U ovoj ironijsko-kozenjNi meditativne tekstove ••• .tSudUlei sve vise u "scenu", a !

jude U "igrace", KaCunkova metoda persifliranja i originalnim pouccima, Utoliko niF'o-nv' drustvenog angazmana odudara od standarda. ..

Katunko je kritican prema koristoljublja, lakomosti, nrf1,ti11llft\'l krSCanskoj mlakosti. Ne bude Ii u uzalud je govoriti 0 hrvatskoj

Ova knjiga u svojoj srzi podsjeca svoga temeljnog poziva - poziva normalno stanje covjekovo jer jest "na sliku Bozju", vecini valja ocekivati da ova knjip ni medu vjernicima. Bal postovanjem,

TREt. DAM

•

MIJI TIPNICKID.VNICI'

Anclelko Kacunko

Andelko Kacunko

Moji topnicki dnevnici

Mila zemljo nasa, krvlju NATOpljena ... Teci,fadro, teci - ti ne smijef statil

Andelko Kacunko

Moji topnicki dnevnici Prekamjerno garantiranje istine

(Para)vojne kolumne i propovijedi

Biblioteka: Ex corde 4 Urednik: Mate Krajina

Nakladnik: Treci dan d.o.o., Zagreb

Copyright: Treci dan d.o.o., Hrvatski Leskovac (Zagreb) www.trecidan.hr.trecidan@trecidan.hr

Graficko oblikovanje i priprema: lukacpetak

N aslovnica: Tihomir Lovric

Korektura: Mate Krajina

Tisak: Denona, Zagreb

N aklada: 500

ISBN: 978-953-55116-5-6

TRECIDAN Zagreb, rujan - 2009.

eIP zapis dostupan u racunalnorn katalogu Nacionalne i sveucilisne knjiznice u Zagrebu pod brojem 713538.

m w

Tutl DAM

Posveta

Mojoj brad hrvatskim braniteljima - ratnicima svjetla,

posebno vojnicima Dmitra Zvonimira u tamnici "bezboinog sudista

sto nevolje stvara pod izlikom zakona" (Biblija)!

Napomena

Karikatura na naslovnoj stranici besplatna je reklama autoru Tihomiru Lovricu koji nije trazio suglasnost od likova koje je

4 svojim radovima vise nego (uspjesno) "karikirao"!

5

Predgovor

6

U trenutcima kada, pod utjecajem tzv. globalne krize i recesije, u Hrvatskoj polako i postupno tone u zaborav haa§ka ocjena 0 hrvatskoj driavi koja je stvorena na zlocinu - jer je navodno rezultat "udruienog zlocinackog pothvata", a ta je teska etiketa maskirana vojnickom floskulom 0 "prekornjernom granatiranju Knina" - don Andelko Kacunko nas ponovno ugodno iznenaduje novom knjigom znakovita naslova. Cak i bez uvida u njezin sadriaj citatelj ce lako prozreti autorovu namjeru da kriticki ukaze na jedinstven hrvatsko-rnedunarodni znak vremena i ujedno da se jedinstvenom ironijsko-satiricnom parafrazom obracuna s ocitim glupostima koje sluzbena politika smrtno ozbiljno uzima zdravo za gotovo pridruzujuci se tako (najcesce nesvojevoljnol) globalnim manipulatorima.

Ova knjiga je izbor iz Kacunkovih kolumni i propovijedi uglavnom iz prvih godina njegove casniike karijere, dok je radeci kao kancelar Vojnoga ordinarijata imao status "djelatne vojne osobe"(DVO) u rangu pukovnika. Kolumne su,poredane ovdje sadrzajno a ne kronoloski, objavljivane u tjedniku Ministarstva obrane OBRANA, tijekom 2001. i 2002. godine, a propovijedi su, kako je uz svaku od njih i navedeno, bile izrecene na "vojnoredarstvenim misama" u razlicitim prigodama tijekom 2002. do 2004. godine. BuduCi da su kolumne i propovijedi redovito bile namijenjene razlicitim slusateljima, Citatelju nece biti tesko razumjeti odredena ponavljanja, kakva su u propoviednickoj formi cesto neizbjeina. Tome je sadriaju pridodan vrlo znacajan i (razrnjerno pratoku vremena) po porukama sve znakovitiji intervju, objavljen u tjedniku OBRANA (broj 206/207,30. srpnja 2007.), u povodu don Andelkovih triju jubileja.

Osnovno obiljeije ovoga autorova rukopisa je tzv. nediplomatski

jezik i stil, neuobicajen za djelatnika u sustaou i neocekivan od 7

DVO. To je govor koji krasi jasnoca, britkost i hrabrost da se "u zgodno i nezgodno" vrijeme kaie tzv. neispeglana istina. Takva je kolumnisticka i propoviednicka otvorenost, unatoc simpatijama kod citatelja i slusatelja, redovito rernetila "dobru suradnju" ustanove u kojoj je Kacunko radio i srodnib joj ministarstava, sto je cesto bilo ocito iz "incidenata" u medijima. Jasno, takva autorova publicisticka transparentnost i inkopatibilnost brzo je "zapela za oko" (a vjerojatno i savjest) deiurnim "osmatraCima"od pojedinih kabineta nekih ministarstava pa sve do "vrhovnog zapovjednika". U tom je smislu najbolji primjer autorova drskost ocitovana u intervjuu, koji je moida ujedno i najocitiji pokazatelj zasto je nakon devet godina "don Kacunko morao letjeti" iz sireg vojno-redarstvenog okruienja, kao onaj koji je prekoraienjem oulasti ("nedopusteno i nedopustivo") dirnuo u "zmajevo gnijezdo". A paradoks pojacava cinjenica da je to medijsko ubojito streijivo objavljeno u HV-glasilu - sto ipak pokazuje otvorenost i demokraticnost barem jednog dijela toga "nedemokratskog" sustava, ill harem sirinu ondasnjih urednika toga medija.

Poznato je kako su pojedinci takvo javno i jasno iznosenje neugodnih istina - koje Kacunko, svojim poznatim stilom, u podnaslovu namjerno definira kao garantiranje Istine (5tO ce netko smatrati "tipfelerorn") - vee doiivjeli kao prekomjerno granatiranje (teskim medijskim topniStvom) svojih nedodirljivih pozicija i sluibenih (ne sarno politickihl) istina. Stoga nije tesko pretpostaviti da ce i ovu knjigu shvatiti kao novu kritiku onom mentalitetu koji, po uobicajenim klisejima, smatra da sve mora biti unificirano, uniformirano, "jednoobrazno" ... A to je svijet u kojemu se ponasanje pojedinca, koji, unatoc stranackoj stegi, ipak samostalno misli, doiivljava kao prekomjerno bezobrazno. U svakom slucaju, ova ce stivo, dosad nepoznato siro] publici - premda je stilski na razini dosadasnjih autorovih izdanja -

sigurno naici na razumijevanje, poglavito kod onih citatelja koji don Andelka Kacunka doiivljavaju kao glasnogo·vornika "sutljive katolicke i domoljubne vecine, koju terorizira sacica liberalnih medija".

Nakladnik

8

9

Doiaste

Razboritost

Pocetak prosinca svake nas godine na vjerskom i drustvenom planu uvodi u novo duhovno ozrac]e. Prva svijeca u tradicionalnom adventskom vjencicu mnogima je znak pocetka najljepseg razdoblja u godini, kada se, darivanjem i najdubljim osjecajima postivanja i dobrote, ljudska dusa i srce spontano usmjeruju svome Izvoru, gdje je jedino moguce postici konacan mir. Krscanima je Dosasce vrijeme priprave za Bozic, ali i osobit poticaj na produbljivanje misterija iivota i na poniranje u otajstva vjere. Zivimo u vremenu koje jakim medijskim drilom i najosjetljivije savjesti zacas ucini gotovo ravnodusnima na sve sto se zbiva, pa vecina prihvaca kao normalno cak i ono sto je jucer bilo predmet osude i prezira. Zato cak i krscanin, iz perspektive toga mlina, ponekad ne prirnjecuje kako su danas npr. vrline i kreposti potisnute, a umjesto njih reklamiraju se neke nove "vrijednosti". U tom smislu glasoviti kanadski pisac i akademski slikar Michael O'Brien kaie: "U prethodnim stoljecima, sve do dvadesetog, opcenito se podrazumijevalo da njegovanje osobnih kreposti, kao sto su npr. razboritost, pravednost,jakost i umjerenost, predstavlja teme1j istinski sretnog i plodnog iivota. Ova shvacanje nadornjesteno je nejasnim pojmom 'vrednota' 5tO je pridonijelo moralnoj nepisrnenosti i zbrci koja sada prevladava u nasemu drustvu." Stoga ce, kao doprinos novom opismenjavanju nase duhovnosti, ovaj niz razmisljanja do Bozica biti posvecen upravo (cetirima stozernim) krepostirna. Prva je RAZBORITOST.

12

13

Prema opisu Katekizma Katolicke Crkve, razboritost je krepost koja upucuje prakticni razum da u svim prilikama razlikuje nase istinsko dobra i da habere prikiadna sredstva da ga izvrsi. Sv. Toma pise da je razboritost "ispravna norma dj elovanj a". Upravo zato sto ravna drugim krepostima pokazujuci im pravilo i mjeru, nazivaju je "kormilarom kreposti". Takoder, razboritost neposredno upravlja sudom savjesti. "Razborit covjek odlucuje svoje vladanje i ureduje iivot slijedeCi taj sud. ZahvaljujuCi toj kreposti mi primjenjujemo moralna nacela na pojedinacne slucajeve bez pogreske i svladavamo dvojbe 0 dobru sto ga treba izvrsiti i 0 zlu sto ga treba izbjeci." Krepostan covjek to cini bez kolebanja i odvaino, iskreno i otvoreno, jer razboritost "nema nista zajednickog s plasljivoscu ili strahom, ni s dvolicnoscu ili pretvaranjem" (v, KKC, I806).

Koje, dakle, znacenje i vainost ima krepost razboritosti za nas u svjetlu Bozica 2002. Najprije, valja razumno razlikovati istinski misterij i poruke Bozica od novopoganskih naplavina komereijalizirane "duhovnosti". Zatim, valja izabrati prikladna sredstva i nacin za slavlje, kako bismo od toga imali najvecu duhovnu korist. Upravo onako kako Biblija kaze da svaki covjek koji je "parnetan pazi na korak svoj" (Izr I4,I5), i potice nas:

"Budite mudri i budni u molitvama' (r Pt 4,7),

BuduCi da je terneIjna misao Novoga zavjeta da je do sao ve1iki zaokret povijesti, a neki odiornei poticu slutnju da je Dan Gospodnji vremenski blizu, to bi nas trebalo potaknuti na promisljanje ne zivimo li doista doslovee u "posljednjim vremenirna". Premda krscanin, kao stanovnik "nebeske dornovine", ususret svim buducim dogadajima ide bez straha i s nadom, ipak je potrebno ozbiljno se zamisliti, buduci da se svijet suocava sa zabrinjavaiuce velikim brojem apokalipticnih elernenata, kojih ce - mnogo je naznaka - biti sve vise. Dakie, upravo krepost razboritosti nalaie nam da (prema poticaju O'Briena) sebi odgovorimo na pitanje: jesmo li pripravni ostati vjerni ako covjecansrvo nastavi u svorne hodu prema tami posljednjih vremena (0 kojima govori Otkrivenje)?

"Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog covjeka dode na svijet" (Iv r,9)! Hocemo li ga prepoznati i primiti?

Medutim, zabrinjavajuCa je uspavanost danasnjega mentaliteta, opijena i zacarana medijskim trikovima, pri cemu covjek ne vadi glavu iz pijeska varave sadasnjosti, Zato, danas razboritost nadasve znaci: biti svjestan prilika (domacih i svjetskih) u kojima se odvija nas (osobni i narodni) iivot, kako bismo sto uspjesnije odradili svoju krscansku zadacu sluienja bliinjemu, Bogu na slavu i na vlastitu srecu. Pojacan poticaj na to nam je i ozracje Dosasca, kaje nas usmjeruje i prema drugom (konacnorn)

14 Kristovu Dolasku.

15

Pravednost

ne popustaj pred veIikima: po pravdi sudi svome bliinjemu" (Lev 19,15). Kad bi se te vrlinc danas iz "virtualne' sfere vratile u iivot - kako savjetuje Sv. Pavao; "Gospodari (= poslodavci), pruzajte svojim robovima (= radnicima) sto je pravo i pravicno, znajuci da i vi imate Gospodina na nebu!" (Ko14,I) - nigdje ne bi bilo strajkova ni socijalnih nemira,

Premda se vrline stjecu ljudskim nastojanjem, vjezbanjem, "u krepostima se ne mozerno odrzati vlastitom snagom", kaie mislilac Pascal. Stoga je vaino ravnati se biblijskim kriterijima, da u svakodnevnim postupcirna ne dode do porernecaja, u kojem, kako istice mudrac, sve moie biti krepostan cin: krada, rodoskvrnuce, ubojstvo djece i otaca ... "Ima li i8ta smjesnije nego kad me neki covjek ima pravo ubiti jer stanuje s onu stranu rijeke, i jer je njegov vladar u raspri s mojim vladarom, premda ja nisam ni u kakvoj raspri s njim." T u Pascalovu misao moiemo iscitati kao tesku moralnu dilemu danasnjice: "U ime koje to beskrajne praviinosti bih ja trebao ubiti nekoga meni nepoznatog terorista na sasvim suprotnom dijelu svijeta (zato da bi se netko treci osjecao sigurnim)?" Gdje je tu pravednost?

PRAVEDNOST - kako to gordo zvucil To je najaktualnija parafraza poznate izreke a covjeku, No taj zvuk ima i drugu stranu, koja se danas, u ovom "savrseno organiziranu kaosu", najbolje "cuje" aka umjesto gordo kaiemo - gorko! Premda su prve asoeijaeije na pravednost uvijek pozitivne, u rasclambi stanja u svijetu redaju se erne sjene suprotnosti svih ideala iz preporuke Sv. Pavla: "Braco, sto je god istinito, 5tO god casno, sto god pravedno, sto god cisto, sto god ljubezno, 5tO god na dobru glasu ... - to nek yam je na sreu" (FiI4,8), Turobnost "obzora" 21. stoljeca pojacava ironicnost "beskrajno pravednih" pothvata, koji su navodno trebali "okrenuti plocu" krvavoga 20. stoljeca. Jer u samo dvije godine ovoga "rnilenija snova" citavom svijetu vee tako zubi trnu kao da su nam djedovi dvije tisuce godina jeli sarno kiselo graide terorizma. Kad ce se konacno ostvariti Isusovo obecanje blaienstva "gladnima i iednima pravednosti" (v, Mt 5,6)?

Ipak, upravo je u tim rijecima temelj nasega optimizma, usprkos svim globalnim hiikokovskim pticurinama, jer to obecanje nije izgovorio neki "iluzionist", ili politicar u predizbomoj kampanji, ni gatara uz kavieu, ni nerealan utopist, "nego Onaj 0 kojem Evandelje govori da je 'dobro znao sto je u covjeku' (Iv 2,25)", kako primjecuje R. Guardini.

Praoednost je, po definiciji Katekizma Katolicke Crkve, moralna krepost koja se sastoji u postojanoj i cvrstoj volji dati Bogu i bliZnjemu sto im pripada. "Pravednost prema ljudima upucuje da se postu]u prava svakoga te se u ljudskim odnosirna uspostavi sklad koji promice pravicnost glede osoba i opceg dobra" (v, KKC, 1807). Pravednik 0 kome Biblija cesto govori postupa

[6 uvijek po Boijoj rijeci: "Ne budi pristran prema neznatnome,

Zato valja ozbiljno uzeti Isusovo upozorenje: "Ne bude li pravednost vasa veta od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, necere uti u kraljevstvo nebesko" (Mt 5,20). To znaci da valja izbjegavati postupke lieemjerja pod maskom dobrotvornosti. Takve su npr. i velike mreie koje ubiru goleme novce od trgovine drogom, a istodobno izdvajaju "golema sredstva' (zapravo djelic od profita!) za "borbu protiv ovisnosti", kao i borci za razminiranje, koje finaneiraju proizvodaci mina i ostalog oruija.

Moze izgledati neprikladnim isticati globalne primjere radi pouke na razini nase meduljudske svakodnevice. No bitne razlike nema. Jer bezbroj nasih "sitnih" nepravdi, ucinjenih

"mislju, rijecju, djelom i propustom", postaju globalni problem. 17

Razorno dje1uju i onda kad su "sarno" nevidljiv "oblak" goleme akumulirane negativne energije. A od te se duhovne "atomske radijaeije" covjek moze sacuvati sarno oblacenjern "zastitne odjece" vrlina. Krscani su uvjereni da se taj kreposni imunitet postize Kristovim darovima. Medu brojnim primjerima koji ohrabruju na tom putu,jest i poznati isusovae 1. Fostac koji je vedrinu svoje duhovitosti, po vlastitom priznanju, erpio iz sv. Mise, koja "rasprostire svoj dah na eijeli dan" (Ivan XXIII). Postoji dakle nesto time se moze optimizam rasprostrijeti na eijeli zivor i po cemu je moguce "unatoc svemu ostati vedar" - i pravedan!

Umjerenost

Prosinae je vee dugo na Zapadu najrastrosniji mjesee. Takoder, kao sto je vrlina umjerenosti obratno proporcionalna blizini Boliia, tako je vecina blagdanskih priprema izgubila vezu s duhom i bitnim znacenjern betfehemskog misterija. A, ako bi ikada kreposti trebale "cvasti", to bi se moralo ocitovati upravo u adventskoj priprerni za proslavu krscanskog "najradosnijeg blagdana". Cetiri "stozerne" (kardinalne) kreposti: razboritost, pravednost, umjerenost i jakost, trebale bi punim sjajem istodobno svijetliti u (ne sarno adventskom) "vjencicu" nasega zivota. Buduci da je krepost postojano i cvrsto raspolozenje Ciniti dobro, a svrha kreposna zivota postati slican Bogu, to bi trebalo biti osobito vidljivo u pripravi za proslavu rodendana Onoga koji je upravo radi spomenute svrhe postao jedan od nas, "s nama u svemu jednak osim u grijehu".

Katekizam Katolicke crkve definira UM]ERENOST kao moralnu krepost "koja obuzdava privlacnost naslada i osposobljuje za ravnoteiu u upotrebi stvorenih stvari", Osim toga ona osigurava gospodstvo volje nad nagonima i drii zelje u granicama cestitosti. Zato "umjerena osoba vlastite osjetne teinje usmjeruje prema dobru, cuva zdravu moe rasudivanja, ne ide za vlastitim 'nagonom'i vlastitorn snagom 'slijedeci strasti svoga srca' (Sir 5,2)" (KKC, 1809). Ide li (nas) Zapad doista u smjeru tih kreposnih integracija? Papa je nedavno, u povijesnom govoru u talijanskom parlamentu, izrazio ielju da se buduca Europa izgraduje na etickirn i moralnim zasadama, time je zapravo upozorio da ce ta "obite1j naroda'limati stabilnu buducnost samo ako joj temelji budu na krscanskirn nacelima. Svaka poruka koju je Papa upravio Italiji, upucena je cijeloj Europi, dakle i nama. Temeljna Papina

misao moie se saieti recenicorn da se (buduce) jedinstvo i I9

zajednistvo ne smiju graditi na teme1jima koje je Krist odbacio u Napasnikovoj ponudi, a to su vlast, bogatstvo i svjetovna slava. No, mnogo je pokazatelja da su upravo to znakovita i temeljna obiljeija sadasnjih globalnih procesa.

Jer "one daju lakocu, gospodstvo nad soborn i radost za moraIno dobar iivot" (KKC, r804) i pripravljaju sve moci ljudskog bib da ude u zajednisrvo s boianskorn ljubavi. A ljubav nam je Bozja to ornogucila, otkriva apostol Ivan (usp. 1 Iv 4,9), time sto je Bog Sina svoga jedinorodenoga poslao u svijet da (umjereno) iivimo ljubeci (bez mjere) Njega i bliinje.

Naialost, rijec je, otvoreno se vee 0 tome govori, a najobiCnijoj pohlepi, koja nema veze s urnjerenoscu. To je tipican primjer stanja kad Ijudi ne teie za onim sto je gore, tj. na nebesima (v, KoI3,Z), nego za zemaljskim, kad su vise zaposleni oko propadljivoga, nego oko neprolaznoga, i nimalo ne dde do rnudre Isusove opomene da valja skupljati blago na nebu,gdje ga ni moljac ni rda ne mogu nagristi i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. jer, "gdje ti je blago, ondje ce ti biti i srce"{usp.Mt 6,19-21). Upravo zato, kako je vee prije dvjesto godina rekao filozofHegel, ekonomsko drusrvo, kada je prepusteno sarno sebi, postaje slijepi kaos u kojemu se zrtvuju sve vise vrijednosti. "Nadvladava divljacki prezir prema svernu sto je uzviseno. Vazno je sto vise steci, a one !ito jedino moze povezivati ljude, eticki element, nestaje i ljudi su izgubljeni." Ni danas nije lako odoljeti utjecaju potrosackog mentaliteta, premda nas Biblija upozorava kako je opasno zavidjeti bezboznicima motreci srecu greilniki (v, Ps 73,2-3).

Buduci da osim Rijeci Bozje vee odavna i mnogi svjetski mislioci, iz razlicitih idejnih sredina, upozoravaju da se globalnom neumjerenoscu nece usreciti siromasni i oni bez vlasti, nasa je krscanska zadaca staviti se u zastitu tih, evandeoski "malenih", pojedinaca i naroda. Biskup Bogovic je nedavno u propovijedi u Vukovaru upozorio da 0 tome treba otvoreno i jasno govoriti. Istaknuo je takoder kako valja voditi racuna 0 tome da "bogati i rnocnici irnaju jake biceve u rukama i da ta borba nece biti nimalo laka". Zakljucak narn je poznat iz Biblije: drugoga puta prema boljern svijetu nerna! Trebarno dakle razvijati, "bildati"kreposti.

20

21

Jakost

Tko je mogao, gledajuCi ~elesnim ocima, u slabom djetetu poloienu na slamu hladnog "stana'vola i magarea u Betlehemu, vidjeti snagu koja nadilazi sve ljudske, zemaljske i nebeske moci? Je li itko od razlicito raspoloienih, u masi koja se za rimskim vojnicima vukla prema vrhu Kalvarije, mogao slutiti da je u slabu covjeku, satrvenu udarcima i kriiem koji je jedva vukao,jakost kakva nije svojstvena nikome od Ijudi? Nema dvojbe da je Bog, postavsi covjekom, svjesno i namjerno sakrio svoju moe i prikazao se tako nernocnim i u Bedehemu i na Golgoti da bi zapravo pokazao tko je on. Tu se doslovce pokazalo da je "slabo Bofje jace od Ijudi" (I Kor 1,25).

u otporu nemoralnim izazovima te u ustrajnosti u kreposnom iivljenju. A raznim je napastima osobito izlozen vojnicki "svijet", jer je - kako Papa istice - u specificnim okolnostima iivota. Nedavno je jedna britanska pjevaCiea krenula na Bliski istok gdje ce na pozorniei ukrasenoj u stilu Moulen Rougea "odrzati niz koneerata za podizanje morala vojnicima koji su tamo stacionirani" jer, izjavila je, "ti momei rade fantastican posao za nasu zemlju i za eijeli svijet". Mediji ne izvjescuju ° znacenju duhovne skrbi na podrucju podizanja morala, ni kolika je uloga npr. vojnih kapelana u kreposnom jacanju cuvara mira.

No, kao sto je odlika dobrog zapovjednika da u borbi ne izgubi ni jednog suborea, tako je "odlika cvrsta i jaka covjeka da sacuva na okupu sve kreposti sto ih je jednom prigrlio" (Marulic). Iskustvo pokazuje da "fiksanje"raznim poticajima adrenalina u malodusnosti vodi k ravnodusnosti, koja zavrsava u bezdusnosti, A sto se dogada s onim koji lijek traii u Bogu, kazuje Biblija:

"Mladici se more i malaksu, iznemogli, momei posrcu, Al' onima sto se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, tree i ne sustaju, hode i ne more se" (Iz 40,30-3I). Stoga je vain a budnost, da u trenucima klonuca nade i pada moralnog "irnuniteta" ne izaberemo pogresan "tretrnan".

Prema tumacenju apostola Pavia da se nasa snaga u slabosti usavrsuje (v, 2 Kor I2,9), krscanin je doslovce drugo ime za . jakost, Cista suprotnost od slabica i rnIakonje. Vpravo je Sv. Pavao uzor i najizvrsniji primjer kreposno jakog covjeka, JAKOST je, prema Katekizmu Katolicke Crkve, moralna krepost koja u teskocama osigurava cvrsrocu i postojanost u traganju za dohrom. Ona jab nasu odluku da se opremo napastima i svladamo zapreke u moralnom iivotu. Krepost jakosti osposobljava nas da pobijedimo strah, cak i smrt, i da se odvaino suocimo s iskusenjima i progonstvima. "Ona daje hrabrost da se covjek odrekne i irtvuje vlastiti zivot, da bi obranio pravednu stvar" (KKG, r808). Kroz tu definieiju moiemo izostriti i pogled na nase branitelje, "kojima je bila draia smrt od nacionalnog poniienja, domovinska Ijubav veca od obiteljske, spremnost na irtvu jaca od cuvanja vlastitog iivota" koji su spremno darovali da Hrvatska ne bude irtvovana, kako cesto naglasava biskup jezerinac.

22

Prilike u kojima zivimo, pored svih opisanih vrlina, na poseban nacin traze od nas krepost jakosti. Ona se danas napose ocituje

Adventsko vrijeme nije tek priprava za Boiic, nego i za konacni (iznenadni) Isusov Dolazak. Zato Biblija potice sve narastaje Ijudi da budu sprernni za taj sudbonosan susret i da iive budno kao doista u "posljednjim vremenima". Naialost, premalo je svijesti 0 tome. Uspavanost je na dramaticnom stupnju kad su, kako veli knjizevnik M. O'Brien, nasi "duhovni i intelektualni obrambeni mehanizmi oslabjeli i stoga postajemo veoma primamljivi za Antikrisrov duh".

Gdje je izvor snage za ustrajnost u (nlovim kusnjama? Navedeni pisac kao rjesenje predlaze distaneiranje od povijesti osjetilima i 23

duhom kako bismo poceli gledati novim ocima.jer bez dubinske percepcije covjek lako postane zrtvom kolekrivistickih teorija, politickih sustava ili vlastitih gresnih impulsa koje danasnja zapadna "obrnuta kultura" (D. Jordan) stalno potice, potvrduje i nagraduje. Nude nam se mnoga rjeSenja za "izlaz iz krize", ali nece nam "pomoci ni pesimizam ni plitki optimizam. Kao i u svakom povijesnom razdoblju, valja tragati za krscanskim realizmom koji se temelji na kreposti nade" (O'Brien). Rodenje njezina Izvora iJakosti bljesnulo je prije dva tisucljeca u Betlehemu!

Bozic

Bozic - spasonosni "antivirusni program"

U hladnom i posljednjem mjesecu kalendarske godine, "kad dani postaju sve kraci, kad zimi padaju prve pahulje snijega, tad a se, bojazljiva i blaga,javlja misao 0 Boiicu" - tako nas opisorn idilicnog ozracja uvodi u svoju meditaciju 0 Misteriju Bozica sveta Edith Stein, dodajuCi da iz te jednostavne rijeci - Bozic - zraci tajnovit car kojemu srce tesko odolijeva, tako da cak i oni kojima "stara pripovijest 0 Betlehemskom Djetetu" nista ne znaci, pa i vjernici neke druge vjere, ili oni koji uopce ne vjeruju, "pripremaju svecanost i traie kako da uzezu tu i tamo po koju zraku radosti. Vee se tjednima i mjesecima siri po svoj zemlji rijeka ljubavi. Slavlje ljubavi i radosti, to je Zvijezda prema kojoj svi pritrcavaju u ovom zirnskom mjesecu."

Ali, upozorava Svetica, za krscanina, a posebno za katolika, Bozic je jos i nesto drugo. Jer Bozic nije (samo) idila. Za dubinski doiivljaj i istinsko obogacenje tim Sjajem iz betlehemske stalice, potrebno je uciniti napor pronicanja u Misterij, trud dubljeg uranjanja u Otajstvo - tu beskrajnu tajnu Utjelovljenja, koja je plod neizrnjerne Boije ljubavi prerna svakom cmjeku. Bez toga duhovnog angaimana cijelo se bozicno slavlje lako svede na tradicionalna jela i pica, prejedanja i opijanja uz buku i pucnjavu, koje su, samoupraoljailsom snalazljiooicu lako spojene s novogodisniim mamurlukom, u potpunoj suprotnosti s blazenim ozracjem i dubokom mistikom sto ih sadrzi tiha not, sveta noc~ Zato je i danas za sve aktualan (u duhovnom, a ne politiziranorn smislul) poticaj hrvatskog knjiievnika Matosa,

kakav je u "Bozicnici Zagreba" uputio svojim suvrernenicima: 25

"A ti, purgare i gradanine zagrebacki, prijatelju purana, mlinaca i dobre zagrebacke kapljice, ne prejedi se medenjacima, sarmama i puserlima, pazi da te fakini veceras ne sasiju na polnocki s kakvom filjarkom, snajdericom iii cikericom, a kad izades u polnoc, otpjevavsi sa narodom 'Narodil se kralj nebeski', pogledaj na nebo i ugledas li jednu zvijezdu, tihu, samotnu, visoko kao uzor i sjajnu kao sloboda, sjeti se na nasu Hrvatsku kojoj se jos ne nade Spasiteij, premda joj se nasla Kalvarija sa svojim mucnim putem i krizevima!" Veliki Matos mislio je na "Duhovnu Hrvatsku" , 0 kojoj je bolno pjevao i nas veliki pjesnik Viktor Vida, i zelio njezinu duhovnu slobodu koja je moguca i u okovima, kao sto je ropstvo moguce i u najvecoj slobodi. A upravo je to najveci apsurd suvrernenog svijeta, u kojem uza sve "beskrajne slobode" ne nedostaje stradanja i patnje. U tom smislu i danas vrijedi knjizevnikova cestitka: "Mir varna, Hrvati, koji stradate, koji patite, i za Ijubavlju i slobodom ljudskom ceznete u sjeni Njegovog iuljevitog, krvavog kriza!" Ali vrijedi za nas takoder "izlaz iz krize", koji Matos nudi: "Vjerujte, vjerujte, spasit ce vas vjera, a posto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apostola koji snagorn vjere i svetog uvjerenja osvojise svijet." Jer dogodilo se Cudo, i "cudo je 5tO mi i dan-danas usprkos rnodernom imperijalizmu, egoizrnu i naturalizmu to betlehemsko cudo slavimo sa strahopocitanjem Marte, Marije iz Magdale i Ivana, najdraieg mu apostola".

To Boiicno Cudo i vjera nemoguce je shvatiti i prihvatiti bez vjere. A poniranje u tu Tajnu jos je teze danasnjem cyber-mentalitetu, koji cak i s vjerom tesko moze razumski "downloadati" dogmu 0 utjelovljenju Sina Boijega i proniknuti kako je to druga Boianska osoba - vjecna Oceva Rijee "tije1om postala". I zasto je, '1.apravo, to uopce bilo potrebno? Stoga je za razumijevanje BO'iica najprije potrebno "razumjeti" tajnu i potrebu Utjelovljenja. Valja dakle, radi razumijevanja cijeIog tog

"evolutivnog procesa" koji je rezultirao betlehernskim Cudom, vratiti se na pocetak, na prve stranice Biblije.

T u nam sveta Knjiga opisuje da je prvi covjek, Adam zajedno sa svojom zenorn Evom, svojim neposluhom Bogu - premda im nista nije nedostajalo - u jednoj kobnoj "iutoj minuti" radije povjerovao svome oholom neprijatelju Davlu, "Ubojici od pocetka", koji ga je naveo na "tanak led" primamljive i izazovne mogucnosti da duhovnim genetskim inzenjeringom - "bude kao Bog"l BuduCi da Adam, zaslijepljen magijom stravicnih rnogucnosti, nije proniknuo zamku aavo/skog k/oniranja, dogodio se tragican sunovrat iz Raja milosti posebne Bozje zastite i covjek je, tim "blaienim grijehom" grubo tresnut 0 zemlju, '1.apravo k/iknuo u ikonu kojom se pokrenuo proces Boijeg programa "Od Edena do Betlehema". Adam je, dakle, na Boiju ponudu ljubavi i dar slobode s malim i beznacajnirn ali neizmjerno korisnim ogranicenjem ("program s opasnim virusom'"), '1.apravo odgovorio: "N ecu vise sluzit glasu tvom, idem tamo gdje je sve po mom!" J ednako kao sto je, uzoholivsi se, svome Srvoritelju prije bio odbrusio Lucifer; "Non serviam!" - Ne ielim ti vise sluziti! No Bog, Svemoguci Programer, tada u svojoj neizrnjernoj ljubavi, postujuci ipak covjekovu slobodu, nudi spasonosan antivirusni program, kojim se s ostecenog i izbrisanog Ijudskog tvrdog diska milosti posvetne spasavaju svifaj/ovi covjekova boianskog programa s duhovnim i moralnim performansama: mogucnost za ljubav, dobrotu, pravdu, mir, srecu ... i vjecno spasenje. Taj Program Bog je covjecanstvu poslao po svome Sinu, ali ne po scenariju "Matrixa", ili bilo kakva spektakla, nego u obicnu ljudskom obliku, "zakamufliranu" najvecorn jednostavnoscu, kako bi ga mogao prihvatiti i najslabiji "homputer".Jedini neobican znak Njegova izvanrednog dolaska i Njegove posebnosti bila je betlehernska Zvijezda, koju ipak nisu mogli vidjeti svi nego sarno ani "cista srca" i "dobre volje", poput siromasnih pastira

26

i rnudrih triju kraljeva. Medutim da hi se taj Program mogao usnimiti i postao aktivan, potrebno je znati password. Ali to nije nekakva obicna rijec vee je to zapravo passlife! U cernu je kijuc? Isus, kao "Novi Adam", koji ponovno uspostavlja prvotno stanje naruseno grijehom prvog Adama, iz kojega su potom proistekli svi drugi grijesi, cini sasvim suprotno od nasega praraditelja. Kao najvazniji "cip'' On u Program svoga Nebeskog Oca ugraduje - poslusnost. U najdramaticnijern trenutku svoga iivota, s dalekoseznim posljedicama za cjelokupan Ijudski rod, na Ocevu ponudu ispijanja "krvave case", On odgovara: "Oce moj, neka bude volja tvoja!" (v, Mt 26,39-42). To isto istice i Poslanica Hebrejima, kad kaze da Krist ulazeci u svijet veli: "Evo dolazim vrsiri volju tvoju!" (v Heb 10,4-9). Zato je jedini On na kraju mogao reci: "Evo, sve cinim novo!" (Otk 21,5).

Svi pokusaji i sva nastojanja da se nasirn ogranicenim mogucnostima Ijudskog opisivanja tih uzvisenih i nadspoznatljivih otajstava donekle shvacanjern priblizirno betlehemskom Cudu, tek su blijeda kopija i los raster-ispis neizrnjerno savrsenog Originala. Ipak, velikani krscanstva, obdareni posebnirn darovima Duha, razmjerno su uspjesno opisivali bozicnu Tajnu. Tako Sv. Ivan od Kriza kaze da je Bog, dajuci nam svojega Sina, "koji je njegova jedna i jedina Rijec, sve nam zajedno i ujedanput rekao i objavio tom jedinom Rijeci, i nema toga sto bi nam jos mogao reci". BuduCi da je svaki covjek, od pocetka do danas, isti kao Adam, svatko je od nas stalno u iskusenju da kaze "idem tame gdje je sve po mom" ("Jinx"); cak i onda kad jasno vidimo Boijih Deset putokaza, mi se, premda lutamo, srljamo, padamo i pogibamo, ipak tvrdoglavo drzimo vlastitog puta, stranputice. Zaraien klicom Adamova "istocnog virusa'', covjek oslabljena duhovnog imuniteta upomo odbija prihvatiti istinu da samo Bozjom miloscu, Isusovim receptom, a nikako isldjuCivo vlastitim snagama, moze svladati napast pogubne

oholosti i tvrdoglavog egoizma, iz kojih izviru sva zla, te ici pravi Putem - u srecul "Malo je bilo Bogu da svoga Sina ucini tek pokazivateljern puta, on njega ucini i putom, da ides njime koji ce ravnati tohom dok po njem hodis", slikovito nam tu Istinu prihliiava Sv, Augustin.

Bozic se dogodio u noci, Suvremeni svijet vee je dugo u duhovnom mraku, danas kao da prozivljava vrhunac agonije svoje moralne noci, To je najjaCi znak da je BoziC i danas potrehan! "Danas kao i nekada, Betlehemska Zvijezda sja u tamnoj noci", relda hi Sv. Edith Stein, jer nebo i zemlja jos nisu postali jedno. "Misterij Utjelovljenja i misterij zla usko su povezani, Svjetlosti koja je sisla s neba, suprotstavlja se toliko mracnija i kobnija noc grijeha." Zato je siren]e ruku Betlehemskog Djeteta, koje su poslije bile rasirene i na Krizu, poziv i nama danas u punoj slobodi da izaberemo izmedu svjetla i tame. Kao sto su, nakon Stjepana, Nevine djecice i ucenika Ivana, za Njim tijekom dva tisucljeca isli milijuni radosnih svjedoka da je najveca sloboda i radost - biti Bozje dijete. A to znaci s punim povjerenjem u Njega pustiti da nas On vodi svojom rukom, vrseci njegovu volju a ne nasu, ne brinuci se tjeskohno za svoju vlastitu buducnost, jer nam sarno On moze s leda skinuti unistavajuci teret svakodnevnih briga i zadaca. Da bismo to postigli nije dovoljno da nas jednom godisnje ozari blagoslov Svete Noci, kad pokleknemo pred jaslicama, vee je potrebno da cijelu godinu odnosno tijekom citava zivota "pijemo s izvora vode zive'' . Jedino tako necemo ozednjeti nikada! U suvremenom mentalitetu koji silno mnogo vremena gubi na beskorisnu video-produkciju, sate i sate u zadimljenim i bucnim kavanama uz cesto ogovarajuca brbljanja, te u razlicitim zabavama i tulumima u kojima se rasipa snaga i truje dusa, nail krscanski poziv i poslanje danas, medu ostalim, sadrii i zadacu izdizanja iznad te pogubne masovne "ideologije prosjeka" i globalnog medijskog "terora povrsnosti",

28

koji i najvece svetinje lako komercijalizira i pretvara u banalnu zabavu, kojoj napasti, nazalost, moramo priznati, podlijeie i mnosrvo nase subrace u vjeri.

Hocerno li ista uciniti? U Betlehemu nije bilo snijega, ali je bilo Wadno. Svetoj Obite1ji u mrzloj stalici "centralno grijanje" bili su vol i magarac. Hoce li se ovoga Bozica milijuni djece bogatog i rasipnog tzv. krscanskog Zapada, dok ozarena bozicnom radoscu znatizeljno budu otvarala daravne kutije sto im ih je pod boram toplog obiteljskog doma astavio "Mali Isus", zapitati ima Ii tka (u)grijati afganistanske malisane? Isus se rodio i za njih i zbog rolikih koji drhture ad zime i ad gladi padaju u nesvijest diljem svijeta. Jesmo li Eta ucinili, mozemo li ista uciniti, hocerno li ista uciniti za tu sirornasnu, nevinu djecicu, Isusavu bracu? Hate li rnocnici, koji nemilosrdno po sili zakona kroje sudbine tudih iivota, 0 ovom Bozicu promisliti sto bi se dogodilo da je gradevinska inspekeija Ministarstva za prostorno uredenje Rimskog carstva iznenada atkrila da je stala u kojoj se Isus radio bila bespravno sagraden objekt? Gdje bi se On tada rodio? No sada je za nas presudno hoce li Veliki Beskuenik, koji je u svojoj neizmjernoj ljubavi nama "u kuci Oca svojega" osigurao dam, u nasern sreu naci hladnu spilju ili topli stan!

Hocemo li, konacno, svi zajedno usprkos (srecom} kratkim danima, akovanim globalnam hladnocom zla, doiivjeti trenutke i razloge radosti zbag toga sto se vee tjednima, mjesecima i godinama nasom Domovinom i po svoj zemlji umjesto potoka krvi siri rijeka Ijubavi? Gdje je Skola i tko je Ucitelj iivotnog znanja za slavlje ljubavi i radasti? "Krenimo u Betlehem" i nagnimo se nad J aslice. T u je Zvijezda prema kojoj sui pritrcavaju u ouom zimskom mjesecu!

Boiii:(n}i "kamen mudraca''

(Merry Christmas, pa Harry Crazemas?)

Nakon sto su u medijima prestali vee do potrosenosti ponavljani razni oblici "Merry Christmas-euforije" i utihnula blesirajuca glazba jinglebellsirajuCih praporaca te se dignula medijska i stvarna dimna zavjesa "najlude noci", nece biti naodmet da pokusamo napraviti malu duhovnu inventuru nasega bozicnog "poslovanja". Nairne, koliko god vjernik nastojao istinski se uzivjeti u misterij krscanskih blagdana, iskustvo pokazuje da cistu frekvenciju i jasnu sliku dubinskag prozivljaia svetih vremena nije bas lako uhvatiti jer zbog mnosrva sumova u "duhovnom eteru" dolazi do smetnji na vezama. Naravno, neuhvatljivi su te standardnaj mjernoj opremi nedostupni ucinci milosti u dusama, ali je zato izvanjsko blagdanska aranzersko umijece dostupno promatranju i rasclambi.

U tom smislu, moida nikada taka drasticno kao ave godine, vee u adventskom vremenu a posebno u bozicnim danima pozornost je s teme1jnih poruka Bozica bila usmjerena prema potrosackom i hedonistickorn ponasanju Ijudi. "Svi se sadriaji nastoje komercijalizirati, zele se dosegnuti visoke zarade. Bozic je postao nekom vrstom trgoviSta, velikih kupovina i velikih licitacija. Nekom vrstom zabave i estrade." Taka je nas prvi Bozic u trecern tisucljecu opisao jedan hrvatski intelektualac. Nazalost, to je posebno ocito bilo na svim dostupnim nam televizijskim programima, gdje se say Misterij pretvorio u grcevito zgrtanje te do banalnosti sveo na laku zabavu u cemu se izgubio svaki trag vrlina jednostavnosti i skromnasti, solidarnosti i sebedarja. Istina je, istice isti mislilac, svijet se pokusava drzari dabrih starih obicaja, ali izostaju teme1jne duhovne promjene, pa se Svetkovina radanja novoga zivota prometnula u temeljne ljudske slabosti.

30

31

Medutim, cijela zapadna (krscanska) civilizacija Bozic istice i prividno dozivljava kao obiteljski blagdan, ispunjen lijepim trenucima, uspomenama i zajednistvorn. Ali, nazalost, u potrosackom ozracju, po kojem smo i mi odavno uSli u "europske in tegracij e", izvorni Boiic u javnom iivotu postupno gu bi svoj pravi lik,jer ga pritisak "otvorenog trzista" svodi na golu komercijalu i obicno trgoviste na kojem svjetlucaju razne bljestave lampice, sire se ugodni mirisi iz raznih gostinjaca, a pozornost dareiljivo raspolozenih kupaca privlace neodoljivo primamljivi izlozi. Tako je Bozic iz skromnosti i najvece Svetkovine iivota i ulaska Boga u Ijudsku povijest, sveden na bezdusnost u kojoj su se izgubile izvorne evandeoske vrijednosti. Valja se stoga ozbiljno (za)pitati tko je i zasto nam je Blagdan Djeteta i blagdan sirornasnih pretvorio u "svetkovinu" temeljnih ljudskih slabosti - oholosti, prozdrljivosti, lakomosti i pohleper Hoce li nam, ako nista drugo, milijuni "djece sa iigicama", gladnih i smrznutih diljem svijeta, jednom biti poticaj da bozicno-novogodisnju raskos, rastrosnost i laian osjecaj radosti, upravo radi vlastite istinske srece i obogacenja, konacno ponovno zamijenimo divljenjem i nasljedovanjem Poruke jednostavnosti spilje, skromnosti staje i priprostosti bedehemskih jasala? Ali nije nam cilj ostati trajno pred' jasficama. jer i {sus je odrastao i henuo a'alj"d Boiic mj"e sva Istina, on je tek pocetak "Price".

Stoga bi upravo krscani, zbog ozbiljnosti odgovorne zadace i poslanja da u svijetu budu evandeosko svjetlo, k:vasac i sol, trebali stati na celo "duhovnih postrojbi" koje bi danas, poglavito na medijskoj "bojisnici", nastupale u borbi za Istinu. Usprkos ismijavanju okoline, strpljivo i mirno, ne sustajuci ni onda "kad mudrac pokazuje na mjesec, a idiot vidi sarno njegov prst", kako kaie istocnjacka mudra izreka. U tom srnislu od velike nam pomoci moze biti "lekcija" glasovitog teologa Karla Rahnera

F da mi kao krscani pravi pristup cinjenici i smislu Boiica

'moiemo naci sarno polazeci od kriia i uskrsnuca Kristova. "Mi slavimo rodenje onoga kojega smo u njegovoj smrti i uskrsnucu prepoznali kao svoga Otkupitelja i Gospodina, kao neopozivo Bozje obecanje spasenja. Sarno odatle moze Isusovo rodenje za nas irnati znacenje, bas kao pocetak toga iivota i umiranja, u kojern je nas zivot dobio neopozivo obecanje vjecne slobode. No Bozic bi mogao ostati ljupkim blagdanom drazesnog djeteta, a mi ne bismo razumjeli njegov smisao kad taj blagdan ne bismo shvacali kao pocetak jednog iivotnog puta koji, kroz sve ponore Ijudskoga, vodi covjeka u blazeno ispunjenje koje je skriveno u neshvatljivoj tajni Boga."

Kada su u adventsko i predbozicno vrijeme 1983. Zagrebacki kinema tografi konacno, nakon svih godina cenzure, do bili cj elovi te verzije svjetskih filrnskih hitova "Deset Bozjih zapovijedi" i :~rBen Hur", a gledatelji - medu kojima su mladi krscani bili daleko najbrojniji - masovno nahrupili u kino-dvorane, tadasnji je najglasovitiji omladinski list Polet taj fenomen popratio komentarom da "odusevljeni mladi klerikalci upiru oci u nebo na platnu, izvan sebe od traienja boga u sebi ... Nekome je ocito stalo da nam svrne oci na nebo, sada kad je potrebnije no ikad da in uprerno pred' noge. N Sada je, medutim, istim gfedatefjima, koji su u meduvremenu "napredovali" gotovo dvadeset godina, a osobito najmladima, isti kino-distributer isto tako u predbozicno vrijeme godine Gospodnje 2001. filmom "Harry Potter i kamen mudraca" ponudio za rekreaciju razrnisljanje 0 vradibinskim vjestinama toga vee globalno poznatog virtualnog djecaka, A kao bliia "priprava za Bozic" tisucama mladih uglavnom "darkvjernica" posluzila je i koncertna "duhovna obnova" finske tzv. gothic-rock skupine "Him" u zagrebackom Domu sportova tocno dva tjedna prije Bozica. Glavni je pjevac grupe, aludirajuCi

na skori blagdan, posvecujuci pjesmu "Enjoy in sorrow" palom 33

Naravno, sada bi na temelju tih pojavnosti bilo preuzetno donositi konacne zakljucke 0 tome jesu li javni mediji, koji reklamiraju magiju kao napredak i odmak od "mracnog srednjeg vijeka", otvoreno "antievangelizaeijski" usmjereni, kako bi rekao sadasnji Papa, ili je to tek pomodni trend koji pokazuje neutaiivu ljudsku glad za duhovnim, koju se zbog nevjere u zdravu hranu pokusava zasititi surogatima. Sigurno je pak da je suvremeni fenomen "potteromanije" cvrst dokaz da je covjek po naravi religiozan ("anima humana naturaliter religiosa", kako je filozofija davno

definirala), A tu je dubinsku Ijudsku teinju da neumorno traii Boga veliki Augustin izrazio definieijom: "Nemirno je sree nase dok se ne smiri u tebi Boie!" Kako ce pak neka analiza u jednom od buducih stoljeca ocijeniti ovo sadasnje apsurdno duhovno "vracanje u proslost", sto ga namecu odredene utjecajne drusrvene strukture, rakoder je nezahvalno proejenjivati, premda prorocki duhovi 0 tome vee donose jasne sudove.

Nema medutim nikakve dvojbe da prvotna zadaca katolika u Hrvatskoj.jos uvijek na pocetku treceg risucljeca, slijedeCi Papin poziv na svetost, jest - bolje upoznati svoju vjeru! Jer mnogi krscanstvo doiivljavaju sarno kroz tradieiju Boiica, Uskrsa, jednog hodocasca npr. na Mariju Bistricu, ill u najboljem slucaju kroz erkvene "zapovijedi" nedjeljne Mise te godisnje ispovijedi i pricesti, Sve drugo, molitva, liturgija i sakramenti, cesto se uzimaju gotovo kao carobni hokus-pokus ill abrakadabra zahvat kad se dogodi odredena nevolja ill potreba. Zato svoju vjernost Evande1ju i uskladenost s izvornom porukom Bozica najbolje moiemo testirati usporedbom vlastitog iivota s Rijeci Boijom. Tako I Iv 4,9-11 kaie: "U ovom se ocirovala ljubav Boija u nama:

Bog Sina svoga jedinorodenoga posla u svijet da iivimo po njemu", a I Iv 3,16 tumaci na koji nacin: "On je za nas polozio iivot svoj. I mi smo duini zivote poloziti za bracu." U tom se dakle Isusovu dijaloskom odnosu prema Nebeskom Oeu i ljudima sastoji ta bitna evandeoska i krscanska novost, po kojoj je prije dva tisucljeca zapocelo Novo doba! A njome je zadan i put Crkve odnosno put svakog Isusova ucenika.

Taj Put zorno je opisao nadbiskup Marin Barisic: "Crkva je u svojoj biti koalicijska i dijaloska, najprije s Bogom i u njegovo ime s Boijim narodom. Sam njezin utemeljitelj, Isus Krist, bio je takav: u trajnoj naravnoj povezanosti i dijalogu s Oeem i s ljudima. Ova druga strana dijaloga, otvorenost svijetu, dovodila ga je, istina rijetko, i do pIjeska, ali konacno ga je dovela na

35

andelu, rekao: "Ovo je za Lucifera koji je pao s nebesa i stvorio vlastiti pakleni svijet, bez kojeg spasenje ne bi bilo moguce." Premda bi svuda u demokratskom svijetu obje takve pojave izazvale reakeije vjerniki, kao sto se vee dogodilo, negdje i s vrlo zestokim osvrtima politicara, npr. u Australiji, Indiji i Ameriei, u nasim se medijima, pa ni u "oporbenim" erkvenim glasilima, nista slicnog nije moglo primijetiti, premda su i mracna glazba i filmska magija izazvale veliko zanimanje nase metropolske (krscanske) mladeii. Slicno su pak u drugim europskim merropolarna tri rekIamna kraljevska lika, poput Mudraca koji su malom Isusu na dar donijeli zlato, tamjan i smirnu, nudili fantastican provod upravo na tom mjestu dogadaja i to za sarno 1999 eura. Uz napomenu da araniman ukljucuje hotel s tri zvjezdice i let u biznis-razredu, nije navedeno da se tamo u blizini i gine. To, vjerojatno, one koji imaju visak novae a i ne zanima, a oni koji su ie1jni "ekstremnih sportova" pretpostavlja se da to ionako znaju. Stoga hi zabrinjavajuce trebala djelovati i Cinjenica da bi u ovom vremenu brojnih ekstrema takav "ekstremni turizam'' mogao postati modni trend,jer je "in" sve 8to "potice adrenalin" te je vaino doiivjeti nesto sto nitko drugi nije doiivio, pa makar i - umro! Kakva morbidna slika vremena, koje sve nastoji unovciti.

34

kriz, I tu je na te dvije grede ostao vjeran dijalogu s Bogom Oeem i otvoren i raspolozen prema onima koji su ga osudili i razapinjali. Da je on bio oprezniji i diplomat, najvjerojatnije mu se sve to ne bi dogodilo. Dijalog sa svijetom je zapoceo vee u jaslicama, uz dvije iivotinje, a zavrsio na dvije grede, izmedu dva razbojnika."

Vrijeme je dakle da se oda sna prenemo, kako nas potice apostol Pavao Cusp. Rim 13,n-I2), te odloiimo djela tame i zaodjenemo se oruijem svjetlosti! Umjesto obilja izazovnih medijskih "craze-ponuda" bit ce mnogo mudrije, korisnije i zdravije da po biblijskom bozicnom receptu (v, Tit 2,n-I2), odrekavsi se bezboinosti i svjetovnih poiuda, "razurnno, pravedno i poboino iivimo u sadasnjem svijetu"!

2003. put nade

- iii (r)007 formula za katastrofu?

Tko pamti dulje od drugog tv-dnevnika dobro se sjeca kakvim su sve fantasticnirn "milenijskim" ocekivanjima rnediji "pumpali" naivnu javnost na prijelazu tisucljeca odnosno uoci 2000. godine. Buduci da se nije dogodilo nista posebno, kao sto se uglavnom nista bitno u svijetu ne mijenja izrnedu 31. prosinca i 1. sijecnja, svakog imalo razurnna covjeka uvijek iznova zapanjuje drskost promidzbenih ponuda za docek "najlude i najspektakularnije noci", Naime, premda znarno da je buducnost potpuna neizvjesnost ili tek nada (krscanska ili lazna), fascinantno je (cak zabrinjavajucel) zanemarivanje vlastitih i tudih korisnih iskustava te uvijek novo prepustanje covjecansrva nerealnirn "snovima" iz kojih se svaki put budilo u bolnu rnamurluku]

Medu najznakovitija obiljeija suvremenog svijeta i najjaCi paradoks ove civilizacije spada hiperprodukcija nasilja. Apsurd pojacava Cinjenica da se, usprkos izrazito proklamiranu rnirotvorstvu, nasilje pokazuje kao toliko unosan biznis da se iz profita izdvajaju sredstva za "borbu protiv nasilja"! Istodobno se, dakle, Ijude "fila" nasiljem i "lijeci", previdajuCi(?) da se iz spuzve rnoze istisnuti sarno ana tekucina u koju je spuzva bila urnocena. Utjecaj "obrnute kulture" Zapada (D. C. Jordan, u sokantno] knjizi Politika i droga), koju je sadasnji Papa nazvao "kulturom srnrti", Cijim su sadriajima preplavljeni svi mediji, toliko je pogubno jak da je suvisan strah od masovnog kloniranja, jer svijetom vee bauljaju rnilijuni "duhovnih klonova" koji u svemu postupaju po medijski dirigiranim uputama.

Kao najsvjeiiji primjer "medijskog kloniranja" istice se jedan novo-stari film i njegova reklama da su "sarno Bond i dijamanti

vjecni", Osim sarrniranja "legalnim zlocinom", film sadrii takoder 37

zlu i opaku podvalu, mnogo vecu od "vjestine u akrobaciji i ubijanju s puno stila". To je - samokres u ruci (privlacnel) zene! Sluzeci se sjajnim zapaianjem Chomskog kako je sezdesetih godina duhanski lobi - reklamnom kampanjom s glumicama s cigaretom u ruci - masovno navukao i zene na pusenje, moglo bi se - na temelju zakljucka po analogiji i po is/tom "matrix"predlosku - pitati je li rijec 0 reklamnoj kampanji za ubijanje ili 0 jos jednoj "borbi zene za samostalnost"?

Filozof izvore krize vidi u zanemarivanju duhovnih vrijednosti te u neumjerenom hedonizmu i neograniceno] strasti za tzv. napretkom, koji se ocituje u tehnoloskom razvoju. Zato frapantno aktualno i prorocanski zvuce danas njegove rijeci da bez duhovne obnove nikakve ekonomske zajednice nece sprijeciri ni odgoditi raspad Europe i da ce ona definitivno prestati biti zajednica naroda koji su imali istu vjeru i iste moralne vrijednosti te postati stratiste nacionalnog i vjerskog identiteta.

Eto, korisno je podsjetiti, poslije svih utopija i eksperimenata u povijesti, uvijek je sve sjajniji bivao bljesak evandeoskih ideala! Krist, medutim, svoje "ustavne principe" za izgradnju poretka "po mjeri covjeka" ne narnece "ognjem i macem" i nije ovlastio nikakve "krizarske bondovske specijalce" koji mogu slobodno likvidirati svakog potencijalnog protivnika Boije driave. Ipak, Njegova Radosna vijest, premda je samo ponuda, koja se u slobodi moze odusevljeno prihvatiti ili prezirno odbiti, i danas, na pragu nade treceg milenija, svakom globalnom "brodolomcu" ostaje kao spasonosni orijentir vjecnog Svjetionika.

Takvi i razni drugi oblici "kulturne promidibe" nasilja drasticna su svakodnevica (i) nase, europske, svednevice. Zato mnogi ozbiljni analiticari suvremenih svjetskih zbivanja i "globalne evolucije" smatraju da je Europa vee izgubila svoj identitet izgraden na krscanstvu te se nalazi u "posrkrscanskoj eri". Upozoravaju takoder da sve cvrsca ekonomska povezanost ne samo da ne pomaze obnovi njezina identiteta, nego cak prijeti da postane totalitarna.

Gdje je izlaz i cernu se imamo nadati u 20D3.? Krscanin rjesenje vidi u korjenitoj promjeni smjera odnosno u zaokretu u hodu, na koji cesto poziva sadasnji Papa. Taj se preokret zove - tako jednostavno, a nekima banalno - duhovna obnoval No, vrlo zanimljivo, upravo na to rjesenje upucivao je vee prije tridesetak godina engleski filozof i povjesnicar Christopher Dawson pisuci (u djelu Razumijevanje Europe) 0 "procesu raspadanja" nasega kontinenta. Isticao je da duhovna obnova (ili "drustvena regeneracija") nije tek zvucna fraza koju treba prepustiti propovjednicima i moralistima, vee je rijec "0 teme1jnom socioloskorn problernu nasega vremena". I ako se nista ne promijeni, "nasu civilizaciju unistit ce sile sto ih je ona umjela stvoriti, ali nije znala njima ovladati".

39

Kratko vrijeme nakon slavlja Boiicnog otajstva, Crkva liturgijski ulazi u cetrdesetdnevno razdoblje sasvim drukCijeg karaktera. Medutim, ni danasnjern krscaninu nije lako jednostavno se na to "presaltati", osobito nakon svih karnevalskih ludorija, koje sve cesce pocinju odmah poslije Nove godine, gase6 cesto i ono malo rnilosne vatre koja je preostala nakon "najlude n06". Zato vjernik, buduci da je poput spume neizbjeino "umocen" u cjelovit "cirkus" ovoga svijeta, mora uloiiti dodatan napor kako bi uspio povuci se s toga sarenog "maskembala" te skinuvsi sve maske i duhovni "make-up" uroniti u more potrebne sabranosti, pojacane molitve, posta, pokore, djela ljubavi i citanja Sv. pisma.

Pokusat cerno (vjernim) Citateljima ovih stranica "obrambene duhovnosti", prateci misna citanja korizmenih nedjelja, pomoci da im cetrdeserdnevni "boravak u pustinji" bude plodna priprava za proslavu Kristova uskrsnuca. Znamo da smo kao krscani svaki dan pozvani postati slicni Kristu. Ali Korizma je posebno rnilosno i prikladno vrijeme za tu akciju koja se sastoji u odrieanju od zla i grijeha kako bismo s Kristom uskrsnuli na novi zivot, Smisao je dakie korizmenog "taborovanja" promjena nasega iivota - obracenje, A cilj je pomirenje s Bogom i skladan suiivot sa svim Ijudima. U proslim vremenima redovito su se provodili teski obliei pokore, dok se danas radije primjenjuju druge "takticke zamisli". T ako se u novim "korizmenim vjezbama" vise prakticira citanje Svetoga pisma, razgovor 0 vjeri, nabava dobre knjige, gasenje televizora, odricanje od "izlazaka", stednja novea za neku dobrotvornu ustanovu, redovito pohadanje nedjeljne Mise te na kraju temeljita korizmena ispovijed. A sve cesce pomodno hvaljenje poznatib po medijima u stilu "cega sam se odrekao u korizmi", potpuno je neozbiljno izrugivanje smisla pokore, jer ona, po Isusovoj uputi, treba ostati u intimnosti "nase sobe" i nasega srea. Zato Korizrnu valja shvatiti kao providnosnu prigodu za obracenje.jer ona sacinjava, kako Papa kaie, povratak korijenima nase vjere. Stoga, "neka Korizma, dozivajuCi u pamet otajstvo Gospodinove srnrti i uskrsnuca, svakog krscanina potakne da se u svome sreu divi velicini" dara neizmjerne milosti Otkupljenja.

Nedjeljna korizmena citanja su nam ne sarno pornoc u pripravi za Vazam nego i jasan putokaz na putu obracenja kako bismo se Iakse priblizili Kristovu idealu da idemo "putem kojim je On hodio" (usp. I Iv 2,6). U svim nedje1jnim evande1jima susrecerno Krista Spasitelja. Na prvu korizmenu nedjelju vidimo Ga kako u opisu evandelista Mateja u pustinji pobjedonosno nadjacava

kusnju primamljive ali kobne trostruke ponude Zloga. S istom 41

Korizma

"Strateski interesi" na kusnji

(ili: kako odbiti kobnu priulainost)

Ozbiljnim i temeljitim prihvacanjem poziva na obracenje ili sokantnog poticaja na razmisljanje 0 istini, koju u stresnoj i nesabranoj svakodnevici zaboravljamo ili potiskujemo - "Sjeti se covjece da si prah i da ces se u prah vratitil", \jernik svjesno ulazi u svojevrsnu pustinju, bez atlasa, ali ipak s nadom u siguran i koristan prolaz, "Spremamo se zapoceti korizmeni hod, koji ce nas povesti do svecane proslave srediSnjega otajstva vjere, otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuca. Pripremamo se za povlasteno vrijeme koje Crkva nudi vjernicima da bi razrnisljali o djelu spasenja koje je Gospodin ostvario na kriiu." Tim je rijecima Sv. Otae Ivan Pavao II na pocetku ove Korizme katolike potaknuo da bez oklijevanja krenu na taj put.

40

lukavoscu kojom je zaveo Adama i Evu obecanjern da ce "biti kao bogovi", Napasnik nudi Isusu tri "kreditna aranimana" po vrlo povoljnim uvjetima: tjelesne uzitke, slavu i bogatstvo. No Isus odlucno odbija sva tri izazova "mefistofelske ponude", ne klanja se ni pred kime i ne feli (ni knjiievno ni estradno ni gospodarstveno) faustovski "prodati dusu davlu svom" te nam pritom svaki put daje po jednu pouku: "Ne iivi covjek sarno 0 kruhu, oego 0 svakoj rijeci sto izlazi iz Boijih usta"; zatim: "Ne iskusavaj Gospodina, Boga svojega!", te na kraju:

"Gospodinu, Bogu svorn se klanjaj i njemu jedinom sluii!" Cusp. Mt 4,r-II). Tim je svojim postupkom Isus ne sarno sacuvao svoju slobodu, neovisnost i identitet, nego je i nama pokazao sto su nasi prioriteti i kako se valja izboriti za svoje strareske interese, osobne i drustvene, crkvene i nacionalne.

pozuda tijela, poiuda ociju, i oholost zivota (v, I Iv 2,15-16). OHOLOST je prvu pobjedu odnijela vee u Edenu. Jer to je stanje duha kad covjek samog sebe smatra samodostatnim, kako je to izvrsno definirao kardinal Kuharic, "Sotona je duh ohalasti. Ohalic.a je sam svoj 'bog', u isto je vrijeme anarhican i totalitaran. Anarhican je jer odbacuje svaki autoritet, ali kad sam ima mogucnosr da bude autoritet, tada je totalitaran; svi totalitarizmi u povijesti vuku svoj korijen obicno iz oholosti." A POZUDA OClJU jest zapravo teinja da se sto vise posjeduje. To je strast bogatstva, kod koje je vainije imati nego biti, Bog nas je vee davno, u Starom zavjetu, upozorio: "Tko novee ljubi, nikad ih dosta nema: tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka" (Prop 5,9), zatim: "Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i novca'' (Sir 10,8), te (i danas posebno akrualnol): "Prolijeva krv tko radniku uskracuje placu" (Sir 30,9). Naialost iz te su se strasti kroz povijest izlegla sva izrabljivanja, sve socijalne nepravde i sva ekonomska podjarmljivanja, do ovih danasnjih.

Te dvije strasti, bez obzira na sve, u javnosti ipak ne nailaze na odobravanje. Za razliku od njih treca, "medutim, POZUDA TIJELA ima svoju posebnu industriju da se prikaie svijetu 'naprednorn', 'humanorn', 'potrebnorn', 'osloboditeljskom'. Promic.atelji te strasti zele se nametnuti javnom mnijenju. Na racun tog 'apostolata' mnogi se obogacuju. U sluzbi poiude tije1a ulaze se kapital i bere profit. Potrainja je velika. To znaci da se na podrucju seksualnosti dagada tragicna pervezija savjesti" - precizno je tu duboku ranu ljudskoga srca definirao kardinal Kuharic, Na tom je polju, moida kao ni na jednom drugom podrucju ljudskog iivota, zabluda proglasena istinom i sve je dovedeno u potpunu suprotnost evandeoskoj viziji covjeka,

Iz toga opisa najdubljih Ijudskih rana jasno je zasto je Davao

u "pokeru" s Isusom iz rukava izvukao kao svoje najjace adute 43

Ali, sto je Davao zapravo htio? Je li u njegovim trikovima bila moida i neka zakulisna namjera i plan? Protivnik nas, koji "kao ricuci lav obilazi traieCi koga da proidre" (r Pt 5,6), znao je dobro da je Isus izdriao cetrdesetdnevni post kao pripravu za pocetak svoga javnog trogodisnjeg djelovanja, koje je na kraju trebalo zavrsiti irtvom na kriiu. No taj je stari lukavi Zavodnik, protivnik Kristov i protivnik krscana, "ubojiea Ijudi i laiac od pocetka" (Iv 8,44), znao takoder da je Isusovo poslanje da "srnrcu unisti onoga koji ima vlast nad smrcu, to jest davla" (Heb 2,14), a Ijudima da bude "uzrokorn vjecnoga spasenja" (Heb 5,9)· Zato ga je htio na fin nacin odbiti od kriza, Jer Kristov krii je u Boijem planu trebao biti lijek trima dubokim ranama, koje je covjek zadobio prvim padom tamo u iskonu. Tim se grijehom, slijedeci Napasnika, covjek odrekao Istine i Ljubavi, tj. samoga Boga, te time izgubio unutarnji sklad i potpuno poremetio svoje bice, A te tri duboke covjekove rane jesu tri velike strasti koje su

42 izvor svih etickih zala u povijesti. To su, prema opisu Sv. Ivana:

upravo tjelesnu ugodu, slavu i bogatstvo, jer to su upravo te tri temeljne pozude, Tim je ponudama Davao planirao Isusa odvratiti od Oceva plana da bude spasonosan Lijek ranjenom covjeku, Jer pali covjek sam sebe ne moze prenijeti iz tame u svjetlo, niti sam sebe osloboditi od okova grijeha. Zato Sotona upravo na toj lekciji i danas obara mnogu djeeu Bozju, sapcuci im u uho da i bez Boga mogu biti bogovi. U pustinji svakodnevnog zivota Napasnik nam uvijek iznova pokusava "staviti sol" na te tri duboke rane. Sto nam je ciniti? Kako stici do pobjede? Hocerno li uspjeti "zadrzati slobodu za koju nas je Krist oslobodio i ne dati se ponovno u jaram ropstva" (v. Ca1V)? Za one koji su Njegovi postoji sarno jedan (spasonosanl) reeept, a to je, kako ga je izrazio Sv. Ivan u svojoj Prvoj poslaniei (v, 2,6) - U svernu ici putem kojim je Isus hodio!

Pustolovina "Christiane J onesa" - "u nadi protiv svake nade"!

Kratko starozavjetno izvjesce iz prvoga citanja druge korizmene nedjelje a Abrahamovoj pustolovini mnogima maze dozvati u sjeeanje fantasticne sadrzaje i zgode iz brojnih rornana julesa Vernea, ili potaknuti na mastanje 0 dozivljajima filmskogjunaka Indiane Jonesa. jer, premda je Bozje obecanje Abrahamu bilo vrlo privlacno, nije nimalo jednostavno odmah ostaviti svoj dam, svoju zemlju, napustiti bogostovlje svojih preda i krenuti u nepoznato. Ipak, Abram se (tako se jos zvao, dok nije poslije kod sklapanja Saveza dobio ime Abraham, sto znaci "otae mnogih naroda"), kaie Biblija, "zaputi kako mu je Gospodin rekao" (Post 12,4). On to, dakle, cini bez ikakva oklijevanja i dodatnih pitanja! Rekli bismo - kaleva hrabrost! Jos vise - kakvo fantasticno povjerenje! Kako to mozerno razumjeti?

Kljuc za rjesenje te zagonetke dao nam je Sv. Pavao u 4. glavi Poslanice Rimljanima: "U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane oeem naroda mnogih ... Ali pred Bozjim obecanjern nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojacao davsi slavu Bogu, posve uvjeren da on maze uciniti 5tO je obecao" (4,r8.2o-2I).Abraham dakle odmah odgovara na Bozji poziv jer je siguran u Bozju rijet. Ona je jedini temelj i sigurnast za iivotnu pustolovinu u koju odvazno krece. "U nadi protiv svake nade"! U povrsnu razrnisljanju olako se maze zakljuCiti da je u bitnom velika razlika izrnedu nas i Abrahamova vremena, buduci da nas dijeli aka 3.850 godina. Ali, bez obzira na razlike u znanstvenotehnoloskom i civilizacijskom napretku, svaki je covjek svih epoha stavljen pred iste duhovne izazove i pustolovine te ispunjen istirn strahovima i nadama. S time da su se - kajeg li paradoksa! - strahovi povecavali upravo s tehnoloskim razvojem!

"Cinjenica je da se nikada u povijesri rada Ijudskaga nisu upregli 45

toliki znanstveni, tehnicki, financijski potencijali u naoruiavanje kao danas. Kad bismo svu moe ratnih oruija, koja su Ijudi posjedovali od prapocetaka - od kamene sjekire - pa do polovine XX. stoljeca skupili na jedno mjesto, sva ta vojna moe, premda strasna, bila bi igracka u usporedbi s danasnjom vojnom mod svijeta" (kardinal Kuharic), Budi li to nadu iii izaziva jezu?

je sarno "po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetirn", po izvanrednoj milosti koja se ocitovala "pojavkom Spasitelja nasega Krista Isusa". Po njemu nam je zasjao zivot i neraspadljivost (v, 2 Tim 1,8-10)

A u Poslanici Rimljanima Pavao tumaci da po Isusu Kristu imamo pristup u tu milost IOu kojoj stojimo i dicimo se nadom slave Boije" cak "i u nevoljama jer znamo: nevolja rada postojanoscu, postojanost prokusanoscu, prokusanost nadom. Nada pak ne postiduje!" (usp, Rim 5.1-5). Koliko je to istinit nauk moze potvrditi i poznati ruski knjiievnik, nekadasnji politicki disident svjetskog glasa, Aleksandar Solienjicin. Sjecajuci se svojih iskustava politickog zatvorenika u sibirskom logoru, ispricao je zgodu iz vremena kad je bio na rubu svake nade. Kako je bio prisiljen tesko raditi i po 12 sati dnevno, od napora i izgladnjelosti tesko se razbolio i lijecnici su mu predvidjeIi skoru smrt. Jednog poslijepodneva, dok je po uiasnoj vrucini kopao pijesak, od iznemoglosti je jednostavno prestao raditi, znajuci da ce ga straiari izbatinati, moida cak i na smrt prebiti, No tada mu se oprezno priblizio jedan Iogoras, krscanin, svojom lopatom pred njim je na pijesku nacrtao znak kriza i odrnah ga izbrisao te se udaljio. Solzenjicin je u tom trenutku osjetio tracak nade. Evandelje mu je iznenada obasjalo nutrinu, tako da je ohrabren i ojacan time izdriao ne sarno taj teiak dan nego i ostatak dugackog razdoblja teskog logoraskoga iivota.

Kad se danasnje globalno selo sagledava sarno u tom "svjetlu" moze se reci da je poloiaj covjeka u suvremenom svijetu ocajan i beznadan. Jer na jednoj je strani prijetnja iznenadnirn terorizmom, a s druge nernilosrdna ruka "Beskrajne pravde" ciji "rezaci tratincica" mogu neumoljivo kolateralno pokositi i izvan "erne livade".

Na duhovnoj pak razini nase blize okruienje takoder nije "ruzicasto", Na nedavno odrianom 2. europskom susretu Vojnih ordinarijata u Rimu kardinal Giovanni Batista Re dao je sljedecu dijagnozu: "Europa na pocetku treceg tisucljeca nalazi se izmedu galopirajuce sekularizacije i traienja novih vrijednosti, izmedu nedostatka ideala i povratka svetome." Ukratko, sve sto nas okruzuje i sve sto se dogada izvor je strahova i nada.

Ipak i danas, usprkos svemu, poznata uzrecica da "nada umire posljednja" nije tek jeftina utjeha za one kojima nista drugo ne preostaje, vee je plod iskustva da se covjek nikada ne prestaje nadati, pa ni onda kada je svjestan da mu nitko ne moze pornoci. Zasto je tako? Dr. Ivan Devcic kaze da odgovor na to pitanje "treba traziti u najdubljim slojevima naseg duha, u kojima je pohranjena iskonska ljudska spoznaja da postoji Stvarnost koja je po sebi dobra, a covjeku osobito naklona i susretljiva." Nada nam je dakIe darovana, bez nje nema covjeka. A za krscanina nada je takoder srozerna krepost. Zapravo, biti krscanin znaci iivjeti u nadi. Tu nam tajnu opet desifrira Apostol Pavao u

46 Drugoj poslanici Timoteju. Nas krscanski optimizam moguc

Na slican je nacin kriz djelovao na kardinala Alojzija Stepinca. Za vrijeme svoga petogodisnjeg robijanja u lepoglavskoj kaznionici, u najtezim svojim trenucima on je upravljao pogled prema krizu na obliinjoj iupnoj crkvi, i to mu je, po vlastitom priznanju, vracalo nadu i davalo snagu.

Moglo bi se reci da su obojica culi rijeci (iz evandelja druge

korizmene nedjelje), koje je [sus, na kraju slavnog Preobraienja 47

na visokoj gori, uputio svojim prestrasenim ucenicima: "Ustanite, ne bojte se!" (Mt 17,7), U tim je, zapravo uskrsnim rijecima "antibiotik" za jacanje nase nade. Kao sto je Preobraienje, kao predokus slave uskrsnuca, apostole trebalo ojacati za razdoblje Isusove muke i svih kusnja koje su imale doci. Dok ih Uskrsnuce nije ojacalo da sami mognu svjedocki uvjerljivo drugima uputiti isti poziv: "Ustanite, ne bojte sel" Tu je krscanski odgovor na strahove suvremenog covjeka, Zato je upravo tim istim uskrsnim pozivom i krikom zapoceo svoj blistavi pontifikat papa I van Pavao II. A zasto se ne moramo bojati? Na to pitanje on jednostavno odgovara u svojoj knjizi "Prijeci prag nade": "[er je Bog otkupio covjeka ... Moe Kristova Kriza i Njegova Uskrsnuca veta je od svakoga zla kojeg bi se covjek mogao i morae bojati."

Sa sigurnoscu mozerno potvrditi da je to iskustvo i nasega naroda iz onih bezizlaznih trenutaka i teskih dana agresije na Hrvatsku te junackog narodnog otpora. U tim nam je sudbonosnim povijesnim trenucima, kada su sati bili kao stoljeca, kako lijepo zapaia mons. Devcic, doista jedino oruije bila "cvrsra, upravo abrahamovska nada protiv svake nade. Pobijedili smo zahvaljujuCi velikoj vjeri i nadi. Time smo stekli dragocjeno iskustvo da je narod koji se umije nadati, nepobjediv." Zato valja takoder u nadi moliti da to iskustvo steceno u obrani Domovine, znamo iskoristiti za svoju i njezinu tako potrebnu obnovu i izgradnju. Upravo po receptu Sv. Franje Asiskog: "Im a li mrznje bilo gdje, daj da ljubav nosim tu! Ima li ocaj bilo gdje, daj da nadu nosim tu!"

I ne sarno to. Potrebno je u svakom trenutku znati i moci uvjerljivo posvjedociti, kako nas ponce Sv. Petar: "Budite uvijek sprernni na odgovor svakomu koji od vas zatrazi obrazlozenje nade koja je u varna, ali blago i s postovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglasuju vas dobar iivot u Krisru, upravo onim budu postideni za sto vas potvaraju. Ta uspjesnije je trpjeti, ako je to

Bozja volja, cineci dobro, nego cineci zlo" (I Pt 3,13-17), Fantastican primjer takvoga svjedocenja, pred kojim krscanin doista treba ostati zadivljen, dao je Albert Einstein, veliki znanstvenikkoji je proniknuo u tajnu materije i energije svemira, otac "teorije relativiteta", koji nije bio krscanin: "Moja se vjera teme1ji na poniznom poklonstvu Bogu, koji se sam u najmanjim cesticama materije objavljuje. Moje duboko uvjerenje u Boiju opstojnost, koji se posvuda u svemiru objavljuje, temelj je i moje egzistencije i vjere. Ja sam Zidov, ali fascinirajuca slika Isusa iz Nazareta na meni je ostavila neizbrisiv pecat ... Nitka se nije pokazao takvim kao on. Zaista, sarno je jedno mjesto na svijetu bez ikakve tame, a to je osoba Isusa Krista. U njemu nam se Bog na najjasniji nacin predstavio. Njega i ja stujem i njemu se klanjam."

Krscanstvo navijesta upravo takvog Boga, covjekova prijatelja i spasite1ja, koji se po svome sinu Isusu "radi nas i radi nasega spasenja" iz vjecnosti "spustio'' u nas ograniceni prostor i vrijeme. Zato, puni povierenja u njegovu Rijee, moiemo bez straha krenutf u divnu pustolovinu te mu sa zahvalnoscu svakodnevno klieati rijeCima starozavjetnog Himna Providnosti (Ps 33,20-22): "Nasa se dusa Gospodinu nada, on je pornoc i zastita nasa. Sree nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo. Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao sto se u tebe uzdarno!"

49

Prva "Pustinjska oluja"

(- sito ropstvo ili gladna sloboda?)

"Bolje sito ropstvo nego gladna sloboda!", "Prije smo imali svega u izobilju!", "Daj nam vode svima, a ne sarno njima!" i s1. Sva vika na Mojsija, koji je smatran glavnim krivcem za sve nevolje, sadrzavala je jedno jedino pitanje: "Kad cemo mi konacno poceti iivjeti kao say onaj normalan svijet u Egiptu?" Bilo je to prije oko tri i pol tisucljeca, kad je Bog, pod Mojsijevim vodstvom, izveo Izraelce iz egipatskog ropstva te razmjerno kratko vrijeme nakon prelaska preko Crvenoga mora i izbavljenja, gdje su vlastitim ocima vidjeli kako je Gospodin egipatsku vojsku "bacio u mare ". Odmah po izlasku iz ropstva narod je bio radostan i odusevljen, ali se vee u prvim trenucima iivota u slobodi, zbog reskoca i neizvjesnosti pustinje javila "egiptonostalgija" i sjecan]e na utjehu punih lonaca u okovima.

Kusnja u pustinji bila je tema prve korizmene nedjelje. Ovo trece korizmeno razrnisljanje ponovno nas duhom vraca u pustinju. Iako je rijee 0 dva razlicita scenarija - jer sada je u kusnji masa, narod, i ne pojavljuje se nikakav "napasnik" koji kusnju izaziva - bitno zajednicko obiljeije obaju dogadaja jest pustinja. Korisno je napomenuti da crkveni oei prvih stoljeca Crkve, koji su se povlacili u osamu, tu pustinju nisu shvacali kao neko utociste u koje su bjezali od pokvarena svijeta, niti kao mjesto duhovne samoizolacije gdje ce u miru lakse cuti Boiji glas. Upravo suprotno, "pustinja je bojno polje, kamo samotnjaci odlaze odvagivati se s Vragom, te ga pobjedivati kao sto je to vee cinio Isus", objasnjava Albino Luciani (Ivan Pavao I).Jer, prema ucenju tih crkvenih otaca, vragovi pustinju smatraju vlastitirn posjedom, te se u njoj ponasaju kao napasnici, uznemirivaci i zavidnici. Potpuna pobjeda nad njima postize se bdijenjem i molitvom. Stoga takoder u svjetlu te istine valja traziti odgovor na pitanje je li Izabrani narod u pustinji dospio u krizu sarno zbog nestasice hrane i vode ili i zato sto

je popusnfa dufiovna stega. fzvJeSce iz Knjige Izlaska kaie da je narod iedao za vodom pa je mrmljao protiv Mojsija pirajuci ga je li ih izveo iz Egipta zato da svi umru u pustinji, Pobuna je kulminirala tako da su Mojsija gotovo zatukli kamenjem. Tu nije toliko vaino na koji se nacin miran narod najednom "zapalio", prestavsi biti "zbunjeno stado pasivnih promatraca" (W. Lippman), jesu li "sindikalni celnici'' potaknuli pobunu ili je Mojsije izgubio nadzor nad "obavjestajnim sluibama" pa je doslo do demonstracija i prave "pustinjske oluje" bijesa i nezadovoljstva. Svakako, ta je pobuna izazvala traienje promjena

50 i povratka na staro. Lako je zamisliti da su izvikivane i parole:

Vise je nego ocito da slicno iskustvo proiivljavamo jos uvijek i mi danas, zajedno s narodima istocne i srednje Europe nakon prvih iskoraka u demokraciju, kako prirnjecuje Ivan Devcic u sjajnoj studiji "0bzori nade". "Pokazuje se opet da je lakse i ljepse za slobodom zudjeti, 0 njoj sanjati i za nju se boriti te je, konacno, i osvojiti, nego u slobodi zivjeti." Upravo je zbog toga Dostojevski, veliki znalac ljudske duse, ustvrdio da ljudi ne vole siobodu,jer je osjecaju kao tesko brerne, od kojeg jedva cekaju da ih netko oslobodi! Stoga se nekima "privida da je prijasnje poluropstvo i polusirornastvo, gdje je ipak zajamcen egzistencijski minimum, bilo manje zlo nego ovo sto sada imaju i sto ce moida jos doci; jer prije su barem imali sto jesti, imali su kakav takav posao i barem minimalnu socijalnu sigurnost, a sada u sve vecem broju nemaju ni to", kaze mons. Devcic te postavlja pitanje mogu li ljudi i narodi koji su desetljeCima bili odgajani u duhu nedemokratskog sustava i drzavne dogovorene ekonomije, preko noci biti moralno, duhovno i strucno sposobni da udu u

drugi, posve oprecan drustveni i gospodarski sustav, da prihvate 51

njegove vrednote i norrne te prema njima iive i rade? Izraelcima je ipak bilo lakse jer je Mojsije, premda u pustinji, s Boijom pornocu istodobno rjesavao sve aspekte krize - on je istodobno s ekonomskim nedacama naroda rjesavao i pitanje vlasti, kao i moralni kodeks. Mi bismo trebali bar pokusati sve poduzimati s mjerenjem da se bez istancane moraIne svijesti i odgovornosti ni jedna kriza ne moie rijesiti rna koliko se provodile ne znam kakve gospodarske reforme. A najveca covjekova moralna obveza jest upravo ljubav prema slobodi (naravno, ispravno shvacenoj), pa se s pravom moie ustvrditi da "buducnost novih demokratskih drustava u Europi, kao i svuda u svijetu, ovisi ne toliko ad njihove ekonomske uspjesnosti, koliko ad spremnosti da slobodu brane po svaku cijenu i njezino breme nose. Tajna Mojsijeva uspjeha bila je bas u tome. On je uspio narod uvjeriti da je sloboda Boiji poziv i da je stoga uz Boiju pomoc treba cuvati i dalje razvijati ne osvrcuci se na zrtve'' (1. Devcic), Moie li nama to iskustvo lzabranoga Boijeg naroda ista znaciti i nesto naznaciti?

Velika ruska obracenica Tatjana Goriceva, poslije sedam godina zivota na Zapadu, nakon protjerivanja iz bivseg SSSR -a, u jednoj od svojih biser-knjiga iznosi bolno iskustvo: "Covjek na Zapadu zapravo nije nista sretniji od onog na Istoku. Preobilje koje mu je Bog poslao, svoju slobodu i prava zapadni covjek rijetko koristi za svoje duhovno usavrsavanje i za rast u Bogu." Zato zapanjuje cinjenica da se, i nakon svih duhovnih iskustava, i dalje kroz zapadnu medijsku "ieljeznu zavjesu" vrlo resko probija istina da Bog oslobada, a ne zarobljuje! Tu se valja upitati: Cemu se nadaju neki buduci globalni savezi, ako iz svoga novog ustava izbacuju Boga? Kakva je buducnosr onih kraljevina Ciji suvereni vise vole pse nego ljude? Sto se dogodilo s drustvima u kojima najnemoralnija estradna zvijezda predstavlja idealan lik tzv. konzervativne stranke? ltd ...

Hi je moida bolje zapitati se nije Ii se tu u "pustinju" virtualne ere ipak potajice prisuljao onaj stalni pratilac svih povijesnih mijena i duhovnih prevrata, svevremeni Napasnik i Zavodnik u svim "pustinjama" od Edena do Manhattana! Nairne, ne napisa slucajno veliki filozof De Rougemont da je sloboda za veCinu njegovih suvremenika pravo na neposlusnost, te ako covjek ne prepoznaje uopce svoj poziv, onda je prazna sloboda koju zahtijeva; jer "Davao ce se tu ubaciti pod tisucu razlicitih oblika, od kojih je najuobicajeniji Javno Mnijenje". Zar doista svakodnevno nismo bombardirani rezultatima raznih "ispitivanja javnog mnijenja", koji "dokazuju" da Ijudi ne ieIe da ih se maltretira ikakvim duhovnim sadriajima jer, kako se istice, ne mare vise ni za sto osim za "golu egzistenciju"! Cernu se moiemo nadati aka doista Evande1je vise nije atraktivno, ako nas politika medusobno svada, a kultura truje, te umjesto da smo jedni drugima voda osvjeienja u pustinji, pretvaramo se u prazne cisterne, kontejnere i cak samo smece? Kojim to putem ielimo stici do cilja? Dobro je stoga ceike se prisjetiti - jer lavina dnevnih informacija u ovoj "cyber-pustinji" lako zatrpa grumen mudrosti - Papine solinske opomene iz 1998:

"Ne vjerujte onima koji Yam obecavaju lagan a rjesenja, Bez zrtve se ne moie sagraditi nista veliko!"

Svojedobno je kratko vrijeme nakon "Pustinjske oluje" ugledni njemacki dnevni list Die TVeit prenio tocne podatke koliko su pojedine americke industrijske grane (tekstilna, metalna, kozna, drvna, farmaceutska, naftna industrija i dr.) profitirale od te vojne akcije. A koja je zarada bila Izraelcima u pustinji prije 3500 godina? Najprije, dobili su sigurnost da ih Bog stalno vodi i nikad ne ostavlja na cjedilu. Zatim, Bog je 40 godina vodio narod kroz pustinju da umre ona generacija koja je bila okuzena ropskim mentalitetom, kako bi tek novi narastaj po ulasku u

Obecanu zemlju bio sposoban ravnopravno iivjeti u integracijama 53

52

novoga svijeta. Kako je to iskustvo i taj cimbenik vremena bio nezaobilazan Izabranom narodu, tako je to pouka svim narodima da vise vjeruju Bogu nego ljudskim lainim obecanjima, te da se ne zavaravaju da mogu "preskociti svoju sjenu" i da duhovni hod kroz njihovu tranzicijsku pustinju moze trajati krace.

"U izvoristu je svake napasti naslucena prilika da bi se do boianstva moglo doci putem koji je kraci ad stvarnog; putem kaji ce covjek sam izmisliti, unatoc zabranama koje postavljaju zakoni Stvorenja, boianski red i covjekova priroda", otkriva spornenuti filozaf u sjajnom djelu "Udio Davla", zakljucujuci da je Sotona i Kristu iskusavajuci ga predlagao tri utopije, "tri nacina osvajanja svijeta putem koji je kraci od staze na Golgoti". Znarno da nas iivot na ovom hodocasnickom proputovanju ne moie biti bez kusnje, kako poucava Sv. Augustin, te da se nas rast ostvaruje kroz kusnje. Ali mi cemo uspjeti,jer Bog nas ne moze prevariti! Isus je Izvor zive vode i spasonosna Oaza, U njemu su vodeni resursi s mineralima viecnosti, Sarno valja poslusati Pavia (Gals,I): "Za slobodu vas Krist oslobodi! Drzite se dakIe i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!"

Novi "Tomb Raider":

"]a sam uskrsnuce i zivot!"

Kako se Betanija nalazi vrlo blizuJeruzalema, oko tri kilometra istocno ad gIavnog grada, Isus je kad god je uspio "pobjeci iz metropole" svracao u kucu svoga prijatelja Lazara i njegovih sestara Marte i Marije. Medutim kad je docuo da je Lazar bolestan, on se nije odmah pozurio u Betaniju da ga ozdravi. Stigaa je tamo, kako biljeii svjedok evandelist Ivan u odlomku 5. korizmene nedjelje, tek cervrti dana nakon Lazarove smrti, a ucenicima je, prije nego su krenuli, rekao da ide - probuditi prijatelja koji spava! (v, Iv II,I-I2). Isus je govorio a njegovoj smrti, a ucenici su mislili na obicno spavanje. Lazar je medutim bio taka tvrdo "zaspao" da je vee zaudarao iz groba.

"Cudan neki san!" - vjerojatno su mislili apostoli, dok su se za Isusom kroz masu probijali do Lazarova groba, u dvojbenu ocekivanju sto ce Isus uciniti.jer su se oko njega u masi miiesali osjecaji nevjere, prijekora zbog kasnjenja, radoznalosti te sucuti s pokojnikovom obitelji. Atmosferu nije bitno promijenilo ni Martino priznanje da vjeruje Isusu da je on uskrsnuce i iivot i tko u njega vjeruje, nece umrijeti nikada (usp. Iv II,25-26). No Isus, premda je i sam zaplakao dirnut golemom sucuti prisutnih, ne dopusta da ga osjecaji preplave, nego upravlja molitvu nebeskom Oeu te, nakon sto su odvalili grabni kamen, glasnim pozivom "Lazare izlazi!", "budi" iz dubokog "sna" svoga prijatelja, koji, na zaprepastenje nazocnih, kao bivsi mrtvac jos say u povojima iiv izlazi iz groba.

U tome vrlo dramaticnu dogadaju, nalik najuzbudljivijem filmskom scenariju, Isus se pokazao kao svojevrstan "tomb raider" (doslovee: pljackas grobova)! Zato je u starim crkvenim himnima

nazvan "Zatirac smrti" (Vazam,Jutarnja), ili Pabjednik smrti. 55

To su izrazi vjernickog poimanja da Isus iz grobova doslovce "vadi", "pljacka" smrt odnosno pobjeduje Smrt svojom smrcu i uskrsnucem nadjacavsi Sotonu, koji se takoder bori za svoj dio "plijena"! Zato u Casoslovu naroda Boijega, himanJutarnje za Vazmeno vrijeme doslovce glasi:

Piijen sao Isus daolu ote, Slavnim suojim uskrsnucem. Silan narod krvlju steie Zrtoouana Janje Boije.

Nasuprot tome apostol Pavao u Poslanici Rimljanima savjetuje bracu koja iive u slobodi, u kojoj je ipak rnoguce ropstvo druge vrste. Potice ih da ziveCi po "Duhu Kristovu" ustraju u odbacivanju robovanja tjelesnosti,jer "oni koji su u tije1u, ne mogu se Bogu svidjeti". Grijeh rada smrcu, a covjek cineci zlo i padajuci u bilo koju ovisnost, slikovito receno, sam sebe pokapa u grob. Ali, posvjescuje Pavao, i nasa smrtna tijela moze ozivjeti Duh onoga koji je i Isusa uskrisio od mrtvih, ako zivimo od njegova Duha. Dakle, Kristova sudbina predoznacuje sudbinu krscanina (usp, Rim 8,8-11). To pak znaci da trebamo "ici putem kojim je on hodio", kako veli Sv. Ivan, cak i onda kad je taj put neugodan, uzak, teiak i strm te djeluje odbojno nasuprot privlacnosti sirokih putova koji vode u propast, kako Isus potvrduje. Dakle, zgoda s Lazarom pokazuje da vjera u Isusa kao Sina Boijega, koji se objavljuje kao davatelj iivota, jest jamstvo da onaj koji slijedi taj Put nece umrijeti,

Takoder, u tome dogadaju Isusovi ucenici imaju zoran primjer da nas Bog u kojega vjerujemo jest Bog Zivi, Bog koji daje iivot mrtvima. Kao sto je Isus uskrisio Lazara, tako je i Otac nebeski uskrisio Isusa Krista te ce tako i nas uskrisiti u posljednji dan. To vjerujerno i tome se nadamo. A ta nam sigurnost rnoze ne sarno pomoci da uspijemo nadvladati svakodnevne kusnje i teskoce sadasnjeg vremena, nego stovise moze tako mijenjati nas iivot da sami pozitivno utjecemo na druge. Snagom Martine vjere u Isusovu svernoc moguce je dakle i vracanje mrtvih u iivot. Takva cvrsta vjera i nada bile su i u proroku Ezekijelu, kojega predstavlja prvo titanje 5. korizmene nedjelje. U vrijeme propasti Jeruzalema pocetkom VI. st. prije Krista, kad je N abukodonozorova vojska okupirala grad, Hram pretvorila u rusevine, a narod bio prisiljen na izgnanstvo u Babilon, prorok nastupa kao nositelj nacionalne svijesti i religioznog poklada. On, nadahnut snagom Boije rijeci, svojim sunarodnjacima dize duh iz prognanicke "tranzicijske" apatije te u njima budi nadu u novi iivot i povratak u slobodu. Znakovitom prispodobom 0 otvaranju grobova i oiivljavanju mrtvih kostiju, Ezekijel u narodu ucvrscuje vjeru u Bozju svernoc i podsieca ga na Boije obecanje da ce narod

56 dozivjeti preporod i vratiti se u svoju domovinu.

Medutim, Lazarova sudbina odnosno njegov "sluca]" ima vise znacenja, On je na odreden nacin slika krscanina, gotovo znak Crkve koju Isus "izvodi u zivot'', g. utemeljuje da bude ono sto je On bio i cini sto je On 6nio - da svi uzvjeruju da ga je Otac poslao (usp. Iv II,43) i da se svi spase. No kako je vee rada bilo onih koji su se radovali Lazarovoj smrti, a poslije ga htjeli ubiti "jer su zbog njega mnogi Zidovi odlazili i vjerovali u Isusa" (Iv rz.ro), tako ta "sudbina" prati i Isusove ucenike. Usprkos razlicitim "oporbenim" iskustvima, od Neronova iz prvih stoljeca do aforisticki izraienog nakon gotovo dva milenija:

"Boga nema, Marx je mrtav, a ni ja se ne osjecam dobro", ne gasnu cudne teinje i programi da vjera bude samo "privatna stvar", da Crkva "ostane u sakristiji", a zapravo da krscanstvo bude daleko od utjecaja u javnosti,odnosno, slikovito, da "Lazar ostane u grobu".

57

Nekad su borci za takve ideje "nezavisni inte1ektualci" diljem svijera, nekad cijeli pokreti, a nekad odredeno "drusrvo najozbiljnijih duhovnih radnika koji vode drustvo do najvisih ljudskih ideala, prema onom vremenu kada ce citavo covjecanstvo biti jedna velika, dobra organizirana obitelj, kada ce covjek ponajprije biti covjek, kada covjek nece traziti pomoc i rjesenje s neba, iz ultramontanskog svijeta, nego ce se uzdati u sebe i oslanjati se na drugog covjeka, na ljudsko drusrvo' ("Amenkamen - slobodnozidarska citanka"). Tu ne bi nista bilo sumnjiuo da Klaicev "Rjecnik stranih rijeci" termin ULTRAMONTANSKI ne tumaci kao onaj "koji je s onu stranu Alpa (za zapadne Europljane), te prema tome talijanski, papinski, klerikalan"; a "ultramontanizam" - kao "naziv za politicki pravac koji zastupa interese papinstva i crkve protiv driavnih i narodnih interesa; klerikalizam" .

Medutim cak i krscanin bez veeeg povijesnog iskustva i duieg pamcenja te poznavanja sudbine drustava koja u svoje teme1je nisu ugradivala Boga, ne bi se trebao nad tim zabrinuti,jer je za mir u kojem treba ostati dovoljna sigurnost Boije rijeCi koja u Starorn zavjetu kaze: "Proklet covjek koji se uzda u covieka ... "; "Ne uzdajte se u covjecjeg sina od kog nema spasenja ... "; a po Sv. Pavlu opominje: "Bog se ne da izrugivati! 5to tko sije to ce i ieti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tije1a ce ieti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha ce zeti za iivot viecni" (Gal6,7-S), Stovise, sam Isus rijecima "Ja sam uskrsnuce i iivot" kao da nam zeli reci:

"Ja sam jedini lijecnik, ne trazite lijeka okolol" U to cvrsto uvjeren mogao je Petar onako hrabro posvjedoCiti pred "[eruzalemskim tribunalom": "Nerna uistinu pod neborn drugoga irnena dana ljudirna po kojernu se mozemo spasiti" (Dj 4,12).

Zato je krscaninovo bitno obiljeije radost, jer je nasa vjera utemeljena na Uskrsnucu. U tom smislu kardinal Ratzinger

58 istice da nam upravo vjera daje radost i da velika radost proizlazi

iz velike ljubavi. A najvecu ljubav Bog je pokazao prema nama dajuCi nam svogaJedinorodenoga Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da irna iivot vjecni (usp. Iv 3,14-16). Jer "Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu" (Iv 3,17), Stoga su dosada i nezadovoljstvo danasnjeg covjeka, izgubljenog u duhovnoj pustinji koja se sve brie siri, ne sarno zabrinjavajuci, nego i znakovita potvrda "kako svijet bez Boga sve vise trosi sam sebe" (Ratzinger), a to je zapravo glavni uzrok da postaje svijet bez radosti.

Stoga, koliko god rasla nastojanja da Crkva ostane u "Lazarovu grobu", ipak "krscanska vjera irna mnogo bolju buducnost nego sto je imaju ideologije koje su je pozvale na sarnoukinuce" (Ratzinger), ili zdusno rade na torne,jer Isus je kamen zaglavni (terneljni) svoje Crkve.A upozorenje svim zidarirna novodobne "babilonske kule" dano je vee u Psalmu 127,1: "Ako Gospodin kuce ne gradi, uzalud se muce graditelji!" Prevedeno na estradni jezik to zvuci: "Uzalud varn trod zidari!" Potvrda za to je i piramidalni obelisk iz Egipta na Trgu Sv. Petra u Vatikanu, na cijem se vrhu nalazi - krii!

U toj vjeri i nadi, umjesto zakljucka, prihvacamo jasne Kardinalove rijeci: "Sa sigurnoscu, koja irna potvrdu u iskustvu, mozerno reci da kada bi moralna snaga koju predstavlja krscanska vjera iznenada bila istrgnuta iz svijeta, onda bi ona bila poput broda koji se zabio u ledenu santu i postojala bi velika opasnost za preiivljavanje covjecansrva." Mi se nieega ne trebamo bojati ako u nasirn srcirna i nasim zivotima, nad nasim kolijevkama i grobovima bude znamen Onoga koji rece: "Ja sam uskrsnuce i iivot!"

59

Uskrs

ostavlja tajni nemir, koji mi pokusavamo zataskati, jer smo uostalam prosvjetljeni Ijudi i znamo, da taka nesto ne moze postojati, a da nas tako nesto ipak i dalje progoni?" Stoga se i danasnjim krscanima dogada, istice kardinal, nesto slicno kao onda Isusovim ucenicima, koji su odbaeili toboznje zenske price a susretu s Uskrsnulim, ali su u tisini iznenada postali nesigurni u svoju musku mudrost. I moida je vee evandelist Ivan, tumaci on dalje, u Mariji Magdaleni, kojoj se Isus najprije ukazao, "vidio sliku Crkve: ona se i danas pojavljuje u jednostavnosti svoga srea koje vidi i razumije u nasern sasvim objektiviziranom svijetu i porucuie svijetu rijeci koje nikako ne pasu u taj svijet:

Krist je uskrsnuo!"

Sto se to dakIe dogodilo? ON se, premda je bio ubijen, nakon tri dana, doista :lIV, javio svojima! Dosljedan sebi, kao sto je prije tridesettri godine "kraljevski" dosao na svijet u pastirskom "rodilistu'', a prije tri godine odbio davlovu ponudu da se spektakularno baei s Hrama, tako i sada bez ikakve pompe i teatralnosti ne ukazuje se masama, nego se tiho i potajice priblizava pojedineima da oni budu njegovi svjedoei. Odabire, po ljudskim mjerilima, tezi i sporiji put za sirenje vijesti 0 sebi.jer On u svome "marketingu" ne nastoji ljude pridobivati jeftinim tnkovima i agresivnom reklamnom 'kampanJom, nego zeli da ga slobodno prihvate iskustvom iznutra. Da do istine dodu najprije srcem. A ono je tu misticnu stvarnost izrazilo stihovima starog crkvenog himna:

Aleluja! Hvaliti Boga

- u "krvavoj kupelji" i u slobodi!

U osvit "prvoga dana u tjednu" - kako su :lidovi nazivali prvi sedmicni dan poslije blagdanske subote, tj. dana pocinka - nakon sto je "slucaj Isus" ("umisljeni kralj iidovski") bio u petak uspjesno, kako se mislilo, stavljen "ad acta", nije se u Jenizalemu u javnosti ocekivao nikakav novi veliki skandal. Doduse, odredena je nervoza titrala u pojedinim clanovima Gradskog poglavarstva, sto je posve razumljivo nakon stresa koji je Grad prozivio tijekom burnog trodnevlja, pa su naknadno zapecatili Isusov grob. Nakon tmurnog razdoblja ocekivalo se razvedravanje. :livot je mogao teci dalje uobicajenim tokom.

S druge strane, u razbijenoj "oporbi", Isusovi su se ucenici osjecali kao u mraku pozornice na kojoj je iznenada nestalo svjetla. Dio njih prozimala je mjesavina zbunjenosti i razocaranja, premda s trackorn pritajene nade, a drugi su se lagano mirili s Cinjenicom da su nasjeli lainim obecanjima te su smisljali kako da najbezbolnije napuste tu apostolsku "koaliciju" i uvjere vlast da su sve tri godine hili zapravo "krtice" u Isusovoj "stranci". A onda su jedne i druge kao potres iznenada stresle glasine da je Isus - fiv! Prvima je ta vijest zazvucala kao oluja, a drugi su u sreu osjetili neki cudan bljesak. Premda su je jedni i drugi primili sa sumnjom. Taj vrtlog suprotnih misli i osjecaja, kakav dominira i kod suvremenog racionalno usmjerena covjeka, sjajno je opisao kardinal Ratzinger. Nije Ii, pita on, nakon gubitka vjere ipak ostalo nesto malo svjetlosti? "Nije li ipak nekako tako

60 da i u sumnji i u nevjeri izvanredna poruka a praznom grobu

Dan nam sveian osvanu, Pun veselja svijet sau kNee:

Krai] iivota pogubi Kneza smrti, zla i tmine.

61

Pjesma sazeto izrice spasenjsku dramu od Velikog petka do jutra Uskrsnuca, Do svecanosti je doslo poslije patnje i kriza. I zestoke borbe: "Sa iivotom smrt se sasta i cudesna borba nasta." Medutim, borba se nastavlja. I danas se negdje u svijetu nad Crkvom odvija muka Velikog petka, kroz prave pragone i zatvaranja krscana. Primjer je i nedavno ubojstvo nadbiskupa Duartea u Kolumbiji. Dmgdje se provodi "grabni mir" Velike subote: krscanstvo se ne progoni i ne napada u javnosti, ali se Evandelje po(t)kopava sofisticiranim metodama kroz medijske akcije zavodenja covjeka do mba provalije slobodne misli i slobodnog morala, kroz suptilne mehanizme kontrole misli i "proizvodnje pristanka", kako bi covjecansrvo, sretno u kavezu "nuznih iluzija" (Chomsky), uvjereno u vlastito samopoboianstvenjenje, konacno "otkrilo" i povjerovalo da mu Bog vise nije potreban.

Dakle, kultura smrti pokopava Isusa u javnosri, u medijima te preko njih u dusama Ijudi jer ih cini kamenitim tlom za sjeme evandeoskog dobra. A na takvom tvrdom tlu moze isklijati sarno sjeme zla, i izrasti moderno baudelaireovsko "cvijece zla". Vidno napredovanje toga procesa najuoCljivije je na podruciu moderne kulture zabave, gdje sve vrvi krscanskim protagonistima i clanovima raznih krscanskih crkava, ali posljednje mrvice njihova mlakog i razvodnjenog krscanskog morala poiudno kljucaju estradne "pticurine" s kojima zajedno, maskirani scenskim dimom i omamljeni light-showom, bespovratno tonu u izmaglicu novodobnog duhovnog "ecstasyja". U tom smislu Winfried Fluck, profesor na Slobodnom sveucilistu u Berlinu, dobra zapaia da su se razvojem popularne kulture od romana preko slike do potpunog trijumfa popularne glazbe i heterogenosti televizije, stvorili oblici kulturnog izraiaja koji pridonose irnaginarnom samooslobadanju i jacanju osjecaja vlastite mod. Ali, rezultat je toga "sve jace udaljavanje ekspresivnih

elemenata od moralnog, socijalnop, tak i narativnog konteksta. Upravo to je trijumf raspoloienja nad moralom." Logicno je da ce tako evoluirani covjekov duh smatrati krscanstvo zalosncm, prevladanom i dosadnom re1igijom, koja je izgubila svaku vezu sa stuarnim iivotom i optimizmom "covjeka treceg milenija". Upravo zbog svih tih trajnih otpora i "pakosnih nauma" - koje je jos u 7. st. prije Krista najavio prorok Jeremija: "Unistimo drvo jos snaino, iskorijenimo ga iz zemlje iivih, da mu se ime nikad vise ne spominje" Or II,I9) - osobito u kontekstu aktualnih rasprava u nasoj javnosti 0 "povratku bivseg mentaliteta", namecu se i rnijesaju brojna i naizgled cudna pitanja 0 temi kome je sve Krist smetao i tko je sve Crkvu mrzio tijekom dva tisucljeca? U cemu je slicnost i razlika izmedu farizeja, pragonitelja Savla, Nerona, Voltairea, Staljina i Lenjina? Na koncu, treba Ii ocekivati nove progone i "krvavu kupelj" u buducoj Europskoj uniji buduci da je na njezinoj novoj moneti - petokraka?

Umjesto odgovora, branitelje Crkve i velikana sverackog i mucenickog zivota, koji u otporima na hrvatskoj idejnoj i intelektualnoj bojisnici vide oiivljavanje mrtvih ideologija, bolje je podsjetiti na Papine rijeCi 0 borbi izrnedu Evandelja i Protuevandelja koja zahvaca cijelu povijest, a veliki znak te borbe postao je kod nas Blazeni Alojzije Stepinac. Sveti je Otae po povratku iz Hrvatske (7·listopada 1998.) u Vatikanu istaknuo da povijest potvrduje kako se Crkva i u nasoj Domovini neprestano suocavala s izazovima zla, ali i propovijedala "rijec Evandelja neustrasivorn odvaznoscu".

Dakle, i nasi dicni predci, kao Isusovi ucenici, zivjeli su Augustinov poticaj da se dicimo i neustrasivo priznajmo da je Krist za nas razapet, da govorimo 0 tom "ne bojailjivo nego veselo, ne stidljivo nego ponosno". Ozbiljnost svoga poslanja

shvacali su i iz rijeci apostola Pavla: "Postojano trcimo u 63

borbu koja je pred nama!. .. Ta jos se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha" (Heb 12,L4). Tako je za Isusom vjerno isla dvomilenijska vojska vjernih svjedoka. Od prvomucenika Stjepana do mucenika Stepinca. Vrijednost Alojzijeve irtve, kao i svih irtava brojnih mucenika iz vremena "krvave kupelji" - kako je kardinal Stepinac razdoblje poslijeratne diktature opisao novozaredenim svecenicirna medu kojima je bio i Franjo Kuharic - dobiva svoje osmisljenje jedino po Isusovoj irtvi, muci, smrti i uskrsnucu - radi nas i nasega spasenja. Isus je u grobu, kako je sam najavio, postao "psenicno zrno" koje je "umrijevsi donijelo obilat rod". Time je potvrdio vlastite rijeci da "nema vece Ijubavi nego iivot poloiiti za prijatelje svoje". Taj su prirnjer slijedili i nasi branitelji koji su umrli da bismo mi mogli zivjeti u miru i slobodi. 2ato je ideal umiranja za obranu Domovine, izraien i u prisezi nasih rocnika, velika vrijednost koju valja njegovati, ne podlijeiuCi postmodernistickom obezvrjedivanju svega.

Krist je svojom smrcu i uskrsnucern sve osrnislio, uzvisio i svemu dao nov, dublji i visi smisao. Bog nam je silaskom na ZemIju u liku covjeka otkrio vrijednost iivota, a uskrsnucem potvrdio njegovo, tj. nase dostojanstvo. 2ato je Uskrs poziv covjeku da se digne iz gliba grijeha i trajno slavi Gospodina zahvaljujuCi mu na najuzvisenijem daru.jer pozvani smo na puninu iivota, a ne na iivotarenje. Uvijek i u svim okolnosrima nasa razina su duhovni vrhunci, a ne puzanje po prasini i vegetiranje (kao u svijetu flore i faune gdje su metabolizam i razmnoiavanje odnosno parenje jedini iivotni principi). Potrebno je stoga da se svjesno opremo, uzdignemo, doslovce uskrsnemo iz svake ovisnosti, pa i okova industrije zabave i uiitaka sto svakodnevno porobljuje mnostva, Zato se poruka Uskrsa danas moze saieto izraziti Escrivinim rijedma: Covjece, "nemoj polijetati kao kokos, kad se mozes vinuti poput aria!"

64 Hvalimo Boga! Aleluja! Svima sretan i blagoslovljen Uskrs!

Uskrs - preobrazba tijela i duha

Sva cetiri evandelja izvjescuju a pocetak Djela apostolskih potvrduje da se Isus poslije uskrsnuca cetrdeser dana ukazivao svojim ucenicirna te im "mnogim dokazima pokazao da je ziv" (v, Dj 1,1-3). Razgoneci njihovu zbunjenost i strah prekoravao ih je zbog nevjere,jer su mislili "da vide duha", te im je uporno dokazivao da je to on: "Pogledajte ruke moje i noge! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao sto vidite da ja imam." Zatim im pokaza ruke i noge te, da bude jos uvjerljiviji, "uzme i pred njima pojede" komad pecene ribe koji su mu dali (v, Lk 24,36-43),

U tim, dakle, izvjescima, osim bitne poruke da se to sve s Isusom dogodilo kako bi se u njegovo ime moglo "propovijedati obracenje i otpustenje grijeha po svim narodima" (Lk 24,47), na odredeni nacin dominira Isusovo - tijelo. Ali proslavljeno i preobraieno tije1o. Jer on bez teskoca naglo iseezava s njihovih ociju te dolazi k njima i kroz zatvorena vrata!

U citanjima Velikog trodnevlja prije Uskrsa Isusovo je rijelo istaknuto na posve suprotan nacin. Posebnost je Posljednja vecera na kojoj je Isus, ustanovljujuCi Euharistiju, sarna sebe ponudio i ostavio pod prilikama kruha i vina: "Ovo je tijelo moje ... Ovo je krv moja" (v, Mt 26,26-29).

Na Veliki petak promatramo izrnuceno te na kraju na kriz objeseno Isusovo tije1o. To nije Isus bilder, ni zvijezda jitnessa, ni idelani "Cosmo-man", to nije Isus Krist Superstar! Nego, kako prorok Izaija kaie "ne bijase na njem ljepote ni sjaja, da bismo se u nj zagledali. Tako mu je lice neljudski bilo iznakaieno te oblicjern vise nije nalicio na covjeka." Na Veliku pak subotu Isusovo mrtvo tijelo pociva u zapecacenu grobu. Poput sjemena Zivota, zasijana u zemlju, da uskrsnucern nikne kao proslavljeno

i preobraieno, znakovito odredujuci i smisao nasih tjelesnih 65

djela i muka, prema prispodobi: "Ako psenicno zrno pavsi na zemlju ne umre, ostaje sarno, ako li umre donosi obilat rod!" (Iv 12,24) te prema Isusovu evandeoskom kriteriju: "Nema vece ljubavi nego da tko zivot svoj polozi za prijatelje svoje. Vi ste prijatelji moji!" (Iv 15,13-14). Ocito je dakle da je takav Isus cista suprotnost danasnjo] kulturi, koja je TIJELO stavila na pijedestal i klanja mu se kao bozanstvu. Koliko iena, i sve vise rnuskaraca, postaju zrtve mode, dok cvjeta industrija kozmetike i raznih sprava za oblikovanje "savrsene Iinije"! Koliko se trosi na tzv. odjecu koja uklanja ili skriva "tjelesne nedostatke" ina estetsku kirurgiju! A svi mediji vrve od oglasa za razne djete i cajeve koji "garantiraju idealan izgled". Ali, najvece irtve kulta tijela su na podrucju spolnosti,

Naialost, u toj su kampanji krscani zaboravili da nas Bozja Rijec po Sv. Pavlu upozorava: "Tko sije u tijelo svoje, ianje srnrt!" To, dakako, ne znaci da Bog zeli da mrzimo tije1o, nego da ne koristi ulagati u tijelo zanemarujud duh, dU5U i pamet. Jer tko svu painju iskazuje tijelu, stedi u "banci'' u koju ce jednom iznenada (kao svojedobno u Mostaru) provaliti pakleni "sforovei"i odnijeti svu ustedevinu zajedno sa stedisama.

Naravno, onaj tko prihvati iivot po Evandelju sigurno ce biti izrugan i prezren, all ne rreoamo se sramiti pred onima KOJ'i misle i Cine drukcije! Jer kaze Sv. Pismo: "Ludo Boije mudrije je od ljudi, i slabo Boije jace je od ljudi. Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake!" (I Kor I, 27). Taj bi dakle Isusov stil zivota i njegovo Evande1je trebali biti nase svakodnevno nadahnuce i nasa osobna iskazniea pred ovim svijetom. Jer On nam jamci da po krizevima ovoga iivota stizerno uskrsnucu i da ce On, kako kaie apostol Pavao, "ovo nase bijedno tijelo suobliciti tijelu svome slavnome".

U tu je istinu duboko vjerovao i nju svjedoCio ina!; Alojzije

66 Stepinae, za kojega je Ivan Pavao II, u prigodi proglasenja

blaienim na Mariji Bistriei, rekao: "Nije Ii upravo to bila tajna nezaboravnog i nezaboravljenog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, kojega danas motrimo u slavi blaienika? On je na jedinstven nacin sudjelovao u Vazmenom otajstvu: poput psenicnog zrna pade na zemlju, na ovu hrvatsku zemlju, te je, umrijevsi, donio obilat rod'.

BuduCi da nam je Sv. Otae upravo Blaienog Alojzija istaknuo kao orijentir i putokaz za trece tisucljece, nema nam u sadasnjim teskocama boljeg uskrsnog recepta nego se ugledati u nasega Blaienika, koji je svjedocio "kako je bolje casno umrijeti, nego sramotno iivjeti", jer je njegova irtva najbolja skola ljubavi po kojoj Crkva i Domovina mogu doiivjeti duhovnu i tvarnu preobrazbu odnosno nadati se boljoj buducnosti,

Dub Sveti ili Ghostbusters?

svome jeziku! To je cudo Crkve i cudo Isusova Evandelja, koji se ne narnecu ni konkvistadorskim ni dernokratsko-globalistickim metodama, nego se nasrupajuci kao ponuda prilagoduju identitetu svakog naroda i svakogjezika. U tom je dogadaju takoder zacetak procesa obnove i novog ujedinjenja svijeta, cije je jedinstvo bilo razbijeno "pobrkanim jezikom" babilonske oholosti na pocetku povijesti. To novo jedinstvo svijeta, svojevrsna globalizacija po Duhu Svetom, koja se dakle nece uspostaviti po idejama arhitekata ovoga svijeta, po biblijskom ce se nagovjestaju ocitovati sjajem novog Jeruzalema i padom novog Babilona sa svim njegovim zavodenjima i rnanipulacijarna.

Upravo se s praga treceg tisucljeca sve nesrece i zla tijekom povijesti, kao i svi eksperimenti i pokusaji uspostave novog jedinstva na "starim temeljima", pokazuju kao znak tragicnosti te "babilonske oholosti" i nerazuman plan graditelja koji se uzalud muce jer ne iele da Gospodin s njima gradi (v, Ps 127,1). Zbog toga se sa sigurnoscu mogu kao promasaj ocijeniti prijedlozi za novu unifikaciju svijeta baziranu na ideji "jedne vlade,jedne vjere i jednogjezika",jer protuprirodno zanemaruju sve bogatstvo raznolikosti. Duh Sveti pak u svojem blagom i nenasilnom djelovanju Cini da tisuce ljudi i bezbroj raznih naroda i zemalja moie razumjeti navjestaj apostola Petra. No cudo Duha Svetoga nije sarno U tome da su toliki Ijudi taj dan bili jedno po razumijevanju jezika, nego jos vise u tome da su milijuni tijekom dvije tisuce godina bili i jos uvijek su jedno po razumijevanju u Ijubavi. Zbog togaje za prve krscane zabiljeieno da su bili "jedno sree i jedna dusa".

Sigurno,jedan od razloga nerazumijevanja medu narodimajest teskoca sporazumijevanja zbog brojnih jezika i narjecja, Medutim, kad bi i postojao sarno jedan jezik i kad bi uspjelo stvoriti jedan svjetski jezik, kao opce dobra svih Ijudi i naroda, opravdano se moze sumnjati da bi se ani i tada potpuno razumjeli. Zato sto

r·,·

Vazmeno odnosno uskrsno vrijeme, koje pocinje nedjeljom Uskrsnuca Gospodinova (Uskrs), traje pedeset dana, pa se svetkovina Duhova kojom to vrijeme zavrsava naziva Pedesetnicorn. Jos je Izabrani narod slavio blagdan s tim imenom, uz koji se vee od Isusova vremena povezivao spomen na proglasenje Zakona na Sinaju i izlazak iz egipatskog ropstva. Bio je to dan zahvale za te Boije darove. Obdriavanjem sinajskog Zakona narod je svojom poslusnoscu svjedocio prihvacanje Saveza i vjernost Gospodinu.

Upravo na taj isti (blag)dan Bog ieli iell pokazati svome novom (izabranorn) narodu da je konacni i sveopci savez uspostavljen novim darom. DUH kojega On daje svojim vjernicima snaga je koja usmjeruje say tijek povijesti, Od toga trenutka, koji je ujedno rodendan Crkve, krscani imaju izvor svjetla i snagu za borbu koju moraju voditi za uspostavu "novog svjetskog poretka" odnosno drustva koje je Krist zasnovao na pravednosti i Ijubavi. Biblijski izvjesta] 0 tom dogadaju vrlo je znakovit, "Kad je napokon dosao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada suma s Neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kucu u KOJ'OJ' su bili. I pokazu se KaO neki ognjeni razdijeIjeni jezici te side po jedan na svakoga od njih. Svi se napunise Duha Svetoga i pocese govoriti drugim jezicima, kako im Duh vee davase zboriti. A ujeruzalernu su boravili Zidovi,ljudi poboini iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strca se mnostvo i smete jer ih je svatko cuo govoriti svojim jezikom" (Dj 2,1-6).

Detalj koji u tom svetopisamskom ulornku privlaci najvecu pozornost jest zapravo fascinantna Cinjenica da se vee tada, na samom pocetku "nove ere", ostvaruje globalizacijski fenomen: apostole je u njihovu navjestaju Evandelja svaki od pripadnika

68 brojnih naroda, okupljenih toga dana u Jeruzalemu, cuo na

za puninu razumijevanja nije dovoljan sarno jezik. Njega mora prozimati i zagrijavati Duh, tj. duh razumijevanja odnosno ielja za razumijevanjem. A takav je sarno duh ljubavi, Bozji Duh! Ljudi koji su njime ispunjeni medusobno se razumiju aka govore i raznim jezicima, za razliku ad onih koji nemaju toga duha pa se ne razumiju ni kad govore istim materinskim jezikom. "Sasvim dobro znamo, 5tO znace Duhovi, tako da vee sarna ta rijec prelijeva nase duse radoscu, svjetlom i toplinom", kaze pater Lippert. Naialost, nove generacije, formirane utjecajem (videojmedija imaju sasvim druge i suprotne asocijacije na pojam "duhova". To medu ostalim potvrduje i najnovija reklama s pitanjem: "Znate li da svaki treci Amerikanac vjeruje u duhove?" Promislimo koliki je utjecaj posljednjih deserljeca izvrsila golema produkcija video-igara, filmova i literature (do najnovijeg "junaka" Harryja Portera) s temom "duhova", Dovoljno se sjetiti fantasticne filmske komedije "Ghostbusters'', u kojoj nernocni "istjerivaci duhova" pokusavaju obuzdati ("zloceste") duhove koji to vise bujaju iz podzernne kanalizacije 5tO se Ijudi u New Yorku vise svadaju. (Drugo je pitanje maze li ta u biti istinita ideja svojom karikiranom formom Ijude sklone sarno traienju zabave potaknuti na razmisljanje.)

Moglo bi se reci da postoje sarno dvije vrste Ijudi: jedni koji misle po tijelu, i drugi koji se ravnaju po Boianskom Duhu. "Djeca ovoga svijeta nemaju Duha Svetoga, ali ako Ga tu i tamo imaju, to je sarno na kratko vrijeme, prolazno. On ih je milostivo pohodio, ali On ne moze kod njih boraviti, jer oni nemaju vremena da slusaju Njegov sapat, Buka svijeta Ga istjera." Ta misao Sv. Ivana Vianneyja, koliko god se suvremenom covjeku pa i vjerniku moie ciniti pregrubom, ieli nam tek posvijestiti bolnu istinu, potvrdenu i Evandeljem, da oko covjeka koji je opterecen svjetovnim (zemaljskim, materijalnim, tj. koji se tjeskobno brine

70 sto ce jesti, piti i u 5tO ce se obuci), ne vidi dalje nego sto dopire

nas zemaljski iivot. Ali, oko pravog krscanina, prosvijetljeno darovima Duha Svetoga, vidi mnogo dalje. Pogled takvog covieka seie preko granica vremena i prostora te dopire do dubina \jecnosti. U tom smislu p. Lippert kaie: "Ljudi koje je zahvatio Boiji Duh, uvijek su mimi i predani. Time se oni razlikuju od svih onih koji hoce objaviti ill dati svoj duh ill zao duh. Takvi prije ili kasnije podlijezu uzbudenju, iurbi, prezaposlenosti, strahu ill malodusnosti." Oni pak koji posjeduju Boiji Duh, ti se ne istrcavaju niti bjesne. Oni uvijek mirno idu svojim putem i spremni su u svakom trenutku reci pravu rijec, kao sto su to apostoli cinili, svjedocki hrabro, odvazno i mudro.

Stoga ce biti vrlo korisno poslusati mudar savjet svetog Arskog zupnika: "Neka yam ne prone ni jedan dan, a da ujutro ne zamolite za Duha Svetoga: Moj Boze, posalji mi svoga Duha, da spoznam tko si Ti i tko sam ja!" Jer kao sto nam sitnozor (rnikroskop) tisucestrukim povecanjern divnom jasnocorn pokazuje i najmanje stvari, tako ce nam i Duh Sveti svojim nadnaravnim svjetlom dati da bistro i jasno razaznajemo dobro od zla te moiemo u ovoj suvremenoj globalnoj pomutnji razlikovati duhove i citati znakove vremena!

'Jl

"U molitvi s Marijom"

Kristov poziv, koji je temeljno poslanje i zadaca krscanina:

"Podite dakIe i ucinite mojim ucenicima sve narode krsteci ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19), Sveti je Otac, u najnovijem apostolskom pismu Ulaskom u novo tisuiljde, nazvao pustolovinom u koju se moramo upustiti na pocetku novog tisucljeca, koje se pred nama otvara kao siroki ocean. Ali, usprkos svim izazovima i teskocama novog vremena, Papa nas hrabri:

"Krenimo naprijed s nadom!" Jer i mi moiemo racunati na snagu istoga Duha koji je na apostole bio izliven na Pedesetnicu i koji i nas danas potice da ponovno krenemo, poduprti nadom "koja ne postiduje" (Rim 5,5). Drugim rijecirna, uspjesno odvijanje i dovrsenje svetog procesa Isusove globalizacije, koja se pocela ostvarivati na dan Duhova, neizvedivo je bez molitve s Marijom. Nju, koja nas prati na tom putu, kako i Papa istice nazvavsi je "zvijezdom nove evangelizacije", moiemo dakle nazvati i majkom eoandeoske globalizacije. Njoj je Ivan Pavao II povjerio trece tisucljece, naglasivsi da je takoder pokazuje "kao sjajnu zoru i sigurnu vodilju nasega hoda". Pred Njom ce dakle i zajedno s Njom predstavnici vise od trideset vojski svijeta od 15. do 22. svibnja u Lurdu razmatrati otajstvo Njezina Sina i moliti Oca nebeskog da se sto prije ostvari trenutak kad "nece vise narod dizati maca protiv naroda, nit se vise ucit ratovanju" te ce svi "rnaceve prekovati u plugove, a koplja u srpove" (v. Iz 2,4) odnosno "migove" u PC-ove, a tenkove u traktore. Izborivsi slobodu i stvorivsi s Boijom pornocu i vlastitom hrabroscu svoju suverenu drzavu, Hrvatska ce vojska, koja u Lurd hodocasti od samog svoga stvaranja i organiziranja, ove godine zajedno s redarstvenicima i vatrogascima, ponovno pred Marijom moliti za mir u nasoj Domovini i cijelom svijetu. Ovaj put jos zarce i dublje,jer su i teskoce jos vece a ratni se poiar na jugoistoku Europe ponovno razbuktava.

Marija

Mjesec svibanj, osirn njegove uobicajene kalendarske sirnbolike, obiluje razliCitim duhovnirn sadriajima. Medu njima, osobito za vjernike Vojne biskupije u Republici Hrvatskoj, istaknuto mjesto ima Medunarodno vojno hodocasce u Lurd (43. PMI). Katolici u Hrvatskoj vojsci i redarstvenim snagama, ove godine zajedno s vatrogascima, vee deveti put hodocaste Lurdskoj kraljici. Ovogodisnje Medunarodno vojno hodocasce u Lurdu odvija se pod motom "U molitvi s Marijom". Nadahnuto je svetopisamskim izviescem iz Djela apostolskih: "Onda se vratise u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema jedan subotni hod. I posto udu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili:

Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Torna, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Simun Revnitelj i Juda Jakovljev - svi ani bijahu jednodusno postojani u molirvi sa zenama, i Marijom, majkom Isusovom, i bracom njegovom" (Dj 1,12-14). Dakle, sveti pisac istice jednodusnu ustrajnost Isusovih ucenika u molitvi s Marijom. Oni su ozbiljno uzeli Gospodinove rijeCi uoci njegova Uzasasca: "Primit cere snagu Duha Svetoga i bit cere mi svjedoci sve do kraja zemlje." Odmah nakon sto _ie bio uznesen na nebo vratili su se uJeruzalem i, ocekujuci Obecanje Ocevo, vrijeme do duhovskog preokreta provodili u molitvi. U molitvi s Marijom, majkom Isusovom! Dakle, tema ovogodisnjeg lurdskog vojnog hodocasca sadrzi dva poticaja. To su ustrajnost u molitvi i molitva s Marijom. Kako je molitva hila apostolima sredstvo priprave za primanje darova Duha Svetoga,jednako je tako i danasnjim Isusovim ucenicima zadaca

72 svjedocenja "do kraja zemlje" neizvediva bez molitve.

73

Kako je Hrvatska od prosle godine punopravan clan medu IS zemalja organizatora ovoga hodocasca, to aktivno sudjelovanje nasih vojnika i redarstvenika u pripremi, provedbi i sveukupnom slavlju obogacuje druge narode, a nama otvara vrata buduce europske zajednice koja zeIi biti ujedinjena na krscanskirn temeljima. SireCi time iskustvo Lurda medu svim vojskama svijeta krscanski vojnici-hodocasnici prinose jacanju medusobnog povjerenja i sirenju mira.

Vojniei su pozvani braniti svoj narod, svakodnevno bdjeti nad njirn te cuvati red i mir. Da bi tu tesku i odgovornu zadacu mogli ostvariti moraju njegovati moralna i eticka nacela, koja se smatraju temeljem suiivota te ga obogacuju i Cine dugotrajnim. Svojim iivotom oni treba da svjedoce terneljne vrijednosti koje proizlaze iz bogate duhovne bastine svakoga naroda: vjernost, duh suradnje, njegovanje ideala, sluienje bez koristoljublja te druge vrijednosti u kojima participiraju vojnici i polieajei sa svojim obiteljima.

Tako ce i predstavniei Hrvatske vojske, redarstva i vatrogasaea svojom prisutnoscu i sudjelovanjem u lurdskom hodocasnickom programu, u duhu zajednistva s drugim kolegama i kolegieama po sluzbi, svjedociti sirinu duha katolicanstva koje otvara graniee, stvara razumijevanje i brise udaljenosti kako u fizickom smislu tako i u nacinu misljenja i u kriterijirna iivljenja. Lurd osim toga ima jos jednu aktualnu dimenziju: prosiruje nase horizonte naglasujuci ekumensku dimenziju brace krscana,

Molitva pred Marijom i s Marijom produbit ce dakle u njima svijest 0 dostojanstvu covjeka, koje daje krscanska vjera, te casniku i redarstveniku omogufuje da se po sjedinjenju s Kristom zauzeto stavljaju u sluibu bliinjima, svjedoceci time kako je njihova casna sluiba doista nositeljica mira i pobratimstva medu ljudima.

Poruka Lurda

74

Medunarodna hodocasca pripadnika vojno-redarstvenih snaga u Lurd, koja se odriavaju vee 43 godine, na duhovnom su planu, upravo preko tih hodocasnika, urodila velikim plodovima, poglavito na medusobnom zbliiavanju i povezivanju vojski i policija svijeta. Ta su hodocasca, moie se sa sigurnoscu ustvrditi, dala velik doprinos pozitivnim nastojanjima da se pospjesi skladna simbioza svih razlicitosti na prostorima Europe i drugih kontinenata, da ojaca duh jedinstva i bratske solidarnosti. Tako se lurdski hodocasnici, pripadnici vojno-redarstvenih snaga cijeloga svijeta, pozvani kao sva braca krscani da, kako kaze II. vatikanski sabor, provode u iivot istinu i Ijubav (v, Ef 4,15), ujedinjuju sa svim doista mirotvornim ljudirna kako bi izmolili i izgradili na eijelom svijetu toliko zuden mir. A takve su "vojnoredarstvene akeije" danas potrebnije nego ikada, jer "ako se ne uklone neprijateljstva i mrinje i ako se ne zakljuce cvrsti i postern ugovori 0 buducem univerzalnom miru, covjecanstvo bi, koje se vee nalazi u kriticno] opasnosti premda je u posjedu zacudujuce znanosti, mogio pogubno biti dovedeno do onoga casa u kojem vise za nj nece biti drugog mira osim stravicnog mira smrti" (GS, 82).

S ponosom mozemo istaknuti da su u tim rnedunarodnim nastojanjima oko izgradnje mira svoj doprinos dali i pripadnici nasih vojno-redarstvenih snaga. Ali ne oruijem, kao clanovi tzv. mirovnih misija po svijetu, nego, bas suprotno, svojom molitvom u poniznoj skrusenosti pred Lurdskom kraljieom te svojom devetgodisnjorn svjedockorn nazocnoscu u tom svjetskom marijanskom svetistu.

Nas Hrvate su, kako istice vojni biskup mons. Juraj Jezerinac u svojoj poruci ovogodisnjim hodocasnicima, vee od prvog sudjelovanja u vojnom hodocascu u Lurdu, odmah zapazili i

75

prepoznali mnogi predstavnici vojski svijeta, poglavito po nasoj uljudbi i sviedocanstvu vjere. Otac biskup navodi primjer bivseg talijanskog vojnog biskupa mons. Mara, koji je prije sest godina prigodom jedne svecanosti talijanske i hrvatske vojske u Lurdu rekao: "Ako bi itko trebao biti clan Europske unije, onda hi to trebala biti Hrvatska." Uz to je nasim hodocasnicirna, kao vanjski znak toga priznanja, darovao zastavu Europske unije.

Mi smo se dakle davno, kako naglasava mons. Jezerinac, tim nasim hodocascima ne sarno predstavili kao narod koji po uljudbi pripada Europi, nego smo dobili i priznanje zbog nase duhovne komponente, koja jedina moie biti mst i siguran temelj trajnog ujedinjenja Europe i svijeta. A ta nasa duhovna komponenta ima svoje korijene daleko u proslosn, Na tim su temeljima, koji potjecu ad stoljeca sedmog, dalje gradile generacije Hrvata koji su se stoljeCima hrabro borili "za krst casni i slobodu zlatnu" te i nama, koji smo preSti prag treceg tisucljeca, ostavili primjer kako haklju vjere i Isusove Radosne vijesti treba svjedocki nositi naprijed.

Posebnost ovogodisnjega naseg hodocasca, nakon sto je predprosle godine Hrvatska postala IS. clanica Organizacijskog odbora Medunarodnog vojnog hodocasca u Lurdu, jest to sto po prvi put sudjelujemo sa svojim programom na otvaranju hodocasca, u prigodnim programima i na sluibenom dijelu zatvaranja hodocasca. Buduci da se svake godine Medunarodno vojno hodocasce odriava se u znaku jedne teme, ovogodisnji mota PMI -a uzet je iz jednog ulomka Djela apostolskih, koji opisuje apostole, koji bijahu jednodusno postojani u molitvi sa zenama, i Marijom, majkom Isusouom, i bra/om njegovom (usp, Dj 1,12-15). Zeli se dakle naglasiti da je Marija nerazdvojiva ad zajednice Isusovih prijatelja. Ona je u krscanskim zajednicama uvijek imala posebno znacenje. Zato joj se krscani svih vremena

76 i kontinenata u svojim molitvama, u hodu prema vlastitom

spasenju, ponizno obracaju u zelji da i sami zadobiju darove Duha Svetoga, kako bi u sredini u kojoj iive mogli biti evandeoski kvasae, sol i svjetlo.

Zato se upravo u Lurdu, na mjestu ukazanja Blazene Djevice Marije, gdje su prije 43 godine predstavnici vojski zaracenih europskih driava dosli moliti za mir te time postavili temelje Medunarodnog vojnog hodoca5ta, svake godine u mjesecu svibnju, sa svih strana svijeta okupljaju vjernici vojnici, policajci i vatrogasci na zajednicku molitvu i prijateljsko druienje. Dolaze u Lurd kako bi se aka svoje Majke doiivjeli kao braca i sestre, kao jedna velika obitelj koja zeli i nastoji da se ostvari kraljevstvo Boije na zernlji: kraljevstvo istine, pravde, slobode, ljubavi i mira. Oni znaju da je Marija, kako u ovogodisnjoj poruci za 43. PMI istice Sveti Otae, na svojem putu vjere ostala podlozna Duhu Svetom i taka postala iivotni uzor za sve nas. "Ona je savrsena slika pravog Isusova ucenika, u kojoj se nalaze sva evandeoska blazenstva." Zato Papa poziva sudionike lurdskog hodocasca da podu u Marijinu skolu i ad Nje nauce vjerovati i moliti, "otvarajuCi svoja srca povjerenju i nadi kako bi po Njenom primjeru svoje iivote mogli prikazati Onomu koje je jedni Svet".

To je one veliko cudo sto ga u Lurdu doiivljava svaki vjernik. Tu su se vee od samih pocetaka pocela dogadati mnoga cudesa, osohito cudesna ozdravljenja koja ni medicinska znanosti nikako nije mogla protumaciri. Crkva je dosad u Lurdu priznala sarno sezdesetak cudesnih ozdravljenja, premda ih je Medunarodna Iijecnicka komisija zabiljezila mnogo vise. Medutim, cudesno ozdravljenje nije sarno velik Boiji dar odredenoj osobi za njezino tjelesno zdravlje, vee ono u sebi nosi vecu i dublju poruku. "Ono je znak da Bog stvarno djeluje, da potvrduje, konkretno ovdje u Lurdu, is tinitost ukazanja kao i vaznosr poruke koju je Blaiena

Djevica Marija uputila svijetu. Posredno se time potvrduju i sve 77

ostale istine nase svete vjere", istaknuo je B. Nagyu predgovoru knjizi Lurd - susret Neba i Zemlje.

Pisac naglasava takoder da su ta tjelesna ozdravljenja znak mnogo vainijeg ozdravljenja koje se u Lurdu moie zadobiti: ozdravljenje duse od bolesti grijeha. Gospa nas ieli po tim vidljivim znakovima Boije Svernogucnosti dovesti do onoga najvainijeg radi cega je sisla na zemlju te se ukazala maloj Bernardici u Lurdu, a to je - zdravlje duse i milosni zivot. Ona nas time ieli pribliiiti svome Sinu,Isusu Kristu,jedinom pravom izvoru iivota i mira. Jer "nema uistinu pod nebom drugoga imena dana Ijudima po kojemu se moiemo spasiti'' (Dj 4,12). "Po Mariji k Isusu!" - to je dakle velika poruka Lurda.

Marija - velika nada Hrvata

Bogata tradicionalna marijanska poboznost u cijelorn je katolickom svijetu kao posebne Gospine mjeseee odavna istaknula svibanj i Iistopad. Tako je i u marijanskoj poboznosti nasega naroda, S jednim dodatkom - u hrvatska se Marijina svetista tek u mjeseeu kolovozu slijevaju nebrojene rijeke hodocasnika, sto se proteklih nekoliko godina ustalilo kao fenomen koji bi se rnogao nazvati duhovni firagosto. T ako je za hrvatski vjernicki puk takoder kolovoz postao marijanski rnjesec.

Osirn blagdana Velike Gospe, tj. Marijina uznesenja na nebo, koji je stozer marijanske poboznosti za sve vjernike, od prosle godine po oclobrenju Svete Stolice katoliei u oruianim snagama i redarstvenim sluibama Republike Hrvatske odnosno pripadnici Vojne biskupije svetkuju dan svoje zastitnice - Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta - takoder u kolovozu.

Svi su Marijini blagdani vecini vjernika jednako privlacni, ali je upravo svetkovina Ve1ike Gospe uvijek bila najjaci magnet. Zasro? Zato sto je iskren vjernik, ne opterecujuci se nikad ni svetopisarnskom "sutnjorn'' ni teoloskom argumentaeijom, nepogresivlm "sensusom fidelium" od prvih vjekova prihvacao 000 sto je nakon gotovo dvi je tisuce godina definirao II. vatikanski sabor: "Marija, Isusova Majka, tijelom i dusom proslavljena na nebu, slika je i pocetak Crkve kakva ima biti u buducnosti ... Crkva se u Mariji clivi i uzvisuje najodlicniji plod otkupljenja, i u njoj s radoscu promatra, kao u najdstijoj sliei, ono sto sarna zeli da bude i nada se da ce biti'' (LG, 68; SC. 103).

Medutim, osim vjere i ceinje da i sam doiivi proslavu koju je dozivjela Isusova Majka, hrvatski je vjernicki puk na temelju konkretnih iskustava Mariju prozvao svojom "najvjernijom Odvjetnicom, Majkom milosti, Kraljicom i Pomocnicom".

Nairne brojni dogadaji nase povijesti, pocevsi od pokrsrenja 79

Hrvata pa sve do najnovijih zbivanja koja smo i sami proiivjeli, svjedoce da se hrvatski katolicki puk u teskim trenucima svoje tisudjetne povijesti uvijek s pouzdanjem stavljao pod Marijinu zastitu. A upravo narodno iskustvo Marijine konkretne pornoci jest iskustvo Njezine trajne nazocnosri u povijesti hrvatskog naroda. Stoga je ono i temeljni argument za tvrdnju da je hrvatska povijest duboko prozeta Marijom. Sve je to navelo pavlinskog pisea iz 17- st. Andriju Eggerera (koji nije bio Hrvat) da ustvrdi kako je "Regnum Croatiae - vere Marianum ::::

Kraljevina Hrvatska - uistinu marijanska".

Da je kraljevina Hrvatska uistinu bila marijanska te da je egzistiranje hrvatskog naroda doista prozeto Marijom svjedoCi nasa povijest od samoga pocetka, tj. od stoljeca sedmog. Nakon 5tO je Papa Hrvatima odmah po njihovu doseljenju na Jadran poslao iz Rima krscanske vjerovjesnike zapocela je kristijanizacija i organiziranje erkvenog iivota. Svecenik Ivan iz Ravene (Ravenjanin), koji je bio izabran za nadbiskupa, za katedralnu je crkvu izabrao Dioklecijanov mauzolej u Splitu. Ta je gradevina iz IV. st. bila zapravo Jupiterov hram, no nadbiskup ga je ocistio, uredio i posvetio Uznesenju Marijinu odnosno Velikoj Gospi. Tako se Splitska nadbiskupija moze diciti najstarijom katedralom (kao gradevinom) na svijetu. Buduci da je Ivan Ravenjanin posvetu svoje splitske katedrale obavio oko 642. ta se godina uzirna kao godina pocetka pokrstenja Hrvata. Dakle prema povijesnim izvorima moze se sa sigurnoscu zakljuciti da je taj vazan praees zapoceo sredinom sedmoga stoljeca, a Marijina erkva, splitska katedrala, bila je prvi i glavni izvor sluzbenog pokrstenja Hrvata, pa je stoga rijeka jadro, koja Split opskrbljuje vodom, nazvana hrvatskimJordanom. Marija je dakle znakovito istaknuta na samom pocetku povijesti hrvatskoga naroda te je pod Njezinom zastitorn zapoceo razvoj nasega krscanskog i

80 kulturnog zivota, a to ce se nastaviti i u sljedecim stoljecima.

Tako se lik Blaiene Djevice Marije na vrlo vazan i poseban nacin javlja takoder u IX. st. u vrijeme kneza Branirnira, koji je postao osnivacern potpune hrvatske driavne neovisnosti, sto je svojirn pismom potvrdio papa Ivan VIII (879. god.). Nairne, na jednom kamenu nadenu na ostadma erkve, koju je u Gornjem Mucu nedaleko od Splita podigao knez Branimir, uklesana je na latinskorn jeziku posveta i datum, koji na hrvatskom glase: "Za vrijeme kneza Branimira, godine 888. seste indikcije, otkako je Krist uzeo svoje sveto tijelo od svete Djevice." Taj Branimirov natpis ima dvostruko znacenje. Najprije zato sto je to prva pisana potvrda da su i Hrvati godine brojili od Kristova utjelovljenja, te potom sto je to prvi pisani dokaz da se u sluibenu formulu navodenja godina unosi marijanski element. To je takoder, zahvaljujuCi Branimirovoj odanosti Majei Bozjoj, poseban hrvatski prilog marijanskom kultu.

Tred znakovit dokaz (iz prvog tisucljeca), koji potvrduje da su Hrvati na pocetku svojega narodnog iivota u novoorganiziranoj driavi na vidljiv nacin Mariju slobodno izabrali kao svoju zastitnicu i voditeljieu, jest najstarija hrvatska Gospina erkva (jer splitsku su katedralu izgradili Rirnljani, nekrscani), Ta ce crkva, koju je Mariji u cast prije vise od tisucu godina u Solinu izgradila hrvatska kraljiea Jelena, hrvatskom narodu postati prosteniste i utociste od onih dalekih vremena sve do nasih dana, kad mu je i sluibeno dodijeljen naslov hrvatskog prasvetista Gospe od Otoka.

J elena je umrla 8.listopada 975. a ro. ozujka 976. njezino je tijelo preneseno i ukopano u atriju te Gospine erkve, koja je ujedno sluzila kao krunidbena bazilika hrvatskih kraljeva. Ti su podaci uklesani na znamenitoj nadgrobnoj plod kraljice Jelene (cuva se u splitskom Muzeju hrvatskih starina), koju je u kolovozu 1898. otkrio i od stotinu djelica slozio nail veliki arheolog don Frane Bulk. Tako je i kraljica jelena, koja "za iivota majka

kraljevstva postade i majkom sirota i zastitnicorn udovica", 8r

svojim djelom - gradnjom velebne erkve Mariji u cast upravo u sjedistu hrvatskih kraljeva, u upravnome sredistu hrvatskoga naroda - sluibeno potvrdila stavljanje Citavoga hrvatskog naroda u njegovim pocecima pod Gospinu zastitu.

Stovanje i Ijubav koju su hrvatski knezovi i kraljevi prvih stoljeca hrvatske povijesti iskazivali prema Blaienoj Djeviei Mariji nije bila nista manja kod njihovih casnih nasljednika. Tako je Petar Kresimir IV, koji je postao hrvatskim kraljem sredinorn II. st., novosagradenom samostanu i erkvi Sv. Marije u Zadru udijelio "regiam libertatem" (kraljevsku slobodu) i obdario ih bogatim posjedima. Time je, poput svojih velikih predsasnika, iskazao ne sarno veliko stovanje Bogorodiei nego ujedno dao jos jaci doprinos marijanskom usmjerenju hrvatskog naroda i njegovoj prozetosti marijanskom duhovnoscu, Velikodusna Kresimirova dareZljivost sigurno je prinijela da zadarski samostan Sv. Marije u svojoj tisucgodisnjoj proslosti postane pravi biser hrvatske kulturne povijesti te kulturno najbogatiji i najugledniji ienski samostan u Hrvatskoj do danas.

Ista obiljeienost marijanskim pecatom ocitovala se i na Kresimirovu nasljedniku kralju Zvonimiru, s kojim je na odreden nacin dosegla i svoj vrhunae. Nairne, nakon sto je u Solinu 9. listopada 1076. po opatu Gebizonu, osobnom izaslaniku pape Grgura VII Velikog, svecano okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije, Zvonimir je tim cinom ravnopravno svrstan u red tadasnjih europskih suverena, a svojom je glasovitom izjavom privrienosti rimskoj Stolici Sv. Petra zajedno sa svojim narodom izrazio opredjeljenje za Katolicku Crkvu i Zapad.

Zelju za odrianjem ideala vjernosti Zvonimir je javno iskazao dvije godine poslije krunjenja, I078. godine, stavljanjem naroda pod zastitu Presvete Bogorodiee. Nedaleko od Knina, na mjestu koje se danas zove Biskupija (a to se podrucje u povijesnim

82 izvorima naziva "Pet erkava na Kosovu"), bilo je sjediste tzv.

hrvatskog ili kninskog biskupa. Tu je, na temeljima starije, sagradena nova velika erkva, katedrala hrvatskog biskupa, koja je voljom kralja Zvonimira posvecena Gospi. Svecanost posvete obavljena je spomenute godine.

U pravo je od tog velebnog zdanja, nazvanog erkvom Sv. Marij e, nakon svih povijesnih rusenja, medu kamenim ostaeima pronaden trokutni zabat, dio trodijelne oltarne pregrade, s isklesanim Gospinim likom. Marija je prikazana kao Moliteljiea s rukama na prsirna i dlanovima okrenutim prema van, sto odraiava Marijinu radost zbog predanja Bogu. Taj lik Bogorodiee stuje se danas kao Gospa Velikog Hrvatskog Krsnog Za\jeta. Pod tim su imenom nasi biskupi osnovali blagdan na spomen obiljeiavanja 13 stoljeca krscanstva u Hrvata i solinskih slavlja 1976. godine. Tada su, kao i poslije u Mariji Bistriei 1984. za vrijeme slavlja Euharistijskog kongresa, pred tim likom prodefilirale stotine tisuca vjernih Hrvata katolika, obecavsi vjecnu vjernost Djeviei Mariji i njezinu Sinu. To je obecanje izraieno molitvenim obrascom na velikom slavlju u Ninu 1979, kao Ispovijest vjere Hrvata katolika, S odlukom da se moli svake veceri na kraju obiteljske (ili osobne) molitve: Corsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Zivotom ielim potvrditi svoj krsni saoez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zaojet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoliiko] Crkvi. Svoju odluku polaiem u Bezgrjeino Srce Presoete Bogorodice Marije. Amen.

Odanost hrvatskih knezova i kraljeva Majei Boijoj, koje je u iskrenu stovanju i povjerenju Gospi slijedio citav narod, Ona je u odlucnim trenucima nase povijesti nagradila svojom maj6nskom zastitorn. To se posebno jasno ocitovalo u pet sljedecih slucajeva iz nase narodne povijesti.

Pobjeda kod Koriule, ISJI.

blagdan, na dan Velike Gospe, IS. kolovoza I57I. UZ Gospinu sliku, koja se i danas stuje u korculanskoj katedrali, cuva se i nekoliko kopalja koja su Turcima oteta u toj obrambenoj bitki.

Kad je u drugoj polovici 16. st. zaprijetila hrvatskom Jugu opasnost od Turaka franjevci su iz samostana na Badiji prenijeli u grad Korculu cudotvornu sliku Majke Boije koja je od 14. st. tamo bila stovana. A kad se tursko brodovlje primaklo Korculi, stjecajem okolnosti Gospina je slika ipak ostala u gradu premda su je redovnici i mnogi gradani, koji su pobjegli iz grada, htjeli ponijeti sa sobom.

Kad je u kolovozu 1571. alzirski beg Uluz-Ali s brodovljem stigao pred gradske zidine u Korculi su zavladali smrtni strah i rasulo. Medutim, iako je tada gradska vlast s jos dijelorn gradana pobjegla iz grada, red je uspostavio arhidakon Antun Rozanovic, Znao je da, kad pornoci nema niotkud, pouzdanje treba staviti u Boga i Blaienu Djevicu Mariju. Premda je Korcula imala tek 160 boraca, a nasuprot njima bila sila od 2.000 vojnika s dvadeset velikih brodova koji su "kruzeci uokolo rusili zidine i kuce svojim oruzjima", pred slikom Gospe Badijske sluzila se sveta Misa a narod se zarko molio. Rozanovic je u opisu tih zbivanja na samom pocetku spisa "Obrana Korcule od Turaka"istaknuo da im je Nebeska Djevica "u onoj strasnoj borbi ocevidno pritekla u pomoc", Premda su u bili "opsjedani s kopna i mora" au gradu "posvuda rusevine, posvuda pogibelji, a odnikuda pomoc", pisac izraiava cvrstu vjeru da im se "brzo ukazala milosrdna pomoc Djevice Bogorodice". Ocito cudo on je opisao sljedecim riiecirna:

"Odjednom se uzdigne sjeverni vjetar tako zestok, kakav se jedva obicaje uzvitlati za vrijeme zime, u hIadno doba ... Prestraseni neprijatelji - da im se ne bi galije natjerane na morske hridi razbile i da ih ne bi nasi svojim oruzjima smrvili - krajnjim naporom zaveslaju napreiuCi se kako bi se od grada udaljili, te teskom mukom vesala jedva nadvladase uias vjetra i morskih valova,

84 te krenuse na zapad." Ta velika pabjeda dogodila se na Marijin

Zastita Perasta, I6S4.

Nakon sto su peraski ribari na jednam sasvim obicnom malom morskom grebenu (skrpjelu) u bokakatorskom zaljevu sredinom 15. st. iznenada ugledali cudno svjetlo i potom tu nasli prekrasnu Gospinu sliku, odlucili su - osobito poslije nekoliko cudesnih dogadaja - na tom mjestu Gospi u cast sagraditi crkvu. BuduCi da je greben bio malen poceli su uza nj nasipavati kamenje koje su dovozili brodicama. (To se kao tradicija nastavlja sve do danas.) Crkva je podignuta cirri je bilo moguce, medutim ubrzo je postala pretijesna pa je 1626. zapocela gradnja nove i vece. Stovanje Gaspe od Skrpjela bilo je veoma veliko ne sarno u Perastu nega i u cijeloj Baki te se odrzalo do danas. Zavjetne plocice u crkvi svjedoce 0 brojnim uslisanjima i udijeljenim milostima, ali jedna posebna milost ostala je duboko upisana u srcima Perastana te je imala odjeka i u srcima svih Hrvata onoga vremena, Nairne, IS. svibnja 1654. Turd su s velikom silorn, pod vodstvom Mehmedage Rizvanbegovica, planirali osvojiti Kotor. Kao zapreka na tom putu stajaa im je Perast. U velikoj opasnosti pred golemom silom s kapna i smora, Perastani su cudotvornu Gospinu sliku donijeli s otocica i, premda je u gradu pravih boraca bilo tocno samo 62, svu svoju nadu stavili su u Majku Boiju. U teSkoj borbi, premda brojcano neusporedivo slabiji, hrabro su odolijevali svim napadima. A onda se dogodilo da je iznenada pagoden vojskovoda Rizvanbegovic, nakon cega su se Turd razbjeiali. Citav je krscanski svijet na tome zahvaljivao Gospi i divio se Perastanima. Ze1eCi im cestitati

na pobjedi u Perast je doplovio cak i hrvatski ban grof Petar 85

Velika pobjeda kod Sinja, IJI5.

rakete najavljivale da krscanima dolazi pornoc. Cetvrti je razlog, premda mnogi u nj sumnjaju, iako ga donosi tadasnji povjesnicar Era Petar Filipovic prema pripovijedanju samih Turaka, vrlo zanimljiv: Turei su nocu, za vrijeme opsade grada, vidjeli neku Gospodu obasjanu cudnom svjetlosti kako hoda po zidinama i ta im je pojava ulijevala strah i tjerala ih na bijeg.

Cinjenica je da su Turd one nod uoci Velike Gospe jednostavno pobjegli. Na sam blagdan, kako su kronicari zabiljeiili, izbrojano je pod grad om deset tisuca mrtvih turskih vojnika, dok su kriicani molili za svoja poginula 3 casnika, 35 vojnika i vojnog kapelana fra Stjepana. I za taj su veliki uspjeh bez ikakve dvojbe svi odmah zahvaljivali svojoj nebeskoj Zastitnid, jer su bili svjesni da bi se uza svu hrabrost ipak tesko odhrvali brojcano neusporedivo jacern neprijate1ju i mnogo bolje naoruianu od krscana. Tako je u toj vrlo znacajnoj pobjedi za citavu sinjsku krajinu, u kojoj je, moze se slobodno reci, trijumfirala eije1a Hrvatska, Marija pokazala, kao i mnogo puta ranije, da je s razlogom - velika nada Hrvata. Kao spomen na tu slavnu pobjedu vee se 1717. u Sinju pocela igrati glasovita viteska igra - alka.

Zrinski. Predaja kaie da ih je pozdravio rijecirna: "Dosao junak kjunadma." Perastani su tu pobjedu pripisali Gospi i otadaje 15. svibnja i 15. kolovoza svake godine svecano slave u Perastu i na Skrpje1u.

Nakon sto je 1536. godine Cetinska krajina potpuno potpala pod tursku vlast, konacno su poslije ISO godina krscani uspjeli osloboditi Sinj i cijeli kraj te se poceli vracati na svoja ognjista. Sljedece godine, 1687" hrvatski je junak Stojan jankovic nagovorio franjevee da se iz Rame, kamo su bili izbjegli, s narodom vrate u Sinj. Sa sobom su ponijeli i cudotvornu Gospinu sliku koja se stovala u Rami. To je danasnja slika Gospe Sinjske. Neki smatraju, no to se ne zna sigurno, da je ta slika vee prije bila u Sinju te da su je franjevci ponijeli sa sobom u izbjeglistvo u Rarnu. No T urci nisu rnirovali, pa je u srpnju 1715. Mehmed-pasa Celie provalio iz Bosne s namjerom da osvoji Sinj. Narod se razbjeiao na sve strane, a fra Pavao Vuckovic je s jos sestoricom subrace uzeo cudotvornu Gospinu sliku te su se s malo naroda sklonili u sinjsku tvrdavu. Sedam stotina vojnika, branitelja koji su se sluzbeno zvali Croati, djeli tjedan su junacki odbijali napadaje vojske, koja je brojila 60.000 momaka, dok su franjevci i poboini narod danonocno molili pred slikom Gospe Sinjske, kao sto je to solidarno cinio i narod po cijeloj Dalmaeiji. Nakon nekoliko ostrih jurisa na tvrdavu Turd su 14- kolovoza, uoci Velike Gospe, poduzeli odlucan napad. Medutim, usred bitke, kad se spustila noc, neocekivano je u turskoj vojsei nastala zbrka te su poceli bjeiati.

Za taj se neobjasnjiv preokret navodi nekoliko razloga. Prvi je da je u turskoj vojsci doslo do pobune arnautskih eeta; drugi da se rnedu vojnieirna pojavila neka kuina bolest od koje su poceli

86 brzo umirati; a treci razlog jest sto su po brdima s juine strane

Sjajna pobjeda kod Petrovaradina, IJI6.

Zivot katolika i Hrvata u proslosti je na poseban nacin bio ugroien u Srijemu. Za opstanak nasega naroda u tim krajevima povijesno znacenje ima znarnenita bitka kod Petrovaradina koja se odvila na blagdan Gaspe Snjeine 1716. godine. BuduCi da Turd nisu bili zadovoljni rnirom u Srijemskim Karlovcima (1699.) krenuli su u novi rat. Veliki vezir Ali-pasa s golemom vojskom od 200.000 momaka krenuo je prema Petrovaradinu, gdje se utaborila krscanska vojska koju je vodio prine Eugen Savojski. Prernda je imao sarno 30.000 vojnika osjecao se

dovoljno snainirn, jer je u svojem taboru imao sliku Gospe 87

Snjezne koju je uvijek nosio sa sobom. Pred tom je slikom, na bojnom polju, prije bitke svecano sebe i svoju vojsku stavio pod zastitu Majke Bozje i njoj se posvetio.

Bitka je trajala neobicno kratko. Od rane zore do Andeoskog pozdravljenja na dan Gospe Snjezne, T urci su hili razbijeni. Kad je pao glavni zapovjednik vezir Ali-pasa razbjeiali su se na sve strane, Tu su brzu pobjedu krscanske vojske svi poznavatelji okolnosti u kojima se bitka odvijala, kao i sam prine Eugen Savojski, pripisivali pornoci Gospe Snjeine. U znak zahvalnosti za tu Marijinu pomoc prine Eugen je sliku Gospe Snjeine iz svoga tabora svecano prenio u kapelu u mjestu Tekije, u kojoj se ona stuje do danas. S vremenom se Gospa Tekijska razvila u veliko hodocasnicko svetiste u koje dolaze mnogi katolici iz cijele Vojvodine i iz drugih krajeva gdje zrve Hrvati, ali i vjerniei drugih narodnosti, tako da su odavno ta hodocasca postala multinaeionalna, a Gospa Tekijska dobila i ekumensko obiljezje.

Oslobodenje starohrvatskog Knina, I995.

dominira nad gradom Kninom zavijorio veliki pobjednicki hrvatski stjeg. Pokazalo se da nasi vojniei nisu uzalud nosili Gospinu krunieu oko vrata, sto je jedinstvena pojava ne sarno u katolickom svijetu, nego vjerojatno i u povijesti ratovanja. Valja naravno dopustiti mogucnost i slobodu da netko sve ovo moze smatrati obicnorn mitologijom i(li) cak mitomanijom, ali nitko se ne treba osjecati ugrozenim sto je svim navedenim cinima od pocetka hrvatske povijesti do danas, zahvaljujuci duhovnom genetskom kOdu, i sam stavljen pod Marijin plast, niti ima razloga da se javno odrice te obiljeienosti. Jer [edina istinska i velika Kraljica Hrvata ljubi i prihvaca svu svoju djecu. Pod plastern njezine majCinske ljubavi i skrbi mogu svoje mjesto i utociste naci cak i sve lazne "Madonne" ovoga vremena, svi mali redatelji naizgled velikih predstava s naslovom "Queen of Croatia", kao i svi knjiievnici i pismoznanci koji na bilo koji nacin mozda i nehotiee umanjuju znacenje i ulogu Kraljiee Hrvata u ra-stoljetno] krscanskoj povijesti nasega naroda. U ozracju Njezine majCinske Ijubavi mogu nestati i sve nase podjele i razlike izmedu "lijevih" i "desnih". U marijanskom ozracju medusohnog povjerenja, gdje su jedino oruiJe krunica i mir, nece biti potrebno Bogu upravijati iskrene "nevjernicke molitve" za zastitu od "agresije evandeoskog fundamentalizma" (V. Ivancic, Feral),

Valja takoder duboko u sreu i pameti cuvati rijeci kardinala Bl. Alojzija Stepinca: "Ne bojim se za buducnost hrvatskog naroda dok bude stovao Majku Bozju!"

Marijina Ijubav prema hrvatskom narodu koji je uzela pod svoju majCinsku zastitu jos tamo od hrvatskih narodnih vladara, a koju je pokazala u opisanim pobjedama u proslosti, na znakovit je nacin porvrdena povijesnorn pobjedom u sadasnjosri, koja se takoder dogodila na Gospin blagdan.

Buduci da su prilikc iz novije povijesti starahrvatskog grada Knina i njegove okolice dobra poznate nije ih potrebno ovdjc ponavljati. Stoga valja istaknuti tek cinjenicu da nije nimalo cudno sto se vecini vjernika, koji su dobra poznavali stanje u Hrvatskoj u ratnim godinama od pocetka agresije do kolovoza 1995. godine, iz srca spontano oteo usklik "Gospino cudo", kad

88 se 5. kolovoza na blagdan Gospe Snjeine na vrhu tvrdave koja

Strateski resursi "globalnih pustinjaka"

(ili: nZeda dusa moja za Bogom, jakim, zivim")

ne sarno ono prvotno kao iudotvorna voda koja bolesnirna vraca zdravlje. Izvor je sarno simbol dublje stvarnosti - milosti koju primamo kad dusu ocistimo sakrarnentorn pokore i drugim pokornickim cinima. Lurdski je izvor dakIe simbol jedne vece stvarnosti - Kristove milosti koja nam utazuje duhovnu zed i pere nam dusu. A Marija je, kao Posrednica svih milosti, u Lurdu, kao i u Kani Galilejskoj, izvrsila posrednicku ulogu poticuci nas da "ucinimo sve sto nam rekne" Njezin Sin. A on rece: "Ako je tko zedan, neka dode k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!" (Iv 7>37-38) te: "Tko bude pio vode koju cu mu ja dati, ne, nece ozednjeti nikada: voda koju cu rnu ja dati postat ce u njemu izvorom vade koja struji u zivot vjecni" (Iv 4,14).

Stoga ce svaki pravovjerni hodocasnik iskreno pred Majkom Bozjorn u Lurdu najprije zaroniti u dubinu svoga duha da se tu s Isusom susretne i 5 njirn razgovara. Okupat ce se takoder u bazenima, s vjerom da ce ga Bog iznutra ocistiti, Oprat ce svoje lice u lurdskoj vodi i piti s izvora, ali ce jos radije piti 5 izvora Evandelja, kako bi utazio vjecnu ied, te osim vode u bocicama za svoje bliinje, s lurdskog ce izvora za svoje prijatelje i sve kojirna je potrebno Bozje milosrde ponijeti krscansku radost, Ijubav i dobrotu. Zato 5U hodocasnicima kao priprava preporucene psalmistove molitvene rijeCi: "0 Boie, ti si Bog rnoj: gorljivo tebe trazim; tebe ieda dusa moja, tebe zeli tijelo moje, kao zemlja suha, zedna, bezvodna" CPs 63,2).

Geslo 4+ medunarodnog vojnog hodocasca u Lurd "Zeda dusa moja za Bogom,jakim, iivim" - svojevrstan sazetak Psalma 63 - istice temu "izvor vode", koja je ujedno hodocasnicima ponudena na razrnisljanje. Izvor - voda nije slucajno lurdska tema. Voda je, najprije, simbol iivota, obnove, ciscenja. U krscansrvu je voda znak i spomen nasega krstenja, a ono je vrata drugim sakramentima i svim milostima bez kojih je nernoguc zivot covjeka kao Bozjeg djeteta. Zato je krsno vrelo vrlo znacajno ne sarno za pojedinca nego i za cijeli narod. Mi Hrvati imarno srecu da u tom smislu s panos om moiemo isticati Viseslavovu krstionicu, kao spomenik neprocjenjive povijesne i simbolicke vrijednosti. A rijeku J adro, eija je bistra voda polila glave nasih pradjedova na pocetku pokrstavanja Hrvata u 7. stoljecu i koja svojim rukavcima obgrljuje sjediste hrvatskih kraljeva u Solinu, rado nazivamo "HrvatskimJordanom".

Medutim, Cinjenica da izvor - voda spada medu bitna obiljeija Lurda kao hodocasnickog mjesta ima i svoje dodatno utemeljenje. Nairne, u devetom ukazanju, 25. veljace 1858., svjedoci toga susreta Gospe i Bernardice vidjeli su da je djevojcica najednom kleknula na blatnjavo tlo pred spiljom i tu zapocela kopati rupu. Poslije je, na pitanje zasto je to napravila, odgovorila da joj je Gospa naredila da prokopa izvor te se na njemu napije i umije. Zapravo, poticaj je bio izrecen u mnozini: "Idite piti na izvor i ondje se umijte!" Ljudi su od toga trenutka poceli uzimati vodu i nositi je kuci, a to isto i danas cine milijuni vjernih s nadom u Marijinu pomoc,

Premda je rijec 0 sasvim prirodnoj vodi, Cinjenica je da su mnogi po njoj zadobili tjelesno zdravlje. Naravno, ta lurdska izvor - voda,

90 u tome se slaiu svi proucavatelji Lurda, ima dublje znacenje, a

Taj psalam s naslovom "Ceinja za Bogom" jest biblijska pjesma misticne ljubavi, koja slavi potpuno priklanjanje Bogu. Sv. Otac Ivan Pavao II, u svojoj meditaciji 0 tome psalmu, kaie da molitva postaje zelja, zed i glad, jer obuhvaca dusu i tijelo, Bas kao sto pise sveta Terezija Avilska, "ied izraiava ielju za necim, ali ielju toliko snaznu da umiremo aka smo je liseni" (Put saurienstua, gl.

21). Slikovito, kao 5to je suha zemlja mrtva, dok je ne natopi kisa, 91

i kao seo njezine napukline izgledaju kao zedna i isusena usta, tako vjernik cezne za Bogom da se njime ispuni kako bi mogao zhjeti s njim u zaiednistvu. Vee je davno prorokJeremija proglasio da je Gospodin "izvor zive vode", i prekorio narod da je iskopao "kladenee ispucane sto vode driati ne mogu" (2,13).

Osim tom prorockorn rijeci, molitva 63. psalma izvrsno se nadopunjuje s drugom divnom pjesmom 42. psalma: "Kao sto kosuta zudi za izvor-vodom, tako dusa moja cezne, Boze, za tobom. Zedna mi je dusa Boga, Boga zrvoga" (stih 2-3). Tu je, jezikom Staroga zavjeta, hebrejski "dusa'' izraiena izricajem nefesh, koji u nekim tekstovima oznacuje "grlo" a u rnnogim drugima njezino se znacenje prosiru]e na eijelu ljudsku osobu. Tako shvacena ta nam rijec pomaie da shvatimo kako je bitna i duboka potreba za Bogom: bez Njega nestaje daha i samog iivota.

Medutim, psalmist osim 0 zedi pjeva i 0 gladi. Nairne, kako Papa istice u svojoj meditaciji, ita se druga temeljna iivotna potreba (ovdje) rabi kao znak zajednistva s Bogorn: glad je utaiena kad se slusa rijec Boija, kad se susretne Gospodin. Doista, "ne iivi covjek samo 0 kruhu, nego coviek iivi 0 svemu sto izlazi iz Boijih usta " (Pnz 8,3; usp. Mt 4,4). Na spomen toga krscanin odmah pomisli na gozbu koju je Krist priredio na Posljednjoj veceri, a ciju je duboku vrijednost vee prije bio objasnio u govoru u Kafarnaumu: "Tije1o je moje jelo istinsko, krv je moja pice istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu" (Iv 6,55-56).

Zed i glad koji nas poticu prema Bogu, kad navedeni psalam citamo u svjetlu vazmenog otajstva, nalaze svoje zadovoljenje u Kristu raspetom i uskrslom, od kojega nam dolazi, po darn Duha Svetoga i sakramenata, novi iivot i hrana koja ga odrzava. Na to nas podsjeca i Sv. Ivan Zlatousti, koji (u trecoj Homiliji novoobrafenicima) turnaceci evandeoski izraz da iz boka Isusova

92 "potece krv i voda" (Iv I9>34), tvrdi: "Ta krv ita voda znakovi

su krstenja i otajstava", to jest Euharistije. I zakljucu]e da kao sto iena svoje "rodence hrani vlastitorn krvlju i mlijekom, tako Krist trajno svojom krvlju hrani onoga kojega je sam radio". Premda svi ti izricaji govore 0 iudnji vjernika za Bogom, oni medutim ne iskljucuju cinjenicu da je svaki covjek po svojoj naravi usmjeren prema viecnom i transeendentnom.Tu temeljnu istinu, koju je vee prije gotovo dva tisucljeca saieto izrazio filozof "Anima humana naturaliter religiosa", potvrdila je u 20. stoljecu i psiholoska znanost znarnenitom Franklovom korekcijom Freuda otkricem da na dnu covjekove podsvijesti nije libido nego Bog. Bez toga se "vjecnog elementa", kako rece nas vojni biskup,

. eovjek ne bi razlikovao od iivotinje ili stvari,

A dubinu, snagu i znacenje te "zedi" odnosno usmjerenja covjeka prema onostranom, tj. prema Bogu, lakse nam je bar donekle dokuciti ako razumijemo vainost i znacenje vode za covjekovo tije1o. Ne sarno za pojedinea, nego takoder za narod i eijeli svijet. Jer nemjerljiva je vainost vode za zivot na Zemlji. Upravo radi posvjescivanja te cinjenice i izgradnje ekoloske svijesti uvedeno je obiljeiavanje Svjetskog dana voda (22. ozujka). Nairne, voda zauzima gotovo 314 povrsine Zemlje, ali od te ukupne kolicine oko 97,5% vode je sfano, a od preostafif 2,5% slatke vode oko 70% je zamrznuto u polarnim ledenim kapama. Od toga je za Ijudsku uporabu dostupno MANJE od I% svih slatkih voda na svijetu, odnosno 0,007% sveukupnih voda.

Sljedecih pak podataka rijetki su svjesni. Prema podacima UNESCO-a 1,1 milijarda ljudi nema pristup vodi za pice, dok 2,5 milijardi zivi u podrucjima bez kanalizaeijskih sustava, a vise od 5 milijuna godisnje urnire od bolesti vezanih uz vodu. Na konferenciji u Ghani, odrianoj proslog tjedna u njezinom glavnom gradu Acriju, na kojoj su se osim voda africkih

drzava okupili i predstavnici Organizacije ujedinjenih naroda, 93

zakljuceno je da je nedostatak vode prvi uzrok bijede u svijetu osobito u africkim zemljama, te u zemljama u razvoju. Taj je susret bio prigoda za suocavanje s problemom vode s kojim se u Africi posebno bore Gambija, Djibouti, Somalija, Mali, Mozambik, Uganda, Etiopija i Eritreja, a izvan africkog kontinenta Kambodia, Bhutan i Haiti.

Zabrinjavajud podaci izneseni su i u studiji koju je objavila Organizacija ujedinjenih naroda pod naslovom 'Bez vode nema buducnosti'jz koje se vidi kako pola svjetskog stanovnistva ne zivi u zadovoljavajuCim zdravstvenim uvjetima zbog nedostatka vode. U cetrdeset driava svijeta stanovnistvo Zivi s manje od trideset litara ciste vode na dan po osobi. U trinaest zemalja Ijudi raspolaiu s manje od deset litara vode na dan. Organizacija ujedinjenih naroda smatra kako je svakom covieku za pristojan iivot potrebno ukupno oko pedeset litara vode na dan. Danas najmanje 80 driava u svijetu s vise od 50% stanovnistva pati zbog oskudice vode, koja je, pak, najcesce i uzrok usporena razvitka, Nadalje, oka 1,4 milijarde ljudi danas iivi u zemijama sa srednje do vrlo izraienim problernima s manjkom pitke vode, a procjene kazuju kako 2025. godine cak dvije trecine Ijudi na Zernlji (a procjenjuje se kako ce nas biti 8,5 milijardi) nece imati dovoljno vode za pice. Inace, prosjecnom su covjeku dnevno potrebne dvije do tri litre vode pa za iivota sarno za pice potrosimo oko 65.000 litara.

neogranicenim kolicinama. Istina je sasvim drukcija, Vodi, cak i tamo gdje je ima i vise nego dovoljno, prijeti zagadivanje ili iscrpljivanje zbog povecane potrainje. Zapanjuje i podatak da sarno jedna litra loi ulja zagadi milijun (r.coo.oool!l) litara pitke vode! Na Zemlji je vee duboko izrazena podjela na one koji imaju i one koji nemaju odnosno na one koji vodu nemilice trose, cak i zagaduju, i one koji umiru zbog njezine nestasice, (N) ovo, 21. stoljece, vee je nazvano stoljecem pitke vode (za razliku od proslog "stoljeca nafte") i nosi opravdanu bojazan da ce sukobljavanje interesa oko vodnih resursa zavrsiti rnogucnoscu nasilnih sukoba. Ima tako naznaka da su neki svjetski reiiseri vee zapoceli "snimati" nove epizode krvave sapunice sa starim radnim naslovom "Stoljece rata". Osim navedenih podataka, kao potieaj da promislimo 8tO zapravo znaci svakodnevna i vee nepodnosljiva lakoca "brbljanja" mnogih medija i politicara 0 borbi protiv globalnog terorizma, takoder bi narn trebale posluiiti analize vojnih stratega, objavijivane i u 'Hrvatskom vojniku'. Jedna od tih rasclambi navodi da se u ovom, 21. stoljecu, svjetska moe prelama na tzv. Putu svile, odnosno kurskom praveu koji vodi od prvih vrata Euroazije, dakle, odJadrana, preko jugoistoka Europe, Crnog mora, Kaspijskog jezera pa sve do Kazahstana. I to iz dva razloga: prvi je rezerve nafte i naftni putovi, a drugi izvori pitke vode koji ce tek postati jednim od kljucnih resursa 21. stoljeca. Na sirem podruciu Kaspijskog jezera te na Bliskom istoku, nalaze se najvece svjetske rezerve nafte dok se na spomenutom kurskom praveu nalazi oko 60 posto svjetskih pricuva pitke vode ...

Nama bi, dakle, cinjenica da Hrvatska, osim Norveske, u Europi ima najvece zalihe vrlo kvalitetne vode, trebala znaciti mnogo vise od laskavog osjecaja vlastite vrijednosti sro je tolikim svjetskim integracijama vise nego nama samima stalo da u njih "udemo".

Osim toga trebali bismo biti svjesni koliko je vazno da sve 95

Kada se dakle prije dvadesetak godina poceo obiljeiavati Medunarodni dan voda, prvotna se ideja od tada razvila do stupnja kada voda prestaje biti predmet opjevavanja, a postaje strateska sirovina, koju u dovoljnoj mjeri imaju tek izabrani, a za razbacivanje vise nitko! Sretnici koji jos uvijek imaju pristup dovoljnoj kolicini pitke vode, a medu njima smo i mi, precesto

94 se prema tom dragocjenom izvoru odnose kao da ga ima u

ucinimo kako bismo gotovo vise od icega drugog sacuvali upravo svoj "vod(e)ni integritet"! Jer u suprotnom ce nas strani bogatasi, buduci gospodari hrvatskih tvarnih i duhovnih vodocrpiliSta, zedne "veslati'' preko nasih vlastitih resursa vode i identiteta.

je traziti drugdje. Cekat ce ih podrucje pseudomistike koje je tako cesto vezano uz davolsko, A to nam vee potvrduje fenomen globalne poplava takve literature, video-igara i filmova za djecu i mlade. Stoga, ako nas netko upita za znacenje gesla ovogodisnjeg PMI -a, kao odgovor mozemo mu dati duboku iskustvenu misao ve1ikog Augustina: "Nemirno je srce moje, dok ne otpocine u tebi, Gospodine!"

Posvijestivsi si dakle te Cinjenice lakse nam je razumjeti zed duse za Bogam. Kao sto naime "sit gladnom ne vjeruje", niti bogatas zna sto je siromastvo dok se na njemu ne ostvari semitska kletva "Imao, pa nemao!", tako ni onaj sto zivi na rijeci ne zna sto su suha usta u pustinji. A to je jos aktualnije u suvremenaj globalnoj duhovnojpustinji u kojoj uz nedostatak zdravih duhovnih pica vlada poplava umjetnih "juiceva" od kojih se uvijek iznova iedni i postaje ovisan do gubljenja slobode, pri cemu snalailjivi trgovci lako naprave uspjesan "duhovni biznis". Taj fenomen sjajno je i sazeto opisao Jakov jukic: "Uvijek kad Bog odlazi dolaze demoni, idoli, lazni proroci, prodavaCi svetoga, nasilnici, trgovci u hramu, farizeji, slatkorjeCivi mudraci, cirkusanti i zli poboinjaci. A Ijudi ipak hrle i sve obmane naivna kupuju, jer su doista do neizljecivosti gladni svetoga."

Svjedoci srno naime da je pasljednjih gadina doslo do vrtoglava parasta zanimanja za okultne teme. 5to se to u svijetu dogada? Poznati kanadski pisac i akademski sUbr l\ficnael O'Brien, autor romana "Posljednja vremena" (koji je i kod nas na vrhu top-Iista), objasnjava da je fenamen ponovnog oiivljavanja zanimanja za okultne "duhovnosti" simptomatican za bankrot sekularizma.Jer "u ljudskoj naravi postoji urodena glad za svetim transcendentnim, za onim svetim u cemu covjek pronalazi svoj istinski identitet i vrijednost. Kada mu se to uskracuje, u njemu se otvara praznina." Iz toga je dakle ocita golema odgovornost Isusovih ucenika danas. Jer aka krscani svojim iivotom ne svjedoce i ne nude puninu katolicke vjere buducem narastaju,

96 ako ne dajemo mladima autenticnu i zivu duhovnost, oni ce

97

Zena - suncem odjevena

(sa zmijom pod nogama, a ne u srcu!)

klonova, kojima se mase diljem svijeta dive, a oni u dubini duse bolno pate i "tragaju za izlazom iz zatvora objektiva, bjezeci pred prokletstvom tijela". Zato je moida najbolju ocjenu te najutjecajnije globalne vizualne moci, koje mefistofelskom nernilosrdnoscu "prozdire vlastitu djecu", izrekla upravo nesretna slavna glumica, koja je u sebi nosila tek "neopisivu potrebu da bude voljena": Hollywoodje mjesto gdje ie uam platiti tisu/u dolara za poijubac i 50 cent; za uaiu duiu. Nasuprot takvoj atmosferi, ulazna pjesma katolicke liturgije na blagdan Uznesenja Marijina dusom i tijelom u neb 0, uzeta iz Knjige Otkrivenja svetoga Ivana apostola, Veliku Gospu predocuje nam u "znamenju velikom" koje se pokazalo na nebu: "Zena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac ad dvanaest zvijezda" (Otk 12,1). A to je, znamo, ona ista Zena 0 kojoj je u Praevande1ju, na prvoj stranici Biblije, receno da ce satirati glavu potomcima one zmije koja je prve ljude navela na grijeh, pa zato krscanska tradicionalna ikonografija tu Zenu prikazuje sa zmijom i mjesecom pod nogama. Te starozavjetne rijeci, kako isrice Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Mulieris dignitatem, "procitane u svjetlu Novog zavjeta, odrazuju na primjeran nacin poslanje zene u spasenjskoj borbi Izbavitelja protiv autora zla u ljudskoj povijesti", odnosno Sotone, prikazanog likom zmije, ili zmaja. Dakle, upravo je iena u tim biblijskim rijeCima "na prvom mjestu prozvana kao praroditeljka onoga koji ce biti spasitelj covjeka" (MD, II).

Uvod u proslavu najveceg marijanskog blagdana, Velike Gospe _ Uznesenja Blazene Djevice Marije (15. kolovoza), na svojstven nacin je blagdan Gospe Snjezne (5. kolovoza), koji, osim vjerske dimenzije, u Hrvatskoj ima visestruko znacenje. Medutim, upravo je toga petog kolovoskog dana na svjetskoj razini zapocela medijska kampanja za slavlje jedne druge i potpuno drukcije "gaspe": komemoradja 40. obljetnice smrti arnericke glumice Marilyn Monroe, (po opisima nasih novinara] "najvece pop ikone u povijesti showbussinesa", "etericne plavuse na pola puta izmedu gluposti i pameti'', "ikone senzualnosti i ceznje" ... Nairne, ta je "platinasta legenda" upravo 5. kolovoza 1962. nadena mrtva u svome krevetu, a mrtvozornik je zabiljeiio da je rijec 0 "samoubojstvu prevelikom dozom tableta za spavanje".

No, takav tragkan zavrsetak nekad najobozavanije zene svijeta, nimalo ne zacuduje ako se uzme u obzir da se svako jutro - prema priznanju njezina vizazista - sminkanje za snimanje satima odvijalo u krevetu, dok je glumica dolazila k sebi, omamljena od barbiturata i alkohola. Nairne, sva umjetna slava te "izvanbracne kceri shizofrenicne majke", "brinete srcolikog lica" koja je "jasno pokazivala tragove nesretnog djetinjstva", bila je bazirana na TIJELU, koje je "Bog stvorio da ga miluje kamera", kako je istaknuo fotograf Billy Wilder. I premda je "isijavala nesto nadnaravno, nesto neopisivo i golim okom neuhvatljivo", prema Wilderu, to bi "postalo vidljivo tek kada je proslo kroz objektiv". Jasoo, pod pretpostavkom da je potpuno - golo!

Ta fotografova dogma, medu ostalim, zorno ocrtava takoder duhovno ozracje i nacin zivota u svjetskom carstvu filmske Svete fume, koje jos uvijek golemom medijskom mod i svojim

98 vjerskim istinama oblikuje i "u orbitu slave izbacuje" mnostvo

Veoma je upadno koliko su svi ti opisi u suprotnosti sa slikama iz suvremenog zivota, osobito u turistickim zemljama, gdje mnostva zena, (gotovo) nicim odjeoenib, u "prirodnim solarijima" orvorenih plaia svoja tijela izlaiu djelovanju suncevih zraka, zeleci tamnu koiu bilo kao dokaz da su bile na (od)moru i/li nekom ludom provodu, bilo da su olako povjerovale reklamnoj

frazi kako su doista "preplanuli ljudi uspjesniji'' (valjda dok 99

ne dobiju rak kozel). Jasno, ne zeleci se nimalo optere/iuati "konzervativnim" (osobito krscanskiml) idejama 0 dostojanstvu i pozivu zene.

No, ta Zena koja, prema Ivanovu daljnjem opisu videnja u Otkrivenju, "trudna vice u porodajnim bolima i mukama radanja" (12,2), jos je jedna golema suprotnost suvremenom pomodarstvu, koje se pomocu medija djevojkama i zenarna narnece kao pozitivan trend: izbjegavati trudnocu i boriti se svim metodama protiv nje, taka da do trudova i porodajnih boli niti ne dode! Dakle, potpuno neprirodno i prorubiblijski, neljudski i protukrscanskil

Izgleda da je tu na djelu onaj Zmaj iz "drugog znamenja na nebu", koji "stade pred Zenu koja imase roditi da joj, Cim rodi, proidre Dijete" (v, Otk 3-4). Ne sarno to, Zmaj danas svojom promidzbenorn djelatnoscu, po izokrenutoj metodi bo/je sprije/iti, nego fijeiiti, vee preventivno odraduje glavni dio posla, pa je unaprijed onemogucena radost koju su osjetili jos nerodeni Ivan Krstitelj i njegova majka Elizabeta, u sestom mjesecu trudnoce, kad joj vee na glas Marijina pozdrava "zaigra od radosti cedo u utrobi" (usp, Lk I,44).

Svjedoci smo, nairne, kako brojni lazni emancipatori zene prornicu danas osobitim sofisticiranim trikovima sve oblike najponizavajuceg ropstva zene, optuzujuci istodobno Crkvu i krscanstvo opcenito za tzv. "srednjovjekovno spaljivanje vjestica" te "rnuski sovinizam" za njegov stoljetni "patrijarhalni terorfizam)" nad zenama (dok se, paradoksalno, s druge strane reklamiraju najrazliCitije vrste "modernog vjesticarstva" kojim se ponizava i terorizira i zenu i muskarca, ito se dozivljava kao in). Poznato je takoder koliko je kroz povijest bilo razlicitih krajnosti u pogledu na zenu (a slicni su obrasci stalno i danas prisutni). Tako se, na primjer, sarno u europskoj svijesti zena javlja jednom kao

lOO sudbonosna Carmen, kao Mona Lisa, kao pikova dama (sadisticka

varijanta); potom slijedi suprotnost u liku Ophelije (rnazohisticka varijanta). Zena je (bila) cas uzdizana na pijedestal obozavanja, cas se s njorn postupa(lo) ornalovazavajuce, kao s robinjom: ona je vila iii vjestica, djevica iii kurva, ponizna sluzbenica u obitelji iii "samosvjesna macka" na odgovornom drustvenom polozaju, gresna Eva ill cista Marija. Jednom izaziva zgrazanje, drugi put strahopostovan]e, ocarava iIi zastrasuje, Nekom je ona inspirativno "vjecno zensko" (Goethe), nekom pak objekt znanstvenog istrazivania kao "mracni kontinent" (Freud). Zato je Gabrielle Robin dobra primijetila da gotovo u svim kulturama postoje izrazi koji potvrduju neprijateljske stavove prema zenama ili u kojima se izrazava strah od zene,

Otud je vjerojatno i klasijikacija zene u 20. stoljecu, Od opisa i dejinicije nekadasnieg tradicionalnog shvacanja zene, ona od nekad podloznog i obitelji vjernog bib - preko "zene sezdesetih", pa "zene sedarndesetih", zatim "zene osamdesetih" te "zene devedesetih" - postupno euoluira do tzv. samosvjesne, hladne, zaposlene, samostalne te 0 muskarcu potpuno neovisne osobe, kakva ce, navodno, dominantno biti (nadamo se da nece svaka!) "zena 21. stoljeca'',

Potrebno je stoga upravo danas u vremenu dubokih promjena, "kad zena osvaja prostor svog drustvenog utjecaja i polozaja kakva dosada nikad nije imala", kako istice Drugi vatikanski sabor, osvijetliti i obznaniti jasnu katolicku nauku 0 dostojanstvu i poslanju zene. Duboko svjestan da upravo zene nadahnute Evandeljem,mogu covjecanstvu "silno pornoci da se ne usmjeri u propast", danasnji je Papa na tome najozbilj nije poradio obj avivsi spomenuto apostolsko pismo Mulieris dignitatem - Dastojanstuo zene (IS. kolovoza 1988.). Stovise, usuprot svim predrasudama o tzv. krscanskom negativnom poimanju zene, Ivan Pavao II,

navodeci rijeCi Pavla VI, istice da se upravo u krscanstvu "zena 101

od pocetka vise vrednuje nego u hilo kojoj religiji, za sto nam Novi zavjet pruza ne rijetke i ne male dokaze" te naglasava poziv iene da sudjeluje u iivotnim i djelotvornim strukturama krscanstva. Sadasnji Papa, zeleci posvijestiti metafizicku utemeljenost dostojanstva i poziva zene, navodi da je ta temeljna bastina povezana s misterijem biblijskog pofetka: "Na svoju sliku stvori Bog covjeka, na sliku Bozju on ga stvori, musko i zensko stvori ih" (Post I,27). A ta \jecna istina 0 COVJEKU kao MUSKARCV i ZENI(!), istice Papa, "predstavlja istodobno misterij koji se u pravom svjerlu pokazuje sarno u utjelovljenoj Rijeci'' (MD, 2). Nairne, Bozje slanje svoga Sina za Spasite1ja ljudi, upravo kao covjeka "rodenog od zene", oznacuje "odlucni vrhunac samoobznane Bozje covjecanstvu" (MD, 3). Iz toga se, dakle, najveceg misterija jasno ociruje Boiji (a time i krscanski) pogled na zenu. Dostojanstvo svakog covieka i odgovarajueeg mu poziva, naglasava Papa, dobiva vrhunsko vrednovanje u sjedinjenju s Bogom, a Marija - biblijska zena - najsavrseniji je primjer tog dostojanstva i poziva. "BuduCi da je svaki covjek, muskarac ili zena, stvoren na sliku i priliku Bozju, ne moze se savrseno ostvariti izvan mjerila te slike i prilike" (MD,5). Zato Drugi vatikanski sabor istice: "Marija, Isusova Majka, tijelorn i dusom proslavljena u nehu, slika je i pocetak Crkve kakva ima biti u buducnosti ... Crkv-a se u Mariji divi i uzvisuje najodlicniji plod otkupljenja, i u njoj s radoscu promatra, kao u najcistijoj slici, ono sto sarna zeli da bude i nada se da ce biti" (LG, 68; SC, 103). Ruska intelektualka Tatjana Goriceva, obracenica na krscanstvo u vrijeme komunizma, u sjajnoj knjizi [oboue kceri - Zenu samo Krist istinski oslobada tvrdi da danas iivimo u vijeku Majke Bozje, zato sto zivimo u vrijeme apokalipse, koja se ocituje u tome sto su "protuslovlja i krajnosti zivota vidljivo apokalipticni, tj. prisutni". Novinarka pakjednog

102 hrvatskoga dnevnog lista, opisujuCi ovih dana put glumice MM -

od legende do mita, isticuci da je takav mit tesko ne voljeti i stititi, premda je ta gospa "spavala s pregrst muskaraca", zakljucuje: "V vrijeme koje ratuje na raznim granicama kriza, od one morala do krize identiteta, privlacnost bestjelesnosti Marilyninog mita garancija je da ce ono sto trebamo, a sto vise gotovo i ne znamo opisati, opstati i ostati cak i nakon trijumfa, a potom i apokalipse doba nevinosti. "

A jedna druga(Cija) zen a, spomenuta obracenica Goriceva, ima drukCiju viziju i nudi drukCije izlaze iz krize. Istaknuvsi tvrdnju jednog redovnika iz Pecorskog samostana, da je apokalipsa u Rusiji zapocela 1917. godine, zakljucuje da su i na Zapadu u 20. stoljecu, gdje je Hitler govorio 0 "novom covjeku", a Ijudski zivot nije imao gotovo nikakvu vrijednost, "ostale sarno krajnosti:

Bog ili davao, Tradicionalni humanizam nemocan je. Covjeka se vise ne moze pojmiti bez Boga ili bez davIa." Ipak, Zena obuiena suncem bori se sa zmajem, naglasava Goriceva isticuci ulogu Majke Bozje, "najnjeznije i najjace", u kojoj apsolutno sve ekstremnosti krscanskog Bogocovjeka postaju jos ekstremnije i apokalipticnije. "Njena blagost, njena neupadljivost, njena sutnja i sutnja 0 njoj u Evandelju, njena ljubav, koja je toliko apokalipticna da ne postavlja nikakva pitanja, da cak niti ne misli na pravednost - sve su to ekstremnosti, sve je to kenosis (tj, osirornasenje), sve je to nada uspreos svakoj nadi". A nije li upravo takva Nada najpotrebnija i nasern vremenu na pragu 21. stoljeca' Za "Veliku Gospu" kardinal Stepinac je rekao: "Nju slijedeci, neces zalutati. Njoj se moleci, neces ocajavati, Dok te Ona drzi, neces se urnoriti, Dok te Ona stiti, ne trebas se bojati!" Svakome je (i svakoj zeni), naravno, lako zakljuciti koji ad tih dvaju modela iene - MM ili BDM +Iakse moie "zgaziti zmiju" ako je ne zeli nositi u srcu. A ornogucena je svakome takoder sloboda izbora izmedu dva navedena prototipa. Dobro je ipak

imati na urnu Bozju opomenu: "Zivot biraj, a ne smrt!" I03

Listopadska zimzelen

("Svjetski mir je u nasim rukama"?)

molitve u ovim trenucima globalnih ratnih bubnjeva posvjescuje nam i dosad najveca militarizaeija velikih driava svijeta, dok istodobno najvise govore 0 miru. Zato najnoviji yoga-moto da je "svjetski mir u nasim rukama", mogu doslovee prihvatiti svi osim naroda ciji su korijeni (izjrasli na plodnosti marijanskih "duhovnih ruzicnjaka". A po njima smo uvijek uspjesno dolazili njezinu Sinu, koji nas je naucio da "bez Njega ne moiemo nista uciniti" (v, Iv I5,S).

U prvu nedjelju drugog jesenskog mjeseea, koji u katolickom svijetu obiljezavaju tradieionalne listopadske poboznosti Majei Bozjoj, uoci blagdana Kraljiee Svete Krunice, katoliei vojnoredarstvenih snaga RH slavljem u naeionalnom svetistu Majke Boije Bistricke obiljeiavaju desetu obljetnieu hodocascenja nasoj "Najvjernijoj Odvjetnici". Prigoda je to za prisjecanje na pocetke u ratnim godinama i za "prebiranje u srcu'' svega sto su hrvatski bojovniei, i anonimni i legendarni junaci Domovinskog rata, zajedno sa svojim narodom iznijeli na ledima u desetljecu "ponosa i slave", dohodeci cas no svake godine nasoj "Crnoj Bogorodici",osobito u danima kad je Domovina krvarila, s molbom da prospe na nas radost sa uisina i ucursti nam vjeru u svog Sina.

A Kruniea - i kao poboian predmet i kao molitva - doslovce je obiljeiila Domovinski rat, toliko da je doista jedan ad njegovih simbola. Hrvatskim braniteljima ona je postala zastitni znak - nosili su je i oni koji je uopce nisu znali moliti. U vrijeme agresije na Domovinu uzdasi, vapaji i prosnje za mir i slobodu, po zagovom Kraljiee mira, uzdizali su se iz erkava, podruma, rovova. Potoci Zdravomarija tekli su eijelom Hrvatskom, tvoreci molitueni ocean, zajedno s morima nasih prijatelja koji su diljem svijeta molili, ili vapili "stop the war in Croatia!". Cijeli narod bio je molitveni krik Nebu da nam se smiluje.

Kruniea "u egzisteneiji znaci neunistivost koja je u nebu ukorijenjena, a u ratu znaci nepobjedivost" (Y. Mihaljevic, "Bog u rovu"). Ona je dokaz da Hrvate u ratu nije spasila yoga, nego vjera u Boga.Jer, bili smo nemocni, a jaki. Kljuc pobjede imamo u Bibliji: "U svoj se luk nismo pouzdavali, nit' nas je vlastiti mac spasavao. Nego ti si nas, Boze, spasio od dusmana, ti si postidio one koji nas mrze" (usp. Ps 44,7-8).

Jesenje opadanje lisca potice na dublje razrnisljanje 0 zivotu, ali i neodoljivo podsjeca na svjetska zbivanja, u kojima sve brze ogoljavanje stabla ljudskih prava kao da najavljuje skom globalnu zimu covjekovih sloboda. Krunica je izrazito listopadski "cvijet". No, ana je zapravo zimzefen koja nikad ne vene. Pouceni

iskustvom nase proslosti, zelimo li doista, usprkos hladnim 105

Ali, osim duhovne i vedre velicine, ovaj veliki a razmjerno mali jubilej ima i dodatnu dvostmku posebnost: odvija se u ozracju neizvjesnosti neizbjeinog preustroja hrvatskih OS te u tjeskobi zbog novog neshvatljiva pomieanja granice izmedu agresora i zrrve. Tesko Je reci da u nas vise boli globalna drustvena ravnodusnost prema svemu sto nije vlastiti interes i ugoda ili zbunjuje drskost medijske promidzbe lainog pacifizma raznih gurua koji - kakva li apsurda! - prodaju duhovnu mag/u narodu koji je s krunicom oko vrata krenuo u obranu svoje slobode, oslonjen na ra-stoljetnu vjeru i iskustvo da je tom molitvom moguce zaustaviti i ratove, kako je, gotovo doslovce, u tri ukazanja u Fatimi 19I7. rekla "Gospa ad sv. kruniee".

Marija je u svim ukazanjima uvijek iarko pozivala na molitvu. Cinjenica da se i u Lurdu ukazala s krunicom, pokazuje nam

104 koliko drii do te molitve i nama je preporucuje. A vaznost

globalnim vietrovirna, u svoje ruke uzeti vlastitu sudbinu i srecu, valja nam doslovee ponovno u ruke i svakodnevne molitve staviti - krunicu!

Krunica - krscanski antihiotik (najdjelotvorniji lijek)

106

Cijeli svijet je u panici. Umjesto idile, cvijeca, ljubavi i mira "novoga doba", sto su nam sve obecavali milenaristicki "proroci" koneem prosloga stoljeca, pocetak trecega milenija obiljeiavaju nove bombe, novi strahovi, novi rat i nove bolesti. Say globus kao da se pretvorio u "crni prist". Vee i poslovni prilozi dnevnih listova, u rubrikama "business", pisu 0 vezi bioterorizrna i industrije lijekova te izvjescuju da posvuda vlada prava pomama za antibioticima, medu kojima je najtraieniji "cipro" poznatog proizvodaca lijekova Bayer. Zbog toga je ta tvrtka odlucila 25 posto povecati proizvodnju tog antibiotika, koji joj je lani bio najprodavaniji lijek u vrijednosti I,8 milijardi eura!

S druge pak strane, veza izmedu medicine i zdravlja odnosno tema duhovnih uzrocnika bolesti, premalo prostora dobiva u medijima. Moida i zbog toga sto ne moie biti predmet dobre zarade. Iskustvo pak svakodnevnag iivota pokazuje i potvrduje da, kako je precizno dijagnostieirao poznati psiholog Anton Trstenjak, ljudi u trci za standardom, za uzitkom i priznanjem, u jurnjavi za zabavom i slavom, za bogatstvom i vlascu, za zdravljem i srecom, ne zive vise svoj istinski zivot, vee jedino proiivljavaju iivat iivcane napetosti i pritiska, Posljedica takvog nacina iivota su, paradoksalno, razne bolesti i nesrece, Biblija jos jasnije navodi uzroke tih zala: "Odakle ratovi, odakle borbe medu varna? Zar ne odavde: od pohota sto vojuju u udovima vasim? Zudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne moiete postici; borite se i ratujete. Nemate jer ne isteteIstete, a ne primate jer rdavo istete: da u pohotama svojirn potratite" Oak 4,I-3).

Gdje je rjesenje, i u kojoj apoteci mozerno pronaci najdjelotvorniji lijek za te bolesti? Vjernik zna, po Isusovu savjetu, da je

najuspjesnija pomoc - molitva. Jer On rete: "Tko god iste, !O7

prima; i tko trazi, nalazi; i onomu koji kuca otvorit ce se" (Mt 7,8), te: "Sve sto god zamolite i zaistete, vjerujte da ste postigli i bit ce vam!" (Mk II,24), zatim: "Zaista kazem yam: sto god zaistete u Oca, dat ce yam u moje ime' (Iv 16,23), a ispricao je ucenicima i "prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati" (v. Lk 18,1). Doista, mnostvo ~ernih svakodnevno slijedi UCitelja i njegov poziv da molimo "bez prestanka", i vrlo je mali braj navjestirelja vjere koji bi osporavali cinjenicu da je molitva vaina, ali je takoder cinjenica, kako zapaia Henri Nouwen, da vecina njih malo ili gotovo nista ne moli.

Mjesee listopad je, pak, doista u eijeloj Crkvi obiljeien pojacanom molitvom i posvecen kruniei. Tu drevnu pucku molitvu i sarna je Gospa preporucila u svojim ukazanjima u Fatimi i Lurdu te je, ukazujuci se s krunieom, i jasno pokazala koja joj je molitva najdraia. Irna medutim viernika koji tu molitvu smatraju monotonom i dosadnom, kao da ona uspavljuje osobno razmisljan]e. Neki pak smatraju da je moljenje krunice poboinost za djecu ili pak prikladna sentimentalnoj i otreanoj poboznosti nekih iena. Prema tome krunica se ni u kojem slucaju ne bi uklapala u vjersku praksu zrelih Ijudi ni muskaraca,

No te su predrasude posljedica duhovne lijenosti ili pak nepoznavanja kruniee. Jer kruniea, ta katolicka specificnost, premda je najrasirenija pucka molitva, moze i najvecem intelektualcu biti divna i krasna molitva! "Divna u svojoj jednostavnosti! Divna u svojoj dubini", kako priznaje Ivan Pavao II isticuci da je to njegova najdraia molitva. "Suvremena je krunica sloiena od IS srinih biblijskih prizora, dogadaja iz Marijina i Isusova iivota. Medu prstima klize zrnea, najcesce drvena, sto vee sarno po sebi pobuduje na smirenu sabranost. Kaiu: sto vise zrnaca medu prstima, to manje sedativa u ustima. Istodobno je masta zabavljena predoCivanjem i promisljanjern

108 biblijskog dogadaja, a usne ponavljanjem molitvica" (Zivko

Kustic), A to pak ponavljanje iste molitve jest poput refrena neke nam drage pjesme, koji sami ili s drugima rado bez imalo dosade mnogo puta otpjevamo.

Sv. Otae nas i prakticno upucuje da u deseticama krunice nase sree moie promatrati sve oblike koji saCinjavaju iivot pojedinca, obitelji, naroda, Crkve i covjecansrva. Pa i iivot svojih susjeda, poglavito onih koji su nam bliii i s kojima sma jace povezani. N a taj nacin, kaie Papa, ta jednostavna molitva izgraduje ritam ljudskoga iivota. Ipak, ako nam se maida katkad divna marijanska molitva zbog nase zemaljske slabosti ucini jednolicnom.jer se stalno smjenjuju isti pozdrav, isti blagoslov i ista molba, sjetimo se "da je ta molitva, obavljana u vjecnom iivotu, izraz blazenog iivotnog toka u kojem nas Bog uvijek iznova pozdravlja kao svoju djecu i mi mu bez prestanka uzvracarno zahvalni hvalospjev" (H. U. von Balthasar).

Neka nas u sadasnjim teskocama i plemenitim nastojanjima ne slome razne nejasnoce i teskoce, Prihvatimo poticaj i savjet dominikanskog generala, oca Martina-Stanislava Gilleta:

"Svijet vjere je tako stvoren da do njega vodi tunel. Bez toga je nernoguce u nj prodrijeti, osjetiti ga i njime se zagrijati. Jedno vrijeme valja ici pipajuCi kroz mrak, ponizno pruzajuci ruke k Bogu koji nas zove, da ne bismo posrta1i; orijentirajuci se prema zvuku njegova glasa da ne bismo zalutali, najedanput ce nam se otvoriti svjetlo sto ga Bog daje onima poniznim traiiteljima. Traiimo, dakle, i naci cerno; kucajmo, i otvorit ce nam se." Odusevimo se stoga hitno za krunicu, da nam ona postane svagdasnja praksa (ne sarno u svibnju i listopadul), skola molitve, kontemplacije, sredstvo neprestanog uspinjanja prema Bogu te time i najdjelotvorniji lijek i zastita u globalnoj epidemiji "duhovnog antraksa "odnosno "moralne bedrenice".

Sveci

je nastupao takvim iarom i energijom da je dobio titulu - "malj heretika", Danas taj naslov moie izgledati odbojan, i vrlo vjerojatno bi Antun cia je iivio i djelovao koncern 20. stoljeca bio optuien za govor mrinje i antidemokratsku netoleranciju, ali krscanin, pozvan "u zgodno i nezgodno" vriieme revnovati za Kraljevstvo Boije, a osobito katolik u oruianim snagama, lakse od drugih moie razurnjeti Antunovu gorljivost i hrabro zalaganje za istinu i cistocu krscanskog nauka.

Stoga je najvierojatnije upravo u tome Svecevu borbenom duhu skriven i odgovor na pitanje i zagonetku: Otkud Sv. Antun Padovanski bas medu "tigrovima" - pripadnicima 1. gardijske brigade - kao njihov zastitnikr Sto ce vjest govornik, propovjednik i profesor teologije kojemu je jedino i najjaee "oruzje" RIJEC medu sutljivirn borcima, koji, naoruiani "do zubi", kao svoje zvanje imaju necujno obavljanje grubih i najsloienijih vojnih zadaca? To vise sto se "tigar" kao pojam ne nalazi u ikonografiji, liturgici i simbolici Zapadnog krscanstva!

N e znam je li drugdje u svijetu obica] da slicne postrojbe izabiru takve svece za svoje zastitnike, ali, u kontekstu hrvatskih prilika pocetkom devedesetih, imajud na umu prisilnu dugotrajnu potisnutost svih hrvatskih osjecaja, osobito vjerskih i nacionalnih, lako je razumjeti da su najhrabriji borci upravo Sv. Antuna prepoznali kao svoj uzor i zastitnika, Jer upravo [e takav sveti propovjednik i javni govornik trebao biti poticaj tradicionalnoj i nesretnoj tzv. "hrvatskoj sutnji" da se odvaii za izlazak "iz sakristije", u doslovnom i prenesenom znacenjul

Osim toga u iskrenoj vjernickoj dusi Sveti Antun je izrazito stovan kao eudotvorae, pa je sasvim razumljivo da su upravo njemu upucivane molitve da nam od Boga isprosi eudo hrvatske slobode i neovisnosti. Takoder, buduci da Sv. Antun Padovanski

uiiva u narodu duboko povjerenje kao pronalazac izgubljenoga, posve je Iogicno da je, moida vise na podsvjesnoj razini, III

Svetac u "tigrovu gnijezdu" - snaga djelotvorne rijeci!

Cinjenica da je Katolicka erkva nekoga od smrtnika "uzdigla na cast oltara" odnosno uvrstila u Liber sanctorum pokazuje da je rijec 0 "fenomenalnom slucaju", To medutim na poseban nacin vrijedi za svetoga Antuna Padovanskoga, najpopularnijeg sveea svih vremena, ili "sveca svega svijeta", jer njegovo stovanje u Katolickoj crkvi predstavlja doslovee pravi religiozni fenomen. Socioloski nije lako dokuciti razloge tolike Sveceve obljubljenosti medu krscanima, jer oni su duboko u vjernickoj dusi i imaju svoje cvrsto uteme1jenje. Da nije tako zar bi se taj kult odriao kroz stoljetne "seile i haribde" racionalizma i protukrscanskih udara od srednjega vijeka do suvremenih posrmodemistickih obezvrjedivackih trendova?

Svakako,od trenutka kad je oko 1222. godine bljesnula njegova velika rjecitost te otkriveno golemo teolosko znanje i poznavanje Svetoga pisma, pocinje Antunova misija koja ga je ucinila jednim od najvecih erkvenih propovjednika svih vremena. Premda je ta njegova "karijera" trajala vrlo kratko, u narodu je ostavio neizbrisiv pecat, Vee je prvi Svecev iivotopisae zabiljeiio da je Antun, poput Isusa, "obilazio gradove i utvrdena naselja, sela i ravniee, sijuci svima sjeme iivota".

Osim navjestaja Isusove Radosne vijesti spasenja Antun je uspijevao pomiriti zavadene stranke i obnoviti vjerski i cudoredni iivot krscana, ali se kao propovjednik takoder iestoko borio

no protiv radasnjih raznih krivovjetja i protiv zlih obicaja. Pritom

hrvatska molitva Svecu ukljucivala i nakanu da konacno bude pronadena i ostvarena hrvatska drzavnost, stoljecima zagubljena u bespucima europske i svjetske povijesne (neo ) zbiljnosti. A kako za ostvarenje stoljetnih hrvatskih teinji i postignuce svih tih narodnih ciljeva upravo "tigrovima" (naravno, u slozi i suradnji s drugim hrvatskim gardijskim brigadama) pripada golema zasluga, postaje sasvim ocita njihova "tajna veza" s Antunom. A treci element povjerenja nasih "tigrova" velikom Svecu jest "marijanska veza". Nairne, buduci da su nasi branitelji kao simbol svoje pravedne borbe uzeli Marijinu krunicu, vjernickom su intuicijom osjetili najvecu bliskost upravo u golemoj Antunovoj odanosti, poboznosti i stovanju Majke Bozje.

"integracije" itd. Vee smo predozirani navodno spasonosnim receptima do te mjere da postajemo alergicni, Zato su upravo danas aktualne rijeci proroka Jeremije, kojima nam prenosi ozbiljno Boije upozorenje onima koji "prorokuju izmisljene snove'' i "pripovijedajuci ih zavode narod moj izrnisljotinama svojim i lazima. A ja ih nisam poslao, niti sam im sto zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - rijee je Gospodnja" (J r 23,31-32).

Medutim, sto je najgore, "narod moj za njima leti", kako kaze Biblija, te potpuno naivno i povrsno guta sve sto mu se ponudi, niti ne pomisljajuci na mogucnost da se iza tih pojmova podvaljuje njihovo sakriveno, duhovno znacenjel Tako, nije li u aktualnim procesima rijec takoder 0 duhovnoj tranziciji i o duhovnom preustroju, a ne (samo) 0 prijelazu u jedan novi, navodno efikasniji, ustrojbeni oblik? I to na lokalnoj i na globalnoj razinil Vee je genijalni Berdjajev u svojemu djelu "Filozofija nejednakosti" iz 1918. upozorio na taj fenomen, pisuci 0 demokraciji. Ona je kao "vjecno nacelo'' bila poznata jos u antickorn svijetu, "ali, u nasern vremenu, prvi put pitanje demokracije postaje religijsko, nespokojno pitanje. To se pitanje postavlja ne vise na politickoj vee na duhovnoj razini. Kada se osjeca vjerski uzas od postupnog napredovanja demokracije nisu u pitanju politicke forme, vee nesto mnogo dublje."

No, slaveci Sveca 5vega suijeta danas u poratnom razdoblju, kad je teziste vjernicke "borbene zauzetosti" prebaceno na duhovnu bojisnicu, Antun nam svima moze biti poticaj na ispit savjesti o vrijednosti nase krscanske zadace svakodnevnog navijeStanja Evandelja u svojoj zivotnoj sredini. Sjecajuci se iivo zanosa kojim se islo "za Hrvatsku kao tigar", valja se danas pitati sto je ostalo od te vatre u domoljubnom smislu te koliko ima spremnosti da se vjernicki angaiiramo "za Isusa kao Antun"! Nairne, u ovom vremenu hiperprodukcije rijeCi, oznacenu kao kultura i civilizacija inflacije govora, krscanin u nasim prilikama osjeca nernoc da nadglasa brbljavost tolikih medija pa je ponovno u napasti da se povuce u "bunker sutnje", Nasuprot tome oko nas je silno mnostvo onih koji olako i neodgovorno "mlate jezikom". Gomila proroka i najrazlicitijih eksperata svakodnevno nas salijecu i savjetuju koja je strategija najbolja za nasu nacionalnu sigurnost, koja je metoda najefikasnija za "hrvatski izlazak iz krize". Toliko magicnih i magijskih rijeci, ada nismo dovoljno ni svjesni, vrvi oko nas poput nekakvih "spasonosnih" mantra.

III Medu njima se osobito isticu pojmovi "tranzicija'', "preustroj",

Istodobno, dok se u globalnom selu dogada nekakvo antiduhovsko cudo novobabilonske jezicne pomutnje, u Crkvi ponovno jaca aktualnost "duhovskog fenomena". To je, kod jednih, poslj edica refleksa medijski uvjetovane gladi za senzacijom i "atraktivnom duhovnoscu", a kod vecine znak iskrene zelje za karizmama - nastojanje i molitva za dar jezika, sto je bilo naglasenije u nekim razdobljima povijesti Crkve, pa i u Antunovo vrijeme.

Zato je i danas korisno poslusati kako on u jednoj svojoj II3

propovijedi upozorava i posvjescuje: "Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim govori razlicirim jezicima. Razliciti jezici jesu razlicita svjedocanstva za Krista, kao 5tO su poniznost, siromastvo, strpljivost i poslusnost, 0 njima govorimo kod ih drugima pokazujemo zivotom. Rijee je iiva kad iivot govori. Neka zato prestanu rijeci, a neka progovore dje1a. Prepuni smo rijeci, prazni djelima. Stoga nas stize prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nade ploda, nego sarno lisca." Buduci da je ocito kako se svijet sustavno duhovno osirornasuje, a potice mu se apetit i glad za nedostiznim i nevrijednim "vrednotama", za tzv. idealima novog doba (koji se kod nas reklamiraju kao "demokratski standardi razvijenog i naprednog svijeta"), vjernik se mora svjesno oprijeti tom dubotmom kloniranju kojim se covjeka svodi gotovo na iivotinju. Njegovo golemo bogatstvo duhovnih, inte1ektualnih i cuvstvenih mogucnosti svodi se na razinu najprimitivnijeg vegetativnog bical Nece li zato na "vrhuncu" toga procesa, kad covjecanstvo postane "sretno samootkupljeno roblje", simbol krscanskog Zapada postati krvolocni tigar iz nekih poganskih i predkrscanskih mitologija? Ociro je kako nam je trajno aktualno upozorenje Sv. PavIa: "Ne dajte se zanijeti razlicitim tudim naucima!" (Heb 13,9)· Valja nam stoga ozbiljno poslusati Sv. Antuna: kloniti se ispraznog brbljanja i zavodijivih brljavaca te se potruditi oko dobrih djela i izgradivanja vrlina. Jer bez njih je covjek sarno lisce golog bjelogoricnog drveta, koje ce lako otpuhati hladni vjetrovi (skore) globalisticke jeseni!

"Monster's" balun? (Herodov zlocin u ojsajdu)

II4

Ovogodisnji blagdan Rodenja Sv. Ivana Krstitelja pada gotovo usred Svjetskog nogornetnog prvenstva. U toj globalnoj loptackoj euforiji, gdje s jedne strane mase odusevljeno klicu od radosti nad pobjedom svojih "sportskih ambasadora", a s druge strane caruje tuga te, dok protagonisti igre suznih ociju i pognute glave izlaze s terena, zaplakana mnostva gledatelja u soku ne mogu prezaliti poraz svoje nacionalne vrste, kao da se dogodila povijesna nacionalna tragedija.

Prernda moze izgledati neprimjereno dovoditi u vezu rodendan jednog sveca i jedan svjetski sportski spektakl, ipak je frapantna cinjenica da je 0 Ivanovoj sudbini odlucio takoder jedan zabavni spektakl. Nairne, buduci da je Ivan kralja Heroda bio prekorio zbog njegove zabranjene zenidbene veze - prernda "se Herod bojao Ivana; znao je da je on covjek pravedan i svet pa ga je stitio" i "kad god bi ga slusao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slusao" - bacio ga je zbog toga u tamnicu. Poslije, "kad je dosao zgodan dan", upravo na Herodov rodendan, kralja je svojim plesom toliko odusevila upravo kcer zene s kojom je bio u nedopustenoj vezi, da joj je - kao covjek od rijeci - pred takoder odusevljenim uzvanicima obecao sve sto god zatrazi. A ona je, na majcin poticaj, kao nagradu zatrazila: "Hoeu da mi odmah dades na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" (usp, Mk 6,Q-25). Tako je Ivanova glava - doslovce poput sportskog trofeja - predana pobjednici plesnog natjecanja na kraljevoj svecanosti, A Herod je, u zurbi da pokaze svoju velikodusnosr, pocinio zlocin nasavsi se IOu zaledu'' vlastite tastine.

Jasno, nije bilo mogucnosti ni vremena da se Ivanu dopusti "Monster's Ball" - neobican i stravican obicaj, prema staroengleskom izrazu koji znaci posljednji dan iivota, kad se

!IS

osudeniku na smrt nekoliko sati prije egzekucije dopustalo jelo i pice po izboru te zabava kakva u zatvoru nije bila uobicajena, Po kratkom je postupku preteca i navjestitelj RijeCi, prorok kojem je RIJEC prifesija i poziv - kojeg rijec, ujevicevski, "zeze u grlu" i koji, nesputan diplomatskim razlozima te "razboritoscu" i "potrebama sadasnjeg trenutka", mora govoriti IOU zgodno i nezgodno vrijeme" - glavom platio sluibu rijeci i vjernost viecno] RijeCi.

Da se cin odsijecanja Ivanove glave, kao u kasnijim vremenima, umjesto u tamnici dogodio na nekom stadionu, mase bi uzivajuci u spektaklu odusevljeno klicale od uzbudenja. Moida bi, kao uvod u "glavnu tocku programa" odnosno za "zagrijavanje publike" i "stvaranje atmosfere", nekoliko manje poznatih "zvijezda" "nastupilo" vjesanjern iii kamenovanjem. Ovako, "vrhunae predstave" i "zadnji sucev zvizduk" bili su rezervirani sarno za izabrane u "areni" Herodova kraljevskog dvora.

arenama u starom Rimu, korida u Spanjolskoj ... ), a kad je u 19. st. prestao interes za takve okrutne spektakle, pojavila se igra kao nadomjestak lova, nogomet kao pseudo-loy! Morris tvrdi da je nogomet zapravo "metafora lova",jer suprotstavljene momcadi ne kane unistiti protivnika "nego samo razoriti protivnicku obranu, koja je zapreka, te sirnbolicki ubiti plijen, udarivsi loptom, ili oruijem u mreiu".

Nasuprot takvom rumacenju talijanski novinar Gianni Brera u koneepciji nogometa vidi elemente spolnosti, On smatra da je cilj igre oduzimanje (zenske) "casti" protivniku, pri cemu je vratar njezin posljednji cuvar, a gol (zgoditak) po tome bi zapravo bio tin "silovanja".

Doista, svestranija analiza nogometa, kao preslike radnji iz covjekove svakodneviee, pokazuje da se ta igra ne odvija npr. po sistemu hranjenja - uzimanja hrane u vlastita usta - nego ubacivanjem "stre1jiva" u tuda usta - vrata (gol). Buduci da se do cilja dolazi "osvajanjem terena" - kao metafora osvajanja utvrda, gradova, zemalja - moglo bi se zakljuciti da je nogomet, po antropoloskoj teoriji, kombinacija lova i rata. Tome u prilog ide i Cinjenica da je ratovanje osim s ubijanjem najcesce (bilo) povezano na kraju s unistavanjem, rusenjern, paljenjem i silovanjem! Otud sigurno dolazi i "sportska" terminologija: "zabili smo im", "zgazili smo ih", "protivnik je unisten", "osveta za poraz", "osvajanje terena", kao i izrazi: "pucati", "opaliti" (= udariti loptu), "ratnici", "topnici", "nanisaniti", "strategija", "taktika" ... itd.

Takav pogled na nogomet pomaie takoder da lakse razumijemo grubost u borilackim sportovima opcenito, kao i divljacko obiljeiavanje pobjede ili poraza kod navijaca, Osim toga stadioni se nazivaju "arenama" - kao da je rijec 0 krvavoj borbi gladijatora i zvijeri - ali i "hramovima", sto je znak da "navijacko pleme" gaji religijski odnos prema klubu a utakmiea se doiivljava kao

U svim su se civilizacijama uprilicavali razliciti javni spektakli kojima su se mase odusevljavale, no rijetko se koji moie podiciti titulom "najvainije sporedne stvari na svijetu", kako se cesto tepa nogometu. A ovih dana, osim sto se to stalno ponavlja, cak se i znanstvenici trude odgovoriti na pitanje "zasto je nogomet najpopularniji sport na svijetu?" Cinjenica je doista da nogometna lopta skakuce u svakom kutu "zemljine lopre''. 0 tom fenomenu svoje su teze iznosili i antropolozi, i soeiolozi, i novinari, kao i mnogi drugi. Medu najzanimljivije spada tearija koju je iznio engleski zoolog i antropolog Desmond Morris. U svojoj knjizi pod nazivom "Nogometno pleme" on opcinjenost masa nogometom povezuje s cinjenicom da su nasi preei u prapovijesti bili lovei divljih iivotinja. Kasnije, u promijenjenim okolnostima covjekova iivota, osobito urbanizacijom, razvile

rr6 su se, prema Morrisu, alternative lovu (borba sa iivotinjama u

"obred". Te antropoloske teze mogu naci potkrepu takoder u renomiranom djelu Ericha Fromma "Anatomija ljudske de struktivnosti" .

u svoje znanje koje ga napuhuje. Igra oholosti, eto to je natjecanje. 'Ja!' im je na prvom mjestu. 'Moj' je uspjeh 'njegov' poraz! Borba, borba, borba, neprestana borba! Satiranje bliinjega. Brata se smatra protivnikom." A Bog nikada covjeku bliinjega ne prikazuje protivnikom! Izgleda da se sustavno pornocu medija provodi globalna akcija stvaranja ratnickog mentaliteta.jer, svijet kao da ne moze bez rata i igara - cini se cak da je to jedno te isto. (Igra je rat, rat se odvija i prikazuje kao igra. Zato mnoge video-igre imaju upravo rat odnosno ubijanje, "pucaCinu", kao temeljni sadriaj, cime se vee u psihi djece stvara podloga za sve oblike agresivnosti!).

Svjedoci smo dak1e da se u raznim sportskim natjeeanjima i medu sudionieima i medu gledateljima povremeno dogadaju zaprepascujuce surovosti, sto zbunjuju i one koji, poput svakih drugih ovisnika, ne mogu vise bez stadiona, bez uzbudenja sto ga stvara svaki vid hazarda, objasnjava Bundalo. "Navijacka publika je opsjednuta histerijom razornoga duha; svugdje - na svim stadionima svijeta!" Zato savjestan i budan covjek, koji se ne utapa u tu masu, koji u svakoj prigodi cuva slobodu svoje osobe, osjeca jezu u okruienju te raspamecenosti, "A ta jeza ne dolazi od vidljiva razloga za strahovanje, nego od prisutnosti duha ubojiee sto se u svakoj raspustenoj masovnosti skriva ... Agresivnost kolektivizma izruguje svaciju osobnost, ubija savjest i progoni blagost."

Sve to dan as svakom stanovniku "globalnog sela" posreduju mediji. U tom moru "masovne industrije sretnih iluzija" pliva i krscanin, Zato, ako nitko drugi onda bi svakako katolik trebao biti svjestan i nalicja toga fenomena. On, ispunjen darovima Duha Svetoga i sposoban razlikovati duhove, ne smije se ponasati kao jedan od rnnostva primitivnih nogometnih fanova, koji, kako sjajno posvjescuje Sanja Modrie, "nece ni za zivu glavu priznati da je opijum nogometa bas u toj mogucnosti bijega, da se navuce

Medutirn, sve te teorije ne daju do kraja utemeljen odgovor na pitanje zasto (u cijelorne svijetu) i dobri Ijudi u masi pobijesne, zasto se pretvaraju u razornu rulju i opasni coporr Fromm je zakljucio da destrukcija covieku nije urodena, a iskustvo pokazuje da svaki coviek u istim okolnostima reagira jednako. "Napetost borbe, delirij uspjeha iii ocaja, otvore poklopce nad ponorima sto su u covjeku, pa ogavno zlo probije na povrsinu", slikovito objasnjava Zivko Kustic te zakljucuje: ZnaCi da se ono (zlo) u dubini coviekovoj stalno krije.

Upravo zbog toga ocito je da na fen omen nogometa treba gledati i teoloski, Po nauci II. vatikanskog sabora, zla i "neuravnotezenosti od kojih trpi suvremeni svijet u stvari su povezani s onorn osnovnijom neuravnoteienosti kojoj su korijeni u covjekovom sreu" (GS, 10). To znaci da su sve spornenute negativnosti, kojih doduse ima i u drugim sportovima, znak dubinske covjekove ranjenosti istocnim grijehom. A to se, prema Sv. Ivanu apostolu (v, I Iv 2,I5-I6) ocituje kroz tri velike strasti koje su izvor svih etickih zala u povijesti: poiuda tijela, poiuda ociju i oholost zivota, One se danas manifestiraju kao tragicna perverzija na podrucju spolnosti; kao sumanuta jurnjava u teznji za posjedovanjem materijalnog; te kao opijenost teinjom za moci nad drugima pri cemu se prezire sve oko sebe i odbacuje Boga. Kad se dak1e i u tom svjetlu promatra covjeka.jasno je zasto se ponekad Ijudi i u najobicnijoj igri s loptom ponasaju kao - monstrumi.

Sto ljudi cine? - pita se Rajko Bundalo u knjizi Sinovi Svjetla objasnjavajuci upravo taj sportski fenomen. "Bescutni su jedni

uS prema drugima. Svaki je zatvoren u svoju oholost zeleci pobjedu,

zastor, da se svi zalete na istog mrskog neprijatelja, da su tako strasno jaki, svi za jednoga, jedan za sve, Da se na kraju popije, da se zagrle kao braca, da svatko ispadne pametan i pronicljiv i da su za greske krivi drugi."

Stovise, vjernik i te kako mora imati na umu vainu cinjenicu da je "od tih lijepih urvara" nacinjen golem biznis i stvoreni snaini financijski koncerni. Dakle, premda covjekova ielja za igrom, slavljem i veseljem ima svoj izvor u Bogu, jer Bog je covjeka predvidio da bude bice njegove Boianske radosti, krscanin ne smije dopustiti da mu mocni sportski "virtualni Herod" na lukav nacin "odsijece glavu" i perfidno oduzme pamet necim tako lijepim i potrebnirn kao sto je igra. Ne smije se dati zavesti,jer iza toga sportskog prividnog a zavodnog glamoura stoji "kruta" istina "da su nogometasi idiotski preplaceni milijunima i da je blesava sva ta pompa s kojom se 0 njima pise u novinama" te upravo stoga ne smije biti spreman "poginuti za svoje idole koji su, mijenjajuCi manekenke i jahte, do dvadesetosme vee zaradili za svoje pra-praunuke" (S. Modric),

poiudu nasega srca koja se ocituje kao ceinja za pobjedom i oholost sto ne prihvaca poraz. Obara se na to svoje polje u nasem sreu da u njemu zasije mrinju i bratoubojstvo ... Od naizgled najbezazlenijih igara pa do ratnog sukoba, ne sarno drzava, nego i donedavnih idealogija i blokova, 'moja' pobjeda (identifikacijal) je uvijek gaienje drugih na terenu" (R. Bundalo).

Aka nas poraz ranjava, to je znak da smo puni pozude i oholosti, da nam treba obracenja, Nastojmo zato u svakoj igri sebi postaviti sveti cilj - poraziti sebe, svoju gordost i sebicnost, a ne se okoristiti slaboscu covjeka s kojim se nadrnecemol Vjeibajmo, dakle, krotkost i poniznost!

Krscanski mota za svaku igru neka bude: Covjele, ne budi monstrum u igri i ne pravi drugoga takvim - igraj (se} s radoiiu i ne !juti set

Krscanin, bio sudionik ili navijac, treba na igru gledati kao Bozji coviek - ponizno i samozatajno, ne trazeci sebi slave, nego sudjelujuci svim srcem radi sirenja radosti rnedu ljudima. Ne trebamo ulaziti u igru zato da pobijedimo, jer nas tada zloduh rnoze "uvesti u napast" da unistimo svoga brata, nego trebamo igrati s bracorn bez obzira na to hocerno li biti porazeni iii pobijediti. Svaka nam igra treba biti radovanje i izvor radosti. "Igrati se treba, ali u Duhu Boijem i na slavu Boiju. S takvom igrom porok nema nista, oholost i pozuda s njome nemaju nista, Sveta je igra uvijek u granicama ljubavi, bas kao sveti rad i sveti iivot. A sva su vraija borilista u pozudi onih koji se bore da budu pobjednici. Zato svjetovne igre sveci izbjegavaju ... Napasnik i kroz igru nasrce na sve (nase) najmilije ... koristi

121

120

Petar i Pavao pod "globalnom giljotinom" C'Bastina koja i nas obvezuje!")

"Poslanica Korincanima" rimskoga biskupa (pape) Klementa. Tako Tacit u IS. poglavlju svojega znamenitog djela govori 0 "velikom broju" krscana koji su tad a bili stavljeni na muke.Jedne su od njih bacali pred divlje zvijeri, a drugi su gorjeli kao iive baklje u Neronovim vrtovima, dok se on - istice Antolovic - sa svojim ulizicama zabavljao i izivljavao u razvratu,

Jedno od znacajnijih obiljeija prvih vremena Crkve jest silan otpor propovijedanju Isusovih ucenika, koji je vrhunac dosegnuo u iestokim progonima krscana u Rimskom carstvu. Zaeudujuce je da je ta golema velesila, sa svim oznakama globalnog Imperija, taka veliku opasnost vidje1a u toj "novoj poganskoj vjeri" koju su sirili useljenici iz Jeruzalema i Bliskog istoka. Premda je Rimsko carstvo tezilo monolitu - jedan vladar,jedna vj era, jedna kultura, ipak je sadriavalo i toleriralo mnostvo raznolikosti. Medutirn, maloj skupini krscana s iritantnim specificnosrima zestoko se suprotstavilo smatrajuci njihov odbojni identitet neuklopivom posebnoscu i opasnoscu za stabilnost drustva,

U vremenu prvih zestokih progona Crkve u vrijeme cara Nerona, nakon pozara Rima godine 64. mnogi su krscani bili izlozeni strasnirn mukama i ubijeni. "Strasno je to kad ludaci, neuracunljivi i neodgovorni tipovi dodu na vlast. Tada prijete mnoga, ali ne i ugodna iznenadenja", kaie Josip Antolovic u knjizi "Duhovni velikani", navodeci za Nerona da je bio tipican primjer umisljene velicine. Smatrao je da hi svojim pjesnickim darom nadmasio cak i staroga grckog pjesnika Homera, sarno kad bi kao inspiraciju mogao doiivjeti prizor slican onome kod pada Troje, Zato je taj "genij" u srpnju 64. godine dao podmetnuti pozar koji je posve ili djelomice opustosio nekoliko gradskih cetvrti velikoga Rima. Buduci da je zbog velikog nezadovoljstva naroda nakon toga prijetila opasnost pobune, umisljeni je tiranin, pobojavsi se za vlastitu kozu, kao krivce za pozar optuzio krscane. Tako je osnovana prva "antireroristicka koalicija" protiv krscana, koja je krvavo obiljezila gotovo puna tri stoljeca,

Medu svjedocanstvima 0 tome osobito se isticu "Anali"

122 (Ljetopisi) rimskoga (poganskog) povjesriicara Tacita, i

Dakle, nakon sto su dojavne sluibe i obavjesrajci s terena izvijestili Nerona 0 stanju u Rimu i pojedinim "regijama" Carstva, on je na sjednicama zajedno sa senatorima analizirao prikupljene podatke. Uoceno je da su negdje vjerske razlike, zajedno s ekonomskim teskocama, organiziranim kriminalom, korupcijom, krijumcarenjern droge i oruija, potaknute jos i etnickim raznolikostima, uzrok ozbiljne politicke nestabilnosti. Tome je drasticno pridonijelo krscansko propovijedanje 0 "nekome Isusu koji je umro a ani su tvrdili da je ziv'', Osim Rima, koji je smatran glavnom metom tih novih terorista, kao posebno nestabilno podrucje, koje je zahtijevalo najozbiljnije mjere za stabilizaciju, isticana je provincija Illyricum (Ilirija), s druge strane Jadrana. Na tim je sjednicama nastala i Neronova nova "antiteroristicka strategija" protiv krscanskih ilegalaca i vode osumnjicene "teroristicke organizacije" nazvaneAI-Christianida:

"Udari prvi!' Tu je car takoder potpisao zakljucak sa sjednice obavjestajne sluzbe RIA (Romana Intellegentiae Agentia) da je krs{anski terorizam "kolektivna prijetnja koja zahtijeva kolektivan odgovor, koji bi trebao biti multilateralan odgovor na politickorn, diplomatskom, ekonomskom i vojnom planu". BuduCi da su neki dijelovi Carstva, zeleci dokazati odanost caru, izrazili zarku ielju za jacim angaimanom u "antiteroristickim aktivnostirna", zapocele su pripreme za ulazak tih "regija" u RATO (Romana Anti Teroristica Organisatio). Za ispunjavanje uvjeta trazilo se

"hvatanje terorista", "Ciscenje podrucja" od pomagaca skupine 123

A/-Christianida te izgradnja arena za izolaciju i zbrinjavanje njihovih simpatizera i sumnjivaca.

U tim su akcijama uhvaceni mnogi krscani, ali kruna uspjeha carskih specijalaca bilo je hvatanje apostola Petra, vode teroristlik« organizacije, i njegova prvog suradnika aposrola Pavia. Te su akcije odmah dobile golem medijski odjek u cijelome Carstvu. Silan publicitet dan je takoder njihovoj likvidaciji, da bude opomena i pouka svim stanovnicima i gradanima cijeloga Carstva. Petar je u Vatikanu bio razapet na kriz, ali naglavce, a Pavlu je na Ostijskoj cesti macern odrubljena glava.

Nakon tih akcija narod se smirio. Bilo je dovoljno "panem et circenses", a znalo se i tko je "glavni krivac" za sve narodne nevolje, Time je Neron, zahvaljujuCi iskusrvu svojih savjetnika, uspio postici one sto je, 20 stoljeca poslije, glasoviti americki znanstvenik Noam Chomsky definirao kao fenomen po kojem se "narad u razvijenim demokracijama najefektnije moze kontrolirati kontroliranjem misli",jer "misli su one koje mogu odvesti do dje1a te ih je stoga potrebno driati na uzici".

Do r650., kada je oko 95% populacije Latinske Amerike bilo izbrisano i kontinentalne granice SAD-a uspostavljene, sarno je nekih dvjesto tisuca domorodaca preostalo."

Taj primjer pornaze da se lakse shvati Neronov diktatorski rnentalni sklop i njegov odnos prerna krseanima i svirn drugim "teroristima". A on se moze opisati i komentarom predsjednikovih biljeski 0 odnosu prema Indijancima americkog publicista T. D. Allmana, koji bi parafraziran glasio da je "rimsko nacionalno iskustvo genocida nad krscanima prakticki nepostojece ... Oni nisu bili Ijudska bica, oni su bili sarno smetnja nemilosrdnome trijumfu Rima, smetnja koju je trebalo otkloniti da bi se napravilo vise mjesta za novu rimsku slobodu".

A papa Klement, suvremenik prvih progona Crkve, u spomenutoj Poslanici Korincanirna, zeleci prve krscane potaknuti na nasljedovanje velicine Apostola, pise da su ti borci, Petar i Pavao, kao "najvjerniji i najpravedniji stupovi Crkve" progonjeni zbog ljubomora i zavisti, ali su do smrti ustrajali u toj borbi. No nisu ani bili jedine irtve u tom iestokom pragonu krscana, "Tim ljudima sto su proiivjeli svet zivot pridoslo je veliko mnostvo izabranika koji su radi ljubomora hili zlostavljani mnogim mukama i mucenjima i postali su nam najljepsim primjerom. "

Postali su primjerom i uzorom ne sarno krscanima nego takoder svim iskrenim i dosljednim sljedbenicima najuzvisenijih humanih ideala, koji su spremni do kraja se irtvovati za svoje bliinje i za opce dobra. A takvi su svojim zanosom i idealizmom uvijek bili (i bit ce do konca svijeta!) iritantni svakom diktatorskom mentalitetu. Zato je zrtva ljubavi apostola Petra i Pavia i danas aktualna, premda tako ne izgleda,jer tzv. demokratska tolerancija naizgIed ostavlja dovoljno prostora za "cvjetanje tisucu cvjetova" i za potpunu idejnu "trzisnu konkurenciju". Nairne, Neronov krii

za Petra (sa simbolikom danasnjeg izokretanja znacenja Crkve) i I25

Chomsky, objasnjavajuci tzv. teoriju pristanka kao oblik medijske manipulacije rnasama, navodi natpis na jednom sporneniku u Nacionalnom parku jedne americke metropole: "Ovdje leii Indijanka, Wampanoang, Cija su obitelj i ljudi dali sebe i svoj imetak da bi ova velicanstvena nacija mogla nastati." Veliki znanstvenik (koji taj primjer donosi u djelu "Mediji, propaganda i sistem") zatim pojasnjava da nije prikladno reci da su uroc1enici irtvovali sebe i svoju zemlju za tako plemenitu svrhu, nego je nad njima ucinjeno nasilje, "Tocnije je da su bili poklani, desetkovani i rastjerani u jednome od najvecih genocida u ljudskoj povijesti. Procjene govore da je u vrijeme Kolumbova otkrica u Latinskoj Americi moglo biti oko dvadeset milijuna Indijanaca plus

124 jos dvanaest do petnaest milijuna sjeverno od Rio Grandea.

mac za Pavla (kao odsijecanje glave i jezika - koje maze biti tek "virtualno" medijskom izolacijom, tj. oduzimanjem mogucnosti da se javno nastupi - svima koji neustrasivo govore Istinu), u tom su srnislu patpuno suvremeni i djeluju kaa specificna "globalna giljotina", upravo kao sto je danasnj« globalizacijsko niveliranje i brisanje "suvisnih" i "stetnih" razlika "u korist dernokracije" - cisto nasiljel

konca svijeta po svim zakutcima globalnog sela.

Stoga je svetkavina apostola Petra i PavIa prigoda i poticaj svakom krscaninu da se ispita je li u svakodnevnom zivotu daista petra - stijena. III moida mulj, tijesto, glina koji se ugibaju pod svakim i najmanjim pritiskom i koje maze po slabodnaj volji oblikovati bilo koji medijski manipulant, estradni sarlatan ili bezlicno lice s politicke pozornice. U tom smislu globalne brige krscana ne smiju biti - brige "ovoga svijeta", u biblijskom smislu. Jer nase "brbljanje 0 Kristu" i istodobna "ceinja za svijetom" ne astavlja dojam mjerljivasti. Za neke je i trenutna nogometna "ludnica" izvrstan pokazatelj unutarnjeg duhovnog raspolozenja. Vjernik mora svjedoCiti Isusovo pravilo: "Ttaiite najprije Bozje kraljevstvo i njegovu pravdu", pa cete imati takoder kruha i igara! Nairne, preopasna je svaka uljuljanost krscana i njihova razvodnjeno svjedocenje, Jer mlak iivot i nedosljednast jesu kao hladan kamen koji nikaga ne maze ogrijati. Zato je upravo danas za krscane vrlo aktualna parafraza poznate izreke: "Aka ne budete gorjeli evandeoskom Ijubavlju, mnogi ce ako vas umrijeti od novodobne globalne hladnoce!" To vise sto Isusovo upozorenje ucenicima ima trajno i globalno znacenje: "Dati ce vrijeme kad ce svaki kaji vas ubije misliti da sluii Bogu" (Iv 16,2).

U tom smislu ono sro Sv. Klement pise Korincanima, isticuci sjajan svjedocki primjer Apostola, vrijedi i za nas ne sarno za opomenu nego i zato da se sami sjetimo: "Ta u istom smo rvalistu i ista nas borba ceka. Zato pustimo isprazne i suvisne brige pa podimo slavnim i uzvisenirn pravcem svoga predanja. Pogledajmo sto je pred licern Stvorite1ja nasega Iijepo, sto li ugodno i milo. Uprimo svoje 06 u krv Kristovu i vidimo kako je ana dragocjena Bogu, jer se proli za spasenje nase i donese svemu svijetu milost obracenja."

A nama Hrvatima dodatni potica] trebaju biti rijeci Ivana Pavla

II: "Odluka vasih otaca da prihvate katolicku vjeru, vjeru koju su 127

Globalno znacenje primjera obojice Apostola izvrsno je vee u 4. stoljecu uocio ve1iki Sv. Augustin: "Ne govorimo 0 nekim nepoznatim mucenicima. Clas se njihov razlijegao po svoj zemlji i rijeci njihove sve do krajeva zemlje. Ovi su mucenici vidje1i sto su propovijedali. Slijedili su pravednost, ispovijedali istinu i za nju umrli." To su mogli jet su do kraja povjerovali svorne Ucirelju da "nema vece ljubavi nego zivot svoj dati za prijate1je svoje".1z takve ljubavi izislo je Pavlovo uvjerenje: "Meni je zivjeti Krist, a umrijeti dobitak. Valja mi se ponositi krizern Cospodina nasega Isusa Krista." Obojica su stalno imali na umu Isusovu opomenu: "Tko te udari po jednom obrazu, okreni rnu i drugi!" A kaka se ponijeti u slucaju "tko meni odsijece glavu"? Isus i na to za nas ima odgovor: "Blago varna kad vas - zbog menepogrde i prognaju i sve zlo slaiu protivvas! Ta progonili su tako proroke prije vas!" (Mt 5,U-I2). "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duse ne mogu ubiti. Bojte se vise Onoga koji moie i dusu i tijelo pogubiti u paklu!" (Mt IO,28).

Najbolja potvrda istinitosti tih RijeCi jesu sudbine Nerona te apostola Petra i Pavia zajedno s progonjenim krscanima. Car je zavrsio kao ludak koji pali sredisre i metropolu svojega globalnog carstva i pripisuje to teroristima, a Apostoli su usli u povijest kao heroji koji vatru Kristave Radosne vijesti uspijevaju prosiriti do kraja zemlje, odusevljavajuc] uvijek nove maratonce koji ce baklju eoandeoske olimpijade radosno i neustrasivo pronositi do

126

propovijedali i ispovijedali sveti apostoli Petar i Pavao, odigrala je glavnu ulogu u vjerskoj i graoanskoj povijesti vase nacije" (Govor na Znjanu u Spliru, 4- listopada 1998.). "Bastina je to koja obvezuje", istice Papa te potice da ostanemo "u tom savezu, koliko god vremena bila protivna".

Jer uzviseni poziv krscanina jest biti SV]EDOK i SV]ETLO u zgodno i nezgodno vrijeme.l

Spomendan mrtvih

- dan svetaca iii noc vjcstica?

128

Prvih dana mjeseca studenoga u cijelom kulturnom svijetu krscanske tradicije na poseban se nacin iskazuje ljubav i postovanje prema pokojnima. Taj pijetet prema onima koji su pred nama otisli s ovoga svijeta iskazuju i oni koji se ne osjecaju vjernicima. Radi toga je s razlogom uveden drzavni blagdan Dan mrtvih. Krscanski pak vjernici, kao "putujuCa Crkva", najprije svetkovinom Svih svetih slave "proslavljenu Crkvu", tj. sve poznate i nepoznate sveee koji su svojim iiv'otom u punini ostvarili Kristov poziv na svetost, te potom u svojoj ljubavi prema pokojnicima spomendanom Dusnog dana sjecaju se svih vjernih mrtvih.

S druge pak (duhovne) strane u suvremenoj zapadno] kulturi jos uvijek je velik broj sljedbenika raznih vradibina. Medu inim vrlo je rasiren obred koji se zove "wicca", To je mjesavina keltske poganske religije, americkog voodooa i razvodnjenog krscanstva, Taka, prema sada i kod nas dosrupnim reklamnim web obavijestima, u predvecerje posljednjeg dana listopada u mnogim je zemljama diljem svijeta sve u znaku proslave tzv. Noel vjestica, Taj dan, 31. Iistopada, dan je keItske nove godine originalnog naziva Samhain. Tada su druidi pod svetim hrastom zrtvovali iivotinje vjerujuCi da time oslobadaju zarobljene duse svojih pokojnih poglavito gresnih rodaka, Medutim taj je dan poznatiji u svijetu kao Halloween te oznacava i vjestieju novu godinu. N astao je naravno u Arneriei gdje se pretvorio u pravu maskeradu, vrlo je komercijaIiziran i sve se vise siri takoder i u tradicionalno krscanskim sredinama. I kod nas se postupno tako siri taj trend, osobito u nekim ienskim skupinama, da se namece kompleks zaostalosti svima koji nisu sprernni "dostojno obiljeiiti" taj

uvozni obicaj, a priredbe sa zastrasujucim svijetlecirn bundevama I29

u mnogim vrticirna i skolama nisu vise moda vee dio "odgojnog" programa.

Nije uopce dvojbeno koliko takve i slicne pomodne priredbe

(ne)mogu pornoci nasirn pokojnima, ili na iive dje10vati kao nekakav iivotni eliksir koji bi zastrasio i od nas otjerao smrt. "Jer (Gospodine) svi nasi dani prodose u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovrsismo godine svoje. Zbroj nase dobi sedamdeset je godina, ako smo snaini, i osamdeset; a vecina od njih muka je i nistavost: jer prolaze brzo, i mi letimo odavle" (Ps 90,9-ro). Tim rijeCima biblijska mudrost kroz psalrnistova usta pjeva 0 krhkosti covjekova bica. Smrt je neminovnost Ijudskog zivota i stoga je covjek spontano doiivljava kao nasilje i nepravdu, premda je Sveto pismo opisuje tek kao" (pre)let odavde". Medutim, "Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti zivih", kaie nam Knjiga mudrosti, nego je "davlovom zaviscu dosla smrt u svijet" (1,13; 2,24). Zato Katekizam Katolicke Crkvi uci da je zbog posljedica istocnog grijeha ljudska narav oslabila u svojim mocima te je podvrgnuta neznanju, trpljenju i vlasti srnrti (v, KKC,418). Bog dakle nije smrt ustanovio od pocetka, nego ju je, kaie Sv. Ambrozije, dopustio kao lijek. T u naizgled paradoksalnu tvrdnju tesko moze shvatiti suvremeni covjek zanesen najnovijim uspjesima genetike i zaveden njezinim obecanjima 0 skoroj (tjelesnoj) besmrtnosti. No besmrtnost je, kaie veliki Naucitelj, vise na teret nego na korist ako milost ne doskoCi.

Ta milost odnosno lijek, prema Bibliji, dana je Ijudima srnrcu, jer bi iivot ljudski, po Boijem planu osuden na dugotrajan trod i tesko uzdisanje, postao bijedan i nepodnosljiv, Smrt je kraj zemaljskog iivota. Katekizam Katolicke Crkve istice da je nas iivot odmjeren vremenom te je smrt, kao kod svih iivih bica na zemlji, normalan svrserak iivota. Ali Katekizam donosi i prevaian potieaj: "Taj vid smrti pridaje hitnost nasim zivotima: spomen na nasu smrtnost sluzi takoder da nas podsjeti kako

za ostvarenje svoga iivota imamo sarno ograniceno vrijeme" (KKC,lOo7)'

Krscani medutirn smrt ne doiivljavaju kaa tragediju, jer je njezina strahota pobijedena takoder jednom srnrcu - onom iskupiteljskom na kalvarijskom kriiu! Zato srnrt, kaie Sv. Ambrozije, ne treba oplakivati jer je ona uzrok opcega spasenja, niti od nje valja bjeiati jer od nje nije utekao niti je prezreo Sin Boiji, vee je cinom potpunog i slobadnog podlaganja volji Ocevoj promijenio njezino prokletstvo u blagoslov (usp, KKC, 1010). "Prema tome njegova je smrt iivot za sve. Oznaceni smo njegovom smrti; njegova je smrt pobjeda; njegova je smrt otajstvo; smrt je njegova godisnji blagdan svijeta" (Sv. Ambrozije). U to cvrsto uvjeren mogao je Sv. Pavao - ponesen zeljorn i odvaznoscu da se Krist uzvelica u njegovu tijelu, bilo iivotom, bilo smrcu - uskliknuti: "Meni je iivjeti Krist, a umrijeti dobitak!" (v. Fil 1,20-21).

Zato i mi u svjetlu Boije Rijeci, koja nam je upucena kao navjestaj radosti i mira, moiemo prepoznati i navjeStaj utjehe za ljudski bolne trenutke kad se sjecamo nasih pokojnih koji su nam bili bliski i dragi, ali takoder osjetiti ponos te u sebi ojacari nezaboravnu zahvalnost onima cija je smrt odnosno irtva vlastitoga iivota nama donijela slobodu i iivot. Evandeoska slika o psenicnom zrnu, kaje donosi rod tek nakon sto umre u zernlji, odnosi se najprije na samoga Isusa Krista, koji nas je spasio svojom otkupiteljskom srnrcu na kriiu i slavnim uskrsnucern. No Isusova je rijec upucena svima nama,jer On daje prednost onima koji su spremni nesebicno irtvovati svoj iivot, a onima koji Ijube sarno sebe porucuje da ce tako izgubiti svoj iivot, te nas ujedno poziva da idemo za Njim, To znaci njegovim putem, putem kriia i irtve,jer to je put koji vodi u iivot.

Te su Gaspodinave rijeCi dobile svoju potvrdu i u bogoljublju i u domoljublju. Neizbrojivo je mnostvo mucenika, koji su tijekom

131

13°

dvije tisuce godina krscanstva, svojom krvlju doista postali sjeme novih clancva Isusove Crkve. Colemo je takoder i mnostvo nase brace i sestara, koji su u slavnoj i krvavoj hrvatskoj povijesti od stoljeca sedmog do najnovijih dana irtvu vlastitoga iivota utkali u nasu borbu "za krst casni i slobodu zlatnu". Ovdje posebno trebamo istaknuti nase branitelje, koji su svoje iivote nesebicno posijali u hrvatsku zemlju, da bi njihova irtva urodila plodom slobode za sve nas, Ali takoder i sve one koji su Casno sudjelovali u Domovinskom ratu i na bilo koji nacin dali svoj doprinos uspostavi slobodne i demokratske Hrvatske.

No danas, naialost cesto, susrecemo potpuno nekrscansku misao da trebamo konacno prestati spominjati te irtve i "prebrajati grobove" te se moramo "okrenuti iivotu, buducnosti, Europi", itd. A Isus kaie: "Ako psenicno zrno, pavsi na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod" (Iv 12,24). Stoga, od tih rijeci, u ovom trenutku nasih velikih teskoca i stvarne ostavljenosti od tzv. velikog svijeta, koji za nas osim velikih rijeci nista nije ucinio, doista nema aktualnijeg poticaja i boljeg ohrabrenja. Uostalom, zar nas nije i Papa u Solinu 1998. na hrvatskom jeziku podsjetio da se bez zrtoe ne moze sagraditi nista veliko.'

U tom smisfu, da bismo ista zajednicki mogii graditi, potrebna je cijelom nasern narodu jedna posebna irtva. Naime, prirodno je i uobicajeno svuda u eiviliziranom svijetu da cinjenica smrti, dogadaj ukopa pojedinog covjeka te posjet groblju u prigodi sjecanja na pokojne, okupi ljude najrazlicitijih profila i uvjerenja, pa i idejno i ideoloski nepomirljive protivnike. Tako je i kod nas. No, ono sto najozbiljnije zabrinjava u nasern mentalitetu jest cinjenica da se tako tesko moiemo sloziti oko onoga sto znaci iivot i buducnost, da nikako ne uspijevamo postici konsenzus oko nasih nacionalnih prioriteta.

132 Stoga je moida i ovogodi5nji spomen na nase pokojne, prvi

u trecern tisucljecu, prigoda da se 0 tome zamislimo te se potrudimo uciniti irtvu koja ce biti prvi korak prema nasern boljitku. A ta irtva jest konacno medusobno pomirenje. Ne nasilno mirenje mrtvih, ill tzv. mijeianje kostiju, nego medusobno pomirenje nas zivih, A to cemo postici "Ciscenjem pamcenja", na koje nas je pozvao Papa vee u pripremi Velikogjubileja. Ono "od svih vjernika zahtijeva hrabri tin poniznosti, naime priznavanje propusta koje su pocinili oni koji su nosili ili nose krscansko ime" (Otajstvo Utjelovfjenja, II). To je vee u jubilejskoj godini za cijelu Crkvu ucinio Sveti Otac, a za Crkvu u Hrvatskoj nasi biskupi. Ami smo duini to ponoviti. Medutim vaino je da to isto ucine i nasa braca i sunarodnjaei koji nisu krscani. I od njih se dakle traii priznavanje krivnje i kajanje za sva zla uCinjena u proslosti te traienje oprostenja i prastanje drugima. Bez toga nece u nasern drustvu i u Domovini nikada "zavrstiti drugi svjetski rat". Mi se takoder medusobno moramo konacno sloziti oko nasih dubokih povijesnih podjela, ali onako kako je za nasu dobrobit, a nc kako odgovara nekirn svjetskim mocnicima.jer i 0 tome ovisi nasa buducnost!

Upravo zbog toga nije uopce potrebno da se bojimo nikakvih svjetskih sudova jer kao Isusovi ucenici vjerujemo te prihvacamo njegov nalog cia propovijedamo i svjedocimo svima da je jedino On "onaj koga Bog postavi za Suca iivih i mrtvih! " (Dj 10,42). U to je duboko vjerovao i to svjedocio i nas Blaieni Alojzije Stepinac, kojega nam je Papa istaknuo kao uzor i svjetionik za "plovidbu po moru" treceg tisucljeca. Zato, nema nam boljeg rjesenja nego da se ugledamo u njega, cija je irtva najbolja skola ljubavi po kojoj se Crkva i Domovina mogu nadati boljoj buducnosti za koju su zivjeli, irtvovali se i zivot svoj darovali mnogi nasi prijatelji, braca i sestre, kojima grobove kitimo cvijecern i palimo svijece u znak postovanja i zahvalnosti, s

molitvom da njihova irtva donese obilat rod. 133

(Bezjdusni (hez)dan?

- ili: 0 smrti u potrosackom drustvu

No, apsurd je suvremenog covjeka da u bijegu od smrti srlja - ravno u smrt: "neprilagodenom brzinorn", drogama, ubitacnim "ritrnom zivota", pretjeranom skrbi za tijelo - pri cernu i krscani zanemaruju opomenu Sv. pisrna: "Tko sije u tijelo svoje, iz tije1a ce ieti raspadljivost" (Ga16,S). Ipak, krscanin je u prednosti, ako je cvrsto oslonjen na Isusove rijeci: "Ja sam uskrsnuce i iivot: tko u mene vieruje, ako i umre, iivjet ce" (Iv 11,25). Dakle, nakon sto je Isusovom srnrcu pobijedena smrt, cak i kad nam nad grobom srce usred grudi "vene zbog dragih liudi", smrt ne treba oplakivati, kako naglasava Sv. Ambrozije. T akoder, "od smrti ne valja bjezati'', ne sarno zato sto joj nitko ne moie izbjeci, nego "jer od nje nije utekao niti je prezreo Sin Boiji".

U mnogim je kulturama stovanje pokojnika sve do modernog vremena bilo gotovo dio coviekove svakodnevice. Danas se pak taj pijetet osobitim kolektivnim manifestacijama javno izraiava barem jednom godisnje. To je fenomen koji se svojom znakovitoscu ponavlja prvih dana mjeseca studenoga. Povrsnu bi promatracu taj muving oko mrtvih mogao izgledati kao jednokratna "karitativna pornoc" pokojnima, nakon cega ih ostavljamo njihovoj sarnoci, da bismo ih posjetili dogodine na isti dan. Pokusajmo iskreno razrnisliti ima li u tome moida ipak zrnce istine. Je li to mozda znak necega sto se obicno naziva "bijegom od smrti", pri cemu ipak u tzv. trci za iivotom uspijevamo zadrzati i "korektnost prema mrtvima"?

Ispunjen takvom vjerom i apostol je Pavao uskliknuo: "Meni je zivjeti Krist, a umrijeti dobitakl" (Fil I,2I). U takvu raspoloienju moguca je, goloj Ijudskoj logici i suvremenom potrosackom mentalitetu neshvatljiva, cak i iudnja da se covjek po smrti sto prije sjedini s Isusom koji je za nas umro te da to smatra ne sarno "boljim nego kraljevanje svom zemljom" vee stovise "casorn svoga rodenja". Tu ielju iskazao je Sv. Ignacije Antiohijski u Poslanici Rimljanima. Nakon 8tO je osuden da u rimskoj areni bude bacen iivotinjama (gdje je poslije za cara Trajana 107. podnio mucenistvo), on koristi svoj rimski "ViP-club", tj. veze i poznanstva u metropoli ondasnjega globalnog carstva, rnoleci ih da NE INTERVENlRAJU(!) za njega. "Pisem svim Crkvama i porucujem svima da rado umirem za Boga ako me vi ne sprijecite. Pozivam vas da mi ne iskazujetesvoju naklonost u nezgodan Cas."

Doista, sjajno svjedocanstvo. Ono je snaian dokaz da je rnoguc drukciji pogled na smrt. To potvrduje i primjer Sv. Karla Boromejskog. On je, nezadovoljan skicom srnrti kao kostura s kosom u ruci, od slikara zatraiio da je prikaze kao andela sa

135

Cinjenica je naime da je danas smrt uglavnom tabu tema. VeCina Ijudi, premda se stalno na bezbroj nacina suocavamo s gubitkom iivota, izbjegava taj doiivljaj "uzivo", Slikovni mediji, unoseci svakodnevno u nase domove lokve krvi, gomile ranjenih i hrpe leseva, izazvali su kod suvremenog covjeka neprirodnu zasicenost i ucinili ga ravnodusnim prema stvarnosti umiranja, dok se ona nalazi u virtualnoj sferi. Time su se strah i potreba bijega od konkretnog doiivljaja i dogadaja smrti jos pojacali, Smrt danas obicno nije ocekivan zavrserak (starackog) zivota, nego najcesce iznenadan i sokantan (pa time i nepozeljan) dogadaj, jer uglavnom dolazi kao posljedica nesrece iii teske bolesti te pogada sve bez obzira na dob, snagu, izgled, raspoloienje, ugled u drustvu i bankovnu moe. Stoga je i danasnjern covjeku, premda je sklon odbacivanju stare simbolike i ikonografije, bliska predodiba smrti kao kostura koji nemilice kosi sve oko sebe,

134 kako je prikazivana na srednjovjekovnim ilustracijama.

zlatnim kljucevima u ruei. Danas, bez sumnje, 0 stavu prema iivotu i smrti ovisi hoce Ii svijet biti provalija bez dna koja ce nas bezdusno gutati kao bezdan vodu iii pak mjesto osrnisljenog suzivota u solidarnoj radosti, u nadi putujuci prema nebeskoj domovini (usp. Ft13,20).

Jer, vjera u vjecni iivot oslobada nas od svih neizvjesnosti i straha pred buducnoscu. Cini nas radosnim svjedocima nade, koji i najveca polja ocaja uspijevaju preplaviti evandeoskim optimizmom.

(S)martinje(ction) ... - ili pobjeda svetosti?

Od uremenajoi odKrista, usporedno s Njegovim propovijedanjem te s naviiestanjern koje su nastavili apostoli i prvi krscani, sve do nas na pocetku trecega krscanskog milenija, rame uz rame s evangelizacijom stalno su "trcali'' ostatci ili protagonisti poganskog mentaliteta i obicaja, Nase je drustveno i kulturno okruienje time posebno obiljeieno u posljednjih dvanaestak godina. Naime, tek je slabljenjem "ieljeznih reset(ak)i" ideoloske cenzure u (sada) tzv, tranzieijskim zemljama koncem prosloga stoljeca doslo do masovne potraznje ze najrazliCitijom duhovnom robom iiroke potrofnje koja je na tzv. krscanskom Zapadu uvijek imala dobru produ. Dok je pucanstvo s istocne strane (virtualnog i stvarnog) "Berlinskog zida" (osirn potajnog stovanja vjerskih simbola), javno moralo obiljezavati uspjehe svojih petoletki, masovno se razgibavati na sletovima i triati Hafete, na trulom Zapadu mase su bez razlike uiivale u svecanirn proslavama crkvenih blagdana, ill na Halloween-partyjima, iii na koncertima slobodarskog sex-drugs&rock 'n 'roll ozracj a.

Sada pak u ozracju slobode i mi imamo visesezonsku "Ezoteriku croatiku"; svojim velikim satelitskim tanjurima hvatamo desetke stranih tv-kanala koji obiluju ne sarno filmskim "erotskim" i ostalim soft maratonima, nego i bogatom ponudom najtvrde produkeije; glazbeno trziste nudi sve sto postoji, a koncerte uzivo spasavaju nam svjetski davno umirovljeni rock pojedinci i skupine, Buduci da say taj biznis evate u drusrvu u kojem je gotovo 90 posto katolika, ocit je njihov doprinos integraciji Hrvatske u "napredan svijet".

Dakle, i kod nas, osobito U ovirn zirnskim mjesecima, kao

pratnja slavlju brojnih blagdana prema crkvenom kalendaru, 137

od uocnice Svih Svetih (preko Martinja i Nikolinja) sve do Bozica, traje promidzbeno jako ubrizgavanje u javnost ("smart injection") raznih novopoganskih obicaja i obreda. Tako se Svi Sveti i Dusni dan medijski svode na magijske priredbe s bundevama i ienskim sexy-viesticama. Martinje obiljezavaju prezderavanje i oblokavanje, kao vid zazivanja "blagoslova" (od kojega cudnog boga?). Nikolinje se pretvara u krampusarije kojima se tepa Vragu u ielji da ga se ucini simpaticnim. A tu je i anripedagosko darivanje "zlarne sibe" neposlusnirna. I, na kraju, Boiic, Cije je ozracje vee prilicno zagadeno rasipnistvom i manijom sopinga,

Naravno, sve to rnoze izgledati tek kao bezazleno pomodarstvo. Ali, premda je moda prolazna, ipak svaki trend traje dovoljno dugo da u mnostvu prouzroci mnogo zla, a kod pojedinaca postupno prijede u stil zivota, postane navika, dakle druga narav.

- Halloweena, koja umanjuje znacenje krscanskih svetkovina Svih Svetih i Dusnoga dana. Uoci Svih Svetih, 31. listopada i na samu svetkovinu, mladi su katolici na ulicama dijelili letke na kojima je predstavljena kampanja "Holy wins" (Svetost pobjeduje), kojom se ieli suprotstaviti kulturi rnraka i srnrri i podsjetiti na krscansku vjeru u vjecni zivot,

Svetost je uvijek u sluzbi iivota. Tko je na njegovoj strani,oa kraju uvijek pobjeduje. 5to cemo mi uciniti?

Valja dakle da i kod nas krscanska tzv. sutijiva uedna jasno i javoo iznese svoj stay i ielju da se od krscanskih blagdana prestane javoo praviti ruglo.Jer na kraju moie ispasti da nekolicina izopacenim sklonostima terorizira vecinu, Treba posvjedociti da Sv. Martin nije bio ni "nemilosrdni filantrop" ni burzovni mesetar, nego vojnik-casnik evandeoski osjecajan prema siromahu; da Sv. Nikola nije nikakav svetac-naivac - crkvena verzija Djeda Mraza koji zapravo i ne postoji, sto vee i djeca znaju - te da ne postoji nikakav sift Satan u liku "krampuseka"; da je manija kupovanja i darivanja 0 Bozicu zapravo "shopingitis cronica et acuta" - najnovija potrosacka bolest Ciji se virus prosirio i u Hrvatskoj; te, na kraju, da je sve to suprotno i skromnosti Isusova rodilifta i tajni dogadaja koji traii najdUblji poklon zahvalnosti, jer je Nebo u najvecoj jednostavnosti sislo na Zemlju.

Nedavoo je Katolicka crkva u Francuskoj pokrenula niz pothvata

138 kako bi se suprotstavila iz SAD-a uvezenoj proslavi Noci vjestica

139

Krscanski "talibanizam"

(iIi: spremnost na zrtvu ljubavi)?

ljudi mogu postici vjecno spasenje", S tom su odlukom posli k najvecoj muslimanskoj diamiji u Jeruzalemu, tzv. Omarovoj diamiji te potom do gradskog vjerskog upravitelja, kadije. U njegovoj su dakle kuci sasvirn slobodno i smjelo poceli govoriti o prvenstvu spasonosnog Kristova nauka pred onim 8to ga je uveo Muhamed.

Sasvim je razumljivo da se masa nazocnih silno rasrdila na propovjednike Evandelja te da je kadija odmah nastupio kao sudac zatrazivsi od Nikole i njegove subrace da "odstupe od buntovne krscanske sekte" .jer ce ako to ne ucine morati umrijeti. BuduCi da su misionari ostalj postojani, bili su osudeni na smrt, nakon cega su tri dana trpjeli najstrasnije muke. Potom su pred gradanskim sudom ponovno izjavili da je Krist Sin Boiji. Nakon izrieanja smrtne presude, rnnostvo ih je sasjekIo macevima, bacilo na lornacu i raznije1o, "da njihov pepeo krscani ne bi moida sacuvali i stovali".

Tako je rijeCima izApostolsk()g pisma kojim se podjeljuju svetacke pocasti Nikoli Tavelicu i njegovim drugovima mucenicima, papa Pavao VI u lipnju I970' odao pohvalu i preporucio nasljedovanje njihove kreposti postojanosti, Na velikoj svecanosti u Rimu, pred vise od 20.000 hrvatskih hodocasnika iz eijeloga svijeta, Papa je dakIe sibenskog franjevca Nikolu, potomka stare hrvatske plemicke obitelji Tavelica, pr()glasio svetim, sto je izazvalo golemo odusevljenje medu hrvatskirn katolickim vjernicima u domovini i u iselienistvu. Nairne, usprkos Cinjeniei da je nas narod tijekom svoje casne ali i krvave proslosn u borbi "za krst casni i slobodu zlatnu" imao mnostvo divnih primjera krscanskog svjedocanstva, Nikola je bio prvi Hrvat podignut na cast oltara za stovanje u cijdoj Katolickoj erkvi.

No ipak je, u isto vrijeme, krenula lavina rasprava, koju je, kao svojevrstan aduocatus diaboli post festum, potaknuo

dio intelektualne javnosti. Jedni su naime Nikoli Tavelicu 141

Nedavno je reporter Vecernjeg lista, Libanoriac Hassan Haidar Diab, koji vet dva desetljeca iivi u Zagrebu, obucen u tradicionalnu arapsku nosnju, jednog subotnjeg prijepodneva prosetao sredistern hrvatske rnetropole predstavljajuCi se kao "Seik Hassan iz Saudijske Arabije". Rezultat svoje tajne akcije "Arapin u Zagrebu", u kojoj nye irnao nikakvih neugodnosti osim sumnjicavih pogleda i zbunjenosti u MeDonald'su, kao dojmove objavio je u novinama ss zakljuckom da se Zagrepcani ne boje muslimana.

Odnos izmedu muslim ana odnosno Arapa i krscana trenutno je posebno aktualan. Jer neugodnosn koje nakon rujanske tragedfje u New Yorku doiivljavaju u SA1)-u i Europi pripadniei arapske kulture i islamske vjere, doista ozbiljno poticu na razmisljanje. U toj dramaticnoj atrnosferi, premda su korijeni sukoba u gospodarskim interesima a razlozi politicke naravi, vjera se sve vise stavlja u prvi plan. Stoga nije tesko zamisliti kako bi se danas proveo americki krscallski misionar npr. u Kabulu, ili pak afganistanski islamski na Manhattanu.

No u ovom mjesecu poseban krscanski potieaj na prornisljanje tih odnosa, poglavito terna suzivota, vjerske tolerancije i multikulturalnosti u nasern drustvu, jest blagdan Sv. Nikole Tavelica, sveea Katolicke erkve, koji se slavi I4. studenoga a koji je ujedno zastitnik vojne kapelanije u Puli. Nairne, Nikola Tavelic je, zajedno s jos trojicom franjevacke subrace, mucenicku smrt podnio upravo u muslimanskoj stedini. I to u samom Jeruzalemu, upravo na blagdan koji je poznat po nazivu 'Kurban Bajram'. Oni su naime u svojemu odusevljenju bili odlucili otvoreno posvjedoCiti za Krista, javno propovijedati i tumaciti njegovo

140 Evandelje, uvjereni da se u njemlJllnalazi blago is tine i put kojim

predbacivali gotovo nekakav, aktualnim jezikom receno, "krscanski talibanizam" i neprornisljeno srljanje u sigurnu srnrt, pri cemu su se Nikola&drugovi poput kamikaza zaletjeli u jeruzalemske "nebodere". Drugi su pak sam tin kanonizacije smatrali preuranjenim jer da se njirne provocira (nase) muslimane. Ovdje medutim valja istaknuti da upravo spomenuto Apostolsko pismo istice "slavno svjedocanstvo postojanosti" Nikole Tavelica i trojice njegove subrace, "kojima se ponosi ponajprije Franjevacka redovnicka obitelj, a s njom i Citava Crkva"! Jer rijec je, kako se navodi, 0 Ijudima divnih vrlina duha, koji su bili hrabri i postojani u podnosenju smrtnih muka i koji su "posvetili zrvot na korist vjernika, a i tome da druge narode, osobito islamski svijet, privedu krscanskoj vjeri i bogostovlju".

Sve je to pak bilo receno i dogadalo se u vrijeme jakog poslijekoneilskog zamaha vatikanskog zauzimanja za ekumenizam i dijaloga s nekrscanskim religijama, time se dakle iskljucuje svaka mogucnost nesmotrene geste, jer je upravo Svetoj Stolici i Papi potpuno strano bilo kakvo nepromisljeno zalijetanje. Isti dokument naglasava upravo Nikolin 0prez i painju, kad navodi da su se braca, prije odlaska k 'Omarovoj dzamiji', dugo savjetovala "s razboritim i mudrim ljudima, da ne bi pocinili nesto sto se protivi istini i duinoj ljubavi prema svakome",

Stoga je zanimljivo da su upravo muslim ani proglasenje toga Nikolina "tvrdoglavog zalijetanja" svetoscu, primili dobronamjerno. Zastor J er u njegovu postupku nije bilo nikakve mrinje prema njima. Upravo suprotno, bio je voden i nosen sarno ljubavlju da im, po primjeru. svetog Utemeljitelja, navijesti Isusa Krista kao Spasitelja. Osim toga Nikolin navjesta] nije bilo nikakvo agresivno nametanje Evandelja "ognjem i macem", nego, kao sto je i danas, sarno ponuda koju svatko moze prihvatiti ili odbaciti, Kao sto se uostalorn i Isusu dogodilo. Stoga postupak

142 Sv. Nikole Tavelica i tolikih krscanskih mucenika, vjernih

svjedoka lsusove Radosne vijesti, valja shvatiti najprije kao njihovo ozbiljno prihvacanje zadace: "Podite dakle i ucinite mojim ucenicima sve narode krsteci ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" (Mt 28,19) te takoder kao znak cvrste vjere u ispunjenje Kristovih rijeci: "Tko izguhi svoj zivot poradi mene, taj ce ga spasiti" (Lk 9,24).

U tom kontekstu valja razumjeti i aktualne globalne sukobe, osohito rastucu netrpeljivost izmedu islama i krscansrva, (poglavito tragicna zbivanja u Nigeriji, koja mediji potpuno ignoriraju}, pri cernu kao da se izvana potencira poistovjedvanje muslim ana s "talibanskim terorizrnom" a krscana s "krizarskirn kanibalizmom". Zato su iskreni humanisti i prijatelji svake prave vjere odmah osudili veliki gaf talijanskog premijera Berlusconija o "nadmoci zapadne civilizacije nad Islamom". Tako je kardinal Ratzinger istaknuo da toj temi valja prici s duznorn osjetljivoscu, razboritoscu i medusobnim postovanjem, rekavsi cak da bismo, gledamo n sa staialista takozvane 'superiornosti', onda mogli "konstatirati da je stoljecirna islamska kultura hila superiorna cak i nad krscanskom". Stogaje i Sv. Otac, tijekom svoga boravka u Kazahstanu, ocito nimalo slucajno upravo u vrijeme bujanja glohalne krize, izjavio: "Ponovno ielim istaknuti postovanje Katolicke erkve prema islamu, ali autenticnom islamu, onome koji moli i zna biti solidaran s onima kojima je to potrebno. Svi vjernici trebali bi ujediniti napore kako Bog ne hi nikada postao taoeem Ijudskih ambicija. Mrinja, fanatizam i terorizam profaniraju Bozje ime i iskrivljuju autenticnu sliku covjeka." A znakovit je u tom smislu i najnoviji postupak hivseg pakistanskog ministra, krscanina Juliusa Salika, koji je odlucio muslimanski sveti mjesec Ramazan provesti zakljucan u kavezu. Time muslimanskoj vecini u Pakistanu zeli pokazati da se krscanska manjina solidarizira s njima i da krscani ne mogu utjecati na

Amerikance da prestanu bornbardirati Afganistan. 143

Jer, U ovoj trenutno veoma zamrsenoj situaciji u svijetu, u kojoj se ipak tocno zna i tko pije i tko placa, najnoviji napadi na krscanstvo vrlo su znakoviti. Duhovnim ocima gledano nije nernoguce vidjeti da vee sutra na udar moze doci islam, ana kraju i vjerno iidovstvo. Izgleda naime kao da je zapocet proces (svojevrsna negativna evolucija) korjenitog sukoba menu religijama, tocnije medu trima "vierama Knjige" (krscanstvorn, islamom i iidovstvom), koji bi na kraju trebao rezultirati globalnom zabranom tj. ukidanjem svih vjera i religija, s optuzbom da su uzrok "sukoba civilizacija".

Valja stoga sve uciniti da u medureligijske odnose ne unose kamen smutnje i razdora ani koji ne priznaju transcendenciju i kojima vjera nista ne znaci, ili ani kojima je kap nafte vrjednija nego barel krvi! U tome nam velik poticaj moze biti primjer svetosti i radosnog svjedocenja Sv. Nikole Tavelica, jer svetost je temelj i najprikladnije obiljeije Crkve, a radost u ljubavi prema Bogu i bliinjemu je temeljna odlika krscanstva.

Simbol krscanstva je riba, a iivot je kao rijeka.Jaka struja, virovi, brzaci i slapovi - to je struja, duh i mentalitet ovoga svijeta. Krscaninov je poziv put k Izvoru, a to znaci da on mora, kako bi dosao do cilja - plivati protiv struje! Jer sarno mrtva riba pliva nizvodno!

Krscanski ziuot

(N e }moguca svetost

- U "organiziranom ludilu"?

144

Dvadeseto stoljece motce se oznaCiti kao vrijeme politike organiziranog judi/a, prisilne utopije i megaumiranja. Ratuna se da je tijekom njega ubijeno vise od I75 milijuna !judi s predumiiljajem u politicki motiviranim pokoljima totalitarizama boljseviz.ma, faiizma i nacionaisocijalizma - tako je upravo minulih stotinu

godina opisao arnericki politicki analiticar i pisac Zbigniew Brzezinski u svojoj knjizi "Izvan kontrole". Da apsurd bude yeti, ta zastrasujuce mracna brojka rezultat je odnosno bilanca posljednjih 36.500 dana drugog tisucljeca, razmjerno kratkog razdoblja ljudske povijesti koje je vrlo cesto osudivalo mracnu proilost, te koje su ljudi, kako istice spomenuti pisac, ispunjeni golemim optimizmom zbog rastuce vjere u znanstvenu revoluciju, docekali kao "pravi pocetak Doba razuma":

Znamo iz povijesti da vrijeme varljive nade i vjere u iluzije nije trajalo dugo. Ubrzo je goll "razum" pokazao dark side svoga dvolicja, 6ji anti-trijumf Brzezinski opisuje kao razdoblje "najkrvavije i mrinjom najispunjenije u povijesti covjecansrva, stoljece halucinatorne politike i cudovisnog ubijanja" pri cemu je "okrutnost institucionalizirana do nevjerojatnih razmjera, smrtnost organizirana poput masovne proizvodnje'', Stravicnost te istine pojacava Cinjenica da ubijanje nikad u povijesti nije bilo tako globalno (prernda se nije tako zvalo), a sve je provodeno "u ime oholo iracionalnih ciljeva". eiji je to pak "razum" bio, otkrivaju neke druge knjige.

A krscanski vjernik, stojeci i na pocetku treceg tisucljeca sa I45

starom zadacorn da bude "svjetlo svijeta", ponizno zagledan u otajstvene dubine RijeCi Boije nastojifrekvencij'om Srca uhvatiti spasonosnu orijentir-poruku Vjecnoga, davno nam odaslanu impulsima Svetoga pisma. Jer pocetak i ovoga novog tisucljeca - koje je na globalnoj medijskoj [eiti u halucinogenom bunilu milenijskog zanosa takoder zaceto izmedu (oca) "Razuma" i (rnajke) "Utopije" - stravicno nalikuje starijem bratu jer je rodeno (nakon rocno osam mjeseci i jedanaest dana) kao nakaza, premda je potom "krsteno" privlacnim dvoimenom - Beskrajna pravda. Papa Ivan Pavao II u svorne apostolskom pismu Novo millennio ineunte (Ulaskom u novo tisucljece) posvjescuje nam da se to novo razdobIje "otvara pred Crkvom kao siroki ocean na kojem se moramo upustiti u pustolovinu". Zato je kao moto svoga pisma uzeo Isusov poticaj Apostolima i Petru: "Due in altum!" (Izvezi na pucinul] (Lk 5,4). SagledavajuCi medutim svijet u ejelini, koji je slicniji gIobalno umreienoj ernoj kroniei nego uzburkanom oeeanu, doista se poziv krscanina danas cini najvecim avanturizmom. Ali krscanin zna da ne smije odustati, jer je pozvan i poslan u svijetu biti evandeosko svjetlo, sol i kvasac - u zgodno i nezgodno vrijeme. A za istinsko i radikalno evandeosko svjedocenje nema niti ce biti povoljnih okolnosti. Ipak, mi ne sustajemo, jer racunamo na Kristovu pomoc, On nam je cvrsto obecao da ce biti s nama "u sve dane - do svrsetka svijera" (Mt 28,20). Zato danas, zagledani u buduce vrijeme s pouzdanjem u Isusovu rijec, moramo biti svjesni Njegove opomene: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikIadan za kraljevstvo BOije" (Lk 9,62). A kada je Kraljevstvo u pitanju, istice Papa, "nema vremena za obaziranje unatrag, a jos manje za mirovanje u lijenosti". Zato on klice: "Krenimo naprijed s nadom!"

DakIe: "Due in altum! Ta rijec danas odjekuje za nas i poziva

146 nas da se zahvalno spornenemo proslosti, da zivimo gorljivo

sadasnjost i da se s povjerenjern orvorimo buducnosti: Isus Krist [u/er i danas istije - i uuijeke (Heb 13,8)" - odjekuje Papina rijec za nas. Ali sto znaci, u svjetlu rnracnog opisa 20. stoljeca, to Papino zahvalno spominjanje proJlosti? Stovise, potrebno je, pojasnjava sam Papa, da damo slavu Bogu jer je IOU svim stoljecima, a osobito u stoljecu koje smo ostavili iza sebe", dao "svojoj Crkvi veliko mnostvo svetaca i mucenika", Zato je upravo svetost - koja se, kaze Papa, "kao nikada prije, ocitovala obiljeijem koje najprikladnije izrazava otajstvo Crkve" (v, NMI, 7) - "perspektiva u koju treba smjestiti citav pastoralni hod", dapace "upravo svetost ostaje vise nego ikad pastoralna hitnost" (NMI,30).

Zasto Papa istice upravo svetost, kad je ona suvremenom mentalitetu moida pomalo nedejiniran pojam? Zato sto, pise Papa, i ljudi nasega vremena "traie od danasnjih \jernika ne sarno da govore 0 Kristu, vee da im ga na odreden nacin ucine vidljivim". A upravo je to zadaca Crkve odnosno Isusovih ucenika: odraiavati Kristovo svjetlo te uiiniti da njegovo lice zasja i pred narastajima novoga tisudjeca (v, NMI, 16). Nasa je zadaca dakle da prihvatimo i usvojimo radikalan Isusov poziv Govora na gari:

Budite saurieni kao ito je saorien Otae vaS nebeski.' (Mt 5,48). To pak znaci, naglasava Papa, da bi za nas, koji smo po sakramentu Krstenja istinski usli u Boiju svetost, "bilo besmisleno zadovoljiti se iivotnom prosjecnoscu ziveci pod znakom rninimalisticke etike i povrsne religioznosti" (v, NMI, 31).

Put je svetosti teiak, ali je ona ipak ostvariva. Ono veliko rnnostvo iz Knjige Otkrivenja, "sto ga nitko ne mogase izbrojiti, iz svakoga naroda, i plernena, j puka, i jezika" a koji svecano odjeveni "stoje pred prijestoljem i Jaganjcem" (Otk 7,9), dokaz je da je moguce ostvariti svetost. Prvi su sveci uglavnom bili mucenici (gre. martyros = svjedok), no ad vecine se Kristovih ucenika ne traii krvavo

mucenistvo, nego najcesce "vjernost u malom" i svakodnevnom, 147

sto takoder zna biti resko te dugotrajno mucenicki dosadno i monotono. Premda je, prema najnovijem popisu svetaca Karolicke crkve, sarno 6.538 onih koji su sluzbeno kanonizirani, neusporedivo je vece rnnostvo nase brace i sestara koji su kroz dvije tisuce godina krscanstva svojirn iivotom na razne nacine posvjedocili istinsku vjernost Kristu i njegovoj Crkvi.

Njihova irnena i primjeri iivota, nazalost, (u) suvremenim medijima ne znace apsolutno nista. Sveci modernog vremena postali su sportasi, pjevaci, glumei i manekeni. Oni su zapravo i jedini uzori vecini mladih. Idoli su vjestorn reklamnom kampanjom podvaljeni umjesto ideala. Zato su mladima mnogo bliskiji npr. Rambo i David Beckham od kardinala Step inca te Lara Croft i Britney Spears od Majke Terezije. A kad bi bolje upoznali iivot svetaca vidjeli bi da su Franjo Asiski, Nikola Tavelic, Maksimilijan Kolbe i toliki drugi, mnogo privlacniji terminatori (naravno bez oruija) od vee razvikanih globalnih snagatora ili Ijepuskastih lutaka. Jer nije fica onaj sto se spusta niz vodeni tobogan, vee je junak tko uzvodno pliva! Krscanski herojski svjedoei demantiraju Rambovu maksimu "If you are in war, you must be war." Sveci dakle dokazuju da se u ratu ne mora biti rat! Tako Sv. Franjo nije zavijao s uukouima, a Sv. Antun Padovanski je propovijedao cak i ribama.

Na pragu smo treceg tisucljeca. Bill Clinton je koneem listopada u Rimu izjavio da ce borba protiv terorizma u cijelom svijetu "dati dusu 21. sroljecu"! Vee je, osim toga, po mnogocemu ocito da krscane u buducnosti ceka teika utakmica. Potreban nam je stoga jak trening i dobra kondicija.jer, kao sto je za Sv. Maksimilijana Kolbea receno da je spasio cast 20. stoljeca, tako ce U ovom stoljecu biti potrebno jos vise krscanskih zvijezda koje ce mnostvu izgubljenih biti siguran orijentir, a eijelom stoljecu, da bi uopce opstalo, udahnjivati evandeoski duh.

148 Krist jednom stade na ialu, traza: ljude za velika djela, prvi je stih

dobro poznate duhovne pjesme koja se pripisuje papi Vojtyli. Krist i danas medu nama traii takve ljude, svjedoke svoje Ljubavi. Odazovimo se. Krenimo naprijed sa nadom!

149

Hrabrost u pozivu!

Otkud i zbog cega takva negativna "evolueija" krscana od onih Cija bi dobra djela Ijudi trebali vidjeti i slaviti Gospodina, do bezlicnih, dosadnih i tuznih vjernika? Po De Rougemontu dosada odaje "slabljenje ili gotovo potpuno utrnuce osjecaja osobnog poziva", Tu smo na tragu dijagnoze: razlog takvog stanja medu krscanirna i s krscanima jest - kriza osobnog poziva! Uzrokovana opcom materijalizacijom i hedonizacijom iivota te velikim drustvenim krizama.

"Ko oblak. jutarnji ljubav je vasa, ko rana rosa koja nestaje", kao da starozavjetni prorok Hosea prekorava upravo danasnje krscane. Tako je slaba postala nasa vjera. Utonuli smo zajedno s drugima u "ideologiju prosjeka" kojoj je eilj sarno postizanje odredenog iivotnog standarda i "koja nam se sve vise namece, zavodi nas i udaljuje od onoga sto je bitno", precizno definira kardinal Ratzinger. Zbog toga je nestalo svetog zanosa i optimizma.Jer "gdje ti je blago, tu je i tvoje srce", kaze Isus. Zato, valja nam oiivjeti svijest 0 velicini nasega krscanskog poziva i poslanja. Oiivjeti svoju vjeru! "Vjera nam daje radost", a "radost je temeljni element krscanstva, Kada Bog nije s nama, svijet je pust, dosadno je i nicim nismo zadovoljni" (Ratzinger).

I suvremenom krscaninu mogu po mnogocernu biti snaian potieaj i svjedocki uzor starozavjetni Abraham, kao putnik i selilac, te novozavjetni "financijas" - earinik Matej. Obojica su fantastican primjer hrabra i temeljita odgovora na Boiji poziv. Abraham je na Boiju rijec krenuo na dalek put u tud i nepoznat kraj jer, kako nam opisuje Sv. Pavao, "u nadi protiv svake nade povjerova ... nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojacao davsi slavu Bogu, posve uvjeren da on moze uciniti sto je obecao," A Matej na Isusovu rijec "Podi za mnom!" odmah ustade iz earinarniee, priredi Isusu gozbu i postade njegov ucenik,

Po njihovu primjeru, s punim povjerenjem u Gospodina, mi

bez straha i kompromisa danas moramo imati hrabrosti ustati 151

Svojedobno je u njemacko] pokrajini Bavarskoj, koja se smatra krscanskom odnosno katolickorn, regionalni sud donio presudu da se iz skole izbace raspela, tj. krizevi, Sud je time "pozitivno" odgovorio na tuibu jedne nekrscanke, koju, kako je navela, kriz provoeira odnosno vrijeda njezin ne-krscanski osjecaj. Znakovito je takoder da su mnogi krscani-katolici tu presudu prihvatili kao potpuno ispravnu, u skladu u novim "europskim srandardima". No to uopce nije cudno kad se taj sluca] sagleda u okviru novog mentaliteta na tzv. krscanskom Zapadu, da oni sami - krscani - svojim zivotom uopce ne smiju provocirati svoje sugradane koji nisu krscani, kako se ovi ne bi osjetili ugrozeni.

I doista, krscani su - kojeg Ii apsurda! - rijetko gdje u svijetu izvana prepoznadjivi! Usprkos najvecoj zadaci i najuzvisenijem pozivu koji je Bog po Isusu mogao povjeriti covjeku: "Vi ste sol zemlje! Vi ste svjetlo svijeta!" (v, Mt 5,I3-14). Stoga je, nazalost, bolna istina da je mnogo krscana, a malo krscansrva, Zato su toliki intelektualci ne-krscani govorili 0 "vrijednosti krscanstva i nevrijednosti krscana", Tako je, navodno, i veliki Gandhi, premda je bio potpuno odusevljen Kristom, odustao od krstenja upravo zbog krscana, koji su, kako se slikovito izrazio, poput kamena koji 2000 godina stoji u moru, a kad ga izuadii i razbijei, unutra je suh. U tom smislu gotovo bi se moglo govoriti 0 dosadnim krscanima. A dosadan krscanin, nije pravi krscanin! Cini se kao da smo vet u epohi koju je predvidio genijalni Berdjajev, u kojoj se "centar teiine iivota premjesta iz duhovne sfere u materijalnu ... Ne erkva, vee burza postala je sila, koja gospodari i regulira iivotom. Ni za kakve svete simbole nece se vise siroke mase boriti i umirati. Ljudi ne iive vise od sporova 0 religioznim dogmama, ne uzbuduju se toliko tajnama boianskoga zivota, kao u starinska

IS0 vremena. Oni se smatraju slobodni od svetog bezumlja."

protiv ideologije prosjeka (jer pozvani smo na mnogo visel) i protiv svega sto suvremeni svijet smatra normalnim i mudrim, jer, po rijeCima Sv. Pavla, "ludo Boije mudrije je od ljudi i slabo Boije jace je od ljudi" (I Kor 1,25).

Sv. Otac Ivan Pavao II \l2digao nam )t kao wzor i putokaz blaienog Alojzija Stepinca, rekavsi za njega da svojemu narodu pruza svojevrsni kornpas da bi se znao orijentirati. Njegov svetacki lik, istice Papa, za sve pak "predstavlja tocku oslonca u koju valja upirati pogled da bi se njome nadahnjivali i na nju oslanjali. Njegovim se proglasenjern blaienim pred nama pokazala, imajuci pred ocima minula stoljeca, borba izmedu Evande1ja i Protuevandelja, koja zahvaca cijelu povijest." Ta je dakle borba aktualna i danas na pocetku treceg risucljeca. Stoga je upravo svetacki Stepincev lik itekako aktualan danas kad lice svijeta dobiva nove globalne obrise,jer je postao veliki znak te borbe.

Zato i opomena svetog Ignacija Antiohijskog prvim krscanima:

"Nemojte brbljati 0 Isusu Kristu a ceznuti za svijetom'', odjekuje do danas, jer Isus od svojih ucenika traii da budu hrabri u svome svjedocenju. Isus i od nas trazi neustrasivu stepincevsku odvaznost u ljubavi prema Bogu i bliznjernu.Isus trazi mnogo. Tko za Njim krene dobiva sve!

Pastir "globalnog ovcinjaka" - Bog iii bomba?

Mnoge evandeoske slike i usporedbe, kojima se lsus sluzio da svojim suvremenicima pribliii spasonosnu poruku Radosne vijesti, danasnjern su tehniciziranom i 01l line mentalitetu ne samo potpuno nerazumljive i strane nego ga iritiraju te ih smatra dijelom (srednjovjekovne) zaostafe ikonografije. Medu takvim "nedemokratskim" prispodobama posebno se istice slika svijeta kao ovCinjaka, u kojem Isus kao pastir sa staporn u ruci bdije nad svojim stadom.

Nije uopce tesko razumjeti kako za tu odbojnost postoji vise razloga. Njernacki obracenik, publicist i znacajan medijski djelatnik Franz Alt, kaze da je za skupljanje religioznih iskustava, a onda i za razumijevanje i prihvacanje vjerskih simbola, potreban "najvisi oblik hrabrosti - poniznost. Ali inteligencija XX. st. vise voli mali oblik hrabrosti - oholost." AIt izrice takoder vrlo znakovitu tvrdnju da je nasa oholost stavila u ovom atomskom vremenu vjeru u bornbu na mjesto vjere u Boga, te potom postavlja sokantno pitanje: U sto mi zapravo vjerujemo? Kome se povjeravamo - Bogu Hi bombi?

Te misli, premda su izrecene prije desetak godina, kao da su najaktualnije za cijeli svijet bas danas kad na mnogim mjestima "globalnog sela" bukre vatre nastojanja da se upravo bombama rijese neki navodno najveci svjetski problemil Usprkos svim apsurdnim i naivnim najavama bajkovitog pocetka treceg milenija. S druge strane, upravo svjeze slike stravicnih prizora uiasa iz New Yorka, koje medu ostalim zorno pokazuju kako i golema moe moze u jednom trenutku biri potpuno nemocna, mogu suvremenom covjeku biti najbolji poticaj da radikalno promisli 0 smislu svojega iivota sazidana na temeljima rnoci

novca i ubojita oruzja, 153

Mnogima, takoder i u tragicno urusenom \VTC-ponosu Velike Jabuke, nije bilo drago kad je prije nekoliko godina znameniti ali i osporavani Huntington u razgovoru za jedne talijanske novine progovorio 0 oholosti svojih sunarodnjaka prema ostatku svijeta. Zbog takva drianja nije u toj sredini bilo ni pomisli da bi se i na nju mogio odnositi biblijsko prorosrvo: "Kako osamijena sjedi prijestoinica, nekoc naroda puna; postade kao udovica, nekoc velika medu narodima. Vladarica nad pokrajinama, noci provodi gorko placuci, suzama pokriva obraze" (Tuz 1,1-2).

Buduci da je oholost prvi grijeh, kojim je nakon Luciferove pobune zarazen i covjek, od nje dakle nije unaprijed cijepljen ni jedan narod te je stoga nikome ne treba pripisivati kao njegovo temeljno obiljeije. Ali Cinjenica je da je covjek uvijek u povijesti "skupo placao svoju oholost, I uvijek je doba oholosti bilo doba velikih nesreca" (Z. Vukman), A ona redovito raste s povecavanjem bogatstva. Na to nas, mnogo jasnije od famoznog Nostradamusa, otvoreno upozorava Rijec Boija preko proroka Habakuka: "Bogatstvo je odista podmuklol Ohol je i ne moie pocinuti tko idrijelo razvaljuje ko Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za sve narode, tko kupi za se sva plernenal" (Hab 2,5). Potom slijedi ozbiljna opomena: "Jao onom tko otimacinu zgrce nepravednu kuci svojoj, cia visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zbl Jao onom tko grad dize krvIju, i tvrdavu zasnuje na nepravdi!" (Hab 2,9.12).

Pred eijelim svijetom, a poglavito pred krscanima, koji i u planiranoj buducnosti nastoje otkriti metafizicki smisao, stoje brojna pitanja. Ipak, nama je katolicima promisljanje stvarnosti bitno olaksano svjetlom Boije Rijeci, jer nema onoga sto se dogodilo a da nije zapisano u Sv. pismu. Osim toga imamo takoder hrabre, otvorene i jasne stavove pape Ivana PavIa II. On je vee mnogo puta svijetu glasno viknuo da zlo nece biti

154 pobijedeno oruijem te da se ono ne moze pobijediti bez ponizne

vjere u Boga, bez predanja Kristovoj otkupiteljskoj ljubavi. Papa zna i otvoreno ispovijeda da je Krist jedini spasitelj svijeta, a svi novi svjetski poretei, bez obzira koliko se predstavljali mesijanskima, tek reciklaia starih uropija, No premda je mnogima sadasnii Papa sirnpatican sarno dok ne govori, tako se i (nekoc krscanski) Zapad oglusuje na njegove rijeci. Cak i u strahu od apokalipse suvremenom je covjeku, kako je to sjajno izrazio De Rougemont, "lakse vjerovati u dnevne lazi negoli u vjecne istine sto ih prenose svete knjige". Zato je najveca nesreca za covjecanstvo traienje rjeSenja na krivim mjestima, ill savjeta od krivih uCitelja i laznih proroka. T u je istinu spomenuti filozof izrazio rijecima da "nikada covjek nije u vecoj opasnosti nego onda kad je obmanut glede pravca prijetnje, kad svoju energiju napreze u obrani koja je uperena u prazno, dok se Neprijatelj primice s leda".

Gdje je dakle izIaz? Gdje su vrata? Upravo taj izraz - vrata, Isus u spomenutoj prispodobi 0 Dobrom pastiru spominje nekoliko puta. "Ja sam vrata", kaze On, "kroza me tko ude spasit ce se'' (Iv 10,9). Vrata u krscanskoj umjetnosti imaju dvostruku simboliku: odlazak s ovoga svijeta, tj. smrt, i raj odnosno iivot. Dante je nad vratima pakla vidio natpis: Lasciate ogni speranza voi che entrate! - tj. "tko ude nek se kant svake nade", prema jednom prijevodu. A Isus pak kaie da ce se spasiti tko Njega prihvati kao vrata i da ce imati zrvot u izobiljul Stoga valja da krscani danas, kad svijet po mnogocernu nalikuje gotovo predvorju pakla, svjedoce da je potrebno da sve ovce cuju i poslusaju glas Dobrog pastira,

Prevazno je takoder ozbiljno shvatiti Isusovo ostro upozorenje da su svi prije (ali i poslije) Njega - koji propovijedaju neko drugo "evandelje", a ne Krista raspetoga, kako je to istaknuo Sv, Pavao - lopovi i razbojnici, koji su dosli sarno s namjerom da

zakolju i pogube ovee. Nairne, svijet je danas pun propovjednilci, IS5

"proroka", ucitelja i "gurua" koji nude recepte i prodaju "lijekove" za sve probleme. No oni nisu viSe roliko privlacni, jer su sektaskim pristupom uglavnom izazvali odbojnost, a njihova "misija" vee je uglavnom prozrena kao dio unosnog biznisa. Mnogo su dakle opasniji oni "evangelizatori" (ima ih i u nasoj sredinil) koji umjesto zdrave evandeoske hrane svakodnevno kroz medije nude specihcnu religioznu coca-colu, stvarajuci tako kod potencijalnih svojih ovcica lazan dojam da je krscanstvo sarno nekakav lagan, slatkast i zabavan musical, u kojemu Isus glumi glavnu ulogu. I nije potrebno ni ulaznicu kupiti!

Stoga valja da mi krscani svijetu hitno i uvjerljivo posvjedocimo da izlaz nije u nekoj neobaveznoj liberalizaciji, prilagodljivoj modernizaciji, ni golijatskoj bahatosti, nego u davidovski poniznom prolazu kroz vrata radikalne zahtjevnosti Isusova Evandelja. Jer, rece kako veliki Pascal: "Isus Krist je Bog kome se pribliiujemo bez oholosti i pred kim se ponizujemo bez ocaja." Taj Dobri pastir jedini nam je pokazao kako se ispravno misli i ispravno zivi. On je jedini izlaz iz svih nasih osobnih i globalnih teskoca, On je vrata kroz koja se izlazi iz bespuca duhovne globalne diungle. Bez Njega - svijetu ce i dalje nad glavom visjeti bombal Stoga moiemo bez straha i kompleksa biti dio Njegova stada, jer - kako rece Papa u utjesnoj poruci Amerikancima - zlo nece imati posljednju rijec!

"Ludost Kriza"

- spas onima koji ¥jeruju!

Uzvisenje svetoga Kriza, blagdan koji Crkva slavi 14. rujna, zupni je titular takoder vojne kapelanije 4. gardijske brigade HV. Povijesna pozadina ovoga blagdana datira od stolje/a sedmog (0, kad je car Heraklije (6ro.-641.) uspio iz ruku nevjernika osvojiti relikvije svetoga Kriza, koje su u jednom ranijern ratu izmedu istocnorimskog eara i Perzijanaea pale u njihove ruke. Fantasticna je podudarnost da je u isto vrijeme kad se na Istoku vodio rat za oslobodenje svetoga Kriza car Heraklije, kako opisuje Konstantin Porfirogenet u 32. poglavlju svoga djela De administrando imperio, pozvao Hrvate iz Velike, iii Bijele Hrvatske u nase danasnje krajeve, da zastite zapadne graniee ojegova carstva od Avara. Time su Hrvati, kako izvrsno primjecuje J. Antolovie, pornazuci "borcu za Krii" prvi put kao narod usli u borbu za krst iasni, cime cemo ostati trajno obiljeieni do danas.

Znakovito je sto su legendarni Pauci za svojega zasritnika izahrali kriz i u svoja obiljezja dali utisnuti uvjerenje da je u tome znaku pobjeda ("In hoc signo vinces!"). jer kriz je ne sarno krscanski znamen nego i obiljeije hrvatske povijesti, koja je sva (hila) u znaku borhe za krst fasni i slobodu zlatnu. Taj izbor, dakako, nema veze s time sto neke vrste pauka na ledima imaju kriz, premda bi se i tu mogla naci odredena simbolika,jer Fauci su, u sloznom zajednisrvu s drugima, na svojim ledima doista iznijeli kriz Domovinskog rata.

Nairne, premda je pauk negdje sinonim pakosti, njegova je simbolika visestruka, Zrakast oblik njegove mreze simbolizira sunee koje luci zrake, kao sto pauk luci niti, Upanisade navode

i simbolizam pauka koji se pomocu svoje niti podize i tako 157

dosrize slobodu. Ta se tema javlja u indijskirn mitovima koji testa aludiraju na prvobitnog Tkalca. Time se, zbog niti koju pauk luci, istice da je stvoreno bice kao nekim zlatnim lancem vezano uz svoga stvoritelja i po tom istom lancu moie se k njemu primicati. Zanimljivo je da se ista tema nalazi i kod Platona, a javlja se i u (ranoj) krscanskoj literaturi, sto potvrduje i poticaj Pseudo- Dionizija Areopagita da se molitvama uzdignemo "do samog vrha tih bozanskih i blagotvornih zraka" na isti nacin kako bismo rukama povlacili "beskrajni blistavi lanac" koji bi visio s neba. Cinilo bi nam se da ga vucemo prema sebi, a zapravo rni bismo se uspinjali "prema najvisem sjaju savrseno bIistavog zracenja",

Kriz je krscanima blistavi lanac po kojemu smo Kristovom mukom, smrcu i uskrsnucern spaseni i po kojem se tijekom prolaznog iivota uspinjemo do vjecne Stijene. Medutim, krizevi su svuda oko nas. Kao spomenici iii kao ukrasi. Nose ih na lancicima i nekrscani. Neki ih okrecu naopako, a npr. pjevacici Madonni "krizevi su sexy,jer na kriiu je gol covjek''! Bez obzira na tu vanjsku obiljeienost krizern, i danas su iznutra jaki otpori Kriiu, kakvi su bili od samoga pocetka, Taj misterij snaino je izrazio apostol Pavao: "Besjeda 0 krizu ludost je onima koji propadaju, a nama spasenicirna sila je Boija ... Jer i Zidovi znake istu i Grci mudrost traze, a mi propovijedamo Krista raspetoga:

Zidovima sablazan, poganima ludost ... " (usp, I Kor 1,18-27). Tu je tajnu knjiievno izrazio Gilbert Keith Chesterton (1874.-1936.), engleski pisac obracenik (1922. pristupio je katolistvu), U djelu "Kugla i kriz" on opisuje zgodu i razgovor izmedu profesora Lucifera i redovnika fra Mihovila tijekom leta zrakoplovom. U trenutku kad su bili iznad londonske katedrale profesor je izgovorio strasnu psovku protiv Kriza. Fratar mu tada rece:

"Razmisljam godi li ti ta psovka", te ga zatim pozva da cuje

158 sljedecu pricu.

"Vee sam upoznao covieka poput tebe; i on je mrzio raspelo. hbacio ga je iz svoje kuce, s vrata svoje zene, cak i sa slika: govorio je da je ruzno, simbol barbarizma, protivno radosti i iivotu. Razbjesnio se jos i vise - jednoga se dana uzverao na crkveni toranj, otrgnuo krii s njega i bacio ga s visine. Zavrsio je tako sto se ta mrinja pretvorila najprije u delirij a zatim u mahnito ludilo. Jedne ljetne veceri se zaustavio puseci lulu pred podugackorn ogradom. Nije treperilo nikakvo svjetlo, nije se micao ni list, ali je on vjerovao kako vidi tu dugu ogradu pretvorenu u postrojbu krizeva spojenih jedan na drugi uz brijeg i niz dol. A onda, vrteci stapom, krene prema ogradi, kao da su ispred njega neprijateljske postrojbe. CijeIom duiinom ograde povadio je i polomio svaki kolac na koji je naisao. Mrzio je krii, a svaki je kolae za njega bio krii. Stigavsi kuci, opet je posvuda vidio kriieve. Rastrgao je namjestaj, zalozio vatru, a sutradan su njegov les zatekli u rijeci."

Na ostar pogled profesora Lucifera stari fratar odgovori da ta prica, premda ju je upravo izmislio, dobro iskazuje ono 5tO Cine profesor i njegovi bezvjerni prijatelji. "Pocinju lomljenjem kriza, a skoncavaju razaranjem postojeceg svijeta!"

Premda su otpori Kriiu od samog pocetka bili vrlo iestoki, u novijoj povijesti Europe, osobito od Francuske revolucije, preko iluministicke i boljsevicko-komunisticke, pa do socijalistickomaterijalisticke i najnovije globalisticke revolucije, stalno se provlaci i reklamira teza da je i sam NAPREDAK moguc bez Boga! Stovise, da je uvjet napretka - odbacivanje Boga. Osobito Raspetog! "Cujes li zvono? Na koljenal To nose posljednju pomast Bogu na urnoru!" - poticao je Heine. A Voltaire je, opsjednut mrznjom na Katolicku crkvu, vikao: "Unistite bestidnicul "

Medutim, kako izgleda taj famozni napredak najbolje pokazuje 159

posljednjih dvjesta godina, tijekom kojih se borba protiv Kriza rasplamsala do globalnih razmjera. Zar sarno .xx. stoljece nije tisucu puta nazvano dobom napretka? Zbog cega? Zar zbog stotina milijuna mrtvih pobijenih u ratovima i raznim revolucijama radi suijetle buducnosti, zbog raketa i bornbi, bakterioloskog i atomskog naoruianja, globalnog zagadenja i side, zbog uspjeinog dolaska na korak do provalije opce kataklizme ... ? I to, gle paradoksa, u zemljama i medu narodima tzv. krscanskog Zapada. Kao da je napredouao po nekom famoznom Protokolu 0 izmjeni klime s Kalvarije, svijet je dospio u dubmmi efekt stakIenika u kojem se gusi od ispusnib plinova humanizma bez Boga. Nije li sudbina Chestertonova junaka takoder zastrasujuca vizija a sudbini arbitekata buduce zajednice europskih naroda, koji su iz zametka buduceg ustava EU, na povijesnom summitu u Nici - izbacili Boga? Jer, svi takvi pokretlac)i zaboravljali su, iIi nisu htjeli prihvatiti, aksiom koji je (pjostavio Isus: "Bez mene ne moiete uciniti nista!"

Zato, istinski i velicanstven napredak rnoguc je jedino s Ijudima koji se ljube, smatrajuci jedni druge bracom i sinovirna jedinoga Oca Boga (aka i nisu pripadnici iste nacije, kulture i konfesije), dok napredak s ljudima koji u Bogu ne prepoznaju jedinoga Oca (cak i ako su sinovi istoga naroda i otaikih predaja!), postaje trajna opasnost, kako mudro i odvaino rece papa Ivan Pavao 1. Jer "bez usporednog cudorednog procesa, unutarnjeg i osobnog, on - taj napredak - razvija doista najbrutalnije covjekove taloge, pretvara ga u straj kojim raspolazu strajevi, u braj koji manipulira brojevima, u divljaka u deliriju - rekao bi Papini - koji se umjesto toljagom moze posluziti neizmjernim snagama prirode i mehanike ne bi li udovoljio svojim grabeinim, razornim i razuzdanim porivima". Dakle, na temelju ukupnog iskustva, koje porvrduju i komentari a (aktualnom) summitu uJohannesburgu,

[60 moze se zakljuCiti da je dosadasnji put covjecansrva doista bio

razvoj, ali ne i napredak, tako da se moze reci da je napredovanje bez Kriza u najrazvijenijim zemljama doseglo kritican stupanj neodriivog razvoja!

5to cerno dakle s Kriiem? Kardinal Ratzinger je na pitanje novinara 0 kriiu kao zastraiufucem simbolu odgovorio da nas cinjenica sto je na taj strasni nacin bio smaknut najcistiji od svih ljudi, zapravo onaj koji je bio nesto vise od covjeka, moze dovesti do toga da se prije svega uplasimo samih sebe. Napomenuvsi da je taj strah zapravo nama potreban i zbog nase udobnosti, Ratzinger pojasnjava da to "ne ostaje na zastrasivanju jer nas s kriza ne gleda gubitnik, ocajnik, ne gleda nas jedna od uiasnih irtava covjecanstva" nego "s kriza nas gleda dobrata koja iz tog uiasa navjescuje novi zivor",

Obracenica na krscanstvo Sv. Edith Stein, u nagovoru na dan Uzvisenja sv. Krih, pod naslovom "Ave Crux, spes unica!" - "Zdravo Krizu, jedina nado!", (rri godine prije prolaska kroz dimnjak u nacistickorn logoru), posvjescu]e vaznost prihvacanja Kriza: "Krii je danas vise nego ikada znak kome se protivi. Antikristovi pripadnici vise ga obescascuju nego Perzijanci koji su ga ukrali. Obescascuju krizeve i poduzimaju sve kako bi iz srca vjernika istrgli sliku sv, Kriza ... Svijet stoji u plamenu! Moze zahvatiti i nasu kucu. Ali iznad svih plamenova strsi kriz. Oni ga ne mogu unistiti. To je put ad zemlje k nebu. Tko ga obgrli pun vjere, nade i ljubavi, toga on nasi u krilo Trojedinoga." A Sv. Franjo Saleski govorio je: "Ne bojte se probodenog Boga, koji yam ne zeli nanijeti zlo, vee ga zdusno Ijubite,jer yam zeli uciniti velika dobra!"

Dakle, bez (razapetog) Boga, nema za covjeka odriivog razvoja!

Cednost

- prognana vrlina?

Cednost! Kada ste posljednji put culi iii izgovorili tu rijec? Naravno, ne maiete se sjeriri. Mazda sre, eventualno od nekog starijeg, ili konzervativnog propovjednika culi njezinu negativnu inacicu u osudi necega ili nekoga - za necednosrr A koje je zapravo znacenje toga pojrna? Mnogi danas, osobito mladi, 0 tome, doslovce - nernaju pojrna. Doista, CEDNOST je, moie se slobodno reci (prernda ne valja zakljucak donositi odrnah na pocetku), nestala iz svakodnevne uporabel Kao sto se, nairne, gotovo potpuno izgubilo jezicno, semanricko obiljezje odnosno sadriaj te rijeCi, tako je naialost - iskustvo suvrernenog iivota to potvrduje - ona jednako tako kao VRLINA ispala iz suvrernene kornunikacije te - kao posljedica dovrsenja gotovo 40-godisnjeg procesa seksualne revolucije - izgurana (rocnije: prognana!) iz rnodernag nacina iivota.

Znarneniti hrvatski etirnolog Petar Skok postanje pojrna "cednost" davodi u vezu odnosno izvodi ga iz rijeci "cedo" (s kratkosilaznim naglaskoml), najprije kao pridjev "cedan", a potorn kao kao imenicu ienskog roda. BuduCi da je "cedo" zapravo isto sto i "dijete" (u starijirn tekstovirna i sa znacenjern "sin"· zadrialo se u osobnim imenima Cedo i Cedornir), otud

,

je znacenje pridjeva "cedan": onaj kojije kao dijete. Njegov pak sinonirn je "krotak" (s izvedenim znacenjern: onaj kcji je naucio krotiti svoje tijelo i osjecaje}, Dak1e, pajednostavljeno receno, cednost je zbir odlika koje posjeduje dobro,jednostavno,iskreno i bezazleno dijete. Upravo zato Isus rece: "Ako ne budete kao djeca, necete uti u Kraljevstvo nebesko!"

na podrucju spolnosti te se vrlo cesto izjednacuje s kreposcu CISTOCE. Buduci da "ljudske kreposti (vrline] jesu cvrsti stavovi, stalna raspolozenja, trajne savrsenosti razuma i volje koje ravnaju nasim cinima, zapovijedaju nasim strastima i upravljaju nasirn vladanjem pa razumu i valji", kaka ih def1nira Katekizam Katolicke crkve (KKC,IS04), tako je cednost "grana" na "stablu" cetvrte stoierne kreposti - UMJERENOSTI. A ona je "moralna kreposr koja obuzdava privlacnost naslada i osposobljuje za ravnoteiu u upotrebi stvorenih stvari. Ona osigurava gospodstvo volje nad nagonima i drzi zelje u granicama cestitosti" (KKC,IS09).

Katekizam cednost izricito spominje tek u govoru 0 devetoj Boijoj zapovijedi, u poglavlju "Borba za cistocu", gdje istice da cistoca zahtijeva STIDLJIVOST, koja je pak sastavni dio kreposti umjerenosti. "Stidljivost stiti otajstvo osoba i njihove Ijubavi. Svjetuje strpIjivost i umjerenost u Ijubavnom odnosu ... Stidljivosr je cednosr. Ona nadahnjuje izbor odjece, Ona cuva sutnju ili suzdrianost ondje gdje se javlja rizik nezdrave zna tiielj e. "

KKC dalje poucava da postoji stidljivost ne sarno osjecaja nego i tijela, i da upravo ana ustaje protiv "radovidnih" istraiivanja i iskoristavanja ljudskog tijela "za odredene rek1ame i protiv nastojanja nekih medija da idu predaleko u prikazivanju intimnih odnosa". Istice takoder da stidljivost nadahnjuje takav nacin zivota da se mozerno oduprijeti agresiji mode i pritiscima vladajucih ideologija. Napaminje, uz ostalo, da su oblici sto ih stidljivast poprima u raznim kulturama razliciti, ali da se ana ipak ocituje "kao predosjeca] duhovnog dostojanstva vlastita covjeka", Katekizam na kraju naglasava da "uciti djecu i mlade stidljivosti znaci buditi u njima postivanje ljudske osobe" (usp, KKC, 2521-2524).

Dakle, kako je ocito i vee naznaceno, pod pojmom CEDNOSTI

161, najcesce se misli na krepost odnosno vrlinu koja svoj odraz ima

Pod vidom upravo istaknutih navoda nauka Katolicke crkve, ovdje valja posvijestiti koliko su duhovno i moralno razorne ucinke imali razni (sub)kulturni masovni trendovi od vremena spomenute tzv. seksualne revolucije sezdesetih godina prosloga stoljeca do danas. Stvoreno je "napredno" ozracje u kojem se djevicanstvo tretira kao muzejski uzorak, a cistoca i cednost, kao posljednji ostaci "krscanske konzervativnosti" i "srednjovjekovne zaostalosti", bez milosti su prognane u "moralnu ropotarnicu". U toj je "moralnoj (r)evoluciji" znacajnu ulogu odigrala snazna hollywoodska globalna masinerija, Svakodnevnom promidzbom te goleme produkcije, filmovi (kino i TV) postali su mjesta zaraze te rasadista i klijallsta nemorala.

Ne smije se nikako zanemariti ni uloga glazbe, ne sarno kao snazne podrske filmu, nego i kao samostalnog medija koji nas cesto i bez nase volje gotovo orwellovski bombardira svojim porukama kao sto su "tek je 12 sati, zavedi me da ne bude nam dosadno, ona nece znati ... ", "budi sexy-cool!", "voulez-vou coucher avec rnoi ce soir?" itd. Tu su zatim brojni i stalno novi radijski i TV-spotovi, kojih je osnovno obiljezje - golotinja, erotika, a kojima se reklamira sve "od igle do Iokomorive": autogume, pica, cips, odjeca, sladoled ... (npr, "budi sexi, budi cool, budi skandall", "sex on the beach", "zagrizi ako se usudis" ... ). Pritomje takoder velik utjecaj specijaliziranih casopisa za mlade, za zene, u kojim se Citatelje sustavno upucuje "kako se osloboditi stida i srama"l Sve do najnovijeg "pohoda vodece svjetske feministice Hrvatskoj", koja (srecorn malobrojnu!) zensku publiku nastoji uvjeriti da nekakvim "monolozima" spolnog organa uspijeva - zaustaviti nasilje nad zenama u svijetu!? Utjecaj pak mode zavrjeduje poseban osvrtl

"True Love Waits" - "Prava ljubav ceka" (koji je krenuo iz Amerike, gdje ih ima vee vise od milijun), koji se najozbiljnije zavjetuju na predbracnu cistocu, Slieno, u panerotiziranom i nastrano seksualiziranom ozracju kakvo danas sire masovni mediji, gotovo je nemoguce zamisliti da ne bi bio ismijan mladic koji bi se javno divio josipu Egipatskom, koji je pobjegao od zene svoga gospodara ne htijuci udovoljiti njezinoj pohoti. Kako bi mlad coviek, Cije je uho i aka iskvareno iii bar ozraceno necednom energijom, reagirao na jedan stari opis Josipova primjera "0 cuvanju cudoredne cistoce"? "0, jaka li mladica, nesavladiva duha! lako je bio one dobi koja je odvec nagla na razbludu, prezreo je njezina umiljavanja, molbe i prijetnje, ukratko, nije nimalo drzao do svih onih spletaka te zene koja nije bila kadra obuzdati svoj ljubavni plam, nego je, kao da ga je iznenada pritijesnio pozar, izjurio iz kuce gotovo nag kako bi sacuvao neokaljanom svoju cistocu'' (Marko Marulic, "Pouke za cestit zivot s primjerima"). Kakva je to sarno suprotnost hollywoodskoj metodologiji (i onoj u "poboznim" - rneksickim - sapunicamai gdje se muskarac i zena tim su se "zagledali" odmah poljupcima uvode u Ijubav, a vee tri minute poslije toga "vade ljubav"!

Svojedobno je mons. Ante Jurie, splitsko-makarski nadbiskup u miru, u intervjuu Glasu Koncila, komentirajuci vee tragicnu epidemiju velikog broja "starih" mladica i djevojaka u Hrvatskoj, posvijestio: "Upravo se na zenskom svijetu odrazavaju strasne posljedice djelovanja takva ozracja koje upomo sire nasi mediji. Davolsko je to djelo. On zna kako se najuspjesnije unistava obitelj i narod. Poslovica kaze: Kad se pokvare muievi, propada obitelj; a kad se pokvare zene, propada narod. Zato je posebno jak sotonski udar na zene."

Svjestan toga papa Ivan Pavao II je u svojoj pobudnici za 165

Nije stoga uopce cudno sto danasnji mentalitet pravim cudacima

164 smatra npr. katolicku mladez diljem svijeta, okupljenu u pokretu

obitelj "Ljudska spolnost" naglasio da je iivljenje cednosti i skromnosti u govoru, u djelovanju i oblacen]u vrlo vaino za stvaranje prikladnoga ozracja za dozrijevanje tistoce, no to mora biti dobro motivirano postivanjern vlastitoga tijela i dostojanstva drugih. Zato "roditelji trebaju bdjeti kako odredena pomodarstva i necudoredna stajalista ne bi naruSili kucnu cjelovitost, posebno preko sredstava drustvenoga priopcavanja" (LjS,56).

Dakle, kako bi mladi imali sretnu buducnost, valja da ih rodite1ji strpljivo odgajaju, dajuCi im, kako Papa naglasava, vlastitim zivotom prirnjer i svjedocanstvo vjernosti Bogu i vjernosti jednoga prema drugome u bracnom savezu. Oni djeci trebaju takoder "pornoci Ijubiti ljepotu i snagu cistoce, razboritim savjetima, osvjetljavajuCi neprocjenjivu vrijednost koju za iivljenje cistoce imaju molirva te cesto i plodno primanje sakramenata, osobito osobne ispovijedi".

Buduci daje nernoguce najesen brati plodove ako se u proljece s procvjetale vocke otrgaju sve grane, vazno je odgajati mlade, ne za uiitak, nego - kako je rekao Paul Claudel- za heroizam!

"N b di ka k .. .If e U te 0 00J1 •...

(Odgovornost u voinji)

166

Pocetkom godisnjih odmora odnosna turisticke sezone kolone vozila svakodnevno poput nagla razmnoienih gusjenica zagusuju nase ionako slabo provozne ceste. Osim stranih gostiju mnogi nasi znanci ili prijatelji krecu na put prema mjestima gdje ce provesti zasluieni ili ieljeni odrnor, a drugi se na taj slatki krizni put tek spremaju. Nazalosr, glavno obiljezje hrvatske Ijetne prometne groznice posljednjih godina, kao njezina prijeteca crna toiha, jest stravicno velik broj nezgoda cesto s tragicnim posljedicama. Takve se prometne nesrece dogadaju svakodnevno, ali vikendom broj eksplodira. Prosle godine u srpnju i kolovozu bila ih je prosjecno - oko 24 na sat!

Sluzbeni svjedoci uvidaja izvjescuju da je, osirn umora, ielje da se nakan stotina napornih kilometara sto prije dode do cilja, zatim losih prometnica ili alkohola, najcesci uzrok tim nesrecama - neprilagodena brzina. Naravno, ova je stranica visestruko agraniceno mjesto da bi se iscrpno opisalo zasto covjek tolika tezi prema sve vecoj BRZINI, ali je nedvojbeno dagolemu zaslugu za taj privlacan "speed", kaa fenomen novog vremena, ima utjecaj filmava i reklama te razne auto-mota utrke paput "formule I" i dr. Pritorn, dakle, kljucni cimbenik za napaljivanje ovisnika 0 brzaj voznji i zamisljanje sebe u ulozi "pobjednika utrke bolida" jesu suvremeni mediji, medu kojima su najjaCi vizualni. Tako, asim pop lave video-igara kaje "jurnjavom'' jifaju svijest i padsvijest najmladih, TV-prijenasi ili najave sportskih dogadaja i filmova redovito vrve izrazima kao sto su: "pakleno zarazni miris oktana", "adrenalinsko uzbudenje", zatirn "bjesornucna voinja po gradskim ulicama" u tzv. "akcijskim trilerima" - koji cak u nazivima imaju izraze

"divlja voinja", "brzi i iestoki" i sl., a redovito sadriavaju razne 167

priglupe price 0 "nesposobnim polieajeima, ninja-ubojicama i superbrzim vozacima", i tako dalje i tome slicno. Sva strucna istraiivanja potvrduje iskustvo da svi rakvi vizualno "progutani" sadriaji svoju tragiCnu reprizu redovito imaju na cesti. Teoloski pak tu, moglo bi se reci, pojavnost izokrenutog "olimpijskog gesla (brze.jace, vise) na cesti", moie se objasniti takoder kao napast i jedna od suvremenih Davlovih zamki. A to je ocito takoder u opcoj panicnoj poslovnoj utrci 5 vremenom. Korijen te vrste "sparta" odnosno nastojanja da se sto prije dode do cilja, bilo na cesti bilo u (ujredu, sjajno je (u vee prije navedenoj misli) opisao svicarski filozofDenis de Rougemont kao Davlovu napast, u kojoj covjek naslucuje prilika da ostvari eilj putem koji je kraci od stvarnog, tj. "putem koji ce covjek sam izmisliti, unatoc zabranama koje postavljaju zakoni Stvorenja, bozanski red i covjekova priroda".

U suvremenom mentalitetu opce uiurbanosti i prakse masovnog putovanja - kad je cijeli svijet, kako se opcenito kaze, na putu pa se najcesce kao definicija covjeka rabi sintagma "homo viator" (sa znacenjern da je covjek "bice koje putuje") - cak i vjernik lako zaboravi da je "domovina nasa na nebesima" (Sv, Pavao) te da smo ovdje na Zemlji tek na proputovanju.

Takoder, kao sto nam je Bog za sto sigurniju uoznju po iivotnom putu do te Vjecne domovine (o lstavio deset pravila, ili "semafora", tj. svojih Deset zapovijedi, tako valja stalno biti svjestan da zakoni i pravila ponasanja u prometu, zajedno sa svim znakovima upozorenja, zabranama i signalizacijom, nisu ogranicavanje nase slobode, nego pomoc za nase vlastito dobro. Postivanjem tih zakonitosti postiie se red i sigurnost za sve. "Kad ne bi postojala prometna pravila, a bilo ovoliko mercedesa i beemvejaca na autocestama, kad se ne bismo pridriavali svjetala, semafora i znakova, i kad ne hismo isli ili vozili desnom stranom, postivali prije1aze, crte, plocnike i zebre, sve bi se pretvorilo u zivi kaos, nered, svirku sirenama, graju, sudare i bitku. Sarno bi cuo uvrede i psovke. Cio bi dan bio iivi smrad i uias na cesti" - slikovito opisuje taj fenomen nas ugledni duhovni "prometnik" biskup Ratko Peric.

Bilo hi stoga vrlo korisno kad bi vozaci, osobito vjerniei, u svojim automobilima negdje na uocljivu mjestu imali ploiice s "Deset zapovijedi za vozace". Ove koje navodim nisu nam dane "po Mojsiju na brdu Sinaju" te stoga i nemaju tezinu biblijskoga Dekaloga, ali ipak nece biti tesko zakljuciti 0 njihovoj velikoj vrijednosti.

Veliki je filozof taj fenomen briljantno opisao u djelu Udio Davia. "Imam prijatelja u poslovnom svijetu. Zove se Mr. Time i svatko ga poznaje. Mr. Time vjeruje da je vrijeme novae. Zaraduje mnogo novca, a ipak nikada nema vremena. Je Ii to zato sto Mr. Time nema vremena ni za sto drugo osim za novae? Ili pak suprotna izvedeniea ovog slavnog diktuma nije istinita? Nije, zasigurno. Novae nije vrijeme, naprotiv, to je gubljenje vremena." Ftlozof dalje obrazlaie da se nalazimo pred "jednosmjernom konvertibilnoscu" - pred preobrazbom vremena unovae, bez povratne moguenosti. Zakljucuje razmisljanje tvrdnjom da Mr. Time nikada nece imati vremena, odnosno da "nikada Mr. Time nema vremena: vrijeme ima njega." Zato ta kobna zarobljenost vremenom, koja nam se jos uvijek prikazuje kao vrlina "razvijenoga svijeta" (prernda se on od nje nastoji na razne nacine izlijeciti), uzrokuje posebne opasnosti na cesti, u

168 voinji.

Deset zapovijedi za vozace

1. Ja sam Gospodar svih Ijudi - tvoj Bog, i ne podnosim da svoj automobil smatras boianstvom, jer covjek treba gospodariti vozilom, a ne one covjekom.

2. Ne zamjenjuj ime svoga Boga s imenom Mercedes, VW, BMW, Opel, Ford ... ,jer Gospodin nece ostaviti nekainjenim onoga tko Njegovo ime zamjenjuje necirn drugim.

3. Umjereno i razumno upotrebljavaj konjske snage svoga vozila, i ne trosi ih u suludoj voznji.jer bolje je sacuvati citav iivot nego dobiti 70 sekundi vremena.

4. U voinji se ponasaj fair, kao da su svi sudionici u prometu tvoja braca i sestre,jer tako ce promet postati humaniji,

5. Ne ugroiavaj i ne ubijaj svojim vozilom Ijudski iivot, nego pomozi svakome u svim nevoljama ili prometnim nezgodama.

6. Ne smijes krsiti prometna pravila, jer ona zasticuju tebe i tvoga bliinjega.

7. Ne oduzimaj prednost u voinji svome bliinjemu,jer njegovom prednoscu ti ces zivjeti duze,

8. Ne budi bijesan, ako netko napravi pogreSku u prometu, nego mu oprosti i pomozi da se, ako je moguce, pogreska ispravi. (Pazi takoder da odmah ne ucinis istu pogresku i smatras je opravdanoml)

9. Ne pozeli automobil svoga bliinjega, nego vozi onaj koji odgovara tvojim stvarnim potrebama.

10. Ne zaustavljaj promet svojim razgovorom iz automobila nasred ceste; ne parkiraj svoje vozilo na zabranjenim mjestima, tamo gdje je tijesno i na punoj erti; nemoj sjeci zavoje ni pretjecati na nedopustenim i nepreglednim mjestima, da ne bi ugrozio sebe i svoga bliinjega.

"Rafael cum Tobia, Gabriel cum Maria, Michael cum omnis coelestis bierarcbia, sint nobiscum in via!" (Rafael s Tobijom, Gabriel s Marijom, Mihael sa svom nebeskom "vojskom", neka budu s nama na putul).

Gospodine, Boie reda i Ijubavi, daj mi da, dok sjedim za upravljaiem, ne zaboravim ni sebe, ni svoju obitelj, ni bliinje koji sa mnom dijele isti put. Cuvaj nas uvijek od svih prometnih opasnosti. Pomozi mi da oiuuam svoju slobodu, da ne budem rob motora, da me ne obuzme strast za brzinom, ni fudilo pretjecanja. Uzdrzi me strp/jivim, mirnim i uedrim, kako bi moje oii, moje ruke i sua moja osjetila, s uviJek dobrim rejleksom, bila stalno jamstvo sigurnosti meni i mojim bliinjima. Nauii me sluiiti se oozilom na korist sebi i drugima, kako bib i na putu uvijek mogao biti susretljiv, jer je Ijubav nasa prva zapovijed, na svakom mjestu pa i u ooznji. Pomozi mi da se uvijek znam radouati iivotu i uzioati u Ijepotama koje si stoorio. Sve nas prati svojim blagoslovom, da bismo nepovrijedeni stigli do cifja. Gospodine, sjeti se i onib koji su bili irtve prometnih nesreda: siroiadi; udovica, rodbine i suib koji nisu docekali svoje drage. Sjeti se i onih koji na sebi nose duieune iii tjelesne zlosretne posljedice sudara: udijeli im strpfjivost i kriiansko smirenje.

A Presoeta Bogorodica, tvoja i nasa Majka, neka nas, zajedno s nasim andelima iuvarima, stalno podsjeca na ove naie duznosti i neka nas uvijek zagovara za naie duhovno i vremenito dobra. Amen.

T akoder, svakom bi razumnu vozacu hilo vrlo korisno kad bi se ceste sjetio dvaju Boijih upozorenja. Prvo je iz Psalma 32:

"Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divijinu im krotis vodicama i uzdorn, inace im se ne primici!" (r, 6), a drugo iz Knjige Mudrosti (usp, Mudr 9,6), koje prereceno (osobito za Ijubitelje jacega gasa) glasi: Ako bi tko od sinova fjudskih imao najbolji i naJjaei auto mobil te bio i saorien, ali bez mudrosti koja

od Boga dolazi, opet ne bi niiemu vrijedio! I'[l

I, na kraju, kao sto vjernik prije svakog djela upravlja Gospodinu molbu za blagoslov, tako valja ciniti i prije polaska na put. Stoga evo jos i dvije molitve za te prigode. Kratka (u latinskom izvorniku) zgodna je za moljenje cak i tijekom voznje, a dulja

170 je preporucljiva osohito prije duieg putovanja.

"Posljednja volja"

(pravedno sudovanje, ne nasilno ludovanje!)

Boija stvorenja pocinila te da je Boija Ijubav jab od smrti" (v; KKCI040). Dakle, Clami tuiitelj i Vrhovni sudae (u istoj osobi) izreci ce na kraju svoju posljednju volju i odluku na koju nitko nece moci uloziti "interlokutornu ialbu". On ce po savrsenoj pravdi preeizno odijeliti mirotvoree od "kolateralnih" agresora (pa bili oni i priznati nobelovci). No, premda u ocitovanju te Boije posljednje volje nece biti nikakva "krivorijeka" kao u nasilnom ludovanju korumpiranog sudstva (jer Bog je sama Pravda i Dobrota),ipak ce "optuzenirna" biti omogucena "prvostupanjska ialba". Medutim, nakon sto tom golemom ljudskom "surnom" odjekne argumentirano obrazloienje presude, svako ce "stablo" uglavnom pasti na onu ("lijevu" ill "desnu") stranu na koju je citavog iivota bilo nagnuto! Mnogi ce odbaceni tad a biti svjesni nesretne sklonosti naroda da lakse vjeruje dnevnim laiima nego viecnim istinama koje su zapisane u svetim knjigama, kako rece filozof De Rougemont. A upravo nas Knjiga nad knjigama uci da je za konacnu sudbinu covjeka sporedan "putni araniman" prema vjecnosti (mrski "konvoj" ili poieljna "regata"). Bitno je tamo (st)iti s umnozenim talentima, s maksimalno aktiviranim duhovnim resursima. Jer sarno dobrata, ljubav i znanje imat ce vjecnu konvertibilnost. T arno, odnosno na "Posljednjem tribunalu", nece biti zaiticenib svjedoka, svi ce lasci imati kratke noge, nece moci biti nesorstanib, nista nece znaCiti clanstvo u nekim medunarodnim asocijacijama, nikakve bodove s teiinom vjecnosti nece donijeti pripadnost nekoj antiteroristickoj koaliciji.Jedini i vrhovni kriterij za clanstvo u vjecno] desnici iii ljevici, izgovorit ce Vrhovni Sudac:

"Ogladnjeh i (ne) dadoste mi jesti; oiednjeh i (ne) dadoste mi piti; stranac bijah i (ne) primiste me; gol i (ne) zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i (ne) pohodiste me!" (v Mt 25,35-43). Dakle, potrebno je ne sarno da, kako Isus rece, ne sudimo (druge/olako) da sami ne budemo osudeni (tesko), nego ida, po preporuei

apostola Pavla, cinimo dobra dok imamo vremena! 173

Medu vaznije obveze razborita covjeka, koji je svjestan prolaznosti iivota i mogucnosti naglog napusranja ovoga svijeta, spada i oporuka, g. testament kojim se izvrsava njegova posljednja volja. Vecina to cini potkraj zivota ili u teskoj bolesti, sto zna biti prekasno. Covjeku koji nema veliku bastinu, a ni njegovim nasljednicima, nije tragicno ako zaboravi tu obvezu, Postoje medutim (cetiri) "posljednje stvari" koje nijedan co\jek nece moci izbjeci, pa bi (osobito krscanin) na njih trebao cesto i ozbiljno misliti, To su: smrt, sud, raj ili pakao. Taj Posljednji sud, prema ucenju Crkve, bit ce takoder svojevrsna oporuka, g. sveopce ocitovanje Boije posljednje voije u odnosu na \jecnu sudbinu svih Ijudi, a dogodit ce se nakon uskrsnuca svih mrtvih. Taj Sud bit ce ujedno trenutak Kristova slavnog povratka. Nakon sto se saberu pred Kristom svi narodi "on ce ih jedne od drugih razluciti kao sto pastir razlucuje ovce od jaraca. Postavit ce ovee sebi s desna, a jarce slijeva ( ... ). I otici ce ovi u muku vjecnu, a pravednici u iivot vjecni" (usp, Mt 25,3I-46). Kriterij za procjenu jesmo Ii ispunili uvjete za desnu ill lijevu asocj;acj;u bit ce samo to koliko smo za zemaliskog iivota dobra ucinili ili propustili uciniti Isusovoj "najmanjoj braci", tj. Ijudima u potrebi. Specijicnu tezinu svake pojedine duse odredivat ce dakle dobra djela ucinjena na zernlji, koja su izravno umreiena s nasom "bankom" u vjecnosti. Sv. Augustin to opisuje slikovito:

"U dan kad Bog nece sutjeti ( ... ) okrenut ce se prema zlima: fa sam, red ce im, na zemlju postaoio svoje siromabe, zbog vas ... Utinio sam ih uaiim dostavijaCima, da donose vasa dobra d.Jela u

moju riznicu: vi niste niita poloiili u njihove ruke, zato kod mene nista ne Po4eduJete" (v, KKCI039). Bog ce na Posljednjem sudu po svorne Sinu Isusu Kristu izreci konacni pravorijeko svoj povijesti

172 te ce se "otkriti da Boija pravda pobjeduje sve nepravde sto su ih

., ;.

'I

:. '8 P iJI:' ~i

,"""f

1.

LURD, 44. PMI

10. hodocasce vojno-redarstvenih snaga RH Bazilika SV. Krunice, 2J. svibnja 2002.

176

Braco i prijatelji,

Nalazimo se na svetom i cudesnom mjestu. Lurd je od veljace r858., kad se Marija ukazala maloj Bernardici Soubirous i ostavila odredene poruke, privukao toliko milijuna hodocasnika iz cijeloga svijeta da bi se mogao smatrati cudom cak ida se u njemu nije dogodilo nijedno cudesno ozdravljenje.

Tema nasega ovogodiSnjeg vojnog hodocasca jest: "Zeda dusa moja za Bogom, jakim, zivim." Covjek je po svojoj prirodi transcendentno bice, tj. svoje potpuno ispunjenje dobiva tek u Bogu. Sv. Augustin je tu temeljnu covjekovu teinju izrazio jednostavnim rijecima: "Nemirno je sree nase, dok se ne smiri u tebi, Boie!" Isus je tu ljudsku "zed za Bogom" poticao na razne nacine, pa i cudesnim ozdravljenjima. Mogli bismo uvjetno reci da je lVlarija nastavila tu praksu svoga Sina, na svim mjestima u sv!jetu,gdje se ukazala. Tako i ovdje u Lurdu.

Premda je najvainiji smisao Lurda u porukama koje je Gospa uputila (krscanskom) svijetu, nazocnost velikog broja bolesnika u Lurdu i njihova molitva za ozdravljenjem jedna je od velikih znacajki ovoga svjetskog hodocasnickog mjesta. Ovdje su doista mnogi bolesniei na cudesan nacin zadobili zdravlje, i 0 tome postoji ozbiljna Iijecnicka dokumentacija. Jedno od djela koja a tome govore jest i knjiga na hrvatskom jeziku dr. Boie Vuee "Lurd - nebeska ukazanja i cudesna ozdravljenja".

Ipak, bilo je ad pocetka onih koji su usprkos rnedicinskim autoritetima osporavali lurdska cudesna ozdravljenja i izrugivali

se sa svim dogadanjima. Medu njima je i poznati francuski 177

knjiievnik Emil Zola (1840' -1902.), tvorac tzv. eksperimentalnog romana i ideolog knjiievnog naruralizrna. On je 1892. krenuo s narodnim hodocascern u bolesnickorn vlaku za Lurd, obecavsi prije toga C.itateljima francuskih novina da ce napisari povijesno djelo i prikazati sarno cistu istinu. Tako je nastao njegov roman "Lurd", s fantasricno naruralistickim opisima iivota u bolesnickom vlaku i u Lurdu tijekom oko pet dana. Medutim, Zola je, robujuci svojim znanstvenim predrasudama, svjesno iskrivio istinu, premda je vlastitim oCima vidio tri cudesna ozdravljenja. Osim toga Zola je iskrivio i prekrasan iivot svete Bernardice i vrlo vulgarno oblatio njezinu svetacku pojavu. Ipak, usprkos popularnosti, veliki se knjiievnik zbog toga diskreditirao pred francuskom javnoscu. Nije se proslavio ni u famoznoj Dreifussovoj aferi. Na kraju su ga jednoga dana nasli mrtva: bio je otrovan plinom!

No, buduci da 201a nije pocinio samoubojstvo, dramatican raspIet njegova iivota moie osvijetliti opis nedovoljno poznate promjene koju je slavni pisae dozivio i potvrdio vlastitim priznanjem. 201a je, naime, jednog dana bio posjetio seosku crkvu, ali ne s namjerom da se u njoj moli vee da bi ismijao "glupi narod" koji je tamo isao, No, iste veceri 201a se poskliznuo i zadobio trostruki prijelom noge. Nakon dva mjeseea stanje je, usprkos lijecnickoj intervenciji, ostalo nepromijenjeno cak se i pogorsalo pa su se Iijecnici bavili mislju da mu nogu amputiraju. Sljedeceg Badnjaka morae je Zola ostati u krevetu i nije se mogao sastati s prijate1jima koji su ga dosli posjetiti. Te iste noci usnuo je neobican san: sanjao je da se nalazi u onoj istoj crkvi u kojoj je bio prije nego je slomio nogu. Svi prisutni radovali su se sto su irn noge zdrave, a on je jedini morae hodati pornocu staka, U jednom trenutku pojavila se na bocnom zidu lijepa iena koja je u narucju nosila dijete. U pocerku mu se ucinilo kao da

178 se ne mice, ali vrlo brzo je vidio kako je krenula prema oltaru

obrativsi mu se prijekornim pogledom:

"Zar stvarno nernas ielje koju bih ti mogla ispuniti? Baci stake i kreni!"

Bolesnik je poslusao njezin potieaj upiravsi bojazljivo:

"Doista, ovdje mogu dobro hodati, ali kako ce biti vani?" Pojava te zene nije mu djelovala odbojno, dapace ona mu se ucinila poput majke koja zna voljeti. U snu je poceo pjevati Dominus vobiscum, istu onu rnolitvu koju je one veceri cuo u erkvi.

Sljedeeeg jutra njegova ga supruga zabrinuto up ita sto se to s njim dogada jer je cula da je nocas pjevusio erkvenu pjesmu. Odgovorio joj je da ana mora jos iste veceri zapalin sviiecu ispred slike Majke Boije. Tog trena Zola je osjetio u svojoj nozi trnce i kao da ga nesro vuce. Pokusao je ustati i to je uCinio bez napora. Najednom nije vise osjecao nikakvu bol u nazi, a oteklina se potpuno povukla.

N akon tog dogadaja Zola posjecuje mjesnog iupnika i pismeno ga izvjescuje 0 svome cudnovatom ozdravljenju. Ubrzo se ispovijeda kod kaledonskog nadbiskupa mons. Salloisa i predaje mu vlastorucno potpisan dokument sljedeceg sadriaja:

']a, dolje potpisani, clan Velike Ioze i ujedno visi suecenil: i najuisi majstor (nositelj viseg reda casti), osnivai reda slobodnib zidara i njegovih ioza u Egiptu, pojasnjavam ovim dopisom da sam bio Clan sehte slobodnib zidara JO godina i 20 godina majstor tog reda i na taj nacin imao dovo!jno oremena za temeijno sagledavanje njegovih nazora i planova ...

( ... ) Danas se iskreno kajem zbog toga ito sam JO godina zioio u zabludi ali priznojem u iemu sisters cijelog slobodnog zidarstva poCiva i da sam sirefi tu nauku zaoodio !jude koji su me masovno slijedili.

Nakon ito me je Bog prosviJeilio svjestan sam svega Ioieg ito sam

pOiinio. Zbog toga se odriiem slobodnog zidarstva priznajuii pred 179

Crkvom kajanje za mole stranputice. Molim Boga za oprostenje za sue lose flo sam uradio za mog pripadanja redu slobodnih zidara i mofim nadpastira njegovu svetost papu Lava XIII da mi oprosti, kao i sue one koje sam na neki naiin zaueo. n

U Rimu, r8. travnja I896. Emil Zola

Merza, On je bio veliki Marijin stovatelj i mnogo je pisao upravo a Lurdu. Zakljucimo njegovim mislima:

"Ako mi Blazena Djevica Marija i nije posve izlijecila 06 - tako da s dosta poteskoca citam - to sam u Lurdu zavolio krunicu, koja ce mi biti uz sv, Euharisnju najvjerniji prijatelj do groba." "Kada yam bude u iivotu tesko i kada vas snadu nevolje, uzrnite Gospinu krunicu i ona ce vas utjesiti i dati yam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u Volju Boiju." Amen.

Bra/o i prijatelji,

Svih 14 stoljeca do danas Hrvatima je Marija bila Majka i Kraljica. Nas pjesnik Jeronim Korner to je sjajno izrazio stihovima: "Duso duse hrvatske, Isusova mati, Sunce nasih stradanja, ne prestaj nam sjati!" Upravo zato je KRUNICA postala simbol pravedne hrvatske obrane u Domovinskom ratu, jer je nikla iz hrvatske duse koja je 14 stoljeca bila odana Majci Boijoj.

Danas je vrlo opravdano pitanje: Hoce li tako biti u 2I. stoljecu? Hocemo li nastaviti graditi na 14 -stoljetnirn krscanskim temeljima? Morama znati da 0 tome ovisi nasa buducnostl A ni 0 kakvim europskirn ili globalnim integracijama 0 kojima nam svakodnevno "trube" mediji i politicari, Jer, strasni se planovi kuju i danas, kao i pocetkom devedesetih! Dnevne vijesti su obicna magla i prasina kaje skrivaju pravu istinu i tajne zakulisne igre, tako da je to resko i povjerovati! Zato je mons. Milan SimCic prije 12 godina rekao: "To je taka perfidno i pakIenski da nam stane mozak; mi naprosto nismo u stanju razumjeti tu igru jer smo kao narod postern i prilicno naivni." Ja bih dodao, s oprostenjern, i politick; nepismeni!

Kamo, dakle, i kako dalje? Jedno je sigurna, ne trebamo se nicega bojati! Imamo brojne uzore iz svete proslosti nasega naroda. Papa Ivan Pavao II je u Mariji Bistrici 3.1istopada 1998. medu njima istaknuo nasern narodu kardinala Alojzija Stepinca kao orijentir i putokaz za trece tisucljece]

Uskoro cemo, vrlo je izvjesno, imati jos jednoga blaienika: Ivana

lSI

180

Citanja: KOI3,12-I7; Lk Il,n-I9

nam ih daje ne sarno za nas, vee da njima obogatimo druge, kao sto Bog svojim darovima obogacuje nas! Dakle, skolovanje je upravo razvijanje talenata i sposobnosti koje imamo. Medutim, to nije samo strucno usavrsavanje. Izobrazba profesionalca u vasoj struci znaci izgradnju cjeIovite osobnosti, tj. svih duhovnih i tjelesnih komponenti covjeka, To znaci da rezultat vase izobrazbe i odgoja ne moze biti duhovni bogalj, npr. nekakav body-bilder bez mozga, ili intelektualna nakaza odnosno nekakav znanstveno genijalni zloCinac.

Vasa izobrazba dakle obuhvaca dobro upoznavanje okruzenja u kojem zivimo: i to u duhovnom, civilizacijskom, kulturoloskom, politickom, geostratdkom srnislu. To znaci da trebate nauciti kako u svakom trenutku savrsenorn preciznoscu razlikovati bitno od nebitnog, vazno od sporednog. Tako, skolovanu covjeku npr. nikako ne moie biti televizor vainiji od knjige, zrelom vjerniku izbor za Miss, ad svete Mise i s1. Na varna, dakle, trebaju biti ocita obiljeija koja razlikuju izgraden karakter, ad mekusca podloina svim ovisnostima; koja razlikuju inte1ektualca, ad mase; kulturna covjeka koji vlada svojim jezikom, od primitivnog psovaca; zre1u i stabilnu licnost koja postuje odgovornost i prihvaca potrebno vodstvo, od anarhoidnog buntovnika koji rusi sve auktoritete na celu s Bogom! To je dobra i korisno za sve, ali krscanima je to cak poslanje. Vjera nas naime potice na zalaganje da ne ostanemo na razini birtijskog politikanta, nego da, iz odgovornosti za dobro svoga naroda, naucimo i znamo razumjeti sro je geostrategija i geopolitika, 5tO su to doista u svojoj biti vrlo poie1jne medunarodne asocijacije, itd. To znaci da valja nauciti svaki tekst "citati izmedu redaka".

Evo, konkretno, to znaci da moramo znati razabrati koliko ima istine na primjer u tvrdnji nekih americkih, europskih i hrvatskih analiticara da ce u buducnosti glavna svrha zemalja NATO-pakta

biti da sluze "kao punkrovi za regrutiranje vojnika za americke 183

2. Jastrebarsko

10. obljetnica DeS

Misa zahvalnica, 2I.listopada 2002.

Brace i prijatelji!

Ovo je u prvom redu dan zahvale. U posljednje dvije godine proslavili smo mnogo ovakvih razmjerno malih, ali za nas vainih jubileja - desetgodisnjica, Bile su to obljetnice utemeljenja raznih postrojbi, brigadi, Zbornih podrucja, zatim hodocasca hrvatske vojske i policije u Mariju Bisrricu i u Lourdes. Isto tako i Docasnicka skola ovdje u Jastrebarskom, slavi takav svoj jubilej.jos uvijek nam je zivo sjecanje na obiljeiavanje jubilarne 2000. godine. Rijec "jubilej" dolazi ad latinskog "jubilaeum", a potjece ad hebrejskog "jobel", sto doslovce znaci rog, truba za sazivanje naroda ili za objavu svecanog slavlja.

Nase danasnje svecano slavlje jest zahvaljivanje, najprije Bogu, a _potom i liudima, za _postip;nute uspjehe. Zahvaljivanjeje uvijek znak velicine, a ne slabosti. J er zahvalnost je velika vrlina. Zahvalnost je znak poniznosti, a to je "veliki oblik hrabrosti", po definiciji Franza Alta, njemackog publicista, obracenika - za razliku ad oholosti, koju on naziva "mali oblik hrabrosti". Zahvaljivanje za uspjehe jest i znak osjecaja za vlastitu vrijednost, ali i za nasu ljudsku ogranicenost. Jer sve sto imamo Boiji je dar. Rijec Boija nam to posvjescuje pitanjima: "Sto imas, a da nisi primio? Aka si primio, sto se hvastas kao da nisi primio?" (1 Kor 4,7),

No, osjecaj zahvalnosti takoder je u uskoj vezi s odgovornosti

182 prema evandeoskoj obvezi da trebamo iskoristiti talente,jer Bog

ratove na Balkanu, Mediteranu i u (Perzijskom) Zaljevu"(Fokus, 3.10.2002., str. 24). To takoder znaci moci otkriti znacenje izjave da "sve promidibene price 0 navodnoj sigurnosnoj i mirotvornoj svrhovitosti NATO - saveza i 'Partnerstva za mir' (cekaonica za NATO) sluze samo obmanjivanju lakovjernih masa i odgovarajucih politickih elita u rusevinama prokomunistickih sustava". To znaci takoder znati uociti ima li za nas ikakvo znacenje izjava najjaceg spanjolskog geopoliticara da ce se radi preiivljavanja nekih medunarodnih saveza morati pronalaziti novi ratovi!

Medutim, vasa izobrazba ne iscrpljuje se same u tome. Dakle, osim sto valja steci strucno znanje i osposobiti se za razumijevanje dubine fenomena, treba jos nauciti biti ne sarno "svoga tela gospodar", nego i duha i volje, treba nauciti biti slobodan od svih ovisnosti, a ne "cuvar driavnog sanka" i lokalne kladionice. A da bi se to sve postiglo potrebna je izgradnja duhovne komponente covjeka. U vojnickom zvanju tjelesna kondicija je vrlo vazna, kao kod sportasa. Ali ona u snainu i zdravu tijelu nije sarna sebi svrhom, nego svoju vrijednost ima sarno ako su duh i dusa "nabildani", Zato i Sv, Pavao savjetuje svome uceniku Timoteju:

"Svjetovne i bablje price odbijaj! Vjeibaj se u poboznosti' Uistinu, tjelesno vjeibanje malo cemu koristi, a poboznost je svemu korisna jer joj je obecan iivot - sadasnji i buduCi"(v. I Tim 4,7-8). U tom su smislu vee i stari Rimljani imali izreku:

"Mens sana in corpore sanol" - "Zdrav DUH u zdravu tijelu!" A to znaci upravo one 5tO smo danas culi od Sv. Pavla: zaodjenuti se u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost ter podnositi jedni druge i znati oprostitil Zatim Pavao istice vainost svakodnevnog citanja Sv. pisma: "Rijec Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u varna. U svakoj se mudrosti poucavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim

184 od srca pjevajte hvalu Bogu!"(usp. KoI3,I2-r6).Jer Biblija nam,

upravo u Knjizi Mudrosti, posvjescuje temeljnu istinu 0 covjeku:

"Ako bi tko od ljudi bio i savrsen, ali bez mudrosti koja od Boga dolazi, opet ne bi nicernu vrijedio"(Mudr 9,6).

Eto, ovo ielim posebno istaknuti, u tom procesu i duhovnom razvoju vrlo je znacajna takoder prisutnost i pomoc svecenika, a nekad moze biti od presudne vainosti (jer nije svecenik sarno da obavi krstenje i sprovod), Zato je i sloboda viere velika vrijednost i stecevina svakog pravog demokratskog drustva, Zato yam svima, dragi prijatelji, na celu s cijelim Zapoviednistvom i vasim kapelanom, cestitam na ielji, spremnosti i poduzetnosti da u vojarni izgradite "kucu Boiju" - svoju iupnu crkvu, kako bi yam Bozja prisutnost i snaga bile "blize" ter tako Iakse postignete uzvisene ciljeve vase izobrazbe i odgoja. Veselirn se, zajedno s vama, danu posvete vase kape1e.

Dakle, covjek koji uravnotezeno razvija sve svoje duhovne i tjelesne sposobnosti, nece bi ti umisljeni, samodostatni i nezahvalni "gubavac" kojemu nitko ne treba - kako pokazuje slucaj iz danasnjeg evandelja(v. Lk 17, II - 19). Zato je vaino kao najsigurniji oslonac uzeti Boga, koji je jedini siguran temelj nase osobne i narodne kuce. On sam uvjerava nas u to rijecirna Sv. pisma. Po proraku Izaiji porucuje nam: "Ako se na me ne oslonite, odrzat' se necete!" (Iz 7,9).

U Psalmu 127 kaie: "Ako Gospodin kucu ne gradi, uzalud se muce graditelji. Ako Gospodin grad ne cuva, uzalud strazar bdi"(Ps 127,r). Tu istinu potvrdio je i Isus rekavsi: "Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa" (Lk 1I,23). To nam je predocio i slikom lozova trsa i mladica: "Uistinu, bez mene ne rnozete uciniti nista, Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Aka ostanete u meni i rijeci moje ako ostanu u vama, sto god hocete, istite i bit ce yam. Tko ostaje u meni i ja u njemu,

taj donosi mnogo roda'' (Iv 15,5-7). ISS

Eta, na kraju, dragi prijatelji, zelim yam upravo taka abilat plod vasega skolovanja i jos jednom yam cestitam jubilej. Bog vas blagoslovio, kako biste, zagovorom i pornoci vas ega zastitnika Sv. Sebastijana, uspjesno razvili sve svoje talente i potencijale ter ih na vlastito zadovoljstvo iskoristili u sluienju svajemu narodu ina slavu Bogu. Odnosno, da uvijek postupate po danasnjim rijecima apostola Pavla: "Sve sto god rijeeju ili djelom cinite, sve cinite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujuci Bogu Oeu po njemul" (Ko13,q). Amen.

3· Okucani

"Bljesak"

Zupna crkva Sv. Vida, I. svibnja 200].

I86

U ovo poslijeuskrsno vrijeme u sv, misi citaju se sveti tekstovi, koji, mogli bismo reci, tvrdokorne usi uvjeravaju da je Isus Krist jedini spasitelj ida ga je Bog radi nas treci dan uskrisio od mrtvih. Sv. pismo iznosi nam te argumente i po Isusovim rijecima i kroz svjedocenje apostola.

Ove pak danasnje, naizgled ostre, rijeci iz evandelja, jesu dio iz posljednjeg svjedocanstva Ivana Krstitelja 0 Isusu. Naime, Ivanu su bili dojavili da je Isus postao popularniji od njega:

"Eno ga krsti i svi hrle k njemu." Tada je Ivan izgavorio rijeci koje smo danas culi. Ali prije toga, u punoj poniznosti, svjestan da je on sarno Isusov preteca, rece: "On treba da raste, a ja da se umanjujem!"

A danasnje prvo citanje jest izvjesce 0 iivotu apostola poslije Isusova uskrsnuca, Cinili su mnoga cudesa, silno se povecavao braj vjernika, pa ih je ondasnja vlast strpala u javnu tamnicu. Oni su, medutirn, cudesno izisli te su, nakon propovijedanja u Hramu bili ponovno privedeni. Pred Velikim vijecern, kad su im ostro zaprijetili: "Nismo li Yam strogo zabranili uciti u to Irne?", Petar i apostoli odvrate: "Treba se vecrna pokoravati Bogu negoli Ijudima!" Time su dali tako hrabra svjedocanstvo, da se nato vijecnici u sudniei razgnjeviSe i htjedose ih ubiti! (v, Dj 5,27-32).

No, otkud tako nagla pramjena i tolika snaga tim jednostavnim ljudima, dojucerasnjim strasljivcima? Petar i apostoli, braco i

sestre, nisu mogli sutjeti,jer je Istina koju su svjedocili bljesnula pred njihovim ocima nadzemaljskim sjajem,jer su osjetili njezinu boiansku snagu koju sve moci ovoga svijeta ne mogu zaustaviti! Nairne,Isusovi su ucenici dozivjeli kako je bljesak njegova Uskrsnuca razbio golemu vojnu, novcarsku i medijsku moe ondasnjega globalnog Rimskag carstva. Honorar potkupljivim vojnicima, nije pomogao da se sakrije blamaia, ni sprijecio da se otkrije bljesak Isusova "novog" iivota. Po slavnim rims kim cestama kao i drugim ondasnj im sredstvima komunikacije, koji su bili namijenjeni laksern osvajanju svijeta, nezaustavljivo je "trcala" Radosna vijest Isusova Evandelja. Stovise, gle Boijeg paradoksa, prvi su je po svijetu pronosili upravo vojnici!

Tako je Evandelje i bez interneta i bez CNN -a, najvise usmenom predajom, doslo i do nas. U nasern je narodu duboko ukorijenjeno vee od stoljeca sedmog. I, gle jos jednog paradoksa, koliko god ga danasnji mediji - namijenjeni masovnoj komunikaciji - marginaliziraju iii izruguju, ono se nekom cudesncm snagom nezaustavljivo siri, Cak i tamo gdje ga progone. I svako malo bljesne svetackim svjedocansrvorn na raznirn krajevima globalnoga sela.

Brace i prijatelji, za nas je ad presudne vainosti da vidimo sto ta uskrsna i krscanska drama znaci nama danas. Kad sve to preslikamo na nase prilike moiemo uociti da je nasa vjerska i narodna sudbina duboko povezana s istinom 0 nama samima, Upravo kao 5tO je i sudbina apostola i cijele Crkve uvijek bila i jest povezana s istinom a Temelju na kojem je Crkva sazidana. Dakle, i "Bljesak" i cjelokupna pravedna borba nasega naroda "za krst casni i slobodu zlatnu", ad Krbave, preko Bleiburga, do "Oluje",jest ne sarno integralan dio nase povijesti nego, slikovito receno, bitan sadriaj "genetske knjige" nasega nacionalnog bica, 5to to jos znaci?

188 To je ocito iz "recepta" za uspjesno sirenje radosne vijesti

Uskrsnuca, U cernu je ta tajna? Gledano iz perspektive vjernikau snazi svjedocenja] Tu nam istinu otkriva Isus kroz prispodobu o psenicnorn zrnu. On kaie: Ako ono, pavSi na zemiju, ne umre, ostaje samo, aka Ii umre donosi obilat rod. To znaci sliedece:

- da je Isus "kooperativno" izbjegao kriz, ne bi bilo ni spasonosnog Uskrsnuca;

- da su se hrvatski branitelji krscanstva u 15. i 16. st. pred Osmanlijama povukli u duboku hladovinu iza zidina "Antemurale christianitatis", Europa bi danas drukcije izgledaJa;

- da je kardinal Alojzije Stepinac prihvatio Brozovu ponudu i "demobilizirao se" u Rim, ne bismo j.Iistopada 1998. u Mariji Bistrici dozivjeli onaj bljesak sunca kroz debele oblake;

- da su se nasi branitelji I990. povukli na "prvu crtu" iza tzv, sengenske granice - danas mi ovdje ne bismo obiljezavali nikakav "bljesak",jer hi nas, bez nas planirani Bfitz-kriegvee bio "zabetonirao" u jedan posve drukCiji "region" nego je danasnja Hrvatskal

Dahle, 0 snazi nasega svjedocenja istine 0 nama samima i vlastitoj spremnosti na sudbinu pseoicnog zrna, ovisi nasa buducnosr' A u svjedocenju te is tine eminentno mjesto ima i stovanje velikana nase ukupne povijesti, menu kaje su zlatnim slovima upisani hrvatski mucenici iz domovinskog obrarnbenog rata. Zato, nemojmo naivno ocekivati da ce drugi stovati nase mucenike, najrnanje oni koji su krivi za njihovu srnrt, ili ih srnatraju tek "usputnom stetom" Novoga svjetskog poretka!

Ne sarno to, nego nernojrno se uopce zamarati tudim ocjenama a njirna.Jer mi bolje od drugih znamo sto ih je poticalo da budu sprernni irtvovati "sve za Hrvatsku". Kao sto Ivan Krstitelj rece za Isusa: "On treba da raste, a ja da se umanjujem", tako su i nasi branitelji bili noseni mislju: Hrvatska treba da raste, a ja da se umanjujem!

Istorn je snagom bio nosen i Bl. Alojzije Stepinac, kad je na sudu IS9

izjavio: "Za Krista smo spremni i umrijeti!" Upravo kao i apostoli u sudnici, Zato je 31. srpnja 1952. posebno iskreno, postojano i neustrasivo mogao reci: "Proglasili su me zlocincem. Ali na Boijem sudu vidjet ce se, da imena ratnih zlocinaca drugacije glase, nego na narodnirn sudovirna." I na medunarodnirn, mozerno dodati mi danas.

Dakle, brace i sestre, nadahnuti tim sviedocanstvima, moiemo ponoviti rijeci visokog casnika HV: "Ne smijemo klonuti duhom, niti dopustiti da budemo iCiji vazali!" (zapovjednik IV. korpusa HKo V-a stoz, brig. Mate Obradovic, 24.4.2003.). A to je, preneseno na nase "preustrojne" i "tranzicijske" teskoce, ono isto sto je Isus poslije Uskrsnuca ponavljao ucenicima: "Ne bojte se!"

Tim istim pozdravom nastupio je prije 25 godina i sadasnji Papa. A on je, znamo, cijeloga sebe stavio u Gospine ruke. Ovu je godinu posverio Krunici. Buduci da srno na pocetku Marijina mjeseca, svibnja, stavljam yam na srce da svaki dan u obitelji zajedno izmolite bar deseticu Gospine krunice,

Zato zavrsavarn rijeCima nasega Oca biskupa: "Uvjeren sam, dragi vjernici, budete li to prakticirali, da cerno se time ne sarno najbolje ukljuciti u zajednicku duhovnu pripravu za dolazak Sv. Oca, nego ce doci do velikih pozitivnih promjena u nasirn obiteljima, a to ce se onda odraziti i u javnorn zivotu kroz rnoralnu preobrazbu drustva" (Obrana, 25. travnja 2003.). Amen.

4·

Sv. Mihael- Ravnateljstvo policije Zagreb-Kustoiija, 26. rujna 200J.

Tko je kao Bog! - uzviknuo je arkandeo Mihae1, "vrhovni zapovjednik andeoskih cera" ,(i tako "dobio" ime). B ito je to nakon 5tO je arkandeo Svjetlonosa (Lucifer) svojim revolucionarnim poklicem "Non serviam!" - "Ne zelim sluziti (Bogu}!" pozvao na pobunu cijelo nebesko "globalno selo". No red je uveo i obranio "nebeski poredak" arkandeo Mihael pa je postavljen za "ravnatelja" svih andela.

A Lucifer-Svjetlonosa imao je vaino poslanje i duinost - biti nositelj svjet1a! Svjetlo je naime jedna ad Bozjih oznaka,jer "Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!" (I Iv 1,5), a njegova suprotnost je mrak.

Medurim, tu borbu u svijetu duhova nije danasnjem mentalitetu lako razumjeti. Zapravo, problem je u tome sto suvremeni covjek ne vjeruje u postojanje Sotone, usprkos mnogim i otvorenim manifestacijama Zloduha. Ostvaruje se Baudelairova primjedba da je "nailjepse Davlovo lukavstvo u tome da nas uvjeri kako ne postoji", Ali to je zapravo njegova najveca podvala, koja - kako napisa filozof De Rougemont - nije nikada bolje uspijevala negoli u suvremenoj epohi.

Sotona irna mnogo imena, a sva oznacavaju njegovu bit. Tako su danas najaktualnija Mrznjonosa, Ratonosa i slicno, a nakon revolucije i pada pravo znacenje Luciferova imena je Mrakonosa. Tama i mrak nisu u Bibliji boianska obiljeija, pa ne mogu biti izraz za dobro, sjajno, lijepo, plemenito, Stoga je danasnja uporaba termina "mrak" za nesto izvrsno, jos jedna podvala

Velikog opsjenara i Mnogostrukog agenta, kako ga nazva De Rougemont.

Genijalni filozof istice da se Davlova bit "ogleda u prerusavanju, u prisvajanju privida, u bezocnorn ili istancanom blefu, ukratko, u umijecu da se izigraju forme". Najnoviji primjer takve "igre" jest i mrak film" Charliejevi andeli - punom brzinom". N aravno, to se otkriva tek kad se digne zavjesa privlacne "humoristicke avanturisticke bajke" i ude u analizu sadriaja, koji je pun podvala i zamjena znacenja, A naopakost je ripicno sotonska: od kriza okrenuta naopako, do moralne izopacenosti.

No vrhunac Davlove podvale covjeku jest odbacivanje vrhovne Istine, cak prikazivanje Boga kao lasca, Pravo znacenje njegovih rijeci nasim praroditeljima jest: Ma, pustife vi ito vam Bog kaze. Bit cete kao bogovi ako mene poslusate .. .I

Nazalost, nakon sto je upropastio Adama i Evu, Sotona nije otisao u mirovinu. Njegova sofisticirana dje1atnost ni danas nema recesiju. Stoga papa Ivan Pavao II posvjescuje da to odbacivanje is tine odnosno napustanje Boga ima svoju unutarnju logiku i slijed.Moiemo reci da se taj besrnisao odvija smisleno i smisljeno, kao anarhija i kaos koji su brizljivo planirani i organizirani. Zato vee kod Sv. Pavla imamo poticaj na trajan oprez do konca svijeta da nas nitko ne zavede ni na koji nacin. Tu susrecemo, kaze Papa, "unutarnju strukturu negacije, izgnanstva Boga iz ljudskog srca i napustanja Boga od dijela ljudskog drustva, a sve to, kako se kaze, radi potpunog 'humaniziranja' covjeka, sto je istovjetno htijenju da se covjeka nacini humanim u punom smislu i, na neki nacin, ielji da ga se postavi na mjesto Boga, prema tome, da ga se proglasi Bogom".

A ta vrlo stara tvorevina ("Bit cete kao bogovi!"), poznata vee od prve stranice Biblije.jest iskusenje i napast i danasnjem covjeka da kao stvorenje, mimo Boijega plana, stekne bozanstuenost Stvoritelja, "da zauzrne mjesto Boga, 'divinizacijom' covjeka

protiv Boga ili bez Boga", sto je ocito iz stavova i tvrdnji mnogih globalnih pokreta, udruga, "mreia" i vrlo utjecajnih pojedinaca, osobito na podrucju znanosti, kulture i medija. Ali i u politici, sto je ocito iz Boijeg neuspjeha da ude u ustav buduce Europske UfilJe.

Papa je vee prije vise od IS godina istaknuo da su vise nego ikad, u drzavi i u drustvu, dovedene u pitanje temeljne moralne vrednote i moralna ponasanja. U isto vrijeme u SAD naglasio je da nasilje, kriminal i terorizam osporavaju temeljne ljudske i krscanske vrednote (Miami, II. rujna 1987.). Crkva stalno upozorava da u taj problem spadaju takoder golemi izdaci za naoruianje, dok milijuni umiru od gladi, zatim alkoholizam i droga, pornografija, razaranje obitelji preljubom, bludom i kontracepcijom, te napose oduzimanje zivota nerodenirna, kao i nametanje mentaliteta 0 suvisnosti starih i nernocnih osoba. Za nas osobno vazno je ovo: u konkretnim postupcirna nasega svakodnevnog iivota bolje je da se opredjeljujemo za Mihaelovu, a ne za Luciferovu stranu. Za stranu svietla i poslusnosti Bogu, za dobro i sigurnosti nasih bliinjih, a ne za suprotnu stranu. Nairne, na duhovnom poligonu ne moie biti nesvrstanih. Nuino je zato imati na umu da ce 0 nasern sadasnjem, zemaljskom opredjeljivanju ovisiti na koju ce se stranu nagnuti nasa vjecna sudbina. Slijedimo zato primjer nasega svetog Zastitnika!

I93

jedinstven svijet bez ikakvih razlika - "jedan svijet", kaiu, koji ce imati sarno jednu vlast i sarno jednu religiju "u kojoj se svi ljudi slazu",

Ali - vjerujem, braco i sestre, da ste to dobra uocili - i danasnje prvo citanje govori nesto slicno, Prisjetimo se. Sv. Pavao doslovce zaklinje Efeiane, ali i nas danas, ovako: Trudite se saiuuati jedinstvo Duba suezom mira! Jedno tijelo ijedan Duh - kao ito ste i pozvani najednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna ojera! fedan krst! Jedan Bog i Otae sviju, nad svima i po svima i u suima!

Zar to nije isto sto i ideali NSP-a? Ne, brace i prijatelji! Jer globalni arhitekti novoga preuredenja svijeta uopce ne racunaju na Boga, tocnije ne priznaju Isusa Krista kao Boga i Spasitelja. A krscanstvo odnosno Crkva, smatraju ONI, rnoze biti sarno jedna od ravnopravnih udruga civilnog drusrva na slobodnom triistu mnogih ideologija!

Eto zato je, dragi vjernici, ta Cinjenica za nas krscane danas znak vremena. Medutim, neki kazu: Zaito bismo time razbijali glavu, to nisu problemi malog covjekal No to je, brace i sestre, pogrjesan pristup iivotu. To nam potvrduje i nas zastitnik Sv, Ivan Kapistran. Netko bi mogao reci da je on kao primjer zastario,jer mi zivimo u potpuno druk6jim okolnostima nego su bile na pocetku I5. stoljeca. No to je opet pogrjeSna tvrdnja. Danasnji covjek jadan misli da su Ijudi prijasnjih vjekova bili zaostali jer nisu imali automobil, televizor i mobitel. Ali to je nevazno, Ljudi svih vjekova u bitnom su bili isti. Cak su vanjske okolnosti u bitnome uvijek iste.

Evo, Ivan Kapistran je hio T alijan. A kao glasoviti propovjednik obisao je Italiju, propovijedao po Austriji, Njemackoj, Poljskoj, Madarskoj, Ceskoj, a prosao je i nasirn krajevima. Medutim, jos po necemu je Sv. Ivan Kapistran znak nasern vremenu. Say

njegov zivot pokazuje nam da je on nas suvremenik. 195

5·

Dan vojne kapelanije 3. GOMBR

Vinkovci, 22. Iistopada 2004·

Brace i sestre, upravo smo culi kako Isus upozorava na potrebu rasudivanja znakova vremena. To ujedno znaci da je u svakom trenutku potrebno biti, kako je rekao na drugom mjestu, bezazlen kao golub i lukav kao zmija ter se znati nagoditi s protivnikom, a poglavito s jaCim od sebe. Ali Isus takoder prekorava svoje suvremenike - a to se i na nas odnosi: Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ooo vrijeme ne rasudujete?

Mi se dakle danas trebamo zapitati po cemu je to ovo nase vrijeme posebno, sto je to danas toliko znakovito? Evo, na primjer, danas se kao znak vremena najvise istice terorizam. 0 njemu svi govore, to je tema braj jedan.Tako se u svakodnevnim razgovorima hrvatskih intelektualaca i obicnih Ijudi pretresaju dogadaji, svjetski i dornaci, svi mediji 0 njima izvjescuju. Ali sve je to uglavnom povrsno. 0 pravim uzrocima i kljucnim cimbenicima;o tzv, glavnim igracima koji iz pozadine, ~. iz sjene vuku konce - nitko ne govori. Zato su to uglavnom isprazni (raz)govori, cisto gubljenje vremena. Znademo takoder kako se ljudi kod nas cesto i posvadaju zbog necega sto ni sami ne razumiju,o cernu pojma nemaju,jer su im mediji servirali mrvice kao cjelovit ohrok istine.

Zato sarno oni koji vise znaju i razumiju, taj tzv, terorizam pramatraju u sklopu procesa globalizacije, koja pripravlja novi svjetski poredak. A koji je krajnji cilj toga procesa? Prema dostupnoj literaturi, kao i onome sto se moze procitati izmedu

194 redaka, njegovi tvorci zamisljaju nekakav idealan, sloian i

Prisjetimo se:

- bio je doktor pravnih znanosti,

- oienio najbogatiju djevojku u Peruggi i postao silno bogat,

- no, dospio je u zatvor, a iena mu zbog toga umrla ad zalosti,

- sva mu je imovina oduzeta ... i shvatio je prolaznost iivota!

Zato je odlucio da vise nece ceznuti za zemaljskim castima i dobrima, odrekao se svijeta i 1416. u svojoj 30-oj godini postao je franjevac! Osim sto je bio glasovit propovjednik pokornickog iivota, silno se zauzimao za oslobodenje krscanskih krajeva od Turaka. Vrhunac njegove karijere bila je bitka 1456. god kod danasnjega Beograda, gdje je sacica junaka ad 4.000 izvojevala pobjedu nad daleko nadmocnijorn vojnom silorn sultana Mehmeda II. Osvajaca, koji je izgubio 24.000 vojnika.

A znadete li sto se osim bijeloga pojasa moze vidjeti na srnedem franjevackorn habitu? Sarno - krunica! A sto je tjeralo Ivana Kapistrana po Europi i do nasih krajeva? Pa zalagao se za ono jedinstvo 0 kojemu govori Sv. Pavao. Zato se Ivan borio protiv ondasnje globalne sile koja je unisravala krscanstvo i evandeosko jedinstvo Europe. Koliko je onda Europa bila ujedinjenija nego danas, pokazuje i to da rodeni Portugalac Sv. Antun danas irna grob i svetiste u Padovi, a rodeni Taliian Sv. Ivan Kapistran ima svetiste u hrvatskom gradu Ilokul Takvih prirnjera irna na tisuce. Vidite, brace i prijatelji, kako se lako mozemo prepoznati u Sv. Ivanu Kapistranu. Ima dakle mnogo slicnosti izmedu njegova i nasega vrernena. Mozemo slobodno reci da su i nasi branitelji Kapistrani,jer su s krunicom krenuli u borbu za krst iasni i slobodu zlatnu. Ivan je pobijedio velesilu, mi smo pobijedili mnogo jaceg neprijate1ja, jer smo se uzdali u Boga i Mariju! Sada su pred nama novi giobaini izazovi. Hocemo li pred teskocarna klonuti duhom? Ne! Opet uzmimo krunicu, i s nekadasnjom vjerom krenimo u obranu nasega vjerskog i nacionalnog identiteta.

196 Budimo "Kapistrani" 2I. stolieca! Amen!

6.

Svetkovina Krista Kralja

Vojni ordinarijat, 2I. studenoga 2004.

Brace i sestre, kada se kaze "kralj", pomisli se na znamenitog i uglednog vladara u svecanoj odori i u velicansrvenom prostoru. No, ova misno evandelje, culi smo, predstavlja nam Krista Kralja u nimalo kraljevskom okruienju. Urnjesto suverene poze na kraljevskom prijestolju i okruien savjetnicima, On nernocan visi razapet na kriiu izmedu dva razbojnika. A dolje, vojnici, narod i vlast podruguju mu se kao varaliei koji je svima obecavao spasenje, a sada ni sebi ne moie pomoci.jos ga i provociraju ... :

Hajde sidi ... aka 5£ flca .. .1 Ali, da sve bude jos teie, pogrduje ga i jedan zlocinac. Dakle, ni supatnik, koji je u slicnim mukama, nema za nj razumijevanja.

No, srecorn, imao je na svojoj strani barem dio oporbe. Dogodila se prava drama. Razbojnik, koji je - po predaji - bio Isusu s desne strsne, pfepD2JJ:w je lJ NjemlJ nevjnog Pnvedmka j pJ'exoJ'jo je svoga sudruga s Isusove lijeve strane. Priznao je da po pravdi trpi zasluzenu kaznu i zamolio Isusa da ga se sjeti kada dade u suoje kraljevstvo. Isus mu odmah odgovori: "Zaista ti kaiem: danas ces biti sa mnom u raju!"

Eto, taj dogadaj na Kalvariji, prije 2000 godina, prizivlje nam u pamet slicnu dramu koja ce se dogoditi na koncu svijeta. To je - Posljednji sud. Isus ga je najavio i opisao na sljedeci nacin:

On ce, proslavljen, okruzen andelima i u punom kraljevskom sjaju, ponovno stajati u sredini. Opet ce imati - recimo taka - duostranaiki sabor. "Sabrat ce se pred njim svi narodi, a on

ce ih jedne od drugih razluciti kao sto pastir razlucuje ovce 197