva o sultanima, paama, vezirima, kadijama...), ako u muzici koristi poznati interval produene sekunde (koji nije karakteristika slovenske muzike) ali ako tematiku, vrlo esto, odreuju nemuslimani ako najljepe pjesme napiu Srbi, tj. pripadnici zajednice koja se tako izjanjava danas i uvijek e, ako najvanija knjievna djela stvore ljudi potekli iz muslimanske tradicije i muslimanske porodice a u nacionalnom pogledu se

izjasne kao Srbi ( Mea Selimovi, Osman iki...) ili kao Hrvati ( Mak Dizdar mada se nama svia njegovo ime Mehmedalija), ako na najvei filmski reiser sa najljepim filmovanim priama o naem, muslimanskom i bosanskom ivotu (Sjea li se Doli Bel , Otac na slubenom putu...) Emir Kusturica, iz prizemnih politikih motiva i zbog vulgarnih napada, prestane biti Emir a postane Nemanja, ako najveu osudu islamskog fundamentalizma i radikalizma napie bosanski musliman, veliki knjievnik Dervi Sui a najbolju poemu majinske ljubavi i patriotizma, Skender Kulenovi napie majci Srpkinji, Stojanki majki Kneopoljki ; onda je oito da se ovdje radi o puno kompleksnijem problemu od obine nacionalne statistike. Ako se na ovo doda i analiza Gundulievog epa Osman, Mauranievog Smrt Smail-age engia, Nuieve Ramazanske veeri, Andrieva Travnika hronika ... te dananja prebrajanja po nacionalnom kriteriju, prepoznaje se ta podijeljenost bosanske cjeline kao teritorija ali i kao tradicije i mentaliteta. Samo zbog toga se autentini nacionalni duh bosanskih muslimana otkriva sadrajem i sutinom, smislom i svrhom, a ne samo politikim ili istorijskim samoodreenjem. Ta sutina otkriva se u djelima koja nisu filozofija ali koja posredstvom umjetnikog i literarnog izraza otkrivaju veze nacionalnog duha i naina ivota sa vlastitom i autentinom filozofijom. Oni nisu filozofija ali su tumai izvora filozofije a on je u samoi on je u vjenoj predodreenosti nacije da bude spona izmeu istoka i zapada, pa onda izmeu zapada i istoka most svakome mrzak ali nuan kao ivot i kao smrt. Cjelokupna muslimanska junaka poezija obiluje JUNACIMA SAMCIMA, koji se bore, ive i umiru sami. Tragajui za simbolima samoe Mak Dizdar, identifikuje sebe i zajednicu kojoj pripada sa stekom sa ivim kamenom na kome je urezana poruka o samoi kao sudbini; Mea Selimovi svoju svijest o samoi iskazuje kroz jednog dervia ejh Ahmeda Nurudina, fanatika u vjeri, koga usamljenost pribliava Bogu a svaki kontakt sa ljudima i javnim poslovima vodi grijehu; Emir Kusturica tu ideju realizuje umjetnikim prikazom Cigana (Roma), kao metagore vjeitog lutanja i samoe. To je vana nit, koja se permanentno provlai kroz sva duhovna ostvarenja pripadnika ove zajednice ne samo jezik, ne samo izraz ili forma, nego ivotna sutina i iskustvo kao inspiracija.

Sve ti vrime za vrimenom proe, Zeman kule po Kotarim gradi, Zeman gradi, zeman razgrauje. Nek s okree kolo naokolo! (erzelez Alija / II / MUSLIMANSKE JUNAKE PJESME, Nasko Frndi) 1. MUSLIMANSKA NARODNA POEZIJA

U protivrjenim vienjima sutine kulturne tradicije prihvatljivim mi se ini miljenja zasnovano na etimolokom znaenju pojma tradicije a to je predanje ili kulturno prenoenje na jednom prostoru i kroz mnoga vremena. Danas ve, sa cjelokupnog naeg iskustva trebamo skinuti etiketu muslimansko a poeti se privikavati na pojam Bonjako, tim prije jer se to ime, pojavljuje kao osnovna definicija linosti sa ovog prostora, u tursko doba. Da nije bilo muslimanske ( bonjake) epske poezije koja se vjekovima prenosila sa generacije na generaciju, sve znaajno umno i umjetniko stvoreno u ovom narodu, to bi moglo predstavljati izraz duha te zajednice ili to bi moglo uticati na formu i sutinu tog duha, stvoreno je u doba komunistike uprave nad Bosnom. Uz asne izuzetke:Musu azima atia, Hasana Kikiai Osmana ikia, ali, svoj vrhunac, ono najvrednije, osobeni duh nacije kao vlastiti prepoznatljivi izraz bosanski muslimani dobijaju kroz djela : Mee Selimovia, Maka Dizdara, Dervia Suia, Emira Kusturice, Abdulaha Sidrana, Alije Nametka... Nacionalna epska poezija bosanskih muslimana, nije se nikada bavila velikim istorijskim procesima i dogaajima ona se bavila velikim linostima koji na margini poznatog, istorijskog procesa odreivanja sudbine njihovog naroda, u kolektivnom i svakom drugom ropstvu, tragaju za ivotom u prkosu, junatvu , ljubavi i piu. Ovakva poezija je vremenski ograniena na period turske okupacije Bosne i predstavlja jedino svjedoanstvo i viziju individualne sudbine i drame nacionalnih junaka u sveukupnoj drami zajednice. Pii knjigu Bosni kalovitoj, A na ruke hodi upriliji Nek ti trai teka debeliju: Brez Bonjaka ne ima junaka. (erzelez Alija / II / MUSLIMANSKE JUNAKE PJESME, Nasko Frndi) Tu se i ogleda osnovni motiv muslimanske epske poezije JUNATVO, ali junatvo lieno interesa, neko bi rekao lieno i razuma. To je junatvo i junaenje odabranog pojedinca (erzelez Alija, Mustaj-beg Liki, Mujo Hrnjica, Gojeni Halil...) bez sistema i bez plana junatvo koje daje odgovor na unutranju dramu junaka, koje svjedoi o linoj hrabrosti ali koje NE RJEAVA SUDBINU, ni junaka, ni naroda. Ono je izraz vjernosti i podvajanja, u njemu junaki in zasjenjuje istorijsku bit ropstva: uj serdaru, vesela ti majka! Sad mi pravo i pravino kai! Ali duda dvori mljetakoga? Ali cara dvori Sulejmana? Ali kralja dvori Beanina?

(ENGI ALI BEG I BISERKA, ERCA ZADARSKOG BANA)

Glavni junak centralne Bosne bio je erzelez Alija. On nije izmiljena linost, ivio je krajem petnaestog i u prvoj polovini esnaestog vijeka. Meu posljednjima je stigao erzelez. Pjesma je ila pred njim... Doekalo ga je utanje, puno udivljenja i potovanja. On je nosio slavu mnogih megdana i snagu koja je ulijevala strah, svi su bili uli za njega, ali ga je malo ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izmeu Travnika i Stambola. (erzelez Alija u hanu Put Alije erzeleza Ivo Andri) Narodno predanje do koga je doao Kosta Herman ( u prvoj zbirci epske poezije bosanskih muslimana , izdatoj 1888.godine pod imenom Narodne pjesme Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini) situira erzeleza u Sarajevo, u kome je bio sluga Gazi Husrev-bega prije nego to je krenuo u svijet. U prvoj knjizi narodnih pjesama Herman biljei i ovo: Imade jo ivijeh ljudi u Sarajevu, koji su zapamtili uplju brezu, kroz koju je probio Alijin buzdovan, kad je gonio Vuka Jajanina. Breza je bila u Klokotima sve do vremena bosanskog valije Tahir pae, te su je nekakvi obani zapalili, a neko veli posjekli. To to je erzelez Alija stvarni lik ne znai da je sve ono to pie narodna epska (i pomalo lirska) poezija, istinito ili nauno i istorijski utemeljeno. erzelez Alija je oivotvorenje narodnog stremljenja slobodi on je sukobljen sa svakim sistemom kao razumna i moralna sila na razmeu ivotne tegobe i sna o ivotnom savrenstvu, kao Ispunjenje pravde na granici dvije imperijalne moi i svijesti i ta pravda se realizuje na margini sudbine naroda ali ona predstavlja simbol otkrivenog smisla koji se ne mjeri kvantitetom, jer je sav i potpun kvalitet. Tako se istorijska nemo naroda markira simbolinom svemoi narodnog junaka koja u narodnoj poeziji nije ni la ni istina ni mudrost ni ludost ni afekt ni sistem, nego, otpor i sloboda unutranjeg opredjeljenja i sposobnost da se on iskae kao moral i kao junatvo. Kosta Herman je prvi uoio tu lirsku notu u muslimanskoj epskoj poeziji. On je u dvije velike zbirke (1888. i 1889.godine) objavio ukupno 75. epskih pjesam,a na 1276. strana (oko 50.000 stihova). Samo deset godina nakon Hermana, u Zagrebu, u izdanju Matica Hrvatske (1898.godine) izlazi knjiga JUNAKE PJESME (muhamedovske) na 672.strane od Dr.Luke Marjanovia a godinu dana kasnije jo jedna knjiga istog izdavaa, na 736. strana. Tragom zakanjelih odijeka ovih vrijednih sakupljakih poduhvata narodnog blaga bosanskih muslimana krenuo je 1967. godine i Alija Nametak, koji u vlastitom izdanju predaje na uvid zbirku Narodne junake pjesme bosansko-hercegovakih muslimana. Nametak nije sluajno i nije bez razloga ovu narodnu zajednicu nazvao bosanskohercegovaki muslimani a ne samo bosanski muslimani , kako u javnoj upotrebi,

pomalo povrno, svi volimo da kaemo. Jer bosanstvo ili bonjatvo (mada danas izmeu ovih pojmova nema formalnog znaka jednakosti), svoju duhovnu vezu, sa zapadnom civilizacijom i etniki srodnim ivljem sa one strane otomanske imperije, najznaajnije, ostvaruje preko Hercegovine.Taj elemenat kulturnih strujanja meu narodime iste etno-geneze, ne mogu sprijeiti ni tvrde granice zavaenih imperija i kultura. ak i mnoge pjesme, koje objektivno pripadaju muslimanskom nacionalnom biu, posebno sadrajem, tematikom i akterima, kazivali su ili sauvali od zaborava na neki drugi nain, narodni pjevae NEMUSLIMANI, uglavnom Hrvati, katolici, iz Bosne i Hercegovine i iz Dalmacije. Takva je i pjesma ERZELEZ ALIJA II te neprevaziena alosna pjesanca plemenite Hasanaginice. Hasanaginicu je prvi zabiljeio Alberto Fortis ( Italijanski biolog i putopisac) 1774. godine i to u Dalmaciji a ne u Bosni. Dvije godine kasnije Fortis je objavljuje u vlastitoj knjizi sa uporednim prevodom na Italijanski jezik. Na taj prevod nailazi veliki Njemaki filozof i pjesnih J.W. Goethe, prevodi je na Njemaki jezik, te se ona 1788. godine pojavljuje u poznatoj, Herderovoj zbirci Volkslieder. kotski pjesnik i prozaista W alter Scott je prevodi na Engleski jezik 1799. godine a Sharle Nodier (1821.godine) i Prospere Merimme (1827.godine) i na Francuski jezik. Tom pjesmom bosansko-hercegovaki muslimani se legitimiu kao stvarni i prosvjeeni djeli velike evropske civilizacije i kulture. Pjesma Hasanaginica je lirsko-epska i govori o tragici jedne neshvaene ljubavi u stvari, izraava nemo pojedinca da se suprotstavi tvrdim naelima odnosa mukarac-ena te kako ljubav i porodica, nisu dovoljni za pobjedu nad konzervativizmom i zaostalou sredine; da izlaz moe biti i smrt: nesvakidanja, jeziva i neophodna da vlastitom simbolikom strahote, skrene panju na vrijeme okupacije drave i svijesti; odsustvo razuma i primitivizam. Inae je tematika epske poezije (osim individualnog junatva i hrabrosti) vrlo esto ljubav. Do nje se teko dolazi, borbom i pobijedom ali se dolazi, pa ak, i kada je rije o ljubavi meu pripadnicima razliitih vjerskih zajednica, koja kao zabranjeno voe dobija posebnu dra. Zatim pobratimstvo muslimana i nemuslimana, starije od bilo kojeg drugog odnosa, vanije od ivota. Upeatljivo svjedoenje o tome je pismo Mustaj bega Likog harambai Petru Smiljaniu. Pismo je pisano akavskim dijalektom, najvjerovatnije 1646. godine: Od nas gospodina Mustafage, kapetana udvinskoga i likoga, harambai Petru Smiljaniu, poklon i veledrago i ljubeznivo pozdravljenja kako bratu i prijatelju naemu. udimo se Vaemu gospodstvu da nam nigdir list ne doe od Vas, budui s naim ocem priatelj. Toliko ti mlite, da mi nismo nita posli oca vridni? Molimo vae gospodstvo, ako ne bude koje oprave a smo Vam bili pisali da opravite pri gospodinu eneralu, molimo Vau milost, ako a vidite da ne bude mira, dajte (e) nam na glas po prijateljsku, skrovito, molimo Vau milost. I pozdravljae Vas naa mati i moljae za jednu tursku robinicu, a a bude pravo, hoemo vam uslati. Molimo Vau milost, pozdravite nam od nae strane sina Vaega harambau Iliju. uli smo da je junak na toj Krajini.

BOG ZNADE DA NAM JE DRAGO, JERE JE NA. I eto mu uslasmo jedno pero sokolovo, za je za nj. Hoe ga nositi prid junaci. I molimo ga za jednu signu karabinu, a znate da tribuje. Vira moja. hoemo mu poteno jizpraviti. I Bog vas veseli. I molimo Vas, Harambaa Ilija da ualje jednu bocu rakije, a emo se napiti. I da ste veseli Amin! Govorei o znaaju meusobnih veza i osjeanju bliskosti meu narodima Bosne, Kosta Herman pie i ovo: Da je ko ikad povrijedio pobratimstvo ili posestrimszvo, tome nema spomena ni u kojoj pjesmi, ta se nije ula! Jo decidnije o vrlinama narodnih junaka pie fra Eugen Mati u Predgovoru zbirci narodnih pjesama iz Bosne u izboru fra Marijana unjia, istie: Bore se proti bratu druge vjere, akad ga pobijede, osobito ako je junak, onda ga oslobode, jer veina katolikih junaka ima meu turskim junacima svoje pobratime. Nikad se nije moglo u srcima naih junaka utrnuti osjeaj, da su jedne krvi i sinovi jednog naroda. Na ovom mjestu dolazimo do vanog pitanja nacionalne istorije: ako je taj nacionalni elemenat ( a oito da jeste ) imao osjeaj narodnog jedinstva i kulturne srodnosti, koji se to njegov sloj identificirao sa turskim okupatorom i bio u funkciji stabilnosti otomanske imperije? U prvom redu bivi bosanski plemii koji uvajui posjede i bogatstvo prioe Turcima i primie Islam. Kako je u pozadini tog ina bila potreba da se zadri plemiki status i ouva imovina, tako i prelazak biveg bosanskog plemstva na Islam nije ni malo koristio Islamu. Od njega su imali koristi Turci i njihova drava, te sami plemii koji postadoe: Age i Begovi; Pae i Subae, Veziri... Zato ne treba da udi, okolnost, da se jedna od temeljnih zabrana vjere, Islama, ustoliila u ovoj naciji kao navika i sastavni dio ukupnog naina ivota: Rje je o alkoholu i njegovom konzumiranju. Pored srednjevjekovnog plemstva, dakle plemstva sa porodinom tradicijom, islamsku vjeru prihvata i tzv. plemstvo u nastajanju spahije. Sigurno da nije rije o bilo kakvom nasilju, najmanje vjerskom, rje je o uvjerenju da se treba apsolutno izjednaiti sa vladarom i u nainu ivota, i u vjeri. I na kraju, tu ulaze cijelokupne porodice koje ugledae vlastitu ansu u vojnikoj karijeri nekoga od svojih potomaka a zatim i RAJA. U svojoj duhovnoj ogranienosti i zaostalosti, elei da barem u neemu lii na svoga gospodara, sirotinja prihvata vjeru titei goli ivot, jer im vlastiti nagon za opstankom tako sugerie. Zato je u Bosni bilo toliko pobuna i ratova protiv turskih namjesnika i centralne vlasti. Salim eri biljei preko 40. pobuna i vojnih sukoba bosanske vlastele protiv turskih paa i vezira. Na kraju krajeva, uz vjersku ulemu (koja se isto tako regrutovala iz imunijih porodica), taj bogati sloj naputa zemlju Bosnu onda, kada postaje oito da je Turska carevina obina istorijska i geopolitika ruevina koja Bosnu mora

ostaviti Austro-Ugarskoj na dalje upravljanje.U zemlji ostaje raja, koja se u sutini, nije nikada, poistovjetila sa tuinom, ta vie, nije se potpuno poistovjetila ni u vjeri koju je prihvatila. Na ovom prostoru, analizirajui kulturnu tradiciju nacije, dolazi se do saznanja kako je u sukobu Bosanskog civilizacijskog miljea sa Islamom (kao nosioca jednog drugaijeg civilizacijskog obrasca), jednostavno reeno, na gubitku, bio i Islam. Mnogo je neislamskih navika i predodbi, mnogo postupaka i uvjerenja, koji se svakodnevno ispoljavaju a koji nemaju dodirnih taaka sa Islamom.Pogreno bi bilo ovu pojavu oznaavati bilo kakvim predznakom, pozitivnim ili negativnim, kao to su to u zadnjoj deceniji inili polupismeni misionari iz arapskih zemalja, sugeriui, neintelektualni Islam kao sebi dovoljan i vrijedan obrazac, po kome se treba urediti ivot i sebi i drugima. Jasno je sada i njima, da to ovdje ne ide. Ne prolazi. Nacionalni lik Bonjak je suvie sloen to ga ini vrijednim; on je lien svake apsolutne identifikacije (koje budu tu u formi prolaznih pojava i pomodarstva) jednom stranom oslonjen na politike intencije a drugom na vlastitu sutinu. Samo iz tog razloga kulturna tradicija nacije govori o samoj sebi kao duhovnostiu koja nije potpuno bonjaka ni apsolutno islamska danas ak vrlo malo juno-slovenska (mada je nesumnjivo tog korijena) ali koja pripada manje ili vie, svim ovim navedenim izrazima svijesti, koji u stalnom uzajamnom sukobljavanju raaju neto novo, neto bolje i plemenitije. Neto korisno ljudima i zajednici. Narodni pjeva osjea taj unutranji sukob ali u pjesmi, on ga nadilazi vezanou za prolost i korijene, koju manifestuje stalnom potrebom podjeljenih i zavaenih junaka, da se tako esto i tako odano, bratime. LAHKO JE SE S BRATOM BRATIMITI , rekao bi Mehmed Kolak-Kolakovi iz Oraca, jedan od autentinih narodnih pjevaa. Na tom mjestu se otkriva stvarni znaaj te kohezione linije koja se zove JEZIK to vjekovima stoji kao sudbinski faktor spaavanja od zaborava i osipanja svake vrijedne misli i svega to je stvoreno na planu duhovnosti naroda, ovog podneblja. Jer jezik je uvijek povezan sa miljenjem, tj. nema govora bez miljenja nema naina da se proces sagledavanja svijeta i sebe u njemu, ostvari mimo jezika a narodi ovog prostora, sve svoje misli grade i formuliu sa potpuno istim jezikim i umnim sklopom. Svakako da put od ideje do realizacije sa svim rezultatima koje proizvodi ta uloga jezika (sa nekoliko imena ali, istog jezika) zasluuje posebnu panju naune misli. Nacionalna srodnost, nain ivota i duhovne vrijednosti, mada politiki sukobljene, predmet su koji zavreuje posebnu studiju, ali, na ovom mjestu sve to je samo segment jedne slike nacionalnog lika i nalija, bosanskih muslimana, bez velikih ambicija. Lik bosansko-hercegovakog muslimana ( kao i lik Srbina i Hrvata iz Bosne i Hercegovine) jeste lik krajinika lik ovjeka, koji kroz istoriju troi vlastiti vitalitet na granici dva zavaena carstva, dvije sukobljene kulture, dva posvaana Boga i povremeno posvaane istorije ispunjene i dobrim i loim, vie dobrim, u zajednikom ivotu, komunikaciji i odnosima. Samo strasno predavanja politikoj dimenziji odnosa, koji insistira na istoriji sukoba i podjela, taj trojedini bosansko-hercegovaki ovjek, krije i od sebe tu poziciju te vlastito nezadovoljstvo ispoljava na pogrenom mjestu i na pogrean nain: Ovaka je krvava Krajina: S krvi ruak, a s krvi veera,

Svak krvave vae zalogaje, nigdje bjela danka za odmorka. (Liki Mustaj-beg i Orlandi Mujo) Danas se ta istorijska predodreenost Bosne (koja ima vlastitu Krajinu) da sami i ba cijela, bude Krajina, manifestuje injenicom da sa istoka bude okruena pravoslavnim narodima i njihovim nacionalnim dravama, sa zapada katolikim narodima i zemljama a da u sebi, kao veinski etniki elemenat, nosi i razvija naciju kojoj je sutinsko polazite za prepoznavanje vlastite samosvojnosti bila trea velika religija, Islam. Samo zato svako Bosnu svojata i svako ima pravo na nju nekad etniko, nekad istorijsko, ponekad kulturno sve u svemu, niko nije potpuno u pravu ali ni u svemu u krivu.To otvara sutinsku dilemu pred civilizacijom i optim ljudskim interesom: Jesu li dananji stanovnici Bosne i Hercegovine sposobni da preuzmu odgovornost za budunost sljedeih generacija, za svoju dijecu i njihove potomke? Mogu li graani i etnike zajednice mogu li njihove politike nomenklature, te sramne i primitivne nacionalne oligarhije, dovesti ove narode tamo gdje e ih istorija i sudbina silom prilika dovesti, i bez njihove pomoi i hoe li oni, uiniti sve da taj neminovni i jedino mogui proces sazrijevanja nacija u BiH bude okonan ba kako Bog zapovjeda: RAZUMIJEVANJEM, ZAJEDNIKIM DJELOVANJEM I POTOVANJEM? Znaju li, ti prljavi biznismeni nacionalnog primitivizma, da Bonjaci imaju brau i da su ta braa Srbi i Hrvati da to nije Abu Hamza iz Palestine ni Aiman Awad Abdurahman iz Sirije i koliko jo rtava treba da pane, dok svi koji imaju uticaja ne povedu narode nad kojima imaju mo u ovom pravcu?! Kada na politikim izborima u Bosni i Hercegovini, neka politika opcija, bude imala hrabrosti rei svom narodu: Grijeili smo, ili Mi Bonjaci VOLIMO SRBE I HRVATE, jer nam je lijepo sa njima a ne to moramo, ili, idemo zajedno jer je to najbolje za sve: kada tako neto bude dio programa i kada graani i narodi shvate da je to tako i takve politike opcije dovedu na vlast, tada vie nee biti mjesta treerazrednim politiarima sa zapada da nas ue onome to ni oni sami nikada nisu znali, niti e znati. To vrijeme je vie slutnja i nada, nije tako blisko danas, pred nama stoji realnost upornog dijeljenja i zavaanja naroda i logika: KO JE MONIJI NJEMU BOSNA! to to, lalo Bonjak Mehmet-paa! to spominje Bosnu plemenitu? Da mi lala nisi prva moja, Sad bi tebe glavom rastavio, Kad je evo sad sedam godina, Kako j moja Bosna priloila, Priloila Beu i esaru.

2. MUSLIMANSKE NARODNE PPRIPOVJETKE

Narodne pripovjetke u Muslimana - Bonjaka, nisu ni tematski, ni sadrajno, dostigle nivo narodne epske poezije. Ni po literarnim dometima ak ni po obimu nisu ni blizu narodnih pjesama. ta vie, kao da je rije o dva sasvim razliita naroda i dvije oprene kulture iz kojih izrastaju pjesme i pripovjetke, koje ni malo ne lie jedno na drugo. U narodnoj pjesmi italac se suoava sa linom dramom narodnog junakaija se sudbina poistovjeuje sa sudbinom naroda i u kojoj, osnovni motiv svih akcija (junatva, ljubavi i bratstva) jeste duboka i trajna odanost vlastitoj zemlji, Bosni, kalovitoj i plemenitoj. U narodnoj pripovjetci zlo trijumfuje, ali to i nije toliko bitno koliko prisutna idiferencija pripovjedaa: on se ne uzbuuje; on konstatuje i pria o tome kako djeca ubijaju svoje oeve, kako zloinom nadmauju roditeljske grijehe i kako u tome ne vide nita loe.

U sutini, narodne prie su naivne, mistine i sirove vrlo malo izvorne, uglavnom plagijati i nema u njima ni jedan redak tog sudbinskog osjeanja pripadnosti zemlji Bosni. Nema ni ljubavi nema mrnje, ak ni uzvienog narodnog prkosa to bodri : samo primitivna huja i pasjaluk.
Rje je o do sada prikupljenim pripovjetkama u kojima se stvarno i irealno mijeaju i prepliu, a svijet, ba kao u literaturi Ive Andria prepun zala: SVIJET JE PUN GADA , neprestano ponavljaju Andriev Mustafa Madar i junaci narodnih pripovjedaka bosanskih muslimana. Zlo je svemono i sveprisutno apsolutno dobro ne postoji; ovjek je nemoan i nije svjestan, on ini zlo nesvjesno, nagonski kao u opsesiji bez jasnog razloga i motiva. U tim pripovjetkama ne moe se prepoznati nita to bi liilo na istorijski profil poznate nacije. ak i jezik, prilino izgraen i formiran u junakim pjesmama, ovdje nije ni blijeda sjena u njemu se iskazuje samo davno prevazieni jeziki anahronizam: UBIJANJE STARACA Bili sinovi zulumari svome ocu pa ga erali da ga tuu. Pa je on bjeo prid njima. Dotro je do kruke u jednoj njivi. Otac im je reko: Nemojte djeco, mene erati dalje. Nisam ni ja svoga oca ero dalje od kruke. Sinovi su mu odgovorili: - Mi, belli, tebe hoemo dalje. (ALIJA NAMETAK, po kazivanju P.Hase, iz Krakae kod Peigrada) Ne samo da zlo trijumfuje na jedan posve nezainteresovan nain, nego se uoava i jedna od bitnijih razlika u odnosu na epsku poeziju: Epska poezija,ak i kada pada u lirinost ima oslonac u evropskoj kulturnoj tradiciji. Ona koristi znane kulturne pojmove, evropske i autohtone, narodne stilske figure ( slovenska antiteza), pojave o kojima pjeva i nain na koji pjeva, otkriva vezanost za evropski civilizacijski milje.

ak i kada je sentimentalna, lirina ili patetina, epska poezija ostaje u okvirima razuma. Narodne pripovjetke se uglavnom oslanjaju na orijentalnu misao i izraavaju (uglavnom) orijentalni kulturni stav. One otkrivaju, hladno, bez emocija: u sebi i narodu iz koga su potekle , svijet zla, tame, pokvarenosti i mistike. One u biti ne pripadaju tradiciji bosanskih muslimana, one su sastavni dio orijentalne tradicije vrlo esto su samo prepisane iz orijentalne literature ili loe prepriane verzije Hiljadu jedne noi, Hajatul hajvana, Mesnevije Dalaludin Rumija ili ulistana ejh Sadije... ponekad su i prepriani ajet iz Kurana ili Hadis Muhameda s.a.v.s. Sve u svemu, dok epska poezija nedvosmisleno govori o evropskoj kulturnoj pripadnosti Bonjake nacije, dotle, narodne pripovjetke govore o ovoj naciji kao orijentalnoj, vie azijskoj nego evropskoj. CAR ROGAT Bio car rogat pa to nije niko smio znati. Za to je znao samo njegov berber, ali nije smio nikome kazati, jer je bilo za glavu. On trpio, trpio i, kad nije vie mogao trpit, ode izvan grada, iskopa rupu, sagne se u nju i ree triput: Car rogat. Vrime po vrime, nikne na nom mistu bazga. Naie oban, uree bazgu i od nje napravi urliku. Koliko god zaurlika, a ono se uje: Car rogat, car rogat. Douje za to car pa, kako je znao da to niko drugi nije mogao kazat, zovne berbera i pone mu prijetiti to je razglasio da u njega rastu rogovi, jer to drugi niko nije mogo vidit. Berber vidi ta je pa kae caru: Ja sam utio i trpio godina, pa kad vie nisam mogo izdurat, njeto me elo uduit, odem u polje, iskopam rupu i u nju kaem tri put: Car rogat. Donekle iznikla bazga i od nje oban napravio urliku pa, kako god zaurlika, izlazi mu glas: Car rogat. Pa sad ini ta hoe! Car mu ne edne nita. (Zabiljeio ALIJA NAMETAK po kazivanju P.Hase iz sela Krakaa kod Peigrada) Jasno je, kako motiv i sie prie Ubijanje staraca pripada Mesneviji a pria Car rogat, nije nita drugo, nego rogata verzija kozjih uiju, ali to nije najbitnije: vano je, kako su narodne pripovjetke samo prepriani motivi tue kulture, drugog naroda i da nisu ni nastale ni razvijale se u krugu Bonjake nacionalne zajednice. Istovremeno, one mogu biti odraz jednog politikog i kulturnog trenutka ali nisu nikada bile izraz istorijske svijesti i opteg stanja duha zajednice. Zato one ne odraavaju lik bosanskog muslimana, nemaju autentinu potku niti pozadinu, svrhu ni smisao ak, nemaju jedinstvo i nisu cjelina misaono su rastrgane, mjestimino besmislene. To ne znai da su dobre ili loe kao izraz datog trenutka svijesti, prolaznog i prevazienog, mogu svjedoiti samo o jednom periodu nacionalne istorije to im je jedini stvarni znaaj. One otkrivaju jednu neostvarenu mogunost, koja se u

onom dobu inila izvjesnom pa i jezik, nije jezik nacije ni drave, nego jezik neprosvijeenosti i aktuelnog trenutka neostvareni jezik najgore mogunosti. Samo zbog toga, bilo bi besmisleno negirati znaaj pionirskih poduhvata, koje su inili sakupljai naeg narodnog blaga i naih pripovjetki. Tim prije, jer je i sam Nametak uoio notu orijentalnog uticaja koji se najvie i zadrao na prostorima gdje je predanje bilo jedini izvor kulturne transmisije a pisana rije bila u zapeku ili heretika. Ovaj predmet zasluuje ozbiljniji i studiozniji pristup ali prostor izabrane i zadate teme nam to ne doputa.

3. NACIONALNO STVARALATVO I NACIONALNE ANTINOMIJE ...Nismo znali mnogo jedan o drugome, iako smo ivjeli zajedno, jer nismo nikad razgovarali o sebi i nikad potpuno, ve o onome to nam je zajedniko. I to je dobro. Line stvari su suvie tanane, mutne, nekorisne i treba ih ostaviti sebi ako ne moemo da ih uguimo. Nain razgovora meu nama sveden je uglavnom na opte , poznate reenice, kojima su se sluili i drugi prije nas, zato to su sigurne, provjerene, zato to uvaju od iznenaenja i nesporazuma. Lina boja je poezija, mogunost iskrivljenja, proizvoljnost. A izai iz kruga opte misli, znai posumnjati u nju. Zato smo se poznavali samo po onome to nije vano ili to je u nama jednako. Drugim rijeima, nismo se poznavali, niti je to potrebno. POZNAVATI SE, ZNAILO BI ZNATI ONO TO NE TREBA. Tako je Mea Selimovi, u Dervi i smrt, piui o sebi, naslikao ambijent u kome se razvijala naa nacionalna misao i naa opta svijest. Ne postoji linost, kao to ne postoji djelo, koje bi znaajnije i temeljitije naslikale lik nacionalnog junaka, tragiara i lik eljene, nikad ostvarene domovine. Sliku velike i neostvarene anse. Od Dostojevskog Selimovi je preuzeo sveprisutni duh sumnje manifestujui ga stalnim prikazima lica i nalija nekog opteg mjesta i stava. Sve ima svoj lik i svoje nalije nita nije stvoreno bez vlastite protiv-tee; dan ima no, svijetlo tamu, dobro je u vjenom sukobu sa zlom, ivot ima smrt, a ovjek, sve te protivrjenosti i sukobe nosi u sebi bori se sam sa sobom; u njemu su trajno sukobljene elje i mogunosti, nagon i savjest opte i pojedinano... Piui o ovjeku, Selimovi je naslutio svijet: itav jedan svijet, koji se otkriva u jednom, takvom nastojanju. Svaki je ovjek uvijek na gubitku, rekao bi, mjenjajui skraivanjem, smisao jedne Kuranske istine, bez zadnje namjere, shvatajui vlastiti, lini i opti, bezizlaz i gubitak. Istovremeno, On je nadvladao taj bezizlaz piui o njemu, dajui novi putokaz moguoj istorijskoj spoznaji, vanijoj od politike i bilo ega drugog. Da bi to mogao napisati da bi tu teku istorijsku muku vlastitog naroda i svoje domovine iskazao u vremenu bezbonitva i ideolokog terora da bi joj dao neophodnu i aktuelnu teinu, platio je najskuplju cijenu koju ovjek moe platiti: ODREKAO SE SEBE RJEIMA, politikim izjavama i nastavio pisati o sebi i zajednici, strasno i iskreno, da bi se ovjekovjeio u narodu i da bi ga naslikao iznutra, ogoljenog do kosti, od nepravde i samoe.

Jasno je to dananjoj, Srbijanskoj i srpskoj kulturnoj misli pa se puno i ne guraju da Meu Selimovia, kao nekad, trpaju u ko nacionalne knjievnosti srpskog naroda. Tano je, meutim, da Treeg novembra 1976.godine, Mea Selimovi, pie pismo Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti u kome izmeu ostalog navodi i sljedee: Potiem iz muslimanske porodice, iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok knjievno stvaralatvo u Bosni i Hercegovini, kome takoe pripadam, smatram samo zaviajnim knjievnim centrom, a ne posebnom knjievnou srpsko-hrvatskog jezika... Ali je neosporno i to, da Dervi i smrt, Tvrava, Tiine, Magla i mjeseina... nemaju nikakve veze sa srpskom kulturnom tradicijom. Srpska knjievnost od Njegoa do osia, Crnjanskog i Lubarde je knjievnost kolektiviteta. Njoj je nacija mjera pred istorijom interesom nacije definiu se i dobro i zlo; nacija je kriterij svih odreenja i izvor svih inspiracija. Mea Selimovi pie o porodici, pie o sebi koji nikada nee oprostiti ubistvo vlastitog brata: Ta nepravda, taj vjeni izvor patnje podstie raanje tog neprevazienog knjievnog i kulturnog fenomena ove nacije: u stvari, taj osjeaj vezanosti za vlastitu porodicu koji je vaniji od vjere, od ivota i od svega to postoji slika skicu jednog drugaijeg naroda, drugaije istorijske svijesti, koja je jo uvijek u razvoju: ...Htio sam da pitam za brata... -Brata? Kakvog brata?... Zna li zato je zatvoren? -Doao sam da pitam. -Eto, ne zna ni zato je zatvoren. A dolazi da moli, bez obzira ta je uinio. -Nisam doao da molim. -Hoe li da ga optui? -Neu. -Moe li da navede svjedoke za njega ili protiv njega? Da ukae na druge krivce? Ili sauesnike? -Ne mogu. -ta onda hoe? -ta hou? Je li zloin upitati za brata, ma ta da je uinio!

Ni u jednom djelu Selimovi nije uspio sakriti tu ivotnu modricu, ta vie, nije je ni skrivao, iz nje je stvorio najljepu pjesmu o sebi i svom narodu. On je ispunio prazan prostor, taj kulturni vakum, nedostatak tradicije koja ne bi protivrjeila nacionalnom duhu.Sve su nae nacionalne pjesme i prie stale u to djelo, taj prekinuti kontinuitet, razni vladari i razni interesi, nae uzaludne adaptacije i identifikacije sa Turcima, Srbima ili Hrvatima: ta naa vjekovna spremnost na poistovjeivanje iz straha od samoe, naa spremnost da osveti hrabro, oduzmemo

smisao, da mrnju uinimo suvinom taj put sve vee patnje koji stvori nau svijest o razlici i posebnost jednako kao i slinosti. Sve je to napisano u djelima Mee Selimovia. Zato je on nacionalni knjievnik nacionalni fenomen, neodvojiv od istorije lutanja i traganja. Ne samo zato to je roen u Bosni i to je pisao o Bosni ili, to je sve vrijedno napisao u Bosni; nego, i zbog naina na koji je pisao, to se otkrio bez straha od uvrede, to je pokazao strah i hrabrost, naivnost i lukavost i samou prije svega linu i drutvenu samou, na nain primjeren istorijskom liku ove nacije Bonjaka ili Muslimana, moda oboga i ko zna ega jo. Sigurno da nijedno knjievno ostvarenje unutar ove nacije, ne moe biti ravno romanu Dervi i smrt mada je veoma znaajna i zbirka poezije Kameni spava, Maka Dizdara. Ne zbog poetskog savrenstva niti zbog literarne ujednaenosti (koje i nema u ovom djelu) nego prije svega, zbog OTVARANjA NOVOG PUTA mogue identifikacije, tanije zbog dinamiziranja i oblikovanja, do tada, uglavnom maglovite ideje. Kao inspiracija, ovo djelo ima nemjerljivu vrijednost i nju je prvi uoio i o njoj pisao najvei filozof Bonjake nacije, Muhamed Filipovi. A pisao je tako (u filozofskom eseju, Bosanski duh u knjievnosti ta je to ) da znaaj Filipovieve percepcije i filozofski dometi u mnogo emu prevazilaze i samu inspiraciju, pa se to djelo za Bosnu, pojavljuje kao bitnije i od samog Kamenog spavaa. ...Identificirajui nacionalni i narodni duh, mi smo sveli nae povijesno iskustvo i na narodni duh, na nacionalno iskustvo, na iskustvo nacionalne povijesti i nacionalni duh, iji je najpotpuniji izraz postala nacionalna knjievnost, u iji horizont je tek kao pretpovijest uao narodni jezik i narodni duh u cjelini. Primjenjen na Bosnu ovaj model transformacije je bosansku knjievnost, po njenom duhu, definirao kao nacionalnu knjievnost, a po tematskom i doivljajnom sadraju kao regionalnu knjievnost. Ovakva redukcija bila je osnova daljih produbljenih redukcija, koje su bosansku knjievnost priznavale samo kao srpsku ili hrvatsku knjievnost regionalnog obiljeja. Knjievnost bosanskih muslimana bila je, ili tumaena kao srpska ili hrvatska nacionalna knjievnost, ili je odbacivana kao strana, nacionalnom duhu tua, orijentalna. Spoljni medij nadvladao je tako unutarnji duh te knjievnosti a nain i uvjeti njenog nastajanja ograniili su njene unutarnje mogunosti i odredili njene definicije u cijelini... Tako je Filipovi, u istraivakom zanosu, otkrio ono najznaajnije u djelu Maka Dizdara nadnacionalnu poziciju bosansku poziciju, i piui o Kamenom spavau, Filipovi je, ponajvie, pisao o sebi samome i o vlastitoj viziji humanog bonjatva, koga ba i nije bilo u toj mjeri u navedenoj zbirci. Niko drugi, prije ni poslije, nije toliko toga bitnog pronaao na marginama jedne zbirke pjesama, posebno zbog tog unutranjeg, bosanskog bogatstva koje je Filipovi u sebi nosio, pa je uz mali podstrek, sve to probudio u sebi, pokrenuo, formulisao i pretoio u nacionalnu, filozofsku i patriotsku misao.

...Agresivni nacionalizmi raznih vrsta, i dugo odsustvo stvarne bosanske pozicije, doprineli su mnogo propadanju i razaranju kulturnog blaga bosanske provenijencije. No i to propadanje, ma koliko ono iroko i obimno bilo, nije nas liilo onoga to je sa stanovita kulturne funkcije duhovnog naslijea najvanije, tj. ono nas nije liilo potrebe da drimo i uporno uvamo svijest o Bosni i ono to Bosnu ini tako udnom i neobinom, da drimo i uvamo bosanski duh. To je taj teki, gromadni, kameniti i goroviti duh, velikana iz skaski, taj spori, uronjeni i zaronjeni u sebe zatvoreni duh ovjeka prirode. To je kontemplativni duh uronjavanja u ono to je bilo i prolo, u vjeno, iza granica prolaznog, u ono sa one strane tekog, nestalnog i tegobnog ovozemaljskog zbivanja i zbitka. To negiranje granica vremena i prostora kao uvjeta ljudskosti, to vjeno, tradicionalno i tradicionalistiko bivanje kao ovjek, ljudi koji jesu, koji su bili i koji e biti, sve u jednom neprekinutom nizu. Taj duh krte rijei i uzdranog pokreta, krte are i blijede boje, lien bogatstva i lepravosti, lien nijansa i kolorita, masivan, siguran, stalan, stanac, taj suzdrani i jedva negdje u prikrajku na kraju linije, u odsjaju boje, na rubu are, na kraju misli, na izdancima loze, na skrivenim i prikrivenim mjestima, u minijaturi i uope u nevidjelu, ulno razigrani i pohotno ivotni duh, elja, enja i nagon. To je duh posebnog bosanskog puritanizma, istjerivanja istine, preganjanja pravde, ispravnosti i asti, za to se sve gine, podjednako pod svim barjacima koji su se ikada vili nad ovim naim gudurama i dolinama, a pod ovim naim tekim i maglovitim nebom. Radi toga Bosna nikada nije bila podijeljena kao teritorij, kao tradicija, kao mentalitet i kao duh, ali istovremeno, nije nikad ni bila jedna svjetovna vojna i politika tvorevina, drava ili jedinstvena partija. Uvijek je nju razdiralo to unutarnje njeno vuje, pravdako, moralistiko i puritansko podvajanje, i svaki barjak je u Bosni nalazio nekoga da ga ponese i dri uprkos drugom... Uvjerljivo je to pisao Filipovi i bukvalno uvalio Maku Dizdaru, svom jaranu, i one ideje kojih u djelu nikada nije bilo, zbog ega se poslije i sam Mak morao pred partijom ograivati od stavova iznesenih u Filipovievom eseju. Kao i uvjek, Muhamed Filipovi pie uvjerljivo i nadahnuto o Bosni ali je nesiguran u interpretaciji nekih drugih dimenzija Kamenog spavaa. Kao politiar, Filipovi e do kraja zanemariti i odbaciti vlastite filozofske poglede na narodnosnu dimenziju bosanskog duha i njen nadnacionalni kvalitet. Upravo je zato znaajna, svojevrsna iskrenost Filipovieva , kad konstatuje: ...Nije u pitanju, dakle, jedan literarno-kritiki ili estetiki pristup ovoj poeziji, nego jedna kulturno-historijska i filozofska ocijena, koja se, istina, slui i estetskim i literarno-kritikim izvodima kao premisama, ali svoje stavove i dokaze formira na drugoj, tj. kulturno-historijskoj i filozofskoj dimenziji... Smatrao sam svojom obavezom ukazati na jednu takvu dimenziju i djelo u kome je ona najbolje iskazana. Slian pristup u oblasti djela Mee Selimovia i Emira Kusturice Nemanje dao bi, samo, nuni kvalitet vlastite spoznaje u dimenziji kulturne tradicije i duhovnosti nacije:

...Svugda se tu prepoznaje naa zemlja, naa sudbina, na ovjek, naa povijest, nae iskustvo, na duh, onaj gorki, podsmjeljivi, nepovjerljivi duh stremljenja, ekanja, otpora i vjere u to to e doi... (Muhamed Filipovi Bosanski duh u knjievnosti ta je to) Prevedeno na nacionalni jezik tj. jezik nacionalnog interesa, bez bosanske pozicije u kulturi i bez Bosne kao inspiracije, nema ni budunosti ove zajednice. Svaka veza sa Bosnom mora biti u duhu same Bosne, koja nije niija da bi bila svaija; koja predstavlja ravnoteu vlastitih, unutranjih protivrjeja. Dati prilog toj ravnotei znai zaloiti sebe osloboenog zablude o vlastitom pravu na Bosnu znai, nacionalnoj iskljuivosti suprotstaviti bosansku poziciju i prevazii sebe vlastitim stavom. PA KAKVA JE TO ONDA BOSNA O KOJOJ I SAM GOVORIM?! Ko je individualno i kolektivno odgovoran za sve budue kompromise potrebne njenom uspostavljanju, jer Bosne nema, na onaj nain na koji o njoj pjeva Tunjo, raspravljajui o poeziji Maka Dizdara. Takva nenacionalna i nepodjeljena Bosna ISTORIJSKA KAKO KAU, ne postoji ni kod Filipovia. Ko e izgraditi Novu Bosnu sa opjevanim likom: Bonjaci kao nacija koja se ne moe pomiriti ni sa samom sobom u Krajini (podijeljena izmeu Alije i Fikreta) a iju politiku reprezentuje faistiki stav Harisa Silajdia, srediemo mi Srbe ukinuemo RS donijeemo novi Ustav stranci ta ekate poderite ih za nas... , ili oni kvazi Arapi, to lau sebe i dravu, da bez njih ne bi bili slobodni!? Ili to trebaju uraditi Srbi koji ve imaju tapiju na pola Bosne i Hercegovine (Republika Srpska), pa je svakom normalnom jasno, da tu trgovine nema: ako hoemo poslovati i saraivati moramo ponuditi bolju Bosnu i Hercegovinu Srbima i svoje prijateljstvo u koje nee sumnjati u zamjenu za koncesije zajednikom ivotu koje bi i oni platili. ... Pripadnici triju glavnih vera, oni se mrze meusobno, od roenja pa do smrti, bezumno i duboko, prenosei tu mrnju i na zagrobni svet koji zamiljaju kao svoju slavu i pobedu a poraz i sramotu komije inoverca. Raaju se, rastu i umiru u toj mrnji, toj stvarno fizikoj odvratnosti prema susedu druge vere, esto im i ceo vek proe a da im se ne prui prilika da tu mrnju ispolje u svoj njenoj sili i strahoti; ali kad god se povodom nekog krupnog dogaaja pokoleba ustaljeni red stvari i razum i zakon budu suspendovani za nekoliko sati ili nekoliko dana, onda se ta rulja, odnosno jedan njen deo, naavi najposle valjan povod, izliva na ovu varo, poznatu inae zbog svoje uglaene ljubaznosti u drutvenom ivotu i slatke rei u govoru. Tada sve one dugo zadravane mrnje i pritajene elje za ruenjem i nasiljem, koje su dotle vladale oseanjima i mislima, izbiju na povrinu i, kao plamen koji je dugo traio i najposle dobio hrane, zagospodare ulicama, i pljuju, ujedaju, lome, sve dok ih neka sila, jaa od njih, ne suzbije ili dok ne sagore i malaku same od svog besa. Zatim se povlae, kao akali podvijena repa, u due, kue i ulice, gde opet ive godinama pritajene, izbijajui samo u zlim pogledima, runim uzreicama i opscenim pokretima... ( GOSPOICA IVO ANDRI)

Promijeniti realnost i iz pjesme zakoraiti u ivot, stvarni ivot Bosne i Hercegovine, promijeniti odnose meu zavaenim narodima, znai prije svega krenuti od sebe a ne od ogledala koje je pred nas postavio Ivo Andri, ili neko drugi. Spoznati sebe u vlastitoj istorijskoj cjelokupnosti, unutar izgraenog civilizacijskog ambijenta, vidjeti svoje mjesto i spoznati sebe kroz svoje komije. Naa spoznaja o sebi kao nacionalnom biu nije ni jedina ni najbitnij, ta vie, lau svi koji kau da je interes tako shvaene nacionalne svijesti, vrijedan patnje kroz koju smo proli, i drugi sa nama. 4. NEKAD SMO ZNALI BITI BOLJI DRUGIMA I SEBI Sa Hercegovinom ili bez nje, Bosna je vjekovima, due od hiljadu godina, predstavljala jednu opte-poznatu geografsku i politiku konstantu, ne samo na ovim prostorima. Saznanje o toj i takvoj Bosni ilo je mnogo dalje i od granica bive Jugoslavije i Zapadnog Balkana. Na bazi ove premise, koja nije sporna, namee se danas, u krilu nacije, poeljna politika svijest i zabluda o hiljadugodinjoj dravnosti Bosne i Hercegovine. Odnosom prema toj zabludi, kao na kakvoj politikoj pijaci, mjeri se PATRIOTIZAM bonjakog ovjeka. Kao u staro, da ne kaem dobro, doba komunistike uprave, u jednoj nevinoj ali tako konvertibilnoj rjeci, pronaen je kriterij pravovjernosti, kriterij za odvajanje bjelih od crnih ovaca u narodu.Tako shvaeni patriotizam nije nikakav izraz emotivnog odnosa graanina prema svojoj domovini, on je samo pozicija fanatizovanih i izmanipulisanih glava prema jednoj politikoj liniji, vlastite politike stranke, i definicija ljudske potrebe da se vlada i upravlja narodnom sudbinom, ak i onda kada se tome nije doraslo. To je iskonska potreba malih ljudi naeg podneblja koji su se, do jue, zaklinjali u jedinu pravu domovinu Jugoslaviju, koji su gorljivo, iza tapaciranih politikih govornica, nudili i garantovali linu spremnost, da za svoju domovinu Jugoslaviju, priloe, na oltar starog sistema, pod znamenjem srpa i ekia, ivot ako treba TUI NARAVNO. I priloili su. U temelje njihove politike domovine tj. domovine izale iz velike politike ljubavi i potrebe, ugraeno je mnogo krvi i znoja, svih onih, koji nisu sa istim oduevljenjem, slavili i veliali taj poredak izjednaen sa domovinom. Kad vie nisu mogli da vladaju cjelim prostorom poeli su uiti svoj narod, kako se granice te domovine proteu do granica njihove vlasti i kako se moramo razii na tim granicama. I ginuti dabome, za nove stare domovine, banana republike i nove-stare granice. Tom kalibru ljudi oko nas, danas je domovina Bosna i Hercegovina, ali oni e, koliko sutra, sa istom revnou se zaklinjati u domovinu Bosnu bez Hercegovine i Bosnu bez Republike Srpske kako se njihova mo i vlast budu smanjivali, tako e se smanjivati i domovina zavedenih Bonjaka. Nesposobni za vie i za bolje, oni rue ve stvoreno i zajedno, sa starim poltronima bosanskog novinarstva nauenim na ivot pod politikim patronatom, u realizaciju linih ciljeva, uvlae svoj narod, sve vie zainteresovan za sudbinu svoje stranke i svoga voe. To nije briga za vlastitim narodom niti ljubav prema vlastitoj dravi.

Zbog takvog poimanja patriotizma, Bonjaki nacionalni teritorij se kroz vijekove, poev od Sedamnaestog vijeka, konstantno smanjivao. Teko je, u stvari, definisati precizno i bez dvoumljenja nacionalni teritorij, na kome je istorija preplitala kulture, spajala razliitosti i udnim spletom okolnosti stvorila novi kvalitet, novu naciju. Sve do posljednjeg rata ( 1992.-1995. godine), Bosna je bila nukleus nacionalnog teritorija, jedna konstanta, koja se tek u ovom ratu, poela mjenjati, preciznije reeno SMANJIVATI! U 17. vijeku, na prostoru izmeu Drave, Save, Grevice i Dunava, dakle, otprilike na podruju Slavonije, ivjelo je preko 100.000 muslimana, to je predstavljalo vie od polovine stanovnika tih prostora a gradovi poput Osjeka i Poege, imali su relativnu muslimansku veinu. U Lici i Krbavi, u istom vijeku, bilo je preko 30.000 muslimana vie od 7.000 domainstava. Muslimani Like su uglavnom bili starosjedioci, mada je bilo i Bonjaka koje je naseljavao Malko paa 1553. godine. Gradovi kao to su Udbina i Perui, imali su preko 90 % muslimana. Nakon neuspjele opsade Bea 1683. godine, Turska zapoinje povlaenja iz Slavonije i Srema. Prodorom kranskih drava u ove krajeve, muslimansko stanovnitvo biva izloeno progonu i pokrtavanju. Muslimanska istorija na podrujima Hrvatske drave time je zauvijek zavrena i sa tih prostora, muslimani zauvijek nestaju krajem 17. vijeka. Slinu sudbinu doivljavaju muslimani u Srbiji poetkom i sredinom 19. vijeka. Ne raunajui turske posade u garnizonima i samu vojsku, u Srbiji je na pragu 19.vijeka bilo preko 100.000 muslimana. Teko je utvrditi taan brojani odnos izmeu muslimanskog i pravoslavnog stanovnitva u Srbiji. Knez Milo u pismu Piniju od 06.11.1818. godine kae da u Beogradu ima 2540 turskih domova a srpski istoriar orevi pie ( u Novoj Evropi) sljedee: U Valjevu je pred Koinu Krajinu (od 1788. 1791. godine) bilo 24. damije i preko 3.000 muslimanskih kua a samo 200. hrianskih, dok je za vrijeme druge vlade kneza Mihajla u Uicu bilo 3.500 muslimana a samo 600. pravoslavaca. Iseljavanje muslimana iz Srbije zapoeto je jo za vrijeme Karaorevog ustanka a zavreno sredinom 19. vijeka, za vrijeme druge vlade kneza Mihajla (1860. 1868. godine). ak je ovim tendencijama, svoj doprinos dao i sultan Selim Trei, koji provodei velike tanzimatske reforme pa 1830. godine izdaje hatierif (nareenje koje se mora izvriti) kojim se utvruje da muslimani vie ne mogu ivjeti u Srbiji i da su duni, u roku od jedne godine prodati svoja imanja i posjede te zauvijek napustiti Srbiju. Ako izuzmemo Sandak, koji je svakako politiki problem za sebe, tim prije, jer sve do dolaska Austro-Ugarske okupacije Bosne, on je pripadao Bosni, pa se ovaj hatierif nije odnosio na njega, gotovo svi muslimani naputaju Srbiju. Iz ovakvih injenica, mogu se izvui razliite konsekvence. Nacionalisti i politiki pigmeji moga naroda, plasirae gluposti o deset genocida, kojima je ovaj narod bio izloen. Srpski narodni ekstremi lamentirae nad sudbinom kneevine unitene u Kosovskom boju i petstogodinjem ropstvu pod turskom, identifikujui Bonjake sa Turcima.

Tako e se neko vrijeme vrtiti pria o mrnji jednih prema drugim, zaboravljajui da su odnosi ova dva naroda uglavnom bili dobri i bratski a samo povremeno kulminirali sukobima i mrnjom. Bonjaci su zajedno sa Srbima doekali monu Austro-Ugarsku armiju i pruili joj otpor, te itavo vrijeme njihove vladavine, borili se zajedno, u oruanim sukobima kao i u politikim procesima za vjersku i mearifsku autonomiju. A onda su Bonjaci podrali Austro-Ugarsku jer je bila saveznik Turske, u Prvom svjetskom ratu, iako je taj rat zapoeo granatiranjem Srbije i ubijanjem Srba. Kada je zavren Prvi svjetski rat i srpska kraljevska vojska, pobjedniki protutnjala podrujem nekadanje Jugoslavije, oslobaajui sebi bratske narode, rtvujui se za to stvorena je zajednika drava juno-slovenskih naroda (bez Bugarske) u kojoj su Srbi, muslimansko etniko pitanje mogli rjeavati silom politike moi i poloajem evropskog miljenika koji je dao vaan doprinos pobjedi saveznika okupljenih oko Antante. A onda su Srbi, putem svojih voa i kralja Aleksandra Karaorevia, poruili : Brao naa, hajdemo zajedno , dajui vjerske i politike slobode muslimanima, a zatim, samo zbog Bosne i muslimana, kralj donosi novi ustav i mjenja naziv Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u KRALJEVINA JUGOSLAVIJA. Muslimani se vraaju u Srbiju i danas ih je samo, u Beogradu oko 200.000. A kada je doao Drugi svjetski rat, i kada se na srpski narod svaljuje sva sila faistike mrnje i zloina, te kada u njoj uzmu uee i pojedini muslimani, cjelokupna muslimanska inteligencija i vjerska ulema obznanjuju svoj stav i pozivaju sve muslimane u zemlji da ga potuju. Ne ubijajte svoju brau, osnovna je poruka ovih proglasa i rezolucija. U rezoluciji, na Glavnoj godinjoj skuptini organizacije sveukupne ilmije (svih vjerskih slubenika Islamske zajednice), odranoj 14. avgusta 1941. godine, objavljeno je sljedee: ...Sa bolom u dui i dubokom suuti sjeamo se svih onih muslimanskih rtava, koji neduno padoe u ovim nemirima, koji se ovih dana mjestimino dogaaju. Osuujemo sve one pojedince muslimane koji su sa svoje strane napravili bilo kakav ispad i uinili bilo kakvo nasilje. Konstatujemo da su takvo to mogli uiniti samo neodgovorni elementi i neodgojeni pojedinci, iju ljagu odbijamo sa sebe i od svih muslimana. Pozivamo sve muslimane DA SE U DUHU VISOKIH UPUTA SVOJE VJERE STROGO KLONE OVAKVIH ZLODJELA... U poznatoj SARAJEVSKOJ REZOLUCIJI, od oktobra 1941. godine. poruuje se: ...Mnogi katolici, svjesno, za svoja zlodjela koja su provedena, bacaju odgovornost na muslimane i predstavljaju sve dogaaje meusobnim razraunavanjem izmeu muslimana i pravoslavnih. Tako isto miljenje imaju i neki pravoslavni u pogledu odgovornosti muslimana. injenica to meu poiniteljima ima ljudi i sa muslimanskim imenima, ne moe krivicu i odgovornost baciti na sve muslimane. I mi sada konstatujemo da je zlodjela mogao initi samo olo i kriminalni tipovi, kojih ima u svakoj zajednici. Konstatujemo i to, da su u svrhu, da se odgovornost za nedjela obori na muslimane,

izrabljivani fes i muslimanska imena. Naime oblaili su nemuslimanima fes, koji je zaveden kao uniforma sve vojske, vrei razna zlodjela, kojom su se prilikom nazivali meusobno i muslimanskim imenima. Stoga se ne mogu ni danas muslimani predstavljati inicijatorima zloina i onima koji ne trpe pravoslavne i izazivaju sve nerede, kao to to neki namjerno ine... U protestu mostarske, muslimanske inteligencije, u Mostarskoj rezoluciji iz 1941. godine, objavljeno je: ...Kroz cijelu povijest, nae mile domovine, Bosne i Hercegovine, ne pamte se ovako teki i burni dani i ovako burna vremena kao ova, to sada preivljujemo. Ve mjesecima sluamo i gledamo, kako gore sela i varoi, kako ginu neduni sinovi ove zemlje, kako se otima tue dobro. Sve nas to natjeruje da se duboko zamislimo i zabrinemo nad sadanjosti i budunosti ovih napaenih i nama milih krajeva. Noeni dubokom vjerom, da tumaimo volju i osjeaje najirih slojeva irom nae ponosne Bosne i Hercegovine smatramo potrebnim da izjavimo i konstatujemo sljedee: Nebrojeni zloini, nepravde, bezakonje i nasilna prevjeravanja koja su uinjena i koja se ine prema pravoslavnim Srbima, i drugim sugraanima, strane su potpuno dui svakog muslimana. Svaki pravi musliman, oplemenjen uzvienim propisima Islama, osuuje ovakva zlodjela ma sa koje strane dolazila, jer zna, da islamska vjera smatra najteim grijehom ubijanje i muenje nevinih, kao i otimanje tueg dobra, te prevjeravanja pod ovim okolnostima koja iskljuuju slobodnu volju. aka ovih nazovi muslimana, koji su se o to ogrijeili, samim tim su se ogrijeili o uzviene propise Islama, pa e ih neminovno stii kazna i ljudska pravda... I iz Banja Luke, sjedita Pavelieve vlade i Pavelievog zamjenika Dafer bega Kulenovia, 12. novembra 1941. godine upuena je rezolucija muslimanima: Jo od poetka osnivanja NDH, gledamo, mi muslimani, s najveom zabrinutou kako su ustae i drugi odgovorni i neodgovorni faktori inili najgrublje greke i zloine. Najelementarnija prava ovjeka gaena su bez ikakvih skrupula. Sigurnost ivota i imetka, sloboda vjere i savjesti, prestali su da vae za veliki dio naroda ovih krajeva. Ubijanje sveenika i drugih prvaka bez suda i presude, streljenje i mrcvarenje u gomilama, esto posve nevinih ljudi, ena pa i djece, gonjenje u masama od kue i iz postelje itavih porodica, s rokom od jednog do dva asa za spremanje, te njihovo deportiranje u nepoznate krajeve, prisvajanje i pljakanje njihove imovine, ruenje bogomolja esto njihovim vlastitim rukama, silenje na prelazak u rimo-katoliku vjeru sve su to injenice koje su zaprepastile svakog estitog i istinoljubivog ovjeka i koje su nas, muslimane ovih krajeva, iznenadile i na nas djelovale najneugodnije. Jedan dio katolikih sveenika smatra da je doao njegov as i on ga bez skrupula iskoriuje. Propaganda za pokrtavanjem je uzela takvog maha da podsjea na pansku inkviziciju. Pod njenim pritiskom i uz toleriranje javnih organa izvrena su pokatoliavanja hriana u masama. I tako su oni kojima se do tada poricala svaka graanska vrijednost i nacionalna srodnost, postali graanski punopravni samo zato to su formalno primili katoliku vjeru. Ravnopravnost Islama, esto isticana pisanim slovima i izjavama, dovodi se u pitanje u ivotu i u praksi. esto se uju i pogrdne pjesme od strane Ustaa katolika, koji vrijeaju osjeaj muslimana i prorie im se ista sudbina kao i hriana...

Mi imamo dosta primjera gdje su ustae pod fesovima na glavi pristupale klanju i ubijanju hriana. To je bilo i u Bosanskom Novom gdje je etiri kamiona ustaa, dolo iz prijeka pod fesovima, udruili se s muslimanskim oloem i izvrili klanje hriana u masama. Isto se desilo i u Bosanskoj Kostajnici, gdje je na isti nain i za jedan dan poklano osamstotina ezdeset i dva hriana.I u Kulen Vakufu su to isto uradili i tu se naroito istakao Miroslav Matijevi, ustaa iz Vrtoa. Tu je poklano 950. hriana, to je dalo povoda za osvetu etnika od 06. septembra 1941.godine, kada je Kulen Vakuf zapaljen i gdje je glavom platilo 1.365 muslimana (ljudi, ena i djece).Mi znamo sluajno, gdje su nekoji ustae-katolici, udarali na hriane sa povicima: Udri Mujo, dri Huso, ne daj tamo, Meho i slino. Izazvavi ovako teak sukob izmeu nas muslimana i hriana, pozvani smo kao vojnici da taj ustanak uguujemo i da tako ubijamo Srbe i oni nas, pa se tako meusobno satiremo i istrebljujemo ne znajui kada e to prestati ni kakvim e posljedicama uroditi... Bivi i aktuelni gradonaelnici, muftije, muderisi i hafizi, primarijusi dravnih bolnica, profesori i doktori, posjednici i knjiari, trgovci i imami- SVA MUSLIMANSKA PAMET, ovakvim rezolucijama, u teke dane Drugog svjetskog rata, stala je na stranu svoje progonjene brae i na stranu pravde. Oni su u tim sudbonosnim danima izrekli vlastiti politiki stav i pozvali svoj narod da se okupi oko njega. Realnost je, i prije raspada Jugoslavije, da se muslimanski nacionalni teritorij protezao od Velike Kladue do Skopja, obuhvatajui prostore Bosne i Hercegovine, Srbbije i Crne Gore i da je na tom potezu ivjelo preko 97. % svih Muslimana bive Jugoslavije. Realnost je da su Bonjaci bili izmjeani uglavnom na podrujima naseljenim pravoslavnim ivljem i da je zajedniki ivot i spremnost na ispomaganje samo povremeno prekidano od strane politikog i obinog oloa. Vrijedi na ovom mjestu pomenuti i jedan dogaaj, jedan politiki stav, koji je iz srpskog naroda doao sa vanog i moda najvanijeg mjesta, a zbog koga sam ve, u nekoliko navrata bio otro i prljavo napadan od asopisa faistike ideologije Bonjakog naroda, nacionalnog sedminika, Ljiljan. Naime i u nekim ranijim radovima ukazivao sam na zalaganja Kralja Petra Drugog Karaorevia, u maniru porodine tradicije za razumijevanje poloaja bosanskih muslimana i njihove vanosti u politikim odnosima. Zalaui se iskreno, u izbjeglitvu, u uticajnim zemljama zapadne alijanse, za rjeavanje nacionalnog pitanja bosanskih muslimana, Kralj Petar ( to je onaj Kralj koji je maloljetan napustio Jugoslaviju 1941. godine i nije kriv nikome ni za to) je upuujui Boinu poslanicu i estitajui novu 1963. godinu zaelio sve najbolje narodima Jugoslavije: Srbima, Hrvatima, Slovencima i Muslimanima. Nakon otrih kritika koje su mu upuene od ekstremne, srpske emigracije koju je predvodio pop Momilo uji, Kralj Petar se u IKAGU obratio, NA SVESRPSKOM KONGRESU, 23.juna 1963. godine i gotovo itav govor posvetio ovom pitanju: ...Nedavno sam od jednog pametnog mislioca uo jednu definiciju politike koja mi se mnogo svidela i koja kae: POLITIKA JE RAZUMNO I SMILJENO ORGANIZOVANjE NARODNOG IVOTA I DRAVNE STVARNOSTI! Poinjem sa ovim navodom kako bih dodirnuo pitanje, koje je poteklo ba od jedne vae sastavne organizacije, povodom moje Boine poslanice. Zamereno mi je to sam posebno spomenuo

muslimane. Smatra se to kao nekakvo cepanje srpskog naroda, kao priznanje izvesne etvrte narodnosti u Jugoslaviji. Pa se izjavljuje bojazan da mi takva izjava nije na neki nain podmetnuta. Nije kraljevo da vodi politiku, ali je kraljeva dunost da objasni svome narodu svoj stav. Tim uvjerenjem sam inspirisan kad pristupam ovom objanjenju. Nije kralj Petar Drugi izmislio muslimane, no su se oni kao takvi afirmisali od prvog dana zajednike drave. Njihova ogromna veina je od prvih ustavotvornih izbora glasala za svoju Jugoslovensku muslimansku organizaciju. Kroz sve popise stanovnitva izjanjavali su se velikom veinom za muslimane Jugoslavene. Nai muslimani su uvijek bili dravotvorni, sluili dravi i njezinom jedinstvu i nikada nisu zastranili stranputicom separatizma... To je njihovo pravo samoopredeljenja i mi ga imamo potovati. Mi Srbi se nikada nismo bavili nasilnim posrbljivanjem. Najmanje bi nam takav posao bio danas potreban. Mi Srbi ne treba da zaboravimo da su u odbranu srpskog ivlja u NDH od ustakih zloina, prvi ustali ba najugledniji muslimani. Bilo je, istina, muslimanskih otpadnika i u ustaama, ali je oloa bilo uvek i u svim narodima. Narod se meutim ne ceni po olou no po svojoj eliti... i zato, sledujte primer vaih najveih politikih predaka i uzora, i poput njih, prihvatite najtenju saradnju sa muslimanima, kao jednu od osnovnih aksioma nae konstruktivne politike. Na tom planu imaete vazda i moju kraljevsku podrku, i podrku ba naeg naroda iz zemlje. Jer mi je i otud skrenuta panja na muslimane i uinjena sugestija da se s njima stupi u vezu i saradnju. Moda e neko od vas pomisliti: Zar je pitanje muslimana toliko vano da mu kralj toliko panje posveuje?! Biu kategorian: ZAISTA JE VANO !!! Za mene lino ali i za srpski i bonjaki narod (tada nepriznati muslimanski) ovo je bio vieznaan govor, politiki vane osobe, naroito u krugovima zapadnih zemalja (a posebno u Velikoj Britaniji) koje su bitno uticale, uprkos socijalistikom ureenju Jugoslavije, na mnoga vana unutranja i meunarodna pitanja dravne politike ali i vane institucije srpskog naroda. Pisao sam o tome u vie navrata istiui vanost meusobnih odnosa dva naroda i uvijek su mi bili bitniji pozivi na razumijevanje i zajednitvo nego mrnja koja raa strah, a okonava ubijanjem. Nakon jedne polemike pune politikog naboja izmeu Dr. Ekrema Ajanovia ( jednog od osnivaa Izetbegovieve SDA ali i Silajdieve Stranke za BiH), najgori novinarski ljam okupljen oko sedminika Ljiljan, pod skrivenim identitetom KOLEKTIVNOG INA, zvanim : REDAKCIJA LJILJANA , na 41. i 53. strani lista (malo im jedna strana) br. 417. od 15.-22. 01. 2001. godine, u sramnom odgovoru provincijskom egocentriku D.Galijaeviu pod naslovom KUD PLOVI OVA GALIJA I NA NJOJ BALIJA, napisao mi je izmeu ostalog: ...itav je izgleda , problem u citatu koji je prenio gospodin Ajanovi iz nedavne nesuvisle knjige diva iz Moevca, gdje elaborira nacionalno pitanje muslimana od njihovog provjerenog prijatelja Kralja Petra, iji je odani general Draa napravio tolike pokolje, da umalo nije rijeio nacionalno pitanje Bonjaka...

Jeste, ponovo otpisujem tom moralnom ljamu iz Ljiljana na nain koji zasluuju i razumiju. Kralj Petar Drugi Karaorevi jeste veliki prijatelj bosanskih muslimana Bonjaka a to je bila itava kraljevska porodica Karaorevia. Njihova politika je respektovala i nikada nije sputavala tu pozitivnu istorijsku i nacionalnu svijest kao jedinstveno stremljenje jedne zajednice da se njen identitet i sutina, ta objektivna realnost pozitivne svijesti, samo politiki verificira. Glavni i odgovorni urednik Sejo Omeragi i itava njegova redakcija, nisu nita drugo nego politiki imbecili nesvjesni drutvenih procesa u kojima instrumentalizovana mrnja prema jednom narodu izaziva povratnu reakciju, koja pokree sistem zaaranog kruga. Moj nacionalni prijatelj kralj Petar Drugi nije komandovao vojskom, nije komandovao Drai Mihajloviu i nema nikakve veze sa meusobnim ubijanjem u drugom svjetskom ratu. Bio je maloljetan i zemljom, je u njegovo ime, vladalo namjesnitvo maloljetan je otiao iz zemlje kada je poeo rat. Ali, za razliku od fanatika iz moga naroda, on je imao snage, prije Titovih foruma, Centralnih komiteta, i svih muslimana u komunistikoj vlasti, da na meunarodnoj sceni otvori to pitanje i ubrza proces priznavanja jednog evropskog identiteta nacije koja mora znati, da samo osjeanja, instinkti i refleksi, ne znae nita ako ne postoji razvijena svijest o pripadnosti velikim narodnim zajednicama i ljudskom rodu u cjelini. Pisati o tome, znai gurati prst u oko ovinistikom kiklopu koji je moj istinski neprijatelj a ja njegov i ta borba, mene Bonjaka koji volim svoju junoslovensku brau SRBE I HRVATE (a volim i Crnogorce, Makedonce i Slovence) vie nego vjerske fanatike i budale iz moga naroda, zbog kojih smo viestruko kompromitovani, zbog kojih nam zaviruju pod nokte na svim evropskim destinacijama i graninim prelazima. Samo zbog njih, zbog njihovih sramnih djela i monstruoznih ubistava a ne zbog toga to se o tome govori i to je glas Bonjaka koji to odbacuju danas snaan, i puno snaniji nego ikada, moram uvijek, sa indignacijom i gaenjem govoriti o toj pojavi, kako je niko normalan i dobronamjeran, ne bi pripisivao meni ili mom narodu. ...Mislim da nikad nijedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego to su bosanski Muslimani. Nisu prili tuinu, a odvojili su se od svojih. Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put? Nikuda. To je tragian bezizlaz. U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u Bosni, najzatvorenija je bila muslimanska. Od kue i porodice stvoren je kult, i sav neistroeni vitalitet tu se ispoljavao. Ako se na taj nain stvorila intenzivna intimna atmosfera, s neobino jakom osjeajnou ( nae najljepe balade i romanse su muslimanske ), stvorila se isto tako neophodnost za javnu djelatnost, jer nikakve perspektive zaista nije bilo. Sa ostalima nisu mogli, jer im put nije bio isti. Ili su sa okupatorom ali su ga mrzili, jer su eljeli kraj turske carevine i doprinosili njenom ruenju. A kraj turske carevine je i kraj svega to su oni bili. Razum tu nije mogao pronai rjeenje. Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini, pri emu je priklanjanje ili otpor Porti samo nesistematino, afektivno reagovanje.

Ako se tome dodaju mrnja, osjeanje nesigurnosti, strah, bijes, ispadi Muslimana kao neimanje pravca, i ispadi drugih prema njima zbog mrnje prema Turcima, eto vam, ukratko, skice jednog pandemonijuma koji se zove Bosna i njeni ljudi... ( MEA SELIMOVI, 1970. godine ) Mea Selimovi je pun ljubavi za svoj narod a u ovoj misli otkriva se razlog zbog koga se izjasnio u nacionalnom pogledu kao Srbin. Defetizam. Strah i sumnja da uopte postoji rjeenje koje bi garantovalo bolju budunost mom i njegovom traginom narodu. Ali pogrjeio je, i veliki Mea. Nema traginog bezizlaza, postoji rjeenje: iskrena saradnja i razumijevanje meu narodima u Bosni i Hercegovini. Bonjaci moraju, na sebe preuzeti sudbinsku odgovornost za taj proces i za slobodu i demokratiju, u ovoj zemlji. Kao najbrojniji narod, moramo, hrabro preuzeti tu odgovornost i napraviti prvi korak, i drugi pa i sto drugi: NEMA DRUGOG PUTA, nema alternative, to je jedini mogui put koji jeste prevladavanje traginog bezizlaza i strahova naeg Mee!

Lj

Kazuj zemljo, sad je vrijeme: ija li si, da li naa ili tua, da idemo svi k'o jedan da ginemo, blago nama i krv svoju da lijemo, pa i tuu, ako kae: Djeco moja. Majko naa!

uti zemlja, kao zemlja na nebu se Hubel smije i Gromovnik Perun sa njim. Allah, Isus i Marija zabrinuto vrte glavom, kau zemlji: Progovori. Budalama jasno reci: Lomite se nevjernici, tucite se, o pogani, krvite se meu sobom! Pobjeditel' jedni druge tada znajte: Nad slabima vlast je vaa. Vlast je vaa Ja niija, sem Boija i svaija!

1 / 2 - IVOT ZA ISTORIJU I POVIJEST

IVOT ZA HISTORIJU moglo bi da pie kao epitaf svijesti o nunosti zajednikog ivota i kolektivnog napora naroda Bosne i Hercegovine da odnosi i dravna organizacija budu ureeni u zajednikom interesu. Politike mutivode, lani lideri i marginalci; otpadnici i kriminalci; salonska inteligencija, klerici i nacionalisti, udrueni u misiji destrukcije, ovim rijeima su pozvali bosanskog ovjeka (i hercegovakog, dakako), u neobjavljeni rat protiv samoga sebe. ovijek, bosansko-hercegovaki ovijek, i njegov opti ili parcijalni smisao, na taj nain, stavljeni su u funkciju ideje o cilju koji opravdava sva sredstva, uglavnom zbog istorijskog poziva. Dehumanizirana istorija dobila je svoj puni smisao u nacionalnom otrenjenju, a Bosanac i Hercegovac, postao je njeno najvanije orue. Sve rtve, svi zloini (pojedinani i grupni) u prizemnoj ideologiji mrnje dobili su svoje opravdanje: Istorija se kree Nacija se razvija ; taj proces uzima danak neminovnosti i univerzalnosti vlastite svrhe kree se i odvija u obliku prirodne nunosti, kao prirodni zakon, Boija volja ili sudbina, Usud srea ili nesrea; kao apsolutna neizvjesnost i odsustvo razumnog uea bilo koga u njoj. Ona je sama za sebe razum a kriterij njene razumnosti samo ona pozna taj sud, spoznae i ovjek, slijedom neminovnosti kojom ona upravlja.

Naravno, ...istorija ne radi nita, ona nema nikakva bogatstva niti bije bitke, ona je samo djelatnost ovjeka koji ide za svojom svrhom..., rekao bi jedan, nama znani filozof, ali, gluhe ui naih naroda bi to preule. Jer, svaki pokuaj da se o istoriji bosansko-hercegovakog prostora (istoriji nacionalnih zajednica, istoriji drave i prava, istoriji kultura, religija i civilizacija istoriji bilo ega) govori razlono, politiki jasno i autonomno, uvijek je u poziciji da bude difamiran i etiketiran;vulgarno osporavan, bilo iz ideolokih, bilo nacionalnoegoistinih razloga. Osporavanje kao polemika ili drugaiji stav, uvijek je poeljno, ali ovdje nikada nije bila rije o tome: Ovdje je osporavanje optuba, blaenje, vrijeanje i ekskomunikacija. Lini stav koji odudara od slubenog je Izdaja. Postkomunistiko doba nije Bosni i Hercegovini donijelo dugo oekivanu slobodu i politiku demokratiju. Tamo gdje su morale nastati politike stranke jasne politike vizije i ozbiljnog politikog programa, koji se projektuje kao izraz poluvjekovnog razvoja u miru, stvorene su partije, stranke i pokreti, zadueni za eprkanje po bunjitu nacionalne istorije. A kao i na svakom drugom bunjitu i na ovome se moglo, uvijek, iseprkati poneko zrno razloga za crno-bijelo odreenje prema drugim narodima i drugim dravama. Mada rije drava ne znai nita vie od puke balkanske politike megalomanije, koja svakoj naciji garantuje pravo, da u prolosti pronae i omei svoju dravu i prepozna svoj narod , kako unutar tih mee, u vrtlogu meunarodnih spletki, intriga i ratova pronalazi OPTIMALNA RJEENjA, za koja ponekad pogine 100.000 ljudi , katkad i 200.000 u stvari, pripadnika naeg ili tueg naroda. Dodue, ni rije Narod, ne predstavlja nita drugo osim kvantiteta tj. broja slinih jedinki u gomili istorijskog oaja, povezanih samo instinktom zajednikog stradanja i prkosa., koji ih gura u izdvojenost kao posljednji vid otpora, prvo umiljenoj a zatim i stvarnoj nepravdi. Nigdje svijesti o vlastitoj posebnosti, ta ona predstavlja i na to obavezuje. Time se istorijska dramaturgija prostora i opstanak naroda, sam po sebi, proglaavaju za vrhunsku mjeru vrednovanja uea ovjeka i njegove nacionalne zajednice u procesu oblikovanja stvarnosti. Iz takvog kriterija, razvie se poeljna svijest o nunosti da ovjek treba i mora da bude OBJEKAT ISTORIJE, puko sredstvo realizacije pogreno shvaenog nacionalnog interesa pa e se ustrojiti nacionalni frontovi kao politike tvorevine, unutar kojih pripadnost NACIJI (i u glupostima, ak pogotovo tada) postaje moralna i politika obaveza, koju pred ovijeka stavlja histerina gomila. NACIJA, kao kategorija uravnilovke i nivelacije, unutarnjeg nasilja i katarze, sa ulice je uetala strojevim korakom u dravne slube, kulturne ustanove mas-medije, kafane i privatne domove. U vlastite taljige ona je upregla hode i popove, uitelje, nastavnike i profesore; knjievnike, pjesnike i bolesnike, da u svom i njenom interesu nau adekvatan odgovor na sve dileme ovog procesa u koji je NACIJA ula kao RULjA sa balvanima ispred sebe. Nacija, Vjera, Drava i Istorija, u interpretaciji prizemnih demagoga postaju sredstvo pacifikacije razuma razum bjei od agresivnosti, on uoava i konstatuje stvarnost, percipira je u sve manje otrim crtama razum se spaava adaptiranjem,

prilagoava se toj NULTOJ TAKI NOVE SVIJESTI, tom novom raanju i poetku, kao krajnjoj nudi na koju se ne moe uticati. Pitanje izbora, nije nae nacionalno pitanje , Mi nismo mogli birati to i takvi odgovori kao mantre postali su nai oenai i nae bismille. A kada doe trenutak pobijede nad histerijom, kada argumenti gomile pou padati, rui se samo predmetna gomila konkretna histerija, a svi argumenti postojanja dominantne i sirove grupne svijesti svijesti rulje, nastavljaju da ive u organizaciji neke nove grupne svijesti. U tim okvirima kree se sudbina bosanca i hercegovca mistina i nepredvidiva zla i kobna ali, opravdano zla i opravdano kobna; pogreno shvaena istorija njeno je jedino opravdanje a nacija i njen kosmiki interes, jedini alibi za rtve. Jasno je da u istini o pripadnosti jednoj zajednici, jednoj naciji, ne lei, a priori i istina da je neko (ovjek naravno) Dobar ili Lo. Taj istroeni princip nacionalne supremacije i mobilizacije, svoj procvat biljei poetkom dvadesetog vijeka u Engleskoj i Francuskoj a tridesetih godina kulminira u Musolinijevoj Italiji da bi erupciju doivio samo deceniju kasnije u Hitlerovoj Njemakoj. Svi ti pokreti ve su analizirani, uglavnom sa vremenske i prostorne distance (kako je tada lako i jednostavno izlagati vlastite sudove) i kroz prizmu posljedica koje proizvedoe u vidu tekih i razornih sukoba; bijesnih ratova i milionskih rtava. Naravno da od silne pirotehnike i ubistava, nije bilo lako uoiti, kako stvaranje nacionalnih frontova, u vremenu u kome nema objektivne opasnosti po samu naciju, predstavlja manipulaciju masama zbog bezidejnosti, odsustva bilo kakvog ozbiljnijeg politikog programa i nejasne vizije budunosti same zajednica. I jo gore: To je put realizacije potrebe, vladajue grupe, da iz haosa i krvi podanika, izgradi temelje svoga novog bogatstva, kroz pljaku i otimainu. Kroz neviene zloine. Onaj pojedinac, stranka ili pokret, koji nemaju nita vrijedno da ponude nezadovoljnom puku, obino posegnu u riznicu nacionalnih prava i sloboda, te iz nje , velikoduno, poklanjaju svojim narodima mrvice onoga to im svakako pripada i to im niko ne osporava to je neotuivo narodno pravo, ali uz pravo, serviraju i mnogo politiki obojene mrnje, tako da veina stranakih programa u Bosni i Hercegovini, predstavlja paualnu strategiju upotrebe nacionalnih prava i sloboda, kao i potencijalnu mogunost da projekat boljeg ivota i ne uspije tj. propadne, jer neko drugi, onaj preko ili iza, mrzi ovaj narod. Zatim se raspale strasti, probudi vjekovna mrnja jednih na druge, da bi izmiljena opasnost evoluirala do stvarne opasnosti, realnog sukoba i stravinog rata. Voe nacionalnih pokreta, svaki na svojoj strani e izgraivati i gomilati lino bogatstvo iz ljubavi i krvi svojih podanika zadovoljno e se oblizivati i upirati kvrgavim prstima u taj rat, u rtve, i govoriti: Zar vam nismo rekli!!? Ili jo gore: Bili smo u pravu! Taj odvratni cinizam predstavljae dugo vremena politiki kapital VOA pred kojim e i najrazumniji sagnuti glavu, uvjebavati osmijehe i tupiti otricu ionako priguenog nezadovoljstva.

Poslije ideoloke diktature komunizma, Bosanci i Hercegovci, postadoe zarobljenici vlastitog neznanja koji nazvae ISTORIJOM, i taoci vlastitog kolektiviteta, koji prozvae NACIJOM. Alija,Radovan i Stjepan pa Alija, Radovan i Mate pa Alija, Momilo i Kreimir pa Haris, ivko i Ante pa Beriz, ivko i Jozo pa Sulejman, Dragan-Ivo i MirkoBorislav i na kraju Haris, Neboja i eljko, cjelokupna nasljedna loza izopaenog sistema sa VISOKIM PREDSTAVNICIMA (Karlom, Karlosom, Volfgangom, Pedijem i Kristijanom), ne naoe formulu boljeg ivota, stavie narod na ekanje i pozvae ga na istorijski izbor i glasanje za vjeno vraanje istog. Kome u stvari pripisati ODGOVORNOST ZA RAT, koji je bio rat svih ratova , u kome su ratovale sve nae istorijske traume i zablude, nai Bogovi i naa uvjerenja a djeca ginula kome to fakturisati a da to bude potpuno i tano lociranje odgovornosti, sagledano u sveukupnosti drutvenih procesa i ambijenta predratne Jugoslavije tj. Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije?! POLITIKI FAKTOR, jedini je potpun i taan odgovor. Relevantan politiki faktor svoju relevantnost obezbjedio je u krilu nacionalne ideologije, pune stradanja i frustracija, pune dugova onim drugim, genocidnih akcija, mrnje i patnje. Nije bitno o kojoj naciji je rije; pomoni radnici nacionalnih ideologija bili su vjerski slubenici ( u duhu stare crvene maksime : hode i popovi najgori lopovi ) i itava vjerska hijerarhija koja je vrlo svijesna prepoznala pravu stranu, onu svoju stranu ! Rat su izazvale politike stranke, bez nekog posebnog plana: svojom rigidnom nacionalistikom orijentacijom, koja ad hoc otvara procese u kojima tei da bude pobijednik, ubjeujui vlastiti narod, da e to biti i njegova istorijska pobjeda. Sve pretpostavke, da u tim okolnostima ne bude dogovora meu sukobljenim narodima, garantovalo je teko naslijee komunistike svijesti i netolerancije prema svemu to je drugaije. Kao dobri sateliti projekta razdvajanja naroda, pa projekta zavaanja naroda, zatim projekta rata naroda i na kraju novog projekta pomirenja naroda, nastupala su razna udruenja graana, asocijacije i ustanove, spremne da uz pravu politiku i pravu vjeru , onu pradjedovsku, budu na pravom mjestu u tom sloenom istorijskom trenutku. Bog mi je svjedok, da u tom vremenu mrnje i krvavog ratovanja, ne postoji nita istorijsko niti epohalno. Oni koji su spremniji doekali rat, napravili su vie zloina i za njih, e dodatno odgovarati. Meutim, iza zvunih imena nacionalistikih partija:SDA, Stranka Za BiH, SDS, HDZ... krili su se uglavnom isti ljudi, neki i danas vrlo aktivni, sa neto izmjenjenom retorikom ali sa istom prepoznatljivom mrnjom (HARIS SILAJDI, HARIS SILAJDI I HARIS SILAJDI, PRIJE SVIH), jednako glupi, bezobrazni i drski, nude nove spasonosne formule opstanka svog naroda i svoje drave. Haris Silajdi, Nijaz Durakovi, Muhamed Filipovi i Izetbegovi next generations, imena su koja itekako zvone na politikoj sceni Bonjakog korpusa i prostora, ve sada jasno teritorijalno definisanog i prepoznatljivog. Oni, mrtvi-hladni, uvjeravaju

Bonjake da je njihova nesrea ozakonjena Dejtonskim sporazumom, koji je nepravedan i koga treba odbaciti i promijeniti. A nita vrednije i za narod bolje, njihova pamet nije demonstrirala kao potpisivanje Dejtonskog sporazuma. Dejtonski sporazum je PROIZVEO MIR a potpisan je u vrijeme rata i ubijanja. Da je bio potpisan tri dana prije, u Ze-Do kantonu bi bilo osamnaest oeva vie IVIH, dvije majke i etvoro dijece, iz svih naih naroda. Da je potpisan godinu dana prije u Bosni i Hercegovini bi bilo 30.000 vie ivih a manje ubijenih, odnosno, da su bili pametni da potpiu Dejtonski sporazum prije nego to je rat poeo i pale mrtve glave ( rekao bi jedan na, divni pjesnik u svom humanistikom zanosu, veliajui poruku koja znai MIR). Ali oni, ta bulumenta mrnjom opsjednutih nacionalista, nisu bili toliko pametni da prepoznaju neminovnost istorijskog procesa u njegovom zaetku, da ne bi govorili o tome, kako su svo vrijeme imali snanu politiku podrku svojih naroda a odveli ih na besmislenu, niim opravdanu klanicu. Takva sudbina proizvod je stanja duha i narodne svijesti. DEJTONSKI SPORAZUM JE KRIV ZA MIR! ak i ovakav, iznueni mir, postao je podloga za novu ustavnu konstituciju i izgradnju jedino mogue dravne organizacije, nedovoljno efikasne, nacionalno prekomponovane, siromane, nepravedno isparcelisane drave; nazor , kakve-takve ali, dogovorom, jedino mogue. On je stvorio uslove za utvrivanje ratnih zloina i doveo do formiranja Hakog tribunala, kao dalekog centra za objektivno i neostraeno analiziranje ivotinjskih poriva u ovjeku, njegove mrane zloinake pozadine i ideologije kao okvira za ubijanje u ime istorijskih ciljeva. Udario je svojim, sada ve slavnim Aneksom 7 temelje povratka svakog na svoje. Garantovao je pravnu i imovinsku sigurnost, vojnikim prisustvom NATO snaga (od IFOR-a do SFOR-a i EUFOR-a), instalirao meunarodnu policiju kao instrument nadzora nad postupcima i djelovanjem lokalnih policijskih snaga (IPTF pa EUPM), ODREDIO GRANICE INSTITUCIONALNIH MOGUNOSTI I ODGOVORNOSTI LOKALNOG POLITIKOG FAKTORA, i utvrdio organ za POLITIKE DEBLOKADE (OHR) , za politiku kontrolu i nadzor (OSCE) i uspostavio mreu meunarodnih organizacija i slubi od savjetodavnog, analitikog i humanitarnog znaaja. Pred meunarodnu zajednicu postavio je obavezu investicionog praenja i pruanja konkretne finansijske pomoi i praenja finansijskih tokova to je dovelo do izrastanja KONVERTIBILNE MARKE (BAM) u stabilnu regionalnu i vrlo vanu valutu sa unutranjim pokriem. Meunarodna zajednica je, hvala Bogu, htjela to ili ne, preuzela na sebe obavezu da brine i obnavlja Bosnu i Hercegovinu te da bude suodgovorna za mir. Sigurno je da se na ovako ustrojenom politikom sistemu, koji nastaje na temelju primarnog interesa da se zaustavi rat, moe raditi, i da se on moe popravljati i rekomponovati. U opticaju je puno pametnih ideja (1.jake optine, veliki regioni i znaajne ovlasti savezne drave ili 2.jake optine, slabi entiteti i malo jaa centralna vlast moe i drugaije ako se politiki predstavnici naroda /od prvih demokratskih izbora u BiH ne

postoje predstavnici graana/ tako dogovore ) ali na sva ta naknadna mudrovanja, postoji jednostavan narodni odgovor kako je lako gotovom djetetu biti babica. Proces izgradnje drave i funkcionalnih institucija je dugotrajan, maratonski, iscrpljujui istorijski poduhvat. Ni Njemaka, Francuska ili Engleska, pa ni bilo koja druga drava, nisu svoju ureenost, politiku, normativnu i institucionalnu, dobile preko noi. Korak po korak, svaki pojedinano dogovoren i usaglaen, bez nervoze, bez mrnje i sa jasnim otklonom prema nasilnom rjeavanju unutranjih problema, jedini su pravilan put. Taj put je zapoeo svojim prvim korakom nazvanim Dejtonski sporazum.On je razoruao budale, oduzeo oruje fanaticima (ali ne fanaticima sa ulice nego politikim fanaticima-stvarnim ubicama) beskrupuloznim avetima nae bliske istorije, koji danas spavaju nemirnim snom oekujui zaslueni poziv u Hag. Zato u objektivnoj analizi i kritici Dejtonskog sporazuma, koji jeste nesavren, uvijek treba polaziti od drutvenog i istorijskog konteksta u kome je on nastao i bio potpisan kao zajednika volja meusobno zavaenih, neprijateljski nastrojenih, naroda i drava, u ije ime su odluivale Voe i Krivci, koji sami sebe potvrdie potpisom na ovaj sporazum. Bilo je vrijeme, u kome nam je, uglavnom bilo dobro, a onda je u nae ime objavljen rat u kome je ubijeno 100.000 ljudi, protjerano preko 2.000.000 nevinih spaljene kue i spaljena zemlja, a onda je potpisan sporazum u Dejtonu, i mi smo poeli nadilaziti to stanje. Zato uvijek moramo biti protiv nasilnih intervencija u Ustav BiH, kakve zagovara pokvareni biznismen i krvopija Haris Silajdi, i metodom demokratskih dogovora meu politikim strankama i narodima, zajedniki raditi na izgradnji odrive dravne zajednice. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma Bosna i Hercegovina je krenula pravim smjerom ali to kretanje nije dostiglo taku stvarne potrebe graana samo zato to su ukupni drutveni odnosi duboko optereeni bliskom i daljom prolou. Nema rjeenja i nema cjelovite Bosne i Hercegovine u diktaturi, bilo kakvoj i bilo ijoj. Integrisati Bosnu i Hercegovinu moe samo dogovor jer korijeni meunacionalnih sukoba i nepovjerenje meu narodima, mrnja i osvetniki bijes, nisu u svijesti graana ove zemlje nego su bili i ostali politiki projekti iza kojih su stojali konkretni interesi, konkretne politike strukture i ve poznati lideri.

MOJA

JUGO

MOJA

TUGO

Uzalud su crni pijetli najavili zoru, svilen gajtan, katil ferman ekali na mene. Misao je o ivotu pobijedila moru, stranu moru, crnu zoru i ejtanske sjene. Uzalud. Jer, prvi pijetli najavie zoru. U meni je samo slutnja predstojeih muka skriven prolaz do izlaza, ni korak od smrti. Braa moja i zemljaci, ko tuinska ruka, to se prua, dok nepravda vasionu vrti, na put slutnje. Tajne slutnje predstojeih muka. Moja Jugo Moja tugo, pozvae me za te, da svijedoim protiv sebe, da prevaru shvatim. Da ponovo izaberem: Srbe il' Hrvate, protiv sebe da se dignem, da svoj narod pratim, moja tugo. Moja Jugo, odgovaram za te, nad grobnicom otvorenom, kamo Foa bijee, ili Mostar, Sarajevo, Srebrenica, Cerska! Na je ivot prepun smrti, koju nam donijee tvoja Juga tvoja tuga i armija serbska. Nad grobnicom mog naroda, tu, gdje Foa bjea.

NEKA UMRE I U TEBI, AKO TI SE IVI, IZABERI, presudie sinovi naroda , svom odrodu, izdajniku, koga svako krivi, to je Juga bilasmetnja, da doe sloboda. Neka umre, il' ti umri, kad ti se ne ivi! Zalud viem: NIJE JUGA, IZDAJNICI JUGE, sruieje razbie je s nekoliko strana, ko iznutra a ko spolja ali, nema druge Domovine, kao ona majke Muslimana! Ne shvataju. Ne sluaju. Izdajnici Juge. Opet pijetli i fermani, gajtani i svila jo trenutak saekae, da prihvatim fetvu Ja umirem a ni Juga, nije, to je bila, misao se o dravi pretvara u kletvu. Dok ekaju na me pijetli, gajtani i svila!

1 / 3 - ISTORIJSKE ASIMETRIJE

3.A / PRVI POMEN - STARA ERA

Istorija Bosne i Hercegovine, istorija tamnice( tamnog vilajeta ,kako ree knjievnik), klju je za razumjevanje kompleksnih politikih pojava koje odreuju sudbinu Bosanaca i Hercegovaca: tanije, rije je o prostoru koji je manje od jednog vijeka nosio naziv Bosna i Hercegovina, ali koji je u svome, vie-milenijumskom trajanju bio arena velikih plemenskih, narodnih, nacionalnih, politikih i individualnih sukoba i drama. Tragovi ljudske djelatnosti od kamenog doba do pojave prvih organizovanih narodnosnih grupacija (Iliri) pronaeni su na Butmiru, kod Konjica(Lisiii), kod Travnika(Nebo) U prvim stoljeima nove ere, pojavom Ilira na ovim prostorima, izgrauje se jedan vii nivo kulturnog i civilizacijskog poimanja zajednice. U tzv. Starijem eljeznom dobu Iliri se javljaju kao brojna i nedovoljna homogena plemena, koja jo u tom dobu karakteriu izgradnja dva tipa naselja: sojenika(pronaeni ostaci u Donjoj dolini kod Bosanske Gradike i u Ripu kod Bihaa) te gradinska naselja ( kojih ima u ogromnom broju ali od kojih su najznaajniji Vrsnik i Oani kod Stoca). Mnogo lirskih plemena ostavlja iz tog vremena tragove svoga postojanja pomjeane sa rezultatima veih i organizovanijih susjeda. Kod Bihaa ( u dolini Une, preko Like do planine Snjenik) prostirala se teritorija Ilirskog plemena Japodi koje je u tolikoj mjeri bilo izloeno uticaju Kelta, da su ih neki stariji istoriari tretirali kao etno-genetsku mjeavinu Ilira i Kelta, to se u svijetlu novih istraivanja pokazalo neosnovanim. I Ilirsko pleme Mezeji ( u dolini Sane ) bilo je pod jakim pritiskom i uticajem Kelta, tj. njihove organizacije koja je bila na daleko viem nivou. Prodor Kelta prema jugu od Petog vijeka stare ere izazvao je promijene u nainu ivota Ilira kao i pomijeranja nekih plemena iz Sjeverne Bosne prema dolini Neretve( Ardijejci). Taj stalni pritisak monijih susjeda natjerao je Ilire da formiraju savez plemena u cilju odbrane. To je ve period u kome se naziru konture nastajanja i razvoja jedne od najveih civilizacijskih sila - Rimske imperije.

Prvi veliki sukob Rima i Ilira odigrava se 229. godine p.n.e. a zatim, sa povremenim prekidima traje rat, vie od dva vijeka, o emu nalazimo zapis kod Grkih i Rimskih istoriara (Appian, Dion, Kassij, Vellej, Plinije Stariji ). Tokom drugog vijeka stare ere Grka i Makedonija dolaze pod Rimsku dominaciju a sa svih politikih mapa nestaje tek stvorene drave Ardijejaca, sa glavnim gradom Skodrom i ilirskim kraljem Gencijem, na elu drave.

3.B / NOVA ERA - POHODI NA BOSNU

Prvi pokreti Rimske vojske prema teritoriji dananje Bosne i Hercegovine padaju u vrijeme cezarovog nasljednika Oktavijana ( August, od 27. godine stare ere) koji praktino upravlja samo zapadnim dijelom Rimske drave, dok Istonim upravlja Marko Antonije. Pokorivi Delmate i Japode, Rimske kohorte su se uputile prema unutranjosti Ilirika ( to je otprilike ono to mi danas zovem Bosna ) i okupirae ilirsku zemlju. Nakon zatija, koje je trajalo sedamnaest godina,, u Iliriku izbija pobuna, opti ustanak, koji traje od este do Devete godine Nove ere, poznat u Rimskim analima kao Bellum Batonianum Batonov ustanak. Krvava pacifikacija ilirskih plemena i Ilirika dovrava se u centru dananje Bosne, na rijeci Bathinus (najvjerovatnije Bosna). Posljednja ilirska citadela koja pada u naletu Rimljana je Arduba (najvjerovatnije dananji Vranduk) . Rimski hroniari, fascinirani prizorom ena i dijece, vojnika i staraca, kako skau u plamen da izgore ili u vodu da nestanu i utope se, samo da ne robuju Rimu, dugo vremena piu o fanatizmu i ponosu Ilira toga podneblja. Pad Ardube oznaio je poetak milenijskog uticaja Rima i markiranje ovog prostora kao djelia Antikog civilizaciskog miljea, iz koga Bosnu nee izvui ni itav naredni milenij poznate istorije, te e sa razliitim intenzitetom, uz uspone i padove, ovaj prostor participirati u ukupnoj Antikoj kulturi i obiajima. Ilirsko pleme Desitijati, koje je pod Ardubom prualo otpor Rimskoj najezdi, dugo je vremena tretirano kao pleme bez ikakvih graanskih prava. Religija Starih Ilira nije imala posebnih razlika u odnosu na tadanja vjerovanja i obrede:Rimljana, Grka ili Slovena. Na podruju dananje Bosne pronaeni su ostaci reljefa i rtvenika na kojima se nalaze Silvan i Dijana. Istina, Dijana je prikazana poput Grke Artemide ali uvijek u istoj pozi, Dijana-Lovac, slino poznatom kipu Dijane koji se nalazi u Luvru. Kulturni doticaj Istoka i uticaj mone Perzijske drave ovdje se posebno osjetio na vjerskom planu. Teak ropski poloaj Ilirskih plemena, opta apatija i mirenje sa sudbinom, pribliili su Ilire istonoj religiji tzv. Mitraizmu. Religija oboavanja sunca, Mitras, svojevrsni Perzijski dualizam, propvijeda vjerovanje u dva naela: Dobro i Zlo, Svijetlo i Tamu te vjenu borbu dobroga Boga Ahuramazda i zlog Ahrimana. Pored ove jo jedna vjerska ideja dolazi sa istoka Hrianstvo ali dok Mitrejskih spomenika ima na svakom koraku, tragova Hrianstva u Bosni nema do prvih godina Petog vjeka.

Od Treeg vjeka traje slabljenje Rimske imperije; najezdom Hunau etvrtom vjeku, ovaj proces poprima dramatine razmjere. Ekspanzija Huna je poetak onoga to je moderna istoriografija nazvala vremenom velikih seoba naroda: Devetog augusta 388. godine, u bici kod Adrianopolisa, Goti (koji su imali dravu na jugu Rusije) nanose odluan poraz Rimljenima koji je krunisan pogibijom cara Valensa. Tako ovi krajevi, naroito krajem petog vjeka ulaze u sastav Ostrogotskog kraljevstva pod Teodorihom. Antiki nain ivota se ne gasi dolaskom Gota koji su smatrani civilizovanim nomadskim narodom Arijevcima. Dolazak Avara u ova podruja, sredinom estog vjeka, znaio je kraj uspona Antikog ivota, koji slabi na itavom Balkanu. Razaraju se Salona i Narona, te ostali gradovi na istonoj obali Jadranskog mora, izuzev Jadera (Zadra), mada je u najezdi Avara i on pretrpio tetu. Uz Avare, kao saveznici, nastupaju mnoga Slovenska plemena, te u optoj ekspanziji na granice Rimskog carstva u raspadanju, definitivno i za sva vremena zaposjedaju Balkan poetkom Sedmog vjeka.Od toga doba istorija ovog prostora se poklapa sa istorijom Junih Slovena. Prva vijest o ovom prostoru kao Bosni potie iz desetog vjeka. Pominje je Konstantin Porfirogenit, oko 950. godine u De administrando imperio , piui poglavlje O Srbljima i zemlji u kojoj sad stanuju, posveujui je svome sinu, nasljedniku prijestolja, on je definie ...kao malu zemlju u sastavu rano-feudalne Srpske drave pod knezom aslavom!!! Nakon tog perioda nalazimo tragove i svjedoanstva pripajanja Bosne Samuilovom carstvu do 1018. godine kada biva, od strane Vizantijskog cara Vasilija, zajedno sa Srbijom, prikljuena Vizantiji. U jedanaestom vjeku, nakon tridesetih godina, Bosnom, uglavnom upravlja kralj Zete Bodin, preko svoga kneza Stefana. Kao teritorijalno-upravna cjelina sa odreenim obiljejima drave, Bosna se javlja tek u Dvanaestom vjeku, ulaskom u vre veze sa Ugarskom. Analizirajui to doba, moderna Maarska istoriografija iznosi tvrdnju, koju domai istoriari odbijaju, da je ono to se zove Bosna, samo drugo ime za ...skup plemena sa jakim krvnosrodnikim a bez ikakvih znaajnijih teritorijalno-upravnih, veza, te je kao takvu, Ugarska pripaja matici dravi. Iako je sav taj period prilino istorijski neobraen ipak je najvie zabuna i kontroverzi, izazvao naredni period tj. njegovo tumaenje, pojanjavanje, analiziranje i glorifikovanje u poetsko-filozofskoj formi kojoj se pokuala adaptirati i prikloniti istorijska nauka.

3.C/ SREDNjEVJEKOVNA BOSNA-PREDODBE I ZABLUDE

Srednjevjekovna istorija Bosne, ni u kom sluaju nije pobjednika, jo manje istorija kontinuirane dravnosti u punom sjaju. Rije je naprosto o istoriji

trpljenja ali time bosanski narodi, ta god podrazumjevao taj pojam, nisu nita gori niti slabiji u odnosu na druge narode, jer mjesto jednog naroda u civilizaciji i istoriji ljudskog roda, na moe se odreivati godinama ili vjekovima dravnosti prostora na kojem ivi i djeluje. To mjesto se ne mjeri ni tonama ni kilometrima, nego ukupnim doprinosom u razvoju ljudske svjesti, unapreenju odnosa meu ljudima i promjenom realnog ivota na bolje, a to je opet vrednovanje narodnog uea u svjetskoj nauci, kulturi, umjetnosti, filozofiji... A ni tu se nismo ba proslavili. Period od pomena prvog bosanskog bana Boria pa do pada Bosne pod Tursku upravu, iako praen obiljem informacija, postae predmetom mitologizacija, politiki intoniranih interpretacija, krivih identifikacija i najgrubljih istorijskih falsifikata. O tom vremenu, govorie i presuivati prizemni demagozi i politiari, pisae pjesnici i romanopisci, novinari e otkrivati pikanterije i puniti stupce svojih novina njima ( iz anala Srednjevjekovne Bosne...) i cjeli taj proces, ukupna atmosfera stvorena oko njega, u mnogo emu e prevazii znaaj istorijskog momenta. Smisao istorijske istine izgubie se u civilizacijskom znaaju i interesu nacionalnog otkrovenja i osvjeenja, tako da e o njemu najmanje govoriti istoriari. Velianjem pojava i davanjem znaaja tom dobu, politika i demagogija suspendovae istorijsku nauku u korist politikog interesa i velikodravnog vizionarstva. Ban Bori ( banus Boricius de Bosna )je banovao od 1154. do 1163.godine o emu se nalazi dosta podataka kod bizantskog pisca Kinama. Kinam tretira Boria kao saveznika (simahos) ugarskog kralja u opsjedanju Branieva, zbog ega bizantski car, Manojlo Komnen ( carevao od 1143. do 1180.godine) alje put Bosne kaznenu ekspediciju, ili kako to doslovno pie: ...kad car vidje ovo i dozna da se Bori, egzarh dalmatinske zemlje Bosne, naao meu saveznicima Peonskog (ugarskog) vladara i da se vraa u svoju zemlju, on odabra najhrabriji dio vojske i posla ga da se bori protiv Boria.... Kinam pie i ovo: Kad stie blizu Save, odatle zaokrenu prema drugoj rijeci po imenu Drina, koja izvire negdje odozgo i odvaja Bosnu od ostale Srbije. Bosna nije potinjena Velikom upanu Srba, nego narod u njoj ima poseban nain ivota i upravljanja.. Nakon odlune bizantske intervencije u Bosni iz 1163. godine, ban Bori naputa bosanski prijesto i bjei u Slavoniju, gdje je njegove potomke mogue pratiti jo nekoliko vjekova. Nasljednik bana Boria, ban Kulin, dolazi na ovo mjesto kao bizantski tienik pretpostavlja se da se to desilo poslije 1166. godine nakon to je car Manojlo Komnen zagospodario Dalmacijom, dijelom Hrcatske, Sremom i Bosnom, koja se od tada javlja i u bizantskoj carskoj tituli. Prvi pisani dokument iz doba Kulinovog upravljanja Bosnom datira iz 1189. godine, u vrijeme slabljenja bizantskog uticaja i moi na Balkanu. Rje je o Kulinovoj ispravi ( Povelji ) Dubrovanima, u kojoj Kulin, prilino samostalno regulie trgovake odnose izmeu Bosne i Dubrovnika. Pred kraj Dvanaestog vjeka Kulin, iz ko zna kojih razloga, vojniki upada u Srbiju, zbog ega ugarski kralj Emerik ( koji u to vrijeme nosi i titulu Srpskog kralja ), tui i

Papi, alei se da je Kulin ... odveo neke krane podlone ugarskoj kruni i da prijeti kako e i preostali dio zemlje zauzeti. Ovaj dogaaj prati i prva optuba Vukana Nemanjia upuena Papi Inocentu III , da Kulin, prima i titi heretike iz dalmatinskih gradova, to je Kulin energino demantovao u emu je dobio pomo i Dubrovana, pa su u Rim otputovali predstavnici Bosanske crkve, Arhiakon Marin i dubrovaki nadbiskup Bernard. Bosanska crkva je po ocijenama Rima, bila samo jedna u nizu zanemarenih redovnikih zajednica pa je u Bosnu upuen papski legat Ivan Kazamaris sa zadatkom da uredi crkveni ivot i vjernike, krstjane, usmjeri ka latinskom bogosluju. Bilinopoljska abjuracija iz 1203. godine i snana poruka Kulina bana (KULIN BAN ODRIE SE BOGUMILSTVA !) kao i pismo Ivana Kazamarisa iz Ugarske od 10.06.1203.godine, u kome pie da je ...obavio posao sa bivim patarenima u Bosni, samo su pokazatelj naina na koji katolika crkva tretira prilike u Bosni a svoj odnos predstavlja kao konkretan doprinos i rezultat spremnosti na doktrinarna nijansiranja i temeljitiji rad na planu edukacije vjernika. Prvi pominjani ban poslije Kulina je ban Matija Ninoslav, za koga se tvrdi da je u bliem srodstvu sa banom Boriem, odnosno, za koga u jednom papskom pismu iz 1233. godine pie ... da su njegovi preci od davnina, drali Bosnu . injenica da se ban Matija Ninoslav pominje tek poslije 1230. godine govori o postojanju odreenih istorijskih praznina u ljestvici bosanskih banova, koje popunjavaju neki drugi, vjerovatno, privremeni upravnici zemljom. Postoji i jedna predrasuda o Ninoslavu, da je bio heretik i da zbog toga, ugarski kralj Bela IV poduzima nekakve krstake pohode na Bosnu. A rije je o jednoj politikoj epizodi o kojoj pripovijeda Splianin Toma Arhiakon: naime , u sukobu Spliana sa Trogirom, Spliani su pozvali Ninoslava, koji je bez saglasnosti Ugarske, intervenisao i potukao Trogirane.Spliani ga za tu uslugu bogato nagrauju novcem iz dravne blagajne i biraju za svoga Kneza, da bi on nakon naputanja bojnog polja, ostavio u Splitu jednog od svojih sinova sa jakom konjicom. Piui poslije o kaznenoj ekspediciji ugarskog kralja Bele IV, Toma kao svjedok svih zbivanja, navodi da ... kralj povede rat da osveti sramna banova djela..., a nigdje ni pomena o vjerskim razlozima vojnih pohoda.Inae, po odredbama statuta optine Split, obaveza je lokalnih vlasti da uskrate gostoprimstvo hereticima, pa je sigurna da je Matija Ninoslav bio katolik. Njega nasleuje bliski roak, ban Prijezda, koji ima odreene i prihvaene obaveze prema ugarskoj kruni, koje ni jednog trenutka ne iznevjerava niti dovodi u pitanje. On prihvata volju ugarskog kralja da Bosni oduzme Usoru ali mu poslije kao nagradu za lojalnost dodijeljuje i daruje upu Novake u Slavoniji (Podravina). Posljednji dokument koji govori o ovome banu je njegovo darovanje upe Zemljanik (izmeu Jajca i Banja Luke) svome zetu Radoslavu Baboniu, 08.05.1287. godine. U to doba Bosnu okruuju ugarske politike tvorevine: Usorska, Mavanska i Kuevsko-Branievska banovina, a zahvaljujui ugarskim dinastikim borbama, oko Bosne, poinju se petljati i Bosnu svojatati, hrvatski vlastelini ubii. Dolazei na vlast u periodu izmeu 1287. i 1290.godine, bosanski ban Stjepan I Kotromani, prua otpor Pavlovom bratu Mladenu I ubiu u kojima ne prolazi ba najbolje. Zahvaljujui bliskim roakim vezama (o kojima pie Ivan Luci) ubii i ban Stjepan I Kotromani pronalaze odreene kompromise. Poslije 1314.godine nema

vijesti o Stjepanu Kotromaniu, zna se samo da je poslije njegove smrti dolo do velikih unutranjih nereda zbog kojih su ubii ponovo intervenisali u Bosni. Nakon uspostavljanja autoritarne vlasti u Ugarskoj pod Anuvincem Karlom Robertom i nakon pada ubia, dolazi do naglog uspona Bosne pod ugarskim protektoratom i banom Stjepanom II Kotromaniem (od 1322. do 1353.godine). Pod Stjepanom II, Bosna ostvaruje visok stepen politike suverenosti, ima vlastiti novac, teritoriju vie nego udvostruenu i granice banovine dovedene na tri velike rijeke: Savu, Drinu i Cetinu. Po prvi put i pravoslavlje (u oblasti Huma) dolazi u okvir bosanskih granica. U granicama Bosne, tada se nalaze i Duvanjska, Stonska, pa i dijelovi Zagrebake, katolike biskupije. Bosni su pripojeni Donji krajevi (dananja sjeverozapadna Bosna), Hum (dananja Hercegovina), Zavrje (tzv. Tropolje oblast Livanjskog, Duvanjskog i Glamokog polja), Usora i Soli (podruje Doboja i Tuzle)! Vrhunac dvorski veza i uticaja Stjepan II krunie vjenanjem kerke Elizabete (1353.god.) sa jednim od najistaknutijih evropskih vladara, Ugarsko-Hrvatskim kraljem Ludovikom Anuvincem (vladao od 1342. do 1382.godine) i taj in, pribliava banski dvor svijetu visoke evropske politike te stvara sve preduslove za dalji napredak bosanske dravne misli i organizacije. Bio je to onaj najvaniji korak koji jedna drava treba da uini na putu do potpune samostalnosti i suverenosti. Ono to je ban Stjepan II Kotromani zapoeo i utemeljio, realizovao je u punoj mjeri njegov nasljednik Tvrtko I Kotromani (vladao od 1353. do 1391.godine). Osim pobune vlastele iz 1366.godine i Tvrtkovog privremenog zbacivanja a dovoenja na njegovo mjesto Tvrtkovog mlaeg brata Vuka, Tvrtko i nije imao znaajnijih kriza u obavljanju vlasti. Prvo, dolazi do znaajnijeg teritorijalnog irenja bosanske drave na oblasti srpskih zemalja, Gornjeg Podrinja i dijela Polimlja, te primorskih oblasti Konavlja, Draevice i Trebinja, zatim slijedi otpor Ugarskoj kruni i teki porazi ugarskih kraljevskih trupa u Bosni, na Plivi (kod Sokola) i Srebreniku (u Usori), 1363. godine te kao vrhunac uspjene politike, prerastanje bosanske banovine u kraljevinu (dogaaj bez premca u bosanskoj istoriji) 1377.godine to je Bosnu dovelo do pune samostalnosti i izlaska iz kruga vazalnih drava Ugarske monarhije. Slijedei i dalje ugarske tradicije, jednako kao i tradicije srpskog kraljevskog dvora, Tvrtko je nakon krunisanja u Milima kod Visokog (centru Franjevake bosanske vikarije) uzeo dvorska zvanja i ceremonijal srpskog dvora. Na svoj dvor doveo je kninskog biskupa Mihajla (koji mu pie latinske povelje), Vladoja iz Rake, Ivana Splianina kao poslanika, Kotoranina Tripe Buu kao upravnika finansija. Istiui u prvi plan, uvijek svoje bliske roake veze sa srpskom svetorodnom dinastijom Nemanjia, Tvrtko je sebe nazivao biljicom katolike vjere a fra Peregrina Saksonca svojim duhovnim ocem u doba kad je bio prijatelj kralja Vukaina Mrnjavevia, vojniki pomagao kneza Lazara, pruao pomo i zatitu hrvatskim ubiima, bio oenjen Bugarskom princezom Dorotejom U duhu vlastitog ivotnog i politikog kompromisa, Tvrtko je uradio i kraljevski peat: sa jedne strane anuvinski ljiljani a sa druge strane dvoglavi orao Nemanjia. U jeku ugarske dinastike krize, Tvrtko pripaja Bosni najvei dio starog hrvatskog teritorija i veinu primorskih gradova (osim Zadra i Dubrovnika). To je period u kome je Bosna postala okosnica zajednitva naroda koji govore jednim jezikom (srpskohrvatsko-bosanskim).

Da je izvor bosanske istoriske uloge bio prije svega u samoj linosti i snazi kralja Tvrtka I, pokazala je i njegova smrt, zatim odricanje prava Bosne na Hrvatsku i Dalmaciju (akovakim ugovorima iz 1393. i 1394.godine) a kasnije, imenovanje pa smjenjivanje njegovog nasljednika Tvrtka II Kotromania i stalne borbe oko bosanske krune izmeu bosanske vlastele sa kraljem Ostojom na jednoj te ugarske monarhije sa Tvrtkom II i Hrvojem Vukiem na drugoj strani. Iako se uspio odbraniti od Sigismundovih nastojanja za krunisanjem bosanskom krunom i premda je relativno dugom vladavinom (od 1420. do 1443.godine) uspio ekonomski ojaati zemlju, ipak je pokuaj Tvrtka II da pravo na bosansku krunu prenese na svoje roake Celjske grofove pravi pokazatelj jedne neuravnoteene politike pune oprenih kompromisa. Smru Tvrtka II 1443.godine, erozija bosanske dravnosti se nastavlja, ak i brim tempom. Njegov nasljednik, do tada anonimni roak Toma dobija podrku Ugarske da ponese bosansku krunu. Period vladavine Tomaa karakterie sukob kraljeve zemlje sa zemljom hercega od Svetog Save, humskog vlastelina Stjepana Vukia Kosae zatim rat sa njim pa rat Kosae i Dubrovake republike (u kojem kralj Toma staje na stranu Dubrovnika), zatim hercegovo udomljavanje pristalica crkve Bosanske nakon izgona i nemilosrdnog obrauna kralja Tomaa sa njom, pa onda Kosaino stupanje u saveznitvo sa Aragonskim kraljem u vrijeme kada on ratuje sa Ugarskom itd. Toma je pokuao ojaati poziciju bosanske drave osloncem na srpski kraljevski dvor, to se manifestovalo vjenanjem njegovog prestolonasljednika Stjepana Tomaevia sa kerkom pokojnog kneza Lazara. Stjepan Tomaevi, na bosansko prijestolje dolazi 1461.godine, dvije godine poslije pada Smedereva i srpske despotovine pod Turke. Ni krunisanje papskom krunom u Jajcu (1461.godine), ni pomirenje sa hercegom, nisu zaustavili neminovnost istorijskog procesa ni osmanlijsku vojsku pod Mehmed Fatihom, 1463.godine, kada je zemlja do temelja opustoena i opljakana hercegova zemlja razorena (od tada nosi ime Hercegovina, kralj ubijen a kraljica pobjegla na zapad nosei sa sobom moi sv. Luke da bi 1478.godine, testamentom ostavila bosansko kraljevstvo Rimskoj kuriji. Nekako u istom maniru pogreno shvaenog oivljavanja dravne tradicije, ezdesetih godina petnaestog vijeka, grupa bosanskih vlastelina ponudila je Veneciji da preuzme bosansko kraljevstvo. Koliko je sve to bilo nerealno i pogreno, pokazat e vrijeme i Turska uprava nad Bosnom e trajati vie od etiri vijeka i ostavit e trajne posljedice u vidu izmijenjene etnike i politike slike prostora i po okruenje i po same narode koji u njoj ive. A period srednjovjekovlja postae predmetom mitologizacije i politizacije bosanska dravnost u pjesmama zanesenjaka i frazama politiara dizat e se u nebo a bosanski vladari porediti sa Barbarosom i Karlom Velikim.

3.D/ BOGUMILI I ISTORIJSKI PARALELIZAM

itajui domae istorijske dokumente (Testament Gosta Radina iz 1460.godine ili Hrvojev misal) iz 1399.godine, zatim Hrvojevo-Bolonjsko jevanelje iz 1404.godine pa Nikoljsko jevanelje itd.)ne moe se utvrditi da je Bosanska crkva gajila ita to bi se kosilo sa dogmama pravoslavne ili katolike crkve, odnosno da je heretika, kao i samo bogumilstvo. Iz ovih pisanih spomenika vidljivo je kako se ta crkva dri starijih kranskih naela naroito na planu odravanja irilo Metodske obredne prakse. Period od desetog do petnaestog vijeka je doba u kome su se dvije razliite istorije (Bosanske crkve i Bogumilske hereze) susrele i zamrsile. Kao heretiki pokret sa otrim anti-feudalnim programom, bogumilstvo se javlja u Trakiji, u Bugarskoj. Od nastanka, i vremena popa Bogomila (po kome je pokret i dobio ime), bogumilstvo je bilo progonjeno. Bogumili su vjerovali da je u osnovi ljudske nesree, prije svega tijelo i tjelesnost da se nesrea i stalna patnja mogu prevazii samo pobjedom nad tjelesnim koja se potvruje iezavanjem u nirvani. To iezavanje, taj poraz tjelesnog smrt sama, nije po njima poraz duhovnog jer smrt je nagrada - ona je vrata koja se otvaraju a ne zatvaraju - smrt je put na ijem kraju postoji samo duhovno uskrsnue, kao simbol pobjede odabranog nad zlom. Bogumila je bilo i u srpskoj dravi u vrijeme Nemanjia, koji su se sa njima otro obraunavali. Progonjeni u Srbiji, oni su se sklonili u Bosnu, gdje im je prueno utoite i zatita bosanskih vladara i Bosanske crkve. Neto od njihovog uenja prihvatila je i Bosanska crkva, ali nije sve i nije mnogo. Naime, bogumilsko uenje je jedno nesistematino, afektivno reagovanje, bez jasne ideoloke namjere i cilja okrenuto smrti, sukobljeno sa ivotom. Sve se produbilo i ojaalo kroz svijest o nesrei i tragici tjelesnog ivota, izraslu u nemilosrdnom obraunu vladarsko-crkvene koalicije prema njima. Glavnija uenja bosanskih bogumila Ovo su zablude bosanskih heretika: 1. 10. 11. Prije svega to da postoje dva boga, te da je vei bog stvorio sve duhovno i nevidljivo a manji tj. Lucifer, sve tjelesno i vidljivo. Takoe kau da je Rimska crkva crkva idola i da potuju idole oni koji su te vjere. Takoe kau da su oni kristova crkva i nasljednici apostola. Oni imaju jednog meu svojima koji kae da je on zastupnik Isusa Krista i nasljednik Svetog Petra.

14. 18.

Takoe poriu uskrsnue tijela i kau da tjelesno neemo uskrsnuti. Takoe poriu sakrament enidbe i tvrde da se niko, ko je u braku, ne moe spasiti. 19. Takoe kau da je ena drvo ivota s kojeg je ovjek brao plodove pa je zbog toga prognan iz raja. 25. Takoe proklinju crkve (zgrade) a i slike i kipove i osobito sveti krst. 27. Takoe poriu zakletvu i kau da nije slobodno i pravedno zaklinjati se.

28.

Takoe proklinju osudu od strane crkve i kanjavanje, kako duhovno tako i tjelesno, tj. Osuuju da bi bilo slobodno progoniti zle ili nekoga u ime pravde ubiti ili izoptiti. 29. Takoe kau da je grijeh ubijanje ptica ili ivotinja. 30. Takoe proklinju mesna jela i sve to potie od mesa, govorei da se onaj koji jede meso ili mlijene proizvode ne moe spasiti. 31. Takoe svima koji vjeruju i primaju od njih rukopoloenije, to gaznazivaju krtenjem, obeavaju spasenje. (Odlomci iz dokumenta sastavljenog u katolikim krugovima u Bosni 1375.god.) Naravno, da Bosanska crkva nije prihvatala cjelokupno uenje bogumilskih pokreta, nego samo jedan, manje znaajan dio koji je nije gurao u izdvojenost i konfrontaciju sa Rimom. Bilo je sukoba, ali oni nisu imali dimenziju krstakih ratova kako to strasno pjevaju nacionalni pjesnici pozivajui se na stalno Ugarsko, vojno prisustvo u Bosni i esto kanjavanje neposlunih, bosanskih banova. Sve je to samo mali dio srednjovjekovnog kolonijalnog dekora i ekspanzionistikih tenji monih imperija. Sa druge strane, Bosanska crkva se vrlo brzo odrekla bogumilskog socijalnog programa i antifeudalnog karaktera svojstvenog prvobitnom bogumilstvu. Ona se odricala prava na veleposjed, nije imala klasinu crkvenu organizaciju i za bosansku vlastelu nije predstavljala konkurenta kakav je u drugim dravama bila katolika crkva ili pravoslavna crkva. I za seljake je Bosanska crkva bila privlana jer je imala jednostavan obred i bila jeftinija od drugih crkava (nije uzimala crkvenu desetinu).Sigurno svjedoanstvo kako su svetenici Bosanske crkve preli put od asketizma do klase feudalaca je testament Gosta Radina, koji svojim nasljednicima ostavlja ogromno bogatstvo u novcu i drugim vrijednostima (Testament Gosta Radina Dubrovnik 1460.godine). Inae na elu Bosanske crkve bio je Djed. Uivao je potovanje i ugled, koji ima patrijarh u pravoslavnoj crkvi. Svjedoanstvo njegovog znaaja je jedna povelja Kralja Ostoje, pisana u Pod-Visokom, 6.01.1404.godine, kojom se oprata izdaja knezu Pavlu Kleiu i jami sigurnost koju mu garantuju Djed Bosanske crkve, njegovi slubenici i sama crkva, ako se vrati u zemlju iz izbjeglitva. Nii u inu do Djeda bio je Gost kojih je bilo nekoliko u zemlji a jo nii je bio Starac. Redovnici Bosanske crkve su se zvali krstjani. Teza da je zahvaljujui slinosti vjerskog uenja Bogumilstva i Bosanske crkve (izmeu kojih se stavlja neupitni znak jednakosti) i Islama, te da je zbog toga veina Bosanaca prihvatila Islam je neprihvatljiva i neutemeljena, prizemna demagogija. U stvari, tano je i to:, da historija Bosne, sa ili bez oslanjanja na bogumilsku tradiciju nije ni jedini ni najznaajniji izvor nacionalnog identiteta bosanskih Muslimana, Srba i Hrvata. Taj tradicionalni element, se u potpuno istom istorijskom obliku nalazi u sva tri naroda u Bosni sve do dolaska Turaka. Tek tada identina istorijska pozicija i svijest o stradanju i otporu, pretvara se u dvije meusobno suprotstavljene istorije i sudbine.

3.E / TURSKA ZA SVA VREMENA

Ulazak Turaka Osmanlija, u tadanju bosansku prijestolnicu Jajce 1463.godine i pogubljenje posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaevia oznaili su kraj jedne POZITIVNE EVOLUCIJE dravne misli i organizacije. Padom Jajca, nije cijela Bosna pala pod Tursku upravu taj proces osvajanja bosanske zemlje trajat e punih 100 godina do pada Bihaa 1592.godine ali je in osvajanja bosanske prijestolnice znaio poetak razvoja jednog novog dravnog poretka zasnovanog na sintezi volje vojno-politike strukture i vjerskog vodstva. Uee vjere u dravnim i vojnim poslovima potvreno je fetvom eika Ali Bestamija kojom je nareeno skidanje glave posljednjem bosanskom kralju. Postepenim osvajanjem Bosne, Turci unitavaju bosansku feudalnu dravnu strukturu a uspostavljaju posebne vojno-upravne oblasti sandake. Prvo je formiran Bosanski sandak (1463.god.) pa Hercegovaki (1470.god.), te Krko-Liki, Bihaki, Poeki i Cerniki. U poetku su oni bili zasebna vojno-upravna podruja u sklopu Ejaleta (Paaluk, Begler-begluk) Rumelija, koji je predstavljao evropski dio Turske carevine da bi neki od njih, 1540.godine bili pripojeni novoosnovanom Budimskom ejaletu. Od 1580.godine Turci uspostavljaju zaseban Bosanski ejalet, u iji sastav ulaze sve ranije kraljevske zemlje te od Turaka osvojeni dijelovi Dalmacije i Slavonije. Turska je vlastiti nain organizacije sudstva prenijela i na Bosnu, pa je zemlja u pogledu sudske vlasti podijeljena na kadiluke, unutar kojih je postojalo posebno rangiranje. Osim sudija (kadije), pravo suenja imali su i veliki posjednici, kapetani i sandak begovi. Bosansko plemstvo sauvalo je svoja zvanja, bogatstvo i zemlju, uglavnom prihvatanjem nove vjere Islama, dok je sva ostala zemlja bila dravna (pripadala je Turskoj dravi) i nju je drava davala u najam. Uivaoci najamne zemlje bili su SPAHIJE, podijeljeni na male i velike posjednike (TIMARLIJE I ZAIME). Posjedi sa zemaljskim prihodom manjim od 20 000 aki (sitni turski novac) zvali su se timari a oni sa veim prihodom (pa i 100 000 aki) ZIJAMETI. Za uivanje tih dobara, njihovi vlasnici su primili obavezu odazivanja na svaki poziv za rat, te srazmjerno prihodu povesti sa sobom i odreen broj vojnika (Spahija sa 3 000 aki prihoda iao je sam u boj). Vremenom su ta spahijska dobra, to ratnim zaslugama to uroenom lukavou Bosanaca, poela prelaziti u nasljedna dobra. Samo u poetku turske uprave pa do 17. vijeka, moglo se nai spahija kriana (Hrabreni Miloradovii u Hercegovini) mada su i tada to bili izuzeci. Udarna snaga turske vojske bili su JANIARI I AKINDIJE (izvidnika konjica) a osim njih bilo je i drugih rodova: AZAPI (uvari gradova), MUSTAFHIZI (glavne posade gradova) Deavalo se da akindije uu i po nekoliko stotina kilometara u dubinu neprijateljske teritorije i vrate se bez znaajnijih rtava. U red slavnih zapovjednika akindija spada i Ali.beg Mihajlovi (Mihal-oglu), prvi zapovjednik osvojenog grada Zvornika.

Bosanci su sluili i u mornarici turske vojske, dospijevali do najveih priznanja i inova (admirali kapudan-bae) i dobijali pohvale za odanost i uspjehe u slubi. Namjesnik bosanskog ejaleta bio je VEZIR i on je komandovao vojskom u ratu. Veziri su u poetku imali sjedite u Sarajevo, kasnije u Banja Luci pa u Travniku, gdje se najdue zadralo (od 1639. do 1850.godine) sve do trenutka kada je Omer-paa Latas odluio da vrati sjedite u Sarajevo, gdje i ostaje do Austro-Ugarske okupacije Bosne. Vrlo malo Turaka je dolo i bilo u Bosni, rije je uglavnom o domaem stanovnitvu, podijeljenom vrstom granicom na VLASTELU (u turskom feudalnom kontekstu) i RAJU (obian narod). Sama raja je bila podijeljena meu sobom jo vrom granicom na muslimane i krane (krst i polumjesec din i dumanin). U boljem poloaju bila je muslimanska raja: nisu davali hara, nisu marili za danak u krvi, imali su mogunost kolovanja i usavravanja znanja, napredovanja u dravnoj slubi i vojsci, i niim ogranienu slobodu vjerskog ispovijedanja i uzdizanja u vjeri. Ipak se raja nije mijeala sa agama i begovima nije pretjerano ni sa Turcima, koji su esto nazivani pogrdnim imenom TURKUA. Ne ulazei u argumentaciju modernih Bonjakih istoriara o pojavi Islama u Maarskoj, Bugarskoj i Podunavlju i Posavini, jo u 9. i 10. vijeku, koja je nesumnjivo osnovana, ipak, Islam u Bosnu dolazi sa Turcima, kao i njihova slubena i pravovjerna misao podrana vojnom silom, i ta pojava predstavlja definitivnu promjenu sa trajnim politikim i kulturnim posljedicama. Bilo bi vrlo jednostavno i politiki profitabilno rei da je osnovni razlog prelaska na Islam koji uinie nai preci, VRSTO UVJERENJE zajednice kako je rije o najsavrenijoj objavi i da je to in razuma koji spoznaje sebe kroz posljednju Boju objavu ljudima i narodima. I toga momenta sigurno ima ali on nije ni jedini ni najvaniji, jer da jeste, vjerska svijest dananjih bosanskih muslimana bila bi na daleko viem nivou i njihov pristup vjeri bio bi kudikamo iskreniji i potpuniji. Nije u pitanju nikakav nacionalni mazohizam, ali se mora istai da taj proces ima svoje polazite u INTERESU. On kree od tadanjih bosanskih feudalaca, koji uvajui svoje pravo na steeno bogatstvo prihvataju vjeru pobjednika, a nastavlja se pristupom od njih zavisnih kmetova i seljaka, koji na taj nain branie golu egzistenciju, do obinog ovjeka koji prihvata vjeru osvajaa jer dotadanji rad vjerskih zajednica i ustanova nije bio znaajan vjerska svijest je bila na najniem nivou i u samom inu prevjeravanja niko nije vidio nita amoralno niti tragino. Sigurno da znaajan faktor predstavlja i osjeaj ugroenosti i nesigurnost line i porodine sudbine. Sam in prihvatanja Islama, sa stanovita izgradnje i spoznaje jednog novog nacionalnog identiteta predstavlja apsolutno pozitivnu istorijsku tekovinu ali sve drugo u tom procesu bilo je negativno. Puna etiri vijeka jedna juno-slavenska narodna zajednica prihvata mnoga orijentalna naela kao vlastita. Sve vrijedno to stvorie preci bosanskih muslimana, u doba turske uprave, stvoreno je na orijentalnim jezicima (turskom, perzijskom ili arapskom) i za orijentalni auditorijum. Takvo opredjeljenje bosanskih muslimana, uz etiri vijeka utnje ostalih naroda Bosne, predstavlja veliki doprinos socijalnom, ekonomskom i kulturnom sumraku u Bosni, turskog doba.

SUDI AL-BOSNAWI u 16.vijeku pie komentare perzijskih pjesnika (Sa-di a Hafiz i Dalal ad-Din ar-Rumi), DERVI-PAA HERCEGOVAC pie vlastitu poeziju, jednu pjesmu posveuje Mostaru (16. vijek), HASAN KJAFIJA PRUAK, inspirisan Porfirogenitovom knjigom De administrando imperio a ne Makijavelijem (kako piu poneki demagozi) pie Nizam ul-alem (Uredba svijeta - 17. vijek), djela Nerkesijina (poput Nihalistana), pa pravniki zapisi AHMET EFENDIJE MOSTARCA (17. vijek), GAIBIJINI komentari mistine istonjake filozofije (17. vijek), djela MUHJUDINA AREBIJE, Historija bitaka od MUSTAFE PRUAKA, BOSNEVIJINA Potur ehidija - na najstariji rijenik, itd., itd, sve je to raeno na orijentalnim jezicima i za orijentalnu publiku. I hiljade drugih stvaralaca, znanih i neznanih, nainie djela koja nikada nisu vidjela bosansko nebo izdavana su u Turskoj i na njih Turska istoriografija gleda kao na umna ostvarenja velikog turskog naroda, koji ivei i na podruju pojedinih krajina (serhat), velia slavu i mo turske carevine i bori se za nju posljednjom kapi krvi i mastila. Posljedice te potpune identifikacije niti su ozbiljnije analizirane, niti su mjerljive. Za tursku naciju one i ne predstavljaju nita znaajno van istorijskog konteksta ali za naciju bosanskih Muslimana ta identifikacija predstavlja svojevrsnu tragediju i utapanje u more vee kulture i drugaijeg civilizacijskog obrasca. Zato je period turske uprave nad Bosnom tragian i prilino oslikan u jednoj albi upuenoj sultanu iz Bosne: Od 5 200 ratnika i junaka, koji su tu prije popisani i poslani na vojnu u Perziju, i od 10 000 spahija i vojnika to su poslani pod Oziju, nije se vratilo ni 500 vojnika, a osim toga je s Bojom odredbom otilo pod zemlju pred pet godina od kuge oko 20 000 junaka. Turske reforme ili turske bitke sa Ugarskom i Austrijom, pobune kapetana i ajana, pobune begova, mrnja i zloini pojedinih paa i subaa dobra djela drugih paa; mostovi, uprije ili vjerske graevine koje napravie u svojoj bivoj domovini sve skupa ili sve to pojedinano, predstavlja samo tragove jednog vremena u kome se jedna juno-slavenska narodna zajednica poistovjetila sa okupatorom i svim svojim potencijalima i skromnim mogunostima i bogatstvom rtvovala za njega, iskreno i predano punih 400 godina. Osim Islama kao univerzalne vrijednosti koju bosanski muslimani primie u to doba, dodue u formi iskrivljene despotske svijesti, nita drugo, vrijedno pomena, nije ova nacija ponijela iz tog vremena. Nakon dogovora turskog sultana i Rusije, Austo-Ugarske i Srbije, NAREENO JE svim muslimanima da napuste Srbiju u roku od jedne godine a odobreno AustroUgarskoj da 1878.godine izvri okupaciju Bosne i Hercegovine to bi i uraeno. To bijee kraj jedne a poetak nove neizvjesnosti naroda Bosne i Hercegovine. Ako neko pita, je li Bosna imala svoju dravu, tj. da li objektivna istorija Bosne ukazuje na postojanje i funkcionisanje dravnog mehanizma, onda na ovom mjestu treba rei: To jeste bila drava u srednjovjekovnom kontekstu ne uvijek i ne hiljadu godina nego ponekad i odreeno vrijeme. Bosna se u istoriji javlja kao pojam, kao regija kao neosporna teritorijalno upravna i politika injenica. Ona meutim, vrlo rijetko, biva subjektom ukupnih procesa kroz

vjekove egzistira kao organizaciona mjera nekih drugih drava koje svo vrijeme zadravaju pravo vojnog i politikog uplitanja. U tom smislu Bosanska drava uglavnom funkcionie kao tua vrhovna volja i tui, konani interes. Shvatiti sutinu vjekovnog ropstva, koje mijenja formu i prilagoava se stepenu svijesti, ne znai ruenje vlastitog nacionalnog ponosa zbog skrvnavljenja slavne istorije Bosne, nego pokuaj, da se prepoznaju i najnovije forme robovanja tuem interesu u ime izmiljene, aktuelne dravnosti Bosne i Hercegovine. Ovoj zemlji ne trebaju taoci prizemne demagogije u liku bilo kog naroda, niti mogu biti produktivni vjeni razgovori istorijske sadrine. Poznavati osnovno znai ne ponavljati greke ne dozvoliti sebi ponovljenu greku, napravljenu devedesetih godina XX vijeka u organizaciji tadanje vlasti, koju ini Stranka demokratske akcije. Stilizovani krstovi Svetog Ante, sveca sa ljiljanima (zatitnika obespravljenih i potlaenih), koji predstavljaju amblem Anuvinaca (monih katolikih kraljeva i banova, lordova i knezova) postaju neposredno pred rat nacionalni simbol bosanskih muslimana. Odsustvo istorijskog predznanja politikih voa, dovelo je bosanske muslimane u poziciju, da na prostoru Bosne i Hercegovine budu sahranjivani i pod neislamskim obiljejima (kukasti krst arijevaca, petokraka komunista, ljiljani), i to je jedini razlog zato Demokratska stranka eli otvoriti prostor spoznaji istorijskih tokova. O istoriji mora govoriti nauka nae uvjerenje da postoji samo jedna istina ako elimo ivjeti zajedno. Do te istine se mora doi zajedno. I nauiti se posmatrati istoriju kao ukupan odnos ovjeka i naroda prema vlastitoj djelatnosti, smatrajui SADANJOST i BUDUNOST vanijim elementom istorijskog procesa od PROLOSTI. Neke jednoznane istine, jednostavno mogu ekati na nae miljenje sadanjost i budunost ne mogu.

3.F/ AUSTRO-UGARSKA OKUPACIJA I UPRAVA

Nakon poraza Turske u sukobu sa Rusijom 1877.godine, velike sile su procijenile da je doao trenutak da se od bolesnika sa Bosfora preuzmu sve one teritorije i kolonije u kojima je sultanova vlast postala bespredmetna, pa i neostvariva. Postepeno istiskivanje Turske imperije sa Balkana, znailo je istovremeno povratak na Balkan jedne druge imperije, iju je bogatu istorijsku hroniku pokrivala patina posveenosti i iji su carevi, u to doba predstavljali najugledniju dinastiku lozu u Evropi. Povratak na Balkan, bio je rezultat kraha osvajakih ideja na zapadu Evrope: Austro-Ugarski porazi kod Maente i Solferina 1859.godine (u ratovima sa Sardinijom i Francuskom), te u ratu sa Pruskom 1866.godine i porazu kod Sadove, poslije kojega dolazi do stvaranja Njemakog carstva pod vodstvom Pruske drave.

Osim poraza koje je pretrpjela, na Balkan je dvojnu monarhiju tjerao i njen velikodravni i ekonomski egoizam, koji je teio pomicanju granice politikog uticaja to blie Aziji i Islamskom svijetu. I Njemaki pritisak izvana je prosto gurao ka svom cilju putevi za Bagdad vodili su preko Balkana i jedina smetnja tom cilju bili su mali slavenski narodi i njihova ideja nacionalne slobode. Bio je to period jaanja nacionalne svijesti balkanskih naroda. Njega obiljeava borba srpskog, grkog i bugarskog naroda za samostalnost koja se na kraju realizuje Balkanskim ratovima protiv Turske. Na kongresu velikih sila u Berlinu 28.06.1878.godine, izvrena je revizija SanStefanskog ugovora i donesene slijedee odluke: Bugarska je podijeljena na Istonu Rumeliju (koja kao autonomna oblast ostaje i dalje u sastavu Turske) te Bugarsku kneevinu (pod vrhovnom upravom sultana); Rusija je dobila : Kars, Batum i Besarabiju; Engleska je okupirala Kipar a Srbiji, Rumuniji i Crnoj Gori priznata je nezavisnost. Na istom skupu, nakon intervencije austro-ugarskog ministra inostranih poslova Andraija, uzet je u razmatranje i l. XIV San-Stefanskog ugovora, koji se tie Bosne i njenog statusa. Grof Andrai je tom prilikom istakao Austro-Ugarsko interesovanje za rjeavanje prilika u Bosni a prilike su bile takve, da je nakon hercegovakog ustanka od 1875. do 1878.godine iz Bosne izbjeglo preko 200 000 ljudi, uglavnom u Austriju, i da je za njihovo izdravanje drava platila ceh od preko 10 miliona forinti, da se ulaganja stalno poveavaju, da se izbjeglice uopte ne vraaju i da se u Bosni poinje komplikovati i vjersko i nacionalno pitanje. Istiui nemo Turske imperije da rijei sva komplikovana pitanja zaotrenih odnosa, obnovu privrede, rjeavanje agrarnog pitanja te injenicu pribliavanja granicama Bosne, dravnih granica Srbije i Crne Gore, to moe jo vie zaotriti postojee probleme. Grof Andrai je jasno iznio konstataciju kako za mir u Bosni i stabilnost u regionu, Austro-Ugarska okupacija Bosne se namee ne samo kao neizbjena ve i kao spasonosna. Prijedlog Austro-Ugarske podrali su predstavnici britanske i ruske vlade (Solzberi i Gorakov) kao i sam Bizmark, koji je i napravio jak pritisak na turske izaslanike, pa su ovi to i prihvatili 04.07.1878.godine. Berlinski ugovor o miru sadravao je 64 lana a lanom 25 ustanovljeno je pravo Austro-Ugarske da okupira pokrajine Bosnu i Hercegovinu te da na podruju Sandaka instalira garnizone i kontrolie vojne i trgovake puteve a da sva ostala sporna pitanja budu razrijeena u meusobnim dogovorima sa Turskom. Vijest o predstojeoj okupaciji Bosne i Hercegovine, ve 05.07.1878.godine, dovela je do demonstracija u Sarajevu pod vodstvom vojnog imama Hadi Loje, koji agituje i protiv Turske jer je sramno prodala Bosnu ali i organizuje postepeno zauzimanje stratekih vojnih utvrda i magacina sa orujem. Na opomene koje su dolazile iz Carigrada, odgovoreno je da narod Bosne i narod Hercegovine vie nee primati nikakva nareenja iz Turske i da je Turska drava sama ukinula svoju vrhovnu volju u Bosni. Ve 08.07.1878.godine, zbaena je otomanska vlast i izabrano Narodno vijee od 24 lana a narod je pozvan na otpor i borbu protiv Austro-Ugarskog okupatora. Glavni organizatori i vojni komandanti su bili: pljevaljski muftija Vehbi ef. emsekadi (upuen sa vojskom u Tuzlu), zatim Muhamed Jamakovi, Mustaj-beg Fadilpai i Risto Bujak. Ustanak u Krajini predvodio je Hadi Ahmet-aga Pozderac a u Brkom Muhamed emerli. Glavni zapovjednik bosanske vojske bio je Smail-beg Selmanovi, na proglasu upuenom narodu Bosne i Hercegovine od 07.08.1878.godine potpisan kao Komandant Bosne Ismail Haki.

Karakteristino je da je Pismo narodu (proglas) datirano na 26.07.1294.godine i taj apsurd u kome se vrijeme mjeri hidretskim godinama a kranskim mjesecima otkriva svu sloenost tragike zapletenosti u nekoliko kulturnih i istorijskih krugova jednog nacionalnog korpusa u razvoju. Nakon slabo osmiljenog ali asnog otpora okupatoru branitelji Bosne su se morali povui pred navalom elitnih jedinica Austro-Ugarske. Sarajevo je palo 19.augusta, a neki dijelovi Hercegovine su pruali otpor sve do prvih dana oktobra a okupacija Bosne i Hercegovine je okonana 20.10.1878.godine, kada je u neprijateljske ruke pala i posljednja tvrava otpora Velika Kladua. Nakon ulaska u Sarajevo, vrhovni zapovjednik okupacione vojske Josip baron Filipovi, formirao je prijeki vojni sud. Prvi Sarajlija koga je ovaj sud poslao na vjeala bio je Muhamed Hadijamakovi, ejh i muderis Gazi Husrev-begove damije. Pod Goricom, na omarinoj njivi jo osam Sarajlija je objeeno odlukom ovog suda: Hafiz Abdulah Kaukija, Avdo Jabuica, Sulejman Kahvi, Mehmedaga Dalagija, Avdaga Halaevi, Ibrahim-aga Hrga, Mehaga Gaanica i Mea Odobaa. Ovakvi i slini sudovi formirani su i u Mostaru, Livnu, Banja Luci, Bihau, Tuzli, Brkom, Doboju, Maglaju, epu i Travniku, a po njihovim presudama osueno je na smrt preko dvije stotine voa pokreta otpora. U prvoj godini okupacije preko 150 000 muslimana naputa Bosnu i seli u Tursku, Alir i Maroko. Glavne voe otpora, neposredno pred pad Sarajeva naputaju Bosnu i Hercegovinu (poput komandanta bosanske vojske Smailbegovia, zatim pljevaljskog muftije emsekadia), jedino, veliki agitator Hadi Lojo (iju ulogu u otporu muslimanski istoriari uglavnom pretjerano minimiziraju), biva poetkom oktobra uhvaen blizu Gorada i osuen na 5 godina zatvora uglavnom zbog teke rane na nozi (koja mu je ubrzo odrezana) dobija amnestiju, seli u Meku sa enom i kerkom i tamo i umire. Tako se u krvi zavrila okupacija Bosne i Hercegovine po odluci Berlinskog kongresa. Sve do proglaenja aneksije Bosne i Hercegovine (1908.godine) sultan je formalno bio suveren nad Bosnom. Muslimani su dobili pravo da za vrijeme svojih praznika isturaju TURSKE ZASTAVE (??!!), da nesmetano odravaju svoje veze sa Carigradom, da slobodno pominju sultanovo ime kod obavljanja molitve i da u finansijskom prometu imaju pravo uestvovati sa turskom monetom. Vrhovna upravna vlast nad Bosnom povjerena je zajednikoj Austro-Ugarskoj vladi u ije je ime administraciju vodilo zajedniko ministarstvo finansija. Formirana je i Zemaljska vlada na ijem elu se nalazio Poglavar, koji je ujedno bio komandant okupacionih snaga u BiH dok su civilni poslovi bili povjereni CIVILNOM ADLATUSU (doglavnik). Od 1882.godine ova civilna funkcija dobija na znaaju dok 1912.godine biva potpuno ukinuta i svi poslovi i ovlatenja padaju na zemaljskog poglavara. Taj privid organizacije civilne vlasti trebao je da sakrije injenicu da Bosnom i Hercegovinom, od trenutka okupacije, upravlja iskljuivo vojna struktura. Jedna od bitnih posljedica ovakve vlasti je znaajno smanjenje uea muslimana u ukupnoj populaciji Bosne i Hercegovine. Druga posljedica je buenje politike svijesti porobljenih naroda: Srba, Hrvata i Muslimana (danas Bonjaka). Oni formiraju politike stranke: Srpska narodna organizacija i Muslimanska narodna organizacija, shvataju svu bijedu svog istorijskog poloaja, prepoznaju zajednikog neprijatelja i gotovo paralelno vode identine politike akcije.

Poetna inicijativa za organizovan politiki nastup dolazi iz Mostara, od mostarskog muftije Fehmi ef. Dabia, pa je taj pokret (autonomni pokret muslimana) vrlo esto imenovan kao Dabiev pokret. Od 1906.godine, na elo egzekutivnog odbora Muslimanske narodne organizacije dolazi Firdus Ali-beg i akcija bosanskih muslimana poprima ire razmjere: vie se ne vodi samo na planu vjerske i vakufsko-mearifske autonomije. Politiko shvatanje Firdusa Ali-bega, da su Muslimani i Srbi osueni da budu prirodni saveznici nailazi na osudu porte, naroito nakon okonanja Prvog balkanskog rata i konanog sloma turske imperijalne moi na Balkanu. Austro-Ugarskom okupacijom nije dolo do napretka niti promjena na bolje, ni unutar socijalne, ni industrijske niti obrazovne strukture bosanskog stanovnitva. Bosansko stanovnitvo (90 %) je bilo i ostalo agrarno (87,92 %). Najbrojniju kategoriju predstavljali su kmetovi (oko 85 000 porodica), pa slobodni seljaci (oko 77 000 porodica) i zemljoposjednici (oko 7 000 porodica)Zanatlije i trgovci, bez pomone radne snage (njih 40 000) inilo je 85 % svih vlasnika radnji ili preduzea. Broj nepismenih iznosio je oko 85 % i ovu populaciju inilo je iskljuivo domae stanovnitvo jer su doseljenici uglavnom dolazili opismenjeni. Ovakvoj poraznoj slici doprinosila je i injenica da su muslimani, u mektebima, uili iskljuivo arabicu (nisu ni latinicu ni irilicu). Austro-Ugarska vlast je u Bosni i Hercegovini gradila eljeznice (iskljuivo za svoje potrebe i izvlaenje rudnog bogatstva iz zemlje) i vojna utvrenja ali je zato na oko 2 000 000 stanovnika drala samo 4 gimnazije, dok ih je u tadanjem Beogradu (na oko 100 000 stanovnika) bilo 6. U takvim okolnostima, napredna bosanska i hercegovaka omladina okree se revolucionarnoj aktivnosti. Oni u to vrijeme nemaju vrste politike organizacije, nemaju ni jasnog programa i predstavljaju jedno aroliko politiko, nacionalno i vjersko drutvo. Meu njima mogli su se nai i marksisti i anarhisti bilo je srpskih nacionalista i liberala, ali u takvom seljakom drutvu, punom socijalne bijede, pocijepanom na vie nacija i vjera, i u kome je svaki vlasnik radnje ili gostionice policijski dounik, vie se nije ni moglo. Ono to je ujedinilo omladinu bio je zajedniki cilj: jedinstvena drava, naroda istog slavenskog porijekla. Nazvali su se Mlada Bosna i izabrali atentat kao najradikalniji politiki in obrauna sa okupatorom. Je li Gavril Princip zaista trebao ubiti Austro-Ugarskog prijestolonasljednika? Bosna i Hercegovina ima pravo na slobodu i nezavisnost, niko nema pravo da terorie i tiranie Bosance i Hercegovce, i da misli da e to vjeno prolaziti bez posljedica. Istorija nije samo trenutak ispoljavanja neke konkretne ljudske aktivnosti, nego sav prostor u ukupnom vremenu izloenosti posljedicama dejstva tog ina. Rije je o simbolima vremena i odnosa: da bi se pravilno razumjeli nijedan aksiom ne smije biti upitan. S jedne strane: AUSTRO-UGARSKA, simbol prosvjeenosti, zbir anuvinskihluksemburkih i germanskih stremljenja kroz vjekove identifikuje civilizatorsku ulogu sa pojmovima, kao to su: mo, irenje kulture, osvajanje, - jer je imperijalna ideja, kosmika ideja a pravo jaeg, najstarije pravo u ljudskom rodu. S druge strane: mala bosanska plemena, SLOVENI, ili neto drugo, zaostali i primitivni streme slobodi kojoj ne znaju svrhu ni domet, i tako plaaju najskuplju

cijenu vlastitoj nesposobnosti da uoe moderne forme robovanja i moderne naine otpora. Oni ne vide granice svoje loe organizovanosti ni krajnju svrhu promjeni stanja zato ih je lako oslabiti, posvaati i de-homogenizirati. lanovi Mlade Bosne su 28.06.1914.godine izvrili atentat na Austrijskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda Habzburkog za vrijeme njegove posjete velikim vojnim manevrima, organizovanim na godinjicu Berlinskog kongresa u dan kada je pala odluka o okupaciji Bosne. Ubistvo Ferdinanda predstavlja dogaaj, koji oznaava poetak nove epohe i kraj Ugarskog prisustva u Bosni. Bio je to povod mnogobrojnih objava rata koje dovedoe do poetka Prvog svjetskog rata i neizbjenog raspada dvojne monarhije i zajednikih imperijalnih interesa na Balkanu ali i dalji nastavak lutanja slovenskih narodnih zajednica, koje, podsticane od zlonamjernih i monijih drava, vrlo lako uskoe u suprotstavljene, vjerske rovove.

KAKAV

JE

TO

ROENDAN

Bolje da me ne upozna, nego da me pamti svakakvog, prokletog ili zbunjenog, dok bez svoje volje i Boijeg blagoslova ekam kaznu. Ili milost. Koju ne zasluujem. Moda sluaj, odreuje sudbinu sklerotinog ovjeka jarca to dugim prstima, s prljavim noktima, mrlja svoju stranicu u naoj knjizi. Ne vrijedi pomena, zar ne, moj mali Ataturk. Nisi vidio, doli su crni, od namjere, nosnica punih ustajalog mirisa, nasluene mogunosti: krvi da se prolije a da se nikom ne kae: ZATO i zato se siva boja ljetnog dana pretvara u purpur kad niko nita ne mora rei i nikome raun poloiti, jer nepravda nastaje i prestaje a ipak traje vjeno kao vrijeme. Sa druge strane, ispod zida ustreptala gomila. Kao publika: aplauzi, teatar i smrad. Poneka doskoica nabijena zlobom pritajenom glupou i neznanjem. Skrivenim u lobanji. Izgledu ovjeka, onako spolja. Moda bijes, tek probuene zvijeri; o Boe,

kako seljak zna ujesti, dok poput davljenika kandama, grevito hvata prazninu, prizivajui propast drugom, a ne spas sebi. Ta izvjesnost patnje, to drai budale uvlai glupake u nerazmrsivo klupko tue osvete: TAJ PUT, nisam htio ostaviti tebi, kao poklon ili uspomenu. Mislim, bolje je da ne ivi s tim. Ako moe, okreni glavu, bez psovke i elje za osvetom zbog nepravde uinjene drugom: UVAJ SE, da nikad ne osjeti samou niti sumnju, u ispravnost izbora: Moje dane, takve roendane!

1./ 4. JUNO SLOVENSKI KORIJENI

Po Engelsu, onakvi, kakvi na poetku izlaze iz ivotinjskog carstva u uem smislu ljudi ulaze i u istoriju: upola ivotinje, surovi, jo uvijek nemoni pred prirodnim silama; otuda i siromani kao ivotinje i jedva neto produktivniji od njih. Taj istorijski iskorak ljudi ka vlastitoj zajednici prati izvjesna jednakost u ivotnim uslovima. Suvie je rano govoriti u kategorijama grupne svijesti ali na planu instinkta i pojedinanog osjeanja, gotovo da i nema razlike meu lanovima takve zajednice. Svijest trbuha znai instinkt za odranjem, potreba za hranom, osjeaj line nesigurnosti i straha za pribavljena dobra (bilo od prirode, bilo zbog mogue pljake od strane pripadnika iste zajednice) prvi su podstrek udruivanju i utvrivanju, makar i primitivnih pravila ponaanja. Podjela rada i odgovornosti, rekli bi marksisti ali i vie od toga udruivanje u zajednicu, prvi je znak svjesnog promiljanja, kojima se nadilaze najnii, ivotinjski oblici zajednitva (kao opor), zbog veliine zajednice i uspostavljenih normi. U nauci ne postoji spor oko istorijskih tipova globalnih grupa i njihovih osnovnih karakteristika. Kroz milenije razvoja zajednica ljudskog roda, razlikujemo tri tipa razliitog stepena homogenosti i oblika povezanosti: GENTILNI (krvno-srodniki), TERITORIJALNI (narod) i NACIJA. Krvno-srodniki oblik zajednice (horda, rod i pleme) je bez sumnje najhomogeniji oblik lien klasne i socijalne polarizacije, ali je u materijalnom pogledu i najnerazvijeniji jer funkcionie u dobu sakupljake privrede kojoj su temelj lov i pljaka. Na nivou nadgradnje moe se govoriti samo o postojanju jednog specifinog morala, vrlo primitivnog, te najniih oblika religijske svijesti uslovljene strahom od nerazumljivih prirodnih pojava i nagonom za opstanak. Razvoj individualne svijesti inicira proces izgradnje drutvene svijesti koja uoava potrebu za boljom organizacijom zajednice, podjelom rada unutar nje, kao i potrebu stvaranja osnova za ukupnu drutvenu nadgradnju (kulturnu, politiku, pravnu), njen razvoj i njen civilizacijski procvat. To jesu osnovni razlozi koji dovode do prelaska na tzv. teritorijalni nain ivljenja, a nauka, to novo doba imenuje istorijom formiranja globalne grupe, tipa NAROD. Kao vrijeme razvoja toga procesa istiu se epohe robovlasnitva i feudalizma. Kao socijalna kategorija i istorijska pojava, narod spada u najzamrenije socioloke pojmove ne samo zbog IZVORA KOHEZIJE unutar zajednice (koji je slojevit, neprecizan, katkad i kontradiktoran kod razliitih grupa)nego i zbog razliitog procesa formiranja i nastanka takve zajednice. Iz tog razloga vrlo je teko apstrahirati o narodu kao univerzalnoj kategoriji jer je gotovo svaki narod konkretan problem i sluaj za sebe.

Sam in postanka, dugi procesi razvoja, ispoljavanje i manifestacija razliitih oblika svijesti zajednice, stepen homogenosti, zajednike kulturne osobine, krvnosrodnike veze sve su to problematini i sumnjivi kriterijumi za vrednovanje naroda kao pojma samo od sluaja do sluaja i od naroda do naroda, mogu se izgraivati kakvi-takvi sudovi, iole utemeljeni. Zato pojam NAROD vie slui kao metodoloki postulat u prilazu problemu socijalnih grupa, nego kao jasan i definisan pojam. Ove se injenice moraju uvaavati i kod donoenja sudova o Slovenima. Prvi podaci o Slovenima datiraju iz doba plemenske organizacije brojna slovenska plemena, u prvom vijeku nove ere, naseljavala su prostrani teritorij koji se od Karpata protezao bazenom Visle, do Baltikog mora. Zbog geografske prostranosti i veliine zaposjednutog teritorija, slovenska plemena nisu bila na istom stepenu razvitka drutvene svijesti. Sloveni naseljeni oko Karpata i Srednjeg Dnjepra isticali su se u bavljenju zemljoradnjom i stoarstvom, dok su Sloveni oko Crnog mora i Podunavlja, pod uticajem veza sa rimskim provincijama razvijali trgovinu i zanatstvo. Iz mnogobrojnih plemenskih organizacija razvile su se vremenom TRI ETNIKE GRUPACIJE visokog stepena homogenosti, identinog ili veoma slinog jezika, kompaktnog teritorijalnog odreenja i sa labavim dravnim granicama u meusobnim odnosima. Rije je o ZAPADNIM SLOVENIMA (koje ine esi, Slovaci, Poljaci i Luiki Srbi), zatim ISTONIM SLOVENIMA (Rusi, Bjelorusi i Ukrajinci mada je stari izraz za Ruse bio Velikorusi), te JUNIM SLOVENIMA (Srbi, Hrvati, Bonjaci donedavno Muslimani, Slovenci, Makedonci, Crnogorci I Bugari). Na istorijsku pozornicu Juni Sloveni stupaju kao sastavni dio staro-slovenske etnike grupe i sa plemenskom organizacijom koju zadravaju i dugo vremena poslije naseljavanja na Balkan. Prve sigurne podatke o Slovenima ostavili su Rimljani: Gaj Plinije, Tacit i Ptolomej, koji piui o susjedima Germana, na njihovim istonim granicama, imenuju tu grupaciju kao Veneti ili Venedi. U Srednjem vijeku Nijemci tim imenom (Wenden ili Winden) nazivaju Slovene i misle, u stvari na zajednicu Starih Slovena. Domai naziv Sloveni novijeg je datuma. Na osnovu podataka koje je ostavio Tacit moe se zakljuiti da je rije, prije svega, o ratnikoj zajednici koja je vrlo dobro svladala sve tehnike ratovanja, toga doba da uspjeno vode bitke na suhom, vodenom i movarnom terenu da se znaju boriti na otvorenom polju i u zasjedama da znalaki opsjedaju utvrde i naselja i da u takvim borbama rue kamene utvrde i gradove do temelja, zbog shvatanja da bi ih pokoreno stanovnitvo moglo iskoristiti kao uporita u sluaju pobune ili rata. Sloveni se nisu pretjerano bavili stoarstvom pa ni zemljoradnjom, mada su odlino poznavali svrhu i nain upotrebe eljeza (Tacit spominje postojanje i eljeznog iljka kod Slovena). Iako su bili organizovani u plemena po rodbinskim i krvno-srodnikim vezama, ipak je nain organizacije bio na jednom viem nivou, kao i sama svijest (nema govora da se radilo o divljacima, u ma kom pogledu), to se posebno manifestovalo estim i organizovanim upadima unutar granica germanskih naroda i naroito, nakon tzv. opte ekspanzije barbara na granice vizantijskog

carstva to se pokazalo neminovnim istorijskim procesom, okonanim poetkom Sedmog vijeka, u istoriografiji oznaenim kao VELIKA SEOBA NARODA. Kod vojnih operacija, slovenska plemena su uglavnom zaposjedala prirodno ograniene teritorije (sa rijekom ili planinom kao granicom) u stvari, zaposjedali su plodne doline koje su nazivali upama i na ijem elu se nalazio upan. Iako prema neprijateljima nisu ispoljavali svirepost, u meusobnim obraunima oko plijena ili oko posjeda, znali su biti itekako krvoloni. O oblicima i manifestacijama vjerske svijesti zna se tek toliko da je bila na niskom nivou, tj. uvijek je kod Slovena bilo rije o primitivnim formama vjerskog uenja nastalog zbog straha od neobjanjivih prirodnih pojava. Kao i kod Starih Rusa tako i kod Junih Slovena personifikacija boanske moi i veliine bio je Gromovnik Perun, koji kroz grmljavinu alje ljudima opomenu, prijetnju ili kaznu. Gromovnik Perun meutim nije nikada bio predmetom stalne molitve i potpune predanosti. U tako shvaenoj religiji nije bilo rituala rtvovanja, niti posebnog rituala molitve, ta vie, u svojoj pradomovini (iju veliinu i lokaciju nauka ne pozna potpuno) Juni Sloveni nisu imali ni religijsko vodstvo. Cjelokupan koncept vjerskog uenja bio je sveden na instinktivne reakcije zajednice, u strahu pred moguim izljevom boanske srdbe i mogue kazne. Juni Sloveni su oduvijek (pa i danas) vjerovali u vradbine (gatanje, proricanje sudbine, prizivanje duhova), vjerovali su u postojanje kunih, umskih i vodenih duhova (u duhove koji borave iza vrata, na cjepalu za crva, ispod trika za ve), u vile, vjetice, vukodlake kao i u nadarene ljude sposobne da otklone zle ini i izmjene lou sudbinu. Manifestacije samog vjerovanja mijenjaju se kroz vijekove, usavravaju, ponekada im je oduziman mistian karakter i pridavan poneki racionalan elemenat, srazmjerno dostignutom nivou svijesti. Jezik Junih Slovena se uglavnom, s mjerom , mijenjao i izgraivao on nije protivrjeio nunosti dinamike istorijskog procesa oblikovanja zajednice, i vrlo esto, bio je sredstvo homogenizacije ili odvajanja jednog od drugog plemena. To je, u stvari, Staro-slovenski jezik (tzv. slavijanski) i doivio je mnotvo standardizacija, od onih po irilu i Metodiju (kakvim danas govore na jugu Bive Jugoslovenske Republike Makedonije), do onih koje provedoe Jernej Kopitar i Vuk Karadi (kojim govore na nivou Beogradsko Zagrebako Sarajevsko Podgorike varijante). Taj jezik je pretrpio mnogo stilizacije, doivljavao promjene u ukupnom procesu estih akulturacija (Maarskih, Turskih, Njemakih, Komunistikih, Amerikih), iz njega su se oblikovale i raale nacionalne varijante, razna narjeja poneka staro-nova rije ili kovanica ugledale bi svjetlo dana ali na kraju krajeva, taj jezik jo uvijek polazi od jedinstvene MORFOLOGIJE, FONETIKE, GRAMATIKE, SINTAKSE identinog i bogatog fonda rijei, to ga ini jednim i jedinstvenim. Istovremeno, on je ostao veza nacije sa vjekovima prolosti nepromijenjena konstanta stanja duha i hiljadugodinji nosilac istorijskog iskustva. Sredstvo akumulacije i prenoenja znanja i jedini instrument svrhe postojanja slovenske narodnosne sutine i uea u zajednikoj prolosti i vie od toga taj jezik predstavlja osnovni smisao PORIJEKLA kao vane odrednice za svaku naciju. On nikada nije bio samo obino sredstvo komunikacije nego i NAIN ORGANIZOVANJA MISLI, i tu odliku, vijekovi kolonijalnog rtvovanja naroda nisu mogli promijeniti. U svim nacionalnim varijantama i jezicima slovenskih naroda, ostali su sauvani, do dana dananjeg, zajedniki nazivi za osnovne poljoprivredne proizvode: penica, ra, ito, jeam, ovas, proso zatim za pojmove, kao to su zrno, sjeme, grah,

oratiza ivotinje i njihove proizvode: bik, krava, vo, govedo, svinja, jagnje, konj, kobila, sir, mlijeko kao i za neke oblike primitivnog zanatstva: tkati, tesati, pilati Iako nema zajednikih izraza za dravno-pravne ustanove zadrani su zajedniki pojmovi: vlast, vladati, rod, pleme itd. Od II vijeka, pa sve do prve polovine VI vijeka, gotovo da i nema nikakvih vijesti o Slovenima prve vijesti javljaju se tek nakon sputanja Slovena na granice sa Vizantijom, te uestalih upada i pravih vojnikih operacija koje vode sami ili udrueni sa Avarima. Meu prve vijesti o pokretu Slovena ka jugu spada vijest vizantijskog pisca, gotskog porijekla, Jordana, iz 551.godine. Poslije njega i drugi vizantijski pisci (Agatije, Menander, Pseudo Mavrikije i Prokopije) sve ee, u svojim ljetopisima, pominju Slovene. Nakon sporadinih opisa Sloveni postaju nezaobilazan faktor evropske istorije koga paljivo analiziraju, prate i vrlo precizno procjenjuju, relevantni istoriari i ustanove. Ovim plemenima Sklavinima i Antima (Naziv za Slovene istono od Dnjestara) ne vlada jedan ovjek, nego, od starine ive u demokratiji i zbog toga uvijek zajedniki vre poslove Vjeruju da postoji samo jedan Bog tvorac munje, i da je on jedini Gospodar svega tuju uz to i rijeke i nimfe (vile) Stanuju u bijednim kolibama mijenjajui esto naselja. U boj idu pjeke na neprijatelja, u velikom broju, nosei u rukama male titove i koplja, a oklope nikada ne oblae. Visoki su i jaki neobino, a kose, nit su bijele odvie ni plave nego onako rie. Nisu hravi ili zlikovci ni najmanje a po jednostavnosti nalie Hunima (OPIS VIZANTIJSKOG ISTORIARA PROKOPIJA) Vrhunac slovenskog prodora na Balkan predstavlja opsada glavnog vizantijskog grada Carigrada i napad na njega 626.godine koji, Sloveni izvrie zajedno sa Avarima. Dodue, ti zajedniki nastupi sa Avarima pominju se jo od 568.godine. Sloveni u Avarima imaju saveznika, po mnogo emu organizovanijeg, na viem duhovnom stepenu razvoja i sa veim planovima ekspanzije. Na drugoj strani, Sloveni imaju, najveu moguu, vojniku prodornost, hrabrost na granici sa divljatvom i Avari se vjeto koriste njima sve do zajednikog poraza pod Carigradom (koji je uzgred, mnogo vie pogodio Avare) i nakon kojeg se Avari vraaju u Panonsku niziju a Sloveni, definitivno, uvruju na Balkanu naselivi podruje priblino omeeno graninom linijom od Bara preko Skadarskog jezera, Ohrida i Kostura, do grada Soluna. Balkan postaje sveta zemlja Junim Slovenima. Kako pie Pseudo Mavrikije, Juni Sloveni ive u specifinom politikom stanju vojne demokratije, a u drutvenom kao plemenski savez. Ne praktikuju ropstvo a autohtone ideologije nemaju ni za sebe a kamoli za druge poraenim i zarobljenim nude mogunost otkupa i povratka u vlastitu zajednicu ili zajedniki ivot u okviru njihove zajednice, ravnopravno sa drugim i sa istim pravima i obavezama uea u odbrani zajednice kao i moguoj ekspanziji. Svi vizantijski pisci istiu u prvi plan ratnike sposobnosti Slovena i smatraju ih dobrim borcima koji sa uspjehom pljakaju Romejsku zemlju. Od istaknutih voa i starjeina, Menander pominje, na prevaru ubijenog Mezamira, koga ubie Avari, jer smatrae da on eli svu vlast prigrabiti za sebe i njima otkazati poslunost. Pominje se i vojvoda Daurit, od koga Avari 578.godine zahtijevaju danak. Pseudo Mavrikije biljei kod Slovena postojanje mnotva poglavica, koje on naziva rex. Drugi izvori koriste i Grke pojmove egsarh i philarh, koji su lieni

stvarne politike teine kakvu imaju u samoj Grkoj, ali kojima se moe uspjeno oznaiti starjeina jednog, jo uvijek nerazvijenog i neorganizovanog etnosa. Mada neki Vizantijski izvori pominju posebne teritorijalno-upravne cjeline Sklavinije, oigledno je da u periodu naseljavanja na Balkan, pa ak i dugo vremena poslije toga, Sloveni nemaju vlastite drave i da ive u tzv. pred-dravnom ureenju.Tek promjenom drutvenog poloaja odreenih starjeina, koja polazi od podjele plijena, jaa potreba za organizovanjem zajednice na vrim temeljima. Poslije naseljavanja na Balkan pa sve do IX vijeka, nema preciznih podataka o razvoju zajednice Junih Slovena. Sigurno je da izuzev Slovenije (Karantanija, od 658. do 745.godine) drugi pripadnici Juno-Slovenskih naroda na Balkanu, nisu imali vlastite drave. Taj sloeni proces izgradnje i razvoja vlastitih drava bio je usporen, ne samo zbog unutranjih razloga nego i zbog velikog i agresivnog uticaja vanjskopolitikog faktora. Juni Sloveni su dolaskom na Balkan dobili na svojim granicama jake i puno organizovanije susjeda na istoku upadaju u vizantijsko-pravoslavni istorijski i kulturni milje na zapadu u tzv. rimo-katoliki. Nosioci tih velikih uticaja su se mijenjali kroz vijekove ali razlog i sutina njihovog djelovanja ostala je do danas nepromjenjena, ta vie, uslonjena i dopunjena novim, orijentalno-islamskim uticajem, putem turske imperije. Svi ovi uticaji ubrzavaju ili usporavaju proces klasnog raslojavanja, podstiu ili ometaju drutvene i istorijske zakonitosti, kanaliu razvoj svijesti i utiu na organizaciju, oblike i mogunosti kontrolisanog dravno-pravnog razvoja. Od Vizantije i Franake drave, preko njihovih nasljednica (prije svega Njemake), do Maarske i Turske, zatim, Austro-Ugarske, Njemake i Amerike (tj. do dananjih dana) vri se drutveno i istorijsko usmjeravanje SVIJESTI i SUDBINE grupacije, kako na planu integracije u vladajui KULTURNI OBRAZAC, tako i na planu normativnog ureenja drutva tj. ORGANIZACIJE DRAVE, s tim to ni drava ni svijest nisu puke apstraktne kategorije, nego konkretan apsolutni izvor realizacije interesa JAEG NA TETU SLABIJEG. Odsustvo racionalnog poimanja tog odnosa cilj je i ideal svake (i svakakve) imperijalne politike. Naravno, u dananjem vremenu nacionalne tipologije zajednitva i interesa, etnogeneza predstavlja zamreni historijski i kulturni pojam, koji ne objanjava ukupnost nacionalnog duha i nacionalne organizacije. Taj pojam, ak, nije ni definicija pripadnosti i obavezne solidarnosti ali moe da predstavlja izvor razumijevanja nacionalne pozicije, onu neizbjenu prvu stepenicu do spoznaje istorijske nunosti ivota u NESLOBODI i NEIMATINI sa konceptom rasute etnike snage i drutvene polarizacije malih etnikih zajednica u istorijskom vrtlogu velikih politikih sukoba globalnih ideologija i monijih zajednica. Ovu svrhu etnogeneza moe realizovati samo ako je liena parcijalnih ideolokih predrasuda koje iz stvarnosti drutvenog poretka uzimaju pojednostavljenu sliku, bez slojevitosti, bez kolorita i nijansi sliku kontrasta, antagonizma i hijerarhije sliku crno-bijele stvarnosti u koju moe uvjeriti samo prethodno uvjerene. Samo iz tog razloga ne elim okretati glavu od pitanja porijekla ali u odgovoru na to pitanje traim razloge za afirmativan i usuglaen pristup svojih sunarodnjaka, sposobnih da na povrinu istorijskog oblikovanja dananjice, u ime budunosti, izvue sve ono to

garantuje sigurnost i dalji razvoj zajednikog ivota, malih nacionalnih zajednica slovenskog porijekla. Bez obzira na vrlo ograniena saznanja o Slovenima, neke se konstatacije mogu izrei sa velikom dozom sigurnosti: 1. Sloveni su, u istorijskom smislu, VELIKI I NEORGANIZOVAN NAROD. Sami su vrlo malo znaajnih stvari iz prolosti napisali o sebi, tako da ne postoji Slovenska historija pisana slovenskom rukom. O Slovenima, uglavnom piu razvijeniji i organizovaniji narodi, preteno, ekspanzionistiki orijentisani prema Slovenima. U te izvore, nauka ima prilino povjerenja mada to lii na traganje za istorijskim sudom o Jevrejima listajui Hitlerove arhive, ili, da se o Sjevernoj Irskoj informiete u Londonu, o Bogumilima u Vatikanu, o pravima amerikih crnaca u Kaliforniji, i o sudbini indijanaca u Vaingtonu.. Zahvaljujui ogromnoj teritoriji koju je zaposjeo Slovenski narod, nije nikada bio sav porobljen pa se na tom tunom primjeru pomalo otkriva kako brojnost i teritorijalna disperzija kao faktor mogu ponekad odnijeti i prevagu nad kvalitetom organizacije. Analizirajui nain ivota, jeziku srodnost i sistem organizacije drutva, moe se zakljuiti, da je gotovo do okonanja Srednjeg vijeka (kraj XIV i poetak XV vijeka) postojala jedinstvena SLOVENSKA CIVILIZACIJA, kao znaajni dio i most izmeu Evropske i Azijske civilizacije. Zato je do kraja Srednjeg vijeka, podjela Slovena na Istone, Zapadne i June, iskljuivo geografska podjela, tj. samo metodoloki postulat regionalnog situiranja neodvojivih segmenata, cjeline jednog naroda, radi teorijskog praenja. Ova podjela ne znai postojanje bilo kakvih znaajnijih razlika izmeu Slovena koji su (sa istoka) otili na zapad ili onih koji su (sa istoka) otili na jug. Razlike dolaze kasnije: one unutranje na planu regionalne homogenizacije jezika i one kao rezultat vanjskih uticaja, na planu religije. U onoj mjeri, u kojoj jezika i religijska osnova stvaraju novu tradiciju, u toj mjeri razlike dobijaju na kvantitetu i kvalitetu. Jedno obiljeje, koje su Zapadni Sloveni pod jakim uticajem katolianstva izgubili (na svoju sreu) zadralo se kod Istonih i Junih Slovena do danas. Rije je o tome, da kod Istonih i Junih Slovena, ne postoji jasna granica izmeu pojma DRUTVO i pojma DRAVA, koja se tako jasno razlikuje u zapadno-evropskom podneblju tj. kod ovih Slovena ne postoji ovakva podjela izmeu PRIVATNIH DRUTVENIH i JAVNIH DRAVNIH odnosa, kakva postoji na zapadu. Posljedica je to jakog uticaja Pravoslavlja kao TOTALNE KULTURE te vievjekovnog uticaja Islamske tradicije (sa Turskom imperijom) koji se takoe teko odvaja od instrumenta drave.

2.

3.

U sutini, ta neosporna pripadnost Junim Slovenima (koja je zajedniko obiljeje trenutno sukobljenih nacija u Bosni i Hercegovini) predstavlja samo IZVOR, koji moemo tumaiti u istorijskom smislu znaajnim ili beznaajnim - malim ili velikim, ali koji, kroz istorijske tokove do vlastitog ua (koji predstavlja Nacija, danas) poprima mnoga novih, manjih i manje vanih sadraja, gdje i sam postaje pritoka veem i OPTEM pritoka CIVILIZACIJI predstavlja kvalitativno novu vrijednost. Moda nae poznavanje objektivne istine o starim zajednicama naeg naroda nije dovoljno, ili nije dobro, ali ako su Juni Sloveni, u taj mukotrpni proces izgraivanja sebe kroz zajednitvo krenuli kao RATNIKA MISAO i ratnika svijest, onda nije ni

udo to se rat na ovim prostorima pojavljuje kao historijski in, socijalnog i filozofskog osvjetenja, kao kreativnost i metoda stvaranja nove vrijednosti. Nakon jednog od mnogobrojnih ratova, svi narodi Bosne i Hercegovine, dobili su priliku, da NOVU VRIJEDNOST realizuju NEGACIJOM ZATEENE SVIJESTI. I nisu uspjeli jo uvijek a hoe li ikada, sumnjam i alim zbog toga.

BOSNO MOJA DOMOVINO MOJA

Bosno moja, Domovino moja da li vidi ta uradi pusta elja luda elja propalica da ne bude vie svoja Bosna. Bosna jedna i jedina ve drava suverena kakvih ima na stotina?!

Bosno moja, hej slobodo moja,

oslobodi oslobodioce to hodaju po stratitu tragajui za narodom koga nikad nije bilo, / jo vie ga sada nema / da mu kau samo ovo: POBIJEDILA JE DOMOVINA!

Bosno moja, galaksijo moja pa rijei su tako krte, ponekada tako prazne, Bosno moja, nema pravih rijei bez ljubavi. Niti ima pravih rijei, da opiu, praznu jeku rjei: Domovina, u ustima oloa.

1. / 5. IDEOLOKI POSTULATI I OPREDJELJENJA

Nacija je zajednica ljudi organizovana po osnovu istorijske i kulturne srodnosti ili bliskog drutvenog interesa. O fenomenu nacije napisano je mnotvo naune i filozofske literature, pravljeni studiozni i povrni historijski presjeci, analizirano naslijee i cjelokupan teret prolosti u duhovnoj i materijalnoj sferi, u dravnoj organizaciji. Ideolozi graanske i marksistike provencijencije pokuavali su, ovu sloenu istorijsku i socijalnu pojavu objasniti raznim teorijama: subjektivno-psiholokim, empirijsko-pozitivistikim, spiritualistikim, vulgarno-materijalistikim, astromarksistikim Iz tih knjikih, teoretskih pogleda, nacija je vremenom, izrasla u svojevrsnu istorijsku silu, to moe djelovati udno, obzirom na relativno kratko vrijeme njenog prisustva na drutvenoj sceni. Ona vie nije sluajna istorijska pojava ve sloeni socioloki, politiki, ekonomski pa i fenomen svijesti. Nacija je, u stvari, nadila momenat puke supstancijalnosti ona je proizvela NOVI SVJETSKI POREDAK i PRAVNU DRAVU kao najvii stadij objektivnog morala NACIJA je danas SUBJEKT, ona je djelatna i bez nje ovjekova uloga u organizovanju i promiljanju vlastitog ivota, djeluje minorno i beznaajno. I mada ova politika predrasuda predstavlja apsolutnu poziciju aktuelnog promiljanja, ipak, sve odbaene i verificirane naune teorije, bez obzira koje metode koristili u objektivnom prikazu nacije nisu otile daleko od njene prirodne dimenzije dimenzije identiteta, ali se nisu ni odrekle zakljuka do koga silom politike potrebe moraju doi. Naravno NACIJA JE SAMO ORGANIZOVANA ZAJEDNICA LJUDI. Ta organizovanost moe biti na relativno VIEM NIVOU (tip drave) ali i na relativno NIEM (tip kulturne zajednice koja funkcionie u vie pravno ureenih okvira u vie drava, kao to je sluaj sa Kurdima, Romima). I u okviru ovakve podjele postoje razlike: niti su sve drave na istom politikom i ekonomskom nivou, niti su uvijek u funkciji interesa nacije, kao organizovane

zajednice niti su kulturne veze i istorijska homogenost kod razliitih zajednica, na istom, jednako razumljivom, nivou svijesti. To ak i nije uslov jer se takva zajednica moe organizovati i na konceptu zajednikog interesa, koji u jednom pravnom i politikom okviru formulie veina a nadolazea manjina ga prihvata kao svoj to je sluaj sa Amerikom nacijom koju danas tvore ljudi bez imalo kulturne i civilizacijske srodnosti, pripadnici razliitih rasa i etnogeneza. Meutim, nacija se uglavnom obrazuje na temelju etnike i kulturne srodnosti. Podsticaj jaanju veza, meu istorijski srodnim grupama mogu biti REALNI ali i IRACIONALNI strahovi prema okolini vlastitom okruenju, zatim interesi pojedinca ili grupe, koji se raznim sredstvima fizike i duhovne prisile nameu zajednici kao njen potpun i nesumnjivi interes kao to moe biti i izraz specifinog procesa izgradnje SAMOSVJESNOG DUHA, od stajalita neobrazovanog idividuuma do svijesti potpunog iskustva o samome sebi kao OPTEM INDIVIDUUMU, to je samo filozofski sinonim za razvijenu NACIONALNU SVIJEST pripadnika te zajednice. Verifikacija tog stanja moe biti i SUBJEKTIVNA i OBJEKTIVNA. Subjektivna predstava o sebi kao pripadniku nacionalne zajednice ima dvije manifestacije: prvu, koja se ispoljava snagom instinkta ili osjeanja koja svoje zajednitvo ili jedinstvo ne promilja nego osjea. Taj instinktivni doivljaj pripadnosti zajednici gradi vrste take oslonca na aksiomima VJERE, JEZIKA i DRAVE, moda i nekim drugima, ali sve te vrijednosti, instinkt namee nekritiki, kao neto nesumnjivo, poznato, posebno i znaajno. Razum je rtva te aksiologije jer ui u sadraj takvih simbola, ravno je herezi. Subjektivna predstava moe bit (ona to i jeste kod velikih i razvijenih nacija) i manifestacija OBJEKTIVNOG DUHA (kako to Hegel istie u Fenomenologiji duha) na viem nivou svijesti svijesti koja jasno granii OPTE i POSEBNE odlike vlastite zajednice koja neposredno opaa da su egzistencija i razvoj zajednice uslovljeni i PREPOZNAVANJEM RAZLIKE u odnosu na druge zajednice i PREPOZNAVANJEM SRODNOSTI i slinosti, sa veim narodnim zajednicama i opte pripadnosti ovjeanstvu u cjelini. Tu specifinu simbiozu opteg i posebnog u biu nacije instinkt ne lui on uoava razliku, jer je strah od nje imanentan neizgraenom individuumu pa stoga, gomila takvoga individualiteta bez svijesti o sebi, sa razvijenim strahovima, instinktima i kompleksima, kao mehanizmima odbrane vlastitog integriteta i ne predstavlja NACIJU u istorijskom i sociolokom smislu. Objektivna predstava o NACIJI DANAS, javlja se u dvije forme u dva cjelovita teorijaska i nauna sistema: KOMUNISTIKOM i u EVROPSKOM GRAANSKOM ideolokom okviru. Postoji i Trei pristup, koji se jo uvijek nije uzdigao do nivoa naune misli o naciji; to je tzv. ISLAMSKI KONCEPT negacije nacionalne svijesti i nacionalnih osjeanja, kao neeg to nije svojstveno muslimanima te isticanje PANISLAMIZMA i sveopteg muslimanskog bratstva kao autentinog odgovora zapadnoj civilizaciji na njene novotarije u klasifikaciji globalnih grupa i ovjeanstva u cjelini. Kako ne postoji nauni doprinos niti sistem u ovakvom promiljanju (tj. negiranju nacije), to se ovim pristupom, neemo temeljitije baviti. Komunistiko poimanje nacije je u teorijsko-doktrinalnom smislu MARKSISTIKO relativno jednostavno i bez nekih posebnih dilema: NACIJA JE SUPSTANCA, ona je PRIRODA ali ne priroda kao konkretni oblik postojanja ideje u njenom otuenom

stanju, nego, kao neposredna stvarnost materije, koju ovjek mijenja i nadilazi. Kojoj daje znaaj i oduzima ga koju oblikuje prema stepenu vlastitog saznanja i potrebe. Liavajui naciju istorijske vanosti, marksisti je vide kao ZAJEDNICU (specifinu, stabilnu ili homogenu) nastalu na bazi DRUTVENE PODJELE RADA, u epohi ranog kapitalizma (ili kasnog feudalizma XVIII ili XIX vijek), na KOMPAKTNOJ TERITORIJI, u okviru zajednikog jezika i bliske etnike i kulturne srodnosti. Oko ovih postavki, u marksistikom uenju i nema nekih znaajnijih sporova, ali, koji je od ovih elemenata bitnije odredio istorijsku sudbinu grupacije i njenu svijest pitanje je koje otvara zamrene sukobe i u okviru generalne teorije i u okviru uenja veine konkretnih nacionalnih zajednica. Dakle, marksisti ovu globalnu grupu vide kao rezultat istorijskog sabijanja manjih i srodnijih segmenata, globalne grupe, tipa NAROD, kao objekat istorijskog procesa drutvene podjele rada, u strogo odreenom vremenu, na definisanoj teritoriji i po kriterijumu srodnosti. Ta svojevrsna marginalizacija nacije ima svoju svrhu marksisti u prvi plan istiu proces drutvene podjele rada i favorizuju klasnu diobu drutva kao konstantu u sveukupnoj istoriji ljudske zajednice, koja ima svoju pozitivnu dimenziju samo u radnikoj klasi kao jedinom i nunom SUBJEKTU ISTORIJE. Tako nacionalno pitanje, u teoriji Marksa i Engelsa, ostaje na margini njihovog naunog zanimanja za klase i klasnu borbu. Lenjin opravdava takav pristup i nagovjetava dolazak doba u kome e nacija definitivno otii sa drutvene i politike scene to je vrijeme dolaska kapitalizma u svoju zrelu fazu, fazu buroaskog internacionalizma koji e nuno lomiti nacionalne granice i u arhiv istorije poslati staru drutveno-politiku podlogu i okvir KUMULACIJE KAPITALA, po imenu NACIJA TIPA DRAVE. Staljin ide i korak dalje. On naciju vidi, iskljuivo, kao politiku zajednicu, negira njen historijski znaaj i ulogu, te itav problem reducira na polje etnologije i antropologije. Objanjavajui socijalno bie nacije, Slovenaki marksist Edvard Kardelj, istie svijest o zajednitvu kao neophodni i najubjedljiviji znak postojanja nacije i mada, tu svijest tretira kao subsvijest on je ipak podie na nivo kolektivne svijesti to je svojevrsni apsurd i kontradikcija. Kardelj smatra da ni teritorija, ni jezik, kultura ili etnogeneza ne znae nita ako nema osjeanja zajednitva. Dodue, to i jeste njegova nauna pozicija, jer ono to istie kao svijest zatim kao subsvijest, pa na kraju kao osjeanja, predstavlja definiciju subjektivnih poriva, koji nisu podloni naunom objektiviziranju. Raspadom Varavskog pakta, simbolikim padom Berlinskog zida, socijalisti tj. socijal-demokrati, kao nasljednici komunistikih ideologija, unekoliko mijenjaju i ublaavaju vlastiti teorijski pristup i poinju praviti nesigurne korake ka graanskoj misli i poimanju nacije. Graanske ideologije i nauke, dan-danas, a priori, odbacuju komunistiku teoriju, premda i same ispoljavaju nemo u pokuaju da se izdignu iznad supstancijalistikog poimanja nacije. Graanskim teoretiarima nisu sporni ni etnogeneza, ni kulturna srodnost, ni teritorija, ni jezik ta vie, kao prosta priroda zajednice, idealno se uklapaju u evropo-centristiku viziju naciju tipa drave, tj. u sliku ljudske grupacije kojoj drava predstavlja socijalni okvir. Dakle, i ovdje vidimo taj sud o naciji kao politikoj injenici vie ili nie istorijske vrijednosti ba u skladu sa hegelijanskim uenjem o postojanju istorijskih i neistorijskih nacija dravotvornih i onih koje to nisu (pa kao takve

ne-dravotvorne, nisu imale priliku da kroz istoriju vlastite drave, konzistentno i intenzivno, ispolje i razviju svoj duh). U ovoj filozofskoj i naunoj podjeli koja odie naivnim rasizmom daleko je lake prepoznati naciju tipa ideologije NACIJU tipa cjelovitog, uoptavajueg sistema, koji gradi sliku drutva (njegove prolosti, sadanjosti i budunosti) sliku cjeline, integrisane uvijek, u totalitet jedne predodbe svijeta bilo da je ona religijska ili anti-religijska graanska ili marksistika. Premda nije mnogo naune panje posveivao naciji, Hegel je (uprkos stajalitu po kome je individuum apsolutna forma, neposredna izvjesnost sama sebe i NEUSLOVLJENO BIE), prvi uveo u ravan rasprave o fenomenu nacije i FENOMEN KOLEKTIVNE SVIJESTI. To je svijest koja shvata samu sebe, koja je dostigla stepen umnosti i koja zna da je odnos izmeu samokretanja (moi) i njenog ispoljenja, prosto zakonit. Ta svijest, kao neposredan ivot duha je SAMOSVIJEST KOLEKTIVNOG DUHA. Time pripadnost naciji Hegel postavlja kao princip IZBORA DUHA a ne PRINCIP SLUAJNOSTI. Za Hegela ne postoji, jednom zauvijek dana ljudska priroda, koja bi se po kriterijumu srodnosti udruila u zajednicu tipa nacije ovjek je samo ono to ini, on nije neto zauvijek dato ve postoji kao ovjek samo ukoliko sama sebe stvara. Ovaj Hegelov odnos prema stvarnosti preuzeli su i marksisti: jedinstvo ovjeka i stvari, svijesti predmeta, subjekta i objekta nije prosto dato, ve se razlikuje djelovanjem. itava plejada graanskih mislilaca, meutim, zagovara subjektivno-psiholoku teoriju nacije (Jellinek, Weber, Renan, Barth, Tones). Po njima sama nacionalna priroda je varijabilna kategorija i ona nije temeljni uslov za postojanje nacije taj uslov je SUBJEKTIVNO OSJEANJE pripadnosti zajednici. Ono ne mora dostii stepen umnosti ono je opredmeena tzv. ulna svijest i nema razloga za pokuaje otkrivanja nekoga sistema u tom osjeanju ili kolektivnog duha, koji navodno, koristi naciju kao motornu snagu drutva u procesu izgradnje pravnog poretka u svijetu. Nita od toga osjeanje pripadnosti zajednici je tu bez velikih planova i velikog interesa bez dalekih ciljeva ali samo s njim moe biti rijei o postojanju zajednice tipa nacije. ini se da teorijska misao uvijek zapadne u krizu kada pokuava da usaglasi STVARNOST i POJAM, na tetu stvarnosti, odnosno kada vri uvid u stvarnost jedne ue zajednice, vremenski, prostorno i kulturno REDUCIRANO tj. kada bez cjelovitog sagledavanja pokua od pojma napraviti skicu ivota. Moda na ovom mjestu, treba postaviti jedno sasvim racionalno pitanje: Zato se uopte baviti pitanjem nacije TEORIJSKI I PROMILJENO, kad ni Graanska ni Marksistika misao nisu ovom pitanju pristupili ozbiljno u mjeri da o njemu izgrade nesumnjive sudove i cjelovit teoretski sistem koji ne bi protivrjeio stvarnosti ljudskog roda emu uopte raspravljati o tome?! Postoje, najmanje dva vana razloga: PRVO: Ja ne mislim da je individuum apsolutna forma, da predstavlja neposrednu izvjesnost sama sebe i da je, praktino, neuslovljeno bie. Od svih neizgraenosti i nesavrenosti individuuma najoitija je njegova uslovljenost faktorom VRIJEME. Ta uslovljenost, sa stanovita ivota i roda je djelimino negirana samoodravanjem kroz bioloku reprodukciju, za koju individuum nije dovoljan i koju ne moe ostvariti bez zajednice, makar ona bila na najprostijem nivou (muko ensko - porodica).

Zato je apsolutna forma forma zajednice a ne individualiteta samo u zajednici dostie se stepen umnosti i gradi kolektivni duh, od najprostijih do najsloenijih zajednica pa je ovjekov prvi korak ka APSOLUTU. Taj hod traje jo uvijek i on nee okonati pukim nauavanjem filozofskih koncepcija. DRUGO: Evropska politika misao je formu apsoluta nekritiki pripisala NACIJI, kao zajednici. Nacija je dugo vremena, bila temeljni politiki i konceptualni odgovor na komunistiki internacionalizam. Finansiranje nacional-romantizma na istoku; podrka i nedemokratskim nacionalnim koncepcijama u politici te nametanje predstave o naciji kao nunom subjektu istorije proizvelo je: raspad Sovjetskog Saveza, krvavi rat i raspad Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, razdruivanje eke i Slovake, ali i ujedinjenje Savezne i Demokratske Republike Njemake. I to nije sve, jer taj proces ide dalje. Na margini procesa buenja pa jaanja nacionalnih nagona (instinkta, poriva i mrnje), na prostorima ekonomski zaostale Istone Evrope, uspostavljen je u punoj snazi i monolitnosti, sistem buroaskog internacionalizma, rezervisan za zapadne zemlje, u formi NATO-a, Evropske Unije, Skupine G 7 plus 1 itd. Raspadom Varavskog-internacionalnog pakta, zauvijek je sa drutveno-ekonomske i politike scene otiao blok drava i nacija, koji je mogao biti protu-teai konkurencija Njemako Francuskom projektu Ujedinjene Evrope te koncepciji globalne hegemonije Sjedinjenih Amerikih Drava. Tim problemom, se ne mislim baviti sa aspekta pozitivne ili negativne dimenzije sa stanovita objektivne, naune istine to je apsolutno irelevantno ali ta predstava o naciji koja funkcionie u aksiomima: VJERA, DRAVA, VOA i sl. mora biti podvrgnuta kritikom preispitivanju do saznanja o razlikama u poimanju pripadnika te nacionalne zajednice. Izvriti uvid u stvarnost, analizirati jednu predstavu ili jedan predmet, znai prije svega negirati formu njegove poznatosti, koja obavezuje. To bi bio samo prvi korak odreene nacionalne zajednice, da njeni pripadnici sami pristupe ureenju sadraja i forme svoje kolektivne egzistencije i akcije a ne da kao taoci ue u smradu primitivnih koncepcija ruralnog nacionalizma dok na globalnoj sceni drutva funkcionie sistem nemilosrdne eksploatacije i cininog tlaenja velikog dijela nacija i zemalja svijeta.

ZALUTASMO
(Nisam birao ja pjesmu, ona je izabrala mene) Prolaze kroz moj ivot. Bez pozdrava, i pardona uzimajui sebi tui dio mene i sve to je moje, tek toliko da sebe ostave nezadovoljnim a mene ponienim. Kia, koja je padala padala je nekako, pored nas

dodirnula nas nije dok smo otrovani, s lanom pokornou gledali u nebo ekajui presudu ili peene eve za nezasita tijela. I ivot koji je odnekle pao, migoljio je kraj nas zajedno sa granatama ispaljenim sa okolnih brda, iz dubokih uma, nije nam mogao nita, ba kao ni mi njemu. Gledali smo nae narode istim oima i istim rijeima, traili krivca u onom drugom, to nismo jaki to jesmo slabi kazati: DOSTA! I ZAUSTAVITI surovu poeziju lane slobode. Dani su prolazili. Godine. ivot se topio. Sve je bjealo od nas i mi od svega, okreui glavu od zajednike nesree, od vjere u Boga, kad nestane ljudi. Samo je mrnja trajala: Ona zbog nas, a mi, zbog nje. ( OVINISTIKIM VUCIBATINAMA U NAMA SAMIMA)

1./6. MUSLIMANI BOSNE I HERCEGOVINE

EVROPSKA NACIJA
Srpsko i Hrvatsko nacionalno pitanje ve odavno ne predstavlja problem, ni u smislu teorijskog odreenja niti subjektivnih naela pripadnosti. I odgovori na istorijske dileme su prilino jednostavni, oni su sadrani u nekoliko aksioma: kod Srba, to su: PRAVOSLAVLJE, SVETI SAVA, SREDNJOVJEKOVNA SRPSKA DRAVA, BORBA PROTIV TURAKA I SRBIJA KAO DRAVA SVIH SRBA (Duan Silni i Garaaninovo Naertanije); kod Hrvata su, KATOLIANSTVO, SREDNJOVJEKOVNA HRVATSKA DRAVA i PREDZIE PRAVOVJERNOSTI I EVROPSKE CIVILIZACIJE, te ANTE STAREVI. Naravno da se ti aksiomi mogu kvalitetno nijansirati i da im se moe dodati i poneki novi aksiom. Stvar je puno sloenija kada se doe na teren razgovora o bosanskohercegovakim Muslimanima. Kao konkretan problem i predmet raznih zlonamjernih pekulacija i analiza, Bosanski Muslimani (nekad Neopredjeljeni, zatim Muslimani, i danas Bonjaci) podvrgnuti su raznim pritiscima sukobljenih koncepcija, teorijskih i politikih (i na vanjskom i na unutranjem planu). Te koncepcije, svu suprotstavljenost manifestuju na nivou odreenja prema OPTIM i POSEBNIM odlikama nacionalnog bia. Tri su se cjelovita teorijska pristupa danas uobliila struno i politiki definisala i pozicionirala ak i razgraniila mada prividno imaju i dodirnih taaka razlike meu njima sa sutinske prirode: 1. JUNO-SLOVENSKI KONCEPT: Prvi koraci u pravcu formulisanja ovog koncepta poinju u doba slabljenja Austro-Ugarske vlasti nad Bosnom i

Hercegovinom potpunije ispoljavanje se nastavlja neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Kraljevini SHS (malo kasnije u Kraljevini Jugoslaviji) i te prve korake formulisanja nacionalne svijesti ine tadanji prvaci Bosanskih Muslimana (Firdus Alibeg, Bakir-beg Tuzli i Fehmi ef. Dabi) noeni svijeu o ISTORIJSKOJ OSOBENOSTI i nunosti da se ona slobodno ispolji. Nastavlja se to i politikim djelovanjem Mehmeda Spahe i Halid-bega Hrasnice. U kontinuitetu, na ovom planu djeluju Muslimanska Narodna Organizacija a zatim i Jugoslovenska Muslimanska organizacija. Pogreno poimanje nacionalne pripadnosti, kroz djelovanje Adem-age Meia, Osmana i Dafer-bega Kulenovia a poslije Drugog svjetskog rata Maka Mehmedalije Dizdara i Esada imia, tu juno-slovensku identifikaciju trailo je kroz poistovjeivanje sa Hrvatima (kao nacijom). Slinu greku, istorijski i teorijski neopravdanu, pravili su i Mehmed-Mea Selimovi, i Emir Kusturica tragajui za vlastitim identitetom u krilu srpske nacije, uvjereni da ih samo takav pristup situira na polje juno-slovenskog narodnog identiteta. Inae, po ovom konceptu, bosanskohercegovaki Muslimani su Juni Sloveni evropska nacija koja se razvila iz narodnosne skupine Slovena, sa evropskim etnikim porijeklom i, potpuno, evropskim nainom ivota, te je, kao takva, ova nacija pripadnik velike evropske porodice nacija i to je njeno i OSNOVNO i OPTE OBILJEJE. Ono to ovu zajednicu ini POSEBNOM i izdvaja u smislu NACIONALNOG IDENTITETA, to je njena vjerska ISLAMSKA SVIJEST, kao neodvojivi dio ukupne, nacionalne svijesti, koja se razvija na prostoru zemlje Bosne (to je uvijek bila u Evropi) i u jednom, evropskom narodu. I mada ovaj koncept, u svome zaetku, nije bio koncept NACIJE, on je, u svome zalaganju za VJERSKU i PROSVJETNU AUTONOMIJU pokazao pravac razvoja kolektivne svijesti, koja ima jasan cilj: NACIJA, sa svim optim i posebnim obiljejima te sloboda, da se kao takva, ta zajednica i njena kolektivna svijest nesmetano razvijaju i ispoljavaju. U vlastitom porijeklu, koje istie i afirmie, sa uroenom odanou zemlji Bosni (u kojoj je gradio svoju osobenost), Bosanski Musliman je poetkom dvadesetog vijeka SVOJU VJERU ISLAM branio, kao i vjekovima prije toga, SLOBODOM SRBA I HRVATA da njeguju svoje Pravoslavlje i svoj Katolicizam i da zajedno, DOGOVOROM i KOMPROMISOM, izgrade zajedniki put nacionalnog razvoja u zajednikoj domovini Bosni. Objektivni problemi ove koncepcije javljaju se sredinom XX vijeka kada patronat nad nacionalnom idejom (nad nebom i zemljom) preuzimaju KOMUNISTI. Naime, u istorijsku ravan odnosa prema nacionalnom pitanju, komunisti unose sve ideoloke aksiome vlastitog opredjeljenja rjeavanje nacionalnog pitanja promatraju u kontekstu Marksovog i Lenjinovog uenja i sa pozicije loeg iskustva PRVE ZEMLJE SOCIJALIZMA klasno pitanje bilo je jedini klju za razumijevanje, svakog individualnog i kolektivnog odnosa. U stvarnosti, komunisti, nikada nisu bili sposobni razumjeti nacionalno pitanje ak i njihovi politiki nasljednici: Socijal-demokratska partija BiH, te Socijalisti i Nezavisni Socijal-demokrati Republike Srpske, nisu nikada mogli uiniti vie od

eprkanja po povrini nacionalne i vjerske ne-tolerancije i mrnje pa ustvrditi, da je RAT samo drugo ime za nacionalnu svijest u Bosni i Hercegovini. Ovaj koncept ima, danas, nesumnjivu podrku meunarodnog faktora jer produkujui Jugo-nostalgiju, koja danas nema anse, on locira krivicu za raspad Jugoslavije i krvavi rat, na unutranji plan, na nacionalne aktere dravica nastalih raspadom Jugoslavije. I mada ovo to SDP BiH, radi na planu razvoja Bonjake samosvijesti, nema veze sa onim to su radili Dabi i Alibeg ipak je to dio identinog procesa u razvoju nacionalne samosvijesti Bosanskih Muslimana, sa istim polazitem, na planu optih postulata konkretne nacije. 2. BONJAKI KONCEPT: Polazi od zajednikih osobina koje interpretira sebino i na neprihvatljiv nain, za druge nacionalne zajednice u Bosni i Hercegovini. Iza njega stoje, uglavnom, stari Bonjaci (Adil-beg Zulfikarpai i Muhamed Filipovi), te poneki intelektualac i pjesnik. Ovaj koncept se oblikovao i mijenjao zavisno od politikog interesa. Ranije je figurirao kao koncept naroda a ne koncept nacije dok se danas pribliio vjerskom konceptu koji promovie Stranka demokratske akcije, stvarajui dojam, da se nacija Bonjaka razvila iz nedefinisane narodne mase Bogumila, koja moe biti i katolika i pravoslavna hereza. Tumaei na ovaj nain razvoj vlastite nacionalne svijesti i sami zagovornici ovog koncepta su se odrekli kakve-takve istorijske argumentacije svojoj tezi, po kojoj se Bonjaci i druge nacije u Bosni i Hercegovini razvijaju iz BONJAKOG NARODA. Odustajanje od teze o Bonjakom narodu i promovisanje koncepta nacionalnog Bonjatva ilo je na ruku tada, vladajuoj, nacionalnoj stranci SDA kao idejna podloga za promjenu nacionalnog imena (Musliman u Bonjak) bez ozbiljnije promjene utemeljenog ideolokog pristupa. Tako je bogata i zamrena istorija Bosne (bez Hercegovine apsurda li?), ta njena pozicija mosta koji spaja dva svijeta i jedinstvene kapije za prelazak iz jednog u drugi kulturni milje ta njena uloga male i zagonetne civilizacijske raskrsnice gradila duh i oblikovala stremljenja bosanskog ovjeka, onoga koji tu mora da ivi i da dokae drugima, da moe opstati i sa bogumilstvom, i sa Islamom, i sa svim moguim manama i vrlinama. U jednom dugom istorijskom procesu, kao rezultat, na povrinu je izala nacija koja na najbolji mogui nain reprezentuje duhovne vrijednosti svoje zemlje Bosne i nosi u kolektivnoj svijesti taj asni i surovi duh ivota na ovim prostorima kao OPTU VRIJEDNOST. Ono to jednu zajednicu Bonjaka ini drugaijom od druge, to je njihova vjera (Islam, Pravoslavlje i Katolicizam) kao temelj posebnosti osnovna je teza zagovornika ovog koncepta koja se mogla argumentovano zastupati samo sa pozicije Naroda. Zato taj koncept i nema vie onu politiku snagu, koju je imao ne tako davno. 3. VJERSKI KONCEPT: Polazite mu je RAZLIKA tj. VJERA, koja Bosanske Muslimane odvaja od drugih Juno-Slovenskih naroda. Iza ovog koncepta stoji politika snaga Stranke demokratske akcije, mo i uticaj Islamske zajednice kao i mnoga nacionalna udruenja i organizacije iza ijeg osnivanja stoji SDA. Oni, naciju

posmatraju NE-ISTORIJSKI, kao djeli (dodue znaajan) velike muslimanske zajednice naroda. Istiu, da onaj duh koji proima svakog BonjakaMuslimana i koji je temelj njegove kolektivne svijesti nije u centru njegovog iskustva nego je sam CENTAR, i predstavlja optost njegovog duha u najirem smislu. Bez tog duha i te svijesti BonjakMusliman gubi vezu sa ostatkom ljudskog roda i sa samim Bogom taj duh je ISLAMSKI DUH a ta svijest ISLAMSKA SVIJEST. Ono to ovu zajednicu Muslimana ini i konstituie kao posebnost, i kao naciju, jeste specifini elemenat dravotvornog Bonjakog duha, kao manifestacija uticaja ivota u neprijateljskom kranskom okruenju. Po ovoj koncepciji, Bonjaci su se konstituisali kao narod tj. kao dio naroda, koji nije ni Bosanski ni Juno-Slovenski, nego Muslimanski. Dugotrajnim i katkad nerazumljivim procesom istorijskog osvijetenja, iz ove narodne mase razvila se dananja Bonjaka nacija. Ona svoj istorijski put zapoinje meu prvima u Evropi (uz Holanane) jo u XVI vijeku zatim, biljei prvu homogenizaciju sa Husejn-kapetanom Gradaeviem. Ponovo se homogenizira odlaskom Turaka prua otpor i doivljava poraz od Austro-Ugarske, koji pretvara u mitoloku pobjedu da bi krajem Prvog svjetskog rata Bonjaci, shvatili svu pogubnost posljednje identifikacije sa Turcima i njihovom dravom i krah zablude i nade o realnosti ponovnog uspostavljanja turskog poretka u Bosni. U Drugom svjetskom ratu identifikuje se sa Hrvatima i njihovom dravom, da bi vrlo brzo dolo do bijega u ateizam i partizanstvo. Odlaskom komunizma sa drutvene scene, ova ideja oivljava sa Alijom Izetbegoviem na elu drave, naroda i SDA kocka se iz neznanja sa sudbinom nacije i sa sudbinom drave. Ta ideja je u devedesetim godinama XX vijeka zapoela svoj put, u ideolokom smislu kao ANTIKOMUNISTIKA i ANTI-SRPSKA, kulminirala je kao izrazito ANTIJUGOSLOVENSKA, a po katastrofalnim posljedicama koje je proizvela i kao ANTIBOSANSKA, da bi skonala u zagrljaju afro-azijskih koncepcija i nezapamenom kriminalu i lopovluku. Njeni najupeatljiviji predstavnici su: Haris Silajdi, Bakir (Alije) Izetbegovi, Hasan engi i Reis ul ulema Mustafa ef. Ceri. Oni su Bosanske muslimane gurali u te vjerske koncepcije oni su ih poduavali vehabizmu i radikalizmu vojnici njihovog ideolokog uvjerenja i akcije su ludaci sa rusacima eksploziva na leima. Njihova ideoloka, vehabijska braa, ubijaju djecu po Iraku ) jer su iitska ili Sunitska oni diu svjetski trgovinski centar u vazduh Jedanaestog septembra ubijajui nekoliko hiljada nedunika radnika, ena i djece ima ih na ulicama Bejruta gdje pod imenom Hezbollah pucaju u muslimansku brau koja podravaju Fuada Sinioru nai ete ih i na vrelim ulicama Kabula kako se diu u vazduh opasani bombama i raznim eksplozivima samo zato to podravaju Talibane ili podravaju Hamida K. poznaete ih po masnim bradama i fanatinom pogledu po ludilu koje je u njihovoj glavi na domaem terenu i u Palestini, pucaju i ubijalu malo Jevreje a malo muslimane koji podravaju Fatah ili su za Hamas. Haris, Bakir, Hasan i Mustafa : toliko su Arapske sadake pokrali da to moraju opravdati svojim blagonaklonim otklonom od vlastitog identiteta. Zato e slono pucati prema Banjaluci cjeloj Republici Srpskoj ali i prema Beogradu i Srbiji. Svoju istorijsku misiju pljake i duhovnog unitenja vlastitog naroda zbog sitnog iara tog stalnog zakuhavanja sa stvarnom istorijskom i kulturnom

braom, Srbima i Hrvatima, oni pretvaraju u odbranu svoga naroda od tradicionalnih neprijatelja. Ali, oprostite na pitanju: ta je u svemu tome teorijska koncepcija grupnog identiteta: U emu, sem u mrnji oni prepoznaju duh vlastitog naroda pred civilizacijom pred okruenjem ali i pred istorijom. Danas, bukvalno na nogama, umire taj tetni i anti-bosanski nacionalistiki pokret, koji se i nije uspio izgraditi kao stranka, ve kao dvije stranke i jedan Meihat. Zajedno sa njim odlaze i promaene ideoloke koncepcije, i mrnja kao posljednji razlog nesigurnosti u izvjesnost zajednikog ivota, tri nacije, u Bosni i Hercegovini. Bez toga, nema budunosti niko a pogotovo moj nesretni, zabludjeli narod, koga volim bez interesa, onako bez razloga, jer on ljubav i razumijevanje, sve manje zasluuje.

BEZ

SMISLA

Rijei, svjedoe o sebi, uprkos naoj elji da posreduju izmeu propasti i vjenosti. Smisao ivota, otkriva se postupno. U trajanju ne u svrhi. Znam dobro, da je stara frajla crkavala traei klju. Robovi, govore o sebi, kao. kao da govore o ivotu, onakvom, kakav je trebao da bude. iji ivot? Nemam pojma nije bitno. U ringipilu nesree osjeaj tragedije, zavisi, od naeg tumaenja. Ljudi, ve odavno ne postoje i nita ne postoji, osim rijei kojima punimo prazninu uostalom vrlo loe jer niko ne zna, emu slue mahniti pokuaji. Nai, da neemu damo ili oduzmemo smisao. Rjeima. Tragovi, koji ostaju iza nas su nae rijei dobre ili loe, to uzalud tragaju za ciljem naeg postojanja kao zadnji vapaj, oajnika i bijednika. Samo danas. Sutra ve, sve e biti podvrgnuto strogim zakonima estetike, dramatike... licemjeretike! Smrt, e nas nadivjeti jedino smrt, u neprekinutoj niti vlastitog bitka. Taj surovi vjesnik pobijede reda nad neredom, ili tek otkriveni smisao velikog trpljenja, u jalovom tumaranju hodnicima svijeta, mranim hodnicima. U inat suncu. Kraj, ponekad, nije ni u tome, jer kraj i nema svrhu koju bi ovjek znao objasniti, sebi ili vasioni. Ono to ostaje poslije nas kao prokletstvo ili epitaf: bie rije o pakosti i namjeri da u mrnji ostane leati sjeanje, na nas i ovo rutavo doba!

1./ 7. UNITARIZAM ILI FEDERALIZAM

Prekretnicu u razvoju nacionalne svijesti na prostoru stare Jugoslavije, bez imalo sumnje, predstavljao je Prvi svjetski rat. Njegovo okonanje rezultiralo je ravnopravnim ueem Hrvata i Slovenaca sa Srbima, u obnovi i politikoj izgradnji Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Rije je o dravi koja je Oktroisanim ustavom dobila naziv Jugoslavija i koja je u svom razvoju samo mijenjala ideoloki prefiks (Kraljevina, Federativna Narodna, Socijalistika Federativna) ali koja (izuzme li se period Drugog svjetskog rata) nije uopte mijenjala svoje vanjske granice sve do raspada i rata devedesetih godina XX vijeka. U okviru unutranjih granica meu teritorijalnim jedinicama koje su poslije Drugog svjetskog rata dobile naziv Republika bilo je est republika: Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Slovenija, Makedonija i Crna Gora. U duhu evropskog poimanja nacije (tipa drave) razvijala se nacionalna svijest, omeena u naelu republikim granicama. Samo je Bosna i Hercegovina (koja je pomalo i kasnila sa statusom este baklje u grbu FNR Jugoslavije i u kojoj se kasnilo sa politikim priznanjem nacije Muslimana)

predstavljala multietniku jedinicu u kojoj su veinu predstavljale tri nacije: Muslimani, Srbi i Hrvati. U istoriji Jugoslavije, cjelokupni problem meunacionalnih odnosa, bez obzira o kojem periodu je rije (Kraljevina ili Socijalistika Jugoslavija), sveden na politike sukobe oko dravno-pravnog aspekta njihovog razrjeavanja. Osnovna formula za razumijevanje sloenog nacionalnog interesa jeste politiki otklon prema unitarizmu ili prema federalizmu. Ni politike stranke graanske orijentacije kao ni Komunistika partija (nakon Tree konferencije), nisu zastupali klasini nacionalni unitarizam ili dravni centralizam oni su bili za federalizaciju Jugoslavije, svako iz svojih razloga i interesa. Jasno je, da priznati postojanje nacija ne znai i priznati njihovu ravnopravnost niti formiranje federacije, a priori, znai postojanje ravnopravnosti meu nacijama i federalnim jedinicama. Zalagati se za odbranu integriteta i cjelovitosti Jugoslavije ne znai braniti ga po svaku cijenu. Osnovni problem je odsustvo bilo kakve konzistentne politike u sferi meunacionalnih odnosa kao i neizgraenost politikih programa i jasne orijentacije u krilu politikuh stranaka, bez obzira o kome periodu ili naciji govorili. Pristup komunista na ovom planu, mogue je analizirati samo u okviru analize raznih kongresa, plenuma i konferencija. Komunistika partija kao snaga zarobljena u klasi ak i kada je tu klasu dovela na vlast, koristei mnogobrojne istorijske okolnosti pa i antifaistiku borbu u Drugom svjetskom ratu, uvijek je NACIONALNOM PITANJU pristupala iskljuivo kroz vlastitu vizuru svjetske diferencijacije na klase (radniku i buroasku), tako da ni rjeenja nisu mogla biti liena ove osnovne ideoloke premise. Vano je klasnu borbu dovesti do njenog cilja pobjede proleterijata i svi drutveni, historijski i kulturni konflikti bit e razrijeeni tim inom osnovna je zabluda komunista. Odgaanje rjeavanja nacionalnog pitanja dovelo je do raspada Jugoslavije i krvavog rata, upravo na osnovi onog ideolokog sukoba sa kojim se i ulo u Jugoslaviju: ili Unitarna, ili Federalna!? Neposredno pred rat (od 1992. 1995.godine) okonan je proces nacionalne homogenizacije u Bosni i Hercegovini. Hrvati su se okrenuli Zagrebu, Srbi Beogradu a Bonjaci sami sebi u opkoljenim gradovima pomalo namigivali prema Bliskom istoku. Taj proces je zavren: Dejtonski sporazum je udario temelje nove realnosti organizacione i politike strukture Bosne i Hercegovine te jasno, teritorijalno, kulturno i politiki odredio model meunacionalnih odnosa. Jasno je svima, jasno je i meni da ima mnogo nedovrenog i protivrjenog u ovako uspostavljenim odnosima ali promjene i eventualna poboljanja moraju polaziti od MEUNACIONALNOG KONCENZUSA nijednoj naciji Bosna i Hercegovina ne pripada vie ili manje zato nema razloga za nametanje rjeenja bilo kome ili za favorizovanje bilo koje nacije, vjere, entiteta ili kulture. Iz te sloenosti, ne moe se izai preko noi promijeniti stanje nabolje mogu samo sve tri nacije zajedno potrebno je initi politike korake da na ovom planu (planu efikasnije dravne organizacije i unapreenja meunacionalnih odnosa) doe do napretka ali niko ne smije nikoga prisiljavati na to. Nametnuta rjeenja su najloija rjeenja bez obzira kakve namjere stajale iz njih Bonjaci, Srbi i Hrvati, moraju zajedno raditi na ukidanju uloge meunarodnog arbitra, koju imaju dijelovi meunarodne zajednice i pojedinih

drava, u Bosni i Hercegovini. Svaka promjena odnosa hrvatske nacionalne zajednice prema zajednikoj dravi Bosni i Hercegovini, mora polaziti od spremnosti da se ne rue mostovi ukupnog odnosa ove zajednice prema Hrvatskoj, istorijske i kulturne veze sa maticom nacionalnog korpusa. Ista je situacija i sa Srpskim narodom usmjeravanje Srba prema Sarajevu, ne moe biti kraj njihovih veza sa Beogradom i Srbijom. U traganju za promjenama Bonjaci i njihove politike stranke moraju uvaavati objektivne nacionalne interese drugih zajednica i biti spremni na uzajamno davanje koncesija zajednikom ivotu na ovim prostorima i u Bosni i Hercegovini. U tom smislu i sami Bonjaci imaju pravo insistirati na uspostavljanju vrih veza dijelova ove nacionalne zajednice u susjednim dravama i niko to ne spori. Zato je rjeavanje nacionalnog pitanja ova tri naroda, prije svega pitanje meusobnog dogovora o stabilnim zajednikim odnosima u granicama drave Bosne i Hercegovine kao i prirodi odnosa izmeu: Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Logina je saradnja ovih drava meu sobom i sa Crnom Gorom i Makedonijom. Ako bi na ovom planu bilo pomaka (u smislu kulturne, carinske, trgovinske, pa i saradnje na planu zajednike sigurnosti i borbe protiv kriminala), sigurno ni Slovenija ne bi ostala izvan toga, niti bi Evropska unija gradila zatitne koridore prema ovim zemljama. Reafirmacija regionalne saradnje izmeu nacija Juno-Slovenskog porijekla - nije nita Bogohulno politike elite nacija moraju, moraju, moraju i moraju pokazati spremnost i trezveno pristupiti tom sloenom poslu obnove zajednikih interesa i povjerenja, to nema nikakve veze sa tzv. Jugonostalgijom. Zato nema tabu teme niti zabranjene opcije, naroito ne meu onim opcijama koje bi odnose meu zavaenim narodima na Balkanu mogle uiniti boljim. Sve to znai napredak moe biti predmet razgovora i dogovaranja. Ne zato to nas neko tjera na to, nego to smo postali razumni i to nas razum tjera, da konano, izaberemo najbolje rjeenje za sebe i nae potomke: Razumijevanje i zajedniki angaman! Bratska ruka saradnje! Dananja situacija u ukupnim odnosima meu narodima, ne ide u prilog tenjama da se zajedno gradi drava Bosna i Hercegovina. To je samo dizanje praine da bi se lake kralo i bogatilo. Kada se i taj proces zavri tek tada, nai narodi, sa nekim, potpuno novim liderima, shvatie, da je najlake i najbolje za sve, drati se zajedno. Djelovati zajedno i rjeavati sloene probleme ukupnog razvoja drutva i zemlje samo zajedno. Kad lani lideri i samozvanci korumpirani prevaranti i sitne due odu sa scene, sve e biti puno jednostavnije. Sve e biti mogue. Koncept, uopte nije bitan ako smo zajedno, i ako smo spremni jedni drugima pruiti ruku saradnje i sljedee etape naeg Evropskog puta i razvoja, prelaziti zajedno, kao stvarna, istorijska i kulturna braa. I to je nunost a na samo, mogunost.

Ja u to vjerujem.